Marija Jurić Zagorka VITEZ SLAVONSKE RAVNI TAJANSTVENI OSLOBODITELJ trah ledeni trepti salonom dvora Retfale. S viso kog se stropa spušta luster. Na zlatnim krilima nižu se stakalca. U njih se slijevaju zrake od sto-tina svijeća i odsijevaju prostranom dvoranom. Zi-dovi su puni ogledala i slika starih pređa. Na nis-kim pozlaćenim naslonjačima sjede dame. Oko njih razapinju se suknje kao svilena zvona. Naprašene friaire urešene su blistavim draguljima. Oko domaćice mlade dame. Strah im se odrazuje s lica i oči-jc Kervozno okreću naprašene kovrčaste glave. dnu dvorane, uz prozore zastrte zavjesama, desetak mladih iarrojaka poput deset pupoljaka. Glave su im pune pramova, ša-haljinice vrpca, rukavi čipaka, a srca treptaja. Lijepa crnokosa kći kućedomaćina uzdahne: — Nikad Reftala nije doživjela takve strahote! Bacili su se na irorac kao divljaci. Baš sam pošla s Adamovićem plesati, kad mrednom u dvorištu prasak za praskom. Samo sam čula viku ?nzbojnika: »Otvorite i predajte novae i nakit — ill ćemo zapaliti iW3c-1 — Osjetila sam kao da već gorimo. Bili smo predani na mien razbojnicima. Ako ne otvorimo — oganj! A ako otvorimo? ... Zdmja trese mlađahna tijela u lepršavim haljinama. Riječ im e na sočnim usnama. — Onda je s leđa razbojnicima naletio — on i po njima pro- suo vatru kao da taneta štrcaju iz vodoskoka. Razbojnici, napad- nuti s leđa, udare u bijeg. Od straha sam izgubila svijest. Zamalo, eto ovamo gospode i sluge koji javljaju: — pobjegli su. On ih je potjerao i još ih goni, sve od zapada sunca — u noć. — Spasio nam je život. — I djevojačku cast. Iz blijedih lica zuri tiha strava. Kao da su tek sada zagledale do dna ponora nad kojim su lebdjele. I šute kao da se samo s pri-krajka usuđuju pogledati dolje niz strminu strašne sudbine koja je već pružala naoštrene kandže za mladim pupoljcima usred pro-ljeća života. — On je naš najveći dobrotvor. — Tko je zapravo on? Tko? — Uistinu, ne znamo ni tko je, ni što je, ni otkuda je. — To nitko ne zna, samo se o njemu pronose svakojake ne- vjerojatne price. — Puk ga zove vilenjakom i vitezom Hrabrenom. Svakako, te mu nazive narod nije dao bez pravog razloga. Lijepa kći domaćice Magda predloži: — Poslala sam slugu da pozove našeg provizora. On će sigurno nešto znati o njemu i o tome kako se sve dogodilo. — Evo, sluga se vraća — ali bez njega! Momak u livreji pristupa Magdi i javi: — Plemeniti gospodin provizor nije dolje, ali nadglednik šu- ma odmah će doći, on je bio u borbi s razbojnicima. Muškarac otmjena držanja u zelenoj odori uđe u dvoranu. Kontesa Magda upravi mu nekoliko pitanja koja mlade djevojke još potcrtavaju svojom radoznalošću. Gospodin pripovijeda: — Konteso, evo što znam: vraćao sam se danas popodne s lugarima, kad me u šumi zaustavi pristao mlad čovjek u jahaćem

odijelu i pokaže mi šikaru gdje u zasjedi čekaju panduri, jer da razbojnici kreću na imanje gospodina grofa Pejačevića u Retfalu. Zamolio sam ga neka mi barem dopusti da javim u dvorac gdje se u torn času nalaze odlični gosti. Odgovori mi da je već poslao momka da obavijesti mojega gospodara, a ja sam se s lugarima pri- družio pandurima. čekali smo u zasjedi. — Kako je izgledao mladić? — pitaju djevojke. — Lijep i pristao. Kapetan je onog neznanca kojega puk zove vilenjakom ili vitezom Hrabrenom. — Ipak, poslije ste vidjeli i njegova gospodara? — Mladi kapetan poveo me sa sobom i odredio da se pridru- žim posljednjem odredu koji će navaliti s pandurima. Njegov go- spodar bio je daleko naprijed, predvodio je četu. — I ništa drugo ne znate? — Sasvim ništa, ali plemenite će dame sve saznati od samog kapetana i njegova gospodara. — Kada? Gdje? 8 — Dok je kapetan pratio mene i lugare, pripovijedao mi je da su on, njegov gospodar i svi momci čitav današnji dan u zasjedi čekali Varnicu, te da nisu okusili ni suhog hljeba, ali se gospo dar nada da će uhvatiti lupeža i zato upomo čeka. Smatrao sam da bi me grof ukorio kad ne bih pozvao kapetana s njegovim gos- podarom k nama na večeru — dočekali razbojnike ili ne. — Oh! — iznenađuju se djevojke. — I doći će? — Kapetan je odgovorio da vrlo rado prima poziv za gospo- dara i momke. — Još večeras mi ćemo ga upoznati! — kliču one radosno. — A niste li čuli zašto ljudi o njemu pripovijedaju kao o ne- čem zagonetnom? — pita dalje Magda. — Ne bih znao ništa red o tome. Mislio sam da smrtni nepri- jatelj Stojana Varnice uopće ne postoji. Danas sam se uvjerio u to. Kad sam nakon napada rekao gospodinu grofu da će doći s ka- petanom i svojim momcima, odmah je gospodin grof izdao zapo- vijed da se priredi jelo i piće i da se čestito pogoste. U blagovao- nici prostrijet će se za njega i kapetana. — Znači, nitko od naših nije vidio junaka? — Jedino provizor jer je bio u prvim redovima s njegovim kapetanom. — Neka dođe odmah gore da nam pripovijeda — odredi Magda. — Konteso, ne mogu udovoljiti vašoj želji. Mladi je plemić od- jahao u potjeru za razbojnicima zajedno s ostalim našim slugama. — Da, ali svi su se naši već vratili. Samo njega još nema. — Bojim se da ga nije stigla kakva nesreća. Međutim, dame če vidjeti svojeg osloboditelja. Magda nije imala kada da nastavi razgovor. Lijepa plavuša je pod ruku. Ostale djevojke se uzgibale. — Onaj koji nas je spasio dolazi na večeru s kapetanom i či- svojom četom! — javlja Magdina rođakinja plavokosa Hela. Uskomešale se dame u dvorani. Straha je nestalo. Domaćica ffldredi: — Moramo obavijestiti dolje gospodu. — Idem ih potražiti — ponudi se Magda i već odlazi iz salona. Vani u predvorju djevojka upita slugu: — Gdje je gospođica Krasanka? — Dolje je, u sobi gazdarice dvorca. — Neka dođe gore, ali hitno. čekam je u svojoj sobi. U svojoj djevojačkoj odaji šeće Magda nemirno, uzbuđeno. vo osluškuje. Napokon začuje hitre ženske korake. Pogled rata. se pojavi mlada djevojka. Visoka, vitka, stasita. Ruži- ~— ':?? savršeno plemenitih crta, blista od zdravija. Zagasite pla-

: rvila je na zatiljku kao teški teret krasnoj glavi. Velike : tamnoplave, pune su melankolije. Lijepo skladno tijelo — - jednostavna haljina s tunikom bez krinoline. Poklonivši se duboko, djevojka upita: — Zvali ste me, konteso? — Jesi li se uplašila razbojnika? — Nisam. Čula sam u Valpovu od družine kako se od nekog vremena svaki put, kad razbojnik Varnica nešto poduzme, pojavi vitez Hrabren i potjera ga, pa sam se nadala — doći će. I došao je! — Dakle, i tebi se vrze po glavi. Uzbuđenje zaokupi Magdu, hoće nešto da kaže, ali se smete. Promatra Krasanku i primijeti: — Nisam te danas pravo ni pogle-dala. Lijepa si! — Zaboravili ste na me, konteso, sasvim zaboravili. — Varaš se. malo te viđam otkako si otišla iz našeg dvor- ca. Ja koji put idem u Valpovo, a Hela i njezine kuzine gotovo uvi- jek dolaze bez tebe. — Siromašna djevojka svuda je na putu — uzdahne Krasanka. — Kakvi su to uzdasi? Prije nisi bila takva, — Onda Magda nervozno prekine razgovor: — Ja brbljam, a dolazim ti s prešnom molbom. — Meni se samo zapovijeda! — Ne možeš kazati da sam ti zapovijedala. Drugovale smo. — Na žalost, ovom je drugovanju kraj otkako sam otišla od vas. — Znači, nisi zadovoljna u Valpovu? — Zadovoljstvo je daleko od mene — otkako mi je umro otac. Prije su me ipak smatrali nekom gospođicom, dolazila sam u dru- štvo, mogla sam prisustvovati zabavama kao š to je ova danas. Sad mi je dopušteno da sjedim sa sobaricama, a ako me naročito po- časte, onda me pozovu u sobu gazdarice. — Razumijem. Hela je morala i tebi dopustiti da uđeš u salon. Napokon, kći si maloplemića koji je upravljao našim imanjima. Moj ga je otac uvijek zvao u društvo. Reći ću to svojoj sestrični Heli. — Ne recite joj ništa! Moram biti zadovoljna sa svojom služ- bom. Najzad, posao je lagan: briga za haljine i ljepotu gospodari- ce, a to je za siromašnu djevojku velika sreća. — Vidiš, Krasanko, dala sam te Heli, baš zato što je tražila pratilicu, a htjela sam te opskrbiti i vjerovala sam da će ti biti dobro. — Ne može se djevojka s osamnaest godina osjećati dobro kad stalno provodi život kao pastorče. Kad vidim ostale djevojke istog plemstva kao što je moje u krasnim haljinama kako se zabavljaju, onda mi je teško oko srca. I ja bih željela veseliti se koji put, ma- kar samo nekoliko sati... — Ako mi učiniš ono zbog čega sam te zvala, poklonit ću ti haljinu koju sama odabereš i odrediti da već sutra dođeš u salon među goste. — U ime place od vas, konteso, ne primam ništa. — Što? Zoveš me kontesom? A bile smo drugarice. 10 „ — Baronesa Hela mi je zabranila da vas — njezinu sestričnu — nazivam samo »Magda« i odredila da vas zovem kontesom. — Barem u četiri oka ostajemo drugarice — kao što smo bile.

Razumiješ li? Ja to hoću i nastojat ću da ti kod Hele izvojštim če- stiti položaj. Nisam znala kako ti je ... AH joj ponestane izdržljivosti, i Magda ponovo prekine raz-govor. — Moram te zamoliti, Krasanko, da mi iskažeš uslugu. Uvijek si bila dobra prema meni i... — Desilo ti se nešto neugodno? — upita Krasanka. — Kako da kažem? Uvijek si mi kriomice donosila neke knji- ge od — našeg provizora... Tebi je Iako razgovarati s njime zato što je tvoj otac bio naš provizor —ali meni, dakako, nije. Sjećam se, jednom si mi nešto rekla o sadašnjem provizoru... — Da, rekla sam da primjećujem kako je gospodin Zorislav beskrajno nesretan zato što te duboko ljubi, a ti mu ne uzvraćaš ljubav. — I ja sam to opažala, makar se nikada nije usudio to poka- zati ni pogledom niti riječju. A lijep je, muževan, pošten, naobra- žen plemid. Dakako, plemstvo mu je daleko ispod mog grofovskog roda. Moj bi me otac prije poslao u samostan, nego mi dopustio da... ali glupost je i pomisliti! Teško mi je samo jedno — svi su se naši vratili iz potjere za razbojnicima, samo njega nema, a ved je blizu pola nodi... — Otišao je da progoni razbojnike? — Jest. Od sve gospode jedini je on imao odvažnosti da pođe u obranu svih nas. — Nikako svih! Gospodin Zorislav je mislio samo na tebe i sada negdje juri u nod — jedino zbog tebe. — Što ako u toj jurnjavi zaluta? Neprestano mi je pred oči- ma slika: mračna nod, a on negdje leži ranjen, bespomodan. Otka- io sam dula da ga nema, dršćem od straha. Nemoj misliti da — da ga možda ljubim ... — Zaslužio bi... 5 . — Priznajem. Teško mi je, Krasanko, — i Magda povjerljivo pride k njoj: — Znam, nisam se brinula za tebe kako bih morala, il; oprosti mi i učini što du te zamoliti. — Pouzdaj se u mene. — Tebi ne može nitko prigovoriti, pokažeš li vedi interes za provizora. Kad bih ja rekla samo rijed — bilo bi svršeno. Ako tko i posumnja da je stekao tvoju naklonost, smatrat de to prirodnim. Ml dolje i pitaj za njega, a kad ti kažu da se nije vratio, zabrini : zamoli: neka pošalju nekoliko sluga sa svjetlom na poljane. fceprestano mi je u duši misao: negdje leži ranjen. Ako ga nađu, du se osloboditi ove slike. Hoćeš li, Krasanko? — zamoli ona, Ttuaiixsi ruke na ramena lijepe djevojke. — Hodu, drage volje. 11 — Ako ja to učinim, bili bismo kompromitirani i ja i on, a otac bi ga smjesta otpustio. — Znam, Magdo, i zato se odazivljem tvojoj želji. — Kad se sluge vrate s potrage, onda ćeš mi poslati glas. Evo, ostavljam ti ove haljine, odaberi koju hoćeš. Krasanka ne odgovori. Njezina jednostavna plava haljina ne-stade iza vrata. Nemir kontesina srca sve vise raste. Biju joj sljepoočice. Po-nikne sama u sebe i pita se: »Zar ga ljubim?« Pri toj pomisli obuzme je zebnja. Strah ju je. Stalno je progo-ni ista slika — da mladi provizor negdje leži ranjen, ostavljen od svih. Zašto je progoni ta slika? Jednom joj je rekao: »Kad želim da se moja majka sjeti mene, onda čvrsto mislim na nju i tada mi starica piše da je u ovom ili onom danu i času mislila o meni!« Dok je to govorio Magdi, gledao ju je tamnim očima što su bile poput dva zrcala u kojima je ona naslućivala ranjenu dušu. I sada ne vidi ništa do ta dva oka što joj u mraku donose njegove misli — stalno upravljene u nju. Jer ono o majci govorio je njoj — sa-mo njoj — u to je uvjerena. I toliko puta pojavio se

iznenada mladi plemić u njezinim mislima poput žive slike usred noći. Probu-dila se i nastavila da misli na njega. Ali nikad nije osjetila nemira, nikad drhtaja. Godilo joj je što je obožava, primala je knjige koje bi joj slao. Kad ju je sreo iznenada, čas bi problijedio — čas po-rumenio. U čitavom njegovom biću osjećala je snagu prave muške lju-bavi. Zamijetila bi tada neko gibanje u svojoj duši, što joj je godilo, nastojala je kako bi ga svuda u dvorcu sretala češće. Ali on je bježao od nje, krio se. Uživala je kad bi iznenada izašla pred n'jega i svojom blizinom izazvala talasanje njegovih osjećaja. Ta igra ispunjavala je veći dio njezina duševnog zbivanja, već pune dvije godine. Kad je sada nadšumar izrekao nekako sumnjičavim glasom da mu se moglo dogoditi kakvo zlo, zadrhtala je. I ne može se vise umiriti. Progoni je slutnja u obliku slike koja se zasjekla u nje-zin mozak. Prvi put se prepala sama sebe i opetovano se pita: »Zar sam se neopazice bacila osjećaju u naručaj? Zar strepnja za njegov život znači ljubav — a ne samilost — prijateljsku, ljudsku?« Dvije je zebnje tresu — za njega i za svoje srce. Ali mora na-trag u salon jer će je tražiti. Začudila se promjeni koju je tu zatekla. S lica gospođa i mla-dih djevojaka nestalo je svake sjenke straha. Izgleda sve one do-laze ravno od zrcala. Sve su nanovo oprašene, narumenjene, svaki pram kose namješten, svaki nabor uređen, svaka čipka pomaknuta na pravo mjesto. Mlade su se djevojke povukle još dalje od majki i teta k pro-zoru, zavirkuju iza zastora i zovu Magdu. I ona pogleda na prozor u mrak i osjeća kako kroz nju struji zebnja. 12 I — BaJ sam radoznala kakav je — veli lijepa plavokosa Hela. — Očito ne sluti da ovdje desetak lijepih, mladih barunica i kon- tesa iza zastora nestrpljivo očekuje njegov dolazak. Pozdravit ća ga s usMtom. — Zato što misliš da je mlad, lijep, visok, i crnokos? Hoćeš li ga odmah osvajati, Helo? — pita Magda. — Sve smo se spremile da osvajamo. Napokon, zar je to čudo? U kasnoj noći dolazi neki nepoznati, tajanstveni čovjek, koga zovu vilenjakom, čarobnjakom, vitezom Hrabrenom, — sve samo divne titule skrojene na jimaštvu. Sve ste, eto, nestrpljive. — Ti i nemaš prava na nam otimaš kavalira — upozori je Magda. — Kad god dođeš iz Valpova k nama, 'kvariš naše uspjehe kod gospode. Imaš svog zaručnika ... Plava se ljepotica zagonetno smješka: — Ne boj se, Magdo, ne kanim bacati mrežu kavalirima u — Retfali!... Crnokosa se djevojka zamisli. Zašto je to nabacila? Sluti li? Ali Hela se vise ne osvrće na Magdu, već joj druga djevojka do-bacuje: — Još nam nisi predstavila svojeg odabranika, Helo! — To je sasvim nemoguće. Ponajprije, nisam ga ja odabrala, nego su mi ga dekretirali iz Beča. Djevojke se nasmiju, a Hela nastavi: — Da ste na mojem mjestu, ne biste se smijale. Evo, razjas- nit ću vam svoju tragediju. Na caričinom dvoru moja je tetka dvor- ska dama. Ona ima kumče, nekog poručnika u vojsci. Svojom je hrabrošću jednom zgodom stekao simpatije vojskovođe, carevog brata. Naravno, moja se tetka odmah zauzela za njega kod carice i uspjela. Mladića su promakli u diplomatske krugove. Međutim, carica vrlo rado sklapa brakove ... — Kažu da nije u tome sretne ruke! — upadne jedna mlada dama. — Tako su me carica i tetka obdarile ovom srećom. — A kakav je, plav, crnomanjast, lijep?

— Nisam ga vidjela, a;tetka mi nije pisala kako izgleda. — Kad dolazi? — Čekam već osam mjeseci. — Skandal! — zgražaju se djevojke. — I zato rekoh: svršeno je. Neću dopustiti da neznani zaru- ćaik zatvori drugim kavalirima puteve do mene. — Napokon, ne znaš nije li hrom, grbav, slabouman?! — upa- daju druge s primjedbama. — Dakle, djeco, recite, ne bi li bilo ludo da čekam? — Java tetki da se odričeš zaručnika kad ne dolazi — predloži nlada baronesa Dora Prandau. — Već sam joj sve pisala, a ona mi se stala izvinjavati da če njeno kumče doći ravno na svadbu jer je to jedino moralno! 13 — Naše tetke i majke, uistinu, brzo zaboravljaju da su i one nekoć bile mlade — prigovori značajno Magda. — Čekajte — zaustavi Hela njihove primjedbe. — Tetka mi piše: »Moj mladić mora prije svega steći karijeru i zato ga je carica poslala u Rusiju kao pobočnika austrijskog poslanika.« — Onda ga je zarobila ruska carica, draga moja! Dugo bi ti če- kala na njega! — nasmije se Dora. — Zato, molim, pripovijedajte svoj gospodi da im je put do mene otvoren. One se smiju, a Magda draška: — Cini se, prešutjela si ono glavno — netko drugi, valjda, postoji... — I gledamo se izdaleka ... — Lijep, mlad, bogat, odlična roda? — Ne bih li vam ga još objesila na nos? — A tko je taj sretnik? — Dok se on ne usuđuje razotkriti svoje srce, dotle mudro šutim. Kad sazna da sam slobodna — odvažit će se. — Ja znam: crnomanjast je, tamnih očiju, visok, vitak ... — Otkud to znaš, Doro, — zapanji se Hela i sumnjičavo po- gleda raladu djevojku. — Ne znam tko je, ali znam tvoj ukus. — Radoznala sam — veli Magda. — Je li možda među gospo- dom u Retfali? — Bojiš li se možda? — šapne ponešto zlobno Hela Magdi, ali se odmah nasmije: — Sve ipak ne mogu izbrbljati. Ostavite me, ionako ne bih više ništa priznala. Radije pogledajmo dolje, možda osloboditelj već dolazi. U dvorištu je još mirno i tamno. Obuzima ih nestrpljivost. Oko tog tajanstvenog junaka stvaraju se legende i svi ga žele vid-jeti, čuti i približiti mu se. — Svi čekaju uzbuđeno. Učinio je nešto štci svatko ne može — reče Hela. -: — I ne može! Čak ni zapovjednik osječke tvrđave grof Kegle- vić nije mogao ništa protiv zločinca Varnice. — Strašan je taj život. U vlastitom domu zarobljeni smo od razbojnika. To svijet nije nikada vidio. Do njih dopru žustri koraci na hodniku. Pogledi su puni oče-kivanja. Sluga otvori širom vrata. U sobu stupaju gospoda, kućedo-maćin sa svojim gostima, u odijelima od baršuna i svile. Razočaranje u djevojačkim pogledima. — Kako? Zar oni nisu otišli u potjeru? — čudi se Dora, a Magda s prizvukom podrugljivosti primijeti, gledajući gospodu: — Ove noge u svilenim čarapama i izrezanim cipelama baš ne pružaju iluzije snažnog muškarca u čizmama koji jaše preko

polja i gudura i grabi za razbojnicima ... 14 Nekako omalovažavajući promatraju gospodu koja im se pri-bližuju. Prvi od njih, Adamović-Cepinski, zaustavi se i pita: — Kao da ne dolazimo u pravi čas? — Očekujemo junaka, našeg osloboditelja — veli Hela. — On je, dakle, zaokupio vaše romantične glavice? Radoznao sam kako će vas oduševiti kad ga vidite ... — Poznajete li ga? — Nisam doživio tu veliku sreću — ali nadam se da ću danas upoznati tog junaka koji nam je mogao oteti vašu pažnju i zaviti nas u crno ... — Dah mi je zapeo, slušajući ovu dugu rečenicu — podraži ga Hela. Otmjeni kavalir pogleda Helu, strogo i uvrijeđeno, i pride Dori, ali ona, kao i svi ostali, odviše jasno razabire da njegov pogled stalno traži Helu. Dora mu šapne nasmijano: — Upravo je izjavila da neće čekati tetkinog izabranika, dakle, otvara vam se put do njezina srca. — U to srce ima odviše puteva, a, čini se, Hela baš nije stroga u izboru. — Oho, nešto znate? — Samo naslućujem, ali taj bi izbor bio sramotno nedostojan njezina imena, položaja i ugleda i zato ne mogu vjerovati da tako često dolazi u Retfalu radi... — Sto? Što? Dovršite! U Retfali je netko ... — Ostavimo to, eno, nepoznati vitez uzbudio je sve dame. Ona se uputi k ostalim djevojkama koje namještaju svoje ha- ljinice, priglađuju čipke oko rukava i promatraju jedna drugu. Magda iskoristi uznemirenost da prikrije uzbuđenje kojim čeka vijesti o provizoru. Ali uzalud. Krasanka joj ne šalje nikakvu vijest u salon. Magda se tješi. Potjera za njime još se nije mogla vratiti. Obrazi joj gore. Nitko ne sluti da njezino uzbuđenje ne pripada neznanom vitezu. Najednom se sve u idyorani pokrene. Čitavim dvorcem prohuji val uzbuđenosti. Dolje, išpred dvora, povici, buka i topot konja. Djevojke su u tren oka kod prozora i gledaju dolje. I starije dame neprestano pogledavaju na vrata. Kućedomaćin teško iščekuje do-lazak neznanog spasitelja. Mlada gospoda ljubomorno promatraju djevojke i vidno se izruguju njihovoj želji da pobude pozornost nepoznatog muškarca. U mračnoj noći žare se goruća svjetla. Duguljaste zrake titra-ju — tamni se jahači trkom pojavljuju iz mraka u svjetlost i nesta-ju opet u mraku dvorišta. Djevojke ne mogu razabrati njihova lica, niti raspoznavaju odore. Onda se brzo povuku s prozora i sva-ka baci kriomice pogled na zrcalo. Usne su namještene na smiješak. Pod bijelim čelom vrzu im se misli kako da dočekaju znamenitog muškarca. 15 Magdu podilazi nada da bi provizor mogao doći s onim kojega svi očekuju, pa se povuče sasvim u pozadinu od straha da se ne izda ako ga spazi. Sa stepenica dopira snažni koraci. Netko čvrsto zakuca. Svi su uzbuđeni. Sad će vidjeti neviđenog junaka — osloboditelja. Sva-čije se oči upilje u vrata salona. Oba se krila rastvore. Na pragu stoji muškarac. Malen, debeo, crvena lica, sa dva gusta smeđa brka. Pogled mu je nešto začuđen. Zavladala grobna tišina, zaprepaštenje, razočaranje. Gospodar dvorca ispruži vrat i gleda tamo gdje stoji čovjek s izrazom sra-mežljivosti, a opet u njegovu stavu ima nešto ukočeno. Kao da si-lom želi svojim nastupom pobuditi dostojanstvo. Svi su ukopani na svome mjestu. Samo gospoda se podruguju lijepim djevojkama.

Napokon se onaj na vratima u smeđoj odori, sa širokim poja-som i čudnim klobukom, nasmiješi i pozdravi: — Dobar večer! Nitko ne odgovori. Preneražene dame gledaju kao oparene. Kućedomaćin ide naprijed i pita: — Tko ste vi? — Junak — naime, kako rekoh, — vilenjak — bio sam s nji- me u močvari — zovem se Jacko Ficulin. Tamo smo ja i slavni junak natjerali razbojnike u močvaru ... — Lijepo, a što ste vi? — Ja? Vaša milost me ne pozna? — Ne, ne poznajem vas. — Tako? A ja sam — pandur iz Osijeka! — Iz Donje varoši? — Bože sačuvaj! Kako bih ja mogao biti iz Donje varoši! Ta mo ljudi, oni »repanci«, nosom pasu travu kad im razbojnik Var- nica zapovijeda. A niti sam »tukar« iz Gornje! Gospodski sam pan dur — iz tvrđave! Jest.baš iz tvrđave — ponosno će on. Grof mu priđe još bliže i jedva suzdrži smijeh: — A što želite ovdje, gospodine pandure? — Ja? Pozvan sam na večeru gospodinu grofu. Preneraženost mladih dama prometnu se u tihi smijeh i pri- gušeno hihotanje gospode. Ali će pandur mirno: — Lako se vama smijati — ali teško je meni gladovati, dok sam uzvanik! — Da, pozvani ste — opet će kućedomaćin — ali prije svega ima da dođe vaš vođa i njegovi kapetani. Opet se pandur isprsi i korakne bliže: — Baš zato eto mene! Kako da kažem... Stajao sam uvijek uz bok kapetanu. I onda mi reče: »Idi gospodinu grofu i kaži — moj gospodar šalje mu doboki poklon i zahvalu. Ne može doći na 16 gozbu jer se namjerava još noćas pogostiti razbojničkim mukama u močvari — a ti idi i pojedi moju večeru jer si baš čestito i hra-bro vršio svoju dužnost.« Kod svih se pojavila mrzovolja. Gospođe nešto šapću s domaćicom, a smrknuta se gospoda okupljaju oko grofa i prigovaraju: — Cini se da je taj osloboditelj neki neotesanac. Kako smije poslati, umjesto sebe, jednog pandura? Domaćin odgovori nešto tiho pa se onda okrene čovjeku koji nepokolebljivo stoji na istome mjestu, gledajući ravno preda se. — Idite sada lijepo dolje u kuhinju — tamo ćete biti podvo- reni jelom i pićem. Pandur se ne mice s mjesta. Žmirka u drugu sobu na prostrt stol, pun pečenja i pašteta. U tili čas pristupi grofu Magda, a za njom mlade djevojke. — Oče, naš osloboditelj poslao je ovoga umjesto sebe. Očito je čovjek i zaslužio. Ako onaj u močvari čuva stražu da razbojnici ponovo ne ustanu i navale na nas, dužni smo izvršiti njegovu poru- ku i ovoga pozvati k stolu! Gospoda se mršte, prosvjeduju. AH otac prihvaća, makar nije oduševljen željom svoje kćeri. Hela se raduje i okrene se barunu Prandauu: — Ujače, bit će baš zgodna zabava s ovim pandurom nakon straha što smo ga preživjeli. I ovaj, mrmljajući, prosvjeduje, ali kućedomaćin Retfale prista-je i tako vlastelin Valpova kao gost mora šutjeti. Dotle Magda pride debelom pandurii i potakne ga: — Hajde — dodite! No, samo odvažno. Zapanjen, raskolačenih očiju zirne on u djevojke što stoje iza Magde pa će onda tiho: — O, djevojke, materina brigo, koliko vas je? Tko će vas sve

poudavati? Kontesa ga odvede u blagovaonicu i upita putem tiho: — Dakle, tamo kod močvare ima još momaka? — Ima — nekih četrdeset, ali to je kapljica u Dravi. — Je li s njima i tkogod iz našeg dvorca? — Cuo sam kad je baš netko vikao: »Ne tamo, gospodine pro- vizoru! Držite se desno!« Dakle, to može biti samo vaš provizor. Magda bi pitala dalje, ali već su joj za leđima Dora i Hela s GStalim djevojkama, željnim da se nasmiju. — Hoćete li pečenja ili pašteta? Ili možda hladne divljači, ili butine? — pita Hela pandura. On nakrivi glavu i odgovori sramežljivo: — Tko mnogo nudi, malo daje! Nasmijane djevojke mu nakrcaju tanjur svakojakim mesom i primaknu srebrni pribor. Ali on ga metne daleko od sebe i reče: — Da se ne bi zaprljalo. U mene su zubi kao u mladog konja. Nije mi potreban nož! 2 Zagorka: Vitez slavonske ravni 17 Veselo mu djevojke nalijevaju vino. — Protjerali ste Varnicu? — pita Dora. — Nagrajsao je razbojnik kao đavo na Veliki petak i sada caruje u močvari kao guja na ledu. — Pričajte kako je bilo — moli Magda da ipak čuje nešto vise. — Ne trabunjam ja makar što. Zovu mene u tvrđavi pandur Ficulin — krasnorječiv. I ne bojim se ja ni velike gospode. Hm, a što ona gospoda gube oči na meni? — Zavidni su što vas dvorimo — primijeti Hela, a on ogle- dava batak i žmirne na djevojke. — E, zavide kad se oko mene šulja šareno cvijeće. A gdje je cvijet, tu je i med! Gospoda se sakupila oko grofa domaćina. Jedni se mrgode, drugi smiju, gledajući djevojke oko pandura koji guta zalogaje i zvjera nakolo, promatrajući kako se tko drži i vlada. Oko stola mlađahne nasmijane djevojke veselo dvore ponosnog gladnog osječkog pandura što udobno sjedi, a snažnim debelim rukama kida meso i hrani se pravom nasladom. Sve se oko njega vrte kao leptirice, a on žmirne okom na razgaljeni vrat, na izre-zane grudi, pogleda u vitki struk pa u sebi uzdahne. Dora i Hela sve ga vise zatrpavaju jelom i pićem. — Polako! — veli on. — Tko mnogo pije, po glavi se bije — a pandur iz tvrđave je gospodski čovjek. Ne smije on teturati kao kakva trlja iz Donje varoši dok oko mene švrljaju curice — rumene ružice. Dvore me poput cara. — Za našu podvorbu tražimo plaću. — Plaću? Od mene? — Da, od vas. Morate nam pripovijedati sve što znate o »vile- njaku«. — A tako? To hoćete? E, dobro. Znam ja o vilenjaku vitezu čudo toga. Kako ne bih znao? Zato sam pandur! Djevojke posjedaju oko njega, slušaju ga i pitaju. — J-e li junak bio' š vama u potjeri? — Kako ne bi bio?! Baš sam mu se borio uz bok! — Uistinu? A kako izgleda? — Strašno, upravo strašno. On vam izgleda — recimo na pri- liku — kao čovjek koji nije pravi čovjek. Nije on čovjek kao dru gi. Otkako se pojavio, Varnica je već deset puta morao bježati pred njim. Ali djevojke zanima nešto drugo i one ga prekidaju: — Kako izgleda?

— Kako da kažem — izgleda strašno. Zamislite: Varnica mo ra bježati. To ne može učiniti pravi čovjek. Samo čarobnjak! Dakle, on je sin neke vile koja mu je dala mod za takvu čaroliju. — Ma kakav je? To nam recite! — Kakav? Pa takav! Baš kao svaki vilenjak. On vam, na pri- 18 fiku, može čovjeka pretvoriti u što hoće — u kamen, u životinju, pa opet u čovjeka. Na priliku, on bi sve vas mogao pretvoriti u ža-bice ili guščice — ili ptičice i mačkice. Gospoda prasnu u smijeh. Pandur je uvrijeđen i mrko veli: — Nije to za smijeh. Može on u času muškarce pretvoriti u volove ili u magarce! Sve to on može. — A tko vam je sve to rekao? — Onaj tko sve zna i vidi, a to vam je crkvenjak svetog Mi- hajla. I on ga je vidio. Na glavi mu crni toranj — a oko njega crna krila — i sve nešto vrcaju iskre i svjetlosti. A to sam vidio noćas i ja svojim očima kao što vidim vas. — Da ga barem mogu vidjeti licem u lice — veli Magda. — Pisali biste vi po oriovim krilima da vam je do njega. I dok se one smiju, on ponovo uzima jela i pečenja pa razlaže: — Ovako finog pečenja i tako dobrog vina imaju samo visoka gospoda i — razbojnici. Lako njima! Uzimaju kmelovima i spahi- jama. A Varnica vam uzima dace od sela i živeža i novači momke — čitava sela plaćaju mu desetinu i veli on: ja kraljujem u slavon- skoj ravni! — I jest, tako je — baš da kraljuje — potvrdi Magda. — Znate — sve ja tako mislim — robovali smo mi i carici i Švabi, ali oni su bili ipak ljudi. A sada robujemo razbojnicima. Propast ćemo kad vlada razbojnik — i ne jedan: tu su Kosić, i Varnica, i onaj lupež Ječmenica. — Tri cara u jednoj zemlji? — čudi se Dora. — Eto, vidite, tako. Pošteni bi ljudi jedni drugima uzimali, otimali, a razbojnici sve složno podijele. Znaju oni — dok se slažu, dotle i grabe! Ali sad je došao vilenjak vitez Hrabren, i bit će lju- te borbe na život i smrt! Vani se uzbune ljudi. Odzvanjaju koraci. Na vratima kucanje. Sluga ulazi i dovodi starijeg gospodina. — Ah, vaš glavar, — veli Magda — sudac Jakob Valentić. Pandur se trgne i prošapće: — Ah, šta, on samo sudi batine! A dijelim ih ja! Sudac pohiti dorhaćici i domaćinu, ispričavajući se: — Nisam ni slutio da je ova nametljiva budala otišla gore dok sam ja bio u dvorištu s pandurskim momcima. — Mi smo ga zadržali — umiruje grof suca. Pandur se nastoji izvući iz neprilike pred svojim lijepim do-maćicama. Briše brkove rukavom i razmišlja kako bi izašao da one ne opaze njegov strah pred sucem. I stade promatrati njiho-ve svilene cipelice na visokim peticama pa veli: — Samo bih još htio znati kako možete koracati u ovim male- nim visokim potkovicama, a da ne posrnete. Tome se nikako ne mogu dosjetiti. — To ćemo vam razjasniti na budućoj večeri, ako nas zaskoče razbojnici a vi nam priteknete u pomoć. 2* 19 — Ne bojte se — dok ima pandura, do tie će biti i razbojnika. Samo vi pošaljite po mene! U dubini salona gospoda razjašnjavaju sucu da su zadržali pandura samo zato kako bi doznali nešto o njihovu osloboditelju. — Tko je taj naš zaštitnik? Recite, gospodine suče — pitaju ga

radoznalo. — Vi sigurno nešto znate o njemu? — Samo se po sebi razumije — važno će sudac. — Jučer po- podne — jer je sada već prošla ponoć — dojaše k meni neki mladić na konju i javi mi da se razbojnici okupljaju u Cepinu i šalju svoje uhode prema Retfali — dakle spremali su se napasti vaš dvorac — i neka pošaljem svoje pandure jer me za to moli gospodin grof. — Ja nisam nikoga slao — reče domaćin — niti sam slutio što se sprema. — Onda je slao taj »vilenjak«, ali ja sam vjerovao da vi traži- te pomoć i odem s pandurima. Taj nas je mladić vodio ravno u šumu. Kad dođoh onamo, našao sam nekih četrdeset momaka, na čelu im neka čudna prikaza. Tihi poklici začuđenja i radoznalosti salijetoše suca. — Već se bilo smrklo, kad sam našao tu prikazu u šumi na čelu momaka. Sjedio je na sedlu. Na glavi mu grdna kaciga. Vrlo čudno i neprijatno! Od vrata pa sve preko sedla visi mu crni plašt. Mislio sam: ljudi izmišljaju budalaštine, ali, uistinu, u ovim crnim krilima nešto je nevjerojatno sablasno. — A lice? Kako izgleda? — Gledao sam ga izdaleka, čovjeku je vrlo neprijatno stajati u blizini nekakvog sumnjivca. — Mistična maska sluii mu očito za to da razbojnici i njegovi vlastiti momci osjete strah od njega. Svijet je praznovjeran — pri- mjećuje grof. — Da, vidite, to je istina — zato se tako odijeva — potvrđuju gospoda. — I onda nije čudo ako vele da ima nekakvu moć i da pretva- ra ljude u životinje, kako je to pripovijedao vaš pandur — veli, to- bože ozbiljno, Adamović. — Ali zašto nam se ne otkriva? Zašto ne dolazi? — navale na suca djevojke. — Zato što je neotesan — upada barun Prandau i pita dalje suca: — Ni vaš zapovjednik tvrđave, ni vaš sud nije doznao tko je taj čovjek! Cudnovato! A on se baca u smrtonosnu opasnost sam od svoje volje i na svoj račun goni Varnicu kojemu nije dorasla ni vojska. — Moja gospodo, baš to sam htio reći i razjasniti. Gospodine grofe, vi ste počinili strahovitu pogrešku kad ste neznanog oslobo- ditelja pozvali ovarao u dvorac. — Zašto? — čudi se grof. — -Preuzvišenom gospodinu je vrlo mnogo stalo do toga da se otkrije tko je taj vitez? 20 — Svima je stalo, već i zbog toga što mu želim ponuditi i svo ju pomoć. — To nećete učiniti ni vi, niti tko drugi! — Zašto? — Evo zato što o tome imam svoje mišljenje. Svi nagrnu bliže k njemu i slušaju ga pažljivo. — Oko Osijeka i u čitavoj okolici sve do Vinkovaca okupirali su Varnica i Ječmenica zemlju i selišta. Varnica je krvoločniji i silovitiji, pa sve polagano Ječmenici oduzima njegove opljačkane posjede. Ječmenica se želi obraniti, a opet — boji se Varnicu ima- ti za neprijatelja. A kako je taj mladi razbojnik Ječmenica lukav, kani se osloboditi Varnice na taj način da ga svuda napada ovako prikriven... — Gospodine suče, valjda ne mislite da je taj naš oslobo- ditelj ... — Jeste, gospodine grofe. On je glavom vođa druge bande —

Ječmenica! Zato dolazi okrinkan da ga nitko ne prepozna, a Varni- ca misli da je to netko između vas, gospodo. — AH kad bi progonitelj Varnice bio njegov drug Ječmenica — ne bi spasavao Retfalu. — On tjera Varnicu s terena na kom je prije sam gospodario. Želi ga istjerati iz ovoga kraja i sebi osigurati čitav posjed u svoj osječkoj okolici. — A dame su tako nestrpljivo čekale osloboditelja! — ruga se Adamović, ali ne gleda Helu, makar je ove riječi izrekao njoj. Ona se učini da to ne opaža i sluša daljnji razgovor. Gospodar dvorca sve se vise uznemiruje i dalje ispituje suca: — Prema tome bi Ječmenica danas došao spasavati moj dvo- rac iz ruku Varnice samo zato da me drugom zgodom sam orobi? — Tako je, uzvišeni gospodine. — Zato se nije odazvao mojem pozivu na večeru? — Poslao je, umjesto sebe, pandura, gospodine grofe. To je Ječmeničin humor i njegova drskost. — Gospodine suče,;, on je poslao k meni na okrepu i svoje momke! : — Znam, gospodine grofe. — I oni su sada dolje, zajedno s vašim pandurima na večeri? — Da, gospodine grofe, vidio sam ih. — Momčad u mojoj kući su razbojnici haramije Ječmenice? — Vi ste ih pozvali — i sad jedu i piju. — U dvorcu imam goste — razbojnike?! Svi se u dvorani pokrenuli. — Zato sam rekao da ste počinili veliku grešku. — A vi sjedite ovdje tako mirno? — A što mogu? — Znači, vi ste pomogli Ječmenici da tjera Varnicu? — Prevario me po svojem glasniku da vi traiite pandure. 21 — Prekrasna situacija! Ja, grof Pejačević, pozivam na večeru razbojnike! — I meni je neugodno, gospodine grofe. — A Ječmenica? Zar je i on dolje? Odgovorite mi, gospodine suče. — On, vjerojatno, u močvari čeka Varnicu jer se nada da će ponovno udariti na dvorac pa se tamo pritajio. A možda i ovdje čeka na zgodan čas da uđe u dvoranu i od svih vas zatraži dragu- Ije i novae... Poput groma odjeknuše njegove riječi. Svilene su haljine zašuštile. Gospoda se ushodala. Poluglasna zabrinuta pitanja idu qd usta do usta. Gospođe prestrašeno gle-daju, čekaju što će biti. Grof se sporazumijeva s gostima, a onda odredi: — Ako je tako — onda brzo na obranu. Dočekat ćemo ga spremni. Gospoda neka pohite u oružanu i uzmu oružje, doduše sredovječno, ali ipak oružje! Koliko imam pištolja, razdijelit ćemo. — Savjetovao bih vam, gospodine grofe, da ništa ne učinite na- padno. Ako opaze da se kanite braniti, to bi moglo razbojnike izazvati. Ogorčenje provali kod prisutnih. — Tako? Još i to? Daleko smo dotjerali! Razbojnici su zavla- dali nad nama, u našoj vlastitoj kući, još ih zovemo i na večeru — pod svoj krov, da s nama zajedno sjedaju k stolu. Jednog se raz- bojnika oslobodimo da nas drugi može još vise opljačkati i onda još: nemojte se braniti da ne izazovete razbojnike. To ipak prelazi svaku strpljivost! Gospodo! Hi je fantazija gospodina suca da je osloboditelj razbojnik ili on ima pravo. A onda ćemo se zatvoriti,

podići barikade, latiti se oružja i braniti. Sudac Valentić naglašuje ponovno: — Gospodo, čvrsto sam uvjeren da je to Ječmenica i on će još ove noći iskoristiti svoju pobjedu nad Varnicom i odmah po- kupiti svoj plijen. Nitko ne zna kakve se misli rađaju u lupeškoj glavi. j Domaćin blijedi, ali sabrano određuje: — Gospođe i gospodo, riječi suca Valentiča su teško otkriće. Svaki neka čini što mu odredim. U dvorac se uvuče novi strah. Dok su neki tiho razgovarali, grof najednom, kao da se nečemu dosjetio, reče glasnije: — Ponajprije ću zatražiti savjet od našeg provizora Zorislava. On je tome vješt. Gdje je on? Gospoda ništa ne znaju i odgovaraju: — Čitavo popodne i veče nije se pojavio u salonu. — Kako? Nije bio na plesu ni poslije podne? — čudi se grof. Onda povuče zelenu svilenu vrpcu na vratima. Hodnikom odje- kne zvonce. U času ulazi sluga u livreji. Grof mu odredi: — Idi i pozovi gospodina Zorislava Morovića! 22 — Vaša milosti, provizor nije u dvorcu. — Kamo je otišao, dok ja imam goste? — Već poslije podne dao se u potjeru za razbojnicima zajedno s pandurima. — Onda se valjda s njima i vratio. Sigurno je u svojem stanu. Idi dolje i pogledaj. Neka odmah dođe. Sluga se nešto skanjuje. — Bojiš se reći gdje je? — Vaša milosti, preuzvišeni gospodine grofe, provizor se nije vratio sa čepinske močvare. Magda osjeti udarac u srce. Sad shvaća zašto uzalud čeka Kra-sankine vijesti. — Kako se nije vratio? Valjda ga nisu ubili? Svi su se vratUi cijeli i zdravi — veli grof. — Panduri su rekli da je gospodin provizor, goneći razbojni- ke, pojurio prema močvari i zaglibio ... — I pao u močvaru? — Da, gospodine grofe. — Tko to veli? — Momci. Vikali su mu neka se drži desno, ali je bilo prekasno — provizorov konj se vise nije mogao zaustaviti i jurnuo je u mo- čvaru. Gospoda se uzbuđuju, žene se zgroziše. Magda stoji uz Helu. Upre se o naslonjač. Hela je pogleda strogo i opomene: — Tvoja bi se žalost mogla shvatiti krivo, Magdo! Djevojka se naglo uspravi i odrešito šapne: — U času, kad navještaju groznu nesreću mladog čovjeka, te- be tare briga što će drugi reći? Briga me! Neka misle što hoće. Ja sam čovjek i žao mi je ... — Pazi, ovamo gledaju gospođe. — Otvoren im je vidik! Hi bih morala ovdje stajati kao pa goda? Strašno je to! Jedini od sve gospode ide za razbojnicima. Bila bi prava sramota da ga je stigla takva nesreća. — Izgleda da ti je duboko u srcu. — Ni duboko ni plitko, već naš je prijatelj, upravlja čitavim imanjem, svi mi zavisimo od njega. — Tamo nešto govore — i Hela pokaže prema vratima. Na vratima stoji neki pandur kojega je sudac pozvao gore i pripovijeda: — ... Nismo ga vise mogli dohvatiti jer bismo svi pali u mo čvaru, ali dok smo se pritajili tamo u šikarju, čuli smo kako doziva

u pomoć. Ni danju nitko ne može u močvaru. Razbojnici su tamo sebi podigli neke tajne puteve i splavi, a močvara je kao desetoro- struka Drava. Culi smo kako je jedan, valjda razbojnik, doviknuo drugome: »Izvuci ga« ... — A dalje? — zabrinuto pita grof. — Dalje ne znam ništa. U močvari je zavladala tišina. Nitko se nije javljao. Razbojnici su se sklonili. Močvara im pruza zaklo- 23 nište uvijek kad god moraju bježati. Tamo im nitko ništa ne mo-že. Nismo više ništa čuli odanle, a tada neki mladi kapetan odredi da ne pucamo vise pa smo ostali tako dok nas nisu poslali u Retfalu. — I niste vise čuli provizorov glas? — Nismo, gospodine grofe. Sudac odredi panduru neka iziđe pa se onda okrene gospodi: — Po onome što ste čuli od pandura, vaš je plemeniti gospo- din provizor pao u ruke razbojnika. Ta bi otkupnina mogla biti za vas sudbonosna, gospodine grofe. — Mislite da će tražiti otkupninu? — Varnica neće biti jeftin ako misli da vam taj plemić vrijedi. — Da, on mi mnogo vrijedi — veli grof. — Onda će to Varnica dobro iskoristiti. — Zlo će biti ako zatraži vise nego što mu mogu dati. Žalim nesretnika, ali u ovom času strašna je naša situacija. Ponajprije da riješimo ovo, a sutra ćemo vidjeti što se može učiniti za provizora. Magda je utučena. Nitko to ne opaža. Hela je zabavljena novom opasnošću od razbojnika koji su u dvorcu grofovi gosti. Svako od gostiju misli samo o razbojnicima i o njihovu gospodaru kojega negdje naslućuju kako čeka najzgodniji čas da provali u dvorac i da ih sve zarobi, opljačka i tko zna šta sve s njima učini... Grof smjesta odredi što je smatrao potrebnim za obranu. — Gospođe neka se sklonu u modri salon. Taj je najbolje za- klonjen i udaljen od ostalih dvorana. Mi ćemo, gospodo, učiniti sve što možemo. Budući da su pozvani momci u družinskoj zgradi, za- tvorit ćemo glavha vrata u dvorac tako da oni ništa ne opaze. Odmah su gospođe napustile dvoranu. Magda ide posijednja. Namjerno sve vise zaostaje, a onda se povuče u uski hodnik. Kad su gospođe prešle preko predvorja i nestale, Magda pohiti hodnikom. U njezinoj sobi pred zrcalom stoji Krasanka. Nije se mogla oteti napasti pa oblači Magdine haljine koje joj je ostavila na na-slonjaču. Obukla je jednu, pa drugu i treću. I zanijela se, ogleda-vajući u zrcalu svoju pojavu. Sva je uzbuđena od gledanja. Toliko je lijepa u tim haljinama da ne prepoznaje sama sebe. Kad je obukla i posljednju, obuze je tuga. Tek sada, u toj ot-mjenoj ukusnoj haljini, osjeća svoju sudbinu. Njena ljepota u ok-viru ove haljine opominje je da je siroče bez majke i oca, bez imet-ka, bez ikoga svoga. Sama samcata na svijetu, bez ikakva izgleda da bude sretna. Beznadnost donosi bol kakvu dosele još nije osjeti-la. Tek sada, u tim divnim haljinama, razotkrila je sama sebi ko-liko je njen položaj jadan i žalostan. Brzo svuče svilu i otmjene cipele i odjene opet svoju priprostu modru haljinu. Već davno je to učinila, kad u sobu uleti Magda. Sva blijeda i uzrujana potrči k njoj. Krasanka se odmah ispriča: — Nisam ti imala što javiti. Oni koji su pošli da traže provi zora još se nisu vratili. 24 — AH vratili su se drugi i donijeli strašnu vijest — vidjeli su kad je pao u močvaru. — Zar je to moguće? Ugušio se? — Neki misle da su ga izvukli razbojnici. — I to je strašna sudbina! Tko zna što će s njime učiniti?

— Samo kad bi bio živ! Cuj, Krasanko, strašno me to potreslo. Međutim, slušaj što veli sudac: nepoznati naš osloboditelj glavom je Ječmenica, a njegovi momci dolje razbojnička družba. — Junak koji Varnicu progoni da je njegov takmac? Ne vjeru- jem. Kako je onda mogao steći slavu junaka kome je svijet nadje- nuo ime viteza Hrabrena? — Sudac tvrdi da je tako, ali to je svejedno. Bio on što mu drago, opet te želim nešto zamoliti — dolje su momci, možda je tamo i kapetan tog nepoznatog osloboditelj a. Bili oni razbojnici ili ne — vođe razbojnika uvijek su birali ovakvu momčad za posred- nike kad je trebalo nekoga otkupiti iz razbojnićkog zatočenja. Ti bi mogla, bez ikakve opasnosti, tobože iz radoznalosti, sići dolje u družinsku zgradu. Glavna će vrata zatvoriti, ali možeš kroz kape- licu — znaš već kuda. Potraži nekog od njih i predloži mu otkup- ninu. Ne odbij me! Na vratima se pojavi stara gospođa i reče oholo: — Konteso, grofica je opazila da vas nema. Smjesta izvolite u modri salon. Nije u skladu s vašim rodom da intimno razgova- rate s komorkinjom. — Nije mi bilo dobro i pozvala sam je da mi dade kapljice. Glava me boli. Uzmi me pod ruku, Krasanko, i odvedi do vrata sa- lona. Stara je gospođa pošla naprijed, a one su zaostale. Magda šapće Krasanki u uho svoje želje. Još prije nego se zaustavila pred salonom, Magda moli dje-vojku: — Idi smjesta — bit ću ti vječno zahvalna! Magda uđe za starom gospođom i vrata se zatvore. Krasanka se ogleda. Nigdje nikoga. Hitro se spusti stepenicama u prizemlje. ) ; Dolje u predvorju stoje sluge pred velikim hrastovim vratima. Nitko se ne ogleda na djevojku. Svatko zna da je u službi nećaki-nje gospodara i ne brinu se kamo je vodi posao. Ona prelazi preko prizemnog predvorja i skrene nadesno, ide hodnikom sve do okru-glih vrata. Tu stane, otvori ih i uđe u kapelicu. Gusti je mrak, samo pred oltarom tinja kandilo. U tmini napi-pa vrata sakristije i kroz nju side u perivoj. Samo nekih dvadeset koračaja daleko stoji gospodarska zgrada. Prozori su rasvijetljeni i vrata širom otvorena. Uđe u kuću i malo odškrine vrata velike so-be za blagovanje. Oko stola sva sila momaka i pandura. Jedu i piju. Pogledom obreda sva njihova lica, rumena od vina i nasmijana pustopašnim smijehom. Buka je. Svi razgovaraju, pričaju, tko bi znao o čemu. 25 Ona i ne sluša, već gleda redom koga bi od njih izabrala za posred-nika. Već je dva puta obišla pogledom nepoznate momke, kad joj udari u oči muškarac što sjedi sasvim po strani. Podbočio je gla-vu, ne razgovara ni s kim, samo zuri u nešto neodređeno i daleko. Oči su mu pune žara. Lice oštro. Krasanka istražuje njegovu odo-ru kako bi po njoj prosudila kome i kamo pripada. AH ne može to nikako razabrati. Odijelo se ne razlikuje od ostalih. Svejedno ona odluči. Ode u kuhinju i zapovjedi sluzi da joj dozove onog čo-vjeka. — Imam od grofa jednu poruku. Neka smjesta dođe ovamo u hodnik. Sluga posluša. Krasanka se povuče u kut da može nesmetano razgovarati s neznancem. Izašao je i začuđeno pogledao djevojku u svijetlom odijelu bez krinoline. Ona ga upita: — Pripadate li vi četi onoga koga ljudi zovu vitez Hrabren? — Pripadam. — Kakvu službu vršite u toj četi? — Onu koju mi gospodar dodijeli. — Zamolila sam vas da iziđete — moram vam nešto reći. — Baš meni, krasna gospođice? — upita on nešto drsko.

— Promatrala sam one tamo sve redom. Učinili ste mi se kao da ne biste odbili prošnju koju bi na vas upravila mlada djevojka. Sad je on promotri indiskretno, nasmiješi se i upita: — Što bi, dakle, mlada gospođica htjela od mene? — Čula sam da je s vama u potjeri za Varnicom bio i provi- zor gospodina grofa. Kažu da je pao u močvaru. — Htio se okruniti slavom i uhvatiti Varnicu, a do takve slave put je smrtonosan. Dok joj odgovara, promatra je pogledom mladića pustopašnog i spremnog na ljubavne pustolovine. — Možda su ga izvukli Varničini ljudi? — I dok se on smješ- ka, ona postaje sve ozbiljnija i stroža. A on odgovara: — Vrijedno mu je bilo pasti u močvaru kad za njim dršće takva ljepotica. — Niti sam lijepa, niti dršćem za njim, već dolazim u ime dru- ge. Ona je vrlo moćna i bogata, a mene je zamolila neka ispitam što se s njime dogodilo. Nagradit će za svaku vijest o njemu. — Nevješto prikrivate svoje osjećaje prema provizoru! — Rekoh, ne zanimam se ja za njega. Odviše sam siromašna da bih mogla nešto učiniti za njega. Dolazim po nalogu one koja rnože dukatima platiti uslugu — ako prihvatite ponudu. — Kako glasi ponuda? — Sigurno poznajete sklonište Varnice? Ima ih vise. — Naravno, poznajem ih sve. — Ne biste li vi mogli doprijeti do njega? Ova se dama zanima jesu li razbojnici izvukli provizora ili je propao u močvaru. Ope- tujem, taj će vam se posao dobro platiti. 26 On se nasmiješi kao da nešto omalovažava. — Vašoj je dami mnogo stalo do provizora? — Samo se po sebi razumije. Koliko tražite za svoj trad? — Recimo: jedan cjelov od vas, gospođice. — To nije moguća naplata i ostavite siromašnu djevojku koja se ovdje izlaže za drugu. Molim vas, koliko tražite? — Ponajprije mi recite zašto ste baš mene odabrali za taj posao? — pita on, ne brinući se za Krasankine stroge odgovore. — Želim to znati — možda vas je na to uputio tkogod od momaka? — Rekoh, promatrala sara vas s vrata sve redom i činilo mi se da baš niste sasvim običan momak svoga gospodara. Svaka bi djevojka između onih koje sam vidjela odabraia vas ako bi joj trebalo zaštite dli usluge. — Ove laskave riječi neću vam nikada zaboraviti, lijepa dje- vojko. Dakle, izvršit ću vašu želju, ali pod jednim uvjetom: da mi kažete što ste vi onoj zbog koje dolazite. — Služim joj. — Tako lijepa gospođica ne može služiti. Doduše, ne nosite krinolinu, a to znači ne spadate u plemstvo. Ipak, po govoru i vladanju izgleda mi kao da ste plemićkog roda. — Malo mi vrijedi plemićki rod kad sam bez oca i majke, bez imetka. Evo, tako sam upućena da budem komorkinja. — Ovdje na Retfali, staroj grofici? — Sada sam kod nećakinje vlastelina Prandaua u Valpovu. — Ah, u Valpovu? — Neobično ste se začudili. Očito poznajete valpovačke go- spodare? — Ah, ha — nasmije se on podrugljivo. — Niste rekli istinu. Vidio sam jednom sve lijepe žene u Valpovu, počevši od služavki, a vas nigdje. Tražite od mene uslugu, a zavaravate me. — Svejedno je, napokon, tko sam ja. — Nije. Moram znati s kim sklapam posao. Hoću novae do-

biti na dlan ili samo u obećanju? A vi ste jamac! — To je istina, samo čime bin ja jamčila? — Recite mi cijelii istinu: — tko traži od mene posredovanje, a tko ste vi? U Valpovu niste — dakle ... — Jesam. Niste me mogli vidjeti u gospodara Valpova zato što je meni čitav dan sjediti uz prozor i šiti. Nikad nemam slobod- nog vremena da izađem na sunce. Nekoliko trenutaka mladić je gleda sumnjičavo, a onda pita: — Ona koja vas šalje nećakinja je valpovačkog gospodara ili neka od njegovih kćeri? — Ni jedna od njih, nego prijašnja moja gospodarica koju i sada služim. — Dobro. Ona koja vas je poslala želi doznati što je s pro- vizorom? Ako je živ? — Ona nudi razbojnicima otkupninu. — To bi trebalo javiti Varnioi? 27 — Da. Možete li to učiniti što prije? — Mogu. A kako ću vam saopćiti odgovor? — Ona u čije ime govorim želi da dođete u stanoviti dan u ovaj dvorac, a ja bih vas pričekala na vratima perivoja. — Sasvim je nemoguće da dođem ovamo. Gospodar mi ne bi dopustio. — Kako ću onda saznati Varničin odgovor? — Cekajte. Ispod osječke tvrđave ima stari vrač. Dolaze k nje- mu različiti ljudi svih staleža. Naravno, mladoj djevojci baš nije zgodno zalaziti tamo. — Sakrit ću lice velom kakav nose stari je gospođe. — Dakle, možete lako doći. Iz Retfale nije daleko u tvrđavu, a gospodar ovog dvorca grof Pejačević ima u osječkoj tvrđavi žutu prizemnu palaču. — I to znate? — pita ona znatiželjno. — Znam i to da grofica s obitelji ide mnogo u župnu crkvu svetog Mihajla. Ako je ona koja se zanima za mladog provizora mo- ćna, može vas kadgod povesti u crkvu. Dok ona boravi tamo, vi ćete se odšuljati iz crkve i potražiti vrača uz obalu Drave. — Da, to se može. Na kojoj strani tvrđave stanuje vrač? — U blizini »Vodenih vrata«. Tamo lijevo mala je drvenjara na samotnom mjestu. Lako ju je naći. — Zacijelo ću pogoditi. što treba da tamo kažem i tko će me dočekati? — Tamo je starac vrač, a ja ću vas kod njega čekati sakriven. — Vi se skrivate? — Moram sakrivatf trag do svoga gospodara. — Zašto se skriva kad ga svi žele vidjeti? — Baš zato. — On ima kapetana? — Dvojicu. — Vi ste sigurno prvi kapetan? — Možda prvi, mqzda drugi, a možda i samo momak — i opet se nasmije čudno, podrugljivo. — Tko je on? Zar uistinu kakav plemeniti junak? — Na to bi vam smio odgovoriti samo on. — Cudno je da se on izlaže za ovaj dvorac i brand ga, a kad ga pozivaju, ne dolazi. — I na ovo pitanje može odgovoriti samo on, ako dođe. Če- kam, naime, njegovu odluku. — Ah, dakle, ipak dolazi pod ovaj krov? Možda još danas? — Možda, a možda i ne. — Ne govorite poput obična momka.

— Ima običnih glava u kojima ima neobične pameti. — Oprostite, radoznala sam. Znam, vi mi ne možete i nećete otkriti tko je taj naš osloboditelj — ipak ima ljudi koji misle da je to sam razbojnik Ječmenica koji bi htio istjerati iz svoje blizine Varnicu... 28 Ponovno se mladić nasmije nekim čudnim smijehom i reče: — I vi mislite tako? — Ne vjerujem da bi razbojnik JeČmenica imao takvog kape- tana kao što ste vi. — Ječmenica odabire samo pristale kapetane zato što je i sam pristao. Odgovor je zbuni, ali se opet sabere: — Znači, da biste mogli biti i — Ječmenica — i njegov ka- petan? Ni u jednom slučaju ne bojim vas se. On korakne bliže, zagleda joj se u lijepo lice, i reče nasmijano: — Molim vas požurite se natrag u dvorac. Inače, što bi se moglo dogoditi? Da padnem u iskušenje i ukradem vam cjelov, a to bi bilo nedostojno prema tako dražesnoj djevojci. — Vidite, dobro sam pogodila kad sam odabrala vas. — Vi biste mogli, vjere mi, pretvoriti u janje i razbojničkog vuka. — Pripitomljeni vuci vrlo su vjerni čuvari kuće. — Da sam ja, reoimo, razbojnikov kapetan ili sam razbojnik, biste li pokušali da me pripitomite? — Tako bih učinila dobro djelo. On ne odgovori, samo je gleda dugo i pronicavo kao da bi htio vidjeti, ruga li mu se ili je rekla istinu. Njegov nijemi pogled uznemiri je i ona prekine šutnju: — Vraćam se gore — ne zbog vaše prijetnje, nego zato što je vrijeme da se vratim. — Vi se pouzdajete u mene, dakle, i ja u vas, i molim ne ka- zujte nikome ni riječi o našem razgovoru. — Samo dami koja me je poslala moram saopćiti... — Recite samo to da ste našli čovjeka koji je za plaću obećao izvidjeti što je s provizorom — i ništa drugo. Ni jedne riječi vise. Zatim joj recite da ću vas čekati kod vrača na »Vodenim vratima« čas prije nego ona krene na misu. Dozna li tko da vas neznanac čeka kod vrača, mogli bi me uhoditi, a time bih otkrio trag do svo- jega gospodara. Gospođice, u vašim je rukama komadić tajne. — Dajem riječ — zatajit ću sve da ne bih bila povod otkriću koje bi moglo biti neugodno ... — Sudbonosno! — Bit će po vašoj želji. Zbogom! — Do viđenja, u utorak! Nestala je u mraku. Kad se obazre, opazi da on stoji na vratima i gleda za njom. Istim se putem vratila u dvorac na prvi kat. Tu sjedne k stolu i sagne glavu nad knjigom. Ali ne nastavlja čitati. S obje ruke po-dupre glavu. Lijepe, velike tamnomodre oči ponijele su sa sobom siiku mladića s kojim je netom razgovarala. Još ga uvijek proma-traju u onom hodniku, mirna pogleda i držanja, s nekim čudnini podrugljivim smijehom na usnama. 29 Misao joj neprestano obnavlja razgovor s njime. Svakog časa postavlja sebi pitanje: Tko li to može biti? Razbojnik ili njegov kapetan? Ili momak, ili razbojnik, ili vitez? Momak ne bi tako skladno govorio niti se tako dobro vladao. Ipak, njemu su otvore-ni putevi do razbojnika Varnice. Pozna njegova skrovišta. Skriva se kod vrača i uriče joj sastanak izvan tvrđave. To sve pokazuje da je vrlo blizu razbojničkom krugu... Ječmenica? On sam? Ne-moguće!

Neće u to da vjeruje. Osjeća da bi joj bilo žao kad bi taj mladić bio on osobno. Cesto je čula da je taj vođa razbojnika lijep i mlad. Ne, ne želi to. Bilo bi joj žao da je on. Ako je njegov kapetan? I onda mora misliti o njemu. Da nije kakav njegov jatak? Razbojnici su stekli ortake u naj-otmjenijim krugovima. Zna to pouzdano iz pričanja pokojnog oca. Sjeća se kako je pripovijedao da su razbojnici uhvatili bogatog vlastelina i prisilili ga prijetnjama da im bude jatak. Možda je taj mladić takva žrtva, stisnuta kliještima razbojnika Ječmenice? Da ga može spasiti odanle? Učinila bi dobro djelo ... Iz vrele mlađahne duše iskrsne stotinjak pitanja kojima nema odgovora, već samo nagađanja, neizvjesna, nevjerojatna, a opet — moguća. Hodnicima dvorca odjekuju hitri koraci slugu. Onda trka, pa opet mir i tišina koju nanovo prekida bučna užurbanost muških koraka po kamenom podu. što li se tamo događa? Hoće li se ponoviti napadaj na dvorac? Hoće li doći taj Ječmenica o kojem je govorio sudac? Onaj mladić dolje nije to porekao. Kazao je: »Na to može on sam odgovoriti, kad dođe«. — Zar danas još? Ili kada? Kakvim se tajanstvenim velom pokriva taj mladi čovjek? Svaka mu je riječ u magli, raza-bireš samo neke obrise, a sve je tako zanimljivo — tako čudno, a privlačno... Nešto joj šapće: mogao bi to biti zarobljeni jatak. Možda slu-ži razbojniku da spasi Syoju majku, sestru — ili ...? Djevojku? Za-cijelo ima djevojku. I da nju ne ubiju, on mora biti kapetan Ječ-menici. Krasanka osjeti razočaranje. Najednom joj se pojavi misao: »A što ako nema djevojke?« »Baš sam smiješna. Sva sam se izgubila. Obuzima me tajan-stvenost — neizvjesnost — zagonetnost. Uzbuđuje me sastanak ko-ji mi je urekao. Sama samcata — na pustoj obali... drvenjara ... vrač — on i ja ... Kako sam glupa!« Ljuti se, bijući boj s mislima koje se stalno navraćaju na njega. Buka i zveketanje naruši mir njezina razmatranja. Ustane i pohiti iz sobe. Nešto se događa. Pođe hodnikom, izlazi u predvorje gornjeg kata. Brzo se povuče natrag i promatra čudne, neviđene figure gostiju. Na bijelim perikama sredovječne željezne kacige s vizirima. Na haljecima od baršuna i svile, izvezenima zlatom, sre- 30 dovječni željezni štitovi. U rukama na koje su pale svilene čipke visi staro željezo viteških oklopa. A lica tih viteza tako su strašno blijeda i spremna na sve! Posljednji silazi sudac, sav u oklopu. U široko rastvorenim očima užas je u protimbi s njegovom viteškom odorom. Krasanki je jasno. Gospoda su se naoružala u dvorani sredo-vječnih vitezova. Pobrali su sa stijena staro oružje, štitove i oklo-pe da čekaju razbojnički napadaj, onaj koji je prorekao sudac Va-lentić. Gospoda su Krasanki tako smiješna u ovoj maskaradnoj kombinaciji željeza srednjeg vijeka s čipkama i svilom da se na-smijala i sakrila u tminu i zirkala dolje u prizemno predvorje. Gospoda su se dolje poredala iza zaključanih hrastovih vrata dvor-ca. Iz hodnika kroz crkvicu utrčao je iznenada nadšumar i javio: — Gospodine grofe, tamo u družinskoj zgradi panduri sjede i piju zajedno s razbojnicima. — Onda smo spašeni — veli grof — jer ako se razbojnici na- piju mogli bismo ih lako svladati. — Panduri su pijani kao sjekire, a razbojnici trijezni. Sebi na- taču jednu čašu, a pandurima tri! — I čekaju čas da navale na dvorac — upada sudac. — Jest. Ječmenica je tu! On uvijek opija pandure, pa onda radi što hoće. To je njegova strategija. — Grozna situacija! Provalit će vrata kao da su od tananih daščica. Da je moj provizor ovdje, lakše bismo našli kakvu dobru zamisao. Dosjetljiv je i smion. Uvijek nađe izlaza — uzdiše grof. Sudac, blijed i smrtno ustrašen, neprestano vadi svoj veliki džepni sat i opominje:

— Vrijeme strahovito brzo leti. Ječmenica obično dolazi pred zoru. To je njegov trik. On zna da u ovo doba ljudi najdublje spa- vaju. Ako je pak u kući gozba, onda su svi od vina omamljeni i ne- moćni. Sad bi mogao stići svakog časa. I, vjerujte, neće mimoići ta ko divnu priliku! Mojoj sudačkoj pronicavosti nikad nije ništa izmaklo. On će doći i oguliti kožu s našeg tijela. Sučeva govorljivost stavlja ih na muke. — Zaustavite svoj a proročanstva — razljuti se grof. — Moram vas pripremiti. Radije mu dajte sve što imate, nego da nas sve ovdje reže po svojem. Ipak je čovjeku draže tijelo ne go ono što ga resi... — Biste li vi tako govorili da ste u svojoj kući? Ne biste li prije svega nastojali da spasite novae i dragulje? — Bih — kad bih imao! Gospodi izbjegne smijeh — ali već u idućem trenutku sledio se na njihovim ustima. S dvorišta začula se vika i dozivanje. Ne odgovaraju, trnu i ne miču se. Svi šute i slušaju. Jedni drže u desnici pistolj, drugi koplje. — Lupaju na vrata — šapće sudac. — To je vođa razbojnika Ječmenica. 31 — Ako razbiju vrata i uđu, sluge će ih sve postrijeljati — veli grof. — A jeste li sigurni, grofe, da će vaše sluge biti vama odane i da neće zajedno s njima udariti na vas? Znoj oblije grofovo čelo, ispod bijele vlasulje cure debele ka-plje. Gospoda očajnim pogledom čekaju grofov odgovor. — Nemoguće je to, gospodine suče. Moji su ljudi vjerni. — Upamtite, otkako su se u našoj zemlji ugnijezdili razbojni- ci, ne možete vise očekivati vjernost. Zarazili su ljude lupeštinom, učinili su od njih robove, uhode, jatake svojih zločina. Možda baš računaju na svoje jatake u dvorcu — govori sudac, a iz očiju mu viri strava. On se povuče u mali hodnik. Od buke na vratima čini se svima kao da je oluja zavitlala nad dvorcem. Nitko se ne nada da će živ izaći. Sluga dohiti k sucu u mali hodnik: — Neka bi se gospodin sudac vratio u predvorje — zovu vas izvana. — Mene? Kako Ječmenica zna da sam ja ovdje? — cikne sudac i odlučno se protivi da pođe u predvorje k ostalima. Ali grof i gos poda ga nutkaju: — Brzo, gospodine suče, zovu vas. Morate čuti što hoće! — To može i vama reći. — Ali zovu baš vas! — Odabire baš mene — drznik! I grof i oni drugi vuku suca iz njegova skrovišta u predvorje gdje udaraju nekim drvetom po vratima. Jedan glas izvana zove njegovo ime. On se trese i zausti: — Znao sam ja, ove noći zaokrenut će Ječmenica mojim vratom ... Snilo mi se to u sam petak, a u petak i utorak proriču vrači i sni! ... Gospoda ga vuku u predvorje. Na teškim hrastovim vratima, okovanim željezom, udaraju izvana sve jače, upornije. — Gospodina suca Valentića trebarn! Čujete li? Otvarajte! — Tko je vani? ?— pita sudac drhtavim glasom. — Ja sam! Otvorite. Sudac dršće. Smrknula se sva lica gospode. — Otvorite! Pustite ga — smilovat će se — navali sudac drhta vim glasom. — Dajte mu sve blago svoje, grofe!

Vani se opetuje vika: — Otvarajte — i netko prokune. — Tko je tamo vani? — napokon pita Valentić. — Ja — ja! — Tko? — Jacko Ficulin, prvi pandur u tvrđavi osječkoj. — Laže! Nije on — šapće sudac drhtavo. — Jest, gospodine suče — uvjerava sluga. — On je. — Ficulin ne govori tako piskutljivo. 32 m — Toliko je brbljao da je izgubio glas — tvrdi sluga. Grof ide da pogleda tko je onkraj vrata. Sudac ga zaustavi i opominje: — Nemojte, pucat će na vas, to se razbojnik samo pretvara da je pandur. Nekoliko trenutaka grof oklijeva. Ipak otvori prozorčić i pogleda u tminu. Vani stoji pandur s bakljom u ruci. Oko njega su njegovi drugovi. — Sto hoćeš? Zašto lupaš na vrata? — okosi se na njega grof. — Molim — prrepokorno — molim — uzvišeni grofe — opro- štenje — moram pitati — gospodina suca ... — Sto ga moraš pitati? — Moram pitati što će biti s nama. Hoćemo li dobiti konak — što? ... — Sto rade vilenjakovi momci? — Oni — su — otišli... — Otišli?! — iznenade se gore iza ograde. Krasanki zakuca srce. Gospodi odlane. Samo se sudac još vise ustraši: — Naložili su pijanom psetu da tako govori dok oni čekaju sakriveni. — Gospodin sudac naređuje da se vratite u gospodarsku zgradu i tamo dočekate jutro — vikne grof na prozorčić. — S-s-slušam — prrepo-korno!! Na ovu zapovijed okrene se čovjek s bakljom u ruci i otetura, a za njim ostali. Grof zatvori prozorčić. — Sad uistinu ne znam da li su oni drugi zaista otišli, ili ima pravo sudac. — Pandur je bio poslan da bi mu otvorili. Može navaliti svakog časa — uvjerava Valentić. Čekali su. Prošlo je pola sata, a nitko se ne javlja. Vani je tiho. — Kako to? — čudi se sudac. — Zašto bi Ječmenica odjednom odustao od navale na dvorac. Nije njegov običaj propustiti takvu priliku. Nego, recite, nema li tamo u družinskoj zgradi kakva lijepa djevojka koja se mogla %yidjeti njemu ili kojem njegovom ka- petanu? — Zar bi ga ona mogla sklonuti da propusti takvu priliku? — Ženskar je da ga nije majka takvog rodila! A možda i nje govi kapetani imaju oči. — Ima dosta zgodnih djevojaka među družinom. Tko zna ko ja mu je zapela za oko! — tumači Adamović. »Valjda nije meni za volju odustao od napadaja?« — trgne se Krasanka, strese glavom da se okani ove misli. A opet, ne može drugo, već stalno misli na mladog čovjeka. Odozdo dopre do nje razgovor gospode. — Tko zna kojoj ćemo ljepotici biti dužni zahvalnost ako nas ne napadne — uvjerava sudac. 3 Zagorka: Vitez slavonske ravni 33

3#!&2 »Meni?« — opetuje Krasanka. »Možda je onaj dolje ipak žrtva razbojnika? Njegov jatak? Onda bi počinio vratolomnu neposluš-nost da je zbog mene odustao!« Zamalo se Krasanka turobno nasmiješi: »Jadna ja! Nemam misliti ni na koga drugoga pa se zadovo-Ijavam razbojnikom!« Odlučno se uspravi da ode, kad s druge strane opazi Magdu kako joj domahuje. Brzo joj se odazove i pohita za njom. Ušli su u kontesinu sobu. — Cekam te u groznici — veli ona. — Jesi li bila dolje? — Jesam i govorila s jednim od njih. — Sto je rekao? — U utorak moram doći po odgovor. — Kamo? U perivoj? — Dala sam riječ da ću šutjeti sve do časa kad budem išla na sastanak po odgovor. — Zašto to? — To je njegova stvar, glavno je da saznamo što traži Varnica. — Meni možeš kazati sve. — I siromašna djevojka mora održati obećanje, osobito kad ga je dala u tvoju korist. — Dakle, u utorak ću doznati odgovor. — U utorak moram biti u osječkoj tvrđavi. All, baronesa Hela protivit će se da me povedeš u tvrđavu. — Zašto bi se protivila? Zar je ti ne pratiš svuda?. — Samo kad ide u Retfalu. Inače ostajem kod kuće, a dok se vrati, imam dovršiti njezine haljine. I sada mi je dala posao i ako ga ne dovršim — bit će zla. — Ona s tobom postupa vrlo lose? Djevojka slegne ramenima. — Nikome nije dobrostiva. — Neka se protivi koliko hoće — moraš sa mnom u tvrđavu. A u koje doba ćeš saznati odgovor? — Poslije mise. i — Dobro. Moja je briga da pođeš sa mnom. A red kakav je posrednik. Star. Mlad? — Vrlo mlad, možda mu je dvadeset i četiri-pet godina. — sto ti se činilo? Je li ono dolje bila razbojnička četa ili nije? — Nisam mogla razabrati. Momci neznanog osloboditelja nisu se ničim razlikovali od pandura, nego samo odorom. Lica odaju sas- vim prirodne ljude. Zapravo, razbojnicima nije uvijek na obrazu upisan njihov krvavi zanat. — Istina je. A kako si odabrala posrednika? — Prepustila sam se prvom dojmu, odabrala sam onoga koji mi se činio najozbiljnijim. — Kad si s njime razgovarala, Što ti se činilo? Neće li me pre- variti i sebi uzeti novae? — Ne — barem tako izgleda. 34 i ? — Cesto se događa, kad nekog otkupljuju, da uzmu novae, ali ništa ne urade. — Ne, taj ne nalikuje na lupeža. — Možda, ipak, naš osloboditelj nije Ječmenica? — Već sam rekla: ne vjerujem u sučeve fantazije. Međutim,

ako jest — onda naš posrednik mora biti njegova žrtva. Tako slu- tim. A da je i razbojnik, ne može biti potpuno propao čovjek. Ima nešto u njegovim oeima što izaziva pouzdanje. — Nadajmo se da se nisi prevarila. Zorislav bi bio izgubljen, a ja osjećam da on nosi u srcu nadu u moju pomoć. A koliko traži taj posrednik za svoj trud? — Još nije odmjerio svotu. Naravno, rekla sam, bit će dobro nagrađen. Ali od grofa ne možeš tražiti, posudi novae od Hele — ona nakon smrti svoje majke raspolaže novcem, a tutor će joj dati koliko hoće. — Ne bih posuđivala od nje. Već mi je danas prigovorila što se toliko zauzimam za provizora. Novae ću naći negdje drugdje. Raspravljale su sve dok nije u sobu ušla gazdarica i obavije-stila da je sve prošlo mirno. — Momci viteza ostavili su dvorac još u mraku i nitko ne zna kojim putem. A sudac je uvjeravao da će nas orobiti. Gazdarica se nasmiješi podrugljivo: — Gospoda misle da se tu uplelo jedno žensko biće, znate, konteso, gospoda uvijek misle na to ... — Da, čula sam njihov razgovor. Sve je to ludost. Nitko od nas ne zna ni tko je osloboditelj, pa otkuda bi mogli znati zašto je otišao, a da se nije ni javio? Magdin se pogled zaustavi na Krasanki. Kao da se nečemu dosjetila, povuče je daleko od gazdarice i šapne: — Da nije možda tvoja pojava donijela ovaj spasonosni pre- okret? Njoj zakuca sree, ali odmahne rukom i odbije od sebe te misli: — Možda su otišli zato što jednostavno nisu razbojnici... — Tko bi znao?! Jedino znam da ću teško dočekati utorak. Krasanki se učini da-i.ona osjeća tako. Zaspali su stanovnici močvare. Umuklo kreketanje. Zemlja sviači crnu haljinu noći i zaodijeva se bjelinom. Radoznalo se ogledava istok u zelenoj močvari. Miruje oko nje raska šikara. Na vodi se nabire bijela žabljača kao kožica na pro- fcthanom mlijeku. Iz vode vire naslage blata, granja i panjeva, fcj su in očito naslagale nečije ruke i stvorile otočiće. Po njima posjedaše muškarci. Blatni, mokri, odijelo im svakovrsna kroja i wakakvih boja. Oko pojasa oružje svake vrste. Na nekim su ka- l poslagane puške oprezno i brižljivo. Tridesetak muška- 35 na broju. Svi su bradati i brkati. Svi šute i gledaju na splav. Po njoj je ispruženo tijelo muškarca, odjeveno u odoru od crnog sukna. Crveni je prsluk otkopčan i razgaljuje jaka dlakava prsa. Odaje sliku čovjeka visokog rasta, već postarije dobi. Crna je brada neuredno obrasla, tamnoputno lice s neobično napadnim du-gim zavinutim nosom. Razbarušena crna kosa pada mu na čelo. Razabiru se prosijede vlasi. Crne guste obrve kao dvije zmije do-tiču se nad nosom i daju mu izraz okrutnosti. Tvrdo spava. Oni drugi pogledavaju na njega brižljivo, s nekim poštovanjem, kao da bde nad njegovim snom. I šute. Samo jedan snažjni jedri muškarac šapće pokraj sebe mladom momku što su ga tek posuli crni brčići i ogledava njegovu povezanu ruku. — Zna li tvoj čako da si ranjen? — Kad smo noćas puzali močvarom, rekoh mu — ali on i ne haje za to. Volio bin da nisam stigao živ, nego li što smo iz Retfale morali bježati. — E, bit će oluje zbog toga. Sve me škaklja u kostima. Neće ni tebe mimoići. — Budi se. šutimo! Kao da ih je sve dotakla munja, trzaju se, okreću prema spla-vi. U lieu im strah.

Ispruženo tijelo se makne, glava se diže, crne oči u mračnom lieu zaokruže ih sve redom. Kao da ih je sve išibao pogledom. će-kaju preplašeni, spremni na oluju što će se skotrljati niz mrka sti-snuta usta. Vođa razbojnika se uspravio. Osjećaju ga nad sobom kao pri-jeteći bič. Gurne nogom splav, upre. se o motku pa se primakne drugima što sjede po umjetnim otočićima. Celo mu je puno nabora, oči sijevaju od prijetnje. Gleda ih, promatra, a oni trnu. Onda se on uspravi i bijesnim grubim glasom promrmlja: — Aždaja vas je vodila u Retfalu! I blagoslovila vas da obru- kate ime najslavnije družbe hajduka Varnice! A Ječmenica i Kosić, što vode svoje čete po slavonskoj ravni, rugat će se do smrti juče- rašnjem vašem pohodu.na Retfalu. I on grdno prokune. Spustili su glave i oborili oči. Samo mladić s crnim brčićima i povezanom rukom gleda ocu drsko u oči kao da ga podsjeća da je on tu i ne boji se. Ali mu to ne koristi. Vođa razbojnika bjesni, grdi, psuje sve redom, a onda se obara na sina. — Ele mi junaka! Nosi moje ime i ime moje čete pred kojim dršće čitav kraj od roba do grofa. A ono tamo u Retfali što je bilo sinoć? Gdje si, štene pasje? Govori! Opravdaj se ako možeš. Mladić, povrijeđen, sav porumeni, ali nema odvažnosti da pri-govori nego šuti. — čekam samo dotle dok ova žaba ispred mojih nogu skoči u baru — i on makne nogu prema životinji što se rastegla na rubu splavi. 36 Brzo mladić isprsi svoje vitko tijelo pred ocem: — Mi smo se o zapadu sunca prikrali retfaiskom spahiluku, iza perivoja, onako straga, kako ste naredili. Bilo nas je trideseto- rica. Onda smo sa svih strana opkolili dvor. Pozvao sam grofa da otvori kuću i preda sve: sebe, novae i druge dragocjenosti. Tek što to rekoh, umjesto odgovora, sa svih strana prosuli su po nama metke iz pušaka. Uzvratili smo. I bili bismo prodrli i sve ih pri- gnječili, unatoč tome što su oni bili u zakloništu, a mi njima na ni- šanu kao stablo gromu. Ne bismo se mi ni maknuli da odjednom ne padne među nas onaj prokletnik. — Vilenjak na svojem konju paklenom — primjećuje uz nje- ga snažni razbojnik. — šuti, Atanacko, neka govori Stjepko. Mladic nastavlja: — I vatra mu pada iz ždrijela, a grive su mu zmije ognjene. — Eto, rekoh — »ala« te je urekla, smutila ti oči. Jadni sine, što li si to sve vidio? Kakve ognjene zmije? — Pitajte, čako, druge, eno naših kapetana, Kozloderića, Sto- janovića i Atanacka, neka kažu je li bilo tako. — Vidjeli smo sve to svojim očima — veli opet Atanacko, a ko- štunjavi Stojanović dodaje: — Konj mu ima krila kao dva crna oblaka. — A oko njega đavli pakleni — nadoveže sin. — Kakvi đavli? Kukavni panduri su to bili — naljuti se Var- nica. — Ludom priviđenja — lukavom radovanje! Jao tebi! — Komandante, varaš se — upadne u riječ kapetan Stojano- vić. — Sve je onako kako veli tvoj sin. Svi smo to vidjeli. Pred sto- tinama mačeva, kubura i pušaka ne bismo uzmaknuli — ali pred takvom spodobom — pred zloduhom, što li je — nema borbe. Ba- cio se na nas. Prava strahota! S njegova konja sve samo iskri i plamti, tako mi očinjeg vida! — I pred paklenim ognjem nije moj sin smio uzmaći. Zašto

si bježao, sine? To pitam. Odgovori mi na to! Sin odgovara: — Kao da je pakao fastvorio vrata, a tane me baš zahvatilo u ruku... — Ne pozna puška kumstva ni stričeva, a najvoli zeca u bi- jegu... I tako ste vi uzmakli ispred bogatog dvorca praznih ruku? — Praznih ruku, ali smo donijeli život da ponovno idemo. — A ja čekam tu ponosan kako će mi sin napuniti logor bla- gom i bogatstvom, a on gotovo na mene navuče potjeru. Prokune grdno. Iz oka mu suklja bijes. Onda se isprsi i pro-mrmlja: — Eto, Varnica je gospodario gradovima, selima, gospodskim dvorcima, svi ga se boje u Osijeku, u tvrđavi, u Gornjoj varoši! U Donjoj sjedim poput gospodara, nitko ne smije da mi se ne poklo- ni kad dođem tamo. Vladam čitavom Đakovštinom i valpovačkim i našičkim spahilukom. Sve dršće preda mnom kao trstika na vjetru. 37 1 Vinkovačkom cestom ne može proći nitko kome ja to milostivo ne dopustim. Ni lađa ne može pod Dravom kojoj ja ne bih zavirio u utrobu. Bog je zasadio u Andrijevcima guste šume da mi dadu za-klonište. U Iloku, Brodu, u Vrbanji — dokle možeš okom doseći — svuda je moje carstvo. Je li tako? Brzo potvrdi krupni Atanacko: — Jest, na vlas tako kao što veliš, gospodaru. — Svi smo živjeli kako treba, imali smo što obuti, odjenuti, što popiti i pojesti. Imali smo u izobilju svega, nas četrdesetorica, i lijepo bismo doživjeli starost. Je li tako? — Jest. Sve je tako kao što veliš ti — odgovaraju svi. — A veliki i mali župan pa kapetani gradski, knezovi i grofovi — jesu li smjeli samo primirisati kad mi idemo u harač? — Nisu — nisu, gdje bi oni smjeli! — A sad, eto, meni, slavnom Varnici i družbi pada odjednom. na putove neki »vilenjak« — kako ga vi zovete! — Vitez Hrabren — kažu ljudi. — E sad amo s tim retfalskim zarobljenikom. Pripravite uža- rena kliješta da mu vadim iz gubice riječi. — Eno, pokrili smo ga kabanicom da ne umre od straha pri- je nego ti odrediš što će biti s njim — odgovori kapetan Atanacko i pokaže na izbočinu nasred njihova logora. Dok jedni pođoše da slamom i granjem hitno nalože vatru i užare kliješta, drugi skinu kabanicu sa čovjeka koji leži u blatu i granju, svezanih ruku i nogu. Zelen je kao močvara oko njega. Sav blatan. Varnica ga pro-matra, prekrstivši ruke na prsima. — Ti si? — Provizor vlastelinstva u Retfali. — Želim čuti tvoje ime. — Zorislav Morović. — Usudio si se u potjeru za mojim ljudima i pao nama u kri- lo. Pravo ti je — a meni još pravije. Ovamo užarena kliješta! — Ne žeži me, reći ću ti sve što želiš. — Dakle, u dvorcu su unaprijed znali da mi dolazimo? — Znalo se negdje predvečer. — Tko je to javio tvojem gospodaru? — Zvali su me iz majura. Tamo sam našao u zasjedi pandure i neke momke iz Valpova što su dopratili vlastelina u goste mojem gospodaru. — Gle, i oni pomažu! Dobro — dobro. A dalje? — Tu mi rekoše da »vilenjak« čeka Varnicu. — Ha, tu smo! — veselo usklikne razbojnik. — Izvojevao je

ovaj naziv zato što svuda progoni mene i moju družbu. Već nas je deset puta natjerao u bijeg. Zato mu se dive. Ali, jao njemu! A znaš li tko je on? Plemić, barun, grof? — To nitko ne zna, pa ni moj gospodar. 38 — Ako uzmem užarena kliješta, znat ćeš ti vise nego tvoj go- spodar. — Svi su u dvorcu ispitivali jedan drugoga tko je i otkud i ka ko on to vodi vojnu na razbojnike i tko ga je slao. Znaš, kako je to u dvorcu, sjede ljudi pa razgovaraju, propitkuju svi i gospođice ispituju. — Cije gospođice? — One što su došle u goste. — A nema domaćih? Mladom muškarcu nešto zapne u grlu, ali hitro reče: — Nema — tamo su samo grofove nećakinje i one iz Valpova. — Dobro. A kako izgleda taj vitez »vilenjak«? — Kako bih znao kad ga nisam vidio. Ali mora biti mlad kad jaše cestama od grada do grada poput vilenjaka. — Po torn se ne može suditi je li mlad. Eto, i ja skačem na sedlo i jurim kao pero od ptice — hvali se razbojnik. — A, evo, sjedine su mi protkale bradu i kosu od muke i brige za svoju dru- žbu i njen život. Lagan sam, gibak, eh — žene bi to potvrdile da ih pitas — hvali se dalje i gleda oko sebe drugove, tražeći potvrdu. Odmah se javi Atanacko da zadovolji gospodarevu taštinu: — Laganiji je naš gospodar nego sin mu rođeni, i mlađi od svih mladića. Ni ono ne može namiriti Varničinu taštinu pa će samodopad-no: — Ali na što bi mi bila onda mladost da nije ovolike mudrosti u glavi? — Mudrost i mladost — rukom o ruku! — ulaguje se Atana cko, a oni drugi potvrđuju, makar se gdje kojemu pod spuštenim brcima skriva podrugljivost. Ali to ne vidi tašti Varnica i uzvikne kao da sam uživa u snazi svojeg glasa, pograbi provizora za svezane ruke i svine ih: — Ne kažeš li što te pitam, platit ćeš svojom kožom kao kur- jak! Tko je on? Kako mu je ime? Gdje mu je kuća? — Kunem se na iysu — na sve sveto — u dvorcu ne znaju ništa. Sve što znam, čub sam iz razgovora nekog pandura koji je doveo vise momaka iz tvrđave. On je rekao da taj vaš progonitelj zalazi u tvrđavu, u franjevački samostan — što li. — Kad ništa drugo ne znaš, onda i ne vrijediš. Poslat ću te među žabe u močvaru. Stresite ga u glib — naredi razbojnicima. — Cuj, Varnice, ako moram umrijeti, ubij me kao čovjeka. Živine se potapaju. Ustrijeli me! — Baš zato ću te zagnjuriti u kaljužu. — Pazi, Varnica, da ti se ne vrati što meni činiš. — Ne boji se Varnica ni Boga. Nad ovom sam zemljom zavla- dao ja. Uzimam što hoću i robim koga hoću, potapljam onoga koji mi ne treba, strijeljam onoga koji mi je na putu, vješam onoga koji mi se protivi — a uzimam u službu onoga koji mi treba. Upo- 39 II ' i*

korio sam sve do nogu svojih. Razumiješ li to? I pošto sam ovog časa od tebe čuo sve što znaš i uvidio da vise ne znaš — jasno mi je što treba da radim s tobom. Oni drugi slušaju, šuteći čekaju, spremni da izvrše svaku zapo-vijed. — Provizore, možeš spasiti život ako ga položiš pred moje noge! Ha? Cuješ li? — Kako da položim život pred tvoje noge? — Budi mi jatak. — što je to? — Gle ti gospodina koji ne zna što je jatak! Velika je to cast u kraljevanju mojemu! Velika i slavna! Blijedi, ukočeni provizor, očekujući ponudu koju mu stavlja razbojnik na raskršću života i smrti, pita: — Što mi je činiti? — Sve što ja zapovijedam — pa makar tražio da sam sebe ovjesiš navrh močvare. Jatak mora dobavljati mojoj družbi hranu, oružje, žito, brašno, ubirati harač u našim selima koja su otkupila svoj život. Jatak mora za mene i moju družbu spremati konak kad negdje najavim svoj dolazak i odgovarati za naše glave. Nikad mi ne idemo svi zajedno, podijelimo se u dvadesetak ljudi, a dru- žba čitava broji stotinu i dvadeset glava. Zinuo si? Zijao bi još tri puta da znaš što ne smiješ znati. Dakle, čuj: jatak je moj tijelom i dušom — na ovom i drugom svijetu. A imam svakakvih jataka — sedamnaest. Gospoda zovu jataka — uhodom — razumiješ li? A sad ti ideš u onu vrstu jataka koji ima veliku cast i zadaću. Nesvjesno je provizor zadrhtao od onoga što će čuti. — Tebi je dužnost da odeš u osječku tvrđavu i tamo doznaš što se radi protiv nas — tko radi i kako. Dužnost ti je da javljaš što će vlastelin uraditi protiv mene. Znam, u nedjelju će u Valpo- vu održati dogovor gdje i kako bi mi postavili zamku. Hoću da znam gdje tvoj gospodar drži novce, dragocjenosti. Tvoja je duž- nost da mi sve javiš. ' " — Učinit ću kako želiš. Razbojnik mu pogleda u lice, bilo je nasmrt blijedo. — Imaš li ženu i djecu? — Nemam nikoga. — Onda imaš curu? Provizorove oči izgube i posljednji životni sjaj. Sa blijedih usnica pade odgovor: — Nemam. — Odviše si glasno viknuo, a da bih ti vjerovao. Gle lisice — slutiš zašto te pitam. Znam, ženu, djecu, mater, sve se pregazi kao grm bazgovine na putu — ali — curu ne! ... Znam ja to bolje od svih. A gdje ti je cura? — U Beču. 40 — Lijo! Tamo, misliš, ne bih je mogao doseći! Da hoću, izvukao bih je carici ispod svilenih skutova. Ona ne mo/.e biti daleko. U Retfali je? — Tamo su samo grofice i barunice, a ja sam siromašni pro- vizor. Mudar si, Varnice, i lako ti je domisliti da sam njima samo sluga. — Čemu gubim vrijeme? Ne trebaš mi kazati ništa. Nego za- reži pero i piši po svojoj pameti: svake srijede moraš se stvoriti u Cepinu, u onoj maloj drvenjari, seoskoj krčmici, koja je sva ob- rasla bazgovinom. Tamo ćeš naći mene ili moje ljude. — Upamtio sam. — Tako. A sad, moj gospodine provizore, ti si moj jatak. — Znam — odgovori čovjek zamirućim glasom. — Još ne znaš sve. Kad si jatak, onda to znači: ako nešto za-

tajiš, ne javiš, ili ako bi se usudio izdati one koji će doći po tvoje vijesti, znaj: sudit ću ti strahovito! Zorislav zuri u njega kao u živu sablast. — Poubijat ću tvoju rodbinu nadaleko i široko — popaliti sela i mjesta gdje stanuju. A dvorac tvog gospodara spaliti do temelja, Noću, dok svi spavaju pod krovom, speći ću ih kao piliće u krušnoj peći. Razbojnik malo pričeka i uživa u provizorovoj stravi pa tada naglasi: — Tvoja cura bit će pečena na ražnju pred dvorcem i tebi za večeru, a ti, svezan o stablo, moraš sve to gledati. Tek onda odvest ćemo te u močvaru — za hranu gamadi. Pažljivo motri provizorovo lice kao da u njemu umije čitati. A kad ga se nagledao, zagrmi: — Znam šta misliš. Nadaš se: »Znat ću se ja izvući i prevariti Varnicu«. E, nećeš. Znaj, na grofovskom imanju već ima jedan moj jatak ... Razbojnik osjeća kako tim riječima guši mladog čovjeka i na-stavlja svjesno mu zadavajući udarac za udarcem: — Taj jatak služi imi za novae. On sve zna — pitat ću ja nje ga sve o tebi i doznati kakva i tko ti je cura koja će mi na ražanj za tvoju nevjeru. Znaj, provizore, svuda imam svojih robova, i dok ti šećeš dvorcem u Retfali — voziš se u kočiji tvrđavom osječkom, jašeš imanjima znanaca i rođaka svojega gospodara — svuda nad tobom bde oči mojih jataka i pišu na račun tvoje propuste i tvoje laži koje mi donosiš. A znaš, sigurno si čuo, ni jedan jatak još nije utekao mojoj osveti. Sad odluči — hoćeš li ili nećeš? Nesretnik kao da je ostao bez života. Ne osjeća ni srca ni daha u grudima. Samo gleda u krvnika čije se usne podruguju, a glas prijeti: — Biraj! Ili u močvaru — ili se predaj na robiju meni! Odluči u ovom trenutku. Pazi, odbiješ li — nakon smrti donijet ću ti u močvaru i tvoju djevojku da se združiš s njome. 41 Mladi čovjek gubi snagu. Pred dušom mu magla, — u njoj lik Magde, nježne, s tamnim očima i milim osmijehom. Ništa nema vise, samo djevojka u bijeloj haljinici koja leprša perivojem ispred dvorca u Retfali. Život gine u mladom čovjeku. Žrtva je đavla — a s one strane slika djevojke. — Odgovaraj! — vice razbojnik. Kroz maglu gleda ga plahi Magdin pogled, pun neizrečene brige. — Predajem se! — muklo odgovori Zorislav. — Eh, valja ti! I ovako i onako si moj! A ovako možeš imati dukata, budeš li znao uhvatiti vijest kuda idu trgovci s robom, nov- cima, vašardžije s blagom, gdje bogate spahije skrivaju svoje bla- go. Dakle, čuli ste i" vi — okrene se razbojnicima. — On je naš! Odvežite ga! Mladića zebe u dnu srca. Haramija mu poklanja život, ali ga čini svojim robom. Ne zna što ga vise ispunjava jezom: smrt ili dobivena cast. Svejedno mu je. I dopušta da čine s njime što ih volja, a Varnica mu priča: — Po svoj slavonskoj ravni imam takvih jataka. Velikaški go- spodari i njihovi sluge jednako mi služe kad mi dopadnu šaka. Vi- diš, Ječmenica je okrutniji od mene. On bi te zarobio i učinio svo jim kapetanom. Ja sam mudriji i ne uzimam jatake u svoj logor. A sada da čujem jesi li dosjetljiv: ostat ćeš uz mene još koji dan. Reci kako ćeš prikazati gospodaru gdje si i zašto izostao. Budeš li kazao da si bio moj gost, odmah mora posumnjati da sam te uzeo za jataka. — Reći ću grofu: najprije sam gonio razbojnike, pao u močva- ru, ali sam se uhvatio negdje za grane, pritajio i otišao u čepin da javim vlastelinu dolazak bečkog broda. — Gle, još nisi učinio korak i već mi činiš uslugu. Dolazi be- čki brod? Vozi tovar?

Riječ se mladiću kotrlja u grlu. Prestrašio se od onoga što je nehotice otkrio i sad ne može vise natrag, a da ne pobudi sumnju: — Običan brod — putnički. — Čemu onda javlj'aš čepinskom spahiji dolazak broda? — grmi Varnica, a provizor mirno odgovara: — Zato što će brodom stići odlični kraljičin izaslanik, a go- spoda u čepinu, u Retfali i Valpovu moraju ga po dužnosti zvati u goste. I moraju ga dočekati na dolasku da se s njime upoznaju i pozovu na gozbu. — Tako? A zašto dolazi kraljičin izaslanik? — Zbog toga da bi se tri osječke općine udružile. — Protiv mene? — Ne protiv tebe, nego tako — uopće ujedinile. — Sjekira mi pada u med! Niti ga znaju, a moraju uzeti na konak carskog čovjeka? Dakle — brod dolazi iz Beča? Kad? Pitanje zadere Zorislava u dušu, ali mora odgovoriti: — Morao bi stići sutra pred zoru. 42 — Dobro. Budući da tako vršiš svoju dužnost, bit ćeš mi gost još danas. A sada, braćo, ostavimo močvaru. Peckaju me komarci i gladan sam. Hajdemo sada u selo Dopsin. Tamo nas čeka ručak. Sunce je već visoko. — Bit će odviše svjetlosti, gospodaru — veli Atanacko. — što ti buncaš? — otrese se Varnica podrugljivo. — Ako nas gdje čekaju? — Kome se hoće pod moj nož, bit će mu dosta svjetla, a čiji je trbuh gladan metaka iz moje kubure, i tome će sunce poslužiti. — Ne ljuti se, komandira, samo sam mislio ... — Znam kud nišaniš, trljo kukavna! Svi se bojite »vilenjaka«! Ej, Varnice, propade tvoje kraljevstvo kad ti četa poklekne pred nekim gicanom! Hajdemo! Nabost ću ga na nož kao pečeno pače! Nitko se ne usuđuje odgovoriti. Ne smiju prekinuti Varnicu. On rado pripovijeda, uživa u sebi, u govoru i u svojoj vlasti. A sin, kisela lica, nosi svoju povezanu ruku. — Muka mi je, neće biti dobro od ovog taneta. — Kad komarcu skineš nogu, odmah su mu crijeva vami! Sram te bilo, toliko bruke zbog jednog taneta. Ili se bojiš da ga je tvoj »vilenjak« začarao? — Ne bih se ja podrugivao, oče ... — Uh, pala muha na medvjeda! — i on se posprdno iskesi. — Zabost ću mu ja papke u ledinu malim prstom. Samo čekaj! Onda odredi nekolicini da idu u izvide. Ukrcali se u čamac pa se povlače zelenom vodom. Nadaleko i široko proteže se močvara. Palača kao beskrajna utvrda od kaljuže koja se razlila samo zato da u njoj razbojnici nađu svoje bedeme. Ponosito gleda vođa razbojnika u širinu i smije se i razjašnjava provizoru koji je sav utučen: — Ni kraljica nema toliko vojnika da bi mogla opkoliti Var nicu u čepinskoj močvari. Moje kraljevstvo i jest močvara, ka- ljuža, puna gamadi od kojih bi uginule i svetačke duše, a kamoli ne bi ti, moj provizore. Tko zagnjuri svojom njuškom u blato mo- jega kraljevstva — nikada vise ne izlazi čist. Nemoj, dakle, tugo- vati za onim što si pjridao meni. U mojem se kraljevstvu ne može ostati djevica. Svaku riječ razbojnika Zorislav osjeća kao bodež što mu pro-bada nabrekle rane duše. — Hajdemo — naredi Varnica da se ide iz močvare putem što su ga sami izgradili, da se sklonu kad bi se zadržavali u blizini Osijeka.

Doskora stigoše do obale. Opaze kako ravnicom prema močvari dolazi sedmoro ljudi. — To se vraćaju naši — upozori Atanacko — vode sa sobom novake. — Samo petoricu vode, a ja čekam barem pedesetoricu — bi- jesno će Varnica, preskakujući lagano preko podignutihi nogostupa i psujući one koji dolaze. 43 W&A. Stigli su na rub bare. Pred njima puca daleka stepa, obasjana jutarnjim suncem. Varnica zaustavi svoje ljude pa gleda niz ravnicu. — Htio bih vidjeti »vilenjaka« da me zaskoči ovdje! Eno, gle, nadaleko i široko ravno. Jahač se u daljini pričinja kao mrav, a ipak ga zapažaš. Drugo je u Đakovštini, gdje brežuljkasta zemlja kao da ima grudi — pa se protivnik može zavući u skrovište i doče- kati me u zasjedi, ali odavle ću ga istresti kao gnjilu krušku sa stabla. Dvojica razbojnika stigoše do močvare, vodeći petoricu seljaka. Prvi, jaka koštunjava ljudeskara, pozdravi i javi: — U čepinu su mi naši rekli gdje se nalaziš, komandiru! Do- lazim, eto, iz Đakovštine. — Gdje su novaci? — Ovdje su — petorica. Vise nisam mogao dovući. — Zar su tamo pomrli muškarci? — Slušaj što je bilo i sudi. Već je tome sedmicu dana kad ja u Đakovo. Narod baš u crkvu, propovijeda biskup. Pogani tebe i sve nas, a ljudima prijeti paklom ako bi se novačili u tvoju četu ili da nam budu jataci. Prikazuje nas kao zloduhe. Zove nas gusa- rima, krvnicima, i još koječim. Nakon mise narod pred crkvom, osluškujem što govori svijet. I tako slušam gdje ljudi pričaju o vi- tezu Hrabrenu, vilenjaku, čarobnjaku, koji se bratimi u šumi s vila- ma, ima veliku mod i tebe će uništiti, pa nikome ništa. ćuvši to, ja i desetorica tvojih ljudi odemo u selo novačiti u naše čete. I što doživjeh? — Usudiš se ispričavati? — Utaman tvoje prijetnje osvetom. Kad sam pošao selom da novačim, nitko neće — kažu, »dušu izgubiti«. A mi tada užgemo selo kao lojanicu — pa idemo u drugo. Kad najednom dojuri na konju neka grdna prikaza. Sve mu lete krila, a na glavi tuljac i udri na nas! S njim dvadeset momaka. Bijemo se. Njegovom konju živi oganj iz ždrijela skače. Ljudi se naši prepali i neki padoše kao mr- tvi, a ostali pobjegnu netragom. Seljaci nam se oprli i tako sam, eto, prisilio samo petoricu kukavica da nas slijede. Zubima škripi razbojnički vođa, kune i punom pregršti sipa prijetnje: — Oj, ti, zemljo, na kojoj stojim, nećeš se osloboditi Varnice! Deset godina gospodarim tu ja i nitko mi neće rasuti moje carstvo! A sad pogledajmo ovu raju — i okrene se prema seljacima. Blijedi, uplašeni, izmoreni, beznadni. Varnica priđe k njima. — Sada stupate u moju četu i znajte: pokoriti se valja mojoj zapovijedi. Dobit ćete kubure i sutra sa mnom na plijen. Premda im strah koči usta, ipak se jedan odvaži: — Pusti nas kući — djeca, žene čekaju nas. Ne možemo mi ubiti čovjeka! Bogatiji je suhi krušac nego oteto blago ... — Gamad prokleta, kukavna, znate — tko je došao do mene, ne može više natrag. 44 — Smiluj se — mole oni. — Eno, cestom idu trgovci — upozori jedan iz izvidnice, do-

trčavši sav zadihan. — Dajte im oružje da vidim kakvi su na djelu. Udrite trgovce ako se usprotive da izruče svoje novce! Seljaci poniknuli, spustili glave. Tijela im klonuše, samo duše prosvjeduju protiv zapovijedi. Ne primaju oružje i mole: — Ne možem razbojnikovati, ogriješiti dušu. — Bacite ih u močvaru! A vas desetorica hitro na trgovce. Seljaci padaju na koljena. — Smiluj se, služit ćemo ti — ali pokloni nam život. — Nema života nikome tko nije moj rob! Neću ove kukavice! Cim se pruži prva prilika, oni će nas iznevjeriti. U močvaru s njima! Razbojnici vuku ljude što se hvataju o stabla i šikarje, stra-hovito vrišteći. Mole, viču, zaklinju — zovu pomoć. Uzalud. Okrut-ne ruke hvataju njihova tijela, zaljuljaju ih i odbacuju zrakom u glib močvare. Jezivi glasovi — hroptavi krikovi ljudi što se guše, tonu, hvataju se za bilje, po koji grmić močvare i opet tonu, bacaju se uvis kao uhvaćene ribe, opet se pomaljaju — u groznoj borbi za život — i nestaju ... Mladi je provizor okrenuo glavu od močvare. Smućuju ga glasovi nesretnika. Varnica im podvikuje kao da gleda plesacie u kolu i onda veli: — Ovako ćemo odsad s ovom gamadi. Poderanci, prosjaci, tre- bali bi mi zahvaliti što ih uzimam u četovanje da žderu i piju. Gladna raja, ni krpe nema pod sobom, ni žitne petljike nad gla- vom, a ljude ubijati ne može! Neka crknu da im duša što prije uđe u nebo! I nasmije se okrutno. — Ovakvu gamad ne treba novačiti. Samo takve koji su već okusili pečenje. Bit će im krivo ostaviti pun stol i gladni leći u zemlju. Jesi li razumio? — Jesam, komandiru — veli ovaj što je doveo novake. — Traži ljude koji imaju i žele imati na ovom svijetu blaga i lagodnog života, a ne ljude slabe pameti koji trabunjaju o pošte- nju. Hajdemo! Naš jatak u Dopsinu čeka nas sa čitavim selom. Tamo nam je prespavati i opremiti se za sutrašnju noć. — Zar ima nešto novo, oče? — progovori napokon harami- jin sin. — Ima, ali onamo ću voditi ja. Tebi bi ispalo kroz prste kao prošle noći. — A jatak ide s nama? -— Trebam ga. Svjetlost sunca udara u oči mladom provizoru. Šešir mu je ostao negdje u močvari. Njegova odora je blatna, rastrgana, hla-če su se prilijepile uz noge. Haljetak je pun kaljuže, suši se na nje- 45 govu tijelu. Lice mu je pokriveno blatom iz kojega vire samo oči. Tako iznakažen, ide pokraj njih bešćutno. Prošla je noć ubila u nje-mu život. Tonuo je u močvari u sigurnu smrt, a on da su ga izvu-kli razbojnici i spasili mu život da mu ga uzmu na najsramniji na-čin. Još mu čitavu dušu potresaju grozoviti krikovi nesretnika nad kojima je zlo u ljudskom tijelu izvelo strahoviti sud. Ne osjeća ničega, ni boli, ni straha. Nastupio je osjećaj potpune ravnodušno-sti prema svemu svijetu i samom sebi. Osjeća se poput žive lešine. Jedva razabere da su stigli u selo. Ljudi im dolaze u susret. Svat-ko nešto drži u ruci — zdjelu, barilac, sud, lonac, košaru. Tako ljudi dočekuju razbojnike. Ovo pobudi njegovu pažnju i stade gle-dati oko sebe. Prvi pogled pade mu na Varnicu. Isprsio se, dignuo glavu, poprimio izražaj važnosti, strogosti, dostojanstva. Čini se da, ujstinu, sebe smatra kraljem, a ovdje ga dočekuju njegovi podanici. S počitanjem i strahom gledaju u njegovo okrutno lice. Donose njemu i njegovoj družbi pečenja svake vrste, svježe pečenog kru-ha, kolača, vina, voća, Svatko nastoji da privuče njegov pogled da vidi tko mu je

koliko spremio. Prima on sve to milostivim kima-njem glave, ali .ne udostoji nikoga pogledom ni jednom riječju. Praćen od dvojice najboljih seljaka uđe u jednu kuću. Za nji-me kapetani: Atanacko, Stojanović i Kozloderić. Ostale su pozvali k sebi drugi seljaci. Netko spazi provizora pa se nasmije: — Gledajte čovjeka od suhog blata. Što ćemo s njim? Odoše upitati u Varničino sklonište. Odmah iziđe Atanacko i odredi gdje će ukonačiti provizora i kako ga seljaci imaju čuvati dok razbojnici spavaju. Provizor osjetj kako mu se lice steže od blata i zamoli da mu dopuste da se očisti. Atanacko mu dovikuje: — Ej, gospodine, ne miriši ti uspomena na močvarno tloi Hajde, operi se! Stajao je kraj njega dok je skidao blato s lica, vrata i nogu. Na čišćenje odijela ne bi mogao ni pomisliti. Hladna voda ga osvježila i oživjela mu misli koje su već zastale kao da su i one oblijepljene kaljužom. Atanacko odjednonV stade da ga pozorno promatra. Onda ga preda dvojici seljaka i odredi neka mu dadu jela i ležaj, ali da bude pod stražom. Zorislav pita razbojnika: — Zar nije komandant odredio da idem u Čepin. — Dakako da je odredio, ali još pričekaj. — Možda još štogod želi od mene? — Žuri ti se? Zašto? — Jedva čekam da promijenim odijelo, a valjda i konak. — Komandir te je nešto trebao — a dotle bit će ti sna i na si- jenu. I ode opet u kuću k vođi razbojnika. Taj se već svlačio kraj postelje od perine. Atanacko klekne pred njega na zemlju i stade mu svlačiti čizme. Uz to mu priča: 46 — Provizor je oprao lice i, kad tamo, ispod blata izmilji baš ljepota od mladog čovjeka. Bjeloputan je, a plavokos — velim, go- spodaru, lijep je. Još nisam vidio tako lijepog provizora — i mla dog — bit će mu kojih dvadeset godina, koja manje, koja vise, a prelijep je da bude u Retfali samo provizor. — Gle, ala mi baš dobro razmišljaš, Atanacko. Vidi, vidi! Bit će tako, samo se izdao za provizora, a možda je bogat i odličan go- spodin. Još mogu zaraditi ako ga prodam. — I platit će za njega otkupninu. Neka otkupe mladog čovjeka koji je tebi jatak. — Ah, dopada mi se kad mogu nekomu učiniti psinu, onako kaljavu, kužnu, da mi vrcaju suze od smijeha. Otkupit će oni svo- jim novcem — mojeg jataka. — Mudrosti tvojoj nema premca — hvališe Atanacko svojeg vođu. — A kad bi i bio samo provizor, ima djevojku, ona će dati, a valjda i grof. — Vidjet ćemo, a ti se sada pobrini da nam selo dade nekoliko čestitih kola s dobrom zapregom. — Kamo to hoćeš, gospodaru? — U Bijelo Brdo. — A čemu? — Znaš i sam, bliže mi je iz Blijelog Brda k brodovima, makar je to slab posao. — Da, da, slaba vremena za plovidbu. Ah, nekad su rijekom plovili bečki brodovi kao guske barom. — I bili su masni u svojoj utrobi. Ih, znao sam izvući džigericu iz trbuha takvom brodu — punom zlata za vojsku. — Tu su te i uhvatili i odveli u Graz u kraljevsku tvrđavu na tamnovanje. — Osvetit ću im se, Atanacko! Oj, kako ću se osvetiti! Već

mi se rađa osveta, a ne mogu mi ništa. Bijelo Brdo moja je kula ponajvrednija! — Skrili bi te tamo seljaci pa da sama kraljica i carica side s prijestolja i ode za tobdm u Bijelo Brdo. — Ni njezina garda ne bi se usudila na onaj otok uz Bijelo Brdo. — Nebesko mjestance, gospodaru, sa svih strana zagrljeno de- rućom rijekom, a na dnu čekaju virovi, kao gladni zmajevi, da progutaju ljudska tjelešca što ih spustiš u grcavu vodu. — Ha — ha! Bit će belaja, Atanacko, kakvog ne vidješe raz- bojnici Varničinog carstva i kraljevstva. — Vidim, moj premudri komandir smišlja nešto čemu se ni general ne bi dosjetio. — Đavolski pogađaš. Uzmi sa sobom dosta užeta za ribolov. — Uzet ću, premda u Bijelom Brdu imaju svega. — Sobom ćemo povesti i lijepog provizora — kako li se ono zove? Jest, Zorislav. 47 — nešto. Baš zgodno ime. A što ću reći ako tko dođe da ga otkupi? — Dovedi ga pred moje Iice da čujem tko ga priželjkuje. A sada se pobrini za sve što rekoh i šalji nekoliko njih da obavijeste Bjelobrđane tko im dolazi. — Hoću, čim se vrate oni što su otišli na čepinsku cestu hvata- ti trgovce. — E, dobro, spava mi se! I Varnica sklopi oči. Već je ležao u postelji, a njegova ulizica izlazi iz kuće i nare-đuje selu: »Tišina i mir — Varnica spava!« ... Selo bdi i miruje da razbojnici mogu spavati bez smetnje. DVORSKI SAVJETNIK WEBER U predvečerje Dravom plovi lađa. Na gospodskoj palubi sjede odlični putnici. Tri dame, dvije od njih mlade djevojke — izgledaju sestre. Treća im je pratilica. Podaleko od njih udobno se smjestio odebeli gospodin u putnom odijelu. Neprestano navlači na glavu vunenu kapu da se zaštiti od povjetarca. Njemu nasuprot tri gospo-dina u čizmama i širokim sivim ogrtačima. Na glavi im šeširi od pusta. Neprestano se svađaju, raspravljajući o žitaricama i vinu. Debeli gospodin dobacuje im prezirne poglede i svaki čas mršti usta nad njihovim građanskim razgovorom. Otmjena gospoda šute. Djevojke sanjarski promatraju široki i daleki tok rijeke. Očito čeznutljivo očekuju nekoga tamo daleko kamo putuju. Medutim, pratilica ih opominje da ne bi slušale razgovor tro-jice muškaraca, makar ?u one daleko mislima i duhom. Dok ovako propovijeda, svakog čaša pogledava dolje na rub palube gdje se vrlo udobno smjestio gospodin. S očitim zanimanjem promatra nje-govu čvrstu, jaku pojavu visokog stasa, pravilno razvijenu, i oštri profil obrijana lica. Vlasulja mu je svezana vrpcom unatrag. Od vremena do vremena prinosi k očima naočale na dršku. Ogledava okolicu obiju obala, onda uzalud baca poglede mladahnim djevoj-kama. Umjesto njihove pažnje, susreće zanimljivi pogled njihove ugojene lijepe pratilice. — Cini se da vas dvije izazivate pogledima ovoga gospodina. Pazite, tužit ću vas majci kad stignemo kući — prijeti guvernanta. — Već sutra smo tamo. Njih nikako ne zanima odgojiteljica pa gledaju u smjer kojim plovi lada. 48 mm- Gospođa nastavi da promatra muškarca. I njegovo držanje i odijeio nose biljeg otmjenog društva. Dugi haljetak od svijetlo sme-đeg finog sukna, prsluk od modroga, sa svijetlim pucetima, putne cipele i visoki šešir. Svakog časa

dolazi k njemu sluga da vidi treba li gospodinu štogod. S druge strane opet se pojavljuje neki mlađi, plahi gospodin i propitkuje: — Visokorodni gospodin me ne treba? On spusti naočale što vise na svilenoj vrpci i napokon primijeti: — Gospodine tajniče, niste li već čuli da su ove obale nesigur- ne zbog razbojnika? — Svuda ih ima, preuzvišeni gospodine. Putnici se obazru na njih. Trgovci u času prekinu svoje raspra-ve o cijenama žita. Svi na palubi skrenu svoju pažnju na otmjenog gospodina i njegova tajnika. Njihov razgovor potpuno im je poremetio radost putovanja. Sve ih obuze nevoljkost i neprijatnost, počevši od ugo-jena gospodina do stidljivih djevojaka. Lijepa obla gospođa uhvati priliku da se uplete u razgovor s otmjenim gospodinom: — Zar je moguće da su u ovim krajevima razbojnici opasni čak i za lađe? Gospodin se okrene dami, pokloni i uljudno odgovori: — U Beču se pripovijeda da je negdje ovdje neki kraj koji su razbojnici okupirali i nitko nije siguran od njih. — Kako je moguće da razbojnici okupiraju čitave krajeve? — klikne gospođa. Gospodin se trgne, ustane. Citava njegova pojava izražava da je uvrijeđen. — Dama je očito iz inozemstva kad govori tako? — Jest, ja sam inozemka. — A ja sam, gospođo, savjetnik njezinog veličanstva kraljice i carice Marije Terezije. Sva je protrnula. Mlade djevojke pažljivo pogledaju caričina savjetnika. Trgovci pokorno ustanu kao da će se pokloniti. Debeli gospodin razrogači pogled i pokuša dignuti svoje ugojeno tijelo. Savjetnik zaokruži pegledom svoje suputnike i s neprikrivenom ironijom stade ih umirivati. — Dok sam ja ovdje, ne bojte se ničega. Ja, moj tajnik i sluga, dobro smo naoružani. I lađa je opskrbljena obranom. — Naravno, savjetnik njezinog veličanstva ne može putovati samo tako — primijeti jedan od trgovaca. — Mi se i ne bojimo kad znamo u kakvom smo društvu. Ipak je spomen na razbojnike na čitavoj palubi izazvao osje-ćaj nesigurnosti. Gospodin je to opazio i smjesta se stade ispri-čavati. — Zalim što sam gospodu i dame ponešto zbunio. Mene je sa mo zanimalo kada demo prolaziti kroz opasne krajeve. Međutim, razbojnici su kopneni pljačkaši i ne dolazs na lađe. To je osobina gusara na moru. 4 Zagorka: Vitez slavonske ravni 49 — Kad uzvišeni gospodin tako uporno uvjerava, onda se doista ne trebamo ničega bojati — veli gospođa, samo da nekako zavuće razgovor. On joj uzvrati sa smiješkom. Pošto je to primijetila, iskoristi priliku da gospodina pogleda zamamno. On odvrati naročito naglašavajući: — Bila bi gotovo uvreda za svu gospodu kad bi se lijepe gospo- đe bojale. — Sada upravi riječi samo njoj:- — Ni jedan razbojnik ne bi smio u blizinu one koju ja branim. I već žalim što mi te grdne razbojnićke ljudeskare neće pružiti priliku da iskažem svoje po- klonstvo Ijepoti... Rumenilo udari gospođi u lice i ona zaboravi skinuti sa savjet-nika svoj žarki pogled. Pomalo se on primakne gospođama. Koji put je pokušavao svo-jom pozornošću počastiti mlade djevojke, ali one se ne brinu za njega. Tako ga posve zaokupi

lijepa njihova pratilica. Suputnici su se već stali smješkati, pokazujući na njih dvoje, zbliženih te-mom o razbojnicima. Kod večere su sjeli zajedno i pripovijedali o svačemu, što opet mlade djevojke nije zanimalo. Najzad su opet počeli razgovor o razbojnicima. On se živo razglagoljao, pričajući zgode sa svojih putovanja koja je morao poduzimati kao tajni savjetnik njezina veličanstva. A tu se često susreo s razbojnicima, ali ih je svaki puta nadmudrio, nadjačao snagom svojega tijela i vještinom svog pišto-lja. I sada posegne u džep haljetka i pokaže gospođi lijep pištolj okovan srebrom. — Ovim sam se dosada barem deset puta obranio od razboj- ničkih napadaja. Vješta ruka, dobar pištolj, siguran nišan i, daka- ko, potpuna prisutnost duha — to je isto tako važno kao vojsko- vođi strategija, oštro oko, intuicija da pogodi u kojem času valja neprijatelja zaskočiti, nadmudriti, obići i pogoditi ga usred čela. — To su sve svojstva velike mudrosti i tjelesne snage, svojstva koja vi, uistinu, posjedujete u izobilju. Upravo sam sretna što sam se upoznala s takvom državničkom mudrošću i s muškarcem tolike hrabrosti.-U vašoj blizini ne bih se bojala putovati ni među Iju- doždere. — Veoma sam sretan i molim neka se vaša milost potpuno po- vjeri mojoj zaštiti ako bi nas zadesila kakva neprilika. Na žalost, ta me sreća ne može zadesiti. Kad bi razbojnici i pokušali napasti lađu, ne bi joj se mogli ni približiti, sve bismo ih pobacali u vodu! Gotovo sam nesretan što nemam prilike da se borim — za vas, div- na ženo — šapće on. Svi pođu na počinak. Lijepa dama pruži gospodinu savjetniku ruku, a on zahvali vre-lim cjelovom i gleda je žarko. Ona uzvrati. Mlade djevojke prekinu njihovo udvaranje i obu-ku joj ogrtač. Svi su se povukli u kabine. 50 liar Makar da su sebi uzajamno zaželjeli laku noć i ugodne snove, ipak nitko nije mogao usnuti. Tema o razbojnicima razbudila im živce i neprestano su razmišljali o grdnim, crnim pojavama s ku-burama u ruci, kako se u mračnoj noći pojavljuju na palubi. Uzalud su putnici željeli san. Strah im je ušao u kosti i svatko se samo pričinjao da spava. Nitko nije htio da prizna pred drugim što mu se vrze glavom. Tek kad se vani stala bijeljeti zora, prođe ih strah i oni zaspu čvrstim dubokim snom. I Duboka rijeka valja se koritom. Na splavi stoji muškarac i gleda prema otoku. Tamo iza grmlja pojavi se bradati lik i dade znak rukom. Čovjek na splavi položi dva prsta na usta i zazviždi. Usred otoka pomoli se neko lice i prenese zvižduk dalje. Odmah zatim iz grmlja otoka padaju u vodu čamci. U njih se spuštaju ljudi, izašli iz guštare. Svi su u odijelima ribara, splavara, vodeničara. Polagano oti-skuju čamce i splavi uz vodu, razapinju mreže, spremajući ribolov. Na splavi su naslagane pune vreće pa se čini da ljudi voze robu ne-kud na prodaju. Polagano veslaju uz vodu. Camci i splavi se razilaze s jedne i s druge strane kao da nisu zajedno ušli u vodu. U prvom čamcu sjedi čovjek erne brade, na glavi mu široki šešir. Odjenuo je samo platnenu košulju i prebacio poderani ha-teljak. Kraj njega na klupi leže posude s ribama. Uz njega poni-zno stoji snažni plavokosi čovjek, dok bradati govori: — Ti samo šuti, Atanacko. Ja ću govoriti. Takve ribe ne mogu mimoići, a kad i bi — sila boga ne moli. Tko umije, tomu dvije.

