M. JURI ZAGORKA .GORDANA IZa izdavaa: Petar MajstoroviGlavni urednik: Marijan SinkoviLikovna oprema: Ferdo BisMARIJA JURI ZAGORKAGORDANASTVARNOST ZAGREBLOZINKAPreko grike tvrave zavirilo je sunce na otvoreno okno kraljevska odaje. Mlaz svjetla obasipljeljepoticu. Stisla se uza stijenu prozora. Zlatna joj se mrea na vranokosoj glavi iskri, a tanine se oina bjeloputom licu mrae. Njoj nasuprot priljubio se k zidu mladi junjakih oiju, crne bradice.Stoje povueni, ukoeno, svatko na svojoj strani, kao da je uzani prostor izmeu njih rub ponora.Samo zjenice im se sastaju kao bljeskovi munja u mraku oblaka. I rijei im se spleu kao priguenimrmor dolazee oluje.Mladi sijevne vreba ju ci m pogledom, apat se njegov ulja poput zasjede."Kartagu treba razoriti" dona Izabela, maknuti princa sa svijeta.Luduje, Enriko, to c c na to kraljica ako makne princa?Gle, iskrivljuje smisao kraljiine lozinke. Izabela, kraljica Beatrica dva puta je naglasila razorenjeKartage i poslala me za tobom da od tebe primim njen nalog. Beatrica dobro zna onaj tko ekaoklijeva i gubi.Ali ape Izabela Kvinto je oklijevanjem pobijedio Hanibala i oslobodio Rim.i ,~~. Princ Ivan nije Rim, on je Kartaga koju Beatrica eli gledati razorenu. I ja to dim. Oito i ti,Izabela, svi koji nismo izdali kraljicu. Brzo odlui, jer ovdje u mojoj odaji eka...Tko?Usud princa Ivana!Bez mojeg znanja nema nitko pravo da bilo to ini, jer...Reenicu prekide gromki glas. U tren oka oboje se bace k zidu. Pritajeni, stisnuti uza zid stojeukoeno, samo kretnjama glava navjeuju, jedno drugome opasnost, nenadanu, blizu. Uprli supoglede kroz ravni otvor razgrnutih grimiznih zastora to ih dijeli od dvorane i otvara vidik nahrastova vrata.Zatvorena su, ali se kroz njih razlijee dvoranom lavlji glas mukarca: Radulo! Zatvori sve izlaze izdvora, ni iva dua ne smije u moje odaje.Kraljevsko velianstvo, vrijedi li ta odredba za grofa Enri-ka i vojvotkinju donu Izabelu? Ona se, doknema kraljice na dvoru , smatra njenom zamjenicom.Zanjih vie nego za sve ostale, jedino princu Ivanu slobodno je prolaziti.Drhtavom hitrom kretnjom sastavi Izabela razmaknuti grimizni zastor iza svojih i Enrikovih lea.Oboje se ustremilo, zatajilo, zadravajui dah. Njihov vid i sluh budno straare.S one strane zastora zakripe vrata, teki mukarevi koraci odzvanjaju podom, zaute sagom svakikorak nevidljivog prolaznika osjea Izabela u sljepooicama. Trza se i ne die. Tamo ponovnozakripe vrata. Tiinom odaje vibriraju posljednji odjeci odlazeeg i gube se hodnikom. U kutu kodprozora njih se dvoje maknulo. Izabela prigne glavu Enriku. U njenom je licu i aptu zaprepatenje:Enriko, jesi U uo? Svi izlazi iz dvora zatvoreni. Mi smOF zarobljeni, ugroeni, kralj je uao u trag!Nije mogao ui u trag niemu ape on.Netko je od kraljevih pristaa otkrio tvoje namjere s prh> com?! Velim ti nemogue!Nita nije nemogue na tome dvoru gdje je svaka osoba kraljev ili kraljiin dounik. Enriko, reci tosprema princu? Reci, ne vitlaj naim sudbinama, to kani uiniti? urno reci dok nas ovdje neotkriju. No, to je? Spremio si princu otrov, bode, ba ti?Ja? Ba nita, ali drugi.Svejedno, odgovarat e ti, ja, kraljica i svi njeni pristae.Odgovarat e samo Alfonzo Borgia o kojem cijela Italija zna da svoj ma ne vue iz korica, nego izotrova: mala ogrebotina i protivnik pada u svemirski san!Prepast joj se odrazi na licu, a apat dre: Zabranjujem, Enriko, zabranjujem u ime kraljice!Ti titi prinev ivot? Priznaj, ljubi ga?!Zato me tako gleda? Zato blijedi? pita ga ona osorno, ali paljivo pogledava njegove ruke to sugrevito spremne guiti.To je dakle taj plan! Zato je tebe kraljica poslala u drutvu princa prije nego ona doe?!_ Tie, Enriko, groznica trese tvojim razborom.Jao tebi, Izabela, pokua li zatititi prinev ivot!Enrikove eljusti zadru. Lice mu je zeleno. Izabela ukoeno zuri u mladia: ~- Ti si bjesomuan ikorakne prema zastoru, ali je on uhvati za ramena.Izabela se otunlje. On je vue natrag, uhvati njene ruke i ona klone na pod.Sagnuo se k njoj, ma mu strugne podom pa zazvckne. I prijetnja i zveket oruja prenerazie Izabelu.Rumen joj iezne s lica. Uprla se bez daha. U oima joj strah. Zuri u grimizni zastor iza kojeg osjeapogibelj. Iznenadni udarac s one strane vrata zaprepasti oboje.Otkriveni smo!tropot koraka s one strane. Netko hitro prilazi ravno k njihovu zaklonu. Na rub zastora to dijeliprozor s dvoranom zabijeli se ruka, grimiz se giblje. Na otvoru dvije zjenice, dvije munje. Gustaduga utoplava nakostruena kosa obrubljuje lavu slinu glavu, kao da se iz grmlja pojavio kraljpraume. Debele velike usne ispod dugog jakog nosa, ire se u podrugljivi smijeak, prebojadisanIjubaznou:Mnogo ste sagrijeili, dona Izabela, kad na koljenima molite oprotenje!Kralj, kralj ape ona gledajui s izraajem bijesa En-rika. Tek ova rije vrati mladom grofu svijest.Sad i on zamijeti kraljevo podrugljivo lice i pusti njene ruke. Brzo se pridigla, blijeda, ustracna, akralj se nastavi rugati: Da je Zeus tako malo obziran na svojem dvoru prema lijepim boicama kao japrema vama, dona Izabela, ne bi Bogovi imali potomstvo!Kraljevsko velianstvo, dola sam samo pogledati kako su uredili odaju za doek kraljice. Spotaklasam se...To vas je moralo zadesiti preko u kraljiinom dijelu palae gdje ste preuzeli zadau urediti svakustvarcu prema elji vae sestre, kraljice!Upravo sam htjela onamo!I kao nekim udom zalutala je u moje odaje podruguje se kralj i najirom kavalirskom gestomrazmakne pred Izabelom zastor. Ona se pokloni i poe prema vratima u hodnik.Ne ovuda, dona Izabela, na trijem ne smije nitko do ve eri. J JVitekom gestom otvori joj kralj vrata u iroku odaju. Enriko pode za njom.Kralj ih slijedi smijeei se. Kad je ostao na-samu smijeak se pretvoi l u kletvu koja je pala snjegovih usana tino, oprezno. Onda se vrati u dvoranu iz koje je iziao. Tamostoji jak ovjek, pristar, u dugoj nabranoj doluni i svijetlim oima gleda kralja. On ga zovnepovjerljivo:Radulo, potri za njima i pripazi.Dvoranin hitro izie.BIANCA SFORZAPolaganim koracima kralj prilazi prozoru. Zagledao se u daljinu po kojoj je Sava naarala nepravilneiroke zavoje. Misli kraljeve oito ne slijede njegov pogled, sijevaju tanine oi, nemirno trepuneim to je oko njega, pokraj njega, u njemu samome. iroke uzdignute grudi diu se i sputaju kaoda se u njima sukobljavaju i svladavaju velike ustalasale snage. I prolaze asovi, tropot korakaprekine njegove misli, obazre se. Pred njim opet stoji dvoranin.Jesu li ono dvoje otili u novu palau?Zaustavili su se u blagovaonici i neto se svaali.Zbog ega?.-Govorili su tako tiho da nisam uo drugo nego samo usklik done Izabele: "Zabranjujem!"Dakle, Napuljci neto nisu sloni? To je dobro! Jesu li zatim otili?Kad su htjeli krenuti dalje, doe im u susret grof Alfonzo Borgia. Tada se Enriko pokloni oniIzabeli i s rimskim plemiem otie u svoju odaju.A dona Izabela?ini se da je htjela za njima, ali je spazila mene i Ijutito ode u novu palau.Neto se izmeu Napuljaca rui. Pazi, Radulo, kad otvara dolje vrata u dvor, pomno razgledaj danikoga ne bude na trijemu. Osobito dona Izabela i Enriko.Nitko od njih ne smije vidjeti tko e doi.Kralj poe odajom nekoliko koraka i upilji oi u okruglu pozlaenu kovnu plou na zidu. iljastaipka pokazuje satove.Strahovito se vue vrijeme, teko ekam, Radulo!Doi e, velianstvo. Jo prije nego to se nadate ublauje starac svog nestrpljivog gospodara.Idi i pazi!Radulo otvori vrata, ali se odmah vrati.Kraljevsko velianstvo, biskup Filipec.Napokon, barem on. I kralj poe u susret plavokosom mukarcu to ulazi u sobu.Dugoljasto lice puno je sunanih pje-ga, ali ovo ne smanjuje prijatnost izraaja nepravilnih ma crta.Mos mali, usne tanke, oi modrikaste, nasmijeene, gotovo vesele. Vedrina podaje neto vjerno iiskreno njegovoj dosta vrstoj pojavi.Sto je, Filipec? Tomo Baka nije s vama?Upravo se pozdravlja vani s princem. Ali to to znai: sva vrata uvaju oklopnici. Svi su izlazizatvoreni.Onog kopa ekam ne smiju vidjeti kraljiini dvoranici. urite se, Baka okrene se kralj. Danas sevrijeme i ljudi jednako polako vuku ree mrko, pogledavi prema novom doljaku koji je sagnuosvoju okruglu vrsto utisnutu glavu u ilavi kratki vrat. Svjei rumeni zdravi obrazi odaju snanumuevnu dob. Sive oi su mirne, Totovo bezizraajne. Napadno se istie njegov nos, na vrku debeoj zavrnut prema gore. U prvi as pobuuje smijenost, ali iz njegove kratke ugojene ije, velike glavei s vrka nosa ispoljava se neka opasnost.Pogled navjeuje da je sav u vlasti svoje -volje. Kralj stoji, uti kao pred neim velikim i vanim.Njegova je lavlja glava nagnuta neto naprijed i pogledu .-a probija grudi svojih pouzdanika. Tadauini rukom kretnju otru, jaku kao da presijeca neku odluku:Filipec, jeste U obavijestili Bakaa o naoj sudbonosnoj odluci?Kraljevsko velianstvo me nije odrijeilo utnje. Trzaj kraljevih utih obrva pokazuje zadovoljstvonad odgovorom. Okrene se k Torni Bakau.Vas, uz Filipca i Varadija, smatram treim stupom svojih najvanijih odluka.Da vas do sada nisam obavijestio o velikoj i vanoj mojoj osnovi uzrok je to ste za vrijeme mogratovanja u Bosni bili u Budimu. Tako saro s Filipcem i Varadijeni izvrio velik i vaan in za daljnjubudunost moga kraljevstva.Recite mi, ima li ovo kraljevstvo mnogo uzroka eljeti da na prijestolju i dalje sjede potomci slavnogSibinjrinma Janka?Puk ga je ovjenao pjesmama, sva Evropa slavom, a vae velianstvo uvealo je slavu svoga ocapobjedom maa i duha. Nema dostojnije krvi da vlada na prijestolju ovoga kraljevstva.A ja nemam zakonito-potomka. Moj brak s napuljskom princezom, koja je umna, uei.a i obdarena,ostao je neplodan. Ali krv mojeg oca i moja tee u ilama nezakonitog mojeg sina princa Ivana. Mojotac bio je junak, ja sam se okrunio pobjednikom nad trojicom najveih vladara, uvrstio ovokraljevstvo, a sada je moj ivotni san da moj sin ustali moj rod na prijestolju. Dao sam mu svjetskunaobr:iz;ni. On ji: -rof Hunvadi, vojvoli o l Liptave, gospodar nad est ,vl:--,.;h Li:vi;iina. Obdario sam ga bogatstvom kojemu nema premca u itavomkraljevstvu, a posjeduje i ljubav svih koji ga poznaju. Je 11 tako?Da, velianstvo potvrde Filipec i Baka istodobno.Jedina sjenka lei n tom {, JL-luv.nkonit. Ali zar bezbrojni vladari dananjeg doba IK-potiu Iznezakonitih veza? Evo, moj moni tast, kralj napuljski, nezakonit je sin. Milanska vladarska obiteljimala je nezakonitog osnivaa dinastije, a temelje francuske burbonske dinastije poloio je nezakonitprinc. Zato, dakle, da velikai ne prihvate potomka slavnoga roda mojega?O tome su ve davno nacistu svi prijatelji vaeg velianstva ree Filipec.A protivnici? Oni ute kad ja govorim o princu nasljedniku. Ipak, kralj Matija hoe da progovore.Hou da oni viu i klik-u mome sinu. A kUktat e kad uz mog sina ugledaju enu monu iz monevladarske porodice. Znate li, Baka, koju sam odabrao? Sestru sada vladajueg kneza LudovikaMilanskog.Bianca Sforza! Ovo je velebna zamisao! usklikne Baka.Jest. Ova e enidba uvrstiti prestolonasljedstvo mojem sinu. Pred vlau i vezama koje one donosisa itavim jugom i samom papinskom stolicom pokleknut e nai gizdavi oligarhi, jer osim svegatoga donijela bi zarunica i zlata koje vie vrijedi oli-garhima od bojne slave moje i mojeg oca.Samo onima primijeti Filipec koji su sami eljeli da uzmu ezlo u svoje nedostojne ruke.Zato sam, eto, s bojnog polja poslao svojeg kancelara Varadija da ide na prosibu u Milano.To je bilo mudro primijeti