07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

390
7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 1/390 Marija Jurić Zagorka Sabrana djela Marije Jurić Zagorke GRIĈKA VJEŠTICA  Svezak 7. Buntovnik na prijestolju Urednica Miroslava Vuĉić GRIĈKA VJEŠTICA  Buntovnik na prijestolju Likovna oprema Jenio Vukelić Pictoris Design, Zagreb Oblikovanje knjiţnog bloka  Melina Mikulić Studio grafiĉkih ideja, Zagreb (c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d. i NAKLADA MARIJA JURIĆ ZAGORKA, d.o.o. Zagreb, 2004.  Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoţavati, fotokopirati ni na bilo koji naĉin reproducirati bez pismenog dopuštenja oba nakladnika.  3c] školska knjiga mjz Zagreb, 2004.  NOĆNI LEPTIR  Opet je pod prozorom? Da vidimo što će uĉiniti! Ugasite svijeće, Rosenberg!  Mislit će da smo otišli iz kabineta, a promatrat ćemo ga iza zastora. DoĊite! I vi, gospodine tajnice! - Veliĉanstvo, eno ga pod akacijom! 

Transcript of 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

Page 1: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 1/390

Marija Jurić Zagorka Sabrana djela Marije Jurić Zagorke 

GRIĈKA VJEŠTICA  

Svezak 7.Buntovnik na prijestolju

Urednica Miroslava Vuĉić 

GRIĈKA VJEŠTICA  

Buntovnik na prijestolju

Likovna opremaJenio Vukelić Pictoris Design, Zagreb

Oblikovanje knjiţnog bloka  Melina Mikulić Studio grafiĉkih ideja, Zagreb 

(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d. i NAKLADA MARIJA JURIĆ ZAGORKA, d.o.o. Zagreb, 2004.

 Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoţavati, fotokopirati ni na bilo koji

naĉin reproducirati bez pismenog dopuštenja oba nakladnika. 

3c] školska knjiga mjz Zagreb, 2004.

 NOĆNI LEPTIR  

Opet je pod prozorom? Da vidimo što će uĉiniti! Ugasite svijeće, Rosenberg!

 Mislit će da smo otišli iz kabineta, a promatrat ćemo ga iza zastora. DoĊite! Ivi, gospodine tajnice!- Veliĉanstvo, eno ga pod akacijom! 

Page 2: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 2/390

- Zagnjurio se u ogrtaĉ. - Odviše poduzetno promatra naš prozor. Valjda se ne kani 

 popeti?- Ne treba pelivanske gipkosti da skokne u tako nisko prizemlje.- Uistinu će k nama! 

- Kad ude, upalite svjetlo!- Veliĉanstvo, uspinje se! - Tiho!

 Na otvorenom prozoru pomoli se crna silhueta. Podmuklo bulji u sobni mrak.Sluša. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Tišina.  Neĉujno silazi. Stoji.

 Ništa se ne miĉe. Oprezno koraĉa po sagu.Svijeća plane u Rosenbergovoj ruci. Crna silhueta potrĉi k prozoru i naleti na careve ruke. - Kamo? Kamo ţurite, gospodine? Kada ste me izvoljeli 

 prekinuti u diskusiji, dopustite mi da pozdravim gosta! Izvolite, gospodine, odloţiti krinku, sjesti i posve prijateljski priopćiti svrhu vaše noćne vizite. Brzo, brzo, ĉeka me posao! 

 Neznanac šuti i ĉvrsto privija oko sebe crni ogrtaĉ. - Dakle? Gospodine, pristojnost traţi da se u tuĊoj kući 

 predstavite! Nećete? Gospodine dvorski meštre, predstavite ga vi.Rosenberg pode da mu skine krinku.U tren oka prinese zakrabuljeni ĉovjek nešto k ustima. Mladi tajnik skoĉi iuhvati mu obje ruke. Na pod padne srebrna cijev. Crni ogrtaĉ spuzne niz tijelo. Rosenberg podigne krinku.Car podupre rukama bokove.- Dakle, ovo je draţesno otkriće! Ispod dugih trepavica zure plamene crne oĉi izgubljenim pogledom. U savršenomlicu ţedne usne lako su rastvorene. Muško tijesno plemićko odijelo napadnoispoljava djevojaĉku ljepotu oblika. Carevje pogled odmjeri od vrha glave dosavršenih nogu, kraj kojih opazi srebrnu cijev. Podigne je i ogleda. - Htjela se ušutkati otrovom! Zanimljivo! Ali, madame, vi ste mi sami narinuli pravo da traţim razjašnjenje. Bilo kakvo 

 mu drago, ostavit ćete ovu kuću kao da niste u njoj ni bili, ako na m kaţete istinu. Ĉitav tjedan, svake veĉeri kada dikti ram gospodinu tajniku, smetao nam je pod prozorom vaš crni 

 plašt i klobuk. Izvolite nam to razjasniti! Ţena stoji skrštenih ruku na bijelom svilenom prsluku što indiskretno pokriva

 pupoljaste djevojaĉke grudi.

 Velike crne oĉi, usijane zanosom, uprte su u neizvjesnu toĉku. Bjelina baršunaste puti prelivena je rumenilom ekstaze. - Tko ste?Rumene usne otvaraju se. Polako izgovori rijeĉi: - On je sunce! On je to!

 Nestrpljivo mahne car rukom i reĉe strogo: - Traţite li moţda angaţman u kazalištu? 

Page 3: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 3/390

Oštrina njegova glasa lecne je. Pogled joj svrne k njemu. Tamne trepavicezasjene zjenicu kao crna koprena.- Govorite, što traţite ovdje? Ona nastavi monotono povišeno: - Sunce je car, privlaĉi me! Vidim ga! Slatko je umrijeti!

- Gospodo, samo su dva puta ovdje: u ludnicu ili u kazalište! - Veliĉanstvo, pogled joj je vrlo mutan - primijeti Rosen

 berg.- Gospodine tajnice, vidio sam danas ovdje doktora Kal-

 mana.- Jest, u laboratoriju je.-  Molim vas neka doĊe. Izvolite sjesti, gospodo!Rosenberg joj ponudi stolac.Ona zatetura i pade.- Veliĉanstvo, to je nesvijest! Treba je poloţiti na divan. - U moju spavaću sobu! Podignimo je! Odnijeli su je u spavaonicu.

- Nesvjestica pokazuje da uistinu s njom nije dobro.- Ne razumijem se u ţenske nesvjestice! -Vrlo je lijepa!

- Da, lijepa je! Evo Kalmana! Pogledajte, doktore, našega ĉudnog gosta. - Duboka nesvijest.- Pobrinite se da se što prije probudi, a mi odosmo. Rosenberg i tajnik vratili su se sa carem u malu radnu sobu.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Nepotreban intermezzo, ali originalan! Pogledajte, naše ga je mladog sekretara potresao!- Veliĉanstvo, osam dana obilazi vašu kuću. Ipak je to ĉud  novato.- Vidjet ćemo što moţe doktor.Car uzme ispred tajnika ispisan papir. Neko je vrijeme ĉitao. Lijeĉnik ude. Car podigne oĉi da sasluša njegov izvještaj. - Mlada dama se, doduše, probudila iz nesvijesti, ali ima veliku vrućicu. Neprestano bunca o suncu i caru. - Što predlaţete? Moţemo lije otpremiti u bolnicu? - Ako veliĉanstvo odredi, moţemo. LuĊaĉki vrisak ţene trgne ih. Svi poţure u spavaću sobu. 

 Na podu stoji djevojka i kida sa sebe posljednji komadić rublja. Pred njima serazotkrilo tijelo savršene ljepote. Ruke je zabola u tamnu kovrĉastu kosu,viĉući: - U pomoć! Spasite ga! Spasite ga! Potrĉi k prozoru. Lijeĉnik za njom. Uhvati je. Klonula je poput ptice kojoj su uletu prostrijelili krila.- Veliĉanstvo, dopustite da je poloţim u vaš krevet. - Ali moja slamnjaĉa neće biti ugodan leţaj. Molim vas, dragi tajnice, neka lakaj posudi svoj pernati jastuk- Donio bih iz laboratorija lijek, kad bi netko pripazio danam ne skoĉi kroz prozor. - Rosenberg, okušajmo se u ulozi bolniĉara! Ţurite, dok tore!

Page 4: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 4/390

Car i njegov dvorski meštar stali su pokraj kreveta. Promatrali su ljepoticu štoleţi sklopljenih oĉiju, diše brzo i isprekidano. 

 Njene se usne otvaraju. Ponovo se ĉuje monoton glas: - Priĉajte o njemu! Kako je lijepo! Josip osloboditelj! Pustite me! Hoću da ga vidim! Poĉela se otimati. Zatim opetklone. Ide! Pustite me!

Lijeĉnik se vratio. Mokrim ruĉnicima veţe joj glavu. Ona šapće kao u snu: - Umrla sam u Josipovoj sobi! On ne zna da sam umrlazbog njega. Zašto ne zna? Pusti me, ljubim cara! Ustala je i htjela skoĉiti. Lijeĉnik je polegne silom.- Stoje, doktore, s tom neznankom?- Veliĉanstvo, potres ţivaca, poremećaj uma! Mladoj ljepotici bit će jedvašesnaest godina. Oĉito se svom snagom zaljubila i poludila je! - Vi ćete je izlijeĉiti? - Najsigurnije bije izlijeĉio onaj kojega ljubi.- Sutra ujutro otpremite damu u bolnicu i brinite se za nju.- Ĉini mu se da je ova bolest momentana. - Pod vašom će njegom ozdraviti. Današnja pustolovina 

u kući samca mogla bi okrnjiti njen dobar glas. Pazite da to ostane tajna!- Što da radim s njo m ako ozdravi?- Treba istraţiti ĉija je i predati je rodbini. Dok ozdravi pre 

 puštam je vama. Uhvativši Rosenberga ispod ruke krene u susjednu sobu. - Dakle nije teatar, nego ludilo! Hm, nesretnica je svojegaJosipa u ludilu zamijenila sa carem!- Sasvim iskljuĉeno! Iz rijeĉi koje govori u ludilu i vrućici razabirem da se zaljubila u vaše veliĉanstvo. - Zaista? Ja sam, dakle, simpatiĉan! Napokon ţena koja ljubi i mene! - nasmije se car ironiĉno. - Vi ste nepravedni prema sebi, veliĉanstvo! Ako vas nije ljubila grofica Vojkffy, danas ih ima koje vas...- Toĉka! Nemam vremena da razgovaram o ţenama. Pola sata utrošili smo na bezvrijedne stvari! Idemo na posao, dra gi moj prijatelju!

 Vratio se u radni kabinet i stao šetati brzim koracima. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Gospodine tajnice, umirite se! Smatrajte da je noćni lep tir doletio na svijeću i nastavimo rad. Gdje smo stali? Dobro, dakle...Brzo koraĉajući car je diktirao: - ...Svakim danom ţelim dokazati narodima da nemam drugezadaće nego sav svoj ţivot posvetiti samo dobrobiti naroda. Toj dobrobiti imaju se podrediti svi klasni, svi liĉni interesi, sve pri vilegije pojedinaca i staleţa. Najviše paţnje treba posvetiti puku, a dosljedno tome njegovoj zemlji, iz koje sve proizlazi, u koju sesve vraća. 

 Nazor manjine da je primila svoje privilegije po milosti Boţjoj u svoju vlastjednako je apsurdan kao što bi bio apsurdan vladar koji bi sebi utvarao dazemlja kojom vlada pripada njemu, a ne drţavljanima; kad bi si vladar utvarao dasu milijuni ljudi stvoreni za njega. Jer zapravo je vladar ovdje samo zato da

 milijunima sluţi! Vladar nije ništa drugo nego vrhovni ĉinovnik drţave. Vladar,

to nije ĉast, to je duţnost prema narodu, i tome naĉelu sluţit ću krijepošću i primjerom do smrti.