— I kraljevsku biste lađu vi, gospodaru, mogli uzeti pod svoj pazuh kao moj stari šešir. — Takvi se brodovi nadaju razbojničkom napadaju samo u noći. Baš zato Varnica ide -danju da bolje zagleda u utrobu lađe. U mraku se može tko sakriti, a na bijelom danu svakog imam na oku i, kvrc ovamo — kvrc onamo, i sve se za čas kupa u valovima — ako ne posluša. — Eno lađe! — Samo veslaj prema sredini tako da ćemo joj doći baš suče- lice. Oni drugi neka polagano veslaju za nama. Atanacko se nešto ogledava obalom. Varnica ga slijedi po-gledom. — Kao da nekog očekuješ? Valjda ne misliš da će »vilenjak« pojahati rijekom? — Da je baš i vilin sin, ne može mu to uspjeti. A nema splavi koja bi ga prevezla kad je sve u našim rukama. Jedino, ako nas izda tko od splavara. 4* 51 — Paze oni jedan na drugoga. Znaju — ako jedan izda, svi su na dnu! Zato i kažnjavam sve jer tako jedan drugog drži na oku da očuva svoju glavu. — Pametan si ti, Varnice. — Pazi, lađa se približuje. — Tamo sve sigurno tvrdo spava — budni su samo oni koji su u službi. — Već su nas izdaleka opazili. — Vise ribice nego nas. Uhvatit će se, a da ne ispalimo ni metka. Mirno plovi lađa u bjelini zore. Veslači rade monotono svoj te-ški posao. Dvojica oboružanih vojnika pokazuju prema čamcima: — Gle, koliko ribara! A baš su bili sretni u lovu. — Čovjeku porastu zazubice. — I splavari voze ribu. živo je tu — primijeti kormilar i zi- jevne. — Ah, svu sam noć na poslu. Nije šala. Savjetnik mora stići u određeno vrijeme u Osijek. Onda opet promatraju splavi i čamce s ribama. Plove im u susret, primiču se bliže. Svi dolaze na okup, u dvije skupine, s jed-ne i s druge strane. Već su blizu broda. Bradati ribari nude vičući: — Uzmite ribe! — Pošto ih daješ? — Koliko-toliko, samo da prodamo. Hajde, zaustavi lađu! Upravljač broda odluči i dade zaustavi ti lađu. Varnica skoči na brod. Za njim Atanacko i ostali kapetani. S one strane lađe, sa splavi i čamca, poletjeli svi na palubu. U ljude zijevnuše kubure. Vojnici na brodu jedva trgnu oružje, ali su ih razbojnici pograbili. Natežu se samo kratak čas i već su se ljudi kotrljali u vodu, pogođeni hioima iz kubura. Na brodu su očekivali ribare i svatko je zaskočen, preneražen. Varnica i njegovi ljudi iz-veli su napad strelovitom brzinom. Hitno padaju zapovijedi, još hitrije iz izvršavaju i, kao da su čitave dane vježbali liapadaj, razoružaju četvoricu vojnika koji su čitavu noć stražarili. U dremljivu jutru Varnica zagospodari palu-bom pa se uputi na dno lađe. Gospodin kraljevski savjetnik usnuo je tek pred jutro. Čini mu se — sanja da sam sebe vidi kako spava potpuno odjeven i da se prepao, otvori oči, a pred njegovim nosom očnjak kubure. Zuri u tu strašnu cijev koja se zagledala baš u njegovo čelo. Oblije ga znoj i klonuše mu ruke. U džepu mu je srebrom okovani pištolj. Zna to, ali se ne smije maknuti i ne može dići ruke, netko ih čvr-sto drži i veže. I zablista u nečijoj crnoj ruci njegov vlastiti pištolj. A on leži tu na zemlji bespomoćan. Negdje kraj sebe čuje zapoma-ganje ljepotice. Razabire točno kako lijepe usne zovu njegovo ime, očekujući od njega obećanu zaštitu. On,

junak, diplomat, snaga uma, vješta ruka, prisutnost duha — leži svezan i ne može ustati 52 A T- i pohititi k jednoj ženi da iskaže svoje poklonstvo ljepoti. Neka snažna brkata i bradata ljudeskara stoji nad njim, nešto ga pita, ali on ne čuje i ne razumije. Pograbili su ga, nose ga nekud, lebdi u zraku, onda opet pada. Prestravljeni krik žene još mu je u ušima. Ipak mu se čini da je otvorio oči. Da mu se bjelasa u zjenicama, sva se lađa kupa u svjetlu dana. Pričinja li mu se sve to? Kao da vise nije san? Razabire lju-de, vidi svojeg tajnika i slugu, ali leže s njime zajedno u nekom malom prostoru, sasvim uzanom. Zar je ona velika lađa postala najednom sasvim mala? Hi sanja da je postao ribar? Uza se osje-ća miris riba i čuje pljusak vode od vesala. A ona velika lađa nad njim kao da leti zrakom. Kakav je to ludi san? Nema sumnje, velika lađa ide dalje, a on se pomiče nekud prema obali. I one splavi i čamci silno žure i čuje jasno brze odredbe, zapovijedi, što li? — Samo hitro. Kako je taj prokleti vilenjak mogao naslutiti da idemo na ovu lađu? — Ne troši riječi. Nema ni splavi ni čamca, dakle, nas ne može hvatati. Svi su splavari i ribari moja posada. — Doskora će i oni imati svoje čamce i splavi. — Neće dospjeti — tako mi pakla! Samo hajde! — Evo, gle, tamo su na obali njegovi momci. Očito vijećaju. — Ali njemu nema ni traga. — Jer ne vidiš tuljca na glavi. Možda je baš ondje. — Ne drljajte jezičine — opominje grubi glas — i veslajte. Još uvijek mu može kakav pakleni vrag posuditi čamac! Sluša svezani savjetnik na dnu čamca, a ne razumije ništa i ne usuđuje se osloviti svojeg tajnika ni slugu. Boji se dokaza da sve to nije san, nego kruta Java. čamac se približi obali i začas nestaje u šikari. Ribari uhvatili savjetnika njezinog veličanstva za noge i gornje tijelo pa ga dižu i povale u grmlje. Netko mu odveže noge i onda ga dignu, i kad je htio pogledati ljude oko sebe, padne mu na lice debelo platno. Onda ga uzimaju za ruke jvode ga. Nastoji probuditi zaprepaštene živce i sabrati svijest. Sve mu vise biva jasno što se događa s njim. Čitavu je noć bdio s pištoljem u ruci, potpuno odjeven, opremljen i pripravan da dočeka razboj-nike. Što je bilo naravnije nego li da zaspe kad je zabijelio dan? A baš u tom času došli su oni i svezali ga u snu. Što se dogodilo s onom Ijepoticom koja ga je tako dozivala? Vidio je lađu kako plovi dalje, ali nikoga od putnika nisu poveli sa sobom, osim njega i njegova dva pratioca. Zašto baš njega? Hoće li tražiti otkupninu? Tada osjeti da su ga posadili na konja i da ga vode. Hoće li ga ubiti? Orobiti? Sve su to mogli već i učiniti. Znači da će ga zaro-biti i tražiti otkupninu od kraljice. Jest, to će učiniti. Ah, kraljica neće časiti da otkupi svojeg partnera u igri na karte. S njime naj- 53 radije igra nakon objeda, tajno, da nitko ne zna. Zlobni ljudi vje-čno su joj spočitavali kartašku strast, a on je diskretan. Zato ga kraljica i zove. Da, ona će odmah otkupiti svojeg igrača. Tako razmišljajući, predaje se sudbini. Debelo platno padne savjetniku s glave. Svjetlost sunca zaiskri mu u zjenicama. Žmiri i prilagođuje se svjetlosti. Istražuje gdje se nalazi. Niski strop neke sive stijene, drvena postelja, stol, klupa, mala četvorokutna rupa umjesto prozora. Uzdahnuo je, progo-vorivši: — U razbojničkoj sam spilji.

— Kad ste vidjeli u ravnici kamene spilje, učeni gospodine? Grubi mu se glas podruguje i on se obazre. Pred njim stoji uspravljen snažan bradati razbojnik, crnoputan, nasmijana pogleda. Gleda ga savjetnik poput čuda i pita: — Vi umijete njemaćki? •— Ha! ha! Komandant razbojnika umije vise nego što mislite, carski čovječe! Savjetnik ga promatra od pete do glave. Ne, ovaj čovjek nije otmjen. To svjedoči čitava njegova pojava, a ipak, otkuda tako vješto govori njemački? — Vidim, ne vjerujete svojim ušima — smije se razbojnik i progovara opet na njemačkom jeziku: — Razjasnit ću vam. Svoje- dobno sam pobjegao iz Trenkove čete i odlučio da radije pljačkam vojničke lađe. Sve je išlo dobro, samo nisam znao njemački. Neki narednik spazi me na palubi i nešto upita njemački, a ja ne umi- jem da odgovorim. Posumnjao je i zatvorio me. Tako sam dospio pred vojnički sud. OsudiLi me na neku tvrđavu u Grazu doživotno. U tamnici sam razmisljao kako sam im to ludo pao u ruke i odlučio učit ću njemački dok mi se ne bude njemačka riječ sklizala jezi- kom kao rujno vince grlom. I tako ja bubam pet godina. Moj ču- var i svi drugi raznježili se i veselili kako se razbojnik obraća k dobru. Umjesto da shuje kako bi pobjegao, on se daje na učenje njemštine. I tako naučim baš kako treba. Jednog dana pruži mi se prilika, udarim dva čuvara, ubijem obojicu, uzmem jednom odoru, obučem se, odem lijepo u noći iz tvrđave kao pošteni čuvar razboj nika. Vidite, korisno je kad se koješta zna. Sto sada vi ovdje sje- dite, tome je krivo što sam ja pet godina učio taj carski jezik. — Molim vas recite mi što ste učinili s onim gospođama? — Gle, gle! Morala vam se jedna ušuljati u srce kad pitate. I ja volim žene i zato ću vam odgovoriti. Nisam učinio ništa drugo s njima, već sam samo oslobodio njihove ručice narukvica, ruži- časte uši naušnica, svilene vrećice dukata. I pustio ih da plove dalje. To sam učinio i s ostalim putnicima, ponajprije zato što su pokorno stresli novac, a onda zato što mi se žurilo da me ne zate- če moj pakleni progonitelj. 54 — A moj tajnik i moj sluga? Gdje su? — Spremio sam ih u nešto manje raskošnu sobu. — Zašto ste od putnika poveli samo mene? — Ne mogu dopustiti da carskog i kraljevskog savjetnika ne pozovem u goste i da se s njim malo ne porazgovaram na carski... — Razumijem! Tražite otkupninu? Koliko? — To ćemo nas dvojica još proračunati. Sada se lijepo odmo- rite, visokorođeni gospodine, dok istražim vašu prtljagu. — Uzmite sve pa me pustite da idem. Neće vam biti na sreću ako zadržite kraljičina izaslanika. Sama kraljica poslala me u osječ- ku tvrđavu — dakle ... ?— Ne treba mi tumačiti. Znam sve, zato sam i zaustavio ovu lađu na kojoj ste se nalazili. — Znali ste? I baš radi mene ... — Samo radi vas sam navalio. Sada Varnica namršti lice i upita savjetnika strogo: — Kad ste bili posljednji put u ovom kraju? — Nikada nisam bio. Da barem nisam nikada ni dolazio. — To je vaša nevolja. A kad biste se za jedan dan spasili iz mojeg ropstva? — veli razbojnik i oštro ga uzme na oko. Zraka nade poleti savjetnikovim Hcem i on digne glavu:

— Kako? Recite mi uvjete. — Uz otkupninu. — Gdje da za jedan dan dobijem taj novae? — Imenujte mi svoje znance u Osijeku i okolici! Savjetnik klone i sav se pokunji: — Nemam znanaca. — Kako ih ne biste imali? Visoka gospoda imaju uvijek zna naca i veza. Možda u vlastelinstvima Valpovo ili Retfali, čepinski Adamović? No? — Nitko nije moj znanac. Sve su moje veze samo u Austriji — ovdje nitko. — Zapovjednik tvrđave grof Keglević? — Ni on me ne poznaje. Ako ne vjerujete, evo, imam preporu- čeno pismo za njega da mi bude na ruku jer sam naročiti pouzda- nik carice. Pogledajte među moje spise. »Dakle — nema znanaca, niti ga tko ovdje poznaje« — opetuje u mislima razbojnik, a onda će glasno: — Zlo je to kad nikoga nemate tko bi vas prepoznao. Morate čekati dok dođe otkupnina iz Beča. — Ali kad bi netko odnio preporučeno pismo u Osijek? — Ne može se kad nemate znanaca u ovom kraju. — Ludo je što sam došao, vrlo ludo, ali kraljica je htjela! Što ću sada? Savjetnik se sav snuždi. A Varnica ostavi savjetnika u neizvjesnosti što je nakanio s njime. 55 Savjetnik razgleda uzani prostor sobe, a onda turi glavu kroz prozorčić da se snađe u kakvom je to kraju. Ne vidi ništa do viso ke guštare, neba i jedne bradate pojave, naoružane puškom i kubu-rama o širokom pojasu od kože. I taj ga čovjek gleda, prijeteći. Jasno mu je, čuvaju ga straže. Odavle mu nema spasa. Po onom što je mogao vidjeti kroz taj prozorčić, razabire da je u kraju od samo nekoliko kućica. Dok on razgledava svoje jadno konačište, s dru-ge strane njegove sobe ulazi Varnica u malu komoru. Uz prozorčić sjedi provizor iz Retfale. Pred njim na koljenima arci papira. Zadubljen čita, a dolje na zemlji otvoreni kovčezi. Raz-bojnikov sin i Atanacko povadili su savjetnikovu garderobu. Raz-gledaju svilene čarape, baršunaste hlače, duge haljetke do kolje-na, izvezene zlatom. Na jednom haljetku blistaju carska odlikova-nja. Sin vikne ocu: — Sve je svila i kadifa, i srebro i zlato. Eh, da se obučem u ovo odijelo, nalikovao bih na kneza! — tfzme li magarac krunu, i opet ostane magarac! Ali da ja odjenem ovo ruho, natkrilio bih caričina muža! Sin se nasmije ocu u brk. —• Vi, pa ovo? što vam pada na um! što biste, vi matori, u takvoj odori? — Umišljeno tele! Zar je sve u mladosti lica? Muška ljepota ni- je u mlječnoj gubici, nego u snazi, zrelosti, u vatri — i pri torn se razbojnik isprsi, stisne pesnice i poče se udarati o prsa da sve odzvanja. — Još danas vrijedim ja kod djevojaka vise od tebe, zelem- baču! Atanacko brzo priskoči, ulagujući se: — E, vrijedite vi, gospodaru! Znam ja, vidio sam kako žene naših sela gube oči i srce za vama. A kako je sretna ona koju oda- berete! Mladic mrko slegne ramenima, dok Varnica ode prema provi-zoru koji zadubljeno čita. — Dakle, provizoru,, što je u spisima? — Kojekakve poruke kraljevske kancelarije. Samo službene i

općinske stvari. Odgovor razljuti haramiju, sagne se nad mladim provizorom, stisne mu lakat i probada ga pogledom: — Ćovječe, tebi je kucnuo kraj i konac! Smaknut ću te! Kad me varaš dok si u mojoj vlasti, kako ćeš me tek na slobodi varati? Iznenađeni provizor reče: — što ste tako nagli? Kako bih mogao slutiti da vas zanimaju službeni spisi kraljevske kancelarije? Kad to želite, ja ću vam doslovce pročitati sve. Još ove posljednje nisam pročitao. — Kad rekoh da mi sve pročitaš, onda treba da znaš: cara i kralja slavonske ravni zanima svešto misle carevi i kraljevi u Be- ču. Hajde, slušam! 56 Varnica sjedne na klupu, sagne se k prozoru, malo zažmiri i sluša. Mladi čovjek, sav u njegovoj vlasti, saopćuje: — Ovaj spis je upravljen osječkoj tvrđavi. Spočitava općini što ne nastoji da se sve tri varoši ujedine u jednu općinu. Udarivši u koljena, Varnica vikne: — Skinuli bi sunce s neba da mogu zapaliti čardak Varnici. Dakle, hoće da se ujedine. To je samo radi mene — ne bi li me zajednički uništili. Ujediniti tri varoši, tri općine — to hoće carica. Samo u ženskoj glavi mogla je niknuti tako luda misao. Dalje? — Carica predlaže da se svi zajedno sastanu i dogovore kako da se spoje tri varoši. — Uredit ću to ja, umjesto njih — i ponuka provizora da čita dalje. — Ovdje carica potvrđuje sudsku osudu protiv tvog jataka Todora Mihatovića. — Gle, pade mi u krilo osuda kao zrela jabuka. Daj ovamo, to je, dakle, spis koji govori o tome? Varnica uzme papir i razdere ga u komadiće. — Tu zapovijeda car i kralj Stojan Varnica, a ne nekakva carica Marija Terezija. Zebnja struji tijelom mladog provizora. Osjeća se ortakom ovom čovjeku, ali njegova strahovita prijetnja o torn što će učini s Magdom, sapinje ga poput okova i upravlja njegovim činom. Razbojnik ne pozna slova, ali budno pazi da provizor ne bi mimoišao koji od pisanih araka i sakrio ga pod one koji su već pro-čitani. Sam mu daje jedan spis za drugim, a pročitane odlaže na klupu kraj sebe. — To je neko pismo? I zapečaćeno. Hajde, otvaraj. Drhtavim rukama otvara omot od finog papira. Iz njega is- padne još finiji papir pisan ženskom rukom. Pročitavši, on razjasni Varnici: — To piše dvorska gospođa Palfy kontesi Heli, nećakinji valpovačkog vlastelina. U ime carice je opominje da bude poslušna i da čeka strpljivo vjerenika kojega joj je odredila sama carica. Jer, odabere li kakvog klipana iz svojega kruga, uvrijedit će caricu i nju, tetku. I još joj veli da nije sve u ljepoti momka. — Dosta. Valjda je taj caričin odabranik grdoba. Hajde, to su ženski poslovi — ne tiču me se ništa. Ćekaj — ipak nećemo to raz- derati, tko zna gdje mi može dobro doći — i Varnica pismo stavi k ostalima. Nad novim pruženim spisom provizor se zadrži nešto duže vre-mena. — što si stao? Provizor odgovara naoko ravnodušan, ali jedva smaže glasa. — Čekajte, moram točno pročitati da dobro shvatim — to je, naime nešto za vas — popravlja ovako zarobljenik sumnju koju je pobudio predugom šutnjom, a razbojnik se sasvim blizu sagne k njemu i bulji u spis. 57 f&

— Kraljica ovdje prigovara tvrđavi, čak i vojnoj komandi, zbog premale borbenosti protiv razbojničke družbe koja ugrožava građane i seljake u čitavoj donjoj Slavoniji. Carica veli da ne mo že podnositi takvu nesigurnost svojih podanika. — Baš je carski nadrljala — nasmije se Varnica i ponuka pro- vizora da čita dalje. — Čujte, što veli: »Neka smjesta i komanda i općina u tvrđavi saopće gospodinu savjetniku barunu Weberu svoje prijedloge što kane učiniti protiv razbojnika Varnice, Ječmenice i Kosića koji su zagospodarili čitavim krajem i drže ga u opsadnom stanju.« Od veselja udari razbojnik objema rukama o ramena svoga za-robljenika: — E, baš ti valja! Bilo ti u računu zapisano što si mi rekao. Bit će — bit će nešto iz tebe! Znao sam ja da ćeš biti čestiti jatak. A ima li još štogod? Reci mi sve da ne moram pitati savjetnika. — Kraljica preporučuje svojega pouzdanika svim odličnicima, velikašima, općini i zapovjedniku tvrđave i potvrđuje da je ovo nje- zin pouzdanik glavom i određuje svima neka ga čestito pogoste i ukonače, a opcina plati za trud 100 dukata. — Sunce je palo na moja vrata. Zacarevat ću ja kao turski car i sama carica plaćat će meni harač. I stade se smijati. Obuzme ga neka velika radost i smjesta se okrene sinu i Atanacku pa im zapovjedi da odmah nose s njim ove haljine. Varnica ih slijedi i stade se svlačiti. Atanacko i sin gledaju ga u čudu. — Zar ćete spavati u tome? — pita sin. — Naprotiv, savjetnikovat ću, ako hoćete znati. Evo, gle! Zapanjeno promatraju harambašu kako uzima odijelo gospo- dina savjetnika i oblači ga. — Hajde, pomozite, što blejite u mene kao koze u suho strnište? Sad ćete vidjeti što sunce nikad vidjelo nije! Pomažu mu da se odjene. Varnica navuče svilene čarape, krat-ke hlače od svile, prsluk vezen srebrom pa onda haljetak od baršuna. — Ala mu krojača što ga je sašio kao da mu je Varnica stajao za mjeru. Barem nam je uštedio muke da idemo u Retfalu ili drugi dvorac po gospodske haljine. Pristaje mi? Hej! Recite! Rukom pljesne Atanacko i smije se, poskakujući oko svojeg gospodara. — časti mi moje, da nema ove brade i brkova tvojih, ni ja te ne bih prepoznao. — A što ti, sine? Grize li te savjest, gledajući oca ovako sta- sita kao carskog čovjeka? — Gledam vaše ruke — slabo pristaju uz ovo odijelo. — čekaj, balavče, lako je ruku pokriti čipkom. — A rukavice? Eno, gle, vidite li kako su malene? 58 t — Gcsr:: - ispravlja A:;.. — Živ: da u njih ;.. Gle, leži u ki_: rij me! Oklijevaju: britvu pa glee; — Zar ćč: — I brkc vrčana? Valja z_ vi carski čovjek. I sin i kapetasj pokon se sin — Ali, ode

— I ia •? - — Parr.; la je vi;;:: — Dz idem u n r ; — Xc — O;_ — Da čak. Ali t: rasta s tajn:».. navuee na sec odvesti u tvrč Atanacko popušta. zna:e r. . — V: ; natjecati se t-vas prikazari. - — To će — Moj ćovjeku. Kad je ug mk izbulji očL Ne brc izz : ^?- *W i^f'S'H — Gospodin savjetnik nema ništa nježniju ručicu od vas — ispravlja Atanacko. — 2ivota mi, sam je Lucifer izmudrio ove kožnate bijele šape da u njih sakrijem svoje ruke. A sad, Atanacko, vadi ovu britvu. Gle, leži u kutiji na baršunu kao nježna djevica na jastuku. Ob- rij me! Oklijevajući, uzme Atanacko iz otmjene kutije savjetnikovu britvu pa gleda svojega gospodara. — Zar ćeš obrijati bradu? Uistinu? — I brkove. Vidiš li ovu bijelu vlasulju kako je lijepo isko- vrčana? Valja mi skinuti bradu i brkove ako hoću izgledati kao pra- vi carski čovjek. I sin i kapetan gledaju vođu i ne mogu se snaći od čuda. Na-pokon se sin usudi pitati: — AH, oče, što zapravo namjeravate? — I ja to pitam — veli Atanacko. — Pamet ti je, sine, uvijek bila maćuha, a tebi, Atanacko, osta- la je visiti. Zašto sam došao hvatati toga savjetnika? Ha? — Da otmete dukate. — Da mu otmem carske naslove, odijelo, ime, službu, pa da idem u tvrđavu kao da je carica poslala mene. — Neka nam se Bog smiluje! što ti je palo na urn, gospodara? — Oče moj, nikada se vise nećete vratiti! — Da sam ja — ti, isjeckali bi me mesarskim muhama za ru- čak. Ali to sam ja, i vidjet ćeš što će biti. Ti, Atanacko, istog si rasta s tajnikom gospodina savjetnika, a moj sin će valjda modi da navuče na sebe odoru njegova sina. Sva trojica ćemo se svečano odvesti u tvrđavu. Pobjegli smo od razbojnika, i, eto nas! Atanacko i Varničin sin poblijedjeli su od straha. Ali on ne popušta. — Kako demo, do đavola, da se vladamo? Varna je lako, vi znate njemački, ali nas dvojica?

— Vi ste obojica moji podložnici. Imate šutjeti i samo slušati. — Varošani će prlmijetiti... — Budale su oni. Padat će ničice pred caričinim čovjekom i natjecati se tko će nam biti na službu. Ali, ja već znam kako ću vas prikazati. Hajde sa mnom kod savjetnika. — To će biti kraj i konac — veli Atanacko. — Moj početak! — odgovara Varnica. — Idemo carskom čovjeku. Kad je ugledao razbojnika u svojem odijelu, kraljevski savje-nik izbulji oči. Ne može shvatiti što hoće, ali mu priznaje da do-bro izgleda. — Samo vas ruke izdaju ?— veli savjetnik. — A zašto su bijele rukavice? — Uvijek ne možete u rukavicama. 59 ## :}??:, — Gospodine, sada me naučite kako dolazi carski čovjek na vrata, kako se klanja, što treba da kaže, jednom riječju, poučite me o svemu — zapovjedi Varnica zapanjenom barunu Weberu. — Vi se kanite negdje poslužiti mojim imenom i mojom vlašću? — Namjeravam pogostiti ptice vašim fino ishranjenim me- som ako me ne poučite i ne kažete mi sve što želim! Za trideset dana vratit ću vam odijela i svu prtljagu i pustiti bez otkupnine. Sad birajte — dok ja nabrojim deset: ili poučavati, ili visiti tamo na onom stablu! I počne brojiti. Ali savjetnik ne dočeka ni brojku pet. Od-luči prihvatiti ponuđenu slobodu. Započne pouku. Kraljevski savjetnik je uskoro morao priznati da je lupež spre-tan učenik. — Bit će vam ovdje dobro. Hranit ćemo vas i napajati kako se dolikuje gospodinu i mojem gostoljublju. Ne treba vam se bojati ničega. Kad se vratimo ovamo, održat ću riječ. Aii ne pokušajte bježati! I Varnica svuče odoru pa ode zadovoljan na objed. Oko podne, za vrijeme ručka u prostranoj drvarnici, kapetan Stjepko Stojanović dovede nekog čovjeka i predvede ga Varnici. — Našao sam ga na cesti u Bijelom Brdu. Rekao mi je da tra- ži tebe, gospodaru, jer ima neku poruku. Odmah sam mu zavezao oči da ne vidi, i evo ga tu. Varnica skine muškarcu povez, promotri ga i upita: — Tko si? — Sluga iz Retfale. Razbojnik udari rukama po koljenima: — Odvažan si čovjek kad se usuđuješ tražiti mene. — Za novae se čovjek odvaži da skače u bunar — a lijepa gospođica u dvorcu obećala mi je veliku nagradu ako te potražim. — Jeste li čuli? Već i grofice čeznu za Varnicom! Je li lijepa? — Lijepa je i mlada. Čula je da se pro vizor survao u močvaru. Ako ga vi niste spasMi, onda je propao. Htjela bi barem njegovo tijelo. — Eh, baš mi je učinila po volji. Sad barem znam da ima dje- vojku — i bit će poslušan poput roba. Reci joj da joj mogu vratiti živo tijelo — uz otkupninu. — Poručila je — ako ste ga spasili — recite koliko da vam šalje. — Taj onda nije pro vizor, već neki viši gospodin. Za provizora se grofica ne udaje. — Dakako da se ne može udati, ali on je ipak provizor, a ona,

valjda, izgubila sree. Stari grof ne bi dao otkupinu — ali, eto, ona će dati. — Sad je jasno kao sunce. Djevojka ga hoće otkupiti u taj- nosti. Traži, dakle, neka joj dadem provizora i držim jezik za zu- 60 Lacr JS>>J& bima. To je skupo. Reci joj neka mi pošalje pet stotina dukata čistog zlata. A ti ćeš donijeti novae i moji će te ljudi dočekati tamo gdje s njima utanačiš. Provizora ću joj predati istodobno kad dade novae. Pogodba je svršena. Primivši odgovor, došljak utanači da će ga obavijestiti kad bude donio novae. Zavezali su mu oči i opet ga odveli kroz selo Bijelo Brdo, i ostavili ga nasred ceste. Radostan i široke volje dade Varnica pozvati provizora preda se. Dobacio je nekoliko primjedbi svojim razbojnicima. Oni se smiju i gledaju mladog čovjeka kojemu je lice upalo od teških pat-nji. A vođa žmirne na njega: — Zatajio si svoju djevojku? Vidiš li, ona se sama odala. Lecnuo se i ukočeno zagledao u haramiju. — Zebe te u kostima? Vidim ja to, jest, poslala mi je slugu iz Retfale i ponudila otkupninu. Ni riječ ne pada s provizorovih blijedih usana. Samo se čini da mu je put lica pozelenjela. Na čas je sklopio oči. — Magli ti se pred očima kad čuješ o njoj? A što će biti kad je nataknem na ražanj živu, budeš li me iznevjerio ili propustio da mi što odaš ili prokrčiš put do onog što budem htio? Njezin život visi na ovome ... I on posegne za kosu i istrgne vlas. — Znam sve, grofica je iz Retfale. Iskupit će te. Zorislav osjeća kao da se hiljadu bodeža primiče njegovu tijelu. — Dat će za tebe pet stotina dukata. Kupuje te tajno — bez očeva znanja. Skupo je to! I opet ga odvedu u komoru. Mladiću klecaju noge, drhtavica mu zahvatila tijelo, klone na klupu i sakrije lice u dlanove pa zastenje. — Ona — otkupljuje obeščašćenog nesretnika! ... »Magdo, nemojte, Magdo! Ostavite da pogine čovjek bez časti. Jatak sam! Nitkov!« -s ; VRAC NA VODENIM VRATIMA Mirisna maglica tamjana lebdi u crkvi sv. Mihajla. Velike Krasankine tamnomodre oči pune su turobne melanko-lije mlađahne djevojačke duše koja smatra put svojega života pu-stinjom. Ne dopire u nj vedra svjetlost mladosti, žar sunčanog neba, miris proljetne radosti. Njezin puteljak vijuga kroz prazninu i osamljenost života. 61 Pred njom na klupi kleči njezina lijepa gospodarica kontesa Hela. Uz nju kontesa Magda. Usred molitve diže se ona s klecala, sjedne, okrene svoju Hjepu tamnu glavu u bijelom šeširu punom cvijeća pa gleda Krasanku. Ova joj treptajem oka dade znak da je razumjela. Opet se Magda okrene. Nečujno, polagano, diže se Krasanka. Ode na šiljcima svojih cipelica kao da se ne dotiče kamenog poda. Nitko ne čuje, nitko ne vidi djevojke što je prhnula pokraj njih kao maglica od tamjana. Lijepa plavuša uz Magdu nenadano se okrene. Kao da ju je povukla nevidljiva sila i pokazala joj djevojku koja odlazi. Neza-dovoljstvo, gotovo srdžba, pojavi

se u pogledu ljepotice. Još se jače okrene za Krasankom koja je već nestala iz crkve. Hela se nagne Magdinom uhu: — Krasanka ustaje i odlazi tek što je misa započela! Kako se usuđuje bez pitanja? — Već ujutro nije joj bilo dobro. — Ne smije se udaljiti bez mog dopuštenja. — Kad sam vidjela da joj nije dobro, rekla sam joj bude li joj gore, neka samo izađe i ništa ne pita. — Dva-tri dana gotovo je maziš, a sama si prije govorila da budem s njome stroga. — Strogost ne smije prelaziti u nečovječnost. — Ona je služavka — i ništa drugo. — Ostavi to — u crkvi smo! Još jednom se okrene Hela, ali vise nije vidjela nikoga. Brzo ide Krasanka određenim putem. Stigavši k Vodenim vratima, reče čuvaru da želi k vraču. On se malo osmjehne i pusti je da prode. Nešto je zazebe kad je ulazila u vežu pod valoviti svod. S obi- ju strana debeli kamejii zidovi. Poznaje ih odavna. Otkako se sje- ća života. ' ? Izašla je ispod Vodenih vrata. Pred njom duboka Drava u ši-rokom koritu. Površina mutna kao da na dnu vri, a valovi se do-stojanstveno valjaju. Tamo, s druge strane rijeke, šumovita obala, daleka, nepoznata. Načas se zagleda u onu zelenu pustoš odakle kao da dolazi nešto sablasno. Onda se ogleda oko sebe. S lijeve strane visoki sivi bede-mi tvrđave što u svojem kamenom krilu obujmljuju starodrevni rodni grad. Sama samcata stoji pod zidom tvrđave ... Do nogu joj sablasno vri rijeka. Vlažni zrak, sum Drave, mokri kameni zidovi — i pusta samoća ... čvrsto se zaogrne u dugi sivi ogrtač što ga je davno odbacila stara baka njezine gospodarice. Navuče na oči staračku kapicu koja 62 z. '-M'ii- -111« Ji *.-*!- .|H*S>IVl|:< joj pokriva glavu do zatiljka, čela i uha pa ide ledinom, punom drača i grmlja. Ne vidi nikoga i ništa do rijeke i visokih bedema. Opet je zebe u duši i srcu. što dublje ulazi u pustoš ispod tvr-đave uz Dravu, u njezinoj je duši mračnije i samotnije. Ne vidi ni traga kakvoj kolibi ni muškarcu. »Ako se taj mladić s njom samo našalio? Zašto je onda obećao izvršiti Magdinu poruku? Možda je već i zaboravio na urečeni sas-tanak.« Tako joj je sjetno u duši! Ipak ide dalje. Neće sustati, nego zaokreće lijevo uz tvrđavu. Između hladne rijeke i bedema put se suzuje. Stala je. Cirri se, tamo dolje onaj prostor izmedu rijeke i zida postaje širi. I pobrza. Između grmlja naslonjen o zid neki krov. Ondje je zacijelo koliba. Nada sijevne u njezinoj duši i ona požuri.

Sve vise skuplja oko sebe ogrtač, upornije nateže kapu da bi sakrila lice. Sve jasnije se oblikuje kućica od drveta s krovom od slame. Hladni vjetar s rijeke brije joj obraze. Gotovo je zadrhtala, zaustavivši se nekoliko stopa od ulaza. Vanjska su vrata otvorena. Ne promišljajući uđe. U polumraku natapka na vratcišca i otvori ih. Uz klupu sjedi neko čudno biće. Ćudnovato, rnračno. Glavu je svezalo crnom tkaninom čiji se dugi uglovi spuštaju niz lice. Bra-da, sijeda i duga, pada na prsa. Muškarac je zamotan u stari ogr-tač. Crte lica ne razabire od polutame u kolibi. Na malom ognjištu lonci, na polici lončići, u kutu ležaj od slame. Krasanka od uzbuđenja gubi dah. Jedva pozdravi, potraži po-gledom po kutovima ne bi li tamo našla mladića koji joj je obećao da će donijeti razbojnikovu poruku. AH, osim vrača, u toj podrti-ni nema nikoga. Na lieu joj se odrazi razočaranje. Covjek sa. sijedom bradom, poduprt o ruke, motri je ispod erne zavjese što mu pada niz lice s jedne i s druge strane. Napokon je pita šapeućim glasom: — Traži li mlada djevojka Ijubavni napitak za dragana? — Ne, ne tražim to. i — Sigurni ste da vas ljubi odano? — Nema mene tko ljubiti. — Niste rekli istinu, takve su Ijepotice uvijek ljubljene. — Ali ja sam siromašna. Put do mene je zarašten šikarom. — Ah, došli ste, lijepa gospođice, pitati starog vrača hoće li tkogod iskrčiti šikaru — zapeti u njoj? — Ne pitam to. — A zašto ne? Pokušajmo! — Ne, ne, znam ja sudbinu svoga života. — Da čujem — starog vrača zanimaju sudbine. — Moja je sudbina da dvorim lijepu gospodaricu dok joj ne dodijam ili dok se ne uda, a meni je onda uzeti svoj svježanj i tra- žiti službu drugdje. Tako sve dalje i dalje dok me ne snade starost. 63 — O takvoj sudbini govorio vam je krivi prorok. Ja bih pro našao štogod ljepše ako od mene zatražite da zavirim u vašu sud- binu. Neodlučno stoji pred njim. Bi li, ili ne bi li? Vuče je želja, možda joj zaiskri svjetlost nade iz vračevih usta. Brzo je mine znatiželja. Potrese je strah da bi mogla primiti potvrdu jedne slike koju je čas prije ocrtala vraču. U polumraku u nju zuri vrač i pita: — Zašto ste onda došli? — Netko mi je ovdje urekao sastanak. — Ipak, netko tko se želi s vama sastati? — Daleko sam ja od one s kojom se on sastaje po svojoj že- lji. Sastajem se s njime zbog neke druge. — Vrlo opasna posrednica — mlada, lijepa i hrabra. — Ničim nisam pokazala svoju hrabrost. — Dosad se ni jedna Ijepotica visokog staleža nije usudila sa- ma doći starom vraču. Uz puste zidine na obali Drave bez straha se šuljaju samo razbojnici. Svaka žena dolazi k meni u pratnji oboružanog muškarca, rođaka ili sluge. — Svejedno mi je što god se zbilo. Nemam nikog svoga da tuguje za mnom — reče ona turobnim glasom, sliježući ramenima. — Žalosno je to kad se proljeće ne raduje životu. — Ni proljeće ne pozna radosti kad nad njim visi mračno ne- bo, pusto, bez sunca — veli ona. — Vidim, ne dolazi nitko, moram se vratiti. — Tko je taj čovjek s kim ste urekli sastanak? — Ne znam mu imena. — Je li gospodin, građanin, mlad ili star? Kako izgleda?

— Mlad je, visok, tamnokos, crnook, lice mu je plemenito. — Povjerovali ste mu da će doći? — Lice mu je pouzdano, plemenito, zacijelo se nisam prevarila, ali očito nije dospio. Nešto ga je moralo spriječiti. I ona skupi ogrtač i zamota se. Lice joj je žalosno. Taj sastanak s neznanim mladićem očekivala je kao neki veliki događaj. Tri dana gleda'la je njegov lik što ga je sačuvala u duši. Tri dana čuvaia je ovu tajnu svoje uzbuđenosti. Pred samom sobom tajila je da njome vladaju sjene nekog očekivanja, neke radosti što će opet razgovarati s čovjekom koji se pred njom zaodijevao tajanstvenošću, kojega je gledala tamo među pandurima i momci-ma, izgubljena u dubokim mislima. Takva ga je zapazila u trenut-ku kad ga je odabrala za pouzdanika zadaće što joj je povjerila Magda. Što se vise približavao dan njihova sastanka, to je vise titrala njezina duša od nečega nerazumljivog, nepoznatog, što je ona zvala privlačnošću zagonetke. Sad, u času kad ga ovdje nije našla, rastuži joj se osamljena duša. Kao da se neko nevidljivo biće iz prikrajka podruguje nje- 64 I ILi'- XI zinoj uzbuđenosti, očekivanju, nemirnim snima i besanoj posljed-njoj noći, kad se nije mogla smiriti od blizine časa u kojem će ga opet ugledati. Gorki smiješak zatitra joj na rumenim usnama. Oblak sjete padne na lijepe tamnomodre oči. Ne gleda vrača, ne primjećuje njegov pozorni pogled koji istražuje svaku njezinu kretnju i čita jasne odraze njezina lica. Kad se ona spremila da ode, on je za-drži tihim glasom. — Kad bi on znao koliku je bol prouzročio mladom srcu! Zatečena tom primjedbom hitro odvrati: — Kako da ne budem žalosna kad ona kojoj dugujem zahval- nost teško očekuje vi-jesti što ih je imao donijeti taj mladi čovjek. — Kako vam je ime? — Cemu da to kazujem? — Trebam vaše ime — reći ću vam i zašto. — Krstili su me Marija Ana — a zovu me imenom što mi ga je nadjenula moja dojilja: Krasanka. — Da ste mi odmah kazali to ime, ne bih vas ispitivao tako nadugo i široko. Dolaze ovamo i takvi ljudi koji bi htjeli od vrača koješta izvući, doznati što on svakomu taji. Ima ih koji bi me htje li progoniti jer ljudima dajem napitke i liječim ih. Sad vidim da niste došli kao neka uhoda koju su poslali da me svojom umnom glavicom uhvatite na lijepak. — Zar izgledam licemjerna? — Baš zato što ne izgledate. Tamo, u mojoj izbici, ima čovjek koji je urekao sastanak s nekom damom imenom — Krasanka. Vijest joj pada na obraze kao svjetlost. Porumeni, a vrač nado-vezuje: — Umoran je od dalekih putova. Tek je jutros stigao pa je legao. Idem ga probuditi, a vi pričekajte pred kolibom. Nešto je u njoj zatitralo. U polumraku jedva nađe vrata. Is-trči iz drvenjare i ne zaustavi se dok nije bila dosta daleko od ku-ćice da nađe vremena steći prisebnost i dočekati neznanog mla-dića. Časovi prolaze. O.na se zagledala u mutnu rijeku što se valja ispod sivih zidina. I Čeka. Iza sebe čuje korake. Ne usuđuje se okrenuti glavu. I Ijuti se, sama bi sebe htjela kazniti zbog nemira kojim očekuje sastanak s tim čovjekom o kome ne zna ni tko je, ni što je. Cas-dva, i on joj stoji okom u oko pred njom. Zagrnut je sivim ogrtačem. Na glavi mu klobuk sa širokim obodom. Uljudno pozdravi i stade se ispri-čavati.

— Ne zamjerite, gospođice. Dvije noći i dva dana nisam spa- vao i, kad dođoh da vas čekam, svlada me san. Dovoljno sam kaž- njen jer vam je vrač dosađivao svojom znatiželjom, a ja sam se lišio nekoliko časaka ugodnog razgovora. — Glavno je da moja gospodarica dobije željeni odgovor. — A meni je da s vama razgovaram. — 5 Zagorka: Vitez slavonske ravni 65 ? : ;l — Već je vrijeme da idem — veli ona smeteno, prelazeći pre- ko njegove primjedbe. — Zakasnila sam i odviše. što, dakle, nosi- te mojoj gospodarici? Umjesto odgovora, on netremice zuri u nju. Krasanka ne mo že podnijeti tih očiju i upravlja pogled na površinu rijeke da ne mora gledati u njega. — Kažite svojoj gospodarici: — njezin je provizor — živ! — To će je mnogo obradovati. A koliko razbojnik traži otkup- nine? — Pet stotina dukata. — Mislim, ona će ih svakako poslati, lako je to njoj — samo ako je razbojnik ne prevari? — Zavisi od toga tKo će odnijeti novae. Mora znati njegovo skrovište kao ja. — Kad biste vi htjeli to učiniti, nagradit će vas. Što tražite? Recite odmah. — Ako je siromašna, neću tražiti ništa — i opet je gleda vre- bajući. — Bogata je — odgovori Krasanka i pogleda mu otvoreno u oči. — Ako je bogata, doći ću po nagradu sam. — Kako? Kada? — Ne znam. Ne zavisi od mene. Drugi mi zapovijedaju. — One noći otišli ste iz Retfale, a mislila sam da ćete se vra- titi s »vilenjakom«. Naime, svi smo to mislili i čekali. .. On se nasmije, ali samo trenutak, a onda je pogleda ozbiljno u lice. — Dakle, čekali ste? Ništa zato. Moj gospodar mi je odredio da idem. — Bio je ipak one noći u dvorcu? — Stigao je, ali samo da nas povede na jednu drugu četu Sto- jana Varnice koja je smjerala na Đakovo. — Rekli ste da će on odgovoriti na pitanja koja sam upravila vama pa sam mislila: doći će i vidjet ću ga. — Radoznali ste Mako on izgleda? — upita on podrugljivo. — Svi su radoznali. — Naročito žene — i mlade djevojke — naruga se mladić, upi- Ijivši u nju oči. Opet ne može podnijeti taj pogled. Nešto je odvraća. Hi se bo-ji? Ipak se svlada i razjašnjava: — Nije nikakvo čudo ako se mi zanimamo za njega. Uvijek nas privlači junak koji nas brani. A kako je neznan i neviđen, na- staju oko njega price i pričicc. — Lijepo ste mi to razjasnili. Baš biste voljeli sada ovdje raz- govarati s njime negoli sa mnom? Gledala je u površinu rijeke, a kad je izrekao posljednje ri-ječi, pogleda mu u oči. Cini joj se da su isto tako duboke kao i ri- ^?

?-BŽ š'&r^f-f^Z. što teče pod njihovim nogama. Ne može im sagledati dna. Uzalud pribire odvažnost da hrabro gleda u njegove tamne oči. Njegov pogled osjeća kao munju što joj prodire grudi. — Zanimalo bi me da vidim viteza »vilenjaka« — kao što bi zanimalo i svakoga — veli ona. — Mimoišli ste moje pitanje. Ništa zato — takve su žene. No, on će ipak jednog dana doći da ga vidite. — I vi ćete doći s njime? — Nadam se. — Niste uvijek s njime? — Kad me šalje po svojim poslovima, onda ga prate drugi. — Ali sada je prošlo već uistinu dosta vremena. Molim vas, gospodine, kamo bi moja gospodarica poslala dukate za otkup- ninu? — Gospodar me ukorio zbog toga što sam obećao tako vrato- lomnu uslugu po kojoj bi se moglo otkriti kamo zalazi njegov pra- tilac. Ipak mi ne uskraćuje da ispunim obećanje... Rekao je na- ročito: »Ispuni što si toj ljepotici obećao — ali jamčiš mi glavom da po tebi nitko neće ući meni u trag!« Dakle — morate doći i du kate donijeti vi, sami. U vas se pouzdajem i ne želim da itko dru gi sazna gdje sam. — Donijet ću. Kada i kamo? — Svakog utorka i svakog petka možete me naći u ovo doba ovdje, kod starog vrača. Djevojka nešto oklijeva, ogledavajući pustu i samotnu šikaru na obali Drave i visoki pusti zid oko grada. — Da — veli on — baš nije ugodno mjesto za djevojku. Uisti nu, vršite smionu zadaću. — Morala sam to učiniti za svoju gospodaricu. — Vidim — nije zgodno mladoj djevojci da odlazi ovako sa- ma pustom obalom do vrača. Radije ću se ja preodjenuti u kakvog građanskog ili seljačkog momka i doći u tvrđavu. — To bi mi bilo mnogo draže — veli ona zahvalno. — Kako i kada možete doći? •' c — Znam u tvrđavi krčmu u koju zalaze samo čestiti građani. Ime joj je »Zlatni vol«. — Tamo bih mogla i ja doći. — Možete. U gostionici konače putnici oba spola. Odjenut ćete se kao djevojka iz Vinkovaca, a ja ću vas u krčmi čekati kao vaš brat. Oboje, tobože, putujemo u Valpovo i tako možemo mir- no razgovarati. Tamo donesite dukate. — Koji dan i u koje doba? — Cekat ću vas u nedjelju poslije podne iza objeda. A sad mi dopustite da vas otpratim komad puta. Ako bi nas tko opazio, gore, s tvrđave, recite da sam vračev pomoćnik. O vašoj šutnji ovisi moja glava! 5* 67 Neko su vrijeme koračali usporedo, kad ona započne razgovor: — Ljudi govore da vitezu Hrabrenu lepršaju zrakom crna kiila koja svjetlucaju kao munje. Zašto ljudi govore o njemu stva- ri koje su nevjerojatne? — Vama se neprestano vrze po glavi taj vitez? — Htjela bih doznati: je li blizu Ječmenici ili nije? — Odviše pitate. Uostalom, odgonetnite sami.

— Mislim — nije! — Po čemu to zaključujete? — Po vama. Ne biste služili razbojniku. Ili zar ste vi žrtva? Možda vas je prisilio da mu budete jatak? — Da je tako — što biste vi na to? — žalila bih vas ... i pokušala vam pomoći. Zar, možda, ipak? — Zašto pitate kad znate da vam ne smijem odgovoriti? Kao da je njegov glas manje podrugljiv, a vise sjetan. — Zapravo, mislim, taj se vitez mora jednom pojaviti — veli ona. — Vi ne poznajete njega, on ne pozna vas, a jedno me nepre stano ispituje za drugo... Jest, ispituje me. Rekao sam mu: »Pa- zite, gospodaru, spaja vas zajedno sudbina, a vi ne smijete ni mi- sliti ni pitati... Htjela je zapitati zašto on ne smije ni misliti ni pitati, ali ne može. Steže je u grudima. Uz ovog čovjeka sva je sapeta, okovana, ukočena — samo u njoj nešto trepti... I ne odgovorivši ništa, pohiti naprijed. On stupa pokraj nje i šuti. Njoj se čini da promatra njenu pojavu, pokrivenu ogrtačem. Sva drhtava i prestrašena od svoje uzbuđenosti, gotovo potrči. Prepane je topot konjskih kopita. Zaustavi se. Nekoliko stotina koračaja pred njima neki konjanik kao da leti uz obalu Drave. Crni plašt zamotao mu tijelo, crni klobuk pokriva glavu. Sad je, očito, opazio njih dvoje i skrenuo bliže k obali da im se makne, ali je digao ruku kao da njenom pratiocu daje znak. Jahač se zaustavi. Djevojka ga gleda. Lice mu je upola sakri-veno širokim obodom šešira. Ipak razabire da je mlado, tamnopu-tno, oštro, hladno. Štegne je u grlu. Strah je to, strah — veli ona sama sebi. Dva čudna tajanstvena muškarca — obojica u crnim plaštevima, ispod samotnih zidina na rubu puste obale Drave. Tek sada joj bude jasno da je počinila opasan korak kad je otišla k vraču. — Bojite se? — upita je pratilac. — Oh — ne — samo nisam očekivala — i — tako sablasno iz- gleda onaj tamo ... — Baš kao i ja — nasmije se on. — Poznajete ga? Dao vam je znak. Možda je to vitez Hrabren? Nalik je na priču o njemu. — Dopustite da se s vama oprostim — veli on, umjesto odgo- vora na njezino pitanje. — Pazit ću ovdje dok vi ne odete u tvrđa- vu. I do viđenja, u nedjelju! čekam vas! 68 5f^;n Pohitala je prema Vodenim vratima. U trčanju ispadne joj svi-lena mošnjica koju je držala u ruci. Morala se okrenuti i podići je. Pri torn opazi kako njezin neznanac stoji uz jahača. Obojica gleda-ju za njom. Dva muškarca u crnim plaštevima poput dviju crnih aveti stoje tamo i upiru u nju pogled. Osjeća da dršće od zebnje. Stigavši do vrata, osjeti želju da se još jednom ogleda. Odlučno se usprotivi svojoj želji i ostaje postojana u odluci da se ne obaz-re. I prođe između golemih zidina Vodenih vrata. Uđe u tvrdavu i odahne. Kao da je utekla od neke potjere. Osjeti radost što se oslobodila onih pogleda. Obuze je sigurnost. Posve se sabrala i počela razmišljati. Ne o onome što je bilo, nego o onome što će biti kad se vrati kući. Misa je davno svršila. To je razabrala po pustom trgu pred župnom crkvom. Sad mora u žutu paiaču vlastelina Retrale. Tamo su stara gro-fica, njezina kći Magda i njezina lijepa sestrična Hela. Krasanka ukori samu sebe što je tako dugo izostala i predosje-ća buru. Ogleda se na prozore, ulazi ispod fasade i kreće ravno u dvorište. Tu pogleda na trijemove. Nije prošlo mnogo vremena kad se trijemom pronese srditi glas lijepe

Hele. Naglo otvori vrata, uđe u sobu, sva u ružičastom sjaju svoje haljine. Nahrupi na Kra-sanku: — Kuda si otišla? Kako se usuđuješ, nedostojna djevojko? Gdje si bila? Iz crkve nisi otišla kući! Nismo te našli ovdje. Zašto ne odgovaraš? Smjesta odgovori ću te udariti. Krasanka ne odgovara, ne makne se i dopusti da je Hela obas-pe psovkama. Na vratima se pojavi Magda. Cim je čula za Krasankin dola-zak, pohitala je da ustane u njezinu obranu: — Ostavi je, Helo, molim te, bolesna je. — Ne dolikuje ti, Magdo, braniti takvu nevaljanku. — Oprosti, činiš joj krivo. Eto, ne može ni govoriti koliko joj je zlo. — Pretvara se. Gdje je bila za sve vrijeme? — Rekla sam ti vec da se tužila već prije mise i ja sara joj rekla, ako joj pozli, neka.ide k našoj znanici u blizini ljekarne — tamo će joj pružiti pomoć. Uostalom, zar je tako važno kuda ide Krasanka? — uspravi se Magda ljutito. — 2elim znati gdje je bila i ništa drugo. — Zaista ne razumijem zašto dižeš toliku galamu zbog toga. Pusti je na miru, to će je najbolje oporaviti. Magda uhvati sestričnu za ruku i odvede je iz sobe. Šuteći, uputile su se trijemom. Hela je sva rumena od bijesa. Magda je začuđeno promatra. — Sto to znači, Helo? Zašto se tako uzbuđuješ zbog Krasanki- na odlaska iz crkve? Sto onda ako je i nije dugo bilo? Njezin po- kojni otac ostavio je djevojku našoj obitelji da se za nju brinemo. Moje je pravo da je nekud pošaljem i moja je dužnost da se za nju brinem. 69 — Tek danas si se sjetila te dužnosti? Zašto si je poslala iz crkve? Nikako mi to ne ide u glavu. Vas dvije imate neku tajnu. A to me uzbuđuje. — Dobro, recimo da i imamo neku tajnu — svaka je djevojka ima. Ako pošaljem Krasanku nekud s pismom ili slično — kako smiješ zbog toga navaliti na nju i psovati je? — Tako, dakle? Imaš tajnu koju ne povjeravaš meni, nego njoj! — Nemam nikakve tajne, a kad bih je i imala, zašto bih je morala povjeriti tebi? Ni ti meni ne povjeravaš svoje tajne! — Istina je. Imam svojih tajna, i te kakvih, ali ih još ne smi- jem izreći. Još nci Upamti to, Magdo! — Dakle, zaljubljena si? — Nešto slično. Ili, recimo, vrlo mi se sviđa. Ipak ne mogu ništa kazati. Mislim — nema novaca, ni visokog plemstva, ali je mlad i lijep — a ja imam veliki imetak. Naravno, on se mora naj- prije izjasniti ako me ljubi. — Valjda naslućuješ što osjeća. — Siromašni čovjek, ne usuđuje se prozboriti. Moram, dakle, sama pokušati da izvučem njegovo priznanje. — Ako je u tvojoj blizini, nećeš se dugo mučiti... — Rijetko ga susrećem, a sada sam posve lišena njegova dru- štva. AH onaj koji me lišava njegove blizine, mogao bi ga dovesti ravno u moj naručaj. — Veliš, siromašan je i nema visokog plemstva? — napola za- mišljeno upita Magda. — Zašto se vraćaš opet na isto pitanje? — Zato što si me izgrdila one noći kad su javili onu nesreću o provizoru ... — Valjda ne misliš da je on taj koji mi se sviđa? Magda gleda Helu nekako uplašeno, ali se brzo sabere: — Otkud bih to pomislila! Samo spominjem zato što se ču-

dim da bi meni zamjerila kad bih ljubila siromaha i malog plemi- ća, a sebi dopustila to isto. — Ja sam bogatašica. Moja tetka može malom plemiću priba- viti grofovski naslov preko noći — a tvoj bi ga otac morao skupo platiti. Osim toga, tebi gospodare otac i majka, a meni nitko. Hela može ljubiti i male plemiće, pa i provizore, čak i osječkog pandura. Magda osjeti neprijatan žalac u srcu. Trijemom prođe neko-liko gospode. — Evo tvojih kavalira, prepuštam te njima dok uredim kosu — veli Magda i odlazi. Hela sa smiješkom dočeka mladu gospodu. Magda se povukla hitro u sobu svoje majke i pričekala dok su gospoda otišla s He-lom u salon. Kad je bila sigurna da vise neće izlaziti, potrči do Krasanke, zatvori vrata i počne je ispitivati bez daha. 70 m: Ona joj ispripovjedi sve što je govorila s neznanim čovjekom o razbojniku i o novcu, ali prešuti što je s njime govorila o sebi i o njemu, pa i o neznanom vitezu. — Tko je zapravo on? Vitezov kapetan? — pita Magda. — Možda jest. Mislim barem tako — zaključi Krasanka i na- stoji skrenuti razgovor na drugo. — Reci, Magdo, hoćeš do ne- djelje smoći tih pet stotina dukata? — Posudit ću od Hele. — Nemoj, nije pametno. Sama sam ti tako savjetovala one ve- čeri, ali sad mislim da bi Hela sve mogla izbrbljati. — Ali od oca ne smijem tražiti, a ne bi toliko ni dao. Maj- ka ne bi htjela ni čuti o torn. Oboje bi me smjesta poslali ujaku u Beč. Sigurno bi mislili da vodim ljubav s provizorom. Odakle onda da uzmem? — Prodaj ili založi kakav dragocjeni nakit koji često ne nosiš. — Da, to bi bilo dobro. Ti ćeš to založiti? — Ali to mogu učiniti samo kod nekog u Osijeku, a onda bih morala ostati ovdje. Hela ide sutra u Valpovo. — Zadržat ću je. — Neću se smjeti udaljiti iz kuće. Nikad je u životu nisam vidjela tako ljutitu kao danas. Baš me ne trpi! — A zašto? što ima protiv tebe? — Ne znam, Magdo. Kad smo same, kad nema u njezinom dvorcu gostiju — sve je dobro. Ali čim netko dode, sve se promije- ni, postupa sa mnom osorno, grubo, čak mi daje i zaušnice. Zabra- njuje mi da se pokažem u hodniku kad dođe muško društvo. Magda promatra djevojku i razmišlja: Hela je Ijepotica — da — ali Krasanka je divna. Ima nešto u njoj što je uzdiže nad ostale Ijepotice, čak i nad Helu. Ono tamno plavetnilo u očima — čudno tamno — a zjenice — kao krijesnice u svibnju. U torn pogledu ima nešto melankolično, sjetno, čovjek ne može s nje skinuti oka. Jest, Hela je ljubomorna na djevojku, ali njezin bijes, što je Krasanka otišla iz crkve, ne može biti u vezi s tim. Zašto je planula baš zbog toga kad joj time Krasanka nije mogla nanijeti štetu? Mrzi je zbog ljepote i ne da se od nje zasjeniti kad joj dođu kavaliri u kuću. To je razumljivo. Ali kad je otišla, zašto se zbog toga ljutila? Što je mogla time naškoditi njezinoj Ijepoti? Magda ne može sebi na to odgovoriti, ali u dnu duše javljaju se neke čudne sjene malih sumnja, kao odrazi razgovora čas prije na trijemu palace. — Ali zašto te napala što si otišla iz crkve? Zar se ne smiješ maknuti od nje? — Xe mogu razumjeti, ali nikad me još nije s takvom mrž- njom gledala kao malo prije i još će me zbog toga mučiti. — Valjda nije mislila da ideš na sastanak s kakvim njezinim obožavateljem?

Krasanka se zacrveni dovrh čela. Magda je uzme za ruku i promatra istražujućim pogledom. 71 — Čekaj, čekaj, djevojko — ti si smućena — nešto znaš — govori! Krasanka se još vise zbuni. Magda je strogo pogledala, a Kra-sanka skiopi ruke: — Molim te, ne pitaj — ne smijem ti ništa reći. — Moraš. Tražim to od tebe, ja sam ti najbliža. — Ali, ona bi me ubila. — Hela? Kunem ti se, ništa neće doznati, moraš mi kazati sve. — Hela je nesvjesno osjetila da idem zbog provizora ... — Provizora? Kakve veze ima Hela s njime? — Znaš, one noći, kad su nas napali razbojnici, bila sam u so- bi tvoje gazdarice — ti si me poslala dolje da tražim nadšumara zbog provizora. To je gazdarica čula, a drugog jutra me upitala: »Zar vas je baronesa Hela poslala da se brinete za provizora?« — To je naša gazdarica pitala tebe? — trgne se Magda i čvr- sto stisne djevojčinu ruku. — Da, to je rekla i tada mi stala pripovijedati da baronesa guta pogledima lijepog provizora. Svuda mu se nameće. Dolazi u njegov ured da je ući cijepiti rule. Svi se smiju njezinim ružama. Htjela bi se Zorislavu ucijepiti u srce, ali on je izbjegava. Krije se pred njom. — Hela, dakle, ljubi Zorislava? — klikne Magda. — Onaj siro- mašni mali plemić o kome je malo prije govorila — to je on? Jest, on. — Ne znam, rekla sam samo što tvrdi gazdarica. — O, kako se zna pretvarati! One večeri, kad sam se prestra- šila za provizora, bila je gruba sa mnom. Mislila sam, zato je tako izvan sebe što se ja bojim za njega — za maloplemića, što je nez- godno. A kad tamo, ona je bila ljubomorna. Jest, ljubomorna. Magda klone na stolac. — Magdo, pitaj sve gazdaricu, neka ti ona kaže što zna. Sva krv udari Magdi u lice. — Sve je sada jasno. Zato me tako grubo napala one večeri u salonu. Da, bila je ljubomorna zbog mog straha za njega. Kako se zna pretvarati!'I sada mi je nekako čudno napadno govorila o onome koji joj se sviđa. Vidiš, i sama mi je priznala da se taj ma- loplemić nije usudio njoj govoriti o ljubavi! — Nije htio zato što ljubi tebe. Budi mirna. — Nešto drugo me uznemiruje. Hela je opasna — mogla bi me odati ocu, samo da otkaže službu Zorislavu. — Meni pada još nešto na pamet: ona će sigurno pokušati iskupiti provizora. Obje su zapanjene pred ovim otkrićem. — Budi oprezna, Magdo. Pusti je neka ide u Valpovo, a ja ću se dalje pretvarati da sam bolesna — i ostavit će me ovdje. — Da, neka ide. Mogla bi te uhoditi. Srsi me prolaze. Otac bi me zatvorio u samostan. Jest, ona je odabrala Zorislava za sebe, kani ga oteti. Kako sam glupa! Nije ni moj, kako da mi ga otme? 72 Kra- sve. i so nara tala: « čvr- nesa zi u ima. e se siro-on? strata ko nez-a.

čeri 'ako la o ma- a bi išati i ću c bi ebe, me? — Ja znam da te on ljubi, to mu je jasno napisano u očima kad te gleda. — Reci, Krasanko, otkud tebi to da možeš prosuđivati u lju- bavnim osjećajima? — Ne treba ništa naročito da vidiš tko ti je sklon, tko te mrzi, tko te ljubi. — Uistinu, uvjerena si da ljubi mene? — One večeri, kad su nas napali razbojnici, nisi sumnjala, a sad, eto, zbog Hele, okrećeš vjerom. Gazdarica ima pravo — on je izbjegava, a ja čvrsto vjerujem da njegovo srce pripada tebi. — Ali prije nisi spomenula da bi ona mogla iskupiti provizora. — Palo mi je na pamet kad se tako žuri u Valpovo. — Onda ima Hela i nekog posrednika. Možda nekog iz Valpo- va? Hi koga drugoga? — Još nešto sam se sjetila. Kad sam prije tri dana dogovarala s neznanim posrednikom, spomenuo je kako se sa svojim gospo- darom nalazio u Valpovu. Široko rastvorenih očiju zuri Magda u Krasanku: — To je novo otkriće. Onda će Hela uzeti islog posrednika? Kazuj što je govorio o Valpovu? — Rekao je da pozna sve ljepotice u valpovačkom dvorcu. — Dakle, i tebe? — Ne, to je rekao baš zato što me nije nikada vidio. — Što je radio u dvorcu baruna Prandaua? — Čekali su tamo Varnicu. To je, napokon, sasvim razumljivo, otuda ne slijedi da Hela zna za ovog našeg posrednika. Hi možda onog drugog ... — Kojeg drugog? — Nisam ti rekla da je tamo dojahao još jedan takav mladi muškarac. — Vidiš, ne saopćavaš mi sve. Kakav drugi? Gdje si ga vidjela. — Dojahao je kao sablast na crnom konju, uz Dravu, sav omo- tan u crni plašt. Jahao je kao da leti. — To je bio vitez Hrabren? — Ne znani Naš neznanac nije mi odgovorio na pitanje je li to vitez. Ne smije, naravno, ništa reći. Ali činilo mi se da sarao »vilenjak« možc tako juriti. Vidjela sam mu lice tek napola, mora biti lijep kao ovaj naš posrednik . .. — A nisi mogla naslutiti tko bi bio taj drugi? — Sve mi govori — bio je glavom vitez ili možda drugi ka- petan. Ipak, vjerojatnije je da je bio onaj koga narod zove »vile- njakom«. Sve su točno raspravile, a onda je Magda otišla u salon. Tu je našla Helu kako se živo zabavlja s gospodom. — Krasanka je zaista vrlo bolesna — veli joj Magda. — Žalim, sutra u zoru idem u Valpovo. Gospoda me prate. — Ne možeš je bolesnu vući sa sobom. Liječnik kaže da bi mogla imati i kozice ... — 73 To uplaši Helu i odredi da Krasanka ostane u svojoj sobi. Vise je nije htjela vidjeti.

Sutradan je otputovala. Magdi je odlanulo. Citave dane sjedila bi s mladom pouzdanicom i po stotinu puta raspravljala o zaroblje-niku i nagađala koliko će vremena biti potrebno dok opet stigne na slobodu. Onda bi opet govorila o otkriću Heline ljubavi. Stvaraju osnove, raspravljaju, a Krasanki godi što u torn razgovoru može neprestano spominjati mladog posrednika koji već nekoliko dana pokreće njezin unutrašnji život, zalazi joj u sanje, pobuđuje drhta-je njezine duše. Neprestano misli kako će se opet sastati s njim i što će joj on sve reći. čeka taj dan s drhtavom željom, a opet je hvata strah i htjela bi da ga vise ne vidi. U TVRĐAVI Kroz prozore vire radoznale oči. četvoroprežna kočija zaustavi-la se bučnim štropotom pred palačom — stanom zapovjednika tvr-đave grofa Keglevića. Radoznalo promatraju ljudi mladog kočijaša u crvenom kaputu, s visokim žutim klobukom na glavi. Do njega sjedi lakaj u napirlitanoj crvenoj livreji. Straža pred ulazom kao da se zbunila, spazivši na trouglastom klobuku lakaja carski grb. Ispod veže istrče vojnici i sluge. Lakaj silazi i ukočenim držanjem izjavi: — Javite grofovskoj milosti da je stigao visokorođeni gospodin barun Weber, savjetnik njezinog veličanstva carice. Sve se glave sagibaju do nogostupa kočije. Sluge tree u vežu palače. Drugi otvaraju vrata kočije i ponovno se klanjaju gospo-dinu što se netom digao s mekih baršunastih jastuka kočije. Gospodin savjetnik silazi. Visok je, uspravan. U sivom putnom kapuiu, u sivim hlačama, modrom prsluku. Na bijeloj kovrčastoj periki do-stojanstveno počiva siyi šešir, obrubljen tamnim krznom. Polagano koraca u palaču. Uspiiije se stepenicama. Kad je stigao u prvi kat, primijeti da hodnikom hiti gospodin što kopča svoj smeđi haljetak za primanje koji je netom obuisao. Sav je usplahiren, zadihan, iznenađen. Pokloni se izaslaniku carice, predstavljajući se: — Ja sam zapovjednik grof Keglević. Zapanjen sam, vaša ek- scelencijo. Kad je lađa prije tri dana stigla na pristanište, rekoše mi da su vas razbojnici zarobili. — Jest, zarobili su me. Eto, vidite, ruke su mi ranjave i po- vezane, ne mogu vas ni pozdraviti, to se zbilo u borbi s razbojnici- ma. Pripovijedat ću vam. — Molim, ekscelencijo, bit će za to vremena. Izvolite, vase odaje čekaju vas već tri dana. 74 I povede carskog savjetnika hodnikom do vrata gdje već stoji sluga i otvori mu salon. — Ovdje su vaše odaje, ekscelencijo. Izvolite zapovijedati! Okrepu, piće? A zatim biste se odmorili. Sigurno ste doživjeli straha. — To je istina. Dobro će mi činiti odmor, a okrepu molim ka- snije. S nekoliko riječi ostavi grof savjetnika nasamu. Sluge su unosile kovčege u spavaonicu, dok je savjetnikov lakaj u crvenoj odori stajao ukočeno. Sluge se duboko poklone i izađu. Čim je ostao nasamu, »savjetnik« smjesta zaključa vrata. Onaj u crvenoj livreji zaklima glavom i smješka se: — Tako mi života, divno vas je gledati u toj savjetničkoj odori. Kao da ste se u njoj rodili. — A, gledaj ti sada ovo — šapne mu Varnica i ogledava se u velikom zrcalu. Ide amo-tamo i sve promatra svoje korake, sjeda u naslonjač, opet ustaje, naklanja se kao da pozdravlja, sve to čini ozbiljno s najvećom pažnjom. I tiho razlaže Atanacku: — Vidiš, Atanacko, svaka greška u ovim budalaštinama mogla bi me odati. Krivi korak mogao bi mi odrubiti glavu. I zato pazi da se privikneš ovim ulaštemm podovima i sagovima. Hodaj gore- -dolje, i ja ću tako; treba da se vježbamo.

•— Lako je hodati po ovim krpama, ali ovim podom, što je sklizak kao led u močvari o Božiću — to je umijeće! Neko su vrijeme hodali po olaštenom podu spavaonice, a onda se Varnica uvalio u naslonjač: — Ljepše je meni sjesti na lectinu ili u močvaru. — Nije ljepše, ali sigurnije — primijeti Atanacko. — Ostavi to, siguran sam ja u sebe. Ali ti pazi da ne napraviš budalaštinu. A kočijašu rekoh: »Sine, pazi da ne mlatiš jezikom. Stavi ga za zube — bit će pametnije. Hajde — otvaraj kovčege. Uzimali su odijela carskog savjetnika Webera i raširili po sobi. Zatim posegne Varnica ha dno gdje leže četiri kubure i četiri vrećice. — Dvije kubure za tebe, dvije za mene. Jednu stavi u desni, drugu u lijevi džep. Ovo narn mora biti uvijek u pripremi ako bi komu palo na um da se usprotivi priznati me dvorskim savje- tnikom. •— A što je u vrećicama? — pita Atanacko i zagrabi u kovčeg. — Tu je puščani prah. I slušaj! Kad bi se dogodilo da koji đavo otkrije u meni Varnicu, bilo u grofovim sobama, bilo ovdje, ispalit ću hitac. To je znak za tebe da smjesta pohitiš ovamo i ba- ciš goruću svjetiljku na ovaj barut. Nastat će prasak i požar, a onda strava u čitavoj kući — baš toliko koliko treba da umakne- mo niz stepenice, skočimo na sedla, pa naprijed iz tvrđave! Car- 75 skog će savjetnika pustiti izići. Ako ne, nekoliko hitaca u čuvare, i mi smo izvan tvrđave, pa hitro u Donju varoš. Tamo čekaju naši. Ima ih tridesetak. Atanacko priđe k prozoru i pogleda na trg. — I tu su, eto, već naši. Eno, gledaj ona kola s robom — i konji — ima ih četvorica. Stojanoviću sam naredio neka stalno drži u pripremi grofove konje jer da carskom savjetniku kadgod padne na pamet da sjeda na konja. Kažu, i u carskom dvoru uvi- jek na njega čekaju jahaći konji. Ha? To sam dobro smislio. — Bit će dobro. Pravi carski savjetnik smije da radi što ga volja. I da mu svakog časa neka druga ludorija sune u glavu. — Eto, tako. Sad smo sve točno ugovorili. Oni s trga pazit će čitavog dana na ove prozore. Kad ja s prozora pustim ruku, znak je da prijeti opasnost. I svi će biti na svom mjestu. Neće Varnicu dobiti ni u carskoj odori... — A ja mislim da bi sad trebalo da se uredimo, gospodaru. Du- go će trebati dok namjestite drugu vlasulju, onu paradnu, pa onda ovaj prokleti crni madežić što se lijepi na lice. — Hajdemo na posao. Sam je đavo smislio ovakve odore, čipke, pa sve smrdljivo od neke mirisave vodice da mi se smuči. Pomiriše neku bocu i gadljivo se strese. — Hej, Atanacko, kako divno miriše ona naša močvara prema ovom gadu ovdje. Sto sve ne izmisle lude! A onda stade svlačiti putno sivo odijelo i uzrae modro baršu-nasto, vezeno, i žuti prsluk. Na bijele čarape oblači obuću carskog savjetnika koju mu je priredio za njegovu razbojničku nogu jedan njegov drug, nekadašnji postolar. Najdulje se zadržao pri uređivanju lica u što ga je morao upu-titi zarobljeni provizor Zorislav. Oprašivši obraze, uzme iz kutijice crni madež i prilijepi ga nedaleko od usna. Iz druge kutije izvadi li-jepo očešijanu bijelu vlasulju i teškom je mukom navuče na glavu. Ogledava se ponovo u zrcalu i ne može se sam sebi nadiviti. — Zagledava se u zrcalo kao mlada na vjenčani dan — draška ga Atanacko. — Nemam li što ogledavati? A? Nisam li muškarac od oka? No, sad je svršeno. Gle, kako se izgorjela koža dade prikriti ovim bjeli- lom. AH ruke! Kuda bih s njima? Ona bijela rukavica koju oblači savjetnik na ruke nikako ne ide na moje debele prste. I vidiš — prirodno izgleda da sam se otimao razbojnicima pa izranio fine

dvorske dlanove i prste. Tako ne moram nikomc pružati ruku na pozdrav. Nikako nisam mogao naučiti pružati ruku po carskom običaju. — Bistra vam je glava, gospodaru. Kao da ste učili uče- ne knjige. — Vidjet ćeš ti kako ću ja izigravati gospodina na vlasti. Znam ja kako se vlada čovjek koji gospodari tuđim imetkom i životom. Oh, ide mi jezik na njemaćki kao da žvačem masnu bra- vetinu. Hajde, zovni slugu i reci mu da savjetnik čeka grofa. 76 Malo kasnije ulazi u salon grof Keglević, sjeda s odličnim gostom, ispituje ga o razbojničkoj otmici i saosjećajno sluša nje-govo pričanje. Varnica pripovijeda kako se sve zbilo na lađi i kako su ga odveli u zarobljeništvo. — Kako ste opet utekli na slobodu? — pita grof radoznalo, a on tumači: — Umjesto tajnika, putovao je sa mnom mladi grof Hotzen- dorf. On je caričin ljubimac. Sasvim mlad čovjek, on je uvijek stajao iza njezinih leđa kad sam ja igrao s caricom karte. Vi zna- te, carica strastveno karta ... — Da, to je poznato. Ova joj je razonoda i te kako potrebna. — Radi ona dan i noć. I tako je mladi grofić isprosio od cari- ce da može putovati sa mnom. Kad su nas uhvatili prokleti raz- bojnici, mladi grofić se prijetio razbojnicima kako ga moraju pu- stiti jer je ljubimac carice. Razbojnici su tamo imali nekog gospo- dina kao taoca i on je sve tumačio razbojniku Varnici što mladi grofić govori. Lupeži su mi nakon tri dana saopćili da će mi sve uzeti, osim odijela, ako ne nađem negdje otkupninu. Rekoše mi dr- sko: za caričina ljubimca svaki će plemeniti gospodin položiti otkup ninu. I tako su mi oduzeli sav novae i sve dragulje, samo su mi os- tavili moje spise i haljine koje nosim iz dvorske kancelarije. Za- vezali mi oči i odveli nekud daleko pa me ostavili sama samcata nasred ceste u posve nepoznatom kraju. Tu sam stajao s kovče- zima na putu, ne znajući kuda. Neka mi je kočija dolazila u sus- ret. Dva otmjena gospodina zaustavila su četvoropreg. Sve sam im ispripovijedao. Oni su me povezli do nekog mjesta gdje su uzeli ja- haće konje da nastave put kući, a meni ostavili koćiju, svoga lakaja i kočijaša da me odveze u Osijek k vama. — Glavno da je sve prošlo sretno. — Da, ali samo pod uvjetom da im za tri dana donesem otkup ninu za grofa. Lopovi traže za caričina ljubimca hiljadu dukata. A ja sam ostao bez novčića. Moram negdje zatražiti zajam. Carica mi ne bi nikad oprostila da se ne pobrinem za mladog grofa da ne mora boraviti u društvu razbojnika dok ja odem u Beč i po- šaljem novae, — Ali, ekscelencijo, nemajte brige! Kad god zaželite, imat ćete dukate. Jeste li utanačili gdje ćete predati i kako? A ne bi- smo li torn prigodom mogli pokušati prodrijeti do lupeža Varnice? — Gospodine grofe, to bi bila velika pogreška. Moram osobno odnijeti dukate na određeno mjesto, kako su mi razbojnici odredi- li, a pri torn su se zapnjetili: učinim li kakav korak protiv njih, caričin ljubimac će platiti glavom! — Bože sačuvaj! Nećemo prouzročiti takvu nevolju. Neka bu- de kako su vam odredili, a kako su vas i orobili — moja k-uća varo. stoji na raspolaganju ...! — Hvala, gospodine grofe, prisiljen sam prihvatiti vašu po- nudu. Zasada bih trebao hiljadu forinti. 77 — Koliko god želi vaša ekscelencija. Bit ću vrlo sretan što

mi je u dio pala cast da pomognem u neprilici vašu ekscelenciju, kao i ljubimca njezinog veličanstva. Varnica se nasmiješi grofu i reče: — Njezino veličanstvo će vam za ovo naročito zahvaliti I odlikovanje vam neće uzmanjkati, za to ću se pobrinuti ja! — O, vrlo ste ljubazni. Smatram svojom dužnošću da vam pomognem. Dopustite mi da vam odmah izručim hiljadu forinti. I on pozvoni i naredi sluzi neka ide blagajniku i donese zatra-ženu svotu. U salon ulaze sluge, nose svijećnjake s velikim svijećama i postave na stol. Grof podvostruči svoju pažnju prema carskom savjetniku koji mu je obećao odlikovanje: — Ne biste li možda, ekscelencijo, dopustili da pozovem liječ- nika koji bi vam pregledao ruke? — Hvala na ljubaznosti. Uvijek nosim sa sobom ljekarije. Naročito za rane. Nikad se ne zna šta se može dogoditi, a ja se u te stvari vrlo dobro razumijem. — Onda, dopustite da vas, ekscelencijo, ponudim večerom. Ne bih vas htio umarati, možda biste ipak izvoljeli u blagovaonicu u krug moje obitelji ili možda da vam serviram u vašim odajama ako ste umorni? — Baš sam htio zamoliti grofa da me ispriča kod grofice. S ovako povezanim rukama mogu jesti jedino sam u svojoj sobi. Bit ću prisiljen da me hrani moj lakaj. — Razumijem, ekscelencijo, — neka bude po vašoj želji. — Treba da vam saopćim još ovo: carica me uglavnom poslala ovamo da razgovaram s vašim čuvenim junakom koji sam, na svoju ruku, vodi ljutu borbu protiv razbojničke bande. Carica je čula o njemu i želi da ja osobno ugovorim neke naročite osnove koje bi se morale poduzeti protiv svih triju razbojnika u Slavoniji. — Ah, vi biste htjeli govoriti s vitezom Hrabrenom? Tako su ga nazvali. Puk ga zove još i »vilenjakom«. To vise odgovara njegovu shvaćanju. Uistinu.je smion. — Vjerujatno 'je to taj. Molio bih vas ako mogu još danas raspravljati s njime. — Ekscelencijo, to neće biti moguće. On se, naime, krije. I ja sam već tražio mogućnosti da s njime stupim u pregovore, ali uzalud. — Čuo sam na lađi da taj nepoznati junak dolazi u tvrđavu, i to k franjevcima. — Tako govori svijet. Međutim, kad sam pokušao od franje- vaca doznati nešto o njemu, oni su rekli da ništa ne znaju. Ili je uistinu tako ili ga neće prokazati jer ga drže u tajnosti i preda mnom. Već sam se poslužio izlikom da ga traže iz Beča. Oni ipak tvrde da ne dolazi k njima. — A zašto se krije? Nije li to čudno? 78 — Nikako ne mogu odgonetnuti što ga nuka da se krije. Sva- kako ima za to neki razlog koji će biti u uskoj vezi s nj ego vim uspjehom u borbi protiv razbojnika. — Da, da, i ja to mislim. Nešto je važno zbog čega se ne oda- ziva ni vašem pozivu. Svakako ne želi da ga itko pozna. Samo, ja ne mogu kazati carici da nisam mogao s njime govoriti. Možda bismo mogli doznati nešto potanje što ljudi pričaju o njemu? — Valjalo bi oglasiti građanstvu da se javi svatko tko o njemu što zna. — Imam bolju ideju. Carica mi je povjerljivo naredila da iz- vidim nešto važno. Naime, kako građani ovdje misle o njoj i zašto se protive ujedinjenju triju općina. A kako sam naročito spretan u tajnim izvidima, to mi je carica naredila da se ovdje u tvrđavi preodjenem u trgovca pa da odem u jednu građansku gostionicu

i tamo osluškujem što govore o njoj i o svemu drugom. — Morali biste onda znati i hrvatski. — Sasvim dobro govorim hrvatski, naučio sam to u vojsci. Vise godina sam bio blizu Zemuna. Baš zato me carica i poslala da sve to izvidim. Sutra je nedjelja, baš zgodan dan, ali molim gospo- dina grofa — o tome nikome ni riječi, ni živoj duši. — Samo se po sebi razumije. — Osim toga, želim da me sluge ni itko drugi iz kuće ne vidi kad budem odlazio onamo i kad se budem vraćao. — Izvršit ću vašu želju. Možda bi vam trebalo i odijela? — Baš sam htio zamoliti nešto otrcana, i klobuk sa širokim obodom, za mene i za lakaja koji će me pratiti. — To dokazuje da se njezino veličanstvo ne pouzdaje u slu- žbeni izvještaj o građanima koji se protive ujedinjenju općina. — Sada će sve saznati od mene. Grof ustane i pokloni se. — Neka vaša ekscelencija dopusti da vam sada serviraju ve- čerti, a nakon toga ćete sigurno zaželjeti odmora. — Uistinu, želim što prije na počinak. Grof se oprosti s njim s mnogo Ijubaznih riječi i ostavi salon. »Savjetnik« se okrene prema drugoj sobi koja je otvorena i zovne Atanacka. — Eto, sve ide kao po loju. Najprije sam dobio hiljadu forinti, onda ću opet na odlasku pozajmiti koju hiljadu dukata. Koliko moramo stajati u zasjedi i potrošiti metaka dok nađemo na cesti toliko trgovaca da nam u kesu padne hiljadu forinti! A, eto, »car- ski savjetnik« sjedi u naslonjaču, obećava odlikovanja i padaju mu u džep hiljadice! — Velika je vaša pamet, gospodaru. Ni turski car se ne može mjeriti s vama. Atanacko se ukoči i stane u kut jer su ulazili grofovi sluge, hitro prostirati stol za gospodina savjetnika, nosili boce finog vina, a onda donijeli u zdjelama od srebra i porculana svu silu jela. Po-što se gospodin savjetnik ne može sam služiti, oni mu sve služe 79 na tanjur pa se onda povuku u pozadinu i čekaju da uzme vilju-šku. Digao je svoje povezane ruke, pokazao slugama, slegnuo ra-menima i rekao im: — Oslavite me. Poslužit će me moj lakaj. Kad su zatvorili za sobom vrata, prišapne Varnica Atanacku: — Giedali su te čudno. Proždirao si zdjele očima. Moraš pa- ziti, to se ne pristoji. — Draži me miris pečenja. Međutim, Atanacko zaključa vrata i skine poveze s Varničinih ruku. Odmah su obojica sjeli k stolu, svaki uzeo po komad mesa, i kako su jeli, zamalo se nisu ugušili. Praznili su redom zdjele. Na-jednom im padne pogled na pladanj pun finih umaka od jaja. — A što je ovo? — čudi se Atanacko. — Neko žuto mazalo, neka čudna gnjecava stvar. Gle, kad metneš u usta, ima čudan okus. Drukčije je to kad mi ondje na ledini ispečemo prase pa legnemo kraj njega i zabadaš nos u mast i režeš handžarom kako ti se sviđa. — I bolje ide u tek — časti mi. — Onaj tamo Weber u zatočenju govorio mi je o nekom ulju- đnom ponašanju kod jela. Što to znači? Kod jela ne treba nekog ponašanja. Zgrabiš batak, zagrizeš i gutaš. Zar tome treba pona- lanja? A kad sam vidio da to neću moći naučiti, rekoh sam sebi: e, Varnica, neće biti dobro, budeš li ti s njima sjeo k stolu. Poveži ruke, pa si se oslobodio svega. Jeii su i svaki zaiogaj zalijevali vinom. — Hajde, da malo razmackamo ovo gnjecavo žuto jelo da ne bi pomisliii kako narn nije išlo u tek.

Nakon večere Varnica se pnmakne Atanacku i šapćuči mu ispripovjedi, što je sve ugovorio s grofom. Sluga pomno sluša, a onda se zablene u gospodara: — Zar, uistinu, idete k »Zlatnom volu«? — Došao sam zato da nađem njega koji mi otima plijen iz ruku. 5 — Ako ne doznate ništa o njemu? — Nešto moram o njemu doznati, nekud ipak zalazi. Da je miad, to svjedoče njegova djela. Ako je mlad, ima i curu. A kad doznam gdje je ona, naći ću put do njega — to upamti! Hi će mi pasti u ruke on ili ona — a tada lizat će mi on ruke kao krava sol, pa makar se vilenjačio do sivih oblaka. — Vi znate što hoćete i kako ćete — a ja samo slušam. — E, vidiš, ta ti valja! Obojica se upute u spavaonicu. Usred prostrane, raskošno uređene sobe posteija, raspremljena za spavanje. Nad njom se raskrilio baldahin od žute svile. — A što mi to razapeše nad giavom? — začudi se on, prilazi bliže, ogledava pokrivač od svile i jastuke u čipkama. 80 — Propadoh u ove perine kao onaj mladi provizor u močvar ru — prenerazi se i pruži ruke uvis: — Vjere mi, tu ne mogu spa- vati. Digne se i krene u narednu sobu određenu za lakaja. Tu su izmijenili još nekoliko riječi, a zatim se Atanacko stade svlačiti. Varnica se vrati u spavaonicu. Svuče se i legne na sag. Pod glavu savije svoj putni kaput i zahrče. Sutradan rano obojica su se ponovo obukli i uredili, a zatim je jedan drugoga čestito gledao je li sve u redu. Atanacko ponov-no poveže Varničine ruke, a tada otvori vrata i naredi jednom slu-zi da pozove savjetnikovog kočijaša. Nesigurnim korakom uđe mladić, ukočen je, blijed. Varnica se tiho izdere na njega: — Kao da te je đavolski car nabio na koplje! Sto toliko trepćeš? — Mislim, oče, da bi bilo bolje vratiti se na polovici puta nego ići u opasnost do kraja. — Svatko ide na svoj način, a ti na magareći. — Osedlao sam jahaće konje, već su spremni dolje pred pa- lačom, ali sluge me neprestano ispituju čemu vodim konje pred palaču dok vi ne odredite. Rekoh im da se tako sviđa carskom savjetniku, ali svi me čudno gledaju! — Zato imaju oči da gledaju, a tebe je strah kao kukavca. Eno, idi k prozoru, pa da vidiš nisu li tamo naši. — Da, uistinu, vidim puna kola robe, a i ljudi dolaze k njima i kupuju. — Pod robom kubure, na kuburama barut da rasvijetli čitav trg. Ako se kome prohtije pod ovim vezenim haljetkom pronaći razbojnika, svi će planuti. A glave će padati po zemlji kao bundeve. Istresi strah iz kosti, glupane! Nikome ne pada na um da posum- nja. Izjahat ću još prije podne sa zapovjednikom da razgledam tvrđavu. A ti i Atanacko idite sa ranom,- i da se držiš kako treba. Još mu dade nekoliko uputa pa ga onda pošalje iz sobe. Zamalo ulaze grofovske sluge i stadoše spremati posude od večere da prostru doručak/»Gospodin savjetnik« je otišao u spavaonicu, a Atanacko za njim i pritvori vrata. Izašao je tek onda kad su sluge javile da je doručak za ekscelenciju spremljen na sto-lu, a da gospoda od općine i suda čekaju u grofovom uredu.

U grofovoj radnoj sobi skupila se općinska gospoda: Fabija-nović, Gutal, Špoljarić, Šandorović i Hegedušić, zatim predstavni-ci suda: Dragolić, Dugački, sudac Valentić i zapovjednik tvrđave grof Keglević. »Dvorski savjetnik« ulazi dostojanstveno, koraca polagano ola-štenim podom da prikrije nesigurnost. ? Zagorka: Vitez slavonske ravni Grof mu predstavlja gospodu redom i odmah im pripovjeda da ekscelencija ne može pružiti nikome ruke jer ih je izranio u bor-bi s razbojnikom Varnicom. »Savjetnik« se poklonio dosta oholo i sjeo u naslonjač. Nje-gov »lakaj« donese Weberovu izvezenu mapu sa spisima i položi je na stol. Odmah je grof prionuo vaditi spis za spisom i tako za-mjenjivao »savjetnikove« ranjene ruke. Onda se stalo redom čita-ti spise iz kraljevske kancelarije. Ponajprije su pročitali caričinu poruku kojom ona izražava negodovanje što se sve tri općine protive unifikaciji. Nadugo se razlaže potreba ujedinjenja. Konačno se čita prijedlog da se po-novno o torn vijeća i donese odluka kojom se proglašuje ujedinje-nje općina. Zatim se čita kraljičina odredba da se njezina izasla-nika dvorskog savjetnika dostojno ukonači, pogosti i za njegov trud isplati 100 dukata i namire njegovi troškovi. Svi se poklonom odazovu ovoj odredbi, dok »savjetnik« po-primi izražaj omalovažavanja. Zatim se nastavi čitanje ostalih spi-sa. Tom prigodom zapovjednik se uslobodi da zapita kraljičina izaslanika: — Njezino veličanstvo nije potvrdilo smrtnu osudu Todora Mi- hatovića kojemu je dokazano da je jatak vođe razbojnika Varnice. Mirno i hladno odgovara Varnica: — Njezino veličanstvo želi da se osuda ne izvrši zato što ima za to naročiti razlog. Taj bi čovjek mogao koješta izvršiti protlv razbojnika, dakle, valja ga predbježno pustiti na slobodu. Narav- no, prije toga ću ja s njime ugovoriti što mu naređuje carica. Mirno su se i tome pokorili i uzeli u ruke posljednji spis kojim carica traži od vojničke komande da joj saopći što su nakanili učiniti protiv triju razbojničkih bandi u Slavoniji. — Njezino veličanstvo je veoma ogorčeno protiv haračenja raz- bojničkih bandi i naročito želi da joj saopćim potanko što se kani poduzeti protiv razbojničkih četa Varnice, Ječmenice i Kosića — reče »dvorski savjetnik«. — Evo, što sm6 -odlučili — počne zapovjednik grof Keglević. — Novačit ćemo one koji se dobrovoljno jave iz gradanstva pa ih organizirati u odrede kao neku vojsku, koja ima jedinu zadaću vo- diti rat protiv tih razbojničkih bandi. S tim ćemo odredima, a i uz pomoć vojske, opkoliti čitavo područje na kojemu su razboj- nici i zatim ubaciti najbrže konjaništvo da u ovom obruču goni i uništi te bande do temelja. Moramo ih pobiti sve do jednoga. Pri je ne može biti mira ni blagostanja u ovoj zemlji. Nadam se, gospodine savjetniče, da će vas ova naša osnova zadovoljiti. — Ne možete zamisliti koliko me raduje što ste mi sve obja- snili. Carici će biti naročito ugodno kad čuje vašu osnovu. — Vaša ekscelencija želi, očito, da sve to zabilježi — primijeti sudac Valentić i pruži savjetniku pribor za pisanje. 82 _ ^- s-^rs-4hsfS-^ — Nije potrebno, ja sve odlično pamtim. Vi ipak sastavite sve što ste mi rekli i spremite spis za caricu, ali za to još ima vre- mena. »Dvorski čovjek« ustane. Očito mu je nešto dodijalo. Međutim, sudac mu predoči spis. — Vaša ekscelencijo, evo zapisnik naše konferencije, izvolite

pročitati i potpisati. »Da je handžar, znao bih ja kako ga uhvatiti« — i zakašlja. Kad ga je prošao kašalj, pokaže na svoje povezane ruke i reče: — Ugledna gospodo, ne mogu uhvatiti ni nož pri jelu, a ka- moli pero. — Sto vam pada na um mučiti ekscelenciju — ukori grof suca — zar ne vidite njegove izranjene ruke? — Ne zamjerite, naravno, ekscelencija ne može pisati.,. — Ubilježite: zbog ranjene ruke ekscelencija savjetnik njezi- nog veličanstva ne može potpisati, ali se sa svime slaže — veliko- dušno će Varnica. U kutu sobe stoji Atanacko. Debele kaplje znoja cure mu niz čelo. Pogled mu se zabode u oči »gospodina savjetnika«, a taj po- ^^ČiJI ^ S^jS'ičijnje ,^ipSoii«r ^vie^i^vrfi? -^ ranjene ruke. Strah mine »savjetnikova lakaja«, samo osjeća kako mu ispod crvenog lakajskog odijela teče rijeka znoja. Konferencija je svršena. »Gospodin savjetnik« se lagano na-kloni. žuri mu se iz ove odaje. Zatim ide Atanacko — kao sjena straha. Stigavši u salon, njih se dvojica nijemo zgledaju i kimnu gla- Da niste povezali svoje ruke povezom — već bi ih oni bill svezali lancima ... — Znao sam ja: sve se može sakriti pod dvorskim haljinama, svilenim čarapama, ličilom i ovim brašnom kojim gospoda prlja- ju svoja lica — ali ruke, ruke bih morao odrezati da me ne odaju! Zato smislih: povezuj ih — bit će dobro za sve. — Svejedno mi se čini, ne mogu istina priseći, a ipak nešto sucu nije bilo pravo. Vraški je žmirkao u vas. Da možda nije prepoznao vaš lik? — Da me prepozna, morao bi me i otprije poznavati, a kad je tko od njih vidio moje lice? Strah ti pije pamet, Atanacko! — Pravo velite. Gdje bi on ikada slutio kako izgleda haram- baša Varnica! Ipak, džigerica će mi izići na usta ako što prije ne oderno odavle. — Popodne idemo k »Zlatnom volu«. Sutra ću u općini podi- ći sto dukata za svoj trud, od grofa zatražiti tisuću dukata da od- nesem otkupninu za mladog grofića koji ne postoji, a tada ide A* 83 carski savjetnik u Varničino carstvo. AH ću tamo ponovo tražiti otkupninu za gospodina Webera. Za sto dana bit će belaja kad tvr-đava sazna kakvog je imala caričina gosta! Njihovo šaputanje prekine kucanje. Atanacko odskoči k vra-tima i otvori ih. Ulazi grof i ispričava se: — Oprostite mi, ekscelencijo, što vam ponovo smetam. — Baš dolazite u dobar ćas. Molio bih da mi za poslije podne donesu odijelo u kojemu ću izvršiti kraljičinu zapovijed i otići među građane. — Sve sam već uredio. Omot će donijeti iz grada da sluge u kući ne naslute kamo ide ekscelencija. Međutim, došao sam posre- dovati u jednoj stvari... »Samo ako se mogu zaslužiti pare« — pomisli Varnica i upita grofa: — O čemu se radi? — Sudac moli da ga primite u posebnu audijenciju. — što želi od mene? — Saopćiti vam nešto od velike važnosti. Sudac i važno saopćenje učini mu se nešto sumnjivim, ali ne trepne okom. — O čemu kani govoriti? — O razbojniku Varnici. Učini mu se kao da se Atanacko kod vrata skamenio. A i nje-ga obilazi neki neprijatni osjećaj.

— Neka sve napiše i pošalje — odgovori on. — Mislim, ekscelencijo, bilo bi potrebno o torn osobno govo riti. Stvar je od velike važnosti! Omalovažavajući, Varnica odmahne glavom i ravnodušno odgovori: — Dobro, može doći. Smjesta krene grof da dovede suca i zatvori za sobom vrata. Atanacko izbulji pogled u razbojničkog vođu. Blijede mu usne šapću: — Rekoh vam ja^ čudno vas je promatrao. — To gore po njega. — A joj! Skidaju vam prašinu s lica, vlasulju s glave, vezani haljetak i razotkrivaju ... — Neće dospjeti ni da me taknu. Stani na prag spavaonice da si bliže kovčegu s barutom, a ruku pritisni k džepovima da ti kubura bude bliže. — A vase povezane ruke? — I lanci bi popucali kad mi ruci ustreba oružja. Onda hitro ode k prozoru, otvori ga i pogleda dolje. Tri ose-dlana konja čekaju pred palačom. Cuva ih mladi kočijaš u žutoj kočijaškoj uniformi. A tamo podaleko, na trgu, naslonjeni na kola puna različite robe, njegovi su ortaci. Gleda ih uporno i dade neki znak. 84 ?""^V,-." — Razumjeli su me. Bit će pažljiviji. Dolje Stojanović već sjeda na konja, a dva drži u pripremi. Cim bi oni samo pokušali izreći sumnju da nisam pravi dvorski savjetnik, pucam — a ti smjesta pali barut... — Čujem korake, idu! — upozori Atanacko. Opet se otvaraju vrata. Ulazi grof. Za njim sudac Valentić. Obojica su nekako tajanstveni, čudni, šutljivi. Sudac zuri u dvor-skog odličnika kao da se teško sprema prozboriti. »Savjetnik« stoji pred prozorom. Ruke je složio unatrag. Grof i sudac ne sje-daju, a »savjetnik« im ne nudi stolice. — Dakle, recite, ekscelencijo — ponuka grof suca. Sudac malo digne. glavu, gleda u »savjetnika« pa se zamisli. — Vašu će ekscelenciju sigurno vrlo zanimati ova stvar o Var- nici — nasmiješi se sudac kao od sreće što je uvod uspio. — Sve me zanima što se tiče razbojnika — odgovori on hla- dno. Na ovaj odgovor sudac se pomakne bliže. — Naši su panduri naišli na neobično otkriće. — Tako? Sto su otkrili? — pita razbojnik u carskoj odori, uko- čeno stojeći uz otvoreni prozor. A vani na trgu šest ortaka pom- no pazi na svaku kretnju. — Doznali su neku skrovitu tajnu koja nas vodi na siguran trag lupežu Varnici... Atanacku se čini da to sudac pripovijeda s nekom naročitom nasladom i zajedno sa zapovjednikom neobično pažljivo gleda u njega. — Možda se vaša ekscelencija umara stojeći — veli grof i po- kaže naslonjač. — Hvala, volim stajati na svježem zraku — odgovori on i još vise se nasloni na dasku prozora. Sudac nastavlja s užitkom: — Dakle, vaša preuzvišenost bit će vrlo obradovana ako sa- općim da nam je sada poznato kako razbojnik izgleda... — Tako? A prije to niste znali? — upita on. • — Ne, nismo. ; . Varničin pogled padne na Atanacka na pragu spavaonice. Or. se približi svojom desnom rukom džepu modrog vezenog ka-p-uia. »Lakaj« čvrsto drži ruku na kuburi, a pogled up re u Varnicu. — Dakle, kako izgleda? — pita razbojnik nategnutim glasom. — Sličan je kao jaje jajetu, vaša ekscelencijo, svojoj majci...

Cas-dva, nijema stanka. Onda pita »savjetnik«: — Kakva vam korist od toga što nalikuje majci? — Velika korist — zato što smo prije nekoliko dana uhvatili njesavu majku ...! Razbojnik makne rukom — ipak ne poseže za kuburom. Tek omalovažavajuću kretnju. — Otkud znate da mu je to majka? — Sama nam je rekla. 85 — Gdje ste je uhvatili? — Naš pandur ju je našao pred tvrđavom kad je pričala ot- kuda je — tamo negdje daleko sa zemunske strane — a ljudi su joj pričali da joj je sin Varnica odlutao daleko uz Dravu i postao tamo razbojnik. Posao mu ide dobro — i došla je ovdje da ga tra- ži. Pandur ju ye odmah doveo k nama, a ja sam je ispitao sve o nje- nom sinu. — I po njoj mislite ući u trag njemu? — Poslat ću je u sela, u pratnji nekoliko pandura, preodjenu- tih u seljake, da traži sina, a seljaci će joj ga otkriti. I kada ga ugle- da i prepozna — uhvatit ćemo ga. — Tko će joj u okolnim selima vjerovati da je majka vođe razbojnika? — AH žena tvrdi da joj mora vjerovati svatko tko je jednom yidio Varnicu jer je Varnica slika i prilika svoje majke. Isto lice i stas — samo duša đavolska. Nastane tišina. Atanacka zazebe. Sad mu je sve jasno. Sudac se u torn času tako čudno zagleda u savjetnikove obraze da je i njemu bivalo neprijatno. AH Varnica se pouzdaje u bijelu periku, oprašeno lice i u crni madež kraj usta koje nije zaboravio oličiti i crvenilom. A sve mu je to znatno promijenilo izgled lica. Pošto je sudac ušutio, a »savjetnik« samo sliježe ramenima kao da stvar omalovažava, primijeti zapovjednik sucu: — Vidite, ja bih vam predložio nešto drugo. Poručite Varnici da ste mu uhvatili majku i da je uzimate za taoca. — Taj razbojnik je svojom rukom poubijao oko pedeset lju di! Ne vjerujem da bi takav zločinac reagirao ako mu majku držimo za taoca — reče sudac. — Mislim da gospodin grof ima pravo — primijeti sada »car- ski savjetnik«. — Ovo je mnogo bolje nego da ženu šaljete od sela do sela. To bi potrajalo odviše dugo. Ja sam uz prijedlog gos- podina zapovjednika. Carica je vrlo nestrpljiva i želi da se ova zem- Ija što prije očisti od razbojnika. Sudac se smjerne pokloni i primijeti: — Ali mi znamo koja su sela sklona razbojniku. čim se ona tamo pojavi, moraju u njoj prepoznati majku razbojničkog vođe. To je neobična sličnost, to ne valja zaboraviti... — I vi možete biti nalik na toga Varnicu! Sličnost ne znači ništa ... Takva smjelost zapanji Atanacka. — Da, ekscelencijo, — prihvati sada riječ zapovjednik — mis lim, bolje će biti javiti mu da smo majku uzeli za taoca. On će barem na neko vrijeme zaustaviti nedjela ili će pregovarati da mu izručimo majku. Nama je dužnost najprije odvratiti od ljudi nove zločine — a ovako bismo dobili na vremenu. — Jest, i ja mislim tako — odobri »savjetnik«. Ali sudac ne popušta i opet uvjerava: 86 — Kad biste samo čuli što ova žena govori o njemu, sigurno biste prihvatili moj prijedlog da je šaljemo u sela u njegovu bli- zinu. Ona će ga pronaći — sasvim sigurno — u to ne može biti

sumnje. Ponudit ću joj veliku nagradu. Bit će joj draže da lupeža objesimo, barem će stara imati novaca. »Savjetnik« prekine raspravu: — Onda je dovedite ovamo k meni. Vidjet ću koliko je razboj- nik, uistinu, sličan ovoj ženi i što bi bilo najbolje poduzeti. Ja sam se lupeža dosta nagledao. — Izvrsno — klikne zapovjednik. — To je vrlo važno. Atanacko se u pozadini skamenio. Zar je Varnica poludio? — Ah, to je izvanredna misao — veli grof. — Stvar će biti od- mah riješena. Cim je dovedemo, bit će jasno, je li uistinu razbojni- kova mati — i što nam je činiti. — Gospodine grofe, već je utvrđeno da je ona njegova mati. Sama je pripovijedala panduru Ficulinu kad ju je uhvatio pred vratima tvrđave. Mislim da nema razloga hvaliti se ovakvim si- nom. — Dakle, molim neka je odmah dovedu iz zatvora — odredi »savjetnik«. — I tako će se sve riješiti — pristane sudac pa odmah pozove grofove sluge pred vratima i preda im poruku za općinskog tamni- čara. A onda će »savjetnik« sav radostan: — Upravo me zanima kako će se vladati i što će reći. — A sada dopustite, gospodo, pričekat ću ovu ženu sam. — Molim, ekscelencijo, ja bih prisustvovao kao sudska instan- cija. — Gospodine suče, najprije ću ja govoriti s njom. Izvući ću iz nje sve što je zatajila. Prepustite to meni. Pouzdajte se u mene ... — Naravno, naravno — ekscelencijo. — Ako pak ta žena ne bi znala da kaže što vise, barem smo dobili u njoj sliku i priliku tog razbojnika pa će nam lakše dopa- sti šaka. Mi, naime, znamo da on zalazi sa svojim ortacima u gos- tionicu »K jelenu« u Donjoj varoši — pripovijeda grof. — Ali nikada n^s nije pričekao da ga upoznamo — nasmije se sudac. — Sada nahi ne može pobjeći kad imamo njegov obraz. — Da, to svakako nešto vrijedi — dopušta »savjetnik«, a su dac se obraduje i naglasi: — Sretan sam da mi je uspjelo naći put do razbojnika i ti me poslužiti njezinom veličanstvu. — Da, njezino veličanstvo će vas naročito pohvaliti za ovaj čin... — odgovori »savjetnik« i zamoli suca neka odredi da se žena, čim stigne, dopremi u njegov salon. Radostan ode Valentić u grofovoj pratnji iz savjetnikovih oda-ja. Kad su se odjeci njihovih koraka izgubili u hodniku, Varnica od jada zamahne rukom i strahovito prokune. Atanacko bez ijed-ne riječi otkopča svoj haljetak i prsluk. Iz košulje mu se cijedi znoj, a ipak ga zebe. 87 — Vidiš, Atanacko, da me nije snašla misao da zaigram car- skog savjetnika, ona bi došla u selo s pandurima. Tražila bi me i dala da me uhvate. — I sve bi nas predala na vješala! — Došla je za mnom! Reci, nije li to živinče netko kupio da me prokaže? — Sve može biti, i ne biti. Ali zašto ste rekli da je dovedu? — Da je zagrlim — zlobno će razbojnik i zaškripi zubima. — Dok nje nije bilo, nitko nije znao kakva sam obraza. A ona me, eto, razotkriva. Predaje me sucima! Donijela je ovamo svoju njušku da me digne na vješala! Znaš kako su mi iglice skakale tijelom kad me je ono sudačko kljuse promatralo. Kao bodežom,

zabadao je pogledima moj jaki nos. Obrve i oči. Sve sam osjećao kako me mjeri i prispodobljuje s njom — na koju sam upravo kleto nalik. Naročito čelo, nos. Taj prokleti nos! — Ali što ste nakanili s njome? — Oslobodit ću se ove njezine obrazine da me po njoj ne hva- taju. Evo, slušaj — ti ćeš je ovdje dočekati, tebe nikad nije vid- jela ni u snu. — Razumijem. Moram se prikazati lakajem carskog gospo- dina. — Ravno ti ide pamet! A tada joj moraš pripovijedati da će carski savjetnik zbog nje zamoliti za sina pomilovanje u carice. — A zašto to govoriti? — Rekoh ti već jednom: lako je biti razbojnik s kuburom u ruci, ali teško bez pameti u glavi. Zato naredih — dovedite je! Uzet ću im svoju sliku — razumiješ li? — Uzeti? Vi ćete je osloboditi zatvora? — Jaoh glavi kad u njoj slama škripi. Eto, vidiš, tu su mi donijeli slatkog vina i kolačića — to se kod njih jede prije ručka. I on natoči iz boce gusto vino i mljacne jezikom. Onda ispije do dna i šapne: — I sveci bi zgrij?šili da im je ove kapljice! Hajde, namo či jezik. Ćaša se izlije u »lakajevo« grlo. On se nasmiješi od milja, a Varnica određuje: — Sada, uzmi, eto, ovu čašu. Vidiš, ima neke šare, bijele i zlatne. Natoči vina i gleda Atanacka. Ovaj pita začuđeno: — Što vi to kanite? Vođa razbojnika posegne u džep prsluka, izvadi komadić pla-tna, razmota ga i pokaže Atanacku složenu suhu travu. Ovaj raz-vali oči u svoga komandanta. — Sto blejiš? Nisi, valjda, prvi put vidio ovu spasonosnu travu? — Spremili ste je za grofa ili suca, ako bi bilo potrebno. i * 88 — Mislio sam: možda carski savjetnik može onako u noći čavrljati s grofom i piti vatrenu kapljicu, nasipati mu trave i opli- jeniti mu kesu. Ali to spremam za posljednji dan svojega borav- ka. Evo, sada ćeš malo ove trave nasuti u čašu mog neprijatelja. — Zar staroj? — Neprijatelj mi je! Ako me ona oda, svršeno je. Valja se braniti od neprijatelja. — Dobro — kako želite. — Razgovaraj s njom neko vrijeme, ispituj je da vidiš što kani. — A vi? — Promatrat ću i slušati iz druge sobe iza vrata. A kad začu- ješ štropot, dođi u sobu da odredim što ti je učiniti. — Čujem glasove — to vode nju. — Budi oprezan, nitko ne smije doći ovamo. Tako je odredio savjetnik. U salonu sjedi visoka, snažna žena. Duguljasta, stara lica, du- ga zavinuta nosa, debelih obrva i mrkih očiju. Sve odaje Varničine obraze. Atanacko joj tumači kako će spasiti sina s vješala ako ga nagovori da okrene natrag na stazu života. Ona šuti, uzdiše i tek nakon duga vremena primijeti: — Razbojnikovoj majci po oboru trnje raste, gospodine pre- milostivi. A on haje i ne haje. Kao da ga nisam rodila ... — A kako ste došli za njim?

— Rekao mi on na odlasku u Slavoniju da tamo med i mlije- ko teče i crpst će punom vedricom, naprtiti mule i volove ojar- miti, svega će biti kuća puna. Ja sve čekaj, čekaj, a ni mule, ni volova, ni meda, ni mlijeka, ni prazne, a kamoli pune vedrice. Zemlja pusta — krov se ruši nada mnom, a on život svoj sladi i gri- jesima dušu tereti. Jest, mišljah, idem da ga nađem i pitam što, bolan, snuje i umije. Hoće li dati i meni što me ide — i obore moje medom i mlijekom polijevati. — A ako ga nađete, što ćete mu najprije reći? — Nemam ni što obući ni obuti, a on niti da pita za me. A vi o njemu baš mnogo znate? Zar živi u izobilju? — Ne znam ništa drugo nego da ubija čas desnom, čas lije- vom rukom, a robi s obadvije. — I on ne haje što mati gladuje! Ona počne plakati bez suza i žaliti. — Neka mu Bog pomogne da sebi spasi dušu, gospodine. Ako mi neće dati što me ide, uzet ću ono što mi sudac nudi, a vi recite carskom savjetniku da nadijeli jadnu majku koja ni kruha nema, ni oplećka, ni opanka. Poslužit ću mu kako sudac želi. Đavo spada u đavle 89 U drugoj sobi nešto žestoko udari u pod. Atanacko ostavi ženu i ode u spavaonicu. Tamo mu Varnica šapne: — Jao njoj, došla je da dijeli plijen sa mnom. Ako joj ne dam — prodat će mi glavu! Takva je ona, takva joj je bila sestra, tak- vi su svi... — Sto da radim? — Napoji je kako treba ...! I Atanacko opet iziđe, ispriča joj čitavu priču: kako je sav-jetnik kani obogatiti ako ode u selo i prokaže tko je od njih Varnica. — Učinit ću, gospodine, sve da opskrbim drugu čestitu i pošte- nu djecu. Znala sam — živi on kao kralj, a ja kao prosjakinja. — Evo, moj gospodar vas dariva ovim vinom — da se okrijepi- te — i ovim jelom. Uzmite, pijte! — Hvala i slava budi njemu! I ona nagne čašu pa iskapi do dna. A onda će opet: — Gospodine, hvala vam. I nisam kriva da su sinu ljudi ov- dje otvorili sve pendžere i veže da bije i robi. Oni su sami krivi što dršću pred njim i dopuštaju mu raditi što mu zaželi đavolska duša. Ali, gospodine, zar me nećete sada pustiti na slobodu? — Još danas, samo dok se napišu spisi. Moraju dozvati pisa- re i to urediti. — Samo recite neka se žure, ja sam sucu već sve iskazala. — I ponudio vam je novaca? — Kupit ću sebi novu kuću i uzeti k sebi one koji su dobri. Dakle, još danas? — Da, ali o tome šutite. Izvede je na hodnik. Tamo čekaju dva pandura i odvedu ženu u zatvor. Zamalo se doveze sudac i grof. »Ekscelencija« i ne da prilike da što pitaju, nego reče: — Upravo sam zapanjen. Ispipao sam od nje nečuvene stvari. Dala se uhvatiti na Varničinu želju. On ju je poslao u nadi da sazna što kanite protiv njega.iZato ste čuli iz njezinih usta samo namje- štene, izmudrene price. Pazite, opasna žena, ne puštajte je iz ta- mnice. — A Varnica joj nalikuje? — Laže! Po njoj ga nikad ne bismo mogli otkriti. Sasvim drugo lice i sasvim drugi stas. Stara laže. Došla je u tvrđavu da uhodari za njega.

Ovaj obrat nemilo iznenadi suca i razbije njegove nade. Pos-ta vrlo žalostan, dok se grof divio savjetnikovu oštroumlju kako je raskrinkao razbojnikovu majku. Osjećajući se sigurnim, Varnica zapita suca: — Vi sigurno nešto znate o Varničinom zakletom neprijate- lju »vilenjaku«. Veselio bih se da sam ga upoznao prigodom Var- ničnog napadaja na lađu. 90 TE' »??" Sudac prihvati prigodu da uzmogne razgovarati s odličnikom i ispripovjedi sve onako kao i u Retfali, konstatirajući: — Taj, tobožnji junak, nije nitko drugi nego Varničin takmac u razbojstvu — Ječmenica. Prvi put »savjetniku« izmakne žestoka, nimalo dvorska kret-nja. Udarivši se po bedrima, usklikne. — Taj lupež, dakle, ugrožava —• razbojnika? Otkud to znate? — Samo bi se razbojnik usudio počinjati takve smjelosti pro- tiv razbojnika kao što ih počinja ovaj čuveni »vitez«. — Nemate drugih dokaza? — Imam — i sudac se posluži istim nagađanjima kao u gro- fovu salonu. Sve vise raste »savjetnikova« radoznalost. Slušajući, sakriva kako ga zanima ova stvar. Kad mu bude dosta pripovijedanja, otpusti razgovorljivog suca i ostane sam sa svojim razbojnikom. Zamišljen stoji Varnica usred salona i pro-kune: — Hi je taj' sudac budala ili ja nisam vise ono što jesam. Što ti veliš? Je li to Ječmenica? — Mislim isto što i vi — mogao bi biti i Ječmenica. KOD »ZLATNOG VOLA« Velika soba gostionice »K zlatnom volu« lijepo je oličena. Tu sjede gradani. Sve osam do deset uz jedan stol. Svi su u živom razgovoru. U dnu sobe dižu se lukovi. Iza njih je polumrak. S jedne strane povukli se onamo svirači. S druge strane namješteni su stolovi. Ispod trećeg luka posve u kutu sjedi muškarac. Odijelo mu je seljačko. Na glavi klobuk široka oboda. Okrenuo je leđa či-tavoj gostionici i gleda ravno prema vratima iz dvorišta. Priđe mu gostioničar i donosi mu vino: — čujte, gazda, ako dođe jedna mlada Vinkovčanka, zovnite me. Sestra mi je, neću da joj tkogod od gostiju zanovijeta. — što vi mislite, strani čovječe? Moja gostionica i samostan — to je jedno te isto. Sjede ljudi, pijuckaju, popiju vrčić pa kao fratri opet izlaze. — Ne mislim ništa zla, znate, sestru svaki brat čuva kao oko u glavi. Otišla je u crkvu, a ja je čekam ovdje. — A kamo vodite sestru? — U Valpovo k njezinoj rođakinji. — Umrla joj majka, pa što 6e mlado stvorenje bez nadzora? — O, zlo je to — zlo. Ne bojte se, javit ću vam kad dođe — : gostioničar hiti dalje. : 9i U kutu kraj prozora stisli se Varnica i Atanacko. Obojica su obučeni u duge kapute, a glave su pokrili klobucima sa širokim obodom. Pred njima na stolu jela i vina. Jedu i piju s naročitom nasladom, poput trgovaca koji su prevalili veliki put. Kraj njih na podu vreća puna robe, a na stolu škrinjica svezana širokim pletenim užetom. Taj su teret skinuli, dolazeći u gostionicu, i spre-mili ga kraj sebe da još vise naglase svoje zvanje. Atanacko je sjeo tako da može lako vidjeti svakoga tko dolazi u gostionicu. Varnica je naprotiv okrenuo

leđa čitavoj gostionici da mu nitko ne može pogledati u lice. Ali mu drug tumači stalno tko dolazi i kako se razvija život u sobi. Govori tiho i oprezno: — Mnogo je ljudi. Građani u tvrđavi imaju pomalo drobiša. — Imaju — ne vidjeli sunca! A nedjelja je popodne, vino va- lja, pa i oni lupeži tamo dolje baš čestito sviraju. — Da ne biste, gospodaru, i vi zaigrali? — Bih kad ovo ne bi bila tvrđava! Pokazao bih ja njima kako se igra. Tko to opet ulazi? — Trojica su. Sudeći po odijelu — građani. Baš će sjesti va- ma iza leđa. Gostioničar već trči. Bit će uvaženi gosti — naručuju veliku mjeru vina. Nešto živo govore ... — Kad ne bi oni dolje tako svirali, mogao bih sve čuti. Će- kaj — uredit ću to. I pozove gostioničara i naruči sviračima jela i pića. — Neka se odmore i okrijepe — reče »trgovac« pred kojim se gostioničar smjerno klanja i sluša s počitanjem odredbe od kojih će lijep komad srebra kapnuti i u njegov džep. Nije potrajalo dugo i svirači vesela lica ostavljaju svoje mje-sto pa odlaze za gostioničarem u drugu sobu. — Odoše. Sad podmetnimo uši, Atanacko, dokle nam dopiru. Čuj — čuj, ove tamo iza mojih leđa... Nešto se bune! Razbojnikov kapetan promatra društvo iza leđa svoga gos-podara. Upravo okom u oko Atanacku sjedi suhonjavi čovjek mala uzrasta. Neprestano šuče gusti plavi brk. S njim je stariji čovjek mrka lica s prosijedim brcima i kosom. Ne govori, pije i svakog časa trepće očima. Obojica slušaju onog trećeg, plećatog čovjeka, smeđe kose, brade i brkova, s blagim svijetlim očima i žestokim brzim kretnjama. Sagnut je k njima. Čim su svirači otišli, Varni-čino uho uhvati nastavak razlaganja: — ... I veliki desetak od ovaca i koza, mali desetak od snopa, vinski desetak u vinu, prirez na forintu, a uzimaju već trideset krajcera u ime svojeg domesticuma, pa kraljevska kontribucija i sada još ekstraordinarius. Neka vrag udari onoga koji će smoći da sve to naplati! — Pravo veliš, Šandoriću — potvrdi mali plavokosi čovjek — ali ne plaćaš samo ti, već i svi mi. at. 92 Sada se oglasi treći, crkvenjak svetog Mihajla, stari Ciprovac: — Tako mora da bude, kažu ljudi. He, nešto se mora plaćati za gospodarstvo općini! To je istina, ali općina je svakog dana gladnija. Guta i guta. I carskoj kasi nema dna! — Nije samo to — kaže prvi — nego još da se ujedinimo. Tre- ba da se udružimo s donjovarošanima gdje se jataci razbojnika Varnice vuku poput pasa ... — Psst! — stiša ga drugi — lako može biti koji ovdje u krč- mi, a zašto ga izazivati. Bolje je šutjeti. — Imaš pravo, ne valja slati ni po čije zlo, ono samo dođe — složi se Šandorić. Crkvenjak Ciprovac tiho i mirno sjedi i samo trepće očima. Varnica i Atanacko naćulili uši. Vođa razbojnika veselo se smi-jucka i šapće: — Morao bih ravno do carice da joj ovo javim! Vrata se gostionice ponovno otvaraju. Na pragu stao čovjek. Podupro se o pojasu i razvaganio u držanju. Oko pojasa visi mu sablja. Na glavi pandurski kiobuk. S praga promatra ljude. Oni kod stola obustavili svoje pripovijedanje pa se okrenu k vratima. — Evo pandura Ficulina — baš se razvaganio. — Eh, čuda li! Na ramenu mu zlatno paun-pero, a na drugom slavujevo grlo jasno! Zna on tko je — veli crkvenjak Ciprovac.