Baka.Sudbina ovoga prijestolja ima se rijeiti danas, jer prosac milanske princeze pribliava se Griu.Ovaj odgovor uzbudi oba kancelara. Ustanu. Nisu mogli prikriti uzbuenje kao ni sam kralj.Odgovor milanskog vojvode rjeava sudbinu mojeg djela ree kralj. Moram priznati da kraljica nijesklona toj enidbi.Nije sklona? zaudi se Baka.Kad sam bio u Bosni, kraljica mi je iz udima na bojno polje javila da nikako ne pristaje na tuenidbu, neka sve to odgodim dok se mi ne sastanemo. Javio sam joj da u bezuvjetno odgoditi, alisam odmah poslao Varadija tajno u Milano; sumnjam da je i ona nekoga poslala, isto tako tajno, uMilano.Velianstvo primijeti Baka ako je kraljica tako opasni protivnik vaih osnova s ovom enidbom,zato niste sprijeili ili barem odgodili njen dolazak u Zagreb?Kralj se nasmije malo ironino i rezigniranim e smijekom: Vae rijei dokazuju da nematezakonitih ena. Kako da zabranim i ime da opravdam zabranu kraljici koja me nakonosmomjesenog odsustva eli posjetiti da mi estita na pobjedama, padne u zagrljaj, kako mi pie?Jo nisam ni znao kada u stii u Zagreb, ve je kraljica poslala ovamo svoje firentinske graditelje daproire palau. Vidite, sam Firentinac Cellini pretekao je i avla napuljskog, graditelja Cartellinija, aurbom izgradio po najnovijim nacrtima jedan dio palae. Kad sam ja stigao, ve sam ovdje naaosve pokustvo, gotovo sve namjeteno, tu dakle nema odgode.8Biskupi zaokrue dvoranu pogledom. Teko, bogato rezbare-D0 pokustvo, skupocjeni uresi, debelisagovi bili su dokaz kraljevih rijei. Bakaeve mirne, bezbojne oi zaustave se u dubini dvorane gdjeispred purpurnog saga stoji mramornu poprsje ene" u ijim se crtama takmii ljepota s duhovnomsnagom._ Poslala mi je svoju bistu na poklon bezbojnim e glasom kralj._ Mnogo je dirljive njenosti u tome daru pohvali kancelar Filipec.I promiljene opomene koju ovaj put neu posluati. Moja je odluka jaka i nepokolebiva povisi kraljglas kao da se brani upliva Sto struji iz mramornog kipa. Kraljica je poslala ovamo i donu Izabelu,oito da uhodi pregovaram li s Milanom.To vie trebalo bi za kraljiina boravka odgoditi prineve zaruke bude li odgovor iz Milana povoljanprimijeti Baka.Strpljivost je valjana mudrost. Dosta sam se njome koristio. Danas ne odgaam ni s LI. Hou da joza ivota vidim unuka i umrem s uvjerenjem da ostavljam slavno ime moje obitelji na prijestoljumoga kraljevstva.Kraljeve rijei prekine Radulo koji najavi: Kancelar Petar Varadi.Sva se trojica trgnu. Kralj poe u sredinu sobe, nestrpljivo prati polagane korake mukarca koji ulaziu plemikom odijelu s unakrst prebaenim platem. Da sakrije pitanje koje mu gori na usnama, kraljpone govoriti.Dobro ste se odjenuli, Varadi.I aka i Filipec usjekoe oi u ozbiljno lice prosijedog Varadija. Iz kraljevih ouju suklja i strepnja inada, kao da rije tog ovjeka odluuje o njegovu ivotu i ne mogavi izdrati, naglasi: Govorite,Petre, to krae.Suhonjava pojava potpuno odgovara svjetskom odijelu. Nemirne crte lica, svjetlucave tamne oi iotvoreno elo pokazuju ovjeka koji nema dara da se svlada. estoki mu glas prodire dvoranom, kaoda s nekim otro raspravlja.Kratkoa je u mojoj poruci jedino prirodna. Vojvoda Ludoviko primio me sa svim poastima kojedolikuju potovanju spram vaeg velianstva. Ja sam mu razloio da e princa Ivana prema eljamanaroda zapasti prijestolje ovog kraljevstva. Makar je kraljica jo mlada, a vi u snanoj dobi, oito nemoete oekivati potomstvo jer je priroda njezino velianstvo liila majinske sree.Kako je vojvoda primio tu izjavu?Poali" je svoju roakinju, njezino velianstvo kraljicu Beatricu.A kad ste izrekli prosibu?Odmah se zanimao to bi bilo s princom Ivanom u sluaju da kraljica ipak rodi sina.Filipec i Baka ute gledajui kralja. On uzdigne obrve i navue kotu ela da mu se kosa nadigla.Kancelar nastavlja: Ja sam tada izjavio da e mladi princ u tom sluaju biti okrunjen kraljem Bosne,zatim e dobiti ast bana hrvatskih zemalja koja ast nije daleka od kraljevske asti; napokon da muostaju jo i zemlje koje je osvojilo vae velianstvo od Friedriha III. No, rekoh ja, porod se odkraljice ne moe oekivati nikako, unato znanosti svih kraljiinih lijenika. Konano, nakon devetgodina braka nije se rodilo nijedno dijete, nema dakle nade.Ne troite vrijeme suvinim stvarima opomene kralj.Na to je vojvoda Ludoviko sazvao vijee svih lanova obitelji Sforza, tovie i kardinala Ascagnijakojem je vae velianstvo darovalo opatiju u svom kraljevstvu. Sutradan su me opet pozvali, avojvoda mi sveano izjavi...Kralj se ustremi i trgne obrvama.Vojvoda izjavi da se smatra poaenim vaom ponudom i vrlo rado Bianku Sforza daje za enuprincu Ivanu.Kao da je sunce sasulo na kralja sve svoje svjetlo tako mu se lice razvedri.Uzdigao je ruke stisnutim pesnicama kao da je ovog asa nekoga potukao: Pobijedio samiLudoviko Sforza nastavi Varadi- primio je zaruni prsten koji je poslalo vae velianstvo u ime princa Ivana i predao mi prstenBianke Sforza za princa.Osmi toga alje vam Ludoviko na dar 60 rifa najfinijeg firentinskog zlatnog brokata i poruuje vamda je Leonardu da Viniju naredio neka odmah izrauje sliku madone za vae velianstvo. alje isliku mlade vjerenice.Izvadio je iz velike kutije dragim kamenjem obrubljeni portret i dragocjeni prsten. Kralj znatieljnogleda prsten, a biskup sliku. Ovaj nakit koji vjerenica ima na glavi i na pletenicama neprocjenjiva jevrijednost. Na vratu nosi najskuplji kamen, a sama haljina vezena je od istog zlata i draguljaobjanjava Petar.Kako je s mirazom? upita kralj svojeg kancelara.Rekao sam vojvodi da princ posjeduje etrdeset i osam imanja u Hrvatskoj i Ugarskoj i estvojvodina u Sleskoj, na to je vojvoda Ludoviko odredio Bianki miraz od sto tisua forinti u zlatu,ezdeset tisua u opremi, a etrdeset tisua u dragocjenostima.Moj sin dobit e najbogatiju vjerenicu Evrope klikne kralj. Petre, vi ste mi dananji dan pretvorili usveanost. Dragi moji savjetnici, mi smo dakle djelo...U taj as uleti u sobu Radulo blijed i zaprepaten: Velianstvo, princ Ivan tue se na ma s AlfonzomBorgiom!Varadi naglo vikne:Velianstvo, smjesta zabranite princu dvoboj, jer sam u Italiji uo strane glasove o dvobojimaneaka kardinala Borgie.10On vue svoj ma iz otrovnih korica.Kralj malo oklijeva, ali strah u kancelarovim oima stvori u njemu brz u odluku. Hitio izae iz sobe,pohiti hodnikom, pa krene prema vratima koja vode u dvorite.Osjeti najednom da se njegovo prijestolje lomi i sva srea koju je malo as osjetio u svojim grudima,pretvara se u crni oblak kroz koji vidi bljesak m:i a, u K njihov zveket. Strese se od uasa, di .e rukekao lavlje ape i gromko vikne:Nijednog udarca vielIstodobno spuste borci maeve pred kraljem.Jednom je lice vedro, ponosito, drugome iarano krvlju. Kralj se podupre rukama o pojas i pribliiprotivnicima. Mlaeg pogleda letimino, a pred starijim okrvavljenim se zaustavi:S kime se vi to bijete, grofe Alfonzo?Zauen zbog ovog pitanja, mladi okrene glavu prema kralju. Lice mu je obraslotamnocrvenkastom, lijepo njegovanom bradom.Bijem se s princem!S mojim sinom pod mojim krovom! U ovoj zemlji i na Griu smatra se sablanjivom povredomsvetih obiaja ako gost trgne ma na kuegospodara ili njegovu svojtu. Dakle, kardinal, kad mu tojavim, nee nai pohvale za va postupak.Bio sam neprijateljski i azvan.Tko vas je izazvao?Princ Ivan,Kutrava se kraljeva glava okrene mlaahnom princu vitka i snana tijela u skupocjenoj svilenojodori talijanskog kroja.Ivane, kako si smio pozvati gosta na oruje pod svojim krovom?Ne bih to uinio, moj oe, ali kad gost teko vrijea... Okruglo obrijano kraljevo lice planerumenilom:Vrijeati kuedomaina nije doputeno ne samo u ovoj zemlji i gradu nego mislim i drugdje. Je litako, grofe Alfonzo?Nisam uvrijedio princa...Kad on to tvrdi?Uvrijedio sam enu.2enu prihvati rije princ o kojoj sam ja sa svojim tajnikom govorio.Dakle, uvrijedili ste mene.Zaueni, neto malo vivKijuo izraaj kraljeva pogleda pad ne na princa i ostane na njemu n sekunda. Onda kralj reepolagano:Da, naravno, tukli ste se bez oklopa, bez vizira. Ovako se doista bije mlade za onu za kojom im vrikrv. Koju to enu, Alfonzo, tako ljubite da ste se za nju pobili?Mladi plemi ne daje odgovora,Ivane! Koja je ena bOa uzrok sukobu? I princ i njegov protivnik ute.Dakle, vee vas rije? Dobro. Kralj zaokrui pogledom.11Iza mladog princa spazi treeg mi"dM" to jo uvijek stoji s golim maem i slua. Oito je stariji odmladog princa, vii, vri, neobino crna i gusta kosa pada mu u prirodnim valovima na vrat. Crnenjegove oi mirnim sjajem izdravaju kraljev iza" zov. Kralj mu dobaci upit tonom zapovijedi:Damire! Tko je ena radi koje su se tukli? Mladi pristupi blie kralju, pogleda ga svjeimmladenakim pogledom: Onaj kojeg je preslavni ma vaeg velianstva posvetio vitezom ne moe daposijee zadanu rije da e uvati asno ime ene.Odgovor je izrekao vrsto, odluno, s metalnim zvukom glasal Neto je zatitralo u kraljevim oima,ali ih je odmah skrenuo s mladia svojim dravnicima: Oglasite mlaoj gospodi na dvoru, ovimovdje i onima koji e doi s kraljicom da zabranjujem svaki oruani sukob. Neka graani Zagreba nemisle da se mlada gospoda na mojem dvoru razbijaju poput sredovjenih trubadura! Neka ne misleda ih kralj ne zna pametnije zaposliti.Nakon tih rijei opet se okrene prema mlaim protivnicima: Spremite maeve u korice, izvucite izknjinice umne knjige da naoruate svoje mozgove znanjem. A vi, gospodine Alfonzo, znajte: neutedjeti ni svojeg sina najotrijim ukorom zbog dvoboja.Alfonzo se nakloni i poe u dvor dok je kralj ostao sa svojim dravnicima u tihom razgovoru.Princ uhvati ruku mladia to je netom kralju uskratio odgovor: Hvala ti; Damire, to nisi kraljuotkrio ime.Znao sam da bi planuo gdjevom protiv one za koju ste izloili svoj ivot.Obojica se najednom trgnu osjetivi na sebi kraljev pogled. Trenutak, i kralj pokae Filipcu Damira:Ovaj mladi moj vitez koji umije mudro izmicati odgovor svojem kralju neka odsele vri slubu nakojoj pograninoj tvravi. Bit e mu od koristi ako naui zapovijedati posadi. Sutra u zoru putuj,mladi vitee.S ovim rijeima kralj krene natrag u palau.Slomljeno, gotovo oajno, zuri princ u Damira kako slomljen ostavlja dvorite. U dvorani za vijeanje ekao je valoki biskup Petar Varadi kralja.Varadi ree kralj tu na stolu lei zaruni prsten i slika lijepe vjerenice, a princ se bije za neku menineznanu enu 12koja moe razoriti sve moje osnove. Moram je pronai i unititil Nee biti opasno umiruje Bakakraljevu zabrinutost _ Oito je bila tek viteka dunost da se bije.Hoete li to ustvrditi i onda ako ta ena pripada kraljiinim dvorankama?Velianstvo, nijednu nije tako neobino lijepa da bi mogla biti opasna.Ali je svaka od njih duhovna ki kraljice, prodahnuta novim preporodnim odgojem petnaestogstoljea. Takve su ene opasnost za mua.Nesvjesno preleti kraljev pogled preko mramornog kraljiinog kipa. Biskupi se potaju e poglehju,na to Filipec tiho primijeti: Kad bismo mogli doznati ime te ene, odmah bismo mogli prosuditinjene opasnosti.Kako doznati ime? upita Baka. Petar Varadi odvraa: Princ i njegov dvoranin Damir odrat e rije,Alfonzo Borgia svakako bi tajnu prodao, naravno uz trostruku cijenu. Nekoliko puta proao je kraljdvoranom i zamrmljao:Da mi se tu uplek-j ", jedna ena? Ne. Otkrit u je. Ako se nalazi u kraljiinom dvoranstvu, neka idena pokoru u samostan!To je dobra misao, velianstvo pohvali Filipec jer ako princa zahvati ljubav, izgubit e prijestolje! Naposljednje