Zagorka, Marija Jurić - Gordana 01

7/30/2019 Zagorka, Marija Juri - Gordana 01

1/1260

0

MARIJA JURI ZAGORKA

-1-

''Proroanstvo na kamenitim vratima''


2/1260

PROROANSTVO NA KAMENITIM VRATIMA

~ 1 ~

L O Z I N K A

Preko grike tvrave zavirilo je sunce naotvoreno okno kraljevske odaje. Mlaz svjetla

obasiplje ljepoticu. Stisla se uza stijenu

prozora. Zlatna joj se mrea na vranokosojglavi iskri, a tanine se oi na bjeloputom licumrae. Njoj nasuprot priljubio se k zidumladi junjakih oiju, crne bradice. Stojepovueni, ukoeno, svatko na svojoj strani,kao da je uzani prostor izmeu njih rubponora. Samo zjenice im se sastaju kao

bljeskovi munja u mraku oblaka. I rijei im sespleu kao prigueni mrmor dolazee oluje.

Mladi sijevne vrebajui m pogledom, apat senjegov ulja poput zasjede.

- "Kartagu treba razoriti" doa Isabella,maknuti princa sa svijeta.

- Luduje, Enrico, to e na to kraljica akomakne princa?

- Gle, iskrivljuje smisao kraljiine lozinke.Isabella, kraljica Beatrice dva puta je

naglasila razorenje Kartage i poslala me za

tobom da od tebe primim njen nalog. Beatrice

dobro zna onaj tko eka oklijeva i gubi.


3/1260


~ 2 ~

- Ali, -ape Isabella- Kvinto je oklijevanjempobijedio Hanibala i oslobodio Rim.

- Princ Ivan nije Rim, on je Kartaga kojuBeatrice eli gledati razorenu. I ja to vidim.Oito i ti, Isabella, svi koji nismo izdalikraljicu. Brzo odlui, jer ovdje u mojoj odajieka...

- Tko?

- Usud princa Ivana!

- Bez mojeg znanja nema nitko pravo da bilo

to ini, jer...

Reenicu prekide gromki glas. U tren okaoboje se bace k zidu. Pritajeni, stisnuti uza

zid stoje ukoeno, samo kretnjama glavanavjeuju, jedno drugome opasnost,nenadanu, blizu. Uprli su poglede kroz ravni

otvor razgrnutih grimiznih zastora to ih dijeliod dvorane i otvara vidik na hrastova vrata.

Zatvorena su, ali se kroz njih razlijeedvoranom lavlji glas mukarca:

- Radulo! Zatvori sve izlaze iz dvora, ni ivadua ne smije u moje odaje.

- Kraljevsko velianstvo, vrijedi li ta odredbaza grofa Enrica i vojvotkinju dou Isabellu?


4/1260


~ 3 ~

Ona se, dok nema kraljice na dvoru , smatra

njenom zamjenicom.

- Za njih vie nego za sve ostale, jedino princuIvanu slobodno je prolaziti.

Drhtavom hitrom kretnjom sastavi Isabella

razmaknuti grimizni zastor iza svojih i

Enricovih lea. Oboje se ustremilo, zatajilo,zadravajui dah. Njihov vid i sluh budno

straare.

S one strane zastora zakripe vrata, tekimukarevi koraci odzvanjaju podom, zautesagom svaki korak nevidljivog prolaznika

osjea Isabella u sljepooicama. Trza se i ne

die. Tamo ponovno zakripe vrata. Tiinomodaje vibriraju posljednji odjeci odlazeeg igube se hodnikom. U kutu kod prozora njih

se dvoje maknulo. Isabella prigne glavu

Enricu. U njenom je licu i aptuzaprepatenje:

- Enrico, jesi li uo? Svi izlazi iz dvorazatvoreni. Mi smo zarobljeni, ugroeni, kralj jeuao u trag!

- Nije mogao ui u trag niemu ape on.

- Netko je od kraljevih pristaa otkrio tvoje

namjere s princom?!


5/1260


~ 4 ~

- Velim ti nemogue!

- Nita nije nemogue na tome dvoru gdje je

svaka osoba kraljev ili kraljiin dounik.Enrico, reci to sprema princu? Reci, nevitlaj naim sudbinama, to kani uiniti?urno reci dok nas ovdje ne otkriju. No, to

je? Spremio si princu otrov, bode, ba ti?

-Ja? Ba nita, ali drugi.

- Svejedno, odgovarat e ti, ja, kraljica i svinjeni pristae.

- Odgovarat e samo Alfonso Borgia o kojemcijela Italija zna da svoj ma ne vue iz korica,nego iz otrova: mala ogrebotina i protivnik

pada u svemirski san!

Prepast joj se odrazi na licu, a apat dre:

- Zabranjujem, Enrico, zabranjujem u ime

kraljice!

-Ti titi prinev ivot? Priznaj, ljubi ga?!

- Zato me tako gleda? Zato blijedi? pita gaona osorno, ali paljivo pogledava njegoveruke to su grevito spremne guiti.

- To je dakle taj plan! Zato je tebe kraljica

poslala u drutvu princa prije nego ona

doe?!


6/1260


~ 5 ~

-Tie, Enrico, groznica trese tvojim razborom.

- Jao tebi, Isabella, pokua li zatititi prinev

ivot!Enricove eljusti zadru. Lice mu je zeleno.Isabella ukoeno zuri u mladia:

-Ti si bjesomuan -i korakne prema zastoru,ali je on uhvati za ramena.

Isabella se otimlje. On je vue natrag, uhvatinjene ruke i ona klone na pod.

Sagnuo se k njoj, ma mu strugne podom pazazvckne. I prijetnja i zveket orujaprenerazie Isabellu. Rumen joj iezne s lica.Uprla se bez daha. U oima joj strah. Zuri ugrimizni zastor iza kojeg osjea pogibelj.Iznenadni udarac s one strane vrata

zaprepasti oboje.

- Otkriveni smo!

tropot koraka s one strane. Netko hitro

prilazi ravno k njihovu zaklonu. Na rubzastora to dijeli prozor s dvoranom zabijeli seruka, grimiz se giblje. Na otvoru dvije zjenice,

dvije munje. Gusta duga utoplavanakostruena kosa obrubljuje lavu slinuglavu, kao da se iz grmlja pojavio kralj

praume. Debele velike usne ispod dugog


7/1260


~ 6 ~

jakog nosa, ire se u podrugljivi smijeak,prebojadisan ljubaznou:

- Mnogo ste sagrijeili, doa Isabella, kad nakoljenima molite oprotenje!

- Kralj, kralj - ape ona gledajui s izraajembijesa Enrica. Tek ova rije vrati mladomgrofu svijest. Sad i on zamijeti kraljevo

podrugljivo lice i pusti njene ruke. Brzo se

pridigla, blijeda, ustraena, a kralj se nastavirugati:

- Da je Zeus tako malo obziran na svojem

dvoru prema lijepim boicama kao ja premavama, doa Isabella, ne bi Bogovi imali

potomstvo!- Kraljevsko velianstvo, dola sam samopogledati kako su uredili odaju za doekkraljice. Spotakla sam se...

-To vas je moralo zadesiti preko u kraljiinomdijelu palae gdje ste preuzeli zadau ureditisvaku stvarcu prema elji vae sestre,kraljice!

- Upravo sam htjela onamo!

- I kao nekim udom zalutala je u moje odaje-podruguje se kralj i najirom kavalirskom


8/1260


~ 7 ~

gestom razmakne pred Isabellom zastor. Ona

se pokloni i poe prema vratima u hodnik.

- Ne ovuda, doa Isabella, na trijem ne smijenitko do veeri.

Vitekom gestom otvori joj kralj vrata uiroku odaju. Enrico pode za njom.

Kralj ih slijedi smijeei se. Kad je ostao

nasamu smijeak se pretvori u kletvu koja jepala s njegovih usana tino, oprezno. Onda sevrati u dvoranu iz koje je iziao. Tamo stoji

jak ovjek, pristar, u dugoj nabranoj doluni isvijetlim oima gleda kralja. On ga zovnepovjerljivo:

- Radulo, potri za njima i pripazi.Dvoranin hitro izie.


9/1260


~ 8 ~

BIANCA SFORZA

Polaganim koracima kralj prilazi prozoru.

Zagledao se u daljinu po kojoj je Sava

naarala nepravilne iroke zavoje. Mislikraljeve oito ne slijede njegov pogled, sijevajutanine oi, nemirno trepu neim to je okonjega, pokraj njega, u njemu samome. irokeuzdignute grudi diu se i sputaju kao da seu njima sukobljavaju i svladavaju velike

ustalasale snage. I prolaze asovi, tropotkoraka prekine njegove misli, obazre se. Pred

njim opet stoji dvoranin.

-Jesu li ono dvoje otili u novu palau?

- Zaustavili su se u blagovaonici i neto sesvaali.

- Zbog ega?

- Govorili su tako tiho da nisam uo drugonego samo usklik doe Isabelle:

"Zabranjujem!"

- Dakle, Napuljci neto nisu sloni? To jedobro! Jesu li zatim otili?

- Kad su htjeli krenuti dalje, doe im u susretgrof Alfonso Borgia. Tada se Enrico pokloni


10/1260


~ 9 ~

oni Isabelli i s rimskim plemiem otie usvoju odaju.

- A doa Isabella?- ini se da je htjela za njima, ali je spazilamene i ljutito ode u novu palau.

- Neto se izmeu Napuljaca rui. Pazi,Radulo, kad otvara dolje vrata u dvor,

pomno razgledaj da nikoga ne bude natrijemu. Osobito doa Isabella i Enrico. Nitkood njih ne smije vidjeti tko e doi.

Kralj poe odajom nekoliko koraka i upilji oiu okruglu pozlaenu kovnu plou na zidu.iljasta ipka pokazuje satove.

- Strahovito se vue vrijeme, teko ekam,Radulo!

- Doi e, velianstvo. Jo prije nego to senadate ublauje starac svog nestrpljivoggospodara.

- Idi i pazi!

Radulo otvori vrata, ali se odmah vrati.

- Kraljevsko velianstvo, biskup Filipec.

- Napokon, barem on. -I kralj poe u susretplavokosom mukarcu to ulazi u sobu.


11/1260


~ 10 ~

Dugoljasto lice puno je sunanih pjega, aliovo ne smanjuje prijatnost izraajanepravilnih mu crta. Nos mali, usne tanke,

oi modrikaste, nasmijeene, gotovo vesele.Vedrina podaje neto vjerno i iskreno njegovojdosta vrstoj pojavi.

- to je, Filipec? Tomo Baka nije s vama?

- Upravo se pozdravlja vani s princem. Ali to

to znai: sva vrata uvaju oklopnici. Svi suizlazi zatvoreni.

- Onog koga ekam ne smiju vidjeti kraljiinidvoranici. urite se, Baka- okrene se kralj. -Danas se vrijeme i ljudi jednako polako vuku-

ree mrko, pogledavi prema novom doljakukoji je sagnuo svoju okruglu vrsto utisnutuglavu u ilavi kratki vrat. Svjei rumeni zdraviobrazi odaju snanu muevnu dob. Sive oisu mirne, gotovo bezizraajne. Napadno seistie njegov nos, na vrku debeo i zavrnutprema gore. U prvi as pobuuje smijenost,ali iz njegove kratke ugojene ije, velike glave is vrka nosa ispoljava se neka opasnost.

Pogled navjeuje da je sav u vlasti svojevolje. Kralj stoji, uti kao predneim velikim ivanim. Njegova je lavlja glava nagnuta neto

naprijed i pogledom probija grudi svojih


12/1260


~ 11 ~

pouzdanika. Tada uini rukom kretnju otru,jaku kao da presijeca neku odluku:

- Filipec, jeste U obavijestili Bakaa o naojsudbonosnoj odluci?

- Kraljevsko velianstvo me nije odrijeiloutnje.

Trzaj kraljevih utih obrva pokazuje

zadovoljstvo nad odgovorom. Okrene se kTomi Bakau.