Ponosna pogleda isprsio se Ficulin. Sve pozornije gleda ljude. Onda zakorači polaganim, dostojanstvenim korakom. Zna da su svi pogledi upereni u njega s uvažavanjem i počitanjem. Kao da čeka koga će počastiti da sjedne k njemu. — Hajde k nama, tu je i vaš prijatelj Ciprovac — zove ga Šandorić. Još časak stoji pandur, pa onda, kao da dijeli veliku milost, spusti se k njima na klupu. Atanacko kod drugog stola prati svaki pandurov korak. Na-migne Varnici i šapne: — Kuća nam gori! Pandurina je iza vaših leđa, gospodaru. — Ne imao sreće kao crni pauk u gori! Atanacko se sagne k njemu: — Da bježimo odavle? — U paukovoj mreži samo se male muhe love. Ja sam vuk... Neka mi samo pride ... Najednom se k njima približi neki građanski odjeven čovjek koji je sjedio za stolom kraj vrata i šapne Varnici: — Komadante, jeste li vidjeli pandura? — Vuk se ne plaši šušnjatom granom! Evo, gle! On spusti pogled na svoje nadlaktice i malo zavine oba ruka-va: iz svakog zijeva po jedna ubojita cijev. Onda šapne: — Idi samo i drži spremne svoje kubure da im zasviramo, bu- du li nas na to pozvali. I konji su spremni? 93 ? — Sve je na svom mjestu — odgovori jatak. — Pustili su te iz zatvora. A? Meni za volju! Mudrac sam ja! Tamo iza Varničinih leđa udari pandur Ficulin po stolu. Gosti- stioničar pohiti k njemu, sav sretan i nasmijan. Sagiba se, a pandur ga promatra i podruguje mu se: — Peče te salo, je li? Hajde, delija! Toči, Anđelija! Da osu- šim čaše tvoje i bijelim grlom rujno vince pijem. A tko vino pije — dobro mu je. — Veliku mjericu, je li, čestiti Jacko? — pita gostioničar. — Maiu mjericu. Znam tko sam i što sam. Polako ja — kap ljicu po kapljicu. — Kiša pada kapljicu po kapljicu i napada lokvicu... — Nema lokvice dok je Ficulin u službi. Znam tko sam i što sam. Hajde, nosi. Pohiti krčmar da izvrši pandurovu želju, a oni oko stola pri-makli se bliže k njemu. Svi gore od radoznalosti da nešto čuju, a on im pogleda u lice, kimne glavom i primijeti: — Nešto ste zaduhani, kao da vas je gonio Varnica od Ce- pina do Retfale! — Dao Bog, zagušio se u močvari! — zaželi Šandorić. — Znate li, Ficuline, carica je poručila da tri općine idu u jednu? — Ne miješamo se mi ni s kim. Što bismo mi u našoj općini s tolikim svakojakim svijetom! Ne mislim ja vas Gornjograđane, već one dolje koji s Varnicom sjede pod istim krovom, piju u is- toj krčmi, rame o rame, ubila ih vedrica u glavu! — Čekaj, pandurino, nagrajsat ćeš ti kao đavo na Veliki petak — šapće Varnica i sluša kako Ficulin priča: — I carica ne živi u troje: carica, muž joj i ministar ne mogu biti jedno — ni da ih papa blagoslovi — a bogme ni tri općine! Ka ko da živimo zajedno, kad ni u raju božjem nisu mogli živjeti u tro je! Eto: Adam, Eva i zmija: svi troje se htjedoše ujediniti i svi troje ujedared Ijoskac iz raja na zemlju ... — Pametno govorj krasnorječivi Ficulin.

— Jest, krasnorječiv — takav sam i velim: evo, gledajte, ovo su tri stvari — smola, vatra, slama. Hajde saspi smolu, vatru i sla- mu u jedan kotao. što će biti? Prah i pepeo! Možemo li Gornju varoš, pa Donju i Tvrđavu u jednu općinu? Ne! Sve bi bilo prah i pepeo. — Jest, pravo govori Ficulin krasnorječivi! — ushićeno će Šan- dorić i natoči mu vina iz svog vrča. — Ne bi li, Ficuline, komad butine? Hajde, hajde, svi ćemo jesti. Ja plaćam! Svi prihvaćaju ponudu, a Ficulin nastavi pripovijedati: — Baš sada u tvrđavi vijećaju o tome — jer danas je stigao u zapovjedništvo carski savjetnik iz Beča. — Kako bi stigao carski savjetnik, kad ga je Varnica oteo s lađe — reče crkvenjak. 94 Ficulin se okosi na njega. — Ne znaš ti ništa. Kad ja velim da je carski savjetnik u tvr- đavi, kod zapovjednika, onda je tako! Ja sve znam, a ti ni toliko koliko bi muha ponijela ni krilcu. Utekao je carski savjetnik od Varnice i, kažu, sve su mu ruke izranjene kako se s njim pobio. U kutu smiješi se Varnica svojem drugu Atanacku jer je ski-nuo poveze pa namiguje i došaptava mu: — Diži ušesa i čuj koliko je ovdje »carski savjetnik« siguran! Mogu tu da živim i perušim na pasju vjeru sve njih redom! Obr- stit će »carski savjetnik« tvrđavu u ime carice i kraljice! Tako br- ste svi u ime kralja i cara. I tko im što može? A? — AH vama bi mogli. — Što? Da mi odrube glavu, misliš? AH kad moje mrtve oči ugledaju pare, oživjet će da ih pokupim! Gle, kako se ova pandur- ska budala zakitila i našarala paunovim perjem. Ficulin je upravo dovršio hvalospjev svojoj upućenosti u sve tajne carskog savjetnika, ali crkvenjak prosvjeduje: — Pravo je čudo kako je carski savjetnik mogao uteći Varnici. Nikad to još nije bilo da mu je tko živ utekao bez otkupnine. — Vidiš, crkvenjak Ciprovac je moj čovjek! — šapne Varnica Atanacku. — Ti veliš, mežnaru, da nije bilo — a ja velim jest, bilo je jer je carski savjetnik u zapovjednika časni gost. I donio je od carice poruku da se Varnici mora okrenuti vratom. — Naudit će mi to! — primijeti Varnica svojem drugu, dok je pandur bučno tumačio: — Još malo i pištat će razbojnik poput crva pod korom. — Gonili ste ga tamo iz Retfale u močvaru — pa što? Opet je ostao — veli mežnar. — Svi jure za njim, gone ga, a što je bilo? Mnogo je grmjelo, a kiše malo. — Ubila te vedrica u glavu! — planu Ficulin. — Gonio sam ga i pustio da ide u močvaru zato što znam kako mu se piše. Ne za dugo, visit će na užetu! j . — Hoćeš, hoćeš, pandurino! — šapne Varnica. — Atanacko, dobro upamti njegovu njušku ... — Dakle, nešto se Varnici grdno sprema, Ficuline? — pita Šandorić, a oni drugi ga u torn potpomažu. — Sprema se — tajnovito naglasi pandur. — Hvatamo ga! Tek što nije u mojem džepu! Ne vjerujete? — Utekao je Varnica tebi i »vilenjaku«! — Utekao je, jer vještog se lovca plaši i lisica, ali što sam ja učinio — to je njegov konac! Svršeno! Ih, svi ćete vi pasti ničice na crnu zemlju ... — Kažite nam što ste pripremili Varnici pa ćemo vam vje- rovati — ponuka ga Šandorić.

95 — To je tajna kao ključ što otvara sedmora vrata nebeska. šutjeti mi je, ali da znate — jednog dana, usred podne, svijetu na vidiku, uhvatio sam Varničinu sliku i priliku. Neka mi svaka sreća usahne ako nije istina. — A kakvu to sliku i priliku? — pitaju svi redom. — Jok! Carska se ne poriče. Ja šutim! Tako duša carevala — imat ćemo Varnicu, baš po mojoj brizi i trudu! Uz drugi stol šapne Varnica drugu: — To on misli na onu prokletu staru — Cujte, on ju je uhvatio! — šaptom odvraća Atanacko. — Platit će on to — odgovori Varnica. Ciprovac sve nekako kima glavom i sumnja u pandurovu snagu: — Čuješ, Ficuline, da nisi ti sebi zakitio onog junaka što ga- nja Varnicu? Nitko mu još nije mogao stati na petu, samo vitez Hrabren! Nije ga, doduše, uhvatio, niti ubio, ali mu je barem mno- go puta istrgnuo plijen iz čeljusti! — Dakako da je on učinio mnogo, ali ja — ja! Uh! Ne mogu sada reći, — ali zinut ćete kad vam budem mogao kazati! — Isprva sam mislio — veli Šandorić — to je taj neviđeni junak, o kome vele da je sin vile i ne može ga nitko ni oštricom ni tanetom doseći! Ali kad tamo, dosegla ga neka cura! — Ha! — ustremi se Varnica, žmirne na Atanacka i napne sluh. — Kakva cura! — mahne rukom Ficulin. — Tušta, pa ni- — Znam ja, moj je rođak službenik u Valpovu i pričao mi je. — Sto ti je pričao? — upitaju svi Šandorića. — Jedne noći iznenadio ih sve u Valpovu junak Hrabren sa svojom četom i dva kapetana. Cekali su tamo Varnicu jer su ču- li da se vrze negdje u blizini. Namjestio mu je dobru stupicu, ali razbojniku je davo glasnikom javio i tako nije došao. I odonda, veli moj rodak, kriomice dolazi junak u lovačkom odijelu u dvor valpovački u posjete pa zabavlja dvije vlastelinove kćeri i nje- govu nećakinju. — Valjda ne sve tri? — Svakako je odabrao jednu, ali koju, to zna samo on. Razočarani su svi, i sam Ficulin. I kimaju glavama, izriču svoju bojazan i naklapaju, a iza njih Varnica pogledava radosno u svoga druga Atanacka. — Sad znam gdje mi ga je tražiti. Rekoh ti ja — svatko dolazi u ovu gostionicu i svašta se tu saznaje. Ali treba pameti i sreće koja je pala u moje krilo. Badava je to — gdje je Varni ca, tu je i pamet. — Ne bismo li sada ostavili ovo mjesto? — pita Varnicu Atanacko. 96 — Cekaj, dok se svi razigraju svirkom i vinom pa nas ne- <5e ni opaziti. Sad bi nas odviše gledali, a onoj pandurini ne bih htio da pokažem svoj obraz. Razgovor uz pandurov stol zagluši sviranje. Zažareni svira-či udaraju o tanke žice, a ljudima ide sve u krv. I tu i tamo puk-ne po koja pjesma. Svirka i pjesma otimJje ljudske misli, od-nosi ih daleko od nevolje i briga. Duša im se uhvatila veselja. Potcikuju, piju, naručuju nove mjerice, debeli krčmar poskakuje, doskakuje, utažuje žeđ i namiruje glad. — Platite pa idemo — nuka Atanacko svojega komandan- ta. A on niti plaća niti ustaje. — Cekaj još ovu pjesmu. Neka znam zašto sam sviračima

platio vino i šunke. Svirači udarili novu pjesmu. Sve im se lica rumene, sve ih znoj oblijeva, oči su im krijesnice. Zvuči pjesma prokšeno, jogu-nasto, poskakljivo, a opet pomiješano s tugom koja izazivlje sud-binu na dvoboj. Pjesma se ori, pjesma što ne haje, niti se kaje, ne mari ni za život ni za smrt: »Hej, babo moj — sve mi pare daj, Da napravim jedan mali Salaj, lumperaj! Pijem ja Svirci sviraju Pred bircuzom periši me Čekaju, čekaju! Pijem ja Svirci sviraju A po šoru panduri me, Šalaj, vijaju ...!« — To meni pjevaju, čuješ Atanacko?! On pogleda Varnicu, sagne sa k njemu i zamoli: — Platite, gospodaru. — Salaj, da me vijaju — Ficulin od sramote na obraz bi sjeo! Ipak zovne gostioničara, pa onda računaju. Varnica izvadi novae, plaća srebrnim forintama i pogleda dolje k vreći da je na-tovari na leđa. U torn času polagano, plaho otvore se vrata, a Varničin drug sagne preko stola glavu k njemu: — Baš će netko ući. Atanacko digne opet glavu uvis i pogleda prema vratima. — Zablenuo si se kao vuk u prazni tor. Tko je ušao? — pita Varnica. — Neko žensko čeljade. Pogledava okolo. Gle, svi su digli glave k njoj, kao pseta mjesecu. — Neka stara baba traži muža koji ovdje banči. 7 Zagorka: Vitez slavonske ravni en — Nije baba, već djevojka. Čini se, putnica. Već gostioničar trči k njoj. Atanacko promatra mladu stasitu djevojku u lijepoj veze-noj haljini. Na glavi joj rubac, nešto namjerice razvezan, spu-šten da joj zasjeni lice. U ruci joj veliki svežanj. Gostioničar do-hiti k njoj, a ona mu veli: — Tražim ovdje svojega brata. — Eno ga tamo, rekao mi je da ćete doći — i pokaže u kraj- njem kutu sobe mladog čovjeka. Gostioničar vodi Krasanku k njemu. On je ustao i čeka, a da ne okreće ostalima svoje lice. — Evo vaše sestre — veli vlasnik »Zlatnog vola« pa ostavi djevojku i hiti dalje poslom. — Sjednite — reče on tiho. — Rekao sam, doći ću u čudnoj odori. — Već vas prepoznajem po očima — i svemu. Sjela je i preda se stavila svežanj starih haljina da bi je lju-di držali putnicom. On je šuteći promatra. Vezena košulja sa čip-kama usko se priljubila uz vitko tijelo. Svileni, crni rubac, vezen zlatom, umiljava se oko jedrih, svježih djevojačkih grudi, presložen unakrst i svezan otraga u struku. Gusta, bujna, zagasita plava kosa počiva na glavi poput krune. Pokrila ju je svilenom pećom da se može sakriti ako bi joj tko htio zaviriti u lice, ukrašeno bjeli-nom i zadahnuto ružičastim odsjevom, ili ako bi tko htio zagle-dati u tamnomodre oči, dva sjajna dragulja što svjetlucaju od uzbuđene mladosti. Smela se od njegova upornog pogleda i šutnje. Vid joj je u magli, kao i misao, a srce udara. Ne zna ni sama je li to sve od straha ili mladićeve blizine. U njegovim je očima tmina. Ne može prodrijeti crninu što joj skriva njegovu dušu i misli.

— Ne zamjerite mi zbog šutnje — moram vas tražiti u toj haljini. — Posudila sam je od služavke. — A čini vas kraljevnom. — I vi umijete dijeliti laskave riječi? — Ne umijem, već kažem što vidim i mislim. — Mogla bib. vam sada predati dukate, a da dugo ne zano- vijetam. — A ja sam vas pozvao ovarao da malo čavrljamo. Dukate sam mogao primiti i u kakvom zakutku ulice. Oborila je oči, ali ih brzo opet digla kako ne bi ljudi oko njih posumnjali da ne govori s bratom. — Želim pomoći mojoj gospodarici, da što prije oslobodi provizora. Nju i mene zanima jeste li vi prijatelj »vilenjaka«. — Otkud vam ta misao? — pita je on. — Zato jer on goni razbojnike i pomaže nesretnima. Ima svoj plan i ne da sebi zapovijedati. 98 — Mnogo mislite o njemu? — Zašto bih mislila? — Zanima vas tajanstveni neviđeni muškarac o kojem raz- bija glavu cijela Slavonija, valjda već i carica. Ono što vide pred sobom, nema čara! Onaj koji se krije, vuče ih k sebi... I u glasu i u očima očituje on spočitavanje. Hi možda ljubo moru? Krasanku oblije rumenilo i podupre dlanovima lice da sa-krije vrele obraze. — Vi mu niste skloni? — Možda samo malo zavidan. — Ne vjerujem — nikako ne vjerujem. — Zašto ne vjerujete? — Tako. U vašim očima nema zloće. — Ako, uistinu, služim Ječmenicu, kako to tvrdi sudac? — Nisam nikad vjerovala u to. Sudac u tvrđavi ima punu glavu. Već je i on sasvim izgubio smisao da prosuđuje. Onaj koji goni Varnicu nije Ječmenica. — Vi mu slijepo vjerujete? Sreća mu je pala u krilo. Rado- vat će se kad mu to kažem. želite li? — Nije potrebno da govorite o meni. — Već sam vam na Dravi kod vrača kazao: pita za vas če- sto, spominje vaše ime i zanima ga vaša sudbina. Vise puta zna reći: zašto tako plemenito i lijepo djevojče mora gubiti svoj ži- vot bez ljubavi i milovanja? — Ne zna on o meni ništa, kao ni vi. — Vraču ste pričali, on meni, a ja svom gospodaru. — Ne govorimo o meni — zamoli ona. — Radije, dakle, o njemu. Htjeli biste znati kako mu je ime, kakav je — lijep, mlad, star, ružan? — Ne, ništa ne treba da znam. Nego recite što tražite za po- sredovanje kod Varnice? — Samo jedno: zakunite se da niste vi ona koja želi otkupiti mladog provizora. ; Taj joj zahtjev osvijetli lice čudnim sjajem i reče mu tiho: — Kunem se na dušu — nisam ja. — Moj trud je isplaćen ... Ovo je sasvim smuti i stade govoriti: — A sada uzmite ovu kesicu. Zamotala sam je u svoj rubac. Bratu mogu dati što hoću, nitko neće ništa pomisliti. On primi zamotak u rupčiću od crvene svile. — Vama pripada ovaj rupčić? — Jest, razmotajte i vratite mi ga. — Zadržat ću ga za uspomenu. Tko zna kad ćemo se opet

vidjeti. — Vodi li vas gospodar negdje daleko? — pita i nešto tu- robno pojavi se u njezinim divnim tamnomodrim očima, 7* 99 — Staza kojom idem nije daleka, ali posuta smrtnim opasno- stima. Odasvud reži na mene smrt. Bilo bi gotovo nemoguće ute- ći joj. — Ipak se ne vraćate s te staze ... — Ne smijem. Dao sam riječ svojem gospodaru koji, kad ide na Varnicu, ide ravno u smrt. — A ipak ide? — Sva ženska srca što kucaju za neviđenim zavit će se jed- nog dana u crninu... Ne može pred oltar ni s jednom djevojkom ovoga svijeta. — Zašto? — pita ona gotovo nehotice. — Veže ga krvavi zavjet. — I nosi svoj život na pazar Varnici, žrtvuje se za dobrobit čitave Slavonije. — Samo to bi ga moglo osloboditi zavjeta ako oslobodi Sla- voniju svih razbojnika. Ali tako nešto mogao bi izvršiti uistinu samo vilenjak — kako ga narod zove. Na vratima se pojavi mladi muškarac, pogleda prema njima. Krasanka opazi da je mladom kapetanu dao neki znak. On se malo zbuni i pogleda djevojku. — Treba da idem. — Ne, nikako, molim vas, samo čas. Zovu me, bit će nešto važno, čekaju me pred vratima. Za koji čas eto me. Molim vas, ostanite, pratit ću vas kući. Nije se mogla oteti ovom pozivu i ostane sjediti, dok on br-zo izađe. Nije se usudila gledati oko sebe. Ali tamo, njoj nasu-prot prema kutu, kod prozora, padaju joj u oči dvojica sa ši-rokim klobucima. Jedan od njih zuri u nju ispod oboda šešira. Cini joj se kako nešto govori o njoj. Brzo skrene pogled i spu-sti glavu. Puna joj je duša misli, a srce drhtaja. Svi su ljudi iščezli pred njenim očima, pa i onaj tamo, i sasvim se podaje razmatra-nju o razgovoru s mladim čovjekom. Atanacko se sagiblje prema Varnici i moli ga: — Dođite, idemo već jednom. Što vas je napalo da zurite u djevojku? On i ne sluša i ne čuje, već šapće, upijajući pogled u Kra-sanku: — Kakva je! Visoka poput omorike. Sjedi kao paun u svad- benom ruhu. Nosi košulju od zlata. Prosulo se sunce žarko od njenog pogleda. — Sam ju je đavo doveo ovamo! Već bismo davno ostavili ovu kuću. Zbog svirača ne možete više čuti ništa od onoga što razgovaraju oni tamo s pandurom. — Kad je spazih, kao da me strijela ošinula — krvca mi za- kipjela od vatre njenih očiju. Otkako je ovaj ugledao Krasanku, Atanacko nikako da iz-vede razbojnika napolje. Za čitavo vrijeme, dok je razgovarala s 100 I mladim pratiocem, on ju je promatrao. Pozvao je i gostioničara i saznao od njega da s nepoznatom djevojkom razgovara brat, a oboje da su putnici iz Vinkovaca. Sve vise Atanacko nagovara Varnicu neka već jednom izađe. Ali on ne skida pogled s djevojke. Najednom se Varnica trgne: — Gle, mladić odlazi. Djevojka je sama! I smjesta se digne. — Valjda niste šenuli da idete k njoj?

I ne slušajući Atanackove riječi, dok su ljudi zabavljeni svo-jim razgovorom, on krene prema Krasanki. Malo se lecnula i pogledala duguljasto lice s oštrim crtama i dugim oštrim jakim nosom, nešto zavinutim poput kljuna u ptice. Ispod debelih obrva zagledale se u nju mračne oči. — Divna djevojko, trgovac sam zlatom, dođi da zaigramo! Nisam mlad, ali ognjen. Brzo se snašla i odgovorila: — Ne smijem od brata. Vani je, pred vratima. Strašno bi me karao. Varnica uvuče ruku u rukav gdje mu je kubura, ali se brzo otrese silovitosti. Zna — razorio bi čitavu osnovu s kojom je do-šao u tvrđavu. I samo se nasmiješi: — Ako tvoj brat stražari kao pandur nad tvojom ljepotom, onda se moram pokoriti. Ali, da je tvoj momak, ubio bih ga. A kako ti je ime, ljepotice? — Ne kazuje se ime nepoznatom niti se s njime razgovara. Ja sam poštena djevojka i, molim vas, ostavite me. On još stoji i gleda je požudnim pogledom. Djevojka ustane jer su ih već stali promatrati za susjednim stolom. Međutim, Atanacko je pohitio za svojim komandantom i povukao ga za rukav: — Vrijeme je polaska. Još bi se moglo vani pred crkvom što pazariti. Hajdemo! Ovo ga potpuno privede k svijesti. Varnica još jednom pogle-da djevojku i vrati se k stolu. Njegov povratak ftije ostao tako nezapažen. Gledali su ljudi što se zbiva oko lijepe putnice. I Ficulin, kao pažljiv pandur, primjećuje da se ljudi nešto ogledavaju. Okrene se pa gleda rav-no tobožnjem trgovcu u lice. Najednom skoči sa sjedala, pode dva-tri koraka naprijed i počne zuriti u Varnicu ukočenim, za-panjenim pogledom, napola razvaljenih celjusti. Ne može skinuti s njega oči. Ne može se sabrati. U mašti mu se pojavilo drugo lice — sasvim slično... Uspoređuje ga, pri-spodablja i nestaje mu daha ... Zaboravio je sve oko sebe i okreće se za čovjekom koji sje-da opet uz stol, uz vreću punu robe i škrinjicu. Još zuri u njega, premda mu je sada okrenut ledima. Misli mu prelete glavom, čudne, nejasne. Brzo ide gostioničaru. Plaća svoj račun i usput pita gostioničara: 101 — Tko su ona dvojica? Otkud su? — Neki trgovci, ne znam otkud — ali dobro jedu i piju i časte svirače, dobri gosti. Ficulin se vise ne vrati svojem društvu nego polagano, kao da šeta, pođe k vratima i nečujno ih otvori i opet zatvori. Sav dršće. Cas ga hvata dvojba, čas opet uvjerenje: »Može li tko na svijetu biti tako nalik na onu staru, osim njezina sina? Ne može! Tri sam je dana neprestano motrio samo da je upam-tim. On je ...« I potrči on ulicom prema općini da potraži pandure. Ako ih nema, otići će u zapovjedništvo. Trči bez daha, sve vise uvjeren da je našao razbojnika. A tamo u gostionici Krasanka se posve stisla k stijeni a okre-nula leđa ljudima. Njezin se pratilac vrati. — Primio sam neke vijesti. Ako dopustite, pratio bin vas. Povučete li rubac na lice, neće vas nitko prepoznati. — Tko i pozna u gospodskoj tvrđavi neznatno stvorenje kao što sam ja — uzdahne Krasanka i ostavi gostionicu s mladićem. ne obazirući se ni na koga. A Ficulin trči da što prije stigne u općinu. Sav je usopljen, razbuđen. Zaigrala mu mašta, ne vidi ništa, nego lice do lica. Sva su mu sumnjiva. Svaki muškarac koji prolazi kraj njega žurnim korakom. U svakom čovjeku nalazi sličnost s onim koji je ostao u krčmi.

Iza ugla naleti Ficulin na četvoricu vojnika. Gotovo im se baci na grudi i jedva smogne riječi: — Brzo sa mnom — tamo, »Zlatnom volu«. Varnica je ta mo — preodjeven u trgovca. Vojnici se nasmijaše podrugljivo. Ali njegova uzbuđenost ipak pobudi njihovu pažnju. — Bio proklet, ako nije on! Brzo dođite. Dijelit ćemo na- gradu raspisanu na njegovu glavu! Malo su još oklijevali, ali konačno odluče da idu. — što nam se može dogoditi, nego da se prevarimo? — Ne možete se prevariti. Evo, kunem se, sličan je majci kao jaje jajetu. Pridruže mu se i požure, a on ih uvjerava, pripovijeda i ko-načno su sami uvjereni da govori istinu. Stigoše pred krčmu. Najstariji među njima ih zaustavi: — Dvojica neka ostanu ovdje, a dvojica neka uđu. Ti, Ficu- line, vodi. Sada se on prekrsti i otvori vrata. Iza njega vojnici s nape-renim puškama. — Nitko da se makne, ako mu je život drag! — vikne Ficu lin slavodobitno. Ljudi su u krčmi ostali skamenjeni. Užas ih prolazi. Svi su smrtno blijedi. 102 Ficulin pogleda k stolu gdje je ostavio sumnjivog čovjeka. Sve mu igra pred očima. Ništa ne vidi, samo vice kao pomaman: — Varnica, predaj se! Nitko ne odgovara. Gosti se ukočili, samo im pogledi kruže okolo, puni strave, otkuda li će se pojaviti razbojnik. Krčma je krcata. Ljudi nijemi. Ficulin najednom opazi da je stol u kutu prazan. Poput ranjene zvijeri krikne: — Gdje su ona dvojica? Krčmaru, gdje su? Pokaži ih! Ficulin se razmahao, razvikao, traži, pita, jezik mu se od uz- buđenja plete. Trči oko stolova, pretražuje, zagledava svakom građaninu u lice, ali nigdje ništa. Pojavljuje se gostioničar, a Ficulin vice, urliče: — Kamo su otišli ona dvojica trgovaca? — Platili su ponešto, kao i vi, i odmah izašli nakon vas. — Kamo? Kamo? — Nisu rekli kamo idu. Bijesni Ficulin se hvata za glavu i vice: — Bio je Varnica! Jest! On glavom! Tu je sjedio s nama — svima! Ljudi se oporavljaju od straha. Mežnar Ciprovac smije se i veli: — Vrti se zemlja i nebo — kad se pandur napije. U času sva krčma ori od smijeha. Ficulin skoči bijesno: — Ja pijan? Sto mu gromova — bio je tu! Sjedio je tu kao što ja tu stojim! — Ali krivo stojite — dobaci mu šandorić. Bijes potpuno obuze Ficulina: — Vi ćete meni tu pod nosom, vi, gornjovaroški tukar! Plamen uvrede zarumeni lice i zakrvavi oči stolaru Šandori- ću. — Misliš da si Herr i von ako si pandur! — A rođen je, znamo mi, u Donjoj varosi!- Jest — jest, re- panac si — čisti repana.c! Smijeh raste, ruši'T razara pandurovu reputaciju ... A on stoji poprskan praskavim smijehom — najljućom sra-motom. Peku ga obrazi kao da su ih opržili. Vikao bi, plakao od srama — još vise od jada i muke jer, da je tu bio Varnica, u to je uvjeren i na to sad priseže. I još posljednjim snagama nastoji da spere sa sebe sramotu koju mu je nanio podrugljivi smijeh. Digne tri prsta uvis i vice: — Eto, prije tri dana uhvatio sam Varničinu majku. Prise-

žem na raspetoga: onaj koji je tu sjedio nalik je na nju kao jaje jajetu. A sad, eto, nestao je! Mežnar mu dobaci podrugljivo: — Kasno je kajati se poslije štete. Ako je bio — nestao je. — Eh, teško nogama pod ludom glavom — dobaci netko. — On je bio, velim vam i kunem se — vice jadnik plačno. 103 — Šenuo je pameću! — Mežnaru, oba ću ti oka izvaditi, sve četiri noge polomiti i udariti, znaj, trideset batina, tako mi moga imena. U krčmi smijeh i hihot. — Pio je kao spužva i najednom ugledao Varnicu. Hajde, idi kući — samo polako. Tko polako ide, brzo dođe, a ti treba da se žuriš po svoju pamet. Sve više pali u njemu požar bjesnila pa se ukoči, nadimlje i nadvikuje njihove rugalice, ali sve uzalud. Padaju primjedbe i prska smijeh. — Hoćeš li, Ficuline, da ti nešto savjetujem? — upita ga crkvenjak. A on se razviče otresito: — U magarca da tražim vunu? Ill pameti u tebe koji se uvi- jek s njom biješ? Ne prilazi mi. Teško onom tko za tuđom pa meti ide, a ja imam svoju. I grofovi i grofice u Retfali slušali su moje riječi kao knjigu mudru. I dvorili me i častili kao cara! A vi tukarci ovdje dirate u mene! Eh, platit ćete mi to, kurjaci, ko- žu ću vam oguliti. Dobacio im je sve to u lice da bi njegova bila posljednja ri-ječ i časno se povuče s poprišta. I tek što dovrši, već uhvati vra-ta pa izade i zalupi ih za sobom. Još je čuo kako podrugljivo hi-hoću... Sav užaren ide niz ulicu. Hladni vjetar ispod oblačnog neba polagano gasi požar njegova bijesa. Sve dublje pada u neki očaj. Ni časa ne sumnja da je vidio pravog Varnicu. Kad on nekoga pogleda, ostaje mu njegova slika jasno u pameti. Pa zar bi se baš ovdje prevario? Nikako! To ne može biti. Ovo grdno, dugo lice, tako oštro, mrko, s onim zavinutim kljunom od nosa? Ne, to ne može biti nitko drugi već on — čiju sliku i priliku svakog dana nekoliko puta promatra u zatvoru. I razgovara sa staricom, ispi-tuje je i sve traži nešto po čemu bi mogao da prepozna i uhvati čuvenog razbojnikas istina, haramija je ucijenjen na krasnu svo-ticu, ali mu nije do toga. »Kakva bi to bila slava da ga prepoznam baš ja! Da ja po-vedem ljude na njegov trag. I slava junaka Hrabrena potopila bi se poput krhkog čamca na Dravi.« Sanja on dane i noći. Pusta mu želja ne da mirovati da se do-mogne takve neprocjenjive i neumrle slave. Prije dva dana našao je iznenada pred tvrđavom ženu koja je mirno priznala da je razbojnikova mati i da ga traži posvuda. Ta-da je Ficulin ugledao pred sobom volju sudbine da on otkrije Slavoniji ravnoj njezina krvoloka Varnicu. A sada u gostionici on ga je vidio. Vidio! I potrčao da nađe pomoć. I našao ju je. A kad se vratio — ni Varnice ni posluha ni vjerovanja u ljudi da mu pomognu da dođu za njim. 104 — Da sam bježao sam za njim, sravnio bi me sa zemljom. Nije harambaša bez kubure. Umjesto da mi pomognu, da trče, da se natječu, oni mi se smiju, rugaju. Nijedan pandur nije do- živio da bi ga tako ponizili. Onda se zamisli pa odluči da ide k sucu i da mu sve to javi. Za malo vremena našao se u kući gospodina Valenčića. Upra-vo su svi sjedili kod stola i srkali vruću bijelu kavu s kolačima. Pandur stane k vratima i reče: — Velemožni gospodine suče, Varnica je u tvrđavi! Slatka je kava svima prisjela. Svi su blijedi i prestrašeni. Su-dac zine u pandura:

— Opet si se napio! U prvom času "najradije bi kriknuo poput ranjena lava, ali se ponizno brani: — Trijezan sam kao dijete na majčinim prsima, gospodine. Vidio sam ga preodjevena u trgovca. A dok odoh da nađem vojni- ke, on put pod noge i nestade. Ali još može biti u tvrđavi. Nitko iz gostionice, pa ni vojnici, nisu htjeli sa mnom za njim. — Ali kako znaš da je to baš on? — Gospodine suče, kako ne bih znao? Zar ne gledam dnevno onu staru, njegovu majku, u zatvoru? A taj trgovac, velim vam, sunca mi i očinjeg vida — jedno je lice kao drugo. Na vlas isto. Sudac omalovažavajući mahne rukom i reče: — A šta ti vrijedi ova sličnost s babetinom? Vidio sam ja danas prije podne lice isto tako nalik na nju — i velim ti baš čudno nalik. — To je on — klikne Ficulin. Sudac počne drobiti kolač kavu. — Hajde, ne brbljaj. Onaj čije je lice nalik na tu ženu, to ti je, dragi moj, visoki carski gospodin koji sa caricom karta i s njom pije kavu. što ti je sličnost? Tušta, pa ništa. — Ali, gospodine suče, onome trgovcu je lice sasvim isto kao u one žene, a tek onaj zavinuti nos! On ima nos ... — Tko nema noš? Nos kao nos — zavinut prema dolje ili gore, svejedno. Idi kući. Tvoja lovina ne vrijedi ni pišljiva boba! Izmučen, ojađen, ode iz sučeva doma. Ide ulicama, promatra ljudske noseve i čini mu se: svaki je nos velik i zavinut poput onog u Varnice. I očajno uzdahne: »Zar sam se uistinu obrukao? Zar su svi nosevi jednaki? Me-tla pošla — metla došla? Nećeš tako! Ficuline, bori se za taj nos do zadnjeg daha. Ne dam se ja ni sucu. Hajde na općinu.« I pohita, znojan, zadahtan od muke, žurbe i bijesa. Hoće da sa-da pred sobom gleda lice one starice. Hoće da se nagleda nosa, onog čela, debelih obrva. Mora vidjeti razbojnikovu sliku i prili-ku i bar sebe umiriti da nije pijan i lud. Mora se uvjeriti da je vidio pravog živog sina one starice. 105 Gotovo je uletio u općinu. Ode ravno k tamničaru i zatraži neka mu otvori komoru u kojoj je zatvorena majka razbojnika Varnice. Mrmljajući, pođe tamničar da otvori vrata. Ficulin prijeđe prag polumračne sobice. — Otvori prozor — veli tamničaru i pogleda u kut. — Ustaj, ženo! — zapovjedi pandur. AH ona se ne odaziva. Tamničar otvori prozor. Val svjetla padne na strunjaču. Visoka žena leži nepomično, licem okrenuta k stijeni. — Zar ne čuješ — vikne pandur. — Ustaj, kad ja zapovije- dam! Ni sada se ne odazove njegovoj zapovijedi. Dakle, ni ona ga vise ne sluša! Zar je uistinu lud? Onda priđe bliže ležaju. Nešto mu je čudno, neobično, ne-shvatljivo. Zašto je ona tako mirna? Pandur upitno pogleda tamničara. Ovaj slegne ramenima i sagne se k ženi, pogleda joj u lice. Prodrma je. Ništa. — Što je to, do đavola, s njome? — pita tamničara. — Kao da je mrtva. Ne znam što bih mislio o tome. — Mrtva? — prenerazi se Ficulin. — To ne može biti. Ne smije biti — vikne on. — Pa ipak je mrtva! — O Bože, zar se baš sve urotilo protiv mene? — zavapi pandur i od bijesa baci klobuk na zemlju. — AH to ne može biti! Od čega je mrtva? — okomi se na tamničara. — Što ja znam? Starica je umrla, to je već tako. — Nije to tako — to je onako kako ne bi smjelo da bude! što se desilo s njome? Eto, nije se ugušila, nije udarena ni za-

klana, nije ustrijeljena, a ipak je mrtva. Kako to smije biti? — Možda je umrla od radosti — veli tamničar. — To je lako moguće! — Od radosti? Što bi toliko moglo obradovati majku raz bojnika da bi umirala od radosti? — Pa ono danas, kad smo je vodili u zapovjednikovu palaču. — Vodili ste je? Zašto? Kome? — Gospodin sudac je odredio da je odvedemo k zapovjedni- Icu. Tamo su je ispitivali. Mislili su da zna nešto vise nego što je rekla sucu i tebi. Sam gospodin carski savjetnik htio je čuti što ona govori. A kad se vratila, ona je neprestano pripovijedala da je carski savjetnik obećao kako će je pustiti iz tamnice. Pa zar je čudo ako od radosti umre? Čitava se soba okreće pred pandurovim očima. Sve to što je vidio u gostionici i sada čuo zbrkalo mu se u mislima. Ne mo- že dokučiti što se tu zbilo. Zar je sve propalo? Sva njegova lijepa osnova da će ući u trag Varnici? Njegov san — njegov cilj — jedna misao 1 zeYja"! "fta torn graai svoju Vu&ufcnosi.. ?>vu sxet-a. 106 Gleda ga tammear, kima glavom i ruga mu se: — Nećeš, Ficuline, nikad ubrati onih hiljadu dukata što su ih raspisali za razbojnikovu glavu! — Nije mi do novca! Do vraga dukati! Ali, znaš li, čovje- če, što bi to bilo za mene? Pisali bi o torn, javljali bi brzotečom i carica bi to znala. Duž ravne Slavonije, gdje god bih se pojavio, svatko bi rekao: to je Jacko Ficulin, to je onaj koji je ušao u trag Varnici! A sada? Što li sam doživio? Svlada ga očaj. Već se davno gledao obasjan slavom prvog pandura Slavonije. Svakog dana je u svojoj mašti vidio sebe ka-ko prolazi ulicama tvrđave, kako šeta Gornjom varoši, i svi gle-daju samo njega, svi šapću za njim, svi se dive gdje god se po-javljuje. I onog dana, kad je pukim slučajem naišao na staru že-nu koja mu je priznala da je razbojnikova mati, stekao je uvje-renje da je upravo on odabran da otkrije trag razbojnika. A sad sve ide nizbrdice. Oni u gostionici nisu mu vjerovali. I sudac mu ne vjeruje da je vidio Varnicu. A sada, tu, pred njim leži mrtva ona koja bi mu imala biti glavni pomoćnik, dokaz, pečat njegove siave! Sazvao je pandure, zvao je vrača i liječnika, ali sve uzalud. Svatko mu je znao red samo ono što je i sam vidio — da je žena mrtva. Poslao je vijest sucu i sjeo da ga dočeka. SRCE — SRCU Pustom ulicom ide Krasanka. Odjevena je u svečano odijelo Magdine služavke, Uz nju polagano koraca njezin pratilac i pro-matra savršen Krasankin stas. Proljetno sunce na oproštaju sa zemljom obasiplje je žarkim cjelovima. Sunčane zrake prosule su njenim licems larko rumeniio, iz njega vire modre oči kao plavi različak u polju makova cvijeta. Prošli su ulicama, tihim i pustim, kao da i one miruju u ne-djeljnom popodnevu. — Lijepo je ovako šetati gradom — progovori on. — Vrlo lijepo. Ništa ne volim tako kao šetnje ulicama tvr- đave. Pogledao ju je sa strane. Ali ona upre pogled u malu lijepu zidanu kudu s visokim prozorima i ukrašenom svijetlomodrom fasadom. Njezin je pratilac tiho oslovi: — čudno vam sjaju oči od pogleda na ovu kuću. Ovdje sta- nuje netko tko vam je drag? — Danas vise nitko ... — Bio je, dakle? Možda ste ga ... 107 Ušutio je kao da se ne usuđuje završiti.

— Da, voljela sam ga — veli djevojka i ne gledajući lice mladića u kojem se najednom pojavi nešto mračno. Onda je stala i zagledala se u kuću: — Ovdje se rodio moj otac, tu sam se rodila i ja. Tu je bio naš dom dok sam još bila djevojčica. — Dokle, otac? Otac? — opetuje on nekako vedro. — Vi ste Osječanka? Zato vam je tako drago šetati ovim ulicama. — Da, svaka ulica priča je mog djetinjstva. Svaka je spomen mojih roditelja i svih onih koji su ovdje živjeli. U ovim ulicama bili smo svi kao velika rodbina. I oni s kojima nismo drugovali pripadali su nama svima. Jednom je bio požar u onoj, tamo, ku- ćici. Svi su došli da gase — svi, bogati i siromašni, otmjeni i pri- prosti, svi su gasili. Još se danas sjećam kako sam pitala oca: »Zašto svi gase, a nisu rod?« On mi je tada rekao: »Nisu rod — ali gase jer su dobri ljudi!« ... — Dok ovo govorite, muči vas neka misao... Recite istin- ski... — Mislim — zašto ljudi danas nisu tako dobri prema meni? — Zato što niste zapali među dobre ljude. — Da sam ostala ovdje u tvrđavi, bilo bi mi lijepo i dobro. Tu bi sve bilo bolje. — Zašto baš tu? — Ovdje mi je sve drago i milo, sve mi je ovdje utjeha. Ta mo, u valpovačkom dvoru,, osjećam se daleko — vrlo daleko... — Vi tugujete za svojim rodnim gradom. To je razumljivo. I vas kuća ova ispunjava sjetom. — Volim je gledati, iako nije moja. Kad smo prekoračili prag — razrušio se naš lijepi dom. — Smijem li pitati zašto? — Nije tajna. Majka je dugo bolovala, otac je sve utrošio da spasi njezin život. Ljubio je moju majku. Nikad ne vidjeh ne- što ljepše, milije, od njihove ljubavi. Bolest ju je ubila. Otac je morao prodati kuću, splatio je dugove, a nikad nije bio imućan, tek toliko da bi se pristojno živjelo. I onda je stupio za provizo- ra u grofa Pejačevića. Umro je prije dvije godine. Umorila ga je ljubav za majkom. — A vi ste onda došli u ruke ljudima koji su zli? — Ne rekoh da su zli, ali meni nisu dobri. Napokon, zašto da budu dobri siroti koju su svi napustili. — U vama leži velika, teška i duboka žalost. Prevelika i pre- duboka... — Gdje nema puta radosti, tu se gomila žalost. — Uvijek mislite samo na to da ste sirota, bez svojih i bez ljudske sućuti. Ali još nešto — oprostite što to velim, ali ne mogu shvatiti — zašto vas vaša gospodarica tako progoni? — Nisam rekla da me progoni... 108 i-' — Vaš strah od nje najbolji je dokaz. — Danas nije ovdje i ne bojim se. — Znači, možemo uživati šetnjom kroz grad koji vam je tako drag. Hajde, idemo gore-dolje, ispred ove modre kuće. Vidim, to vam godi. Ona zaboravlja da bi morala kući, da je tamo nestrpljivo čeka Magda, ali ne može se otkinuti od ovog čovjeka kojemu je ispri-povjedila svoj život, svoje misli, kako se to ne bi usudila govo-riti nikome. Obuzima je neodoljiva ugoda kad ovamo korača, pred ovom kućom, njezinog davno razorenog doma. Svaki ukras fasade sakriva joj milu uspomenu, svaki prozor neku dragu zgo-du. A sve to proživljava baš danas uz ovog neznanog mladića. Tako joj je kao da je na pustoj

stazi života srela samotnog put-nika i sada lakše ide dalje — ne boji se vise samoće i tmine što je pred njom. Ide uz njega i prepušta se da je on vodi. — Nešto ste se duboko zamislili? — pita on. — Razmišljam o onome što ste mi rekli tamo u gostionici. — O zavjetu viteza Hrabrena, mojega gospodara? — Taj zavjet nosi smrt? — Vreba na njega smrt iz svakog grma, iz svake šume, sva- ke močvare. I na svakoj cesti, jednako vukovarskoj, kao i vinko- vačkoj ili čepinskoj, sve tamo do Đakovštine. I još dalje, gore u andrijevačke lugove, u požeške brežuljke — svuda se cere tri smrti: Kosić, Varnica i Ječmenica. Tri razbojnika, tri križa, tri nevolje Slavonije. Gdje su oni, tu je smrt bliža od košulje. — A vitez Hrabren im nosi glavu na nišan? — I srce u svojim grudima. — Njegov život mora biti vrlo nesretan kad ga daje tako la- ko. Ili je plemeniti heroj koji se žrtvuje za ljude iz Slavonije? — Sto vi mislite? — Mislim — herojska je plemenitost. — Sunce proljetno pada mu na prag od vašeg priznanja. Za- vMim mu! š — Mala vrijednost od priznanja nepoznate djevojke. Ali, je- sam li pogodila? — Priznajem, pogodili ste. — Sto je prouzročilo taj zavjet o kojem ste mi govorili? — Na to vam ne mogu odgovoriti, a da ne otkrijem njegovu vlastitu tajnu. — Oprostite, moja je radoznalost prešla granicu. A nije ču- do kad se gleda nekoga kako srlja u smrt. Vi ga slijedite, idete s njime u susret smrti? — Idem, gospođice. , — S istih razloga kao i on? Sigurno. — Ako se varate? — Ne varam se. 109 Zaustavio se, izazivajući da i ona stane i da ga pogleda. Nje-gove mime pronicave oči istražuju Krasankine tamnoplave i pi-taju: — Gdje su vam dokazi da se ne varate? Ona slegne ramenima i, zagledavši se u njegove zjenice, re-če: — Dokaza nemam, ali tako mislim. — Hi — osjećate? — To je is to — veli ona da bi se ispravila. — I vi znate da nije isto ... Onda krenu dalje. Ona ne pazi kamo je vodi, ide uz njega, tiha i šutljiva. Ušli su u franjevački prolaz. Nad njima se pružio svod hod-nika što poput mosta spaja dvije zgrade. Pod njim mračne sjene šaraju crnu mutnu sliku. — Gospođice Krasanko, dao sam riječ — idem s onim ko- jega veže zavjet. Zašto sam to učinio? Zato što u svojoj mlade- načkoj pustopašnosti nisam slutio da bih jednog dana mogao ne- gdje sresti neko biće — plemenito, čisto, koje bi moglo moje pusto- lovno srce rasvijetliti suncem istinske topline. Nisam nikad slu tio da ima hrabrih, čistih djevojačkih duša koje u sebi nose sun- ce života i obasjavaju svojim zrakama i griju i mame dobrotu. Svaka riječ prolazi kroz njezinu dušu i srce. Dok sluša i spušta vjeđe na tamnomodre oči, ulazi joj kroz uho njegov glas, taman, tih, zatomljen, miran, bez najmanjeg drhtaja. — Smrt mi je svakog časa za vratom i zato me nešto sili da kažem tajnu koja mi leži na duši. Rekao bih vam kao sestri, pri- jatelju... — I slušat ću je.

— Danas još ne — možda će doći i taj čas ... — Vaše je srce zbog nečega puno boli? — pita ona plaho. — Zbog toga što svaki mladić ima djevojku, svoje sanje. — A vi je nemate? — Ne mogu jeiijnati, daleko je — i do nje nema puta. Po- nor me dijeli od one koja mi se čini kao svjetlost mojih dana, miris mog proljeća, sjeme moje nesuđene sreće. I samo bi čudo moglo sagraditi most do nje... Ali čudesa nema! Turobnost njegova glasa dodiruje joj srce poput neke bolne melodije. Upita posve tiho. — A — ona — ne zna za to? — Nadam se — doznala je ... — Kako bi doznala? — Srce srcu javlja po trepetu zvijezde ... Prekinula se struna. Zanijemila je melodija. Tiha, daleka je-ka drhti njezinom dušom u nekom slatkom snu. Tajna slutnja tiho šapće njezinom srcu priču o daru života. Priča je daleka, ne-jasna... 110 Oboje šute. Ona je oborila oči, a an se zagleda u tihu, ne-taknutu njezinu ljepotu, obasjanu nekim tajnim, nevidljivim zra-kama svijetle zvijezde što izlazi na obzorje duše, napuštene i osamljene... Makar je šutnja trajala samo časak, njoj se učini odviše du-gotrajna. Njoj je draga. Ne bi je htjela prekinuti. Ipak osjeća — tome mora biti kraj, pa se trgne: — Zakasnila sam, neću vise modi da izvijestim onu zbog ko- je sam došla, a teško očekuje glas kad će provizor na slobodu. — Zašto je ne možete izvijestiti? — Već je sigurno kod zapovjednika tvrđave grofa Keglevića. — Ne možete sada k njoj? — Nemoguće. Kod zapovjednika je visoka ličnost. — Koja? — Dvorski savjetnik iz Beča. — Onaj kojega je Varnica zarobio? — Da, on je stigao. — Čudim se da ga je grof tako brzo iskupio. Keglević je do- sta škrt. — Nije ga iskupio. Varnica je pustio savjetnika bez otkupni- ne. — Nemoguće. To ste krivo čuli. — Ne, čula sam sasvim dobro. Grof Keglević je došao k na- ma i pripovijedao da je Varnica pustio savjetnika, samo da mu je uzeo novae, a dopustio mu da odnese sva odijela i spise. — Varnica ne bi dopustio da se odnese i jedan konac, a ka- moli skupocjena odijela i sve bez otkupnine. — Umjesto savjetnika, Varnica je zadržao nekog mladog grofića, a carskog je savjetnika pustio na slobodu da donese ot- kupninu za caričinog mladog Ijubimca. — Još manje vjerojatno! Razbojnik Varnica dršće za nov- cem. On bi zadržao obojicu i dva puta zahtijevao otkupninu. Za posrednika ne bi nikada uzeo nikakvog dvorskog savjetnika. Ima on svoje ljude za to. — Uistinu, ne znam kako je to, ali vas uvjeravam: savjetnik je izašao bez otkupnine. — Ovo mi ne ide u glavu. Malo vremena razmišlja i, kao da se nečemu dosjetio, naglo se okrene k njoj: — Ona kojoj ću iskupiti provizora ovdje je u tvrdavi? I sa da u posjetima kod zapovjednika? — Jest, već je tamo, nije me mogla dočekati kad sam zaosta- la tako dugo. — Hoće li mi ona pomoći da govorim sa caričinim savjet-

nikom? — Kako ne bi, samo recite što bih joj isporučila. — U ovoj haljini neće vas pustiti u zapovjednikovu palaču. Ill — Ne, nikako, ali idem brzo kući, napisat ću joj pismo. Što želite? — Neka bi rekla zapovjedniku Kegleviću ovo: dva strana fratra žele govoriti sa carskim savjetnikom. Neka ih on prepo- ruči. — Kad bi fratri htjeli govoriti s njim? — Još danas. — A kako ću vas obavijestiti o odgovoru? — Vi ste u kući kod grofa Pejačevića. Dakle, mogu fratri za pola sata doći do vrata ograde i pričekati odgovor? — Od grofovske obitelji nema nikoga kod kuće. Ni gazdari- ca nije ovdje, ja zapovijedam družini u njihovoj odsutnosti. Onda mogu doći. — Vrlo dobro. Moram još danas čuti što savjetnik veli o ot- kupnini. — Idem brzo. — Ispratit ću vas. Pola sata kasnije bit ćemo tu dvojica u fratarskom odijelu. Nitko neće saznati tko se skriva pod kukulji- cama? — Pouzdajte se u mene. — Još me niste pitali kako mi je ime. Zar vas to ne zanima? — Ne usuđujem se ... — Zovite me mojim krsnim imenom: Dragomir. Porumenjela je, od nečega se zastidjela i požurila u kuću. Od grofovske obitelji nije bilo nikoga. Krasanka brzo napiše pismo Magdi, pozove slugu i pošalje ga u zapovjednikovu palaču. Dok je čekala na odgovor, zaklonila se iza zastora i gledala niz ulicu, očekujući fratre. I ne osjeća kako je uzbuđena. Ono što je proživljavala u razgovoru popodne uz-drmalo je čitavo njezino bide. U nekoj je groznici. Dušom joj lete sjene nekih nada, nejasnih, nestvarnih, a ipak joj pokreću svaki kucaj srca. Ne mož.e misliti. Razbor se nekud povukao. Sva je predana osjećajima/ neznanim, nikad slućenim. Sumrak se spušta. Na ogradi opazi dvije tamne pojave. Pre-poznaje fratre. Jedan od njih sigurno je on. Još samo čeka slugu iz zapovjednikove palace. Napokon je stigao. Krasanka razmota pismo i pročita. Od-mah pohita u vrt k ogradi. Jedan se od fratara povuče, a drugi je ostao. Čim se Krasanka približi, upita je ispod kukuljice po-znati glas: — Sto je odgovorila? — Grof Keglević je vrlo spremno prihvatio poruku, ali sada će biti primanje. Upravo čekaju da se pojavi savjetnik, ali neka časni oci dodu sutra u deset sati prije podne. Onda će vas smje- sta najaviti ekscelenciji. 112 — Sutra? Onda nema druge — valja pričekati. Ipak još jed- nu molbu. Ako bi mi sutra trebalo još takvih zagovora ili pre- poruka, gdje bih smio ostaviti kakav znak ili poslati poruku, a da vam ne bude na teret? — Dosta je ako prođete ovuda tokom prijepodneva. Pazit ću na onom prozoru. — Vidjet ćete fratre, a to je dovoljno? Ona potvrdi i povuče se iza ograde, a on se uputi prema svo-jem drugu koji se naslonio na drvo. Vidjela je kako su se dvije visoke fratarske pojave izgubile u sumraku pa se požurila u svo-ju sobu, Magda joj je javila u pismu da će sigurno doći kasno, neka je čeka budna. Dak bi se prije žaJostiJa što je nisu. vodili u dru-štvo, sad je vedra.

Draga joj je samoća. I tišina. Može se podati obnavljanju proživjelih časova... Još joj zvuči u ušima tamni i sugestivni zvuk mladićeva glasa, smisao onih njegovih riječi koje su u nje-zinoj duši skladale priču o nadama siromašne djevojke... Voljko joj je i milo, radosno i dobro. Ne osjeća se vise osa-mljena. Ima netko tko se njome bavi, tko o njoj misli, a možda i... Ne — ne — to ne može biti! — pobija ona svoju želju. A ipak bi tako rado samo o torn mislila i sanjariJa... Sklopljenih očiju predaje se divnoj i dragoj melodiji koja joj nosi poruku zvijezde ... NEOCEKIVANI ZNANAC CARSKOG SAVJETNIKA U potpunom sumraku stigao je Varnica sa svojim drugom u zapovjednikovu palaču, ravno u odaje carskog savjetnika. Odmah zaključa vrata, baci svoj ogrtač pa se zaustavi u sredini so-be. Duboko je zamišljen. Ne govori. Naborano čelo ispod debelih obrva opominje Atanacka Ida nikako ne započne razgovor. A imao bi mnogo toga saopćiti i spomenuti. U tim se odajama osjeća kao da ih iz svih kutova gledaju oči koje ih prepoznavaju. Htio bi po-bjeći glavom bez obzira, a ne smije se maknuti, ne smije prigo-voriti. Uznemiren čeka što će biti. Prođe dosta vremena dok Varnica nekoliko puta korakne i opet se vrati na isto mjesto. čini se — nešto je pokolebalo nje-govu hrabrost i hladnokrvnost. Naposljetku, kao da je osjetio potrebu da nešto kaže, okrene se Atanacku: — Kako je ta prokleta pandurina zijala u me! — Kako ne bi! Iz njegova hvalisanja lako je bilo razabrati da je baš on uhvatio staru i, dakako, po njoj i vas prepoznao. I sigurno odmah otišao na opcinu. — 8 Zagorka: Vitez slavonske ravni 113 — Atanacko, ako nisi starici dao da popije onu travu — odosmo svi! — Kako joj ne bih dao kad znam kakvo nam zlo donosi nje- zin obraz. I popila je do dna! — Eh, onda sudac i njegovi panduri neće imati vise koga da vode selom — da vide nečiju sliku i priliku. — A ipak, čujte, pandur bi mogao dići viku i kriku da je Varnica u tvrđavi. — Od mnogo vike plaše se vuci, ali ja sam sada uvaženi go- spodin na vlasti pa mi je u prvom redu do toga da ispraznim kese. — Sve se bojim — onaj će vas pandur prepoznati, pokazali se vi i u carskom ruhu. Eto, vidite, nije nam to trebalo. Da niste išli k onoj curi — nikom ništa. — I nije trebalo, ali, eto, cura pade na moj put kao da bi bi- ser prosuo po dlanu. — Ljepota je to. Nisam joj vidio ravne, ali sada suspregnite rnalo svoju žestoku krv, imate suviše briga. — Pokosit ću brigu kao travu u polju, a onda ravno u Vin- kovce da nađem ljepoticu. Jao Vinkovčanima ako je ne nađem. — Ali prije svega htjeli ste ubrati otkupninu za tobožnjeg caričina ljubimca, a onda uzajmiti od grofa još hiljadu forinti i ubrati svoju plaću u općini za trud i muku. — Da nisam mislio na te pare, zdrobio bih u prah »Zlatnog vola« i sve njegove goste, samo da mogu zaigrati s onom Ijepo- tom djevojkom. — Igrali biste da nema đavla koji vas progoni. Sad znate kamo zalazi i treba da ga gonimo kako bismo opet mogli živjeti u miru, a onda imat ćete kada trčati za curama. Oh, krv vam vri kao čorba u kotlu. Ne zaboravite na novce! — Za zlatnik i mrtav bih ustao! Ne boj se!

Opomena je djelovala. Smjesta se otrese misli na Krasanku i uze da raspravlja o svojem neznanom progonitelju. — Zgrabit ću ga ja za vrat — jednim zamahom. Odlazi u Valpovo. Tri su tamo djevojke. Uz jednu od njih sjedi on. I, eto puteva koji vode i do njega. — Kad bismo se samo mogli njega osloboditi. — Onda će kraljevstvo Stojana Varnice tek nanovo oživjeti. Malo su šutjeli i prisluškivali. U drugoj sobi netko je poku- cao na vrata. Varnica se uputi u salon, ali ne otključava, već pita tko je u hodniku. Odanle mu javlja grofov sluga: — Njegova milost gospodin grof želio bi vašu ekscelenciju pozvati u salon k gostima. — Za pola sata bit ću spreman. I pohiti natrag u spavaonicu i stade s Atanackom preka-pati po odijelima dvorskog savjetnika Webera. Napokon pronađu svečano odijelo. 114 ?*. t s _—afe — Evo, vidiš, sukno vezeno sa zlatom, a ove kolajne — to je ono što nosi dvorski savjetnik za svečane večere. Svi će oni, gle- dajući u mene s kolajnama, zaboraviti na Varnicu. I počne se odijevati. Iz posebne kutije uzima lijepo učešlja-nu vlasulju i navuče je na glavu. A onda sjedne pred zrcalo i op-raši se. Iz neke kutijice dosegne mali crni madež i prilijepi na obraz. Najposlije obuče kaput, vezen zlatom i urešen odlikovanji-ma. I onda se ogleda u zrcalu: — Vidi, vidi, baš odlična savjetnika od mene. Je li, Atanac ko? — Izvana savjetnik, iznutra razbojnik. — A misliš li ti da su oni nešto drugo? A sada hajde, ćestito mi poveži ruke da se dive mojoj hrabrosti kad sam se borio s lopovom Varnicom. Atanacko mu poveže ruke tako da mu se nije mogao vidjeti ni jedan prst. Onda uzme svečanu livreju iz kovčega Weberova la-kaja i hitro se odjene. Varnica stoji pred zrcalom, promatra sam sebe i uživa — za-dovoljan je svojim izgledom. Već je Atanacko dovršio svoje odijevanje, pokazao se gospo-daru i ogledao u zrcalu. — Taman kao da smo pali iz kakve dvorske odaje! — A sad da se utvrdimo. Daj amo vrećice s barutom. Eto, vidiš, moramo ih pripremiti. — Valjda neće ona pandurina u odaje gospodina zapovjedni- ka i grofa pa da mu ispripovjedi kako je vidio Varnicu? — Moglo bi se i to dogoditi. — Bilo kako bilo, mi smo spremni. Kad bi se što desilo — slušaj: ako me otkriju, ispalit ću hitac usred dvorane, a ti iz hod- nika u dvoranu pa udri po svjetiljkama i sve što god je pokrivača i sagova u sobi, sve baci na svijeće, a moj sin da čeka ovdje pa kad čuje hitac, neka zapali barut. — Rekao sam Stjepku da čeka na hodniku. —- Idi i točno mu kaži što mu je raditi. Zamalo se pojavi grof Keglević. Pokuca na vratima i uđe. S nekoliko riječi pozdravi carskog savjetnika i stade ispitiva-ti kako je bilo s istraživanjem kod »Zlatnog vola«. Omalovažava-jući uspjeh svojeg posjeta u gostionici, reče mu »savjetnik« sa-mo ovo: —? Zapravo, kako već rekoh, morao sam onamo po želji cari-ce da čujem kako o njoj misle. Pri torn sam, dakako, pazio što ljudi govore o vašem slavonskom vitezu. Istina, mnogo govore, ali od toga nikakve koristi. Sve samo price.

Jedino sam saznao jednu važnu stvar — da ljudima nije po volji kad bi se ujedinile sve tri varoši. — Upravo sam poslije podne primio odgovor općina i svaka se brani od tog ujedinjenja. 8* 115 — Izvijestit ću caricu kad se vratim u Beč. — A sad molim vašu ekscelenciju neka biste se potrudili sa mnom. Imam nekoliko odličnih gostiju koji bi bili presretni kad bi se smjeli pokloniti vašoj preuzvišenosti. Naravno, to im ne mo- žete odbiti. Varnica pristane. Izašli su na hodnik. Za njim pbđe Atanacko, dok je navodni kočijaš otišao u sa-vjetnikove odaje da tamo čeka prasak hica i da zapali barut. Varnica pođe odajom, Atanacko ga slijedi kao da ga vode na stratište. Čini mu se — koraca po samim bodežima. Neki predosje-ćaj ga muči pa jedva diše. Rastvore se dvokrilna vrata. Pred očima im bljesnuli kristal-ni lusteri, puni svijeća, što osvjetljuju bijele vlasulje, dragulje oko vrata gospođa i zlatna puceta na odorama nekolicine vojničkih li-čnosti. U prvoj sobi čeka domaćica. Kroz otvorena vrata razabiru se u drugoj dvorani dame i gospoda. Svi su ustali i uzbuđeno čekali visokog gosta. Domaćica ljubazno pozdravi »dvorskog savjetnika«. On se na-kloni, budno pazeći da ne bi pogriješio. Ipak gospođa opaža da mu je držanje nešto odviše ukočeno, ali to smatra ohološću. Krišom pogleda Varnica u drugu sobu, ali ne razabire ničije lice. Međutim, domaćica mu saopći: — Ekscelencijo, čeka vas malo iznenađenje. — Iznenađenje? — Ponovi kao da ga je netko udario u šiju. — Da, ekscelencijo, ovdje ćete susresti jednog svojeg znanca, — Veseli me — odgovori glasno, a u sebi pomisli: »Sad je svr- šeno«. Pri torn ruku primakne bliže k džepu u koji je sakrio kubu- ru. I kao da se nečega dosjetio, primijeti: — Eto, lakaj mi nije spremio moju burmuticu, a bez nje se ne može živjeti. Odmah ću pozvati svojega lakaja. Ali domaćica mu ne dopusti da se sam potrudi, već naloži laka-ju kod vrata neka odmah pozove lakaja njegove ekscelencije. Zamalo ulazi Atanacko iz hodnika, ali ostane kod vrata. Ne usuđuje se koracati po olaštenom podu. Varnica pođe k njemu. Tumači mu gdje će naći burmuticu, a zatim tiho primijeti: — Netko je tu tko pozna Webera! Pazi, mogao bi već za koji čas prasnuti hitac ... — Bolje je — dođite sami po burmuticu pa da umaknemo. Izmijenili su ove riječi nečujno, u žamoru koji jedopirao iz drugog salona. Atanacko ode, a njegov se gospodar vrati gospođi i ravnodušno pripovijeda: — Moj je sluga ostao kod Varnice, a ovaj se ne razumije u moje stvari. Moram sam otići. Neka mi gospođa oprosti, odmah ću se vratiti. Grof je bio već otišao u drugi salon i tako je Varnica razabrao da če lako izmaći iz ove sobe i doseći odaje carskog savjetnika. 116 Nekoliko prije nego što je stigao k vratima, netko mu zakrči put. Stao je i pogledao čovjeka u lice. Prepoznao je zapovje-dnika. Htio mu je razjasniti zašto odlazi, ali nije dospio jer mu Keglević pokaže rukom na nekoga gospodina u uniformi vojničkog kapetana. Varnica ga ne gleda. Citavo mu tijelo oblijeva znoj. — Ekscelencijo, želi vam se pokloniti gospodin kapetan ba- run Heimbach, Pozna vas vrlo dobro s bečkog dvora. Razbojnikov pogled je uperen u vrata. Mjeri koliko će mu tre-bati da umakne. A istodobno odgovara grofu:

— Moguće! Toliko ima gospode na dvoru, lako je moguće... — Ne vjerujem da se vaša preuzvišenost ne sjeća mene — ču- je zvučni vedri glas nekog muškarca. Varnica ne može drugo, već se osvrnuti na gospodina kapetana koji se ustobočio pred njim, visok pristao i mlad. lice mu je neo-bično ljubazno. Nekoliko trenutaka ne može Varnica prozboriti. Usta su mu napola otvorena, oči nepomične. Kapetan stoji mirno, gleda ga svo-jim svijetlim očima, prijazno, možda i nešto podrugljivo, dok za-povjednik Keglević tumači kapetanu zašto su povezane ruke gospodina savjetnika. Kapetan se nakloni i upita: — Zar se vaša ekscelencija ne sjeća moje malenkosti? — Jest... Čini mi se, da — naravno — vrlo dobro se sjećam — veli on drsko i potpuno se sabere. — Vaša ekscelencija jednom me je oslovila, sreli smo seu šumi u Iovu — lovili ste kao i ja. — Oh, dakako, naravno, baš me veseli! Obnovit demo svoje stare uspomene, gospodine kapetane — odgovori Varnica kao da se probudio i osvježio. Zapovjednik zamoli dvorskog savjetnika da bi se potrudio u salon. Pošao je polagano, oprezno, pozorno promatrajući Hjepe dame, zapovjednikove kćeri, s kojima je stajala kontesa Magda. Gospoda su se poredala na drugoj strani. Svi se poklone od-ličniku, a grof ih st^de redom prikazivati visokom gostu. Zbog po vezanih ruku, o kojima je grof već izvijestio znance, savjetnik ne može nikoga počastiti stiskom svoje desnice. Svakom tek malo odmahuje glavom. Ali nikoga ne oslovljuje. Iskazao im je tako malo ljubaznosti da su svi razočarani. Kad je zapovjednik Keglević predstavio Magdu i spomenuo ime grofa iz Retfale, razbojnik je bolje uoči. Ona ga pogleda dužnim počitanjem i povuče se natrag. Kriomice slijedi njegov pogled. Ali ona to ne opaža. Njezine su misli zaokupljene mladim pro-vizorom. Krasanka se nije vratila na vrijeme i tako Magda nije mogla saznati što je obavila i što joj je rekao nepoznati posrednik. Razgovor se odvija vrlo teško. Carski savjetnik kao da je vrlo šutljiv čovjek. Ni s kim ne počinje razgovor. Zapovjednik i nje-gova supruga popravljaju nepriličnu situaciju i nastoje razyiti neku 117 temu. Ipak im to ne uspijeva. Svatko slijedi društveni propis da što manje govori kad njegova ekscelencija tako uporno šuti. Samo ih sve promatra. Ta okolnost pobudi Magdinu pažnju. I njezine prijateljice, za-povjednikove kćeri, povučene u pozadinu, kritički promatraju dvor-skog savjetnika. — Nekako je čudno ukočen — šapne Magda kontesama. — I pogled mu je nekako neobičan. — Bit će da je vrlo ohol zato što je uvijek na kraljevskom dvoru, uz caricu — šapne domaća mlada kontesa. — I njegove crte lica mi se ne sviđaju — opet će Magda — nekako su brutalne. Morale su ušutjeti je zapovjednik Keglević odlučio da nekako sagradi most izmedu svojih gostiju i visokog dvorskog od-ličnika i započeo pripovijedati kako je Varnica zarobio savjetnika i kako se ovaj otimao i borio sa strašnim razbojnikom. Svi slušaju, a naročito mladi kapetan koji je stalno uz savjetnika. Dok grof pripovijeda, uđe u sobu njegov tajnik. Domaćica opa-zi da donosi neku vijest i pokretom ruke ga zovne k sebi. Nešto ga pita, a zatim se okrene svome mužu i saopći: — Došao je gospodin sudac Vaientić. Ima nešto važno kazati o razbojniku Varnici. — Neka dode ovamo, to će zanimati njegovu ekscelenciju. A nije nikakva tajna da ne bi smjeli čuti i ostali. Svi su zahvalno pogle'dali domaćina. Svatko je želio čuti neš-to o čovjeku koji je strah i trepet Slavonije.

Nije potrajalo dugo i tajnik uvede u sobu suca Valentića. Du-boko se pokloni, najprije dvorskom savjetniku, a zatim ostaloj go-spodi. Ponudivši mu stolicu, zapovjednik ga pita: — Dakle, što je tako važno, gospodine suče? Svi smo radoz- nali. — Ne znam zapravo što je na stvari, ali, po dužnosti, moram javiti vašoj milosti kao zapovjedniku tvrđave: — Pronio se glas da se razbojnik Varnica nalazi unutar tvrđave ... Strah zatrepti u očima dama. Gospoda se iznenadiše: — Kako bi to bilo moguće? — To bi značilo da čuvari na ulazima nisu vršili svoju duž- nost — primijeti sudac. Grof ispričava svoje straže: — Bit će to samo price uzbuđenih duhova. Je li tako, gospodi ne suče? — Možda i jest tako — ipak, morao bih izvijestiti, ali... — Samo dalje, gospodine suče — moli grofica Keglević — mi smo svi vrlo znatiželjni da čujemo nešto o razbojniku pa bila to samo priviđenja ili price. — Zabavite nas — veli grof. — Njegova ekscelencija htjela bi čuti nešto vise o razbojniku koji ga je tako drsko zarobio. 118 Osjećajući da je središte interesa, sudac pripovijeda: — Moj pandur Ficulin stigao je bez daha i stao pripovijedati kako je u gostionici »K zlatnom volu« vidio Varnicu preodjevena u nekog trgovca. Odmah je otišao da potraži pomoć i doveo so- bom četiri vojnika koje je našao na ulici, ali kad je stigao u gos- tionicu, Varnice više nije bilo. — U koje se to doba dogodilo? — pita »carski savjetnik«. — Odmah poslije podne, nakon ručka. Ne bih znao reći u ko- ji sat. — Uistinu, čudno da bi vođa razbojnika mogao doći u tvr- đavu — oglasi se sada mladi kapetan, sjedeći uz »carskog savjet- nika«. — što misli o tom vaša ekscelencija? Ovaj pogleda kapetana i slegne ramenima. Ravnodušno od-govori: — Zaista je nemoguće da bi se usudio doći u tvrđavu. — Možda je računao s tim da ga nitko ne pozna — reče mla di kapetan. — Po čemu bi ga mogao prepoznati taj pandur? — pita gro fica iz Retfale. Sudac je odgovarao spremno: — Po tome što je spomenuti pandur uhvatio razbojnikovu majku i odveo je u zatvor. Sama je žena pričala da je Varnica tako nalik na nju da ga svatko mora prepoznati tko jednom vidi nju. Kapetan se okrene opet »savjetniku« i primijeti živo: — Ekscelencija najbolje zna kako on izgleda. Preuzvišeni se s lupežom borio i bio u njegovu ropstvu. Podrugljivi smiješak zatitra na usnama oslovljenog »savjetni-ka«. Dok on odgovara, svi su gosti u njega upravili svoju pažnju: — Ja sam je jutros vidio. Sličnost je bajka. Varnica je malen, suh i žilav, dok je ona snažna, visoka, s neobično jakim nosom. A čini mi se, njegov je nos dosta neznatan jer ga zapravo nisam ni upamtio... — Njegova eksqelencija ustanovila je zanimljivu okolnost: ta se žena dala uhvatiti: da bude uhoda Varnici — dopunjava grof Keglević. — Da, sve je to tako utvrđeno. Međutim, o toj ženi imam još nešto javiti gospodinu zapovjedniku ... Svi skrenuše poglede k njemu. Keglević se čudi:

— Dakle, još niste svršili s novostima? Onda brzo, vidite kako smo radoznali. Sudac Valentić izvijesti kratko: — Malo prije našao je pandur Ficulin Varničinu majku u za- tvoru — mrtvu ... Poklik iznenađenja ide od usta do usta. — To je veoma sumnjivo — primijeti mladi kapetan. — Ne čini li vam se tako, ekscelencijo? 119 Kapetan i »savjetnik« gledaju jedno drugom u oči. Međutim, »savjetnik« ravnodušno pita suca: — Od čega je umrla ta žena, gospodine suče? — Ekscelencijo, tamničar veli da joj je vaš lakaj obećao pomi- lovanje za sina, pa je, vele — umrla od radosti... Mladi kapetan se nasmije i pokloni s počitanjem: — Ipak ste je vi ubili, preuzvišeni. Učinili ste veliko djelo — jedan član razbojničke obitelji manje! Kapetan se dalje smješka, pa i »savjetnik«, i obojica se gledaju neobično ljubazno. Tamo uz grofa šapne jedan od gospode: — Cini se da taj mladi kapetan odviše slobodno govori okom u oko tako odličnoj kraljevskoj ličnosti. Keglević tiho odvrati: — I meni se čini, ali oni su dobri znanci. Sudac prekine ovaj razgovor, zamolivši zapovjednika: — Vaša milost neka se udostoji saslušati moj prijedlog; či- tavom će se tvrđavom pronijeti glas da je Varnica unutar naših zi- dina. To će izazvati strah i uzbuđenje. Molio bih za dozvolu da ipak sve pregledamo, da odemo u ophodnje po gostionicama i da ustanovimo kakvi se stranci nalaze u gradu. Ljudi će povjerovati ovoj glasini jer se pandur Ficulin zaklinje na sva usta da je vidio Varnicu preodjevena u trgovca. Zato moramo građane umiriti. — Očito je pandur bio pijan pa se u njegovoj glavi pojavio Varnica. — Nije pijan, on čeka vani u hodniku nalog da može ophod- njom obići sve gostionice i krčme. — Vani je? Pa neka dođe da ga vidimo i čujemo — odredi zapovjednik. Sudac se udalji da izvrši zapovjednikovu želju. Ovaj se pri-bliži »savjetniku« i sagne se k njemu. »Carski savjetnik« ustane, prihvativši tu priliku da se udalji iz društva. Obojica su stajali kod prozora gdje grof Keglević zapita svoga gosta: — Ekscelencijo, vi ste bili kod »Zlatnog vola«. Očito ste vidjeli taj događaj o kojem priča pandur. — Ne, sigurno sa'm izašao prije, inače bih znao o čemu se ra- di. Moram priznati — nisam mogao dugo ostati među prostim gra- đanima, strahovito je zaudaralo u toj sobi — Vjerujem, ekscelencijo ... — Međutim, držim da je to samo pandurova utvara. Sve go vori i misli samo o torn prokletom razbojniku. Pa i tamo su svi samo o njemu govorili. Sjećam se, bilo je nekoliko trgovaca u gos- tionici. Neki su se čak i meni približili da razgovaraju sa mnom. Nastavili su raspravljati, kad se na vratima pojavio sudac, nut-kajući pandura Ficulina da uđe u salon. Posrtao je, premda je drhtao od sreće i časti što zovu njega, pandura Ficulina, da čuju njegovo mišljenje. Pandur je bio veo-ma uzbuđen pri pomisli da će sada govoriti pred carskom osobom. 120

Korača polagano i čvrsto da bi djelovao što više vojnički. Onda se isprsi i ukoči. Okruglo mu se lice s dugim visećim brkovima stra-šno uozbiljilo u želji da proizvede dojam mudrosti. Umjesto toga, namrštile mu se obrve, a licem se prosuo komični izražaj mračnos-ti, kao da stoji negdje nad žrtvama koje mora batinati. Gospoda i dame jedva suzdrže smijeh. Sudac ga nutka da pro-govori. Čovjek se nakloni: — Cast i slava, plemenito društvo ... — Dakle, pričaj kako si vidio Varnicu i što se dogodilo — dalje ga nutka sudac. U grlu ga sapinje. Oči mu trepću. Ne može smoći ni daha, ka-moli riječi. Svi su pogledi upereni u njega. On je središte zanima-nja, on je ličnost koja ima da kaže veliku stvar. — Visoka gospodo! Dame nije smatrao potrebnim osloviti. Zuri u bijele vlasulje gospode i blistave uniforme. Zapovjednik se pomakne nekoliko ko-raka naprijed i tako prikrije »savjetnika«. Opet zastane da bi naglasio važnost onoga što govori, a onda započne umornim glasom: — Kako da kažem, na priliku... Pauk po cvijeću bere jed, a pčela sakuplja med. Pa tako ja — pandur, svuda me je gdje treba. I, eto, dođoh u gostionicu i sjednem tamo. Pogled mi pada nao- kolo jer kao pandur zurim okom i srcem na sve koji dolaze u tvr- đavu. Pazim na tuđi posao jer ne zaboravljam svoju dužnost... — Dosta je tumačenja — prekine ga zapovjednik — prijeđi na stvar. — Ja uvijek nosim dva oružja uza se: sablju o pojasu, a um u glavi, i tako gledam na sve strane. Kad vidim lice s dugim, ja- kim zavinutim nosom — samo naše rode na dimnjaku imaju kljun nalik na njegov nos ... Svi se smješkaju, a Varnica, naslonjen na .prozor, ne mice se sa svoga mjesta. Neprijatno bi mu bilo da korakne naprijed na vidik pandurovu pogledu i zadovoljan je što ga Keglević prikriva. Ficulin se iskašlja i nastavlja glasnije: — Preda mnom je slika i prilika žene koja je po nevolji ro- dila zlikovca Varnicu. I skopih oči i opet — on zažmiri pa opet otvara oči — on je, rekoh sebi. On je — i — on je bio! Samo raz- bojnik ima takvu obrazinu da ga mogu prepoznati pošteni ljudi. ^.W Varnica nepomično stoji u zaklonu i sluša kako pandur dalje pripovijeda. — I tada pomislim: — E, Varnica, palo ti je na um da pogi- vy«'\s-Scziyjrir^ a- Srrzžrrzs fc7 Jzyizizzr <ZŽZi7&' diku. I ja odoh da potražim pomoć. Kad se vratim — njemu ni traga! A — on je bio! Vojnici nisu htjeli da se pokore panduru, i tu smo izgubili vremena. A da su odmah pošli, Varnica dolje pade i nikad vise gore ne ustade! 121 Sav se zarumenio od uzbuđenja. Svi ga gledaju i ne može da zaustavi riječi. Njihovi pogledi nose mu samosvijest da se uzdigao nad ljude u tvrđavi jer, dok on govori, šute visoka gospoda i gos-pođe ga slušaju. Zapovjednik prekine priču i pita ga: — Ti, dakle, čvrsto vjeruješ da je ono, uistinu, razbojnik Var- nica? — Prisežem! On je! Da nije, ne bi bježao od moga pogleda. A ono lice! Gospodine! Ono lice snimljeno je s obraza njegove xnajke. I dok smo se gledali okom u oko, kao da iz njegovih očiju zuri aždaja. Oči su mu poput dva handžara. Svako mi se zabolo u srce. Sada se digne mladi kapetan, prekrsti ruke na prsima i okre-ne se zapovjedniku: — Po svemu što ovaj čovjek ovdje govori kao da je ipak us-

pjelo razbojniku da uđe u tvrđavu. Pandurova priča nije nikako pala iz oblaka... Pandur često ima njuh na Iopova, razbojnika, kao pseto na divljač. — Dobro govori vaša milost, očinjeg mi vida! — upadne u ri- ječ pandur, sav sretan što je našao nekoga tko mu vjeruje. Onda se kapetan upusti u raspravu: — Naravno, nitko od građana i gospode u tvrđavi nije nikada vidio razbojnikovo lice? — Nismo imali cast — nasmije se zapovjednik, dok mu mla di kapetan uzvraća: — Tko zna, možda vas je ipak počastio svojim posjetom. Mo- žda ga gledate okom u oko, a ne znate tko je on. Ne mislite li da je to moguće, ekscelencijo? — okrene se kapetan k prozoru. Svi upru poglede prema prozoru gdje još uvijek stoji nepc-mično »kraljevski savjetnik«. Ficulin okrene glavu tamo kamo su svi svrnuli pažnju. Pog-led mu zahvaća ravno — nos čovjeka koga su oslovili tako uzviše-nim naslovom. Zablenuo se. Zima mu je u kostima... Nešto ga sti-sne u prsima. Usta su otvorena. Zjenice se objesileo taj nos koji mu se danas uvukao u misli, u predodžbe, u krv, u čitavo biće. Ništa vise ne vidi, samo taj nos ... Ni bijelu vlasulju, ni sjajno iz-vezeno ruho, ni kolajne ... Svega je nestalo u magli. Osvijetljen je samo nos — nos u onom lieu čiju sliku nosi u očima već tri dana, nosi je kao da mu se prilijepila u mozak. Nos — taj nos! ... Htio bi viknuti, kriknuti, skočiti na taj nos što tu pilji u njega, zove, nudi mu se, ruga, podruguje, draži i izaziva. Htio bi jur-nuti na njega i reck Tu si! ... Ali sve je u njemu skrućeno. I misao, ,i dah, i srce. Tijelo se skamenilo. Ne može koraknuti. Svezali su ga lancima. Glas ga ostavio. Ni vikati ne može. Samo vid mu je kao golema svjetlost... Sad mu se pričinja da čuje glas čovjeka koji nosi to lice i ra-zabire njegove riječi: ax, IB 122 — Možda i jest tako. Bit će dobro ako gospodin zapovjednik pošalje ophodnju tvrđavom. Ali ne vjerujem da će ga naći... Oći- to je pandur zaveden izgledom stare žene koja nije drugo nego uhoda. Ja sam jedini od svih imao prilike da vidim razbojnika. Ona starica mu ne nalikuje. To je ona izmislila da zavede trag suda do svog sina. Varnica je sasvim drugi čovjek, a lice mu ne nosi trag razbojnika ... Poput daleka odjeka zvuče te riječi u ušima pandura Ficuli-na. Zaboravlja ljude oko sebe i još uvijek zuri u onaj nos... Najednom opazi da su se gospoda stala kretati. Dame i gospoda lebde — ili nekud odlaze? Sve mu je u magli, osim nosa s koje-ga ne može skinuti pogled. Sudac ga opominje neka ide. Te ga riječi osvješćuju. Polako se pribere. Vid mu pokazuje visokog, snažnog gospodina u sjajnoj, zlatnoj vezenoj odori, s kraljevskim odlikovanjima na grudima. I zadršću mu koljena i ruke, strava mu prodire kostima. Sapće sam sebi kao u snu: »Dvorski čovjek s odlikovanjem — obraz razbojnika Varnice!« — što hoćeš još? — šapne mu sudac. — Zar ne vidiš — svi odlaze. Idi, dakle, u ophodnju i traži Varnicu, pijana ludo! Polagano se gospoda udaljuju. I sudac ide s njima. Usred raskošnog salona stoji pandur Ficulin. Kao da ga je oši-nulo stotinu gromova. Smrvljen je, ali zjenice mu još uvijek hva-taju visoku pojavu u svečanoj vezenoj odori...

Ostavlja salon, prestrašen slikom sjajne dvorske odore s blis-tavim odlikovanjem, visokim naslovom i počitanjem kojim svi oni ovdje obasiplju čovjeka. Omamljen izlazi iz zapovjednikove palace. I na svježem zraku ne pada magla pred njegovim očima. Teš-ko mu je u glavi i polagano se vuku misli. Stao je nasred trga i gleda na prozor palace. Sve nešto klima glavom. Zna gdje je bio i kako je govorio i što je vidio i čuo. Dvorski je savjetnik tamo i svi mu se klanjaju. »Bit će da je visoki gpspodin, ali on je ipak — razbojnik!« Ne može se oteti torn uvjerenju koje u njemu stvara vise pri-prosti instinkt, negoli sama slika one starice. Ne pozna Ficulin ono što u njemu razvija tu čvrstu vjeru i prepušta se potpuno osjećaju. Sluša njegov glas vise negoli sve ono što je vidio i čuo gore u salonu palace. Ne uvažava ni načas »sa-vjetnikovo« razlaganje da stara nikako ne nalikuje na Varnicu. Niti to može vjerovati, niti hoće. On ima svoj san, svoju misao, i ne da je niti carskom čovjeku. Prije bi umro, nego bi se odijelio od sna: »Varnica je onakav kakva ga je on vidio, kakva je bila ona starica. Takvoga on mora uhvatiti. Samo takvog! Što bi mu vrije-dilo da ga uhvati, a nije takav? Ta je slika u njegovoj predodžbi poput lovine u psećem njuhu. On je! »Carski savjetnik«. Velika zvjer i haramija. Susreo je u mraku vojničku patrolu. I zaustavio je. 123 — čujete li? Zapovjednik vam zapovjeda da pretražite krč- me i gostionice. Tamo je Varnica! Razbojnikova slika i prilika je gore ... u palači... Samo slika i prilika! ... A da je on tamo, u odijelu carskog savjetnika, što bi to bilo! Bože, smiluj mi se... Tražite Varnicu. — Ha, ha -— grohotom mu odgovara patrola. — Ti li si to, Ficuline? Gdje si to pao u vedricu? U čiju? Je li te napio carski savjetnik? I prošli su kraj njega, a on samo čuje njihov hihot kroz nod. »Dakle, vedrica se izlila u moju glavu? Hi glava u vedricu? Kad? Gdje? Kod »Zlatnog vola«? Dakle, ipak sam pijan. A pio sam samo pol mjerice! Samo pol!« Ide kao u snu, spotakne se i zatetura: »Eto, pijan sam. Zvijezde mi trepću pred očima. Ficuline, ludi sine!« Smućen u čistoj savjesti, pijan pri potpunoj trijeznosti, tetu-ra i nosi zagonetku strašnog popodneva kao mazga. kameni teret. A gore u blagovaonici zapovjednikove palace sluge unose zdje-le s večerom. Grofica poziva goste da sjednu oko stola. Ipak svi stoje. Nitko ne može sjesti dok ne sjedne visoka dvorska Hčnost. Caričin savjetnik stoji s mladim kapetanom. AH ne sluša što pri-ča kapetan. Vise ga zanima razgovor Magde s kćerkama grofa Ke-glevića. — Hela mi je naredila da vas svakako dovedem prekosutra u Valpovo. Ljutila bi se da ne dođete na njezin rođendan. — Da budemo njezine dvoranke i gledamo kako se oko nje vrte svi ženici na svijetu? Na proslavu rođendana stići će sigurno svi njezini obožavatelji — od onog glavnog do najmanje uvaženog. — Naravno, neće nedostajati ni jedan — veli Magda. — A bit će tamo i obožavatelji kćeri baruna Prandaua. Hela mi je rekla: sve što je mlado i muško u čitavorn kraju, naći će se tamo — i još neki tajnoviti koga su upoznale kad su čekale Varničinu navalu na dvorac. Svakako — dođite! Kućedomaćin se približi »carskom savjetniku« koji je dobro čuo razgovor mladih djevojaka. — Vaša ekscelencijo, smijem li ponuditi večeru? — pita grof. »Savjetnik« samo digne povezane ruke i veli nasmiješeno: — Gospodine grofe, ne bih li izgledao smiješan da me moj lakaj hrani naocigled svih prisutnih dama? — Razumijem, ekscelencijo. Varna će se servirati u odajama, a nakon večere, molit ću počastite nas društvom ako niste suviše

umorni. — Sutra, gospodine grofe. Želim sutra prirediti veliku veče- ru i pozvati sve odličnike ovoga grada. Tako mi je naredila sama carica. I molim — izručite danas svima moj poziv. 124 Ugovorili su sve potanko, a zatim grof isporuči prisutnima poziv »carskog savjetnika«. Svi se naklone s počitanjem, a »sa-vjetnik« ode s grofom. Onda se okrene mladom kapetanu koji je zaostao: — Molim, gospodine, dođite sa mnom. Mi smo tako dobri znan- ci da se pred vama neću stidjeti što me mora hraniti lakaj. Kapetanu očito ovaj poziv nije bio po volji. Sagne se k jednoj ljepotici. — Moram slijediti zapovijed njegove preuzvišenosti. AH, mislit ću samo na vas — šapne kapetan i ode. Svi su se duboko poklonili »dvorskom savjetniku« koji je od-Iazio u pratnji lijepoga kapetana. Atanacko vani u hodniku pogleda ukočeno svojeg.vođu. Obu-zeo ga strah jer s njim ide kapetan. Ipak, razgovaraju tako lju-bazno da se Varničin drug smirio. On ga oslovi i pošalje naprijed u svoje odaje dok je s kapetanom išao polagano za njime. Sluge u hodniku duboko se klanjaju i tree da visokom gospo dinu otvore vrata. Kapetan i »savjetnik« uđu u salon kraljevskog gosta. Varnica dade Atanacku znak glavom i reče: — Zaključaj vrata pa idi u spavaonicu, Stojanoviću. Ovaj brzo izvrši nalog i zatvori za sobom vrata. Varnica i kapetan ostadoše sami. U času se izmijeni »savjetnikovo« držanje. Lice mu poprimi prijeteći izražaj, oči mu se napune bijesom. Podupre se rukama o struk, približi mu se sasvim blizu i, sijevajućim zjenicama, oko-si se. — Ne vidio sunca božjega! Kako ti u zapovjednikove raskoš- ne odaje? — Eto, vidite, lijepo! ... — I u odori kapetana? Odgovaraj mi, Ječmenico! Mladi se čovjek nasmije, slegne ramenima i raskorači noge: — A kako ste vi dospjeli u carsku odoru? — To je moja stvar, pasji sine! Sve si pokušavao tamo da me prokažeš ? — Haram mi bila sol i haram hljeb ako sam to kanio! — A što si me onda neprestano napadao i ljude upozoravao da je Varnica ipak u tvrđavi, da ga gledaju okom u oko? — Tako, od zabave. Da dražim vas i da dražim njih. — Podražio bih te ja u smrt da si me razotkrio. A sad od govaraj: Zašto si došao ovamo? Kakve veze imaš ti sa zapovjedni- kom? — Eto, kakve. Rekoše mi kako se zapovjednik Keglević nave- liko prijetio u Đakovu, kod biskupa Orlovića, kako će on mene nabosti kao puranski batak na viljušku. I prohtjelo mi se da mu napišem pismo iz Požege kako mu dolazi u pohode carski kapetan da se dogovore što bi trebalo učiniti protiv razbojničkih bandi 125 Varnice i njegova ortaka Ječmenice. I dođoh mu, eto, u goste. Tu sam već nekoliko dana. Gospođa se grofica mnogo brine za mene i ništa mi ne nedostaje. — Ako je tako, reci kako si mogao grofici kazati da me poz- naješ još otprije. — Evo, kako. Pripovijedala mi grofica da je Varnica pustio carskog savjetnika, a da nije od njega uzeo otkupninu, već samo orobio njegovu kesu. I bude mi taman na dlanu: Varnica nikada ne bi pustio ni sirotu bez dvostruke otkupnine, a carskog čovje- ka da pusti bez nekoliko stotina dukata? Dakle, ako je tu »carski savjetnik«, ne može to biti nitko drugi, nego on ili neki njegov

četovođa. I rekoh grofici da poznam carskog savjetnika. Neka vam to kaže. Učinih pakosnu psinu da vam malo poškakljam jetra... — Sve ti to lažeš. U vezi si sa zapovjednikom! Ne vjerujem da si od sale stigao u tvrđavu. — Nisam prvi put izveo takvu psinu gospodi. — Pazi, Ječmenico, u zao čas si mislio goniti Varnicu i doko- pati se mog dijela slavonske ravnice. Pazi! Ne vjerujem da ima gdjegod takva muška glava koja bi se usudila izići u borbu protiv Varnice. Samo u tebe je toliko ludosti da nosiš svoju glavu u moje močvare. — Ja da sam vaš neprijatelj? Ja da sam vitez Hrabren, »vile- njak« — kako ga svijet zove? — Otkako sam te vidio u ovoj palači, počelo mi nešto kopkati po pameti da si ti taj. A slaže se i ono što sam danas čuo o torn vitezu. Zalaziš u Valpovo kao mladi kapetan i sjediš uz neku ot- mjenu curu, je li? Mladi se razbojnik nasmije. Varnici se zamrači pogled, stane skidati zavoje s desnice i zgrabi takmaca za ramena. — U mojoj si vlasti. Tu na mjestu mogu te ugušiti. Priznaj — i podijelit ću ti milost. Prisegni na kuburu da nećeš vise biti protiv mene! — Što vam je pftlo na pamet? Zašto da idem u vase kraljev- stvo? Imamo tamo oko Požege, Virovitice i drugih krajeva dosta robiti, i trgovaca što putuju kojekuda, i vlastele, i seljaka, i seliš- ta. što će mi vaše? Svakome svoje! A zašto da gledamo tko će kome pasti u zdjelu? I tamo je Kosić, i on ima svoj kraj i svoje kraljevstvo, kad baš hoćete. Najprije bih na njega koji mi se zapleo među papke. — Bio ti onaj koji me progoni ili ne, svejedno, ne vjerujem da me danas ili sutra nećeš prokazati zapovjedniku. — Tako moram misliti i ja da ćete me prokazati Kegleviću. — Ja sam pamet, a ti ludost. Ja mislim uvijek ovako: kad gori komšijina kuća, pazi na svoju. Kad bi ti mislio ovako, ne bi me smio odati. Ali na moju je glavu udareno hiljadu forinti u srebru, dakle, ne vjerujem ti! 126 — Na moju isto toliko. Volim lagodan veseli život, sve potro šim što napljačkam. Vi ste lakomi na novce — dakle, vise je mene strah od vas. — Dobro, ostat ćeš sa mnom, ovdje, čitavu noć, a sutra u zo- ru obojica ćemo u mojoj kočiji ostaviti tvrđavu. — Naš bijeg — gotovo optužba! Zar vam to nije jasno, Var- nico? — Mudriji je moj mali prst nego tvoja čitava glava. Sada ćeš ti, koji umiješ pisati, uzeti papir i crnilo. Budući da zapovjednik pozna tvoje pismo, lijepo ćeš ga iskriviti i napisati ovako: »Raz- bojnik Varnica opominje carskog savjetnika da odmah donese pet stotina dukata za otkup caričina ljubimca mladog grofa Hotzen- dorfa i po 100 dukata za svakog njegova slugu. Ako sutra do podne ne budu otkupljeni, svi će visiti na onom mjestu gdje smo urekli da donesu novae.« — Dobro ste to smislili. Po torn pismu, koje je predao' neki jatak, vi morate smjesta putovati, zar ne? — Baš tako! Hajde piši dok ja uredim sa svojima. Varnica ode u svoju sobu i reče sinu Stjepku: — Dobit ćeš pismo i odnijeti ga grofu. Reci da ti ga je dao ne ki nepoznati čovjek i naredio neka ga predaš grofu ili kraljevskom savjetniku. Neznanac ti je dao pismo kad si čuvao osedlana konja pred palačom. Reci da je bio odjeven u odoru trgovca. A ti, Ata- nacko, spremi vrećicu baruta u jedan kovčeg — tako i svečanu

ovu odoru. Ostale haljine ostavit ćemo ovdje. Sutra u zoru idemo. — Hoćete li ponijeti sobom novce koje smo kanili pozajmiti? — Taj prokleti Ječmenica sve mi je pokvario. Moramo sutra otići. Bolje je pod pazuhom nositi praznu vreću, negoli vraga u njoj. — Sve mi se čini, gospodaru, vrazi su nas iznevjerili. Nešto su pokvarili u našoj pogodbi. — AH nisu našli drskost da me ostave. I ode u salon. Ječmenica je dovršio pismo. Varnica ga preda svome sinu, otključa vrata i pusti ga u hodnik. Atanacko poveže Varnici ponovo desnicu. Tada sjedne Varnica nasuprot Ječme-nici. — Eto, vidiš. Obojica ćemo tako provesti noć. Ti se bojiš me ne, a ja tebe. Tako barem obojica znamo da ne možemo jedan drugome pljunuti u zdjelu. Čekali su neko vrijeme dok se pojavio zapovjednik Keglević i stavio pismo pred Varnicu na stol. Ovaj kao da čita, zuri u nj pa se onda naoko silno prestraši, ustane i uzbudeno hoda gore-dolje: — Njezino veličanstvo planulo bi na mene i vas, gospodine grofe! Carica bi strahovito planula. Moram nešto učiniti. — Nema druge, vaša ekscelencijo, moramo do sutra iskupiti mladoga grofa. Novae sam već spremio. 127 — Gospodine kapetane, hoćete li me pratiti na ovom putu? Možda biste mi mogli pomoći da nekako izvidite kraj i mjesto ka- mo mi je donijeti otkupninu? Barem bismo nekako imali trag. — Razbojnici će me zarobiti — brani se kapetan. Tada se »carski savjetnik« domisli: — Ja ću reći da sam morao sobom uzeti svojeg rođaka jer me od rana svakog časa hvata omaglica ... — Ako me zarobe, preuzvišeni, vi ćete se pobrinuti za otkup ninu. — Dajem carsku riječ — veli savjetnik. — Svakako želim da me pratite. Naravno, gospodin grof Keglević nema ništa protiv toga. — Nipošto, nipošto. A kada će se ekscelencija vratiti? — Možda sutra pred večer, a možda tek prekosutra. Mjesto kamo moram donijeti dukate vrlo je udaljeno. A tko zna kako ću dugo i čekali dok mi razbojnik preda caričina ljubimca? Uzet ću sobom samo jedan kovčeg da sakrijem oružje za svaki slučaj ako mi bude potrebno. Možete li mi, grofe, uzajmiti pištolj? Meni je Varnica moj oteo. — Kako ne — odvrati Keglević spremno. — Ne možete poći goloruki. A da vas ipak netko prati od moj in ljudi? Nekako pre- odjeven, izdaleka ... — To bi značilo izložiti smrtnoj opasnosti ne samo mene, što je manje važno, nego mladoga grofa. A to carica ne bi lako oprosti- la. Sasvim je dovoljno da sa mnom ide kapetan. Dakle, prekosut ra uvečer, evo me — ako ne bih stigao prije. Jedva čekam da vi- dim grofa živa i zdrava. Onda se Keglević nečega sjeti i stade se ispričavati: — Oprostite mi, ekscelencijo, gotovo sam zaboravio javiti: ne- ka dva fratra željeli su da ih primite. Znam, to će vrlo zanimati vašu ekscelenciju pa sam ih pozvao za sutra. — Ne biste li mogli poručiti da dođu odmah? — Uistinu, ne znam iz kojeg su samostana i gdje bismo ih mo gli naći, ali kad sutra dođu, reći ću im da će ih vaša milost primi- ti čim se vrati. — Dobro, hvala vam, gospodine grofe, — i molim vas da sutra nikako ne ustanete. Otiću ću vrlo rano, a ovdje ima razboj nik svoje jatake — molim vas neka me ne prate vaši vojnici. Vi

znate — lako bi kakav jatak dao Varničinim ljudima znak izvan tvrđave, što bi moglo stajati glave caričina štićenika. — Vaša ekscelencija misli zaista. Uvažit ću svaku vašu želju, makar bih vas htio pozdraviti ujutro ... — Nikako, bit će mi drago da vas vidim kad se vratim. Grof se oprosti i ostavi sobu. Malo zatim sluge donesu dva pištolja i predaju ih lakaju Ata-nacku. Kad su izašli, mlađi harambaša Ječmenica zapita Varnicu: — Sto će vam to oružje kad i onako imate svoje kubure? I I I 128 — Ponajprije neka grof misli da sam goloruk, a onda — ni- kad čovjek nema uza se dosta smrtonosnih metaka. — Zar demo sutra na put samo nas dvojica? — Pratiti će nas samo moj sin, i, kako vidiš, moj lakaj Ata- nacko. A čega se boji carski savjetnik kad nosi Varnici dukate, a Ječmenica sjedi kraj mene? Niti onaj pasji sin koji mi ne da mir- no carevati ni »vilenjak« neće drukčije proći kraj mene, a da mi se ne pokJoni. — A baš njega sam se pobojao. Ali, zaista, u odori carskog savjetnika uvijek gledam samo Varnicu, a zaboravljam carskog čovjeka. — A znaš li ti — kad sam te tamo ugledao — stalo mi nešto kopkati po glavi. Casti mi, mislio sam: ti si taj lupež koji me od neko doba goni kao đavo grešnu dušu. — Slavna vam pamet tu zabrazdila. Zar ne znate da je taj đavolski sin već i mene napao? — Nešto su o tome govorili moji razbojnici, sjećam se, a ipak, kad sam te vidio, ovako u kapetanskoj odori, sa zapovjednikom, svašta mi je palo na pamet. A zapravo, eto, mi razbojnici moramo biti jedan prema drugom pošteni. Podrugljivo se nasmije Ječmenica pa gleda svojeg starijeg druga. — Samo se ti rugaj, a, eto, dokazat ću ti kako pošteno mislim 0 tebi. Red ću ti sve što su skovali protiv tebe, mene i Kosića. I stade mu pričati što je sve čuo na vijecanju prije podne — kako su odlučili novačiti zasebnu vojsku od građana koji bi ima-li povesti križarski rat protiv razbojnika. Mlađi vođa razbojničke čete pažljivo sluša. Ta ga vijest nemilo iznenadi. — Baš nije lijepo to slušati. Znači, rote se protiv nas. Čini se, Varnico, ipak će nas protjerati iz ovog lijepog, plodnog kraja. A baš se tu dobro živi. — A ja ću ti sada kazati pametnu riječ: hoće oni na razboj- nike sa svih strana. E, pa dobro — da se nas trojica složimo i zaje- dno udarimo i potkoparho njihovu obranu! Zajedno bismo onda 1 pošli ovoj čeljadi na harač, zajedno bismo grabili i dijelili. — Bilo bi dobro — samo, kod diobe vi biste htjeli veći dio za sebe. Bilo bi bolje ovako: tko šta ugrabi, njegovo je! — Ako idemo zajedno u slozi na njih, onda valja i u slozi podijeliti plijen. Mi smo, vidiš, u opasnosti. Narod ovoga kraja hoće da nam zatvori vrata, drumove, svoje hambare i kese od ko- jih smo dosad živjeli. Hoćeš li, dakle, do Kosića s kojim si u kom- žiluku pa da mu kažeš što ja mislim? Mogli bismo se sastati pa da se dogovorimo. Sve naše unovačene čete sakupit ćemo u jednu. A nas trojica vodimo. I neće nas moći potjerati dok samo jedno selo ima u hambaru žita. — Poći ću Kosiću i s njim se dogovoriti.

\ 9 Zagorka: Vitez slavonske ravni 129 — A sada nam, eto, nose večeru. Moramo govoriti o nečem drugom, nečem veoma važnom, naravno — protiv razbojnika... Sluge su ulazile, prostirale stol i donosile jelo i piće. A onda ih Varnica pošalje iz sobe s izlikom da će ga posluživati njegov vlastiti lakaj. Sada je bio siguran da mu vise nitko neće dolaziti na vrata pa ih zaključa, oslobodi ruke poveza i prione sa svojim drugom uz jelo. Iz spavaonice došao je Atanacko i sjeo k njima. Pošto su se dobro navečerali i popili vino, ode Varnica u spa-vaonicu da s Atanackom uredi kovčeg. Odabrali su jedan manji da mogu ponijeti barut, a na vrećice složio je Varnica bijeli prsluk, kaput od modrog baršuna i čitavu svečanu odoru. — Što će vam to? — pita Atanacko. — Sutra uvečer u Valpovu slavi rođendan neka lijepa djevoj- čica. Bit će tamo svi gospodski momci koji se motaju oko nje i oko onih drugih. Razumiješ li? Rekoše da će doći i neki mladić koji tamo čeka Varnicu. Ne može, dakle, ta svečanost biti bez nje- ga — ni bez mene! -~ Ovako v.i kanite u pohođe u Valpovo? U odori carskog ša-vjetnika? -*- Ne mogu u Varničinom kaputu. čestito se namočio u mo-čvari. Atanacko malo razmisli pa onda opet upozorava: -^- Mislite li da nas tamo ne može ništa zadesiti? — Kako ne! Svi će mi se klanjati, pogostiti nas i svatko će tiiti sretan ako mi može kazati svoje ime. Starica je mrtva. Pravi carski savjetnik je u željeznim rukama moga kapetana, Ječmenica ostaje uz mene tako dugo dok svršim stvar u Valpovu. Eto, što mi se može desiti drugo nego da dobijem u ruke đavla koji mi ne da carevati u miru. — Svakome svoje — Varnici slava i cast! Pamet je vaša svag- da na svome mjestu. Još su se spofazumjeli o sitnicama, a onda Varnica pozove u svoju spavaonicu druga na počinak. Prije toga je pomno žakljućao vrata i ključeve spremio k sebi. Legli su odjeveni. Varnica odmah opazi da se njegovu goštu ne spava. Jedan se bojao drugoga. Svakomu je sve sumnjivo i odluče da ostanu budni. Čitavu noć razbojnički komandanti nisu spavali. Međusobno su se stražarili. Tek što je zabijeljela zora, bili su na nogama i požurili se dolje gdje ih je čekala kočija kojom je upravljao Varničin sin, a uz njega sjeo lakaj Atanacko. Zamalo prošla je njihova kočija ispod Gornjih vrata i krenula prema Bijelom Brdu. 130 t f FRATRI 1 I Sutrašnjeg prijepodneva Magda i Krasanka neprekidno su sje-dile uz prozor. U rukama im vezivo. AH prsti ne rade. Oči su im uperene na ulicu. Svaki prolaznik zaokuplja njihovu pažnju. Magda bi željela vidjeti svojeg posrednika i onog drugog koji će do-ći s njime, ali je Krasanka upozorava: — Pojavit će se samo onda ako ustrebaju novu preporuku ili

zagovor zapovjednika. — Onda neće ni doći jer Keglević je odmah bio spreman da fratre najavi savjetniku. Ovo bude Krasanki žao, ali ona vješto sakrije svoje zani-manje. — Kako izgleda onaj drugi? — pita Magda da utuče vrije- me. — Vidjela si ga već dva puta, a ništa mi ne kazuješ o njemu. — Na obali Drave, u blizini Vodenih vrata, vidjela sam ga iz- daleka, na sedlu, a obod šešira sakrio mu polovicu lica. — A jučer, tamo u krčmi? — Otvorio je vrata s dvorišta. Vidjela sam samo mlado lice ispod šešira, ali načas. Znam samo to — oči su mu nekako čudno tamne — možda vrlo velike ili je to bila sjena. Naš je posrednik odmah ustao, a ovaj drugi je smjesta nestao. — Prošlo je deset sati — upozori je Magda, pogledavši stari sat na ormaru. To je Krasanka već davno primijetila i gubila nadu da će se fratri pojaviti. — Tu su, vidiš, dolaze — najednom je upozord Magda. — Jest, oni su! Jedan je stao — gleda gore ... — Idi, sigurno nešto traži od mene. Reci mu: sve ću ishoditi, sve što treba, samp neka što prije ide k Varnici da Zorislav ne očajava, Ako bi majka primijetila da razgovaraš s fratrima, reći ću da prose te sam im poslala milostinju. Uzmi ključ od malih vra ta i otvori im da ne s*toje na ulici. I gotovo izgura Krasanku u vrt. Pobrzala je k vratima, otključala ih i ponudila fratra da uđe. Duboko na lice pala mu je kukuljica. Ali ona ga je prepoznala po rumenim usnama iza kojih su se pojavili bijeli zubi. — Ne zamjerite što vas smetam, ali zapovjednik nam je rekao da je savjetnik otputovao. Jučer niste rekli da kani otići... — Ni riječi nije bilo o tome. Kad je kasno uvečer stigla gos- podarica, pričala mi je da ih je savjetnik sve pozvao danas na ve- čeru. Zar vam to Keglević nije rekao? — On ne sluti s kim je govorio. Mi smo odmah otišli. — Bit će da je savjetnik morao otputovati zbog Varnice — si gurno su ga uhvatili. — Uhvatili? Tko? Gdje? 9* 131 — Pripovijedala mi je moja gospodarica da su čitavu juče- rašnju večer kod zapovjednika govorili samo o razbojniku. Pandur Ficulin došao je tamo i tvrdio da je Varnicu jučer vidio kod »Zlat- nog vola«, preodjevena u trgovca. — Otkud bi on znao kako izgleda Varnica? — Govorilo se jučer da je pred koji dan Ficulin uhvatio neku staricu koja je tvrdila da je razbojnikova majka i navlas nalikuje na njega. I tako je Ficulin po njezinu lieu mislio pronaći u nekom trgovcu razbojnika. I pošao je po patrolu, ali kad su se vratili, tr govca vise nije bilo. — Prije nego što ste vi došli u gostionicu, vidio sam tamo pandura, sjedio je daleko od mene sprijeda i zabavljao se s nekim ljudima. Ni časa nije ustajao. — Ali kad ste otišli iz gostionice, došao je neki čovjek k meni i tražio da s njim plešem. Tada sam vidjela tog pandura kako je ustao i oštro promatrao trgovca. Mislila sam, gleda ga zbog toga što se meni narinuo. — Kako je izgledao taj trgovac? — Visok i plećat, mrkih crta, posve obrijan, ni brkova nije imao, a nos mu je kao u rode kljun. Mislila sam — neka grabežlji- va neman od ptice nadvila se nada mnom. — ZIo ste učinili što mi to niste rekli. Idem odmah da vidim njegovu majku.

— Jučer je umrla, tobože od radosti zato što joj je savjetnik obećao da će pomilovati njezina sina. <— Sto mi to govorite? Zar je to šala? — Sve su to pričale grofice i kontese. I, rekoh već, Ficulin je bio pozvan u palaču pa je pred gostima pričao o Varnici i o susre- tu kod »Zlatnog vola«. Ali mu nisu vjerovali zato što je carski sa vjetnik, koji jedini poznaje Varnicu, rekao da je ta starica uhoda i nikako nije nalik na razbojnika. I onda je opisao kako izgleda ha- ramija. — Možda znate kako ga je oslikao? — I to su mi pripovijedale gospođe: on je navodno malen i žalav, neznatan tijelom, ali jak u mišicama, i lice mu je neznatno. — Tako ga je opisao savjetnik? — I grofica i kontesa su mi pripovijedale nekoliko puta o tome. Čitavu noć bile su vrlo uzbudene od vijesti da je razbojnik u tvrđavi. I vi ste sigurno vidjeli Varnicu kad ste tražili otkupni- nu za provizora? — Ne, nisam. Bio sam poslao svojeg najvjernijeg momka. Go- spodar me nije pustio da idem, ali momak nam je pripovijedao ka ko izgleda. Mi smo ovu stvar s provizorom dobro iskoristili da uz- mognemo poslati ponudu za otkup i tako nam je sada poznato kakav mu je stas i kakvo mu je lice. — Savjetnik ga je točno opisao, zar ne? — pita ona. — Baš sasvim obratno od onoga što ste rekli. I čudim se tome. 132 — Da nisu savjetniku pokazali koga drugog, a ne Varnicu? možda, vašem momku? — Ne znam — reče on zamišljeno. — Kako bih mogae do- znati zašto je savjetnik otputovao i kada će se vratiti? — Moja gospodarica će nastojati da to sazna. Sigurno će od- mah otići u palaču ako joj kažem da vi to želite. — To bi nam jako koristilo. Dotle ću izvršiti neki drugi posao. Bit ću točno u podne na trgu — sakriven iza stabala. Kao da sam putujući fratar. — Doći ću i javiti vam. Otišao je prema svojem drugu koji je ostao vani. Obojica su hitno krenuli niz ulicu. Pandur Ficulin ustao je toga dana rano ujutro. Bio je mamu-ran i umoran. Plaho pogleda oko sebe. Soba je prazna. Iz kuhinje čuje zveku suđa. Onda se tiho, jedva čujno obuče, a pri torn sa strahom pogleda na kuhinjska vrata. Najednom se vrata otvore. Ulazi snažna žena. Ficulin zadršće. Pred Varnicom ne bi nikada tako zadrhtao. Sav smeten traži ha-Ijetak. Zena šuti. Ne vice. Ne grdi. »šta to znači?« — čudi se u sebi pandur. Žena sjedne. »Sad će barutana poletjeti u zrak«! — misli Mato i sav se skruti. Ali žena ništa, pa ništa. Samo zapita čudnim blagim glasom: — A ti, Mato, bolestan? Vatra u glavi, je li? »A joj, Ficuline, nikad nije tako blago počela...« I čovjek dršće od ženine blagosti. Ipak se usudi da upita: — A zašto ti sve to meni — pa ovako, pa onako? — Sto ovako — onako? Evo kako: jučer si stigao kući, tetu- rao, buncao, a ni traga zadaha vina ili rakije. I nisi bio pijan! A ipak, bože mi prosti, kao pijan. Sve govoriš: Varnica — carica — pa Varnica — pa opet carica — onda carski savjetnik — sve se krećeš među razbojnicima pa opet usred dvora. A nikako pijan, baš nikako! Snaga ulazi u Matu Ficulina i priča ženi sve redom kako je bi-lo, kadli netko pokuca na prozor. Pogleda žena i zapanji se: — Fratri. što hoće fratri?

Žena pohiti na ulicu. A Ficulin se požuri da se odjene dokraja. Upravo je završio, kad se žena vrati i kaže: — Dva fratra mole, baš lijepo mole pandura Ficulina, česti- tog pandura, da bi došao s njima. Htjeli bi vidjeti staru Varnicu koja je jučer umrla. čim je spomenula ovo ime, skoči Ficulin kao da ga je mu-nja udarila. Pograbi klobuk, opaše sablju i istrči iz kuće. Vani ga čekaju fratri. Lijepo ga oslove i iznesu mu svoju molbu. On se smjesta odazove. Zašto oni žele vidjeti staru — ne zna, ali 133 je uvjeren da će nešto i doznati. Sve što se vrti oko razbojnika, sve ga to zanima i on bi pošao na kraj svijeta da čuje što potanje 0 njemu. Putem mu fratri spominju kako se pročulo da je on vidio Var-nicu jučer kod »Zlatnog vola« i da je bio u zapovjednikovoj palači 1 sve tamo pripovijedao, ali mu nisu vjerovali jer da stara ne nali- kuje na sina! Pobožno sluša pandur Ficulin što mu pričaju fratri — a svaka riječ njemu je poput kapi hladne vode na vreli jezik čovjeku u groznici. Sad mu biva svjetlije u glavi i lagodnije u duši. Dakle, uistinu se to sve dogodilo što mu se jučer činilo kao obmana n nekom pijanstvu. Sve je zaista bilo tako. I on se udari o prsa: — Jest — istina je sve što ste čuli. Doživio sam to i vidio sam ga kod »Zlatnog vola«. Upravo se vraćao od stola neke ljepo- tice što je bila u vinkovačkoj nošnji. Eh, da mi je bilo vremena gledati je, ali u hipu iskrsne preda mnom ona strahovita nosurina, ona plećata ljudeskara, pa ono lice! Navlas isto kao u stare. Velim vam — vidio sam ga kao što sada ne vidim vas jer vam lice pokri- vaju kukuljice. A nisam bio pijan! Ne! Mogu se zakleti. Žena mi veli da nisam bio pijan, makar sam teturao i buncao. A znate, časni oci, kad žena veli: nisi pijan, onda si trijezan kao novorođeno djetence. Fratri ga ispituju dalje, a on pripovijeda sav zaduhan od sreće što se može nekom ispovjediti, a da mu se ne smiju, ne rugaju i ne prekidaju ga. Ushićen je kako ga fratri slušaju. Cak ga i pitaju. To je vise nego što bi ikada mogao poželjeti. Opet ulazi u njega nada da ne može Varnica biti uhvaćen bez njega. Odveo je fratre sve do nakraj groblja, u mrtvačnicu, i poka-zao im staru. Budno pazi kako je promatraju dugo, neobično dugo i govore latinski. Onda izlaze, a ©n ih slijedi. — Jeste li možda ikad vidjeli Varnicu? — upita on fratre. — Nismo, ali smo čuli o njegovu lieu. — O nosu? O nosu ste čuli? — Kako ne, čuli smo. — Eh, ipak onda sunce sja na moja vrata! I mjesečina razot- kriva tajnu noći. Vidio sam ga, dakle! Vidio svojim rođenim oči- ma. što li ću nabatinati one koji su mi se rugali u »Zlatnom volu«. Ovo ne zanima fratre i jedan od njih pita: — A što velite kako je gospodin savjetnik opisao Varnicu? Pričajte nam. Na te riječi čovjek se ukoči. Pogleda malo postrance fratre i neki ga instinkt upozori da to možda ipak nisu pravi fratri. I kako bi bili? ?su ni blagoslovili onu tamo! Eh, tu se nešto valja, mora biti oprezan. Ako štogod reče protiv onog savjetnika, može biti zlo. Objasni im što je rekao caričin savjetnik o Varničinu lieu i onda ušuti. Oni ga gledaju ispod kukuljice i njemu nekako tijesno u duši. Počeo je brže koračati da što prije stigne u napučenu ulicu. Ali prije nego mu se ova želja ispunila, opazi Ficulin da se fratri zaustavljaju. Jedan od njih zapita: — Recite kako izgleda taj savjetnik?

»Eh, tu smo! — misli on. — Sad me imaju ...« Ne može lagati, a opet ne smije kazati što je mislio jučer, a misli i sada. Sličan je taj savjetnik i trgovcu kojega je vidio i sta-roj, makar čitava carska obitelj sa caricom na čelu vele da nije! I polako, oprezno, Ficulin odgovara: — Kako izgleda? Eh, tako — na priliku — kako bih rekao — visok. Naravno, carski savjetnik ne može biti kukac! I — tako — plećat je. Ne može komarac nositi onakvu zlatom vezenu mon- duru. — A lice? — pita ga fratar dalje. — A lice? A! Lice kao lice! Nije mlad. I obrijan. Dakako, visoka gospoda moraju biti obrijana. I oštro lice i onako, recimo, na pri liku, gospodski nos... — Kako to mislite: gospodski? — Pa onako, na priliku, da ga ima što vidjeti. Ispod onako bi- jele vlasulje mora nešto da bude carskoga! Pa kad je carski sa vjetnik — mora da ima eestit nos. Vele da na dvoru imaiu što mi- risati jer tamo se neprestano razlijeva mirisava voda. I car, kažu, ima velik nos, pa kako ne bi onda savjetnici koji ga savjetuju... Zadovoljan je svojim odgovorom. Ništa nije slagao, a ništa nije rekao. Jedan od fratara posegne nekud u džep, izvadi nešto sre-brno i gurne mu u ruke. Prestrašio se. Da uzme? Hi da ne uzme? Trebalo bi mu. A opet, ne bi trebalo uzeti, ako nisu pravi ljudi. »Što da uradim, bože veliki! Uzmi. Uzmi! Ne uzmi!« I dok on tako govori — fratri su se okrenuli i otišli. — Nisam uzeo! O^tavili su mi! Neću valjda srebro baciti u baru?! Dugo je gledao Ficulin za fratrima i dugo razmišljao. što su htjeli? I zašto se toliko zanimaju za Varnicu? A njih dvojica hite nekud ulicom pa se onda nađu opet na trgu pred zapovjednikovom palačom. Još nije bilo nikoga. Čekali su tamo neko vrijeme, kadli opaze Krasanku. Hitro se jedan udalji, a drugi ostane. Ovaj se pokloni djevojci kao da traži milostinju. Ona pristupi k njemu i šapne mu: — Carski savjetnik je otputovao zato što su ga pismom po- zvali razbojnici da iskupi nekog mladog grofa, ljubimca njezinog veličanstva. Grof mu je dao hiljadu dukata. Savjetnik će se vratiti sutra-preksutra. — Hvala vam, gospođice Krasanko, i molim vas, ako vi štogod ustrebate, evo me utorkom i petkom kod vrača. Bude li meni po- 135 trebna vaša pomoć, naći će vas uvijek fratar. Recite svojoj gospo darici — provizor će već danas biti na slobodi. A najkasnije sutra prije podne. Do viđenja! Ovaj oproštaj ispunjava je radošću jer je siguran znak da će ga opet vidjeti. Kad se približio svom drugu, reče mu tiho: — Savjetnik je otišao da iskupi nekog grofa. — Bit će onako kao što slutimo — veli njegov drug. — Varni ca je bio u tvrđavi, bilo u kakvoj odori. Sve što priča Ficulin zna- či da nešto nije u redu. Gotovo je sigurno da ga je pandur vidio u »Zlatnom volu«. — I ja sjedim tamo u gostionici! I šetam gradom i ne vidim i ne znam ništa! — Sve mi se čini — znaš i vidiš samo Krasanku! Da nije bilo nje, ne bi ti ništa izmaklo. Rekao sam ti: divna je to djevojka i baš zato okani je se — povuci se dok je vrijeme. Ionako znaš da je ne možeš oženiti! Neko je vrijeme šutio, slušajući ukor, a onda se trgne: — Popravit ću svoj propust. Idem smjesta tražiti Varnicu. Odnijet ću mu dukate za provizora. — Nećeš sam! Idemo svi. Povest ćemo momke i oprezno u

Bijelo Brdo. Požurili su i gotovo zaboravili da nose fratarska odijela. ZORISLAV MOROVIĆ Zagnjuren u slamu, leži mladi provizor Zorislav Morović. Tijelo mu je nepomično, samo njegov duh nemirno luta. Točno zna da se nalazi u drvenjari,. usred otoka na Dravi. Otok s jedne strane oplakuju hladni valovi rijeke, a s druge strane široki rukav. S jedne strane nadaleko i široko šuma, ravnica, močvara, sve sama pustoš — as ove strane selo Bijelo Brdo — glavno stjecište razbojnika Varnice. Ni ptica ne može preletjeti nad otokom da je ne spazi razbojnička straža. Zapravo, provizor i ne misli na bijeg iz svog zatočeništva. Zna da će ga osloboditi, i baš to ga ispunjava očajanjem. Volio bi da ovako zagnjuren u slamnati ležaj umre i nikad vise ne ugleda slobodu. Tamo ga čeka strahovitije ropstvo negoli ovdje, u razboj-ničkom logoru. Varnica mu je poklonio život da ga položi sebi pred noge. Poklonio mu je život da uzme njegovu cast. Strah pred smrću u močvari narinula mu je na usta strahovito obećanje da će biti jatak razbojniku, njegova desna ruka, njegov glasnik, njegova truba — 136 1 - ' ortak. Nad tim obećanjem lebdi jezovita prijetnja haramije, zvjer-ska prijetnja kao strahovita osuda koja ne doseže njega, već nju — Magdu. Nitko na torn svijetu ne sluti da u svom srcu stalno nosi njezin lik. Znao ga je sakriti pred svim očima na dvoru Retfale. A i sam ne zna kako je odraz tog lika pao u njegovu dušu. Ne zna i ne sje-ća se. Svakog je dana zašuštila njezina haljina svjetle boje pokraj prozora njegova ureda. Svakog bi dana u zelenilu perivoja bljesnu-la djevojačka suknja poput neke bijele maglice. U stalnoj zaposle-nosti nije ni opazio da mu je svaki put ostavila za sobom trag. Susretao je Magdu i u društvu svojega gospodara, grofa, a ovaj, ga je često pozivao zbog njegove naobrazbe i duhovita razgovora za dugih zimskih večeri. Tu bi se njegov pogled sreo s tamnim očima mlade djevojke što su ga gledale s nekim dubljim zanima- njem. U početku se osjećao tako lijepo, toplo i ugodno. Jednog dana sreo ju je u perivoju, kad je prolistalo proljeće. I tada je osjetio da dršće od šuma njezine haljine i blizine i samoće u ko- joj su se našli. Nadaleko nije bilo nikoga — oni sami... Nije znao što da kaže. Zbunio se i samo je skinuo klobuk na pozdrav. A ona ga je oslovila. Tako milo i tako toplo I mnogo puta bi se tako našao s njom i uvijek bi osjetio da mu srce burno kuca, a krv mu udara u lice. Onda mu bude jasno što se događa s njim. Povlačio se i nastojao da što manje vidi dje-vojku i da što rjeđe bude pozivan u obitelj. Nagomilao je sebi po-sla samo da izbjegne susret koji je donosio opasnost da ga pro-gledaju. Već je bio spreman da ostavi i službu. Ne može živjeti u bli-zini djevojke od-koje ga dijeli nepremostiv jaz. On, običan plemić, a ona kći uglednog grofa! Ni u snu se ne bi mogao usuditi da joj pristupi bliže. A ona? Gdje bi ona i jednu misao utrošila na njegal Svoju je ljubav duboko pokopao, razmišljajući kako da utekne daleko od dvorca, I stao je u tajnosti tražiti drugo namještenje. Već je bio u dogovoru s vlastelinom Jankovićem u Požegi i čvrsto odlučio predati vlastelinu Retfale svoju zahvalu na službi. A baš dan prije toga prošao mu je razbojnik Varnica preko puta koji je odabrao. Morao je krenuti u potjeru za njim. Nešto ga je vuklo naprijed. Osjećao je želju da uhvati bjegunca, a onda, u zamahu, konj mu pojuri ravno u močvaru. Cini mu se da se još ni sada nije digao iz onog kala. Još uvijek tone u kaljužu. život koji ga čeka nije ništa drugo, nego tonuće u blatu iz kojega nema izlaza.

