Marija Jurić Zagorka - Gordana 7. Dio

8/20/2019 Marija Jurić Zagorka - Gordana 7. Dio

1/573


2/573

JURIĆ ZAGORKA

RDANA VII

RIJA JURIĆ ZAGORKA

RDANA

izdavača Petar Majstorović

avni urednik Marijan Sinković

kovna oprema Ferdo Bis

VARNOST ZAGREB

sak Grafički zavod Hrvatske - Zagreb


3/573

D

ZOVITO OBEĆANJE

i su se trgnuli od stola - i gospoda i žene.U verige s divljakom. U verige! - viču muškarci sa svih strana.Kazni ga oče! U okove s luđakom - reče Vilena.taj poklik pohita zastavnik u sredinu sobe, isprsi se i zime uevojku pogledom osvete:Nema veriga koje bi sapele ove ruke dok ne izvrše ono na što samkleo.Ostavite ga, Vileno! - zapovijeda Gordanin glas. - Vi morate

tjeti.Obračunajte s njim na mačeve! - viče Draženićev kapetan.Gospodine zastavnice? Poslan sam od bana i vojskovođemu dovedem pomoć na bojište. Dakle, u ovom času nisam oj, ali kad izvršim dužnost, evo na poštenu riječ: doći ću i staed vaš mač.Nije dostojan tvojeg časnog mača - usklikne Vilena glasom snage,lučnosti i smionosti.lenko se ukoči. Nije više čovjek. Kip je u kojemu se skamenila

reda. Prestrašeni su svi od njegove nepomičnosti. Nitko se neuđuje ni maknuti da ga ne bi izazvali. Svima se čini da bi to birtni udarac koji nitko ne bi mogao spriječiti. Vilena je blijedašće za vjerenika. Ali Kuševićeve ruke i mač vise niz bokove. Obrmu mrtvački. Samo su mu oči, kao u zmije, uperile svoj otrovnilac u Vilenu, a glas mu je đavolska prijetnja:

Gospođice gizdava i plemenita, doći će jednom dan kad ćus zauzvrat darivati radom nad kojim ćete jaukati do groba.rene se, otvori vrata i nestane.nijemili su! Jezovito obećanje leži u zraku kao sablast. Svi zuri šute. Puštaju ga da ode: Razmišljaju samo o tome: kakvim se tijeti darom nad kojim bi imala divna djevojka jaukati do groba. ače ognjene riječi, pogled u kojemu se iskrilo stotinu kletva?vi se trgne župan:

Za njim, uhvatite ga i svežite. Pred sud zbog smrtne pritnje!uge su skočile na vrata da poslušaju gospodara.Stanite! - zaustavi ih Draženić. - Ne bi bilo dostojno kad h dopustio da ga zbcg mene vode u tamnicu. Svoju ću vjereni-


4/573

znati čuvati sam i braniti od njega i svakoga.Tako je pravo! - odobri Gordana i pokaže na prozor. -o, vidite ga, već jaše cestom.i promatraju zastavnika kako juri kao bljesak u oblacima. Po njejušti, nad njim sijeva, oko njega gromovi, a on tjera konja cestropolja u nepovrat.Leti olujom kao pravi zloduh - čuje se glas kod stola.Takav se rodio, takav će ostati. Divlja mu je ćud i ne

zna časti ni dostojanstva - reče župan.Pa ipak, šteta - oglasi se sada Draženić. - Nikad nisam ema njemu osjećao neprijateljstva. Kunem se na to čašću svog imena i ne znam otkud ta mržnja na mene.Možda se nadao da će Vilena privoljeti k njemu? - pitaropoljski kapetan.evojka se ljutito okrene kapetanu banderija i ukori ga:Zato što sam se s njim igrala u djetinjstvu? I najuglednise djeca igraju na cesti i polju sa svakakvim prostacima.

Oprostite, gospođice, mislio sam to podrugljivo za njega, aozbiljno. Gdje bi on smio podići oči k vama. Da je zastavnikjeg banderija, to je samo zato što je vratolomne smjelosti, a toturopoljskom narodu toliko bilo po volji da su ga izabrali.Slutila sam taj sukob - veli Gordana.A što je on zapravo prijetio? - pita župan smrknuto.Lako za njegove prijetnje - dobaci omalovažavajućilena.Možda nije tako lako, lijepa djevojko, kao što vi mislite

upada Gordana. - Njegova zakletva lebdi nad nekim, a umi-ti neće. Zastavnik će mirno položiti i svoj život za nešto štonakanio, a očito će platiti životom svoju nakanu.I nije za drugo - reče župan pa onda digne vrč i stadezdravljati gostima.

Što god se zbilo, Vileno, moj život i moje srce i sve štoam na ovoj zemlji pripada samo vama- šapne Draženić svoj vjerenici pa je gleda užarena pogleda.mili prizor zaokupio je Gordaninu dušu raspršio nemir njezina srm je mladi zastavnik ostavio kuću, gleda ona na prozore, osluškusporazumijeva se sa svojim kaštelanom.pokon se oluja stišala. Pljusak se prorijedio, a oblaci pro-njili. Ona ustane:

Zahvaljujem časnom kućedomaćinu za gostoprimstvo. Žem sreću njegovoj divnoj kćeri sa čestitim uglednim vjerenikom.uja se načas razlila nad ovim krovom, ali kao što svaka olujaočišćuje zrak, tako će i ova danas razbistriti duše i pročistiti


5/573

dike. Jer ljubav je to jača što je teže iskušavamo. A mladom lenku, koji je zaslijepljen nekim svojim, nama nepoznatim miima, valja oprostiti. Nitko od nas ne vidi u tuđu dušu i zatoma prava bližnjemu suditi i osuditi ga. Mi ne znamo što njegani tom strahovitom stazom. Vrlo vjerojatno teška zabluda.poštivanjem slušaju riječi ugledne ljepotice i napokon pristaju u:A sad zahvaljujem gospodinu županu na gostoprimstvu i

lim sve da mi oprostite. Ne mogu duže izdržati, srce me vučesinu.Trebali smo ga pozvati da vas ovdje dočeka - sjeti se sažupan - ali čovjeku nikada nije dovoljno pameti.Bolje je da ne ostavlja dvor - javi se gospođa Alapićevakad su veprovi tako opasni.Za djecu koja sama lutaju cestom i za pastire - ispravi jepan.rdani se pričini kao da je to rekao nekako naročito ljutito, ošt

o li? Taj je glas nekako teško dira, a zapravo nema ničega uegovim riječima što bi je moglo povrijediti. Brzo se oprosti sspođama koje su primile poziv domaćih plemkinja da kod njihenoće. I dok im Gordana želi sretan ostanak, opazi kako u sobuazi županova sestra, preplašena pogleda. Kao da je ovog čaša negni doživjela nešto vrlo neugodno. I kad joj Gordana pruži ruku,ni joj se da je ledena i žena je hitro povuče. Dušom joj se kradmir kao predosjećaj neke nesreće.enula je k vratima u pratnji kućedomaćina i gospođa. I opazi da

panova sestra sagnula k nekoj gospođi, nešto šapnula, a ovagledala Gordanu raširenih očiju. Samo površno dodiruju ti dojmovrdaninu dušu jer sva pažnja, sve misli, već su pod krovom dvorcaezovice gdje je mora čekati sin.ašla je u dvorišae gdje je čekaju njezini momci i kaštelan. Kišasve prestala, a nebo se stalo vedriti.Moramo otići bez zastavnika - veli ona. - Slutila sam da će bitikoba, ali sada brzo kući.

ona uzjaše. Tjera konja. Mladenčić je jedva slijedi. Ide najkraćjerom prema svojem dvorcu. Ne pozna zapreke.bijeliše se tornjevi Brezovice. Gordana osjeti bol kao da su vršrnjeva oštrice u njenom srcu. U duši joj se miješaju čudne slikeeživjelih časova. Županov čudni glas, kad je govorio

veprovima. Preplašeni pogled njegove sestre, kad je stupila bu i očito neku grdnu vijest prišapnula nekoj gospođi. A sadal kad je ugledala vrškove ovih tornjeva. Zašto? Kako sve to?

goni konja.pokon se ukaže Brezovica kao otok usred širokog vodenog obruča.


6/573

rdana stoji na obali opkopa punih vode od proloma oblaka. Navrhle nad ulaznim vratima trube trublje u znak da je stiglaspodarica. I njihov zvuk nije kao prije veseo, radostan, tako sedno muklo, tromo provlači nad vodom.nčani most se spušta polagano kao da se straža ne žuri primiti pov gospodaricu. Škripi most, zvekeću lanci. Napokon debele daskesta padaju na obalu. Nestrpljivo natjera konja na most.igla je pod kulu. Vrata su otvorena. Ispod stropa ujaše u dvoriš

stane. Kao da joj nešto ne da dalje. Zaokruži oko sebe munjevitigledom: Služavke, sluge, potkastelan, žene, svi su tu. Stoje, zunju. Lica su im očajna kao nakon pogreba. Nestrpljivo vikne:

Gdje je Damir?ma odgovora. Svi zure u nju.Sto je? Kakva je to šutnja?tkastelan muca, zapinje, trese se:Gos-poda-rice, zar vi ne znate?Sto ne znam? Govori! Kazuj!

Naši glasnici nisu vas stigli?Nitko nije stigao. Nitko. Govorite ljudi što je. Kazujte -

povijeda glasom strahovite slutnje.štelan i potkastelan izmijeniše nekoliko riječi, tiho, nečujno.adenčić protrne i spusti glavu.rah zbog njihove šutnje baci Gordanu sa sedla, ne pita ništa, tra stube.olestan, teško bolestan" - govori glasno sama sa sobom i trkom jdnikom, otvara vrata spavaonice. Nikoga. Otvori vrata svoje i

ževljeve sobe. Ni tu nema nikoga. Trči u blagovaonicu, i tu jestoš. Ide, trči iz sobe u sobu, iz velike dvorane za primanje ulu. Prazno, pusto. Tiho je u dvoru, jezovito je tiho kao utvačnici. Niotkuda vedrog obijesnog krika dječakova. Trči Gordanojim dvorem kao nekom stranom kućom u koju je zalutala. Ništa neepoznaje, ništa ne pripada njoj.

Damire! Damire Zloćko mali! Sto se skrivaš? Gdje si, ša-ivčino okrutni? - i ona se smije drhtavim smijehom da nad-če stravičnost. Pred očima joj je slika na cesti kako lovci navšćuju prolaznicima:

uvajte se ljutih veprova, razderali su nekog dječaka." Krv jojstade u žilama. Ledeni znoj skoči na čelo. Nema daha. Gledasteljicu s modrim baldahinom. Usne su stisnute, a srce viče.vratima stoji kaštelan Mladenčić. Lice mu je siva perga-mena, oasnute. Ide k njoj.a osjeća da joj se približuje smrtonosni udarac. Ipak promuca:Gdje je? Gdje?Gospodarice, dječak o kojem su govorili da je rastrgan od


7/573

pra bio je...Ne! Ne! Ne! - viče ona samrtnim glasom.Grozna nesreća, jezovita. Našeg krasnog Damira nemaše.ljuljala se i sklopila oči.adenčić skoči k njoj, uhvati je u naručaj. Strese njome. Ledena,očena, leži mu na rukama. Čvrsto je stisne k sebi kao da će jeplinom svojeg tijela probuditi u život. Grli je prestravljen od

asa i drhtav od dodira njenog tijela. Trese ga zima, oblijeva zna strahovita osjećaja, dvije misli, dvije duše, dva čovjeka uegovim prsima. Sam s njenom ljepotom bez svijesti.vratima proviri ženska glava. Spazivši besvjesno tijelo u naručstelanovu, zaori se hodnikom krik. I žene i muškarci prodru uavaonicu.ležaj je položeno tijelo gospodarice. Drhtavim glasom kaštelanadenčić dijeli zapovijedi.rdana otvara oči. Ogledava se. Sve joj je jasno. Sve zna. Brzo s

atila svijest i majčinu srcu prikazala strahovitu istinu. Mahnulje da svi odu. Hoće da bude sama.ašli su, ali su ostali pred vratima na hodniku.a leži nauznak. Suze joj teku niz lice. Prolaze časovi. Bolimakad olakšanja.ošla je večer i pala noć. Gordana se ne miče. Nikoga ne zove.koga ništa ne pita. Nitko joj ne smije blizu.ronila je u svoju bol. Srce je odar uz koji nariče majčinskaubav. Ništa u životu nije joj moglo uništiti snagu. Ništa je nij

glo survati ni slomiti. Sada leži tu iznakažena srca, raz-deraneše. Izgubljena, nemoćna. A muž, junak, kreće na bojište ...ar je to slika njegova sna one noći pod šatorom? Vidio jej dvor pust, prazan, zarašćen grmljem, paučinom. San se ponje ispunjavati "lo ustane, ode k prozoru i zagleda se u vodu pod dvorcem. Mjesecsvjetljuje bujicu. Nebo se ogledava u dnu vode.ebo, nebo plavo, sakri lice svoje od srama nad nepravdom što si nilo nada mnom!"ze teku, a srce vrišti...

o pola noći ulaze žene, služavke, mole je da uzme tople juhe. Onmo odmahuje rukom. A one se ne miču od nje, toliko dobre, blage emenite gospodarice. Nastoje je sklonuti da barem nešto kaže.