- Vas, uz Filipca i Varadija, smatram treimstupom svojih najvanijih odluka. Da vas dosada nisam obavijestio o velikoj i vanoj mojojosnovi uzrok je to ste za vrijeme mog

ratovanja u Bosni bili u Budimu. Tako sam sFilipcem i Varadijem izvrio velik i vaan inza daljnju budunost moga kraljevstva. Recitemi, ima li ovo kraljevstvo mnogo uzroka eljetida na prijestolju i dalje sjede potomci slavnog

Sibinjanina Janka?

- Puk ga je ovjenao pjesmama, sva Europaslavom, a vae velianstvo uvealo je slavusvoga oca pobjedom maa i duha. Nemadostojnije krvi da vlada na prijestolju ovoga

kraljevstva.


13/1260


~ 12 ~

- A ja nemam zakonitog potomka. Moj brak s

napuljskom princezom, koja je umna, uena iobdarena, ostao je neplodan. Ali krv mojeg

oca i moja tee u ilama nezakonitog mojegsina princa Ivana. Moj otac bio je junak, ja

sam se okrunio pobjednikom nad trojicom

najveih vladara, uvrstio ovo kraljevstvo, asada je moj ivotni san da moj sin ustali mojrod na prijestolju. Dao sam mu svjetsku

naobrazbu. On je grof Hunyadi, vojvoaLiptave, gospodar nad estleskih vojvodina.Obdario sam ga bogatstvom kojemu nema

premca u itavom kraljevstvu, a posjeduje iljubav svih koji ga poznaju. Je li tako?

- Da, velianstvo- potvrde Filipec i Bakaistodobno.

Jedina sjenka lei u tom to je nezakonit. Alizar bezbrojni vladari dananjeg doba nepotiu iz nezakonitih veza? Evo, moj monitast, kralj napuljski, nezakonit je sin.

Milanska vladarska obitelj imala jenezakonitog osnivaa dinastije, a temeljefrancuske burbonske dinastije poloio jenezakonit princ. Zato, dakle, da velikai neprihvate potomka slavnoga roda mojega?

- O tome su ve davno naistu svi prijateljivaeg velianstva ree Filipec.


14/1260


~ 13 ~

- A protivnici? Oni ute kad ja govorim oprincu nasljedniku. Ipak, kralj Matija hoe daprogovore. Hou da oni viu i kliku momesinu. A kliktat e kad uz mog sina ugledajuenu monu iz mone vladarske porodice.Znate li, Baka, koju sam odabrao? Sestrusada vladajueg kneza Ludovika Milanskog.

- Bianca Sforza! Ovo je velebna zamisao!-

usklikne Baka.- Jest. Ova e enidba uvrstitiprestolonasljedstvo mojem sinu. Pred vlauvezama koje one donosi sa itavim jugom isamom papinskom stolicom pokleknut enai gizdavi oligarhi, jer osim svega toga

donijela bi zarunica i zlata koje vie vrijedioligarsima od bojne slave moje i mojeg oca.

- Samo onima- primijeti Filipec- koji su sami

eljeli da uzmu ezlo u svoje nedostojne ruke.

- Zato sam, eto, s bojnog polja poslao svojeg

kancelara Varadija da ide na prosidbu uMilano.

- To je bilo mudro- primijeti Baka.

- Sudbina ovoga prijestolja ima se rijeitidanas, jer prosac milanske princeze pribliava

se Griu.


15/1260


~ 14 ~

Ovaj odgovor uzbudi oba kancelara. Ustanu.

Nisu mogli prikriti uzbuenje kao ni samkralj.

- Odgovor milanskog vojvode rjeava sudbinumojeg djela ree kralj. Moram priznati dakraljica nije sklona toj enidbi.

- Nije sklona?- zaudi se Baka.

- Kad sam bio u Bosni, kraljica mi je izBudima na bojno polje javila da nikako ne

pristaje na tu enidbu, neka sve to odgodimdok se mi ne sastanemo. Javio sam joj da ubezuvjetno odgoditi, ali sam odmah poslao

Varadija tajno u Milano; sumnjam da je i ona

nekoga poslala, isto tako tajno, u Milano.- Velianstvo- primijeti Baka -ako je kraljicatako opasni protivnik vaih osnova s ovomenidbom, zato niste sprijeili ili baremodgodili njen dolazak u Zagreb?

Kralj se nasmije malo ironino i rezigniranime smijekom:

- Vae rijei dokazuju da nemate zakonitihena. Kako da zabranim i ime da opravdamzabranu kraljici koja me nakon

osmomjesenog odsustva eli posjetiti da mi

estita na pobjedama, padne u zagrljaj, kako


16/1260


~ 15 ~

mi pie? Jo nisam ni znao kada u stii uZagreb, ve je kraljica poslala ovamo svojefirentinske graditelje da proire palau. Vidite,sam Firentinac Cellini pretekao je i avlanapuljskog, graditelja Cartellinija, a urbomizgradio po najnovijim nacrtima jedan dio

palae. Kad sam ja stigao, ve sam ovdjenaao sve pokustvo, gotovo sve namjeteno,tu dakle nema odgode.

Biskupi zaokrue dvoranu pogledom. Teko,bogato rezbareno pokustvo, skupocjeniuresi, debeli sagovi bili su dokaz kraljevih

rijei. Bakaeve mirne, bezbojne oi zaustavese u dubini dvorane gdje ispred purpurnog

saga stoji mramorno poprsje ene u ijim secrtama takmii ljepota s duhovnom snagom.

- Poslala mi je svoju bistu na poklon-

bezbojnim e glasom kralj.

- Mnogo je dirljive njenosti u tome daru-pohvali kancelar Filipec.

- I promiljene opomene koju ovaj put neuposluati. Moja je odluka jaka i nepokolebivapovisi kralj glas kao da se brani upliva tostruji iz mramornog kipa. Kraljica je poslala

ovamo i dou Isabellu, oito da uhodi

pregovaram li s Milanom.


17/1260


~ 16 ~

- To vie trebalo bi za kraljiina boravkaodgoditi prineve zaruke bude li odgovor izMilana povoljan- primijeti Baka.

- Strpljivost je valjana mudrost. Dosta sam se

njome koristio. Danas ne odgaam nita.Hou da jo za ivota vidim unuka i umrem suvjerenjem da ostavljam slavno ime moje

obitelji na prijestolju moga kraljevstva.

Kraljeve rijei prekine Radulo koji najavi:

- Kancelar Petar Varadi.

Sva se trojica trgnu. Kralj poe u sredinusobe, nestrpljivo prati polagane korake

mukarca koji ulazi u plemikom odijelu s

unakrst prebaenim platem. Da sakrijepitanje koje mu gori na usnama, kralj ponegovoriti.

- Dobro ste se odjenuli, Varadi.

I Baka i Filipec usjekoe oi u ozbiljno lice

prosijedog Varadija. Iz kraljevih oiju suklja istrepnja i nada, kao da rije tog ovjekaodluuje o njegovu ivotu i ne mogaviizdrati, naglasi:

- Govorite, Petre, to krae.

Suhonjava pojava potpuno odgovara

svjetskom odijelu. Nemirne crte lica,


18/1260


~ 17 ~

svjetlucave tamne oi i otvoreno elo pokazujuovjeka koji nema dara da se svlada. estokimu glas prodire dvoranom, kao da s nekim

otro raspravlja.

- Kratkoa je u mojoj poruci jedino prirodna.Vojvoda Ludoviko primio me sa svim

poastima koje dolikuju potovanju spramvaeg velianstva. Ja sam mu razloio da e

princa Ivana prema eljama naroda zapastiprijestolje ovog kraljevstva. Makar je kraljicajo mlada, a vi u snanoj dobi, oito nemoete oekivati potomstvo jer je prirodanjezino velianstvo liila majinske sree.

- Kako je vojvoda primio tu izjavu?

- Poalio je svoju roakinju, njezinovelianstvo kraljicu Beatricu.

- A kad ste izrekli prosidbu?

- Odmah se zanimao to bi bilo s princomIvanom u sluaju da kraljica ipak rodi sina.

Filipec i Baka ute gledajui kralja. Onuzdigne obrve i navue kotu ela da mu sekosa nadigla. Kancelar nastavlja:

-Ja sam tada izjavio da e mladi princ u tomsluaju biti okrunjen kraljem Bosne, zatim e

dobiti ast bana hrvatskih zemalja koja ast


19/1260


~ 18 ~

nije daleka od kraljevske asti; napokon damu ostaju jo i zemlje koje je osvojilo vaevelianstvo od Friedricha III. No, rekoh ja,porod se od kraljice ne moeoekivati nikako,unato znanosti svih kraljiinih lijenika.Konano, nakon devet godina braka nije serodilo nijedno dijete, nema dakle nade.

- Ne troite vrijeme suvinim stvarima-

opomene kralj.- Na to je vojvoda Ludoviko sazvao vijee svihlanova obitelji Sforza, tovie i kardinalaAscagnija kojem je vae velianstvo darovaloopatiju u svom kraljevstvu. Sutradan su me

opet pozvali, a vojvoda mi sveano izjavi...

Kralj se ustremi i trgne obrvama.

- Vojvoda izjavi da se smatra poaenimvaom ponudom i vrlo rado Biancu Sforzadaje za enu princu Ivanu.

Kao da je sunce sasulo na kralja sve svoje

svjetlo tako mu se lice razvedri. Uzdigao je

ruke stisnutim pesnicama kao da je ovog asanekoga potukao:

- Pobijedio sam!

- Ludoviko Sforza- nastavi Varadi - primio je

zaruni prsten koji je poslalo vae velianstvo


20/1260


~ 19 ~

u ime princa Ivana i predao mi prsten Biance

Sforza za princa. Osim toga alje vamLudoviko na dar 60 rifa najfinijeg firentinskog

zlatnog brokata i poruuje vam da jeLeonardu da Vinciju naredio neka odmah

izrauje sliku madone za vae velianstvo.alje i sliku mlade vjerenice.

Izvadio je iz velike kutije dragim kamenjem

obrubljeni portret i dragocjeni prsten. Kraljznatieljno gleda prsten, a biskup sliku.

- Ovaj nakit koji vjerenica ima na glavi i na

pletenicama neprocjenjiva je vrijednost. Na

vratu nosi najskuplji kamen, a sama haljina

vezena je od istog zlata i dragulja -objanjava

Petar.

- Kako je s mirazom? upita kralj svojeg

kancelara.

- Rekao sam vojvodi da princ posjeduje

etrdeset i osam imanja u Hrvatskoj i

Ugarskoj i est vojvodina u leskoj, na to jevojvoda Ludoviko odredio Bianci miraz od sto

tisua forinti u zlatu, ezdeset tisua uopremi, a etrdeset tisua u dragocjenostima.

- Moj sin dobit e najbogatiju vjerenicuEvrope- klikne kralj.- Petre, vi ste mi dananji


21/1260


~ 20 ~

dan pretvorili u sveanost. Dragi mojisavjetnici, mi smo dakle djelo...

U taj as uleti u sobu Radulo blijed izaprepaten:

- Velianstvo, princ Ivan tue se na ma sAlfonsom Borgiom!

Varadi naglo vikne:

- Velianstvo, smjesta zabranite princudvoboj, jer sam u Italiji uo strane glasove odvobojima neaka kardinala Borgie. On vuesvoj ma iz otrovnih korica.

Kralj malo oklijeva, ali strah u kancelarovim

oima stvori u njemu brz u odluku. Hitioizae iz sobe, pohiti hodnikom, pa kreneprema vratima koja vode u dvorite.

Osjeti najednom da se njegovo prijestolje lomi

i sva srea koju je malo as osjetio u svojimgrudima, pretvara se u crni oblak kroz koji

vidi bljesak maeva, uje njihov zveket. Stresese od uasa, digne ruke kao lavlje ape igromko vikne:

- Nijednog udarca vie!

Istodobno spuste borci maeve pred kraljem.Jednom je lice vedro, ponosito, drugome

iarano krvlju. Kralj se podupre rukama o


22/1260


~ 21 ~

pojas i priblii protivnicima. Mlaeg pogledaletimino, a pred starijim okrvavljenim sezaustavi:

- S kime se vi to bijete, grofe Alfonso?