Varnica ga je uzeo za svojeg jataka, a kuburu prijetnje pris-lonio na Magdu. Zaprijetio se onoj koju ljubi. Ne bi Varnica nika-da znao tko je ona da se nije pojavio posrednik koji nudi otkup-ninu. Jasno mu je rekao razbojnik da ga iskupljuje djevojka. Sve može doznati okrutni razbojnik — sve što hoće. I tko bi drugi mogao da ga iskupi, osim Magde? Nema, osim nje, nigdje djevojke koja bi ga otkupila. 137 Sjeća se, doduše, one lijepe plavuše koja mu je dobacivala ko-ketne poglede, nastojala mu doći u blizinu, neprestano ga ispiti-vala o cijepljenju ruža — ali ona je, očito, samo htjela da utuče vrijeme. Njezini su pogledi bili samo igra koketerije, u njima nije bilo duše ni osjećaja. Bilo je jasno da ljepotica u pomanjkanju zabave nastoji izazivati mladog i lijepog muškarca da joj posluži za zabavu. Izbjegavao ju je da joj ne mora iskazivati svoj prezir. Ali kad ne bi bilo drugih kavalira, ona ga je potražila pod raznim izli-kama. Ne, takva djevojka nije mogla naći u svojoj duši potrebu da razbojniku pošalje otkupninu za njega. Tako on to zamišlja jer mu srce ne želi da ga iskupi Hela. A Magda? Ipak! U njezinim dubokim tamnim očima bilo je nešto što mu je otkrivalo djevojačko srce, nešto što ga je zbunji-valo, što mu je ulijevalo nadu da i ona misli o njemu. Sad mu se barem čini tako, sad u to vjeruje. Zar je osjećala što se sve odigravalo u njegovoj duši? Možda mu je ipak uzvraćala osjećaje. Onda nije to ni pitao, samo je želio da što prije napusti dvorac njezina oca da ne bi nikad doznao ku-ca li mlado nježno srce za njega ili ne. Strepio je da to sazna. Onog časa kad je pao u močvaru kao da je odlučena njegova sudbina. Ne, ne — nitko ne može da iskupljuje njega, samo Magda. O tome je šaputalo njegovo srce i obuzimala ga sreća, a istodobno i očaj. Muči se tako dan i noć ležeći na slami. Misli mu neprestano lutaju u prošlost, a onda se vraćaju ustrašnu sadašnjost. U toj pljesnivoj kaljuži utapa se njegova cast i poštenje — jedino blago što ga je posjedovao u svojem životu. A pao je u tu močvaru u času kad je htio da pomogne uništiti silnika-zločinca. Prevrće se po ležaju, misli ga razapinju. Tako su velike dušev-ne muke da i tijelo pati od njih. Smlavljena duša razara mu tje-lesne snage. Osjeća kao da su ga isprebijali, sasjekli na komade. A svaka čestica ima svoju dušu, svoje srce, svoje boli. Sastavljen je od bezbrojnih tijela i bezbrojnih duša i srca od kojih svako pati paklene muke. I dini mu se da je velik kao čitav svijet, i sve što je muke na zemlji, sve se to skupilo u njemu jednom jedinom. Leži zagnjuren u slamu. Ne može podnositi svjetlost dana ko-je mu još strahovitije razotkriva njegovu jezovitu opstojnost. Tako, sklopljenih očiju, zagnjuren u slamu, u mraku, dočarava sebi misao da je onkraj groba ili da u grobu sniva o svojem bivšem stra-hovitom životu koji je prošao i ostavio mu odraze svih propaćenih patnja. Prevrće se i jauče. Jeca, a da nitko nije od njega čuo ni jednog uzdaha. Kao da se rinuo duboko u mrak, tišinu i samoću po ko-joj se baca amo-tamo i savija u grču. U toj samoći spušta se k njemu slika mlade djevojke što je uprla u njega svoje erne oči. Taj po-gled sada ga čini još nesretnijim, nevoljnijim, od tog bi pogleda vri-štio kao ubogo janje kad ga kolje vuk. 138 . V »Magda me spasava, otkupljuje! Otkupljuje nešto što vise nije čovjek! 0, što činiš, Magdo! Zašto me ne ostavljaš u toj kaljuži? Možda bih se zagušio u njoj, izdahnuo dušu s posljednjim pozdra-vom tvojim dragim crnim oćima ...« »Kad bar ne bih bio svjestan što se to događa sa mnom. Kad barem ne bih osjetio na duši i tijelu nesmiljene udarce ove zloće koja me zahvatila kao vihor pahuljicu! Kad bar ne bih bio svjestan ...!« »Zar zbilja nemam zakloništa toj muci? A smrt? Zar ona ne bi ugasila moju svijest? Zar ne bi umrtvila moje boli? Smrt! Da, je-dina smrt! To je jedini moj

spas. Jedino kamo se mogu sklonuti. Tamo neću ništa osjetiti. Ni nju neću vidjeti tamo, ni dragi njezin pogled, ni njezine upitne erne oči!« Najednom začuje neki šum. Sve bliže mu dolazi nešto kao mrmor, kao da se nešto trese oko njega. Onda prasak, mukla tut-njava. Nada neka sijevne u njegovoj duši. Svijet se ruši! Svijet će propasti, a s njime i on i sve njegove muke i sva njegova obešća-šćena cast. Sve će propasti zanavijek. Ponovno nešto kao da grmi. Zar nebo sipa gromove? Ali ne diže glavu. Boji se svjetlosti. Dobro mu je ovako u tmini, gdje ne zna što se oko njega zbiva i ne vidi ništa. I prolaze tako časovi u mračnom bunilu bolesne izranjene duše. — Provizore! Što je s tobom? Ustaj! Zar to netko njemu zbori? Ne zna i neće da se odazove. Neka ga puste na miru. Ovako mu je bolje. Zavukao se kao krtica pod zemlju, smatra se zaštićen od nevolja koje bi još mogle pasti po njemu. Na ramenu osjeti nečiju ruku koja ga žestoko drma. Ali se ne može nikako odazvati. Čini mu se da je mrtav. Dvije žilave ruke ga pograbe i okrenu mu čitavo tijelo nauznak. Bijeli dan zaviri u njegovo lice. Zablista mu u zjenicama. Ne vidi ljude nad sobom. Svjetlost ga boli u očima, u duši, na čitavom tijelu. Osjeća se ranjav od ove svjetlosti. Razgalila mu je svu nje-govu sudbinu. Sada i ubuduće. Nema vise predodžbi, niti polusna u mraku. Sve to nisu erne misli, sve je to kruta istinska nevolja. Tu su on i razbojnici koji su mu vratili život, a uzeli cast. — Gle, mladoga gavana! Ne možeš ga dozvati k pameti! Th, sigurno mu se snilo da počiva u njezinu krilu i ne da mu se buditi iz tolike slasti. — Cura te čeka! — opet će neki drugi glas. — Skoči! Da — to govore njemu. I digne se napola, ali pokrije oči da zasjeni danju svjetlost koja mu prouzrokuje toliko boli. Razbojničko lice s crvenkastosme-dom bradom iskesilo mu se. I tamne ga oči bockaju svojim pogle-dima. — Hajde, hajde, da ona dugo ne čeka! Oluja je minula. Oblaci se lome i sunce će odmah izmiliti da vidi kako se grliš sa curom. 139 Pogledao je u lice Varničinog kapetana Stojkovića. Obrijan je, a tamni brci padaju mu niz čeljusti. Veselo se podsmijava. — Baš je cura nestrpljiva. Da je meni takva — što bi me če- kala i u čekanju gorjela poput žive žeravice! Zorislav ustaje i samo napola sluša što govori razbojnički ka-petan. Tako je smućen da mu svijest ne shvaća misao njegovih riječi. Skinuvši ruke s lica, opazi da kapetan bacaka po klupi zlatne dukate. Njihov zvuk draži razbojnike na smijeh od radosti. — Zvone, brate, poput zvončića. Vidiš, provizore, držala ih je tvoja cura u ruci. Sve miriše od njezine mladosti! I ne čuješ kako ti zbore? A? Imena ti tvoga, šapću ti sve što te čeka kad se vratiš njoj u krilo. Juh! Razbojnik pojuškuje i ne sluti kako bije Zorislava u ranjenu dušu i srce. Bradati mrko mjeri Zorislava i pita: — A što ti je? Nešto ne valja? No, hajde Varnici da čuješ nje- govu posljednju. Izašli su iz kolibe. Vani grmlje mokro i zemlja miakava od pljuska. Nebo se vedri. Ništa ne vidi Zorislav pred sobom do vi-soku guštaru nasred otoka. Samo s one strane rukava kao da izme-đu grmlja vire krovovi Bijelog Brda. Pošli su kroz visoko razgranjeno grmlje. Tu se diže druga veća kolibica, sva od drva. Pred vratima, na nekoj povaljenoj bačvici, sjedi savjetnik Weber. Zagledao se u Zorislava, ali samo načas. Onda spusti glavu i bulji preda se u mokru zemlju. Varničin kapetan mu veli: — Pričekaj da vidimo kad će gospodar da te zovne. Malo prisluhnuše na vratima. Onda se razbojnici zgledahu. — čuješ li što on tamo govori? A valjda neće? ...

— Kako neće! Hoće — osim, ako ga nas dvojica ne odvratimo. Dosta je bilo ovih dana dukata! Opasnost je prevelika. Varnica je lud! — Kad mu pred očima zablista zlato i zazvecka mu u ušima, tek onda podivlja'za njim! Hajde da ga sklonemo neka se mane toga. Onda se ogledaju na Zorislava. — Pričekaj, odmah ću te dozvati. Obojica ulaze u kolibu. Poput kipa stoji Zorislav Morović. Cini mu se da na čitavom svijetu nema ničega do razbojnika i — do Magde. Weberov glas podsjeti ga da je tu i kraljevski savjetnik. Ovaj ga gleda ispod oka i govori, šapćući: — Jeste li vi taj provizor kojega su zarobili? — Na žalost... — Čuo sam kako govore o vama. Otkupili su vas? — Valjda — ne znam. — Vi ste kod grofa Pejačevića u Retfali? 140 — Bio sam. — A sad vise niste. Slegnuo je ramenima, malo šutio, a onda reče apatično: — Idem daleko! ... I nigdje vise nisam! ... — Bilo kako, morate navratiti grofu Kegleviću u tvrđavu, ili možda Pejačeviću, pa im kažite zašto me ne iskupe. Istina, ne po- znaju me osobno, ali plemić sam kao i oni i bila bi njihova duž- nost da iskupe caričina savjetnika. — Isporučit ću im, svakako ću isporučiti. — Bit ću vam zahvalan do smrti. On samo kimne glavom, a carski savjetnik nastavi još tiše: — Moram govoriti tiho, oko nas tamo u šikari stražare oni. Odasvuda po jedna cijev! — To je naravno ... — Vidite, gospodine, tvrdo sam vjerovao da će Varnici ova pustolovina zaokrenuti vratom. Istina je, dobro govori njemački, pa ipak opaža se da ga nije majka učila ovom jeziku. Ali polagao sam nadu u druge stvari. Ne mogu razumjeti, ako je doista bio u tvrdavi — kako ga nisu prepoznali? Cim on nekome pruži ruku ili počne jesti, svima mora biti jasno da su to ruke haramije i da se vladanju učio po šumama. Svatko je morao opaziti da nije odgo- jen za carskog savjetnika. Ili zar ljudi u ovom kraju nisu zapad- njaci? — To i mene čudi. Možda i nije bio u tvrđavi? — Ne znam, ali vidio sam ga kad se vratio. Imao je povezane ruke kao da se negdje pobio ili su ga, možda, uhvatili i morao se braniti. Sve to ne zanima Zorislava. Odviše je zabavljen sobom. Utučen je, nema snage da prati savjetnikove brige. Ovaj opet misli samo na sebe i nastoji u mladom provizoru pobuditi pažnju prema svo- joj ličnosti. Gotovo je uvrijeđen što mu tako neznatna ličnost iska- zuje tako mnogo ravnodušnosti. Kao da se zaboravlja da je on carski čovjek i da bi mu se morao u salonu duboko pokloniti i slu- žiti mu. i Odmah mu to natukne: — Očito se niste mnogo kretali u otmjenim krugovima? — Od djetinjstva — mirno odvrati Zorislav, ne razabirući da mu Weber spočitava neuljudnost. Ali savjetnik mu to ne vjeruje. Nikako ne može zamisliti da taj provizor ne primjećuje s kim razgovara i zuri preda se kad odgovora. Nimalo ga ne uzbuđuje

što je on, carski savjetnik, u ru-kama razbojnika! Međutim je i nehotice pobudio veće zanimanje u Zorislava. — Recite mi zar je ovdje u blizini neka ličnost koju zovu imenom — čekajte, odmah ću se sjetiti: Valpovo?! — Valpovo? To je mjesto i tamo je dvorac baruna Prandaua. 141 Savjetnik opazi da je provizor nekako oživio. Zaista, pride mu bliže i upita Webera: — Čuli ste možda o tome dvorcu? — Varnica me držao u ovoj kolibi gdje sada vijeća — a kad se vratio, morao sam izaći i, dok sam se pokupio iz ove rupe, neko- liko puta su spomenuli ovu riječ. — Znači, dakle, Varnica ima naročite namjere, ako je bio u Osijeku, u tvrđavi. Tko zna, ne kani li i u Valpovo? — U mojem, odijelu? U moje ime? Zamislite kako ja izgledam u očima tih ljudi kad me zastupa taj razbojnik! Kakvo mora da je njegovo ponašanje i što oni misle o barunu Weberu kad gleda- ju njegove kretnje. Sve me znoj oblijeva! — Što vam je do toga kako prosuđuju njegovo vladanje na vaš račun! Ali što on tamo čini u vaše ime, od toga vas ne mora ob- lijati znoj — odgovori Zorislav. Riječ Valpovo probudila je mladog provizora. S Valpovom je tako usko vezana Retfala. Ako Varnica posjeti baruna Prandaua, a tamo se nađe Magda? Cuo je dvojicu kapetana kako su se na vra-tima sporazumijevali da će Varnicu odvratiti od nekog pothvata. Sve se to podudara. I još se vise približi k savjetniku: — Zar ništa niste razabrali po gestama ili pripremama što bi vam moglo barem probuditi slutnju zašto toliko spominju Valpovo? — Hm — razmišlja savjetnik — ovdje sam sasvim otupio. Ali gle — Varničin pomoćnik koji je stigao s njim neprestano se crve- nio i sve nešto nijekao se branio. — A tako — to bi moglo biti... A što na to Varnica? — Bjesnio je i udarao šakom po stolu. Ali zašto je Varnici ne prestano odobravao onaj mladi kapetan? — Kapetan? Kakav kapetan? — S njim je došao jedan mladi kapetan, pravi pravcati carski kapetan, moj gospodhie! A znate li kako me pogledao? Kao da sam njegov momak! Ako sam i zarobljen, nisamizgubio svoju dvorsku cast i svoje dvorsko mjesto. A taj kapetan u pravoj carskoj odori — paradnoj odori — ni da bi me pozdravio! Mislim, to je osveta jer carica baš ne cijeni vojsku. Naravno, za bojno polje da, tu ih ona i pohvali i drži govore. Ali u salonu ih ne smatra ravno- pravnim — niti najmanjem plemiću. I najviša gospoda generali moraju dolaziti u dvor u svojoj velikaškoj odori — već prema tome, je li tko barun, grof ili viši plemić. Valjda je taj kapetan htio da mi sada ovdje pokaže kako je on iznad mene. Ili barem da mi se neće pokloniti! ... Upamtit ću ga! Teško je Zorislav dočekao da njegova preuzvišenost dovrši govor. Tek sada se sjetio koliko je dužan počitanja dvorskom čov-jeku. I dočekavši svršetak njegove optužbe, pokloni mu se sa svim počitanjem: 142 — Ekscelencijo, dijelim vaše ogorčenje, ali dopustite da vas upitam: zar je tog kapetana Varnica zarobio? — Otkud bih to znao kad ne razumijem ni riječi što govore._ A čudno, i kapetan govori kao i razbojnik. Ali se vladao upravo drsko. — Ah, preuzvišeni, niste razumjeli što govore, pa ste vise pa- zili na kretnje. Ali niste li možda čuli spominjati i kakva imena drugih vlastelina?

— Naravno da jesam. Najviše su spominjali Pejačevića. Valjda zato što vas je on otkupio? Je li to bio on? Mladi provizor viđi Magdu ugroženu već time što je Varnica spomenuo ime njezina oca i razmišlja, nagađa. Onda se sjeti da bi možda mogao nešto načuti ako se vrati na ono mjesto na kom je stajao kad su razbojnici otišli u kolibu. Odmah se vratio i stao osluškivati. Kao da se svađaju. Tamo bliže vrata neki je panj. Sjedne i pričini se da ne sluša. Spušta glavu na ruke i nastoji čuti što se tamo bučno raspravlja. Samo nekoliko riječi dopre do njega — one riječi što ih Varnica izvikuje u svojoj srdžbi. Ali to je dovoljno razjašnjenje da ide u Valpovo. Savjetnik Weber ga promatra i pita, ne mičući se sa svoga mjesta: — Jeste li što čuli? Odlučio mu je zatajiti što je razabrao i zaniječe glavom, ali dalje sluša. Savjetnik mu dade znak da dođe k njemu, — Vi ćete sigurno još danas na slobodu. Ne zaboravite, gospo- dine provizore, da sam carski savjetnik i sve što za mene učinite, učinili ste carici. — Ekscelencijo, podsjetit ću na vas sve koji su pozvani da vas otkupe, makar se neću s njima vidjeti. Samo vas molim da o torn šutite. — Kako možete i zamisliti da bih mogao što spomenuti raz- bojnicima! ;. Dok je provizor svu pažnju ovog časa upravio prema vratima kolibe, carski savjetnik opširno mu razlaže što bi sve morao učiniti i kako gospoda ne smiju štedjeti s otkupninom jer će im sve biti vraćeno. U kolibi bori se Varnica sa svojim kapetanima koji mu nepre-stano protuslove — štoviše i Atanackp je ovaj put stekao odvažnost da ne potvrdi sve što kaže Varnica, Haramijin sin nema riječi, dok Ječmenica čvrsto stoji uz svojeg razbojničkog druga. — Mogao sam izigravati carskog savjetnika u tvrđavi dva dana i dvije noći. Znat ću to i u Valpovu jedno popodne! I oplijeniti sve goste. Eh, baš mi se hoće dragulja što su se namirisali lijepib, ženskih grudi i bijelih vlasulja. Bit će to veselo i vraški unosno. Je li tako, Ječmenico? 143 I pogleda mladog i stasitog muškarca u kapetanskoj odori. Ovaj se žestoko zauzima za Varničin plan: — Ne može se ništa desiti. Varnica tako odlično nastupa kao da je dolazio na svijet po olaštenom podu. I tko gleda na to kakvi su mu koraci ili kretnje? Sve se samo klanja blistavoj odori i ne sluša nitko što govori. — Nije baš sasvim tako! Učena je glava — iako nije i riječ... — reče Atanacko. — Šuti, budalo! Glava bez pameti ne može biti učena, a pamet je moje svijetlo sunce. Razumiješ li? Pokupit ću sve đerdane s bi- jelih vratova i zlato s oblih ruku, baš onako kao što smo se Ječme- nica i ja putem dogovorili. I nikome ništa! Gleda ih prijetećim pogledom, sav je zadihan, kotrlja se str-minom pohlepe i ne može se zaustaviti. — Htjeli smo te opomenuti da bismo mogli zagaziti u smrt — a onda ode tvoje kraljevstvo. — Razbojnikovati i kraljevati — isto je. Uvijek pod tobom provalija. A sad zovni provizora. Kad svršim s njim, spremamo se na put. Čim je u kolibi vika utihnula, Zorislav ostavi savjetnika. Stoji podalje od kolibe i zagleda se u šikaru. Na vratima se pojavi kapetan i samo znakom ruke pozove Zorislava. Nekoliko koraka i našao se pred Varnicom. Odjeven je u savjetnikove hlače i košulju. Sve drugo je skinuo. Čak i periku. Obrijana glava čini ga smiješnim i još jače ističe njegov snažni za-vinuti nos.

Iza njega naslonio se na drveni zid kolibe mlad, plavokos mu-škarac, u paradnoj uniformi carskoga kapetana. Nasmijan je, go-tovo pustopašan, i promatra visoku skladnu figuru mladog provizora. Varnica mjeri Zorislava nekako istražujući. Onda kimne glavom kao da je zadovoljan: — Dobar si, nema prigovora. Zna cura kakvu je sortu odabrala. Nemir prolazi Zprislavovim grudima čim je razbojnik spome- nuo djevojku i ne usudi se ništa odgovoriti. A razbojnik se smješka: — Ni ti nisi šeprtlja pri izboru! Sunca mi, nisi. Kod tih riječi zatrepti mu srce, jedva pokazuje mir i sabranost. Otkud zna Varnica kako je on birao? Ali smjesta mu bude jasno. — Eh, vidio sam je. Vrijedi cura! Eh, vrijedi! — Nije moguće da biste je vidjeli — upada Zorislav, samo da bi saznao nešto vise i prema tome mogao sakriti Magdu pred pro- gonom nasilnika. — I govorio sam s njom. Poklonila se carskom savjetniku ka ko valja. Očice su joj ama baš vraške, erne hvatalice, sve te šti- paju za srce! I otmjena je i bogata — jedinica u Retfali... — I tvoja! 144 — Ne — prevarili ste se — nije ona ... — Sto veliš? — vikne ovaj i izbeči pogled. — Tajiš dakle? To zaudara na izdaju! Sad čuj — misliš li da me izdaš, onda kopaj grob svojoj ljepotici! Zorislav hoće da nešto kaže, ali razbojnik zamahne rukom, prdjeteći: — Ako sarao u nečemu pogriješiš ili samo nešto izdaš, iskopat ću one erne oči i poslati ih tebi na radost. Problijedio je i mahnuo rukom da nešto kaže, ali opet ne može zaustaviti prijeteće bjesnilo razbojnika. — Slušaj što ti velim: u Retfali imam svojih jataka koliko ih je dosta da tvoju ljepoticu uhode, paze i meni donesu na dlan. Moji su jataci među grofovim slugama i onima što poslužuju u kući i onima vani oko dvorca. Ne možeš se maknuti, a da te ne sli- jedi jatakovo oko ... I nju i tebe ... Ustao je, približio se Zorislavu i zirnuo mu u oči. U torn po-gledu je okrutna zldčinačka duša koja kao da nalazi užitak svo-jem životu prijetiti se, gaziti po žrtvama. Od toga pogleda zazeblo je provizora. Osjeća da ga zloća davi, guši i drži u raljama, bespomoćna i predana na milost i nemilost. Uživajući, gleda Varnica kako provizor blijedi i trne i u torn uživanju zaustavlja riječi pa se napaja naslućivanjem kako li dršće njegova duša. A onda opet govori dalje, riječ po riječ, kao da mu želi zadavati udarce polagano, jedan za drugim: — Čuj, još i ovo. Ako je pokušaš maknuti iz Retfale da tebi bude lasno mene izdavati, onda upamti: ne može nikud iz ovoga kraja! I lada na kojoj bi ona htjela bježati mora ili zapeti, ili poto- nuti. I kola kojima bi ona nastojala umaknuti propala bi u jaz na ravnom drumu prije nego što bin im ja dopustio da odjure. I konj na kojem bi ona htjela da odjaše izgubit će sve četiri noge. Moja ruka svuda će posegnuti za njom. Ne može ptica zrakom ako me je volja da za njom poleti moj metak. Ni riba pod vodom ako mi se hoće da joj podmetnem mrežu ... Svaka riječ pbgađa mladog čovjeka poput udarca pesnicom u sljepoočice. Od tog udarca bude mu crno pred očima. Samo je lju-bav na straži. Ona ga budi, osvježuje, osvjetljuje misli i jasno mu je — mora Varnicu razuvjeriti o kakvom namjeravanom izdajstvu. Zbog Magde mora to učiniti. Zacijelo ju je vidio. Inače ne bi znao tako dobro oslikati njezine oči i pogled. Bio je, dakle, u tvrđavi i vjerovali su mu kad im se prikazao carskim savjetnikom. Da, tamo je morao upoznati Magdu. Sve je to jasno mladom čovjeku i od toga ga hvata strah za ljubljenu. Pokušava se smiješiti. Ali taj smiješak nalikuje čovjeku koji umire i

u posljednjem času ne želi priznati svojoj okolini da se grozi od smrti. I, gledajući, mahne rukom pa veli: — Hajde, Varnice, nisam tako mislio. Htjedoh reći: nije to ona prava koju bih ja mogao uzeti za ženu, dakle, nije moja. Ja 10 Zagorka: Vitez slavonske ravni 145 sam siromah i odviše niskog plemstva da bih mogao zaprositi nju. Dakle, nije moja i tko zna čija će biti! Svi su moji putovi do nje zakrčeni. Daleko je to od mene. S užitkom ga promatra Varnica kako se muči. I sve smišlja čime bi ga prestravio do dna duše. Tada mu opet kaže: — Sto je dalje do cure, to je bliže srcu! Sto je vrelo dalje, to vise peče žeđ. A ona te iskupljuje! Znaš li što znači ovo? — i pokaže mu pare. — Hoće te imati. Svejedno, na lijevu ruku ili na desnu. Ili svadba pred oltarom ili pod vrbom. Mladic se zarumenio od prosvjeda: — Neću dopustiti da o toj djevojci govoriš pogrdno! — Sa mnom bi se ti parničio? Što ja velim, to je božja za- povijed! Gle ti sluge mojega, pogospodio se, a još nije zaradio ni dukata iz moje ruket Zorislav se jedva svladava. A Varnica sjedne polunasmijan i razvagani se. Malo ga promatra pa onda veli: — Dobro načuli uši. Danas ideš ravno u Retfalu da se ogriješ u njezinu zagrljaju. Eh, da mi je gledati kako će djevojče prevrtati ona svoja dva vražića u očima. Znam ja kako je to i znat ću kad odem u Vinkovce! Uh, bila je to cura plavuša, znaš li ti? — okrene se Ječmenici. — Oči, brate, plave kao različak u poiju! A velim ti, bit će moja. Vidio sam je u tvrđavi kod »Zlatnog vola«. Da nije nje- zina brata, a još vise zlatnih dukata koje sam trebao ubrati u tvrđavi, ponio bih je na rukama. Ali idem ja u Vinkovce da tražim ljepoticu s očima boje različka. A sad dosta. Čuj daljnje zapovijedi! Mladic se stidi sam sebe što mora stajati pred razbojnikom kao sluga pred gospodarom i slušati kako mu određuje: — Kaži ti svojem spahiji da su te Varničini kapetani uzeli u goste, a Varnicu nisi vidio. Pa kako i bi! Do cara i kralja daleko je! Nitko od njih ne smije znati da poznaš moje lice. Mogli bi te kao Turci nataknuti na kolac da te prisile da budeš njihov jatak. A ti si sad moj! Sve veća odvratnost razlijeva se provizorovom dušom. Pa ipak mora tu stajati i slu|ati zapovijedi ljudskog izroda. — U srijedu ćeš, provizore, doći u Čepin, u onu krčmu, i do. nijeti mi ove vijesti: kamo je grof spremio svoje dragulje, jer na- kon mog pohoda u Retfalu sigurno ih je prenio na takvo mjesto da ni sluge neće ništa doznati o torn. Onda još ovo: gdje čuva novae, zatim kad dolazi lađa u Osijek i kakav vozi teret. Očekuje li tvoj gospodar velikaške goste? Jesu li bogati i kojim drumom dolaze? Još i to: što govore o savjetniku u tvrđavi. I koliko taj carski sa- vjetnik Weber vrijedi na bečkom dvoru da znam udariti cijenu ot- kupnini. Jesi li sve dobro upamtio? Potvrdio je samo kimajući glavom. Ne može protisnuti na usta jednu riječ. — A ti, provizore, imaš njima opet reći ovo: savjetnik Weber bio je pušten najprije bez otkupnine i došao je tvrđavu. To sam 146 '?a

bio ja. A kad je Weber donio Varnici pet stotina dukata za grofi-čina ljubimca — svijetli kralj i car Varnica udostojao je zadržati i savjetnika i grofića i ponovno tražiti otkupninu. — A za kapetana? — nasmiješi se Ječmenica. — Cekaj! Ne pleti se. Razumije se, i za kapetana — recimo tri stotine dukata u zlatu. A za Webera i grofića uredit ću kad doz- nam koliko taj vrijedi carici. Jesi li upamtio sve? Zorislav ponovno kimne glavom. — Zatim reci, provizore, da Varnica čeka na otkupninu samo tri dana — od onog časa kad im javim koliko tražim. Ako ne poša- lju dukate, onda ću im ja poslati glave zarobljenika kao svoj po- zdrav! A? Sto je? Hoćeš li ili ne? Govori! — Kako ne bih kad sam ti jatak! — Vidim ja što je! Ne možeš vise stajati preda mnom. Sve igra u tebi da što prije budeš kod djevojke. Svi smo mi takvi. Eh, i meni neprestano svijetle plave oči kao i tebi erne. A sad još odgovori na nekoliko pitanja, ali pazi da mi ništa ne zatajiš. Znaš li koliko djevojaka ima valpovački spahija? Pitanje o Valpovu opet ga zanima i odgovara živahno, to vise što bi htio uvjeriti Varnicu da je našao pravog jataka. Odgovara brzo: — Kako ne bih znao. Ima dvije kćeri i jednu nećakinju. — Nisi lagao. Tri su cure u dvorcu. Znaš li njihove dragane? — Znam samo to da se mnogo mladih ljudi vrti oko Ijepo- tica, ali ne znam koja je koga odabrala. — Vidiš, a ja znam! Jedna od njih poželjela je letjeti nebu pod oblake. I uzela si dragana »vilenjaka«! Baš onoga što umi- šlja sebi da može ganjati Varnicu. A je li crn, plav, smeđokos? I kad dolazi k njoj? Da li tajno? Ili kad su svečanosti? — Dosele se nisam nikada zanimao za to, znaš kako je u po- slu. I cure me se ne tiču. Ali jednom sam bio u Valpovu i čuo da tamo dolaze, već nekoliko mjeseci, neka dva mlada čovjeka u lovačkim odorama.. Tko su — ne znam. Niti to kojoj djevojci do laze i kada. — Da, sve ćeš to lijepo ispitati i donijeti mi vijesti u sri- jedu u Cepin. A znaš li nešto o jednoj od triju djevojaka — kako li se ono zove? — i posegne u njedra i izvuče list što ga je našao u Weberovoj lisnici. Onda taj list preda Ječmenici: — Hajde, pročitaj što joj piše tetka iz Beča. A kako li se zove cura? Sve vise pobuđuje u Zorislavu zanimanje taj mladi kapetan u besprijekornoj odori. Sasvim ga smućuje okolnost da umije čitati, a da je Varnica s njime tako povjerljiv. Aii lukavi Varnica nikako ne spominje pred Zorislavom njegovo ime. Kapetan vra-ti pismo razbojniku i veli: — Zove se Hela. 10* 147 — Evo, tako! Carica i njezina tetka zaručili su je s nekim, a ona hoće nekog drugog mladića. Tetka joj to ne dopušta. Znaš li, provizore, štogod o tome? — Ćuo sam govoriti o nekom zaručniku koji je u Beču — ali me nikad nije zanimalo tko hi to bio. Hela je vedra djevojka i rado gleda muške. — Pa dobro. Odsele ćeš biti radoznao na srca i misli tih lje- potica i njihovih dragana. Tvoj gospodar odredio ti je što imaš raditi. A sad putuj kraljevstvom mojim, slugo moj! Hajde, Ata- nacko, dat ćeš mu deset dukata. Trebat će mu da kupi od služavke

po koju tajnu njezine gospodarice. Ako je služavka vjerna, skuplje je prodaje — i podrugljivo se nasmije. — Ako joj dadeš forintu, ono drugo tebi! — Ne, ne treba mi — otkloni Zorislav, pun ogavnosti od. zlat- nika što mu ih pruža Varničin kapetan. Ali jedva to izreče; u Var- ničinom se lieu odrazi prijeteća sumnja, spusti donju usnu i čas promatra Zorislava: — Cujte, ljudi, odbija pare! On prezire moje pare! Pazi ti njega! Tko ne prima plaću, taj ortači nesigurno... Jaoh, Varnice, tvojem kraljevstvu kad nasrljaš na čeljad u koje ne možeš ku- piti tijelo i dušu! Provizore, neka tvojoj curi šiju posmrtnu ha- ljinu. Kad stigneš u Retfalu — naći ćeš je mrtvu, joŠ danas! Sa- mo bleji u mene! Prije nego stigneš, jedan će moj sluga u dvorcu u mirisavu slatku čokoladu tvojoj dragani nasipati samo malo praška od zdrobljene trave. Atanacko, neka ide brzoteča i naredi — znaš kome Razbojnikov drug krene prema vratima. Zorislav je užasnut. Ne može ništa reći, ali zaustavi Atanacka i okrene se k Varnici. — Zar tebi, Varnico, nije draže da ti služim za ljubav svoje djevojke, negoli za novae? Na razbojnikovu lieu ljeska se suverena nasmijana lukavost i polagano zaklima glavom: — Ponajprije sam ja za tebe gospodar! I tako me moraš na- zivati. Gospodar života i smrti tvoje djevojke, tvojih rođaka, tvo- jeg imanja i svega što pripada tebi i onima koji su tvoji. A onda, kako zbori gospodar, koji umije upravljati svojim poslovima... Dok to govori, razmahuje se iz njega beskrajna taština. Uvjeren je da se svi oko njega moraju diviti njemu i da ga svi promatraju, duboko se klanjajući njegovoj dosjetljivosti i uprav-ljanju s onima koji mu dolaze pod vlast. — Slušaj! Kad Varnica zbori, pametno radi. Kad mi služiš od ljubavi prema curi, prema majci, prema časti i poštenju, sva- kojakim takvim tricama, svuda se možeš ljudima prikazati kao moja žrtva. A žrtvu sažaljevaju. Zrtvi opraštaju ... Nju smatraju mučeništvom. Ali, brate, kad ja tebi platim — onda si ti moj or- tak, a ne žrtva! Ni mučenik. Kad te ja platim svojim parama, ruke su tvoje blatne kao i moje. Nema tu onda oproštenja pred svijetom. Kriv si za ortaštvo, sukrivac otimačini, dionik pljačke 148 ... Kad moje pare padnu na tvoje ruke — dušu ti i obraz žigo-šu razbojnikovim žigom. Tada si razbojnik zajedno sa mnom. Evo, to je! I nitko živ ti ne može oprostiti kao što se ni djevojci ne može vratiti izgubljeno djevojaštvo. Zorislav trne, a Varnica se ljulja na sjedalu i rasiplje riječi poput namiguše koja odgovara na vatrene poglede. Onda uzvikne od radosti: — A kad je tvoja glava uporedo s mojom, onda brate, ne mo- že te snaći napast da me izdaš! Mladom se provizoru učini da ga veže usijanim lancima. I na-stoji se obraniti. — A ja znam za sebe da ću prije učiniti sve za djevojku ne- goli za svoju glavu! — Ha, dobro zboriš! Eto na: i cura tvoja odvratit će srce od tebe ako sazna da sam te platio zakrvavljenim svojim parama koje sam zaradio na pljački sirotinje i bogatuna, jednako. Zara-dio na lešinama! Sad čuj! Odluči: ili da otrovom napojim miri-save djevojačke usne ili da te žigošem svojim robom! Tebi pare i život curi! Ili oboje — meni? ... Zorislavu su gasnule oči. U glavi mu je ledeno, prazno, bes-krvno, žile miruju. Učini mu se — umiru. A razbojnik sjedi i opa-ja se na mukama nesretnog mladića. I isprsuje se ponosom ta-štim: — Eh, moj mladiću, bolje bi ti bilo da se nisi prihvaćao bor- be protiv moje vlasti. A kad si se već približio mojoj močvari i pao u nju, zaglibio si!

Haramija ustane i pruži ruku prema Zorislavu: — Hajde, amo ruku da udarim svoj žig tebi — ili ljepotici žig smrti. Hladni znoj ovlaži Zorislavu Moroviću čelo i lice. Blijede usne grčevito se pomiču: — Kad tako mora biti, primam ... I pade na njegovu ruku zveka deset dukata. Kao da mu je pala na ruku guba i okužila čitavo tijelo. Nateklo mu, peče ga i boli... — Sad si moj, moj si, dragoviću! Upamti: i na drugi svijet ne možeš bez moje privole! Kad bi mi utekao u smrt ispod jataštva, na tvojem grobu živu bih razapeo tvoju ljepoticu! I nasmije se zadovoljno s potpunim uvjerenjem: ovog je čovjeka okovao okovima koje ne može skinuti ni smrt. — Pozdravljam te! Idi sretno i vrati se svojem gospodaru krcat vijestima. Vodi ga i predajte ga onome koji ga čeka. Ne trebaš mu, Atanacko, vezati oči. Sad je naš, žigosan je. S nama dijeli dukate i vješala. On i njegova dragana. Hajde, dok se vidi- mo u srijedu! — Bit ću točan. 149 Jedva je smogao snage da to izgovori. Polagano izlazi. Iza njega nešto šapću i kao da je kapetan nešto spomenuo, a Varai-ca mu poluglasno odbirusi: — Uh, Ječmenico, pamet ti je hroma, makar pisao i čitao do sudnjeg dana! Izlazeći iz kolibe, ponio je Zorislav u svojem sluhu ime Ječ-menice. Ali u ovom času nije ga nimalo trgnulo. Apatičan je za sve. Obuzima ga mrtvilo, još teže nego prije kad je ulazio u koli-bu. Osjeća se kao da su ga tamo u kolibi smaknuli, samo još duša nije izašla iz smrtno ranjenog tijela. Razbojnici mu rekoše da čeka. Savjetnik Weber još uvijek sjedi na istom mjestu i promatra mladog čovjeka. Ali on mu vi-še ne obrati nikakvu pažnju. Stoji, zureći u zemlju — pada sve dublje i dublje u beznadnu tminu svoje duše. U mrtvoj tami susreće strahovitu prikazu raz-bojnika. Udario je tamo sebi kraljevsko prijestolje, a on kleči do njegovih nogu, nevoljnik — vice, jauče i traži pomoć uzalud. Tek sad je upoznao njegovu pravu vlast, jezovitu, zločinačku, kojom gospodari pravednim i poštenim. Po zvjerstvu svojih nagona zavladao je suvereno njime kao i drugima. Sada razumije sve. Strah, da im se ne osveti, baca ljude ničice pred njega i pretvara ih u njegove sluge, pomoćnike, ortake, robove. Na divljem konju zločinačke pohlepe za tuđim blagom jezdi njegova vlast preko le-šina, ljudskog obraza i dostojanstva — preko svake čovječnosti. Te misli kruže provizorovom dušom poput crnih zlokobnih ptica što navještaju nevolju i nesreću. Glava mu pada na prsa, a vapaj prodrma čitavu njegovu nutrinu. Osjeća kako mu je u sva-ku kap krvi uštrcan otrov od kojega bi morala umrijeti svaka ljudska plemenitost. Osjeća da mu je razbojnik bacio oko vrata uže straha i uiasa. Prenu ga koraci. Dolaze dva razbojnika. — Udara li vam srce od veselja što idete? — pita jedan. Ali on ne odgovara. Volio bi da nikad ne ostavi razbojničku špilju. Ide kroz šikaru, blatnu i trnovitu. Ide poput mjesečara u sumornom snu. Protiskuje se kroz grmlje i glava i čelo mokri su od guštare, napojene kapljicama za pljuska i oluje. Ta ga svježi-na doziva k svijesti i podsjeća kamo ide. Otok nije velik i brzo su se našli na obali rukava. Tamo je već spremljen čamac. Razbojnici ga odvežu. Po mutnoj Dravi zaplovili su prema selu Bijelo Brdo. Brzo stignu k obali. Tamo je u blizini kuća. Iskrcavaju se. Jedan razbojnik ulazi u kuću. Tu dvojica se-Ijaka stražare mladića sa zavezanim očima. Izvedu ga napolje. Onda idu s njim i s provizorom kroz selo.

Kad su stigli na rub šume, dočeka ih straža od dvojice razbojnika. Tu odvežu momku oči. Onda dvojica razbojnika krenu natrag, a Zorislavu i njegovu pratiocu odrede kojim im je putem krenuti u Osijek. 150 Obojica idu obalom rijeke. Momak pokušava da Zorislavu nešto saopći, ali on ga ne čuje. Čini mu se da još uvijek leži u čepinskoj močvari. Leži prikovan uz kaljužu. Niti može potonuti, niti se izvući u život. Mučno mu je od ogavnosti. SLUGA SILE U kolibi su Varnica i njegov razbojnički drug Ječmenica sa-gnuti nad nekim uprljanim komadom papira. Debelim jakim prstima razbojnik pokazuje i tumačk — Evo, vidiš, ovdje je valpovački dvorac. Tu se dolazi pred veliku kapiju. Tamo se ulazi kočijom u ogroman hodmk pod va- lovitim svodom. Desno je izba, pa onda druga, veća, onda se ide ravno u dvorište, veliko i široko. Kad se uđe pod kapiju lijevo, eto, vidiš, stepenice, jedne vode gore daije u dvorac, a lijevo ide se u veliku dvoranu gdje ima biti svečanost. — Tko vam je sve to označio? — pita Ječmenica. — Moj jatak u valpovačkom dvoru. On je lakaj. Zovu ga Gašo. Kažu da kraljevi i carevi imaju poslanike. I ja tako! A ti, eto, opet ideš sa mnom kao moj prijatelj — kapetan iz Beča. Ta mo smo zajedno lovili, kako si u tvrđavi dobro oblagao Kegle- vića. — Ni riječi nisam lagao. Zar se nismo našli u. lovu na trgov- ce u onoj šumi Đakovštine? — Ha, ha — lopove! Baš si domišljat. Možeš dati i časnu ri- ječ da je to istina. — što će misliti zapovjednik tvrđave: zašto ste najednom pošli u Valpovo? — Kako najednom? Zna da nosim pismo caričine dvorske gospode valpovačkoj ljepotici Heli. Kako bih smio da ga ne od- nesem? A opet —jkako bih mogao propustiti da Keglevića ne oba- vijestim neka utaman ne čeka svojeg visokog carskog gosta. Moj glasnik već je otišao da mu to javi. — Već je vrijeme da ga iskupi. Dosta dugo čami — nasmije se razbojnik. — A mi ćemo bez njega u Valpovo? Kako? — Kako?! Jednostavno, iskupio sam ga i s tobom poslao u grad da jadnik pokupi svoje razbacane kosti i opremi se da po- novno bude grof. Što blejiš u mene? Nije ni potrebno da ti- sve kažem unaprijed. Čas-dva — i sve se prebaci gore i dolje, a čo- vjek, kad ima pameti, može i lisici stati na rep. Samo ti sve pre- pusti meni, dijelit ćemo plijen, a to je tebi glavno. — A znate li da bismo u Valpovu mogli zateći i samog Kegle- vića? 151 — Vise ja znam nego što ćeš ti znati da poživiš dvije stotine godina. Baš zato i šaljem glasnike da Keglević vidi kako znam i to što se pristoji. Nisam ja razbojnik Varnica iz šume! Carski sam savjetnik iz Beča i znam kako se radi u gospode! Baš Kegle- vić mi i treba u Valpovu. Onda se okrene svojim kapetanima što sjede na klupi nešto zbunjeni i gledaju kako se njihov vođa veselo sprema. — A što ste vi zinuli kao telad? — Ništa. Razmišljamo. Opasno je! — Ja jedna glava — a vi — hiljade jezika. A nikome koristi! — Bojimo se mi za svoju glavu, a to si ti, gospodaru — ve.li Atanacko. — Hlapimuha! Ne tresi budalaštine! Ječmenica ustane i razlaže Varničinim Ijudima:

— Bilo bi vraški opasno kad bismo pošli tamo kao razbojni- ci. Ali mi idemo robiti kao odlični državnici. Tu nema opasnosti. — A gdje ćemo mi ostali čekati dok se vi vratite? — Sve ću vam to odrediti. Neće ovce kuda bi one htjele, nego kud je mene volja. I stali su raspravljati sve potanko što će i kako će. — Atanacko, kao moj lakaj, ima se brinuti za kovčeg. Taj ćeš unijeti u onu veliku izbu dolje u dvorcu i samo reci — tako želi uzvišeni gospodin savjetnik. I ostat ćeš dolje. Valpovački la kaj Gašo u svemu ti je ravan — samo ne u strahovanju. Ne pozna on drhtanje. Reci mu što kanimo. Gotov je srknuti otrov za pa re koje će dobiti. I on posegne za uprljanim papirom i počne mu tumačiti: — Hajde, da i ti vidiš, Atanacko, kako je to pusta trica. Tu, ispod stubišta, zapališ barut i nitko ne može da ide za nama u potjeru. Nitko iz čitavog dvorca. Prosto im ognjem zagradiš put. — A mogu ga zagraditi i sebi da nađem smrt u plamenu. Ni- je to baš tako za igru — usudi se prigovoriti ulizica haramijev. Razbojnikovo se lice smrači i izdere se na njega: — Ne bi li ti, štene, digao glavu i solio meni pamet? A kad ću ja puniti džepoVe zlatnom pljačkom, onda ćete svi pokleknuti prema mnom. Nitko se vise ne usuđuje prigovoriti ili što pitati. Tada Varnica potjera ljude da pripreme potrebno za pohod u Valpovo. Atanacko je spremao svečanu odoru carskog savjetnika, dok je Ječmenica izišao da se malo porazgovori s pravom ekscelenci-jom koji još uvijek sjedi vani. Od njega primi pouku u gospod-skom vladanju. Prvi Varničin kapetan približi se svojem vođi i šapne: — Reci, Varnice, koliko će od našeg blaga odnijeti Ječmeni- ca? Obećao si mu polovicu. Zar će on dijeliti s nama? Razbojnik nasloni glavu na ruke, nasmije se svojemu kape-tanu, a onda posprdno odgovori: 152 — Budala ostane budala dovijeka! Još uvijek me ne pozna- ješ. Obećao sam Ječmenici da ću podijeliti blago zato što nam po- maže — a koliko ću mu dati, znam samo ja. Zar nije u mojim ru- kama? Mogu ga ovdje držati i zarobljena, a čemu kad mi može pomoći u pljački. U njega su se zagledale gospodske djevojke, pa da vidiš koliko mi od toga koristi. Samo ti dobro naoružaj četu pa se onda utabori negdje u blizini. A za mene se ne boj. Ukonačih se u gospodskim odajama kao rođeni Weber. Izvana dopire do njih živi razgovor. Ulazi Atanacko: — Što li to može biti, gospodaru? Eto, javlja momak iz Bije- log Brda da se tamo našao neki čovjek i pita koliko tražiš za provizora. Varnica se okrenu začuđeno i počeo ispitivati mladića koje-ga su doveli u kolibu. A on odgovara: — Ne, gospodaru, to nije nitko iz Retfale, nego kmet iz oko- lice Valpova. Netko odanle hoće da iskupi provizora. — In — skoći Varnica i udari se po bedrima. — Baš je dra- gocjena roba taj provizor kad dolazi već drugi otkupitelj! Da sam to znao, udario bih na njega dvostruku otkupninu. A vi samo uz- mite pet stotina dukata. Neka ga Valpovo traži u Retfali! — Pouzdajete li se potpuno u ovog provizora? — Ne, u njega se ne pouzdajem, ali sam mu strah utjerao u kosti. Zna on da Varnica izvršava svoje prijetnje. — Pa ipak niste pred njim spomenuli svoj put u Valpovo, već ste mu izdali naloge da sazna što vise o djevojci kojoj zalazi vitez Hrabren. Znak je to da niste u njega posve sigurni. — Nikad ne treba znati ljevica što čini desnica. Izbrbljaš sve

svojim jatacima i onda te prevare. Neka sve izvidi, pa kad mi do- đe, odmah ću znati hoće li mi služiti vjerno ili ću ga poslati u pa- kao. Ne boj se, zna Varnica što radi. Ti samo misliš kako bi se napirlitao da te gledaju snaše, a one sanjaju o strainom Varnici, a ne o bećaru Ječmenici! No, sad ogledaj kubure. Mladi razbojnik prihvati se posla, dok Varnica ide gore-do-lje i neprestano opetuje: — Eh, da mi je znati tko se u Valpovu tako zalaže za provi zora? Je li muško ili žensko? To bi mi bilb od koristi. Zorislav Morović ide obalom Drave. Pogled mu stalno lebdi nad površinom rijeke. Vuku ga hladni virovi. Najradije bi uto-nuo u njih. Odlučio je umrijeti. Smrt je jedina nada, jedina svi-jetla zraka koja ga vodi u zaborav. Svi su mu putevi života zakr-čeni. Samo je taj bio otvoren. Varnica je i ovaj put zapriječio, postavio na njega zapreku — golemu i nerazrušivu. »Rekao mi je da ni u smrt ne mogu, a da ne bi Magdu razapeo na mojem grobu. Tko zna koliko je već razbojnikovih žrtava potražilo spasenje u smrti. Zato se požurio da meni spriječi takav bijeg.« 153 Korača tako obalom. Sve vise ga privlači sum rijeke. I po- _. " činje razmišljati: što može Varnica izvršiti od svih svojih prijet- "*"" nji? Obređao je i ogledao svaku riječ kojom mu se razbojnik gro- ~* zio. Svako je ubojito oružje prislonio Magdi na prsi. I svako je može dostići. Varnica može sve, a nitko ništa ne može protiv njega. Slušaju ga Ijudi od straha. I oblasti su nemoćne. Ni posada u tvrđavi nije ga mogla pronaći, ni upokoriti, ni zarobiti. Svi stra-huju pred njim. Varnica može sve. Zloća je njegova svojim nitima protkala čitavu zemlju. Nitko ne zna gdje su mu sve ortaci, a onima za koje se zna ne usuđuje se nitko približiti. On može sve, sve može sila kojoj je ortak — strah. I njega ja zahvatio lupež kliještima straha. Ne straha za sebe, već za onu koja je zaposjela mjesto u njegovoj duši. 1 Pogled mu se stapa s rijekom. Drava se u svom širokom ko-ritu valja veličanstveno. Cini mu se: sva je rijeka široka grud i teško diše, ustalasana burnim vrelim tajnama. Kako bi bilo je-dnostavno baciti se dolje, u ove valove! Tamo dolje ušutkao bi zauvijek divlji vir svoje ljubavi. Ali Magda bi platila njegovo smi-renje. Što mu je činiti? Zar može živjeti ovako? Svake srijede po-laziti razbojniku i nositi mu vijesti koje on traži? Uhoditi one koji su mu blizu, krasti njihove tajne i nositi u razbojnikovu spilju? 2ivjeti s Ijudima koji su njegovi, koji su dobri prema njemu, koji se niuče, rade i pate, krišom zaje-dnički zagledavati u njihove čine, misli, osjećaje, njihove namje-re i onda ih izdavati zulumčaru? To može učiniti samo Ijudski izrod. Da, ali tako izgledaju svi jataci sile — bilo razbojničke, bilo carske — svejedno. Mučen takvim mislima, nastavi put obalom Drave. Ona bi ga primila u ledeni zagrljaj i privinula na svoje grudi. I bilo bi mu dobro. Ali tu stoji Varnica i prijeti se. No, dolazi !1: mu na pamet druga osnova. I krene u šumu. NjegoV pratilac ide za njim. Nekoliko je pu-ta pokušao da razgovara s njim, ali mladi provizor kao da je iz-gubio sluh. U tihoj gustoj šumi ipak se nešto prenulo u mladom čovjeku. •Stao je i kao da nešto ogledava. Momak koji ide s njim iskoristi ovu zgodu. — Gospodine, skrenite desno, tamo vas čeka moj gospodar. Tek sad se ^jeti da moinka nije ni oslovio. Njegovo mu je lice nepoznato. A kad bi ga i poznavao, ne bi se usudio ispitivati, samo da ništa ne dozna o Magdi. Boji se govoriti o tijoj. Ali mo-^a. \e ^rvsWio tva^ Tax^oMQi. ^YX'S*. — Tto je tvoj gospodar? — Ja sam iz čete viteza Hrabrena. _^___ — Kako si došao do toga da me iskupljuješ? ??™"""""

154 — O tome ništa ne znam, samo mi je određeno da idem. — Tko te je poslao? — Jedan od vitezovih kapetana. I rekao mi je da će vas če- kati. — Sad mi je nemoguće da odem s tobom, Reci mi nisu li ovdje blizu neke ribarske kolibe. — Jesu, ali nemojte ići tamo — sve su to Varničini ljudi. — Neću se ni približiti, već samo onako izdaleka. Na kojoj smo strani? Momak osjeti dužnost da ide s njime i povede ga dio puta. A kada su kroz šumu opazili kolibe, Zorislav se zaustavi i zapita: — Imaš li oružje? Nešto si putem uzimao iz šupljeg drva, čini mi se bila je kubura. — Spremio sam je u drvo da mi je Varničini ljudi ne otmu. Bolje je k njima ići bez oružja, onda nisi sumnjiv. — Bi li oružje prodao meni? Momak neodlučno slegne ramenima: — Što će na to kapetan? Zorislav izvadi deset dukata: — Evo, uzmi i daj mi oružje. Zaprepasti se momak od dukata. Zorislav ga jedva uvjerio da ne misli s njime zbijati šalu. Tada mu momak preda oružje, a novae spremi. — A sad idi sa mnom još komad puta da uđemo u gušću šumu. Putem Zorislava uhvati želja da razgovara. Ispitivao je mom-ka o vitezu Hrabrenu. A ovaj pripovijeda: — Nikad mu nisam vidio lica, već samo izdaleka. Kad poju- ri na čelu naše čete, sav je zaogrnut nekim plaštem. — Zar ti vjeruješ da mu iz kacige svjetluca oganj! — Tako je i nikako drukčije. Kad idemo u noći na razboj- nike, sve nešto plamti oko našeg viteza. Sve se svjetluca. I raz- bojnici strepe. Ni vražjeg nema blizu. — A gdje vitez'obitava? — Kažu da je negdje u nekoj ruševini, drugi opet da je u tvrđavi. Izlazi tajno, samo se pojavi na čelu momaka i vodi nas. Ali ima dva kapetana. Oni nam dijele zapovijedi i plaćaju nas. — Dakle, vas vitez plaća? — I hranu i plaću primamo, baš kao što treba. Zorislav se zaustavi pred visokim stablom, poče se ogledava-ti na sve strane i — kao da se odlučio — zakima glavom. Onda otkopča haljetak i prsluk. Oko pojasa mu je omotano mnogostru-ko debelo uže. Odmah ga stade odmatati. Momak se čudi što to znači. — Vidiš, ovo sam oteo Varnici, još jučer u noći, i ovako ga sakrio. 155 — čemu vam to sada ovdje? Cirri se momku da je mladi provizor u zatočenju izgubio pa- _J" met. Zato i nije putem tako dugo progovorio ni riječi. Sada mu se najednom razvezao jezik, kao iz neba pa u rebra. I sad hoće da ga veže. Momak se ustručava i bojažljivo gleda Zorislava. Ovaj kao da shvaća njegov pogled i veli mu prijazno: — Nisam ti rekao zašto to hoću. Smislio sam neku prijevaru -*? ,„,„ za Varnicu. Kako i zbog čega, to je samo naša stvar — ali hoću svakako da to provedem. Samo ti mene veži. Oklijevajući, momak se ipak konačno dade na posao. Polako mm ga veže. Neprestano smišlja, a ne može se dosjetiti *.ašto sve to čini. Neki ga instinkt navodi na sumnju. it.

— Pa dobro, što će biti kad vas svežem? •« — Odmah ću ti kazati, samo mi desnu ruku ostavi malo slo- ?*? bodnu, onako od lakta dalje. Mora izgledati kao da me je netko » svezao i ostavio tako usred šume. To je varka koja mi jedino može pomoći da se posve oslobodim đavla. Uzalud mu to pripovijeda. Momak ne može dokučiti zašto sve to, ali sluša nalog. Svršivši posao, momak ide nekoliko koraka natrag i promotri Zorislava. * — A što ćete sada, gospodine? — Ništa. Ti ćeš otići svojemu gospodaru i reći mu da si me iskupio, a ja moram još izvesti varku. — Ali moj kapetan vas čeka. — Doći ću kad izvedem svoj naum. A sad idi. Sve nešto momka zadržava. Htio bi ostati, a ipak mora poći. Gospodar ga čeka tamo u šumi s nekoliko momaka. Dakle, ide. Dok odlazi, svakog se časa ogledava unatrag. Ali ništa ne zapaža. Mladi provizor, svezan o stablo, miruje. Od njega nikakva glasa. Naposljetku prevlada u momka osjećaj dužnosti da se što prije vrati na urečeno mjesto gdje ga čeka kapetan sa svojim momci-ma. I pohiti šumom. Svezan o stablo, Zorislav čeka da momak nestane. Na njego-vu prisutnost upozorava ga šuštanje lišća pod njegovim nogama. A njemu je do toga da se momak što vise udalji. Strpljivo čeka. Dao se svezati o stablo s unaprijed smišljenom osnovom. Palo mu je na um nešto u čemu bi jedino mogao izigrati Varnicu pa da pobjegne iz ovog svijeta u smrt, a da razbojnik ne može ni jednog časa posumnjati u samoubojstvo. Putem je sve smislio. Zavarat će onoga koji će ga iskupiti, neka ga sveže o stablo. Sve je ispalo tako kao što je naumio. Sad je svezan. Ostavio je ruku do lakta slobodnu, samo toliko da dosegne oružje i da može ispaliti hitac u grudi. Dok ga je momak vezao, sve je točno proračunao, izmjerio. Sve je prošlo prema planu. Ispalit će u sebe metak na ovome mjestu, nedaleko od ko-libice Varničinih saveznika. Hitac ne mogu čuti, ali je očito — naći će ga bilo kada. Ledinom ispod ovih stabala Varničini save- 156 znici pasu svoje blago i konje kojiraa očito služe svojemu gospo-daru kad ih ustreba ili kad mu nešto idu javiti. Naći će ga ovdje svezana o stablo, mrtva. Pretražiti ga, možda mu svući i halji-ne. Nema sumnje, mora;ju obavijestili Varnicu da su u svojoj bli-zini našli mrtva čovjeka svezana o stablo. Varnica će prepoznati njegovo odijelo i razabrati da nema deset dukata. Smjesta će mu biti jasno da ga je netko morao putem uhvatiti, svezati, oro-biti i — ubiti... U očaju svoje duše zamislio je taj bijeg iz života koji ne mo-že podnijeti. Takav mu se bijeg čini jedino moguć. Kad ga ubije netko drugi, ne može Varnica izvršiti svoju osvetu na Magdi. I dok čeka da nestane čovjeka koji mu je iskazao ovu po-sljednju uslugu, oprašta se u duši s djevojkom, sa životom. Okre-nuo je glavu u onom smjeru kamp je otišao momak. Vise mu nema ni traga. Ni šuštanje lišća ne čuje se odanle. Potpuno je sam u tišini svježe šume, sam sa svojim razorenim i zgaženim živo-tom što još tinja u njemu. želi ga ugasiti, što prije ugasiti da ne peče dušu i ne razapinje srce na mućila. Polagano pridigne ruku, povuče je čvrsto da je uže gotovo zarezalo meso i napipa u džepu oružje. Obuhvati ga ukočenim prstima kao teško iščekivano oslobođenje. Grčevito stisne oružje, svoje utočište, jedinu svoju nadu. Jednim će hicem raskinuti vezu koja ga tako nemilosrdno veže uz silu. Jednim će hicem raskinuti spone sa životom koji nije ništa drugo nego niskost ropstva. Izvuče oružje iz džepa i pridigne ... Neslomljivom hladnom odlukom traži metku put do srca. Ukočen je u tom času i čini mu se da je hladan i miran. Ovako ide u smrt da nju oslobodi prijetnje što lebdi oko njezine drage glave. Šumom odjekne hitac ... Onda sve bude tiho ...

Sav znojan i zadahtan, nađe se momak na puteljku kroz šu-mu uz debelo stablo. Tamo na konju sjedi mlad čovjek u gra-đanskom jahadem odijelu. Iza njega pet momaka. Momak dotrči k mladom muškarcu i ne može smoći daha. — Sto je? Varnica nas je prevario? Nije pustio provizora? — Jest, gospodaru, ali gospodin je ostao u šumi. Nešto mu je palo na um ... — Nisi li mu rekao da ga čekam? Moram odmah govoriti s njime. — Uzalud je bila poruka. Sve mi je govorio da će kasnije do- ći k vama. — Nije rekao istinu, ne može znati tko ga čeka ni gdje bi se mogao sastati sa mnom. Ili si mu što rekao? — Rekao sam mu samo da ga čekate, ali što god sam mu putem govorio, on ništa nije slušao. Ne zamjerite mi, ali pamet mu se nakrivila. 157 — čemu to sudiš? Reci sve kako je bilo. Preplašen strogim izgledom mladoga kapetana, momak pri-povijeda kako je Zorislav tražio od njega oružje, dao mu deset dukata i zahtijevao od njega da ga sveže o stablo. — Učinio si što je htio? — Pa jesam, kapetane. Rekao je da jedino tako može izigrati Varnicu... Mladić na konju razmisli čas-dva i onda se okosi na svojega momka: — Ne bih vjerovao da si takva luda! Za deset dukata upro- pastiti čitavu moju osnovu? Reci gdje si ga svezao. Momak mu pokaže mjesto gdje je svezao provizora o drvo. Kapetan zapovjedi da smjesta sjedne na konja i pođe s njim. Drugim momcima odredi da ostanu u zakloništu, dok ih ne po-zove zvukom roga. Uskim puteljkom potjera mladi kapetan konja. Momak je pojahao naprijed da ga vodi. Već nakon četvrt sata najbrže trke opazi kapetan izdaleka čovjeka svezanog o drvo i promrsi kletvu. Naslutio je što se tamo zbilo i što ugrožava njegovu osnovu. — Kojeg li đavia hoće ovako svezan o stablo? Drugo ništa nego da je pomjerio pameću. Ostavi momka i pojuri naprijed. Našao se pred Zorislavom svezanim o stablo. Lice mu je bli-jedo. Oči napola sklopljene. Kroz svijetli prsluk probija krv. Kapetan se baci s konja i pohiti k njemu. Noga mu se spo-takne o kuburu na ledini. Prereže uže i čovjeka oslobodi spona. Raskopča mu prsluk. Krv brizne. Ipak provizor nije pao na ze-mlju, već je ostao prislonjen o drvo. — Sto se dogodilo? Sto je to bilo, recite, gospodine provi- zoru. Kapetan mu ogleda ranu, ali ne može ništa razabrati jer je krv silno potekla. Brzo svuče svoj haljetak, razdere košulju i omota povez. Momiak pokuša svući Zorislavu haljetak, ali se on najednom počne žestoko braniti i ošinu momka bijesnim pogledom. — Ostavite me! Ako je u vas milosrđe, ostavite me! — Čak pokuša da se sagne i dohvati oružje, ali kapetan razabere njegovu namjeru i predusretne ga. Uzme pištolj i spremi ga u džep. — Morate dopustiti da vam povežem ranu ili ću vas prisiliti na to — veli kapetan zapovjednim glasom. — Vi ste mi najveći neprijatelj na ovome svijetu, gospodine! — Primam na sebe ovaj teški grijeh i obećavam, uz časnu riječ, ako mi ispovjedite uzrok zašto hoćete umrijeti i ne nađem nikakav izlaz, vratit ću vam oružje. — Nije dosta oružje, već me morate svezati o stablo i ispaliti u mene hitac ... 158

— Rana je dosta duboka, a krv toliko štrca da biste i onako bili do večeri mrtvi. -*— To sam se i nadao iz sve duše. Ruka mi je bila odviše sputana i hitac nije našao pravi cilj. Napokon Zorislav dozvoli da mu kapetan poveže ranu uz uvjet da će mu vratiti oružje. Kad je to bilo svršeno, ponudi mu kapetan: — Gospodine provizore, sjednite na konja i dođite sa mnom. Ovdje ne možete ostati, preblizu su nam Varničini jataci. — Kamo biste me odveli? — I sami vidite, blizu smo Osijeka. Slijedite me u tvrđavu. — Ne mogu. I neću! — Svejedno, održat ću riječ, gospodine, ali od našeg razgo- vora, možda, zavisi sudbina onog lupeža koji nas bije. — Gospodine, moja su usta svezana strašnom prijetnjom. — Razumijem. Uzeo vas je za jataka? Jasno mi je zbog čega ste htjeli u smrt. Slijedite me. >Poslušajte sada vi mene, a onda <5u ja poslušati vas i učiniti što god želite. Još jednom mladi kapetan čvrsto pritegne povez, obuče Zori-slavu haljetak i pridrži konja na kojem je dojahao njegov mo mak. Tada se popne na svojeg vranca i naredi momku da se vrati pješke. Ranjeni Zorislav krenuo je sa svojim izbaviteljem prema gra-du. Nakon pola sata stigli su obalom Drave do kolibe vrača ispod zidina tvrđave. U kolibi nije bilo nikoga. Odmah se dade kapetan na posao da provizoru ispere ranu i ponovno je poveže. — Hitac je prošao koso kroz meso — saopći on Zorislavu. Ranjeni, međutim, ne pokazuje nikakva zanimanja za ono što se zbiva oko njega. Duboko je potišten zato što mu nije us-pjelo uteći iz života u smrt. Sad još jače osjeća težinu života i još veću želju da ga se oslobodi. I prepušta se mladom crnomanja-stom čovjeku da radi što hoće. Odluka da umre nije ni na čas iz-blijedjela, naprotiv, još je jača i upornija. — One noći, kad'šmo potjerali Varničine ljude iz Retfale, pošli ste s nama, gospodine provizore, i pali u močvaru, zar ne? — I tada su moje tijelo izvukli iz nje. Duša mi je ostala ta mo! Varnica je drži obim šakama i oslobođenja nema. — Zaprijetio vam se smrću? Paležem? Vama i rodbini? — I nekome tko mi je draži od svega na svijetu. — Ah, tako, sad mi biva jasnije. Ćak i put do smrti vam je zagradio, zar ne? Nije to prvi slučaj. Znam čovjeka kome se to isto dogodilo. A ipak — ima pomoći. Zanijekao je glavom i odmahnuo rukom kao da bi htio reći: nije vrijedno govoriti o torn. — Vi znate, gospodine provizore, kapetan sam u četi viteza . 1 s^e što ću vam sada re6\ — u njegovo je ime. 159 Još uvijek je Zorislav apatičan i obara pogled u zemlju. Ali mladi kapetan nastoji da ga prodrma iz te nijeme bešćutnosti. Ispituje ga o tom što je sve vidio kod Varnice. On samo kima gla-vom i napokon veli: — Gospodine kapetane, ne mogu kazati ništa što ne bi ugro- zilo život i čast biću kojem mi se Varnica zaprijetio. — A to je očito ona koja vas je iskupila. Odgovor trgne mladog čovjeka: — Otkud znate da me je iskupilo žensko biće? — čudni slučaj doveo je do toga da su baš mene odabrali za posrednika u Varnice. S pravom se čudite, ali sad nemamo vreme- na da vam to objašnjavam. Dva puta slao sam svojega momka kojega ste naveli da vas sveže o drvo i platili mu za to deset du- kata. Potpuno razumijem da ste htjeli zavarati razbojnika, ali sve to u ovom času nije važno. Teško čekam da doznam neke

stvari koje bi mogle Varnicu dovesti u naše ruke. Sažaljivo pogleda ga Zorislav i uzdahne: — Tome se vi nadete? Onda ne slutite kako taj čovjek drži u svojim rukama svu vlast nad ovim krajem. — Vi mu možete istrgnuti iz ruke tu vlast, gospodine provi- zore. — A ona? — Uvjeravam vas, Varnica neće dospjeti da joj učini nešto nažao ako nam uspije lov. — A ako ne uspije? — Ni onda. Smirite se i saslušajte moj prijedlog. Ali vas mo- lim — poklonite mi svu pažnju, probudite se iz svoje apatije. Dao sam vam riječ: ako vam ne mogu pomoći, vratit ću vam oruž- je da radite sa sobom što ste naumili. Njegova uvjerljiva riječ probudi u Zorislavu zanimanje za ono što ima da mu povjeri i svrne k njemu pogled: — Slušam vas, gospodine. Predložite. — Ponajprije moram vam predočiti što bi se dogodilo ako mene i moje drugove prevari nada da uhvatimo Varnicu. Od tih rije64 Zorislav Morović osjeti zebnju u kostima. Pri-kaže mu se Magdin lik s upitnim crnim očima. A mladi kapetan nastavi: — Varnica vas je prisilio da budete njegov jatak i straho- vito se zaprijetio osvetom onoj koju vam je srce zavoljelo. Do- bro. Recimo, Varnica neće biti uhvaćen ni danas, ni sutra, ni u skoro vrijeme. Vi biste morali njemu donositi sve što on od vas traži. A vi ćete to i učiniti. — Kako to mislite, gospodine? — iznenadi se Zorislav. Obu- ze ga užas. Uskoro ćete shvatiti. Vi možete dolaziti na urečeno mjesto i donositi mu vijesti, a zapravo služiti nama koji smo uzeli kao svoju životnu . zadaću da oslobodimo zemlju ovog zulumčara. — Teško je to prozrijeti. Razjasnite podrobnije. 160 — On vam je, zacijelo, što hoće da zna. Ja ću vam sa- da odrediti odgovore koji će njega potpuno zadovoljiti, a ipak neće naslutiti da ga varamo. Hi bolje: odnijet ćete mu i takve odgovore koji ga moraju zavesti da ide na plijen. — A vi ćete ga dočekati i uhititi? — Ako imaprijed stečemo sigurnost da nam ne može uteći. Ako pak razaberemo da nije moguće, odgodit ćemo i pričekati drugu zgodu. Jednom riječi, dat ću vam odgovore i što god vam ja kažem možete mu dojaviti mirne savjesti. Plest ćemo oko nje ga mrežu vrlo oprezno, u potpunoj tami, tako dugo dok nam ne uleti da uzmognemo mrežu povući i uhvatiti ga. Dobro promi- slite, gospodine provizore. Vi ste upravo pozvani da nam pomog- nete. — I da vječno strahujem za njezin život? Hoću li to izdržati? Mladi ga kapetan promatra i zakima glavom: — Za vaše srce to je velika žrtva — ali jamčim vam svojom časnom riječju i svojom glavom da ni u jednom času nećemo nju izvrgnuti opasnosti. — Ako je vaše srce ikada pripadalo jednom biću, onda mo- rate razumjeti što tražite od mene ... Mladi se kapetan zamisli, upirući pogled negdje daleko: — Možda. Jest, pripadalo je — a možda još i danas pripada — ali ja sam se u pravi čas trgnuo natrag. Moje srce ne smije pripadati djevojci. Ne smije! Do takve sreće zakrčeni su mi svi putovi. — I meni, a, ipak, srce ne sluša razbor. Gore, doline i more dijele me od nje, a, eto, sav sam svoj život bacio razbojniku pred

noge zbog nje koja ne može nikada biti moja... — Dragi prijatelju, onda su naše sudbine blizanke. I ona na koju ja mislim ne može nikada biti moja. To vise sam se sav predao svojoj zadaći. Baš u toj zadači želim potražiti potpunu za- borav. Moja je ljubav kratka vijeka. Nema mnogo dana što su me zarobile djevojačke oči, i, nadam se, potpuno ću ugušiti svaki osjećaj. Ali vi joj očito potpuno robujete? — Robujem joj ve6 dugo — bespomoćno i neznadno. — Ja sam se oslobodio. Ima još nešto što me je već davno prije svezalo uz zadaću mojega života i zato ću brže preboljeti nego vi. Borba protiv strašnog zulumčara koji je ugrozio svaki pedalj zemlje ove, rođene i meni drage, ova borba zaokuplja mi sve moje misli i misli moje nemaju slobode navraćati k njoj. Nekoliko sam dana gotovo živio u groznici, misleći samo o njoj. I pogriješio sam, propustio sam mnogo toga što je Varnicu mo- glo upropastiti. Sada sam odlučio: vise neću vidjeti djevojku. Po- kušajte to učiniti i vi. — Ako se vratim u Retfalu, nemoguće je da je ne bih vidio, — Predajte se sav službi viteza Hrabrena. Tako ga zove svi- jet, pa ćemo ga tako nazivati i nas dvojica. Velik je to osjećaj, gospodine, kad ste svjesni da svoj život dajete za one koji su sla- Zagorka: Vitez slavonske ravni JjJl bi i nemoćni da se oslobode robovanja što ga je nad njima uspo-stavila bilo čija sila. Svejedno, bio to Varnica ili druga vlast koja je uzela u ruke zločin sile. Svejedno je to! Zivot ljudi koje je za-robila sila sličan je životu pravednika što je, jadan, zalutao u prašumu i nikada, ni u kojem času, ne zna kada i gdje će u nje-ga zijevnuti ralje divlje zvijeri ili štrcnuti žalac zmije otrovnice. Spasavati takve nemoćnike pruža čovjeku neko čudno, neshvat-ljivo zadovoljstvo. Odvraća ga od samoga sebe, od svih ličnih tež-nja, od svega što može pojedincu pružiti užitak. To je zadovoljstvo dvostruko kad se bacate u borbu za one koji pripadaju vama. Za svoj dom, za svoju kuću! Ovaj osjećaj zadovoljstva naknada je za ono što u životu gubite za sebe. Konačno se tako uživite u to žrtvovanje svoje ličnosti da vam odricanje upravo godi. I sam se pred sobom osjećate vrijednim vlastitog poštovanja. U ta-kvom duševnom ravnovjesju sa samim sobom pregaranje je la-godno, a boli odricanja jedva su zamjetljive. Odviše vas svega iscrpljuje napor i pažnja, predanost toj borbi. Evo, zato sam vam sve to rekao da vas sklonem. Pokušajte! Ako ne biste to mogli, evo moje ruke i rijeći. Spreman sam vam pružiti sva-ku pomoć da umrete, a vaš tamničar neće slutiti da smrt nije došla sama i oslobodila vas njegovih pandža. U takvoj borbi naći ćete zadovoljštinu i za ono što vam je uništio cast učinivši vas svojim jatakom — ovim načinom služit ćete pravdi. Pustio je Zorislava da razmišlja i otišao u izbicu. Tu se ogle-dao za nekim posudicama da nađe melema provizorovoj rani. Vrativši se, razabrao je da on nije vise tako beznadno očajan. — Našao sam pravi lijek vašoj rani. Vrač ovdje čuva svako- jake masti koje utorkom i petkom prodaje ljudima. — Zar ovdje nema nikoga? Kako se usuduje sve to ostaviti bez nadzora? — Tko bi se usudio prijeći prag ove kolibe? Nitko nema od- važnosti da se i približi ovoj tajnovitoj kolibi usred pustoši. Sa- mo ja zalazim k njemu jer on doznaje od ljudi mnoge tajne. I tako hvatam Varničine jatake. Obojica šute neko vrijeme. Kapetan pušta Zorislava da raz-mišlja o njegovu prijedlogu. Najzad ga ipak zapita: — Možda se ne pouzdaje sasvim u mene? Premalo me po- znajete. — Ne, gospodine, ne radi se o torn da se ne bih pouzdavao u vas. Dosta mi je što znam da svoj život provodite u borbi protiv tog strahovitog zla koje nas bije. Ima samo jedna stvar od koje me hvata zebnja. U svojoj borbi mogli biste nehotice ugroziti ži-

vot djevojke o kojoj sam govorio. — Nikad neću zaboraviti da održim riječ! Izrekao je to tako uvjerljivo da se Zorislav Morović napokon odluči. I pruži ruku mladom kapetanu: — Gospodine kapetane, evo, pristajem! 162 — Mi, dakle, sklapamo savez. Ali vi biste sigurno htjeli zna- ti moje ime? Zovite me Dragomir. Tako su me krstili, a kako se inače zovem, to je svejedno. Sjeli su da nastave razgovor. Prvi prihvati riječ Dragomir. — Sada mi možete reći sve ono što sam želio znati i zbog če- ga sam vas dočekao. Taj carski savjetnik u tvrđavi probudio mi je sumnju. Zar ga je Varnica, uistinu, pustio bez otkupnine? Zorislavu se čini da ga je sapelo u grlu i u prsima. U času kad je htio odati Varničinu tajnu, odjeknula mu je u ušima raz-bojnikova prijetnja. Dragomir to zamijeti i ponovno ga uvjerava kako će održati svoju riječ i ništa neće učiniti što bi moglo ugro-ziti djevojku nad kojom je razbojnik izrekao strahovitu osvetu. Morović se smiri i sam uvidi da treba da se pouzda u kape-tana: — Gospodine Dragomire, vaša je sumnja 'na pravom putu. Varnica je zarobio Webera i sam došao u tvrđavu — u njegovom odijelu i pod njegovim imenom. Kao ošinut, skoči kapetan, a lice mu blijedi od uzbuđenja. — On? On? Kakva poruga! A moj drug i ja šetamo tvrđavom! Ne, ne, moj drug nije ništa kriv! Ali ja! Ja glavom! ... Stao je hodati kolibom. Bijesno spočitava sebi, a zatim klik-ne: — Sad mi pada na um Ficulin. On je podigao buku u gradu da je vidio Varnicu. Dakako da ga je vidio! Jest, vidio ga je — kao trgovca kod »Zlatnog vola«. Koliko to lica ima taj Varnica? U tom času sjeti se što mu je Krasanka drugog dana kaziva-la. Ficulin je promatrao nekog trgovca koji se približio djevojci i tražio da pleše s njime. Ficulin je tvrdio da je vidio Varnicu U odijelu trgovca. — O, jadni Ficuline! Ti si jedini otkrio razbojnika! A ja — ja sam sjedio tamo kod »Zlatnog vola«. Niti sam što vidio, nitislu- šao, samo mislio o njoj — kad će doći i što će mi reći, kako će me pogledati. Naravno! Da sam ga vidio, i ja ne bih mogao pogoditi da je to on jer dptad nisam znao kako izgleda. Ipak, palo bi mi u oči makar što, 6io bih sjedio tamo do kasno u noć, kao uvijek, i odazvao se Ficulinu da idem u potjeru. Zalazio sam često »Zlat- nora volu« ne bih li čuo što ljudi govore o Varnici. Dolazili su i Donjograđani onamo pa, kad se ljudi ponapiju, razveže im se je- zik i može se koješta čuti. Ali tog sam dana otišao tamo s njom. Otišao da šetam, a Varnica mi je prolazio ispred nosa! Puška ga ubila! — Dakle, djevojka je kriva! —- Ne, gospodine Zorislave, kriv sam ja! Sišao sa svojeg pu-ta, zagledavši se u njezine oči — i promašio. Ne, neću vise da go-vorim o njoj. Ni da mislim. Izbiti je iz srca, iz glave, to je uvjet za moju zadaću. Sada ću se svom svojom dušom i svakom mišlju baciti u borbu. 0 djevojci vise ni riječi! 11* 163 Provizor je šutio, slušajući njegovu samooptužbu i odluke, a Dragomir se sve vise zadubljivao u sve ono što je čuo i sravnji-vao to s posjetom tobožnjeg carskog savjetnika u zapovjednikc-voj palači. Onda se ponovno obrati Zorislavu: — Kako ga samo nisu prepoznali? Ta recite mi kako izgleda u toj svojoj slici savjetnika! — Vidio sam ga kad je odložio haljetak i prsluk, čak i vla-

sulju. Ipak, čini mi se, sasvim je dobro izgledao u toj odori. I Weber se čudio kako ga nisu prepoznali, ali tvrdi da dobro izgle da u dvorskoj odori. — Čuo sam da je imao povezane ruke jer da se borio s raz- bojnikom. I to je neka prijevara? — Bojao se da će ga izdati ruke i zato ih je valjda povezao. Na njegova pitanja Zorislav je vjerno opisao kako izgleda Varnica. Dragomir je odmah opazio da sasvim nalikuje na onu ženu koju je otišao da pogleda sa svojim drugom u fratarskoj odori. I sjetio se svega što je pripovijedao Ficulin. — Taj pandur uhvatio je njegovu majku kojoj je razbojnik tako sličan, Njezina smrt je očito njegov zločin. Razmišljajući, hvata on sve niti između tvrđave i onoga što je čuo od Zorislava Morovića pa onda ponovno ispituje. — Još ću vam nešto kazati, gospodine — veli mu Zorislav. — Poznato vam je da se danas slavi u Valpovu imendan i rođen- dan gospodice Hele! Valjda ste o njoj čuli? — I čuo sam i upoznao je kad smo čekali Varnicu u blizini Valpova. — Varnica ide danas na tu svečanost. Ova vijest trgne Dragomira. Kao da će ovog časa poletjeti iz kolibe. — Ide onamo? Znate H sigurno? — Jest, posve sigurno. — Zar vam je o torn sam govorio? — Osluškivao sam kad je u kolibi raspravljao sa svojim raz- bojnicima. — On ide danas na svečanost u Valpovo? Toj drskosti nema ravne. To je da poludiš! Kako ide? Sa četom da opkoli dvorac? — Ide kao carski savjetnik. — O, što se sve događa oko mene, a ja se ne mičem! Zaslu- žio sam da me vitez Hrabren izbičuje! Smjesta pohiti u izbu i stade vući odanle neke erne halje. Pri torn traži od Zorislava da mu ponovi svaku riječ koju je čuo od Varnice dok je osluškivao pred kolibom. — Naredio mi je da doznam koju od valpovačkih ljepotica posjećuje vitez Hrabren. — Gle, gle! I to ga zanima. Vidite, nesto smjera. A zapravo vitez tamo i ne zalazi, — Ali on tvrdi da je tako. Zar nije? 164 I — Ne, on nije bio tamo. Moj drug i ja bili smo tamo tri puta, ali iz sasvim drugih razloga nego da udvaramo ljepoticama. — Kako je on doznao da je netko bio. Kako vidite, ipak zna, a'ko i ne točno. — Možda je to razglasila družina u dvorcu. Čim se pojave kakvi mladi ljudi, odmah se sumnja da su posjeti namijenjeni djevojkama. A, eto, reći ću vam. Jednog su mi dana javili moji momci da su razbojnici iz Bijelog Brda otišli prema Valpovu. Smjesta sam pošao tamo sa svojim momcima preko poljana da ih tamo dočekam ili barem potjeram. Tako sam sa svojim drugom dospio u valpovački dvorac. I družina je očito jednog od nas pro- zvala vitezom Hrabrenom. — Varnica je rekao da ima u Retfali, među slugama, svoje jatake. Vjerojatna ih ima i u Valpovu. Samo je čudno zašto je naredio meni da ispitam kada Hrabren dolazi kojoj djevojci i kako on izgleda. Zašto pita, ako ima u dvorcu ortaka? — Tko bi njemu mogao nakraj? Ali sada je to manje važno.

Okolnost da se usuđuje onamo dokazuje da je potpuno siguran. I Keglevića je zaveo. A mene čestito povukao za uši! Sve što je čuo, duboko potrese Dragomira. Zadubio se u mi-sli: »Zašto je Varnica tako naglo ostavio tvrđavu, a onda odlučio otići u Valpovo? Mogao je to učiniti i za boravka kod Keglevića. Bit će da ga je nešto potjeralo prije reda. A opet je zapovjedniku rekao da će se vratiti.« Ogleda se na Zorislava s vrlo ozbiljnim izražajem: — Sad ću vas nešto upitati, ali, molim vas, odgovorite mi točno. Radi se o vama. Ni časa ne želim ugroziti ni vas ni dje- vojku koja bi mogla biti žrtva Varničine osvete... — Pitajte, gospodine. Dobro ću promisliti kad ste me upozo- rili. Položio je ruku na Zorislavovo rame i zapitao: — Vama lično Varnica nije spomenuo ni jednu riječ o svom polasku u Valpqvo? — Ne, ni riječi. Štaviše, ostavili su me pred kolibom dok su raspravljali o tome. Sve sam čuo prisluškujući. — Onda on dobro zna da vama nije ništa poznato? — Zašto to spominjete? — Zato što i ja kanim ići u Valpovo. — Vi? U koju svrhu?- — Da se poklonim »njegovoj ekscelenciji«! — Ne zaboravite — mogli biste ugroziti sve one koji će biti na toj svečanosti... — Ne bojte se! Ne kanim učiniti ništa ludo, nepromišljeno. Koliko sam vremena izgubio! Keglević nije u tvrđavi. Već se dav- no odvezao u Valpovo. Vidio sam ga. Ni u kom slučaju ne bih uspio sakupiti toliko vojnika da opkolim dvor i čuvam ukućane. — 165 — Dok vi uzmognete s momcima onamo, već bi Varnica sa svojim plijenom davno ostavio dvorac. — Nagađate sasvim ispravno. Sve bi bilo tako. Ipak, idem, moram otići! Sjest ću na hitrog konja i stići ako krenem odmah. — Dopustite da vam kažem još nešto. Varnica ima uza se neko pismo u kojem je spomenuto ime gospođice Hele, kako je to pročitao onaj kapetan koji je bio s njime. I Zorislav mu ispripovjedi što je Varnica govorio o njemu i o Heli. — Imam ga. S tim pismom on odlazi onamo, ali zbog toga ne stavlja glavu na kocku. Zacijelo će robiti. — Samo kako? U carskoj odori? — Razbojnike ne može povesti sa sobom jer onda ne bi do- lazio kao carski savjetnik. Dakle, smislio je nešto drugo. Vidjet ću što. — Hoćete li sami otići? — Ne. Povest ću sa sobom svojega druga i ovu petoricu mo- maka koje ću preobući u lakajska odijela da izgledaju kao naša pratnja. Nastupit ćemo poput velikaša. — Valjda nemate sve to već spremno? — čudi se Zorislav. — Svašta mi imamo, moj prijatelju. Borba koju vodimo često iziskuje neobičnu garderobu. — Cuo sam da vitez jaše ravnicom kao neki vilenjak, a oko njega lepršaju krila. — I vatra, moj gospodine! Sad ste naš suborac i vidjet ćete koješta! Evo, dovršio sam svoju fratarsku toaletu. Sad brzo da odjenem vas. Drugu crnu halju navlači na Zorislava. — A kamo me vodite u toj halji? — U tvrđavu, u franjevački samostan. Ondje me čeka i drug. — A možda i vitez?

— Možda. Samo vas molim — ne budite danas odviše znati- željni jer mi se žuri. — Slijedim vaše želje. Samo, želio sam još danas otići u Ret- falu. — Nećete tamo naći nikoga. Svi su otišli u Valpovo na sveča- nost. — Znam, bez njih ne može biti. Posrijedi je nešto drugo. Imam u svojoj škrinji nakita što mi je ostao od moje majke, a imam i nešto dukata. Moram što prije vratiti 500 dukata onoj koja me je iskupila. — Nemate se zbog čega stidjeti, dragi moj savezniče. Ni je- dnog časa. Ona koja je za vas žrtvovala ove dukate, učinila je to od srca. Ali neću da u to diram. Vi joj svakako morate vratiti, sa mo ne danas. Vaša rana nije baš tako laka. U samostanu naći ćete okrepe, a časni oci njegovat će vas vrlo brižljivo. Ostanite sva kako danas i sutra mojim gostom. 166 Šutke je pristao i izašao s Dragomirom. Ovaj zatvori kolibu ključem. Obojica su pohitali prema Vodenim vratima i unišli u tvr-đavu. SVECANOST U VALPOVU Od rana jutra sva je posluga u dvorcu baruna Prandaua bila u živom pokretu. Vrata se otvarala i zatvarala, služavke i sluge hitali su gore-dolje stepenicama. Sve je u zamahu da se izvrše još posljednje pripreme za primanje brojnih gostiju. A već rano pri-je podne prispjeli su najbliži rođaci i prijatelji. Porazdijelili su ih u pojedine sobe duž oba krila dvorca, a u pročelju su saloni s obje strane velike dvorane bili uređeni, načičkani srebrnim i zlat-nim uresima, slikama, stolicama od brokata, spremni da prime odlične goste. U podne sastala se u maloj dvorani domaća obitelj sa znan-cima i rođacima. Među njima su i vlastelini iz Retfale. Jede se brzo i uzbuđeno. Djevojke pogledavaju s tanjura na srebrni sat na stalku čije ih kazalo od časa do časa sve više požuruje. Naposlje-tku dignu se od stola. Požurile su u sobe za odijevanje. Magda se, kao i uvijek, odijeva zajedno s Helom. Obje su djevojke sjele k toaletnim stolićima, svaka zasebno. Magda je če-kala dok Krasanka uredi Helu. Uzela je češljati njezinu lijepu plavu kosu, skladno stvarala koketne kovrčice iznad njezinog čela i savijala duguljaste pramo-ve ispod uha, produljivši ih sve do ramena. Hela nije nikako za-dovoljna, neprestano je ispravlja, prigovara, grdi. U svakoj rije-či razabire se mržnja prema djevojčinoj ljepoti. AH Krasanka šu-ti i strpljivo sve podnosi. Onda donese nakit za kosu, vrat i ruke i kiti gospodaricu sa strpljivošću koju Magda ne može shvatiti. A ne može shvatiti ni mržnju svoje rođakinje prema mladoj ljepo-tici koja u svojoj jednostavnoj haljini natkriljuje i Helu i Magdu! — Obuci mi cipele! — zapovjedi Hela Krasanki. Tek se sada djevojka prene i porumeni do čela. Obuze je os-jećaj dubokog poniženja. Cas oklijeva, ali ipak dohvati ružičaste, svilene izrezane cipelice, ukrašene draguljima. Lijepa se plavuša okosi žestoko na Krasanku: — Sto je? Valjda se gospođici neće da obuva svoju gospodari cu? To si je ti, Magdo, tako razmazila u tvrđavi! Sve bih rekla: iz- mudrila si onu tobožnju bolest samo zato da ostane kod tebe. Ništa joj nije bilo. — To je bolje za nas jer smo mogle i mi od nje dobiti bolest. 167 Dotle se Krasanka sabrala i sagnula da obuje Heline noge. Otkako je provela nekoliko sati s Dragomirom kod »Zlatnog vo-la« i poslije, šetajući ulicama tvrđave, nije joj ništa teško kao pri-je. Niti joj je tužno, niti prigovara svojoj sudbini. U duši nosi uvje-renje da ima netko na torn svijetu tko misli na nju, pa makar sa-mo koji čas u danu. A kad bi pala noć, zagledava se Krasanka u ne-bo, tražeći u zvijezdama poruku za kojom čezne

njezino mlado sr-ce. Magda ne može odgonetnuti tajnu njezine podatnosti i strplji-vosti i, šuteći, promatra kako Krasanka odijeva njezinu sestričnu. Kad je Hela obula svoje svilene cipelice, donese joj Krasanka ši-roku bijelu suknju u koju su ušiveni obruči. Naškrobljena suk-nja raširi se oko Helinih bedara sve do poda. Zatim na ovo obu-če suknju od laganog ružičastog tila što je poredan u stotinama na-bora, a po njemu vise modre vrpce i vjenčići od modra cvijeća. Volani su na rubovima podšiveni svilenim bijelim čipkama. I kad Hela korakne, sva se podsuknja zanjiše, a vrpce, vjenčići i čip-ke zalepršaju poput leptira. Zatim je obukla struk, čvrsto stisnut oko tananog tijela, uk-rašen modrim vrpcama i bijelim čipkama. Oko vrata, iznad izres-ka haljine ukrašene draguljima, svezala je crnu baršunastu vr-pcu s privjeskom od zlata i smaragda. Plava kosa koketno je ure-šena ružičastomodrom vrpcom i pribadačom koja blista poput zvijezde. Ruke je okitila narukvicama i još oprašila i narumenila lice, a onda stala pred veliko zrcalo. Ogledava se dugo i pozorno. Za-dovoljna je svojom ljepotom. — No, a što ti? Magdo! Vrijeme je da i ti započneš svoju toaletu. Krasanka odmah priskoči Magdi da je najprije počešlja. Hela pogleda svoju sestričnu: — Nisi ništa čula o provizoru Moroviću? — Ne, još ništa. Ne znam što je s njim. — Bila bi šteta za njega, je li? — Naravno, bila bi šteta. — Baš je lijep. I otmjen je, i naobražen. To mu se mora pri- znati. Pristaje u najotmjenije društvo. Tvoj ga otac jako voli. I mnogo ga poziva. Sve vise postaje Magdi neprijatno ovo Helino hvaljenje Zori-slava Morovića. Ne razumije kamo nišani, ali se mora prikazati ravnodušna. A Hela očito želi da razbije tu njezinu ravnodušnost pa nastavlja: — Da, sve je u njega odlično, samo je nevjerojatno siroma- šan. AH, ništa zato! Bogata ženidba dignut će ga do ugleda koji je uživala njegova obitelj kad su još u davnini posjedovali dvo- rac. Magda je u torn času počela tumačiti Krasanki kako da joj uredi pramenove, samo da ne mora odgovarati Heli. Ali ova se ne da smesti. 168 — Misliš li, možda, da ne može dobiti bogatu ženu koja mu može pribaviti i naslov? — Zašto ne bi mogao? To je vrlo vjerojatno. — I vise nego vjerojatno. Znam jednu ljepoticu koja mu je vrlo sklona — a i on se ne skanjiva ... — Ti, Helo, znaš sve. Pa reci onda tko je ta ljepotica. — Za ovaj put dosta sam ti rekla. — I previse. Napokon, to je njegova stvar, niti tvoja, niti moja. — Moja svakako vise nego tvoja. — A zašto bi bilo tako? — Ja sam posrednica toj dami — nastavlja je bockati Hela. — Vrlo pouzdana posrednica. — Magdo, valjda te ne uzbuđujem ovim razgovorom? — A zašto bi me uzbuđivala? Magda skrene pogled od zrcala k Heli, a ova naglasi: — Ti si se za njega tako silno zanimala one večeri kad je pao u močvaru ... — Takva sam. Ti si onda, kad je tvoj psić pao u jezero, go- tovo pomahnitala, a ovdje je stradao čovjek i aokopao se raz- bojničkog zatočenja. Ipak je čovjek nešto vise od psića. — Naročito ako je taj čovjek Zorislav Morović! Krasanka opazi da je Magdu spopao bijes jer je naglo trgnula glavom i ustala.

— Ne znam, Helo, što je s toborn u posljednje vrijeme. Čan- grizava si. Voliš peckati, bez razloga grdiš i ljutiš se, a sad si već i na meni počela iskaljivati svoju zlovolju. — Ja zlovolju? Baš obratno — u meni sve igra od radosti. — Ah, dopusti i meni malo radosti, pa ne zabadaj u moju dobru volju. Valjda me nisi pozvala zato da me učiniš nišanom svojih zlobnih primjedbi. Sad se Hela nasmijala, okrenula oko sebe da je haljinica od tila sva zalepršala i zaigrala. I opet je ljubazna kao da nije ništa bilo i smije se: — Baš mi je uspjelo da te naljutim. A to me silno radujel Danas bih razljutila cijeli svijet... — Baš krasno raspoloženje! — Uistinu, baš zato što sam tako dobro raspoložena. Danas nekoga očekujem ... — Vidiš, ovo je mnogo pametniji razgovor. Dakle, očekuješ onog stanovitog? — Da, baš onog stanovitog. Ne onoga kojega mi je tetka od- redila — njega sam već izbrisala, a to ću učiniti danas javno pred svima. — Dakle, to je onaj .drugi o kojem si već govorila one ve- čeri u Retfali? — Da, njega čekam — veli ona, naglašavajući to pustopašno, s prizvukom neke zluradosti. 169 — hoće li doći? — pita Magda i zatakne u svoju crnu ko- su vjenčić od žutog jaglaca. — Doći će sigurno ako bude Slobodan. — Slobodan? Valjda nije u tamnici zapovjednika tvrđave? — pita Magda šaljivo. Hela prihvati taj šaljivi ton i odgovara: — Ne, tamo nije, a ipak možda nije Slobodan. Ako uzmogne doći, onda će sigurno biti ovdje. — Pozvala si ga? — Svakako da sam ga pozvala. Zove ga Ijubav prema meni. — To je, svakako, najsigurnija pozivnica ... — Da, najsigurnija i pouzdajem se u nju. Ona će ga i dovesti. Samo, rekoh, ako će mu biti moguće stići. A dođe li, onda ću vas sve iznenaditi... — Cime? — upita Magda i oblači škrobljenu suknju s obru- čem, a Krasanka joj oprezno i brižno pomaže. — Cime? Iznenadit ću vas — zarukama ... — Ah, dakle, već te je isprosio?! — Kako si nestrpljiva! Ja sam strpljiva. Nisam ga joŠ ovlas- tila, ali danas će primiti znak moje sklonosti i usuditi se izreći prošnju. Ako ništa drugo, a ono mi mora barem zahvaliti na mo- joj sklonosti. A tada je s moje strane potreban samo jedan mali pogled i uzdah — možda i koja riječ da ga ohrabrim, indirektno mu pokažem kako ne treba da dugo oklijeva ... — Oklijevao je, dakle? A zašto? Molim te, Helo, tebe gledati i oklijevati? — bocka je Magda. — Možda sam za njega odviše bogata i ugledna. — To je, naravno, vrlo važno za čovjeka koji je ponosan. — I te kako ponosan! No, ja sam mu već dala znak da nje- gov ponos uvažavam, ali očekujem da ga skine i ostavi u pred- soblju. Polagano se otvaraju vrata. Magdina majka već ulazi sasvim odjevena. Teška crna svila spušta se u dubokim teškim nabori-ma u povlaku. Nfšto ugojeno, ali strojno tijelo sapeo je crni struk. Oko širokog izreza spuštaju se teške srebrne čipke. Glavu je uresila dijademom od dragulja s kojega padaju nizovi bisera. — Krasanko, požuri, već stižu prvi gosti.

Svršila je posao i odmah pohitila u prizemlje gdje je čeka po-sao da čisti ogrtače i sprema pokrivala s kočija kojim gosti dola-ze u dvorac. Ulazi u veliku sobu čija se vrata otvaraju u široki pro-stor glavnog ulaza u dvorac. Svakog časa drvenim podom zaštropoću velika sjajna kola, natkrivena sa širokim prozorima. Lakaj priskoči, otvara, a lijepe gospođe izlaze, praćene svojim kavalirima, skidaju kapišone s jepo očešljanih glava, oslobađaju se ogrtača kojima su pokrile svečane haljine. Kavaliri ih dodavaju lakaju, a onda vode dame na lijevo stubište. Kočija krene dalje u dvorište, a sluga u svečanoj 170 k Iivreji, natrpan mirisavim kaputima, ulazi u veliku prostranu so bu i položi ih na dug hrastov stol. Krasanka uzima komad po komad, očisti prašinu pa ih onda brižno sprema, vješajući jedan ogrtač kraj drugoga. Kad god do nje dopre štropot kočije, otvaraju se vrata sobe i pojavljuju se dva-tri lakaja da pohite u pomoć gospodi i gospo-đama. A djevojka bi se privukla k vratima i skriveno zirkala u nove goste. Radoznalim pogledom i izoštrenim prosuđivanjem znala bi odmah ocijeniti da li su novi gosti ljudi ukusa ili nametljivi u pokazivanju svoje raskoši i dragulja- A zanimaju Krasanku i ha-ljine od svile, brokata, baršuna i lagane nježne haljine mladih djevojaka od muselina. Promatra dragulje što bi bljesnuli čim dame skinu s glave kapišone, a ogrtače s ramena. Prepoznaje po- jedine odličnike iz daleke i bliže okolice, gospođe i gospodu. Promatra ih, ne samo iz puke radoznalosti. Htjela bi vidjeti kome se to nada Hela. Da li bi uistinu mogao doći Zorislav Morović koje-ga je grof često vodio sa sobom u Valpovo pa i u druga društva. Zato se nimalo ne ljuti što su joj odredili da čisti i uređuje gar- derobu uzvanika. Ni jedna kočija nije mogla proći ispod valovitog svoda, a da ne bi Krasanka vidjela tko je izašao iz nje. Oko pet sati poslije podne već su kočije rjeđe stizale, a ipak | djevojka nije opazila Zorislava Morovića niti kakvog drugog ka- j valira kojeg ne bi poznavala ili bi joj se pričinilo da bi mogao \ biti odabranik lijepe Hele. Neko je vrijeme bilo sve mirno. Vani, jj pod širokim ulazom u dvorac, stoje tri lakaja i čavrljaju. Nema vise nikoga. Očito su svi gosti na okupu. Vrata garderobe napola su otvorena i Krasanka uzalud čeka na nove goste. Onda joj se pričini da su se lakaji nešto uzvrpoljili i pogledali prema vratima što vode u perivoj. Do nje dopre štropot kočije. Razabere da opet netko dolazi. Plavokosi lakaj s nešto tamnijim zaliscima, koji je slovio kao prvi među njima, dade znak dvoji-ci svojih drugova da se odmaknu na drugu stranu. Očito, dakle, sam želi primiti nove goste. Radoznalo zirne Krasanka iza vrata. Kočija ulazi bučnim štropotom. Uz kočijaša sjedi čvrst, nešto ugojeni lakaj i smjesta silazi. Domaćin otvori vrata. Izlazi viso-ka, čvrsta, muškaračka pojava. Lakaj se duboko nakloni i svlači mu gornji haljetak sa širokom pelerinom. Zapanjeno gleda Krasanka tamnozeleni dugi haljetak sa krili-ma. Citavo poprsje bogato je vezano zlatom, a rukavi gotovo do pola. Oko vrata svilene čipke. Pomno učešljana bijela vlasulja pokriva jaku glavu. Lice je naprašeno, s crnim madežom kraj us-ta. Duboke mračne oči i jaki, nešto zavinuti nos. Gost sav blista od zlata. Krasanka promatra divno vezane rukave i oko joj zapne o nešto bijelo. Iznenađena, opazi da su ruke odličnom gostu po-vezane kao da su ranjene. 171 f Pogleda mu pozorno u lice ne bi li u njemu našla odgonetku izranjenih ruku. Gospodin se okrenuo prema lakaju i Krasanka mu gleda ravno u obraze. Trgnula se. Gdje je vidjela takvo lice, ili barem slično? To duguljasto oštro obličje s nosom kao u ptiču-rine? Nema kad o torn misliti. Gospodin je naredio jednom

lakaju neka javi gore da je stigla njegova ekscelencija carski savjetnik barun Weber. »Dakle, to je on! — pomisli Krasanka i stane ga promatrati još pozornije. To je, dakle, taj carski savjetnik o kome su toliko pripovijedale Magda i njezina majka nakon soareje kod zapovje-dnika Keglevića. Lakaj smjesta pojuri gore. Savjetnik se sada okrene ugojenom lakaju koji je došao s njim, nešto mu reče, a onda pogleda do-maćeg, plavokosogs tamnim zaliscima. Očito mu je nešto rekao jer mu se usne miču. Krasanka je odviše daleko da bi mogla neš-to čuti. Morala se brzo udaljiti jer je ekscelencija krenula na lijeve stepenice. Lakaj je uzeo njegov haljetak, sagnuo se u kočiju i odanle dignuo neki kovčeg. Djevojka već stoji među ogrtačima i ponovno ih redi, kad ula-ze sluge i nose kovčeg. Domaći ga je metnuo pod stol, a savjetni-kov sluga samo kimnuo glavom. Krasanka uzme savjetnikov ogr-tač i stade ga čistiti, pomno i oprezno. Neobično je zanima i taj ogrtač i kovčeg i strani lakaj. Nisu se ni osvrnuli na nju, nego odmah otišli iz sobe. Malo zatim opazi djevojka da su se povukli na onu stranu prema perivoju. Iskoristi ovu zgodu i stade izda-leka promatrati kovčeg. Razabire da je izvanredno otmjen i fin, a na naličju je zlatna carska kruna. Sjeti se Dragomira koji se toliko zanimao za carskog savjet-nika i sve je o njemu ispitivao. Htio je i govoriti s njim. Šteta da nije u Retfali — odanle bi mogla obavijestiti Dragomira. Samo kako? Tko zna gdje je? Tek sada opazi da je njegovo zanimanje za carskog savjetnika bilo sasvim neobično, kao da je od toga zavisilo pola njegova života. Dok je govorila s njim u tvrđavi, nije na to svraćala pažnju. Odviše je bila zaokupljena sobom i drhta-jima svoje duše u njfegovoj blizini. Ali sad joj se vraćaju sjećanja na pojedinosti. Počinje sve vise razmišljati o tome. Opet joj sine pred očima lice što ga je netom vidjela. Kako se ne može sjetiti komu je taj savjetnik sličan? Ali što dulje gleda u njegovu glavu, to vise iskače iz njega drugi lik, sasvim sličan. Malo ima ljudi koji tako izgledaju. Morala bi se sjetiti kome tako silno nalikuje. Sva je soba puna ogrtača. Vise jedan pored drugog, a vješali-ca ima deset redova. Sve ih ona obilazi, sređuje i razmišlja čiji je koji ogrtač. A tamo gore u dvorani svi se uskomešali. Olaštenim podom pobrzale svilene cipelice, zašuštjele teške svile, zalepršale suknje od tila, zakoracale noge kavalira u svijetlim svilenim čarapama, obuvene u erne izrezane cipele sa svijetlim kopčama. 172 ?r ?-X Sav usplahiren i zarumenjen domaćin je najavio: — Dolazi visoki posjet! Dame i gospodo, njegova preuzviše- nost carski savjetnik barun Weber iskazuje mojoj kući naro- čitu cast. Svi su uzbuđeni. Takav posjet je znak najvećeg odlikovanja, on znači vezu sa dvorom, što je san svakog velikaša. Svatko Jcon-trolira svoju toaietu i zauzima stav kakav će odgovarati cere-monijalnim pozdravima ioji su propisani za doček dvoranina njezinog veličanstva. I Keglević i barun kućedomaćin pohitali su na stepenice da iskažu što veću počast visokom došljaku. Mlade dame pobrzale su iz dvorane i postavile se u dva reda da tako učine špalir sjaju dvorske ličnosti. Savjetnik se uspinje tek nekoliko stepenica i već su domaći-ni stali pred njim, duboko se klanjajući. On im se ljubazno smi-ješi i pripovijeda: — Doživio sam opet strašne časove. Posrednici razbojnika za- vukli su me u neku gustu šumu. U blizini je neka rijeka preko koje smo morali čamcem. AH ostavimo to. Kad sam već saznao da sam u blizini ovog dvorca, nisam se htio vraćati u tvrđavu, već sam odlučio ravno ovamo. Po caričinoj zapovijedi, nosim pi

smo dvorske gospođe, moje uzvišene prijateljice, rođakinji go- spodara ovog dvorca. — Ah, ekscelencijo kako ste ljubazni — naglasi barun. — Preljubazni — vrlo sam počašćen! — Obećao sam svojoj prijateljici gospođi grofici da ću pismo osobno predati mladoj kontesi. Kako je, gospodine grofe? — okre- ne se sada Kegleviću. — Niste li se već pobojali da me onaj raz- bojnik ponovno zarobio? — Priznajem, strahovao sam za vašu ekscelenciju. A gdje je gospodin kapetan? Da ga nisu zadržali? — Bili bi ga zarobili, u to nema sumnje, ali je imao uza se pune ruke prstenjaH dosta novaca i sve im je smjesta ostavio. Tako sam ga poslao u grad da tamo smjesti mladog grofa, mojeg slugu i tajnika. Tako su izmučeni da sam im morao dopustiti neka se odmaraju dva-tri dana. Međutim/ kapetan će se vratiti da mi favi kako je smj'esti'o grofa. - vaša eksceiencija pocsLstit ce mo/ dvor i ostafi cfaflas ov- dje? — Vrlo bih rado prihvatio vaš poziv, gospodine barune p . ma\o \iemena? — mo\i ga glević. — Naravno, ostat ću barem jedan sat, ako ne i vise u vašem krugu. Upravo sam radoznao na vaše društvo. I onda je nastavio uspinjati se stependcama, promatrajući s jedne i s druge strane lijepe djevojke koje su se poklonile, a pri torn je svaka radoznalo žmirnula u sjajnu odoru odličnog dvora-nina, gledajući kao čudo čovjeka koji se svakog dana karta s nje-zinim veličanstvom. O torn se pripovijedalo već mnogo prije ne-go što je stigao. Pripovijedalo se i o njegovim ranjenim rukama koje su uvijek povezane i svatko je proklinjao razbojnika koji ih je lišio sreće da im prijatelj carice i kraljice pruži ruku. Snažna pojava carskog savjetnika oprezno ulazi u veliku go-lemu dvoranu. Visoki prozori između debelih zidova osvjetljuju lijepe dame i njihove raskošne toalete. Gost se klanja, ljubazno smješka i njegov se pogled zaustavlja redom na svakoj dami. Svaka se osjeća odlikovana tim pogledom. Svaka mu smiješak uzvraća smiješkom. Nijedna ne sluti da »carski savjetnik« svo-jim ljubaznim pogledom istražuje dragulje u svilenim kosama i oko bijelih vratova i njihovu vrijednost. Kućedomaćin mu predstavlja dame i gospodu. Naročitu po-zornost pobuđuju tri domaće gospođice. Dvije kćeri baruna Pran-daua i lijepa plavokosa Hela, nećakinja kućedomaćina. Promatra ih redom, izriče nekoliko komplimenata i sve razmišlja: »Koja je od njih dragana mojega progonitelja? Je li plavojka, ili ova ga-rava, ili ova smeda? Valja mi upamtiti sve tri. Jedna od njih jest!« »Gospodin savjetnik« održi formalno smotru ljepotica. Vise ga zanimaju one od sve gospode i svih odličnika. Gospoda su go-tovo već ljubomorna. Po koji pogled mu zapne i o blistavi prsten na rukama kojeg baruna ili grofa, i »njegova preuzvišenost« od-mah se udostoji osloviti ga s nekoliko riječi i pitati ga, bilo o kakvoj nevažnoj stvari, da može bolje promatrati dragulj. I on se snalazi među torn gospodom — sasvim dobro. U svakom nađe nešto o čemu može govoriti dok u sebi ocjenjuje njegovo prs-tenje. Najzad »savjetnik« zamoli kućedomaćina: — Prije svega, gospodine barune, moram izvršiti dužnost. Že- lio bih razgovarati s baronesom Helom ?— i to u četiri oka. Znate da se radi o njezinoj udaji, a grofica, njezina tetka, naredila mi je da s njom o tome govorim nasamu. I carica mi je dala po- ruku za baronesu. — Ekscelencijo, veoma sam vam zahvalan. Hela se nešto bu- ni protiv onoga kojega joj je odredila carica i njezina dvorska go spoda Helina tetka. Vaša će riječ djelovati, Hela je pustopašna, nešto je sebi utuvila u glavu! — Bilo bi mi drago, gospodine, kad biste mi rekli tko je taj. — Kad bih to znao! I ne slutim.

— Čini mi se da sam nešto načuo u osječkoj tvrđavi. U vaš dvorac dolazi neki giasoviti vitez koji je stekao glas zato što pro- goni lupeža Varnicu. 174 — Ah, vidite, ekscelencijo, sad mi biva jasnije pred očima. Mislim da se Hela negdje u lovu sastala s nepoznatim plemićima. A bili su, mislim, i ovdje, u mojoj odsutnosti. — Vi, dakle, ne znate da ovamo zalazi neki nepoznati vitez? Kako li ga ono zovu? — Vitez Hrabren. Takvo su mu ime nadjenuli ljudi, a tko je — zapravo, nisam nikad čuo. — Prema tome, ona će to znati bolje. Barun se nasmiješi i žmirne: — Ekscelencijo, pogađate! Ako smijem, odvest ću vas u salon i smjesta narediti Heli da vas slijedi. — Molim vas, a kad svršim ovu dužnost, onda možemo do mile volje čavrljati. Samo se još danas želim vratiti u Osijek zbog caričina štićenika. Barun je prišapnuo svojoj kćeri da Hela smjesta krene za carskim savjetnikom u salon. Polagano prolazi odlični gost odviše glatko olaštenim podom. Mjerio je svaki korak da čvrsto stupa i ničim ne odaje preveliku opreznost svojih nogu na tako skliskom tlu. A sam u sebi sa so-bom zbija šalu: »Vraški je opasno koračati ovim smedim ledom — moj Varnica! Tako sklisko nije ni na Dravi usred zime!« Barun ga uvede u salon gdje je Hela već čekala i duboko se poklonila »njegovoj preuzvišenosti«. Kućedomaćin odmah ostavi salon. Hela je stajala sama, nasu-prot »carskom savjetniku«. S potpunim počitanjem gleda mu u oći, dok je on oslovi. Nije sjeo jer se boji da neće pogoditi kako bi se morao vladati prema dami. Tako je i ona ostala stajati, a u duši mu zamjerava što je tako ohol da joj ne nudi mjesto. Ipak je vrlo ljubazna. — Plemenita gospođice, vaša tetka mi je predala pismo za vas. Najprije pročitajte, a onda ćemo razgovarati. I pruži joj pismo što ga je našao među spisima savjetnika Webera. Hela je odmah prepoznala rukopis svoje tetke, a raza-brala i njezinu strogost u sadržaju. Stara je gospođa kori što se Hela najednom bunS protiv njezina izbora. Naređuje joj neka strpljivo čeka — zaručnik će stići kad se vrati iz Rusije, već za mjesec ill dva. Spočitava joj da se očito dala smotati od nekog mladića koji samo traži njezin imetak. Nije očekivala od Hele da bi joj mogla protusloviti, kad se ona, tetka, tako brine za nju. Na koncu pisma ponovno joj stavlja na srce neka mirno čeka odre-đenog zaručnika i neka joj po savjetniku Weberu pošalje poru-ku koja će potpuno zadovoljiti caricu i nju. Pročitavši ove retke, Hela osjeti da bi morala biti veoma op- rezna. Taj savjetnik očito je posian da istraži ličnost njezina oda- branika. »Nećeš me uhvatiti, makar si dvorski savjetnik i diplo mat« — odluči ona u sebi. »Htjeli biste mi odstraniti njega Nećete!« Polako smota pismo i ne veli ništa, Ali je »savjetnik« upita: 175 — Što smijem isporučiti grofioi? — Najprije neka mi dopusti ekscelencija da vas nešto upitam. On spremno dopusti, ali Hela upravi na njega pogled svojih lijepih očiju: — Ekscelencijo, poznate li onoga kojeg mi je tetka odredila za muža? Njemu se čini da bi ga morao poznati ako je na dvoru i od-govori: — Naravno da ga poznam. — Apeliram na vas kao na kavalira i molim vas recite, je li mlad, lijep, ili je star. Možda čak ima kakvu manu? Drugo ne

mogu predmnijevati nego da baš nije poželjan kad se ne usu- đuje doći. Ovo pitanje zateče ga, ali se odmah izvuče: — Grofica mi je odredila da o njemu ništa ne govorim. — Naravno. On ima neku tjelesnu manu. Eto, zbog toga, ek scelencijo, nemam povjerenja. Ne mogu nikako pristati dok ga ne vidim. A sad bi bilo već i suvišno da dode. — Prema tome, već ste se odlučili za drugog? I odmah se dosjeti lukavi čovjek i nadoveže: — Vjerujem da će vam svaki drugi bolje pristajati... — Hvala vam na priznanju. Tetka veli da je njezin odabra- nik pametan, ali djevojka, osim pameti, traži i mladost i pris- talost. — Sasvim se slažem s vama. Pokušat ću groficu sklonuti da pristane uz vašeg odabranika. On je sigurno mlad, lijep i bogat, a valjda i ugledan? — Previse je to kreposti za jednog čovjeka, ali da je mlad i lijep, u to nema sumnje. Ugled i bogatstvo mu, dakako, nedos- taju. — Tako? Moglo bi se tu pomoći, naročito do naslova i časti. Visoka cast na dvoru, to je isto kao i bogatstvo. Nagli preokret znatno pojača njezine sumnje. — Ekscelencija mi govori iz dna duše. — A tko je taj sretnik koji je tako zaokupio vašu ljepotu? — Ne smijem ga prokazati jer još nije sve sasvim sigurno. Čovjek je ponosan i još šuti — možda baš zato da ne bi tkogod mislio kako ga mami moj imetak. — Možda bih pogodio tko je taj sretnik? — nasmiješio se »savjetnik«. — Ekscelencijo, nećete imati sreće u pogađanju. — Svuda se govori da k vama dolazi vitez Hrabren koji se sam na svoju ruku bacio u borbu protiv razbojnika Varnice. Je li on taj? Licem joj se odrazi duboko čuđenje, tako duboko da se Var-nica sam iznenadio. — Vitez Hrabren? Da on dolazi k nama? To je fantazija. Sa- ma bih ga željela upoznati, ali se on' tvrdokorno krije. 176 — Otkud onda Ijudi govore o tome? čuo sam pouzdano da tajno dolazi ovamo u vaš dvorac, navodno sa svojim kapetanima. — Sa svojim kapetanima? — zapanji se ona i zamišljeno gle- da preda se. — Vama o tome ništa nije poznato? — Nešto mi pada na um. Upoznala sam jednom dva mladi- ća kad je Varnica htio napasti naš dvorac. Nakon toga bili su ovdje tri do četiri puta. Vrlo pristali Ijudi. Oni su se prikazali kao neki posjednici iz gornje Slavonije koji tragaju za Varnicom. — Nisu vam rekli da pripadaju četi viteza Hrabrena? — Ne, to nisu kazali. — Uvjeravam vas, samo vitez Hrabren usuđuje se ići protiv Varnice. To mi je rekao i grof Keglević. Carica već zna o njemu. Baš zato je naredila da svakako istražim sve o njemu i da na- stojim potražiti viteza i u njezino ga ime pozvati u Beč. Bilo nje- ga, ili njegove kapetane. Čeka ga velika budućnost ako izvrši za- daću koju je sam sebi nametnuo, a sada će mu pomoći i carica. Kako vi, plemenita gospođice, poznate ove ljude, učinit ćete carici veliku uslugu ako ih upoznate sa mnom. Sigurno su ovdje! — Ekscelencijo, nisu stigli, premda im je poznato kakva je danas svečanost. Tko je jednom uživao gostoljubivost ovog dvor-

ca, dužan je doći na čestitanje. Možda do večeri još i stignu. — Gospođice, vi da drugujete s nekim mladim ljudima, a ne znate tko su? Ne vjerujem vam. Sigurno ih krijete jer se jedan od njih ušuljao vama u srce ... Ona se ljupko nasmiješi i nakrivi glavu: — Teško meni kad bi se svatko tko mi udvara ušuljao u mo je srce! Uvjeravam vas, ekscelencijo, ni jedan od njih nije moj odabranik. O njemu šutim i šutjet ću tako dugo dok se ne pogo- dim s tetkom. — Ako stignu, molim vas da mi obojicu odmah predstavite. Bit ću vam zahvalan do groba. Poruka koju nosim vitezu Hrab- renu od carice usrećit će i njegove kapetane. — Udovoljit ćujvašoj želji, ekscelencijo. — Ipak bih želio znati zašto oni dolaze k vama. — Istražuju okolicu dvorca jer su sigurni da će jednog dana Varnica pokušati da nas opljačka. A ovdje bi mu bilo lakše po- stići cilj jer smo daleko od Osijeka. Ako bismo poslali glasnika u tvrđavu, ne bi dospio ni na pola puta kad bismo mi već bili orobljeni. — Ipak je čudno da se sasvim strani Ijudi brinu za ovaj dvo rac. Zato sumnjam da su to Ijudi viteza Hrabrena. — Možda se ne varate, ali meni su to zatajili. — Nije li koji od njih ostavio ovdje svoje srce? Možda je vi- dio koju ljepoticu u ovom dvorcu i zbog toga dolaze? Ako to niste vi, možda je koja druga? — Ekscelencijo, na to vam nikako ne bih mogla odgovoriti. — 12 Zagorka: Vitez slavonske ravnl 177 Pri torn je on promatra pronicavim pogledom. Ali se ona nije ni časa smela, već mu se, naprotiv, pričinja nešto zamišlje-nom. Ipak, jasno mu je da od nje ne može doznati ono što ga tako zanima. A niti će ovdje upoznati viteza Hrabrena, niti saznati je li u dvorcu ljepotica kojoj on udvara. »Hi me cura drži u škripcu, ili mi je zee preletio preko puta, a onda uvijek sreća bježi! Zar su šuplje tikve u onom »Zlatnom volu« mlatile jezikom praznu slamu? Ipak, ona dvojica mirišu po vilenjaku!« Najzad se sam tješi: »E, pa dobro, moj provizor donijet će vijesti — bilo kakve! Vidim, neću dobiti u sake svojega neprijatelja — ali dragulje — ?svakako!« A tada će glasno i vrlo ljubazno: — Plemenita gospođice, ako vam što ustreba, zagovarat ću vas pred gospođom tetkom pa i samom caricom. Obratite se samo na mene. A bude li, dok sam ja još ovdje, stigao koji od onih mladih ljudi što se žrtvuju da oslobode svijet razbojnika, od- mah mi prišapnite. Carica želi sastaviti neku posebnu vojsku protiv razbojničkog haramije i svaki hrabri mladić može stupiti na čelo ove vojske i steći na carskom dvoru i naslove i cast! Sve joj to ovako pripovijeda, misleći u sebi: »Ako ima dra-gana, onda će ga gurnuti naprijed da steče časti, a onda mogu uhvatiti i pravoga!« Razgovor je svršen. Kao domaćica, ona je pošla s njime da rastvori čipkaste zastore kako bi »njegova preuzvišenost« mogla lagodnije proći u veliku dvoranu. Tamo su jedva dočekali da se »dvorski savjetnik« opet poja-vi. Svi su zavidno gledali Helu kojoj je on posvetio toliko pa-žnje. Grof Keglević, kućedomaćin i ostala gospoda okupila se oko »savjetnika«. Malo su razgovarali, kad najednom najavi prvi la-kaj da je stigao novi gost. Vrata se otvqre i ulazi pristao muškarac u kapetanskoj odo-ri. Svatko razabire da je silno uzbuden. Ide ravno prema »carskom savjetniku«. Keglević se iznenadi. — Ah, gle, to je naš kapetan. Vi ste, gospodine, neobično uz-

buđeni? Zar vam se nešto desilo? Kapetan se okrenuo da ga svi čuju i odgovori: — Neizmjerno žalim, zbunit ću društvo — ali bolje je to, nego da vas zaskoče ... Sluteći zlo, prilaze sve bliže k njemu i obasiplju ga pitanji-ma. I sam »savjetnik« je usplahiren i zabrinut i nuka kapetana neka razloži uzrok svog uzbuđenja. A ovaj jedva svladava uzbuden je i obrazlaže: — Po želji ekscelencije odveo sam mladog grofa u Osijek. Da brže stigne, poslužio sam se najboljirn konjem, a uzeo sam i tri 178 momka. Pola sata pred ovim dvorcem bace se na cestu dva lu-gara i zaustave nas. Bili su blijedi i jedva su govorili. Moji mom-ci su saznali što će vas sve teško pogoditi... — Dalje — dalje — pripovijedajte, gospodine kapetane — nuka »carski savjetnik«. — Lugari su u šumi sreli oko četrdeset razbojnika. Svi su na konjima i oboružani do grla. — Razbojnici! Ova riječ prelazi od usta do usta i širi strah među gostima. — Da, tako su rekli. Razbojnici su lugare zaustavili i zapo- vjedili im neka označe najkrači put kroz šumu do valpovačkog dvora. — Zar će nas napasti? — preplašeno kliknu gospođe. — Lugari su im označili najduži put da bi mogli trkom sti- ći prije njih, ali razbojnici im oteše konje i tako su ostali usred šume. Onda su se sjetili i pohitali prema cesti, nadajući se da bi mogli tamo sresti kakvu kočiju koja vozi goste u Valpovo. Tako su opazili i mene i moje momke i zaustavili nas. Lugari kažu da će onim putem razbojnici trebati barem sat vremena dok stignu. Vijest o dolasku razbojnika Varnice pala je u dvoranu kao hladni mlaz vode. Svi se strčali, svi pitaju i svi traže zaštitu. — Što ćemo sad? Kako da se branimo? »Savjetnik« izražava negodovanje: — Veoma se čudim vašem strahu, gospođe i gospodo. U dvor- cu smo, valjda se razbojnici ne mogu popeti na prvi kat kroz prozor, a vrata ćemo zatvoriti. — Oh, ekscelencija ne zna kako oni navaljuju! — upada sada kapetan. — Oni se pojave i zaprijete paležom. Bio sam dva puta prisutan na posjedima dvojice vlastelina i svuda su zaprijetili da će zapaliti dvor. — A što je bilo od te prijetnje? — što? Preuzvišeni gospodine, uistinu su počeli paležom, a onda je domaćin odlučio da ih radije pusti unići da uzmu što hoće. Tako su sačuvali dvorac i gospodarske zgrade. — I pustili razl^ojnike u kudu? — snebiva se od čuda »go-spodin savjetnik«, a kapetan tumači: — Drugo im nije preostalo. I ne samo da su razbojnike pus tili u kuću, nego su im još ponudili novae i svoje dragulje samo da im ništa ne razbiju i poštede život. A tada su otišli s bogatim plijenom. To se dogodilo u mojoj prisutnosti. — Strahota je to — živjeti u takvoj opasnosti! — zgraža se »carski savjetnik«. — No, sve ću to reći carici. Uistinu, mora se čestito udariti na ove lupeže. Sad razumijem vaš strah! Gospođe i gospoda zaboravili su na pies koji su tako teško iščekivali. Svatko govori samo o razbojnicima koji će navaliti na dvorac i orobiti ga. »Savjetnik« podržava tu temu: — Razbojnici su zaista drski, ali ipak — moraju predmnije- vati da su ovdje i gospoda koja će se braniti oružjem. 12*

179 4 — Oni baš dolaze na ovakve svečanosti jer su svi uzvanici urešeni draguljima. Tako im je siguran plijen — a gospoda se brinu za dame. Ovako razjašnjava kućedomaćin »carskom savjetniku« Var-ničin dolazak. I dok se svi okupljaju u skupine, raspravljaju i na-gađaju, »carski savjetnik« razmišlja namrgođena Iica. Zamalo se trgne, a gospoda ga okruže, uvjereni da mu je sinula neka velika misao. I saopćuje im: — Kako bi bilo da pokušamo razbojnike izigrati dosjetkom? Na te riječi svi se približe »savjetmku«, živo pitajući i čeka- jući što će predložiti. — Na taj način mogli bismo spasiti dobar dio vaših drago- cjenosti — veli on. — Recite, ekscelencijo, kako? Kako da to izvedemo? — Evo ovako: oni će zatražiti — kako vi tvrdite — da ih pu- stimo u dvorac. — Tako su radili i u Retfali, ali onda je došao vitez Hrabren i potjerao ih. — Ako se danas to ne dogodi, moja gospodo i dame, — opet će savjetnik — onda nam je jedini spas u tome da se povedeno za primjerom koji je naveo gospodin kapetan. — Da ih pustimo da nas okradu i još da im ponudimo naše dragocjenosti? — rogobore dame i gospoda. — Nešto slično — ali ipak ne sasvim tako. Znatiželjno čekaju svaku riječ iz usta domišljatog »dvor-skog savjetnika«. — Sve dame i gospoda neka skinu najvredniji nakit i pre- daju gospodinu kapetanu. — Ali Varnica će i njega pretražiti. — Da, ali prije toga neka se sve te dragocjenosti odnesu do- lje u moj kovčeg. Taj je bio sa mnom zaplijenjen kod razbojnika. Varnica zna dobro da me orobio do kože i da nemam ni jednog prstena. Kovčeg je ispraznio do dna, samo mi je ostavio odijelo da mogu pred gdspodina zapovjednika kako bih mu donio ot- kupninu za caričina ljubimca. Taj je kovčeg ostao dolje u garde- robi. Varnica ga neće vidjeti ni tražiti, a da ga i vidi, ne bi po- segnuo za njim kad zna da u njemu nema što tražiti. Tako će drago- gocjenosti ostati u mom kovčegu. I kad razbojnici odu — vi ćete ih opet uzeti i sve je svršeno. — Ah, ekscelencijo — prigovori kapetan. — Varnica baš neće gledati lijepo kad opazi da nitko nema dragulja. Pogodit će da smo ih sakrili. — I ne mislim da odložimo sve dragocjenosti. Moje dame i gospodo, ostavite samo sve ono što je manje vrijedno na sebi ili nadopunite kakvim bezvrijednim imitacijama ili što slično. Time se okitite. Razbojnik će misliti da je drago kamenje sve što blista. Isto tako neka kućedomaćin donese najvrednije stvari koje su XI aw ?. 180 manje pa se mogu spremiti u kovčeg. I to će se spasiti na taj na-čin. Barem tri četvrtine blaga otet ćete torn razbojniku. Nešto moramo žrtvovati. — O — o — zadrhtale gospođe. — Da ga pustimo gore? — Drukčije, kako i sami kažete, ne može.biti.

