06. Grička Vještica - Dvorska kamarila Marijje Terezije

SABRANA DJELA MARIJE JURIÆ ZAGORKE

Sabrana djela Marije Juriæ Zagorke

GRIÈKA VJEŠTICA

Svezak 6.Dvorska kamarila Marije Terezije

Urednica Miroslava Vuèiæ

Marija Juriæ Zagorka

GRIÈKA VJEŠTICA

Dvorska kamarila Marije Terezije

(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d.i NAKLADA MARIJA JURIÆ ZAGORKA, d.o.o.Zagreb, 2004.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji naèin reproducirati bez pismenog dopuštenja oba nakladnika.

fc] školska knjiga mjzZagreb, 2004.

IBIJELA MASKA

Zvijezde se smiju gradu nabujalom karnevalskim veseljem. Prozori dršæu svjetlom, ulicama jure maske grudajuæi se snijegom, vièu, hvataju se, komešaju, iz krème cvile glazbe, oglašuju se pokvarene trube, iz palaèa prodiru zvuèi menueta, èetveroprežne koèije krèe put kroz masu, la-kaji na bokovima mašuæi traže prolaz. Straža pokušava za-krèiti put radoznalima što se guraju prema koèijama da izbliza vide otmjene krabulje. Masa grne prema radosti.Iz tamnih visokih okvira žare se prozori, nad vežom crveno--zeleni lampioni krièavim svjetlom pozivaju karnevalsku djecu u plesnu dvoranu. Sve nalikuje ogromnoj kutiji gusto naslaganoj šarenim lutkama. Nad bijelim glavama s crnim krinkama leži magla dima od prašine goruæih svijeæa, vruæ zrak napojen je

zadahom tjelesa, parfema, znoja, daha. Glazba, smijeh, vika, sudaraju se u zaglušnoj buci.Sve gušæa biva maskirana masa, sve manja dvorana. Sve boje, smjesa svih krabuljnih tipova, sve vrste svile, baršuna, sve

MARIJA JURIC ZAGORKA

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE

priproste tkanine gužvaju se bez ustruèavanja. Šarena masa kipi poput kropa u kotlu. Dvije maske stisle se iza stupa i jedva odbijaju val ljudi što nasræe. Debeo, visok muškarac u kockastom odijelu klovna zaštiæuje damu u zelenom dominu.- Vilmo, idemo, moje je tijelo pust otisak beèkih laktova.- Šuti, Franci, još uvijek manje bole od carièinih ujeda. Kadsmo se pomiješali s tim svijetom, ustrajat æemo do kraja.- Ako carica primijeti da smo nestali s dvorskog plesa?- Šuti, dolaze nove maske.Na ulazu u dvoranu oglase se papirnate trube. Svi se okrenu. Ude neobièno široka krinolina; iz nje se na kolcu diže glava žene. Ispod krinoline sa svih strana vire glave sa širokim crnim jezuitskim klobucima. Ljudi su na trenutak-dva za-nijemili, a onda se èitava masa podijelila u dva dijela.- Bravo! - vikne veæina poprativši to pljeskom.- Skandal! - zgrozi se manjina.Nekoliko jakih ljudeskara pode u sredinu:- Van kome nije pravo!Manjina utihne.Vilma u zelenom dominu stisne se k debelom caru u kostimu klovna: - Ne boj se, Franci, to je samo njezina karikatura.- Idemo! Za koji èas ona æe to doznati.I opet se ples prekida. Ulazi novo èudo. Èetiri jaka momka nose na leðima prijestolju slièan naslonjaè. U njemu sjedi debeo muškarac u livreji, na glavi mu kruna, na zupcima su zabodene glave luka. Sa zvucima glazbe ori se skala grohotnog smijeha.- Siromašni vrag! - dobacuju maske lukom okrunjenomlakaju.- Iz hlaèa ti viri suknja!- Bravo! "Der Zwiebelkonig"!Nitko se ne buni. Vilma se primakne svom zabezeknutom klovnu.

- Èuješ li, Franci? "Lakaj na prijestolju" poluèio je jednodušnu ovaciju!- To je glupost! - okosi se on glasno.Neki crveni otrcani klovn upadne:- To nije glupost, gospodine, to je rugalica Lotarinžaninuna dvoru!- Hvala, dragi kolega, na ljubaznoj informaciji, nisamznao. Bravo, bravo! - i zaplješæe.Vilma se svija od smijeha.Glazba zaglušuje buku, maske se mijese, vruæina, buka, vika omamljuje sve.Na otvorena vrata upadne s ulice s urnebesnom bukom vesela družina. Znatiželja vuèe maske k izlazu, ledeni zrak ulazi u vrelu dvoranu. Vilma i njen pratilac utiru sebi put da što prije uteknu u dvor. Vani se komeša svjetina. Ulicom prolazi povorka. Prati je urlik ironièna smijeha.Cestom stupa jezuitska pojava u crnoj halji, u ruci joj uzde, pred sobom tjera desetak majmuna. Na glavi im bijele vla-sulje, u desnoj ruci crni štapovi s modrim resama - znak dvor-janièke službe.Majmuni stupaju, jezuit ih goni, svjetina se smije.

Neki kvartet zapjeva:"Ide majmuna gomila.Svi ih znate - to je kamarila.Kamarila - koja para nema..."Jedni prihvate refren na poznatu rugalicu, drugi se smiju. Svi plješæu. Dva zakrabuljena muškarca stisnu se o zid.- Plješæite, Rosenberg - šapne mu Josip - smatrat æe nas redarstvenim uhodama. -1 stane pljeskati. - Udarite o dlanove,pod krinkom možemo jednom i mi reæi istinu...- Molim, molim vas, idemo odavde, evo, ide straža!- Ipak bi bilo kukavno da bježimo pred njom.Obojica ostanu prislonjeni uza zid.

I

MARIJA JURIC ZAGORKARedari se sjure medu svjetinu, potrèe za majmunima i opkole ih. Majmuni skaèu, redari ih gone.- Majmuni tjeraju majmune - èuje se glas iz svjetine.Hihot se prolije ulicom, padaju povici, primjedbe, redari vièu, tjeraju maske; val svjetine giba se naprijed i natrag.Ulicom juri bijela maska na konju; viteška odora od bijele svile leprša zrakom. Èovjek maše bièem i stiže pred stražu. Ona uzmakne pred konjem, a bijela maska zviždi bièem. Svjetina se veseli. - Bravo!- Hura! Majmuni naprijed.Majmunska se èeta razleti medu publiku, nekoliko žena vrisne od straha pred njihovim gubicama.- Bravo, bijela masko!- Nema policije! Majmuni naprijed! - vièe djeèak držeæi sena stupu uliène svjetiljke. Ljudi odgovaraju smijehom. Bijelise jahaè isprsi.- Ne smijte se, ljudi! Majmuni nisu šala, majmuni lupajuljudske glave kao orahe; majmuni kradu, proždrljivi su, pamet im je u trbuhu, a ipak zapovijedaju, majmune treba vezati o lanac i tuæi!-Bravo! Bravo!- Pravo govori!- Tko si ti? Jezik ti je jednako oštar kao i biè.- Budala sam koja nije htjela postati majmunom sijamskecarice!Mala zabuna. Pod krinkama se zapanjila lica nad tolikom smjelošæu. Rekao je carica - rijeè sijamska nije im bila poznata.- Tko si, bijela masko? - upita netko.- Ja sam biè! - odgovori i zvizne zrakom, a svjetina nagrnesve bliže k bijelom jahaèu s krinkom.- Taj ne zbija karnevalske šale - šapne Josip Rosenbergu.- Neæe dobro svršiti. Eno, dolazi patrola. Idemo!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Ostajem ovdje...Jureæa èeta raštrka svjetinu s ceste. Sve se stislo k zidovima kuæa. Vojnici opkole bijelu masku. Padaju pošalice i èarkanje. Èetovoda siðe s konja.- Tornjaj se s puta - obraæa se bijeloj maski.- Ni na sudnjem danu neæu da se bilo kome sklanjam sputa!- Ha-ha! Hura, bijela masko! - vièe publika. Odvažnost jeosvaja.- Siðite dolje! Pravite strku!

On podbode konja, ovaj se ustoboèi, zavrti, pojuri natrag, okrene i u brzom skoku preskoèi preko glave èetovoðe, kao preko patuljka.Veselje i divljenje pretvori se u divlju ovaciju bijeloj maski. Ovakve vratolomije ljudi još nisu vidjeli. Svjetina sve uzima za šalu, ali èetovoda je posramljen i uvrijeðen. Bjesni.- Nisam vas preskoèio ja nego moj konj! - dobaci mumaska.Konj se pod bijelom maskom propinje, udara nogama svakoga tko mu se približi. - Vojnièki konji boje se kopita bijesnog vranca i uzmièu - a bijela maska sjedi na njemu i kao da ga namjerno podbada, konj se zalijeæe u patrolu. Razigrana svjetina hihoæe:- Ne boji se vranac patrole!- Rastumaèite mu daje to patrola!- Halt! - vikne èetovoda.- Ne respektira komandu!- Naprijed, vojaci, tko mu je ravan.- Marš! Smjesta kuæi! - vièe èetovoda.- Mi ili konj? - upita šegrt s uliène svjetiljke, a raspojasanismijeh provali iz veselih Beèana u karnevalskoj nedjeljnoj noæi. Više nego najoštrija demonstracija raspalio je taj smijehmladog vojnika, i povrijeðen on zagrmi vojnicima:

I



-Palite!Josip se trgne, jurne naprijed i povièe dižuæi ruke uvis.-Ne pucajte!- Kuš! -vikne èetovoda raspaljen.Prestravljeni Rosenberg nade se otkinut od Josipa. Bijela maska vièe: - Sklonite se, karnevalska djeco!Prasnuše puške. Vrisak žena, krik muškaraca, svjetina nasrne u veže kao bujica s prelomljenog nasipa.Josip u gužvi osjeti teški udarac po glavi i klone. Bijela maska leži ispružena na crnom konju.-Pogoðen je!S prozora gledaju ljudi, u krèmama i palaèama zanijemila muzika. Svjetina vièe, žene zapomažu, karnevalsko veselje premetnulo se u strah, bijes i kletve.Bijela maska leži potrbuške na konju. Zabrinutih oèiju ljudi su se zagledali u njegovu bjelinu.Konj mu poskakuje. Vojnici se približavaju jahaèu. Bez daha pilje ljudi. Tada bijeli jahaè tresne o kordon, gurne konja s vojnikom i jurne ulicom kao bijela strijela.Jahaè je namjerno polegao na konja da bi tijelo zaštitio od taneta kojih zapravo nije ni bilo; vojnici su pucali u zrak da poplaše ljude. Stotine poklika razgaljene radosti odjekuju za bijelom maskom koju nitko ne pozna. Svi se raduju njezinu sretnom bijegu.- Za njim! - vikne èetovoda.Snijeg zaškripi pod konjskim kopitama. Ljudi istrèe na sredinu ceste, smijeh utihne. Iz žamora nasræu zabrinuta pitanja:- Hoæu li ga uhvatiti?- Mnogo ih je, a on je sam.- Da ih je još stotinu, on æe ih preletjeti kao bljesak oblaka.

- Samo ako mu konj ne sustane...- Vražja živina, služi mu kao vilenjak ðavlu!- Preskoèio je vojnika kao maèka psa...

- Tko zna otkuda je?- Bio tko mu drago -junaèina je!- Èitav mu Beè nije vidio premca.- Dao Bog da utekne!- Sveti Ilija krèio mu putove!Polagano razlijeva se masa ulicama pronoseæi glasine o bijeloj maski na crnom konju. Ostale su samo grupe muškaraca na koje je vratolomija okrinkanog jahaèa ostavila dubok dojam. Oni potanko raspravljaju o svakoj njegovoj kretnji.Iza dvorskih rasvijetljenih prozora, u dvorani venecijanskih zrcala, otmjeni parovi igraju menuet. Carica sjedi u dvorani goblena, uz karte. Knezovi Auersperg, Liechtenstein i bogati Trautson hazardiraju gubeæi velike svote.- Moja gospodo, ako nastavim, opremit æete svojim mošnja-ma èitavu moju vojsku - reèe ona, digne se i pode u njihovojpratnji u plesnu dvoranu. Ugledala je grofa Kocha kako živorazgovara s njenim tajnikom barunom Nemvjem.- Vi ste uzrujani? Što se dogodilo?- Velièanstvo, ništa važno. U reduti zbijaju šale!- Karneval je zato da ljudi istovare svu svoju glupost, kojabi inaèe èitavu godinu tištila njihov mozak. Oèito se opet zabavljaju na moj raèun?- Velièanstvo! Beèani obožavaju vaše velièanstvo!-Na svakom karnevalu ilustriraju svoju ljubav karikaturama.Koch je bio sretan da je francuski poslanik prekinuo caricu.Josipov tajnik Hatzfeld uzrujano je tražio pogledom meðu gostima, a onda se opet povukao i potrèao u drugi kat. Rosenberg je èekao u predsoblju.- Nema ga dolje - reèe mladi tajnik.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Rosenberg klone na divan.- Ako mu se što dogodi, neæe mi preostati drugo nego danapišem oporuku. U gužvi je nestao. Uzalud sam ga tražio.- Trebalo je da ga udaljite od gužve.- Suvišne rijeèi! Jedva je doèekao karneval da se može nesmetano kretati meðu ljudima. On bi èitave dane plandovaopo gradu i okolici. Gdje ima više skitnica, tu mu je milije. Najviše voli sjesti u krèmu i slušati što svijet govori. To je njegovabolest. To æe zlo svršiti. Ne postoji ništa èime bih ga odvratiood tih izleta. Ja sam izvan sebe.- Što da radimo?- Idem k sestri. Ako nije tamo, ja sam izgubljen. Dajte mimoj domino. Neæu da me dolje vide i pitaju za njega.Rosenberg ostavi dvor, pode pješke buènim ulicama i skrene u palaèu svoje sestre. Rasvijetljeni prozori vratili su mu nadu da æe naæi Josipa. Potrèao je uza stepenice i ušao u salon. U naslonjaèu sjedio je Josip. Barunica Rosenberg stavila mu je oblog na glavu.- Velièanstvo - prestrašeno æe Rosenberg - što se dogodilo?Nestali ste mi s vida.- Nije ni èudo. Bilo je vrlo veselo. I mene je dopao mrvièak- i pokaže na glavu.-Kako vam je?

-Vrlo loše! Moja je lubanja za vladara pretvrda, a za podanika premekana!- Molio sam vas da se maknete odande.- Dobro da vas nisam poslušao. Tko hoæe vladati, moraokusiti podanièke radosti kundaka. To je pouèno. Jeste li štoèuli o bijeloj maski? Jesu li ga uhvatili?- Ne znam ništa!- Bilo bi mi žao! Èovjek mi se sviða. Ima odvažnosti i duha.- Nadam se, velièanstvo, da je ovo vaš posljednji izlet naulicu.

- Tek sam poèeo. Karneval mi je dokazao da nas Beèaniproziru kroz dvorske zidine, i da su u svom gledanju sasvimugodni!- Ali nezgoda koju ste doživjeli spreèava vaše velièanstvoda ide u Johanneshof!- To je svakako loša posljedica moje karnevalske smotre.Poðite sami i odnesite grofici moju poruku. Dotle æu biti gostljubazne barunice.- Velièanstvo, danas je prekasno. Grofica veæ odavno spava. Sutra je zgodnije.- Možda imate pravo.- Velièanstvo, ako ne kanite obustaviti svoje opasne izlete,moram se zahvaliti na èasti i sreæi da vas pratim. Ne mogupodnijeti strah i odgovornost.- Dvije stvari treba da si izbijete iz glave: da ostavite svojemjesto i da me sprijeèite u izletima.Rosenberg je bespomoæno šutio.S ulice dopre do njih smijeh pustopašnih veseljaka.- Sve je veselo, a ona tamo èami sama - uzdahne Josip sjetno. - Sutra se ovo mora riješiti, ako prihvati moj prijedlog.- Uvjeren sam da æe prihvatiti.- Jeste li se pobrinuli za sve udobnosti u novom dvorcu?- Moja je sestra u tom majstorica.- To me umiruje.Nakon kratke šutnje najednom reèe Rosenberg:- Šteta da grofica nije - princeza!- Onda ne bi posjedovala moju dušu i srce, zar ne? Zatoste to rekli?- Ne, velièanstvo. Zato što bi u sluèaju... da...- Izrecite odvažno: u sluèaju da me ona odlikuje i prihvatimoju ruku i srce...Rosenberg porumeni osjeæajuæi carevo nezadovoljstvo naglašenom željom da se Nera rodila princezom.



- Ne pletite, Rosenberg, sa mnom se govori otvoreno i iskreno.- Odabirem ono prvo: kada bi se prestolonasljednik vjenèao groficom, našli bi se vlada i dvor u jednoj fronti, ne protivvas - nego protiv nje. Zato je šteta što nije princeza. Trebalobi misliti o tome.- Tako valja govoriti. A sada èujte mene: vi se bojite da nisam razmislio? Da idem slijepo? Istina je. Razmišljao nisam.Nemam što da razmišljam. Da sam se rodio princem, to je

sluèaj, igra prirode. A mogao sam se roditi u postolarskoj radionici. Ako je priroda htjela da me pošalje na svijet u carskom dvoru, to je njezina tajna, njezin problem - ali ne moj.Za mene je sada važno da sam tu i da iskoristim što mi životpruža lijepo, dobro i pošteno. Prema drugim nameæe mi priroda dužnosti, prema sebi samom pravo da svojim životomupravljam onako kako æu moæi lakše izvršavati dužnosti. Priroda mije dovela u susret savršenu ženu. Tko je ona po rodu,to je svejedno.- Ali tako ne misle dvor i vlada.- To je opet njihova, a nipošto moja briga.- Progonit æe groficu, više nego što je progone sada.- Kako vidite, j a j e štitim - koliko mi ona sama dopušta. Bude li mojom ženom, moje æe pravo biti potpuno. Danas ja uvladavini i na vlasti ne znaèim ništa - vuèem se svojim putemkao jesenja magla, ali ipak svoju ženu bih branio protiv svihi svakoga, kao potpun muž. Budite mirni. U tom bih sretnomsluèaju znao i ja udariti po stolu i svima otkresati - svojbasta!- U to ne sumnjam! Tek sam mislio da bi tu trebalo riješitineka pitanja...- Ima samo jedno neriješeno pitanje: što misli ona?!- Onda su potpuno riješena sva pitanja...Josipove oèi zahvate Rosenbergovo lice što je odavalo duboko uvjerenje.

- Tko vam to veli, Rosenberg?- Moje iskustvo. Zagledao sam se u dubinu grofièinih osjeæaja prema vama.- Vi?... Zašto ih ja ne opažam?- Jer gledate sa strepnjom duše koja sav svijet promatrakroz sivu maglu pesimizma. A onda - grofica još danas ne znada je udovica.- Strepim pred tim èasom. I nemam odvažnosti da joj priopæim. Ali kad je odvedem iz Beèa, bit æe uvijek s nama i lakšeæe preboljeti.- Vaše velièanstvo, ona æe pošteno i dostojno pokopati uspomenu svog muža, jer je krijeposna i poštena duša. Meðutim, neæu više tajiti...- Što? - napeto æe Josip.

- Ono što sam doživio s groficom u Johanneshofu.Josip skine oblog s glave i okrene se k svom pouzdaniku.- Recite mi toèno, sve po redu.

- Kad smo posljednji puta posjetili groficu, bila je velikameæava, i ja sam vašem velièanstvu predlagao da prenoæimona dvoru. Nije mi izbjeglo da grofica nijednom rijeèju nije poduprla moje nastojanje. Nakon veèere ona se oprostila i otišlau prvi kat. Vi ste, meðutim, iznenada izjavili da æete poæi uBeè i odvezli ste se s Oskarom mojoj sestri.- Da, pa onda?- Po vašoj želji ostao sam na dvoru da sutradan iskušam jahaæeg konja za groficu. Ujutro sam izvršio vaš nalog i najaviose grofici. Bila je vrlo mrka i zamišljena.- Zbog èega?-Ja sam je to isto pitao, na što mi ona odgovori: -Prestrašila sam se. Oko pola noæi netko je kucao na moja vrata. Kasnije sam se dosjetila da je možda njegovo velièanstvo poslalo po mene. - Prestolonasljednik je odmah poslije veèere otišao u Beè - odgovorim. I tada se njezino lice neobièno razvedrilo.



Vidio sam da je upravo sretna što vi niste bili te noæi na dvoru - a onda se ispostavilo da je to kucala gospoda Rozalija. Prije nego sam otišao, grofica mije pokazala Voltairea što ste joj donijeli da èita, pokazivala mije vaše bilješke i naglašavala kako je po ovim bilješkama upoznala èitavo vaše mišljenje, zavirila u vašu dušu. Na oproštaju me molila da pazim na vas kad izlazite incognito, jer se boji jezuitskih zasjeda.- Nasluæujem što zakljuèujete iz svega toga.- Ponajprije to, da se grofica s više strana neèega boji. Onokucanje, strah, pa radost...- Razumije, razumijem - odgovori Josip žalosnim glasom.- Vi ste joj rekli da ste gori nego što ona misli, a to je bilapogreška i otuda njezin strah koji sam veæ prije zamjeæivao.- Koliko mi to zadaje boli...- Kad je vaše velièanstvo sa sobom nacistu, potrebno jeda grofica sazna vaše najpoštenije namjere. Stoga joj moraterazotkriti smaknuæe njezina muža. Kad tu zapreku oborite, razabrat æete njezine duboke osjeæaje prema vama.- Polako, polako, nije dobro odviše se nadati.- Ja sam miran promatraè i stekao sam uvjerenje da groficasvoje osjeæaje skriva zbog nekog straha - ili sama nije svjesnasvoje ljubavi...- Prema kome?- Prema vašem velièanstvu.- Zašto mi tek danas otkrivate svoja opažanja o grofici?- Jer sam tek danas èuo od vašeg velièanstva èvrstu odluku da groficu zaprosite, prema tome, svojim otkriæem nisamnimalo utjecao na vašu odluku. A opet, rado bih vaše velièanstvo vidio sretnim...- Mnogo, vrlo ste mi mnogo rekli, prijatelju moj. Prevelikom mi nadom hranite srce...- Naprotiv, još uvijek nisam rekao sve. Ima još jedna novostza vas.

Melankoliènom Josipovom dušom zatitra neizvjesna sreæa. -Ona mije rekla...- Ne tako brzo, u turobnom životu nisam se privikao radostima. Kad dugo živiš u mraku, sunèano svjetlo zaboli.- Opraštajuæi se s groficom, ona mi je svijetlim oèima rekla: barune, ja bih voljela da s prestolonasljednikom što æešæesvratite ovamo...- Rekla je što èešæe?- Da, i nastavila: ako mu nije dosadno društvo nesretneprognanice.- O Bože, ona je meni dosadna!...-Konaèno je završila: vjerujte, njegov dolazak svijetli je traèak u mojoj samoæi. U njegovu društvu osjeæam da nisam suvišna na svijetu...Drhtanje u prsima nije mu dopustilo da odmah odgovori. Gledao je preda se, kao u nenadano otkriæe. "Ona želi da doðem, ona želi..."- Zašto mi to niste odmah rekli?- Velièanstvo, nisam htio da se ovom porukom osjetim sukrivcem vaših odluka. Sada kad ih znam, savjest mi je mirna.Naslonio je glavu na naslonjaè i zagledao se u kamin.

- Moja mraèna, mrtva duša njoj je svijetli traèak... Kako tozvuèi lijepo i kako nevjerojatno... Paradoks!- Menije sve jasno. Nakon svoga muža, grofica mora ljubitisamo vas: u njemu je ljubila viteštvo, u vama duševnost.- Svaka vaša rijeè pada mi na srce kao traèak sunca.Ušutjeli su. Josipove oèi zasvjetlucale su mirnim toplimsjajem.- Srce je èudne prirode. U boli uèini te mrkim starim filozofom; u sreæi, djetetom! Kako to godi!...Plamen u kaminu veselo svjetluca. Josipove se oèi sklope. U mislima ugleda Neru kraj kamina, u ruci joj Voltaire, usta joj se smiješe, a bijele ruke listaju stranicu po stranicu. On sluša



šuštanje papira i pucketanje plamena. Gleda je jasno i živo, u grudima dižu se plahi kliktaji probuðene nade, a èitavim biæem prostruji jedno jedino pitanje: "O, prirodo božanska, zar si mi uistinu odredila za život taj velièanstveni dar?"...Karnevalska se buka na ulicama stišava, svjetla gasnu, ludorijama izmoreni grad sprema se da usne.Rosenberg iziðe iz odaja u kojima se mladi car odmarao uvijek nakon lutanja gradom i okolicom.Barunica Rosenberg, udovica u tridesetoj godini, diskretna pouzdanica svoga brata i njegova gospodara, èekala je u svom budoaru.- Je li usnuo? - upita brata.- Nije. Jako ga boli glava. Bojim se da je udarac kundakaostavio težih posljedica. Zabranio mi je da pozovem lijeènika.- Brate, nastradat æe on, a nastradat æeš i ti. Ludi je užitaklutati ulicama grada i miješati se s ljudima.- Nije to njemu samo užitak. Studira ljude.-1 udarce kundakom.- Postoji još veæa opasnost. Ako njegove izlete nanjuše jezuiti, završit æe na ulici. Ubit æe ga u masi svjetine.- Zašto mu to ne kažeš?- Iscrpio sam rjeènik upozorenja. Tvrdoglav je kao i njegova mati.- Strašno je to. Èitavog karnevala moram strepiti da ga jedne veèeri ne donesu mrtva!- Posljednja mije nada grofica Vojkffy. Ona æe sigurno radoprihvatiti njegovu ponudu da ostavi Johanneshof. A onda seon neæe maknuti od nje.- To bi bila prava sreæa za sve nas.Lakaj najavi vratara koji njegovoj preuzvišenosti želi priopæiti nešto povjerljivo.Dvorski meštar pozove vratara u barunièin budoar.Visok mršav èovjek u otmjenoj uniformi, opšivenoj bijelim gajtanima, stane ponizno kraj vrata.

- Govori pred barunicom. Što je nova? - upita Rosenberg.- Vaša preuzvišenosti, molim ponizno, oprostite mi što vastako kasno smetam. Netko je tražio vašu preuzvisenost.-Tko?- Molim ponizno, neka bijela maska.- Bijela maska? Visok, snažan èovjek u bijeloj pelerini i per

natom klobuku?

- Na službu, upravo je tako izgledao.Barun znaèajno pogleda sestru i nastavi:- A što je rekla maska?

- Neka najavim vašoj preuzvišenosti jednog prijatelja zbogvažne stvari.- A što si mu odgovorio?- Molim ponizno, odgovorio sam da vaša preuzvisenost nije u palaèi. Bilo je to onda kad je vaša preuzvisenost izašlamaskirana s njegovom preuzvišenosti grofom Falkensteinom.- Je li taj èovjek otišao?- Molim ponizno, nije otišao, nego je rekao: "Ne bojte se,njegova preuzvisenost dobro me poznaje. Imam važne vijestiza njegovo velièanstvo prestolonasljednika."- To je rekao doslovce?- Molim ponizno, jest doslovce.- Što si mu odgovorio? - Upita barun znatiželjno.- Molim ponizno, rekao sam: njegovo velièanstvo i visoèan-stvo, i njegova preuzvisenost stanuju u dvoru, a ne u ovoj palaèi. Ako ste znanac njihovih preuzvišensoti, idite u dvor.- Vrlo dobro. A što je bilo dalje?- Molim ponizno, bijela maska je upitala: dakle, njegovovisoèanstvo prestolonasljednik nalazi se u dvoru.- Ja sam odgovorio: gdje bi se drugdje nalazio nego u dvoru. Tamo je njegov uzvišeni dom.- Vrlo dobro. Ako bi ponovno došao taj èovjek, ili bilo tkodrugi, uvijek tako odgovori. Grofu Falkensteinu ne smiješ ni--

MARIJA JURIÆ ZAGORKA"ga najaviti. Ako sam ja kod kuæe i tkogod doðe, odmah me pozovi.- Na službu, preuzvišenosti. - Vratar se pokloni i zatvoriza sobom vrata.Barun uzrujano poène šetati po sobi.- Što je? - zabrinuto ga upita sestra.- Ono što sam slutio. Bijela maska zna da prestolonasljednikdolazi u ovu palaèu, a to je do sada bila samo naša tajna. Tuse krije opasnost koju sam slutio. Jezuiti su nam za petama.Barunica zalomi rukama.- Bijela maska nešto smjera. Budimo oprezni. Prestolonasljednika ne puštajte s oka, a sutra æu se prièiniti bolesnim dane moram iæi grofici. Ona ne smije ništa znati. Poslat æu Os-kara u gradski magistrat, možda su bijelog jahaèa uhvatili, aonda æu sam k njemu na razgovor.Sutradan je Rosenberg hinio bolove u želucu i ostao u palaèi, uzalud èekajuæi da štogod sazna o bijeloj maski. Niti su o njoj štogod znali u magistratu, niti se ponovno pojavio kod vratara.Ne sluteæi ništa o tajnama svog meštra, prestolonasljednik je mirno sjedio u njegovu salonu, èitao svoje miljenike filozofe, razmišljao, bilježio i opet èitao. Ipak je Rosenberg zapazio na mladom gospodaru neki nemir i uzbuðenje, pa reèe:- Vaša mi rana zadaje brige.- Meni zadaje brige vaš želudac. Njemu se prohtjelo da sestavi nad interese grofièine sigurnosti. Mene obuzimaju vrlozle slutnje...- Još æu danas otiæi grofici.- Bilo bi mi vrlo drago da vam se želudac za ovu ljubav pre

ma meni ne oduži zlobom.- Nadmudrit æu ga dozom lijeka.Rosenberg je shvatio da ne može dalje hiniti bolest, pa je odluèio da nakon ruèka ispuni Josipovu želju. Meðutim,

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEpozovu ga u prizemlje. Vratar mu najavi posjet. Zamalo Rosenberg povede malog stasitog mladiæa u prvi kat i najavi ga Josipu.-Velièanstvo, stigao je šef našeg "tajnog kabineta".Stasit, prijatan mladiæ, u jednostavnom plemiækom odijelu pozdravi vojnièki.- Ne tako, Lasi - reèe mu Josip - sada ste samo moj grofKoch, a nipošto vojnik. Sjednite i lijepo kazujte što je na dvoru novo.- Velièanstvo, uspjelo mi je kupiti povjerenje jednogKochova pouzdanika za 500 dukata.- Dakle "povjerenje" i nije odviše skupa roba. A što vam jeotkrio?- Grande je obeæao onome tko pronaðe trag grofici Vojkffy500 dukata nagrade. Ja sam mu odmah isplatio nagradu.- Naravno, sada su se sva njuškala razletjela u lov za dukatima.- Da, velièanstvo, svi osim Bindera, on je moja mušterija.- Dakle, nastavite s njim svoje neplatonsko prijateljstvo i javite mi svaku sitnicu.Prestolonasljednik pruži ruku mladom èasniku:- Dobro radite, mladi prijatelju, vježbajte se za Kochovomjesto.- Sretan sam samo u vojnièkoj službi, ali vašem velièanstvupridonosim svaku žrtvu.- Onda ostanite u vojsci samo neko vrijeme, potrebna mijevaša vjernost, Lasi. A sada, Rosenberg, iznajmite nam koèiju,idemo u Johanneshof.- To ne mogu dopustiti... Vaša rana, pa onda moguænostda vas tko vidi i ude u trag grofici...- Ne trošite rijeèi, Rosenberg. Hoæu da idem. Nije li karneval? Možemo po volji mijenjati svoja zvanja. Nabavite mikakvu bijelu masku da je stavim zbog popularnosti za svojebuduæe carsko zvanje.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Lasi i Rosenberg iziðu u predvorje živo raspravljajuæi.- Nipošto ne smije uzjašiti, uzet æu koèiju.- Ja æu vas pratiti - reèe Lasi. - On se suviše izlaže opasnosti. Dan i noæ strepim za njega, a ova bijela maska o kojojste mi govorili ne ide mi u glavu.-Vratar ju je poslao u dvor.-Ako ima loših namjera, neæe doæi. To je jasno.Obojica odluèe da æe se dobro naoružati, kako bi u svakom sluèaju mogli obraniti svoga gospodara, kojemu su bili odani ne samo lièno, nego su poštivali njegove nove moderne misli.U èetiri sata popodne spustio se rani zimski mrak na oblaèno nebo. Iz dvorišta krenula je koèija. Sva trojica, maskirani i okrinkani, odvezli su se grofici Neri.U SAMOTNOM DVORCU

Navrh brežuljka samotne okolice, izmeðu visokih stabala svjetlucaju prozori malog dvorca.Koèija se uspinje uzbrdo. Josipov je pogled upravljen u prozore prvoga kata. Njegove su misli i osjeæaji vezani uz ono svjetlo.Izišli su iz koèije i pozvonili. Vratar je pomno ispitivao i zavirivao kroz mali prozorèiæ u njihova lica i tek kad se uvjerio daje to doista "gospodin Huber", vlasnik dvora, otvori im vežu. Gospoda Rozalija pode im u susret.- Što radi moja sestra? - upita Josip.- Njezina milost èita. Baš æe se radovati što ste došli, pa jošs tolikim društvom! Mogu li priredit veèeru?- Molim, ali me najprije najavite.Kad se ona uspela na prvi kat, Josip šapne Rosenbergu.- Pratite i promatrajte. Vaše su opaske važne.

Pokucali su na vrata. Ona se odazove mekim glasom.Josip i Rosenberg udu. U prostranoj sobi, sa stijenama obloženim tamnim drvom, namještenoj crnim kožnatim naslonjaèima, visokim policama punim knjiga, uz okruglu svjetiljku sjedila je Nera. Njena svijetla haljina, baršunasta ljepota njenog lica, pepeljastosivi uvojci što su padali po mramornom vratu, bili su u jakom kontrastu s mirnom, hladnom sobom. Josipu se uèinila kao svjetlom obasjana sunèana slika u crnom okviru. I upravo zato što ju je našao u toj svojoj sobi, bio je radostan. Èarobne, lijepe, tamne oèi uprla je u njega i Rosenberga.- Kakva li ugodna iznenaðenja - reèe ona tiho.Josip joj priðe, pokloni se i poljubi joj ruku.- Osjeæam da se moji filozofi bune što im sada kradem vašemisli - reèe on pogledavši knjige.- Mislim da æe vam zahvaliti, odviše izrabljujem njihovo strpljenje. Ali vi nosite dah karnevala u ovaj uèenjaèki stan!- Samo kao paravan - reèe Josip - pod krinkom smo nevidljivi i usudimo se izreæi ono èemu ne bismo našli rijeèi licemu lice.Trepavice njenih oèiju malo su se spustile, kao da pokrivaju uspomenu što ju je ovim rijeèima probudio, uspomenu na crnu masku u Bathyanyjevu perivoju.- Ubrajate li u to i kundakovu abecedu? - nasmije se Rosenberg. - Grofice, upitajte njegovo velièanstvo, kako izgledapeèat istine što su mu ga dali na ulici.- Što-o? - zaèudi se Nera.- Optužujem prestolonasljednika da ne sluša vaše poruke.Ranjen je u glavu.Rosenberg joj isprièa dogaðaj na ulici, na što ona prekori mladog cara.- Vi upravo želite silom ucviliti sve svoje prijatelje?- Ne vjerujem - reèe on sjetno - da bih baš sve koje smatram prijateljima uistinu ucvilio.-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Nije dobro odviše se družiti s filozofima - odgovori onapogledavši pred sobom knjige - u njihovu se društvu mnogorazmišlja i - malo vjeruje!Taj ga usklik trgne, pa je nesigurno zapita:- Odakle vašoj uvijek sunèanoj duši takvo iskustvo?Njena meka ruka prozirne puti, tankih prstiju, spusti se nacrne filozofske knjige, što su ležale pred njom na stolu. "Blago njemu kad ga ova ruka pomiluje", pomisli Rosenberg.- Vidite, odatle - odgovori Nera. - Filozofi su me zavukli umnogi nepoznati mraèni kut, a kad sam izišla na sunce, nijemi više bilo tako svijetlo i blistavo kao prije...- Eto, slutnje su se moje obistinile: moji filozofi bili su opasno društvo vašoj sunèanoj duši.- Možda...

- Dopustite da to popravim.- Da iz uzmete? Prekasno je, ja ih volim.Nije odmah našao rijeèi da odgovori, a pogled mu se natopljen dubokom odanošæu, zaustavio na njezinim oèima.- Dopuštate li da filozofima ja otmem - vas?- Oni se neæe ljutiti.-A vi?- Vaši posjeti utjelovljuju dva biæa: filozofa koji te uèi i prijatelja koji te štiti - dakle, mogu li se ljutiti?Rosenberg je htio da se povuèe ali Josip osjeti da bi to bilo netaktièno i povuèe ga u razgovor.- Nasluæujem neki važan preokret.- Jest, želim vam pružiti ljepše i sigurnije zaklonište, s mnogo više slobode. Jeste li zadovoljni?- Kako da zarobljenica ne bude zadovoljna. Odviše je to.Zar da vam i nadalje budem brigom i smetnjom?Šutio je, a njegov joj je pogled govorio: "Zar ti ne vidiš kolika je sreæa brinuti se za tebe?" Zatim nastavi:

I

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Nemam smjelosti govoriti ono što u ovom èasu mislim iosjeæam, ali zaboravljate, grofice, ja ne èinim vama nikakvihusluga, ja tek iskupljujem velik svoj dug: vi ste se èitavi založili za moj jadni život.- Koji æe milijune osloboditi jada! - reèe ona oduševljeno.- Tko zna - uzdahne on - pustimo buduænost buduænosti.Sada je moja dužnost da vas povedem ujedan dvor u Koruškoj. Ovdje ste nesigurni.- Vi ste mi rekli da æe se carica umiriti.- Ukoliko bi se ona i umirila, jezuiti se brinu da njezinu milost prema vama podjare.- To je razumljivo.- Danas sam saznao da vas budno traže i nastoje caricu nagovoriti da obnovi vaš proces.- Onda sam izgubljena.- Jednom sam vam rekao: ako vas ne može zaštititi carièinsin, zaštitit æe vas - èovjek. Barun Rosenberg ima u Koruškojvelik dvor, sa dva golema krila. Ureðen je tako da æete imatisve udobnosti na koje ste navikli. Èitavo veliko krilo stavljavam barun na raspolaganje, a uz to imat æete ondje više slobode - daleko od jezuitskih oèiju - živjet æete kao mlada barunova sestra.-To je vrlo lijepo.- Pristajete?- Pristajem vrlo rado i hvala vam na brizi.- Obratno, ja vama zahvaljujem što mi dopuštate da skinem s duše strah da vas ovdje ne pronaðu. Mi æemo uvijek biti sretni kad nam budete dopustili da vas pratimo u šetnju i naizlete, ili da vam prikratimo vrijeme èavrljanjem.- Bit æe vam predaleko iz Beèa dolaziti onamo.- Mi æemo tamo ostati s vama u drugom krilu dvora. Nebih mogao podnijeti da vas ostavimo samu. To bi bila samopolovièna zaštita.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Spustila je pogled. Njemu se uèinilo da joj je bijelim èelom proletjela mraèna sjena.- Mi vas neæemo smetati. Naša je dužnost da vas èuvamo,jer spremaju veliku potjeru za vama. Ako zaželite društvo, viæete nas pozvati, a mi æemo vršiti svoju dužnost.- Kako æe dugo trajati ta strašna neizvjesnost?- Pouzdajte se u mene. Pokušat æu caricu nagovoriti da vašproces ne dira, da ga zauvijek uništi. Kad uhvatim zgodnu priliku. Sada je još odviše svježe. Zamolio sam grofa Meska dami dovede svoje prijatelje, koji æe posvjedoèiti da se u Gran-deu krije zloglasni Anzelmo. Kad njega maknemo, nestat æeglavnog huškaèa protiv vas.- Velièanstvo, vi ste mi obeæali da æete saznati što se dogodilo s mojim mužem?Ovo mu je pitanje nekoliko èasaka oduzelo snage.- Èini se kao da mi nešto tajite?Rosenberg upadne:-Vaša milosti, njegovo je velièanstvo pokušalo mimo carice saznati istinu. Za nekoliko dana sve æemo vam priopæiti.Josipove lijepe bistre oèi odražavale su melankoliju. Turobni pogled upro je u kamin i šutio. Rijeè je preuzeo njegov dvorski meštar.- Kad stignemo u Tereziendorf - tamo se nalazi moj dvorac- sigurno æemo dobiti glas o vašem mužu. Odluèili smo, akose slažete, da u srijedu doðemo po vas.- Kako god odredite.- Smijemo li s vama veèerati? - upita Josip.- Vi ste odviše èedan kuæedomaæin - odgovori ona sa smiješkom. -Veselit æe me.U blagovaonici su veèerali svi zajedno. Tu je razgovor bio veseliji. Posluživala ih je gospoda Rozalija.- Kako vas zabavlja moja kuæanica? - upita Josip Neru kadje Rozalija izašla.

- Vrlo je zanimljiva. Žena ima zdravo opažanje i tragiènuprošlost. Rado je slušam. Ipak su šale gospodina baruna Ro-senberga zabavnije.- Nastojat æu ponijeti u Korušku sve najbolje što pronaðem.Vaša milost ne smije toliko èitati i razmišljati.- Možda nemate krivo.Poslije veèere Nera ustane i stane se opraštati. Pruživši Josipu ruku, reèe mu toplo gledajuæi ga u oèi:- Obeæajte mi da neæete izlaziti na ulicu, niti se izlagatiopasnosti.Njezina želja izreèena s toliko osjeæaja, razvedri mu lice i on odgovori:- Dakle u srijedu podveèer? - upita Josip Neru.- Dobro, u srijedu - odvrati ona i pode k vratima.- Obeæajem.Rosenberg ih otvori. Josip je stajao usred sobe i zaèaranim pogledom motrio Neru.Lasi je sišao da priredi koèiju, a Rosenberg pristupi Josipu:- Velièanstvo, danas ste se uvjerili na svoje oèi i uši kolikoje zabrinuta za vas.- A pitala je za njega!- Baš zato što se veæ poèinje boriti sa svojim sklonostimaprema vama, hoæe da zna za sudbinu muža. Niste li primijetilimelankoliju u njezinim rijeèima, kad je govorila o filozofima,0 razmišljanju i nevjerovanju? Sve je jasno: ona razmišlja i ne

vjeruje daje vi ljubite s poštenim namjerama.- Rekao sam joj, kad smo je doveli ovamo, da bih je uèiniosvojom ženom.- Može li tome vjerovati krijeposna žena kad misli da joj jemuž živ? Èim sazna da je udovica, sve æe se izmijeniti. Sadaima pravo misliti da su vaše rijeèi samo plašt, pod kojim seskriva želja, da vam bude ljubavnica. Èim ste joj rekli da æete1 vi boraviti na dvoru u Koruškoj, ona je gotovo ugasnula,

ft



smrkla se. Eto, ona se boji zamke, gubi vjeru u vas, a svemu je tome krivo, što joj ne velite istinu o mužu.Uto se pojavi gospoda Rozalija i pozove baruna Rosenberga. On iziðe.Kad se zatim vratio, veselo se nasmiješi Josipu:- Grofica me pozvala i naredila mi da vas ne pustim s oka. "Ako još njega izgubimo, barune, svemu je kraj!" reèe ona. Velièanstvo, vi možete mirno èekati Korušku. Sudbina vašeg srca riješena je sretno!Od ganuæa nije mogao ništa odgovoriti tek potapša svog pouzdanika po ramenu.Odvezli su se opet u Beè. Rosenbergovo razlaganje polako je smirivalo Josipovu sjetu i on je u mislima slušao njen topli glas, vidio èarobni njen pogled ispunjen zabrinutošæu kad je tražila od njega obeæanje, da se neæe izlagati opasnosti. S tim je mislima stigao u Rosenbergovu palaèu i legao na poèinak.KOMESARI ZA ÆUDOREÐE NA KARNEVALUZa utorak naveèer zakazan je na dvoru maskirani ples. Josip i Rosenberg odluèili su da pod krinkom udu u dvor, da se ondje umiješaju medu maske i doznaju kakvo je raspoloženje prema Neri. Zato je Rosenberg pošao po naruèene kostime starovjeènih zvjezdoznanaca, u kojima ih nitko ne bi mogao prepoznati. Uzme crni domino i krinku i side u vežu palaèe. Tu ugleda vratara kako je turio glavu kroz prozorèiæ i s nekim se s ulice živo rjeèka. Priðe bliže, prisluhne i povuèe vratara za kaput.- Zakljuèaj ulaz na stepenište.Vratar zakljuèa željezna vrata što su vodila na prvi kat, a zatim otvori vežu. Dva gospodina u zelenim odorama dvor-

skog tajnog kabineta, Binder i Blank, stajali su pred Rosenber-gom s maskom na licu.- Mi smo izaslanici komisije za æudoreðe - reèe Binder.- Neka se vaše visosti smireno vrate - odgovori Rosenberg- u ovoj je kuæi æudorednost u potpunom sjaju svoje èistoæe.- To valja dokazati.- Ovo je palaèa sestre dvorskog meštra. Barunica stanujeovdje posve sama.- Molimo, a što vi ovdje radite?- Ja sam barunièin stric.

- Molimo, to valja dokazati dokumentima.Barun segne u džep i izvadi dva zlatna dukata.- Je li ovo dostatni dokument?Èas-dva bila su oba èinovnika zbunjena. Borba izmeðu dukata i dužnosti zrcalila im se na nosu.- Ako... ako se vaša milost obveze šutnjom... onda dokument vrijedi.- Ja uvijek šutim kad mi to ide u prilog.

Binder uzme sjajne dukate i odmah pruži Blanku njegov dio.- Da, još jednu informaciju. Da li je u palaèi barun Rosenberg?- On je s prestolonasljednikom na putu.- A, tako, tako. Ne bi li nam izvoljeli reæi kamo putuju?

- To bi vam mogli reæi samo oni.-Tako, tako...- Možda su potrebni još kakvi dokumenti?- A, ne, ne, hvala! Nalog je nalog. Najpokorniji sluga!Izišli su.- Slušaj - reèe barun vrataru - službu i glavu stavljaš na kocku ako ne izvršiš moje zapovijedi: nikoga ne puštaj u palaèuniti iz palaèe, pa tražio to i sam grof Falkenstein...- Preuzvišensoti, preponizno molim, prije æu se dati o-bjesiti.



Rosenberg je poznavao svog vratara i izišao na ulicu.Pokladno raspoloženje veæ je jenjavalo. Samo djeca, šegrti i drugi veseljaci iskorištavali su pokladne veèeri za svoje lakrdije. Iduæi po kostime, barun je prošao trgom i približio se "Crnom orlu". Pred gostionicom se sakupila velika masa ljudi. Grohotan smijeh dopirao je do njega. Privuèe ga znatiželja. Razabrao je da ureduje kraljièina komisija za æudoreðe, koja je najurila Beèane usred karnevala. Isprva su se ljutili, a kasnije se predali humoru - i èitav se grad natjecao kako bi je što više izrugao. Rosenberg se progurao u gomilu da vidi uredovanje. Muškarac u hlaèama i košulji bijesno je psovao nerazumljivim jezikom, a pred njim su neki èudni izaslanici komisije za æudoreðe vukli damu u noænoj košulji od èipaka. Ona se branila i drhtala.- Mi smo muž i žena - vikao je gospodin u košulji, lošimnjemaèkim jezikom.- Dokumente ovamo - tražio je komesar za æudoreðe.- Vjenèani list ovamo! - upadne šegrt iz grupe, a drugivikne:- Beèanke, ušijte vjenèane listove u noæne košulje!Smijeh i neslani poklici zabavljali su mladež. Neki debeligraðanin stade savjetovati nezgrapna komesara.- Gospodine æudoredni, nije æudoredno voditi ženu na ulicu u noænoj košulji.- Stari konj misli daje ženska košulja - bunda!Smijeh se pronosio trgom. Rosenberg se progura bliže, uhvati starog komesara za ruku i zavièe mu na uho:- Vi, glupane, zar ne vidite da je to španjolski poslanik.Izaslanici komisije se zbune, publika naèas zanijemi, aonda mladiæi iskale zlurado veselje:- Koch! Æudoredni klipane!- Neka, neka, zašto visoku gospodu ne bi malo prozraèilina snijegu.

Stari komesar pustio je pred sobom gospodina i gospoðu u hotel. Rosenberg se razmahao i ljutio.Na ulici su ljudi pratili prizor primjedbama. Dok je jedan zaostali èlan komisije uzalud nastojao da pobjegne, neki mu momak digne vlasulju s æelave glave.- Neka æudoredna djevica išèupala mu kosu!

U grupu se zaleti mladiæ u ženskoj košulji, s grdnom maskom stare krezube babe i stane pred gologlava komesara:- Ja sam èista djevica, vaša milosti, ja nemam dragoga!Razigrani momci razdirali su se od smijeha.Iz jedne ulice izjuri bijela maska na konju. Svi se ogledaju.- Gle, bijela maska! To je on!Rosenberg iz veže ugleda kako jahaè medu ljude baci pregršt bijela papira i odjuri dalje. Momci su pokupili cedulje i ogledavali ih na svjetlu uliène svjetiljke. Ispod slike koja je prikazivala damu s krinkom u postelji, èitali su stihove veæ poznate beèke podrugljive pjesme komisiji za æudoreðe:"Rezika, Rezika,Zašto si tako moralna?"Momci povedu ulicom mladiæa u ženskoj košulji s grdnom maskom, pjevajuæi rugalicu.U "Crnom orlu" vratili su komesari gospoðu i gospodina u njihove sobe. Rosenberg je pratio gospodina i skinuo svoju masku.- Vaša preuzvišenost sigurno me poznaje.- Kako da ne, sto put hvala na intervenciji. Ovo je neviðenskandal. Nekakvi komesari provalili su u moje sobe i odvuklimi ženu. Gospodine, to prevršuje sve pokladne budalaštine.- Ne razumijem kako su smjeli tako postupiti prema vama?- Moja se palaèa nanovo ureduje, pa sam sa ženom htioprenoæiti u hotelu. Naravno, nisam ponio sa sobom nikakvihdokumenata i nisu mi vjerovali da sam poslanik. Gostionièarme natjerao da se podvrgnem zapovijedi carièine komisije za- MARIJA JURIC ZAGORKA


æudoreðe -jer æe inaèe on izgubiti hotel. Ne vjerujem daje to odredba njezina velièanstva.-Ako jest, zaèetnik joj je prokleta crna jezuitska èeljad.Poslanik se zagleda u male Rosenbergove pronicave oèi:- Moj predšasnik poèeo je s vama razgovarati o toj stvarikod pokojnog nadbiskupa.- Vaša preuzvišenost je u to upuæena?- Dobio sam nalog od pokojnog poslanika da mu pribavimdokaze o nekim zlodjelima jezuitskog reda u Španjolskoj. Nebiste li prekinute veze nastavili sa mnom.- Vaša preuzvišenost i ne sluti koliko me usreæuje ta ponuda.- To bolje. Treba nam pomoæ onoga, tko je upuæen u vašeprilike. Tajnik pokojnog predšasnika vodi istragu; on je uvjeren da mu gospodar nije umro od uboda otrovne muhe, kakosu to konstatirali lijeènici.- Možda je ipak muha - s crnim klobukom.- To i ja mislim.- Mi tražimo neku èaraparicu s Voæarskog trga. Ustanovilismo da je pokojni španjolski poslanik, zakleti dušmanin jezuita, umro pola sata nakon što mu je ona zakrpala èarapu;isto tako umro je prijašnji nadbiskup - to je moje uvjerenje.Caraparica se poslije toga još samo jednom pojavila na trgu,a odonda nema joj ni traga. To je vrlo sumnjivo.Rosenberg se udari po èelu sjetivši se izleta s Nerom i Josipom na trg, kad je on primio tobožnji poziv Mimi, kæerke kovaèa lijesova. - Kakva li otkriæa! -

usklikne on. - Ovo je "otrovna muha" uzalud pokušavala zakrpati èarapu još jednoj liènosti.- Neprijatelju jezuita?- Otvorenom, i gorljivom i opasnom za jezuitsku buduænost.- Biste li se potrudili da se negdje neopaženo sastanemo?- Veæ sutra, ako želite.

- Što prije, to bolje.Jedan drugome pruže desnicu, pa Rosenberg napusti hotel.DVORJANIN CRNOG PRINCAPred palaèom kneza Auersperga stoji koèija. Muškarac u dugom crnom plastu što ga pokriva od krinke do poda sklonio se iza ugla i pazi na vežu.Neka druga gospodska koèija stane u blizini. Mlad muškarac skoèi dolje i krene prema palaèi. Crna krabulja pristupi mu i šapne:- Njezina kneževska milost veæ je otišla u dvor i moli knezadaje odmah slijedi.- Koga èeka njezina koèija?- Kneza, supruga njezine milosti. Molila je da se požuriteza njom!Mladi se kavalir vrati koèiji.Crna krabulja povuèe se k zidu.Zaèas iziðe lakaj noseæi u ruci bundu, pokrivaè za koèiju.Krabulja pristupi:- Recite kneginji, povjerljivo, daje knez Liechtenstein èekau koèiji. Ima nešto važno da joj priopæi.- Na službu, vaša milosti.Lakaj ode, a crna krabulja sjedne nasuprot proèelju u koèiji i uvuèe se u kut.Opet èeka. Za nekoliko èasaka iziðe dama s krinkom, umotana u debeli ogrtaè i naredi lakaju:- Isporuèite knezu da sam morala otiæi princezi Šarloti. Neka doðe ravno na dvor.Uðe u koèiju i sjedne na proèelje.- Stoje to tako važno - zapita kad je koèija krenula. - Teleostaje tele!



- Samo ne u ovom sluèaju - odgovori krabulja.Preplašena, omjeri ona tamnu pojavu u kutu koèije:- Zbijaš li komediju, Fritz?- Kako da zbijam komediju kad sam toliko sretan što nisam-Fritz!Nagnula se k njemu ne vjerujuæi. Razgrnuvši njegov tamni dugi ogrtaè, zabijeli se u polumraku koèije svilena, zlatom izvezena bijela odora viteza srednjeg vijeka.- Stoje to? Tko ste vi? Smjesta siðite.- Siæi iz ove koèije znaèi stupiti u grob!- Vi ste luðak ili doušnik mog muža?- Nebo æe odgovoriti gromovima posred zime - toliku minepravdu èinite, lijepa kneginjo.- Kako ste smjeli sjesti u moju koèiju?- Nisam smio ali sam ipak uèinio! Obožavalac sam vaše ljepote kojeg vi niste htjeli zapaziti i eto, drskom sam varkomsjeo na mjesto sretnog kneza Liechtensteina!- To bi mogao reæi i razbojnik da me lakše orobi.

- Da, ja sam razbojnik!Zašutjela je buljeæi u njega.- Što kanite uzeti? - upitala je ona. Pustolovina je stanedražiti.- Ni novaca ni dragulja, takva smeæa imam u izobilju! Neæuvam uzeti silom ni poljubac, jer je to dragocjeno blago tekkad je darovano. Ali otimam evo, nekoliko trenutaka sreæeFritzu Liechtensteinu!Ispod krinke smiješile su se njene usne.-Vaša sreæa neæe dugo trajati jer æu doskora stiæi k cilju.-Vaša milost ide na dvorski "otvoreni" maskirani ples.- Kako ste vi u sve upuæeni!- Odluèio sam vašoj milosti otkriti svoju ljubav i dokazatije!- Sve ujedan mah? Previše obeæavate!

- Iskupit æu sve do sitnice, ali pružite mi priliku. Molimvašu milost, povedite me na dvorski ples!- Savršeni luðak! Da vuèem sa sobom maèka u vreæi!- Taj æe maèak u dvoru ugristi maèku koja je vašu predivnumilost èesto ogrebla.- Gle, vi ste baš u sve upuæeni. Tko ste vi?- Osvetnik vaše milosti. Drugi uživaju sreæu da budu u vašoj blizini, dopustite mi užitak da budem vaš zaštitnik i osve-titelj.- Dražesni ste, gospodine. Vaše ime?- Rekao bih krivo ime, dopustite, dakle, da ne lažem.Buèna grupa mladiæa proðe kraj koèije, vodili su ispred "Crnog orla" karikaturu æudoredne djevice.- Kakva je to galama?- Rugaju se komisiji za æudoreðe, nose okolo pamflete. I jaih imam uza se, pjesmicu "moralnoj Reziki"!- Ah! - usklikne Vilma. - Šteta da je vjetar ne otpiri u dvor.- Otpirit æe je ako me povedete sa sobom. Radi toga nosimpamflet uza se.Pruži joj nekoliko primjeraka. Ona zaustavi koèiju, promotri sliku i pod njom pjesmu.- Karikaturu ne razumijem. Pjesmu da.- Razumjet æe je oni kojih se tièe.- Tko ste? Hoæu da znam!- Vaš vitez, rob, što god želite!- Stigli smo. Danas je otvoreni ples, dakle lako je uvestigosta, ali pod uvjetom: da mi udvarate dotle dok vas ne otpustim.- Želio bih da to bude tek o sudnjem danu!- Vaš je kostim napadno bijel. Ogrnite se crnim ogrtaèem.Tako æu vas neprimjetno uvesti u dvor.On se ogrne.Dvorski lakaji otvore vrata dobro poznate kneževske ko-

.1



èije. Oni iziðu. Krabulja zamotana u plašt povede kneginju predvorjem.Komornici su se sagibali na poklon lijepoj kneginji, koja je skinula krinku da bi kordonom lakše provela svoga kavalira.Nikome od dvorske kontrole nije palo na um da traži pozivnicu od kavalira koji vodi kneginju.Na ulazu u plesnu dvoranu kneginja povuèe na lice krinku i ude. Crna krabulja skine ogrtaè, neprimjetno ga okrene na nalièje potpuno bijelo, i pode za kneginjom.Dvorana zrcala pružala je sliku beskrajnosti. Raskošno bogatstvo maski blista u zrcalima. Ogroman luster razlijeva po svili i draguljima snop svjetla. Uza stijene dižu se stalci s mnogokrilnim svijeænjacima. Žamor i gužva prenapunjene dvorane nadilaze dvorsku etiketu.Na pragu modrog salona stoji knez nadmeštar s grofom Kochom.- Dajte mi krinku, grofe, da se ne rumenim na oèigled javnosti. Ovakav sajam! "Otvoreni plesovi" spremit æe me prijereda u grob.- To je politièka potreba. Carica mora polaskati i onomplemstvu koje ne pripada društvu "oko dvora".- Moja je ruka na pozivnice sumnjivih velikaša morala staviti svoj potpis! Nisam mogao potpisati golom rukom, uzeosam rukavice.- Etiketa je spašena - primijeti Koch ozbiljno skrivajuæi svoju ironiju. - Ipak, mislim daje tu veæinom dvorsko društvo.- Varate se. I kroz krinku prepoznajem prave plemiæe. Otkad su mi u lovu pregazili Linu nisam bio tako deprimiran kaodanas. Ali moram podnositi. Njezino velièanstvo je od mladosti najviše voljelo "otvorene plesove". Neka se zabavlja!Pristupe tri dvorska pjesnika: Metastasio, Gersterling i mali debeli Petras.- Kneže - šapne Petras - neka bogata bijela maska dobacilanam je da smo dvorski trubaèi! Vrlo duhovito! Je li?

- Glup je. Upamtite: samo plemiæi mogu biti duhoviti. Kakobiste vi bili trubaèi kad nemate trube! Molim vas pustite me,neæu da èujem što se to govori. Eto, gledajte, kakav nered,nitko ne pazi na kolone, motaju se kao puèani na proštenju.Gledajte onog bijelog viteza - kako drzovito hoda po parketu.To je pandurski, gospodine.Kneginja Vilma, odjevena u zlatnu mrežu ribarice, šetala je sa svojom bijelom krabuljom i vrlo intimno šaputala. Slijedio ih je muškarac u kostimu dvorske lude. Sve više uzrujan obilazio je par, ali ona kao da to nije opazila. Dvorska joj luda najednom zakrèi put.- Lijepa ribarice, umjesto da hvataš ribice, uhvatili su tebe!- Nemam koga hvatati - sve su dvorske lude pohvatane iprogutane!- Osim mene koji nestrpljivo èekam da mi baciš mrežu.- Viteže, do skorog viðenja. Vi oèito još imate posla?

- Oboje æu ispuniti i izgubiti se u gužvi.Dvorska luda povuèe Vilmu k sebi:- Što taj èovjek hoæe od tebe?

- Budalasto pitanje! Hoæe ribarici da ubaci u mrežu svojemilijune!- Moji su ti premalo?- Previše! Upamti, Franci, od tebe ne primam novaca.- Ja æu te prisiliti! Koliko ti treba - upita on vukuæi je sa sobom. - S ovim èovjekom neæu više da te vidim.Pod krinkom je treperio njezin zadovoljni smiješak. Bijela se krabulja umiješala u gužvu, stala kraj zida i povuèeno promatrala mušku masku.- Gledate li onog bijelog viteza? - upita Marija Antonija.

-Viteza? Ne, gledam sve.-Vi biste sigurno rado zaplesali. Vidim, idite dolje, barunice, ja æu se sakriti i nitko neæe primijetiti da sam sama.- Hvala, visoèanstvo, ja bih samo htjela nešto pogledati.Odmah æu se vratiti.

l ii



- Nije potrebno. Plešite, ja æu se sakriti da ne primijete naše odsustvo.Povukla se u pozadinu i izvadila sakrivenu krinku iz stez-nika. Barunica je sišla dolje, pokrila se dominom i u mnoštvu naišla na crvenu masku.- Ne bježi! Poznam te - šapne barunica. - Što ovdje tražisvetac?- Nadzirem æudorednost kao èlan komisije.- Ti si kraljici predložio da me pošalje u Parmu? Neæeš mese lako osloboditi, Grande!-Zanijemi ili æu...- Ništa neæeš. Ja æu carici sve priznati.-Vi me napastujete, madame! Potužit æu se vladarici, a posljedice æete i vi snositi.Zgrabivši ga za lakat reèe dršæuæi:- Podlace! Idem za tobom po dvorani! Naæi æu onu zbog koje me infamno napuštaš i otkriti joj tvoje davolsko lice.- Madame, vi ste danas u službi princeze Antonije, a ja uslužbi carice!On se povuèe kroz gužvu i ode iz dvorane. Maska u ružièastoj dvorskoj haljini s krinkom na licu privuèe se bijeloj maski naslonjenoj na stup pod galerijom.- Viteže, dugo vas promatram. Zašto ne plešete? Zašto sene veselite?- Nemam na tom svijetu nikog s kim bih mogao da plešemi veselim se.- Ni ja nemam nikoga s kim bih plesala i veselila se. Ne bismo li nas dvoje zaplesali?- Ovako milom pozivu odazvao bi se i dobri i stari gospodinBog!On obuhvati mlaðahno tijelo i zapleše.- Ne plešimo u koloni nego ovdje pod galerijom.Nekoliko su puta plešuæi obišli dvoranu.

- Zaboga, stanite preda me! - šapne ona. - Carica! Zakrilioju je svojim plaštem pitajuæi:-Gdje je carica?- Onaj smeði domino tamo.- Vi ste oèito s dvora kad se bojite carice?Ona se prigušeno nasmiješi:- Gospodine, ogrnite me plaštem da carica ne vidi mojuhaljinu.Prebacio je preko nje bijeli plašt, koji se oko nje spustio po podu kao povlaka.Kad se smeði domino izgubio, nastavili su plesati.-Vi divno plešete, gospodine. Ah, kad æu jednom smjeti da plešem sa svima!- Ta želja nije prevelik kompliment za mene!- Ja sam to rekla zato što se u tom sluèaju ne biste vi morali

muèiti sa mnom.-Još ste dijete, a veæ ste prepredeni! Zašto su sve žene jednako nevjerne?- Ja nisam nevjerna, nemam nikakva obožavatelja!On je nije slušao. Naglo upita:- Biste li prepoznali pod maskom prestolonasljednika?

- Sigurno. I on se povlaèi u kut kao i vi. Ali njega nema naplesu.- Znaèi u svojim je odajama?- Ne znam. Ne vidim ga. Uvijek sjedi kod svoje obožavanegrofice.- Zašto ste stali? Vidite, ne želite plesati sa mnom!- Ne, naprotiv! Izvolite, nastavit æemo. A gdje se nalazi tanjegova grofica?- To nitko ne zna. On je sakriva, jer se carica na nju vrloljuti.- Nije li grofica imala muža?- On je bio mlad; ustrijelili su ga. Šteta. Bio je vrlo lijep,-

MARIJA JURIC ZAGORKAvisok, stasit, kao i vi! Grofica je vrlo lijepa... Ja sam odmah znala da se ljube. -Tko?- Josip i ona! Vi zaista neæete plesati! Stalno sustajete! Onda prestanimo.- Ni sa jednom neæu plesati, samo s vama!- Nastavimo, molim vas. Vi lijepo plešete! Volim plesati, totako godi. Vi ste moj prvi plesaè... Nikad mi nisu dopustili daplešem u ovakvoj dvorani.Neumorno se okretala mala mlaðahna princeza Marija Antonija s visokim bijelim vitezom. Kad je glazba prestala, ona se s njim povuèe u pozadinu.- Ljepotice, bih li vas smio zamoliti za malu uslugu?- Kakvu god hoæete!- Imam pismo za prestolonasljednika. Iziðite sa mnom upredvorje i naredite nekom dvorjaninu da odnese pismo u njegove odaje. Poslušat æe vas, s dvora ste.- Oh, to je vrlo mala usluga.Izaðu iz dvorane. Bijela maska preda pismo lakaju, a Marija Antonija digne krinku i zapovjedi mu da ga odnese u odaje prestolonasljednika. Nakon toga povede ona svog viteza natrag u dvoranu i oni zaplešu.- Kako sam sretna - reèe ona. - Da nema vas, umirala bihod želje za plesom. Kad budem kraljicom... ah... sad sam iz-brbljala...!- Ništa, ništa! Ionako vas poznajem tako malo, visoèanstvo!- Tiho, tiho! Strašno bi vas kaznili. Ne smijete nikad nikome priznati da me poznajete. To je naša tajna!Šuteæi vodio je djevojku uokrug. -Vi ste žalosni, gospodine!- Naprotiv, veseo sam, vrlo veseo, jer sam našao vas.- Vi ste pravi kavalir. Mene sada pripremaju za francuskukraljicu... Vode me rano jutrom u jezuitsku crkvu na propo-

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEvijed. Ne biste li sutra ujutro došli onamo i sjeli mi nasuprot. Uzmite bijeli cvijet u zapuèak, da vas prepoznam. Kad skinem krinku, moram biti u postelji.- Kako sam sretan - reèe on rastreseno promatrajuæi nekogvitkog kavalira. Zatim upita: - Nije li to prestolonasljednik?

- To je sin kneza nadmeštra. Vidjela sam ga kad nije imaokrinke. Ali zašto vas toliko zanima - on?- Nosim mu važne vijesti.- Od grofa?- Od grofa, njegova najodanijega prijatelja! Odgovor trebam još noæas...- A kamo da vam pošalje?- Hoæete li doæi sutra ujutro u jezuitsku crkvu?- Hoæu, ali molim potpunu šutnju.- Bože saèuvaj da nekome kažem. Ne bi me pustili. Doðitesvaki dan, hoæete li?- Vrlo rado. Molim vas samo za jednu ljubav: saznajte štoje s prestolonasljednikom i groficom. To me zanima.Iza njegovih leda pojavi se visoka dama. Priðe k Vilmi i oslovi je ljubazno:- Koga je danas lijepa ribarica uhvatila svojom zlatnommrežom?-Velikog morskog psa, madame!- Preslabi ste za tako snažnu zvijer. Progutat æe vas!- Izbavit æe me iz njegovih ralja onaj bijeli vitez - reèe Vil-ma i pokaže na mladog kavalira što gaje dovela u dvor.Smeði domino napadno odmjeri stasitu bijelu krabulju i poène joj se približavati.- Ako carica prepozna moju haljinu - prestrašeno se javiprinceza. On ju je nastojao zakriliti, ali smeði domino pristupibliže, ljuto se okrene Mariji Antoniji i šapne joj:- Skandal! Èetrnaest dana kuænog zatvora! Odlazite!Princeza pokupi svoju povlaku i ubrza iz dvorane.

MARIJA JURIC ZAGORKA- Madame - usprotivi se bijela maska - lišili ste me dražesne plesaèice! S kojim pravom?- Niste smjeli plesati s damom koja nema propisane kra-buljske toalete.- Madame, samo sam jednom uskratio poslušnost ženi...Zato sam izgubio glavu!- Èini se, nasadili su vam drugu, mnogo ludu!- Ispravno. Mnogo ludu. Da nije tako, ne bih sada stajaopred vama.- Vaše su dosjetke napola zagonetke.-1 moj je drugi život zagonetan.- Dakle živite po drugi put? - nasmije se ona. - Nastojte pametnije iskoristiti život nego prvi put.- Iskorištavam ga na slavu i diku - njezinu.- Dakle, osveæujete se?- Zato sam oživio, ali, uvjeravam vas, brzo æe me ponovnosmaknuti.

- U dvoboju?-Nastratištu!Prestala se smijati:- Samo vladarica može smaknuti na stratištu, gospodine.- Ona i jeste vladarica.Oèito iznenaðena, odgovori nešto oštrijim glasom:- Poznajem samo dvije vladarice: rusku i austrijsku.- Svaka je žena vladarica svojim podanièkim obožava

teljima.Opet se nasmijala.- Ali, te vladarice ne vode na stratište!- Daje vaše mnijenje krivo, dokazom sam ja! Moja me vladarica odvela na stratište!- Možda je tražite medu ovim maskama?- I nju i njezina sukrivca, kojeg æu još ove noæi povesti uvjeèni mrak - medu živima - a ja se opet vraæam u svoje društvo mrtvih!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Dakle kanite se opet vratiti mrtvima?-Vrlo skoro!- Šteta! Vaši su odgovori ugodni, stas pristao, da lije liceu skladu?- U potpunom je kontrastu.- Ipak želim da vidim tko me tako duhovito zabavlja!- Nemojte to željeti.- Zašto?- Moje vas lice ne bi nimalo zabavljalo!- Da vidimo. Skinite masku!- Ali madame: pod krinkom se može vrlo lako griješiti i ostati èista obraza!... Zašto da se lišimo te pogodnosti?- Mene zanima kako izgleda kavalir koji je veæ jednom biomrtav i kani ponovno umrijeti!- Onda molim u pola noæi, kad mi dvorski propisi dopusteda skinem masku.- Opet uskraæujete poslušnost ženi a kažete: sve su ženevladarice. Èuvajte se da ne umrete po treæi put!- Pobijeðen sam.

- Dakle skinite krinku, ali tako da ne primijeti dvorskimeštar.- Skinut æu je iako s njom skidam i vaše simpatije!- Ako se dogodi obratno?- Madame, ja se pokoravam i ponovno idem na stratište nemilosti lijepe žene - vladarice.On privuèe plašt k licu i polako digne krinku na èelo.Zapanjila se. Nijemo, iznenaðeno zuri u gustom bradom obraslo lice, crno kao ugljen. Ispod debelih crnih obrva svjetlucaju tamne, poluotvorene oèi. Iza crvenih, nasmijanih punih usana, bijele se veliki jaki zubi.Nekoliko su se trenutaka gledali. Zatim on povuèe masku na lice.- Madame, rekoh ne. Vi ste zaprepašteni. Ali i ja! Kad god

MARIJA JURIÆ ZAGORKAskinem krinku, gubim kod žene ono što sam pod krinkom stekao! Znaèi li to: umirati na stratištu svoje rugobe?- Iznenadili ste me, ali moj ukus je izvrnut: vi biste mi sesviðali daje crnilo vašeg lica - pravo!- Koliko u ovoj dvorani ima bijelih obraza, koji su crni... anitko se ne pita: je li bljedoæa prava ili kriva? - nasmijao seon.- Nije sasvim neispravno!- Ako sumnjate u moje crnaèko porijeklo, trebalo bi da sesvuèem, ali takva bi toaleta bila povreda uzvišenog dvora.

Ako me poèastite i povedete poslije plesa svojoj kuæi...- Prije mi recite tko ste.- Madame, kad sam skinuo krinku, skinut æu i svoj incog-nito. Dopustite: dvorjanin sam crnog princa koji se nalazi uBeèu: Selima Agora.On se duboko pokloni.- Koliko znam, taj princ nema pozivnicu za ples. Znaèi, netko vas je doveo na dvor!- Ljepotica èiju sam pozornost stekao na jednom plesu -kao i sada vašu. Ali nju još nisam razoèarao kao vas.- Tko je ta dama?- Kamo sreæe da je ovo pitanje posljedica vaše ljubomore.Meðutim, kavalir nikad ne odbija ženu, ni onda ako je crno-kožac!- Nisam znala da crnokošci donose na svijet evropsku duhovitost!- Madame, mozak mije bijel i prima koješta! Ja sam ovdjenauèio nositi i krinku, što u mojem plemenu nije obièaj! Smijem li vas nakon plesa pratiti kuæi, da vas na ulici ne ugrizekoji èlan dvorske kamarile.- Sto hoæete time da kažete? - upita suzdržavajuæi se dane plane.- Oprostite. Zar vama nije poznato? Ulicom je prošlo desetak majmuna. Ljudi su mi objasnili daje to dvorska kamarila.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Tako, hvala vam, gospodine, na ljubaznoj uputi. Vašu ka-valirsku zaštitu primam: prije pola noæi èekajte me ovdje podovom galerijom.- Èekat æu, pa da su galerije i vješala!Ona mu mahne lepezom i izgubi se u gužvi. On se okrene u suprotnom pravcu, ali mu oèi ispod krinke zaokruže za njom. Ona se zaustavi s nekim zelenim dominom i nešto mu govori, zatim krene dalje. Zeleni domino, visok i snažan muškarac, gledao je po dvorani, lutao sad ovamo - sad onamo, kao maèka kad se šulja za mišem.Bijelu masku uhvati za plašt dama u modrom kostimu s golemim šeširom.- To sam ja, gospodine viteže - šaptala je Marija Antonija.- Odjenula sam se u kostim svoje dvorske dame, da me caricane prepozna. Ali sve uzalud.- Zašto uzalud?- Ne možemo više plesati.- Naprotiv, izvolite.- Vidite onaj zeleni domino? - To je šef dvorske kamarile.On vas traži.- Mene? Ne pozna me.- Èula sam kad mu je carica naredila: "Odmamite iz dvorane onu bijelu masku, demaskirajte je i dovedite u modri salon. Èini se da je lice olièeno crno. Budite oprezni. Ne smijevam izmaæi..."- Tako je rekla?- Jest, a Koch je odmah dao nalog žutom klaunu - to je barun Nemy - da ne pusti iz dvora nijednu bijelu masku. Vidite, nitko od muškaraca nije bijel kao vi. Što ste, zaboga, reklicarici, da æe vas zatvoriti?- Ništa, izgrdila me što sam plesao s vama.- To sam odmah slutila. - Bježite ako možete, gospodine.Ako umaknete, budite sutra u devet sati na ranoj misi kod jezuita.



Marija Antonija ugleda u blizini zeleni domino grofa Kocha i pobježe.Bijela maska nasloni se na stup galerije. Zeleni domino ga oslovi:-Vi se istièete svojom bjelinom.- Nemam ružnih namjera pa se mogu odjenuti i sunèanimsvjetlom.- U to ne sumnjam. Vi ste se odjenuli u bijelo samo da svratite pozornost ljepotica na svoj stas.- To èine razni glupani. Moja je bjelina svjetlo koje ima domamiti noæne leptire...- Vrlo ste zgodni! Ali... imam za vas poruku neke zaljubljene ljepotice.- Nestrpljivo slušam.- Ne ovdje, nego vani.- Èekam nekoga - izgovorio se. - Može i ovdje.- Poziva vas kavalir.- Kavalir s kavalirom govori samo šampanjcem ili maèem!Nemam volje ni za što.Zeleni domino se povuèe i nestane ga. Bijela maska krene prema drugom izlazu u predvorju i side stepenicama.Za njim pode, na dostatnoj udaljenosti, grof Koch, koji je veæ skinuo krinku i pokazao svoje oštro lice i jak energièan nos.- Gospodine - reèe vitez u bijelom - što hoæete od mene?- Vašu milost zamoliti samo da na èas doðe sa mnom udvorsku kancelariju.- Da se legitimiram jesam li plemiæ dostojan dvora? To mogu uèiniti odmah - i povuèe maè.Koch se zaprepasti. Gore, iza balustrade virila su zabezeknuta lica dvorjana.- Gospodine - tiho æe Koch - vi niste pri svijesti.Neki se dvorjani odvaže i pritrèe Kochu. Maska im dobaci:

- Tko hoæe umrijeti, neka samo doðe.Svi su se zbunili, a Koch nije znao što da radi. Dvorjani su se okupili, izbeèili oèi u nepoznatog junaka.- Zovite gardiste - šapne odozgo nadmeštar blijed i uplašen.- Neka samo doðu. Ispod moje oštrice nitko živ nije izašao.Dvorjanici zadršæu. Koch šapne maski:- Gospodine, zaboga, sjetite se da ste na dvoru.- Kad vi to zaboravljate, ne mogu ja da mislim.

- Izvolite sam otiæi, molim vas, i stavite maè u korice. Neobešèašæujte sveto mjesto.- Kad u mene netko dira, sveta mije samo oštrica maèa!- Idite, molim vas!- Pazite da se nitko ne zaleti za mnom - na oštricu.Spusti maè i stane silaziti stepenicama u prizemno predvorje gdje se izgubi medu kipovima. U tren oka nestane pod stepeništem. Oni odozgo nisu ga mogli slijediti pogledima, jer im je smetala balustrada.- Ne bojte se - šaptao je Koch nadmeštru - ne može uteæi.Neæe ga pustiti barun Nemy. Glavno je da smo sprijeèiliskandal.- Zašto ste ga zaustavili na stepenicama? - oèajavao jenadmeštar držeæi obim rukama duguljastu glavu. - Kakavskandal!- Tiho, za ime Božje, tiho!

- Otkad sam izgubio svoju Linu, nije me zadesila takva sramota! Je li ovo razboj ište ili dvor?- Ne jadikujte, kneže, glavno da nitko od gostiju nije primijetio.- Nisam li rekao daje "otvoreni" maskirani ples "katastrofalan"! Svatko se zavuèe!Ostali su na okupu èekajuæi vijest baruna Nemvja. Prošlo je èetvrt sata a nitko ne dolazi.

i ¦¦



- Idite u dvorište i pitajte baruna - zapovjedi Koch jednomdvorjaninu.Ovaj se strese od straha i ne pomakne se.- Hoæete ili ne? - promrsi grof bijesno.Klecajuæi silazio je dvorjanin niz stepenice - spreman svakog èasa da potrèi natrag. Izgledao je jadno, kao da silazi u sigurnu smrt.Konaèno side. Malo zatim se vrati, potrèi uz stepenice i javi:- Barun Nemy poruèuje da još uvijek nije došla nikakva bijela maska.- On se negdje sakriva.- Recite neka pretraži èitavo predvorje i dvorište.Dvorjanin se opet spusti oklijevajuæi i strahujuæi da maskaodnekle ne iskoèi.U modrom salonu èekala je carica nemirno šetajuæi gore--dolje. Duga povlaka njene zelene haljine vuèe se za njom. U bijelo oprašenoj kosi sjaje dragulji i dijadem, kao njene velike oèi. Grofica Fuchs iz prikrajka sluša carièino pripovijedanje o èudnoj maski.- Isprva me zabavljao - rijeèi su mu bile luckaste - ali duhovite. Tek sam kasnije primijetila, da skrivaju prikriveno znaèenje. Vilma me upozorila na njega. Da se pod krinkom nekrije kakav njen prijatelj koji me pokušao ismijati?- To bi bilo odviše pustolovno - reèe stara grofica smiješnoproduljena nosa.- Koch æe ga demaskirati, pa æemo vidjeti.Uðoše šef dvorske kancelarije i knez nadmeštar.-Dakle? Tko je?- Luðak ili razbojnik! Velièanstvo, pokušao je na stepenicama izazvati skandal - trgnuo je maè!- Jeste li ga demaskirali?- Morao sam ga pustiti da siðe kako ne bi prodro u plesnudvoranu. Barun Nemy zatvorio je izlaz iz dvora.

- No? Pa?- Još se nije pojavio, valjda se negdje krije.- Prekrasno! Dakle u vlastitoj kuæi nisam zaštiæena od uliènih razbojnika. Kakva je to kontrola?- Velièanstvo - progovori sad nadmeštar - pozivnice sustrogo kontrolirane, ali na otvorene maskirane plesove dolaze razni baruni i grofovi, koji nemaju dvorske savjesti i dovode sa sobom kojekakve tipove.- Ove æu plesove ukinuti.- Velièanstvo, ovo je najsretniji èas moje tridesetogodišnje

službe - reèe stari knez.- Što je dakle s tim èovjekom?- Sve æemo pretražiti - odgovori Koch.- Postavite gardiste na sva vrata mojih odaja. Kakavskandal!- Bio bi veæi, velièanstvo, da ga nismo pustili da side - reèenadmeštar.- Bit æe najveæa blagodat ako je uopæe iz dvora utekao - primijeti Koch.- Prekrasna reèenica u ustima dvorskog šefa policije. Nijeèudo da ulicama grada jure vaše karikature u obliku majmuna.- Velièanstvo, ja sve podnosim!- A ja - ništa. Grofe, želim da mi odmah predvedete tumasku. Grofice - obrati se svojoj pouzdanici - zovnite mi Mariju Antoniju. Ona je govorila s maskom. A vi zamolite knegi-nju Vilmu Auersperg da se potrudi doæi k meni - naredi nad-meštru.Kad su svi izišli, carica sjedne i zamisli se. Ali nije bila dugo sama. Na vratima se pojavi visoka, tanka princeza Elizabeta, u kostimu neke neobiène kraljice. Šarolike i neskladne boje pružale su groteskan dojam. Kruna od svakojakih kamenèiæa neugodno je isticala kozièavo lice. Ukoèen pogled lijepih oèi-



ju neprijatno se dojmio carice. "Ova djevojka doista nema nikakva ukusa u odijevanju" pomisli carica i upita je:- Što želite, Elizabeta?- Velièanstvo, rekli ste mi da sam francuska kraljica - progovori princeza monotonim glasom.- Da, rekla sam jer sam to željela.- Neke maske šapèu u dvorani da æe francuska kraljica bitimadame Dubarrv.- Ah, to ste krivo shvatili. Madame Dubarrv može utjecatina Ljudevita XV. - zato se neæe ponovno oženiti.Princeza se zagleda u neku neodreðenu toèku.- Neæe - neæe?- Mladi opet hoæe mnogo mlaðu, to je prirodno. Uèinilasam sve da vam vratim ljepotu, potrošila sam mnogo novaca,ali još nema nikakva rezultata. Strpite se, možda kasnije.- Ja... ja neæu biti francuska kraljica?- Na moju žalost - to nije moguæe.- Velièanstvo, ja sam princeza, pa sam odabrana da budemkraljicom, a vi ste dopustili da me odbiju?- Strpi se, možda se naðe koji drugi manji vladar. Francuski prestolonasljednik želi mlaðu, dakle, uzet æe MarijuAntoniju.Ukoèene se oèi rašire, a usta zadršæu.- Velièanstvo - mene ste odabrali, mene!- Kakav je ovo ton? Velim vam, strpite se. Za sada nema nikakvih nada da ostvarite svoje snove. Bog je tako htio, protivnjegove volje ne mogu! Evo, dolazi kancelar, vratite se naples.

Polagano, slomljeno odlazi Elizabeta iz salona.Kancelar je ušao u svijetloj sveèanoj odori naranèaste boje, s ružièastim narukvicama i ružièastim èarapama. Ispod vrata mu sja velika kopèa od dijamanta pribodena na èipkastu ogrlicu. Duboko se pokloni sa širokim pokretom desne ruke u kojoj je držao klobuk.

- Velièanstvo, oprostite što dolazim nemaskiran, pred vašim licem sam uvijek stajao bez maske.- To je moja jedina sreæa. Svemoguæi vas šalje u èasu kadtrebam prijatelja.- Moje je srce osjetilo da sam ovog èasa vladarici potreban.Znakom ruke ponudi mu naslonjaè.- Nadala sam se da æu odagnati svoje brige u maskiranomplesu - to me uvijek zabavljalo, ali neka muška maska pokvari mi èitavu veèer. Zamalo da nije bilo skandala. Sve mitruje život! Marija Antonija pobjegla je na ples, Elizabeta jenesretna, jer se prevarila u nadama da æe postati kraljica; izParme uzalud èekam Bathyanyja. Sve to danas teško pada namoju dušu.- Velièanstvo odviše radi, uskraæuje sebi svaki odmor.- Nemam ni jednog jedinog trenutka mira i ugodnosti.Èitav moj vladalaèki život nije mi priuštio niti jedan dan mira- tužila se ona gotovo s nekim užitkom svome kancelaru.- Od svih nepogodnosti samo jednu smatram vrijednom davaše velièanstvo zabrinjava.-A to je?- Prestolonasljednikeva ženidba.- Ženidba? Kakva ženidba?- S groficom Vojkffy.- Vi to izgovarate tako jednostavno kao da mi prièate o izgubljenoj pfarao-partiji.- Velièanstvo, kad se naðem pred strahovitom èinjenicomkoja se više ne da popraviti, spopadne me nijemi oèaj.- Ne da popraviti? Ova rijeè ne pristaje u Kaunitzova usta.Zar su vas ideje napustile?- Protiv ljubavi èovjeka kakav je prestolonasljednik - svesu ideje ovog svijeta uzaludne.- To govori Kaunitz koji vodi na uzdi èitavu Evropu?- Evropi se mogu nametnuti uzde - prestolonasljedniku ni-

J.

_;.<*¦”



kada! On æe groficu prije ili poslije, protiv želje sviju nas, uèiniti svojom ženom.- Zar vi nemate nikakva naèina da ga u tome sprijeèite?Grofièina muža ne mogu uskrsnuti, morali biste ga ponovnosmaknuti. Bio bi znak potpune klonulosti naših umnih sposobnosti kad ne bismo znali naše državne interese zaštiti drugaèije, nego li uskrsavati - uhodu! Treba da govorite s Josipom.

-Veæ sam ga nekoliko puta tražio, ali ga nisam našao. On je otputovao. Njegovi dvorjanici kažu da æe se vratiti tek za dva tjedna, a mogao bi se vratiti sa svojom ženom.- Neèuveno, govorite o tome takvim tonom kao da biste željeli svoje posjete dvoru ukrasiti grofièinom ljepotom.- Nisam tu ljepotu zapažao ni onda kad me je vaše velièanstvo na nju upozoravalo. Ja poznajem samo jednu ljepotu, ato je ljepota duha, pred kojom padam u prah, svaki put kadsmijem kleknuti pred vladaricom.- Danas ste rjeèitost ostavili kod kuæe, dragi prijatelju. Nemožete prikriti da vas Josipova afera ne uzrujava nego èak iraduje.- Velièanstvo, kad biste vi znali koliko sam noæi probdio uteškim brigama.- Da ste probdjeli još koju noæ, sjetili biste se najjednostavnijeg rješenja, koje je meni palo na um iako nisam radi togaprobdjela ni pola noæi.- S dosjetljivošæu vašeg velièanstva ne može se nitko natjecati.- Onda provedite moju osnovu: pronaðite gdje boravi grofica i zatvorite je u samostan!- Prekrasna zamisao, velièanstvo, ali prepuna zapreka. Prestolonasljednik je oèito predobro sklonio svoju ljubav. Ipak,pokušat æu svim sredstvima daje pronaðem.- Nisam navikla na to da nešto pokušavate, a da ne ostvarite.

- Ovo je moj najteži zadatak.- Upravo sam zato uvjerena da æe vam uspjeti. Da sam pretpostavljala Josipovu ljubav, ne bih bila...Ona je pogledala k vratima i šuštala. Kancelar oèito nije opazio njen pogled pa nastavi:- Vaše velièanstvo ne bi bilo potpisalo smrtnu osudu kapetanu, nego bije promijenilo u doživotnu tamnicu!Ona pogleda kancelara i upita zaèuðeno:- Što vam je danas, kneže? Pruskog uhodu smaknula bihtri put, da mu ne ostane ni trag. Vaša je rjeèitost u krizi - sveviše dokazujete daje simpatija što ste je iskazivali tom uhodibila odviše prozirni paravan simpatijama - prema grofici. Nerecite više ni rijeèi, jer ako nastavite, razotkrit æemo pravi uzrok vašeg tajnog sastanka s groficom kod "Crnog orla".Sjedio je poražen bez ijedne rijeèi, a ona nastavi:- Da sam znala što æe se dogoditi s Josipom, ne bih nikadadopustila da druguje s groficom. To sam, eto, htjela reæi -smješkala se carica. - No, što šutite?- Smaknut sam nepovjerenjem vašeg velièanstva!- Danas svi govore o smaknuæu. Èudna konverzacija na karnevalu! Prekinimo. Marija Antonija stoji na vratima, ne trebada èuje. Doðite bliže - obrati se svojoj kæeri.Mlada princeza pristupi i smjerno se pokloni. Kancelar ustane i pozdravi.- Marija Antonija, što vam je govorila ona bijela maska udvorani?- Velièanstvo, ništa nismo govorili, samo smo plesali.- Plesat æete, dakle, dvije sedmice u kuænom zatvoru - zajedno s barunicom Kleber.- Ja sam joj pobjegla, ona nije kriva. Rado æu izdržati kaznu jer sam je zaslužila. Samo, molim vaše velièanstvo dami dopusti da svako jutro poðem u jezuitsku crkvu na propovijed.

- MARIJA JURIC ZAGORKASmjerni odgovor i držanje zapanjili su caricu.- Najednom kakva je to promjena? Vi ste skromni i želiteprisustvovati propovijedima, protiv kojih ste se uvijek bunili?- Ja se želim popraviti - odgovori ona ljupko gledajuæicaricu.- Èija je zasluga ova nenadana promjena?- Vaša, velièanstvo! - Princeza je gledala milim, nevinimpogledom, a carica je pošalje iz salona jer je ulazila kneginjaVilma, sva zajapurena od plesa, držeæi u ruci masku.Zlatna mreža ljeskala se oko vitkog tijela kao simbol njene zamamljivosti.- Mila moja kneginjo - poène carica s namještenom ljubaz-nošæu - vaš bijeli vitez bio je u predvorju netaktièan premadvorskim propisima, oèito nije vièan dvorskoj stezi. Ne bisteli ga izvoljeli ukoriti, ili mi barem priopæiti njegovo ime, damu taj ukor dade dvorski nadmeštrov ured.- Velièanstvo, vrlo bih rado, ali ga ne poznajem.- Bila vam uvjerena da je vaš znanac, jer ste me upozorilina njega.- Razgovarala sam s njim samo kao maska s maskom, onako kako je i vaše velièanstvo razgovaralo s njim.- Oèito je i vama brbljao ludorije.- Meni se èinilo da mu je nastup duhovit.- Drskost ste zamijenili s duhovitošæu, mila moja!- Bože moj, da nije možda povrijedio vaše velièanstvo? -vrlo se vješto prestraši Vilma.- Naprotiv, mene je vrlo dobro zabavljao. Zato sam s njimdugo razgovarala. Tek je na stepenicama stao rogoboriti. Veleda mu je šampanjac udario u glavu. Mislila sam da ga poznajete. Hvala vam kneginjo. Želim da i nadalje ukrašavate dvorski ples svojim prisustvom.Nakon tih rijeèi nije smjela ništa odgovoriti. Sagne vitko tijelo u dubokom poklonu i povuèe se.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEKancelar je sve pomno slušao. Kad se kneginja udalji, upita caricu:- Razabirem da je maska zloupotrijebila poziv na dvorskiples i uzrujala vaše velièanstvo?- Neki muškarac u kostimu bijelog viteza izazvao je pozornost. Njegova stasitost i drskost bili su jednako izvrsni. Zabavljao me uvjeravanjem kao malo prije i vi - daje smaknut.- Smijem li zamoliti vaše velièanstvo da kaže tko je taj gospodin?- Baš to ne znamo. Na moju želju skinuo je krinku.- Velièanstvo ga ne poznaje?- Crnac - pravi Crnac! Posumnjala sam, doduše u to, daje imao svojoj majci zahvaliti za crnu kožu, ali on tvrdi dajedvorjanin crnog princa što se nalazi u Beèu.- Taj je princ otputovao prije dva dana.- Tako? Onda bi mogao biti kakav pruski uhoda - poslanda Friedrichu pruži nov materijal za rugalice o mom dvoru.-Velièanstvo veli daje visok, stasit, drzak?- Èini se, vi sumnjate na nekog?- Nemam nikakva povoda za izravnu sumnju, ipak je zanimljivo.- Nestao je ispred oèiju mojih ljudi, oèito se skriva u dvoru.Nestrpljivo èekam da ga uhvate. Da mi bude lakše, doðite štoprije na partiju karata - to mi jedino pruža èasak zaborava.

Nešto zamišljen otpratio je caricu u dvoranu goblena, gdje odmah odlièni knezovi sastave partiju. Carica se živo prepusti hazardnoj igri.Ipak, kad je tkogod ulazio, carica je pogledala na vrata, ne nosi li joj grof Koch vijest da su pronašli drzovitu masku.Princeza Elizabeta nije se vratila u plesnu dvoranu nego je iz salona krenula u drugo krilo dvora - u odaje princeza.



Dvorjanke su zaèuðeno gledale kako šeæe predsobljem i sve sama sebi govori:- Ja sam francuska kraljica! Ja sam francuska kraljica!Šuteæi su slušale èudan njen monolog.Doskora se otvore vrata, a mlada Marija Antonija veselo ude. Spazivši svoju sestru zaustavi se i svoje staklene oèi za-bode u nju govoreæi:- Ja sam francuska kraljica!Pustopašna Marija Antonija se nasmije:- Bila si, ali sada je svršeno! Tvoj je kralj umro.- Kralj umro? - ponovi Elizabeta.- A francuska kraljica - to sam ja!Elizabeta se najednom zaleti na svoju mladu sestru bezumnim bijesom, zgrabi je za vrat i stane je gušiti.Prestravljeni princezin vrisak privuèe sve dvorjanke. Mada-me Guttenberg i Pichler prestrašeno se baciše da Mariju Anto-niju otrgnu od razbješnjele sestre.Elizabeta popusti, klone i onesvijesti se...Prestrašena madame Pichler potrèi po dvorskog lijeènika, druga opet pozove groficu Fuchs.Elizabetu polože u postelju.Lijeènik je poslije dužeg vremena dozove k svijesti. Ona podigne glavu i ukoèen pogled upilji u jednu toèku, a zatim opet klone.- Veliko uzbuðenje - reèe lijeènik.- Trebalo bi pozvati Van Swietena.Grofica Fuchs se uputi u dvoranu, gdje je carica igrala karte, ali nije htjela da joj pokvari veselje.Dogovorila se s lijeènikom kako do sutra neæe kraljicu izvijestiti, da joj ne pokvare noæ.Opazivši groficu carica je zovne bliže:- Stoje? Zar još uvijek nisu pronašli masku?- Nisam dosad vidjela grofa Kocha.

- Neka mi odmah jave stoje s njim.Nestrpljivo je carica oèekivala da sazna ime èovjeka koji je prouzroèio tolike neprilike.Svršila je igra. Dok je kancelar razgovarao s knezovima, približila se ona vratima dvorane. Maske su veæ bile skinule krinke s lica.Oko Vilme se okupilo mnogo uzvanika carskog dvora."Pravo je rekla bijela maska" pomisli carica. "Svaka je lijepa žena vladarica svojim obožavateljima. Vilma je sjela uz mene, historija æe je ubilježiti, jer je moja suvladarica po - caru Stjepanu! A sve je to kriva grofica koju sam odabrala da Vilmu skine s mog imena."Kao uvijek kad bi se netko usudio da joj protuslovi ona pocrveni. Gnjev prema Neri usplamtio je dvostruko."Ona æe to teško okajati. Kao što nikad nitko nije okajao neposlušnost prema meni."Uto joj sine ideja, te zovne nadmeštra:- Dajte znak. Želim serkl s gostima.- Velièanstvo - zaprepasti se nadmeštar - s maskama?

-Karneval je! Sve luduje, dvor, gosti, plemstvo, ulica-jedino carici da nije dopuštena karnevalska šala! Poðite! - Ona se primakne grofici Fuchs.- Samo tako mogu naèas obustaviti Vilmino kraljevanje udvorani!Kad je ušla u dvoranu, sve su maske bile u dvoredu. Èitav sat gosti su stajali dok je carica razgovarala s pojedincima. Na taj naèin svu pozornost svratila je na sebe usprkos suparnici, ljepotici Vilmi.Njenu pozornost sad privuèe dolazak grofa Kocha s barunom Nemvjem. Odmah prekine razgovor i pode dvoredom uzvanika u dvoranu goblena. Slijedili su je.- Dakle? - upita. - Hoæe li to svršiti?-Velièanstvo, pretražili smo sve, èuvali smo izlaz, ali nijedna bijela maska nije izišla iz dvora!

MARIJA JURIC ZAGORKA- Neobièno! Razbojnik nam sjedi za leðima, a sva dvorskasigurnost ne zna gdje je. Kad zaspim, pojavit æe se i ugušitime. Prekrasno!- Velièanstvo, nije moguæe da se krije u dvoru.- Onda je u garderobi uzeo neèiji ogrtaè i preodjeven uma-kao? U koga da se pouzdam? To je prevršilo mjeru!U tom èasu ude kancelar iz plesne dvorane.- Novo nema ništa? - zapita carica promijenivši ton.- Velièanstvo - reèe Nemy gotovo uplašeno - u plesnoj dvorani i hodniku pod stepeništem našao sam neki pamflet.- Sve ljepše. Dajte ovamo!Barun joj pruži nekoliko letaka.Proletjela je oèima stihove, ali kao da ih nije èitala reèe: -Dama s krinkom u postelji, što to znaèi?Koch je bio crven kao rak i èekao da ga otpusti.- To se izruguju komisiji za æudoreðe.Pamflet u dvoru bio je ipak prevelik udarac za njegovu dvorsku službenu èast. Ali na njegovo divljenje carica se nasmijala:- To nije upereno protiv komisije za moral, nego protiv vas,Koch. Nekome ste na putu pa vas želi skinuti s vrata. Moždaoni s drugoga kata.Radosno je prihvatio dobaèeni konopac za spašavanje.- U to sam uvjeren, velièanstvo.- Neæe im uspjeti. Privucite k sebi èvršæe komisiju za moral. Nemoralni Beèani poplavit æe sve lokale i sva izletišta uokolici. Odgovorite im na uliène karikature dvostrukom stro-gošæu.On se pokloni u znak da se pokorava zapovijedi.Grof Koch blagoslivljao je kancelarov dolazak u dvoranu. Bio je uvjeren da je njegova prisutnost suzbila carièin gnjev. Nije se prevario. Pred njim se uvijek svladavala.- Vaše velièanstvo - reèe kancelar - polaže odviše pažnjekarnevalskom ispadu nekog mladiæa, koji se oèito duboko za-

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEgledao u èašu. Moja je jedina sreæa da vidim svoju vladarku vedru i nasmijanu.- Onda ste rijetko sretni, prijatelju moj. Ali pokušat æu davas nagradim.Pozvala gaje u blagovaonicu. Tu nade debelog pjesnika Pe-trasa uz praznu zdjelu.- Petras, recite mi - vi ste rodom Hrvat?- Na službu, velièanstvo. Rodom iz Broda.- Svi vaši zemljaci rado jedu i piju?- Jedu, piju, suze ne liju, a za vaše velièanstvo se biju!- Taj je sretan - nasmije se carica. Pogleda kancelara i povede ga k stolu.

Bijela se maska uvukla u hodnik i pod stepeništem okrenula bijeli ogrtaè na crnu stranu, skinula bijeli klobuk i navukla na glavu crnu kapicu ogrtaèa. Izišla je na stepenište dvorskih dama, kao èovjek koji poznaje sve prostorije dvora, prolazeæi pored baruna Nemvja i nekog drugog èinovnika grofa Kocha, koji su napeto pazili na glavni izlaz.Crna je krabulja izišla držeæi ispod plašta spreman maè.Dvorski konjušnik istrèi pred otmjenu masku:- Vaša preuzvišenosti, èiju koèiju zapovijedate?- Kneza Auersperga!Dvorjanin se duboko pokloni i dade nalog drugom konjuš-niku, koji istrèi napolje vièuæi:- Njegova preuzvišenost knez Auersperg!Srebrnom ormom ukrašeni konji dojuriše pred kuæu.Crna krabulja ude. Koèija krene.Pred kneževom palaèom krabulja izaðe iz koèije. Na kapiju istrèe vratar i lakaj, uvjereni daje to knežev kuæni prijatelj, knez Liechtstein.-Vozite natrag - poluglasno naredi krabulja koèijašu. Mah-

m

MARIJA JURIC ZAGORKAne rukom slugama da ih ne treba pa se udalji ulicom kojom su prolazile nakresane maske.Te noæi carica nije usnula. Tužila se svojoj komorkinji, ma-dame Guttenburg, daje uznemiruju vizije bijele maske.TAJANSTVENI POZIVDogaðaj što su ga provocirali komesari za æudoreðe pred "Crnim orlom" oduzeo je Rosenbergu mnogo vremena.S kostimima se vrati vrlo kasno i opiše Josipu èitav prizor pred hotelom i svoj razgovor sa španjolskim poslanikom. Potraga za sumnjivom èaraparicom zanimala je mladog cara.- Onog dana kad smo došli na trg, na sumnjivo krpanje èarapa, groficu je upozorio neki Židov iz žutoga grada. On oèitozna više o njoj.- Bilo bi teško naæi toga èovjeka.- To više što groficu nikako ne želim iskoristiti da ga traži.S njom nipošto ne smijemo na beèke ulice.- Bože saèuvaj - upadne Rosenberg bojeæi se da Josip ne pokuša kakvu potragu. - Prepustimo to tajniku poslanika. Sutraæu vašeg saveznika dovesti u palaèu pa æe vaše velièanstvo snjim o tome raspravljati.- Mi smo zaboravili na ples.- Sada je veæ prekasno, najbolje je da odustanete, ionakobi vas unatoè brojnim uzvanicima mogli prepoznati, a to biporemetilo vašu najveæu odluku - da groficu odvedemo u Korušku.Nasmiješena lica odvrati Josip:- Iza vaše zabrinutosti za nju, proviruje veæa briga za mene, a to nije kavalirski.Oprostivši se, zadovoljan se uputi u svoje sobe. Legao je na postelju kad mu sluga najavi dolazak "Mladog gospodina".

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEBarun odmah ustane i ogrne se dugaèkim kaputom.- Stoje, Lasi? - upita mladog prijatelja.- Nešto važno kad vas budim u ovo doba noæi.- Da èujemo?- Vi ste mi pripovijedali o tome da se bijela maska raspitivala kod vratara.

- Što je s njim?- Pojavio se na dvoru.- Taj isti?- Ne mogu priseæi, ali bio je vitez u bijeloj bogatoj odori vezenoj zlatom, visok, stasit, pravi vitez.- Bijelih maski ima više, ali opis pojave i odore posve odgovara. Ne vjerujem. Kako bi dospio na dvor, osim ako se podbijelom ne skriva kakva crna halja.- Ili kakav jezuitski duševni luðak.- Nije iskljuèeno. Dakle prièajte.- Grof Koch ga je htio povesti u dvorsku kancelariju, a onje trgnuo maè. Tada su se nešto tiho dogovorili i Koch ga jepustio da ode... Poslije se pronio glas da se nekom plemiæu uvruæini pomjerila pamet!

- Ovo je i odviše prozirno! Koch je valjda doznao da jeèovjek pod bijelom maskom crn. Dakle posve jasno: jezuitska uhoda. Zato su ga pustili. Zato je izmaknuo i kazni što jenavalio na patrolu. Sada imamo dvostruku dužnost: prestolonasljednika treba što prije otpremiti u Korušku.- To æe možda potvrditi i ovo pismo.- Tko ga šalje?- Bijela maska.- Otkud to znate?- U drugi kat donio mije pismo jedan lakaj. Kad sam ga pitao tko to šalje, on mi reèe daje princeza Marija Antonija izišlaiz plesne dvorane s nekom bijelom maskom, ona je predala pismo, a princeza naredila da se odnese prestolonasljedniku.- Princeza? Gle, to je zanimljivo!- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Pismo glasi na mladog cara. Dakle imamo razloga pošiljaoca pisma smatrati sumnjivim; naša je dužnost da budemoindiskretni.- Da otvorimo pismo?- Svakako.- Ako se radi o kakvoj osobnoj carevoj stvari?- Onda æemo muževno priznati svoju bojazan i - opravdatise.Rosenberg je okretao pismo i odluèio:- Pravo velite. Naša je dužnost da to uèinimo.Razdere omot i razmota veliki papir. Jaka muška ruka napisala je velikim slovima: "Kavalir èije ime ne mogu ovdje navesti, želi hitno priopæiti vijest važnu za vaš život! Èekam na zavoju ceste s juga k "Bijeloj raci" - danas oko pola noæi! Da ne sumnjate, izvolite povesti dva pouzdanika. Znak raspoznavanja: dvorjanin crnog princa."Josipovi prijatelji gledali su se znaèajno.- Dakle? Što velite o tome, Lasi?- Neèuvena je drskost pozivati prestolonasljednika i carana takav sastanak - bunio se mladi oficir.- Nije drskost nego upuæenost. Taj ga poznaje i zna da bion smjesta pošao.-1 nitko ga ne bi mogao odvratiti.- Osim, možda, grofice, a nje nema. Jednom je veæ dobioslièan poziv.

- Uistinu? Od koga?- Od neke djevojke: Mirni. Ali... ispostavilo se, da ona...- Pa što se dogodilo?- Dakako, on je pošao, ali u grofièinoj i mojoj pratnji, po bijelom danu. Èini se, i onda je grofièinom zaslugom utekao potajnom atentatu.Rosenberg isprièa mladom oficiru dogaðaj na Voæarskom trgu. Mladiæ se rumenio od uzbuðenja:

- Barune, ovo nam je strog nalog da mu ovo pismo nikadne pokažemo. Taj poziv je ponovna jezuitska stupica.- O tom nema sumnje.- Što da uèinimo?- Koliko je sati?Mladiæ potrèi k zidnom satu.- Dvadeset i dvadeset. Vi - mislite?- Da poðemo nas dvojica.- Izvrsno! Posudite mi koje plemiæko odijelo, maè i pištolj.- Samo brzo. I krinke ponesite.- Probudite konjušara, neka osedla dva konja, ali tiho ineopaženo i neka ih odvede iza dvorišta na ulicu, da u kuæinitko ništa ne primijeti!- Razumiješ? Ako grof Falkenstein štogod pita, reci mu dasam otišao u šetnju.- Na službu, preuzvišenosti.Sluga ode, a Lasi odijevajuæi se zapita:- Mislite li da vaši ljudi u kuæi ne znaju tko se krije pod imenom: grof Falkenstein?- Ako su me kadgod vidjeli u sveèanoj povorci s njim, možda su ga i prepoznali, iako u skromnoj odori koju nosi svakodnevno nimalo ne podsjeæa na carskog sina. Znali oni ili ne -ne smiju to pokazati. Sva je služinèad baština moje sestre ipotpuno je pouzdana. Njima je ovdje dom i oni ga èuvaju kaosvoj. Nemajte brige!Obukli su se, naoružali i tiho sišli stepenicama. Rosenberg ode u vratarevu sobicu.- Slušaj, sutra æeš spavati cijeli dan, ali ovu noæ treba dabdiš. Nikoga ne smiješ pustiti u kuæu ni iz kuæe dok se ja nevratim. Ti znaš što to znaèi.- Preuzvišenosti, na službu. Mogu ja bdjeti i osam danaako zapovijedate.Otvorio im je mali ulaz. Izišli su u dvorište. Rosenberg pogleda u prvi kat. U Josipovim odajama bilo je još svjetlo.

&

MARIJA JURIÆ ZAGORKAOprezno se išuljaju na ulicu. Tu je èekao konjušar s konjima. Obojica uzjašu. Odjurili su cestom kraj kuèe kovaèa li-jesova Tome, odakle je bio najbliži put prema "Bijeloj raci". Pod oblaènim nebom gust je mrak. Zdesna još svjetlucaju mnogi prozori iza kojih se slavi karneval. Slijeva gusta šuma. Ledeni vjetar piri im u lice. Cestom ne susreæu ni žive duše.Sve se više udaljuju od grada. Svjetla bivaju sve manja i gube se u sitne toèkice. Okružuje ih gust zimski mrak. Smrznuti snijeg zatomljuje topot konja.Stali su, primakli se bliže, prišapnuli nekoliko rijeèi i pojurili dalje. Iz mraka nazre se neka sjena i pojuri kao daje nose krila.-On je!Zadihani konji prohuje kraj bijelog jahaèa na cesti, ali se onda zaustave i krenu natrag.

- Dvorjanin crnog princa - reèe Rosenberg.- Dvorjanin je tu - odgovori bijeli jahaè.Mala šutnja. Maskirana se trojica u mraènoj noæi gledaju. Èekaju tko æe progovoriti prvi:- Samo dvojica?- Da, dvojica!- Koji je od vas onaj na kojega je glasilo pismo.- Ja - odgovori Rosenberg.- Odviše je zvuèan glas! Skinite krinku!- Skinite je vi. Dolazim na vaš poziv. Moram znati s kim govorim. -I ja!-Vi znate!- Nisam uvjeren. Skinite krinku.- U tami neæete mi vidjeti lica.Bijela maska pokaže ispod ogrtaèa o pojasu mali fenjer. Rosenberg sad prizna:- Nisam glavom onaj kojega ste zvali, ali sam njegov bližipouzdanik pa je gotovo isto: on ili ja!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Vama je isto, meni nije!- Recite mi barem o èemu s njim želite govoriti?- To može saznati samo on.- Jeste li vi onaj koji mu želi nešto važno priopæiti ili dolazite u ime drugog?-1 to æe doznati - samo on!- Zašto ga zovete u ovo doba noæi?- Jer mije hitno. Pristajem da doðem sutra u zoru u klanacSv. Ane na brdu Jelenovac. S njim mogu doæi samo dvojica.- Èemu ova tajanstvenost?

- To æe doznati on. Hoæe li doæi ili ne?-Bolestan je i leži.- Izgovorom skriva strah.- Opozovite uvredu - uzvikne mladi oficir Lasi.

- Mir - opomene ga Rosenberg. - Gospodine, vi æete povuæi uvredu kad vam kažem istinu. Mi smo pismo otvorili. Onne zna ništa o tome.- Onda èast, on nije kriv. Ako ste mu prijatelji, obavijestitega o mom pozivu. Za njega je dobro.- Želite mu javiti spletke njegovih crnih neprijatelja?-Da!-1 mi smo ovlašteni da to slušamo.- Ali samo u njegovu prisustvu.- Mi æemo doæi s njim, ako pristanete na jedan uvjet: siði-mo sva trojica s konja i skinimo krinke istodobno.- Primam. - Oni sjašu. Rosenberg i Lasi usporedo pristupeèovjeku u bijelom kostimu, koji s pojasa skine fenjer.- Stoj! Vi ste naš uhapšenik!U tom èasu upere se u bijelu masku dva pištolja: Maska se podboèi desnicom.- Gle, gle! Zvao sam kavalire, a došli su razbojnici!- Naprijed pred nama u grad. Ako pokušate bježati, mrtviste!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Ha! Ha! Ha! - smije se maska. - Mene može ustrijeliti tkogod, ali tjerati nitko.- Hoæete li poæi ili ne?- Ne. Izvolite pucati, gospodo razbojnici.Na uvredu Lasi plane i pištolj odapne. Prasak odjekne kroz noæ. Maska se sagnula i tane je proletjelo iznad njene glave.- Niste pogodili, razbojnice!- Povucite uvredu!-Vaš je postupak razbojnièki!- Sumnjamo da ste kavalir.- Nudim vam dokaz! Vadite maè!Lasi pusti pištolj i povuèe sablju.- Izvolite svijetliti - reèe i fenjer preda Rosenbergu.- To je drugo! - reèe bijela maska i povuèe sablju.- Gospodine, èuvajte oèi - upozori bijeli vitez.Sablje se sudare. Po njima liže blijedo svjetlo. Nekoliko zveketa i Lasijev se maè prelomi.- Posudite mu svoj maè - primijeti bijela maska Rosenbergu.On pruži. Opet se sudare.- Pazite svoje - oèi - govori bijeli vitez smijuæi se.Zaèas ovaj maè takoðer pukne.- Što je to? - vikne Lasi.- Pouka da se ne tucete s èovjekom u èijim je rukama maèposlušni rob njegove volje! I ja imam pištolj - evo, gledajte,ali njime se služim samo protiv razbojnièke klateži.Rosenberg odgovori:- Dopustite da su naše sumnje opravdane. Vi kanite poèinitizlodjelo nad onim za koga smo došli bez njegova znanja.- Dakle nešto je skrivio?- Njegova je krivnja: èist obraz.- To æu s njim raspraviti. Hoæe li doæi ili ne?- Doðite vi k njemu u kuæu.

- Ha-ha, nije moja pamet samo u maèu. U vašu stupicu neidem. Naæi æu puta do njega bez vaše pomoæi.- Naprijed! - povikne opet Lasi i obojica ponovno u njegaupere pištolje.Fenjer ugasne, hici prasnuše i bijela maska veæ leži na zemlji. Odozdo zgrabi obojicu za noge, te oni padnu. To se odigralo u trenutku... Maska se popne na konja, preskoèi jarak i odjuri u šumu.Èulo se tek praskanje grmlja.Oba se prijatelja podignu iz snijega.- Prokleti lupež - promrsi Lasi sav izvan sebe.- Lupež, ali junak kojemu nismo dorasli. To moramo priznati. Nadjaèao nas je oružjem i mozgom. Jezuiti su i ovaj putodabrali pravog.- Što sad?- Ništa. Poraženi smo. Vratimo se.- Kaže da æe doæi do njega i bez naše pomoæi.- Sprijeèit æemo ga. U tom ne smije nadmudriti ni nadjaèati. Vratimo se.Popeše se na konje i krenuše u grad. Stigavši u palaèu našli su vratara kako bdije. On im priopæi da se nije ništa dogodilo. Ušli su u barunov salon.- To je bio oèajni pokušaj jezuita da ga maknu. Zato o svemu tome ni rijeèi.- Meni izbiti iz ruke dva maèa? Meni - èuvenom maèeva-ocu! Da umreš od stida - bjesnio je oficir.- Pustite to. Ponijeli ste se kako treba. Ako je on jaèi, niste

vi krivi.- Ali tko je on?- Bit æe velikaš ili plemiæ iz redova dvorske kamarile. To dokazuje Kochov postupak prema njemu. Drugog ne bi pustio!- A njegov napad na patrolu, pogrdne uliène rijeèi s majmunima koji su prikazivali kamarilu?



- Sve je namješteno. Jezuiti su spremni propovijedati protiv sebe, kad im to ide u raèun. Sada je najvažnije da se pripremimo za moguæi novi napad na prestolonasljednika. Nijedno pismo ni poruka ne smiju dospjeti u njegove ruke. Zadržatæemo sve. Osim toga, nijedan od nas ne može uèiniti ništadok se ne posavjetujemo.- Razumijem!- Vaša rijeè?-Evo je!-1 moja! Pružili su ruke.- U srijedu pratit æete nas u Korušku s moja dva naoružanalakaja na dovoljnoj udaljenosti da on ne primijeti našupažnju.- Izvršit æu.- Kad stignemo u moj dvor, priopæit æu grofici kakva muopasnost prijeti.- Mislite daje to dobro?- Predobro. Ona æe ga zamoliti da ostane s njom - nitko ganeæe maknuti od nje.- Ne lovi li ga ona samo radi carske èasti?

- Naprotiv. On hvata nju. To je najvrednija žena!-1 sigurni zaklon za njega protiv svake nesreæe?- Nema tako sigurne tvrðave.- Hvala Bogu! A sad laku noæ!- Zaboravite naš poraz u susretu s bijelom maskom!- To neæu zaboraviti ni oprostiti ni njemu, ni sebi.

NAKON DVORSKOG MASKIRANOG PLESAU èetiri i po sata ujutro bila je carska obitelj na okupu u žutom salonu. Car Franjo Stjepan jedva se odupirao snu što mu je sklapao oèi. Prinèevi Leopold i Karlo èekali su carièine odredbe. Marija Antonija i princeza Marijana sjedile su zamotane u debele ogrtaèe.Grofica Fuchs htjela je obavijestiti caricu o bolesti princeze Elizabete, ali ih prekine nenadani dolazak kurira.Carica se povuèe u pokrajnu dvoranu i pozove cara Franju Stjepana. Drugi su šuteæi èekali. Za kratko vrijeme vrati se car Stjepan, priðe Leopoldu i šapne mu:- Tvoja bi se ženidba mogla odgoditi.- Zašto velièanstvo?- Stigle su loše vijesti s granice. Friedrich Pruski sakupljavojsku. Tko zna, ne kani li nas opet napasti. Carica je strahovito uzrujana, strepi od rata.- A prestolonasljednik planduje!- Uživa u svojoj ljubavi. Ako plane rat, vratit æe se. On zna

svoju dužnost. Josip nije junak na rijeèima, ali djelom æe sveiznenaditi.Leopoldovo dugo, ružno lice, širokih nozdrva, nije bilo ushiæeno ovom hvalom.Marija Antonija naæulila je svoja mala uha i slušala razgovor. Onda ustane, pode u dubinu salona, stavi molitvenik na pisaæi stol, okrene svima leda i nešto zabilježi na papir u knjizi.Naglim koracima uniðe carica u salon. Komornik je ogrne . krznom podstavljenim ogrtaèem.Uzrujano se obrati djeci i mužu:- Molite se da nas ne zadesi nesreæa! Molite se!



Ledeno je zimsko jutro. Karnevalom izmoreni grad spava. Ulice su tamne i puste. Nad njima piri vjetar noseæi glas zvona s jezuitske crkve. Stižu žene i muškarci zamotani do ušiju. Zebu, dršæu, dah im se smrzava. Svi ulaze u tamnu crkvu.U crkvi je tišina. Ljudi kleèe i mole se. Svu svoju nadu upravljaju prema oltaru.Vani su stale koèije. To zbuni pobožnike.Kroz sakristiju udu u debele ogrtaèe zamotani èlanovi dvora i sjednu u klupe. Posljednja je sjela Marija Antonija. Uz njeno sjedalo diže se širok stup od poda do stropa.Ulaze tri jezuitska duhovnika.Marija Antonija drži pred sobom velik molitvenik i skriva njime svoje poglede kao lepezom. Zirka po crkvi - traži. Iza evanðelja uspne se na propovjedaonicu otac Lehner. Tihom crkvom odjekuje njegov glas.Marija Antonija podigla je glavu prema njemu, a oèi joj kruže crkvom. Misli o bijelom vitezu. Pogled joj padne na stup tik sjedala. U tami razabire taman ogrtaè i bijeli cvijet."Tu je!" poveseli se ali ne trepne okom.Kad proðe propovijed, svi kleknuše na molitvu. Princeza baci pogled prema stupu gdje se stisnuo muškarac. Duge crne kose padaju mu na èelo."Nema vlasulje!", pomisli ona. "Zar prosti graðanin?"Ne vidi mu lice. Spustio je glavu duboko na prsa i skriva ga polutama crkve."Vara me, graðanin ne može na dvor; neæe da ga drugi vide i zato nije uzeo vlasulju!""U publici nema nijedne plemiæke vlasulje! Ne želi da svrati pozornost!" tješi se ona."Je li lijep?"Nikako ne može da mu vidi lice. Tama je u crkvi, a stup još veæim mrakom zasjenjuje èovjeka koji se tamo zavukao.

Misa završi. Ljudi ustaju. Štropot koraka po kamenom podu ispuni crkvu."Ovo je èas" - pomisli Marija Antonija - primakne se stupu i spusti na pod papiriæ, gledajuæi u bijeli cvijet svog juèerašnjeg plesaèa.Dvor je ustao i okrenuo leda publici.Oèito je sve to opazio, jer se makne, ispruži nogu i njome pokrije papiriæ. Dvor se udalji kroz sakristiju.Princeza je ogrtaèem zapela o klupu i pogledala k stupu ne bi li sad ugledala lice svoga viteza. On je ostao u mraku.Crkva je pusta. Samo jedan èovjek stoji u mraku, razmata papir i èita rijeèi bez naslova:"Prestolonasljednik æe se vratiti za dvije sedmice sa svojom ženom - groficom! To je rekao kancelar. Doðite svako jutro."Nakon ovih rijeèi slijedila je poruka još gotovo mokra i zaprljana: "Ujutro je stigla vijest daje blizu rat. Onda æe se Josip vratiti. Carica se jako boji

rata. Imat æe mnogo posla i zaboraviti moj kuæni zatvor. Izvest æu se svakog dana u tri sata popodne u VValdburg."Obeæala mu je da æe ga izvijestiti o Josipu i obeæanje je ispunila. Crkvenjak pogasi svijeæe. Kroz mrak iziðe èovjek, na vratima naturi na glavu klobuk do obrva, povuèe ogrtaè i krene niz ulicu.Palaèa kneza Kaunitza bila je okružena perivojem. Okolo je bio vrlo visok zid koji je dosezao do ispod razine visokog prizemlja.Beèani su ipak prozreli tajnu visoke ograde. Svrha joj je bila da od ulice sakrije prozore prizemnih kneževskih raskošnih odaja. Osvijetljeni lusteri vrlo su se èesto susreli sa sjajem ranog sunca.



Nakon dvorskog plesa nastavio je knez zabavu u svojoj palaèi.Dvoranama jure pijani kavaliri vukuæi za sobom u plesnoj koloni polupijane dame u duboko dekoltiranim haljinama.Po kutovima sjede parovi. Ispod svilenih haljina protupro-pisno etiketi proviruju lijepe nožice u svilenim èarapama.S koliko gracije umiju dame sjediti i razdraganom kavaliru pokazivati svoju divnu nogu - šaptao je kancelarov prijatelj knez Trautson. - I najslobodnija zna udvaraèa držati u znatiželji.- Ne pokazuje ni premalo ni previše - odgovori nešto starijikavalir.- Èini se, mi smo završili svoju karijeru. U ovo doba jutrafilozofirati?!- Doði da vidiš Kaunitza; taj je u naponu svoje ludosti!- Da ga vidi carica!- Ni za Boga ne spominji ovdje njeno ime, zamjerit æeš muse.Dignu se i podu u drugu dvoranu.Kraj prozora stol, na njemu je bogato porculansko i srebrno posude. U zlatnim stalcima raznovrsno voæe, šampanjske boce se valjaju a s njima usporedo kavaliri i dame. Uokrug sjede mlade dame. Iza leda kavaliri im virkaju u dekoltirane haljine. Kancelar, kome je šampanjac zacrvenio lice, a pustopašnost ozarila inaèe mirne oèi, stoji u sredini i govori, govori bez kraja, duhovit i ujedno stilski govor.-1 dolazi dan i sunce se javlja, golo, sjajno sunce.Iza zastora se pojavi žensko èeljade, potpuno golo, sa zlatnim resama oko pojasa. Ljepotica zapleše bosim nogama po mekom sagu.Svi izbulje oèi.Neka se ljepotica prisloni knezu i šapne:- Da sad uðe njezino velièanstvo!

- Madame, molim, u ovom krugu ne spominjite njezinoime.-Strah vas je?- Sveto je i ne pripada u ovaj krug! Upamtite, madame! -Kavalir joj iza leda šapne:- Saberite se! Nikad vas više neæe pozvati.Gola je ljepotica zaplesala oko kancelara, kavaliri su drobili èaše. Vruæina, miris piæa i parfema pretvori dvoranu u vreo val, kotrljajuæi se od jednog do drugog zida, u svjetlu svijeæa zasjenjenih svjetlom dana stoje zavirilo u jutarnju orgiju.Vrata se naglo otvore. Ude kancelarov osobni tajnik i javi:

- Kurir njezina velièanstva! - Kancelar se trgne, povuèe sastola bijeli stolnjak tako daje sude palo na zemlju praskajuæii baci stolnjak na golu ljepoticu.Naèas su svi u dvorani zanijemili i zapanjeno gledali u kancelara.Stajao je usred zdrobljenog porculana pred ženom pokrivenom stolnjakom i buljio u tajnika.Ovaj mu pristupi:- Preuzvišenosti, što vam je?- Što ste to rekli? - upita kancelar.- Kurir njezina velièanstva je ovdje.- A, tako, kurir je tu, kurir. Recite, recite mu da spavam.- Rekao je da vas probudim. Vrlo je važno...- Važno? Tako rano pa veæ važno? Nije li to... grofe, pogledajte me. Ne mogu ovakav primiti kurira.- Carica vam uvijek sve oprašta - šapne tajnik.- Ali neæu da oko svog vrata nanižem toliko nizova oproš-tenja, koliko dame nižu bisera! Oproštenje su biseri, a biseri- nose nesreæu.- Što da kažem kuriru?- Da doðe kasnije, oko podne...- Sve sam pokušao, ali on tvrdi daje ovo i suviše važna poruka njezina velièanstva.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Tiše, ovdje ne pripada njezino ime.- Nešto mu moram reæi.- Ako je vrlo važno, recite mu da sam u jezuitskoj crkvi namisi!- Velièanstvo je upravo bilo u crkvi.- Onda izmislite koju drugu crkvu. Recite da se sad ispovijedam, a primiti æu kurira kad se vratim... Neka doðe mojsluga: brzo kupelj!!On se pokloni gostima i reèe:- Moje dame i gospodo, knez Kaunitz odlazi da potraži kancelara radi važnog posla.I ode s tajnikom kroz dvoranu da se uspne na prvi kat. Gosti su se tiho opraštali i kroz mala vrata perivoja napuštali palaèu.Pošto se okupao i legao u postelju, sluga mu otare tijelo i glavu mirisnom vodom. Kancelar se osjeti svježim.Ispod svilenog modrog ogrtaèa izvuèe tanku, bijelu otmjenu ruku. Prebaci èipke rukava noæne košulje i pruži ruku na stoliæ sa srebrnim zvoncem.Ude visok dobro ugojen lakaj.- Feliks, èokoladu!- Na službu, preuzvišenosti!

- Inaèe ništa nova?-Vaša preuzvišenosti, ništa!- Reci neka èestito nalože, zima je.- Na službu preuzvišenosti - odgovori lakaj i kriomice obriše znoj, koji mu je probio po èelu u vruæoj sobi.- Neka doðe moj tajnik.Lakaj iziðe.Veæ za nekoliko trenutaka rastvore se vrata. Dva lakaja u sivim odorama nosila su prostrt stol sa srebrnim priborom i postavili ga uz postelju. Jedan od njih nalije iz teške srebrne posude vruæu èokoladu.

Kancelar sjedne u postelji. Lakaj mu podnese srebrni pladanj, koji je držao dok gospodar nije ispio toplu mirisavu èokoladu. Tada odnesu stol iz sobe.Ponovno se rastvore vrata. Lakaji propuste mladog visokog gospodina blijeda lica, bijele vlasulje u crnoj baršunastoj odori. Kancelarov se pospani pogled upravi na njega.- Što vi mislite, grofe, ne bi li se Franjo Bartok veæ mogaovratiti iz Parme?- Pitanje je koji je smjer puta odabrao i kakvim je kolimaputovao.- Ako je misija važna, trebalo je da preuzvišenost pošaljejednog od naših èinovnika. Ovi se graðani rado opiju, pa jeoèito zakasnio.- Poznam ga odavna. Pouzdan je, ali se bojim da nije nastradao. Kad doðe, smjesta ga najavite.Meðutim lakaj opet najavi kurira iz dvora. Ušao je s pismom i predao ga kancelaru. Ležeæi kancelar ga proèita i zatraži pribor za pisanje. Napiše pismo, smota ga i preda kuriru, koji se udalji.- Njezino velièanstvo neprestano uzrujavaju glasine o ratnim pripremama u Prusiji. Poslije podne idem u dvor. Poðitemom kapelanu i recite mu neka mi ispostavi potvrdu da sambio danas na propovijedi.Tajnik ode. Kancelar povuèe na se pokrivaè i zaspe.Oko podne je ustao i prepustio lakaju da ga odijeva. Dva-tri put je mijenjao prsluk i gornji kaput i dugo odabirao ogrlice.Brijaè mu uredi lice i besprijekorno namjesti oèešljanu vla-sulju. Nekoliko puta ogledao se u zrcalu i ušao u svoj radni, kuæni kabinet.Velika dvorana, pokrivena perzijskim sagovima, obložena goblenima i slikama - bila je vrela. Kancelar sjedne za crni pisaæi stol da se spremi za polazak k carici.Iz predsoblja dopru hitri koraci. Tajnik otvori vrata i poluglasno najavi:



- Preuzvišenosti, Franjo Bartok je stigao!- Tako? Pustite ga k meni.Duge kovrèave kose, guste neuredne brade, zamotan u smeði ogrtaè, udao je Siniša u kabinet. Poklonio se i stao. -Vaša preuzvišenosti, Franjo Bartok je stigao.- Konaèno! Mislio sam da ste negdje zapeli.- Ja držim rijeè.- Da u to nisam vjerovao, odavno vas ne bi bilo medu živima. Sjednite.Sjeo je. Kancelar gaje promatrao sa zanimanjem.- Kad ste stigli?- Malo prije.- Ravno iz Parme?- Iz okolice Beèa. Morao sam se najprije odmoriti od puta.- Da se možda niste i malo proveselili na karnevalu?- Nemam se èemu veseliti. Moja misija nije uspjela. Vratiosam se iz Parme praznih ruku.Probudiše se pospane kancelarove oèi.- Princeza nije opozvala svoju optužbu?- Jest, preuzvišenosti.- Dakle, gdje je pismo?- Razderao sam ga.Skupivši obrve kancelar upre Siniši u lice sumnjièav pogled.