Zauen zbog ovog pitanja, mladi okreneglavu prema kralju. Lice mu je obraslo

tamnocrvenkastom, lijepo njegovanom

bradom.

- Bijem se s princem!

- S mojim sinom pod mojim krovom! U ovoj

zemlji i na Griu smatra se sablanjivompovredom svetih obiaja ako gost trgne mana kuegospodara ili njegovu svojtu. Dakle,

kardinal, kad mu tojavim, nee nai pohvaleza va postupak.

- Bio sam neprijateljski izazvan.

- Tko vas je izazvao?

- Princ Ivan!

Kutrava se kraljeva glava okrene mlaahnomprincu vitka i snana tijela u skupocjenojsvilenoj odori talijanskog kroja.

- Ivane, kako si smio pozvati gosta na orujepod svojim krovom?


23/1260


~ 22 ~

- Ne bih to uinio, moj oe, ali kad gost tekovrijea...

Okruglo obrijano kraljevo lice planerumenilom:

- Vrijeati kuedomaina nije doputeno nesamo u ovoj zemlji i gradu nego mislim i

drugdje. Je li tako, grofe Alfonso?

- Nisam uvrijedio princa...- Kad on to tvrdi?

- Uvrijedio sam enu.

- enu- prihvati rije princ- o kojoj sam ja sasvojim tajnikom govorio.

- Dakle, uvrijedili ste mene.

Zaueni, neto malo vrebajui izraajkraljeva pogleda padne na princa i ostane na

njemu nekoliko sekunda. Onda kralj reepolagano:

- Da, naravno, tukli ste se bez oklopa, bezvizira. Ovako se doista bije mlade za onu zakojom im vri krv. Koju to enu, Alfonso, takoljubite da ste se za nju pobili?

Mladi plemi ne daje odgovora,

- Ivane! Koja je ena bila uzrok sukobu?


24/1260


~ 23 ~

I princ i njegov protivnik ute.

- Dakle, vee vas rije? Dobro.- Kralj zaokrui

pogledom.Iza mladog princa spazi treeg mladiato jouvijek stoji s golim maem i slua. Oito jestariji od mladog princa, vii, vri, neobinocrna i gusta kosa pada mu u prirodnim

valovima na vrat. Crne njegove oi mirnim

sjajem izdravaju kraljev izazov. Kralj mudobaci upit tonom zapovijedi:

- Damire! Tko je ena radi koje su se tukli?

Mladi pristupi blie kralju, pogleda gasvjeim mladenakim pogledom:

- Onaj kojeg je preslavni ma vaegvelianstva posvetio vitezom ne moe daposijee zadanu rije da e uvati asno imeene.

Odgovor je izrekao vrsto, odluno, s

metalnim zvukom glasa. Neto je zatitralo ukraljevim oima, ali ih je odmah skrenuo smladia svojim dravnicima:

- Oglasite mladoj gospodi na dvoru, ovim

ovdje i onima koji e doi s kraljicom dazabranjujem svaki oruani sukob. Neka

graani Zagreba ne misle da se mlada


25/1260


~ 24 ~

gospoda na mojem dvoru razbijaju poput

sredovjenih trubadura! Neka ne misle da ihkralj ne zna pametnije zaposliti.

Nakon tih rijei opet se okrene prema mlaimprotivnicima:

- Spremite maeve u korice, izvucite izknjinice umne knjige da naoruate svojemozgove znanjem. A vi, gospodine Alfonso,

znajte: neu tedjeti ni svojeg sina najotrijimukorom zbog dvoboja.

Alfonso se nakloni i poe u dvor dok je kraljostao sa svojim dravnicima u tihomrazgovoru. Princ uhvati ruku mladia to je

netom kralju uskratio odgovor:- Hvala ti, Damire, to nisi kralju otkrio ime.

- Znao sam da bi planuo gnjevom protiv one

za koju ste izloili svoj ivot.

Obojica se najednom trgnu osjetivi na sebi

kraljev pogled. Trenutak, i kralj pokaeFilipcu Damira:

- Ovaj mladi moj vitez koji umije mudro

izmicati odgovor svojem kralju neka odsele

vri slubu na kojoj pograninoj tvravi. Bite mu od koristi ako naui zapovijedati

posadi. Sutra u zoru putuj, mladi vitee.


26/1260


~ 25 ~

S ovim rijeima kralj krene natrag u palau.

Slomljeno, gotovo oajno, zuri princ u Damira

kako slomljen ostavlja dvorite.* * * * *

U dvorani za vijeanje ekao je valoki biskupPetar Varadi kralja.

- Varadi- ree kralj- tu na stolu lei zaruni

prsten i slika lijepe vjerenice, a princ se bijeza neku meni neznanu enu koja moerazoriti sve moje osnove. Moram je pronai iunititi!

- Nee biti opasno- umiruje Baka kraljevuzabrinutost- Oito je bila tek viteka dunostda se bije.

- Hoete li to ustvrditi i onda ako ta enapripada kraljiinim dvorankama?

- Velianstvo, nijedna nije tako neobinolijepa da bi mogla biti opasna.

- Ali je svaka od njih duhovna ki kraljice,prodahnuta novim preporodnim odgojem

petnaestog stoljea. Takve su ene opasnostza mua.

Nesvjesno preleti kraljev pogled preko

mramornog kraljiinog kipa. Biskupi se


27/1260


~ 26 ~

potajice pogledaju, na to Filipec tihoprimijeti:

- Kad bismo mogli doznati ime te ene, odmahbismo mogli prosuditi njene opasnosti.

- Kako doznati ime?- upita Baka. PetarVaradi odvraa:

- Princ i njegov dvoranin Damir odrat e

rije, Alfonso Borgia svakako bi tajnu prodao,naravno uz trostruku cijenu.

Nekoliko puta proao je kralj dvoranom izamrmljao:

- Da mi se tu upletejedna ena? Ne. Otkrit uje. Ako se nalazi u kraljiinom dvoranstvu,neka ide na pokoru u samostan!

- To je dobra misao, velianstvo- pohvaliFilipec- jer ako princa zahvati ljubav, izgubit

e prijestolje!

Na posljednje rijei kralj se obazre:

- to vi to priate? Kakva ljubav? Ludorija.Vitetvo su sanjarije mladosti! Sad je tuprsten. Tu je vjerenica, a moj e sin slijeditisvojeg oca.

Petar se upre u stol:


28/1260


~ 27 ~

- Velikoj vaoj osnovi, velianstvo, ne prijetitekom opasnosti nikakva druga ena osimkraljice.

- Kraljiin otpor sada vie ne moe nauditimojoj osnovi. Bit e moda neugodnih dana zamoj kuni mir, ali nikako opasnih po mojekraljevstvo. Ali to ste mi vi, Petre, rekli? Kadsu mi najavili dvoboj, govorili ste upravo o

nekoj novoj, vanoj zapreki- i pritom pogledasuhonjavog kancelara kao da se ve sadazbog ove njegove objave na nj ljuti.

Varadija ne smete prigovor i odmah prihvati

rije:

- Dopustite, velianstvo, da podsjetim na ovo:mi smo uglavili da e ova enidba s bogatomneakinjom toliko monog Ludovika osigurativaem sinu prijestolje. Ustanovili smo da esamo ovo rjeenje prestolonasljedstva biti nasreu kraljevstva. A kad se taj ne bi izvrio-bilo bi vaem sinu prijestolje ugroeno

- Zato opetujete to smo ve davno utvrdili?

-Jer hou da pitam vae velianstvo: to ondaako netko uistinu sprijei ovaj brak?

Sva je kraljeva pozornost skrenula k Petru.

- Vi nekoga okrivljujete veleizdajom?


29/1260


~ 28 ~

- Ne, velianstvo, samo utvrujem da ekraljica ovo vjenanje sprijeiti.

Kralj se tako otro okrene da mu je mazveknuo udarivi o pod.

Baka i Filipec stadoe prosvjedovati:

- To kraljica nee uiniti Kako to smijetespominjati? A kralj otro vikne:

- Petre, vi nemate uporita za ovu tvrdnju!- Velianstvo, imam!

Kralj i njegova dva savjetnika stoje naprotiv

Petru. U oima Filipca lei pitanje, uBakaevim Ljubopitnost, u kraljevim sumnja,

ali on zapovjedi:- Razjasnite!

- Velianstvo, prije nego sam krenuo uMilano, naloili ste mi neka poem kraljici uBudim i uvjerim je da ste odgodili ovu

prosidbu dok se s njome ne sastanete. Tada jeona izrekla ove rijei: "Dok sam ja iva, ovo sevjenanje nee obaviti."

mirei, zagleda se kralj u mramorni kraljiinkip. Baka i Filipec kao da nijemo dojavljujuneto to samo oni razumiju. Petar Varadi

gleda ravno u kraljevo naoblaeno lice.


30/1260


~ 29 ~

U tiini se uje samo pritajeno teko disanjekraljevih irokih prsiju. Samo nakon nekolikotrenutaka Varadi je nanovo zapoeo.

- Upozoravam da kraljica nije ena koja izrieisprazne prijetnje. U svoje odluke ulae sve, au ovu ak i svoj ivot.

Jo vie zamire kraljeve oi, sve dublje roneiu sablasnu sumnju koja obavija kraljiin

mramorni kip.

Filipec mahne Varadiju da uti, Baka povueprste po debelom vrku nosa kao da mu jeonamo sjela muha, dok Varadi tvrdokorno i

estoko nastavlja optubu:

- Kako, dakle, kraljica svoj ivot stavljazaprijekom ovoj enidbi o kojoj ovisisamostalnost i srea drave, bjelodano je danjezino velianstvo nuka na to neki velikimoni razlog koji je isto tako opasan kao tobi bilo opasno izvoenje njezine prijetnje!

- Razlog? -opetuje Matija vjeto svladavajuivalovlje svoje estoke udi, a Varadi drugi putponavlja.

- Razlog da taj ne moe da se sakriva uprirodnom neprijateljstvu to ga kraljica kao


31/1260


~ 30 ~

maeha osjea prema sinu neke druge enekoju iz prolosti smatra svojom suparnicom.

- O tome ni rijei! -prekine kralj mrkogovornika. No ovaj nastavi svoju prvu misao:

- Ne moe biti razlog ni taj da bi kraljica imaladrugu vjerenicu, jer radi nje ne bi ona mogla

izrei onako izravno povieno i strano onevelike sudbonosne rijei: "Dok ja ivim, ova

enidba nee se obaviti." Taj je razlog, velim,goleme vanosti, i to ne samo za nju. Kraljicae dakle u interesu svojeg razloga izvritiprijetnju i sprijeiti vau osnovu.

- Ne moe ona sama protiv svih nas!- naglasi

kralj.- Velianstvo ako kraljica nije sama?

Varadijev upit sijevne kao iskra. Kraljeve

nosnice se raire.

- Tko bi je mogao pomagati protiv mene,

recite, Petre?!- Domai vai neprijatelji!

- to je to? Ovo zvui kao urota? -zaotri kraljsvoj glas i opet stegnu kou niskog ela, akosa mu se nakostrijei kao ulava koji osjeapogibelj. Ova kretnja ela, vazda siguran znakteke kraljeve uzbuenosti, inila se sada


32/1260


~ 31 ~

opasnom. Baka i Filipec ute i sluaju, aMatija pita:

- Petre, opet vas pitam: ime opravdavateneuveno smjele optube?

- Dokazima!

Neto ledeno preleti kraljevim tijelom. Stresaose kao od hladnog zapuha.

- Ovamo dokaze! Govorite!

- Govorit u. Ponajprije, njezino vas jevelianstvo obiavalo slijediti na ratite. Prava

je srea to je ovaj put kraljicu sprijeilabolest da na pobjedonosnom putu prati vaevelianstvo, pa su u vaoj odsutnosti izBudima dolazili kraljici neprestano u posjete

vai zakleti protivnici ...

estokom kretnjom i glasom javi se sadaTomo Baka:

- Petre, vi okrivljujete kraljicu da uruje s

kraljevim protivnicima?

