M. JURI ZAGORKA GORDANA III MARIJA JURI ZAGORKA GORDANA Za izdavaa Petar Majstorovi Glavni urednik Marijan Sinkovi Likovna oprema Ferdo Bis STVARNOST ZAGREB Tisak:tamparski zavod"Ognjen Prica",Zagreb SABLAST STRAVE Prijestolje se trese. Kraljevskim dvorom vlada strah. Drudravnici, doglavnici, dvorani, prevrtljivci, plaenici. Zebupouzdanici, pravedni, poteni.Mrtav lei kralj: Do nogu mu obiKiovjela vlast i - pohotna, ednamami, dozivlje da je to prije netko uzme.Tko?To pitanje provlai se mrtvakom tiinom prestravljenim dvorom. Gonihodnicima kraljeve sluge, paeve, dvorane. Gui kraljeve roake,velikae, dravnike okupljene u krunskoj dvorani.Svi nijemo obaraju poglede, skrivajui strah. alost im je prepast,oaj pusti uas. ute, ekaju.kripe vrata. ute haljine. Ulazi kraljica. Lijepa u crnom velu.Suze teku niz mramorno lice kao rosa niz kameni kip. Za njom idekraljev sin. Jecaj mu prolama prsa. Dravnici nijemo pozdravljaju. Neprogovaraju. Zgnjeeno klupko strave.Grobnim mukom neto zajei. Topot udara u kovni tit. A ipak jeljudski glas:- Goleme nas stee nesrea. Ako joj se pridrui strava, moe bitismrtonosna. Strah kosi sve snage, sve nade.Zapanjeni pogledi bulje u veliku okruglu glavu na kratkom vratu. Baka! Tomo Baka, tajnik pokojnog kralja. On nalazi snage da svladastrah, da obuzda jezu. Ili se ne boji? On jedini?- Da,velemonagospodo! Vidimtovammoridue, alipozivljem vas: skrenite oi k nebu odakle je poslana kunja i dignite ruke k borbi da se kunji odrvamo.Dravnici bulje u govornika kao brodolomci u blijedu zraku pomoi.- Svjesni smo da e se pred naputenim bogatim prijestoljem naega kraljevstva pojaviti gladni vuci, ali nema straha akojednoduno i slono odrimo prisegu zadanu kralju Matiji. Duhmiloga i velikog kralja prokleo bi nas kad bismo klonuli strahom.Osvjeuju se, bude ...- Istekla je prva ura otkako kraljevstvo nema kralja. Nesmije protei i druga da kraljevstvo bude bez vodstva. Predlaem:neka njime upravlja vijee onih kraljevih prijatelja i dravnikakoji su bili suradnici, savjetnici i pomonici njegove ivotne osnove. A to ste vi, gospodo, i oni koji danas ovdje nisu prisutni.Na elu ovom vijeu neka stupi njezino velianstvo po zakonupomazanakraljicaikraljevsin jedinac, nasljednikprijestolja.- Hvalabudiboguivama,biskupe -usklikneStjepanZapolja. - Iz vaih usta protekla je mudrost da razbije bol iuas nad naom nesreom. Molim njezino velianstvo i njegovuvisost da ovaj kri prime na svoja ramena.- Sine, budimo jaki! - ape kraljica, jecajui princu. -Izjasni se.Gr bola stee mu grlo. Samo kimne u znak da prihvaa. A kraljicaskuplja snagu i obraa se gospodi:- Ljubav i dunost prema predragom muu i kralju nalaumi da pridonesem ovu rtvu. Ali samo do izbora kralja. Kad novikralj zasjedne na prijestolje, povlaim se u samostan da molimi oplakujem.U duama kraljevih prijatelja zaprepatenje. Beatrica u samostan.Njeno se srce istinski obratilo? Vjerna je muu preko groba.U oima kraljevih dravnika pojavi se ganue.- Kraljice, ne naputaj me! - moli princ udovu svojeg oca.- Moja je odluka neopoziva, sinko. U samostanu elim molitiBoga da ti pomogne usreiti domovinu koja je i moja, a dok nepreuzme oevu batinu, vladat emo zajedno na elu ovom vijeuda uzdrimo ono to je otac tebi namijenio.Bijele ruke pokriju vrutak suza. Opet se uspravi velika okruglaBakaeva glava. Debelo lice odrava sveanu ozbiljnost.- Bogneka tjeivaevelianstvoiusliimolbenjegovevisosti. Vae velianstvo, srea i sigurnost kraljevstva zapovijedada suspregnemo bol i odmah uredimo najvanije poslove. Sabor, sazvan za Jurjevo, valja odgoditi i objaviti kraljevu smrt. Trebasazvati sve stalee na izborni sabor i to u to kraem roku da zemljato prije dobije zakonitog vladara.I vijee zapone posao.Sastavi poslanicu objave kraljeve smrti i saziv izbornog sabora nastalee za 17. svibnja. Kraljica i princ potpiu punomo StjepanuZapolji da mu povjeravaju vlast nad Beom i osvojenim dijelomAustrije. Odrede da se opozove biskup Filipec koji putuje u Moravskuda u kraljevo ime proklamira nasljednika prijestolja. Baka imavoditi poslove vijea dok se ne vrati Filipec. Zatim odlue da naVeliku subotu itav dvor krene s mrtvim kraljem u Budim.- Vae velianstvo, vaa visosti i gospodo - naglasi Baka- vlast bez novaca je Herkul bez ruku. Novaca iziskuju poslovi ipripreme za izbor - i vojska. Molim kraljevskog rizniara da nampredoi imovno stanje kraljevske blagajne.Bradati mali ovjek ustaje:- Ukraljevskojblagajni ima jedva toliko koliko nam jepotrebno do Budima.Na licima gospode zaprepatenje. Zapovjednik kraljevske vojske PetarGereb prosvjeduje:- To ne odgovara uvenom bogatstvu mojeg uzvienog ujakai kralja. Jo nekoliko dana prije smrti ree mi kraljda e naJurjevonakonproklamacijedatiprincu ogromnusvotuda jerazdijelinarodu.- Ne znam nita drugo da kaem - odvraa rizniar.Kraljica dade znak da eli govoriti:- Njegovo velianstvo svakog je dana slalo velike svote posvojim glasnicima. Zato se ovdje ne nalazi vie gotovine. Kralj jesigurno u Budimu spremio obilnu gotovinu koja e nam omoguitibezbrinost u hitrom radu za izvrenje kraljeve osnove.Zabrinuta gospoda se smire. Onda ustaje Petar Gereb.- Prisegli smo za ivot mojeg kralja. Gospodo, nad mrtvimtijelom opetujmo prisegu!- Prisiemo!Beatrica polae ruku na Ivanovu glavu.Sve to prolazi nad mladim princom kao teak san. Baka ga nastojirazbuditi molei:- Visosti, saberite se. Zovu vas vladarske dunosti.Paevi otvarajuvrata. Ulaze dvije grupe dvorana.SlijevaNapulj ci, dvorani kraljice, zdesna Hrvati i Ugri, dvorani mrtvogkralja.Ugrobnom muku kraljica objavi:- itavo dvorstvo ima da se pokori vlasti batinika njegovavelianstva, njegovoj visosti princu Ivanu. - Vaa visost eli promjene u slubama dvorana? - upitaBaka princa.- Sve ostavljam onako kako je odredio moj otac.- Prisegnite vjernost njegovoj visosti - pozove ih Baka.Dvorani izgovaraju prisegu. Prinevi pobjedonosno, kraljiiniporaeno.Onda odlaze. Napuljci kunu, oni drugi blagosivlju. Beatrica pristupiprincu i zagrli ga:- Moram u samou da naem snage. Idi, sinko, i odmori se.- Saberi se i pouzdajse u nas, Ivane! - tjei ga PetarGereb i zagrli. - Idi, treba ti odmora.I poao je u bunilu svoje alosti.Sagnut nad pismom sjedi Ivan u knjinici i pie: "U prvom bolu padamna koljena pred vama, Gordana. Pomo-zite da ne pukne srce moje majketo je pregaralo, opratalo. I ljubilo mojeg oca. Recite joj da njenivot pripada i meni. Neka mi ga uva. To hoe on koji lei dolje napostelji. Njegovo tijelo jo je toplo i ne mogu vjerovati da nikadavie nee pomilovati dragu glavu moje majke. Njen jauk nad ovom smrusmatram kaznom to sam nepravedno odgurnuo od sebe Damira. Prisegaosam mu vjernost na sreu svoje majke. I odgurnuo ga sumnjom. Pravednoi strahovito kanjava me bog. Ako je htio da ovaj potres razrui sveto je u meni zla, bit u zadovoljan. Dua mi se u tolikoj lomljiviproistila. Ipak, u nesrei razastire Bog nada mnom milosre. Darivami istinski obraeno kraljiino srce. Dariva mi duboku odanost svihsavjetnika mojeg oca. Uzvratit u njegovom milosru. Budem li moraonositi krunu, neka ona bude svijetla vodilja dobrima i blagi lijekzlima. Neka moja vlast bude potovana po mojim djelima, a ne postrahu kojemu ciniki tirani hoe da podmetnu podaniku odanost. Paipak, Gordana, u ovom asu stee mi srce uplaeno pitanje ima li umene snage da vladam sudbinama ljudi to u dui nose zakon boji:pravo da ive u dobru i slobodi? Mogu li biti Periklo u mudrostivladanja, Sci-pion u bojnoj vjetini, Solon u narodnom dobroinstvu,Sokrat u obrani istine? Kao to je Prometej dao ljudimanajdragocjeniji ivotni dar vatru - hou li ja moi dati najveiduhovni dar: ovjenost? Smijem li sve to htjeti? Mogu li sve tosmjeti? Hoe li me na tom putu pratiti srea to je sluila Pompeju?Ili e me zadesiti sudbina Tiberija i Gaja Grakha?Dok mi srce para bol, mozak mi kidaju pitanja, suze teku licem, aoblaci sumnje razaraju mi duu. Gordana, ljubljena! Vi ste istok mojesree. Koliko bi bilo olakanje mojoj boli da ste sada uza me jer viste snaga mojeg duha. Gordana, gorua enja10 moje mladosti! Kad budemo dolazili s dragim pokojnikom, ekajte me nadunavskoj obali, ekam susret vaeg pogleda kao to tamaeka prvu zraku zore.Vjeno va Ivan.."Odloio je pero i podupro glavu. Vrata se tiho otvaraju. Obazre se:- to je Berislaviu?- Visosti, kraljica vas moli da se okrijepite jelom. Oslabiliste.- Dobra, brina kraljica.Onda mladom dvorskom metru pogleda u oi.- Vi ste Hrvat, Berislaviu. A Hrvati su uvijek bili odanisvojim vladarima.- Uvijek im nije bilo uzvraeno. Pokojni kralj bio je izuzetak.Od vae visosti nadamo se svemu dobrome.- Hou da se nikad ne prevarite. Ali, eto, ve molim dokazvae odanosti, aljem vano pismo u Budim Gordani. Nikome nesmije dopasti u ruke, ve samo njoj. Koga da aljem?- Simono osjea duboku odanost prema vaoj visosti i njezinoj milosti Gordani. Neka on nosi pismo. - Nitko osim vas, Berislaviu, i Simono ne smije doznatikome ide i to nosi.- Jamim, visosti.- I recite mu: nae li u Budimu Damira, neka mu isporuida Ivan iz dana u dan teko eka njegov povratak.- Gospodin Damir e doi im sazna za kraljevu smrt.- Ta me nada tjei. Neka Simono putuje jo danas.- Putovat e. Idem da mu predam zapovijed.I ostavi odaju.NAPULJSKO VIJEESvileni Napuljski narukavci vitlaju niz ramena, razmahujui seestokim kretnjama. Crveno-crne cipele glasno navjeuju tihu pobunu,udarajui o pod kraljevske dvorane. tropot te fizike pratnjeplamenog im nezadovoljstva, naglo utihne. Kraljiin dvorski metar,crnoput bradati grof Enriko, ulazi i pristupa im:- to se to dogaa?- To mi pitamo tebe - odgovori poluglasno otmjeni napuljski dvoranin. - Kraljica je predala sebe, nas, Napulj mladomegavranu i njegovim barbarima, to veli na to?- Nemam pravo da kaem to mislim. Tu bi mudrost savjetovao i vama jer kraljica ne trpi prosvjeda.U Grizu usne. Crnokosa ljepotica vrelih oiju prigovara, mrmlja.- Dona Izabela, to ne dolikuje kraljiinoj sestri - ukori jeEnriko.- Jo niste dobili moj pristanak da mi budete gospodar -odvraa ona ljutito.Sputene glave ulazi napuljski poslanik Pietro Ranzano. Lice mu jezguvana pergamena. Tamne oi bez trepavica kao dvije crne toke.Pogled neka tuga pitomog jagnjeta.Crnokosa Izabela mu prie blie:- Mi smo izgubljeni, preasni gospodine.- Bog i kraljica nai su gospodari.Enriko upozori dvorane:- Njezino velianstvo! Mir!Paevi otvaraju vrata. Zatalasali bijes se pritaji. Crnina Bea-triine povlake uti dvoranom. Na dugim trepavicama drhti suza.Ispijaju je podmukli pogledi prevarenog oekivanja.Beatrica ne gleda nikoga. itavo joj bie skromna predanost,produhovljeno odricanje. Prolazi dvoranom i nestaje iza vrata.Tihom tugom jaganjca Ranzano ide za kraljicom.Napuljsko se dvoranstvo savija u klupko. Razbuktalo razoaranjeprikriva aputanje.U grimiznom naslonjau sjedi kraljica i plae. Napuljski princFrancesko stoji naslonjen iza nje. Gusta uma crne kose pada mu naoi, crne, uvijek poluotvorene i strasne. Lagano, lijeno ulaziRanzano. Francesko ga znaajno pogleda.Jecajui podigne kraljica lice:- Kakva nenadana nesrea, Ranzano!- Bog odluuje o naim sudbinama.