rijei kralj se obazre: Sto vi to priate? Kakva ljubav? Ludorija. Vitetvo su sanjarijemladosti! Sad je tu prsten. Tu je vjerenica, a moj e sin slijediti svojeg oca.Petar se upre u stol:Velikoj vaoj osnovi, velianstvo, ne prijeti tekom opasnosti nikakva druga ena iv-im kralju-^~ Kraljiin otpor sada vie ne moe nauditi mojoj osnovi. Bit e moda neugodnih dana za moj kunimir, ali nikako opasnih po moje kraljevstvo. Ali to ste mi vi, Petre, rekli? Kad su mi najavili dvoboj,govorili ste upravo o nekoj novoj, vanoj zapreki i pri tom pogleda suhonjavog kancelara kao da seve sada zbog ove njegove objave na nj ljuti.Varadija ne smete prigovor i odmah prihvati rije: ... ~ DPustitc, velianstvo, da podsjetim na ovo:mi smo uglavili da e ova enidba s bogatom neakinjom toliko monog Lu ciovika osigurati vaemsinu prijestolje. Ustanovili smo da e samo ovo rjeenje prestolonasljedstva biti na sreu kraljevstva.A 50 tajDe bi izvrio-bil bi vaem sinu Prijestolje ugro-Zato opetujete to smo ve davno utvrdili?da- ^T, Va5e veUanstvo: to onda ako netko ovaj brak?Sva je kraljeva pozornost skrenula k Petru.Vi nekoga okrivljujete veleizdajom?Ne, velianstvo, samo utvrujem da e kraljica ovo vjenanje sprijeiti.Kralj se tako otro okrene da mu je ma zveknuo udarivi o pod.Baka i Filipec stade prosvjedovati: To kraljica nee uiniti Kako to -smijete spominjati? A kraljotro vikne: Petre, vi nemate uporita za ovu tvrdnju!Velianstvo imam!Kralj i njegova dva savjetnika stoje naprotiv Petru. U oima Filipca lei pitanje, u. BakaevimIjubopitnost, u kraljevim sumnja, ali OH zapovjedi: Razjasnite!Velianstvo, prije nego sam krenuo u Milano, naloili ste mi neka poem kraljici u Budim i uvjerimje da ste odgodili ovu prosidbu dok se s njome ne sastanete. Tada je ona izrekla ove rijei: "Dok samja iva, ovo se vjenanje nee obaviti."mirei, zagleda se kralj u mramorni.kraljiin kip. Baka i Filipec kao da nijemo dojavljuju neto tosamo oni razumiju. Petar Varadi gleda ravno u kraljevo naoblaeno lice.U tiini se uje samo pritajeno teko disanje kraljevih irokih prsiju. Samo nakon nekoliko trenutakaVaradi je nanovo zapoeo.Upozoravam da kraljica nije ena koja izrie isprazne prijetnje. U svoje odluke ulae sve, a u ovu aki svoj ivot.Jo vie zamire kraljeve oi, sve dublje ronei u sablasnu sumnju koja obavija kraljiin mramornikip.Filipec mahne Varadiju da uti, Baka povue prste po debelom vrku nosa kao da mu je onamo sjelamuha, dok Varadi tvrdokorno i estoko nastavlja optubu: Kako, dakle, kraljica svoj ivot stavljazaprijekom ovoj enidbi o kojoj ovisi samostalnost i srea drave, bjelodano je d4 njezinovelianstvo nuka na to neki veliki moni razlog koji je isto tako opasan kao to bi bilo opasnoizvoenje njezine prijetnje!Razlog? opetuje Matija vjeto svladavajui valovlje svoje estoke udi, a Varadi drugi put ponavlja.Razlog da taj ne moe da se sakriva u prirodnom neprijateljstvu to ga kraljica kao maeha osjeaprema sinu neke druge ene koju iz prolosti smatra svojom suparnicom.O tome ni rijei! prekine kralj mrko govornika. No ovaj nastavi svoju prvu misao:Ne moe biti razlog ni taj da bi kraljica imala drugu vjerenicu, jer radi nje ne bi ona mogla izreionako izravno povieno i strano one velike sudbonosne rijei: "Dok ja ivim, ova enidba nee seobaviti." Taj je razlog, velim, goleme vanosti, i14to ne samo za nju. Kraljica e dakle u interesu svojeg razloga izvriti prijetnju i sprijeiti vauosnovu.__ Ne moe ona sama protiv svih nas! naglasi kralj._ Velianstvo ako kraljica nije sama?Varadijev upit sijevne kao iskra. Kraljeve nosnice se raire.ire.Tko bi je mogao po m K i protiv mene, recite, Petre?!Domai vai nepnjau!_ :Sto je to? Ovo zvui kao urota? zaotri kralj svoj glas-i opet stegnu kou niskog ela, a kosa mu senakostrijei kao u lava koji osjea pogibelj. Ova kretrisa ela, vazda siguran znak teke kraljeveuzbuenosti, inila se sada opasnom. Baka i Filipec ute i sluaju, a Matija pita: Petre, opet vas pitam:ime opravdavate neuveno smjele optube?Dokazima!Neto ledeno preleti kraljevim tijelom. Stresao se kao od hladnog zapuha.Ovamo dokaze! Govorite!Govorit u. Ponajprije, njezino vas je velianstvo obiavalo slijediti na ratite. Prava je srea to jeovaj put kraljicu sprijeila bolest da na pobjedonosnom putu prati vasc vlu:a];stvo, pa su u vaojodsutnosti iz Budima dolazili kraljici neprestano u posjete vai zakleti protivnici ...estokom kretnjom i glasom javi se sada Tomo Baka: Petre, vi okrivljujete kraljicu da uruje skraljevim protivnicima?Ne otkree Petar Varadi a lice mu je preliveno vatrom. ja odluno tvrdim ovo: kraljevi su neprijateljidoznali da se kraljica protivi enidbi princa s Biankom Sforza. I ba zato su se pribliili k njoj da je utom nezadovoljstvu i otporu hukaju ne bi li kraljici pomogli sprijeiti enidbu koja ima osiguratiprijestolje princu Ivanu, sinu kraljevi!Vaa vrela ud moda vas je zavela na krive zakljuke delikatnim glasom pokusa sada Filipec. Nemogu vjerovati da bi se kraljevi protivnici uope usudili pribliiti kraljici i ponuditi joj usluge protivnjezinog uzvienog mua. A kad bi se usudili, ona ih ne bi ni primila Ovaj dijalog pratio je Matija snapetom pozornou, paljiva Promatrajui lica svojih sav m ;Jest, krivi je zakljui. _ pomogne Baka, a Petar joi otrije nego dosada naglasi:Nema krivog zakljuka gdje je jasna rije.Koja rije? trgne se kralj.-Rije oligarhijskog velikaa Banfvja!Sto je rekao? Kome ,,_ rekao? Izjasnite se, smjesta! "" velianstv. < " ste me na to pozvali. Kad sam bio" prije polaska a Milano u Budimu, susretnem natrijemamramornih stupova Banfyja. On mi je tada rekao ovo: "Uinili biste veliku uslugu kralju kad biste gaodvratili od namjeravane vjeridbe s Biankom". Ja sam na to odgovorio: "Uinit u to ako mipriopite razlog koji vas i kraljicu vodi protiv ove enidbe". Banfy mi odgovori vrlo znaajno ipoluglasno: "Razlog ete saznati ako se prikljuite kraljiinoj stranci i njenoj osnovi". Dakle,velianstvo, ovdje iz ovih rijei jasno je: kraljica i oni, to je skupina, stranka, tabor, jedno posebnostanovite u ovom kraljev stvu, a ja evo, tvrdim: ovo njihovo stanovite je onaj vaan razlog to nukakraljicu da se opire toj enidbi, u koju vae velianstvo stavlja zajedno sa svojim prijateljima svenade za buduu slobodu ove drave.Baka i Filipec gotovo su skamenjeni, ute i gledaju kralja. I on uti. Okruglo lice kao da se nabralo.Nakon munih asova utnje kralj pogleda svojeg kancelara Varadija. U tom pogledu lei netoduboko kao sakrivena strepnja pred istinom.Ali tko, tko nestrpljivo e kralj tko su oni?Svi oni koji su htjeli da obore vae velianstvo i dovedu na vae prijestolje ekog kralja Vladislava.Vi poznajete sve! Svi oni koji su prigodom sklapanja mira s Vladislavom iskazivali mu naroitaprijateljstva, obasipali ga toboe kao gosta pretjeranom Ijubaznou.Naslonja u kojem je sjedio kralj zastrue podom. Gurnuo ga je naglo listajui, onda stresao svojomlavljom glavom.Njegovo svladavanje bilo je oito na granici mogunosti. Ipak ne ree nita, nego poe u drugu odajukao da eli svoje raspoloenje oteti njihovim pogledima.A kraljevi savjetnici ostali su sami. Baka se sagne preko stola kancelaru Petru:Vi uvijek nastojite nekim velikim otkriima o pogibeljima pokazivati kralju svoju osobnu vjernost!Nadate se, moda, kardinalskom klobuku?Gospodine, mene je kralj podigao od gladna i bosonoga mladia do svojeg kancelara. I, znajte, mojput od bosonogog siromaha do biskupa bio je neko mnogo krai nego to bi bio danas od biskupado kardinala. Govorio sam kao poten ovjek i ne spadam u red onih kraljevih pristaa koji mudokazuju svoju vjernost time da istinu taje!Imenujte razbjesni se Baka koga mislite?Nije od potrebe kad se sami javljaju!Tiho. Kralj se vraa upozori Filipec.Iz druge odaje uju se kraljevi koraci. Ulazio je pognute glave, zamiljen.Zaustavio se" ravno pred Varadijem i pogleda ga prodorno: Jeste li svjesni koliki ste poar zapalili?Kraljevsko velianstvo, vi ste moj sudac. Moj ivot pripada vama, a moja savjest meni! Prema vama iprema njoj izvrio sam, eto, svoju dunost.16Nita ne povlaite!?Ni jedne rijei.I promisiH ste o posljedicama?Jesam: kraljica e sve saznati, a ja u odgovarati njoj i vama. 2ivot je veliki dar, a ja ga dajem zajednu jedinu misao: da ovim kraljevstvom zavlada va sin Ivan Korvin.Kao da je ovaj odgovor kralja ublaio, ali ga nije smirio. Fribliivi se korak svojim pouzdanicima,neobino tihim glasom zapone: Nakon svega ovoga vjeridba mojega srna treba da ostane i daljetajna kao da se nita nije dogodilo. Spremajte se na svean doek kraljice. A kad bude u Zagrebu,saznat u koji je razlog vodi protiv prineva vjenanja i, jesu li je nahukali protivnici. Nadam se dae kratica uvaiti moje osnove i svoje bilo kakve razloge podvri dobrobiti drave.Svi su utjeli. Kao da nitko od njih, pa ni sam kralj, ne vjeruje toj nadi.Odmah nakon toga kralj pone poslovno: Sada, Petre, pozovite s Medvedgrada milanskog poslanikada mu priopimo zaruke mojeg sina s Biankom. Valja rei dan vjenanja, a onda oekujem vas,gospodo, k veeri. Vi, Petre,preodjenite se i nastupite odmah s ojn slubu. Treba da dademo odgovor poslanicima Venecije kojiovdje ekaju ve dva tjedna. Osim toga svakako jo treba da spremimo poslove za hrvatski sabor.Sva se trojica udalje iz sobe.Kralj je pozvao svojeg dvoranina i, naloi mu: Radulo, dozovi mi ovamo princa! Hitno!U naslonjau na barunastom jastuku sjedi princ Ivan. Pred njime lei otvorena knjiga sa arenoobojadisanim i zlatom obrubljenim slovima. Tamne mladieve oi uprte su iznad knjige nekud uneizvjesnu toku iroke odaje. Njegovo ovamo lice izraava duu vjeno budnu, ushitnu i svijetlu.Samo to tu svjetlost sada prikriva alost poput prozirne koprene, a princ kao da jedva eka odbacitije i nai negdje ouka,Modri se zastori rastvorili. U sobu ue mladi u odori dvora-JegV JC haljetak kratak > kPd etor& iotkriva vitkost Princ mu skoi u susret i uhvati mu ruku: Damire! Ti e uistinu sutra otii?Kralj je odredio!2 Gordana I17Zato? Nisi nita tako strano skrivio da bi mi smio oteti tebe kojeg mi je u djetinjstvu odrediodrugom u igri! S tobom me pustio odrasti, dakle zna nae gotovo bratske veze.Da, bili smo vezani lijepim vezama i osjeajima ree mladi dvoranin turobno.Bili smo jedna misao klikne princ ogoreno jedna radost, jedna tuga. Sad da ostanem potpuno sam?Ostaju vam kraljevi prijatelji!Svi oni ne mogu nadomjestiti tebe. S tobom sam jedinim smio govoriti kao sam sa sobom. Osjea lito to znai?A to gubim ja kad me dijele od vas?Ne, Damire. Ne moe ti osjetiti isto to ja, ne moe, ti ima majku, moe sklonuti svoju glavu nanjezina koljena, moe joj rei sve. A meni su je oteli, ja sam posve sam.Ostavite ove tune misli danas.Danas. Ba danas. Nikad nisam s takvim osjeajem straha mislio o svojoj majci kao ovaj as kad samsaznao da u izgubiti tebe. Sad mi se ini kao da mi ponovno otkidaju majku. Gleda me, Damire, kaoda ne razumije!?Kako ne bih razumio. Ta ivjeli smo kao braa.Vie, Damire, mnogo vie! Meu braom moe vladati mrnja, ali ono to nas vee ne moe biti bezduboke sklonosti. Ali ti ne zna dati ime onome to nas je vezalo od djetinjstva do danas. Gledaj, itaj,neka kae ova knjiga starog mudraca. itaj to mudri Lelije pria starcu Scevoli. Mora to uti dabude na istu. Sluaj."Vie je od roda prijateljstvo. Prijateljstvo je sklad svega boanskog i ovjeanskog s odanou iljubavi. Osim mudrosti prijateljstvo je najveedobro to su ga besmrtni bogovi dali ljudima. Nita nije divnije nego meusobno uzvraanjeodanosti. Sto je slae nego imati nekoga s kime smije govoriti kao sam sa sobom? Kako bistrahovito bilo podnositi nesreu kad ne bi ovjek imao onoga tko trpi tvoju nesreu vie od tebesamoga..."Princ je itao ganuto i onda pogleda svojeg druga: uje li to, Damire? To je vezalo naeprijateljstvo, isto i veliko. Mogao sam govoriti s tobom kao sam sa sobom kad mi je srce stisla bol isamoa za prognanom majkom. Ti si smio da pria meni svoje radosti kad si se vraao iz zagrljajasvoje majke. Ti meni radost, a ja tebi tugu. Kliktao sam s tobom u tvojoj srei, a ti si plakao sa mnomnad mojom boli. Ti zna to je mi-lota majine drage ruke. Ti si jedini imao srca plakati sa mnom,nada mnom, pastorkom kraljice, ene oca mojega! To je bilo tvoje prijateljstvo.Crnokosi mladi pogleda princa raznjeenim pogledom svojih poput ugljena crnih oiju i odvrati:Prine, ja sam to znao ve odavno!Ti si znao? Da, ti si stariji, mudriji, mirniji od mene, vie misli. No, zato mi nisi o tom govorio?l"Mislio sam: ne smijem govoriti o prijateljstvu princu!