- Ne- otkree Petar Varadi a lice mu jepreliveno vatrom- ja odluno tvrdim ovo:kraljevi su neprijatelji doznali da se kraljica

protivi enidbi princa s Biancom Sforza. I bazato su se pribliili k njoj da je u tomnezadovoljstvu i otporu hukaju ne bi li


33/1260


~ 32 ~

kraljici pomogli sprijeiti enidbu koja imaosigurati prijestolje princu Ivanu, sinu

kraljevom!

- Vaa vrela ud moda vas je zavela na krivezakljuke- delikatnim glasom pokua sadaFilipec.- Ne mogu vjerovati da bi se kraljevi

protivnici uope usudili pribliiti kraljici iponuditi joj usluge protiv njezinog uzvienog

mua. A kad bi se usudili, ona ih ne bi niprimila

Ovaj dijalog pratio je Matija s napetom

pozornou, paljiva Promatrajui lica svojihsavjetnika.

- Jest, krivi je zakljuak- pomogne Baka, aPetar jo otrije nego dosada naglasi:

- Nema krivog zakljuka gdje je jasna rije.

- Koja rije?- trgne se kralj

- Rije oligarhijskog velikaa Banffyja!

- to je rekao? Kome je rekao? Izjasnite se,smjesta!

- Hvala velianstvo, da ste me na to pozvali.Kad sam bio prije polaska za Milano u

Budimu, susretnem na trijemu mramornih

stupova Banfyja. On mi je tada rekao ovo:

"Uinili biste veliku uslugu kralju kad biste ga


34/1260


~ 33 ~

odvratili od namjeravane vjeridbe s Biancom".

Ja sam na to odgovorio: "Uinit u to ako mipriopite razlog koji vas i kraljicu vodi protivove enidbe". Banfy mi odgovori vrlo znaajnoi poluglasno: "Razlog ete saznati ako seprikljuite kraljiinoj stranci i njenoj osnovi".Dakle, velianstvo, ovdje iz ovih rijei jasno je:kraljica i oni, to je skupina, stranka, tabor,

jedno posebno stanovite u ovom kraljevstvu,a ja evo, tvrdim: ovo njihovo stanoviteje onajvaan razlog to nuka kraljicu da se opire tojenidbi, u koju vae velianstvo stavljazajedno sa svojim prijateljima sve nade za

buduu slobodu ove drave.

Baka i Filipec gotovo su skamenjeni, ute igledaju kralja. I on uti. Okruglo lice kao dase nabralo.

Nakon munih asova utnje kralj pogledasvojeg kancelara Varadija. U tom pogledu leineto duboko kao sakrivena strepnja pred

istinom.

- Ali tko, tko -nestrpljivo e kralj - tko su oni?

- Svi oni koji su htjeli da obore vaevelianstvo i dovedu na vae prijestoljeekogkralja Vladislava. Vi poznajete sve! Svi oni koji

su prigodom sklapanja mira s Vladislavom


35/1260


~ 34 ~

iskazivali mu naroita prijateljstva, obasipaliga toboe kao gosta pretjeranom ljubaznou.

Naslonja u kojem je sjedio kralj zastruepodom. Gurnuo ga je naglo listajui, ondastresao svojom lavljom glavom.

Njegovo svladavanje bilo je oito na granicimogunosti. Ipak ne ree nita, nego poe udrugu odaju kao da eli svoje raspoloenje

oteti njihovim pogledima.

A kraljevi savjetnici ostali su sami. Baka sesagne preko stola kancelaru Petru:

- Vi uvijek nastojite nekim velikim otkriima opogibeljima pokazivati kralju svoju osobnu

vjernost! Nadate se, moda, kardinalskomklobuku?

- Gospodine, mene je kralj podigao od gladna i

bosonoga mladia do svojeg kancelara. I,znajte, moj put od bosonogog siromaha do

biskupa bio je neko mnogo krai nego to bibio danas od biskupa do kardinala. Govorio

sam kao poten ovjek i ne spadam u redonih kraljevih pristaa koji mu dokazujusvoju vjernost time da istinu taje!

- Imenujte -razbjesni se Baka- koga mislite?

- Nije od potrebe kad se sami javljaju!


36/1260


~ 35 ~

-Tiho. Kralj se vraa- upozori Filipec.

Iz druge odaje uju se kraljevi koraci. Ulazio

je pognute glave, zamiljen. Zaustavio seravno pred Varadijem i pogleda ga prodorno:

-Jeste li svjesni koliki ste poar zapalili?

- Kraljevsko velianstvo, vi ste moj sudac. Mojivot pripada vama, a moja savjest meni!

Prema vama i prema njoj izvrio sam, eto,svoju dunost.

- Nita ne povlaite!?

- Ni jedne rijei.

- I promislili ste o posljedicama?

- Jesam: kraljica e sve saznati, a ja uodgovarati njoj i vama. ivot je veliki dar, a jaga dajem za jednu jedinu misao: da ovim

kraljevstvom zavlada va sin Ivan Korvin.

Kao da je ovaj odgovor kralja ublaio, ali ga

nije smirio. Pribliivi se korak svojimpouzdanicima, neobino tihim glasomzapone:

- Nakon svega ovoga vjeridba mojega sina

treba da ostane i dalje tajna kao da se nitanije dogodilo. Spremajte se na svean doek

kraljice. A kad bude u Zagrebu, saznat u koji


37/1260


~ 36 ~

je razlog vodi protiv prineva vjenanja i, jesuli je nahukali protivnici. Nadam se da ekraljica uvaiti moje osnove i svoje bilo kakverazloge podvri dobrobiti drave.

Svi su utjeli. Kao da nitko od njih, pa ni samkralj, ne vjeruje toj nadi.

Odmah nakon toga kralj pone poslovno:

- Sada, Petre, pozovite s Medvedgradamilanskog poslanika da mu priopimo zarukemojeg sina s Biancom. Valja rei danvjenanja, a onda oekujem vas, gospodo, kveeri. Vi, Petre, preodjenite se i nastupiteodmah u svoju slubu. Treba da dademo

odgovor poslanicima Venecije koji ovdjeekaju ve dva tjedna. Osim toga svakako jotreba da spremimo poslove za hrvatski sabor.

Sva se trojica udalje iz sobe.

Kralj je pozvao svojeg dvoranina i, naloi mu:

- Radulo, dozovi mi ovamo princa! Hitno!* * * * *

U naslonjau na barunastom jastuku sjediprinc Ivan. Pred njime lei otvorena knjiga saareno obojadisanim i zlatom obrubljenimslovima. Tamne mladieve oi uprte su iznadknjige nekud u neizvjesnu toku iroke odaje.


38/1260


~ 37 ~

Njegovo ovalno lice izraava duu vjenobudnu, ushitnu i svijetlu. Samo to tusvjetlost sada prikriva alost poput prozirnekoprene, a princ kao da jedva eka odbaciti jei nai negdje oduka,

Modri se zastori rastvorili. U sobu uemladiu odori dvoranina. Njegov je haljetak kratak

do ispod bedara i otkriva vitkost pojave.

Princ mu skoi u susret i uhvati mu ruku:

- Damire! Ti e uistinu sutra otii?

- Kralj je odredio!

- Zato? Nisi nita tako strano skrivio da bimi smio oteti tebe kojeg mi je u djetinjstvu

odredio drugom u igri! S tobom me pustio

odrasti, dakle zna nae gotovo bratske veze.

- Da, bili smo vezani lijepim vezama i

osjeajima- ree mladi dvoranin turobno.

- Bili smo jedna misao- klikne princ ogoreno

-jedna radost, jedna tuga. Sad da ostanempotpuno sam?

- Ostaju vam kraljevi prijatelji!

- Svi oni ne mogu nadomjestiti tebe. S tobom

sam jedinim smio govoriti kao sam sa sobom.

Osjea li to to znai?


39/1260


~ 38 ~

- A to gubim ja kad me dijele od vas?

- Ne, Damire. Ne moe ti osjetiti isto to ja,

ne moe, ti ima majku, moe sklonutisvoju glavu na njezina koljena, moe joj reisve. A meni su je oteli, ja sam posve sam.

- Ostavite ove tune misli danas.

- Danas. Ba danas. Nikad nisam s takvim

osjeajem straha mislio o svojoj majci kaoovaj as kad sam saznao da u izgubiti tebe.Sad mi se ini kao da mi ponovno otkidajumajku. Gleda me, Damire, kao da nerazumije!?

- Kako ne bih razumio. Ta ivjeli smo kao

braa.- Vie, Damire, mnogo vie! Meu braommoe vladati mrnja, ali ono to nas vee nemoe biti bez duboke sklonosti. Ali ti neznadati ime onome to nas je vezalo oddjetinjstva do danas. Gledaj, itaj, neka kaeova knjiga starog mudraca. itaj to mudriLelije pria starcu Scevoli. Mora to uti dabude na istu. Sluaj.

''Vie je od roda prijateljstvo. Prijateljstvo jesklad svega boanskog i ovjeanskog s

odanou i ljubavi. Osim mudrosti


40/1260


~ 39 ~

prijateljstvo je najvee dobro to su gabesmrtni bogovi dali ljudima. Nita nijedivnije nego meusobno uzvraanje odanosti.to je slae nego imati nekoga s kime smijegovoriti kao sam sa sobom? Kako bi

strahovito bilo podnositi nesreu kad ne biovjek imao onoga tko trpi tvoju nesreu vieod tebe samoga..."

Princ je itao ganuto i onda pogleda svojegdruga:

- uje li to, Damire? To je vezalo naeprijateljstvo, isto i veliko. Mogao sam govoritis tobom kao sam sa sobom kad mi je srce

stisla bol i samoa za prognanom majkom. Ti

si smio da pria meni svoje radosti kad si sevraao iz zagrljaja svoje majke. Ti meniradost, a ja tebi tugu. Kliktao sam s tobom u

tvojoj srei, a ti si plakao sa mnom nadmojom boli. Ti zna to je milota majinedrage ruke. Ti si jedini imao srca plakati sa

mnom, nada mnom, pastorkom kraljice, eneoca mojega! To je bilo tvoje prijateljstvo.

Crnokosi mladi pogleda princa raznjeenimpogledom svojih poput ugljena crnih oiju iodvrati:

- Prine, ja sam to znao ve odavno!


41/1260


~ 40 ~

- Ti si znao? Da, ti si stariji, mudriji, mirniji

od mene, vie misli. No, zato mi nisi o tomgovorio?

- Mislio sam: ne smijem govoriti o prijateljstvu

princu!

- Rekoh: nema razlike roda tamo gdje su srce

i duh jednaki- usklikne Ivan s punim

uvjerenjem.

-Tako vele stari mudraci, i rimski i grki, kojisu nas uili, a mi ih slijedimo nesvjesno. Jernae je prijateljstvo nastalo u jednakosti srcai duha. O, boe, to je to uinio moj otac?Kakva e biti pustinja moj ivot kad nitko

nee sa mnomplakati, nitko nee u daljinu samnom traiti i oplakivati moju majicu.

- Plakat u vama i daleko od vas.

- uj, Damire kad sunce odmakne od zemlje,zrake joj ohlade ...

- Ali sunce nema duu da je ostavi zemlji kaoto ja ostavljam duu svoju vama!

Princ skoi k svojem drugu pa ga uhvati zaramena:

- Ostat e mi prijatelj?

- Do smrti. Zaklinjem se na svoju majku.


42/1260


~ 41 ~

- Damire, i ja se mogu zakleti tebi na svoju

majku da u ostati s tobom u vjenomprijateljstvu

- Gledaju se okom u oi. U pogledimanjihovim lee duboke uspomene zajednikihdana od djetinjstva, lijepe mirne radosti pune

sunanih i bezoblanih dana.

Oba prijatelja prue ruke.

- Vjera je tvrda, Damire!

- I vjena, prine!

- Prijateljem hou da me zove i samoimenom, kao ja tebe,

- Va otac je kralj,- Ali moja majka nije kraljica, tovie nije niplemkinja, ali mi je majka, a to je vie odplemkinje i kraljice. Htio bih jo s tobomgovoriti o svojoj majci. Kad ode, nitko neevie imati odvanosti da slua boli sina.

Jedva doree princ, kad Radulo otvori vrata inajavi:

- Kraljevsko velianstvo eli govoriti sprincom.