Neka dođe potkastelan - zapovijedi napokon.upila je toliko snage da ga ispita što je bilo, Pristari pro-sijž ulazi s Mladenčićem. Gordana ga ne gleda. Sjedi na le-žaju ivraća glavu.

Kako je to bilo moguće? - prošapće ona.


8/573

vjek plaho i dršćući pripovijeda:Stigao je vaš glasnik Grga i rekao da se vraćate u subopodvečer, neka vam mali Damir dođe u susret.Ja? Nisam to isporučila - trgne se ona.Ne, vi niste poručili, nego gospodin Damir, tako je rekaoga.Kako bi poslao takvu poruku? Nisam ni znala kada ćuići?

Grga je tako kazao, svi su čuli. Bože mi oprosti, nikad onje točno izvršio poruke.Gospodarice! Nisam li vam putem rekao svoju slutnju daova budala sve iskrenula - tronuto će Mladenčić.Neka Grga dođe ovamo, odmah!Gospodarice, teško je platio smušenost svoje glave.

Što, platio? Govorite. Pričajte mi sve, sve.tkastelan pripovijeda, a suze mu teku potokom:

Kad je Grga donio vijest da vi dolazite i neka vam dođe

u susret, uzeo sam momke i sam s Grgom pratio malog Da-ra. Na cesti su nas lovci opomenuli da se uklonimo veprovi. Grga uzme k sebi na svoje sedlo dječaka da s njim pobjegneveprova. I dok sam ja imao s momcima brigu da zaustavimopor što je navalio iz šume, Grga odjuri s Damirom u šumuje nije bilo straha jer su veprove goniči tjerali na cestu da ihkše poubijaju, ali nevolja htjede da su Grgu s Damirom u bigu napali veprovi upravo tamo gdje se nije nadao. Tko zna ka, životinje pod noge konju.

a sklopi oči i stisne obrve kao da su je udarili u glavu. Dugordana ne veli riječi i leži ukočeno.A gdje je tijelo? - šapne.Našli su samo Grgino razderano odijelo i Damirov šešić.rdana pokrije lice kao da bi htjela izbrisati sliku strave. Aliika ne uzmiče, uklesana je u mozgu, osjeća slabost. Srušit će seljeznom snagom prikuplja sile da bi ispitivala dalje. Ne može. Ijemom gestom odredi neka odlaze.tkastelan zaplače, segne pod prsluk pa izvadi dražesni šeširić sjelim perom.

rdani se čini da se plavi nježni šeširić smiješi, šali, doziv-ljneka traži glavicu koja ga je nosila jer se samo negdje sakrilana, kovrčava glavica bademastih očiju, Damirova čela i njegovihtrih usana u kojima leži muška odlučnost.šta nije preostalo od onog divnog dječaka, djeteta njene velikeubavi, dječaka začeta u času kad joj se dragi spremao da žrtvujevot za domovinu, oslobodi tvrđavu koja je bila prag ulaza u srce


9/573

vatske, dijete začeto u velikom času, najveće boli i najveće srejsvetije požrtvovnosti. Sad ga nema. A nema ni muža. Na putu je tku koja možda znači smrt. Zar je svemu kraj?ekla sam Damiru: Dok u zemlji Hrvatskoj vlada grabežljiva sila,ma ličnih sreća pojedincu ni obitelji!" I spremni smo trpjeti iegarati! Ali ovo je ipak previše, ipak preokrutno. Zašto mi, Božsi ostavio sina da raste, služi domovini i padne na bojištu, a n.

zarida. Stišće k prsima šeširić s bijelim perom.losna noć vuče se nad Brezovicom. Na kulama stražari uzdišu nad orcem u kojemu je još nedavno kliktao bučni dječak i s njima sečevao.hodnicima tinjaju slabe luči. Služavke, sjede po kutovima iijemaju. Na svaki se uzdah iz sobe trzaju, tapkaju bosim nogama,luškuju na vratima hoće li ih Gordana zvati. Njihove duše tugujuom koja je uvijek tješila njihove boli i čovje-čanskim srcem avezala njihovu zahvalnost.

spavaonici na ležaju grli Gordana u strahovitom očaju mali šeširzalijeva ga suzama.OTA NA GRIĆUšestoj inzuli, na gričkoj tvrđavi, u palači plemićke obiteljirislavić, okupljeni su plemići Zagorja, Posavine, Slavonije,grebački kanonik Benko, knez Ivan Torkvat i banovac Baltazaršparić. Razgovaraju i čekaju turopoljskog župana banova bratajepana Berislavića. Napokon ovaj dolazi sa svojim budućim zetom aženićem. Ulazeći, odmah se ispričava gospodi:

Ne zamjerite, malo sam zakasnio. Jučer popodne stigla mikćer i proslavili smo zaruke sa čestitim mladićem Slavimirom aženićem - i prikaže svojeg mladog pratioca.spoda čestitaju i promatraju lijepog prijatnog mladića, a županhvaljuje na njihovim riječima:

Hvala gospodo, na čestitki. A doveo sam vam na vijećanjebudućeg zeta, ako niste protiv toga. Hrabar je i oduševljeni našistaša. Zaželio je da vam služi.

Kad ga vi dovodite ovamo, primamo ga radosno i s poerenjem baš kao i vas - veli banovac Gašparić.spoda ispituju Draženića o svemu što se događalo u taboru hrvatsjske i o njenom odlasku na ratište. Mladić mirno pripovijeda,govarajući na njihova pitanja, a svaka mu riječ i svaka kretnjaječu sklonost gospode. Onda se banovac Gašparić opet obrati župaVi ćete sigurno znati kakva se to pronijela vijest da je uropolju vepar rastrgao nekog dječaka, a to je bio Damirovn? Ipak je to nemoguće.Već sam to rekao jučer - odgovori župan. - Kako bi


10/573

to moglo dogoditi dječaku koji ne izlazi iz dvorca bez prate. Kad je jučer stigla Gordana s mojom Vilenom, još nismošta znali, ali nakon toga počelo se o tom govoriti. Oamah poije oluje krenula je Gordana kući i nismo dobili nikakve vijestinje.Kad bi se ta glasina obistinila, sigurno bi vam nešto javi- primijeti banovac.Čekali smo do podvečer vijesti, uzalud. Onda smo obavili

užbene zaruke kćeri i razišli se još prednoć da možemo danasli i svježi, k vama na dogovor. I nemoguće je da bi se dogodilakva nesreća.eli su oko stola i svratili pažnju kanoniku Benku. Visoka pojavaražava mir i sređenost. Visoko čelo odrešitost i odlučnost.Gospodo - naglasi on - sastali smo se da vam saopćimoposjetu našega izaslanstva kod Brandenburga u gradu Lukav. Moji drugovi i ja prenijeli smo mu poruku hrvatskog sabo. Najprije nas je primio bahato i rekao da ne zna što je hrvat

i sabor.Poučit ćemo ga kad ne zna - upadaju gospoda, a kanok nastavlja:Ali onda se dogodio neki čudan preokret. Paž je najaviolazak kneževa kaštelana Sigismunda Pencingera. Knez nas jemolio da pričekamo jer će nam sastaviti pismeni odgovor. Dugoo čekali dok nam je mjesto pismenog odgovora poslao svojeguzdanika Pencingera s vrlo ljubaznim riječima.Kad su oni ljubazni, onda sigurno negdje u zasjedi skri

ju bodež - primijeti banovac.To se činilo i nama. Naročito nam je bilo čudno što nasBrandenburgov savjetnik tako mnogo upozoravao na veprove.kao je da održavaju lov pa će nam dati ljude neka nas isprai čuvaju da goniči ne bi na nas natjerali veprove.Onda je pravo čudo da vas nijedan nije uhvatio - upadaet banovac. - Kad se oni počnu za nas bojati, naša je glava većuđena.

Gle, možda je s ovim veprovima u vezi i vijest da su Da-rova dječaka rastrgali? Ali kako bi on dospio u lukavačke šu?Tko bi to znao - odgovori kanonik Benko. - Nas su isatili i onda smo krenuli kući.nonik Benko zatim saopćuje vijeću o istrazi koju je sam proveo uropolju o nasiljima Brandenburgovih četovođa koji su opljačkalikoliko kmetova. Ocrtao je podrobno okrutnost kneževih ljudi. Nakga pozove banovac župana Berislavića da saopći što mu je pisao b


11/573

tar Berislavić prije odlaska na ratište.Eto, moja gospodo, piše mi ban ovo: glasnik koji je iz

dima donio kraljevski odgovor pripovijedao je da se Vladis-vljeva dvorska stranka sprema narinuti nam za bana Branburga.koliko šaka udari po stolu. Mladi plemići navaljuju plameneosvjede. Ogorčenje prevlada čitavim vijećem.Zar je Vladislavu oslabio um? Otkad ga je udarila kap,

še ne zna što radi - prosvjeduju plemići, a banovac im razšnjava:Ne, gospodo. Otada je Vladislav i te kako ozdravio. Dače, pomladio se i zaželio života. A kad Brandenburg ide u Bum, priprema kralju svakojake užitke ne bi li se kralj odlučioedložiti ga za bana.Gospodo, nešto se snuje iza opkopa grada Lukavca - saćuje župan. - Već mjesec dana odlaze i dolaze glasnici dima. Prije dva tjedna stigli su k Brandenburgu neki n

tovođe i dovukli su oružje. Budim nešto prema, dvorska stranočito je izabrala ovaj čas kad su naši junaci na bojnom pou i zato velim: čekaju nas crni dani dok se naši tamo biju daštite kraljevstvo.spravlja se, vijeća i svi su uvjereni da župan ima pravo. Ban jejištu i sada u Budimu snuju kako bi njega svrgnuli da Hrvatskojmetnu sve bez sabora i bez pitanja perjanicu svoje dvorske straneza Brandenburga.

Neka se odmah javi u Budim da ćemo se protiv takvog

silja boriti do zadnjeg daha - predlažu gospoda.spravljaju, vijećaju i predlažu. Onda se odjednom, na dnu stolađu mladim učesnicima, digne muškarac od oko dvadeset i pet godinšćat, čvrst, smeđokos. Skladno lice zarumenje-no je uzbuđenjem.mne plave oči svjetlucaju.

Smijem li zamoliti gospodu da nešto kažem jer trebala bičuti i riječ mladih.i odobravaju, a predsjedatelj vijeća, banovac Gašparić, najavi:

Vijeće je odlučilo da dopusti govoriti mladom zagorskom emiću Cvjetku Šimuniću.a pozornost skrene k njemu.

Otkad ima Hrvata i otkad je ova zemlja naša, nije ba-vao tuđinac. I neće. Ban je potkralj. On vodi našu vojsku, upvlja zakonima i našim novcem. Pitam vas: gdje je taj Hrvatji će se pokoriti vojskovođi tuđincu? Gdje je taj hrvatski vojk koji će stati pod zastavu vojske ako joj ne zapovijeda Hrvat?koriti bi se mogao samo izdajica. A s takvim bismo brzo svrli.