- Vi niste bili u Parmi? Vi ste ovdje "nekoga" tražili?- Dajem vam rijeè da sam bio u Parmi i razderao pismenuizjavu.- Vi ste mi dokazali da vašim rijeèima moram vjerovati. Poèinili ste samoubojstvo kad ste razderali izjavu.- Znam, preuzvišensoti.- A to kao da vas se ne tièe! Neviðeno, neèuveno - razljutise kancelar. - Što vas je moglo navesti na taj èin?- Saznao sam od princeza ono zbog èega je vaša preuzvi-šenost izvoljela štedjeti moj život. Ovdje sam razabrao da je

moj èin bio preuranjen. Htio bih svoju smrt odgoditi za dvije sedmice.- Zašto baš za dvije sedmice?- Toliko mi treba prije smrti da uredim neke raèune! Zatomolim vašu milost, ako je moguèe, da tanad što ste ih spremiliza mene, još malo prièeka.- A kad svršite svoje poslove?- Donijet æu vašoj preuzvišenosti svoj život, ako u meðuvremenu ne bukne rat, pa mi se pruži prilika da na bojnompolju dokažem svoju nevinost.- Ah - mahne kancelar rukom - i vi govorite o ratu? Ako otome zavisi vaš život, onda morate smjesta umrijeti.- Vaša preuzvišenost misli da neæe biti rata?- Uzalud se nadate. Pruski kralj neæe za vašu volju izazvatisukob, a njezino je velièanstvo tako veliki neprijatelj rata, davam zaista ne mogu pružiti nikakvu nadu. Gospodine grofe!Ja vas cijelo vrijeme promatram: ništa ne odaje da ste šenuliumom, a ipak, vaš èin je ludost - savršena ludost. Vi ne slutitekako teško èekam princezinu izjavu, a vi ste je razderali? Iopet kažem: ovo je ludost, oprostite, ali za to nemam drugogizraza.- Ni ja! Svi muški èlanovi moje obitelji bili su ludi!- Vama su ostavili sveukupnu vrijednost svoje osobine, alija moram imati princezin opoziv vaše optužbe! O tome oviseinteresi države i - vaši!-Menije svejedno.-Ali državi nije. Vi æete sprijeèiti opasnost, razumjet. Smjesta putujte u Parmu najbržim putem i tražite novu izjavu. Hoæu vašu rijeè, da æete otiæi i donijeti princezin opoziv!- Ako mi preuzvišenost kaže gdje se nalaze njih dvoje!- Kad bih to znao, ne bi mi izjava tako silno trebala. Urediobih stvar kratkim postupkom!- Nema tu kratkog postupka.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Sada nema, jer je put do njih dvoje pokriven tajnom.- Bude li rata, morat èe se on pojaviti.- Uzalud govorite o ratu. Dakle, vi æete opet u Parmu.Upamtite, grofe, njezino velièanstvo vjeruje da steuhoda. Prin-cezinom izjavom dokazat æu da niste, onda æu vas pomilovati,a to mora sprijeèiti brak.-Prekasno je.- Ili putujte odmah ili æu vas strijeljati!- Putujem.- Napokon. Vjerujem u vašu rijeè. Do viðenja!Pružio mu je ruku kao prijatelju.Naturivši klobuk na oèi, izašao je Siniša iz palaèe. Prolazio je malim ulicama i skrenuo u neku gostionicu u predgraðu. Ušao je u nisku, polumraènu sobu.- Filipe! - zovne on tiho.- Hvala Bogu! Živ si! Pustili su te!

- To æe ga stajati glave.- Neka. Važno je što æe biti s tobom?- Sa mnom æe biti èuda, kakva nisu dugo doživjeli oni tamou Burgu. Samo da još i njega doèekam.-Gdje je?- Ne znaju ni oni.- A Nera?- S njim je.- Zar je to istina, Siniša?- Istina!Izrekavši to, baci se na postelju i ostane ležati kao mrtav.Filip je šuteæi stajao nasred sobe i gledao u njega. Osjeæao je kao da se u duši mladog èovjeka kotrlja stotinu smrti. Dugo su šutjeli. Filip je èekao.Tada se javi Siniša, tiho, šapæuæi. Filip je osjeæao kako ga guši bol.- Spremaj se Filipe, putujemo!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Kamo?- Vidjet æeš.- Što si naumio?- Ratovati!- S kim bi ratovao?- S Prusom.- Siniša, veæ ti se pamet muti!-Ah, što pamet, srce, srce!Ušuti i zagnjuri glavu u jastuk.Suznim je oèima Filip spremao kovèege i pogledavao na postelju, gdje je Siniša ukoèeno ležao kao da gaje dotukla bol.TEŠKA ODLUKAU malom samotnom dvorcu ništa ne znaju o pokladnom ludovanju, o spletkama i borbi u gradu. Bijela zimska pustoš pod oblaènim nebom sniva spokojno.Svijetli prozori dvorca gledaju prema dalekim vrhuncima snježnih planina. Uz topli kamin u sobi, nakrcanoj knjigama, sjedi Nera. Rasplela je kosu daje oèešlja prije spavanja. Sus-tala je i sjela u naslonjaè. Uðe gospoða Rozalija:- Opet ste zamišljeni? To nije dobro. Otkad je bio ovdje vašbrat, nešto vam nije pravo. Zar vas je rastužio?Ona slegne ramenima i ne odgovori.- Nije moguæe. Takva brata ne rada zemlja svaki dan. Toliko nježne ljubavi još nisam vidjela. Koliko me ispituje za vas,jeste li veseli, nedostaje li vam štogod, a kad mu kažem: ništajoj ne manjka, oèi mu se osvijetle poput svijeæa. Ipak ste takožalosni. A pogledajte se u zrcalo: lijepi ste, prelijepi, samovam treba carska kruna i nema na svijetu carske kæeri koja bivam bila slièna.



- Ljepota je više puta velika nesreæa!- Vama je nešto teško na duši. Neæu vas muèiti prièanjima,ali možda bih vam mogla olakšati bol. Znam ja što znaèi kadse ne možemo izjadati.Nera podigne lijepe i žalosne oèi. Starica je pogleda toplim i iskrenim pogledom.- Mladi ste, pametni, ali pamet nas èesto zaboli kad šuti-mo. Znam ja to.- Pravo velite, gospodo. Glava mije otežala, puna je svako

jakih misli.- Ali otkad je bio ovdje vaš brat, nešto vas je pritislo.- Tome nije kriv brat, nego pismo koje mije on donio.Neko vrijeme Nera je šuteæi gledala u plamen. Zatim je podigla oèi k starièinu licu.- Sjednite, gospodo, kraj mene. Vi ste mnogo toga doživjeli, mnogo iskusili, i možda æe mi vaše iskustvo pomoæi da stek-nem ispravan sud i donesem ispravnu odluku.- Dao Bog, lijepa moja - toplo æe starica.- Muèi me sudbina moje šeste!...- Vi imate sestru? Znaèi od nje ste primili pismo?- Da, brat mi gaje donio, ali ne zna ništa.- S muškarcima se ne može govoriti kao sa ženama.- Tako je, a u toj pustoši nemam nikoga svoga.- Povjerite se meni, kao da sam vam mati.Uzdahnula je i poèela svoju izmišljenu prièu:- Moja je sestra udata. Živjela je na dvoru neke kneginje,ne treba da vam kažem ime.- Svejedno je kako se zove - glavno je kakva je?- Bila joj je dobra. Kneginja je imala sina -vrlo umna i neobièna èovjeka. On je s mojom sestrom drugovao.-1 zaljubio se u nju?- Možda. Kao drugarica kneginje èesto je bila kod nje dugou noæ, a kad se jednom vraæala u svoje sobe u prizemlju, ugledala je u tami neku mušku osobu.

- To je bio mladi knez?- Onda to još nije znala. Neku veèer ovog ljeta bila je u perivoju maskirana zabava. Tada je mojoj sestri pristupio maskirani muškarac i stao joj govoriti o ljubavi i svom noænom lutanju za njom. Tvrdio je da æe ga ljubiti, jer je to zakon prirode, jer se od nje nikada neæe maknuti.- A ona je ljubila svog muža?- Jest, i rekla je to maski, a ipak je on tvrdio da æe konaènobiti njegovom. Najzad joj reèe: ja æu doæi po tebe u èasu kadte svi napuste; kad doðe - moj èas.- Tako svi oni govore.- Nakon nekog vremena noæu ude u njenu sobu taj muškarac zamotan u ogrtaè. I lice je sasvim zakukuljio. Zabrinutojoj reèe: prijeti ti velika opasnost, oko tebe pletu kneginje nadvoru velike spletke, ali ja te èuvam i oslobodit æu te...- Svi su oni junaci pod krinkom!- Nakon nekog vremena na dvoru je bila velika sveèanost.Moja sestra vraæala se s plesa u svoje sobe. U hodniku je biloneobièno tamno; inaèe su hodnici bili više rasvijetljeni.- On je pogasio svijeæe.- To se i meni danas èini. Moja sestra ide hodnikom koji jespajao oba krila dvora, kad je netko uhvati oko pasa i onakozateèenu povuèe za sobom. Našla se u tamnoj sobi. On je stane grliti i šaptati o svojoj ljubavi. Branila se i vikala, ali nijehtjela da sakupi dvor. On ju je držao rukama kao od željeza.Imala je na sebi modar svileni ogrtaè, zakopèan dugom zlatnom iglom. U zagrljaju igla joj se zabola u prsa... to joj nametne misao... ona mu poène govoriti kao da ljubav uzvraæa,samo da oslobodi ruke. Izvuèe iglu i - ubode ga.- Zar gaje ubila?- U tami osjeti kako je popustio i pao. Ona pobježe. Nijeznala tko je to bio ali je sumnjala na mladog kneza, jer je sumnja bila opravdana. Drugog dana èekala je dršæuæi što æe se

I



dogoditi! Ilije ranjen ili mrtav- ali saznat æe tko je. Svi su se èlanovi kneževskog dvora sakupili, svi osim mladoga kneza! Javio je daje bolestan.- Bio je, dakle, ranjen?- Da, ranjen. Sad je znala daje bio on. Za osam dana je ozdravio.-1 nije joj ništa o tome spomenuo?- Onako, izdaleka, isprièao se... Prešli su preko toga, napokon, ženu je stid govoriti o takvu dogaðaju, pa je uvijek šutjela. A sad èujte dalje. Oni su drugovali kao da ništa nije bilo.On joj je iskazivao èesto prijateljstvo, kad jedne veèeri doðenjegov tajnik i reèe joj da se nad njom ruši gnjev kneginje i damora bježati. U strahuje pristala. On ju je poveo na svoje vlastito imanje, da tamo prièeka dok kneginju ne mine bijes.- A zapravo je sve slagao?Naèas se Nera zagleda u staricu:- Ne, nije. Kneginja se doista na nju ljuti, jer su njezini prijatelji spleli oko jadne moje sestre spletku. Mladi je knez prema mojoj sestri postupao vrlo èasno, dok je najednom nijestavio pred èudnu ponudu.- Da mu bude ljubavnicom?- To ne, ali hoæe da je odvede nekud daleko, u neki kraj,gdje æe on biti s njom pod istim krovom, daleko od svih ljudi.Eto, to mi piše sestra, to me muèi, jer mi se èini...- Taj gospodin hoæe da mu bude ljubavnicom, pa je želi ovako dobiti u ruke. Lija je taj knez, a mu nema para.- Možda mojoj sestri prijeti opasnost od kneginje, aliopet...- Ne branite ga, draga moja, mladi ste i vi mislite daje svezlato što šija!- Ne mogu vjerovati, da bi taj èovjek... koji tako divno, pošteno govori... A opet sumnjam...- Svi oni pošteno govore a nepošteno rade! Upamtite, lijepa gospodo.

Jedva je držala glavu uspravno. Na licu joj se odražavala sumnja i borba.- Vi ste rekli da je vaša sestra udata, a gdje joj je muž?- To je sva njezina nesreæa. Muža su joj zatvorili, jer je navodno uhoda.- Jadna žena! Sad sve shvaæam.- Sama je kneginja svemu kriva, ona ga je optužila i predala vlasti.- A nije li tu imao prste mladi knez:- Ne, nikako! On se s majkom i ne slaže! On joj je rekao daje ljubi, da bi se njome oženio daje slobodna... I zaštitio ju je,pa dobro, ali zastoje sada kani odvesti nekud daleko i živjetis njom pod istim krovom? To sestru strašno uznemiruje i oname moli daje savjetujem. Sada shvaæate moju zamišljenost.- Jeste li veæ mislili što bi bilo najbolje?- Jesam, mislila sam!- Dakle što?- Najbolje bi bilo da to ne prihvati, štoviše: da mu se zahva

li na zaštiti i ostavi njegovu kuæu.- To bih joj i ja savjetovala.- Recimo da on nema zlih namjera. Možda uistinu nema,ali samotni zajednièki boravak pod jednim krovom može gazavesti protiv njegove vlastite volje. Zahvati ga napast kaoone noæi, a onda - ona æe ionako biti prisiljena da ga odbijei ode.- To je kao na dlanu.- Još jedno: recimo da ona pode s njim. Što bi to znaèilo?On mora posumnjati u njezino poštenje.-1 okoristio bi se time.- On mora pomisliti da se predomislila, požalila što se branila one noæi. Ako sada pode s njim pod isti krov, ne bi li toznaèilo da je sporazumna, da želi postati njegovom ljubavnicom.

MARIJA JURIC ZAGORKA- Kad ju je veæ jednom napastovao, taj bi korak bila privolana sve.- Razmislite dobro što vas pitam, gospodo: ako ona poðes njim, to bi u njegovim oèima moralo znaèiti da nije poštenažena. - Što bi drugo moglo da znaèi?- Ako je poštena, ona mora ostaviti njegovu kuæu!- Nakon onoga što se dogodilo, mora!- Jest, to sam i ja mislila. Tu nema isprike. Nema prijateljstva. On je jednom htio da je uzme, a to je dosta! Nije musmjela to oprostiti, nije!- Zašto mu je oprostila?- Molio ju je za oproštenje, rekao joj je da ga je zahvatiovrag, napast... Nitko joj nije bio sklon, samo on, prepustilase, vjerovala... primila njegovu pomoæ.

- A da li je ona - oprostite ovo pitanje - poštena žena?-Jest, poštena je!- Neka ostavi njegovu kuæu. Što prije, to bolje.-1 ja tako mislim, samo nisam imala snage da joj to kažem. Nešto me odvraæalo, neki nejasni strah, neodluènost, slutnja. Što li? Svejedno! Vi ste odobrili moje uvjerenje da poštena žena ne smije otiæi s njim. Nikako! - makar joj sto puta prijetila mržnja kneginje!-Vidim, vama ne treba mnogo savjeta, samo odviše branite toga mladog kneza. Vi ste uvjereni daje on ne kani odvesti sa zlom namjerom.- Možda se varam. Ipak, ne mogu vjerovati u toliku himbu!- Bit æe bolje da vjerujete.-Vjerovala ili ne: sutra moram javiti savjet sestri.- Ima li ona kamo da se skloni?- Naš je dom daleko, u drugoj zemlji. Za prvi tren, meðutim, ima neke prijatelje.- A vi? Zašto ne bi došla k vama?- Da, da, na to sam veæ mislila, ali bojim se brata. On o tome ništa ne zna.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- To je najmanja briga. Brat vas toliko voli da æe pristati nasve što vi hoæete. Ako vam je draga èast vaše sestre, ne pustite je da poðe s knezom. Zapravo, zašto je skriva? Ako je kne-

ginja na nju kivna, što joj može?- Mnogo, vrlo mnogo.- Ako sve to nije on izmislio!- Ne. To nije izmislio!- Možda nije, samo ta posljednja ponuda baca trak sumnjena njega, veliku opravdanu sumnju. Ono što se dogodilo nakneževskom dvoru one noæi, ponovit æe se kad bude s njomnasamu!- Muèila sam se ne znajuæi èinim li pravo ili krivo ako jojto savjetujem. Trebalo mije da èujem još neèije mišljenje, dasteknem odvažnost i mognem upravljati njezinim koracima.Sad mije lakše. Èula sam rijeè nepristrane osobe.- Svatko bi vam to savjetovao, gospodo. Vjerujte mi! Znalasam daje trebalo da iskalite srce - i sve æe biti dobro.- Nije preporuèljivo da pišem sestri. Pismo bi moglo dospjeti u njegove ruke. Sutra je srijeda! Ranom zorom sama æuodjašiti k sestri.-Zar je tako blizu?- Nije baš blizu, ali dobra sam jahaèica, do podne æu stiæik njoj, a onda se vratiti s njom. Možda još sutra u noæi ili uèetvrtak ujutro.- Samo da vas ne zadesi kakvo zlo na putu.- Projašila sam nebrojeno puta ovim krajevima. Ne bojtese, gospoðo. Rano ujutro neka mi osedlaju konja. Ako bi sluèajno došao moj brat, ne govorite mu ništa o tome. Ja æu zasvaki sluèaj ostaviti pismo da sam otišla k sestri u posjete.- Pouzdajte se u mene, nitko vam ne želi dobro kao ja.Rano æu vam prirediti doruèak i nešto spremiti za put. Lakunoæ!Nera je sjela k stolu i uzela pero.



Dugo nije mogla da piše. Tek se iza ponoæi odluèila da nabaci na papir ove retke:"U prvom èasu straha pred njezinim gnjevom prihvatila sam vašu zaštitu. Odonda sam mnogo razmišljala i stekla uvjerenje da nakon svega što se zbilo one noæi u Burgu nisam smjela doæi ovamo, a nikako ne smijem primiti vašu ponudu za Korušku. Time bih stavila na kocku svoj ugled pred vama i pred samom sobom. Zahvaljujem vam na velikoj brizi i dobroti i odlazim, jer neæu da se razruši lijep, èist i pošten osjeæaj, koji sam unatoè onom dogaðaju sagradila u svojoj duši. Nisam smjela ono zaboraviti i oprostiti, jer vas je to ovlastilo na posljednju ponudu. Kriva sam i želim to ispraviti svojim odlaskom!"Zamotala je pismo, zapeèatila ga i ostavila na stolu. Otišla je u spavaæu sobu, spremila svoj nakit što gaje ponijela sa sobom kad je pobjegla s dvora, i legla.U SRIJEDUNakon propovijedi i mise u jezuitskoj crkvi vratila se carica s ostalim damama i Marijom Antonijom, u dvor. Princeza je bila vrlo vesela, poslušna, živeæi u nadi da je bijela maska njen prvi ljubavni roman.Poslije neprospavanih noæi carica nije nikad išla na poèinak. S plesa bi pošla k misi i propovijedi, a onda se prihvaæala posla, u kojem je provodila vrijeme do kasnih sati.Crvena, svježa i zdrava prihvatila se rada i ove srijede. Velike bistre oèi upirala je u spise, primala izvještaje o državnim poslovima, i na kraju saslušala grofa Kocha. Veæ na poèetku ga prekine:- Bijela maska, naravno, rasplinula se u dvorskim zidinama?

-Velièanstvo, sva je potraga uzaludna. Èovjek se morao pre-odjenuti i umaknuti. Bezuvjetno poznaje prostorije dvora.- Vi ne slutite tko bi se mogao kriti pod tom odorom?- Svaka kombinacija pada u vodu ako usporedim njegovupojavu s onima na koje sumnjam.Tako se i meni dogaða. Samo, ja sam carica, a vi šef tajnog mog redarstva, a to nije isto!- Velièanstvo, duboko žalim što nisam mogao sputati bijelumasku a da ne izazovem skandal pred gostima.- Prenaglili ste se na stepenicama, jer vam srce nije moglopriuštiti barunu Nemvju da ga on uhvati na izlazu iz dvora!Da, da, tako je. Nisam vam juèer pred kancelarom govorila nio onom pamfletu. Ja vrlo dobro znam, da me beèki jezici ljutoogovaraju. O meni odvajkada izmišljaju svašta, ali do sada imnije uspjelo da me tim cvijeæem zaspu u vlastitoj kuæi. To seviše ne smije dogoditi.Šef dvorske kancelarije spustio je glavu duboko potresen.- Zaboravit æu, ako to popravite.- Èitavim svojim životom!- Malo previše. Tražim samo jedno: groficu Vojkffy.- Velièanstvo, bit æu neumoran.- Slušajte: otac Grande i njegovi ljudi neumorno traže groficu. Oni ne posjeduju uhodarske oèi. Tko mi otkrije njezinoskrovište, nagradit æu ga sa hiljadu dukata.-Velièanstvo, uèinit æu sve stoje smrtniku moguæe, za jedinu nagradu - milost vašeg velièanstva!- Pružam vam priliku daje osvojite za sva vremena.Poklonio se ganuto. Ona je postavila drugo pitanje.- U drugom se katu ništa ne dogaða?

- Juèer su vidjeli prestolonasljednikova oficira Lasija kakonoæu ulazi u dvor.- Trebalo je da paze kad je izlazio!- Veæ sam mu postavio stupicu. Kad opet iziðe, slijedit æemo ga na svakom koraku.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Ali oprezno! Taj mladiæ je raspaljiv i neoprezan - mogaobi nas dovesti u trag Josipu i njegovoj ljubavnici.Otpustila je Kocha i primila groficu Fuchs koja napokon nade priliku da izvijesti vladaricu o juèerašnnjem ispadu princeze Elizabete protiv Marije Antonije i o mišljenju dvorskog lijeènika.- Zašto me juèer niste zvali?- Bilo bi okrutno vašem velièanstvu pokvariti veèer.- Zato se pobrinula ona maska. Kako je Elizabeti danas?- Ustala je. Izgleda blijeda i neprestano šuti...- Žalim sirotu. S njezinom ljepotom propale su i moje i njezine osnove. Tko æe je takvu uzeti?- Mnogi bi knez bio sretan da u svoje dvore uvede kæer vašeg velièanstva. Takav ne bi gledao na tragove kozica, a onabi ipak našla muža!- Draga mami, vaš savjet pristaje dobroj staroj gospodi i prijateljici Elizabetine majke. Ali, carica ga ne može uvažiti. KæiMarije Terezije ne može uzeti obiènog kneza. Ili vladara - ili

u samostan. Elizabeti, dakle, preostaje samostan!- To æe se je, vaše velièanstvo, silno kosnuti. Vrlo je potresena što neæe biti francuskom kraljicom.- Odviše se opajala tom nadom. Njezino je "kraljevsko" ponašanje ostavljalo èudan dojam. Poslije crnih kozica nije bilanormalna.- Utoliko bi više samostan djelovao porazno na njezinudušu.- Poslušat æu vas. Zasad neka ostane na dvoru. Uèinila samza nju sve što može uèiniti mati i carica.- Istina je, velièanstvo.- Može li mi ikad itko što prigovoriti? Recite!- Bila sam svjedokom plemenitog nastojanja vašeg velièanstva daje dostojno opskrbite.- Nije mi uspjelo. Madame Dubarrv je tome kriva i da moram mladom dofenu dati drugu, a imam samo još Mariju Anto-

niju. Ljubavnica Ljudevita XV, eto, upleæe se u moju politiku i odreðuje sudbinu moje kæeri. Moja je savjest mirna!- Elizabeta, dakle, ostaje dalje na dvoru?- Na vašu intervenciju, ali valja je preseliti iz odaja princezeda ne bude u blizini Marije Antonije.- Trebalo bi da se princeze ne sastaju. No, kamo da je preselim?- U odajama Marijane bit æe i njoj ugodnije. Sirota Marijana! Èitav svoj život nosi križ nesretnog defekta svoje pojave! Vjerujte, boli me, eto, ali nemam vremena da mislim onjezinoj nesreæi. I bolje je tako. Neka Elizabetu odmah premjeste k Marijani da ne bude skandala.Odmah nakon tog razgovora poèeli su Elizabetu seliti u dvorišne sobe, gdje je svoje tužne dane provodila boležljiva i od prirode osakaæena Marijana.Elizabeta zuri preda se. Jadno kozièavo lice zeleno je.Nikakvom kretnjom tijela ne izražava bilo kakvo raspoloženje. Sjeda, ustaje i hoda, kako je smjerno upuæuje madame Pichler.Oko deset sati prije podne ona napušta sjajne odaje u kojima su princeze odgajali za prijestolja. Tu su imale svoje odgojiteljice, uèiteljice, dvorske dame - komorkinje, svoj vlastiti dvor. Spremale su se za vladalaèke domove.Kad bi koja napustila ove sobe, to bi znaèilo da prelazi u sveèane odaje "vjerenice kraljevskog princa" a odande ih je vodio put u daleku novu domovinu!Elizabeta je èekala taj sveèani èas. U svojim je sjajnim odajama mnogo mjeseci vježbala pred zrcalom kretnje kraljevskog dostojanstva, kako æe jednog dana sveèano izlaziti iz tih odaja u one u kojima su èekale svoje vjenèanje dvije starije, udate sestre, a nedavno i treæa - Amalija.Sada je sele, tiho, samotno. Nema dvorjana, sveèanosti, parade, vjenèanja ni vjerenika - sele je kao obiènu komorkinju, premještaju iz jednoga krila dvora u drugo.

I



Komorkinje žalosno i znatiželjno pogledavaju kozièavo lice, turobna izraza.Kao sobarica kojoj su otkazali službu, ona sjedi i gleda, kako joj otpremaju garderobu, molitvenike, knjige: madame Guttenburg konaèno upozori:- Visoèanstvo, po odredbi velièanstva, molim vas izvolitese potruditi.

Ona šuti i ne mièe se.Tek kad su joj otvorili vrata, razumjela je da treba ustati. Izašla je buljeæi oèima u koridor, kao mjeseèar, prolazila je raskošnim hodnicima i stigla u svoj novi dom.Kroz visoke prozore ulazilo je blijedo svjetlo. Pokuæstvo je zagasite boje i ne nosi nikakvih tragova vedre raskoši prijašnjih njenih odaja.U sumraku tih soba sjedi Marijana pogrbljenih leda, glave uvuèene u ramena, blijeda lica i žalosnih oèiju.- Ti dolaziš k meni? - tiho je upita. - Zar je i s tobom gotovo?Elizabeta ne odgovara. Bulji preda se. Samo katkad pogleda po sobi, kao da traži neki nevidljiv predmet. Onda se nasloni na vrata spavaonice.- Zatvorit æe je u ove sobe kao daje poèinila kakav zloèin -šaputale su komorkinje.- I ova druga živi kao zarobljenik, jer je grbava! Bože, kakva je to sudbina. A ipak su princeze. Bace ih u ropotarnicui gotovo je. Ako je koja od nas kozièava ili grbava, barem jeljudi ne zatvaraju! A ove?- Sirota Elizabeta! Umjesto sveèanog izlaza na prijestolje,evo ti pogreba u živi grob.- Samo udovicu caricu Kristinu pratili su tako tužno iz njezinih odaja kad je umro stari car.- Zapravo je i Elizabeta udovica - odgovori druga - umrlojoj je francusko kraljevstvo. Umro je kraljevski vjerenik prijenego što ju je vjerio. Odzvonilo je siroti!

- Hvala Bogu da nismo princeze!Elizabeta je stajala izmeðu vratnica. Slušala je a da joj lice nije odalo znaka o prisutnosti njenih misli. Tišina i pustoš okruže obje princeze, onu kozièava lica i onu drugu grbavih leða.Dva jadna zapuštena invalida.U sobu im donesu prostrt stol za doruèak. Posluživao ih je stari lakaj. Stare dvorske dame i komorkinje u miru njihovo su društvo. To je dvor mirovine, posljednja stanica pred grobljem.Za doruèkom dvorska gospoda upita Marijanu:- Hoæe li se visoèanstvo nakon doruèka izvesti?- Da - odgovori Marijana.- Dalje ili bliže?- Danas je lijepo, mogli bismo u Waldburg.- Odredit æu.Elizabeta nije odgovorila. Samo pilji u jednu te istu toèku.Onda ustane pa se izgubi u svoju spavaæu sobu, praæena turobnim pogledom pogrbljene Marijana.Vrijeme je doruèku carske obitelji. Elizabeta iziðe na hodnik, ogrnuta ogrtaèem. Neko je vrijeme buljila preda se šap-æuæi: "Kralj je umro... ja nisam kraljica?"Onda poðe hodnikom.Side niz stepenice. Nikoga nije srela. Sve je bilo za doruèkom. Neodluèna i plaha zaustavi se na kamenom poploèenom dvorištu i pogleda gore u rastvorene, zimskim suncem obasjane prozore carskog dvora.Prene je štropot koèije.Ugleda kola sa šest konja. Èekali su Marijanu da se izveze u šetnju. U koèiji sjedi lakaj. Elizabeta potrèi i sjedne.- Vozite! - reèe ona.Koèijaš je navikao da s princezom sjedne i dvorska dama, ali nije smio da progovori. Krene. Dvorska je koèija izišla pustom cestom koja vodi prema VValdburgu.



Elizabeta zuri preda se.Koèija prolazi kraj duæana lijesova majstora Wolfa. Njene se oèi upilje u lijes u izlogu.Ustala je i htjela skoèiti na cestu. Lakaj zaustavi koèiju.Ona ide ravno u duæan. Stari se Tomo uspravi i zaèuðeno gleda u ženu što se dovezla dvorskom koèijom.- Što želi vaša milost?Ona pokaže jedan lijes.- Kamo da ga pošaljem?- U kola, tamo u kola.Odredba ga iznenadi, ali zovne Marka. Ovaj opet zovne la-kaja. Skinuli su lijes.- U kola! - zapovjedi Elizabeta.Dvorjanici su bili vièni njenim grubim zapovijedima, pa su se odmah pokorili i svezali straga lijes.- Tko æe platiti? - zapita Tomo lakaja.- Javite se dvorskom meštru.-Dobro! Zbogom!Tomo je gledao zaèuðeno. Elizabeta sjedne.- U VValdburg! - zapovjedi koèijašu.I on i lakaj se zagledaju ali Elizabeta je tako oštro podvik-nula da su odmah poslušali.Nijedan se od njih nije usudio usprotiviti hiru princeze, èiju su osornost, hirovitost i ispade teško iskusili.Putem su ljudi zapanjeno gledali za dvorskom koèijom s èudnom prtljagom.

U SRIJEDU POPODNENa toplom zimskom suncu, pred starim valdburškim dvorom sjedi žena u crnom ogrtaèu. Ukoèene zjenice zmijskih oèiju èas se šire èas suzuju. Refleksi nekih misli u dnu zjenice naèas bijesnu, da bi se zatim smraèili. Svojom crnom pojavom podsjeæa na sovu.Iza ugla skrenula su dva èovjeka i gotovo se spotakla o nju. Obojica su snažni muškarci. Jedan je malen i plav, brkat, crven, drugi visok, smeðokos, bradat i nosat. Obojica nose maèeve o pojasu i plašteve na leðima po bavarskoj modi.Ona zažmiri i povuèe se natrag.- Ne ljutite se, gospodo, mi smo pošteni ljudi. Mi smo došlida vidimo "bavarsku vješticu".- Tko vas je poslao?- Naša pamet. Putujemo, nekog tražimo. U krèmi dolje pripovijedaju daje tu gore na brdu grofica iz bavarske - svetica!Kakvi bismo bili Bavarci daje ne posjetimo.- Da, da! A što želite od nje?- Kad je Bavarka i svetica, sigurno zna nešto o onoj osobikoju mi tražimo.- Koga to tražite?- Ovu tajnu smije èuti samo svetica!- Molim vas, - upadne drugi, kome se spoticao jezik ispoddebela brka - recite joj neka ne prezre svoje zemljake.- Slijedite me.Pogledali su se i samozadovoljno gurnuli laktovima.Ali ona je nestala. U dvoru ih doèeka djevojka. Dade im upute kako se treba opremiti i ponašati pred sveticom. Skinuli su plašteve. Djevojka im otvori vrata sobe.Zakoraèili su, trgnuli se natrag, razvalili oèi i usta, prepuna straha.



- Mrtvaèka raka!-I lijes!- Prekriži se, Melkiore, kandilo gori!

- Veæ se križam. Daj mi ruku, Inocente, lakše mi je kad teosjetim kraj sebe.- To je stan svetice!Dvije ljudeskare drže se za ruku. Vrata zaškripe. Vitezovima se tresu trbušine, jake šake prave križeve po širokim grudima.- Melkiore, vidiš li što?- Vidim crnog duha!Visoka tanka žena, u crnoj uskoj haljini, mrtvaèki blijeda, pokrivena velom, izlazi pred njih. Mraènu silhuetu osvjetljava samo crveno kandilo.Mrak se oko nje zarumenio.Polagano stupa. Nasred dvorane stane i oglasi se dubokim zapovjednièkim glasom:- Što od mene želite, pobožni ljudi?Bavarci se zbune, stanu se klanjati, ali nijedan ne može doæi do rijeèi.- Govorite! Bog me je obavijestio što vas vodi k meni, alihoæu da èujem iz vaših usta.Jedan drugog gurkaju. Konaèno se osmjeli bradati Melkior.- Svetice pobožna, došli smo te najponiznije za... za... prositi... da... da blagosloviš naš put. Mi tražimo nevinu dušukoju su zatvorili!- Nevinu dušu štiti Bog. Dobri ljudi, njegovo su oruðe dobra djela! - odgovara ona povišenim proroèkim glasom.- Isuse, Bože, ova govori kao naš pop - krsti se Inocent.Melkior nastavi:- Vi ste Bavarkinja, vi ste svetica - obraæamo vam se zapomoæ.

- Govorite, moja æe pomoæ biti velika!Melkior dršæuæi nastavi:- Nepravda je stigla bavarsku princezu, našu princezu, ženu princa koji æe vladati ovom zemljom.- Nepravda je velika - oglasi se njen duboki glas - a nagrada æe biti još veæa!- Ona sve zna - šapne Inocent - ne trebaš govoriti.- Nastavite, recite sve - izaziva tanka žena u mraku - davidim koliko je objavljenje Božje dopustilo da saznate.- Princezu našu zatvorili su, bavarsku princezu, vaša milosti - nastavio je Melkior drhtavim glasom, proglasili su je mrtvom! Ona živi, to svi ljudi znaju. Nikad nije nitko vidio njensprovod.- Istina je! Ona živi! - odgovara žena, a Inocent gurnesvoga druga.- Što ste nakanili, pobožni ljudi? Govorite!Melkior se osjeti kuražnijim i produži:- Zatvorili su... našu bavarsku princezu... Austrijanci.Oni još nisu ni sanjali stoje princeza, mi smo veæ imali svojeprinceze. Slavne, lijepe, krv i mlijeko! Naša princeza imala jebiti caricom, ali to neæe stara carica - i ona ju je zatvorila usamostan. Kad smo to èuli, moj brat i ja rekosmo: Imamo blaga i imanja, ali nemamo pristup u dvor. - A tamo šeæu ljudi -upadne Inocent - manjeg plemstva od nas.Melkior ga oštro pogleda i nastavi:- Kad smo èuli za nesreæu naše princeze, odluèili smo dauèinimo veliko djelo. Spasit æemo našu princezu iz samostana

i odvesti je u Bavarsku. Otvorit æe nam tada vrata bavarskogdvora da našu krasnu princezu uvedemo u slavne dvore bavarske!Melkior se oznojio dok nije svršio govoranciju. Ona je èasak šutjela a onda upita svojim proroèkim glasom:



- Vi tražite princezu koju niste nikad vidjeli?- Nismo je vidjeli, jer nismo dvorski plemiæi, ali èuli smo onjoj. Ona je naša i spasit æemo je makar potrošili pola imanja.- Kako da je spasite kad niste vidjeli lica njezina? - pate-tièki ona nastavi.- Znamo mi kakva je. Svakoj bavarskoj princezi je Bog stvorio lijepo lice, krv i mlijeko, plavu kosu, tanko tijelo kao u gorske vile.- Da, takva je ona! Spasite je! Bog tako hoæe!- Hvala ti, Bože - reèe Melkior i prekriži se.- Dobri ljudi - odgovori dubok zavjetnièki glas. - Dugo vasje princeza èekala. Bog Svevišnji objavio je da æe vas poslatida spasite zatoèenicu.-1 pokazao nam je put do svetice bavarske.- Zli bi ljudi mogli sprijeèiti vaše viteške osnove da oslobodite svoju slavnu zlatokosu princezu. Carica ju je zatvorila jer je ne trpi, a još je manje trpi prestolonasljednik. Carica hoæe da sinu nade drugu princezu, na sramotu èitave Bavarske, naše mile Bavarske!- Nikad ta sramota neæe pasti na nju!Oni su blijedjeli, rumenjeli i odobravali.Drhtali su slušajuæi njene rijeèi.- Dobri ljudi, poðite u Beè i krenite glavnom cestom premajugu. Idite sve dalje i pitajte za samostan "Marijinih kæeri" uKleinburgu. Èekajte u selu pod samostanom dok vam se netko ne javi.- Hoæe li se ona sama javiti?- Obavijestit æu je i javiti vam.- Hvala vam!- Pobjeæi æe iz samostana, stiæi pod brdo, a vi je uzmite isklonite... Ali oprezno. Na nju pazite!- Poveli smo šest slugu. Naoružani smo.- Imate li sredstva za bijeg?

- Puna nam je mošnja.- Vodite je ravno u Bavarsku.Vani su se èuli koraci po kamenitu hodniku.- Hoæemo li u selu dugo èekati?- Možda osam dana, jer svetica nema zemaljskih dobarada brzo obavijesti princezu.- Dopustite nam - Melkior stavi na oltar èitavu šakunovca.- Tiho - upozori ona. - Dolaze redovnici. Oni su carièini prijatelji, njima ni rijeèi. Samo ja sam s vama za princezu.- Šutjet æemo, vaša milosti!- A sad poðite dogovorenim putem i èekajte! Princeza æedoæi za nekoliko dana.

Bavarcima je odlanulo kad su opet ugledali sunce.U susret su im dolazili Grande i Pelegrini. Široko su razvalili oèi gledajuæi crne jezuitske halje. Oèito ih je ta crnina podsjeæala na sablasnu sobu svetice pa su kraj njih brzo pro-makli.Vani u perivoju obrisali su znojna èela.- Eto vidiš, sam nas je Bog poslao bavarskoj svetici - reèeMelkior.- Kako to da bavarska svetica ne govori bavarski kao mi? -sjeti se mali debeli Inocent.- Kakve to brbljaš gluposti! Pa zar ti misliš da sveci razgovaraju kao mi, obièni grešnici? - korio ga je nosati Melkior. -Svetica èitav dan govori s gospodinom Bogom pa se oduèilabavarskom jeziku.- A, molim te, gospodin Bog nije Bavarac?- Hm, pa ja mislim da bi morao biti Bavarac, on jest Bavarac, ali on je Bog i ne može da bude ono što smo mi! Nemojti da griješiš ovakvim mislima. To je grijeh! Prekriži se da tiBog oprosti.On se križao silazeæi sa svojim drugom u krèmu gdje su ostavili sluge.



Pelegrini i Grande udu u dvoranu s mrtvaèkim glavama.- Što je to, grofice? Kakvi su to ljudi izišli iz dvora? - oštroupita Pelegrini crnu groficu.- Zaskoèili su me u perivoju, a kad sam veæ svetica, moramih primiti. Primala sam uvijek!- Ovih je deputacija dosta. Ako se u dvor uvuèe kakav vašneprijatelj, neæemo vas braniti.- Ako uhvate mene, morali biste braniti sebe!Pelegrini se okrene k njoj:- Kakva je to rijeè! Možda prijetnja? Gle, nezahvalnice! Dali smo joj siguran krov nad glavom, gospodski život, zaklo-nište.- Plaæam za to uzornu najamninu!- Što znaèe ove odgovori?- Život mije dodijao u ovom zatoèeništvu.- Krenite na sunce ako imate odvažnosti!- Niti u noæ! Recite mi barem dokle æe to trajati?- Dok vas trebamo.- Obeæali ste mi potpunu slobodu.- Kad zauzmemo vlast u državi.- Hoæe li to barem biti skoro?- Da ste prije bili spretniji, ne biste danas ovo pitali. Pustitenas! Imamo posla!Iz sobe pode u salon. Svetost njenog lica pretvori se u ðavolski bijes. Potrèala je k prozoru i pogledala u perivoj kojim su odlazili Bavarci.Na tankim bijelim usnama igrao je vražji smiješak.Dolje pred dvorom stala je dvoprežna koèija. Jezuiti ulaze u dvor. U dvorani crnih zidova, s mrtvaèkim glavama oko lijesa pokrivena crnim suknom poredali su se crni široki klobuci. Na lijesu gori svijeænjak.Na uzglavlju lijesa sjedi Pelegrini. Zraka svjetla pada mu na oèi. Koštunjavo lice oštrih jakih crta ostaje ledeno.

Uz njega se bijeli profil oca Grandea, kao da anðeo stoji uz crnog vraga. Otac Lechner, suh, miran, sreðen, tmurno gleda svojim sitnim oèima. Èini se da ne živi za svoje tijelo nego za ideje.Otac Johann, jak muškarac, s lakajskim zaliscima, èudno djeluje u toj slici. Nije mogao skinuti s lica masku lakaja, koja služi braæi za velike pothvate.Rumeno okruglo lice oca Alojzija spokojno èeka. Plavokosi otac Antonije, ostavlja utisak Prusa. Uz njega grof Balzano, u crvenoj španjolskoj odjeæi nalikuje crvenom demonu.Pelegrini mièe tamnim usnama. Sedmorici voda on objašnjava:- Braæo, naš je rad imao samo toliko uspjeha da smo steklinekoliko milijuna. Na žalost, svoju vlast nismo proširili niza korak. Sve smo snage utrošili u neprestanoj obrani dosadašnjeg posjeda na dvoru.- Zaista, zaista! Šteta je tolikih snaga - primijeti Lechner.- Mi nismo krivi što je carica slaba žena, u rukama kancelara; on je samo naoko naš, u duši sigurno pristaje uz mladog zmaja u drugom katu beèkog Burga.- Po èemu to sudite? - zapita Lechner.- Po tome što se kancelar još nikada nije družio ni s jednimnašim bratom. Njegovoj duši ne može dati oproštaj naš duhovnik, on hoæe svog duhovnika. To je vrlo jasno. Tko tražisvjetovnog popa, taj je protiv nas. To radi i prestolonasljednik.Svi su se oni urotili protiv nas, sa svjetovnim popovima i stojeuz mladog koji željno èeka da mu padne žezlo u ruke. Božesaèuvaj, da se to brzo dogodi. On æe žezlo pretvoriti u maè iudariti njime po nama. Poslušali smo Božji glas: "pomozi sebisam" i bili bismo sebi pomogli, da nas u tome nije sprijeèilabesramna milosnica mladog zmaja!- Sad je utekla! - dobaci Lechner.- Ali Bog je nad njom izrekao svoj sud! - reèe Grande.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Još nije izvršen! Josip je i predobro sakrio svoju vješticu.Braæo! Došla je na dvor s ðavolskom moæi - zaèarala je i samucaricu, koja je tu ljepoticu uèinila štiæenicom! Vještica je to.Zavela je i Josipa. Utekla je s njim i posula putove za sobomðavolskom moæi. Nitko ne može naæi trag bjeguncima. Tomože da uèini samo ðavolska sila kojom se služi. Došli smo,braæo, da se posavjetujemo kako da se toj vještici odupremo.Što da radimo? Nemojmo èekati - carièine godine jure, a mistojimo. Neka nas braæa izvijeste što su uèinili u inozemstvuza tu stvar, a onda treba nešto odluèiti.- Jest, odluèiti valja - potvrdi Lechner.Pelegrini se obazre:- Dakle, govorite, ministre vanjskih poslova.Grof Balzano ustane:

- Princezu Elizabetu odbio je francuski prestolonasljednik,a zamijenit æe je Marija Antonija. Madame Dubarrv nema ništa protiv ženidbe s prestolonasljednikom Francuske. Imamogodinu dana vremena da Mariju Antoniju još više odgojimo uduhu da u Francuskoj širi ljubav prema našem redu. Uspjelomije nadalje priopæiti pruskom kralju da Marija Terezija želisavez s Rusijom, s krivovjernom državom. Pruski car pokvaritæe raèune našoj carici i onemoguæiti taj savez. Njemu to ne

ide u raèun, a nama još manje.- Vrlo dobro - odobravaju svi.- S protestantskom Engleskom carica je otklonila svaki savez, dakle engleskih protestanata neæe biti u savezu naše države. Njih se ne moramo bojati. Javlja mi otac Klaudije da nasje princeza Amalija posve iznevjerila, gotovo je poludjela.- U tri godine! Bila je dobra, ponizna, poslušna, pobožna.Iskazivala je veliko poštovanje našem redu. Ako se pretvorilau vraga, nisam ja kriv - nego...- Ne pita se tko je kriv - ozbiljno se uplete otac Lechner -nego kako da je sputamo u lance. Netko mora poæi u Parmuda ispita što se to dogaða.

Grof Balzano predloži:- Neka ide Siksto. Mlad je, lijep, umije govoriti talijanski,zna se kretati kao kavalir. U plemiækom odijelu nalikuje velikašu.- Dobro, neka ide. Dobit æe i posebne upute - predloži Pelegrini.- A što je s bavarskom princezom?Plavokosi Antonije ustane:- Povukao sam se u Prusiju i Bavarsku i tamo sam pronioglas da je bavarsku princezu carica zatoèila u samostan. Uspjeh je potpun. Infantkinja Isabela, koju je carica namijenilaJosipu, poslije toga radije je primila prosidbu holandskogprinca. Sve su princeze veæ upuæene u nesiguran položaj akoprihvate carièinu prosidbu za sina. Tako æe carica lako pre-gorjeti Josipa, koji nema žene ni potomstva, i diæi na prijestolje najmlaðeg sina Karla, koji je naš.- Ispraznosti, rijeèi koje izgovaraju neodluèni ljudi.- Ili hoæemo ili neæemo vlast? - udari Pelegrini po stolu. -Ako hoæemo, on mora umrijeti!- Ali naravnom smræu - upadne Balzano. - Mogli bismoinaèe nastradati.- Od uboda otrovne muhe!- Pazite braæo - upadne Lechner. - Da Grande nije biodosjetljiv u Josipovoj spavaæoj sobi, prilikom ispovijesti,mi nikada sa sebe ne bismo mogli skinuti optužbu groficeVojkffy.- Istina je - potvrde svi, osim Pelegrinija.- Braæo - ustane Lechner. - Jest, Grande nas je spasio jedanput, tko æe drugi put? Imam bolji prijedlog. Rekli ste daje grofica Vojkffy zaèarala Josipa. Što hoæete? Postoji li boljei sretnije rješenje, a da nas ne tereti odgovornost? Okrenimooružje. Neka se grofica uda za Josipa. U tom sluèaju ne možebiti vladarem. Napustit æe ga i carica i ministri. Kako je mlad-

MARIJA JURIÆ ZAGORKAi lud, i sam æe se radi nje odreæi vlasti i povuæi u samoæu. I mi æemo ga se tako osloboditi, opranih prstiju.- Kako da to provedemo? Ni nemamo prilike da grofici tosavjetujemo - upadne Grande.- Odmah æu vam objasniti: Valja ih navesti da se odmahvjenèaju i prebaciti ga preko granice svih njegovih vlasti. Toæe uèiniti ona sama budemo li pametni! Zato nam je sada naj

preèa i jedina briga da naðemo njezino boravište. Dakle svina okup: u potjeru za groficom. Bili bismo jadno nesposobnikad je ne bismo pronašli.- Ako se njome oženi i ne odrekne se prijestolja? - upitaGrande.-Velim vam, to je njen posao. U ruci nam je carièina punomoæ da je uhvatimo i predamo sudu kao vješticu. Odabrati izmeðu lomaèe i njega neæe joj biti teško. Privoljet æe ga da se odrekne. To je za nas bolje i sigurnije - ustrajao je Lechner.- Odobravam - oglasi se Grande. - Sada je osnova jasna iprihvatljiva.- Prihvaæamo - odgovore.Pelegrini se namršti:- Još jedna važna stvar. Žuto pismo trune u crnom ormarusa zlatnom bravom, svakog dana sve više žuti, a ono je sigurniput do vlasti.Grande upadne:- Ako odstranimo Josipa, imamo vlast. Žuto æemo pismoprodati carici, ako ne za kancelarsku lisnicu oca Pelegrinija,a ono za milijune.- To je pametno - pohvali Lechner oca Grandea.Pelegrini bijesno pokrije oèi pred ponovnim uvažavanjemGrandea.- Naše je vijeæe završeno - ustane Pelegrini. - Svu snaguvalja uložiti u to da naðemo zmajevo gnijezdo, a to znaèi odsjeæi mu svih sedam glava.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEGrande se opet javi, kao da hoæe nadjaèati svog poglavara.- Samo niste odredili kako da ga tražimo. Valja paziti nasvakog slugu mladog cara i slijediti ih do na kraj pakla. Molim da mi stavite na službu u dvoru nepoznatu braæu. Ja æupreuzeti vodstvo naše policije, ako dopustite.Svi živo odobre.- Molim vas, otpratite braæu do Beèa kao moje goste. OtacGrande i ja ostajemo - reèe Pelegrini Balzanu. - Grande je ucarice zatražio dopust pod izlikom da sa mnom ide na zavjetnu pobožnost u samostan Klosterneuburg. Odande se možemo vratiti u Beè samo noæu.- Zaboravili ste, oèe Pelegrini, javiti je li Euzebije vratio u-kradene uložnice engleske banke? - upita Lechner.- Priznao je kraðu i odvest æe nas èovjeku kod kojega ih jepohranio.- Kada? To se odviše zateže.- Ocu Lechneru predat æu uložnice na buduæem vijeæu. Nato vam prisižem.Grof Balzano povede petoricu voða do koèije i uputi se s njima u Beè.Otac Grande i Pelegrini sjedili su šuteæi. Grandeovo svetaèko lice bilo je puno zlobe. Pelegrinijeve mrke, temperamentnom zajedljivošæu ispisane crte lica još su se jaèe udubile.- Što æete uraditi ako vas Euzebije vara? - zapita Grande.- Skinut æu mu glavu.- Nama trebaju uložnice da ne dospiju u Josipove ruke.- Euzebije æe ih dati, ne bojte se. Ali sunce se spušta. Doðiteda u podrumu pogledamo robu.Grande i Pelegrini spuste se u podrum.Šumom, prema dvoru, jaši Nera. Sklanja se cesti da nikoga ne susretne.



Lice joj je blijedo. Izmorena je. Od jutra neumorno putuje i upravlja konjem.Kroz suho granje visokih stabala viri orumenjena "zakleta kula" i budi u njoj uspomene: prvi put ugledala je kulu vozeæi se u posjetu Malakoczvju sa Sinišom. Èudna legenda o zakletoj kuli ispunja joj dušu. Svaki èas popušta uzde i klone, a onda se opet uspravi. Snagom volje prisiljava svoje tijelo da izdrži do kraja.Sve se više uspinje šumom i traži put prema upravnim zgradama. Ugibajuæi se dvoru, našla je put i zagledala se u obris Malakoczvjeva stana.Zaustavi konja, side, priveže ga uz stablo. Dalje nastavi put pješke, da ne svrati pozornost. Prolazi kroz gusto grmlje i snijegom pokrivene omorike, šulja se i skriva kao tat.Zaèas se nade ispred zgrade. U duši joj je lakše. Napokon je na cilju!Uðe u kuæu. Starac, po izgledu sluga, doðe joj u susret. Ona ga upita:- Je li gospodin kod kuæe?- Nije - odvrati on mrko.- Onda je gospoða kod kuæe?- Nema ni nje.- Zar tu nisu neki gosti? Braèni par...- Nisu. Što hoæete?- Gdje su, zaboga, vaši gospodari?- Otišli su nadzirati šumare.- A kada æe se vratiti?- Za osam dana. Staja znam!- Èovjeèe, budite milostivi. Ja sam im znanica, mnogo želim da se s njima sastanem.- Staja mogu. Nema ih. Gospodin je otišao daleko u šume,kao obièno po svome poslu, i poveo sa sobom gospoðu i goste. Bit æe im tamo dobro, pa što da se žure.- Dakle nikog nema kod kuæe?

- Nikoga. Stari gospodin nekuda je odjašio, vrag zna kuda!- Onaj æelavi, mali?- Proždrljivi! Nikad mu nije dosta.- Ne biste li bili tako dobri pa me pustili u njihove sobe, jasam im znanica.- Kroz prozor? Zakljuèali su sve, kao uvijek. I dobro je tako, barem ni za šta ne odgovaram.- Dobri èovjeèe, zar me ne biste mogli ovdje zadržati da ihprièekam?- Ne bih! Sam sam u kuæi. Družinèad su uzeli sa sobomda im u šumskoj kuæi kuha i služi ih. Samo je moja žena samnom, mi imamo svoj deputat i ne primamo goste.Nera je ostala slomljena. Uzalud se nadala da æe naæi sklonište kod svojih prijatelja. Sto sad?Žalosno se zagledala u zemlju, razmišljajuæi. Neprijatni starac bio je nestrpljiv:- Badava vam je sve. Nema ih i nema. Ja vam ne mogu pomoæi.- Recite mi gdje su? Kojim smjerom da poðem, u kojim suto šumama? - Pješice neæete stiæi za tri dana. Idite nizbrdo,kod male krème pod VValdburgom zaokrenite nalijevo. Putemsamo pitajte gdje su valdburške šume.Polako se okrenula. Padao je prvi mrak.Odluèila je da se istim putem vrati i potraži Malakoczvjeve u šumama. To joj jedino preostaje.

Obuzeo ju je osjeæaj neizmjerne osamljenosti. U tuðem kraju prepuštena je sama sebi. Suze su joj navirale na oèi.Neka teška sumorna bol pritisla joj je grudi. I proplaèe. Pokrije rukom oèi da obriše suze. Onda se sabere i krene.Èudna neka slika stvori se pred njom... Bude joj tjeskobno. Uèini joj se daje progone sjene stare prièe o zakletoj kuli.Pred sobom ugleda neku tamnu ženu, kako podiže ruke i nešto govori, uz nju dva lakaja nose lijes...Tu joj je prièu prièao koèijaš, i tu je istu prièu morala pri-



povijedati onog predveèerja kad je carske princeze i cara Stjepana pratila u VValdburg.Umorne oèi upirale su se u ovu sliku. Ona ih sklopi da se sabere."Zar sam toliko oslabila", pomisli, "da mije slika ove prièe tako živa kao da je doista vidim? Glad i umor razbuduju mi tu sliku."Opet otvori oèi i htjede poæi dalje. Ali slika je opet tu, ona je vidi, gleda lijes, lakaje, gleda okom u oko visoku tamnu ženu, njezine široke rastvorene luðaèke oèi i sluša njezin glas:-1 kralj je umro! Moj kralj je u lijesu! Poklonite se!Uhvatila je granu, pipajuæi oko sebe, da se uvjeri što je to s njom."Sveti Bože, što se to sa mnom zbiva? Zar sam obezumljena? Ili sam pala na putu od iznemoglosti i snivam?..."Snijegom stane trti sljepooèice i èelo. Onda opet otvori oèi.Strašna slika prièe o zakletoj kuli i o kraljici Johanni stoji pred njom utjelovljena. "Kralj umro!... Ja sam udovica!" Žena govori, ona je èuje posve jasno.Pristupi bliže da rastjera obmanu. Ali nije obmana.Uto primijeti kozièavo lice princeze Elizabete.Bulji u nju, u lakaje, u lijes i shvaæa daje sve to ipak istina. Elizabeta zahvati pogledom Neru, upre staklenaste oèi... baci se na nju ispruženim rukama i zahvati joj glavu, stane vikati i èupati joj kose.- Daj mi kralja! Daj mi kralja! - vikala je princeza.Nera osjeti da su te ruke žive i da je to doista princeza, da su se princezini nokti zaboli u njenu kožu.Oslabljena glaðu i umorom, uzalud je pokušavala da se oslobodi. Što se više branila, Elizabeta je bjesomuènije navaljivala.Lakaji su spustili lijes i priskoèili da joj pomognu. Princezina bjesomucnost nadjaèala je njihove ruke. Njen luðaèki kreštavi glas razlijegao se perivojem kao krik strašne nemani.

A

- Natrag psine - vikala je princeza.Prestrašeni lakaji izmakli su.- Stoje to? - pitaju se. - Je li to ludilo ili hir?- U pomoæ! - vikala je Nera.Ljudi nisu znali što da uèine: da brane ili da ne slušaju princezu. Koliko su god sumnjali da im je gospodarica poludjela, nisu se usudili da joj se približe.Princeza je strgala Nerine haljine i zahvatila njene plave kose. Držala ih je èvrsto kao uzde ne puštajuæi je da se makne.Vika i krika poludjele princeze i Nerino zapomaganje doprli su do upravitelja zgrade i do dvora. Starac i njegova žena istrèe na prag, ali videæi kroz granje

lijes i tamnu ženu, prestravljeno pobjegnu glavom bez obzira vièuæi: "Johanna! Johanna!"U dvoru su èuli viku. Tri sluge i služavka sidu u perivoj. Zapanjeno su zurili. Služavka se vrati u dvor vièuæi: Johanna! Luda Johanna!Grande i Pelegrini upravo su izišli iz podruma. Èuvši viku služavke doðu u perivoj.- Zaboga! - vikne Grande - što se to dogodilo. Doðite, Pelegrini.Lakaji su stajali zbunjeni, kao da su oni izgubili pamet pa ne znaju što da urade.- Pelegrini! Pelegrini!- Pomozite! - zapovjedi Pelegrini lakajima. - Zgrabite jojruke. Zar ne vidite daje luda?- Što èovjek zna - odgovori jedan lakaj. - Princeza je uvijekbila èudna.Pelegrini se približi i zalomi rukama od èuda. Grande je držao plavom kosom obavljenu Neru, koja se pokušavala istrgnuti.- Ona! Ona! - klicao je Pelegrini, lupajuæi se rukama po bedrima i radujuæi se kao pseto na iznenada dobaèeni zalogaj.



- Tiho! Tiho, šutite! - povièe Grande latinskim jezikom dane razumiju lakaji. - Nitko ne smije saznati tko je!Služinèad s VValdburga pomogla je Grandeu držati Neru i lakajima sputati princezu. Ona je slomljeno buljila preda se i šaptala teško dišuæi.- Kralj je umro?... Ja sam udovica!- Stoje to bilo! - upita Pelegrini lakaja. - Kako ste s njomdošli u VValdburg?Isprièali su mu kako je uzela lijes i kako im je naredila da je voze u dvor.- Morali smo je slušati - rekne lakaj - nismo znali je li ludilo ili gospodski hir.- Glupani! Kakav bi to bio hir?- Èasni oèe, mi smo dužni slušati.- Unesite je u dvor - naredi on lakajima. - Gdje vam jekoèija?- Tamo dolje na cesti. Naredila nam je da skinemo lijes i daga nosimo u šumu.Grande mahne rukom valdburškim slugama na prihvate Neru, koja je u njegovim rukama izgubila svijest. -Nosite je.- Našao sam dolje u šumi privezana konja - prijavi Pele-grinijev koèijaš. - Konj je iz dvorske staje.- To znaèi da je ona dojahala iz Josipove okoline - šapnePelegrini svom drugu.- Sve æu to izviditi.Sada obojica posvete pažnju princezi, koja se nekako umirila.- Visoèanstvo, izvolite u dvor!Kao da se ponovno probudila, uspravi se i povikne lakajima, pokazujuæi Pelegrinija.- Smaknite ga! Smaknite ministra! Ubio je kralja - baci sena njega i stane ga grepsti po licu i crnoj haljini.

Jezuit stade bježati pozivajuæi u pomoæ. Mlad, kao sluga odjeveni jezuit potrèi da ga oslobodi lude princeze.- Svezi je! Svezi je - zapovjedi Pelegrini dršæuæi od straha.Priskoèio je drugi sluga, isto tako Pelegrinijev ortak. Sveza

li su princezi ruke i odveli je u dvor.Druga dvojica uzela su onesviještenu Neru.- Odnesite je ravno gore u kulu - zapovjedi Grande.Pelegrini je brisao okrvavljeno lice i drhtao. Grande mu sepribliži:- Ovaj puta nam je sam gospodin Bog pomogao!- Nije nas ostavio - dahne Pelegrini - nije nas ostavio.Hvala mu i dika budi!- Kako je ovamo dospjela s princezom?- Gospodin Bog ravnao je njezinim putovima. Sad je naša.- Da, sad je naša - reèe Grande.- I ona i on. Domamit æemo ga u stupicu i jednim mahommi smo ga skinuli s prijestolja. O, gospode, kako si ti velik!- Da izvedemo prijedlog oca Lechnera?- Tako je zakljuèeno, iako mi nije drago!- Sad možemo raditi što nas je volja!- Da ga pošaljemo Bogu na raèun.- Lechner veli da je opasno.- Još je opasnije pustiti ga da živi. Ja imam nešto...- Što ste izmislili?- Ako pošaljemo nekog od naših, dobro preodjevena, s njezinom porukom daje spasi iz kule - moæi æemo s njim što godbudemo htjeli. Što velite na to?- Trebalo bi pitati i druge! Sami ne smijemo raditi. Zatvoritæemo je i pozvati sve na vijeæanje - primijeti Grande. - Ali viste cijeli izderani, lice vam krvari. Da isperete ranu? Nokti luðakinje èesto su otrovni.- Što velite? - prestraši se Pelegrini.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Kažem što znam. Balzano æe se vratiti i pružiti vam pomoæ. Bože saèuvaj da se dogodi kakva nesreæa!Pelegrinija je obuzimao strah i poène trti lice rupcem.- Doðite, ja æu vam isprati lice.Pošli su u dvor i sreli dva mlada novicija u odijelu slugu.- Je li gore u kuli? - upita Grande.- Jest. Došla je k svijesti. Ali izgleda vrlo slaba.- Evo kljuèa od kule.Grande uzme kljuè i stavi ga u džep, pa uzme pod ruku Pelegrinija. - Hajde da isperemo rane. To je sada najvažnije.- Što æemo s princezom?- Odvesti je u Beè i predati carici.Ušli su u sobu. Grande je oprezno ispirao tragove prince-zinih nokata s Pelegrinijeva lica.U kuli se stisla Nera. Hladno joj je i mraèno. Kroz prozor s rešetkama zaviruju zvijezde. To je sva rasvjeta. Vani je mirno. Okružena je tišinom. Èuje otkucaje vlastitog srca."Što me to snašlo?"Zureæi preda se, nastojala je prozrijeti dogaðaje. Sklopila je oèi. Prošao je èitav sat. Barem joj se tako èinilo.Trgne je štropot. Kljuèanica zaškripi. Vrata se otvore. U tami ne vidi - tek èuje. Mala svjetlost zatitra.U sobu netko ude. U ruci drži svijeæu. Vrata se zatvore i opet zaškripi kljuè.

Ona se dublje povuèe u kožnati naslonjaè. Na vratima stoji nešto sablasno. Nera ne vjeruje u duhove, ali sjeæanje na stare prièe o zakletoj kuli nesvjesno je optereti strahom.U polutami vidi žižak svijeæe i neku crnu priliku kako se mièe, prilazi i zaustavlja. Liceje pokriveno krinkom.Krabulja sa svijeæom!Ispod krinke javi se neki èudan glas, napola šapat, ali prijeteæi. - Dugo sam èekao ovaj èas!

"Stoje to?" misli ona. -Napokon ste tu!- Što hoæete?- Želim ono što je meni bilo odreðeno.- Je li to prikaza ili èovjek?- Èovjek, samo èovjek!"Opet luðak", pomisli Nera.- Odsada naši putovi teku zajedno - oglasi se prikaza.- Tko ste vi?- Ja sam - noæ!Gleda ga i doziva sjeæanje. "Gdje sam èula te rijeèi? Gdje?"- Nije to više upisano u vašoj lijepoj glavici. Brzo ste me izbrisali iz sjeæanja, kao prah s cipelice. Alija sam obeæao da æudoæi onda kad bude moj èas, da nikad više ne odem.Držeæi u ruci svijeæu, on raširi ruke. Njegov se ogrtaè raširi poput krila.Nera se sjeæa tih rijeèi i sjeæa se tog odijela, te se maske dobro sjeæa.- Obeæao sam da æu doæi i obeæanje sam ispunio!"Maska proljetnog sunca" iz Bathyanyjeva perivoja. Zaboravila je daje maska noæi obeæala kako æe tamom pokriti njen zlatni sjaj. Obeæanje u zelenkastomodrom svjetlu sveèane maskerade, bijela prisega strasne ljubavi.- Maska noæi, maskerada! Sjeæam se!Ukoèenim pogledom gleda masku pred sobom.- A dalje?- Dalje, što dalje?- Razgrni malo pepeo sa svoga sjeæanja, ljepotice. Traži!Traži stoje bilo dalje.Ona je tražila, pronašla i odgovorila:- Kasno noæu ušla je u moju sobu prikaza ovijena crnimogrtaèem.



-1 najavila ti svoju zaštitu protiv spletaka i velike opasnosti na dvoru!- Da, govorila je isto tako sablasnim šaptanjem...-Kao ja? -ja!- Ne mogu to podnijeti! Govorite jasno, svojim glasom.- Htjela bi da me otkriju oni dolje? Da me èuju?Maska pristupi bliže:- Bježala si, a evo mene za tobom.- Skinite krinku!- Ne, skinut je neæu, jer bi te mogla proæi jeza! Dok ona pokriva moje lice, dotle sam ja u tebi. Dotle moja blizina prelaziu tvoje kosti.- Gospodine, ne šapæite! Govorite svojim glasom!On nastavi šaptati još sablasnije:- Strava prolazi tvojim žilama i tvojim tijelom. To su željeljubavnih èežnji! Mladost ruši otpor, svu tvoju dušu gnjeèi jerhoæe da pregazi tebe i da se baci k meni! Od toga strepi tvoja

èistoæa koja te je otela mom zagrljaju.- Vi ste poludjeli! Nikada nisam bila u vašem zagrljaju.- Jesi, na ovim grudima!- Luðak - reèe ona i htjede pobjeæi k vratima ali on priðebliže da se nije mogla diæi iz naslonjaèa.- Kušao sam tvoje usne!- Luðak! Luðak! - drhtala je ona.- U tmini Burga one noæi nije bio luðak èovjek kojemu jevrag natjerao tebe u zagrljaj.- U tmini Burga?- Dah ti zapinje, kad se sjetiš one noæi? Moje su usne poèivale na tvojima.Tišina i drhtanje njegova šapta smuæivali su i mraèili joj vid. Pokrila je oèi da ga ne vidi. Svijeæa ispred njega uèinila je crnu siluetu još crnjom i sablasnijom.Sad skine ruke. On stoji pred njom. Nije fantazija. Što je

dakle? Rojevi misli lete joj glavom raštrkane poput ptica, na koje se bacio škanjac.- Nikada me niste poljubili!- Zaboravljaš da nosim brazgotinu na prsima kao dokaz poljupca one noæi?

- Brazgotinu na prsima?-1 to si veæ zaboravila?- Èovjeèe, tko ste?- Onaj koji sam bio onda!Nije moguæe! Josip nije mogao dospjeti u ovaj dvor, a ovaj èovjek govori kao da sve zna. Je li sve èuo?- Onaj nije mogao doæi ovamo!- Da nije mogao, ne bih tu bio!- Kakva je to igra? Tko vas je poslao da me muèite?

- Onaj koji vam je obeæao da æe doæi kad bude njegov èas!Evo ga!- Lažete! Vi ste to doznali...On posegne u duboke bore svoje svilene maske i izvadi zlatnu iglu s drškom od smaragda, u obliku turpije.- Stoje ovo?Zaprepašteno usklikne:- Moja igla!- A ovo?Raskrili sada crnu svilu a ispod nje se zaplavi srebrom izvezeni njen modri ogrtaè, omotan oko njegovih prsiju.- Nije li ova svila grlila tvoje tijelo?- Moj ogrtaè!U njenom se mozgu sve ispreplelo. Èvor nevjerojatnosti, nemoguænosti. Sve je treptilo, sve se zbrkalo, nije nalazila nikakve veze izmeðu onoga što se dogodilo one noæi i ovoga èovjeka, stoje pao u tu kulu - i ovih dokaza što ih je pružio o svom prisustvu u hodniku Burga. Nešto ju je udarilo posred mozga.



"Josip je ovdje, pod ovim odijelom? Kako? Nemoguæe! To nije on!"- Ne - reèe ona oštro - vi ste sve to saznali, vi ste u Burguove stvari našli, izmislili paklenu torturu da me muèite. Pre

stanite! Vi me razapinjete na toèak.- Kao što si ti razapinjala moju dušu kad si preda mnom uz-disala za mužem, smiješila se drugima, davala im svoje tijelou zagrljaj, uz zvukove glazbe.- Bože, što da mislim o tom luðaku?- Nije luðak onaj koji vam to govori. Gavota, menuet, to susamo svodilje javnog zagrljaja na svjetlu. Ja sam to isto uèiniou tami hodnika u Burgu!- Govorite glasno, ne šapæite!Držala se rukama za sljepooèice ne mogavši podnijeti njegovo šaptanje.- Otkrijte se, ne muèite me dalje!Kao da uživa što joj njegovo šaptanje bièuje živce, on je nastavio, približavajuæi se lagano:- Koliko si mene ti muèila? Kad si prvi put prošla kraj mene, zapalila si u meni lomaèu. Omamljen puzao sam za šumom tvoje haljine po mraènim hodnicima dvora."Stoje to", pitala se sa strahom. "Ovaj sve zna!" A on se približi i dotakne njene haljine:- Probudila si u meni zvijer. Ili æe te gladna rastrgati, ili æešje milovanjem krotiti!Prije nego što se dospjela obraniti, povuèe je k sebi na prsa šapæuæi:- Kroti zvijer da te ne rastrga!U tom èasu stekne snagu i prisutnost duha. Prepusti mu se mirno, izvuèe obje ruke, pograbi mu krinku i strgne je s lica.Njegove su ruke pale s njenog tijela. Gledala gaje ukoèeno, zaprepašteno! Stislo je nešto u grlu:- G-Gra-nde!

Iz crne maske virilo je lijepo jezuitsko lice. Zateèen naglim potezom zurio je u nju. -Vi? Vi? -Ja!- Ne, ne! Nije moguæe! Vi lažete. To niste bili vi!-Vi ste dakle pod ovom crninom osjeæali drugoga?-Da-a taj je bio...- Tko? Govorite, tko?Gledajuæi ga ona sabere misli i dobaci mu ironièno:- Dostaje ove komedije. Sve mije jasno. Vi ste toga èovjekauhodili, našli ste iglu i ogrtaè u onoj sobi i sada sve to želiteiskoristiti protiv mene.- Vi ste brzi, grofice! Prevarili ste me ovog èasa kao i onenoæi, i skinuli mi krinku. Uza sve to još nismo svršili raèune.- Što tražite od mene?- Odgovor na jedno pitanje: zar vas drugi dan nije podilazio strah da ste èovjeka, koji vas je svom strašæu grlio i svojimcjelovom na vaša usta utisnuo svu svoju dušu, da ste toga èovjeka ubili?- Zašto to pitate?- Velite da ste nekoga drugog nazreli u svom maskiranomobožavatelju. Htio bih znati tko je taj, za kojeg je vaše srce tako slabo marilo da se niste ni prestrašili ako ste ga ubili.-Bio je tek ranjen.- Vi to sigurno znate?- Sigurno? - upita iznenada obuzeta sumnjom.- Govorite kao da znate baš sigurno daje bio ranjen."Zar je ipak bio netko drugi. Zar da sam nekog ubila, a ovajèovjek to zna?"- Da, znam sigurno - reèe ona odluèno. - Za osam dana onse oporavio i ozdravio.- Dakle Josip! Njega ste nazreli pod tamnim ogrtaèem utmini Burga? Ha, ha, ha! On je bio taj od kojeg ste se braniliubojitom iglom? O, o, o!

- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Lice mu je zasjalo, oèi su plamtjele. Put mu se zarumenjela. Ona je primijetila da ga hvata neka luðaèka zluradost.- Dakle on. On?- Onoga jutra nakon tog susreta nije se više pojavio, niti jedošao da se oprosti sa sestrom, princezom Amalijom.- Neka je blagoslovljena rana koju sam primio umjesto njega! Njega ste odbili, njemu je bila namijenjena vaša obrana,vaša mržnja!- Svakom tko se usudio poèiniti takav nedostojan èin.- Ja sam pretrpio bol koja je bila namijenjena - njemu!- Zašto me obmanjujete? Vi znate daje poslije one noæi onjedini izostao s dvorske sveèanosti oproštaja s princezom.- Samo on? Nisam li i ja onog jutra nedostajao? Sjetite seda nisam služio misu?-Vi? Mislim... služio je otac Lechner.- Tek mislite? A ne znate da me deset dana nije bilo nadvoru?- Nije vas bilo? Možda... mislim da niste dolazili k meni napropovijedi.- Ali to niste primijetili! Niti izdaleka niste me svrstali medu one koji bi mogli i smjeli ljubiti vaše usne.- Zašto mi želite utuviti u glavu da ste me vi progonili dvorom kao vuk janje?-Ja i nitko drugi!- Vi? Sveti èovjek!- Svet za ljude, èovjek za sebe!- Dakle, barunica Ema nije vas bezrazložno napala svojomljubomorom na hodniku dvora?- Bila mi je ljubavnica. Uživao sam mirno dok niste došlivi i povukli me za sobom. Vi ste me susretali hladno, a ja samsve više divljao strašæu šuljajuæi se za vama. Eminim cjelovimautažio sam žed za vašim usnama. Pogledajte me bolje.Gledala je njegove crte i njegovo lijepo lice na kojem se izražaj svetosti pretvorio u plamenu strast.

Oèi mu gore, usne dršæu. Njegov glasni i brzi dah ispunjava sablasni mir u kuli.- Vjerujete li da sam to bio ja?- Recite mi jeste li se kasnije na Bathyanyjevoj maskeradipreodjenuli u srednjovjekovnog viteza?- Nisam. U onoj maski nastupio je Josip. Moj je cilj bio ma-skaradu iskoristiti da vam pod krinkom kažem ono što mi nijeuspjelo reæi vam noæu kad ste se vraæali od carice.- Dolazili ste k meni svakog dana držeæi mi propovijedi po-božnosti. Vi biste mi sigurno poèeli udvarati kao i baruniciEmi Kleber?- Zatražio sam te propovijedi od carice po želji svoje braæe, jer su èuli kako vas odlikuje prestolonasljednik, naš neprijatelj.- Htjeli ste me uèiniti uhodom?- Ali kad sam sjeo nasuprot vama omamio me èar vaše ljepote. Dok ste bezazleno gledali u moje oèi, ja sam kraj vasmirovao poput ledene peæine u èijoj nutrini plamti vrela lava. Osjeæao sam da vam se ne mogu približiti kao Emi, jer

ste odviše krijeposni i ljubite muža. Uzeo sam dakle masku.Muškarac ne smije priæi ženi otvorena lica, bio on svetac iliðavo. Maska je sigurna pobjeda, maska je tajanstvenost i snjom sam vas prisilio da me osjetite, da me se bojite, da mislite o meni.- S odvratnošæu.- Svejedno, ipak ste mislili. Vi ste sa mnom nešto doživljavali i vaša bi krv one noæi u mom naruèju slavila sveèanostda èistoæa vašeg srca nije tako tvrdokorna! Ali slomio bih tutvrdokornost da me niste uboli. Deset dana bijah u posteljiPelegrinijeva stana. Uvjeravao sam ga da sam zadobio uboduhodareæi - njega. Je li vam sada jasno i dokazano?- Èovjek koji ljubi strašæu a ne dušom - zar æe progoniti ženu kao što ste vi progonili mene, postaviti me u kancelarovustupicu da me ocrnite pred caricom?- MARIJA JURIC ZAGORKA


Grande obriše znoj sa èela. Njegov se dah smrzavao u ledenoj sobi. Nera je opažala da namjerno suzdržava strasnu želju da je zagrli. Ispod crne maske on izvuèe bijeli papir.- Evo, èitajte carièinu odredbu.Èitala je carièinu punomoæ kojom carica ovlašæuje oca Gran-dea i njegovu braæu da uhite groficu Vojkffy i da je predaju vlastima zbog poèinjenih zloèina èarolijama i ortaštvom s ðavlom. Proèitavši, nije se ni na èas zgrozila.- Gospodine, sve mi je jasno. Ja sam, dakle, u vašim rukama. Evo, vodite me pred sud!On stupi bliže, priðe joj vruæa lica i goruæih oèiju:- Slast tvojih usana, nadu svojih želja, ljepote dar Božji, dabacim na lomaèu? Pogledajte, za ime Božje, oèi moje? Zar davam uèinim zlo?- Niste mi ništa drugo èinili nego zlo.- Tko je spasio vašu baršunastu put daje nisu posule crnekozice? Vi me gledate pitajuæi. Ne razumijete?- Ne - ne - ne - ne razumijem.- Sjetite se svoje sive dvorske gala-haljine? Bila je markantno zaražena od jedne zavidne žene. Htjela je da vam razoriljepotu, ali je èudni sud odredio drugaèije. Kad je trebalo daje obuèete, haljine je nestalo! - Tko ju je ukrao?-Ne znam tko...- Onaj tko je noæu lutao hodnicima dvora za vama... Uzeosam je i spalio. Da vas zaštitim!- Dakle i to je priloženo optužbama zbog kojih me zovuna sud!- Tuže vas zbog smrti princeze, zato što ste obmanuli Josi-povo srce, što ste svoga muža poslali u pruske uhode. Tuževas! A ja? Ja sam vas namamio u stupicu s kancelarom zatoda vas mogu oteti, da vas carica odbaci i - preda meni. Samozato! Pobjegli ste nenadano prije. Ali sad vas imam. Moji ste ija æu vas oteti carici, Pelegriniju, svima...

-Vi, moj zatornièe, što hoæete od mene?- Gledajte me u oèi; veæ davno sam kupio dvorac dalekoodavde. Rekao sam Pelegriniju daje za Emu, a nitko ni samBog nije to slutio, daje to bilo za vas. Sklonit æu vas, nitko živneæe zaviriti u raskošnu ljepotu vaših odaja. Tiho gnijezdo da

leko od ljudi, samo kad me zahvati nesavladiva želja otkinutæu se od dužnosti i doæi da mirišem vaše usne.Ona je slušala njegove želje.- Otet æu vas svojim saveznicima, zaboravit æu da me zovuotac Grande.- Anzelmo, Anzelmo! - usklikne ona.Nimalo nije bio iznenaðen.- Dakle i to znate! Grof Meško vam je rekao? Prepoznaosam ga kad je na dvorskom plesu skinuo krinku.- Jest, rekao mije! Znam vas!- Je li vam rekao grof i to daje ona koju Anzelmo ljubi zauvijek izgubljena za svijet? Je li vam rekao daje Anzelmo vreloljubio i - hladno ubio.Strepnja je proze od njegova strahovito prijeteæeg pogleda.- Vi? Vi - se prikazujete svecom? - dobaci ona.- Ljudi tako žele. Upamtite. Tijelo koje se pokriva haljinamagriješno je. Nema savršenstva!- Ima! U vas je savršenstvo - zloèin!- Nisam bolji ni gori od vitezova koji èine zloèine u svilenimèarapama. Moja redovnièka halja samo pojaèava zloæu mojihdjela, ali o tom æu vam prièati pred toplim kaminom u svom,našem dvorcu! Èujete li?- Odstupite jer æu vikati!- Upamtite: sa svih strana na vas èekaju lomaèe. Nikoga nemate. Muž vam trune u grobu.- Što ste rekli?- Muža su vam smaknuli.- Dakle, vi ste ona maska koja mije na dvorskom plesu pri-- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


šapnula onu laž? Sad razumijem! Sad znam zašto ste mi to rekli. Ni ovom laži neæete me slomiti.- Himbeno se izvlaèite. Vi dobro znate da ne lažem! Predamnom se pretvarate. Znam sve: branili ste se u tmini Burgamisleæi daje on. Zašto? Da još više raspirite njegovu želju davas uèini svojom! Ništa drugo.- Sve su to laži!- Da nije tako, zar biste se izložili opasnosti i osramotilisvoju èas uletjevši u njegovu spavaæu sobu onog jutra da gazaštitite.- Dakle, ipak ste ga htjeli otrovati?- Htio ili ne htio; vi ste se prikazali njegovom zaštitnicom,samo da još više poludi za vama, a ne znate tko je on, ne slutite da vas je iskoristio da mu budete uhodom.- To je mogao uèiniti, ali nije.- A zašto ste tu? Oteo vas je s dvora da vas zaštiti, a, eto,preodjenuo vas je i poslao u opasnost da uhodarite za nama uWaldburgu. Eto, kamo vas je doveo?- Kakva laž! Ja sam sama odbila njegovu zaštitu! Ja sama!- Zašto? Zar vas neæe vjenèati?- Nisam htjela da ostanem kod njega misleæi daje on noænisilnik koji me je slijedio i napao u Burgu.- Vi ste ga sami ostavili?- Jest, ja sam otišla, utekla, baš onda kad je htio da me najviše zaštiti. Sad znam zašto - zbog èega me htio onako sakriti.

Znao je što mi prijeti. A ja luda! Ja sam bježala! Odbila samnjegovu zaštitu i pala u ruke svojih neprijatelja.- U moje naruèje!- Ja sam utekla, o Bože, jer sam mislila da me namjeravauèiniti svojom ljubavnicom.Nera primijeti, da su ga ove rijeèi sasvim zbunile, smele, da su mu ruke zadrhtale.Usplahireno i nervozno upita:

- On vas dakle nije grlio? Nije ljubio? Niste bili njegovi? -Govorio je kao da sam sa sobom razgovara, a u glasu mu jedrhtala trijumfalna radost.Opet joj se približio ukoèenih zjenica i uhvatio je za ruku.- Sad vas ni sam Bog ne može oteti mom zagrljaju. Nisi bilanjegovom! Postat æeš mojom!- Ako me dodirnete, zvat æu Pelegrinija i kazati mu sve štoste mi rekli! Odat æu da me kanite ugrabiti i skloniti od njihove osvete.Tek sad uvidi da se u strasti odviše odao, ali radost da je ostavila Josipa i nada što ju je iz tog crpio, sasvim mu oduzmu prisutnost duha i snagu suzdržavanja. On klekne:- Grofice, neæu vas ni dodirnuti, ne poznam slasti u silovitom poljupcu. Vi æete osjetiti da sam ja onaj koji vam vraæamir života. Dolje èekaju Pelegrini i Balzano. Treba da žurim.Iz ove kuæe vode dva puta, jedan da izgorite na lomaèi, drugiu moje naruèje! Izaberite što brže!Nešto je zapazio u njenom licu i nastavio bodrenje:- Sutra nakon zalaza sunca otvorit æe se ona vrata kule: jaæu doæi i povesti vas u gustu šumu omorike. Tamo æe nas èekati osedlani konji. Odvest æu vas u svoj dvor! Ne vjerujete li?Za vaš bijeg okrivit æu groficu Thurn. Silom neæu ništa. Odluèite! Odluèite! Onda mu pogled padne na vrata kule.- Pogledajte ona mala željezna vrata, tamo vodi siguranput iz kule, ja imam kljuè.Napeto je razmišljala dok je on èekao odgovor. Pogled mu je nemirno oblijetao njene grudi s kojih je spao ogrtaè. Ona najednom klone glavom natrag u naslonjaè.- U dobru sam bila jaka! U nesreæi me ostavlja snaga. Nemogu te muke dalje podnositi.Njegov je dah bio vruæ. I njegove su ruke žudile za njom. Ona se stala tresti. To ga smete.- Sto vam je? - upita.



-Sveje prekasno... -Stoje prekasno?- Vaša pomoæ? Hvata me groznica, od jutra nisam ništaokusila. Do sutra æu oboljeti od vruæice, a onda mi je svejedno što æete sa mnom uèiniti.Govorila je slabim glasom. Posve se smeo i uplašio.- Za ime Božje, na to nisam ni pomislio. Ne smijete oboljetijer onda je sve propalo. Vaše je lice uistinu plavo, vaše su rukeledene. Što da radim? Recite mi, pouèite me.U tom je èasu izgubio svoj mir i hladno prosuðivanje.- Zar nigdje na dvoru nema toploga kutka, zar nema kamina da se ugrije. Slabo mije.

- Isuse! Na to sam zaboravio. Svega ima.- Dajte mi jela, topline!- Povest æu vas dolje grofici Thurn da se ogrijete i okrijepite. A onda æu narediti da vam ovdje zagriju. Pobrinut æu seza sve.Nadom napojena želja odagnala je njegov ledeni svetaèki mir i za èas se pretvori u ljubavnika koji se brine kako da svojoj izabranici ugrije i okrijepi ledeno tijelo. / - Sad idem! Više neæu moæi govoriti s vama na samu. Kad sutra zaðe sunce, bit æu ovdje. Otvorit æu ti vrata raskošnog života. Hoæeš li? Odmah æu se vratiti da te vodim dolje. Hoæeš li sutra poæi sa mnom?- Ako dotle ne umrem, hoæu - zadrhtao je njen slabi glas.U sljepooèicama osjeti udar.- Onda brzo!Svoju crnu masku i njen svileni plašt smota crnom svilom pa sakrije pod divan.- Idem i odmah æu se vratiti. Èekaj me!Izišao je, zakljuèao vrata i požurio dolje u blagovaonicu gdje su Pelegrini i Balzano veèerali.- Stoje? - odmjeri ga Pelegrini.

- I vi biste tako izgledali da ste èuli ono što sam ja èuo. Ugroznici i slabosti priznala je da umije èarati i da je omami-la Josipa.Pelegrinijeve su oèi zasjale. -A dalje? Što je još priznala? Gdje je Josip? Grande se uplašio. Zabavljen svojom strašæu, èak je zaboravio na Josipa.- Tako je oslabila i promrzla da nije mogla više odgovarati- reèe brzo. - Ne smijemo dopustiti da oboli ili umre prije nego što sve doznamo. Trebalo bi naložiti vatru u kuli, dotleæemo je smjestiti kod grofice da se okrijepi i ugrije. Dajte joj,grofe, lijek. Groznica je trese.- Dobro, uèinite tako - potvrdi Pelegrini.Grande je nastavio:- Balzano, vi ste sutra pozvani na dvorski ples. Ne smijeteizostati, ali na ulaz dvora postavite dvojicu najjaèih naših novajlija da budno paze na groficu.- Ne bojte se! Iz ovog dvora ne može se nego kroz kljuèanicu - odgovori grof. Pozove slugu, naruèi jelo i piæe i uputise s Grandeom u kulu.Slaba i promrzla, cvokoæuæi zubima, zagledavala je Nera oko sebe. Svijeæa, što ju je Grande ostavio na stolu, osvjetljavala je sobu. Veliki crni ormar bio je prislonjen uza zid. Tražila je dalje da nade vrata koja joj je Grande oznaèio. I našla ih je. U kutu sobe, stara debela željezna vrata, zahrðala i zakljuèana."To je dakle izlaz, na koji bih sutra imala s njim da izaðem?" Na stolu zabliješti njena duga zlatna igla s drškom od smaragda. Nalikovala je turpiji; dobila ju je na dar od bake. Nikad nije slutila da u opasnosti može poslužiti kao oružje.Da, mogao je naæi ovu iglu, ali nije mogao naæi toèno rijeèi kojima je govorila maska na Bathyanyjevoj maskaradi u njenoj sobi!



Nije mogao znati pojedinosti.Prisjeæala se, ali nikada nije zapazila strasti u oèima tog jezuita, nije to ni pokušala zapaziti. Njeno uvjerenje da ju je hodnicima slijedio Josip, onemoguæilo joj je svaku pažnju i sumnju na drugog.Ali zašto se onda Josip isprièavao? Zašto je govorio da je zgriješio, da ga je zaveo ðavo? Zašto se optuživao?

Zastoje bolovao osam dana, baš onda?Zašto se sramila da o tome s njime govori? Zašto se stidila? Kamo je to dospjela? Što æe biti s njom? Èula je korak i spremila iglu u njedra.Ušli su Grande i Balzano. On joj opipa bilo i reèe jezuitu:- Uistinu joj prijeti zlo. Sasvim je iznemogla. Prenesimo jedolje. - Pokušat æu sama - prošapæe Nera ustajuæi.Primili su je ispod ruke.Osjetila je Grandeovu ruku kako dršæe, kako se svija i dotièe se njenog struka, dok je Balzanova ruka bila mirnija, ka-valirska.Grande je od tako bliskog dodira izgubio mir. Misao da æe je sutra ovako voditi sam u svoj dvor, koji je u pohlepi za nju spremao, hineæi svojoj braæi ledeni mir i mržnju prema njoj, pretvorila gaje u pravog muškarca i razorila sve njegove dužnosti i sve osnove njegovih saveznika i pretpostavljenih.Jedva je saèuvao toliko mira da pred svojim drugovima, grofom Balzanom i Pelegrinijem, sakrije uzbuðenje.Sišli su niz kulu i doveli je u prvi kat.Grofica Thurn sjedila je na divanu kad su uveli Neru u njen salon. Ukoèenim zmijskim oèima promatrala je Grandea i Balzana kako vode uhiæenicu, nude joj naslonjaè pred kaminom i brinu se oko nje.Služavka donese pladanj s toplim jelom i vinom. Otac Grande izda još naloge, a zatim se okrene crnoj grofici.- Kad se gore ugrije soba, grof æe je odvesti natrag u kulu.Obojica iziðu.

Nera je drhtala od zime i slabosti pa je malo založila i polagano se ugrijala.Obje su žene šutjele. Grofica Thurn je Neru promatrala ispod oka.- Da vas ne zahvati bolest od koje je ondje gore u kuli umrla Jagušinska!-Tkoje to?- Niste nikad èuli za nju?- Nikad. Valjda nije bila moja predšasnica?- Nešto slièno, ali okrijepite se i ogrijte; šteta za vaš mladiživot."Nekad je drukèije govorila svetica", pomisli Nera.Vrijeme je prolazilo. Iz dvorišta se èuo štropot koèije i povici princeze Elizabete koju su Grande i Pelegrini povezli sobom u Beè. Štropot se gubio nizbrdo.- Otišli su - klikne grofica Thurn, a u tom je pokliku biloneko bodrenje, kao da je htjela reæi: "Sad možemo slobodnogovoriti!"Nera je ipak šutjela. Žena ukoèenih zmijskih oèiju budila je u njoj neprijatan osjeæaj.Podsjeæala ju je na san, one noæi nakon prvog susreta s njom. Sanjala je da se crna žena pretvorila u zmiju i ovila oko nje. I osjeti još veæu neprijatnost.Prolazeæi budoarom grofica je nalikovala duhu neke stare slike. Iza svojih leda osjeti Nera njenu neprijatnu blizinu. Grofica dodirnu naslonjaè i šapne Neri:- Sad lupeži imaju dvije zarobljenice!- Vi me iskušavate? - nasmiješi se Nera ironièno. - Vi stenjihova pouzdanica.

- Okovana i pribita uza zid.- Vi ste vlasnica ovog dvora?- To je samo prividno. Oni su vlasnici, ja zarobljenica. Vasèeka još teža sudbina. Mislite li da nije gore predati se zagrljaju Grandea negoli doæi p/ed sud i na lomaèu?-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Predati se Grandeu? Što vi time mislite?- Mislim na ono što sam èula.- Šta su se dogovarali?- Ne. Grande je nagovarao vas.- Gdje ste èuli?- Poznajem više tajnih prolaza dvorom nego oni. Videæi daGrande odlazi k vama, zanimalo me: kani li vas bièeva ti ili -grliti! Èula sam veæi dio razgovora. Svakako dosta da saznamstoje trebalo da znam.- Zašto je trebalo da znate?- Da se osvetim! Ne gledajte me tako zapanjeno: Grandeovaljubavna strast veæa je živina od njega samoga. Da mu vrateu život sto smaknutih Josipa, ne bi tako strašno škripio zubima kao onda kad bi mu istrgli iz ruku ženu njegove strasti -vas! A to æu ja uèiniti! -1 nada i strah u isti mah sukobiše seu Nerinu srcu.- Kad sam èula vaša obeæanja Grandeu, moj mi je instinktgovorio da to èinite prividno. Ne znam šta kanite, ali ne zaboravite: nad vama zijevaju dva strahovita zmaja: carièin gnjevi gladna Grandeova strast. Izgubljeni ste ako se ne ukloniteobjema nesreæama.- Onda bih najprije morala iziæi iz ovog dvora!- Ja æu vam pokazati siguran put.- Ako znate izlaz, zašto sami niste pobjegli?- Nisam imala sredstava za bijeg, niti sam se bilo gdje mogla pred njima sakriti. Danas sam našla jedno i drugo. Hoæeteli sa mnom?- Vi ste poslani da me iskušavate?- Da sebe osvetim!- Grofice, govorite li istinu?- Imate li sredstava za put?- Imam nakita što sam ga ponijela bježeæi iz dvora.- A ja imam dokumente svoje znanice Jagušinske, koja je

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEumrla. Vi joj nalikujete. S njenom putnicom možete prijeæi granicu Rusije.- Ali sutra uveèe dolazi Grande, bit æe prekasno - ustezlji-vo odgovori Nera.- Znam. Jeste li vidjeli gore u kuli onaj visoki crni ormar.Oni nikada nisu pronašli taj prolaz, jer vas inaèe ne bi gore zatvorili. Dvor je dvije godine u njihovim rukama i ja sam imaladosta vremena da puzam njegovim prostorijama ispitujuæi tajne. Ako se zadržite u ovoj državi oni æe vas uhvatiti. S tuðimispravama, pod drugim imenom, možete u Rusiju i zauvijekse spasiti.Nera je slušala s nepovjerenjem.- Vama nije posve jasno zašto vas toliko upuæujem i nukamda bježite? Ne mogu vam otkriti strahovite veze koje su meprikovale uz ove ljude. Kad biste ih znali, tek biste onda mogli shvatiti moju osvetu koju spremam ovim djelom.- Onda mije razotkrijte.- Nemam za to vremena, doskora æe doæi Balzano i odvesti vas gore.- Što da èinim?- Ako mi vjerujete, danas poslije ponoæi bit æe nad vama vedro nebo, a pred vama put u slobodu. Ako ne, idite Grandeu.- Vjerovat æu - reèe Nera.

Iz hodnika su se èuli koraci i glas grofa Balzana. Ušao je i galantno se poklonio Neri.- Žalim što me zapala ova dužnost i što vašu milost ne mogu povesti na udobniji poèinak.Ne odvrativši, Nera se okrene grofici Thurn, pogleda je znaèajno i zahvali na gostoljubivosti. Zatim se s grofom popne ukulu. xSoba je bila topla. Grof zatvori vrata, okrene kljuè u bravi i stavi ga u džep.

j

MARIJA JURIC ZAGORKADVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEPoslije podne iste srijede krene iz Beèa koèija u okolicu grada. U kolima sjede Josip, Lasi i barun Rosenberg. Prestolonasljednik živo pripovijeda.- Posjet španjolskog poslanika izvanredno me osvježio. Sada je jasno ustanovljeno daje "otrovna muha" od koje su umrlii bivši španjolski poslanik i bivši nadbiskup - èaraparica!- I vas je èekala èaraparica - upozori Rosenberg - ali upravo me grofica upozorila na opasnost; ako bi vam htjela zakrpati èarapu, zamolila me da vam ne dopustim!- Kada æu i èime isplatiti velike dugove kojima me zadužila?!- Evo, i sada otplaæujete.Èasak su šutjeli.- Krajnje je vrijeme da groficu otpremimo u blizinu granice- reèe Josip nakon kratke šutnje.- U mom æe dvorcu živjeti kao u tvrðavi - odgovori Rosenberg. - Vrlo je dobro ureðen. Vaše velièanstvo bit æe iznenaðeno.- Svakako je dobro da ostanemo s njom dok ne mine opasnost.- A kad mine?- Onda se može dogoditi samo ono što ona sama budehtjela.Opet zavlada šutnja, koju Josip nenadano prekine:- Zašto mi ovaj put danas tako dugo traje? Osjeæam nekakav nemir, slutnje, što li?- Uzrujanost i ništa drugo.Nakon tri sata vožnje koèija stane pred dvorcem. Sva trojica sidu. U hodniku su našli gospodu Rozaliju.- Je li moja sestra gore? - zapita Josip.Starica se nekako smete:

- Nije gore.- A gdje je?-Vaša milosti, izjahalaje.- Kuda? U koliko sati.- Kako, zar se još nije vratila? - upadne Rosenberg.- Ne, nije se vratila.Rosenberg i Josip se pogledaju.- Kako ste smjeli dopustiti da ode?- Morala je otiæi. Vratit æe se sutra...- Što to znaèi?-Ja... ja ne znam.- Slutim zlo. Izjahala je i oni su je našli! - šapne Josip Ro-senbergu.Neodluèno i poraženo gledao je Josip svog dvorskog me-štra dok je stara gospoða nastojala umiriti gospodara:

- Vaša milosti, sestra vam je ostavila pismo. U njemu vamjavlja da je otputovala k sestri.- K sestri?- Da, k sestri - ponovi starica.Obojica se upute gore. Josip potrèa uza stepenice, uleti u knjižnicu i sa stola zgrabi pismo. Razmota ga i proèita.- Barune, ona odbija moju zaštitu i odlazi! A od svega togašto ovdje piše ne razumijem ništa. Proèitajte vi!- Zaista. I ja ne razumijem. Radi se o nekom èudnom dogaðaju u tmini Burga. Zar vaše velièanstvo ne zna ništa o tome?- Trepti mi u oèima. Tu se nešto skriva. Èekajte, ova staricamora da zna nešto više! Govorila je o nekoj "sestri". Zovniteje gore. \

Rosenberg pozove gospoðu Rosaliju. Uzbuðeno je stajala pred Josipom, a još se više zbunila kad ju je on oštro pogledao u lice i upitao:- Što vam je govorila moja sestra?

U ,^i.i

! “



- Da ide k sestri. I s njom æe se vratiti.- A zašto je otišla k njoj?- To æe vam ona sama kazati.Gospoda se uplašila vidjevši razljuæeno lice svoga gospodara. Takva ga nikad nije vidjela.- Gospodo, vi znate da kod mene možete slobodno ostatido smrti. Zahtijevam da mi smjesta kažete sve što znate.- Gospodine, ne mogu vam reæi stoje...- Morate! Zapovijedam!Toliko se uplašila njegovih oèiju daje odmah bilo jasno kako je upuæena u tajne Nerina odlaska.- Gospoda je bila vrlo nemirna, zamišljena, pa sam je ispitivala i htjela joj pomoæi. I sama je željela da se nekome povjeri, da se s nekim posavjetuje.- Dobro, dobro, ali o èemu?- O knezu.- O knezu? Što vam je rekla o knezu - upita Josip i kriomicepogleda Rosenberga.- Obeæajte mi da je zbog toga neæete izgrditi.- Obeæajem. Samo brzo govorite.I ona mu ispripovijeda sve što je s Nerom razgovarala.- A što ste joj vi savjetovali?- Potvrdila sam ono stoje ona sama veæ zamislila.-A to je?- Mladi knez sigurno špekulira! Kada mu je oprostila onajnapad i primila njegovu zaštitu, sigurno je uvjeren da se predomislila i želi biti njegovom ljubavnicom. Inaèe joj ne bipredlagao da pode s njim sad pod jedan krov. Ona je poštenažena i tražila je od gospoðe Hubert savjet.-1 gospoda Hubert je odluèila?- Da æe sama odnijeti savjet svojoj sestri i dovesti je k nama. Ali me molila da ništa ne kažem, jer vi ništa o tome ne

znate pa biste se jako ljutili. Evo, sada sam vam sve rekla.

-1 zato je gospoda Hubert ujutro izjašila?- Da, zato!- Da joj odnese savjet: neka kneževu zaštitu odbije?-Da. Tako je.- Hvala, gospodo.Ona iziðe iz sobe.Josip ustane.- Prijatelju! Groznijeg udarca još nikada nisam doživio!- Što se dogodilo u Burgu?

- Ne znam. Ne znam ništa - osim onoga što smo èuli. Samoznam, daje ona otišla a prijeti joj opasnost. Izišla je medu jezuite, kao ovca medu vukove. Što æe biti s njom ako je jezuitipronaðu. Što æe biti s njom?- Nesmotreni korak!- Netko je, dakle, za njom lutao po dvoru. Na maskaradi,napao je noæu, a ona je mislila da sam to -ja! Vidite li: u njezinu srcu zapremam vrlo loše mjesto!- Sada mi pada na um - reèe Rosenberg. - Vi ste se jednogdana zatvorili u svoje odaje i najavili bolesnim. Dapaèe, nistese ni oprostili s princezom Amalijom. Ni mene niste primili.A baš tog dana došla je grofica silno uzrujana pitajuæi za vašubolest.- Bilo je nakon dvorskog plesa. Ona se mnogo zabavljalas engleskim poslanikom: moram priznati, zahvatila me ljubomora. Nije htjela plesati sa mnom. Ja sam planuo, teško jeuvrijedio dobacivši joj da je obièna žena! Povukao sam se usvoje odaje. Bio sam vrlo, vrlo nesretan i ojaðen, ljubomoran,iako nemam prava daje progonim ljubomorom. Zatvorio samse. Nisam htio nikoga primiti, bolovao sam od ljubomornestrasti. To je sve. Nakon osam dana ponovno sam zaželio daje vidim.- Ali vi ste se njoj isprièavali - kako to stara prièa...-Isprièavao?... Da, vidite! To je istina. Ja sam se isprièavao.



Govorio sam joj da mi oprosti, da me vrag vodio, da me èesto hvata, ja se s njim natežem, ali on prevladava.- Sto ste time mislili?- Mislio sam na ljubav koju sam osjeæao za nju, strast ljubomore koja me navela da je uvrijedim one veèeri - a sveto prema ženi drugoga, ženi krijeposnoj koja mi je isto takodraga, kao sveta! Da, ja sam joj govorio o svom velikom grijehu, ne grijehu u smislu naših duhovnih uèitelja, nego o grijehu u smislu moje èistoæe i onog svetog osjeæaja kojim je onaispunila moj duh!- To isprièavanje ona je povezala s onim dogaðajem.- Grozno je to! Ona je vjerovala da sam ja kadar približitijoj se na tako infaman i kukavan naèin! To je smrtni udar!- Velièanstvo, vi ste više puta sa mnom polazili na noænešetnje i zamatali se u tamni ogrtaè. Da vas nije možda jednomvidjela i zato posumnjala na vas?- Jedan jedini put prošao sam pod njezinim prozorima u

Schonbrunnu i tada sam se susreo s njenim mužem.-Eto vidite!- Sigurno joj o tome nije ništa govorio. Vjerujte, nisam kanio onuda proæi, sam ne znam zašto sam hodao pod njenimprozorima. Drugi put bilo je u Burgu. Tada sam prošao ispredvrata dvorskih dama. Šetao sam dvorom, sam ne znam zašto.Vi znate da više puta ne mogu naæi mira, možda me i ona vukla one noæi, a ja toga nisam bio svjestan. I te noæi nisam sreonikoga nego caricu. Ona me vidjela. To je sve, dragi Rosen-berg, vjerujte mi, drugo ništa ne znam. Kada bi se ona silommorala braniti od mene, bio bih prvi koji bih sebe prezreo.Ono što ispunja èitavu moju dušu, to je osjeæaj koji od poèetka na svakom koraku pita: Što je njoj dobro, kako bi jojbilo bolje, kako da je posadim na prijestolje koje ljudi zovujednim imenom: sreæa. Moje tihe nade da joj nisam ravnodušan, nisu želje, ne, to su samo snovi, pusti lijepi snovi... kojiæe to i ostati.

- Naprotiv, velièanstvo. Nisu snovi i neæe ostati snovi.- Ah - mahne on rukom - neæu vas više slušati. Zakazalo je,prijatelju, oštroumlje vaših zapažanja. Krah. Potpuni krah!- Zato što je otišla?-1 zato stoje mogla u mene tako posumnjati.- Velièanstvo, vi znate što znaèi sumnjati.- Znaèi nepovjerenje...- A od koga je primila to nepovjerenje? Sjetite se - od vašihfilozofa. Zašto je najprije prihvatila vašu ponudu, a kasnije jese odrekla? Poèela je razmišljati; ono èesto gotovo djetinjastopovjerenje što ga je imala u vas, razorili su joj vaši filozofi.Ne, ne, to je dokaz da sam joj stran.- Obratno, to je dokaz da ste joj bliz, vrlo bliz. Ona je mislila da ste je vi napali, a ipak vam je oprostila. Dopustite, velièanstvo, to je znak da u njezinu srcu tinja za vas iskren osjeæaj.- Zašto mi to želite utuviti u glavu?- Sumnjati znaèi voljeti. Da ste joj ravnodušni, ne bi nikadani razmišljala o vama. I sami vidite, što piše: "Ne želim da serazruši onaj lijepi, pošteni i èist osjeæaj, što sam ga sagradilau svojoj duši." Neka vam to bude dosta! Više nije smjela reæi.Svakako èudna je - odviše sramežljiva i krijeposna. Trebalo jeda o tome s vama otvoreno govori.- Dragi Rosenberg, terminologija naših izjava bila je uvijekdaleka i tiha, profinjena melodija. Takav bi razgovor znaèiozaderati grubo po tankoj struni. Medu nama bila je velika zabluda.- Nesreæa je što grofica odviše delikatno stupa...- Ona je ostala dosljedna svom poštenom osjeæaju. Ako jeistina da se kroz život može kroèiti samo kompromisom, onda smo grofica i ja za sreæu tog života - izgubljeni!Držeæi se za sljepooèice, pošao je po sobi laganim koracima, kao da se i ne dotièe zemlje. Njegova se otmjena pojava

“ s

MARIJA JURIÆ ZAGORKAodražavala kao tamna silueta ispred žara u kaminu. Njegov brzi hod odavao je uzbuðenje i strah. Lomio je prstima misleæi na opasnost u koju je srnula.- Što sada? Što sada, Rosenberg? Postoji li u vašoj glavi kakva misao, kakav putokaz? Kamo je mogla otiæi? Gdje da je

tražim? Smijem lije uopæe zaštiæivati buduæi da me odbila?- Vi ste to dužni i protiv njezine volje.- Ja je moram štititi, jer, vjerujte, carica je mrzi svom svojom dušom, a jao onome kome je ona oduzela milost i zamijenila je mržnjom.- Što bi uradili jezuiti daje uhvate?- Kamo je mogla otiæi? Kamo? Da se možda nije obratila uVValdburg svojim prijateljima?- Oni bije primili u kuæu i zaštitili.- Onamo zalaze i jezuiti, i dvor, i kneginja Auersperg. Dugose ne može sakrivati. Carica æe saznati. Moramo se pobrinutiza groficu.- Zapovijedajte!- Neka Lasi odmah osedla konja, neka povede sa sobom Os-kara. Brzi su jahaèi. Zovnite Lasija.Mladi oficir ude.- Lasi, vi æete u VValdburg k upravitelju. Ilije grofica veæ stigla onamo, ili æe stiæi. Pitajte, uèinite sve daje naðete i predajte joj ove retke.Napisao je kratko pismo.- Lasi, vaša je dužnost daje naðete bilo gdje. Javite mi odmah odgovor, ili je dovedite sa sobom. Za ovo potonje osjeæatæu se prema vama vrlo obaveznim.Lasi i Oskar odjurili su u mrak. Josip je za njima gledao kroz prozor.- Gdje lije sada? Osjeæa li koliko zbog nje strepim. Da barem osjeti moju brigu i da se vrati.Rosenberg je zabrinuto pratio njegove kretnje.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Nepodnosivo - reèe Josip. - Ne mogu sam sebe da trpim u ovoj sobi dok je ona u opasnosti koju i ne sluti.Èitavu noæ prosjedio je Josip u njenoj sobi. To je pojaèavalo njegov nemir, ali tako joj se osjeæao bližim.BAVARSKA SVETICANoæna tama okružuje kulu u VValdburgu. Nera èeka. Napetost se pojaèava. Zuri u crni zaprašeni ormar, napola otvoren, nalik staroj ropotarnici.Je li grofica govorila istinu?Ništa se u kuli ne mièe. Dvor je ispunjen mirom.Nera se približi ormaru i otvori ga. Poleðina od stare hra-stovine ne pokazuje nikakav trag vratima."Ilije stupica ili je goni osveta prema Grandeu?"Vrijeme odmièe. U sobi nema sata i Neri se uèini daje veæ prošla èitava vjeènost.U ormaru èuje tiho škripanje.Poleðina ormara otvara se prema unutra. Iza dasaka opazi crnu siluetu.Grofica je! Ulazi, nosi svežanj.- Tiho, morate se preodjenuti - šapæe Neri.Njene duge pepeljaste kose splete u pletenice, ovije ih oko glave i pokrije crnom vlasuljom.- Skinite svijetlu haljinu i obucite ovu crnu.Pruži joj crni ogrtaè. Glavu joj pokrije crnom kapom s volanima što su padali na lice.Konaèno izvadi požutjeli dokument.- Ovo je vaš najjaèi oslonac. Od ovog ste èasa ruska podanica.- Ali ne znanmiski.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Otmjeni Rusi govore francuski. Za svaki sluèaj, reæi æeteda ste dugo boravili u inozemstvu. Stalno se služite francuskim jezikom i više niste vješti materinjem.- Poslušat æu vaš savjet.- A sada me slijedite.Grofica je skupila Nerine haljine i ponijela ih sa sobom u svežnju. Osvjetljavala je malim fenjerom u kojem je gorjela svijeæa. Silazile su uskim stepenicama koje su više nalikovale na ljestve. Nera nikako nije mogla steæi potpuno povjerenje u ovu ženu, ali izmeðu nje i Grandea odabrala je nju.Zgurene, spustile su se niz tamne uzane ljestve i našle se pred željeznim rešetkama prozora.Grofica je tapkala i zaèas se rešetke otvore.- Nije visoko - šapne grofica. - Spustite se k zemlji.Poslušala je i našla se ispod kule, okružena gustom visokom borovinom. Kad se spustila i grofica, uzme Neru za ruke i povede je gustom šumom nizbrdice.Noæ je bila tamna, vjetar je šumio granjem. Brzo su stigle do podnožja brda i krenule šumovitom nizinom.Neri je odlanulo. Osjeæala se slobodnom i trèala je naprijed.U zoru primijeti da se grofica potpuno promijenila. Ogrnu-la se svijetlim ogrtaèem, glavu je povezala obiènim vunenim rupcem ispod kojega proviri èuperak plave kose...Neprijatni osjeæaj preleti Nerinom dušom. Ona bolje pogleda u grofièino lice. Nekog je sjeæa, ali koga?Grofica se zaustavi:- Da sam juèer popodne znala što æe se dogoditi, obje binas èekali osedlani konji. Dva sata odavde, ako prijeðete ovušumu, naiæi æete na prvu putnièku stanicu. Sjednite tamo uputnièka kola i krenite prema Rusiji.- A vi, grofice?

- Mene vodi put prema jugu. Nisam tako sigurna na svomputu kao vi. S vašom putnicom i crnom vlasuljom nitko vasne bi prepoznao. Putujte sretno. Meni je glavno da vi uma-knete i da Grande cvili! Kad stignete u Rusiju, sjetite se onekoja vas je spasila!Pružila je Neri ruku i one su se rastale.Nera krene prema sjeveru. Osvrnula se da vidi svoju oslo-boditeljicu; ugleda je kako se sakriva iza jednog stabla. Ponovno je obuzme neprijatan osjeæaj, kao i prošle noæi kad je s njom silazila niz kulu. Nera ubrza korak šumom.Znala je daje negdje na šumovitom brdu šumska gostionica. Èesto ju je vidjela vozeæi se u VValdburg.Sve dublje gubila se u šumi.Oko podne stigla je na cilj.U maloj kuæici našla je krèmara i njegovu ženu. Upravo su se spremali na ruèak. Njihova zaèuðena lica pokazuju da su iznenaðeni posjetom osamljene gospoðe.- Molim vas bih li mogla dobiti okrepe? - zapita Nera.- Za novac kod nas dobijete sve.- Molim vas, što god imate, svime sam zadovoljna. Samoneka je toplo.Krèmarica je ispod oka promatrala ljepoticu u crnoj haljini s crnom kapom ispod koje su virili crni uvojci. Pratila je svaki njen pokret i jedva doèekala da je nešto pita, ne bi li saznala što traži u osamljenom šumovitom kraju u ovo zimsko doba.- Mogu li kod vas kupiti jahaæeg konja? - zapita Nera.Krèmar je odmjeri i odgovori- Na žalost, imamo samo kravu.- Prema tome, moram pješke.

- Kako ste došli, tako æete i otiæi.- Može li se ovom šumom doæi u Johanneshof?- Ne poznam to mjesto.Nekoje vrijeme razmišljala i pošto se okrijepila, zamoli da joj dadu sobu.

r li



Oni je odvedu u malu komoricu. Umorna od pješaèenja i probdjevene noæi ona zaspi. Probudilo ju je žestoko hrkanje koje je dopiralo iza zastora što se spuštao od stropa do poda. Zamalo zaèuje odande neko mrmljanje i hrvatske rijeèi, izgovorene kao u snu."Vrag vas nosi! Dajte mi mira!"Nera se prišulja zastoru i zaviri.Razabere daje soba razdijeljena nekim domaæim platnom napola. Na drugoj strani sobe, s onu stranu zastora, uz postelju stoji gostionièar, a na jastuku leži æelava glava s koje strši uvis èuperak sijede kose.- Barune! Barune! - viknu ona i ude.Æelava se glava digne i raskolaèenih oèiju okrene k Neri.- Šta radite ovdje, barune?- Nek vrag zna! Glas mi je poznat, ali... Tko ste vi? - nastavi barun zureæi u Neru.- Ja sam - šapne ona - ne treba da mi izreèete ime. Neæuda ovi ljudi saznaju tko sam!- Tako? Èudno. A što radite ovdje?-A vi?- Eto vidite. Malakoczvjevi i Meško sa Stankom otišli suna osam dana da pregledaju lovišta i šume. Ja sam ostao uVValdburgu. Prokleta upraviteljeva družina kuha kao za vrapce. Juèer sam dojahao ovamo da se okrijepim i pošteno naje-dem i napijem. Vjerujte, taj gostionièar vukao je vino iz nebeskih podruma. Gucnem i veæ ne mogu na noge! Drugima vinou glavu, a meni u noge! Zaspao sam, a sad me lopov budi. Valjda se boji da neæu platiti.- Možda ima pravo!- Ja, istina, nemam èime da platim, ali Malakoczv æe platiti.- Platit æu ja! - reèe ona.- Šta vi mislite da sam ja kakva vucibatina! Ja sam kavalir!

Molim vas, pomozite mi, recite krèmaru da ja ustajem k ruèku popodne.- Ali ja vas molim da ustanete odmah, imam s vama neštovažno da govorim.Èudio se da na svijetu postoji nešto važnije od njegove želje da spava. Napokon se ipak pokori Nerinoj želji.Nera iziðe u gostionièarsku sobu. Gostionièar joj se stao isprièavati što jednu sobu mora podijeliti u dva dijela i tako iznajmiti posjetiocima, ali inaèe mu gostionica ne bi dovoljno nosila. Nera ga uvjeri da se ne ljuti, jer gospodina dobro pozna.Odmah za njega naruèi jela.- Samo, molim vas, dvostruki obrok!Za pola sata Kukmica je s najveæim apetitom gutao svoj objed, a Nera je sjedila uz njega i tiho mu govorila.- Barune, ja sam u životnoj opasnosti. Carica je povukla

aboliciju mog procesa; ponovno æe me staviti pred sud!- No eto. Pravo je slutio Meško da æe se iz toga izleæi obnova vaše nesreæe na Grièu. Je li vas sam vrag nosio da ostaviteSinišu i spletete se s grofom Falkensteinom. Èast njemu, vrloje gostoljubiv, èovjeka poèasti kao da mu je brat. Ali nistesmjeli s njim da se spletete! Zato vas carica progoni.- Grof Meško vam je rekao da ja s grofom Falkensteinom?...- plane Nera porumenjevši.- Pa da! Obilazio vas je taj mladi gospodin na dvoru kaopèela saæe. Onda su maknuli Sinišu u tamnicu da zrak budeèist, jer vas onaj hoæe za ljubavnicu.- Tako? Tako vi mislite! Dobro, ne trošimo vrijeme - odsije-èe Nera ustavši od stola. - Hoæete li mi uèiniti uslugu ili ne?

- Najprije recite šta želite, jer ako zatražite da ne pijemovaj žutak s Božjeg podnožja, reæi æu: ne!- Za ime Božje, zaustavite jezik i slušajte! U Beèu stanujesestra tajnika grofa Falkensteina. Poðite k njoj i dotle se nemaknite dok se ne naðete okom u oko bilo s grofom, bilo s- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


njegovim tajnikom. Recite mu da èekam ovdje, u ovoj gostionici, neka smjesta doðe po mene. Za sat i po možete stiæi, to nije dugi put!- Zašto vi sami ne biste pošli? Dat æu vam svoga konja.- U Beè neæu, imam razloga. Mogla bih se jedino vratitionamo odakle sam juèer krenula, ali bojim se da tamo ne bihmogla dospjeti, odavle ne znam puta, a sa valdburške straneneæu putovati. Vi biste me mogli spasiti ako odmah poðete uBeè.-A je li grof Falkenstein kod sestre svog tajnika?- Ako nije, èekajte ga. Rekoh vam: ne mièite se! On æedoæi!- A dotle æu tamo biti gost!- Jest, bogato æe vas podvoriti, a ja æu vas doživotno èastitikao roðenog oca. Ali nitko ne smije saznati gdje sam.- Dopustite samo da pojedem. Neka mi spreme konja!- Barune, upamtite, ako ne obavijestite grofa Falkensteina,vi ste me bacili na lomaèu!Barun patetièno reèe:- Kukmica peèe na ražnju samo purice! Dakle, idem! A viæete držati obeæanje i primiti me u svoj dvor. Valjda Falkenstein neæe biti ljubomoran na mene!Sumnje kojima ju je obasuo, koje su u njoj probudile bijes, nije ni pokušala raspršiti da ne pruži novu temu njegovoj raz-govorljivosti. Toèno mu je rastumaèila gdje æe pronaæi kuæu barunice Rosenberg.On se žurio. Završivši objed, ustane. Tada ude gostionièar i najavi nove goste.- Rijetko kad zimi zalutaju ovamo ljudi, a danas padajukao snijeg u gori. Dolje su im kola, dakle neæe dugo ostati.Nera povuèe Kukmicu u sobu.- Pazite, barune, ako vas tkogod što pita o meni, ja samgrofica Natalija Jagušinska. Pazite, mi smo se upoznali tek

ovdje u gostionici. Vi ništa ne znate o meni. Iziðite i što prije napustite gostionicu.Iz druge sobe zaèuju se buèna objašnjavanja. Onda netko drsko otvori vrata. Pomoli se dugi nos usred èetvorouglaste obrazine, zatim malo lice sitnih oèiju.Odostrag je bila krèmarica.Stranci prijeðu prag. Onaj duga nosa oslovi Neru i Kukmicu patetiènim glasom:- U ime njezina velièanstva carice pokažite svoj vjenèanilist. Kukmici ispade iz ruke kaput koji je upravo htio obuæi.- Slava i dika budi njezinu velièanstvu, ali vjenèanog listane mogu pokazati jer ga nikad nisam imao.- Vi, dakle, niste s ovom ženskom vjenèani?- Ma, ljudi Božji, gdje su vam oèi? Izmjerite nju, pa ondaprimjerite k meni. Pogledajte njezinu njuškicu i moju gubicu!- A što radite s ovom ženom sami u sobi?- Što radim s njom? Što bih mogao da radim? Ja ništa neradim, a što ona radi, to mene nije briga!- Vi dakle nemate èime potvrditi da ste vas dvoje muž ižena?- Èast njezinu velièanstvu, ali nemam!- A ona?- A ona? Ne znam. Pitajte, k vragu, nju! Nisam ja njezintutor!

- U ime njezina velièanstva carice, slijedite nas.Kukmica zine.- Slijediti? Kamo? Možda me velièanstvo poziva na ruèak?- Ne zbijajte šale s imenom njezina velièanstva.

- Kakve šale? Tukman! Mene je navlaèila za ovo malo koseprava pravcata princeza. Zašto ja ne bih mogao na dvorskiruèak?- Slijedite nas u beèko redarstvo.- Tako. To ti je Beè! Veliki grad, pa love ljude, poštene ljudepo izletima, fuj!-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Mi smo komisija za æudoreðe. Njezino velièanstvo odredilo je ovu komisiju da svakog tjedna pretražuje sva izletištagdje se skrivaju ovakve ptièice.- Ja mogu da budem samo škanjac - okosi se Kukmica - ane ptièica, razumijete li vi, vi...Onaj sitnih oèica obrati se Neri, koja je shvatila kobnu situaciju.- Èujete li vi? Je li vaše zanimanje da se vucarate po izletištima, ili ste preljubnica?- Gospodine, ne vrijeðajte. Ja sam strankinja i odsjela samovdje na putu u Rusiju.- Gdje su vam dokumenti?Iz steznika izvadi spis što ga je primila od grofice Thurn u Waldburgu. Oni su èitali, dodavali jedan drugome, onda su izišli u gostinjsku sobu, konferirali, pa se napokon vratili sa zakljuèkom:- Buduæi da ste strankinja i grofica, a našli smo vas u istojsobi s neoženjenim gospodinom, moramo vas po propisimakomisije za æudoreðe predati vašem ruskom poslanstvu. I vi,gospodine, morate s nama.- Moram? Nikad u životu još nisam išao kamo bi drugi

htjeli.- Barune - obrati mu se Nera hrvatski. - Moj spas ovisi ovašoj spretnosti. Kad stignemo u Beè, pobjegnite im i poðiteravno onamo kamo sam vam rekla. Sad je to dvostruka potreba. Opasnost je veæa buduæi da me vode u Beè.- Govore ruski - šapne povjerenik i obrati se barunu: - Èujte gospodine, jeste li vi Rus?Kukmica se izdere:-Idite do vraga!Nera upadne:-Jest, on je Rus.Kukmica se ponovno izdere:

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Što to govorite? Pod stare dane moram ja, pošteni Zagorac, postati Rusom. Neka vrag nosi Švabe i njihovo æudoreðe.Na sreæu, govorio je hrvatski. Nera pouèi Kukmicu da mirno poðe s njima.- Idemo drage volje - reèe Nera gospodi.Æudoredni komesari poveli su ih nizbrdo gdje je èekala njihova koèija. Buduæi da su se Kukmica i ona mirno pokorili, komesari su odredili da u pomanjkanju mjesta u koèiji barun jaše, a ona da sjedne s njima. Nera se sakrila u kut koèije i povukla na lice svoju kapu. Kukmica je za njima jahao na svom konju.Predveèer su stigli u Beè. Prolazeæi pored kazališta, nagrnuli su ljudi."Sad je èas da konju podbrusim kopita" - pomisli Kukmica pa se izgubi u malu ulicu. Nera pogleda kroz prozor koèije i odlanejoj.Komesari su se usplahirili, ali Nera ih uvjeri da æe gospodin sam doæi u poslanstvo. Nikako je ne kani ostaviti. Smirili su se, Kukmica je ionako nestao.Pred ruskim poslanstovm se zaustave i Neru predaju èinovniku s opširnim izvještajem.Èinovnik oslovi Neru ruski, a ona odgovori francuski:- Odveæ sam dugo bila u inozemstvu, ne teèe mi ruski jezikkako treba. Gospoda su me sasvim nevinu okrivila da sam naizletištu imala sastanak. Molim vas da me pustite.- Pokažite mi dokumente.Èinovnik pogleda spise. Na njegovu licu ona razabra èuðenje.Odmah je povedu u uredsku sobu. Èinovnik pozove sluge pa im nešto tiho reèe. Oni istrèe. Èinovnik je stane promatrati.Za pola sata uðe u sobu vrlo otmjeni gospodin s nekoliko mladih ljudi. Razabrala je neku strku, šaputanje i komešanje. Otmjeni gospodin je odmjeri i oslovi ruski. Ona opet odgovori francuski.

iii i

MARIJA JURIC ZAGORKA- Veæ sam rekla gospodinu da sam odviše dugo izbivala izdomovine. Molim, govorite francuski. Nadam se, ispravit æete pogrešku beèkih komesara za æudoreðe i otpustiti me jošveèeras.- Govorite kao da niste grofica Jagušinska.- Nemam razloga da to porièem.- Onda morate prenoæiti kod nas.Izašao je iz sobe, a nju su odveli u prostoriju što je više nalikovala zatvoru nego spavaæoj sobi. Nije se bunila, uvjerena da æe Kukmica izruèiti poruku, a veæ sutra ujutro doæi æe Ro-senberg daje izbavi.Noæu je èešæe dolazila neka žena u sobicu. To ju je èudilo, ali je ipak nastojala zaspati.Pred zoru pojavi se opet žena, a s njom dva vojnika odjevena u rusku uniformu. Nešto su govorili, ali je ona tek po gestama shvatila da ih mora slijediti.U oèekivanju daje Kukmica predao poruku, ušla je sasvim mirno u otmjeno ureðeni ured. Gospoda u ruskim odorama stajala su oko ruskog poslanika, kojega je ona

vidjela na dvoru. Poravna kapu da bolje sakrije lice, iako se pouzdavala u crnu vlasulju èiji su se uvojci spuštali ispod nabora kape i znatno mijenjali njen izgled. Sva su gospoda u nju upirala radoznale poglede.- Molim da me veæ jednom pustite - oslovi ona gospodu,da veæ na prvom koraku uvede francusku konverzaciju.Gospoda su se zagledala, nešto meðusobno dogovarala, a onda su stala èitati neki spis na ruskom jeziku. Slušala je, uvjerena da to èitaju proglas kazne što su je našli s Kukmicom na izletištu. Jedan je èinovnik èitao ruskim jezikom:"Grofica Natalija Jagušinska, bivša dvorska gospoda ruskog carskog dvora, zbog urotnièkih napada na caricu osuðena na kaznu- da joj se izreže jezik. Ako bi ostala na životu, ima se prognatiu Sibir.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJESpomenutu groficu Jagušinsku koja je pobjegla u inozemstvo, pronašlo je beèko redarstvo u nekoj gostionici na izletištu s nekim muškarcem. Buduæi da je, kako se razabire iz dokumenata i liènog opisa, identièna s osuðenom, ima se smjesta poslati u Rusiju na izvršenje kazne."Èinovnik završi èitanje. Ona je gledala bistrim i mirnim pogledom. Nije razumjela ni rijeèi. Poslanik je nešto upita ruski, ali ona ne odgovori. Nato je zapita francuski.- Jeste li razumjeli?- Naravno da jesam - odgovori ona. - Toliko još uvijekznam materinji jezik. Uvjeravam vas: sluèajno sam srela togagospodina u gostionici. Molim vas da me dalje ne spreèavate- da se vratim u domovinu.- Ne bismo li vas mi otpratili? - ironièno joj se obrati poslanik.- Menije svejedno. Jedino vas molim, jedan dan odmora.Jedan od èinovnika, koji ju je budno motrio, upita:- Ako i ne znate dobro ruski, zašto se baš nikada ne služiteruskim jezikom?- Nisam li vam veæ dva puta odgovorila na to pitanje?- Ne razumijem kako to da se usuðujete legitimirati svojimpravim dokumentima?- Krivim se služe samo oni koji su nešto skrivili. Valjda nesumnjate u mene.Nasmijali su se.- Madame, vi èudno hinite poremeæenost uma. To vam neæekoristiti. Na žalost, ne možemo vam odobriti odmor. Neka seodmah spremi sve za put - naredi poslanik èinovnicima.- Gospodo, molim vas, dopustite da se odmorim. Zar ruskoj gospodi kavalirska dužnost nije poznata ni na rijeèima niu osjeæaju?Ruski poslanik ustane i znakom glave pozove ostalu gospodu u pokrajnju sobu.

I f



Neru su odveli natrag u æeliju."Što da radim? Ako kažem tko sam, èeka me lomaèa, ako ostanem pod krivim imenom, odvest æe me odmah u Rusiju. Što je s Kukmicom? Zar je tako bezdušan i moje poruke nije predao?"BARUN KUKMICA

Lasi, koga su poslali iz dvora Johanneshofa da potraži Neru u VValdburgu, stigao je s Oskarom na brdo pred dvor "bavarske svetice" u èetvrtak ujutro.Dvor je bio zatvoren. Upraviteljev stan pust - kao da su svi pomrli.Stari èuvar nije ga ni pustio u kuæu. Od èasa kad je na svoje oèi vidio "ludu Johannu", nije se usudio iziæi. Kad je èuo lupanje stranog èovjeka, otvori prozor. Lasi je od njega saznao daje upravitelj sa svojim gostima otišao prije nekoliko dana u inspekciju. Toèno je doznao tko je sve bio s njima.Ipak se nadao daje grofica u kuæi, pa upita:- Juèer je ovamo došla neka dama?- Jest, bila je tu nekakva ženska.- Ostala je kod vas?- Kako bi ostala kad nema nikoga u kuæi.- Je li visoka i plavokosa?- Da je visoka, to sam vidio, ali lice joj nisam zagledao i neznam kakvih je kosa. Ni konja nisam vidio.- Otvori vrata, ili æu ih silom provaliti.Èuvar se prestrašio, posavjetovao se sa ženom i zakljuèio da ova dva muškarca nisu duh Johanne, a ako su pak razbojnici, bolje se pokoriti nego pustiti da provale unutra i da ih ubiju.Lasi pretraži sve prostorije. Sobe su bile zakljuèane. Nastavi ispitivati èuvara. Ovaj reèe:

- Kad sam joj rekao da je ne mogu zadržati, pokunjila se iotišla.- A gdje su oni iz dvora?- Ni to ne znam. Valjda su se prestrašili lude Johanne i pobjegli.I on stade prièati kako je juèer predveèer vidio "ludu Johannu" s lijesom. Još mu i sada noge dršæu od straha.Uvjerivši se da stari ne laže, krene on s Oskarom natrag u Johanneshof. U podnožju brda, na cesti, zaustavi se Lasi u maloj krèmici da se okrijepe i nahrane konje.- Niste li juèer vidjeli kako cestom jaši neka dama?- Nisam vidio, osim toga nitko ne proðe cestom a da ga nezaustavim, i ne ponudim vinom. Osim isusovaca.- Njih se bojiš?- Oni su sveti ljudi, ne piju i ne jedu kao mi.- Èesto se voze ovuda?- Dosta. I juèer su bili gore.- Gdje?- U VValdburgu, kod bavarske svetice.- Jezuiti?- Da, vozila su se dvojica u šestoropregu, a èetvorica u dvopregu.- Kada su prošli gore?- Poslije podne nakon objeda.- A nisu se vratili?

- Pred zalaz sunca, ali samo dva èetveroprega.Ovo pobudi pozornost mladog oficira.- Zar nisi s njima vidio nikakvu damu?- Bog s vama! Što bi oni sa ženama?- Ali èuli smo jednu ženu - uplete se krèmarica.- Kako èuli? - zapita Lasi.-Vikala je.- Gdje?

i



- U koèiji.- U kojoj su se vozili jezuiti? S kirnje bila?- Tko bi to znao.- Zar niste vidjeli?- Bila je veæ duboka noæ.- A što je bilo s tom ženom?- Ne znam ja, vikala je.- Kako vikala? Zar: "U pomoæ?"- Èini se da su je silom vozili.- Otimala se?- Mislim, htjela je skoèiti s koèije, a oni su je držali, zapušilijoj usta. Tako se èinilo, a ona je vrištala.- Odakle su je vozili?- Sišli su s VValdburga.

- Kamo su krenuli?-Prema Beèu!- A vi niste ništa uèinili da ih sustavite?Krèmar se zabezekne:

- Da zaustavimo gospodska kola? Bog budi s vama! Ni daparaju živa èovjeka. Isparali bi oni moje hlaèe.- Tko je išao za njima?- Drugi èetveropreg, na boku s lakajima.- Tko je bio u toj koèiji?- Ne znam, nije se vidjelo kroz prozor. Bilo je tamno.- Nisu govorili naški - doda krèmar.- Francuski?- Ne znam je li to francuski ili turski!Lasi je stvarao zakljuèak: uhvatili su je, ušla im je u ruke kao novak na nišan topa!Poèeo je hitrije jesti. Vukao je Oskara da se žuri. Plativši, ostave krèmu i sidu na cestu.- U Beè! - naredi Lasi.- Prekasno, vaša milosti.