- Moj me otac zove. ekaj me, Damire, ovdje!


43/1260


~ 42 ~

Kralj Matija stoji pred kipom kraljice Beatrice

I gleda nijemo neobino lijepo visoko elo,visoko urezane obrve, lijep ravan nos ini seukoen snagom volje. Bradica vrsta, jaka ikruta. Usne pune, neto izboene, s crtomkrajnje dosljednosti. Kralj Matija promatra

mramorni kip kao da u njemu neto istrauje.

- Kraljevski moj oe, vi ste me zvali?

Na taj se glas kralj obazre. Ne kae nita,samo promatra svojeg sina, uspomenu svoje

nekadanje mladosti, dvojnika njegove vlastitepojave, ali mnogo uljepane.

Kose prineve nisu ute, nego tamnosmee,

crte lica ublaene, gotovo mileNasuprot kraljevim otrim crtama. Kos i usneumanjene, oi tamnije, a po gled topliji,svjetliji i pun vjere. Pogled proet slavenskomblagou.

- Da, pristao si, Ivane. Dapae, lijep. Samoova blagost na tvojem licu, ova tvoja

slavenska blagost jako me zabrinjava.

- Kraljevski moj oe, ovu slavensku blagostimam sigurno od svoje majke.

Naglasio je neobino ove dvije posljednje

rijei, ali bez obzira to ga je oito htio


44/1260


~ 43 ~

izazvati, kao da kralj nije uo ili se inilo dane uje, nego slijedi nastavljajui neprekinutumisao:

- Ne dao bog da se u toj blagosti skriva

podatljivost.

- To je svojstvo glupih i slabih ljudi, moj oe,ja u sebi ne znam ni za jedno ni za drugo.

- Znam da je tako, jer slabost i podatljivost nebi mogao batiniti od oca svojeg, ni od djeda.

- Ni od majke!

- Meutim- nastavlja kralj prelazei prekoprineve primjedbe -zasluio si ukor. Sinkralja Matije neka sprema ma svoj za

Turina, a ne za kakve svoje ljubovce.

- Kralju, molim vas da potujete ensko bieza koje je va sin imao viteku dunosttrgnuti oruje.

- Ne krije li se pod vitekom dunou i nagon

srca?

- Varate se, oe.

- Ako je tako, onda te to ne moe sprijeiti dasvojem ocu kao posluan sin kae ime teene.


45/1260


~ 44 ~

- Svakoj u zapovijedi udovoljiti, samo ovoj nemogu.

- Vitetvo te resi! Da, to mi se doista svia,sine. To dokazuje da posjeduje mojesposobnosti! Ali, Ivane, zato mi taji tu enu?Obeavam ti da joj neu uiniti nita naao.

-Jeste li vi, oe moj, u svojoj mladosti uvaliime ene za koju ste osjetili toliko potovanje

da ste je morali zatititi od pogrda drugih?

- Moj ivot bio je rat i borba, a nikad ena.

- Valjda ste ljubili moju majku?

Kralj ne trepne okom, samo hladnim glasom

nastavi:

- U tvojem licu, Ivane, itam kao da midovikuje: emu, oe, lutamo po enskomlogoru, kad si me sigurno zvao radi vanijihposlova. I pogodio si. Sjedni i sluaj.

Princ nije sjeo.

- Trideset godina gradio sam kraljevstvo

maem i umom. Slavom i sjajem okruio samsvoje prijestolje. Ostaje mi jo jedno djelo: daosiguram prijestolje tebi.

Mladi princ sagne glavu.


46/1260


~ 45 ~

- Digni je, sine, visoko je digni, ponosno gledaj

na prijestolje koje sam ti naumio ostaviti. A

da ga osiguram, ja sam te sine, vjerio.

U prinevim oima kao da se budi nekoiznenaenje.

- Da, sine moj, ljepotica Bianca Sforza,

najbogatija vjerenica Evrope, bit e tvoja ena.Vojvoda Ludoviko alje ti prsten i njenu sliku.

Danas je tvoj i moj dan!

Iznenaenje u mladievim oima prelazi uplahu zbunjenost.

- Moj ivot, moja starost i moja smrt vezani sus ovim brakom. On me liava najvee brige i

prua mir. Od ovog asa si vjerenik!- Da, oe moj.

- I ne klike od radosti? Dakle je ipak nekazadrla u tvoje srce? Opominjem te, budno se

uvaj.

Princ ne odvrati. Zjenice mu se smanjuju.

- to je? Tone u nekoj, dalekoj zamisli?

- Ne znam. Do malo prije bio sam slobodan

mladi, a sad na putu u brak. Mnogo je to,oe, mojoj bezbrinoj mladosti.


47/1260


~ 46 ~

- U tebi nema lai, govori istinu, ali tko znato se skriva na dnu tvojeg srca?

Polako spusti princ glavu, ali je opet digne ipogleda kralja otvorenim pogledom.

- Nisam nikad istraivao svoje srce.

- Nisi? Znaj, kad trgnemo ma za enu, ondamoe biti samo dvoje: ili tu enu posjedujemo

mi, ili ona posjeduje nas!- Nita od svega, oe.

- Pazi, sine, ene nas posjeduju, a da mi to ine mislimo.

Zapanjenost se pojavi u Ivanovim oima.

- Kaem ti, Ivane, danas ovo: jao enama kojebi stale na put mojoj volji, mojoj osnovi. Ti si

vjerenik Biance Sforze i time je sve svreno.Samo o tome jo sada ne zna nitko od trojicemojih savjetnika. I pred kraljicom to ostaje

tajna jer ona nije sklona Bianci. A sad

priekaj tamo u odaji dok te opet zovnem.

Polagano se udaljavao princ u drugu odaju.

Kralj izda nalog svojem dvoraninu da dovede

Alfonsa Borgiu. ekajui, stao je k prozoru izagledao se preko grike utvrde.


48/1260


~ 47 ~

Radulo uvede visokog Alfonsa Borgiu. Glava

mu je povezana svilenim rupcem.

- Vaa je srea, grofe, da sam poslanike nasvojem dvoru smjestio na Medvedgradu. Tako

nisu vidjeli kako se neak kardinala Borgie,papinskog kancelara, bije s

prestolonasljednikom. No, mladi moj

prijatelju, u znak oprotaja izdao sam nalog

da nitko ne govori o sukobu, nego da ste seobjesni ogledali na maeve s princom,naprosto ogledali u igri! Mladenakonadmetanje i nita drugo. To ete lakepodnijeti nego gnjevni kardinalov ukor. Ja

sam, naime, odluio da o tome nita ne javim

kardinalu, pa ni kraljici. Jeste li zadovoljni?- Hvala, kraljevsko velianstvo.

- Ovo je potrebno i radi nje.

- Radi nje? To nareuje velianstvo?

- Lijepu enu duan je tititi i kralj.

- Dakle je lijepa?

- To vi pitate mene? -nasmije se kralj

suspregnuvi svoje uenje- Dobro sepretvarate kad se inite kao da ne znate kakoizgleda ena ija vas je ljepota prisilila da se

za nju bijete.


49/1260


~ 48 ~

- Velianstvo, uistinu ne znam kako izgleda.

- Moete mi to sasvim tono razjasniti.

- Bio sam s Enricom u njegovoj odaji i tamosmo razgovarali. Odvie je bilo sparno. Neznajui vaih zapovijedi da nitko ne smije izpalae, izaao sam na dvorite gdje je etaoprinc sa svojim pratiocem. Poao sam premanjima i naiao na njih dvoje u razgovoru. Tog

asa princ je upravo Damiru izgovorio: "Ni ukreposti njoj nema ravne", a ja, onako po

obiaju naih plemia u Rimu, dobacim:"Tako mi asti, ja bih je ve u prvom mrakuodvabio u svoju lonicu!" Princ plane i trgnema, za njim i njegov plemi. Nisam imao

kada ni da se izjasnim, ispriam zbogprimjedbe, i ve smo nasrnuli jedan nadrugoga.

- Dakle, sad mi je jasno, grofe. Da ste slutili o

kakvoj su visokoj linosti govorili uistinu nebiste bili ono primijetili, nego duboko

pokleknuli.

- Velianstvo!? Ja sam dakle uvrijedio visokugospou? Uistinu sam zasluio da meprognate!

- Da, poinili steveliko zlo. Ipak, uvaujem da

niste znali o kojoj se gospoi govori, a to jo


50/1260


~ 49 ~

vie iziskuje da nitko ne sazna o dvoboju,osobito kraljica, jer njen sud ne bi bio tako

obziran.

Gotovo prestraeno grof stade moliti:

- Kraljevsko velianstvo, moja je obijesttekokanjena. Molim oprotenje i milost da mojeuvredljive rijei ne budu ni pred kimespomenute.

Kralj poprimi vrlo strogi izraaj, ali ga ublaimilostivim tonom:

- Ne bojte se, odvie potujem kardinalaBorgiu, prijatelja kraljiine obitelji. Dakle: nijese nita dogodilo! Priekajte as.

Poe k vratima, otvori ih i zovne princa. Ovajue. Kralj zapovijedi:

- Pruite jedan drugome ruku.

Neto oklijevajui, princ Ivan poslua oevuzapovijed.

- Sad je sve u redu! Grofe Alfonso, moetesada otii kamo vas volja. Moja zapovijed dase nitko ne makne ispod krova opozvana je!

Alfonso s dubokim poklonom ostavi kralja sa

sinom nasamu.


51/1260


~ 50 ~

- Njegova su usta estito zabravljena- nasmijese kralj -dakle nita nije bilo, ve samo bojnaigra. Oh, o kakvim glupostima esto ovisevelike osnove dravi! A sad, Ivane, elim dana dvoru bude veselo. Ne elim tvojezamiljeno lice!

- Ne moe meni biti veselja, oe, dok neoprostite Damiru.

- Smion si danas. Darivam te prijestoljem inajbogatijom vjerenicom, a ti svemu

pretpostavlja nekog plemia iz Turopolja?!

- On mi je vjeran prijatelj!

- Ciceron je rekao: "Koliko ima ovaca toliko

prijatelja."

- Jer Ciceron nije imao osjeaja, nije mogaodrugo nego primati ovce.

- itao si stare mudrace.

- I naao istinu!

- Moda zadruge. Moja je dunost, sine, da tipredoim teku tragediju moji obitelji: nitkood mojeg plemena nije imao vjernog prijatelja.

Ova sudbina eka i tebe, Ivane. Zato, nevjeruj nikome!

- Damiru vjerujem kao sebi!


52/1260


~ 51 ~

- Hoe li dokaza da si zaslijepljen!?

- Hou da se uvjerite o protivnom.

Odmah pozove kralj Radula i naloi nekadovede Damira.

- A ti, Ivane, izii u drugu odaju. Ostavi vrataotvorena, a zastor povuci i pomno sluaj toe se desiti.

Princ se sakrije iza debelog zastora susjednedvorane. Kad je uao Damir, sa zanimanjem,promotri kralj mladievu pojavu.

- Lijep vidik enskim oima- ree kralj. -Moda bi koja od njih pola s tobom utvravu?

- Velianstvo, ne poznajem nijednu koja bi meslijedila ni u kneevske dvore!

- A ipak si za volju ene uskratio pokornostkralju?

- tititi ast ene i pokornost kralju jednakosu dunost potenog mladia.

- Poto si izvriodunost prema asti ene danisi izrekao njezino ime pred svima u

dvoritu, izvri sada drugu dunost. Recikralju okom u oko: tko je ena za koju je sin


53/1260


~ 52 ~

moj trgnuo ma? Za nagradu oprostit u ti daide u tvravu.

- Velianstvo, idem u tvravu!Neto je dugo kralj utio gledajui mladia, aonda poao blie k njemu:

- Ovako lijep mladi zaslijepio bi na dvorunajljepe eno kad bi mu kralj zamijenio

jednostavni plemiki grb grofovskim.- Da sluim vjemu kralju i princu svojemdosta mi je poteno srce i vrsta desnica!

Odgovori su Damirovi padali mirno, odsjeno,uvjerljivo, a njegov metalni glas snanom seprijatnou razlijegao dvoranom.