— Ako ste sporazumni, onda valja prionuti na posao. Svi su prihvatili prijedlog koji će im spasiti barem najvre-dnije dragulje, a »ekscelencija« predloži još i ovo: — Isto tako neka gospoda dragocjenostima prilože i veće ko- ličine novca, ali svakako morate kod sebe ostaviti nešto da ne pobudite sumnju. Carica će se zgroziti kad sve dozna. »Njegova ekscelencija« ne smaže riječi da izrazi negodovanje zbog takvih nevjerojatnih prilika, a gospoda se sve vise uzbuđu-ju. Gospođe, kao za okladu, skidaju svoje dragulje. Cak i s fri-zura skidaju dragocjenosti, s vrata biserne ogrlice, a s ruku teške umjetnički izrađene zlatne narukvice. Svaka bi se htjela oslobodi-ti svega što je na njoj dragocjeno. Zamalo su opustošene lijepe glave i vratovi. A »njegova ekscelencija« zaprepašćuje se: — Plemenite gospođe, nemojte skidati sve! Bit će sumnjivo. Samo najskupocjenije stvari predajte kapetanu. Ali njima je sve skupocjeno. Ne mogu se odijeliti ni od jed-nog prstena, ni od jedne narukvice. Svaku bi htjele pohraniti kod gospodina kapetana. Uzeo je sa stola veliku srebrnu košaru i već je puna. Ali bijele ruke nimalo se ne žacaju ugurati svoje dragulje i u džepove gospodina kapetana. — Čekajte — dosjeti se kućedomaćin i pruži mu svileni po- krivač s jednog stola da u nj spremi zlato, drago kamenje i novae. Gospoda su novce spremila u burmutice, neki su opet predali svo je lisnice. Svežanj je gotov, a »njegova ekscelencija« određuje ka petanu: — Dobro to zamotajte da sluge ne opaze što je u torn svež- nju. Nikad čovjek ne zna nije li tko iz kuće saveznik razbojnika. Sve povlađuje ovoiri savjetu. Zamotali su dragocjenosti, dok kapetan veli: — Reći ću slugama da mi je gospođa barunica poklonila ovaj prekrasni pokrivač na uspomenu. »Ekscelencija« opet priteče u pomoć savjetom: — Najbolje će biti neka nitko ne opazi da ste nešto metnu- li u kovčeg. — Ne bojte se, ekscelencijo, točno ću izvršiti vaš nadog. Ni živa duša neće biti prisutna. — A ja idem odrediti da se zatvore kućna vrata — primijeti kućedomaćin. — Neka to učini gospodin kapetan. On je vojnik i nitko se neće usuditi da pita zašto se zatvaraju vrata po bijelom danu. 181 Nije dobro objaviti družini da se spremaju razbojnici. Ako je istina da Varnica svuda ima svoje saveznike, onda biste ih upozo-rili, a to nam ne može koristiti. Svi se slažu a s tim prijedlogom »carskog savjetnika«. Kape-tan obećava da će sve urediti sam i ostavi goste sa »savjetnikom«. NADMUDRENI Među brokatnim ogrtačima sjedi Krasanka. Zadubljena je u misli. Pošto su lakaji izašli iz garderobe u vežu, sjela je na pod-nožak i naslonila glavu na kapute. Zaželjela je da je nitko ne vidi i ne zbunjuje u mislima. Gosti su gore. Dakle, neće doći vise nitko i sad joj se lako baviti sa sobom. U ovoj tišini d komotnom mirovanju na podno-šku može sklopiti oči i sanjariti. Ništa joj nije draže od časova kad ovako, spuštenih vjeđa, slijedi sebe i Dragomira u šetnji tvrđavom i ponovo sluša njegove riječi i upija njegov tamni, su-gestivni glas. Ona nedjelja popodne sačinjava sada svu biografiju njezina života. Sve što je bilo prije i što se sada događa oko nje samo su trenutačne epizode. Ono popodne ostalo joj je u duši kao naj-Ijepši čas čitave njezine mladosti. Oni časovi njezina su svjet-lost od koje njezina duša dobiva toplinu, jedina su ljepota samot-ne djevojke, napuštene od svih. Od tih časova živi i njima se po-daje u snatrenju kad god od posla nađe malo mira. I sada se pre-pušta uspomeni na mladog čovjeka. Tiho romone odrazi njegova glasa kroz mladu sanjarsku dušu.

I sama ne zna kako dugo sjedi ovako nepomična, sakrivena između ogrtača. Pred njom je još nekoliko redova stalaka, pre-punih muških kaputa i pelerina. Sad je zagrađena. A vrijeme le-ti u sanjivom stenju dok joj pred očima lebde proživljeni prizo-ri poput slika iz sna. K ušima joj se prikrada šapat i šuljanje nečijih stopa. To je budi iz snatrenja. Otvori oči. Pred njom sami ogrtači, sve tamo do pola sobe. Otkud taj šapat što je prekinuo njezin užitak? Uminule su div-ne slike i zanijemili odjeci toplog muškog glasa. Sluh poprima neki štropot ... Netko se šulja tamo ispod posljednjeg reda stalaka za ogrtače. Nije li Hela poslala svoju sobaricu da je uhodi? Mnogo se puta desilo da ju je nadzirala po lakaju ili zlobnim ženama i ona je morala ispaštati zavist kojom njezinu ljepotu obasiplju žene iz ovog dvorca. Zacijelo je baronesa poslala nekoga ne bi li pro-našao kakav njezin propust da je tuže gospodarici. Zato odluči 182 r ostati ovako pritajena da je ne nađu kako bez posla sjedi na pod-nošku naslonjena o svilene kapute. A kad uhoda ode, brzo će us-tati i ponovno čistiti svu to odjeću, samo da je nitko ne može tužakati. Nepomično sjedi i čeka. Kao da su dvije osobe. Sluša. Jest. Dvojica su, a koraci odaju da su muški. Obuzima je tjeskoba. Valjda nisu lakaji zamijetili kamo se zavukla i kane izvesti kak-vu neslanu šalu? Razabire da su zatvorili vrata i sad govore poluglasno. Koraci su im sigurniji. — Reci ti meni, Gašo, kako to da već u tvrđavi naveliko pri- povijedaju o vitezu »vilenjaku« koji dolazi u ovaj dvorac, a ti o tome ništa ne znaš? — Ako velim da ga nisam nikad vidio — onda je tako. To govori služinčad, da su dolazila neka dvojica pristalih momaka — vele plemići, a to je bilo dok sam s barunom i barunicom bo- ravio u Beču. — A poslije nisu dolazili? — Kad velim, onda nisu. Djevojka osjeća da mora izdržati u torn položaju pritajena. Čim su spomenuli viteza, srce joj je brže zakucalo. — Sad na posao, Atanacko. — Cekaj, Gašo, možda će ipak još netko doći. — Svi su uzvanici ovdje. Neće vise nitko doći i sve možemo spremiti. Krasanka je nepomična. Razabire pouzdano glas barunova lakaja Gaše. Drugi glas ne pozna, ali joj se čini da bi to mogao biti sluga dvorskog savjetnika. Ta su dvojica, daleko od nje, u praznom dijelu sobe, i nastavljaju razgovor. Domaći lakaj poluglasno pita: — Što mi je sada raditi? Požuri dok ne zovu gospodari. — Otvori kovčeg »carskog savjetnika«. »Zar kane zajednički okrasti visokog gosta?« — čudi se Krasenka. Kad bi4o i učinili, mora ostati nepomična. Već je ču-la odviše, a da ne bi izazvala njihovu osvetu. Već začas sluša stranog slugu kako objašnjava: — Eto, vidiš li ove vrećice što smo ih donijeli u kovčegu? — Zar vatreno brašno? — Izmijesit ćemo od njega crni kruh gospodi u dvorcu ako se pojavi opasnost... — A kamo da ih smjestim? — Evo, gle! Tu je risarija što si je poslao gospodaru. Tu imaš, brate, označeno, kamo valja staviti ove kresove da ih sve digne u zrak.

Zaustavljajući dah, Krasanka sluša kako lagano šušti papir. Ona dvojica čas šute, a onda se opet javi Gašo: 183 — Već vidim, dobro je to izmudrio. S jednog i drugog kraja, kad zapalimo barut, nitko ne može da ide u potjeru za vama ako neće da izgubi glavu. Ali, čekaj, Atanacko, može tu da bude i bez toga krvavih glava. Gosti u dvorani mogu poletjeti u zrak. što misliš — s dva kraja zapaliti takve plamene vragove! — Briga nas za druge! Glavno nam je da iza sebe ostavimo lomaču, a ti da se na njoj ne ispečeš. Oni drugi neka kupe svoje kosti. A sad čekaj — ako te zatekne sluga i pita kamo nosiš kov- čeg, što ćeš? — Nema mene nitko ništa da pita. Prvi sam pouzdanik u dvorcu. Baronesa Hela me od svih najviše voli. Napokon, zar ni- je lako reći: ekscelencija će ovdje noćiti, i evo, nosim kovčeg u njegovu sobu. Svi gosti će spavati kod nas. — Barun ne zna da ćemo mi brzo otići. — To je dobro. Dakle, idem. — Kad svršiš, donesi kovčeg hitro jer čekam kapetana Ječ- rnenicu. — Pogledaj je li tko u blizini. Opet se čuje otvaranje vrata, kratkotrajna tišina, onda ko-raci i poluglasni izvještaj: — Nigdje nikoga, otvoren ti je put. — A kako ću znati kad moram zapaliti barut? — Cim kapetan donese dragulje, onda se ti neprestano drži u blizini vrećica, tamo negdje na stubištu, i ako bi čuo da je is- paljen hitac, bilo gore u dvorani ili gdje drugdje, baci oganj i bježi! — Razumijem, ali zbog čega bi morao pasti hitac? — Kad bi netko otkrio da se u »savjetniku« krije Varnica ili da, nesrećom, netko providi kako to nije barun Weber." Dakle — učini sve kako ti rekoh i ne boj se. — Zašto da se bojim? Gdje bi mogao tko mene uhvatiti? La ko je meni. Otvorena su mi sva vrata u ovom dvorcu. I nitko živ ne bi posumnjao u mene. — Rekoh ti ja, Gašo, sto puta je lakše jatakovati nego raz- bojnikovati. Uz svoga gospodara uvijek nosim glavu na nišan, a ti je možeš zagnjuriti u sigurno. — Sve je dobro što govoriš, ali kako ćeš iznijeti dragulje? — Ne brini za to! Samo hajde, doskora bi već mogao sići kapetan s dragim kamenjem, a ne treba da smo tu na okopu. ćekaj, otvorit ću ti vrata. — Ni tri kralja ne bi se mogla mjeriti s Varničinom mudrom glavom. U zakloništu čini se Krasanki da se pretvorila u led. Ukočila se od onoga što je čula i od opasnosti koja joj prijeti ako se sada samo makne. Kad bi je zamijetili ovdje, poslali bi je u tren oka na drugi svijet s njihovom tajnorri. Nema odvažnosti ni disati, a kamoli što drugo učiniti da spriječi razbojnike u njihovoj namjeri. 184 f Ne osjeća ni krv u žilama, ni srce u grudima, ni daha u plu-ćima. Oblijeva je smrtni znoj. Strah od opasnosti upravlja njezi-nim sjetilima. Sve svoje sile dskorišćuje da zadrži potpunu nepo kretnost. U torn položaju njen sluh stoji na straži i čeka što li će sada biti tamo onkraj ogrtača. Razabire da je sluga »dvorskog savjetnika« ostao u sobi. Jasno čuje njegove korake. Ako je ovdje ot-krije, ne može izaći živa.

Prođe nekoliko časaka. Čini joj se da su se vrata opet ot-vorila. Opet neki koraci i šapat. — Sreća me služi poput pseta. Nitko me nije vidio. Spre- mio sam ih baš na pravo mjesto. Sunca im, prasnut će kao og- njeni pakao. — Tako! Tako je pravo! Mi obojica smo izvršili svoje. A sad neka Varnica i Ječmenica isto tako dobro obave svoj zadatak, i drago kamenje će sjati oko nas poput zvjezdica oko mjeseca. A ne bi li ti otišao gore i vidio što tako dugo radi taj kapetan? — Ne smijem u dvoranu. Nije to kao u razbojničkoj spilji gdje ideš i odeš kamo te volja. Ali možemo izaći u vežu. — Ti idi, a ja i kovčeg čekamo dragulje. Otvore se vrata, netko izlazi. Kretanje i koraci upozoravaju Krasanku da je ovaj drugi ostao. Opet tišina. Djevojka osjeća — hvata je ledena ruka smrtL Gotovo je blizu nesvjestici. Onaj čovjek tamo stade šetati gore--dolje kao da je nestrpljiv ili instinktivno osjeća da je netko pri-sutan. Vrata se opet otvore. Dva-tri koraka, a onda neki čovjek za-povjedi: — Daj kovčeg, Atanacko. — Evo, tu je. Uh, ne mogu ga otvoriti. — Držiš ruke kao da su voštane. Pazi! — Evo, otvorio sam! — Tako, sad pripazi na vrata. Zima preleti Krasankinim tijelom. Premda joj je ostalo dobro u pameti mjesto gdje je objesila taj ogrtač, dršće od pomisli da bi je mogli otkriti. Tamo je sprijeda kratko vrijeme tišina, onda kletva, opet šuštanje i tihe primjedbe. — Tako, vidite. Sve nakite u ove divne Weberove džepove. Svojom sam rukom šio podstavu kaputa. Tko da ih tu otkrije? — Alaj to svjetluca — kao da smo zvijezde skinuli s neba. — Samo pazi da nešto ne ispadne kad se »savjetnik« bude oblačio. — Ne bojte se, kapetane. Sašit ću ja čestito džepove s nekoli ko šavova i ništa ne može ispasti, a Gašo vodi brigu da »gospo- dina savjetnika« na odlasku pažljivo obuku. 185 — vidiš, a sad ovaj pokrivač što mi je dala gospođa barunica lijepo smotaj i inetni ga u kovčeg. Nešto malo škripanja, šuštanja, udaraca o kovčeg, a onda primjedba i tihi smijeh: — Zar ćete zaključati kovčeg? — Da ga zaključam, moglo bi se posumnjati da je zlato po- kradeno ... Ostat će ovako, tu je naprava, ona zatvara bez ključa. Predat ću ključ barunici da izvadi dragocjenosti, ali tek na odlas- ku! Uh, zinut će kad rastvore ovo carsko ždrijelo od kovčega, a unutra — brus ... Zovni Gašu, ali oprezno ... Opet škripanje vratima i novi koraci. Krasanka razabere da netko ulazi, a onda opet mladenački glas onoga kojega je Atanac-ko oslovio kapetanom. — Kad ja sada odem gore, ne treba proteći mnogo vremena — jedva četvrt sata — a ti, Gašo, daj glasniku znak neka dojuri čestito zadihan i javi kako je vitez protjerao Varnicu od Valpova i goni ga čitavom vojskom svojih momaka. Razbojnici bježe glavom bez obzira, kud koji može — razumiješ li? — Sve sam već dobro naučio tog novajliju u Varničinoj služ- bi, vraški pamti. — Tako, sad znate sve. Hitim gore, a vas dvojica zatvorite dobro vrata dvorca da mogu javiti kako sam zatvorio svojom ru- kom.

Krv poleti Krasankinim žilama. Ovaj dogovor objašnjava joj da će barem malo ostati sama. Tamo straga otvara se prozor u dvorište niskog prizemlja. Nekoliko časaka sve su joj misli na torn prozoru, samo čeka da lupeži ostave garderobu. — Sto? Zar će »savjetnikov« kaput ostati samo ovako ovdje? — pita na odlasku jedan glas, a drugi smjesta odgovara: — Nitko vise nema što tu tražiti, a djevojka je sve očistila, dakle, nitko neće doći. Odgovaram za sve! Blagoslovila je u torn času glas domaćeg lakaja i bude joj lakše. Osjeća nadu u sigurno spasenje iz ove smrtne stupice. — Sad zatvarajte vežu, a ja brzo hitam gore. Zazveckale su{ mamuze prema vratima i koraci nestali. Dvojica su još u sobi. Što čekaju? — Samo čas-dva dok se kapetan uspne stubama gore, jer vama je lako, vi ćete otići, ali ja ću ostati u dvorcu i nitko ne smije vidjeti da sam razgovarao ovdje s vašim kapetanom. Dršće djevojka da nešto ne promijene u posljednji čas. Još je uvijek nad njom ledena ruka smrti. Netko izvana odrine vrata. Djevojka prepozna glas jednog drugog lakaja u dvorcu: — Gdje si, Gašo. Evo, dolaze dva gosta na konjima s prat- njom od pet momaka. — Tko bi to mogao biti? — čuje se Gašin glas. — Svi su uzvanici ovdje. — To su ona dva plemića što su dolazila da čekaju Varnicu kad si ti, Gašo, bio u Beču. 186 — Daj da ih vidimo. Hoćete li i vi pogledati znamenite ljude? — Kako ne, evo me! — oglasi se strani lakaj. Odmah određu- je GaSin glas: — Cim oni siđu s konja, odmah, momci, zatvarajte vežu. — Zašto po bijelom danu? Valjda nije Varnica u blizini? — Gdje je lovac, tu može biti i lovina. A ova dvojica su oči- ti lovci. U svojem Skloništu Krasanka zaustavi dah. čitavo njezino biće pretvorilo se u sluh. Ceka da uhom zahvati sve što se doga-da onkraj stalka s ogrtačima. Izvana dopire bučni štropot konjskih kopita. Osjeti — ovo je jedini čas da uskoči na sigurno mjesto. Sve je u sobi tiho — a vani buka. Digne se, progura između ovješenih kaputa k prozo-ru, otvori ga i spusti se niz oniski zid u dvorište. Strah je trese, ali misao je budna. Potrči prema nekim malim vratima i uspinje se uskim stepenicama za služinčad. Već je na prvom katu. Noge joj dršću, ali je sad sigurna da je razbojnici vise ne mogu za-teći. Tek što je stekla ovu sigurnost, osjeti da mora obavijestiti gospodara o svemu što je čula. Prva misao o tome pokrene je na-prijed. Potrči hodnikom i stigne do stepenica koje vode do ši-rokog stubišta. Ovo vodi u pročelje dvorca gdje su u velikoj dvo-rani gosti. Sve joj trepti pred očima, sve je goni da što prije oba-vijesti baruna. Kao slijepa baci se preko stepenica i tu se s nekim sudari. Preplašena, trgne se natrag. Istodobno zastrepi. Da nije, mo-žda, lakaj Gašo? Ali s očiju joj pada magla. Stoji nasuprot dvo-jici muškaraca što se uspinju iz veže. I baš tamo gdje se stepe-nice prekidaju i zaokrecu gore, u veliku dvoranu, ona je gotovo naletjela na njih. Da, to su gostd — sjeti se ona — koji su, eto, došli i idu gore. Nenadani susret s djevojkom neobično ih se dojmio. Ona digne glavu i pogleda u onaga što stoji pred njom. Što se tu događa? Pred njom mladi kavalir, vitak i visok. Od baršuna mu odi-jelo, tamnocrveno, izvezeno srebrom i zlatom. Lice naprašeno, a bijela vlasulja obrubljuje ponosnu glavu. Obrijan je. Ali oči i plemenite crte pripadaju onome koji je s njom sjedio u »Zlat-nom volu« i šetao tvrđavom Osijeka. Unatoč tome, sav je preo-bražen u torn odijelu, a i brk je obrijao. Krasanka prepoznaje Dragomire oči, njegove crte lica i rumena usta iza kojih se po-javljuju bijeli zubi.

Zastane zatečena od tog susreta. Ali, čini se, i on. Gleda je osupnuto. Digla je brzo nabor svoje kape što joj pa-da na lice i prebacila navrh glave. Ova mu kretnja veli: »To sam ja!« Iza njega stoji drugi muškarac, mnogo viši od njega, jači i 187 stariji, s velikim očima. Odijelo mu je tamnozeleno, načičkano žutim i crvenim vrpcama, vezeno i skupocjeno. Zaustavi se i on, all je sabran i sagiblje se k drugu, šapćući: — Zuri se, već smo zakasnili! — Da — idemo — odgovara ovaj i hoće da prođe mimo dje- vojke kao da je ne pozna. U drugim bi se prilikama ona povukla sa stotinu boli u duši, ali sad osjeća da ga mora zaustaviti, da mu nosi neko veliko blago. Ova joj misao pruža odvažnost. Ne misli da li se pristoji ili ne, uhvati ga za ruku i šapće: — Savjetnik je tu, ali to je Varnica! Dragulji su dolje u džepu savjetnikova kaputa. On se okrene starijem drugu: — Čujte, Stanislave, što veli gospođica, to je važno! — na- glasi on kao da se ispričava što se zaustavio. — Dolje su mu saveznici, jataci — šapće ona dalje i upozoii neka se povuku da ih ne bi tko vidio u razgovoru. — Tu ne možemo razgovarati, odvedite nas bilo kamo — re- če sad onaj kojega je Dragomir nazvao Stanislavom. I ona poskoči natrag na ono nekoliko stepenica što vode u prvi kat lijevog krila dvorca. Ogleda se, ali nema nigdje nikoga. Njih dvojica idu za Krasankom. Otvorila je neka vrata i poz-vala ih šapatom, a zatim ih opet pritvorila. Kad se uvjeri da nema nikoga u blizini, ona im saopći šta je sve bilo dolje u gar-derobi i što je sve čula. Obojica bez prekidanja slušaju ubrzano drhtavo Krasankino pripovi j edan j e. — Lakaj Gašo njihov je jatak. Onaj drugi lakaj je Varničin razbojnik. Svi su dragulji pohranjeni u džepovima koje je sam razbojnik ušio u podstavu savjetnikova ogrtača. — Kako su uzeli dragulje? — To ne znam. Ali zamalo će njihov saveznik javiti da je vitez Hrabren napao njihovu četu u blizini Valpova i da goni da lje Varnicu i razbojnike. — A »savjetnik«? — On je gore i kad jave o vitezu Hrabrenu, onda će sići. Gašo će mu odnijeti kaput, a kovčeg ostaje kao da je, tobože, tamo pohranjeno zlato i dragulji. Ključ će predati barunici. — Tu ćemo ga uhvatiti! — klikne Dragomir. — Ne možete — upadne u riječ Krasanka. — Gašo je podmet- nuo barut. Ako se pojavi kakva opasnost, zapalit će ga i sve će poletjeti u zrak. — Kamo je smjestio barut? — Ne znam. Samo je rekao da će, čim prasne hitac, napraviti živi pakao gospodi u dvorcu. Sada dolazi glasnik da javi kako vi tez Hrabren tjera razbojnike ... — Da ga uhvatimo? 188 r f — Dok nemamo saveznika ne možemo na njega. Čuješ li što veli gospođica: podmetnuli su barut — upozorava Stanislav. — Možete li vi, Krasanka, sići dolje i nagovoriti tog lakaja?

Pitajte ga makar što, ja ću ići za vama da vidim koji je to. — Učinit ću sve što želite. Mogli biste poći sa mnom u garde- robu kao da ste zaboravili nešto u džepu svog ogrtača. Bit ću tamo i pokazati varn savjetnikov ogrtač. Hi, vi čuvajte vrata, a ja ću izvaditi sve dragocjenosti iz savjetnikova ogrtača i staviti ih u — vaš. I tako, uzmite vi svoj na leđa. Sve je to izgovorila u jednom dahu. — Vrlo dobro, gospođice! — odobre Dragomir i Stanislav. Ona već iz košare za švelo uzima iglu i konca, neke sitnarije od zlatnog i srebrnog veziva, nekoliko kuglica od olova za obruče krinoline: — To ću metnuti u ispražnjene džepove, da razbojnik ne opa- zi da je nakit izvađen. Brzo su se sporazumjeli. Dragomirov stariji drug ostat će na stepenicama i čekati, a Dragomir ide dolje da upozna lakaja Ga-šu i spremi dragulje na sigurno mjesto. Hitro djevojka otvori vrata, a Dragomir joj šapne: — Ako ne oslovite lakaja, onda znam da nije pravi. Ali budi- te oprezni! Ni za kakva Varnicu ne bih doveo u opasnost vas! — Nema opasnosti gdje ste vi! Ona silazi hitrim koracima širokim stubištem u vežu. Tu stoje dva domaća lakaja, ali Gaše nema. Sad već ide Dragomir. Ona prođe mimo lakaja i krene k vratima garderobe. Morao je opaziti da nijedan od dvojice nije onaj kojeg traže. Otvorivši vrata garderobe, ostala je časak na vratima da vidi je li tko tamo. Opazi ugojenog »savjetnikova slugu« u crvenoj livreji kako sjedi sav rumen u lieu. Ona se okrene prema Drago-miru koji je već bio blizu, povuče se u sobu i duboko se nakloni riječima: — Plemeniti gospodin želi? — Zaboravio sam svoju lisnicu u ogrtaču. Da vidim samo gdje su ga smjestili. Sad se ona okrene sluzi i veli mu strogo: — Iziđi odavle! Gospodari su mi zabranili da ikoga pustim u garderobu. Izba je u dvorištu. Idi tamo, podvorit će te jelom. Ovdje ne smiješ biti na smetnji. Lakaj se naklonio raskošno odjevenom plemiću i ostavio sobu Krasanka polagano zatvori za njim vrata. — Dođite hitro i ne puštajte m'koga u sobu, odmah ću pro- naći tajne džepove. Dok se ona uhvatila posla, on promatra Krasankine ruke kako su uhvatile dugi otmjeni ogrtač s velikom naboranom pelerinom i traže po podstavi. — Evo šavova. Razbojnik je loš krojač. 189 Vidio je kako je zarinula ruku u sakriveni džep. Navjero jatnom brzinom uzima iz džepova Weberova kaputa dragocje-nosti i prekrcava ih u Dragomirove. Onda uzme pregršt teških zlatnih i srebrnih veziva i olovne kuglice i natrpa ih, umjesto dra-gocjenosti, u Varničine tajne džepove. Zatim zabode iglu i s neko-liko šavova opet prošije rasparane šavove. Sve je to izvela u nekoliko trenutaka, u nekom drhtaju da ne bi ušao Gašo, a još vise od pogleda crnih mladićevih očiju što su sada uperene u nju, i samo u nju, i prate svaki pokret njezina stasitog tijela. Osjeća taj pogled i ne uzvraća ga. Ne može dignu-ti vjeđe. Njezine bijele ruke brzo su svršile posao. Onda ona uzme Dragomirov kaput: — Ogrnite ga, samo na leđa. Pelerina se spušta duboko i po- kriva džepove, ipak, pridržite ih tako. Sad hitro uđite. — Ne smijete ostati ovdje sami. — Evo me, idem za vama da spremimo dragulje. Prvi je izašao on, a zatim ona. Uspeo se uz stepenice, a ona je potrčala za njim. Visoka lijepa pojava Dragomirova druga stoji na sredini ste-penica i čeka. Stigavši do njega, Dragomir šapne: — Nigdje nema lakaja.

— Znači, već spremno čeka znak da upali barut. Oprez, Dra- gomire, ne smijemo nikoga izvrgnuti opasnosti. — Evo, ide ona — a dragulji su u mojim džepovima. Već je Krasanka stigla za njima. — Zašto nema lakaja? — Sumnjivo je to. Ni u dvorištu ga nisam vidjela. Ako je gore u predvorju, tada čeka znak. Ako Varnicu uhvatite — sve je svršeno! Točno sam čula, a sad brzo dajte ogrtač — dok se nitko ne pojavi. — Idemo gore — predloži Stanislav. Ona uzme Dragomirov ogrtač. Pri torn on njezinu ledenu ruku prinese k ustima. Učinio je to strelimice i smjesta kre-ne dalje. Ostala je sva presenećena tim cjelovom. Cini joj se utva-rom, predodžbom koju je u ovom času uzbuđenja sebi samo do-čarala, a nikako doživjela ... Onda se sjeti da mora brzo sakriti golemo blago i pohiti hod-nikom. Dragomir i Stanislav se uspinju gore. Na stepenicama nema nikoga. Ovo ih ponuka da se dogovore. Situacija im se čini vrlo opasna. Gdje je taj mnogo spominjani Varničin saveznik? U ovom času smatraju ga opasnijim od Varnice. — čitavo smo blago spasili — šapće Stanislav — i moramo se ovog puta zadovoljiti time. Došli smo prekasno da dignemo haj- ku. Gosti i domaoini su izvrgnuti opasnosti. Dakle, ne zatrčavaj se, Dragomire. — Ne bojte se, ne namjeravam se prenagliti, i njezin život mi je dragocjen. Ipak, kako bi bilo da pozovemo baruna i sve mu tt kl- 190 saopćimo? On bi morao pozvati lakaja kao da ga treba, a mi ćemo ga pograbiti da ne može ni pisnuti. Tako bi nam razbojnik mo-gao pasti u ruke. — U torn ćemo uspjeti samo onda ako ne pobudimo nikakvu pozornost. Dakle, pozovimo baruna iz dvorane. Ako je on spre- tan, moglo bi se nešto i učiniti. Brzo se uspnu gore. U predvorju stoje dva lakaja. Dragomir naredi jednom od njih da pozove iz dvorane gospodina baruna. Među gostima u blizini ulaza stoji Hela i neprestano pazi na vrata. I zahvati pogledom lakaja. Odmah je zamijetila da ne-koga traži. Na njezino pitanje sluga joj saopći: — Njegovu visost gospodina baruna traže dva kavalira. — Dva kavalira! Gle, novi gosti. — Zamolili su da bi gospodin barun odmah izišao. Znam tko su. Baronesa ostavi kavalire i dame što su sjedili oko nje i kre-ne prema vratima. Barunova kći Dora šapće Magdi: — Koga ona to očekuje? Sva je kao na iglama? — Ne znam — odgovori Magda. Djevojke gledaju za Helom koja već stoji nasuprot dvojioi kavalira i veselo se smiješi: — Vi ste to, gospodo, koji se ne usuđujete unići? Niste do- bili poziv? Ipak ste nam uvijek dobrodošli! Pozvala bih vas služ- beno, aid kad se gospoda kavaliri drže tajanstveno — tko bi pro- našao vaše skrovište? Molim, izvolite unići. Obojica se naklone, a Dragomir naglasi: — Plemenita gospođice, željeli bismo se prikazati gospodinu barunu. — Ali, gospodo, dolazite u horu! čekamo Varnicu. Svi smo kao bez glave. Dođite, vaša je prisutnost sada veoma potrebna.

Gosti već pogledavaju na vrata. Ne mogu i ne smiju dulje oklijevati da ne pobude pozornost i slijede Helu, ali mole: — Ne želimo da nas prikažete bilo kome drugome — samo go spodinu barunu. — Eno ga, tamo —? ali vas ovdje još netko željno očekuje! Hela se zaustavi iza leđa nekog visokog gospodina, pre- kine njegov razgovor s ujakom i navijesti: — Vaša ekscelencijo, željeli ste upoznati onu dvojicu kava lira o kojima sam vam pripovijedala. Drugovi se gledaju i, očito, proklinju Helu. Oštro duguljasto lice s nosom kao u neke ptičurine okrene se k Dragomiru i njegovu drugu. Pronicave oči upilje se u njih. »Savjetnik« kimne glavom, nasmiješi se i oslovi ih: — Vi ste, dakle, kapetani čuvenog viteza Hrabrena koji tako junački progoni zločinca Varnicu? Zar ga niste sreli? Javili su nam da dolaze ovamo i zato ste stigli da obranite dvorac? Je Ji tu i vaša momčad? Baš ste stigli u pravi čas! Hi ste već bili oba- viješteni? 191 Prvi trenutak obojica su zapanjeni njegovim drskim nastu-pom. Nisu slutili da se razbojnik tako dobro snalazi u odijelu i ulozi dvorskog savjetnika. Prvi uzima riječ Stanislav, mnogo stariji od Dragomira. Go-vori ozbiljno i hladnokrvno: — Ekscelencijo, baronesa je krivo obaviještena. Ne možemo se okititi slavom kapetana viteza Hrabrena. Niti znamo njegove ljude, a još manje njega. Hela se odmah uplete: — Nisam rekla ekscelenciji da ste vi vitezovi kapetani. Samo sam izjavila da ne poznam viteza, ali znam dvojicu kavalira koji su već ovdje čekali Varnicu, a ekscelencija smatra da to mogu biti samo Hrabrenovi kapetani. — Na žalost, ne možemo se pohvaliti ovom slavom. Drugovi se nisu ni pogledali, ali obojica osjećaju da ih je Hela bacila u nemili položaj. Stariji se nasmiješi: — Razočarali smo vas. Ekscelenciju ne možemo zadržati! — I poklone se, jedva čekajući da se nađu nasamu. Ali »carski sa- vjetnik« ih ne pušta, već ih počasti konverzacijom: — Njezino veličanstvo carica željela je da viteza o kojem je riječ postavi na čelo dobrovoljačkoj vojsci koja bi morala iskori- jeniti razbojničke bande. Vama je, možda, poznato gdje obitava. Carica ga zove na dvor. — Kada bismo ga prepoznali, ni čas ne bismo oklijevali da ga obavijestimo o tolikoj sreći koja mu se nudi. — Čudim se da niste, gospodo, putem vidjeli razbojnikovu četu. Imala bi navaliti na nas. — Ne, ništa nam sumnjivo nije palo u oči. Domaćin sluša razgovor i nekako nevoljko promatra Heline znance, mjeri im skupocjene odore i sve mu se na njima nešto ne sviđa. Ali oni se brzo oproste i povuku s Helom u pozadinu. Ona se okrene Dragomiru: — Ako ste zatajili pred ekscelencijom, onda je to neoprpstiv grijeh. Zar ne slutite kakva bi vas čekala karijera ako ste uistinu u Hrabrenovoj čeM? — To nikako ne možemp prihvatiti jer bi to značilo da laže- mo, a mi nismo pustolovi. Mi smo, doduše, jednostavni plemići, kao što smo vam već i rekli, ali takvu slavu ne možemo prihvatiti. — Ali vi se borite protiv Varnice? — To je vise od zabave. S takvim se razbojnikom svatko mora uhvatiti u borbu. A sad jednu molbu. Kako bismo mogli govoriti s gospodinom barunom nasamu? Ali samo pod jednim

uvjetom — da mu to ne kažete pred njegovom ekscelencijom. Pričekali bismo u salonu. Kako vidimo, tamo nema nikoga. Hela se okrene prema visokoj suhonjavoj barunovoj pojavi: — Upravo razgovara s njegovom ekscelencijom. Vidite, svi su gosti zabrinuti. Varnica nam prijeti. Pokušat ću govoriti s ujakom. 192 O Udaljila se polagano, ali već su joj za petama drugi kavaliri. Ipak je pogledom uvjeravala Dragomira da neće zaboraviti nje-govu pažnju. — Đavo je odnio! — razljuti se Stanislav. — Kao da ju je lupež naručio! što god sam učinio, sve mu mora biti sumnjivo. Vidiš kako nas drži na oku. — Opazit će i to da smo zvali baruna. — Ipak, m( ramo govoriti s njim. — Čini se, barun nije razdragan našim poznanstvom. — I gosti nas gledaju nekako sumnjičavo. — Razumljivo je, kad nas nitko ne pozna. A kako su uzbuđeni, svačije im je lice sumnjivo. — Samo ne Varničino! Lakaj otvori vrata, ide prema kućedomaćinu i nešto mu tiho reče. On pogleda na vrata i zapovjedi lakaju: — Dovedi ga. Dovedi odmah! Dok lakaj izlazi, barun glasno oslovi svoje goste i okrene se prema »carskom savjetniku«. — Vaša ekscelencijo, plemeniti moji gosti, lugar nam nosi veliko iznenađenje. U dvoranu ulazi čovjek. Ide ravno prema svojem gospodaru i duboko se nakloni. Svi ga gledaju znatiželjno. Čovjek jedva diše i, hvatajući dah, javlja: — U šumi sam opazio razbojnika Varnicu. Približavao se sa svojom četom. Od straha sam se popeo na drvo da tako izbjeg- nem susret. Kad tamo, čitava vojska neke momčadi zakrči put Varnici. Na čelu im čovjek s golemim krilima — izgledao je kao neki vilenjak. Samo je zviznuo pokraj stabla na kojem sam se na- lazio. Razbojnici su se prestrašili jer je počeo bacati na njih neke vatre pa ih nagnao u bijeg. Varnica je kleo i zvao. Uzalud! Taj čudni čovjek sa svojom četom najuri na njih i goni ih. Čuo sam kako je viknuo jedan od njegovih kapetana: »Natjerajmo ih u rijeku da se podave!« Zatim su opet bacali neku vatru koja je praskala. Nije prošlo ni deset časaka — šuma je bila pusta. On- da sam sišao dolje i uzjahao konja. Na cesti sam neko vrijeme promatrao kako ih vitez goni. — To je upravo nečuveno — vikne domaćin. — Taj vitez kao da nije pravi čovjek. Kako je mogao saznati da je Varnica na- mjeravao na nas? Lugar se smjerno pokloni i odgovori: — Milostivi gospodaru, sigurno ima svoje jatake među raz- bojnicima. Drukčije ne bi bilo moguće. Svi su istog uvjerenja. Barun otpusti lugara. U čitavoj dvorani odmah se promijeni raspoloženje. Svi su veseli i sretni jer su dragulji spašeni. — Sada netko treba biti dolje. — Da, poslat ćemo dolje. Ah, evo, — ekscelencija se oprašta. — 13 Zagorka: Vitez slavonske ravni 193 Dragomir šapće drugu:

— Sad ste čuli! Sve je pripremio, ali sad je na nama da za- mahnemo. Moramo uhvatiti barem jatake! Opazili su kako je Hela prišla k ujaku i nešto mu rekla, dok se »carski savjetnik« približio k mladom kapetanu. Domaćin po-gleda prema dvojici mladih kavalira, nešto se skanjiva, ali ko-načno pođe. — Sad to prepusti meni, Dragomire! Domaćin im se približi, a Stanislav mu veli: — Gospodine barune, molimo vas za svega nekoliko časaka razgovora nasamu. Radi se o Varnici. — Opasnost je minula, gospodo, strpite se. Vidite da sam zaokupljen visokim gostom. — Baš o torn se radi, gospodine barune. Molimo vas dođite u salon samo načas. Zlovoljan zbog te nasrtljivosti kavalira, koji nisu uvedeni u njegovu kuću po propisima, barun nekako oklijeva. Od časa kad je Hela prikazala dvojicu drugova, »carski savjetnik« pomno je pratio svaki njihov pokret. Čuo je Helinu po-ruku da kavaliri žele govoriti s domaćinom i sada je stigao k njima. Barun se osjeti zadovoljan što je osloboden nasrtljivih kavalira i okrene se savjetniku: — Izvinite, gospodo, morate se strpjeti. Pričekajte me samo u salonu — čim steknem vremena, saslušat ću što mi imate reći. Drugovi su se poklonili, ali »ekscelencija« ih nemilo iznenadi. Zamolio je domaćina: — Još samo rijeć-dvije gospodi koja se ustručavaju da pri- hvate caričin poziv. Čvrsto sam uvjeren da su kapetani Varničina progonitelja! Domaćin se povuče. »Carski savjetnik« priđe k Dragomiru i njegovu drugu, sagne se sasvim blizu i pogleda im u oči: — Znam vas, momci! Ali ako se maknete s ovog mjesta ili pisnete — ja ću uteći, a svi će ovi u dvorani poletjeti u zrak! Ka- petan drži u džepu pištolje i dat će znak mojim lagumašima! Tada se okrene, uzme baruna pod ruku i pođe dvoranom. Domaćin javi da se »ekscelencija« oprašta jer se mora vratiti bo-lesnom caričinom štićeniku. Nemilo su iznenadeni ovim odlaskom, ali nitko ne protuslovi. Svi se duboko klanjaju. Domaćin i Keglević prate »savjetnika«. Iza njih je kapetan, on se pokloni barunici i javlja: — Vaša milosti, tu je, evo, ključ, a kovčeg ćemo ostaviti da možete uzeti dragulje. Ne, ne, nije potrebno, gospodo barunice, gospodin savjetnik mi je rekao da će se za tri dana vratiti s mla- dim grofom i tada ć.e kovčeg uzeti sa sobom. Oprostio se. Za njim se zatvorila vrata. Tamo stoje Dragomir i Stanislav kao skamenjeni. Ne toliko od drskosti Varničina nastupa, koliko od bijesa što ih je progle-dao, a to znatno kvari njihove osnove. I 194 Dosele nije Varnica nikada mogao vidjeti lica omh koji ga progone. Hela im je stala na put i zapravo iz izdala. Ali, pomoći nema. Svjesni su da je Varnica sebi osigurao uzmak, a Krasanka im je navijestila što će se dogoditi ako ga razotkriju. Moraju se pokoriti njegovim prijetnjama. Obojica su blijedi. Tu je bio pred njima, šetao im se ispred nosa, a oni mu ne mogu podmenuti pod vrat pištolje. Dakle, moraju šutjeti. Hela je neprestano motrila dvojicu drugova. Čim je »savjet-nik« izišao, približi se k njima: — Što vam je rekla njegova ekscelencija da ste tako probli- jedjeli? Ne odgovori ni jedan. Duboko uvrijeđena, Hela se namršti:

— Nisam navikla da mi se ne odgovara. što vam je, gospodo? — Saznat ćete kasnije. Promatra Dragomira i ne shvaća takvo ponašanje: — Lijepo! Očekivala sam od vas drukčiju čestitku. Uostalom, pravo mi budi kad pozivam u kuću kavalire koji se najprije i od- više brinu za moj život. Ćuvaju me od razbojnika, udvaraju mi, onda uopće ne dolaze — a naposljetku se vladaju nedolično! Sad opazi da oni i ne slušaju. Ne može to shvatdti i povuče se, ali odluči paziti na svaki njihov pokret. — Sve je to ona skrivila, Dragomire. Gdje god susretnemo ženu, svagdje nam upada neuspjeh. A sve one idu za tobom i svuda ti one zakrče put do Varnice. Dragomir ništa ne veli. Iz očiju mu sijeva gnjev. Ne može sam sebi oprostiti što su nadmudreni, nadjačani, što ih je natkri-Ko razbojnik, a odmogla im Hela. Tako su zaokupljeni svojim neuspjehom, te su zaboravili dužnost da se ispričaju djevojci. Moraju ostati ovdje. Ne smiju se maknuti iz dvorane jer bi razbojnik mogao izvesti prijetnju. Ne smiju staviti na kocku ljud-ske živote. Nema sumnje da je oko sebe uistinu sagradio utvrde obrane. I povukli su se u vdno dvorane. Gospoda prolaze njih s nekim sumnjičavim pogledima koji kao da ih pitaju: kako ste vi dospjeli ovamo? I mlade djevojke uzimaju ih na nišan svojih pogleda ispod lepeza. Stoje u kutu naslonjeni na zid i raspravljaju. Sve je propalo. Dragomir je prekasno saznao od Morovića za Varničin dolazak u Valpovo i tako se sada moraju pokoriti sudbini. Stanislav neprestano tješi svog mladog druga okolnošću da su ipak spasili dragulje iz razbojnikovih ruku. Barun Prandau i zapovjednik Keglević, međutim, silaze niz stepenice, prateći »carskog savjetnika« i njegova znanca, mladog »kapetana«. Uzalud nastoji sklonuti savjetnika da se ne bi izvrg-nuo opasnosti i sada odlazio kad može prenoćiti kod njega. Varnica se brani: 13* 195 — Gospodin kapetan mi je saopćio da je mladi grof u grozni- ci. Uostalom, vitez Hrabren mi je otvorio put i sada se vise ne bojim Varnice. Znajte, izgubio bin caričinu milost da se njezin štićenik potuži na mene. Ali, čujte, gospodine barune, otkrit ću vam jednu tajnu. Kad je mladi grof krenuo sa mnom na put, ne- prestano mi je pripovijedao da su u vas dvije lijepe kćeri. To je čuo od uzvišene grofice tetke baronese Hele. Zamolio me da ga povedem k varaa. Znate, mlad je, bogat, a traži ženu. Kad sam ga danas prihvatio od razbojnika, obećao sam mu da ću ostati u Osijeku dok se ne oporavi. Možete me očekivati za koji dan s nji- me u posjet — Bit će mi naročita cast, ekscelencijo. Samo vas molim, ja- vite mi dan svojeg dolaska kako bismo vas mogli dostojno do- čekati. Ovako Varnica zabavlja domaćina naročitim nadama da se ne bi sjetio dragulja. Kad su stigli dolje, kočija je već spremno čekala. Atanacko sjedi uz kočijaša. Domaći lakaj Gašo stoji posve ravnodušna službena lica. Spazivši »savjetnika«, nakloni se. Ba-run sa svojim gostima i Keglevićem ulazi u garderobu. Gašo pri-skoči da uzme savjetnikov ogrtač i pomogne oblačiti visokog go-spodina. Onda je pomogao kapetanu da odjene dugu pelerinu, a zatim su krenuli u vežu. Gašo pohiti za njima, noseći kovčeg, ali ga kapetan opomene: — Ne, kovčeg ne ide s nama. Ostat će ovdje. Ekscelencija će ga ponijeti drugi put. Zatim se »kapetan« sagne k barunu i tiho primijeti: — Ključ sam ovaj čas predao presvijetloj gospođi barunici. Kućedomaćin samo kimne glavom da je razumio, a »savjet-

nik« mu mahne na pozdrav svojom povezanom rukom: — Do viđenja! Kola krenuše. Kočijaš potjera ispod veže i kroz perivoj pa krene na cestu. — Sad tjeraj što možeš brže! Čuješ li! Goni ovu kljusad! Mladi Varničin drug Ječmenica u kapetanskoj odori opomi- nje gću — Nije pametno tako se žuriti. Ako nas gledaju s prozora, činit će im se da bježimo. — I treba da bježimo! Jesi li vidio vitezove kapetane? Lupe- ži, prepoznali su me. — Kako bi to bilo moguće? Vi toliko dobro nastupate, a ovo vam odijelo zaista pristaje kao da ste se u njemu rodili. Valjda ne mislite da vam ja kanim laskati, ali zaista vas nije moguće prepoznati. — I ja tako mislim, ali su oni ipak nešto morali doznati. Bilo što. 196 — Uistinu mislite da su ta dvojica »vilenjakovi« ljudi? — Prosudio sam po onome što mi je ta baronesa Hela pripovi- jedala o svojim znancima koji su dolazili da čekaju Varnicu. Pa to je kao na dlanu! I kad sam ih onda oslovio, u očima im je bilo napisano da im savjest nije čista. Smjesta su htjeli govoriti s barunom nasamu, i slali su plavojku, i barun je već pošao s nji- ma na razgovor. To kretanje i gibanje bilo mi je odmah kao živa poruka. I tada ja krenuh i rekoh: »Svi će u zrak, ako se maknu.« A znaš li da su ostali poput kipova na križanju ceste? Eto, vidiš, zato treba da se žurimo. — Đavo bi znao kako vi to gledate i sve vidite što ja nikad ne bih opazio. Samo da stignemo onkraj šume, sjest ćemo na konje! Da, a što onda s kočijom? — Ostavit demo je na cesti, pa neka je vozi tko mu drago! Samo konje ću uzeti sa sobom. — Otkud vam ta skupocjena kočija? — Otkud? Našao sam je na drumu. Istina, vozili su se u njoj neki vlastelini, a ja njih malo svezao, malo operušao i posa- dio u guštaru pa se odvezao njihovom kočijom i konjima. To ba- rem nije velika stvar. Samo kad bismo što prije stigli do šume gdje nas čekaju naši. — Glavno je da su dragulji u vašem džepu. — Bit će ih mnogo, džepovi su baš teški. Odveži mi ruke da ih malo opipam. — Atanacko ih je sašio u podstavu da se ništa ne izgubi. Ne dirajte, putem bi moglo što ispasti. Ipak, mladi razbojnik poče mu skidati povez s ruku. Već u početku guštare izmilji pred njih jahač. Iza njega opa-zili su i druge. — Ah, tu su! — klikne Varnica. — Razriješi te poveze, do đavola! Ne igraj se! Ječmenica uzme nož i prereže uzlove. Dotle se kočija već zaustavila. Atanacko se neprestano okreće natrag i pazi ne dolazi li cestom kakva potjera. AH nema joj traga. Čim je kočija stala, svi su začas bili onkraj grabe gdje su če-kali razbojnici. Smjesta su otpregnuli konje, a kočiju ostavilL — Zar je nešto pošlo po zlu kad ćete ostaviti kočiju? — pita Varničin četovođa. — Za njih je pošlo po zlu utoliko što su dragulji i novci u mom džepu. Uh, kako su teški! Sve me vuku džepovi. Brzo konja! Uzjahao je čvrstog sivca što mu ga dovedoše. I svi su ostali uzjahali u najvedoj hitnji i zamalo ih nesta u guštari. Kao da ih je progutala šuma. 197

UDRITE PRAVEDNIKE! Cim je kočija sa »savjetnlkom« krenula, barun odredi svom lakaju: — Gašo, ponesi kovčeg gore gospođi barunici. — U predsoblje? — Ne, već ravno u dvoranu. Samo nosi, barunica već zna za- što te šaljem gore. Barun uzme pod ruku zapovjednika Keglevića i povuče ga sa sobom u dvorište. — Svršili smo službene dužnosti. Jedva čekam da malo pro- kartamo. — Onda bi trebalo pozvati i one druge. — Već nas čekaju. Rekao sam neka pođu u kartašnicu čim savjetnik ode. I pošli su ravno u staru kulu. U velikoj dvorani, gdje je još malo prije vladao strah pred Varnicom, zvučno svira glazba. Gospoda pohitjela k ljepoticama i uz dubok naklon vode ih na pies. Dragomir i njegov drug još uvijek stoje u kutu. Stanislav opazi da je Helin pogled nekoliko puta zalutao k njima, ali se brzo opet povratio k pristalom plesaču, čepinskom vlastelinu Adamoviću. A taj se očito osjeća sretan što je smio obujmiti njezin struk i plesati širokom dvoranom. Visoki, impozantni Stanislav pogleda mladog druga velikim tamnim očima: — Dragomire, Hela te gotovo izaziva na pies. —: Htio bih joj za osvetu poslati »savjetnika« za plesača. Ljutit sam. Neću da čujem o ženama. Glazba je svirala gavotu. široke suknjice od tila, muslina i lagane svile zaljuljale se oko tijela mladih djevojaka i žena, Sve je u pokretu. Ulazi lakaj, visok, plavokos. — To će biti taj — šapne Dragomir Stanislavu. — Ali, gle, što to nosi? j Začuđeno gledaju, u lakajevim rukama kovčeg od krokodilo- ve kože. Još vise ih čudi što je s tim kovčegom pošao ravno k barunici. Ona mu da znak neka ga metne na stolicu kraj nje. Na- čulili su uši da čuju što će to biti. — Njegova je ekscelencija otputovala u Osijek — javi lakaj svojoj gospodarici — a gospodin barun je odredio da ovo predam vašoj milosti. Drugovi su se odmah pogledali i razumjeli. Lakaj opet krene k vratima. — Sad ga ne smijemo pustiti s oka — šapne Stanislav pa se obojica polagano ušuljaju u hodnik. Odlučili su poći tragom tog čovjeka ne bi li naišli na smrtnu zasjedu o kojoj im je govorila Krasanka. 198 r Pred njima silazi lakaj niz stepenice. Oni se polako spuštaju dolje. U veži stoji lugar. Lakaj mu se približi. Izmijenili su neko-liko nečujnih riječi. Zatim su polagano otišli u garderobu. Na stepenicama se Dragomir i njegov drug sporazumijevaju: — Nije dobro da sad idemo za njim. U garderobi sigurno nisu ništa smjestili. Jedino su to mogli ispod dvorane ill ispod stepenica. — Sada i onako nema opasnosti ni za koga kad je taj raz- bojnik mogao otići tako lijepo zaštićen. Nama je sada jedini put k barunu. — Kad bismo mogli prije govoriti s Krasankom. Ogledali su se gore prema lijevom krilu, ali njoj nema traga. Dolje u veži još stoje neke sluge. Drugovi silaze k njima i pitaju: — Gdje je gospodin barun? — On je tamo u kuli gdje stara gospoda kartaju. — Idite k njemu i kažite mu da se dva gosta žele oprostiti. Sluga je pošao preko dvorišta. Dragomir i Stanislav čekaju,

povučeni k zidu desnog krila dvorca, da ih ne bi barun mogao opaziti s prozora kule. Već su gore, u dvorani, razabrali da ne uživaju njegove simpatije. Smatrali su za shodno da se sakriju i istupe pred njega tek kad se pojavi. Nije proteklo mnogo vremena, a barun hitno dolazi uvjeren da se kani oprostiti koji odlični gost. Iza njega ide zapovjednik Keglević. U pravom času drugovi izađu iz svog skrovišta i zakrče put barunu i njegovu pratiocu. — Vaša milosti, gospodine barune, dopustite nam kratak raz- govor nasamu. Ovaj ih pogleda namršteno i upita zlovoljno: — Zapravo, gospodo, što želite? Ja vas ne poznam. Istina, moja nećakinja Hela upoznala se s vama za vrijeme mojeg bo- ravka u Beču. To poznanstvo, dopustite mi, gospodo, sklopljeno je pod vrlo čudnim prilikama i ja se nikako ne slažem sa svojom nećakinjom kad druguje s nekim koga ne poznaje. — Mi smo se predsiayili, presvijetli gospodine barune, ona ko kako se to pristoji. Vi znate naša imena, a i to da smo plemići — odgovara Stanislav ozbiljnim tonom. Barun ne može prikriti da je zlovoljan. Bili su mu neprijatni od prvog časa kad mu je Hela pripovijedala kako se s njima srela. Sve što je pripovijedala o njihovu nastupu — sve to staroga go-spodina odvraća od njih. Šve mu se čini protupropisno, baš pro-tivno svim ceremonijama i društvenim zakonima. I danas je nji-hov dolazak na svečanost smatrao povredom dostojanstva kuće. Cini mu se da je Helina pustolovina dovela u kuću neke ljude koji po svojem porijeklu i društvenom položaju ne odgovaraju tradiciji njegova doma. Otvoreno im iskazuje svoje negodovanje. Grof Keglević stoji iza njega i šuti. I on je zlovoljan. Zbog njih je ostavio kartaški 199 stol, misleći da se kani oprostiti netko uvaženi. Barun izmijeni pogled sa svojim pratiocem i, videći da ova dvojica još uvijek ne kane otići, zapita ih hladno: — 0 čemu žele gospoda govoriti sa mnom? — 0 stvari o kojoj ne možemo raspravljati ovdje na dvorištu. Molimo gospodina baruna da nas uvede u bilo kakvu sobu i tamo sasluša. Drago će nam biti ako bi se pridružio gospodin zapovjed- nik tvrđave. Bez riječi idu obojica prema desnoj strani dvorca i uvedu mlade ljude u prostranu sobu. Namještaj pokazuje da su to uredi upravitelja imanja. Barun im mrko ponudi stolicu, a on s Keglevićem sjedne iza pisaćih stolova. — Dakle, izvolite — ali kratko. — Vidim, gospodine barune, vama se žuri pa ću se uistinu odazvati vašoj želji. Govorit ću bez uvoda i smjesta prijeći na stvar. Pozorno upiru poglede i barun i Keglević u mladog pristalog mladića čiji govor smatraju odviše slobodnim prema starim odli-čnim plemićima. — Gospodine barune, nikad niste čuli ili naslutili da bi Varni- ca mogao imati jataka u vašem dvorcu? — Ah, tako? Sjećam se, rekla mi je Hela da se vi bavite torn haramijom! Velim, dakle — jataci su u mojem dvorcu sasvim isključeni. Taj Varnica nema nikakve veze s mojim ljudima. Oni su mi vjerni. — Ali, gospodine barune, vjernost je mnogo puta bila zate- čena na preljubu. Barunov pogled susretne se s pogledom grofa Keglevića i kao da su se htjeli nasmijati. Međutim, barun odgovori ozbiljno: — Dobro plaćam svoje ljude i nemaju razloga za nevjeru. — Varnica plaća mnogo bolje. — Što to ima da znači, gospodine? — Želim vas upozoriti, gospodine, da razbojnik ima svojih veza u ovom dvorcu. — Velim vam — niti ima, niti će imati. To su, svakako, fanta-

zije i mogu poslužiti ljudima koji nemaju pametnijeg posla. Uosta- lom, dopustite mi pitanje: otkuda su gospoda? — Predbježno smo u osječkoj tvrđavi. — Tako? — začudi se zapovjednik. — Nikad nisam vidio go- spodu, a svi odlični plemići sastaju se u mojoj kući. I Stanislav i Dragomir nasmiješe se, ali ne odgovore na pri-mjedbu koja ih je imala poniziti. — Ukoliko vas zanima taj Varnica, gospodo? — zapita Ke- glević. — Utoliko što smo sebi utuvili u glavu da ćemo ga uhvatitL 200 — Ah, tako? Slava viteza Hrabrena ne da vam da mirno spavate. Na ovo brzo odgovori Dragomir: — Spavamo mi i odviše mirno, kao i sva tvrđava, gospodine zapovjedniče, i baš zato što mi tako dobro spavamo, Varnica slo- bodno šeta gradom, sjedi u »Zlatnom volu« i bani se u zapovjedni- kovoj palači. Keglević se ljutito okosi na Dragomira: — Ne želim dulje slušati vaše neukusne primjedbe. — Molimo za oproštenje ako su neukusne, ali, vidite, moja je drskost posljedica bijesa jer taj razbojnik mirno šeta među nama, drži nas u svojoj vlasti, a svi su prema njemu nemoćni. — Natkrilili ste i samog pandura Ficulina. On je tvrdio da je u »Zlatnom volu« gledao Varnicu okom u oko. Vi ste pošli i dalje — tvrdite da je čak prodro u moju palaču, nasred trga tvr- đave! Nije li možda i sa mnom jeo kod stola? Možda udvarao našim damama ili držao serkl u našem društvu? — Ali, gospodo, za Ficulina znamo da je bio pijan kad je to ustvrdio. — Da, gospodine, sve je bilo tako! — upadne mu u riječ Stanislav. — Ali što da mislimo o vama? Kao što vidim, zaista ste trijezni. Antipatija koju osjeća barun prema dvojici plemića uspiri u njemu ljutinju: — Ipak, malo odviše, gospodo! Vi ste očito sebi postavili za- daću da nas obojicu zabavljate nepodopštinama? — Što, zapravo, hoćete? — razljuti se sada i Keglević. — 2elimo vam razotkriti da je Varnica bio uzvišeni gost gospodina grofa u tvrđavi, a s njime i »gospodin kapetan« u oso- bi mladog razbojnika Ječmenice. Velikaši planuše. Keglević će bijesno: — Ovo su popodnevne price za gostionicu »K zlatnom volu«, a mi ne želimo voditi konverzaciju iz tog lokala. Obojica ustanu. Barun pozove dvojicu plemića: — Gospodo, mi1 smo svršili! rojatno domišljati Varnica. — Gospodo, dosta nam je pokladne zabave s Varnicom u carskoj odori! — Varnica vrlo dobro izgleda u toj odori. Znao se i kretati jer ga je u tome poučio gospodin Weber, pravi dvorski savjetnik, koji još uvijek sjedi u razbojničkom logoru. Barun i grof pogledavaju se i slijegaju ramenima: — Vi se zaista zabavljate na tuđi račun? To su pustolovine mladosti, ali ne razumijem ovog drugog gospodina koji izgleda stariji i ozbiljniji. Izazvan ovim riječima, Stanislav priđe bliže: 201 — Moja gospodo, oprostite, ali vaša mi trdoglavost nikako ne ide u glavu, niti mi je razumljiva. Dobili smo potpuno pouzdanu vijest od nekoga tko je čamio kod Varnice da gospodin savjetnik

Weber još uvijek sjedi u razbojničkom logoru. Naš posrednik koji je iskupio zatočenika vidio je to svojim očima. Riječ »posrednik« samo još vise razbudi lose mišljenje o ne-poznatim plemićima. Zapovjednik upita ljutito: — Posrednik? Imate veze s Varnicom? Lijepo! Ne biste li odmah kazali svrhu ovog razgovora. — Moj vam je drug rekao da je Varnica došao u posjet vašem dvorcu i vama, gospodine barune, i otišao. — Zašto onda niste trgnuli pištolje na njega i raskrinkali ga? — Zato što smo doznali da je jedan od njegovih jataka u va- šem dvorcu, gospodine barune, smjestio barut. Ako bi tko Varnicu napao ili otkrio njegov identitet, bilo bi velike nesreće. Što vise oni razjašnjavaju, to vise barun i grof sumnjaju da imaju neki posebni razlog da pričaju i takve nemoguć-nosti. Zapovjednik se osjeća još i duboko povrijeđen: — Slušajte, gospodo, vi izvrgavate ruglu mene osobno. Kad bi se Varnica usudio približiti tvrđavi, pa da je u carskom odijelu, ja bih ga smjesta prepoznao. U koju svrhu pričate sve te lu- dorije? — Gospodo, dokazat demo vam sve što tvrdimo, ali nam mo- rate pomoći. Dajte nam prilike. Barun plane bijesno: — Dosta, je toga! Izvolite ostaviti ovu sobu! Shvatili su da ne mogu razbiti barunovu tvrdoglavost i da je uzalud dalje razlagati, pa se Dragomir okrene Kegleviću: — Gospodine zapovjedniče! Gospodin carski savjetnik Weber nalazi se kod Varnice još uvijek zarobljen i šalje vama i grofu Pejačeviću molbu da razbojniku ponudite otkupninu. Kakva god bila svota, sve će vam Weber vratiti. Već mu je dodijalo čekati, a da se baš nitko ne brine za njega. — Sad je jasno što gospoda žele — prezirno će grof Keglević. Dragomir i St'anislav se zaprepaste: — Kako to misli gospodin grof? — Kako? Idite, gospodo, i zahvalite veledušnosti gospodina baruna što vas nije odmah predao oblasti. Vi jednostavno iznu- đujete. Drugovi su planuli: — Gospodine, za ovo ćete odgovarati. — Rekoh vam — idite, ako ne želite da vas barun preda ona- mo kuda spadate. Smjesta ćemo pozvati oblasti. Drugovi se pogledaju značajno, a Stanislav promrmlja: — Mislim da je sada iscrpljeno svako sredstvo... — Da, ne preostaje drugo nego latiti se posljednjeg — i pri torn spušta ruku u njedra ispod prsluka kao da će nešto izvući. Keglević izvadi oružje i uperi u njih: 202 I E' — 2_ — Ostavite sobu! — Gospodo, još jednom vas molimo — saslušajte nas. Nisam htio izvaditi oružje — nego ... — Odstranite se smjesta da vam sluge ne pokažu vrata! — Dobro! Onda ćemo vam poslati pismo — veli Dragomir ljutito i povuče sa sobom Stanislava pa iziđu na dvorište. — Zacijelo su pustolovi. Htjeli su od nas iznuditi novae za tobožnju Weberovu otkupninu. Kakva drskost! Podmetnuti meni

da sam u svojoj palači primio Varnicu?! — bijesni zapovjednik. — Izgubili su svaku nadu da će nas operušati. Evo, gle, od- laze! Hajde da nastavimo našu partiju. I krenuše natrag u kulu. Gore, u dvorani, skupili se gosti oko kovčega carskog savjet-nika da uzmu svoje dragulje. Svi su puni radosti što im je spašen nakit koji su nosile još njihove prabake. Svaki komad je uspo-mena na davno umrle članove obitelji. I zato im je svaka stvar draga. Obustavili su pies čim je grofica objavila da je lakaj donio kovčeg. Puni su zahvalnosti prema domišljatom savjetniku. Kako je to dobro smislio! Da je Varnica zaista provalio u dvorac, bio bi ih opljačkao. Ovako, u kovčegu carskog savjetnika, njihov je nakit ostao netaknut! Svi su okružili barunicu. Ona uzme ključić što joj ga je pre-dao kapetan pred odlazak i zamoli jednog kavalira da otvori kovčeg. Na naličju blista se carska kruna. Ključ uzima čepinski vlastelin Adamović, pokuša otvoriti i klikne: — Kovčeg uopće nije zaključan. Samo je naprava zatvorena. Odmah ćemo naći gdje valja pritisnuti mehanizam. Zamalo je kovčeg rastvoren. Na dnu leži svileno pokrivalo sa stola što ga je barunica dala »kapetanu« da zamota nakit. Ona posegne za skupocjenim stolnjakom. Pod rukom je svila nešto odviše mekana. I jače pritisne prste u finu tkaninu. Malo je za-stala... Gleda nekako čudno u gospođe. Kao da je napipala nešto naročito u zamotku... Svi promatraju baruničinu zabunu, izne-nađenje, što li je to, da joj ruka miruje na pokrivalu, umjesto da ga digne iz kovčega. Konverzacija je iznenada zapela. Barunica uzme i drugom rukom istraživati stolnjak. Zaprepaštena lica digne ga iz kovčega. Razgrne — i drži ga u ruci. — Ništa?! Ništa... — Sto je to?! — Nema dragulja ni novaca... — Kako bi to bilo moguće? Barunica stoji sva smetena i zbunjena. Citavo imanje nakita nestalo je u njezinoj kući — istodobno dok ona ima uza se ključ od kovčega. Svaki pogled uperen je u nju. Osjeća optužbu zbog ovog strahovitog događaja. Okreće se okolo, zove baruna, ali nje-zina muža nema u dvorani. U pomoć joj pritekne Adamović, osje-ćajući baruničin nemili položaj. — Gospođo barunice, tu se dogodilo nešto strašno. — Netko je okrao kovčeg? — Ne može biti drugo. Ali tko je to mogao učiniti? Ključ je bio u mene. — Da, gospođo barunice, ali kovčeg nije bio zaključan. Ta vidjeli ste, otvarao sam napravu. — Samo napravu? Kako je to moguće? Ponovo pokuša Adamović ključem otvoriti i zatvoriti bravu, i onda konstatira: — Stvar je jasna. Gospodin kapetan je mislio da je zaključao jer je naprava škljocnula — ali brava je otvorena i ključ uopće ne hvata... To kapetan nije mogao ni slutiti i ostavio je kovčeg dolje kao što smo ugovorili... Zaprepaštenje i uzbuđenje u društvu, kao onda, kad su čuli da će doći Varnica. Mladi Adamović se prvi snalazi: — Tko je donio kovčeg u dvoranu? — Gašo, naš lakaj. — Zar bi on mogao posegnuti za draguljima, gospođo ba runice? — To je nemoguće — odgovori, umjesto domaćice, Hela. — On je naš najvjerniji sluga. Naš pouzdanik. Poznam ga u dušu. — Istinu veli Hela. On nam je najvjerniji — potvrdi barunica. — Dobro, u to ne sumnjamo. Ali u kući je tat koji je svaka- ko zagrabio u kovčeg i odnio dragulje. — Dozovite Gašu — predloži Hela.

Smjesta pohiti nekoliko gospode u predsoblje. Tu lakaj s još dvojicom nosi zdjelu voća u blagovaonicu. čim su izustili njegovo ime, preda zdjelu drugom i ulazi u dvoranu. Svi se gosti okrenuli k njemu. Svijetle male oči ispod plavih obrva, između žutih trepavica, upitno gledaju gospodu i dame. Barunica ga zovne bliže: — Gašo, gdje je bio ovaj kovčeg? — Dolje, u sobi koju je milostiva barunica odredila za gar- derobu. Slušaju bez daha pitanja i odgovore. — Gašo, je li kapetan dolazio dolje i nešto metnuo u kovčeg? — Jest, ovaj svileni stolnjak, smotao ga i rekao da mu je to barunica poklonila na uspomenu. — Da, tako je bilo. A ti si vidio kad je ogrtač onako smotan položio u kovčeg? — Jest, odveo sam ga u garderobu i tamo sam stajao da mu poslužim. On je otvorio kovčeg, položio dar i opet zatvorio. — Je li ključem zatvorio? Dobro razmisli i onda reci točno. 204 — Vidio sam dobro da je ključ okretao u bravi. I još jednom ogledao kovčeg je li dobro zatvoren. Tada ga je gurnuo pod stol i pozvao lakaja njegove ekscelencije neka se ne mice iz garde- robe i pazi na kovčeg. — A on? Je li poslušao? — Jest, ostao je u sobi. — Kad si ti otišao? — Upravo su tada dolazila dva kavalira. Pohitao sam da im skinem ogrtače. A kad su oni došli gore, opet sam se vratio u gar- derobu. Kapetan je već otišao natrag u dvoranu. — A savjetnikovlakaj? — Bio je tamo, u sobi. Na svim licima javlja se sumnja. Adamović stane pitati. — Je li kovčeg bio tamo čitavo vrijeme? Od početka do od- laska ekscelencije? — Jest, bio je tamo. Kad je ekscelencija odlazila, htio sam kovčeg metnuti u kočiju, ali je gospodin kapetan rekao neka kovčeg ostane. Za tri dana doći će njegova ekscelencija opet u posjete i onda uzeti kovčeg. Cim je kočija otišla, gospodin barun mi je naredio da kovčeg ponesem gore u dvoranu. I tako je bilo. Svaka mu riječ teče glatko s usta i pobuđuje kod svih naj-dublje uvjerenje da govori čistu istinu i da nema što skrivati. Baronesa Hela prekine ovo ispitivanje i priđe bliže lakaju: — Gašo, ovaj stolnjak je bio pun dragulja i novaca što smo ga po savjetu carskog savjetnika sakrili pred najavljeni Varničin dolazak. A sad nema ništa. Razumiješ li? ... Svatko je ovog časa istraživao lice i svaku kretnju plavokosog lakaja. Njegovo se tijelo u crnoj livreji potreslo. Plave obrve nadigle, a male oči povećale i preneraženo piljile između žutih trepavica u gospodu i gospođe. — Sveti bože! što to govori milostiva baronesa!? — Eto, vidiš, kovčeg je prazan. Što veliš na to? — Isuse, nemoguće je da netko ukrade dragulje. Idem pretra- žiti garderobu. — I ja ću s njim — ponudi se Adamović, a slijedi ga nekoli- ko gospode. Potrčali su u garderobu. Sve su' pretražili, ispitali sluge koje su našli dolje u veži. Sve se to podudara s onim što je prije rekao Gašo. On im je još jednom razjasnio gdje je bio kovčeg, kako se redom sve odigralo i kako ga je onda odnio gore u dvoranu. Dok oni dolje istražuju, u dvorani barunica, njezine kćeri i Hela uvjeravaju dame i gospodu u Gašino nepokolebljivo pošte-nje. A ipak je dragulja nestalo. Domaćica odredi lakaju da po-traži baruna.

Međutim, vratila se gospoda zajedno s Gašom. Svatko je na njihovu lieu pročitao da je potraga bila uzaludna. — U mojoj kući tat? — zavapi barunica. 205 — Vaša milosti — predlaže lakaj — naći ću tata, makar ga morao izvući ispod zemlje. Ne mogu podnijeti da se meni tko zavlači pod ruku i krade mi ispred nosa. Sav je porumenio od ogorčenja, lice mu se smrklo, a pesnice čvrsto stisle. Svatko se sve vise uvjeravao da on nikako nije mo-gao posegnuti za draguljima. Ipak, on je jedini nosio kovčeg. — Sve ću ih dati povezati i predati vlastima ako se ne pro- nađe tat — prijeti barunica. Lakaj se nakloni i gleda svojoj gospodarici u oči s pogledom odanosti: — Molim presvijetlu gospođu barunicu, ako je tat dragulje sakrio u dvorcu, mi ćemo ih pronaći. — Slažem se s tim — veli barunica, ali Adamović predloži: — Ne smijemo povrijediti časne ljude u dvorcu. — što misliš, Gašo? — pita Hela lakaja. — Tko ti se čini sumnjiv? Možda koja od služavki? — Na takav se način djevojka ne bi usudila, osim u vezi s nekim muškarcem — veli čepinski vlastelin i pogleda u oči lakaja. — Sad dobro razmisli, Gašo. Tko je od družine dolazio u bli- zinu garderobe u ono vrijeme dok je dolje bio kovčeg? — Bila su tamo dva moja druga, zatim onaj savjetnikov la- kaj. Rekao mi je da je dvadeset godina u službi svojega gospo- dara. — Dobro, dakle, ta dvojica slugu i onaj savjetnikov lakaj... Taj se sigurno ne bi usudio posegnuti za nakitom. Kapetan ga očito dobro pozna kad mu je to povjerio na čuvanje. Nakon toga mladi vlastelin upita Gašu: — Nitko drugi nije ulazio u sobu? — Nitko, osim služavke koja je čistila ogrtače i stavljala ih na vješalice. — Ona je bila tamo čitavo vrijeme? — Da, bila je. Hi — ne! Jednom je izašla pa sam je izgrdio što je istjerala iz sobe savjetnikova lakaja. Ova izjava podfgne uzbunu. — Kako? Istjerala? Izašla? — upada Hela žestoko, dok Ada- movie mirno pita: — A zašto je istjerala savjetnikova lakaja? Znaš li to? — Jest, znam, rekao mi je to u družinskoj sobi. — Kaži nam sve doslovce — traži sad baronesa Hela i svi ostali, na što on pripovijeda: — Savjetnikov lakaj je došao k meni u družinsku sobu kamo su ga uputile sluge. Rekao mi je da mu je kapetan naredio da bude uz kovčeg, ali da je došla služavka i rekla mu da nitko ne smije boraviti u sobi i neka izađe. On se naklonio gospodinu koji je ušao i otišao. — Kojem gospodinu? 206 Savjetnikov lakaj mi reče da je u sobu došao jedan od one dvo-jice kavalira koji su dojahali posljednji. Tražio je svoju lisnicu. Kad je dievo^ka ist^ate. laka^, wv \«. U-aŠ&O, "& sfcm&c )e ostao s djevojkom u sobi. Hela klikne: — Ali, Gašo, zašto to nisi odmah rekao? — Tek sam se sada sjetio toga, a djevojka je bila &itavo vri- feme u sobi i čistila ogrtače. U gosta ne mogu posumnjati, a

možda ni u nju. — Sto se nje tiče, to je dvojbeno — veli Hela. — Koja je ta djevojka? — pita barunica. — Ona plavokosa Krasanka. Magda se lecne, sjetivši se tek sada kako joj je Hela odredila da te večeri čisti ogrtače. Mlada kontesa odmah priskoči u obra-nu Krasanke: — Sasvim pravo sudiš, Gašo. U nju se ne može posumnjati ni časa. — Vidjet ćemo, smije li se ili ne smije posumnjati — digne glas Hela i neprijateljski pogleda Magdu. Barunica se uplete: — Budući da je ona bila tamo, neka se pretraže njezine stvari. — Hela ima pravo — oglasi se Magdina majka. — Djevojka takvog morala daje dosta razloga za sumnju. Mladi Adamović prepusti riječ gospođama i pozorno prati njihove izjave. Međutim, upita Gašu. — Red, molim te, gdje su ona dva strana kavalira? — Nestali netragom iz dvorane. Odmah se umiješa Hela i živo prosvjeduje: — Gospodine Adamoviću, pošli ste predaleko. Na tu dvojicu ne smije se posumnjati ni načas! Plemići su, otmjeni. — Oprostite, ne poznam ih. A i nisu se nikom predstavili. — Predstavila sam ih samo savjetniku jer je on želio s njima govoriti. — Molim, onda je to drugo. Ali, u svakom slučaju, ne znamo tko su oni i što su. — Onda znajte: mladi se zove Karlo Hochberg, a drugi je Stanislav Rajner. Obojica besprijekorni plemići. Bio bi upravo skandal kad bismo makar kojom riječju povrijedili gostoljubi- vost ove kuće. Domaćica očito nije sklona ovoj dvojici za koje se zauzela Hela i pita je: — Otkud znaš, Helo, da su oni, uistinu, ono što se prikazuju i da su to zaista njihova imena? — Ali, draga tetko, onda bismo morali posumnjati u svako- ga tko nam se prvi put prikaže. A vi znate da su me oni prije mno- go tjedana štitili putem i upozorili da bih na putu u Osijek mo gla naići na Varnicu i vratili me u dvorac. — 207 — I pratili su vas — dodaje mladi Adamović — i ostali su s vama dugo... A čujem da su se nekoliko puta i pojavili u bli- zini dvorca. — Da, gospodine, tako je bilo. Brinu se za tuđe dobro. Po- zvala sam ih da me opet posjete. — Moram vam vjerovati, konteso, — nakloni se Adamović — a ipak istražiti tko su. Sigurno imaju i dokaze o svojem pori- jeklu, a negdje i obitavaju? — Gdje su sada? — ubaci pitanje netko od gospode. — Rekoh: sasvim neviđeno i neopaženo izašli su iz dvorane. Nisu se ni oprostili. Gašo, jesi li ih vidio kad su odlazili? — pita Adamović. — Otkako je gospodin savjetnik otputovao, nisam boravio u garderobi. — Gdje je gospodin barun? — pitaju gospoda. — Gospoda su otišla u sobu za kartanje i ne žele da ih sme- tamo. — Najprije idi i potraži onu dvojicu gospode pa nam onda javi. Nakon tog baruničina naloga lakaj ostavi dvoranu.

Gosti nagađaju, raspravljaju i razmišljaju. Svim su mislima i brigama uz svoj izgubljen nakit. Sad im je najveća briga tko je ukrao dragulje i novae. Ako je netko u dvorcu, onda je i vje-rojatnije da će ih dobiti natrag. Kad je Gašo izašao, sumnje se neprestano pletu oko dvojice kavalira koji su stajali tako dugo povučeni u kutu dvorane, a da se nisu nikome približili. I gosti sabiru sve okolnosti kako su se pojavili, kako su otišli iz dvorane, a sigurno i ostavili dvorac. Čekajući tako u razgovoru lakaja, sve vise u njih raste sum-nja. Kad se vratio Gašo, gotovo su ga okružili. Svatko želi nešto pitati. — Nigdje ih nema. Lakaj i vele da ih nisu vidjeli izići jer su svi bili u družinskoj sobi na večeri. U garderobi sam našao samo služavku, a ona veli da ne zna ništa o njima. Takvo saopćerije uzvitla sumnju do vrhunca. — Čudne kreature — naglasi Adamović Cepinski s nekim naročitim veseljem zato što je opazio da se Hela zauzima za njih. Medutim, ona primijeti: — Sasvim je isključeno da se ne bi oprostili i poklonili do- maćici prije nego odu. — Pa ipak, eto, nema ih, niti su gdje u kojem salonu, a niti do- lje. Valjda nisu izašli u perivoj da sanjare? — Bilo kako, bni su sumnjivi — uzme riječ jedan od starijih plemića. — Ako im činim krivo, dat ću im zadovoljštinu. — I ja — upadne sada Adamović Cepinski. — Uistinu, čovjek ne zna što da misli, a ipak je sasvim nerazumljivo da netko dođe u tudu kudu, predstavi se samo kućedomaćinu i visokom gostu i opet nestane iz dvorane. 208 Hela se ljutito okrene od njih i naredi lakaju: — Djevojka je dolje u garderobi, valja, dakle, otići u njezine prostorije i pretražiti stvari. Ona je, zapravo, istjerala lakaja iz garderobe i sama ostala u sobi. — Pardon, baroneso, nije ostala sama, nego s jednim od one dvojice sumnjivih gostiju — primijeti Adamović. Cini se, kavalir nastoji svojim sumnjama da draži Helu. Za-to ona primijeti: — Vama pruža naročiti užitak da sumnjičite moje najnovije znance. Što će biti ako se ispostavi da ste na posve krivom putu? — Onda ću svakako izvršiti svoju dužnost i dati im zadovolj- štinu kao što sam već obećao. — Dakle, neka se pođe u pretragu, najprije kod djevojke, a zs.lim kod svih onih koji su bili u službi pred garderobom — pre- dloži barunica. — Prihvaćamo — veli Adamović i odredi nekoliko gospode da s lakajem izvrše pretres. Izašli su iz dvorane. Iza njih je ostalo uzbuđenje. Barunica sve vise očajava. U njezinoj kući da gosti izgube svoj nakit! To ne bi mogla nikad preboljeti. Magda se približila prozoru uz koji stoji Hela, zagledavši se u perivoj kao da tamo nekoga traži. Mlada kontesa spočitava se-strični: — Tvoja mržnja prema Krasanki prelazi granice ljudskog razuma i svakog osjećaja. Kao da si odlučila ovu nesretnu djevoj- ku otjerati u samoubojstvo. — Ja? Lijepo! A nije li svaki čovjek u ovoj dvorani posum- njao u nju? Ako nije kriva, još će vise briljirati njezina nevinost. — I hoće, ali ipak ostaje sramota da su joj pretraživali opre- mu i kovčeg. Zbog toga neće nikad dobiti namještenje. A znaš li što to znači za nju? — Djevojke takvog morala nađu za sebe uvijek službu, kao što je to dobro naglasila tvoja majka. — Moja majka je zavedena tvojim uplivom. — Ako je ta tvoja Krasanka tako vrijedna, zašto si je onda

dala meni u službu? Reći ću ti: nisi je htjela imati jer te zasje- njivala svojom ljepotom. Naravno, otkako ti služi za domjenak s provizorom, ona je najednom postala suho zlato. A što će biti ako ti provizora preotme? S kojeg bi se razloga ona izlagala za tebe? Zašto bi hodala okolo u služinskoj odjeći? Vidjeli su je s nekim mladim muškarcem kojega nije nitko poznavao. Zašto se ona tako brine za provizora? Možda zbog tebe? U to moraš i sa ma posumnjati! Ovo razlaganje nemilo se kosne Magde. Nikad nije posum-njala u Krasanku, niti joj je to palo na um. Ipak joj je srce sada zakucalo nekako neobično. Tjera od sebe ovu sumnju, ali se ona vraća i nemilo je nuka da razmišlja o Krasankinoj ulozi u njezi-nom ljubavnom romanu. 14 Zagorka: Vitez slavonske rarai 209 Hela je promatra i naslućuje što se događa u njoj. Nakon duge šutnje, Magda odgovori rođakinji: — Baš ti nije na cast što si je uhodila. A tko je tvoj uhoda? — Već sam ti rekla da mi je dužnost uvjeriti se koga imam uza se. Poslala sam za Krasankom nekoga tko mi je vjeran. Vi- djet ćeš — jednog dana izbit će na javu da je Krasanka trčala za sebe, a ne za tebe. Nisu mogle nastaviti prepirku. Naglo su se otvorila vrata i ulaze gospoda koja su tek nešto prije otišla na pretragu. Svi se čude što su se tako brzo vratili. — Ništa niste pronašli? — pita očajno domaćica. — Mislila sam da će biti tako. — Samo časak, svijetla barunice — veli prvi kavalir i okrene se k vratima. Ulazi Gašo. U ruci mu je muški ogrtač. — Što je to? Valjda niste našli u družinskoj sobi muški ogr- tač? — pita domaćica. — Da, svijetla barunice, našli smo. Magda i Hela pohite naprijed. Obje bez daha. Hela od rado-sti, Magda od teškog razočaranja. Slavodobitno nosi Gašo ogrtač, metne ga nasred stola, raz-mota i pokaže džepove. Iz njih svjetlucaju dragulji, dijamanti, zlato, smaragdi... Nitko i ne pita gdje su pronađeni. Svatko kliče od radosti što se opet sastaje sa svojim nakitom. I navaljuju na Gašu neka isprazni džepove kako bi se uvjerili da ništa ne manjka. Barunica je ushićena što je napokon s njezine duše pao teški teret. — Gdje si to našao, Gašo? — pita Hela. — U sobi u kojoj spavaju sobarice. Baruničino se lice namršti i ona porumeni od stida i neprili-ke. Dakle, ipak njezini ljudi. — Kako? Gdje si našao? U čijem kovčegu? — U Krasankinom. Gospoda su bila prisutna. — Zajedno s kaputom? — Jest, bio je položen na dnu kovčega, a njezina odijela na- slagana na njemu. Magdin pogled zaustavi se na Helinim usnama razvučenim u zlobni smiješak. Mladoj kontesi srce se stegnulo od boli dok je slušala lakaja i gospćdu. Istodobno je muči pitanje: otkud taj muški kaput? Vlastelin Adamović vodi čitavu stvar, gleda sve ka-valire redom i pita: — Gospodo, čiji je ovo ogrtač? Skupocjen je i odlično kro- jen. Dakle? Nitko ga niti ne ogledava. Svatko smjesta izjavljuje da ne pripada njemu. — Dakle, ogrtač ne pripada nikome, a naden je u Krasanki-

nu kovčegu? To je vrlo čudno — tvrdi Hela. — što vi mislite, go spodo? 210 — Nerazumljiva zagonetka — veli Adamović. — Ne pripada li možda jednom od one dvojice čudnih ta- janstvenih gostiju? — pita jedan od gospode. — Tko bi to znao? — To može znati samo Krasanka — smjerno upozori Gašo. — Jest — potvrde svi. — Samo ona. — A nisi li ti, Gašo, svlačio kapute gospodi? — pita baru- nica. — Jesam, svijetla gospodarice, ali mnogi su ih svlačili sami. Tako naročito ova dvojica, skinuli su ih još prije nego što sam ja došao da im pomognem. Smotali su ih i predali, a ja, i ne gleda- jući, smjesta sve nosim u sobu djevojci koja ih pregledava, čisti i vješa na klinčanice. — Idi i dovedi je — zapovjedi Hela. — Zar ćeš je osramotiti javno pred svima, Helo? — zauzixna se Magda. Ali su svi već prihvatili prijedlog. — Da joj nisi rekao ni riječ zbog čega je zovemo — dopuni Hela zapovijed. Gašo ponovno izlazi iz dvorane i pohiti niz stepe- nice. Gospoda i gospođe okružile su ponovno barunicu i svako uzima svoje prstenje, novce, nakit. Svatko radosno pozdravlja okolnost da je vraćeno sve do zadnjeg prstena. Sva smućena uz prozor stoji Magda i gleda u oblake. Duša mlade djevojke bori se sa sumnjama što ih je posijala Hela. Onda osluhne kako njezina rođakinja tumači Adamoviću druge motive koji su mogli natjerati djevojku da posegne za nakitom. — Pitate me, gospodine Adamoviću, zašto bi djevojka ura- dila nešto tako? Velite: nije moguće da je ona sama tako nešto učinila. Eto, recimo da je ona zaljubljena u nekoga, a nema mi- raza, zar nije vjerojatno da je, kad vidi toliko dragulja na okupu, uhvati želja da sebi pribavi uvjet za ženidbu. Ne velim da je ta ko, ali može biti. — I vise nego ^vjerojatno — potvrđuju redom gospođe dok se mlade djevojke zgražaju i obaraju oči od stida. Gospoda povlađuju Heli, a vlastelin Adamović nastavlja ra-spravu: — Kako su dragulji dospjeli u džepove ovoga kaputa? Da kaput nije plemićki, moglo bi se posumnjati: vlasnik ogrtača iz- vadio je dragulje iz kovčega, spremio u svoje džepove i dao dje vojci da sakrije. — Ili je ona opazila da taj delija krade pa je ukradeno po novno ukrala. — Razlog koji je doveo djevojku na takav teški delikt mo- gao bi, u svakom slučaju, biti usredotočen u ljubavi — i onda ako je bila samo nečija pomoćnica i u slučaju da je bila izvodi- teljica ili čak intelektualna začetnica. — 14* 211 — Ali, gospodin je, naravno, istaknuti pravnik, sudeći po va- šem širokom razjašnjavanju — i Hela nastavi još oštrijim riječi- ma: — Mogli biste se odmah prijaviti za branitelja ovom tribu- nalu koji sudi o krađi u služinskoj sobi. — Ako baronesa primi ulogu tužitelja, onda je sudbenost sva- kako u opasnosti da ne bi mogla biti objektivna. — Odaberite drugu tužiteljicu u ovom služinskom procesu

— dobaci Hela prezirno. Adamović je zagrizao usnu, a pogled mu odaje da je zaustavio žučljivi odgovor. Svi opaze da je između ovo dvoje počeo dvoboj u kojem on pati, a ona uživa. Tada on korakne k njoj, ali Hela mu okrene leđa: — Odmah ćemo doznati da ogrtač, koji je gospodin Adamo- vić nametnuo dvojici mojih znanaca, ne pripada nijednom od njih. — Bit će dobro da sakrijete kaput — da ga ne vidi kad uđe. Konverzacija je načas zapela. Svi su pogledi upereni u vra- ta kroz koja očekuju dolazak okrivljene djevojke. Najbliže vra-tima je Hela. Njezino lice odaje neku prikrivenu radost. Vrata se otvaraju. Svi su ušutjeli. Krasanki se čini — zovu je da štogod popravi na haljinama dama i uvjerena je da su se gosti razišli negdje po salonima. Prešla je prag. Začudi se. Gašo za njom zatvori vrata i stoji joj iza leđa. Svi gledaju djevojku u smeđoj suknji, nekom crve-nom prsluku i sa smeđim kapišonom na glavi. Volan oko kapi-šona pada joj odviše duboko na oči. Ipak se razabiru prelijepe oči, uokružene dugim tamnim trepavicama, plemeniti nos, tople rumene usne. Svatko razabire da su crte njezina lica skladne i li-jepe kao žto joj je put napadno bijela, nadahnuta ružičastim od-sjajem. Djevojka ne može shvatiti zašto je svi gosti gledaju. Zašto su baš njoj posvetili pažnju. Jer, eto, gosti stoje u velikoj skupini i upiru poglede u nju. Obuzima je smetenost naočigled takvog interesa za njezinu licnost. Sva zbunjena obori pogled i čeka da je oslovi gospodarica. Barunica naglo uzima kaput što ga je prebacila preko naslo-njača i upre prema Krasanki. — Ciji je ovo ogrtač? Smjesta ga je prepoznala. Začuđeno gleđa barunicu, a onda njezin pogled potraži među gospodom Dragomira. Cini joj se: on je uzeo kaput i donio valjda dragulje. Ali već u drugoj sekundi pobija ovu misao jer on ne zna kamo i kako je sakrila njegov kaput s nakitom. Ipak, barunica drži u svojoj ruci njegov modri novi skupocjeni ogrtač. Zbunjena, ne nalazi izlaz. A gdje je nakit? Na urn joj pada ovo pitanje i još se vise zbuni. Ako ju je razboj-nik uhodio i vidio kamo ona odlazi i ukrao dragulje? — Zar nisu u džepovima zlato i dragulji? — pita Krasanka. 212 ?1-' Podsmjehivanje nekih dama pokrene njezin mozak i svijest. Ponovno tražeći uzroke takvu ponašanju i baruničinoj šutnji, Krasankin pogled zaluta k Heli. Trijumfalno blista lice ove ljepo-tice. Od tog sjaja pada u Krasankino srce teški mrak. Nešto se dogodilo. Sagnula je glavu kao da se uklanja nekoj velikoj opasnosti Sto se ruši nad njom. Domaćica izmjenjuje nekoliko riječi s damama, a zatim se dkrene Krasanki: — Naravno da je nakit bio u džepovima. Inače ti ne bi sa- krila kaput na dno kovčega! Djevojka se htjela nasmiješiti i odgovoriti da je ogrtač zaista zbog toga sakrila, ali je smjesta zaustave pogledi u kojima čita neke ružne misli i od njih se sva zbuni i strese. — Zatečena si, je li? — Svijetla barunice, zašto bib. bila zatečena? — Reci zašto si uzela nakit? Protegnula se, uzdigla glavu da nešto kaže, vikne, ali joj je zapela riječ. — Odgovori — zašto si ukrala? Ukrala! ... Riječi joj igraju pred očima. Ukrala? ... ukrala? ... Svaka riječ dobiva grdne oblike što su kao neke male živo-tinje i kreću se, gmižu, protežu, plaze po njoj. Od toga joj se smu-ćuje, tako strahovito smućuje i bije joj u glavi i magli joj se pred očima. Uši su je izdale. Ne čuje ništa. Kao da svi

nešto go-vore jer im se miču usne, ali ne može ništa razabrati ni čuti. Misli su joj nekud odletjele, sakrile se, pritajile, sklonule, što je to? Što se zbilo? Što se govori? Zašto je gledaju? Što hoće od nje? I sikrene pogled u gospodu ... Traži Dragomira... Uzalud... — Gle, traži pomoć od gospode. To je vrhunae drskosti! — primjećuje ženski glas. Ovo je sada točno čula, ali ne shvaća smisao. Preveliko uz-buđenje potreslo joj čitavo biće. Blizu je nesvjestice. Ipak osjeća da su je ovdje javno osramotili. — Svijetla baruniče, ja sam spremila — da ne odnese Var- niea... Praskavi smijeh pada dvoranom poput pljuska vodopada i poštrca je porugom. Taj smijeh povrati njezinu svijest koja je već na pola puta u mraku. — Cuješ li, Magdo? — okrene se Hela k svojoj rođakinji. Ona ne odgovara. Sva je potištena od muke i sumnje. Heli- no ponašanje sve vise osvješćuje Krasanku i budi iz mrtvila njezin mozak. Baronesa djeluje na njezino stanje poput hladne vo-de na vrelo čelo. Budno pazi na Helino držanje, a njezine primje-dbe prodiru joj u sluh. — Evo, dokazano je — ukrala je! Sva se krv digne Krasanki u lice. Snaga joj raspali dušu i srce: 213 — Baroneso, ne smijete tako nešto reći poštenoj djevojci. — Izvedite napolje drzovitu djevojku! Zatvori je, Gašo, dok ne dođu žandari! — naredi Hela. — Neću se maknuti odavle dok baronesa ne opozove uvredu! Poštena sam i to mogu dokazati! Podigla je glavu i prebacila smeđi volan na tjeme, ali joj pa-da natrag. Razveže služinski kapišon i skine ga s glave. Svjetlost obasja bujnu Krasankinu kosu. Povišenim glasom ona se dalje brand: — Obukli su mi ovo odijelo jer moram zaslužiti kruh. Ali se ne dam poniziti. Ne dam se osramotiti. Kći sam poštena, ali siro- mašna oca. Tko mi smije reći da sam ukrala? Tko? Gospoda vise ne vide krivnju već samo ljepotu pred kojom zaboravljaju sve što su prije mislili i govorili. A oni koji su s la-kajem pronašli kaput u njezinom kovčegu vrpolje se. Jedan od njih stade se ispričavati: — Gospođice, dragulji su nestali, a gospoda barunica nare- dila je da izvršimo pretres. Istina, našli smo u kovčegu taj ogr- tač, ali možda ga je tamo sakrio tko drugi... — Ne, ja sam ga sakrila i saznat ćete zašto... — Recite, zaboga, odmah — dokažite nevinost. — Ne smijem dok ne dođe onaj koji treba da to razjasni. Bojim se odati da ne bih, možda, pomrsila kakvu njegovu osnovu. Gospođe se stadoše buniti. Neka starija dama ljutito ukori gospodu: — Stidite se, ispričavate kradljivku zato što je lijepa! Hela se posprdno okrene Adamoviću: — A vi, branitelju, što imate reći na to? — Cekam vaš sud, baroneso. Onaj koji je počeo raspravu upita glasno: — Čiji je ovo kaput, gospođice? Krasanka odgovori samosvjesno: — Rekla sam da nisam ovlaštena da to kažem. Onaj kome pripada sam će reći sve kada to bude smatrao za shodno. Gospođe se uzbune i prosiplju po njoj nove sumnje: — Znači, ima ortaka! Nagovorio ju je- i sigurno joj obećao nagradu. Hela prasne u smijeh: — A tko je taj za koga se tako vrelo boriš? — To će on sam reći. — Dosta je toga razgovora. Zatvori je, Gašo, i zaključaj, a sutra neka se odvede oblasnim vlastima.

Krasanka se uzbuni i plane: — Sramota je tako okriviti sirotu i poštenu djevojku! Okrene se k Magdi i pita: — Zar i vi mislite da sam mogla ukrasti? Na te riječi trgne se kontesa, dok je Krasankin glas zadrhtao od zadržavanog plača. Ovaj drhtaj dotakao se njezine duše. Ne! 214 Ne može vjerovati, nikako ne može. Ali čiji je to kaput? Tko je od plemića u vezi s njome da bi njegov kaput mogli naći u kov-čegu? Makar je Hela pokušala baciti u Magdinu dušu sjeme Iju-bomore, ipak u ovom času ona pristaje uz nju i zamoli barunicu: — Ne dajte je zatvoriti. Jamčim da ona nije ukrala. To ni kako nije moguće! — Kad se ti za nju zauzimaš, možda i nije, ali sutra ćemo sve izvidjeti. Danas je moramo zatvoriti da ne utekne — ... I ne pripravi svojeg ortaka — zato i ne kazuje njego- vo ime — doda Hela i zapovjedi lakaju: — Vodi je, Gašo! Izašla je iz dvorane, ali na ogradi stepenica morala se pridr-žati. Osjeća da će je ostaviti svijest. Gašo je grubo gurne: — Naprijed, kradljivice! Toliko bijede ne podnosi. Skupi još posljednju snagu i trči u sobu za služavke — tu pada na postelju i obeznani se... U dvorani su ostali pod dojmom Krasankinih riječi i ljepote. Gospođe su uvjerene da je ukrala, a gospoda su spremna da op-roste — ljepotici... Vlastelin Adamović se nešto uzbudio i počne razlagati go-spodi: — Tko zna, nismo li se prenaglili. Zapravo, moje dame i go- spodo, njezin otac je bio pošten čovjek, a i majka. Djevojka je dugo bila na dvoru grofa Pejačevića i bilo bi se opazilo da su se u njoj pokazali takvi instinkti. Najbolje je može obraniti ono što je rekla kontesa Magda. Na tu obranu ošine ga Hela prezirnim pogledom, dok kontesa Magda prihvati Adamovićeve riječi i nastavi braniti Kra-sanku. Ponovno se razvije razgovor o motivu krađe — a to može biti samo ljubav. — Gospodin kome pripada ovaj ogrtač mora biti neki pusto- lov koji je siromašnu djevojku zavarao tko zna čime. Drugi gospodin5upada pitanjem: — Ali kome pripada taj ogrtač? To se ne može ostaviti neri- ješeno. Vlasnik ovog ogrtača jedini može razriješiti zagonetku. Ponovno uzima riječ čepinski vlastelin: — Pravo vele gospoda. Vlasnik ogrtača jedino može riješiti zagonetku, a to je doista zagonetka. Molim, izvolite dobro pogle- dati: ogrtač ne pripada ni jednom od nas koji su ovdje prisutni. Bila su u ovoj dvorani samo još dvojica kavalira koji su se sasvim povukli od nas. Nitko ne zna njihovo porijeklo niti kako su do- spjeli ovamo. Bit će da kaput pripada jednom od njih jer, dopu- stite, oni pružaju sliku dvojice pustolova ... — Isključeno! — ubaci Hela. — Vase sumnje su zabluda. — Gdje su vam dokazi, baroneso? — pita je Adamović. — Znam razlikovati pustolova od plemića! 215 — Dosta je toga. Na pies, moje dame — prekidaju gospoda nemili prizor. I glazba zasvira ... Dolje, u veži dvorca, potražio je Gašo lugara i s njim izašao u perivoj. Dobro se ogledao da nitko nije u blizini i onda mu pri-povijeda što se zbilo i očajava: — Ona ih je ukrala, gizdavica. Dizala je nos kad sam joj ma- lo namigivao! A sada, eto, tatica! Jaoh nama obojici. što će Var nica kad ne nađe dragulje? Okrivit će i mene i tebe. Planut će

naše kuće u selu, a moji roditelji i braća platiti glavom. — Jao, Gašo, a ja imam ženu i djecu! Sto da radimo? — Ima samo jedan put da se spasimo Varničine osvete. Po- hitaj za njim i javi što se desilo. Rekao je Atanacko: konačit će večeras kod ribara na Dravi — tamo u Todora. Ako ti je do žene i djece, juri za njim jer će misliti da smo ga mi okrali pa će ka- zniti naše obitelji ni krive ni dužne. — Vidim, nije druge. Idem. — A kad se vratiš od Varnice, ne dolazi mi u blizinu, već pričekaj na onome mjestu gdje se uvijek sastajemo. Ili ću sam poslati vijest ili po mladom sluzi kojega je Varnica tek ovih dana zajatačio. Treba da budemo na oprezu zbog gospodara, a još vise zbog Varnice. Idi za njim, ako boga znaš! Lugar nestane u perivoj u, a Gašo pohiti u dvor. f f - OTIMACI NA DIOBI Sakriven šumom i šikarama, iz Valpova je Varnica jurio pre- ma Osijeku. Zaustavio se u malom ribarskom zakloništu. Nije mogao dočekati da se vrati u svoj glavni stan, u Bijelo Brdo. Že- Ija ga vuče da što prije vidi što nosi u džepovima, osim toga, k Todoru ima mu Gašo poslati glasnika ako bi otkrili varku i odre- dili potjeru. ! Put k ribarima vodi kroz duboko blato. Moraju jahati kora-kom. Iza Varnice ide dvadeset njegovih najpouzdanijih raz-bojnika, a uz njega su Ječmenica i Atanacko. Zaokupili su ga kao psi što su nanjušili plijen. Ćitavim putem draži ih predodžba na blistavo blago kojim će znatno povećati svoju pljačkašku imovi-nu. Svaki računa u svojoj glavi što sve posjeduje, koliko ga je do-palo od kojeg dijela ugrabljenog tuđeg blaga i što će ga još do-pasti od budućih otimačina. Svaki nosi u sebi strastveni nagon za novcem, za zlatom, kojemu služi svim svojim snagama. Svi su nagrnuli oko vođe da budu bliže onom blagu što ga nosi u dubo-kim tajnim džepovima ogrtača zarobljenog savjetnika Webera. Blizina dragulja privlači ih magički poput nekih tajnih zraka što prolaze kroz njihova tijela i povezuju im bića s onim ugrabljenim 216 I blagom koje im se prikazuje kao neka sunčana svjetlost. I nepre-stano pogledavaju otežala viseća krila ogrtača što klepeću oko Varnice. Svaki od njih osjeća te džepove, opipava ih, uzima u dlanove, mjeri njihovu težinu i sračunava njihovu vrijednost. Što se više približavaju kućicama ribara, brže kola zločina-čka krv. Varničino lice blista. Svaki udar teških džepova na Weberovu ogrtaču o njegova bedra uštrcava mu čudesni životni eliksir. Po-mlađuje ga, osjeća se prvakom čitava carstva, gospodarom kra-ljevstva, velikim gospodinom, prvim čovjekom do same carice. Katkad rukama potapša po džepovima da se njegova osjetila naslađuju dodirom velikog blaga. Još i sada gleda blještavilo na-kita na damama koje ga očaravalo pod svjetlom stotinu svijeća u dvorani valpovačkog grada. — što kažete, je li Varnica pametuje kao da su ga posadili na zlatni prijestol? — I vise nego to — upada smjesta Atanacko. — Ni carevi ni kraljevi ne mogu se takmičiti s blagom što ga nosiš u glavi. Jedan drugoga nastoji natkriliti u hvaljenju ne bi li ga u di-obi grabeža zapao veći dio. — Uh, ali ću baš divno uresiti svoju curu! Alaj ću je zakititi ovim zlatom! — kliče Varnica. — Što ti govoriš, komandante? Ti, pa cura?

Upit četovođe nemalo se kosnuo Varnice i on se okrene pre-ma njemu i uzme ga oštro na oko. — Kako ti to mene pitaš? Zasto ja ne bih imao curu? Tko to može meni da zabrani? — Pa ne može ti nitko zabraniti, ali mislim tako, mator si... U Varničinim očima bljesne povrijeđen ponos i on se okosi na četovođu: — Ja mator? Ti smiješ tako nešto kazati meni? Eh, čekajl Pokazat ću ja svima. Najljepša djevojka slavonske ravnice bit će moja. Zinut ćete kad je dovedem! Razbojnici samo slijegaju ramenima i šute. Ne vjeruju mu. A sada ih i vise zaokuplja plijen što ga nosi u džepovima negoli djevojka o kojoj govori. Zadahtani stigli su pred ribare i silaze s konja. Svatko baca uzde, ne dospijeva ni svezati konja i žuri se pod krov za svojim vođom. Ribari se strčali da pozdrave Varnicu kojemu su vjerni sa-veznici. Ali on neće da oni saznaju što on nosi kako ne bi i oni mogli tražiti kakav dijelak. I veli im gordo: — Samo vi ostanite vani, mi imamo da o nečem vijećamo! Pokorno se oni udalje, a Todor, vlasnik kuće u koju su ušli, smjesta istjera iz sobe svu svoju obitelj. Onda ulaze razbojnici. Na vratima gužva. Svaki bi htio biti prvi iza Varnice — da bude što bliže dok on iznese na vidjelo ugrabljeno blago. 217 U času su svi na okupu. Dovuku u sredinu stol na koji će Varnica pred svima istresti dragulje. Nitko ništa ne veli, ali sva-tko se boji da ne bi Varnica što ostavio u svom džepu. Tek što su ušli, smjesta svlače s Varnice skupocjeni ogrtač. — Što ste navalili kao gladni vuci? Derete s mene taj ogrtač kao vuci kožu s uhvaćenog janjeta! Čekajte, svatko će dobiti svo- je, svatko što mu pripada. — Nas pripada polovica — vele oni, gurajući se oko Varnice. — I mene polovica! — vikne Ječmenica. Varnica tresne rukom o stol. Oči su mu dvije ubojite cijevi: — A meni? što bi dopalo mene, proždrljive čavke? što biste vi dijelili da nisam na svoje razbojničko tijelo navukao kraljev- sku odoru? što biste vi svi mogli da nosite, da dijelite, grabite, da vas ja svojim tijelom i dušom ne vodim u otimačinu? Da ja svojim umom, što caruje nad vama poput kraljevske krune, ni sam obmanuo onu tamo Ijudsku raju, slijepu, gluhu i budalastu, što vjeruje svakoj riječi carskog savjetnika? Da ja ne držim za grkljan sve te jatake — i budalaste poštenjake ne uzimam u svoj procijep? što biste vi da vam ja ne dopuštam robiti i pljačkati pod mojim imenom? Što biste vi sami mogli oteti toj svjetini ovdje bez mene, bez mojeg imena? Ha — ha! Dali su mi čuvati svoje zlato! Cujete li to, vuci moji? Tko to može, osim mene? I sad još svi vičete za polovicom dok sam sve izvojštio ja, i ja — sve samo ja! I sve to što stekoste po meni! Vise ne mogu izdržati da dočekaju diobu plijena, a on im sada propovijeda! Od toga ih hvata strah i sumnja. što li on to namjerava? Zar će sebi uzeti polovicu, a drugu polovicu dijeliti njima i Ječmenici zajedno? Krv im ključa u glavama. I razbješ-njeni udaraju po stolu i počnu vikati. — Hoćemo li dijeliti kao uvijek po pravu i pravici ili ne? — A što se derete? Jeste li možda vi bili gore medu tolikoni gospodom okom u oko nasuprot dvojici kapetana viteza Hrabre- na koji su samo mogli da posegnu rukom u džep i svi biste vi visili onako redom kao suho meso u dimu? A što nisu to učimli — po- ljubite meni moj prljavi opanak! — Gdje se mnogo govori, ništa se ne daje! ... Znamo mi to!

Međutim, prvi kapetan povuče na stranu drugoga pa mu šapne: — Ala ti bila sol i hljeb! što si stao da se dereš? Varnica ho će da nas zavadi pa da sam proždre sav plijen. Otkako je bio u tvrđavi, u toj savjetničkoj odori — sve se nešto razgoropadio. Takav nikad nije bio! — Pogospodio se! I neka mu je cura tamo zapela za oko i svega ga smotala. Dok oni tako šapću, Varnica se ustobočio kod stola, a njegov ugojeni pomoćnik Atanacko uzme> da para šavove u podstavi. Pu-cketanje konca ulazi im u duše — nitko ni da dahne, Pogledi im se 218 oštrice zabadaju u raspor svilene podstave. I mislima i oči-ma grabe plijen, dragulje što im blistaju u mašti poput nekih velikih krijesnica. Svačije su oči na straži da ne bi među prstima komandanta ostala kakva blistava iskra dragog kamena. Šavovi su rasparani. Varničina snažna ruka izgubi se u du-binu džepa, zagrabi i izvuče napolje čitav pregršt samih odrezaka od raznog veziva ... Hvata ga drhtavica. Rine rukom do dna ... Izvuče i položi na dasku — olovne kuglice koje se kotrljaju po stolu — veselo se vrteći i kao da mu se podsmjehuju... Dahtanje Varničinih prsiju ispuni tišinu. Onda se njegova ruka divlje rine u džep jedan, pa drugi, razdera ga, grabi — a u rukama mu komadići svilenog, zlatnog veziva i još veći pregršt olovnih kuglica ... Poput groma tresne Varnica rukom o stol. Čitavo mu se vi-soko tijelo sagne nad neznatne stvarčice što ih je izvadio. Oči mu iskočile, krv mu briznula u lice. Onda poput divlje zvijeri rikne i baci se na Atanacka koji mu je prvi pri ruci. Hvata ga za rame-na, trese njime kao šipkom: — Pasji sine, živino tatska, amo dragulje! Ovamo dragulje dok te ne zadavim! Blijed od straha dršće Atanacko, pada na zemlju pod priti-skom Varničinih ruku. Na lieu mu se ogleda smrtni strah, na usta mu izlaze krikovi. — Nisam — nisam — ubijte me ako sam... Stavio sam sve — Ječmenica zna ... Kad je izgovorio ovo ime, Varnicu kao da su udarili bode-žom. Digne ruke s Atanacka i navali na Ječmenicu. Ovaj se brani mladenačkom snagom i otima iz Varničinih ruku. — Huljo kradljiva! Ukrao si moje dragulje! Daj moje dragu lje, III ti uzimam život! I guši ga i valja se s njime po zemlji vičući, tražeći od njega da mu kaže kamo je stavio nakit. Oni drugi nešto sumnjičavo šapću i promatraju komandanta. Sve im se čini — Varnica sa-mo izigrava. Nije li sve to učinio sam da može prisvojiti dragulje? Sve ih nešto podilazi sumnja da on laže... Odmah je nanju-šio da se nešto iza leđa zbiva i ogleda se: — A što vi ovdje šapućete? Zar ste se svi urotili protiv ma ne? Svi ste se uortačili da me ulovite, opljačkate mene koji sam podmetnuo glavu pod vješala da vas obogatim, sluge slugu mo- jih! Licem mu curi znoj. Pjena ide na usta, zubi mu se iskesili i žile nabrekle na čelu, pesnice zgrčile i digle. Cini se, sve će zdro-biti, slomiti, svima će polomiti kosti. Posegne za kuburom, uperi u njih cijev: — Tko je ukrao dragulje? Svi ćete ležati kao krepani psi na drumu! Govorite: tko je ukrao dragulje? Zatreptio je strah pred gnjevom, i Atanacko i Ječmenica se dižu i prisežu, kunu se: 219 — Gospodaru, evo kako je bilo. Obojica smo stajali jedan kraj drugoga, natrpali sve dragulje i zlato u džepove... Samo je Gašo znao i mi! ...

— Gašo? Ako je Gašo to učinio, čitavo će njegovo selo plar nuti! U prah i pepeo odletjet će i njegova kuća i njegovi do- mari... Očajno razočaranje uhvatilo je sve. Lamataju rukama, reže kao bijesni psi, viču, a Varnica prijeti smrću i Atanacku i Ječme-nici i Gaši — svima ... Netko žestoko prodrma vrata. Haramija se izdere, ali onaj vani ne popušta, već vice i traži da ga se pusti. Otvore mu vrata. U sobu bane čovjek u lugarskom odijelu. Sav je izmučen, za-dahtan. — Ha! Valpovački lugar. Ti si, dakle? Pasji sine, sad ćeš ispa- štatd. Tko je ukrao moje dragulje? — Baš to vam dolazim javiti. Šalje me Gašo. Bruka i sramo- ta u čitavom dvorcu. Otvorili su kovčeg — a onda... Bacili se na njega i zinuli. A on veli da su nakite i novce našli u dvorcu kod neke služavke, zamotane u muškom kaputu. Ona in je pre- metnula iz džepova ogrtača carskog savjetnika u džepove nekog plemića, samo se još ne zna tko je to. Ali ona je priznala da je uzela dragulje. Tako mi reče Gašo. Svi lamataju bjesomučno oko sebe. Varnica zavija poput zvijeri i prijeti se: — Jao ruci koja je posegnula za mojim xiakitom. Bit će hra- ne pticama. Sigurno je s draganom okrala moje džepove. A ka ko? Ej, Atanacko, kako si pazio na moj ogrtač? Nisam li ti rekao da se ne makneš od njega dok ja ne siđem? Jesi li se maknuo? — Nisam se maknuo, nisam! — Od straha pred njegovim bi- jesom Atanacko taji da ga je Krasanka otjerala i tvrdi da se nijfe udaljavao. — Kako je onda djevojka mogla do mojih džepova? Lugar odgovara: — Cistila je ogrtač i tako primijetila dragulje. Svi su je pro- glasili kradljivicom. Oni misle da je uzela ravno iz kovčega i ni- tko o vama još ništa ne zna. Tako poručuje Gašo. — Reci, pasji sine, tko je ta cura? Kako je zovu? — Krasanka. Već dvije i pol godine radi u dvorcu kao ko- morkinja, a sad joj svanu crni petak. Zatvorili su je. — Zatvorit ću ja nju pod crnu zemlju! Ni kapetani ni vile- njaci neće dugo gledati sunce božje! I oni su mi već tamo stali za petama. Da nisu oni pomogli kradljivicu? Ni strijela nije tako hitra kao što ću biti ja kad in stanem hvatati. Ni živina nije tako žedna krvi kao što će biti Varnica kad ih dobije u sake. Moja je osveta zapisana u paklenu knjigu. I svi đavli će mi stići u pomoć. A onda se protegne kao da se sprema skočiti na neprijatelja i zadaviti ga: air.. ?*'?? 220 —: Krasanka veliš da je zovu? Cvilit će poput ljute godine dok se ja zovem Varnica. Podijelit ćemo njezino djevojaštvo ka-ko nas volja — čujete li? A onda nas mora voditi u dvorac, ili u Valpovo, ili u Retfalu, i natrag pribaviti dragulje! Mora — ili će u močvaru. Svući ćemo je do gola i tamo izložiti komarcima i žal-cima močvarne gamadi. Okrene se lugaru i zapovjedi: — Ili ti, ili Gašo, točno javite gdje, kada i kako se može do te cure. A sad čuj, ako što izađe na javu i tebi ili Gaši zaprijeti opasnost, onda mi djevojku mora dovesti onaj Veljko koji ima mladu ženu u blagoslovljenom stanju. Reci mu — ne dobijem li u ruke kradljivku što prije, neće dočekati svoje potomstvo, ni žena, ni on, ni djed, ni baka! Svi će žderati kaljužinu močvare.