- Prebrzo se odluio, neoekivano. Koliko je dobrote prosipao Matija nada mnom.uljivo odvraa Francesko:- Tek odonog dana kadsi prijestolje prepustila princuIvanu.Ona uzdie kao da nije shvatila prigovor:- Iskreno sam eljela da u na dom ue mir i srea. A eto,ula je smrt - i ispusti glavu.Pitajui, gledaju se napuljski princ i poslanik. Njegov razgovorpronose zjenice. Dugo ute sve troje.Beatrica ustane. Ide polagano sredinom prema vratima. Poslanik iprinc prate je pogledima. Na asove se pogledavaju i opet slijedekraljicu. ekaju, iekuju. Zabrinuto, nestrpljivo, gotovo ljutito.Gre im se ruke. Nemirno plamte zjenice. A ona uti i koraa sagom.Kraj vrata se zaustavi. Prisloni glavu na rezbareno drvo. Ranzanovreba, Francesko mirka.12 Bijela kraljiina ruka uhvati tamni zastor. Polagano ga povue.Mukarci dobacuju jedan drugome znakove uzbuene nade. Ona seobazrela. Vraa se sredinom sobe. Sjeda.Prinese ruke k licu, otare suze. Kao da su oi upile u sebe njenutugu. Obrazi joj se pretvorili u mramor.Hrabro ape bratu i poslaniku:- Kraljevstvom upravlja vijee. Na elu ja i princ Ivan.- Zadovoljava se time, sestro?- Drugo nisu mogli uiniti.- ezlo e predati mladom gavranu? - upita poslanik.- Onome koga izaberu stalei.Nervozno lupka Francesko po koljenima. Ranzano gladi ljubiastu svilusvoje halje i pita:- A tko e biti taj sretnik?- Svi su uz princa Ivana. itavo vijee, dravnici i velikaivezani su kraljuprisegom. Vojska,kruna,svejeunjegovimrukama. Hrvati su s njim. Njegovu izboru nema zapreka.Napuljski princ skoi rumen od ljutine:- Nisi vie ki napuljskog kralja?- Jesam.- Nijedna se Aragonka ne bi pokorila tome izboru.- I nee.- Beatrice, draga govori ve jednom.- Velianstvo, ipak smo se prevarili?- to ste mislili?- Grozili smo se tvoje sramotne pokore pomirenja s kraljemi princom. Tvoja odreka prijestolja igosala je aragonsku dinastiju.- Nisam li bila zarobljena u vlastitom dvoru od kralja? ARamiro? Nije li mi taj nevidljivi lupe prijetio da e otkriti kraljumoja ljubavna pisma iz mladosti ako se ne odreknem borbe protivprinca? Izmeu dva razbojnika napada nisam imala drugog zaklona nego: navuci veo Magdalene pokornice. Odrei se zahtjevana prijestolje i uzeti u naruaj kraljevo kopile. Grliti ga. - Kad Aragonci grle, uvijek dave.- I zadavit u ga.- Preko njegove leine uspeti se na prijestolje? - usklikneushieno napuljski princ. Poslanik se samo uozbilji:- Kojimputemsadakani velianstvo?Da ponovo zatraipravo na prijestolje?- To bi bio najsigurniji put da ga izgubim.- Velianstvo ima pristaa u kraljevstvu.- Izgubila sam s njima vezu za moje pokajnike epohe. Sadsu svi uz princa. Danas je moj jedini oslonac: puna blagajna.Dovrha.Francesko skoi:- Puna blagajna? Izbor je tvoj.....,.,.. _ n - Zaboravili ste, velianstvo: uz novac posjedujete i Bakaau kraljevskom vijeu.- Vaa dalekovidnost luta mrakom, Ranzano!- Ali, Beatrice, Baka je za kraljeva ivota uvijek bio natvojoj strani.- Na svojoj.- Velianstvo, zar nije ba sam Baka podupirao vau borbuprotiv kraljeve osnove da princa Ivana uini nasljednikom prijestolja?- Iz osvete to mu je pretpostavio Varadija - odvrati ona.- Podupirao je neizravno va zahtjev na prijestolje, maknuoomraenog vam Varadija, dojavljivao vam preko mene svaki korak,dakle, radio je u vau korist.- Samo u svoju. Moji su se interesi sluajno podudarali snjegovima. Motivi njegova rada bili su: vlastiti probitak. A eto,taj motiv upuuje ga danas da vrsto pristane uz princa Ivana.To i ini.- Moda naoko. Neka me velianstvo saslua. Dan prije kraljeve smrti natukne mi Baka da kraljevo pomilovanje nikad needospjeti u Varadijeve ruke. Njegovo dranje, dok mi je kazivao,odavalo je elju da to priopim vama.- Ne bi li ispipao: ne kanim li nakon kraljeve smrti ustatiprotiv kraljevog sina. U tom sluaju odobravala bih da se Varadine vrati.- Velianstvo, ini mi se da je Baka zadrao kraljevo pomilovanje da ugodi vama.- Onseruga vaojdiplomaciji.Kako bimogao zadratikraljevu odredbu, a da ne bude kanjen od kralja?- Kralj je umro.- A da nije?- Rekao sam mu: kralja eka smrt.- Vi ste znali?I zadre pogled u njegove tamne oi bez trepavica. Savreno mirno onizdri pogled:- Napuljski astrolog prorekao je kraljevu smrt jo u Budimu.- A vi ste mi tajili?- Morali biste me kamenovati da srce vaeg velianstva prijereda zavijem u crno. Jedino sam vae velianstvo upozorio nakraljevu bolest i mogunost smrti. Naravno, rekao sam to i Ba-kau, drei ga za vaeg saveznika.- Kraljeva smrt iz temelja mijenja nae odnose. Baka jeuz princa.- Obeaj mu, Beatrice, kancelarsku ast.- I princ mu je sigurno obeao. A uz neiskusnog mladiaBaka moe vladati, a uza me samo sluati. On to zna i pokrenute sve da princa podigne na prijestolje. Uostalom, ne mogu nikako povjeriti svoje osnove Bakau. Izdavao je Matiju, a izdajica gubipouzdanje.- Uzmite, velianstvo, drugog saveznika. Okupite oko sebebive pristae.- Nedostaje mi vremena.Evo, na prijedlog vaeg Bakaaizborni sabor se sastaje 17. svibnja. Dakle, ve za pet sedmica.Time je htio, a s njim i gospoda u vijeu onemoguiti razvitakkakve borbe protiv princa.- Velianstvo ne kani da se pokori, a niti da se bori za sebe?- Ono to ja kanim, razjurit e princa i njegove pristae.I Ranzano i Francesko zinue. Primaknu glave blie, a ona se sagne kbratu:- Francesko, jo danas kreni na put.- Danas? Kamo?- Za itav dvor u Estergon k Hipolitu, a zapravo na njemakugranicu.Tamosenalazi Maksimilijan, nasljednik prijestolja Njemake. Kralj Matija pregovarao je s njim i s njegovimocem Friedrichom. Uvjeti su bili: princ Ivan razrijeit e enidbus Biankom Sforza i oeniti se Maksovom kerkom.A sad Francesko, nosi Maksu ovu poruku: ja kraljica Beatrica, nudimmu svoju pomo i privolu da zasjedne na ovo prijestolje uz jedanjedini uvjet: da zaprosi moju ruku.Zateenim Napulj cima zastane dah. Prvi se snae Ranzano.- Velianstvo, vaa diplomacija potamnjuje sunce. Njemakivladar i njegov sin moraju objeruke primiti tu ponudu.- Nikad im se nee pruiti podesniji as da sjednu na ovoprijestoljeizauzmuprijanjesvoje zemlje u Austriji.Traimda pismeno zaprosi moju ruku i da se obavee da e se sa mnomvjenati im ga izaberu za kralja.- A tvoj bojni plan?- imsedozna za kraljevu smrt, uhvatite sve staleestravaodstranihkandidata na prijestolje.Maksneka odmahizda poslanicu za svoje pravo na prijestolje, onda neka hrvatsko--ugarskom kraljevstvu objavi rat. U mene je novaca za deset velikih vojna. To naglasi Maksu. Princ Ivan nema gotovine. Kraljevske su blagajne prazne, a Maksovu vojsku opremit u ja. Doe li do borbe ili ne, pobjeda je Maksova.Francesko je pun nade.- I tako e princ Ivan ostati sa svojim Varadijem, s Hrvatima i malim plemstvom.- Jo uvijek opasna vojska - naglaava Ranzano - a protivMaksa jo e vie pristajati uz Ivana.- I zato imam lijeka. PokojniMatijavjenaojemojudvorsku gospoicu Gordanu s Damirom da princu Ivanu onemogui uzeti Gordanu za enu. Ali taj brak odrao je Damir prividnim, jer princ uva Gordanu za sebe. Ako princu ja bacim djevojku u naruaj?-- Za ljubavnu sreu princ e predati krunu.- Damir e zatraiti razrjeenje braka da se s njom uzmognevjenati princ. Zapravo,tokraljevskokopileionakosenikadnije otimalo za krunom. Gurnuli su ga k prijestolju Varadi i njegov otac. Gordana e ga zatraiti. Cim stignem u Budim, Gordanapripada meni.- Velianstvo, razabirem sve. Va plan ima velikih i malihbojita, a svi su utvreni i snabdijeveni svakim orujem.- Ipak ostajem i dalje pokornica i prineva pomajka po srcu.Pazite: budimo mueniki strpljivi u ekanju. krti u ljubaznostimeusobom, ali rasipniu iskazivanjuljubavipremaprincu injegovimpristaama.Nekamu bude svudaprvo mjesto.Nekase uljulja u san da je kraljev nasljednik. S njim neka snivaju svi.Ivanov izbor mora im se initi bezuvjetan. Sigurnost nosi bezbri-nost, a ova iskljuuje akciju. ekat e izbor svi zajedno skrtenihruku. A to mi dostaje.Plamen jojorumeni lice.Oi sijevaju. Proima je nada u uspjeh:- Ovog smo asa svrili. Jo samo upute kako e Franceskogovoriti njemakom nasljedniku.- Upozoravam vae velianstvo da se napuljski dvorani buneprotiv prineve vlasti. Mogli bi vaoj osnovi zadati neprilike.- Sputat u ih u lance. Neka doe Enriko.U odaju ue kraljiin dvorski metar. Beatrica mu naloi:- Zapovijedam svojim napuljskim dvoranima da prema princu iskau najvee poitanje, a prema njegovim dvoranima ljubaznost i uljudnost. Tko ne poslua, otvoren mu je put u tamnicu.Enriko, pazi, o tome ovisi ivotni plan tvoje kraljice. A sad isporui princu moju molbu da se potrudi k meni. Kad to izvri,pripremi sve za put njegove visosti Franceska. Jo danas odlaziu Estergon da mojem dragom Hipolitu odnese strahovitu vijesto smrti. Idi i dovedi princa, a onda brzo dalje.Pourio se iz odaje. Beatrica ustane. Strogost joj u licu kad govorio Francesku i Ranzanu.:- Nekasuvaa lica kamene ploe to pokrivaju nae namjere. U prisutnosti drugih utrnimo ak i nae misli. Oi su kaoizdajniko svjetlo. Neka oko nas bude neprozirni mrak. Iziite.Nitko nas ne smije vidjeti zajedno - sve do Budima.Na vratima zakucaju. U odaju ue kraljiin napuljski dvora-nin.- Velianstvo, milanski poslanici ele se pokloniti vaem velianstvu.- Reci da je kod mene princ Ivan.- Milanski poslanici su upueni da velianstvo raspravlja snapuljskim poslanikom i njegovom visosti napuljskim princem.- Reci im neka se malo strpe. Kad doe k meni princ, pri-ekaj pol sata, a tek onda uvedi milanske poslanike bez posebnognajavljivanja. Dvoranin ode. Beatrica hitro sklone Ranzana i Franceska u svoju radnuodaju. I onda doeka Ivana zaplakana:- Sine moj, sjedni do mene. Ne daju nam ni plakati u miru.Vani su milanski poslanici. Nemilosrdno e traiti da im dademoizjavu zbog Bianke. to e im rei?- Bilo bi nedostojno traiti izjave u ovom tekom asu.- Pregazitusvakuobazirnostdasaznajusudbinu svojeprinceze. Dopusti da ih ja umirim u tvoje ime.On je plaho pogleda:- to kanite rei, kraljice?- Znam zbog ega se boji. Srce ti ljubi Gordanu. Njezin jebrak s Damirom samo prividan. Poznajem tvoju tajnu, ali nijeas govoriti o tome. Meutim, ako si u dnu svojeg srca odluioda se oeni Gordanom, osloni se na moju potporu. elim te uiniti kraljem i sretnim suprugom.Gotovo ushien, uzme njenu ruku i pritisne na svoje usne. U tomcjelovu Beatrica osjeti priznanje i duboku zahvalnost. Oi jojistrauju vrata u veliku dvoranu odakle oekuju Milance. Vrata sepolagano otvaraju. Hitro pristupi Beatrica k Ivanu. Ovije mu ruke okovrata i ne skine ih. Poslanici su preli prag odaje.I Mafeo i Marcelo snebivljeni ute i ekaju. Beatrica se trgne kao daih je tek sada opazila:- Oh, jadni smo, nesretni oboje - ree ona tunim glasom.- Vaa preasnost, u ime dragog mi posinka, javite njegovojsvjetlosti, odlinom vojvodi Ludoviku, da e izbor njegove visostiza kralja biti jednoduan i izvren 17. svibnja. im to bude, elimdoekati dolazak moje mile kerke Bianke, vjenanesupnigenjegove visosti princa Ivana, a onda odlazim u samostan da tamonaem utjehu svojoj boli.Grof Marcelo obori oi. Mafeo izree nekoliko rijei utjehe. Kraljicazaplae. Poslanici osjete potrebu da se udalje.U predsoblju sretnu Bakaa na putu kraljici. Beatrica ga doekatugaljivom naklonosti. Stadoe raspravljati o pripremama za put uBudim i o sprovodu. Zatim ona uzme govoriti:- U danima velike tuge traimo uvijek one koji bi nas znaliutjeiti. Stoga elim da se moja dvorska gospoica Gordana vratik meni. Valja joj to javiti.alostan kraljiin pogled nezamjetljivo preleti Bakaevim licem.- Odredit u, velianstvo - odvrati on.