12/573

ari odobravaju, a mladi vatreno povlađuju:Naši sinovi, naši mačevi. Naš vojskovođa, naš ban. Kad nas vodila tuđa ruka, živi bismo u zemlju. Dok koračamo poojoj zemlji, dotle ima ovdje samo jedna vlast: hrvatski sabor.to je riječ hrvatskog naroda koji je sam svoj gospodar. Ovdjeada hrvatski ban. Po njemu i po saboru ovdje kralj kojega smoabrali i koji je prisegao na naše zakone. I nikad nećemo dopusti da netko pogazi zadanu nam prisegu. Evo, čuli smo što priča

spodin župan. Sprema se vlast, sprema se budimska strankaja bi nas svakog časa utopila u žlici vode. Pitam vas, gospodo:r ćemo dopustiti da se oni spremaju, a pri tom pljačkaju našemove, naša sela, naše hambare, naše mošnje? Zar ćemo pustiti čekajući?Nećemo čekati. Prosvjedovat ćemo i boriti se - odgovorinovac.Mi mladi htjeli bismo pljačkaše naših sloboda zaustavitinjihovu pohodu. Stati im na put i reći: svršeno je. Dalje ni ko

ka. Prsa o prsa! Mač o mač!dnu stola bučno se odazivlje mladež tom prijedlogu. Starijaspoda kimaju:Nije to tako lako. Optužit će nas kralju i svijetu da čininasilja, da se bunimo, da razbijamo zakonski red.Kad oni udaraju na nas, razbojnički razbijaju zakonskid. Kad se mi branimo, onda viču za redom.st mladih grla zaori, odobravajući zagorskom plemiću, a on govolje:

Zar s razbojnikom raspravljati što je pravo ili zakon? Ilikati da on istražuje nepravde i nasilja koja je on počinio? Datražujemo ono što leži svaki dan na pragu naše kuće, na našem olu, nad našim krovom, što potkapa našu kuću? Mogu li to gleti mirno sinovi junačkih Hrvata? Smiju li trošiti vrijeme, dokajući otmičarima sa zakonom u ruci da kradu tuđe slobode iđu imovinu? Dokle će to trajati? Do sudnjeg dana? Evo, tuo nekoliko mladih, poslani u jme drugih što su ostali kod ku. U ime svih predlažem: okupimo sve što može uzeti u rukelo kakvo oružje. Spremimo se tajno na obranu. Otimač je tu.skočimo ga. Bacimo se njemu nasuprot i ne dajmo mu ni koka dalje. Imam osnovu koju bih mogao lako provesti i vođaranke otimača bio bi u našim rukama.čno povlađuju njegovi drugovi, a mladi Draženić usklik-ne:

Divan prijedlog, svi ga prihvaćamo.novac stišava mladež i ozbiljno razlaže:- Svakako bi bilo dobro da se mladi ljudi okupe da nas Brandenbunjegovi savjetnici u Budimu ne zateknu nepripravne. Ali bih


13/573

edložio našim mladima neka se strpe i ne posegnu za kakvim činomog kojega bi nas mogli iz Budima još više napadati, možda čak izvati pred sud.Neka nas zovu, neka napadaju, vrijeme je da se pobije.Vidim, mladež hoće da se bije boj - veli banovac. -slušali smo i razmislit ćemo o tome, a dotle neka mlada gosda pričekaju. Valja još čuti kako je kralj odgovorio na pros

ed hrvatskog sabora.banovac čita ono što je pročitao ban u hrvatskom taboru svojojjsci.aka izreka izaziva novi prosvjed i pali novi oganj ogorčenja. Mllje na dnu stola plamte kao kresovi.Eto, nude nam da se mirimo s Brandenburgom.S mačevima ćemo se miriti s njime.U toj poruci skriva se Vladislavljeva namjera da nam ali na vrat ovog tuđinca, prokušanog otimača!

tavo vijeće jednodušno izražava prosvjed protiv odgovora naosvjed hrvatskog sabora.

Nametnuti nam mogu samo ono što mi prihvatimo, alitko nam ne može natovariti ono što mi nećemo.ovaj Šimunićev povik svi odobravaju. Gospoda nastave raspravljareku po izreku i odluče poslati u Budim u ime bana i banovca novosvjed i najodlučniju poruku da se nitko ne bi usudio maknuti Perislavića, a kamoli umjesto njega predložiti za bana Brandenburgadi su plemići ostavili vijećanje prije nego što su se gospoda

zišla. Slavimir Draženić pohita za Šimunićem na hodnik, zaustaviveli mu povjerljivo:Gospodine, svaka vaša riječ koju ste izrekli dolazi iz moješe. Skupljam vojnike za vojsku, ali dok sam ovdje, evo me. Prite moju pomoć.Od sve duše prihvaćam vašu ponudu. Dođite odmah saom. U kuli Lotršćaka čekaju me drugovi. I ovi s vijećanja iduamo - i on se okrene za svojim pristašama koji već izlaze izorišta.lavimir Draženić silazi sa Šimunićem niza stube.d tamnim svodovima kule Lotršćaka čekaju mladi ljudi koje je pozjetko Šimunić. Stigli su i Turopoljci. Velislav Arbanasić, njegoat Petar, Smiljan Pogledić i Jelenko Kuše-vić. Kad je mladistavnik jučer nakon sukoba u županovoj

ći, stigao u oluji u svoj turopoljski dvorac, našao je vijest daijatelj Cvjetko Šimunić zove na hitan sastanak. I otišao je sam mcat na Grič gdje je našao i svoje turopoljske drugove. I sadaoji u pozadini, povučen, zabavljen mračnim mislima i ne upleće s


14/573

zgovor. A oko njega bučno raspravlja sva mladež. Riječ vodi Darknjavčić, vođa mladih plemića iz okolice Zagreba, sve do Križevactra mu je u pogledu, u kretnjama i u riječima. Pun ogorčenjakaljuje gnjev nad nedjelima predstavnika dvorske strankeandenburga i saopćuje vijest o kraljevu odgovoru na prosvjed vatskog sabora. Talasaju se mlade duše i zasikta plamen borbenoslagano dolaze i drugi s vijećanja na Griču, saopćuju što je tamolo, a onda se otvore vrata. Ulazi Šimunić s Draženićem, Jelenko

šević se trgne. I Slavimir Draženić iznenađen je neočekivanim sretom. Turopoljci su načas zabrinuti, ali se brzo smire, opazivni jedan od protivnika ne pokazuje nikakvim znakom međusobnoprijateljstvo. Draženić je u središtu mladih ljudi, a Jelenkotane u pozadini i šuti.i veselo pozdravljaju Cvjetka Šimunića.

Evo, doveo sam novog druga našoj maloj vojsci. Naš jučki Draženić ponudio mi je svoj mač i svoju pomoć. On se većušao na bojnom polju, bit će nam, dakle, od velike koristi.

adi se ljudi upoznaju s novim drugom i veselo mu pružaju ruke.lenko ostaje u kutu i promatra kako njegov protivnik osvaja sve be, kako ga svi primaju s uvažavanjem i kako mu iskazuju sklonosito i njih osvaja prijatnošću svojeg nastupa koji znatno podupirepota njegove pojave.munić se stane ogledavati. Spazivši Jelenka u kutu, pohita k njepruži mu ruku:

Dobro da si se odazvao. Čuo sam da si jučer dopratiospođe naših junaka. Baš u dobar čas. Trebam te ovdje kao

mad hljeba. Ćut ćeš što kanim i znam da ćeš biti uza me.lenko obeća i ostane dalje u pozadini, a Šimunić se vrati kugovima. Svi ušute i čekaju što će im kazati:

Evo, braćo, bili smo na vijećanju. Rekli su naši stari daprosvjedovati i boriti se. Borba pismena, razgovorima i prosedima već mi je navrh glave. A i vama. što da vam drugo razšnjavam? U nama vri mlada krv. A ni pamet nam nije u povoma. Pred nama je razbojnik, otimač, zar ćeš razbojniku nasupt doći s križem u ruci?rni odziv odgovara zagorskom plemiću.

Razbojniku se možeš oprijeti samo oružjem kojim onara na tebe. On je, dakle, tu. Mi ćemo mu jednostavno svezatike da ne može posegnuti za našom imovinom. Potjerat ćemopreko granice. Evo, to je moja i vaša želja.

novi val oduševljenog pristanka zatalasa se pod niskim svodovimaare kule Lotršćaka.

Razbojnik se ugnijezdio u našoj zemlji i živi kao na svomu, puni svoje džepove, razvaganjuje se, grabi, otimlje. I jaše


15/573

ed našim nosom, nažderan, pijan, sit svega našega i još nam sedruguje dok mi tu stojimo i gledamo. To je igra za dvorskeđake, igra za poklade.

Tako je, to mislimo i mi - vikne Darko Mrnjavčić.ade se duše trzaju, dašću, pripijaju već unaprijed uz onoo on hoće da kaže. I zjenice im titraju. Cvjetko Šimunić diže ruce mu sja. Svi šute i zure u njega. Tiho je kao usred noći. On jka.

Da ga ubijemo? - šapne Velislav Arbanasić.Što možemo drugo - doda Pogledić.tnja nestrpljiva, kratka, a onda će zagorski plemić:

Na žalost, nećemo ga ubiti jer smo premalo okrutni, aeviše čovječni. Danas predlažem nešto drugo.š su tiši i pozorniji. Na licima im dršće ljubopitnost i odluka:initi sve što Šimunić kani predložiti.Predstavnika stranke zulumćara dobit ćemo u svoje šake.Kako to učiniti? - pita Mrnjačević.

Kako? Kako? - ide šapat iz polumraka kule.Kad Brandenburg krene iz Lukavca u Krapinu, dočekatmo ga.Zarobiti ga.Zarobiti! - usklikne tiho dvadeset mladića. Mamuze za-eče. Kipi mlada snaga, dršću ruke željne iskaliti na otmičarujev pravednika.Zarobit ćemo ga i sakriti na sigurno mjesto gdje nitko neže do njega.

A onda? Što će biti dalje?Evo što: kad gordi knez Brandenburg bude zarobljen, nenapiše pismo kralju da želi ostaviti ovu zemlju i vratiti imaa kojih se dočepao.Tako je: Medvedgrad Kaptolu, Lukavac plemenitoj općinija ga je sagradila, a Krapinu Zagorju.Da, braćo moja, osim toga mora se obavezati pismom iisegom pred nama svima da nikada neće ni u snu poželjeti niraditi na tom da ga kralj predloži za hrvatskog bana.dahtani su ushićenjem nad tim prijedlogom.I tako dugo ostaje naš talac dok kralj ne odredi svojim aljevskim pismom i pečatom da se izvrši sve što mi tražimo.tako ćemo jednim mahom srušiti stup budimske dvorske stran.A kralj nema vojske da oslobodi svojeg rođaka? - primiti Slavimir Draženić.Gdje da uzme vojsku? A kad bi je i imao, gdje bi prošao taoca kad ne zna kud ni kamo? A mi ćemo svi dočekati


16/573

eza pod vizirima tako da nitko od njih ne može doznati tko ga jeeo. I kad ne znaju tko smo, ne mogu ni pokušati da ga traže.

Divno je to smišljeno - primijeti Draženić - i sve točnostavljeno na svoje mjesto.dnim dahom odobravaju i pristaju, a Šimunić još nastavlja:Naša gospoda će nam prigovarati da ih nismo pitali. Ališto da ih pitamo kad nam to ne bi odobrili. Istina je, uzimamoruke silu, ali kad sila koja nas napada, prezire i hrvatski sabo

naše zakone, poštenje, obraz, čovječnost i pravice, zar da jojlazimo u susret milom? Sila juri naprijed kao divlja životia otvorenih ralja sa šiljastim zubima, gladnim čeljustima. A j živini možeš u susretu samo toljagom da razbij eš čeljust, a nčekaš dok ti zabode zube u meso.Tako rade kukavice.Ni časa ne čekamo.A tko bi od vas, braćo, htio čuvati svoju glavu, taj nekajesta odstupi.

Svi smo tu.Ostajemo tu do posljednjeg daha.Položit ćemo naše glave.Ono što ste sada rekli, braćo, pruža mi jamstvo. Dakle:et ćemo ga za taoca?Ne odustajemo nizašto od ove nakane - odgovore svidom.Dobro. Odabrao sam pravo mjesto kamo moramo spremititočenika. Petorica koji će ga čuvati saznat će za to mjesto u

sljednji čas. Kad primite glas, svaki od vas mora doći k meništo više svojih momaka da tako dočekamo Brandenburga.

atko će na vrijeme dobiti vijest.Samo riječ - moli Slavimir Draženić. - Meni je banredio da skupim momke i vratim se k njemu na bojište. Pojprije ću skupljati u blizini Zagreba i u Zagorju. Zato moram prestano slati, gospodine Šimuniću, glasnike da znate gdje selazim, da vaša obavijest stigne na vrijeme. I dovest ću lijepoj momaka da se opremo lukavačkim četovođama, jer bezvave bitke neće proći.Samo se po sebi razumije. A vi ćete nam upravljati bitkom.ekli ste iskustva na bojnom polju. Baš nam dolazite u pravi čas.Da nam barem Brandenburg što prije pruži priliku davedemo vašu divnu osnovu - veli Draženić, a Cvjetko mu smjea objašnjava:Uhodit ćemo budno Brandenburga. Svaki drugi tjedantuje on iz Lukavca u Krapinu gdje je ukonačio svoje ljepoticeje zabavljaju raskalašenike i njegovo društvo. Dakle, nećemogo čekati. Već budući tjedan bit će u našim rukama.


17/573

A tko će nas obavijestiti?

Ovu sam zadaću namijenio Jelenku Kuševiću. Znamo dastrastven lovac i mnogo zalazi u šume. Može se, dakle, lakoibližiti lovcima kneza Brandenburga i njegovimgarima ijlakše će doznati koji dan knez kreće u Zagorje. Ti si, Jelenko,brz jahač i smion i dosjetljiv. Ovu sam zadaću namijenio tebi -

li Šimunić mladom plemiću koji sve vrijeme stoji u pozadinišuti.adi odobravaju. Osim Arbanasića i Pogledića, nitko ne zna što seilo u župnom dvoru, a oni ne spominju svađu između Draženića ilenka. Ovog časa ne smatraju to važnim, odviše su raspaljeni želizvedu šimunićevu osnovu i odviše su zaokupljeni veličinom iasnošću svojeg djela. I Jelenko ne reče drugo, već se odazivlje:Učinit ću što tražiš od mene.Kad doznaš da knez putuje u Krapinu, obavijesti najprije

še turopoljske drugove, zatim se smjesta uputi na Grič i obajesti Darka Mrnjavčića. Kad to izvršiš, pohiti prijeko u Zagorjevno u moj dvor. Svoje ću zagorske drugove već držati na okupur, nema sumnje, knez mora već budući tjedan krenuti u Krapinu,možda i prije. Svakog dana, Jelenko, budi na oprezu.i slušaju i prate svaku riječ svojeg vođe.