Page 5: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 5/390

- Ĉekajte, tajnice, stoje to? Teški udar crkvenog zvona odjekuje u noć. Udarci u strahu ponavljaju se sveglasnije i brţe. Sablasnim mrmorom zovu pomoć. - Negdje je vatra! Bit će da je opasno! Priĉekajte, vratit ću se i nastaviti.- Smijem li vas pratiti, veliĉanstvo? 

- Ostanite, moţda bi Kalmanu trebalo pomoći kod luĊa kinje.Lakaj je već stajao na vratima drţeći graĊanski kaput i klobuk, dok je carsvlaĉio svoj kućni frak. 

 Nitko mu nije pokušao pomoći. Velikom spretnošću svrši toaletu za nekolikotrenutaka i s Rosenbergom ostavi sobu.Tajnik ustade i poravna frizuru. Mlad je, stasit i visok. Lice

 blijedo, dugoljasto, nos ravan, plemenit, usne tople, oĉi pomalo ţalosnog pogleda. Zagledao se kroz prozor u perivoj.Doktor Kalman uĊe tiho zatvorivši vrata. Snaţan, ĉvrst muškarac s okruglimzdravim licem, sa svim obiljeţjima zdravog srednjeg ĉovjeka, priĊe sanjarskom

 mladiću. 

- Car je, naravno, otišao vidjeti poţar, a ti? - Nije me htio povesti sa sobom. Jutros sam ga pratio na poplavu. Bilo je to klasiĉno. Na splavi su spašavali jednu obitelj. Djeca su vrištala od straha. Caru se ĉinilo da vuku splav odviše polako i on dohvati uţe. Zaĉas je splav bila pri obali. Neki redar oĉito nije sanjao tko je taj dobrovoljac i reĉe mu: "Što se vi pletete ovdje?" Car će mu: "Vi se premalo 

 pletete!" Kada je obitelj izašla, dao joj je car 50 dukata i nestao. Jedva sam ga našao medu stradalnicima. Oni mu 

 priĉaju naširoko, a on se ne umara. Doktore, u tom ĉasu bio je taj strogi ĉovjek samo srce! Oboţavam ga! - Tko ga ne bi oboţavao? Ali jednom će ga kod tih zgoda zadesiti nesreća! Ne bi se smio tako izlagati. - Tko bi mogao njemu nešto naţao uĉiniti? -To ne, ali gdje je najopasnije tu je on! Hoćete li noćas još raditi? - Nismo dovršili. Boţe moj, vjeĉno razmišljam, odakle mutoliko snage, od jutra do kasne noći radi, radi i radi stotinu 

 posala!- Dragi moj, ne troši se on na ludosti. Gledaj, tamo je ljepotica koja je za njim poludjela, a on odlazi da gasi poţar kuće! - Recite mi, doktore, zar je hladan prema ţenama? - On? Misliš da od zabave spava na slamnjaĉi? Ne pije ni kapi alkohola, jede govedinu i kloni se razdraţujućih 

 pikanterija. Velim ti: trapi svoj strastveni temperament da bude što otporniji protiv ljubavi, jer zna što bi to znaĉilo za njegov ţivot i rad. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ipak bez ţene valjda ne ţivi? -Za takve momente smatra on dostojnim samo nimfe! Ţena u njegovu rjeĉniku imaznaĉiti tek posljednje slovo u alfabetu. To je odgonetka njegove nevjerojatneneumornosti u radu. Sretan sam što je tako, makar se ĉini da će u tome nastati

 preokret, a mi koji oĉekujemo njegova velika djela teško bismo to poţalili. - Zenit će se? 

Page 6: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 6/390

- Ne vjerujem, ali izvrgnut je svakodnevnoj napasti da gazahvati ljubav, ako ga već nije. Ona je vraška cura! Ljiljan i Ċavo u jednom biću a svaki mu je dan za petama! - Koju to mislite, skrbnice?- Budalo, zar je to teško pogoditi? - Ne znam koja je!

- A gospoĊica? - Što? Marica? - Gle, gle, tvoj glas izdaje zaprepaštenje! Da nisi moţda ti...? No, valjda nisi ludo zaglibio? Da ti postaneš carevim su 

 parnikom?- Psihologija vas je izvoljela grubo prevariti! Moje srce jesasvim slobodno. Moja ljubav carevi su ideali, a moja sreća da s njim radim.- Tada se slaţemo! O toj stvari šuti i budi o prezan! Drugovanje s tom gospoĊicom moglo bi te upropastiti. Sad idem  k ludi.- Zar se uistinu zaljubila u cara?- To je jasno! Toliko ga svijet oboţava i priĉa o njemu a, ko  

naĉno, stasit je, zapravo lijep. 0 njegovim plavim oĉima pri ĉaju se legende. Nije ĉudo da se mladoj djevojci pomuti pa  met! Idem, da mi ne uteĉe kroz prozor. Tajnik ostade sam. Naslonio se na pisaći stol i nujno se zagledao kroz prozor ustabla grane kojih su mirovale u noćnom snu. 

Prene ga ţurba, buka i svijetao, zvonak ţenski glas. Vrata koridora su se otvorila.Proviri bijelim šeširićem obrubljeno lice. - Gospodine Davila, uistinu nema cara?

 Mladić se pokloni. - Veliĉanstvo je otišlo k poţaru. - Svejedno, ĉekat ću ga! I ona se okrene prema hodniku razgovarajući s barunicom Rosen berg, koja ju je

 pratila.- Slatka, zlatna barunice, ĉekajmo! Ne, neće se ljutiti! Mo ram s njim govoriti! Kaţem vam da moram, baš danas! Djevojka povuĉe visoku damu u sobu tolikom snagom da se gospoda spotakla. Gotovoje pala i zlovoljno se namrštila. - Da sam slomila nogu?- Posudila bih vam svoju. Zlatna barunice, sjednite! Nesklapajte oĉice! Evo ga, ja ću vam pripovijedati pripovijes ti. Hoćete o fratrima? Odaberite: dominikance, augustince, trapiste, karmelićane, no? - GospoĊice, zar ne vidite, gospodin tajnik sluša. - Nadam se da nema hrabrosti zaĉepiti uši kad ja pripovi jedam. Da ili ne?

 Mladić se nasmiješio i plaho pogleda vrata, iza kojih je doktor Kalman ĉuvaonepoznatu damu.- Stoje? Zašto gledate tamo? Car je ipak ovdje? - Nije, gospoĊice, u gradu je vatra.- Znam, ali pogledali ste u ona vrata kao da su tamo tricara.- Vi znate, gospoĊice, da nemam razloga da se bojim. - Barunice, vama se sklapaju oĉi. Oh, ţelim doĉekati cara. 

 Moram mu nešto vaţno reći. Odmah ću vas probuditi! Ĉujte: Tako je bio jedan gvardijan. Imao je krunicu od narezanihsuhih kobasica...

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 7: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 7/390

 

-  Vi se ne smijete, barunice? Zgraţate se? A gle, gospodine 

tajnice, zašto se vi ne smijete? On je šutio i plaho pogledao vrata što su ih dijelila od ĉudnog careva gosta. - Pustite, gospoĊice, tajnika! On ima posla, a vi tu brbljate i plešete po sobi. - Ideja! DoĊite, barunice, svirati! Plesat ću s gospodinom  Davilom dok doĊe car. Tajnikov pogled ponovo se zaustavi na suprotnim vratima i on u neprilici

 procijedi:- Glasovir je otpremljen, pokvario se.- Svirajte vi na violini, a plesat ću sama! - Oprostite, gospoĊice, ne smijem, moram raditi. - Onda radite! No, sjednite, molim vas, i pišite! Ja sam  sada car! Tako!

Ona poĉne hodati brzo gore-dolje, oponašajući cara, i stade diktirati: - Vaše veliĉanstvo, vaš tajnik gospodin Albin pl. Davila, koji je bio uvijek ljubazan i veseo kavalir, danas je nesnosno

 mrtvo puhalo!... To je moj reskript.- Ali, gospoĊice, što će reći car, kako to postupate s njegovim tajnikom, kojega on tako mnogo cijeni?

- A zašto gospodin Davila ne cijeni mene?  Mladić ustade. - GospoĊice, ĉime sam zasluţio ovaj prigovor? 

- Sad još pita! Hoću da svirate, da se mogu zabaviti dok doĊe car! Ţelim plesati! - GospoĊice Marice - oglasi se barunica - svi mi plešemo kada vi svirate.- Dajte mi violinu da pokušam. Gospodine tajnice, što je danas vama? Kako se to drţite? Glasni ţenski povik dopre u sobu. Djevojka pogleda vrata, zatim tajnika. 

- GospoĊice, ne smijem nikoga pustiti u sobu!-Tamo je car?- Nije, ali mi je nareĊeno... Ona ga odgurne i uĊe u spavaonicu. U carevu krevetu sjedila je rašĉupanaljepotica i buljila preda se. Uz nju je bio lijeĉnik Kalman. - Tko je ta dama?-  Vaša milosti, neka moliteljica pala je pred carom u nesvijest!Bolesnica poviĉe: - To je ona! Van! On je moj! Van!Trenutak-dva gledala je Marica neobiĉnu, neviĊenu sliku, zatim je istrĉala ukabinet.- Idemo, barunice, ţurimo se! - Što vam je odjednom? Ljutite se što nema cara? Sutra ćemo ponovo doći. ako ţelite. - Ne ţelim! 

- Ljutite se na mene?-Ne, ne, ne! Idemo!- Na koga se ljutite?

- Na gvardijana.

Page 8: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 8/390

Otvorila je barunici vrata i kad ona izaĊe u koridor Marica dobaci tajnikuljutit pogled.- Zašto mi niste odmah rekli da ima posjetu?- Oprostite, nisam smio. Ako ţelite, neću caru reći da ste 

 bili ovdje.- Rekli ne rekli, briga me!

 Marica s treskom zatvori vrata.Lijeĉnik Kalman izjuri iz spavaonice u kabinet. - Zašto je nisi sprijeĉio da ude? - Nisam je mogao zadrţati, ušla je silom !- Kako je otišla? - Bijesna, uzrujana, zalupivši vratima. Zašto kimate gla vom?

 MARIJA JUR1C ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Zato što njezino ponašanje potvrĊuje ono što sam prije rekao. Ljubomorna je! To je dokaz da ga voli. Sinko, zaboga,ti si problijedio. Zar uistinu nisi znao što ljudi već nekoliko 

 mjeseci govore? Upozoravam te u pravi ĉas. Mahni rukom i sve je zaboravljeno! Takve ţene ne ostavljaju dublje tragove. Tuda ljubovca nije nikada tako privlaĉna kao tuĊa ţena! - Tko va m kaţe da je ona njegova ljubovca? - Kaţem da bi mogla biti. I njen anĊeo ĉuvar ne bi mogao odoljeti takvoj koketeriji. Nije to ĉudo, ona je dijete zabave, i ništa drugo. - Ona je nezakonito dijete? Ĉije? - To ne znaju ni carevi prijatelji. Našli su je na putniĉkoj stanici u Terezijendorfu. Neka ţena doklatila se onamo. Po sluţivala je putnike kao konobarica i rodila je tu djevojĉicu. 

 Navodno je otac neki otmjeni gospodin, ĉije ime i sama bu dala mati nije upamtila. Vidiš, dakle, taj roman gospoĊicu ni 

 malo ne preporuĉa. - Zašto? Zar je ona kriva stoje njezin otac bezdušan lopov? Plemićka gospoda imala su pravo da zavedu djevojku. I to je 

 bio jedan od privilegija! Podrezat će car krila i tome njihovu  moralu!- Ne radi se sada o moralu, nego o gospoĊici, o caru i tebi.Rekao sam ti, evo, da se ĉuvaš! - Vaše su opomene suvišne! - Kamo sreće da je tako! - Ĉujete? Car je stigao! Zaboga, ne recite mu da je gospo Ċica bila ovdje. - Zar si lud? Smije li se njemu lagati? Zbog te djevojke mogao bi ti i to? Pazi se!Car uĊe uţaren i oznojen. Lakaj mu je donio kućni frak. Svlaĉeći graĊanski kaputopazi car Kalmana.- Kako je, doktore, vaša bolesnica? Bolje joj je? - Na ţalost nije! Štetilo joj je ponovno uzrujavanje. 