- Prerano zaista nije, ali ne mora biti prekasno.- Konji su umorni, èitavu smo noæ jahali. Ne nose nas kakotreba - tužio se Oskar.Lasi je osjetio da su životinje umorne. One su viène samo zabavnim šetnjama, a nipošto ovakvim noænim potragama.Jedva su do podne stigli u Beè. Lasi ostavi konja u Rosen-bergovoj palaèi i naredi Oskaru da ga èeka s izmijenjenim osedlanim vrancem. U obiènoj svojoj plemiækoj odori pode u dvor.Na stepenicama dvora nije mu izbjeglo da ga neki nepoznati dvorjanin neobièno promatra.Došao je u stan prestolonasljednika i upitao njegova tajnika:- Ima li što novo?- Dosad ništa.- Njezinu velièanstvu nisu predali groficu Vojkffy?- Što vam pada na um?- Tko je juèer poslije podne održavao kuænu pobožnost?- Otkazana je, pošto su èasni oci jezuiti pošli na zavjetnièku

pobožnost u Klosterneuburg.- A održali su je u VValdburgu?- Odakle to znate?- Iz domaæeg izvora. Ne biste li mogli saznati u kakvoj sukoèiji krenuli na taj "sveti" put?- Vidio sam kad su se odvezli Pelegrini i Grande u dvorskomšesteropregu.- Onda je sve propalo!- Da se njemu nije štogod dogodilo?- Njemu osobno ne, ali èini se za njega to znaèi - daje stradao on!- Sto vi mudrujete, Lasi?- Caricu niste vidjeli? - upita umjesto odgovora.- Nisam je vidio, niti koga drugog od "starog dvora".- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Pazite, saznate li i najmanju sitnicu o grofici Vojkffy, ilibilo što u vezi s njom ili s njim, doðite u Rosenbergovu palaèui priopæite barunici. Vratar vas pozna.Lasi se hitro uputi niz stepenice, zabrinut i zaokupljen mislima hoæe li izvršiti sve èime bi iskazao svoju duboku naklonost mladom caru.Nije opazio da ga netko iz daljine slijedi.Neka koèija svrati njegovu pozornost.Èinilo mu se daje u koèiji neki njegov znanac, pa se okrene za njom. U tom èasu primijeti ono isto lice, što gaje gledalo na dvoru. Samo èovjek je sada bio zamotan u plemiæki ogrtaè.To mu ulije sumnju.On krene drugom ulicom, zaustavi se kraj duæana i zirne kradomice iza svojih leda te u daljini ugleda istog èovjeka. Bio je uvjeren da ga slijedi ili Kochov èovjek ili jezuitski uhoda.Krene dalje Voæarskim trgom gdje je kanio nestati u "žutom gradu". Najednom mu padne u oèi šator èaraparice. Pod njim stoje dva kavalira.Sjetio se Rosenbergova priopæenja.Èaraparice nije bilo u šatoru. Pridružio se mladim kavalirima da vidi što æe se dogoditi.Jedan mladi voæar pristupi i reèe gospodi:- Uzalud èekate, gospodo, èaraparice nema!- Èemu je postavila šator ako ne radi? Èarape smo poderali jašuæi u grad.- Njeni roðaci nisu znali da je bolesna, pa su postavili šator.- Ionako dolazi samo za zabavu! - upadne Lasi.- Za zabavu nitko ne radi - odgovori mladiæ.Oba se kavalira pogledaju.- Vrlo dobro zaraðuje kad svaka tri mjeseca zakrpi samojednu èarapu. Bit æe da krpi zlatom.Mladiæ se odmakne od šatora.

Uto Lasi primijeti svog pratioca iz dvora posve blizu, kako ga izazovno gleda.To ga razjari i on pode k njemu:- Èujte, vi njuškalo. Ako smjesta ne odletite, otpuhnut æuvas ja. Recite svojim gospodarima da ima ljudi koji stoje podvrhovnom paskom svoga poštenja. Nosite se s puta!- Gospodine - odgovori ovaj -ja sam miran prolaznik.- Obratno, ja sam miran prolaznik, a vi ste njuškalo koje

njuška tuðe putove.Oštro rjeèkanje okupi oko njih ljude s trga. Neka trojica okruže èovjeka koji je slijedio Lasija neprijateljski vièuæi:- Opozovite uvredu nanesenu našem drugu!- Dakle, ima vas više. Uvredu dobaèenu njemu bacam i vama u lice. Oni potrèe k njemu. Lasi trgne maè.- Tko stavi ruku na me, izgubit æe je!Ljudi su gledali što æe se dogoditi. Publika je šutjela. Lasijev protivnik ga optuži. Oèito je htio da izazove strku. Uto se pojavi gradski stražar. Publika je i dalje šutjela. Stražar pristupi k Lasiju:- Molim vašu milost, nije dopušteno trgnuti maè! Izvolitesa mnom na magistrat.-Živ?Svi ga pogledaju zaèuðeno.- Mrtav valjda neæete!- Mrtav prije. Nikada živ!Dva kavalira koja su bila u šatoru, probiju se do Lasija.- Gospodine, pokorite se.On se obazre:- Tko se to upleæe?Jedan mu od njih šapne u uho:-Vi ste juèer bili kod grofa Falkensteina u 10 sati prije podne. Dakle, prijatelji smo!



U to doba bio je Josip kod španjolskog poslanika. Prepoznao je èovjeka koji mu je šaptao:- Požurite se. Ja æu iæi s vama.- Ne mogu, imam važan posao za svoga gospodara.- Izbavit æu vas.- Ne mogu se pokoriti.Meðutim, osvijesti se i pokori.Na magistratu je bilo teškog okapanja.Lasijev je protivnik sa svom trojicom dokazivao daje Lasi izvršio na njega napad koji se mora kazniti zatvorom. Oèito je bilo da je imao posebne razloge da mladog preodjevenog oficira strpa u zatvor.Tajnik španjolskog poslanstva dozvao je stražara u posebnu sobu i pokazao mu svoje papire:- Ovaj gospodin moj je lièni prijatelj i jamèim za njega. Odgodite to dok skupim one koji æe dati izjavu da nije izazivaoon nego protivnik. I ja sam svjedok.Redarstvenik je smjesta udovoljio visokoj intervenciji i Lasi je s tajnikom otišao.- Slijedilo me jezuitsko njuškalo - šapne mu Lasi.- Doðite k meni.Pošao je u tajnikov stan.- Mladi èovjeèe, pokvarili ste mi posao. Èekali smo èarapa-ricu daje slijedimo i uhvatimo.- Žalim što to nisam znao, ali meni se žuri!- Dakle, i sebi ste pokvarili! Sad nema druge nego da ostanete kod mene. Ako su vas slijedili, nastavit æe.Lasi je osjeæao da gaje zanijela vrela æud.- Ne bih li mogao poslati vijesti u Rosenbergovu palaèu.- Po kome? Ja sam se kompromitirao pristajuæi uz vas. Prièekat æemo. Jezuiti su kod vas najbolja tajna policija.

Prošla je veèer. Lasi je uzrujano hodao po sobi. Ulicom su prolazile maske. Tada se dosjeti.

Brzo iziðe iz sobe. Za pola sata se vrati i dovede sa sobom dvije muške i dvije ženske maske - i donese dva kostima.- Doðite, odjenite se - zovne Lasija. - U društvu možemoiziæi da vas lupeži ne prepoznaju.-Vi ste radi mene ostavili šator èaraparice?- Tamo stražare dva druga. Ako se èaraparica ne pojavi,netko æe doæi da zatvori šator, a moji æe ih drugovi slijediti.Iz kuæe iziðe veselo društvo, sjedne u koèiju i odveze se. Nijedna ih koèija nije slijedila. To ih umiri.Lasi putem iziðe, uzme drugu koèiju pa se uputi u palaèu barunice Rosenberg.Pošto se vratar uvjerio tko je, pusti ga unutra.- Ima li što novo?- Neki je gospodin pitao za grofa Falkensteina.- Tko to?- Ne znam, bio je osoran i grub. Htio je da uðe, govoreæida ga poznaje, daje on barun i da ima grofu nešto važno kazati.- A što si mu odgovorio?- Da ne poznam nikakva Falkensteina. On mije prijetio daæu ga veæ upoznati, jer ono što mu ima reæi, važnije je negosvi vratari svijeta.-Kad je to bilo?- Oko deset sati naveèer.- A drugo ništa nije rekao?- Jest: doviknuo mi je da kažem grofu da ga èeka u grofi-èinu stanu. Jest, to je rekao, a ja sam mu pred nosom zalupiookance. Imam takav nalog od preuzvišenog gospodina baruna.- Kako je izgledao taj gospodin.-Vidio sam ga tek djelomièno - nos i oèi kroz prozorèiæ; nisam grubijana ni gledao; škiljio je u mene kao maèak. -Gdjeje Oskar?



- Èeka mladog gospodina s osedlanim konjem, kako stenaredili.Lasi pohita u staju i probudi slugu koji je spavao:- Oskare, preodjeni se, maskiraj se i pojuri - u Johanneshof.Reci što si èuo u krèmi pod VValdburgom i reci - da tražim poBeèu nekog nepoznatog gospodina koji je pod veèer donio neki važan glas.- Na službu!

- Sad je prošla jedna ura! Do sutra èeš stiæi.Lasi se vrati k vrataru.- Ako onaj opet doðe, reci mu da èeka u krèmi kraj palaèe.Lasi je stao razmišljati:"Tko je taj gospodin? Zar opet kakav poslanik i uhoda jezuita, koji su groficu na VValdburgu uhvatili i sad bi njega namamili u stupicu kako je to bilo s pismom Mimi."

Onda mu padne na um druga kombinacija: "Ako su Neru u VValdburgu uhvatili, ona je vikala, možda se putem našao netko i spasio je pa se sad nalazi negdje u Beèu u svom stanu." Ova ga misao ohrabri. "Jezuitski uhoda ne bi možda nastupio tako grubo kao ovaj. Ili bi? Oh - moja æe glava puknuti. Nisam nikakav redarstvenik. A gdje je taj grofièin stan? Gle -mislim daje ona dok je bila na dvoru, stanovala u nekom hotelu. Dvorjanici su govorili o sastanku s kancelarom."Lasi se udari po èelu pa izleti na ulicu."Oprezno, Lasi", reèe sam sebi, "ne kao popodne!"Uzeo je koèiju i obilazio redom sve hotele pitajuæi stanuje li kakva grofica. Onda se na pola puta sjeti da bi ona u tom sluèaju svakako uzela i drugo ime, da se lakše sakrije."Moj nos njuši samo barut. Nikako tajne putove grofice. Što li æu?"Glazba i buka svrate mu pogled na rasvijetljenu zgradu.Hotel "Crni orao"!To je baš otmjen lokal! Tu se valjda nije sklonila? Sam æu sebe blamirati ako pitam. Ipak ustavi koèiju i ude.

- Je li još otvorena gostionica? - upita on vratara.- Imamo maskirani ples!- Tako, molim vas. Da li je juèer ili danas stigla k vama neka mlada plavokosa dama i uzela sobu.- Kod nas ne stanuju dame ako nemaju pratnje! - uvrijeðeno odgovori vratar.- Mislite li da sam iz komisije za æudoreðe? Ne, naprotiv,ne špijuniram nikoga. Tražim svoju sestru, vrlo odliènu gospodu koja stanuje u nekom hotelu, ali ne znam gdje, dugo nisam bio ovdje. I ona je bila odsutna - pleo je Lasi - na što æevratar:- Nije li možda grofica?- Da, grofica je - usklikne mladiæ.- Grofica Vojkffy!Lasi je gotovo zagrlio vratara.- Jest, nju tražim, je li ovdje?- Sobe su plaæene unaprijed, ali nje veæ dugo nema!- Možda je neki njen roðak u tim sobama?- Sobe su zakljuèane. Niti je tko bio, ni pitao za nju do vas."Što sad?" - pomisli Lasi.Buka iz gostionice privuèe ga vratima gostinjske sobe. Otvori vrata i zirne unutra.Oblak prašine dizao se s poda. Instrumenti cvile pod prstima nakresanih glazbenika. Plesaèi se vrte u gužvi. Po kostimima je razabrao raznolikost publike. Pod maskama nasluti dame, sobarice, plemiæe i kavalire.Kroz vrata koja su vodila u drugu sobu dopre do njega praskavi smijeh. Oprezno se progura izmeðu plesaèa i zastane na vratima blagovaonice. Slika puna neobuzdana smijeha i veselja.Gužvaju se maske obaju spolova i muškarci bez maski. Smijeh se ori, pa opet stišava. Sve su oèi uperene u grotesknu sliku: na stolu bure s pipom iz kojeg ljudi toèe vino; na bure



zajašila komièna figura kratkih nogu; debeli trbuh visi poput mošnje, dugo lice s æelom, navrh æelave glave strši u vis èuperak sijedih kosa; smiješna figura gotovo je bez obrva i trepavica, s èašom u ruci. Lošom njemstinom koja sama po

sebi izaziva smijeh, govori taj klovn nesuvisle rijeèi. Lasi htjede otiæi i veæ je bio krenuo kad ga iznenada zadrži jedna rijeè. Onaj s bureta reèe:- Ja sam barun Kukmica, èast i dika Zagorja! Sa mnom jepio pobratimstvo grof Falkenstein.Svi hihoæu; Lasi se takoðer smije, ali ga barun zainteresira. Naiðe krèmar, a Lasi uhvati priliku i zapita ga:- Tko je taj gospodin?- Odlièan gost, èasti cijelu gostionicu. Nikada nisam tolikopazario. Pustite me, gospodine. Moram k njemu.- Stanuje li ovdje?- Stanovat æe od danas. Molim vas, ne zadržavajte me!- Gdje æe stanovati?- U sobama grofice Vojkffy.Ovo saznanje navelo gaje da gotovo zaurla od veselja. Dakle, naletio je na njega. Bio je presretan. Ako on može stanovati u njezinim sobama, njen je prijatelj. Zna nešto o njoj. A sad k njemu.Poèeo se gurati. Ljutiti ga povici zaustavljaju. Lasi opet pode u stupicu teške borbe. On nije vièan da se ikome pokorava. Sada mora èekati, moliti, šutjeti.Krèmar je stao pred bure i pita veselog visokog kavalira što želi. - Zar ne vidiš da mi noge zvone? Podnožak trebam. Još jedno burence. Ne... buretinu... punu, da se razlijeva vino po sobi kao Sava pod Grièem. Koliko imaš purana? Udri! Udri ih po glavi. Neka braæa aus... aus... vrag bi ga znao kako se zovu! Neka oni kušaju kakva imaju gospodina i brata! Hajde, vrag te nosio! Pod nož s puranima. Nek zna Beè tko je Kukmica, èast i dika Zagorja!

Lasi se progura do bureta. Odluèio je da se uvjeri je li to onaj koga traži. Povuèe Kukmicu za nogu. On se razljuti:- Ovo nije puranski batak!Netko Kukmici podmetne èašu vode.- Kušaj ovo? To je pravo staro!Kukmica lakomo nagne. Za tren oka otkloni èašu, a iz usta mu pljusne vodoskok po stolu i po glavama pijane braæe.U istom obliku pljusne zrakom njihov smijeh.Glazba prestane, plesaèi se zaustave, vruæa znojna smjesa pohrli k njemu.Svi vratove istegnu, oèi izbeèe.Sva su lica upravljena k njemu, sva usta rastvorena a kroz njih prska vlažan prskavi smijeh.- Hura! Hura! - vièu muški.Neki kalfe dižu Kukmicu. On jaši na buretu. Nose ga po sobi. Lasija uhvati bijes. Stane vikati:- Gospodine, grofica vas zove!Ali Kukmica u trijumfalnoj slavi ništa ne èuje. Kad su ga opet spustili na stol, netko ga stane vuæi za èuperak. On se usplahiri.- Mir mojoj kukmici! Klekni i prekriži se pred njom. Njuje natezala prava pravcata princeza u VValdburgu, pravaprinceza, sa mnom se bratimio Falkenstein. Znate li vi tko jeFalkenstein?-1 mi smo s njim pili bratimstvo - dobace mu veseljaci, ne znajuæi o kome govori.Lasi skoèi na stol. Pograbi Kukmicu i digne ga sa bureta. Kukmica zavrišti.Orkanski smijeh poprati ovaj prizor. Koprcao se u jakim mladiæevim rukama kao hrušt u ruci nemilosrdnog djeèaka. Svi su se po gostionici valjali od smijeha.Krèmar je nosio peèenje vièuæi:- Još samo pola sata i svi æe purani sa stratišta stiæi na stol!

- m

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Ži-vi-o! - vièu ljudi. Kukmica se izdere na Lasija:- Èujte vi, ako me ne pustite drage volje, odmah æete me

pustiti pod "moraš"!- Gospodine - zavièe mu ovaj u uho - nosim vam od jednogpobratima poziv za veèeru!- A-a-a! To je drugo! Pobratima! Da, to nije Falkenstein?-Da, on je!-A, divan, krasan deèko! Poèasti èovjeka! - Idemo! I Kukmica se uputi k izlazu.- O-o-o! Kamo, kamo? -vièu ljudi.Desetak ruku vuèe Kukmicu natrag. Mladi oficir pobjesni i zgrabi baruna da ga otrgne.Kukmica je u natezanju stradao. Izmuèio se i kleo je.Uto su donijeli purane i to ga oporavi. Sjeo je na proèelje stola. Pred njim èetiri purana - a on sijeèe nožem i prstima dijeli. Ljudi se vesele, vino se lije, a Kukmica vièe:- Ja èastim. Samo se veselite, braæo austrijanska, da znatetko je barun Kukmica - dika i ponos Zagorja!Lasi odluèi da prièeka dok sve pojede. Slušao je smijeh, pošalice i kleo. Publika je oko malog baruna stvorila barikadu.Kad su se purani preselili u želuce, Lasi dade glazbenicima novaca da zasviraju polku. To je polovicu publike povuklo na ples. Lasi šapne Kukmici:- Gospodine, kod Falkensteina èeka vas veèera, peèeno prase, peèena srna, pet purana i burgundac iz Francuske!- Burgundac? - Kukmica tome nije mogao odoljeti.

- Recite ljudima da æete se odmah vratiti - šapne Lasi.Pustili su ga u hodnik. Lasi gaje slijedio.- Gospodin želi da plati - reèe Lasi krèmaru.- Što platiti? - zapanji se Kukmica.- Pa, veèeru i vino.- Ja nikad u životu nisam ništa plaæao!- Vi ste èastili.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Èastio jesam, ali plaæao nikad.Krèmar zaprepašteno zakrèi put:- Stoj! Novce ovamo!- Jesam li zapao medu razbojnike? Znate li vi tko sam ja?Ja sam barun Kukmica, kojeg èasti cijeli svijet, a ponos sam idika Zagorja.Lasi povuèe krèmara:- Koliko iznosi raèun?- Gospodine, dvije stotine forinti!Lasi izvadi novac što gaje za put primio od Rosenberga, pa istrese u krèmareve ruke, naruèi koèiju, uzme Kukmicu kao prtljagu i odnese ga pred gostionicu.Zrak mu udari u glavu i on zatetura. Lasi ga podigne u koèiju. Kukmica se zavali, izvrne kao utuèena riba na vodi i zaspi. Uzalud gaje Lasi drmao. On je hrkao!Stigli su u palaèu grofice Rosenberg. Vratar je u Kukmici prepoznao gospodina koji je tražio Falkensteina. Morali su ga nositi gore i položiti na barunov divan. Lasi pokuša s njim govoriti.- Gospodine, zašto ste tražili Falkensteina?- Falken... - i on zapadne u san!Lasi gaje nekoliko puta pokušao probuditi, ali uzalud. Kukmica je spavao kao zaklan.Oèajni je oficir konaèno sam zadrijemao.Kad se prenuo, pogleda na prozor. Dan je. Gleda na sat -deset sati prije podne. Od jada smrsi kletvu.Poleti Kukmici i budi ga. On se ruši i mrmlja. Lasi zovne slugu, zatraži octa, nakvasi krpu i stavi je Kukmici pod nos. Barun namršti lice i pogleda:- Smrdi - fuj - smrdi!- Gospodine - pita Lasi - ovdje grof Falkenstein.

Kukmica otvori oèi.-A? Tu je, recite mu... daje grofica u, u...

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Gdje je grofica?- U Rusiji.- Ne zbijajte šale. Gdje je?- Ruskinja! Rusko poslan-poslanstvo!Lasi mu je silom oprao lice i polio ga octenom vodom. Kukmica bijesno skoèi:- Što sam ja, salata, da me polijevate octom?- Recite gdje je grofica?- U ruskom poslanstvu. Rekla je da, da... žurite se, grofe...- i padne kao klada.Lasi je ostavio slugu da ga èuva i pošao u rusko poslanstvo. Tamo mu rekoše da ne znaju ni za kakvu groficu Vojkffy. I sam je sumnjao u to. Što bi tamo radila?Sav oèajan, Lasi se vrati u palaèu. Poène razmišljati kako bi saznao od baruna stoje s groficom. Dade prirediti hladnu kupelj, svuèe Kukmicu i turi ga u ledenu vodu. Kukmica se probudi i poène vikati:- Razbojnici! U pomoæ!Kupelj ga otrijezni. Bijesno pogleda.- Poštenog Zagorca guraju u vodu. Mene, poštenog Zagorca, fuj vas bilo! Švabe, fuj! To ti je pobratim! Gdje je taj grof?Mene u vodu, mene, diku i ponos Zagorja!Vrata se širom otvore. Vitki se Josipov lik pojavi na pragu. On ugleda malog baruna s velikim trbuhom. Lasi ga navlaèi i polijeva vodom.- Brate - zavièe Kukmica uspravivši se onako gol. - Smilujse, brate! Ovi telci misle da sam ja žaba.Komièni prizor nasmije Josipa.- Lasi, što je to?- Odmah æete èuti.- Zamotajte ga u topli ogrtaè - naredi on sluzi - i poène uzbuðeno prièati Josipu zbog èega kupa malog baruna.- Barune, brate - reèe Josip - govori, pripovijedaj. Brzo,brzo.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Samo malo rakije, da operem jezik. Napojili su ga i on se rasprièao.JAGUŠINSKAPelegrini trèi po svom refektoriju kao zvijer u kavezu. Gran-de sjedi uz stol. Bijedi nego obièno, mraèniji no ikada. Stisnute usne ne otvaraju se niti na opetovane ispade njegova pretpostavljenog. Balzano sjedi kraj peæi.- To smrdi samo po izdaji. Jest, krijepili smo je, grijali krajkamina kao milu gošæu! Je li to trebalo? Svezat ste je moralikao kuju, umjesto da ste je vodili k onoj crnoj lisici.- U svemu tome nema krivnje - oglasi se Balzano iz kuta. -Ja sam je odveo u kulu i zakljuèao. Evo, još je kljuè kod mene.Vrata na stepenicama bila su zakljuèana - dolje, željezna vrata, netaknuta. Koga možete da okrivite?Najednom se Pelegrini zaustavi.- Grande? Zašto ste noæas otišli u VValdburg sami a da nistenikome ništa priopæili?Lice mladog jezuita ostalo je mirno.- Balzano je bio na dvorskom plesu. Antonija sam poslaoprestolonasljedniku da se prikaže grofièinim glasnikom, aliga nije našao! Obuzela me iznenadna èudna slutnja. Ipak, nije dobro što od nas nitko nije ostao u VValdburgu.- Zar nisu Johann i Siksto èuvali stražu?- Dakako da jesu. Ali ipak, vidite - moja se slutnja potvrdila. Nešto me vuklo da idem. I otišao sam! A kad sam ušaou kulu, ugledam sve pusto. Gledam u prazninu. Magli mi se.

Sve je zakljuèano, a nje nema. Tek sada vidim da je vještica!Provukla se kroz kljuèanicu.- Glupost! Onda bi svaka od njih lako utekla - vikne Pelegrini.



- Tako uèi sveti zakon - oštro æe Grande.- Balzano, iziðite naèas.Grof posluša Pelegrinijevu zapovijed.Kad su ostali nasamu, Pelegrini osine Grandea sumnjièavim pogledom.-Vi ste neobièno shrvani. I taj vaš tajni odlazak u VValdburg - èujete li Grande? Vi ste veæ jednom poèinili strahotu zbog strasti za ženom.-Ivi!- Pazite: sad mi biva jasno kako to da ste se u grofici uvijekvarali. Nikad niste bili dosta oštroumni. Tvrdili ste daje naša,a bilo je obratno. Odgovorite.- Nikad nisam u strasti oštetio naše ciljeve kao vi svojomèasovitom pohlepom za Mirni.

- Šutite! Ne primam vaše prigovore.-Ni ja vaše!- Ja vas sumnjièim!-Vaša je sumnja nedostojna. Uostalom, to stoje nestala Ne-ra, nije takvo zlo kao ono daje pobjegla vaša crna štiæenica iz VValdburga! Ako je uhvate, znate što vas èeka.-Zatuæi æu je!- Kad biste je mogli uhvatiti. Vi prijetite i to je sve, nabacujete se sumnjama, umjesto da razmislite što æemo raditi ikako æemo se utvrditi protiv osvete koja bi nas mogla zateæiod onih iz VValdburga.Ove ga èinjenice shrvaše.- Prokleta žena! Dvor ima tajni izlaz za koji mi ne znamo,a ona mu je ušla u trag.- To je jasno! Premalo smo se brinuli za VValdburg - a onapreviše. Na vratima netko živo zakuca.Grande otvori misleæi daje Balzano, ali umjesto njega uðe dvorjanin i najavi:- Njezino velièanstvo moli oca Grandea da hitno doðe u

dvor. - Jezuiti se pogledaše. Svaka ih je novost strašila i uzbuðivala.- Odmah æu poæi - odgovori Grande.- Njezino velièanstvo poruèuje da njegova preuzvišenostruski poslanik èeka u njezinu kabinetu.- Ruski poslanik?I opet se Pelegrini i Grande pogledaju.- Da, a njegovoj se preuzvišenosti žuri.- Idem smjesta!Grande namigne Pelegriniju. Osjeæali su da im prijeti opasnost i pošli su zajedno. Dvorjanin je pošao naprijed, a oni su latinski razgovarali o tome kako ruski poslanik sigurno nije došao da se kod njih ispovijeda.U predsoblju carièina kabineta Pelegrini je zastao. Grande uðe. Duboko se pokloni carici i stane blizu vrata.- Doðite bliže - oslovi ga carica. - Njegova preuzvišenostruski poslanik priopæio mi je nenadanu i vrlo ugodnu vijest.Jezuit se pokloni poslaniku i skrsti ruke na prsima ispod kojih je buèno kucalo srce. Sagnuo je glavu kao daje kani skloniti od udarca što gaje oèekivao.

- U ruskom poslanstvu nalazi se zarobljenica koju smo toliko tražili: Natalija Jagušinska.Grande podigne oèi, sklopi ruke i mirno reèe:- Što nisu mogli slabi ljudi, uèinio je svemoguæi.- Zaista, Božja ruka - reèe carica. - Moja je vruæa želja danjezinom velièanstvu ruskoj carici predam urotnicu, koja sebila sakrila u mojoj zemlji. Njegova preuzvišenost veli da seJagušinska nekako èudno vlada, pa je pobudila sumnju.- Kakvu sumnju, velièanstvo?- Kao da zapravo nije ona, a ipak se njen opis potpuno podudara s dokumentima.- Zar ima dokumente? - upita Grande.- Da. To je doduše èudno, ali razumljivo, jer je pronaðenau takvoj zabiti gdje ne bi nitko slutio da bije mogli otkriti.

I



- Ja ne sumnjam u to daje to ona - uplete se poslanik. - Meðutim, sjetio sam se da je vaše velièanstvo jednom reklo daima pouzdanika koji je lièno poznaje. To ste vi, preèasni oèe!- Da - odgovori Grande - vidio sam je jednom zgodom, alionda nisam znao tko je. Njezinu velièanstvu sve sam isprièao.- Molim vas, oèe Grande, poðite s njegovom preuzvišenostiu poslanstvo da se njegova preuzvišenost potpuno uvjeri uidentitet uhiæenice, kako bije odmah mogao poslati ruskoj carici. Vjerojatno je njeno neobièno ponašanje samo trik!- Uvjeren sam u to - odgovori poslanik - htjela bi da jesmatramo ludom. Upravo bih zato htio da je suoèim s takovjerodostojnim svjedokom kao što je pouzdanik vašeg velièanstva. Onda neæe biti nikakvih sumnji ni odgaðanja.- Nastojte daje odmah otpremite - reèe carica. - Vrlo samsretna daje uhvaæena.Otac Grande se pokloni i iziðe. Carica je pružila ruku poslaniku i s njim se oprostila.Izašavši u predsoblje, jezuiti se znaèajno pogledaju. Pelegrini je u blijedom Grandeovu licu èitao crne vijesti. Priðe mu i pogleda ga upitno.Grande šapne:- Uhvatili su je. Mene zovu daje identificiram.- Recite da to nije ona.-Vi ste je unajmili. Vaša je štiæenica, treba da naðete izlaz.- Samo niz strminu uklete kule. To je jedini izlaz.- Zar baš ništa ne pronalazite u svojoj glavi - glavaru našegreda? Pelegrini se ugrize za usnice jer nije mogao udaritiGrandea po njegovim usnama.- Poðite sa mnom!- Ne, nema druge pomoæi nego da kažete da nije ona.- Evo, ide poslanik. Nema odgode. Moramo na klaonicu.Obojica su u pratnji poslanika izišli iz dvora želeæi da nikada ne prispiju u rusko poslanstvo.

Ipak su stigli.Grande i Pelegrini uðu u poslanstvo ravno k poslaniku. On ih ponudi da sjednu.

Oba su jezuita zaželjela da se prije nego što im dovedu Ja-gušinsku sruši strop. Grande je razmišljao, a Pelegrini pogledavao u njega, oèekujuæi da æe im spas donijeti njegova dosjetljivost.Vojnik uðe i širom otvori vrata. Prag ureda prelazila je Nera - u crnini, s crnom kapom ispod koji su virili crni uvojci.Pogled joj se ukoèio. Ugledavši jezuite, ustuknula je naèas. Šutjela je i nastojala da bude mirna.Grande i Pelegrini ostadoše ukopani.Unatoè crnoj vlasulji, odmah su je prepoznali. Kako je došla ovamo? - pitali su se pogledima.- Nije ona! - promrmlja latinski Pelegrini. - Što sad?Zašto su oni došli? Odakle su mogli saznati što se tu dogaða i tko je u poslanstvu? - pitala se Nera. Zakljuèivala je da se tu nešto dogaða što ona ne razumije.Osoblje ruskog poslanstva sabralo se i napeto èekalo što æe reæi carièin poslanik. Hoæe li potvrditi da je to Jagušinska ili to ona nije?- Dakle, što velite? - na francuskom jeziku obrati se poslanik, s velikim poštovanjem Grandeu.- Jest, to je ona, držim da je zaista ona.U tom je èasu Nera, razumjevši pitanje i odgovor, bila uvjerena da to Grande identificira groficu Vojkffy.- Vi ste sigurni daje to doista ona? - upita poslanik.- Da, jer je tako doista izgledala kada sam je vidio. Ona je!Ona.- Opis u našim dokumentima i našim spisima podudara ses njezinom liènošæu - odgovori poslanik.- Možete je mirne duše poslati u Rusiju - nadoda Grande.- Prema tome možemo je poslati. Sve je spremno.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Nera je napeto slušala razgovor. Poslanik je nastavio:- Otpratit æemo je i predati izravno njezinu velièanstvu ruskoj carici. Neka odluèi hoæe li provesti smrtnu kaznu ili ne.Na Nerinu se licu odrazi užas.- Smrtnu kaznu - povièe ona i pogleda redom gospodu štosu stajala oko nje.- Ako ostanete živi kada vam odrežu jezik, madame - odgovori poslanik - naravno, kazna neæe biti smrtna.Nera potrèi poslaniku.- Preuzvišeni gospodine, zar se Rusi zabavljaju ovakvim šalama na raèun žene koja nema nikoga da je zaštiti.Grande stane izmeðu nje i poslanika.- Htjela bi se izvuæi, glavinja, to je najbolji dokaz da vrlodobro zna što je uèinila.Blijedo Nerino lice i drhtanje njezinih usana pobude pozornost ruske gospode.- Kakva smrtna kazna? - povikne ona. - Zaboga, govorite,gospodo! Mladi tajnik poslanstva, koji je stajao iza poslanika- istupi:- Preuzvišenosti, dopustite mi nekoliko rijeèi.- Želite li možda uhapšenicu otpratiti njezinu velièanstvuu Rusiju? - mrko upita poslanik.- Vaša preuzvišenost neka mi oprosti. Ja nimalo ne sumnjam u izjavu tako vjerodostojne osobe kao stoje izaslanik njezina velièanstva austrijske carice, ali tu ipak nešto nije jasno.

Poslaniku je oèito govor mladog èinovnika bio dosadan, pa mu samo mahne rukom i nastavi razgovarati s Pelegrinijem i Grandeom.Ali mladiæ se nije dao odbiti. Crven u licu i vidno uzrujan okrene se k ostaloj ruskoj gospodi:- Dogodilo se što mu drago, ne mogu prešutjeti. Promatramovu ženu od prvog èasa kada su joj èitali osudu. Ona je slušalapotpuno iskreno, hladno i mirno. Rekla je da osudu razumije.

Isprièavala se nekim sastankom. To je moglo biti namješteno, ali ovo danas nije.- Što vam je, dragi tajnice? - upadne poslanik. - Vi se zauzimate za urotnicu. Neka je odvedu.- Kakvu urotnicu? - prošapæe Nera.Grande i Pelegrini obrate se poslaniku.- Jadnica, ne zna kako da sebi pomogne. Loše èini vaš mladi kavalir.- Ja nisam ovdje kavalir, nego ruski poslanik - naglasi oštro tajnik prekinuvši jezuita.Poslanik ga osine pogledom i opomene ruski:- Što vam je, Vasilije? To prelazi u skandal. Vi ne znate kakve su liènosti ova gospoda na dvoru?Tajnik je rumenio.- Kad je prepoznaje carièin izaslanik, što onda hoæete? Zarvas smuæuje žena?- Ne. Nikako. Duboko se klanjam rijeèima gospodina, alion se može prevariti. Kad je èula osudu na francuskom jeziku, ona je sva problijedjela. To nije pretvaranje. Ova žena nezna ruski.Oštar glas mladog tajnika zaustavio je poslanika i on se zamisli. Pelegrini i Grande izmijene poglede kao da javljaju opasnost.- Poslanik ne može ove rijeèi odbiti, morate to provjeriti -reèe jedan drugi Rus.Poslanik upita tajnika:- Po èemu vi sudite da nije Ruskinja?- Osudu nije razumjela. Ja sam to od prvog èasa slutio.Nera, Grande i Pelegrini nisu razumjeli ruski, ali su osjeæalida se nešto ruši.- Molim vašu preuzvišenost, da mi dopusti da toj ženi postavim nekoliko pitanja.- Dobro. Hoæu da izbrišem svaku sumnju.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Tajnik pristupi bliže k Neri, ali tako da su je svi mogli vidjeti u licu.- Jeste li razumjeli kada smo vam èitali rusku osudu?Oborila je oèi smeteno. Nije znala što da odgovori.- Sada promatrajte, gospodo - reèe on ruski svojim zemljacima. I nastavi francuski:- Natalija Jagušinska osuðena je zbog urotnièkih spletki.- Protiv koga?- Ruske carice.- Osuda glasi: "Natalija Jagušinska osuðuje se na teškukaznu da joj se odreže jezik - ako ostane na životu, progon uSibir". Nera zatetura i uhvati se za stol.Pridrže je dva ruska èinovnika.- Sveti Bože, ja sam strahovito prevarena!- Madame, vi niste Natalija Jagušinska?

- Nisam - prošapæe Nera.- Madame, vi niste ni Ruskinja?- Nisam!- Dakle, eto, moja gospodo! Sada je prepuštam vašoj preuz-višenosti - okrene se on ruskom poslaniku, zadovoljan što jedokazao svoju tvrdnju.Naèas svi pogledaju oca Grandea, ali poslanik nije popuštao i pristupi korak bliže.- Otkuda vam ovi dokumenti koji se sasvim slažu s opisomvaše liènosti? Zar je moguæe da se tuði dokumenti podudarajus vašom spoljašnošæu?Pelegrini i Grande povukoše se u pozadinu.- Odgovorite, madame, otkud vam ovi dokumenti s kojimase slaže vaša spoljašnost.Nera stupi korak naprijed i hitro skine s glave crnu kapu. Oni upru oèi u crnobojnu kosu.Zatim izvadi iz kose nekoliko ukosnica, kojima je prièvrstila vlasulju, i skine je s glave.

Gospoda su zapanjeno gledala bujnu prekrasnu pepeljastu kosu, spletenu u debele pletenice i omotanu oko njene lijepe glave.U sobi nasta tišina. Zapanjeni ovim preokretom i ljepotom koja im se u ovom èasu razotkrila, gospoda se skameniše. Iako u jednostavnoj crnoj graðanskoj haljini, isticala se gracioznost i otmjenost Nerine pojave, blijeda i prelijepa put Nerina lica s tajnovitim èarom tamnih oèiju. Ruska su gospoda oèito bila više zabavljena ljepotom nego iznenadnim otkriæem, koje je poricalo njihovu nadu da su uhvatili urotnicu.Grande se prislonio ormaru da prikrije drhtanje.Pelegrinijeve šiljaste oèi žmirkale su amo-tamo, oèekujuæi što æe se dalje dogoditi.- Madame - pristupi joj poslanik - èini mi se da sam vas negdje vidio.- Možda, preuzvišenosti!- Koliko se sjeæam, ovo lice, iste ove oèi - vidio sam na dvoru?- Da, preuzvišenosti.- Dopustite mi, kako ste vi dospjeli pod ovu vlasulju i doovih dokumenata?- Crnim spletkama još crnjih ljudi pala sam u nemilost njezina velièanstva. Posluživši se varkom, htjela sam pobjeæipred èovjekom koji...- To je vaša stvar, madame, ja vas molim da mi kažete otkud vam dokumenti ruske podanice Natalije Jagušinske?- Dala mi ih je grofica Oktavija Thurn u VValdburgu!Ove rijeèi osjete Pelegrini i Grande kao tanad koja su se iznenada u njih zabijala.- Zar je ona imala dokumente? - zapita Grande Pelegrinijasasvim tiho i latinskim jezikom.- Otela ih je Rusu kojeg ste vi pratili u Žutom gradu.- Mogli ste ih uzeti.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Pazite, gleda nas onaj balavi tajnik.Dotle je Nera odgovarala na pitanja poslanika.- Tko je ta grofica?

- Gospodarica dvora u VValdburgu, koju su prozvali bavarskom sveticom. Oèito u svojoj prevelikoj svetosti, ona mi nijeponudila da bježim od carièine nemilosti - veæ...- Mislim da su to posve liène stvari austrijskog dvora -upadne Grande.- Ne, gospodine - odgovori Nera - to su stvari poštenja...- Madame, ne dopuštam vam da govorite o tome, veæ samo o dokumentima. Samo to je moje pravo. Što vam je reklagrofica u VValdburgu? Zašto vam je dala dokumente?- Nagovorila me da idem u Rusiju, navodno sam s ovimdokumentima potpuno sigurna, a slala me zato da se osvetiovoj gospodi.- A što vam je rekla o Nataliji Jagušinskoj? - prekine jeposlanik. - Da je umrla i njoj ostavila dokumente, a da joj janalikujem.- Dakle, taje grofica oèito poznavala Nataliju Jagušinsku!Kako izgleda grofica u VValdburgu?- Visoka, vitka, crnih kosa i crnih oèiju.- Dakle, opis u dokumentima potpuno se slagao s vamadok ste imali crnu vlasulju.-1 zato je, evo, varka tako uspjela - upadne tajnik.- Kako vidim, nije uspjela - nasmiješi se poslanik tajniku ireèe mu ruski: - Èini se da ste vi kao ljubitelj plavojki osjeæalipod vlasuljom plave kose? Meðutim, moram priznati vaše suslutnje same po sebi bile izvanrednog ukusa, pred nama jeprekrasna žena! Zaista mije drago da smo je konaèno demaskirali.Grande i Pelegrini napeto su èekali da im poslanik dopusti da se umiješaju. Njihov ruski govor smatrali su opasnim kao što im je to pokazao malo prije i poslanikov tajnik.

- Još jedno pitanje! Kako je grofica u VValdburgu došla dotih dokumenata? - zapita opet poslanik francuski.- Sasvim jednostavno - uplete se tajnik - èuli ste kako dama u VValdburgu izgleda. Ona je sama urotnica Jagušinska iživi pod tuðim imenom. Umjesto sebe, u Rusiju je poslala ovudamu.-Vrlo smjela kombinacija, dragi moj tajnice - odgovori poslanik i osmjehne se.- Gospodine - upadne Grande - promatram ove stvari i molim vas, dopustite mi da iznesem svoje mnijenje.- Dapaèe, molim vašu preuzvišenost da nam pomogne. Neprilika koja je zadesila ovu damu mogla bi nam otvoriti putdo urotnice.-Vaša se preuzvišenost donekle vara. Grofica u VValdburgu pobožna je žena, dapaèe sveta - ona živi samo za spasenje svoje duše. Ni izdaleka ne može se posumnjati, da bi bila ma u kakvoj vezi s urotnicom. Vjerojatno je neobiènim sluèajem došla do tih dokumenata, a sama nije znala tko je Jagušinska. Moram još razjasniti gospodi da sam jednom u životu vidio Jagušinsku nekim sluèajem koji kao duhovnik ne smijem da navodim. Kad sam maloèas ugledao ovu ženu, sasvim je nalikovala urotnici. Da nisam bio potpuno siguran - dokaz je to - što nisam odmah ustvrdio daje to ona. Èas sam bio siguran, èas opet ne!- Molim, to je sasvim razumljivo, i stvar je razjašnjena. Mismo bili u bludnji - reèe poslanik.- Vaša preuzvišenosti - upozori tajnik - nije li potrebno zamoliti austrijske vlasti da nam dopuste da posjetimo groficuu VValdburgu.- Ona je pobjegla zajedno sa mnom - reèe Nera.Ovo je rusku gospodu iznenadilo.- Uzela je plavu vlasulju i svijetle haljine. Na rastanku mije

rekla da se sjetim u Rusiji one koja mije pomogla da doðemdo slobode.



Ruska se gospoda uzgibaju.- To je njen cinièni naèin govora - usklikne tajnik. - To jeona!- Preuzvišeni gospodine - upadne Grande - dopustite mida o tome odmah referiram njezinu velièanstvu, buduæi dajegrofica u Waldburgu uživala izravnu zaštitu njezina velièanstva kao prava Bavarkinja! Ova žena ovdje laže da se spasi.- Mislim da æe tu biti nešto zaogrnuto crnim velom crnihsavjetnika... - reèe tajnik ruskim jezikom.- Ne dirajte zaboga u carièine savjetnike - opomene ga poslanik. - To se nas ne tièe. Šutite - i nastavi francuskim jezikomobraæajuæi se ocu Grandeu. - Molim vašu preuzvišenost da otome izvijesti njezino velièanstvo. Nema razloga da sumnjamo u vaše najvjerodostojnije izjave.-Vi kažete da ja lažem - okrenu se Nera Grandeu - a ja izjavljujem da su ovi ljudi... da me ovaj èovjek...- Madame, ovo se nas ne tièe; izvolite svoje osobne stvarirješavati drugdje.- Preuzvišeni gospodine, molim vas samo jedno... Uvjerenasam da æete mi to i kao kavalir i kao poslanik ispuniti.- A što bi to bilo, madame?- Odavde me otpremite pod pratnjom ravno u dvor. Nakonsvega što se dogodilo, želim se njezinu velièanstvu predati dame sasluša i da mi sudi!- Vrlo rado, madame. To vam mogu ispuniti.Osjeæajuæi da se nad njim lomi nebo, Grande se uspravi ipokloni poslaniku:- Preuzvišeni gospodine, ova je dama zadobila vašu milost, ali žalim što moram upozoriti vašu milost: njezino jevelièanstvo izdalo u vezi s ovom damom stanovite odredbei njihovo ispunjenje povjerilo meni. Njezino velièanstvo, naime, traži ovu dvorsku gospoðu, koju optužuju zbog vrlo teških zloèina u vezi s èarolijama.

Rusi su napeto slušali taj govor. Èinilo im se da je ta glava i taj divni stas zaista neka èarolija, ali ne ðavolska. Na njihovim se licima razabiralo sažaljenje prema njoj i hladno raspoloženje prema ocu Grandeu.- Posjedujem posebnu punomoæ njezina velièanstva daovu damu stavimo pred sud - i molim vašu preuzvišenost daje zadrži tako dugo dok moj glavar, otac Pelegrini, ne zapitanjezino velièanstvo hoæe lije primiti.Ruski poslanik, osjeæajuæi težinu želje carièina pouzdanika, odupre se caru kojim je na njega djelovala Nera i naglasi:- Oprostite, madame - nisam to znao i moram povuæi svoju prijašnju izjavu.Tada se okrene ocu Grandeu:- Ona nije ruska podanica i stoji potpuno pod vlašæu onihkoji po odredbi njezina velièanstva vrše carièine odredbe. Predajem je vama.- Pelegrini, molim vas, poðite k njezinu velièanstvu i javiteda grofica želi stupiti pred svijetlo lice vladarice.

Vidjevši da su opet nad njom zavladali Pelegrini i Grande, i to dozvolom poslanika koji se pokorava i vjeruje njihovim rijeèima, Nera je nijemo èekala svoju sudbinu.Izgubila je svaku nadu da je Kukmica pošao barunu Ro-senbergu - ili je možda Josip ostao u Johanneshofu. U svakom sluèaju ona je napustila nadu da æe joj odande doæi osloboðenje. Odluèila je da se preda vladarici. Bila je uvjerena da æe je Grande i Pelegrini rado predati carici. Ona je sada željela da doðe pred caricu, jer je to smatrala najmanjom nesreæom.Pelegrini se poklonio i izišao iz sobe, a Grande mu otvori vrata i prišapne nekoliko latinskih rijeèi. Ruska se gospoda uzvrpolje, a mladi tajnik zapita Neru:- Smijem li zapitati vašu milost kako vam je ime?- Ja sam grofica Vojkffy.

IX”-



Mladiæ se okrene k Rusima.- Èini mi se daje to ime izrekao gospodin koji je danas tražio neku austrijsku groficu.- Sasvim je tako zvuèilo ime koje je naveo.- Madame, imate li ovdje kakvih prijatelja?- Imam. I èekam ih.- Neki je gospodin pitao za vas, ali tada još nismo znali daniste Jagušinska.- Bože moj, ne biste li mogli poslati kakvu poruku?Poslanik pogleda iza pisaæeg stola i upadne:- Madame, mi se ne smijemo upletati u vašu stvar; oprostite, takvi su diplomatski propisi.Grande je zatvorio vrata za Pelegrinijem i pošao poslaniku koji na ruskom oslovi svoje osoblje.- Gospodo, žalim što moram prekinuti vaš užitak i oduzetivam moguænost da i nadalje promatrate ljepoticu. Ona sadapripada Austriji i stoji pod vlašæu austrijske carice. Stoga vasmolim da se udaljite.Ruska gospoda iziðu.- Milosti - reèe Grande - njezino bi velièanstvo bilo vrloozlovoljeno kad bi ova dama mogla pobjeæi iz poslanstva.- Ne bojte se - odgovori poslanik. - Ona ne može iziæi izposlanstva, osim u vašoj pratnji. Do viðenja.Nera je po drugi put ostala sama sa svojim najcrnjim neprijateljem. Bijesna mržnja odražavala se na njenom licu. Njen pogled kao da mu je prijetio. Njegovim tijelom trzali su se odjeci strasti koja ga je vodila po mraènim hodnicima dvora, koja ga je skrenula s vjernosti jezuitskim interesima u kuli kada ju je mogao prisiliti najpodlijim sredstvima da oda gdje se nalazi Josip. Drhtali su u njemu jezici strasti koja gaje lomila, narušavala njegov ledeni mir, brkala njegove hladne raèune i uèinila ga naèas potpunim robom rasplamsane nade i zavela da vjeruje naglom preokretu Nerine krijeposti i njenom obeæanju da æe doæi u njegovo naruèje.

Pogledi ruske gospode upuæeni Neri probudili su u njemu ljubomoru i silom uspavanu strast; raskopèali su obruèe ledenog mira kojima se èitav opasao. Stajao je sada pred njom osjeæajuæi da gubi ravnotežu.Pristupi joj bliže. Lice mu je ledeno, oèi odražavaju pritajeni plamen.- Vi ste me dakle prevarili? Kad sam noæas stigao da vas

oslobodim, našao sam praznu kulu. Prevara je pala na vašuglavu. Mogao bih vašu sudbinu ublažiti ako mi kažete kamoje utekla grofica.- To mi nije rekla. Prepredenija je od svih vas.- Nije li vam prièala da su juèer popodne bili kod nje nekiBavarci? Proglašavala se bavarskom sveticom; da je moždanisu poveli sa sobom?- Proglasili ste je bavarskom sveticom vi, a o Bavarcima neznam ništa. Bit æe da je njena zloba crna isto tako kao i vašamantija. Na oproštaju je rekla da je se u Rusiji sjetim. Nekiunutarnji osjeæaj nije mi dopustio da idem u Rusiju. Nisam toni kanila ali - uzela sam dokumente.- Još nije kucnuo posljednji èas. Da me niste prevarili, sada biste uživali udobnost i ljubav. Preostaje vam vrlo tužnasudbina. Danas više nisam vaš gospodar samo ja nego i Pe-legrini i carica! Razotkriveni ste pred èitavim poslanstvom. Nebih vas ni u ovom èasu napustio, kad bih mogao povjerovatida me ponovno neæete izdati.Nekoliko trenutaka kao daje kolebao i borio se sa strašæu- Jest! Ja bih vas izdala! - dokrajèi ona njegovu borbu.- Moja osveta pratit æe vas na drugi svijet i neæete dospjetini da kriknete! Dolaze po vas! Mi se više neæemo vidjeti. An-zelmo je ljubio i - ubio! Anzelmo ljubi i - ubija!- Carica me neæe spaliti na lomaèi prije nego što me sasluša. Ne naglite se, Anzelmo.Osjeæala se potpuno mirnom. Ako je nije Josip izbavio - on



æe doznati! Pa uèinila carica što mu drago s njom, barem æe joj otkriti Grandeove zloèine.Pelegrini se vratio i najavio poslaniku da preuzima uhiæenicu. Po odredbi njezina velièanstva neka je odmah pošalje u dvor. Dolje je koèija i izaslanik dvorskog tajnog redarstva kao pratnja.- Njezino je velièanstvo odredilo, madame - reèe poslanikNeri - da vas pošaljem u dvor. Koèija vas èeka.Rus se galantno nakloni.- Hvala Bogu - reèe ona, ustane i siðe.Ruska gospoda stajala su u veži da još jednom vide zagonetnu ljepoticu.Grande i Pelegrini slijedili su je sve do koèije. Pred kolima stajao je gospodin odjeven u zeleno odijelo dvorskog èinovnika. Osjeæala se u vlasti carice.Ne pogledavši ni Pelegrinija ni Grandea, Nera ude u kola. Pelegrini je gledao mrko, a Grande okrenuo leda kolima - oèito da ne bi vidio Neru. Lice mu je bilo još bljeðe ali ledeno.Nera sjedne, a njoj nasuprot njen pratilac. Koèija krene. Nera sklopi oèi da sabere misli.PRED CARICOMOko Kukmice su Josip, Rosenberg i Lasi. Pažljivo slušaju.Otriježnjen hladnom kupelji, Kukmica se sjeæao svega i prièao kako se što dogaðalo.Josip je nestrpljivo forsirao Kukmicu da govori. On se spoticao, objašnjavao svoj susret na izletištu i odredbe æudorednih komesara:- Grofica je komisiji pokazivala dokumente. I kazala da se zove Natalija - Ja - guš - kako se to veli?

- Jagušinska - upadne Josip.- Da, da, tako! Vele oni: Ruskinja je i mora u rusko poslanstvo - tako glase propisi za tuðe podanike, a mene je poslala k vama da bi odmah došli po nju.- Baš k meni?Rosenberg i Josip u istom èasu uhvate svoje ogrtaèe.- Ja æu otiæi sam - reèe Rosenberg.- Neæu vas više slušati! Idemo!- A ja? - upita Kukmica.- Ostat æeš kod mene.- Da me opet polijevate vodom?- Dajte barunu što god hoæe, što god zapovijeda - narediJosip posluzi.- Samo ne vode - doda Kukmica. - Najprije postelju, onda mali doruèak, dvadeset peèenih jaja, šunke, dvolitricu -naruèivao je barun zabezeknutom sluzi dok su Josip, Rosenberg i Lasi izlazili iz sobe.Odvezli su se u poslanstvo.Najavili su poslaniku novo ime - Strinberg. Kad je poslanik ugledao Josipa, iznenadi se, pokloni duboko i upita za njegove želje.- Èujem da su vam pomutnjom doveli neku damu - groficuVojkffy.-Da, bila je tu.- A sada?- Njezino velièanstvo je odredilo daje pošaljem u dvor.Vijest potrese njegovo srce.- Vi ste to uèinili?- Zapovijed velièanstva mora se izvršiti.- Kada je otišla?- Nešto prije podneva.- Kako se to zbilo? Molim, recite mi sve ukratko.Poslanik isprièa èitav dogaðaj od sinoæ do danas predpodne.



Josipa obuze crna slutnja.- Dakle, vi ste je predali pouzdanicima njezina velièanstva?- Po njezinoj odredbi!-Oni su je odveli!- Neki izaslanik dvora.- Hvala, preuzvišenosti, molim da me ne ispratite, ja samovdje privatna osoba.Oprostivši se potrèi niz stepenice. U koèiji su èekala oba pratioca.- U dvor! - naredi Josip.- Zar je to potrebno?-Najhitnije!Kad je koèija stala, on pohita u dvor.Kad je Josip ušao u predsoblje u svojoj graðanskoj odori, koja je izazvala zaprepaštenje dvorskih dama, u kabinetu carice bio je otac Grande.- Najavite me - reèe dvorskom meštru.Njegov je dolazak caricu iznenadio. Grande htjede otiæi.- Želim da ostanete - zapovjedi carica. - Josip ulazi ravnou ovu situaciju.Mladi se car pokloni.

- Dugo me niste poèastili posjetom - ironièno reèe carica.- Progoni me crna nesreæa što ne mogu biti stalno uz vaševelièanstvo - odgovori Josip ne gledajuæi Grandea.- Putovali ste?-To donekle šteti mojoj misiji. Velièanstvo nije prijatelj dugih uvoda.- Ni prebrzih katastrofa, a ovaj put me udarila potpuno nepripravnu. Zar grofica Vojkffy nije kod vas? Vi ste, dakle, govorili neistinu?- Istinu sam rekao: bila je kod mene do prije tri dana.- Oho, to je zanimljivo. Zastoje otišla?

- Jer èistoæa njezine duše nije mogla podnijeti da živi samnom pod istim krovom, makar i u poštenju.- Èista špekulacija da se njome oženite! Predivna spletkarica.- Velièanstvo, nisam imao snage da joj priopæim tragedijunjezina muža i mnogo sam sebe korio zbog te slabosti.- Èudna tajna obavija grofièin korak iz vaše, meni nepoznate kuæe.- Tajna koju sam tek naknadno napola razjasnio, ali...- Dopustite da vam je ja osvijetlim do kraja.- Molim velièanstvo - ali gdje se nalazi grofica?- Mladost slijepa, brza - starost razborita, usporava korake:dakle polagano. Otkrit æu vam tajnu: grofica je uhvaæena naljubavnom sastanku!-Velièanstvo je krivo izviješteno.- Svi lažu, samo ona govori istinu!-Vaše velièanstvo svi lažno izvještavaju. Molim vas, otpustite ovog èovjeka da se objasnimo udvoje. Grande je spustio glavu kao muèenik.- Ovaj èovjek spasio je ugled austrijske carice, ugled države i njene politike.- Opet! Onda molim, slušat æu!- Vaša je grofica ostavila vašu kuæu - zbog vrlo važnih politièkih razloga.- Politièkih? Nevjerojatno.- Da. Politièkih. Trebali su je njeni ortaci.- Velièanstvo, kakvi ortaci?- Ostavite svoje zaprepaštenje za ono što tek dolazi.Mlado Josipovo srce jaèe zakuca.- Ona je otišla na tajni sastanak s urotnièkom bjegunicomNatalijom Jagušinskom.Rasplamæenim pogledom mržnje osine Josip svetaèko lice oca Grandea. Osjeæao je da carica govori njegovim rijeèima.



- Pošto je znala da ja tražim Jagušinsku i želim je predatiruskoj carici, združila se s njom, pružila joj pomoæ, javljalajoj sve što poduzimam da je otkrijem. I to je, eto, razlog štonisam mogla udovoljiti ruskoj carici da joj predam urotnicukoja se sakrila u mojoj zemlji.-Velièanstvo, stanite!- Konaèno, kad su urotnici bili za petama, evo - otac Gran-de i njegovi drugovi, tada je vaša mila grofica pružila urotnici svoju posljednju pomoæ, pomogla joj je da pobjegne, pre

uzela njeno ime, spise s crnom vlasuljom i - takva se predalaruskom poslanstvu! Dotle je urotnica bila veæ utekla. Ovastvar zaslužuje smrtnu kaznu.Josipa oblije plamen ljutnje i ogorèenja.- Velièanstvo, dopustite, da ispravim izvještaj vašeg "vjernog" oca Grandea. Grofica je dokumente primila od groficeThurn u VValdburgu.- Velièanstvo - upadne otac Grande - grofica Vojkffy je lagala.Josip usplamti.- Ja vjerujem samo ono stoje grofica rekla poslaniku.- A ja ono što veli otac Grande - odvrati carica.Grande nastavi:- Kad bi uistinu grofica Thurn predala grofici Vojkffy dokumente, onda bi ona mogla posjedovati i spise dotada nepoznate, a da nije ništa znala o Jagušinskoj. Grofica Vojkffy je poznavala groficu Thurn i mogla je svetu ženu kakvom prièomobmamiti da joj izruèi spise. Ali to je iskljuèeno! Moguæe jesamo ovo: grofica Vojkffy je èula na dvoru o Jagušinskoj - negdje se s njom susrela i na ovaj naèin pomogla joj bijeg iz osvete za nemilost njezina velièanstva.- Velièanstvo, ja æu se pokoriti svemu, priznati ovom èovjeku da sam zaluðen i prevaren, ako mi dopustite da s ruskimposlanikom u prisustvu svjedoka ispitam groficu Thurn. I toodmah!

- To sam veæ odredila, èim se grofica Thurn vrati sa svogzavjetnog hodoèašæa iz Èeške.- Kako? Grofica Thurn nije u VValdburgu?- Veæ osam dana - reèe Grande.- Sumnjivo hodoèašæe!-1 svetoj se pobožnosti rugate? - ljutito æe carica.- Velièanstvo, èekat æu, dakle, da se vrati; ako se vrati!...Grande se isprsi.- Sam æu je dovesti pred vaše lice!

- Jesi li èuo? Pravedan èovjek ne može nigdje zapeti!-1 prepreden!- Zabranjujem vam da vrijeðate.-Velièanstvo, zaklinjem vas, ne dajte ovom èovjeku da obmanjuje vaše divno, obožavano istinoljublje.-Velièanstvo, nemojte bistrinu svog uma od kojeg sam oèekivala dostojnog nasljednika - prepustiti èarolijama licemjerne žene!- Velièanstvo, ako je ona licemjerna, ja sam luðak kojemunije mjesto na prijestolju.- Vi ste nesretnik kome su oduzeli vid!-Velièanstvo, molim samo jedno: groficu saslušajte u momprisustvu.- Duboko žalim što mije to prethodno uskraæeno.- Zašto?-Onaje nestala.- Kako nestala? Odvezli su je u pratnji dvorjana u dvor!- A putem, po bijelu dana, nestali su grofica i njen pratilacs koèijom.- To nije moguæe! Vaše velièanstvo me teško iskušava!-Velim vam, na moju rijeè, daje tako. Pitajte oca Grandea.- Jeste li je pratili?- Ne. Otac Pelegrini i ja ostali smo u ruskom poslanstvu. Dosada nije stigla ni ona ni dvorjanin.



- Kako bi mogla nestati po bijelu danu?- U tom je refren èitave njene krivnje. Recite mu, oèeGrande.Jezuit je osjetio neprijatnost što mora da govori pred njim. Ipak posluša:- Urota protiv ruske carice nije djelo samo jedne žene,nego i njenih ortaka. Grofica Vojkffy se izložila da spasi urotnicu, sigurno na obeæanje ortaka Jagušinske da æe je izbaviti. Dok smo mi, ništa ne sluteæi, ostali u poslanstvu, uvjerenida æe se pratnjom stiæi u dvor, èekali su negdje ortaci NatalijeJagušinske i dobro smišljenom spletkom zaustavili koèiju,uputili pratioca grofice s lažnom porukom, ili ga novom tobožnjom odredbom skrenuli drugim putem a groficu oteli.Možda æe se pratilac pojaviti kad grofica bude na sigurnommjestu. Valja èekati. Ali to je uobièajen naèin kako urotnici,naroèito ruski, spašavaju ortake.Grandeovo razlaganje gomilalo je u Josipovoj duši sumnju i rasplamsavalo mržnju što se odavno prije bila upila u njegovu krv naspram jezuitima. Nije ovdje više vidio oca Gran-dea, nego èitavu beskrajnu nit crnih pojava, što su splele svoje crne mreže oko kraljice, njega, èitavog dvora, naroda i puka. Alije suzdržao provalu mržnje uvjeren da bi time koristio samo ocu Grandeu.- Dobro je smišljeno, precizno, kao da ste sve to sami izveli, oèe Grande! - reèe mirno.- Zabranjujem vam da vrijeðate meni vjerne osobe! Nikadneæete imati ovakva prijatelja, nikad vjernijeg podanika.- Ovakvih se najodluènije odrièem! - upadne Josip pokazujuæi na Grandea.- Basta! - povikne carica ustajuæi. - Jednom æete oplakivatisami sebe!- Možda, jer æu sebe založiti za istinu, znaèi: osuditi na progonstvo!

- Basta! - Poðite u svoje odaje i ne dajte mi prilike da vammoram sprijeèiti izlaz iz dvora.-Velièanstvo, o toj odredbi još æu izreæi svoje mišljenje. Josip se okrene ocu Grandeu:- Upamtite: jednoga dana ja æu doviknuti vašim spletkama: basta! A onda æe istina meni doviknuti: naprijed! I ja æupoæi-do kraja!- Njegova preuzvišenost, kancelar knez Kaunitz! - najavinadmeštar.

- Oèe Grande, prièekajte u predvorju - reèe carica.Grande se pokloni i iziðe. Carica odvrati nadmeštru:- Èekam kancelara!Josip je namjerno ostao.

- Ne obraæam se carici nego majci i tražim put k njezinusrcu - poène Josip.- Zapremila gaje sveta dužnost carice!Kancelar uðe svojim kratkim teatralnim koracima, sav u modroj svili.Iznenaðen ugleda Josipa i poljubi carici ruku. Kaunitz i Josip pozdrave se nijemo.- Je li vam moj tajnik javio daljnji razvitak ove prekrasne

urotnièke idile? - zapita ga carica.-Jest, velièanstvo!- On ništa ne vidi - pokaže na Josipa.Oba se muškarca pogledaju šutke. Kaunitz je obradovan što prestolonasljednik nije vjenèan.Josip je promatrao kneza misleæi: "Taj lisac sve vidi, ali neæe da vidi!"- Kancelaru, recite nasljedniku prijestolja u kakvu opasnostsrlja.-Vjerujem da njegovo velièanstvo nikad nije zaboravilo poziv da upravlja sreæom dinastije i države. Josip uskipi:



- Kakva je to sreæa, preuzvišenosti?- Da svoje divne, po uzvišenoj majci baštinjene umne darove, saèuvate samo dinastiji i državi.- Dinastiji i državi koja je danas tamnièar moje slobode imojih misli, èina i naèela, svjetlosti sunca novog vremena,pred kojim ja ne mogu zatvoriti oèi kako to èine drugi - umniljudi?Carica pogleda Kaunitza.- Jeste li èuli? Užas! Što sam doèekala!-Velièanstvo - okrene se Josip carici - izmeðu nas stoje jezuiti: hoæete li mene - odstranite njih. Ja ili - oni!- Kancelaru! Hoæe da okrenem leda onima koji su plemstvoi puk uèinili vjernim podanicima mom prijestolju! To znaèi daje buntovnik! Na prijesto æe sjesti buntovnik!- Velièanstvo, smatrajte me privatnom osobom.- Velièanstvo - reèe kancelar - izravnat æemo sve suprotnosti.- To nisu suprotnosti, to su planeti -ja sam na Mjesecu - vina Zemlji! Mi se nikada ne možemo sastati. Velièanstvo, zatvoru se ne pokoravam - ni kao car ni kao protivnik.- Sto èinim, za vašu je liènu sreæu!- Prepustite tu brigu meni. Nisam dijete!- Da. U najranijoj mladosti vi ste se ponašali isto tako tvrdokorno, samovoljno, oponirajuæi svemu kao i danas.- Dakle, veæ sam onda mislio svojom glavom. Velièanstvo,to je dokaz da nisam Voltaireov nego svoj.

- Vi ste uistinu strana kaplja u našoj obitelji!-Velièanstvo! - on se pokloni i iziðe.- Trebalo je da ga odgajam šibama - reèe ona.- Velièanstvo, nikad nisu prinèeve odgajali šibama.-To se i vidi!Kancelar svrati govor na Neru:- Hvala Bogu, groficu su mu oteli.

- Ortaci urotnici vratit æe je njemu. Zato ga ne puštam izdvora, iako je ova mjera prema njegovim èastima preoštra.- Malo preoštra.- Grofica ga je sama ostavila pod izlikom poštenja. Vidite kako ga silom plete u braènu mrežu. Napušta me sreæa:

ali prkosit æu joj, jer me je Bog odabrao da usprkos svim neprijateljima ostvarim slavu svoga prijestolja na sve vjekove!- Divno romore ove rijeèi u mojoj duši! Ushiæeno sagibamkoljeno pred velièinom muževne snage moje vladarice i gledam njezinu slavnu pobjedu!- Vi æete me slijediti i pomagati.- Sa posljednjim dahom svog života! On joj toplo poljubiruku.

- Ovo me oporavlja kao svježi zrak!Nadmeštar najavi:- Njegova preuzvišenost knez Bathyany!- Napokon! - usklikne carica obradovana.Knez ude i pozdravi. Ona mu pruži ruku.

- Vaše mi lice govori da u Parmi nije bilo tako oblaèno kaoovdje!- Ni izdaleka! Tamo je vedro sunce, a oblaci su samo obmana.- Da èujem! Brzo, govorite.Bathyany isprièa carici da su dogaðaji u Parmi napuhani, optužba ne odgovara istini. Amalija živi s mužem kao sretan braèni par, što dokazuje izvještaj dvorskog lijeènika.- Taj parmski kancelar doista nije Kaunitz. O njemu su na-bajali neistine. Kako bi moja Amalija, odgojena u pobožnomduhu, mogla tako zalutati? Bude li dogodine rodila sina, mojæe duh živjeti i u Parmi. Napokon jedna dobra vijest.- Velièanstvo - oglasi se Kaunitz - providnost uvijek jednukušnju zamjenjuje jednim darom! Ovo je dragocjen dar!- Nadam se daje Amalija tamo stekla simpatije? Zar ne?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Svi se dive njenoj ljepoti. Jedino sam morao prigovoritivojvotkinji zbog etikete. Mnogo je krši, pušta u dvor gladnuèeljad i sama im dijeli milostinju.- Što ju je snašlo? Otkud joj to? U pismu æu je ponovno opomenuti. A sad mi recite da li je zdrava, izgleda li dobro?- Mnogo bolje nego u Beèu.- Doðite danas na ruèak. I kancelar æe me obradovati.Oprostila se s njime vrlo vedro.Nakon toga je s kancelarom razmotrila državne poslove i ponovo ga pozvala na ruèak. Primila je zatim na cenzuru radove dvojice pjesnika napisane za predstavu u karnevalski utorak, i konaèno opet pozvala k sebi oca Grandea.- Kakav mi plan predlažete? Gdje da tražimo groficu?- Velièanstvo, upravo sam htio predložiti da sve to prepustite meni.- Što kanite?- Imam grofièin trag, ali ga nisam dospio objasniti jer senajavio prestolonasljednik.- Dakle, sad mi nesmetano recite.- Groficu su na izletištu našli s jednim barunom. On je uBeèu nekamo išèeznuo. S groficom je dolazio u gostionicu "Kšišmišu" u klancu Sv. Ane. Dakle, njen je znanac i stanovat æeu njenim sobama, a dosad je bio u VValdburgu kod upravitelja.Barun je oèito pijanica, lako æemo ga uhvatiti i saznati nešto

o grofici.- Vrlo problematièno, ali nije sasvim izlišno.-Velièanstvo neka drži na oku prestolonasljednika. Iliæemo groficu naæi ili dobiti sigurne vijesti, ako joj vragovi ne pomognu.- Uistinu mislite daje vještica?-Nesumnjivo je.- Van Swieten znanstveno tvrdi da vještice uopæe ne postoje. On me u to potpuno uvjerio.

- Znanost, velièanstvo, obara vjeru. Uèenjaci su duševni vode pokvarenosti ovog doba, koju nazivaju prosvjetom.- To se i meni èini, a opet znanost je u èitavu svijetu steklaugled.- Èitav se svijet udaljuje od vjere i unosi ideje èija je žrtvapostao i prestolonasljednik.- Imate pravo. Zasad je važno da što prije èujem povoljneglasove u grofièinoj aferi. U vas su položene sve moje nade.Time je razgovor završen.Sjedeæi u kutu koèije Nera je sklopljenih oèiju smislila sve što æe reæi carici. Obraèunala je sama sa sobom. Tada pogleda u svog pratioca, pa u prozor. Uèini joj se nešto predugom vožnja do dvora. Odgrne zastor ali umjesto Burga i umjesto gradskih kuæa ugleda pust kraj. Postade joj jasno da je ne voze k carici.- Kamo me vozite? - upita èovjeka u dvorskoj odori.- Onamo kamo su mi naredili.- Hoæu da idem k carici.- Imate još vremena.- Stoje to? - vikne ona.- Ako ne kanite biti mirni, bit æe vam žao.Osjeti pritajenu prijetnju i domisli se neèem drugom.- Uostalom, što se uzrujavam! Svejedno mije, umrem li danas ili sutra.I opet sklopi oèi.Cestom kojom je prolazila koèija polako se uvlaèila u šumu. I noæ se spuštala snijegom pokrivenim krajem. Zamotana u kaput zirkala je Nera kroz rupu na zastoru koèije. Vožnja joj se èinila beskrajnom. Stisla se u ogrtaè i osjetila zlatnu iglu u njedrima.Odluènost udružena s mladom snagom ohladila je njene

I



misli. Sklopivši oèi stvarala je planove. Èovjek kraj nje je drijemao ili se prièinjao da drijema. Vrijeme je prolazilo.- Gospodine - prozbori ona slabim glasom. - Neæu izdržativožnju. Èitav dan nisam ništa okusila, možda je gdjegod u blizini selo. Stanite da se okrijepimo.-1 ja sam htio nešto da nabavim, ali samo ako budete potpuno mirno i ne budete vikali.- Ako zavièem, vi me vozite dalje bez okrepe. Glad ne podnosim.On pokuca na okno. Koèija stane.- Ako naidemo usput na kakvu krèmu ili selo, zaustavite se.

Nije prošlo ni pola sata a koèija se zaustavi. Uz cestu jestajala kuæa. Prozori su bili tamni. Pratilac otvori i naredi ko-èijašu:- Probudi ljude, kupi nešto hrane.Govorio je latinski, što Neru uvjeri da su joj pratioci preod-jeveni jezuiti.Dok je njen pogled pratio koèijaša, koji je sišao s kola i pošao preko mostiæa k samotnoj kuæi, držala je na oku onoga kraj sebe. Sva su se njena èula usredotoèila na iglu, kojom se veæ jednom spasila.- Zima mije - šapne i gurne ruku pod kaput.Tamo preko mosta èulo se kucanje o prozore. Mladiæ uz nju podigne glavu, ispruži se ijednom nogom stane na podnožak koèije, držeæi se rukom za krov.- Neæe da otvore - vikne koèijaš.- Ako mrcine ne otvore, reci da æemo sami otvoriti i uzetišto hoæemo.U tom èasu Nera odluèi: trgne iglu iz njedra i svom je snagom zarine u rame pratioca koji je stajao pored nje. Gurne ga. On se skotrlja na zemlju.U istom èasu skoèi ona iz koèije, uspne se na mjesto koèijaša, trgne uzde i èvrsto ih nategne. Konji pojure. Osjetivši po-puštene uzde dadu se u trk.

- Pucaj za njom! Pucaj! - oèajno je vikao ranjenik.Koèijaš ispali, ali je Nera jurila dalje.- Pomozi! Johanne!- Antonije, što ste uradili? Ona bježi.- Za njom!-Eno, lovite je!-Jao si ga nama!- Što vam je? Zašto se ne dižete iz grabe.- Ranjen sam.-Ona vas je ranila?- Ubola me!- Gdje? Èime?- Ne znam, ali krvarim!U kuæici kraj ceste zasvijetli se prozor. Netko pomoli glavu na okance. -Tkoje to?- Pošteni ljudi! Otvorite.- Pošteni ljudi ne pucaju!- Imate li konja u staji? Plaæamo dukatima!- Dukatima ste mogli konja kupiti i drugdje.Èovjek se povuèe i zatvori okno.

- Zastrašite ga, Antonije. Recite da smo iz dvora, èlanovi ca-rièine komisije, pa æe nam dati sve što zatražimo.- Hej, èujete li? Smjesta otvarajte carièinoj komisiji ili višenijednog dana neæete imati krèmu!Èovjek se opet pomoli na prozoru. Koèijaš pokaže šaku dukata.- Brzo konja, dva konja!- Imam samo jednog.- Prokletstvo! Sve je to išlo vrlo brzo. Pelegrini je žurio kaodivlji, nismo se mogli pravo ni dogovoriti.- Pelegrini je obeæao da æe poslati Balzana.- Ako je u Beèu! Ako nije, što onda?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Trebalo je da je vežemo.- Èime? Bila bi vikala. Nije smjela naslutiti da ne ide u

dvor.- Do vraga, požurite - vikne èovjeku koji je sumnjivo i zastrašeno gledao u njih opremajuæi im konja.- Molim vašu milost - reèe vlasnik - opremio sam ga, alimolim, platite, siromašan sam èovjek.-Tornjaj se!- Gospodine - vikao je èovjek plaèuæi - to mi je sve štoimam. Jao, jao meni!Cestom su dolazila dva jahaèa iz Beèa. Plaèni ih glas zaustavi. -Stoje to?- Hoæe da mi uzmu konja - odgovori èovjek.- Balzanov glas! - upozori Antonije.- Hej, vi tamo na cesti? Tko ste?-A vi?Ranjeni Antonije potrèi na cestu.- Vi ste, Balzano?- Poslao me Pelegrini s Vincencijem za vama. Èuo sam plaè.- Trebalo bi da i mi plaèemo.- Gdje je ona? - upita Balzano.- Dogodilo se zlo. Gledajte, krvarim!- Što ste uradili?- Ja ništa, ali ona... ranila me i utekla.- Vi ste poludjeli.- Poštenja mi, utekla je.- Dvojica naoružanih muškaraca...- Ona se naoružala lukavstvom...- Zar ste pijani, Antonije?-Velim vam: odjurila je koèijom!- Kada?- Prije dvadesetak minuta.

-1 niste pošli za njom?- Ona živina nije htjela odmah otvoriti i dati nam konja.Evo, Johann se sprema.- Onda æemo stiæi koèiju.- To sam i ja rekao. Nema straha.- Kojim je smjerom utekla?- Prema dolje.- Johanne, za nama!- Ja æu ostati ovdje. Pošaljite sutra po mene samostanskakola.Sva trojica potjeraše konje.- Pazite na tragove u snijegu.Nera odluèno upravlja kolima i podaje se nadi u siguran bijeg. U njenim rukama, vještim držanjem uzda, konji jure. Kola lete poput šesteroprega. Otvorena vrata lupaju; stakla se drobe.Napela je uzde. Konji drhte. Cesta zavija u šumu obavijenu tamom. Iza jednog zavoja zaustavi konje, uspravi se i prisluh-ne. Nije ništa èula, ali se bojala da æe onaj u krèmi dobiti konja i pojuriti za njom. I prekine svoj put. Skoèi s koèije i stane isprezati konje. Svoju djevojaèku pasiju da oprema i ispreže konje iskoristi u toj teškoj situaciji i zaèas konje oslobodi, omota uzde oko ruke i uzjaše. Drugog konja povede usporedo. Tako trkom krene u šumu.Ne znajuæi kamo ide, tjera konje uklanjajuæi se stablima.Za njom opasnost - pred njom tamna šuma, a nad njom oblaèna noæ. Svejedno je kamo æe, tek da bude što dalje od svojih neprijatelja. Na kraju se osjeti gotovo spašenom. Jaha-la je vrlo dugo, èitavu noæ, kad se nad suhim granjem zabijele prve sjene jutra.Šuma se napuni bijelim danom otvarajuæi joj vidik. Naišla je na potoèiæ djelomièno zamrznut. Side dolje, razbije led i napoji konje. Onda opet uzjaše pa nastavi put šumom.

mi* rf



NA PUTNIÈKOJ POSTAJISunce je bilo visoko kad se pred njom rijedila šuma. Najzad iziðe na èistinu. Pred njom pukne brdovit kraj. Na vrhu brda ugleda ogromnu zgradu. Ona traži selo pa odluèi da side na cestu.Trebalo je nahraniti konje. Bila je uvjerena da mjesto leži u suprotnom pravcu od onog kraja kojim su je vozili jezuiti. Krene cestom da nade kakvo selo.Stiže pred putnièku postaju. To je obradova. Odmah krene u dvorište.Visoki košèati gostionièar stoji usred velikog dvorišta punog kola. Konji su ispregnuti, pokriveni gunjevima. Krèmar gleda mladu, vitku damu. Zapazi njenu bijelu put, ljepotu lica i tamne sjajne oèi. Okrene joj se i bez ikakva pozdrava reèe:- Za konje nema mjesta, ali vi možete uæi.- Naæi æete mjesta. Dajte im mnogo sijena i zobi. Dobro æuplatiti. Skoèila je bez njegove pomoæi. On je sluzi predao njene konje i promatrao je kritièkim pogledom.- Htjela bih se okrijepiti. Molim vas, možda imate posebnusobicu? Dobro æu vam platiti.Ove su mu rijeèi po drugi put zazvonile u ušima i on je povede u dvorište.- Kamo vodi ova cesta? - zapita ga ona.- Kamo? Ta vodi daleko, èak prema Sloveniji i još dalje -odgovorio je on, kao da ga njeno pitanje potaklo na sumnju.Kakav je to putnik koji ne zna kamo vodi cesta? Ipak ju je uveo u sobicu s posteljom i poderanim divanom. Zaudarala je po plijesni i vlazi.- Vrlo je hladno - primijeti ona.- Otvorit æu gostinjsku sobu. Tamo je prevruæe; brzo æe seugrijati sobica.

- Ali samo malo. Hoæu da me nitko ne smeta.Ona se povuèe na divan. On napola otvori vrata i topli zrak ispunjen mirisom ljudi, jela i vina provali u sobu.- Hoæete li zagristi nešto toplo? - upita je on.- Da, molim.- Poslat æu vam ženu. To je njen posao.- A vi naložite peæ, jer neæu da su mi vrata otvorena. Želimleæi nakon ruèka.- Dobro, dobro.Noæ u kuli, pjeèašenje šumom, teška noæ u ruskom poslanstvu i ova posljednja znatno su je umorile, ali još uvijek nisu iscrple snagu mladosti i zdrava tijela.Prva je briga mine. Nadala se daje krenula suprotnim pravcem od svojih pratilaca. Nije se usudila izravno pitati gdje se nalazi. Ionako je primijetila da je gostionièar sumnjièavo pogledao kad ga je pitala kamo vodi cesta. Saznavši da vodi u Sloveniju smirila se i stvorila odluku: kroz Sloveniju poæi æe u Hrvatsku k svojoj staroj baki. Tamo æe se sakriti. Ipak, za put mora dobro prospavati ovu noæ i odmoriti se.Legla je na divan i zabavljena mislima sklopila oèi. Iz druge sobe èula je žamor, ali je nije zanimao. Tada je iznenada zavladao mir, a to privuèe njenu pozornost.Kroz otvorena vrata dopre do nje glas nekog muškarca koji je živo prièao:-1 onda ju je stara zatvorila u samostan. Da ne bi nitko saznao, proglasila ju je mrtvom.

- A je li lijepa? - upita neki plahi glas.- Što mislite? Princeza? Kako princeza ne bi bila lijepa. Svesu bavarske princeze lijepe: krv i mlijeko.- A je li crnka ili plavojka?- Sve su princeze plave, zlatokose, ako su dobre.- Samo su zloèeste crne - upadne drugi glas - naša je princeza suho zlato!

t,Aj ....

MARIJA JURIÆ ZAGORKANera se pridigne, polako se prišulja vratima i pogleda u sobu.Oko dugog stola sjede muškarci. Svi su zinuli u debelog crvenoputog bavarski odjevenog gospodina, uz kojeg je stajao isto tako ugojen, ali mnogo manji plavokosi èovjek u bavarskoj odori sa širokim hlaèama i rukavima i velikim klobukom. U tom krugu odraslih muževa djevojèica od pet, šest godina zabezeknutih usana i oèiju upija svaku rijeè pripovjedaèa.- Pa što æemo sada? - zapita èovjek, oèito putujuæi trgovac.- Znamo mi što æemo. Našli smo ženu koja reèe: "Èekajtekod samostana Marijinih kæeri. Èekajte dok se princeza javi.Poslat æe vam glas." Mi smo pitali za samostan, i, eto, došlismo.- A niste u samostanu pitali za nju?- Ona æe se sama javiti; kad bismo mi pitali, ona ne bi mogla pobjeæi.- A mislite li da æe ona bježati?- Hoæe! Kad joj dojavi žena koja je nama rekla da je tamogrof! Mi èekamo.- A što æe na to mladi car - pitao je trgovac.- Ima on drugu, i zato je s našom princezom tako postupao.Ali neæe! Dok Bavarci imaju nas, Inocenta i Melkiora, dotle naša princeza neæe èamiti u samostanu.- Inocente, hajde! Neka mi sin zna da mu je otac bio Bavarac!- Kamo idete? - zapita nekoliko glasova.- Da èekamo princezu.- Juèer ste je uzalud èekali.- Èekat æemo makar osam dana!Oni se oproste i odu.Jedva su se vrata zatvorila, kad se zaèuje šaptanje: - Kad bi carica znala daje oni kane osloboditi?

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Šuti, ne paèaj se u to. Zašto da se zamjeramo ljudima koji su nas tako pošteno poèastili. Kupili su od nas kapute i gu-njeve za svoju princezu. Zar da ih izdamo?- Mi ne znamo ništa! Tko može priseæi da nešto zna?Umorna od bijega, slušala je Nera ovaj razgovor. Na dvoruje èula da bavarska princeza nije umrla, ali je tu prièu smatrala ludom fantazijom. Iako su joj se Bavarci prièinili vrlo naivnima, ipak su njihove odluène rijeèi probudile njezinu pažnju."Zar je carica zatvorila princezu u samostan želeæi da se Josip drugom oženi? Tako je prièala na dvoru nezaposlena èeljad. Je li to moguæe? Takav postupak bio bi u skladu s ca-rièinom moæi. Kakva je žena ovim ljudima rekla daje princeza u samostanu? Bit æe da je samostan velika zgrada koju sam vidjela na brdu. Zar daje ona uistinu tamo? Ludost!""Koju to drugu misle?" Ovo pitanje preleti Nerinom dušom s odrazom straha.

Uto u gostinjsku sobu ude èvrsta okretna žena noseæi putnicima èorbu. Stavi zdjelu na stol i gurne djevojèicu.- Marice, kog vraga blejiš? Nosi mi se s puta! Smjestavan! Djevojèica podigne lijepe plave oèi, prene se kao iz snai povuèe se kroz otvorena vrata u sobicu. Opazivši Neru, razvali oèi. Gledala je i slutila.Za njom uðe debela krèmarica. Pozdravi Neru i zapita je što želi založiti.- Sve mije pravo. Samo molim vas što prije.Dok je krèmarica donijela jelo i prostirala stol, Nera je promatrala lijepu djevojèicu, èije je ime pobudilo njezinu pozornost. Pokazavši na malu, upita krèmaricu:- Je li vam to kæi?- Što bi bila! Ne znam ni èija je!- Kako to?- Tako. Putnièka postaja je stovarište svakojakog smeæa -i gospodskog. K nama se zaleti sve što je pravo i krivo. Tako

I



se dogodilo i s njenom materom. Jednog se dana dovezla u kolima s nekakvim èovjekom u šumarskom odijelu. Bila je mlada i lijepa. Odsjela je. Taj je èovjek otišao dalje, a ona je ostala i èekala. Rekla je da èeka "muža", a onaj joj je šumar govorio nasamu kao daje djevojka. Èula sam ja! Živjela je tako dva mjeseca i èekala. Potrošila je sve do posljednjeg novèiæa. Onda mije pomagala dvoriti. Odmah sam vidjela da se nije rodila u fotelji. Ali sam vidjela i to da se sve više deblja. Jednog dana došla su gore u samostan visoka gospoda na hodoèašæe. Kad je svršila pobožnost, došli su k meni. Moja ljepotica ih gleda - gleda i padne u nesvijest! Vidjela je svog "muža" medu njima. Gospoda su brzo pobjegla.- Sirota žena!- Vraga sirotica! Tko joj je rekao da se plete s visokim gospodinom?- Što se s njom dogodilo?- Rodila je djevojèicu a onda je ginula kao list na grani iprije dvije godine umrla.- Odakle je došla?-Vrag bi znao. Jednom je rekla da su je poslali nekoj visokoj dami za sobaricu. Tamo je dolazio neki visoki gospodin, koji se vrtio oko nje.- Kako joj je bilo ime?- Rekla je da se zove Elizabeta Perkoviæ! Je li istina, neznam...- A djevojèica?- Ostala mi je u baštinu! Pa što sam mogla s djetetom?Ne možeš faæuka baciti u potok kao maèku. Živi kod mene.Kad odraste, bit æe isto što i mati: drolja - otkreše krèmaricai ode opet za poslom, a mala je svojim bistrim plavim oèimagledala stranu gospodu i prilazila sve bliže.Nera je pojela juhu još uvijek promatrajuæi djevojèicu. Mislila je o krutosti njene sudbine. Ohrabrena pogledom gospode, mala se primakne k njoj pa æe tiho:

- Molim vas dajte i meni komadiæ mesa, ali nemojte reæi"teti" da sam vas molila.Nera joj spremno pruži èitav batak kuhane kokoške. Djevojèica raširi oèi i prinese batak ustima.- A jeste li vi - upita mala, sada veæ mnogo prijaznije -

jeste li vi ikada vidjeli princezu?- Koju princezu?- Onu koju su zatvorili gore u samostan. Ima lice kao krv imlijeko i plave sjajne kose!Djevojèica digne batak. Oèito joj se taj užitak rijetko kada pružao. Kad je zagrizla, zadovoljno se nasmiješi.- Jeste li vi iz Beèa?- Nisam.- Onda niste nikad vidjeli princezu koju su zatvorili. Ali viæete je vidjeti - šapne tiše - kad je oni dovedu. Svi æemo jevidjeti! Nera ponudi maloj još jedan komad mesa. Time je sasvim osvojila njeno srce. Mala sjedne do nje.- Znate, meni "teta" ne da jesti mesa. Ona se ljuti na mene,jer nemam oca ni majke. Tata me sigurno ne bi tukao. Ovdjeme tuku. Vi ste sigurno jako dobri?Krèmarica ponovno ude i ugledavši malu, izdere se:- Prokleti faæuk - ideš odavle! Proždrljiva je kao prase!Zaletjela se prema njoj kao da æe je udariti. Nera jezakloni:- Nemojte, gospodo, ja sam joj dala meso.- Ima dosta žderati. Nemojte joj ništa dati.- Gospodo, meni je mnogo prijatnije ako još tkogod samnom jede. Molim, možda imate kakvih kolaèa.Ova rijeè zaiskrila je zjenicu u plavim oèima djevojèice. Kad je krèmarica otišla, ona joj šapne:- Teta neæe dopustiti da mi date kolaèe.- Ne boj se! Kad ode, dobit æeš!Krèmarica donese tanjur slatkih kolaèa za osobite putnike pa iziðe iz sobe.



Nera izvadi sve slatkiše i pruži ih djevojèici. Ona porume-ni do ušiju.- Sve? - zapanji se.- Naruèila sam za tebe!Uživala je u sreæi djevojèice.- Još nikad ni od koga nisam dobila toliko kao od vas. Viste jako dobri.Nera se osmjehne i legne na divan. Mala je znatiželjno èavrljala.- Hoæete li dugo ostati kod nas?- Samo do noæi.- Tako? - razoèarano æe ona. - A kamo idete?- Ne odviše daleko!- Vi sigurno imate svoj dvor?- Nemam.- Je li da princeze imaju mnogo zlata i dragog kamenja?Oh, da sam ja princeza! Lice bi mi bilo od krvi i mlijeka i imala bih velike duge plave kose, i svi bi me gledali.Nera se smiješila. Prièa što ju je èula od Bavaraca djevojèicu nije napuštala, ona nije mogla da govori ni o èemu drugome.- Samo daje ne uhvate!- Ti se bojiš za nju?- Ja bih jako rado daje ona gospoda spase.Prièajuæi mala je konaèno u svom kutu usnula.Nera zatvori vrata, rasplete svoje pletenice da ih nakon tri dana uèešlja. Meðutim, mala se nenadano probudi. Široko rastvorenih oèiju buljila je u Neru.Kad opet ude krèmarica upita:

- Hoæete li kod nas prenoæiti?- Ne. Leæi æu na divan i koji sat prospavati, a nakon veèerekreæem dalje.- Po noæi? Zar vas nije strah?- Nije.

- Èekajte do sutra. Nije za ženu da putuje noæu.- Moram. Èekaju me kod kuæe. A sad æu se odmoriti.-Van! - Zapovjedi krèmarica djevojèici. Mala se poène udaljavati i obraæati Neri:- Menije žao da idete - reèe napokon. Krèmarica je izguravan.Odjevena Nera legne na divan. U toj maloj ugrijanoj sobi, s prozorom okrenutim na vrt, prožme je osjeæaj osamljenosti i tjeskobe. Èula je kroz vrata kako u gostionici trgovci nastavljaju prièu o zatoèenoj princezi. Razabirala je da su svi zabavljeni njome i svi èekaju - kad li æe je Bavarci spasiti i odvesti."Èudno, na prvom koraku u ovu sobu srela sam se sa sjenom nesretne princeze!" razmišljala je Nera.Tajnovita neprijatnost ove prièe sve joj je više prodirala u dušu i stvarala neotklonjiv nemir. Neprekidno je lebdjelo pred njom princezino ružno lice, sve dok nije tvrdo usnula.Predveèerje krèmarica došla daje zapita za veèeru, ali vidjevši da se ne mièe, ostavi je. "Neka spava", reèe krèmarica svojoj konobarici. "Barem æe ostati duže kod nas, ima fino prstenje, ta æe dobro platiti."Rano uveèer sve se smirilo. Krèmar i njegova žena spremili su se na poèinak. U kutu na slamnjaèi ležala je djevojèica. Ali nije spavala. U djetinju dušu duboko se utisnula prièa o princezi koju su zatvorili u tamnicu. U magli je gledala ljepoticu princezu plave kose - okovanu lancima. Iz tih vizija trgne je razgovor krèmara i žene:- Èuješ li, pripazi malo na onu tamo u sobi. Tu nešto nijeu redu.- Zašto? - uplaši se žena.- Jesi li ikad vidjela ženu u graðanskoj odjeæi da putujesama?-Vidiš, vidiš, a naruèila je samo fina jela. Kuhano vino piju samo visoka gospoda!



- A kako je dojahala? Kao strijela. Ravna konjem kao visoka gospoda. Samo velikaške žene ovako jašu. Konji nisuosedlani nego ispregnuti.-1 govori vrlo fino.- Ne ide mi u glavu zbog èega ima sa sobom dva konja spotpunom opremom za kola.- I skrivala se. Nije htjela ni pogledati u gostinjsku sobugdje su drugi putnici. Možda je pobjegla svojim roditeljima.- Da, to bi moglo biti. U ove gospode ima svašta.- Pazi, još nije platila, a rekla je da æe veèeras krenuti dalje.- Kad sam malo prije došla u sobu ona je spavala. I sada jošspava. A odjevena je! Da ne pobjegne?- Pobrinuo sam se i za to. Rekao sam sluzi da joj ne da konje ako ih noæu zatraži.Neko su vrijeme šutjeli.Djevojèica je napela uši i slušala. Njenom glavicom letjele su misli.- Kako je lijepa: lice joj je krv i mlijeko - èuo se opet glas

krèmarice.- Ima prstenja kao princeza.- Kad je spavala, vidjela sam joj na vratu ogrlicu, pravibiser.- Eto vidiš, tu nešto nije u redu. Ona je bjegunica!- Briga nas. Samo da plati. A kad ima bisera, bit æe i novaca. Nastala je tišina.Dugo se nitko nije javljao.Djevojèica je buljila u mrak. Èekala je hoæe li još štogod reæi. Nakon nekog vremena èuo se glas krèmarice:- Èuj, a što su ono juèer i danas pripovijedali u krèmi o nekoj plavokosoj princezi?Krèmar se ne oglasi.Tiho hrkanje ispuni sobu.Krèmarica se malo vrtjela, a onda i ona zaspi.

Djevojèica nije mogla da spava.Njene su misli bile preko u dvorišnoj sobici, uz stranu ljepoticu. Razgovorom krèmara i njegove žene razbudila se djetinja fantazija i povezala prièu o zatvorenoj princezi s - Ne-rom. U tami mala je vidjela njeno lijepo lice, njenu pojavu po kojoj se prosula sjajna svijetla kosa.Djetinja mašta stvarala je slike - èudne i neviðene. Gledala je Neru s carskom krunom na plavoj kosi, a ruke su joj svezane lancima. Željela je da što prije bude dan, da može opet gledati njeno lice i njenu kosu i s njome govoriti.Od ovog èasa malo je srce burno kucalo, uvjerena daje govorila s pravom princezom, vidjela njeno lice, da zna tajnu lijepe gospode koja joj je bila tako dobra kao nitko drugi.Èitavom postajom vladao je mir. Odjednom se maloj uèini da netko pod prozorom hoda i da govori.Tiho i oprezno, kao maèiæ, došulja se do prozora i zaviri na ulicu. Tamo su stajala mjeseèinom osvijetljena tri èovjeka, tamna kao prikaze. Omotali su se u crne ogrtaèe i razgovarali s kuænim slugom.Mala opazi da jedan od njih trojice gleda u prozore. Ona èuène i otpuže po podu u kut. Zaèuje se oštro kucanje po prozoru.Krèmar se probudi.- Stoje to? - pita sneni glas.Netko kuca na prozor.- Otvorite - èuje se glas izvana.Krèmar ustane, pode k prozoru i vikne:- U ovo doba ne puštam nikoga u kuæu.

- Je li kod vas neka strana žena - èuje se glas izvana. Malase trgne. Krèmar se okrene svojoj ženi i šapne joj:- Sigurno pitaju za onu tamo.- Još nije platila. Reci da je nema. Zaboga, ostat æemo bezsvojih novaca.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Krèmar otvori okance.- Nema ovdje nikakve strane žene.- Ne lažite! Dojahala je s dva konja.- Makar i sa deset. Nisam je vidio.-Pazite se, pobjegla je. Mi smo je slijedili po tragu u snijegu. Izašla je iz šume kraj vašeg sela. Ljudi su vidjeli tu ženu kako jaše prema vašoj krèmi.- Onda je valjda i otišla. Nisam bio popodne kod kuæe, a že

na mi spava.- Vaš sluga ju je vidio. Mi smo gledali konje u staji. Ona jetu.- Pustite me u miru i doðite po danu.- Otvorite u ime - carice...Nastane šutnja. Krèmar se lecne. Krèmarica sjedne u postelji, a djevojèica se u kutu ukoèi, napne uši i sva protrne... Nešto su šaputali, a onda se jedan od njih uspravi prijeteæi:- Poslani smo iz carskog dvora da uhvatimo bjegunicu kojaje pobjegla carici.- Dobro, dobro! - odgovori krèmar blažim glasom. Pobojaose ovih rijeèi a opet je strepio da æe mu odvesti bjegunicu, anitko neæe platiti.- Ostat æemo bez svega - šaptala je krèmarica.- Ne pusti ih u kuæu dok ne plati ceh.Krèmar se obrati onima vani:- Oprostite, ali moram imati dokaz da ste uistinu gospodakoja u ime carice traže neku bjegunicu. Znate, svega ima u svijetu, mogli bi i razbojnici ovako doæi.Oni vani tiho su se dogovarali.Marica je trnula, zurila u mrak, gledajuæi pred sobom živu Nerinu sliku; svezane ruke lancima, a na glavi joj kruna carske princeze! Obuzme je strah za lijepu, dobru princezu. Jak djeèji instinkt ravnao je njenim postupcima. Slijedila je taj instinkt i neopazice otpuzala k vratima.

Dok se krèmar uzrujano dogovarao sa ženom, ona se izvuèe na vrata u hodnik i potrèi do male dvorišne sobe u kojoj je Nera spavala. Mjeseèina je kroz prozor bacala mlaz svjetla.Djevojèica prodrma Neru i u nekoj groznici prošapæe: - Ustanite! Ustanite! Traže vas od carice.Nera je skoèila i ukoèeno se zagledala u djevojèicu:- Od carice? - upitala je Nera u polusnu i razabrala predsobom djevojèicu.- Brzo, došli su za vama... vidjeli su konje... tamo su na ulici... trojica su, crni su! Brzo...Shvatila je daje traže i prepustila se maloj daje vuèe. Onako gologlava u haljini, kako je legla, slijedila je djevojèicu u hodnik. Stale su pred mala vrata što vode u dvorište.- Otkljuèajte, ja ne mogu - šapne mala.Nera otkljuèa, a djevojèica je povuèe u dvorište u kojem je stajao visok golubinjak i zaklonio ih obadvije. Tada mala izvede Neru iz dvorišta šapæuæi.- Samo požurite, ja znam gdje su.- Tko? - prošapæe Nera.- Oni koji su bili ovdje popodne, ja znam gdje su, samo doðite!Izvede je iz dvorišta u gustu živicu, koja je obrubljivala cestu. Grmlje ih je zaklonilo. Spuštale su se nizbrdicom.- Ja znam gdje oni èekaju - govorila je mala. - Vidjela samih juèer, išla sam za njima. I danas su vas èekali.Nera nije razumjela smisao tih rijeèi, pa zastane.- Samo se vi požurite za mnom, ja veæ znam gdje su oni.Nera je shvatila daje tamo negdje na ulici neka trojica traže, ali nije shvaæala tko je èeka. Ipak se pouzdala u malu i trèala za njom, osjeæajuæi da je opasnost za njom, a ne pred njom.Stigle su pred neku živicu. Gore, na visokom brežuljku le-

*"““^C-


žala je ogromna zgrada u mjeseèevu svjetlu. Mali tornjiè pokazuje daje to samostan.Ledeni zrak potpuno je osvijestio Neru i ona se zaustavi. Djevojèica potrèi uz živicu. Iznad granja Nera ugleda bijele perjanice. Mala joj se uzbuðeno obrati:- Tamo su! Èekaju vas!Ne pazeæi više na nju, djevojèica potrèi naprijed.U grmlju je stajao visoki bradati Melkior, zagrnut plaštem, a uz njega debeli Inocent. Obojica su zurili prema samostanu.Dolje na smrznutom snijegu sjedili su njihovi sluge.Uto bane djevojèica, bosonoga, u košuljici, povuèe Melki-ora i klikne:-Princeza je tamo!Kao da ih je netko udario po šiji, naglo se okrenu i kao izbezumljeni pogledaju djevojèicu.- Došli su k nama od carice daje uhvate - govorila je djevojèica. - Tri su, crni su, ja sam je dovela.- Koga?- Princezu. Tamo je! Pobjegla je k nama!Ogledali su se. Nad grmljem se uzdigla Nerina pepeljasto-plava kosa, obasjana mjeseèinom.Krv zavri u njihovim žilama.-Princeza!...Zahvatila ih ekstaza kao i djevojèicu. Princeza o kojoj su èuli, koju su tražili, èekali, o kojoj èitav svijet govori daje zatvorena u samostanu. Oni su došli daje izbave. Sada je uistinu tu, tu pred njima, plave kose što se sjaji na mjeseèini!Iako su bili èvrsto uvjereni da bavarska princeza živi i da æe je oni spasiti, kad su pred sobom ugledali èarobnu sliku na mjeseèini, obuzme ih strah kao daje pred njih izašao mnogo spominjani duh nekog pokojnika.Rasplamsana njihova mašta dobi nove pobude. Osjeæaj da pred njima stoji živa, prava princeza i èeka daje oni oslobode

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- sasvim ih smuti. U prvi èas nisu mogli da naprave ni korak. Njihovi sluge bili su sabraniji i skoèe uvis.To ih probudi. Ne mogu dopustiti da princezu tkogod prije pozdravi od njih.Debeli Melkior i mali debeli Inocent potrèe prema Neri koja je stajala gologlava gledajuæi što se zbiva.Melkior se pokloni, onda se dosjeti - viteški skine svoj plašt i zamota je.Marica je trèala za njima i šaptala:- Samo brzo, doæi æe oni od carice. Tri su, crni su!U njenoj glavi lebdjela je slika trojice zamotanih u crne pla-števe. Osam muškaraca ustrèa se oko Nere. Tek je sada Inocent podigne na konja. Sluge izvedu iz živice svoje konje i uzjašu.Cvokotanje male djevojèice prenerazi Neru. Tek sada primijeti daje dijete u košuljici i boso.- Zaboga, ova æe se mala smrznuti - usklikne i pruži rukuprema njoj.Inocent podigne djevojèicu i stavi je uz Neru.- K župniku - zapovjedi Melkior pa se ponovno poklonipred Nerom.- Vaše velièanstvo, župnik zna sve. On æe vas primiti.Povorka krene. Sjedeæi uz Neru, Marica se privijala k njojšapæuæi:- Zašto mi niste popodne rekli da ste princeza, ja bih vas odmah odvela! Oh, samo da vas ne uhvate carièini ljudi. Trojicasu, crni su, ali nas je više. Je li? Ova gospoda èekaju vas odjuèer. Razabrala je što se zbiva, ali je šutjela.Po mjeseèini koja je otkrivala njihov trag udu u župnikov dvor. Melkior i Inocent natjecali su se koji æe prvi da skine s konja Neru i djevojèicu. Sluge

su potrèali gore i uzbudili kuæu. Melkior je bez daha utrèao u spavaæu sobu župnika:- Vaša preèasna milosti, tu je, imamo je!

I



- Princezu? - upita župnik prestrašeno. - Zar je to zaistaistina?- Kako da nije istina kad je rekla bavarska svetica da ježiva.- Odmah æu doæi.Bavarci iziðu, a župnik se brzo obuèe. Ude kapelan.- Što velite na to? - zapita župnik kapelana.- Doista su doveli neku lijepu damu, otmjenu; bit æe da jeuistinu princeza.- Kad su mi prièali o svetici, mislio sam da su malo luckasti.Èuo sam i ja da je princeza negdje zatvorena, ali nisam vjerovao, poštenja mi.- Svašta ima na dvoru, a osobito na našem, pa je i to moguæe. Župnik je obukao sveèani habit jer u svagdanjem nijehtio da iziðe pred princezu i onda je s kapelanom ušao u blagovaonicu.Kraj peæi stisle su se Nera i djevojèica i obadvije se tresu od zime. Kad je ušao župnik, Nera se sabere. Nije znala što da mu kaže.- Veleèasni gospodine, oprostite što sam tako nenadano inepozvano banula u vaš dom.Mekoæa njena glasa, otmjenost njenog nastupa, ženska mi-lota što je strujala iz njene pojave napreèac osvoje župnika i kapelana, koji je stajao iza svog glavara.- Visoèanstvo, ja sam sretan što vam mogu pružiti zaklon usvojoj priprostoj kuæi.- Molim vas, dopustite mi da se kod vas ugrijem.- Moja kuæa otvorena je vašem visoèanstvu."Dakle, i on živi u uvjerenju da sam ja zatoèena princeza!"- Molim vas, ne zovite me tako, nije shodno.- Razumijem, nitko ne smije saznati kakva imam gosta.- Oni od carice tamo su dolje - oglasi se Marica. - Trojicasu, i crni su. Hoæe da odvedu princezu.

-Ako su crni, sigurno su jezuiti. Ali kako su saznali da æete pobjeæi iz samostana...?Nije htjela na to da odgovori pa zapita:- Što æe se dogoditi ako doðu i zatraže da me izruèite?- Ðavlima i jezuitima pod mojim krovom nema mjesta -reèe župnik.Ta izjava olakša joj dušu. Njegovo suhonjavo ozbiljno lice odmah joj se svidi.- Veleèasni gospodine, pogledajte ovo dijete. Njemu imamzahvaliti sretan trenutak što sam prešla prag vaše kuæe. Smijem li vas zamoliti nešto toplo da se ugrije, možda mlijeka.Zaèas svi su se u kuæi vrtjeli da Neri spreme što ugodniji ležaj, da je okrijepe kuhanim vinom a malu mlijekom. Ona je djevojèicu pokrila toplim pokrivaèem i milovala je njenu malu glavicu.

Plave oèi djevojèice zagledale su se u Nerino lice. Na njenoj glavi nije vidjela kapu, ni crnu graðansku haljinu nije primijetila. Uzbuðena mašta djevojèice krunila ju je krunom i ogrnula carskim haljinama.Polako mala usne san o zatoèenoj princezi, koju je ona spasila od grabežljivih crnih gavranova.BAVARSKA PRINCEZADolje, u putnièkoj postaji, oštar nastup trojice probudi putnike koji su spavali na klupama gostinjske sobice. Trojica pod prozorom zaprijete krèmaru:- Ako bjegunicu ne predate, jao si ga vama; dospjet æete uzatvor!- Pusti ih u kuæu - domisli se krèmarica. - Ako su razbojnici,ima tamo putnika; ako su uistinu u potjeri za onom, zadrži konje ukoliko ne plate njen trošak.

J"sr



- Ja ne znam ni za kakvu ženu bjegunicu - reèe krèmar -možda vi pitate za neku gospodiènu, posve mladu u crnoj haljini.- Da, to je ona.- Zašto niste odmah rekli? Vi govorite o ženi, a kod nas jeodsjelo samo jedno žensko èeljade i to posve mlada gospodièna.Nadao se da æe iskupiti svoju krivnju. Odmah je izišao u hodnik i otkljuèao vrata.Vani su èekala trojica. Dogovarali su se.- Vi, Johanne, èuvajte vrata, a mi æemo obaviti ostalo.Krèmar otkljuèa.- Gdje je ta gospoðica?- Tamo u sobi.- Dobro, ostanite u hodniku i dajte svijeæu.Oni otvore vrata male sobe.Nema nikoga. Crni ogrtaè i zgužvani jastuk na divanu pokazivali su da tu netko stanuje. Prozor je zatvoren, vrata u gostinskoj sobi zakljuèana, a kljuè u bravi. Oni otvore, osvijetle.Snena lica putnika buljila su u strance ogrnute tamnim plaštevima.Medu njima nije bilo nikakve žene pa se stranci povuku u malu sobu i iziðu u hodnik gdje je stajao krèmar.- Kamo ste je sakrili?- Gospodine, nikamo je nisam sakrio.Balzano mu zaprijeti pištoljem:- Govori ili æu te zauvijek ušutkati.- Pomoæ! - krikne krèmar.Iz gostionske sobe zaèuje se trka nekolicine muškraca. Jedan od njih uperi oružje u crnu trojicu. Balzano se isprsi i zapovjedi:- U ime njezina velièanstva oružje dolje. Mi smo carski

izaslanici. Gospodske plemiæke haljine i uvjerljiv grofov glas sklone ih na poslušnost. Spuste pištolje.- Pitam vas u ime carice: gdje je dvorska bjegunica koja jedanas stigla ovamo.Nitko od putnika nije vidio Neru.

Èitav dan zaokupila je njihovo zanimanje zatoèena princeza i oèekivanje da je Bavarci doèekaju i dovedu. Sada su Balzanove rijeèi povezali s princezom i Bavarcima.Nitko ne reèe ništa. Slijegali su rameniam.- Nikoga nismo vidjeli, gospodine - javi se nekoliko glasova.- Lažete, tamo u maloj sobi...- Mije nismo vidjeli.- Gdje je? Govori, ili æeš u tamnicu - obrati se grof krèmaru.Medu putnicima nastalo je komešanje.- Jaje nisam sakrio, pogledajte cijelu kuæu.I razgledali su sve sobe, i kuhinju i smoènicu, i zatim se opet vratili u malu dvorišnu sobu.- Je li ovo njen ogrtaè? - upita Balzano krèmara.- Ne znam je li njen, ali bio je na njoj.- Konji koje nam je pokazao sluga, naši su. Trag u snijeguvodi ovamo, sluga veli daje pred podne dojahala, a sad je nema. To æeš platiti.- Zar nema drugih vrata u kuæi osim ovih?

- Još su jedna, dvorišna.Balzano dotakne vrata i usklikne.- Otvorena su.- Onda je pobjegla - usklikne krèmar. - Ja sam ih bio zatvorio.Vincencij i Balzano iziðu u dvorište i stadoše tražiti, ali nigdje nikoga.- Gle - upozori Vincencij - svježe izgaženi snijeg.- Ah, to je, bježala je.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Otvore vrata ograde. Mjeseèina otkrije po glatkoj površini snijega kraj živice svježe otiske nogu.Pozvali su Johanna i pošli tragom nizbrdo, sve dalje meðu grmlje, sve do pod brdo, gdje im je izgaženi snijeg pokazivao put prema selu, a odatle u župni dvor.Oni su ga slijedili. Pred ogradom u dvor stali su.- Netko ju je ovdje èekao ako su tragovi uistinu njeni.- Što bi ona u župnom dvoru?-Tko zna. Gore je svjetlo. Idi i reci župniku da grof Balzano želi s njom govoriti.Johann ude u dvorište, pokuca na vrata u prizemlju, isporuèi po sluzi župniku glas i doskora dobije odgovor.- Veleèasni moli da se potrudite ujutro. Noæu nikoga neprima.Oni se povuku i vrate u putnièku postaju. Putnici su navalili na krèmara i ženu s pitanjima o mladoj dami, koja je bila u maloj sobi. Njegovi su odgovori podržali ljude u uvjerenju da je to bila bavarska princeza, koju traže Bavarci.- Mimoišli su se - umovali su oni. - Bavarci pred samostan,a ona je pobjegla i sklonila se ovamo.Tek sada primijeti krèmarica da je nestalo djeteta.- Valjda joj nije to dijete pokazalo put.- Šuti - odgovori krèmar. - Ako su ovi od carice, jao nama.Ni rijeèi o tom prokletom faèuku.Kad je mala Marica zaspala, Nera je pošla u blagovaonicu. Tu ju je èekao župnik i priopæio joj kakvu mu je poruku poslao skutonoša jezuita, grof Balzano.

Èuvši tko joj je za petama, reèe ozbiljnim glasom:- Veleèasni, taj grof je jedan od onih koji me progone.- To sam slutio. Vaše visoèanstvo oèito nije bilo u volji jezuita i zato se s vama dogodilo to što prièaju Bavarci. Zatvorilisu vas da uginete u samostanu.

- Preèasni, osjeæate li kakve bi vas mogle snaæi neugodnostiako doznaju da ste me primili u kuæu?- Dosta me progone otkako je pokojnog nadbiskupa zamijenio brat jednog jezuita.- Zar ste vi bili prijatelj bivšem nadbiskupu?- Zbog toga i stradam.-Veleèasni, vaše me izjave ovlašæuju na ispovijed koja bi za nas oboje mogla biti sudbonosna.- Zašto sudbononsna?- Jer biste me vi morali predati ovom grofu i njegovim drugovima.- Bavarci æe vas prije toga odvesti sa sobom.- Kamo?- U Bavarsku. I vratiti vas dvoru. Èim opreme koèiju, krenut æete na put.- S njima? Nikako!- Zar da odbijete pomoæ ovih naivnih, ali dobrih ljudi?- Zavedeni su u bludnju.- Ne shvaæam.- Veleèasni, stojim nasuprot èovjeku i duhovniku, kojegadanas prvi put vidim! Ali vjerujem u njegovo poštenje, u pravedno i èisto srce.- Niste se prevarili.- Ispovijedam vam istinu, jer ni èasa ne mogu ostati pod vašim krovom zaštiæena neistinom.- Kakvom neistinom?- Prièa o zatoèenoj princezi pronijela se Beèom, pa je oèito doprla i u Bavarsku, gdje je našla dva naivna plemiæa. Èudnim sluèajem upala sam u tu prièu.- Vi? Kako to mislite?- Ona mala djevojèica, kojoj je duša prepuna prièe što juje na putnièkoj postaji slušala od Bavaraca, vidjela je u menionu koju oni èekaju. A ja iskreno vjerujem daje oni neæe nikada doèekati, jer ne vjerujem daje ona živa.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Zaèuðeno gledao je u Nerine lijepe oèi.- Veleèasni, ja nisam nikakva princeza. Ja sam bjegunicakoju progone jezuiti jer sam jednog jutra sprijeèila da poèineveliko zlo jednoj liènosti, koja im radi o glavi!...- Kako je onda sve to moguæe?- Ne znam gdje i kako su Bavarci doznali daje princeza zatoèena u samostanu. Mene je nesreæa ili sreæa na bijegu donijela njima u susret!- To je uistinu èudnovato!-Veleèasni, ispovijedam se vama kao duhovniku i èovjeku. Saslušajte me i onda odluèite. Moj je glavni neprijatelj - otac Grande.- Dakle èitav pakao - uskliknu on.

- Ponudio mi je svoju zaštitu u svom svetom naruèju. Jasam mu, eto, po drugi put pobjegla. Vozili su me nekamo ukoèiji, jednog sam ubola svojom iglom, ne znam jesam li ubojica ili nisam, ali uèinila sam to. Neka mi Bog sudi!- Ne vjerujem da æe vam za to odrediti strogu kaznu!- Bježim pred njima, oni me progone. To je strahovit lovu kojem bih konaèno bila platila ja da me nije fantazija ovedjevojèice okrunila krunom princeze!Isprièavši mu kako ju je djevojèica vodila i dovela k Bavar-cima, ona završi:- A sad, eto, dolazim k vama sa èistom istinom: ja sam bivšadvorska dama grofica Vojkffy. Muža su mi bacili u tamnicu, amene tjeraju kao psi svoju lovinu. Uèinite što god znate, alilažnim imenom ne mogu da primam nièiju pomoæ.Mirne, razborite župnikove oèi odavale su tešku zabrinutost.- Grofice, vaše istinoljublje moglo vas je upropastiti, ali jaæu vas sakriti u svom dvoru.- Veleèasni, jezuiti imaju carièinu punomoæ da me uhite,predaju sudu i proglase vješticom!

- Neka mi oprosti Bog, iako je to vjera i zakon, ali ja ne vjerujem u ovu stoljetnu bajku!- Veleèasni, a donesu li vam carièinom rukom potpisanupunomoæ?Zamislio se, a onda reèe:- Bavarci ne smiju saznati da niste njihova princeza.- A onda?- Vi sigurno imate u Beèu kakav rod, znanca ili prijatelja?- Da, imam prijatelja!- Koji bi vas uzeo u zaštitu i sakrio na sigurno mjesto?- Sasvim sigurno.- Dobro, sjednite i napišite mu pismo, a ja æu ga poslati odmah u Beè.- Po kome?- Odnijet æe jedan od Bavaraca.- Veleèasni, oni su dobri, ali odviše lako izdaju svoje tajne.O tom sam se uvjerila na putnièkoj postaji.- Dobro, poæi æe s njima moj kapelan.- A dok moji prijatelji nešto ne uèine?- Ostat æete kod mene.- Nije li to opasno za vas?- Glavno je da naši poslanici stignu što prije u Beè. Nekasmjesta krenu, kako bi se vratili natrag prije nego što Balzanodobije od jezuita kakvu pomoæ.- Mnogo vam hvala, veleèasni!

- Ne zahvaljujte meni, nego Bogu koji vas štiti...Donio je crnila, pero i papir. U tom èasu ude Melkior.- Spremni smo za put, visoèanstvo!- Dragi prijatelju, vrlo je opasno putovati - reèe župnik.Malo prije javio mi se grof koji ima sa sobom mnogo ljudi. Mogli bi vas putem napasti, ali... njeno visoèanstvo ima u Beèumnogo prijatelja, koje treba obavijestiti. Oni æe vam dati èitavu pratnju za put u Bavarsku.



- Veleèasni, ako dotle potjera navali na župni dvor?- Moji æe me župljani braniti svi do posljednjega, a vi æeteovdje ostaviti svog brata i svoje naoružane sluge.Jamèim vam svojom glavom da se njenoj visosti neæe nitko približiti.- Jesu li oni prijatelji u Beèu pošteni?- Branit æe me kao i vi - reèe Nera. - Oni bi meni veæ i pomogli da znaju gdje se nalazim.- Dobro, odmah idem.- Pratit æe vas moj kapelan - reèe župnik - kao da ga voditenekom bolesniku. Tako vas nitko neæe zaustavljati.Melkioru se to svidjelo. Svom bratu Inocentu naredio je da strogo èuva princezu. Nera je upuæivala kapelana kako da potraži palaèu baruna Rosenberga.- Ovo je pismo upravljeno grofu Falkensteinu. Ako ga nenaðete, predajte pismo barunu Rosenbergu. On æe znati gdjese nalazi grof Falkenstein.Dalje radite samo po grofovoj uputi i pazite da Bavarac nigdje ne pripovijeda o princezi, kako je uèinio dolje na postaji. To mije doduše ovaj put koristilo, ali sad bi mi moglo navuæi neprijatelje.Iz župnikova dvora krenuli su Melkior i kapelan prijekim putem prema Beèu.Kad su župnik i Nera ostali nasamu, upita ga ona:- Nije mi jasno kako su ovi Bavarci došli upravo k vama?- To je i meni zagonetka. Ušli su u moj dvor, potražili me izamolili za pomoæ. Rekoše mi da im je Bog odredio da spaseprincezu. Èudio sam se i nisam vjerovao prièi o zatvorenojprincezi. Ali oni su tvrdili da ih je ovamo uputila bavarskasvetica.- Kako, veleèasni? "Bavarska"?- Da, bavarska svetica s dvora u VValdburgu.Nera se zapanji.

- Veleèasni, tu ženu poznam. Ona mi je pomogla da pobjegnem, ali me gotovo poslala na rusko stratište.Neri sada mnogo toga postade jasno. Uèini joj se da je i bijeg "bavarske svetice" u vezi s Bavarcima. Njene rijeèi daje nenadano našla sredstva i priliku da pobjegne jezuitima, da je put vodi prema jugu - sve se to podudaralo sa zagonetnim izjavama one žene.Konaèno je župnik zamoli da mirno legne na poèinak. Ona mu prihvati ruku i htjede je poljubiti, ali on to uskrati:- Dijete moje - reèe joj - dopustite da vas tako zovem - uvjeren sam da vas je Bog poslao k meni da vas zaštitim. Lakunoæ.Sutradan ujutro, kad se župnik vratio s mise, ude u dvorište grof Balzano. Župnik ga uvede u svoj ured.- Veleèasni - reèe grof - u ime njezina velièanstva molimda mi izruèite vješticu.- Njezinu velièanstvu uvijek vjeran podanik, na žalost, nemože da izvrši zapovijed jer se kod njega ne roèe vještice.- Jedna se prošle noæi sklonila u vaš dvor.- Koliko znam, vještice se roèe u utorak i petak, a juèer jebila subota.- Veleèasni, iz krème je pobjegla bjegunica koju carica traži. Odvela je sa sobom jednu djevojèicu, oèito u grešne svrhe.- Da joj izvadi srce?Govorio je mirno, pa Balzano nije znao ruga li se ili govori ozbiljno.- Izvolite proèitati ovu naredbu velièanstva.Župnik je proèita.- Jeste li voljni predati nam vješticu?- Kunem vam se: ja bih vješticu predao i da to nije želja ve

lièanstva, ali u mene nema nikoga. Kod mene je samo mojabolesna sestra.



- Dopustite mi daje vidim.- Gospodine grofe, oprostite, vaša je dužnost da tražite vješticu, ali i da èuvate svetinju tuðeg doma.- Vi me dakle neæete dobrovoljno pustiti u dvor?- Ni dobrovoljno ni silom.- Dobro. Posljedice æete snositi sami!- Gospodine grofe, ja nisam vaš kmet!

- Ali ste podanik njezina velièanstva.-1 to vjeran podanik.- Dokazali ste suprotno!Balzano je izašao a da nije pozdravio. Vani su ga èekali drugovi. Vratili su se u krèmu putnièke postaje i zatvorili u malu sobu.- Nema sumnje, ona je kod župnika. To dokazuju tragovi.- Da potkupimo kojeg slugu?- Dukati otvaraju i najvjerniju gubicu - reèe Johann.

- Volim se objesiti nego vratiti bez nje. Pelegrini bi nasubio.- Sam vrag je štiti - bijesno æe Johann.- Bili ste neoprezni.- Radili smo po uputi Pelegrinija.- Izgubili ste glavu u strahu; prijetila je opasnost, ruski jeposlanik zatražio preslušavanje grofice u VValdburgu, sve seskupilo u pola sata.- Ako se ona druga pojavi u Beèu i otkrije otrovnu krparijuèarapa?- Ona je sto puta veæa opasnost nego li grofica Vojkffy.- Svejedno, pustiti je ne možemo. Što æemo?- Nabavite tri seljaèka odijela!- Èudno je da ovi ljudi putuju. Svi nas promatraju i pazekao u zasjedi.- Gadovi. Govore kao da ih je tko poduèio.- Brzo trebam odijela, do objeda - naredi Balzano.

Prvi mrak obavija selo.Dva snažna muškarca, otac Johann i Balzano, u seljaèkom odijelu udu u jednu seosku kuæu. Pri malenoj svjetiljci sjede ukuæani i spokojno pjevaju: žene predu, a muškarci rune s klasa kukuruzno zrnje. Seljaci to ne smatraju radom pa nedjeljom time krate vrijeme.Došljaci pozdrave i upitaju za put u samostan Marijinih kæeri. Kuæedomaæin im da potanje upute... Balzano upita:- Možemo li još danas stiæi pred samostan?- To nije moguæe - odgovore seljaci - daleko je! - Sto æemomi jadnici - uzdahne drugi.- Zašto jadikujete - upita kuæedomaæin.-Ako ne doðemo prije pozdravljenja, mogla bi nam put zasjesti vještica.- Kakva vještica? - upitaju oni.Muški se èude. Preslice utihnu.- U našem selu, tamo blizu Beèa, bila je žena kojoj je vragdao ljepotu i druge plave kose.

Žene se stresu i prekriže.- Èinila se sveticom. Sam ju je župnik uzeo u kuæu da mubude gazdarica. A ono, od dana kad je prešla njegov prag,sve krepava u selu, kokoši ne nesu jaja, kravama presahlomlijeko, a prirod venuo, kao da ga je nebo polilo kipuæomvodom!Strepnja ovlada družinom.- Mir, žene! Što se bojite - opomene ih kuæedomaæin. -Neæe k nama takva. Znate što veli naš župnik: èuvaj se ljudske zlobe, to je ðavo. Onaj iz pakla bježi ako se pobožno prekrižiš; ljudska zloba ti sjeda na vrat kao kuga. Molite se Bogui pošteno živite, pa æe vas minuti svaka nesreæa. To kaže našžupnik.To donekle smiri žene.- To je istina - reèe Alojzije. - Sve je to istina, ali što ondaako zlo ulazi u anðeoskoj odori, pa ga ne prepoznate. I naš je

fl

MARIJA JURIÆ ZAGORKAžupnik bio dobar, a ipak mu je ušla u kuæu. Mi smo ga molili da je izbaci i vikali smo: "Vještica je pod tvojim krovom, izbaci je!" Ali on ne vjeruje, neæe daje makne iz kuæe, a èitava je župa osiromašila, èitav je prirod propao. Rekoše nam da se treba zavjetovati i poæi gore u samostan, da nam se Bog smiluje.- A vještica? - upitaju žene.- Bila je suðena na lomaèu ali je pobjegla. Kažu, ravno podovaj samostan, da nam stane na put.Svi šute.- Rekli su nam neki ljudi da je pred nama došla pod brdoplavokosa ljepotica i sakrila se u župni dvor.- Koji župni dvor?-U vaš!- Ah, što bi - odgovori kuæedomaæin. - Naš je župnik ne bidržao ni èasa.Strah opet ude u žene. Muškarci ušute.- Ne dao Bog da vas vještica uèini prosjacima, kao što jenas uèinila. Balzano šmrcne, sa suhih oèiju obriše suze, paustane:- Uništila nas je i strah nas je susresti se s njome. Idemo naputnièku postaju da do sutra prespavamo.Nakon njihova odlaska sva je družina zamrla. Pjesma je zaboravljena, preslice su odbaèene, kukuruz je ostao neoru-njen.- Tko su ti ljudi - oštro se javi kuæedomaæin bodreæi samasebe. - Što su nam tu nabajali?- Pa, vidiš, seljaci su kao i mi.- Plakali su - upozori drugi.Potišteni kuæedomaæin iziðe iz kuæe. Uputi se k susjedu da mu priopæi stoje èuo. I da se posavjetuje.I žene se raštrkaše selom. Oèi im proziru tamu; stabla znana im iz djetinjstva smatraju sada zlokobnom sjenom neke nepoznate ðavolske moæi.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEIzdaleka svjetlucaju prozori župnikova dvora.Na vratima seoskih kuæica pojavljuju se seljaci, pitaju, nagaðaju, nesvjesno se bojeæi da iz župnikova dvora ne poleti u zrak grdna žena zmijske kose.U BEÈUÈitavu noæ Josip je proveo u svojim odajama. Iduæeg dana, u subotu, bilo je na dvoru veliko primanje plemstva i odliènika. Uveèer je slijedio koncert. Golem broj uzvanika kretao se dvorom. Sva su predvorja vrvjela velikašima, njihovim ženama i kæerima.

Mladi je car u prisustvu svog tajnika obukao velikašku odoru, podstavljenu debelom postavom, da bi postigao široka pleæa i ispupèen trbuh.Vlasulja uèešljana na stotinu pramenova prikazala mu je glavu širokom i okruglom. Zatim je na oèi stavio lornjon.- Dakle, što velite?- Preuzvišeni gospodine, od trbuha do èela!- Do nosa, recite. Nos ne mogu maskirati, dragi prijatelju.Budu li Kochovi ljudi svoj nos zabadali u moj, bit æe to fatalnisukob za mene, ali i za njih.- Da šminkom izbrišem neke sjene?- Tu bi trebala ženska pomoæ. Žene umiju baratati šminkom kao jezikom.- Da vidimo koliko smo vješti glumaèkom zvanju. Iskušajmo svoju sreæu.Josip je stepenicama svojih dvorjanika sišao u prvi kat, a odanle u dvorište. Prošao je pored èitave garde, gostiju, dvorjanika, raznih stranih lakaja i dvorskih èinovnika. S lornjo-nom na oèima prièinjao se vrlo kratkovidnim. Sagibao je glavu pazeæi kuda stupa.

I



Debeli gospodin nije izazvao pozornost grofa Kocha. Neo-pažen je izišao i sjeo u koèiju, koja ga je èekala pred vežom, pod imenom kneza Trautsona.Na vratima Rosenbergove palaèe željno su ga doèekali Ro-senberg i Lasi.- Debeli trbusi zaista su mišolovke sreæe - primijeti Josipušavši u svoje odaje. - Gotovo mije žao da ga odložim. Gdjeje mali barun? Spava li?- Spava i jede, pa opet jede i spava - priopæi Rosenberg. -Jedva smo ga zadržali da ne ode. Pripovijedao je kako se pri-vikao velikim obrocima...- Dajte mu peterostruko! Njemu je sva duševna naslada uželucu. Ali, meni nije do šale.Lasi je priopæio Josipu svoj sukob na Voæarskom trgu, a onda vijest stoje stigla od španjolskog poslanika.- Èaraparica se nije pojavila. Šator i sada stoji. Nitko ga neruši.- Oprezni su, kao što ste i vi Lasi bili neoprezni. Tko zna nebi li bila došla da vas nisu prepoznali u blizini.- Ubuduæe prije æu pregristi maè nego ga potegnuti. Nisamdiplomat!- Ali zato hrabar oficir!Kad je Lasi otišao, raspreo je Josip s Rosenbergom razgovor.- Ona žena za koju je Lasi èuo u krèmi pod Waldburgombila je sirota Elizabeta. Pomjerila je umom. Utuvili su joj u glavu kraljevstvo. Sirota! Njena je vika nanijela Lasija na pravitrag grofici, odnosno našem malom barunu.- Šteta, šteta. Prekasno!- Ponekad èitav život stradavaš zato što si ne nekoliko sativeæ nekoliko minuta zakasnio!- To potvrðuje sudbina grofice. Kamo je nestala? Više seputa ponadam da je možda sama svojom dosjetljivošæu up-

ravila put koèiji nekamo drugamo. Ali zar je to moguæe? Ta pratio ju je jezuit! Vidite, Rosenberg, nisam vas smio slušati i ostati u Johanneshofu!

- Nisam mogao slutiti.- Vaši su savjeti iznevjerili vašu dobru namjeru.Dugo u noæ gorjelo je svjetlo u Josipovoj sobi. Nije mogao usnuti. Mislima je lutao u nepoznate krajeve, za njenim tragom. Muèila gaje oèajna briga i pitanje: "Zašto trèi za njom sva ljudska zloba i nesreæa? Zar samo zato jer je èista i poštena?"Drugog dana, u nedjelju, ustao je vrlo tmuran. Pozvao je Rosenberga i zatražio da u Waldburgu potraži grofa Meska i dovede ga k njemu.- Odvest æu grofa carici. Neka joj kaže tko je Grande.- Hoæe li to koristiti?- Pozvat æu i kancelara.Tada Josip zamoli da mu dovedu baruna Kukmicu. Htio je da ga ponovno ispituje o Neri, ali mu rekoše da barun još ljenèari. Josip ode k njemu.Kukmica je komotno ležeæi brbljao o svemu stoje Josipa zanimalo. Rosenberg je upravo htio da se opremi kad k njemu uleti vratar i najavi neobiène strance.Barun side.Pred njim su stajali debeli bradati Bavarac i visoki mladi kapelan.- Što žele gospoda?- Imam važnu vijest za grofa Falkensteina - najavi kapelan.- Tako? Od koga?