- Molim vas aljite joj glasnika i poruku. Neka me doeka laa stigne u Budim. Vi znate njeno boravite- Stanuje u kui svojeg mua Damira od Brezovice. Odmahu otposlati glasnika.Pri tom gleda ravno u oi kraljici i jedva primjetJjivo pogleda kprincu. Ovaj uti i ne mie se.2 Gordana III Kraljica kimne na oprotaj Bakau:- Hvala vam od sveg srca.Dravnik zatvori za sobom vrata. Beatrica e tiho:- Ivane, ne povjeravaj Bakau osjeaje svojeg srca. Dravnici gaze ljubav i onda kad su nam najvjerniji pristae. Gordanate je dostojna i po rodu, to mi je otkrio Ivan esmiki. Nekato bude naa tajna, Ivane. A sad neto o tvojoj majci. Ispovijedamti iskreno:nikad se neu potuiti, nikad zamjeriti ako svojojmajci dade uz svoje prijestolje mjesto to pripada eni koja terodila.- I povjerenje?- itavo. Potpuno.Vratio se pun ganua sinovljeve njenosti prema udovi svojeg oca.Dok u dvoranama spremaju odar za mrtvoga kralja, Beatrica Aragonskasastavlja u svojem tajnom vijeu branu ponudu caru Maksimilijanu.SUMNJEU svojoj poslovnoj odaji Berislavi sprema Simona na put, obasipljega savjetima i porukama Gordani. Iz hodnika dopru do njih psovke ipovici. Berislavi otvori vrata:- Kakva je to nedostojna vika dok kralj lei mrtav?Visoki mukarac u arolikojodori ispadne pred dvorskogmetra. Iz zarumenjelog lica sijevaju oi:- Hou svoj novac.- Gospodine Russ, ne dolikuje vam vikati dok je sva kuau alosti, vicarski poslanik stupi u sobu.- to elite?- uli ste u nedjelju na svoje ui kraljevu odredbu. Zapovi-jedio je da meni i mom drugu isplate trokove.- Dobro gospodine, to je s trokovima? Nisu vam isplatili?- Rekli su mi u kraljevskom uredu da doem danas u osamsati ujutro i da u posve sigurno dobiti novac.- A danas ujutro u osam sati?- Rekoe mi: nema novaca!Kralj je mrtav!Zato su menaruili u osam sati? Znate zato? Jer su znali da e kralj bitimrtav. - Tko je to mogao slutiti? Ludost.- Znali su, znali su. Morali su znati. Ja to velim. I zato sume naruili da me prevare. A kralj je ipak umro. Velim vam: tu neto nije u redu. Jo u nedjelju bio je kralj veseo, zdrav,radostan. A danas?- Zaboga gospodine, vi ste gorue ulje. Duan sam pazitina mir u dvoru. Kraljevo se tijelo jo nije ni ohladilo. Imajteobzira. Obeavam vam da u se pobrinuti za vau stvar. Idite i nezaboravite da vam je pokojnik bio milostiv.- Ba zato - mrmlja vicarac. - Idem, ali u opet doi.Simono sjedi uz veliki stol. Zuri u Berislavia. Dvorski metar mrmlja:- Glupe li tvrdnje. Otkud bi znali da e kralj umrijeti?- Moda su znali da e pojesti smokvu.Berislavi osjeti udarac u prsima. Dah mu zapne. Bulji u Simona:- to si izvalio, mladiu?- Ono to me muci od Cvjetne nedjelje.Pogled dvorskog metra otro se usjekne u Simona. itavim tijelomsagnuo se k njemu:- ovjee, izjasni se.- Objanjenje nije opirno. ujte:kraljpati od uloga, aipak radi, jede kao vuk, veseli se, za dvadeset dana da proklamiraprinca. Sve je spremno, samo jedan skok od dvadeset dana. Tadamu donesu smokve, naime donosi ih Nardela. Stara napuljskavjetica. Kralj zagrize, jede, ispljune, vie da su gnjile, psuje tomu donose pokvarene smokve. Nakon te gnjile zakuske nee nitada jede. Gadi mu se. Uskoro pada u nesvijest iz koje se vie nebudi. Recite sami: da tko ovo pripovijeda, ne biste li prisegli dasu to izmislili?Berislaviev apat zadrhti.- to hoe da ustvrdi?- to? Da se to zbilo u Napulju, sav bi svijet glasno tvrdio:kralj nije umro prirodnom smru.- Napulj je daleko ...- Ali Aragonci su nam jako blizu.- Pokvario si predodbe u Napulju.- Gdje su Aragonci, tamo je rije o otrovu. Nema na tomdvoru naeg ovjeka koji u dnu due ne skriva sumnju...- uti, dolaze.- Pojavio se kraljev lijenik Julius i zatraio od Berislaviada se pobrine za njegovu plau.- Kau da u kraljevoj riznici nisu nali ni forinte - mrkoe Julius.- Ludost. Svatko e dobiti to mu pripada. Neka vas ne budestrah. Ali kad ste ve tu, molim vas, gospodine, od ega je umrokralj?- Ja ga nisam lijeio. Napuljski Anelo zna. Kralj se odmene odvratio.- Povrijeeni ste to su pozvali drugog lijenika. Ipak, trebaliste se brinuti oko kralja, unato svemu.-- Mene su Aragonci grubo odstranili od kralja. Kad nekogaotjeraju, taj vie nema to raditi. Nitko mi ne moe nita spoitnuti. Nitko.- Ipak, od ega je umro?- Ne znam, gospodine. Da sam ostao uz kralja, moda bijo dugo poivio. To velim i vama i svakome, pa me ubijte.Opetovao je nekoliko puta te rijei ojaeno, ogoreno i ostaviodvorane.Simono opae ma za put.- Bi li prisegli da on ne sumnja? - upita Berislavi.- Da ona smokva nije bila po prirodi pokvarena, to bi semoralo opaziti. Od otrova tijelo pocrni.- Vidio sam u Napulju mrtvace bijele bjelcate, a eludac imje bio izgoren - smrt napitkom. Mnogo toga zna Napulj.- Ne govori o tome, Simono, nikome. Ne vjerujem. Nikadneu vjerovati.- Ni ja ne vjerujem, a ipak sumnjam, itav dvor sumnja iskriva. Tko bi se usudio govoriti? Ni lijenici, osim Juliusa.- Idi, vrijeme leti. uri se u Budim Gordani.SAN VJERESlavu uskrsnua navjeuju uskrsna zvona. Kralj Matija lei naposljednjem zemaljskom leaju. Sveani zvui uskrsnih zvona provlaese do mrtvakog odra. Vani uskrsnue, ovdje pokop. Vani slava ivota,ovdje odar smrti.Ivan klei uz odar. Na ramenima osjeti ruku, ivu i toplu. Digneglavu. Suutno ga gledaju kraljiine zaplakane tamne oi.- Kraljice, to elite?- Idemo s njim na put.Mladi ustaje. Smuen od bola priklanja se njenosti to probija izBeatriina bia.Izlaze rukom o ruku. Suznih pogleda prate ih lanovi kraljevskogvijea, alosni dvorani i sumnjom izmuene Berislavieve misli.Utihnula su uskrsna zvona da se sprema na alost. Digoe lijes. NaDunavu se ljuljaju kraljevske lae. Na obali svjetina. uteipromatra kraljicu u crnini, princa, kraljeve roake i dravnike napalubi. Oprataju se sa Zapoljom, koji plaui grli Ivana. Kraljevmiljenik dugo dri u naruju njegova sina i ape mu:- Doi u na izbor da vam estitam prvi.- ekamo vas - plae Beatrica.Zapolja odlazi na obalu gdje ga eka dunost zapovjednika. Beatrica uzme prinevu ruku:- Sii dolje Ivane. Odmori se. Ne zabrinjavaj me u mojojboli.- Hvala vaoj dragoj brizi, plemenita kraljice.Izmjena njenosti bodri kraljevsko vijee.MateiPetar Gereb, biskupErnesto, rizniar Doi, biskup Baka,Ivan Batori stoje na okupu. Prilaze im milanski poslanici. Napuljskiposlanik uzdie:- Dirljivisklad princa ikraljice prava je utjeha u ovojstrahovitoj nesrei.- Neka bude hvala Svevinjemu.- Mi smo nali utjehu, a oni dvoje lieni su svakog olakanja.- Njezino velianstvo ovih je nekoliko dana strahovito propalo - ustvrdi Ranzano.- Valjalo bi joj misli odvratiti od teke alosti, barem naasove - predlae Petar Gereb, a Ranzano odvraa tiho:- Kad stignemo u Budim, zaokupit e je poslovi oko izbora.Danas mi je saopila:"Smirit u se tek onda kad se izvri posljednja elja mojeg mua da princ zasjedne na njegovo prijestolje."Petar Gereb zakima.- Tko bi se tome nadao prije pola godine! Uistinu dubokodira njena plemenita portvovnost. Potpuno se promijenila.S tugom u licu primi rije Ranzano:- Princ nastoji sklonuti kraljicu da ne ode u samostan. Aliona ne poputa.- Njezini mudri savjeti bili bi mladom kralju od velike vanosti - primjeuje rizniar Doi.- Prerano je o tom raspravljati u prvoj tuzi - naglasi Baka.- Kad se stia prva bol, moda kraljica ostane uz mladog kraljai njegovu mladu enu. im mine izbor, dovest emo nevjestu. Jeli, preasni gospodine Mafeo?- Njezino velianstvo izvoljelo mi je naloiti da to javimsvojem uzvienom vladaru u Milano - odgovori milanski poslanik.Berislavi stupi naprijed i nakloni se:- Vae milosti, odmah emo otploviti.- Dakle, do vienja, gospodo!- oproste se Petar i MateGereb s dravnicima i poslanicima. Ovi sioe s kraljevske lae.* * *Pala je no. Princ Ivan sjedi na palubi, zagledan u zvjezdano nebo.Dua mu je puna boli kao rijeka talasa. Tanina vitka sjena ulja seoko njega.- Tko je tu?- Ja, Stjepko.- Zato ne spava? I - Jer vi bdijete.- Doi blie.Pa se zaustavi pred njim.- Ja samo vrim ...- uva me, Stjepko?- Slubu strae?- Da, visosti.- Mali moj, nije potrebno. Zar ne vidi da sam meu svojima? Idi, Stjepko, lezi.- Visosti, ne smijem otii.- Zato ne smije?- Jer sam obeao ...- to? Kome? - Gordani.Prinevo srce zadrhti:- to si joj obeao?- Rekla je: "Sada njegova visost nema vie gospodina Damirada bude uza nj. Zato kad god ne bi uz njegovu visost bio kraljostaj ti" - a sad, visosti, kralja nema...Paev glas titra na rubu jecaja. Gledaju se kroz tminu i osjeaju dasu im lica zalile suze.- Dobro je da si tu. Ali ne da me uva. Ja sam okruenprijateljima i plemenitom dobrotom kraljice.Vjeruje u to punom snagom idealnog zanosa. Smatra Beatricu, od asakad se nala na koljenima pred kraljem u pokajanju proienu,obraenu. 0 tom su mu pruali dokaze kraljevo vjerovanje u istinitostpreobraaja, prisege za kraljeva ivota i poslije njegove smrti.Potuje njezine suze. Ljubi Beatriinu bol za svojim ocem. Dubokozahvalan prima izraze odanosti. U duu mu ne dopire ni sjena sumnje.Dogaaji prolosti izbrisani su. Davna njegova mrnja prema Beatricinije ostavila u mladoj dui nita to bi moglo zametnuti sumnju jerje ona sve izbrisala. I u tom stanju potpunog mira sav se predajebolima za mrtvim ocem, ljubavi prema ivoj majci, enji za Gordanom.Sav pretopljen njenim biem ape mladom pau.- Sjedni, Stjepko, tamo, ostani sa mnom.Godi mu paeva prisutnost. Pojaava iluziju Gordanine blizine. Matamu ivlje stvara osnove budunosti. Vjeruje u sreu, doarava juduhom zanosa mladosti. Ne vidi mraka u neizvjesnosti. Ne vidi nitado Gordanine smee kose, bjeloe visokog ela, sjaja bademastihoiju, plemenitost, ljepotu, dostojanstvo vitke pojave. Gleda kakostoji na obali Dunava u crnini i oekuje ga. Svladavaju ga osjeajisigurnosti.Laa plovi tihom rijekom, kroz mranu no. Nosi usnulog kralja, sinai njegove sanje. Nosi mladost koja vjeruje...A na lai dvorana promatraju zvjezde kraljevi uenjaci Bon-fini iGaleoti. Od asa do asa apu i nastavljaju razgovor. Galeotidovrava raspravu: - Da, da. Nema straha od Beatrice. Iskreno je ostala uz princa kao u posljednjim mjesecima kraljeva ivota.Bonfini zadovoljno domelne:- A Baka se ipak nije odmetnuo od kralja kako je tvrdioVaradi.- Mrzio je Bakaa bezrazlono. On, eto, najgovorljivije eli daIvana to bre okrune.- Gospodine Bonfini, nadate se da e Ivan nadomjestiti kralja Matiju?- Moj dragi Galeoti, kad zapadne sunce, ljudi upiru oi kmjesecu.POSMRTNA ZAPOVIJEDTamne duge zavinute trepavice uokviruju smee bademaste oi, mirne,misaone, mudre. Mudrost im je napadno oprena mladosti lica,njenosti grudiju i vitkosti stasa to se nadvio nad knjigom. Nastolu plamte svijee, uta svjetlost prelijeva se pod smeim gustimpramovima odrazom bronce. Tamni zvuk glasa ulijeva ivot pisanimrijeima knjige.Djevojin pogled asomice odleti k vratima i opet se vraa knjizi.itanje prekine njean glas:- Hvala, Gordana, ne itaj vie. Dosta smo te izmuile.Sunani sjaj oiju obuhvati dvije ene u naslonjaima. Plavokosumajku princa Ivana. Uz nju sjedi visoka gospoa. Bijele niti u crnojkosi ne zasjenjuju tragove ljepote. Na savrenim Gordaninim usnamapojavi se topli smijeak:- Oprostite, ne itam sabrano.- I sluaoci nisu paljivi - samoprijekorno e plavojka.Gordana zatvori knjigu.- Znam vaa milost neprestano oekuje pismo od princa. - Otkad nam je javio o Varadijevu pomilovanju nema vieglasa. itavih osam dana.- Uskrs je na pragu, svakog asa mogao bi se pojaviti glasnik da vam donese uskrsne estitke od kralja i princa - tjei ihdjevojka.Topla nada osmjehne se u plavim Borkinim oima. Prijazno se okrenesvojoj prosjedoj druici.- I vas eka takva radost, gospoo od Brezovice. Damir ezacijelo poslati svojoj majci pozdrav i estitku.Damirova majka tiho uzdahne, ali ne ree nita.