- Opet napadaj?- U ĉasu kad je ušla u sobu gospoĊica Marica zahvatilo je damu ludilo.- GospoĊica je bila ovdje? Smatrali ste potrebnim da je 

Page 9: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 9/390

uvedete u posjetu luĊakinji? - GospoĊica je ĉula njezin glas i prodrla je u sobu silom. - Dragi moj doktore, zašto niste upotrijebili svoj lijeĉniĉki autoritet?- Pred gospoĊicom kapituliraju svi autoriteti, osim vašega veliĉanstva! 

- Situacija nije baš zgodna za mladu djevojku. A što je rekla?- Htjela je saznati ime te ţene. Kad joj nisam znao odgovo riti otrĉala je iz sobe i otišla ljutito. - Hm, gospodine doktore, mislim da biste našoj noćnoj lep tirići uĉinili uslugu kad bismo je što prije oslobodili mreţe u koju je ušla. Moţda još danas? - Nije moguće, dok se ne umiri. - Dobro. Svršit ću posao i otići na spavanje u dvor. Sutra ot 

 premite djevojku i, kako sam rekao, dok ne ozdravi povjeravam je vašoj brizi. Gospodine tajnice, nastavljamo! Kalman izaĊe iz kabineta. - Ubiljeţite, gospodine Davila, mojem blagajniku da sutra 

isplati pet stotina dukata za obitelj Schuchner, koja je izgubila u poţaru smještaj. - Dakle nisu sve spasili?- Nemoguće! Obrana je bila poţrtvovna, ali zbog slabe organizacije bilo je malo uspjeha. Našao sam jednostavniji i praktiĉniji naĉin za gašenje. Diktirat ću i to. Sutra pošaljite 

 prijedlog komesaru, neka tome prilagodi gašenje. Car je šetao i sonornim basom brzo diktirao. Poslije pola noći zaustavi se. - Idite, dragi maj tajnice, i leţite! Danas sam vas izmuĉio. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKJ  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kad bi vaše veliĉanstvo slutilo kakav je meni uţitak rad iti, ne bi se zabrinjavalo.-To rado slušam! Pola sata kasnije dvorski meštar Rosenberg pratio je cara u Burg pješke. - Što bi sve ţrtvovali moji neprijatelji da saznaju današnju 

 pustolovinu s tom ĉudnom luĊakinjom? Bio bi to zabavan  pamflet!- Veliĉanstvo, u vašu kuću moţe se doista uvući svatko. Ne 

 biste smjeli biti bez straţe. 

- Kad bi mi trebala straţa, ne bih ni ĉasa bio više car!  MeĊutim, nije mi drago što je naša gospoĊica odabrala da našnju veĉer da posjeti svoga zaštitnika. Što je htjela tako kasno kod mene?- Menije to poznato.- Tako! Vi s njom iza mojih leĊa konferirate? Dakle, što je ţeljela? - General Vojkffv odavno je dobio imenovanje, a gospoĊica je htjela zamoliti vaše veliĉanstvo da ga premjesti u Beĉ. Ţeli da grofica Vojkffv bude ovdje. Rado bi se oslobodila madameRosenberg.- Kamo će premjestiti generala Vojkffvja to je stvar koman danta Lasija. A on će ga staviti na mjesto gdje grofove vrline 

 mogu biti vojsci najpotrebnije.

- Veliĉanstvo ne kani gospoĊici uslišati molbu? - Dragi Rosenberg, vi znate da ne primam niĉije interven 

Page 10: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 10/390

cije. Nema iznimke! VOJVOTKINJA OD BRABANTA Na praterskoj klupi, tik ceste što vodi u polje, sjedi djevojka odjevenagraĊanski, poput sobarice, samo ispod širokog šeši-

ra razabiru se plave oĉi gospoĊice Marice. Uprte su u cestu. Iza nje zašušti

grm. Obazre se i ugleda pomno nacifranog kavalira. On se nasmije i priĊe joj. - Moja mala slavujica opet ĉeka svoga slavuja! - To niste vi!- Ne utvaram si, ali ipak vas već treći dan nalazim ovdje, i uvijek se sluĉajno sastanemo. Neću popustiti dok lijepu sla-vujicu ne poljubim!- A ja neću popustiti dok poljubac ne uzvratim dlanom! -1 to bih smatrao poljupĉićem, jer ne vjerujem da ipak nisam onaj kojega ovdjeĉekate. - Vi ste zaista drsko uobraţeni! Smije li m ladi kavalir nagovoriti i smetati damuako doĊe sama i sjedne na klupu? - Damu ne, ali ovako predivnu, prekrasnu, preslatku...- Pre-pre-prestanite, ako ne znate govoriti duhovitije!

- Ha, ha! Vi traţite duhovitosti? To je odviše! - To je istina, odviše oĉekujem! Cipelar, krojaĉ i frizer str  pali su na vašu spoljašnost svu svoju duhovitost. Dalje njiho va kompetencija ne dosiţe! - Iz vaših ustašca i ova konfuzija rijeĉi sasvim dobro zvuĉi! 

 Ne puštam vas, gospoĊice, ovo je ipak samo sastanak, jer ne  biste inaĉe ovdje sjedili tri dana uzastopce. Znam da ĉekate  mene. Molim dokaz!-Vi ste smrtonosno nepristojni!- Ali, gospoĊice, valjda ne oĉekujete da će kavalir mojega roda s vama okolišati kao s nekom iz otmjenih krugova! - Šta-a? A, molim vas, kako vi to okolišate s damama iz ot 

 mjenih, bogatih krugova?- Njima udvaram samo izdaleka. PrireĊujem serenade, raz govaram fino i duhovito, ali to vi, mala gušĉice, ne razumije te. Otmjenoj dami ne moţeš napreĉac predloţiti sastanak, kao vama.- A, molim vas, po ĉemu znate da ja nisam dama iz viših otmjenih krugova?-

 V*

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ha-ha, draţesno pitanje! Po tome što se ne vladate fino, ne govorite duhovito, a haljina dokazuje da ste neka sobarica. No meni se sviĊate, vrlo mi se sviĊate, i makar sam otmjen gospodin, ipak bih vas poljubio i zagrlio!- Ako ja ipak jesam dama iz otmjenih, bogatih krugova?

 Ako sam uzela haljine svoje sobarice da se mogu po volji naša liti s gospodiĉićima koji se hvataju na suknje kao ĉiĉki? Ona ustade, uzdigne glavu i reĉe savršenom francuštinom, s pojaĉanim patosom: - Vaša milosti, vaše ponašanje nuka me da skinem krinku sobarice i da se oslobodim nametljivosti! Moji izleti u Pratersamo su pustolovina odliĉne dame! - Madame, oprostite! Ja, ja sam to slutio juĉer, i zato sam  

 bio danas nasilan, kako bih vas prisilio da se demaskirate.

Page 11: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 11/390

Tad tek skine kavalir šešir, izvede ceremonijalni okrug u zraku i podigne gauvis u znak poĉasti. - Dopustite, vaša milosti, ja sam preuzvišeni knez EugenKhevenhiller, najmlaĊi sin slavnog nadmeštra preslavne cari ce, njezina veliĉanstva Marije Terezije, i molim da me poĉas tite da me nazovete svojim slugom!

Ona se pokloni oponašajući kavalira. - Vaše visokoroĊe neka izvoli primiti do visokog znanja da se nalazim u nepoznatom gradu i da ţelim ostati incognito. - Vaše gospodstvo nije iz Beĉa? - Ne, ali moj slavni rodni dvorac ne leţi odviše daleko. - Oĉito slavni djedovski dvor? - Jest, bogat milijunima i slavom, dvorac kao neka putna

 postaja. Zaustavljali su se tamo svi putnici, dakako velikaši, da iskaţu ĉast mojoj kući. Ĉak je i bavarska princeza bila jed  nom naš gost! - Bavarska princeza? Slutim, vi ste vrlo, vrlo odliĉna obi telj! Ali, vaša milosti, ne biste smjeli ovako sami izlaziti! Mla doj bi gospoĊ ici plemenitog roda to zamjerili...

- Ja sam, ah, udovica! Mlada udovica. Ţalosno, zar ne?  Vjenĉala sam se samo s prokuratorom,1 dok je moj vjerenik  bio u Egiptu i prije nego što se vratio umro je od groznice. Udovica sam, a da nisam bila ţenom! Moj brat, princ, Ligne,oh, gospodine, izdala sam se! Za ime Boţje, ja sam ovdje in cognito.On skoĉi s klupe ushićen. -  Visosti, evo polaţem ĉasnu rijeĉ da ću ĉuvati vašu tajnu, dok vaša visost ţeli! - pri tom se pokloni ceremonijalno zaokruţivši nogom i zaglibi izrezanom cipelom u malu baru.Ona priguši smijeh i pokloni se oponašajući diskretno njega--  Vaša preuzvišenosti, ja sam, ja sam udovica vojvode od  Brabanta, Klaudija Teofila Mercedes Graziosa. Došla sam u Beĉ zbog vrlo delikatne stvari. Ne znam upravljati svojim golemim milijunima; ne znam razlikovati pile od teleta, ţito od  

 bundeve, i zato me brat, princ Ligne, ţeli udati za nekog dvor janina cara Josipa. Car to podupire, a ja ţelim prije upozna ti to društvo. Vjerujte, teško mi je, jer bih se udala sam o zaĉovjeka kojega ljubim i koji bi mene ljubio. No, svakako bi mo rao biti dvorjanin, jer to mi pripada po visokom rodu. Mati mije bila princeza, otac princ.

 Mladićeve sive, male oĉi igrale su, a šminka na njegovu licu nije mogla prikritinade koja je u tom ĉasu sijevnula. - Osjećam da me vaše visokoroĊe shvaća - nastavi ona pro

 matrajući ga ispod oboda šešira - i zato ovako iskreno skidam veo s tajne svoga ţivota. Ţelim upoznati svoga budućeg 

 muţa, ali ovako na ulici, incognito. Ĉula sam da se car ovud aĉesto vozika, ali ova tri dana nisam ga vidjela. To mi je ĉudno, jer ĉak govore da se na toj šetnji uvijek sastaje s nekom lje 

 poticom.1 Prokurator - visoki ĉinovnik koji je upravljao carskim zemljama u ime cara,namjesnik.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Sada razumijem zastoje visost dolazila ovamo. Ţelite in cognito upoznati cara. A mene je srce vuklo da vas oslovim!

Page 12: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 12/390

 Ah, visosti, kako sam sretan što smijem s vama dijeliti tajnu i,  molim, zapovijedajte sa mnom! Posvećujem se vama i vašim  zapovijedima!- Hvala, prijatelju! Oprostite ovu plebejsku rijeĉ. Ja ću više 

 puta izaći incognito da upoznam meni odreĊenog zaruĉnika i njegov krug, i ako mi se ne bude svidio odbit ću udaju. 

- Visosti, slutim da vam se današnji dvor i njegovi ljudi ne mogu svidjeti. Carski dvor ne postoji, to je skupina prostihljudi s kojima mi, visoko plemstvo, ne moţemo razgovarati. Car je samo graĊanin, što će tek biti dvorjanin? - Da bar naĊem drugoga! Takvoga koji je bio na dvoru u 

 prošlosti. Da samo ima dvorsku titulu. To sam duţna svome visokom rodu.- Visosti, evo cara! To je on sa svojim tajnikom. Vidite li?

 Vozi se u zelenim kolicima, i sam upravlja sa dva kljuseta!- Dva kljuseta, a mogao bi imati najplemenitije ţdrijepce! I oni bi uţivali da ih dade goniti svome koĉijašu! Je li, kneţe? -1 te kakve plemenite ţdrijepce! Car je posve ponizio carsko dostojanstvo. Jedesamo govedinu i kupus.