__ Rekoh: nema razlike roda tamo gdje su srce i duh jednaki _ uskliknc Ivan s punim uvjerenjem.__ Tako vele stari mudraci, i rimski i grki, koji su nas uili, a mi ih slijedimo nesvjesno._ jer nae je prija1 ij tvo nastalo u jednakosti srca i duha. O, boe, to je to uinio moj otac? Kakva ebiti pustinja moj ivot kad nitko nee sa mnom plakati, nitko nee u daljinu sa mnom traiti ioplakivati moju majicu._ Plakat u vama i daleko od vas.uj, Damire kad sunce odmakne od zemlje, zrake joj ohlade ...Ali sunce nema duu da je ostavi zemlji kao to ja ostavljam duu svoju vam 3, Princ skoi k svojemdrugu pa ga uhvati za ramena: Ostat e mi prijatelj?Do smrti. Zaklinjem se na svoju majku.Damire, i ja se mogu zakleti tebi na svoju majku da u ostati s tobom u vjc^j^i , ij ,;J:VL U:Gledaju se okom u oi. U pogledima njihovim lee duboke uspomene zajedniki: dana od djetinjstva,lijepe mirne radosti pune sunanih i bezoblanih dana.Oba prijatelja pru c ruke.Vjera je tvrda, Damu"!I vjena, prine!Prijateljem hou da me zove i samo imenom, kao ja tebe, Va otac je kralj,Ali moja majka nije kraljica, tovie nije ni plemltinja, ali mi je majka, a to je vie od plemkinje ikraljice. Htio bih jo s tobom govoriti o svojoj majci. Kad ode, nitko nee vie imati odvanosti daslua boU sina.Jedva doree princ, kad Radulo otvori vrata i najavi: Kraljevsko velianstvo L-H govoriti sprincom.Moj me otac zove. ekaj me, Damire, ovdje!Kralj Matija stoji pred kipom kraljice Beatrice I gleda nijemo neobino lijepo visoko elo, visokourezane obrve, lijep ravan nos ini se ukoen snage m ; ..Bradica vrsta, jaka i kruta. Usne pune, neto ttbofiene, s crtom krajnje dosljednosti. Kralj Matijapromatra mramorni kip kao da u njemu neto istrauje.Kraljevski moj oe, vi ste me zvali?Na taj se glas kralj obazre. Ne kae nita, samo promatra svojeg sina, uspomenu v, i nekadanjemladosti, dvojnika njegove vlastite pojave, ali mnogo uljepane.Kose prineve nisu ute, nego tamnosmee, crte lica ublaene, gotovo mile nasuprot219kraljevim otrim crtama. Kos i usne umanjene, oi tamnije, a po gled topliji, svjetliji i pun vjere.Pogled proet slavenskom bla-gou.Da, pristao si, Ivane. Dapae, lijep. Samo ova blagost na tvojem licu, ova tvoja slavenska blagost jakome zabrinjava.Kraljevski moj oe, ovu slavensku blagost imam sigurno od svoje majke.Naglasio je neobino ove dvije posljednje rijei, ali bez obzira to ga je oito htio izazvati, kao dakralj nije uo ili se inilo da ne uje, nego slijedi nastavljajui neprekinutu misao:Ne dao bog da se u toj blagosti skriva podatljivost.To je svojstvo glupih ih slabih ljudi, moj oe, ja u sebi ne tla ni za jedno ni za drugo.Znam da je tako, jer slabost i podatljivost ne bi mogao batiniti od oca svojeg, ni od djeda.Ni od majke!Meutim nastavlja kralj prelazei preko prineve pri" mjedbe zasluio si ukor. Sin. kralja Matije nekasprema ma svoj za Turina, a ne za kakve svoje Ijubovce.Kralju, molim vas da potujete ensko bie za koje je vaS sin imao viteku dunost trgnuti oruje.Ne krije li se pod vitekom dunou i nagon srca?Varate se, oe.Ako je tako, onda te to ne moe sprijeiti da svojem ocu kao posluan sin kae ime te ene.Svakoj u zapovijedi udovoljiti, samo ovoj ne mogu.Vitetvo te resi! Da, to mi se doista svia, sine. To doka" zuje da posjeduje moje sposobnosti! Ali,Ivane, zato mi taji tu enu? Obeavam ti da joj neu uiniti nita naao.Jeste li vi, oe moj, u svojoj mladosti uvali ime ene za koju ste osjetili toliko potovanje da ste jemorali zatititi od pogrda drugih?Moj ivot bio je rat i borba, a nikad ena.Valjda ste ljubili moju majku?Kralj ne trepne okom, samo hladnim glasom nastavi: U tvojem licu, Ivane, itam kao da midovikuje: emu, oe, lutamo po enskom logoru, kad si me sigurno zvao radi vanijih poslova. Ipogodio si. Sjedni i sluaj.Princ nije sjeo.Trideset godina gradio sam kraljevstvo maem i umom. Slavom i sjajem okruio sam svojeprijestolje. Ostaje mi jo jedno djelo: da osiguram prijestolje tebi.Mladi princ sagne glavu.Digni je, sine, visoko je digni, ponosno gledaj na prijestolje koje sam ti naumio ostaviti. A da gaosiguram, ja sam te sine vjerio.U prinevim oima kao da se budi neko iznenaenje.20_ Da, sine moj, ljepotica Bianka Sforza, najbogatija -vjerenica Evrope, bit e tvoja ena. VojvodaLudoviko alje ti prsten i njenu sliku. Danas je tvoj i moj danjIznenaenje u mladievim oima prelazi u plahu zbunjenost._ Moj ivot, moja starost i moja smrt vezani su s ovim brakom. On me r je Sava najvee brige i pruamir. Od ovog asa si vjerenik!Da, oe moj.I ne klike od radosti? Dakle je ipak neka zarla u tvoje srce? Opominjem te, budno se uvaj.Princ ne odvrati. Zjenice mu se smanjuju.to je? Tone u nekoj, dalekoj zamisli?Ne znam. Do malo prije bio sam slobodan.-mladi a sad na putu u brak. Mnogo je to, oe, mojojbezbrinoj mladosti.U tebi nema lai, govori istinu, ali tko zna to se skriva na dnu tvojeg srca?Polako spusti princ glavu, ali je opet digne i pogleda kralja otvorenim pogledom.Nisam nikad istraivao svoje srce.Nisi? Znaj, kad trgnemo ma za enu, onda moe biti samo dvoje: ili tu enu posjedujemo mi, ili onaposjeduje nas!Nita od svega, oe.Pazi, sine, eno nas posjeduju, a da mi to i ne mislimo. Zapanjenost se pojavi u Ivanovim oima.Kaem ti, Ivane, danas ovo: jao enama koje bi stale na put mojoj volji, mojoj osnovi. Ti si vjerenikBianke Sforze i time je sve svreno. Samo o lome jo sada ne zna nitko od trojice mojih savjetnika. Ipred kraljicom to ostaje tajna jer ona nije sklona Bianki. A sad priekaj tamo u odaji dok te opetzovnem.Polagano se udaljavao princ u drugu odaji:.Kralj izda nalog svojem dvoraninu da dovede Alfonza Borgiu.ekajui, stao je k prozoru i zagledao se preko grike utvrde.Radulo uvede visokog Alfonza Borgiu. Glava mu je povezana svilenim rupcem.Vaa je srea, grofe, da sam poslanike na svojem dvoru smjestio na Medvedgradu. Tako nisu vidjelikako se neak kardinala Borgie, papinskog kancelara, bije s prestolonasljednikom. No, mladi mojprijatelju, u znak oprotaja izdao sam nalog da mtko ne govori o sukobu, nego da ste se objesniogledali na maeve s princom, naprosto ogledali u igri! Mladenako nadmetanje i nita drugo. Toete lake podnijeti nego gnjevni kardinalov ukor. Ja sam, naime, odluio da o tome nita ne javimkardinalu, pa ni kraljici. Jeste li zadovoljni?Hvala, kraljevsko velianstvo.Ovo je potrebno i radi nje. ~- Radi nje? To nareuje velianstvo?Lijepu enu duan je tititi i kralj.Dakle je lijepa?To vi pitate mene? nasmije se kralj suspregnuvi svoje uenje. Dobro se pretvarate kad se inite kaoda ne znate kako izgleda ena ija vas je ljepota prisilila da se za nju bijete.Velianstvo, uistinu ne znam kako izgleda.Moete mi to sasvim tono razjasniti.Bio sam s Enrikom u njegovoj odaji i tamo smo razgovarali. Odvie je bilo sparno. Ne znajui vaihzapovijedi da nit" ko ne smije iz palae, izaao sam na dvorite gdje je etao princ sa svojimpratiocem. Poao sam prema njima i naiao na njih dvoje u razgovoru. Tog asa princ je upravoDamini izgovorio: "Ni u kreposti njoj nema ravne", a ja, onako po obiaju naih plemia u Rimu,dobacim: "Tako mi asti, ja bih je ve u prvom mraku odvabio u svoju lonicu!" Princ plane i trgnema, za njim i njegov plemi. Nisam imao kada ni da se izjasnim, ispriam zbog primjedbe, i vesmo nasrnuli jedan na drugoga.Dakle, sad mi je jasno, grofe. Da ste slutili o kakvoj su visokoj linosti govorili uistinu ne biste biliono primijetili, nego duboko pokleknuli.Velianstvo!? Ja sam dakle uvrijedio visoku gospou? Uistinu sam zasluio da me prognate!Da, poinili ste veliko zlo. Ipak, uvaujem da niste znali o kojoj se gospoi govori, a to jo vieiziskuje da nitko ne sazna o dvoboju, osobito kraljica, jer njen sud ne bi bio tako obziran.Gotovo prestraeno grof stade moliti: Kraljevsko velianstvo, moja je obijest teko kanjena. Molimoprotenje i milost da moje uvredljive rijei ne budu ni pred kime spomenute.Kralj poprimi vrlo strogi izraaj, ali ga ublai milostivim tonom: Ne bojte se, odvie potujemkardinala Borgiu, prijatelja kraljiine obitelji.Dakle: nije se nita dogodilo! Priekajte as.Poe k vratima, otvori ih i zovne princa. Ovaj ue. Kralj zapovijedi: Pruite jedan drugome ruku.Neto oklijevajui, princ Ivan poslua oevu zapovijed.Sad je sve u redu! Grofe Alfonzo, moete sada otii kamo vas volja. Moja zapovijed da se nitko nemakne ispod krova opozvana je!Alfonzo s dubokim poklonom ostavi kralja sa sinom nasamu.Njegova su usta estito zabnavijena nasmije se kralj dakle nita nije bilo, ve samo bojna igra. Oh, okakvim glupostima esto ovise velike osnove u dravi! A sad, Ivane, elim da na dvoru bude veselo.Ne elim tvoje zamiljeno lice!Ne moe meni biti veselja, oe, dok ne oprostite Damini.Smion si danas. Darivam te prijestoljem i najbogatijom vjerenicom, a ti svemu pretpostavlja nekogplemia iz Turopolja?!On mi je vjeran prijatelj!Ciceru n Je rekao: "Koliko ima ovaca toliko prijatelja."Jer Ciceron nije imao osjeaja, nije mogao drugo nego primati ovce.itao si stare mudrace.I naao istinu!Moda za druge. Moja je dunost, sine, da ti predoim teku tragediju moji obitelji: nitko od mojegplemena nije imao vjernog prijatelja. Ova sudbina eka i tebe, Ivane. Zato, ne vjeruj nikome!Damiru vjerujem kao sebi!Hoe li dokaza da si zaslijepljen!?Hou da se uvjerite o protivnom.Odmah pozove kralj Radula i naloi neka dovede Daminu A ti, Ivane, izii u drugu odaju. Ostavivrata otvorena, a zastor povuci i pom sluaj to e se desiti.Princ se sakrije iza debelog zastora susjedne dvorane.Kad je niao Damir, sa zanimanjem, promotri kralj mladievu pojavu.Lijep vidik enskim oima ree kralj. Moda bi koja od njih pola s tobom u tvravu?Velianstvo, ne pozna iom nijednu koja bi me slijedila ni U kncevske dvore!A ipak si za volju ene uskratio pokornost kralju?tititi ast ene i pokornost kralju jednako su dunost potenog mladia.Poto si izvrio" dunost prema asti ene da nisi izrekao njezino ime pred svima u dvoritu, izvrisada drugu dunost. Reci kralju okom u oko: tko je ena za koju je sin moj trgnuo ma? Za nagraduoprostit u ti da ide u tvravu.Velianstvo, idem u tvravu!Neto je dugo kralj utio gledajui mladia, a onda poao blie k njemu: Ovako lijep mladizaslijepio bi na dvoru najljepe eno kad bi mu kralj zamijenio jednostavni plemiki grb grofovskim.Da sluim vjemu kralju i princu svojem dosta mi je pote no srce i vrsta desnica!OJgovori su Damirovi padali