- Od jedne znanice.- Izvolite meni priopæiti. Ja sam Rosenberg, njegov tajnik.- Izvolite pismo. Nareðeno mi je da pismo uruèim njemuili vama.Rosenberg, još uvijek sumnjièav, primi pismo. U tom trenutku prepozna Nerin rukopis i jedva sakrije iznenaðenje.



- Molim, da li je grof ovdje? - upita Bavarac.- Pogledat æu - reèe Rosenberg uzevši pismo.- A gdje se nalazi dama?- Njezina visost, princeza, nalazi se kod nas - upadne Bavarac, nekako uvrijeðen što on govori o dami.Rosenberg se zbuni.- U pismu je sve - reèe kapelan.- Molimo - upadne Bavarac -jako nam se žuri. Njezino vi-soèanstvo ne može tamo ostati dugo.- Odmah æu vam donijeti obavijest.Spletke su Rosenbergovu opreznost jako usavršile da pismo nije ni predao Josipu, veæ je najprije potražio Lasija i s njim se posavjetovao.Bojali su se daje Nera napisala pismo pod pritiskom jezuita, kako bi Josipa namamili k sebi. Èudno im je zvuèilo i to što èovjek dolje govori o princezi.Dok su vijeæali, vratar se ponovno pojavi:- Vaša preuzvišenosti, molim preponizno, onaj gospodindolje u bavarskoj nošnji ljuti se i veli: ako gospodin grof neæe,ne treba dati svoju pomoæ. Ja neæu dulje èekati.- Obojicu dovedite ovamo.Kad su ušli u sobu, Bavarac je bio crven od ljutine.- Gospodine, princeza je u smrtnoj opasnosti.- Koja princeza?- Koja druga nego bavarska.Soba u kojoj je Josip govorio s Kukmicom granièila je s kabinetom gdje je Rosenberg primio strance. Mladi car zaèuje povišen ton poznatoga glasa. Rijeè "bavarska princeza" ponukala gaje da ude u kabinet.

Njegovi prijatelji bili su zateèeni.- Mi æemo princezu povesti sa sobom u Bavarsku - hvaliose Melkior - ne trebamo vas ako neæete - reèe Lasiju uvjerendaje to grof Falkenstein.

Josip je slušao pa upita:- O kojoj princezi govorite?- Treæi put kažem bavarskoj. Druge me se ne tièu. Mi smoje spasili iz samostana i ne bismo dolazili ovamo da to nije želio župnik.- Što je to? - obrati se Josip Rosenbergu.On mu pruži pismo.U trenutku je peèat bio skinut. Èitajuæi Josip pocrveni. Oba njegova prijatelja primijete po vedrom, gotovo ushiæenom izražaju lica da gaje sadržaj izvanredno obradovao.- Dakle, ona je kod vas u župnom dvoru? - upita Josip kapelana.- Da. I èeka odgovor.- Rosenberg, molim vas naredite da gospoda dobiju sve štoje potrebno za okrepu i odmor.Rosenberg pozvoni i lakaju izda naloge.- Jeste li jahali èitavu noæ? - upita Josip.- Do ovog èasa - odgovori mrko Bavarac.- Biste li me mogli za jedan sat pratiti natrag. Ovaj puta ukoèiji gdje se možete odmarati.- Predugo je da dotle èekamo - reèe Bavarac.- Požurit æemo se.Lakaj odvede goste.- A sada, prijatelji moji - reèe Josip svojim pouzdanicima -pokažite mi svoju sklonost.-Velièanstvo, zapovijedajte!- Ponajprije, svoj naslov ostavljam u Beèu. Grof sam i ništa više. Trebam dobru komotnu èetveroprežnu koèiju, dobrejahaæe konje. Molim barunicu Rosenberg da posudi neštotople odjeæe za Neru. Molim je da priredi sve kao da se sprema na put. Konaèno, vas dvojica se spremite sa mnom. Naravno, i Oskar.- Na putu nam treba veæa pratnja radi grofièine sigurnosti- doda Rosenberg.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Povest æu svoje najpouzdanije snažne momke. Tako æemobiti sedmorica, ne raèunajuæi Bavarca i kapelana.- Pristajem. Samo vas molim da se spremite što prije. Kadizdate naloge, Rosenberg, vratite se k meni.Sve je to govorio mirno, ali oni su opazili da suzdržava duboko uzbuðenje.I oni su bili uzrujani naglim preokretom, to više što se nisu mogli osloboditi sumnje daje Nera napisala pismo pod pritiskom.Josip je ponovno uzeo Nerino pismo i posve se u njemu izgubio. Probudio se tek kad je Rosenberg, izvršujuæi naloge, opet ušao.Znatiželjno je gledao u njegovo mlado skladno lice, s kojeg je išèeznuo svaki trag melankolije. Obasjao gaje neki duhovni zanos i èinio ga tako lijepim da se Rosenberg zadivio. To nije bilo ono lice što ga je gledao dotle svakog dana i još prije èetvrt sata.- Doðite, proèitajte, Rosenberg, i recite svoje mišljenje.

Prihvatio je dug bijeli papir iz župnog dvora, nalik službenomspisu, na kojem je Nera napisala opširan izvještaj.Brzo preleti sadržaj i odgovori:- Grofica opisuje kako je pobjegla jezuitima i dospjela užupni dvor, kako je smatraju bavarskom princezom. Otkrilase župniku jer ne može pod imenom pokojnice primiti zaštitudobrih Bavaraca; pita vas za savjet što da èini jer je Bavarcikane odvesti u Bavarsku. Sve to dokazuje da je u nesreæi kaoi vi bila dosljedna èistoæi i poštenju.- S druge strane pismo razjašnjava da se u narodu prenijelovjerovanje daje živa bavarska princeza. Zanimljivo je, kako jenastala legenda o princezi koja živi kao carièina zatvorenica.I na dvoru se o tom govori.-1 ja sam jednom vjerovao u tu legendarnu prièu, ali sada ne vjerujem. Predbacujem sam sebi što sam prema njoj po-

kazao tako ogorèenu neprijaznost kao da je ona kriva što su me s njom poslali pred oltar. Osjeæam prijekor.- Zašto ne vjerujete u moguænost da legenda postane istinom?- Jer bi mi carica bavarsku princezu sigurno postavila barem kao odgodu za novi brak, koji ona nikad ne bi odobrila iprotiv kojeg se bori.- Mislite na brak s groficom?- 0 drugoj se uopæe ne može govoriti. Meðutim, moj dragiprijatelju, vi niste proèitali pismo do kraja.- Kako nisam?- Okrenite prelomljeni papir na unutrašnju stranu. Tamoima nekoliko važnih rijeèi.Razmotao je pismo.- Slušajte, Rosenberg, smiješna je usluga koju tražim odvas: uvijek sam bježao od žena, a to mi se sada osveæuje.- Zašto osveæuje?- Slijep sam i ništa ne vidim. Držao sam u ruci grofièino pismo i osjeæao sam se kao šišmiš na suncu. Proèitajte ove rijeèii recite mi svoj utisak, ali pošteno i iskreno.Rosenberg okrene pismo i glasno proèita Nerin dodatak: "Sumnja me natjerala ravno u vuèju jamu, i tek sam tu našla dokaz da je ta sumnja bila teška i golema objeda najvjernije, najèistije duše kojoj je trebalo da mirno predam svoju sudbinu. Kažnjena sam, ali i - osramoæena!"- Dakle, što velite? - upita Josip.- Grofica je nešto saznala stoje razorilo sumnju, a buduæida su sumnje pale, ona se obratila vama - "najvjernijoj i najèistijoj duši" - da vam preda u ruke svoju sudbinu.Josip nervozno ustane.- Polako, polako. Ne pretjerujte!- Ni najmanje. Vjerujte mi, grofièino je pismo njen nesvjesniodgovor na vašu ponudu da vam bude žena. Kad bi znala da- MARIJA JURIC ZAGORKA


je udovica, ovaj bi odgovor bio svjestan i matematièki precizan. Ali ona ne zna da joj muž ne živi.Josip se zagledao kroz prozor i dugo šutio, a onda se okrene.- Riješit æu sve do posljednje toèke èim stignemo u Korušku,a ovaj put ne može nam nitko postaviti zapreku.

- Dakle, želite li groficu odvesti u moj dvor?-1 ostati tamo! Neka mi Oskar spremi moju garderobu, ali sve. Dakle, žurite se, dragi prijatelju.Josip izaðe iz kabineta i uputi se u svoju sobu gdje sakupi knjige i bilježnice.Kukmica je u drugoj sobi prisluškivao razgovor i gotovo se veselio onome što je èuo, jer mu se svidio život kod grofa Fal-kensteina. Nije mu bilo poznato njegovo pravo porijeklo jer je to grof Meško zadavši rijeè, pred svima tajio.Kukmicu je zaèudilo to što mu danas nisu donijeli ruèak u postelju kao što su to uèinili juèer. Još je uvijek èekao.Rosenberg je naredio da pozovu barunicu.Našla je brata kako sprema svoje papire.- Što je to? Spremaš se kao da putuješ?- Èini se, put koji nas vodi, odijelit æe nas od beèkog dvorai udaljiti kao pet oceana! Natrag se više neæe moæi.- Ne razumijem!

- Našli su se.-Tko?- Ona i - on.- Dakle, uistinu?

- Molim te, posudi nam za nju što možeš. Nikad nije trpiožene a sad se brine i za žensku garderobu. Divan je, želim musreæu!- Valjda se neæe njome oženiti?- On to želi, a prema onome što danas piše, i ona ne mislidrugo.- Èula sam èitave romane o njenoj ljubavi s mužem koji jebio krasan muškarac... Èim su ga strijeljali, eto, ona...

- Ona æe muža pošteno oplakati, saèuvati na njega uspomenu i to najljepšu uspomenu i - postati Josipova žena.- Možda samo zato da se spasi lomaèe, carice i jezuita.- I u tom bi sluèaju to za njega bila sreæa jer je ona jedinaposlana na svijet za njega. Svakako je prepoštena da bi mu iskazala simpatije radi pukog interesa. Molim te, sestro, sakupisve stoje potrebno, hoæu da udovoljim njegovoj želji. A menispremi kovèeg za nekoliko mjeseci.- Zašto na tako dugo? Kamo, zaboga, putujete?- Ja sam uvjeren da odlazim na vjeèni put.- On æe se vratiti kao muž grofice Vojkffy, tu ne može pomoæi više nitko.- A što æu s tim malim barunom?- Sasvim smo zaboravili na njega. Molim te neka ostanedok gaje volja; donio nam je prvu vijest o njoj.Kukmica je prisluškivao: "Dakle, oženit æe se! Pa dobro. Bit æe mi dobro kod njih; on je sigurno bogat, inaèe se carica ne bi upletala u ženidbu. Kukmica, ti nisi tukmica. Nisi se oženio i nisi izgubio glavu kao siromah Siniša. Ona je dakle udovica. Strijeljali su ga. Bogme to nije ugodno. Otišao je i nièeg se nije nauživao! Što æu mu ja!"Napokon se Kukmica obukao i izašao. Instinktivno je pošao u blagovaonicu. Na vratima je zastao i razvalio male oèi ispod beskrajnog èela. Za stolom su sjedili Melkior i kapelan, a tri lakaja su ih dvorila.Kukmica je zavidno gledao društvo sve dok nije ušao Josip i sam ga pozvao k stolu."Ipak je to pošten deèko", mislio je barun, "bit æe mi dobro kod njega."Za sat su bili svi spremni. Vrlo vedra lica Josip se oprostio s barunicom i njenim gostom Kukmicom i sjeo s Rosenbergom i kapelanom u koèiju. Ostali su uzjahali konje i svi krenuli na put.

MARIJA JURIÆ ZAGORKAPALIKUÆENedjelja je. Noæ. Seljani izlaze iz svojih kuæa. Pred crkvom se zaustavljaju. Po bijelom snijegu gibaju se siluete izgovarajuæi neodreðene, bojažljive, poluglasne rijeèi, nedovršene izreke, neodluène odluke. Sve se to odražava u njihovim kretnjama, hodu i gestama.- Nije on znao!-Èudnoje to!- Sigurno ne zna. Ne zna!- Rekli su mu, ali je odgovorio: sve su to bajke!- Eto vidite, onda zna!- Kako ne bi znao!- Evo, došli su iz Beèa sveti duhovnici daje odvedu.- Pobjegla je iz zatvora!- Veæ je osuðena na lomaèu!- Bože mili, zašto nas udaraš - uzdahnule su žene.

- Treba odmah poæi k njemu i tražiti daje odmah otpusti izkuæe. Na vaše oèi da vidite!- Inaèe, kad osvane dan, bit æe selo - marvinsko groblje.- Idite odmah k njemu, neka bude kraj vašem strahu, vašojopasnosti: radije ga uvrijedite nego da ostanete bez volova,krava, mlijeka...U župnom su dvoru rasvijetljeni prozori.- Tamo nju èuva župnik, a vas èeka nesreæa - šapne Bal-zano.Oni gledaju u prozore što se tako veselo svijetle u tami. Žeravica se rasplamsala, zahvaæa suho gorivo. Plamen se širi, sve gori; i požar æe planuti!- Stoka nam je sve što imamo.- Izgubiti je - znaèi od gladi umrijeti.-Ah, šta! Idemo!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEPedesetak muškaraca ide naprijed, za njima se šuljaju žene. Žure se prema župnom dvoru. Putem se povorci prikljuèuju drugi.Župnik veèera s Nerom i malom djevojèicom. Sluga uleti u sobu i zableji se u Neru.- Što je? - pita župnik.-A? Molim... ništa!- Zašto onda stojiš?- Htio sam samo vidjeti je li...Ali ne dovrši veæ istrèi iz sobe.

- Bezuman deèko - reèe župnik. - Ne znam èega se uplašio.- Mislite li da bi Melkior i kapelan mogli stiæi sutra do podne? - nastavlja Nera razgovor.- Ako se nisu dugo zadržali u Beèu, možda. Svakako su seodmarali do veèeri. Ne brinite se, vratili se kad mu drago, vama neæe ništa uzmanjkati, grofice. Vrlo sam sretan što samupoznao tako umnu ženu!- Gospodine župnièe, hvala vam na prevelikom komplimentu, osjeæam se kod vas dobro i mirno èekam vijesti od svojih prijatelja.Žamor s ulice privuèe župnika k prozoru. Vani na bijelom snijegu mnoge su crne prilike.- Kao daje pred župnim dvorom jato vrana - reèe on.

I gleda i èudi se. Ne zna što je. Ide u drugu sobu, u kojoj je mrak i otvori okance.I Neru žamor privuèe k prozoru, ali se sakrije iza zastora. Svjetlost u sobi razotkrije njenu plavu glavu.Odjednom odjekne Balzanov glas:- Eno je tamo! Tamo je vještica!Povik joj proleti tijelom kao žar munje.



- Van iz župnog stana!- Pobjegla je s lomaèe!- Optužena.- Došli su po nju sveti ljudi. Predajte je!Slika nedavne prošlosti jurne pred Nerine oèi: Griè, svjetina i bijesne pesnice, izbuljene oèi pune mržnje, trabanti, krvnici, suci, muèitelji - lomaèa!"O Bože, zar je moguæe da sam odabrana za lomaèu?"Povukla se s prozora i pala na divan.Župnik dotrèi iz druge sobe:- Ovo je nerazumljivo!- Nahuškala ih je crna èeljad!- Tome se nisam nadao od svojih seljana!-Bolje je da idem!- Ostanite, budite mirni.Župnik je znao sve. Nera mu je ukratko isprièala kako je još ne tako davno gotovo stigla na lomaèu. Bilo mu je, dakle, sve jasno i ozbiljno se zabrinuo ali je zadržao potrebnu pri-sebnost.- Molim vas, ne bojte se, grofice - nastojao je umiriti mladu ženu. Iz prizemlja gore je dotrèao debeli Bavarac i puhaood jada:- Evo, rekao sam juèer: odmah u Bavarsku! Sad æe biti zla!Bit æe okršaja!- Bože saèuvaj da pucate!- Neæu ih valjda milovati!- Molim vas, gospodine, ostanite ovdje, sve je to mojposao.- A vitez neka preuzme vaše èislo.- Mir! U svojoj kuæi ja sam gospodar!- Onda mi povedimo našu princezu i poðimo!Izvana dopre buka i krika.Župnik otvori prozor. Vika raste.

- Bolje da idem - šapne Nera, pa istrèi u drugu sobu, a Ino-cent niz stepenice.Izvana se èuju povici.- Mir, èujte me! - povièe župnik.- Ne slušajte ga! -javi se jedan glas.- Tko je to rekao? - pita župnik. - Šutnja. Nitko se nejavlja.- Moji župljani ovako ne govore sa svojim župnikom. Bit æestranac koji kalja vašeg župnika?Šutnja, gibanje, traženje onoga koji je vikao. Župnikov glas ulije respekt.- Moja braæo, ne razumijem što hoæete i molim da mi netkood vas razloži stoje.Opet gibanje. Jedan seljak iziðe pa reèe:- Èuli smo da je u vašem dvoru žena-vještica, koju traže

sveti ljudi jer je pobjegla s lomaèe.- Do sutra æe nam ureæi blago, sve æe pocrkati! - upadnestaraèki glas.- Dajte vješticu svetim ljudima i bit æe mir.- Gdje su ti sveti ljudi? - upita župnik.- Bili su kod vas.- Nisam vidio nijednog svetog èovjeka! Dajem vam rijeè!- Ne slušajte ga! - vièu tri glasa. - Èuva vješticu, vidjelismo je.Uzbuðenje je naraslo. Vièu, približuju se dvoru; ništa ne vide nego samo krepanu stoku, prazne mlijeène sudove, uvenute usjeve, razoren život. Neki mladiæ dolazi u grupu i dok ljudi prijete i vièu, tiho pita prvog susjeda:- Gdje su Bavarci?- Kakvi Bavarci?- Oni za koje pita neka žena dolje.- Što ja znam za njih! - okosi se seljak.Preodjeveni Balzano okosi se na mladiæa:


DVORSKA KAMARILA MARIJE TE REŽIJE

- Vièite protiv vještice.- Moram naæi Bavarce! -1 htjede u dvor.- Što æe vam Bavarci? - zakrèi mu put preodjeveni Bal-zano.- Meni ne trebaju, ali trebaju jednoj gospodi.- Kakvoj gospodi?- Koja ih èeka.- Gdje ih èeka?- Tamo u živici!- Kako? Zašto vas šalje?- Tako, išao sam ovamo, a ona je dotrèala za mnom, dalami forintu i zamolila me da odmah pošaljem Bavarce.- Ja sam jedan od Bavaraca. Stoje poruèila?- A - i vi ste?- Dakako, samo sam se preodjenuo. Što poruèuje Bavarci-ma? - upita Balzano napeto.- Da doðete po nju. Ali brzo!- To je ona koju èekamo! Stani malo. Odmah æu se vratiti.Balzano se progura do Johanna koji je veæ ohrapavio od vikanja.- Brzo! Ona je neopaženo pobjegla pod samostan i poslalapo Bavarce.- To je pametno uèinila.- Doðite obojica. Èujte, mladi èovjeèe, odvedite nas i ostaliæe doæi.Ostavili su seljane i potrèali nizbrdo. Putem su šaptali latinski.- Razvežite užeta!- Evo rupca! Iznenadit æe se!

- Sigurno je pobjegla preko vrtne ograde.Silazili su u mrak.- Gdje èeka?- Eno, tamo u živici - reèe momak.

- Vrati se gore i vièi protiv vještice; mi æemo odmah za tobom. Mladiæ se vratio s novom forintom.Oni su ušli u živicu. Stali su i poslušali. Èulo se pucketanje granja.-Mièe se. Ona je!Žena se polako pomaljala iz živice.Sakrivali su se za grmlje. Kad im je došla bliže, podu prema njoj.Odjednom žena stane kao zvijer kad primijeti lovca i da se u bijeg.Oni potrèe za njom preskakujuæi grmlje.- Opazila je seljaèko odijelo i misli da smo pobunjeni seljaci - pretpostavlja Balzano i ubrzava trku.Ona posrèe. Prvi je dohvati Balzano. Drugovi mu priskoèe u pomoæ i sva je trojica zgrabe.- Svezi joj usta - reèe Balzano.Iz njezinih usta prolomi se u noæ prestravljeni vrisak.-Vežitejoj gubicu!Ona se lomila, kidala, trgala poput bjesomuène luðakinje, derala, grizla, bacala; strahovita snaga bila je u njenom tijelu, rukama, nogama i zubima. Isprebijala je sebe i njih.- Prokleta vještica! Ðavo joj pomaže!Bacili su je na zemlju; jedan joj šèepa obje ruke, druga dvojica svezu maramu preko usta, a onda ruke. -Sadje gotovo.- Kamo æemo s njom?- Odnijet æemo je u blizinu postaje, a zatim je svezati na konja kao vreæu.- Ne treba gubiti vrijeme; baš nam je sam Bog crnim oblakom zaklonio mjesec.-To je dobro! Hajde!Uhvatili su je i ponijeli. Ona se prestala braniti.- Pazi, onesvijestila se.



- Ili se pretvara?- Lukavija je od Evine zmije.- Èuj, župniku æe zapaliti kuæu!- A vještica je u našim rukama!- Pazite, poðimo dublje u živicu da nas nitko ne sretne.- Teška je kao mrtvac.- Sve se to ona pretvara!- Pazite, da opet odnekud ne izvadi kakvu iglu!- Ni vezanoj nije joj vjerovati!U gustom grmlju u blizini putnièke postaje polože je na zemlju. Dvojica su ostala da je èuvaju, a treæi je pošao na postaju da plati raèune. Uzeo je tri konja i vratio se.Oblaci su zastrli nebo. Vjetar puše.- Miriše po meæavi. Snijeg æe padati.- Makar kamenje. Do jutra moramo stiæi da joj podignemolomaèu. - To je s njom trebalo uèiniti kad je bila u kuli, a ondaju je Grande èastio kao princezu.Svezali su je u ležeæem stavu jednom konju za sedlo, uzja-hali i vodeæi konja uza se krenuli u šumu.- Pazi! Opet se otima.- Ako se makneš, lupit æu te! - primijeti Balzano.Pojurili su prema Beèu.Pred župnikovim stanom stoje ljudi i slušaju. Župnik je sišao dolje k njima i govori dugo, polagano i uvjerljivo.

- Kad bi ðavo imao vlast da uništi vaše dobro, ljudi, ondabi imao moæ kao Bog. Je li to moguæe?- Onaj koji vas je nahuškao neka istupi, neka me pobije, neka mi kaže u lice da lažem.Gibanje. Glave se okreæu. Nigdje nema onih koji su im zbunili duše.- Gdje ste? Iziðite! - zove župnik.

Nastaje žamor.- Eto vidite, ljudi moji, ne usuðuju se jer su lagali, jer sudošli da vas odvrate od mene.- Gdje ste? - vikne seljaèki glas. - Hajde, sad govorite, govorite, govorite, kao što ste nama govorili.Sve se giba, traži, ali nigdje traga huškaèima. Seljaci se spremaju otiæi. Zlotvori mira, razbojnici njihove sreæe, palikuæe sretnih seljaka, nestali su.- Vidite, dobra moja braæo! Netko vas je grdno nasamario.- Tko, gospodine?- Moji neprijatelji koji me žele od vas rastaviti.Dugo je župnik govorio, tumaèio. Njegove su rijeèi gasile plamen i zamalo sve se u njihovim dušama smirilo.- Istina je! Prokletnici!- Bili su seljaèki odjeveni i vjerovali smo!- Oprostite nam!- Nikad više ne dopustite da vas netko strani uznemiruje.Doðite k meni i pitajte me o svemu.Zapoèeti razgovor i razjašnjavanje svršili su prijateljskim rukovanjem.Uznemirene duše vratile su se u svoje kuæe da nastave mukotrpan ali miran život.Župnik se uspeo u dvor i htio govoriti s Nerom.- Gdje je naša gošæa?- Ne znam - odgovori gazdarica. - Dok ste vi bili meðužupljanima, oni su otišli u dvorište, kad su ljudi bili ovdje, icsedlali konje. Ne znam stoje s njima.Župnik pokuca na vrata Nerine sobe. Ne odazove se nitko. To ga iznenadi. Otvori, ali u sobi mrak.Prestrašen stade tražiti po sobama i dozivati gošæu.

i

MARIJA JURIÆ ZAGORKATri jezuita u seljaèkim haljinama jure šumom. Poèelo se daniti. Umorni zaustave konje, izvuku iz vreæe bocu što im visi o sedlu da se okrijepe rakijom.- Ona se ne mièe. Da nije krepala?- Podaj joj rakije! Grande je hoæe živu.Sjahali su da vide. Ona leži glavom privezana o sedlo. Balzano joj podigne glavu, pri danjem svjetlu pogleda je u lice i krikne. -Što ti je?- Braæo, za ime božje!-Umrla je?-Gledajte!Sva trojica su zinula u to lice i nekoliko sekundi nijedan nije mogao progovoriti ni rijeèi. Kad su se osvijestili, stali su se križati kao na jutarnjoj molitvi.Sva trojica se križaju, Balzano u ruci drži plavu vlasulju. Iz nje padaju crne kose. U bijelom licu zmijske ukoèene oèi. Staklene su, ali u zjenici tinja život.- Mi vežemo vješticu, a ono...- Zmija iz Waldburga! Kako to?- Zar se putem prometnula?- Stoje? A? Govori, gade!- Zar si ti po seljaèkom momku zvala Bavarce?Ona šuti kao mrtva. Samo zjenice titraju životom. A oni nagaðaju:- Bavarskoj svetici dolaze Bavarci... Onda èekaju Bavarci

pred samostanom bavarsku princezu.-1 uzimaju za princezu groficu Vojkffy.- Pogodili smo? Je li? Prekasno si došla, ljutice. Bavarci suodnijeli onu kojoj su kose plave od roðenja, a crne je dobilaod tebe!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- dokumente si joj dala? Je li? Balzano se nasmije:- Natalijo, sad æemo mi tebi zakrpati jezik, zauzvrat!- Huljo! Nitkove! Živino! - vikne ona. - Proklet bio!- Kad bi kletva iz tvojih usta imala propusnicu do gospodina Boga, mogao bih i ja ostati bez glave, kao što æeš ti bezjezika!Ona je riknula, trgla se i previjala, a Balzano se obrati svojim drugovima:- Braæo! Požurimo se da ovaj Božji poklon što prije spremimo.- A grofica Vojkffy?- Ova luciferka vrijedi tri grofice Vojkffy!- Budemo li hitri, još bismo se do veèeri mogli vratiti pa ionu drugu smjestiti.- Razglasili smo da bavarska princeza živi, kako bismo Josipu sprijeèili novu ženidbu, a èini se, dovest æemo u njegovonaruèje groficu Vojkffy.- To je posve u skladu u Lechnerovim prijedlogom.- Ali Pelegrini i Grande se ne slažu, iako šute.- Hajde, braæo! Daleko je! Požurimo!I nastave put.DVORSKI MEŠTAR BAVARSKE PRINCEZEU ponedjeljak pred podne zaustavila se pred župnim dvorom povorka koju su saèinjavali jedna velika koèija i èitav niz jahaèa. Družina se štrcala u dvorište, dok je Josip s pratiocima silazio. Osjeæao je kako mu jako lupa srce, jer nije vidio Neru na prozoru župnikova stana. To ga ispuni nemirom i smuti mu nadu da æe je vidjeti nakon svih dogaðaja i nakon njenog pisma. Rosenbergovo tumaèenje njenog pisma probudilo je u



njegovoj duši sjenku tople nade da mu ona uzvraæa ili je barem na putu da osjeæaje uzvrati.Kad je pogledao na puste prozore, nešto ga je steglo.Kapelan ga povede dvorištem. Sa stepenica u susret im je silazio župnik.- Grof Falkenstein - predstavi se Josip. Zatim predstavi Ro-senberga i Lasija, nadjenuvši im kriva imena.Župnik se pokloni odliènom gostu i njegovim prijateljima. Melkior je svoju golemu pojavu ugurao medu njih i upitao važno kao èovjek koji ovdje svima upravlja:- Kako je njenom visoèanstvu?- Njeno visoèanstvo spava. Juèer je bilo vrlo uzrujano, alisve je opet dobro - odgovori župnik.Ove rijeèi smire Josipa. Opet se osjeti sretnim. Meðutim, Melkior nije bio umiren, htio je pokazati daje tu on glavni faktor i stao je ponovno ispitivati i odreðivati.- Neka vaša milost izvoli - dokrajèi župnik Melkiorovo nametanje i Josipu, otvorivši vrata svog ureda, ponudi da ude.Melkior jaèe porumeni. Da se župnik zatvara pred njim s tim prijateljem njegove princeze, a njega ne zove - to ga ozbiljno raspali. Istodobno župnik je u uredu

veæ sjeo s Josipom. U jednostavnoj više sivkastoj plemiækoj odori Josip je pružao utisak nižeg plemiæa.Župnik poène poluglasno:- Pred Bavarcima moramo govoriti o visoèanstvu, meðutim, vama je sigurno poznato da sam upuæen u zabunu tihnaivnih ljudi.- Grofica mi je o tome pisala. Zanima me što je ove ljudenagnalo da traže bavarsku princezu?- Pripovijest da nije umrla, nego da ju je carica zatoèila,pronosi se veæ dugo, jer nitko u Beèu nije vidio njen sprovod.Dakako, masa ne može shvatiti to što je uèinjeno zbog crnihkozica. Mene su Bavarci zadivili. Došli su tajanstveno, zatra-

žili od mene šutnju ispovijesti i sve mi isprièali baš tako kao i ljudima na postaji. Pristao sam da zaista primim "princezu". Zanimala me èitava stvar, a kad su zaista doveli damu, po njenoj otmjenosti i umnosti povjerovao sam i ja u tu prièu, dok mi ona sama nije otkrila sretnu zabunu. Bavarci su glasoviti zbog svoje umne ogranièenosti. Ova su dvojica dostojno potvrdila te glasine.- Glupost udružena sa zlobom golema je opasnost: ipak,udružena s dobrotom, glupost može postiæi divne rezultate!Ali dopustite mi pitanje. Vi ste spomenuli da se grofica juèeruzrujala? Zbog èega?- Jezuiti su pobunili selo na mene i groficu, tražeæi da impredam optuženu vješticu. Onda sam ih smirio, ali grofica jebila toliko potresena da se u mojoj sobi, u èasu kad se odijevala da pobjegne, onesvijestila. Jedva smo je našli i osvijestili.- Dakle, nije bolesna?- Ne. Oporavila se i od jutros èvrsto spava.-Vi zacijelo znate da su jezuiti nahuškali seljake?- Sigurno, jer poznam grofa Balzana. On je bio kod mene iu ime carice tražio da groficu predam njemu i drugovima. Kasnije su nestali. Bojim se da su otišli u Beè. Ako se vrate, neæumoæi da je štitim; po svoj æe prilici donijeti sa sobom i mojuosudu, jer im nisam htio predati groficu. Alija nisam mogaovjerovati Balzanu da govori istinu.- Gospodine župnièe, pouzdajte se u mene. Naæi æu putada vas zaštitim od progona.Na Josipovu želju župnik je isprièao èitav dogaðaj pred župnim dvorom. Josip je pozorno slušao i živo mu rekao:- Gospodine župnièe, vaši župljani imaju mnogo povjerenja u vas, buduæi da ste nahuškanu masu mogli umiriti svojim rijeèima.- Da, oni mi vjeruju.- Zanima me kako ste stekli to povjerenje?

J9

MARIJA JURIC ZAGORKA- Jednostavno, gospodine grofe. Ovi sirotani posjedujuuzan vidokrug; njihova kuæica, blago, polje i crkva èitav su njihov svijet, sve drugo zastrto je tminom. Ja nisam nastojao daih u toj tmini zadržim, nego im naprotiv osvjetljavam tamu irazotkrivam istinu, uèim ih da nema vražjih moæi od kojih ihmogu braniti samo ja, nego da postoji samo zlo protiv kojegse moraju boriti razumom, dobrotom, poštenjem.Ove su rijeèi gotovo ushitile mladog cara. Stavio je ruku na župnikovo rame:- Eto, takav sveæenik, to je moj ideal, sreæa naroda i potpora države. Vaše rijeèi neæu nikad zaboraviti, gospodine žup-

nièe. Mi æemo još o tome raspravljati. Sad je vrijeme da sepobrinemo kako da smjestimo groficu. Imam gotov plan. Samo, vi æete mi pomoæi, zar ne?- Koliko god mogu. Prije svega, molim, potrudite se u gos-tinjsku sobu da se odmorite i uredite. Skroman župni stan nema previše udobnosti.- Toplina i prijatnost doma najveæa je udobnost, a to æu sigurno naæi kod vas.Sa župnikove crkve odzvonilo je podne. Župnik je s Ro-senbergom i Lasijem èekao u blagovaonici. Niska široka soba, bijelo okreèenih zidova, s velikim ormarom za sude, s policama, pružala je dojam prijatnog seoskog župnog stana. Velika je peæ strujala toplinom, pa su Rosenberg i njegov mladi drug grijali ruke.Josip je ušao u blagovaonicu osvježen i ureðen.- Mogu li govoriti s groficom? - upita župnika.- Da, njena milost vas oèekuje.Obuzela ga je uzbuðenost pomiješana sa strahom i radošæu. Zasvjetlucale su njegove lijepe velike oèi. Župnik ga provede kroz sobu, otvori jedna vrata, pa se povuèe.Nera je sjedila uz peæ u crnoj uzanoj staromodnoj haljini grofice iz VValdburga u koju ju je odjenula "bavarska svetica"

1

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEi izvela iz dvora. Plave kose oèešljala je u kratku domaæu frizuru, èvrsto prikopèanu. S blijedog izmuèenog lica sumorno su gledale njene oèi, kao da je preživjela bolest. Ovaj izgled preplaši Josipa. Laganim korakom pode prema njoj. Ona ustane i ne rekavši ništa, pruži mu obje ruke. On ih prihvati, duboko se nad njima sagnu i na bijelu put prisloni svoje usne.One su svojim dodirom potvrdile veliku, duboku ljubav, otkrivale njenim bijelim rukama beskrajnu odanost, poštovanje i svu sreæu stoje tog èasa ispunjavala njegovo biæe. Kad je podigao glavu, bile su mu oèi ovlažene tronuæem, sreæom da ju je opet našao. I reèe joj jednostavno i tiho:- Hvala što ste mi poslali kurira! Hvala!- Znala sam da æete mi oprostiti, ali nisam namjeravala tražiti od vas da se sami izvrgavate putovanju.- Zar bi bilo moguæe što drugo? - reèe prekinuvši ono štomu je bilo u mislima i na usnama, pa joj se obrati:- Vrlo ste blijedi, oslabili ste, vidi se, mnogo ste prepatili.- Mnogo, previše, i to svojom krivnjom.- Krivnja patnjama leži u vama. Samo èiste, poštene dušeosuðene su da trpe. Zloæa nema savjesti, dakle, nema uvjetaza patnju, grofice. Ne bih htio da vas ponovno umaram. Ipak,moram što prije saznati što se sve dogodilo s vama, da vidimkrije li se još negdje kakva opasnost.Iznemoglo prislonivši glavu na naslon stolca, glas joj zazvu-èi umorno:- O uzroku mog bijega od vas ne bih željela govoriti...- Ni ja! Èuo sam nešto od gospode Rozalije. Molim vas, poðite dalje, od one srijede...- Da, od one srijede kad sam stigla u Waldburg.Gledajuæi u prozor male župnikove sobice, pripovijedala jepoluglasno, mirno, kako je dospjela u ruke ludoj Elizabeti, pa jezuitima; kako su je zatvorili u staru kulu, a onda je stupila pred nju crna maska sa svijeæom i govorila joj o svom lutanju po carskom dvoru...



Josipove ukoèene oèi poèivale su na njenom licu. Kad je govorila, kako je crnoj maski skinula krinku i ugledala lice oca Grandea, Josip se grèevito uhvati naslona stolca. Zaprepastio se, ali njeno prièanje nije prekidao. Drhtao je plaše-æi se onoga što æe slijediti, a ipak mu je svaka sekunda, koja gaje dijelila od izvjesnosti, raspinjala živce. Ona sama, ni iza rešetki stare kule, ni u poslanstvu, ni u jezuitskoj koèiji, nije toliko drhtala.Njegovo je lice u toku prièanja odražavalo èovjeka èija je duša ispunjena strepnjom za nju. Sva se njegova nutrina pretvorila u slušanje, ukoèeno gledanje, u napetost. Blijedio je i rumenio.Kad je Nera isprièala posljednju fazu svog doživljaja kako je umakla opasnosti, on odahne i klone. Ona je gledala u prozor, kao da se tamo projicira slika proživjelih èasova. Sumorno uzdahne:- Sve mi se èini kao fantazija u vruæici, iz koje sam se probudila. Recite mi: zašto ima toliko ljudi koji žive mirno, povijest njihova života nema nijedne crne stranice. Zašto mesudbina progoni?- Ljudi koji žive u svojoj kuæi ne oponiraju nikome, ne izlazepreko ograde svog vrtiæa. Njihov je život miran! Vi ste izišlipreko ograde onoga èasa kad ste osjetili u duši potrebu daprotestirate protiv progonstva vještica. Da niste sakrili svojuslužavku sucu Krajaèiæu, da niste dobacili sucima svoj prezirnad sramotnim zakonima, vaš bi život bio miran, ljudi ga nebi opazili. Vi ste odabrali borbu u koju se ne bi usudio zaci nimuškarac. Vi ste pošli u lov na vukove, a vuci ne popuštajunikome tko zapadne medu njih, progone ga gladno, žedno,krvoloèno, bez daha. Tko istupi protiv divljaštva i gluposti,tog divljaci i glupani progone! Vaš je roman prirodna sudbinasvih koji to èine. Goni vas, eto, najkrvoloènija zvijer, crno zlo,jer ste ustali protiv njega! Eto, to je vaš život ispisalo strašnimslovima i teškim opasnostima.

- Zašto zlo uvijek progoni a nikad nije progonjeno?- Dobrota mu nije dorasla u naravi. Zlo ipak ima jednu veliku opasnost: samog sebe! Zlo se proždire samo! To sam veæjednom rekao, a vaši posljednji doživljaji dvostruko su me uto uvjerili. Vuci su vam veæ razderali haljine, uvukli vas u rubvuèje jame, ali vas nisu mogli uvuæi u nju. Navaljuju, a timeiscrpljuju sami sebe, svoju snagu; goneæi vas, oni su dojurilido sela i ostavili svoj trag...Njene se oèi osvijetle nadom:- Razumijem vas. Grande i Pelegrini otkrili su svoje zloèine.Sada mogu stupiti pred velièanstvo i otkriti joj tko je Grande,tko je "Svetica od Waldburga".- Ne. Tragom što su ih ostavili iza sebe poslat æemo druge.Vi ne smijete nastaviti. Poæi carici znaèilo bi baciti se u noveopasnosti. Grofice, vi ste svojim oèima vidjeli spis kojim carica opoziva obustavu vašeg procesa i daje punomoæ ocuGrandeu i jezuitima da vas uhvate i stave pred sud?- Da, Grande mije dao da ga proèitam.-1 potpis njezina velièanstva ste vidjeli?-Vlastoruèni. Poznajem ga dobro.- Ova je punomoæ izdana pošto sam ja s njezinim velièanstvom sklopio nagodbu da æe odustati od svakog progonaprotiv vas. Dao sam joj za uzvrat neka vrlo važna obeæanja.Prešutio je da je carici obeæao kako æe odustati od namjere da se vjenèa s Nerom, pa nastavi hitro, da ga ne upita za uvjet.- Dakle, ne smijete poæi k carici. Njezin je gnjev jako ras-piren. Nikad vam ne bi povjerovala da su me pokušali mak

nuti sa svijeta. Ja sam joj to rekao hoteæi prodrijeti do njezinasrca, ali put je do njega utvrðen nerazrušivom utvrdom vjere u jezuite.- Trag što su ga vuci ostavili iza sebe progoneæi mene, mogao bi nas dovesti ispod utvrda i porušiti ih.- Tim æu tragom poæi ja, udružen sa španjolskim poslanikom, s kojim sam se povezao prošle srijede. Kad vas uputim

bi

"*?.



u naše planove, vi æete shvatiti kako je važno i za našu borbu da se sklonite na sigurno mjesto. I... ako ono što ste mi pisali nije samo odraz trenutnog raspoloženja... Ona ga prekine èvrstim, odluènim tonom:- Od onog trenutka kad sam saznala da sam bila u zabludi,vodila me samo jedna misao: da vas molim za oproštenje i vratim se vašoj zaštiti.- Onda, ja sam sretan - odgovori sustežuæi uzbuðenje štomu je htjelo narinuti na usne druge rijeèi i nastavi mirnije: -Sretan sam što se smijem brinuti za vas.- Trebalo je i prije da putove upravim vama. Sada se osjeæam sigurnom pa æu...Iz hodnika dopre do njih djeèji vrisak, onda gruba ženska psovka. Nera hitro ustane i skrene k vratima.- Ne izlazite - sprijeèi je Josip, ja æu pogledati.On otvori vrata, a dijete uleti u sobu; vrišteæi i plaèuæi baci se k Neri hvatajuæi je za suknje. Prestravljenim glasom stane vikati:- Ne dajte me, princezo, tuèe me, tuæi æe me doma...Privinuvši je k sebi Nera reèe:- To je moja mala spasiteljica.Župnik je na vratima pokušavao smiriti bijesnu krèmaricu, ali ona je vikala:- Lako je vama! Ovo me dijete lišilo mojih novaca. Da nijeodvela tu žensku, oni bi mi platili njen trošak. Ovako su miuzeli i njene konje, kažu da su njihovi. Dajte mi toga gada dajoj razbijem gubicu!- Gospodo, vaše su rijeèi poganije od vašeg srca. Vi ste siroticu othranili, nemate djece, nije moguæe da biste je zbogtoga tukli.- A tko æe mi vratiti izgubljeni novac?- Platit æu vam. Prièekajte.Josip se približio i pozvao župnika u sobu:

- Djevojèica ne pripada ovoj ženi? - upita.- Ne, veæ njenoj konobarici. Kad sam djevojèicu krstio, upisala ju je mati kao nezakonito dijete. Zbog toga to dijete sviprogone.- Ja æu se brinuti za malu. To sam joj dužna - reèe Nera.- Doðite sa mnom, gospodine župnièe.Josip s njim iziðe iz sobe u hodnik kojim je šetala krèmarica ispunjajuæi ljutinom èitav prostor. Njen je muž stajao u kutu i s poštovanjem gledao župnika.Opazivši župnikova gosta, on se pokloni, a ona se zaustavi. Josip je oslovi:

- Biste li htjeli djevojèicu predati nekoj dami zauvijek?- Sad kad sam je hranila i èistila o svom novcu i kad mi fa-èuk èuva svinje i krave? Moj kruh je jela, meni æe i služiti.- Koliko tražite otkupnine?Odgovor je zapeo na krèmarièinim otvorenim ustima. Energièna se žena vidno ublažila i pogledala svoga muža, tražeæi od njega pomoæ. Pred oèima su joj skakale brojke, ali se nije mogla odluèiti. Nije ni slutila da bi dijete mogla unovèiti, i to nenadano otkriæe probudi njenu pohlepu."Riješiti se tog stvorenja što joj je ostalo na teret i još dobiti novaca?" Oštro pogleda muža.- No, govori, ti znaš koliko...- Sto forinti - reèe on.- Dobit æete dvjesta, ali se djeteta potpuno odrecite. - Krèmarici zatrepte oèi, a usta se ponovno razvale.- Dobro - odgovori muž. - Neka vam bude i pismeno akohoæete.- Gospodin župnik æe to provesti.- Da, da, ali - upadne krèmarica - tko æe platiti hranu i stanza onu žensku koju je odvela; kažu da je princeza, ali to nijeistina. Ona bi inaèe platila.- Sve æete dobiti - umiri je Josip.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Debeli joj se obrazi zarumene, kao dva rascvjetana makova cvijeta. Meðutim, Josip je nešto smišljao pa upita:- Vi sigurno znate tko je otac djeteta?- To valjda nije znala ni njena mati.- Možda o njoj krivo sudite. Nije vam nikad govorila o djetetovu ocu.- Govorila je Elizabeta koješta. Vrag bi joj vjerovao. Najprijeje došla s jednim u šumarskom odijelu. Taj joj je ostavio novaca, a kad je potrošila, poèela je prati sude tako spretno kao daje veæ u majèinoj utrobi uvježbavala taj zanat. Onda su došlaneka visoka gospoda na proštenje u samostan; kad su stali nanašoj postaji, pala je Elizabeta kao izbezumljena, jer je medutom gospodom navodno bio otac djeteta!- Kakva su to bila gospoda i odakle su došli?- Nisu nam rekli, ali vozili su se u finim koèijama.- Èetveroprežnim?-1 šesteroprežnim, a mnogi su mladi jahali i rekli su da su nekakvi knezovi, što ja znam!- Je li vam pokazala oca djevojèice?- Nije. Kad se obezumila i pala, oni su podbrusili pete. Tako mije Elizabeta pokvarila posao, oprosti joj Bože!- Dobro. Gospodin župnik æe s vama sve urediti.Kad se vraæala s mužem od župnika s punom kesom, ona je mrmljala:- Toliko novaca za ono ušljivo prasence. Ona strana ženskakoju su tražili ipak je princeza.- Znao sam daje tako nešto.- Zašto nisi rekao tri stotine forinti? Vrag ti odnio bedastutikvu: nisi mogao reæi tristo...-I to je mnogo...- Ali da si rekao tristo, on bi udvostruèio, i eto ti šesto.O, zašto si takva bena - razdraživala se ona i èitavim putempeckala njegovu pamet.

Kad se Josip vratio u sobu, vidio je kako se mala Marica uz Neru privija još uvijek plaèuæi.- Ostat æeš kod ove gospode, ne plaèi!Djevojèica podigne suzne tamnoplave oèi, obrubljene dugim crnim trepavicama, i upita:- Kod princeze?- Da - reèe Josip - ona želi da ostaneš!- Znala sam da ste dobri. Ja sam znala...- Siroèe malo i ne sluti kakvo je veliko djelo uèinila - reèeJosip i pogladi malu po kosi. - Molim vas, grofice, skiniteovu haljinu "bavarske svetice", gospoda Rosenberg poslala jenešto od svoje garderobe. U toj haljini uvijek vidim nju.- Mnogo vam hvala. I ja se osjeæam u toj haljini kao da jeoko mene omotana crna zmija.Uto se pojavi župnik i zamoli svoje goste da doðu na skromni ruèak.- Jedno nismo riješili - upozori Nera. - Bavarcima valjareæi da nisam ona koju su oni tražili.- Prepustite to meni i župniku - umiri je Josip. Iziðu u blagovaonicu.Djevojèicu je predala župnikovoj sestri i otišla u spavaæu sobu, gdje je našla kovèeg barunice Rosenberg pun fine rubeni-ne i haljina, bijelih vlasulja i druge potrepštine.U blagovaonici je bio prostrt stol za malo društvo. Doskora je ušla u jednostavnoj haljini od modrog kašmira, urešenoj bijelim èipkama. Modrina je još jaèe isticala njeno blijedo lice i umorne oèi. Rosenberg se gotovo uplašio te promjene, iako je priznao da joj ova bljedoæa i sumornost daju zanimljiv muèenièki izraz.Pristupila je k njemu i srdaèno mu pružila ruku.- Kovèeg mi je pokazao nježnu pažnju gospode barunice.Ne znam kako æu joj se odužiti."Tko bi vjerovao da je ovu nježnost pobudila njegova od-



redba", pomisli Rosenberg, izustivši nekoliko udvornih rijeèi da otkloni hvalu.Oba su Bavarca, Inocent i Melkior, stala postrance, ukoèeno kao vojnici pred generalom i èekala. Josip povede Neru na proèelje stola. Melkior ga poprati srditim pogledom. "Mi smo je spasili, a on je vodi", prigovarao je u sebi.S desne strane posjedne župnik Josipa, s lijeve Melkiora. To ga nije zadovoljilo, jer je bio uvjeren da bi Inocent i on morali sjediti do princeze, svak sjedne strane.Bili su ukoèeni i dostojanstveni. Pazili su na Josipa, Rosen-berga i Lasija, slijedili njihove kretnje, bojeæi se da to nije "dvorski", a oni su kraj princeze na èelu stola, osjeæali da su na dvoru okruženi dvorjanicima, paževima i sveèanim gostima. Kad bi ih Nera oslovila, progutali bi èitav neizgriženi komad mesa i stiskali usta. Isprsili bi se i odgovarali na pitanja zapinjuæi jezikom. Obojica su Josipa zabavljali, tako da nije mogao prikriti smiješak. Primijeti francuski Rosenbergu:- Nikad neæe preboljeti sreæu koju im moram oduzeti.Nakon objeda, Nera je ustala a za njom èitavo društvo. Melkior se isprsi i pokloni:- Vaše visoèanstvo, dopustite - molim dopustite mi nekoliko važnih rijeèi nasamu.- Dragi prijatelju - odvrati ona - ono što mi imate reæi,smiju èuti i moji prijatelji koji su mi uèinili tolike usluge.

- Vaše visoèanstvo, ako želi vaše visoèanstvo, ja sam odluèio, ja æu govoriti... Kad sam, kad smo prije podne stiglis grofom Falkensteinom, ja sam dolje na dvorištu odreðivaoza naš - za vaš put, u Bavarsku, i tada je - tada je došao jedan èovjek, s povezanom rukom, èudan èovjek i rekao mi:"Vi niste našli pravu - oprostite visoèanstvo - on se drznuoreæi: niste našli pravu princezu, nego samo jednu, oprostitevisoèanstvo, samo "groficu". Ja sam ga htio odrapiti po gubici, po licu, on mije uzmakao i opet nastavio prostaèki, neug-

laðeno. Oprostite, rekao je: "Prava princeza je sakrivena u drugom samostanu, ja æu vas odvesti." Ja sam se odmah dosjetio: samo uhoda može tako što podmetnuti vitezu, ne bi li seja dao zavarati. Ja sam trgnuo maè i rekao: "Lopovi. Sve æu vas sasjeæi svakoga tko mi veli da to nije princeza." On se strahovito prestrašio...- Taj dolazi od Balzana - upadne župnik i pogleda Josipa.- To je njihova stupica.- Èim je rekao da je njeno visoèanstvo samo nekakva"grofica", znao sam da me hoæe prevariti i vas ponovno odvesti carici i njezinu sinu, vašem nevjernom mužu! Znao sam jaodmah - ponosno æe Melkior.Župnik, Rosenberg, Lasi i kapelan izmijeniše s Nerom i Josipom znaèajne poglede.- Kako je izgledao taj èovjek? - upita Nera.- Imao je zeleno odijelo sa srebrnim našivcima i siv klobuk.Ruka mu je bila povezana.- To je moj pratilac koga sam ubola - francuski reèe NeraJosipu. Melkior namršti èelo i pokloni se:- Vaše visoèanstvo neka mi oprosti; ja ne znam toga jezika,ja nisam razumio...-Velim daje to sigurno jedan od mojih progonitelja.-Vaše visoèanstvo, to je uzrok, to je ono zbog èega molim; zapovijedajte da odmah putujemo u Bavarsku! Visoèanstvo, molim da krenemo odmah, jer æe oni sakupiti ljude, carske èete i... - zapeo je pa nervozno pogleda malog Inocenta.- Reci sve - ponuka ga ovaj.- Ima li još što? - upita ga Josip. - Govorite, njeno visoèanstvo želi sve èuti - mirno æe Josip oslovivši Neru tim naslovom.- Ne mogu to da izreèem pred vašim svijetlim licem. To jeodviše sramotno - branio se Melkior.- Onda recite mom prijatelju, grofu Falkensteinu.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Melkior nije bio obradovan tom protekcijom. Mladi mu je grof bio mrzak od onog èasa kad je po njega išao u Beè, jer se time osjeæao prikraæenim u svojoj prednosti i smeten u naslovu neogranièenog jedinog spasitelja zatoèene princeze. Ipak se povukao s njime k prozoru i tiho rekao:- Taj mije èovjek rekao da... da princeza... nije princeza...nego samo grofica i to... bože mi oprosti... optužena vještica!Gotovo sam ga zadavio. Takvom groznom klevetom blati onprincezu samo da mene zavara i - da je se doèepa. Onda mireèe: "Ona vas je obmanula da je princeza, vi branite vješticu!" Gospodine, kažem ja, ne bih branio vješticu ni da jeokrunjena carica! Juèer su veæ narod pobunili protiv princeze, to mi je rekao Inocent, zato treba odmah putovati u Bavarsku!

- Dobro, nagovorit æu princezu da pristane na put, ali nezamjerite ako joj govorim francuski. To je naš obièaj.Josip se vrati k stolu, kratko priopæi Neri i prijateljima što je Melkior saznao i njegovo mišljenje o tom.- Situacija je nezgodna; moramo ih pustiti u uvjerenju daje grofica princeza. Izvolite sjesti da s njima vijeæamo.Zatim oba Bavarca pozove bliže:- Njeno visoèanstvo želi da joj razložite vaš plan.- Mi... Mi æemo krenuti - poène Melkior kojemu se jezikuvijek pleo kad je govorio s princezom, jer je želio da se štoljepše izražava. - Gospodin grof Falkenstein s prijateljima pratit æe nas i štititi; kako je to željelo njeno visoèanstvo.- Prekrasna osnova - primijeti Josip vrlo ozbiljnim glasom- samo se bojim da njeno visoèanstvo neæe podnijeti naporniput. Pogledajte koliko je njeno visoèanstvo izmuèeno. Negoèujte: Kad bismo njeno visoèanstvo odveli u dvor jednog mogprijatelja, da se tamo oporavi.- Pa da njeno visoèanstvo nade carièina potjera? Pošto smose toliko muèili i toliko žrtvovali? Ne, ne!

- Ali, jamèim vam za nju!-Vjerujte, u grofa se potpuno pouzdajem - stane pomagati Nera, ali se Melkior usplahiri, a Inocent se povuèe iza njega i stane ga nukati da govori:-Visoèanstvo, ne, molim... ne dopustite to! Koliko smo se namuèili i žrtvovali da vas naðemo, pa sad da padnete u ruke mladog prestolonasljednika i carice...-Vi mislite daje prestolonasljednik - upadne Josip - zatvorio princezu u samostan?- Da. A tko drugi nego on i carica.- Ne, dragi ljudi. On sam princezu traži, dršæuæim srcemželi daje oslobodi - reèe Josip.Melkior porumeni i sumnjivo ga pogleda:- Cijeli svijet zna da se naše princeze htio riješiti, kako onane bi bila caricom. Visoèanstvo, je li daje tako? - obrati se onNeri, ali Josip predusretne odgovor.- Ja vam se kunem da je on - ljubi. I dao bi svoj život da jeuzmogne posjesti uza se do smrti.Svi su šutjeli. Rosenberg i Lasi jedini su znali što znaèe ove rijeèi. Iako se èinilo da to govori samo kako bi Bavarce nagovorio da odustanu od puta u Bavarsku, njegove su rijeèi imale prizvuk istinskog oèitovanja... Josip je mirno gledao u Bavarce i Nera se nije ni pomakla.- Da - nastavi on. - Vi niste dobro obaviješteni. On je ljubii dao bi vam sve blago kad biste mu je doveli. Pitajte njeno visoèanstvo, nije li tako.- Da, istina je - govori ona - a zbunjenost joj obavije glasnekom maglom. - Samo me carica progoni.- Visoèanstvo - usklikne Melkior - to su vas zavarali. Onima neku drugu, neku groficu, dvorsku gospodu, koju su istjerali s dvora jer je vještica. Njome hoæe da se oženi!Èinilo se da su svi sustegli dah oèekujuæi nešto teško, nešto što je imalo udariti medu njih i razrušiti obrambenu ogradu

f-"Sg^



koja je još pola sata prije toga tako spretno namještena oko Nere.

Josipov zabrinuti pogled uhvatio je lake trzaje njenih obrva i blijedih usana. To ga prisili da zadrži svoj mir pa upita:- Tko vam je to rekao?- Onaj isti koji mije kazao ono što sam gospodinu grofu rekao tamo kraj prozora.- Dakle, vidite, dragi prijatelju, da je i to laž kojom su vashtjeli zavesti, ne bi li vas zbunili da ostavite njeno visoèanstvoi da joj se iznevjerite. Ali vas resi svijetao um, èvrsto poštenjei nepokolebljiva vjera u ono što veli njeno visoèanstvo, kojemije danas izjavilo da æe vas, kad jednom stigne na bavarskidvor, bogato nagraditi.- Ne, mi nismo željni bogatstva, mi ne... mi imamo svega,mi samo želimo da smijemo biti dvorski ljudi, koji su presretni jer smiju gledati lice presjajnih èlanova dvora, a to namado sada nisu dopuštali. Ja nisam imao prava na dvor, ja? Zarvaljda nisam dosta plemenitog roda? Ili možda nisam dostahrabar? Alija æu - mi æemo im pokazati svima kad njeno visoèanstvo dovedemo slavno na bavarski dvor.Nenadano je Melkior zabrazdio u stupicu svoje taštine što nije dvorski èovjek. Zaboravio je na sve i raspalio svoju dušu, a to je oèito Josipa obradovalo, jer mu je odmah odgovorio:- Vi ste po svom rodu, a osobito po svojoj odliènoj umnojgenijalnosti, odabrani da budete prvi dvorjanin, da budetedvorski meštar, da ravnate dvorom i da budete uresom dvo-rjanstva."Taj se i ovdje ruga", pomisli Rosenberg gledajuæi Josipovo ozbiljno lice i slušajuæi uvjerljiv ton kojim je to govorio. Melkior je bio izvan sebe. Zaèas se ublažila njegova antipatija prema mladom takmacu.- Oprostite, visoèanstvo - obrati se Josip Neri - odao samvašu tajnu kojom ste na bavarskom dvoru htjeli iznenaditisvog spasioca.

- Nije lijepo što ste mi oduzeli veselje iznenaðenja - reèeona prinuðena da potvrdi.Melkior je posrnuo ustavši sa stolice i gotovo je prevalio èitav stol poklonivši se do ruba stolnjaka.- Savjetujem vas da još ove noæi krenete na put u Bavarsku- odluèno æe Josip.Nera ga je pogledala zaèuðeno, ali prihvati njegov prijedlog. Bavarci su bili presretni.- Mi æemo, dakle, sve pripremiti za put - nastavi Josip. - Viæete, preuzvišeni gospodine, dvorski meštre - oslovi Melkiora- dopustiti da do granice pratimo princezu?- Da, da, kako da ne - dobrohotno æe Melkior - mogli binas lupeži napasti pa biste nam bili potrebni.Nera je pošla u svoju sobu ne znajuæi što Josip namjerava svojom nenadanom odlukom. Nije ni oèekivala razjašnjenja. Umorna od stradavanja i progona, željela je što prije mirno zaklonište.Odmah je stala odijevati djevojèicu. Župnikova sestra donijela je neku staru haljinicu svoje djevojèice. Bilo je mnogo brige dok nisu našli obuæu i prikladni ogrtaè. Djevojèica je s velikim interesom, vrlo zadovoljna, promatrala kako se brinu oko nje. Njene velike tamnoplave oèi znatiželjno su gledale ispod crnih trepavica. Tanke i vrlo male usne bile su otvorene od èuda i ushiæenja.U župnikovoj sobi vijeæao je Josip s Rosenbergom, Lasijem i župnikom. Melkior je svojim slugama davao upute za putovanje. Inocent je žalosno stajao kraj njega. Naèas ga oslovi:- Ti si sada dvorski meštar njezina velièanstva?! A što samja?- Moj brat i pomoænik.- Na dvoru?

- To æemo vidjeti. Samo se dobro vladaj; naæi æu i za tebedobru službu. Jedva èekam kad æu princezu uvesti u bavarskidvor. Zavidjet æe mi izborni knezovi.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- A meni?- Valjda i tebi ako budeš uz mene. Hajde, spremaj se.Èujete li, volovi - okrene se slugama - što to radite? Gunjeveu koèiju. Pazite se, ja sam dvorski meštar njezina visoèanstva.Sad èete svi znati kako se sluša visoku gospodu!Josip i Lasi oproste se sa župnikom. Rosenberg izmijeni s Josipom nekoliko francuskih rijeèi pa, kad su Josip i Lasi otišli, pristupi kuæedomaæinu.- Gospodine župnièe, imam jednu molbu. Odgovorite mina pitanje: biste li vi mogli nekoga vjenèati s udovicom kojanema pismeni dokaz o smrti svoga muža?- To nije moguæe.- Ako bi vam liènost koju biste imali vjenèati zajamèila istinitost te smrti?Gledao je Rosenberga zaèuðeno. On nastavi:- Vi biste u tom sluèaju saznali da je rijeè ove liènosti apsolutno vjerodostojna, jer ova liènost stoji iznad svake sumnje da bi govorila neistinu.- Kad bih stekao uvjerenje o istinitosti muževljeve smrti,onda je to stvar moje savjesti. Ali steæi uvjerenje...- Da vam zada èasnu rijeè o smrti muža sam - mladi car,biste li vjenèali udovicu?- Onda bih to uèinio.Barun pogleda župnika pogledom koji mu probudi osjeæaj da se u njegovoj kuæi ne nalaze obièni plemiæi.- Gospodine župnièe mi æemo se brzo sastati. Uskoro æudoæi po vas. - Bit æu spreman, gospodine barune.Odmah nakon toga podu u blagovaonicu.Župnikov se pogled neobièno èvrsto upiljio u Josipovo lice, èije èelo i usne oživješe u njegovim mislima carièin lik što ga je vidio u Beèu. Zbunio se i nehotice duboko poklonio.- Gospodine župnièe, za sada primite moje duboke izrazezahvalnosti - reèe Josip primijetivši promjenu u župnikovu

ponašanju. - Vaše prijateljstvo neæu zaboraviti. Mi æemo se u životu još mnogo puta sresti!- Dao Bog - odgovori suhonjavo prijatno lice, koje je odražavalo da osjeæa s kime govori.- Dakle, do viðenja? - upita Rosenberg naglašavajuæi pitanje.-Kad god želite!- Do viðenja - doda Josip i srdaèno mu stisne desnicu.U širokoj Rosenbergovoj koèiji smjestila se Nera s djevojèicom.Njima nasuprot Josip i Rosenberg. Lasi i Bavarci su uzja-hali, isto tako Josipov lakaj Oskar i barunovi povjerljivi sluge koji su ih dopratili iz Beèa.Krenuli su u tiho zimsko veèe. U koèiji je èavrljala samo mala djevojèica, radujuæi se vožnji:- Kamo se vozimo?Nera joj odgovori:- Sada ideš u drugi, novi život!-Ivi?

- To zna samo Bog.Nakon toga djevojèica zašuti i polako usne. Nera se stisla u kut koèije. Rosenberg i Josip su šutjeli zabavljeni svojim mislima.Pored koèije jahali su Bavarci, pred njima osam njihovih slugu; Lasi je bio naprijed s Oskarom i Rosenbergovim slugama vodeæi povorku Bavarcima nepoznatom cestom.Nakon dvosatne vožnje ulazili su medu brdine obrasle gustom šumom. Mrak je ovdje bio gušæi i neprozirniji, kraj pust, prava divlja zimska pustoš. Lasi je potjerao konja daleko naprijed, zatim se vratio, dojahao do koèije i rekao Melkioru vrlo glasno:- Vaša preuzvišenosti, dvorski meštre, put do granice bit æevrlo povoljan. Cesta je dobra.

Hi

MARIJA JURIÆ ZAGORKAPoèasni raport silno se svidio Melkioru.- Dobro - reèe. - Samo marljivo dalje!U koèiji se Rosenberg sagne Neri:- Grofice, ovo je Lasijev ugovoreni signal. Mi se približavamo mjestu gdje se križaju ceste. Sad valja da se onesvijestite.- Toliko sam slomljena da to nije teško, ali se bojim.- To je Rosenbergova teatarska režija i on æe je provesti dokraja. Nemojte njegovu dobru režiju kvariti lošom glumom -pridometne Josip.- Željno èekam siguran krov nad glavom!- Onda vas molim, uèinite sve što Rosenberg želi.- Evo, veæ sam onesviještena... - i ona se nasloni na drugikraj sjedala. Malu djevojèicu uzeo je Josip na ruke.Barun udari po prozoru koèije i naredi koèijašu da stane. Onda iziðe. Melkior se na konju približi: -Stoje?- Princeza se onesvijestila...-Za ime Božje!Sklopio je ruke, skoèio s konja i dignuo svoju èuturu s vinom da priteèe u pomoæ.- Uzalud je sve - govorio je Rosenberg. - Njezino visoèan-stvo je zapalo u duboku nesvijest.- Sto da radimo, preuzvišeni dvorski meštre? - pitao jeJosip.- Ja sam oèajan.- Rekao sam da princeza neæe izdržati put. Ona je veæ užupnom dvoru bila silno blijeda.- Gospodine grofe - dosjeti se Melkior - povedite nas udvor vašeg prijatelja, o kojem ste govorili kod župnika.- Nemoguæe! To je vrlo daleko, s druge strane premajugu!- Izgubljen sam! Bože, smiluj se! Dovest æu je mrtvu, aonda je propala sva moja muka! Što da radimo?

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEPribližio im se Lasi. Melkior ga obaspe tužaljkama.- Gospodine, što da èinimo? Ja sam vrlo nesretan!-To je lako.- Zaboga recite, govorite... kako?

- Valja dovesti lijeènika, koji æe joj pomoæi i s nama putovati dalje.

- Gdje da uzmem lijeènika u toj pustoši? Valjda neæe pastis neba.- S neba ne, ali u ovom kraju leži mali gradiæ. Ako netkopodbode konja, dovest æe lijeènika i ljekarije. Neka ide energièan èovjek koji æe lijeènika izvuæi iz postelje.- 0, Bože, pa zašto sam ja ovdje princezin dvorski meštar-usklikne Melkior. - To je moja služba!- Dat æu vam slugu koji pozna put. Da vas vodi. Mi æemo sprincezom vrlo polagano za vama.- Prevalit æu put za èetvrt sata. Tako mi bavarskog poštenja.Zaèas je bio na konju. Lasi da znak barunovu pouzdaniku. Ovaj kimne i oni krenu zapadnom cestom jureæi kao pomamni.Inocent je sa svojim slugama ostao da prati koèiju. Nakon èetvrt sata upozori Lasi:- Potjera! Za nama dolazi potjera! Gledajte ona dva svjetlašto jure upravo prema nama. To može biti samo potjera prin-cezinih progonitelja.Inocent gotovo klone:- Potjera?- Samo mir! Ako nas sada ostavi pamet, propali smo!-Daje tu Melkior!- Vi ste isto tako hrabar junak kao i on, možda i hrabriji.Spasite princezu!- Kako? Kako?- Brzo odjurite u susret potjeri. Oni i ne slute da bismo semi mogli vraæati pa æete ih najuriti i potjerati. Dotle æemo mi- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


skrenuti s princezom za dvorskim meštrom. Ako ih potjerate, princeza æe vam biti dužna vjeènu zahvalnost. I vas æe èekati lijepa služba na dvoru!- Natrag, moji momci! Oružje u desnicu! Potjera nas goni!- Kad ih potjerate, vratite se za nama. Pazite, onom cestomkoja vodi desno. Stiæi æete nas i Melkiora. Pazite, nadesno...- Doæi æu živ ili mrtav - reèe on vrlo uzrujano, a Lasi dobaci:- Bolje da se vratite živ.- Sam Bog mi je poslao ovaj èas - reèe sam sebi i pojuri zasvojim Bavarcima divljim trkom. Svjetla što su se vidjela u daljini pretvorila su se u njegovoj razbuðenoj mašti u lustere sveèane dvorane u koje on ulazi slavodobitno kao spasilac princeze, a ona mu kiti grudi barunskim, grofovskim, a možda èak ikneževskim naslovom.- Vaša milosti, izvolite se osvijestiti - prišapne RosenbergNeri. - Momci, sad cestom lijevo - odredi on slugama, a koèi-jašu dovikne: Tjeraj lijevo što god možeš!- A tko su oni što dolaze sa svjetlima? - upita Nera.- Statisti, koji glume potjeru. Èim opaze da im se Bavarcipribližavaju, dat æe se u bijeg.- Takvu režiju nisam vidio ni u kazalištu! - pohvali Josip.- Siromašni Bavarci - primijeti Nera. - Ipak su me oni oslobodili, a ja bježim i spremam im tešku bol.- Ne zaboravite, ta bol neæe proizaæi iz njihova dobrog srcanego iz taštine, a taština uvijek zaslužuje bezobzirnost - reèeRosenberg. - Da ste im rekli istinu, budite uvjereni, oni bi se

s njima združili protiv vas.- Melkior je bio kratko vrijeme u èasti dvorskog meštra. Toæe biti jedino zbog èega æe se on tužiti - reèe Josip.- Možda imate pravo. Nisam u stanju razborito misliti;svi moji živci titraju. Oèito vam je kraj poznat, gospodine barune?

- Meni ne, ali Lasiju da, prema tome udesili smo otmicu.- Samo da nam ne podu za tragom?- Melkior æe, voden mojim èovjekom, tražiti mjesto kojene postoji, a Inocent æe tjerati tobožnju potjeru Bog zna kakodaleko i opet krenuti u susret Melkioru. Tako æe se oni sastati.Htio bih da prisustvujete njihovu susretu. Bit æe klasièan.- Zlobni ste, barune!- Èemu trošiti dobrotu za taštinu.- Kamo sad idemo? - zapita Nera.- U dvor gospodina baruna, o kojem sam vam govorio prijeone srijede - odgovori Josip. - Tako æete konaèno biti na sigurnom mjestu.- Samo da stignemo što prije!Gusti snježni oblaci vise nad pustim krajem. Uz potok na granici s Prusijom svijetli malo svjetlo. U dašèari na slami sjede vojnici i kockaju se. Komandant straže prati njihovu zabavu držeæi ruke u džepu. Onda ih izvuèe, protare i pogleda k vatri, gdje sjedi zamišljeni mlad vojnik.- Što blejiš? Zašto ne ložiš?Mladiæ posegne za kladom i baci je na vatru. I kockari naèas sustanu i taru ruke.- Prusi se neprestano gomilaju na našoj granici. Èuo samšto govore oni iz visoke komande. Prus bi se rado ogrijao nanašoj vatri.Izvana se zaèuje glas vojnika. Nekoga je zaustavio. Strani glasovi dopiru kroz prozor. Vojnici skoèe na noge.Netko rine vrata, hladni mlaz jurne u sobu, a s njim i dvojica ljudi u teškim ogrtaèima. Jedan je bio u odori kapetana, a drugi u odori pukovnika. Obojica bradati, visoki, pokriveni šubarama do oèiju.Komandant i vojnici stadoše pred njima na pozdrav. Pukovnik odredi da vojnici prièekaju u hodniku, a onda reèe komandantu:



- Budite spremni. Povjerljiv glas javio je u Beè da se pruskestraže spremaju ove ili buduæe noæi prošuljati preko granice,baš ovdje, i napasti vas, pa izazvati bitku. Ako ste vjerni njezinu velièanstvu, to æete sprijeèiti svojom hrabrošæu. Sada vamse pruža prilika da se uzdignete do èasnika.Pukovnikova povjerljivost i obeæanje sasvim su ga zbunili pa je gotovo tronuto odgovorio:- Glavu svoju dajem! Zapovijedajte!- Treba da neprijatelju sprijeèimo prijelaz preko granice.Sva momèad neka je spremna. Pukovnik iz vaše komande dolazi još ove noæi u pomoæ. Èekajte dok vas ne zovnem.Pukovnik i kapetan zaogrnu se i iziðu. Vani je èekao njihov momak s konjima. Pukovnik odredi da konje spreme u stražarsku staju, ali ih ostavi osedlane, pa se onda uputi s kapetanom prema šumi. Zapovjednik straže ude s vojnicima u sobu.- Da ste spremni. Važna nas èeka zadaæa, možda još ove

noæi.Vijest ih je nemilo iznenadila.- Odmah sam znao daje zlo èim sam ugledao pukovnika -primijeti jedan od vojnika.- Ravno je došao iz Beèa?- A naš kapetan nije bio s njima?- Dolazi nam u pomoæ - odvrati komandant straže.Èekali su spremni s puškama. Vatra se razgorjela, ali njimaje bilo studeno od pomisli da æe opet biti rata. Šuteæi slušali su zavijanje vjetra. Nakon jednog sata pojavi se pukovnik u sobi:- Prusi se šuljaju prema našoj granici. Svi za mnom. Vi uzame - obrati se zapovjedniku straže.Vani su èekali kapetan i momak, koji se nekako odviše intimno približio visokom pretpostavljenom i rekao mu tiho francuskim jezikom:

- Èuvajte glavu, grofe!On mu isto tako povjerljivo odvrati:- Ne želim lišiti caricu sreæe da mije skine! Ali vi se povucite s Filipom natrag. Tako ja zapovjedam!Onda izusti tihu zapovijed:- Za mnom oprezno i neèujno.Krenuli su u šumu. Pukovnik prvi, iza njega zapovjednik.Gusta tama, zrak je leden. Ništa ne vide. Stisnu oèi. Zapu-huje ih snijeg. Povorku guta šuma i tama. Osjeæaju se kao da su obloženi ledom. Oko njih lomi se suho granje, pod nogama škripi snijeg, ali svaki se šum gubi u vjetru snježne meæave.Komandantu se èini kao da su prešli granicu i hoæe da upozori pukovnika, ali on mu mahne rukom da šuti.Polaze dalje šuljajuæi se.-Stani! Tko je?Svi se vojnici zaustave.- Prijatelj! - odgovori pukovnik.- Lozinku? - èuje se pitanje onoga što ih je zaustavio.Pruski vojnik digne ruku osjetivši da je opkoljen. Predaose. Pukovnik srlja dalje u stražarnicu. Pruski vojnici zateèeni na spavanju, iznenaðeni su. Neki su pobjegli, a neki se late pušaka.Pukovnik sa svojim kapetanom i momkom sveže pruskog komandanta da ga odvede u zarobljeništvo, a onda naredi da pucaju za bjeguncima.Sumu napuni hukanje snježne meæave i zvižduk tanadi. Pukovnik juri, drugi za njim, pa u mraku gone Pruse. Vojnicima se uèini da to nisu Prusi, veæ noæne nemani. Gotovo su bezumni od zime. Posræu, pucaju i opet jure naprijed.- Stoj! - vikne glas.Zaustave se.- Prisluhnite - reèe pukovnik. - Èuje se tek zavijanje vjetra.- Pobjegli su pruski junaci - pridometne kapetan.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Dobro je tako - opet æe pukovnik.- Pretekli smo ih. Sad natrag! Uzmite svezanog pruskog komandanta.I okrenu se mnogo brže nego što su dolazili.Vjetar nosi snježne valove, zapleæe im putove, lomi granje, kao da æe smrskati šumu. A njima se kosti, ruke i noge pretvaraju u led. Iziðu iz šume. Luè u dašèari tinja. Bace se pod krov stražarnice i jurnu k vatri.

Nitko ne govori. Bradati pukovnik stoji kraj prozora i zuri u meæavu. Vojnici šute. Zima im je sledila rijeè u grlu. Nitko ne misli, ne zna što se zbilo, samo osjeæa daje ledenim kostima blizu vatra.- Daj im vino - naredi pukovnik svom momku.Unio je vreæu što su je donijeli na sedlu, izvadio nekoliko boca i stavio ih na zemlju.- Okrijepite se. Bit æe vam toplije.Navalili su na boce kao èas prije na vatru.- Samo polako, da se nitko ne opije. Do jutra može još kakva bura poremetiti naš mir - upozorava snažni pukovnikovglas.Sve gušæe pada snijeg, sve jaèe valja ga vjetar.- Dobro ste se ponijeli - pohvali pukovnik komandanta.- Podajte i zarobljeniku vina. Sad nije neprijatelj, sad jeèovjek.Zarobljeni pruski komandant nije odbio ni vino ni toplinu vatre.Pukovnik je stajao i pisao pismo. Kraj njega je momak, koji je preko leda èitao:"Gospodine kapetane!Sretan sam što mi je uspjelo natjerati Pruse i zarobiti njihova komandanta straže. Šaljem ga na dar njezinu velièanstvu. Vaši vojnici nisu ništa krivi, morali su me slijediti, jer sam propisano avanzi-rao na viši èin i prikazao se kao da me poslala vrhovna komanda. Do viðenja! Pukovnik Todtenkopf."

Izvadivši iz džepa vosak, zapeèati pismo i preda ga komandantu.- Doskora æe zora. Odvedite zarobljenika kapetanu granice. Stiæi æe onamo do podne.- Hoæu - odgovori podoficir i odmah odredi ljude koji æe naput. Pukovnik je prièekao da krenu s pruskim zarobljenikomi pismom, a onda reèe svom drugu:- Gospodine kapetane, nas zove dužnost!Bradati èovjek u kapetanskoj odori iziðe s momkom koji zatim izvede njihove konje. Sva se trojica izgube u mraku stoje pred zoru bivao rjeði. U stražarnici su ostali vojnici sa svojim komandantom. On je bio vrlo zamišljen. Konaèno se odluèi da iskali svoje misli:- Sve mi se èini da smo prešli prusku granicu, a ne oninašu...- To se i meni èini - odgovori njegov pouzdanik.- Prusi su pobjegli, dakle mi smo ih iznenadili, zatekli nepripravne.- Pukovniku se moraš pokoriti.- Njegova je stvar ako se što dogodi.- Sto bi se moglo dogoditi?- Što? Budalo! Mi smo prešli granicu, navalili na njih, zarobili im komandanta, može da bude rat!- Rat? - zabezeknuo se vojnik.- Zašto ste slušali pukovnika?- Zato jer moram. Možda je imao nalog da provali! Moždanaši hoæe rat, pa su nas poveli da ih napadnemo.Meæava polako jenjava. Dolina nalikuje bijelom moru snježnih valova. Iz njih se izvlaèe konji noseæi malog ugojenog vojnika, kapetana. Prosijedi brci vise mu ispod nosa kao šiljaste ledenice. Za njim jaše mladi oficir. Obrijano lice opalila je studen rumenilom.- Kakva je to bila meæava? Ne vjerujem da se Prusima htje-

MARIJA JURIÆ ZAGORKAlo svoje praseæe gubice zarinuti u takav snježni orkan - reèe kapetan oficiru.- Nešto je ipak bilo kad su naše straže èule noæu pucnjavus granice. Vele da se èulo kao da grme topovi.- Grmilo je u njihovim tikvama.- Gospodine kapetane, jahaèi nam dolaze u susret. Pogle

dajte, izlaze iz šume.Vojnici pozdrave svog kapetana koji veæ izdaleka vikne:- Što se dogodilo?- Zarobili smo pruskog komandanta!- Na uhodarenju?- U bici, gospodine kapetane!- Kakvoj bici?- U koju nas je ove noæi poveo gospodin pukovnik.- Pukovnik? Koji pukovnik? Kad pukovnik vodi stražu?- Gospodin pukovnik javlja sve - reèe momak i predapismo.Kapetan brzo razdere peèat, preleti priopæenje pukovnika Todtenkopfa, porumeni i prokune.- Vodite komandanta u moj stan. I da ste s njim lijepo postupali - zapovjedi on i udari objema èizmama konja pa krene prema granici. Stigavši u stražarnicu siðe, sav zapuhanude u sobu i zavièe na komandanta.- Sto ste uradili? Sto ste uèinili, proklete budale?- Oprostite - zapetlja se komandant - uèinio sam ono što jazapovjedio gospodin pukovnik.- Do vraga i pukovnik! Jesam li ja bio s njim?- On je rekao da vi dolazite.Kapetan baci na stol šubaru i obriše vodu s brkova, na kojima se stao topiti led.- Govori što je bilo.Nesretni komandant poène sve ispoèetka, osjetivši da do noænog napada nije došlo s kapetanovim znanjem. Dok je

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEgovorio, kapetan je puhao, lupao rukama po koljenima i psovao, stoje nesretnog komandanta natjeralo u oèaj.- A ti vole? Ti si slušao pukovnika kojeg nikad nisi vidio? -vikne kapetan.-Vidio sam carsku uniformu!Kapetan se zaustavi, uhvati svoj brk pa se okrene oficiru:- Pa da. On ima pravo. Vidio je carsku uniformu. Valjda neæe pukovnika legitimirati ili tražiti pismeni nalog! O, o - proklete hulje!Mahne rukom komandantu da iziðe, izvuèe pismo i opet ga proèita.- Lopov! Potpisuje se "Todtenkopf"! Mrtvaèka glava! Kogaje time mislila ta prokleta pruska svinja!- Zar Prus vodi našu stražu? - zaprepašteno æe oficir.- Ako je naš, i opet je pruska svinja jer je njihov uhoda. O,razderali ga svi ðavoli. Mi se ovdje držimo kao janjad, tiho imirno, a ona svinja tamo hoæe silom rat i šalje uhode, oblaèi ih u naše uniforme, vodi našu stražu preko granice da napadne Pruse i uhvati njihova komandanta! Svinja! Svinja! Štoæe carica? Mi smo upropašteni. Pruski æe nas topovi pregaziti!I još su mi to tako namjestili? Što æe sada biti? Njezino velièanstvo bit æe oèajno. Oèajno.- Grozna situacija!-Prokleta! Prokleta! Što æu sada? Brzo natrag, pa sve javiti Beèu. Zarobljenika moram odmah pustiti. Jao nama, njezino velièanstvo æe se strahovito razgnjeviti. Ali taj nesretnik vani nije kriv. Evo, ova mrcina jasno piše da gaje zavarao. Sva sreæa da se to nije meni dogodilo. Idemo! Smjesta pošaljite patrolu. Snijeg je svjež, odat æe lupežu trag!- Ako se nije sklonio preko granice?-Vidjet æemo u snijegu. Ali, ako mu ja uðem u trag, namjestit æu mu glavu na noge da zauvijek ostane Todtenkopf!- A izvještaj za Beè?



- Taj æete odnijeti vi. Sad brzo kuæi. Neka vam promijenekonje da što brže stignemo! O, prokleti lupež! Recite patroli:tko mi ga dopremi, taj æe avanzirati u èin komandanta, oficira. Dao bih mu biskupsku mitru da mi je papa brat.Izašavši iz stražarnice tražili su tragove i opazili da vode na austrijsko tlo prema jugu!- To je bio on! Nitko drugi nije odlazio odavde. Eto, nisu išlicestom, nego preèacem! Patrola neka ide! Dajte im najbolje,najjaèe vojnike, najbolje konje, spretnog oficira. Nataknut æumu glavu na njegov Todtenkopf!Kapetan i oficir uzjahali su konje i vratili se u stan zapovjedništva, odakle je odmah krenula patrola tražiti nepoznatog pukovnika.Oblaci su se prorijedili i sunce je obasjalo cestu. Tri jahaèa jure prema jugu, kao pomamni. Konji su im zasopljeni, puši se s njih, ali im ne daju odmora dok im se pred oèima nije zabijelio tornjiæ seoske crkve.Skrenuli su u malu krèmicu i ponijeli sa sobom svežanj što su ga odvezali sa sedla. Dvojica su odjevena u odoru malih plemiæa, a treæi, stariji, u odoru sluge. Zatražili su u krèmara njegovu privatnu sobu, pa naruèili hitno jela i piæa. Kad je krèmar izišao, oni su tiho šaputali:- Jesi li prozebao, Filipe?- Ali ne od zime, nego od straha! Što æe biti s tobom i tvojim bezglavim djelima?- Ono što ja hoæu. Rekao sam ti u Beèu: ratovat æu sPrusom!- Siniša moj, ti si izgubio zdravu pamet!- Mrtav èovjek ne može imati pameti; pitaj gospodinaErnesta!- Ni odgovornosti, ni pameti, ni dužnosti - odvrati mladiæ.

- Carica neæe rata, a mladi hoæe mir da može uživati meniugrabljenu sreæu! I zato neæe imati mira ni do sudnjeg dana!Neæe!- A tvoja rijeè kancelaru da æeš iæi u Parmu?- Iskupit æu je, ali najprije æu dotle opetovati juèerašnjupustolovinu dok ne puknu topovi: mladi mora ostaviti svojesakriveno gnijezdo i doæi u Beè, a onda pripada meni!- Šuti, zaboga. Šuti. Vruæina te spopala!- Ostani ovdje. Dat æu ti novaca. Nisi ti za nas dvojicu, je li,gospodine Erneste? Vas je carica pokopala, mene smaknula,mi smo mrtvaci, živi nam ljudi smetaju. Ostani, Filipe!-Neæu! Star sam i svejedno mije: umrem li pametno na postelji ili ludujuæi s tobom po granici. Lupaš glavom po zidu, nemoj samo da mi kadgod predbaciš da te nisam pokušao zaustaviti. Zbog toga ti prigovaram. Za sebe ne marim. Koga ja imam?Krèmar im donese jela i piæa, a oni opet ušute. Siniša pode za njim da naruèi za konje sijena i zobi.Filip šapne Ernestu:- Bio sam mu umjesto oca i teško mije. Radi te žene upropaštava sve. Svi su Vojkffyjevi bili takve lude glave, pa štomogu! Takva je to krv. Zna je cijelo naše Zagorje.- Valjalo bi ga nagovoriti da ide u Parmu.- Zašto vi ne govorite?- Mislio bi da to èinim samo radi svoje koristi, znate što mi

je obeæao!- Stradat æe i on i mi. Nikad neæemo vidjeti Parme!Sinišin dolazak prekine njihov razgovor.- Treba se požuriti - naglasi Filip kad su prionuli k jelu -snijeg je èvrst, odat æe naš trag. Ako nas traže?- Neka nas traže! Za koji dan vraæamo se na sjever da ponovo provalimo na drugom kraju. Nakon treæe provale caricaneæe moæi dokazati Prusima da to nije bilo namjerno. I zagr-mjet æe topovi. - Ernest zaprepašteno pogleda Sinišu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Ne bojte se, gospodine. Izvršit æu sam što sam obeæao.Otet æu princezu Amaliju grofu Riveri, pa daje on sto puta lukavi Španjolac. Otet æu je, ali samo pod uvjetom da poðete snjom u Prusiju. I to je moja osveta!- Carièina kæi pod zaštitom Prusa. Oh, to godi!- Naše uniforme trebalo bi negdje sakriti - primijeti Filip. -Nije ih dobro nositi sobom. Trebalo je da ih zakopamo u šumigdje smo se preodjenuli.- Kupi od krèmara kakvu lopatu. Reci: treba putem lomitiled na potocima i napajati konje.Ernest je meðutim mislio samo na Parmu i uzdahne:- Hoæe li Amalija htjeti u Prusiju?- Ako ne laže da vas ljubi, mora! Valjda nisu sve žene nasvijetu jednake!Na ove rijeèi Ernest ne odgovori. Sinišino se lice smraèilo. Izgledalo je u tom èasu kao da bi nekoga htio zdrobiti. Njegovo je lice veæ u tamnici obraslo gustom bradom, koja se sada produljila i davala njegovim crnim oèima gord, bjesomuèan izražaj. U neurednom odijelu, mrk i opaljen od vjetra, izgledao je kao voda hajduèke èete. Jedini trag lijepom gardijskom kapetanu pokazivalo je ponosito tijelo, èijim je kretnjama i sada upravljala priroðena mu ugladenost.Sa zavišæu promatrao je Ernest snagu što se oèitovala u svakoj kretnji, u svakom koraku pod kojim kao da je strepila zemlja. Odluèna volja i željezna uzdržljivost njegove duše bile su u potpunom skladu s njegovom tjelesnom snagom i neustrašivošæu. Žaleæi što on ne posjeduje tu snagu duše i tijela, Ernest se potpuno podao Sinišinu utjecaju. Nakon Par-me slijedio gaje u Beè i poslije na osvetnièke pustolovine. Ernest je padao u melankoliju i jedino se hranio nadom da æe mu Amalija vratiti izgubljenu radost života. Zato je èinio sve stoje želio Siniša i slijedio ga svuda, nazivajuæi se tek "gospodinom Ernestom".

Kad je Filip donio lopatu najavivši da su konji spremni, oni krenu dalje na jug, da se za koji dan opet vrate.Nisu prekidali puta èitav dan i èitavu noæ. Tek su treæi dan Ernest i Filip smalaksali i Siniša predloži da se odmore na prvoj putnièkoj postaji. Noæ su prospavali, a ujutro se spremili za polazak.Pred postajom se nenadano pojavi èudna povorka.- Kakvi su to vitezi? - upita Ernest. - Gle, pa to je bavarskaodora!- Glupa lica njihovih voda pokazuju da ste u pravu.- Pitaju krèmara za neke putnike - objasni Ernest razgovorstranaca s krèmarem.Siniša je bio zabavljen mislima i nije dalje gledao Bavarce. Dok je spremao svoga konja, približi mu se Melkior:- Odakle putujete? - upita Sinišu.-Nije vas briga!

- Gospodin se ljuti što pitam, ali ja bih htio znati jeste li putem vidjeli kakvu...- Ne smetajte nam - okosi se Siniša.Melkior digne glavu i vrlo ponosno odvrati:- Gospodine, nisam ja bilo tko, ja sam dvorski meštar bavarske princeze.Odgovor Sinišu iznenadi.- Koje bavarske princeze?- Nema ih deset. One koja je udata za austrijskog prestolonasljednika.- Mislite bila je udata! Sada je mrtva!-Živi kao vi i ja!Siniša se sjeti kako je na beèkoj ulici slušao prièanje naroda o zatoèenoj princezi, pa se nasmije Melkioru u brk.- Znam tu glupu pripovijest!Melkior, silno uvrijeðen, odgovori:- To nije glupa pripovijest. Ja znam sve, carica i car



zatvorili su je u samostan da se mladi može oženiti groficom koja je vještica.Ove rijeèi udare ga posred duše i on ne odgovori ništa. Okrene Bavarcu leda.Filip je meðutim pristupio bliže k Bavarcu i tiho mu rekao:- Da je vaša princeza živa, ne bi se on mogao oženiti drugom.- Ja sam princezu vidio svojim oèima prije dva dana. Mismo je spasili. Onda su nam je oteli i sada je tražimo.Ovaj odgovor pobudi Ernestovo zanimanje pa se približi:- Odakle ste je spasili?- Ispod samostana. I odveli smo je, ali su nam je opet oteli.- Tko ju je oteo?- Ne znamo. Bila je s grofom Falkensteinom, sve mi se èinida je on bio carièin uhoda.- Kako izgleda taj grof? - zapita Ernest.Melkior ga opiše, a Ernest šapne Filipu:- To je mladi car. I privatno je ime njegovo. A kako je izgledala princeza koju ste spasili?- Kao princeza! Znate kakva je princeza! Lijepa kao anðeo,plave su joj kose do poda, oèi tamne, lice: krv i mlijeko, a vitka, visoka, nema joj ravne!- To je grofica - šapne Ernest Filipu i zajedno preplašenopogledaju prema Siniši. On je pred krèmom vezao lopatu osedlo i nije mogao èuti njihov razgovor, pa Ernest dalje upita:- A kamo je otišla?- Vozila se s tim grofom u koèiji nekom šumom, ne znamtaj kraj. Mene su poslali po lijeènika u grad, kojeg nema. Njegov sluga nas je vodio a onda pobjegao. I brata su prevarili,i mene! Grof ju je opet odveo u kakav samostan! Mi smo prevareni i sad je tražimo po cijeloj okolici. Nitko ih nije vidio -tužio se Melkior.Ni Ernest ni Filip nisu razabrali vezu izmeðu princeze i Ne-re, samostana i spasenja, ali su osjeæali da se tu nešto dogo-

dilo, pa se povuku na stranu, kako daljnji razgovor ne bi pobudio Sinišinu pažnju.- Da on to sazna, poèinio bi još veæih ludosti i nitko ga ne

bi odavde maknuo.Sreæom on je veæ bio na konju.Melkior je htio podrobnije prièati, ali oni su morali poæišto brže.Odjednom Siniša zaustavi konja.- Vratimo se. Idemo opet na granicu. Znam veæ na kojemæu mjestu povuæi straže.Prividno su se složili, ali putem æe Filip:- Èuj, Siniša. Rekao je onaj Bavarac da je vidio bavarskuprincezu u samostanu, da ju je oteo i da su je opet uhvatili.- Što to buncaš?- Nije moguæe - primijeti Ernest osjeæajuæi na što Filip cilja.- Ja znam da je carica veæ kod pape htjela ishoditi rastavu dabi se prestolonasljednik oženio kojom drugom princezom, jerhoæe unuka, a ona...Siniša ga prekine:- Daje bavarska princeza uistinu zatoèena, carica bi moglasprijeèiti mladoga”da se oženi drugom i ne bi mene kancelarslao u Parmu.- Možda vas kancelar upravo zato i šalje u Parmu jer ne mogu svijetu otkriti da su princezu zatvorili u samostan. Moždasamo vaš život može sprijeèiti carevu ženidbu.Èas su jašili, a onda opet upadne Filip:- Otkrit æu ti istinu!- Kakvu istinu? - sa strahom upita Siniša.- Bavarac mije rekao da se mladi sprema za tri tjedna vjenèati - s groficom.Problijedjevši napne Siniša uzde.- Odakle to oni znaju?- Sve su èuli u Beèu - nastavi Ernest. - O tome svi govore.Siniši usne zadršæu.

¦Mm&,



- Tri tjedna! Toliko je dosta da se vratimo za vremena iz Parme. Okrenimo! U Parmu!Filipu i Ernestu odlane. Malom intrigom poluèili su da Si-niša odustane od opasne pustolovine na granici i da krene u Parmu. Tjerao je konja nemilosrdno kao da na njemu iskaljuje svoju krutu bol.DVA SVJETLAÈitavu noæ i drugi dan putovala je Nera u pratnji svojih prijatelja, prekinuvši dva put vožnju u seoskim krèmama. Buduæi da se nisu smjeli vraæati, krenuli su okolo i tako se put znatno produljio.Kad se spustio prvi mrak, Nera više nije mogla ni govoriti ni gledati. Sklopivši oèi, sjedila je u kutu koèije apatièna i shrvana ne misleæi ni na što. Rosenberg i Josip vjerovali su da spava i Josip prišapne svom dvorskom meštru:- Kad stignemo, vi æete ostati na dvoru s groficom, ja moram na nekoliko dana u Beè. Imam važna posla. Sa mnom æeLasi.- Velièanstvo æe taj posao odložiti.- Nemoguæe. Sutra ujutro putujem natrag!- Veæ sutra? - oglasi se Nera.

Svi su zanijemili; ne samo zbog toga što su držali da ju je njihov razgovor probudio, nego zbog prizvuka kojim je izrekla te rijeèi. Bilo je u njima poklika nekog djetinjskog razoèaranja, straha, što li? Josipovo srce steglo se velikom sreæom.- Ako želite, odgodit æu do prekosutra.- Oprostite, ne smijem vas zadržavati - ispravi se ona -ionako ste se za mene odviše žrtvovali.- Vi znate da to nije žrtva!Nije odgovorila. Slomljena, poèivala je na jastuku.Po sivom mraku, usred šumovitog kraja na brdu su zasvje-

tlucala dva jaka svjetla; kao dva rasvijetljena prozora na tornju dvora.- Na cilju smo - odahne Rosenberg.- Kako to lijepo zvuèi - uzdahne Nera umornim glasom.Usred pustoši, navrh obronka stajao je Rosenbergov dvorac, sa strana okružen gustom šumom. Koèija se uspinjala serpentinama, pa se zaustavila pred velikim vratima. U zimskoj magli caklili su se rasvijetljeni prozori.- Èekaju nas - reèe Rosenberg. - Moj je kurir prispio mnogo prije nas. Nadam se da æe biti sve u redu.Upravitelj dvora sa slugama èekao je pred vratima.Nera se ukoèila od zime i umora. Josip i Rosenberg uvedu je u zgradu; djevojèicu koja je još spavala ponio je upravitelj. Uz stepenice uvedu Neru u mali salon. Ništa nije vidjela oko sebe osim žarkog ognja u peæi...Posade je u naslonjaè. Toplina Neru još više umori te sklopi oèi. Muškarci se povuku. Sobarica donese na pladnju kuhano vino, mlijeko i èokoladu. Nera pogleda i popije punu èašu mlijeka. To je osvježi.U sobu ude Rosenberg pa naredi sobarici da spremi spavaæu sobu njegovoj sestri, a onda priðe Neri:- Upravitelj i sva služinèad znaju da ste moja najmilija sestra i gospodarica u dvoru. Vaša milosti, oprostite, nakon tolikog umaranja ne bih vas smio smetati, ali potrebno je da vashitno obavijestim... u interesu je mladog cara.- Govorite, slušam vas.- Kad ste vi one srijede ostavili Johannesdorf, protiv njegaje skovana grdna urota.- Gdje? Kako?- Neka je bijela maska silom htjela prodrijeti u moju kuæu,da govori s njim. Kako je nisu pustili da ude, pozvao je maskirani bijeli vitez mladog cara da se vide na cesti blizu "Bijelerace" u kasnoj noæi.- Zar hoæe da ide?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Ne, to je veæ prošlo. Ja sam mu taj poziv zatajio i doèekaomasku s prijateljem. Morali smo skinuti krinke, ali on svojunije skinuo. Kad je vidio da nijedan od nas nije mladi car, tražio je novi sastanak, ali mi smo ga opet zatajili uvjereni da bion pošao - a bijela maska nije daleko od crnih neprijatelja!Èak na dvoru se našla tražeæi cara!- Dobro ste uèinili što mu niste rekli.- Brine me što hoæe u Beè. Na župnom dvoru mije rekao daneæe mirovati dok ne stane na vrat ocu Grandeu.- Onda je tu odluku stvorio na temelju mojih priopæenja.- Ako ode u Beè, uvijek æe biti u opasnosti. Bijela maska ispunja me najtežim sumnjama. Ako ga ponovo pozove, poæi æena sastanak. Vi ste u koèiji sami izrazili želju da ostane, pa samvas htio zamoliti da ga odvratite od sutrašnjeg puta u Beè.- Ako je u mojoj moæi, neæe putovati.- Hvala vam!Jedva je to rekao, kad Josip uðe i nježno upita:

- Kako se osjeæate?- Nikad nisam slutila da topla peæ i siguran krov nad glavom mogu èovjeka toliko usreæiti!- Odmarajte se, grofice. Za dva-tri dana bit æu sretan davas ponovo pozdravim.- Zar uistinu niste odgodili taj put?- Vi biste željeli da odgodim?- Kad bih smjela izraziti kakvu želju, onda bih vas molilada ostanete - govorila je s iskrenom toplinom i nastavila: - Gospodin barun neæe smatrati omalovažavanjem njegova domaako kažem: osjeæam se mnogo sigurnijom kad ste vi ovdje!Izmuèene oèi, iskrenost njenog glasa izazvaše u Josipu sreæu kakvu još nikad nije osjetio u svojoj mrkoj melankoliènoj duši i on oæuti na usnama rijeèi: "Ako ti hoæeš - nikad neæu otiæi!" U barunovoj prisutnosti odgovori tiho, bojeæi se da ne oda svoje drhtanje:- Ostat æu vrlo rado.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Hvala vam! Sada se mogu mirno odmarati, a èini mi se,više sam iznemogla nego što izgledam.- Podnijeli ste mnogo stradanja, ali ovdje ste potpuno sigurni.- Osjeæam! A to mi tako prija!Rosenberg je pozvonio. Uðe sobarica, Nera se oprosti pa se s njom uputi u spavaæu sobu barunice Rosenberg.Josip je gledao za njom. I Rosenberg. Najednom se mladi car okrene k njemu:- Kad bude sasvim oporavljena, mora se riješiti - sve!- Ja veæ unaprijed nasluæujem rješenje!-Vi odviše u meni bodrite nade!- Onaj poklik u koèiji "veæ sutra" i glas kojim je to izrekla,pokazali su više nego što je ona htjela reæi.- Danas æu se posve prepustiti toj nadi.- Molim velièanstvo, dopustite da vas odvedem u moje krilo dvora. Sišli su, pa se drugim stepenicama popeli u sjevernokrilo dvora, gdje je Rosenberg imao vrlo raskošno ureðene sobe. Kad je ostavio svoga gosta nasamu, potraži u prizemlju La-sija, koji gaje nestrpljivo èekao.- Što je? Putujemo li sutra? - upita naglo.-Ne! On ostaje!- Divno! Vi ste uistinu sve predvidjeli. Ona gaje dakle zadržala!- Mi æemo u ovom dvoru slaviti njihovu svadbu. To je veæsada posve sigurno.- Odmah èim sazna za muževljevu smrt, ona æe se udatiza njega?- Rekao sam: muža æe iskreno oplakati - to æe car poštovati- ali osjeæaj koji je u njenoj duši veæ razvijen prema caru, brzoæe pobijediti. To više što grofica zna da je samo ova ženidbamože potpuno zaštiti od svih progona jezuita i carice. Drugojoj ne bi preostalo i da ga ne voli. Ovdje smo sigurni od svih

MARIJA JURIÆ ZAGORKAuhoda. Treba samo da se popnem na toranj dvorca i èitavu okolicu obuhvaæa moj pogled. Pojavi li se tko, smjesta ga imam u šakama. Grad je opasan, jer si opkoljen publikom i nemaš pravo nikoga zgrabiti, pa bio ti i sumnjiv. Glavna cesta udaljena je èitav sat, a moji su ljudi potpuno pouzdani dugogodišnji službenici. Osim toga, nas smo dvojica ovdje.- Ako nas on ipak povede u grad?

- Neæe se on maknuti od nje. Ona æe ga trajno držati uzase. On je u sigurnim rukama.- Glavno je da je vaš plan uspio. Mi smo ga oteli svim neprijateljima.-1 sad možemo mirno spavati.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Ne znam, ali sjeæam se da mu ime židovski zvuèi.-Aje li Židov?-Vrag bi znao. Židovi nemaju pravo imati dvor.Siniša je od umora zadrijemao. Prisnilo mu se da gleda dva svjetla na vrh brda, koja se pretvaraju u dvije baklje što rastu do neba. U njihovu svjetlu vidio je Neru u bjelini s vjenèanom koprenom... Kad se probudio, svi su putnici oko njega spavali. Osjeæao se osamljen, izgubljen i napušten.LAŽNI CARSKI KURIR

Duboka je noæ. Ledenim krajem glavnom cestom vuku se èetveroprežna kola prema jugu. Sva su mjesta zauzeli putnici. Medu njima sjede Ernest, Filip i Siniša.Oko njih prièali su putnici besmislene prièice da bi prikratili vrijeme dugog noænog putovanja.- Stoje ono tamo? - nenadano upita neka žena svog suputnika.U daljini, na šumovitom obronku, caklila se dva svjetla.- Bit æe nekakav gospodski dvor - objasni jedan putnik.Svi su pogledali kroz prozor velikih kola.I Siniša je zurio u ta dva svjetla što su prodirala u noæ i budila u njemu tužne uspomene na njegov mali tihi daleki dvor u kojem je proživio veliku i kratkotrajnu sreæu. Dok je buljio u svjetlo, nešto gaje u grlu stezalo, vuklo kao da su se ona svjetla zabola u njegovo srce.Vani uz koèijaša sjedio je Filip i pitao:- Stoje ono gore?- Neki plemiæki dvor.- Èiji?

Ministar Tillot natezao je svoju šiljastu prosijedu bradicu, diktirajuæi svom tajniku izvještaj španjolskom kralju. Govorio je glatko i hladno. Kazivao je u pero rijeè po rijeè:"Velièanstvo! Otkada je ostavio Parmu izaslanik njezina velièanstva Marije Terezije, Parma je pozorište svakodnevnih skandala Marije Amalije, princeze austrijske, koja svoje vladalaèko dostojanstvo izvrgava ruglu. Kæi Marije Terezije, koju su odgojili na uvaženom kraljevskom dvoru Austrije pod nadzorom toliko slavne, seriozne i nadasve ustavne carice, ide preko svih propisa dvorskog reda, preko vojvodske èasti i ustavnih zakona. Velièanstvo! Èim se iz Parme udaljio knez Bathyany, vojvotkinja je pregazila ugled vlade i vojvodskog dvora. Meni, po milosti vašeg velièanstva odreðenom ministru, šalje naloge koje mi može izreæi samo vojvoda uz odobrenje vašeg velièanstva. Palazzo Du-cale pretvorilo se u stjecište svih moguæih skitnica. Ne mogu da proðem stubištem vojvodine palaèe a da mi ne zakrèi put poderana èeljad, prosjaci, žene s djecom i kojekakve sumnjive osobe graðanskog porijekla. Vojvotkinja izlazi u grad sama, bez ikakve pratnje, poput kakve kramarice, ide pješice u duæane i kupuje sama. Prolazi ulicama kao purgerica, s njima se zabavlja poput uliènog èeljadeta. Toliko je ponizila vladalaèko dostojanstvo, da naše

MARIJA JURIÆ ZAGORKAplemstvo drži da više nema dvora. Kad sam je upozorio na strahovite posljedice kršenja vladalaèkog ugleda, ona mi je osorno odgovorila: "Ja sam vladarica, a vi

ste samo namještenik! Ovdje zapovijedam ja!" Kad sam upozorio vojvodu, on mije odgovorio: "Mi - moja žena i ja - tako hoæemo!"Veæ ova formula: "Mi - moja žena i ja" - protuustavna je jer, kako vaše velièanstvo zna, u Parmi postoji samo ustavni naslov: "Mi -po milosti Božjoj i milosti kralja od Španije - vojvoda od Parme." Vojvoda je igraèka u volji vojvotkinje. Upozorio sam je na svoju dužnost da bdim nad njenim postupcima i molio da ne pretvara vladalaèki dvor u azil skitnica, na što mije odgovorila: "Ako sam ja žena vladara Parme, imam pravo da upoznam ljude. Èovjek mora da upozna narod, kojemu je na èelu."Ne znam gdje je pobrala takve razorne misli, ali Parma je središte darmara i zbrke, zapleta i bezglavosti, što bi moglo dovesti do nemira. Vlada vašeg velièanstva u Parmi krivnjom vojvotkinje gubi u narodu autoritet i ja više nemam snage da zadržim eventualne nemire, jer vojvotkinja u prostom puku razara dužnost pokornosti vlasti i oblasti. Vojvoda se podaje svom veselom životu i ne brine se ni za što. Zato od vašeg velièanstva pre-milostivo molim odredbe što da uèinim jer svaki dan može vojvotkinja uliènu èeljad izazvati na otpor i u tom sluèaju mogu li bezobzirno postupati da spasim Parmu od veæih nesreæa."Ministar je još jednom proèitao pismo, zapeèatio ga i brzim glasnikom poslao kralju Španije.Tada je izdiktirao drugo slièno pismo carici Mariji Tereziji i poslao drugog glasnika u Beè.Tek što je to uradio, ude u njegovu radnu sobu - što je više nalikovala sveèanoj dvorani - dama u dugoj zelenoj naboranoj haljinici s uskom krinolinom za ulicu. Crni ogrtaè od baršuna, opšiven širokim žutim volanima, padao joj je do koljena. Bijelu vlasulju resio je široki žuti baršunasti šešir, plosnat poput tanjura, posut crvenim i crnim perjem, a svezan oko vrata crnim vrpcama.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Madame Malaspina! - usklikne ministar pa joj pohita ususret. Povede je k divanu i skine ogrtaè.Ona sjedne i upre u ministra velike sjajne oèi.- Dakle, stoje rekao grof Rivera?- Nesretan je što ne smije usreæiti vašu kæer, buduæi da jeneizmjerno bolestan.- Za vojvotkinju je dovoljno zdrav.- Vaša ekscelencija je u bludnji. Rivera nema nikakva odnosa...

- Prevejanac! Sve vas je strpao pod suknju bahate Njemice!- Uvjeravam vas, Rivera svojom taktikom spašava naš dvor;njegovom zaslugom još nije postao putna postaja ulièarima.On jedini umije da sputava Njemicu. Kralj mu vjeruje i ja muvjerujem!- Ja ne! On je bolestan od strastvene ljubavi prema Njemici. Sama æu poæi kralju!- Ne vjerujem da biste mogli uzdrmati kraljevo povjerenjeu Riveru.- Vi dakle ne kanite ništa poduzeti protiv vojvotkinje?- Èekam kraljev nalog.- Tako? Dobro! Èekajte - ali ja ne èekam. Evo što mi piševojvotkinja: "Mnogo radosti i dug život želim vam o imendanu. Oprostite što ne mogu doæi, jer upravo danas moji siromasi dolaze po svoje kolaèe. Uvjerena sam, vi æete lakše pre-gorjeti moje neprisustvo nego oni moje kolaèe! Amalija!"- Prepustite sve to španjolskom kralju - reèe Tillot.- A vi èekajte. Mi ne èekamo. Kad god æe biti na dvoru sveèanost, plemstvo æe doæi k meni, a dvor neka se zabavlja saskitnicama! Bojkot dvoru!

U sobu uðe jedan èinovnik i gestom ministru pokaza prozor. On ustane i pogleda dolje na Piazza Grande.Vidio je gužvu svjetine: prodavaèice povræa, djeèurlija, razne kalfe, graðane. U sredini je stajala lijepa, u crveni baršun



odjevena žena s crnim šeširom i bijelim perjem i nasmiješeno s ljudima razgovara, pridiže zaplakanu djecu na ruke, brblja i šali se.- Vojvotkinja! - usklikne ministar. \Madame Malaspina pohita k prozorui usklikne:- Eto vam sajamske žonglerke! Fuj! Sad ste vidjeli na svojeoèi što radi. Sramota! Ruglo! Parma je ciganski šator. Stid meje!Ministar je žestoko nategnuo svoju bradu, zamislio se, dao znak èinovniku da stupi bliže i nešto mu prišapnuo. Èinovnik se prenerazi, ali ministar nadoveže:- Na moju odgovornost! Smjesta!Malaspina je nastavila:- Gledajte, Rivera stoji postrance, kao direktor toga cirkusa. Zašto joj to dopušta? Jer joj je ljubavnik.- Zar ne vidite kako je oèajan. Daje joj znak da to ne èini!Ne može je valjda svezati. On je samo dvorski meštar.- Vi ga branite? Možda imate za njega kakvu štiæenicu?- Da, to je vaša kæi! Ipak, ne mogu ga voditi na vjenèanjepod eskortom. Vaša preuzvišenosti, ja situaciju s vojvotkinjomprosuðujem s èisto vladarskog i državnièkog stanovišta, a to jedosta da vojvotkinju osudim. Neæu da u to miješam otpor grofaRivere prema ženidbi, koju želim ja, kao i vi. Vojvotkinja æe tokruto platiti. U intrige se ne upuštam i opet velim: èekam odredbe španjolskog kralja.Madame Malaspina srdito je napustila kabinet parmskog ministra. Amalija je na trgu, ništa ne sluteæi, razgovarala s publikom, ispitivala žene o njihovoj djeci o kuæanstvu, jesu li im muževi dobri, imaju li potrebna životna sredstva, a onda ih redom darivala uživajuæi u njihovu veselju.Uto je trgom prošla koèija u kojoj je sjedio oficir u austrijskoj uniformi. Nitko ga nije ni primijetio, sve je bilo zabavljeno vojvotkinjom. Jedini Rivera koji je stajao izvan publike opazi stranca.

Gužva oko vojvotkinje izazove pažnju gospodina u pukov-nièkoj odori i on zaustavi koèiju.Rivera ga odmah prepozna i za èas se nade pred njim. Okolnost daje tog èovjeka vidio kod Amalije dan prije nego stoje htjela pobjeæi, upravo ga raspali.- Što opet tražite u Parmi? - upita on ne vodeæi raèuna ovojnièkoj pukovnièkoj odori.Mladi pukovnik, crne brade, isto tako prepozna grofa Ri-veru.- Nosim vojvotkinji važne vijesti iz Beèa.- Predat æete ih ministru Tillotu.- Nemam pisma nego usmenu obavijest koju smijem prenijeti samo vojvotkinji.- Od malog princa?- Kurir sam njezina velièanstva, carice!- Onda se morate najaviti ministru Tillotu!- Njezino velièanstvo mi je izdalo suprotan nalog.- Gospodine pukovnièe, kuriri njezina velièanstva dosad suse najavljivali ministru! Èujte me - ostavljam vam dva puta:jedan vodi mirno i ravno preko granice, drugi u - zatvor. Za

odluku dajem vam puna dva sata.- Vi oèito niste zapazili da me od tih odredbi štiti carskauniforma i èast carskog kurira.- Pokažite mi dokumente carskog kurira!- Da ih otmete! Nisam takva luda! Vidim da me susreæeteneprijateljski, pa mi oprostite što vam ne vjerujem.Sjeo je u koèiju i vratio se niz ulicu.Otkako je tog èovjeka vidio u Parmi prvi put, budno je pazio na svaku vijest i na svakog stranca koji bi pokušao da se približi Amaliji, èvrsto odluèivši da nikoga ne pusti u njenu blizinu. Ljubomorni Španjolac sumnjao je u svakoga i u sve i poput bijesna psa èuvao sve putove k njoj.Dok je govorio sa Sinišom, jedan se èasnik progura u publiku oko vojvotkinje. Slijedila su ga èetiri vojnika i neoèeki-

MARIJA JURIÆ ZAGORKAvano se bace na ljude da ih otjeraju. Okružili su Amaliju kao u obranu. Nato je èasnik, pozdravljajuæi poèasno, poèeo nešto govoriti, ali ga vojvotkinja prekine:- Stoje to? Tko vam je dopustio da vojvotkinju smetate?- Vaša visosti, njegova preuzvišenost nas je poslala da zaštitimo vašu visost od nedostojnih navalnika.- Smjesta natrag! - vikne ona.Sad tek opazi Rivera što se dogodilo pa potrèi i dogura se do èasnika.- Ja pratim njenu visost; ona je sama dozvala ljude k sebi;ako treba zaštititi vladaricu Parme, onda sam ja za to pozvani svoju æu dužnost izvršiti sam!Èasnik se nije micao, a publika je ostala u krugu mrmljajuæi.- Skitnice smetaju njenoj visosti!- Nema tu skitnica! - povikne Amalija. - Ovo su moji podanici!Na te rijeèi uzgiba se publika i poène vikati:- Mi smo vjerni podanici naše vladarke! Evviva! Evviva!Rivera osjeti opasnost situacije i tiho zamoli èasnika da seudalji. Ali on je oklijevao.- Natrag! - ljutito æe Amalija. - Ovdje zapovijedam ja! Hoæe me sprijeèiti da razgovaram s onima koje volim i koji menevole! Tko æe se brinuti za njih ako ne ja?- Evviva! Evviva! - vièu ljudi.- Mi volimo svoju vladaricu!- Abbasso! Abbasso! - vikali su vojnicima žene, momci idjeca.- Doðite k meni! - rukom Amalija mahne publici.Narod pojuri na vojnike. Èasnik im zapovjedi da naperepuške, ali ona se nade pred njima i podigavši glavu vikne:- Puške dolje. Zapovijeda vam vojvotkinja!Èasnik odstupi. Rivera je blijedeæi zurio u Amaliju, a ma-

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEsa se okupila, pokrila trg, zatvorila promet boènih ulica i provalila u burnom klicanju:- Evviva la duchessa! Evviva...!Neki su gurali vojnike obasuvši ih pogrdama. Sve burniji i srdaèniji bivali su poklici ljudi koji su je opkolili vièuæi:- Abbasso vojska! Evviva vojvotkinja!- Visosti - tiho æe Rivera francuski - zaklinjem vas, doðite!Prijeti opasnost pobune.- Moji dragi podanici, do viðenja! Opet æu doæi k vama! Doviðenja!

- Evviva naša lijepa, dobra vladarka!Stigavši u palaèu, grof Rivera joj skine ogrtaè i prošapæe: -Visosti, ovo neæe imati dobre posljedice!- Za ministra Tillota doista neæe! Ah, Rivera, kako je dobrogledati u oèi iz kojih struji privrženost i odanost. Neæu da selišavam tog užitka. Da sam kraljica, èitava bi me zemlja znalai voljela.- Ovakvo drugovanje ruši autoritet.- Da slijedim svoju majku, koje se svi boje i ogovaraju je, anitko je ne voli, osim onih koji dobivaju rentu iz dvorske kase.Ne. Prestanite s tim, jer æu se razljutiti na vas!Ušutio je i gledao je dok je odlazila u svoje odaje.Malo kasnije grofa Riveru pozvao je ministar Tillot da ga izvijesti o dogaðajima na trgu. Meðutim, morao je prièekati da ministar završi sa svojim pouzdanicima o novoj provokaciji vojvotkinje, pa je Rivera sjedio u ministrovu salonu. Ušao je Conte Gamet, prijatelj kuæe plemkinje Malaspine. Drzak izazovni mladiæ, nahuškan od svoje prijateljice, ironièno pogleda Riveru:- Današnjem sajmovanju na trgu kumovali ste i vi?- Conte, ja pratim vojvotkinju po dužnosti dvorskog meš-tra...- Samo dvorskog meštra?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Riveraje ustao:- Izvolite se izjasniti!-Vi se dodvoravate vojvotkinji i danju i noæu! Grof priskoèi, ali zastane i reèe dršæuæi:- Za pola sata èekam vas u vrtu svoje vile sa svjedocima.- Kako želite!Pola sata nakon toga kratkog izazovnog razgovora našla su se gospoda u vrtu Riverine osamljene vile.Poèeo je dva put dvoboj. Znameniti maèevalac Rivera je najurio protivnika i on je veæ ležao na pijesku, teško ranjen. Rivera je ušao u koèiju i odvezao se k ministru. Pošto mu je odgovorio na pitanja o incidentu, prijavi mu netom završeni dvoboj i uzrok tog^sukoba.Ministar ga znaèajno pogleda:- To je znatno pooštrilo situaciju.- Ja sam dužan zaštititi èast vojvotkinje.- Je li to samo kavalirska dužnost?- I vaša ekscelencija podliježe intrigama Madame Mala-spine?- Ne. Ja vjerujem da vi neæete zloupotrijebiti povjerenjenjegova velièanstva.- Ni svoj položaj - doda Rivera mirno.Veæ sutradan pobrinula se gospoda Malaspina da èitavo plemstvo sazna kako je Rivera potukao i smrtno ranio èlana odliènog plemstva zbog "nekih intimnosti s vojvotkinjom" a oni su se požurili da to što prije saznaju austrijska carica i španjolski kralj.Pred velikim zrcalom odijevale su tri sobarice vojvotkinju od Parme za veliku sveèanost na dvoru. Sofija je pri tom govorila njemaèki da njene talijanske drugarice ne bi razumjele:- Visosti, kad sam danas izišla iz dvora da kupim za vas vrpce, slijedio me neki krasan mlad èovjek crnih oèiju i brade,

pa me oslovio nejmaèki. Ja sam se sva stresla od radosti. Reèe mi da me poznaje s beèkog dvora. I ja sam njega prepoznala. To je onaj stoje prije mjesec dana bio kod vas, ali se jako promijenio.- Što traži? Mene?- Ima vijesti za vašu visost.- Onda ga odmah dovedi k meni.- Ne mogu. Rivera mu je zaprijetio zatvorom ako ne ostavi Parmu. On je prividno otputovao, ali se vratio i sakrio, pajedva èeka da ga primi vaša milost, jer o tome, reèe on, zavisi vaša sreæa.- Dobro. Zovni Riveru i èekaj u mojoj garderobi.Marija Amalija prošetala je pred zrcalima. Kraljevska haljina od bijele blistave svile prošarana je umjetnièki svilenim vjenèiæima od rumenkastih ruža i mletaèkih èipki s privjescima od srebra. Svileni, duboko izrezani struk priljubio se uz steznik nametljivo otkrivajuæi vitkost tijela.Na visoko oèešljanoj vlasulji blista dijadem. Smeðe joj oèi sijevaju vlažnim sjajem. Svaka sitnica ove toalete vršila je savjesnu dužnost da njenu ljepotu ne samo istakne, nego je poveæa.Riveraje ušao u španjolskoj opremi za sveèanost: široki crveni rukavi išarani modrom svilom, haljetak izvezen zlatom i šarenim bojama. Lijepo omršavjelo crnoputo lice i vrele, vjeèno nemirne, ljubomorne oèi gledale su Amaliju i zaljubljeno i bolno i žuèljivo.- Rivera - šapne ona - stigao je kurir njezina velièanstva avi ste ga vratili?- Jesam, jer je lažni kurir. Uvjeren sam da je kanio neštodoznati od vaše milosti i naštetiti vam.- Vi dobro znate da nije tako, veæ ste ga odbili bojeæi se dami nosi vijesti od princa. S njim sam zauvijek završila. Akotog kurira nije poslala carica, onda je glasnik moje pouzda-- MARIJA JURIÆ ZAGORKAnice. Dakle ne spreèavajte mi da se informiram o beèkim intrigama. Hoæu da znam što mi spremaju u Beèu i to neposredno od njega. Vi æete ga danas pozvati na ples.- Visosti, to ne mogu!- Ne? Dobro!Na stolu je ležala lepeza, simbol njegove sreæe. Ona ista lepeza koju bi nakon ruèka ostavljala na stolu, u znak da ga èeka u svojim odajama. Amalija posegne za lepezom, rastvori èipkaste ploèici nekoliko ih puta zanjiše nad grudima i onda polagano sredi, uzme u ruke oba kraja lepeze daje prelomi.Pritrèavši k njoj, Rivera zgrabi lepezu, oèajno je i prestravljeno pogledavši:-Visosti, visosti, lomite život koji je posveæen vama!- Da me smatra zarobljenicom? Dosta je. Pustite mi lepezu!- Zarobljen sam ja, ja, ja. Ja... ništa drugo i ne želim!Njene se usne malo nakrive. Poðe dvoranom ponosna, lijepa, uzdignute glave; okrene se i da znak istom tom lepezom:- Slušaj Rivera! - ovako ga je nagovarala kad je htjela daga osobito raznježi. - Sofija æe te odvesti k tom grofu, dovestæeš ga na ples, a što mi javlja, èut æemo kad "nam kaže". - Hoæeš li ga dovesti?- Doveo bih u palaèu i rijeku Parmu - šapne rezignirano.Sofija je odmah pošla s njim. On sjedne u dvorsku koèiju,ona u obiènu. Pred Riverinom vilom kola su stala.- Do vraga! Valjda ne stanuje kod mene? - srdito æe Španjolac.- Da, gospodine - oglasi se Siniša iz tame. - Kad biste vidošli u moju domovinu, dao bih vam najbolju odaju. Vi stemi ostavili na raspolaganju samo sjenik! Tu me vaši ljudi nisumogli tražiti.

Siniša je veæ bio spreman za dvorski ples, odjeven u odoru austrijskog pukovnika i sjeo s Riverom u koèiju.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Gospodine pukovnièe - primijeti Rivera - ako vojvotkinjinosite vijesti od princa, njenog bivšeg vjerenika, mi æemo krvavo obraèunati.- Nemam ništa protiv toga - odgovori Siniša - uostalom:ako žena ljubi iz zahvalnosti, jer ste bili njen vitez, onda budite spremni, svake veèeri kad zaðe sunce, s njim može dazaðe i njena ljubav! Ove su rijeèi pale na Riverinu ljubomorukao suha smola u oganj: "Od zahvalnosti? Da, možda me onasamo iz zahvalnosti - trpi?..."- Jest, zahvalnost, imate pravo. Vi ste to iskusili?- I platit æu to svojom glavom, gospodine. Ako vas ljubiiskreno, onda ogradite svoju sreæu do neba visokim zidom,ako vas ljubi iz zahvalnosti, i nebo je samo mali prag prekokojeg æe prijeæi - k drugome! Sprijeèiti to ne može ni nebo nipakao!"Alija æu sprijeèiti", doda Rivera sam za sebe.Do grada je šutio razmišljajuæi. Kad su stigli, povede Sinišu u sobu za èekanje, a on je ušao u dvoranu mramornih vaza gdje je našao vojvotkinju.- Visosti, izvršio sam nalog i udovoljio vašoj visokoj želji.- Lijepo! Takvog te - volim!Prvi put ga ove rijeèi nisu tako razblažile kao dosad. Ljubomornu æud zbunile su Sinišine oèajne rijeèi o ljubavi iz zahvalnosti.- Nisi li sretan?- Zahvalnost je gorka sreæa! Ali, visosti, vrijeme je da uðeteu dvoranu. Gosti èekaju.- Rivera, slušaj! Ovu veèer želim reæi ministru Tillotu da...- Vaša milost je vladarica, kojoj se smjerno pokoravam ine smatram se pozvanim da mi visoèanstvo unaprijed polažeraèun.- Gle, ovo je pametno da me ne spreèavaš. Dakle, iznenaditæu i tebe. Ovakav mi se sviðaš. Ne treba da znaš jer nisi kriv!- I"

MARIJA JURIÆ ZAGORKAU njegovim je prsima sve drhtalo. A vrele oèi indiskretno su otkrivale da nešto važno i veliko taje i prigušuju.- Jesu li se maloplemiæi i graðani odazvali pozivu? Pokazatæu gospodi plemiæima da mi njihov bojkot ne smeta.- Uskratili su svoje sinove za paževe, a ja sam uzeo sinovedvorjana.-Vrlo dobro, Rivera.Vojvoda je ušao. Malo tijelo izgubilo se u velikim naborima triju haljetaka ružièaste, modre i crvene boje. Lice mu je blijedo, pospano. Izbuljio je oèi u Amaliju kao ulièni djeèak.- Jeste li spremni, dragi vojvodo, da se oslobodimo našegzarobljeništva? - upita ona tiho.- Kad god želi vaša prekrasna visost! Vi ste umni i odluèni;ja vas uvijek slušam. Vi ste anðeo.- Dakle, vašu ruku, prijatelju! Rivera, najavite nas.Zelen, blijed i ukoèen pohitao je Rivera da najavi dolazakvojvodskog para.U predvorju su èekale dvorske dame, dvorjanici, ministar Tillot. Novi paževi prihvatiše dugu èipkastu, cvijeæem i biser-jem obloženu povlaku lijepe vojvotkinje.

U dvorani mramornih stupova stoje dva reda dvorskih gostiju. U jednom se smjestilo visoko plemstvo, koje se nije odazvalo bojkotu Madame Malaspine, u drugom su redu bogati graðani i maloplemiæi, što ih je vojvotkinja pozvala umjesto odsutnog visokog plemstva.Rivera je ušao ceremonijalno, udario tri put štapom o pod i dao znak za poklon.Palica mu se u ruci nakrivila. Obuzela gaje nesavladiva uz-rujanost zbog plana vojvotkinje, a opet ga nije htio sprijeèiti. U tom je nazrijevao svoj adut.Sagnuo se gotovo do parketa. Amalija koju je vodio vojvoda u crnom kraljevskom ogrtaèu što su ga smjeli nositi samo suvereni, koraèala je, ponosno, do povišenog postolja i sjela s desne, a vojvoda s lijeve strane.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJETo je razdražilo ministra jer je bilo protupropisno. Ali kad je ugledao u redovima uzvalnika liènosti koje nisu pripadale dvoru, preneraženo pogleda Riveru. On to primi hladnokrvno i prošapæe:- Ona ih je pozvala, ne ja!Obavljeno je primanje. Vojvotkinja je prezirnim pogledom mjerila plemstvo što se klanjalo s oèitim negodovanjem, prijeteæi u mislima: "Pokazat æu ja vama, parmezanska gospodo, tko je Marija Amalija! Zapamtit æete vi kad sam ja bila vojvotkinja!"Vrijeme je prolazilo. Ples je poèeo. Gospoda u sveèanim odorama, dostojanstvenici dvora i ministri sakupljali su se pod balustradom ne hoteæi plesati u dvorani, gdje su bili ljudi koji nisu imali prava da budu ovdje.Skandal je bio neèuven, dotad neviðen. Ministar Tillot gledao je poput risa, vojvoda je zinuvši gledao svoju ženu, Rivera stisnuo zube i èekao...Amaliju oèito sve to nije zanimalo. Zovne Riveru znakom lepeze.- Dovedi mi beèkog kurira.-Visosti, zar dok je sve na okupu?- Kasnije nemam mnogo vremena. Samo da èujem o èemuse radi.Htjela je govoriti sa Sinišom da Rivera ne èuje.Morao je poslušati. Pošao je u dno dvorane gdje je Siniša u odori austrijskog pukovnika izazivao poglede lijepih Talijanki. Pukovnik je prošao iza plesaèkih redova, pristupio Ama-liji, poklonio se propisno tri puta i u sagnutom položaju tiho rekao njemaèki, da Rivera ne razumije:- On èeka iza granice i poruèuje: ako ga ljubite, slijeditemene, povest æu vas k njemu.Izgovorio je to brzo, poluglasno.- Dat æu vam odgovor - izjavi ona mirno - gledajuæi preda

I

p “-.p



se. Razabiruæi da po njoj padaju Riverini prikriveni pogledi, glasno reèe francuski:- Stvar je zanimljiva. Mi æemo o tome govoriti nakon plesa.Poslat æu po vas dvorskog meštra, grofa Riveru.Španjolac je gledao u dvoranu, a nosnice su mu podrhtavale.Siniša se povuèe u pozadinu. Vojvoda ga opazi i zapita Amaliju:- Tko je taj pukovnik u austrijskoj uniformi?- Kurir njezina velièanstva iz Beèa. Donio je pisma mojemajke i èeka odgovor.

- Stasit i lijep èovjek. Pozovite ga na ruèak.- Veæ sam to uèinila.Uto se pred vojvodskim parom pojavio drugi dvorski meštar, pomoænik grofa Rivere, i najavio:- Visosti! Njegova preuzvišenost vitez Breitenstein, kurirnjezina velièanstva austrijske carice, moli da ga primite.- Još jedan kurir? - zaèudi se vojvoda.I Riverine su oèi isto pitale. Njegove sumnje da pukovnika nije poslala carica bile su potvrðene. Ministar Tillot znaèajno je pogledao Riveru. Amalija je mirno odredila da viteza uvedu, rekavši vojvodi:- Bit æe da se nešto važno zbilo u Beèu kad mi šalju i drugog kurira.Pouzdanik carice, vitez Breitenstein, ušao je u dvoranu u srebrom opšivenoj odori carskog dvorjana i smjerno se poklonio mladom paru. - Njezino velièanstvo poèastilo me zadatkom da vašoj visosti predam pismo.I pruži zapeèaæeni omot. Amalija ga otvori i preleti usiljenim smiješkom:- Nakon sveèanosti napisat æu odgovor, a dotle vas smatram gostom.Kurir se povuèe. Vojvoda izda Riveri nalog da mu zovne mladog prijatelja Pierrea na balustradu.