- Kakvo prostaĉko jelo, fuj! Ne, neću ga posjetiti! Ne, ne, kupus, to nisam nikada u ţivotu vidjela! Gledajte, druga kola. Ah, gle, u kolima sjedi u crno odjevena ljepotica. (To je ona bezobraznica, ona i doktor). To će biti sigurno carev lijeĉnik? - Ne poznajem ga. Vi poznajete damu?- Ĉula sam o njoj da je poĉela bulazniti u crkvi. Car ju je 

 poslao lijeĉniku da je lijeĉi. Vrlo zanimljiva ţena, ali sada sam  vidjela cara i mogla bih se vratiti, je li?- Visosti, spreman sam, dopustite mi da uzmem koĉiju. -  Ne, voljela bih ići pješice. Od kolijevke do danas, uvijek sam u koĉiji. Ĉeznem za tvrdim tlom pod nogama! 

On ustade i širokom gestom pokloni se zaokruţivši nogom po španjolskoj dvorskojetiketi.- Oh, visosti, presretan sam!Ona ustade i, oponašajući njegov poklon i glas, odgovori: - Preuzvišenom sinu preuzvišenog oca moja duboka za hvalnost!PoĊoše alejom Pratera.Po mraku stigoše u grad. Ona pokrije lice gustom bijelom koprenom. U vrevi svjetine opazi dva u smeĊa gospodska odijela obuĉena gospodina kako

 prolaze ulicom. Unatoĉ njihovim tamnim graĊanskim vlasuljama prepozna cara itajnika Davilu. Vodila je svoga pratioca sve do osvijetljenih prozora kavane "Kzmiji".- Kneţe, vaša sluţba poĉinje! Otpratite me u ovu prostaĉku kavanu. Umirem od gladi! Poznaju li vas, kneţe, na dvoru? - Ne, ja sadašnji dvor, naime, bojkotiram! Ali moj otac bio je cariĉin pouzdanik, a ja sam kao djeĉak bio njezin paţ. U ovu kavanu ne dolazi nitko tko bi me poznavao. Uostalom,

 moj ogrtaĉ je kao paravan. Zaklonit ću se njime. Polako su ušli u prizemnu prostoriju u kojoj su sjedili graĊani. Neki sukartali, neki igrali domino, neki pušili lulice. Duhan je zaudarao.Oboje je sjelo u jednu udubinu tik ţeljezne peći. Naruĉili su ĉokoladu. Mladiknez je okrenuo leda kavani, da ga nitko ne vidi, a ona je okrenula leĊa stoluza kojim je sjedio car i njegov tajnik. Tako ih je u ogledalu mogla krišom

 promatrati.Car se nagne prema Davili.- Reći ću vam zašto sam došao. Ţena mojega lakaja u Burgu tuţi mi se da njen muţ potroši sav novac na konobari cu ove kavane, a ona s djecom nema što jesti. Nisam slutio da 

je to moguće. Danas je traţio dopust. Vidjet ću da lije ţenina tuţba istinita. 

Page 13: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 13/390

  MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Car uze biljeţnicu i stade nešto biljeţiti. Tajnik je gledao po dvorani. Uvelikom zrcalu sretne se s oĉima od kojih mu srce jaĉe zakuca. Šešir i haljina

 pokazivala je graĊanku, ali sliĉnost oĉiju privuĉe ga i on se zabulji uogledalo. Vidio je samo širok ţuti šešir a pod njim bradicu, male usne i bijeliniz zubića. Car instinktivno podigne oĉi, poprati tajnikov pogled i zaustavi se takoĊer naogledalu stoje odraţavalo šešir, koji se još dublje sagnuo i pokrio lice. Car seokrene i ogleda djevojĉin stas. Tada opazi muškarca koji je ušao u kavanu. -  Moj lakaj! Vidjet ćemo što će uĉiniti. Molim vas, prošeći-te lokalom i zavirite u lice onoj tamo sa šeširom. Ali oprezno!Uz nju je plemićka frizura, pazite da je ne izazovete. Ako tu damu poznajete, budite još oprezniji. Stas i kretnje poznajem  

odviše dobro. Davila poĊe. Iza carevih leĊa netko je debatirao. Dvaput se ĉula rijeĉ car. Budući da nije

 mogao ĉuti, on ustade da ih vidi. Nad modrikastim stolnjakom naslonilo se na ruku debelo rumeno lice s jakimcrvenoplavim brkovima. Njemu nasuprot iza velike ĉaše piva mrgodilo se vrloširoko podbulo lice s debelom donjom usnom. Car se pokloni.- Oprostite, gospodo, vidim da ste domaći, a ja sam ovdje stranac. Htio bih vas zamoliti, ako dopuštate, za neke upute. Ovaj sa crvenoplavim brĉinama prijatno se nasmiješi. - Samo vi sjednite, gospodine, nismo mi gizdavi! Svakomerado uĉinimo uslugu, ali i otkrešemo istinu! - To baš nije artikl na kojemu se dade mnogo profitirati, ali ja bih vas molio: dolazim iz Italije i, molim, recite mi kako bih

 mogao doći k caru? - K caru? K njemu moţete baš tako kao k meni! Idite u dvor i kaţite: "Hoću k caru!" Pustit će vas u "kontrolorgang", pa

 mu moţete reći što hoćete. Prošla su vremena kada su samo 

napudrani bili gospoda. Car je s nama purgarima jednak. Nema gizdelina koji badava ţderu naše ţuljeve. Nema parada, nema ništa! - Kakvo je to carsko dvorjanstvo? - upita car.- E, nemojte vi tako! - ţivo će plavokosi. - Nije fino i sjajno, nema šesteroprega, dvorskih slava, dvorjana i paţeva, ali ima bolnica, sirotišta, kuća za gluhonijeme. Imamo rodilište, dapaĉe i za neudate rodilje, škole i kuće za siromahe. Sada se oni ne skicu po ulicama kao nekad. Zar to nije bolje?- VViirth je zato tako oduševljen pristaša cara - uze tumaĉiti onaj s nabuhlim oĉima - što ima tvornicu koţa! Otkada je car zabranio uvoz strane robe, porastao je Wiirthu trbuh! U

 poĉetku je lajao na tu novotariju kao pas na praznu zdjelu!- No, da, ljudi su rekli da smo propali. A kad tamo, pomogli smo se. Nema strane robe, tvornice su se podigle prekonoći kao gljive, a nije li to pravo? Ti se nemaš na što potuţiti! Trguješ više nego prije, dragi moj! Bunili smo se protiv carevih novotarija, a ipak je on u pravu!- Samo nema pravo utome što ne poštuje svece. Znate, gospodine - reĉe onaj nabuhlog lica caru - naš car naprosto ukine blagdan, kao da su sveci dvorski paţevi koje je on ot 

 pustio!- Što brbljaš? Zar nema svetaca koji nemaju blagdana, a

Page 14: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 14/390

ipak su sveci?- Moţda vaš car misli da i medu svecima treba da bude jed  nakosti primijeti - car.- Vi ste pametan ĉovjek! Jest, tako je! Stoje manje svetaca, to više napravitvornica koţa. -A ja manje prodam robe u dućanu! Molim vas, gospodine, kod vas u Italiji ljudi

su poboţni. Pomislite, šta bi rekli da car ukine procesije i hodoĉašća? To susveti dani. Ljudi se mole.- Šta? - ljutio se njegov brkati drug. - Pili su i lokali kaosvinje! Djevojke i momci nisu molili krunice, a drugi dan nijenitko bio za posao. Koţe su mi se kvarile! 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- A koliko je propalo krĉmara, licitara i trgovaca na proštenjima? To ne pitaš? 

- Ne brundaj! Dok je bio stari red, ti si krepavao, danas tije narastao dvostruki trbuh! Govoriš protiv cara zato što kod  tebe kupuju gospodin nadbiskup Migazzi i dva smrdljiva baruna. Oni bi cara utopili u ţlici vode, zato stoje kmetove pro glasio slobodnima. Nije li to pravo? Ĉitava drţava nije imalatoliko ţita i kukuruza koliko ga ima samo naša Austrija otka-da seljaci oru svoju zemlju.- Ne govorim protiv toga, ali se bunim zato što je car bez vjerac, luteran. Nema u crkvi svoje klecalo!- On se moli s drugim ljudima i stoji u crkvi kao svaki purgar. Znam to, rekli su mi ljudi koji su ga vidjeli svojim oĉima. Ĉovjek koji svakome pomogne, svakoga nadari, ne moţe biti luteran i bezvjerac. Da on ne goni vatrogasce, već bi pola Beĉa izgorjelo! Sve on radi! Istina, jedno mu i ja zamjeravam.- Što? - upita car.- Pogrebe! Pomislite, ne da pokapati ljude kao što Bog za 

 povijeda, u lijesu, nego samo onako, kao razbojnike, u plahti!Kaţe da tijelo treba da što prije istrune i da je šteta drveta. Jeste li kada što takvo ĉuli, gospodine? - zapita on cara.- Ĉuo sam da su Krista umotali u plahtu i tako su ga poko 

 pali. Naše tijelo nije svetije od Kristova. - To baš nije laţ! Znate, zapravo je meni svejedno kako će 

 mi trbuh poleći u zemlju, u lijesu ili u plahti, ali bogme svoju  mater, tako mi poštenja,  pokopat ću u lijesu, pa da mi car odreţe glavu! - Svoju mater, zašto baš svoju mater? - upita Josip.- Gospodine, moja je mati bila prava mati. Ona se za mene

 muĉila. Gladovala je da me othrani i postavi na noge. Njoj ću dati pošten lijes, a bogme i svojoj ţeni. Ne daj Boţe da umre 

 prije od mene, i ona je zavrijedila pošten pokop. Odbila je  bogataša da uzme mene siromaha. Mi smo dvadeset godina zajedno. Nikada od nje nisam ĉuo ţalne rijeĉi, pa da nju (ne 

dao Bog da umre prije mene) pokopam u jamu kao pseto? Gospodine, cijeli ţivot ne bih nigdje našao mira! - Tako? Hm, tko ima mater koja se za njega ţrtvuje i ţenu koja ga ljubi, dakako, to je teško! Car se zamisli a trgovac podbuhlih oĉiju zapoĉne: - Svaki dan novotarije, a sve stare obiĉaje, sve lijepe starine car odbacuje!

- Gospodine, a ĉime se vi bavite? - upita koţarski tvorni-ĉar cara. 

Page 15: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 15/390

- Sabiranjem starina, starog ţeljeza, starih grbova, perga- mena i sliĉnog smeća. -  A je li to donosi štogod? -To je lud posao!- Bilo bi pametnije - prišapne trgovac caru - da se sa mnomudruţite i da krijumĉarite datulje i smokve iz Italije. 

- To se ne smije! - reĉe car. - Ne smije se, ali tko je pametan moţe, a vi ne izgledate glupo.- Nisam sasvim glup, ali vi ste prije zagovarali trgovaĉke interese protiv carevih odredaba. Ako biste krijumĉarili, ošte tili biste svoje kolege za koje ste se toliko zauzimali. To je grijeh, a vi ste i poboţni. - Jesi li ĉuo? - nasmije se tvorniĉar koţe. - Baš te obrisao taj gospodin! Ali vi neprestano promatrate našu konobaricu. Gospodine, manite se, preskupa je!- Konobarice kod vas zabavljaju i gospodu?- Razumije se, ali to je samo za bogatije ljude. Kavanar ubire od svakoga kavalira i svoj porez!

- E, sada zbogom! Hvala na društvu i ljubaznim uputama! - reĉe car i priĊe Davili koji je stajao u blizini stola.- Jeste li zavirili u lice gospoĊici što nas promatra u ogle dalu?- Sakriva ga šeširom i rukama. 