Dakle, prijatelji, od Jelenka zavisi da budemo svi spremnipravi čas i da uhvatimo našeg taoca, a do tada neka se svatkodržava kod kuće. Mi u Zagorju bit ćemo ovih dana na okupu

mojem dvoru jer je najbliži mjestu gdje ćemo ga dočekati.čas Šimunić ušuti i promatra ih pronicljivim pogledom, a onda trkorica mač:Braćo, kad bih u nekoga od vas posumnjao, zgriješio bihmome sebi. čvrsta je moja vjera u vas. Pa ipak se moramokleti na šutnju. Prisega će nas sjetiti da nitko od vas ne smijeu našu urotu povjeriti ni ocu, ni majci, ni ženi, ni djevojciju ljubi. Jer tu bi se moglo dogoditi da tajna bez zle namjereleti zrakom kao ptica. Naša starija gospoda ne smiju ni sanjatio smo naumili. A kad stvar dobro izvršimo, odobrit će nam i ravati se.Šutjet ćemo i priseći na šutnju.Trgnite mačeve! Svatko neka svoju oštricu prisloni naj mač i neka prisegne da nikada ni s kim neće progovoriti nidne riječi o našoj uroti.trice se dotiču šimunićeva mača. Zanosito šapće dvadeset ushićenadića:Prisižemo!Prisižemo da ćemo u danom času svi biti na svome mje


18/573

u.i opetuju riječ po riječ i dodaju:

Prisižemo!munić uhvati uže Lotršćaka. I slušaju nad sobom zvuk starog zvonmunić šapće:

Kao što je zvuk starog zvona nestao zrakom nad tornje-ma ovog grada, tako neka nestane svaki od nas tko bi progo

rio riječ o našoj osnovi.Tako neka bude! - dodaju svi.ihova je prisega kao udarac mačem. Načas je tiho pod tamnim odovima. I dah se čuje u mladim prsima.da zazveče mačevi. Spremaju ih u tokove. Pružaju ruke Šimuniću.isak desnica završava urotu. I više nitko ne progovori. Odlazepod kule Lotršćaka.vi silazi stubama Jelenko i pohita uz gradske zidine gdje je svestablo svojeg konja. Digne se na sedlo i sam samcat vraća se s

iča u Turopolje.tali idu zajedno sa Šimunićem na Markov trg. Tu svojeg budućeg zć čeka župan Berislavić. S nekoliko riječi ispriča se Draženić šizostao i uzjaše konja. Na županov poziv, turopoljski plemićiidruže se njegovoj povorci.

Gdje je Jelenko? - zapita Šimunić. - Htio bih još sme govoriti.banasjć mu tiho šapne:

Otišao je sigurno sam jer nešto nije u redu s njime i sa

panom, ali sada vam ne mogu o tom pripovijedati, zove merislavić.ropoljci krenuše prema Kamenitim vratima da se vrate u Turopoljemunić ostane s ostalima na trgu.ropoljska zvona objavljuju podne, kad je župan Stjepan Berislaviigao iz Zagreb? s Draženićem u svoj dvorac. Nasmijana, dočeka ihubama Vilena, Slavimir joj pruži ruke:Divna moja, odsad ću živjeti samo za to da budem vama na ponos.panovo lice smjesi se od zadovoljstva.lo zatim sjedoše k stolu da objeduju.zgovaraju samo o vjenčanju koje se ima obaviti kad se Draženićati s ratišta, ovjenčan bojnom slavom. Vilena se rumeni. Plave ji zalutaju k vjereniku. Sretna je. Ništa joj više ne stoji na pued oltar. Srce joj je vedro. Ni sjenke brige nema u njenoj duši.en čitav život od šesnaestog ljeta osvjetljavalo je proljetnonce. Nikad ga nije sakrio ni jedan oblaČić.jku joj je zatekla smrt kad je Vilena bila u drugoj godini životo da joj je usud htio prištedjeti i ovu bol. Milovali su je otactka, i susjedi, rođaci i svi koji su je susretali. Milovala ju j


19/573

dbina, sreća i priroda, kiteći je neprestano novim životnim epotama.njihana u dragostima i vedrini, i sada gleda pred sobom samo sunitke i blagostanje. I bojno polje kamo joj ide zaručnik, gledasuto sunčevim zrakama. Kao da je već unapri-

d sudba zajamčila njenom vjereniku pobjedu. Pouzdaje se u sreću joj je položila zakletvu da ni jedan oblačić neće doseći njezin

vot ni danas ni ubuduće. Tako je već i zaboravila jučerašnjelenkovo obećanje. Dok su svi gosti mislili o tome i osjetilieskobu od riječi mladog zastavnika, ona se brzo razvedrila. Današe o tom i ne misli.kon objeda Slavimir zovne u blagovaonicu zapovjednika svojemčadi:Je li sve spremno za polazak?Konji su osedlani i prtljaga povezana.A sad čuj, moj prijatelju: kad budem htio slati kakvu

ruku, vijest, plemenitom gospodinu županu ili svojoj vjerenici,t te vodi ravno ovamo u ovaj dvor. Njega sam odabrao zaoga glasnika. Vjeran mi je i pouzdan - saopći mladić županu.Uvijek ćemo ga radosno primiti - odgovori on.

Neka me svi čekaju u sedlu. Idi.i on ne odlazi.Što je? Imaš mi nešto reći?Ako mi dopusti vaša milost, nešto vrlo važno.

Tako? Reci.

Nikome od nas, ni momčadi, nije tajna da vas jedan pleć smrtno mrzi.Hajde, ostavi to. Ne tiče te se.

Vaš život i vaša sreća uvijek se tiču vjernog vašeg sluge.lena i njen otac izmijene poglede. I dok vjerenik tjeragu iz sobe, ona ga zaustavlja:Ne tako, on ne smije otići dok ne kaže.Jest, mora kazati što zna. Da nije važno, ne bi spominjao.

Vaš gospodar neće vam zabraniti da govorite kad ja žem - naglasi djevojka.Vaše srce, plemenita gospođice, ne da se prevariti. Mojem spodaru prijeti zlo. Vraćajući se iz Zagreba, naši momci prijejeda točno su razabrali na uglu šume čovjeka. Sjedio je nanju i vrebao vas i vašu pratnju. A kad vas je spazio; nestao ješikari.A tko je to bio?


20/573

Glavom gospodin Kušević. Činilo se da se sakriva i šulja.Kad se tvoj gospodar koga bojao?Baš zato što se ne bojite, s užitkom nosite glavu u torbi.io bih vas upozoriti da ne idemo prijekim putem kao što steredili. Tamo bi vas Kušević mogao dočekati. A tko zna što muu duši.Što on može protiv mene i protiv svih vas?I ne može, ali može vam podići zasjedu bilo gdje, raniti

s i spriječiti da okupljate vojsku.Ne vjerujem. Plemić je i koliko god bio izazivač, neće seslužiti nedostojnom borbom protiv mene.

Svemu je on dorastao što nije pravo - veli župan Beri-avić. - Tvoj zapovjednik čini dobro što te upozorava.Ni od čega ne preza Jelenko kad nekoga zamrzi - prijeti Vilena, a Slavimirov pouzdanik potvrđuje i dalje.Moj gospodar ne zna kako je bilo jučer. Nakon sukoba

ovoj blagovaonici, mladi Kušević je dotrčao k nama, uzeo svognja, bacio se u sedlo i doviknuo nam:ecite svome gospodaru da mu poručujem: neka pazi, čekam ga tamoje mi se nikad neće nadati"! Čule su to i služavke u ovom dvoruje su stajale na trijemu. Bio je sav upaljen od bijesa.Kušević neće učiniti što je rekao. On dobro zna da sam poslan omoga bana da saberem četu i dođem na ratište u pomoć. Mrzio meliko mu drago, neće nikada učiniti ništa što bi me moglo spriječvršim dužnost prema banu i domovini. A ti pripazi tko se od mom

udi kazati samo jednu nemilu riječ o Kuševiću, bit će kruto kažno oni jučer za svoje izmišljotine.lena i njen otac zabrinuto upozoravaju Slavimira da se previše nuzdaje u svojeg protivnika.I sam vidiš, sinko; da ga uzalud braniš.Branim ga jer ne mogu vjerovati da je podlac. Očito mezi jer se nadao steći Vilenino srce.Moje bogatstvo - upadne djevojka - i ništa drugo.Ćuli ste, Vileno, kako je plemenita gospođa Gordana jur opravdala njegove čine. Toga se držite i ne objeđujte ga takorašno. Za mene se ne bojte. On me ne može spriječiti da idem ratište ni kad bi htio. A sad idem da nekoliko dana skupljam mčad u okolici Zagreba. Doći ću opet da vas vidim, mila.stadoše se spremati da isprate zaručnika do nakraj Turopolja.IZBEZUMLJENOJ ŽALOSTItvačka tišina vlada u Brezovici. Sluge i služavke sjede u dvorištrijemovima. Lica su im žalosna. Govore samo šapćući.utro su uzalud žene pokušale dići s ležaja svoju gazdaricu: uzaljoj nudile jelo i piće. Niti se odazvala niti se maknula. Kašte


21/573

adenčić nema odvažnosti ulaziti i ne znaju što je s njom.tavo jutro nakon strahovite prve noći žalosti vuku se ljudi dvoro grobištem. Već je blizu podne, kad Mladenčića po-zvaše na toraorske straže. Popeo se gore i nađe zapovjednika kako gleda prekokopa. Na drugoj obali stoji fratar.

Hoće u dvor - javi zapovjednik kaštelanu.

Ne primamo goste - odgovori ovaj, a stražar objavi preopkopa.Ne tražim milostinju - viče fratar - već nešto donosim.Donosi? - začudi se kaštelan. - Putujući fratri nikad šta ne nose, osim kakvu vijest.Pogađate. Nosim vijest - vikne fratar.Od koga?Grlo mi nije mlado, gospodine. Ne mogu vam na ovu dainu razjasniti. A ima mnogo toga.

Pa dobro, bacit ćemo brv.škripi duga debela daska i spušta se na lancima nad vodom sve douge strane opkopa. Polagano i oprezno ide fratar sve do pred kulštelan dade otvoriti vrata i uzme čovjeka na oko.Pregledajte me ako mislite da nosim zlo pod fratarskom ljom - i digne suhe ruke i dopusti da ga straža pretraži.A kakvu nosite vijest? - pita kaštelan. - I od koga?Želim govoriti s gospodaricom.Nitko živ ne bi danas od nje mogao dobiti riječi, ali do

te radije u moju sobu da vas podvorim.atar spušta staračku glavu pa ide s kaštelanom dalje. Ženeomatraju. Navikle su na fratarske goste u dvorcu pa se vuku daljijemom, uzdišući nad nevoljom što je snašla kuću. Onda su se opešuljale do Gordaninih vrata i pokušale dozivati. Ali se ona neaziva, a ne smiju ulaziti.dnu hodnika odjednom zaštropoću žestoki koraci. Kaštelan Mladenčrne ženu ustranu i kuca na Gordanina vrata. Dva-tri puta. Neazivlje se. Smjelo otvori i pogleda u sobu. Na ležaju sva smotanži mlada žena. Lice je zagnjurila u jastuke.

Gospodarice, molim vas, ustajte!sad se ne miče. Kaštelan pohita k njoj:

Evo, došao je fratar, ima vam nešto reći.a podigne glavu kao da ju je netko trgnuo iza sna. Izobličenim cem gleda kaštelana. Blijed je. Ili prestrašen? A tamo na praguoji starac u. fratarskoj halji. Zar priviđenje, ili uistinu tuoje kaštelan i fratar? A zašto stoje? I gdje su? A gdje je ona? di zidove doma ni pokućstva. Sve je njenom vidu nestalo. Ničegama do nesreće, samo mali, dragi šeširić, sav mokar od suza i


22/573

užvan. Mogli bi sad učiniti s njom što god bi htjeli. Mogli bi jvući kamo ih volja, a da ne bi ni zamijetila.klopila je oči, a svijest i ne misli i ništa ne osjeća, čak ni mne sjeća. Sav život ponio je sa sobom divni i dragi dječak.jelovio se u nju i uzeo je svu za sebe. On jedini mogao je survau željeznu snagu kojom je ona nekoć mogla držati na uzdi i svojeljubljeno srce i čežnje mladosti i hladno stajati okom u okogibeljima i smrti. Sve je mogla svladati, svemu je

la gospodar, samo tu, na ovom putu spotakla se, srušila, slomilazovitost dječakove smrti potpuno izbezumljuje majčino srce pa onrazmišlja kako i što se desilo, tko je i što je krivo tojrahoti. Vidi pred sobom samo slike pune grozote i ništa drugo.