Prolazeæi kraj grofa Breitensteina, Rivera upozori carièina kurira na pukovnika što se povukao k prozoru:- Poznaje li vaša preuzvišenost onog pukovnika? I on dolazi kao kurir njezina velièanstva.Breitenstein se obazre i stane promatrati mladog pukovnika sa sve veæom pažnjom.- Kakvo je to èudo? Kako se zove?- Isprave mu glase na Franju Bartoka.- Nisam èuo za takvo ime u Beèu, ali to ipak...- Preuzvišenosti, smijem li spomenuti daje meni nešto vrlosumnjivo u tom èovjeku.- Sumnjivo... Da... velièanstvo mije izrièito naglasilo damjesec dana nije nikog slalo u Parmu, jer smo svi bili zaposleni, a ovamo može poslati samo jednog od najvjernijih svojihprijatelja. Dakle, u toku mjesec dana nije poslan nikakav kurir. Drugo, ovaj pukovnik s bradom, razbojnièkog izgleda, koliko je meni poznato, ne pripada liènostima koje se ubrajajumedu carièine prijatelje.- Slutnja se moja obistinjuje. On je lažni kurir.- Zar je pokazao isprave s potpisom njezina velièanstva?- Nije mi htio pokazati kad sam to zatražio.- Grofe, onda... Ta pojava, pa lice, brada...?- Da je prava, to sam razabrao, ali što vam je tako èudnovato!- Njegova se èitava pojava pukim sluèajem sasvim podudara s opisom liènosti nekog pukovnika, koji je prije tri tjednapoèinio na austro-pruskoj granici kažnjiv èin uhodarstva.- Preuzivšenosti, ovaj èovjek jednom je veæ bio u Parmi.I onda je u meni pobudio sumnje... Ovo je razlog da sam seusudio vašu preuzvišenost na njega upozoriti.- Hvala vam! Upoznat æu se s njim i zapodjenuti razgovor.Zaèas æu znati tko je.Oprostivši se s Riverom, carièin pouzdanik Breitenstein provuèe se izmeðu redova, stupi pred Sinišu i predstavi se.



Siniša je ime carskog kurira vrlo èesto èuo na dvoru, znao je kakav ugled uživa kod carice, ali nikada nije imao prilike da ga lièno upozna. Osjetivši u njemu blizinu beèkog dvora, saèuvao je potpuni mir. Komotno i ležerno, naslonivši se na stup u pozadini dvorane, èekao je da Beèanin zapoène razgovor.- Gospodine pukovnièe - reèe on radosno - upravo sampresretan što smo se sastali. U ovom društvu osjeæam se vrlostrano i ne znam što bih radio èitavu veèer.- To vrijedi i za mene.- Utoliko bolje. Bar me nije strah da æete me okriviti davam dosaðujem. Dosadivat æemo sebi meðusobno - nasmiješi se carièin kurir. -Vi ste ovdje, kako èujem, u svojstvu kuriranjezina velièanstva?- Da, preuzvišenosti.- Njezino velièanstvo odviše se uzrujava zbog vojvotkinjei za kratko vrijeme, evo, šalje veæ treæeg kurira u Parmu. Jaipak mislim da su glasine o vojvotkinji malo pretjerane.- Uvjeren sam u to. Po svoj prilici temelje se na æeretanjužena.- Dakle, budimo iskreni, vojvotkinja je malo ekscentrièna!- Mnogo ih je ekscentriènih u obitelji - povjerljivo æe Siniša. - Nije li prestolonasljednik sve njih natkrilio svojom neèuvenom ženidbom?- Vi mislite na groficu Vojkffy?- Mislim na onu kojoj su smaknuli muža.Siniša je trenutak rastreseno gledao dvoranom.-Vama kao dvorskom èovjeku sigurno je poznato zašto su ga smaknuli? - primijeti Breitenstein.- Kažu da je povod smaknuæa bio namješten, kako bi semladi car mogao oženiti udovicom. Dakako, to izgleda nevjerojatno.- Posvema. Vi ste slabo upuæeni u dogaðaje na dvoru.- Upuæen sam samo u brbljanje dvorjana. Govorili su daje

J

grofièin muž bio uhoda, ali tko bi to mogao znati. Smaknuæe je obavljeno tajno.- Napokon, nije taj kapetanèiæ ni tako znamenita osoba.Prekratko je vrijeme boravio na dvoru da bi se èime istaknuo.Tek radi grofice poèeli su se zanimati za njega i doznali zasmaknuæe. Rekoše mi daje bio krasan mladiæ. Zato ga se dame još i sada sjeæaju.- A što mu je to koristilo! - nasmije se Siniša ironièno. -Prestolonasljednik je njoj ipak ljepši - ili unosniji!...- Kad bi se njome oženio, uvjeravam vas, smatrao bih jeravnopravnu princezama.- Divne li karijere? Zar je uistinu tako lijepa?- Nevjerojatno daje niste vidjeli. Carica je svojim pouzdanicima uvijek hvalila svoju dvorsku gospoðu. Zar vama nije?- Ja nisam tako blizu dvora.- Vrlo ste diskretni, ali kad ste odabrani da budete kurirnjezina velièanstva, ne možete nikako biti daleko...- Što sam kurir, to je sluèaj. Imam na dvoru visokog protektora, koji je pouzdanik carice. On se nije usudio u zimskodoba da poðe na put i ja sam ga jednostavno zamijenio nadužnosti, jer on se pouzdaje u mene! Meðutim, želio bih vidjeti tu damu, iako ne vjerujem da je prestolonasljednik ozbiljno ljubi.- Znate li da su današnji muškarci gotovo poludjeli za duhovitim ženama. Ona je tim krijepostima obilno nadarena,

a upravo te duševne osobine istièu njezinu tjelesnu ljepotu iprikazuju je u deset puta veæem sjaju. Onda, posjeduje nekiposebni èar koji osvaja. Zar je èudo stoje naš dvorski filozofu nju toliko zaljubljen da se odluèio uzeti je za ženu? Èini mise da vam vaš odlièni protektor vrlo malo prièa o zanimljivimstvarima na dvoru.- Bit æe da seja za to manje zanimam. Ovdje doista nemamo o èemu razgovarati pa me je stalo zanimati i to. Možda

JfifeV



i zato jer je ženidba toj aferi dala veliku važnost. Kad se vratim, po svoj prilici bit æe na dovru veæ obavljene vjenèane sveèanosti.- Kako na dvoru?- A gdje drugdje?- Znamo samo to da je grofica s Josipom napustila dvor, aprije tri tjedna on je s Rosenbergom i nekim bradatim crveno-kosim èovjekom, odjevenim na bavarski naèin, krenuo iz Beèa prema jugu.- Na bavarski naèin? - zapita Siniša sjetivši se susreta s Ba-varcima. - Sto znaèi taj Bavarac u njegovu društvu?- Ne znam, a i na dvoru nitko o tome ne zna ništa.- Onda je dvorska policija vrlo manjkava.- Slijedili su ga, budite uvjereni, ali vani ispred Beèa, napustoj cesti primijetili su Kochove detektive i natjerali ihnatrag u Beè. Tako je Josip mogao umaæi bez nadzora i nitkone zna kamo se izgubio. Svi su uvjereni daje otišao k njoj.Osjeæajuæi kako mu krv u žilama teèe kao nabujali vodopad, okrene glavu prema plesaèima, da mu ovog èasa carski kurir ne može zaviriti u lice.- Èudim se kako se carica ne protivi tom braku. Groficaipak nije dostojna buduæeg cara.- Kako vi to zamišljate? Pa naravno daje to pokušala sprijeèiti, ali dosad uzalud. Povukla je obustavu grofièina procesa- ona je, naime, prije dvije godine bila optužena kao vješticau Zagrebu. Da su je uhvatili, ponovo bije stavili pred sud. Josip to zna i zato je pomno skriva. Ali to mu neæe koristiti.- Zna on što radi.- Još koji èas, pa neæe znati što radi.- Kad se njome oženi, tko mu šta može?- Carica i ministri ne priznaju taj brak, pa æe se morati ilizahvaliti na prijestolju ili s njome rastaviti.- Rastavi treba valjan razlog.

- Taj postoji.- Taj postoji?- Moj gospodine pukovnièe, vaš dvorski protektor tako vasslabo upuæuje da bih mogao posumnjati u njegov saobraæaj sdvorom.- Ne znam zašto bih se pozivao na njega. Èitava ova stvarnije bila prije tako zanimljiva kao danas, kad se radi o ženidbikoju rastavljate, a da se možda još nije ni sklopila. Zato mezanima kakav razlog rastavi navode?- To je tajna koju ni dvorjani ne poznaju, dakle ne mogu

vam je otkriti, ali grofica neæe biti zadovoljna onim stoje èeka. Uvjeravam vas, i mojoj glavi bila bi neprijatna njezinasudbina.Sekundu-dvije Siniša nije mogao odgovoriti. Kao da mu u žilama nabijaju èekiæi. Okrenuvši se balustradi, zašutio je. Pošto se smirio, obrati se carskom kuriru:- Vi mislite da æe je prestolonasljednik napustiti?- Sasvim sigurno.- Ako je pošteno ljubi?- Èlan dinastije uvijek je najprije car, a onda ljubavnik. Akad sazna dokazani èin...- Nešto je poèinila?- Ono što je poèinila nitko ne zna - dakle, oèito se radi oèinu, i to vrlo rijetke podlosti.- Takvo savršenstvo žene kakvom ste je izvoljeli prikazati,još smaže podlosti?-Ipakje tako.- Doista zanimljivo. Bit æe da danas dvor ne govori ni oèemu drugom nego o tome.- Da, dvor nije govorio ni o èemu drugom nego o tome, alidva dana prije nego što sam pošao u Parmu, promijenila setema. Dogodilo se nešto jaèe od ove ženidbe!- Zar može biti nešto zanimljivije?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Prijeti nam pogibao od Prusa.- Ne vjerujem. Friedrich se zabavlja dražeæi nas; sakupljana granici èete. To je stara stvar! Valjda ga ne svrbi na ramenuglava?!- Oèito ga svrbi, a i njegove prijatelje. On nam je poslaonekog lupeža uhodu koji je poveo naše straže preko granice inapao Pruse, pa još u odori austrijskog pukovnika...- Gle, kakva lopovska zamisao! Meðutim, takvi su sukobièesti. Oni dovode do rata...- Još se ne zna.- Carica je za rat?- Obratno! Ali zamislite drskog uhode!- Sigurno ste tom pukovniku uresili vrat odlikovanjem na- užetu?

- Neæe ga mimoiæi kad ga uhvatimo.-Zarje pobjegao?- Na žalost!- Valjda nije odmaglio netragom?-Onje u Italiji...Breitenstein je stajao vrlo blizu Siniši da mu uzmogne gledati ravno u lice. No on je bio potpuno miran i nasmijan, èak i vedar:- U Italiji? Dobro je uèinio, glupan. Tu ga barem mogu brzouhvatiti.- To prije što toèno znamo tko je... ja sam radi toga došaou Parmu...- Ako vam, preuzvišenosti, mogu štogod pomoæi, izvolitesamo raspolagati sa mnom.- Drage volje! On se, naime, nalazi ovdje - u dvorani, pre-odjeven.- Taj je odista bjesomuèno drzak. Bit æu sretan ako vam mo

gu pomoæi nategnuti tom lopovu uže oko vrata.- Zamolit æu vas kad mi bude potrebno. A sad dopustite da

potražim grofa Riveru. Do viðenja, gospodine pukovnièe! -reèe on i srdaèno mu pruži ruku.Odlazeæi prema balustradi, budno je pazio hoæe li se pukovnik maknuti i pokušati da pobjegne, što bi njegovu sumnju potvrdilo i dalo mu èvrstu podlogu da ga može uhvatiti.Naprotiv, pukovnik se nije micao prema vratima, veæ obratno, sve se više približavao balustradi, gdje su bili dvorjanici okruženi plemstvom.Na balustradi se osjeæalo neko èudno gibanje.Ministar Tillot pristupio je vojvotkinji s rijeèima:- Visosti, visoko je plemstvo sprijeèeno da uživa gostoljubivost ovog dvora zbog ljudi kojima ovdje nije mjesto. Vašavisost izvoljela je time neizmjernom sramotom žigosati dostojanstvo našeg dvora.- Gospodine, znam biti milostiva onome tko me sluša. Dakle, šutite i slušajte!- Po ustavu imam da slušam vojvodu!Ona ministru okrene leda i obrati se mužu.- Mi - moja žena i ja - vladari Parme, zapovijedamo da nasslijedite - rekao je vojvoda kao nauèenu lekciju.Vojvoda pode vodeæi Amaliju. Slijedila ih je èitava pratnja u sporednu dvoranu. Svi su èekali sa zebnjom. Rivera se ukoèio, osjetivši da slijedi sudbonosni dogaðaj. Vojvoda oštro reèe:- Mi - moja žena i ja- ogorèeni smo stoje vaša preuzvišenostprije dva mjeseca vojvotkinju ponajprije pred caricom krivooptužila, zatim uskraæuje poslušnost njezinim nalozima, aosim toga, poslala je vaša preuzvišenost protiv nje vojnike.Buduæi da ste time izrabili svoju vlast, ne možemo dulje gajitipovjerenje prema vama i uskraæujemo vam èast ministra.Ministar Tillot se zabezeknuo. Rivera je blijedio. To nisu oèekivali. Vojvoda je nastavio:-Vašim nasljednikom imenujemo Paola Durattija.Takvo sablažnjavanje nije još nikada prohujalo dvorom parmskog vojvode. Svi su se ustremili. Nekoliko trenutaka



kao da su se svi pretvorili u kipove, kojima je bila urešena dvorana. Paolo Duratti, najveæi protivnik Tillotov, dolazi na mjesto kraljeva ministra koji je tako sramotno protupropisno skinut, i to protiv volje i odobrenja protektora države, španjolskoga kralja.Tillot je još uvijek stajao mirno. Kad je htio odgovoriti, Amalija ga sprijeèi:- Gospodine - obrati se Amalija Tillotu. - Mi smo svoje izrekli. Mislim da razumijete talijanski.Ove su rijeèi pale kao kladivo. Svi su se probudili iz trenutne zbunjenosti. Tillot se tek lako pokloni èitavu društvu i polaganim, odmjerenim korakom, pode prema izlazu iz dvorane.Rivera je gledao za njim blijed i hladan, gotovo bešæutan.Ušavši u plesnu dvoranu, Tillot priopæi visokom plemstvu što se dogodilo. Zabuna i zaprepaštenje zbunilo je plemstvo. Jedan dio pode za ministrom, koji je išao k izlazu, a prijatelji vojvode ostali su raspravljati o njegovu postupku.Breitensten se nije zanimao ni za šta, tek je držao Sinišu na oku. Ugledavši da ministar Tillot napušta dvoranu, zaustavi ga i upita: - Preuzvisenosti,

oprostite. Ja sam se pravovaljano prijavio vašoj preuzvisenosti. Ovdje je još jedan kurir. Da li je on uèinio svoju dužnost?- Kod mene je bila samo vaša preuzvišenost, i zaèudio samse da onaj nije svratio.- Teške me sumnje snalaze, možda se pukovnik tek prikazuje kurirom iz vrlo opasnih razloga.- Molim vašu preuzvišenost, potrudite se sa mnom u dvoranu gdje æemo nesmetano razgovarati.Tillot povuèe Breitensteina sa sobom i on mu isprièa povod sumnji. S uvjerenjem i zabrinutošæu objašnjavao je ministru:- Ekscelencijo, ako se lièni opis uhode na pruskoj granicisamo pukim sluèajem slaže sa spoljašnošæu ovog pukovnika,

još uvijek ostaje opravdana sumnja da se lažno prikazuje ca-rièinim kurirom. Niti je on dvorjanin, niti štiæenik kakva dvorjanina. Nisu mu poznate ni najpoznatije spletke a kamoli dvorski dogaðaji po kojima prepoznaješ dvorjanina kao plemenitog konja po žilama. Namjerno sam s njim raspredao dogaðaj o kojemu se govori na dvoru, a on ne zna ništa. Ako se, dakle, prikazuje u Parmi kurirom carice, ima tajni povod, a taj bi mogao i Parmi štetiti, iako sam uvjeren, da sliènost s ovim pukovnikom nije nikakav sluèaj, jer takvih èuda nema. Bio sam u carièinu kabinetu kad su donijeli izvještaj s granice i opisali pukovnika.- Razumijem. Vaša æe preuzvišenost imati za pola sata pukovnika u svojoj vlasti. Stoga, molim, ostanite ovdje. Ako bion htio eventualno otiæi, zadržite ga pola sata.- Ne puštam ga ni èas samog.- Do viðenja. Ali, molim, nikome ni rijeèi o tome."Taj mije pukovnik došao kao naruèen", smješkao se kancelar Parme napuštajuæi palaèu mramornim stepeništem.Vojvoda se nakon smjenjivanja ministra Tillota vratio u plesnu dvoranu. Marija Amalija ostala je u salonu. Rivera je stajao na vratima, neobièno miran.- Vaše je držanje danas zagonetno - reèe mu ona. - Kadsam vam jednom ponudila ministarsko mjesto, odbili ste i savjetovali me da odaberem Tillotova neprijatelja. Kad sam seodluèivala da to uèinim, vi ste me odvraæali. Danas sam vaskanila upitati o tom što sam govorila s vojvodom, a vi ste odbili! Zaista zagonetno! Zar ste se priklonili Tillotu?- Visosti, u ovako sudbonosnom èasu nalaže mi dužnostprema vama da budem neutralan.- Tako? To mi se sviða. Pošaljite mi carièina dvorskog kurira Breitensteina, a nakon njega dovedite mi pukovnika u crveni salon da ga nas dvoje zajedno ispitamo!Pošao je da izvrši njen nalog.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Molim vašu preuzvišenost - prišapnuo je Breitenstein primivši poziv vojvotkinje - ako bi pukovnik htio otiæi, recite muda svakako prièeka. Želim s njim govoriti. Zadržite ga.- On neæe otiæi. Vojvoda gaje pozvao na ruèak.To je smirilo carièina kurira. Za nekoliko trenutaka našao se pred vojvotkinjom koja je, držeæi carièino pismo, gledala pouzdanika svoje majke.- Njezino velièanstvo iznenada mi nudi rastavu braka s vojvodom?- Njezino velièanstvo moli da to ostane u najveæoj tajnostii želi da njezino pismo spalite.- Uèinit æu tako. Ipak, najprije molim jedno razjašnjenje.Carica traži da obnovim optužbe što sam ih svojedobno prednjom podigla protiv grofice Vojkffy. Nije li to uvjet da dobijemrastavu?-Možda i to, visosti!- Zbog èega je carici potrebno da nakon toliko vremena ob

novi zaboravljenu optužbu? To moram znati.- Spreman sam vašoj visosti objasniti i više.Njezino me velièanstvo ovlastilo da priopæim vašoj visosti opasnost da vam grofica o kojoj se radi postane šurjakinjom. Ako bi vaša visost izvoljela posjetiti beèki dvor, unatoè svom sadašnjem položaju, zadesilo bi vas teško iznenaðenje, jer biste po propisu našli mjesto iza grofice, naime prestolona-sljednikove žene, a za primanja morali biste joj èak poljubiti ruku.U srcu vojvotkinje nije nikada ugasla mržnja prema grofici Vojkffy, ni nakon Sinišina poricanja i uvjeravanja da Nera nije osujetila njen bijeg s princom Ernestom. Sada su rijeèi carièina kurira da bi se grofica mogla uzdiæi iznad nje, rasplamsale tu mržnju. "Zar baš ta žena, koja joj je, kako je vjerovala, uništila sreæu, da zauzme mjesto pred njom?" I mržnja se u trenutnoj uzbudenosti rasplamsala do krute osvete. Carski kurir oèekivao je potvrdu svojih pretpostavki.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEŠuteæi Amalija pode k pisaæem stolu i sjedne posegnuvši za perom."Zahvaljujem vašoj plemenitosti na materinskoj brizi za moju nesreæu u braku s razvratnim vojvodom. Rastava bi mi došla kao spasenje, samo ako se provede što brže - vrlo brzo. Odgovarajuæi želji vašeg velièanstva, izjavljujem ponovno: mene je doista grofica Vojkffy nagovarala da napustim dvor i slijedim princa Ernesta. Nastojala me nagovoriti da bježim u Prusiju, gdje æe me sam Friedrich rado uzeti u zaštitu, da se vama naruga. Samo me ona navela na taj èin, jer sam bila slaba i smuæena lošim vijestima što sam ih saznala o vojvodi. Grofica mi je priopæila da ima veze s pruskim oficirima i da o tom njen muž i ne sluti. On je doista bio nevin; ja sam ga samo zato optužila što sam time htjela potvrditi njezinu krivnju. Danas me peèe savjest radi njezina muža što ovime vašem velièanstvu iskreno ispovijedam.Amalija."Završivši pismo, preda ga carièinu pouzdaniku.- Ovo je moj odgovor. Požurite se u Beè. Blagodat rastave oèekujem što prije.Carièin kurir je napustio salon i otišao u plesnu dvoranu da potraži lažnog pukovnika. Vojvotkinja je i dalje ostala za pisaæim stolom, razmišljajuæi."Rastava!... Carica i ne sluti kako bi mi dobro došla baš sada kada mije Ernest poslao vijest da me želi i èeka."Najednom se njeno lice èudno smraèi. Nakon kratkog razmišljanja ogleda se, brzo napiše nekoliko redaka, zapeèati pismo i spremi ga u njedra.Odmah zatim ude u mali crveni salon, gdje je Siniša èekao s grofom Riverom. Uznemirio se vidjevši da se dvorski meštar ne kani udaljiti, veæ je naprotiv stao nešto podalje, ali tako da može gledati u lice vojvotkinji i njemu.Ona je, meðutim, mirno sjela, igrala se lepezom i uprijevši pogled prema Riveri, oslovi Sinišu.



- Grof Rivera je moj pouzdanik, dakle možete i pred njimposve otvoreno govoriti. Vas je, znaèi, poslala moja pouzda-nica, barunica Ema?- Jest, visosti.Shvaæajuæi ta zavaravanja pred Riverom, èekao je daljnja pitanja.- U plesnoj dvorani razumjela sam iz onih nekoliko vašihrijeèi da me barunica upozorava na opasnost. Beè mi spremarastavu braka s vojvodom?- Tako poruèuje gospoda barunica vašoj visosti. Stvar jejoš tajna.

Grofu Riveri zabruji u glavi a oèi mu se upru u vojvotkinju kao dva plamena upitnika. Ona se prièini kao da ništa ne opaža i nastavi:- Neka mi samo spremaju. O rastavi odluèit æu najprijeja... jedino ja! - a pritom položi lepezu na stol, kao da tim gestom želi Riverinu pažnju zabaviti strašæu.- Njezina milost barunica spremna je svim vezama pomoæivašoj visosti. Ona smjerno èeka vaše odredbe.- Vi æete još ove noæi odnijeti moju pismenu poruku. Ali pazite da nikome ne dopre u ruke.- Visosti, na moj put pala je teška zapreka.- Zapreka? Gdje? Kakva? - zapita naglo.- Kurir njezina velièanstva objeduje me da sam uhoda, avaša visost najbolje zna odakle potjeèe ta sumnja.- Nisam li je opovrgla svojom izjavom kancelaru?-Visosti, bjesomuèni oèaj zbog nevjere moje žene, tako meobezumio, da sam milostivu izjavu vaše visosti razderao.Gledala mu je u oèi, rasplamsane unutarnjim uzbuðenjem, koje je vješto prikrivao od èasa kad se sastao s carièinim glasnikom i s njim raspredao o svojoj ženi i o èinu pukovnika na granici. Pred Amalijom je pokušao pravi korak sumnje cari-èina kurira zaodjenuti njezinom optužbom.

i

- Vi ste je poderali? Doista ludi èin!- Priznajem, ali u onom èasu kad sam saznao za njezinu nevjeru, bila mi je draža smrt.- Dat æu vam za kancelara drugo pismo, ako mi zadaterijeè da æete moje odredbe toèno izvršiti.- Zalažem svoju glavu za moju dobroèiniteljicu.- Ono što æu vam napisati mora vam donijeti i carièino pomilovanje. Molim vas, Rivera, tamo u dvorani leži pisaæi pribor. Želim pisati brzo i neopaženo barunici i kancelaru.Iako je dvorski meštar slušao razgovor i svaka ga je rijeè morala uvjeriti da znaèi samo ono što kazuje, ipak njegova sumnjièava duša nije bila ni sada smirena, bojeæi se da je Si-niša ipak donio vijest od princa, ali bilo je prirodno da se pobrine za pribor. Brzo se udaljio da se što prije vrati.Jedva stoje izišao, segne Amalija u njedra i pruži Siniši pismo za Ernesta šapæuæi:- Predajte mu ovo. Èekam odgovor.- Vi ne kanite k njemu?- Ako mi odgovori na moj uvjet "da", poæi æu. Jamèite li mida pismo, u kojem leži velika tajna, neæe nitko dobiti u rukeosim njega?- Ako mi vaša milost zajamèi slobodan put iz Parme, zalažem se sav. - Barunièino pismo samo je isprika. Ona tobožeèeka na granici... Hitro je otišla prema prozoru i zagledala seu perivoj. Kada je ušao Rivera, našao ju je kako mirno gledakroz prozor, a Siniša stoji apatièan na svom mjestu. Stavivšipribor na stol, upozori vojvotkinju. Sjela je i stala pisati barunici Emi:"Vašu poruku izruèio mije kurir, ali ne kanim pristati! Ne želim Parmu ostaviti iz dva razloga: ovdje sam sretna, a drugi je razlog moja tajna. Èekajte i dalje, dok se s nekim ne sporazumim i ne odluèim što valja uèiniti da se rastava onemoguæi. Stoga mi kurira odmah vratite."



Predala je pismo Riveri da ga osuši i zapeèati, uvjerena da æe ga kriomice proèitati.Nije se prevarila. Sušenje pisma trajalo je dulje, a kad je bilo zapeèaæeno, preda ga ona Siniši.- Vojvoda vas je pozvao na ruèak. Ja æu vas meðutim isprièati, jer morate odmah otputovati.- Visosti - uplete se Rivera. - Carièin kurir želi još s njimrazgovarati!- Isporuèite mu daje pukovnik napustio palaèu prije negošto ste mu mogli predati poruku. Ni èasa ne treba da se zadrži. Sad idite! Molim vas, Rivera, odvedite ga Sofiji, neka gapusti iz dvora stepenicama za poslugu da ga nitko ne zadržava. Prièekat æu vas ovdje.Siniša se pokloni i iziðe s dvorskim meštrom. Rivera nije slutio što je pukovnik nosio u njedrima, ali njegov nemir ni sada nije popustio.Ipak je pošao hodnikom dvorskog osoblja, pokucao na vrata Amalijine sobarice i priopæio joj nalog.- Nije moguæe - odgovori ona. - Kad sam htjela malo prijeiziæi, vojnici su opkolili palaèu i nisu me pustili. Èasnik je ispitivao sluge na stepenicama da li je austrijski pukovnik upalaèi.- To je, dakle, radi vas - prišapne dvorski meštar Siniši i osjeti neko zlurado veselje.- Onda nema druge nego da se predam. Ali, molim vas, izvijestite prije vojvotkinju.- Èekajte u ovoj sobi - naredi Siniši - a vi, Sofijo, povjerljivojavite vojvotkinji. Ona je u crvenom salonu.Rivera je bio èas neodluèan, ali brzo potrèi prema glavnom stepeništu da vidi što se dogaða.Siniši je bilo jasno da mu je carski kurir zavalio kamen pred vrata vojvodine palaèe. Razgovor s njim jasno mu je odavao da ga želi navesti na bijeg i baš je zato drsko ostao. Samo,

i

ovom se nije nadao. Sada Siniša još dublje sakrije Amalijino pismo; dok je u njega, ona æe ga svakako štititi.Rivera se odmah vrati da predusretne Amalijin razgovor s njenim glasnikom nasamu.- Gospodine, na vas su pale teške sumnje.- Ja sam ih veæ spomenuo pred vojvotkinjom.- A vi ste posve mirni?- Da, gospodine.- Uvjereni ste da æe vas vojvotkinja spasiti.- Nisam ni u što uvjeren.Rivera se približi:

- Možete li mi dati èasnu rijeè da vojvotkinji niste donijelipismo od princa?- Vaša preuzvišenosti, vratio sam se u Parmu jer sam želiozatražiti od vojvotkinje ponovnu izjavu o svojoj nevinosti! Toje razlog moga dolaska. Na to vam mogu dati èasnu rijeè.Grof Rivera je razmišljao o tom odgovoru, izreèenom iskreno, uvjerljivo i lukavom stilizacijom, koja je dvorskog meštra malo zbunila. Pokušao je da se prisjeti njegove izreke, uvjeren daje u uzrujanosti nije potpuno shvatio.Na vratima se pojavila visoka Amalijina pojava. Svoju dugu vladarsku povlaku ovila je oko struka i hitro prišla:- Što se dogodilo, Rivera?

-Visosti, dvor je opkoljen vojnicima.- Kakva je to drskost? Recite vojvodi da odmah naredi...

- Visosti, nema spasa! Carski kurir tvrdi da ovaj gospodinposve nalikuje opisu pukovnika koji je poèinio zloèin na austrijskoj i pruskoj granici. Vojvoda želi da se preda.- Vi ste rekli da je tu?- Obeæao sam da æu ga potražiti. Èekam vaše naloge. Jer...ako bi se doznalo daje poèinio kažnjivi napad na Pruse u svojstvu uhode...- Stoje to s austrijsko-pruskom granicom? - upita Amalija- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Sinišu. - Kako vas povezuju s pukovnikom kojeg terete za takav zloèin?- Visosti je dobro poznato zbog èega sam morao pustitibradu... Da me ne prepoznaju u Beèu. Evo, umjesto da me sada ova brada zaštiæuje, ona me ponovno vodi u sumnju.- U kakvoj ste vezi s onim pukovnikom? - zapida ponovno,a Siniša opazi strah u njenim oèima.- Ja nalikujem na njega.Rivera je osjetio njen pritajeni strah i napeto je pazio na nju i njega.- Poðite, molim vas, dragi Rivera i raspitajte se toèno. Akoje to samo zabuna, zbog èega da ovdje zadržavamo glasnikakoji mi nosi tako važne poruke...- Visosti, to neæe koristiti - upadne Siniša da iskoristi jedinu šansu koja mu je preostala. Osjetio je da ona šalje Riverukako bi od njega uzela pismo. I Rivera nije imao volje da ode,pa odvrati:- Ako se ispostavi da je samo zabuna, moæi æe veæ sutra otputovati.- Da, ali samo kao uhiæenik- nadoda Siniša. - Zabunu sliènosti mogu dokazati samo u Austriji; tamo su tog pukovnikavidjeli licem u lice. Visosti, onda je najbolje da se predam!Amaliiji je došlo da se onesvijesti. Ne može Siniši u prisutnosti Rivere oduzeti pismo, a on instinktivno neæe da ode. Tu je opasnost da njeno pismo doðe u tuðe ruke, a ona da izgubi povjerenje dvorskog meštra, zatim da njenu tajnu otkrije ministar Tillot, koji æe odmah javiti carici. U nekoliko sekundi ona se odluèi: pokaže rukom na vrata i reèe Siniši:- Uðite na nekoliko èasaka u garderobu.Razumio je da se želi posavjetovati s dvorskim meštrom. Kad su ostali nasamu, Amalija pristupi Riveri:- Ti æeš, Rivera, ovog èovjeka sakriti u svoje odaje, ošišati,preodjenuti u svog lakaja i iziæi s njim iz palaèe.

Grof nije pokazivao volje da izvrši nalog:- Èudnim ga strahom zaštiæuješ!- Zaštiæujem ga jer je glasnik naše - moje i tvoje sreæe. Zašto nisi proèitao pismo barunici?- Proèitao sam i pitam te kakva je to tajna zbog koje ne možeš ostaviti Parmu?- Èim sakriješ ovog èovjeka, doznat æeš je. Ona æe nas zauvijek združiti.Da ga još više uvjeri, posegne u struk i izvuèe carièino pismo:- Gledaj, carica mi nudi rastavu. A carski mije kurir naglasio da æe je carica provesti ako se usprotivim. Jedina barunica

može mi pomoæi da carici postavim nepremostivu zapreku,ali prije moraš znati ovu tajnu - da se možemo savjetovati. Dakle, odluèi se: hoæeš li slušati vojvodu ili raditi za nas dvoje?Kad je vidio vlastoruèno carièino pismo gdje joj piše o rastavi i èuo obeæanje o tajni, osjeti težak strah da rastavom od vojvode ne izgubi svoju ljubav. U svojoj slabosti prošapæe:- Slušam samo tebe!Njoj odlane, a on otvori vrata garderobe, povuèe Sinišu u sobu, baci na njega svoj ogrtaè i okrene se Amaliji:- Visosti, sad hitro k vojvodi. Recite mu da ste pukovnikaveæ davno otpustili iz audijencije jer se isprièao glavoboljom iostavio Parmu. Ja æu se brzo vratiti.Otišla je nijema bacivši Siniši pogled koji mu je jasno govorio da èuva pismo. Rivera povede Sinišu u hodnik i spusti se s njim s galerije u prizemlje gdje su bile odaje dvorskog meštra.Ušavši zakljuèa vrata i naredi Siniši:- Po zapovijedi njene visosti obrijte bradu i obucite odijelomog lakaja.Prošao je sobama i donio iz lakajeve komore jednu odoru.- Nakon završene toalete sjest æete tamo u onu komoru,bude li potrebno i služiti me, dok ne naðem pravi èas da vas



povedem iz dvora. Ne javljajte se nikome. Zakljuèat æu vas. Èekajte mirno i neèujno.Kad se Rivera opet pojavio u plesnoj dvorani, bio je tako blijed da ga je vojvoda upitao nije li bolestan.- Pozlilo mi je, visosti, moja stara bolest. Ali izdržat æu dokraja.- Jeste li pukovnika predali?- Visosti, on je prije pola sata napustio palaèu. Javio samto i èasniku, ali on nije povukao èetu ni na zapovijed vaše visosti.- Ovo æe mi platiti. Nakon ruèka poslat æu kurira svom kraljevskom ujaku u Madrid.Dvorski meštar pohita u ministarsku palaèu. Rivera je opazio da mu je to prišapnula Amalija koja je stajala uz vojvodu isto tako blijeda kao i Rivera.- Ali vi æete sada odmah k ministru - naredi vojvoda - s porukom da se vojnici imaju smjesta udaljiti iz palaèe, jer se traženi pukovnik više ne nalazi na dvoru.Tillot ga primi s lukavim smiješkom na licu:- Mene je vojvotkinja izbacila, ali ne s ovog mjesta. Kraljmora potvrditi moj otpust. Dotle sam tu! A vi, gospodine gro-fe, zar niste znali što mi se sprema?- Èasnu rijeè vam dajem - reèe on zadovoljan što je odbioda mu Amalija otkrije svoj plan. - Ipak, neka vojnici odstupe.Taj je pukovnik veæ odavno izišao iz palaèe.- To mije bio samo izgovor. Razumijete, Rivera! Vojvotkinja æe osjetiti moju ruku. Nitko ne može iz palaèe bez moje odredbe. Njegovo velièanstvo mi je poslalo punomoæ daprema potrebi radim ovako. A vi, ako ste vjerni kralju, podupirat æete mene!- Preuzvišenosti, posve sam vaš.- Mislim da je ovaj postupak vojvotkinje vrlo sretno rješenje. Današnji æe skandal završiti španjolska vojska okupa

cijom ili skrbništvom Parme. Ona i on su slaboumni!

Dvorski meštar osjeti prijekor što Amaliju nije od toga odgovorio, ali njegova strasna ljubav brzo zatomi prigovore savjesti i ode od ministra uzbuðena srca govoreæi u sebi: "Dignuta je ograda do neba! Veæ zbog ovog savjeta treba austrijskog pukovnika da povedem preko granice. Ona je sad zarobljena i - moja, samo moja!..."Svi su mu živci titrali kad se vratio vojvodi i javio da se ministar ne smatra svrgnutim. Vojvodu je nahuškala Amalija, pa je napisao izvještaj u Madrid, svom ujaku i kralju Španije.Tek tada dade dvorski meštar znak za diner.Svi su gosti ušli u rasvijetljenu blagovaonicu dvora. Nekoliko prostrtih stolova morali su lakaji brzo odstraniti, jer je velik dio plemstva demonstrativno napustio palaèu.S preostalima poèeo je diner. U proèelju je sjedila Amalija, zdesna vojvoda. Svi su opazili neobiènu muèaljivost mladog vojvode, a i bljedoæu vojvotkinje. Iza naslonjaèa svojih gospodara služio je Rivera sabran, ali s pritajenim uzbuðenjem. Èinilo se da svi jedva èekaju svršetak dinera. Samo je vitez Breitenstein sve to vrlo pomno promatrao.Kad su goste pozvali u plesnu dvoranu, priopæi vojvotkinja svom mužu da se želi naèas odmoriti, a zatim æe održati serkl.Otišla je u svoje odaje ostavivši u naslonjaèu lepezu.To je Riveru dovelo u još veæe uzbuðenje. Pošao je ravno prema njenim odajama i èekao u salonu mramornih vaza, sa strepnjom kad æe otvoriti vrata da dozna veliku tajnu. Sofija ga pozove vojvotkinji u salon. Ulazio je klecavim koracima.- Doðite bliže - tiho æe Amalija - obeæala sam vam jednopriznanje. - Oblio gaje znoj. Što æe mu reæi?Šutio je.- Carica hoæe rastavu od vojvode. A to znaèi rastavu - odtebe. - Blijed kao mrtvac zurio je u nju.- Ne boj se. Ako ja neæu, nema rastave. Imam jaku obranu.Samo ne znam što mi sprema Tillot.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Ove ga rijeèi pogodiše kao pljuska i opet osjeti prijekor što je svojom šutnjom pridonio onome stoje èeka.- Doði još bliže i slušaj. Vojvodina Parma može oèekivati nasljednika prijestolja, bude li tvoje dijete - sin!Dah mu zape. Koljena mu se ugnuše.Klecao je i èudno tronut sklopio ruke, obuzet dosad nepoznatim osjeæajima. Ona ga je gledala s izrazom èuðenja kao uvijek kad je primjeæivala njegovu ljubav. Nikako nije mogla shvatiti zastoje taj èovjek toliko voli, a ona mu nije nimalo uzvraæala ljubav.- Sto ti je? Zašto šutiš?- Kad bi ti znala što sad osjeæam, ljubavi moja!Sagnuvši glavu obujmio je njena koljena. Ona nije slutilašto se taj èas u njemu zbiva. Ponovno gaje uznemirila savjest. Od trenutka kad mu je Siniša ovo govorio o ogradi koju muškarac treba da podigne oko ženine ljubavi, rasplamæen ljubomorom on je te rijeèi shvatio kao savjet i odluèio pustiti Ama-liji krila, da se uhvati ukoštac s ministrom, unaprijed uvjeren u teške posljedice koje æe baciti Amaliju potpuno u njegove ruke.Nakon sadašnjeg priznanja on se osjetio krivim njoj i onome o kojem je ona èas prije govorila, pa ga zahvati kajanje i da se opravda pred sobom reèe:- Sve æu popraviti, kralj mi neæe uskratiti povjerenje i molbu da skine s tebe ono što može doæi.

- Slaba æe biti tvoja rijeè kad progovori Tillot.- U to ne vjerujem.- Zašto bi španjolski kralj više vjerovao tebi?- Zato jer sam ja nezakoniti sin njegova brata.Takvu se preokretu nije nadala."Da sam to znala prije!" trgne se ona u sebi. "Što bih sve uèinila! Da sam to znala!"- Sad znaš moje porijeklo i, kad ga ne bi smatrala nedostoj-

.1

nim sebe, stavio bih ti pred noge i sebe i svoja imanja i svoje skromno ime.Gledajuæi s izrazom straha i ljubavi èekao je.Njegova je jasna ponuda probudila u njoj gnjev, ali od mladosti privikla pretvaranju na dvoru svoje majke, znala se ne samo savladati nego i odatle izvuæi korist.- Na to æu ti odgovoriti kad se potpuno uvjerim da se smijem pouzdati u tvoju vjeru, da si zauvijek od sebe odbaciosumnjièavost koja mi uzima slobodu.- Èime da to dokažem?- Za to treba vremena. Ali da poènemo: ponajprije šuti oonome što sam ti kazala.- Šutjet æu.- Carica je odluèila da me rastavi, oèito ima za to neke opasne planove. Treba ih, dakle, upoznati preko moje pouzdanice.Vezu s Beèom imat æemo pomoæu onog èovjeka kojeg skrivašu svojim odajama. Ako su tvoje prijašnje rijeèi bile iskrene,uèinit æeš sve da nam uspostaviš vezu s tom pouzdanicom.Nadi izgovor da izideš još ove noæi iz dvora, izvedi tog èovjeka i osiguraj mu slobodan put do granice.- Moram ga izvesti radi tebe i sebe!Kleknuvši, poljubio joj je obje ruke strasnim cjelovom i brzo otišao iz salona.Ona je gledala za njim i stala se pitati:"Jesam li dobro uèinila što sam to odala, ali trebalo je naæi izlaz iz one strašne situacije! Dok onaj èovjek ne prijeðe granicu, nemam mira... Što æe mi odgovoriti Ernest? Zašto ga još uvijek ljubim? Možda zato stoje prva i jedina lijepa uspomena mog djetinjsta?" Amalija se zatim vratila u plesnu dvoranu i nagovorila vojvodu da ponovno protestira protiv odredbe ministra Tillota. Glasnici su neprestano kružili izmeðu dvora i ministarske palaèe. Uzalud.Vitez Breitenstein koji se još uvijek nije udaljio, mrko je promatrao dogaðaje. Odluèan u svakom naumu i uvjeren da



ga sumnja ne vara, nije se dao tako lako uvjeriti da je pukovnik napustio palaèu. Njegovo izoštreno oko prodiralo je u Amalijinu pometnju, vojvodinu zlovolju kao i uzrujanost koju je otkrivao u Rivere. Èuo je prièe o njegovu dvoboju radi vojvotkinje i èitavo vrijeme kriomice hvatao njegove poglede uperene u oèi vojvotkinje. Divio se samo Amalijinoj vještini što umije pred drugima prikriti da je nešto potresa. Sve mu je to dalo još više povoda sumnji. Amalija se nije brinula za pouzdanika svoje majke, o kojem je na dvoru èula da ima svoju glavu i usuðuje se protusloviti i samoj vladarici. Nju je zaokupljala samo misao kako da Siniša sretno prijeðe granicu s njenim pismom.Breitenstein se najednom približi dvorskom meštru:- Vaša milosti, smjerno molim da me ponovno najavite vojvotkinji.

- U koju svrhu? - naglo upita Rivera.Mirni i hladni Breitenstein razvuèe svoje široke usne u ironièan smiješak:- Držim, vaša preuzvišenosti, da carièin poslanik ne morakao obièni molitelj najaviti svrhu svoga dolaska. Moja je misija - carièina odredba.Osjetivši da se zaletio, Rivera se isprièa i javi vojvotkinji ku-rirovu želju. Odluèili su zajedno da mu udovolje.Amalija gaje èekala u crvenom salonu, naredivši Riveri da ostane u sporednoj odaji.Razdražena gledala je izazovno carièina kurira.- Što još želite od mene?- Visosti, opunomoæenik njezina velièanstva želi smjernokæeri velike carice izložiti važan savjet.- Ne sjeæam se da sam od vas tražila kakav savjet.-Visost nije tražila, ali dužnost moja traži da visosti naglasim ovo: kuæa vaše visosti ne smije biti sklonište èovjeku koji je pruski uhoda protiv vaše uzvišene majke.

- 0 kome govorite?- O lažnom kuriru i još lažnijem pukovniku.- Tko vam veli da je on na dvoru? - povièe ona nešto jaèe.- Nije mogao iziæi. Otkad je pozvan u audijenciju vašoj visosti - što sam dobro vidio - nije izišao iz palaèe. Ja sam pazio.- Vi ste, dakle, poslani k meni da vršite ulogu špijuna?- Ukoliko se brižljivost njezina velièanstva za vašu sreæusmije nazvati špijuniranjem.- Još infamnije! Vi ste njuškalo?!- Visosti - oštro podigne glas vitez Breitenstein - ja se nisam privikao takvu tonu na dvoru njezina velièanstva.- Onda se priviknite na mom.- Visosti - reèe on još oštrije - upozoravam vas da sam ovdje našao uhodu koji je njezinu velièanstvu prouzroèio sudbonosnu buduænost. Taj se pruski uhoda ima predati vlasti, adotle æu paziti na palaèu.Razjarena, u tom èasu poprimivši svu prirodu svoje majke, naglo ustane i povièe:- Dosta! Smjesta napustite dvor.- Sa mnom se ne može ovako postupati!Ona pozvoni i najuri ga rijeèima:- Ne želim više vidjeti nikoga s beèkog dvora. Recite njezinu velièanstvu da sam sita njenih opomena, njenih naloga,svega. Hoæu da živim u miru. Ostavite me! Iziðite...Uto se pojavi Rivera.- Ovaj gospodin ima smjesta napustiti palaèu! - naredi vojvotkinja.- Ja sam tražio uhodu u ime njezina velièanstva.- Onda ga tražite u Beèu. Tamo se tove uhode. Ostavite me!Vitez se pokloni i nijemo iziðe iz salona. Ona je klonula.- Rivera! Spasi mene i sebe. Pa daje i uhoda, mi bismo gamorali prevesti preko granice, da ne bi na nas pala teška sumnja da skrivamo uhode. To je sada pitanje tvoje i moje èasti!



- Vidim, bilo što mu drago, moram ga otpremiti.

- Pouzdajem se u tebe, Rivera!Bila je toliko uzbuðena da nije mogla odmah poæi na serkl. Carièin kurir stajao je u predvorju gdje ga je èekao njegov tajnik. Kurir mu šapne:- Smjesta u Beè šaljite najbržeg našeg èovjeka s porukomdaje pukovnik u Parmi. To æe njezino velièanstvo neizmjernoobradovati i olakšati joj situaciju, a ja polazim ministru Tillo-tu na dogovor.Vojvodski par je održao serkl i onda se nastavio ples.Amalija se nije udaljila iz plesne dvorane. Nervoznim je pogledima tražila Riveru. Kad bi on izlazio ili se opet vraæao, padali su iz njenih oèiju nijemi, zabrinuti pogledi.Bilo joj je jasno da još uvijek nije mogao izvršiti njenu zapovijed.Kad su gosti polako odlazili vani je stajao èasnik i svakoga dobro pogledao.Svjetla u palaèi su se gasila. Nastala je tama. Vojnici su dalje stražarili.Marija Amalija, odjevena, u potpunoj tami svoje sobe zurila je u perivoj i sa strahom prisluškivala svaki šum, svaki korak vojnièke straže i po stoti put pitala se sa strepnjom: kako æe ga izvesti?!...Na granici Parme, u malom talijanskom selu, u niskoj prljavoj gostionici provodili su Ernest i Filip teške èasove oèekujuæi Sinišu. Filipa je morio strah za Sinišinu glavu a princa Ernesta neizvjesnost u oèekivanju Amalije.Èitave dane provodili su gledajuæi u daljinu i oèekujuæi da se na cesti pojavi koèija, što su je ovdje unajmili da se Siniša odveze u Parmu.Uveèer su lijegali izmuèeni od èekanja da ujutro ustanu opet s istom zebnjom, s istim pitanjem.

Jedne noæi u dvorištu zalaju psi. To ih probudi. I njihove nade. Ustanu brzo, odjenu se i provire na prozor. Ali koèije nije bilo. Èuli su samo topot konja.U dvorištu se nešto micalo, netko je šaptao, a onda su èuli u hodniku korake. Na vratima netko pokuca...Otvorili su.U blijedom svjetlu krèmareve lojanice ugledaju na vratima blistavu lakajsku odoru. Nakon toga su razabrali obrijano, mršavo lice tamnih oèiju.Filip prošapæe:- Za ime Božje, kakav si to?Ernest je prepoznao Sinišu i gledao ga zbunjeno jer iza njega nikog više nije bilo. Filip je samo vidio Sinišino obrijano lice.- U Parmi sam obrijao bradu da ne ostavim glavu.- A u Austriji brada ti èuva glavu.- Kad ovaj put prijeðemo granicu Austrije, svejedno je sbradom ili bez nje. Koraèam ravno u - grob.- Po drugi put?- Možda i po treæi put, ako dodam Parmu.- Što te tamo snašlo?

- Sve što nisam želio ni oèekivao. Zatekao sam carièinadvorjanika i on se zakaèio za moju bradu. Oèito je donio iz Beèa u svojoj tikvi toèan lièni opis gospodina pukovnika. Da nijebilo Španjolca, ne bih se vratio.- Kakva Španjolca?- Dvorskog meštra. Služio sam ga èitavu noæ i èitav dan, adrugu veèer vozio se poslovno u vojvodsku ljetnu palaèu. Lopov me posadio na istaknuto mjesto na koèiji. Tako smo sretno stigli u ljetnu rezidenciju vojvode, a odande me sam vodiosve do granice. Vjeran sluga svojoj gospodarici. To je istina.Pritom se obrati Ernestu, koji je šuteæi èekao glas o svojoj sudbini.



- Vi, gospodine Erneste, jedva èekate mnogo važnije vijesti?- Kako vidim, nemate nikakvih!- Imam. Izvolite pismo.- Nije došla?- Ne bi ni mogla da je i htjela. Meðutim, sve ostalo piševam ona sama.Ernestovi dugi bijeli prsti ispružili su se za njenom porukom. Približio se svijeæi. Ruke su mu lako drhtale. Stoje dalje èitao, više se sagibao k stolu i konaèno pustio pismo, a s njim i glavu na ruke. Filip se uvuèe u kut, a Siniša pristupi bliže:- Nije pristala?Ne odgovorivši, gurne mu pismo. Preletio je njene nervozne retke:"Erneste, opet dolaziš kasno. Ja sam majka. Još uvijek ne mogu prestati voljeti tebe neodluènog, koji nije znao da bude otimaè u pravi èas. Dužna sam ti to javiti. A ti pitaj sama sebe: bi li me mogao povesti sa sobom ovakvu? Ako možeš, pošalji svog pouzdanika natrag. Ako ne možeš, ne šalji. Razmisli. Nesretna sam ovdje, ali još bih nesretnija bila uz tebe kad bi mi samo jednim pogledom to spoèitnuo."Dok je Siniša èitao, Ernest je plakao, tiho i grèevito.Bacivši pismo na stol, Siniša je šuteæi izišao iz sobe. Nije mogao gledati Ernestove suze. U dvorištu je zurio u tamnu noæ. I on je osjeæao želju da zaplaèe, zavièe i da se raskida u plaèu. Nakon dužeg vremena opet se vratio u sobu. Ernest je sjedio na postelji i zurio u svijeæu.- Što ste odluèili? Idem li natrag? Grof Rivera, kojemu jedobro zamazala oèi, reèe mi da se mogu vratiti u istoj lakaj-skoj odori u ljetnu palaèu i odande mu poslati glas. Nosim tobože vijest od barunice Eme. Hoæu li ili ne?Princ se ispravi: iz oèiju mije virila slomljenost:- Što biste vi odgovorili da vam to piše ona koju ljubite?

Na ovo pitanje Siniša problijedi i kao da se radi o njemu samome zaprijeti:- Nikad ne bi od mene doèekala odgovor. Nikad. Ni ondakad ne bi bila u takvom stanju. Prije bih umro. Vi ste je ipakhtjeli povesti sa sobom, iako se splela?- Da, htio sam, ali sada? Da svakog dana gledam svjedokanjenog èina? Ne mogu. To nikada neæu moæi...Zajecao je kao dijete.Filip je htio da ga tješi, ali ga Siniša zaustavi:- Pusti, neka se isplaèe. Da bar ja mogu plakati. Jednomzauvijek da mije isplakati sve boli i onda kad se sve pretvoreu suze, zapjevati i viknuti: ne ljubim nikoga više! Slobodansam! Ali, do vraga. Èemu ovdje gubimo život za ljubav kad jeone prenesu na prvoga koji im dolazi u susret. Idemo.- U Beè? - zapita Filip.- Na granicu! Tamo me èekaju.Otvorio je svoj putni kovèeg u kojemu je bilo njegovo ple-miæko odijelo, klobuk i maè. Filip je pokušao da ga odvrati.- Siniša, kancelaru si zadao rijeè.- Rijeè sam iskupio. Izjava je tu; ti æeš je ponijeti kancelaru.Ja idem na granicu i svršeno.- Dakle, želiš sam sebe smaknuti.- Ako me pogodi kugla, što mogu?- Siniša - opet æe Filip.- Ne boj se, èuvat æu se, jer hoæu njega potjerati iz toploggnijezda i mekog ležaja kraj...Ne doreèe nego presijeèe svoju izreku udarivši rukom po stolu. Filip pogleda Sinišu pa Ernesta. "Obojica ste iste zaljubljene lude, jednako prevarene, a ipak

razlièito podnosite svoju sudbinu. Siniša bjesomuèno luduje, a princ skrhano tuguje! A ja idem za vama kao oblak za mjesecom. I ja sam luda!"

I

MARIJA JURIC ZAGORKANa vratima netko zakuca. Filip ustane.- Tko je? - upita krenuvši prema vratima.Filip odgurne zavor. Na pragu je stajao gazda. Iza njega se pomoli visok èovjek u tamnom plastu. Skine klobuk.- Grof Rivera! - usklikne Siniša bijesno. - Vi, vi ste me slijedili?- Da se poklonim gospoði barunici! - pritom se okrene princu i nasmije ironiènim smijehom.Ernest, sjetivši se Amalijina pisma, pogleda na stol, Rivera nije izbjegao smisao tog pogleda i prije nego su to mogli sprijeèiti, zakoraèi k stolu, zgrabi pismo i turne ga u džep.- To je drska otimaèina - umiješa se Siniša.- Da saznam što je u pismu - moje je pravo.- Možda po španjolskoj viteškoj reguli? - upita Ernest.- Ne, visosti, na sam postupak dali ste mi pravo vi.- Gospodine, takva je podvala nedostojna.Jednim pogledom razabrao je Siniša: ako se princ upusti s Riverom, oprostit èe se sa svijetom. Zato se on uplete:- Gospodine, prije svega izvolite razjasniti: èime je princdao pravo da otimate njegovo pismo?Rivera se cinièki nasmije:- Da je on svoju ljubav oteo za sebe onda dok je bila uBeèu, ne bih ja sada mogao otimati ovo pismo. Gospodine!Sad je prekasno. Danas ona pripada meni i moje pravo na ovopismo je opravdano kao pravo muža na pismo svoje žene."Španjolac govori istinu", pomisli Siniša. "Dragi moj prin-èe, ti si bio i ostat èeš gospoðica!"- Toliko o princu, a sad, gospodine, da mi riješimo svojeraèune.Siniša upadne:- Želite da vas kaznim što ste me izdali slijedeæi me ovamo?- Kad sam vas pratio do granice, nešto me neprestano opo-minjalo da se bacim na vas i pretražim vam džepove.

1

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Da ste to uèinili, ne biste, eto, nosili u džepu ovo pismo...- Ili ne biste vi zadali rijeè da ne nosite poruku princu.- Svoju èast založio sam na svoje rijeèi "da sam samo radiizjave vojvotkinje došao u Parmu". Radi princa ne bih nikadprešao granicu. Èini se da niste tako hitar u mislima kao namaèu.- Možda sam bio previše uzrujan da zapazim vašu prijevaru.- Na ovo imam samo jedan odgovor: napišite svoju oporuku!- Ne bijem se s pukovnikom - uhodom!Umjesto odgovora Siniša se oštrim rijeèima obrati svojim drugovima? - Molim vas, ostavite me s njim nasamu. Velim -ostavite me!Ne usuðujuæi se protestirati, iziðu iz sobe.- Tako. Gospodine grofe, još jednom: hoæete li mi dati zadovoljštinu?- Rekao sam: ne bijem se s uhodom!

Siniša povuèe maè.Pogledom punim prezira i ljutine okrene se Rivera k Siniši, segne u džep, izvadi pištolj i stavi ga kraj sebe:- Kad mi dozlogrdi èekanje, put mije u pakao otvoren.- Vi se radije ubijate nego da viteški sa mnom podijeliteboj.- Uhodu sam preveo preko granice jer sam bio slab na molbe vojvotkinje, ali krv u mojim žilama ne dopušta mi da se po-tuèem s "pukovnikom" niti njoj za ljubav. Ja èekam.- Preuzvišenosti, dali ste mi dokaz, da stojim nasuprot kavaliru. Slušajte, vi se sa mnom možete tuæi. Ja nisam uhoda.-Ako govorite istinu, zakunite se na... svoju ljubav.- Do ðavola! Ljubavi nemam, zagazila je u nju kopitom nevjera. Zdrobljena, krvava kaljuža. Pustite to, imam samo jedno sveto biæe: mati moja u grobu. Kunem vam se na njene kosti: nisam pruski uhoda, ja sam oèajnik! - prošapæe.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Hvala na ovim rijeèima. Dakle, borit æu se s vama. Želitesa svjedocima ili odmah ovdje?- Obojica smo poštenjaci, ne treba nam svjedoka.- Dobro, ovdje odmah. Svijeæa dovoljno svijetli, strop nijesasvim nizak, ali pazit æemo.Siniša uzme maè i oni zapoènu izvanredno spretnu, elegantnu ali oštru borbu. Zamalo æe Rivera:- Stanite! Pravo ste govorili... nisam vam dorastao, ali hoæu borbu do iznemoglosti. Dopustite, kad smo ionako prekršili propise, hoæu da vidim što je ona pisala.Izvuèe Amalijino pismo. Proèita ga i osjeti ledene ruke oko svog grla i koèenje srca. Tek nakon duge stanke se javi:- Dakle, to je... To je što ste nosili? Osjeæao sam to kaokostoboljnu jugovinu. - Dobro! Kad padnem, odnesite mojpozdrav ženi koja se u isto vrijeme iznevjerila - dvojici. Nastavimo!I nastavili su. Borba je bivala sve oštrija.- Zabranjujem vam da me štedite - vikne Rivera. - Ne vrijeðajte me, gospodine.Zaèas se Sinišina sablja zarila u Riverino rame.- Dalje, dalje - èuo se usopljen Riverin glas.Opet Siniša navali, ali nakon dva, tri hipa hotimièno zapne sabljom u ormar. Rivera se zaustavi.- S ovakvim protivnikom preuzak je prostor - primijeti Siniša. - Da prièekamo? Evo zora sviæe.Ugovore nastavak borbe u šumi kad Filip utrèi u sobu i povuèe zastor.- Vani su konjanici. Mislim, policija iz Parme; traže da imkrèmar otvori.Sumnjièavo je Siniša gledao Riveru. Prevede mu Filipove rijeèi, ali iznenaðenje na licu dvorskog meštra obori sumnju, to prije što on primijeti:

i

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Nekoga su, dakle, slijedili - mene, ili vas - ili obojicu? No,po èijem nalogu? Vidjet æu. Gospodine, ovaj èovjek - pokažeFilipa - i onaj princ neka odmah legnu u krèmarevu sobu, aon neka otvori i Parmance pusti k meni.Siniša je objasnio Filipu i pustio ga da izvrši nalog. Za njim Rivera gurne zasun pa stane tik pred svoga protivnika u dvoboju.- Gospodine, èas je ozbiljan. Ono što se sada ima odigratiovdje, prislililo me da vam postavim važno pianje: Buduæi da

je austrijska princeza mogla da vas optuži carici, svakako steplemiækog porijekla?- Jesam, preuzvišenosti, grof sam po rodu.- Franjo Bartok nije vaše ime?- Ne, ali molim vas, ne tražite da vam priopæim pravo ime.- Dobro. Vi ste dakle plemiæ, grof, i bili ste odlièan dvorjanin.- Nešto slièno. Žena mije bila dvorska gospoda.- Vaša žena? Carièina dvorska dama?- Da, gospodine - zašto se èudite?- Ona je pod optužbom uhodarenja!- Moja žena? To nije moguæe! Tko to veli?- Èitao sam ove noæi carièino pismo u kojem nešto govorio "grofici" "pruskoj uhodi"; toliko je ostalo u moj sjeæanju.Breitensteinove rijeèi u plesnoj dvorani o novoj optužbi protiv Nere prelete Sinišinom dušom poput sablasnih sjena.- Vi ste to èitali u pismu što ga je carièin kurir donio iz Beèa? - Da! Ja vjerujem vašoj zakletvi da niste uhoda, ali stemožda uzeli na sebe ženin grijeh?

- Ne, gospodine, ne! Ona nije uhoda. Ali je hoæe žigosatizato stoje voli prestolonasljednik i kani se njome oženiti.- Za vašeg života?- Preuzvišenosti, rijeè me veže. Ne mogu vam to objasniti,ali ponovno se zaklinjem - ovo sumnjièenje je trik da moju- MARIJA JURIC ZAGORKAženu mogu progoniti zbog prestolonasljednika - govorio je Si-niša uzbuðenim glasom.- Dobro je. Glavno da sam stekao uvjerenje o vašoj nevinosti.Na vratima su kucali.- Otvorite - progovori Rivera Siniši - i stojte kao što to dolikuje lakaju.Ušao je mlad èovjek. Dvorski meštar upita strogo:- Kako vi dolazite ovamo?- Po nalogu ministra Tillota.- Vi ste dobili nalog da me slijedite?- Ne vašu pruzvišenost, nego ovog ovdje - i pokaza Si-nišu.- Otkad su moji lakaji tako važne liènosti?- Znam samo nalog.- A taj glasi?- Da ga oprezno slijedimo kamo ide i s kim æe se sastati.- Recite im da se moji lakaji u službi imaju prilike sastajatisamo sa mnom.- Moramo ga uhititi. Izvolite pismo njegove preuzvišenosti!Rivera razmota ministrovo pismo."Oprostite, dragi grofe. Ovog su mi èasa javili da su vas vidjeli kako izlazite iz dvora u pratnji lakaja, kojeg nitko u dvoru ne poznaje, i da ste s njim otputovali u vojvodski ljetnikovac. Bojim se da æete biti žrtva pustolova, a Breitenstein tvrdi da neznani pukovnik i lakaj nisu vrlo daleko, pa sam izdao nalog da vas slijede. Molim, predajte tog èovjeka mojoj policiji.""Dakle, na dvoru imam uhode", pomisli Rivera, pa onda mrko segne u unutarnji haljetak, povuèe iz džepa pergamenu s peèatom, razmota, zovne policajca k svijeæi i pokaza mu:-Èiji je to potpis?- Njegova velièanstva kralja Španjolske.


- Što veli ovaj potpis? Èitajte i odgovorite.- Da vašu preuzvišenost nitko u Parmi ne smije smetati unjegovu djelovanju, odredbama i kretanju, ni vojska, ni policija, ni ministar.- Vašu preuzvišenost nitko neæe smetati... Jedino lakaja,jer je sumnjiv.- Tko se nalazio u sobi ministra Tillota kad vam je predaoovo pismo?- Njegova preuzvišenost kurir austrijske carice i njena preuzvišenost Malaspina.- Možda vam je ona izdala privatne naloge?Zbunio se, ali èovjeku koji uživa kraljevu punomoæ ipak odgovori:- Da, preuzvišenosti. Rekla mije da vas slijedim pošli vi kamo mu drago i da svakako dovedem vašeg lakaja!- Neæu se poslužiti vašom iskrenošæu. Recite, dakle: ovajlakaj nije moj nego mije donio diskretnu poruku od jedne dame s kojom æu se ovdje sastati, pa želim da me na mojim privatnim putovima nitko ne smeta! A sad, vratite se odmah. Zalakaja odgovaram ja! Jao onome tko me ne sluša!- Na službu, preuzvišenosti.Dok je on odlazio, Rivera zatvori vrata i obrati se Siniši:- Radi toga sam se malo prije informirao o vašoj liènosti.Morao sam biti uvjeren da se služim kraljevskom zaštitom zapravog plemiæa. Kad oni odu, mi æemo dovršiti svoje raèune.- Preuzvišenosti, nikad nisu kavalirski raèuni viteškije ureðeni. Molim vas, otpustite me da mogu što prije otputovati.Vaše priopæenje o novoj kleveti protiv moje bivše žene mijenja putni plan. Dopustite mi da odem.- Uz jedan uvjet: da mi kažete kakav biste odgovor nosilivojvotkinji?- Nikakav! On je rekao: ne!- Onda mi to napišite u dvije rijeèi, pa æu joj to odnijeti. Toje potrebno.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Siniša spremno udovolji njegovoj želji i za nekoliko trenutaka obojica se prijateljski oproste.Kad su se Filip i Ernest vratili u sobu, našli su Sinišu veæ spremnog za put. Filip mu predbaci:- Govorio sam ti ja. Ne idi u Parmu u odori pukovnika.- Mislio sam da æu tako lakše prevariti Riveru i doprijeti donje. Tko bi se nadao, da æu se tamo sastati s onim prokletimkurirom. Gospodine Erneste, vodi li vas put sa mnom?- Možda se koja kugla nade i za mene.- Putujem ravno u Beè.- Odustali ste od ponovnog posjeta granici?- Ono što sam saznao od Španjolca, zove me kancelaru.- Bog vas blagoslovio - odahne Filip.- Poæi æu s vama - tužno æe Ernest. - Samo, bojim se da mene prepoznaju. Gdje æete odsjesti?- Na drugom svijetu, a tamo vas ne mogu povesti. Ali viimate prijatelja kovaèa lijesova Wolfa. Poðite k njemu i sakrijte se.

- Istina je. On æe me primiti.- Filipe, neka upregnu koèiju. U prvom gradu kupit æu ti kuæu da se odmoriš od tog lutanja.- Ne budali! Sva si imanja založio, a tu se razbacuješ novcem kao pljevom.- Cijenim novac kao i život! To dolikuje posljednjemVojkffyju. A sad, hajdemo! Žuri mi se...Rivera je španjolskim tempom tjerao svog vranca u Parmu. Na pojavu tornjeva vojvodske palaèe razbudi se sva ljubomorna strast njegove krvi.Sumnjièavost ga je dovela u trag Amalijinu pismu. Sada je znao da samo mlitavosti mladog princa ima zahvaliti što ona još uvijek živi pod krovom te palaèe. Kad je Siniša do-

vršio dvoboj svojom voljom, odluèio je Rivera da æe prisiliti Amaliju da s njim napusti Parmu. Ali predomislio se. Ona bi pošla s njim uz ljubazni smiješak i prvom prilikom pobjegla.U prevarenom srcu Španjolca gomilaju se misli što ih je pred nekoliko dana u njemu pobudio Siniša i ne sluteæi da je èudnom igrom sudbine tim rijeèima u Riverinu srcu pobudio plan koji æe Amaliji zagorèiti život."Da, ogradit æu te od zemlje do neba i još æe mnogo viši biti zidovi izmeðu kojih æeš ti èamiti bolesna na mojim grudima."Zelen od uzbuðenja stupio je pred Amaliju, lijepu, ponosnu i hladnu, punu namještene ljubaznosti žene koja vara sve i svakoga, veæ prema tome kako traže njeni interesi. Amalija je u tom èasu bila svjesna daje od svoje majke baštinila vrlo malo grižnje savjesti.Iako se Rivera uvjerio u njenu tešku prijevaru, gledajuæi bjelinu njenog vrata i baršunast pogled smeðih oèiju, osjeti daje svezan kao rob na galiji!Ona ga toplo upita:- Dakle, preveo si ga preko mosta!- Da! "Barunica" je poslala ovaj odgovor!Na velikom papiru našla je kratku Sinišinu poruku: "Rekao je-ne..."Rivera je, vrebajuæi, motrio izražaj njenog lica; ono je samo malo poblijedilo; inaèe nije opazio nikakvu promjenu. Pošla je do prozora pa se vratila.- Nadam se daje povoljan odgovor, gospoðe - barunice?- Ima velikih zapreka - odvrati ona.Pružila mu je ruku, a njegove se usne upiše u bijelu ledenu put sjeverne ljepotice.- Hvala ti što si ispunio obeæanje."Varala si me! Ja æu nastaviti tvoj put i zarobiti tebe!" pomisli Rivera.



Otišao je ravno ministru Tillotu i oštro protestirao što gaje slijedila policija. Konaèno primijeti:- Vaša preuzvišenost ima gotov plan što se sada ima dogoditi s Parmom i vojvodskim parom?- Njegovo velièanstvo poslalo mi je naloge, evo ih. Meðutim, ako kanite spreèavati ove planove iz naklonosti premavojvotkinji...Rivera ustane i okomi se:- Dosta mi je tih sumnji. Ne trpim nièijih prigovora osimkraljevih.Izišao je na veliko èuðenje ministra Tillota. Noæu, kada je sve u dvoru spavalo, zatvorio se Rivera u svoje odaje i napisao veliku èitulju:"Vašem velièanstvu, kralju Španjolske, pokrovitelju Parme, velikom zaštitniku i dobroèinitelju uvijek vam vjernog Rivere! Bojim se da velièanstvo, moj visoki

zaštitnik, nije toèno obaviješteno o onome što se dogaða u Parmi, jer pera koja pišu u mno-goèemu su intrige žena. Molim vaše velièanstvo da sasluša mene- svog najvjernijeg štiæenika. Dogaðaji su teški, vojvoda pružadojam slaboumnosti, vojvotkinja razmaženog djeteta koje hoæeda vlada. Mnogo sam puta sprijeèio djetinjarije buduæi da mladipar prema meni gaji povjerenje. Zato savjetujem vašem velièanstvu da vojvodu i vojvotkinju ne povjeri njegovoj preuzvišenostiministru Tillotu, jer... koliko god je on bezobziran, vojvodski parga mrzi, što bi oboje moglo zavesti na neubrojiva djela o kojimabi svijet govorio.Javljam tek jedno: mladi je par htio pobjeæi iz Parme zbog ministra, ali sam to sprijeèio i nitko osim mene i njih nije o tome ništa doznao.Ministar Tillot mi kaže, da mu je vaše velièanstvo naredilo okupaciju Parme. Neka mojoj vjernosti vjeruje vaše velièanstvo da to nije toliko uspješna mjera koliko bi bio drugi plan vašeg velièanstva -da mladi par stavi pod skrbništvo. U tom sluèaju jamèim vašem velièanstvu da æu vršiti ulogu skrbnika kao što je nikad nitko nije

vršio, jer znam da time mogu vašem velièanstvu pokazati vjernost, odanost, što su tek blijedo svjetlo onog plamena zahvalnosti kojim mi gore duša i tijelo prema vašem velièanstvu..."Pisao je do jutra i poslao izvještaj u Madrid.NA ROSENBERGOVU DVORUS tornjiæa svog dvora ugledao je barun Rosenberg da se uzbrdo uspinje jahaè. Prepoznao je Lasija, potrèao u prizemlje i èekao. Kad se Lasi bacio s konja, dade mu barun s prozora znak da doðe k njemu. Mladi èasnik uðe. Barun ga doèeka šapæuæi:- Vidio sam vas s tornjiæa. Hoæu da se sporazumijemo prijeno što govorite s njim.- Vaš oprez pokazuje da se nešto dogodilo za moga boravka u Beèu.- Ništa se nije promijenilo - nego kompliciralo. Tek što steotišli, a grofica je od teških napora oboljela. Pozvali smo najboljeg lijeènika okolice, a ja sam pred njim fingirao grofièinabrata. Zadržali smo ga punih osam dana.- A što je rekao on?- Strepio je za njen život. Nevjerojatno je strepio! Tek sadarazabirem svu njegovu ljubav. Grofica se oporavila, a on opetkani u Beè da posjeti španjolskog poslanika.- Neæe ostaviti groficu kad dozna što joj se sprema?- Zar nešto novo!- Èekajte, ovo je dobro smišljeno. On je strijeljan zbog pruskog uhodarenja - ništa lakše nego oklevetati nju da mu jepomagala. Kad se nekome krivnja mora dokazati, onda je pomanjkanje dokaza - dokaz!

I



- Ako mu to priopæimo, on æe to više pohitati u Beè da se zanju založi kod kraljice.-1 to je moguæe! Onda je bolje šutjeti.- Ali èime da opravdate svoj odlazak iz Beèa?- Nisam došao samo radi ove novosti. Nosim mnogo težihglasina.

- Onda govorite brzo, dok on ne sazna da ste tu. Samo tihoi kratko.- Na dvor je prispio èasnik s izvještajem da se na pruskojgranici desila grdna zbrka.- Ozbiljan ili samo mali sukob? - pitao je Rosenberg.- Bio bi malen sukob da nisu okolnosti ogromne: neki lažnipukovnik poveo je naše straže na mirnu prusku stražu, navalio na nju i zarobio njihova komandanta.Barun usklikne:- Friedrich opet hoæe rat!- Kažu da je taj pukovnik njegov uhoda. Carica je gotovopobjesnila. Vele da je udarila šakom po stolu i dugo se nijemogla smiriti. Odredila je golemu nagradu onome tko uhodiude u trag.- Pustite uhodu - više je važno kakve su posljedice njegovadjela. Što carica veli o dogaðaju?- Njezino velièanstvo je imalo strašan dan. Pozvala je nakonferenciju kancelara Kaunitza, sve ministre, dapaèe i samoga cara Franju Stjepana!- Zakljuèili su?- Prijedlog je glasio: da se carica svakako isprièa Prusiji, ato joj je to lakše što je netko izvan vojske poèinio kažnjiv èini zavarao straže.-Je li prihvatila?- Ne znam. Vikala je: da molim pruskog lupeža za opro-štenje... Ja... Ja - Marija Terezija! Èule su se te rijeèi èak upredsoblje.

- Ona se neæe isprièati:- Nisam èekao odluku. Odmah sam odjahao.- Ovo je težak incident. Ako se ne isprièa, mi smo u ratu.A onda...-Slušajte dalje...- Zar još niste završili?- Još o uhodi koji je to izazvao.- On je manje važan za nas i prestolonasljednika.- Obratno. Isto je tako važan za njega i za nas, možda jošvažniji.- U kakvoj smo mi vezi s pruskih uhodom.- Ipakje tako. Zato sam u poèetku govorio o njemu. Naime:nakon one velike konferencije bio je kod carice otac Grande.- Sova na krovu kuæe!- Vrlo je dugo boravio u kabinetu. Kad je izišao, carica jedošla k dineru sva rumena, a oèi su joj sijevale: odmah nakondinera pozvala je grofa Kocha.- Druga dvorska sova. Sve to sluti na dvorsku smrt u kuæi!- Uzrujavaju me koraci na hodniku. Zakljuèajte vrata danas nitko ne smeta.Barun gurne zavor i vrati se k svom prijatelju.- Dakle, kad je Koch izišao iz carièina kabineta, ušao je usvoj ured, pozvao Bindera i Blanka pa im izdao naloge koji suza nas važni.- Tko vam je sve to otkrio?-Vaši cekini, gospodine barune.- Dakle, Binder!- Nešto Binder, nešto Blank. Oni dijele tajne i zlato. Nagranici je po tragovima snijega otkriveno da je taj pukovniksa svojim pratiteljima krenuo austrijskim zemljištem premajugu. Patrola je saznala po selima da su trojica, medu njima

jedan s bradom. Pukovnik je imao bradu. Odjeven je u ma-loplemiæa, odsjeli su u jednoj krèmi. Zatim su pošli dalje ces-



tom sve niže na jug, prespavali u drugoj krèmi, gdje su sreli neke ljude odjevene na bavarski naèin. Jedan je malen i debeo, drugi crvenokos i bradat.- To su naši Bavarci!- Nema sumnje da su to bili dvorski meštar bavarskeprinceze i njegov drug Inocent sa svojim slugama. Još nešto.Ali ovo je najskuplja lovina: platio sam je svotom koju vam sene usuðujem odati.- Ne marim, samo ako vrijedi.- Od prve do posljednje rijeèi. Vi se sjeæate onog dana kadsmo s Melkiorom krenuli iz Beèa k župniku u pomoæ grofici?Opazio sam kako nas slijede dva lovca na konjima. Vi ste odmah posumnjali da bi to mogli biti Kochovi ljudi.- Zar su nas otkrili?- Vašu su palaèu stalno nadzirali, vidjeli su Melkiora kakoulazi u koèiju u - bavarskoj nošnji.- Sad razabirem vezu.- Tako je! Vojnièka patrola na granici, tražeæi uhodu, ustanovila je da su se trojica - od kojih jedan navlas slièi opisu togpukovnika - susrela s tim Bavarcima i s njima govorila. Dakle,povežite: Bavarac s nama polazi iz Beèa, a onda isti Bavaracsusreæe tog pukovnika nakon onog što se dogodilo na granici.- Valjda neæe posumnjati da smo u vezi s njim?- Sto misle ne znam, ali Binder i Blank su dobili nalog datraže ne samo pukovnika nego i Bavarce i da ih dovedu u BeèKochu. Sad vidite koliko je uhoda s nama u vezi.Rosenberg složi ruke unakrst:- Opasnost ima deset varijacija. Ako Bavarce naðu i poveduu Beè - brbljavci æe otkriti tko je bila ta bavarska princeza, tražit æe nas i povezati groficu s tim uhodom. A ima još nešto.On se sagne posve blizu k Lasiju.- Znate li, Lasi, što se u tom skriva? Do danas vam nisamrekao: Jednom je Grandeu pala u ruke Josipova bilježnica u

kojoj je napisao nekoliko povoljnih rijeèi za Friedricha. Carica je Josipu predbacila da je kadar konspirirati s Friedrichom protiv nje, samo da uzme vlast u ruke.- Sumnja na vlastitog sina?- Carica sumnja na svakog, samo ne u svoje zatiraèe: jezuite. Toèno se sve podudara: Grande je èuo za Bavarce kojinas prate i sastaju se s "pukovnikom" i odmah pošao carici,da raspiri njezinu sumnjièavost protiv Josipa, a nije štedio nigroficu. Carica je uzrujana pozvala Kocha. To uvijek ide istim putem. Grande raspiruje caricu. Koch namješta podvalu.Uvijek isto. Ako sada mi njima ne podvalimo - završit æe katastrofalno.- Što da radimo?- Najprije treba zrelo razmisliti. Ako doðe do rata, mladi æecar napustiti moj dvor i carici ponuditi svoju pomoæ. Preuzetæe svoje mjesto u vojsci.- Da, on svoju dužnost ne bi nikada nikome za volju napustio.

- S tim sam nacistu. Ako carica incident na granici izgladi,onda je, naravno, otklonjen rat, a naša je dužnost da prestolonasljednika pod svaku cijenu sprijeèimo da ide u Beè ilina dvor, barem dok se duhovi ne umire. Pamtite, Lasi: nikad nismo imali teže odgovornosti. Trebam, dakle, vremenada o svemu razmislim, a moj æe plan usmjeriti nepredviðenidogaðaj. Najprije treba saznati carièinu odluku.- Moram, dakle, otputovati natrag i saznati da li je izazovna granici izglaðen ili nije.- Da. Prije ipak moramo i njemu saopæiti da ste èuli za tajdogaðaj. I ništa više.- Uèinit æu to.-Daljnja naša djela odredit æe njegove namjere. A sad idemo.Pošli su u drugo krilo dvora i najavili se.



Èekajuæi, Rosenberg tiho primijeti:- Ne èudite se. Vrlo loše izgleda, mnogo je pretrpio strahaza njene bolesti. Da preda mnom sakrije istinu, èitave je noæièitao i pisao isprièavajuæi se da stvara neko djelo. Zapravo,nije mogao spavati zbog nje.Josip je sjedio uz knjigu. Lasi zapazi daje omršavio.- Gle, moj Lasi, što vas nosi k meni? - zapita prijazno.- Ništa nije suviše važno, ali sam smatrao dužnošæu da sejavim vašem velièanstvu.- Nisam li vam zabranio da me nazivate tim imenom. Jasam, hvala Bogu, samo èovjek. Nije loše zanimanje. Što midakle nosite?- Èuo sam na dvoru da je na pruskoj granici došlo do nemila incidenta o kome se mnogo raspravlja.Isprièao je dogaðaj ukratko, a onda ušutio. Mladi je car gledao zamišljeno preda se:- Odavno se govori da Prusi gomilaju èete na granici. Nevjerujem da Friedrich želi rat. Odviše je zaposlen ureðenjemsvoje zemlje. Ipak, ništa nije iskljuèeno. Dobro, Lasi, èekajtedolje moju odluku, a vi, Rosenberg, ostanite.Lasi iziðe zabrinuta lica. Rosenberg je radoznalo èekao što æe mu car priopæiti. Bilo je jasno da se nešto mora dogoditi.- Barune, ova bi stvar mogla završiti ratom. Moram se vratiti u Beè i ponuditi carici svoju službu na bojnom polju. Zatotreba groficu izvijestiti o sudbini njenog muža. Prije nego poðem na bojište, hoæu da se to sve riješi.- Pošaljite Lasija u Beè da sazna kako se riješio sukob nagranici.- Nipošto! Sam æu putovati. Zato molim, recite grofici dabih želio s njom govoriti.-Vi ste odluèili da joj sami priopæite?- U vašoj prisutnosti. Bojim se da æu izgubiti glavu; moglabi se onesvijestiti. Iskreno priznajem, provalu oèaja ne bihmogao podnijeti.

- Poæi æu k njoj i najaviti joj vašu posjetu.Barun ode a Josip priðe prozoru i upre pogled u daleku okolicu. Snježna brda i doline raskrilile se u širinu. Promatrao je tihi, smireni kraj posut selima. Po tom mirnom kraju lutale su njegove misli povrh sela i domova, pa se opet vraæale

doèaravajuæi mu strašnu sliku: snijeg poliven krvlju, mala sela razrušena, a ljudi lutaju krvavom kaljužom psujuæi gospodare koji ih gone u rat."Zar ovim tihim domovima treba rata? Zar su ugrožene njihove kuæice, njihova polja? Ugroženi su carski posjedi, kraljevske taštine, otimaju jedan drugome, a živote gube ovi jadnici. Èemu sve to kad je ljudima jedina potreba u životu da imaju krov nad glavom i kruha na stolu. Carske taštine treba da plaæaju oni svojom krvlju, svojim imetkom! Neæe li priroda jednom taj vladarski zloèin kazniti i sva prijestolja zdrobiti u prah? Što æe se dogoditi ako pravednost pošalje osvetu, ako jednom s njima uèini ono što carevi rade s pukom? Zar osveta ne bi bila pravedna?"Gledao je kroz prozor i razmišljao."Možda æu u opasnosti rata naæi smirenje, sve zaboraviti u borbi? Možda me tamo nade blagotvorno tane i oslobodi tamnice mojih misli, koje mi svakog dana otvaraju nove nepravde, nove ludosti, kojima ljudi ustaju sami protiv sebe, sputavaju se i oblaèe okove kao lijepu haljinu? A ja sve to moram gledati sputanih ruku? Ja, neki car - neka lutka, nemam vlasti da sve gluposti rinem niz strminu i sagradim državu: hram pameti, mira i kruha? Moja majka to zove strahovitim izdajstvom dinastije, carstva, države i samoga sebe? Ne i ne, ona je u zabuni, ja ne mogu izdati sebe, jer neæu ništa; hoæu tek graditi, dati! A ona?Kako æe primiti tu veliku bol. Hoæe li se od mene odbiti time što joj baš ja to kažem? Sve æu lakše podnijeti, sve, samo nek je ostala živa. Da je u toj bolesti umrla, moj bi život izgubio



svjetlost dana. Samo nek je živa... Sve æu drugo podnijeti, iako teško."Opet je zapao u teške misli tako da nije ni opazio Rosen-berga.- Oprostite, dugo sam èekao groficu. Odmarala se. Molivas da doðete.Ustao je.- Ovo je najteži put u mom životu. Doðite!U velikom salonu bilo je mnogo sunca; visoki prozori propuštali su vesele zrake u toplu i ozbiljnu sobu. Nera je sjedila uz prozor gledajuæi smrznuto jezero, a iza njega bijelu smrznutu stazu.Odraz ružièaste haljine na njenom licu pokrivao je bljedilo pa se èinilo da vrlo dobro izgleda.Josip se pokloni i srdaèno poljubi pruženu ruku:- Smijem li upitati kako se danas osjeæate?- Osjeæam se vrlo dobro.-1 vedri ste, gotovo veseli!- Sanjala sam lijep san; taj mije prelijep san ostavio u baštinu nešto i za budno stanje.- Onda je taj san ilustracija vaših budnih želja?- Napola. Ili: recimo da!- Dakle mi ne smijemo ni pokušati da saznamo sadržaj togsna? Zar ne, Rosenberg?Nera upadne sa smiješkom:- Pokušaj je veæ izveden. Ograda je više puta samo poziv daprijeðemo na tuðe zemljište. Vi se ograðujete ne bih li vam dopustila da pogaðate moje tajne? Ja velim: ne!Ne dobivši odgovor, zaèudi se:- Vi ste jako ozbiljni?Izrekla je to nekako isprièavajuæi se, jer je njegovo lice tek sada poprimilo mraèan izražaj.- Ja zbijam šalu, a vi...

- U meni nema nijedne šaljive note.Pozorno gledajuæi u njegovo lice odvrati:- Zaista, èim ste stupili u salon, opazila sam èudno smrknuto lice. Pa danas kad je nezaboravno lijep, sunèan dan!- Da, oèito nezaboravan! Osjeæam to.- Tek sad opažam - vaše mi držanje govori o neèemu, stojeu velikoj opreci sa sunèanom bistrinom dana.- Niste se prevarili.- Smijem li upitati što vas tišti?-Veliki teret! Veæ ga dugo nosim, a nisam ga mogao skinuti, dok konaèno, grofice, nije kucnuo ozbiljan èas. Njeno se lijepo lice zasjeni, a magla pokrije oèi:- Možda vam je Rosenberg rekao da se odnekle javljaju bojne trube?- Da, malo prije mi je to spomenuo. Meðutim, to nije uzrok moje ozbiljnosti, nego ono što vam dugujem... Jedan -odgovor.- Odgovor? - zaèudi se ona.- Da, odgovor koji sam dužan, a do sad nisam imao snagetaj dug izmiriti.Upiruæi u njega pogled šutjela je i èekala.- Grofice, vjerujete li mi da bih volio prije sebi zadati stotinumuka nego vama samo jednu jedinu sitnu nevoljkost?- Vjerujem i slutim o èemu govorite! - upita i pogleda muu oèi.

- Ne smijem dalje tajiti jer biste me mogli teško pre-koravati.- Strašite me. Ipak, molim, govorite - kakav odgovor?- Mnogo ste me puta pitali, a onda, videæi da vam ne odgovaram, niste pitanje ponavljali. Znam, bilo je to iz obazrivostida me ponovno ne stavite u neprijatan položaj: "ne mogu ništa saznati"! - Ipak ja sam saznao i - znao...- Molim, recite.-



-Vi ste me pitali stoje s vašim mužem? Uperivši u njega prodorni pogled, èekala je.- Njegovu sudbinu nosio sam u sebi, vrlo teško, jer je nepravedna i muèna. Osuda je bila zlokobna! Dvije sedmice poslije uhiæenja, mjeseca novembra, on je...- Recite brzo!- Smaknut!Nekoliko sekundi ukoèeno je zurila u njega, a onda ustane, pode nekoliko koraka prema divanu i pokrije lice rukama.Blijeda lica okrene se on Neri. Ona nije ni kretnjom ni kakvim glasom davala znakove života.- Da joj nije pozlilo?Rosenberg progovori:- Vaša milosti, osjeæate li se slabo?Šutjela je.- Grofice - tiho æe Josip, u èijem je srcu drhtala iskrena,duboka suæut - kunem vam se svojom savješæu, pokušao sam

kod carice sve, ali moje su rijeèi ostale neuslišane, moja jeduša strepila pred ovim èasom, svakog dana, svakog sata, neizmjerno me tištilo, nisam mogao da vam na dušu svalim uzsve nesreæe još i ovu bol!Ne odgovorivši, naglo ustane i gotovo istrèi iz salona. Za njom su se zanjihali zeleni zastori na vratima kroz koja je izišla.Svog dvorskog meštra Josip je gledao zaèuðeno.- Ova nijema bol me straši.- Da pošaljemo sobaricu za njom?- Molim vas.Barun odmah iziðe i brzo se vrati. Josipovo je lice odavalo tešku zabrinutost.- Nikad nisam vidio toliko snage u žene, a opet, velim vam,barune, ovo je opasno.- Bol æe provaliti suzama; zbog toga je istrèala.

- Stanite, kao da èujem jecanje.Slušali su, ali sve je bilo tiho.Šutnja je dugo potrajala. Rosenberg se zagledao u sunce na zalazu, a Josip u plamen kamina. Sitni koraci male sobarice svrate njihovu pozornost. Djevojka ude i pogleda baruna. On zapita:- Što radi moja sestra?- Leži, mislim da teško plaèe. Pokrila je glavu jastukom.- Ne ostavljajte je samu.- Željela je da odem.

- Ostanite u garderobi, pritajite se i pazite. Snašla ju je velika žalost. Morate biti oprezni.- Razumijem, vaša milosti.- Svaku promjenu odmah javite - pridoda Josip.

- Na službu, vaša grofovska milosti.Sobarica se udalji. Josip uzdahne:- Teški teret svalio sam sa svog srca na njeno.- Izdržat æe, ima jak oslonac.Rosenbergove se oèi zaustave na njegovu žalosnom licu.- Ne bojte se, djevojka æe paziti na nju.- Sutra idem u Beè da se ponudim carici.

- Ako odgodite još dan-dva, neæete u Beè zakasniti a možda biste nju spasili.- Vi, dakle, ipak osjeæate opasnost?- Priznajem, strašni oèaj lakše bih podnio, nego ovo.- Možda osjeæate da joj prijeti nova opasnost? Vi nešto znate a meni prešuæujete?- Nisam imao prilike da vam kažem. Lasi je èuo da je kanerastaviti od vas klevetom daje udovica Vojkffy pomagala mužu u špijuniranju.- To im neæe uspjeti. On nije bio uhoda; ja sam u to uvjeren. Dugujem njoj i sebi da ga opravdam. Ja æu ga opravdatii pred prijestoljem.- MARIJA JURIC ZAGORKASunce je odavno zašlo, a oni su sjedili u polutami. U kaminu je dogorijevala vatra i žarila Josipovo zamišljeno lice. Rosenberg ga upita:- Hoæete li prièekati do sutra uveèer? Poslao bih odmahLasija u Beè da sazna što je carica oduèila, a dotle imatevremena daje negdje sklonite.- Pošaljite ga. Neka se brzo vrati, po moguænosti sutra naveèer.Rosenberg iziðe da potraži Lasija. -Kockaje pala.

- Crno ili bijelo polje?- Uvjeren sam: bijelo.- Dakle nije oèajavala?- Ja sam iznenaðen njenom mirnom boli, premda samuvjeren da taj mir ima samo jednu odgonetku: ona voliJosipa. A zašto bi to bilo nekakvo èudo? On je toliko plemenitosti rasipao po njenim putovima, da ga mora voljeti. Znadaje sada potpuno zavisna o njegovoj vjernoj ljubavi i zato jemirna, ali plaèe za mužem, to je jasno. Oplakat æe ga. Sve idekako sam ja rekao.- Što on veli?- Straši ga njena nijema bol. Pesimist ne vidi što se iza togakrije.Spremite se odmah u Beè da saznate hoæemo li u vatru ili ne.Pošto se mladi èasnik uputio natrag u Beè, Rosenberg se vrati u salon i naredi da unesu svijeæe. Odmah nakon toga ušla je sobarica i priopæila:- Njena milost je èula da je netko odjahao i pita tko je otputovao. Odgovorila sam daje "mladi gospodin".- Drugo ništa nije rekla?- Još je pitala: nije li možda otišao gospodin grof Falken-stein. Ja sam odgovorila daje on u salonu.- Dobro, idi i sve nam javi - naredi barun.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Najbolje je da se povuèemo - primijeti Josip.Te su veèeri obojica zajedno veèerali i dugo nisu legli. Sobarica ih je dvaput izvijestila da je grofica uzela mlijeka i legla.I drugi dan nisu ništa saznali osim da grofica leži i sobaricu šalje iz svoje blizine.Treæi dan bane Lasi, sav usopljen i zadihan, u Rosenbergovu sobu. - Svršeno je!- Dakle rat?- Ah, ne rat! Carica neæe da èuje o ratu. Diplomacija se isprièala, dokazavši da je èitavu zbrku stvorio nepoznati krivipukovnik, neki pustolov.- Divno! Jedno je svršeno.- Ali nije svršeno ništa drugo. Pukovnika nisu našli i sva jetajna policija u potrazi za njim i za Bavarcima.- Prema tome, naš boravak ovdje mogao bi biti otkriven.- Odmah bismo to morali priopæiti i njemu. Da je baremstvar izmeðu grofice i njega završena, otputovali bismo najug.- To prepuštam vašem oštroumlju.- Glavno je da smo prebrodili dva teška zapleta: sukob nagranici i otkrivanje smaknuæa. Sad valja èekati.Tjedan dana živjeli su muškarci potpuno odvojeno u svom krilu i redovito od sobarice dobivali vijesti. Svako poslijepodne je Josip s Rosenbergom i Lasijem izjahao u brda, a podveèer su se vraæali. Osmog dana otkako je Josip kazao Neri o smaknuæu, pošto su se vratili u dvor, doèekala ih je sobarica s viješæu: sestra baruna Rosenberga moli daje posjetite!Poruka je pobudila veliko iznenaðenje. Èinilo im se da ih ne zove na obièan razgovor nego radi nekog priopæenja, a to ih je obojicu uzrujalo.Ušli su u zeleni salon i poklonili se nijemo upravivši poglede k prozoru gdje je sjedila Nera. U okviru tamnog zasto-

.V*•4



ra i crnog šala oko vrata isticalo se blijedo lice kao dio nekog poprsja. Blijeda, turobna i nepomièna gledala ih je mirnim pogledom i kretnjom ruke ponudila naslonjaèe. Šutjeli su èekajuæi da ih oslovi.- Èula sam da je opasnost rata otklonjena. Bila bi strašnanepravda da se prolijeva krv.- Zbog pustolova - upadne Lasi - koji je služio Prusima!- A što se dogodilo s njim? - upita Nera.- Još ništa, ali kad ga uhvate, prebacit æe ga preko granice,odakle više nema povratka. Samo da ga uhvate!Josip primijeti:- Èovjek koji zna izvesti, pa i zamisliti takvu vratolomiju,neæe se dati tako lako uhvatiti.- Ali imaju siguran trag - dokazivao je Lasi. - Put vodi uParmu!- U Parmu? - zaèudi se Nera.- Carièin kurir Breitenstein poslao je glasnika carici. Kadsam bio tamo, oèekivali su i Breitensteina da potanje referirao tom èovjeku.Josip primijeti da je spominjanje Parme probudilo u Neri teške uspomene, te prekine razgovor.- Glavno da je sve u redu. Mir zajamèen. To mi pruža dosta vremena da nastavim prekinute razgovore sa španjolskim poslanikom i da poènemo rat protiv domaæeg crnog neprijatelja.- Velièanstvo, ludo je trošiti snagu u borbi koja morazavršiti vašim porazom.- Vi, grofice, imate mnogo povoda za pesimizam, meðutimja sam drugog mišljenja: rijeè istina i pravda nisu nastale niiz èega, ljudi su ih našli u sebi i oko sebe, okrstili ih imenom:istina i pravda. One, dakle, postoje.- Postoje, samo putovi do njih zasuti su zlobom, a to suprevelike zapreke.

1

- Ponavljam što sam veæ rekao: zlo se proždire samo; tkohoæe da pregazi istinu i pravdu, zaustavit æe ga zapreke.- Makar i nakon smrti?!...Svi su bili uvjereni da misli na svoga oklevetanog muža i nitko se nije usudio odgovoriti. Meðutim, ona je proslijedila tiho, zagledavši se u prozor.- Na svom putu do pravde naišla sam na nerazrušive zapreke i iskušenja, a konaèno, eto, kakva tragedija!...Nitko se od njih nije usudio prihvatiti ovu temu, pa su èekali što æe ona dalje reæi. I nisu dugo èekali.- Dužnost mije - poène Nera - da vas odriješim tereta kojivam spreèava da idete svojim putovima.- Kakva tereta? - naglo upita Rosenberg.- Mene, gospodine barune! Ovdje sam suviše iscrpla vašugostoljubivost. Sad je moja sudbina riješena i došlo je vrijeme da vam se na svemu zahvalim. U prvom redu njegovu velièanstvu! Vrijeme je da se vratim u domovinu, svojoj baki, avi poðite putovima koji su vam odreðeni.Josipovo je lice pokazivalo da ga ova izjava pogaða u dno duše. Lasi je upitno gledao Rosenberga koji živo upadne:- Kako smijete, vaša milosti, i pomišljati da ste nekome nateret? Molim vas, vaša milosti, recite mi zar je to jedini povod

vašoj odluci?- Zar nije dovoljno opravdan?- Nije. I ako je jedini, ne biste smjeli otiæi - nikad!- Vi me kavalirski tješite!- Molim vašu milost - požuri Rosenberg - dopustite da vaskao kuæedomaæin zamolim da ostanete i dalje ovdje. Vaša jemilost jednom iskusila da nije pametno ostavljati prijatelje!- Baš zato ovaj put ne kanim uèiniti ništa a da ne zamolimprijateljski savjet.- Naš je savjet da ostanete - upadne Rosenberg ne èekajuæida odgovori Josip. - U tom se slažemo svi - pritom pogleda iJosipa i Lasija. Onda naglo ustane:- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Oprostite, netko kuca. Sigurno me traže.Pode k vratima, malo ih otvori i vrativši se odmah, pokloni se Neri.- Neka mi oprosti vaša milost. Danas smo ustrijelili neštodivljaèi: neke vrlo lijepe egzemplare želim saèuvati za svojulovaèku sobu. Upravitelj zove mene i Lasija da odluèimo štoæemo zadržati. Za koji èas mi æemo se vratiti.Lasi je ustao i s Rosenbergom izišao iz sobe. Ostali nisu slutili daje Rosenberg sve to udesio kako bi Josipa i Neru ostavio same. Ona k njemu okrene glavu:- Hoæu da vas nešto zamolim: ne pokušavajte ništa poduzeti protiv oca Grandea zbog onoga što je meni nanio zlo.Dokaza nemate, a goloruk ne možete uèiniti ništa drugo negosvoga neprijatelja još jaèe izazvati - protiv sebe.- Valjda ne pretpostavljate da se toga bojim?-Vi ne, ali ja se bojim! Uspjeha neæete imati, tvrda vjera njezina velièanstva prkosi svim dokazima i sumnjama. Jednom ste i sami izjavili da je šteta trošiti sile u sitnoj borbi. Molim vas, dakle, pustite to, jer æu živjeti u vjeènom strahu za vas!Pritom ga je pogledala tako iskreno i toplo da nije mogao izdržati njen pogled i spusti se na sag, a ona živo nastavi:- Nije li Lasi spretan? On bi vam moga donositi vijesti i podržavati vezu sa španjolskim poslanstvom. Jedino povezani snjim možete prikupljati podatke protiv neprijatelja - sve štouèinite sami na dvoru, neæe imati uspjeha. Udruženi sa Španjolcima, možda æete uspješno moæi raditi. Najbolje bi bilo dase sa saveznikom sastajete u ovom dvoru.Ustao je. Pozorno je pratila njegove kretnje, jer se èinilo kao da se kani oprostiti. Umjesto toga pristupi prozoru, kroz koji se vidjela velika zvijezda. Nakon dva, tri èasa pode prema Neri ozbiljno je gledajuæi:- Grofice, mogu li vas nešto zapitati?- Zašto tako sveèano, moj prijatelju?

Na ovo joj nije odgovorio i nastavi misao:- Vi želite otiæi. Molim vas, iskreno mi odgovorite: da lijeta odluka odraz vaše - nutrine?Gledali su se šuteæi. Onda ona mirno odgovori: -Ne! Nije!...Njegove lijepe velike modre oèi poèivale su na blijedom njenu licu izražavajuæi zanosnu radost.- Vi ste mi zadali veliku bol svojom odlukom da æete otiæi izato vas to pitam; ne bih vas htio spreèavati da èinite što vamnalaže srce!- Bit æu vam iskrena. Strah me podilazi. Ne mogu vjerovati

da æe me oni iz Beèa pustiti na miru. Kad se ovako s prozoraovog dvora zagledam u pustoš, hvata me neka nerazumljivatjeskoba, kao da u toj pustoši postoji netko koji vreba; kao dak meni putuje tišinom ogrnuta nesreæa, koja bi imala biti svršetak ove posljednje moje nesreæe. A ja ne osjeæam da æu seu prvoj ponovnoj navali moæi othrvati. Ne bih se više moglahvatati u borbu s dubinom, osjeæam da æu se u prvoj ponovnoj navali predati bez borbe, bez otpora! Po svoj prilici mojme ljudski egoizam goni u strah koji me nuka da se zaštitimunaprijed, i zato se bojim ovdje duže ostati...- U èasovima kad vas snaðe takva strepnja, zar nikad nepomišljate da iza vas stojim ja - vaš prijatelj? Jedina je svrhamog pustog života u tome što dopuštate da vas štitim.- Bit æu i opet iskrena: kad ste vi tu, ne bojim se nièega, aupravo me to ponukalo da odem; vi morate iæi za svojim ciljevima; niti smijem, niti vas mogu duže ovdje zadržavati.Dakle, treba da odem.- Kad sam ja ovdje, vi se osjeæate sigurnom, spokojnom?- Iskreno priznajem: da. Samo kad ste vi ovdje osjeæam sespokojnom.Sve što je govorila èinilo mu se kao tiha, daleka melodija, koja mu otkriva tajnu skrivenih osjeæaja. U prsima je osjeæao

**#

T|?



jeku tih zvukova i budio se. Sa dna duše dizali su se ogromni talasi tajnovitog mora ljubavi, koja mu je dosad bila nepoznata.U tom èasu, zagledavši u svoju dušu, prenerazi se osjetivši orkansku snagu plamene ljubavi. Tek sad oèuti da mu ta ljubav ne prožima samo dušu veè se upija u krv, dršèe u svakom živcu, daje postala dio njega samog, svaka misao i svaki udar srca upravljen je njoj, ali je razabirao i to da su njegove pesi-mistièke filozofske misli poput jakog nasipa zadržavale divlju bujicu njegove ljubavi i èežnje.Njene su mu rijeèi davale odluènu nadu, a ona je zaèas probila te jake nasipe i sad je prestrašen osjetio kako iza nasipa pesimistièkih misli èeka vir snažne ljubavi koja æe ga razdirati i ponijeti u neizvjesnost.Strepio je. Visoko èelo sabiralo se u nabore. Krajnjim naporom volje savladava se da joj ne kaže ono što je osjeæao za nju, a što bije sada, tek nekoliko dana nakon saznanja o smrti muža, sigurno povrijedilo.Spustio je glavu na njene ruke, a njegove su se usne približavale suzdržano plahim, dugim i jedva osjetljivim dodirom i šapnule: "Obožavam te i umro bih prije nego da ti to kažem - sada kad oplakuješ muža!"U tišini stoje vladala oko njih još je uvijek osjeæao strah od samog sebe i opasnost da ga val osjeæaja ne potopi. Podigao je glavu, odmaknuo se prema prozoru i zagledao u noæ.- Danas je nebo neobièno vedro!Glas mu je zvuèio hrabro. Osjetivši uzde nad samim sobom, znao je da neæe popustiti.Ona je ustala. Iza tamnog zastora njeno blijedo lice izgledalo je kao da ga pokriva crni veo.

Njemu se uèinilo da je ona razabrala kakva se gorostasna borba u tom èasu odigrala u njegovoj duši i da mu je za takvo držanje zahvalna. Nastojao je prodrijeti do dna njenih oèiju,

ali nije smio pristupiti bliže, jer se nije htio izložiti novoj opasnosti. Ostao je kraj prozora.Naslonivši se na rub prozora, dovoljno udaljen od nje, mirno i toplo s nekim tamnim zvukom reèe:- Grofice, upravljam vam veliku molbu: ostanite - ostanite u dvorcu.Zastor nad njenom glavom stao se micati, ona se oèito uz-gibala, podigla se i trenutak, dva gledala u pod.- Ostat æu, ali mi obeæajte da neæete poæi u Beè.Zavrtjelo mu se u glavi i - kao kroz san - odgovori:- Rado vam obeæaj em!U tom je odgovoru bilo stotinu prizvuka njegovih osjeæaja što ih je obuzdavao snažnom voljom.Ona je ustala. Svjetlo svijeænjaka s udaljenog kamina bljes-nulo je po njenoj tamnoj pojavi.- Smijem li se oprostiti - upita ona - i zamoliti vas da misutra poklonite koji slobodni trenutak?- Vi znate da su mi èasovi u vašem društvu jedini dar života.Ude Rosenberg, priopæi rezultat izbora divljaèi i opazivši neki zanosni izražaj na Josipovu licu, obrati se Neri:- Vaša milosti, molim vas podijelite mi èast da sutra ruèateu društvu sa svojim prijateljima!- Hoæu, gospodine barune - odgovori ona. - Do viðenja dosutra!Odilazila je polagano, sredinom salona, i nestala iza zelenog zastora.Josip je pratio svaki njen pokret pogledom mlade duše ispunjene obožavanjem. Dugo je gledao u rese zastora; uèinilo mu se da trepere od dodira njenih ramena.I kao da nema Rosenberga zagleda se u sjajno zvjezdano nebo. Uèini mu se da je ono glasnik njegovih nada...Razabravši u Josipu neko posebno ganuæe, Rosenberg se polagano izvuèe iz salona uvjeren da on želi da bude sam.



Josip se ponovno nasloni na prozor gdje je maloprije izdržao tako veliku borbu i zagleda se u naslonjaè u kojem je sjedila Nera. Još ju je uvijek osjeæao ovdje, vidio je njeno lice, njen glas, uživajuæi u obnavljanju netom minulih trenutaka...!Nitko ga nije smetao. Vrijeme je neosjetno prolazilo u sanjarenju kad se najednom vrata buèno otvore.U sobu uleti Marica, djevojèica mala, nježna, u lijepoj haljinici od bijele tkanine. Nije više bila ni nalik na onu jadnu djevojèicu, koju je Nera našla u gostionici kraj poštanske postaje. Potpuno se izmijenila, obraziæi su joj porumenjeli, velike tamnoplave oèi izmeðu dugih crnih trepavica gledale su vragoljasto. Neobiène male i tanke usne smješkale su se pritajenim osmijehom."Èudnih li oèiju", pomisli Josip. "Nikad ih nisam vidio, a opet kao da ih poznam! Tko je to jadno dijete ostavio na ulici? Èije su to oèi? Èije li su to tanane usne?"Marica se zatrèi k njemu i obuhvati ga svojim malim ruèicama:-Strièe, ja te volim!- Zašto me voliš?

-Jer ti voliš-nju!- Koga?- Moju lijepu tetu!- Tko ti kaže da je volim?- Ja znam.-Ništa ne znaš!- Znam. Kad je bila bolesna, uvijek si hodao gore-dolje iovako - tada ona obori glavu do prsiju i stade šetati. Onda sezaustavi - a kad si opet digao glavu, onda su ti oèi bile punesuza, jest, bile su baš kao i meni. Mije oboje volimo!- A ona voli samo tebe?-Tebe još više.- Me-ne?

- Zar te to ne veseli?- To nije istina.- Kažem ti da jest, jest, baš jest.-Tko ti je to rekao?

- Ja znam. Ona se uvijek boji da æeš nas ostaviti. Juèer popodne me probudila, stala mi šaptati i rekla mi: "Idemo stricazamoliti da nas ne ostavi." A onda me opet pustila, pozvala sobaricu i naredila joj da spremi kovèege, jer želi otiæi.- Što je govorila?- Govorila je: što æemo nas dvije ovdje kad stric ode! I bilaje vrlo zamišljena. Ona uvijek misli, misli...- A da li plaèe?- Plaèe? - zaèudi se mala. - Zašto bi plakala?

- Tako - zar nije ovih dana mnogo plakala?Mala digne oèi prema stropu kao da razmišlja:- Ne, nije plakala.

- Pazi, Marice, sjeti se, možda je ipak plakala? - pitao jedršæuæi.- Ja ne znam, jer uvijek sakriva lice u jastuk, a onda opetustaje i dugo u noæi seta po sobi gore-dolje. Juèer sam je pitala zašto ne spava...- A što ti je odgovorila?

- Što? Aha, znam! Rekla je: "Ti ne znaš od èega se nespava."- Dakle, ti je nisi nikad vidjela da plaèe?- Nisam. Uvijek šuti, misli, uzdiše i seta po sobi. Samo maloprije kad je došla iz salona bila je vesela i rekla mije: "Stricæe ostati s nama, pa æe nam biti dobro." Još me pitala da lite ja volim, a ja sam rekla: "Da, ja ga volim, a voliš li ga ti,tetko?"- Tako sije pitala? Pa što ti je rekla? Što?- Gledala me, uzela na ruke i šaptala: "Zašto me to pitaš?"a ja sam odgovorila: "Zato jer ga ti -voliš."- MARIJA JURIC ZAGORKA


- To si joj rekla? A ona? Stoje ona rekla?

- Na to nije ništa odgovorila. O, ja znam zašto. Zato jer seboji da bih ja to odala tebi.Mala pljesne rukama i stane se smijati:- Ja znam, vi æete biti muž i žena; ti je voliš i ona volitebe.U pozadini su stajali Nera i Rosenberg. Èuli su posljednje rijeèi djevojèice.Josip se obazre i zbuni. Meðutim mala poleti k njoj pitajuæi vedrim glasom:- Istina je, zar ne, tetko? Vi æete biti muž i žena!Zabuna je bila teška. Nera je uzme na ruke i reèe:- Mala vjenèava èitavo vaše osoblje, barune. I vama je dodijelila vjerenicu koju ne biste nikad prihvatili. To je sigurnonauèila na postaji.- Ali ja mislim samo na one koji se vole, a vi se... - uvrijeðeno æe mala, ali je Nera hitro prekine.- Male djevojèice ne smiju govoriti osim kad ih se neštopita.- Onda bih uvijek morala šutjeti.Svi se se smijali. Marica se osjetila uvrijeðenom, uvukla svoja mala ustašca i namrštila èelo.- Bistra je to mala - s tendencijom primijeti Rosenberg.- Bit æe krasno djevojèe kad zaboravi loš utjecaj bivše okoline. Èim sam primijetila daje utekla iz moje sobe, znala samdaje otišla na konverzaciju. Sirotica, dosaðuje se pa tako dosaðuje i vama - okrene se Josipu.- Naprotiv, zabavlja me. Vrlo bih vas rado zamijenio akomi dopustite da se s njome zabavljam.- To je moja dužnost. Meðutim, ako želite, podijelit æemotu obavezu."Kakav je divan posrednik ova mala!" zakljuèi u sebi Rosenberg.

Nera uzme malu i povede je iz sobe.Iz pokrajnje sobe Rosenberg je èuo razgovor i držao da može uæi. Josip ponese malu do divana i posadi je kraj sebe. Njegovo lice, izraz oèiju, držanje i èitavo njegovo biæe iznenadile su Rosenberga. Prodorne barunove oèi uvjeravale su ga da vrlo dobro razabire potpunu promjenu u Josipovoj nutrini, jer mu se spoljašnost posve izmijenila. Uvijek melankolijom pokrivene crte lica odavale su duboku unutarnju radost, a plave žalosne oèi sjale su toplim, bistrim plavetnilom. I njegovo držanje i njegove geste, sve se izmijenilo. Kad ga je barun pozvao u blagovaonicu, vidio je i u njegovu hodu živu elastiènost, a u glasu kad je govorio, neobiènu zvuènost.Sjedeæi za stolom razgovarao je Josip s Rosenbergom i La-sijem dosad neopaženom živahnošæu. Misli su mu hrlile, rojile se. Šaljive i satiriène primjedbe vrcale su kao rakete u stotinu iskara. Kao da je u njemu potpaljen nov život, užaren nadama i rasplamsan vjerom u blisku sreæu. Nekoliko puta Rosenberg i Lasi izmijenili su radosne poglede.Josip je vrlo dugo ostao s njima, razvijao planove kako æe usreæiti svoje narode, poticao je sve moguæe revolucionarne teme, smjelo ih razvijao i primjenjivao u svojoj buduæoj državi. Nikad dosad nisu èuli iz njegovih usta što se sve roji u njegovoj glavi.Vrlo kasno u noæ Rosenberg ga otprati u njegove odaje i prije no što ga ostavi nasamu usudi se primijetiti:-Velièanstvo, vi ste vrlo dobre volje.- Ona æe ostati!-A vi?-I ja!- Vidite, moje se oko nije prevarilo. Mir kojim ona podnosi smrt svoga muža najjaèi je dokaz da njeno srce pripadavama.- Kako to lijepo zvuèi!... Do danas nisam u to vjerovao, alisad... kad sam s njom govorio... i ta mala djevojèica moju je

- MARIJA JURIC ZAGORKAnadu uèvrstila! Osjeæam se snažnim i jakim. Rosenberg, ja æu stvoriti mnogo više nego što sam ikad slutio.Dvorom odjekne zvonce. Ušutjeli su. Obojica požure k prozoru. Rosenberg otvori i zapita tko je. Odgovori mu poznati glas:- Vaš lakaj Oskar nosi vam važne vijesti iz Beèa:Lakaj se nade u odaji svoga gospodara i javi:- Prije dva dana uveèer kod vratara njegove milosti gospodina baruna ostavio je netko pismo i odmah otišao. -Pritom preda pošiljku. - Njena milost barunica, evo, što šalje.Josip proèita naslov i pokaže barunu:- Adresirano je na groficu Vojkffy a šalju ga u vašu palaèu.To bi mogla biti spletka. Samo su na dvoru uvjereni da vi poznate grofièino boravište i - moje.- Zato je naša dužnost da otvorimo pismo.- Vi ste vrlo hitri u otvaranju tuðih pisama. To ipak nijetako jednostavno.- Velièanstvo, pismo je stiglo u moju palaèu, u moje ruke -i prije no što bi ga Josip sprijeèio, on razdere omot i za nekoliko trenutaka usklikne: - Ja sam doista brz u otvaranju tuðihpisama, a to je donijelo najviše sreæe onima prema kojimasam bio indiskretan. Pogledajte.- Tjeralica, formalno tjeralica protiv grofice Vojkffy! - usklikne mladi car. - Žigošu je kao prusku uhodu.- Ovako vas žele od nje rastaviti.- Postigli su obratno. Htio sam èekati još nekoliko mjesecida je zaprosim. Sile me time da se odluèim mnogo prije, veæza nekoliko tjedana.- Prema tome, vi æete grofici ponuditi trajnu zaštitu.- Do smrti! - odgovori on a oèi su mu sjale.Sat poslije toga iz sna prodrma Rosenberg svog prijatelja Lasija.- Ne bojte se, probudio sam vas da vam zasladim daljnjisan. Tjeralica je riješila sve. Za nekoliko tjedana pozvat æemo

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEnašeg prijatelja župnika u dvor, obaviti vjenèanje i otputovati u Španiju a da Josip neæe ni zaviriti u Beè. Onda neka dvor traži groficu špijunku. Ona æe nestati, a na njeno mjesto stupa žena prestolonasljednika. Carici æe biti za sva vremena vezane ruke, jer strepi od svakog i najmanjeg skandala.- Mislite li da æe grofica pristati da se tako brzo vjenèa?- Pokazat æe joj tjeralicu a ona nije nikakav formalist. Umna je i razborita, voli ga, druge joj pomoæi nema; dakle moraprijeæi preko svih korotnih propisa!- Onda nam se valja spremiti za svadbu. Ljudi njegovih i naših naèela neæe nikad primijetiti da ona nije kraljevskog roda.Te su noæi prijatelji mladog cara legli smireni; njegove su putove okrenuli daleko od Beèa, u potpunu sigurnost.A gore kraj prozora stajao je Josip prepune duše i uzbuðenim srcem i zanosnim ushiæenjem pratio svijetlu blistavu zvijezdu stoje vedrim sjajem bdjela nad osamljenim dvorcem, osjeæajuæi da ona zajedno s njim oèekuje svanuæe njegova velikog dana.SUSRET U SUMRAKUCestom je jahao barun Kukmica. U zimskom predveèerju razabirao je vrh brda i obrise zaklete kule VValdburga. Vinom ugrijana mašta prenosi fantastiène slike na èetverouglastu kulu koja u njegovim oèima poprima oblik velike glave neke životinje.Vino ga grije a blizina VValdburga rashlaðuje. Želi što prije dospjeti gore, prije no što odzvoni pozdravljenje. Podilazi ga strah od prièe o ludoj Johanni

kojom je okolni puk i njega zarazio. Cestom iza njegovih leda zatopoæu konjska kopita. Ugledavši èitavu povorku jahaèa odlane mu te on obuzda svoga konja.



Kad su ga stigli, Kukmica skine klobuk da ih prisili da od-zdrave.- Kamo, molim, gospodo? U VValdburg? - pita on vrlo ljubazno. Umjesto odgovora slijedi naduto pitanje:- Tko ste vi?- Barun sam, vlastelin, gost sam ovdje, a..Zašutio je i prestravljeno gledao u bradatog jahaèa koji mu se približio:- Gospodine, visokoblagorodni gospodine, zar me ne poznajete?- Otkud bih vas znao? Nisam odavde!- Ni ja, ali vas ipak poznajem. Vi ste prije nekoliko sedmicabili kod grofa Falkensteina.- Èuj, Inocente, taj ga pozna, pozna ga!- Kako ga ne bih znao! On je moj pobratim!- Ja sam dvorski meštar bavarske princeze - predstavi sejahaè. - Kad ste grofov pobratim, molim vas, recite mi gdjebih ga našao?- Znate, nije mi veæ dugo pisao, zato baš ovog èasa neznam, ali oèekujem pismo od njega. Možda me veæ èeka uWaldburgu.- Ipak, poznate li onu kuæu u kojoj sam ga našao? Kad samono bio prvi put, zaboravio sam, nisam slutio da æu ga joštražiti. Pitam èitav Beè, a nitko ne pozna grofa Falkensteina,ni njegovu palaèu. Možda on nema palaèe.- Kako nema kad ima.- A možda nije grof?- Pravi grof nije, on nosi ovo ime da...- Što sam rekao, Inocente. Odmah sam znao daje neki na-zovigrofiæ. A molim, ne biste li htjeli da nam pokažete tu palaèu?- Zašto ne, otpratite me kuæi. Sutra u zoru poæi æu s vama!- Gdje je vaša kuæa?

- Gore, u VValdburgu.- Vi ste iz dvora? Možda svetièin roðak?- Ja? Kako da ne. Ja sam roðak, ali stanujem kod upravitelja.- Gospodine barune, molite je da nas sasluša.- Ako baš želite - dobro. Idemo dakle zajedno. Èovjek seuvijek ljepše osjeæa kad je u društvu s prijateljima. Istina,malo se teško razumijemo, ali ipak.Uspinjali su se uzbrdo. S obje strane ceste pružala se gusta šuma potamnjela sumrakom. Držeæi se èvrsto u sedlu, žmigale su Kukmièine oèi lijevo, desno - neæe li gdjegod opaziti duh Johanne.Zvona iz dalekog sela objavljivala su pozdravljenje. Kukmica se tri put prekriži. Svijet govori da poslije pozdravljenja duh ide šumom.-Kasno je.- Da, kasno. Tama ne èini ništa - odgovori Melkior s namještenom odvažnošæu. - Zar se vi bojite tame?- Ja? Barun Kukmica? Ponos i dika Zagorja? Nisam se bojao ni u pola noæi na groblju -ja, sam samcat!

- Ima ih koji se boje i po obiènom mraku. A ne znam zašto!- odvrati Melkior.

- A ne bojite se lude Johanne? - bubne najednom Inocent.To je pitanje zazvonilo u njihovim glavama i Melkior plane:- Bedak! Blesne kad ga nitko ne pita.

- Vi, dakle, znate? - tiho æe Kukmica - za onu glupu pripovijest. "Lopov, a tu se junaèio da ne zna zašto bi se bojao!I on se boji kao i ja", misli Kukmica u sebi pa onda reèe poluglasno i tobože sasvim ravnodušno: -1 ja sam veæ zaboravio.To su prièe za babe, a ne za vitezove. Kakav duh? Gluposti!Duha nema!- Razumije se da nema. Ne bismo li pošli malo brže da svetica ne zaspi?-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Mogli bi nam se konji spotaknuti - tumaèio je Kukmica,bojeæi se da ga oni na svojim jaèim visokim konjima ne ostave za sobom. - Znate, gospodo, po toj cesti uvijek leže klade,ljame su, same male jame!Jahali su po njegovu savjetu korakom; široko otvorenih oèiju gledali su s obje strane u gusto granje.S desne strane nešto se gibalo. Grmlje zapucketa.Kukmica se zguri u sedlu u klupko.Melkior protrne i zaostane, tako da su mu sluge dospjeli s obje strane. Pucketanje se ponovilo nešto više ispred njih. Kukmica se prestrašeno obazre. Bavarci su zaostali za njim i on zaustavi konja. Zaštiæen slugama, Melkior hrabro upita:- Vjetar pucketa granjem?- Danas vjetar ne puše - reèe Inocent.- Kako ne puše, kad puše - ljutito æe Kukmica.- Idemo, idemo dalje - požurivao je Melkior, osjeæajuæi okosebe svoje ljude. - Gospodine barune, potjerajte konja.- Neæe da ide! Plaši se!- Glupan! Èega se plaši?- Možda se i on boji lude Johanne... - pridometne Inocent.- Muèi - okosi se Melkior. - Barune, zar neæemo dalje?Krenuli su bliže Kukmici.Iz grmlja iziðe tamna prilika.- Isuse! - Kukmica pusti uzde.- Nebesa! - prekriži se Melkior.- Tko ste vi? - zapita glas iz šume.Društvo osjeti strah u kostima. Melkior utisne èizme u trbuh svom konju, ovaj poleti, a ostali za njim. Trkom su se uspinjali uzbrdo.Kukmica, kupajuæi se u samrtnom znoju, zaostane. Užas ga tjera. Netko je iza njegovih leda. Tko drugi nego duh Johanne.Klobuk mu padne s glave. Ono nekoliko èuperaka na æelavoj glavi podiglo se u zrak.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEObazre se.Jašu na konju, dva duha na konju!Užas mu zaslijepi vid. Povièe naprijed Bavarcima:- Èekajte, èekajte, ne ostavljajte me!Oni su odjurili kao sjene, a baruna veæ drže èvrste ruke. Razrogaèenih oèiju vièe, spustivši uzde.Duh ima mušku gubicu - pomisli. To ga malo smiri.

- Zašto bježite ako ste pošteni? - pita ga muški glas.- Pošten sam, ja ne bježim, ali se bojih duha - vi niste duh,gospodine! Je li da niste?- Ne brbljajte, veæ mi kažite tko je bio s vama?-Visoka gospoda! Dvorski meštar bavarske princeze i pratnja - odgovori barun.- Tako? Onda nas predstavite. Mi smo ovamo zalutali, bilibismo vam zahvalni kad biste nas poveli nekamo pod krov.Umorni smo.Kukmica je presretan jahao u njihovu društvu. Kad su se našli pred Bavarcima koji su veæ bili pred dvorom, Kukmica se slavodobitno obrati Melkioru:- Zašto ste se prestrašili? Zašto ste pobjegli?- Mi? Što vam pada na um? Mi smo se žurili...-A ja sam lijepo polako jahao za vama. Zašto da se žurim? Melkior pogleda tamni dvor i zaèudi se:- Molim vas, gospodine, gdje je svetica?- Valjda u nebu - odgovori Kukmica - u paklu nema svetaca; u dvoru je nema veæ bogzna kako dugo.- Pa zašto ste onda rekli daje gore.- Rekao sam daje bila... Vi me niste razumjeli... Mi se nerazumijemo u govoru - isprièavao se Kukmica, sretan što ihje zavarao jer bi umro od straha, daje sam slušao pucketanjeu grmlju i glas iz šume.- Doðite, danas ste moji gosti. Idemo k upravitelju. Iova gospoda, kavaliri, neka izvole. Sve æe vas èastiti barunKukmica!



- Vi, gospodo, tražite bavarsku sveticu? - oglasi se jedanod jahaèa. - Mi znamo gdje je ona.- Sveti Melkiore, hvala ti budi - usklikne fiktivni dvorskimeštar bavarske princeze. - Molim vas, visokoblagorodna gospodo, recite nam.- Povest æemo vas.- Ali ne možete odbiti poziv gospodina baruna - vikne Kuk-mica pa èitavu povorku povede upravitelju.Malakoczv i njegova žena èudili su se kakve im je to goste doveo Kukmica. U velikoj sobi našli su se na okupu Melkior, Inocent, Kukmica i dva plemiæki odjevena jahaèa. Oni su se predstavili Melkioru kao kavaliri iz Beèa.- Oprostite... Mi smo zalutali i sluèajno sreli staroga gospodina, koji nas je tako ljubazno pozvao da nismo mogli odbiti poziv.- Ne bi bilo loše štogod... - oglasi se Kukmica.Kad je Malakoczv izišao da naruèi jelo, Kukmica se s Baarcima nadmetao u hrabrosti, a dvojica kavalira primakli su glave i šaptali francuski:- Nabašemo na Johanneshof kad ga je Josip veæ odavnoostavio, a na povratku baci nam nebo u prazne ruke - Bavarsku! Binder i Blank opet æe se iskazati.- Ne vjerujem da æe ovi ljudi pronaæi trag pukovnika s pruske granice, ali carica je naredila da ga love. Naši siromašnikolege oko Tereziendorfa muèe se, a mi ubiremo lovorike.-Vrijedi li ova lovina ili ne, svejedno. Carica æe se veseliti i naèi "rezultat" našeg rada. A to je glavno!Razgovor utihne kad je ušao grof Meško. Njegovu pozornost privukao je Melkior iznoseæi Kukmici svoje pustolovine nakon odlaska iz Rosenbergove palaèe. Kukmica

nikako nije mogao dovesti u sklad da je Bavarac donio pismo od Nere i da spašava bavarsku princezu. Kad gaje upozorio na groficu, Melkior ga srdito ušutka:

-1 mene su htjeli prevariti daje "grofica" a ne princeza.Meško se umiješa pitanjem i zaèas shvati razliku izmeðu princeze i grofice. To ga rastuži, pa kad se vratio u svoju sobu, obavijesti Stanku o onome stoje èuo.- Sada sam se uvjerio... Kad se Kukmica vratio od baruniceRosenberg ništa nije slagao. Sve je dakle istina. Sad znamo.On je mrtav, a ona je otišla s drugim.U prednjoj sobi gosti su odlièno podvoreni hladnim peèenjem, kajganom i vinom. Binder i Blank bacili su se na jelo. Piæem su stalno nudili oba Bavarca koji su, uzdišuæi za svojim pivom, trusili èaše s vinom.- Vi dakle tražite sveticu? - pitao je Blank.- Da joj otkrijemo svoju nesreæu i zamolimo je da nas savjetuje gdje da naðemo princezu.- Bavarska svetica nalazi se u Beèu u jednom samostanu.Povest æemo vas onamo.- Gospodine, Bog vam pozlatio usta! - klikne Melkior. -Uèinit æete veliko djelo. Ako se ne biste uvrijedili, mi bismovam trud nagradili.Pošto se opet pojavio Meško, Binder i Blank promijene temu i ponukaju Bavarce da odmah krenu na put.- Molim vas - upozori Melkior svoje pratitelje - niste èulionu glupost o duhu?- Kako da ne, ali mi æemo uzeti fenjere. Dusi se klone svjetla kao i vuci.- Zašto to treba? Mi se ne bojimo, ali fenjeri neæe štetiti.Binder i Blank èitavim su se putem do Beèa smijali toj primjedbi. Za sat su se našli pred dvorom.- Kako je to veliki samostan! - zaèudi se Inocent. - I kakoje rasvijetljen.- Izvolite - ponukaju ih Binder i Blank.Kroz stražnja vrata uvedu ih u dvorište, a odatle u zadnje krilo dvora.



- Najprije morate govoriti s kljuèarem samostana - reèeBinder. - On æe vas ispitati. Recite mu sve iskreno. On æe vaspredvesti svetici.Sjeli su u predsoblju grofa Kocha, dok su Binder i Blank pošli k njemu da mu objasne svoju lovinu. Koch odmah potrèi u carièin kabinet i objavi trijumf svojih najodliènijih pouzdanika.Kad se vratio u svoj ured, naredi Binderu da unese u sobu veliki naslonjaè.- Njezino velièanstvo želi prisustvovati ispitivanju - alitako da Bavarci ne znaju tko je.Spremali su u velikoj žurbi. Konaèno Binder i Blank odu po svoje uhiæenike, uvedu ih Kochovu sobu i ostave nasamu.Oni su razgledali fine sagove, velike zlatom uokvirene slike, svilene zastore i srebrni pisaæi pribor.- Èuješ li, Melkiore, svetica bolje živi u ovom samostanunego stoje živjela u onom dvoru.- Najprije je trpjela pokoru, a sad uživa nagradu.- Nisam znao da sveci imaju tako lijep samostan.- Sveci su veæi od kraljeva. Valjda je pravo da imaju jošljepše stvari nego kraljevi. Što misliš? Sveci u nebeskomkraljevstvu sjede Bogu slijeva i zdesna. Kako je tek ondje sve

ureðeno.Binder najavi "kljuèara" samostana. Bavarci nisu promijenili držanje, niti su se poklonili. Èekali su kljuèara apa-tièno. Kad je Koch ušao, Bavarci su se malo stisli i pogledali Kochov srebrom opšiveni zeleni haljetak. Izgledao im je odviše raskošan za kljuèara.- Gledaj, gledaj - èudio se Inocent - nema ni pregaèe, nikapice, ni kljuèeva!- Muèi! Nije svetaèki samostan naš majur.- Dobar dan, dobri ljudi - pozdravi Koch.- Dobar dan, gospodine kljuèaru. Mi bismo rado govorili sbavarskom sveticom.

- Ona vam poruèuje da meni isprièate sve, što je i kako jebilo.U dnu se ukaže snažna carièina pojava. Obojica prilijepe svoje poglede u nju. Inocent šapne:- Ide èasna majka samostana!- Muèi! Vidiš, nema opatièko odijelo. Možda je vratarica.- Dobri ljudi, najprije recite zašto ste došli iz Bavarske? -upita Koch.- Da oslobodimo bavarsku princezu!Carica se nasmiješi Kochu i progovori francuski:- Žrtve puèkog prièanja. Zaista vrlo naivne žrtve!- A odakle ste je htjeli osloboditi?- Pa znate... iz samostana kamo ju je zatvorila carica.- To su pak izmislili u Beèu na moj raèun - reèe carica opetfrancuski.- Pusta je pripovijest da princeza živi.- Pitajte podrobnije - reèe carica.Melkior ljutito pogleda caricu pomislivši: "Sto se ova plete." Kochu odgovori:- Kakva prièa! Mi smo princezu vidjeli živu i oslobodili je,ali carièini su nas ljudi prevarili i ukrali je.Šef kabineta i carica pogledaju se zapanjenim pogledom. Ona mu dobaci:- Ispitajte ovo toèno."Opet se plete", bjesnio je u sebi Melkior.- Iz kojeg ste je samostana oteli, kako? Ja æu sve toèno prenijeti svetici.Melkior poravna crne brèine i poène prièati kako je jedne srijede bio u VValdburgu, gdje su primili uputu da pod samostanom Marijinih kæeri èekaju princezu.- U VValdburgu? - usklikne carica. - Ovo zvuèi nevjerojatno!"Prokleta baba, zašto se ona plete", promrsi Melkior.