I

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Svejedno! Poznajem je po stasu! Taje gospoĊica Marica!  Aon?- Ne poznajem ga. I on se krije.- Ostat ćemo! Kavanaru, htio bih partnera za šah. Kavanar poţuri da naĊe druga za igru, a car stade priĉati Davili:- Jeste li vidjeli mojega lakaja? Sjedi ovdje! Troši ĉitavu 

 plaću na konobaricu, a ţena nema što jesti. I d ruge konobarice ne posluţuju goste samo kavom i pivom. Uredit ćemo to! Kavanar se ogleda, namigne mladom gospodinu u crnom baršunastom haljetku isaopći mu da neki gospodin traţi partnera za šah. Mladić odmah pode k nepoznatomgraĊaninu i pozdravi. Sjeo je k stolu i car zapoĉne igru. Tajnik se skutri pazeći na svaki Mariĉin pokret. Car se naoko preda igri, ali juje i on kriomice gledao.

 Nakon dovršene igre car upre oĉi u svoga partnera. - Sudeći po širokom uvojku frizure i lošoj igri, vi ste umjet nik?- Mnogo bolje sviram glasovir. Uza sve to nemam uspjehau Beĉu. - Gdje ste bili dosada?- U Innsbrucku, u nadbiskupskoj kapeli, ali me on ponizi-vao kao slugu.-1 došli ste u Beĉ. - Prije dva tjedna, ali ovdje moje skladbe ne nalaze odziva.Ĉuo sam da je car vrlo glazben. Htio sam pred njim odsvirati

koju od svojih skladbi, ali mi kaţu da ne drţi mnogo do mo jih kompozicija.

Page 16: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 16/390

- Moţda ih ne razumije. Smijem li pitati za vaše ime? - Zovem se Amadeus Mozart.- Vi ste Mozart? Pokušajte, gospodine, otići ravno k caru i

 pomognite mu da vas shvati! Ljudi koji ĉitav dan slušaju škri  panje svoga pera ogluše za skrivene ĉari glazbe. Idite k nje-

 mu i otkrešite mu: "Ja sam Mozart, umjetnik sam, slušajte me i sudite!" - To sam mu već i ja savjetovao - upadne od susjednog stola neki nasmijani dobroćudni graĊanin, koji je ţvakao kobasi cu. - Neka ide u "kontrolor", moţe tamo i odrpanac, kako ne 

 bi on! Kaţu da je i car muzikant. - Nešto udara po glasoviru, kaţe njegov nagluhi dvorski 

 meštar - nasmije se car. - Gospodine kavanaru, što se doga Ċa? Zašto se ljudi okupljaju na ulici? - Kaţu da će ovuda proći car, pa ĉekaju. - Tako? Ne biste li još jednu partiju, gospodine Mozart? - Idem da pogledam cara! Nisam ga još vidio. Ne biste li 

 pošli i vi, gospodine? - Hvala, ne zanima me!

Purgar jedući kobasicu dobaci: - Ĉujte, vi ste stranac, mogli biste pristojnije govoriti o na šem caru. Nitko se ne brine za nas kao on! - To mu je duţnost! - No, vi sigurno spadate u one sa sedam rogova na grbu.Da mi se ne ţuri opalio bih vam ja! - reĉe masnim ustima od  lazeći iz kavane. 

 Marica takoĊer sa svojim kavalirom izaĊe iz lokala na ulicu. - A zašto ĉekaju cara? - upita Josip kavanara.- Negdje se srušila stara kuća i pokopala ljude. Car će si gurno poći tamo. Mora ovim putem. Samo mi goste tjera izkavane!-1 mene, posljednjega! DoĊite, Davila! Kada su izlazili, šapne Josip tajniku: - Moja je maska izvanredna! Ni kavanar me nije prepoznao!Ovako ćemo odsada izlaziti! Dolazi koĉija. Ţurite se, trebamo je. Kalman se vozi s damom? Svejedno! Idemo!- Ne moţete dalje, ovuda će proći car! - vikali su ljudi ko-ĉijašu. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Purgari su zaustavili kola u kojima je sjedila dama u crnini s doktoromKalmanom. Zaĉas je car bio kraj koĉije. - Madame, ja sam Ignac Salm, dopustite mi da sjednem uvašu koĉiju sa svojim pratiocem. Dogodila se nesreća, moram  tamo!- Molim, izvolite! - odgovori Kalman umjesto nje, prepo-znavši cara. Koĉijaš potjera konje. - Stoje to? Što vi to? Stanite! Ovuda će car! Zaustavite ih!-vikao je netko.Koĉija odjuri. 

 Marica je sakrivena u guţvi s knezom promatrala taj prizor. Zatim pode ususjednu ulicu i sjedne u fijaker.- Oprostite, kneţe, ne mogu vam odati svoj stan, ali kad  vas ustrebam javit ću vam se na vašu adresu. Do viĊenja, dra gi kneţe! - Ĉekam zapovijedi vaše visosti! 

 Marica se odvezla.

Page 17: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 17/390

 Na Herrengasse, pred velikom kućom "Modre golubice", izaĊe iz koĉije, poţuri uzstepenice, ude u svoje sobe, tiho se preodjene i ode u salon kojim je uzrujanošetala barunica. - Gdje ste opet bili, gospoĊice? Vi me upropašćujete! Što 

 bih uĉinila, što bih rekla da doĊe car i pita za vas? - Neće doći! On ima drugoga posla! 

- Što vam je? Plakali ste? - Pa stoje onda? Da, plakala sam! Kad mi je volja hihoćem, kad mi je volja plaĉem! - GospoĊice, vi ste posljednjih osam dana sasvim drugi. Stoje postalo od vas?- Udovica!- U-do-vica?- Dvostruka udovica!Barunica se nasmije.

- Vi se, barunice, smijete kad ne treba! Idem spavati! Lakunoć. 

- Ako doĊe car? - Recite mu da se na mene srušila kuća i pokopala me, ali  me nema tko spasiti.U dvoru je tiho. Svjetla su pogašena. Tajnik Davila uspeo se u krajnje krilodvora za dvorsko osoblje i otvori vrata svoje sobe. Nad knjigama sjedio jelijeĉnik, barun Kalman. - Mene ĉekate, skrbnice? - Studiram jednu Van Swietenovu raspravu.- Mislio sam da ste otišli s onom ljepoticom s kojom ste nas 

 povezli k porušenoj kući. - Reci mi, jesi li ti cara savjetovao da se posluţi našom ko ĉijom ili je to bila njegova ideja? - On me u ţurbi povukao. Zašto pitate?- Tako, zanimalo me. Znaš kako je bjeţao od te ţene. Dok je leţala u bolnici neprestano me molila da je car posjeti, ali se nije odazvao. Ona je jedino stvorenje koje on neće slušati, a danas je uletio u koĉiju kao ona u njegov kabinet. - Ne bojte se, to se dogodilo samo zato da što prije stigne na 

 mjesto nesreće. Neće se on opeci na njenim plamenim oĉima! Kako su samo zurile u njega! Što je zapravo s tom ţenom? - Ozdravila je i ne zna za svoju pustolovinu u carevoj kući. - Ĉija je? Tko su njezini roditelji?- Ne znam. Otkada joj se vratila svijest šuti, stanuje u unajmljenoj kući, ali tamo je zovu samo madame i nitko joj ne zna pravo ime. Posjećujem je po carevoj i njezinoj ţelji. 

 Vozim je u šetnju, ali neće drugamo nego onim putovima ko jima se vozi car. Do ludila ga ljubi! Zagonetna ţena. No, reci što je bilo kada smo vas iskrcali iz koĉije? - Otišli smo do porušene kuće. Bogami, bio je to strašan 

 prizor! Porušeni zidovi strše u noć, na njima stoje ljudi s fe--

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

njerima. Oko nas prestrašena lica publike. Iz ruševina ĉuješ grozno jaukanje.Pravi uţas! Car se naprosto gurao u masu, jedva sam ga slijedio. Redar ga jezaustavio: "Gospodine, samo oni mogu na mjesto nesreće koji se dobrovoljno

 prijave za pomagaĉe!" Car je odgovorio: "Prepokorno se javljam dobrovoljcem!" 

Page 18: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 18/390

Pustio nas je. Naišli smo na ljudsku glavu koja viri iz ruševina. Ĉovjek je bioţiv. Car klekne i stade brzo odgrtati opeke s nesretnika i bodriti ga, da nesvisne od oĉaja. Po magao sam mu. Kako sam se osjetio sretnim! Ja sam jedini uznjega!- Zanesenjaĉe! Nije ga nitko prepoznao? - Nitko. Tada doĊe komesar. Kad mu je pogledao u oĉi 

znao je odmah koga krije crna graĊanska vlasulja. Komesar se sagne na poklon, a car mu dobaci: "Sagnite se radije k ovo me jadniku!" Komesar se pošteno zbunio. Car je sve sam odre Ċivao i spašavao je ljude. - To je njegov tempo!- Vjerujte, svima je nestalo daha. Ĉim je posljednji bio izvuĉen ispod ruševina, opet smo se ugurali u masu koja nije slutila da je najrevniji spasavalac u smeĊoj graĊanskoj odori 

 bio car. Nemate pojma kakvim je njeţnim rijeĉima tješio une srećene i njihove obitelji. Boţe moj, ljudi su plakali, a ujeda-red je netko poviknuo: "Pa to je, ljudi, car!" Masa kliĉe, hvata ga za kaput, a on je izmaknuo.

 Našli smo se na uglu ulice. Komesar ga je slijedio. A sada ĉujte: car sjedne u

koĉiju, uzme fenjer i na sjedalu koĉije rješava sve. Koĉija se pretvorila ucarski kabinet!- Kakve je odredbe izdao?- Da se unesrećenima isplati tisuću dukata i da se sve obi telji smjeste u dvorske gospodarske zgrade. Već sutra komi sija će pregledati sve stare kuće i stanovnici trošnih zgrada smjestit će se u samostanu augustinaca. 

- Dobro je to, iako neće obradovati nadbiskupa Migazzija. Zatim ste se vratili u dvor?- Da, i radili smo.- Ĉuo sam u predsoblju kako ti je diktirao neku naredbu o krijumĉarenju. - Da, zamislite, u kavani je saznao da ljudi unatoĉ njego voj odredbi krijumĉare, pa je odredio da se sva krijumĉarena roba uništi javno na trgu.- Još je nešto diktirao? - Jest, izdao je zabranu drţanja ţenske posluge u svim lo kalima.- Opet će biti vike protiv njega! Gostioniĉari će graknuti. - Neka! Kod "Zmije" vidjeli smo na svoje oĉi da konobarice zaraĊuju i nemoralnom poslugom. Svoga lakaja otpustio jezato što troši novac na konobaricu. Dodijelio mu je penziju, ali će je podizati ţena. Ĉas prije bila je ovdje i plakala je pred  carem. On joj je doţivotno odredio mjeseĉno osam forinti. - Znam ja da on ništa ne radi ako se sam ne uvjeri. Nego,htio sam te pitati što se dogaĊalo kada smo se vozili u koĉiji? Car te pitao: "Je li ona ostala u kavani ili je otišla?" Za koju se ţenu zanimao? -Ah, ne govorimo o tome!- Izdaješ se! Već u koĉiji slutio sam da te pita za Maricu, samo mi se ĉinilo ĉudnim da bi gospoĊica dospjela u kavanu. - Bila je tamo preodjevena.- Oponaša careve navike preodijevanja i lutanja po gradu? Krasno!- Ne znam zašto to radi. U ogledalu je neprestano proma trala naš stol. Zašto? - Zašto? Uhodi cara! - Uhodi? Znaĉi da ona ipak njega ljubi?- Valjda ne mene! No ti si uistinu neoprezan! Kada si danas u koĉiji odgovarao nacareva pitanja o gospoĊici, sain^i, sgJjfi. 