mirno, odsjeno, uvjerljivo, a njegov metalni glas snanom seprijatnou razlijegao dvoranom.Kralj asak gleda mladia, a onda pita: ,,. Dakle, ti se ne pokorava, jer ti je to naredio princ Ivan?Alish da prijateljstvo ispriava izdajstvo prema kralju? MoeS li na ovo odgovoriti, mladiu?Velianstvo: Tiberije Grakho imao je vjernog prijatelja Jivmta Tuberona. Kad su Kvint;i upitali: bi lion zapalio Kapitol da to zaeli njegov prijatelj, Kvinto, odgovori: "Grakho ne bi to-nikada od menetraio!" Ja odgovaram isto!Princ to niirad ne bi meni zapovjedio!A tamnica i smrt koja ti prijeti?Kad ne bih mogao dati ivot za princa, ne bih odlazio sutra u tvravu.Njegov tanini glas bio je pun uvjerljive odlunosti. Kraljevo se lice zarumeni, a glas mu zagrmi:I ne, nee poi u tvravu. Razumije?Kraljevsko velianstvo, zahvaljujem iz sve due. " Nakon stanke kralj upita neto blae: S TVOJ jeotac potenjaina, a tvoj pradjed bio je knez iMn Okiki?Da, velianstvo. I on je bio poten do sri!Nevjerojatno ste poteni vi Hrvati! No, a sad mi red: to misli, zbog ega sam te htio poslati utvravu?Jer nisam odao ime one ene.Ludove! Zar kralj -da bude manje vitez od svojeg podanika? Nije to uzrok. Htio sam te odvojiti odmojeg sina jer s tobom govori o enama, a ja to neu! Dakle, sluaj: oprostio sam te tvrave, ali jonisam dopustio da ostane uz princa. To treba zasluiti.Cime?Obeaj mi da nee s princom govoriti o enama na ovom dvoru, zapravo da nee govoriti o onojza koju je trgnuo ma. Obeaje li?Ako princ ne zaeli govoriti o njoj, obeajem!Bit e pametnije da s princom ita Solona, Katona i druge umnike. Ostat e tu. Moe se vratiti usvoju odaju! Damlr je gotovo istrao iz dvorane, a.kralj trgne zastor.Sine, ti si sretnji od mene! Sretniji od svih nas u obitelji. Ne znam prijatelja koji bi odabrao tvravukad bi mu netko za izdajstvo ponudio ast.Zadri svojeg prijatelja. On e ti biti oslonac kad ga bude najvie trebao.Nakon asa utnje kralj se obazre mramornom kipu kraljice, pogleda Ivana i promrmlja:Zato ne posjeduje i njeno prijateljstvo?Jer mi nije majka.Damir ti nije brat, ipak te voli jer si ti nastojao da ga osvoji.Nisam oe. Prijateljstvo se razvija samo od sebe u krije-posti veli grki mudrac.uj mudraca Matijaa: umiljavaj se kraljici!Ne znam se pretvarati.Tko se ne zna pretvarati ne zna vladati, a ti e biti kralj.Princ Ivan pogleda svojeg oca, ali on mu nije odgovorio na njegovo nijemo pitanje, ve ponovnonaglasi: -,; Treba da stee kraljiino srce! ww"_4.KJ .Moe li se to, oe? Kralj ne odgovori.Obojica gledaju kip i ini im se da iz mramornog visokog ela prijeti neto sablasno, kao da seuvlaci oko njih i razapinje crne mree.Sto je? Jo nisi zadovoljan? Ima sve: ak sam ti vratio prijatelja Damira, Sto jo eli?Bilo bi mi lice vedro kad bih znao, oe, gdje je moja majka.Zlovoljna kraljeva kretnja upozori srna na opasnost ovog pitanja. I on pokua da ispravi in blagimmoleivim glasom: Razveselit u vas veoma, svu u panju posvetit kraljici, samo kad bih znao gdjemi je majka.Ispitijivim pogledom okrene se kralj svojem sinu: Otkad smo u ovom gradu, neprestano govori onjoj! Zato?ini mi se kao da je svuda osjeam. Tu u ovom gradu, u dvoru lebde njene sjene. Oe moj, recite migdje mi je majka da mi srce bude mirno.Na jednom otoku u Italiji!Na kojem?Dosta Je odsijee kralj otro. Dobro joj je i ivi tamo gdje je sama odabrala. Ovi;n. rijeima nas smodvojica zauvijek zavrili te vrsti razgovor.Zapovijedajui odluni kraljev glas, napola ljutit, odaje Ivanu vie od samih rijei.Jedva to je Matija dovrio reenicu, nauli ui i svu pozornost prebaci k vratima, u drugu odaju.Mahnuo je princu da se ne mie, a on se oprezno po sagu doulja k vratima i naglo ihotvori.Pred noge mu se prosule svjee smokve. Na pragu stoji starica s praznom zlatnom zdjelom. Nasijedoj joj kosi crna kapica. Od nabora u licu jed, joj se razabira male oice.O o Dio mio vae kraljevsko velianstvo " o o o .Sto radi tu, Nardela?Per tutti santi nosim smokve. Divne su svjee, iz mile domovine moje. Vaa milost smok r voli o o,kakva nesrea!I zamahu je glavom i uzdie gledajui pred sobom smokve to su se razasule kad je kralj otvoriovrata.Njoj je nesrea to je razasula smokve! slegne kralj ramenima, a onda se naljuti na unilog Radula:Zar nisam zabranio da bilo tko dolazi ovamo kad ja vijeam?Vae velianstvo ispriava se Radulo dvorani su je pustili da proe.Praznovjerna eljad veli da je "zlonoa" pa je se boji i puta je svuJ,1 pruia .ni da |( se ne zamjeri.Od nje nema straha da bi prislukivala; njena pamet ionako je potaini se da je potamnjela pamet mojih dvorana kad ovakvu "luduc putaju okolo.Ne ljutite se, oe pokuava Ivan miriti kraljevu Ijutinu. Lako se tome dade pomoi. Zabranite Nardelida slobodno prolazi dvorom.Teko je to. Kraljica je vrlo osjetljiva kad se radi o nje noj staroj dadilji. Potuje je kao majku idoputa joj sve. A starica kupi rasute smokve i nerazumljivo ape sama sa sobom. . .. v U dvoritu kardinalov neak promatra netom dovrenu gradnju novog dijela palae.Na trijemu izmeu stupova, vade sluge iz velikih krinja zlatne i srebrne ukrase i unose ih u zgradu.Alfonzo ih promatra, ali kao da ne misli na ono to gleda.Uza nj stoji Galeotti, mali debeli mukarac u odori talijanskog kroja. Umesnatim crtama lica lei zadovoljstvo. Na glavi mu je utozelena kapa. ivo pria Alfonzu:Vaa milost vidjela je vee raskoi u Rimu, u Napulju, u roenom domu kraljice. Vidjeli ste vi sjaja iu domu vojvotkinje Eleonore od Ferrare, kraljiine sestre. No, i ovo je lijepo, tek u manjem okviru.Cellini je to lijepo izgradio, ali odvie brzo. Kraljica je pourivala. Napokon, nee biti ovi zidovi zavjekove. Glavno je da kraljica moe ovdje ivjeti i kroz ljeto.Idemo. Vi ste ve dugo ovdje? upita Alfonzo rastreseno uspinjui se stubama.Ve est godina. Kralj Matija primio je lutajueg talijanskog uenjaka vrlo lijepo. Uvijek mi govori:Galeotti, potrebni ste mi kao i moj ma. On mi dobavlja slavu i vlast, a vi kao historiar toobjavljujete za vjekove.Stigli su u prvi kat. Sve su odaje otvorene. Zidovi ureeni freskama ili presvueni brokatom. Podovipotpuno prekriveni sagovima. Skupocjeno pokustvo, svuda vaze, kipovi od kovine i mramora,rezbarene stolice, svileni debeli jastuci i razni drugi ukrasi. Sa srebrnih stalaka prte uvis malivodoskoci i slijevaju se opet u mramorne posude u obuku bazena. Sve to putuje s kraljicom iz gradau grad.Iza jednog zastora na vratima pojavi se Enriko. Alfonzo odmah ostavi svojeg pratioca i krene knjemu, pa se obojica povuku u kut dvorane. Enriko mrko pogleda kardinalova neaka i pita Ijutito:"Kartaga" je, dakle, ostala itava? to ste to uradili, Alfonzo, da ga niste ubili?Dojavili su kralju dvoboj prije nego to sam dospio da mu probodem srce.Morali ste dvoboj urei negdje izvan dvora, a ne tu.26Princ mi nije dao ni dahnuti. Traio je bitku na licu mjesta. To nisam slutio.Prokleti barbarin, potcjenio sam njegovu snagu, naroito vjetinu.Skupo i te to platili. Sad imate dvije rane: jednu na elu, a drugu u moriji.Morate izruiti dukate kardinalu Francescu. Alfonzo namrti svoj. zavinuti nos i apne:Nije to sve. Nahrupio sam u neki razgovor o eni. O tom se ne smije govoriti pred kraljicom ; nipred kim. Ispriat u vam sve kako sam princa izazvao na dvoboj i to je bilo dalje s kraljem. Trebamva savjet Alfonzo stade priati. Enriko uini nestrpljivu kretnju: Kako? Princ je govorio okraljiinoj kreposti? To veli kralj?Nije izriito rekao da je kraljica samo mi je natuknuo...Moj gospodine, tako mi asti, princ niti bi govorio, a jo bi se manju tukao za kraljiinu krepost.Kralj hoe zbog nekog razloga zatajiti dvoboj. Vjeto vas je zaveo, smotao vas je oko prsta.Meutim, ipak emo glasno govoriti o tom dvoboju! Upamtite!Da kralj nije zabranio dvoboj, tako mi asti, dvoboj bih obnovio i zadrao kardinalove dukate.Mogli biste ih ipak zadrati ako je istina to govore o arolijama vrka va?cj maa...Prie. Ipak bih htio znati to vam ruje po glavi?Ako je vrak vaeg maa smrtonosan, onda moete opet "igrati na maeve". Neka bude prava igra, jerza doeka kraljice prireujemo bojne igre. Ja i Galeotti imamo upravljati igrama. Vi se smijeite,dakle shvaate?Alfonzo mu radosno prui ruku.Obojica pogledaju kroz dvoja otvorena vrata u treu odaju gdje stoje kralj i princ u vrlo ljubaznomrazgovoru s Izabelom.Kako je kralj njean prema Beatrici, eto, sam namjeta mramorne vaze.A dotle princ gleda u oi vaoj vjerenici!Idemo k njima, Alfonzo.Poli su i stali u pozadinu. Princ je neto govorio Izabeli. Enriko se inio dn ne slua, makar je hvataosvaku rije. inilo mu se da i kralj prislukuje razgovor."Govore o kraljici pomisli Enriko a tko zna o emu misle. Nee dobiti princa, Izabela, kunem se!"Jedan glasnik pojavi se na vratima sav zapraen i zadahtan.Otkud ti? upita ga kralj tiho.Glasnik neto odvrati isto tako tiho, na to se Matija okrene k gostima i glasno najavi:Prekosutra u zoru stie kraljica!. .,.Sve ruke u dvorani uurbale su se. Zaas nali su se Enriko i Alfonzo na dvoritu.l| rekk.Trebam va istinski odgovor, Alfonzo! Da li "arolija" na vrku vaeg maa moe izgubiti snagu?Nikada! Dao mi ju je panjolac iz laboratorija mojeg ujaka, a Borgia Roderigo ima tamo umjetnikeda..,U emu se sastoji? Moram to znati, ako mi vjerujete.Odgovarate mi svojom glavom za ovu tajnu.Moete mi je skinuti kad vas je volja.Dobro. Moja arolija nije vraarija. Zamoim iljak maa u tekuinu...otrovnu. Osui se na gvozdu i noem je ne moe ostrugati. im iljak maa samo malo zaree ukou, protivnik je zauvijek moj.Odmah pada?Najprije u vruicu koja ga nakon nekoliko dana ispee, upravo za sveani ulaz u kraljevske dvoranepakla.Dakle, princ e nestati prirodnom smru?Tako prirodnom da e na to prisei ne samo zemaljski lijenici nego i svi sveci na nebesima.I poli su prema izlazu iz palae.,Dakle, bojne igre bit e u nedjelju.Dobro, bit u na mjestu.U igri doigrat emo igru s princem, a onda...Uutio je.iMRAMORNA KRALJICAGraani oekuju kraljicu. Zagreb, na brdu Gradec potomci onih graana to su prije dva i po vijekazatitili kralja Belu IV i zato dobili prava i naslov slobodnog kraljevskog grada. I onda su sagradilioko svojih kua teke, jake utvrde da ga zatite od svih osvajaa. I domaa gospoda velikai ne mogugraditi palau u toj tvravi o emu odluuje graansko vijee, a potvruje ban i kralj.Naredili su im danas da imaju svi doekati kraljicu. I ekaju da je pozdrave.Ali ne od srca. Ona im je odavna nemila kraljica. uli su o njoj samo loe.Stotine beskrajnih povorka kola koja su dovozila za njezin boravak u tom gradu bajoslovnu raskosamo je povealo neraspoloenje njihovih srca prema njoj. Ne zovu je ni kraljicom, ve samo"Talijankom" koja nije mogla ni za devet godina braka dati njihovom dragom kralju Matijaunasljednika prijestolja. A ona jo i mrzi kraljevog nezakonitog sina kojega graani smatraju svojim.I stotine Griana zuri u sjajnu povorku to se pribliava njihovoj ponosnoj tvravi. Diu uvispodijeljene im zastavice, ali 23usta su im stisnuta, a due im osjeaju u njezinoj sjajem okruenoj ljepoti samo nemilu tuinku.Blistava povorka ulazi u kraljevski dvor na Dvercu.U velikoj dvorani nazvanoj palaa ekaju da se poklone kraljici svi velikai, inn L-iiini gosti, razniposlanici Italije, kraljiini roaci i itavo dvoranstvo. Na uzvisini stoje dva naslonjaa. Na njima sesputa kraljevski baldahin od crvenog i zlatnog brokata. Desno baldahinu stoji dvadeset dvorskihgospoa. Kroj njihovih haljina i crta lica pokazuju porijeklo s juga. Samo dvije mlaahne