Kralj asak gleda mladia, a onda pita:

- Dakle, ti se ne pokorava, jer ti je to naredioprinc Ivan? Misli da prijateljstvo ispriavaizdajstvo prema kralju? Moe li na ovoodgovoriti, mladiu?

- Velianstvo: Tiberije Grakho imao je vjernogprijatelja Kvinta Tuberona. Kad su Kvinta

upitali: bi li on zapalio Kapitol da to zaelinjegov prijatelj, Kvinto, odgovori: "Grakho ne

bi to nikada od mene traio!" Ja odgovaramisto!


54/1260


~ 53 ~

- Princ to nikad ne bi meni zapovjedio!

- A tamnica i smrt koja ti prijeti?

- Kad ne bih mogao dati ivot za princa, nebih odlazio sutra u tvravu.

Njegov tamni glas bio je pun uvjerljive

odlunosti. Kraljevo se lice zarumeni, a glasmu zagrmi:

- I ne, nee poi u tvravu. Razumije?- Kraljevsko velianstvo, zahvaljujem iz svedue.

Nakon stanke kralj upita neto blae:

- Tvoj je otac potenjaina, a tvoj pradjed bio

je knez Ivan Okiki?

- Da, velianstvo. I on je bio poten do sri!

- Nevjerojatno ste poteni vi Hrvati! No, a sadmi reci: to misli, zbog ega sam te htioposlati u tvravu?

-Jer nisam odao ime one ene.

- Luae! Zar kralj da bude manje vitez odsvojeg podanika? Nije to uzrok. Htio sam te

odvojiti od mojeg sina jer s tobom govori o

enama, a ja to neu! Dakle, sluaj: oprostio


55/1260


~ 54 ~

sam te tvrave, ali jo nisam dopustio daostane uz princa. To treba zasluiti.

- ime?- Obeaj mi da nee s princom govoriti oenama na ovom dvoru, zapravo da neegovoriti o onoj za koju je trgnuo ma.Obeaje li?

- Ako princ ne zaeli govoriti o njoj, obeajem!- Bit e pametnije da s princom ita Solona,Katona i druge umnike. Ostat e tu. Moese vratiti u svoju odaju! Damir je gotovo

istrao iz dvorane, a kralj trgne zastor.

- Sine, ti si sretnji od mene! Sretniji od svih

nas u obitelji. Ne znam prijatelja koji bi

odabrao tvravu kad bi mu netko za izdajstvoponudio ast. Zadri svojeg prijatelja. On e tibiti oslonac kad ga bude najvie trebao.

Nakon asa utnje kralj se obazre

mramornom kipu kraljice, pogleda Ivana ipromrmlja:

- Zato ne posjeduje i njeno prijateljstvo?

- Jer mi nije majka.

- Damir ti nije brat, ipak te voli jer si ti

nastojao da ga osvoji.


56/1260


~ 55 ~

- Nisam oe. Prijateljstvo se razvija samo odsebe u krijeposti veli grki mudrac.

- uj mudraca Matijaa: umiljavaj se kraljici!- Ne znam se pretvarati.

- Tko se ne zna pretvarati ne zna vladati, a ti

e biti kralj.

Princ Ivan pogleda svojeg oca, ali on mu nije

odgovorio na njegovo nijemo pitanje, veponovno naglasi:

-Treba da stee kraljiino srce!

- Moe li se to, oe? Kralj ne odgovori.

Obojica gledaju kip i ini im se da iz

mramornog visokog ela prijeti netosablasno, kao da se uvlai oko njih i razapinjecrne mree.

- to je? Jo nisi zadovoljan? Ima sve: aksam ti vratio prijatelja Damira, to jo eli?

- Bilo bi mi lice vedro kad bih znao, oe, gdjeje moja majka.

- Zlovoljna kraljeva kretnja upozori srna na

opasnost ovog pitanja. I on pokua da ispraviin blagim moleivim glasom:


57/1260


~ 56 ~

- Razveselit u vas veoma, svu u panjuposvetiti kraljici, samo kad bih znao gdje mi je

majka.

Ispitljivim pogledom okrene se kralj svojem

sinu:

- Otkad smo u ovom gradu, neprestano

govori o njoj! Zato? ini mi se kao da jesvuda osjeam. Tu u ovom gradu, u dvoru

lebde njene sjene. Oe moj, recite mi gdje mije majka da mi srce bude mirno.

- Na jednom otoku u Italiji!

- Na kojem?

- Dosta je -odsijee kralj otro.- Dobro joj je iivi tamo gdje je sama odabrala. Ovimrijeima nas smo dvojica zauvijek zavrili tevrsti razgovor.

Zapovijedajui odluni kraljev glas, napolaljutit, odaje Ivanu vie od samih rijei. Jedva

to je Matija dovrio reenicu, nauli ui isvu pozornost prebaci k vratima, u druguodaju. Mahnuo je princu da se ne mie, a onse oprezno po sagu doulja k vratima i nagloih otvori.

Pred noge mu se prosule svjee smokve. Na

pragu stoji starica s praznom zlatnom


58/1260


~ 57 ~

zdjelom. Na sijedoj joj kosi crna kapica. Od

nabora u licu jedva joj se razabiru male oice.

- O o Dio mio vae kraljevsko velianstvo o oo!

- to radi tu, Nardella?

- Per tutti santi nosim smokve. Divne su

svjee, iz mile domovine moje. Vaa milost

smokve voli o o, kakva nesrea!I zamahuje glavom i uzdie gledajui predsobom smokve to su se razasule kadje kraljotvorio vrata.

- Njoj je nesrea to je razasula smokve!slegne kralj ramenima, a onda se naljuti na

unilog Radula:

- Zar nisam zabranio da bilo tko dolazi ovamo

kad ja vijeam?

- Vae velianstvo -ispriava se Radulodvorani su je pustili da proe.

- Praznovjerna eljad veli da je "zlonoa" pa jese boji i puta je svuda prolaziti da joj se nezamjeri. Od nje nema straha da bi

prislukivala; njena pamet ionako jepotamnjela.


59/1260


~ 58 ~

- ini se da je potamnjela pamet mojihdvorana kad ovakvu ludu putaju okolo.

- Ne ljutite se, oe- pokuava Ivan miritikraljevu ljutinu.- Lako se tome dade pomoi.Zabranite Nardelli da slobodno prolazi

dvorom.

- Teko je to. Kraljica je vrlo osjetljiva kad seradi o nje noj staroj dadilji. Potuje je kao

majku i doputa joj sve.

- A starica kupi rasute smokve i nerazumljivo

ape sama sa sobom.

U dvoritu kardinalov neak promatra netomdovrenu gradnju novog dijela palae. Na

trijemu izmeu stupova, vade sluge iz velikihkrinja zlatne i srebrne ukrase i unose ih uzgradu. Alfonso ih promatra, ali kao da ne

misli na ono to gleda.

Uza nj stoji Galeotti, mali debeli mukarac uodori talijanskog kroja. U mesnatim crtama

lica lei zadovoljstvo. Na glavi mu jeutozelena kapa. ivo pria Alfonsu:

-Vaa milost vidjela je vee raskoi u Rimu, uNapulju, u roenom domu kraljice. Vidjeli stevi sjaja i u domu vojvotkinje Eleonore od

Ferrare, kraljiine sestre. No, i ovo je lijepo,


60/1260


~ 59 ~

tek u manjem okviru. Cellini je to lijepo

izgradio, ali odvie brzo. Kraljica je pourivala.Napokon, nee biti ovi zidovi za vjekove.Glavno je da kraljica moe ovdje ivjeti i krozljeto.

- Idemo. Vi ste ve dugo ovdje?- upita Alfonsorastreseno uspinjui se stubama.

- Ve est godina. Kralj Matija primio je

lutajueg talijanskog uenjaka vrlo lijepo.Uvijek mi govori: Galeotti, potrebni ste mi kao

i moj ma. On mi dobavlja slavu i vlast, a vikao historiar to objavljujete za vjekove.

Stigli su u prvi kat. Sve su odaje otvorene.

Zidovi ureeni freskama ili presvuenibrokatom. Podovi potpuno prekrivenisagovima. Skupocjeno pokustvo, svuda vaze,kipovi od kovine i mramora, rezbarene stolice,

svileni debeli jastuci i razni drugi ukrasi. Sa

srebrnih stalaka prte uvis mali vodoskoci islijevaju se opet u mramorne posude u obuku

bazena. Sve to putuje s kraljicom iz grada u

grad.

Iza jednog zastora na vratima pojavi se

Enrico. Alfonso odmah ostavi svojeg pratioca i

krene k njemu, pa se obojica povuku u kut


61/1260


~ 60 ~

dvorane. Enrico mrko pogleda kardinalova

neaka i pita ljutito:

- "Kartaga" je, dakle, ostala itava? to ste touradili, Alfonso, da ga niste ubili?

- Dojavili su kralju dvoboj prije nego to samdospio da mu probodem srce.

- Morali ste dvoboj urei negdje izvan dvora, a

ne tu.- Princ mi nije dao ni dahnuti. Traio je bitkuna licu mjesta. To nisam slutio.

- Prokleti barbarin, potcjenio sam njegovu

snagu, naroito vjetinu.

- Skupo ste to platili. Sad imate dvije rane:jednu na elu, a drugu u monji. Morateizruiti dukate kardinalu Francescu.

Alfonso namrti svoj. zavinuti nos i apne:

- Nije to sve. Nahrupio sam u neki razgovor o

eni. O tom se ne smije govoriti pred kraljicom; ni pred kim. Ispriat u vam sve kako samprinca izazvao na dvoboj i to je bilo dalje skraljem. Trebam va savjet

Alfonso stade priati. Enrico uini nestrpljivukretnju:


62/1260


~ 61 ~

- Kako? Princ je govorio o kraljiinoj kreposti?To veli kralj?

- Nije izriito rekao da je kraljica samo mi jenatuknuo...

- Moj gospodine, tako mi asti, princ niti bigovorio, a jo bi se manju tukao za kraljiinukrepost. Kralj hoe zbog nekog razloga zatajitidvoboj. Vjeto vasje zaveo, smotao vas je oko

prsta. Meutim, ipak emo glasno govoriti otom dvoboju! Upamtite!

- Da kralj nije zabranio dvoboj, tako mi asti,dvoboj bih obnovio i zadrao kardinalovedukate.

- Mogli biste ih ipak zadrati ako je istina togovore o arolijama vrka vaeg maa...

- Prie. Ipak bih htio znati to vam ruje poglavi?

- Ako je vrak vaeg maa smrtonosan, onda

moete opet "igrati na maeve". Neka budeprava igra, jer za doeka kraljice prireujemobojne igre. Ja i Galeotti imamo upravljati

igrama. Vi se smijeite, dakle shvaate?

Alfonso mu radosno prui ruku.Obojicapogledaju kroz dvoja otvorena vrata u treu


63/1260


~ 62 ~

odaju gdje stoje kralj i princ u vrlo ljubaznom

razgovoru s Isabellom.

- Kako je kralj njean prema Beatrici, eto,sam namjeta mramorne vaze.

- A dotle princ gleda u oi vaoj vjerenici!

- Idemo k njima, Alfonso.

Poli su i stali u pozadinu. Princ je neto

govorio Isabelli. Enrico se inio da ne slua,makar je hvatao svaku rije. inilo mu se da ikralj prislukuje razgovor.

-"Govore o kraljici- pomisli Enrico a tko zna o

emu misle. Nee dobiti princa, Isabella,kunem se!"

Jedan glasnik pojavi se na vratima sav

zapraen i zadahtan.

- Otkud ti?- upita ga kralj tiho.

Glasnik neto odvrati isto tako tiho, na to se

Matija okrene k gostima i glasno najavi:- Prekosutra u zoru stie kraljica!

Sve ruke u dvorani uurbale su se. Zaasnali su se Enrico i Alfonso na dvoritu.


64/1260


~ 63 ~

- Trebam va istinski odgovor, Alfonso! Da li"arolija" na vrku vaeg maa moe izgubitisnagu?

- Nikada! Dao mi ju je panjolac izlaboratorija mojeg ujaka, a Borgia Roderigo

ima tamo umjetnike da...