- Kako je izgledala ta svetica?- Kako? Onako kako izgleda.- No, da, molim, opišite je, kakvo ima lice, kose, oèi, sve!- Koji bi joj vrag, oprosti mi Bože, u onoj tami medu mrtvaèkim glavama vidio lice. Nismo je osvijetlili, a tamo je kaou mrtvaènici.- Što vam je rekla svetica?Melkior opet ponovi cijelu prièu, sve do puta u samostan Marijinih kæeri.- I ona je došla, baš u èasu kad su je carièini ljudi htjeliuhvatiti, ali mi s njom odmah k župniku, a onda smo išli po

grofa Falkensteina.Carica uzbuðeno i naglo upadne:- Tu se nešto skriva, grofe!Sada se Melkior okrene grofu i srdito upita:- Je li vam to žena?- Nije - odgovori grof zbunjeno.- Pa što nemate hrabrosti da joj kažete neka drži jezik zazubima. Kod nas žene nemaju pravo da se upleæu u muškeposlove.Carica mirno odgovori:- Kod nas je drugaèije.- Zato vam sve tako izgleda.- Ovo je iskrena kritika - primijeti carica.- Kako je bilo ono s grofom? Isprièajte nam sve - nukao jegrof Koch.Bavarac isprièa kako je nosio princezino pismo u Beè grofu Falkensteinu. On je odmah pošao na put. Stigli su sretno, i još istog dana zajedno s grofom krenuli u Bavarsku. Na kraju je princezi pozlilo, poslali su ga po doktora, ali onda se nešto dogodilo: došla je potjera, Inocent je pošao daje odbije, tjerao ju je dugo, a kad se vratio, nije bilo ni princeze ni grofa.Napeto i pozorno slušala je carica. Grof je ispitivao potankosti. Ni on ni carica nisu mogli shvatiti što se to dogodilo.

- Pozvonite - obrati se grofu - neka doðe otac Grande. Možda æe on razjasniti njihov posjet grofici u Waldburgu. - Ondazapita Bavarce:- U Bavarskoj se dakle govori da princeza nije umrla negoda ju je carica zatvorila. Što vele, zbog èega?- Pa zato da mladi može uzeti drugu; a i zato što je caricabila ljubomorna na princezu.- Zašto ljubomorna?- Zašto? Zato jer je princeza mlada i lijepa, a carica bogmestara.- Pravo velite, stara je, ali je vaša princeza kraj nje izgledala stara i ružna.Inocent i Melkior udare se laktima i prasnu u smijeh. Carica ustane:- Zašto se smijete?- Tko vas je tako namazao? Kako princeza može biti ružna.Sve su princeze lijepe, a bavarska najljepša od svih!

- Možda se ipak varate.Melkior odreže:- A šta vi znate! Vi nikad niste vidjeli pravu princezu.Sa smijehom pitala je dalje:- Vaša je štiæenica dakle lijepa žena?- Njezina visost princeza - ispravi Melkior - ljepša je odsvih princeza, od svih kraljica i carica.Carica se znaèajno zagleda u Kocha, a on potanko ispita Bavarce o liènom izgledu princeze, na što carica usklikne njemaèki:-To je ona!- Pa naravno daje ona! Nego što ste vi mislili? Tko bi bionego ona.Nemilo iznenaðenje umori caricu i ona sjedne:- Ovo je genijalna spletka, ili su ova dvojica luðaci.Na vratima se pojavi otac Grande. Ugledavši Bavarce, okrene im profil i pokloni se carici.



- Govorite francuski - naredi mu - oni ne smiju znati s kimgovore. Koch æe vam reæi što govore o grofici Thurn.Grande osjeti da se nad jezuitima sakupljaju oblaci, koje su navukli Bavarci. Malo zbunjeno zagledaju se u oca Grandea, koji je razmišljao kako da udesi obranu. Postoje Koch priopæio sve stoje èuo, lice oca Grandea odrazi mirnu ozbiljnost.-Velièanstvo, molim, ovo je važno. Mislim da æe nam otkriti veliku zamku. Neka gospodin grof toènije ispita okolnosti. Njegova milost preslušala je svu bivšu služinèad grofice Thurn i svi su iskazali da je pobožna grofica otišla èetiri dana prije nego stoje grofica Vojkffy tobože od nje dobila papire Natalije Jagušinske. Prema tome, nisu ovi ljudi mogli s njom govoriti!"Sva sreæa - mislio je jezuit - da smo služinèad na dvoru sastavili od naše braæe i njihovih pouzdanica. Stvar je opasna.. . Sad pazi Azelmo", bodrio se on.Sam je Kocha poticao na pitanja da što više probudi uvjerenje kako mu je stalo do istine.- Velièanstvo, bivši sluge grofice Thurn tvrdili su - a to zna igrof Koch - daje grofica Vojkffy one srijede bila u Waldburgu,da je tražila groficu Thurn i ušla u njen salon s mrtvaèkimglavama. Bavarci vele da su te srijede došli k svetici... Stojedakle jasnije nego da se lukava grofica poslužila tim sluèajemi, videæi kako Bavarci traže tobože živu bavarsku princezu, uime svetice uputila ih u samostan Marijinih kæeri... Kako bi seinaèe tamo s njima susrela?- To je sasvim vjerojatno - prihvati carica - ali zašto se prikazala bavarskom princezom?- Da iskoristi naivnost ovih ljudi koji su je htjeli povesti uBavarsku.- A grofica je imala mnogo povoda da sretno umakne iznaše zemlje - nastavi carica.- Sad je sve jasno do nekih "carièinih ljudi" koji su hvatali princezu.

- Upravo sam danas dva put pokušao vaše velièanstvo zamoliti da me primi, jer sam dobio važnu vijest. Vama je poznato da su naša braæa glasom punomoæi vašeg velièanstva tražila zloglasnu groficu na svim svojim putovima i svaki je odnjih dobio toène upute o njenoj liènosti. Jednog dana putovala su tri naša brata po selima da propovijedaju rijeè Božju iljubav prema uzvišenom prijestolju - kad jedan opazi na putnoj postaji ženu navlas sliènu grofici Vojkffy. Kad su se uvjerili da se ne varaju, htjeli su se grofice domoæi: upuæivali suBavarce da to nije princeza - tako da ove njihove izjave potpuno odgovaraju istini. Meðutim prije nego što su nas braæamogla izvijestiti o svom otkriæu, pristupio je grof Falkensteini poveo groficu ne znamo kamo. To sam doznao juèer kad suse ta trojica naše braæe vratila s puta.- Sad smo nacistu daje grof, inkognito sam prestolonasljednik, otputovao s njom netragom.- Na žalost, velièanstvo!- A sada, grofe, ispitajte ove ljude o pukovniku. Ostanite,oèe Grande, to æe vas zanimati.Njemu je odlanulo. Prvi je udarac dobro odbijen. Bavarci su opisali trojicu onih s kojima su se sreli, osobito onoga s crnom bradom, koji se okosio na njih i ostavio ih.- Biste li ga prepoznali da se naðete s njim? - zapita Koch.

- Kako da ne!-1 da se preodjene?- Pa da ošiša i bradu. Koga jednom vidim, toga ne zaboravljam.- Dobro. Ostat æete u Beèu. Kad vas zatrebamo...- Što bi to vi trebali nas! Mi trebamo vas, da nas povedetebavarskoj svetici.- Ona teško boluje... Treba èekati da ozdravi.- Zašto nam to odmah niste rekli?- Htjela je da vas sve ispitam.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Melkior je sve èešæe pogledavao oca Grandea i konaèno ga oslovi:- Èujte, sveti gospodine, niste li vi, kad smo bili kod svetice, došli s još jednim isto tako svetim gospodinom "u hodniksvetice"?Grande se u duši lecne, ali se nasmiješi okrenuvši se carici.- Te srijede bio sam s glavarem na hodoèašæu, ali otacIgnjatije i Kalistro došli su u VValdburg i tamo su im rekli dajegrofica Thurn prije èetiri dana otišla u hodoèašæe u Èešku. Toje dokaz, velièanstvo, da su ovi ljudi doista bili u VValdbrugu itamo oèito bili zavarani od grofice Vojkffy.Grande je trijumfirao: "Kako mi dobro Bog pomaže!"- Otpustite ih, ali èuvajte - reèe carica Kochu. - Bavarska jeBogom nadarena zemlja, ali Bavarci su maæuhinski darovaniumom!Konaèno su obojicu isturali iz sobe i naredili im da èekaju ozdravljenje bolesne svetice u gostionici "K jelenu". Odredili su im preodjevenog Kochova pouzdanika da ih svuda prati.Carica oslovi Kocha:- Grofe, pruža vam se prilika da steknete kneževski naslov,uz oproštaj svih taksa. Jedino se traži od vas da uðete u traggrofu Falkensteinu i njegovoj ljubavnici.- Bavarci su nam otkrili siguran trag, koji valja slijediti.Svakako su bjegunci pošli prema jugu, ili se sakrivaju negdjeu osami. Kao što smo našli Johanneshof, tako æemo otkriti inovo boravište.- Nadam se ne prekasno - upadne carica.- Uèinit æu sve da bude na vrijeme. Poslat æu Bindera iBlanka u Tereziendorf.- Obojica zaslužuju nagradu za svoj nalaz, a vi æete, nadamse, zaslužiti kneževsko ime.Dotle je Grande razmišljao:

"Otkad je prokleta ljepotica ostavila kulu i prevarila me, ide za mnom magla opasnosti. Svakog èasa moram paliti svjetlo da ne zalutam. Zar se urotila protiv mene s vragom?"Carica ustane i pogleda Grandea:- Ja sam vrlo nesretna. Osjeæam da neæu moæi sprijeèitibrak izmeðu ove žene i sina...-Velièanstvo, možda sprijeèiti ne, ali razvrgnuti svakako! Sveti otac papa ne bi se oglušio želji vašeg velièanstva da proglasi ništetnim brak izmeðu prestolonasljednika i uhode... koja je èarolijama obmamila nesretnog sina.

- To je moja nada. Samo da mi stigne Breitenstein i doneseAmalijinu tužbu. Poslat æu je papi. Zašto sam toj licemjerki toliko vjerovala? Služi se imenom pokojne princeze - one èiste,dobre anðeoske duše! Ilije vještica ili luðakinja. Do viðenja... -Velièanstvo, veæ odavno želim vam priopæiti nešto vrlo važno.- Doðite u moj kabinet.Slijedio ju je, prošavši èitav niz odaja.- Velièanstvo, ono što želim priopæiti vašoj velikodušnojbrizi za naš red, nije u skladu s mojim propisima - mislim propisima moga zvanja - ali je u skladu s mojom savjesti, koja seu svom moralu uzdiže daleko nad sve pisane statute: služiticarici..."On ima samo jedan defekt: preduge uvode", mislila je carica nestrpljivo.-1 upravo bih zato bio teško nesretan ako vaše velièanstvo ovaj moj èin, ovo moje priopæenje ne bi zadržalo svojom tajnom... Možda bi interes tražio da priopæite kancelaru ili kojem drugom pouzdaniku vašeg velièanstva, ali to bi uništilo ugled svetog mi zvanja.- Nemam interesa koji bi me nagnao da prekršim zadanurijeè...- Velièanstvo, èut æete vrlo važnu stvar, vrlo važno otkriæe.Pouzdajem se u zakletvu velièanstva...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA-Da, pouzdajte se...- Buduæi da mi se vaše velièanstvo kune, usuðujem se priznati. Rekoh, ne slaže se sa zvanjem, ali sa savješæu danoj miod Boga. Nekog dana - veæ dugo - u jezuitskoj crkvi u mraku, pred zornicu, kad sam ispovijedao vjernike... neki èovjekkojemu nisam mogao kroz rešetke ugledati lice... ispovijedao mi se... i na kraju rekao: "Èovjek neki u ovoj zemlji imaspise, koji sadrže sramotnu tajnu carske porodice. Izruèit æuspise njezinu velièanstvu na vaše ruke, oèe Grande, za pet milijuna."- Lupeško iznuðivanje - u ispovjedaonici! Kakve li pokva-renosti! Sve to dolazi od slobodoumnih novotarija. To je, eto,degeneracija morala. A što ste mu rekli?- Da ne vjerujem u ispravnost takvih spisa, jer u previšnojporodici vlada najuzvišenija èistoæa morala, naèela i bogo-bojaznosti. On mi na to odgovori: ako ne vjerujete vi, vjero-, vat æe car Friedrich.Te je rijeèi dignu sa stolice. Ode k prozoru i otvori ga. Ledeni zrak zastruji u kabinet.- I premda mi je rekao da æe jednog dana osvanuti po odgovor, ne vjerujem da takav spis postoji. Nema sumnje, spisne postoji; neka lupeška duša hoæe da ucjenjuje, ali dužnosti vjernost mi nalažu da obavijestim vaše velièanstvo. Akodoðe, potjerat æu ga.- Ipak... s lupežima treba postupati oprezno. Kako bi biloda se upustimo u pregovore s tim lopovom.- Traži odviše! Pet milijuna!- Mislim prividno, da ga redarstvo uhvati.- Velièanstvo, pokušat æu, ali redarstvenu službu prepustitemeni, inaèe æu ostati žigosan da sam odao tajnu ispovijedi.- Da, da. To sam zaboravila. Oprostite, prepuštam vam sve.Grofica Fuchs prekine razgovor:-Velièanstvo, vitez Breitenstein stigao je iz Parme.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Hvala Bogu! Oèe Grande, sutra u deset sati doðite k meni.Mnogo vam hvala. Nešto se tu skriva, o tom nema sumnje.

Carièin kurir sreo se s ocem Grandeom na vratima kabineta. Pozdravili su se i pošli svak svojim putem.- Dakle, Amalija je udovoljila mojoj želji? - upita vla-darica.- Jest, velièanstvo, i radosno prima rastavu.- O tom æemo još deset puta razmisliti. Da vidimo što pišeo grofici Vojkffy. Željno èekam taj spis.Proèitavši, carica je planula.- Grofica je imala veze s pruskim oficirima. Sve to biva ljepše i ljepše. Što je u toj ženi! Amalija brani grofièina muža!Ludost! Peèe je savjest! Kada ga je optužila, njena je savjestbila na šetnji?Prekine temu:- Sada me zanima razjašnjenje o lopovima koji na granicibacaju ulje u vatru. Vi ste u Parmi vidjeli pukovnika i s njimrazgovarali?- Na vojvodskom dvoru!- Kakva on posla ima na vojvodskom dvoru?

- Predstavio se kao kurir vašeg velièanstva!Udarila je rukom po naslonjaèu.- To nadilazi sve drskosti! Onda je doista sam Prus!- Po svemu: naš državljanin.- Kome je nosio vijesti u moje ime?- Vojvotkinji.- Mene ostavlja svijest!-Vojvotkinja gaje primila i nakon te audijencije nestao je, a ipak nije izišao iz dvora. Ni na moju intervenciju vojvotkinja mi ga nije htjela predati.-Vi zbijate lakrdije!Kurir ustane i pokloni se, kao da æe otiæi.- Što je? Nemam li prava posumnjati u moguænost takvenemoguænosti?

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Velièanstvo! Kad ja nešto ustvrdim, onda se to ne moženazivati nemoguænošæu.- Da vaše umne sposobnosti ne zaštiæuju vaše loše manire, mi veæ odavno ne bismo zajedno razgovarali. Svakako,ne mogu da shvatim. To bi bio zloèin protiv države, carice imajke.- Èinjenica se ne može oporeæi pa bila i neshvatljiva! Nekame velièanstvo opet ne prekida.- Nadam se da ste u Parmi prakticirali taj ton!- Ondje bi bio potreban!-Govorite!Slušajuæi, nekoliko je puta udarila šakom po stolu da nadomjesti rijeèi od kojih se suzdržavala.- Stoje taj èovjek radio u Parmi? Stoje s njom govorio?- Ne mogu ni slutiti, a ipak sve se to desilo.

- Da je živ princ - mogla bih pomisliti da je to njegov pouzdanik, ali ovako - ne razumijem. Ili taj èovjek ipak nema ništazajednièko s pukovnikom na granici! Kakav je! Pristao, mlad?- Vrlo mlad i pristao.- Hvala. Tu se krije ljubavna pustolovina. Amalija neæe ostati svom mužu vjerna. Mnogo je baštinila od cara. Što vi mislite o tome?- Vaše velièanstvo pogaða èinjenicu, samo je osoba izmijenjena. U Parmi se koješta govori o dvoboju grofa Rivere s jednim parmskim plemiæem radi vojvotkinje.

- To valja ispitati! A pukovniku nema ni traga?- Mislili smo da bježi preodjeven u lakaja grofa Rivere.Meðutim, Rivera to odluèno porièe. Najprije me upozorio nasumnjiva pukovnika, a poslije ga zaštiæivao.- Vojvotkinja se razvija u opasnu ženu.- To sam iskusio pri oproštaju. Ona me izbacila iz dvora zajedno s porukom daje sita opomena i tutorstva vašeg velièanstva, pa traži daje pustite na miru.- Tu joj želju neæu ispuniti.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Saznao sam da se iste veèeri sukobila s ministrom Til-lotom, ali nisam bio prisutan. On mi je rekao da o tome želiposlati vašem velièanstvu i španjolskom kralju vlatoruèni izvještaj.- Basta! S tom æu Amalijom završiti kratko: ako se ne pokori, snosit æe posljedice kakvih do sada još ni jedna carska kæinije snosila. Mene sad više zanima zloèinac.On isprièa neuspjeli pokušaj da uhvati sumnjiva lakaja, što je caricu uzrujalo, ali je svejedno ispitivala potankosti.- Dakle, ništa više ne znate o tom lupežu, koji mije...- Kad sam se vraæao, saznao sam da su sva trojica otputovala prema sjeveru. Dakle u Austriju.- Opet trojica! To je važno. Ako ih ne uhvate, ja æu razjuriti svu sigurnosnu oblast. Sve æu ih pobacati van. Moraju gauhvatiti. To je moja zapovijed. Jao si ga njima ne bude li izvršena...ISKUPLJENA RIJEÈ KANCELARA KAUNITZAKancelar Kaunitz leži na divanu u dnevnom salonu. Gobleni pokrivaju crvene tapete velike sobe. Pozlaæeni okviri naslonjaèa, bjelokošæu izrezbareni ormari, kineske vaze, svileni zastori, bogati sagovi, mramorni i bonèani kipovi nagih žena i muškaraca porazmješteni na postamentima- sve je raskošno, s jakim muškim linijama, ali èitava slika odaje da joj gospodar voli udobnost, osjeæa rafiniranu pozu i uživa u raskoši. U središtu salona na stalku je prislonjena velika slika Marije Terezije prikazujuæi je u naravnoj velièini, kako stoji s kraljevskim amblemima kraj stola i upire se o žezlo.Val topline izlazi iz kamina. Kancelarove tamne oèi izvirku-ju ispod debelih vjeda, pogledavaju po udobnom namještaju i odražavaju svjesni užitak udobnog odmaranja. Odjeven je u



svilene èarape, svijetlomodri kuæni haljetak, a široke komotne kuæne hlaèe spuštaju se u naborima i skopèane su ispod koljena šarolikom vezanom sponom. Na prsima je haljetak otvoren, pa se vide èipke.Ovako udešen, u raskoši, diplomat nalikuje besposlenoj muškoj kaæiperki. U palaèi je tiho. Salonima, predsobljima i stepeništima, krcatim prezasiæenom raskoši, prolaze lakaji, ko-mornici. Jedva se dotièu sagova, pronose palaèom šapat:"Kancelar ima hunjavicu!"Ispred goleme, bogate palaèe - dar carice Marije Terezije - stoji vratar u odori èuvenih kancelarovih ljubièastožutih boja. Važna lica prima koèije; isto tako na zabrinuta pitanja odliènika zabrinuto odgovara:- Njegova preuzvišenost kancelar Kaunitz ne može primati. Boluje od hunjavice.Koèije s posjetiocima odlaze polagano, da ne uznemire kancelara.

Èitava vlada, plemstvo, dostojanstvenici, svi dolaze, pitaju, a vratar uporno odgovara šapatom: "Njegova preuzvišenost boluje od hunjavice!"Takva nesreæa, koja mu se dogaða više puta godišnje, poremetila je redoviti tok u životu dvora, društva i države. Iz njegova salona zaustavljen je èitav dnevni i veèernji redovni život dvorskog velikaškog društva. Svi su osjetili potrebu da se zabrinu, odvezu k palaèi i pitaju kako mu je. Oni koji su htjeli manifestirati osobito intiman odnos prema dvoru i kancelaru, otkazali bi èak i veèernju društvenu sveèanost.Jedino on spokojno leži na divanu; ne trpi postelju koja ga sjeæa posljednje postaje ovog života pa nema odvažnosti da legne u nju ni s nedužnom hunjavicom. On zna za svu brigu i pažnju što se okuplja oko njega i nad njim, on zna i u tom uživa. Neki ga i zlobno okrivljuju da svake godine po koji put

naruèi hunjavicu da bi ga tetošili kao ljepoticu koja hoæe iskušati odanost svojih obožavatelja!U palaèi se sve štrcalo. Pred ulazom je stala osmoprežna carska koèija. Grofica Fuchs pomaže carici da siðe. Tajnici, ko-mornici - svi su se rastrèali ne dotièuæi se zemlje.Kancelarov prvi lakaj Gabrijel otrèao je u sobu svoga gospodara bez daha:- Njezino velièanstvo!- Gabrijele, tunike, tunike!Sluga potrèi, zgrabi iz ormara neke obruèe na kojima su vi-sjele male svilene tunike i stade ih nabacivati na mramorne nage kipove da pokrije forme boginja i Bogova.- Samo brzo, Gabrijele!-Veæ je u redu, božanska je toaleta završena.Kancelar se pokrio baršunastim pokrivaèem. Lakaj mu je pružio zrcalo i vlasulju. Ureðuje se, namješta sitne nabore svoje naprsnice, ogrlicu i suvratnike haljetka.U tom trenutku otvori tajnik dvokrilna vrata i najavi:- Njezino velièanstvo!Ušla je. Kancelar se digne s divana. Carica ga zaustavi rukom.- Tko vam je dopustio da ustajete? Smjesta da ste legli!Tada priðe k njemu i pruži mu ruku. On je poljubi. Tajniknamjesti naslonjaè i i onda iziðe zatvorivši za sobom oba krila vrata.- Vaša mi hunjavica zadaje više brige nego zdravlje Fried-richa Pruskog.- A meni zadaje više sreæe nego podatnost evropske diplomacije.- Dovela me potreba da opet vidim kako vam je - i da vamnešto kažem.Nakon nekoliko pitanja o hunjavici, ona mu se obrati povjerljivim tonom:



- Neæe li vam nauditi moje prièanje?- Naprotiv, velièanstvo, obasjat æe se mutni èasovi moje bolesti, koju lijeèi samo brižljivost moje uzvišene vladarice.- Vaše hvale nisu u skladu s mojim dolaskom -jer sam ipakzainteresirana. Èekajte da dovršim. Danas je neki èudan dan- osjeæam da vam moram povjeriti ono što vam nikada dosada nisam povjeravala.- Velièanstvo, ministar ne moli ništa, ali vjerni prijatelj vapida mu povjerite svoje strepnje.- Pravo velite, to je strepnja. Evo je: neki nepoznati muškarac posjeduje neki dokument koji sadrži sablažnjiv èin jed

nog èlana dinastije i, ako ga ne otkupim u roku od dva mjeseca, predat æe ga Friedrichu Pruskom.- Kome je to saopæio?

- Ocu Grandeu. I traži pet milijuna.Zapanjeno gledajuæi caricu, usklikne:- Velièanstvo, to vas ucjenjuje neka zloèinaèka banda.- Željela bih daje samo to.- Ne vjerujem u drugo.-Vaš savjet?- Velièanstvo, pošaljite oca Grandea k meni.

- Samo to ne. Obeæala sam potpunu diskreciju. Zaklelasam se... jer je to doznao u ispovjedaonici.- Ne vjerujem, velièanstvo, da postoji takav dokument osramoti vaše uzvišene obitelji.- Ipak, dragi prijatelju, bojim se.- Prvi put èujem "bojim se" iz usta najmuževnije vladarice svijeta!- Imate pravo. Nikad nisam pomislila da æu èitati urotnièke ideje svoga sina, pa, ipak, sami ste vidjeli njegove bilješke.Tko zna, nije li Josip zaglibio dublje, ne konspirira li sa svojimidealom Friedrichom...-Velièanstvo, glavu polažem u neispravnost ove...

- Koliko sam vam puta zabranila da zalažete svoju glavu.Jedna jedina vaša hunjavica upropaštava državu, bez vašeglave ja bih ostala bez krune.- Velièanstvo me samo komplimentom tješi da joj tolikovrijedim. Èin dokazuje drugo: u mnogo važnijim stvarimavaše velièanstvo uzima savjete i službe drugih, a mimoilazisvoga kancelara.- Opet rogoborite na isusovce. Oni su mi vjerni tješitelji,pomoænici i u mojoj duševnoj bijedi. Utapam se u žuèi svojezlokobne sudbine, koja me svakog dana iznenadi novim dokazom zlobe. U mozgu osjeæam utege, u srcu stravu: idem ususret neèem strašnom.-Velièanstvo, to je indispozicija možda zbog tobožnjeg spisa! Ako ne možete dopustiti da govorim s ocem Grandeom, molim vas da mi dopustite da vodim istragu mimo njega.- Kako? Samo on je tu faktor, a nikada neæu dopustiti dasazna moju indiskreciju. Onaj nepoznati lopov èak prijeti.Možda vi naðete kakav izlaz? Razmislite. Doæi æu opet da sesporazumijemo, ali ne vjerujte daje to sve. Još nisam iscrplaèašu: saznali smo iz posve vjerodostojnih podataka daje grofica opet isplivala na površinu. Josip se s njom sastao i obojesu nekamo otputovali.Ona mu ispripovjedi i razgovor s Bavarcima. Slušajuæi, kan-celarovo lice bilo je sve ozbiljnije, zabrinutije, mraènije.- Ovo je jedina opasnost vašem velièanstvu i državi.- Mislite li da je Josip zaista kadar vjenèati se s groficom?- Uvjeren sam, potpuno uvjeren.- Onda æemo brak raskinuti.- To je još teže nego sprijeèiti, pa bi trebalo pokušati onolakše.- To je drugi motiv koji me je doveo k vama: recite, postojili kakav naèin da se sprijeèi?

ji



- Mnogo sam o tome razmišljao. Nastojao sam da naðemkakav trik.- Valja ga tražiti, dokazati mu da je ona bila uhoda. Za toimam Amalijino pismo. To je svjedoèanstvo. Muž joj je uhoda, ona mu je pomagala. Zar to nije razumljivo, prirodno?- Da - ozbiljno æe kancelar - nama je prirodno, ali on neæevjerovati.Kancelarovi su odgovori slijedili u sve veæem razmaku. Zamišljeno je gledao preda se.- Velièanstvo oèito ne poznaje njegovo visoèanstvo. Štoviše navalimo zapreka i optužbi protiv grofice, on æe je tvrdo-kornije braniti i oženiti se njome. Valja prihvatiti trik onakointrigantski, neodoljivo.- Vi ste veæ smislili?- Razmišljao sam mnogo ijedne noæi u svojoj bolesti našaosam vrlo egzotiènu, ali zgodnu ideju.-1 niste mi je javili! Dakle brzo.- Proglasit æemo da kapetan nije smaknut!Skupivši guste obrve, osupnuti pogled dugo je istraživao miran izražaj njegova lica.- Otkud vam takva ideja?- Nisam intrigant, ali nešto me natjeralo da je smislim.Samo je to zapreka braku.-1 teški udarac mom autoritetu.- Kako to, velièanstvo?- Ne nasluæujete li poraz moje carske liènosti u proglašenju takve glasine?- Velièanstvo, uistinu ne prozirem opažanje vašeg velièanstva.- Takvom glasinom dali bismo neprijateljima adut u rukeda i moj kancelar, moj Kaunitz, revoltira protiv mene i ne izvršava moje zapovijedi. Svi prijatelji i neprijatelji treba daostanu u èvrstom uvjerenju da ste vi nepokolebivi izvršiteljmojih zapovijedi.

-Velièanstvo, mi æemo izjaviti daje vaše velièanstvo, pošto je potpisalo osudu - promijenilo svoju odluku uslijed...- Ni za što na svijetu! Sto jednom velim, ne porièem. U tomora svatko vjerovati, kao u Sveto pismo. Ni za što na svijetune želim i najmanje uzdrmati vjeru u svoju nepokolebivost.To bi bio loš primjer.Okolnost da se njegov prijedlog podudara s Amalijinom obranom Siniše bacila je u njezinu dušu nejasnu sumnju:- Uistinu ne razumijem vaš prijedlog. Da nemate hunjavi-cu, razljutila bih se na vas, kneže.Kad ga je zvala knezom, znao je da se ljuti i nastojao je to popraviti.- Velièanstvo, u ovom oèajnom položaju u kojem se nalazimo, ako se to desi i sazna u Beèu i u svijetu - mislio samse time poslužiti u krajnoj nuždi.- Ali kapetan je kao uhoda zaslužio smrt, a Josipa neæuspašavati ove ženidbe na raèun svog autoriteta. On može poèiniti stotinu ludosti, ja nijedne. Nitko, ni u vladi, ni u dvoru- upamtite - ne smije ni u snu posumnjati da sam odgodila

svoju prvotnu osudu. Nikad ne bih dopustila sumnju da mojkancelar prelazi preko mojih zapovijedi. Takvi bi eksperimenti uništili moju snagu protiv domaæih neprijatelja, slobodoum-nika kojima se služi Josip. Ali ne govorimo o tom.- Nisam slutio da æu ovim prijedlogom vaše velièanstvo navesti na crne misli.Gledala je èas preda se, a onda, zahvaæena instinktivnom sumnjom, nastavi:- Prijatelju, kad biste vi mogli prijeæi preko moje volje - padaje ona baš i nepravedna - bio bi to za mene lièno krajnjiudarac. Bog je ionako posljednjih dana posuo previše trnjamojim putovima. Ne, neæu govoriti o tome!Neoèekivano njeno stanovnište porazilo je kancelarov pokušaj daje pripremi za svoju osnovu.



Tajni instinkt gonio je njezinu sumnjièavost. Iako je dva puta odluèila da o tome ne govori, njegov je odgovor nije umirio:- VVenzel, onoga èasa kad bih otkrila da vi izigravate mojecarske odredbe, saznala bih da nema nikoga tko nije protivmene!Njegove mudre oèi u ovom trenutku nisu odražavale njegovu unutarnju zabrinutost. To nije oèekivao.- Kad bih naišla na bilo kakav dokaz da moje zapovijedimimoilazite, moja bi vjera u vas bila za sva vremena, za prošlost, sadašnjost i buduænost - izbrisana. Jer, ako moj kancelar i u najmanjoj sitnici, a kamoli u tako važnoj stvari, obilazimoju odredbu, onda zaista ne bih imala više s kime vladati.Bacila bih uzde u ruke bezglavom Josipu, pa se natežite s njima kako vas je volja, a ja bih èekala svršetak života u samostanu.Kancelar se osjetio kao vojskovoða kojemu je vlastita vojska razbila plan i otvorila pred njim neprijateljske topove. Ca-rièina izjava udarila gaje po tjemenu.- Velièanstvo, život moj nema više svrhe. Strahovite sumnje - moja su smrtna osuda.Izražaj njegovih oèiju bio je uistinu oèajnièki.- Ali demantirajte moje sumnje - vièite: nije istina... jasam izvršio svaku vašu zapovijed, uredbu, svaku... svaku!- Ne smažem daha a kamoli rijeèi. Zasut sam težinom vaših sumnji.- Odbijte ih! Ne èujete li! Izrecite to, hoæu da èujem. Akone možete, veæ ste negdje moju zapovijed pregazili... a to biznaèilo da više ne smatrate caricom mene nego Josipa!Bio je frapiran, ali nije odgovorio, jer je ona nastavljala ne dopuštajuæi mu obranu. Njegova je šutnja uznemiri pa upita èvrstim glasom:- Možete li mi dati poštenu rijeè da je kapetan smaknut?Da ili ne?

- ... Da! - Mogu velièanstvo!- Pokažite mi protokol o smaknuæu.- Velièanstvo, nalazi se u ormaru, u mom liènom ormaru.Idem odmah.Digao se znajuæi da æe ga zaustaviti.- Ovako bolestan? Što vam pada na um?

- Kljuèeve ne mogu povjeriti nikome...- Nije potrebno. Vi ste me umirili. Vaša je rijeè dostatna.Neko je vrijeme šutjela. On je zurio u nju žalosnim pogledom.- Nikad se nisam nadao da æe vaše velièanstvo...- Dobro, dobro. Sad je sve u redu. Molim vas, ležite. Žalimšto sam vas uznemiravala.Nekoliko trenutaka nakon toga izišla je iz palaèe. Kancelar pozvoni svojem tajniku.- Molim vas, ako doðe Franjo Bartok, zadržite ga.- Stigao je danas, ali vaša bolest...-Brzo ga dovedite!Otišao je i vratio se sa Sinišom, koji mu preda Amalijinu izjavu. Nije je pravo ni èitao veæ slegne ramenima.- Dragi moj grofe, vaša putnica za Prusiju i velika svotanovca što je onda pronaðena kod vas bilo je dovoljno da vassmjesta smaknem. Baš optužba princeze Amalije probudila jeu meni opravdano uvjerenje da ste nevini. Samo toj optužbiimate zahvaliti da nisam izvršio potpisanu osudu. Ali, dragigrofe, situacija se promijenila. Govorimo otvoreno. Vi ste vitez od glave do pete. Moram vam nešto otvoreno priznati.- Izvolite, vaša preuzvišenosti.- Ja vas moram smaknuti.- Zato sam i došao.- Ja sam vas kanio poštedjeti.- Onda bih morao sam izvršiti osudu.- Razumijem! Ja æu biti iskren. Odluku da vas ne smaknemnije upravljalo samo uvjerenje da ste nevini. Mnogo više od- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


toga. Vodila me u tome želja da visokoj liènosti, odabranoj za upravu države, sprijeèim ženidbu koja nije u interesu države. Vi znate na što mislim.Siniša je problijedio. Kancelarove rijeèi probadale su ranu."Šteta lijepog, poštenog i odvažnog èovjeka!" pomisli Kau-nitz. "Ali mora umrijeti. Zadao sam rijeè, on ne može ostati živ ako hoæu da zauvijek ne proigram carièino povjerenje. Kancelar mora iskupiti zadanu rijeè!"- Uzalud sam vas slao u Parmu. Iskreno žalim što se mojanamjera nasukala.- Vjenèani su?- Još ne znam. Vjerojatno je.Nekoliko je èasaka razmišljao, a onda upita:- Imate li prije smrti što urediti?- Svoju oporuku.- Prema tome, vaš život produljujem. Smaknuæe se možeobaviti samo u mojoj prisutnosti i uz pomoæ mog intimnogprijatelja. Zato morate prièekati da me mine hunjavica.- Svaki èas moga života samo su nepotrebne muke.- Vjerujem, ali morate se strpiti dok ne ozdravim. Dva-tridana.- Dobro, dva dana. Za to vrijeme podijelite mi dopust.- U redu. Na vašu rijeè onda se vraæate.- Ali prije molim razjašnjenje.- Gle, vi ste èak i grubi.- Preuzvišenosti, ja sam nevino optužen. Dobro: putnica,novac i carièin bijes - to troje je dosta da od poštenog èovjeka

izmijese lopova. Ali od èega sada kanite izmijesiti zloèin - zanju?- Molim nešto jasnije, hunjavica mi uzrokuje glavobolju.- Saznao sam da moju bivšu ženu kane okriviti zbog nekihvelikih zloèina.- A tako? Gdje su vam to rekli?

- U Parmi sam èuo.- Recite jasno: vojvotkinja vam je to priopæila. Ta se ženadoista izvrsno razvija: najprije denuncira, a onda optužujedruge.Diplomat nije slutio kako svojim rijeèima Siniši otkriva put do onoga stoje u Parmi Breitenstein nazvao: tajnom. Imajuæi razloga da zataji kancelaru svoj sastanak s carièinim kurirom, bio je oprezan.- Dakle, vojvotkinja optužuje. Ona? S kojim pravom? Zbogèega optužuje moju bivšu ženu?- Zbog èega je optužila vas?- Preuzvišenosti! Zar - uhodarstvom?- Stoje lakše vjerovati nego daje žena pomagala mužu?Siniša oštro zamahne i stisne pesnice.- Nju okrivljuje daje pomagala meni kojeg brani da nisamuhoda?- Da, dragi moj grofe.- Vi ste pristali na takvu strašnu laž?- Nisam još imao prilike da išta kažem.- Preuzvišenosti - ona laže! Vi, koji ste progledali one noæimoju nekrivnju, morate razabrati da je i moja bivša žena uuhodarstvu - nevina.- Da, to je jasno. To ne treba naglašavati.- Vi æete dakle sprijeèiti ovu nepravdu?- Prijatelju, zašto se vi brinete za nju? Neka je on brani!- A što on kaže?- To mi ne znamo, jer nam nije pružio sreæu da s njim govorimo.- Neæu dopustiti da se posluže takvom podlošæu."Pogodio je", pomisli kancelar, "da budem braniteljem lijepe grofice pred caricom!"- Gospodine pokušat æu sve. Meðutim, vidite, hunjavicame odviše muèi. Nadam se, za dva dana æu vaše brige skratiti. Do viðenja.



Protiv volje uznemiravala je kancelara savjest i stane je smirivati. Poznavajuæi carièinu tvrdokornost, osjeæao je da njezino daljnje povjerenje prema njemu ovisi o smaknuæu kapetana."Državni interesi traže njegovu glavu. Ako moram predati ostavku, drugi kancelar neæe znati spretno i neopaženo sputati carièine temperamentne odredbe. Divna ova žena odviše je samovoljna i vrela a da bih smio ostaviti je samu. Država bi stradala. Kapetan mora umrijeti da država ne izgubi caricu, a carica da ne izgubi mene - svoje kormilo. Smatrat æu kapetana vojnikom palim u boju za sreæu carstva - a njemu æu pružiti sretni zaborav u smrti. Tako æemo obojica biti zadovoljni."Kancelar je znao svoje razmišljanje završiti toèkom. Tako uèini i sada. Legne, spusti vjede i zaspi.

Prošla su veæ dva dana otkako je Siniša stigao s Filipom i Ernestom iz Parme u Beè i èekao da ga primi kancelar. Ernest je otišao kovaèu lijesova Tomi; Filip je ostao u gostionici "K jelenu", a Siniša se javio tajniku svoga visokog zaštitnika.Pošto mu je odredio dopust od dva dana, Siniša odluèi da prije smrti još jednom pode svojim prijateljima u VValdburg. Preodjenuvši se u odoru beèkog kavalira, koju mu je dao kan-celarov tajnik, on uzme koèiju i odveze se prema velikom starom dvoru.Kukmica se trgne iz sna, digne glavu i pogleda oko sebe. Mrak je u èitavoj upraviteljevoj zgradi. Oèito sve spava. Ali zašto se on budi! Nešto se mora dogoditi. On uvijek spava jednim dahom do podne - a sad, eto, usred noæi naglo se probudio. Zašto?Istražuje oèima i mislima, ali nigdje ništa što bi mu pitanje razjasnilo."Veæ znam, premalo sam jeo, pa se zato budim", utješi se i spusti glavu na jastuk. No tek što se dotakne perine, kad za-zveèi prozor.

"Isuse, što se to trese?"Pokrije se preko glave, samo jednim okom viri u mraèno staklo prizemnog prozora s debelim rešetkama.Opet nešto udari o prozor..."Joj" - stisne se on pod pokrivaè.Malo zatim barun opet izvuèe glavu ispod jastuka i proviri na prozor. Vani nešto jest... Pripovijest o ludoj Johanni uvijek mu se vrze po glavi. "Ali kakva posla ima ona sa mnom? Zašto baš meni kuca?"Sluša i sluša, opet se nešto dotakne prozora. Iz mraka se pomalja sjena. On èuje poluglasni poziv:- Otvorite! Hej - otvorite!Iznad Kukmièine glave upravo odbija sat... On broji. Ravno dvanaest!-Ponoæ! duhovi...- Otvorite, ja sam, Siniša!Malom se barunu navrh èela nakostriješi èuperak. Strava ga baci na postelju. Duh Siniše dolazi k meni... Joj!... U strahu hvata po mraku vrata, odgurne ih i klizne u hodnik.Njegov poklik odjekne zgradom. Našao se u hodniku. Kroz željezna vrata, što su zatvarala prostor ispred peæi blagovaonice, svjetlucalo je svjetlo. Zaleti se, skoèi u taj prostor, nad kojim se uspinjao dimnjak i tu se sakrije, nijem od strave pred duhom smaknutog èovjeka!Njegov krik probudi Malakoczvjeve i njihove goste - Meska i Stanku. Ustanu da vide što se zbilo. Tad zaèuju kucanje na prozoru. Na njihova pitanja javi se glas izvana:- Ja sam Siniša!I Stanka osjeti nekoliko sekundi u duši isti osjeæaj koji je Kukmicu natjerao u peæ, ali muškarci su otvorili prozor, pogledali van i opazili u mraku èovjeka koji je svojim stasom odgovarao Siniši.Ponovno su pitali, a on im je ponovno odgovorio daje to on i molio da mu otvore.



S èudnim su osjeæajem obojica sišla u hodnik. Šuteæi došli su do vrata. Malakoczv digne voštanicu i osvijetli došljaka.Uzbuðenje im nije dalo da progovore. Pratili su ga pogledima kad je ušao i krenuo ravno prema blagovaonici.Gospode su, meðutim, veæ bile otrèale u spavaonicu da obuku haljine, a onda su iza poluotvorenih vrata plaho gledale prema blagovaonici. Malakoczv upali

svjetlo od sedam svijeæa. Kad je svjetlo razotkrilo Sinišino lice i on odbacio ogrtaè, svi su zanijemili.Šutnja je trajala èitavu minutu kad Meško priðe i njemu i uhvati ga za rame:-Siniša! Uistinu si ti?- Samo još dva dana!Odgovor nije nitko od njih razumio. Ali onako uzbuðeni niti su pitali, niti znali da sebi razjasne njegovo prisustvo. Strepili su da æe ih pitati za Neru.Mala gospoda Sanda prva rasprši zabunu i riješi ih nemilog položaja svojim kuæedomaæinskim rijeèima:- Sjednite, zaboga, sasvim ste ledeni. Da vam donesem toplog vina?- Hvala, oprostite, u ovo doba ne smijem vam zadavati brige.- Ne, ne! Ja æu odmah probuditi djevojku...Jedva se èujno spustila Stanka kraj vrata na stolac, bojeæi se da ne svrati pozornost na sebe.Meško je prošao po sobi tražeæi nit razgovora. Uzalud. Oèito je Siniša razabrao njihovu tešku zabunu i poèeo sam:- Na putu, svratio sam k vama.- Ti putuješ? Kamo? - upita Meško.- Ne daleko. Još imam dva dana.Ponovno naglašavanje "dva dana" uznemiri ih i oni ponovno izgube moæ govora.Sanda ude i brižljivošæu domaæice podvori Sinišu, pa tako razgovor skrene na obiène stvari.

Siniša je za neko vrijeme razabrao kako oni nastoje sitnicama nešto prikriti i upita okrenuvši se Mesku i Stanki:- Vas dvoje još ste uvijek ovdje?- Da - odgovori Meško. - Zimi me ionako ne trebaju kodkuæe. Osim toga, nisam htio da Stanka putuje ovako neudobno po snijegu i meæavi, a želio sam joj pokazati i nešto zabave...I opet nitko nije mogao nastaviti razgovor. Ponovna tišina ispunila je sobu i stisla ih u grlu i u duši. Siniša podupre glavu rukom, a oèi ispod crnih trepavica upilji u njih. Onda iznenada progovori:-Vaša je šutnja strašna. Šutnja me još više ubija! Govorite, vidim da znate - mnogo.Ženama se pojave suze u oèima. Meško je nastavio hodati po sobi.- Èuli smo o tebi teške vijesti... pa...- Da sam strijeljan. I jest tako! Samo je sluèaj htio da taneputuje k meni tako dugo. Mene zanima što vi znate o njoj?- Što znamo? Dvor je zmijska spilja. Nitko od nas ne možeda zna što se sve dogaða. Ona je pala u nemilost carice i tkozna... sklonila se gdje je mogla.Vrata blagovaonice polako se otvore i ukaže im se slika, koja je u tragièan prizor pala kao teška disonanca. Na pragu je stajao Kukmica u spavaæici, sav crn i èaðav, kao daje èistio dimnjake. Ugledavši Sinišu, zine u njega i pruži sliku tolike komiènosti da se nitko nije mogao oteti smiješku, iako im u tom èasu nije bilo lako u duši.Kukmica se opazi u ogledalu i sam se sebe tako prepane da je zaèas nestao iz sobe.Društvo je ponovno dobilo nekoliko trenutaka odmora pred strepnjom koja se javljala pri pomisli što se ima dogoditi. Vijeæanje je ponovno prekinuo Kukmica.- Mi zapravo ne znamo ništa - reèe Meško. - Kukmica je

I



bio posljednji s njome, neka ti on sve ispripovijeda. On je upamtio svaku rijeè i najbolje æe biti da njega pitaš.Mali barun se oprao i preobukao. Znao je kakva ga važna dužnost èeka. Njegovo lice imalo je važan izražaj.- Barune, ne zatajite ništa, to bi znaèilo da mi niste prijatelj- oslovi ga Siniša.Isprvice se mali barun meškoljio na stolici, ali kada je popio èašu kuhanog vina, okrijepio se i stao je prièati kako je sreo Neru u izletištu. Nastavljao je neoèekivanim posjetom æudoredne komisije i time kako ih je ona pozvala u grad. Zatim je on pobjegao k barunici Rosenberg.- A zašto ste išli k njoj?- Poslala me Nera da javim grofu Falkensteinu da jeizbavi.- Falkenstein? Tko je taj?- Pa on... znate tko. To mu je ime za zabavu. Meško zna bolje zašto se tako zove. Noja sam Neri oèitao lekciju. GledajteSinišu kakav je, a taj mladi komarac...Meško je pokušao znakovima ušutkati baruna, ali njegovu rijeè bilo je isto tako obuzdati kao i njegov apetit.- Prièaj ono stoje važno! - mrmljao je Meško.-Važno je bilo da me ona poslala k njemu kako bije bio izbavio. Tada sam otišao k barunici, ali me nisu pustili u palaèu pa sam namjeravao otiæi u gostionicu u kojoj ste vi odsjeli. Naišao sam na krabuljni ples. Pili smo, kako ne bismo! Znam samo da sam se probudio drugi dan u hladnoj vodi. Još mi uvijek cvokoæu zubi kad se sjetim onog lopova koji me polijevao. Bio bih se sigurno pretvorio u ledenu sigu da nije konaèno ipak došao Falkenstein. Kada sam mu prièao o Neri, zamalo me pojeo.- Šta vam je rekao? - muklo æe Siniša.- On meni ništa, ali ja sam njemu rekao. A on me po desetiput ispitivao: stoje grofica rekla, kako je rekla, gdje je rekla...

Malo su se pogledavali i zatim govorili francuski. Najednom grof odjuri kao lud, ali Neru nije našao u ruskom poslanstvu. Rekli su da je odvedena na dvor k carici. No sve to nije bila istina. Znam, dan ili dva poslije toga dojašio je k nama. Ja sam, naime, bio tamo grofov gost. Neki èovjek, visok kao toranj, debeo kao bure a crven kao zrela paprika, neko strašno glupo lice, govorio je pola švapski pola njemaèki. Rekli su da je Bavarac. Donio je grofu Nerino pismo.Ja sam ležao u krevetu. Grof je sjedio kraj mene i zabavljao me, kad se iz drugog kabineta zaèuo taj grubijan. Grof je odmah otišao. Ja sam ostao ležati i slušati. Bavarac pripovijeda daje carica poslala jezuite daje uhvate i zatvore u samostan, a on ju je otkrio i sakrio. Govorio je neprestano nešto o bavarskoj princezi, ali to je bila Nera. Da ste vidjeli kako su toga debelog Bavarca èastili i napajali!- Zbog èega je on došao? - upita Siniša.-Velim, donio je Nerino pismo i zatražio pomoæ. Kako sam ležao u krevetu, nitko se nije brinuo za mene. Falkenstein i Rosenberg su razgovarali, jedan je drugome tumaèio Nerino pismo. Barun je rekao: "Nakon što vas je napustila, grofica se opet vraæa k vama, jer je uvidjela da ste vi vrijedni da vam povjeri svoju sudbinu." Tako ona piše. Zatim su govorili o putovanju.- O kakvom putovanju?- Pa o svome putovanju! Odmah su se spremili na put.Barunica je malo kasnije došla k svome bratu. Što misli, hoæeli on uistinu oženiti Neru? On je odgovorio da æe grofica dostojno i vjerno oplakati svoga muža i zatim poæi za njega. Tojoj je jedini spas od progona jezuita i carice. Da ga i ne ljubi, to bi morala uèiniti. Drugo joj ne preostaje - nastavljao jeKukmica reproducirati Rosenbergove rijeèi i pri tom opravda

vati Neru. Na to ga je ponukalo blijedo Sinišino lice i bolanizražaj njegovih oèiju.

I

"4f\



Drugi se nisu usuðivali da ga pogledaju i svatko je nastojao svrnuti pogled na kakav predmet u sobi.- Da, taj Rosenberg rekao je još da mu se èini kako putujena vjenèanje. I otputovali su! Ja sam ostao još neko vrijemekod barunice, njegove sestre, ali su obroci bili sve manji, pasam je poslao k vragu i vratio se u VValdburg. Svi su veæ mislilida me negdje uhvatio duh lude Johanne i položio u lijes, gdjesam postao španjolskim kraljem.Šala nije došla od srca.- Da, zaboravio sam Bavarce - dosjeti se Kukmica. - Ponovno sam ih sreo nakon šest-sedam tjedana.Kukmica se raspripovijedao i, uz pomoæ Meska i Malakoczvja, podrobno opisao Melkiorovu pustolovinu s "bavarskom princezom". O tome su i drugi ponešto znali, pa su mu pomagali.Poduprijevši glavu i oborivši oèi, Siniša je slušao krckanje stegnutih mišiæa svoga lica. Stisnute usne odražavale su bol koja mu je sapinjala srce.- Tako je to! - dovršio je Kukmica. - Isprva sam joj jakozamjeravao, kao i svi mi, ali zatim smo vidjeli: mislila je daste mrtvi; svije progone, stoje mogla drugo uèiniti? Sada jesigurno veæ sve svršeno.- Nije - upadne Meško - ako se nije s njim vjenèala! Tajbrak ne vrijedi!- Vrijedit æe! - oštro odgovori Siniša, ustane i zamoliMeska za kratak razgovor.On mu ispuni želju.Otišli su u gostinjsku sobu. Meško je bio obuzet brigom za nesretnog prijatelja. Siniša je polako sjeo na divan, gledao ga mutnim pogledom u lice i zapoèeo:- Jurica, ti si mi bio prijatelj u borbi za moju lijepu i nestalnu ljubav. Bio si svjedok prvih trenutaka moje sreæe, kojusu mi tako brzo oteli. Imam još dva dana vremena... Povjerit

æu ti istinu! Osuðen sam na smrt! Krivo sam optužen da sam uhoda. Kancelar Kaunitz uvidio je da je moja optužba samo plod osvete. Htio mije spasiti glavu, jer je veæ davno znao da je "on" zaljubljen u Neru. Misli da æe je oženiti kada smakne mene. Buduæi da ta ženidba ne bi bila u skladu s njegovim položajem, niti po volji vlade, to je Kaunitz odluèio da æe je sprijeèiti. Pokušao je sve. Slao me kojekamo, ali nije potrebno da ti o tome prièam. Èini se daje kancelar saznao sasvim toène podatke o tome da su oni vjenèani, ili se nešto drugo dogodilo ne znam; znam jedino ono što mije sam rekao. Moja glava mora pasti. Sada vidim daje to potrebno.- Ako mora pasti, zašto te je pustio samoga?- Na poštenu rijeè, a ti znaš što to vrijedi.- Na poštenu rijeè, Siniša? Možda je sam htio da prekršišrijeè i da se ne vratiš?

- Nikako! Ovo se ne može promijeniti, i kad bi on htio nemože. Jadnica! Sad tek shvaæam stoje morala prepatiti. Jaoonom koga carica progoni, a k tome su se upleli i jezuiti. Sadasam saznao od vjerodostojne osobe da i nju kane proglasitiuhodom. U to vjerujem kada je ovako optužuju a znadu daje nevina. Sada shvaæam sve što se oko nje dogodilo. Da jeponovno navlaèe na muèila i vode u tamnicu? On ju je ljubioveæ na dvoru... Primijetio sam te poglede... Znam što su oniznaèili... Ljubi je, nudi joj spas... A ona, uvjerena da sam mrtav, prima... Teško je to! Boli me to, peèe... kako peèe Jurice,a ipak me misli sile da shvatim. Drugo nije mogla, sirota! Biloje dana kada me to gonilo da ga zovem na dvoboj i da mu maèem iskljujem oèi. Sada osjeæam da preostaje samo jedno: zasvoju ljubav dati svoju glavu!- Ne razumijem, ne razumijem, Siniša!- Za dva dana moram se vratiti kancelaru i on æe me smaknuti. Nera æe postati uistinu udovicom... i ženom onoga kojije jedini može zaštiti. Evo, to je! Koliko sam joj puta rekao:- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


"Život bih svoj dao za tebe!" Ti znaš Jurice, što Siniša kaže to i izvrši. On æe to zaista izvršiti! Dat æe za nju život! Meško ustane i stade hodati po sobi.- Zar nema u ovoj mojoj glavi ni jedne jedine pametne misli koja bi mi došla u pomoæ? Kako da spasim tvoj život?- Sjedi! Ti si mnogo ljubio i trpio za svoju ženu i živiš snjom sretno. Razmisli, zar ne bi moj život bio gori, sto putagori od smrti?- Ne znam stoje gore: živjeti ili umrijeti!- Živjeti, živjeti bi znaèilo vuæi se svaki dan po stratištu svojih boli. Morao bih lutati svijetom kao divlja zvijer koju progoni strahovita istina daje ona njegova. Njegova! Zamisli to,Jurice!- Ne, to se ne bi moglo podnijeti!- Kada bi me i ostavili na životu i time razorili brak, ili datoga braka još i nije bilo, ona je ipak pod njegovim krovom.Reci, da li bi to mogao podnijeti? Oprostiti ili osjetiti èasakmirne sreæe? Reci, da li bi to mogao?Te su rijeèi porazno djelovale na Meska i on ponovno ustane sa stolice. Šetao je sobom gore-dolje i uzalud tražio izlaz.- Evo, vidiš, Jurice, pred kancelarom sam osjetio što mi jeèiniti. Sada, kad sam konaèno saznao i shvatio da su je hvatali, jurili za njom i progonili je, a on ju je štitio i s njome nekamo otputovao, sada vidim da je ona možda i patila. Tkozna, možda pati i danas kada se sjeti mene. Možda me oplakivala. Mene èeka stratište, ja æu položiti glavu za njezin spas!Možda neæe biti sretna, a možda i hoæe, svejedno! Boli me, aliglavu dajem da ona bude spašena i sretna. Tako su radili sviVojkffyjevi, tako æe raditi i posljednji!Jedno te molim, ako se ikada s njom sretneš, ne reci joj ništa. Neka ne zna da sam saznao za njezinu nevjeru, za njezinu muku; za to da je pristala uz njega. To bi joj ogorèavalo život. Neka Malakoczv i obje žene zadaju rijeè da æe šutjeti.

Baruna Kukmicu ne pusti nikada u blizinu, jer on ne bi znao zatvoriti usta. Napisat æu oporuku. Kada sam htio s njom bježati, založio sam sva imanja. Još

uvijek imam novaca. Ostavit æu ga tebi. Ako se imanja mogu iskupiti, utoliko bolje. Sve što još imam pripada njoj; samo neka ne zna da sam sve znao, da sam patio i plakao.Sutra æu još dan i veèer provesti kod vas, da me nitko ne vidi, a prekosutra podveèer odlazim kancelaru i svemu æe biti brzo kraj. Da su me bar odmah smaknuli, bio bih umro sretan i ljubljen. Da sam bar umro odmah, odmah!- Tko zna kako je njoj - reèe Meško da ga utješi.Šutjeli su i gledali preda se.- Idemo, Jurice k njima. Sada znaš sve. Neka oni tamo neopaze što smo se dogovorili i da sam ti objavio posljednježelje.Vratili su se u blagovaonicu. Obje dame i upravitelj Malakoczv primili su ih tjeskobnim pogledima. Osjeæali su da se prijeko u sobi zbio važan dogaðaj. No umjesto bilo kakvog objašnjenja zapitao je Siniša Malakoczvja:-Vi ste se, kao što vidim, ovdje sasvim privikli?- Ali neæu ostati! - odgovori upravitelj. - Vraæam se u domovinu. Grof Meško želi da poðemo s njima.- Zašto da radi za stranca? Podigao sam imanje uz pomoæ isavjet svoje Stanke, pa sada možemo pružiti lijep život i upravitelju. Nadam se, kada se Sandi rodi sin (a na putuje), stari æe Malakoczv zaboraviti sve i svojega sina ponovno primiti pod krov. U tom VValdburgu sve je mraèno, sve mi djelujelupeški.- A kako se tek ja bojim! - primijeti Sanda.- Zapravo ne znam tko mi je gospodar - primijeti Malakoczv. - Ona crna mrtvaèka grofica nestala je kao da ju jeodnijela Johanna. Grofa Balzana nema. Jednoga jutra našlismo dvor zakljuèan. Svi su otišli, do posljednje sluškinje, a



nitko da mi javi bar jednu rijeè. Drugima bi to išlo u prilog, a ja u svome radu hoæu red. Ovdje nikada ne znaš s kime imaš posla i tko su zapravo tvoji gospodari.Gospoda Sanda priredila je Siniši sobu i kada su svi od grofa Meska primili naloge da nitko ništa ne pita, legoše na poèinak.Siniša nije spavao. Napola se razodjenuo i sjedeæi na krevetu zagnjurio je glavu u ruke. Dušom su mu jurile trpkim bolima razmahane misli. Hvatao je ponovno svaku rijeè što ju je èuo prijeko u blagovaonici, obnavljao je dogaðaje i uspomene. Grudi su se razdirale.Usnuo je tek kada je sunce bilo visoko.Sljedeæi dan prošao je tiho. Svi su pazili da ne spomenu bilo kakvu stvar, ime ili dogaðaj koji je bio vezan s Nerom. Postupali su sa Sinišom kao s bolesnikom. Nitko od njih nije slutio, osim Meska, da u kuæi boravi èovjek koji je jednom nogom na stratištu.Naveèer, kada je družina otišla na poèinak, sjelo je društvo u blagovaonici. Sanda ih je podvorila kuhanim vinom. Razgovarali su o dvoru, o bavarskoj svetici i o mraènoj prièi koja je obavijala stari dvor.- Sretna sam - uskliknula je Sanda - što æu se riješiti ovog mjesta! Kad god gledam onu kulu tamo gore, podilazi me strepnja. Još se sjeæam kako je Nera uskliknula: "Kula strši uvis kao kletva!"Mlada gospoða porumeni opazivši prijekorne poglede gostiju i svojega muža. Sasvim je zaboravila Sinišu i spomenula je Nerino ime i njezine rijeèi. Nije znala kako su te rijeèi vezale Sinišino srce uz uspomene na sretne trenutke što ih je proživio onaj dan kada se s njom prvi put vozio u VValdburg, kada je u koèiji slušao prièu beèkog koèijaša o duhu kraljice Johanne. Kada su se vraæali

u Beè, Nera je okrenuvši se prema VValdburgu rekla: "Gledaj, Siniša, kula strši uvis kao kletva!"

Uspomene su pritisle Sinišu tolikim bolima da nije mogao više podnijeti društvo. Osjeæao je želju da ode nekamo u samoæu, gdje njegova bol neæe biti izložena sažalnim pogledima.- Èitav dan sam sjedio u kuæi - reèe on - htio bih udahnutimalo zraka.- Poæi æu s tobom - ponudi se Meško.- Ne, Jurice, idem sam. Vratit æu se brzo, samo da maloprohodam i odahnem.Meško je shvatio i pustio ga je da ode.Visoko drveæe staroga perivoja obujmilo je dvor granjem.Pogledao je gore: iznad vrška tornja pružala se crna kula kao da se sastaje s obrisima neba. Ta mraèna slika budi u njemu uspomene na popodne u kojemu tone sunce, a oni se, zagrljeni, koèijom beèkog koèijaša vraæaju u svoj stan.Ta slika kao da se zbiva sada. Ispod drveæa opazi klupu na kojoj su te veèeri sjedili èekajuæi Malakoczvjeve. Kako je to bila lijepa, topla noæ! Treperile su zvijezde i pozdravljale njihovu sreæu. Naslonila je glavu na njegovo rame. On je ovio ruku oko njezina struka. Ona je èeznula i uzdisala za starim grièkim kulama.Sve jasnija i življa bivala je slika u njegovoj duši. Proživljavao ju je iznova raskidajuæi s patnjama raspršenog sna ljubavi i sreæe.U perivoju vlada potpun mir. Sve se sledilo: i priroda i sivi dvor što u tmini izgleda kao mrtvaèka arkada. Po muževnom licu kradomice su klizile suze. Pokrio ih je rukama, krijuæi ih i samoj noæi.Zatim polako ustane i upre pogled u kulu. Njegovi se koraci uprave ravno prema dvoru. Slomljen se prepustio instinktu, ne misleæi kuda i kamo ide.Našao se pred debelim sivim zidom, naslonio se i pogledao gore. Kula! Ona ista kula koju je ona nazvala kletvom i koje se



plašila. Osjeæao se tako blizu Neri kao da sjedi s njom u koèiji i gleda neku daleku pritajenu strepnju u njezinim lijepim tamnim oèima što su upravljene u vršak crne kule na koju se on sada naslanja kao na jedini ostatak razorene sreæe. Sav se prepustio osjeæajima i oslonio se o debele zidine zureæi preda se u tamni perivoj.Vruæu glavu pritisne o ledeni zid i sklopi oèi. Boli se talasaju u njemu divljom snagom. Prepustio se nijemu oèaju.Nešto probudi njegovu pozornost, nešto muklo, jednolièno ulazi u njegov duh i polako budi osjetila. Otvorio je oèi i slušao.U uho prislonjeno na zid kao da ulazi jeka dalekih udaraca, vrlo dalekih i jednoliènih. Ponavljaju se u stalnom razmaku, kao kad baèvar negdje daleko ili duboko nabija tupim udarcima punu baèvu.Prene se, podigne glavu i ogleda se oko sebe. Sluša, ali nigdje ništa. Èim se opet okrene k zidu èuju se udarci. Ponovno prisloni uho na zid, uvjeren da mu se to prièinja. Ne, ipak nije utvara. Udarci se ponavljaju polako, jednolièno i muklo. Odmakne li glavu ne èuje ništa, kad se približi èuje jasno! To nije plod njegova uzbuðenja.Pode dalje, ogleda visoke i puste zidove i vrlo visoko pro-zorèiæ s debelim rešetkama. Promatra ga. Iza njega nema traga života. Èitav je dvor nijem i mraèan. A ipak...Ponovno se vrati k zidu i stane prisluškivati tražeæi uhom zvukove. I naðe ih! Isprva su bili slabiji, ali što se više približavao uhom zemlji, to su bili jasniji.

Obilazi kulu sa svih strana ali ne èuje ništa. Vraæa se opet na isto mjesto. Udarci se nisu promijenili ni u razmacima ni u snazi.Razbudile se misli o tajnovitim zagonetkama, sumnjama kojima su Malakoczvjevi, Meško i Stanka crtali sliku toga dvora. Siniša pogleda obrise èetvorouglastog krova kule o kojoj je

ona govorila kao o kletvi. Zahvati ga uzbuðenje. Krv mu zako-la žilama, misli su se probudile i strelovito jurile mozgom stvarajuæi slike i budeæi u njemu èudna pitanja, tajnovite utvare i nejasne odgovore.Prenio se mislima i svim živcima u taj stari debeli zid i ponovno stao istraživati udarce prislanjajuæi uho sad ovdje -sad ondje, sad više - sad niže. Konaèno se otkinuo od toga mjesta i pošao brzim koracima prema upraviteljevoj zgradi.Društvo je zatekao još na okupu. Kada se vratio, svima je odlanulo, ali on nije sjeo. Pogledao je neodluèno Meska i Malakoczvja.- Nemojte misliti da mi se muti pamet. U duhove ne vjerujem, ali u kuli netko ili nešto lupa o zid!- Lupa o zid? Kako lupa?- Znam samo to da sam se naslonio na zid i razmišljao.Odjednom sam èuo udarce, kao da dopiru iz daljine - i Sinišaponovi na stolu udarce.- Nije moguæe - primijeti Malakoczv. - U tom dvoru netkodruguje s vragom!- Što da radimo? - zapita Meško.- Doðite da èujete - ponuka ih Siniša.Gospoðe su ostale loše raspoložene a gospoda su izašla. Pošli su prema kuli. Siniša pokaže mjesto gdje je èuo udarce i reèe im da slušaju. Obredali su se.- U pravu si - potvrdi Meško - zaista netko udara!- Ako to nije duh, tada je samo jedno moguæe, da se izazida netko nalazi i udara.- Što se dogaða u dvoru? Moglo bi se svašta pretpostaviti.Poðimo razgledati kulu!Ogledali su sve kao i prije Siniša.- Ova željezna vrata nisam nikada vidio otvorena - razjasni Malakoczv. - Samo onaj gore željezni prozor s rešetkama,to je jedini otvor u kuli na koji bismo mogli uæi.



- Prozor je dovoljno velik. Kako bi bilo da rešetke pokušamo savinuti?Ponovno su prisluhnuli. Što su dulje slušali, to im se zvuk udarca više približavao.- Najprije æemo pokušati ovdje. Vrata dvora bilo bi teže razbiti nego savinuti rešetke na prozoru.Ugovorili su sve i otišli u stan da potraže jake željezne preèke. Ponijeli su fenjere, pištolje i ljestve i uputili se opet prema kuli. Meško se popeo ljestvama do prozorèiæa s rešetkama i uvukao preèku da ih pokuša savinuti.- Gospode, što je to? - èuo se dolje Meškov usklik.- Stoje? - zapitaju ga tiho.- Željezne rešetke otvaraju se kao prozor! Do sto ðavola, toznaèi daje pritvoren!Kada je Meško htio savinuti rešetke, one su popustile i otvorile se. Opazi da su imale zavor koji je netko iznutra povukao. To ga iznenadi. Dohvati fenjer i

osvijetli unutrašnjost kule. Bila je pusta. Samo na podu opazi mali otmjeni fenjer.Polako, bez ikakvog napora, uvukli su se kroz prozor u kulu, povukavši za sobom i ljestve. Kada su razgledali fenjer što su ga našli u kuli, ustanovili su da je svijeæa potpuno do-gorjela.- Fenjer pokazuje da je ovdje netko bio, i to ne odvišedavno! - uvjeravao je Meško prijatelje.Nitko od njih nije slutio da su baš tim putem iz kule prije nekoliko tjedana izašle valdburška grofica i Nera.Stali su tražiti i pronašli su u udubini strme stepenice nalik na ljestvice. Uspinjali su se jedan iza drugoga sve više i više, dok su se našli pred širokom daskom. Odmah su je stali razbijati. Daska se pomakne i ugledaše otvor. Uðoše jedan iza drugoga u neki tamni prostor i osvijetle ga.- Pa to je soba na vrhu kule! - zaèudi se Malakoczv.- A mi smo ušli kroz ovaj ormar! - govorio je Meško.

- Pravo je rekao Malakoczv - primijeti Siniša - èini se daovdje svi druguju s vragom.Podigli su fenjere i pregledali sobu. Crni stol od orahova drveta, kožnati naslonjaèi i dugi kožnati divan. Odmicali su naslonjaèe i stol da sve dobro razgledaju. Kada su odmakli teški kožnati divan zastali su zapanjeni.Meško osvijetli krabuljni kostim od crne svile s velikim velom. S njim je bila smotana krinka.- Polako! - prigušeno upozori Siniša.U ruci je držao svilen modri ogrtaè. Ta modrina probudila je u Siniši èudno gibanje. Nije pamtio ženske haljine, a ipak ga je taj modri ogrtaè sjetio Nere. Ona je imala takav svileni ogrtaè! Makar mu se moguænost da je ikada bila u toj kuli èinila iskljuèenom, nije mogao odvratiti pogled od toga ogrtaèa i svladati misli koje su se rojile oko te svile.Našli su se pred zagonetkom. Nitko nije imao povoda da bilo kako dovede u vezu kostim od crne svile i modri ogrtaè što je pripadao Neri, a Grande ga je one noæi smotao i bacio pod divan u oèekivanju da æe se ispuniti njegove strasne želje.Prijatelji su vijeæali. Udaranje o zid èuli su dolje, nekoliko stopa iznad zemlje. Kada su ušli u kulu, zvuk se izgubio. Bilo je jasno da bi morali prodrijeti u razizemlje. Odluèili su da to pokušaju s unutarnje strane dvora. Naišli su na vrata što su vodila iz sobe, sišli su u prvi kat i uputili se da potraže ulaz u podrum.Prolazili su tamnim otvorenim hodnikom. U dvorištu je bilo sve mrtvo i ukoèeno. Nigdje traga živom biæu. Prisluškivali su, koraèali tiho i sakrivali fenjere. Sve ih je uvjeravalo da u dvoru nema živog stvora, no ipak nisu zaboravili oprez. Kada su ušli u razizemlje, potraže sjevernu stranu.Našli su se pred debelim zelenim vratima. Ta su vrata nesumnjivo vodila u najdonji dio stare kule.



Stali su prisluškivati.- Jest - živahno æe Meško -jasno èujem štropot i jeku udaraca! Prisluhnite vi.Tri glave prislonile su se na željezna vrata. Siniša primijeti:- Ili mi je sluh veæ ispunjen tim udarcima, ili taj doljeudara!Modri svileni ogrtaè oživio je Sinišina osjetila i, premda je èuo daje Nera udobno sklonjena kod Josipa, ipak mu je svileni sjaj modrog ogrtaèa uzburkao

zamrlu krv koja gaje gonila da prodre kroz željezna vrata i vidi tko je ili što je iza njih u tamnom, samotnom dvoru.- Oglasimo se, ako je živ stvor odgovorit æe!Udarali su po debelom željezu šipkama, zatim su opet osluškivali.- Prestali su udarati - šapne Meško.- Sada je tiho! Netko je unutra!- Hej, otvarajte! Tko je tamo?Nitko ne odgovori.- Provalit æemo! Daj željezne preèke! - rekao je Siniša,odbacio gornji haljetak i zavrnuo rukave. - Odvalit æu vrata!Debele željezne preèke zabili su ispod željeznih spona i sva trojica upru iz sve snage da stražnji dio vrata rastave od vratnica.Muèan posao trajao je dugo. Trenutak bi se odmarali, slušali i dozivali, ali nitko se nije javljao. Ta okolnost još jaèe podstrekne Sinišinu nakanu i nastave rad pomažuæi se vijci-ma i preèkama.Konaèno su okovi popustili i jedno " lo vrata otvori.Gusta i pljesniva tmina nije zadrl”. ,1a Sinišu. Uzevši fenjer u jednu ruku, u drugu pištolj, ut-. ;?f mrak. Našao se pod niskim stropom u uskom podrumskovMiodniku. Odatle je ušao u veæi prostor prepun razlièitih strd|)||-i za muèenje.

- Ovo je muèilište - upozori Meško. - Eno prolaza.Stali su kraj uskog otvora i osvijetlili ga.- Gle, ovdje je netko razrušio zid! Trag je svjež.Privukoše se k otvoru i skoèivši na mokri pijesak opazepred sobom blijedo, mršavo lice muškarca obraslog neurednom bradom. Oèi su buljile prestrašeno, napola oèajno. Stajao je držeæi u ruci debelu željeznu motku. Opazivši u sebe uperene pištolje spusti šipku i reèe:- Neæu vam ništa!- Vrlo je lijepo od vas da ne kanite nikoga kvrcnuti po glavi - reèe Siniša.- Ne šalje vas on?-Tko?- Pelegrini.- Na to vam možemo priseæi! Vas su ovdje zatvorili?- Zatvorili i ostavili! Gospodine, smilujte se, spasite nas!-Zar ima još koga?- Gledajte, ovdje je!Muškarac ih povede dublje u podrum. Na zemlji opaze ženu, blijedu, mršavu, mutnih oèiju.- Ne znam kako ste dospjeli ovamo - govorio je èovjek- aline izgledate kao krvnici. Spasite nas!Siniša osvijetli ženu. Njeno lice bijaše i njemu i drugima sasvim nepoznato.- Vi ste ovdje o nešto udarali? - zapita Meško utam-nièenika.- U oèaju, gospodine, namjeravao sam probiti zid. Veædugo udaram o tvrde zidine; evo vidite, tko zna otkada!U zidu je manjkalo nekoliko redova opeka.- Djelo valja dovršiti! - reèe Siniša i pruži ruke ženi da jepodigne. Jedva se držala na nogama. Opirala se o zid.Gospoda su je ponijela iz podruma u hodnik pa u prvi kat kule. Njezin drug vukao se za njima. Pomagali su mu.



Iz kule su izašli putem kojim su i došli. Ženu su spuštali dolje. Meško prvi skoèi niz prozorèiæ da doèeka rukama iznemoglu ženu. Èim je udahnula svjež zrak, izgubila je svijest.Položili su je na zemlju i èekali dok se izvukao njezin drug.Meško prisloni željezne rešetke kako ih je našao, zatim podignu onesviještenu neznanku i ponesu je prema upravitelje-voj kuæi.Njezin je suputnik koraèao za njima uprijevši se o Mala-koczvja.U blagovaonici su èekale uzrujane gospode. Vidjevši blatnu, napola mrtvu ženu i mladog muškarca u košulji i hlaèama, rašèupanog i blijedog, nisu dospjele ispitivati gospodu, veæ su potrèale da pomognu.Muškarci su onesviještenu ženu odnijeli u pokrajnju sobu a žene se prihvate posla daje osvijeste.U blagovaonici se mladiæ gotovo srušio na divan. Napojili su ga komovicom i natrljali mu glavu octom. Za pola sata se oporavio. Poèeo je sklapati ruke i šaptati:- Bože gospode, uèinio si veliko èudo, veliko èudo! - Zatimpogleda svoje osloboditelje: - Gospodo, recite kako ste vi dospjeli do mene?Meško pokaže Sinišu:- Ovaj gospodin šetao je kraj dvora i èuo vaše udaranje ozid. Pozvao nas je i odluèili smo da pogledamo tko je u zatvorenom dvoru.- Zatvoren je? Nema nikoga? Èudno! Zašto su me ostavili?Nešto im se moralo dogoditi!- Èovjeèe, recite nam kako i zašto ste dospjeli u tamnicu.Èovjek se previjao, sklapao ruke i govorio:- Gospodo, mlad sam došao u isusovaèki red, jer je takohtjela mati, da se ne bih pokvario u svijetu. Bio sam dobarkao i mnogi drugi moji drugovi. Ha-ha-ha, mi dobri, mi smo

im sluge, a glavari kroje politiku i traže svjetovna bogatstva; mi treba da im služimo, a ne da živimo pobožno kako je htjela moja mati. Stoje uèinila od mene!- Slušajte, mladiæu, želimo saznati kako ste dospjeli u podrum.- Zatvorio me Pelegrini. On me bacio u kuriju na Dunavu,a bio sam veæ u Terezijanumu pomoæni tajnik! Bojao se da bihga mogao nadmašiti i steæi carièinu milost. On ne trpi nikogatko bi se mogao uzdiæi. Jedne noæi dovede u kuriju siromašnudjevojku i tamo je s njome uèinio sramotno djelo. Tješio samje i pozvao je da se zajedno osvetimo. Pripovijedao sam jojtajne svojih poglavara, uvjeravao je da nisam takav kakvi suoni. Nije mi vjerovala. Prevarila me, pobjegla je, ponijela sasobom neke tajne namire naših poglavara i dala ih nadbiskupu. On je mrzio jezuite. Poglavari imaju uhode. Obièno su tolakaji. Takav je bio kod nadbiskupa jezuit otac Johann. Èuoje kako nadbiskup pripovijeda stoje sve saznao od djevojke, itako su jezuiti znali da sam ih iznevjerio. Zatvorili su me u kuriju na Dunavu. Kasnije su me prevezli u Waldburg. Jednogasu dana doveli i nju. Èuo sam iza zida jauk. Bušio sam zid njene tamnice, izvadio opeke i našao sam je. Nisu joj davali jestini piti. sigurno su je htjeli ubiti glaðu. Dijelio sam svoj obroks njome a da oni to nisu slutili.- Tko je ta djevojka?- Kæi kovaèa lijesova.- To je Mirni - usklikne Meško sjetivši se Josipove i Nerinepotrage za njom, ali pred Sinišom ne reèe više ništa.Mladiæ nastavi:- Da, Mirni! I mene bi ubili, ali sam bio lukaviji od njih. U

kuriji na Dunavu izvadio sam iz njihovih ladica uložnicu navelik novac u Engleskoj i zakopao sam je. Kada su me doveliovamo, bio sam uvjeren da me kane ubiti. Prije duže vremena - ne znam kada je to bilo, jer u podrumu nema dana i nemogu se brojiti datumi - došli su ponovno.



-Tko?- Grande i Pelegrini. Ovaj mi reèe: "Euzebije, gdje je uložnica? Ako nam to ne kažeš, otvorit æemo ti gubicu zubatim kolom!" Rekao sam daje uložnica u rukama siromašnog èovjeka. Dao sam mu je u pohranu i napomenuo: "Ako za šest mjeseci ne doðem k tebi, odnesi uložnicu jednom gospodinu i on æe ti za nju dati toliki imetak da možeš živjeti kao car. Upamtite, Pelegrini, umrijet æu od gladi, a taj siromašni èovjek odnijet æe uložnicu nekome tko je može dati Josipu." Udario me korba-èem i nazvao me psetom. Rekao sam da æe moja smrt biti njihova propast. Neka udaraju, neka me isprže, ne marim! Vikao mije da sam izdajica, izrod, smrdljivi gad i udarao me. Stavili su mi na ruke palèenice a na noge španjolske èizme. Rastezali su me. Krv je brizgala. Rikao sam kao životinja pod nožem, ali nisam govorio. Tada je Grande obuzdao Pelegrinijev bijes rekavši da æu umrijeti i da ih izazivam da me ubiju kako bi upropastili naš red. Najbolje æe biti da ih vodim k tome èovjeku da uzmu uložnicu, a njemu æe pokloniti život. Rekao sam da æu poæi. Prestali su me muèiti. Donijeli su mi jela i odredili da æemo poæi sljedeæe nedjelje. Znam da su bili kod mene neke srijede, jer su tako govorili. Htio sam ih prevariti. Vodio bih lopove k tobožnjem prijatelju najbuènijim gradskim ulicama i viknuo bih ljudima da me spase. Pobjegao bih svakako. Meðutim, oni su došli jednoga dana i donijeli mi mnogo suhog mesa i mnogo boca vode i vina. Rekli su da se time hranim dok me uzmognu odvesti iz dvora. Momentano iz zaokupljaju drugi važni poslovi. Znao sam da svetoj braæi prijeti neka pogibelj. Vidio sam da je doneseno jela za duže vrijeme. Hranio sam Mirni i tješio je da æu se za nju pobrinuti kad izaðem na slobodu. Tada mi doðe misao da nikoga nema u dvoru, jer zašto bi mi donijeli najednom toliko hrane. Odluèio sam rastaviti muèila i njima bušiti zidove, da mogu kroz rupu vikati i zvati u pomoæ. O, Bože, ti si mi pomogao! Sagradit æu ti oltar!

- Niste prijatelju dali uložnicu?- Ah, ona je zakopana na sigurnom mjestu. To sam rekaosamo da ih zavaram. Pelegrini je uèen i silan, a ja lukav i jadan. On je lav, ja lisica. Lav je glup, lisica prevari sve šumskeživotinje.Meško se nasmije:-Vi ste vrlo ustrajni, mladiæu! Što æete uèiniti sada?- Gospodo, nemojte se ljutiti, ali vam to ne mogu kazati. Molim samo jedno, zadržite ovdje jedan dan i noæ sirotuMirni, dok ja obavim što je potrebno. Tada æu s njom znamveæ kamo.- Ne biste li djevojku odveli k njenom ocu? - upita Meškomladiæa.- Bože saèuvaj! Sto æe ona tamo? Lupeži bije odmah otkrili. Carica je u njihovim šakama. I samog su Boga zarobili. Gospodo, molim vas, sakrijte je! Ja veæ znam što æu i kamo æu.Molio bih vas, takoðer, da mi posudite kakvu staru plemiækuodoru i vlasulju da se preodjenem.

Dugo su još ispitivali mladog èovjeka. Bilo je veæ jutro kada legoše. Siniša je ponudio mladiæu svoju sobu. Kad su se našli na samu, zapita mladi jezuit svoga dobroèinitelja:- Kako se dogodilo, gospodine, da ste otkrili moje udaranje?- Šetao sam kraj kule. S njom me vežu uspomene na prošledane.- Vi ste, dakle, moj spasitelj! Kako da vam to naplatim?- Meni ne treba ništa. Spavajte, mladi èovjeèe, san je zaborav. Euzebije doista sve zaboravi i zaspi. No Siniša nije našao olakšanje u snu.Razmišljao je o èudnom osjeæaju koji ga je privlaèio kuli i o svijetlomodrom ogrtaèu koji je u njemu probudio želju da provali u razizemne prostorije kule, gdje je našao Mirni, onu istu što ju je Nera jednom u njegovoj pratnji tražila kod ko-



vaèa lijesova. Otvorenih je oèiju doèekao dan. Tada ustane i pode s Meskom k dvoru da uklone tragove. Kada su svršili taj posao, Siniša upita:- Jurice, što misliš, èiji je onaj modri ogrtaè?- Možda je pripadao žrtvi crnih lopova, kao što je bila onamala koju smo juèer izvukli iz podruma.Zamišljen ostavi Siniša mraènu kulu.Kada se Euzebije probudio, prijatelji se dadu na posao da urede njegovu toaletu. Obukli su mu plemiæku odoru, na glavu stavili lijepo uèešljanu vlasulju, obrijali mu lice, našminkali ga poput fiæfiriæa i dali mu lornjon da u potrebi sakrije oèi.Gospoðe su njegovale Mirni. Od sreæe, straha i boli ona je plakala. Euzebije ju je tješio.- Ne plaèi, sad nemaš zašto plakati! Sve æe biti dobro. Tebiæe još biti lijepo. Samo se ništa ne boj i èekaj do sutra uveèer.Poslije podne èekala je pred upraviteljevim stanom koèija. Siniša se opraštao s Meskom: -Jurice, odlazim!- Menije kao da te otpremam u grob! - odvrati Meško vlažnim oèima.- Tako i jest! Ako je sretneš, ne reci joj ništa, zaklinjem te!Ona ne smije znati da sam pošao u smrt. Više se nikada neæemo vidjeti!Zagrlili su se.Oprostili su se svi. Kraj Siniše je sjeo Euzebije. Pozvao gaje da se s njime odveze do Beèa. Mladiæ je izgledao kao pravi na-duti plemiæki sin. Nitko ga ne bi mogao prepoznati.Kola krenu. Siniša se okrene i još jednom mahne Mesku. "Osjeæam da ga vidim posljednji put!"Meško je krenuo u kuæu krijuæi suze.Siniša još jednom pogleda mraènu kulu. U bolnoj duši ponavljao je Nerine rijeèi: "Strši kao kletva!" Moja kletva, ti nesretna nevjernice!

Kola su se spustila nizbrdo i skrenula na glavnu cestu. Na pola puta dolazila im je u susret koèija. Izdaleka su razabrali široke crne klobuke i ispod njih lica Grandea i Pelegrinija.- Ne bojte se - smirivao je Siniša Euzebija. - Razbit æu imtikve, ali vas ne mogu prepoznati.Euzebije stavi lornjon.- Idu gore! Što æe biti ako nadu Mirni?

- Dok je tamo grof Meško, neæe joj se približiti nitko.Beèka koèija proðe kraj njih. Jezuiti nisu slutili tko su kavaliri s kojima se sretoše. Euzebije bijaše miran.- Oprostite, da vas nešto pitam - reèe Siniša. - Vi kanitenekamo putovati s tom djevojkom. Možda vam treba novaca?Drage volje dao bih vam potrebnu svotu.- Gospodine, vi ste pošten èovjek. Ne treba mi mnogo.Samo do granice. Kada prijeðem granicu, imat æu dovoljnonovaca. Reæi æu vam iskreno: s uložnicom koju sam uzeo podiæi æu u Engleskoj banci dva milijuna. Kupit æu u Engleskojimanje i oženiti se s Mirni. Bijeda nas je zbližila. Vidjet æete,odužit æu vam se.- Ah, meni nije ništa potrebno.Koèija u kojoj su se vozili Pelegrini i Grande uspinjala se u Waldburg. Oni su živahno razgovarali.- Bar sada možete mi isprièati kako ste se sreli s tom Jagu-šinskom - govorio je Grande.- To je Balzanovo djelo. Našao ju je negdje na granici i snjom se spleo prije no što mu je otkrila da je ruska bjeguni-ca. Vratio se s njome i predložio mi da je uzmem pod svoju zaštitu. Mi æemo je kriti, a ona æe nam služiti. Kupili smoVValdburg, tobože kao da ga kupuje ona. Tako smo dobili"èaraparicu". Eto, vladala se pred nama kao da je sretna štoje štitimo, a vidite kako nas je prevarila!- Ako su istinite glasine koje su nam donijeli, uzvratili smojoj!

?* Y



- Sad još treba da od Euzebija izmamimo bankovnu uložnicu, pa onda kvrc po njegovoj glavi i nastat æe Božji mir!-Ako je krepao?- Imao je šta žderati.- Dobro je što smo se sklonili iz toga prokletog dvora dokJagušinska nije u sigurnim rukama. Ruski je poslanik neprestano hodoèastio gore da nade groficu. Sada je mogu tražiti koliko ih volja.- Orobila je naše dragocjeno vrijeme!Stigli su u dvor. Zapalili su svijeæe i odmah pošli da potraže Euzebija. Pelegrini je išao prvi. Njegov krik prepadne oca Grandea. Primijetio je razvaljena vrata.Pelegrini prokune, a Grande reèe:- Ovdje smrdi po paklu!Obojica udu u podrum sa svijeæama u rukama.- Euzebije! Euzebije! - vikao je Pelegrini sluteæi zlo. Njegovje poziv odzvanjao od mokrih zidina.- Muèila su polomljena! - pokaže Grande.Trèali su podrumom da ga traže. U zidu opaze rupu.- Grande, ovdje je bila Mirni. Probijen je zid. Gdje je njezino truplo?Tražili su, svijetlili, uzalud. Vanjski je zid netko prokopao. Izvadio je nekoliko opeka i drugo ništa.- Nema otvora, nije mogao iziæi - reèe Pelegrini i potrèi natrag lutajuæi tminom.

Najednom krikne:- Gdje je crni ormar sa zlatnom bravom?- Ovdje su ga spremili Balzano i Antonije.Pelegrini trèi, glavinja, tapka, ormara nigdje. Grande izlazi, ulazi, vraæa se i traži ponovno. Progoni ga slutnja. Tada udari laktom o drvo. Toliko su bili uzbuðeni da nisu opazili ormar u kutu mraènog podruma.- Prokleta hulja! Bacili su je ovamo gdje je bio ormar!

- Ne uzrujavajte se, Pelegrini, ormar ne zna otvoriti nitkoosim nas dvojice.- Da, da! Hoæu da vidim "žuto pismo"!Stavili su svijeæe na pod. Pelegrini i Grande polože ruke na ormar i svaki povuèe jednu plohu k sebi. Dvije daske su se pomakle. U sredini nastane otvor. Pelegrini pogleda u prazni pretinac. Ruke mu zadrhæu. Spusti ploèu. Ona se brzo pomakne natrag i zahvati mu prste. Psovao je, vikao i vrištao. Grande mu jedva oslobodi prste iz èudnoga mehanizma.Hvatao se za glavu i previjao. Zdvojnost pojaèa boli u rukama.- Udarit æe vas kap! - opomene ga Grande i povede silomiz podruma u prvi kat.Pelegrini je trèao po kuli, vikao i psovao. Krvavim rukama èupao je kosu.- Tko je odnio "žuto pismo"? Tko? Dva milijuna, pet, desetmilijuna, pola države, kancelarsku lisnicu dala bi carica za"žuto pismo"!Na vratima se pojavi Malakoczv. Oba jezuita ušute.- Zašto dolazite ovamo kad vas nitko ne zove - okosi sePelegrini.- Po dužnosti! Vidio sam daje netko došao. Nemam komepredavati dužnosti i raèune, a u dvoru sam vidio svjetlo.- Svjetlo u dvoru? - Pelegrinijeve oèi su siktale.- Svjetlo? Kada ste vidjeli svjetlo?- Oko pola noæi. Radio sam do dva sata. Tada se najednomutrnulo.- Na kojem ste prozoru vidjeli svjetlo?- Gore na kuli.- Idemo gore, Grande, a vi èekajte.Pelegrini je trèao uz stepenice pridržavajuæi crne skute svoje halje. Grande gaje slijedio.



Našli su otvoren ormar i razvaljeno njegovo naleðe. Otkrili su tamne uske stepenice. Pelegrini se stane lupati po grudima i dahtati. Tada opazi na zemlji svilen ženski ogtaè i crni krabuljni kostim. To mu navora èelo, a oèi se zaustave na Grandeu.- Zašto ste vi kraj svega toga tako mirni, Grande?- Da ludujem kao vi? To neæe pomoæi!- Grande, odakle u kuli ženski ogrtaè? Grande, nešto se dogodilo, ovdje je netko bio s nekom ženom!- Nije iskljuèeno!- Nitko ne može ovamo osim nas! - sve bješnje je vikaoPelegrini.- Vi ste opet ženskim poslovima upropastili naše planove!Vi ste bili noæu u dvoru, vi - vi - vi!- Nisam ja živina koja vodi curu u samostan, prisvoji je iuništava naš ugled pred caricom.

- Vi ste ubojica! Razbojnik! Moritelj s Voæarskog trga, ortakJagušinske, koju ste podmetnuli pod carièin protektorat!To je ionako razjarenog Pelegrinija potpuno razbjesnilo. Krvožednim poklikom baci se na oca Grandea. Pod snagom žilavog Pelegrinija klone Grande na pod. Pelegrini ga stade gušiti. Grande vièe, zove u pomoæ i brani se.- Hvaljen Isus i Marija, sveta braæo!Taj glas prodrma kulu poput potresa. Pelegrini poskoèi. Grande se uspravi. Pred njima je stajao grof Meško.- Èuli smo zapomaganje, oprostite, dužnost je odazvati sekad netko moli pomoæ.Pelegrini otare znoj. Bjesomuènost ga mine.- Nisam slutio - reèe Meško obrativši se Grandeu - da æujednom spasiti život ocu Anzelmu!- Moje je ime Vicencije!- Prije tri godine zvali ste se Anzelmo!- Varate se - upadne Pelegrini nesigurno. - Èitav red možedokazati da se varate.

- Neka dokaže - reèe Meško - ali mene oèi i pamet nisuostavili. Uostalom, nije mi do vas! Èekao sam dolje prijateljai èuo kako nekoga ubijaju. Uèinio sam svoje.Meško krene prema vratima na koja ude Malakoczv. Pelegrini æe upravitelju:- Ako tkogod za to sazna, selit æete!- Seliti biste mogli vi! Prodrli ste u tuði dvor, a ja sam ovdjeupravitelj.- Grofica Thurn je otišla u samostan a dvor je ostavilanama u baštinu! - dovikne Grande.- Tada, molim, pripremite moj otkaz!S tim rijeèima Malakoczv se udalji.Jezuiti su se gledali. Grande promrmlja:- Vaša silovita æud uèinila je ono što nije mogao Josip. Akoje èuo o èemu smo razgovarali...- Što mi može ova gamad? Idemo k upravitelju. Bacit æuih sve napolje.- Ako doðete u šake tome zagorskom grofu, neæete višemoæi sami sebe uhvatiti za nos a kamoli mene za grkljan. Budite sretni što vas pušta u miru. Upravitelj je dao otkaz. Timbolje! Poslat æemo mu plaæu za èitav mjesec i neka ide.Sišli su opet u prvi kat. Pelegrini je jadikovao:- Mirni nije krepala! Euzebija nema! "Žuto pismo" je nestalo! Bože, što si to uèinio? Je li vrijedno muèiti se na ovojzemlji za tvoju slavu? Ako ti napuštaš nas, napustit æemo i mitebe!Pred dvorom se zaustavila koèija. Pelegrini potrèi k prozoru.- Balzano! Ako taj ne donese bolje vijesti, sve je prokleto.Grof Balzano ude nasmijanog lica.Pelegrini mu reèe:- Jeste li Jagušinsku predali ili ne? Je li istina daje sve sretno prošlo?

i i- ~”±.



- Nije bilo lako! Èitavim putem branila se i vikala, ali tonam je bilo u prilog. Svi su vjerovali da vozimo luðakinju i

nisu nas smetali. Putovali smo do granice ne otpoèinuvši.Prešli smo rusku granicu i predali je vlastima. Evo potvrde daje Natalija Jagušinska predana. Carica æe nam dobro platitiuslugu koju smo uèinili - sebi! Stoje? Niste dobre volje?- Ako pogledate u podrum, svisnut æete i vi!Isprièali su što se dogodilo i pošli ponovno dolje. Balzano se snebivao.- Imao je ovdje posla sam ðavo! Djevojku smo zatvoriliAntonije i ja. Trebalo je da veæ davno bude mrtva. Valjda jenisu proždrli štakori? Euzebije nije mogao pobjeæi sam. Netkomu je izvana pomogao. Je li to izdaja ili vražja zasjeda?- Sada brzo u Beè, da obavijestimo braæu! - upozori Gran-de. Sjeli su u koèiju i odvezli se prema Beèu a da nisu zavirilik upravitelju.Pala je noæ. U Pelegrinijevoj sobi u Terezijanumu sastalo se sedmoro braæe. Razložio im je što se dogodilo. Prigušenim bijesom optuživao je:- Krivnja je u tome što svi nisu izvršili svoje dužnosti!- Ne znam koga okrivljuje otac Pelegrini - upadne u rijeè otac Lechner. - Optužiti valja one koji nisu pazili na groficu Vojkffy Da nije pobjegla iz kule, da nije imala uza seJagušinskine dokumente, ne bi bila dospjela na ruski konzulat i ne bi se sve to dogodilo. Ne bismo morali ostaviti Wald-burg da trèimo za jednom i drugom bjegunicom. Krivac možebiti samo onaj koji je grofici Neri dao prigodu da govori nasamu s Jagušinskom.- To je bio vaš prijedlog, oèe Grande - upre Pelegrini prstom u mladog jezuita, ošinuvši ga pogledom mržnje. -Vi stepredložili da se grofica okrijepi i da se ugrije kod tople peæi.

- Ja bih mogao uzvratiti da ste vi krivi, Pelegrini, što se nanašim putevima pojavila kæi kovaèa lijesova. Prvi pogibeljanhitac na našu frontu ispalila je ta djevojka!- Vi, vi optužujete mene? - skoèi Pelegrini. - Vi, kojegamogu...- Mir! Neæemo neprestane kavge izmeðu oca Pelegrinijai Grandea! Hoæemo li se braniti ili otvoriti neprijatelju svavrata i prozore?Pelegrinijeve oèi krijesile su se kao u maèke, dok je Grande bio miran i hladan. Lechner nastavi:- O tome valja raspravljati. Što æe biti ako sutra carici netko preda ukradeno "žuto pismo"?- Ništa! - oglasi se Grande mirnim glasom. - Past æe uzamku! Mi smo najavili anonimnog posjednika pisma i zatražili pet milijuna. Onaj tko ga donese, prosti je ucjenjivaè. Dokazat æu carici da je "žuto pismo" krivotvoreno zbogiznuðivanja. Tako æe onaj koji ga donese iz carièina kabinetaotputovati ravno u tamnicu, a možda i pod vješala.Svi su pogledali oca Grandea kao spasitelja.- To je genijalno! - usklikne otac Lechner.- Jedino nam pogibelj prijeti od oca Euzebija - nastavi Grande. - Ili æe uložnicu prodati Josipu ili æe pobjeæi uEnglesku i podiæi novac. Mislim da æe odabrati ovo drugo, ato je mnogo manje zlo. Ipak, braæo, treba na sve strane u trkuza Euzebijem! Ja æu stražariti pred carièinim vratima. Nitkosumnjiv neæe moæi k njoj! - dovrši otac Grande.Lechner mu priðe i potapša ga po ramenu:- Vaše su misli genijalne, vaši èini promišljeni i mirni, vašaodvažnost nepokolebljiva! Tako valja da se radi! Mirno razmišljati, a ne optuživati! Naša je nada otac Grande!

Pelegrini zagrize usne. Hvala kojom je Lechner obasuo oca Grandea pekla gaje kao usijana palèenica. Osjeæao je da mu se Grande uspinje na zatiljak, da juriša na njegov ugled i na njegovu vlast u redu.



POSLJEDNJI TRENUCISiniša sjedi odjeven pokraj kreveta koji nije ni dotaknut. U duši mu je sve polomljeno, razvaljeno, kao poslije orkana. Sjedi, ne misli, ne osjeæa. Mrtav je. Samo srce još bije. Bulji nepomièno u pod.U sobu ulazi mladi tajnik kancelara Kaunitza, zaogrnut krznom.- Izvolite, gospodine, kola su spremna!- Njegova preuzvišenost neæe s nama?- Preuzvišenost je noæ prespavao u palaèi svoga prijateljada se ne mora tako rano voziti gradskim ulicama. Njegovapreuzvišenost nije me htjela osloboditi dužnosti da vas pratim na stratište. Žao mije vaše mladosti.- Meni nije žao, zašto da bude vama?Tajnik nije znao odgovoriti pa otvori vrata. Siniša prebaci preko ramena ogrtaè i pode.Izašli su iz palaèe i sjeli u koèiju. Prozor nije zastrt. Siniša se zagleda u jutarnji mrak.Pustim ulicama prolazi koèija. Kuæe su zatvorene. Sve još spava. Siniša to ne vidi. Ništa ga ne zanima. Uvuèen je u sebe. Gleda pred sobom daleku, nepoznatu, nejasnu pustoš s one strane svijeta. Osjeæa kako joj se približava miran i leden. Sa svijetom se oprostio, s Nerom je zauvijek raskinuo. Osjeæa blizinu vjeènoga mraka u strahovitoj tišini.Osjetio je neèiju ruku. Tajnik ga prodrma. Vojnik je otvorio veliku vežu.Ulaze u pusto dvorište. Vojnik ga zatvara. Zatim ulazi u sobu. Iz nje izlazi èasnik i obojici mahne da doðu. Sve je to bez rijeèi, unaprijed dogovoreno.Ušli su u ured vojarne. U peæi gori vatra. Kancelar zamotan u krzno sjedi kod stola i gleda Sinišu.

-Vi ste, dakle, došli!- Jesam, preuzvišeni!- Sastavimo zapisnik o smaknuæu.Èasnik uzme pero. Kancelar diktira. Siniša sluša bešæutno. Stavili su datum kao daje veæ bio smaknut dan poslije osude.- Sad brzo dovedite vojnike i javite èim bude sve spremno.Èasnik izaðe. Tajnik ga je na kancelarovu želju otpratio.Kada su ostali na samu, kancelar stane promatrati Sinišu:- Èujte, prijatelju, još koji trenutak i vas više neæe biti.Molim vas, recite mi iskreno: kako može lijep, mlad èovjekpoæi u smrt kao što bih ja išao na ples? Zar uistinu ne cijeniteživot?- Cijenim samo vrijednost, a život to nije?- Zbog žene se može koješta uèiniti, istina je, no ipak, mogli ste otiæi umjesto u Parmu u svijet, ili se za onih èetrdesetosam sati utopiti u ljudstvu. Tko bi vas našao? Ne bih se usudio poæi u potragu.- Preuzvišenost nije nikad poznavala rod Vojkffyja. Onidrže rijeè!- Znam to i poštujem, ali rijeè se može zadati i opet iskupiti. Život je samo jedan i ne odbacuje se kao prljavi naprsnik.Imate li mi još štogod reæi?- Imam, preuzvišenosti. Htio sam to uèiniti juèer naveèer,

ali su mi rekli da niste u palaèi. Molim vašu preuzvišenost dali su što poduzeli protiv moje žene, kako bi joj se dokazalo daje meni pomagala u uhodarenju?- Tjeralica protiv grofice Vojkffy veæ je predana tajnom redarstvu.- Preuzvišenosti, posljednja molba! U vašim je rukama izjava princeze Amalije da ja nisam uhoda. Dakle, nije mi moglapomagati. Predajte princezinu izjavu njemu koji je možda veænjezin muž, lakše æe je braniti. Ja ovim èasom za tu uslugudajem protucijenu. Izvadi iz džepa omot i nastavi:

"1



- Dopustite da vam razjasnim. Uèinio sam jednom èovjekuveliku uslugu, a on je htio da mi se svakako oduži. Silom mije gurnuo u ruke ovaj omot.- Što je unutra?

- Neki važan spis o carskoj obitelji.Kancelarove pospane oèi trepnuše.- Odakle bi dospjeli u vaše ruke spisi carske obitelji?

- Ne mogu priseæi da su to uistinu spisi carske obitelji, alitako mi reèe èovjek.- Koji èovjek? Kakve su to bajke?- Dopustite da razjasnim. Nekom mladiæu spasio sam posve nehotice život. Za nagradu ponudio mi je ovaj omot.Nisam ga htio uzeti. Što æe to meni? Tada mije stao naširokopripovijedati kako je našao neki crni ormar sa zlatnom bravom, u koji su neki ljudi spremili ovaj "žuti spis". Ti ljudi kasnije su ga zatvorili. On je provaljivao zid da doðe do nekeisto tako zatvorene djevojke. U tom dijelu podruma naišao jena taj ormar, otvorio ga i uzeo te spise u kojima je, navodno,neka tajna carske obitelji.- Glupost, glupost!-1 ja sam to govorio dok mi taj mladiæ ne reèe: Kunem vam se, carica bi za te spise dala i kancelarsku lisnicu! Rijeè "kan-celarska lisnica" ponukala me da uzmem spis. Dao mi ga je kao nagradu za uslugu. Dopustite da vam spis dadem u znak zahvalnosti što æete je pomoæi obraniti od strašne klevete.Èasnik ude i najavi:-Sve je spremno!- Samo još èasak - odgovori kancelar. - Prièekajte, odmahæu vas pozvati.Èasnik izaðe.- Preuzvišenosti, kad svršite sa mnom, imat æete više vremena da se uvjerite je li mladiæ lud ili je spis originalan.- Gospodine, vi æete umrijeti. Ne mogu za vama na drugisvijet po razjašnjenja, ako ih ustrebam!

U tišini se èulo deranje peèata i raskidanje papira. Iz omota ispadne dug složen žuti papir i nekoliko papiriæa. Kancelar proèita sadržaj. Zatim pohiti k svjetiljci i stane èitati nanovo.

Buljeæi u pismo nije se dugo micao. Samo su usne podrhtavale.- Vaša preuzvišenosti, ne znam - preduhitri ga Siniša - neznam ništa o tome! Mladiæ mi je rekao da ga otvorim i proèitam, ali mene ne zanima ništa i nisam ga otvorio.Kancelarovom glavom jurile su misli. Oèi su prodirale u Si-nišu. "Pet milijuna tražio je neznanac od carice za neke dokumente, a donosi ih ovaj." Glasno zapita:- Što tražite kao protuuslugu za izruèenje ovog dokumenta?- Da pomognete obraniti moju bivšu ženu od optužbe, amene da što prije strijeljate!- Gospodine grofe, u posljednjem èasu života vi se grdnoigrate sa svojom èašæu, koju sam ja nauèio cijeniti.- Ja se igram sa èašæu? Zašto?- Odgovorite mi: jeste li tražili za ovo pismo od bilo kogakakvu protuuslugu?- Dalekovidnost vaše preuzvišenosti ne bi smjela dopustititakvo pitanje.- Pravo kažete, imao sam prigode da se uvjerim u vašu istinoljubivost, ali ovo me frapira. Nije li vas možda taj mladiæuputio da pismo predate carici?- Ne, savjetovao mi je da ga predam nekome s kime se neželim niti se mogu sastati.- Tko je to?- Prestolonasljednik. Taj mladiæ kaže da su posjednici "žutog pisma" htjeli ucijeniti caricu i zato ga treba predati njemu.- To vam je on rekao? Na vašu èasnu rijeè?- Na èasnu rijeè!Kancelar se približi Siniši.

MARIjA JURIÆ ZAGORKA


- Gospodine, razjasnite mi toèno gdje ste upoznali èovjekakoji vam je to predao, gdje se on nalazi i tko su bili prvi posjednici spisa!- Vaša preuzvišenosti, dopustite da siromašnog mladiæa neizvrgavam opasnosti da mu se osvete njegovi drugovi, a možda i vi i carica. Ne mogu ništa reæi.Siniša je znao koliko povjerenja uživa kancelar kod carice pa je mislio da on dijeli i njezinu ljubav prema jezuitima. Ako kaže jednu rijeè, kancelar æe se dati u potjeru za Euzebijem i sprijeèiti ga da pobjegne preko granice. Dužnost mu je nalagala da šuti.- Tada æu vas prisiliti! Sjedit æete tako dugo u tamnici dokne progovorite!Na vratima se èulo kucanje. Èasnik ude i najavi:- Preuzvišenosti, sve je spremno! Kasnije se neæe moæistrijeljanje obaviti tajno, kako je to vaša visost željela.- Moramo ga opet odgoditi!- Preuzvišenosti, zar je ovo pismo krivo da produljujetemoje muke?- Do bijesa! Vojkffyjevi su zaista lude krvi. Ako vam setako žuri da umrete, odgovorite na moje pitanje. Gospodineèasnice, odgaðam strijeljanje! Budite ljubazni!Èasnik opet iziðe. Kancelar stade pred Sinišu.- Èujte, gospodine, vama nije poznato stoje u spisu?- Nije. U posljednjem èasu kunem se na svoju èast.

- Kada to ne znate, ne možete prosuditi zašto moram saznati tko vam je dao spis i tko je htio caricu ucijeniti. Razumijete? Moram to saznati, makar vi živjeli još pet mjeseci.- Da sam to slutio, ne biste ovo prokleto pismo imali u ruci.Ali, preuzvišenosti, vi me ne smijete više ni trenutka ostaviti na životu, ako ne kanite na sebe svaliti carièinu srdžbu, jerja sam osuðen na smrt po drugi put. Ja sam izveo pogranièninapad na Pruse. Osim toga, sadržaj ovog pisma ne može bitiu vezi sa mnom.

- Ipak je spis u vezi s vama! Osim toga, vi ste ludi! Vas trese groznièava manija umiranja! Neæete me prisiliti takvim nemotiviranim izmišljotinama...- Preuzvišenosti, ja...- Šutite! Ne vjerujem vam više ništa! Ni rijeèi! Vi ste u Par-mi, a hoæete da ste na granici! Vi niste normalni! Ne moguprimiti bilo kakve izjave, to je smrtni delirij oèaja. Ne, ne dopuštam vam da govorite! Svršeno je! Vratit æu vas u svoju palaèu. Zatvorit æu vas èvrsto, a kada se smirite i razmislite hoæete li odati èovjeka koji vam je predao pismo, ili ne, razgovaratæemo ponovo.Smrtno izmuèen tražio je Siniša smirenje u tanetu pušaka koje su ga èekale u dvorištu vojarne."Euzebije mije rekao da æe za dva dana na put, dakle se još nalazi kod upravitelja. Treba da podnesem i najtežu torturu, radije to nego da predam kancelaru, Pelegriniju i carici siromašnog Euzebija i nesretnu Mirni."- Dobro! - reèe glasno. - Veæe je junaštvo èekati smrt negoje primiti! Razmislit æu nekoliko dana da li bih vam otkrio toime.- Neæu vam dati prilike da mladiæa upozorite da pobjegne!- Vjerujem, preuzvišenosti! Na to nisam mislio, ali vi kažete da sam u smrtnom deliriju. Možda ste u pravu."Do vraga", ljutio se kancelar, "kolika bruka! Da mi bar nije odnio jedno prekrasno jutro spavanja!"Spuštene glave vraæao se Siniša u kancelarovu palaèu. Tajnik mu oduzme oružje kojim bi mogao poèiniti samoubojstvo i zakljuèa ga u sobama prozori kojih su bili zaštiæeni rešetkama i otvarali se na zatvoreno dvorište.Poèelo se daniti. Sinišu je boljelo svjetlo. Veæ je bio u predvorju vjeène tmine a vratio se u dan od kojega su ga zaboljele oèi, duša i srce.Raèunao je koliko æe dana potrajati dok se Euzebije i Mirni prebace preko granice i uzdahnuo je:



"Kako èu tih nekoliko dana izdržati u muèilištu života? Znadu li ljudi kakvo je muèenje živjeti?"Toga jutra uzalud je kancelar pokušavao spavati, san mu nije sklapao oèi. To mu se veæ davno nije dogodilo. Hodao je po sagovima, prevrtao "žuti spis", zaustavljao se pred cari-èinom slikom, dugo je gledao pa opet hodao gore-dolje. Po-zvonivši sluzi naruèi èokoladu, sjedne za pisaæi stol i poène pisati.Pero je škripalo po bijelom papiru dugo, vrlo dugo. Nakon posljednje toèke odloži pero, ispije èokoladu i legne. Nemirne misli nabirale su mu èelo. Prvi put na svoje misli nije stavio toèku. Ležao je otvorenih oèiju.POSLJEDNJA POŠILJKA

U maloj gostionici beèkog predgraða Filip je uzalud èekao Sinišu. Danju i noæu nije se udaljivao, uvjeren da æe ipak jednom doæi. Èekanje gaje zabrinulo i slomljen teškom slutnjom prvi put je sišao u gostinjsku sobu da bar vidi ljude i zaboravi svoje bojazni.Sjeo je, uzeo veèeru i promatrao purgare koji su ispijali svoje vrèeve i razgovarali. Do ušiju mu dopru rijeèi: "bavarska princeza", "carièina potjera", "Bavarci". To ga iznenadi. Odakle ti ljudi sve to znaju?Uskoro se sve razjasnilo. U gostionicu su ušli Inocent i Mel-kior. Gosti su se s njima pozdravili kao sa znancima. Filipu se èinilo da bi bilo dobro da ode. No Melkior ga opazi, stane ga promatrati, prepozna ga i priðe mu.- Dobro veèe, gospodine! Mi se poznajemo. Sreli smo se u onoj seoskoj krèmici kada smo tražili nestalu princezu.

Uzalud bi bilo nijekati. Filip potvrdi a Melkior mu stade povjerljivo prièati:-Vas, gospodine, traže! Vas i onoga s bradom.- Tko nas traži?- Ljudi iz samostana bavarske svetice.Filip se zabezekne.- Gdje je taj samostan?- Usred Beèa. Lijep je to samostan.Da ga traže iz samostana, to Filipu nije išlo u glavu i zamoli Melkiora da mu ga pokaže.- Moram ovdje èekati gospodina kojega su nam dali u samostanu da nam bude za društvo. Uvažavaju nas kao što sedolikuje. Sada sam toga gospodina zvao zbog nekog posla, panam je urekao ovdje sastanak. On traži vas i bradatog. Sretansam što sam vas našao. Bog zna kakva èast tamo èeka vas ivašeg bradatog prijatelja. Rekao je da æe me bavarska princeza odlikovati ako naðem onog s bradom. Filipu se zavrtjelo uglavi i osjeti da valja što prije umaknuti. "Ili je Bavarac takoglup, ili se pretvara?"- Dobro - reèe Filip - moram odmah potražiti svoga druga.- To je prekrasno, i ja æu s vama! - reèe Melkior i ne èekajuæi odgovor priopæi Inocentu da ga èeka. Zatim pohiti zaFilipom na ulicu.Dok je razgovarao s Bavarcem, odluèi da ga odvede kovaèu lijesova kod kojeg je bio Ernest. Tamo je na cesti naveèer uvijek gusta tmina pa æe se izgubiti u mraku.Put prema kovaèu lijesova vodio je kraj carskog dvora. Kada je Bavarac ugledao rasvijetljen dvor, uskliknuo je:- To je samostan! Nikad ga nisam mogao naæi! Gledajte,to je!- Ovo? - zapanji se Filip.- Da, ovo! Ja sam bio u samostanu. Vidio sam i èasnu majku. Velika je i debela, èvrsta i zubata baba!- Kako ste dospjeli unutra?-

MARIJA JURIC ZAGORKABavarac poèe prièati o svome susretu s Binderom i Blan-kom i o èitavu prizoru u Kochovoj sobi. Filip je razabrao da su Bavarca prevarili i postavili ga kao nesvjesnog špijuna. Zato požuri:- Gospodine - reèe - to nije samostan, to je carski dvor. Vassu zavarali, a onaj koji vas prati carski je špijun.- Èujete vi - izdere se Bavarac - kako se usuðujete zbijatisa mnom takve šale?

Filip zaustavi neke prolaznike i upita ih kakva je to zgrada. Ljudi odgovore: "To je carski dvor!"- Gospodine nije li to samostan? - upita Melkior.Ljudi prasnu u smijeh.-Vama se muti? To je carski dvor! - odgovore i podu dalje.- Carski dvor? Carièin dvor? - šaptao je prestravljeni Bavarac. - Mene prati carski špijun?- I njuška hoæete li opet poæi da spašavate bavarsku princezu. Tada æe zatvoriti i vas i nju!- Isuse, Isuse, što je skrivio tvoj Melkior?- On vam neæe pomoæi, ako sebi sami ne pomognete!Idemo brzo natrag. Recite vašem špijunu da ste bolesni i ležite, a u pola noæi podbrusite pete iz Beèa; što dalje, to bolje!Zagrlio je Filipa nasred ceste.Stari Tomo sakrio je kod sebe Ernesta. S njim je provodio veèeri u tužnim razgovorima i još tužnijim mislima. Bio je petak. Tomo spremi svoje knjige i naloži Marku da zatvori duæan, kad pred kuæom sjaše gospodin u jahaæem odijelu. Uðe, pozdravi i upita:- Vi ste gospodin Wolf?-Da, jesam!- Molim vas, neka mi vaš mladiæ èuva konja, moram vamnešto važno priopæiti.Marko iziðe.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Gospodine, ja sam grof Meško. Nosim važne vijesti.- Od koga?- Od vaše kæeri!Tomo se zagleda u grofa.- Oèito ne vjerujete! Možda ste mislili daje mrtva. Bila jenamijenjena smrti, ali se gospodin Bog nije odazvao zlikov-èevoj želji. Vi poznajete unuku grofice Ratkav?- Ona vas šalje? - upita Tomo i namršti obrve.- Ne, ali znam da je kod vas tražila vašu kæer. Spominjemda me bolje shvatite. Njezin muž naišao je prije osam dana napodrum u kojemu je bila zatvorena Mirni.Tek tada poèeo je Tomo vjerovati. Poveo je grofa u svoju sobu, ponudio mu stolicu i zagledao se u njega slušajuæi prièanje o spašavanju Mirni i Euzebija. Kada Meško dovrši, prekriži ruke na prsima i stane šaptati:- Spašena je! Sada su crne vrane u mojim šakama! Povestæu Mimi na ulicu, doèekati carsku koèiju usred Beèa i nekaèuje cijeli svijet što su uèinili od mojega djeteta! Neka èujesvijet! Gdje je Mimi?- Gospodine, neka vam na to pitanje odgovori ona sama.Odazvao sam se njezinoj molbi da vam osobno predam ovopismo, kako ne bi dospjelo u tuðe ruke.Tomo uze pismo. Tajna bojazan probudila se u njegovoj duši dok je promatrao papir na kojemu je bilo ispisano njegovo ime njenom rukom.- Èitajte, gospodine, dok sam ovdje. Možda æe vam zatrebati razjašnjenja.Tomine ruke su drhtale. Suzama zamagljene oèi hvatale su rijeè po rijeè:"Dragi, mili oèe! Veæ sam davno izmolila posljednje molitve smrtnog èasa, ali mije Bog poslao spas. Gospodin koji nosi ovo pismo kazat æe ti kako je bilo.Euzebije je svukao crnu halju da postane graðanin. U Engleskoj æe podiæi dva milijuna. Pitao me: "Hoæeš li sa mnom?" Što bih da-

¦r



nas kod tebe, oèe? Neæu da te svaki dan podsjeæa da sam pala, jer te nisam slušala, ili da mi Marko svaki dan spoèitava sramotu. Da još jednom sretnem carsku koèiju na ulici, razbila bih kamenom glavu onome koji je to skrivio. Bolje je da odem s ovim mladiæem. On se ne gadi obešèašæene djevojke. Idem u nepoznati svijet s nepoznatim èovjekom, koji je u tamnici otkidao od usta kruh i vodu da ne umrem od gladi.Oprosti mi sve što sam ti skrivila. Jednom kod ugljenara ti si mi rekao: "U tebi se burka zla materina krv!" Možda je istina. Sada te po drugi put ostavljam. Odlazim sa èovjekom koji æe me oženiti onakvu kakva jesam. Nikad se više neæemo vidjeti, dragi moj oèe! Tvoja Mirni odlazi, ali ne ona dobra koju si volio, nego ona zla koja je tebe ostavila i bila je kažnjena. Ne žali za svojom nesretnom Mirni. Nije toga vrijedna. Kæi je žene koja je uništila tvoj život. Zaboravi nju i mene! Plaèem za tobom, siromašni moj osamljeni oèe! Zbogom zauvijek, Mirni."Tomino lice ni jednom jedinom sjenkom nije odavalo osjeæaje. Samo se malko ukoèio. Nijemo je gledao u slova koja su mu nosila posljednji pozdrav. Ispod gustih crnih obrva podigle su se tamne oèi prema Mesku.- Gospodine, je li veæ otputovala?- Odmah drugi dan kako smo iz izvukli. Buduæi da su sevratili u VValdburg jezuiti i otkrili njihov bijeg, ja sam ih otpratio do pruske granice. Više im se ništa ne može dogoditi.- Otišla je zauvijek! Pravo je uèinila, to je najbolje za nju.Pa i za mene! Molim vas, gospodine grofe, znadete li gdje bihmogao naæi groficu Vojkffy?- Ne. Ona je oèito nekamo otputovala.- Imam nešto za nju. Molim vas, uzmite to vi. Donijet æuvam sutra ujutro.- Naæi æete me u "Crnom orlu". Tamo smo se preselili izVValdburga. Malo kasnije Meško se oprosti i ostavi kuæu.Tomo je pošao u svoj duæan. Marko se vratio.- Marko, reci mi da li bi se ti nakon svega oženio s Mirni?

Mladiæ se smete, obori oèi i nesigurno slegne ramenima.- Dakle, ne bi! Da, da, razumije se. Ipak je dobro tako; dobro, sasvim dobro!- Stoje dobro, ujaèe?- Da je ne bi oženio.- Biste li vi uzeli obešèašæenu djevojku?- Uzeo bih Luciferovu drolju kad bih je volio! -vikne Tomoogorèenim glasom.- Ne ljutite se. Kada bi se vratila, a vi biste htjeli, ja bihipak...- Ne trebaš! Veæ je otišla s drugim!Mladiæ ga stane ispitivati, ali Tomo ne odgovori. Dugo je sjedio medu svojim lijesovima buljeæi u njih. Èitav sat nije se maknuo, pa ni onda kada je došao kupac. Obukao je zatim kaput i otišao k Ernestu. S njim je dugo šaputao. U pola noæi vratio se u svoju sobu. Svijeæa je gorjela cijelu noæ. Sjedeæi za stolom, pisao je, mislio i opet pisao dugo i polako. Kada je dovršio, pretražio je sve pretince, složio neke sitnice i zaputio se u duæan. Stavi svijeæu na stol i sjedne u naslonjaè. Žižak svijeæe gorio je visokim plamenom. Blijede zrake padale su po Tominoj bijeloj kosi, iz koje je ispadao i poneki crni uvojak. Neprozirna crnina njegovih oèiju ljeska se. Zjenica kipi kao vir u neprovidnoj dubini. Visoko, stasito, èvrsto tijelo miruje skamenjeno, ledeno kao i lijesovi oko njega. Rukom pritišæe prsa. Tišti ga bol. Uzeo je Mimino pismo, èitao ga i šaptao. "Nikada te više neæu vidjeti! Nikada više!" Naslonio je glavu na ruke.

Jutro ga je zateklo kraj goruæe svijeæe medu lijesovima. Otvorio je duæan i èekao. Kupac duæana i kuæe isplatio je raèun. Potpisali su sa svjedocima kupoprodajni ugovor. Tomin neæak Marko upregao je konje i natovario svu prtljagu.- Ti æeš naprijed. Na prvoj postaji pred Beèom, u Marien-dorfu, èekaj dok doðem. Idi! No? Što èekaš? Vozi!



Marko pozdravi i krene. Tomo ne odzdravi. Zatvori duæan i ode u grad k "Crnom orlu", gdje su Meško, Stanka i Ma-lakoczvjevi èekali da popusti zima i da zajedno putuju u Hrvatsku.Tomo preda Mesku zapeèaæen omot.- Molim vas, ovo je za mladu groficu. Predajte joj lièno,nikome drugom nego njoj. Dao sam vam važne stvari. Nitkoih ne smije dobiti u ruke nego ona. Jedino grofica dat æe ihkamo spadaju.- Izvršit æu vašu želju!-Avama, gospodine, hvala!Ostavio je sobu grofa Meska i vratio se kuæi, gdje gaje èekao Ernest. On ga ozbiljno pogleda:-Još vas jednom pitam jeste li spremni? Promislite dobro, ja æu otputovati, a na vama je ta zadaæa. Hoæete li?- Bilo što mu drago, idem!Podveèer zaustavio se pred duæanom kirijaš. Tomo je s njim iznio na kola tri natovarena lijesa.- Lijesovi su naruèeni. Evo ti za trud. Vozi ih kamo te ovajgospodin vodi, ali pazi da...- Uvijek sam vas pošteno služio, papa Wolf!- Papa Wolf je davno mrtav.- Alije vama ostavio duæan i svoje ime.- Žuri se! Tamo èekaju!Ernest krene za lijesovima. Tomo ga je pratio pogledom dok je zašao za ugao. Tada zatvori za sobom željezna vrata duæana i ude u svoju sobu. Ogleda se. Sam je. Polako priðe žutom ormaru i otkljuèa ga.U ormaru visi složena uniforma, bijela paradna gardijska uniforma, jedini svjedok njegove mladosti, èarobne, posijane nadama u veliki svijet, pune sreæe i ljepote... Potamnilo je sukno, zahrðala su puceta, a s njima i njegov život. Sva sreæa, sav jad i sramote njegove, sve nade i èitav svijet od jednog do drugog kraja leže u toj gardijskoj uniformi.

U svakoj niti utkane su osušene suze, u svakom pucetu ponos njegove oficirske èasti. Tu je i službeni zlatni pojas.Tomo odloži graðansko odijelo, uzima uniformu, oblaèi staru požutjelu monduru, komad po komad.Obrijao je brkove i stavio vlasulju. Obukao je uniformu, uzeo maè i opasao stari zahrðali pojas. Na glavu je stavio kal-pak kao da ide u dvor na službu. Vlasulja mu okružuje lijepo muško lice, a poput alema crne oèi gledaju mirno suhim pogledom, kao da nikada nisu zaplakale, nikad zablistale, nikad uzavrele životom.Tomine su oèi suhe, usne stisnute, prsa mirna, samo srce kuca polako i odmjereno. Stoji pred ogledalom što odražava svu njegovu ljepotu. Lijep je i sada. Stasit je kao nekad, kada su ga na dvorskim stepenicama pratili pohlepni pogledi dama. Otvara se knjiga njegova života, stranica po stranica. Nevidljiva ruka sjeæanja lista sve dalje, sve brže. Po uvelim uspomenama padaju tihe suze,

neviðene, neisplakane, ni od koga otirane, samotne i zapuštene, a tako gorke da bi se njegove lièke peæine razdvojile na dvoje, na troje......Gleda svoju kuæicu u kamenom zakloništu. Nad njom nebo, oko nje pustoš, a tamo dalje na brdu, mnogo dalje, griè-ki tornjevi stare kule; dvorac obrašten crvenim ružama, dvorac grofice Ratkav. Perivojem šeæe njegova majka dadilja, u krilu nosi dijete. Svaki hrast, svaka klupa, svaki puteljak u perivoju sjeæa ga na mladost. Redaju se slike. Sve ih proživljava i osjeæa èitavom dušom.Zatim uzima posljednje Mimino pismo, posljednji udarac kojim gaje sreæa odgurnula od sebe u mrak samoæe i suza.Uze pismo i mirno ga zapali. Plamen brzo guta posljednji oproštaj njegove kæeri. Tomo dune. Pepeo se usprši pustom sobom. Tako su napravili s njegovim životom.Tada uze sa stolice sliku majke i kuæe i ode u sobu, bijelu, èistu, punu slika i papirnatog cvijeæa. Tu je spavala Mimi u bijelim jastucima. Sanjala je o suncu, a skotrljala se u baru.



Tomo gleda i šuti. Oèi su suhe, prsa nijema, samo srce bije polako, odmjereno.Zatvorio je vrata, uzeo svijeæu i pošao. Stigao je u duæan. Zrake svijeæe kližu po limenim uglovima posljednjih ljudskih kuæica što ih je kovala njegova ruka. Postavi svijeæu na stol. Njegovi koraci sablasno odjekuju medu lijesovima.Skida poklopac s jednog lijesa i gleda u prazan uzani prostor što se pruža u daljinu i èeka svoga stanara na vjeèni spokojni san. Tu, u tome malom prostoru, tu se smiruju boli, suše suze, spokoji se srce, sniva se san iz kojega te više nijedna nesreæa ne može probuditi.U duæanu mrtva tišina. Lijesovi poèivaju. Svijeæa titra. Zrake skaèu po kovanim škrinjama posljednje samrtne vezice sa životom. Tomo zakorakne u lijes. Prelazi s ovoga na drugi svijet. Kako je to kratak put, a kako je dugo i kako mnogo prošao puteva posutih trnjem do ovoga jednog jedinog koraka s poda sobe u lijes!Spustio se nauznak, na grudi položio majèinu sliku i gledao u svijeæu. Strava ga podilazi od strašne slike. U lijesu leži èovjek blijedog lica, oèi mu trepæu, ruke se mièu, traže po zlatnom pojasu, izvlaèe pištolj, gardijskog poruènika... Lijesovi miruju. Svijeæa se prestrašila. Tišina je zadrhtala.CRNI PETAKCarièine dvorske dame stoje u predsoblju. Grofica Fuchs ulazi i vodi cara Franju Stjepana. Iz carièina kabineta dopire u predsoblje njen povišeni glas. Odgovara joj muški, još oštriji. Grofica Fuchs gurne u sobu Franju Stjepana.Rumena od ljutine govori carica svome pouzdaniku i glavnom referentu za unutarnje poslove, vitezu Breitensteinu:

-Vi ste mimoišli moje odredbe! Ne zapovijedam lija u svojoj državi?- Velièanstvo, uèitelji ne mogu djecu nauèavati poštenjuako budu prisiljeni krasti. Snosim za svoje èine posljedice.Ima ljudi koji ne rade ništa, a ubiru velike plaæe.- Basta! To miriši po novim idejama, po slobodnim bolestima! Ne možete više sjediti uz moje prijestolje i razbacivati državni novac!Car Stjepan priðe bliže:-Velièanstvo, sve je to nesporazum! Molim, dopustite...- Znate li vi koliko je potrošio novaca na povišice gdje ih nijetrebalo? Zašto sam vam predala financije, ako to ne znate?- Velièanstvo, znam da vam je Breitenstein vjerniji odsvih.- Jer je vaš prijatelj! Ne paèajte se u stvari koje se vas netièu. Grofice, tko vam je dopustio da zovete cara? Ne trebamnièije pomoæi! Svršili smo!

Breitenstein izaðe sa carem u predsoblje, obojica crveni i uzbuðeni.- Izmirit æu vas, kao uvijek - reèe car. - Danas je strahovitoneraspoložena. Poðite kancelaru, on æe...- Hvala, velièanstvo! Nemam uzroka da molim, znamšto æu!- Oboje ste žestoki. Zamolit æu kancelara da posreduje.Kada su oni odlazili, grofica Fuchs je osjeæala da je jutro poèelo odviše burno, a dvorske dame držale su da je tome kriv glas petka. Carièina razdražljivost oèitovala se danas u tolikoj mjeri da je grofica ulazila tek kada je èula zvono. A ono se javilo prije nego što se nadala. Kada je otvorila vrata, carica æe kratko:- Neka doðe intendant Kegleviæ!U predsoblju su ga pratili sažalnim pogledima. Jedva je ušao k carici, kad ga oblije vruæi val.



- Skandal koji ste juèer priredili u kazalištu ne mogu smatrati plodom normalne pameti! Vi ste se usudili u mojem kazalištu davati djelo a da ga niste podnijeli najprije meni nacenzuru.-Velièanstvo, neka mi se oprosti, dramu sam predložio kao uvijek.- Ali niste upozorili na svršetak! Vi oèito ne shvaæate što steuradili. U dvorskom kazalištu prikazujete dramu glavni junakkoje nalazi jedini pošten izlaz u samoubojstvu. To je skandal!Skidam s repertoara dramu i vas!Grof je sagnuo glavu, poklonio se i napustio carièin kabinet. Dvorske dame razabrale su po njegovu držanju kako je završila karijera grofa Josipa Kegleviæa, intendanta dvorskog kazališta Marije Terezije.- Što je to, grofice? - zapita carica opazivši dvorskog nad-meštra u vrlo sveèanoj pozi.- Španjolski poslanik moli da ga primite.- Recite da ga èekam.Ni kada je ušao poslanik nije mogla svladati zlovolju, makar je pokušavala ljubazno pitati za uzrok audijencije.- Velièanstvo, njegovo velièanstvo španjolski kralj u najsmjernijem poštovanju javlja daje prisiljen okupirati Parmu išalje onamo vojsku.- Kako? Vojsku? Zašto?- Velièanstvo, vojvotkinja je primila vladavinu u svoje ruke,oslobodila je dužnosti ministra Tillota i uspostavila Durattija.Tillot neæe da se makne, a Duratti zapovijeda. Parma ima dvakancelara, koji jedan drugome bacaju u glavu zapovijedi!-To je ludnica!- To misli i njegovo velièanstvo.- Zar nemate luðaèke košulje?- Velièanstvo, o tome se i radi, ali dopustite da vam kažemjoš nešto. Vojvoda se zabavlja sa svojim mladim prijateljima

i trati novac. Vojvotkinja je otvorila dvor klateži i istjerala je plemstvo. Vojvotkinja je izrekla izaslaniku španjolskog kralja ove rijeèi: "Španjolski kralj je vladar u Španjolskoj, u Parmi je vladar Marija Amalija, vojvotkinja!" Ne preostaje drugo nego poslati vojsku.- Zar je moja kæi slaboumna?- Velièanstvo, sve se to dogodilo kao što sam rekao. Parmise mora odmah pomoæi. Klatež i prostaštvo povlaðuje vojvot

kinji i mogli bi buknuti nemiri.- Zamolite njegovo velièanstvo da odustane od okupacijevojskom. Sramota æe pasti na mene. Budite uvjereni, nijednamati na svijetu nije se toliko brinula kao ja da joj kæeri buduposlušne. Iskušajmo drugo sredstvo, da ne bude skandala.- Tada bih u ime njegova velièanstva kralja Španjolskeiznio jedan prijedlog. No u tom sluèaju moralo bi vaše velièanstvo dati privolu da se vojvotkinji i vojvodi dade tutorkoji æe voditi dvor, ureðivati sve po svojemu. Vojvodski parne bi se smio maknuti iz dvora. Prema tome, upravu vojvodine povjerio bi kralj ministru Tillotu kao nosiocu vojvodskevlasti.- Pristajem na sve, pa i na to da im se odmjeri nekoliko kor-baèa! Samo ne vojsku! Evo - dohvati ona pero i stade brzo pisati, dok je ujedno govorila - izdat æu kæeri naredbu da joj zasva vremena zabranjujem prijeæi granicu svoje države. Mojaobitelj ima je bojkotirati. Nitko joj ne smije pisati ili od njeprimati kakve vijesti. Basta! U Parmi više nemam kæeri!- Velièanstvo, vašu odluènu rijeè primit æe moj uzvišenivladar s velikim poštovanjem. Za tutora odredio bi velièanstvo španjolski kralj svojega pouzdanika grofa Riveru.- To prepuštam kralju. Tutor je vrlo dobra stvar, to je istošto i luðaèka košulja. Iz nje se može samo ako luðaka minebjesomuènost. Poslat æu joj poruku po odluènom èovjeku,da se nad njom izvièe kako treba. Sve uèinite, samo bez oku-

fc

.