Page 19: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 19/390

  MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

denuncirao. I budala mogla je opaziti da si u nju zaljubljen. I car je to vidio.- Po ĉemu to sudite? - Rumenio si i blijedio, a glas ti je drhtao. Car je plemenit,širokogrudan, ali srce, znaš li stoje srce u ljubomori? Neman koja grize bjesomuĉno! Ti si se izdao! - Car je opazio? Zaista je opazio?- Tobom vlada krv! Moje opaţanje je hladno i velim ti: jest opazio je! Ĉak mi je namignuo i nasmiješio se. 

 Mladić obriše ĉelo. - Opazio je? A ipak me slao gore. Nemoguće! Ili me htio iskušati. - Kamo te poslao?

- Kada smo se vraćali s mjesta nesreće zaustavi kola uHerrengasse i pošalje me gore k njoj s nalogom da ga najavim  za deset sati uveĉer. No barunica poruĉi da je gospoĊica bo lesna. On nije ništa rekao i odvezli smo se u dvor. Malo prije svršenog posla dade mi pismo da ga pošaljem gospoĊici. - Poslao je pismo? Ĉuješ li? Smućujete to pitanje? Da ga nisi zadrţao? - Drţite li da sam podlac? Prema njemu? Skrbnice moj, kako smijete...- Ljubomorno srce jaĉe je od svih naših kreposti! - O cara se ne mogu ogriješiti niti zbog nje! - Pismo si, dakle, poslao?- Nalog glasi da ga šaljem sutra ujutro. Pismo je kod mene. - Hvala Bogu! Nisi ga dirao? Da ga otvoriš saznao bi gorku istinu. Neizvjesnost je ipak nada.

 Mladić je nijemo gledao preda se. Zjenice su se širile. S oba dlana pritisnetjeme glave.Kalman je udobno sjeo i nastavio:- Opet crv kopa u tebi! To valja dokrajĉiti! Sjedni ovamo k meni. Zakleo sam se tvojoj majci da ću te paziti kao sina; 

znaš kako ona dršće nad svojim jedincem! Dakle, otvori karte! Stoje s tomdjevojkom? Je li te smotala ili uzbudila strast? Govori, sinko, kao da seispovijedaš ocu! Je li ona kriva za tvoju omamu? Zaplela te? Mladić klone glavomna stol.- Skrbnice, ja sam strahovito nesretan!- Nesretnice! Otkada traje to i kako je poĉelo? - Kako? Ne znam! Kada ste me doveli u carevu sluţbu on 

 me zavolio. Vodio me posvuda, ĉak i u Luksemburg. Tada sam vidio nju u bijeloj haljinici, s bijelim šeširom, ispod nje ga tamnoplave oĉi, kao dva kolutića neba u bijelim oblacima! Smijala se. Ĉavrljala je. Njezine su rijeĉi bile orošeno cvijeće! - No, no, okani se cvijeća. - Prvi put kad sam veslao ĉamac s njom pitala me odakle sam, imam li majku i oca, i volim li cara. Svirao sam joj ĉesto violinu. Hvalila me, razgovarali smo o caru, uvijek o njemu.To me nije uzrujavalo. Ako ga ja oboţavam, kako ne bi ona,kad joj je zaštitnik? Oh, bio sam najsretniji ĉovjek na svijetu! 

 Volio sam ih oboje, oboţavao sam ih, uţivao sam, dok me pri je osam dana, one noći, niste probudili iz predivnog sna. - Kamo sreće da sam to uĉinio prije! A sada, ĉuj, ti si u velikoj opasnosti da uništiš svoju majku. Ĉekaj! Ne skaĉi! Ona od  

Page 20: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 20/390

tvoje karijere kod cara oĉekuje ispunjenje svojih nada. Znaš li da je vaš imetak propao? Jest, zato sam te doveo na dvor. Zbog majke, u njezino ime, pozivam te da se okaniš te djevoj ke. Moje sumnje ne moraju biti dokazi, ali sam uvjeren, porazliĉitim promjenama kod cara (a po njezinu vladanju mo ţeš prosuditi i sam) da će je car uzeti (ako već nije) za ljubav 

nicu. Stoje, Davila? Smije li muškarac jecati? - Zašto, zašto ste mi to rekli? Vi ste me ubili!- Inficiran si tom ljubavlju. Pokušaj se bar lijeĉiti. Gore gla vu! Budi muţ i sin! Konaĉno, moţda se varam, moţda nije sve -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

onako kako mislim. Promatrat ćemo odsada tu stvar, razumiješ, i ako naĊemodokaze, tada će biti drugo. 

- Dokaze? - šaptao je mladić preda se. Ruka mu se instink tivno prisloni o dţep. Od toga se strese kao pas kad ga zarone u vodu. Pode k umivaoniku i nakvasi ĉelo vodom. - Tako, tako, to je dobro! Hladna voda budi! A sada idemo,sinko! Budi pametan, tko zna što se sve krije u tome. Ne izvjesnost je dobra. Laku noć! - Ĉekajte, još trenutak! - Imaš mi još što reći? - Nešto bih vam dao. - Zašto okolišaš? Reci, sinko moj, stoje? - Uzmite carevo pismo za nju.- Ipak bi ga otvorio?- Molim vas u ime majĉino i svoje, ne osudite me! Neću ga otvoriti, neću! Bila bi to podlost. Odviše ljubim cara. Ipak ne ţelim ostati s tim pismom ĉitavu noć sam! CRNI ANĐEO ĈUVAR  Stepeništem carskog dvora uspinje se sveĉano napirlitan knez Eugen Khevenhilleri vodi svog oca u sveĉanoj odori dvorskog nadmeštra. Pognut je, mršav, navoran,nalik osušenoj grani. Starĉeve oĉi traţe u pustom dvoru stari ugasli sjaj. Svakidrugi korak zaustavlja se.-  A staje to, moj sine? Gdje je špalir lakaja? Dvorjani? Ne!

 Ne mogu! Idem natrag! Neću da vidim ruševine starog car skog dostojanstva. Neću... - Preuzvišeni oĉe, mislite na milijune vojvotkinje od  Brabanta i ţrtvujte se. - Oh, ne znaš kako je koraĉati grobljem nekadašnje slave. Ti si bio djeĉak kad je ovo bio carski dvor. Oh, moj sine, dvor

je bio, njen dvor! Sjajni dvorjani, paţevi, garda, dostojanstvenici su seuspinjali ovim stubištem. A sada? Stoje od njega uĉinio cariĉin sin? Ruševinu,sramotu!- Evo, već smo u predvorju. Dolazi nam u susret dvorskikomornik grof Keglević. - On je dvorjanin? On je majurski upravitelj! O, o!Grof Keglević se pribliţio i pozdravi: - Njegovo je veliĉanstvo obaviješteno o vašoj posjeti, kne-ţe! Izvolite, povest ću vas dolje! - Kamo dolje? Kako dolje? A dvorane za primanje?- Sada su prazne. Car prima u meĊukatu. - Car u meĊukatu? Grofe, carevi nisu nikad u ovoj kući pri 

 mali u meĊukatu. Gdje su vam špaliri lakaja? A špaliri dvorja-na? Dvorjanke? Gdje je vrhovni ceremonijar?

Page 21: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 21/390

- U nas nema ceremonija.- Tko uĉi dvorske dame korake kod poklona?- Nema dvorskih dama na ovom dvoru, ni španjolskih po klona.- Tko dodaje caru manteau noir?2 - pitao je kratkim dahom starac, uprt o svoga sina.

- Manteau noir s poklonima i ĉitavim carskim paradama spremljen je u muzej. Izvolite, mi smo na cilju. Ovuda, molim, gdje su uredi.- U kancelarijama prima njegovo carsko veliĉanstvo? - Ne, već pred kancelarijama, u hodniku. Evo, tu smo! Starac je stao poduprt o štap i kao izbezumljen zurio u dubok hodnik sasvodovima na lukove i na dvorište otvorenim malim prozorima. S obje strane zidadvored ljudi: dame u svili, seljakinje u rupcima, gospodin u baršunu, radnik uzakrpanom haljetku.-  Vidite, ipak imamo špalir! - primijeti Keglević. - Oviĉekaju cara, meĊutim, idemo dalje. Izvolite! 2 Manteau noir (franc.) - crna mantija.

 MARIJA JURld ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Drhtavim korakom stupi u veliku uredsku sobu, pa u drugu i treću. - Ne vidim nikoga nego ljude koji pišu i ne ĉujem ništa nego škripanje pera. Staje to grofe?- To su uredi. Molim dalje, samo dalje! Neka izvoli vaša mi lost! Ovo je predsoblje careve radne sobe. Tu već ĉeka i knez Bathyany, vaš stari znanac. Molim da se strpite dok veliĉan stvo svrši posao, a mene ĉeka duţnost. Grof Keglević se oprosti. Starac Khevenhiller klone u naslonjaĉ. Ugasle oĉi pune su suza. Bathyany mu

 priĊe tronut. - Kneţe, moj stari prijatelju! Kako tuţan sastanak nakon slavnih prošlih vremena u ovom dvoru! - Dvor, dvor koji nema ceremonija, lakaja; njegovo veliĉan stvo zovu "car"! Jeste li ĉuli grofa? Samo jedanput je rekao "veliĉanstvo". O, o, pravo mi se tuţila velika pokojnica! Go vorila mi je: "Moj prijatelju, sin moj pokopat će carsko do stojanstvo, pokopati dinastiju, drţavu i sebe!" Ona je slutila! 

 Nigdje znaka carstva: ni špalira, lakaja, dvorjana; sve zaudara  po konjušarima i kravarima! - I kravaricama! - prišapne Bathyany. - Nikada nije trpioţene, a sada, kaţu, s njim zapovijeda jedna koju je pokupio negdje na putovanju.-Pribliţite mi uho da vam nešto kaţem. On je lud!  Vjerujte! Ĉim je stupio na

 prijestolje ja sam vidio prve znakove njegova ludila. Našao sam ga kako u peći pali drţavne obveznice, svoju baštinu! Dvadeset i dva milijuna što je drţavadugovala njegovu uzvišenom ocu on je poklonio drţavi! Lud je, lud! -1 zloban, kakav je bio uvijek! - šapne Bathyany u kneţevo uho. -  Već jedan sat ĉekam ovdje! Recite, kada smo ĉekali u 

 predsoblju da nas primi carica?Obojica su brisala suze.

U kabinetu je car brzim koracima šetajući gore-dolje govorio u pero tajniku:- ...i prema tome ubuduće se ima porez odmjeriti prema veliĉini imetka, ĉime se drţavni doprinos podjeljuje na svakoga drţavlja 

nina, bio on plemić ili svećenik. Neću više dopustiti nepravdu da terete snosi samo seljak, radnik, industrijalac i trgovac. Ova moja

Page 22: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 22/390

 porezna reforma ima se shvatiti kao neoboriv zahtjev prosvijetljenog ĉovjeĉanstva, i ja ću ga provesti svom energijom koja pro izlazi iz uvjerenja ĉiste savjesti da je dosadašnji poredak u plaća nju poreza nepravedan, jer plemstvo i svećenstvo oslobaĊa svih

 poreznih obaveza, a sve terete natovaruje većini naroda, koja je najdragocjeniji faktor drţave, na seljaka i radnog ĉovjeka. Zato 