Gospodarice, slušajte, čujte!i su joj pune kaštelanova poklika, a ne može se maknuti. Danjejetlo je boli. Od jučer uveče leži smotana u klupko žalosti. I njeća svoje tijelo. Kaštelan joj pristupi, pruža joj ruku da je

gne:Gospodarice, molim vas saslušajte pobožnog fratra.

i ona samo gleda i ne odgovara.Pobožni čovjek koji živi u šumskoj kolibi ima vam nešto

općiti.ječ šuma pobudi u njoj užas, podigne ruke k ušima i brani se:Ne mogu.Ipak morate saslušati, mila gospodarice - i on se zaravlja i prilazi joj i riječima i dodirom bliže nego što se do

kuje. Sve to ona ne shvaća i ne opaža. Pred njom je samo šumaslika puna grozote.Gospodarice, uvijek ste bili jaki.ijek, uvijek bila je jaka i kao borac za domovinu i kao žena, samajka bačena u tlo, prejako udarena posred srca. Fratar s pragaupa bliže:Možda će vas utješiti ono što vam imam reći ja.a samo zaniječe glavom.Nosim vam važnu vijest, plemenita gospođo.Važnu vijest?Da, gospodarice, saslušajte ga - ponuka je Mladenčić.k sada dodirnuli su njihovi glasovi njezin sluh i polakoj svijest prima zbilju. Mrak u mozgu se prorjeđuje, ali teškiitisak na glavi čini joj se kao neka rana zadobivena smrtnim arcem. Pokušava se napola podići. Odijelo joj je sasvim zgužvanoko je jučer stigla, tako je ostala na ovom ležaju kao na odru sveće.

Govorite, časni oče - veli ona tihim glasom.Starac sam, samotan. Idem svijetom i tješim ljude. I tako


23/573

m proljetos stigao u Turopolje. Našao sam se u šumi međuvarima. Spleli mi kolibu od granja da provedem ovdje ljeto,onda opet idem dalje kao svi fratri koji putuju svijetom.Dosta o tome - zaustavlja ga kaštelan. - časni oče, onougo je važnije za nju.a samo bulji u njega kao da teško shvaća, a on, ponukanadenčićevim riječima, nastavlja:

Pa dobro, evo drugo. Bio je lov na veprove. Ja se povu

m u svoju kolibu jer znam: zvijeri su strahovite. Dugo sjedim molim, kad odjednom čujem krik.

rdana digne ruke na uši kao da joj krik prolazi kostima.Malo sam provirio, izašao iz kolibe da vidim što je. A mo vidim konja i konjanika na zemlji. Nad njim grdne zvijeri,blizu moje kolibe valja se okrvavljeni dječak.Dalje, dalje!

Podigao sam jadnog stvora, dršćući sav od straha i potro u kolibu dok su veprovi tamo razdirali i konja i jahača. Strahje bio u kostima. I ne znam kako sam smogao snagu da pognem tako velikog dječaka. Polegao sam ga na slamu. Nije secao. Razderem svoju jedinu košulju da mu zavežem ranu izje curi krv. Tko zna, možda još živi, mišljah.rdanino lice smrtno blijedo, ukočeno, pogled staklen. Bez dahaija svaku fratrovu riječ.Molio sam nad njim preko noći. Mislio sam da je mrtav,

i opet kao da mu srce udara. Kad je zabijelio prvi dan, uzmem ški teret na ruke pa idem. Sastao sam nekog drvara putem imi pomogne.Bože, smiluj se! - prošapće mlada žena, a fratar nastavljarnim monotonim glasom:I tako sam pošao s tim čovjekom da potražimo ljude.ajbliži je Lukavac" - reče mi drvar. I kad smo izišli iz šume,đoh se na opkopu grada Lukavca. Drvar vikne stražarima nali. Oni se odazovu. Onda on ode svojim poslom, a stražari siše da vide što to fratar jadnik nosi u Lukavac. I odmah suvili u dvor. Straže su istrčale i kaštelan.rdana se ne miče, čitavo njeno tijelo samo je sluh dok fratarvori dalje:Već su znali da je dječak dospio u veprove ralje jer ještelanu odlanulo kad je vidio dječaka, sam ga je ponio u grad,ne nagradio i rekao da su mu javili o nesreći.I umro je tamo - dahne Gordana zamrlim glasom.Dok sam stajao kraj njega, još je bio živ, ali svijet kažeje umro. Otišao sam opet u svoju kolibu.


24/573

ljusti joj dršću, hoće da nešto kaže. Starac ušuti, ali mu kaštemogne:Gospodarice, danas ujutro došao je fratar u turopoljskukvu Sv. Jurja da se ispovijeda. I čuo je kako ljudi govore danapadnut dječak sin gospodara Brezovice.Da, tako sam čuo i pomislim: dužnost mi je kršćanskavam javim. I zato sam došao.a se upre u laktove i skuplja snagu:

A onaj njegov mali plavi šeširić Tko ga je našao?je ni opazila da na vratima stoji potkastelan koji je onogedvečerja vodio njenog sina. I brzo joj razjasni.

Gospodarice, kad su nas lovci opomenuli da se maknemoceste, Grga je uzeo dječaka na svojeg konja da ga čuva. Alid se nije vraćao, išli smo onim putem kojim je on odjahao... ".,,.. ,

T7

tamo smo naišli na taj šešir i Grgin kaput, sav u krpama. Pojurio kući u Brezovicu, ali nema ni Grge ni dječaka. Opet smo išliažiti u šumu. Nigdje nismo ništa našli.I slali smo tri glasnika redom k vama, gospodarice, u ta-rište. Tko zna zašto nijedan nije stigao.Ne razumijem samo kako je Grga mogao reći da se goodarica vraća - tiho će Mladenčić potkastelanu.To i meni neprestano kopka po glavi. Ali znaš kakav jebio glupan. Ali ne govorimo o tom pred njom dok se ne opo

vi.šutjeli su jer se Gordana pomakla i iznenadno glasno vikne:Smjesta idite u Lukavac, kaštelane! Molite neka vam kažuje su ga zakopali da barem imam drago tijelo.Odmah hitim, gospodarice - veli on, pozove fratra i pot-stelana da ga slijede.ašli su sva trojica. Kaštelan odredi da fratra nadare, ali onlučno odbije.lom mu potkastelan napuni torbu kruhom i voćem pa ga onda izvedeora.dvorištu hitro sedlaju konje za kaštelana i momke. Onda napuštajst. Mladenčić prelazi preko opkopa i potjera prema Lukavcu.dva je prevalio komadić puta, kad spazi dva konjanika koji mulaze u susret. Oni digoše ruke u znak da žele s njime govoriti.ustavio je konja.Jeste li vi iz Brezovice? - pita jahač Mladenčića.Jesam. A otkuda vi?Iz grada Lukavca. Nosim vašoj gospodarici vijesti.Poslani ste od gospodara Lukavca?


25/573

Nikoga nema u dvoru od gospode. Došao sam sam, mar se moj gospodar ne gleda dobro s ovdašnjim plemstvom. Alivjek je čovjek.Možda nosiš vijesti o gospodaričinu sinu?Baš o njemu.Okrenite - zapovjeda kaštelan bez daha od uzbuđenjavrati se k dvorcu. Stigavši do opkopa, odredi straži da spustist.

adenčić povede lukavačkog glasnika u dvorac, a onda ga najavirdani.lazak čovjeka s Lukavca trgne je s ležaja. Sjedne i čeka.

Prije tri dana primio sam od nekog fratra odraslog djeka - veli on. - Nismo znali kome pripada.pružila je ruku i uhvatila čovjeka za lakat.Gdje leži?U dvoru je bio knežev vrač pa smo ga pozvali. I on se daoposao da jadniku vida rane. Dva dana ležao je kao mrtav.

Dva dana! - klikne Gordana tiho, a srce joj se para od misli da je u to vrijeme bezbrižno živjela u taboru. Samo katd joj je srce zadrhtalo od slutnje neke nesreće.Da, plemenita gospođo, dva dana ležao je upaljen od vruce.Brzo. Govorite. Udarac sam već zadobila, sve ću drugo

ći slušati! - promuca ona, poduprijevši se na ležaju.I buncao je - nastavi lukavački vratar. - Jutros su seše služavke vraćale iz crkve s ispovijedi i donijele su vijestju je narod pred crkvom pričao. Naime, da je u šumi nađenšir koji pripada sinu gospodara Brezovice. I počeli smo vijećatili to vjerovali ili ne. Jer ljudi svašta izmisle. I slušamo vijeju nam danas pričaju djevojke i opet slušamo dječakovo bunnje ...Danas? Danas ujutro još je bio živ? - uzvikne prenerana majka.Jest. Danas ujutro još je čestito viknuo.

što je viknuo?Zvao je majku.To mu je bila posljednja?Još je mnogo toga i poslije govorio u bunilu i ujutro islije podne. A valjda i sada još bulazni.štelan i lukavački vratar trgnuli su se. Gordana je skočila sžaja, našla se na nogama čvrsta, jaka vičući:


26/573

Živi? Još živi?I neprestano pruža ruke u bunilu. Jednom je rekao: "Maj, zašto mi ne daš svoju ruku?"oranom odjekne glas:

Konja! Smjesta konja.adenčić pohita iz sobe, a lukavački vratar ga slijedi. Služavkeadoše odijevati gospodaricu dok vani spremaju konje. Mladenčićta lukavačkog vratara:

A ne bismo li ga radije doveli kući majci?kavački čovjek slegne ramenima:Bio bih ga rado sam dovezao. Vaša bi me gospodaricastito nagradila. A i sami znate: sve bi domaće plemstvo navalo na nas Lukavčane. Rekli bi da smo bezdušnici bacili napoljeogog dječaka zbog mržnje koja vlada među domaćom gospom i našim gospodarom.Pravo velite. Svatko bi morao tako misliti. A što veli vrač?r bi mogao ostati živ?

Mi smo prije tri dana mislili da je svršeno, ali još živi.dvorištu stoje kaštelanovi momci koji su ga imali pratitiLukavac. Gordana istrči ravno k svojem konju, uspne se bez riječtegne uzde. Kaštelan joj pripovijeda što je malo prije razgovarakavačkim vratarom. Ona ne sluša i potjera. Bučno štropoću konjskpita spuštenim mostom.

Brezovice započne vratolomna trka mlade majke koja ne čuje i ne

di ništa, samo sluša zov umirućeg sina, a on se žali što mu neuža svoju dragu ruku.toj trci ogleda se sva nedostiživost Gordanine vještine uravljanju konjem. Ne poznaje zapreke, straha ni opasnosti.eskakuje potoke, jame i grmlje. Leti na krilima, iz groba uskrsnde, da će zateći sina na životu, svojom rukom pomilovati od bolirčene ruke, obrisati čelo znojno od vrućice. Ta nada upravljaomljeno tijelo i skršeni duh i krijepi ih velebnim snagama koje gle na rukama i sav svijet da ga ukloni s majčinog puta.sprimjernom brzinom prevaljuje daljinu prema Lukavcu, a duša jojšće u očekivanju susreta. Kako će ga naći? U besvijesti? Ilidnog? U vrućici? U času kad je zove. Ili je zvati više neće? Ledsrsi prolaze. Žestoko trgne glavom i odbaci misao. Hoće da ga nvoga. Hoće. I goni svojeg vranca, a on trkom trči kao da osjećaga nosi i zašto.ašli su na cestu što presijeca čitav turopoljski kraj. Ljudi nasti zapanjeno se okreću za jahačicom koja divljim trkom upravljanja prema Lukavcu.prohuji kraj plemićkih dvoraca i njihovih kmetskih selišta kao


27/573

lak nošen orkanom ...cesti se pojavi povorka. Gordana razabire da joj dolaze ravno usret.suncu se sja plavušasta glava lijepe Vilene. Kraj nje otac, a suge strane Draženić. župan i njegova kći prate mladog vjerenikamad puta na odlasku iz Turopolja.rdana osjeća da bi se morala zaustaviti i s njima govoriti, a onmože izgubiti ni časa, ne može dati nikome ni trenutka. I skren

nja, preskoči grabu i udari poljanom prema Lukavcu. Začuđeniedaju i župan i zaručnici.Kamo joj se tako strahovito žuri?Eno, tamo, tamo je njezin kaštelan, pitajte njega - po-ka župan - barem ćemo doznati što je s njezinim sinom.ć izdaleka domahuju Mladenčiću, ali on skreće da dostignespodaricu, a slijede ga momci i lukavački vratar dok oni na cestpanjeni promatraju i snebivaju se.Zaboga, Gordana ide ravno u Lukavac. Damirova žena u

or neprijatelja?Bit će da se ipak nešto dogodilo sa sinom, pa ide zbogga - primijeti Draženić.