- I tvoj se pogled, Gordana, preesto krade k vratima, toti oekuje? - upita prineva majka. - Oekujemvijest dajekraljevstvoosloboenopogibije.Oekujem Jurjev dan.Odgovor ne obraduje ni Ivanovu ni Damirovu majku. Gordana im s licaita nezadovoljstvo i danas i svakog dana, sve do asa otkad sekraljevski dvor preselio u Be. Sjedi s njima dane i veeri, ita im,raspravlja, slua razgovore o njihovim sinovima i ubire spoitanja upogledu Damirove majke i drhtava pitanja u oima Ivanove. Dvije majkesvakog dana opsjedaju djevojku to je ranila srca njihovih sinova.Ivanova uzalud trai u svakoj Gordaninoj rijei eljeno priznanje dauzvraa enje njenom sinu. Damirova povuena tugom, optuuje da jenanijela njenom sinu, jedincu, patnje ljubavnog odricanja. Jednauvijek razoarana u oekivanju priznanja, druga vazda ojaenabeznadnom tragedijom Damirove ljubavi. A Gordana vazda jednakonjenom panjom obilazi spoitavanja i pitanja i nastoji im odvratitimisli od njihovih stradanja.- ekam Jurjevo - opetuje djevojka - jer znam da Jur-jevo nosi proljee kraljevstvu a to znai svima. ekamo dakle spouzdanjem. ujte to veli filozof o pouzdanju - iotvaraknjigu...kripa vrata zaustavi joj ruku u listanju. Sluavka ue i pogledagospou od Brezovice:- Vaa milosti, molim da se potrudite u blagovaonicu.Gospoa ustane i ostavi odaju .- Da nije vijest od mojeg Ivana? - upita Borka.- Onda ne bi zvali domaicu, nego vau milost - upuujeGordana.- Kako sam djetinjasta. Ali gledaj.Gospoa izvadi iz crne svilene monjice papir.- Vidi, Ivan mi obeaje pisati ve za koji dan, a ipak nita.Da se utjei, uzme po stoti put itati davno Ivanovo pismo, parazlae svoje dojmove:- Beatriino srce istinski se obratilo k njemu i kralju. Znalasam: ne moe biti okrutna. Kraljicu su obmanuli njeni savjetnici.Sada se oslobodila njihove zloe.Gordana uti i gleda u plamen svijee.- Opet uti, Gordana. Zato ne dijeli moje uvjerenje?- Nemam odvanosti. Beatrica se uivjela u spletke. Ne mogunikako uvjeriti samu sebe da negdje u mraku ne eka u zasjedi.- Ivanu ne bi nakodilo. Kralj bdi nad njim.- To mi prua vrstu nadu u sudbinu kraljevstva, ali nipotouvjerenje da se kraljica obratila u dnu due. elim da se prevarim i neka bude da princ doista osjeti pravu Beatriinu dobrotu.To bi bila potpuna srea.- Potpunost Ivanove sree samo je u tvojem srcu, Gordana.- Princ pripada kraljevstvu.li. - Majka kralja Matije jednom je uskliknula: voljela bih davidim sina mrtva nego bez krune. Ja velim: voljela bih da mi sinostane bez krune, nego bez sree. A to si ti.- Ostanimo li bez krune, zavladat e pohlepni Napulj da nasopljaka, upregne u svoja kola. Va e sin to skriviti.- Zato ne prui Ivanu nade? Srea bi ga oeliila da izvridunost.- Srea umanjuje snagu, mlitavi, uspavljuje, vodi sebinimputovima.- Da mi je pogledati to skriva tvoje srce. esto razmiljam:Damira ne ljubi jer se ne bi bila onoliko protivila da stupi snjim u brak i ne bi brak odrala prividnim. Ivana ne ljubi jer ganebi bila ba ti sklonula da potpie brani ugovor s BiankomSforza. Lovru Ilokoga ne ljubi jer ne bi bila odbila njegov upros.Tko je, dakle, gospodar tvojeg srca?- Ja.- Ni muko nema toliko snage kao ti. To nije prirodno. enamoe da se svladava.- Jest. Slavuljica je jaa od slavuja, on je dozivlje noi inoi, a ona ne dolazi...- Ne, ne, ti ne ljubi.- Ja mislim.- O bijedi koja bi nas snala da nam domovina padne uruke aragonskog razbojnika.- Nisi ena, muko si. Beatrica te tako odgojila. To je njenodjelo.- Jedino dobro djelo.- Jerteotuilaenskom osjeanju?- Sudite krivo, uzviena gospoo. Beatrica me dala odgojitionako kao danas u Italiji odgajaju mnoge djevojke. Osvijetljenisu mi spoznajom svi putovi ivota. Ne poznajem straha na sedlu,na vodi, u borbi. Vladam svojim srcem kao maem. Sjetite se:da nisam umjela skakati iz kule napuljskog dvora u more, negdjebih naotoku postala plijen napuljskog princa Franceska. Nijeli tako?- Priznajem, pa ipak me zebu tvoje muke mudrosti. Nikadnee upoznati sreu ljubavi.- Mudrost mukarce ne spreava da ljube, ali ih upuuje dane doputaju vladatisrcu kad ono ne smije da vlada.- Dakle nisi beutna?- Ne. Ja u dui nosim zavjet.- Kakav zavjet?- Neu da raam aragonske robove. Dosta imamo slabia.Dosta podatljivaca. Hou da raam jake duhove, slobodne mueve. Osloboditi valja domovinu Aragonaca i svih neprijatelja. Toekam. To sam prisegla i svojem ocu.- Kad to bude, onda e svojem srcu dopustiti da ide svojimputem? I M - Moda u mu dopustiti da radi to hoe, a moda samo onoto hou ja...Iznenadni brzi koraci u hodniku zaustave razgovor. Obje ene sluaju.- Netko je naglo proao uz vrata - apne gospoa Borka.- Pogledaj tko je.Gordana stoji i eka. Tko je tako snano zalupio vratima?A tamo iza njih u odaji od gospoe od Brezovice majka pade u naruajmladom vitezu. Grli ga. Skida mu vizir, cjeliva lice i oi.Suze i ruke iskazuju njenost majinog srca.- Majko draga, emu alost?- O kakav si mi, Damire!- Zar sam se za tri mjeseca tako promijenio?Mati mu pregledava preiroku barunastu odoru, protanjeni vrat,preblijede obraze.- Sto uini od tebe bol.- Samo napor puta. A sada sam tu da se odmorim, ojaamna krilu svoje majice.Sjedne joj do nogu i prisloni glavu k njenim koljenima. Majine rukeglade crnu gustu kosu.- Gdje si bio, sine, da te nisu mogli nai? Princ je svudarazaslao glasnike. I u Brezovici su bili. Ni oca ni tebe nisu nali.- Nisu nas mogli nai. Putovali smo hrvatskim krajevima.Otac se trudio nagovoriti velmoe da svi dou na jurjevski sabori proklamiraju princa za nasljednika. Osam dana ostajem s vama,majko,da zajednoprovedemoUskrs.Princ se nalazi u Beu,dakle, nee ni slutiti da sam tu.- Ali je naredio neka te odmah poaljemo k njemu kad doe. Princ sada zna da nisi preao prag Gordanine lonice, zna dasi odrao rije i brak sauvao netaknutim. Sve zna i kaje se zbogsvoje luake sumnje. Zna da ljubi Gordanu, ali vjeruje da siodrao rije pa sad eli tvoje oprotenje.- Oprostio sam mu odavno. Shvaam ga, majko. Ljubav lakozamagli razum i zavede srca. Moda na njegovom mjestu ni jane bih izdrao kunju...- Tvoja kunja prema njegovoj jest kao gora prema nizini.- Ne reci to.majko. Ivanovo srce nije krivo. Krv je u njemuzagospodarila. Nagla oeva krv. A ima li to nova? Kako je sVaradijem ?- Posljednje prinevo pismo javlja majci da je kraljpomilovao Varadija, a za osam dana otpremit u te u Be.- Dijete moje, nemoj tako. Princ hoe da bude uza nj kaoprije.- Nikad vie.Zaprepatena ena zagleda se u sinovljeve mrane crne oi.- Odbija ponudu budueg kralja uz kojega te ekaju asti? - Da mi pokloni sve asti svijeta, nikad neu prekoraitiprag dvora.- Koliko je ljubi. Ne porii, vidim.- Ne, ne, majice.- I sad jo gazi budunost to te eka uz nasljednika ibudueg kralja.- ujte, majko. Princ i ja sili smo s puta istoe naihprijateljskihosjeaja.Okajalismosesumnjama.- Samo on, ti nisi. Priznao si mu da ljubi Gordanu. A on?Obasuo te sumnjama, samo on.- I otjerao od sebe. Neka tako i bude.- Trebao si vidjeti njegovo pokajanje, sinko.- Ne, majko, kajanje ne moe izbrisati zadani udarac.- Sve se zaboravlja, ali ti nee da se vrati zbog nje. Ne bimogao gledati Gordanu u njegovu naruju. Samo je to krivo.- Dajte da vam razjasnim, majko. Sjeate se to sam govoriou ono vrijeme kad su me stisle ljubavne boli? Rekao sam vam:samo onda moe utrnuti enja mojeg srca za njom ako ona budenjegova. Svetost prisege mojeg prijateljstva prema Ivanu morarasplinuti ljubav koja mi se urinula u srce protiv moje volje.Zakleo sam se: Gordana e biti njegova ili pred oltarom, ili posvojoj ljubavi, svejedno. Mora biti njegova. Kad nju vidim uza nj,neu je nikad poeljeti. Srce nee imati odvanosti da me ne slua.Eto, dakle, nije ona uzrok to ne elim k princu, ve samo mojirazrueni sni o istoi naeg drugarstva.- Ne, strah te goni s dvora. Strah od njezine blizine opasnei zaarane, smrtonosne. Gordana zavlada i ne moe joj se oteti.Znam to, sine. Htjela bih je mrziti, prokleti.- Ne, majko. Nikad me nije osvajala. Krivnja je na meni,samo na meni.- Na njoj okrutnici, slijepoj to ne vide tvoju muevnu ljepotu, tvoju muevnu duu. Mrzila bih je, toliko bih je mrzila, ane mogu. Ne znam to me zahvaa: njena ljepota, mudrost, dostojanstvo? Ili avolski ar kojim zahvaa i uzima, vlada i upravlja,vee i zauzla? I mene, i prinevu majku, i Lovru Ilokoga, i princa,ak i sluinad u kui! Sve. Kako bi mi bilo lako da je mogu sogavnou mrziti. A eto, mogu joj samo spoitavati.- Ni to nije zasluila. Majko, ne govorimo vie o Gordani.- Kako da ne govorimo kad samo o njoj mislimo.- Majko, doao sam jer me srce vuklo k vama. I neu daovdje mislim na to drugo. Provest emo zajedno Uskrs, a vi etese brinuti da ne mislim o njoj.- Mora misliti.- Ostavite, majko - upade on - mi smo zajedno, majko, aona neka bude tamo gdje je.- Tu je.- Gdje tu?- U Budimu.-- Nije otila s kraljicom u Be?- Kralj je odredio da doe na dvor samo onda kad se tivrati.- Gdje je?- Tu u naoj kuiMladi skoi zadahtan nekom stravom:- U ovoj kui? Tamo u onim odajama?- Da,tamo je zajedno s prinevom majkom.- Iivi pod vaim krovom?- itav dan. Samo nou odlazi tamo u kuu to smo je uredili za vas dvoje najtunijih mladenaca na svijetu.Duga teka utnja. Damir stoji nepomian, u oima mu jo uvijek odrazneke strave...- Majko, da vam neto kaem, razjasnim.- Nijedobrotomiimarei.Odvie se tekosprema.- Teko jest, ali zlo nije. Kad sam dolazio k vama, bio samvrsto uvjeren da je ona na dvoru u Beu i da je neu vidjeti. Aona je ovdje. Da sam znao, ne bih dolazio.- Eto koliko je ljubi,- Sluajte. Kad doznaju na dvoru da sam stigao, a ona je tu,princ bi naao povoda novim sumnjama. Mislio bi da sam se vratio zbog nje. Vidite, majice, htio sam ostati s vama osam dana.Kad je ona tu, ne smijem.Majka uti, a suze govore. Kliu se niz tune obraze.- Molim, zaklinjem vau ljubav, pustite me da odem, pustitemesmirenii zadovoljni.- Ljubi je vie od svega na svijetu, vie od majinog srca.Ostavlja me zbog nje - i zarida u bolu.On je povue k sebi, milujui srebrnu kosu.- Majicemoj ivotpripada vama i srce, ali moram ii.Zbog princa, sumnjat e.- Ne, ne. Nju ne moe gledati. Nju. Bjei od nje, a gazimajinosrce. Previeljubinevrijednicu.- Ne. Evo dokaza. Majko:pripravljam svoju i vau sreu.- Pripravlja sreu? Kakvu? Gdje?Igleda ga kroz suze, molei odgovor.- Evo, majko, kako: enim se - nasmije se on, ali njegovsmijehzvuiledeno.Njegoverijeine nose majci utjehu. Ni traak radosti ne osvijetlinjeno lice. Jo gue su majine suze.- Vas to ne veseli, majice?- Srlja mladom glavom o zid. Gvozden je, razbit e glavu,a ne srce.- Barem pokositi.- Da jo bujnije poraste?- Zar samslabakrhkadjevica? Majko, omneviosam seova tri mjeseca vie nego drugdje u tri godine. Oenit u se djevojkom mladom, lijepom, njenom, koja e me ljubiti.28 - A ti nee ljubiti nju.- Hou, majko. Ako vi pomognete. Pomozite, zaklinjem vas.- ime da ti pomognem?- Na putu po zagorju upoznao sam mladu djevojku. I ocuse jako svia ...- Je li lijepa? - upita briui suze.Vrlo lijepa, dobra, njena, nita nema na njoj muko, nikakvemudrolije, nikakva dostojanstva, nikakva avolska cara. Sve jeprirodno na njoj, podatno,toplo.- Ondajeneenikadaljubiti.- elim to, ve je volim.- Uzaludsutvojepuste elje.Gordana: enskaljepotasmukim krepostima. udovite to ga stvori avo da biuje srcemojeg sina.- Ne dam se bievati, majko. Opet sam se uspravio i ujte.Pomozite,nastojte,pokuajteda to prijedobijem razrjeenjetoga braka s njom.- Idem makar do kralja.- I jo neto, majko.- Reci: to?- Pustite me da odem.Ovu mu pomo majka uskrati grevitim jecajem.- Sina mi otimlje s moga srca. Otimlje mojim oima. Zamr-zit u je. Sad u to moi kad mi otimlje sina. Krv moja neka budeu.