I stišće pesnice rasplakan za zlatom, razvikan, razdražen i očajan. — Nikad Varnica nije udario svijet tako strašnom osvetom kao što ću ja onu koja je ukrala moje dragulje! Moram je uhva- titi! Radite s njome što vas volja! Evo, imena mi mojega! Rijcč vrijedi. Svima je dajem na razbojnički sud! U plesnoj dvorani valpovačkog dvorca živo se pleše. Svatko je sretan što je dobio natrag svoje dragulje i svoj novac. Nitko više i ne misli na krađu. Nikome ne pada na um da u ovom času raspravlja o Krasanki i o njezinoj sudbini. Mladež se predaje zvu-cima glazbe i pleše, starije gospođe promatraju svoje djevojke i budno paze ne ogledava li se koji od mladih ženika, možda, ne-što više za njihovom kćerkom i smiju li njegovo zanimanje sma-trati ozbiljnim. Gospođe su uperile svoje lornjone na ulaz u dvoranu. Tamo su spazile dvojicu pristalih mladića u skupocjenim odorama. Mlađega u crvenoj bogato vezenoj, a starijeg u zelenoj, urešenoj raznim vrpcama. I gospoda i djevojke već su ih opazile i svi se pogledi svraćaju k njima. Baronesa Hela izazvala je svojom pri-čom ovo zanimanje za nepoznate strane plemiće. I sve nekako pies jenja, a sve vise se obraća pažnja na dva gospodina koja kre-nuše ravno prema barunici. Parovi napuste pies, svi idu prema domaćici. Svi nešto očekuju. Dvojica kavalira probuđuju u njima slutnje da će doznati nešto naročito. Dragomir se pokloni pred barunicom: — Svijetla gospođo, da li biste mi dopustili da odličnom dru-štvu nešto saopćim? Prije nego što je odgovorila, javljaju se dame i gospoda, uv-jeravajući ga da će rado poslušati što će im reći. I svačiji pogled upre se u lijepog stasitog mladića. Svatko priznaje da je plemićko odijelo kao sraslo s njegovim vitkim stasom, svaka mu je kretnja { govor vrlo uglađen, pokazuje naročitu profinjenost, premda je vrlo ležeran, svjestan svojeg besprijekornog salonskog nastupa. 221 — Bili smo prisutni kad je neki lugar javio da je vitez Hra- bren napao Varnicu pri polasku na Valpovo u goste odličnom društvu. Međutim, vitez Hrabren danas čitav dan sjedi u jednoj zgradi osječke tvrđave i, kad smo dolazili ovamo, on je ostao u toj Jcući... — Što time mislite reći — pita Adamović. — Plemeniti gospodine, želimo konstatirati da nije inogao biti istodobno na dva mjesta. — Ako je prirodni stvor — onda, zaista, nikako... — Uvjeravam vas, posve je prirodno biće. Prema tome, lu gar je lagao s nekim razlogom. — Ako vi govorite istinu, onda je lugar svakako lagao. — A zašto bi lagao? — nadovezuju odmah drugi kavaliri. — Da »savjetnik« može ostaviti ovaj dvorac i pohititi u svoj razbojnički logor. — Savjetnika smatrate mistifikatorom? Ali, mladi gospodine, ovo je odviše i za ovo romantično doba! — Niste li nikada čuli kako se Jećmenica jednog dana pojavio pred jednim vlastelinom u odori kapetana, udvarao gospođama i odnio im s vrata dragulje? — Imate pravo. Sjećam se, bilo je to negdje gore oko Iioka. — Dakle, Varnica je kopirao svojega mlađeg druga. Napeto sluša Hela što Dragomir pripovijeda. Nemirna je, iz- miče iz skupine i približi se k njemu: — Gospodine, ovo zapravo nije moguće. — Po čemu to sudite, baroneso? — Govorila sam sa savjetnikom — priznat ću sada pred svi- ma. Donio mi je iz Beča pismo moje tetke. Pismo je ovdje i za ista ga je pisala tetka. Tetka mi piše o onom plemiću kojega je odabrala meni za vjerenika — a savjetnik je o njemu govorio sa-

svim upućeno! — Što je rekao, baroneso? — Najprije je čekao moj odgovor na pismo, a kad sam re- kla da nikako neću prihvatiti zaručnika kojega mi šalje tetka, on me ispitivao, ima li tko drugi kome se odazvalo moje srce. Ako ima, on će se zauzeti za moju stvar. Dakle, vidite, htio je sa- znati, postoji li kakva ličnost zbog koje odbijam zaručnika da bi to on onda mogao saopćiti mojoj tetki. — A kad mu niste ništa rekli, da li se zadovoljio? — Ispitivao me nije li možda vitez Hrabren moj odabranik jer je čuo da zalazi ovamo. Tu su ludost pronijeli ljudi u ovom dvorcu jer ste vas dvojica ovdje svojedobno čekali Varnicu. — Smijem li upitati je li baronesa još što s njime govorila o kandidatu vaše uzvišene tetke? — Jest, pitala sam ga zašto taj gospodin ne dolazi da ga vi- dim i spomenula kako sigurno ima neku manu — možda je star, ružan ili čak kljast. — — što je rekao savjetnik? — Najprije da ne smije govoriti o njemu, a onda je priznao da taj zaručnik ne bi pristajao uz mladu djevojku i da se on sla- že da bi mi trebao mladi pristali zaručnik. Sada se Dragomir okrene Stanislavu i gleda ga kao da od njega traži neko odobrenje za ono što misli reći. On mu dade je-dva vidljiv znak očima. — Dakle, baroneso, vaš »savjetnik« je lagao! — Kako? Vi poznate kandidata moje tetke? — Poznam i velim da je u muževnoj snazi, pristao i bez ika- kve mane. — Otkud ga vi poznajet^? — upadne naglo Hela. — Ovo nije važno, baroneso, u teškoj opasnosti koja prijeti ovom dvorcu, odnosno, bolje, u kojoj ste svi lebdjeli. AH, na ža- lost, nemam ovlaštenja da govorim o tome. Dame slušaju sa sve vise zanimanja. Nastup lijepog mladića počinje u njima pobuđivati povjerenje da ono što govori nije bez temelja. Gospoda, naprotiv, s prikrivenom sumnjom slušaju njegove riječi pa se međusobno sporazumijevaju. Bistrom Ada-moviću čini se sve to vrlo vjerojatnim, samo ne može zatomiti svoje sumnje zbog porijekla ove dvojice, svima nepoznatih ljudi, i zapita: — Što biste još mogli dodati kao dokaz za svoju tvrdnju? — Još nešto dokaza dat će baronesa. Vi ste mu rekli da od- bijate zaručnika što vam ga je odredila grofica — vaša tetka? — I da sam već javno proglasila društvu u Retfali da se od- ričem tog zaručnika jer imam na umu nekog drugog. — A što je na to savjetnik? Nije vas odgovarao, nego vam je ponudio svoju pomoć, obećavajući, ako je taj vaš novi odabra- nik vitez Hrabren, da će mu pomoći do karijere, ali mu ga mora- te prikazati? — Otkud vi to znate? — zapanji se baronesa. — Od komandanta razbojnika. On, naime, ima jataka koje- mu je odredio da mu donese vijest dolazi li ovamo vitez i kako izgleda — i dolazi li ovamo zbog jedne od milostivih gospođica. Sve to mu treba da bi progonio svojeg neprijatelja, a mislio je, baronesa će sve odmah red. Međutim, nas dvojica smo htjeli gospodinu barunu sve to prikazati i obavijestiti ga tko mu za- pravo dolazi u posjet. Na žalost, stigli smo prekasno — on je već bio ovdje. A vi ste, baroneso, počinili grešku i prikazali nas dvo- jicu kao da smo vitezovi kapetani. A razbojnik je lukav i rekao nam je: ako se maknemo, čitava će ova dvorana poletjeti u zrak!

Ova izjava pokoleba povjerenje slušalaca u Dragomira i nje-govo otkriće. Nitko ne može dokučiti da bi ovaj dvorac mogao oštetiti taj savjetnik, čak i onda kad bi uistinu bio Varnica. — To bi moglo biti samo onda kad bi se u dvorac uvukli razbojnici i pripravili takav čin — razjašnjava Adamović. — Raz bojnik bi morao imati veze u dvorcu. 223 — Vrlo dobro, gospodine. Možda biste se sa mnom potru- dili iz dvorane dolje? — Vrlo rado, ali prije svega, molimo vas, možda poznate ovaj kaput? Spazivši svoj kaput u kojem su bili dragulji, Dragomir se silno iznenadi. Rekao je Krasanki neka dragulje čuva dok on ne zatraži. Pomoću tih dragulja htio je otkriti sve jatake u dvor-cu. Vidjevši svoj kaput, on ga ogleda. Džepovi su prazni, nigdje dragulja. Gospoda su ih pokrila stolnjakom čim su ona dvojica stupila u dvoranu jer je na njima ostala sumnja da su oni u vezi s krađom. Mjesto priznanja da je kaput njegov, Dragomir pita za-brinuto: — A gdje su dragulji? — Dakle, znate da je u vašim džepovima bio nakit? — Naravno da znam. — Kako vi dolazite u vezu s kradljivicom? — pita Hela. — Kradljivicom? Zar je nakit ukraden? — čudi se on, misle- ći da je Krasanki netko oteo nakit. — Jest, ukraden. Ukrala ih je neka moja služavka — odvra- ti Hela i doda — koja i nije naročito čestita. — Služavka? Ovdje u dvorcu? — Jest! Braneći se, stala je tvrditi da je nakit sakrila kako ga ne bi oteo Varnica! — Ali, baroneso, nemoguće! Nije to mogla znati nijedna slu- žavka, već samo ja i... — Otjerala je savjetnikova lakaja iz garderobe da može ukrasti dragulje. Sve je.već utvrđeno. Adamović upada, naglašavajući svaku riječ: — Da, ali Gašo je rekao da je u sobu došao jedan od kavalira koji su dojahali posljednji, a ona je istjerala savjetnikova slu- gu... Bilo bi potrebno znati, gospodo, je li tko od vas dvojice bio tamo. Sigurno je služavka onda uzela vaš kaput da ... — Vi ste svi u zabludi! Ja sam sišao jer mi je ostala lisnica u kaputu, ali tamo sam vidio samo gospođicu. — Kakvu gospođicu? — upada Hela. — Ona je kradljivica. Ukrala je novae i nakit. Gašo je to pronašao u njezinu kovčegu. — U njezinu? Uh, onda sve razumijem. Ne, ova koju ja mi- slim, nije ukrala! štaviše! — naglasi Dragomir. Svi su opazili ka ko mu se lice ispunilo gnjevom. — Gle, ova moja služavka ima u dvorcu svu silu branitelja — podrugljivo veli Hela. Opet su se Dragomir i Stanislav pogledali, ali ovaj put veo-ma značajno. Riječ preuzme Stanislav: — Neka nam baronesa ispuni molbu da se gospođica dovede ovamo! — Nikakvih gospođica nema u dvorcu, a služavka je već jednom bila središte pažnje ovog društva i mislim da je za da- nas dosta kuhinje u ovoj dvorani. 224 Domaćica pogleda Helu s izrazom negodovanja što preuzima njezinu ulogu. Ovo Heli zamjeraju i ostale gospođe jer im je ipak draži krasan mladić s tako divnim crnim očima. Kao da to osjeća, pokloni se barunici: — Svijetla barunice, dopustite da se dovede ona koja se ok- rivljuje, da ja osobno razjasnim cijelu stvar.

— Lakaj je djevojku odveo i zatvorio. Dozovite ga — odredi barunica. — Sigurno je vani. Sam Adamović ide, ali ga Hela predusretne pa se uputi k vratima i otvori ih. Na stepenicama čeka dok su dozvali Gašu i naredi mu: — Ako ti zapovjede da dovedeš Krasanku, reci da je legla i neće ustati iz postelje. — Hoću, vaša milosti — ali htio sam vam nešto saopćiti, ako smijem. — Govori brzo — čekaju me. — Polažem glavu na vješala: mlađi od ove dvojice kavalira je onaj koji je u tvrđavi s Krasankom govorio ispod franjevač- kog prolaza i šetao s njome, dok je ona bila u haljini Vinkovčan- ke. — Poludio si! To je plemić, moj znanac, s kojim sam se već nekoliko puta srela, a bio je i ovdje, u dvorcu, kad si ti s baru- nom bio u Beču. Dakle, sasvim je nemoguće! — Vaša milosti, kad sam ga vidio s Krasankom, imao je lije- pe crne brčiće i odijelo seoskog momka. Govorio je istim glasom kao sada, a po usnama bih ga prepoznao da ima sto vlasulja. Ri- jetko je vidjeti u muškarca tako crvene usne i tako bijele zube. A oči, baroneso, ne može sakriti preda mnom! — Ali Gašo, što bi on imao govoriti s njom? — Gledao je u nju kao da će je zagrliti! Bio je sav ushićen. Pričao sam vam, baroneso, o tome, ali vi ste rekli: »Ne zanima me ljubavnik moje služavke«. — Nisam mogla slutiti da bi se taj koji dolazi u Valpovo mo- gao sastajati s mojom služkvkom. — I ašikovao je s njom — sveticom! Sad ga vidim ovdje i prisežem vam — to je on! Stepenicama se uspinjao domaćin s Keglevićem i Pejačevi-ćem. Hela odredi Gaši da side, a sama otvori vrata dvorane kroz koja ulaze gospoda. Opazivši Dragomira i Stanislava, Prandau i Keglević zaboravili su na prisutne goste i dame. Polete prema dvojici plemića i Prandau vikne: — Ovi se pustolovi još usuđuju među moje goste? Smjesta da ste izašli ili ću vas izbaciti silom. Konsternacija zahvati goste. Još nisu vidjeli baruna tako raz-jarena. 15 Zaforka: Vitez slavooske ravai 225 — Ova dvojica htjeli su od mene izmamiti novce za savjet- nika Webera koji da još sjedi kod Varnice. A kad sam odbio ovu prijevaru, ovaj mlađi je rekao da se mora latiti krajnjeg sredstva. — Jest, moram se latiti krajnjeg sredstva — i otkriti baru- nu tko sam. Tim riječima opet Dragomir posegne u njedra i izvadi svile-nu lisnicu. Gesta koja je baruna prije zaprepastila sada ga postidi. — Molim gospodina baruna neka odabere dva prijatelja da zajedno s vama saslušate mene i mojeg druga — zatraži Drago mir. Znatiželjno društvo podupre Dragomira, a barun se vise ne može usprotiviti. Zamoli grofa Keglevića i Pejačevića da se po-trude za njim u salon. Vrata se za njima zatvorila i otela ih radoznalosti onih koji su ostali u dvorani u kojoj su sluge počeli pripaljivati svijeće u lusterima. U susjednom salonu pozove barun Dragomira i Stanislavada govore. Bez prethodnog dogovora sa Stanislavom, uzeo je riječ Dragomir. Ozbiljno i mirno gleda gospodu, dok mu je u ruci svilena lisnica. — Svijetli barune, nije mi drago što ste me prisilili da polo- žim pred vama jedno priznanje jer je to na štetu obaveza prema zadanoj riječi. Pokušao sam vam dolje na sve moguće načine do-

kazati da je u tvrđavi i ovdje bio Varnica, a da je savjetnik We ber... — I opet počinjete sa svojim izmišljotinama? — uznemiri se Keglević. — Ostavi ih, neka govore — ušutka ga grof Pejačević. — Dakle, što želite? — nestrpljivo pita barun. — Gospodine barune, u Beču su se našla tri zemljaka Hrva- ta iz Slavonije. Bio sam među njima najmlađi. Tamo smo slušali kakva razbojnička strahovlada hara našom Slavonijom. Jednog dana odlučili smo.otići u svoj rodni kraj, uzeti druga imena, uta- boriti se i voditi na neobičan način borbu protiv njih. I tako smo se dali na put kući. Jedva smo stupili preko granice, naišli smo na strahovit zločin. Razbojnik je kaznio jedno čitavo selo zato što mu seljaci nisu htjeli pomoći pri pljački nekih lađa. Popalili su kuće, muževe osakatili i poubijali, a žene i djevojke obeščasti- li. Tada su ih vezali za stablo. To smo vidjeli na svoje oči — i toliko nas je potreslo da smo položili zavjet: ni jedan od nas neće se oženiti dok svoj dom ne oslobodimo ovih strahota! — Krasno! — podruguje se Keglević. — Hoćete li zavjet iz- vršiti? — Da, gospodine, sva trojica smo- se zakleli — ako ne zatre- mo razbojnike ... — Poći ćete u fratre?! — upadne Keglević. 226 — Na vašem mjestu ne bih bio tako bezbrižno raspoložen, gospodine grofe ... — A tko ste, zapravo, vas trojica junaka? — upita barun. — Moji drugovi nose časna imena. Rođeni su na ovoj ravni- ci kao i ja. Eto, ovaj gospodin potječe iz obitelji Janković, a onaj drugi iz obitelji Mudrinić, a vi znate kako su to časna imena. Gospoda još uvijek ne pokazuju nikakva znaka da mu vjeruju ffi da bi bili spremni iskazati im vise poštovanja. I dok je Drago-mir htio nastaviti pripovijedanje o svojim drugovima, prekine ga barun: — A vi, gospodine? — Ja. To je u čitavoj stvari najteže. Otkrivanjem moje lično- sti mogla bi stradati naša zadaća na koju smo prisegli. Ali se po- uzdajem u šutnju i riječ velikaša koji će shvatiti zašto mi je šut- nja potrebna. — Ako nas uvjerite u istinitost svog otkrića i potrebu naše šutnje, možete se pouzdati. Ali prije svega — tko ste vi? — U ranoj mladosti izgubio sam majku, a uskoro zatim i oca. O mojem odgoju brinula se jedna odlična udovica, moja kuma.. — Vidi se da ga je odgajala žena, i još k tome romantična! — Varate se, gospodine zapovjedniče, — okrene se Drago- mir svojim čvrstim i odlučnim pogledom podrugljivom Keglevi- ću. — Ona me je odgajala suviše realno, ali sam u svojoj duši ostao ono što sam bio. Odgajala me za visoku karijeru, za oficira koji ima dužnost da dobro izgleda, lijepo se vlada i udvara svim mladim damama. Zbog toga sam bio često u protimbi sa svojom hraniteljicom, želio sam natrag u svoje ravinice i da ostavim dvor. — Kakav dvor? — Kraljevski i carski dvor. — U Beču? — Da, gospodine barune. Keglević se okrenuo k ostaloj gospodi kao da bi im htio re-ći: ovaj se opet izruguje s nama. Ali Pejačević poklanja Drago-miru vise pažnje i pita: — U dvorskoj ste službi u Beču? — Bio sam. Sada sam na višemjesečnom dopustu. — Kako ste došli u dvorsku službu? — Po svojoj odličnoj kumi.

— Ona je blizu dvoru? — Veoma blizu. Dvorska je gospoda Marije Terezije i njezi- na ljubimica. — što? — zaprepaste se barun i Keglević. — Vi tvrdite da ste — kumče grofice Gabrijele, tetke baronese Hele? — Da, gospodine barune. — No, to je ipak odviše! Njezin se mladić istakao u vojsci hrabrošću i poslan je u Rusiju s našim atašeom. — Tako je to prikazala kuma na moju želju. — 15* 227 — Na svako pitanje ima on odgovor! To me uzbuđuje do kosti! Sto još zapravo hoćete postići? — pita Keglević. — Da me smatrate poštenim i časnim čovjekom — što i je- sam. — Ali, gospodine — usplahiri se barun — vi biste htjeli da vam vjerujem da ste vl.. - — Kumče grofice Gabrijele, vaše rođakinje. Jednog dana ona mi je predložila neka zaprosim baronesu Helu koja ima silan imetak. Rekao sam kumi: »Neću svoju mladost unovčiti! Ako se oženim, hoću da imam uza se takvu ženu koja će mi biti najdraža od svih drugih, pa makar bez imetka«. A u međuvremenu već sam dao riječ drugovima da odem s njima u našu ravnicu da oda- vle protjeramo divlje zvijeri. I kumi sam predložio; idem i obe- ćavam na časnu riječ da ću se upoznati s baronesom i drugovati s njome, a da ona ne zna tko sam. — Desperatna romantika! — veli grof Keglević. — Rekao sam još: ako se između mene i baronese razvije ljubav, onda ćti je zaprositi, ali baronesa ne smije slutiti da sam u njezinoj blizini. Zato je grofica i pisala da je zaručnik u RusijL — A da li se među vama razvila ljubav? — pita vlastelin Ret- fale. — Hvala nebesima, nije — jer, nakon toga, mi smo naišli na onaj grozan zločin koji nas je vezao na zavjet. — I sada ne možete uzeti Helu zbog zavjeta? — pita barun, — Ne samo* zbog toga, već i zato što se mi ne ljubimo niti bismo se ljubili. Ona se svečano odrekla nametnutog zaručnika, a ja sam s tim vrk> zadovoljan. Moja se kuma na mene ne može ljutiti, a ja se sav mogu posvetiti svojoj zadaći. — A vase ime? — Krsno mi je Karlo, ali majka, kći ove ravnice, dala mi je ime Dragomir, kojim me svi zovu. Dakle, zovem se Dragomir Or iole". — Nećak đakovačkog biskupa? — Da, gospodine barune. Morao sam odati sebe i drugove da nam dopustite, ovdje provesti istragu. Nas trojica imamo u tvrđavi svoje zaštitnike gdje se krijemo i odakle upravljamo bor- bom. A sad još pročitajte i ovo. Pisala je grofica Gabrijela — i izvadi iz kožnate lisnice mirisavo pismo. Barun uzme zatvoreni omot, raskine pečat i čita. Gleda mla-dića i opet čita. Tek sada je posve uvjeren da ovaj govori istinu. Sav je postiđen i ujedno zapanjen tolikim preokretom. — Dakle, uistinu, ovo je vlastoručno pismo naše Gabrijele. Znači, vi ste Helin zaručnik? — Samo po želji kuminoj i caričinoj — i uz uvjet ako se me dia nama razvije ljubav. Nije se razvila, baronesa me odbila. Dok je malo prije pripovijedala gostima o svojem razgovoru sa »car- skim savjetnikom«, priznala je kako odbija nametnutog zaručnika

jer je odabrala drugoga. Dakle, molim vas, ne kazujte joj ništa, 228 Hi«* to bi i onako bilo sasvim suvišno. Ona ne bi znala čuvati tajnu, a nama je tajnovitost nužna. Dakle, molim diskreciju. — Zašto ste tako sretni što vas je Hela odbila? — Zato što želim osloboditi Slavoniju. — Lijep ideal za pjesnike današnjeg doba — veil Keglević, a barun uzme riječ: — Dobro, prešutjet ću to Heli. Razumijem vas potpuno — ali, dopustite, mladiću, vi ste se opili romantikom do grla. Ipak vas molim za oproštenje što sam tako postupao. Dat ću vama i vašem drugu potpunu zadovoljštinu. Nisam slutio s kime govo- rim, a vidite, ove naše price o Varnici pobudile su sumnju, jer je to ipak nemogućc, mladi prijatelju. — Ne znam je li baš nemoguće — veli Pejačević. — Znate li onu zgodu s Ječmenicom? — upozori on svoje prijatelje, a Dra- gomir upadne: — Gospodo, dopustite meni i mom drugu da vam dokažemo kako je to bio Varnica. — Prihvaćamo — veli barun veselo, ali Keglević baš nije ra- spoložen. — Onda molim da biste bili ljubazni, gospodine barune, i pozvali u veliku dvoranu lakaja Gašu. — Što hoćete s njime? On je moj najvjerniji sluga. — Da, gospodine barune, trebam samo njegovu asistenciju. Odmah su pozvonili. Ulazi lakaj. Na barunovo pitanje gdje je Gašo, lakaj odgovori da je u kuli gdje gospodi pri kartanju ser-vira okrepu. — Preuzmi njegov posao i neka dođe odmah. Trebam baš njega. Sluga pohiti da izvrši nalog, a Keglević stade ispitivati: — Recite, tko je taj vitez Hrabren i zašto se krije? — Mi nemamo toliko momčadi koliko bi trebalo za uspješno ratovanje s razbojnikom. Uz njega su sela Cepin, Bijelo Brdo, Tenje, Vladimirovci i Sarvaš. Ako ova sela združi, ima svojih lju- di na stotine. Protiv te mase mi se možemo boriti samo tajanstve- nim sredstvima. Ponajsprije, kad bi se znalo tko je vitez, Varnica bi ga po svojim jatacima smjesta pronašao. Drugo, on bi mogao ući u trag otkud vitezu plamti vatra s kacige i praskaju iskre... To je naš trik od kojega strepe razbojnici. Svi vjeruju da je on neka nadzemaljska pojava. Da se toga ne boje, svi biste bili, go spodine grofe, nastradali kad je ono Varnica navalio na Retfalu, a mi smo ga istjerali. — Vi ste bili tamo? — Da, mi smo bili. — A zašto niste došli u dvorac kad smo vas pozvali? — Iz istog razloga koji sam naveo malo prije. Uostalom, bili smo nas dvojica dolje s momcima, odjeveni kao i oni. Uzeli smo ponuđenu večeru i tada otišli. A sada molim, dopustite da se spo- razumijem sa svojim drugom kako ćemo govoriti s vašim lakaj era. 229 ZADOVOLJŠTINA Kad su se vrata salona zatvorila za domaćinom i njegovim prijateljima te sumnjivim plemićima, svatko je od gostiju osjećao da će se tamo, iza onih vrata, dogoditi nešto veoma važno. Nitko i ne misli na pies. Svi su sa svojim mislima onkraj vrata salona. Dvojica plemića zaokupila su svu pažnju i konverzaciju društva. Go-spoda su neprijateljski raspoložena prema pristalim strancima. U torn prednjači čepinski vlastelin, dok se Hela žestoko zauzima za njih.

— Baronesa zna o njima mnogo više nego mi — veli Adamović. — Onda bi nam ona morala sve objasniti — izaziva nećaki- nju domaćica. Gospođe i gospoda prihvate se te primjedbe, okružuju lijepu plavušu i mole da bi im otkrila tajnu nepoznate gospode koju je barun napao na takav način. — Ništa nije romantično u tome — veli ona. — Moj ujak i tetka bili su sa kćerima u Beču. Mene je uhvatila dosada i odlu- čila sam otići u Retfalu. Tamo sam imala mogućnosti da se nečim zabavim, naime — učila sam cijepiti ruže. »Cijepiti srce Zorislava Morovića« — pomisli u sebi Magda, dok je Hela gleda u oči s podrugljivim smiješkom kao da je namjerice draži. — Dakle, sjela sam u kočiju i odvezla se. Nedaleko od Valpo- va iznenada opazim nekih dvadesetak jahača koji su dolazili od Osi- jeka. Dvojica mladih kavalira zaustave moju kočiju. Jedan od njih, onaj mladi, otvori vrata kočije i vrlo uljudno reče: »Plemenita go- spođice, dvojica plemića žele vas upoznati da obližnjom šumom kruži čuveni razbojnik Varnica, a mi smo u potrazi za njime«. I onda mi rekoše neka se vratim u Valpovo, a oni će me pratiti. Na- ravno, okrenula sam prema kući. Kad su me ispratili pred dvorac, ponudila sam im okrepu — a oni su prihvatili s najvećim po- čitanjem. — Nije li Varnica bio samo izlika da se upoznaju s tobom? — pita sestričnu domaćica baronesa Dora. — Možda. Ne znam. Nikad ih dotad nisam vidjela. A nakon užine pozvala sam ih — neka navrate ako opet dođu u blizinu na- šeg dvorca, — I dobro su iskoristili tvoj poziv — veli barunica zlovoljno. — Odviše si povjerljiva, draga Helo. Ne znaš o njima ništa više? — Samo još to da su duhoviti, zabavni, odvažni, jer se inače ne bi usudili da uhode razbojnika. — Da nisu, zaista, kapetani viteza Hrabrena? — pita Dora. — Nisi ih to pitala? — Jesam, ali su oni najodlučnije poricali. — Kako si ih pozvala na današnju svečanost? — pita baru nica. 230 — Prije mjesec dana rekla sam im da ću danas slaviti i bila sam uvjerena da će doći. Neke gospođe ne nalaze ovo odviše zanimljivim, pa opet ras-predaju priču o krađi i rasipaju mržnju nad mladom djevojkom. Magda prekida njihovo razlaganje i odvraća napadaje od nje. Ne može podnositi objede kojima se nabacuju na njezinu pouzdanicu. Ali razgovor bude najednom prekinut. Otvorio se susjedni salon. Gospoda ulaze u plesnu dvoranu. Svatko istražuje kako je na domaćina i njegove prijatelje djelovao razgovor s dvojicom nepoznatih plemića. Cini se, gosti nisu odviše zadovoljni, niti im izgleda da su trojica velikaša saznala nešto neobi-čno i tajanstveno. Ipak, svi šute i čekaju što će objaviti barun. Dra-gomir pristupi domaćinu i nešto mu prišapne. Sve ih je začudila ova intimnost. Barun samo kimne glavom i okrene se gostima. — Molim dame i gospodu koji ste tamo u blizini vrata da se primaknete bliže. Neka prostor kod vrata ostane Slobodan. Ova odredba ih začudi i ujedno upozori da će kroz vrata ući neka naročita ličnost. Međutim su Dragomir i Stanislav stali sa stra-ne ulaza u dvoranu. Svi se tome čude i još se ne snalaze, kad u dvoranu ulazi pla-vokosi lakaj, zaustavi se i pokloni. — Zvao me svijetli gospodin barun? — Da, imam te nesto pitati.

Svi su se skamenili, dame vrisnule. Strelimice Dragomir uperi pistol j u lakaj a. — Gdje si podmetnuo barut u ovom dvorcu? Gašo u prvi čas izgubi dah. Male svijetle oči ukočeno zure iz-među žutim trepavica. S lica mu nestalo i posljednje kapi krvi. Usta otvorena, a ruke klonule uz tijelo. — čekam samo jedan jedini čas — zagrmi Dragomir. — Ka- mo si smjestio barut koji ti je Varnica naredio da zapališ ako mu zaprijeti opasnost. Lakaj trepne okom, a čeljust mu zadršće. U trenutku se baci natraške prema vratiifia, sagne čitavo tijelo da bi se uklonio Dra-gomirovu hicu i desna mu ruka posegne u džep. Ali mu se iza le-đa našao Stanislav, priskoči k lakaju i pograbi mu čvrsto desnicu. Dragomir spusti pištolj na zemlju i potekne u pomoć Stanislavu. Obojica upiru svu snagu da svladaju jakog čovjeka i pritisnu o zemlju. Vlastelin Adamović poleti ovoj dvojici u pomoć. Jaki se čo-vjek trza, otima, grize, baca amo-tamo. Sve se događa u tišini, samo se čuje dahtanje i soptanje čovjeka koji se otima. Na Dragomirovu molbu Adamović pretraži lakaju džepove. Izvadi iz njih dva pišto-lja. Dragomir mu otkopča prsluk. Uhvaćeni se brani, baca, da bi onemogućio pretragu. Iz unutrašnjeg prsluka izvadi čepinski vlastelin čitavu kesu dukata i neki komad papira. U torn času rikne lakaj poput ranjene zvijeri pa se baci na ruke koji razmataju papir. 231 Gospođe su potražile sjedaia. Noge su im klecale i ne mogu se držati uspravno. Barun poraženo zuri u lakaja. Keglević je mrk. Adamović je stigao k njima, pregledavajući oteto pismo i pruža ga barunu. Dohiti i Dragomir i razjašnjava: — Sasvim dobro nacrtan plan vašeg dvorca. Eto, vidite, ovdje su stepenice, a dolje na četiri mjesta neke debele crte i točke. To je Varnica označio kamo valja staviti barut kako bi lakaj mogao spriječiti ljudima izlaz iz dvorca kad Varnica ode. Gospođe su ciknule. Barun i ostali stadoše gledati nacrt. — Eto, zbog toga nismo mogli »savjetnika« zadržati svojim oružjem — veli Dragomir, a zatim odredi da se već sputanog laka ja odvede iz dvorane, dok barun krene s nekolicinom svojih gos- tiju dolje. Dragomir ih opomene da budu oprezni jer u dvorcu ima još i lugar koji je javio da, tobože, vitez Hrabren tjera Varnicu. — Dakle, i taj kojeg sam također smatrao tako vjernim! Neka ga odmah uhvate i zatvore, a sutra u zoru valja ih predati vlastima. Zamalo ležao je lakaj Gašo svezan između debelih zidova smoč-nice. Lugara nisu mogli nigdje pronaći, a sluge rekoše da je još po-podne nekud otišao. Za trećeg jataka nitko nije ništa slutio. A Gašo ga nije odao. Dolje ispod stepenica barun i njegovi gosti pokupili su prona-đene vreće s barutom. Gospođe su još u strahu od opasnosti koja lebdi u njihovim žilama. Htjele bi čuti što se to zapravo sve događalo iza njihovih leđa, u kakvoj je vezi Gašo s Varnicom i s onim barutom koji ih je imao baciti u zrak. I kad im sada Dragomir iznosi čitavu sliku posjeta »njegove ekscelencije«, gospođe su gotovo izgubile svijest od pomisli da je njima nasuprot stajao razbojnik i savjetovao im kako da zaštite dragulje od Varnice. Raspravlja se redom o svakom najsitnijem detalju, o svakoj kretnji, svakoj riječi koju je on izrekao. I tek sada nalaze u »savjetnikovoj« pojavi neke čudne okolnosti koje su onda opraštale visokoj ličnosti. — Sve što čirfi ličnost, prima se s uvažavanjem, a sve što bis- mo običnom smrtniku zamjerili, takvoj se visokoj ličnosti upisuje u račun osebujnosti koja je dopuštena samo njoj — veli Dragomir. Najviše je od svih pogođena Hela. Ona je s njim sjedila sa-ma samcata u salonu, raspravljala o svom zaručniku, o svojoj tet-ki, i baš je od nje htio izmamiti njezine naskrovitije tajne.

Uzalud se trudi da izbrise uspomene na boravak navodnog savjetnika. Junaci tih događaja najednom su izbačeni na časnu po-vršinu. Dvojica drugova, koji su još malo prije stcnjali pod sum-njama, iskočili su kao osloboditelji. Unatoč uzbuđenim razgovori-ma i sjećanju na »savjetnika« i njegove čine, dame sada traže po-gledima visoku zanimljivu Stanislavovu pojavu, a kraj njega sta-sitog lijepog Dragomira. Obojica su središte zanimanja. Društvo zapanjeno sluša kako im Dragomir ocrtava Varničinu pojavu. 232 41 "* 1 f PriČa im o svemu, a gosti razmatraju sve događaje, razgovore i prizore koje su doživljavali u tvrđavi. Dragomir im saopćava sve što se tamo zbilo i što su doznali od pandura Ficulina. Prešućuje samo sastanak s KYasankom i sve ono što je doznao od nje. — A sada bismo mogli završiti ove strahote — predlaže barun Prandau kao kućedomaćin — i nakon svega toga dobro se pozaba- viti. Moji gosti ionako spavaju kod mene, pa ćemo izgubljenu za- bavu nadoknaditi malo danas, a vise sutra. Dok svi- ostali prihvaćaju prijedlog, Dragomir oslovi domaćina: — Svijetli gospodine barune, došli ste u dvoranu onako uzbu- đeni i neskloni meni i mojem drugu u času kad se govorilo o kra- đi dragulja. Bit ćete, nadam se, potpuno suglasni kad vam saopćim da je ovdje povrijeđena cast jedne djevojke. Dužnost je svih prisu- tnih da se to ispravi. Molim vas, gospodine barune, odredite neka pozovu gospodicu Krasanku i stvar će odmah biti riješena. — To je naša viteška dužnost — naglasi Adamović i sam pre- uzme zadaću da dozove Krasanku u dvoranu, dok Dragomir čita- vu stvar razjašnjava barunu. Čepinski vlastelin brzo se udaiji iz dvorane i pošalje slugu da potraži Krasanku, a sam je pričeka u predvorju. Osramoćena djevojka probudila se iz polunesvijesti. Sjetila se svega što se zbilo s njome. Muka je savija od grdnih objeda što su ih gospođe prosule po njoj. Skončala bi se da nema nade da če Dragomir ipak sve razjasniti. Ali vrijeme je odmicalo, a njega ni-je bilo. Ipak, vjeruje da će on doći da je izbavi sramote. Aii mo-žda je otišao za Varnicom? Onda će nju predati vlastima. Sjedi na postelji, osluškuje svaki korak i svaki štropot koji bi dopro do nje. Najzad ustane, umije se, uredi kosu, skine služinsko odijelo i obuče svoju jednostavnu mođru haljinicu, Neće se svući ni do sutra u zoru. Odvedu li je vlastima, ići će u odijelu koje joj pripada. Na vratima sespojavi lakaj. Ona se uspravi. — Njegova milost, gospodin barun, zapovijeda da dođete. I strahom i nadom zatreptala je duša u lijepom tijelu. Pohi-tila je hodnikom. Stigavši u predvorje, opazi čepinskog vlastelina koji je obodri i otvori joj vrata. Već s praga razabrala je gospođe u živom razgovoru. Nisu se ni ogledale na nju, dok su je, naprotiv, gospoda dočekala radozna-lim pogledima. U toj modroj haljini izgleda poput proljetnog cvijeta. Bujna tamnoplava kosa blista u sjajnoj rasvjeti. Tamnomodre oči nešto su plane. Gospođe prekinu razgovor. Dolazak Krasanke ih osupne. Helu spopadne ljutina. Iz skupine izlazi Dragomir, ide ravno prema Krasanki, pozdra-vi je poklonom kao svaku drugu damu. 233 — što to znači? — šapću gospođe, a Hela se protisne naprijed i upilji svu svoju pažnju u Krasanku i Dragomira. — Oprostite mi, plemenita gospođice, nisam nezahvalan, ali dosele mi nije bilo moguće izvršiti svoju dužnost. — Onda se okre- ne društvu: — Moje gospođe i gospodo! Evo, zahvalite djevojci da

niste izgubili svoje živote i sve svoje dragocjenosti! Pogledi dama mogu pritajiti negodovanje i neprijateljstvo prema čarobnoj ljepotici u skromnoj modroj haljinici s tamnomo-drim očima i prekrasnom bujnom plavom kosom. Na licima gospode leži izražaj pritajenog divljenja i nekoliko njih zamole Dragomira da im razjasni stvar. — Netko je htio i tako odredio da ovu plemenitu djevojku po- šalje u garderobu da tamo izvršava poslove čistačice ... Mrak gnjeva pojavi se u lijepom Helinu lieu i svima razotkri-je njezinu golemu mržnju prema Krasanki. I Dragomir je ovog časa letimično uhvatio ovo Helino čuvstvo, ali on skrene pogled k barunu koji je okružen gospodom i nastavi: — Dok je gospođica bila dolje, čula je čitav razgovor između lakaja Gaše i razbojnika u lakajskom odijelu i kako kapetan dono- si dolje dragulje, sprema ih u »savjetnikove« džepove, čula je i kako će Gašo potpaliti barut, ako bi Varnici zaprijetila opasnost. — Kako je to mogla čuti? — pita Hela posprdno, a Dragomir brzo ponuka Krasanku: — Plemenita gospođice, izvolite odgovoriti — ispričajte sve ka ko je bilo. Skladno, sigurnim glasom priča Krasanka kako je nakon svr-•šena posla sjela na podnožak da se odmori. Bila je zaklonjena bezbrojnim ogrtačima. Čuvši da je netko ušao, pritajila se da je ne bi ukorili što se tako odmara i tada je čula dogovor Gaše i razbojnika u lakajskom odijelu. Kasnije je ušao »kapetan«, zapravo Ječmenica, u odori kapetana. Dalje se nije usudila govoriti da ne oda svoje poznanstvo s Dragomirom. Shvativši njezinu bojazan, on preuzme riječ: — Pukim slučajem upoznao sam plemenitu gospođicu u Ret- fali one noći kad smo protjerali Varnicu i vratili- se na poziv gro- fa i večerali u družinskoj dvorišnoj zgradi. Gospođica me tu vi- djela na čelu mojih momaka s kojima sam progonio Varnicu. Slu- čajno sam se s njome kasnije sreo i u tvrđavi i zapitao je da li je istina da je savjetnik Weber kod zapovjednika Keglevića. Dragomir opazi Helin mračni izražaj lica kad je nešto prošap-tala Magdinoj majci. Odmah je razabrao da je njima nešto pozna-to o tome. Nije mu izmakao ni prestrašeni Magdin pogled pa je tako upravljao svoju priču da ne oda ništa što bi moglo ugroziti Magdu, a još vise nastojao prikriti svoje vlastite osjećaje i sastan-ke s Krasankom. Bilo mu je jedino do toga da djevojci da zadovolj-štinu i pred svima naglasi ono što je odlučio: — Kad sam gospođicu oslovio i propitao se za savjetnika koji se nalazi u zapovjednikovoj tvrđavi, odmah sam imao razloga po- „jrms sumnjati da bi Varnica nekoga mogao pustiti bez otkupnine, a ka-moli tako visoku ličnost za koju će moći dobiti mnogo vise nego za bilo koga drugoga. Sve što mi je gospođica rekla, dalo mi je pobude da tražim dalje. I tada sam odlučio da iskupim provizora Zorislava Morovića kako bih od njega doznao nešto o razbojniku ... Ovako je mislio pomoći Krasanki i Magdi, ali Hela ne može prešutjeti i zlobno primijeti: — I vi ste otkupljivali Morovića? — Ja, baroneso. Meni je bio potreban — veli on. — Kad sam danas stigao ovamo s mojim drugom, gotovo smo se na stepeni- cama sukobili s gospođicom Krasankom. Bilo je sasvim prirod- no da gospođica kaže nama sve kad zna da progonimo razbojnika. I kad smo od nje sve doznali, morali smo brzo stvoriti odluku i još brže raditi. Ponajprije smo smatrali potrebnim oteti dra- gulje Varnici, upoznati njegove saveznike u dvorcu, a zatim smo odlučili otići gospodinu barunu da mu sve to kažemo — kako bi nam pomogao da uhvatimo razbojnika, a da vam njegovi jataci ne ugroze život. Plemenita gospođica hitno se dosjetila i savje- tovala kako demo oteti razbojniku dragulje. Otišao sam s njome

dolje i našao u garderobi Varničina razbojnika, u odijelu savje- tnikova lakaja. Gospođica Krasanka spretno je odstranila iz so- be nepoćudnog čovjeka. — To je, dakle, bilo ono čime je lakaj Gašo optužio gospo- đicu da je istjerala savjetnikova lakaja i ostala sama s nepoznatim plemićem? Sad je stvar razjašnjena — naglašava Adamović. — Da, tako je bilo. Ja sam, gospođe i gospodo, tobože zabo- ravio lisnicu i kad je gospođica odstranila »lakaja«, pazio sam na vrata, a ona je u savjetnikovu ogrtaču pronašla u podstavi uši- vene dragulje, sav nakit premjestila u moj ogrtač i još je vrlo dosjetljivo, umjesto nakita, natrpala u Varničine džepove zlatna i srebrena veziva i svu silu olovnih kuglica tako da su mu dže- povi bili puni i teški kako ne bi ništa primijetio. Tada sam oti- šao gore, a ona je uzela moj kaput da ga sakrije. Rekoh vam sve to zato što mi je dužnost prikazati hrabru i odvažnu djevojku koja vam je spasila dragocjenosti i živote. Da nije upozorila me- ne i druga na op'asnost od baruta, mi bismo pokušali uhvatiti razbojnika, ali bi njegovi saveznici izazvali eksploziju. Evo, go- spođe i gospodo, njoj treba zahvaliti što ste živi i zdravi. Nastade šutnja. Gospođe su mrke, a gospoda nemaju odvaž-nosti. Povrijeđen torn šutnjom, Dragomir pride Krasanki, uzme nje-zinu ruku i poljubi je. Za njim to isto učini Stanislav. Gospođe se snebivaju. Razljuti in ovaj čin mladih plemića. Ali već prilazi Krasanki Adamović s ostalom gospodom. Svatko se otima za njezinu lijepu ruku. Iskrenim kajanjem mole je za oproštenje i obasiplju hvalama njezinu prisebnost. Nakon smrti svog oca, prvi put se sada našla u salonu među gospodom, prvi put se s njom ne govori grubo i ponizujuće. Pruža 235 'If- joj se zadovoljština za sramotu kojom su ocrnili njezino poštenje. A zadovoljštinu joj je pribavio onaj koji ispunjava svu njezinu dušu i srce. Zjenice u tamnomodrim Krasankinim očima sjaje poput zvije-zda. Njezina bijela put posula se ružičastim odsjajem. Rumene usne uljepšava miješak. Citavo je njezino lice obasjano srećom. Tamo u pozadini gospođe su konsternirane. Ne miču se s mje-sta. Stanislav dotakne Dragomira i šapne mu: — Sto je s tobom? Tako si se upadno zagledao u nju kao da je vidiš prvi put. — Hvala na opomeni. Istina je, čini mi se da sam prvi put ugledao njezinu ljepotu. Magda izađe iz skupine dama, pohiti prema Krasanki i zagr-li je. Gospoda živo odobravaju kontesi. Zbog toga su gospođe još vise uzbuđene. Ne mogu ispuniti dužnu zahvalnost. Smatraju da bi moraie silaziti niz stepenice svog visokog porijekla. Vidjeli su tu djevojku prije kratkog vremena u odijelu služavke i sada smatraju poniženjem da joj pođu ravnopravno u susret. Grubo osu-đuju Magdu, Dragomira i svu ostaiu gospodu, smatrajući da su ponizili svoje porijeklo. — Ako nas je i spasila, to je njezina dužnost i ne pripada joj takva počast — vele one. — Muškarci se ponaŠaju oedolično. Ponizili su se pred slu- žavkom zato što je lijepa ... — Gospođo barunice, morali biste prekinuti ovaj skandal, Gospoda prevršuju mjeru u svojem poklonstvu, onoj tamo ... — Dođi, Krasanko, — veli Magda — odjenut ću te u plesnu haljinu da ti iskažemo svoju zahvalnost. — Tetko, zar ne čuješ što Magda namjerava. To je nečuve- na sablazan. Magdin prijedlog je uvredljiv — ljuti se Hela. Barunica pozove Krasanku k sebi pa joj veli glasno da svi čuju: — Visoke gospođe vrlo su radosne što je dokazana dvoja ne-

vinost, a tako i ja. Lijepo je da si tako hrabra i dobra. Nagradit ću te za to, posebno. — Hvala, svijeMa barunice, već sam nagrađena time što se nije dogodila nikakva nesreća — nakloni se Krasanka. — Od sada ćeš imati svoju zasebnu sobu i bit ćeš prva gos poda u mojem dvorcu. A sada lijepo idi i odmori se. Ostale goste barunica pozove k večeri. Baruničin otklon da ostane među gostima nije žalostio Krasanku. Osjetila je, doduše, vruću želju da ostane u društvu u ko-jem je i Dragomir. Međutim, poklonila se gospođama pa ide dvoranom, a prate je pogledi muškaraca u kojima se i odviše jasno razabire kako žale što ih je barunica lišila užitka da gledaju Krasanku. Adamović prišapne svojim susjedima: — Naravno, dame ne žele imati uza se takvog opasno takma- ca u ljepoti, a i u duhovnoj prisebnosti. 236 Još se nisu gospođe ni snašle, kad Dragomir i Stanislav kre-nu da otprate Krasanku. Ne mogu dopustiti da ide sama kao da je protjerana iz društva. Izašli su s njome u predvorje. — Hvala vam što ste pošli sa mnom — veli ona Dragomiru. — Htjela bih znati što je s provizorom da mogu saopćiti svojoj za- štitnici. Odmah joj ispuni želju i ispripovjedi da je Zorislav Slobodan, ali da je lako ranjen i ostat će u franjevačkom samostanu. Onda je ispita kome je sve poznato da je on otkupljivao provizora za nje-zinu prijatejlicu. — Baronesa Hela zna kome sam zalazila, samo nije znala s ki- me sam to šetala u odijelu vinkovačke seljakinje. Sada ste vi to ra- zotkrili — i valjda se neće vise ljutiti. Međutim, izgleda, da grofica zna sve i odlučila je da u subotu proslave Magdine zaruke. — K kime će je zaručiti? — S nekim mladim grofom Ervinom Palfyjem koji dolazi u petak lađom iz Beča. Duboko je žalosna, ali što može nesretnica! — A sada vas molim, Krasanko, primite 500 dukata koje Mo- rović vraća kontesi. Culi ste kako sam spomenuo da sam ga ja iskupio. Htio sam time pomoći njoj — ali Hela je sve pokvarila. No, ostavimo nju! Krasanko, sutra prije podne moramo nas dvojica otići, ali javit ću vam se. Ipak, ako bi ustrebalo kakve pomoći, sma- trajte me svojim zaštitnikom i pošaljite glas vraču nedjeljom ili blagdanom jer onda se okupljaju razni razbojnički jataci u krčma- ma Donje varoši, pa dolaze vraču po razne masti. Mi smo se sada odlučili zadati Varnici teški udarac — i molim vas, Krasanko, ne zaboravite što sam vam rekao u tvrđavi: na svakom koraku iza mene ide smrt... Potvrdila je glavom i oborila oči. — Rekao sam vam šta me čeka i što me sprečava do puta onoj ... U grudima zadršce djevojačka duša, oči su joj vlažne od ganuća. — Udaljen sam od nje, ali moje srce šalje joj poruke ... Ona ne može odgovoriti, već trepće kao list na vjetru. Prestrašila se ove izjave i pohitila niz hodnik sva drhtava od prevelike sreće. čini joj se — dva zida, dva su krila na kojima leti — leti — daleko, daleko ... Podalje stoji Dragomir i gleda za njom. Stanislav ga podsjeti da pođu u dvoranu. Još mu reče prijekorno: — Nisam zadovoljan s tobom. Otišao si predaleko. Moramo danas ozbiljno porazgovoriti. Kad su se vratili u dvoranu, gosti su vee otišli u blagovaonicu. Samo je tu Hela, sasvim sama. Već su posumnjali da ih je uhodila. — Cekam vas, gospodo, — veli ona — da ne biste mislili kako sam zaboravila dužnosti brižljive domaćice. Tetka mi je narediia da junake ove večeri povedem u blagovaonicu.

237 — Pravi slavljenik nije među nama, a to baš nije pravedno — naglasi Dragomir. Iza lepeze promotri ga Hela pažljivo: — Svojim djelima uresili ste moju komorkinju. Ipak, malo odviše nakita za takvu djevojku! Gospođe su se protivile da sjednu za stol s njom. — Ako je komorkinja, to je zbog njezina siromaštva... — Baš se gorljivo zauzimate za tu djevojku, gospodine. Pazite, ovakve sirote koje su prisiljene služiti vješto razapinju svoje mre- že oko lako upaljivih srdaca kao što je vaše ... — AH plemenita gospođica Krasanka veoma je daleko od ta- kvih djevojaka — veli Stanislav i nastavi: — Tko zna, ne biste li vi bili osakaćeni u svojoj ljepoti da nije bilo nje? Snebivamo se ja i moj drug što joj ne iskazujete priznanje koje joj pripada. — Oprostite, gospodo, sve što velim nije moje mnjenje, već mnjenje gospođa. One smatraju da ste obojica pretjerali jer je Krasanki bila dužnost da oslobodi dvorac od nesreće. Živi od go- spodara ovog dvorca, dakle, prirodno je da brani kuću svoje egzi- stencije. — Neprirodno je i nepravedno da joj bude egzistencija — služba kod vas. Nešto se zapanjila od Dragomirova odgovora, ali su već ulazdli u dvoranu. U velikoj raskošnoj blagovaonici prostrt je stol, blista srebrni pribor, fini porculan i srebrne zdjele u kojima je poslagano voće. Nad stolom raskošno rasvijetljeni lusteri. Sluge u krasnim livreja-ma nose zdjele. Domaćin posjedne Dragomira i Stanislava u svo-ju blizinu. Napokon se sleglo uzbuđenje od događaja pa se zanimanje gostiju okreće prema dvojici drugova. Još uvijek gosti ne znaju ot-kud su i kakvo im je porijeklo, pa jedva čekaju da domaćin izgovo-ri uobičajeni pozdrav za večerom. Svi se nadaju da barun ne može prepustiti torn prilikom predstaviti one koji su pri put u njihovu društvu. Pošto su servirali ribe i paštetu od divljači, sluge donesu pečenje. Domaćin uzme kristalnu čašu vina i okrene se prema Sta-nislavu i Dragomiru: — Prije nego pozdravim goste, dužnost mi je zamoliti za op- roštenje dvojicu odličnih plemića koji su nas sve zadužili svojim plemenitim činom. Svaki smrtnik može se zabuniti, i mi smo da- nas bili zaista u strahovitoj zabludi, naročito ja. Sve što su mi go- spoda kazivala smatrao sam isprva pričom nekih pustolova. Nisam htio povjerovati da bi pod moj krov mogao doći razbojnik u ulozi dvorskog savjetnika, a ipak se to dogodilo. Ali ne ide mi u račun da još vise razgrćem svoju zabludu, pa zato molim u svoje ime i u ime svih odličnih gostiju da nam, gospodo, podijelite oproštenje i da primite našu zahvalnost. 238 Zivim odobravanjem prihvaćaju gospoda ove riječi domaćina, ali svatko očekuje još nešto vise, pogotovu kad domaćin nije sjeo. — Naši osloboditelji su nam otkrili tko su i otkud su, znam da su odličnog porijekla, ali daljnja borba iziskuje od njih šutnju i molim da ih nitko ne buni kojekakvim ispitivanjem — a niti nas koji smo od njih sve doznali. Zagonetna šutnja domaćina prouzročila je da su drugovi osta-li središte pažnje svega zanimanja, još i vise nego prije toga govora. Svi se pogledi prikradaju k njima. Iza lepeza šapuću dame, naga-đaju. Nestrpljiva radoznalost gotovo ih progoni. I duž stola nasla-gale se oko pojave dvojice plemića price što ih skladaju lijepe žen-ske glave. Gospoda su nešto diskretnija, ali ni ona ne mogu prikri-titi kako ih zaokupljaju ličnost ove dvojice muškaraca što su pali u društvo pod tako neobičnim okolnostima. Grofovi Keglević i Pe-jačević jedva se mogu obraniti od pitanja lijepih usana mladih dama. Keglević ne dopušta

ni riječi o njima, već zato što su duboko postidjeli njegove zapovjedničke sposobnosti. Nakon večere gosti su otišli u plesnu dvoranu, a Hela pride domaćici i šapne joj: — Tako me sve to uzbudilo da me zaboljela glava. Dopustite, tetko, da na kratko vrijeme legnem. I ne recite nikome ništa, vra- tit ću se opet u salon. — I onda je neopaženo izašla iz sobe. Magda je plesala s nekim kavalirom, kad se ujednom prospe po parketu žuti volan njezine haljine. Odmah to opaze starije go-spođe i majka je pošalje da uredi haljinu. Potrčala je iz dvorane u Krasankinu sobu: — Hotimice sam razderala volan da mogu s tobom govoriti. Uzmi i šij i pričaj mi što kaže tvoj mladi plemić, naš posrednik o Zorislavu Moroviću? Bez daha sluša Magda što joj djevojka pripovijeda. — Od čega je ranjen? — Ne znam, sve mi je ispričao na brzu ruku da ne bi tko došao i prekinuo naš razgovor. Rana je laka i on će ostati u samostanu do kraja tjedna i onda se vratiti u Retfalu. — Na moje tužne zaruke! — I suze poteku niz Magdino lice. — Evo, gospodin Dragomir dao mi je 500 dukata. To ti šalje Zvonimir. On je to sigurno uzajmio, vidiš kako je korektan. Ne plači, Magdo, mogla bi doći Hela. Djevojka odmah otare lice i uzdahne: — Bilo kako, lakše ću živjeti kad znam da je oslobođen stra- hovitog razbojnika. Htjela bih ga vidjeti, bar još jednom, prije nego što me zaruče s drugim. Krasanka je popravila Magdi oštećenu haljinu i zahvalila joj što ju je u dvorani tako gorljivo zagovarala i branila. — Osjećala sam da ne možeš biti kriva, iako je Hela pokuša- vala da me odvrati od tebe, tvrdeći da si zato tako rado odlazila na sastanke s našim posrednikom, jer si i sama zaljubljena u pro- vizora. Ali sad vidim — taj mladi plemić upadno se zauzeo za 239 tebe ... Upadno te uzvisio. To me veseli — ali zbog toga su gospode bijesne, a Helino vladanje me upravo zapanjilo. — Mrzi me i zato je planula kad je vidjela kako me mladić kavalirski brani. — Ne, ne, draga moja. Nešto je drugo pokretalo Helu kad te je taj čestiti plemić uzdigao nad druge. Sva je bila na iglama, sve je grizla usne, a kad je plemić tebi poljubio ruku, mislila sam — bacit će se na tebe! — To ne razumijem. Misliš li da joj se i ovaj sviđa? Nije li zaljubljena u provizora? — To sam pitala samu sebe, promatrajući njezino uzbuđenje. Ne mogu to shvatiti. Uvijek je jasno govorila kako će uzeti za mu- ža siromašnog plemića — dakle, Zorislava. Ali zašto se sada tako previjala od ljubomore kad je taj plemić pred čitavim društvom uzvisivao tvoje djelo i gledao te? Nemoj se ljutiti, Krasanko, ali u njegovim je očima bilo silno duboko uzbuđenje ... Krasanka je porumenjela, okrenula glavu i stala spremati igle i svilu kojom je šila njezinu haljinu. Magda nastavlja: — Do danas nisam slutila da pozna Helu i da su se sastajali u ovom dvorcu. Cula sam samo o nekoj dvojici s kojima se upoznala kad su čekali Varnicu. Mislila sam, to su neki porućnici gospodina zapovjednika Keglevića. Uostalom, ne bi bilo čudo kad bi Hela bacila oko na tako lijepa mlada čovjeka. Dok Magda tako nagađa, Krasanka stekne prisebnost i odvrati mirno: — Helina taština ne može podnijeti da se poštovanje iskazuje nekoj drugoj. K tome me još i mrzi, dakle, morala je planuti, kad

je plemić, u kojega su svi uprli oči, prišao k meni i dao mi takvu zadovoljštinu. Ali požuri — nemoj da te traže i grde ... Izgurala ju je iz sobe i ostala opet sama. Danas je tako sretna da ne želi nikoga uza se. U samoći so-bice čitavo njezino biće odjekuje njegovim riječima što ih je izre-kao tamo u predvorju. Sva njezina duša ispunjena je pritajenim očitovanjem ljubavi. I treba joj samoće da može uživati sreću Jcoju je on posijao u duši mlade djevojke, siromašne, ali lijepe. Hela se vratila u dv'oranu. Bila je veoma uzbuđena. Potražila je pogledom u krugu gospode Dragomira i Stanislava. Otišla je ravno k njima i oslovila Dragomira. — Vi, junače, ne plešete? Hajde da vas ja povedem. On se duboko nakloni: — Neizmjerno sam nesretan što me nevolja sili da odbijem tako veliku počast... — Odbijate pies sa mnom? — Nikad nisam plesao. Dakle, bio bih na porugu sebi i dru- gima. 240 — Kad smo se ovdje prije nekoliko tjedana zabavljali, odu- ševljeno ste govorili o plesu, sjećam se dobro... — Onda sam se samo hvalio da sam plesač. Naravno, mladić nastoji da uljepša stvari. Sad, eto, vidite, priznajem svoju dvostru- ku sramotu. Pogledala ga je prodorno i osmjehnula se: — Bojali ste se da nećete pobuditi moju sklonost ako niste plesač? — Svaki kavalir jednako je tašt. — Izbjegavate pravi odgovor, moj gospodine, jer ste pod stro gim nadzorom — i Hela pogleda Stanislava s takvim izražajem da bi to značilo kako mora otići. Još se i nasmijala podrugljivo, ali Stanislav i dalje stoji uz njih. Hela pozove Dragomira u salon. — Htjela bih se odmoriti — veli Dragomiru, ali Stanislav ih slijedi. — Kakve su s?da vaše namjere? Kanite li voditi dalje potragu za valpovačkim Varničinim jatacima? — Svakako, sutra ćemo poslati lakaja Gašu vlastima i tražiti nestalog lugara. — Veseli me što ćemo imati sreću da junake dana još malo zadržimo u gostima. — Baroneso, zahvaljujem na ljubaznosti — veli Dragomir — ali meni je krenuti u tvrđavu. Stanislav će se možda zadržati ov dje, ispitujući vaše sluge. Slušajući ga, ona se ljubazno nasmiješi i opet započne: — Moram vam nešto priopćiti. Zaboljela me glava i otišla sam leći. Za to sam vrijeme razmišljala o Krasanki. Zaključak svega jest taj da je sasvim nepravedno što danas djevojku nismo uveli u društvo. Imali ste potpuno pravo, gospodine, svaka vaša riječ nas je pravedno otpuživala. Djevojka je zavrijedila sasvim drugu pažnju, ali svi smo mi površni i pomal'o egoisti. Kad sam o tome razmišljala, uvidjela sam pogrešku i odlučila je ispraviti. — Vrlo lijep i plemenit preokret, baroneso — veli Stanislav. — A što velite vi? — pita Dragomira. — Slažem se sa svojim drugom. — Danas vam nekako nedostaje samostalnosti u slobodi kre- tanja i mnjenja. Onih dana, kad ste dolazili u ovaj kraj, bila je va- ša riječ mnogo vedrija, bistrija i samosvjesnija, štoviše, bila je originalna. Danas ste službeni, rastreseni — sigurno zbog toga što je Varnici uspjelo da vas izigra!

— Pogodili ste, to me strahovito zaokupljuje. — Od napadaja na Retfalu vas nije bilo. Očito je Varnica pronio krive vijesti da ne kani u Valpovo. Vi ste napustili stra- žu u ovom kraju, a on, eto, na vrata! To je da pobjesniš, zar ne? — Upravo tako, baroneso. 16 Zagorka: Vitez slavonske ravni 241 — Inače ne bih mogla zamisliti kako to da ste napustili da branite, zapravo čuvate naš dvorac. Ne namjeravam vam to pred- bacivati. Vi ste, uostalom, sasvim od svoje volje odlučili da se bri- nete za nas. — Da, baroneso, sasvim od svoje volje. — Danas ste očito saznali da je ovdje pa ste pohitali u pomoć? — Mislili smo i na vašu proslavu — veli Stanislav. — Svakako — odobrava Dragomir. Čini mu se da je taj raz- govbr prazan, nema volje da odgovara, želio bi ustati, ali mu to ne dopušta pristojnost. — Ako posumnjam da ste mi htjeli čestitati? — veli Hela. — Onda biste bili nepravedni. — Nisam nepravedna ni prema kome. Vidite, optužujem sama sebe zbog Krasanke. Uistinu, nisam prije pravo ni razabrala da je tako plemenito čeljade. Bit ću joj odsele još bolja, nego što sam joj bila do sada. »To će lijepo izgledati« — pomisli Dragomir i čini se potpuno ravnodušan. Ipak sve vise osjeća neke naročite Heline namjere koje mu ulijevaju zabrinutost za Krasanku. — Smatrat ću djevojku svojom sestrom i drugaricom, tako me se kosnulo vaše razlaganje. Morali su prekinuti razgovor jer se približio Helin ujak. Ba-run sjedne i stade ispitivati dvojicu drugova što će sutra učiniti s uhićenikom. Neko vrijeme Hela mirno sluša, a onda počne ispitivati Dra-gomira, dok je čitavo vrijeme motrila Stanislava. — Čula sam da Varnica uzima jatake uz teške prijetnje da će ubiti njihove roditelje, braću i žene onih koji mu ne bi htjeli služiti. Prema tome, može uzeti za jataka i najpoštenijeg čovjeka i prisiliti ga da mu služi? — Da, baroneso, poznam vrlo časna čovjeka kojeg je Varnica okovao u pravom smislu riječi groznim prijetnjama. Zato mu lju- di i služe što ga se boje, dok on sam jednom neće pasti od ruke jednog svojeg jataka! K njima prilaze i drugi gosti i razgovor se navraća drugim tokom. Dok su dame navaljivale na Dragomira i Stanislava da ih ispituju, Hela se udalji s ujakom: — Htjela sam vam nešto reći, ujače. Danas, nakon večere, oti- šla sam dolje do Gaše, u prostoriju kamo su ga zatvorili. Kleo mi se da nikad ne bi zapalio barut, ali se samo pričinjao pred Var- nicom kao da je spreman na to. Varnica mu se zaprijetio da će uništiti čitavu njegovu obitelj i zapaliti kuću ako mu ne bude služio. Nisam mu vjerovala. A sada ste čuli: i najpošteniji mogu služiti razbojniku. — Zašto mi se nije povjerio? I zašto je htio danas pucati? — Htio je zastrašiti plemiće da može pobjeći — to je pri- rodno. Savjetovala bih vam: ne predajte ga vlastima, neka vam 242 služi poput pseta. Ali Varnica mora doznati da je zatvoren kako se ne bi osvetio njegovima. Zamolio me neka mu dopustim da go-vori sa slugom Veljkom pa da po njemu javi roditeljima zašto ne može doći k njima, kako je obećao. Ja sam mu to dopustila. Bolje bi bilo da ga zadržite. Bit će vam zahvalan, a kako je zatvoren, Varnica ne može do njega. — Vidjet demo sutra kad ga ispitamo.

Veći dio vremena potrošilo je društvo na Varnicu i tako je zabava bila skraćena, a noć je plovila u susret danu. Domaćin javi da se pies nastavlja sutra pa su se gosti polako razišli širokim prostranim dvorcem na počinak. Dragomira i Stanislava ukonačili su u staroj kuli. U lijepoj prostranoj sobi pod valovitim stropom Dragomir priđe k prozoru i gleda gore, u kat vise — u prozore, gdje spava ona, pomisli u sebi. Tada ga zovne Stanislav. — Htio sam razgovarati s tobom, Dragomire, da te upozorim na jednu opasnost. Sjećaš li se kad smo stigli ovamo u domovinu da sam te opominjao: budi oprezan i kloni se Valpova? — Naravno da se sjećam, ali rekoh ti kako sam dao kumi ri- ječ da ću otići i upoznati se s Helom. Nisam smio odbiti tu želju stare grofice koja me je postavila na noge umjesto majke. — Nisi morao pogaziti riječ, a ipak poslušati moje opomene. Rekao sam ti kod prvog sastanka: ne udvaraj Heli, ti joj se svi- đaš, a izgleda da je vraška koketa. Ipak si me nekoliko puta do- bavio ovamo i udvarao joj. Reci, zar ti se sviđala? — Evo, čiste istine. Bio sam po kumi i carici s njome zaru- čen. Znao sam: kad jednom izvršimo zavjet, nitko me ne može osloboditi tih zaruka. Carica je zaljubljena u moju staru kumu i što ona želi, to carica smatra svojom voljom. Dakle, opazio sam: Hela je lijepa, zgodna, i mislio sam — zašto joj ne bih udvarao i onako mi je određena? Nisam osjećao drugo nego da je ona zgodna, a privlačilo me i to što ne žria tko sam. — Da, to je bilo zgodno, ali posljedice neće biti tako zgodne. — O kakvim to posljedicama govoriš? — Recimo da si joj se svidio. — I sami ne vjerujete u to. Zar niste opazili kako očijuka s Adamovićem? A trčala je i za provizorom Zorislavom. Vidite, sa svima očijuka i svakom pruža nade da bi se vrzli oko nje. Ona uživa da bude središte pažnje svih muških poklonstava. — Bilo bi svakako bolje po tebe ako je bacila oko na Zorislava Morovića. Ali zlo po tebe ako si ti žrtva! — Svaki kavalir udvara dami. To je danas uobičajeno, a mo je udvaranje bilo je sasvim salonsko. — Zašto nisi htio plesati s njom, a tako si strastven plesač? — 16* 243 — Da plešem s njom, koja je Krasanku tako poružila i os- ramotila? Ne mogu je ni vidjeti! — Baš sam htio s tobom razgovarati o Krasanki. Potpuno se slažem da joj je trebalo dati veću zadovoljštinu, odobrio sam kad si joj poljubio ruku, samo je tvoje ushićenje za nju bilo odviše vidljivo... — Nisam li bio miran i hladnokrvan? Stanislav žestoko potapša prijatelja po ramenima. — Baš si djetinjast! Lice ti je sjalo, a oči blistale. Tko vidi dalje od nosa, morao je opaziti da si očaran Krasankom. Zato sam i ja prišao sa svojim ushićenjem da bih tako prikrio tvoje. Ne razu- mijem kako si je mogao gledati onako. Kao da je vidiš prvi put, kao da si zastravljen. — Istina je, bila je tako lijepa u svojem ponosu i sreći kad je primila zadovoljštinu. Kad smo joj poljubili ruku, osjećala se, očito, kao kraljica. Nikad do tad nisam bio svjestan kako je lijepa. — U što bi se zagledao da nisi opazio njezinu Ijepotu? Mladic skrene svojim mislima natrag k onoj večeri u Rctfali kad su Varničini ljudi napali dvorac Magdina oca i pripovijeda drugu: — Baš je čudna sudbina! Krasanka je sišla dolje po želji mla- de kontese da bi našla posrednika za otkup mladog provizora. Došla

je sasvim plaho, ništa ne sluteći. Samo mi je rekla da je promatra- la momke u velikoj družinskoj sobi kod jela i pila, pa joj se činilo da sam ja jedini koji ne bi mogao odbiti poštenu djevojku da joj ispunim neku molbu. — A ti se odmah zagrijao! — Ne bih vam to znao odgovoriti. Najprije sam se smijao podrugljivo, možda mi je čak bilo i smiješno da se ona toliko pouz- daje u mene, nepoznata mladića. Do toga časa baš nisam cijenio ni uvažavao ženske osjećaje. — U Beču na dvoru nisu ti dale prilike za to. Sve su žene lu- dovale za tobom. — Pretjeravate, prijatelju. Uvijek sam udvarao svima, a one me nisu odbijale?. To je sve. A sad najednom gledam pred sobom tako milo, toplo djevojče, samosvjesno, a opet nekako tugaljivo, nesretno — i ono se povjerava meni, vjeruje da ću joj učiniti neko dobro u poštenju. To me se duboko kosnulo. I dalje sam se rugao da prikrijem taj dojam. Ispitivala me je, nisam li kapetan Ječme- ničine čete ili, možda, žrtva, jatak. Upitam je da li bi me ona poža- lila i tada reče da bi me pokušala i spasiti kad bi mogla. Kakva je duboka toplina obuzimala moje srce. Nešto tako čudno, blago i mi lo! I zaželio sam u torn času da imam dragu koju bih ljubio tako da bih za nju mogao umrijeti, a da to bude baš — ona... — Gledao sam te kroz staklena vrata. Dugo si razgovarao s njom. — Nastojao sam produžiti taj razgovor. Što sam duže stajao njoj nasuprot, to mi je bilo draže u srcu. Nikad nisam osjetio 244 takvo ganuće kao u onom času. Činilo mi se da se ne mogu od nje rastati i onda sam rekao neka što brže ode jer da ću je poljubiti, a to ne bi bilo pristojno. A ona? Nije se nimalo preplašila. U njezinim očima bilo je toliko čistoće da sam u svojim mislima gotovo po-kleknuo pred njom. Urekao sam joj sastanak kod Vodenih vrata. — Zašto baš tamo? — Osjetio sam želju da s njom što dulje razgovaram, ili bo- lje — priznat ću vam istinu. Imao sam na umu da što vise doznam o njoj ... — Već na prvom sastanku povezao si jadnu djevojku sa so- bom, a znao si da je ne možeš oženiti. — Ni na što nisam mislio, vukla me je duša k njoj i, evo, kako sam uradio. Zamolio sam našeg prijatelja vrača da je ispita o sve- mu. Sve sam mu rekao što mora s njome razgovarati, a ja sam se sakrio u onoj izbici gdje čuvamo naša odijela i sve sam slušao. Vjerujte, slušao sam s drhtavim srcem. U njezinim odgovorima odražavala se-sva njezina duša i nekako mi se učinilo da je ža- losna što me nema. Ćas sam sumnjao da je njezin odabranik provi- zor, a onda sam se opet uvjerio da nije, što me je ispunilo velikom srećom. Gotovo da nisam kliknuo. Tako sam uz pomoć našeg prijatelja sažliao sve što mi je srce željelo i bio sam presretan, opojen — kao od slatka vina ... — A ona nije opazila da je taj naš vrač tamo samo maskiran? — Ni izdaleka! Uostalom, tako je mračno u toj kolibici. A ko- me bi i palo na um da mi imamo lažnog vrača samo zato da uhodi- mo Varničine jatake i mamimo k sebi razbojnike kad kome ustre- ba lijeka? — Bit će da si me proklinjao kad sam dojahao i prekinuo tvoj razgovor s njom! — Bili smo i onako već blizu Vodenih vrata. Ona je odmah pitala: niste li vi taj čuveni vitez Hrabren? Naravno, nisam joj ništa kazao, ali ona se neprestano raspitivala o njemu. — A ti si joj davao nade?

— Obratno. Govorio sam joj da ona, na koju mislim, stoji da- leko — između nas je porior i nema prijelaza ... — Dobro je da si bio tako obazriv. Djevojka mora znati kako stoje stvari. Onda si bio zaručen s Helom, danas si još jače — sa zavjetom. — Znam, i ne bojte se, ostat ću vjeran svojoj prisezi do po- sljednjeg daha. Stanislav ga promatra nekoliko časaka i primijeti: — Tvoj glas zvuči žalosno kao da ti je taj zavjet sada teret! Dragomir je ustao, pošao po sobi i onda žestoko odmahnuo glavom: — Ne, nisam nesretan zbog toga. Sa svim srcem i mladenač- kim zanosom stojim uz našu zadaću. Treba da uništimo ovu nevo- lju koja je pala na našu zemlju. Moj zanos niti je oslabio niti izbli- 245 jedio. Zalostan sam zbog nje. Tek danas sam osjetio da me neka sila privlači k njoj. Ova djevojka je tako čista kao sunce u zoru, i tako dobra, tako poštena, i tako siromašna. Kako bi to djevojče bilo sretno kad bih joj mogao dati život u svojem srcu! Hoće li to ikada biti moguće? To me, eto, duboko žalosti... Neko su vrijeme obojica šutjeli. Kao da je na Stanislava prešla bol njegova mladog druga. Razmišlja, traži negdje izlaz, ali ga ne nalazi, i zato ga pogleda sažalno: — Kad bih ti mogao pomoći do sreće, vjeruj, učinio bih to kao da sam ti rođeni brat ili otac. — Predajem se svojoj sudbini. Samo kad bih mogao nekako ovu sirotu odvući iz tog dvorca! Kad bih je mogao smjestiti u ka- kvu poštenu, dobru obitelj! — Nije li Hela rekla da se preobratila kad je upoznala Krasan- kinu vrijednost? — Ni časa nisam vjerovao u ono što govori i baš zato sam osjetio potrebu da Krasanku negdje sklonem. — Najbolje bi bilo kad bi je uzela k sebi kontesa Magda. Na- pokon, tamo je bila i prije. Nakon kratke šutnje veli Stanislav: — Prema svemu što sam čuo — ti ljubiš Krasanku... — Duboko! Ali nikad zbog tih osjećaja neću zanemariti duž- nost prema svojem zavjetu. Nakon plesa, kad su se gosti povukli u sobe širom dvorca, na-šli su se barun i barunica u domaćinovoj radnoj sobi. Prije nego što će na počinak, supruzi su osjetili potrebu da izmijene misli o današnjim događajima koji su potresli njihove živce. Naročito ih se dojmilo otkriće nevjernog sluge u kojega su se tako pouzdava-li. Barun je već pod utjecajem Hele opravdavao lakaja Gašu i tu-mačio svojoj ženi što to znači biti jatak ovakvoj razbojničkoj sili. Neka se, dakle, tako ne uzbuđuje i ne plaši. Opasniji je lugar koji je utekao. — Ako ih ima vise koji su u vezi s razbojnikom, onda nismo sigurni za svoje živote, — opravdava barunica svoje uzbuđenje. — Tješi me ono što sam čuo od mladog plemića Dragomira jer vidim da se ne radi toliko o nevjernosti koliko o pritisku. Sutra ćemo vidjeti što nam je raditi. Hoćemo li Gašu predati vlastima ili ne? O tome se moram sporazumjeti s ovom dvojicom koji su nam otvorili oči. — Tko su zapravo oni? Gostima si prešutio njihova imena. Zašto se kriju? — Stvar je vrlo zanimljiva — ali te odmah upozoravam: zamo- lili su me da nikome ne kazujem ništa. Naravno, ti moraš znati koga imaš u kući, ali te molim — ne reci nikome ni riječi. 246

Barunica je, unatoč umoru, radoznalo uprla pogled u jnuža i obećala šutnju. — Obojica žele da sve ostane tajna zbog zadaće koju su pre- uzeli. Onaj mlađi ima još jedan razlog da ne kaže javno svoje ime. Što misliš kakav je to razlog? — Otkud bih mogla pogoditi? — Razlog je njegov poraz kod Hele. Ova vijest potpuno osvježi barunicu. U njoj se probudi silna radoznalost. — Ah, molim te, što ne kažeš? Dakle ipak je nešto bilo? Činilo se meni i onako da nekoga čeka. Dakle, njega? — Varaš se. Nema Dragomir kod nje uspjeha — dakle, nije mogla čekati njega. Ne prekidaj me, i onako se ne bi nikada dosje- tila. Evo, mladiću dunulo u glavu da oslobodi zemlju od ove raz- bojničke vladavine i položio neki ludi zavjet. Prije nego što je kre- nuo dao je riječ svojoj kumi da će se približiti Heli i razgovarati s njom. Još uvijek ne slutiš? Draga moja, taj mladić nije nitko drugi nego nesretnik kojega je naša rođakinja na carskom dvoru odredila Heli za zaručnika! Barunica sklopi ruke, raširi oči i nekoliko puta za redom us-klikne: — Je li moguće? Oh, Bože, je li to moguće? — Kako da nije moguće, kad je tako. Dok je on vršio izvide za Varnicom, a mi smo bili u Beču, upoznao se s Helom. Kuma mu je obećala da ga neće odati prije dok se između njega i Hele ne razvije ljubav. Ali njegove su nade zatajile. Hela se odrekla svojeg zaručnika. Zato joj je tetka poslala pismo po Weberu. — Onda ima ona nekog drugog na oku. Znala sam — netko je tu drugi posrijedi. Tko zna kakva partija? Ona često govori o nekom mladom plemiću... Nešto se neobično plela u Retfali oko mladog Morovića! Opomenula sam je zbog toga, već je i družin- čad počela govorkati... — Zbog siromašnog provizora odbija mladića kome je krsna kuma i odgojiteljica caričina ljubimica, odbija mladića za kojega se zanima i carica? Hela je poludjela. — Zbog provizora se ona odriče takve partije! Ne, to nije moguće! Uopće, Hela je nesnosna. Najprije je smotala pamet odlič- nom plemiću Adamoviću, a poslije ga čak stala progoniti. — Vidiš, odlučio sam pisati našpj rođakinji pravu istinu. Ne- ka sazna što Hela namjerava pa će joj ona reći već svoje. Barunica se sagne bliže k njemu i šapatom će: — Bilo bi krajnje vrijeme da se riješimo Hele. Kad dođemo u društvo, svuda se ističe, svuda se nameće — istiskuje našu kćer. Naše djevojke ne dolaze do izražaja gdje se pojavi Hela. To je ne- izdrživo. — To sam opazio već davno, ali sam se nadao da će se ipak udati za tog mladića kojega joj je našla grofica Gabrijela. A ona, eto — odfoija ga! 247 — Oh, kako bi bilo za nas dobro da ga ona uzme i ode nam s vrata. — Na žalost, tvoje su nade isprazne. AH ne reci joj, molim te, ništa, jer bi ona u svojoj taštini trijumfirala, a mladić je pun pono- sa. Napokon, učinio nam je veliku uslugu. Zašto da Hela njegov poraz iskoristi za svoje hvalisanje? Nije mi bio simpatičan, moram priznati, ali sad opet ne mogu kriti: izvanredno je lijep, odvažan — ima u njega nešto naročito muško. A zapravo ima i dobar nos — kad se nije zaljubio u našu taštu i arogantnu Helu. A sad — pospan sam ... Dosta je toga bilo za danas. Barunica se oprosti pa izađe i uputi se u svoju sobu. Na vra-tima Heline sobe prisluhne, opazi svjetlo i otvori vrata. U poste-lji se ništa ne mice. — Spavaš — Ne. Ovo razbojničko veče nije bilo tako veselo da bi čo

vjek mogao mirno usnuti — veli djevojka u krevetu, a da se nije maknula. — Ni ja ne mogu spavati. Još se nisam ni razodjenula. Idem dvorcem poput sablasti. I uđe u sobu, sjedne pa počinje raspredati razgovor o Varnici i njegovim jatacima koji su njihove sluge. — Sva je sreća što su ovi plemići razotkrili Gašu da ne na- stavi izdajstvima. Simpatičan je taj mladić, onaj mlađi, zar ne? Dame su tvrdile da je naročito lijep, stasit i nešto je u njemu oso- bito muško. Taj sigurno ima vrašku sreću kod žena. — Možda i kod Krasanke? — Napokon, ona mu je pomogla, morao joj je dati zadovolj- štinu, a osim toga, on je pravi kavalir. — Dobro, dobro, vidjet ćemo. Moje je mišljenje da je on pre- koračio granice dužne zadovoljštine. Kad je ona otišla, jedva je i pogledao koju drugu — Ti se barem ne možeš potužiti. Zadržao se dosta u tvom društvu, što vise, opazila sam da te je promatrao naročito mnogo ... Helin se pogled čvrsto upilji u tetku: — Mene je promatrao? Kad ste to opazili? Gdje? — čitavu večer, pošto je otišao onaj prokleti razbojnik, mla- dić je kriomice gledao u tebe. Nisam to opazila samo ja, nego i druge starije dame koje imaju vremena da promatraju mladež i prate njihove poglede. — Možda me je zbilja i promatrao. Samo s kojeg razloga? Možda je iza mojih leđa gledao jednu drugu koja nije bila prisut- na, a uvijek stoji iza mojih leđa? Njegove su misli cijelo vrijeme letjele k njoj. — To je neka čudna zagonetka što ti ovdje pričaš. Valjda ne misliš opet na Krasanku? — Jest, na nju. Znam da je s njome šetao i sastajao se u tvrđavi. 248 — To znamo svi, svima nam je to rastumačio. — AH ja sam čula i ono što vi ne znate. No, vidjet ćemo. — Valjda ne kaniš reći da je zaljubljen u nju? — To još nije, ali je vrlo blizu. Čula si, upoznao ju je one noći u Retfali kad je potjerao razbojnike i baš od onog vremena nijed- nom nije došao sačekati Varnicu u Valpovo. Barunica se malo zamisli, ali odmah zatim klikne. — To je bilo one večri kad si ti proglasila da se odričeš zaruč- nika kojega su ti namijenili tetka Gabrijela i carica. — U kakvoj je to vezi? — Obećaj mi da nećeš ništa reći mladiću, a niti kome drugom! Hela je širom rastvorila svoje plave oči i zagledala se u tetku. — Obećavam vam. Izgledate, tetko, kao da vas tišti neka ve- lika tajna pa jedva čekate da biste je se oslobodili! — Ne umijem se pretvarati. Žnaš li tko je taj lijepi mladi čovjek? Tvoj zaručnik kojega si se odrekla! ... Tvoj — zaručnik! Djevojka se trgne, skoči s postelje i uhvati tetku za laktove. — On je to rekao? — I dokazao mojemu mužu i gospodi u salonu danas uvečer. U jednom dahu ispriča barunica što je čula od svojega muža. Hela je sva zapanjena, zadovoljstvo joj izvire na oči i lice. — Kako? Samo zbog toga neće da mi kaže što se stidi svojega poraza? — Rekao mi je tvoj ujak, a on sve točno zna. — To je, dakle, on?! On glavom! I došao je da vidi mene, a ja ništa ne znam o tome! Covjek bi rekao: to je romantično... — Vidiš, a ti si sebi utuvila u glavu nekog drugog!

— Ah, tetice, kakvog drugog! Na njega sam mislila. Zbog nje- ga sam se odrekla određenog zaručnika. Zapanjeno pita barunica: — Zbog njega? A ne zbog Zorislava Morovića? Djevojka prasne u grohotan smijeh: — Kakvog Morovića! Nije mi ni nakraj pameti da njega uz- mem! Lijepo, uživala sam da ga motam oko prsta. Ali kad sam go- vorila o njemu, mislila sam na mog kavalira. A kad tamo, on je časnik, caričin štićenik, a sada čujem da mi ga je i dodijelila tetka i sama carica. Nešto ljepše zaista nisam mogla dočekati! — Ali, dijete moje, pa to je upravo nečuveno. On je uvjeren da je doživio poraz i zato je molio da ti ujak ništa ne kaže. Hela se uozbilji. Zamislila se ponovno i onda trgnula glavom: — Ne, nije zato. Znam pouzdano da mu je Krasanka zavrtjela glavom. — Valjda se nećeš obazirati na to? Vidio je da kod tebe nema uspjeha pa je sišao sto stepenica niže... I ništa drugo. Ako ti se on sviđa, onda je stvar svršena. Njegova kuma i carica zaručili su te s njime, a njega s tobom. Tu ne može biti nikakvih zapreka. Bože moj, kakva bi to glupost bila da ti nisam ništa rekla? — Sutra mu ujak mora reel što je na stvari. 249 i . I ? 1 — Ne. Ujak nije nimalo zgodan za to, nije spretan u takvim stvarima. A on mu je obećao diskreciju. — Ako se zagledao u Krasanku? Ne, ne, ne smije mu on ništa reći. Mi ćemo to uzeti u svoje ruke, tetko! Vi ste genijalni. Hajde, smislimo kako to izvesti jer, govorili vi što mu drago, on je bacio oko na Krasanku. Zato ovo valja izvesti lukavo. — Mlad čovjek baca oko na sve strane. To nije vrijedno ni govora. On pripada tebi, već po tome što je carica tako odlučila, a časnik nema drugog puta nego onaj kojim ga uputi najviša car- ska zapovijed. Nakon sata razgovora barunica je ostavila nećakinju i otišla na pocinak. SUDBONOSNO PISMO ?'? .<" Gosti i domaćini ustali su drugog dana tek oko podneva. Svi-ma je doručak poslan u sobu, a ujedno i poziv da se nakon ručka opet nađu u plesnoj dvorani gdje će nastaviti zabavu. Dragomir i Stanislav su takoder primili poziv. Osim toga, i posebno pismo od barunice da ih očekuje na svečani ručak. Dragomir je svakako želio da još jednom prije odlaska raz-govara s Krasankom i to ga je ponukalo da odgodi odlazak u os-ječku tvrđavu i da se odazove baruničinoj gostoljubivosti. Čita-va dva sata lutao je dvorištem i zirkao krišom u prozore ne bi li ga Krasanka opazila i sišla. AH uzalud. Tome su se čudila oboji-ca — Stanislav i Dragomir. Onda su otišli gore da pitaju Magdu. Međutim, gore nije bilo ni žive duše. Gosti su izašli iz svojih soba tek nešto prije dva sata iza podneva. Našli su se opet na okupu u blagavaonici. Sve je bilo opet svečano odjeveno. Dame su prišle k stolu u svojim sjajnim Jialjinama jer će poslije objeda biti ples. Naročito je Hela svima pala u oči. Odjenula je svoju najljep-šu haljinu. Lice joj je rumeno od nekog uzbudenja. Sva se sjaji i smiješi, ni u koga ne zadirkuje, ljubazna je i neobično blaga. Magda je gotovo preplašena od takvog njezina ponašanja. Odviše je do-bro pozna, a da ne bi primijetila tu veliku

promjenu. Ispunjava je strahom uvjerenje da Hela ljubi provizora. Sad je spopada misao neće li se možda pojaviti Zorislav Morović, pa je Hela zbog toga tako neobično blaga i dobra. Ali opet — kako bi došao kad je ranjen? Objed je već pri lcraju i zamalo će ih glazba pozvati na ples. Dok svi živo razgovaraju, Dragomir, kojega su posjeli uz Magdu, upleće tiho razgovor o Krasanki i zamoli je da mu omo- 250 gući sastati se s njom. Razmišljala je kako i gdje. Danas je još nije vidjela, ali mu obeća da će je potražiti, kadli se oglasi ba-runica. Svi su okrenuli glave k njoj. Gospođa ima u ruci neko pismo. Radoznalo promatraju domaćicu. — Uzvišeni i plemeniti moji gosti — počne barunica ozbilina glasa i — Imam vam saopćiti nešto što mora začuditi, ne sa- mo vas, nego i mojega muža i čitavu moju obitelj. štaviše, i one kojih se to tiče. Takav uvod podigne interes čitavog društva. I sam barun začuđeno gleda svoju ženu. — Što to govoriš? Neka tajna o kojoj ni ja ne znam? — Nitko, osim mene. Dakle: svi znamo da je dvorski savjet- nik Weber pao u ruke razbojniku Varnici. I njegovi spisi također su dopali razbojnika. On se njima dobro poslužio u tvrđavi. Isto tako i kod nas. Predao je Heli jedno pismo, a drugo meni. U onom uzbuđenju nisam ga imala kada čitati, uvjerena da mi to rođakinja Gabrijela javlja obične stvari... — I tebi je donio pismo? — začudi se barun. — Nisi mi ni- šta rekla o tome. — Kako bih u takvom raspoloženju još mogla misliti na ne ko obično pismo kakva dobivam od grofice Gabrijele napretek! Svi slušaju sa sve većom radoznalošću, dok je Dragomir za-bavljen mislima, hoće li mu Magda pomoći da se sastane s Kra-sankom. Barunica prevrće u rukama papir, slaže ga i nastavlja: — Tek kad sam legla u postelju, sjetih se tog pisma, ali ga opet nisam pročitala. Naravno, bila sam odviše umorna. Oko po- dneva sam se probudila i tek tada ga uzmem čitati. Priznajem, za- panjilo me je ... — Javlja nešto naročito — što moraš saopćiti svima? — pita barun nezadovoljan. — Sadržaj pisma namijenjen je svima našim gostima. Da kle, nema razloga da ga ne pročitam svima jer smo na okupu svi, pa i oni kojih se pismo tiče. Na svim se licima bdražava znatiželja. Dragomir se nekako uznemiri ali barunica nastavlja: — Neću vas odviše mučiti. Evo što je: dvorska gospođa piše ovako: »Nemoj se, draga moja, onesvijestiti. Zaručnik kojega sam namijenila Heli i koji uživa sreću da bude štićenik same ca- rice u vašoj je blizini ...« Dragomir gotovo očajno pogleda preko stola Stanislava. Ali barunica ćita dalje: — » ... Sam je želio upoznati Helu, a da ona ne zna zbog čega je došao i tko se krije u njemu. Htio ju je upoznati na ovaj nešto romantičan način. Romantika je njegova bolest. Dopustila sam mu da proboravi neko vrijeme inkognito u Helinoj blizini. Ali sada je dosta ove tajne! Helin je zaručnik odličan plemić i kad ga ona upozna, sigurno joj se mora svidjeti. Pisala mi je da 251 ne želi zaručnika koji ne dolazi u njezinu blizmu, pa je odlučila uzeti nekog drugog. Pouzdano znam da taj koji joj se sviđa nije nitko drugi nego tajanstveni mladić s kojim se upoznala kad ju je zaštitio od razbojnika Varnice i otpratio

natrag u Valpovo. Njezin zaručnik je caričin štićenik Dragomir Orlović. Carica mi je naredila da ovime pošaljem zaručnicima srdačne čestitke nje-zinog veličanstva.« Društvo se zatalasalo. Gospoda ustaju. Dame su uprle pogled u Helu pa u Dragomira. — To je senzacija! Kakva iznenadna novost! — Pridružujemo se čestitkama njezinog veličanstva. — Pravi roman! Doživljeni roman! Dragomir, kao da je udaren gromom. Blijed je, zaprepašten, Stanislav obiđe stol i ode k njemu. Čitavo je društvo na noga-ma. Nitko u torn uzbuđenju ne zapaža kako je ovo pismo pogodilo zaručnika. Samo Hela i barunica promatraju njegovo držanje. Stanislav je pristupio k njemu, uhvati ga za lakat, sagne se k njemu i nešto mu šapće u uho. Dragomir se ubrzo sabrao i dao svome licu miran izražaj. Stoji i šuti dok mu sa svih strana dovikuju čestitke. Stoji sagnute glave kao da prima čestitke poklonom. Barun ušutka goste i za-počne pozdravni govor zaručnicima dok ga gospoda svaki čas prekidaju odobravanjem. — Ja sam još jučer doznao koga imamo u svojoj sredini — veli barun — ali gospodin Dragomir je saznao da se Hela odrekla svog zaručnika, i tako se smatrao odbijenim i zamolio me da ni- kome ništa ne kažem. Održao sam diskreciju ali, kako vidim, moja me rođakinja u Beču predusrela i svima otkrila pravu isti- nu. Hela je već davno priznala mojoj supruzi da joj se taj plemić sviđa. Drago mi je da je to baš onaj kojega joj šalje sama carica. Sada će i on biti zadovoljan kad razabere da je zaručnik bio od- bijen zbog njega. Dakle, oboje nemaju razloga biti jedno na dru- go ljubomorni. Od srca pozdravljam zaručnika! I dok svi kiiču i pozdravljaju Helu i njezinog zaručnika, on šuti i čeka. Svakome je jasno da želi nešto reći. Nastade tišina. Hela ispod oka promatra Dragomira. Mirnim glasom on uzima riječ: — Neizmjerno sam počašćen brigom carice i moje kume i riječima gospodina baruna. Imam samo ispraviti jednu sudbono- snu okolnost... Baronesi nisam otkrio svoju ličnost, ne zbog ro- mantičnosti, nego zbog jedne prisege koja me veže... Jednog dana položio sam u ruke viteza Hrabrena obećanje da se neću ženiti sve dotle dok ne oslobodim svoj dom strahote koja njime vlada. S torn prisegom sam pošao u domovinu. Ona me veže sve do časa dok ne ispunim taj zavjet. Moja uzvišena kuma ništa ne zna o mojoj prisezi, i zato je ovako pisala i caricu tako izvijesti- la. Moja je dužnost da ne prešutim ovu važnu okolnost. U brak mogu stupiti tek onog dana kad s drugovima iskorijenim razboj-stvo u domovini. Ova borba znači lebdjeti između života i smrti. A smrt je bliža, negoli sreća koju mi namjenjuje carica i njezina dvorska gospođa. Njezino veličanstvo nije upućeno kakva zapre-ka stoji na putu mojoj ženidbi. Grof Keglević mu upada u riječ: — AH ta zapreka neće potrajati još dugo. Evo, mi shvaćamo i razumijemo taj zavjet. Razumije se, to mora shvatiti i zaručni- ca jer se zakletva mora poštivati i svima nama je dužnost pomoći da što prije uništimo onoga koji ne samo ugrožava sve nas, nego i zakrčuje put do sreće naših zaručnika. Pouzdajte se u nas, go- spodine Orloviću, mi ćemo pridonijeti svoje da vam omogućimo što prije stupiti u brak s našom obožavanom baronesom Helom. Nikome ne pada na um da zakletvu smatraju kakvom zapre-kom. Vesele se. Prelaze preko Dragomirovih rijeći. Svi bučno odobravaju, plješću, čestitaju i obasipaju čestitkama Helu i Dra-gomira. On ih prima ozbiljno, bez riječi, samo nijemim poklo-nom. Društvo se razdragalo, razigralo. U pozadini stoji čepinski vlastelin Adamović sa svojim intimnim prijateljem i šapće mu: — Čini se, taj je mladić sretan kao što bih bio ja da me

zarobi Varnica. Sto veliš na to? — Nikad u životu nisam vidio tako ožalošćena zaručnika. — Sreća je za mene što je Hela izgubljena — veli Adamović. — Samo ovako sam se mogao otkinuti od nje — od te proklete djevojke. Znam da je zla, a ipak dopuštam da me vitla... Ovog mi je plemića poslao sam Bog da me oslobodi od nje. Već sutra putujem u Bee da je ne vidim vise. Citavo društvo polako prelazi u plesnu dvoranu. Gospodavo-de dame. Dragomir pride Heli i ukočeno joj ponudi ruku. Svi su pogledi upereni u njih dvoje. Njegov pogled traži Stanislava kao neko uporište svojem nenadanom ropstvu. Opazi da se on sve vise povlači u dno dvora-ne, umjesto da pride k njemu i da mu bude barem nekako na pomoći u ovom obruču dama i zaručnice. S očajem konstatira da je Stanislav nestao. Hela sjedne k njemu, smiješi mu se i gle-da ga pogledom punim ljubaznosti i koketerije. — Dakle, tako ste me varali, zaručniče moj! Dolazili ste to- bože, čekati Varnicu da mene upoznate, a ja se sve vise prikla- njam k tome svojem novom znancu, a zaručniku šaljem u Beč košaricu! Da nije grofica iz Beča razjasnila ovu stvar, vi biste do kraja života žalili za mnom i sigurno me proklinjali što sam vas odbila. — Moj a kuma, a vaša uzvišena tetka, doista me iznenadila. Molio sam je da me ostavi tako dugo nepoznatim dok ne izvršim zadaeu koja me sprečava da se vjenčam. 253 m — Vi kanite izvršiti svoju zakletvu? — nasmiješi se Hela.— Samo dok čovjek nije zaljubljen, može polagati zavjet — ali sa- da?! — Baroneso, nikada se neću iznevjeriti svojoj riječi i zato vas molim: oprostite mi, budem li morao vršiti svoju dužnost, pa neću moći vama iskazivati dužnu pažnju. — Naravno, svaki dan ne možete dolaziti, ali barem svaki drugi. — Dužnost za koju sam položio svoju cast i prisegu zadržava me često i dugo oko močvara i šuma. Po čitave tjedne i mjesece ne vidim grada, ni sobe, ni stola, ni ljudi, osim onih s kojima se zajedno borim protiv Varnice. To je razlog zbog kojega sam pri- je nego sam krenuo iz Beča molio groficu, svoju kumu, da me nikako ne razotkrije dok ne izvršim ono na što sam uložio cast i život, U to što on govori Hela ne vjeruje. Odviše je lukava da bi mu vjerovala. Dobro zna i zašto sve to, ali ne popušta. I neće popustiti. Znatiželjne mlade dame, Heline rođakinje, dolaze im bliže da slušaju njihov razgovor. Dragomir ih smatra spasenjem i up-ravlja im razna pitanja, samo da ih što duže zadrži u društvu. Dok se tako koristi njihovom prisutnošću da ne mora s He-lom razgovarati nasamo, opazi Stanislava. Iznenada se pojavio u dvorani, živo razgovara s gospodom, nastoji se približiti damama, veseo je, razgovorljiv, domišljat, zabavan, udvara se gospođama i sve se vise približuje Dragomiru i Heli. Vrlo spretno zapodjene s njom razgovor, pun udvornih riječi kojima joj iskazuje svoje divljenje, hvali njezinu ljepotu i čestita joj na Dragomiru. — Dobit ćete slavnog muža, baroneso, a Keglevićeva pomoć može skratiti čekanje. — Koliko će to vremena još trajati? — upita jedna od Hele- nih rođakinja. — Može trajati i pola godine — a može i vise. — Zar tako dugo? Moja haljina za djeverušu raspast će se prije nego što ću moći da je obučem. Stanislav se smješka. Priča dalje i tvrdi da se samo šalio. Dragomir ne zna kako da shvati svojega druga. Nikad nije slutio

da bi mogao na ovaj način sudjelovati u salonskom saobraćanju. I što li je to on nakanio kad toliko laska Heli i ostalim damama i sjedi u naslonjaču tako ležerno kao da ne kani uopće vise ustati. — Upravo se divno osjećam u vašem društvu, moje dame. Teško bi mi bilo sada ostaviti ovaj prekrasni dvorac i lijepe da me — veli on, pa opet nastavlja glatko i duhovito pripovijedati. Sve vise iznenađuje druga koji se u torn krugu osjeća kao da je ozidan nerazrušivim bedemima. Dok je Stanislav u najživljem razgovoru, ulazi u dvoranu lakaj i najavi Stanislavu i Dragomiru da je došao neki glasnik iz osječke tvrđave. Hela neće da oni 254 izlaze i odredi neka glasnika dovedu u dvoranu. Zamalo, okru-žen daraama, stoji pred Dragomirom i Stanislovom gibak i bi-strouman mladić i javlja dvojid drugova: — Vitez Hrabren vas poziva da smjesta dođete na određeno mjesto. Momci već dolje čekaju da ih vodite. Vrlo je hitno i važ- no. — Kako? Zašto? Kamo? — ubacuje Stanislav gotovo ljuti- to, dak: momak odgovara: — Vitez Hrabren doznao je da je Varnica odlučio još danas podveče napasti dvorac u Retfali. Zna da su vlastelini odsutni, pa je poslao svoje uhode. Svezat će sve sluge i prisiliti ih da ga od- vedu u dvorac. Ako ne pristanu, zapalit će ga. — Kako bi to vitez mogao saznati — pita Hela sumnjičavo. A momak bistro odgovara: — Vaša milosti, vitez ima svojih uhoda koji mu dojavljuju sve što Varnica ima na umu. Vijest da Varnica namjerava navaliti na Pejačevićev dvorac dopre do samoga grofa. Sve se uzbunilo, prepalo. Gospodar Ret-fale gotovo izvan sebe ispituje mlade plemiće što su odlučili i hoće li u obranu njegova dvorca. — Nisam slutio kako će moja sreća biti kratkotrajna — ve- li Stanislav. — Dragomire, brzo se oprosti i — na put! Gospodine grofe, ostanite ovdje mirni, Varnica će danas imati manje sreće nego prvi put kad je navalio na vaš dvorac. Nećemo ga pustiti ni blizu. — Zar smije zaručnik otići u času kad smo se zaručili? — zapita Hela mrko. — Nisam kriv, baroneso — odgovori Dragomir — nego je kriva moja uzvišena kuma koja me je prokazala prije nego što je smjela. — Ostavi ga, Helo, — ukori je vlastelin Retfale — valjda ne- će sada ovdje zabavljati tebe kad je u opasnosti moj dvorac! I sam grof kroi put dvojici plemića da ih gosti zaručnice i domaćice puste što brže otići. Još se s njima dogovori što se ima učiniti, a oni preuzimaju svaku odgovornost za obranu njegova dvorca. U općem uzbuđenju Stanislav se obraća barunici i za-moli je: — Dopustite mi, vaša milosti, da gospođici Krasanki upravim nekoliko pitanja s obzirom na njezin susret s Varnicom u tvrđa- vi. To mi je vrlo važno zbog navale na Retfalu. — Danas prije podne odvezla se s jednom sobaricom u os- ječku tvrđavu da tamo nabave neke stvari. Navratite u našu pa- laču, tamo ćete je naći i možete s njome razgovarati koliko vas volja. Barun je prisustvovao ovom razgovoru i potvrdio riječi svoje žene. Dragomir je to čuo i oprostio se pa se onda s prijateljem uputi prema vratima. 4:;"

255 Hela i barunica otišle su u pokrajni salon da se mogu pora-zgovoriti nasamu. — što to znači, tetko? Zar ćemo dopustiti da odlazi ovako? — Bože moj, Helo, pa morao je otići. Čula si da se sprema napadaj na Retfalu... — Sve su to oni sami namjestili, samo da mogu napustiti Valpovo. — Ali, molim te! Nije li njegov drug bio upravo presretan zbog zaruka i zar se nije divno osjećao? A Dragomir je, izgleda, uvijek.tako tih. — Nije on takav, naprotiv, vrlo bučan i pustopašan. Ničim ne može dokazati da se on nije ozbiljno zagledao u Krasanku. Za vrijeme objeda neprestano je pogledom tražio djevojku. A ono strahovito lice kad ste najavili pismo iz Beča? Dobro sam ga promatrala dok vi to niste mogli zato što su svi gledali u vas. Na- pokon, i sinoć, dok je on pred svima tako slavio Krasanku, nije bilo ni jedne dame koja ne bi primijetila njegovo odusevljenje za nju. Sve su o tome šaptale, čak su to opazila i gospoda koja baš nemaju odviše pronicav pogled! — Pa dobro, recimo da je u nju zaljubljen. A što to znači? I moj muž je bio zaljubljen u drugu kad se vjenčao sa mnom. I nakon vjenčanja mogla bih nabrojiti dvadesetak djevojaka i mla- dih žena koje su za njim ludovale. To ne znači ništa. Prosto mu bilo zaljubljivati se — vjenčat će tebe! — Tko mi to jamči? Tek danas, kad ste proglasili naše zaru- ke, progledala sam kako ga je Krasanka zaokupila. Nikad u životu nitko nije vidio zaručnika s takvim užasom u očima. Mož- da ne bih bila sve to tako zamijetila da mi nije Gašo jučer pri- povijedao kako je s njom šetao tvrđavom. Rekao je da su se obo- je ponašali kao ljubavnici. On bi bio spreman djevojku i vjen- čati! — Ne budi luda! Ponajprije, on zna da bi ga kuma razbašti- nila, a carica bi ga smjesta lišila vojničke časti. Od čega bi živio? Ne može se on maknuti od tebe. Vezan je svojom egzistencijom i caričinom voljbm, a svatko zna što to znači kad ona nekoga za- ruči s nekim. Tu nema prigovora. Uostalom, još ću danas napi- sati u Bee pismo i javiti Gabrijeli da smo proglasili zaruke i ne- ka se pobrine da to sazna carica. Tako Dragomir nikako vise ne može natrag. Mislim da sam stvar dobro izvela. — Sjajno, čak ni ujak ne može pogoditi da niste nikada pri- mili pismo koje ste čitali. Ali to treba što brže javiti u Bee. Međutim, Hela se nečemu dosjeti. Povuče svilenu vrpcu na vratima i hodnikom zazveči zvonce. Hela naredi lakaju: — Idi u lijevo krilo dvorca i dozovi Krasanku. Kad je sluga izašao, Hela se zabrine. — Mislite li da se nije već sporazumjela s njim? Možda joj je Magda bila posrednica? 256 — To sam onemogućila. I Magda misli da se Krasanka od- vezla u tvrđavu. Budi potpuno mirna. On ne može vise iz ove stu- pice, ni desno ni lljevo, već ravno s tobom u brak. To je moja briga. Barunica zatvori vrata salona da ne bi netko ušao iz plesne dvorane i onda s Helom čeka dolazak Krasanke. Ništa ne sluteći, mlada se djevojka pojavi pred svojom go-spodaricom. Pošto ju je časak promatrala, barunica joj saopći: — Jučer sam ti rekla da ćeš biti prva gospođica u našem dvorcu. Valja ti nadzirati sve sobarice i svu žensku čeljad. Zatim ćeš nadzirati švelje koje će doći ovamo iz tvrđave da šiju vjen-

čanu haljinu baronesi. Možeš joj slobodno čestitati. Danas se za- ručila. Krasanka se nešto iznenađeno nakloni mladoj gospodarici: — Želim baronesi svu sreću. Kao komorkinja, ne smije pitati tko je zaručnik i zato barunica nadoveže: — Bit ćet uistinu, sretna će dobiti lijepog, mladog muža kojega čeka slava. On će nas osloboditi razbojnika Varnice. Ti si mu bila i saveznica u njegovom nastojanju i zato se za tebe zauzeo i zamolio Helu da te zadrži i dalje uza se. Ona je uslišala molbu svojega zaručnika. Krasanka osjeti udarac u prsima i maglu pred očima. Barunica i Hela nestaju joj s vida. Pretvorile se u neke sablasne pri-kaze bez oblika. Citav se dvorac zaljuljao poput čamca na uzbur-kanoj rijeci. Ona tetura i hvata se za neke stijene da bi zadržala ravnotežu. Onda opet bude sve mirno i opet stoji pred baruni-com i njezinom nećakinjom i zuri u njih. — Dakle, sad idi. Znaš svoj posao — veli barunica. — Vaša mi je milost rekla da sebi tražim drugi posao, pa sam već odlučila. — Vidi nezahvalnice! Odbijaš milost koju ti mi velikodušno podjeljujemo? Zašto? Ako sam jučer htjela da ideš, danas sam se predomislila i ti ćeš ostati. — Hvala na velikoj dobroti — nakloni se Krasanka i izađe iz salona. Čini joj se da nema tla pod nogama, već da koraca zrakom i propada nekud u dubinu. Prihvatila se zida na hodniku da se zadrži. Osjeća da će se srušiti. Magda je upravo pošla iz svoje sobe da se uputi u dvoranu. Prdtrčala je k njoj i povukla je za sobom. A Hela hoda bijesno gore-dolje salonom. Sva plamti Ijubo-morom: — Dakle, sad ste vidjeli! Nadala se! A kako bi se smjela nadati ako joj on nije što govorio? Sigurno su se sporazumjeli i zato je on tako izgledao kad ste objavili zaruke. Da niste, tetko, spomenuli caricu, bio bi me javno pred svima otklonio... 17 Zagorka: Vitez slavonske ravni 257 I barunica je sva usplahirena: — Drske li djevojke! Kako se samo usuđuje i pomisliti da će je uzeti takav plemić! Ako joj je što i rekao, što onda? Muška- rac ima slobodu da reče što ga je volja kad želi da postigne svoj cilj. A drugo i nije htio. Uostalom, zar si u njega zaljubljena? — Sviđa mi se vise od ostalih i neću ga pustiti, pa morala se za njega boriti i noktima. Mene da pretpostavi nekakvoj sluš- kinji? Zamislite — ona koju on uzme za ženu može doći na dvor. Mrzila sam je, svojom ljepotom me je zasjenila, a kad je ono izašla iz crkve, bila bih je najradije ugušila. Vidite što znači in- stinkt! Osjećala sam da ide na sastanak s onim kojega sam oda- brala sebi. — Zar si ga već onda poznavala? — Kako ne. Već smo se vise puta sastali u blizini Valpova kad sam izjahala. I vidite, tetko, od onoga dana, kad se s njom upoznao u Retfali, nije ga vise bilo u Valpovu. To sam vam rekla već jučer. I kad ste Krasanki objavili da vise neće biti kod nas, sva se preplašila — a sad hoće da ide neikoj rodbini, zapravo ide u tvrdavu da se sastane s njim. Samo zato otklanja vašu službu. Ne smijete je pustiti ni koraka iz ovog dvorca. — Zar da neprestano budem njezin stražar? Naći će on pu ta do nje, ili ona do njega. Zato namjeravam pisatd svojoj zna- nici u Požegu. Ona bi je mogla uzeti k sebi. — Ne, to nije sigurno. Vidite, tetko, Gašo nam je bio uvijek vjeran. Zauzmite se za njega, čuli ste kako ga je Varnica pri- jetnjama prisilio da bude njegov jatak. On je najpouzdaniji slu- ga. Uvijek je ludovao za Krasankom, pa mu je dajte neka je vodi

svojoj kući... — AH, Helo, to je odviše okrutno! Nemaš razloga da se tako bojiš ove djevojke. Kad je Dragomir ne bude vidio, ishlapit će mu iz glave. Prepusti to meni! Evo, traže nas gošće... U drugoj sobi, preko hodnika, trudi se Magda da pomogne Krasanki koja sjedi sva skamenjena, ledena i nijema. Nakon nekog vremena smogne snage da joj saopći: — Od nečega mi je pozlilo. Možda od straha. Barunica želi da ostanem, a ja ne mogu — ne mogu. Prije ću se ubiti... — Kakve su to riječi! Pobrinut ću se za tebe. U subotu će me vjeriti, a tog dana imam pravo odlučivati tko će biti uz mene kad se udam. Nitko mi ne smije protusloviti. Vidjet ćeš kako pokorna i poslušna Magda može biti odlučna. Lišena svake sre- će, bit će nemilosrdna. Imat će što da čuju od mene. Budi mir- na! Htjela bih ipak znati zašto su mi rekli da si se odvezla u tvr davu? — Tako su ti rekli? — Ona dvojica mladića htjeli su s tobom razgovarati pa im je barunica kazala da si se odvezla još prije podne. Zašto to? Zaista ne razumijem. 258 Krasanka je odmah shvatila i pita dalje: — Kad su htjeli razgovarati sa mnom? — Odmah poslije tih neobičnih zaruka. Valjda si čula? — i pogleda je vrlo pažljivo. — Nešto sam načula, ali ne znam pravo što je bilo — veli ana kako bi od Magde saznala nešto vise. I Magda joj stade pripovijedati o svemu što se zbilo za vrije-me ručka. Djevojka sluša i jedva se suzdržava da ne brizne u plač. Magda se ne usuđuje dirati u tajnu koju naslućuje i na-stavlja: — Snebivala sam se, slušajući baruničin govor i njezino či- tanje pisma. Bile smo uvjerene da Hela kani poći za Zorislava Morovića. Bilo mi je neizmjerno drago što on nije njezina žrtva, ali šteta je i ovog mladića. Ne bih rekla da je bio sretan. Nikad nisam vidjela tako zaprepašteno lice kao što je bilo njegovo. A prije tih zaruka tiho me zamolio da mu omogućim razgovor s tobom. Ovo je Krasanki dosta da se sabere i smogne snage da opet bude jaka. Ništa ne otkriva Magdi, nego se oprostd i pohiti u svo ju sobu. Sad joj je bilo jasno zašto su joj zabranili da izlazi iz sobice kamo ju je poslala barunica još rano ujutro. Sada razumije sve što se događa oko nje. Zašto je barunica navijestila baronesine zaruke i zašto je kani zadržati u službi. Su-ze joj poteku niz lice, a njezine misli istražuju prošlost. Ni časa ne sumnja u Dragomirove osjećaje. Sjeća se kako je govorio o nekom ponoru koji ga dijeli od one oiste duše na koju misli. Zaruke su taj ponor — misli ona — zaruke što ih je već davno pro-vela dvorska gospođa u Beču. Nametnula mu je taj brak s He-lom, a on je se ne može osloboditi. Sigurno je siromašan i zavi-san. I obnavlja riječi kojima joj je saopčdo da ne može prijeći preko tog ponora do nje. Onda je mislila da se radi samo o za-kletvi koju je položio u ruke viteza Hrabrena. Zaruke joj se cine najdubljim ponorom. Zato place... »A zar sam se i mogla nadati čemu! Bila sam sretna što misli na mene. Zašto sad plačem? Zašto, kad nije bilo nikakve na-de? Zakletva je značila da nikad nijedna žena neće biti njegova, a to je lakše podnijeti, nego ovo sad... Htio je razgovarati sa mnom. Potpuno je jasno o čemu. Jučer mi je poljubio ruku. To je bio posljednji oproštaj...« Sada sve razumijem, shvaća i neprestano uvjerava sama sebe kako nije imala ni razloga nečemu se nadati. A ipak bol je preve-lika... Odsele joj nema života. Sve je oko nje pustinja kojom 17*

259 ide sama samcata, od svih napuštena. Kroči pustim svijetom i nosi sa sobom uspomenu na kratkotrajnu divnu sreću i vječnu žalost... Legla je, položila lice na ruke. Ništa joj nije ostalo od njega, samo onaj cjelov na ruku, cjelov koji sada oblivaju suze... A Dragomir sa Stanislavom tjera konje u divljem trku pre-ma Osijeku. Ni časa se ne zaustavljaju. Ni riječi ne progovaraju. Jure naprijed obavijeni oblakom prašine. Stigli su ispod tvrđave i uzeli smjer između sivih zidina i obale Drave, ravno prema kolibi vrača. Tu zaustave konje, izruče ih svojim momcima i ulaze u ko-Hbu. Dragomir nije u stanju da nešto kaže, samo očajnički gleda svojega druga. Ali Stanislav bjesni: — Pošli smo onamo da spasavamo dragulje od razbojnika, a oni su ukrali tvoju slobodu. I upravo na nedostojan način! — Da sam samo mogao slutiti što se sprema! — promrmlja Dragomir nakon dulje šutnje. — Ti si, dakle, onaj zbog kojega se odrekla svog zaručnika? To je da poludiš! — Namiguša, odabrala je mene za svoju žrtvu. A zašto baš mene? — Možda zato što si se previše oduševio za Krasanku. Nje- zina je sreća u torn da sirotoj djevojci otme obožavatelja. Bilo mi je jasno da su te zionamjerno satjerale u stupicu jer baš nije bilo ukusno iznijeti pismo tvoje kume onako javno, a da tebi prije toga ništa ne kažu. To su kritizirali svi gosti. — Da mi je to rekla nasamu, bio bih se izvukao. Nikako ne bih dopustio da proglasi te proklete zaruke. One su to naslući- vale i uhvatile me za grkljan. — Nisi se dosta odlučno ogradio još u Beču. Valjda si onda mislio da će djeVojka biti zgodna i dobra. — Ništa drugo nisam mislio nego da je moram najprije upoznati, ali onog dana, kad sam sreo Krasanku, nije mi vise bi- la nakraj pameti ikoja druga, a najmanje Hela. Tek onda sam razabrao koliko je zla i bezdušna kad sam upoznao ovo divno biće. — Zmamo što je bilo i što jest, ali — što će biti sada? — Ne znam što će biti, ali prva mi je briga da razgovaram s Krasankom, da joj sve prikažem i zaštitim je. Za nju se borim protiv svih carica i kuma! Brzo su obukli fratarske halje kao uvijek kad bi polazili u tvrđavu. Momke s konjima poslali su naprijed, a oni kreću uz sive zidine. 260 Stigavši u grad, pošli su do kuće valpovačkog vlastelina. Po-najprije idu gore-dolje, uvjereni da će ih Krasanka smjesta opa-ziti. Ali prozori su bill čvrsto zatvoreni. Uputili su se u kuću. Na-šli su sarnO jednog čuvara koji ih obavijesti da u tvrđavi nema nikoga iz Valpova, a niti Krasanke. Teško razočaran, uputi se Dragomir sa Stanislavom u žutu palaču grofa Pejačevića. Našli su služinčad. I gazdarica iz Ret-fale saopći im da djevojke nema, a niti je imao tko iz Retfale doći u grad. Potišten mladić ostavi palaču. Putem se zaustavi i pita svog prijatelja: — što velite na to? Prevarili su me! — Nema sumnje. Lagali su da ti spriječe da razgovaraš s njom. Naslutile su one sve i požurile se s tim nečuvenim zaruka- ma, a nju odstranile. Pročitale su jučer u tvojim očima što osje- ćaš za Krasanku. — Dobro, ali što će sada biti s njome? Kojim bih putem mogao doći do nje, pa bila ona gdje mu drago?

— Svakako je ostala u dvorcu, ali su je negdje prikrili, a možda i zatvorili da ne može do tebe. Stojeći na ulici, I>ragomir razmišlja. Onda će odlučno: — U subotu su urečene Magdine zaruke. Jasno je da će pri- sustvovati čitava barunova obitelj. Budući da će misliti da i ja dolazim u Retfalu, nikako neće Hela sobom povesti Krasanku. — Neće te pustiti u dvorac. — Znam, ali vi biste mogli privoljeti našeg vrača da on ode u Valpovo. Njemu je lako gatanjem tako zanijeti družinu da će ga pustiti u dvorac i put mu je do Krasanke otvoren. — Gvardijan mu je dopustio da izigrava tobožnjeg vrača, ali samo zato da lakše uhvatimo vijesti o razbojnicima. Ipak, uči- nit ću to zbog tebe da budeš miran. — Nije meni do toga da budem miran ja, nego Krasanka, i da nju oslobodim. — Bit će dobro djelo zaštititi ovu poštenu dušu. Pobrinut ću se, možda bi je uzela moja rođakinja koja živi u tvrđavi. Za sada će to njoj biti gotovo oslobodenje. Ali dalje? Ako Hela sazna što sve činiš za Krasanku, optužit će te kod kume i carice. — Ne mislim ni na što drugo, nego da što prije spasim Kra sanku od Hele. Osjećam težak nemir. Hela mi se čini kao Kra- sankin Varnica ... Pred samostanskim vratima opaze pandura Ficulina. Ide po-gnute glave, mrk, potišten. Sporazume se da će ga zaustaviti i po-zvati u samostan. Cim su ga oslovili, Ficulin se trgne. Očito ih je prepoznao i slijedi ih na njihov poziv. U vratarskoj sobici samostana obojica skinu kukuljice. Dragomir zapita pandura: 261 — Sjećaš li se nas dvojice? — Nisam vam vidio obraza, ali vas poznam po glasu. Odmah mi se da nešto tražite oko Varnice. — A što je tebi? Izgledaš kao da su ti nekoga pokopali... — I jesu! .Pokopali su moju pandursku čast. Leži u grobu kod »Zlatnog vola«. Tamo su me obrukali i ismijali. Tako me puška ubila, ne rekoh ni jaoh, ali muka mi je pala na dušu. Odon- da ne prekoračih prag »Zlatnog vola«. AH kud idem, svuda mi se smiju, smijeh me peče više od tuče taneta. Kad idem ulicom, oni mi dovikuju: »Moje milovanje, što ti roniš suze niz obraze?« A meni će se zemlja provaliti pod nogama i nebo prolomiti nada mnom. — A ?ko te tako napada? — Tko? Baš oni koji sam milovao kao prijatelje. Tko miluje, bude ogreben. Sa svakim sam se pravo ljubio i bratski grlio, a oni mene stavili na ruglo i sve mi podvalili da se juna- čim. Ali, eto, neka me raznesu sabljama ako im to neću vratiti. Ne držim se ja zubima za vjetar. Pokazat ću ja njima da su ptići od kukavice! Dooi će sudnji dan i za njih! — Velim ti, Ficulme, pravedan si ti kao nitko u tvrđavi. — Da, gospodine, ali tko se drži pravice, taj ne muze kravi- ce. A svaki svetac sebi ruku drži, i tako ja ni od koga pomoći ne- mam! Pljušti po meni smijeh kao što je nad Sodomom i Gomo- rom pljuštio oganj. — E, pa kad je tako, eto pravde i pravice na tvoja prava. Reci ti svima njima ovo: Bio je Varnica u tvrđavi! I u »Zlatnom volu«, i ti si ga vidio okom u oko. To je bio on i doskora će se doznati da je bio tamo u zapovjedništvu u carskoj odori! — Gospode, zar uistinu? Mogu li to reći? I zakleti se mogu na to? — Možeš! I zapovjednik ti mora svjedočiti da je tako. Ti si, Ficuline, jedino vidno oko u tvrđavi. Ti si ga vidio...