- U emu se sastoji? Moram to znati, ako mivjerujete.

- Odgovarate mi svojom glavom za ovu tajnu.

- Moete mi je skinuti kad vas je volja.

- Dobro. Moja arolija nije vraarija. Zamoimiljak maa u tekuinu... otrovnu. Osui sena gvozdu i noem je ne moe ostrugati. imiljak maa samo malo zaree u kou,protivnik je zauvijek moj.

- Odmah pada?

- Najprije u vruicu koja ga nakon nekolikodana ispee, upravo za sveani ulaz u

kraljevske dvorane pakla.

- Dakle, princ e nestati prirodnom smru?

- Tako prirodnom da e na to prisei ne samozemaljski lijenici nego i svi sveci nanebesima.

I poli su prema izlazu iz palae.


65/1260


~ 64 ~

- Dakle, bojne igre bit e u nedjelju.

- Dobro, bit u na mjestu.

- U igri doigrat emo igru s princem, a onda...

Uutio je.


66/1260


~ 65 ~

M R A M O R N A K R A L J I C A

Graani oekuju kraljicu. Zagreb, na brduGradec, potomci onih graana to su prije dvai po vijeka zatitili kralja Belu IV i zato dobiliprava i naslov slobodnog kraljevskog grada. I

onda su sagradili oko svojih kua teke, jakeutvrde da ga zatite od svih osvajaa. Idomaa gospoda velikai ne mogu graditipalau u toj tvravi o emu odluujegraansko vijee, a potvruje ban i kralj.

Naredili su im danas da imaju svi doekatikraljicu. I ekaju da je pozdrave.

Ali ne od srca. Ona im je odavna nemila

kraljica. uli su o njoj samo loe.

Stotine beskrajnih povorka kola koja su

dovozila za njezin boravak u tom gradu

bajoslovnu rasko samo je povealoneraspoloenje njihovih srca prema njoj. Nezovu je ni kraljicom, ve samo "Talijankom"koja nije mogla ni za devet godina braka dati

njihovom dragom kralju Matijau nasljednikaprijestolja. A ona jo i mrzi kraljevognezakonitog sina kojega graani smatrajusvojim.


67/1260


~ 66 ~

I stotine Griana zuri u sjajnu povorku to sepribliava njihovoj ponosnoj tvravi. Diu uvispodijeljene im zastavice, ali usta su im

stisnuta, a due im osjeaju u njezinoj sjajemokruenoj ljepoti samo nemilu tuinku.

Blistava povorka ulazi u kraljevski dvor na

Dvercu.

U velikoj dvorani nazvanoj palaa ekaju da

se poklone kraljici svi velikai, inozemni gosti,razni poslanici Italije, kraljiini roaci i itavodvoranstvo. Na uzvisini stoje dva naslonjaa.Na njima se sputa kraljevski baldahin odcrvenog i zlatnog brokata. Desno baldahinu

stoji dvadeset dvorskih gospoa. Kroj njihovih

haljina i crta lica pokazuju porijeklo s juga.Samo dvije

mlaahne ene razlikuju se od njih. Stojezajedno povuene, postrance i uporno ute.Smeokosa ljepotica bademastih oiju i malanjena plava pokazuju slavensko porijeklo.

Njima nasuprot s druge strane stoje mukikraljiini dvorani. Enrico je ustupio poasnomjesto grofu Alfonsu. U oekivanju kraljiceitavom dvoranom prelazi apat enskih imukih uzvanika. Enrico, stojei uz Alfonsa,

ape:


68/1260


~ 67 ~

-Vi neprestano pogledavate kraljiinedvoranke.

-Premalo su lijepe, ali gledam ono tamonevieno ensko stvorenje. Tko je ona?

-Mislite onu bademastih oiju. To je Gordana.

-udno ime, a ljepota jo udesnija. Kakvigusti pramovi svijetlosmee kose, s nekim

posebnim bronanim sjajem, to se ari usvjetlosti! Enrico, potenja mi, iv oganjplamti iz ovih kosa.

-A pogled bademastih oiju? -pita Enricopomalo podrugljivo.

-Da, imate pravo. Pogled joj je odvie mudar ipokazuje kao da u njenom srcu nema iskre.

Pogodili ste. Nikome ne uskrauje ljubazanpogled.

-Da, namigua! Do vraga, to me drai. Aliupokorit u je ja, tako mi imena kneza Borgie.

-Tie. Ne oduevljavajte se na dvoru odvie,jer ona nije u volji kralju.

-Moda je obratno, ne vjerujem da kraljicapodnosi tu ljepotu.

-Ba dva puta obratno. Dakle naglavce, dragigrofe Alfonso. Kod nas je sve tako: dva puta


69/1260


~ 68 ~

naglavce. Kraljica vrlo voli ovu djevojku, ali

kralj nikako. Kraljica je odgojila Gordanu, a

kralj je nikako ne podnosi. Ona je, naime,

neakinja biveg hrvatskog urotnika.

-I jo je dre na dvoru?

-To je opet ono naglavce- obrnuto: kraljica je

nala tu djevojicu na dvoru i odgojila ju ustrogom dananjem duhu. Ona je Amazonka,

kao knez grada Milana, umna kao Leonida.

-Nastavite li tako, moj Enrico, izgorjet u odljubavne enje pa e na ovom mjestu ostatisamo moja odjea. Vjere mi, takvu traimotkad sam se osjetio muko.

-A je li to istina to ste rekli da je ova ljepoticaognjene kose uistinu slavenskog roda?

-Da, roena je Hrvatica i tienica uvenogpjesnika Ivana Panoniusa.

-A kako ste rekli da se zove?

-Svi je zovu Gordana.

-to? Kakva je to svetica?

-to ete, ovdje u Zagrebu i itavoj zemljimuevi i ene nose uz svetaka i nekakvaudna druga imena, kao na primjer onaj


70/1260


~ 69 ~

prinev tajnik Damir. Dakle, vidite, ovdje nisuimena svetaca.

-To vie se nadam da Gordana nema u sebiba nita svetako.

-To posvjedouju njene oi. One hvatajupoput klijeta. Vi toliko zurite u nju, ini seiznevjerili ste se svojoj rasi.

-Ne, nisam. Ova ljepotica ima mjesto oiju dvabadema od baruna. Lice joj je bijelo kaonapuljska svila, usne su joj crvene kao

firentinski ljiljani. Dakle, ostao sam vjeran

svojoj Italiji. A tko je ona mala plavua uznju?

-To je ki Bernardina Frankopana. Ona je urodu s vladarima od Este. Dapae, oenio sekraljiinom bratuedom. Dakle ova lijepaplavojka ima u svojim ilama i aragonske krvi.

-Ali drim da se je u njoj razvodnila. Plahipogled nije naruio nijednu Aragonku.

-Ali bogatstvo njeno sluilo bi na ast svakojprincezi

-Ovo joj die vrijednost. Ipak preputam jedrugome. Za sebe uzimam bademe.

-Ah, sad me pogledala!


71/1260


~ 70 ~

-Gleda ona i druge, moj gospodine.

-To me ushiuje jer se moram boriti protiv

svih.-Ako je odvedete s ovog dvora, kralj bi vas

bogato nagradio.

-Dakle, moj izbor upravlja boica Fortuna. Svisu Borgie imali s njom intimne odnose,

vjerujte mi, Enrico. Hoemo li jodugo ekatikraljicu?

-Kad uu njena braa, napuljski prinevi,onda e ona sigurno slijediti nakon jednogsata- podrugljivo odgovori Enrico.

-ekanje mi zaslauje moja oboavanaljepotica.

I on je pogleda ispod ruba svojeg perjem

ukraenog klobuka. S desne strane stojikraljevo dvoranstvo. Na elu prvi kraljevidvoranici: Nika Orban i Mladen Berislavi,

obojica snani ljudi, drei desnice na vrkumaeva. Njihove odore su raskone, mirnihboja, starog kroja i znatno se razlikuju od

odora kraljiina dvoranstva.

-Ban! -upozori Orbana Mladen i pooe dabana odvedu do njegova mjesta pokraj

kraljevskog baldahina. Iza bana dolazi biskup


72/1260


~ 71 ~

zagrebaki Oswald Tuz s visokim sveenstvomKaptola. Iz dna dvorane ulazi itava povorkakraljiinih roakinja na elu s donomIsabellom. Enrico doeka mladu djevojkuprijeteim pogledom, ali ona proe kraj njegasmijeei se. Onda slijede kraljiina braa:mladi kardinal Francesco i princ napuljski

Giovannni. Jedva su se smjestili, kad se s

druge strane otvore vrata. Princ Ivan ulazi sa

svojim tajnicima i komornicima. Visoka

njegova mlada pojava i iroke prsi batinjeneod oca privlae sve poglede na sebe. Njegovaodora od ruiasto-zlatnog brokata posve sepriljubila uz tijelo.

Dolazak princa uznemiri svaiji pogled. Netoje ulo u dvoranu s obiju strana:

na kraljevoj strani uzbuenje na kraljiinojmrnja. Prineva pojava jo vie ih razdvaja.Dva protivna osjeaja titraju u njihovimoima, licima i kretnjama.

Kraljevi dvorani ute, kraljiini kao da neuvaavaju prinevu prisutnost i avrljaju.Orban ih pokuava uutkati strijelama svojihpogleda.

Prinevo je lice neto blijedo, ipak ive i sjajne

oi vedre su i blage. Tek kriomice preleti mu


73/1260


~ 72 ~

pogled po dvoranima na kraljiinoj strani.Alfonso ispod oboda eira apne:

-Enrico! Princ izravno gleda gospoe.-Vae je oko nevjerojatno bistro. Recite mi:koju od njih gleda?

-ini mi se Isabellu! ekajte, do avola,mislim ipak onu plavokosu Frankopanku!

-Tko bi to ustanovio kad su sve tri zajedno:moja Gordana, vaa Isabella i dosad niijaFrankopanka, ako nije prineva? Vidi,plavojka Frankopanka se rumeni, to je

sigurno, pilji u princa, utaplja ga u moru

plavetnila svojih oiju. Prineve zjenice neto

dru. Vidite, obrve mu se trzaju, neto se tuzbiva to mi ne vidimo.

-Rui se "Kartaga"- promrsi Enrico. -Meneizdaju jao njima!

Onda opet apne Alfonso:

-ujte, Enrico, Gordana ne gleda nikoga, banikoga.

-Onda ste slijepi. Ona gleda svakoga. Ali

barem ini to otvoreno. Isabella...

-Sad e doi kraljica, bez pratnje dvorana da

to vie istakne se! Vie djeluje kad je sama.


74/1260


~ 73 ~

Dragi moj Alfonso, Beatrice je savrenikompozitor i redatelj svojih nastupa. Cezar je

prema njoj bio diletant.

etiri paa otvorila su vrata. Preko pragaprelazi kralj vodei kraljicu. On se gubi s vidakao da se rasplinuo.

Beatrice Napuljska je ula, pogledala iprikovala ih sve uza zid. Nitko se ne mie pod

sugestijom te pojave.

Bijelo joj je lice poput mramora. Tamne kose,

oi zapovijedaju. Obrve tanke, visoko urezane.U ravno isklesanom nosu neto neumoljivo.Bradicu vrsta, kruta.

Na tamnoj plavoj kosi poiva mrea od bisera.I tamnoplava kosa i lice, i biser sve se ini kaoisklesano od mramora. ivot oznauje samosuanj zelenog brokata protkanog zlatom tose sputa niz stasito joj tijelo. U dranju isvakom koraku otmjenost. Odsijeva

kraljevstvo u svakom pokretu njene pojave.

Svi su sanijemili. Utukla ih je neka tekaledena snaga kraljevske ene to u

svojem visokom elu nosi eljeznu zapovijed:pokori se!


75/1260


~ 74 ~

Klanjaju se. uje se utanje svile i zveketoruja u pokornosti ljudi to se sagiblju.

A kraljeve oi upere su ravno u princa, kao damu neto kroz tiinu preko glava dvoranadojavljuju... mole...

Beatrice stoji nasred dvorane. Tamne oiispod kosih vjea neto trae, ekaju.