Ne bih onamo ni za čitav svijet - mrmlja župan,kaju i promatraju Gordanu. što se više približava Lukavcu,hitrije tjera konja. Strava je obilazi kad pomisli da bi moglaići prekasno.aženićeva povorka razabire kako već spuštaju most s kule gradakavca.

Oni očekuju Gordanu, što to znači? - pita župan.l.

Vidjet ćete i čuti zašto je morala tamo - primijeti Dranić. - Moram se oprostiti. Dobra tri dana zadržat ću se u okoci Zagreba da pokupim što je doraslo oružju, a prije nego idem Zagreb, još ću se navratiti k vama.Dođi na proslavu blagoslova šumskog žira - zove ga žun.adić obeća, uzme ruku svoje zaručnice, gleda je toplim gledom i šapće riječi ljubavi.Pazite na sebe - upozori ga ona - da vam Kušević neđe na vaše putove.Ni časa se ne bojim. Kad mislim na vas, moja je snagavovska. Sve što me čeka svezano je s vama. čuvajte vjeru!Do groba sam samo vaša.Doći ću na proljetnu svečanost blagoslova - veli on, iisne joj ruku. U oku mu plane čežnja.


28/573

dugo još djevojka gleda kako odlazi praćen s dvadeset momaka.D KROVOM NEPRIJATELJA ata grada Lukavca otvorila su se pred Gordanom. Trkom je prešlančani most i dojahala u dvorište. Dahšće od trke, dršće od stravcila se sa sedla, ostavila uzde i nestrpljivo čeka svojeg kaštelji dolazi s lukavačkim vratarom. Obojica su sišli. Vratar je povdrugo dvorište i upućuje:

Moramo se popeti stubištem u prvi kat. Samo slijedite

ne.adenčić ide za Gordanom. Trese je groznica. Još nikad ome nije zavladalo takvo uzbuđenje.igoše na kat. Pred njom se otvore vrata. Prešla je prag.sobi nikoga.

Molim vas, plemenita gospođo, pričekajte. Moram najati liječniku da ste stigli. On će vas sam odvesti k sinu. Sjednilo.a ne sjeda. I ne gleda oko sebe, samo moli, moli punom

šom i svim nadama srca:aj Bože da izdržim ove časove kad sam izdržala sve ono dosad."ništa nema sluha ni shvaćanja, već samo za dijete što je tu negblizini, možda umire ovog časa.adenčić ulazi u sobu i saopćuje joj da su se trijemom dvorca svitrčali da traže liječnika.prozoru odaje kneza Brandenburga okupilo se šest muških glava,st lica, šest upitnika.

Je li ujahala u dvorište?

Nije, doletjela je kao ptica.Kakva divota od žene.Ne. To nije žena. Božica je.Napokon je tu - klikne knez.ez sjedne na visoki naslonjač i zapovjedi dvorskom luđaku:Iziđi, budalo, sad će slijediti ozbiljni i pametni razgovori.Onda bismo mogli zamijeniti mjesta.Idi do đavola. Imam teških briga - vikne knez.Kad knezove taru brige, onda je tome uvijek samo jedanrok: netko se ima kliznuti s prijestolja dolje, a netko opeti gore. Jednog i drugog taru brige.Pogađaš. Kralj Vladislav još sjedi i ne kliže se, ali njegovn mogao bi ležati pod nogama prijestolja.Hvala svim svecima. Nisam, ni knez, ni kralj, ali sam bula. I zato ne raspravljajte, kneže, bez moje pomoći.Van, nosi se. A vas prijateljski molim: hajdete, kas volja, lov ili pijanku. Samo moj bratić Danijel neka ostane.


29/573

I Petar Pan mora s nama.Neka ide, samo da ga ne vidim.Vidjeti me nije tako neprijatno, ali čuti.stopašnim smijehom izlaze kneževi prijatelji s Petrom Pa-nom izaje, a mladi markgrof gleda zavidno za njima i primijeti:Bratiću, ja bih radije otišao s njima.I ja, ali sada moram na megdan.Spremaš se na megdan? Kome?

Vragu paklenome.Iznevjerio te?Pokušao je mrsiti moje divno sastavljene račune. Zatopograbiti poganu ruku i zapovjediti neka piše onako kako jazujem u pero. Ti mi moraš pomoći.Nisam dorastao takvoj zadaći.0 tom odlučujem ja. U dvor je stigla ljepotica.Njoj si namjenio moju mušku ljepotu?Da joj uđeš u volju, trebaš, osim muške ljepote, i pameti.

Lako za pamet među nama kad je nedostaje, uzajmiš jedvorske budale. Ali reci o čemu se zapravo radi?O prijestolju.Tako visoko kaniš?Da je kraljevstvo podrum pun najodličnijih vina i djejaka, već bih davno bio okrunjen, ali tu se radi o Vladislavu,jem rođaku.On sigurno sjedi na prijestolju.Ništa nije tako nesigurno kao prijestolje našega kralja.

bude li mu sin ležao ispod prijestolja, kao što sam prije rekao,da ću ležati ja, ne pijan, nego trijezan i praznih džepova. A da je i našim orgijama, dragi moj Danijele, kraj.

zbrižni Danijel ozbiljno se zabrine i priđe bliže svojem bratićuNe šališ se, Đuro?Od šale ne bih bio tako zlovoljan. Cuj kako stoji stvar.enivši se francuskom princezom Anom, kralj Vladislav doživionevolju da mu se rodila najprije kći, a mnogo kasnije sin.

Jadno nedonošče sa sedam mjeseci.Nitko nije vjerovao da će to bijedno stvorenje živjeti. Ipakhranile su ga zaklane svinje.Čestite su to bile dadilje.Časti mi, moram skinuti kapu svim onim zaklanim sviama koje su zbog njega bile smaknute. U njihovo toplo salomatali su nedonošče. I tako je dječak zadobio u svinjskom salue što nije donio sa sobom na svijet: kožu tijela, vid i sluh.d bi ti slutio koliko su se mučili oko njega dok je napokon od


30/573

ega postalo čovječje stvorenje. Sada mu već ide sedma gona. Ružan je, izgleda glup.Ali ipak je dječak.Znat će sjediti pod krunom, a drugo kralju i ne treba.Onda nema opasnosti za Vladislavljevo prijestolje. Ili gaStjepan Zapolja toliko ugrozio?Još za kralja Matije rogoborio je taj erdeljski vojvoda.je srušio Matijaševa sina Ivaniša, samo da sebi osigura krunu.

i od njega nema straha dok je tu zakoniti Vladislavljev sin.Čemu onda buncaš o pogibelji za kraljevo prijestolje?Slušaj. Pokojni sin kralja Matije Ivaniš Korvin trebasjesti na novo prijestolje. Hrvati su se borili da njega okrunei Vladislavljeva stranka nadvladala je novcem kraljice Beatrice.aniša su Hrvati dobili samo za bana, ali nisu prestali raditi daizvojšte prijestolje. Onda je Ivaniš iznenada umro.Od aragonskog napitka?Ostavi to sada i slušaj dalje. Ivanišev zakoniti sin Krsto

zo je slijedio oca i tako je prijestolje bilo učvršćeno za nedošče Ljudevita II.No, dakle, sve je u redu?Nije. Još je na životu jedan Ivanišev sin.To je već ozbiljna pogibelj.Vidio si onu divlju jahačicu što je ušla u dvor. Ona jeiva da se taj sin rodio.Stvar je sve zanimljivija.Dakle: Ivaniš Korvin ljubio je tu ljepoticu kad je bila

dvoru kraljice Beatrice i još kasnije kad se oženio kćeri Ber-rdina Frankopana koja je po majci kraljevskog roda. Tako suvati povezali ovaj brak samo zato da stvore novu hrvatsku distiju koju bi u zgodnom času posjeli na prijestolje. Dakako,rt Ivaniševa i njegova zakonitog sina razbila je sve te hrvate osnove. Međutim, mladi je ban kako rekoh, dalje vodio ljubavljepoticom Gordanom.

Sad mi puca pred očima.Jest, kad se oženio, Gordana je nestala. Otkrili su je uneciji gdje je živjela skrivena. On je tamo često zalazio.I živio s njom u ljubavi?I tako se Gordani rodio sin.Znaš li to zasigurno?Kako ne bih znao. O tom je govorilo sve plemstvo u Bumu. Gordana se iz Venecije vratila sa sinom.Kojemu je otac bio Ivaniš?Tako je. I taj bi dječak mogao jednog dana, kad Vladislavre, nastupiti protiv Ljudevita. A to ne bi bilo teško jer se nar


31/573

nako izruguje kraljevskom nedonošćetu.Ali ova je ljepotica udata za slavnoga junaka na maču Da-ra od Brezovice?Jest. I on je ljubio Gordanu. Tako svi tvrde, ali ljubio ililjubio, on se njome oženio.A Ivanišev sin?Damir ga je uzeo kao da je njegov, čuvao ga, odgajao daHrvati jednog dana podmetnu na prijestolje i hrvatsko i ugarsko

Zna li to kralj?Zna i dršće od tog dječaka.Zato si ti veprove ...Čekaj. Stvar se desila ovako: platio sam bezbroj uhoda datraže gdje se sakriva taj nezakoniti Ivanišev sin, na Brezovici je drugdje. A nije lako zaviriti u brezovički dvor. Zatvorili suo u tvrđavu. A nikako nisam mogao prodrijeti u krugove hrvatih velmoža i plemića. Nitko mi nije htio u blizinu. Odlazio sam da u Budim, ali sam se opet vraćao u Medvedgrad i Lukavac

r sam tu najbliže hrvatskom plemstvu i velmožama. Sve uzalud.kako nisam uspio vidjeti dječaka i doznati gdje se zadržava.Napokon si ipak našao put do njega.Gospodin Damir ima na Griču lijepu malu palaču da selone za slučaj turske provale. Katkad Gordana odlazi tamo itaje duže vrijeme. Tada sam svojeg medvedgradskog kaštelanautio neka pošalje svojeg čovjeka, odjevena u kmetsko odijelo.je, tobože, na Grič donio ribu. Kad je Gordana boravila uojoj palači, jednog dana vidio je kako ona ide u Markovu crkvu

dječakom.Kojemu je otac bio ban Ivaniš?I toliko je nalik na Ivaniša da ga ne bi mogao zanijekatipred Bogom ni pred vragom, a pogotovu ne pred ljudima. Mojoda drugog je dana opet došao na Grič u nakani da ide u Gor-ninu palaču nuditi ribu, ali već istog jutro odjahala je GordanaGriča. Moj čovjek nije mogao doznati kamo pa sam tako moraoedmnjievati da je otišla s dječakom u Brezovicu.Kamo bi drugamo.

Razumljivo. Nastojao sam prodrijeti do kojeg sluge goodara Brezovice, uzalud. Onda su mi pomogli Turci. Opet suodrli prema Hrvatskoj.Sad razumijem. Damir je morao u rat, žena ga je pratilamad puta, a ti si izmudrio onaj lov na veprove da tako maknešputa pretendenta na prijestolje. Ako je rastrgan od veprova,o bi štogod mogao reći ili naslutiti. Kad ti je to tako dobropjelo, čemu onda ovo nadimanje?


32/573

Baš u tom je stvar da nije uspjelo.Damirov sluga te prevario?Izveo je sve kako je trebalo, a ipak je vrag pokušao da semnom našali. U tom je sva moja nevolja ovog časa i zatoažim tvoju pomoć.Što i kako da1 ti pomognem?Čuo si što se desilo: Gordaninu sinu nije otac bivši bananiš.

Onda su te ipak prevarili?Na Griču je moj pouzdanik vidio dječaka koji silno nalije na bana Ivaniša, a nakon ovog lova s veprovima opazilo semu nije sličan, dakle, zabuna?Kakva zabuna, do đavola?Zar ne razumiješ? Sin Ivana Korvina nalik je na svojega, kao jaje jajetu, a ovaj drugi na kojega smo natjerali veprovelikuje na Damira od Brezovice. Dakle, nismo se namjerili naavoga.

Nemoguće! Tvoj medvedgradski kapetan nije dobro vidioGriču, ili ovdje u Lukavcu.On uporno tvrdi da onaj kojega sam izmamio iz Brezoce i na kojega sam pokrenuo hajku veprova nije Ivanišev sin!o, sad vidiš u kakvoj sam nevolji.Ma kako bi to bilo moguće? Zar nisi znao da Gordanaa još jednog sina s mužem?Bilo mi je poznato samo ono što su mi govorili u Budimu:je Gordanin sin rođen u Veneciji kamo je dolazio Ivaniš, da

ga tamo vidjeli s njom, dapače, Ferdinand Frankopan je zbogvjere svoga zeta strahovito prijetio Gordani. Ali onda su sejednom svi izmirili. Damir se vjenčao s Gordanom i uzeo Iva-ševa sina pod svoje. To tvrde svi u Budimu, a sada se odjednom tanovi da je tu još jedan Gordanin sin kojemu je otac DamirBrezovice.Premalo poznaješ tajne svojih protivnika. Barem bi tvojištelani trebali više njuškati.Omražen sam među Hrvatima i ne puste nikoga od mojihsebi. A ne znam ni njihov jezik pa tako ne možeš ništa saznati.to smo, eto, bili u zabludi.A što veli Grga? Zašto ne pitaš njega?On je već na dnu pakla.Kako zar si ga smaknuo?