- Ostajem tri dana.- Samodajenebihzamrzila.- Ostat u zbog vas ako uinite ovo.- to? - prenerazi se majka. Trai ponienje? - Naprotiv:uinite da se s njom ne sretnem.Majka ga obujmi i privine k sebi.- Ostaj, sine moj jedini.- Ne u je vidjeti, majko?- Ni uti ni vidjeti. Idem odmah.- Znam kako u. Ne boj se. ekaj tu dok se ne vratim.Brzo otvorivrata na trijem.U tmini stoji Gordana. Razabire gospou Brezovaki u svijetlom okviruvrata kako izlazi iz sobe zaplakana. To je ponuka da se pritaji.Hitro proe gospoa pored Gordane i nestane u Borkinoj sobi. Onda seGordana pomakne iz tmine, pohiti neujno naprijed i otvori vrata.Damir digne glavu. Kao da su mu iz zasjede gurnuli no u prsa. Uprvom trenutku boli stoji skamenjen. Krv mu se sledila. Mrtvi ugaslipogled pilji u nju.- Gospodin Damir? inilo mi se da sam prepoznala vae korake kad ste proli pored vrata prineve majke. Nije bila varka. On uti, ne mie se, ne pozdravlja. Skamenjen, ne slua, ne uje.Govor i sluh ga ostavljaju. Gvozdena ledena ruka stisla mu prsi. Dahmu nadimlje grudi.- Napokon ste tu. Princ vas posvuda trai. Duboko se pokajao zbog svoje nepravde. Vi ste zacijelo upueni o proklamacijina Jurjevo?- Da, znam.- I o Varadijevu pomilovanju?- I toznam.- Otkud dolazite?- IzHrvatske.- Svi su jednakoduni za proklamaciju?- Svi.Kratkim odgovorima prikriva drhtanje u prsima. Glas mu je dubok,poluglasan.Onda ide prema svjetlu. To ga prisili da se povue traei sjenu kakobi sakrio lice. Gordana ga gleda mirno, prijazno.- Gospodin Damir, princ se kaje i moli da doete. Poinio jeteki grijeh a time zadao sebi vei udarac nego vama. Znam vauplemenitu odanost princu. Nitko to ne poznaje kao ja i dubokosam uvjerena da ste mu oprostili. Dakle, bit e opet sve kako jebilo?Ne odgovara. Lice i pogled skriva mu sjena. Blagim glasom nastavljaGordana:- Razumijem vae dranje. Pred va odlazak nas smo sedvoje rastali s malo preotrim rijeima. Vidite, zaboravila sam.Zaboravite i vi. Nas dvoje imamo jednaku zadau: izdrati dok sene rijei sudbina naroda. Onda moemo svatko poi svojim putem.- Naravno.- A sad je prava srea to ste se vratili. Priajte mi kakoljudi misle o princu, a onda podijelimo posao.- To su muki poslovi.- I moji.- Donekle da.Nije mogao progutati ironini prizvuk mislei na princa.- Ovako se ne govori sa mnom - ree strogo.A onda ode dalje od njega i zahvati ga pogledom u svjetlostisvjetiljke. Bademaste oi upru se u njegovo mravo blijedo lice, vieistraujui nego prijetei. U njenom dranju nema ni sjenke koja biodrazila dojam njegova vladanja.Polagano se vrati k njemu promatrajui i prodirui u njegovu duu:- ujte, gospodine Damire, nema mjesta svai kad nas zaokupljaju brige. Vi ste odabrali svoju zadau da vodite na saborplemstvo.- Jesam.- I neete ih ostaviti same da ne podlegnu uplivu kraljevihneprijatelja. - Uza nj su svi.- Ali tko zna nee li Beatrica svui janjeu kou? Ne krijeli se pod platem iskrenog pomirenja bode spletke. Sumnjam.- Moda ispravno.- I mene progone te misli.- Bojim se zasjede, prevare, jer tko zna vodi li kraljica idalje svoje spletke. Njoj se nikad ne moe vjerovati.- Gordanine oi gledaju ga kroz duge trepavice kao kroztamnu koprenu:- Promatrajte budno kraljicu. Zamijenite me na dvoru. Prijetri mjeseca bilismo nasdvoje iskrenisaveznici.Ostanimotodotle dok ne udovoljimo svrsi koja nam je zapovijedila taj savez.Samo do Jurjeva. Cim je princu prijestolje osigurano, savjetnicisu slobodni. Dakle putujete u Be?Nije joj odgovorio. Ona se zamisli. Pogleda ga ponovo i kao da shvaato se u njemu dogaa, pozove ga vrlo blagim glasom:- Doite gospodine Damire. Pozdravite majku svojeg druga,a sutra emo govoriti. Danas ste umorni od puta.Uto Damir opazi na vratima preplaeno lice svoje majke. Gordana sevedro obazre k njoj:- Znala samda je stigao gospodin Damir.Zovem ga dapozdravi prinevu majku.Majka i sin izmijene poglede i slijede je. Sve troje stigoe uBorkinu sobu. Radosno pozdravi ona prijatelja svoga sina:- Napokon.Ivan e kliktati od radosti. Sjednite uza me,gospodine Damire. Ivan vas eli vie nego ikad prije. Opratatemu zabludu, je li? I putujete k njemu? Sutra?A njegova majka hitro odgovori mjesto sina:- Gospoo, ostavite mi ga barem jo tri dana, a onda nekaide- Sebina sam i zaboravljam vae srce, gospoo. Dakako,ostat e da vas odteti za dugotrajno ekanje. Odmah sutra javitu Ivanu da mu je stigao vjerni Damir.Ni sada Damir ne doe do rijei jer majka opet upadne:- Javite princu jo jednu radosnu vijest: Damir se vjerio slijepom djevojkom iz Zagorja.Gospoa Brezovaki trai u Gordaninu licu dojam svoje objave. Ali nenae nita osim savrenog mira. A Borka estita:- elim vam svu sreu, gospodine Damire.- I ja - doda Gordana mirnim vrstim glasom.- Zahvaljujem od srca - nakloni se Damir, a njegova majkanastavi, zahvaena drhtavom eljom da ponizi Gordanu.- Pourite se, Gordana, zatraite ponitenje braka s Dami-rom. Prije svog odlaska ostavio vam je pismenu izjavu kojom tomoete odmah postii.- Samo dok stigne vojvoda Lovro. On mi je sada skrbnik.mjesto oca.-- Oprostite - lagano se pokloni Damir - propustio sam iskazati svoju alost zbog smrti vaeg oca.- Znam da je iskrena. I vi osjeate koliko bi nam danastrebao.Gospoa Borka opet obnovi prijanji razgovor gledajui Da-inira:- Gordana se vjenala s vama na kraljevu elju.- Oboje nas je kralj prisilio na vjenanje - upadne mladi.- A mi smo htjeli da tom rtvom spasimo milanski brak -prihvati rije Gordana.- Kralj vas je vjenao da milanskom poslaniku pokae kakoprinc ne ljubi tebe, Gordana, i to je uspio. Ali da nisi privoljela,kralj bi bio uvjeren da mu otimlje sina i rui ga s prijestoljai bio bi te bacio u tvravu. Ako sad zatrai rastavu s Damirom,prua kralju povoda da ponovo posumnja da te Ivan ljubi, da jetvoj brak prividan, da se on moe vjenati s tobom. Zaboga, pomisli, to bi te dovelo u tamnicu - upozorava Borka.Damir se lecne:- Da, nije lijepo to traim tako hitno ponitenje braka, zapravo princ nije traio vjenanje zbog milanske princeze, nego daod Gordane odvratikraljevu nemilost.- Jo samo malo, gospoo, pa emo biti osloboeni i on i ja.- Priekat u, gospoice Gordana, dok ne mine pogibelj danepadnena vaskraljevamrnja - vitekom hladnoom primijeti Damir.- Neka nikoga ne zaboli glava za moju sudbinu. Uostalom,govorit emo o tome drugi put.- Da, da - prihvaa Borka - sad mi recite gospodine Da-mire: to da javim Ivanu? Kojeg dana dolazite?- Moj ivot pripada princu. Bit u uza nj kad bi mu prijetila opasnost i kad bi trebao moj ma.- Ne kanite sada k njemu? - upita Gordana sumnjiavo.- Kad me bude trebao, bit u uza nj.- To znai uvijek - primijeti Gordana.- Ivan ne moe biti bez Damira, druga svojeg djetinjstva -naglasi Borka.Gospoa od Brezovice se umijea:-Dopustitegospoo,daseoprostimo.Majkaisin imaju tolikotoga da kau jedno drugome.- Istina je , sutra emo raspravljati - prihvati Gordana.- Dobro, do sutra - pozdravi Borka i smijei se ne slutei:to se odigrava u duama majke i sina.U odaji svoje majke Damir se baci na leaj i zabocfc* ruke u gustucrnu kosu. Mati mu sa strahom prilazi: - Kako se usudila ui u mojusobu?32 On samo slegne ramenima i zuri preda se.- Muka drskost vodi svuda.Htjela bi navesti sina da kae to misli otkad se s njom sreo. Svakijoj pogled istrauje hoe li Damir sada ostaviti kuu? Ili e ostatitri dana?Ali ne vidi nikakva znaka promjene u njegovoj odluci. Dakle, ostaje.Ili smilja kako da ode? Ne, ne da mu vremena domiljanju:- A napokon svejedno, prodrla je u moju sobu, ali narednatri dana jo e biti ovdje, itava tri dana nee te vidjeti. Ni jednog asa. Pod mojim krovom ne moe ona biti ova tri dana.On se uspravi. Mati ga pogleda sa strahom. On uti. Promatra ga, pijemu s lica bol, a istodobno se divi plemenitim crtama lica, svjeinizagasite puti, dubokoj crnini oiju uokvirenih dugim trepavicama.Plai se svake kretnje kojom bi joj najavio odlazak. A ipak promatravitki skladni i vrsti stas i rastapa se od milja."Tko mu je ravan" - misli majka. - "A ona ne vidi to? Zar subademaste oi slijepe?"Damir se okrete k njoj. Blijed, hladan, miran. ini joj se ljepimnego ikad.- Odvie je teko, majko.Strah je preleti, estoko se brani i upada mu u rije:- Bilo je jo tee, sinko, kad si je viao svaki dan, kad steputovali iz Napulja na jednom brodu, na jednoj palubi, itav putpo dalekom moru sve do kopna.- Istina je to, pa ipak.- Bio si s njom svakog dana, bila ti je tako blizu.- Da, ali tada ...- Nisi mogao zatvoriti oi njenoj ljepoti - drhtavo se urimajkada ne padne odluna rije - nisimogao zabravitiuinjenim mudrim rijeima, nisi se mogao oteti njenoj opasnoj blizini.- Ali sam trpio, majko - uzvikne on - toliko da sam bolestan u groznici govorio o svojoj ljubavi, a ona me sa Stjepkomsluala.- Eto vidi, sine, toliko si trpio da si morao u groznici bulazniti, pa ipak si izdrao uz nju.- Nisam mogao bjeati s broda u more.- Zar nisi mogao bjeati kad si se vratio? Ostao si. tovie,pleo si s njome osnove kako biste princu pomogli do prijestolja.- Sve je to bilo lake nego ...Svim se strahom ona zaleti da prekine ono to je htio rei.- Sve je bilo tee od onoga u Viegradu kad je nju naasostavila svijest, drao si je u rukama, na svojim prsima. Znali kakve su patnje razdirale tvoje srce?- Prestanite raskapati prolost, jer sadanjost...- ... je mnogo laka od onoga kad ste se vjenali. Sjease one noi? Sam si mi kazivao: kraljev se uhoda sakrio u njenulonicu da vidi je li taj brak samo prividan...A Gordana III._,*,.-,.,..,.._. ->-> - Ne muite me, majko.- ... aonajespazilasakrivenog uhoduidagaprevari,bacila ti se oko vrata, a ti si je u onom asu mogao ak odgurnuti.Mislio si da te iskuava jesi li vjeran princu, a ipak, bio si sam ulonici s kraljevskom ljepotom, punom mukih kreposti, koja tesvega uzela i ovila ti ruke oko vrata, a ti si je mogao odgurnuti.Kad si se onoga odrvao, onda su ova tri dana to e ih provestiuza me, moja tri dana, sasvim nita.- Onda mi je pomogla sumnja da me ona iskuava i neprestani zov opomene da sam princu prisegao vjernost na vau sreu,majko.- Najvie ti je pomoglo svladati saznanje da te ona ne ljubi.A to zna i danas.Gotovo je klonuo, izmoren mislima na prolost a majka mu jerazotkriva ne bi li ga zadrala uza se samo tri dana.- Majko, danas znam i to da je ona sagledala tajnu mojegsrca.- Moda i nije.- Stjepko mi je priznao. Sluala je kad sam na brodu ugroznici bulaznio. Otkad to znam, svaki njen pogled osjeam kaoeravicu. Pee me, sramotni ponos. Ne znam kako bih govorio,kamo bih gledao, ini mi se kad stojim pred njom da sam potpuno razotkriven, nag, stidim se i htio bih da propadnem u zemlju.Njoj se ini da joj sin izmie, odlazi, a s njom ona tri sretnadoaravana dana.- Kad gledam u njene oi, majko, ini mi se da se smijumojoj patnji, da iz njih gleda prezir na pregaenog crva to sesvija do njenih nogu, a to neu podnositi. Neu.- I nee joj zagledati u oi ova tri dana. I nikad vie.- Ali u osjeati da je tamo.- Dakle, ipak, samo srce?Izgubilajesnaguuborbi,predana,skrenasagneglavu. Suzese preliju uvelim licem.- Zato plaete, majko?- Jer gubim sreu od tri dana.Za nekoliko asaka svu je mladu snagu zahvatio i hrabro joj priao:- Ne plaite. Tri dana sam va.Srea je vie srva negoli borba.- Hvala ti, nisi na me zaboravio. - A sad, majko, molim samo jedno: ne govorimo vie ni rijei o Gordani.- Pravo veli: ni rijei.Stara gazdarica brezovake obitelji ulazi i nosi irr" veeru.