ener.vlikui Se od njih. Stoje zajedno povuene, postrance i uporno "ute. Smeokosa ljepotica bademastihoiju i mala njena plav:a pokazuju slavensko porijeklo.Njima nasuprot s druge strane stoje muki kraljiini dvorani. Enriko je ustupio poasno mjesto grofuAlfonzu. U oekivanju kraljice itavom dvora: i prelazi apat enskih i mukih uzvanika. Enriko,stojei uz Alfonza, ape: Vi neprestano pogledavate kraljiine dvoranke.Premalo su lijepe, ali gledam ono tamo nevieno ensko stvorenje. Tko je ona?Mislite onu bademastih oiju. To je Gordana.udno ime, a ljepota jo udesnija. Kakvi gusti pramovi svijetlosmee kose, s neki posebnimbronanim sjajem, to .se ari u svjetlo t: !:; Enrikp, potenja mi, iv oganj plamti iz ovih kosa.A pogled bademastih oiju? pita Enriko pomalo podrugljivo.Da, imate pravo. Pogled joj je odvie mudar i pokazuje kao da u njenom srcu nema iskre.Pogodili ste. Nikome neUskrauje ljubazan pogled.Da, namiguv Do vraga, to me draL Ali upokorit u je ja, tako mi imena gnza Borgie.Tie. Ne oduevljavajte se na dvoru odvie, jer ona nije u volji kralju.Moda je obratno, ne vjerujem da kraljica podnosi tu ljepotu.Ba dva puta obratno. Dakle naglavce, dragi grofe Alfon. zo. Kod nas je sve tako: dva puta naglavce.Kraljica vrlo voli ovu djevojku, ali kralj nikako.Kraljica je odgojila Gordanu, a kralj je nikako ne podnosi. Ona je, naime, neakinja biveg hrvatskogurotnika.I jo je dre na dvoru?To je opet ono r.aglavo-obrnuto: kraljica je nala tu djevojicu na dvoru i od jila j u strogomdananjem duhu. Ona je Amazonka, kao .cr grada Milana, umna kao Leonida.Nastavite li tako, moj Enriko, izgorjet u od ljubavne enje pa e na ovom mjestu osi samo mojaodjea. Vjere mi, takvu traim otkad sam se osjetio muko.A je li to istina to ste rekli da je ova ljepotica ogn; kose uistinu slavenskog roda?Da, roena je Hrvatica i tienica uvenog pjesnika Ivana Fanoniusa.. - .!> A kako ste rekli da se zove? . >. .Svi je zovu Gordana.to? Kakva je to svetica?Sto ete, ovdje u Zagrebu i itavoj zemlji muevi i ene nose uz svetaka i nekakva udna drugaimena, kao na primjer onaj prinev tajnik Damir. Dakle, vidite, ovdje nisu imena svetaca.To vie se nadam da Gordana nema u sebi ba nita sve tako.To posvjedouju njene oi. One hvataju poput klijeta. Vi toliko zurite u nju, ini se iznevjerili ste sesvojoj rasi.Ne, nisam. Ova ljepotica ima mjesto oiju dva badema od baruna. Lice joj je bijelo kao napuljskasvila, usne su joj crvene kao firentinski ljiljani. Dakle, ostao sam vjeran svojoj Italiji. A tko je onamala plavua uz nju?To je ki Bernardina Frankopana. Ona je u rodu s vladarima od Este. Dapae, oenio se kraljiinombratuedom. Dakle ova lijepa plavojka ima u svojim ilama i aragonske krvi.Ali drim da se je u njoj razvodnila. Plahi pogled nije na-ruio nijednu Aragonku.Ali bogatstvo njeno sluilo bi na ast svakoj princezi Ovo joj die vrijednost. Ipak preputam jedrugome. Za sebe uzimama bademe.Ah, sad me pogledala!Gleda ona i druge, moj gospodine.To me ushiuje jer se moram boriti protiv svih.Ako je odvedete s ovog dvora, kralj bi vas bogato nagradio.Dakle, moj izbor upravlja boica Portuna. Svi su Borgie imali s njom intimne odnose, vjerujte mi,Enriko. Hoemo li joS dugo ekati kraljicu?Kad uu njena braa, napuljski prinevi, onda e ona sigurno slijediti nakon jednog sata podrugljivoodgovori Enriko.ekanje mi zaslauje moja oboavana ljepotica.I on je pogleda ispod ruba svojeg perjem ukraenog klobuka.S desne strane stoji kraljevo dvoranstvo. Na elu prvi kraljevi dvoranici: Nika Orban i MladenBerislavi, obojica snani ljudi, drei desnice na vrku maeva.Njihove odore su raskone, mirnih boja, starog kroja i znatno se razlikuju od odora kraljiinadvoranstva.Ban! upozori Orbana Mladen i pooe da bana odvedu do njegova mjesta pokraj kraljevskogbaldahina. Iza bana dolazi biskup zagrebaki Osvald Tuz s visokim sveenstvom Kaptola. Iz dnadvorane ulazi itava povorka kraljiinih roakinja na elu s donom Izabelom. Enriko doeka mladudjevojku prijeteim pogledom, ali ona proe kraj njega smijeei se.Onda slijede kraljiina braa: mladi kardinal Francesco i princ napuljski Giovanni. Jedva su sesmjestili, kad se s druge 30strane otvore vrata. Princ Ivan ulazi sa svojim tajnicima i komor-nicima. Visoka njegova mladapojava i iroke prsi batinjene od oca privlao sve poglede na sebe. Njegova odora od ruiasto-zlat-lic,g brokata posve se priljubila uz tijelo.Dolazak princa uznemiri svaiji pogled. Neto je ulo u dvoranu s obiju M ,r a: na kraljevoj straniuzbuenje na kraljiinoj mrnja. Prineva pojava jo vie ih razdvaja. Dva protivna osjeaja titraju unjihovim oima, licima i kretnjama.Kraljevi dvorani ute, kraljiini kao da ne uvaavaju prinevu prisutnost avrljaju. Orban ih pokuavauutkati strijelama svojih pogleda, Prinevo je lice neto blijedo, ipak ive i sjajne oi vedre su iblage. Tek kriomice preleti mu pogled po dvoranima na kraljiinoj strani. Alfonzo ispod obodaeira apne:Enriko! Princ izravno gleda gospoe.Vae je oko nevjerojatno bistro. Recite mi: koju od njih gleda?ini mi se Izabelu! ekajte, do avola, mislim ipak onu plavokosu Frankopanku!Tko bi to ustanovio kad su sve tri zajedno: moja Gordana, vaa Izabela i dosad niija Frankopanka,ako nije prineva? VidliL plavojka Frankopanka se rumeni, to je sigurno, pilji u princa, utaplja ga umoru plavetnila svojih oiju. Prineve zjenice neto dru. Vidite, obrve mu se trzaju, neto se tuzbiva to mi ne vidimo.Rui se "Kartaga" promrsi Enriko. Mene izdaju jao njima!Onda cpet apne Alfonzo:ujte, Enriko, Gordana ne gleda nikoga, ba nikoga.Onda ste slijepi. Ona gleda svakoga. Ali barem ini to otvoreno. Izabela...sad e doi kraljica, bez pratnje dvorana da to vie istakne se! Vie djeluje kad je sama. Dragi mojAlfonzo, Beatrica Je savreni kompozitor i redatelj svojih nastupa. Cezar je prema njoj bio diletant.etiri paa otv , ia su vrata. Preko praga prelazi kralj vod-ci kraljicu. On se gubi s vida kao da serasplinuo.Bcatrica Napuljska je ula, pogledala i prikovala ih sve uza zid. Nitko se ne rr.ie pod sugestijom tepojave.Bijelo joj je lice poput mramora. Tamne kose, oi zapovijedaju. Obrve tanke, visoko urezane. Uravno isklesanom nosu neto neumoljivo. Bradicu vrsta, kruta.Na tamnoj plavoj kosi poiva mrea od bisera. I tamnoplava kosa i lice, i biser sve se ini kaoisklesano od mramora. ivot oznauje samo suanj zelenog brokata protkanog zlatom to se sputaniz stasito joj tijelo. U dranju i svakom koraku otmjenost. Odsijeva kraljevstvo u svakom pokretunjene pojave.Svi su sanijemili. Utukla ih je neka teka ledena snaga kra-ijeys.ee ene to u svojem visokom elunosi eljeznu zapovijed: pokoa se!Klanjaju se. uje se utanje svile i zveket oruja u pokornosti ljudi to se sagiblju.A kraljeve oi upere su ravno u princa, kao da mu neto kroz tiinu preko glava dvorana dojavljuju...mole...Beatrica stoji nasred dvorane. Tamne oi ispod kosih vjea neto trae, ekaju.I polaganim, neto nesigurnim koracima izlazi princ. Blijed, nemirnih zjenica.Nekoliko stopa podalje od kraljice spusti se na koljeno.Pozdravljam, vae velianstvo, u ovom novom domu, od srca...Kralj Matija, Baka, Filipec i Varadi, svaki ovjek u ovoj dvorani upija svaku prinevu rije s mladogmu umiljatog i blijedog lica i iroko rastvorene oi upiru u Beatriin profil.A princ klei gledajui u ledeno kraljiino elo.Njene se usne otvore. Tek vrci zuba zabijele, na usne pade smijeak kao da je na led pala zrakahladnog zimskog sunca. Pruila je ruku i podigla ga.Sine moji Sine na! Da si mi zdravo! Radujem se to te vidim.Njene ruke oviju se oko prineva vrata.Nijema zapanjenost ukoi naas slike dvora. Na kraljeve oi spustile se vjee kao od straha da bi mutko proitao misao. Varadijevo Ue zarumenilo se. Baka i Filipec zaboravljaju da su im se poglediodvie napadno stopili. Alfonzo bulji zauen u Enrika. a on prijetei u Izabelu. Svatko se tog asaosjea ugroen.Izabela se zadovoljno smije, njena plavokosa Beci Frankopanka vrsto se stisla svojoj drugaricibademastih oiju koja mirno i sabrano koketno nakrivljene glave gleda preda se.Damir stoji u stavu dvoranina ukoen, samo mu u crnim oima neto iskri.S prinevih ramena kraljica skine svoje bijele ruke. On ih poljubi i pokloni se.Smetenost, laka rumen i vedri pogled poveavaju prijatnost itavog mu bia. I dok je sve joutopljeno u zapanjenosti kraljiina pozdrava, ona se uspinje s kraljem stepenicama k baldahinu.Sjedoe u naslonja. Kraljica prima poklone bana, velikaa, dostojanstvenika i poslanika. Sva sveanapoklonstva gube u oima dvorana ar. U svakoj glavi kraljevskog dvorana vrzu se pitanja, odgovori,nagaanja oko princa i kraljice.Nita nije sada tako vano u tom kraljevstvu kao smijeak i zagrljaj kojima je kraljica primila princa.I teko su doekali svretak primanja. Kraljica se digne i pozove sve na sveani ruak pa se opetokrene k princu i ponuka ga da je prati.Uhvativ ovaj as, dobaci kralj pogled Varadiju to stoji s Ba-kaem i Filipcem.Polako im se priblii i jedva ujno promrmlja: Kako razjanjavate taj nenadani preokret kraljiinasrca prema mojem sinu? . ....32Da se kraljica napokon predomislila i odluila princu pokloniti majinsku ljubav odvraa Baka, aFilipec odmah doda: Milanska je enidba osigurana!A to velite vi, Varadi? upita kralj.Velim da prineva sudbina nikad nije bfla u veoj opasnosti!Kralj nije odavao ni trenom oka kakav ima odgovor.Prema tome su i optube protiv kraljice neistinite doda Tomo Bakr-i, a Varadi e estoko:U tom sluaju, moja je glava izlina! Neka mi je velianstvo mirno skine.S osobitim uitkom ree kralj, bez osobita naglaska pa krene za kraljicom.Baka priapne Varadiju na uho:Obi ;t: ite svoje strastveno progonstvo protiv kraljice. Niste joj dorasli, a kralj je slab prema njenimarima.Ali jak u odluci da ostavi prijestolje svojemu srnu. Orban je davao znakove kojim redom treba daidu.Sto zna i ljubaznost kraljiina prema princu? upita Alfonzo Enrika dok su ekali da na njih doe red.Nita drugo nego da troite kardinalove dukate na moj raun!U velikoj blagovaonici prostrta su tri stola bijelim francuskim platnom izvezenim srebrom i svilom,etvrti, kraljevski, u sredini. Svi stolovi puni su kristala, srebra i zlata. Nasred stola veliki srebrniukras: kip konja. Unjegovu zlatnom sedlu vise s obiju strvna zdjele junog svjeeg voa. Navrh glave ukras od srebrnihpera koji sainjavaju vazu punu mirisava cvijea. Na proelju sjedi kralj. Njemu zdesna kraljica,slijeva princ, do njega Palatin, do kraljice ban, zatim kraljiina braa, sestra i poslanici. Uz drugi stolobini uzvanici, a uz trei dvoranke i dvorani.Ulaze etiri paa u napuljskim odorama. Iza njih etiri baruna u sveanim crvenomorim haljinama.Oni nose na pladnju jelo za kraljev : i stol. Ostale posluuju dvorani i sluge.Glazbenici u kutu izmeu otvorenih prozora zavrili su neku napuljsku pjesmu pa se uje samokraljiin glas koji nastavlja raspravu s mllarsf poslanikom.Njegovo lice izvanredne ljepote okrenuto je prema vladarici koja govori: Varate se, gospodineposlanice! Ako ljepota ene nije udruena s umom, onda je kao zlato bez sjaja.Velianstvo, govorio sam o ljepoti due.Tu ljepotu sainjava um.Moda i nepokolebljiva Stalnost...,Stalnost? Virgil veli da su ene promjenljive.A to veli kraljica? upita Matija.: :333 Gordana IS Virgilom se ne mogu uputati u raspravu, ali on je ipak zaboravio da se promjenljivost ene razvijauporedo s promjen-Ijivou njene okoline i prilika.Konzekvencija je ludost kod mukaraca, dakle i kod ena.Kralj je otvorio