DVORSKA KAMARILA MARIJE TER]

pacije, to bi bila prevelika sablazan. Pisat æu osobno njegovu velièanstvu i zamolit æu ga da mi tu sramotu prištedi.Time je audijencija svršena. Carièina zlovolja uvelike se pojaèala. Ponovno zazveèi srebrno zvonce. Carica naredi da joj pozovu Breitensteina.Bio je još kod cara Franje Stjepana. Nije se htio odazvati pozivu, ali konaèno popusti carevoj molbi. On se èak odvažio da ga otprati do carice. Ona se nije zbog toga ljutila, veæ je to prihvatila kao zgodan izgovor za svoju kapitulaciju. Trebala je èvrstu ruku i umnu glavu toga državnika, i reèe mu:- Car Franjo Stjepan rekao je da se radi o nesporazumu.Kamo sreæe daje tako, ali osjeæam da vas zahvaæa novi vjetaršto ugrožava stare prokušane stupove države i prijestolja. Jertaj æe se vjetar pretvoriti u orkan! Opustošit æe sve, i vas! Primite moj savjet i zaogrnite se dobro, da vas ne dotakne. Èujtešto se dogodilo u Parmi - nastavi carica.Kada je pripovijedala, car Franjo Stjepan mislio je: "Da je dopustila Amaliji da uzme princa, bila bi ona sretna a moja novèarka punija. Vojvodski naslov proždro je prevelik miraz!"- Dakle - dovrši carica i obrati se Breitensteinu - vi æeteodmah putovati u Parmu i sa svim mojim punomoæima razvitisvu oštrinu svoga postupka. Tamo je silno potreban! Ne dajte se nadvladati! Razjasnite Amaliji daje samo njezinu majkuodabrao Bog da bude vladaricom, a njoj je dosudio jedino tuulog" da bude poslušna žena. Moja kæi Karolina žena je na-puljskog kralja, dakle kraljica, a drži se granica poslušne žene

i domaæice. Pošto se nije držala mojih uputa, njoj je pristup umoju državu zabranjen, a španjolski kralj stavit æe nju i mužapod tutorstvo, kao slaboumnike. Time je ta stvar završena!Vrlo ozbiljnog lica, nemirnog ali poslušnog, ostavi Breiten-stein kabinet, dok je car ostao.-Vi ste vrlo zaposleni - reèe mu carica - pa ne dospijete referirati o stanju naših financija. Zar ste preuzeli sreðivanje financija kneginje Auersperg?

- Velièanstvo odviše sluša doušnike koji svoj posao vrše sprevelikom zlobom, a možda i s liènim interesom- Svejedno! Da vidimo najprije naše kuæno stanje. Prevelikesu brojke izdataka.- Velièanstvo izdržava èetrdeset tisuæa dvorskog osoblja.Deficit je velik i u državnoj blagajni. Pokrivam ga sam. Ponovno sam prekupio državna imanja koja se ne mogu održavati, isplatio ih u gotovu i time priskoèio u pomoæ- Dobro ste uèinili - odvrati carica.Stanje raèuna ublažilo je njezinu zlovolju prema caru. Uviðala je daje svojom pomoæu umanjio deficit. "To je jedini moment kada je koristan", mislila je ona.Nadmeštar je najavio velièanstvima doruèakUveèer je carica ostavila svoj službeni kabinet i povukla se u privatni.U modrom salonu modre su tapete, modri naslonjaèi sa zlatnim utkanim ružama. Pisaæi stol je bijel a svila kojom je omotana porculanska kugla svjetiljke ružièasta. Ružièast odsjaj pada po modrikastoj boji sobe i slijeva se s njom u fantastiènu koprenastu maglu. Uz pisaæi stol u svijetloj haljini sjedi carica. Bijelo oprašena glava, prelivena maglenastim sjajem, spuštena je nad perom. Njegov zvuk katkada zabruji kao krivo uhvaæena struna na glazbalu.U dnu se mièu modre tapete. Mala tapetna vrata se otvaraju. Sušanj privuèe carièinu pozornost i ne podigavši glavu zirne prema vratima.Zvuk pera utihne. Carièine se oèi otvore, glava se uzdigne. Pozornost se ustremi na bijelo èudo kod vrataPodilazi je neprijatan osjeæaj. Bijela slika stoji mirno. Carica svladava strah koji se uvlaèi u njenu odvažnu dušu. Neæe da govori, a još manje da vièe. Prkosi. Jednom æe se to strašilo maknuti.

MARIJA JURIÆ ZAGORKAI mièe se. Jedan, dva tri koraka i poklon. Opet tri koraka i ponovno poklon. Ponovno tri koraka... Sve sasvim propisno, caricu podilazi hladnoæa."Ovo lice, oèi, èelo? Stoje to? Živ èovjek? Mrtav? Duh? Predodžba?"Dok su te rijeèi sjekle njenim mozgom, u tijelu osjeti drhtanje, zaustavljanje srca i prekidanje daha.Njena bijela ruka pomièe se polako prema srebrnom zvoncu. Kad ga osjæti medu prstima pozvoni.Oštra neprekidna zvonjava iz carièine odaje prene groficu Fuchs u susjednoj sobi i ona pohiti u salon, ali stane i cikne.Carica upre prstom u pojavu zamotanu u bijeli plašt i upita groficu:-Tkoje to?Grofièino uzdignuto lice u profilu ispoljava dugi nos, kao uskliènik straha.- Gledajte u mene! - strogo æe carica grofici. - Govorite!Tko je to?- Izgleda kao - princ Ernest!- Tko ste? - vikne carica na onoga koji je stajao u bijelomplastu.- Tko sam, to velièanstvo zna. Što hoæu, to æe velièanstvosaznati. Carica je ponovno tresla zvoncem dok je ušla i drugadvorska gospoða.- Neka smjesta doðe Koch! Vi ostanite ovdje! - zapovjedidugonosoj grofici.

Ispod prinèeva plašta proviri talijanski klobuk s perjem. To joj poda nade da je ipak netko drugi.- Opet vas pitam, tko ste?- Zvali su me princ Ernest, i sada bih se mogao tako zvati,ako velièanstvu nije neugodno.- Ne bojim se, ali to nije moguæe. Sliènost je, doduše, nevjerojatna.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Najvjerojatnije nalikujem sam sebi* - Odakle dolazite?- Dolazim iz èudnog grada, odakle me šalje kovaè VVolf.- Èujete li - šapne carica grofici - taj je lud!- Bio sam - odgovori on.- Neka ga sluge bace napolje.- Po drugi put?Grof Koch je ušao. Carica upre ruku u princa.-Tko je taj?Velike oèi šefa dvorske kancelarije iskoèile su, široke noz-drve prelaze u valovite kretnje, kao u životinje koja osjeæa tešku i nejasnu pogibelj.- Velièanstvo, mene ostavlja pamet! - Isto tako kao što jeostavila vaše ljude kada su me htjeli zakopati - upadne princErnest.Te su rijeèi šefu tajnog kabineta razjašnjavale situaciju.- Kovaè lijesova VVolf vratio me u život, a njih natjerao ubijeg.- Opet govori o VVolfu - šapne carica grofici, dok je grofKoch zadrhtao od carièina pogleda.Odmah je slijedilo pitanje:- Razjasnite, grofe, tu ludost!- Velièanstvo, neka mi se dopusti da pozovem svoje ljudekojima je to poznato.Dok je trèao dvorskim hodnikom u svoj ured bilo je Kochu jasno da se kotrlja nizbrdo. Dao je odmah pozvati Bindera i Blanka, koji su upravo stigli u kancelariju s izvještajima.Dotle je carica promatrala princa. Konaèno se uvjerila da je to on i sva se napregnula da sazna što se s njime zbilo i što hoæe. Ne èekajuæi Kocha zapita:- Pošto ste došli?- Donosim vam vijest iz Parme.- U Parmi je bio? Sada mi je jasno zašto se dogaðaju skandali s Amalijom! Vi ste Amalijin ljubavnik?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Nikada ne bih bio ljubavnikom ženi koja pripada drugome. Velièanstvo - zapoèe princ moleæi - pozovite svoju kæer ksebi da vam se razotkrije, povjeri, da joj pomognete.- Nikada njezina noga neæe prekoraèiti granicu moje države!- Velièanstvo, njezin je brak s vojvodom prividan; zapravoje žena drugome.- Možda drugima?-Velièanstvo okrivljuje svoju kæer teže nego stoje zaslužila. Molim vas, raskinite taj brak, uzmite je k sebi. Dopustite mi da vam razjasnim njezin strašan život.- Vi ste odstrijelili komadiæ mozga - reèe carica promatrajuæi svježu brazgotinu na njegovu èelu. - Nakon sramote što ju je uèinila Amalija u svojoj državi, iz moje je izgnana.Vi se smatrajte prognanim s teritorija Parme. Mislim da vamje to dovoljno.- Meni dovoljno, a vašem velièanstvu bit æe za kratak èas.

- Što hoæete time reæi?Nije odgovorio.Carica se povukla plaho iza stola, dok je Koch strepeæi ulazio s Binderom i Blankom. Oba redarstvenika gledaju princa. Noge im klecaju. Kada ih pitaju, jezik im se spotièe.- Prestrašili smo se. Mrtvac je progovorio. Oživio je i mismo pobjegli.- Pobjegli? Dakle, to su ta dva vaša redarstvena èudovišta,gospodine grofe?- Nisu oni krivi - reèe princ. - Wolf me spasio i odnio sasobom, a njegova kæi Mimi, koju je Pelegrini obešèastio, njegovala me kod ugljenara.- Pelegrini? Èujete li poganog klevetnika? Ako još samo jednom rijeèju dotaknete mojega prijatelja, bacit æu vas u tamnicu. Mirnije kod ugljenara? Vi ste poludjeli! Ona je u samostanu! Èujete li, grofice? To su moji neprijatelji! Poznajem ih

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEpo ubojitoj lozinki koju su uperili protiv mojih jedinih prijatelja, Pelegrinija, Grandea i ostale braæe. Ali jao svakom tko ih dirne! Jeste li to vidjeli gdjegod? On ulazi k meni a da ga nitko nije vidio niti najavio! To je urotnièka organizacija! Neka doðe knez Khevenhiller! Grofe, to je kažnjivo! Ova je sablazan nepopravljiva. Podnesite ostavku!Nije se prenerazila ni ražestila. Obratila se grofici Fuchs:- Tome je tane odnijelo više mozga nego što sam mislila uprvi èas. Ovakvu glupost može ustvrditi samo luðak. Mirnijeu samostanu, evo, u ladici su njezina pisma ocu Pelegriniju,kojima zahvaljuje stoje tako mirna i sretna daleko od svijeta.- Velièanstvo - upadne princ - pisma su krivotvorena.Neka Mimi doðe, dajte je pozvati preda se!- Dobro, dobro, mladiæu, uèinit æu to. Ove komedije je dosta! Ako još izustite rijeè protiv mojih prijatelja, neæu imatiobzira prema vašem umnom stanju. Neka doðe Khevenhiller!Ovo je neèuveno! Što se radi na mojem dvoru? Ulaze k menia da ih nitko ne vidi i ne pita, a vi, grofe - okrene se Kochu -razabirete li nepopravljivost svojega èina? Predložite mi nasljednika. Pismeno! Allons!Šef dvorske kancelarije zgurio se kao izbatinani pas. Koch, Binder i Blank, stupovi dvorske tajne policije, izišli su iz salona u sprovodu svojih lešina.-Velièanstvo - osmjeli se princ -još jednom molim milost za Amaliju.-Van, smjesta van! Zatvorit æu vas u tamnicu! Neka o vama nikada ne èujem ni rijeèi!- Velièanstvo, ostavljam vam na dar rijeè vjernog podanika.Ona htjede nešto reæi, ali u tom se èasu pojavi knez nad-meštar i carica se više nije obazirala na princa. On ostavi na etažeru zapeèaæena pisma, pobrza iz salona i napusti dvor.Knez Khevenhiller je problijedio. Veæ poèetak carièinih rijeèi uvjeri groficu Fuchs da je taj dan jedan od èuvenih crnih



petaka, kada je carica kotrljala odabranike niz stepenice svoje milosti.- Vašoj carici dolaze s ulice luðaci i urotnici ravno u njezinprivatni salon, a da to nitko ne vidi i ne javlja! Je li to poznatoknezu nadmeštru? Postoji li na kontinentu takav dvor?- Vel... - izrekao je za odgovor prva slova. Ona druga za-

peše u grlu. Smrtno problijedivši drhtao je kao èovjek kojiumire od samoga straha pred udarcem. Tridesetogodišnjivjerni službenik pobudi u njoj samilost.- Vi ste sigurno odviše zaposleni - nastavi blaže. - Umorniste, ne možete fizièki sve to nadzirati. Dodijelit èu vam po-moènu silu da vam olakša nadzor.Hvatajuæi dah on se isprièao. Taj "pomoænik" znaèio je: buduæi zamjenik. To ne bi mogao preživjeti.- Naæi æu, velièanstvo, krivce koji su dopustili tako strahovit èin. Volim umrijeti nego svojoj vladarki... - suze su munavrle na oèi a u grlu ga nešto stezalo.To caricu gane.- Razumijem, vjerujem, ali hoæu da budem zaštiæena.Dakle, uredujte, kneže!Nadmeštar se nije kotrljao niz stepenice kao predšasnici, ali je osjeæao da izlazi kao invalid.Carica se obrati grofici Fuchs. Osim jezuita, jedina ona u nizu brojnih pouzdanica i prijatelja što ih je carica imala uza se, što ih je bacala van i opet uzimala nove, znala je carièino povjerenje èuvati veæ èetrdeset godina, od vremena, kada još nije sjedila na prijestolju.Grofica je slušala carièinu tužaljku pokorno sagnuvši glavu.- Mami, nije li istina kad tvrdim da se ne mogu ni u kogapouzdati? Okružuju me sami neprijatelji moje vladavine,urotnici koji mi žele oteti vlast iz ruku i zato, evo, jurišajuna moju jedinu obrambenu tvrðavu, oslon moga prijestolja,na jezuite! I toga luðaka su poslali! Nisam ga zatvorila samo

zato što vidim da nije pri pameti, i neka ne misle da ih se bo-jffn. Grof Koch me naprosto izdao!- Velièanstvo, prevarili su ga njegovi pouzdanici, ali on jevjeran.- Tada je nepažljiv! Vjernost traži žrtve! Usto još evo pre-divne paske mojih pouzdanika. Pravo je èudo da me nisu vezali i odveli u tamnicu kraj takve nepouzdanosti mojega prijatelja Khevenhillera. Predana sam na milost i nemilost ljudikoji mi rade o vlasti - govorila je koraèajuæi sobom.Zaustavi se kod etažera.- Kakvo je to pismo ostavio taj zlikovac?Pogleda napis, koji je glasio:"Njezino velièanstvo umoljava se da nade medu svojim dvorjankama ženu na koju glasi pismo u omotu."- Neviðena drskost! Svejedno, da vidim! - Ljutito razdereomot iz kojega padne kuverta s naslovom: "Dvorskoj dami sacrnom krinkom."- Karneval je minuo, dakle zakašnjela šala? Uostalom, neznam damu kojoj je namijenjeno i otvorit æu ga. Da vidimo nejavljaju li mi urotnici smrtnu osudu? Carièine se oèi zaustavena gusto pisanim slovima jakih crta:"Jeste li još tamo, okrinkana gospo? Je li vam soba još mraèna? Zovete li još koga k sebi, ili ste se zaodjenuli krinkom kreposti? Stid, poštenje, savjest, plaše li vam dušu ispod crne krinke? Plaše li vas osjeæaji poruènika u gardi, onoga kojega je zvao život da ga ugosti, ali ga zgrabi blatna ruka upravljana prostaèkom željom, povuèe u mraènu sobu i žedna èistog vrela napoji ga kaljužom. Gladna sreæe nahrani ga slašæu èemernom! Mrzim je, prokleta bila! U mraku te sobe ostao sam pokopan živ. Nikada više ne ugledah svjetlo života, ni ja ni sirota mala Mirni! Izbaèena u mrak kao i ja, lutala je mrakom života kao i ja; omamljena obeæanjima pokvarenog princa, obešèašæena od lupeškog Pelegrinija bila je osuðena na smrt po dvorskim crnim lupežima, duševnim èuvarima ženskog cara! Moja Mimi, kæi žene pod krinkom, otišla

•&¦



je sa crnim jaretom iz dvorskog tora, s jezuitom. Neka slavi ženski car, neka služe crni vrazi crni Tedeum mladom paru! Sirota Mirni! Nisam joj mogao dati dovoljno srama i poštenja iz svoga srca, odviše je ponijela iz one mraène sobe pokvarene krvi nepoznate okrinkane! Mrzim je, prokleta bila! Zbog nje je otišla i Mirni, i nikada je više neæu vidjeti. Bila je jedina bijela zastavica u crnini mojih dana, jedina mala radost u gor-kosti mojega života. Idem i ja iz zemnog mraka u vjeèni! Nemam nikoga i ništa do tri lijesa, tri svjedoka osvete. Predajte ih, okrin-kana gospo, kao moj dar ženskom caru! Žao mije što joj ne mogu više poslati! Ako ima na drugom svijetu života, potražit æu tamo svoju majku i, pazite svi, kad padne noæ prolazit æe dvorom strašna bijela žena, majka moja, da osveti sina. Prolazit æe u bjelini i sipati vašim dvorom prokletstvo i nesreæu do sudnjega dana. Mrzim vas, gospo neznana, sto puta prokleta bila... Tomo Prpiæ, poruènik carske garde, poslije kovaè lijesova Wolf."Carica i grofica Fuchs gledale su se trenutak mirno i ozbiljno, zatim carica baci pismo na stol.- Danas sami luðaci! Nije li to uistinu nesnosno? Navješ-tavaju mi tri lijesa kao dar. Stoje to?- Dakle, to su... - grofica zapne.- Vi znate više nego ja? Da èujem!-Velièanstvo, Koch mije priopæio da su stigla podveèer tri limena lijesa za vas. Koch mi reèe da su teški zaliveni olovom. Odluèili smo šutjeti, da vas ne uzrujavamo.- Pozovite Kocha!Ni pola sata nije prošlo daje izbaèeni šef dvorske kancelarije opet ulazio u svoj posao. Carica bez ikakvog uvoda upita:- Gdje su lijesovi? Idemo ih otvoriti da vidimo što jeunutra!- Velièanstvo, to sam veæ uèinio, i zato ne mogu dopustitida ih vidite.- Oho! Neštro strašno? Otkada se bojite za moje živce?Hoæu da ih vidim! Grofice, poðite s nama!

Koch se pokorio zapovijedi i uzeo svijeænjak. Silazili su stepenicama za dvorsko osoblje u prizemlje. Prošli su uskim hodnikom i spustili se nekoliko stepenica niže. Koch zaustavi caricu pred nekim vratima i ponovno je zamoli da ne ulazi. Ona nestrpljivo gurne vrata i uðe.U hladnoj, mraènoj prostoriji stajala su na podu tri otvorena lijesa. U njima tri mrtvaca: dva crna u jezuitskim haljinama, treæi u graðanskom odijelu.Šuteæi gledala je carica svoj strašni dar, koji bi zgrozio i hladno muško srce. Strah kao da je produljio nos grofice Fuchs. Nijedna rijeè nije izašla iz carièinih usta. Koch je iza visoko uzdignutog svijeænjaka promatrao mir svoje vladari-ce. Konaèno ona okrene leða i dade znak pratiteljima da je slijede.Uspeli su se i vratili u salon. Carica upita Kocha napadno mirno.- Jeste li zakljuèali vrata one prostorije?- Jesam, velièanstvo!- To je, dakle, poèinio VVolf. Zašto? Oèito je poludio.- Tu tajnu mogao bi razjasniti samo on.- Poðite u njegov stan. I grofica Fuchs æe s vama. Valja gaoprezno zatvoriti u ludnicu. Njegovo je ludilo, kao što vidite, pogibeljno. Prije toga pozovite oca Grandea, predajte mukljuè sobe, neka pogleda mrtve i zatim doðe k meni. Ni rijeèine smije nitko saznati! Oèekujem da æete sve zataškati.

Izdavala je naloge mirno, stoje i Kocha i groficu Fuchs zaprepastilo.Poslušavši zapovijed potraži grof oca Grandea, povede ga u prizemlje i isporuèi mu carièinu poruku.Grande zalomi rukama promatrajuæi lešine.Ostao je sam sa mrtvacima i zakljuèa sobu. Odmah je shvatio VVolfov èin. "To su, dakle, braæa koja su tražila Mirni!"



Promatrajuæi ih razmišljao je: "Razderane haljine svjedoèe da su se borili sa starim. Osjeæao sam da nestanak braæe nešto krije! Nije loše pretražiti džepove, možda se štogod naðe."Stade pretraživati. Kod prvog mrtvaca nije našao ništa, kod onoga u graðanskoj odori naðe samo novac. Iz crne ha-lje treæeg izvadi pismo. Ogleda ga. Bilo je potpisano: "Mirni". Grande stade èitati. Lice mu se smiješilo. Gotovo klikne i stavi pismo u džep.To je pismo prvi poslanik jezuita dolazeæi k Tomi izvukao iz njegove ladice u duæanu i spremio ga u džep da ga odnese svojem glavaru, ali je pao pod udarcem starèeve osvete.Grande izaðe, zakljuèa, uzme kljuè i najavi se carici. Ona ga teško doèeka.- Grande, tko su ta trojica?- Naši noviciji! Treæi, u graðanskom odijelu, Pelegrinijevje tajnik Oktavije. Oèito je bio poslan u kakvoj važnoj misiji izato je odjeven graðanski.- Strahota je to! Vi ne slutite zašto i kako su siromašna braæa tako strahovito stradala?- Razmišljam o tome.- Ja æu vam kazati istinu!Grandeove svetaèke crte lica napele su se sjenama lake strepnje.- Znam sve! Pali su žrtvom osvete. Wolf je sigurno nekakosaznao daje Pelegrini njegovu kæer po mojoj zapovijedi vodiou samostan, jer sam je htjela spasiti od Leopoldovih namjeradaje uèini ljubovcom, i to je èovjeku poremetilo um. U ludiluje sebi utvarao daje Pelegrini djevojku obešèastio. Sada je svejasno. Èut æete kasnije što se dogodilo s Ernestom. I tome jenatovario èak to daje Mimi vidio u šumi kod ugljenara. Da ihobojicu ne držim luðacima, èamili bi u tamnici kao spletkarii klevetnici. Vidite, u tome je ludilu Wolf hvatao jadne žrtvei ubijao. Ludilo toga èovjeka poèinilo je grozote. Ja sam ne-utješiva.

-Velièanstvo, tko zna Božje puteve, možda je tako moralo biti!- Jedino me uzrujava što da kažemo Pelegriniju?Grande ostane nepomièan i odvrati:- Optužba je strašna i zato bije trebalo posve rašèistiti.- Znam daje to spletka mojih i vaših neprijatelja. Sad, eto,pristupaju toj èeti luðaci!Carica isprièa sve o Ernestu i njegovu tvrdnju da ga je u šumi njegovala Mimi.- Sve su to strahovite, infamne klevete, ne bi li se izmeðumene i vas razrušilo povjerenje da se lakše domognu mogažezla!

- Da, velièanstvo, upravo zato ne smijemo to tako ostaviti. Ako iznenada uskrišen princ tvrdi da ga je Mimi njegovala, to bi znaèilo da djevojka nije u samostanu. To baca naPelegrinija sjenu teške krivnje. Savjetovat æu mu da djevojkupredvede vašem velièanstvu, da se uvjerimo svi.- Kako? Sumnjate u Pelegrinija? - zaprepasti se carica. -Što vam je, Grande?- Velièanstvo, naprotiv, želim oprati s njega svaku krivnju,a to znaèi i s našeg reda. Kad bi tko htio prikazati tu optužbuistinom, naš bi red u oèima velièanstva...- Ali, Grande, kako bi takva nemoguænost mogla postatiistinom? Vjerujte, vaša carica nije samo stroga u moralu,nego i dalekovidna u životu. Ne bih nikada dopustila da okrive vaš red zbog jednog èovjeka! Konaèno, može se uvaše redove uvuæi slabiæ koji bi podlegao neæudorednim nagonima. To se dade oprostiti i zataškati, to još nije tako strašno. Neæudoredni prekršaj nije zloèin, nije ubojstvo, nije razbojstvo. Takve zloèine ne bih doista mogla ni htjela zataškati, ali u vaš red takav se zloèinac ne može uvuæi. No,hvala Bogu, sve to nije tako! Pelegrini je èist i neokaljan.Otac Grande nije nikada doživio veæi udarac.



"Mi se toliko naprežemo da sakrijemo taj Pelegrinijev grijeh, a ona bi ga "zataškala", jer to nije ubojstvo, nije razbojstvo." Posljednje izreke udare ga u èelo. Jedva se držao na nogama.- Pravo kaže vaše velièanstvo, Pelegrini je èist i zato ne treba ništa saznati! To bi ga teško povrijedilo. Pošto vidim dajepovjerenje vašeg velicanstve nepokolebivo, primam prijedlogvelièanstva da Pelegrini ništa ne sazna. Neka to ostane našom tajnom.- Tako je! A sad, molim vas, dajte tim nesretnim žrtvamaluðaka sveti blagoslov i zakopajte ih. Nadam se da æe i to ostati tajnom.- Zaklinjem se, velièanstvo! Nitko živ neæe za to saznati!U meðuvremenu vratila se grofica Fuchs s grofom Kochomi priopæila je:- Velièanstvo, našli smo Wolfa u lijesu, u odori carske garde. Mrtav je. Ustrijelio se.- Dakle, vidite, bio je lud! Oèe Grande, dajte mi svete vode.Moje su ruke držale pismo samoubice!Najprije spali na svijeæi primljeno pismo, zatim je otac Grande blagoslovi i blagoslovljenom vodom poškropi salon i caricu. Ona uzdahne:- O, Bože, siromašni Pelegrini! Što sve svaljuju na njega!Grofice, što ste našli u Wolfovoj kuæi?- Nekoga èovjeka koji je kupio posjed i duæan. Drugo nismo našli ništa.- Pretražili smo sve pretince, po vašoj želji i uputi, ali nigdje nije naðeno ništa. Samo tragovi spaljenog papira, a todokazuje da je luðak sve što je bilo pobacao u vatru.- Evo, sve potvrðuje ludilo! Ni rijeè, ni slovo ne smije o tojstvari prodrijeti iz ovog salona! Zataškajte sve, kao da ništanije bilo. Grofe, to je vaša dužnost!- S lijesovima pokopat æemo svaki trag! - reèe grof Koch.

Njega su tri Wolfova lijesa vratila u službu i pribavila mu povjerenje.Carica je brzo uvidjela da bez njega ne može biti. Otac Grande ostavljao je carièine odaje teško razoèaran i pogoðen u dno duše. Neprestano je u sebi ponavljao:"Dakle Pelegrinijev bi grijeh ona zataškala! Èovjek može podleæi neæudorednim nagonima. To se može oprostiti i zataškati. To nije ubojstvo, razbojstvo..."Podilazila ga hladna jeza i teške su misli navorale uvijek glatko èelo. "Kad bi znala moju prošlost, to ne bi zataškala! To ne, to ne bi..."Upravo u trenutku kada se Pelegrini spremao k veèeri došao je otac Grande.- Zar se možda vratio Josip?- O njemu nema glasa. Ali ima nešto drugo. Oèe Pelegrini,danas sam vam spasio glavu!Male Pelegrinijeve oèi žmirnuše sumnjièavo.- Visjela je na vlasi moguænosti da se otkrije vaš pohotnizloèin nad kæerom kovaèa lijesova.- Meni govori o zloèinu mnogostruki ubojica, razbojnik An-zelmo?Grande je osjeæao da se oko njega slažu lomaèe, ali ostane miran kao èovjek koji osjeæa da mu je svaka kap krvi, svaki živac potreban za izvoðenje životne zadaæe.- Pelegrini, naši raèuni nisu èisti! Vi æete mi prepustiti mjesto glavara i voðe našega reda u Beèu!- Vama koji ste ubijali i robili?- U mojoj je ruci vaša glava, vaša èast i moæ!Na te rijeèi zaleti se Pelegrini k njemu, ali Grande uzmakne k vratima i povuèe vrpcu zvona.- Neka doðu! Pokazat æu im pismo koje vas goni s vašeg

n

-5

MARIJA JURIC ZAGORKAmjesta! Pelegrini je zastao. Zvonce je pozivalo na okup ostale èlanove crne kamarile.Pojavili su se Antonije, Ignacije, Lechner i otac Johann, koji su bili taj èas u zgradi.- Zvao sam vas - reèe Grande -jer se dogodila nesreæa.Okupili su se blijedih lica i slušali kako je Wolf poslao caricina dar tri lijesa. Muèila ih je zebnja da su i oni mogli uæi u limene škrinje.- Novicij Francisko, kojega smo poslali prije šest mjeseci kWolfu, imao je u džepu pismo što gaje Mirni pisala ocu. Onaoptužuje!Grande pogleda oca Pelegrinija. Lechner namršteno upadne:- Recite mi, Grande, zašto smo potražili toliko snage i vremena za hvatanje te djevojke?- Zato stoje s Euzebijem ukrala neke važne spise - odgovori Pelegrini umjesto Grandea.- A što ste je zatvorili na Dunavu u našu kuriju? Ako je carica htjela djevojku sakriti pred Leopoldom, trebalo je da jepredate u kakav samostan.Grande ustade.- Na to bih mogao odgovoriti ja.- Razjasnit æu sam - reèe Pelegrini. - Carica je željela da djevojku odvedemo u kuriju koju nam je dala, dok se ne odredidrukèije. Kriv je Euzebije stoje dopustio da pobjegne. Èemuda se sada brinemo oko nje? Imamo veæih briga. Meðutim,veæ davno sam htio predložiti, braæo, da nagradimo oca Grandea za njegove usluge i da ga što prije imenujemo glavaromsamostana u Dolini svete Ane.

- Što vam pada na um, Pelegrini? - odvrati Grande. - Nikada to ne bih prihvatio!- Glavar još nije umro, a možda i neæe - okosi se Lechner.- Uostalom, otac Grande ne smije iz dvora. On zapravoèitavu našu stvar vodi sam i zaslužuje veæu nagradu nego štopredlaže Pelegrini.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJENastavili su raspravljati o mrtvacima, o Wolfovu djelu i o potrazi za Euzebijem. Uskoro su svi otišli. Otac Grande je ostao. Stao je usred sobe.- Pelegrini, carica hoæe da vidi Mirni. Ja sam stvar odgodio, dok nas dvojica ne rašèistimo svoje poslove. Vaš je udesu mojem džepu!- Dajte mi to pismo što ste ga našli kod mrtvaca, ili æu vamga sad oteti!- Ha, ha! Mislite li da sam tako lud da tako dragocjenustvar nosim uza se? Èujte me, Pelegrini, vi me mrzite, zato štovas natkriljujem sposobnostima pred ostalom braæom. Dnovašega džepa odviše je duboko. Proždrljivost je vaša slièna svinji. Pazite, ako se svinja preždere - krepa. A sada upamtite:ako pismo pokažem carici ili ocu Lechneru, vi ste izbaèeni izreda! Zadovoljite se da ostanete upraviteljem konvikta, a meni prepustite mjesto glavara, na koje spadam. Ja æu šutjeti i viæete šutjeti, i svatko æe imati svoje. Laku noæ!Pelegrini je ostao grickajuæi usne i suzdržavajuæi želju da potrèi za njim i da ga zadavi. Njegova prijetnja i Lechnerove rijeèi o nagradi za oca Grandea prikazivale su odviše jasno da je otac Grande u duhu veæ zaposjeo njegovo mjesto.KANCELAROVA OPORUKASinišu su doveli u kancelarovu raskošnu radnu sobu. Kancelar je sjedio u svilenom kuænom haljetku i strogo gledao u štiæenika.- Lijepo izgledamo i vi i ja! To nam nije trebalo!- Èuo sam daje vaša preuzvišenost ponovno oboljela?- Onog jutra u vojarni ponovno sam se prehladio. Tri tjedna, dragi grofe, tri tjedna a još sam u krevetu! Ali i vas kao daje muèila kancelarova hunjavica! Izgledate vrlo loše.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Je li èudo? Produžiti mrtvome život za tri tjedna!- No, dobro, svršit æemo brzo, èim priopæite tko vam je dao"žuto pismo", i kome je oteto?- Preuzvišenosti, udovoljit æu vašoj želji, ali vas molim jedno.- Vi neprestano postavljate uvjete!- Nisam vam to mogao reæi onoga jutra, jer sam pouzdanoznao da se mladiæ koji mije dao spis nalazi u našoj državi. Dasteknem potpunu sigurnost, dopustite mi da odem do svogasluge koji me sigurno još uvijek èeka kod "Jelena". On æe mimoæi pribaviti dokaze daje mladiæ na sigurnom mjestu, i tadaod mene možete znati više nego što oèekujete.- Idite! Za jedan sat oèekujem vas ovdje! Oslanjam se naèasnu rijeè grofa Vojkffyja da æete se vratiti.Siniša se zaogrne zelenim plaštem i pohiti k "Jelenu", gdje nade oèajnog Filipa, a s njime i Ernesta. Èekali su ga. Saznao je za samoubojstvo starog VVolfa, kao i to daje Meško Euzebija otpratio do granice. Rekli su mu da se u "Crnom orlu" nalaze Meško i Stanka, koja pobolijeva pa ne mogu otputovati.

- Idem k "Crnom orlu" da ih vidim, a ti, Filipe, preseli se kMesku, jer ja ne znam kada æu se vratiti.Istrèao je na ulicu ostavivši starca slugu u tuzi i neizvjesnosti. Sat kasnije stajao je pred kancelarom Kaunitzom.Komotno naslonjen u udobnoj fotelji slušao je kancelar Si-nišino prièanje o dogaðaju u podrumu Waldburga i o Euze-bijevu razjašnjenju da su "žuto pismo" sakrili Grande i Pele-grini, da su se nadali dobiti za nj "kancelarsku lisnicu" i sve ostale stvari.Nikada se pospane kancelarove oèi nisu tako raširile kao u èasu kada je saznao za posjednike "žutog pisma". Ni jednim jedinim pitanjem nije prekidao pripovijedanje. Rijeè po rijeè pohranjivao je u glavi. Siniša zataji jedino da je Euzebije ponio uložnicu.- Najposlije prièao mi je mladiæ i to - dovrši Siniša - daisusovci žele postiæi da prestolonasljednik bude princ Karlo,

a da se svrgne sadašnji. Upozoravam vas, preuzvišenosti, pazite na svoje lakaje! Jezuiti se u spletkama služe lakaji-ma, koji uhode nepoæudne liènosti. Tako je bilo i s nadbiskupom. Navodno je on umro po njihovu receptu. Još jedno, preuzvišenosti, ako biste kadgod zaželjeli saznati kako je Grande ubijao i robio za svoju ljubavnicu, obratite se na "Crnog orla", tamo æe vam o tome potanje prièati moj prijatelj i pobratim grof Jurica Meško.Kancelar ustade. Sve to bilo je za njegove mirne živce mnogo.- Znam, povrijedio sam vaše veliko poštovanje prema cari-èinim pouzdanicima. Željeli ste to saznati i, evo, takva je istina kad joj skinete crnu mantiju."Nagost je njezina doista bestidna", odgovorio je kancelar u sebi. Odviše oprezan, nijednim gestom nije razotkrio svoje raspoloženje prema onome stoje èuo i prema onima o kojima je slušao tolike optužbe. Promijenivši sjedalo pogleda Siniši uoèi:- Ništa niste dometnuli?- Poštenja mi, nisam!- U redu, gospodine grofe! Još danas æe se odluèiti o vašojsudbini.-Vašoj æu želji udovoljiti! Do viðenja!Siniša je sišao u razizemlje, gdje je živio zatvoren u udobnim prostorijama. Kancelarov osobni lakaj donosio mu je jelo, a tajnik bi dolazio da o njegovu držanju izvijesti šefa. Tu je tri tjedna ispatio dušu, srce i tijelo, misleæi uvijek samo na nju, za sreæu, mir i osloboðenje koje je odluèio dati svoj mladi život.Dva sata kasnije stajao je kancelar nasred salona i u zrcalu ogledavao svoju pojavu u napadno biranoj toaleti. Bijele svilene hlaèe, bijele èarape, svijetlomodri haljetak, bogato izvezen zlatom, a ispod njega bijeli svileni prsluk s pucetima od

i.,;



zlata. Naprsnica od svilenih èipaka spušta se u sitnim nabo-rima na prsa. Prikopèana je briljantnom iglom, carièinim darom. Frizura ima uzorne uvojke.Cijelim licem razvukao se vrlo prijatan, otmjen izraz.Elegantan kancelar ogledavao se u zrcalu i govorio svome tajniku:- Èudite se brizi koju posveæujem svojoj spoljašnosti? Toèini svaki kavalir našega doba!- Nekima je to potrebno da pobude pozornost, ali vas resiugled evropskog diplomate i državnika, o kojemu s pravom

kažu da svojom diplomatskom politikom "koèijaši Evropom".- Ako koèijaš želi upozoriti na svoje veliko umijeæe, moraodjenuti briljantnu livreju. To je naše doba. Pamet nije potrebna, spoljašnost je sve. Pamet je vrlo malo, ako joj manjka šes-teropreg!Uzeo je lisnicu od fine kože, urešenu vezivom i dragim kamenjem, takoðer carièin dar. Zaogrnuo se ogrtaèem bez rukava i sišao s tajnikom niz stepenice do koèije.U dvoru su veæ znali da æe doæi, jer se najavio. Njegovu su preuzvisenost u predsoblju doèekali znatiželjno promatrajuæi napadnu toaletu i još napadnije bljedilo lica.- Ilije blijed, ili se našminkao! - šaputale su dvorske dameiza lepeza.Kancelar bijaše nemiran. Njegove su ruke nervozno prebi-rale po èipkama naprsnice kada je stajao pred ogledalom.Nadmeštar Khevenhiller najavi ga carici. Zaèudo, nešto je oklijevao. Nadmeštar ga upozori da velièanstvo èeka.Naposljetku ude laganim koracima. Marija Terezija gledala je otmjenu, uvijek brižno odjevenu pojavu, ali joj se prièini da je danas osobito napadno obuèen. Bio je dotjeran kao njegov umjetnièkim kistom izraðen portret u carièinu kabinetu.- Vrlo ste sveèani! - reèe ona.- Uvijek slavim sveèanost kad stupam pred lice svoje milevladarke!

Ponudivši mu naslonjaè nasuprot sebi, carica ga zapita brižljivo za zdravlje. Zatim ga upozori.- Zamolili ste za audijenciju.- Velièanstvo, najprije ugodna vijest! Vaša je rodbinska veza s Francuskom ustaljena. Primio sam iz Pariza poruku dabi se francuska vlada i kralj osjeæali vrlo sretnim, ako vaševelièanstvo dopusti da najmlaða i jedina neudata kæi MarijaAntonija postane ženom buduæem francuskom kralju Ljudevitu XVI. Francuski æe poslanik uskoro službeno podnijeti tuporuku.

- Konaèno! Dakle, naša je politièka alijansa uèvršæena iovom rodbinskom vezom. To me umiruje. Friedrich æe nemirno spavati.- Jedino mole da biste princezi imenovali odgojiteljemfrancuskog duhovnika.- Drage volje! Neka ga odaberu. Ipak ne odustajem od togada mi kæer i nadalje odgajaju isusovci. Odgojili su sve mojekæeri. Daje Marija Antonija krenula krivim putem, to nije njihova krivnja. Ima li još što?- Velièanstvo, u Poljskoj se sve klima. Ona æe se dijeliti.- Grozim se od te diobe!- Velièanstvo, naša država neæe zlo proæi, a vi se bojite.- To je moja lièna stvar! Dioba tuðe zemlje strahoviti jeprecedens! Mene su neprijatelji napali sa žezlom, da podijelemoje kraljevstvo. Kad me god sjete da se Poljska ima dijeliti,èini mi se da dijele moju državu, ili da se u Poljskoj vježbajukako bi podijelili mene.- Istina je bila kad su mi rekli daje vaše velièanstvo jednomna prvi glas o Poljskoj proplakalo?- To nije proplakalo velièanstvo, nego trudna žena!- To je dostojno carice muževnog srca!- O meni šire mnogo iskrivljenih anegdota. Da ih bar sve stave na papir, mogla bih to zaplijeniti. Za jezike nema cenzure!- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Takva bi cenzura bila potrebna zbog beèke zlobe.- Nema vijesti o Josipu? Oèajavam! Binder i Blank tragajukao psi. Od Tereziendorfa dalje nema bjeguncima traga.- Dobro su se sklonili.- Držim da Josipova putovanja ne odgovaraju njegovu položaju. Treba ga prisiliti da se vrati. Imam važnih poslova.- Glede prestolonasljednika?- Da. S vama to moram raspraviti, a zatim æu pozvati nakonferenciju ministarsko vijeæe.- Velièanstvo, dozvolite da prije svega pred vas položimtešku, sudbonosnu tajnu.- Sudbonosnu tajnu? Zato ste zatražili audijenciju?- Da, velièanstvo, saberite se. Vaša velika, svijetom prone-sena i pjesnièki opjevana odvažnost mora danas proslavitisvoju najveæu pobjedu nad svim iskušenjima života.- Zaboga, ne toliki uvod! Ovo je gore od katastrofalnogfakta!- Velièanstvo mora proæi križni put redoslijeda dogaðaja.- Spremna sam, spremna, samo molim bržim tempom.-Vaše se velièanstvo sjeæa našeg razgovora kad me hunjavi-ca obasula sreæom i vaše velièanstvo odlikovalo me posjetom.- Da, da, znam - nestrpljivo æe ona.- Velièanstvo, neka organizirana razbojnièka družba pokušala je da vašem velièanstvu proda neko pismo, u kojemu supodaci što sramote vašu porodicu.- Da, to sam vam rekla.- Tražili su za to pet milijuna.- Tako je èovjek rekao ocu Grandeu.- Velièanstvo, u interesu te stvari zahtijeva se da ispitamooca Grandea pobliže.- Ali, zaboga, prikazujete me vjerolomnikom! Zadala sammu rijeè, zaklela sam se da neæu o tome nikome ništa kazati.Vi znate daje to bilo u ispovjedaonici!- Moram ga èuti, velièanstvo!

- Želite da carica prizna vjerolomstvo? Prestanimo o tome!-Velièanstvo, o tome ovisi èast imena vaše porodice!- Recite mi što želite da ga pitam, a vi možete razgovorslušati iz mojega salona, ako se zaklonite iza zatora. To je dovoljno!- Nije! Moja pitanja izazvat æe njegovi odgovori.- Ali što hoæete s njim?- Saznati neke pojedinosti.- Ponavljam, to možete samo kako sam predložila - odvraticarica strogo.- Interesi traže potankosti.- Za bilo kakav interes ne mogu žrtvovati svoju zakletvu.To je, eto, Božja kazna što sam u èasu slabosti prekršila rijeè.On ustade hladnog pogleda.- Dakle, primam i ovaj prijedlog - pokori se.Carica je naredila da pozovu oca Grandea. Kancelar joj priopæi što bi htio znati i povuèe se u salon onkraj teških zastora.Èekanje nije dugo potrajalo i Grande ude. Carica ga zapita ljubazno:- Dragi prijatelju, zanima me što je s onim dokumentimanepoznatog lupeža za koje traži pet milijuna? Bojim se! Imate

li novih vijesti o tome?- Velièanstvo, juèer sam vas htio o tome izvijestiti, ali je velièanstvo bilo zaposleno.- Za vas nalazim uvijek vremena. Dakle, stoje?- Kako je velièanstvu poznato, èovjek je došao po drugi puti ja sam prividno pristao na pet milijuna.- To znam. Ugovorili ste sastanak u nekoj šumi. Zašto ganiste odmah uhvatili i zadržali?- Bio sam uvjeren da smo izgubljeni ako to uèinim, i akospisi postoje. On mije zaprijetio ovako: "U èasu kad me vi predate vlasti, ovi æe dokumenti biti predani Pruskoj!"

j”4

MARIJA JURIC ZAGORKA- Kamo se okreneš - Pruska! Užas! Ali što se dogodilo kasnije?- Taj èovjek u ispovjedaonici obeæao mi je pismeno da æeodrediti dan i sat predaje spisa, ali se nije pojavio do danas. Toopravdava moju sumnju daje pripovijest o tim dokumentimaizmišljena i daje neki lupež htio od vašeg velièanstva iznuditipet milijuna, ali se preplašio zamke i odustao. To je tim vjerojatnije što držim posve nemoguæim da bi postojalo nešto štobi moglo zasjeniti svijetli obraz vaše uzvišene obitelji.- Prema tome, vi mislite da taj èovjek više neæe doæi?- Kad bi pravi spisi postojali, on bi došao. Ako pak doðe,tada æemo iznudivaèa uhvatiti. Predloži li kakve spise, to jekrivotvoreno! Ja sam veæ posve uvjeren da me kanio iskoristiti za lupeško iznuðivanje.- Možda se još pojavi.- Neæe se usuditi!-1 ja sam toga mnijenja. Kad bi se usudio...- Smjesta treba zatvoriti toga nitkova! Budimo oprezni, velièanstvo. Ako bi se mimo mene tkogod prijavio, molim vaševelièanstvo da me odmah obavijesti.- Razumije se samo po sebi. Uzdam se u Boga da je sve tobio samo zloèinaèki pokušaj, koji je prestrašio samoga zloèinca.- To i mene umiruje.- Hvala, oèe Grande! Dogodi li se što, razgovarat æemo.Jezuit se udalji u uvjerenju da je time zauvijek onemoguæio Euzebija da pokuša "žuto pismo" podnijeti carici bilo kojim putem. Kancelar je izašao iz skrovišta vrlo ozbiljan i nezadovoljan.- Dakle, èuli ste, spis ne postoji.- Velièanstvo, vašu radost moram potamniti neizmjernomtugom. Carièino se èelo smrkne.- Imate tragièan glas.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Zato stoje moja duša pozornica na kojoj se odigrava najveæa tragedija moga života - govorio je on vješto namještenoi sugestivno.- Govorite, recite, ne otežite!- Spisi postoje!- Tada su krivotvoreni.- To kaže otac Grande.-I ja!-Ali ne kažem ja!- Vi? Ne sjeæam se da ste se ikad protivili mome mišljenju.- Do danas.

- Dakle, osim mojega Kaunitza postoji još jedan.

- Samo je jedan Kaunitz, koji æe i u smrti pripadati svojojvladarici! - govorio je povišenim glasom.- Moj Kaunitz ne može utvrditi da se u mojoj obiteljidogodilo nešto sramotno.- Tvrdim samo da dokumenti postoje.- Onaj koji ih posjeduje može biti samo krivotvoritelj.- Ne, velièanstvo, on je vaš najvjerniji sluga.-A to je?-Vaš Kaunitz!Ustala je protiv obièaja polako i uprla u njega pogled koji mu je odavao da te rijeèi pobuðuju sumnje u njegovu zdravu pamet.- Jeste li vi pri svijesti?- Žalim što moram to potvrditi.Šuteæi zagleda se u prozor, kao da prikuplja misli. Zatim æe brzo i kratko:- Gdje su spisi?- U mojoj lisnici.Uhvatila se za naslonjaè. Bila je ošinuta njegovim držanjem, rijeèima, glasom, protivnošæu svome mnijenju, a konaèno i tim otkriæem. Gledala mu je u oèi èvrsto, istražujuæi, ali u duši se pojavi neke nejasna slutnja, zamagljena nervoznim strahom.



- To je odviše za moje nerve!-Velièanstvo, mila, obožavana vladarice, molim odvažnosti!- Ne mogu dalje! Dajte spise!Tankim bijelim prstima prebirao je kancelar po lisnici. Izvukao je žuti omot.- I dušom punom boli i strepnje navaljujem teški kamen imolim Boga da vas ne ostavi!Posve se uživio u teatralni ton. Ukrašavao gaje frazama, koje su u njegovim ustima uvijek zvuèale blistavo.-Velièanstvo, ovo pismo tek je prvi udar, a ove èetiri namire novi. Ponajprije izvolite èitati pismo.Carica mahnito dohvati papir, dok je on na stolu poredao potvrde i napregnuto ispitivao rumenilom zdravlja osuto ca-rièino lice. No kada je èitala, rumen je išèezavala. Lice je polako blijedjelo. Sagibala se kao daje nešto pritište k zemlji.Ona koja je usplamæivala kad bi joj se nešto neugodno dogodilo, klonula je shrvana, spustivši papir u krilo. Užas joj zaustavi rijeè u grlu.Kaunitz je nije takvu vidio nikada.- U boli mi se savija srce što sam morao ovako ucviliti vaševelièanstvo.Još nije našla rijeèi.- Hrabrosti, mila prijateljice, obožavana vladarice, hrabrosti!Ruke skrštene na krilu obamriješe. Nije ih podigla da udari po pisaèem stolu. Usne su se stisle. Nije ih otvorila da iskali težinu svoje nutrine. Slomljen pogled oborio se u pod.To prestraši Kaunitza pa uhvati njezine ruke i privine ih na usne.- Najhrabrija medu najhrabrijima, ni trenutka ne smijeteklonuti! Vi ste vladar!To je probudi.

- Sto sam ti skrivila, Bože? - usklikne. - Ako je to istina,tada... tada...

-Velièanstvo, saslušajte svoga najvjernijeg prijatelja. Neka ove bijele ruke, koje snažno nose žezlo, posegnu za svojom velikom, prokušanom hrabrošèu. Nièega nema što bi veliku caricu moglo i naèas stijesniti u mrak.- Ali joj može dati pravo da ovaj udarac uzvrati!- Ne sijecite èvor! Odmotajmo ga!- Ima li još što da odmotamo? Poèinio je izdaju protiv carice i države!- Ne mogu ga braniti, ali možda naðemo opravdanje.- Opravdanje? Ima li opravdanja za ovo?- Pokušajmo tražiti! Kako je bilo?- Ja ratujem s Prusom a on, moj živež, moju municiju, moje oružje prodaje neprijatelju! Moj muž! Car! Ima li sliènogprimjera u povijesti?- Možda, ali ga ne znamo.- Ja sam morala zacarevati da povijest svoje dinastije obogatim ovakvim žigom?- Treba istražiti prošlost.- Htjela sam imati Šlesku, da, ali kad sam èula narode kakoproklinju ratovanje, prestrašila sam se. On mije rekao: "Od-reknuæe od Šleske bit æe poèetak gubitka krune!" Razmišljalasam o tome i èinilo mi se da je u pravu. Zaklela sam se da neæu predati Šleske, i to me vodilo u èitavoj borbi.- Razmotrimo, velièanstvo, je li vas car Franjo Stjepan kada ste sklapali mir podjarivao da nastavite rat?- Ja sam stvorila odluku da se ne dam skloniti na mir, ali onme podjarivao da nipošto ne dam Šleske, jer èim se odreèemte zemlje gubim ugled u državi.- Znali ste daje dobavljaè vaše vojske?- Znala sam. Radio je dobro i neumorno, ali da je radio zaneprijatelja, to... to...Uhvatila se za èelo.- Bio je, dakle, ratoboran?



- Neizmjerno. O tome smo govorili èitave noæi i kad bih naèas malaksala, on me bodrio na otpor, za Šlesku, kamen kojine smijem sama uzeti iz krune, jer æe se raspadati.Zagledala se u prošlost i nakon duge šutnje usklikne:- Zar da me nagovara na rat s tako strašnim motivom car,muž vladarke, VVenzel? To neæu preživjeti! To je veleizdaja!To vodi na stratište i u moju smrt!Kaunitz se sagnuo k njoj i primio je za nemoæne ruke.- Ona koja je hrabrija od svih vitezova, koja je stajalaposred neprijatelja kada su joj htjeli razderati državu, morapodnijeti taj udarac što dolazi iz prošlosti i ne uèiniti ništa!- Sve, sve se ruši, sve, vjera u sve i svakoga! Da sad ne vjerujem da me i Josip izdaje, da se roti protiv carice? Vi ste èesto opažali da se oni slažu protiv mene?- Samo u nevažnim stvarima. Car Josip nema nutarnjih veza s ocem, oni su dva razlièita biæa. Ovo, važno je ovo što ležipred vama.- Namire potvrðuju dobitak velikih suma od Prusije za do

bivanje municije, oružja i živeža.- Potpisan je pukovnik Franz Stefani. Svima je poznato daseje tako potpisivao car kao dobavljaè naše vojske.- Da, to nije tajna, car je to ime upotrebljavao i za incogni-to na bojištu. Zar ga je dobava Prusiji gonila da protiv mojedozvole toliko put uteèe na bojno polje?

- Pogledajte dobro potpis, velièanstvo, možda je apokrifan.Gledala je pismo i mrmljala:- Da je bar tako, ali to je njegov potpis!- Da makar možemo posumnjati u istinitost potpisa!- Gledajte, èak i njegovi èuveni kolutiæi, s kojima se zabavljao kada bi završio pismo!Kancelar je promatrao caricu pozorno, spremajuæi se za ono što tek treba da doðe.- Ništa me nije moglo minuti! Sin mi se prometnuo u revol-tera, muž u izdajicu! To se ne može preživjeti!

- Mora, jer je Marija Terezija junak!Znao je èime je mora savladati.Ona podigne pogled.- Zar gramzivost za novcem gazi po svim dužnostima i moralnim osjeæajima?- Gramzivost, hazardiranje, opijanje, ženskarenje, to sujednake strasti!- Dakle, nosim èetiri križa!"Baš sve te kreposti nosi on u sebi", mislio je on. "Njegovih trideset imanja, njegovi milijuni, zar su to dio protiv mene i države steèenog blaga?" pitala se carica. -Ja sam zgažena! -Velièanstvo, èujte svoga vjernog kancelara!- Nema u rjeèniku izraza, u pojmovima ni jedne jedine pretpostavke, kojom biste mogli ušutkati moje srce. Rastat æu se snjim! Rastati službeno, i izagnati ga iz države!- Velièanstvo, vi neæete ime svoje dinastije potamniti takvim èinom pred èitavim svijetom. Saslušajte savjet beskrajnevjernosti. Smatrajte ove papire tamnim, dosada nepoznatimstranicama u zlatnoj knjizi slavne svoje prošlosti! Sunce nebesko ima svojih mraènih epoha. Vi, sunce ove države, morate se pokoriti zakonu Božjem i podnijeti svoju pomrèinu.- Nemam snage, ova je pomrèina vjeèna.- Nije, jer vi neæete da bude. Evo, u knjizi vaše vjeène neizbrisive slave otkrili smo nekoliko tamnih stranica. Istrgniteih, bacite ih u vatru, kao da ih nije bilo, i zahvalite bogu štonije dopustio da ih upozna onaj drugi.- Koji drugi?- Onaj koji vam je ova pisma htio prodati kanio ih je odnijeti pruskom kralju! Friedrich bi platio deset milijuna da možetakvim dokumentima potamniti sjaj imena Marije Terezije.- Friedrich to zna, kad je od njega kupovao municiju.- Ali nema u ruci namire da to dokaže. Bez tih dokaza onse ne bi usudio okrivljivati.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Istina je, u pravu ste!Od te pomisli prošla je njezinim tijelom jezovita studen. Okrene se kancelaru i pogleda mu u oèi što su je promatrale odano.

- Èudno je što su ove namire dospjele u tuðe ruke.- To æe ostati tajnom koju tek nasluæujem.- Recite mi, što nasluæujete?- Žene su uvijek opasne u tim stvarima.- Mislite da mu ih je mogla uzeti koja od njegovih - nijehtjela izreæi rijeè "ljubavnica", da ne ponizi sebe.-Najvjerojatnije!- Da ih je bar spalio!- Odviše je lagodan za takav oprez, a tko zna, možda su spisi još u vrijeme rata dospjeli u tuðe ruke, koje...- VVenzel, vi ste me spasili od velike sramote. Bit æu vamvjeèni dužnik.- Sreæa mi nije nikada bila sklonija nego kad sam se dobavio ovih spisa. Bilo je to teško!- Da, uistinu, treba da mi kažete kako su dospjeli u vaše ruke; gdje, od koga?On se uspravi i stupi korak natrag.- Velièanstvo, sada slijedi ono pred èim strepim.- Platili ste za njih pet milijuna? To je moralo biti!- Nijedne forinte!- Èime ste ih platili?- Golemim blagom koje saèinjava jedinu sreæu moga života, jedinu njegovu svrhu.- Èime, govorite!Zastala je u nekoj zloj slutnji.Kancelar se još jaèe uspravio i povukao tri koraka iza pisaæeg stola, zagledao se u nju sugestivno i zapoèeo prigušenim glasom. Nije se moglo razabrati da li vješto glumi ili sve to èini spontano.

- Velièanstvo, optužujem samoga sebe, vašeg najvjernijegkancelara i prijatelja, zato što sam stekao ove dokumente naèinom koji æe mi zauvijek oteti sreæu i povjerenje vašega velièanstva.- Šutite, šutite, neæu da to èujem! Šutite!- Velièanstvo, ako mi ne dopustite ovu ispovijest, rastatæemo se a da nikada ne saznate.- Što je? Strašno ste blijedi? Glas vam dršæe? Zar èekamnovi udarac?Bojeæi se neèega, ona ustane.- Najmilija, najdraža, uzvišena moja vladarke - nastavljaoje on, sagnut, držeæi desnicu na grudima.Njeno lice dovoljno mu je jasno objavljivalo koliko se plaši te ispovijesti.- Velièanstvo, prije osam mjeseci dobio sam pismo kojimneznana hulja traži da vlada plati pet milijuna za spise štoodaju sramotu dinastije. Ako ne postupim tako, predat æe dokumente Friedrichu."VVenzel, ova je laž opasna igra", pomisli on. "Pazi!"- O tome mi niste rekli ni rijeèi.- Ni za što na svijetu ne bih svojoj vladarici tako strahovitomutio državi potreban i dragocjen mir. Èekao sam dok izvi-dim.- Govorite dalje - ponuka ga ona svladavajuæi strah predonim što bi mogla èuti:Nastavio je:- Anonimni pisac doveo me u lupešku zamku. Protiv njegane mogu ništa, a kako da uzmem državi pet milijuna? Akospisi uopæe ne postoje, zar da se dam iznuditi? Ta dilema nijemi dala mira danju i noæu. Tada se dogodilo nešto što je u tojaferi najgroznije.

- Ah, kako me muèite! Prijeðite na stvar!- Sjetio sam se èovjeka èija se tradicionalno vratolomna- MARIJA JURIC ZAGORKA


smjelost pronosi èitavim jednim krajem kao predaja starovjeè-nih vitezova.- Ostavite vitezove, govorite o sebi!- Velièanstvo, još trenutak.Stajala je smrvljena slabošæu.- Pozvao sam toga viteza i rekao mu: "Uhvatite mi lupeža,saznajte ima li kakvih važnih dokumenata i gdje su. Morateih oteti, makar bili sakriveni na dnu pakla!"- To ste dobro uèinili. Zašto se, dakle, optužujete?Njezina nestrpljivost je opasno rasla.- Velièanstvo mora saznati èitav dogaðaj. Taj èovjek najprije je lukavstvom dopro do posjednika dokumenata, zatimpreziruæi smrt dopre u njegovo skorivšte. Bacao se u pogibelji,našao je dokumente i stavio ih na moj stol.- Lijepa odvažnost! No zašto zbog toga optužujete sebe?- Jer sam, poslavši toga èovjeka u vratolomno poslanstvo,pregazio zapovijed svoje carice i prekršio zadanu rijeè.-Vi? Nemoguæe? To nije tako!- Sretan sam ipak daje tako!- Prijatelju, vi imate vruæicu!- Ne, velièanstvo, ja samo drhæem pod težinom žrtve kojusam prinio svojoj vladarici. Spasio sam spise da upropastimsebe, jer sam odabrao kao oruðe èovjeka...Sa zebnjom carica zapita:- Koga?- Kapetana garde, grofa Sinišu Vojkffyja!Ukoèen pogled upre u njega, usne su se otvorile, ali rijeè je na njima dugo zapinjala.Kancelar je èekao kao osuðenik na pravorijek.- Vi niste izvršili smrtnu osudu koju sam ja potpisala?- Nisam, jer mije bio potreban za taj zadatak.Kobna, teška šutnja. Njene su oèi zablistale, lice se zarume-njelo. Ruka joj klone na pisaæi stol.

- Bože i gromovima me pogaðaš! Moja je èaša puna! Dakle, nigdje istine! Nigdje vjernosti, nigdje pouzdanja! Nigdje!Nigdje!Njezin glas je odavao da su te rijeèi odraz dubokog iskrenog razoèaranja. Dok je bila prije zbog dokumenata prestrašena, sada je obuze osjeæaj beskrajne osamljenosti i poraza.- Ja sam dvaput pregažena! Zašto sam to morala doživjeti?Zamaglilo joj se. Zadržala se na naslonjaèu.- Samo izdajstvo, izdajstvo na sve strane! Sada znam da uovoj državi nisam više vladarica. Sasvim je suvišno što nosimnaslov carice. Sasvim suvišno! Ovdje mi više nema mjesta!Prevarena sam!Nije ni pokušao daje tješi ili da opovrgava optužbe. Šutio je, jer je znao da bi obranom izazvao gnjev, a to mu nije išlo u raèun. Odluèio ju je šutnjom prisiliti da postavlja pitanja. Kancelar bijaše svjestan da se u tome èasu odluèuje o njegovoj državnièkoj sudbini. Otvorio je sve svoje mozgovne pretince da može spremno zauzimati obranu. Napregnuvši živce, èekao je. Šutnja je caricu uništavala.

- Vi ste me izvijestili da je osuda izvršena? - upita.- Jesam, velièanstvo!- Kada sam za vrijeme vaše bolesti bila kod vas, dali ste mirijeè daje kapetan strijeljan.- Jesam, velièanstvo!- Mogli biste mi ipak pogledati u oèi! Objasnite mi taj postupak!- Bio sam uvjeren da æe mi kapetan donijeti spise i da æunakon toga izvršiti osudu. Istodobno smo saznali da prestolonasljednik kani vjenèati groficu Vojkffy i, uoèivši tu velikudržavnu pogibelj, htio sam onemoguæiti ženidbu.- Tako ste me prepredeno izigrali vi kojega sam držala jedinim bezuvjetnim izvršiteljem svoje volje, jedinim èovjekom ukojega se mogu slijepo pouzdati. Vi ste me tako izigravali i u- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


drugim odredbama, nije to dakle bila komotnost kojom sam isprièavala sporo izvršavanje svojih odluka! Koliko puta sam naložila da izvedete moju odluku, a vi ste se izgovarali. Niste li me s izgonom Židova jednako izigrali? Rekli ste da trebate milijune za taj pothvat. Strahota! Carica je ovdje koja vlada, zapovijeda, odreðuje, a njezina se odluka jednostavno baca ad acta! Zašto sam ovdje? Titularni vladar? Sada mije sve jasno! Sada je svršeno! Sad znam da više nemam nikoga!Pozorno promatrajuæi njeno razoèaranje odgovori on povišenim glasom:- Velièanstvo, samo jednu rijeè: nikada nisam uèinio štoslièno. Kada sam sagriješio, optužujem se da sam prekršioprvi put u životu vašu zapovijed.- Sto puta ste to uèinili! Ne mogu vam više vjerovati. To sene može zaboraviti nikada!Sagnuo je glavu i odgovorio:- Da, velièanstvo, nikada! I zato se, velièanstvo, moja velika obožavala vladarke, optužujem, kajem se i sudim sebi!Markantnom gestom stavi na stol zapeèaæenu kuvertu.- Ostavka! Zar mislite daje to meni melem za razorene nade u potporu koju sam nazrijevala u vama?- Velièanstvo, ostavka kakvu nikada nijedan kancelar nijedao u ruke svojoj vladarki neæe biti melem, ali opravdanje...Carica prihvati zapeèaæeni omot na kojemu je bila napadnim slovima napisana rijeè "oporuka".Njena zlovolja bila je odviše duboka da bi ta rijeè izazvala željeni efekat. Uze pismo, razoèarano priðe k prozoru i okrene mu leda daje ne gleda za vrijeme èitanja.On se pritaji. Šuljajuæi se natrag, oprezno otvori vrata i opet ih zatvori.Carica je izvadila iz kuverte akt i proèitala naslov."Oporuka kancelara Kaunitza - Njezinom velièanstvu!"U tom se èasu probudila. Oèi joj zahvate slova. Naèas su joj sva zaigrala. U jednom dahu proèita izreke i okrene se. Kan-

celara nije bilo u sobi. Pohiti k stolu i stane mahnito zvoniti srebrnim zvoncem.Kada je grofica Fuchs ušla, carica uzbuðeno reèe:- Kaunitz, gdje je Kaunitz?-Velièanstvo, otrèao je niz stepenice i napustio dvor!- Natrag! Zovite ga natrag! Odmah neka trèe!

Svi su lakaji jurili niz stepenice. U dvorskoj veži objesili su se na kancelarovu koèiju, zaustavili je i predali mu carièinu zapovijed.Potpunim mirom side Kaunitz i polako, napadno polako, vraæao se u prvi kat. U predsoblju se zaustavi. Srce mu je brzo udaralo. Ulazio je oklijevajuæi.Carica mu je dolazila u susret.- Zar ste vi izgubili svijest?- Izgubio sam vašu vjeru i moj život nema više svrhe!Carica ga povuèe za ruku i sjedne nasuprot njemu bliže nego što je dopuštala etiketa.- Hoæete li doista da me ucvilite svojim postupkom? Hoæeteli da me posve uništite? Zar ne vidite bijedu moga života!Osamljenost u koju su me strovalile sve nesreæe svijeta? Vi biste me ostavili ovako i... ah, nije moguæe da biste vi uèinili onošto pišete u oporuci.- Odbaèenom Kaunitzu nema više mjesta u životu!- Tko vas je odbacio? Ja? Zar da se veselim nad onim što steuèinili? Revoltiram se protiv vašeg revolta, i ništa drugo. Akou ovom kaosu sa svim i sa svakim izgubim još i vas, uništenasam. Moram se povuæi s vlasti i predati je ludoj Josipovoj glavi. Zaboravite što sam rekla, sve je opet kako je bilo!- Nije! Bio bih presretan daje to moguæe, ali nije. Velièanstvo mi nikad više neæe vjerovati, a to bi znaèilo za vaše velièanstvo i za mene vjeèno muèilište. Kažem, nije moguæe dabude kako je bilo. - Kancelar ustane. Carica mu zakrèi put.- Niste li prije jedan sat ovdje rekli da knjiga našega života

v.- -¦*•



može imati tamnih stanica, ali ih valja istrgnuti i baciti u plamen?- Da, to sam rekao!- Dakle, ja to evo èinim! Kidam ih iz knjige našega dugogodišnjeg prijateljstva i ona je opet prepuna samo lijepih strana!Jeste li zadovoljni?Pružila mu je ruku promatrajuæi ga.On sagne koljeno i na bijelu ruku utisne cjelov.-Velièanstvo je, dakle, sve izbrisalo i zaboravilo?- Samo zbog vašeg iskrenog kajanja, a tek u drugom reduzbog korisnih posljedica vašeg èina.-Velièanstvo uvida kako je bolje da nisam izvršio uzvišene zapovijedi nego da su dokumenti došli u ruke pruskom kralju?- Ne znam stoje od obojega gore!- Niste mi oprostili?

- Rekoh, iskinula sam stranice i neka se pretvore u pepeo!-Velièanstvo, i ove strašne dokumente valja zauvijek uništiti.- Prije æu pozvati na odgovornost cara.- Ne iskapajte pokojne èine! Grobove prošlosti treba da ostavimo na miru, jer iz njih može zavonjati nepodnošljiv zadah! Njegovo priznanje ne bi èin umanjilo, a poricanje nebi umirilo vaše boli. Razjašnjavanje bi potamnilo ono malosvjetla stoje mojoj uzvišenoj i miloj vladarki preostalo. Spalitæemo spise. Vjetar bi ih mogao odnijeti sa stola kroz prozorna ulicu.

Dala je donijeti svijeæu i oboje je spaljivalo papire. Tada je konaèno vidio da su pisma zbog kojih tako dugo nije spavao spaljena. Ali istodobno osjeti omaglicu.-Vama je zlo? Opet vrtoglavica?- Oprostite, velièanstvo!- Milija mije vaša tvrdoglava glava nego deset drugih zdravih! Bit æe vam odmah dobro.Naložila je da kancelara podvore u salonu toplom juhom.

Kada su donijeli okrepu, ona gaje nudila juhom i kuhanim piletom, zabrinuta što ga vrtoglavica nije ostavljala.- Vi se muèite nekom mišlju koju ste mi zatajili i dok se neoslobodite vrtjet æe vam se u glavi.-Velièanstvo mi èita iz dna duše!- Dakle brzo, izrecite je.-Velièanstvo me nije pitalo za onoga èovjeka koji je taj akt posjedovao i htio vam ga prodati.- Okolnosti koje su me èas prije tako uništile mnogo su važnije od njega.- Ali on zna stoje bilo u aktu!- Ne smeta, ta on je pod kljuèem.- Nije! Kapetan mu je spis ugrabio u odsutnosti. Kada samdrugi dan oko njegove kuæe postavio stražu, nije se vratio.Naslutio je opasnost.- To je fatalno! Ne smije vam uteæi! Tko je taj lupež?- S time nisam na èistu. Dokumente je èuvao u podrumukuæe koja je, navodno, njegovo vlasništvo. Bili su u nekom crnom ormaru sa zlatnom bravom. Tko je posjednik, i odakle je,to kapetan nije mogao saznati, jer nitko od susjeda nije znaonjegovo ime. Tada se kapetan preodjenuo i stao se šuljati zanjim. Pošavši njegovim tragom ude ponovno u kuæu. Našao jevisokog, mršavog muškarca u crnoj mantiji.- Crnoj mantiji? Kakvoj crnoj mantiji?-U jezuitskoj.- To je kapetan lagao! Spletkarski je lagao! Mrzi jezuite.Evo, to je najbolji dokaz s kim podržava veze. Upamtite daneprijatelja svojeg režima poznajem po zajednièkoj lozinki:mržnja i spletkarenje protiv isusovaca, oslonca mojega prijestolja!"Toga sam se bojao", odgovorio je kancelar u sebi.- Èujte, da nije kapetan bio sam u vezi s onim koji je posjedovao taj dokument?



"O Kaunitz, Kaunitz, obustavi paljbu! Tvoji hici pogaðaju tebe!"- Uvjeren sam da velièanstvo toliko cijeni sposobnost svogakancelara da ne bi o njemu pretpostavilo neprispodobivu sla-boumnost da nije sam nadzirao i sam vodio kapetanove korake u potrazi. Sve se dogaðalo pod mojim vodstvom, po mojojosnovi. Iako sam bio kadar zgriješiti, gluposti ne mogu poèiniti nikada!- Ne uzrujavajte se, molim vas! Dobro, dobro, vjerujemvam. Dakle, moja je sumnja ispravna. No da i je kapetan lagao o liènosti toga èovjeka, kojega vi niste vidjeli, to može izigrati i vaše nenatkriljive sposobnosti.

-Velièanstvo, ne znam što kapetan osjeæa prema jezuitima, ali kad mu je saopæena vaša osuda, pozvao je ispovjednika, i to baš jezuita.- Jezuita? To, uostalom nije važno, nego to da on sada stvari prikazuje kao daje posjednik ovoga spisa bio jezuit! Molimvas, prestanimo!-Velièanstvo, da dovršim! Posjednik se mogao poslužiti trikom i obuæi isusovaèke reverende. To bi, dapaèe, bilo s njegova stanovišta vrlo mudro.- To se može prihvatiti. Niste mogli saznati tko je?- Nastavljam sa stupicom pomoæu kapetana.-Onje na slobodi?- Pod mojom je paskom i jamèim za njega životom. Uhvatio lupeža ili ne, kapetan ostaje na raspolaganju vašem velièanstvu.- Neæu da èujem za njega. Na vama je da osudu izvršite.- Obeæao sam mu za tu uslugu pomilovanje.- Onda æete obeæanje prekršiti u interesu moga vladarskogugleda. Nitko ne smije nikada saznati kako i zašto ste odgodiliosudu.- Velièanstvo, doživotna tamnica teža je kazna za èovjekakoji pati od luðaèke muke zbog nevjere svoje žene. On bi

svoj grijeh okajavao, a mi bismo sprijeèili brak vašega sina s njegovom ženom.- Vaš štiæenik uživa svu moju mržnju, neka vas to vodi utoj stvari.Kancelar se zamisli."Osjeæam daje kapetan mnogo više skrivio od onoga zbog èega je osuðen!"- Glede Josipa imam bolje rješenje, dragi kancelaru.- Oženit æe groficu unatoè svim optužbama. Ni papinskojrastavi neæe se pokoriti, a država vašega velièanstva zbog toga æe stradati.- Neæe! Vi znate da sam jednom veæ željela Josipovo odrek-nuæe. Veæ sam davno na èistu da bi Josipovo vladanje znaèilokatastrofu za dinastiju. Jedino utoèište protiv katastrofalnihposljedica jeste u promjeni nasljedstva. Moj otac mogao je naprijestolje posaditi svoju kæer, ja mogu mlaðeg sina Karla. Sada je došao èas da to provedem.Kancelar se uvjerio u tom èasu daje njegov glumaèki talent zamjerno velik, jer je tu izjavu primio tako neprispodobivom mirnoæom kao da je veæ davno to jedva èekao.- Velièanstvo, klanjam se toj sretnoj ideji, vrlo sretnoj i radosnoj ! Tako se jedino može riješiti taj teški problem.- Dakle, vi mi pružate pomoæ?- Svom dušom i svim svojim skromnim sposobnostima!"VVenzel, kad ne možeš prodirati naprijed, povuci se!"Raspravljao je sa caricom o promjeni nasljedstva kojoj jebio do dna duše protivan i time je potisnuo u zaborav Siniši-nu sudbinu. Pomno je pazio da se ona sama ne dotakne teme. Volio je da to ostane neriješeno nego da mu dade nove zapovijedi.Za najvažnije debate najavili su viteza Breitensteina.- Taj zubati vitez ne dolazi nikada praznih ruku - reèe carica. - Ostanite da vidimo što donosi.

* .". -.



Kada su se gospoda pozdravila, carica dade rijeè svome referentu unutrašnjih poslova.- Velièanstvo, danas prije podne bio sam kod "Crnog orla"zbog jedne zlorade moralne komisije.- Nije vršila svoju dužnost?- Dala je ponovno Beèanima materijala za karikature.- Karikature me manje zanimaju nego što je uèinila komisija.- Doznao sam i uvjerio sam se osobno kod "Crnog orla"da je komisija poèetkom karnevala izvukla iz kreveta u hotelu španjolskog poslanika i njegovu ženu. Izbavio ih je Ro-senberg, dvorski meštar prestolonasljednika.- Kako se to moglo dogoditi? Komisija je samo pomoæni organ redarstva, a nipošto izvršni. Ne može nikoga zatvarati ikažnjavati.- Ima pravo redarstvu predvesti na sastanku pronaðeneosobe. Ona je to uèinila i s poslanikom, jer nije imao uza sevjenèani list.-Vi ste sigurno odredili stoje potrebno da se isprièamo.- Odredio sam, makar se poslanik nije do danas potužio.Savjetujem velièanstvu da komisiju ukine."Taj skaèe preko bedema i jednog dana slomit æe vrat", mislio je Kaunitz.- Kako ukinuti? Zašto ukinuti? Još nije pravo poèela raditi!- A veæ je predmetom smijeha i rugalica.- Vi referirate pred uliènom ruljom?- Komisija nema pravne moæi. Oslanja se na lièno uvjerenjeo moralu, ima tek upute a nema pravnog rezona, tako da senje nitko u Beèu ne boji. Svi joj se smiju. Beèani zovu tu komisiju "pometnuæe". Jest, to sam èuo na svoje uši. Komisija æepotamniti ugled naših nutarnjih odredbi.- Èujete li, kancelaru, kako on razgovara sa mnom?"Èujem i ne zavidim mu", odgovori Kaunitz u sebi.

- Iskreno govorim, ne znam laskati i dodvoravati se, veæu vjernosti svojoj govorim ono što mislim da je dobro ili zlo."Nišaniš na mene", govorile su kancelarove oèi. "Vidjet æemokako æe dugo potrajati tvoje unutarnje kuæanstvo!"- Što vi kažete, kancelaru, o komisiji?- Kad bismo imali toliko bezuvjetno sposobnih i nepristranih, taktièkih i umnih ljudi, mogla bi služiti onoj velikoj misijikoju joj je namijenilo velièanstvo.Breitensteinove usne su se razvukle u podrugljiv smiješak, ali ga kancelar naumice previdi.-Ako je ta komisija uistinu napravila što nedopušteno, sus-pendirat æemo je do daljnje odredbe. To sa španjolskim poslanikom nedopustivo je i neoprostivo, dok je sluèaj grofice Vojkffy od neprocjenjive koristi.-Velièanstvo je uèinilo veliku uslugu svojoj slavi kad je komisiju izvoljelo suspendirati."Taj ima hrabrosti", zavidio je Kaunitz.- U redu, suspendirajmo je!"Time smo se oslobodili pokladnog djeteta", reèe kancelar u sebi. "Ni tri mjeseca nije živjelo", i pogleda Breitensteina odobravajuæi mu.- Samo to ste mi imali javiti? - upita carica.- Velièanstvo me prekinulo i slijedio sam vašu intenciju.Moja istraga zbog te stvari kod "Crnog orla" u vezi je s neèimdrugim, što me zapravo dovelo k vašem velièanstvu. Pred hotelom sam se sreo s nekim visokim èovjekom u plemiækomodijelu.Carica je veæ nakon prvih rijeèi bila nestrpljiva.

- Pogledali smo se licem u lice. Susret je bio tako nenadanda obojica nismo mogli sakriti iznenaðenje; ja radosno, onzaprepašteno. Zapamtio sam dobro njegove oèi. Donji mu jeovratnik pokrivao dio lica. Prepoznao sam u njemu onoga èovjeka kojega sam vidio u Parmi!



- Pukovnika! - usklikne carica napeto.- Oslovio sam ga njemaèki i francuski, ali on je neprestanoslijegao ramenima da ne razumije. Odgovorio mije vrlo tihonekim jezikom koji nalièi poljskom ili ruskom. Pozvao sam gada me slijedi, ali nisam tako dobar policist kao stoje on lupeži nestao mije pred oèima u mnoštvu ljudi.- Zašto ga niste odmah uhitili?- Ja nisam policajac, ne mogu po ulicama voditi uhiæenike.Odluèio sam da ga kriomice slijedim. Uzmicao je na sve strane, ali moje su oèi dalekovidne. Kad me više nije vidio, nastavio je put mirno. Slijedio sam ga. Našao se pred nekom palaèom.- Pred palaèom? - zadivljeno æe carica. - Pred kojom, palaèom?- Njegove preuzvišenosti kancelara Kaunitza!Kancelar je imao glumaèku zalihu svih raspoloženja potrebnih u svome zvanju. Mijenjao ih je kao na zapovijed. I sada smijeh razvuèe njegove velike usne, a mirne oèi, uvijek na oprezu, sjale su radosnom šalom.-Velièanstvo, ne mogu se suzdržati! Danas prije podne došao je u palaèu neki stranac i najavio se vrataru da želi odmah upoznati kancelara. Vratar se prestrašio da to znaèi atentat i odmah ga je vezao. Poslije toga doðe moj brijaè i priopæi mi da je to njegov pomoænik. Meðutim, molim, možda se vitez Breitenstein nije prevario, pa se radi o drugom sluèaju. Možda se taj èovjek sklonio u vežu da zavara vašu presvjetlost, no taj sluèaj s brijaèem jako me nasmijao. Bojim se daje identièan.- Oko me nije prevarilo!- Zašto niste došli u palaèu?- Preuzvišenosti, u vašoj palaèi da vodim istragu?- Ja bih vam pomogao! Meðutim, vi znate da se u mojupalaèu može samo preko lešine mojega vratara. Sad vam nepreostaje drugo nego da i mene povuèete medu osumnjièenepukovnikove ortake.

- Preuzvišenosti - odgovori Breitenstein - nisam zaslužiozabadanja.- Dragi prijatelju, valjda se ne kanite ljutiti?- Dostaje, gospodo! Vitez je izvršio dužnost. U palaèu nije mogao uæi. Konstatirali smo daje uhoda u Beèu. Odmah izvijestite o tome Kocha. Potreban je toèan opis liènosti.- Razabrao sam daje obrijan kao onaj lakaj na granici Par-me, a nosi zeleni ogrtaè i zeleni klobuk.- Oèekujem da æe za 48 sati biti u našim rukama. To reciteKochu. Neka ne štedi nikoga i ništa. Jao njima ako ga ne uhvate!

Kaunitz se živo zanimao za sumnjivog èovjeka. Ponudio je Breitensteinu pomoæ. Zatim je ustao.- Smijem li, velièanstvo, zamoliti da me milostivo otpustite? Ne osjeæam se dobro.S nekoliko brižljivih uputa za èuvanje zdravlja oprostila se carica s njim da nastavi vijeæati s Breitensteinom.Kancelaru je bilo mnogo stalo da se udalji prije sigurnosnih odredaba oštrookog, bezobzirnog i od njega mnogo marljivi-jeg šefa unutrašnjih poslova Breitensteina. Èim je sjeo u koèiju skine bolesnu masku, namršti obrve, pogleda mirno u tajnika koji mu je sjedio nasuprot i prijeðe rukom preko èela.- Preuzvišenosti, možda vrtoglavica? - i mladi tajnik ponudi osvježujuæi parfem.- Danas moja glava ima puno pravo da se vrti! Molim vas,èim stignemo gore, dovedite mi našega uznika.Stigavši u svoj budoar, kancelar legne na divan i sklopi oèi. "Iz bitke da opet osvojiš njezino povjerenje izašao si, dragi VVenzel, pobjednikom! Sve druge ofenzive totalno si izgubio. Jedino si iskusio snagu lozinke: “Ne diraj u crne mantije!” Pošto mi je draga državnièka vlast i miran sporazum sa caricom, ja odstupam. Tako mi èasti, nitko mi ne bi vjerovao. Evropu sam zakoèijašio, jezuite ne mogu stegnuti za vrat ni èislom a kamoli uzdama!



Budi miran, VVenzel, èini pokoru i èekaj dok ti vrag sam ne ponudi da mu prodaš dušu.Kako? Stoje mojoj carici? Karlo, ta naduvena neznalica, ali jezuitski kandidat!"Tada ustane, pozvoni i dade nalog da mu dovedu "Franju Bartoka". Doèekao gaje sjedeæi uz pisaæi stol. Sinišaje dugo stajao pred kancelarom a da ga ovaj nije oslovio, veæ je promatrao njegovu zelenu odoru."Zar je moguæe da se onog jutra nije optužio preda mnom u smrtnom deliriju? Je li on zaista pukovnik? Ne, on bi to bio kadar potvrditi, a njegov mi život treba, makar poveo na Pruse i deset kompanija!"- Preuzvišenosti, svoju sam misiju ispunio. Oèekujem sutranagradu na stratištu.- Sutra još ne!- Budite milosrdni. Obeæali ste da æete me osloboditi muka.Ne bih htio umrijeti kao propalica, od svoje ruke."Ova glava treba da spasi državu i da sprijeèi promjenu prijestolja! Dakle, vrijedi dvostruko!"- Obeæao sam vam da æu što prije vašu usijanu æud ohladiti,ali situacija se promijenila.- Nisam oèekivao da æete svaki sat mijenjati odluke.- Sat ima šezdeset minuta, a u ovo se vrijeme situacija mijenja sto dvadeset puta! Tako je to u diplomaciji. Ona je plesna užetu, a dobro i ustrajno plesati, to iziskuje umijeæe da sezadrži ravnoteža na lijevo i desno.- Mene držite svojim uzetom?- Do juèer uzicom, danas veæ uzetom. A zamislite, takvihužeta imam bezbrojno mnogo u svome cirkusu, i na svimamoram otplesati svoju toèku. Inaèe se gubi rutina, publika igaza. Vi niste plesaè, vi padate lijevo i desno. Ali recite mi zašto silom hoæete da vaša žena bude udovica?- Zato stoje vrlo nesretna. Najprije su je silom htjeli uèiniti

vješticom, sada opet uhodom, a od toga je može obraniti samo - on!-Vidite, to je valjda i jedini uzrok njezinom koraku.- Svejedno! Ako me preuzvišenost ne smakne, provociratæu vas, jer imam još jedan...- Samo se smirite! Ne trošite rijeèi. Moram to uèiniti, zadaosam rijeè carici. Jedino vas molim da se strpite dan-dva, možda ni toliko. Kažem vam, u šezdeset minuta sto dvadesetpromjena! Kancelar je pozvonio i tajnik odvede Sinišu.Kada se vratio, kancelar ga uhvati za ramena.- Prijatelju, vi jedini znate tko je naš tajni gost. On tako èezne za smræu kao ja za životom. Pazite da mu bude dobro usvakom pogledu. Dakle, vi ste odgovorni za sve. Ni koraka iznjegovih soba! Nitko ga ne smije vidjeti, osim vas i mojega la-kaja. Pazite na njega! Redarstvo traži nekoga èovjeka s kojimje kapetan identièan po sliènosti. Oprez! Redari zabadaju noskamo ne treba, a naš grof spremanje da provocira skandal!Uveèer se u dvoru održavao ples. Carièino držanje prema suprugu bilo je napadno ljubazno pred gostima, a isto tako ledeno kad su se poslije plesa povukli i pošli dvoranom sami. Iza njih je stajao u propisnoj udaljenosti Khevenhiller.- Pukovniku smo u tragu! - reèe ledeno carica.- Veseli me što æe velièanstvo naæi zasluženu odmazdu zatoliku drskost.- Drskost? Da! Zar je èudo da nam sjede za vratom pruskeuhode kad ima i bliže pogibeljnih ljudi koji su za vrijeme ratovanja pomagali Friedricha mojom municijom i živežnim namirnicama.Nije se mogla suzdržati da mu ne gleda u oèi. Njegovo svježe, ružièasto lice nije promijenilo izražaj zadovoljstva. Odvratio je sasvim ravnodušno:

i



- Vaše velièanstvo ima pravo da svakoga za takav zloèinkazni.Taje odgovor razdraži.- Jesu li financijski raèuni uvijek odgovarali vašem položaju i savjesti?- Nijedna funta svijeæa nije izgorjela u dvoru a daje nisamsavjesno uveo u knjižicu kuæanstva vašega velièanstva. Dvorska je kuæanica potpuno savjesno izvršila svoje dužnosti.- Jesu li vrela naših prihoda uvijek bila korektna?- To me velièanstvo trebalo pitati prije nego što sam isplatio miraze princeza.Neugodno pogoðena carica smjesta promijeni temu:- Velièanstvo - reèe ona hladno - želim da skandalu s Vil-mom bude kraj i konac.- Velièanstvo može iz dvora odstraniti koga god želi.- Ne želim bilo koga odstraniti, ali želim da saèuvate predodraslom djecom i unucima ugled pravoga oca.- Ja sam ispunio svoje dužnosti, doprinio svoj obol obnovidinastije i pobrinuo se da svakome pod svaku cijenu priskrbim dovoljan imetak. Vaše velièanstvo bilo je vrlo zadovoljnosa mnom kada su naše kæeri dobivale miraz.- Zadovoljna sam, Franci! - reèe ona isprièavajuæi se. - Ne

ka se mojom zlovoljom zabave dvorjanici.Pošla je dvoranom u pratnji nadmeštra. Zagledala se u kne-ginju Auersperg, nakit koje je izazivao divljenje."I to je nabavljeno na raèun njegove izdaje mojega carstva!"Pokušala se zabaviti s knezom Bathyanyjem zatim korekturom svojih grešaka s grofom Tarukom. Lice mladog Portugiza bivalo je sve nezadovoljnije.- Sto to mislite, Taruka? Bar vi u duši ne nosite olovneterete!- Kada gledam mrak stoje potamnio svijetlo èelo vašeg velièanstva, sagibljem se pod teškim teretom. Tako mrko lice

u okviru ove smeðe haljine gubi sliènost s njezinim velièan-” stvom Marijom Terezijom. Gdje je sunèana vedrina koja je obasjavala vaše lice još prije nekoliko mjeseci?- Zastrli su je pješèani oblaci. Još malo i ja sam starica! Vaše mi korekture neæe više koristiti!"Ni trebati?" pitao se korektor plaho.Njezin je pogled oblijetao èitavom dvoranom. Na vratima opazi Kochovu visoku pojavu u zelenoj, srebrom opšivenoj odori, kako dolazi prema njoj. Primijetila je kako mu nozdrve dršæu i razabrala je daje uzrujan."To ne sluti na dobro!"- Ima li što novo, Koch?- Velièanstvo, Binder i Blank vratili su se iz Terezijendorfas pozitivnim vijestima.Carica poðe s njim u kabinet.Binder je na njezinu želju, poklonivši se, poèeo odmah referirati: - Dani i tjedni su prolazili u Terezijendorfu da nismo ništa mogli saznati. Stanovali smo u blizini župnog dvora da držimo na oku župnika o kojemu su prièali Bavarci. No župnik je šutio i nièim nije odavao ni rijeèi o bavarskoj princezi koju su sklonili kod njega. Prije tri dana vidjeli smo Lasija kako je dojahao pred župni dvor. Pola sata kasnije odjahao je s njim u Terezijendorf župnik.- A vi? - nestrpljivo æe carica.- Mi smo se odjenuli u odijela putujuæih trgovaca i slijedilinjihov trag.- Èudo je da niste i tada bježali!Ta napomena smela je svu trojicu, meðutim Binder ipak hrabro nastavi:- Put je trajao èitav dan. Tada smo na brdu ugledali dvor.- Èiji dvor? - upadne carica.- Saznali smo od nekih seljaka da pripada barunu Rosen-bergu.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Tu smo! Brzo, brzo!- Lasi i župnik pošli su gore, mi za njima. Sakrili smo se ièekali dok netko izaðe iz dvora. Neki nam sluga za mito otkrije da se grof Falkenstein ženi.- Ženi? - opetovala je carica. - Zar je to moguæe?-Velièanstvo, tako je bilo. Dugo u noæ svi su prozori bili osvijetljeni.- Glupost! To ništa ne znaèi, ništa!- Taj put je znaèilo.- Nije, kada ja velim da nije!Binder ušuti i pogleda svoga šefa Kocha.- Velièanstvo - uplete se on - dopustite mu da dovrši. Izvolite vjerovati.- Što da vjerujem?-Vjenèanje je obavljeno. Zato je pozvan župnik.- Zatvorit æu ga! Eto, to su svjetovni sveæenici! - govorilaje kao u groznici.- Velièanstvo, tu se ništa ne može.

- Može! Koch, smjesta u dvorac! Smjesta! Vi æete uredovatii u smislu tjeralice protiv... - carica zanijemi i pogleda ga oèajno, pa æe onda tiho:- Izvela je spletku do kraja! Mogu li ženu svoga sina uhititi,suditi?- Velièanstvo, još nije gotovo!- Što? Još ima nešto?- Poslije ponoæi poredale su se pred dvorom èetiri koèije.Sluge su poèele pretraživati okolicu. Oèito su se bojali uhoda.Mi smo se povukli. Uskoro su koèije prošle pored nas. Kadsam poslije toga pitao slugu o èemu se radi, rekao mije dajenovovjenèani par krenuo na jug.- Otputovali su? Dakle, sve je svršeno!- Svršeno je, velièanstvo, potpuno svršeno.Carica mahne Blanku, Binderu i Kochu da odu. Dala je pozvati groficu Fuchs. Kada je ušla zastane.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Velièanstvo, nešto vas tišti?- O, mami moja, kad biste vi znali kako je danas strašandan! Kako strašan! Danas sam izgubila prošlost i buduænost!- Mila, dobra carice moja, ne smijem pitati, ali...- Bolje æe biti da ne pitate! Izgubila sam vjeru u sve. Umrlaje prošlost, umro je i moj sin. Vjenèao se s groficom.Grofica zanjiše glavom i sklopi ruke.- Bože, èuvaj moju dobru vladaricu!- Svi su me ostavili!- Da bar nije smaknut njen muž!- Ah - nije - da - da jest - smaknut! A da nije...- Brak ne bi bio valjan.- Ne! Znaèi, konkubinat! Šteta stoje...Nekoliko je trenutaka šutjela, zatim ogorèeno usklikne:- Moj je život niz katastrofa, što ih ljudi zovu carskimsjajem.ZLO SE PROŽDIRE SAMOSalonom nove, lijepo ureðene gostionice u predgraðu šeæe grof Meško. Na divanu sjedi Stanka i veze. Kroz prozor donosi vjetar miris ranoga proljeæa.- Jurice, što èekamo u ovom gradu? Ja sam se veæ oporavila, zašto ne idemo kuæi?- Malakoczv mi ureduje gospodarstvo.- Zašto si njih poslao naprijed? Zašto èamimo veæ dva mjeseca u gostionici?- Strpi se, dušo, strpi se još samo malo!- Strpljivosti je kraj! Bolujem od èežnje za našim djetetom.Stanka odbaci vezivo, povuèe Meska k sebi na divan, obujmi mu glavu i pokuša mu cjelovima otvoriti usta.



- Ti nešto kriješ? Zar sam izgubila pravo da saznam što tedrži ovdje? Još æu posumnjati da te zadržava neka lijepa Be-èanka.Zagrlivši je uzvrati joj Meško cjelove dvostruko i privuèe njezino uho svojim usnama.- Najbolje æe biti da ti kažem sve. Tada æeš biti mirna.

- Ti znaš da Stanka zna šutjeti i svojem Jurici pomagati,ako zatreba. Govori, ali istinu!- Potpunu istinu! Ovdje je visoki gospodin kojemu je Sinišajednom otkrio što znam o Anzelmu, koji se naziva otac Gran-de. Taj me visoki gospodin iznenada jednom pozvao k sebi ipitao me za to. Sve sam mu rekao. Èini se da se taj gospodinne usuðuje protiv jezuita govoriti otvoreno i pokušava obi-laznim putem. Lukav je kao lisica. Hoæu da mu pomognem.Na poštenu rijeè obavezao sam se da æu domamiti u BeèFranceka Pataèiæa i našega mladog prijatelja Oktavija Oršiæa.Oni sve znaju i treba da posvjedoèe pred caricom Anzelmove,naime Grandeove zloèine. Eto, pisao sam im i molio ih, obeæao sam èak da æu vratiti putni trošak. Èekam njihov dolazak.Eto, to je sve!- Ako ne doðu?- Pisali su mi da dolaze. Svaki dan ih oèekujem.- Zarekao si se da se neæeš paèati u tu stvar.- Moram, dušo, zbog Siniše. To mu mora spasiti život.-Zar je utamnièi?- Zatvoren je u kuæi toga gospodina, koji bi ga htio svakakospasiti, jer bi time obezvrijedio valjanost ženidbe.- Oni su vjenèani?-Toje utvrðeno.- Siromašni Siniša! Kakva je to žalost! Zna li on to?- Zna. Rekao mu je taj gospodin.- Što æe se dogoditi zbog toga?- Siniša je spreman umrijeti da ona bude sretna. Vidim unjemu djeda koji se strmoglavio na konju niz kulu. Tako je

to. Ljubio ju je više od života, a ona ga je prevarila tako bestidno!- Nemoj, Jurice, tako! Tko zna nije li i njoj teško? Muškaracne bi mogao uèiniti nešto bolje kad bi ga progonili kao nju.- Nerado slušam daje braniš. Da se to meni dogodi, ja bihnjemu pet puta okrenuo vratom, a sebe bih ustrijelio.- Nemoj, ljubomora je crv koji izjeda i najljepše stablo. Veæje poèeo i mene naèinjati, zato što mi nisi htio reæi zašto neidemo kuæi. Sada æu mirno èekati.Uðe Filip, mirnim staraèkim koracima.- Treba li vaša milost štogod?- Zašto, Filipe? Želiš nekamo otiæi?- Ovdje u gostionici stanuje tajno princ koji je s nama biou Torinu. Molio me da doðem k njemu. Vjerojatno ima kakavposao.- Idi. Oèekujem goste, pa æu te možda i ja trebati.Filip otvori mala vrata sobice s dvorišne strane.Ernest je stajao kod stola i buljio u neki papir.- O, kako to izgledate? Èovjek bi vas pokušao opet sahraniti.- Tko zna? Vi ste u sve upuæeni. Proèitajte ovo. Vidjetæete... Poènite odavde..."... Carica mije u divnom sporazumu sa španjolskim kraljem odredila tutorom grofa Riveru. Tillot bi me muèio dan i noæ, a Ri-vera me drži u tamnici svoje ljubavi. Mrzim sve, èak i dijete koje æe doæi u znaku prijevare i laži.Carska princeza pod tutorstvom kao slaboumnica! Carska princeza u tamnici sjajne palaèe! Carska princeza, kæi Marije Terezije, izgonašica! Carica mije obeæala (ako bude sin) da æe ukinuti bojkot obitelji, ali ne izgon. Vratiti se ne smijem. Proklinjem sve! Hoæe li me Josip, kad jednom doðe na vlast, osloboditi toga su-žanjstva? Oh, dotada æete me zaboraviti svi! I ti! Zauvijek zbogom! Amalija."



- Veæ nekoliko dana èitam ovo pismo, i tugujem i prokli-njem.- Koliko je proklinju, kako da bude sretna pod svojom krunom?- Stari, želim se s tobom oprostiti i ostaviti pozdrave tvomegospodinu.- Odlazite?- Što da èekam? Sada je sve svršeno. Mislio sam otvoriti silom majèino srce, ali je ostalo zatvoreno. Imenovali su joj tutora i zarobili je. Idem u Èešku na svoje imanje.- Što æete tamo sami?- Proklinjati kao i ona!- Vi se baš niste trebali roditi princem!- Nisam. Hvala na svemu što ste mi uèinili tvoj gospodar iti! Možda se jednom sretnemo.Princ je uzeo kovèeg, sjeo u najmljenu koèiju i odvezao se.- Siromah! - šaptao je za njim Filip. - Htio je biti èovjek, abio je samo princ.Dok je pratio njegovu koèiju opazi vrlo prašna kola, puna kovèega, što su se približavala gostionici.- Gospodine, vaša milosti! - dotrèi Filip k Mesku. - Dolazeiz Zagreba! Netko iz Zagreba! Pobenavio bih da ne èujem nešto o Grièu. I koèijaša poznajem. Osjeæam svoj zrak.Trèali su svi, Stanka, Meško i Filip, i gurkali se oko veselog grofa Pataèiæa i oko njegovog sentimentalnog druga, mladog grofa Oršiæa.Kada su se gosti uredili i okrijepili, pozove ih Meško u svoju sobu da im priopæi razlog zbog kojega ih je zvao.Meško im sve objasni i oni pristanu da svjedoèe.Meško pohiti u kancelarovu palaèu. Tajnik ga uvede u privatni budoar, malo kasnije doveo je Sinišu, a najposlije se pojavio sam kancelar.Iza zatvorenih vrata vijeæala su sva trojica vrlo dugo.

Nakon dva sata vrati se Meško u gostionicu, ali ne više sam nego zajedno sa Sinišom.Stanka je zamalo kriknula opazivši promjenu u izgledu Ne-rina muža.- Samo sjena lijepog i prekrasnog muškarca! - reèe Stanka.- Šuti, dušo, da ne opazi! - smirivao ju je Meško.Muškarci se odmah povukoše na dogovor.- Osjeæam da pripremaju nešto važno, veliko i vratolomno- rekla je Stanka Filipu.Za vrijeme ruèka govorili su o svakidašnjim stvarima. Nakon jela muškarci ustadoše.- Idemo u grad. Do veèere se ne vraæamo - reèe Meško ženi.- Èekam vas sa strahom!- Ono što æe se danas dogoditi osvetit æe i tebe i mene i svenas! Budi mirna!Pelegrini je poslije ruèka sjedio u naslonjaèu i promatrao malog novicija Siksta, koji se nekoliko put zaputio k vratima i opet se vraæao.-Vas nešto uznemiruje?- Hoæe li me jednom zarediti? Uèinio sam mnogo uslugavašem redu. Dao sam samoga sebe kad ste me trebali; i samojmadame Dubarrv. Grof Balzano raspolaže mojom dušom i tijelom, a nitko od vas ne raspolaže s mojim zaredenjem. Želim veæ vidjeti plod svoga rada i pouzdanosti. Obeæali ste mi

mjesto tajnika.- Razumijem. Sve æe doæi. Još smo uvijek u velikoj brizizbog neprilika u Engleskoj banci. Znaš daje hulja Euzebije podigao novac, a da ga ne možemo progoniti. Ova dva mjesecasvo zlo iscijedilo je na nas žuè. Još uvijek nismo sigurni dataj lupež nije "žuto pismo" negdje pohranio da ga unovèi. Carica je prije dva mjeseca ispitivala oca Grandea o njemu i onje tvrdio da pismo ne postoji. Sve nam ne koristi, ako ga nemožemo unovèiti.

>fc.



Zamisli, sinko, koliki imetak propada u slavu Božju! Zato se strpi, ti i jesi moj tajnik, iako još nisi zareðen. Sve æe doæi, samo još malo! Prije svega valja odluèiti o nagradi za oca Grandea, koji nam je uèinio velike usluge. Je li tako?- Zato on i raèuna na vaše mjesto.- On? Gdje si to èuo?- Braæa govore daje on sposobniji od vas; èak daje to i carica potvrdila.- Carica? Tko je to rekao, sinko? Ako nešto znaš, treba dami kažeš. To æe biti u tvoju korist, jer želim da budeš moj pouzdanik.- Èuo sam od oca Antonija i Johanna. Grande je upro svesile protiv vas.-Vidiš, sinko, to je sve potrebno znati, i ne boj se, nagrada æe doæi.Ude novicij poslužitelj.- Oèe Pelegrini, traže vas neki plemiæi.- Sigurno mi opet dovode nove ðake za Terezijanum. Nekaudu.- Krasan si, jak i zdrav mlad momak! Predložit æu braæi date odmah zarede i da potvrde tvoje imenovanje za tajnika svojega glavara. Sad idi, dolaze plemiæi!Mladiæ napusti sobu.Pelegrini sjedne za pisaæi stol da pripravi što je potrebno za upis novih gojenaca u konvikt. Obavljao je to sam, da kao poznavalac plemstva odmjeri visinu mjeseène svote za gojence prema imetku pojedinih plemiæa.Novicij otvori vrata. Èetiri gospodina udu. Pelegrini pogleda svakoga pojedince. "Ovi bi mogli platiti dvostruko", i sra-èuna sume, ali zastane. Pogled mu zapne na Mesku."Odakle poznajem ovoga?"Odmah je našao odgovor. Sjetio se prizora u kuli u Wald-burgu, kada je davio Grandea, a taj mu je došao u pomoæ i

nazvao ga Anzelmom. "Zar mi nije Grande rekao daje njegov neprijatelj otišao u Hrvatsku?"Znatiželjna neprijatnost porodi se u njegovoj duši.- Ja sam grof Jurica Meško, a ovo su moji prijatelji plemiæi.- Njihove milosti žele svoje sinove ili braæu povjeriti plemenitom odgoju u našem zavodu?- Hvala, naša æe djeca biti sigurnija u našim rukama.- Što, dakle, žele vaše milosti? - upita Pelegrini osjeæajuæida se sprema nešto od èega èovjeka podilazi strah. Ako moguvašim milostima poslužiti, evo me!- Želimo govoriti s ocem Grandeom.

- On je u dvoru i ne smijem ga zvati. Njegovo visoèanstvoKarlo teško je obolio i mogla bi nastupiti katastrofa. Mora vršiti svoju duhovnu dužnost.- Preèasni oèe - oslovi ga Meško - vi ste glavar ovog reda.Moramo govoriti s ocem Grandeom unatoè prinèevoj bolesti.Budite tako ljubazni i odvedite nas u dvor. Vi to možete uèiniti bez ikakve zapreke.- Oprostite, ali ne smijem voditi u dvor nepoznatu gospodu.- Tada æe nas uvesti u dvor gospoðica Mirni! - reèe Meškoznaèajno.Pelegriniju se uèinilo kao da su ga polili vruæom vodom.- Gospodo, molim, dopustite da dovršim. Mislio sam dajeteško, meðutim, nastojat æu. Izvolite reæi što vas vodi k ocuGrandeu?- To æete èuti!- Sjeæam se vas, gospodine grofe! Vi ste u VValdburgu nešto spomenuli o njegovoj prošlosti. Ja sam ga tada branio. Napokon, ne mogu znati sve! Može k nama doæi i nevrijednik!- Veæ se hvata! - reèe Meško na hrvatskom Siniši.Pelegrini nastavi:-Ako se radi o kakvoj lošoj stvari, ako je što skrivio, molim vas, gospodine, recite to meni. U našem redu ne trpimo zloæe, pa ja...

MARIJA JURIC ZAGORKA- Podvaljuje mu! - šapne Siniša. - Tjeraj naprijed.- Da - odgovori Meško - želimo obraèunati s njim zbog nekih njegovih èina u Zagrebu.- Dakle, ipak! Vi biste htjeli da vas baš ja pratim?- Da, gospodine, baš vi! Kad sam vas u VValdburgu zatekaou onako prijateljskom položaju, kada ste ga davili, sigurno steimali povoda.- Posumnjao sam daje uèinio jednu ružnu stvar protiv našega reda, ali se kasnije opravdao.- Uvjeravam vas da se ovaj put neæe opravdati!- Carica ga izvanredno cijeni i zato mu koješta oprašta.- Kad sazna za ovo, odbacit æe ga!- Vi imate nepobitnih dokaza?- Da nemamo ne bismo se usudili da ga vuèemo pred sud.Pelegrinijeve male oèi treptale su kao da mu je pred nosombljesnula munja. Njegovo krepko tijelo napelo se. Stotine misli kružile su glavom.- Želimo da nam ne umakne, a samo vi možete nam pomoæi.- U dvoru se ne bi smjelo obraèunavati, gospodo!- Nigdje nego na carskom dvoru!- To bi imalo smisla, samo ako namjeravate tužbu podastrijeti njezinu velièanstvu.-Vidjet æete što smo odluèili.-Vi želite svakako doprijeti k carici a da ne morate najaviti audijenciju. Želite carici sve to otkriti?- Oslobodit æete red toga èovjeka.- Kanite carici govoriti o Anzelmu? - nastavljao je Pelegrinitresuæi se. -U VValdburgu još nisam znao stoje, ali sam poslijesukoba u kuli istraživao. Saznao sam da ste vi bili u pravu, tajGrande zove se Anselmo Giovanni.-Vaša je policija brza! Hvala vam!- Buduæi da mi je do istine i èasti i ugleda našeg reda,uvest æu vas u Burg i povesti do carièina kabineta, ali dalje

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEne. Jedino molim rijeè da onu djevojku Mimi pred caricom ne spominjete. Sve je izmišljotina i osveta mladog novicija koji se htio usporeðivati s glavarom. Ako mi gospoda zajamèe da tu klevetu ne kane iznositi, uèinit æu što želite.- Prihvaæamo!- Mislim da viteška rijeè vrijedi kao zakletva!- Više, mnogo više, gospodine, ali vas upozoravamo da pogodba ne vrijedi ako ne izvršite obeæanje.- Bože saèuvaj! Kao vrhovni glavar našega reda želim znatiistinu. Samo vas molim, ne recite Grandeu da sam vas ja doveo, nego da smo se sluèajno sreli u dvoru. Nitko, a osobitoGrande, ne smije saznati da sam vas ja uveo.- Pristajem, u ime svoje i svojih drugova!- Idemo, u ime Božje i svih svetaca Božjih!Èetiri plemiæa otišla su prema Burgu u pratnji crnog visokog jezuita sa širokim šeširom.Pelegrini proðe s gospodom pokraj straže. Nitko nije pokušao tražiti razjašnjenje, bilo od njega bilo od gospode koju vodi. U dvorištu je stajala koèija.- Neprilika! - primijeti Pelegrini. - Kancelar je kod carice,neæete moæi k njoj.- Samo nas vi vodite, a sve je drugo naša briga - reèe Meško dobacivši znaèajan pogled Siniši.Pelegrini ih povede stepeništem kroz stražnju zgradu za dvorsko osoblje. Sluga u koridoru obavijesti jezuita da se Grande nalazi u svome stanu.Pred vratima svoga druga, Pelegrini je malo zastao. Teško je disao. Previjao ga strah pred onim što æe se dogoditi, ali je osjeæao želju da zgazi omraženog protivnika.Pokuca. Iz sobe se javi sonoran glas:-Tko je?Umjesto odgovora, Pelegrini otvori vrata i ude prvi. Iza njega redom èetiri plemiæa.



Grande sjedi za pisaæim stolom. Njegovo lice ne pokazuje promjene. Crne oèi upiru se u neobiènu frontu èetvorice plemiæa s Meskom na èelu. Iza njih iskoèi mu slika palaèe na Grièu i barunice Lehotske; iza nje Meško, Pataèiæ i svi ostali redom, a on ponižen, uhvaæen u stupicu, priznaje da je iz ljubomore ubio, daje pljaèkao da daruje svoju ljubavnicu... Slika je strahovito bljesnula i nestala. Grande ju je pokrio mirom svojega mramornog lica i unutarnje željezne snage.Vrlo uljudno ustane Grande i duboko se pokloni.- Presvijetla gospoda možda traže dvorskog kapelana? Onnije ovdje!- Tražimo vas, Anselmo Giovanni! - odgovori Meško.- Oprostite, gospodo, izvoljeli ste se zabuniti, ja sam Vicen-cije Grande.- Koliko puta su vas krstili?- Gospodo, nalazite se pod èasnim krovom i pred vjernimslugom njezina velièanstva! Moj æe vam glavar dokazati, i misvi, kako ste strahovito zavedeni.Izrekavši to, zahvati Pelegrinija pogledom kao kliještima.- Moj glavaru, govorite!Pelegrinijeve usne se ne mièu nego blijede.

"Odakle prijeti veæa opasnost? Od ove gospode, koja su mi zadala rijeè, ili od Grandea? Njegov glas prijeti, jer èuva Mi-mino pismo, dokaz mojega grijeha."Jadnik ne zna da mu je carica oprostila i koleba viseæi nad opasnošæu. Ledeni znoj probija mu èelo. Osjeæa se kao izmeðu dva noža, samo ne zna koji je oštriji i bliži njegovu mesu. Ne usuðuje se maknuti. Samo se usne mièu kao da æe govoriti, ali ni rijeèi ne dolaze. Skrutile su se.Grande èeka. Lice mu je ledeno, strašne oèi uprte su u Pelegrinija i sijeku ga kao dva bodeža.Još jaèe podigne glas:- Pelegrini, go-vo-ri-te!

- Uzalud bi govorio! - upadne Siniša. - Ova dvojica znajusve! - i pokaže na svoje drugove. -1 carica zna sve!Nevidljiva željezna ruka stisne jezuitu grlo. Cesto je na dvoru èuo taj glas i gledao te oèi."To je, dakle, muž one koju sam zatvorio, optužio, ljubio svom strašæu? Zar me on upropastio? On živi? Živi!"Misao da æe odnekud banuti i Nera i otkriti njegov pokušaj u VValdburgu daje odvede iz kule u svoj dvor, probode ga ledenim srsima."Zar je veæ sve rekla?"Grande stisne usne da ne opaze kako teško diše.- Anzelmo, svršeno je! Ova æe gospoda carici priseæi - oglasise Meško - da ste ubijali i pljaèkali. Dakle, uzalud se opirete!Ponovno se zaèuje povik:-Pelegrini, govorite!Visok i snažan jezuit se strese, mièe usnama, ali šuti. Pelegrini se boji, strepi od njega, a ipak ne može izgovoriti rijeè u njegovu obranu. Kukavno dršæe Pelegrini pred svojim èinom u istom èasu kad izdaje Grandea.- Pelegrini, Mimi i Euzebije su kod mene! - odluèi se Grande u krajnjem èasu da ga pritisne o zid.- Lažete! - upadne Meško. - Oni su kod nas! Mi smo ih izvukli iz podruma u VValdburgu!Pogledi zlikovaca se sastadoše. Bulje jedan u drugoga.- Naprijed - zapovjedi Meško - k carici!"K carici?" pita se Grande i prikuplja misli. "Je li moguæa kakva obrana?""Dakle, raskrinkani ubojica! Zar da se meðusobnom izdajom podave?"- K carici, razbojnice! I kancelar je kod nje!Grande još uvijek ne gubi snagu.- Dobro, neka carica odluèi! Dopustite da uzmem sa sobom pismo djevojke kojoj je oduzeo èast, lupež, a želi da mene upropasti - i posegne za pretincem pisaæeg stola.

* V



- Uzet æe pištolj! - upozori Pelegrini Sinišu.On ga uhvati za ruke.- Ne treba vam pismo! Sve stoje potrebno imamo mi. Naprijed!- Pelegrini! - rikne Grande.Još jednim pogledom pokuša zaustaviti Pelegrinija, ali on prekoraèi prag, a za njim grof Pataèiæ sa drugovima.- A sad vi! - zapovjedi Meško pogledavši oca Grandea.- Idem, ali vratit æemo se bez ovoga! - i pokaže Sinišu.- Ne zabrinjujte se! Moja glava veæ ima svoje mjesto!

Grande pode mirnim koracima, Meško pred njim, Siniša zanjim. Èitava povorka kretala je dvorom. Pelegrini ju je vodio polaganim teškim koracima. Osjeæao se kao da polazi na vatru i ne zna hoæe li se živ vratiti, ili æe postati prah i pepeo. Jedno ga pitanje sapinje: "Vodim li u propast njega i sebe, ili pak...?"Prošao je veæ pored stepenica što vode u drugi kat, a za njim oba plemiæa. Krenu prema carièinu predsoblju.Grande uspori korak i pogleda prema stepenicama. Nigdje ni lakaja ni dvorjanina. Hitra misao vuèe ga naprijed.Nenadano ispred Siniše i Meska potrèi uz stepenice kao da mu se noge ne dotièu sagova. U tren oka pojure oni za njim. Grande jurne pustim koridorom drugog kata. Oni ga slijede. Meško ne pozna prostorije i boji se da æe lopov naæi negdje izlaz.- Drži ga!Siniša ne izgubi prisebnost duha.-Zatvori mu put natrag! Ovdje su odaje prestolonasljednika. Ne može uæi! Sve je zatvoreno kad ga nema.Meško stane kraj stepenica i gleda što kani Siniša.Dvostrukom brzinom pojurio je hodnikom, prestigao Grandea i pred njim raskrilio ruke:- Ni koraka dalje! Ako naletite na mene, razmrskat æeteglavu!

Grande sustane. Oèima sijeva na sve strane. Meško zatvara stepenice natrag, Siniša naprijed."Što su ova dvojica? Dva jaza, dva maèa, dva lava? Kamo? Kamo god zakoraknem stupam u prosjek iz kojega æe me odvesti k carici!" Uzavrelim mozgom jure carièine rijeèi: "Daje Pelegrini obešèastio djevojku, to bih mogla oprostiti, to bih zataškala. Nije ubijao, nije pljaèkao. Takav zloèin ne bih mogla oprostiti!""Ja, Grande, u kojega ona toliko vjeruje, da budem raskrinkan pred kancelarom i pred svjedocima da sam ubijao i robio, ja...?Kamo? Kamo da jurnem? U pakao, u nebo, pod zemlju?"- Što èekate? Uhvatili smo vas, crni vuèe! - govorio je Siniša obuzet bijesom, sluteæi da je iskopao vuèju jamu onomekoji ju je kopao njemu i njoj. - Uzalud èekate, nitko vas neæespasiti!- Carica je zapovjedila da vas dovedemo k njoj na vjeènisud. Ako ne poðete sami, odnijet æemo vas na ramenima - doda Meško.Grande dršæe. Blijedim licem prolazi zelenilo. Oèi gasnu, tijelo trepti, noge klecaju. Osjeæa se kao u željeznoj mreži. Valja se u njoj kao živina. Htio bi je pregristi. U smrtnoj borbi traži izlaz."Kamo? Kamo?" vièe u njemu do vrhunca rasplamsani instinkt. "Spasiti vlast, upliv, gospodarstvo, život, sebe!"S visine kotrlja se u mraènu, blatnu baru.Misao, lukavost, odvažnost, spletka, sve ga napušta.I tijelo. I srce se zaustavlja. Mišice ga izdaju. Guši se. Mozak miruje. Samo još sluh razabire Meškov poklik.Mladi grof prilazi. Grande zamire. Samo oèijoš oèajnom grozom životinje u posljednjem, smrtnom vrisku traže zaklonište. Kamo? Kako? Tada zahvate svjetlo na otvorenom prozoru.Crna sjena odroni se niz drugi kat kao uvenuo list, otkinut u orkanu razbješnjele prirode.



Siniša i Meško nagnu se preko prozora. Na kamenom dvorištu leži crno klupko.Na dvorištu strka. Vojnici, sluge, dvorjani. Žurba, strepnja, uzdisaji i plaè žena.- Idemo, Siniša, treba da za vremena umaknemo! Još æenas okriviti!- Neka pokušaju! Raspoložen sam da se potuèem sa svima.Ðavo me nateže kad gledam ovaj hodnik. Ovdje su bile njegove odaje.-1 upravo ovdje morao je na svoj sud!- Idemo! Kancelar æe èuti što se dogodilo i znat æe sve, paga ne trebam izvještavati.- Brzo!Obojica potrèe niz stepenice.U dnu hodnika prvog kata stoji Pelegrini s oba plemiæa.- Kamo ste s Grandeom?- Mi nismo, ali on. Nismo primijetili otvoren prozor na dnuhodnika!- Bacio se dolje? - usklikne Pelegrini.- Da, potrèao je u drugi kat i bacio se.Pelegrini se okrene. Neizmjerna radost prošla je èitavim njegovim biæem.- Gospodine - reèe Siniša - sada nas izvedite iz dvora kaosvoje goste, potpuno neviðeno, ali odmah. To vam je dužnost!- Dužnost sam vazda vršio!Hodnikom su se štrcali dvorjanici, blijedi, zadisani i prestrašeni, pa lutaju amo-tamo. Jedni silaze, drugi ulaze.- Tko su ova gospoda? - zapita pomoænik dvorskog meštraPelegrinija.- Moji mili gosti i vjerni pristaše našeg reda. Htio sam impokazati dvor.- Èasni oèe, sada nije moguæe! Dogodilo se nešto za što nesmije nitko saznati. Molim vas, povedite gospodu stražnjimstepeništem.

Pelegrini se vrati sa svojim pratiocima i brzo, mnogo brže nego što je bilo potrebno, povede ih iz dvora. Zatim se vrati i poput maèke ušulja u stan svoga takmaca, otvori pisaæi stol, pretraži sve papire, konaèno nade pismo i gurne ga u džep.Pelegrini se baci na stolicu prekriži se i sklopi ruke: "Spašeno je sve! Hvala ti, Bože, pomogao si sluzi svome!"Tada obriše znoj, prikupi snagu i ustane. Kao da ništa ne zna vrati se u carski dio dvora.Side u dvorište da ogleda Grandeovo tijelo. Prekriži se i s rukama na prsima stane moliti:- U ime oca i sina i duha svetoga! O, Bože, kušnja je tvojavelika! Nesretni, jadni brat! Što se dogodilo s njim? Smiluj se,o veliki Bože, što iskušenje šalješ svijetu da te slave i hvale.U carièinu kabinetu sjedio je kancelar i èekao da prema ugovorenom planu Pelegrini dovede Grandea i plemiæe koji su ga imali nenadano raskrinkati.Uèinio je sve u dogovoru s Meskom i Sinišom, znajuæi da æe ih on uvesti u dvor. Od onoga dana kad mu je carica priopæila daje nepoznati èovjek pomoæu oca Grandea htio izmamiti za "žuto pismo" pet milijuna, ozbiljno je sumnjao da je Grande iznudivaè i da bi ostali morali biti s njim u vezi. Kada mu je Siniša napokon sve rekao, odluèi da pokuša ofenzivu protiv jezuita, ali nije htio da ponovno stavlja na kocku povjerenje pred caricom i da nastupi aktivno u raskrinkavanju oca Grandea, pa se poslužio drugima. Sa strahom je oèekivao taj susret i gotovo se pokajao, uvjeren da æe carica jaèe graknuti na tužioce nego na krivca. Èitavo vrijeme razgovarao je sa caricom o njezinu miljeniku, bolesnom princu Karlu.Ugovoreni rok je prošao, a njih nema.Najednom u predsoblju nastane strka. Carica se lecne:

- Kaunitz, to je katastrofa! Karlo je umro! Svemoguæi, dajmi snage!



Grofica Fuchs uðe i jecajuæi najavi:- Velièanstvo, otac Grande se bacio s prozora drugoga kata! Leži mrtav u dvorištu.Carica sklopi ruke i zavapi:- Bože, zašto me ostavljaš?Njene su se oèi orosile.Kancelar ustane. Slutio je što se zbilo."Pa da nisu svi ðavoli s njima!" bjesnio je u sebi.Kada je vidio carièino zaprepaštenje i žalost, bude mu jasno: Grande je smræu spasio ugled pred caricom, a njemu je zatvorio usta.- Ne, to nije moguæe! - govorila je plaènim glasom. - Onse nije bacio, to je nesreæa! Taj kreposni, pobožni èovjek nijemogao poèiniti tako strašno djelo. Zovite oca Pelegrinija, brzo! Tamo mi se ljubimac sin bori sa smræu, a ovdje je njegovduhovni voða, moj najodaniji prijatelj, zahvaæen nemilosti-vim rukama smrti! Zar moja iskušenja neæe imati kraja?Kancelar je ljubomorno promatrao njezinu žalost i jedva je izgovorio da se radilo samo o nesreæi. Odmah je pozvan otac Pelegrini. Ušao je s divnom maskom žalosti.- Pelegrini, prijatelju, zar je istina?-Velièanstvo, upravo sam prolazio hodnicima s nekim svojim prijateljima kad su mi javili tu strašnu vijest.- Zar je moguæe daje on sam... Ne, ne mogu izgovoriti tustrašnu rijeè! Govorite, razjasnite!- Ne znam ništa, velièanstvo, nego to daje otac Grande bionekoliko dana potišten. Govorio je da mu prijete neprijateljiotkriæem grijeha koji je negdje poèinio.- On je, dakle, bio bolestan?- Vjeèito se bojao da ga progone neki plemiæi koji mu želedokazati nekakva nedjela.- Strahota! Ja sam oèajna! Jeste li još što opazili?- Opazio sam da su ga doista slijedila neka gospoda i neštosu se jedne veèeri s njim prepirala, dokazivala mu neke stvari.

- Prestanite, trebalo je da te ljude uhapsite!-Velièanstvo, nisam svršio. Bili su to samo neki bezbožnicikoji mrze naš red. Kada sam se približio, otišli su.- Sve je to nesretnika nagnalo u smrt. Te ljude treba pronaæi."VVenzel"! klikne kancelar u duši, "natrag, trubi na potpunu predaju!" Zatim æe glasno:-Velièanstvo, nema sumnje daje otac Grande imao protivnika, meðutim, taj susret sigurno je bio sluèajan. Vjerojatno su to bili kakvi pijani kavaliri. To je oèito bilo na ulici?- Da, na ulici - potvrdi Pelegrini."Sad imam u njemu i saveznika!" rugao se kancelar u sebi.- Nisam li rekla da je otac Grande žrtva žalosti zbog progona svoga reda.-1 ja mislim tako, velièanstvo. Zdrav mi ne bi govorio o kakvom nedjelu koje ga tišti - repe Pelegrini.- Zašto niste zvali lijeènika?

-Vidio sam da mu se mraèi um i savjetovao sam mu da ode k lijeèniku, ali uzalud. On je mnogo radio, mnogo se posveæivao studijama, a to mu je štetilo.- Oèe Pelegrini, može li se taj èin zataškati?-Velièanstvo, odviše je dvorjana vidjelo dogaðaj - odgovoriPelegrini.To potvrdi i grofica Fuchs, koja je stajala postrance, a debele suze curile su joj po dugom nosu.Kaunitz je u duši psovao.- Pelegrini, pokopajte ga sa svim poèastima! Nije on krivšto je bio umobolan.- Velièanstvo, izvršit æu kršæansku dužnost.-Ah, otac Grande bio je izvanredan duhovnik! Žalost je zadesila èitav vaš red! Izražavam vam duboko sauèešæe!- Važem velièanstvu neizmjerna hvala na tolikoj milosti!- Do viðenja, dragi prijatelju!- MARIJA JURIC ZAGORKA


Promatrajuæi dirljiv oproštaj, kancelar se sam sebi rugao. "VVenzel, obuci crno odijelo, pa možeš sebi priuštiti luksuz da budeš budala! E, sad si opet gdje si bio!"Carica nastavi uzdisati:- Kakva nesreæa! Pomraèenje uma ima gotovo uvijek jednako strahovite posljedice. Još mi je pred oèima njegovosvetaèko lice. Grande je bio uzoran redovnik. Svi su oni uzorni u svojoj vjernosti mojoj dinastiji. U to sam se uvjerila nahodoèašæima. Tamo gdje su isusovci imali crkvu, školu ili samostan, narod me pozdravljao s ushiæenjem, a u svim drugimmjestima gdje isusovaca nije bilo u narodu nisam zamjeæivalapreveliko oduševljenje.- Da, velièanstvo, to je istina.- Oni su stup države, to morate i vi priznati.- Moje duboko poštovanje svakom isusovcu, velièanstvo,oni mogu sve, mnogo više od mene i svih nas.- To nisam rekla. Vi ste mi dragocjen dar, ali vi ste uvijekljubomorni na njih. Okanite se toga, bar nad odrom ocaGrandea.- Nikad još nisam nad bilo èijim odrom toliko oèajavao kaonad njegovim.- Èemu to pretvaranje?- Kunem se, velièanstvo, na svoju èast!- Tada je to znak da ste se popravili. To mije utjeha u boli.S jedne strane, eto, mrtvac, s druge strane teški bolesnik!- Velièanstvo, nadajte se, mlad je, zdrave je krvi.- Da, zdrave krvi. To trebam! Zdravu krv moram ostavitiu baštinu svojoj dinastiji. Josip nosi u sebi klicu duševne bolesti. Zdravog kraljevskog sina ne bi mogle okružiti ideje kojerazaraju dinastiju. Samo da Karlo ostane u životu, promijenitæu nasljedstvo! Molite da ostane živ."Po mojoj molitvi neæe ozdraviti", mislio je kancelar opraštajuæi se sa caricom.

Vrativši se u palaèu nade Meska i Sinišu kako èekaju sa izvještajem o dogaðaju na dvoru.- Gospodine grofe - obrati se šaptom kancelar Mesku -molim vas ovdje, pred grofom Vojkffyjem, uputite ga da mirno èeka rješenje svoje sudbine i da mi ne pokvari planove.

Njegov je život ovoj državi dragocjen, neka se dakle žrtvujei - živi.- Što biste vi, preuzvišenosti, uèinili na mojem mjestu? -upita Siniša.- Hoæete da vam iskreno kažem: ja bih davno šetao negdjena jugu u aleji naranèi! - nasmije se kancelar. - Diplomatinisu heroji smti, oni su akrobati života! To sam vam veæ jednom rekao. Dakle, èekajte! Jednom æu ipak izbaciti i vašu kartu. Molim vas, pokušajte se priviknuti strpljivosti. Dolje u mojim sobama ipak je ugodnije nego u grobu.Meško se oprosti i ode u svoju gostionicu. Siniša se uputi u prizemlje palaèe.Kancelar je legao. Odmah je zaspao, ali ga uskoro lakaj probudi s viješæu da ga carica zove u dvor.- Da se nije opet netko od njih bacio kroz prozor?Ulazeæi u Burg našao je lakaja sa crnim velom presvuèenimnaramenicama."Karlo!" pomisli on. "Ovo je božja diplomacija!" U carièinom predsoblju pogleda se u zrcalo, virtuoznom brzinom namjesti na licu masku duboke potresenosti i polaganim koracima napola spuštene glave približavao se carici. Bila je veæ u crnini, sa crnim velom na glavi.- Svršeno je! - šapnula je.Kancelar odvrati jednako tiho:- Koga Bog ljubi, toga i kara!- Tada me mnogo ljubi!- Ne sjeæam se dana koji bi bio vedar od poèetka do kraja.U njemu se pojavi bol, ali ne zbog Karlove smrti, veæ je bilanamijenjena njoj. Pokušavao ju je tješiti, ali ona odvrati:

MARIJA JURIC ZAGORKA- Što dotaknem, umire! Ruši se sve! Svaki mi dan odronipo jednu nadu. Sto da radim? Leopold? On nije nièim pre-destiniran za prestolonasljedstvo. Karla su nosile simpatije,bistrina mu nije manjkala. Leopold je bezbojne nadarenosti,u srcu plemstva nije ostavio trag. Što da radim?- Možda hoæe sam Bog da ostavite sve prema pisanim obiteljskim propisima dinastije.- Ne govorite tako, to bi znaèilo da mi Bog oduzima Karlada na svom mjestu ostane Josip.- Velièanstvo je izvoljelo odluèiti da brak razriješi pomoæupape i optužbe da je grofica Vojkffy uhoda i da je obmamilacara èarolijama.- To je bilo onda kad sam u duši stvorila odluku da budeprestolonasljednik Karlo. Postoje Josip ostao na svome mjestu, ne smije se rastava provesti sa skandalom. Uèinite to bezskandala.- Od svega srca rado, ako mi dajete slobodne ruke.- Prepuštam vam, ali ne èinite ništa da me prije ne pitate. -Želji vašeg velièanstva odazivljem se s potpunom odanošæu.Velièanstvo, muž grofice Vojkffy još uvijek živi! Molim, odriješite me rijeèi da izvršim osudu.- Muški car ne bi oprostio uhodi. Ja nisam na prijestoljužena.- Velièanstvo, vi natkriljujete i kraljeve i careve! Daje uhoda, bio bi spise odnio Friedrichu, uzeo bi veliku nagradu iživio na pruskom dvoru lagodnim životom. On to nije uèinio.- Jer ste na nj pazili.- Naprotiv, sad vam mogu reæi, pustio sam ga na poštenurijeè da ide kamo ga volja i da se domogne ovih spisa kakozna i može. On se s njima vratio i predao sam sebe.Poslije male stanke ona reèe:

- Svoje uvjerenje ne mijenjam, mijenjam samo smrtnu osudu za tamnicu!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Velièanstvo, ja sam vrlo blizu cilju. Kapetanov život moraostati tajnom. Prestolonasljednik ne smije to saznati dok sene vrati. Jednom se ipak mora vratiti. Možda ga i smrt princa Karla na to skloni. Kad doðe, molim velièanstvo, primitega tek kada se sporazumijemo o naèinu kako æemo postupati.On bi mogao prijeæi i preko te zapreke, jer ako je uistinu vjenèan s njom, neæe je napustiti.- Da, to je on kadar! Danas sam izgubila miljenika sina ivjernog prijatelja. Nadoknadite mi obojicu!- Nikad se vaše srce neæe otvoriti meni kao što se otvaraloocu Grandeu.- Budite kakav je bio on!- Teškim srcem moram priznati da to nije moguæe, ali možda ipak dostignem...Kasno u noæ ostavio je Kaunitz u žalost preodjeven Burg. Kad je opet bio kod kuæe, promatrao je carièin portret, s kojega ga je gledalo njezino lice s visokim èelom, bistrim okom i energiènim crtama, i usklikne: "Kolika snaga, ustrajnost, energija, bistrina uma, priroðen talent, instinktivna sposobnost diplomacije! Kako bismo nas dvoje zadivili Evropu da joj jezuiti nisu izvadili oèi!"DVA ŽIVA MUŽAZa mladog kraljeviæa Karla, carièina miljenika, spremao se sveèan sprovod. Makar je carica bila teško ožalošæena, njezine su odredbe bile sabrane i razvijale su svu brižljivost da sprovod pokaže što veæi sjaj, kao da je time htjela odštetiti svoga miljenika za izgubljene poèasti nasljednika prijestolja, koje su bile njegova jedina životna sanja.Jedan sat prije sprovoda dojuri pred Burg koèija. Iz nje sidu Josip i Rosenberg.