- Idi, Veronika, sama u posluiti sina, davno nismo zajednoveerali. Kad je starica izala, majka nudi sina da jede. Posluuje ga,avrlja. itavu veer odabire pitanja o svojem muu, o Brezovici, oposlovima na polju, o usjevima, pita o Zagrebu, o svojim ljudima kojisu tamo, daleko od Gordane. Govore o svaemu, a misle samo o njoj.Obadvoje to osjeaju i znaju.A kad mati opazi da vie nema nito to ih ne bi opet dovelo k njoj,namjesti sinu u narednoj odaji postelju da potrai odmora u snu.Onda upali nonu uljanicu, ugasi svijee i polako, neujno spremi sena poinak.San joj ne dolazi na oi. Svakog asa prislukuje. Die li? Spava li?Ili bdi? Pritajila se da ne bi uo gibanje njenog tijela u posteljipa zuri u strop. Onda joj se priini da uje bolne uzdahe. Kao da jojsin u snu stenje. Prepadnuta digne glavu, oslukuje. Pritajeni uzdasidopiru do nje i razdiru joj srce.Tiho se die, oblai haljetak, uzima nono svjetlo pa ide. Neujnoulazi, popostane, gleda.Damir lei nauzmak, otvorenih oiju. Ona digne svjetlo.- Ne spava, sinko?Ne odgovara, lei, priinja se da spava.Stislo se majino srce. Vue je k postelji. Osvijetli ga uljanicom.Gusta duga crna kosa prosula se po jastuku, plemenito visoko elo jeznojno, lijepo plemenito lice blijedo. Snane razgaljene prsi diu sekao val u oluji. Mati promatra mlaahnu muku ljepotu sina:"Kakva ljepota! A gizdava okrutnica ne vidi je! Prezire!"Sagne se k njegovu licu da ga dotakne usnama. Zaustavlja se. Prepastdrhti u licu majke. Zuri u sina. Na crnim mu se trepavicama iskrisuza i pada joj na dno srca, pee. Htjela bi da vikne a ne moe. Nesmije. uti. Odmie se od postelje.Hitro, bezglasno otprhne u drugu sobu da sklone gorki pla u jastuke.Teku majine suze nad suzom sina, teku i zaustavljaju se. Die seglava puna misli. Smilja mati dugo, beskrajno, a no plovi u krilutiine.Odluka je pala. Majka ustane. Odijeva se, ulazi u odaju sina.- Damire, sine moj.- Majice, to je? Probudili ste me rano.- Probudila - opetuje tiho jer zna da je bio budan.- Smislila sam neto, Damire.- to to, majko? - pita, gledajui joj isplakane oi.. ~~ Dijete moje, ne mogu gledati tvoje srce na muilitu. Idijo danas. Odmah, zaboravi je.Bez rijei ovije sin snane ruke oko majina vrata. Zagrljajem reklisu jedno drugome sve. A suze im se mijeaju, zatalasale bolipotapljaju njihove jade u jedan jedini jecaj. "i* - Zna, Damire, rei u da je doao glasnik Lovre Ilokogapa si morao odmah krenuti u domovinu poslom, za sabor. Je li?- Dobro je tako, majko.On skoi s postelje i stade se spremati na put, hitro, tako hitro dase majci sapinje srce od te brzine.I ode da naloi osedlati konja. Vratila se, nosei mu jelo. Dok onuzima hranu, ona promatra bolni pogled arkih crnih oiju."Kakva ljepota!" - uzdie u mislima puna mrnje prema ne-vrijednicito ga je prezrela.asovi lete kao munje, nemilosrdno gazei majinu elju da se tako neuri.Damir ustane. Srce joj drhti. Htjela bi da zaustavi suze, ali oneteku, teku razotkrivajui sinu golemu majinu rtvu.- Kamo ide, sinko?- U Italiju da vidim mnogo svijeta, da ujem mnogo znanjai da naem snage. A onda se vraam i vjenat u se. Jo emoja majka ljuljati unuad. Mir, majice. Snagu u ake: i vi,i ja, nas dvoje dok nas ne bude vie.Privine je k sebi i potri na vrata. Kako su se brzo, munjevitozatvorila. A ne moe ga slijediti na trijem. Noge joj klecaju.Posre, tetura k prozoru. Gleda za sinom kako nestaje na vrancu podprvim zrakom zore. I prati ga majina bol i mrnja prema Gordani.Kad se ukuani probude, ue u blagovaonicu. Uskoro se pojavi Gordana.Ona je pogleda neto paljivije nego inae.- Neto si blijeda, Gordana?- Muili su me runi sni.- O emu si sanjala?- Vidjela sam itav kraljevski dvor u plamenu, a princa ucrnini."Opet princ. Samo princ. Uvijek on i njegova mati - bolno smiljaona.Gorina joj ispuni duu. Da pozlijedi djevojku, stade priati:- Plamen znai svadbu. I oekujem svadbu. Sretna sam. Damir se otrijeznio i eni se. itavu mi je no pripovijedao o svojojvjerenici.- O tome svjedoe vae neispavane oi. Veselim se da jesretan.Miran odgovor raspiri majin jad.- On je ushien njome. Lijepa je. Nema joj ravne. Pravaena. Ba zato je toliko ljubi. Divne joj pjeva pjesme, sve govori"ljupka je kao proljetni leptiri, mila kao djetece u kolijevci,podatna kao golupe drago, a njena kao latica pupoljka proljetnog. Ne takmii se svojom mudrou s mukarcima, ali njenu dobrotu moe usporediti s anelom. Ne bi dodirnula maa ni malimprstom. Ruke su joj kao dva ljiljana, a oi? Plave ba kao ne- besko plavetnilo mjeseca svibnja" - i ojaeno gleda Gordaninebarunaste oi neodoljiva izraaja i klie:- Kako je Damir sretan. Ne moete zamisliti njegovu sreu.Nita mu ne stoji na putu srei, nita i nitko. Nema zapreke.Srea je to, srea. Molim vas pobrinite se da uklonite tu jedinuzapreku s Damirova puta. Zatraite iz Rima ponitenje toga braka,molim vas to prije.- Ve je uinjeno, ali moram govoriti s gospodinom Dami-rom o vanim stvarima. Molim vas recite mu da ga ekam.- On je otputovao.- Otputovao?- Tek to je zora progledala.- Kamo je krenuo?Mati se poveseli to se Gordana neprijatno iznenadila. "Nee s njimegovoriti kad ti se svidi, gizdava ljepoto", zlurado misli, a glasnopripovijeda:- Stigao je glasnik vojvode Ilokoga s porukom neka Damirodmah putuje.- Kako je Lovro Iloki znao da se gospodin Damir nalaziovdje?- Kako? To su muki poslovi. Ne dolikuje da o tome pitamsina.- Ako je vojvodi bilo poznato da gospodin Damir ide u posjet k vama, sigurno bi poslao meni pismo.Skrivajui zabunu to se nala u lai, okrene se k prozoru:- O tome nismo govorili i ne znam.- Ni glasnik nije donio od vojvode nikakav glas za mene?- Bit e da nije.- Molim vas da ne kazujete uzvienoj gospoi Borki nita oLovri, odmah bi providjela izliku.- Velite izliku? - usplamti majka,Gordana joj se priblii. U pogledu joj lei suut:- Gospoo, razumjela bih sve kad Damiru ne bi zapovijedaleobaveze da ostane ovdje.- Koje obaveze?- One koje nose svi nai.- Ne znam to mislite.- Spas nae domovine. Za Jurjevo se svi spremaju na okupda utvrde sudbinu kraljevstva. Damir je prisegao zaloiti ivot utu borbu, a sad odlazi.Gospoa poraeno obori oi, a ipak brani sina:- Damir zna svoju dunost.- Nadam se njegovu povratku, jer ga nikad ne bih moglasmatrati izdajicom.- Gordana, sumnjate u mojeg sina?- Naprotiv, pouzdajem se, a to je dokaz najveeg potovanjaprema njemu. Molim vas ne recite prinevoj majci o Damirovu- : -,..,-......-."37 putu u Hrvatsku. Neka misli da je krenuo u Be. To e biti mojabriga. Idem da joj razloim - i odmah izie.Ojaena majka proli suze."Uvijek princ, uvijek njegova majka!"Kad je nakon toga dola u Borkine odaje, nae s njome Gordanu.Njena krhka prineva mati ivo je pozdravi, uzevi njene ruke:- ujem da Damir ve putuje u Be. Tu rtvu pridonijeli stemeni i mojem sinu. Hvala vam. Samo to me Ivanova utnja plai.Ni danas nema vijesti od njega.- Strpljivosti. Moda danas stigne pismo - tjei je Gordana,premda i nju zabrinjuje to nema nikakvih vijesti iz Bea.Borka pomiluje Gordaninu smeu kosu:- Dobra moja, uvijek nalazi utjehe majinoj brizi."Miluju se, tjee, sretne su na raun ivota mojeg sina" -plamti Damirova majka.Kod objeda razbudi Borku i Gordanu vijest da je stigao glasnik izBea.Odmah ga pozovu.Crnokosi plemi otra lica, u potpunoj odori, duboko se pokloni.- Vi ste iz kraljeva dvora? - upita ga majka princa Ivana.- Da,vaamilosti,radimukraljevskimuredima, plemisam: Bela Ferenci.- Znam gospodina - primijeti Gordana. - Nosite pisma iliporuke?- Ponajprije pozdrave od njegova velianstva kralja, a zatimmolbu uzvienoj gospoi. Kralj moli da bi vaa milost izvrila njegovu vruu molbu i odmah otputovala u Brezovicu. Kad se svriproklamacija njegove visosti nasljednika prijestolja, tada e seuzviena gospoa vratiti s poastima.Onda se okrene Gordani:- Kraljmoli da bi vaa milost pratila uzvienu gospou.Ujedno velianstvo eli neka bi se odmah putovalo jer je to odvelike vanosti. Evo kraljeva naloga i peata.Gordana pogleda pismo i preda ga prinevoj majci.Borka letimino pogleda zapovijed, a Gordana upita glasnika:- Od njegove visosti nema poruke ni pisma?- Kralj alje ovu poruku bez znanja njegove visosti.- Jesu li princ i kralj zdravi?- Zdravi su i ili.- Izvolite u drugu odaju - uputi Gordana glasnika - odmah ete dobiti odgovor. Kad su ostale same, djevojka upita:- to e odgovoriti uzviena gospoa?- Kralj ne eli da moja prisutnost podsjeti Ivanove neprijatelje kako mu je mati graanka i kako ga je rodila u ljubavi,nezakonito. Pokoravam se kraljevojodredbi jer je vrlo mudra.Neka moje sluavke hitro spremaju za put.- I ja u se brzo opremiti - pouri se gospoa od Brezovice. - Dugo eznem za svojim domom. Pratim vas radosno.- A ti Gordana?- Nije mi pravo to me kralj alje iz Budima. I nema razlogatraiti da se maknem.- Da Ivan nije otkrio kralju svoju ljubav prema tebi, Gordana?- Sasvim nemogue. Princ zna da bi me time bacio u kraljevu nemilost.- Moda nesmotrenou, ili je kralj uhvatio pismo poslanotebi?- Ne vjerujem, makar ne poriem mogunost.- Ipak, bilo bi opasno da se usprotivi kraljevoj zapovijedi.- Idem s vama, a ipak u ostati u Budimu.- Oboje nije mogue.- Bit e ako mi gospoe dopuste da radim po svojoj volji. - Mi smo preslabe da se protivimo, zar ne gospoo! - upitaBorka Damirovu majku.- Neka naini po svojoj volji - a u sebi doda: "Samo ostaniu Budimu da te ne moram gledati!"Pozvae Ferencija i saope mu da putuju.- Njegovo velianstvo poslalo je potrebnu pratnju i novac,a meni zapovijedio da sluim uzvienoj gospoi - saopi plemi.- Do sutra smo spremne.Damirova majka pomisli:"Moda Damira zateknem u Brezovici. Kad bih ga nala tamo. Da jeFerenci doao juer. Ili da mi Gordana nije otjerala sina, sad bi onputovao s majkom."Do kasne veeri sva je sluinad radila oko spremanja na put, Ferencije dovezao koiju i dvadeset naoruanih momaka na vrstim konjima.Kralj je ve davno bio mrtav kad su, nita ne slutei, krenuli izBudima cestom prema jugu. Putem su nahranili konje pa nastavili put.Poslije podne Gordana pone razlagati gospoama:- Moram prisustvovati proklamaciji. Prisegla sam svojem ocuda se neu maknuti s pozornice dok princa ne proglase nasljednikom. Tako je elio i vojvoda Iloki, dakle, nema druge: izigratu kraljevu zapovijed.- Planut e na tvoju neposlunost - upozori Borka.- Sakrit u se u Budimu. Zato sam i pola prividno da Ferenci ne moe izvijestiti kralja gdje se nalazim.- Ako gospodin Ferenci posumnja?39 - Jo sam kod kue otvoreno odredila neka mi povedu osed-lanog konja jer putem elim jahati. Ta je elja prirodna. I takou izmaknuti njegovu oku. Samo vi morate pred njime glumitizabrinutost. Kad stignem u Budim, progutat e me zemlja.Sunce se pribliavalo k zapadu kad Ferenci dojae koiji i osloviGordanu:- Moda vaa milost eli konja?- Da. Naruila sam ga. Dodijava stalno sjediti u koiji.Neto joj se ini neprirodno da ba sad pogaa njene misli,ali mirno prihvati.Plemi naloi da dovedu osedlanog konja.Koija se zaustavi. Gordana skoi i odmah se popne na sedlo paravnoduno ree Ferenciju:- Ja u cestom naprijed.- Vaa milosti, ovom umom vodi lijep puteljak sve do putnike stanice.Gordana pogleda gospoe u koiji i odgovori:- Skrenut u umom.- Vaa milost eli pratnju?