Lice se stade širiti i rumeniti, a oči blistati, ali samo na-čas. Odmah zatim, pandur će preplašeno: — Ako vi, gospodine, velite da je bio, kako to da za to nije znao vitez Hrabren? — Zato što je njegav kapetan dmao važnije brige oko dje- vojke — naglasi sada Stanislav. — Ali ja ti velim: dobro si vidio i možeš to reći svakome. Javit će se to i sucu Valentiću. — Uh, veli se: trpež i krpež pola svijeta drže — a mene, eto održao trpež da opet nađem pravdu. Iskopat ću ja svoj obraz i svoju pandursku cast iz utrobe »Zlatnog vola«. A da su slušali mene, što bih ga uhvatio na dlan! — Eto, vidiš, reci svakome što smo ti kazali, pa neka znaju — —- ~— —- — *—-»—??^t f-~*-M. —-J.-M. *_^^;» *_^x f j # < : -^ ^ i ugled. Dragomir primijeti drugu: 262 — Ova će vijest ohrabriti Varničine jatake u tvrđavi. Bit će drskiji i tako ćemo ih lakše pohvatati. Ne bi se usudio na takvu drsku vratolomiju u tvrđavi da nije imao uza se svoje saveznike kao što ih je imao i u Valpovu. Svake večeri idemo sada k »Zlat- nom volu« da slušamo kako će tko raspravljati o toj vijesti i mi ćemo lakše prepoznati tko je sve njegov jatak. Treba u prvom re- du uhvatiti saveznike, ako hoćemo do njega. — Tako je. A sada pogledajmo našeg Zorislava. U maloj sobi franjevačkog samostana sjedi Zorislav Morović. Od rane ga hvata groznica, ali se odupire i neće da legne u poste-lju. Od jučer, otkako je u samostanu, osjeća se mirniji i stalože-niji. Sve vise ga obuzimaju misli o tihom životu iza ovih zidina. Ono vani paklena je buka, lomljava, od koje ništa ne dopire u ovu tišinu i samoću. I grozi se od pomisli da će izaći odavle u vrtlog razbojničkog zla što se uhvatilo njegova života kao čičak haljine. Sputan i zarobljen od zloće, muči muku, razmatrajući o onom što ga čeka vani. Svake srijede odlaziti razbojniku i no-siti mu vijesti! Strahota je to, makar zna da će time koristiti vi-tezu Hrabrenu. Ne može sebe zamisliti u toj ulozi i sve ga vise vuče želja da se spasi iza samostanskih bedema, u tišini i mini, daleko od Varničinih prijetnji i od svoje beznadne ljubavi. U tim ga mislima nađoše Dragomir i Stanislav. U Dragomirovu je pogledu smjesta razabrao da se dogodilo nešto teško. Ispričali su mu isve redom, zatajivši jedino Magdine zaruke. Kad su spomenuli Krasanku, Zorislav je odmah izrekao svoje uvjerenje da ih je Hela prevarila. — Dobro je poznam. Uživa da muči druge, a naročito ovu siromašnu djevojku. Uvijek ju je mrzila. Zacijelo .zbog njezine lje- pote. Ne možete zamisliti na kakva će je mučila fazapinjati ako sluti da je vama draga. Nikad nisam vidio sebičnijeg stvorenja. Ta- fcvom ju je učinila taština i strastvena želja da gospoduje nad svakim muškim srcem. Ova izjava još teže pogodi Dragomira. Ali Stanislav energič-no dokrajči razgovor: — Dosta je sada o vašim ljubavima. Sada je dužnost da se sporazumijemo. Prekosutra valja otići k Varnici, kako vas je ro- čio, gospodine Zorislave. Od tog sastanka bit će nam mnogo ko- risti. Zorislav je unaprijed strepio od te nesretne srijede, ali Stanislav mu ne da ni do rijeoi, već nabraja vijesti koje ima ponijeti razbojniku. O svakoj pojedinosti raspravljaju potanko da bi se Morović znao snaći ako mu Varnica postavi nova pitanja. Mladi provizor sluša pomno da točno izvrši naloge. Svaki mu je teret težak, ne-podnosiv. 263 — vidite, sve što ćete mu reći, za njega je važno, a na- ma ne može škoditi. Jedna je jedina vijest za vas nešto neprilična. — što? — upita Zorislav s nekom zebnjom.

— Morate Varnici otkriti dolazak jedne lađe iz Beča. Možda on to već zna od drugih jataka, ali mu morate reći da pobudite u njemu potpuno povjerenje u vas. To je most po kojemu će on prijeći u naše ruke. Budete li znali i htjeli taj most čvrsto gradi- ta, iskazat ćete veliku uslugu čitavom našem kraju i čitavom na- rodu. — Ne očajavajte — doda Dragomir — po vama mi ćemo dospjeti do Varnice. Samo po vama, gospodine Moroviću! — Razumijem sve, ali savjest mi dršće od pomisli da ću iz- dati neku lađu u kojoj mogu biti putnici, a Varnica će ih zaro- biti. Stanislav ga nastoji umiriti i izbrisati tu bojazan: — Napokon, što će se dogoditi ako koji velikaški bogatun osjeti malo neudobnosti u Varničinu logoru? Neka osjete i oni s punim kesama kako je to naći se u razbojnikovoj vlasti. Zapravo, bila bi njihova dužnost da posegnu u mošnje i okupe privatne čete pa da jednom zaokrenemo vratom ovoj strahoti. Oni se sa mo zgražaju ako im na cesti zaustave konje i kola ili na Dravi i Dunavu lađu! Ali pomoći ne znaju! Eto, mi se moramo služiti nekakvim demonskim sredstvom i trikovima da zavaramo razboj- ničke čete kojih |e svaki dan sve vise i silu njihovih sela, jer ne- mamo sredstva da uzdržavamo čete koje bi bile potrebne. Ni ca- rica ih ne šalje, ni velikaši, ni drugi bogati spahije. Služimo se »čudovištima« vilenjaka i vrača. Neka ih Varnica samo zarobi! I Weberu neće škoditi ova lekcija. Neka to nimalo ne peče vašu savjest. Oni na lađi moći će iskupiti svoju slobodu punom kesom i — svršeno! A mi ćemo po tome učvrstiti Varničino povjerenje u vas, a to je put do razbojničkog gnijezda. Kako vidite, na to me se i osniva naša borba protiv Varnice. Saznajemo kuda kreće i kamo kani. Ako ništa drugo, barem mu otimamo plijen ili spre- čavamo napadiaje. Ovog proljeća oteli smo mu sjemenje čitave Đakovštine. Navalili razbojnici na seljake, orače i sve im oduzeli. Mi smo unaprijeg znali da tamo nešto snuju te smo ih pod večer dočekali svojim vatrama, a oni u strahu pobacali plijen i pobjegli. Dakle, smirite se, Zorislave! Odnesite mu ovaj komadić pečenog sala za našu mišolovku. Najzad se Zorislav smiri i odluči im učiniti sve po volji. Stanislav ostavi mladiće nasamu da međusobno otkriju svoja srca i da se tješe. Provizor je ispitivao sve o Magdi pa mu je Dragomir otkrio i buduće njezine zaruke. Duboko potišten, mladi provizor zahvali se drugu: — Bilo bi vrlo teško za mene da sam to čuo u njezinoj blizi- ni — u Retfali. Oduvijek mi je bila jasna sudbina moje ljubavi — 264 več prvog dana, a ipak me teško zaboljelo ovo saznanje. Vidite, ovo je možda jedina mogućnost da se oslobodim Varničinih oko va — kad ona ide za drugoga. — Odviše je prepreden da ne bi znao što znači Magdina uda- ja. Varnica bi se nakon te udaje svojim prijetnjama još uvijek oslanjao na vašu ljubav. Ni riječi mu ne smijete govoriti o torn, naprotiv, govorite o svojoj djevojci odvažno. Vidjet ćete u srijedu kako se on drži i koliko vam vjeruje. To je najvažnije, a dotle će- mo nastojati da vaša rana zacijeli što prije. Nakon srijede mora- te u Retfalu! — Da, učinit ću to jer se kanim zahvaliti na službi. — Ne recite Varnici ni riječi o torn jer će to smatrati izda- jom. Molim vas odgodite svoju odluku. Vi ste nam od velike ko- listi, prijatelju. Obećao je pokoriti se i služiti im dok im bude potreban. Mala drvenjara u Čepinu obrasla je bazgovinom. Iza nje grm-Ije, a onda šuma sve tamo do obale rijeke. U grmlju svezani ko-nji. Muškarac u šubari stoji na straži i pogledava na cestu prema Osijeku. U kući na klupi sjedi Varnica sa

svojim kapetanima. Ispraznili su vrčeve i tiho razgovaraju. Onaj izvana pomoli glavu kroz prozor i javi: — Eno ga, dolazi! Varničino se lice zadovoljno osmjehne. Pred drvenjarom si-lazi s konja Zorislav Morović, ulazi u kuću i pozdravi. Razbojnik ga promatra pozorno. — Dakle, ima li mnogo vijesti? Još 'uvijek nisam dospio oti- ći da potražim svoju plavojku u Vinkovce, pa sam razdražen kao zvijer u šumi. Treba mi velikih opasnosti da se smirim. Mladi provizor sjedne, prekrsti noge i gleda u lice haramiji: — Nema ništa što bi-stebi, Varnica, moglo značiti opasnost, ali mislim da nosim dosta novosti. — Istovaruj sve redom. — Posljednji put si mi naredio vise toga. Htio si znati gdje moj gospodar sprema dragocjenosti. Dosele su bile sve u poseb- nom ormaru u zidu, ali otkako si napao Retfalu, odnio je grof sve što je vrijedno i što se može ponijeti u tvrđavu — u franje- vački samostan. — Gle! Tako on meni? E, dobro. Mogu ja da se zavučem i pod fratarske halje — hvalisavo će razbojnik i čeka što će mu pro vizor nabrajati dalje. — Htio si znati kako izgleda vitez Hrabren. To mi nije bilo moguće saznati jer to nitko ne zna. Ali znam da ima dva kapeta- na i kažu da su obojica mladi i obrijani. Jedan je visok i nešto 265 stariji, a drugi niži i mlađi. Zadržavaju se najviše u Vinkovcima. Ljudi kažu da je tamo njihovo skrovlšte. Nisam mogao tako hit-no doznati nešto sigurnije. Teže je doseći njih negoli kraljeve. Zadovoljno kima Varnica glavom, a onda se nasmije: — Znam vise od tebe! Kapetane sam vidio okom u oko — ali vijest ti valja jer vidim da ne lažeš. Dobro si ih opisao — ali dosele nisam znao da su u Vinkovcima. Baš tamo imam curu koju kanim svečano dovesti i zakititi je blagom, nakitom i draguljima! Uh! Hvata ga bjesnilo kad se sjeti bogata plijena koji mu je ne-stao u vjetru, pa kune i preklinje, ali brzo vrati pažnju provizo-rovu pričanju. — Htio si doznati kojoj djevojci dolazi vitez u Valpovo. Eto, gledaj, Varnica — i Zorislav otkopča prsluk pa mu pokaže krvavi povez na svojoj rani da razbojnik ne bi ništa posumnjao. I stade objašnjavati: — Drugog dana, kako sam otišao od tebe, nađem se u šumi da tragam za momcima viteza Hrabrena i da nešto sa- znam. Ali netko je pucao u mene. Obeznanio sam se, ali opet sam došao k sebi i jedva se dovukao kući. Ležao sam u groznici sve do danas. Tako nisam mogao u Valpovo da tamo sve dzvidim i čujem. Jedva sam smogao snage da danas dojašem k tebi. Ogledavši njegovu ranu, uvjeri se Varnica da govori istinu pa će na to još zadovoljnije: — E, vidim da nisi mogao otići, a baš bi mi trebalo doznati kane li oni nekud na put ovih dana. Hi slijedećih? A nisi čuo ni- šta da je tamo bio carski savjetnik? — Rekoh, ležao sam u tvrđavi u palači svojega gospodara, a nitko tamo nije dolazio iz Valpova da mi štogod kaže. Pohitjet ću čim stignem i do iduće srijede saznat ću sve što želiš. — Imam svoje ljude u Valpovu. Pripazit će na tebe! — Neka samo pripaze. Vidjet ćemo tko ima boljih vijesti za tebe — oni ili ja. — Važno mi je znati kojoj to djevojci dolazi vitez ili koji od njegovih kap&tana. Tri su djevojke, tri ljepotice — tri baro- nese! — Jest, tri su, i pobrinut ću se da saznam da li uistinu ide k njima i koja je to. A sada imam još da ti kažem ovo: u subotu slave u Retfali opet neku gozbu. Ne znam zašto, samo mi je rekla spa-

hijina gazdarica: bit će tamo mnogo gostiju. — I žene će biti opet nakinđurene draguljima? Doći ću po svoje dragulje, bilo kako! — i bijesno udari po stolu. Zablistali mu pred očima dragulji u kosi i na grudima ljepotica u valpo- vačkom dvoru pa se prijeti: — Draguljima treba da zakitim vrat najljepše plavojke u ovoj ravnici! — I pogleda Atanacka koji jedini zna tajnu Varni- čina susreta s Krasankom. Ali on ponizno šuti kako mu je nare- dio gospodar. 266 t — Dakle, svečanost! Cujete li, vuci moji? Bit će dobre lovi- ne! Slušaj sad, provizore! Svuda sam dao po svojim jatacima pro- širiti glas da se Varnica što su ga kapetani viteza Hrabre- na prepoznali u Weberovu carskom odijelu pa je odmaglio u an- drijevačke lugove da se tamo sklone. A ti u subotu u Retfali budi na oprezu. Kako ću tamo i na koji način, to ćeš čuti kad stigne moj glasnik. — Dobro, ali samo se po sebi razumije, Varnico, da će se oni ovog puta pobrinuti za obranu. Još nisu zaboravili tvoj posjet Retfali. — Eh, da, razumije se po sebi da će se opskrbiti, ali zato će jataci pronositi glas da sam otišao, a drugo — provalit ćemo u dvorac na sasvim drugi način. Cut ćeš kad bude vrijeme. — Pitanje je da li će se vjerovati da si otišao — naglasi je- dan od četovođa. — Mogli bi nas u Retfali pobiti. — Bude li opasnost mala — zapalit će provizor jednu vatru na obali Drave. Bude li opasnost velika, zapalit će dvije. A sad reoi kad obično dolaze valpovačke spahije na svečanost u Ret- falu. — Obično dolaze istog dana prije podne, a katkada i dan ra- nije, pa i dva dana prije. Nikad to nije sigurno. A sad da ti ka- žem još nešto što je vrlo važno. U petak iz Beča dolazi neka lađa i vozi tovar. Tako sam čuo. — Vidi — vidi, u sretan si mi čas pao u močvaru! Baš mi to prija. Volim lađe. Tu uvijek ima lovine za otkupninu. A što na- đem robe, to je čista zarada. Valja ti ova, provizore! Sve ide poput rijeke brzice niz glatko korito. Kreketale su žabe baš čestito one noći kad si mi pao u krilo. Znao sam, bit će dobre lovine, a tebe mi je poslao pakao i neće ti biti krivo! Mirno sluša Morović ovu pohvalu, a Varničini kapetani poh-lepno slušaju svaku njegovu riječ koja im donosi miris novog plijena. Obradovani tom viješću, oni se smiju, nalivaju Zorislavu vina, a onda Varnica opet govori o Retfali. — Sve ću ja smisliti što mi valja učiniti u subotu u nod, a ti budi uvijek spreman primiti mojega poslanika. Mislim, bit će paklenog boja dok se dokopam nakita. Moram ga imati, makar izgubio najbolje momke. Bez đerdana od dragulja ne mogu u prosce svojoj ljepotici. Kapetani se smješkaju, ne vjerujući Varničinu hvaljenju. — Sad mi reci tko se to u Valpovu pobrinuo za tebe da te po drugi put otkupi? Pitanje začudi Morovića. Vidjevši da on uistinu ne zna ništa, Varnica mu ispriča da je došao neki čovjek iz blizine Valpova i donio mu drugu otkupninu dok je on već bio Slobodan.

Nikako se ne može dosjetiti tko bi to mogao biti posrijedi, ali ne razmišlja dalje. Jedva čeka da može ostaviti svojega tamni-čara i otići opet u tvrđavu da sve to javi Dragomiru. 267 čim je ostavio krčmicu, Varnica se zadovoljno smije: — Jeste li vidjeli što može Varnica? Iz ruku mi jede provi- zor. Od njega jatak nad jatacima! Kad god ustrebam nešto va- žno, evo, pazite, tu vam je provizor. Služit će mi do smrti. Onda se okrene svom mladom savezniku: — A sada, Ječmenico, pazi što ti je raditi. Zajedno ćemo ro- biti i zajedno dijeliti. — I opet ćete vikati na mene kad zatražim svoj dio? — Drugo je bilo s draguljima. Tu sam ja izložio sebe i nitko drugi! Onda opet ustane i stade bjesnjeti, sjetivši se kako su mu dže-povi klepetali oko bedara i dražili njegovu predodžbu. — Nema mi zadovoljstva dok ne dobijem u šake onog tko mi je ukrao dragulje. — Zašto o tome niste ništa pitali provizora? — Nisi li čuo da ne zna ništa o Valpovu kad nije onamo mo gao zbog rane? Već bi on kazao sam da nešto zna. Ali, eto, lu- gar veli: Gašu su zatvorili, on je morao uteći k nama, dakle, ta mo je još Veljko — po njemu ćemo sve doznati. Otišao je k nje- mu Todor da odnese u dvorac ribe i moje poruke. Ako sve uspije dobro, onda će biti lako u subotu pobrati dragulje! — Varnica, časti mi, nema ti ravna — veseli se njegov kape- tan Stojanović. — Samo da ste vi brzi u lovu kao što je moja pamet na za- mislima. I osveta moja bit će zamišljena kako treba. — Od osvete malo koristi — promrmlja Ječmenica. — Ček — ček! Ne mislim ja osvetu samo onako. Tko ih je ukrao, mora ih donijeti i natrag! Znat ću ja već kako. Smislio je Varnica nešto da bi mu svi đavli pakleni zavidjeli. Ali, vidiš, Ječmenico, dobra se osnova unaprijed ne kazuje ni bratu ... u TEŠKI UDARAC U petak, poslije objeda, pred vežom valpovačkog dvorca stao je četvoropreg. Kola su krcata svežnjevima haljina i kutijama s nakitom što ih nose djevojke da osvanu što ljepše na Magdi-nim zarukama. Barun i barunica brinu se naročito za čestitu pratnju. Odredili su dvadeset dobro naoružanih momaka. I do njih je doprla vijest da je Varnica pobjegao u andrijevačke šume jer su ga prepoznali u odori carskog savjetnika. Uza sve to, barun određuje kočiji jaku pratnju. U kočiji će putovati starija barunova kći Dora, baronesa Hela, jedna stara gazdarica i s njima Krasanka. Tako je odredila Hela. 268 Nije htjela da Krasanka ostane kod kuće. Puna je sumnje da će Dragomir iskoristiti odsutnost čitave obitelji kako bi mogao doprijeti do nje, ili će ona nastojati da mu pošalje vijesti. Hela vjeruje da je Dragomir upućen o Krasankinu boravištu. I tako je zatražila od barunice neka joj dopusti da je uzme sa sobom i oštro drži na oku dok će barun, barunica i mlada kći krenuti sutradan pred podne. Još prije nego što su krenuli, barunica opo-minje Helu da bi i Dragomir mogao doći na svečanost baš radi Krasanke pa neka je ostavi u dvorcu. Ali ona se ne da nikako od svojeg nauma. Ne povjerava se nikome u dvorcu jer bi Drago-mirova Iukavost, koju je dosele pokazivao u tolikoj mjeri, mogla zavesti družinu i on bi tako govorio s Krasankom. Sve što se dogo-dilo u nedjelju na njezinoj

svečanosti, sve joj jasno dokazuje o njegovoj sklonosti prema Krasanki i zato svim sredstvima želi spri-ječiti da se sastanu makar i načas. Helina mržnja prema Krasanki prešla je u ljubomor, ne zbog ljubavi prema Dragomiru, nego zbog prvenstva. Za prvenstvo bo-rila se Hela protiv svake ljepotice. Ona je prva i najljepša. Nije-dna se ne smije usuditi da se uporedi s njom, a kamoli da bude ispred nje. A sada da joj otme prvenstvo ova siromašna djevoj-ka koju smatra samo svojom služavkom? I još k tome kod Dra-gomira? Od prvog dana, kad se srela s Dragomirom, pobudio je nje-zinu pozornost zato što nije pred njome padao ničice, poražen ljepotom kao drugi kavaliri koji su je dnevno okruživali. Nije joj ni udvarao istinski, već samo onako, pustopašno, prolazno. Nije je proglasio najljepšom kao drugi. Sve to ju je dražilo i nukalo je da ga osvaja. U ono nekoliko susreta nastojala je dobi-ti ga na koljena pred sobom. Ali bilo je uzalud. Baš to je raspa-lilo njezin interes za njega. Sve vise je njezinu taštinu zaokup-ljala želja da ga osvoji za inat. I kad je najednom nestao i nije se vise pojavio, mislila je da on ne dolazi u njezinu blizinu zbog ponosa zato što nije imućan i nije pcrijeklom iz visokog plem-stva. Sam joj je svakhput govorio o torn svojem neimućstvu i maloplemstvu. A bila je uvjerena: čim mu ona dade znak sklonosti, s'mjesta će je zaprositi. I očekivala je njegov dolazak na proslavu svojeg rođendana. Kad ga je spazila, smatrala ga je os-vojenim. Čudni događaji tog popodneva i večeri razočarali su je. Cak je morala otkriti da je mladić, kojega je izabrala za sebe, potajno drugovao s Krasankom, štoviše — on joj poklanja du-blju sklonost. To je uvrijedilo njezinu taštinu i prometnulo je u ljubomoru. Stala je razmišljati o tome kako da spriječi strahovitu sra-motu da joj zaručnika otme komorkinja. Ne bi mogla podnijeti ni da joj ga otme kakva kontesa ili kneginja. Značilo bi to da su je izbacili iz prvenstva. A ona je zaljubljena u sebe, u slavu svo-je Ijepote, i nikome ne dopušta u blizinu svojeg posjeda. 269 Nikad nije osjetila taj posjed tako dragocjenim kao sada, kad je otkrila da taj mladić, kojega nije mogla osvojiti, stoji pod zaštitom svoje kume, i njezine tetke, da joj je određen za za-ručnika, da je baštinik odličnog imena i odlionog imetka. Sve je to ona shvatila kao znatan dobitak za sebe i lijep okvir svojaj prvenstvenoj ljepoti. Da joj to sve sada otme Krasanka, djevoj-ka što živi od njezine milosti? Bila bi preko noći skinuta s pri-jestolja i predmet poruge. Morala bi se sakriti od stida i svisnu-ti od bijesa. Gašo joj je obećao da će Krasanku maknuti s puta. Premda ga drže zatvorena, govorio je s njime sluga Veljko i taj će mu pomoći. Hela je obećala Gaši slobodu ako nađe za Krasanku mje-sto gdje je ne bi mogao nitko naći. Hela vjeruje Gaši već zato što je on za Krasankom uzdisao. Napokon, lakaj je pravi muž za služavku! — misli Hela. Međutim, odlučila je Krasanku povesti sa sobom. To joj je on savjetovao i naročito je upozorio da se od toga ne da odvratiti ako bi se protivila Krasanka ili tko drugi. Zato je tetki odlučno izjavila: »Ne, ja hoću da ide sa mnom!« I sjele su u kočiju — baronesa Dora s Helom straga, a nasuprot gazdarica i Krasanka. Kočija krene. Hela se zagleda u Krasanku, nasuprot sebi, i osjeti njezinu premoć. Osjeća snagu njezine ličnosti u Dragomirovu srcu. I baš zato neće dopustiti da je on još jednom vidi, pa morala je poklo-niti i Gaši! Ali on ima sigurnu osnovu. To je opazila danas kad je ponovno sišla k njetmu na razgovor, baš pred odlazak u Ret-falu. Hela se smiruje u torn uvjerenju da će joj uspjeti Krasanku maknuti s puta svojem zaručniku. Digla se na sjedalici. Mislima joj prohuji vijest: »Zaruenik baronese Hele, najljepše djevojke među velikašicama, uzeo je — njezinu služavku!« Od te misli smučilo joj se, raspali je mržnja na djevojku što sjedi nasuprot njoj. Mogla bi je tuoi, udarati do besvijesti. I gleda kroz stakleni prozor samo da ne vidi Krasanku jer bi je najradije udarila. Čini joj se da neće moći izdržati do Retfale.

Oblačno nebo počelo se razvedravati i sunce je zapeklo. Dok se Hela neprestano uzbuđuje, Dora sjedi kraj nje i grdi je što je tako nemirna; a i gazdarica je ispituje čime bi joj poslužila da sjedi udobnije.* Krasanka promatra puste ravnice s jedne strane kočije i gu-ste šume s druge strane. Jahači pokraj kočije dižu prašinu sve do vrhova drveća. I Krasanka nastoji da ne pogleda Helu. Odveć joj je teško gledati pred sobom Dragomirovu zaručnicu kojoj je ovih dana morala šiti vjenčanu haljinu. Hela je to odredila samo zato da je muči. A sada se potajno nada da će u Retfali naći pro-vizora koji će joj sigurno donijeti kakvu poruku od Dragomira — možda pozdrav, oproštaj, samo da nešto čuje o njemu. 270 . Suparnice sjede 'jedna nasuprot drugoj. U jednoj počiva ža-lost, a u drugoj mržnja. Ravna cesta. Nigdje ni kola, n!i konja, mi jahača — nikoga. Već su prevalili blizu dvije trećine puta prema Osijeku. S desne strane kočije gusta je šuma i visoko grmlje. Tišina i pustoš. Nešto je udarilo svima u sljepoočice. Gromka prijetnja, što H ... — Stanite! Ni Jcoraka dalje! Kao da je stotinu ljudi kriknulo ove riječi, stotinu pistolja-naperilo svoje cijevi i stotinu njih prasnulo ognjenim praskom. Sve oko njih grmi jezovitom pucnjavom ... Strah obori pratnju. Svi kao da su uzeti. Ni jedna ruka ne poseže za oružjem. Nijedne grudi nisu ni dahnule. Plameni hici, ispaljeni iznenada u zrak, pretvorili su branitelje kočije u poniz-ne kukavice. Svaki momak osjeća metak u prsima, u ruoi, u nozi, u tijelu. Premda su taneta poslana u zrak, svatko misli da je već ranjen, poslušno zaustavlja konja i ponizna pogleda moli milost da mu poklone život. — Ne ubij nas! — vape momci dršćući. Kukavna se pratnja ne mice niti na vrisak žena u kočiji. Kao da ih se i ne tiču. Svatko od njih upire poglede samo u napadače, svatko dršće samo za svoj život. Iz grmlja kraj ceste digli se razbojnici na konjima kao da su izašli iz zemlje, s pištoljima uperenim u pratnju i u kočiju. Mrka ljudeskara, Varničin četovođa, izlazi iz razbojničke če-te, dade znak svojima i uputi se prema kočiji. Njegovi drugovi u času su opkolili povorku. Mlad momak s crnim brčićima, Varni-čin sin, prvi skoči sa sedla, otvori vrata kočije i turi glavu pod krov. Nasmrt blijede djevojke zavukle se svaka u svoj kut. ' Pritajile su dah i riječi. Mladi Varničin sin vikne im: — Vi ste iz valpovačkog dvora? Žene ne mogu odgovpriti od straha. što će biti ako potvrde? Onda mladić zovne čovjeka u zelenom klobuku: — Hej, lugaru, dođi ovamo i pogledaj ih. Jesu li to one? Lugar se približi. — One su — veli čovjek, pogledavši u kočiju. Hela prepozna lugara što je na dan njezine slave saopćio da vitez Hrabren goni Varnicu. Zna da je Dragomir optužio lugara da je zajedno s Gašom Varničin jatak. Ova lugarova veza s Ga-šom podsjeća Helu na to kako je lakaj već nešto zasnovao ... Ne-ka joj misao sijevne u mozak. U času se zgrozi, a opet je i pro-tiv svoje volje nekako mirnija i sva u nekoj nadi da se njoj ne može desiti ništa zlo kad je tu lugar, Gašin drug. Napeta sluša kako Varničin sin pita, turnuvši opet glavu pod krov kočije: — Koja je od vas dragana viteza Hrabrena ili njegova ka- petana? 271

Strava u šutnji. Zamro je život u djevojačkim tijelima. Jasna im je sudbina one koja bude prokazana. — Govorite koja je! Možda i nehotice pomakla je Hela glavu i uprla pogled u Krasanku, ali je gotovo i ne vidi. Zavukla se u kut i drhtavim rukama vuee na lice široki volan crvenog kapišona. Ni jedna riječ ne pade s Helinih usta. Dršće od strašnih ljudi, gleda u lugara i kao da u njegovim očima čita neke znako-ve da se ne boji ničega. Hi joj se to samo čini? Netko van! pred kočijom vice: — Jeste li čule? Nemamo kada čekati odgovor milostivih go- spođica! Hi ćemo vas zarobiti sve koliko vas ima mladih ili — odgovorite. Studen obilazi Krasanku. Osjeća na sebi poglede baronesa pa i same gazdarice koja sjedi uz nju. Ne zna zašto baronese gleda-ju upravo nju. Izvana zagrmi još jedno pitanje: — Koja je od vas ukrala dragulje iz džepa Varnici? Opet nema odgovora. Vođa razbojnika ponuka lugara koji se ponovno približi kočiji: — Hajde, pogledaj lugaru, koja je kapetanova cura i je li oydje ona koja je ukrala nakit. Lugar ih promatra sve redom, a tada povuče glavu natrag iz kočije i ispruži kažiprst prema Krasanki: — Ova je! — Zar je to kapetanova dragana? — Jest, Gašo mi je rekao još one večeri. — Dobro, a koja je ukrala dragulje? — I to je učinila ona. Krasanki je zašumjelo u glavi. U sljepoočicama joj bije, a zi-ma prolazi njezinim tijelom. Na ulazu u kočiju pojavi se novo lice. Krasanka je povukla volan na oči i ukrutila se u kutu. — Je li ova? Skini joj to da je dobro vidim. — Vidio sam joj lice već prije. Sigurno je ona. Znam je, već je dvije godine u ivorcu. Ledenim rukama navlači djevojka kapišon na obraze kao da bi htjela samo njih sakriti pogledima razbojnika što se približu-ju. Instinktivno osjeća opasnost ako joj muškarci zagledaju u lice, Četovođa vikne u ko.čiju: — Što šutite, djevojčice? Govorite — je li to ona ili nije? Hela svlada strah koji je obuzima. Ovaj trenutak je odsudan za čitav njezin život, za prvenstvo, cast na kraljevskom dvoru, za trijumf nad Krasankom koja je ugrožava. Taština se samo čas-kom bori s prosvjedom savjesti. »Sad ili nikad«! — šapne joj ta-ština i mržnja. Krasanka će biti za njega izgubljena, bude li samo jedan dan u zarobljeničkom logoru. Vise ne može uzeti onu koju su imali oni... strc ps 272 — Jest! Ona je! — odgovori Hela. — Sjedi ovdje... Odgovor pada na glavu Krasanki kao sjekira osuđeniku na stratištu. Osjeća, nema joj pomoći. Dobro. Predaje se. Hela neće vi-djeti njezin očaj ... Neće! Na ulazu se pomole dvije erne debele sake i uhvate Krasan-kino tijelo pa ga vuku iz kočije. Nije se dala navlačiti. Gurnula je od sebe ove sake i viknula: — Ne dirajte me! Sama ću izaći!

Onda pogleda Helu i, dignuvši malo volan da nitko ne vidi i ne čuje, dobaci joj samosvjesno: — Tko zna, konteso, kako ćete požaliti ovo izdajstvo! I side još jače navlačeći kapišon na lice. Noge joj dršću, jedva se drži. Ipak neće pružiti dojam zastra-šene kukavnosti. Tamo iza nje Varničin kapetan naviješta onima u kočiji: — A vi, kad stignete u tvrđavu, recite kapetanu viteza Hra brena da ćemo curu držati zarobljenu dotle dok on ne položi oružje i ne ostavi ovaj kraj zanavijek! Bude li digao na nas ru ku, stradat će ona životom u mukama kakve nije izmislio Lu cifer! Pod krovom kočije grobna tišina. Hela ne bi vise porekla ono što je potvrdila. Dora dršće od straha da se razbojnici ne bi predomislili i možda još u posljednjem času zarobili i nju. Stisnuta u kutu kočije ona se ne mice. Na ponovno pitanje i na ponovnu objavu razbojnikovu sve tri žene u kočiji odvraćaju da su razumjele po-ruku i da će je isporučiti kapetanu viteza Hrabrena. — A sad, dragano našeg neprijatelja i kradljivice naših dra- gulja, evo ti konja! Nema ti bijega, već jedino pokornog jahanja u logor našeg gospodara. Znaš li upravljati konjem? — Znam — odvraća Krasanka i obuzima je tračak nade. Još nije vidjela ostale u svoj njihovoj množini. — Čekaj — vikne sada Ječmenica. — Da ostavimo sve ove kutije u kojima ima nakfta i svežnjeve skupocjene robe? Sve to može biti nama na veselje. Tovarite, momci, sve što se može ponijeti u sedlu.- Takva odredba razbjesni Doru a Hela gleda lugara upitno. On samo slegne ramenima kao da bi htio reći: protiv toga se ne mo že ništa. Nekoliko pari ruku grabe pod krov kočije, vuku svežnjeve s haljinama od brokota i kutije s nakitima od zlata i dragog ka-menja, sve što su one uzele sa sobom za barunicu, Helu i obje baruničine kćeri. Nose razbojnici sve što im dopadne ruku, a one u kočiji šute. Sretne su da ih nitko ne dira i nitko vise ništa ne pita. Kad su sve iskrcali, Hela opazi da razbojnici još uvijek drže pištolje uperene u momčad. Zapovjede im: 18 Zagorka: Vitez slavonske ravni 273 — Naprijed, momci! Ako se jedan lati oružja ili obazre za nama da ispali metak, pohitat ćemo za vama i zarobiti vas sve od prvog do zadnjeg. I vase dame! Dakle, gospođice, naredite im da slušaju. Momci se ponizno pokoravaju zapovijedi i pojure brzinom da su gotovo ostavili kočiju. Vraćaju se tek na Helinu zapovijed. Ona im naredi da se ne obaziru na razbojnike, dok one druge dvije ukočeno sjede, ne usuđuju se ni maknuti ni progovoriti. Kad su već otišli daleko, polagano im se vraća boja lica. Os-vijestivši se, opaze da su razbojnici već daleko od njih. Šutnju prekine baronesa Hela: — U takvom strahovitom času Krasanka je još mogla biti drska. Jesi li čula, Doro, kako je bila drska? — Ona i ti me ne zanimate! Drugo ti i ne pada na pamet — ljutito će Dora. — Kao da su najvažniji ona i njezin kapetan. — Nema nikakva njezina kapetana. Tu sam samo ja i moj za- ručnik — a valjda mu treba i takvih djevojaka ... — Briga mene za to! Odnijeli su mi najljepši nakit, najkras- niji dijadem moje majke i narukvice, sve, sve. U što ću se obući sutra za svečanost?

— Zar je to najvažnije? — okosi se Hela na nju. — Već će ti dati grofica. Ima dosta nakita i haljina. Nego čujte — tražim od vas da nikome ne kažete razbojnikovu poruku. Bila bi sra- mota kad bi netko uistinu pomislio da je Dragomir imao kakvo poznanstvo s njom! — Ostavi me s tim — jadikuje Dora. Jedna drugu grdi. Jedna govori o svojoj povrijeđenoj tašti-ni, a druga o nakitu. Ni jednoj ne pada na um da se pita što će biti sa zarobljenom Krasankom. Hela se, doduše, osjeća oslobo-đena suparnice, ali nipošto nije mirna ... Dok razbojnicf još uvijek drže na nišanu kočiju i njezinu pratnju, Ječmenica nastoji zaviriti u Krasankin obraz. Momak os-jeća da. je zarobljeno žensko čeljade vrijedno udvaranja. Cetovo-đa naredi da se krene. Ječmenica hoće da pomogne Krasanki na sedlo, ali ga preteče neki drugi razbojnik, manje zainteresiran za njezin stas i lice. Uhvatila je uzde i provirila ispod volana oko sebe. S jedne strane ravna poljana, s druge šuma. A ova je šuma razbojnički dom. Poznaju svaki zakutak. Ravnica s druge strane nadaleko i široko otkriva razbojničkim očima svaki grmić i svako stabalce. Tu joj nema bijega. Razbojnici su je okružili i naredili da se pokori. Ako neće, sami će je ponijeti na svom sedlu. Samo je kimnula glavom da sve razumije i sve shvaća. 274 18* .1 I pojahala je čitava horda razbojnika, vodeći sa sobom Kra-sanku. Svjesna je da lebdi iznad beznadnog ponora svoje sudbine u koju će je strovaliti svaki od ovih ljudi kad pruži ruku za njom. Svjesna je samoće svoje mladosti i ljepote među ovim muškarci-ma, besposlenim, ishranjenim, kojima je i život čovjeka sitni-čava zapreka, a nevinost djevojke smatraju svojim ličnim po-sjedom. U prvom času užasa pokolebala se i njezina tjelesna snaga. Zima je trese kad gleda kako kooija is baronesama uzmiče, a nju izdajnički ostavlja ... Već u kolima povukla je kapišon duboko na čelo i skrivala lice, a pelerina od vrata do potkoljenice pokriva mladost njezina stasa. Osjeća u čemu je za nju najveća opasnost... Čini joj se da su razbojnici zaposleni svojim naročitim misli-ma i osnovama, i ne poklanjaju pažnju njezinoj mladosti i ljepoti. Do Ječmenice nitko nije nastojao da zaviri u njezine obraze. Pa ipak, ona zagledava dno svoje nevolje. Samo bi joj čudo moglo po-moći. Ali čuda neće biti zbog nje. Kud god se okrene, svuda raz-bojnička lica ... Kamo je vode i što će s njom? Kad barem ne bi zamiietili njenu mladost! Drži se sagnuto u sedlu da bi prikrila gipkost tijela, a pouz-daje se i u kapišon pod čijim se volano-m sakriva njezino lice. Oči su joj stalno oborene u ledinu kojom kreće povorka. Za malo vremena opazi kuće sela Čepina. Od tog pogleda njo-me prolaze srsi. Steže je u grudima, prigušeni jecaj hoće da je uguši. Zar zaista ide na svoj pogreb? Tada spazi kubure što vire iza pojasa razbojnika kao da joj nude svoju zaštitu, svoju pomoć. Hitro lete njezine misli Dohvatit će kuburu i učiniti kraj svom životu. To može pro-vesti spretno i brzo ako njezina ruka bude mirna. I prisili se da se smiri, da joj bude okq sigurno, a ruka brza i spremna. U tim je kuburama posljednja njezina nada. Razbojnici se zaustavljaju na ledini usred sela i silaze s ko-nja. Uzimaju svežnjeve sa sedla, a sve budno nadgledaju d-va Varničina kapetana: — Sve to nosi u pohranu Mili. Neka čuva do sutra kad do-đe Varnica. Dok su svi oni zaposleni, Krasanka je sama sišla sa sedla. Stoji i čeka svoju sudbinu. Razbojnici se okupili pred kućom glavnog jataka u selu i nešto tiho vijećaju. Njihov saveznik Ječmenica zadržao se u blizini Krasanke. Neprestano je obilazi. Htio bi joj zagledati u lice. Instinkt žen-skara došaptava mu da je

mlada i lijepa. I Varničin sin Stjepko slijedi primjer saveznika svog oca. I njega nešto upućuje da se drži u blizini ugrabljene djevojke koju oblijeta Ječmeniea. 275 — Kladim se za što hočeš, Stjepko, ovo je Ijepotica!— pri- mijeti Ječmenica. — Hajde da joj skinemo ovo čudo s lica i ogr- tač da je možemo pogledati. Obojica pristupe k njoj i stadoše vući s nje pelerinu. Dok se otimala, padaju joj volani kapišona natrag. Načas im se otkrije njezino lice. — Gledaj je! Pravi anđeo s neba! Gledaj kako je stasita! Stjepko otrči drugima, a Ječmenica, vičan pustolovinama, po- čne udvarati Krasanki: — Najljepša plavojko svijeta, odaberi mene, bit će ti ljepše nego kod baruna ili grofa! Ljepote sam se napio kao pandur vi- na, all takve još ne vidjeh širom slavonske ravnice. Ovo ti govori Ječmenica kbji se u to razumije! ... Ona ga pogleda i smjesta prepozna onoga kojega je načas vi-djela u garderobi valpovačkog dvora u odori kapetana. Njezin pogled ohrabri razbojnika: — Slomit ću kosti svakome tko ti se približi — ako se obe- ćaš meni... Ne odgovara mu, ali promatra njegove kubure za pojasom. Tamo pod drvećem pripovijeda Stjepko ostalim razbojnicima: — Sto vam đavola! Zarobili ste anđela s neba! Okrenuli se k njemu i nasmijali: — I tebe vijaju žene kao što su vijale tvojega oca dok nije omatorio. — Hajde da vidite! Velim vam: čudo od ljepote! A otac nam rece onomadne: uzmite je — podijelite je! ... Ha? Smjesta su pošli prema Krasanki, dok se Ječmenica malo udaljio da ga ne bi osumnjičili. Nešto mu prolazi glavom i drži se podaleko. Kozloderić skine s Krasankine glave kapišon. Ona pokrije lice rukama. Otkrivena je samo njezina bujna, tamnoplava kosa što se čudno prelijeva na suncu. Njezin stas i ova kosa nuka ra-zbojnike da joj silom uhvate ruke i skinu s obraza. Gladnim pogledima zagledali se u djevojčinu ljepotu kao cmi vuci u bijelu ovcu. Svatko od njih malo šuti, malo misli. Žmir-kaju jedan u drugoga, gurkaju se. Gledaju plijen koji imaju da podijele. I šapću ... Samo malo vremena potraje ovo tiho sporazumijevanje. Je-čmenica ih podsjeti: — Cekajte, ljudi! Ponajprije smo je oteli zbog dragulja. Ako je dirnete, sve je propalo. Djevojci neće biti do života. Najprije vi s njome uredite glede dragulja. Svi su se u času otrijeznili. Svatko se primiče bMže da sluša Varničina zamjenika kako govori djevojci: — Ti si ukrala naše draguije u valpovačkom dvorcu? Osjetila je da joj ima puknuti sud i domišlja se obrani: — Nikad nisam vidjela nikakve draguije! 276 — Lažeš! Sve znamo — od Gaše. Uzela si ih zajedno s kape- tanom viteza Hrabrena. Ne koristi ti poricati. I žene u dvorou okrivile su tebe i njega. A sad slušaj — ti imaš dragana? Oštro je zanijekala glavom, ali se Ječmenica nasmije: — Uzalud se braniš. Gašo ga dobro pozna. Vidio te s njime na ašikovanju u tvrđavi. I slijedio te u gostionicu »K zlatnom vo- lu« i ulicama i trgom. Pozna ga dobro, a zna i kako je došao u dvorac. I sad znaj: kad je jučer tvoj dragan izlazio iz tvrđave, uhvatili smo ga. U našim je rukama. Zemlja se rastvara pod njom i noge joj klecaju. Ako je pao u njihovo ropstvo, njezin je život svršen. Ali šuti dok je oni pro-matraju kako je protrnula i oči joj se ukočile.

— Ti mu možeš spasiti život — veli razbojnik. Trzaju se lijepe svilene obrve i ne može zatajiti kako je po-treseno cijelo njezino biće. — Tu smo! — šapne drugi Varničin kapetan. — Sad je u procijepu. Samo nastavi dalje. — Hoćeš li spasiti život svom draganu, treba samo da pođeš s nama u subotu. Nas ćemo četvorica s tobom kao panduri iz Đakovštine, a ti ćeš kazati da smo odanle i da smo te spasiti iz ru- ku razbojnika. I onda moraš svoje spasitelje — nas — dovesti u dvorište provizora. Razgovarat ćemo s njime, on će nas ukonači- ti u dvorcu — a kad se smrkne, ostavit će ti vrata otvorena. Pa- mti: ako nas prepoznaju ili otkriju, tvojeg će dragana naši dru- govi objesiti ovdje za osvetu. — Još jednom te pitamo: hoćeš ill nećeš učiniti što zapovi- jedamo? Drugo ne može nego privoljeti: — Učinit ću sve š'to hoćete ... Vijest da su uhvatili Dragomira pogodi je u srce i probudi njezine misli. Vise se ne prepušta svom beznadnom položaju. Glavom joj kruže razne osnove. Ako je zaista pao u njihove ruke, mora biti negdje u blizini. Hi je u kakvom drugom njihovu logo-ru? Možda će ga i vidjetf i s njime se sporazumjeti, makar samo pogledom. A razbojnici, zadovoljni njezinom privolom, dopuste joj da može sjesti na ledinu. Hoće da je neprestano imaju na oku. — Što veliš, Atanacko? — pitaju ga. — Ti si izgubio pamet otkako si ugledao ovu ljepoticu. — čudo je to! Kako nije! Ljepota! — odgovara Atanacko i neće da otkrije tajnu svojega gospodara i ne veli da je to ona ko- ju je Varnica odlučio potražiti u Vinkovcima. — Hajde da malo objedujemo kad nismo jeli o podne — zov- ne ih na okup. I tada posjedoše da se okrijepe. Nakon jela su polegli po tratini. 277 Samo Ječmenica ide okolo selom, zavirkuje u kuće, draška snaše i sve se polako opet nađe u blizini Krasanke. sto je vise promatra, obuzima ga veća že\ia za njom. Počeo ie razmisljati kako je ludo ovdje tratiti vrijeme s Var-nicom dok ga njegovi momci u logoru čekaju uzalud I onako taj pohlepni stari razbojnik neće dati čestiti dio od onoga Sto bi ugrabili u grofovskom dvorcu u Retfali. Premda mu je mno-go do plijena, sada mu je vise do djevojke. ^^s^^^css^š^c^s3^^25^^^ ^ bi čuti o Dragomiru i upušta se u razgovor s mladim razboj-nikom. — Kao da vi ne pripadate među ove koji mi kroje zlo! — Ne pripadam njima. Ja imam svoje momke i svoj logor. ^fe ^ me ^arnica "nag^>>«b \& taviti kad hoću. — A zašto biste ih ostavili? — Eh, tako! Ti mlada i lijepa — i ja! Budeš li pametna, mo- gla bi pobjeći... — Kako da bježim? — Sa mnom u moj logor i živjet ćeš kao u Otvara joj se put kojim bi mogla bježati. Aii sjeti se ve prijetnje da će smaknuti Dragomira. — Da zbog mene objese nevina čovjeka? — Bojiš se za svoga Jragana? Ne vjeruj im, nisu ga uhvatili. Kad oni zaspu, uzet ću te na konja i svršeno. Rekoh ti, ja sam Ječmenica. Prijeđeš li k meni, živjet ćeš kao u grofovskom dvor-

tebe da ideš u Retfalu. Da ga imaju, zaprijetili bi njemu da će podijeliti tebe ako ih ne vodi i ne preda im blago u spahijskom dvorcu. Gdje bi dali da ih vodi žena kad bi u ruGi imali kapetana? — A zašto su rekli da su ga uhvatili? — Da ih, u strahu zbog njega, vodiš u Retfalu ... Ovaj čovjek otkriva joj ono čemu se ona sama ne bi nikad sjetila. A to je tako prirodno da bi prije iskoristili njega negoli nju. Ovo otkriće smatra pukotinom kroz koju bi mogla naći izla-za iz ovog logora. Sve što se pripovijeda o Ječmeničinim pustolovinama, sve se to podudara s ovom njegovom ponudom. Hoće da je otme? Zašto da ne pristane? O pojasu razabra u njega tri pištolja. Kad je po-sadi uza se na konja, ništa je ne može spriječiti da izvuče oru-žje, a onda zna što joj je činiti. 278 — Za tebe bih, djevojko, sve uzeo na nišan u jednom danu! Hoćeš li me čekati? Imat ću u pripravnosti osedlana konja. Vi- diš, ona kućica tamo na kraju — tamo ćeš konačiti do sutra. Bit će i oni na straži, ali napit ou ih večeras, a Varnica je danas kod vodeničara na Dravi i nemaju straha od njega pa će piti vi no kao vodenica rijeku. Razbojnik joj saopćuje da će se sada udaljiti da oni drugi ne posumnjaju i da sve pripremi za otmicu ako ona hoće. — Dobro! — odgovori Krasanka. — Prihvaćam! Zatim se povukao u njihovu blizinu i tamo legao na travu kao da i on spava, a zapravo je drži na oku i smišlja svoju os-novu. Neka stara žena približila se Krasanki i povela je u drve-njaru, baš onu koju je on naznačio. Krasanka se ne bavi vise ničim, već mišlju na bijeg i kako da se obrani od onoga koji je kani oteti. LJUBAV I ZAVJET Lakaji, služavke, sobarice — sve se našlo pred dvorcem u Re-tfali, čekajući valpovačku kočiju.' Na stepenicama stoje mlade djevojke iz iločkog vlastelinstva, dvije kćeri grofa Keglevića i Magda. Svađa između nje i Hele prigodom plesa kod barunice ohladila je njihov odnos, ali ga nije mogla razbiti jer se njihove obitelji nisu obazirale na prepirku mladih djevojaka. Tako i kon-tesa Magda čeka svoju rođakinju. Po propisu, a ne po srcu. Kola ulaze kroz vrata ograde, a momčad ih slijedi. Lakaji ot-varaju vrata kočije. Izlaze Hela, Dora i gazdarica. Kočija koja je iz valpovačkog dvorca izašla krcata stigla je u Retfalu prazna. Lica nadošlih baronesa čudno su mrka, blijeda, neraspolože-na. Magda zaviri u kočiju^ tražeći Krasanku. Namršti se, opaziv-ši da je nema. Grofica Keglević prva upita za razlog neobičnog držanja mladih putnica. Hela ne odgovara, već ide naprijed, a Dora vikne: »Varnica«! Sve su djevojke kriknule, shvativši situaciju. — Orobio nas, uzeo dragulje — veli Dora. — Glavno da vas je pustio žive i zdrave — veli Magda. Svi se bace pogrdama na pratnju, svi optužuju momke kako su dopustili orobiti kočiju, a nisu ni maknuli prstom. Krasanku nitko ne spominje. Kad su se našli u sobi dvorca, obasiplju putnice pitanjima, a u dvorištu momci pripovijedaju o Krasanki: Nadšumar pohita u sobu i javlja: 279 — Oteli su djevojku kao taoca da Vitez Hrabren ne napada Varnicu, jer vele da je kapetan ljubi. Hela plane: — Budale, to su mislili mene, a Krasanku su oteli zbog dra- gulja. Ona će ispaštati što se plela u tu stvar koja se nje zapravo nije ticala. Dragomiru je samo smetala ... Magda ne može odgovoriti. Istrčala je iz sobe u dvorište i redom ispituje momke. Duboko je potresena strahovitom sudbi-nom Krasanke. Ide amo-tamo, ne znajući što bi učinila. Tada joj nešto sijevne u mislima i naglo krene u činovničku zgradu. Nitko ne gleda za njom.

Potrčala je hodnikom i otvorila vrata prve sobe ureda, ali tu ne nade nikoga. Iz naredne sobe netko ulazi. Uskliknula je tiho, spazivši blijedo lice Zorislava Morovića. Magda zna da je već dva dana u dvorcu, ali ga nije vidjela. Od straha da ga ne susretne, nije se usudila izaći ni u dvorište. Sada, čuvši za strašnu Krasanki-nu sudbinu, snašla je odvažnosti da ide protiv svih i protiv svako-ga k njemu i da mu javi što se dogodilo. Susret s njime posve ovlada osjećajima mlade kontese. Ne može ništa reći. Zaboravlja zbog čega je došla. Samo gleda u njega i šuti. On je smogao jedva toliko prisebnosti da se pokloni, duboko, po propisima, ali ona odbacuje društvene propise i pru-ži mu obje ruke. čitavo njezino priznanje leži u tim pruženim rukama i u pogledu upravljenom u njegove oči. Od toga ga obuzme zabo-rav, primi bijele ruke i privine ih na usne. Ovim je cjelovom iz-razio sav zanos svoje bolne duše. I ona se podaje trenutku ovog pozdrava, što je, ujedno, očitovanje. Oboje osjećaju da je ovaj susret oproštaj njihovih životntih puteva, razdijeljenih, ne sudbinom, nego razlikom u društvenom položaju. Razlikom koja je okrutnija od zakona i životnog usuda. Zorislav gleda u njezine tamne oči, a srce mu trepti. Sam ne zna, da li vise od sreće zbog njezinog priznanja bez riječi ili od bola beznadnih čežnja. Ne može se rastati s ovim rukama što u torn času sačinjava-ju jedino njegovo blago na svijetu. Čim ih spusti iz svojih dla-nova, ostat će siromašniji od prosjaka. Opaja ga čisti zanos du-še i ne želi u torn trenutku ništa drugo, nego da s usnama na ovim rukama izdahne svoju dušu. Ona ga tiho, jedva oujno pita dok on još drži njezine ruke u svojima: — Zar vas rana vise ne boli? — Boljet će do smrti... — I — mene ... Čini joj se da bi u torn času najradije zaridala. Oči su joj suzne, mutne. U duši osjeti prosvjed protiv svih i svega što je dijeli od njega. Brzo povuče svoje ruke, drhtave i ledene, jer su s hodnika zaštropotali nečiji koraci. Još mu je dospjela reći: 280 — Ovu moju ruku pružit će sutra na prsten drugome mo ji roditelji, a nikada — ja! Velika toplina ispunjava njegovu dušu. Rekla mu je što je slutio — da njezino srce pripada njemu i pripadat će, makar morala pružiti ruku drugome. To smatra amanetom koji će po-nijeti sa sobom u tišinu samostana. Odmah zatim ona razabere da su se otvorila vrata i ona žur-no priča o Krasankinoj nesreći. Znala je da iza njezinih leda sto-ji otac i sluša. Ipak se pričinja kao da ne sluti tko je to ušao u sabu i dodaje: — Odmah sam se sjetila na vas, gospodine provizore, jer ste vi bill zarobljeni pa očito znate i put kako bi se moglo iskupiti djevojku. Sto bi se moglo učiniti da joj se pomogne? — To je zaista strašno. I dobro je da ste se na mene obra- tili, konteso. Udarit ću pravim putem da saznam što je s njome i što se sve može učiniti za njezino oslobodenje. Nakon toga se Magda htjela oprostiti, ali njezin otac stupa naprijed: — Lijepo je, Magdo, da si se pobrinula za Krasanku. Nadam se da će ti pomoći i gospodin provizor da je izbavite, a i na mene možete računati. Zahvalila se i izašla iz ureda. Grof počne razgovor o Krasankinoj sudbini, a onda primijeti: — Je li vam poznato kako su otkupili vas? — Gospodin Dragomir je po nekome poslao otkupninu. — On? To je, očito, zabuna. Poslao sam nekog čovjeka iz Val- pova da vas otkupi jer sam čuo da taj čovjek ima veze s razbdj- nikom. Ali ne treba govoriti o tome. Mojoj bi ženi bilo žao za novae pa sam šutio ... Tek sad postade Zorislavu jasno tko je poslao drugu otfcup-ninu. Stane zahvaljivati grofu.

— Ne tražim zahvale. Vrijedite mi, ne samo u poslu, nego i li ta s>te s.i'gJxtiQ uv\ereni. Šteta da vas sudbina nije obdarila i ma.terijalnim sredstvima i drukčijim položajem u dru- štvu. No, dobro, idemo dalje na posao. Vani su se, međutim, grofovi sluge spremali da se pridruže povorci valpovačkog vlastelina pa da zajedno idu po baruna, ba-runicu i njihovu mladu kćerku. U blagovaonici dvorca već su prostrli stol za užinu na koju očekuju mladog grofa Ervina Palfyja. Imao je stići već u podne na objed, ali su ga čekali uzalud. Zato je domaćin poslije ručka ponovno poslao kočiju na pristanište da čeka lađu koja je imala da mu dovede budućeg zeta. Svi u najvećem uzbuđenju čekali su mladog zaručnika. Doma-ćica i domaćin neprestano su pogledavali na prozore, a mlade djevojke u zrcala. Magda nije mogla zatajiti kako je ravnodu-šna prema svojem budućem mužu. Neprestano je izbjegavala Helu da je ne muči svojim primjedbama. I 281 Grof primijeti da se fcočija vraća prazna. To ga nemilo za-čudi: — Možda nije mogao otputovati — tješi on svoju ženu. — Tko zna kakva se neprilika desila njegovoj obitelji u Beču? Nagađali su sve dotle dok se nije pojavio nadšumar koji je pošao mladom grofu u susret na pristanište. Svi su ušutjeli da čuju što će red. Grof ga ponuka da kaže čistu istinu. — Vaša milosti, lađa je zakasnila i zato nije stigla prije pod- doplovila je tek nakon objeda. — A mladi grof nije bio na lađi? Dakle, bio je spriječen? Nekako u neprilici gleda nadšumar svojega gospodara kao da bi htio upitati- smije li izreći pred svima što zna. Grof ga po-novno ponuka da iskaže sve pred čitavim društvom. — Vaša milosti, danas u zoru lađu su napali razbojnici... U tren- oka svima je bilo jasno što se dogodilo. Dame su kri-fcnule od straha, a gospoda od zabrinutosti. — Nije valjda zarobljen? — upita grof. Njegov namještenik spušta glavu u znak sažaljenja i najavi: — Na žalost, vaša milosti. Grofa su odvukli, ne znamo kamo. Svi su se pogledi instinktivno okrenuli Magdi. Porumenje- la je osjećajući se zatečena. Ćini joj se da svatko prodire u nje-zinu dušu i svatko očekuje da ona žali svoga zaručnika. Naprotiv, zadrhtalo je njezino srce od radosti. Rumenilo joj služi poput zaštite koja ostalima ne da prozrijeti njezinu skrivenu radost. Grofica i grof ispituju dalje: — Sigurno će razbojnici tražiti otkupninu? — To je sasvim sigurno, vaša milosti — veli nadšumar. — Samo, kako bismo mogli što prije dospjeti do razbojnika? — zanima se grofica očajnički, a njezin muž smjesta se dosjeti: — O torn će nas savjetovati Morović. Idite i zovnite ga. Nadšumar odlazi. U sobi nastaje neugodna šutnja. Grofica i baronesa Hela izmijenile se značajne poglede i polagano se po-vukle u dubinu sobe. < — Zašto je grof pozvao baš Morovića? — šapne Hela do- maćici. — Zato što je bio zarobljen pa zna kako se ima postupati i mogao bi nam dati dobrih savjeta. Protiv toga ne može se ništa uoiniti. Očito mu je nadšumar već putem iz dvorišta u palaču rekao o čemu se radi jer je Zorislav stupio u blagovaonicu miran i sabran. Grof ga odmah počne ispitivati što bi se sve moglo uči-niti i na koji način postupiti da mladi grof bude što prije na slobodi. — Spreman sam odmah odjahati u tvrđavu i tamo potražiti

savjet. Ćuvši to, Hela se smjesta uplete: 282 tamo? — Ne Oni su vise f upute će mi iločkim vlast — Da, da. ložiti otkur- " izdavati s - Za vrijer sastane sa Z. okom da bi r kako ih ui" čaj samo _ ~; sukrivcem c. vijestio Varr.— — Grof i gr::.:a i se brzo rad.. na. Ali Hela -jega nije mog~- — Dakle - ručnika. Sutr- tako dugo. Vai* ,*± će urediti on... Otmjenim pz-i da će ga slijedia. — A ti, Magd Ovaj poziv slobodno, čak niku i da m-bliže. Zorislav se -z* da mu pogled buck — Možda b:sis gda, — tamo is{ sela gdje Varnica razbojnikom ako z-t Shvatio je da e ke, podsjetivši ga ; — Smjesta kiscm jesti. čitavo društvo la je prišla k Magdi ii — Upravo je bini. Osujetio je i — Naravno da Hela! Ne brini za — — Sigurno idete gospodinu Dragomiru Orloviću? Zar je on tamo? — Ne znam, baroneso, ali pitat ću časne oce u samostanu. Oni su vise puta upućeni u smjer njegovih putovanja. Osim toga, upute će mi dati i gospodin zapovjednik. On je u stalnoj vezi s iločkim vlastelinom, rodakom gospodina grofa Ervina. — Da, da, treba im odmah javiti. Oni će sigurno smjesta po- ložiti otkupninu — veli grofiea koja bi ipak voljela da ne mora izdavati svoj novae. Za vrijeme razgovora stoji Magda u pozadini. Boji se da se ne sastane sa Zorislavovim pogledom. Ni on nije nijednom trepnuo okom da bi potražio Magdu. Ne usuđuju se ni sami sebi priznati kako ih uzbuđuje ova grofova otmica. Magda zna da je taj siu-čaj samo odgoda zaruka, a ipak joj to godi. Zorislav se osjeća sukrivcem otmice. Sve mu se čini: to je ona lađa o kojoj je iz-vijestio Varnicu. Zato se u njemu probudi savjest. Grof i grofiea su smjesta izračunali da bi zaručnik, bude li se brzo radilo na njegovu oslobođenju, mogao stići za četiri da-na. Ali Hela želi naglasiti svoju voiju, a i nadražiti Morovića ko-jega nije mogla osvojiti, pa mu veli: — Dakle, gospodine Moroviću, potražite u tvrđavi mojeg za- ručnika. Sutra ee, doduše, biti ovdje, ali ipak ne smijemo čekati tako dugo. Vaša je dužnost da nađete mojeg zaručnika, a ostalo će urediti on... Otmjenim poklonom zahvali Morović na torn savjetu ; obeća da će ga slijediti. Prije nego što je izašao, oslovi grof svoju keen — A ti, Magdo, imaš li kakav nalog za gospodina provizora? Ovaj poziv dolazi joj kao neka mala objava čuda. Njoj je

slobodno, čak je i dužnost da raspravlja s njime o svojem zarue-niku i da mu daje naloge. Sabere svu ravnodušnost i pristupi bliže. Zorislav se okrene prema njoj i mora se duboko svladavati da mu pogled bude miran. — Možda biste mogli što god saznati kod vrača — veli Ma gda, — tamo ispod Vodenih vrata. Onamo dolaze ljudi iz svih sela gdje Varnica ima svoje saveznike. Po njima ćete riaći vezu s razbojnikom ako ne nađete drugi put do njega ... Shvatio je da je sada spomenula vrača samo zbog Krasan-ke, podsjetivši ga da tamo potraži Dragomira. — Smjesta idem u tvrđavu, i još prije večeri donijet ću vi- jesti. čitavo društvo uzbuđeno raspravlja o nemilom događaju. He-la je prišla k Magdi i šapnula joj: — Upravo je čudo kolilco Varnica ima udjela u tvojoj sud- bini. Osujetio je i današnje zaruke. No, ne može ih spriječiti. — Naravno da ne može. I nije potrebno! — I — ostavi me, Hela! Ne brini za mene, 283 Svi su pristupiM k stolu, samo je mjesto mladog zaručnika ostalo prazno. Magdi je lako u duši. Barem jedna odgoda... Gospoda kod stola govore samo o mladom grofu i zaključe da će carici upraviti poslanicu neka ona nešto učini jer vise nit-ko nije siguran od razbojnika. Osim toga, zakljuće da će sabrati potreban novac da se iskupi gospodin Weber koji još uvijek čami u Varničinu zarobljeništvu. U franjevačkom samostanu dvojica prijatelja raspravljaju kako će stari vrač u subotu poslije podne, za vrijeme večernjice, prodrijeti u valpovaoki dvorac da tamo razgovara s Krasankom i što će joj sve reći. Tada će je Stanislav predati svojoj rođakinji. Dok su oni u riječi, iznenada im najave dolazak Zorislava Mo-rovića. Cim je stupio u sobu, saopći im da je Vamica napao lađu ko-ja je morala stići iz Beča. — To smo znali unaprijed! — potvrdi Stanislav i smije se. — Mene ja zapekla savjest, gospodo. Ja sam saopćio Varnici 0 dolasku lade. — Ne vi, nego mi! — ispravi ga Dragomir. — To je samo igra riječi, gospodine Dragomire, jer krivac sam ja! — Vi ste samo izvršitelj naše osnove po kojoj ćemo oslobo- diti zemlju ove nevolje. — Da, ali vi ne znate da je na toj lađi putovao zaručnik kontese Magde, dakle, ja pred sobom izgledam kao krivac za nje- govo zatočenje. Stanislav i Dragomir izmijene značajan pogled, okrenuvši se tako da Zorislav ništa ne opazi. Dragomir se čak nasmiješi znak da je veoma zadovoljan. Stanislav priđe Zorislavu: ?— Vaša je savjest potpuno čišta. Radili ste u općem inte-resu. Za mladoga grofa to je šitniča, osim što će imati slabije jelo 1 tvrđi ležaj za nekoliko dana. Došli ste zbog toga da mi posredu- jemo za njegovo iskupljenje? — Gospodin grof mi je povjerio da učinim sve što je po- potrebno. — I baš ste se požurili da što prije izbavite zaručnika one koju ljubite? Dobro, mi ćemo to uzeti u svoje ruke. Recite grofu neka što prije pošalje otkupninu. Mi ćemo izvršiti sve za — osam do deset dana ... — I baronesa Hela vam poručuje i očekuje vas sutra... — Dobro, dobro, pozdravite je. — Imam, međutim, još nešto novo. Samo ne znam ... — Rekao bih da ste nemirni — upozori Stanislav.

— Da, imam jednu vijest s kojom nikako nećete biti zado- voljni. 284 Drugovi ga pogledaju ne sluteći ništa. — Danas poslije podne krenule su iz Valpova baronesa Hela, Dora, zatim gazdarica i — Krasanka ... — Uistinu? Ova me vijest nimalo ne veseli — naljuti se Dra- gomir. — Sva nam se osnova razbila. Međutim, kad je tako, onda ćete vi Krasanki saopćiti što smo odlučili. Dragomir počinje pripovijedati, ali Zorislav mu prekine riječ: — Varničini ljudi su napali kočiju, zaustavili je i tražili onu koja je ukrala dragulje. Zatim su tražili onu koju ljubi kapetan viteza Hrabrena... Dragomir problijedi nasmrt, skoči sa stolice i vikne izvan sebe: — Zarobio je — Krasanku? — Da — zarobio! Mladic se uhvati za sljepooČice. Osjeća kao da su mu ispalili metak u glavu. — A baronese razbojnici nisu dirali? — pita Stanislav. — Ne, gospodine. One su stigle čitave i zdrave. — Onda je tu Gašo imao prste. Hela ga je zagovarala da ga ne izruče vlastima. — A kažu momci da je Hela Krasanku prokazala razbojni- cima... — Kako je Varnica mogao znati da ce Krasanka ovom kočijom krenuti u Retfalu? Kako je znao? — pita Stanislav. — Baronese su pričale da je tamo kod otmice bio i onaj lugar, onaj isti koji je nestao iz dvorca, a vi ste ga tražili uzalud. — Tu je imala svoje prste Hela! — Grozno je to, gospodine Dragomire, da sam baš ja morao donijeti tu vijest. — Sad je sve svršeno! — reče Dragomir. — Ni časa nam nije dalje čekati. Stanislave, morate mi pomoći. Moram osloboditi Kra sanku. Moram je osloboditi, čujete li! Svaki mu živac dršće od užasa. Ne može ni časa ostati miran, gotovo trči po sobi... Trese ga strepnja. — Znam — veli Stanislav — većim te udarcem nije mogla udariti sudbina, ali kako spasiti djevojku? Cuo si što je rekao Zorislav. Varnica poručuje da će stradati životom ako ne obu- stavimo borbu protiv njega. To je strahovit uvjet. Hi žrtvovati dje vojku ili našu osnovu da oslobodimo zemlju ovog razbojnika? A mi smo se zakleli. Razumiješ li to, Dragomire? Jednako mi je žao vjerne, dobre djevojke, kao i našeg naroda. Siromašni puk trpi vise od svih drugih. On se ne može sklonuti u svoje dvorce, razbojnici ga plijene, grabe, novače u svoje čete ... — Stanislave, možete li zamisliti njezinu sudbinu? Sjeo je potpuno slomljen strahovitom činjenicom... Dugo je vremena nijem, utučen. Morović i Stanislav šute. Nemaju. riječi pred takvom nesre-<5om. Dragomir in pogleda i veli: 285 — Zakletvu neću pogaziti, all za djevojku ću dati život. S njome sam vezan u smrti. Svejedno mi je što će se dogoditi sa mnom. Nju moram osloboditi, makar se s njome u razbojničkom taboru dogodilo i ono — najgore... Pomozite mi, Stanislave! Zbog nas je nastradala! Moramo je spasiti. Ona je moja sudbina i moja savjest! Dogodilo se što mu drago — ne napuštam je, ne

nikako — ni po cijenu caričine nemilosti! Pomozite mi, Stani slave! — Takva lijepa djevojka predana na milost i nemilost onira razbojnicima! Djevojka sama samcata — bez ikoga da je brani 11 torn logoru zvijeri! To je slika od koje se i sam grozim — veli Stanislav, osjećajući duboko saučešće za Dragomira. — Evo, pru-žam ti pomoć, Dragomire. Ali tu je potrebno razmisliti i vrlo lu-kavo i pomno stvoriti osnovu, neki plan, da dođemo do djevojke, ako oni ne izvrše svoju prijetnju da će je ubiti na najstrašniji na-čin... Hladni znoj oblijeva Dragomirovo čelo. Sree mu se stislo u očajničkim mukama. Pred očima mu strahovite slike. Ne može izdržati. Opet hoda gore-dolje po sobi. Htio bi potrčati nekud da vice — bije — udara ... Dragomira zahvati nijema strava. Sklopio je oči, pamet mu se smućuje. Osjeća se nemoćan, prikovan o zid neke erne tamnice dz koje nikada neće izići. Mogao bi tresnuti sam sobom, samo da ga nestane. — Ono divno, vjerno, dobro djevojče! Stanislave, smiluj se! Morović i Stanislav promatraju ga i puštaju da preboli taj prvi strahoviti udarac. Ne govore vise ni riječi da mu ne bi pove-ćali muke. U sobi je tiho. Cuje se samo brzo Dragomirovo disanje. Dru-govi shvaćaju težinu njegovih jada. I sami su duboko potreseni, a ne vide nigdje mogucnosti kakvoj nadi. Muklo odjeknu jecaji Dragomirovom dušom. Savija mu se srce u grću kako to nije osjetio nikada u životu. — Ne! To nequ modi preboljeti! Sve drugo, ali to nikada! To je smrtni udarac. Nikad nisam slutio da bi me nešto mogio tako strahovito zaboljeti! Ljudi, sići ću s uma! Stanislav mu položi ruke na ramena. — Slušaj, Dragomire, pokušajmo naći izlaz. — Ima samo jedan izlaz! Drugovi ga gledaju upitnim pogledom. On odlučno zamahne desnicom: — Sam ću otići u Varničin logor da je otmem. — To ti neću dopustiti — odlučno odgovori Stanislav. — Prvi put se ne pokoravam vašoj odredbi. Ne mogu se po- koriti. Moja duša i moje srce jedna su rana. Otići ću. — Slušaj — pokori se barem dotle dok smislimo nešto raz- borito da dođemo do Krasanke. Zorislav mora epet k razbojniku. y—.„** - Noć ljine? i sr 286 Vijesti koje će ponijeti imaju nam otvoriti put do razbojoikova logora i do djevojke. Smjesta ću okupiti momke, što vise moma-ka. Zatražit ću i od Keglevića da nam da svoje vojnike. — Zar gaziti preko njezina života? Stanislave, to ne smijete! Vi osuđujete Krasanku na smrt. Ne dopuštam to ni po koju ci- jenu. Evo, dajem vam svoj život u borbu, samo dopustite da nju oslobodim, a vi ćete vidjeti — naći ću puta do nje. Odgodimo napadaje na njega samo osam dana. Morate me saslušati. — Hoćete li da idem k Varnici? — ponudi se Morović. — Re- koh vam kako me već cijeni. U srijedu ... — Do srijede bih poludio! — vikne Dragomir. — Hajde, dođite. Raspravimo kako treba postupiti. Ne že- lim nositi na svojoj savjesti život ove poštene i dobre djevojke, ali ne dopuštam da kršimo zakletvu. Dragomir zahvalno pogleda Stanislava. — Najprije se smiri, Dragomire, a onda ćemo razmisliti — A što da ja kažem grofu u Retfali? — pita Zorislav. Dra

gomir odgovori: — Da ću grofića otkupiti kad dospijem. Neka samo šalju no- novac. Medutim, sjednite da vijećamo. Vi ste nam donijeli vijesti da su Krasanku zarobili uz poruku: stradat će životom ako vitez. Hrabren ne položi oružje. Prema tome, oni njezinu djevojačku cast uopće ne smatraju vrijednom da bude uvjet. Sada moramo računati samo s jednom stvarnošću; saznati u kojem je logoru Krasanka i odanle s nekim naročitim razlogom odmamiti raz- bojnike, a dok oni odu, uvući se u selo gdje su je ostavili i oteti je. OVCA MEĐU VUCIMA Noć je polegla ljude u san. Uz vatru na ognjištu pod vedrim nebom neki još piju. Ječmenica je s njima. Pjeva im bećarske pjesme. Nalijeva u sebe vino, naoko, a zapravo samo srkne. Oni drugi su se već čestito napili. Kad Ječmenica dovrši svoje pjesme, oni raspravljaju o dana-šnjem plijenu što su ga ugrabili u svežnjevima iz valpovačke kočije: — Sve je to svila i kadifa. Pa kakve repove imaju one ha- ljine? I kakvi su to ogrtači! ... — Baš će naše dragane biti vesele. Svaka će od naših cura i snaša dobiti ponešto. — Ako Varnica ne odnese veći dio ... — Od dragulja će odnijeti, razumije se, veći dio, ali od svile i baršuna ne može. Mator je i nema cure. Koga bi darivao svilom? — A što se diči da mu cura ima obraz kao med i mlijeko? 287 — Sve on tako od nas pravi lude da mi povjerujemo kako on još uvijek ima djevojku. A mator je kao pas kojemu su samo još dva zuba u čeljusti. — Eto, pravi od nas ludake! Svila i kadifa bit će naša, a i od dragulja ponešto, ako su kapetani spremili sve kako je bilo... Oba se kapetana nakostriješe, prokunu i zaprijete: — Čuvajte jezičine u gubici jer, ako Varnica načuje vaše pse- će lajanje, past će sumnja i na vas, ne samo na nas. Sto je pohva- tano, sve je spremljeno. Čim on dođe, bit će dioba. — Sutra, dok sunce bude visoko, već je tu. Popili su još posljednje vrčeve pa se onda spremaju na po-činak. Svatko se od njih ogleda na drvenjaru kraj koje prolaze. — Kako bi bilo da malo pozabavimo djevojku? — Ne kvarite posao — veli Ječmenica. — Sutra nas mora voditi u Retfalu. — Pa vodit će nas ovako ili onako — prosvjeduje drugi. — Nikad niste vidjeli nevine cure? sto? Ako je ne ostavimo na mini, neće joj biti do života i voljet će da je ubijemo, Ako je pu- stimo u miru, od same zahvalnosti što smo je poštedjeli ona će nas voditi kamo hoćemo. A znate dobro što nam ona može sutra baciti u krilo. Čitavo blago! Hajde na počinak! — Ima Ječmenica pravo! Razumije se on u žene. I polako odlaze. U tmini drvenjare, kraj malog otvora što ima da znači prozor, stoji Krasanka i osluškuje njihov razgovor. Razmišlja o torn što bi bilo bolje: da se da oteti mladom razbojniku, ili da čeka sutrašnji dan kad će ih voditi u Retfalu. Ječmenica je na kraj sela u šikari svezao konja, zatim pošao na pijanku s razbojnicima, a kad su se oni svi razišli po kućama na spavanje, izgubi se u mraku, šulja okolo sela prema drvenjari. Sve razmišlja hoće li ga ona čekati ili ne. Oprezno, jedva zamjetljivo, korača sve bliže k njezinom ko-načištu. Mrak je gust i neproziran. Obilazi kolibu da nađe vrata. Do ušiju mu dopre neki šušanj. Zar je djevojka već izašla? Stoji, sluša i istražuje. Otkud pucketanje granja?

Još nekoliko trenutaka i netko iza grma skoči k njemu i čvrsto ga uhvati za vrat. — Ti si, Ječmenica? Sad te imam. — Što ti imaš mene? Misliš li da te se bojim ako si Varničin sin? — Što radiš tu, Ječmenica? Šuljaš se oko cure? — A ti valjda ne? — Meni je paziti na nju — veli Stjepko. — Lažeš, pseto! Došuljao si se dok ja stražarim. — Nema ti pomoći. U mojim si šakama! kzl fe- Sk i pocrč- Ote. — 288 Stjepko stegne ruke oko njegova vrata. Napadnuti ga udara. Obojica se uhvate u mraku kao dva bijesna pseta. Onda padoše na zemlju, baš pred vrata kolibe. Krasanka začuje lomatanje i kletve. Njihova se tijela sudaraju. Cini se da je jedan od njih blizu umiranju. Hropće i stenje. Borba potraje još malo vremena. Krasanka otvori vrata. Isko-ristit će ovu priliku i pobjeći u mrak. Već na pragu osjeti čovje-ka. Gurnuo ju je natrag u kolibu i ceri se: — Na pobjedu sam te dobio! Sad si moja! I bude joj jasno što se dogodilo. Razbojnika Ječmenicu svla-dao je Varničin sin. Stajala je u tmini pritajena. Mrak je u kolibi dubok, neproziran. Kroz onaj mali otvor ne dopire ni odraz zvi-jezda. — Gdje si, sunce žarko? Ovamo s tobom! I Stjepko potrči u tminu. Ona mu izmiče. Jedina joj je misao kako ga zavarati da bi došla do vrata. AH on kao da se neće ma-knuti baš odanle gdje je njezin cilj. Najzad ga spopadne luđački bijes. Ispruži ruke i baci se za njom u mrak. Krasanka mu potrči iza leđa kroz vrata i nestane u noć... Sklonula se u grmlje i osluhnula. On je već opazio njezin bijeg i potrčao za njom iz drvenjare. Ali je ne vidi. Ona čuje njegovo dahtanje, kletve, a on je ne zamjećuje. Prita-jila se, a on, razabravši da bi mogla umaknuti, pobojao se i stao dozivati razbojnike. U jednoj su kući kapetani još uvijek bdjeli i veselo se napi-jali vinom. čuvši viku, istrčaše napolje. Krasanka u svojem zakloništu sluša kako im Stjepko javlja da je djevojka pobjegla, ali mora biti negdje u blizini jer bi je zamijetio da je otrčala selom. Ona se ne mice u mraku grmlja. Tada opazi tamo na kraj sela neku svjetlost. Kao da lebdi u nodi i sve je bliže. »Jahači su to — jahači^« kliče joj duša. — Ali, tko? Blijeda nada sijevne njezinim srcem. Ne usuđuje se ni pomisliti da je to Dragomir, a opet... Tko može tako hitro jahati? Oko nje žurba. Razbojnici iznose baklje od kudjelje i traže je. Jasno joj je — moraju je otkriti jer nema grmlja koje bi štitilo njezin uzmak. Neće ih dočekati u skrovištu da je vuku, nego se sa-ma digne, zakloni se za plot i vikne: — Ako me ne ostavite na miru, neću vas sutra voditi u Ret- falu. Možete me na mjestu ubiti. Upamtite! Od mene zavisi da su tra ugrabite dragulje kojima možete kupiti deset dvoraca. Ova prijetnja, a ujedno i obećanje, zaustavi potjeru. — Zašto si bježala? — Napao me jedan od vas. Upamtite — ne marim za život! — Tvoj će dragan stradati, čuješ li?

— 19 Zagorka: Vitez slavonske ravni 289 — Nemam ja dragana. Da imam, slušala bih vas! Slobodna sam i nemam koga spasavati! Ovo ih nemilo iznenadi. Odmah su opazild njezinu odlučnost i bilo im jasno. Sad valja birati između plijena i nasrtljivosti Var-ničina sina. I Vamičin kapetan ga oštro opomene, ali mladić ne sluša, pohiti k njoj i uhvati je oko struka. Krasanka osjeti oružje oko njegova pasa. Sjeća se svoje po-podnevne odluke i prepusti se načas njegovu zagrljaju. Pri torn joj ruka posegne u pojas i izvuče pištolj. Mladic se očito iznenadio što mu se ona ne otima i nije ništa opazio. Drugi Varndčin kapetan dotrči do njega i povuče ga natrag: — Ostavi je! Zar da propadne naš plijen? Sve je u njezinim rakama. Jesi li čuo? — Briga mene za vaš plijen, kad ja imam svoj! Djevojka se ohrabrila, otrčala od mladića, skrivajući ispod pelerine ugrabljeni pištolj. Razabire da su već blizu jahači koje je prije opazila u mraku. Hitac prasne sa strane konjanika. Razbojnici se uzvrpolje i čekaju. Uz bučne poklike jahači se zaustave. Sa sedla silazi Varnica. U blijedom svjetlu opazi Krasanku. Usne mu se raširile u čudni smiješak. Oči se upilje u nju s izraža-jem zvjeri koja je našla svoj plijen. I pruži ruke prema njoj kao da se želi uvjeriti da je doista živo biće. Ustuknula je natrag, skri-vajući oružje, i vikne: — Vi ste me zarobili da vas vodim u Retfalu? Dobro, učinit ću to, ali uz uvjet da mi nitko ne dođe blizu! Evo, ovaj me mladić napao. Ako me ne zaštitite vi, tada znam što mi je činiti. Krasanka se is tog časa sjetila susreta s Varnicom u »Zlatnom volu.« 2enski instinkt joj prišapne da bi mogla naći zaštitu u njega. Razbojnik pogleda svoga sina i plane ljubomorom. — Ti si se usudio da je dotakneš? Ti? Hoćeš li da ti saspem metak u gubicu? Krasanka već osjeća da je dobro računala, posluživši se doj-mom što ga je proizvela na Varnicu u »Zlatnom volu.« Ali raspa-ljeni mladić zaboravlja poslušnost i vikne na oca: — Zbog nje se prijetite? Niste li rekli da nam je poklanjate? — Ja da poklonim sunce s neba kad sam ga tako želio? Mladic prasne u smijeh. Hihoće kao da je izbezumljen: — Vi ste nje željni? Nemojte da se smiju vašoj matoroj glavi! — Ja mator? To meni kažeš ti, štene prokleto? čekaj, vidjet ćeš ti tko ti je mator. Da mi se nisi dotakao djevojke niti pogle- dom! Smjesta zapalite ognjište. Nosite jelo i piće. Hoću da slavim! Našao sam curu kao dragulj na drumu. Gozbu hoću! Zablenuli se u njega njegovi kapetani i drugi razbojnici, ogle-davaju se, sliježu ramenima i namiguju jedni drugima. To duboko uvrijedi njegovu taštinu pa se isprsi i vice iz sveg grla: 290 162 *6f as nfnf|Bp-n ' i[ ?raazEjrođ roafirediez B[Bd o<J sf OBJJ jBjsjfmk) BAS sjrjeđfj jajrpi <;nqzoS ajsj jajifafq o;§ juroupaf sof -uiopa^ođ aiuip af q OBf jiuojasiq r ijnsod i af np ospuđ UIBS fofo>[ o af oj 'tjuređn 'qg cogBQ i i?B[ nfu jafnf.jd epBS JEZ as pj ores —

-udez rpnf[ gof BgejpzBj BtiBjqo BUI^UBSEJX as 03{}BAS ruBZ 'jssf juB i[ sfra nAod{BA n -3dB3{ afud jof "fofu •urs jedo -adcjf BUBSBJP af OJJ OJBZ nsB?) Efiqpo t inr ?BUZ 'Bfuis BoiAB^n r uiaiouroqnf[ ?Buejq-Bjfj BzajiA irejedBJf BZ -eus^od t BugBmojis UIBS ef djBA n t[rq IA S;S rSrup as stud as uiofo^ s 'issuojeq orzBpp 3SBA sjftfjiđ 'oug jBuajqBjfj BZSJIA ntrej S fioru E[K} mssra i§3ZBq — :arofjABZ BUO 'ijBjid BJJI oidsop af ausjjfo as Bq9[O3[od ox s jedo — Buajq BZSJTA strej rq n t'3qa; q JQ apmB[dsBj rasuinaod •uajoqn Soqz i pjjBpodsoS UIBS j eirajsođ UIBS B[iqpo BS UIBS sf B 'af OBABfipop 'jssf 'Bjafjif OJJ OJB^ — •n>{foA3_fp BZ uia_fuEUiiznBZ i moqafdsnau uaffEdsBJ 'UTS oussf.iq Bpsđn — aqsj uo rq OJSBZ — •afuejfojdo BZ nfloui ns P^s I n mopodsož i raopodsoS pajd OIUJDO I OBSB[S OJ SAS af o§ ?juBjqo as cujiq SB{§ BUO auSip — (?af[n§Bjp is 3usiT[Q as 'Burs uo Eqrj EUIIOO f fof Bjsnd i BZ as oijaraasoj oi i\ sjssf af r.iiEjq — :uis Aoiafu afn^uop uo 3S 5fop y ~e\jLyaxedn — IUI pf B[puiBd/i m safng — :n5[0BUBjy as auajqo i BOTS BSsfoAS uiopa[§ođ uiicsforupefqod Bqrs afoAS BpSTx? OUSOUOJ BđEJSBJ OAOJOS -lOAoSpO UI>[UESEJX; •;SOJBJS BAoSafu rjpijSBZ Bfuspiqsn po af af O^SUA^ 'njoda[[ nurzefu BZ nfuaprqsn n 'BJfrafoq -ZBJ SOJEJS n poraođ KJIZEJJ ousEf fof oundjOjj -pod Bf[ urajnd fof raifojf ipnfepafso — raoujEjz« n ^ ifidnasud ajs pE3{ ojqop as SBA uiBpsfs jqrq — ĆEfBazodsjđ ;.[ rssf 'IJ nfo«r ojas OABjip jnpoq nqzoQ II sjsaf A on s Atanackom ostaje uz Krasanku. Razbojnik joj prilazi bliže, gleda je pohlepno. Ona se odmakne od njega. — Ne boj se, djevojko! Bit će ti uz mene kao da si grofica! Ah, baš je zaslužio moj Atanacko da ga nagradim kad mi je došao ja- viti da su to uhvatili tebe! A kako ti iz Vinkovaca u Valpovo? — Tamo sam u službi — veli Krasanka — i, eto, putem su uh vatili mene. Sve je to skrivio Gašo. Sve je lugaru rekao krivo da mi se osveti zato što sam ga odbila. Kapetanova je dragana sjedila u kočiji, ali, dakako, predali su mene, siromašnu djevojku. Tako je to udesio Gašo. Pitajte samo lugara kakve je bilo bruke u dvorcu jer me lakaj htio silom zagrliti u tamnom hodniku — priča ona, osjećajući sve vise što treba da govori da bi stekla razbojnikovu zaštitu. — Vjerujem ja tebi, ali pitat ću ga kad se opet vrati. Slao sam ga po poslu. U dobar čas su te predali. Nikad nisu grofice tako živjele kao što ćeš ti uz mene. A ne boj se, privoljet ćeš ti meni. Zlato, srebro i biserje i svila i kadifa, sve će biti tvoje! Ni kad još Varnica nije ugledao takve Ijepote, je li, Atanacko? Iz tmine se najednom pojavi Ječmenica. Bio je sav krvav, s modricama na vratu. Varnica ga začuđen pogleda, a on, koji je čuo sve što se zbilo između Varnice i njegova sina, iskoristi priliku i pripovijeda: — Eto, rekli su da će nas ona voditi u Retfalu pa sam odmah znao, ako je tko dotakne, svršeno je, izgubili smo plijen. Ta vidio sam da je Stjepko planuo za njom poput žive vatre i mislio sam: Varnici će biti krivo ako djevojci učine zlo pa neće htjeti da nas

vodi na plijen od dragulja. I, eto, htio sam da pazim na nju. A kad tamo, udari Stjepko na mene. Vidiš, gotovo me ubio. A učinio sam to zbog našeg plijena. Nisam ni sanjao da branim tvo- ju curu! Baš sam dobro učinio! Stari ga razbojnik gotovo zagrli. Sve mu vjeruje, grdi sina, prijeti se i tuži na one druge kojima kao da nije pravo što on ima djevojku. Lukavi Ječmenipa prišapne Varnici: — Eto, čujte: kad sam ono nosio dolje u Valpovu dragulje, vidio sam na svoje oči kako Gašo guta pogledima ovu djevojku. Rekao mi je: »Mora biti moja, a ako neće, ja ću se krvavo osveti- ti«. Vidite li, sigurno je ukrala koja druga, a on okrivio nju! Vise nema u razbojnika ni trunka sumnje da bi dragulje ukrala Krasanka. A to ga ponuka da zamoli Ječmenicu neka sve ovo veli i drugima, dok ovaj brani Krasanku da stekne njezinu naklonost, ne bi li bježala s njim. Kamo i kada, on još sam ne zna, ali uvje-ren je: djevojka mora pripasti njemu, a ne starcu. Naposljetku počne Varnica ispitivati djevojku kako su postu-pali s njome i gdje su je ukonačili. Kad mu je pokazala drvenja-ru, pozove Ječmenicu i Atanacka neka smjesta otprate djevojku jataku Mili i njegovoj ženi. 292 sa: Krasanka se zamotala u svoju dugu pelerinu, skrivajući pod njom oružje i krene s njima. Usred sela zaustavili su se pred okrečenom kućom. Varnica pozove domaćina pred kuću i zapovjedi mu: — Odmah uredi za djevojku najbolju izbu i najmekanije pe- rine. Idi sada, ljepoto, pa mi se malo pripremi. Pozvat ću te na slavu da vidiš kako Varnica u tvoju slavu razlijeva vino kao da je voda... Ortakova žena preko volje posluša Varničinu zapovijed i od-vede djevojku u kuću. Iznenadni dolazak Varnice podigao je selo na noge. Sve što je živo u selu njegovi su saveznici. I sve žuri da mu ugodi. Selo koje on odabere za svoje obitavalište živi dobro i bezbrižno, ide s njim pljačkati u druga sela, na polje kmetovima. I nose pune tovare oti-mačine u živežu i robi. Zato se žure da mu ugode i nose na ledinu sve što ima bolje u selu, jela i pila, unatoč tome što gledaju pri-jekim okom da im dovodi u selo neku djevojku, dok ima njihovih napretek. Mile je ostao s Varnicom i promatra izdaleka kako ljudi pale ognjište i sve priređuju za gozbu. Vođa razbojnika ga gurne i pita: — što veliš na moju djevojku? Nije li lijepa poput sunca? — Jest, vjeri mi — ali vrlo mlada ... — Mlada? Zar i ti, Mile, misliš, kao i ostali, da sam ja mator? Mani se toga — veli on prijetećim glasom. Ništa ga nije moglo uvrijediti vise nego kad mu je tko spo-menuo njegovu starost. Od časa kad je prvi put ugledao Krasanku, svaka ga takva riječ vrijeđa dvostruko. Sad, kad ju je našao, ova ga riječ tjera u bjesnilo. Varnićin miljenik Mile gotovo se prepao prijetnje što ju je pročitao u njegovu pogledu pa smjesta stade hvaliti njegovu pojavu i mladolikost njegova izgleda. A Varnica samo kima glavom i veli: — Čekaj, vidjet ćeš danas ti i svi oni tamo kako je Varnica mlad! I djevojka neka vidi da lažu kad govore da sam mator. Izbit ću im sve zube ako mi netko to samo spomene! ... Tamo na ledini usred sela žure se seljaci oko ognjišta. Žene donose mesa, kruha, kolača, a u vrčevima vina. Varničini četovođe okupili glave i šapću: — Eto, vidite, braćo, što nam učini Varnica. Mislili smo da se samo hvali da ima djevojku, a evo je — tu je! Eh, da sam to znao, nikad je ne bi uzimao, pa da je ukrala sve dragulje! Vidiš, govorio je on da će je obasuti zlatom, srebrom i biserjem. A znaš li što to znači? Sto bude u plijenu vrednije, sve će zapasti nju.

— Kad ju je ugledao, zamalo da nije pred njom pokleknuo. Svega ga'smotala oko malog prsta. A što je on? Starkelja bespo- moćni! Bojim se, pali su uroci na tog starog ovna što je pobratio gljivu ludaču! 293 — Luda pamet, gotova opasnost. Znajte, ova je cura veće zlo nego vitez Hrabren. Pazite što velim. Treba čvrsto zagrabiti. Var- nica će se naludovati na naš račun. Ta djevojka ne može ostati u našem taboru. — Sijeva joj iz očiju kao iz oblaka! Nosi oluju ... Svi osjećaju blizinu neke teške opasnosti, ali brzo ušute jer se približava Varnica. — Govorite mu neprestano pred djevojkom kako je mator. To će je odvratiti od njega, a Stjepko, Ječmenica i svi oni mladi momci neka joj čestito namiguju. Planut će Varnica na djevojku i otjerati je! Onda svi pođu prema Varnici. Začas su posjedali oko ognjišta i počeli jesti i piti. Na Varni-čimi zapovijed iznesu čitav plijen što su ga danas oteli iz valpo-vačke kočije. Prljavim crnim rukama razgrću Varnica i njegova dva kapetana po ledini haljine, ogrtače od svile i baršuna i otva-raju kutije s nakitima. Uz ognjište blista drago kamenje, zlato i svila. Jedan četovođa primijeti: — Što li ga sve naprti na sebe žensko čeljade! Neka, bit će jednom vesele i naše dragane kad im to odnesemo! — Gdje ste vidjeli u koze dugi rep? — posprdno će Varnica. Gstavite to na mirui Samo mojoj djevojci može to pristajati. Odgovor pada po njima kao novo kobno otkriće. Pogledavaju se rnrko. On to i ne vidi. Zamislio je nešto i zavikne preko ledine u Milinu kuću. Zovne njegovu ženu da smjesta dovede Krasanku. Povučena u komoricu, u koju su je smjestili, promatrala je raz-bojnike oko ognjišta. Do nje je dopro Varničin glas, a čula je i njegov razgovor s Milom. Sve to sabire u duši. Spremila je ponov-no oružje i čeka što će biti. 2ena koju je poslao Varnica dolazi po nju. Krasanka se oda-zvala pozivu. Izašla je sve do ognjišta. Varnica je ustao, uzeo svileni blistav ogrta-č i prebacio ga preko njezinih ramena. — Sto velite? Ima li tijela pod suncem kome to boije pristaje? Ona se ne ustručava. Dopušta da je Varnica ogrne blistavim ogrtačem i promatra one druge. Razbojnik onda uzme iz kožnate kutije bisernu ogrlicu i vje-ša joj je oko vrata. Naposljetku hvata dijadem u kojem je Krasanka prepoznala vlasništvo stare barunice. Blistavi nakit Varnica poloii na glavu Krasanki i onda se smije i pita svoje drugove: — Što velite? Nema li Varnica kraljevnu? — Takvoj kraljevni treba i kraljevića koji je čitav muž, a ne djed — dobaci sin ocu, plamteći ljubomorom što mu stari otac otima Ijepoticu za kojom ga zahvatila Ijuta želja. Ponovno promatra ona redom razbojnička lica. Zamiećuje stri-jele što šibaju po Vamici. U času, kad je sin dobacio ocu pri-mjedbu o kraljeviću i djedu, rasplamtio se stari, razmahnuo, po-bjesnio. Varnica bad na sina goruou cjepanicu s ognjišta. Momak se vrijeme ukloni i vice: 294 T; . jedva .. se ierati Pi:a struk. Pr-Kras: — X. ba :i «da? Zac I pad. §tapc-dim š: till SČ

r — Matora se koza rita! To do kraja raspali Varnicu i on trgne kuburu na sina, a ovaj jedva uteče prasku koji je zadimio za njim. — Amo svirale! — vice Varnica svojim momcima. — Hoće mi se igrati! Drugi mu se podruguju smijehom. To ga izaziva još jače. — Svirale dajte, Hi padajte mrtvi! Zamalo se pred ognjištem razliježe svirka. Sad se Varnica us-pravi, podupre rukama o bokove i zapleše. Sve poskakuje, sve se prikazuje gipkim, mladim, strastvenim i sve gleda, sviđa li se dje-vojci, zadivljuje li Krasanku. A ona u svjetlu ognjišta, u svilenom ogrtaeu, ukrašena dijademom, okružena razbojnicima pred kojima pleše njihov vođa! Sve to predočuje čudnu luđačku sliku u kojoj je ona središte. Stari razbojnik uzvikuje, podvriskuje i poskakuje poput kakve plesačice koja se trudi da plesom izmoli sklonost svojega gospo-dara. A Krasanka ga gleda i smješka se lako. Pri torn budnim okom prati svaki pogled njegovih ljudi i napetim sluhom hvata njihove podrugljive, žučljive i neprijateljske primjedbe kojima prate vladanje svoga gospodara. Već je sav porumenio i onda se zaustavio tik pred Krasan'kom. Pita je: — Što veliš? Kakav sam? Jesam li momak od oka? — Razumije se. Da niste, zar biste mogli ovako igrati? — Cujete li što veli? — vice Varnica i nastoji ušutkati svira- če samo da svi čuju što je rekla. AH oni baš zainat sviraju jače. A njegove oči traže Krasankin stnik. Pruža ruke u želji da je ogrli. Krasanka se povlači: — Ne smijete me dotaći! Poštena sam djevojka. — Oula si kako oni govore da sam mator, je li? — pita raz- bojnik, dok svirači sviraju sve glasnije. — Zato hoćeš da budeš poštena što sam mator? — Mator? Pa da i jeste, šio onda? Danas se vise nitko ne tre- ba ja-dati zbog starosti. Vidjela sam grofove i barune koji su bill mnogo stariji od vas i oženili se mladim djevojkama... Zabezeknuo se od toga govora i bulji u nju: — Što to veliš, djevojko? Pozlatila se rumena ustašca tvoja! — Istinu velim. Sama sam vidjela, na svoje oči, stare koji su se preko noći pomladili i oženili se ... — Preko noći pomladili? Gdje si to vidjela, tako ti očinjeg vida? Zbori, ali da oni ne čuju! I pođe s njom dalje po ledini, dok ona priča uvjerljivo: — Vidjela sam to u gospodskim dvorcima. Otišla gospoda sa štapom u tajanstvena čovjeka koji ima nekih masti i nelcu paru — dim što li, — i dan nakon toga što su proveli kod tog čovjeka vra- tili se u dvorac —mlađi! Velim, mladi kao momci! 295 — Djevojko, je li to istina? Vidjela si svojim očima kako su pomlađeni. — Jest, vidjela sam. — Uh, kako mi to nije palo na um pfije. I po selima ima tak- vih ljudi što poznaju napitke. Cuo ja o tome trabunjati, ali slabo mario. što sam bio berfav! — Ovi po selu nisu tako sigurni kao učeni ljudi. Ali ima neko čudo od učenog čovjeka koji je pomladio mnogo gospode. Mogao bi od vas, Varnica, da učiili momka — da postidite sina sve do er ne zemlje. I sve ove tu što me proždiru svojim pogledima. Evo gle- dajte: namiguju mi! Neću da ih vidim — gadove! — Jao njima! — plane on i okrene se k njima pogledom ras- plamćene ljubomore i taštine. Ona potpaljuje vatru vještinom koju joj pruža ženski instinkt.

— Svi vam žavide, Kad biste se vratili k njima od onog uče- njaka, prohajali biste svu ravnicu sto puta divljije nego vitez Hrabren. Posve _ga je smutila. Kao da je već okusio obnovljenu mladost. Sav se gubi u nenadanom otkricu. Već je zaluđen budućom mla-došću koju mu ona obećava. — Veliš: grofove i barune je pomladio učenjak — i od njih su postali ženici i miadi muževi onako kao što treba? ... — Zavidali su im momči! A' znam i onoga koji im je dao mla dost. Idu k njemu kao pomairmi. Istina, plaćaju dobro, ali za mladost ništa nije previse. — Suti — samo šuti! Nršta ne kazuj nikome, neka ne znaju, neka ne naslute, samo meiii kaži gdje je taj učenjak. — Kazat ću vam bas zainat onoj hordi što se ruga, tako stasi- tom muškarću i mojem zaštitniku. Kazat ću od zahvalnosti jer ste me oteli onom nasrtljivcu — i jer me štitite! — I bit ćeš moja, djevojčice najljepša? Je li da hoćeš? Krasanka se povlači natrag, a on je slijedi da joj bude bliže — i očekuje njezin odgovor s grdno nacerenim ustima što se pjene kao u bijesna pša.'Svl-adavš'i ogavnost, ona odvrati: — Ako me budete štitili i poštovali — bit ću vaša! — Ali znajte, mene se ne može užeti ža draganu — već samo za ženu! — Sunce žarko — to i hoću! Neka svi puknu! Sin moj ima da se razdere od jada, a svi oni klanjat će se tebi! Reci — gdje da na- đem čudotvorca? — Sve ću vam reći — gdje je, kako se dolazi do njega, koliko se plaća — ali to je dugo pripovjedati. Vidite, oni me svi grabe po gledima. Vidim, htjeli bi me oteti ... — Postrijeljat ću ih! — prijeti se on. — Saznat ćete od mene što nitko od ovih ne bi mogao doznati. I dobit ćete pomoć najvećeg učenjaka. K njemu dolaze ovamo i carski savjetnici i grofovi i knezovi iz Beča da im vrati izgubljenu mladost. Kad se vratite od tog čovjeka opet ovamo u logor, svi će 296 ja. u — V. pite Varwe 3: ?i-:«sr li- popadati od čuda po ledini, a sva ee vaša sela govoriti samo o vašaj mladenačkoj ljepoti. AH, ostavite me kao da me i nema do — svadbe! Jeste li sporazumni? — Juh, djevojko, iz duše mi govoriš! Svatovi Varničini! Mlad ženik Varnica! ... Nikad to nisam ni sanjao. Kad ćeš mi reći sve dokraja? — Sutra. A sad idem da me ovi drugi ne probadaju pogledima. Udarila mu u glavu pomisao da će se još jednom pomladiti i natkriliti sve njih ovdje. Od toga je pijan. Taština je u njega velika, isto tako velika kao i njegova okrutnost u razbojstvima. Njegova je naslada biti neprestano hvaljen i slavljen, ne samo po zločinstvi-ma, nego i po vanjštini. Zato se uvijek rado hvalio svojim pustolo-vinama kojih se već davno morao odreći. U ovom času kad stoji nasuprot ljepotici zbog koje su svi kivni na njega, taština je nad-mašila čak i pohlepu za novcem. Gizdav, isprsi se pred njom i veli: — Od tebe mi dolazi sreća! Pristajem na sve što tražiš. Ali znaj, iz mojeg ti naručja nema izlaza ni na koju stranu. Moja si i jedino ćeš moja biti, htjela ti to ili ne htjela! Ali hoćeš, vidim ja! Da nećeš, ne bi mi pokazala put do mladosti, da budem momak kako treba za tako mladu kao što si ti. Vidim ti ja u očima! I nisi me zaboravila od »Zlatnog vola«. Dosta je to meni! Razumijem se ja u žene! Obaraš oči! Juh, samo ih obaraj dok ne kucne moj čas! — Sirota sam i nemam nikoga na svijetu, i eto, nemam se če-

mu nadati. — Što? Nemaš? A ja? Znaš li ti tko je Varnica? Svadbovat ću s tobom! Oni tamo oko ognjišta ništa ne čuju, ali jasno vide kako se njih dvoje povjerljivo razgovara, kako se Varnica sagiblje k njoj, a ona mu gleda ravno u oči. Ovaj prizor potvrđuje sve Varničine riječi što ih je dosele govorio o djevojci, a oni ih smatrali samo pustim hvaljenjem. Oko ognjišta jedan se drugome priklonili. Jedan drugom šapne po koju riječ, jedan drugome dobaci po koji mračan pogled. — Ljepotice moja, fevo me sutra k tebi na razgovor. — Pazite da mi tko od njih ne provali u izbu. — Ne boj se, ljepojko! Stražarit ću te ja čitavu noć, uperiti pištolj u mrak i svatko će pasti mrtav tko tebi dođe blizu! I on pohita k ognjištu, uzme čitav pregršt ogrlica, prstenja, pa sve to saspe u njene ruke. — Sve je to tvoje — veli on, a Krasanka se okrene i ode u kuću. osjećajem osvete prema Naprasito zažmiri Varnica s nekim svojim razbojničkim ortacima i veli: — Znajte, neće potrajati mnogo dana i priredit ću svatove kakve još nikad nitko nije vidio! A sad hajde na počinak. Ovaj plijen nosi, Atanacko, u moju kudu da sutra dijelimo. 297 ?Svi se dignu i ostave ognjište. Svi nešto šapću i dogovaraju se. Vatra mržnje plamti prema Krasanki i vođi. Razbojnici ne mogu preboljeti što je njoj poklonio gotovo polovicu dragulja. Varnica izmi'jeni još nekoliko riječi s Ječmenicom o sutraš-njem pohodu na Retfalu, a onda slijediti Atanacka koji nosi svilu, baršun i ukradene nakite. Krasarika je s gnušanjem skinula svileni ogrtač, dijadem i sve dragulje. Onda se primakla prozoru i zagledala se gore, daleko u nebo, k zvijezdama. Čini joj se — jedna zvijezda neobično treperi, šapće poruku, njegovu poruku — što je kao neki nalog, molba, želja, što li... I odšaptava joj svojim srcem i svojim mislima da je razumjela. Već nosi u sebi gotovu zamisao. Njezino srce, prepuno ljubavi prema Dragomiru, smatra ovu zamisao jedinom vezom između nje i njega koji je zaruonik druge. Njezina zamisao mora joj sa-čuvati mjesto u njegovu srcu do kraja života — mora zadržati njezin li'k u njegovoj duši. Obuzima je samosvijest da će izvršiti neko veliko djelo za Dragomira, u borbi na koju se on zakleo I to je ispunjava ushicenjem. Vise se ne boji ničega. Kao da stoji na nekom čvrstom bede-mu s kojega će poslati pomoć onome kojemu njezino srce upu-ćuje svakog časa pozdrave svoje ljubavi. Cini joj se da ju je ova-mo poslala neka visa sila da izvrši tako veliki čin. Smatra se odab-ranom da pomogne Dragomiru da svrgne s prijestolja sile beskraj-nim krvavim zločinstvima okrunjenog kralja slavonske ravnice. I ponosna je u svom miru, hladnokrvna u svojim odlukama. Sjedi uz prozor i gleda kroz gusto velo tmine onamo gdje trepere zvijezde poput zlatnih trepavica oko očiju nekih tajan-stvenih stvorenja. A u Varničinoj kući sprema Atanacko zajedno s gospodarem plijen ugrabljen iz valpovačke kočije. Onda Varnica ogleda svoju kuburu i hoće da izađe. AH ga Atanacko zaustavlja. — Gospodaru, pazite, oni nešto spremaju. Zamračio im se pogled i prolila im se žuč što ste njoj dali toliko nakita i što je kanite uzeti. — Ne treba me na to upozoravati! Sve ja znam i vidim! AH čekaj — netko se šulja. Možda kane ugrabiti nakite? Ne miči se... Nesigurni koraci sve se vise približavaju. Netko ulazi. Pred njim se stvori Ječmenica.

Začudi se Varnica, a ovaj mu prilazi i šapće: — čujte! Dogovorili su se vaši vođe da će oteti djevojku. Dat će je vašem sinu da bježi s njome u Bijelo Brdo. Ako me 298 Ob;:. gOVi hika Sta na oć"i'. — SČ I: žeH da : Pozvaa bi sv: - -: Varr... bude r:-Xr _ Okolo i bdi vani na ir Dugo TIE niku: — Jes: 1 ćaj'u čov . — K. — Vr dobacio _? tko go i ?. _ konju r :: _ : Varnica "_ je njegc\?:. ići na h:. žetva. r.\. da bu... lu: ili p-; ,: prokažete, ubit će me — ali moram vam to reći. Kad smo odlu-čili ida se združimo, ne mogu dopustiti takvo izdajstvo prema vama. — Tako valja! Neće ti biti žao, Ječmenice! — veli Varnica i ide u noć. Šulja se prema Milinoj kući, zavuče se iza plota i čeka. Nije prošlo mnogo vremena, kad opazi tri sjene u tmini. Obilaze kuću, onda se zaustave pred vratima. Sluša kako se do-govaraju. Ječmenica je, dakle, rekao istinu. Varnica je odviše lukav da bi izazivao sukobe. Valja mu čekati da se pomladi, a onda jao njima koji ga izdaše... Sad se on digne, ide ravno prema njima pa ih pita kao da ništa ne sluti: — Vi još ne lijegate na počinak, a sutra valja u Retfalu. Sva trojica su zatečeni. — E, tako ti je to kad čovjek malo vise pije, ne ide mu san na oči! — odgovori prvi četovođa. — Dođite sa mnom da razgovaramo i pletemo osnove. I me- ni se ne spava. Misiim samo na svatove. Djevojka je poštena i želi da je vjenčam. Nije im druge, moraju ga slijediti, dok mu se u duši rugaju i prijete mu. Pozvao ih je u svoje konačište i stao s njima raspredati koga bi sve mogli orobiti. Oni su mrzovoljni i nemirni. Na koncu im Varnica zapovijedi: — Sad lezite tu i da se ne mičete odavle! — Sto je s tobom, gospodaru? Zarobio si svoje vođe? — Hoću da se naspavate, a ne da ločete — neka vam sutra bude pamet čista, a desnica mirna. Ne usuđuju se maknuti niti prigovoriti. Polijegali su na-okolo i zamalo zaspali. Ali Varnica ne spava. Kao noćna ptica bdi vani na ledini. I Atamaoko je s njime. Dugo vremena sjedi Varnica pa će onda tiho svojem pouzda- riiku: '; — Jesi li ti kada čuo o Iijekovima koji pomlađuju, koji vra- ćaju čovjeku mladost? — Kako da nisam! Pričaju o tome žene po selima. — Velim to samo zato jer je netko od njih danas to meni dobacio kao da bi meni to trebalo! Juh, kako ću ih naprašiti, tko god se digne protiv mene! Vidjet će oni kako ja jurim na konju poput vilenjaka! Cut ćeš ti da ljudi govore: prometnuo se Varnica u vilenjaka, u viteza Hrabrena, i najljepša cura Slavoni- je njegova je! I sad čuj: premalo se radi u našoj četi. Valja nam

ići na harač, valja pokupiti živeža, robe i novaca. Bit će uskoro žetva. Valja požeti što su drugi sijali. Hoću da nakupim blaga, da budem spahija. Hoću, tako mi imenai^I proglasiti valja u se- lu: ili pod Varničinu vlast ili pod njegovu kuburu! Zagospodarit 299 ću ja kao nikad dosele. A one koji se ne slažu sa mnom i prigova-raju mi, imaš ih meni pokazati. Naslagat ću njihove lešine kao cjepanice za zimu. — Sve ću ja to učiniti, gospodaru. Znate kako vam služim. A velim yam, izjeli bi vas živa što ste se dokopali tako Hjepe i mlade djevojke. — Čuj, doskora ću ja otići negđje — izostat ću nekoliko da- na ili dan-dva. Tebi, Ječmenici i Mili ostavljam na brizi djevoj ku. Uzmi moje najvjernije momke pa je čuvajte. Objavit ću još prije odlaska čitavom selu: svi mi za nju jamče glavom. Znaj, ne- će je dobiti moj sin i drugi, makar pocrkali! Istina je, dao samo riječ da podijele između sebe djevojku — ali ne ovu. Ovako u razgovoru zatekne ih zora. Varnica se ispruži na travi i zaspi dok Atanacko bdi, sve čekajući ne bi li se opet mo-gao iskazati pred svojim gospodarom da ga probudi i javi što važno. Ta mu se želja brzo ispuni. Sunce se već dobro uspelo nad ravnicom, kad se pred Atanackom pojavi čovjek odjeven u troš-no građansko ruho. Atanacko prodrma Varnicu. Ovaj protare oči i ugleda pred sobom Zorislava Morovića, — Dolaziš danas, a ročio sam te u srijedu? — Mnogo se toga dogodilo pa nisam mogao čekati srijedu jer bi se ti čestito naljutio. I tako odem da vidim jesi li u Će- pinu. Ako ne, potražio bih te u Bijelom Brdu. Nosim ti važne vi- jesti. Smjesta su pošli u kuću. Bez ikakva uvoda javlja mu pro-vizor: — Slušaj i čudi se! Kapetan viteza Hrabrena razišao se sa svojim gospodarom. — Što ti to meni kazuješ? — zapanji se razbojnik, a Zori- slav nastavlja pričati: — Evo, kako se desilo. Carski savjetnik Weber donio je u Valpovo pismo, a nakon toga stiglo je pismo i od carice pa se . ispostavilo da se baronesa Hela odrekla zaručnika kojega su joj namijenile i carica i njezina dvorska gospođa zato što je potajno vodila ljubav s ovim kapetanom. I što da ti pričam? Zaručili se odmah drugog dana nakon tvojega posjeta. — Eh, dakle, ipak je istina što reče ona?... Ali dalje! — Kapetan, mlado i ludo, hoće da se odmah ženi i da putu- je sa svojom draganom u Beč gdje ima svoj dvorac. Vitez Hra- bren ostat će bez prvog kapetana, a drugi mu slabo vrijedi. I tako je vitez ostao bez vođe u svojoj četi, a nema nadaleko i široko nikog tko bi se usudio s tobom u borbu. Eto, kako je kapetan bio lud na megdanu, tako je vatren u ljubavi prema djevojci i neće ni da čuje o daljnjoj borbi, već samo o naručaju svoje dragane. Već u utorak oni će ti se vjenčati kod sv. Mihajla, a u srijedu putuju. 300 najmilije : Šutio bih Keglevica Varn::: I on ljoski: . cura sma!-::.: jednom vr: znam, bar: Nikad ovog časa. '. dost i vese. dovao da : ugrabljen;; : — Eto , . bi bilo od : — Neće : — veli Varr..: — Reel ; Ime joj je K::

— Da, t: ali još se is:: ćini molili za . — A je ii : — Otkud Krasanku je i nije gledala, a : Gašo ju je u : nici. Zorislav priča radost priprerr.;: — Znaš li . znaš ništa? — Pričali su =-, komorkinje? — Ali je kralj nik đavo. Optužiii redio da mi je dc la oči u »Zlatnom u glavi. Ali čuj! Po pričaj i ovo o se grizu zato što je la moje dragulje. ST* Zorislava Mor Dragomira koji ga ku za sebe. I teško i ću ja kao nikad dosele. A one koji se ne slažu sa mnom i prigova-raju mi, imaš ih meni pokazati. Naslagat ću njihove lešine kao cjepanice za zimu. — Sve ću ja to učiniti, gospodaru. Znate kako vam služim. A velim vam, izjeli bi vas živa što ste se dokopali tako lijepe i inlade djevojke. — Čuj, doskora ću ja otići negdje — izostat ću nekoliko da na ili dan-dva. Tebi, Ječmenici i Mili ostavljam na brizi djevoj ku. Uzmi moje najvjernije momke pa je čuvajte. Objavit ću još prije odlaska čitavom selu: svi mi za nju jamče glavom. Znaj, ne- će je dobiti moj sin i nitko drugi, makar pocrkali! Istina je, dao samo riječ da podijele između sebe djevojku — alj ne ovu. Ovako u razgovoru zatekne ih zora. Varnica se ispruži na travi i zaspi dok Atanacko bdi, sve čekajući ne bi li se opet mo-gao iskazati pred svojim gospodarom da ga probudi i javi što važno. Ta mu se želja brzo ispuni. Sunce se već dobro uspelo nad ravnicom, kad se pred Atanackom pojavi čovjek odjeven u troš-no građansko ruho. Atanacko prodrma Varnicu. Ovaj protare oči i ugleda pred sobom Zorislava Morovića, — Dolaziš danas, a ročio sam te u srijedu? — Mnogo se toga dogodilo pa nisam mogao čekati srijedu jer bi se ti čestito naljutio. I tako odem da vidim jesi li u Ce- pinu. Ako ne, potražio bih te u Bijelom Brdu. Nosim ti važne vi- jesti. Smjesta su pošli u kuću. Bez ikakva uvoda javlja mu pro-vizor: — Slušaj i čudi se! Kapetan viteza Hrabrena razišao se sa svojim gospodarom. — Sto ti to meni kazuješ? — zapanji se razbojnik, a Zori- slav nastavlja pričati: — Evo, kako se desilo. Carski savjetnik Weber donio je u Valpovo pismo, a nakon toga stiglo je pismo i od carice pa se ispostavilo da se baronesa Hela odrekla zaručnika kojega su joj namijenile i carica i njezina dvorska gospođa zato što je potajno vodila ljubav s ovim kapetanom. I što da ti pričam? Zaručili se odmah drugog dana nakon tvojega posjeta. — Eh, dakle, ipak je istina što reče ona? ... Ali dalje! — Kapetan, mlado i ludo, hoće da se odmah ženi i da putu- je sa svojom draganom u Beč gdje ima svoj dvorac. Vitez Hra- bren ostat će bez prvog kapetana, a drugi mu slabo vrijedi. I

tako je vitez ostao bez vođe u svojoj četi, a nema nadaleko i široko nikog tko bi se usudio s tobom u borbu. Eto, kako je kapetan bio lud na megdanu, tako je vatren u ljubavi prema djevojci i neće ni da čuje o daljnjoj borbi, već samo o naručaju svoje dragane. Već u utorak oni će ti se vjenčati kod sv. Mihajla, a u srijedu putuju. 300 — Jamčiš mi glavom svoje djevojke da je to istina? — Da ne mogu jamčiti na njezinu glavu i život ?— što mi je najmilije na svijetu — zar bih dolazio k tebi da ti to govorim? Šutio bih kao da ništa ne znam. A saznao sam sve to od grofa Keglevića koji se u Valpovu upoznao s kapetanom. Varnica skokne, a oči mu zasjaju: — Juh, djevojka prešla vitezu preko puta kao crna mačka. I on ljoskac u njezino krilo i ostavi Varnicu kraljevati! Evo ti, cura smakne junaka! E, pa hvaia joj budi i slava! Reče meni jednom vračara: Pazi, Varnica, plavojka je tvoja sudbina — a znam, baronesa je plavojka! Nikad nije Atanacko vidio Varnicu tako razdraganog kao ovog časa. I sam je razdragan i smiješi se i smije da poveća ra-dost i veselje svojega gospodara. I hvali ga ne bi li ga tako obra-dovao da mu iz kožnate kutije utisne u rukav kakav komadić ugrabljenja zlata. — Eto vidiš, ja tebi nosim pregršt sreće i danas i jučer. što bi bilo od tvoje cure da nije bilo mene? — dodaje Atanacko. — Neće ti biti krivo, dobit ćeš prsten od dragog kamenja — veli Varnica pa onda sjedne k provizoru i žmirne na njega: — Reci, provizore, znaš li ti neku komorkinju iz Valpova? Ime joj je Krasanka ... — Da, to je ona koju je Gašo okrivio zbog krađe dragulja — ali još se isto veče dokazalo da je lagao pa su je i gosti i doma- ćini molili za oproštenje. — A je li ona bila kapetanova dragana? — Otkud ona, kad je baronesa Hela kapetanova dragana! Krasanku je grofica uvijek držala strogo, pa i barunica. Nikoga nije gledala, a bilo je jednom u valpovačkom dvorcu velike krike. Gašo ju je u tmini htio ogrliti pa ga je odgurnula i tužila baru- nici. Zorislav priča istiniti događaj, ne sluteći i ne znajući kakvu radost priprema Varnici. Onda razbojnik poskoči i vikne: — Znaš li da je to moja cura koju sam oteo? O tome ne znaš ništa? -: — Pričali su mi, ali otkud bih vjerovao da je tebi do neke komorkinje? — Ali je kraljevna po ljepoti! To je tako uredio moj zaštit- nik đavo. Optužili su je da je ukrala moje dragulje. Ja sam od- redio da mi je dovedu. A kad tamo, to je ona što mi je nadraži- la oči u »Zlatnom volu«! Sad je moja i čuvam je ovdje kao oko u glavi. Ali čuj! Pozvat ću svoje vođe, a ti im reci sve o vitezu, a pričaj i ovo o Krasanki i o Gaši. Neka svisnu. Neka cvile, neka se grizu zato što je cura nevina. Nije imala dragana i nije ukra la moje dragulje. Sve to reci njima! Zorislava Morovića zazebe u srcu. Misli na svojega prijatelja Dragomira koji ga je poslao. Sad zna da je Varnica uzeo djevoj-ku za sebe. I teško mu je, ali sluša dalje kako se razbojnik pred 301 njim hvali i pripovijeda ka;ko su n'jegovi kapetani kivni što on njoj poklanja zlato i draguilje i svilene haljine i što će je obasuti zlatom i biserom. Zorislav se ne usuđuje ispitivati o Krasanki jer bi to pobudilo razbojaikovu

pozornost, a to bi bila teška opasnost za Krasanku i za sve ono što smjera Dragomir. Kad se Varnica napripovijedao, prešao je odmah na otkup-ninu za mladog Ervina Palfyja. Zorislav upita koliko traži. — Pet stotina dukata. I neka brzo šalju. Jedva čekam da se oslobodim toga grofića. Onako benavo čeljade! Kako samo go- vori? Kao luckasta namiguša. Kakvo je to ždrijebe? Jadna cu- ra koja mu dopadne! Zorislav ne može zatajiti zadovoljstvo nad tim riječima. Orada počinju razgovarati o Weberu, ali Varnica sada traži dvostruku otkupninu: — Hranim ga, a takva kraljevska zvijer ne jede što god. Za- dužio se u mene. Sad mi ne treba vise njegovih haljina, neka ih otkupi. Samo jednu ću zadržati za tu priliku kad budem svad- bovao s mojom djevojkom. A sad, eto, mojih vođa, I da si im govorio mnogo kako je djevojka nevina i kako Gašo laže. Još ni- je bila ničija! To moraš naglasiti. Neka se živi izjedu od zavisti! Osobito moj sin! Lupežina, razgoropadio se otkako je ona tu! Dakle, pričaj mnogo da ih dražim!... Moroviću ja zadrhtala duša. Varnica mu sam otkriva da se rijegovi bune zbog Krasanke, a od toga može biti samo koristi za nju i za Dragomirovu namjeru da je spase. Dolaze svi četovođe. Lica su im mrka. Nešto tvrdo leži u nji-hovim crtama što Zorislavu razotkriva da su puni pobune. Varnica odmah dade riječ Zorislavu i on stade razlagati o vitezu Hrabrenu isto onako kako je govorio Varnici. Samo im priča opširnije da bi im stvar prikazao vjernije. Njima nije toliko po-znato o prilikama u Valpovu kao Varnici koji je tamo boravio među gostima. Njegovo pripovijedanje pomalo razvedrava mrač-na razbojnička lica j radost im zatrepti u očima. A kad je Morović završio, Stojanović ispod oka pogleda svoje drugove i, misleći na Varnicu, veli: — Eto, tek što zakorači na put čovjeku takva djevojka — svršeno je! Moglo bi se to i drugima desiti! ... Ali Varnica kao da to nije čuo. Upravi Zorislavu pitanje o Krasanki. A on odgovara, pripovijeda i obrazlaže kako nije uzela dragulje ona, već neka druga i kako ju je Gašo krivo optužio i zašto. Odmah zapaža da njegovo razjašnjavanje podstrekava ne-raspoloženje četovođa. Jedva što je dovršio, Varnica objavi svojim vođama: — U srijedu, u Bijelom Brdu, slavim svadbu. Provizore, do- nijet ćeš mi, za moje pare, jela i pila, ali samo onakvog kakvo se jede i pije na svadbama bogataša. Neka zna selo da se ženi 302 \ » _ A :; is i • Jt - - isp. os:: nas kar:: ničinu tak. Si dok sz.-to? Vt ti — c neka se od tog svakoji se prec'- ga oa zi slav a ? je to n joj par ra s: pornlać- Juh — donesi z. Varnica. I ti ćeš doći. I znaj, kad budem odlazio u druga sela, uvijek ću kapetanima slati vijesti o tebi. Ti mi od svih jataka vrijediš najviše! Gnda se protegne i usklikne.