Dvorsko osoblje raskolaèilo je oèi. Sav interes svratio se od sveèanosti sprovoda na prestolonasljednika. Strèavalo se, šaputalo i nagaðalo. Nikada dotad nije Josip toliko zanimao dvorjane. Zaboravili su propisanu žalost.- Kako dobro izgleda! - šaputale su dame. - Brak mu prija!Grofica Fuchs priopæi carici dolazak i opæenita zapažanja.- Osjeæala sam uvijek - reèe ona - da ta žena ima moæ daizlijeèi njegovu odvratnost prema ženama. Da je to uèinilakada sam ja željela, danas bi slavila slavlje na dvoru kao kne-ginja i kraljevala bi nad Vilmom. - Ali zatim umukne i staviprst na usta.- Ispod zastora na vratima èula sam daje netko ušao u susjedno predsoblje - reèe carica.- To je car Stjepan - šapne grofica Fuchs.Istodobno se iz predsoblja èuo glas cara Franje Stjepana:- Zarumenio se na braènom putovanju. Priznajem, Julien,da me spopada zavist.- Velièanstvo nema povoda nikome zavidati kraj lijepeVilme.-Varate se, gospodine dragi, Vilma grdno izrabljuje moj poraz kod grofice. Svakim me danom neprikriveno podsjeæa da me grofica odbacila i da me ona

milostivo primila natrag. Neèuvenom drskošæu atakira na moju blagajnu. Skupo plaæam svaki njezin smiješak. Ne samo da to ozlovoljuje moju štedljivost, nego ne zadovoljava moju iluziju s kojom sam prije uživao Vilminu ljepotu. Najavite me u kabinetu.Èuvši carica da je car otišao u kabinetsko prijestolje, povuèe za sobom groficu Fuchs u privatni budoar.-Velièanstvo, grofica vas je ipak osvetila! - šapne pouzda-nica.- Ta smanjuje donekle broj svojih grijeha, ali idemo, valjaprimati žalobne goste.U velikoj dvorani okupila se obitelj, svo dvorjanstvo, odliènici, vlada i plemstvo, da izraze carskoj obitelji sauèešæe.

Èekali su strpljivo, kad ude Josip u pratnji svojih dvorjana. U dvorani nije nitko mogao a da ne misli o njegovoj ljubavnoj aferi. I službeno i neslužbeno žalosnih lica grabili su za njime znatiželjni pogledi. On se nije obazirao na bilo koga i stajao je kao da je sam samcat.Malo kasnije uðe carski par.Carièin i Josipov pogled sretnu se prvi put nakon dugog vremena. Njezina žalost nije mogla prikriti nastup ogorèenja kad ga je ugledala.Redale su se sažalnice.Josip pristupi carici i prozbori nekoliko jednostavnih rijeèi. Sve su uši nastojale da dohvate zvuk njegova dosada svima nezanimljivog glasa koji je u tome èasu žalobnom zboru obeæavao užitak. Iz zvuka bi mogli zakljuèiti je li sretan i koliko se promijenio, ali on je govorio tiho kao i uvijek.Poslije toga obavljen je sveèan sprovod.Kada se dvor vratio, carica u dubokoj crnini ude u svoj kabinet i dade pozvati kancelara.Obrisala je suze za Karlom i šapnula kancelaru:- Josip mije najavio audijenciju. Recite brzo što da radim?- Primite ga i ispitajte! Treba saznati autentièno je li s njomvjenèan. Ne recite mu ni u kom sluèaju daje kapetan živ.- Zar još treba tajiti?- Potrebno je! Ako je s njome živio u ljubavi, nikada je neæeostaviti.- Ali tu je njezin muž!- Muž je nikada više neæe primiti!- Mora! Zato sam mu poklonila život!- Život njegov obeskrepljuje brak, ali prestolonasljednik æes njom, èim sazna za muža, pobjeæi u inozemstvo. Velièanstvo,ne uzrujavajte se, prije nego sazna on, uredit æu sve s njom.- Shvaæam, vrlo dobro!- Još jednu važnu okolnost. Da mogu kapetana suoèiti sa- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


ženom, moram zamoliti da ga mogu osloboditi iz tamnice. Ovdje je osuda. Carica odbije mahnuvši:- Još ne znamo stoje. Ako nije vjenèan, osuda ostaje.Pozvoni. Dvokrilna vrata se rastvore.Josip je ulazio."Taj zaista izgleda kao daje uživao sreæu", pomisli carica.Kancelar propisno pozdravi. Josip uzvrati.- Velièanstvo, uzvišena moja majko, dopustite da vam senakon dužeg izbivanja poklonim.- Na odlasku to niste smatrali potrebnim.- Odluka da putujem pala je iznenadno i žurio sam.

- Put vam je prijao. Izgledate izvrsno. Pocrnili ste, oèito odjužnog sunca.- Kad gledam vaše velièanstvo, uvjeren sam daje u vrijememoje odsutnosti kalendar krenuo natrag.- A ja osjeæam da leti naprijed munjevitom brzinom. To jeod boli i briga što mi nanosi život, a vi se trudite da te boli poveæate.- Velièanstvo, èime sam vas rastužio?- Iz kuæe sestre vašeg dvorskog meštra pronosi se sramotada ste groficu Vojkffy vjenèali i s njom otputovali. Pitam vaspred kancelarom, je li to istina?Umjesto odgovora, izvadi Josip iz džepa složen papir i preda ga carici. Njezine su ruke drhtale.- Vjenèani list! Njegov vjenèani list!-Velièanstvo, zakon odreðuje punoljetnost svakomu podaniku, oèito ne kanite svojega sina staviti izvan zakona?- U vašem stanju nije drukèije moguæe.- Tek poslije lijeènièkog nalaza, a dosada me nije pregledavao nijedan specijalist za luðake!-Velièanstvo - upadne Kaunitz da predusretne neželjen sukob - stvar se može raspraviti mirnije. To æe biti u interesu prisutnih i neprisutnih.Bilo je jasno da se ovo posljednje odnosi na Neru.

Josip se svlada.- Velièanstvo ne može biti zadovoljno mojim èinom, razumijem, pokušat æu vas uvjeriti da se to ne da promijeniti.Veæ je htjela viknuti Sinišino ime, ali je kancelarov pogled odvrati.- Država, vlada, carstvo ne može biti nego oèajno, a ja sestidim.-Velièanstvo - presijeèe oštro Josip - žena koja mije dopustila da joj dadem svoje ime uzvišena je.- Jer je on svoju dužnost ponizio do vjerolomstva!- Velièanstvo, to ne podnosim ni od majke!- Prekinuli ste viteški zadanu rijeè.- Kome?- Meni.- Kada?- Nije li meðu nama bio pakt na èasnu rijeè? Vi ste mi prije nekoliko mjeseci ponudili sami: ako odustanem od obnoveprocesa koji je groficu doveo veæ gotovo na lomaèu, jer su jeoptužili da je vještica, i ako odustanem od proglasa te obnove, vi je neæete vjenèati. Niste li na to dali svoju rijeè?- Jesam! Meðutim, buduæi daje velièanstvo izvoljelo prekršiti pakt, nije me ništa vezalo.- Ja? Ja sam prekršila pakt! Tko to kaže?- Otac Grande.- Njegov grob želite poprskati ciniènim izgovorom?- Velièanstvo, dopustite prestolonasljedniku da izreèe sve,pa æemo prosuditi - upadne opet Kaunitz.- Velièanstvo - nastavi Josip - Grande je poslije našeg pakta pokazao vašom rukom potpisanu tajnu punomoæ da je jezuiti imaju pravo zatvoriti.To otkriæe nagna je u bjesnilo kao uvijek kad bi tko ušao u trag i najmanjoj njezinoj spletki.- Nije istina! Takve odredbe nije bilo!



Stala je poricati tim oštrije što se jasno sjeæala pisma predanog ocu Grandeu.- Da sam tu punomoæ doista ocu Grandeu izdala, on je grofici ne bi pokazao.- Velièanstvo je izdalo punomoæ, a on je s njom htio kupitigrofièinu ljubav!- Blatom se nabacuje na grob èovjeka koji mije bio do posljednjeg dana odan! Basta! Basta!-Velièanstvo, èujte sadržaj te punomoæi! Kancelar se opet uplete:- Velièanstvo, upravo to što njegovo velièanstvo car i prestolonasljednik neæe pogoditi sadržaj punomoæi koja ne postoji bit æe dokazom daje okrivljavanje neopravdano.- Dosta, dosta! - ljutito carica mahne rukom.Josip poène citirati tekst punomoæi i dovrši brzim tempom:- Grande ju je s Pelegrinijem zatvorio u VValdburgu. Pobožni otac Grande odluèio je da groficu otme Pelegriniju i jezuitima za sebe. Ona je pobjegla. Putnicu za bijeg dobila je odanonimne grofice Thurn, štiæenice vašeg velièanstva, a zapravo ruske urotnice Natalije Jagušinske.Da zaustavi njegove rijeèi, podigla je ruke uskliknuvši:- Prestani, prestani s tim budalaštinama! Okužili su ti logiku i rasuðivanje! Nemaš kontrole nad moguænostima. Grofica Thurn pisala mije vlastoruèno da odlazi u samostan. Na-talija Jagušinska predana je ruskim vlastima. Imam pismenupotvrdu o tome. Prije nego što si optužbe iznio, veæ su te dokazane èinjenice dezavuirale.- Velièanstvo je ipak dalo ocu Grandeu punomoæ da traži iuhvati bivšu groficu, a on joj je ponudio za spas svoju ljubav.Kada gaje odbila, on je vašem velièanstvu savjetovao daje proglasi uhodom i izda tjeralicu, a sve je to bila osveta strasti.- Kancelaru, èujete li urnebesnu laž?Kancelar je šutio.

- Ali doslovce citirana punomoæ velièanstvo? U desnom kutu papira potpisano je ime vašega velièanstva. Preko njegaprolivena je crta crnila. Bar to nije laž!- Sve je laž! I ako je Grande štogod govorio grofici o ljubavi, tada je sigurno htio samo iskušati pokvarenost njezineduše.- Velièanstvo, tražim od vas zaštitu za ženu prestolonasljednika protiv izraza kojima ste izvoljeli...Ona lupi po stolu knjigom:- Dostaje toga! Taj brak je ništetan!Kancelar pogleda caricu i ona osjeti da bi mogla sve pokvariti, zato promijeni tekst izjave:- Grofica je vještica i uhoda, papa æe taj brak razriješiti!-Ja neæu priznati!Da ublaži zaoštrenu situaciju, obrati se kancelar prestolonasljedniku:- Visoèanstvo, njezino velièanstvo je doživjelo tešku bol. Viste uvijek bili vrlo obzirni prema velièanstvu, možda bi se ovakonferencija mogla nastaviti koji drugi dan, kad njezino velièanstvo ne bude tako umorno i slomljeno bolima.- Razumijem, preuzvišenosti. Uostalom, nemam o èemu debatirati. Ta je stvar za mene riješena, potpuno i neopozivo.Zatvorila je uha, ushodala se dugom dvoranom punom svjetla, uljanih slika i naslonjaèa. Sjela je na divan i pokrila rukom èelo:- Zar sam to zaslužila od svog prvorodenog sina? Oženitivješticu, uhodu, on koji je pozvan da bude car!

Glas joj se slomio i èinilo se da æe proplakati.Josip se približi:-Velièanstvo, vrlo sam zabrinut za vaš mir i zdravlje, ali ne mogu da toj brizi žrtvujem život žene kojoj pripada moje srce i poštovanje.- Taj brak ne vrijedi, bavarska princeza je živa!



- Velièanstvo me neæe uplašiti puèkim prièama. Da je i toistina, opet bi ostalo sve kako jest. Samo tada može biti brakbrakom, ako ga takvim smatram ja!Carica je bespomoæno gledala Kaunitza, kao da bi htjela reæi: "Uzalud ste kapetana ostavili na životu!" Kancelar je odgovorio u sebi: "Menije samo do toga da brak nema pravne vrijednosti."- Kaunitz, vašu vladarku je ubio njen sin!- Nadam se da æe njegovo velièanstvo i visoèanstvo car iprestolonasljednik naæi izmeðu sebe i vašeg velièanstva kompromis.- Nikada takav koji bi makar svojom sjenom dotakao pravo, mir i sreæu žene koju ljubim.Carica je pokrila lice i èinilo se daje plakala.- Neæu dulje svojom prisutnošæu rastuživati majèino srce -reèe on naglo i iziðe.- Kaunitz, radite brzo, brzo!- Morao bih dobiti nalog da pustim kapetana iz tamnice.-Dajte osudu!On izvadi brzo iz lisnice spis Sinišine smrtne osude. Carica je napisala na rubu: "Poslije novih fakata osudu sam odgodila." Niže opet napiše: "Mjesec dana poslije toga: uvje-rivši se na temelju novih fakata da je optuženi i osuðeni nevin, osudu ukidam!"- Vidite, to je bilo potrebno za sluèaj da akt kome dospijeu ruke. Neka nitko nikada ne posumnja da biste vi radili nasvoju ruku, ili da sam ja pod neèijim uplivom nešto porekla.- Prema tome, nesretniku je suðeno da živi - reèe kancelar.- Drugo nije zaslužio! A sad brzo, uèinite što mislite dajenajbolje.Elastiènije nego što je ušao, ostavi Kaunitz kabinet i uputi se u dvorski ured k prestolonasljedniku. Zapitao je može li sutradan biti primljen u audijenciju. Rosenberg mu odvrati da Josip kani ostati još tri dana u Burgu.

Zadovoljan odgovorom, Kaunitz ode.Rosenberg javi razgovor s kancelarom svojem gospodaru.- Upravo zato odlazim - reèe Josip.- Ne biste li ipak prièekali, velièanstvo, sutrašnju audijenciju?- Ne! Kancelar na igra lijepu ulogu. Kad sam tako bjelodano prikazao majci Grandeovo lupeštvo, morao sam otvoreno istupiti protiv lupeža. Uostalom, rekao sam: "Zlo se proždire samo!" Grande je na to udario peèat istine. Idemo! Oname èeka!Kancelar se uspeo u koèiju protiv svoje navike vrlo brzo i dao potjerati èetiri vranca kao da mu je palaèa nakraj grada. Stigavši kuæi, odredi da se povjerljivo pozove grof Meško.Tajnik se èudio nemiru svoga gospodara.- Pustite me, dragi prijane, èitava Evropa nije mi zadala toliko briga kao jedna jedina lijepa žena. A najtragiènije je da ja

lièno nisam od te žene užio ni jednog jedinog smiješka.- Oprostite, preuzvišenosti, što u to ne vjerujem.- Èasti mi! Jedanput sam imao s njom sastanak i taj mi jearanžirao drugi. Da sam tada pokušao iskoristiti situaciju lijepe žene, ne bih uspio. I upravo ta žena, prema kojoj sam sevladao posve kavalirski, prouzroèila mi je više besanih noæinego sve druge zajedno! Sada mi je jasno zašto sam morao iscrpiti toliko diplomatske snage u toj stvari. Posrijedi je žena.Èim grof doðe, nema nitko pristupa k meni.Za sat je Meško ušao diskretnim dvorišnim stepenicama.- Dakle, sada je sudbina grofa Vojkffyja u vašim rukama!Evo, ovdje je spis! Carica ukida osudu! On je slobodan!- Napokon slobodan!- Ali ona nije slobodna. Vjenèani su. Josip je neæe napustiti, zato sam odluèio ovo: vi æete joj priopæiti vijest da joj jemuž živ i nagovoriti je da napusti Josipa. Uvjeren sam da æeteto obaviti oprezno i spretno.

"¦S

MARIJA JURIC ZAGORKA- Gdje daje potražim?- Upuæen sam da su vjenèanje održali na dvoru barunaRosenberga i odande su otputovali. Pošto je stigao na sprovod, logièno bi slijedilo da su se opet nastanili u tome dvoru.Morate poæi onamo. Ne poznajem njezin znaèaj, meðutim,valja je dovesti brzo i spretno u situaciju da pred sobom ugleda prvog muža. To æe djelovati kao grom iz vedrog neba i onaæe u tom momentu, u odsutnosti drugoga muža, povuæi kon-zekvence. Najbolje bi bilo da prvoga muža s njom izmirite.- Biste li vi, preuzvišenosti, uzeli takvu ženu natrag?- Ja? - kancelar se nasmiješi. - Dragi grofe, ja sam i kodžena diplomata: u 60 minuta 120 situacija! O mojoj ljubavi mogli biste èuti epizoda. Dakle, ne pitajte me što bih ja.Stalnost nije moj resor! Prestolonasljednik ostaje ovdje još tridana. Sutra æu k njemu u audijenciju i zadržat æu ga još kojidan ovdje, a vi noæas putujte onamo. Do sutra podveèer stiæiæete. Odmah me obavijestite o uspjehu. Put koji vodi premadvoru pokazat æe vam moj tajnik. Dakle, nadam se najboljemu! Ne èasite i odvedite je iz dvorca što prije! Njega æu ja veæzadržati ovdje.Nakon toga razgovora kancelar je primio Sinišu i na oproštaju mu dao nekoliko uputa o lagodnosti života.Toga poslijepodneva, kad je Meško doveo svoga prijatelja u hotel, reèe mu:- Siniša, vrati se sa mnom u Hrvatsku!- Ne, nikada više!- Što kaniš?- Ništa.- No, dobro, govorit æemo o tome drugi puta. Danas uveèeridemo na kratak put. Ponudili su mi na prodaju dvor sa zemljištem za tako jeftinu cijenu da ga moram pogledati.

- Nije mi do putovanja.Meško pogleda Stanku.- Dragi gospodine grofe, uèinite tu uslugu meni! Kada Ju-

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJErica putuje, uvijek me izjeda strah da æe mu se nešto dogoditi. On, doduše, ne treba tutora, ali kad se vas dvojica zajedno, posve sam mirna. Priuštite mi taj mir, molim vas! Vi ste uvijek bili prema meni kavalir.

- Radije recite: "Dužni ste mi vratiti dobrotu kad ste još bilisretni!" Da, da, u pravu ste, iæi æu.- Hvala vam, puno vam hvala!Stanka je odmah opremila muža za put. Oboje je bilo zabrinuto.- Kako æe to svršiti, Jurice?- Ne znam, ali da neæe dobro, to je oèito.- Sirota Nera, nikada je više neæu vidjeti!- Drugo joj zaista ne preostaje nego da skoèi kroz prozorkao Anzelmo.- Sirota, kad bi znala stoje èeka! Siniši neæeš reæi ni putemkamo ga vodiš?- Dok god ne stupi pred nju.- Oh, Jurice, pazi da ne poèini još veæe zlo!Dotle je Siniša u blagovaonici pisao:"Ja, grof Siniša Vojkffy, bivši kapetan garde, izveo sam izdajnièki napad na Pruse na granici i molim da vojno zapovjedništvo sa mnom postupa prema pravdi i zakonu."Naslovio je pismo na vojno zapovjedništvo, predao ga Filipu i naložio mu da ga, èim otputuje, preda na poštu.Podveèer je s Meskom otputovao unajmljenom koèijom put Rosenbergova dvora.SUKOBNa velikom gospodskom majuru blizu putnièke stanice, nedaleko od ceste, stoji nekoliko konja. Putnici znatiželjno promatraju strku pred majurom.



Zaustavila se i Josipova koèija kojom je putovao u Rosen-bergov dvor. Ne slušajuæi barunove opomene, Josip ne èaseæi èasa side i uputi se k majuru.Na stepenicama jednokatnice stoji muškarac. Šumarski klobuk zabacio na tjeme, oštre geste prate njegove zapovijedi seljacima što stoje u velikoj kružnoj skupini i nemoænim pogledom promatraju gospodina na stepenicama.- A sad u ime preuzvišensoti našega gospodara, knezaLeichtensteina, zapovijedam posljednji put: na posao, kmetske hulje! Iz skupine izaðe seljak:- Gospodine, gladni ne možemo raditi! Poplava nam je odnijela posljednji komadiæ kruha. Dva dana nismo jeli.- Žderite zemlju! Grizite kamenje, ali na posao!- Živinu hranite sijenom, a mi da jedemo kamenje? -vikneseljak.- Živina je korisna, a vi ste blato, otpadak, prokleta gamad!Naprijed, na posao! - i podigne pištolj. - Dok ispalim hitac,da ste svi uzeli motike!Nitko se ne makne. Starac pognut i slab izaðe pred upravitelja, skine klobuk sa sijede glave i podigne ruke moleæi:- Gospodine upravitelju, znam, dužni smo našem gospodaru, ali slab sam, gladan, samo malo kuhanih posija nam dajte.Razjareni upravitelj vikne:- Udri svakom dvadeset pet korbaèa!Ljudi se zbijaju u gomile. Nekolicina hvata motike, drugi stoje i šute. Starac brižne u plaè. Korbaèi se dižu. Iza leða seljaka skoèi neznanac i pohiti k upravitelju:- Gospodine, vi ste nepravedni!- Što se vi u to pletete? Idite svojim putem i ne brinite seza moj posao!- Opozovite bièevanje!-Vršim svoju dužnost!

-1 ja sam plemiæ i znam što je vaša dužnost.- Ako ste plemiæ, tada znate što su kmetovi.

- Ja nemam kmeta.- Nego sami kopate svoje oranice? Da ste pravi plemiæ, nebiste se brinuli za njih.Gospodin priðe upravitelju i nešto mu tiho reèe.Upravitelj ga odmjeri od glave do pete, zbuni se, zatim slegne ramenima.Ljudi vide da upravitelj popušta pod dojmom rijeèi što mu ih gospodin govori. Razbuðeni upiru oèi u njih, ne znaju i ne èuju ništa, tek nasluæuju da se nešto zbiva njima u prilog.Upravitelj ulazi u kuæu. Nitko ne zna što se dogaða.Gospodin se približi ljudima. Glave im se sagiblju od poèi-tanja i zahvalnosti. On ih oslovi:- Budite mirni, ponašajte se lijepo, i ne govorite više o tome. Dobit æete kruha.Žuljevima posute ruke pružaju se prema njemu, grabe mu ogrtaè i ljube ga. Gotovo su ga svukli. Nisu znali tko je i što je, ali su osjeæali da je uèinio nešto što je njihovim pojmovima i njihovim patnjama osloboðenje, makar samo za jedan jedini dan.- Ustajte, ljudi, bit æe bolje!- O, gospodine, nikad kmet nije vidio uz plug i motiku nešto drugo osim batine i korbaèa!- Doæi æe bolja vremena! Moraju doæi, na putu su!Iz kuæe izaðu sluge. U rukama im visoko naslagani hljebovi. Gladni ljudi žvakali su ih veæ gledanjem. Dok su im dijelili kruh, progura se do Josipa u smeði ogrtaè umotan Rosenberg i šapne mu u uho:-Velièanstvo, idemo!- Pustite mi užitak da gledam uèinak svoga djela, tako neznatnog, a eto koliku je sreæu prouzroèilo. Što je znaèila ovakorica hljeba i oproštenje od korbaèa! Rosenberg, ako ikad budem vladar, moj moto bit æe: dijeliti sreæu, kao što sam danasdijelio hljeb! Starcu dajte dukat, ali kad ja sjednem u koèiju.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Velièanstvo, poslao sam koèiju na stanicu da nahranekonje.- Kako æe dugo to trajati?- Oko dva sata, a dotle se velièanstvo mora odmoriti.- Dobro, žurite za mnom.Josip se neopaženo izgubi iza grmovite ograde. Kad je stigao Rosenberg, obojica nastave put pješice.Meško i Siniša veæ su dva sata na stanici èekali da im se konji nahrane. Informirali su se kolik je još put do Rosenbergo-va dvora.Sunce je zapadalo i èudno, krvavo svjetlo uprlo se u prozor stanice. Meško je èuo u Zagorju od seljaka prièu da krvavo sunce prouzrokuje krvavu nesreæu. Tada se on tome smijao. Sada se sjetio tih rijeèi praznovjernog puka s nekim slutnjama. Ljutio se zbog toga na samoga sebe, ali se nije mogao oteti dojmu i neprestano je gledao u prozor.Dvije muške glave odražavale su se kroz staklo obliveno krvavim sunèanim zrakama. Tako se trgnuo daje Sinišu probudio iz misli. Pogledao je Meska i slijedio njegov pogled, da vidi zbog èega se tako trgnuo.Kroz prozor opazi dva gospodina. Problijedivši smrtno, skoèi. Meško ga oštro povuèe natrag, sjedne k njemu i svojim ga tijelom zagradi u kutu, osjetivši kako mu èitavo tijelo dršæe, a oèi mu se smutile.- Prijatelju moj, ovo je strašan sluèaj! Obuzdaj se! - govorio je Meško makar je vidio da su rijeèi izlišne.- Gotovo je! Ne mogu ostati!- Èekaj, dogovorimo se, sporazumimo se! Ne srljaj!

- Nema dogovora! Svršeno je! Pusti me!- Pamet u glavu, Siniša, èekaj! Rekao si da neæeš uništitinju!- Željezna ruka uhvatila me za srce i zdrobila ga! Nema mi

^- ¦”¦¦¦”

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEpomoæi! Moram k njemu! Ako me ne pustiš mirno, odgurnut æu te!- Ne gubi svijest!- Daje tebi netko uzeo Stanku i da s njom živi, ti bi ga pustio da mirno prolazi kraj tebe?To je Meska razoružalo.Bilo mu je jasno da Josip putuje u Rosenbergov dvor, kamo se on uputio sa Sinišom. Sada je oprez još više tražio da mu to zataji.- Vidim, nema druge, ne možeš to ovako pustiti.- Onda me pusti!- Pustit æu te, samo...- Nema uvjeta!- Siniša, hoæu samo da primiš moju pomoæ.- Ako me pokušaš sprijeèiti u osveti, popljuvao si naše prijateljstvo!- Evo moje ruke i rijeèi!- Govori, dakle, što bi ti uèinio?- Ne bih prekoraèio granice viteštva.- Zaslužio je da umre kao pseto!- Da lije ženu uzeo iz tvog naruèja?- Dašta!

- Uzeo je uvjeren da si ti mrtav, a to je drugo.Siniša je zurio u zemlju.- Da nije bilo njega, što bi carica i jezuiti napravili od nje?- Jurice, zašto sam ga sreo? Taj je susret moja i njezina nesreæa. Ne mogu ga pustiti!Krèmar je žurio u posebnu sobu noseæi jelo.- To nosi njima. Dakle, sporazumimo se!-Ne boj se i šuti!- Što si odluèio? Imaš moju rijeè.- Ono što sam zamislio u Parmi. Ako je kavalir, neka se bijesa mnom!



- Dvoboje je carica zabranila, pa...- Zabranila je koješta što ona sama èini.- On se neæe ustruèavati da iziðe i protiv zabrane.- Jurice, sutra neæe više vidjeti izlaz sunca! Neæe više vidjeti njezinu ljepotu. Moj maè dotaæi æe samo njegove oèi! Neka je onda miluje, neka caruje slijepac. Ja æu spokojno ležatiu grobu, to je veæ gotovo. On æe èitav život umirati u mrakusvojih plavih oèiju, kojima ju je omamio.- A ona?- Imat æe branitelja, a on neæe imati potpunu sreæu.- Prièekaj, krèmaru! Hoæe li ona gospoda, iz posebne sobeskoro otiæi, da se mi preselimo tamo?- Za pola sata mora koèijaš krenuti.

- Dakle, pola sata!Meško je shvaæao odluku svoga prijatelja i nije ga više pokušavao odgovarati, uvjeren da bi i sam radio to što on èini. Kazalo na satu je odmicalo. Siniša ustane.- Idem! Èekaj me ovdje!- Siniša, saberi se, svladaj, ne smiješ pogriješiti.- Ne boj se! Zna Siniša suditi mirno!- Ugovorite dvoboj za sutra.Zatim otrèi k vratima posebne sobe i pokuca.Odazva se Rosenberg.-Slobodno!Otvorio je i zakoraèio u sobu.Rosenberg, uvijek prisutan duhom, u tom èasu vidio je klimanje zidina, savijanje stropa, nijemo zaprepaštenje.Josipove plave oèi gotovo su izgubile boju. Toplina je sledila zjenice koje su se pripile o Sinišino uspravljeno tijelo.Nitko se ne mièe. Ni glasa, ni geste, ni trepnja. Sva trojica kao da su noæu nasred groblja ugledali èovjeka kojeg su svojim rukama pokopali.Josip ne vjeruje u duhove, ne vjeruje u prikaze, a ipak on pred njima stoji živ!

Siniša se neèujnim koracima približio Josipu, kao lav kad se šulja namamljenoj žrtvi. Njihove su se oèi stopile, probile, prodrle jedne u druge.Misli se sudare. Sinišino srce probija prsa, a Josipovo se stislo, zaustavilo.Napeto prati Rosenberg kretnje mladog kapetana. Pogled traži geste njegovih ruku.Kapetan otvori blijede usne. Zubi mu provire kao da se spremaju da zagrizu, ali izreèe samo žuèi napojene rijeèi:- Niste se nadali ovom susretu, je li! Ðavo je prokleto podmukao!Tanka, lijepa Josipova ruka podigne se i dade znak Rosen-bergu da ode.- Moja je dužnost da ostanem!-Vaša je dužnost da me slušate. Izaðite!- Ostanite, ostanite! - dobaci Siniša. - Èuvajte ga, trebatæete mu!- Ne treba mu moje pomoæi, ali je moja dužnost da ostanem uz njega.- Rosenberg, ostavite me na samu s kapetanom!- Ne smijem!- Rosenberg, ostavite me! - vikne Josip strogo i prijeteæi.Njegov prijatelj sagne glavu. Ispunjen strepnjom, jedva se izvuèe van.Suparnici su ostali sami. Okom u oko, kao dvije ubojite oštrice zasjenjene predveèernjim sjenama, zaprepaštene kobnim slutnjama. Sinišin se pogled zabode u Josipovo orume-njeno i garavo lice. To mu probuduje predodžbe braènog putovanja po jugu. Ne vidi ništa nego njezinu glavu, svoju ljubljenu na prsima nuzljuba.Sva mu nutrina usplamti žarkim plamenom. Bol i srdžba sijeva mu iz pogleda. Iz mišica suklja mraèna životinjska uboj-stvena želja. Osjeæa u ranu zarinut nož i sve u njemu vièe u osvetnièkoj zluradosti. Utapa se u tom užitku.

4



Korakne bliže k suparniku, u drskom stavu tjelesne snage i u žuèi namoèenom porugom reèe:- Nekad ste vi pogazili moju sreæu, danas ja gazim vašu!

Ukradena sreæa krvavo je zlobna. Pravda je nepodmitljiva, nepopušta i carevima.-I dobro je tako!- Vama æe biti krivo!- Tražite razjašnjenje?- Ne tražim!- Saslušajte me, gospodine kapetane!-Neæu da slušam!-Radi nje!- Nju vam, gospodine, potpuno prepuštam, na vijeke vjekova!- Zašto ste onda došli?- Krivo vam je što sam živ?- Ako ste me poèastili posjetom, imate sigurno svrhu.- O, i te kakvu svrhu!- Izvolite mije priopæiti!- Pitam vas: slaže li se s viteškom èasti vašega položaja dane odgovarate na izazov viteza?- Ne, gospodine, ne slaže se!- Zašto niste došli kada sam prvi put zaželio da se naðemookom u oko u beèkoj šumi?- Vi ste me zvali?- Možda baš ne ja, ali recimo ipak ja, pod drugim imenomi maskom.- Kada je to bilo?- Kao da ne znate? Sjeæate se kada vas je u karnevalu zvalabijela maska?- Bijela maska? Ne, ne znam ništa!- Veliki ste u pretvaranju!- Zabranjujem vam dvojiti o mojim rijeèima! Kad velim dane znam, to je istina!

- Baš èudno! Vi ne znate ništa?- Gospodine, ne tražite da još jednom potvrdim rijeèi: neznam! Ne govorite u zagonetkama! Što hoæete?- Hoæu da gospodinu prišapnem: niste imali odvažnostidoæi, jer ste znali da sam jaèi od vas!- Uvijek æu izaæi na borbu, makar unaprijed znao svojusudbinu!Siniša je sve jaèe kipio. Josip reèe hladno:- Èarkanje rijeèima ne dolikuje vitezu. Gospodine kapetane, izjasnite se!- Evo objašnjenja: plemiæ izlaže za ljubav žene sve!-1 glavu!- Na rijeèima ste veliki, na djelu ste bili sustezljivi!- Smatrate me kukavicom?

- Ne znam kakvim se imenom obièavaju nazivati kavalirikoji ne dolaze na izazov.- Gospodine vi me izazivljete?- Ne znam da li vam je vrijedno gubiti koji važni uvjet sreæeza moju bivšu ženu?- Za nju je i život premalo!- Dakle ste vrlo sretni, gospodine?-Birajte oružje!- Pokoravam se! Neka maèevi odluèe koji od nas dvojiceneæe sutra u zoru vidjeti izlazak sunca, njezine oèi, njezinuljepotu! Neka odluèi maè! Vaš i moj!- Želim da to budem ja!

-1 ja! Èak vjerujem u to!- Sasvim spremno èekam sudbinu, kapetane!-I ja!- Da ne zavlaèimo, neka se odmah svrši!- Hvala vam na toj usluzi!

- Zadovoljit æemo se svaki sa jednim svjedokom. Sa mnomje dvorski meštar Rosenberg.- Sa mnom grof Meško.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Sasvim dobro. Dakle, odmah!- Pristajem! Da potražimo zaklonište. Želim da me dobrogaðate. Pet sati udaljen odavde leži dvor u potpunoj zabiti.- Odgaðate?- Odgaða onaj koji odbacuje moguænost dvoboja. Vi znatedaje takvo obraèunavanje zabranjeno. Dobro vidite daje takvo obraèunavanje nemoguæe ovdje izvesti nezapaženo.- Što želite?- Kapetane, ako se ozbiljno odazivljete mojem pozivu, tada me slijedite u dvor. Tamo æe naš dvoboj ostati za sva vremena tajnom.-1 svršit æemo ga odmah, èim svane zora?- Odmah, gospodine, èim nam zora toliko osvijetli maèeveda možemo njima baratati.- Prihvaæam!- Pozvat æu gospodu naše pratioce.Josip otvori vrata druge sobe.Meško i Rosenberg udu. Na licima suparnika nastojali su proèitati što se medu njima dogodilo.- Utanaèili smo obraèun na maèeve - objavi Josip. - Poštoželimo ostati nesmetani, nalazimo da to ovdje nije zgodnouèiniti i polazimo odmah u vaš dvor, gospodine barune.Srce grofa Meska stalo je burno kucati. Josip nastavi:- Gospodo, postavljam dva uvjeta. Gospodin kapetan i njegov drug imaju dužnost da prije dvoboja prisustvuju pisanjumoje oporuke, kao svjedoci.- Drage volje - odgovori Siniša.- Drugo, gospodin kapetan opetovano me uvrijedio smatrajuæi me kukavicom, jer da nisam izišao na megdan nekojbijeloj maski, i...- Za ime Božje, velièanstvo!- Ne miješajte se u to, Rosenberg!

- Ne mogu šutjeti, jer vi ne znate što je bilo s bijelom maskom.- Svejedno je, moj je grijeh!- Vaš grijeh? Što vi znate o tome?- Sve, a vi, velièanstvo, ništa.-Govorite!- U ono vrijeme kad su jezuiti vrebali èak i na vaš život, neka je bijela maska lutajuæi Beèom na dvoru izazvala sablazani strah.- Mrtvi uvijek izazivaju sablazan i strah - odvrati Siniša.

Rosenberg se zagleda u kapetanove oèi koje su odavale da govori o groznièavoj strasti. Prestrašio se osjeæajuæi da taj èovjek snuje veliko zlo. Uplašen za svoga gospodara baci se medu njih da rašèisti uzrok dvoboja.- Rosenberg, govorite, želim znati sve! - zapovjedi Josip.- Velièanstvo, u to opasno doba bijela maska se našla nadvorskom plesu i pokušala posredstvom princeze Marije Anto-nije doæi do vas. Dvorski meštar nije se usudio nastupiti protivmaske koja je podigla maè. Mi smo prema tome zakljuèivalida je odlièna liènost.- Opasna, opasna - upadne Siniša.- Bijela maska došla je pred moju palaèu u Beè i tražila vas.Ostavila je pismo za vaše velièanstvo prestolonasljednika.- Što je s tim pismom, Rosenberg?- Velièanstvo, u tom pismu tražio je taj bijeli vitez da doðete u šumu "Divlje patke" na sastanak, jer vam ima javiti neke važne stvari.- Što ste vi uèinili s pismom?- Velièanstvo, prisegao sam za vaš život i radio sam po svojoj savjesti. Otvorio sam ga i, vidjevši da vas neznanac zove uzamku, ja sam pismo zatajio.- Zašto?- Zato što sam znao da biste vi pošli.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Zašto ste me sprijeèili da odem?- Bio sam uvjeren da se pod bijelom maskom krije jezuit ilikakav njihov ortak, u namjeri da vas ubije.- To ste se izmislili, gospodine dvorski meštre, sve je to izmišljotina, dogovor! - naruga se Siniša.- Suspregnite svoju divlju æud, gospodine kapetane! Dajemvam rijeè daje prestolonasljednikov život bio veæ napadnut, inetko drugi je takoðer bio napadnut, ali o tome nemam pravaovdje govoriti. Moja je savjest èita. Vršio sam svoju dužnost.Josip upadne:- I po toj dužnosti vi ste, Rosenberg, mene prikazali kukavicom!- Pred kim?- Pogledajte gospodina kapetana. Tvrdi da je on bio podtom bijelom krinkom.- Da, gospodine Rosenberg! Vi znate gdje smo se sastali,kad sam vas izigrao i demaskirao.- Doista je bilo tako! Ali mi smo vas držali mrtvim, gospodine kapetane!- Èudan se sluèaj poigrao s mojim životom. Dok ste vi mislili da trunem u grobu i ubirali nad mojim grobom meni otetu sreæu, dotle sam svoje mrtvo lice sakrivao pod maskom bijelog viteza. Pitajte gospodina kancelara, nije li bilo tako.- Gospodine, ja vam vjerujem - reèe Rosenberg - ali vi stenepravedno okrivili mojega gospodara.- Rosenberg, ni rijeèi! Svoju stvar rješavam sam! To ne spada u djelokrug mojeg dvorskog meštra.- Velièanstvo, motiv koji vas je doveo u ovu situaciju mojje èin! - Za sve odgovaram ja! Upamtite, nije se rodilo i nikada se neæe roditi na ijednoj planeti svemira èovjek kojemu æuikad u životu dati prigode da posumnja daje Josip kukavica!Nema razjašnjenja! Izazov ne povlaèim! Gospodine kapetane, jeste li spremni?- Od sveg srca!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Još jedna stvar, gospodine. Tražim od vas da se bijemoèim svane. To tražim na poštenu rijeè.- Stotinu rijeèi i svoju èast!- Svršili smo! Rosenberg, neka upregnu konje. Gospoda sigurno imaju koèiju?- Da - odgovori Meško.- Neka se upregnu obje.Siniša i Meško izaðu.Josip pogleda Rosenberga prijekornim pogledom.- Rosenberg, što ste uèinili? Dopustili ste da me netko mjesece i mjesece drži kukavicom! Idite! Idite, neka se zapregne,brzo!- A što onda?- Ni rijeèi! Izvršite moje naloge! Odsada æu sam biti svojdvorski meštar i svoj pouzdanik. Idite!U dvorištu putne stanice izvukli su koèije i brzo uprezali. Zaogrnut kabanicom, stajao je Josip na pragu male zgrade i gledao kako se spušta mrak po obrisima dalekih gora. Rosenberg je stajao kraj njega.- Tko zna da li æu vidjeti ovo i sutra?- Kakve su to misli, velièanstvo?- Misli, misli! Tko zna da li æe sutra izaæi sunce, ili æe ostati vjeèni mrak.- Kakav mrak, velièanstvo?- Ne znam. Kapetan zna, on mi gaje proricao. Ali, idemo.Sjeli su u koèije i odjurili cestom.OPORUKATamom jure koèije. Meško i Siniša voze se nepoznatim krajem. Noæ je neprozirna. Mala svjetlost oznaèuje im da se pred njima voze Josip i Rosenberg. Okolnost da su se sastali poka-



zuje im da su i jedni i drugi imali isti smjer. Zašto bi on putovao tamo, kad bi ona bila drugdje.Siniša šuti. Meško ne poèinje razgovor. Uznemiruju ga misli. Da lije na dvoru Nera, ili nije? Ako jest, tada Josipov poziv na dvor znaèi da želi izbjeæi dvoboj. Èinilo se, dakle, vjerojatnim da nije tamo. Svejedno je èvrsto odluèio da Siniši ništa ne kaže. Nesretni susret na stanici pomrsio mu je raèune da s njom razgovara prije Josipova povratka.To gaje sve jaèe uznemiravalo.- Siniša, zašto neprestano šutiš?- Nemam što reæi.- Još uvijek nisi odustao od strahovite kazne?- Nikada neæu odustati!- A kad bi te ona molila?-Tada bih ga ubio!

- Osjeæam da se približavamo velikoj tragediji, koju bi ti,Siniša, mogao sprijeèiti.- Ništa se ne može sprijeèiti. Idemo u dvor njegova dvorskog meštra tamo æe se sve lako obaviti.- Neæe te peæi savjest da si je predao carièinoj nemilosti?-Velim ti, ostat æe živ! Samo je više neæe gledati svojim oèima. Ponovno su šutjeli.

Sati su prolazili. Koèije su jednolièno štropotale cestom. Topot konja pronosio se pustim krajem. Nakon pet sati vožnje, na brdu opaze svjetlo. Meska nešto stegne u srcu. Razabirao je obrise dvora.- Što znaèi svjetlo? Zar ih tkogod èeka? Možda su ih najavili, pa ih èeka družina?Siniša ne odvrati.Ispod brda prva koèija stane. I druga se zaustavi.- Izvolite izaæi, gospodo! Uspet æemo se pješice da ne izazo-vemo sumnju i pozornost.

Prilazili su puteljkom dvoru. U tmini svijetle se tri prozora na prvom katu. Meško primi Sinišu pod ruku i osjeti kako mladog kapetana obuzima drhtavica.Rosenberg ih zaustavi:- Gospodo, prestolonasljednik vam želi nešto reæi.Josip se približi:- Uæi æemo u dvor potpuno tiho, ne rekavši nikome ništa.Molim gospodu da se klone pitanja i primjedbi. Rosenbergzna sve što treba raditi. Uvest æemo vas u sobu odakle æetepratiti diktiranje moje oporuke. Tražim od vas vitešku rijeè dame neæete nijednog momenta prekidati ili se upletati.- Jamèimo! - odgovore Siniša i Meško.- Kada oporuka bude napisana, izravnat æemo na obali jezera naše raèune. Slijedite nas!Uspeli su se do dvora. Rosenberg nije pozvonio pred vežom, nego pokuca na razizemni prozor. Lasi pruži glavu.- Ah, vi ste! Èekamo vas!- Molim vas, otvorite sami vežu!- Što to znaèi?- Njezina visost žena prestolonasljednika nije legla?- Ne, ona je budna i èeka njegovo velièanstvo.- Ne javljajte joj ništa!Prozor se zatvori i oni su stajali pred vežom. Meško je podupirao Sinišu. Osjeæao je da sav drhti.- Dakle, grofica Falkenstein! Njegova žena! - šaptao je Siniša. - Bit æe zla, Jurice! Nisam odgovoran za to!- Ali si odgovoran za poštenu rijeè koju si dao. Sada treba dašutimo dok ne kucne tvoj èas. Poslije oporuke radi što znaš.- Èekat æu mirno, ali budi uz mene.Veža se tiho otvori. Ušli su u kuæu. Lasi je visoko nosio svijeæu i pokazivao im put. Po sagu se njihovi koraci nisu zamjeæivali. Rosenberg i Josip išli su zajedno, Meško i Siniša za njima.



Vrata su se otvorila. Ugledali su potpun mrak. Straga Lasi podigne svijeæu. Razabirali su obrise naslonjaèa. Rosenberg nijemo ponudi rukom gostima mjesta.Josip je stajao u sredini i mirno gledao. Rosenberg je dao znak Lasiju da sa svijeæom ode. Vrata su se tiho pritvorila. Ostali su u mraku.Meško osjeti drhtanje, ne od straha zbog tih priprema, veæ zbog strepnje od onoga što æe slijediti. Èini mu se da u toj tmini neka strahovita ruka odreðuje puteve sudbine njegova prijatelja i obuhvati ga desnicom kao da ga želi zaštititi.Siniši zatitra pred oèima, u sljepooèice mu udari krv. U njegovoj je duši mrak kao i u sobi.Na vratima njima nasuprot zaèuje se kucanje."To kuca sudbina", pomisli Meško.

Iza vrata iz neke daljine odazove se melodiozni glas.I Meško i Siniša osjete kao da ih je potresla munja. Taj glas dotakao se njihovih živaca. Meško èvršæe stisne desnicu svoga prijatelja.Iz tamne sobe odazove se Josip.- Ja sam! Da lije slobodno?- Dakako!Vrata ispod teških zastora otvorila su se tiho. Josipova silueta odrazila se u mlazu svjetla.Iz tamnog salona Meško, Siniša i Rosenberg gledaju izmeðu rasporka zastora u salon prepun svjetla. Na stolu svijeænjak, uz njega ženska glava posuta pepeljastim uvojcima.Pred oèima im je slika: Nera u bijeloj haljini s pepeljastom kosom, ovita nekim nevidljivim èarom što je svjetliji od svjetla i zamamniji od raskoši koja ih okružuje. Tamni, zagonetni pogled zasjenjen tajanstvenom moæi upire u Josipa.On stoji pred njom udaljen tri koraka i klanja se.U tamnoj sobi grobna tišina. Dva su se prijatelja zagrlila. Siniša osjeæa da u njemu titraju one svijeæe iz dubine drugoga salona, a njezina milota prolazi mu kostima.

U mozgu i u vidu nestane smetnje. Kriknuo bi da ne osjeæa kraj sebe prijatelja. Obojica se zagledaju kroz otvor zastora. Uhodarski prate svaku njegovu kretnju, naprežu sluh oèekujuæi prve rijeèi, kao što èeka osuðenik na stratištu posljednje rijeèi osude.Josip je oslovi:- Nisam se najavio! Mislim da neæe biti zamjerke.- Kad netko tako teško oèekuje kao ja, da još mislimo naetiketu?- A da nisam došao?- Iskljuèeno! Bila sam u to uvjerena. Dakle, stoje njezinovelièanstvo odgovorilo?- Da æe naš brak rastaviti.Meško u tmini osjeti kakav je drhtaj prošao tijelom njegova druga. Obojica se jaèe stisnu. Iz salona dopre do njih njen baršunast topao glas:- Znala sam daje sve bilo uzalud.- Ne, nije bilo uzalud!- A carièin odgovor?- Popustit æe! Znam njezinu prirodu. Nekoliko æe dana bjesnjeti, a onda me ipak pozvati da sklopimo pogodbu.- Nikada neæe pristati!- Poznajem svoju majku! Uskoro æe me zvati. No baš je zato potrebno da se prije toga potpuno sporazumijem sa svojomdragom suprugom.- Što je vama danas? Èudno govorite?- Ljudi se uvijek tuže na sudbinu. Nema sudbine! Život znasamo tragediju ili lakrdiju, koju odigravamo sami sebi. Jednidobro, drugi loše! A to zovemo sreæom ili nesreæom. Obiènose igramo reprize. Ali, vidite, ja sam se danas odluèio da nekoliko prizora svoje tragikomedije odigram ponovno.- Nešto se s vama dogodilo?- To æe se tek dogoditi. Ima ljudi koji oporuke pišu, ja ihgovorim!- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Prijatelju, vi me plašite!- Budite mirni i odgovorite mi sjeæate li se one veèeri kad

sam vam pokazao tjeralicu koja je glasila: "Da se groficaVojkffy odmah uhiti, jer je pomagala svome mužu u uhodar-stvu protiv Prusije"... Carica je potpisala tjeralicu.- Kako se ne bih sjeæala tog strašnog èasa!- A sjeæate se i toga kako smo doznali za tu tjeralicu?- Gospodin Lasi je potkupio dvorske špijune Bindera i Blan-ka, i oni su mu otkrili daje carica naredila da nadu moje boravište i smjesta me uhite. Zašto pitate?- Oprostite da umjesto odgovora postavim pitanje: što samvam rekao u èasu kad sam vam otkrio tu pogibelj? Želio bihtoèan i iscrpan odgovor.- Zašto? Èemu?

- Da vam mogu postaviti jedno važno i sudbonosno pitanje.-Vrlo ste sveèani! Dobro, odgovorit æu kada želite.- Ali molim da toèno reproducirate moje rijeèi.

- Nastojat æu. Vi ste pokazali tjeralicu i nalog da me uhapse,jer sam, navodno, svome mužu pomagala u uhodarenju. Rekliste mi: "Grofice, dvorski špijuni razišli su se na sve strane! Nema sumnje da æe naæi i ovaj Rosenbergov dvor. Kad vas otkriju, vaša je sudbina zapeèaæena. Carica æe vas bezuvjetno nemilosrdno dovesti pred sud." Rekli ste mi takoðer... ali to nijepotrebno ponavljati.- Naprotiv, baš na to polažem važnost! Hoæu da ponavljajuæi sve to u vašim i svojim oèima kontroliram da li sam radiokorektno. Razlog æete kasnije vidjeti.- Dobro. Vi ste mi tada rekli: "Grofice, na dvoru i u državi vjerojatno nema podanika koji bi bio kod carice u veæoj nemilosti negoli ja. Sav moj zagovor ne bi koristio. A sad, kadsam vas doveo iz dvora da vas zaštitim od carièina gnjeva, mojje upliv ravan ništici. Mogao sam njezino velièanstvo ublažiti jedino pritiskom. Kada me pitala da li sam vas ja odveo iz

dvora, priznao sam. Tada sam joj rekao da æu vas vjenèati ako ne obustavi progon. Carica je na to pristala, ali je istodobno dala ocu Grandeu punomoæ da on i svi jezuiti imaju pravo da vas uhite i stave pred sud." To ste mi rekli. Da, spomenuli ste, takoðer, da je otac Grande tu punomoæ meni pokazao u Waldburgu, kada me tamo zatvorio, i s tom me punomoæi htio prisiliti da prihvatim zaštitu u njegovu naruèju.- Dalje, grofice, dalje!- Zatim ste mi priopæili da je od te punomoæi mnogo goratjeralica koja me okrivljuje da sam pruska uhoda. Rekoste mi:"Ja sam potpuno nemoæan da vas branim, ali postoji jednosredstvo, jedino kojim bih mogao uništiti sve spletke, obeskri-jepiti i onemoguæiti svaki postupak protiv vas, pa dolazio on iod carice. A to je sredstvo..." Èemu da to opet ponavljam?- Baš to je važno! Molim vas, reproducirajte toèno!- Dopustite mi pitanje, èemu sve to?- Nalazite se pred velikom odlukom i treba da zajedno sveto još jednom proživimo.- Ako je tako, spremna sam da obnovim sve što je bilo. Viste rekli ovo: "Grofice, Rosenbergovom dobrotom krio samvas ovdje u dvoru. Sada je vaš položaj nemoguæ. Sveta midužnost nalaže da vam govorim o onome što vam inaèe nikada ne bih spomenuo u doba vaše korote. Previše poštujemvašu žalost za nepravedno smaknutim mužem, ali me odgovornost pred samim sobom i pred svojim osjeæajima nukada presijeèem sve putove vaših neprijatelja što vode do vas.Vi poznajete moje osjeæaje, ali u ovom èasu nisu oni povod po

nudi, veæ jedino želja da vas pred svakim potpuno zaštitim."Je li tako bilo?- Dobro ste upamtili. Molim dalje!- Zaista me èudi ovo obnavljanje!- Mora biti grofice! Dalje, dalje!-Vi ste nastavili: "Dozvolite, grofice, da vam u najdubljem poštovanju podastrem smjernu prošnju. Dopustite da vas nao-



èigled svih vaših neprijatelja uvedem u dvor kao zakonitu ženu. Duboko æu poštivati vašu žalost i pokoriti se svim vašim odredbama."- Da, to sam rekao. A vi ste odgovorili?- Odgovorila sam ono što sam mogla.- Želim da sada ponovite.- Odgovorila sam: "Velièanstvo, moja žalost za nevinosmaknutim mužem odviše je svježa da bih mogla primiti vašuplemenitu zaštitu u toj formi."- Poslije toga sam ja nešto uèinio.- Jest. Neko ste vrijeme šutjeli, zatim ste mi predoèili mojtežak položaj.- Kojim rijeèima? To je važno, vjerujte, vrlo važno!- Izjavili ste: "Grofice, razumijem vas potpuno, ali vaš odgovor neæe utjecati na moju odluku da vas bezuvjetno zaštitim i da vaš život oslobodim neprestanih napada vaših i mojihneprijatelja. Evo druge ponude: Želim postaviti barikadu kojaæe biti isto tako jaka. Carica može uèiniti sve, ali se neæe izvrgavati skandalu da štogod uèini protiv prestolonasljednikovežene. Ona se nièega toliko ne boji kao sablazni. To je svimadobro poznato. I to je naša barikada! Zato æu pozvati, ako dozvolite, župnika iz Terezijendorfa, koji mije potpuno odan, idva svjedoka, Lasija i Rosenberga. Sastavit æemo vjenèani listo vjenèanju koje nikad nije obavljeno. Ja æu smjesta otputovati u Španjolsku, a vi æete ostati potpuno zaštiæeni vjenèanim listom i Lasijevom paskom."- Tako je to bilo. No vi ste postavili još jedan uvjet.- Vidjevši da sam sa svih strana izložena bijesnim napadima, a osamljena sam udovica, pružila sam vam ruku i zahvalila se za plemenitost. Tražila sam još jedan uvjet: da nepoðete više u Beè, nego da ravno s toga dvora krenete u Španjolsku. Bojala sam se da vas u Beèu neprijatelji ne doèekajuzasjedama. Sve je išlo po vašem programu. Župnik je došao,

sve je izveo kako ste vi odredili. Jeste li sada s mojom ispovijedi zadovoljni?- Nismo li fingirali još nešto?- Da, vaš vjerni sluga otkrio je Bindera i Blanka u blizinidvora i napunio im uši da se slavi svadba. Tada ste odredilida se osvijetle svi prozori, a služinèadi je objavljeno kako jevjenèanje obavljeno u salonu. To je Oskar isprièao i špijunima.Dao se, tobože, podmititi.- A što je bilo poslije veèere?- Èekale su spremne tri koèije s kovèezima, kao da putujemo zajedno na jug. Zapravo ste otputovali samo vi i Rosen-berg.- A što ste vi uèinili?- Ostala sam ovdje i živjela sakrivena u potpunom miru i

samoæi.- Kada sam se ja vratio?- Ali to je sada doista sve èudnije i èudnije!- Danas živimo u neprestanim èudima!- Stigli ste prije èetiri dan.- Grofice, ništa danas nije èudno, sve je prirodno i potrebno. Dakle, kad sam se vratio, opet se nešto dogodilo?- Da, dogodilo se i nastavlja se.- Molim vas, uèinite mi posljednju ljubav: što se dogodiloposlije moga povratka?- Makar sve ne razumijem, udovoljit æu vašoj molbi. Prijeèetiri dana vratili ste se iz Španjolske i priopæili mi što ste svetamo uèinili da skršite vlast jezuita. Istodobno stigao je brzo-teèa iz Beèa i javio smrt oca Grandea i princa Karla. Vi ste mitada objavili da idete na dvor, da æete ponijeti vjenèani list,kako biste s njim iznudili od carice ukidanje svih progona protiv mene i poništenje mojega zagrebaèkog procesa, koji me ži-gosao kao vješticu.- Da, da, to sam rekao. To sam i htio! Sada je na meni redda govorim. Pokazao sam carici fingirani vjenèani list u uvje-- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


renju da æe mi ponuditi za vas potpunu slobodu, ako se vas odreèem. I kancelar je bio prisutan. Izazivao sam i najoštrije branio svoj tobožnji brak s vama, samo daje ponukam da mi ponudi takav pakt. -A ona nije ni pokušala, veæ je prijetila rastavom! Prema tome, vaša je žrtva bila uzaludna!- Nije mi ponudila nego je, naprotiv, prijetila. Ostavio samje u uvjerenju da naš brak postoji.- A što sada?- Sada dolazi ono zbog èega sam htio sve to obnoviti i jošjednom preživjeti, makar sam ovaj èas gazio po samom sebi.- Bojim se, velièanstvo!- Ovu torturu valja izdržati do kraja!- Za kakvu svrhu?- To æe doæi na kraju. Èujte me: moja zaštita obasula vas jenedostojnom famom koja zasjenjuje vaše ime. S druge je strane pogibelj koja vam prijeti. Èujte što vas pitam! Odgovoritepromišljeno, jer u ovaj èas odluèuje se vaša i moja sudbina.Smijem li ponuditi da fingirani vjenèani list pretvorite u istinski i zakoniti?-Velièanstvo, molim vas, zaklinjem vas, ne tražite odgovor!- Ne mogu se zadovoljiti neodreðenim odgovorom. Tražimpotpunu iskrenost. Istinu! Medu nama leži nešto nerazjašnjeno, tamno. U ovom èasu mora se sve riješiti.- Molim vas i zaklinjem, dajte mi vremena do sutra.- Ne može se odgoditi ni jednog jedinog èasa!- Dalje ovako ne može teæi razgovor. Recite mi cijelu istinu! Nešto se dogodilo?- Ne, grofice, vi ste pošteni. Zahtijevam od vas poštenu istinu. Ona se uspravi. Milota u njezinu licu pretvori se u bol.- Gledate me prijekorno. Niste privikli iz mojih usta slušati tako oštar ton.- Zaista nisam!- U ovom èasu stekao sam pravo i najoštrije tražiti jasan odgovor na sva svoja pitanja.

.L

- Dajte mi bar da odahnem.- Ne mogu! Morate govoriti. Apeliram na vaše pošteno srce!Pokrila je lice rukama.Nastala je duga šutnja.U tmini tamnog salona Siniša dršæe u strepnji. Stisnuo je sljepooènice. U mozgu mu vri. Oèekuje njezin odgovor kao ubojito tane. Meško ga èvrsto uhvati. I Rosenberg èeka bez daha.Nera, obasjana svjetlom, još uvijek šuti.Josip gotovo grubim pogledom iznuðuje odgovor.Njezine se ruke spuste u krilo. Otvoreno mu pogleda u oèi.- Ne prepoznajem vas, velièanstvo!- Hoæu nepatvorenu istinu!- Kad biste slutili kako me muèite!- Moram! Ovaj je èas neodgodiv!- Kad bih bar znala zašto.- Znat æete! Razumijem što se dogaða u vašoj duši.- Znala sam da vi niste kruti, da sve shvaæate i...

- Shvaæam, ali ne odstupam! Da vam pomognem doæi dojasnog odgovora. Treba poæi prema nedavnoj prošlosti. Možda æete na tome putu steæi i potrebnu snagu i èistu spoznajusvojih osjeæaja.- O da - prošapæe ona glasom koji je drhtao.Stajao je s druge strane stola i pogledao joj èvrsto u oèi.- Sjetite se, grofice, one veèeri, upravo u ovom salonu, kadste me pozvali po gospodinu Rosenbergu da vas posjetim.- Sjeæam se, vrlo dobro se sjeæam!- Iznenadili ste i mene i gospodina Rosenberga izjavom daosjeæate kako ste ovdje na teret i želite otiæi kuæi u Hrvatsku.Rosenberg vas je upozoravao na opasnost i srdaèno vas pozvao da ostanete dok te opasnosti ne proðu.- Da, bilo je tako - odgovori ona lomeæi se.- Ja sam rekao: "Ako grofica želi, nitko je ne može sprijeèitida ode."-

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Da, priznajem, to ste rekli.- A vi, grofice? Kad smo poslije toga ostali sami, vi ste samiod svoje pobude dodali: "Ja bih ostala ako mi obeæate da æeteostati i vi."- Prestanite, prestanite!Ali on nastavi:-1 još ste rekli: "Samo kad ste vi ovdje, ne strahujem, samo uz vas osjeæam se sigurnom!"- Sve, sve sam to rekla!- Vaš je glas bio neobièno topao, prožet naglašenim osjeæajima. Moje srce, stoje do onog èasa živjelo u potpunom beznaðu, zalutalo je stazom nade. Znate li što to znaèi?-Znam, i ja æu...- Te veèeri prvi put u životu osjeæao sam se potpuno osloboðen nepovjerenja u život.Nera ustane.-Velièanstvo, samo jedno: stojim li pred vašim sudom?- Pred èijim još? Pred odsudnim trenutkom koji, upamtite,

treba da odluèi vašom sreæom i mojim èitavim životom.- Razumijem, velièanstvo!- Samo sam èovjek koji ima pravo na odgovor.- Odgovaram na sve!- Razjasnite mi, stoje bilo one veèeri?- Jest, to se mora razjasniti.- Neæete ostaviti u mojoj duši ni traèak sumnje, ma kakavbio vaš odgovor.-Vi imate pravo kad me pozivate na red! Ako sam tada znala naglasiti osjeæaje, treba da danas znam povuæi posljedice.- To je pošteno. Slušam vas.- Reæi æu sve, a vi sudite. Vaša sklonost bila je prema menitiha i suzdržljiva, to vrlo dobro znam, dok je ja nisam izazvala! Da shvatite što se sve u meni dogaðalo, moram se ija vratiti u prošlost. Mojega je muža carica okrivila i bacila

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEu tamnicu. Obeæavala mi je sasvim sigurno da æe ga pošte-djeti. Vjerovala sam i èekala. No stigla me carièina nemilost. Vi ste se pojavili i s gospodinom Rosenbergom odveli ste me one noæi u vaš dvorac, u Johanneshof, da me zaštitite od njezina gnjeva. U strahu pred tim gnjevom ja sam se prepustila sudbini, ali najedared sam stala sumnjati u èistoæu vaših namjera. Držala sam da ste vi onaj koji me noæu progoni kad se vraæam od carice u svoje sobe. Prestrašila sam se i ostavila sam vaš dvor. Kasnije sam se uvjerila da sam najvjernijem èovjeku i prijatelju nanijela nepravdu. Èovjek koji me progonio bio je otac Grande. Jezuiti su me ponovno dobili u vlast i tada sam vas pozvala u pomoæ. Zar nije prirodno da sam u onom èasu, uvjerivši se da ste vi bili moj zaštitnik u najèistijem i najsvjetlijem smislu, osjetila prema vama veliku i neizmjernu odanost?- Dalje, dalje, molim vas!- Stigli smo u ovaj dvor, gdje se zbilo nešto što vi ne slutite.- Što? Molim vas, razjasnite mi!- To i hoæu. Poslije vašeg dolaska ovamo, gospodin Rosen-berg molio me da razgovaramo povjerljivo.- Iza mojih leda?- Da, ali u poštenoj namjeri.-Što vam je rekao?- Rekao je: "Grofice, razotkrit æu vam istinu. Prestolonas-ljednikov život je na kocki!" Što se dogodilo, pitala sam ustrahu i duboko uznemirena. "Grofice, dogodilo se neštozbog èega dršæemo Lasi i ja!" Molila sam da mi sve kaže, jersu mi vaš život i sigurnost draži nego njima. Otkrio mije onostoje odredilo moje držanje.Njegov je pogled upijao te rijeèi.- Rosenberg mi reèe da je neka bijela maska tražila u njegovoj kuæi u Beèu prestolonasljednika, a na dvoru takoðer.- Bijela maska?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Da, ona gaje pozvala pismom na sastanak koji je za njegaznaèio smrt! Gospodin Rosenberg je otvorio pismo. Vama jeto zatajio i otišao je s Lasijem na sastanak. Taj bijeli vitez vitlao je maèem. Tražio je od Lasija i Rosenberga da doðete vi sami drugi dan. Oni vam to nisu priopæili, ali su bili uvjereni davas taj èovjek kani ubiti. Nije bilo ništa jednostavnije nego posumnjati da su ga poslali jezuiti. I ja sam u to vjerovala i strepila sam. Rosenberg mi je priopæio u razgovoru kako ste viodluèili da se vratite u Beè èim me spremite u dvor. To je znaèilo poæi u susret bijeloj maski koja æe iskoristiti karnevalsku

buku i modu uliènih maski da vas traži. Bili smo uvjereni daæe vam opet pisati ili æe vas prepoznati na ulici. Rosenberg jeizrekao rijeèi koje mi još danas zvone u ušima: "Grofice, njegov je život u vašim rukama!"-To je on rekao?- Da! Pitala sam ga kako to misli? Odgovorio je: "Jedino gavi možete zadržati daleko od svih njegovih neprijatelja. Vamaza volju neæe se udaljiti iz dvora. Vama je sigurno poznato štoon osjeæa za vas. Uvjeren sam da i on u vašem srcu ima svojemjesto."- Nastavite, nastavite!- Tražim daha. Nastavit æu. Gospodin Rosenberg, da me jošjaèe uvjeri, izvadi iz džepa jedno pismo.- Èije pismo?- Pismo bijele maske kojim vas zove na samotno mjesto.-Dakle tamo!-Proèitala sam pismo i rekla: "Znam što mije èiniti! Gospodine Rosenberg, prestolonasljednik æe ostati ovdje. On neæe ostaviti dvor."Lice mladog cara nije odavalo dojam njezinih rijeèi.- Poduzela sam sve da ostanete.Ponovno je nastala šutnja. On se nije micao.Iz salona nije bilo èuti daha.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEJosip se oglasi:- Još nismo gotovi, grofice.- Znam! Pitajte!- Još jedan mnogo važniji dogaðaj treba razjasniti. One veèeri kad sam vam u prisutnosti gospodina Rosenberga priopæio smaknuæe vašeg muža...- Osjeæam što me èeka!- Ja sam više mjeseci šutio u strepnji da vas opteretim takvom boli. Kad sam vam konaèno to rekao, vi ste primili vijesttako mirno da je to i mene i Rosenberga zaèudilo. Obarateglavu? Svejedno, morate mi reæi zašto? Zašto niste zajecali ilipokazali bilo kakav trag boli? Mala Marica prièala mi je sve,njezinom djetinjom indiskrecijom saznao sam da i na samuniste plakali, tek ste bili zamišljeni.- Dotakli ste me u najteže rane!

- Mala mije rekla da ste veseli, jer ja neæu otiæi!Sve je niže spuštala glavu i sakrivala lice rukama.- Razjasnite mi kako ste mogli tu vijest primiti tako mirno?- Nisam mogla plakati!- Ali nije bilo tragova nijeme tuge.- Nisam se mogla pretvarati!- Pretvarati? To je nova zagonetka!Nera ustane nervozno.

- Možete li mi obeæati da protiv onoga kojega se to tièe nikada neæete bilo što poduzeti? Vi biste ga mogli, ako vam seotkrijem, žigosati kao veleizdajnika.- Zadajem vam rijeè, rekli što mu drago, smatrat æu da nisam ništa èuo.- One veèeri vi ste mi priopæili smaknuæe muža. Rekli stemi: "Carica mije priopæila daje vaš muž smaknut osam danaposlije zatvaranja, dakle u novembru."- Da, tako mije rekla carica.- A ja sam èas prije nego što ste mi to rekli o mome mužu umjesecu februaru imala u ruci pismo bijele maske...

“¦%



- U kakvoj je to vezi?- Znate li èije sam crte prepoznala u pismu?-Dakle, sada mije...- Jedva sam prikrila Rosenbergu drhtanje kada sam u timcrtama prepoznala njegovu ruku. Ali sam razabrala i ono štose dogodilo iza naših leda.-Vi ste znali...- Ja sam sve znala! Naslutila sam daje moj muž pobjegaoiz tamnice. Tko njega poznaje, ne drži to velikim èudom. Onje kadar i snagom i lukavošæu sve natkriliti. A znam i to da suna dvoru carièini pouzdanici klevetali èiste odnose izmeðuvas i mene. Nije li razumljivo da me kriomice tražio i saznaošto se govori?- Da, to je vjerojatno!- Dakle, kad sam proèitala pismo bijele maske i slušala štomije sve Rosenberg pripovijedao, bilo mi je jasno što gaje nagnalo da vas zove. Još prvih dana mog dolaska na dvor bio jeljubomoran zbog mojega oduševljenja za vaše napredne misli.Saznavši za klevetu, povjerovao je sve i htio vas je kazniti.Èasakje odahnula. On je šutio.- Sada znate zašto nisam mogla plakati. Znala sam da ježiv. Ne znate li zašto sam nastojala da vas zadržim u Rosen-bergovu dvoru? Strepila sam! Što æe se dogoditi ako se vasdvojica sretnete negdje u Beèu? Nije li razumljivo moje drhtanje?- Razumljivo je. Bojali ste se za njegov život.- Ne za njegov, bojala sam se samo za vaš život.- Samo za moj? Opet zagonetka!- Sinišu ne može nijedna ruka pobijediti! Tko ide s njim namaèeve, taj se više ne vraæa!-Više se ne vraæa...- Drhtala sam vjeèito da ne digne ruku na svojega najveæegprijatelja, da ne probode najdivnije srce pod suncem.- Hvala, hvala! Ironizirate? Dakle, sve je bila prijevara?

- Pardon, obmana.- Kad biste vi znali kako se varate!- Tada izvolite odgovoriti na moje pitanje: želite li da tobožnji vjenèani list bude zakonit?- Odgovorit æu.U njegovu licu napeli su se svi mišiæi. Ukoèen pogled ustremio je u nju.- Moj odgovor je ispovijest.-Èekam je!- Prvi put srela sam vas na dvoru kada su me optužili zaèarolije. Nisam znala tko ste. Pitali ste me i ja sam vam reklada se rugam zakonu koji osuðuje na smrt nevine žene. Bunimse protiv njega, jer je praznovjerje za puk a za krvnike podmuklo vrelo dobitka. Sve sam vam to ispripovijedala i vi steme razumjeli. Vi jedini, kao što me nikad nitko nije razumio.Tada su me poveli na istragu. Tamo sam vas srela i saznala za

vaš položaj. Vi ste me oslobodili lomaèe. Vaše rijeèi i vaš likostadoše u mojoj duši kao slika na oltaru.- Za to neæu da èujem.Ona pode k njemu i uhvati ga za obje ruke.- Prijatelju, morate èuti iz mojih usta ono što je bilo uzrokom svemu što se dogodilo. Sada, kad ste htjeli da govorimpustite me da vam se potpuno povjerim.- Davno je trebalo da se potpuno povjerite. Nisam bio nikada tako sretan da probudim u vas potpuno povjerenje.- Ljudi i dogaðaji bacili su sjenu na vas, a tu je, konaèno,i vaš položaj, zbog kojega sam mnogo šta prešutjela što bihvam bila rekla.- Dakle, moj položaj je bio kriv! U njemu sam se osjeæao nesretnim od djetinjstva. Ali ostavimo to, odgovorite na pitanje.- Morate me slušati, to želim i to vas molim!- Slušam! - reèe on tiho.- Kada sam drugi put stigla na dvor kao dvorska gospoda- MARIJA JURIC ZAGORKA


vi ste mi prišli s povjerenjem s kakvim niste sretali nikoga od svojih.- Jer sam u vama pri prvom susretu otkrio dušu koja meshvaæa.- To sam osjetila. Slušala sam vaše rijeèi kao dijete èarobneprièe. U vama sam upoznala velike ideale koji dolaze odnekudizdaleka i obeæavaju novi život. S vama sam pogledala u tajnovito vrelo prosvjetnih ideja i bilo mi je kao da gledam bajoslovnu sliku o kojoj sam samo snivala; da je gledam izdaleka, tamo u mojem rodnom gradu na Grièu, gdje sam nejakaduhom i s mladim poletnim srcem stala vikati protiv mraènogvjerovanja u vještice. Vaše misli bile su mi nova bajoslovnazemlja, a sve što ste uèinili, sve je bilo u skladu s njima. Bilasam presretna što uživam vaše povjerenje, i što vam u vašimborbama protiv jezuita pružam male usluge.Njezine rijeèi tekle su sve veæom brzinom i sve uzbuðenije. On je slušao spuštene glave.- Ta je vaša borba dosegla vrhunac, a ja sam pod težinomklonula. Htjela sam nositi buzdovan, a mogla sam ponijetisamo lepezu. Slomili su me jaki neprijatelji i pružila sam vamobje ruke, proèišæena uvjerenjem da se predajem najvjernijemi najplemenitijem prijatelju pod suncem. Drhtala sam za vašživot, za vaš mir. U takvim trenucima kucala sam i na tajna,zatvorena vrata vaših osjeæaja. Zbog vas! Upoznala sam vašesrce. K njegovoj plemenitosti uzdizala se moja duša kako semožda uzdiže molitva pobožnog vjernika.- Ah, ostavimo takve...- Ne, ne! Želim reæi sve do kraja, prijatelju moj! Govorimu ovom èasu zaklinjuæi se na sijedu glavu svoje bake. Ja samvas voljela! On se trgne. Nera priðe još bliže.- Ja vas volim! Kad biste bar znali kako vas volim! Sve štobi sestra uèinila za predragog brata, to bih uèinila zavas ja.Nešto je drhtalo oko njih.

Nešto je plakalo.On je gleda dubokim pogledom.

-A... ljubav... žene...- Ljubav? Daleko odavde na malom brdu leži grad u kojemu sam se rodila. Grad sa starim tornjevima. Griè! Tamoje bio dvorac posut ružama. Moja djevojaèka duša odisala je njihovim mirisom. U cvjetnjaku toga dvorca našla bihkatkada pisamce. Nisam znala od koga je. Našla bih ga kaocvijet na puteljku. Bijeli papir donio mije èarobnu sliku o ljubavi; o tome da je negdje nepoznati vitez èija je ljubav jaèaod svemira, èija me ljubav ogrijava kao sunce zemlju. Tapisma doèaravala su mi sanje srca, ljubav prepunu stradanja, otimanja, vratolomnih borbi, neèega što je strahovito iprelijepo! U svojoj djevojaèkoj sobici, kad su tornjevi starogGrièa drijemali u tami, èitala sam ta pisma. Duša je prvi putsaznala za èežnju mladosti, za ljubav. Poèeli su progoni protiv mene, zbog èarolija. Neki vitez ote me s lomaèe. Mnogokasnije saznala sam da je on pisao tajnovita pisma, da je onprobudio prvi drhtaj mojega djevojaèkoga srca za tihih noæi.U staroj crkvi mojega grada mi smo se zakleli. U gradu sastarim tornjevima proveli smo svoju prvu sreæu, ali ju je brzo pokrio oblak sa carièina dvora. Sreæa je danas razorena,ali zar mogu zaboraviti ona pisma, one osjeæaje, drhtaje...Ta ljubav i danas živi u mome srcu! Od onog dana kada se rodila jedva su prošle tri godine. Prerano je razorena moja sreæa. Nadam se da æe se vratiti i da æu steæi velik dar Božji, vašeprijateljstvo, onakvo kakvo svom dušom osjeæam za vas. Možete li mi ga uzvratiti?-Ne!- Vi me, dakle, osuðujete zato što sam katkada prešla granicu kojom rijeèju ili kojim tonom, da vas zadržim pred opasnostima?- Prekoravam vas!- Dakle, izgubila sam...- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Ono što ja osjeæam ne može se patvoriti nazivom prijateljstva.- Slutila sam! Zato sam se toliko bojala reæi istinu!Mišiæi na njegovu licu su se trzali. Velike blage oèi i mili izraz njegova lica poprimili su krut izraz. Èinilo se da sakuplja nabore na èelu da zadrži snagu.Zapanjeno je gledala kako se preobražava i osjeæala je da se u njemu sve potreslo i uzdrmalo. Kao da èuje stotinu krikova iz njegovih prsiju. No njegovo držanje iznenada dobije službenu formu. Stane pred nju i pokloni se kao glasnik carici kad joj javlja neku neobiènu vijest.- Gospodo grofice, vi ste me nekoliko puta u poèetku pitali zašto želim sada, baš sada, ovaj èas, neodgodivo i neumoljivo saznati istinu.- Srsi me prolaze od vaših rijeèi!- Gospodo grofice, muškarac koji nasluæuje svoj poraz neæe izazvati priliku da ga i sluša okom u oko. Je li tako?- Što to znaèi?- Gospodo grofice, upamtite, nikada nijedan muškarac neæe dopustiti da bude svjedokom njegova poraza netko drugi!

- Netko drugi? Gdje? Tko?- Ja sam u ovom èasu, eto, dovršio kalvariju, svoj sam križdonio do vrha, da vama, grofice, vratim sreæu.- Meni vi vraæate sreæu?- Kad biste to isprièali mužu, možda ne bi vjerovao.- Ako me još ljubi, mora vjerovati!- Da, sada mora vjerovati!- Što ste rekli? Zašto "sada"?

- Dopustite da uzmem svijeæu.Blijedeæi gledala je u njega.- Što namjeravate?- Samo ono što je dobro za vas!Pošao je brzo prema vratima u tamni salon.

Ona je drhtala. Plaho je za njom šuštala svilena povlaka. Stade izmeðu oba zastora kao bijeli kip u crnom okviru.Široko otvoreni pogled pratio je njegovu glavu osvijetljenu vršcima svijeæe. Približio se stolu i postavio na nj svijeænjak.Opazi tri siluete. Tri glave.Bliješti svjetlo.Josipov glas zazvoni joj u ušima.- Gospodine grofe, moja je oporuka napisana!Èekam vas!Nera sklopi oèi.Još jednom mislima hvata rijeè po rijeè. "Što je to rekao? Napisana oporuka!"Podigne vjede. Gleda: Josipa nema u sobi. Samo dva muškarca.Iz polumraka prilazi joj Meškovo lice i jedna glava sakrivena u ruke. Èuje jecanje.Korakne. Pohiti bliže.- Siniša! Siniša!Meško pokaže rukom naslonjaè u kojemu je Siniša napola ležao izmuèen, i ostavi braèni par na samu.-Ti si, Siniša!On se spusti na koljena, pokrivši lice rukama, a njezine oèi i njezine crte govorile su o boli, ukoru i ganuæu. Htjela je da mu podigne glavu, ali on se zagnjuri u njene haljine i zajeca kao da kleèi pred odrom.Bijele drhtave ruke obasuo joj je suzama.- Što je sve to bilo? - pitala je ona.Ne dobiva odgovor. On nema rijeèi. Patnja, uvjerenje daje ostavljen, zaboravljen zauvijek, raspojasalo se tek u ovom èasu, kada je èuo istinu.- Ljubljeni, pokaži mi lice!Ali on ga još dublje sakrije u naborima njene haljine i ne odgovara. Žalost nesvjesno prelazi na nju. Sagne se k njego-

1



voj glavi, prisloni lice na njegovu crnu kosu i suze iz lijepih oèiju padaju po èupavoj glavi.Umjesto slatkih rijeèi, vrelih cjelova i vruæih zagrljaja oni su se priljubili jedno uz drugo i plakali. Nera je osjetila zašto ga para bol, zašto ga lomi, zašto sakriva lice.- Dragane moj, hoæu da ti vidim oèi!- Ne mogu, ne mogu!

- Ne možeš mi pogledati u oèi?- Ja sam te proklinjao, ja sam posumnjao u tvoju vjernost!- O, ja sam to razabrala iz pisma bijele maske!- Nero, sam kancelar rekao mije da si se vjenèala.- Sam kancelar?- Nisam pobjegao iz tamnice! On me sakrivao. Nije izvršioosudu da poništi taj brak.-1 nitko nije znao?- Krio je to i pred caricom, a ja sam lutao, divljao, proklinjaoi opet ga molio da me smakne. Kad sam saznao kako te caricaprogoni, htio sam se smaknuti, ali kada sam se sreo s njim naputnoj stanici, prometnuo sam se u zvijer. Tek kada me poveoovamo i ostavio me da slušam...- Ti si bio ovdje za vrijeme razgovora?- On je tako htio! Sad osjeæam strahovit stid!- Zato me on sve to pitao! Zato je tražio sva razjašnjenja!- Nisam te vrijedan! Nisam!- Oboje, Siniša, nismo vrijedni njega!Ušute. Njihovi se pogledi zaustave na vratima kroza koja je izašao Josip.- Zar je moguæa takva velièina?- Da, Siniša, to je zapravo on! Sada ga poznajem potpuno!Taj èovjek štitio je tvoju ženu kao stoje ne bi nitko. Kada mije spomenuo svoju ljubav, uèinio je to zato da me zaštiti predsamim sobom. Nikada ne bi preko njegovih usana, nekolikotjedana nakon što mi je priopæio tvoju smrt, prešla prošnja

da mu budem ženom, da to nisam izazivala u strahu da æe se sukobiti s tobom. O Bože, koliko sam poèinila zla pobuðujuæi njegovu nadu!- Krivi smo, dakle, oboje! Kad bi ti znala kakvu je strašnuosvetu rodila moja ljubomora! Mislio sam da on uživa sreæu.- Sada si se uvjerio da je bilo obratno.- Tebe nazvati svojom i izgubiti te, to je paklena muka.- Siniša, ti se kidaš od bola kao da me nisi našao nego izgubio!- Ponovno te gubim, jer te nisam vrijedan, jer me zavelakrv mojih otaca u ljubomorno ludilo. Nikada mi to neæeš zaboraviti, nikad mi to ne možeš oprostiti.- Nije li ti sam kancelar rekao da smo vjenèani? Nije bilomoguæe vjerovati u moju vjernost.- Nera, ti me isprièavaš.- Drago mije da te imam èime isprièavati.-1 ne odbacuješ me?Ona prisloni glavu na njegovo lice i osjeti kako mu se u duši trzaju rastvorene rane.- On mije vratio tebe! Da te sada odbacim kad si tako strašno ispaæen, izmuèen, neèovjeèno izmrcvaren? Nisi mogao osjetiti da te nisam mogla prevariti.Obuzimao gaje djetinji strah daje sve to san i utvara razbuðenih težnja, i èim skine glavu s njenog krila i otvori oèi sna æe nestati. Dugo je gurao glavu u njenu bijelu haljinu i cjelivao joj ruke i koljena.Vrata se otvore, Meško uðe.- Oprostite, grofice, moram nešto reæi Siniši. On te èeka!- Zašto? Gdje?- Još ima nešto važno!- Hoæu da znam! Govorite, grofe!- Sreli su se obojica. Izazov je pao. Siniša je htio da se dvoboj izvrši odmah, ali on je zatražio da doðemo ovamo. Sadami je jasno zašto!- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Nije li sada razlog nestao?- Ne, grofice, Siniša mu je spoèitnuo kukavštinu, a on gaje obvezao poštenom rijeèi da æe poslije oporuke izaæi nadvoboj.-Neæe biti borbe!- On je nepokolebljiv u zahtjevu.- Dvoboj izmeðu tebe, Siniša, i njega? Nikada! Tko je izazivaè?- Ja sam ga izazvao uvredama!- Siniša, upamti, prije nego što biste se vas dvojica pobili,nestat æe mene!- Uèinit æu ono stoje dostojno i pošteno. Ja sam krivac.- Idi, Siniša, idi k njemu! On je velik, mi smo prema njemupatuljci.- Nera, ako ja ne mogu, ti æeš ga odvratiti.Nije imao snage daje zagrli ni sada kad je odlazio uvjeren da njegov protivnik neæe popustiti. Ni ona nije mogla drugo nego da ga pomiluje po ruci i isprati pogledom.U knjižnici je Josip pisao oporuku. Kraj njega su stajali Ro-senberg i Lasi puni straha.- Evo, Rosenberg, tih nekoliko redaka predat æete za sluèajmoje smrti. Nemam mnogo što da kome ostavim.- Velièanstvo, ako izaðete na taj dvoboj, mi vas ne možemopratiti.- Ja vas zovem svjedocima!- Nas dvojica ne možemo biti svjedoci. Ako vi odluèite dase pobijete, mi æemo prije obraèunati sami sa sobom.- Rosenberg, vaša odanost bacila je na mene sjenu kukavice!- Tko je mogao slutiti da se pod onom maskom krije grofVojkffy? Mi smo ga svi držali smaknutim.- Rosenberg, vi ste me zasljepljivali nadama u njene osjeæaje. Htjeli ste dobro, a uèinili ste kao da u krv uštrcavate kapotrova.

- Velièanstvo, nemam drugih rijeèi nego da sam za svoj èinspreman snositi svaku konzekvencu.- Najprije ja! Hoæu da se bijem!- Poæi s njim na dvoboj, znaèi poæi na stratište.- Znam i ne odustajem!-Velièanstvo, grof Vojkffy!Siniša je stajao pred njim. Na licu mu tragovi plaèa i pre-paæenog uzbuðenja.- Smijem li govoriti, velièanstvo?- Izvolite, gospodine kapetane!

- Došao sam da vas molim, shvatite me, prevelika ljubav,uvjerenje da sam tako brzo zaboravljen, izbezumilo me. Nisam znao što èinim, s kim govorim; nisam znao...- Govorili se s muškarcem kojega ste držali otimaèem svoje žene. Imali ste pravo da ga izazovete kako je konveniralovašem shvaæanju.- Molim muškarca da mi oprosti, da povuèem izazov nadvoboj, da me odriješi rijeèi.

- Iskljuèeno! Ja bih sam u sebe posumnjao da sam onaj prizor gore u salonu inscenirao ne bih li spasio život od vašegamaèa. Upravo zato sam vas obavezao na stanici poštenomrijeèju da neæete uzmaknuti.- Tada povlaèim rijeè!- Gospodine, to je nova uvreda!- Ono što ste gore u salonu uèinili mnogo je veæe herojstvonego deset puta izaæi na dvoboj. Pred vašim èinom ja sam potpuno poražen, posramljen; sagibljem glavu i molim za oproš-tenje.- Mogu oprostiti samo èovjeku koji drži svoju rijeè.- Prije æu umrijeti nego podiæi maè na vas. Osim toga, velièanstvo, vi se sa mnom ne možete tuæi iz drugih razloga. Ovaje moja ruka obešèašæena!- Rosenberg i Lasi, molim izaðite naèas.

* f”e”



Oni se povuku.- Gospodine grofe, èime je obešèašæena vaša ruka?- Kancelar Kaunitz u interesu države nije izvršio osudu i sakrio me. Poslao me u Parmu k princezi Amaliji da opozove optužbe protiv mene. Prije toga ja sam otišao na pruskugranicu. Nitko nije znao gdje je ona i gdje ste vi. U prevelikoj,luðaèkoj strasti namjeravao sam izazvati sukobe, uvjeren dase u sluèaju okršaja vi morate pojaviti. Ja sam krivac za onajdogaðaj na granici!Josip je zadivljen promatrao grofa.- Dakle, to ste uèinili vi zbog... Vrlo dugo promatrao je Si-nišino lice.- Da, gospodine, na vašem mjestu uèinio bih to i ja! Drugonemam što primijetiti.- Primijetit æe drugi.- Tko drugi?- Juèer sam se prijavio zapovjedništvu pismom.- Prijavili? Zašto?- Da ona bude sretna! Nisam slutio kamo me prijatelj vozii s kim æu se sresti.- Razumijem!- Uvidjeli ste da se sa mnom ne možete tuæi?- Nisam izbacio frazu kad sam rekao da bih na vašem mjestu postupio jednako. Ne odustajem od dvoboja!Nera se pojavi na vratima.- Oprostite, velièanstvo, želim se sama uvjeriti ne moram livam sreæu opet vratiti.- Ne mogu vam udovoljiti, grofice - odgovori on tvrdo. -Pozivam grofa da održi svoju rijeè.- Ali moj muž neæe da se s vama bije!- Grof Vojkffy ne može na sebi ostaviti ljagu vjerolomstva.Nera mu se približi, uhvati njegove ruke i pogleda mu u oèi.- Zar je moguæe da vi, èovjek velikog novog doba, vi kojinosite zastavu prosvjetiteljstva, koji ste odbacili sva prazno-

vjerja, zar vi u ovom èasu sagibljete glavu pred bezumnim shvaæanjima srednjega vijeka?Kroz vrata su se ušuljali Lasi i Rosenberg. Ona mirno, ozbiljnim i prodornim pogledom nastavlja:-Vi niste primili izazov iz uvjerenja. Vi ste se odazvali shvaæanju vojnika. Ne možete odbiti njegovo uzbuðenje, jer biste smrtno uvrijedili sva svoja naèela i ideje. Vas èekaju druge borbe!Zagledavši se u nju, poðe korak naprijed.Svi su šutnom pratili njegove kretnje. Ponovno se okrene k njoj i pokloni se.- Razoružali ste me! To je pobjeda vašeg duha!Rosenberg i Lasi najradije bi pali pred njom na koljena.- Grofice, molim vas, ostavite me naèas s gospodinomgrofom.Pogledajte, Rosenberg i Lasi oèekuju vas s ushiæenjem. Siniša je ostao s njim na samu.- Gospodine grofe, vi ste se uistinu prijavili zapovjedništvu?- Jesam, juèer.- Prema tome, oni bi vas mogli veæ danas popone zatvoriti.- Hito sam se nakon povratka odavde javiti sam.- Zaista niste znali kamo putujete?-1 sad mi još nije jasno zašto me Meško doveo ovamo.- Znate li vi kakva vas kazna èeka?- Rekoh da sam se htio smaknuti.- Grofe, vi æete još danas otputovati, zajedno s groficom.- Ona još ne sluti što me èeka.-1 ne smije saznati. Putujte, ali ne u Beè!- Zar da bježim nakon što sam se sam prijavio?- Èujte, kapetane, vi ste izgubili vojnièki èin. Vratit æe vamga kada se dokaže vaša nevinost. Rekoh, putujte s groficomsmjesta ravno u Hrvatsku, u svoj dom. Da vas tkogod na putune zaustavi, putovat æete kao moj izaslanik. To je samo forma.- MARIJA JURIC ZAGORKA- Zar da to primim od vas?- Morate! Evo, dat æu vam jednu izjavu koju dobro upamtite. S njom æete upravljati dalje svojom sudbinom. To je vašaobrana, bude lije trebalo.Dok je on pisao, Siniša je više poražen nego sretan stajao pred pisaæim stolom.- Evo, pazite na svaku rijeè. Nitko osim nas dvojice neæeznati pravu istinu. Putujte odmah, jer bi vas sutra veæ moglizaustaviti. Zbogom, kapetane!-Velièanstvo, dopustite još jednu rijeè!-Izvolite!-Velièanstvo, vi æete jednom zasjesti na prijestolje. Kad us-trebate vjernog vojnika, vjernog podanika, nadasve vjernog prijatelja, molim vas, ne zaboravite mene. Ne uskratite mi zadovoljstvo da za vas dam život. Zaklinjem vam se, velièanstvo, pružite mi obeæanje koje æe mi biti ciljem i svrhom života.- Život vaš neæu, grofe, ali vašu vjernost prihvaæam ne zbogsebe, nego zbog djela što me èeka. Dajte mi ruku, kapetane!Pružili su ruke.Siniša izaðe iz knjižnice vlažnih oèiju.Prestolonasljednik je ostao sam. Sjeo je. Misli kao da su ga fizièki umorile. Naslonio je glavu na ruke i gledao preda se.Iz dvorišta su dopirali glasovi koèijaša. Razabrao je da opremaju koèiju za put.Ustane i stade šetati po sobi. Zastao je zagledavši se u vrata.Iz hodnika se èuo šum svile. Povukao se natrag.Usred tamne knjižnice stajala je Nera. Oko nje padaju bijela krila haljine.- Došla sam da se oprostim.On nije odgovorio.- Tek danas, danas sam vas upoznala, tek danas sam vas

dvostruko zavoljela!- Utjeha nije na mjestu! Ali, zbogom!

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Ne mogu otiæi dok ne vidim u vama smirenje.- Sreæa traži raskoš ljepote, ukrase života, a ja sam pustinjak koji je osamljen od èasa kada je osjetio mislima život.- Ali pustinjak æe iæi putem koji odabire priroda i velièinaduše, da oslobaða iz tmine. Milijuni vas èekaju plaèuæi, šibaninevoljom crnih tamnièara.U mislima se zagleda u starèevo patnièko lice, u debele suze i sklopljene ruke kada je slušao njegovu molitvu.- Prevelike su to rijeèi!- Ne, nisu! Vi ste stvoreni za to da narodima dijelite sreæu.- To, to je sanja èitave moje mladosti. S njom sam se, valjda, rodio. Juèer sam osjetio prvi put u srcu užitak dijeljenjasreæe drugima.Njegove plave oèi odavale su duboku žalost.- Jednu molbu, velièanstvo! Dopustite da vas oteretim i dauzmem sa sobom malu Maricu, koja mi je bila spasiteljica, ida se za nju brinem.- Zar baš ništa ne kanite ostaviti meni?-Vi biste željeli daje ne povedem?- Ostavite mi nju, jedinu živu uspomenu na nekoliko kratkih trenutaka nade u sreæu.Oborila je glavu. -Ostavljam je.- Odgojit èuje sam, u ljubavi prema vama. Èut æete za njukad god zaželite.-Hvala! A sada...Pružila mu je obje ruke. On ih prihvati, zagleda joj se u oèi i poljubi ruke cjelovom u kojemu je osjetila samo bol i odricanje. Još trenutak pridržao je te drage ruke u svojima, a zatim ih brzo pusti.- Grofice, zbogom!- Zbogom, ali i do viðenja!Gledao je za njom. Izašla je brzo u koridor.

.,



U spavaæoj sobi se preodjene. Kada se obuèe, priðe kreveti-æu. Njena mala osloboditeljica je spavala.Nera se sagne k njoj i poljubi je. Mala se probudi.- Kamo ideš?- Idem kuæi, dijete moje, muž je došao po mene.- Tvoj muž? Kapetan o kojemu si mi prièala?- Da, on je došao da me odvede.-A što æu ja?- Ti æeš ostati ovdje. Za tebe æe se brinuti stric.-Ali ti æeš opet doæi?-Hoæu, doæi æu!- Sutra ili prekosutra?- Tako brzo ne, ali ne plaèi, doæi æu!

- Znam, tvoj je muž kapetan, a ti si rekla da æe biti i general.Generali stanuju u Beèu, je li?

- Ne svi.- Tvoj æe muž biti general i tada æeš doæi s njim u Beè. Toznam.- Da, da, tako æe biti.-Ali uskoro, što prije!- Ti æeš tada biti veæ gospoðica, a tvoj stric car. Svi æemobiti sretni, vrlo sretni.- O, kako se tome veselim! Zar ne, to æe biti uskoro?- Smiri se, sve æe biti dobro!Djevojèica je ipak plakala i sišla s kreveta.U dvorištu je Meško uzjahao konja.- Siniša, žurim u Beè da se javim Stanki. Mi æemo za vamasigurno veæ sutra.I potjera konja.Koèija je bila spremna. Nera pruži Rosenbergu ruku.- U ovom èasu ne znam ništa drugo nego: hvala! I vama,gospodine Lasi!Siniša je digne u koèiju.

Sjeli su u zatvorena kola i krenuli nizbrdice. Siniša obujmi Neru s obje ruke i priljubi se k njoj. Ona mu nasloni glavu na rame.- Siniša, osjeæam tvoje suze!-I ja tvoje!- Zašto plaèemo?- U našoj sreæi plaèemo zbog njega!- Sva mi duša moli da što prije zaboravi.-Tebe, Nera, ne može nitko zaboraviti!U zelenom salonu stajao je Josip kod prozora i gledao za njima. Vidio je svjetlo na koèiji.Iza sebe zaèuje sitne korake bosih nogu. Obazre se. Djevojèica u spavaæoj košuljici dotrèi k njemu.- Ti ne spavaš, dijete?- Strièe, ona je otišla?-Da, otišla je!-1 ti plaèeš? Nemoj se žalostiti! Ona æe opet doæi! Uistinu, rekla mije.-Što ti je rekla?- Da æe doæi kada ti budeš car. Ja æu biti velika gospoðica.Njen æe muž biti general. Stanovat æemo u Beèu. Svi æemo bitisretni, vrlo sretni. Zatim me poljubila.- Poljubila te.- Da, u lice ovdje!On joj obujmi lice i utisne u nj dugi cjelov pun boli oproštaja.- Strièe, ono svjetlo što odlazi, to je ona?-Da! S vj e t lo s t što od la zi, to je ona!Oboje je pratilo pogledima svjetiljku što se udaljavala, bivala sve manja i tonula u mrak.- Nema je više! - šapne mala.- Ostali smo sami!- Ali ona æe doæi k nama, to je rekla. Znam, mora doæi. Nesmiješ se žalostiti, doæi æe!



Stisnuo ju je na prsa ispunjena nijemim plaèem. - Èekat æemo, mala moja, èekat æemo!SVRŠENO DJELO

Lakaj je probudio kancelara od popodnevnog sna.- Ti si poludio, zašto me budiš?- Preuzvišenosti, prestolonasljednik!Knez brzo ustane, odjene se i jedva dospije oprašiti lice. Zastao je. Kruta ozbiljnost u uvijek blagom licu mladog cara zapanjila ga.- Velièanstvo, oprostite ako ste èekali.- Ništa, ništa! Želim vam samo reæi nešto povjerljivo. Razgovarao sam s grofom Vojkffyjem.Kancelar se nijemo pokloni.- Došao sam da svojem djelu primetnete još jedno.- Izvolite, velièanstvo!- Juèer je grof Vojkffy otputova sa svojom ženom.Kancelar je zaèuðeno gledao cara.- Moj odnos prema grofici bio je èist! Sve je, gospodine, fin-girano da ishodim od carice potpuno ukidanje procesa u Zagrebu i optužbe da je uhoda. Njezin muž imao se prilike u touvjeriti. Grof je potpuno nevin, i to znam.-1 ja sam to znao, velièanstvo!- Svoje djelo treba da izvedete dokraja.- Razumijem, velièanstvo, ali molim za upute.- Otiæi æete k njezinom velièanstvu i donijeti mi akt kojimukida ne samo proces protiv grofice i sve optužbe, nego i suspenziju zakona o progonu vještica. Koliko poznajem vašanaèela, vi sami znate da je upotreba toga sramotnog zakonasredovjeènih zabluda nemoguæa u današnje doba. Ujedno

neka se grof uspostavi u vojnièkoj èasti i neka mu se dade zadovoljština. Vi možete sve, uèinit æete i to.- Zadajem vam rijeè, velièanstvo!-1 još nešto: grof Vojkffy htio je još juèer silom na stratište. Optužio se!- Opet? Èime?- Daje on izazvao sukob na granici.-1 menije to jednom rekao. Slutio sam da se namjerice optužuje i nisam to uzimao u obzir.- Ali æe uzeti u obzir vojno zapovjedništvo. Grof se prekjuèer prijavio.- To je vrlo ludo, a njemu potpuno odgovara.-Vaša je, dakle, zadaæa da odete u zapovjedništvo i komandantu povjerljivo kažete zastoje grof preuzeo krivnju nekoga nepoznatog.- Uèinit æu to, velièanstvo!- Bude li potrebno da ja posvjedoèim, dobro, ako ne, timbolje. Molim vas da se ta stvar briše zauvijek.- Zadajem unaprijed rijeè!- Nadam se, kneže, da æete odmah otiæi k carici, a zatimkomandantu. Oprostite što vam smetam u vašem miru, ali toje potrebno.- Smjesta æu udovoljiti želji vašeg velièanstva! Do veèeripredložit æu vam akte koji vas mogu zadovoljiti!Josip ustade.- Gospodine kneže, do viðenja!- Moj smjerni poklon, velièanstvo!Kancelar ga isprati i zagleda se za njim."Wenzel, s ovim neæe biti lako kad sjedne na prijestolje!"Carica sjedi uz bolesnièki krevet svoje najmilije pouzdanice, grofice Fuchs. Blijeda i upala leži starica na jastucima i bezbojne oèi upire u caricu.



- Velièanstvo, èini mi se kao da sam dugo bila odsutna.- Mjesec dana niste bili pri svijesti. Hvala Bogu, nadam seda èete potpuno ozdraviti.- Èini mi se kao daje na dvoru potpuna tišina.- Da, vrlo je tiho. Kao da su svi umrli.- Što radi princeza Elizabeta, velièanstvo?- Kako ste dobri što se nje sjeæate! Ona ništa ne radi,samo plaèe. Probudila se iz duševne smrti, a sada zajednos Marijanom oplakuje svoju sudbinu. Ne mogu ih uèiniti lijepima niti sretnima.- A Marija Antonija? Rado bih je vidjela!- Ona je jedino sretno stvorenje u dvoru. Spremna je dapostane francuskom kraljicom. To je veseli. Tko zna što i njuèeka! U teškoj boli za Karlom, tješim se daje umro ne doèekavši u životu kakvu veliku nesreæu.- A prestolonasljednik?-1 on je zapravo umro! Vazda je bio hladan za sve životne radosti. Nešto je strano u njemu. Još nije pravo znao èitati i pisati, a veæ je sebi utvarao da može misliti svojom glavom. Pripovijedali su mi njegovi odgojitelji kako mahnito guta knjige. Nisam tada tome pridavala važnosti. Sada žalim! Knjige su pomogle da se otuði od mene i èitave obitelji, od svih tradicija koje su stijena moje dinastije i moje države. Èini se kao daje on mrtav, a ne Karlo.- Velièanstvo, zar nije oženjen s groficom?- Zatajila sam vam zbog državnih razloga da smo ja iKaunitz zajednièki kriomice sprijeèili izvršenje osude nadnjezinim mužem. Sakrili smo ga da bi taj brak bio obes-krijepljen.-A sada?- Sada je on, velim, mrtav. Mjesec dana poslije njezinaodlaska nisam ga vidjela. Zavukao se u svoje odaje, daoje donijeti neèuveni kvantum knjiga i noæ i dan provodi u

knjižnici. Vi znate kako je njegovo lice bilo milo i drago. Njegove lijepe oèi znale su èesto gledati s nekom djetinjom bla-gošæu. Sasvim se promijenio. Crte lica su tvrde, a ironija oko usta jako je naglašena. Mami, njegova je glava prepuna, on neæe biti dobar vladar.- Morate ga oženiti, a žena može mnogo.- Da ga oženim, to je moja jedina i posljednja nada.- Velièanstvo, umorit æete se kod mene!- Naprotiv, teško mi je bilo ovih mjesec dana kad nisamimala vas da se izjadam.- Velièanstvo, ne smijete biti nesretni!- Ne smijem biti? A kada sam bila sretna? Potražite to u mojoj prošlosti. Otac je odredio da budem nasljednica prijestolja. Odredio mije muža da me prati na tom putu. Bio je lijep,vedar i veseo. Doveli su ga na dvor da s njime drugujem. Usvojoj samoæi ljubila sam ga poput kakve djevojke iz predgraða. Ali moj Mauzi vrlo je rado zamjenjivao ljubav mladecarice za bilo koju drugu ženu. Sve sam èinila da mu budepoložaj dostojan. Dala sam mu naslove, ali sve to nije koris-tilo.Volio je lagodan život i žene. Volio je odviše novac i teškose ogriješio. No ostavimo to!- Ipak je bilo i svijetlih trenutaka, velièanstvo!- Nije! Mlada, života željna carica, u kojoj sve kipi i vri, uzmuža koji mi nije pružio ništa osim dužnosti da poveæavamoobitelj... Mene su raspaljivale katkada neobuzdane želje zaužitkom, a ljudi nisu slutili da se carica koja zapovijeda državom ne može naužiti ljubavi i mladosti. Tko zna što su

ljudi sve o meni rekli, što su sve mislili. Carica puna života,što ona može i smije? Tražila sam, htjela i tražila, da ugasimžed i da odahnem, ali sam se opet trgla natrag. Carica sam,dužnost zahtijeva da vladam i raðam. Moram roditi dinastijišto više nasljednika, da više nikada ne izumru muškarci. Raðala sam i vladala. Moj princ lotarinški Franjo Stjepan je bio- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


zadovoljan. Osjeæao je daje njegova dužnost ispunjena. Šesnaest puta bila sam majkom. Oèito je da mije prebrzo oduzet svaki osjeæaj užitka. I priroda me lišila svega što ima obièna žena.- Ali vas je okrunila vjeènom slavom vladarskom!-A kome je to ostavljeno? Josipu! Nekom meni nepoznatom stranom zanesenjaku, èovjeku kojega oduševljavaju misli što su nastale u bolesnim mozgovima i našem vremenu veæ dale mnogo luðaka. Ali ovi su svi dolje, dolje ispod prijestolja! Ah, nije li strahota da se sada, nakon toliko godina rada, u starosti moram bojati svoga sina, koji æe doæi za mnom da raz-ruši carstvo? Što æe biti s mojom dinastijom? Kakva æe biti generacija habsburško-lotarinška kad pomislim na sve poroke svojega muža i sablasti koje vidim u Josipu? Ah, mami, moji su živci pri kraju. Nisam više gospodar svoje snage. Kad biste bar vi brzo ozdravili! Vidite kako sam sentimentalna! Nisam se imala kome izjadati.- Straši me, velièanstvo, iz vaših usta tolik pesimizam.- Ne znam što je to. Možda predznak kakve nesreæe. Prošle noæi èinilo mi se da sam vidjela u koridoru sjenu bijeležene. Znam, priviðenje, ali mene nikada nisu plašila takvapriviðenja.U sobu uðe knez Khevenhiller.- Kneže, pogledajte, naša dobra grofica na putuje ozdravljenja. Znate što mije priopæila o vašem dnevniku? Da ga kanite ostaviti historiji!- Velièanstvo, želim svojoj djeci ostaviti u baštinu ponosna svoga oca, koji je bio tako sretan da bude vašim dvorskimnadmeštrom.- Èujte, kneže, ako ste napisali štogod o ljubavi prestolonasljednika prema neæakinji grofa Kegleviæa, to brišite! Dokazat æete mi time veliku ljubav. Vi znate kakve su babe straniposlanici. Raznose i stvaraju razlièite prièe o mome dvoru.

Uostalom, ta grofica neæe pasti povijesti u oèi, ali Vilma... Ponovno vas molim da odnose cara Franje Stjepana prema Vilmi Auersperg ne dirate, ili ih prikažite prijateljskima. Velika bi to bila bol da uz moje ime historija zabilježi i Vilmu Auersperg. Najbolje æe biti da govorite samo o prijateljstvu obiju dama prema Josipu i caru Stjepanu.- Velièanstvo, bit æu sretan ako svojim perom izbrišem izpovijesti ono što vama nije drago, ali engleski poslanik semnogo zanimao za groficu, i tko zna nije li pronio o njoj glasu Londonu. Lord ima ujaka kojemu mnogo i èesto piše.- Svejedno! Vilma, Vilma, je opasna. Mogu je staviti upo-redo sa mnom, a to neæu! Neæu!- Njegova visost princ Leopold želio bi posjetiti groficu -najavi komornik.Mladiæ je ušao, naklonio se carici i njezinoj bolesnoj prijateljici.- Ti me jedini shvaæaš! Upravo me dira tvoja pažnja premamojoj prijateljici.- Vaša je visost spremna za vjenèanje? - upita grofica.

- Da, sve je spremno!- Leopolde, pregledala sam tvoje dvorsko ureðenje. Zadovoljna sam sa svim osobama, ali me èudi što æe ti toliki pjesnici, spisatelji i glumaèka trupa. Pazi, Leopolde, fanatici novihideja misle da je znak velike kulture družiti se s pjesnicima,piscima, glazbenicima i glumcima. To ti je valjda prišapnuoJosip, ali ne bavi se takvim malenkostima kao što su ti ljudi.Trebaš ih, da ti perom služe kao lakaji, ali u društvu njihovaimena nisu vrijedna spomena. Kad izaðeš iz kazališta, odbaciuspomenu na sve te ljude kao papir od bombona! U dobromdruštvu ne govori se o ljudima od teatra i njima sliènim. Takotreba da odgojiš i svoju djecu, jer ako se Josip ne oženi, tvojæe sin sjesti na prijestolje da u svemu slijedi moj duh.- Velièanstvo, ako moj sin ikada sjedne na prijestolje, poæiæe vašom stazom.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- A sada molimo! Molite svi da grofica ozdravi što prije.Nije ozdravila. Dva dana kasnije je umrla. Carica ju je dala sahraniti u vladarskoj grobnici i odredila osmodnevnu korotu.Šest mjeseci kasnije èitav se dvor našao u Innsbrucku. Sjajne povorke i koèije, plemstvo i brojno dvorjanstvo razvilo je neviðenu raskoš. Princ Leopold èekao je svoju zaruènicu, in-fantkinju Izabelu, i drugi je dan s velikim sveèanostima obavljeno vjenèanje. Naveèer, poslije sveèane predstave u kazalištu, povukla se carica u kneževski salon i pozvala Josipa.- Htjela bih saznati kada želiš da pripremim tvoje vjenèanje?- Velièanstvo, zahvaljujem na trudu, ne kanim se ženiti.- Josipe, ja sam stara. Tebi je potrebna žena koja æe te obuzdavati.- Hvala! Bit æu sam svoj koèijaš!- Ti ne osjeæaš dužnosti?- Veæ sam jednom rekao velièanstvu da država može tražitiod mene sve, i život, samo ne moju liènu slobodu.Rastali su se mrko.Carica se htjede uputiti na poèinak, kad opazi na vratima Khevenhillera, blijedog i drhtavog.-Velièanstvo, budite jaki! Nešto se strašno dogodilo!- Može li se oko mene dogoditi štogod dobro?-Velièanstvo, poslije kazališne predstave car Franjo Stjepanušao je u svoje odaje, zateturao i pao. Na mjestu je ostao mrtav! Nijema, suhim oèima i ukoèenim licem gledala je carica u svoga dvorskog nadmeštra. Ni rijeèi, ni suze, ni usklika. Nadmeštar zuri u nju i èeka što æe se dogoditi. Carica ne re-

èe ništa. Prolazile su minute. Ona stane koraèati po sobi gore--dolje, i tek tada prozbori:- Gospodine grofe, obustavite sveèanosti! Odredite da sviskinu sveèana odijela i da ih zamijene crninom. Pobrinite se zacarev prijevoz u Beè. Javite Kaunitzu i Leopoldu. Svima. Idite!Oko pola noæi pozvan je k carici knez Kaunitz i nadmeštar. Njezine su oèi bile zaplakane.- Kancelaru, valja nam se rastati. Sita sam svih udaraca koji me iz dana u dan snalaze. Jedan prestiže drugoga. Želim sepovuæi u potpuni mir.

- Što namjeravate, velièanstvo?- U ovoj palaèi u kojoj je umro car uredit æu sama sebi samostan. Ovdje želim provesti svoje dane i pomiriti se s Bogom kojemu sam valjda nešto skrivila, jer me inaèe ne bi udarao svim bolima i razoèaranjima. Povlaèim se s prijestolja ipredajem ga Josipu. Na vama je da ga vodite putem koji smomi, vi i ja, zacrtali.- Velièanstvo neka dobro promisli! Bojim se da državi nijeod koristi tako nagla promjena.- Umorna sam od svega i povlaèim se.-Velièanstvo bi time ostavilo brod koji je sagradilo. Nadam se da æe u vama pobijediti briga i skrb za državu.- Na vama je da Josip ne prekoraèi granice koje smo postavili.- Velièanstvo ne pozna svoga sina. Njegova su naèela preuranjena i volja nepodatna. Razmislite, velièanstvo, dobrorazmislite što æete uèiniti.- Mislit æu!Kad je car bio prevezen u Beè, nije više nitko èuo iz carièinih usta da se želi povuæi s prijestolja. Car je pokopan s velikim ža-lobnim sveèanostima koje je odreðivala carica.Poslije pogreba primila je u dubokoj žalosti izraze sažaljenja èitavog plemstva i poslanstva. Kad joj je prišla Vilma Auersperg, carica reèe:

n

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Da, kneginjo, mi smo obje mnogo izgubile!Treæi dan predala je kneginja carevu doznaku koju joj je dao dan prije smrti, a glasila je na 80.000 forinti. Carica odredi da joj se isplati.Tada se povuèe u svoje odaje, presvuèene sivom tkaninom, i po španjolskoj etiketi dvorske korote odreže svoju bujnu kosu. Zatim pokrije sve kipove i slike crnim velom.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEmije strašno teško i kako se bojim što æe biti s mojim siromašnim prijateljima jezuitima. Otkrili su kod njih mnogo, vrlo mnogo ružnih stvari. Kažu da su pronevjerili velike svote. Njihova kuæa u Klancu Svete Ane sama po sebi oštetila je mnoge tvornice èokolade, prodavaèe vina, ljekarija itd. Oni su na štetu graðana i države krijumèarili, trgovali svaèim, dapaèe i s gotovim haljinama i razlièitim drugim potrepštinama. Govori se da su èetrdeset milijuna uložili u engleske i holandske banke, a tko zna što æe se još pronaæi..."

Josip postade suvladalac svoje majke. Dva razlièita svijeta, dva naèela nastavila su borbu, samo u jaèim, odluènijim, stvarnijim pitanjima. Izmeðu prvoga kata, gdje je stanovala ona, i drugoga, u kojemu je stanovao on, izmeðu "starog" i "mladog" dvora vodio se neprestano boj koji se pretvorio kasnije u pismeni rat. Car bi teškom mukom izvojštio pobjedu poneke svoje ideje, i to tek napola. Cesto su sa stola presto-lonasljednikova dolazile na vladarièin stol ostavke. Kancelar Kaunitz bdio je nad tim kreševom samo kao izmiritelj.Protiv jezuita nastavio je borbu, dokazujuæi je podacima o njihovim nedjelima u Španjolskoj, koja je vodila borbe protiv isusovaca u samom Rimu, tražeæi od pape da ukine red, dok nije izišla èuvena papinska bula Dominus ac Redemptor, kojom papa ukida isusovaèki red.Carica je prema akciji protiv jezuita pokazala demonstrativni pasivitet. Kad je stigla bula, oklijevala je, ali je konaèno potpisala publikaciju. Šest tjedana nakon potpisivanja poslala je svojoj prijateljici, nekadašnjoj dvorskoj dami grofici Ezemberg, ovo pismo:

"Sudbina jezuita je zapeèaæena! Njihov se red raspušta. Ja sam zbog toga neutješiva i oèajna. Èitav život voljela sam ih i poštivala, zato što sam vidjela u njima samo krjepost. Bili su prijatelji moga prijestolja. Prepustila sam provedbu te nesretne bule komisiji koju je vodio savjetnik Kresel. Tebi jedino priznajem kako

U ZAGORSKOM ZATIŠJUVrhove zagorskih brda orumenilo je kasno sunce. Spušta se predveèerje ispunjeno pjesmom poljodjelaca, dozivanjem pastira i melodioznim klopotanjem zvonèiæa na govedima. Bijelom cestom jure gospodski jahaèi, dame i gospoda. Za njima se vitla prašina.Vitka žena upravlja bijelcem. Konj pojuri naprijed. Jahaèi su se prepali. Muškaracjurne daje dostigne.- Stanka, Nerin se bijelac poplašio!- Ne vjerujem! Ona ga samo podjaruje. Tako od šale iskušava Sinišinu ljubav.- Neka ona radije iskušava svoju ljubav, njegova je iskušana.- U odanosti Siniši vrlo si nepravedan prema Neri. Njenaljubav na dvoru prošla je mnogo veæa iskušenja nego Sinišina.Napokon, u nekoliko godina što uživaju svoj mir, imao si seprigode uvjeriti da Nera živi samo za Sinišu i za njihova divnog djeèaka.- Ipak dopušta da joj muškarci udvaraju!- Samo muškarci? U nju su zaljubljene žene, djeca, sluge,seljaci, svi. U nje ima nešto èemu se ne može nitko oprijeti, a- MARIJA JURIC ZAGORKA


nije se mogao ni sam naš car kada je bio prestolonasljednik, pa ni pokojna carica. Ne bije ona tako progonila da Nera nije bila poštena. Carica bije uzdigla do svih èasti daje htjela služiti njezinoj osveti kneginji Auersperg. Zašto rogoboriš protiv Nere?- Ljutim se na nju zato stoje tako oèarala Sinišu da joj svedopušta, i zove tolike goste. Èemu? Ja se ne osjeæam dobrou tom društvu. Najviše me ljuti ova zelena mladež. Ako seudvara Neri, nije me briga, ali se mota i oko tebe, i ja æu jednom nekome slomiti vrat. Drugi je razlog politika. Plemstvorogobori protiv cara. Zato želim ostati daleko od gospode.- Pravo kažeš! Gospoda mi se ne sviðaju, no tome je lakopomoæi. Neæemo k Neri kad ima goste.- Ti si najmilija žena na svijetu!Bijelac se zaustavio. Nera se smiješi. Siniša ju je dostigao.- Nemoj, zlato, zbijati vratolomne šale!- Ne boj se! Moj bijelac i ja vrlo se dobro razumijemo, aliposlušat æu te.Dvorac leži usred perivoja. Dražestan djeèak crne kose i velikih tamnih oèiju zajašio je veliko pseto. Kraj njega ide mladiæ, vodi psa i podupire djeèaka. Mlad sluga trèi za njima vièuæi:- Gospodine Lovro, pazite na maloga Ivicu, grofica biumrla da mu se što dogodi!- Držim ga èvrsto. Ali pogledajte, pred vratima perivoja stoje dva vranca.Sluga krene prema zatvorenoj ogradi. Dva stranca u odorama putujuæih trgovaca gledaju preko ograde. Stariji zapita:- Je li ovo dvor grofa Vojkffyja?- Jest! Što želite?

- Molimo da lije kod njega u gostima grof Erdodv?

- Jest, ali njegova je milost s ostalim gostima odjahala ušetnju.- Moramo razgovarati s njim!- Èekajte ga dok se vrati.Sluga ode. Stranci se povuku na cestu.- Moj Pelegrini, tko je od nas slutio da æemo jednom stajatipred vratima grofice Vojkffy!- Doživjet æemo još i to da grof Vojkffy bude zajedno s njomu našem taboru protiv cara. Pljaèka on grofovske privilegijekao i naše samostane. Ne bojim se, Siksto, mi æemo brzo us-krsnuti! Koliko sam star, doživjet æemo to! Samo treba raditipametno i lukavo. Velikaši su glupi i neuki. Trebaju naš mozak! Bez nas oni su protiv cara nemoæni. Pazi, dolaze gospodski jahaèi!- Povucimo se da nas grofica ne prepozna.- Ni naš anðeo èuvar ne može nas prepoznati.- Èekat æemo Erdodvja iza živice.Oni se povuku sa ceste.Jahaèi i jahaèice ulaze u perivoj. Stari gospodin zastao je posljednji. Dvojica iza živice izaðu na cestu. Mršava ruka zaustavi ga. Gospodin se zagleda u starca.- Vi ovdje? Odakle, za ime Božje? Prije pola godine našaosam vas u Ugarskoj. Što vas nosi amo?- Gospodine grofe, dolazimo iz Ugarske. Šalje nas grofBathyany. U vašem su nam dvoru rekli da ste ovdje u gostima, pa samo došli. Poruka je važna. Èekamo odgovor.-Vratite se u moj dvor. Do pola noæi bit æu kod kuæe.Obojica se poklone i poðu cestom kojom je padao sumrak.U dvoru grofa Vojkffyja planu svjetiljke. Kroz otvorene prozore razliježe se perivojem žamor, buka i smijeh veselih gostiju.U dvorani stoje kavaliri i dame u živahnom razgovoru. Nera uðe u svijetloružièastkoj haljini od tila, tanana, nježna i

MARIJA JURIC ZAGORKAgipka. Lice joj ružièasta latica, tamne oèi osvijetljene èarobnim smiješkom. Njezina ljepota rascvala se u pravoj raskoši.- Oprostite - govorila je gostima - moj sin smatra se prvimgostom ove kuæe. Odviše sam dugo ostavila vaše milosti nasamu. Zaokruživši pogledom svu gospodu, primijeti kako izpokrajnog salona izlazi grof Erdodv s nekoliko prijatelja. Izanjih je Meško i Siniša. Pogled uprt u nju navještao joj je neštoozbiljno i važno.Gosti su posjedali k veèeri. Razvilo se veselo èavrljanje.Kada su sluge dvorile poslasticama i voæem, ude u dvoranu Sinišin upravitelj i nešto mu šapne. Domaæin izaðe. Nakon dugog izbivanja vrati se s gospodinom srednjeg uzrasta, u plemiækoj odori, i predstavi ga gostima.- Nenadano stigao je iz Beèa dragi roðak moje žene, grofKegleviæ! Pozdravivši se s Nerom i gostima sjedne grof k stolu.Gospoda i dame stadoše ga ispitivati o Beèu, o caru, o dvoru. Tada se ujedared okrene k njemu Erdodv.- Pa kako Beèani, što kažu na sve te careve novotarije?- Gdje god se pojavi pozdravljaju ga!- Ne mislim na fijakeriste i fakinažu, nego na gospodu.No, oprostite što postavljam ovo škakljivo pitanje. Zaboraviosam, vi ste carev komornik i ne smijete govoriti što mislite.- Naprotiv, preuzvišenosti, smijem govoriti sve što hoæu! Jasam, uostalom, pristaša novoga careva duha.

- Novi duh? Što je to novi duh? Društvo kmetova, postolara, razbojnika, luterana i klateži. Znate li vi tko je pradjednašega cara? Matija Gubec! Njega su na Markovu trgu okrunili užarenom krunom. Što me tako gledate? Javio se Gubecna prijestolju, razara naše stare pravice.- Preuzvišenosti - upadne Siniša - ovdje su dame, a politika ih ne zabavlja!- Danas je moda da gospode politiziraju. Naša lijepa domaæica imala je još u djevojaèkoj dobi odvažnosti pobijati

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJEzakone, pa sam uvjeren daje danas baš njezina želja da sazna šta se dogaða u državi. Siniša upadne:- Preuzvišenosti, danas moja draga žena jedino želi da vi snjom otvorite ples!Rijeè ples tako je odjeknula u srcima mladih dama i kavalira da su svi ustali. Stanka je sjela za klavir i zasvirala. Nera prihvati ispod ruke grofa. Stari kavalir osjeti poraz i poðe na ples. Sve se prometnulo u buènu, veselu plesaèku gužvu koja se nije osvrtala na upadicu. Ipak se stari grof nije mogao udobrovoljiti.S nekoliko svojih drugova ostavi dvor.Poslije ponoæi otišli su i drugi.U malom salonu sjedili su prijatelji domaæina, Meško i Stanka s grofom Kegleviæem.- Sada nam pripovijedajte, dragi ujaèe, što vas nosi k nama?- Car mije dao dopust da uredim neke obiteljske poslove. Atim sam povodom došao i kao kurir careve štiæenice Marice.

- Oh, to me veseli! Prièajte mi o njoj! Kakva je, da li selijepo razvija?- Nitko ne može s njom nakraj, osim cara! Dražesna je idvoru zadaje sto briga i neprilika. Nije èuvena ljepotica, alitko joj pogleda u plave oèi, ostat æe prikovan kao rob na galiji.Tako kaže car. To bi znaèilo da mu neæe biti dobro. Meðutim,evo ti, Nero, njena pismena poruka.Dok je Kegleviæ nastavljao, Nera proèita pismo i zamisli se.- Ne razumijem ovu izreku. Slušaj, Siniša:"Dolazi teško oèekivan èas. Ja sam, eto, velika gospoðica, a vaš muž postat æe generalom. Vi znate što to znaèi."- Zaista ne znam na što misli. Do generala je još daleko.- Nije! - reèe Kegleviæ. - Car okuplja sve što je sposobnomeðu starima i najmlaðima. Careva desna ruka, komandant

¦~Yw% i

MARIJA JURIC ZAGORKALasi, sastavlja èitavu èetu mladih generala. A sada, dragi Si-niša, gospodine pukovnièe, dopusti da ti èestitam! Zamalo imenovat æe te generalom! Nera, Meško i Stanka takoðer su èestitali.- Tolike èasti nisam zaslužio! Nadam se da æe se gospodinLasi predomisliti.- Neæe! Car mu je nekom zgodom rekao: "Ostavite Vojkffyjau miru!", ali Lasi je odgovorio: "Trebam ga, njemu ravnih imamalo!"- Sada još manje razumijem kakva je veza izmeðu "velikegospoðice Marice" i tebe, moj buduæi generale! Možda znatevi, ujaèe?- Tko bi znao što se vrzma u njenoj glavi!- Recite nam, grofe - upita Stanka - kada æe se car oženiti?

- Taje rijeè pala na dvoru samo za života carice. Poslije njene smrti svi su ušutjeli.- Iznenadit æe nas - reèe Nera.Kasno u noæi svi se oproste sa svojim domaæinima i napuste dvor. Siniša i Nera ušli su u salon s otvorenom širokom terasom.- Daj da te poljubim! - reèe ona. - Ti si majstorski sprijeèioErdodvja da izazove nemilu politièku prepirku. Nisam li uvijek govorila da moj Siniša nije samo junak, nego i dosjetljivèovjek!- Kad bi ti znala kako mi upravo to priznanje godi! No sada sjedni kraj mene da ti nešto kažem. Kad smo se vratili sašetnje zvao je Erdodv nas nekoliko da idemo u Ugarsku, gdjebismo se dogovorili kako da istupimo protiv cara. Naravno,drugi su to jedva èekali. Meško je otkresao da se ne kani maknuti sa svoje zemlje, a ja sam mu odgovorio da sam u caruupoznao duboko poštenu dušu i ne želim se miješati u spletke. Erdodv mi dobaci da ne zaboravim što dugujem imenuVojkffy. Odvratih: "Preuzvišenosti, prepustite meni slavu i dikuVojkffyjeva roda!" Vidiš, to je bio uzrok one upadice kod stola.

DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE- Dobro si odgovorio, vrlo dobro, mili moj! Neæu više pozivati društvo. Sretni smo kada smo posve sami.On je zagrli.- Mi smo presretni, Nero moja, a tko zna kako je njemukoji nam je tu sreæu dao? Èesto mislim na njega. Danas, kadaje Kegleviæ spomenuo da æe me imenovati generalom, osjetiosam iz dna duše želju da mu se odužim. On mije dao vjeru utebe i nikad je ne bi nitko mogao uzdrmati. Kakva je to sreæa,Nero! Samo još želim...- Što, dragi moj?- Uvjeriti se daje i on sretan i smiren.- U to sam uvjerena.- Tko zna, možda još uvijek misli na tebe.- Ti si moje veliko dijete! Njega zaokupljaju velike ideje, velike osnove, nema on vremena misliti na takve stvari. Sve jedavno zaboravljeno. Ljudsko srce pregara sve, sve zaboravlja.- Samo moje ne može nikada zaboraviti, nikada pregorjetitebe! Za tebe je plakalo, za tebe je kliktalo. Što sam duže s tobom, to više te ljubim. Ipak si ti vještica, Nero, èarobnice moja!Vani su treperile zvijezde. Siniša prisloni svoje usne na Nerine.U staroj kuli Erdodvjeva dvora osvijetljeni su prozori. Pe-legrini i Siksto stoje pred grofom.- Oèe Pelegrini, putujte! Naše se vrijeme približava! Predajte grofu Bathyanyju moju poruku. Pouzdajem se da nas nikada neæete iznevjeriti, dogodilo se što mu drago.Starac uspravi pognuto tijelo.- Nikakve strahote, nikakve patnje i stradanja neæe nas slomiti! Ja i moji drugovi neæemo mirovati dok na svetom našemprijestolju sjedi sotona u liku Josipa drugoga!- Tako nam Bog pomogao! - doda Siksto.Pelegrini ispruži tri tanka prsta uvis i zakune se.

AiSk;i”;-

4

SABRANA DJELA

MARIJEJURIÆ ZAGORKEDVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE, SVEZAK 6.Grafièka urednica Danijela KarlicaKorektorica Paula Župan Vesna ŠkaricaGrafièka priprema Grafièko-likovna redakcija Školske knjige•ŠKOLSKA KNJIGA, D.D. Zagreb, Masarykova 28NAKLADA MARIJA JURIÆ ZAGORKA, D.O.O. Zagreb, Vlaška 72bZa izdavaèe Ante Žužul, prof. Željko Car Marino SmièiklasTisakGrafièki zavod Hrvatske, d.o.o.ZagrebTiskanje dovršeno u studenome 2004.ISBN 953-0-60248-0 (cjelina) ISBN 953-0-60280-4 (sv. 6)

•5$ ,

:,,•*"•-A

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica - ZagrebUDK 821.163.42-31JURIÆ-Zagorka, MarijaGricka vještica / Marija Juriæ Zagorka. - Zagreb : Školska knjiga, 2004. -(Sabrana djela Marije Juriæ Zagorke)ISBN 953-0-60248-0 (cjelina)Sv. 6: Dvorska kamarila Marije Terezije ISBN 953-0-60280-4440910034

Knjižnica Zelina

06. Grička Vještica - Dvorska kamarila Marijje Terezije

Documents

Transcript of 06. Grička Vještica - Dvorska kamarila Marijje Terezije