- Ne, vina sam jahati sama. Dakle, do vienja na stanici -ree gospoama i nategne uzde.Konj preskoi grabu i zamalo se izgubi u umi. Koija krene cestomdalje, sprijeda jau momci, a Ferenci zaostade iza koije.Gordana zalazi trkom sve dublje meu stabla, prema Budimu.umom zatrubi lovaki rog. To je ponuka da zaustavi konja iprisluhne. S june strane oglasi se drugi rog."Lovci?" - pita sama sebe i udari protivnim smjerom odakle dolazizvuk. Jae brzim kasom, uri se prema gradu. Iza lea uje lave,obazre se. Hitrim trkom slijede je lovaki psi. Htjela bi da izbjegnesusret s lovcima pa krene drugim smjerom.Psi udare ravno za njom. Gordana podbode konja, ali od stabala nemoe juriti. Gordana se obazre."to je to?" Kao vuci bacaju se za njome, ve je dostiu, zalijeu seispod konjskih nogu, hvataju. Lovaki psi ranili su njenog konja unogu i on posrne.Gordana skoi sa sedla, umom dolaze jahai, dozivlju pse i zaustavese pred Gordanom.- Vai psi ranili su moga konja.- alimo, vaa milosti.- Od aljenja slabe koristi. Duni ste mi dati zamjenu ili prodati mi kojeg od vaih konja.- To moe samo na gospodar.- Tko je on? Kako mu je ime?- Neak egerskog biskupa.- Vodite me k njemu.- Izvolite uzjahati jednog od naih konja, dvorac je u blizini.Uspela se na drugog konja. Psi su neprestano reali oko nje.Lugari se trude da ih zadre. - Ne trpe u umi svojoj gospodara stranca - razjanjavaju-- Hajde, pourimo u dvorac - zlovoljno e ona.U dvoritu pred ulazom u zgradu stoji mlad plavokosi mukarac. U rucimu debela knjiga. Pristalo rumeno lice i velike plave oi odajuplahost. ini se, sad e pobjei, ali ga Gordana zadri, obrativi muse:- Gospodine, vai psi ranili su moga konja. Vi znate svojudunost, moram odmah nastaviti put.Mladi se nakloni, sav zbunjen i jo jae porumeni i plaho odgovori:- Plemenita gospoo, vaoj bih elji odmah udovoljio, ali jasam ovdje samo gost.- Gost? Rekli su mi da ste gospodar. - Ona izazovno promjeri lugare, ali oni ute. Mladi plemi zaueno pita ljude:- Kako ste smjeli lagati? emu? - Tako nam je nareeno - odgovori jedan.Gordana osjeti neku zasjedu.- Prema tome neu dobiti konja?- Ne - odvrati prvi momak.- Onda moram otii pjeke.- Nemogue. Vrata vam se nee otvoriti.Djevojka se okrene plemiu: - to to znai? - vikne ona. - Gdje je gospodar? - pitalugare.- Uskoro e stii.- Smijem li vas upitati tko ste? - upita Gordana plavokosogvitkog mladia.- Neak sam egerskog biskupa. Ime mi je Robert Batori. Mojujak poslao me ovamo da uim u samoi ovog dvorca. Oprostitejer ja sam nemoan da to uinim za vas. Gost sam gospodaradvorca Ferencija. Uim od djetinjstva za sveenika.Promotrila je plahog mladia to je oborio pogled. U tom trenutkuujae u dvorite Ferenci. Velika se vrata za njim opet zatvorie, aon e Gordani:- Ostajem tu i pitam: zato ste doli ovamo, kad treba dapratite gospoe?- Neka se vaa milost potrudi ui u dvorac.- Vaa milost oito je htjela pobjei i tako me liila neprijatne dunosti da vam silom pruim gostoprimstvo u mojem dvorcu-- Vae gostoprimstvo, na silu?- Izvravam kraljev nalog da vas putem na jug milom ili silom zatoim u ovom svojem dvorcu. Divno ste mi uli u stupicu-- ini se, liila sam vas napora, ali nipoto posljedica.- Radimo po kraljevu nalogu. Velianstvo ne eli vau prisutnost u Budimu.- Ako ne eli, bila bi dovoljna odredba da idem u Hrvatsku.Dakle, ovaj nalog ne potjee od kralja.-- Uzalud bih vas uvjeravao. Bit e mudro da se dragovoljnopokorite i sklonite u dvorac. Pcd vedrim nebom ne moete noiti.- Razbojnicima se ne mogu opirati. Gospodine - okrene se{Jordana mladom plemiu Robertu - vi ste bili svjedok ovog doga-aja. Gospodin Ferenci bit e prisiljen da odgovara za svoj in, moemo poi. Ne bojim se niega.Robert se samo zbunjeno pokloni, Ferenci galantnom kretnjom pokaeGordani stube i ona krene gore.Ferenci je uvede u otmjeno ureene sobe u prvom katu i pokae jojodaje.- Ovdje vam nee manjkati udobnost. Dvije sluavke odreene su da vas dvore.- Ako se to dogaa po kraljevu nalogu onda mi nee biti-uskraena sloboda kretanja. Oito nisam okrivljena zbog zloina?- Slobodno moete izlaziti u dvorite koliko vas volja. Upozoravam vas: zidine dvorca su neprobuive, i ljudi posvuda straare.Odavle nema bijega.- Dokle u ostati va prisilni gost?- Dok kralj ne odredi drukije.- A gospoe? Gdje su one?- Oito su upuene u va bijeg, to mi je laki posao. One emirno putovati dalje.- ujte, gospodine.Hrvatski vojvoda Lovro Iloki mojjeskrbnik i zatitnik. Ako biste prema meni uinili i najmanji pokuaj nedostojnog ponaanja ili mi nanijeli kakvo zlo, vojvoda neemirovati dok vam ne skine glavu. - Zato se ne prijetite s gospodinom Damirom od Brezovice,svojim muem?- Damir je odsutan, a vojvoda Iloki bit e ovdje pred Jur-jevo s tolikom etom da vam za nekoliko sati moe itav dvoracpretvoriti u hrpu kamenja.Neka vaa mudrost to dobro upamti.- Hvala na opomeni.On ravnoduno ostavi Gordanu i potrai mladog plemia Ro-berta. Ovajse naljuti:- Zato si naredio da ovoj ljepotici lau kao da sam ja gospodar dvorca?- Da su joj rekli pravo ime gospodara, morali bi je silomvui k meni. No, a to radi?- Mjesec dana uzalud te oekujem, a pri tom marljivo uim.- A sad e paziti da moje strae budno uvaju ljepoticu.- Zato je zatvaraju?- To zna samo odlinik koji je to odredio.- Uistinu kralj? - Nee on vie nikad izdavati naloge. Kad sam odlazio izBea, leao je u samrtnim asovima. Ve je mrtav.- Jao - usklikne mladi i prekrsti se.- O tome nikome ni rijei. Odlazim u Budim da ujem to udalje sa zatoenicom. Predajem ti zapovjednitvo u ovom dvorcu i pasku nad Gordanom. Sebi je ne bih povjerio. Tebi, sveti Josipe,mogu je mirno ostaviti. Uini mi tu prijateljsku uslugu.- Dokle e izostati?- Dok ne saznam to je s kraljem. Ali uri mi se. Moramobaviti vaan posao.Dolje u dvoritu doekao ga bradati ovjek na konju. Ferenci munalae:- Ti e, prijatelju, preuzeti od mene dvije gospoe to putuju na jug. Sutra u zoru najavit e im da se s juga pribliavahorda razbojnika i da se toboe sklonu u samostan na Dunavu.Ja idem u Budim. Kad gospoe spremi u samostan, reci opaticama nekaih zadre dok kralj ne odredi kamo e s njima. Izravno reci: vodim ihpo kraljevoj zapovijedi. A onda doi za mnom u Budim.Bakaev neak izjae iz dvorca.A u dvorcu Gordana oprezno obilazi svoje novo konaite. Ogledavazavore na vratima, zavirkuje u prozore, visoke zidove. Na kulama sustrae. Zato je kralj zatvara? Zar je uistinu doznao o prinevojljubavi prema njoj? Ili se neto nenadano desilo? to?Sluavke ulaze, smjerno se klanjaju, prostiru stol, nose joj veeru.Gordana ih pomno promatra, pita o neznatnim stvarcama i polakodoznaje kakav je ivot i kakvi su ljudi u dvorcu. Dugo pria sdjevojkama, ljupko, priprosto, polako ih zagrijava ljubaznostljepotice i veselo odlaze.U lonici Gordana zatvara vrata i nerazodjevena lijee na postelju.Strae se javljaju na kulama. Gordanine misli bde i trae izlaz.MRTVI KRALJ PLOVI DUNAVOMCrni oblaci lete sivim nebom. alobna laa plovi kalnom rijekom. Umranom danu talasa se svjetina na blatnoj obali. Pn> matra dolazakmrtvog vladara. Uplaen pogled tisue oiju hvata crnu koprenu okoglave mramorne kraljice. Stala je uz Ivana. Vitko tijelo zaodjenutomu je crninom, lice bljedoom, izmueni eznutljiv pogled lutakopnom:"Je li tamo Gordana? Zato mu ne alje glasnika?" Izlaze na obalupunu svjetine. Velikai, biskupi, dvorani, plemstvo, sveenstvo udubokoj utnji saginju glave. Dvorani nose lijes pokriven crnimbarunom. Na uzglavlju poiva zlatno ezlo.Povorka promie izmeu svjetine. Kraljiinim licem teku suze. TurobniIvanov pogled uzalud trai bademaste oi. Zvuk zvona odjekuje.Mnotvo bulji u zlatno ezlo. U njemu lee njihove sudbine. Milanski poslanik Mafeo ape grofu Marcelu: Gledajte, u tom moru strave uribario bi francuski kraljnapuljsku krunu, Venecija tovar zlata, Rimljani pobjedu svijeta.Hoe li na princ uribariti ovo ezlo?- Pliva mu na povrini strave ravno pred noge. Ima samo dase sagne i digne ga.Zvona pjevaju mrtvaku pjesmu.Strah drhti u blijedim licima.Grme topovi. Najavljuju poasni pozdrav mrtvome kralju pred eljeznimvratima budimskog dvora. Zapovjednik Itvan ulaj izlazi iz dvora kprincu:- Vaa visost trai ulaz u dvor?- Prepoznajem vau visost grofa Hunjadija, vojvodu Liptav-skog. Vjeran prisegi zadanoj kralju, predajem kljueve i dvor vaojkraljevskoj visosti, nasljedniku prijestolja.I na srebrnom pladnju prui kljueve.Ulaze u dvor. Mrtvi otac i ivi sin. Prati ih grmljavina i zvonjava.Za njima ulaze dravnici, velikai, poslanici, dvorani, plemii.Pljusak i vjetar protjera im konje kroz tri dvorita do pred ulazraskonog dvora.- Hitro skau sa sedla. Princ pomae kraljici i vodi je dokamenitih stuba. Bijelim se stepenicama uspinje crna povlaka. Utiini mramornog predvorja zvee maevi od dodira o kamene podove. Onda se gube u katovima.Beatrica ide hodnikom od mramornih stupova. Ide ustrije nego to bibilo dostojno otmjene gospoe, hitrije nego to bi smjela da ide ucrno odjevena udovica.Jo vie se uri prijei prag kraljevskih dvorana. Sivo im jesvjetlo. Na prozore pada mrak s oblanog neba.Beatrica hiti. Tjeskoba se provlai pred njom i za njom, a ona idekao da je sunana svjetlost. Koraa kao da je pokree sto ivotapunih radosti. Dignuvi glavu, kree dvoranama kao da im navjeuje:"Ja sam tu! Znajte, tu sam - ja, va gospodar."Stara Nardela slijedi gospodaricu, vrsto drei Enrikovu ruku. A onpita:- to je kraljici? Brza kao da je u radosti.- Nose je nevidljiva krila. Hajdemo.- Do avola. Pustite. Neu Ja vas slijedim.- Mora, golube moj - apu krezube Nardelinc usne. - Kamo me vodite, pitam vas?- U prijestolnu dvoranu. Sad e onamo unijeti kraljevskilijes.- Zato ga nose tamo?- Jer kraljica tako eli, a princ se ne protivi. Mila je on ljubiica. Tie,Enriko, ostati pred vratima prijestolne dvoraneda uva strau.- Mrtvome kralju?- ivoj kraljici. - to e tamo kraljica?- Ono to je uinio njezin djed Alfonzo prvi kad je njegovatetkaJohanaleala na odru.Proroanstvopanjolskeciganke.uje li, mladiu, Alfonzo. I oteo je kraljevsko prijestolje i sjediona njemu do smrti. I njegov sin, a sjedit e sin i sina sin jer jeAlfonzo posluao ciganku.- Kralj Matija bio je protivan da Beatrica zauzme prijestoljei nee se odazvati.- I Johana Anjou bila je protivna, pa ipak se mrtvac odazvao.Alfonzo se uvukao u dvor u odori sluge i posluao cigansko proroanstvo. I kraljica e to uiniti. Hajde pred vrata i pazi.Kraljicazapovijeda.- Sluam, idem.U raskonoj dvorani stoji Beatrica i promatra visoke mramorne stupoveureene vijencima od suhoga zlata. I stijene slikane freskama odstropa do poda. Uza zid podno uzvisine grimizni baldahin, vezanbiserima i draguljima.Pod njim stoji naslonja od suhog zlata. Prijestolje.Ulaze dvorani u crnini. Nose kovni lijes u kome poiva kraljevotijelo. Teki teret poloe ispod prijestolja.Dvorski metar Berislavi pristupa kraljici.- Vae velianstvo zapovijeda?- Da me ostavite. elim da se s pokojnikom oprostim posvesama.Dvorski metar dade paevima znak i sam poe, a vrata dvorane sezatvore.Polumranom dvoranom iza stupova ide Nardela, hiti kraljici:- Enriko je vani, velianstvo, na strai.- Dobro. Ostaj uza me, pazi, oslukuj, uje li? Jao tebi.Beatrica sputa pogled k lijesu. Oi joj plamte arom raspa-ljene vjere u ono to ima da uini. Hladnim licem prelete trzaji. Nacrnom barunu lei zlatno ezlo. Bijela ruka prua se za ezlom.Hvata ga grevito, uzima, die i drhti."ezlo. ig vlasti. Bi zlatni. Od tvojeg dodira zemlja biva groblje"- kliu joj misli. ezlo u ruci. Njegov osjet izbezumljuje je,raspiruje strast da ga vjeno zadri. Obujmi ezlo, miluje ga svimsvojim biem. Goni je neto da rui, razara, gazi ive i mrtve i svojzdrav razum, i um, i sebe, pa kao da stoji pred ivim ovjekom,progovara mrtvome u lijesu:- Kralju! Proroanstvo veli: ako potomak aragonskog rodapred mrtvim kraljem prvi uzme ezlo ili prvi sjedne na prijestolje,nitko ne moe da mu ga otme. Alfonzo Prvi, moj slavni djed ovakoje zasjeo na prijestolje protiv volje kraljice Johane Anjou.Nardela klei, prislanja glavu k lijesu i slua bez daha.