čim je izveo moju želju, smjesta sam mu dao dukate, aliputnicu na drugi svijet da ne bi na ovom ipak danas-sutrašto brbljao. Tako je izdajica umro kao bogataš i lupež.Samo da se nisi tako požurio, sada bi od njega doznao


33/573

o je na stvari.Bili smo uvjereni da imamo u ruci Korvinova sina. Ipak,znat ću to sve s druge strane. Možda, ipak, taj dječak nije bioliko sličan banu Ivanišu, pa medvedgradski kapetan moždaje tako točno vidio onog dječaka na Griču kako tvrdi.Rekao sam ti odmah: To bi moglo biti.Zagonetku će riješiti Gordana.Dakle, zato si je dovabio ovamo? Uistinu, tu si prevaru

bro smislio.Nipošto ja. Slava pripada mojem kaštelanu Pencingerusve te osnove. Ova lija mogla je zaskočiti i lukavu i umnurdanu. Pogledaj samo njegovo lice: kao njuška neke životinjeja neprestano traži gdje bi i koga zagrizla i podvalila zasjedu.Uistinu, vanredno ti služi.Ali zbog svojeg užitka, a ne zbog mene. Kad je dobrelje, onda zna: nekome je zarinuo nož u srce ili u čast ili muuzeo kruh iz usta. Zločinac je to pred kojim treba skinuti ka

. On je sve to mudro zasnovao i tako smo Gordanu doveli naor da je zove umirući sin.Genijalna zamisao.Sad je na tebi da genijalno nastaviš. Ne boj se. Uputitte u sve Pencinger. Ti sada otiđi Gordani i primi je kao ku-domaćin.To bi morao ti učiniti.Bože sačuvaj, čim bi opazila mene, smjesta bi se u njojobudila lukavština, počela bi razmišljati i naslutila bi prevaru

be ne poznaje, a tvoje lijepo lije izazivlje povjerenje. Meni neije biti traga ni glasa. Idemo smjesta Pencingeru. On će teučiti kako ćeš s njom govoriti. Sada je puna majčinske boli iće ništa zamijetiti. Dakle, hajdemo.rdana nestrpljivo čeka. I kaštelan Mladenčić već je nemiran. Šutoji uz vrata i nepomično promatra svoju gospodaricu za kojom mune srce. Čitavim putem iz tabora stvarao je u sebi osnove kako ćo više biti u njezinoj blizini i čime će sve osvajati to lijepojelo, tako dugo rastavljeno od muža. Smjele su mu osnove uskipilrast i jedva je čekao da bude sam s njome na dvoru. Zna Gordaninspodujuću ćud i poznaje njenu snagu otpora, ali se pouzdaje uabost mladosti. Sve je

ko dobro smislio, a sada ova nevolja s njezinim sinom postala jepreka njegovim putovima do Gordanine ljepote i mladosti.k o tome razmišlja, iza njegovih leđa otvore se vrata. U sobu ulvjek sijede brade, s crnim tuljcem na glavi, pa se čini kao nekana trublja nevolje. Halja mu dosiže do poda. Odijelo odajeeževskog liječnika. Gordana ga odmah oslovi:


34/573

Gospodine, što je s mojim sinom?Spava, plemenita gospođo.Zemaljski snom?Potpuno zemaljskim. I zato je pametno da pustite sirošno dijete neka se naspava.Spava - opetuje Gordana i u predodžbi gleda sina svegaranjavanog i povezanog u naručju sna zaboravi.A rane? Hoće li zacijeliti, gospodine?

Sve može biti.Gdje je ranjen? Kako?Na prsima i bedrima. Budite strpljivi.Može li se dječak prenijeti kući?Sve ćemo to saznati kad se probudi iz sna. Neka vaš kaelan dođe sa mnom da vas može odmah obavijestiti kad seečak probudi.adenčić nije voljan odazvati se pozivu i Gordanu ostaviti samu, a određuje i mora se pokoriti. Sumnjičavim nemirom ostavlja sobu

atnji liječnika.Gordana ostaje sama. Sve više dršće, strepi. Odsutna je svim slima i osjećajima za sebe. Ne vodi računa o tome da se nalazi uoru omraženog kneza. Ništa ne dopire u njen mozak što je oko njeo se zbiva, svim svojim srcem ona je uz dijete što je negdje od ka zaspalo. Ipak, taj je san straši. Hoće li se probuditi?olazi je zebnja. Odnekle dopre do nje veselo muškaračko zviždanjo bezdušna rugalica njenoj boli. Obazre se. Zdesna su neka vratastire ih teški zastor. Sad se zanjihao. Pustopa-šno zviždanje

škarca biva glasnije. Gipkim koracima ulazi Danijel i veseloižduče. Onda se napadno trgne, gleda Gordanu, prestane zviždati judno se nakloni:Molim oproštenje, nepoznata gospođo! Nisam slutio danekog sresti u ovoj odaji.Ako sam na putu, izići ću.Nikako, plemenita gospođo - odgovori on. - Znanacm kneza Brandenburga, markgrof Danijel. Ovog sam časa stigaodvor. Kneza nema kod kuće pa sam odlučio sam prenoćitidje. Vi ste, očito, u dvoru kod kuće?Ne. Samo me nesreća nanijela čas prije pod ovaj krov.A tako ? Vi putujete pa vas se desila nezgoda?

Ne, gospodine markgrofe, nisam putnica. Iz ovog saja.

Govorite neprispodobivo divnom latinštinom.Kao i svi naši ljudi.Međutim, rekoste da vas je nesreća nanijela ovamo?


35/573

Prigodom lova na veprove bio je napadnut dječak.Da, da, rekli su mi lovci, veprovi su napali sina vojvodeana Korvina ...To nije bio Korvinov sin, nego sin gospodara Brezovice ij.Kakva nesreća, gospođo. Rekoše mi i to da su ranjenoganijeli u ovaj dvor.Zbog toga sam i došla ovamo.

Sad razumijem. Kneza nema ni njegova kaštelana, a jam knežev gost, dakle, moja je dužnost da budem vaš kućedo-ćin. Bit ću sretan ako vam smijem izvršiti kakvu želju.Liječnik mi je rekao da dječak spava, a ja vas molim redite da me odvedu k njemu. Znam se svladati, neću se niknuti.Plemenita gospođo, samo čas, vratit ću se odmah da izvrm vašu želju.poklonivši se, izađe kroz ista vrata ispod zastora. Ona je ostal

ma. Svaki joj se čas čini izgubljeni komad života. Nada se da ćej nepoznati uljudni mladić izvršiti obećanje. Drugih misli nema.Danijel je otrčao u odaju mladog kneza Brandenburga i saopćio mu

Stvar je jasna. Rekla je "to nije bio Korvinov sin", dakle,j sin postoji.da ispripovijeda kratak razgovor s Gordanom. Knez se raduje.Divno. Sad smo doznali da taj Korvinov sin uistinu živi,i i Damirov sin. Dakle, tu su dva dječaka. Mi smo mislili da jemo jedan, a taj će danas sutra tražiti za sebe prijestolje na

etu sina našeg kralja. Gle, ovoga Pencingera. Da sam stupioed nju, smjesta bih bio pobudio njenu lukavštinu i možda neni odgovorila. Zadovoljan sam. Sada se požuri da izvedeš iugi dio svoje uloge. Onda me izvjesti kako je ispalo. Sve ostalozjasnit ću ti. Jedini ti saznat ćeš pravu svrhu svega toga. Tekda počinje moj i tvoj posao da spasimo prijestolje Vladislav-evu sinu.To zaista ne mogu razumjeti.

Požuri se pa ćeš doznati sve.rkgrof Danijel hitro izlazi iz sobe.kajući Danijelov povratak, Gordana se odjednom sjeća razgovora spoznatim velikašem. I načas je spopada pitanje:tkud on spominje Ivana? Tko mu je mogao pripovijedati da su veprpali Ivana?"mo časak zadržava se na toj pomisli i već je istisne očajna brignjezino dijete što spava, možda umire, a ona čeka tu,

na neizvjesnosti. Ne može dulje. Njoj je mjesto uz dijete pa akoava. Prilazit će mu tako tiho da se ne može probuditi. Taj nezna


36/573

rkgrof bio je tako uljudan. Sigurno će izvršiti obećanje. Pogotod kneza nema ni njegova kaštelana.već se na vratima pojavi Danijel u viteškom stavu i duboko sekloni:Plemenita gospođe, vani je liječnik. Iako vaš sin spava,redio sam da vas pusti k njemu.Hvala vam, gospodine - odvrati ona i već hiti, a tijelom j preleti hladni mlaz.

hodniku opet sretne starca sa sijedom bradom i crnim tuljcem naavi i svojeg kaštelana kako. ide za njim.Ostavite me samu s njime - veli mu ona tiho pa ide

vorenim trijemom. - Starac je vodi u drugo krilo dvorca. Putj se čini dug kao da se dvor proteže u deset krila.ječnik joj otvara vrata. Stala je na pragu. Pred njom po-lumračnba. Klecavim nogama prelazi prag. Ništa ne vidi. Iza nje jeječnik. Korača uz stijenu, zapaža postelju, iskri joj se pred ima. Tiho i tamno je u sobi kao u mrtvačnici.

ibližava se bez daha i bez kucaja srca. Na postelji leži dječak.mo mu glava viri ispod pokrivača. Spava li zemaljskim ili vječniom?šću joj noge: spušta se na koljena, gleda, osluškuje. Nijemašina. Nema hrabrosti da dodirne dječaka, čeka, trenuci je ra-pinju na križ. Polagano digne ruku, ali je opet povuče. Strava jomi kretnju.oz grobnu tišinu zamijeti uzdah. Podigne ruke čelu, trljajepoočice da se odupre nesvjestici koja joj prijeti.

Uzdiše. Dakle, živ je.a leđa čuje tihi liječnikov upit:Je li to vaš sin i vašeg muža gospodara Brezovice?Da, gospodine - šapne ona.ječnik se tiho povuče. Zatvori vrata. Na hodniku čeka Danijel.

Nema više sumnje, to je njezin sin i muža joj Damira.knežev mladi prijatelj pohita hodnikom.

rdanin pogled počiva na sinovljevu licu. U tom se pogledu talasalovi majčine ljubavi. Čitavo njeno srce odrazuje se u zjenicama se ukočeno upile u njegovo lice. Ni dahnuti se ne usudi da jadnbi probudila. Samo ga gleda i gleda i gotovo strepi od časa kadprobuditi, kad će mu san prekinuti zaborav i on će jauknuti od li.

pogled polagano silazi s lica na pokrivač. Sve dalje preko nogu.o je pod ovim pokrivačem? Kakve strahovite rane skriva pokrivač?su li rane smrtonosne, ili možda ipak ...


37/573

jednom sama osjeti fizičke boli od predodžbe boli njenog sina.mjereno disanje svrne opet pogled gore k njegovu licu. Divno bijlo dočarava joj sliku junaka muža. Lice mu je

kro. Od znoja ili suza? Tako je blijed, izmučen... Bože, probudiživot.ečak se miče, valjda mu san dočarava majčinu blizinu. Usne mupću:

ajčice! Majčice!"otrnula je i primakla se. Dječakove oči se otvaraju, zure ravno rop. Zatrepte mu trepavice i Gordanino srce.nenada se dječak trgne, digne glavu i ukoči se.Što je to? - pita mu pogled upiljen u Gordanu.Zlato majčino - šapću joj usne u strahu i čežnji, čulasamo neki krik i osjetila dvije ruke kako joj se savijaju okoata.Majčice! Kako dugo čekam.

e oko nje se gubi, samo osjeća dvije tople ručice na vratu. To jjeli život i cijeli svijet. I osjeća dječakovo drhtanje, čudnohtanje kao od zatajenih suza. Čvrsto je pritište k sebi.Strašno sam vas dugo čekao, majčice - šapne on.A boli te jako?Boljelo me tu u srcu i u duši. Sad je sve dobro.Zaboga, ne miči se.Ne, hoću da vidim majčicu pri svjetlosti prozora.a ga silom pritisne u postelju, ali dječak se ne da, iskoči ispo

krivača.Ali tvoje rane, dijete?Rane? Kakve rane, majčice?stvara oči, zuri u njega, raskopča mu košulju pa se uhvati zajepoočice.ar sam poludjela od radosti jer sam ga našla živa?"ruka joj istražuje njegove grudi.eplašeno dijete uzima majčinu ruku što se prislonila na njegovajela prsa, čvrsta, zdrava, pa je gleda pun čuda i tajnog straha,k mati ogledava bedra, noge, potkoljenice.e. To je obmana bolima izmučene svijesti!"stoji se odrvati varki.Majčina dušo! Zar tvoje rane od vepraNije me dohvatio majko.Kako? Nije? Vepar te nije dodirnuo?Dakako, da nije. Ali sam osjećao kao da me grabi, dauška moje prsi.Drago, milo, govori kako je bilo.Bilo je ovako: jahali smo. Grga me čvrsto držao, a ja


38/573

m se ljutio što idem u šumu i nekakav grdni bradati čovjekkao mu je sa stabla, a vepar je dolazio. Točno se sjećam, od dnom ništa nisam čuo ni vidio, samo sam osjetio strašnu njuškuprsima, a onda sam zamro. Kad sam se probudio, opet njuškamojim prsima. Pogledam, a nad mojim grudima onaj stariač sluša srce pa nekome veli:ječak se samo prestrašio, ali živi!"