— Viteza Hrabrena odnese vjetar, sad ću kraljevati u miru. A to mi baš i treba kad se oženim. Zorislav opaža da on sve to govori iz nekog prkosa da poka-že kako je gospodar koji vrši svoju volju i baš onda hoće da je vrši kad se drugi protive. Stojanović mu prekine riječ i stade ispitivati kako će se uvečer odlaziti u Retfalu: — Odredio si, Varnica, da nas vodi djevojka i dobavi natrag dragulje. Dakle, uputi je kako će to udesiti. Ovo obraduje Zorislava i čini mu se dragocjenim otkiićem. Ali Varnica odgovori: — Samo dovedite onu koja je ukrala, već ću je uputiti. A što mogu kad ste uhvatili krivu, a meni doveli moju nevinu ko ja nema dragana niti je ukrala dragulje. Ona neće nikuda. Ona ostaje ovdje, a vi nastojte naći taticu i vitezovu draganu pa neka nas ona vodi. — Ako ona ne ide, vodit ćeš nas ti. — Imam ja svoje kapetane zato da vode. Moram sutra ne- kamo po važnom poslu. Moram se, dakle, spremiti. Tako će biti kako re'koh i nikako drukčije! Ustali su. Na lieu im nezadovoljstvo. Bez riječi ostave Var-ničinu kuću. A njemu kao da njihov prosvjed baš pribavlja uži-tak. Sav sjaji od zlorada smiješka pa se iskali pred Zorislavom: — Gadovi! Vele mi u lice da sam mator za mladu curu! A dok sam samo njima dijelio, bio sam im muž od oka! Čuješ li to? Vele da sam mator, a ona im se baš jučer narugala. Znaš li ti — ona jedva čeka da mi dođe u zagrljaj! čak mi je šapnula neka se pomladim po nekom učenjaku koji to umije. Nije li to znak da gine za mnom. A kako će ginuti tek onda kad se vratim od tog učenjaka što pomlađuje grofove i barune? A taj se mora svakojako kriti da mu ne.. otmu čudotvorne lijekove. Veli ona da se preodijeva i skriva u razne kolibe jer bi mu oteli napitak. Bla- ga on zaslužuje time. Jesi li već čuo o njemu? — Kako ne! Čuo sam o takvom čovjeku — odgovara Zori slav u smislu njegovih riječi. Ne može pravo dokučiti zašto mu je to rekla Krasanka i što ona time misli i smjera, ali osjeća da joj pomaže kada to potvrđuje. I dok sluša Varnicu, sve mu uda- ra sree i jedva prikriva duboko uzbuđenje. — A ti ne znaš gdje je taj učenjak? — pita stari razbojnik. — Još sam mlad pa nisam nikad nastojao da doznam. — Dakako, ali ona pozna stare barune i grofove koji su se pomladili. Danas će mi ona sve kazati kad mi dođe na razgovor. Juh — bit će belaja — bit će svima zainat. A sad hajde, pa mi donesi za srijedu sve što rekoh ravno u Bijelo Brdo. Onamo ću — Varr.::-ravnc -koji je ti još spa". '-Eto kur. izda, bit poslati sve što god je staro. A mlado, što bi gubilo oči za njom, bacit ću u Cepin, u Tenje, u Dopsin i druga sela. Zna Varnica što tko misli i što tko hoće ... Tašta mu je svaka kretnja i svaki pogled i tako je to namet-Ijivo da je i slabo lukavi Zorislav osjetio što mu sada mora go-voriti. I odluči se: — Kad te tako gledam, komandante, nalikuješ pravom ge- neralu, vojskovođi. Još vise, pravom pravcatom caru. Ali kad bu- deš pomlađen, onda ćeš biti carević! Mladi carević da će svi za tobom ginuti. Još danas se u tvrđavi govori kako je »carski sa- vjetnik« Weber muž od oka. Istina, već znaju da si to bio ti i tako mnoga žena uzdiše za tobom, pa veli: — Šteta što Varnica nije uistinu carski savjetnik! Varnici trepću oči u taštoj radosti, smijucka se, žmirka i tapše provizora po ramenima, iskazujući mu tako sklonost.

Zorislav je stao naslućivati da je Krasanka na toj razbojni-kovoj taštini pokušala graditi most svojemu bijegu. Ali kako? Ipak je razabrao da neće nikako vidjeti djevojku. Morao se brzo oprostiti i ostaviti razbojnički logor da pohiti Dragomiru s vijestima što ih je pokupio u razbojnika. Varničini kapetani vratili se svojim drugovima otrovani gnje-vom i sve im ispričali što su tamo čuli i vidjeli. Koliko ih je ob-radovala vijest da se glavni vođa viteza Hrabrena povlači u za-grljaj djevojke, toliko je nastala uzbuna zbog Varničinih izjava da ih neće voditi u Retfalu ni djevojka, a ni on. Još vise, da ugrabljenu djevojku kani vjenčati. Pobuna zavlada u Varničinu taboru. Na čelu je njegov sin. On raspiruje nezadovoljstvo pro-tiv oca koji je pomjerio umom. Odlučili su da neće u dvorac grofa Pejačevića. Zar da oni nose glave na nišan, a dragulje će dati njoj? Neki čak predlažu da ostave ludog starca što se pomamio za mladošću djevojke pa da se svi zajedno priklone Ječmenici i Kosiću. Njih dvojica zamijenit će Varnicu. Ali taj prijedlog od-bacuje prvi kapetan. — Najviše sam protiv njegova ludovanja, ali, opet, čujte: što je Kosić prema njemu? Ne zna pravo ni robiti ni na drumu, ni u kući, ni kmetove na polju. Uh.vate mu plijen i oduzmu. že- ljezo u njegovoj ruci postaje vosak. Ječmenica je dosjetljiv, smi- on, ali što koristi kad mu svaka suknja smuti pamet? Vise se voli arčiti, nego grabiti. Velim vam, nema razbojnika nad Varni- com. čuven je, čašćen, štap se u njegovoj ruci pretvara u me- tak! I pameću nije ozebao — do danas, dok nije ugledao ovu curu! I, eto, čini iz našeg tabora ludnicu. Stradat ćemo svi od ove njegove benavosti. Što, dakle? Evo, što: djevojka mora IZ tabora. Sutra on ide nekud po poslu, nije rekao kamo i zašto. Dok su dosele slušali pomno, sada se svi vesele, uzbudili se, potvrđuju, prihvaćaju i slušaju konačni prijedlog. 304 ir.~ čin sin. — Cte Za treaac i položio za s ždukati kao c U par-ne dvor:.; mo o ČUĆAKV: krili sve njft kog umijeca. Krasanka. Ustao _«e : Još rnu r ? trebalc -- . . Razgor:pa zato što boat djevojku. A sin huška s Sve on to | — Samo močvaru i ? ; sela i uric Ijevstvu. A i, kad rek. ne idu u F.. im to. Crkr.. I ostac : tvorca. Nije s;e-^: nacko: — Nos:- Cura mi ;- - Dođite odrr.::. — Ah, I.-. moj korak •. - nacko, zinu: : ljevića i — Enc nacko na 20 Zagorka: Vitez — On će u zoru, a mi čekamo pa, kad sunce bude visoko, a Varnica daleko, opkolit ćemo kuću, pograbiti djevojku pa s njom

ravno u močvaru. A kad on pita gdje je, okrivit ćemo provizora koji je čas prije bio ovdje, da je doveo četu ljudi i, dok smo mi još spavali, odveo djevojku. A ona će šutjeti u dubini močvare. Eto kubure! Neka položi svaki svoju u znak prisege. I tko nas izda, bit će mrtav! — Ali Ječmenica ne smije ništa doznati — upozorava Varni- čin sin. — On luduje za curom. Za trenutak svatko je dotaknuo svojim oružjem kapetanovo i položio za šutnju svoju glavu. Onda su sjeli i stali pričati i zvi-ždukati kao da se nije ništa dogodilo. U podne su svi zajedno objedovali na ledini, a seoske ih že-ne dvorile. I Varnica je došao k njima. Ali šuti. Razmišlja sa-mo o čudotvornom čovjeku koji će mu vratiti mladost da nat-krili sve njih koji žive od njegova imena i od njegova razbojnič-kog umijeća. Ispod oka katkad pogJeda preko u kuću gdje je Krasanka. Ustao je i napustio svoje ljude. Oni su polijegali da spavaju. Još mu nitko nije rekao da ne kane u Retfalu. Tek onda kad je trebalo da sedlaju konje, jave mu da neće ići bez njega. Razgoropadio se, razvikao i rasplamtio. On neće s njima, baš zato što hoće da oni idu. Zapravo je uvjeren da mu kane oteti djevojku. Atanacko mu donosi vijesti kako se oni bune, a njegov sin huška sve. Dogovaraju se kako će oteti Krasanku. Sve on to podnosi i šapće: — Samo kad ja obavim onaj važan posao ... Pobacat ću u močvaru sve koji su se bunili. Pokupit ću one iz Tenja i drugih sela i unovačiti ih. Pa da vidiš kakav će biti mir u mojem kra- ljevstvu. A ti opet idi — samo osluškuj i kazuj im: »Varnica šuti i, kad rekoh da nećete poći bez njega, riije rekao ni riječ!« Neka ne idu u Retfalu — kad bude čas, ići će u močvaru. Ne opraštam im to. Crknut će! I ostao je sam razmišljajućL o mladosti što ga čeka u čudo-tvorca. Nije sjedio ni pola sata, kad bez daha dotrči k njemu Atanacko: — Nosim vam, gospodaru, golemu radost! Evo, novu sreću. Cura mi je prišapnula kroz prozor da želi razgovarati s vama. Dodite odmah k njoj. Odmah sada, hoće da vam kaže nešto važno. — Ah, znam. Već mi je jučer rekla da će me pozvati. Svaki moj korak k njoj znači metak u one tamo što mi se opiru. Ata nacko, zinut ćeš ti u svojega gospodara kao da gledaš u lice kra- ljevića i carevića! — Eno, vani stoji pod jabukom i čeka vas — pokazuje Ata nacko na Krasankinu pojavu. r Zagorka: Vitez s]aypj;sjre 305 Ljudi grnu oko crkve sv. Mihajla u tvrđavi. Svršila je subot-nja večernjica. Pandur Ficulin ide ledinom oko crkve gdje stoje ljudi i pričaju. Gizdavo gleda oko sebe da li ga svi vide i da li mu se dive. Namrštio je debele obrve, a pogledom dodiruje ljude oko sebe kao da je to opomena: — pogled je to koji je prvi ugledao Varnicu. Svi to već znaju. Vijest o boravku razbojnika u tvrđavi proputovala je u sve tri varoši. On se pobrinuo, da što brže pu-tuje. Odonda Ficulin ide ulicama, trgovima, krčmama, svuda gdje ima svjetine okreću se za njim, glasno govore i tiho šapuću: »Evo ide pandur Ficulin koji je prvi ugledao Varnicu! Ide onaj koji je rekao: carski i kraljevski gospodin ima lice razbojnika!«

I sada ide tako oko crkve, a onda opet trgom pa ulicama na ogled ljudima. Tko ga ne bi opazio, smjesta se on podmetne nje-govu pogledu bilo kakvim prigovorom da bi podsjetio na sebe. Kad se dao od svih čestito ogledati, ide »Zlatnom volu«. Otvo-rio je vrata i raskoračio se na pragu. Stoji i gleda prema stolu za kojim sjede njegovi drugovi šandorić i crkvenjak. Sada ih vise ne počašćuje svojim posjetom. Gleda s visoka na njih, crve zemaljske koji su se njemu rugali i prozvali ga pijanicom kad je ono vikao: »Tu je bio Varnica«! Neka tamo samo sjede. Neće on k njima baš zato što zna da umiru od želje slušati njegovo pričanje. Stoji tako na pragu i promatra u dubinu sobe ispod arkade dvojicu plemićke gospode. Odjeveni su u putna odijela. On jedini zna tko su. Zvali su ga onog dana u samostan i rekli su mu: »Ti si jedini pametan u tvrđavi. Ti si jedino oko koje je prepozna-lo Varnicu!« Pa kako bi sada mogao sjesti k onoj purgariji ko-ja se njemu rugala! Danas su ga gospoda pozvala ovamo. Ali on čeka da ga zovnu da pobudi još veću pozornost. Baš hoće da vide kako njega pozivaju otmjeni plemići. A to je on zaslužio svojom pameću. Jedan od plemića se digne i dade mu rukom znak. Ficulin najprije zaokruži pogledom po gostionici da li su to vidjeli njegovi drugovi, a zatim pristupa polaganim i čvrstim koracima k stolu dvojice gospode. Ponude mu stolicu. Ficulin se osjeća kao da je sjeo na pri-jestolje. Zna on da će ova dvojica danas-sutra biti slavni. Svijet će govoriti: »Slavljeni kapetani, to su oni koji su sjedili u "Zlatnom volu" s pandurom Ficulinom!« Dadoše mu vrč, a on ga prinese k ustima, ali zirne dolje u gostionicu da vidi da li to ostali promatraju. Stanislav i Dragomir u plemićkim odijelima s nekim širo-kim klobucima primaknu se k Ficulinu i šapnu mu: — Reci, je li ovdje Varničin jatak Mihatović? — Ne, još nije stigao, ali će sigurno doći. — Cim on na vrata, a ti samo nama šapni: to je on. Onda ćemo neko vrijeme još sjediti i zatim otići. Tebi je doći za nama. sve do vest će vo;-..: bro pogled; : _ Slavno r izvršiti one : — Eh, k:_ ga ne bi treri-: — I sai :. — Sto -i - bojnik! I o'c:; - vrpci što vis: - Ovo je Ficu okrugla plo:: šta dokaziva:. : kraljevska kr_r Moja cast i sia". i — Ficuiir.e - — Uh, jei-._ ali čeljust mu se m. Sad se otver-: " ma i šapne im: — Mi o telerm. * je naš! Kriomice pogfcr. s nekom dvo;.:: široko gostion:: drugove kako se Ispunio im -ga budu ispitiva smješka i sliježe — No, reci . vano,a on onak; — Iz Beča ? lje nego ja svoj_ 20 vu. — Kakvi? Da. i_ venjak. — Držiš ti r: t.

pa ide polagano. . Ulicom prolaze susret Zorislav ::: — Dakle, jes:; — Vidjeli sm: p mamit će ga u b..r_r. u tvrđavi iz Gorn e ii nici nema tko dou — — 306 20* sve do palace zapovjednika, i ostati tamo. Kad bude mrak, do-vest će vojnici Mihatovića i drugu dvojicu jataka, a ti svakog do-bro pogledaj da li je pravi i budi tamo dok ih svežu i zatvore. Slavno počašćen ovim nalogom, sav se isprsio i obećao točno izvršiti ono što su mu naredili pa onda stade uzdisati: — Eh, kolike sreće da sam onda uhvatio Varnicu! Svega to ga ne bi trebalo! — I sad bi Ficulin imao hiljadu dukata — veli Dragomir. — Što je hiljadu dukata? To može imati i najprostiji raz- bojnik! I obični tat! AH ono okruglo, svjetlucavo čudo na svilenoj vrpci što visi na grudima i kud god ideš svuda vice: Stoj, gledaj! Ovo je Ficulin, pandur koji je uhvatio Varnicu! Ta svjetlucava okrugla ploča javljala bi svakome sve. Ja uopće ne bih trebao ni- šta dokazivati. Sve bi reklo za mene ono divno čudovište. Što je kraljevska kruna caru, to bi meni bila takva okrugla kolajnica. Moja cast i slava i svijetao obraz! Sve bi to sjalo na njoj. — Ficuline, red je li jak taj Mihatović? — Uh, jedva mu koža kosti drži! Inače ni drljav mi .grbav, ali čeljust mu se trza kao da je tuđi amanet proždro. Sad se otvore vrata. Ulazi suh čovjok. Ficulin se sagne k nji-ma i šapne im: — Mi o teletu, a on s telecom glavom na bijela vrata! Sad je naš! Kriomice pogledali su Ficulinovi znanci čovjeka koji je sjeo s nekom dvojicom muškaraca k stolu. Ficulin je ustao, koračao široko gostionicom i samo ispod oka promatrao svoje građanske drugove kako se rastapaju od želje ne bi li prišao k njima. Ispunio im je tu želju samo zato da ih nadraži šutnjom kad ga budu ispitivali. Na usta su im navrla pitanja, a on se samo smješka i sliježe ramenima. — No, reci tko su ona dvojica plemića? — pitaju ga opeto- vano, a on onako ravnodušno veli: — Iz Beča su. Visoka gospoda. Odlična, znaju oni mene bo- lje nego ja svoju košulju. I caste me. Ali, sada idem. Poslovi me zovu. — Kakvi? Daj kaži. Evo, na riječ, neće se saznati — moli crk- venjak. — Držiš ti riječ kao rešeto vodu — podrugljivo će Ficulin pa ide polagano, dostojanstveno i tajanstveno. Ulicom prolaze Dragomir i Stanislav. Iz samostana ide im u susret Zorislav Morović i pita: — Dakle, jeste li ga uhvatili? — Vidjeli smo ga. Momci paze na njega. Cim se smraći, na- mamit će ga u blizinu zapovjedništva. Time bi, dakle, svi jataci u tvrđavi iz Gornje varoši bili u našim rukama. Važno je da Var- nici nema tko dojavljivati da nešto spremamo. 20* 307

I — Hajdemo sad zapovjedniku Kegleviću. Neka sve bude spremno — veli Stanislav. Dragomir okrene k Zorislavu svoje blije- do lice: — Je li u Retfali sve na svojem mjestu? — Sve. Ni živa duša nije tamo, osim vaših momaka. Svi go- sti iz Retfale su ovdje, u zapovjednikovoj palači. — Samo nema Magdina zaručnika — podruguje se Stanislav. Morović šuti, a srce mu udara jače. Na ulici je pusto. Ni živa stvora. Dragomir se zaustavi pred lijepom zidanom kućom, modro obojadisanom. Zamislio se. Tu, pred ovom kućom gdje se rodila Krasanka, šetao je s njome onog nedjeljnog popodneva. Još se danas sjeća svake njezine kretnje, svake riječi. Ugledavši kuću, stisla ga je takva bol da je morao zaustaviti korake. — Gospodine Moroviću, niste mi ništa zatajili? Ništa vise niste saznali u Varnice? Ne prikrivajte mi ništa, spreman sam na sve. Vi znate, ne gajim nadu da su je poštedjeli. Pripada meni, bilo što mu drago. Zbog mene je stradala ... — Gospodine, kunem se, prikazao sam vam čitav razgovor s njim. Ništa vise nisam razabrao ni čuo, nego ono što sam rekao. — A on se hvalio da će ga pomladiti neki čovjek — i da mu je ona otkrila tajnu? Tu je neka njezina zavijena namjera. Ima u tome nešto, osjetio sam to kod prve riječi. — Ne mogu dokučiti ništa — veli Zorislav. — Možda ipak, ako mi pomogne sreća. Požurimo se — u sa- mostanu nas sigurno već čekaju. U LUTANJU ZA MLADOSCU Sunce je izašlo. U razbojničkom je selu tiho. Nakon pijanke u noći nitko ne ustaje. Nikome se u selu ne žuri na posao. žive od razbojničke milosti i od plijena. I duboko spavaju. Samo se prvi kapetan probudio po obilazi zavjerene drugove i šaptom ih zove na okup. Kad su se odjenuli, šuljaju se oko Varničine ku-ćerine. Osluškuju. Nitko se živ ne mice. Tiho ulaze. Ležaj je pra-zan. Veselo kliču. — Dakle, otišao je već zarana. I Atanacko s njim. — Braćo, on ode, a na nama je sada da uzmemo djevojku i oslobodimo sebe nevolje. — Ni časa ne časimo! Radosno izlaze i sjedaju na konje. Ogledali su još kubure pa trkom pojure prema kući i opkole je. Sad imaju vlast u svojim rukama. Stojanović uđe s naperenim pištoljem u kuću i uperi u Milu i njegovu ženu: — Ja: - de, tamo ; - Varnic:-komorice . — Us 13. j, Sve je ne — Nema vu! Razotkr- Digne pokr Na blaz. da bi izgle... razbojnik, ;. i ženu, pod . — Gov;r Bacaju si šta. — Kako — Odni: spavali. Vai — Djev: - tko od vas v:^; Kunu se, :: — Jučer z

Ona je izašla onom jabu-i- — A or,__ — Razišli -. Svi smo legli. razbojnicima it: — Utekla ? r AH nikoga . potope u moćvarL spavao u kući r.t = da je Varnica ??: . Pretražuju kita, ni traga r. -. — Zato je r. . burence vina — ponapije i da or.. rao. Čim smo r :: — A kamo? I onda? Zabrinuli se : -vikati. Ječmenica — Otišao je z^. f — Mile, znaj, opreš li se, nema ti života. — što sam skrivio? — Predaj nam Varničinu djevojku. — Jao meni, ubit će me. A vama se oprijeti ne mogu! Haj- de, tamo su vrata. Prisilili ste me. Varničin sin ulazi prvi, a za njim ostali idu prema vratima komorice i otvore ih: — Ustaj, djevojko! Sve je nepomično i mirno. — Nema ti koristi što se praviš da ne čuješ. Pokrila si gla- vu\ Razotkrit ću te — vikne Varničin sin Stjepko i priđe ležaju. Digne pokrivač. Na blazini položena u dužinu druga blazina, a gore pokrivač da bi izgledalo kako netko ovdje leži. Strahovito prokune mladi razbojnik, a stari udari u viku, istrči iz komorice, pograbi Milu i ženu, pod vrat im prinese nož: — Govori gdje ste je sakrili? Ti ili muž? Bacaju se na koljena, preklinju, ne znaju ništa. Ne slute ni-ita. — Kako bi mogla pobjeći? A zlato i dragulji? Haljine? — Odnio je jučer popodne Varnica u svoju kuću dok ste vi spavali. Vaijda on može nositi što hoće! — Djevojku nije mogao odnijeti u svežnju! Govorite, ili ni- tko od vas vise neće probesjediti ni jednu riječ! Kunu se, ne znaju ništa, tumače: — Jučer popodne dolazio je Varnica djevojci na razgovor. Dna je izašla pred kuću. Vidjeli smo ih, tamo je bila s njime pod mom jabukom. Razgovarali su dugo, vrlo dugo — A onda? Sto onda? — Razišli se. U kuću on nije ulazio. Ona je rano uveče legla. Svi smo legli... Ništa nismo čuli — prićaju prestravljeni ljudi razbojnicima što su se okupiii u kući. — Utekla je s njim! Uzeo ju je sa sobom! Ali nikoga ne mogu okriviti. -Svi su bili odlučni da djevojku ?otope u moćvari. Potražili su u selu Ječmenicu. On je duboko ipavao u kući neke mlade žene i sam se prenerazio kad je saznao ia je Varnica odveo djevojku. Pretražuju Varnićinu kuću. Ništa! Ni komadića svile, ni na-dta, ni traga njemu ni djevojci. Nitko u selu ništa nije zamijetio. — Zato je predvečer dao Varnica iznijeti po Atanacku čitavo vina — »za pomirenje« — lisica stara. Sve to da nas jonapije i da onda može uteći s njome. Cujte kako nas je zava- •ao. Čim smo pozaspali, on uzima blago i nju, pa bježi. — A kamo? Zašto? Znači — kani nas ostaviti? Na čemu smo

Mida? Zabrinuli se zbog Varničina bijega, a onda se stali buniti i rikati. Ječmenica ih umiri: — Otišao je da uživa mladu Ijepotu koju ste mu kratili! 309 — Što bi matora luda! — viče Varničin sin. — Neka nas vo- di Ječmenica. Idem za njim u potjeru! — Otkud se ja mogu mjeriti s njim? — brani se Ječmenica. — Ni za živu glavu ne bih se usudio zamjeriti Varnici. Njemu nema premca! Najbolje će biti da ostavimo njega i curu. I onako je mora napustiti pa će osvanuti za koji dan u Bijelom Brdu. Da- nas u noći idemo tamo, kako nas je jučer ročio, pa čekajmo. Do- ći će. Maknuo se, velim vam, jer ste mu kratili djevojku. — Otkako je došla, svega ga obuzelo ludilo. Evo, i blago odnese što smo mi ugrabili. Cujte — savjetuje stariji razbojnik — pritajimo se kao da nije ništa. Ako je dovede, obračunat će- mo s njom. Drava je mutna i duboka. Kad djevojku položimo na dno, sve će biti kao i prije. Uvečer, kad padne mrak, krenut ćemo u Bijelo Brdo. Svi su prihvatili prijedlog. Guštarom pokraj čepinske ceste jaše Varnica. S jedne strane Atanacko, s druge Krasanka. Obukla je odijelo seoskog momka što joj ga je donio Atanacko. Natuknula je veliki klobuk da joj pokriva glavu sve do zatiljka, a široki obod zasjenjuje lice. U pustoši nema nikoga. Kroz granje razabire se cesta. Nada-lako ne vide traga živom čovjeku. — Svi će urlikati od ljutog jada kad se probude! — rastapa se Varnica od zluradosti. — A neka. Utekli smo dok su oni bili u tvrdom snu. Uh, već čujem kako urliču! — Još vise kad se vratimo — veli Krasanka — i kad ugle- daju svojeg vodu kako jezdi na konju dvadeset godina mlađi. — Britki nož rasparat će utrobu mojem sinu kad me spazi. Sad ja znam zašto pop, barun i grof nikad ne stare, žene se oni, ako su udovci, i s pedesetom. Kako ne bi! Lako im je kupiti mla- dost. A reci je li sve ono što treba skupo? što traži taj učeni čovjek? — Ne znam, svejedno. Tu se ne škrtari. Doduše, kazat ću mu da moj gospodar nije bogatun. — Čekaj, ne reci ništa, mogao bi mi dati slabiji napitak — a ja hoću onakav kakvim napaja grofove i knezove. — Ne brinite. Udesit ću ja to! — Juh, kakva te rodila majka! Držiš se na konju kao momak od oka. I kakva ti je pamet! Ali znaj da mi nisi ni zirnula na ko- jeg momčića! Tu sam ja ... — Sto će meni derište? Najednom se ona zaustavi. Nešto je opazila i skreće konja. — Neki ljudi spavaju, ne budimo ih — veli ona pa zaokrene u guštaru nalijevo. Varnica i Atanacko je ne slijede, već idu da po- gledaju što je. 310 Izmefu :— žnja. Oč::; pa su za -.. Kras;r. . ku svome da su oni z: Prasnu.; sedlu da vid: zi govca što ih > lu iz koje I-:, ko je sišac : : Smučil: : i od Atanac: Obuzeta . -padne. »Samo z- : Mora p:: opljačkanu morala prog. Opet na; zbojnike pr. A on je pi jar. -

Jahali su -vojka je odah-ra konja brže . — Žurite ie Ipak je Ya_- diti od čega ur.: ni se i zadršce sliku, puna kr.. ba i jecaj ... O: Na seljač'::.: jima. Kraj nje;-sparao zaklancr. rima nađe sveza: - Krasankin '?: ~ dječaka, ali ba; u grudi. Uzde su joj : Varnica broj: Onda Varnica sp — Zaslužio je, tavlja se da brani Varnica nije doži Napunio kesu! Ha uzmemo sa soboim. Između grmlja spavaju dva muškarca. Uz njih dva puna sve-žnja. Očito je, dva putujuća trgovca nose svoju robu na prodaju pa su zašli u šikaru da prenoće. Krasanka je skrenula da ih ne budi. Ali odmah je usporila tr-ku svome konju da razbojnici ne bi pomislili kako bježi. Videći da su oni zaostali, ona stane i čeka. Prasnula su dva hica... To joj prolazi kroz žile. Digne se na sedlu da vidi zašto su razbojnici pucali. Jeza je potrese. Dva trgovca što ih je vidjela kako spavaju leže na tratini s rupom u če-lu iz koje kulja krv. Varnica se na sedlu grohotom smije. Atanac-ko je sišao pa mu dbdaje svežnjeve što su ležali na zemlji. Smučilo joj se od pogleda na mrtve, od razbojnikova smijeha i od Atanackove ravnodušnosti kojom diže svežnjeve na sedlo. Obuzeta ogavnošću i zgražanjem, jedva se drži na sedlu da ne padne. »Samo da izdržim ovu strahotu« — vapi mjezina duša. Mora podnijeti, mora se svladati. Oni se već približuju i nose opljačkanu robu. Tada ona potjera konja malo naprijed da ne bi morala progovoriti ni riječi o onome što je vidjela. Opet nastavljaju put guštarom. Krasanka nastoji zabaviti ra-zbojnike pričanjem. Opaja Varnicu napitkom nade u mladost. A on je pijan od toga kao od vina. Jahali su jedan sat, kad se na cesti pojave seljačka kola. Dje-vojka je odahnula, videći da seljak ništa sobom ne vozi, te potjera konja brže i veli: — Žurite se da nađemo učenjaka. Ipak je Varnica zastao. Krasanka osjeća — nešto će se dogo-diti od čega unaprijed trne. Strahoviti vrisak zaustavi je. Skarae-ni se i zadršće. Ne usudi se obazreti. Osjeća da bi vidjela novu sliku, puna krvi i jeze. Odanle se čuje neko hroptanje i jauk, mol-ba i jecaj ... Obuze je strava i okrene konja prema cesti. Na seljačkim kolima previja se neki čovjek u smrtnim trza-jima. Kraj njega mrtvi starac. Varnica bjesni i vice. Nožem je ra-sparao zaklanom čovjeku prsluk. Atanacko ga pretražuje. U njed-rima nađe svezanu vrećicu s novcem i predaje je Varnici. Krasankin konj poskoči u grabu. Ona hoće da zaštiti jadnog dječaka, ali baš u torn času zarine mu Varnica još jednom nož u grudi. Uzde su joj pale iz ruke i ona klone... Varnica broji glasno novae, a ona se bori s nesvjesticom. Onda Varnica spremi novae u njedra i povikuje: — Zaslužio je, pasje štene, i deset handžara u grkljan. Pos- tavlja se da brani svog djeda od mene! Takve sramote još nikad Varnica nije doživio! Eto, sad ima! A starčić je dobro pazario! Napunio kesu! Hajde, Atanacko, otpremi konja ispred kola da ga uzmemo sa sobom. 311

Sluga odmah posluša gospodara. Krasanka se uspravlja. U prsima je stislo. Htjela bi da rida, vice i jeca. Još joj je u ušima grozno hroptanje dječaka koji je htio obraniti djeda. Starčeva je glava pala na cestu, a noge se zadržale u vagirima. Zacijelo je već mrtav. Krasanka hvata zrak da joj bude lakše, a njoj sve teže. Pre-šla je preko grabe polagano da se ne sruši s konja. Varnica ju je dostigao i gleda je sav zaduhan: — Sto si tako blijeda? Zar ti je teško gledati krv? Morat ćeš se priviknuti. Kud Varnica nogom, tud smrt skokom! — Moramo se požuriti i ne smijemo se zadržavati — veli ona. — Učenjak bi mogao otići pa bismo ga morali čekati i či- tav dan, a šteta bi bilo kad već prevaljujemo toliki put. — Eh, djevojko moja, žuri se tebi, znam! Ali ne može Varni ca nikoga propustiti ako nešto vozi ili nosi, a da mu ne otme. Ne dade li s dobra, što da s njim radim? Mora da crkne. To je kao na dlanu! Valjan ti je Varnica razbojnik i nema mu para Imat ćeš se s kime ponositi. Svaka njegova riječ uskrisuje u njoj jezovite, krvave slike. Svaka riječ nove grdobe zločinačke duše. Idu dalje. Sad su u blizini Retfale. Opaze seljake u svečanim odijelima. Očito je, vraćaju se iz crkve. Varnica je pojahao prema njima kao lud. Uperio kuburu. Ljudi klekli na koljena, vrište i sklopljenim rukama mole da im poštedi život. — Svucite surke! — naredi on. — Svucite se! I zamalo kleče trojica goli golcati i savijaju se od straha pred naperenom kuburom. Krasanka je pošla naprijed da ne čuje viku ljudi. Već je na kraju snaga. Strahoviti put kojim je pošla nato-pljen je krvlju. Jeza se Krasanki penje na tijelo i dušu, ali poku-šava opet skupiti snagu. Varnica je dostigne pa se hvali: — Eto, vidiš, ja sam ti ne samo pamet nego i snaga. Sve pre- da mnom lijega u prah. A što će tek biti kad me rasplamte na- pitkom mladosti? Dokle ćemo? Zar je još daleko do tog učenjaka? — Nije, ali vi se stalno zaustavijate i put se, eto, vuče. — Ne bih ja tog đavla nikad našao! Dobro si me uputila da me ti vodiš. I ne bih te smio ostaviti samu. Bili bi te oteli kako su ono govorili jučer u noći. Samo pred njima nisam htio kazati da ću i tebe povesti sa sobom. Ona je obrisala hladni znoj sa čela. Htjela bi odgovoriti, ali ne može. Očito on i ne traži odgovora jer neprestano kroz granje pogledava na cestu ne bi li opet našao kakav plijen. Razabravši njegove poglede, pokuša odvratiti njegovu pozornost sa ceste na cilj kojim su pošli: — Sve razmišljam — veli Krasanka — hoće li čudotvorac biti tamo. Bilo bi mi vrlo neugodno da ga moramo tražiti, možda čak u gradu. Nadam se da nismo zakasnili. 312 — Rekia =: u- ljom. — Da, all zt: ; ~ kidate putovar. ; :;t:aair vam je stalo z-. . dosti i ljepo::"- 1-Sto će reći? Ka^ On je slu~a : — na zvijer u š_~. Prošli su ;..? . • na pustu obalu I Pred njima r.e.-.. nekih krovova . .-čanoj toplini. U tvrdavi je ; površina rijeke i Malo je spuf blijedo lice. Sva.- _ amo-tamo. Ruke joj dr.-: -mi, močvari, ir..a -bunilu govori, si-., kao da se ona ra znica. Topot kor. .

Najednom \'a — Gle, tame Krasanku pr. ljina? Ne vidi mu cu. Kao da će — Nemojte, ra tar. — Baš ne b: : jem svežnju. — Ostavite. E : — Gle ti nje, 7 ževe. Znam ja to a . — Već vidim .-. a inače je gužva ?:?.-. — Baš je dob - — Dakako. T. ci i oteli čudotvc; - va. Ovamo sam, • otišla u Beč kao :v hija i sada će se itr U groznici ona - — Ja ću k nje~- di. Čuvajte mog kcr mo. Ako ne, onda :_ SHlll — Rekla si da se tamo nalazi svakog utorka, petka i nedje- ljom. — Da, ali nedjeljom samo prije podne. A vi neprestano pre- kidate putovanje. Mogao bi otići. Hajde da požurimo! Valjda vam je stalo da što prije osvanete pred svojim kapetanima u mla- dosti i ljepoti? Htjela bih već sada vidjeti kako će se oni držatL ?»to će reći? Kako vas gledati? On je sluša s užitkom, a oči mu traže plijen na cesti kao glad-na zvijer u šumi. Prošli su šikarom iza Retfale, ugnuli se Gornjoj varoši i stigli na pustu obalu Drave. Krasankina duša trepće ... Nikoga u blizini. Pred njima nekolikD stotina koračaja sive zidane tvrdave. Obrisi nekih krovova i šiljci tornjeva vire iza zidina i predavaju se sun-čanoj toplini. U tvrdavi je svaka misao Krasankina. Duša joj ustalasana kao> površina rijeke što juri koritom pod njezinim nogama. Malo je spustila glavu od straha da joj Varnica ne zagleda u blijedo lice. Svaka njezina mišica podrhtava... Pogled joj vreba. amo-tamo. Ruke joj dršću dok drži uzde i priča. Sve nešto priča o šu-mi, močvari, mladosti, o Varnićinim kapetanima. Kao u nekom bunilu govori, skače s predmeta na predmet, slika mu mladost kao da se ona rastapa od te pomisli. Sve jače je trese neka gro-znica. Topot konja udara joj u prsa ... Najednom Varnica skrene glavu nadesno pa će Atanacku: — Gle, tamo neki fratar nosi svežanj na leđima! Krasanku preleti zima. Fratar! Koga to skriva fratarska ha-ljina? Ne vidi mu lice, ali fratarska haljina izaziva u nje drhtavi-cu. Kao da će izgubiti svijest. Trgne rukom prema Varnici i veli: — Nemojte, pa to je fratar, siromah koji prosi. Pobožni fra tar. — Baš ne bi bilo zgorega pogledati što taj fratar nosi u svo- jem svežnju. — Ostavite. Dosta je bilo krvi. Sada se radi o mladosti. — Gle ti nje! Ti se braniš od krvi. Zene vole krvoločne mu- ževe. Znam ja to dobro. A ti si baš odabrala čestitoga ... — Već vidim kolibu, možda smo zakasnili. Ljudi već odoše,. a inače je gužva oko kolibe.

— Baš je dobro što je pusto. A on je u toj kolibi? — Dakako. Tu se može sakriti. U gradu bi ga pronašli liječni- ci i oteli čudotvorni lijek da zarade sami pare! Uvijek se tu skri va. Ovamo sam, vidite, morala pratiti onu staru barunicu što je otišla u Beč kao mlada djevojka. Tu se pomladio i čepinski spa- hija i sada će se ženiti. U groznici ona priča i zaustavlja konja. — Ja ću k njemu poći pješice da vidim nema li ipak tamo lju di. čuvajte mog konja. Ako je netko kod njega — pričekat će- mo. Ako ne, onda eu vam mahnuti, a to je znak da dođete. 31* Ne može ni časa posumnjati. Dala je i 'konja. A kuda bi tu mogla bježati kad je s jedne strane zid tvrđave, siv i visok, a s druge strane mutna Drava? A kud bi i htjela da bježi? Zla-to, biser, svilu i dragulje da ostavi? Tako rezonira njegov razboj-nički mozak. I jedva čeka da bude njegova. Uvjeren je u to. Stal-no ga je tjerala da idu što brže. Sama hoće da se on pomladi. Krasanka pohiti naprijed. Dršću joj noge, duša i tijelo. Sva je u groznici. Samo je još jasna misao i osnova koju je zamrsli-la jučer pred ognjištem razbojnika ... Možda će ipak naći nekog živog u kolibi? Rekao je Drago-mir — odsele će dolaziti nedjeljom jer narod ide k vraču, pa i Varničini jataci dolaze u Donju varoš i navraćaju k vraču za lijekove. Ako ne nađe nikoga, već je i na to pripremila Varnicu. Otići će do Vodenih vrata i tamo pitati za vrača — a onda će reći sve vojnicima na straži. Ali sada treba točno izvršiti sve da on ništa ne posumnja, ništa ne zamijeti. Ide polagano u muškom odijelu, sagne se da popravi hlače i opet kao da joj se ne žuri... Prišla je koiibi. Gotovo polegla na vrata. Zamaglilo joj se. Daleko je od one grabežljive krvoločne zvijeri. Drugi cilj pruža joj snagu. Pokuša otvoriti vrata, Odmah su popustila. Prelazi prag. Nađe se u tmini malog prostora. Sve to pozna. Zna, nalijevo su još jedna vrata ... Otvori ih. Na podnošku sjedi čovjek duge bijele brade. Oko glave omo-tana crna tkanina kao dva zastora. Prepoznaje ga. lilazi. Gleda oko sebe, jedva svladava drhtanje glasa: — Jeste li ovdje sami? — pita vrača. — Tko bi još bio? Što hoćeš, mlado momče? Ljubavni na- pitak? Uvjerivši se da nema nikoga, ona mu priđe bliže i šapne: — Vi ste prijatelj gospodina Dragomira? On napne vid i uperi oči u momka. — Da, — što ste došli? Otkud? — Ja sam djevojka — ona koju je Varnica oteo. Navela sam ga da će se pomladiti... Vani je! Vrač sune uvis i zovne tiho: — Dragomire! Ustaj! Ona se uhvati za drvene stijene kolibe kao utopljenik pos-Ijednjeg ostatka čamca da ne potone. A snage se njezine utap-Ijaju — hoće da bude jaka, neslomljiva, jer je to — on! Već stoji pred njom i drži joj ruke i gleda joj lice i šapće joj, a ona se muči da bi ga razumjela: — Krasanka, draga, hrabra! Brzo recite što ste s njime ugo- vorili! Kako? Slutio sam — slutio! Govorite! — Moram mu dati znak da je vrač ovdje! Pomladiti se hoće. I — ućinite sve kako je dogovoreno — kako vi znate — nastavlja ona silno uzbuđena. 314 — Idite b-: ai š4o pred stolicen ? .: vrata ... Izlazi f

drži, da ne klc-.e Varnica p:?? ?" pila je veseli 5- — Imarac s: Sišao je ; sjedi. Pred r.::r: — Što že!:; — Cuo sa~ — Ako za : mnom što hoće; nam biti u porr.: - — Imam. Z: na konje. Ona ide i z:".-^ slonjena na kol:~- — Skini sa ; žem čudotvorr,.~ I stade mu : i svlači. Idu časovi. Samo Drava šur šumjela onog dar Najednom 1; borba — a onda Vrata zaviče prema "? . kraj kolibe. Blr; modrih očiju. Sr.___ joj veli: — Čitavu srco osnova koju je < da se pomiadi... — To je rekao ?? — Varnica ;e tu prije podne : mir je slutio da dana će doći, pa slutili da ćete g: da spasiti vas .. . — Razbojn:, uzme za ženu I taštinu i želju d: sam govoriti da -. — — Idite brzo da ne posumnja — veli vrač pa sjeda, užiže ne- što pred stolićem što se puši... Dade joj znak da ide. Ona otvori vrata... Izlazi... Sve u njoj dršće — samo da još ovo malo iz- drži, da ne klone, i ona mahne Varnici. Varnica pokrene konja. Atanacko ga slijedi. Ona ih čeka. Sku-pila je veseli smiješak i gotovo klikne: — Imamo sreću, još je tu! Idite! Čeka vas! Sišao je s konja i ulazi u kolibu. Krasanka ga vodi. Vrač sjedi. Pred njim se puši neki mirisavi dim — Sto želiš, čovječe? — pita vrač. — Cuo sam da umiješ vratiti mladost... — Ako za dva sata nisi mlad kao momak, možeš učiniti sa mnom što hoćeš! Imaš li još kojeg momka ovdje, jakoga, koji će nam biti u pomoći? — Imam. Zovi njega — odredi on Krasanki — a ti pripazi na konje. Ona ide i zovne Atanacka. Ovaj ulazi. Krasanka je ostala na-slonjena na kolibu ... — Skini sa sebe odijelo — veli vrač — da te najprije nama- žem čudotvornom mašću. I stade mu tumačiti kako će i što uraditi, dok se on pokorava i svlači. Idu časovi. Krasanka ne čuje ništa ... Tišina kao u grobu ... Samo Drava šumi brzim tokom niz obalu ispod zidina. Tako je šumjela onog dana kad se ovdje srela s Dragomirom.

Najednom iz kolibe zaori Varničin krik — kletva — kratka borba — a onda vise ništa. Vrata kolibe se otvore. Stanislav potrči do obale i žestoko zaviče prema Vodenim vratima. Onda' pohiti Krasanki koja stoji kraj kolibe. Blijeda je, iscrpljena, s crnim kolobarima oko tamno-modrih očiju. Snaga je polako napušta. Uzme je za ruku i tiho joj veli: — Čitavu smo noć u samoštanu odgonetali što ima značiti osnova koju nam je od Varnice donio provizor. — Varnica node da se pomladi... — To je rekao provizor? — Varnica je sve sam pripovijedao Zorislavu. Bio je u subo- tu prije podne tamo, ali nikako nije mogao vidjeti vas. Drago- mir je slutio da ste to vi Varnicu uputili, samo nije znao kojeg dana će doći, pa smo odlučili čekati svaki dan. Nismo, dakako, slutili da ćete ga sami dovesti — mislili smo njega uhvatiti, a on da spasiti vas ... Kako vam je samo pala ova misao? — Razbojnička horda bunila se protiv mene što hoće da me uzme za ženu. Govorili su mu da je star. Opazila sam njegovu taštinu i želju da bude mlad — i — eto — dosjetila sam se, čula sam govoriti da vrači prodaju napitke .,. 315 — Oh, vi hrabra djevojko! AH oni dolaze. Pripravili smo mo- mke u blizinu. Sad će ga čuvati u kolibi do večeri — a onda u samostan. Nitko ne smije naslutiti da je u našim rukama, da ne saznaju njegovi razbojnici — sad moramo pohvatati sve. Tri momka dojašu. Stanislav ih pošalje u kolibu, a onda uzme jednog konja i poravna sedlo: — Odvest ću vas sada mojoj rođakinji. Tamo smo vam pri- premili sobu. Dragomir želi da ostanete ondje. Spomen njegova imeiia pruža joj novu snagu, premda osje-ća da dugo neće izdržati. Iz kolibe izlazi Dragomir i ide ravno k njoj. Upio je pogled u njezino izmučeno, nasmrt blijedo lice, prima joj ruke i pridig-ne k svojim usnama i cjeliva i gleda joj u oči. — Draga — mila •— hrabra moja. Odviše ste pretrpjeli. Dajte da vas Stanislav otprati. Ja ću doći... I uzme je oko struka, dig- ne i posadi na sedlo. Stanislav se popne na konja i onda krenu prema Vodenim vratima u tvrđavu. Uskoro su stigli u vežu jedne prijatne kuće. Još prijaznija gospođa dočeka ih na vratima otmjeno uređene sobe. Jedva što je Krasanka prešla prag, nestane joj snage. Pala je na ruke Stanislavu od pretrpljenih napora duše i tijela. Gos-poda se trudila da joj pomogne, a Stanislav pohiti po liječnika. Sklopljenih očiju leži Krasanka u postelji. Divna, bujna i ta-mnoplava kosa rasula se oko nje. Uokviruje joj lice, znojno i ru-meno. Vrućica hara mladim tijelom. Od časa do časa baca ruke, okreće se, diže glavu, otvara oči, zuri u neku daljinu, odakle joj prijete strahovite slike, prikaze. Suhe usne šapću isprekidane ri-ječi užasa: »Mrtvi — ubojica! Hropće dječak ... place ... zove u pomoć ... Starac krvav ... kravav ... Spavali su ... ubili su ih ... Dragomir ide ... u Valpovo — svadbuje ... Smućena svijest oživljava joj slike što su ležale na dnu du-še. Kraj nje stoji Dragomir. Zabrinut je i stalno pita liječnika: — Recite što je to? Kako će svršiti ta strahota? — Sva je njezina snaga potresena strahovitim doživljajima. Ako mladost svlada vrućicu, sve će biti dobro. Premalo je to nade njegovu srcu i ne može se od nje otki-nuti. Uzima vrelu Krasankinu ruku i cjeliva je. — Vrijeme je — svi čekaju!

Još jednom uzme njezinu ruku, još jednom se sagne k njoj i zagleda u širom otvorene, smućene oči. I bude mu tako jezovito bolno u srcu kao da je nikad vise neće vidjeti... Odlazi šuteći, ali njegovo srce tiho jeca. Vani je mrak. U šutnji prošli su ulicom i trgom u franjevački samostan. 316 — Prije ~-.z: nislave, u cet:r. : _ Otišli su _ •.:._—-u oči svojem ~.r. :??;: — Neću rrec li ste — dra;: u ruke. Tko z: su je srvale. ^ : mi posljednju — Zašto - t — Znate da jt li, molim vas — am budite joj skrbafc. njezin dragi f:~ — Daje— nas poslužiti >-°-.--tako pasti u ru?:? — — Sve je :. - Varničina snr- -..- — Hi bolje — Tu je bila srec- — Tvoi: časa, kad j^ pravo si rek: što tražiš — 1 vedemo ono r>?<~~"~-U to se - - — Evo, — Vaša ;; pjeh zavisi : : — Ne L- i rekao da bojnici da j-;- , __ .. smrti! — Mi s- - zajedno s r. vene gunje\ lo nigdje ži. Nijedan nje; nici. — Tko : tak koji će — Zato . . Nikako nemojir Odanle se još vam da otku. koj dvorani — Prije nego idem na vjenčanje, želim govoriti s vama, Sta- nislave, u četiri oka. Otišli su u vratarovu sobicu. Tu se Dragomir zaustavi i gleda u oči svojem mnogo starijem drugu: — Neću pred svima raspravljati i osobnim stvarima. Vidje- li ste — draga, hrabra, domišljata Krasanka dovela nam ga je u ruke. Tko zna po koju cijenu i kakve strahote je prepatila koje su je srvale. Srce mi razdire žalost i ja vas molim — ispunite mi posljednju želju. — Zašto posljednju? — Znate da je sada red na meni da izvršim zavjet. Padnem ii, molim vas — sve što je moje, pripada Krasanki, i molim vas, budite joj skrbnik. Kupite joj onu modru kuću — nekadašnji njezin dragi dom, a sada njezinu vruću želju. To vas molim! — Dajem ti riječ, ispunit ću što želiš, ali nadam se da će nas poslužiti sreća. Vidiš, nikad se nisam nadao da će nam on

tako pasti u ruke — tako jednostavno. — Sve je to učinila Krasanka. Onog časa kad su uhvatili nju, Varničina sudbina bila je zapečaćena. — Hi bolje — onog časa kad ju je ugledao u »Zlatnom volu«. Tu je bila sreća ... — Tvoja sreća, Dragomire. Ti si je ročio k vraču. Od onog časa, kad je ona pala na tvoje putove, sreća ti se nasmiješila. I pravo si rekao: — tvoja je sudbina vezana s njome i učinit ću sve što tražiš — ali nadam se da će sreća biti s tobom i s nama da iz- vedemo ono najteže. U to se otvore vrata i uđe Zorislav Morović. — Evo, dolazim po vaše zapovijedi. — Vaša je zadaća opasna — veli mu Stanislav — ali naš us- pjeh zavisi od toga kako ćete izvršiti svoju misiju. — Ne bojim se. Varnica me preporučio svojim kapetanima i rekao da sam mu najvjerniji jatak. Međutim, saznaju li raz- bojnici da je Varnica uhvaćen^ onda će me ubiti. A ja se ne bojim smrti! — Mi smo ga zadržali u kolibi do večeri, a onda svezanog, zajedno s njegovim drugom, na nosiljci, zavezanih usta i pokri- vene gunjevima, ponijeli od Vodenih vrata do samostana. Nije bi- lo nigdje žive duše. Tu smo obojicu smjestili medu debele zidine. Nijedan njegov jatak nije ništa zamijetio. Svi su pohvatani u tam- nici. — Tko zna nema li među vašim momcima ipak još koji ja tak koji će odati da smo ga uhvatili? — Zato i kažem: vaš je put, Zorislave, opasan, budite oprezni. Nikako nemojte otići na razbojnički otok, već ostanite u selu. Odanle se još može pobjeći. Uostalom, najprije idite grofu da vam da otkupninu, a onda se vratite na vijećanje. Tamo u veli- koj dvorani čekaju nas fratri i treći drug našeg zavjeta. Idite! 317 Morović je pohitao u osječku palaču vlastelina Retfale i dao mu javiti da ga čeka u uredu. Malo zatim pojavio se grof. Ni ri-ječi mu nije Zorislav saopćio o Varnici, niti o Krasanki, makar je grof pitao za djevojku. Jedino mu je rekao da će po odredbi viteza Hrabrena otići i iskupiti grof ova budućeg zeta i savjetnika Webera. Tome se grof čudi. Ali Zorislav tvrdi da tako mora biti. — Recite mi — upita grof — zašto gospodin Dragomir ne dolazi u blizinu svojoj zaručnici, premda se nalazi u tvrđavi? To nije nimalo zgodno za baronesu zbog drugih ljudi... — On se nigdje ne pojavljuje zato što tako zapovijeda nje- gov 'komandant vitez dok se borba ne svrši. — Lijepo, onda može ona čekati i godinu dana. Ali — neka to on riješi s njom! A vi uistinu idete osobno iskupiti grofa Ervi- na i savjetnika Webera? Možda je to ipak odviše opasno, a za ove poslove lako je naći druge. — Nitko to ne može izvesti, osim mene koji sam bio u raz- bojničkom logoru, pa molim da mi iskažete ovo povjerenje. Očito je grofu žao mlada čovjeka te ga ponovno odvraća. Ali Morović ne popušta. — Kad ste tako odlučili, dobro, idem donijeti novae za gro fa i savjetnika. Otišao je u salon gdje je našao ženu, kćer i baronesu Helu. Zatražio je od grofice novae za otkupninu. Otvorila je teški or-mar i predala mu kutiju, zapitavši muža: — Tko će odnijeti otkupninu razbojniku? — Provizor Morović. Magda se stresla, a grofica i Hela se pogledale. I kao da je neka čudna sila prožela Magdu, ona se okrene ocu: — Dopustite da ja odnesem novae provizoru u ured. Zelim

s njime govoriti o grofu Ervinu, mojem vjereniku. — Evo, uzmi — veli grof i preda joj novae. — Isporuči mla- dom grofu nekoliko Ijubaznih riječi, i onako je pao u nevolju zbog tebe. Zapanjena grofica ne reče ništa, a njezina se kći uputi u kraj-nju sobu palace koja je služila kao ured. Tu pokuca i uđe. Zorislav je ustao gotovo zaprepašteno. Ona položi novae na stol i veli tiho: — Otac mi je dopustio da donesem otkupninu i javim grofu... Nije završila rečenicu, nego mu pride posve blizu i gleda u njegove smućene oči: — Zašto nosite svoj život u smrtnu opasnost? Zbog koga? — Obavezan sam gospodinu Dragomiru ... — I nemate ovdje nikoga koga biste pitali hoće li podnije- ti... ako vam se dogodi nesreća ... Opazila je kako mu je drhtala ruka kojom se upro o stol i kako je problijedio. Njegov vjerni pogled upro se u nju: — Smilujte se, Magdo, mojem izranjenom sreu i ne pitajte... 318 — Tr...:: - te — umr:j c ?. . _ Stala ja r-ri govu ruku sve err . vise vidjeti r2JL.rii vim blizu. K;er~-f -Ljub:V: i sebe. Ovr.;. -be vječno up. oči... što?« — Ljubii '. — Smn:.: — Onda r.e — Ne, r.e. — da sam ... — Da si h šiti, sve će .-L sretna. — Uzmi :r : " ka i otac narv.;. — Ne idi. : — Pregazic : sti, vratit ću se Njezino je : očima. Njezin •; rva. Protiv sv: . žila mu je usr.z Nekoliko č; gdje su. Njego'-: svoje zaboravi. nju, grof ovo pc ko mu razjašnji.i srećom prvog i pes, Ona ga gleda — Molit ću sen — Mislit c'u sz. tko zateče ovdje ... — Ne marim i đenja! ... Izašla je. On ne može a kor. Osjećao se mora vjerovati da sumnja bi ga ubiia pustiti Magdi da ničije sumnje ... N_ vući od svijeta — — Tražite na silu svoju smrt? Osjećam to! Ako se ne vrati- e — umrijet ću i ja ... Stala je pred njim sva predana svom osjećaju i privila nje-;ovu ruku svojem licu, ne brinući se što radi. Pomisao da ga neće 'iše vidjeti razorila je djevojačku povučenost. Koraknuia mu sas-dm blizu. Njezine crne oči pune su suza... — Ljubljena! ... — šapne on i raskida zapreke između nje sebe. Ovivši ruke oko njezinih ramena, sa čežnjom upija u se- je vječno upitljiv pogled njezinih tamnih očiju. »Što pitaju ove >či... Što?« — Ljubiš li me? — Smrtno, očajnički

— Onda ne smiješ u smrt... Sve ću ih ostaviti... sve! — Ne, ne, Magdo, vječna bi sumnja ležala na mojoj časti — da sam ... — Da si hvatao moj miraz i ime? Nemoguće! Svega će me li- liti, sve će mi uzeti, bit ću sirota bez imena, odbačena — ali sretna. — Uzmi moj život — život — samo ne daj da mi tvoja maj~ ka i otac naruše moju neokaljanu cast. — Ne idi! Ne idi! ... — Pregazio bih svoju čast — pošteno ime! Ali nema opasno- sti, vratit ću se! Njezino je srce puno straha i gleda ga, gleda svojim tamnim DČima. Njezin pogled razori posljednju njegovu snagu da se od-rva. Protiv svoje volje, protiv svih svojih odluka, obujmi je. Pru-žila mu je usne kao sunčanica svoj cvijet sunčanim zrakama. Nekoliko časaka nisu znali tko su i što su — niti su znali gdje su. Njegova savjest brzo ga privede svijesti. Preplašen je od svoje zaboravi. ćini mu se da je ovim cjelovom kruto povrijedio nju, grofovo povjerenje, obeščastio svoj opstanak u ovoj kući. Ta-ko mu razjašnjava mozak dok mu srce burno udara, još opojeno srećom prvog i posljednjeg cjelova. Ona ga gleda zanosnom srećom i šapne: — Molit ću se za tvoj povratak, Zorislave. — Mislit ću samo na tebe, ljubljena! Idi... idi ... Ako te tko zateče ovdje ... sa mnom ... — Ne marim ni za koga — ali idem zbog tebe! Do viđe- đenja! ... Izašla je. On ne može a da ne mari ni za koga. Obuze ga samoprije-kor. Osjećao se kao provalnik u obitelji svojega gospodara koji mora vjerovati da je računao na miraz, na časnu obitelj. Takva sumnja bi ga ubila — uništila njegovu sreću. Ne! Nikad neće do-pustiti Magdi da ostavi sve i pođe za njega. Ne bi mogao snositi ničije sumnje... Njegova ponosna duša voli stradati, voli se po-vući od svijeta — pregorjeti ljubav, nego pasti u sumnju... 319 Smjesta pozove grofa u ured. Ovaj se zaeudi. — Preuzvišeni gospodine, moram vas nešto zamoliti. — Recite — ali vi ste blijedi! Ipak ste svjesni svoje opasnosti. — Ne — nikako — nego — ako ostanem živ — oprostite, ne mogu se vise vratiti k vama. — Sto to znači? — Gospodine grofe, svaki čovjek ima tajnu koju nikome ne može povjeriti. Molim vas, dopustite da predam sve knjige i raču- ne vašem tajniku i da nitko u ovoj kući, baš nitko ne sazna o mo- joj odluci. A ovu sam odluku stvorio Već prije ... — Tek sada je upućujete meni? — Htio sam otkazati na kraju kad već sve ugovorimo za moj sutrašnji pohod ... — Kontesa vam je donijela novae? — Jest, i evo, spreman sam na odlazak — samo još ovo... — Ne znam kako da to shvatim! Moj tajnik je otišao kući, a vaša me odluka gotovo vrijeda ... — Nesretan sam zbog toga. Uzrok ću vam ipak javiti ovih dana ... samo zato da sačuvate dobru uspomenu o meni... Nešto ozlovoljen na mlada čovjeka preuzeo je grof od njega knjige i račune. Svakojakve sumnje obilazile su mu mislima, samo nikako nije našao onu pravu ... Oko deset sati u noći pozvoni Zorislav na vratima franjeva-čkog samostana. Dragomir mu otvori vrata. — Gdje ste tako dugo, gospodine Moroviću? — Oprostite, nepredviđena zapreka ...

— Sto je bilo? Vi ste izvan sebe? Molim vas recite, ali sve! Iskrenom prijateljskom pozivu mora se odazvati pa mu priz- na sve što je učinio i kako je Magda spremna da sve zbog njega ostavi. Ali on se vise neće vratiti u službu ni djevojci na oči. Dragomir to odobri: — Grof bi vas smatrao lovcem na miraz i odličnu obitelj i položaj. Poštenjak, kao što ste vi, ne može učiniti drukčije. A ja vam savjetujem: ne javite grofu uopće ništa. A sad dođite — svi smo na okupu i'držimo veliko posljednje vijecanje... VILENJAK U šikari na otoku nasuprot Bijelog Brda sjede Vamičini če-tovođe. S njima je i Ječmenica. Mrki su i zabrinuti. Uzalud pro-matraju daleku cestu prema Osijeku. Nitko se ne pokazuje. Naj-više su zabrinuti kapetani: — A što on zapravo radi? Ćitav dan od njega ni traga ni glasa. 320 čmenica. — Nes:;- _- nio nešto tax'- : — Rekoh in - Ječmenica 2: — Rekcr. vojku ... Bii : tome nema r.. . pa će se i s~ : — Dove;. Što nam konsa it tao za nju? — Bilo b; — Bit će van: ; - — U tebe - - — Ali ta, . riječ, zadrža: ; - Opazili su ih ponuka da ;;. : -vesla. Kad se ca~ — Hajde r Morović. Veli c; Ovo ih oživ; -me i onome, a'. kali na ledinu. — Sto na~: njega. — Ništa z'.: - stiže mi neki r.:: s njim jer me z: -; — A gdje je: — — Ne biste ~ uzjahao konja : mi je ići. Zama!: — Ha, vid— , pun zavisti. — Varate s; njega sjedi Varr — Sto to go'.: • — Govorim 'i~-~- mladi... — Jaoh, udari — Svršeno je s — Varate se — lud ili ne, ali se mu skinuli s leđa 21 Zagorka: Vitez slava — Tek je prošlo podne, još ima kad da stigne — tješi ih Je-

čmenica. — Nestade Varnice, a da nitko ne zma kamo. Nikad nije uči- nio nešto takvo! — Rekoh, smutila mu zdravu pamet ona prokleta cura. Ječmenica ih opet tješi: — Rekoh vam, sami ste krivi. Nije mu trebalo kratiti dje- vojku ... Baš zato je pobjegao, ali da vas ostavi zauvijek — o tome nema ni govora. Gdje bi on bez vas? Udarilo ga u glavu pa će se i smiriti. Brzo će to biti. Mator je on! — Dovede li je sobom, nema joj života. Mora na dno Drave. Što nam koristi njegovo razbojničko umijeće, bude li sve zgr- tao za nju? — Bilo bi bolje da je poklonite meni — opet će Ječmenica. — Bit će vam sigurnije nego da je potapljate u Dravu. — U tebe danas ova, sutra ona, pa da se opet vrati k njemu?! — Ali takve ljepote ne rodi ova zemlja svakog dana. Na riječ, zadržat ću je u svom taboru i paziti kao oko u glavi! Opazili su čamac kako plovi od Bijelog Brda k otoku. Ovo ih ponuka da idu bliže vodi. Tu dočekaju Stjepka koji živo i brzo vesla. Kad se čamac približio, vikne im Varničin sin: — Hajde brzo u selo, stigao je Varničin prvi jatak provizor Morović. Veli da ima važne vijesti. Ovo ih oživi. Hitro se ukrcali na čamac. Ispituju Stjepka o ovo-me i onome, ali on ništa ne zna. Domalo su stigli do sela, poska-kali na ledinu. Tu već stoji Zorislav, odjeven po seljačku. — Što nam nosiš, provizore? — pitaju oni i okupe se oko njega. — Ništa zlo, makar veliko čudo. Evo, slušajte. Danas u zoru stiže mi neki ribar u Retfalu i krišom mi javi da smjesta pođem s njim jer me zove Varnica. — A gdje je? — uskliknu svi odjednom. — Ne biste pogodili ni da imate stotinu pameti. Odmah sam uzjahao konja da idem, tobože, po poslu. Ribar me uputi kamo mi je ići. Zamalo stignem u neku kolibu na Dravi. — Ha, vidite, gdje je udario bračni stan! — veli Ječmenica pun zavisti. — Varate se. Tamo u kolibi neki stari vrač pali vatru, kraj njega sjedi Varnica. Sav preobražen, erven ... — Što to govoriš, provizore? — Govorim što je bilo. Otišao Varnica k vraču da se po- mladi... — Jaoh, udari on glavom u ludu gljivu! — Svršeno je s njim — vele vođe. — Varate se — priča Zorislav. — Veseo je i svjež, bio ja lud ili ne, ali se sav promijenio — osvježio, mlad je kao da ste mu skinuli s leđa desetak ljeta. 21 Zagorka: Vitez slavonske ravni 321 — Eto, vidite što od sebe uradi matora budala! Urekla ga ona! — plamti Varničin sin. — Nisu to baš uroci. Znam da k vraču idu i velika gospoda da se pomlade — priča Zorislav. — I na selu imaju takvih napitaka, ali nikad on nije pomi- slio na takve ludorije. A što dalje? — Evo, što. Varnica mi naredi da smjesta idem u tvrđavu, da kupim sve što je dobro i otmjeno — jela i pila, i odnesem u Bijelo Brdo. Eno, tamo u kući istovario sam pune vreće, sve po njegovoj zapovijedi... — Dakle, misli svadbovati? — viknu razbojnici ogorčeno. — Razumije se — odgovori Zorislav. — Ona ga na to navela. Samo ona! — promrmlja kapetan.

— Sad mi pada na um — veli sin. — U subotu mi je otac jednom dobacio kad smo pili za pomirenje: još ću ja tebe dosti- oi, pa da me onda vidiš! Mislio je na vrača! Jest! — Eto tako. Izvršio sam njegovu zapovijed, a sad da vam isporučim njegovu poruku. Okupili se oko Zorislava i slušaju. — Varnica vam poruguje: još danas će stići k vama. Hoće da svadbuje današnju večer i čitavu noć pa da ga dočekate ka- ko treba. Neka selo peče i vari što god ima čestito. Neka kolju janjad, perad i sve da se pribavi za svadbu. Pogledali se značajno, a kapetan odvrati: — Razumije se. Učinit ćemo kako on želi. A kad dolazi? — Nekako o sumraku bit će ovdje. I ja ću s njime. Dolazi u svadbenoj povorci. Pozvao je vodeničare i ribare da ga prate na konjima. Svi će biti iskićeni. — Može mu biti — veli Stjepko pa namigne drugovima. — A otkud mu konji za povorku? — Moj spahija nije kod kuće i tako sam naredio da sve ko- nje istjeraju na pašu, a ribari i vodeničari će doći da in odvedu. Tako neće biti nitko kriv. A onda, viteza Hrabrena i njegovih vise nema, pa tko će.obraniti konje! Otišli su u jednu kuću i oglcdali pune vreće svakojakog jela, boce pune vina. Ne vele ništa, već pitaju Morovića. — Je li se Varnica tužio na nas? — Zašto bi se tužio? Obratno — reče kako će sada lijepo živjeti s vama kad je nestalo vilenjaka i njegovih kapetana. I još mi odredi da uzmem otkupninu za savjetnika i onog grofića pa da je spremite dok on dođe, a ona dva klipana izručite meni. I dok je to govorio, razaspe po stolu zlatne dukate ... Zlato ih tako oduševilo da nisu vise mislili ni na što, već samo o dukatima koje će podijeliti. — Hajde, izručite one da vie, neka idu i da ih vise ne vidi- mo — odredi prvi kapetan. Ove su rijeći učvrstile Zorislavu nadu da je opasnost minula. 322 Njihovc czzrif-njih ni časa ? _-..: bijegu k vraću I ~ noći na pijanc: '> ~-~~ Nitko u to ne r_-' opojna strast : vom koji je %;e grofa neka se :.? Kad su rac" privede Zorisla" . — Reci Var- — Cekajte r da ste svi ondje - — Svi ćerr.: — Sjedi uz - •;? jeka. A debeli — Nosi rr.-_ povijed kako :r. Zorislav se _ bljenicima pre~: — Neću v;~ utučen i pon;i T — Ekscele-. muka, a vas, r đavi — sva ob::e — Hvala! — — Nemate : za vas stavio z.2. _. ekscelencija. Ali on narr.-" či. I Zorislav — . jeme, a onda : — Zašto :J; — Ne bo::e nas drugovi 5 r odnekud naišli

liko ih ima tarr : :. — Barem š-ći- — Sve ćete ta im je vrlo vaiua. — Ne može četu vojnika. Oni prijatelj, lako ga ratnih lađa i topo«K. »Onda svima i u torn času oči. Od uspo 21* TUfflflllP Njihovo ogorčenje prema Varnici dolazi mu u horu. Nitko od njih ni časa ne sumnja da je istina sve što im priča o Varničinu bijegu k vraču. I sin neprestano opetuje kako se u subotu u nod na pijanci Varnica hvalio da će prestići njegovo mladovanje. Nitko u to ne sumnja, a kad su ugledali toliko zlata, obuzme ih opojna strast i svaki čeka na diobu. AH neće dijeliti pred Zorisla-vom koji je vjeran Varnici. Zato sve požuruju Webera i mladog grofa neka se žure da bi se što prije riješili provizora. Kad su razbojnici već izvukli konje i oni uzjahali, kapetan privede Zorislavu njegova sivca i veli: — Reci Varnici da će sve biti kako je on zaželio. — Cekajte ga svi, kako je odredio, tamo nakraj sela. On želi da ste svi ondje na oku i da se zakitite zelenim grančicama, — Svi ćemo dočekati mladu. Ona je tamo s njim? — Sjedi uz njega i gleda ga kao mlada mačka u zdjelu mli- jeka. A debeli Atanacko ih služi. — Nosi mu naše pozdrave i kaži — svi mi na njegovu za- povijed kako on hoće. A sad hajde! Zorislav se uspeo na konja, pozdravio ih i odjahao sa zaro-bljenicima prema Osijeku. — Neću vam to nikad zaboraviti — veli savjetnik Weber, sav utučen i poništen, blijed i propao. — Ekscelencijo, čeka vas grof Keglević da se odmorite od svih muka, a vas, gospodine grofe, čeka moj gospodar u palači u tvr- đavi — sva obitelj — i kontesa ... — Hvala! — okosi se žučljivo mladić. — Nemate razloga ovako grubo postupati s mladrcem koji je za vas stavio na kocku svoj život — ukori mladog grofa njegova ekscelencija. AH on namrštena lica tjera konja i ne progovori vise ni rije-či. I Zorislav mu vise ništa ne reče. Vodi zarobljemike neko vri-jeme, a onda. okrene u šumu. — Zašto idemo u guštaru?«— pita savjetnik zabrinuto. — Ne bojte se, ekscelencijo! Vidite li tamo konjanike? čekaju nas drugovi s momcima. Otpratit ćemo vas do tvrđave da ne bi odnekud naišla kakva Varničina četa. Što mislite, ekscelencijo, ko- liko ih ima tamo gdje ste bili? — Barem šezdeset. A imaju oružja i rnunicije. — Sve ćete ovo saopćiti gospodi koja vas čekaju. Svaka upu- ta im je vrlo važna. — Ne može ovu rulju nitko savladati, nego da carica pošalje četu vojnika. Oni imaju pred selom lagume. Čim se približi ne- prijatelj, lako ga dignu u zrak. A tek na otoku! Ondje bi trebalo ratnih lađa i topova, moj gospodine. To je tvrđava... »Onda svima nama prijeti sigurna smrt« — pomisli Zorislav i u torn času iskrsne pre njim lik Magde i njezine upitljive tamne oči. Od uspomene na njezin cjelov svega ga prelazi zebnja. 21* 323

»Nikad te vise neću vidjeti, ljubavi moja!« Pri torn pogleda mladog grofa što jaše njega i bude mubolno oko srca. — Mladu ZJ. "r~ e goditi kao ljutc — Ne brim1! !•?:> — Sam ću :e zi Ječ-r- Tamo u selu divljali su razbojnici nad rasipanim zlatom na stolu. — Ovo nam je nakit koji smo mi ugrabili u kočiji. Sad mi naplaćujemo onaj gubitak! Evo — svih šest vođa — i ti Stjepko i ti Ječmenica. Drugi neka ne saznaju, razumijete li? — Tako nam glave, nismo primili od provizora ništa! Neka Varnica traži od njega. On jedan, a nas osmorica, i svjedočimo da nije donio dukate. — Nije! — viknu svi i onda stadoše dijeliti drhtavim ruka- ma, treptećim očima. — Dočekat ćemo ga punim kuburama. Djevojku mora odmah predati nama, a on se mora pokoriti kako mi hoćemo. Dosta nam je robovanja njegovu nedostižnom razbojnikovanju. Mora s nama dijeliti sve na jednake dijelove. — Tako je! Sad nema viteza, sad je lako robiti. . Sporazumjeli se i poslali na otok poruku da se svi prevezu u selo — na svatove. Sive sjene pokrile su mračnu četu razbojničkog logora. Okupilo se njih šezdeset na rubu sela i čekaju. Klobuci sa zelenim grančicama nose znak veselja, a pogledi smrtnu osudu ... Gdje-god šapne drug drugu po koju riječ, a onda opet šute i gledaju onamo gdje se kroz šumu bijeli cesta. Sumrak je polako sakriva njihovim pogledima. Mrmljaju, če-kaju ... Onda netko upozori: — čujete li topot konja? — Jest, jest! On je, Varnica! Razgibali se i poredali. — Ide s mladom, ne rodilo joj polje! A zašto tako kasno? Štropot jurećih jahača ulazi im u uho. Koliko ih je? Čudno je to, nešto ih uznemiruje. Slutnja ili uvjerenje da to dolazi djevojka što je u njihov tabor bacila razdor, neslogu i pobunu. Razgibali se pa zure u sumrak. Prvi jahač dojuri. U ruci mu granćica okićena vrpcama. Do-mahuje razbojnicima, okupljenim na rubu sela, pa opet onima što su još tamo na cesti. Magla dima digla se uvis. — Gle, provizor nam javlja dolazak — šapću oni. — Budala! Ne sluti da će i njemu biti kraj kad Varnici rečemo da nije do nio dukate! Sve gušći biva sumrak, sve tamnija povorka što se pribli-žava. Osluškuju oštri, snažni, jednomjerni topot jahača kojima je Morović opet pojuri u susret. — Neka mu samo javi da čekamo. 324 pita. EVO gi z Nemir se : tar granje. Ceta je d: . ? — Varn.;:. . — Predc; Zablenu".- - četu?

— Položite ?:: — Varnico, : su kubure pune. Kroz ro, Prasak ... LS^Ć — To r.^t — Izdajstvs a Četa što je Iz seoskih kuća mažu razbojnic Tutnjava, lje se brane kroz prozore sipaju o% — Udrite ih' r- dača, tko neće : U razornc; : — Naprijea, Kiša taneta ća. U mraku ' ~ ~ lili stotine va::..- Padaju krikcwi strahu ... Sto je li? Visoko oko njep štrcaju ognjene žare se kroz ju dolje ... — Vilenjak! Vil. Ijaju u tminu da se ih čekaju u tami. nici, sudaraju se — Mladu najprije meni! — veli Stjepko. — Ovo c"e oca po- goditi kao ljuto tane u srce. — Ne brini! Tvoja je, a onda u Dravu! — Sam ću je zagnjuriti na dno. Ječmenica šuti. Nema tu što govoriti kad oni sude. — Čujete li kako vrazi jašu? — Otkud vodeničarima i ribarima takvo umijeće jahanja? — pita Ječmenica, a drugi osluškuju žestok topot konjskih ko- pita. — Evo ga! Evo! Nemir se provlači kroz njihove redove i razgiba ih ikao vje-tar granje. Ceta je dojurila i zastala. što je to? Zaokružuje ih? — Varnica, gdje si? ... — Predajte se! — vikne nečiji glas kroz velo sumraka. Zablenuti, zaskočeni, skamenili se. Varnica zarobljuje svoju četu? — Položite oružje ili život! — Varnico, ako ti je do života, ne zbijaj sale — jer u nas su kubure pune! Kroz polutamni zastor večeri sijevnuše vatrice iz kubura. Prasak ... kreševo ... krika — kletve ... j urn Java. — To nije Varnica! — Izdajstvo provizora! Ceta što je dojurila cestom nasrnula je na logor razbojnika. Iz seoskih kuća padaju mračne pojave kao iz pakla vrazi i po-mažu razbojnicima. Tutnjava, pucnjava, vrisak pogođenih probija se zrakom. Div-lje se brane razbojnici — zaklanjaju se u kuće. Njihovi ortaci kroz prozore sipaju ognjene metke po četi. — Udrite ih! Ima nas dvostruko vise nego njih! Ubij napa- dača, tko neće na vješala — čuju se poklici razbojnika. U razornoj vatri vodi se divlja borba. — Naprijed, sinci Varnice", napadači nazaduju ... Kiša taneta razbojničkog oružja pada na četu, a ona uzvra-ća. U mraku praskaju meci kao da su zli dusi usred noći zapa-lili stotine vatrica ... Padaju krikovi kao da je čitava vojska ljudi pobješnjela u strahu ... Što je to? Iz mraka se pojavi konjanik — čovjek, što li? Visoko oko njega vitla nešto crno poput krila noćne ptice. Strcaju ognjene kapljice, sikću plamene zmije, čudnim fićukom žare se kroz mračnu noć u oblake — pa onda pucaju — i padaju dolje...

— Vilenjak! Vilenjak! — viču prestrašeni razbojnici pa sr- Ijaju u tminu da se spase. AH dolaze na nišan ubojitih cijevi što ih čekaju u tami. Dršću grudi, kriješte grla. Glavinjaju bezum- nici, sudaraju se, zaklanjaju se za kuće, za stabla. Skaču bezglavo 325 natrag pred grdnom pojavom što na njih riga paklenu vatru. Strovaljuju se razbojnici niz obalu u deruću rijeku, podižu se, tonu. Smrtonosna strava kosi zločince. Jeza spopada okrutna, kr-voločna srca od strahovitog jahača iz kojega sukljaju vatre kao iz ždrijela zmaja na divljem konju. Nad njime razapela se krila crnja od noći, a iz krila sve ne-što blista i svjetluca. Smutili se bezdušni ljudi od pogleda na gr-dnu pojavu i radije traže zaklonište u mraku gdje ih čska smrt. S jedne strane nalijeću na ubojito tane »vilenjakove« čete, s druge nasrću na valove Drave čije se dno pretvorilo u groblje, potapajući razbojnike. Kao da je smrtna kosa zavitlala nad razbojnicima svoj sud-nji dan. Hvata ih strah praznovjerja, strah od nečeg neviđenog, obuzima ih jeza od nepoznate tajne sile koja je nad njima izrekla svoj sud. Neki zaklonjeni u kućama usuđuju se poslati po koji metak, ali ruka im dršće od straha i pucanj ode u prazno. Pohod na dva put veću razbojničku četu traje čitavu noć. Prve bijele jutarnje sjene našle su razoreno razbojničko bo-jište. Njihovi ortaci našli su se po kućama i, klečeći, mole za mi-lost. Vođe Varničinih četa s Ječmenicom koji su se sakrili u ku-ćama stoje svezani u lance. Selo i otok su pusti. Pohvatani su i oni koji su otplivali pre-ko rijeke. Sve ih vode okovane u Osijek. — A gdje je vitez vilenjak? ... pitaju se razbojnici i, dršću- ći, ogledavaju se u selo. — Sišao je u svoje podzemne dvorove! — veli im Zorislav, vodeći svezane razbojnike. Suci u tvrđavi, na^.čelu im Valentić, znojna čela sjede u veli-koj sobi i redom ispituju razbojnike. njihovih žrtava ni-žu se u strainim brojkama. Na stolu sudaca leži na papiru čitavo groblje. Optužujući jedan drugog, nekad vjerni ortaci odavaju svo-ja zvjerstva. Suce hvata užas od nedjela o kojima nisu ni sa-njali. Pred svima isprsio se Varnica i grdi svoje ljude: — Eto vam sada — urotili ste se protiv mene od zavisti što je za mnom poludjela ljepota djevojka. Jest, pomamila se za Var-nicom! Sad imate što da gledate! Zavist vaša bacila me ovamo — psuje i grdi Varnica, još uvijek nesvjestan pravog razloga nje-gova hapšenja. — Kapetani viteza Hrabrena oteli mi djevojku, a izdajstvo počini provizor zbog nje! 326 N: dok ga — Zi. buru, taj bojnik: iznevj r mojem kr_: — T: ; :? — veli su i — K_ časnom i : — Jes dobio r:: pod važu. Pandur T laze suci : — Pc:

đavi i sv:: kuće i sve oružjem. _ Ulaze čkim sjeć — Pr: svi ćemo r — Ja; — Dei — On;, Kad se c- la pade tajn^i Nova biti_-?Dižu se r na mali krhfa razjarene Podivljala je z vednika. — U taci. — Na] možemo osl: Taj glas lobođenja. * Povie?: ;« ječkom arlrv- ~ Ni ovdje nisu mogli zaustaviti hvalisavost vođe razbojnika dok ga sudac ne primora odgovoriti na pitanja: — Zašto si otimao i pljačkao tuđe? — Jer ne imadoh svoga. — Zašto nisi radio kao drugi? — Zašto da ja radim? Raja radi za mene. Tko ima punu ku- buru, taj može uzimati i vladati. A tko može reći da sam za raz- bojnikovao za sebe? Sve je to bilo za ovu gladnu čeljad što me iznevjerila. Hranio sam stotinu svojih glava. Šest sela bilo je na inojem kruhu. — Ti si prisilio sela da služe razbojstvu i nečasnom poslu — veli sudac Valentić. — Kukavice može svatko uvijek prisiliti da mu služe u ne- časnom i razbojničkom poslu. — Jesi li svjestan toga što te čeka? — Kako ne bih znao! Znao sam što čeka one koje sam ja dobio pod svoju vlast, a znao sam i što bi mene čekalo da dođem pod vašu. Pandur Ficulin najavi dolazak građana iz Gornje varoši. Iz-laze sud da čuju što je. Prestrašena lica javljaju građani: — Pobunila se Varničina sela! Prijete Gornjoj varoši i tvr- đavi i svim selima koja nisu pristala uz Varnicu da će zapaliti kuće i sve pretvoriti u prah i pepeo! Naoružani su Varničinira oružjem. Utaborili se u Čepinu i u Dopsinu! Ulaze novi glasnici i javljaju vijesti o pobunama u razbojni-čkim sjedištima. Dolaze kmeti i javljaju u strahu i trepetu: — Prijete razbojnički sluge: »Ako Varnica ne dobije pardon, svi ćemo planuti u prah i pepeo!«* — Javi to vitezu Hrabrenu! — odredi Valentić Ficulinu. — Dosta je ako govorim s njegovim kapetanima. — Onda brzo ... Kad se opet spuštao mrak, u logor pobunjenih Varničinih sela pade tamna četa viteza Hrabrena. Nova bitka ispunjava noć štrahom. Dižu se pobunjenici na Hrabrenu četu poput divlje rijeke na mali krhki nasip. Razbojnička se bujica valja divljim krikom razjarene pohlepe kojoj vise ne daju grabiti, ne daju vise robiti. Podivljala je pohlepa za tuđim dobrom koje se brani krikom pra-vednika.

— U močvaru! U močvaru ih zatjerajte! — viču Varničini or- taci. — Naprijed, momci! — poziva gromki glas. — Sad ili nikad možemo osloboditi život i imovinu svoju od razbojničke sile. Taj glas branitelji poznaju. Zove ih na okup poput trube os-lobođenja. * Povijest je pohranila njihova imena i sva njihova nedjela u os-ječkom arhivu iz 18. stoljeća. 327 — Vitez? Gdje je vitez? — zovu momci iz mraka dok ih ra- zbojnici potiskuju prema močvari. .. — U kaljužu iz zatjerajmo! U kaljužu! — Izručite nam Varnicu ili ste začas među žabama! — viču Varničini ortaci. Sa strane močvare nešto je švignulo zrakom kao da je mu-nja skinula s neba poljanu. Jaka crvena vatra orumeni noć... 2arki oblak sjeo je na poljanu, izbacio neku crnu prikazu na konju s krilima što vitlaju zrakom i nose ga u susret razbojnič-kim ortacima. Divlja neka zvijer najurila je na njih i među njih i sipa nemilosrdno vatru. Vatrene zmije paraju nebo. Otvorila se paklena vatra i suklja praskavi oganj. Dah staje u prsima, krv se ledi u žilama neukih i praznovje-rnih ljudi. Oružje im pada iz ruku. Svi se počeli sakrivati od te neviđene strahote. Okrutni zulumčari, sinovi otimačine, đavoli u ljudskom tije-lu poludjeli su od straha i uvjerenja da ima neka sila jača od njih koja dolazi i sudi njihovim zloćama ... I padaju ničice, va-ljaju se u kukavštini spoznaje da je sili razbojstva — kraj ... Vratolomnom hrabrošću i lukavom dosjetkom baca nevidlji-vi vitez Varničina sela na koljena. Selo za seiom predaje svoje oružje. U zoru svi ortaci, svi jataci, pokorno se predaju momcima vitezove čete. Pada Varničino oružje i po njemu ugrabljeno i kod njih sakriveno blago. Stn::-.: obrv.:: Kac I Sto ve..-.i — A — O držati. F. bokc i. na g:: F- pa se - jepo 7 onu z: G: glavu. Et.i U sumrak svijet nagrnuo pred crkvu i vijeća. Pandur Ficu-lin je u središtu svega, priča i odgovara na brojna pitanja kako je bilo i što je bilo. Svi su uzbuđeni, ushićeni i svatko dodaje: — Pandur Ficulin bio je prvi koji ga je vidio! — A vitez Hrabren? Gdje je on? Kako izgleda? Tko je on? Ficulin samo sliježe ramenima. Pričinja se kao da zna, ali ne- će da kaže, nego odgovara: — Neće da se pokaže. Što mu ja mogu? Dužnost mi je šu- tjeti... — A ona? Djevojka što je Varnicu domamila u ruke pravdi? Gdje je? Kakva je? Ficulin se smješka, savija brkove i sve vise golica njihovu znatiželju. Iz crkve izlazi nekoliko gospoda. Magda i Hela s njima. Po-gled im pada na pandura s kojim su se upoznale one noći u Re-tfali na tako neobičan način. I Magdu i Helu podjednako obuzi-ma želja da i one čuju što on pripovijeda ljudima koji ga slušaju bez daha. I ponukaju gospođe da se približe k njemu i prisluhnu njegovu razlaganju. Zaustavile se iza leđa muškaraca i žena što su navalili na pandura Ficulina sa stotinama pitanja.

328 5 ko pc. . — Z: koji ;;~ prods. 7- E pođar kući r L; zor je. njegc " nijeli njao- vješa. Razb: njihc ? - — Reci, pandure, kako izgleda djevojka? Ficulin se najzad smiluje, važno se isprsi, onda fićukne i veli: — Da je samo vidite! Kako da vam kažem? Ona je tanka struka, vitka stasa, kosa joj je čista svila, oči dva kamena draga,. obrvice sitne pijavice, obrazi rumene ružice, usta kutija šećera! Kad govori, kao da golubica guče, kad se smije, kao da biser sije!' Što velite sad? — A hoće li je on oženiti? — Vidjet ćete svatova kao u kraljevne! — O kome vi to pričate — upadne Hela, ne mogavši se uz- držati. Ficulin se okrene, malo zatrepti očima i prepozna Helu. Du-boko se nakloni i odgovori ponosno: — O ljepotici koju će vjenčati mladi kapetan viteza Hrabre- na gospodin Dragomir. — Ah, da — to sam ja! — veli ona ljubazno i veselo. Ficulin nešto nabere čelo, namršti obrve, makne brkovima pa se onda stade smijuckati: — Vaša milost se danas šali kao i one večeri kad me tako li- jepo pogostila! AH mene ne može nitko poreći! Poznam dobra- onu za kojom vene njegovo srce ... Gospođe se prenerazile, Hela je problijedjela, a Magda sagne glavu. Hela ga, međutim, zovne k sebi i tiho mu šapne. — Gdje je ona o kojoj si govorio? — Čuva on nju dobro! — Dat ću ti dukat od suhog zlata ako mi kažeš. Gledaj! Sva mu krv poleti u glavu od negodovanja i prosvjeda i mr ko pogleda Ijepoticu: — Zar ja, pandur Ficulin, nosim na pazar svoju riječ? Ta- koji sam prvi ugledao Varnicu? Ni za hiljadu dukata — obraz ne- prodajem svoj. — Budala ostaje budala! — A poštenjak ostaje poštenjak! Djevojka ga vise ne udostoji pogledati pa ide za svojim gos-pođama. Njihova je palača udaljena samo malo pa se vraćaju. kući pješice. Ljutito gleda Ficulin za Helom, ali brzo zaboravlja ovaj pri-zor jer ga već zaokupljaju ljudi novim pitanjem: — A kako se držao Varnica kad su ga vješali? A Ječmenica? — Kako bi se držao? Kad je druge ubijao i vješao u šumi, njegova gordost bila je do neba visoka, a kad mu je pravda do- nijela plaću — on je bio sitniji od makova zrna. Sve je prokli- njao: viteza Hrabrena i njegove kapetane. A Ječmenica — pred vješalima traži pečenja i vina da se najede, napije i naspava. Razbojnik — razbojnik! I svi oni drugi vođe odoše za njim, pa i njihov jatak Mihatović. 329-

— A je li istina da je V arnica obećao doći natrag s drugog svijeta? — Teško ludi kojoj se može objesiti o vrat lanac ludih glji- va! Otkud on može natrag? I tako pitaju ljudi sve što im pada na pamet, a pandur Fi-culin daje svoja razjašnjenja. s:.:. Gospođe su stigle u palaču. Svi su se sastali u blagovaonici, barunica s baronesama, grof i grofica i Magda. Neko su vrijeme govorili o svršetku razbojničkog zuluma, kad se javi Hela i upita grof a: — željela bih doznati što je s mojim zaručnikom. Zavjet je .završio, a ne dolazi... — Draga moja, ne pitaj to mene — ne znam ništa o njemu. — Smatrate li njegovo ponašanje dostojnim? — Nikako nije dostojno, ali ne mogu ništa učiniti. Ispitivao sam na sve strane, a niotkud nisam dobio vijesti o njemu. Nesta- lo je viteza i njegovih kapetana kao da su propali u zemlju. — Ne boj se, Helo, on će doći — veli barunica. — Javila sam ?u Beč Gabrijeli o tvojim zarukama, a ona ih je navijestila carici i time je njegova sudbina odlučena. Samo budi strpljiva. Jednog će dana stići. Ne može odustati od vjenčanja. To je rekao savje- tnik Weber prije nego što je otputovao u Beč. I on mi je obećao pomoći kod carice. — Meni se čini da su svi oni nekud nestali dogovorno — ve li grof. — One noći, prije njihova napadaja na razbojnike u Bi- jelom Brdu, rekao mi je naš Morović da preuzmem njegove ra- čune i knjige jer se vise neće vratiti k nama. Kamo ide i zašto, o torn nije htio govoriti. To je svakako malo čudno ... Žene su pogledale Magdu koja na te očeve riječi sagne glavu nad tanjur, a grofica i barunica i Hela obasuše grofa pitanjima. Ispričao im je kako ga je Morović, pošto mu je Magda predala novae, dao još jedndm pozvati i saopćio mu svoju odluku. — A zašto se tako dugo ne javlja Ervin iz Iloka? Što to zna- či? — pita barunica, a pogledi se opet upiru u Magdu. Ona ni sada ne digne pogled s tanjura, nego tobože ravnodušno griska poslastice. — Ne mogu se otresti nekih sumnja. Zašto je grof Ervin iz razbojničkog logora krenuo ravno u Ilok, a da se nije niti naja- vio k nama? — i grofica pogleda svog muža, a onda Magdu. Nekoliko časaka šute, a onda grofica upita Magdu: — Jesi li mu ti nešto poručila po Moroviću? Djevojka zanijeka glavom i dalje šuti. Budno promatra grof žene i sluša njihov razgovor. Onda us-tane i ostavi ih same. Malo zatim dolazi sluga i pozove Magdu k ocu. Mirno je ustala i otišla. .330 Gr:r -ko I. t bih homp: la Ots ti : da Grof je dočeka u svojoj sobi, ponudi stolicu, onda sjedne sa-svim blizu k njoj: — Magdo, da ti nisi napravila nešto zbog čega moraš položi- ti račun? Razabirem jasno, sve su one upućene, samo ja ne znam ništa. Ti znaš kako te volim. Budi iskrena ocu i sve ću ti opro-

stiti. Suze joj navru na oči dak je otac pita: — Sto si poručila grofu Ervinu da ne dolazi? — Ništa, ni riječi. Ni spomenula ga nisam pred Morovićem. Vjeruj mi, oče! On joj gleda u suzne oči i onda ustane, uzme iz ormara ne-ko pismo. Magda se uznemiri. — Vidim i tebi je teško, zato moraš saznati pravu istinu. Grof Ervin se nije navratio k nama, nego mi je poslao pismo u kojem mi s ogorčenjem spočitava da sam ga zvao u nesigurnost. I, eto, dodaje: »Ne mogu se ženiti djevojkom iz kraja u kojem bih kod svakog posjeta svojoj zaručnici morao prosjediti u stra- hovitom zarobljeništvu«. Prvi čas sam pomislio da je to samo iz- lika jer si ga možda odbila svojom porukom, ali tvoje suze mi govore da se varam i, eto, sad znaj kako me taj deran uvrijedio. U tvoje ime želim mu odgovoriti. — Odgovorite mu, oče, iz osvete ovako: Moja je kći prizna- la da ljubi drugoga i zato s oduševljenjem prihvaća vaš ljubavni otklon! — Da, vidiš, ovo je vrlo dobro. Pisat ću mu smjesta, a ti se utješi. — Oče, moje suze nisu namijenjene grofu, nego onome koje- ga ljubim. Zorislav Morović ne vraća se — zbog mene... U grofovu lieu odrazi se duboko negodovanje: — Magdo, valjda nisi zaboravila čija si kći? ... — Nisam zaboravila ja — nego moje sree! Ljubim Morovića i on ljubi mene, a kad sam mu one večeri rekla da sam spremna sve ostaviti za njega — evo štp je učinio! Ostavio službu i nestao — zauvijek. Ja to znam! Rekao je da će dati svoj život, ali nikad prihvatiti moj prijedlog. — To je bilo pošteno! — klikne grof uzbuđeno. — U njega je vise osjećaja dužnosti nego u tebe. — Oprostite, oče, volim ga, i neću se udati ni za koga dru goga. Kunem se. — Šuti! Smjesta da si ušutjela! Moja kći — provizora? Po- ludjela si. Ne možeš — dok sam živ, ni nakon moje smrti. Moj pro vizor ne može uzeti moju kćer da je kako mu drago bogat jer je građanin — i time smo svršili! On je ustao i otišao iz sobe, ali već za nekoliko časaka se vra-ti i nađe kćer svu u suzama. — Magdice, znaš da sam te uvijek volio. Ne ubijaj me, reci da je to bila samo mladenačka zabluda! Utješi me! 331 —; Da ja tješim vas dok za moje srce nema nigdje utjehe? Zar vi ne osjećate kako je taj Morović, građanin, uzvišen nad svima nama? Cini se, zaboravili ste da mu je obitelj nekad bila ugledna i moćna, poštena, a njemu je ostalo samo blistavo po-štenje. Rekoh: ne udajem se ni za koga — ne dovodite mi niko-ga jer ću svakome u lice reći zašto ga odbijam Ovako ću šutjeti. Pomilovao je njezino suzno lice i obećali su jedno drugome da o tome nikome ne govore. — Čuvaj ugled mog imena kao što ga je čuvao Zorislav Mo rović. — Nas je dvoje, dakle, udarila sudbina da čuvamo ugled vašeg imena. A čime bismo ga okrnjiii da se uzmemo? — Ne govori.o tome, Magdice, ako nećeš da umrem! Svrše- no je! O torn vise ni riječi... r;.

A iz salona izašla je Hela, pozvala preda se svojeg vjernog slugu i tiho mu veli: — Gašo, po mojoj želji oslobodio te barun iz zatvora. Znaš li to? — Do smrti ću vam biti zahvalan. — Samo jedno tražim: moraš saznati gdje je Krasanka i kako bih mogla do nje. — Učinit ću po vašoj želji. Tiho je u sobi. Krasanka sjedi u naslonjaču. Vrućica koja je dugo razarala mlado tijelo napokon je popustila. AH slaba je, bli-jeda, tiha i snuždena. Uz nju sjedi Stanislavova rođakinja i pripo-vijeda joj kako su smaknuli Varnicu, Ječmenicu i njihove vođe i kako je odahnuo svijet u selu i gradu. Ljudi jedva vjeruju da su se, uistinu, oslobodili. §vi hvale i slave viteza Hrabrena i njegove kapetane. A njih nigdje nema. Djevojka sluša i stalno gleda u vrata. Čeka. Otkako je ustala iz postelje, neprekidno je njezin pogled uprt na ulaz u sobu. Tko god ulazi, svatko je ostavlja snuždenu i turobnu. I sada ču-je korake na hodniku, ali je mirna, tiha i žalosna. Zna da dolaa Stanislav. — Vidim, već ste se dobro oporavili. Sada bih vam mogao nešto saopćiti. Pogleda ga prestrašeno i ne može odgovoriti. Neki joj strah sapinje srce. — Ne recite ništa! Bolje je da ne saznam. — Ali ja moram izvršiti zadanu riječ. Znam zašto vam tuga pada na dušu. Dragomir ne dolazi... ju noj bri; ca - Ć.Z r::. kc : dor. đe - k:. G-5 332 — On ima zarućnicu — zašto bi dolazio? I ne mislim o to me. — Čujte, Krasanko. Dok ste bolovali u teškoj vrućici, bio je on sa mnom u borbama. Kad se vratio i sve je bilo svršeno, do- šao je ovamo. Vi ste govorili u bunilu. On je bio tu kraj vas i držao vas za ruku. Onda je liječnik jednog dana rekao da je sve u redu. Opet smo došli, ali ste vi tvrdo spavali. Tada mi je Dra- gomir rekao ovo: »Lađa će odmah otploviti za Beč. Ne smijem zakasniti. Recite Krasanki, kad bude već dosta jaka, da sam mo- rao otputovati u posljednju bitku ... — Kakvu posljednju bitku? — To ćete doznati kad bitka bude svršena. Ona samo obori glavu i šuti. Poruku smatra bolnom utje-hom... POSLJEDNJA BITKA Carica je mrka i zlovoljna. U njezinom predsoblju svi stupa-ju tiho, nečujno, da ne bi dodirom svojih peta po debelim sago-vima prouzročili kakav šušanj. Dvorski meštar zabrinut šapće mladom plemiću u skupocje-noj odori: — Niste stigli u dobar čas, gospodine Orloviću. Grofica Ga- brijela kaže da bi bilo bolje da odgodite svoju audijenciju. Cari ca je zle volje. — Ne mogu, preuzvišenosti. Moram otputovati prvom lađom. Pouzdajem se u dobrotu njezina veličanstva. Znam ja njezinu dobrotu!

— Dobro, dobro! Ali njezina je dobrota danas ozlovoljena dr- žavnim neprilikama. Zlo ste odabrali, moj mladi prijatelju. On se ipak ne da odvratiti, nego čeka. Netko otvori vrata ca-ričina kabineta. Starija otmjena žena pojavi se na pragu i neka-ko zabrinuto gleda prema Dragomiru. Iz kabineta še začuje pro-doran ženski glas: — Ah, neka bude, grofice! Primit ću tog nasilnika. Neka do- đe odmah i govori kratko! Dvorska dama da plemiću znak rukom. On hitro ulazi. Za njim grofica. Uz pisaći stol sjedi mlada lijepa carica, sagnute glave nad spi-sima. Mladic se pokloni tri puta i čeka. Onda ona digne pogled k njemu i omjeri ga: — Zrak u vašoj domovini ne prija vašoj buntovnoj prirodi! Gospodičić je omršavio i pocrnio. &to velite na to, grofice? 333 Pristara žena iza Dragomirovih leđa tiho potvrdi: — Veličanstvo veli pravo. Ne znam što se dogodilo s mojim kumčetom u njegovoj domovini. — Dođite bliže. Što mi imate javiti? — Veličanstvo, ponizno javljam — moj dom je oslobođen od razbojnika. — Cula sam sve — veli ona nestrpljivo i upita: — Kakve su vaše želje? Ispod oka pogleda carica svoju ljubimicu dvorsku gospođu, a onda opet skrene pogled k mladiću. Ovaj se ponovno klanja i odgovori: — Veličanstvo, moje su želje velike samo za druge — za me- ne su skromne. — Dakle, za druge molite? Mišljah da dolazite zbog sebe! — Veličanstvo, sebičnost nije moja krepost. Na glavu stra- hovitog zulumčara položili smo zakletvu nas trojica. Veličanstvo me zato i otpustilo iz vojne službe da izvršim svoju nakanu. — želite, dakle, dekoracije za vas trojicu? — Moja dva druga ne traže ništa. Oni su presretni milošću vašeg veličanstva, a zemaljskog im dobra ne manjka. I svoju sre- ću već uživaju u svojim obiteljima. Ipak, veličanstvo ne bi moglo odoljeti da njih dvojicu ne odlikuje. A onaj četvrti — Kakav četvrti? — Veličanstvo, mladi siromašni provizor Zorislav Morović bio je naš poslanik. I da nije preuzeo ovu opasnu zadaću na sebe, još bi dugo potrajala naša borba s tri puta jačim protivnikom. — Ah, znam! Gospodin Morović se rodio pod sretnom zvije- zdom jer se za njega zauzima i njegova ekscelencija gospodin sa- vjetnik Weber. Pripovijedao mi je da bi ga razbojnici sigurno ubi- li kad ste vi navalili na njih da ga nije taj Morović došao isku- piti ono popodne. Vidite, upravo sam potpisala darovnicu kojom mu Weber za svoj život daruje jedno svoje imanje. No, to nije mnogo. Prema Weberovu imetku to je samo sitna napojnica. To me daru bih morala pridodati svoje, ali ja nemam novaca. Bla- gajna je prazna. — Veličanstvo posjeduje ono što danas vrijedi nekim Ijudi- ma vise od hrabrosti i novca — to je visoki oiaslov što otvara vrata novim naslovima i karijeri. — Za tim čezne taj Morović? — On to nikako ne želi, ali ja ga želim uzvisiti, veličanstvo. Ja sam obavezan prema njemu i, na časnu riječ, on i ne sluti da ovog časa nešto molim za nj u dobre carice. A to što molim... — Ništa ne stoji! Imate pravo — veoma ste dosjetljivi. Ušte- djeli ste mi novaca jer svakako moram nešto učiniti zbog Webe- ra, neka ekscelencija vidi da ga uvažavam. Ne razumijete li? Dak- car.da z_- Lpoiav—C- -I št:

jega dal::: da '; _ imate li — V ništa. \- ma, a za drugo n€%^ ^- I ne strogo — Visfc lučila bunar je, lijepa Helu? Trer... pim tarr.r — \4 mlju isr. me kaznue . 334 Ie, stvar je jasna: vaš prijatelj Morović iskazao je mojem prijate-lju veliku uslugu: spasio je život mom najboljem partneru u kartanju koji uz to još lako i gubi. Ekscelencija Weber može pro-sjediti dan i noć uz mene i nikad se ne umori. I tako mi pruža odmor, razonodu i nove snage u radu. Takav mi je čovjek dra-gocjen. Prema tome, prilažem spasitelju svog partnera još naslov carskog dvorskog savjetnika i pozivam ga na dvor. Ekscelencija kaže da je Morović reprezentativna pojava. — Veličanstvo, doista je takav, samo ovom plemenitom daru nedostaje još jedan dodatak, ali nikako u novcu. — Gle, ti njega! Sto još hoćete? — i pogleda groficu ikoja se sva prepala zbog smjelosti svog kumčeta. — Ništa veličanstvo, već samo pridodajte torn velikodušnom daru strogu zapovijed grofu Pejaćeviću da svoju kćer Magdu da- da za ženu spasitelju života njegove ekscelencije. Carica dade znak grofici i ona se približi. — Ovaj vaš mladić pouzdaje se odviše u svoju simpatičnu pojavu. Carica se namrgodi i strogo okosi: — Nemam pravo da se uplećem u grofove obiteljske stvari. I što još? Imate li još koju osobu? — Imam, veličanstvo. Jedan je čovjek u osječkoj tvrđavi ko- jega vaše veličanstvo može usrećiti jednom jedinom stvari — me- daljom, zato što je prvi ugledao razbojnika i bio bi ga uhvatio da su mu drugi vjerovali. Taj čovjek je osječki pandur Ficulin. Carica se nasmije, pogleda groficu i baci pera na stol: —?. Vaše me kumče raspoložilo. Molim vas, mladi čovječe, imate li još koga za nagradu? — Veličanstvo, ako mi uslišite ovo — onda vise ne tražim ništa. — Naravno, on je vrlo skroman! Nakrcao mi je stol molba- ma, a za sebe kao da ne traži ama baš ništa?! Ne preostaje mi drugo nego da mu narinem nagradu! Je li tako, grofice? I ne čekajući odgovora svoje dvorske dame, carica pogleda strogo Dragomira: — Vi ste mi na dvoru toliko uzbunili ženski svijet da sam od- lučila buntovnika maknuti u naručaj dostojne zaručnice. Bogata je, lijepa i dobra. Dakle, kada ćete povesti k oltaru baronesu Helu? Trenutak on stoji mirno, a onda pogleda caricu svojim lije-pim tamnim očima i hrabro odgovori: — Veličanstvo, da sam kojim slučajem oslobodio svoju ze- mlju ispod jarma silnika na vladi, možda bi bilo razumljivo da me kaznite vješalima. Ali ja sam oslobodio svoj narod od razboj-

335 nika koji su iskopali čitavo groblje žrtava i opustošili dvorce i sela. Zar me vaše veličanstvo za ovo djelo kani kazniti na doži-votna vješala? Carica se strašno namršti, a dvorska gospođa problijedi. Sad je bio kraj svakom uplivu Dragomirove pojave. Carica ljutito vikne: — Ovdje mladić zaboravlja da stoji pred svojom caricom! — Ne, veličanstvo. Naprotiv! Stojim pred licem svoje kralji- ce i carice kojoj mladost, ljepota i um proziru do dna duše svo- jeg podanika i dvoranika — koji je svakog časa spreman dati svoj život za ljubav srca prema dragoj djevojci. I molim, veličanstvo, neka uvaži otklon baronese Hele koji je ona naglasila pred čita- vim društvom i neka mi dopusti da na svoje grudi privinem gla- vu one koja mi je jedina najviše odlikovanje što mi ga je podi- jelila moja dobra vladarica. — Nečuveno! On otklanja takvu ženidbu. Zar ste sišli s uma? A tko je ta djevojka? — Veličanstvo, ta djevojka mi je zapravo javila i otkrila raz- bojnikovu krađu dragulja i pomogla spasiti sve nakite. Zbog toga su je razbojnici ugrabili i po svojoj dosjetljivosti i hrabrosti do- vela mi je ravno u sake njihova vođu. — Tako? Onda su zapravo sve učinili vaši drugovi i vaši sa- veznici — prijatelj Morović, pandur i neka djevojka. Znači, vi nemate nikakvih zasluga za oslobođenje od tog razbojnika? — Veličanstvo ima svoje ministre, svoje savjetnike i savezni- ke, a ipak vaša umna glava i vaša hrabra ruka upravlja kraljev- stvom ... — Dakle, ovo je nečuvena drskost! — vikne carica. — Veličanstvo, sin sam nepregledne slavonske ravnice. Viso- ko je nebo nad nama, široko polje pod nama i ništa nema što bi me sprečavalo da hrlim uvijek naprijed torn ravnom širinom i nedoglednom daljinom po kojoj se krili duh odvažnosti i ne pozna zapreke i strah ... — Uistinu, taj je zaslužio da ga zatvorim u tvrđavu na doži- votnu tamnicu. Ušutio je, gledajući caricu svojim lijepim očima. Ali ona od-mahne rukom i strogo reče: — Idite! Vi ste buntovnik! Usuđujete se govoriti s caricom kao da se podrugujete! Vi ste kandidat za tvrđavu! Idite! Poklonio se i ostavio kabinet. Vani sretne dvorskog meštra koji ga pogleda začuđeno: — Carica je tako vikala na vas da smo se svi prepali. Bit će zlo, prijatelju, vrlo veliko zlo. Što ćete onda? — Zamolit ću vas da mi kažete gdje da nađem ekscelenciju Webera! — On je vrlo nepristupačan, ohol čovjek. Uzalud idete k nje- mu — ali neka vas odvede moj dvoranin. pr: Dra src. raz:: db:: mlz ca. da: u s^r Oč: noc: kair.: ke. I tnu će rio

oc: tvr:u : smi: r. 7 zastr: njih: njak nikai 336 22 Zagat** Wa NA DOŽIVOTNI ZATVOR U TVRDAVI Vani je mrak. U Krasankinoj duši također. Sjedi uz otvoreni prozor. U samoći i tišini predaje se svojoj zatajenoj žalosti. Od Dragomira ne stiže nikakav glas. Ni s kim ne dijeli sjetu svojeg srca. Ni Stanislav joj vise ne govori o njemu. Zaodjenuo se šu-tnjom koja joj svakog dana opterećuje dušu bolnim slutnjama. Nije se pokolebala u pouzdanju u njegovu ljubav ali osjeća da je nad njim volja carice. I od toga pati njezino srce. Svaikog se dana odriče svih nada. I svakog se dana utječe razboru koji joj po stoti put razjašnjava da se mora pokoriti su-dbini, ali kad pada mrak i gore u svemiru progledaju zvijezde, njezino mlado srce dijeli s njime tajne razgovore Zatalasa se mlada ljubav, žubare talasi čežnje, primajući pordke njegova srca. Ne zna ni gdje je, ni ikako, ni što radi, ali čita kroz svemirske daljine poru'ku koju želi ona sama ... Trepti mlado djevojačko srce, lijepe oči ispituju sjaj zvijezda u samoći i tišini večeri. U sobu ulazi služavka i donosi svjetlo. Krasanka se budi. Oči je zabole od sjaja svijeća koja joj je ugrabila sjaj modrog noćnog neba i zbunila je u tihom razgovoru s njegovim poru-kama. Služavka izlazi. Krasanka je opet sama. Uzima vezivo u ru-ke. Bijeli prs>ti tek nevoljko prebiru tanku svilu na bijelom pla-tou. Prolaze časovi u sumornoj sanjivoj boli... Na hodniku se razabiru koraci. Zna, to je Stanislav. I opet će doći da s njome razgovara o svemu, samo ne o njemu. Otvo-rio je vrata i ostao na pragu: — Gospođice Krasanko! Htio bi vas vidjeti vitez Hrabren. Ona ga pogleda izgubljenim pogledom svojih tamnomodrih očiju i feimne glavom. "; — Hoćete li ga primiti? — pita on. — Zar niste vi vitez Hrabren, gospodine? — Ja? Tko vam je to rekao? — Tako sam uvijek mislila. — Ne, gospođice Krasanko. Ja sam već prevalio trideset če- tvrtu godinu i očito ne bih po svojoj prirodi mogao izvoditi one smione vratolomije što ih je izvodio vitez. — A kakve su to bile vatre što in je bacao okolo? — Pirotehnika kojoj je on vrlo vješt. I svojim je kostimima zastrašio razbojnike koji sve to nikad nisu vidjeli. Jurio je u njihovu tuču taneta kao lud. Ljudi su bili uvjereni da samo vile- njak može počiniti što takvo. Samo je dva puta bio ranjen, ali nikad opasno. — Dakle, vitez Hrabren je onaj treći u vašem trolistu? — 22 Zagorka: Vitez slavonske ravni 337

— Da, onaj treći. Ja sam mu samo skrbnik, i to vrlo strog. Dakle, smijem li vam prikazati tog mladića? — Bit će mi drago — odgovori ona, ne suviše oduševljeno. — Kao da niste osobito radoznali? A konačno, jednom ga mo- rate upoznati! Nije loš momak! Prikratit će vam vrijeme. On se okrene prema vratima i širom ih otvori: — Gospođica Krasanka očekuje viteza Hrabrena. Mlad, visok, tamnokos mladić s Hjepim očima prekorači prag. Odjeven je u tamno plemićko odijelo. Njezin pogled upire se u njegovo lice. Onda se polagano di-že i uhvati se za naslonjač ... Stao je posred sobe. Gleda je i onda progovori: — Takvu sam vas vidio one prve večeri — u toj istoj halji- ni — s istim ovim pogledom ... Njoj nestaje daha u prsima. Ne može odgovoriti. — Krasanko! Carica me osudila na doživotni zatvor u tvrđavu braka s onom kojoj isam svake veeeri <slao svoje poruke po zvijez- dama. Hoće li mi ona dati svoju ljubav? Pred očima joj zatrepti. Ne vidi ništa, samo raširene njego-ve rake. I ništa vise ne zna. Bacila se u taj naručaj i rasplinula se kao da vise ne postoji. Ništa ne osjeća, samo njegove usne što cjelovima otkrivaju svoju ljubav. Stanislav se povukao iz sobe sasvim nečujno. Vitez Hrabren izvojštio je i ovu posljednju bitku sa caricom. Izvojštio je za sebe onu koja mu je najdraža i najmilija na svijetu. ako SB zafc-. * ženi čz ' ŠU 5' vam za '? , di ^: Ča?: kc; i_z n: Z Kod večere sjeli su njih četvoro uz stol. Domaćica, njezin ro-đak Stanislav, Krasanka i Dragomir. Dragomir predaje svom pri-jatelju pismo upravljeno na Helu. — Javljam joj da je carica uvažila njezinu odreku jer pismo koje je čitala barunica, kao caričinu volju, na onom ručku, nije iz Beča nikad stiglo. Same su ga napisale — Hela i barunica. Moja me kuma voli kao svojeg sina i kad sam joj sve ispripovijedao, podnijela je carici molbu da me razriješi tih zaruka, ali tako kao da je to htjela sama Hela. Ne želim joj zlo vratiti zlim, odviše sam sretan, a da bih htio to zlo stvorenje dražiti svojom osvetom, Nakon toga je malo sretno društvance slušalo Krasankino pričanje o časovima što ih je proživjela među razbojnicima. Dragomir nije mogao da skine pogleda s njezina lica. Vani netko po-kuca. U sobu ulazi mladi plavokosi muškarac kojega prikazaše Krasanki kao trećeg člana njihove grupe. Iza njega ulazi čovjek u fratarskoj halji. Zapanjena Krasanka prepozna u njemu Zoris-lava Morovića. Pozdravio se srdačno s Dragomirom, a onda mu ovaj reče: Irr.i: te - še e.1 je W, 338 — Oprostite što sam vas dao pozvati tako kasno. Imam za vas

važno pismo iz carske kancelarije. Zorislav ga gleda začuđeno: — Vi se šalite, gospodine? — Nije li vam ekscelencija Weber rekao da će vam se odužiti ako se pobrinete za njegovo iskupljenje? Evo, tu vam on šalje zahvalnicu — ali još vise i carica! On uzme pismo. Dok ga čita, svi ga promatraju. Zorislav po-rumeni i pogleda ih zbunjeno: — Sto je palo na urn torn savjetniku? Nisam ga ja iskupio svojim novcem ... — Gle, čudovišta — upadne Stanislav. — Još bi odbio zaslu- ženi dar. Čovječe, pa vi ste pošli u smrtnu opasnost. Što bi bilo da se među našim momcima nalazio Varničin jatak. Što mislite kakva bi bila vaša sudbina? Tri puta ste išli u vučju jamu za na- šu stvar, a savjetnika >ste vi spasili. On ima pravo i dužnost da vam se zahvali, a carici je on dragocjena ličnost. — Veća je ličnost za caricu onaj koji sjedi s njom kod stola za kartanje, negoli onaj koji sjedi s njome kod stola gdje se ig- raju sudbinama državljana. Ova Dragomirova primjedba nasmija Zorislava, a njegov mla-di drug pride k njemu: — Vaše junaštvo gore nisu opazili, ali vaš sjaj podigla je re- patica zvijezda — Weber. No, a sada čitajte ovo caričino pismo. Cast mi je pozdraviti ekscelenciju Zorislava plemenitog Morovića kojega na dvoru čekaju još veći i časniji naslovi. Budite pamet- ni, Zorislave. Evo, svi mi ne bismo postigli priznanje za našu mu- ku da taj Weber tako dobro ne karta! Dakle: živio carsii sav- jetnik Weber! Malo su se vremena smijali, a onda će opet Dragomir: — Evo, ipostao sam Caričina privatna poštanska diližansa. Imam još jedno pismo, ali naslovljeno je na Magdina oca. Skini- te mi glavu ako mu carica ne savjetuje da Magdu učini ženom va se ekscelencije! -: Morović je problijedio od tih riječi. Ne može vjerovati, a niti dopustiti da se s tim zbija šala. Ali Dragomir ga uvjerava: — Nije to šala. Sutra moram u ime carice grofu. Evo, i to je Weberova zasluga. Rekao sam mu da vas ne može usrećiti imanjem, nego zagovorom da dobijete za ženu svoju ljubav. On nije htio povući svoj dar, taj čovjek i ne zna koliko mu je bogat- stvo — ima što da daruje onom tko je spasio njegov život. Dakle i — opet Weber! — Neka mu Bog da dobro kartanje do smrti! — upadne ve- selo Stanislav. — To su rnoje vijesti za vas, Zorislave. A sad vas molim osta- nite s nama — slavirno moje zaruke s Krasankom. Zauzvrat vi ćete pozvati nas kad budete slavili svoje s Magdom, je li, Kra- sanko? — 22* 339 Ona se sva rumeni od sreće i htjela bi Magdi javiti svoju sre-ću koju joj nosi Dragomir. Dragomir je nježno odvraća ka'ko ne bi pokvarila njegovu mi'siju kod grofa i onda navijesti: — Pozvao >sam ovamo još jednog čovjeka 'kojemu nosim veli- ku sreću, a koji to nestrpljivo čeka. I otvori vrata, pa zovne u hodnik. ?— Jadko Ficulin! Pandur je ušao uspravljen, u službenom stavu, pun svoje modi i važnosti. Crni su mu gusti broi na krajevima tanko uvijeni. Debelo rumeno lice gleda znatiželjno u mladu gospodu.

— Dakle, Ficuline, jesi M dobro čuvao moju zaručnicu? — pita Dragomir. — Uvijeik su mi oči bile uprte u prag ove 'kuće — veli on. — Gašo se neprestano vrtio ovuda! Baronesa Hela mi je sama ponu- dila zlatni dukat da joj otkrijem gdje je gospođica Krasanka, a ja rekoh: ni za hiljadu dukata! A onda jednog dana uhvatim Ga- šu, a on mi reče da mu je baronesa zapovjedila neka nađe ple- menitu gospođicu Krasaflku. A ja njemu: prije ćeš naoi iglu šivan- ku u stogu sijena, nego nju. Prije par dana on reče da je baronesa primila neko pismo iz Beča od kojega je sva pozelenjela i od- mah se pokupila u Ilok gdje je grof Ervin i veli — baš hoće da se uda za njega! — Preikrasno! — veli Dragomir. — Ficuline, za ovu veselu vi- jest evo tebi na uzdanje drugu veselu. Vidiš li ovu kutijicu? Su tra oko podne svi ćemo mi doći u općinu i tamo ću ja svečano okititi tvoje grudi! Evo, pogledaj načas ovu okruglu pločicu... Otvorio je kutiju i izvadio kolajnu na svilenoj vrpci. Jacko Ficulin zadršće, porumeni do čela, oči mu trepću. Dragomir mu prisloni odlikovanje na haljetak. Pandur se isprsio, ne-staje mu daha, utočio se. Zavrtjelo se sve oko njega. — Eto, vidiš, uz to ćeš dobiti dio raspisane nagrade na Var- ničinu glavu jer ti si ga prvi ugledao i po tebi smo nas dvojica — moj skrbnik Stanislav'i ja — počeli tragati za »carskim savje- tnikom«. Dakle, moći ćeš sada svojoj kući na selo da mirno živiš. — Bože sačuvaj! — dahne on. — Tko bi u selu vidio moju plo- čicu! ... Ali tu u tvrđavi — gdje je sila ljudi, svake nedjelje će se nagledati... — Idi, daikle — a sutra ćeš ovo dobiti ma svečanosti u op- ćini. Kao u snu, izašao je Ficulin na ulicu. Potrčao ulicom i sve osjeća da na onom mjestu, gdje je Dragomir prislonio dragocje-nu kolajnu, još uvijek bHsta svjetla okrugla kovina i postaje sve veća i sjaji na njegovim prsima kao ^mjesec na nebu... A tamo su ostali mladi prijatelji, puni nade u sreću i ljubav. Stanislav izvadi iz ormara neki veliki spis i pruži ga Dragomiru. On je prišao Krasanki i tiho joj šapne: 340 g-M: ČT-. zi:: kre tu žer.u - s :: dirr. se •:?: lo, :. krer.: u naf; P:: ćenje— su oč: r blago r.: mo r:: Fr.. ja št: ;. Nee; — Sjećaš li se onog popodneva kad smo šetali tvrđavom i one modre kuće koja je nekad bila tvoj dom? Moj skrbnik je dobro gospodario onim što mi je ostalo od oca i sada — evo tebi dara! Modra kuća je tvoja, a uređena je kao što je bila. I tvoj nekadašnji dragi dom opet je tvoj! Hoćeš li ga podijeliti s mužem vitezom Hrabrenom? — Samo s njim! »ŠKRIPI ĐERMA ...« Suince polako putuje na zapad. Dalekom ravnicom talasa se žito poput beskrajnoga zilatnoga mora. Bijelom cestom polagano kreće dvoje jahača u

predvečernjoj šetaji. Na rumenom horizon-tu odrazuju se crni obrisi bunara. Visoko gore strši đerma. Obo-je potjeraju konje k bunaru. On skoči s konja, dohvati Ijepotu ženu na ruke, malo je zadrži na grudima i skine sa sedla. Ova je svezala konje o stablo. — Dođi, Krasanko! — veli on. — Ovdje pod hladovinu. Imam s tobom govoriti nešto važno. Sjeo je na ledinu i povukao je k sebi. — Položi glavu u moje krilo. Hoću da ti gledam u oči, da vi- dim tvoju dušu. čuj, carica mi je odredila rok od tri mjeseca da se odlučim: vratiti se na dvor ili ostati ovdje. Vrijeme je odmak- lo, odluči ti, ženo moja... Ali po duši i srcu. što hoćeš kamo da krenemo? — Hoću da krenem tamo gdje ćeš biti ti. — A ja tamo gđje ćeš biti ti! Dakle, mi želimo ostati ovdje u našoj lijepoj ravnici? — Jest, Dragomire, to želim ... Pomilovao je njezinu bujnu plavu kosu i zagledao se s ushi-ćenjem u njezino lice: — Krasanko! Tvoja je kosa poput zlatnih talasa žita, tvoje su oči plavi različđk, tvoje usne rumeni makov cvijet. Zar da ovo blago nosim gore, na dvor, u tuđinu, da mi ga kradu, makar sa mo pogledima razbojnici svake vrste? Nizašto na svijetu! ... Priljubili se jedno uz drugo i osluškivali šuštanje zrelog klas-ja što ga je uzgibao predvečernji povjetarac. Negdje je žetelica zapjevala visoko dižući glas: »Škripi đerma, tko je na bunaru? ... Na bunaru — zlato materino!« — Čuješ li glas rođene naše ravnice, draga? — Čujem i sretna sam ... 341 Šutjeli su, tonući u melodiju bajoslovne slike predvečerja. Najednom se ona prene i pokaže rukom: — Gle, ono tamo dolaze Magda i Zorislav. Sutra je njihovo vjenčanje. Dođi, idemo im u susret — da vidimo još jedne sret- nike kakvi smo mi. Popeli su se na sedla i krenuli poljem po kojem šušti zlatno klasje, ozareno suncem što liježe na počinak. A on će pun ushi-ćenja: — Krasanko! Divno je prelaziti cestom i poljem ovih ravni- ca kad znaš da ti ne mogu niotkud pasti na put razbojnički zu- lumčari... — Divno je, Dragomire, ali mogli bi i opet jednom kakvi ra- zbojnici pasti na naše plodno polje i bijele drumove! — Ne boj se, mila, uvijek će biti vitezova slavonske ravni da je oslobode! 342 STVARNOST Zagreb, Frankopanska 11 Tehnički urednik Rua Pandić Korektor Maca Denk