usta da neto kae, no ona naglasi, kao da to nije opazila, pogledavi princa Ivana:Nije uputno da ovom raspravom o nestalnosti ene razbijemo ideale prineva srca. Kad se ljubi, ondase i vjeruje u postojanost svoje odabranice.Hitno je kralj htio neto primijetiti, opet ona ne dopusti, ve odluno povisi glas gledajui princa:Princ tako vjeruje u postojanost svoje odabranice da je ispunjen vatrom ovog uvjerenja trgnuo maza nju.Mirno izreene kraljiine rijei oinule su munjevitom snagom sve sluaoce oko stolova. U kraljevojzjenici zatitralo je bjesnilo, a u oima milanskog poslanika zaueno pitanje. Samo Bear trica nita nevidi, ne opaa, ili se samo tako priinja.Princ se oito snaao i htio neto odgovoriti, no kralj ga sprijei pogledom i upita kraljicu vrloglasno:Vae velianstvo je netko posve krivo izvijestio. Princ nije imao nikakav dvoboj. Oito je netko krivoshvatio bojnu igru koju je princ imao s najznamenitijim maevaocem Alfonzom. Htjeli su da okuajusvoje snage, a kako je na dvoru dosta besposlenih ljudi koji ne znaju to da ponu s vremenom,jamano su odluili da obinoj igri podmetnu romantine prie. Je li tako, grofe Alfonzo?Due mi, tako je. Ogledao sam se s princem na pokus, jer emo u nedjelju na bojnim igrama nasdvojica nastupiti u zajednikoj borbi na maeve.Eto, velianstvo ree kralj bio je pokus za nedjelju. No htio bih znati tko se usudio da doneseiskrivljene vijesti vaem velianstvu.Kad je tako, onda nikako ne elim da na prvom koraku svojeg dolaska u ovaj grad prouzroitenekom nesretniku va gnjev, kralju. Kaznit u ga sama. Nasmijeivi se odmah preo krene razgovor.Kad je svrio objed, kralj i kraljica odlaze u svoje odaje. U tom trenutku opazi lijepi mladi milanskiposlanik da mu pristupa sestra kraljice dona Izabela i on uje njezin tihi apat:Gospodine grofe, danas, poslije veere kad vas zamolim glasno da mi donesete moj ogrta eka vaskraljica u grimiznoj sobi na tajni sastanak.Sagnuo je glavu na poklon osjeajui da mu je sva vrela mlada krv navalila u lice, u divljoj strastinjegove zatajivane ljubavi to mu ve pola godine otimlje xlane i noi u tajnim nadgirm probuenihpogledima mramorne kraljice.34OPASAN OGRTA DONE IZABELETopla je veer. Unutar zidina kraljevske palae svrila je kraljevska veera.Oko iskienih stolova sjedi kraljevski par s banom, poslanicima i dvoranima.Do sto svjetiljaka poredanih uokolo dvorita pretvaraju tminu u dan. Blistaju se na stolovima ukrasi,drago kamenje na odorama gospode i nakit na glavama ljepotica. Njihove su haljine zagasite boje dase jo jae istakne zlatnoruiasti brokat kraljiine hajine, to se priljubljuje uz njen savren stas. Naglavi se podmuklo iskri mreasta kapa od suhog zlata i dragulja.Ustala je i pola oko nimfe u sredini dvorita. Ispod trepavica zirnula je prema stolu gdje sjediIzabela uz lijepog milanskog poslanika. Polako prolazi kraljica dvoritem u razgovoru sa svojimroakinjama a dvoranke je slijede. Tada se zaustavi. Uzme za ruku djevojku bademastih oiju. Prelaje dvorite pa se izgubila ispod stupova trijema.Grof Marcelo drhtavim glasom pria Izabeli o Milanu i njegovim umjetninama.Tada ona odjednom strese ramenima:Meni je hladno. Ne biste li mi donijeli, grofe, ogrta?Zanijemio je. Ustao je i polagano se uputio prema palai. Gotovo u magli proJ; ispred stupova u starupalau. Na hodniku bane mu u susret sjedokosa starica sa crnom kapicom na glavi. Drugog nikognema u hodniku pa oslovi nju: Njena visost dona Izabela eli ogrta.Ona je samo kimnula glavom, neto promrmljala, pola ravno ispred njega i otvorila vrata.Naao se u dvorani presvuenoj grimizom. Na skupocjenom ormariu u svijenjaku gore dvijesvijee. U naslonjau sjedi Beatrica. Bijelom golom rukom poduprla je glavu to u polusvjetlunalikuje mramornoj glavi u dubini sobe.Dugo gleda poslanika ne rekavi nita. Mnogo due nego to bi on mogao da podnese. Polumrak usobi u kojoj je sam s njom daleko od dru u potpuno ga smete.Teko die, nasloni se, krv mu udari u ol^j.Ona se makne, udno, tiho i zamiljeno prozbori: Ve dugo, u Budimu, opazila sam grofe, da nistesretni na mojem dvoru.Velianstvo i odmah zapne kao da je tog asa za sva vremena zanijemio.Njene tamne oi ispod kosih vjea upravile su se u njega: Grofe, znam vae patnje.Osjeao se poklopljen, prikovan. as obori oi. as ih opet aigne k njoj.Neoekivane njene rijei smutile ga potpuno.3IKruto se varate, gospodine grofe, ako mislite da ne opaam svaku sjenku u vaim oima.Ovo priznanje da se ona bavi njime uvea njegovu klonulost.Nijedan trzaj u vaem licu nije mi danas izbjegao. Kad sam govorila o prinevu dvoboju koji je bio,naravno, samo igra, vi ste se ba neobino trgnuli. Da, da upravo onda kad sam rekla da je princtrgnuo ma radi neke ene... to je bilo uzrok da ste se tako trgnuli?Iznenaenje.Ne, vi ste se prenerazili to se princ bije za enu koju vi ljubite......,..." ... . . ,,, , ," ..,., ..... , On problijedi. ^ :l A ..-... ",; J4 Je li tako? ,-...9^;>.-A ona ga nije traila?Nije.Dakle: ili ga ne treba, ili ga smatra odvie velikom vrednotom a da bi htjela primiti tu rtvu.Obasut njenim rijeima poeo je da dre kao ovjek kojeg je snala oluja u pustinji, a on nemapomoi i zaklona. > Sjeate li se moda jo, gospodine poslanice, onog dogaaja prije etiri mjesecau Budimu? One veeri vae su oi bile uprte u nju. Tada vam je rekla: Grofe, vai su pogledi odvieitljiva pisma. Ima maarskih velikaa koji umiju i itati. A njihova mrnja prema meni predubok jejaz, preko njega nema puta do mene. Tako je rekla ona.Da, tako ste rekli.I onda je dodala: Poite na jug, u onaj hrvatski grad Zagreb, gdje e sastati itav dvor i ekajte. Tamozidine moda nee imati oi i ui. Recite, grofe, otvoreno kao da je ona obina ena: to ste oekivaliod njenih rijei?Sve za un ezne mu kad gori plamenom divljeg oboavanja.Usne mu dru, a ona ga gleda kao Sto kraljica gleda roba, svjesna da mu je suvereni gospodar.Ako ona zatrai jamstvo da je svoju sklonost pruila vrijednome?Nema niega to ne bih mogao smatrati neizvrivim, nemoguim.Znajte, ona je vrlo nesretna i zato trai vjernog saveznika u svim bolima i borbama....On klone na koljena. Usne mu drSu i apu: , ., Rob slua zapovijedi i predaje se itav.Besvjesno zuri u nju, a ona potpuno mirno ree: : ..36Njena ivotna sudbina vezana je za jedan plan: da se princ Ivan ne oeni Biankom Sforza. Tko mi utome pomogne dokazat e da je zavrijedio nagradu.Osjeao se kao da na nj sa stropa pada vreo mlaz. U njegovim grudima gone se krikovi: izdajico!Izdajico svojeg milanskog vladara! uti, ne izdaj svojeg vojvodulNemate odgovora, grofe? upita ona spoitnuvi mu da je prestraen tiho uskliknuo:Kralj Matija i Ludoviko ve su vjerili princa s Biankom! Trgnula se i uspravila.Prevarer i sam! Izgubljena, izdana i poe po sobi, a on skoi i isprui ; njome ruke. Ona se nagloobazre.to to velite, velianstvo?Izgubljenu sam.Zato velianstvo?Danas vam jo ne mogu odgovoriti, jo ne, vi ete prvi saznati kad bude vrijeme, ali princ Ivan nesmije se vjenati s Eiankom.Onda ovaj brak nee ugroziti va ivot i sreu! Pola je polagano k njemu i pogledala ga dubokim,dugim pogledom.Javite u Milano Bianki da princ ovdje ljubi neku drugu djevojku, da se bije za nju, da se ruga Bianki,da je epav, nakaza, slaboumnik i pijanica. Javite da ga ovdje mrze jer je nezakonito dijete sluavki:,djevojure i nikad ga nee izabrati kraljem.Ve sutra od juri t e moj brzotea u Milano. Bianka e mu vratiti prsten.U njenim tamnim oima bljesne plamen. Vatra u tim oima spali i posljednji trag njegove savjestikoja ga je jo malo prije zapekla pri pomisli da se iznevjerio svojem vladaru.Dakle, sutra u zoru, Marcelo.U zoru moj kuru putuje.Kraljica obori oi da sakrije bljesak pobjede sagne se i stade prislukivati.Netko je na vratima. Ugasite svijee.I dok se ona tiho odulja po sagu, on zgrabi svijenjak i udari njime o zid. Usobi je duboka tama.U pokrajnjoj odaji tropot, pribliavaju se koraci, jaki, vrsti, dolaze hitro.Tko je?Kraljevo gromko pitanje odjekne tminom.Marcelu se jeka toga glasa provlai ilama. Bulji u mrak, u onu toku gdje je vidio njenu brokatnuhaljinu. Tamo negdje ravno su vrata na hodnik.Radulo! Radulo! Svjetla da obasjamo tajno skrovite! Sluge, svjetla! vie kralj iz sveg glasa u odajuiza sebe. A tu se neto stropota na pod i c liekiRtminom. Marcelo pohita za stropotom kao da eli pomoi kraljici utei.Ispruenim rukama zahvati u zraku ensko tijelo. Strast i slast stope se u bezumnost i dru mu ruke.vrsto privine enu svojim prsima. Priinja mu se da je ena ciknula u tminu l otima mu se.Kroz razmaknute zastore padne svjetlo.Marcela hvata nesvijest, ensko mu se tijelo otme, on ga sam gura prema vratima na hodnik.Velianstvo, ja, ja drznik, usudio sam se nasilno prodrijeti u dvoranu...Grohotan smijeh trese dvoranom. Marcela hvata nesvijest. Kralj se smije, hihoe.Grofove misli skau mozgom: "Da, kralj je poludio, kralj je enuo. Strahotna nevjera ene smutilamu je svijest."A kralj se i dalje grohotom smije.Lijepi, krasni, divni ljubimce krasotica na sastanku sa starom Nardelom!Pogled na pritvorena vrata na hodnik i na srueni stalak s peharima potpuno osvijesti Marcela.Shvatio je, nasluivao je: lua Nardela uvala je vrata svoje gospodarice koja je, sruivi stalak, utropotu izila i gurnula staricu u sobu.Poloaj mu se inio vrlo smijean, ali spasonosan.I ve zadobije vlast nad sobom. Stao se smijati s kraljem.Velianstvo, dona Izabela me poslala po ogrta. Vidio sam kako u odaju ulazi ena. Nosila jesvijenjak. Mislio sam da je neka draesna koja mi ve dugo upada u oi, potrao sam onako za njomi zagrlio je. Svijenjak je pao, ugasio se. Kad sam uo glas, naravno da sam se pritajio.Sam se poeo smijati.Molim, vae velianstvo, ne izdajte me, itav bi se dvor valjao u homerskom smijehu.Slikara amo da vas ovjekovjeim, grofe smijao se i dalje kralj.Velianstvo, kad me zadesila srea da smo se tako sretno susreli, dopustite da vam saopim: sutratreba da poaljem u Milano glasnika. Moj vladar oekuje vijesti o povratku vaeg kancelara Varadijas prstenom. Sto da javim u Milano?Sutu istinu: da je princ cjelivao Bianfcinu sliku i od sree poskakivao to e dobiti tako divnu enululi ste Alfonza. Ona pria o dvoboju je lana, kraljicu su krivo izvijestili.Njezino velianstvo ne zna nita o zarukama?Utanaio sam s vojvodom Ludovikom da zaruke drim u tajnosti iz posve neobinih razloga. Dakle,njenom velianstvu ostat e zaruke jo sakrivene. Za etiri mjeseca ima se obaviti vjenanje. To javiteLudoviku. Ve sutra e poeti pripreme za taj in. Dakle, to je tajna. Tko je prekri taj je izdajica.Da, velianstvo!Grof je izlazio iz dvorane s osjeajem da ostavlja grimiznu dvoranu kao izdajica, ali uz cijenuneizmjernih asova sree to ga ekaju. Uzeo je Izabelia ogrta i ponio ga hitno u dvorite.38Kralj je izlazio polagano. Pod stupovima na izlazu ekao ga je kancelar Varadi i gledao ispitivaki._ Pravo ste rekli, Petre ree kralj. Milanski poslanik ima neke veze ili ih kani sklopiti s nekomenskom na mojem dvoru, ali je stradao. Naao sam ga u takvom poloaju da bi se i muenici bilinasmijali. Mjesto ljepotice za koju ste vi rekli da u nai s njime bila je Nardela... i opet se nasmije.Ali neto me stalno podgriza. Eto, vidite: osjeam da tu sjedi ena za koju se bije moj sin, kojaugroava njegov mir i moje dravne osnove, a ne znam koja je ta. Niti ima nade da U doznati.Tolike sramote nisam doivio.Pogledajte, vale velianstvo. Princ sjedi u drutvu gospode j njegov pogled ne luta za gospoama.Nikad to nisam