će moje komisije izaći da zemljište strogo izmjere i svatko se tome mora pokoriti, bio biskup ili maloplemić. Ude gospodin odjeven u generalsku uniformu. Njegovo lice oštrih crta i orlovskognosa smiješi se. - Ah, Lasi! - oslovi ga car. - Prekinut ćemo, Davila! Sjed  nite, Lasi! Još uvijek izraĊujem novi porezni sistem. Detalji zadaju mnogo posla.- Došao sam da upitam ima li veliĉanstvo za mene kakvih naloga?Hvala Bogu, još ne! Turĉin će još promišljati, što nam je draţe. Htio bih prijenego s njim obraĉunamo štošta u našoj kući urediti, ali, dragi Lasi, moram vamipak nešto priopćiti. Prekjuĉer sam bio u vojarnama. Našao sam  šest prestrogih idvije nepravedne kazne. Još uvijek neki podoficiri boluju od starih pojmova

vojaĉenja. Zatucite im u tikvu da vojarna nije kaznionica, nego zavod u kojemutreba reda, ali i topline. I još nešto. Obroci mesa odviše su markirani. Neštoobilnije! I mi volimo ĉestit komad govedine. Pazite na prste kuharima idobavljaĉima, da ne kradu. Ako se pronaĊe što takvo, javite 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 mi. Kaznit ću ih nemilostivo. Vojnik ionako ĉezne za domom, neka se kod nasosjeti dobro, da se ublaţi bol za kućom. - Provest ću još danas najstroţu kontrolu! Neću vas zadr ţavati u poslu, samo bih još jedno ţelio riješiti. U okupljanju najboljih sila u oficirski zbor manjkaju nam još uvijek odlu ĉne sposobnosti grofa i generala Vojkffvja. Trebao bih ga uUgarskoj ili ovdje u Beĉu. Kamo da ga dovedem? - Tamo gdje vam najviše treba! Lasi pogleda cara znaĉajnim pogledom i nastavi: - Veliĉanstvo, gospoĊica Marica moli... - Oprostite što vas prekidam, ali znate da ne dozvoljavam

 protekcije ni sa koje strane, i zašto opetovano traţite moje rješenje? Dragi Lasi, to me ozlovoljuje. Ne poznajem nikoga tko bi se smio umiješati u drţavne interese. To sam rekao i Rosenbergu. Ne razumijem, ĉemu opet to pitanje? Lasi ponovo pogleda cara i tajnika, kao da bi htio nešto reći, ali se pred njimskanjuje.- Znam, Lasi, u ĉetiri i u deset oĉiju opetujem jednom  zauvijek da ne poznajem protekciju, niĉiju, pa ni svoju vlastitu! Uvaţite to! General Lasi se pokloni i ode. Car se obrati tajniku:- Davila, sad bi trebalo primiti oba kneza. Zovnite onogakoji dulje ĉeka. No, nije li gospoĊica Marica prispjela u dvor? - U sekretarijatu se nije prijavila.- Nije? Dobro! Idemo dalje!Tajnik otvori vrata kabineta i uvede kneza Bathyanyja. Stao se klanjatisagibljući koljena. Car ga sprijeĉi: -  Ne, dragi kneţe, ne sagibljite koljena! Ja sam samo ĉovjek! Sjednite! Veseli me što vas vidim tako ĉilog i zdravog! 

Godine su vas poštedile. - Veliĉanstvo, nismo se vidjeli odavno! 

Page 23: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 23/390

- Odavno. A što bi ţelio moj stari prijatelj?- Veliĉanstvo, ne kanim iscrpiti vaše dragocjeno vrijeme, htio sam zamoliti u vas veliku milost.

- Ako je u mojoj vlasti...

- Sve je u carskoj vlasti.- Ništa! Sve je u vlasti pravednosti, kojoj je šef careva sa vjest. Govorite!

- Veliĉanstvo sigurno nije zaboravilo kakvo sam povjerenje uţivao kod vaše uzvišene majke, a ipak moj sin je još uvijek samo poruĉnik. Uvjeren sam da to vašem veliĉanstvu nije poznato, i molim veliĉanstvo da mu dodijeli pukovniju. 

 Veliĉanstvu je poznato da taj rang odgovara poloţaju moje obitelji.- Dragi prijatelju, vaše zasluge bile su velike, ali kakve su zasluge vašega sina? Na svome dvoru ne poznajem prinĉeve i kneţeve. Sada mora svaki najprije sluţiti kao poruĉnik, i ako 

 mu je otac bio maršal. Kod mene stoji svatko na svome mjestu. Kad vaš sin pokaţe sposobnosti, steći će pravo da bude  promaknut. Nadam se da mu priroda nije uskratila talent. Ali, vidim, niste zadovoljni.- Veliĉanstvo, bojim se da vaš odgovor proizlazi samo iz antipatije prema plemstvu.- Nemam antipatije prema plemstvu, nego prema privile-gijama.- Zašto, veliĉanstvo, zašto? Što su skrivili naši privilegiji vašem veliĉanstvu? - gotovo plaĉno će Bathyany. - Meni osobno ništa, ali drţavi i ljudstvu! Na raĉun tih pri vilegija plemstvo je uzelo sve koristi i dobrobiti ţivota, a tere te je ostavilo puku i graĊaninu. Priroda je dala svima jedna ko, nije mogla svoje duhovne i materijalne produkte odrediti samo jednom dijelu svoje djece. Svi imaju pravo da se koriste radom, prosvjetom, pravim a ĉovjeka i drţavljanina, svi jednako!- Neka Bog oĉuva veliĉanstvo da slijedeći ta naĉela ne uĉi ni nepravdu plemstvu i njegovim pravima!- Privilegijima ste htjeli reći, a rekoh da je privilegije imala sretna i bogata manjina nad nesretnom većinom. Manjina je-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

nanijela većini drastiĉnu nepravdu, bijedu koja se strahovito oĉituje u bespravnosti i neznanju. Reći ću još više: privilegiji nisu samo stvarali bijedu, nego su zaustavljali svaki umni napredak i razvitak ljudstva.- Veliĉanstvo, kolike talente je dalo plemstvo! - Jest, dalo je, i cijenim ih, ali koliko bi ih dala ona većina  ljudstva koja nema prava ni sredstava da se posluţi pro svjetom? Plemstvo u svojoj sretnoj obilnosti samo uţiva i zatonema pobude da zagrabi u znanost, osim zbog liĉne zabave. Prestankom privilegija isplivat će na površinu bezbrojni ta lenti i otkrit će nove stvari korisne za ugodan i sretan ljudski ţivot. MeĊutim, pardon, mi smo prešli na ozbiljne stvari, a vi ste govorili o vašem sinu. Ţelim, dragi kneţe, da vaš sin svo jim radom obraduje nas obojicu!- Veliĉanstvo, ja sam se nadao... 

Page 24: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 24/390

- Nadajte se da će vam sin zasluţiti promaknuće. Knez Bathvanv ustade. Car mu pruţi ruku i ljubazno ga otprati k vratima. Zatim

 pozvoni.- Gospodine tajnice, gospoĊica Marica nije došla? Ako do 

 podne ne doĊe, predvest ćemo je silom. Molim vas, o podne se odvezite mojim kolima k barunici Rosenberg, neka dopra

ti gospoĊicu smjesta ovamo. Vi ćete se vratiti s njima. Stoje? Zar vam je neugodno ako vam pruţim mali odmor? Kao što sam rekao, dovedite je silom. Kako je u "kontroloru"?- Sve je puno ljudi.- Idemo!Brzim koracima izaĊe car iz kabineta u sekretarijat, gdje je radilo pet tajnika.ProĊe mimo zaposlenih ljudi i pobrza k vratima. Razgrne zastore i ude u dugihodnik. S obje strane nepregledan dvored molitelja. Svatko drţi u ruci papir.  Svi su utihnuli.Car je poĉeo redom, od prvoga ĉovjeka pokraj vrata. Jedva su svršili s prvim

 moliteljem kada tajnik opazi kako se u dubi-

ni hodnika, iza špalira, sakriva ljepotica u crnini i nešto šapće s nekim

 muškarcem u vlasulji. Lice mu odaje pedesetu godinu. Oĉi velike, nos oštrosavinut. Njegove velike svijetloplave oĉi ĉudno su uprte u cara. - Koga to promatrate? - zapita car tiho.- Onu crnu damu. Ĉudno je što se krije. Zašto dolazi ova 

 mo kada je mogla juĉer razgovarati s vama u koĉiji? - Ako nam i ovdje ponovi scenu one noći u mojoj kući, au dijencija će svršiti tragikomiĉno. To ne ţelim! - Veliĉanstvo, da je odstranim? - Do sada nema razloga. Drţite je na oku. Ako je spopadne ludilo, odvest ćemo je brzo u kancelariju. - S njom je neki ĉovjek. Šapću. - Nešto sumnjate? Vi ste dijete! Svi ovi ljudi meĊusobno šapću, a da se i ne poznaju. Idemo, idemo dalje! - Kakva vas nevolja bije? - zapita car staru seljanku.- Teška, vrlo teška! Vi ste mi jedina nada. Muţ mi je umro, a sina su mi uzeli u vojsku.- Obojicu ste izgubili? Je li vaš sin vrijedan momak? - Suho zlato!- Neka vam zlati kuću! Dobit će otpust! 

 Na molbu napiše car nekoliko rijeĉi i potpiše. Starica je proplakalazahvaljujući se, ali on pode dalje. Gospodin u crnoj odori s bijelim prslukom

 pruţi caru molbu. On je proĉita i pogleda visokog gospodina. - Vas su svrgli sa sluţbe savjetnika i sada traţite pomoć? Kakve imate škole? - Uĉio sam sve do "ius maturae".- Tako daleko?! Vi hoćete da vas postavim za savjetnika kraj tolikih sposobnih i muĉnim radom školovanih ljudi? Evo, ne znate ni ortografski pisati!- Veliĉanstvo, uvaţite, ja sam domaći sin, u Beĉu sam ro Ċen i odgojen. -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Da, da, ima više takvih koji su ovdje roĊeni, a najmanje su sposobni. Da vam pruţim prilike da pokaţete sposobnosti imenujem vas pisarom! Pazite, pišite ĉitljivo i korektno, inaĉe 

nećete zadrţati ni to mjesto! Na tajnikovim usnama sakrivao se smiješak. Car se sagnuo k djeĉaku: 

Page 25: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 25/390

- Zašto plaĉeš, mali? Davila iznenada upadne:-  Veliĉanstvo, nosio je vrpce na prodaju. Neki ĉovjek istrg-nuo mu ih je na ulici iz ruke. Sluĉajno sam to gledao sa pro zora i uputio sam djeĉaka da doĊe k vama. Car se sagne:

- A koliko su vrijedile te vrpce, djeĉaĉe? - Oh, jako mnogo, cijelu forintu!- Zaista mnogo! Evo ti pet, i ne plaĉi! - Pet? Moj Boţe, to ne mogu uzeti! Mama će me otjerati kao da sam ih ukrao.- A ti dovedi mamu k meni i ja ću posvjedoĉiti da ti ih je dao car. Jesi li zadovoljan?

 Mališan se smiješio. Drţao je novac s obje ruke. -  Ako vi mi svjedoĉite, uzet ću svih pet. Hvala! Vi ste jako dobri!- Ako si ti dobar, bit ćemo prijatelji. Sad idi brzo k mami! Tajnik je promatrao ljepoticu i njenoga pratioca.- Taj me stari izaziva! - šapne tajnik, a car se nasmiješi: 

- Strpite se dok stignemo do njega. Ne razumijem zašto vas uzrujava. Njegovo je lice vrlo zgodno i zanimljivo.Car priĊe mladoj djevojci: - Koga se bojite, gospoĊice? Ne dršćite! Nisam krokodil! Dakle, stoje? Recite mi!- Velika sam sirota, veliĉanstvo! Volim poruĉnika vaše vojske. Roditelji su mezbog toga otjerali od kuće, a nema nikoga da mi pomogne. 

Car proĉita molbu, pregleda dokumente, pogleda Davilu i reĉe francuski: - Ljubav je suvišna zapreka našim lijepim osnovama! Biljeţite: "Poruĉnik Korner ima kvitirati, dobiva sluţbu po licijskog ĉinovnika sa 600 forinti plaće, uz uvjet da oţeni go spoĊicu Minetu Huber." Evo, gospoĊice, odnesite to vaši m roditeljima i recite da sam vam odstupio oficira. Zbogom!- Što ţelite vi, gospodo? - upita dvojicu odliĉnih plemića. - Veliĉanstvo, molimo da biste prekrasni perivoj Augarten zatvorili za publiku.- Ja sam ga publici otvorio, a vi ga ţelite zatvoriti! - Veliĉanstvo, tamo danas zalazi svatko, i naše plemstvo ne 

 moţe uţivati ljepote perivoja. - Neka ostane kod kuće! - Veliĉanstvo, htjeli bismo prirediti plemićku zabavu a da nam ne doĊe u perivoj nitko od graĊana. - Priredite zabavu u grobnici svojih pradjedova. Tamo ćete 

 biti sami. Augarten sam otvorio svom puĉanstvu, jer preda  mnom vrijedi pošteniji i radiniji, a ne rodom plemenitiji. Ne dolazite mi s takvim glupostima!