- Uzimam ezlo. Meni ga je odredilo nebo. Pokorava li se,mrtvi kralju?utnja. Kraljiina se glava saginje napred, slua. Od grmljavine sestresu prozori. Kraljica govori otrije: - Uzalud se opire, uti. ezlo sam uzela svojom desnicomja. Ne pokori li se, ni onda mi ga nitko nee oteti.Grobni mir oko lijesa. Svijee drhte.- Evo, uspinjem se na prijestolje, ja, Beatrica Aragonska. Snjom ide nebo i pako. Jer pisano je tako u proroanstvu aragon-skog roda.I uzlazi stubama gore sa ezlom u ruci. Prijete joj oi i misli.Crna pojava sjedne na zlatno prijestolje, zahvaena valom luakestrasti vladanja. Vani grmljavina, tresak, grom. Beatrica sjedi naprijestolju i zapovijeda:- Zanijemite gromovi kad govorim!Dvorana se strese, prozori zvee, grmljavina odlazi nekud daleko.Beatrica dahe:Nardelinim kostima prolazi zov, oslukuje. Sva su joj osjetila sluh,pripila se uz lijes.Blijedo kraljiino lice sputa se naprijed, sujeverna aragonska priasmuuje joj misli, potjera krv ilama, zagluuje srce. Raspli-njujese svaka njenost, svaki osjeaj ovjenosti."Vlast! Vlast je u mojoj ruci! Drhtite!"Stoji nad lijesom poput suca nad osuenim, ledene usne su otvorene.Sva je u omaglici, e za vlau potamnjuje svijet.- Odazovi se, mora! Tako je pisano u knjizi osuda aragon-skog roda.Sablasna tiina. Nardelino tijelo priljubilo se k lijesu, a Beat-riin ga pogled razbija, trese, drma mrtvim tijelom podivljalomstrau.- Kraljujem! Kraljevat u! Protiv volje tvoje i tvojih podanika. Pokori se!Nardela dre. Udarci njenog srca odjekuju kovnim zidinama sanduka.Beatrica eka poput okamenjenog kipa. Ledeni pljusak udari u prozore.- Nema ti pomoi, kralju! Meni je usud predao batinu prijestolja.apat dre polumrakom i nosi trnce Nardelinim tijelom. Zamre sva,samo joj ivi sluh.- Odazovi se! - krikne kraljiin glas u ludilu zaborava.Iza lijesa trgnu se u vis suhe ruke.Dvoranom tutnji, zidovi se tresu od groma, od lijesa. Uza stube kprijestolju sune Nardela, posre, pada, puzi, dovue se doBeatriinih nogu.Kraljica strese starakim tijelom:- Ugui se. ili govori.- O - daz -- Odazvao se mrtvi kralj?- Da... da, da.- Kojim rijeima?- "Po - kora -vam - se!"- Lae, Nardela. - Neka me taj grom ubije.- ula si posve jasno?- Jasno, jasno: "Pokoravam se!"Beatrica sjedi na zlatnom prijestolju kao crna avet.- Mojejeprijestolje.Moje.Prekosmrti.Aragonski boe.Udari vjenim prokletsvom svakoga tko mi se priblii, pljuskomognja tko dotakne moje ezlo. Ja sam vlast - i digne glas, pogledapraznomdvoranomi uini jojse da mramor podaniki dre,stupovi se klanjaju. Nardeline blijede usne apu:- Gromovi su zanijemili od strepnje pred vama, boanskakraljice. Vlast ovog kraljevstva predana je aragonskom rodu.- Na sve vijekove.I obje idu. Mlada kraljica i stara dadilja. Obje u vruici vlasto-hleplja, u bunilu praznovjerstva da su dozvale nepobjedive sile ipred njima padaju u prah sve ljudske volje i sva ljudska prava. Iduiz dvorane, prolaze pokraj Enrika, pokraj dvorana i sluga. Iduhodnicima i odajama, a Beatriin grozniavi pogled izvikuje:"Ja sam tu! Beatrica Aragonska! Ja kraljujem i nitko drugi! ..."Beatrica ide i legne. Prizor pred lijesom iscrpio ju je. Nakonluake napetosti sve u njoj klone. Polagano ulazi Nardela, nosi uruci dragocjenu kutiju.- Velianstvo, nala sam kutiju. Leala je na zemlji predvaim odajama. Ba tamo na hodniku. Evo nepaljivosti mladihdvoranka. Ostave kutiju bilo gdje. Trebalo bi ih bievati. To jeprava venecijanska umjetnina.Sad Beatrica pogleda:- Moja kutija? Nikad je nisam vidjela.- Zapravo ni ja. Smijem li pogledati, velianstvo, to je unjoj?Nardela ogledava kutiju i otvori. Usklik starice trgne Beatricu:- to je?- Velianstvo - i prinese k njoj otvorenu kutiju.Na poklopcu s unutranje strane razapeta je pergamena s pomnoispisanim slovima:"Njezinom velianstvu alje - Ramiro!..."- Na dnu je poloena smokva.U bijele kraljiine obraze udari krv.- Gdje si to nala?- Ba tamo uz vrata prijestolne palae. - Pozovi Enrika i Ranzana.Prvi je stigao napuljski poslanik.- Gledajte! - vikne Beatrica.Ranzano razgleda kutiju, natpis i smokvu, promatra risana slova,umjetniki iskiena kao da ih je izradio slikar.Uinjeno vjeto. Nitko iv ne bi mogao pronai ruku koja aljekutiju. : .-i._^._ ..i - Tri mjesca imala sam mira. Od dana kad sam se pokorilakralju, kad sam uzela pokorniko ruho.- A sada se taj nevidljivi kronik ponovo javlja.- Ve sam i zaboravila na nj. to hoe? Zato alje smokvu?Poslanik se smijei:- Niani na prianje o smokvi zbog koje se kralj pred smrtrazljutio. Kao da je ta smokva skrivila kraljevu smrt.- Hoe da napada sumnjom kao da je smokva bila otrovanai skrivila smrt.- Velianstvo je danas odvie uzbueno i ne moe razabratipravo stanje. Ramiro je kraljevom smru izgubio svaku mo nadvama i sad bi htio da se osveti, makar i najnevjerojatnijim sumnjienjem.- Ali gdje se krije? Pod ijim obrazom? Kako je mogaokutiju postaviti pred moja vrata, a da ga nitko nije vidio?Vrata se otvore.- Odgovorite, Enriko.Enriko pristupi, a kraljica estoko pita:- Kada je i kako neija ruka mogla kutiju postaviti predmoja vrata?- Dok se velianstvo opratalo s mrtvim kraljem u dvorani,imao je prilike da se s ove strane vrze tko mu drago.- Sve napuljske dvorane stavi na muke dok jedan od njih neprizna da je glavom Ramiro.- Jamim kraljici: nemagameuNapulj cima.Sjetite senevino smaknutog Lorenza. Krivac e se odati prije ili poslije. Nemislite vie o tome, moglo bi pokolebati borbu koja vas eka.- Nita ne moe da me pokoleba - i sagne se k njemu: Uzelasam ezlo s lijesa, sjela sam na prijestolje prva nakon kraljevesmrti. Kralj se odazvao, pokorio.- Ipak ste se odazvali tome praznovjerju?Ona se malo raesti:- Nije to praznovjerje, ve iva istina kojoj se klanjaju Ara-gonci. Od ovog asa ekam sigurnu pobjedu.- Ipak, ne valja se pouzdati samo u proroanstvo ciganke.- Neto ste zapazili? Ne vjeruju mojoj iskrenosti?- Naprotiv:svi su zastravljeni vjerom da vae velianstvoivi i umire za princa.- I milanski poslanici?- Mafeo drijema u miru sigurnosti.- A Marcelo?- uti i promatra vae velianstvo. S obzirom na ono to sedogodilo izmeu vaeg velianstva i njega izazivaju moju pozornostkad god on promatra vae velianstvo.- Luak, gaji nade da e osvojiti moju sklonost.- Marcelo promatra vae velianstvo osobito kad plaete.- Sumnja u moje suze. I vi. Ali, Ranzano, plaem istinski,plaem za devet godina mladog ivota uz kralja, u neprekidnomsu.. ..._,..._*_, rvanju da se odrim na vlasti. Plaem to sada nemam sina da s njimzavladam kraljevstvom. Zar su te suze lane?- elim da te suze otrem s vaeg lica neka ga ne nagrde jermoda je Maks pristao mu, moda i lijep.- Bio ruan, koziav, grbav, svejedno. Ne elim mua, uzimamezlo. Ne eznem za zagrljajem, ljubim vlast. Ne elim brane lo-nice, nego prijestolje. Vi, obini smrtnici, ne znate odmjeriti toznai: smjeti sve to bi mogao htjeti. Moi sve.to je na zemljimogue.- Velianstvo tom cilju rtvuje svoju alost za muem i uzimaMaksa.- Samo ezlo, budunost, obstojnost moja diktira mi enid-benu ponudu. Imam pravo da se brinem za sebe, kad se nije brinuo pokojni kralj. Tko mi to moe spoitnuti?- Nitko iv.- Kakva tiina na dvoru. Oito su se svi povukli u odaje idvorane. Svatko raspravlja. Idite, prisluhnite, saznajte to rade ikako misle. Budite uvijek na oprezu i doite samo ako bude tovano.RAMIROU prvom katu lijevog krila otvori dvoranin milanskim poslanicimaodaju. Stresli su s haljina pljusak kie.- Hoe li jo danas krenuti sprovod dalje? - pita Mafeo.- im prestane nevrijeme - odvrati pa.- Gdje ostaju druga gospoda?- Razili su se po odajama da se okrijepe i odmore. Vaapreasnost zapovijeda doruak ovdje?Da - odgovori Mafeo, a dvoranin se hitno udalji. Grof Marcelo prie kprozoru, Mafeo se udobno smjesti k stolu. Tamno lice puno brazdaodaje spokojnost. Naslonio se o ruke i promatra Marcela:-- Sve vrijeme naeg putovanja Dunavom moj lijepi Marcelo netorazmilja? Sad smo napokon stigli u Budim. Dodijala mi la ftraJna Plovidba. Zato je Beatrica u svakom gradu prista-i odmaralase ak po itav dan i no? Ako ide u samostan, mo-a se opratala sasvojim kraljevstvom?pndGrf se udalji od prozora i priblii k stolu, ali ne ree nita.Poslanik ga gieda sve pozornije:ot" ~~ Ist"esite svoje misli, grofe. Ili, da vam pomognem? Mnogo stepromatrali Beatricu?!- Da. Njezina alost pobuuje pozornost.4 Gordana III49 - Eh, ima za ime aliti. Ali nema zato da ide u samostan.Aragonka, ki kralja Ferantea, pa u samostan! Od prirode obasuta ljepotom i umom. Vjere mi, Beatrica je postidila aragonskukrv. Samo ena moe toliko promijeniti svoju prirodu!Brazde oko Mafeovih usana raire se u smijeak. Poloi ruke na stol igleda Marcela.- Priinjate mi se kao zatvorena knjiga. Imam elju da jeprolistam. Sto vi mislite o Beatrici?- Vjerujete li, preasni, da se ona uistinu pretvorila u vjernuPenelopu?- Nemam razloga sumnjati, a nije mi ni briga hoe li onauvati svoje ari ili ih pokloniti drugome. Glavno je da podupireizbor naega princa.- Ne sumnjate ba nimalo?- Nema nita to bi opravdalo sumnje.- Ima preasni, ima.- Gle, Marcelo jedini na ovom dvoru nosi u dui nepovjerenje?- Ja jedini poznajem krojaa njezine pokornike haljine.Dvije bore izmeu Mafeovih obrva probude se,spustio jeruku ispod podbratka i digao glavu:- Dunost vam nalae da mi razjasnite.Marcelovo lice pokrije mrana ozbiljnost.- U ovom kraljevstvu desilo se neto: moje srce usplamtje-lo je za Beatricom.Duboki ljebovi na Mafaeovu obrazu ispunili se uenjem.- to kaete? Vi ste usplamtjeli za njome?- I progledao njenu duu do dna.- Taj kraljevski mramor posjeduje i duu?- Njeni su se pogledi krali k meni i palili me, hvatali. Nisamni slutio da me uzima kao oruje sve do onog asa kad mi jeponudila - sebe!- Malo pretjerujete. - Mafeove usne osmjehnu se prezirno.- ekajte, traila je ogromnu ucjenu: izdajstvo prema naem vojvodi Ludoviku ...Mafeo muklo udari po stolu. Marcelo nastavlja:- Prislonila se k meni, kazivala mi izdajniko pismo u pero,strast mi oduzme misli, uskipim od dodira njenih grudi, pero mileti, a krv vri od njenog obeanja da u te veeri prijei prag njene lonice.- Pismo ste zavrili?- I potpisao vojvodu, a onda zagrlio kraljicu.- I? to onda?- Uto zvekne zvonce, ue kraljiin brat Francesko. Mene polije ledeni mlaz. Opazim kako Beatrica skriva u ruci srebrno zvonce. To me udari u sljepooice. Osvijestim se, vidim njezinu glumu, pograbim kobno pismo.50 - A ona?- Htjedemigaizmamitiplamenimpogledomilukavimrijeima. Znao sam: namjestila je Franceska da me otjera kadpismo bude gotovo. Ali ja ga uzmem i pohitim iz dvora.- Spasili ste ast u posljednjem trenutku.- I popravio svoj grijeh jo jednim djelom. Znao sam: Beatrica e krivotvoriti bilo kakvo pismo da zaustavi vojvodu Ilokoga koji je vodio prosce u Milano. Napiem u vosak to Beatricakani, platim itav imetak jednom dvoraninu da plou podmetneu kraljevoj radnoj odaji. Tako je kralj uhvatio Beatriino nedjelo:krivotvorila je kraljevo pismo kojim zove Lovru natrag. Dogodilose to sve u Hrvatskoj, u Zagrebu.- Grofe, provukli ste se kroz pakao neopren.- Ovdje u Budimu, kad me sasvim osvojila, jednog me dananagovori da idem u Hrvatsku gdje je boravio kralj Matija. Onase spremala poi za njime.- S kakvom vas je s