I polaganim, neto nesigurnim koracima izlaziprinc. Blijed, nemirnih zjenica.

Nekoliko stopa podalje od kraljice spusti se na

koljeno. Pozdravljam, vae velianstvo, uovom novom domu, od srca...

Kralj Matija, Baka, Filipec i Varadi, svakiovjek u ovoj dvorani upija svaku prinevurije s mladog mu umiljatog i blijedog lica iiroko rastvorene oi upiru u Beatricein profil.

A princ klei gledajui u ledeno kraljiinoelo.

Njene se usne otvore. Tek vrci zuba zabijele,na usne pade smijeak kao da je na led palazraka hladnog zimskog sunca. Pruila je rukui podigla ga.

-Sine moj! Sine na! Da si mi zdravo!Radujem se to te vidim.


76/1260


~ 75 ~

Njene ruke oviju se oko prineva vrata.

Nijema zapanjenost ukoi naas slike dvora.

Na kraljeve oi spustile se vjee kao od strahada bi mu tko proitao misao. Varadijevo licezarumenilo se. Baka i Filipec zaboravljaju dasu im se pogledi odvie napadno stopili.Alfonso bulji zauen u Enrica. a on prijeteiu Isabellu. Svatko se tog asa osjea ugroen.

Isabella se zadovoljno smije, njena plavokosaBeci Frankopanka vrsto se stisla svojojdrugarici bademastih oiju koja mirno isabrano koketno nakrivljene glave gleda

preda se.

Damir stoji u stavu dvoranina ukoen, samomu u crnim oima neto iskri.

S prinevih ramena kraljica skine svoje bijeleruke. On ih poljubi i pokloni se. Smetenost,

laka rumen i vedri pogled poveavajuprijatnost itavog mu bia. I dok je sve jo

utopljeno u zapanjenosti kraljiina pozdrava,ona se uspinje s kraljem stepenicama k

baldahinu.

Sjedoe u naslonja. Kraljica prima poklonebana, velikaa, dostojanstvenika i poslanika.Sva sveana poklonstva gube u oima

dvorana ar. U svakoj glavi kraljevskog


77/1260


~ 76 ~

dvorana vrzu se pitanja, odgovori, nagaanjaoko princa i kraljice. Nita nije sada takovano u tom kraljevstvu kao smijeak izagrljaj kojima je kraljica primila princa.

I teko su doekali svretak primanja. Kraljicase digne i pozove sve na sveani ruak pa seopet okrene k princu i ponuka ga da je prati.

Uhvativi ovaj as, dobaci kralj pogled

Varadiju to stoji s Bakaem i Filipcem.Polako im se priblii i jedva ujno promrmlja:

-Kako razjanjavate taj nenadani preokretkraljiina srca prema mojem sinu?

-Da se kraljica napokon predomislila i

odluila princu pokloniti majinsku ljubav-odvraa Baka, a Filipec odmah doda:

-Milanska je enidba osigurana!

-A to velite vi, Varadi?- upita kralj.

-Velim da prineva sudbina nikad nije bila u

veoj opasnosti!

Kralj nije odavao ni trenom oka kakav im

odgovor.

-Prema tome su i optube protiv kraljiceneistinite- doda Tomo Baka

Varadi e estoko:


78/1260


~ 77 ~

-U tom sluaju, moja je glava izlina! Neka mije velianstvo mirno skine.

-S osobitim uitkom- ree kralj, bez osobitanaglaska pa krene za kraljicom.

Baka priapne Varadiju na uho:

-Obi ;t: ite svoje strastveno progonstvo protiv

kraljice. Niste joj dorasli, a kralj je slab prema

njenim arima.-Ali jak u odluci da ostavi prijestolje svojemu

sinu.

Orban je davao znakove kojim redom treba da

idu.

-to znai ljubaznost kraljiina prema princu?-upita Alfonso Enrica dok su ekali da na njihdoe red.

-Nita drugo nego da troite kardinalovedukate na moj raun!

U velikoj blagovaonici prostrta su tri stolabijelim francuskim platnom izvezenim

srebrom i svilom, etvrti, kraljevski, u sredini.Svi stolovi puni su kristala, srebra i zlata.

Nasred stola veliki srebrni ukras: kip konja. U

njegovu zlatnom sedlu vise s obiju strvna

zdjele junog svjeeg voa. Navrh glave ukrasod srebrnih pera koji sainjavaju vazu punu


79/1260


~ 78 ~

mirisava cvijea. Na proelju sjedi kralj.Njemu zdesna kraljica, slijeva princ, do njega

Palatin, do kraljice ban, zatim kraljiinabraa, sestra i poslanici. Uz drugi stol obiniuzvanici, a uz trei dvoranke i dvorani.

Ulaze etiri paa u napuljskim odorama. Izanjih etiri baruna u sveanim crvenomodrimhaljinama. Oni nose na pladnju jelo za

kraljevski stol. Ostale posluuju dvorani isluge.

Glazbenici u kutu izmeu otvorenih prozorazavrili su neku napuljsku pjesmu pa se ujesamo kraljiin glas koji nastavlja raspravu smilanskim poslanikom.

Njegovo lice izvanredne ljepote okrenuto je

prema vladarici koja govori:

-Varate se, gospodine poslanie! Ako ljepotaene nije udruena s umom, onda je kao zlatobez sjaja.

-Velianstvo, govorio sam o ljepoti due.

-Tu ljepotu sainjava um.

-Moda i nepokolebljiva Stalnost... ,

-Stalnost? Virgil veli da su ene promjenjive.

-A to veli kraljica?- upita Matija


80/1260


~ 79 ~

-S Virgilom se ne mogu uputati u raspravu,ali on je ipak zaboravio da se

promjenljivost ene razvija uporedo spromjenjivou njene okoline i prilika.

-Konzekvencija je ludost kod mukaraca,dakle i kod ena.

Kralj je otvorio usta da neto kae, no ona

naglasi, kao da to nije opazila, pogledaviprinca Ivana:

-Nije uputno da ovom raspravom o nestalnosti

ene razbijemo ideale prineva srca. Kad seljubi, onda se i vjeruje u postojanost svoje

odabranice.

Hitno je kralj htio neto primijetiti, opet onane dopusti, ve odluno povisi glas gledajuiprinca:

-Princ tako vjeruje u postojanost svoje

odabranice da je ispunjen vatrom ovog

uvjerenja trgnuo ma za nju.Mirno izreene kraljiine rijei oinule sumunjevitom snagom sve sluaoce oko stolova.U kraljevoj zjenici zatitralo je bjesnilo, a u

oima milanskog poslanika zaueno pitanje.Samo Beatrice nita ne vidi, ne opaa, ili se

samo tako priinja.


81/1260


~ 80 ~

Princ se oito snaao i htio neto odgovoriti,no kralj ga sprijei pogledom i upita kraljicuvrlo glasno:

-Vae velianstvo je netko posve krivoizvijestio. Princ nije imao nikakav

dvoboj. Oito je netko krivo shvatio bojnu igrukoju je princ imao s najznamenitijim

maevaocem Alfonsom. Htjeli su da okuaju

svoje snage, a kako je na dvoru dostabesposlenih ljudi koji ne znaju to da ponu svremenom, jamano su odluili da obinoj igripodmetnu romantine prie. Je li tako, grofeAlfonso?

-Due mi, tako je. Ogledao sam se s princemna pokus, jer emo u nedjelju na bojnimigrama nas dvojica nastupiti u zajednikojborbi na maeve.

-Eto, velianstvo ree kralj bio je pokus zanedjelju. No htio bih znati tko se usudio da

donese iskrivljene vijesti vaem velianstvu.-Kad je tako, onda nikako ne elim da naprvom koraku svojeg dolaska u ovaj grad

prouzroite nekom nesretniku va gnjev,kralju. Kaznit u ga sama. Nasmijeivi seodmah preokrene razgovor.


82/1260


~ 81 ~

Kad je svrio objed, kralj i kraljica odlaze usvoje odaje. U tom trenutku opazi lijepi mladi

milanski poslanik da mu pristupa sestra

kraljice doa Isabella i on uje njezin tihiapat:

-Gospodine grofe, danas, poslije veere kadvas zamolim glasno da mi donesete

moj ogrta eka vas kraljica u grimiznoj sobi

na tajni sastanak.

-Sagnuo je glavu na poklon osjeajui da muje sva vrela mlada krv navalila u lice, u divljoj

strasti njegove zatajivane ljubavi to mu vepola godine otimlje dane i noi u tajnim

nadgirm probuenih pogledima mramornekraljice.


83/1260


~ 82 ~

O PASAN O GRTA DO E I S A B E L L E

Topla je veer. Unutar zidina kraljevskepalae svrila je kraljevska veera.

Oko iskienih stolova sjedi kraljevski par sbanom, poslanicima i dvoranima.

Do sto svjetiljaka poredanih uokolo dvoritapretvaraju tminu u dan. Blistaju se na

stolovima ukrasi, drago kamenje na odoramagospode i nakit na glavama ljepotica. Njihove

su haljine zagasite boje da se jo jae istaknezlatnoruiasti brokat kraljiine hajine, to sepriljubljuje uz njen savren stas. Na glavi sepodmuklo iskri mreasta kapa od suhog zlata

i dragulja.

Ustala je i pola oko nimfe u sredini dvorita.Ispod trepavica zirnula je prema stolu gdje

sjedi Isabella uz lijepog milanskog poslanika.

Polako prolazi kraljica dvoritem u razgovorusa svojim roakinjama a dvoranke je slijede.

Tada se zaustavi. Uzme za ruku djevojku

bademastih oiju. Prela je dvorite pa seizgubila ispod stupova trijema.

Grof Marcello drhtavim glasom pria Isabelli oMilanu i njegovim umjetninama. Tada ona

odjednom strese ramenima:


84/1260


~ 83 ~

-Meni je hladno. Ne biste li mi donijeli, grofe,

ogrta?

-Zanijemio je. Ustao je i polagano se uputioprema palai. Gotovo u magli proe ispredstupova u staru palau. Na hodniku bane muu susret sjedokosa starica sa crnom kapicom

na glavi. Drugog nikog nema u hodniku pa

oslovi nju:

-Njena visost doa Isabella eli ogrta.

Ona je samo kimnula glavom, netopromrmljala, pola ravno ispred njega iotvorila vrata.

Naao se u dvorani presvuenoj grimizom. Na

skupocjenom ormariu u svijenjaku goredvije svijee. U naslonjau sjedi Beatrice.Bijelom golom rukom poduprla je glavu to upolusvjetlu nalikuje mramornoj glavi u dubini

sobe.

Dugo gleda poslanika ne rekavi nita. Mnogodue nego to bi on mogao da podnese.Polumrak u sobi u kojoj je sam s njom daleko

od dru u potpuno ga smete.

Teko die, nasloni se, krv mu udari u elo.Ona se makne, udno, tiho i zamiljeno

prozbori:


85/1260


~ 84 ~

-Ve dugo, u Budimu, opazila sam grofe, daniste sretni na mojem dvoru.

-Velianstvo- i odmah zapne kao da je togasa za sva vremena zanijemio.

Njene tamne oi ispod kosih vjea upravile suse u njega:

-Grofe, znam vae patnje.

Osjeao se poklopljen, prikovan. as oborioi. as ih opet nagne k njoj.

Neoekivane njene rijei smutile ga potpuno.

-Kruto se varate, gospodine grofe, ako mislite

da ne opaam svaku sjenku uvaim oima.

Ovo priznanje da se ona bavi njime uveanjegovu klonulost.

-Nijedan trzaj u vaem licu nije mi danasizbjegao. Kad sam govorila o prinevu dvobojukoji je bio, naravno, samo igra, vi ste se ba

neobino trgnuli. Da, da upravo onda kadsam rekla da je princ trgnuo ma radi nekeene... to je bilo uzrok da ste se tako trgnuli?

-Iznenaenje.

-Ne, vi ste se prenerazili to se princ bije zaenu koju vi ljubite.

Zagorka, Marija Jurić - Gordana 01

Documents

Transcript of Zagorka, Marija Jurić - Gordana 01