A bio si krvav, ranjen? Fratar te donio iz kolibe?Nije to bio fratar, majčice. U onoj kolibi bili su stari vračžutobradi kaštelan, znaš onaj kojeg svi mrze, zove se Pencinger.A fratar koji te doveo u Lukavac?Nikad nisam vidio fratra. Vodili su me u Lukavac taj vračonaj žutobradi, ne misli da sam se pokroio. Grizao sam ih kad

mi vezali noge i ruke. Ali kad su mi svezali usta da ne mogukati, nisam se imao više čime braniti. Digli su me na konjatako su me nosili.Ovamo u Lukavac?Da, ravno u ovu sobu. Tu su me razvezali.


39/573

I nikakvih rana nisi zadobio?Samo u srcu za majčicom i za ocem.ujmila ga, privukla k sebi, mrači joj se pred očima od prevelikoebrzog preokreta. I kad se malo pribere, pita:A što su onda učinili s tobom?Donijeli su mi jela i svega. Baš nisam htio jesti, nego sam kao: hoću da idem svojoj kući. Nemate prava da me držitedje. Pošteno sam se držao, majko.

li se isprsi, zabaci glavu pa onda povisi glas:I onda sam im rekao ovako: "Ako me ne vratite mojem mu, majci i ocu bit će zlo!"ečakovo se lice namršti, a glava mu padne na prsa i povrijeđenoipovijeda:A oni, majko, oni su se meni smijali. Smijali su se, razujete, majčice. Ali sam im kazao: "Prisjest će vam smijeh kad dnom odrastem i uhvatim mač mojeg oca!"A što su na to kazali? Što su učinili?

Dalje su se smijali, a ja sam bjesnio i tražio da me pusteći. Nisu se ni maknuli.A što je bilo zatim?Stražarili su čitavu noć. Drugog jutra hoću da idem kući,vani straža s oružjem. Znao sam što je. Damir je zarobljen. A d nije bilo druge. Mislio sam: moraš se ponijeti kako dolikujenu oca junaka i majčice junakinje. Nisam ni suze proplakao.mo kad sam bio sam u sobi i uvečer kad sam ležao pod pokričem, plakao sam za svojom majkom i ocem. Ali to moji tamni

ri nisu vidjeli.eća se razlila njenom dušom kao veliko zatalasalo more. Sin jekrsnuo od mrtvih. I kad joj se sva duša okupala u toj sreći, budGordanina svijest oda sna.časa kad su joj donijeli crni glas o nesreći, zaronila je u crnglu oblaka. Ništa nije vidjela, osim iznakaženog dje-čakova tijejećala se slomljena pod težinom žalosti. U tom se mraku kretala ovog časa. Sad se magla polagano raz-rjeđuje. Bijele sjenejetlosti prilaze joj, bivaju sve bjelije i svjetlije. Oslobođenesli vraćaju se odnekle izdaleka, zahvaćaju do-

đaje, ogledaju ih, proziru. Logična pitanja nameću se. Tu se nešgodilo o čemu nije slutila.

Sto? Zašto? Kako?a tri pitanja svjetlucaju u mozgu. Mora ih odmah riješiti.Čuj, Damire. Grga je stigao onoga jutra i javio da ćujoš ostati neko vrijeme pa se mora vratiti. Jesi li mi isporučišto milo i drago?Ne - upada dječak - Grga je rekao: "Gospodarica po


40/573

čuje da će se danas vratiti, dva sata pred zapadom sunca i nekamir izađe majci u susret". Potkastelan nije htio da idem, alisam zapovijedio da se mora ići. I Grga mi je neprestano gorio kako se majčica veseli što će me vidjeti.rdana se zamisli. Sjeća se: o tom joj je govorio i potkastelan dležala shrvana od žalosti.a, rekao je to potkastelan i razjašnjavao da Grga nikad nije točnosio poruke. Potopljena žalošću, udarena strahovitom predodžbom

ko su joj sina rastrgali veprovi, nije ni razmišljala o tome".da ispituje Damira sve potanko, a on joj priča kako su došli, kaih lovci zaustavili, a Grga ga je zvao na svoje sedlo i jahao sime u šumu, kako mu je bilo tijesno u srcu od one tmine u šumi, ga je samo tjerao konja i držao ga čvrsto dok on nije zamro.A kad si se probudio iz nesvjestice, zar Grga nije bioa te?Nije. Samo ovi su bili.A nisi ga poslije vidio?

ki osjećaj jeze odrazi se na dječakovu licu.Vidio sam ga, majčice. Bilo je ružno, strahovito. Meni seuči kad se toga sjetim.Prisloni svoju glavu k majčici i kazuj.Stajao sam tamo uz prozor, uza me moja straža. Valjdamislili da ću biti tako lud i skočiti kroz prozor. Sunce je sjagrijao sam se, jer su otvorili prozor. Gledao sam dolje u dvorie. Najednom opazim kako vode Grgu svezanoga. Pomislio sam je i on zarobljen, a onda je odjednom stao vikati, dvojica na

le na njega sjekirama i smjesta je pao mrtav. Bilo mi je daplačem, ali nisam htio da vide moje suze. A mislio sam: sad i mene smaknuti. Zeblo me. A ipak nisam plakao.Dakle, smaknuli su ga? - pita Gordana. - A dalje nisišta čuo ni vidio?Poslije podne, drugog dana, došao je k meni u sobu nekispodin, nazvali su ga kapetanom Medvedgrada. Pristupio je kni i pogledao mi u lice. Tako me čudno gledao.A nije ništa rekao?Kako da nije! Vikao je: "Vi ste budale! To nije pravi!"

sam samo šutio, činilo mi se da je to dobro za mene. I onda me dnom gledao pri svjetlu i onom žutobradom neprestano tvrdio da jglupa zamjena. Onda su me pitali gdje je brat. Rekoh: moj otac avni junak Damir od Brezovice. Onda su me pitali: ima li u našojći još koji dječak, a ja sam rekao: nema. Imao sam bratića Ivanai taj nije više kod nas. Gdje je to ne znam. Sve su više kleli.da je došao vrlo mlad gospodin, lijepo odjeven, zvali su ga knezedao me kao čudo i opet odlazio i kleo.


41/573

Sad mi puca pred očima: markgrof mi je rekao: "Pripovidali su mi da je sina bana Korvina napao vepar". Da, da, htjeliIvana i zabunili su se. Sad je jasno.A gdje je on sada, majčice?Bit će bolje da ne znaš o njemu. Možda će te pitati, a tiaš samo da je tvoj bratić ostao na Griču i ništa drugo. Kamoga ondveli, ne znaš.Ne bojte se, majčice, sve ću učiniti kako želite. A sad

emo kući?Odmah ću pozvati našeg kaštelana da nas otprati - ivori vrata.adenčić je čekao na hodniku.

Eto, vidite. Očito su htjeli Ivana, a sada su odigrali nekumediju. Tu se nešto iz brda valja. Moramo biti oprezni. Iditelje, opremite naše konje za odlazak.vana se otvore vrata. Ulazi stari liječnik i javi:Poručio sam knezu u lov da se vaša milost nalazi ovdje,

se vraća i moli da se časak ustrpite i pričekate. Brzo će stićidvor.Moram odmah kući.Ne smijem vašoj milosti ispuniti želju dok se ne vrati knez.Dobro - odgovori ona - a kad se liječnik opet udalji,ačajno pogleda Mladenčića:Razumijete li ovo? Knez me dovabio ovamo prevarom.atar i vratar sve je laž. Sjednite, valja nam se sporazumjetispremni dočekamo kneza.

ETENDENT NA PRIJESTOLJEdotle Brandenburg u svojoj odaji povjerljivo raspravlja srkgrofom Danijelom o nedavnoj hajci na veprove. Ovaj se snebiva,ušajući pravu istinu i usklikne:Časti mi, svi smo ono poslije podne vjerovali da ćeš sinaepotice baciti veprovima. A da si to učinio, bio bi oslobodio kreva sina takmaca na prijestolje. Zašto si ipak odredio drugačijeNisam ga ni kanio baciti veprovima.

Zašto si nas onda varao?Evo što je bilo. Htio sam da svatko misli kako je dječako plijenom vepra. Čitav svijet morao bi u to vjerovati, a vasm zavarao jer sam se htio prikazati okrutnim. Već ste svi izguli preda mnom dužno počitanje i toliko ste se smijali da bih biobijesa mogao baciti veprovima i vas, ne samo pretendenta.bio sam zapravo i pijan. Međutim, Grga je imao nalog da djeka odnese u šumsku kolibu živa i zdrava.Imao si, dakle, nekih posebnih namjera s njim.Htio sam ga prodati Vladislavu.


42/573

Kako prodati?Da sam dječaka, za kojeg sam držao da je Korvinov sin,stinu bacio veprovima i to saopćio Vladislavu, on bi mi obeo dohotke jednog kraljevskog rudnika koji je sigurno već doa ispraznio Bakač i njegovi nećaci.A ti si htio od kraljevskog rođaka iznuditi neki kovanivac?Htio sam mu reći: imam u ruci dječaka kojeg Hrvati

vaju za prijestolje umjesto tvojeg sina, ali tražim za pretennta naplatu, i to sigurnu.Koju? - pita Danijel.Bansku čast u Hrvatskoj.Bansku čast? Sad mi je jasno zašto si se toliko hvalioog dana svojom vlašću u Hrvatskoj. A zar je ta čast vrijednaliko napora?Dočepati se te vlasti, znači biti u Hrvatskoj prvi iza kralja.Onda je to divan zalogaj.

Zar bih se inače dao na takvu tešku borbu? Kao banvatske vladar sam čitave zemlje, vodim hrvatsku vojsku, uprajam nad svima i zapovijedam svakome, dakle, važne daće, jed m riječju: gospodar sam u ovoj zemlji.A hrvatski sabor?Da, to je neprilika, ali potražit ću sebi na saboru pristaše.ljda još ima u Hrvatskoj lupeža koji će pristati uza me zasti, unosne službe i razne naplate.Ako ih bude mnogo više protiv tebe?

Nahuškat ću Turčina i Hrvati neće imati vremena da semnom biju u saboru. Tako ću lijepo raspisati nove daće naetove i maloplemiće. Bogate članove hrvatskog sabora kojiprotiv mene proglasit ću izdajicama kraljevstva i nagovoritialja da im zaplijeni imetak i meni utisne u šake. Jedne ćupiti, druge ću zastrašiti. Častohlepnima koji nisu nizašto spobni dijelit ću časti da viču za mene, oduševljavaju se i pristaja me. Kralju Vladislavu dokazat ću da je potrebno malo ispraiti bogate hrvatske džepove. Sve što je vrijedno, prenijet ćujepo u Budim. Operušat ću Hrvatsku do gole kože.Dakle, zemlja je plodna?

Dragi moj: Hrvatska je plemenita krava muzara, a ja ćukravu okrenuti tako da njena glava bude u Hrvatskoj, a vimeBudimu. Tako će je Hrvati hraniti, a mi musti.Prihvaća li kralj tvoje osnove? A njegovi pristaše?Prihvatili su oni svi, ali kralj nema hrabrosti da mi pogne kako valja.


43/573

Boji se Hrvata?I njihovih zakona i sloboština koje oni čuvaju kao zmavi. Zbog toga se kralj ne usuđuje mene predložiti za bana. Hrti vele: "Ne može u Hrvatskoj biti ban tko nije Hrvat po krvirođenju."A kad bi mu ti dao u ruke Korvinova sina koji bi mogaoroziti kraljeva jedinca za prijestolje, ipak bi se odvažio da teini banom.

U tome je čitava m

Marija Jurić Zagorka - Gordana 7. Dio

Documents

Transcript of Marija Jurić Zagorka - Gordana 7. Dio