opaao. Nemajte straha od ene za koju se bije princ. Ali dopustite da vas zapitam: jeU vae velianstvo govorilo s.kraljicom?Da je muim tek to je dola s puta? Ne. ekam da ona sama progovori.Njezino velianstvo upravo se vraa s Gordanom upozori Varadi i pomakne se natrag promatrajuikralja. Ali u njegovu licu nije m k rio ni sjenke sumnje.Kao da ga je zaokupila neka druga misao, otro mahne rukom i okrene se svojem pouzdaniku:Petre! Pala mi je na um divna misao. Pomou Gordane otkrit u tu ensku. Nee ni slutiti da je orujeu mojim rukama. Varadi, ostanite iza stupa dok se ne vratim, ovo e biti psiholoka zamka kojoj enasjesti moj sin.Preao Je ispod stupova gdje su bile kraljiine dvoranke i oslovi Gordanu: Ne bacaj i toliko pogledana onu muku skupinu, jer tamo je princ, a lijepa dama radi koje je trgnuo ma mogla bi vas liitivaih uvojaka.Ona ga iroko pogleda svojim barunastim oima: A tko je ona, velianstvo?Poite princu Ivanu i upitajte ga, kako to vi ve znate, hitro, otro i nenadano: "Visosti, za koju steenu izloili svoj ivot?"A on e ml kazati? I da vam donesem njegov odgovor?Vi ste sazdani od samog vjetra. Nije potrebno da mi do nesete njegov odgovor jer nije lud da vamodgovori. Samo elim da upitate princa tono kako sam rekao.I ona se hitro udalji prema mjestu gdje je stajao princ u razgovoru s gospode a kralj se vratio kVaradiju. v~ Varadi-dobro motrite na prinev pogled.To u uiniti i ja. Netko od nas dvojice mora opaziti kamo e pasti prinev nesvjestan pogled kad gaGordana upita za koju je enu izloio i-I ostali su sakriveni budno pazei. Gordana je prila princu:Vaa visosti, molim samo as, imam vam izruiti neto vano.Princ izae iz skupine i priblii se djevojci.Visosti, dobro me sluajte: ne gledajte ni lijevo, ni desno, ni preda se. Kad vas neto upitam, smjestaoborite pogled i gledajte u zemlju. Dakle, pazite: "Visosti, tko je ona dama za koju ste izloili ivot?"Ivan obori oi. Dugo je gledao u zemlju.--Vrlo dobro. Niste je niim odali. "a^Zato me to pitate?" " ,Izmeu nas troje.Misli na Ivana?Dakako.Stajala je na tamnom sagu u svijetleem sjaju, to je prekrio njenu ljepotu.Tamnoplava kosa sputana nakitom obasjana je svjetlom s venecijanskog lustera.Malo razbarueni uvojci pod zrakama svijea izgledaju kao neka aureola. Stoji dostojanstveno,mirno, ne mie se, kao da zna koliko njena dostojanstvena ljepota djeluje u tom poloaju.Pol godine, i vie, ivjela sam udaljena od tebe. Odvie za rastanak, a upravo dovoljno zarazmiljanje. Vie puta manje se doivljaje u kretnji ivota nego u kretnjama naih misli. Za ovih estmjeseci mnogo sam doivljavala, misaono.Njen glas zvui kao neko daleko zvono. Jo uvijek stoji na istom mjestu kao da oslukuje svoj glas.svoje rijei, a ispod bi: jelih kosih vjea upire tamno oko u kraljevo lice to je okrenuto prema njoj,puno napete pozornosti i iekivanja. ,. L44Zaredala sam u sebe, Matija. I poto mi je sve bilo jasno, pogledala oko sebe.Tu si bio ti, samo ti, a daleko iza tebe u magli spazila sam Ivana blijeda i alosna. Da, mrzila sam ga._ A zato?Na to pitanje mogu odgovoriti tek danas poto sam sve doivjela u mislima. Sad znam i priznat u.Njegove zjenice su nepomine. Promiljenom pozornou upile su se u nju.Nikad nisam slutila koliko sam poniavala samu sebe mrzei njega. Sad mi je jasno da sam u njemumrzila tobonju suparnicu.Prolost, davna prolost!Ne smatram to ni prolou. Matija, to nije tvoja prolost. Nije nita.Mukarci, pa bili oni i kraljevi, uzimaju bilo kakve djevojke, a da o tom ne vode rauna ni oni ni tedjevojke. Kod tebe je bio sluaj da se rodilo dijete.A kako si plemenita srca, nisi ga dao nekakvom barunu. Nesvjesno sam se poniavala ljubomorom najedno stvorenje koje ne dosee ni do mojeg podno-ka.Moda sam tvojeg srna mrzila ba zato to je bio povod mome samoponienju. Ali ovo vrijeme tosam ga provela sama u Budimu izvela sam sebe na pravi put: izbrisala tragove ponienja. Zapravo,tvoj sin tvoja je krv. Dakle, elim mu biti dobra skrbica. Vidi, Matija, zato sam donijela palmu.Odsad neka ne bude nikakva povoda razmiricama pod rr^irn ;.r;i1jcvskim krovom.Kralj polako ustane i poe prema njoj korak po korak kao da na tom putu razmilja, nagaa i nastojiprozreti. Gleda joj u oi. Ona mu dolazi u susret ispruenim rukama.Beatrice, ovo je dostojno tvojeg uma i srca ree kralj toplo.Bijelu golu ruku poloi mu na rame i posve izbliza zagleda mu se u oi. Uinio je malu kretnju kaoda je eli povesti do sjedala, ali ga ona sprijei poloivi mu na rame drugu ruku:Tvoj ivot je borba i slava. Da ti borba bude laka, slava slaa, evo, okitila sam se paunom._ To je moj najljepi dan! rekao je mirno, toplo, ne miui se, kao da jo5uvijek na pola puta oklijeva jer istrauje.Jo e doivjeti, Matija, ljepih dana. Tvoj sin je tvoja krv. Brinut u se za nj kao da ga je rodila jednaod kraljica iz tvojih dvaju prvih brakova. Hou da ti pomognem da momka usrei.Sad razumijem srdanost kojom si ga danas privinula na svoje grudi.ini se kao da je u suprotnosti s tim to sam danas spomenula onaj dogaaj s Alfonzom Borgia.Uinila sam to zato da itavom dvoru i svim gostima dokaem kako sam se promijenila Premanjemu, kako u mu biti dobra, ak da neu osuditi ni dvol boj to bi ga on poduzeo za enu koju ljubi. Naprotiv, ba u ja zagovarati njegovu ljubav, jerdjevojka je njega dostojna.Posljednje njene rijei ustalasale su u njemu radost da e doznati to dosad nije uspio:Misli dakle, Beatrica, da je dostojna kraljevskog sina?Ki je vojvode i sestra tvoje ene, dakle dostojna! "i Izabela!Kako? Ti ne zna?Ali ona je zadala rije Enriku.Da, rekla mi je da si je zatekao kad joj je htio iznuditi prisegu da nee poi za Ivana. Pomahnitao jesaznavi da se Ivan kani tui s Alfonzom radi nje. Ivan tvoja krv plane estoko. Kao da gledani tebe.Znam da bi za Beatricu sasjekao svakoga.Oboje kao da su napeli sve svoje snage prikrivajui svaki svoju misao.Tvoj sin bit e sretan s Izabelom, uvjeravam te, jer ga ona iz sve due ljubi.I ba to je bio povod to sam te molila da napusti svaku drugu enidbenu osnovu s Ivanom.Nevidljive iskre frcaju izmeu njih, ali ih oni gase svojim mirom: teta to mi nije prije govorilaree kralj ovako sada ne bismo imali dvije zapreke...Koje?Ponajprije, Enriko e u ljubomornom ludilu poiniti sablazni.Ako pisne, vratit u ga u Napulj. Preko te smo, dakle, zapreke preli. A druga?Vojvoda Ludoviko ve zna moju namjeru da Bianku vjenam za Ivana.Kao da su iskre zasvjetlucale u njenom oku, pretvorile se u munje i prijete gromovima.Tko je o tome govorio Ludoviku?Grof Marcelo nije mogao ekati i poslao je vojvodi obavijest da u poslati prosce.Moj otac odabrao je Bianku Sforza za vjerenicu mojem bratu, a kako je on oev nasljednik naprijestolju, vojvoda Ludoviko radije e vjenati Bianku za princa napuljskog koji e je uinitikraljicom nego za Ivana. On je, dodue, bogat ali itav ivot ostaje samo liptavski vojvoda.Jedva nekoliko asaka ostaje meu njima napeta teka stanka. Ona ga gleda meko i toplo, a kralj jojuzvraa mirom u kojemu odsijeva pozadina njegove osnove: Ivanovi astrolozi prorekli su da e onpostati vladar. A danas tako apu i nai stalei.Ivan? Tvoj nasljednik?To je elja svih stalea i velikaa. Dakle, potrebno je da Ivan uzme i kerku vladara, a Ludoviko jemoan i odluan, Bian-ka bogata.46Spustila je bijele vjefc Trna crta visokih obrva kao da se io vie povisiki i jae aokmfib. J Ne, ti seali.Kako?Kad bi ti uistinu htio da svojeg sina uini nasljednikom, onda bi zacijd > najprije pomiljao naenidbu koja bi tebe jo ue vezala sa mnom i s napuljskim kraljem. U tom sluaju sigurno bizatraio za Ivana samo moju mlau sestru.S tvojim slavnim ocem i njegovom obitelji veu me najljepe i najmiliji-veze po tebi, a s tobom mene moe vezati nita vije i jae nego srce. Zato je potrebno da potraimo na jugu jo vie saveznika iprijatelja.Pol;! i, vrlo polagano ona se okrene i polazi jedva ujnim korakoi _J ;lustera, pa se tamo zaustavii okrcn A kralj pozorno pazi gotovo vrebajui svaku kretnju njenog i ti glave. Kad se obazrela,pogled mu je opet miran i staloen.Ti si, Beatrice, u Budimu sigurno ula osnove s Ivanom zapone sad on, jer je ona utjela.Da bude tvoj nasljednik?O toj :, ._ a i S:L_ALm sigurno govorili.N rijei nikad nisam ula da bi tko uope pomiljao na Ivana.Ba nitko?Ni tvoji najvjerniji pristae.A protivnici? upadne on naglo kao maka i uhvati je pogledom. Ravnodunim mirom izdrala je tunavalu.S tvojim protivnicima Beatrica ne raspravlja o dravnim poslovima.Krivo si me shvatila. Nikad mi ne bi palo na um da moji protivnici, bivi urotnici, raspravljaju omojim kraljevskim int-ma s kraljicom koja mi je draga ena i suvladarica.Zato si., dakle, mene upitao to misle tvoji protivnici? Pri tom ga pogleda otvorenim oima, glas jojzvui mirno, iskreno.Jer su u Budimu u mojem odsustvu dolazili k tebi i Banfi i oni drugi.Njena nepominost naas nalikuje na mramorni kip pored nje. Nita ne odaje dojam kraljevih rijei. Ion isto tako nepo mino glcd:, ;i1. , znak zaprepatenja. Mjesto toga ona mir no zapita:Varadi te izvijestio?Zapitao sam ga s kim je govorio na dvoru i tako je spomenuo Banfija.Biskup Petar uistinu je tvoj zao duh, Matija.Beatrica, zna da sam vazda bio gospodar sebe i svoje vo-Ije.Znam da ne podlijee niijem utjecaju, ali prirodno mora podlei krivom izvjetaju.Dakle, biskup je lagao? Banfijevci nisu bili na dvoru?Bili su, i to upravo kod mene.Opet je nekoliko trenutaka prolo u tekoj utnji. On je ekao.Iskoristili su tvoju odsutnost da me zamole milost, a molitelje moram primiti. Zamolili su me da impomognem kako bi im kralj opet poklonio svoju milost, zaboravio sve ono to su u svojojzaslijepljenosti skrivili protiv njega.A ti si ih odbila?Dva tri puta nisam ih primila i uzalud su dolazili na dvor. Napokon sam obeala posredovati. Uvjerilasam se da misle iskreno. Pa to je i prirodno.Tvoje slavne trijumfalne pobjede na bojnom polju ba sada u Bosni, pa i one nad Friedrichom iVladislavom ekim tako su velike da su tvoji urotnici uvidjeli kako e uiniti vrlo mudro pokore lise i zamole te za oprotenje.Doslovce ovako rekao sam biskupu Varadiju. Unaprijed sam znao da se tako zbilo, a Varadi mi je topotvrdio...Jer je jedino prirodno. Meutim, mi smo se udaljili s puta na kojem se nismo sporazumjeli.Opet poe blie i zagleda se u njega prodornim, duboko povrijeenim izraajem.Iskreno sam odluila da Ivanu budem dobra i briljiva. Dapae toliko da zagovaram i njegovu ljubavprema Izabeli i zato, Matija, elim da mi odgovori na jedno pitanje, posve iskreno. Uistinu misliIvana uiniti nasljednikom svojeg prijestolja?Zar to nije prirodno? Spustila je glavu kao da ju je netko udario u potiljak.^ Nisam slutila. Dakle, toliko ljubi dijete neke druge da zaboravlja... i ne spominje...Sto?Da ima enu, mladu, zdravu koja ti moe dati zakonita "ina.flBeatrica... U njegovu je glasu neto od ukornog spoitavanje.est mjeseci ivjela sam samo za tu jednu misao. Pozvala sam iz Italije najpametnije lijenike koji susvu znanost svijeta iskoristili da se izvri jedina moja elja, kao to se ispunila jednom eljavojvotkinje Sforza nakon dvanaestogodinjeg braka.Sto mi to govori, Beatrica?Stidim se to govorim. Jo vie se stidim to se nadam, to sam se nadala da e kliknuti od radostikad ti objavim da je najvei talijanski lijenik Bartolomeus, poto me pet mjeseci lijeio, najzadizjavio kako nema vie nikakvih prirodnih zapreka da rodim.48To je rekao Bartolomeus?I napisao ti u pismu koje ti alje po meni. l firentin