Car ljutito okrene leda moliteljima i poĊe k starici s košaricom u ruci. - Dobar dan, m amice! Vi ste došli po svoju mjeseĉnu rentu? Posegnuvši u dţep izvadi car novac i reĉe: - Bilo vam u zdravlje! Do viĊenja! Pred njim se nade crna ljepotica.- Madame, vi ţelite? - Otkriti veliĉanstvu povjerljivu, veliku tajnu. - Tajnu? Hm, priĉekajte u sekretarijatu. Molim, ona vrata. Davila, ako je spopadne ludilo neka je Kalman spreman! -šapne car pogledavši za damom. Iza njegovih leĊa pojavio se Rosenberg i nešto mu šapne. Car se okrene

 moliteljima:

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 26: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 26/390

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Vratit ću se! Samo se malo strpite, ljudi, odmah ću se vratiti! Car nestade iza zastora. Pratio ga je Rosenberg i Davila. Dobrzavši u kabinet

nade krupnog visokog gospodina u redarskoj uniformi.- Gospodine komesaru, zar opet kakva nesreća? - Veliĉanstvo, danas su po gradu dijelili brošuru protiv va šega veliĉanstva. Car proĉita glasno: "Majmun na prijestolju!"

 No, nije loše. Bilo je već i takvih. Oĉito misle mene. Ako je duhovito napisano, proĉitat ćemo. Ali vi me zovete od posla zbog takve blezgarije!- Veliĉanstvo, smatram to vaţnim, a osim toga ima još nešto. Ranim jutrom našaoje redar na carskom dvoru sa sjeverne strane plakat s ovom strašnom slikom. Komesar razmota velik bijeli papir s nabojadisanim crnim lijesom i bijelimnatpisom: "Josip II".Car se glasno nasmije.

- Nisu me pokopali u plahti! Dali su mi lijes! Iskazuju mi mnogo nezasluţenog pijeteta. Zadovoljan sam! - Veliĉanstvo, sve je spremno za potragu da se nadu opas ne individue koje se rote protiv vašega veliĉanstva. - Tako? Dragi gospodine, ovaj lijes izvjesit ću kao ukras u svom kabinetu, a vi, moj gospodine, posvetite svoje dragocjeno vrijeme kradljivcima i razbojnicima, i tome da se našim  drţavljanima ne ruše krovovi nad glavama, a plakate i brošu re pustite na miru.- Veliĉanstvo, ja sam ovaj pamflet smjesta zabranio!- Vi? Oprostite, gospodine, car to dozvoljava! Gospodinkomesar ne pozna moje odredbe o slobodi štampe. Upamtite: drţavu, ĉinovnike, suce i vojsku ne dam napadati, ali s mojom  osobom mogu se gospoda zabavljati koliko ih volja. Jeste li

razumjeli? Koliko ih volja! Kako sam rekao, tako ostaje! Ţuri mi se. U"kontroloru" ĉekaju oni kojima je majmun na prijestolju vrlo potreban, i još gane kane pokopati. Gospodine Davila, idemo dalje!Car ostavi zablenutog komesara i zabrinutog Rosenberga. Po drugi put uĊe u"kontrolorski hodnik" i nastavi ophod.Davila je ponio iz kabineta neku tajnu zebnju probuĊenu pamfletom sa crnimlijesom i carevim imenom. Do toga ĉasa nije mu nikada palo na um da makarizdaleka pomisli na kakvu pogibelj. Stupivši s tim osjećajem u hodnik sretnevelike svijetle oĉi ĉudnoga starog gospodina kako prati careve kretnje. Obuzme ga nejasna sumnja. Promijeni svoje mjesto i stane tako da je tijelomsakrio carevu pojavu pogledima nepoznata ĉovjeka. Mladić je osjećao potrebu datim oĉima sakrije cara koji je obilazio ljude i rješavao njihove molbe. Pri tomje careve razgovore pratio mehaniĉki, dok ih je dotada uvijek obiĉavao kriomice

 biljeţiti. - Stoje, Davila? Rasipljete molbe! - opomene ga car.Davila brzo pokupi papire i probudi se iz misli. Njegovu pozornost zaokupineobiĉna oštrina careva glasa. Pred sobom opazi lijepu graĊanku. - Od mene traţite rastavu braka? Ne mogu pomoći! Idite konzistoriju!- Molim premilostivoga cara, konzistorij ne da rastavu!- Tada se ne moţete rastati, jer ja se u to ne mi ješam. - Ali moj muţ je vaš neprijatelj, veliĉanstvo! On svaki dan grdi vašu osobu i vaše novotarije. - Što se to vas tiĉe? Što on misli o meni, to je njegova stvar, a ne vaša. Nosite se s takvim nedostojnim denuncijacijama! A

vi, mladi ĉovjeĉe? - Veliĉanstvo, htio bih uĉiti visoke škole. Ovo su moje 

Page 27: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 27/390

svjedodţbe. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Lijepo! Vi ste talentirani! Ako je sve tako kako kaţu svje dodţbe, dobit ćete od mene potporu. Raspitat ću se. A vi, gos 

 podo? Ako se ne varam udovica dvorjanina baruna Hagena?Sto ţelite? - Veliĉanstvo, vaša me naredba o dokinuću dvorske rente teško oštetila. Ja sam dobivala osim mirovine posebnu potpo ru iz dvorske blagajne.- Ţalim, ne postoji više! Imam samo svoj dţep, a njega tre 

 bam za sirotinju.- Veliĉanstvo, imam kćer. Od same penzije ne mogu ţivjeti dostojno svoga staleţa. Ţivim u bijedi. 

- Sirotica! Morali ste se odreći ekvipaţe,3 lakaja i drugih udobnosti! Novcem za koji biste se vi vozili u ekvipaţi hranit ću godimice sedam ljudi. - Veliĉanstvo, i ja s kćerkom moram jesti, dostojno svoga visokog staleţa. - Tada poĊite k "Helferici", tamo se dobije objed za šest kraj cara. Vjerujte! Menije prijao, bio je izvanredno teĉan i obilat. - Veliĉanstvo, zaboga, ne mogu ţivjeti od penzije! - Pošaljite kćer u sluţbu! - U sluţbu? Barunićina kći... - Kada mogu ja, car, sluţiti vama, zašto ne bi sluţila vaša kći? Zbogom! Gledajte, tajnice, ona moljaka ekvipaţu i laka-je, a ovdje je ţena sa sedmero gladne djece! Je li vam umro 

 muţ, gospoĊo? - Umro, veliĉanstvo! - zaplaĉe ţena i prigrne oko sebe dje cu. - Osudili su ga. Milost, veliĉanstvo! - Dajte molbu! Hm, vaš muţ nije imao smilovanja prema obiteljima što ih je upropastio kradući njihov novac da moţe 

 piti! Drţava vam ne moţe dati ništa, ali vaša djeca dobivat će iz moje blagajne opskrbu dok ne uzmognu sama zaraĊivati. Pazite, da ste ih odgojili u poštenju i radu! Ne hvalite nego ra-3 Ekvipaţa (franc.) - raskošna koĉija, kola s konjima i poslugom.

dite kako sam rekao! Vaša će molba biti odmah riješena i prva potpora odmahisplaćena. - Bog vam platio!Car uzme molbu nekog gospodina.- Vi ste suspendirani uĉitelj? Dragi moj, tukli ste djecu kao što ne biste smjeli tući marvu! Djeca nisu kamen koji se kleše, nego cvijet koji treba gajiti da raste kako mu je priroda odredila. Divlja se jabuka ne sijeĉe nego se oplemenjuje. Je li tako? - Ako ne prima plemenitu srĉiku? - Tada vi ne znate svoj posao!- Veliĉanstvo, oprostite, ja sam pogriješio samo zato što sam se naviknuo nastari sistem. Dosada su djecu uvijek odgajali šibom. - Odsada će ih odgajati samo dobrom poukom i dobrim  

 primjerom. Razumijete? MeĊutim, neću da vaša obitelj trpi zbog vaših grijeha i pruţam vam priliku d a se priviknete na

 moj sistem odgoja bez šiba. Bit ćete pomoćna sila pod nadzo rom kojega prosvijetljenog uĉitelja, a zatim ćemo vidjeti. - Hvala, veliĉanstvo! -A vi? Stoje s vama, starce? - upita poderanog i pogrblje-nog starca.

Page 28: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 28/390

- Dobri care, mene su istukli vaši redari, i još su me izloţili na sramotnom stupu!- Što ste skrivili? - Oni su mislili da sam ukrao, a sutradan su našli pravoga. 

 Mene su pustili ovakvog. Zašto mi imamo našega cara, rekao sam, idem ja u "kontrolor", pa neka on sudi.

- Sudit ću! Batine ću vratiti onome koji ih je dao, a rane će izlijeĉiti moj lijeĉnik. Davila, ubiljeţite sve i neka komesar smjesta dade izvještaj. Ako starac govori istinu, neka mu se isplati deset dukata. Sada smo svršili. No još je netko ovdje! - opazi car i pristupi ĉovjeku s velikim svijetlim oĉima, koji je Davili zadavao brige. Tajnik se uznemiri i stade kraj cara,koji upita:-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Što ţelite? - Veliĉanstvo, oprostite, htio sam vas samo vidjeti! - Tako? Ne izgledam li kao i svi drugi ljudi?- Da, ali ţelio sam vidjeti cara, jer nisam odavde. - Lijepo! Moţda imate kakvu molbu? Što ste po zvanju? - Neke vrsti kurir za gospodu kojoj treba prenositi pisma ilikakve druge stvari. Nije to baš ĉasna sluţba pod stare dane.

- Što ste bili u mladosti? -Veliki gospodin!- Hofrat, barun, grof?-Lakaj.Car se nasmije.- Uistinu velik gospodin. A tko je bio vaš gospodar? - Princ.- Dakle, mnogo manji gospodin od vas. A zašto vas nije op skrbio.- Jer sam ja opskrbio njega.- Vi? Ĉime? - Jednim sinom.- Trebali ste ga podsjetiti da vam je duţan zahvalnost! No sada ste me vidjeli i vaša je ţelja namirena. To je bio najjefti niji posjetilac "kontrolora"! - nasmiješeno će car tajniku i ode iz hodnika.Davila nije mogao odoljeti. Zaostane i pristupi lakaju.- Zašto ste htjeli vidjeti cara? - Tako, zanimalo me.- Što vas je zanimalo? - To što mi ljudi kaţu da... 

- Što? Recite, to mene zanima! -Vele mi da nalikujem na njega!- Grubo su se s vama našalili, prijane moj!- Moţda, moţda... Tajnik poţuri za carom u kabinet. Car upita: 

- Tko je sada na redu?- Stari knez Khevenhiller.

- Neka doĊe, a vi se odvezite po gospoĊicu Maricu i predaj te joj moj nalog da odmah doĊe s barunicom u dvor. Recite u  

Page 29: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 29/390

sekretarijatu neka poslije kneza puste k meni našu luĊakinju, da ĉujem njezinu tajnu. Doktor Kalman neka se pobrine za onoga izranjenog starca.Davila brzo nestade. Zamalo je ušao stari knez. - Oprostite, kneţe, duţnosti mojega zvanja lišavaju me ugodnosti da se pozabavim sa starim prijateljima! Ne, ne dopu

štam vam poklone! Došli ste k prijatelju. Izvolite sjesti! Tako!  A sada ćemo porazgovoriti. Mogu li vam ĉime posluţiti? - Vaše veliĉanstvo, trideset pet godina obdarivao me Bog srećom da uţivam povjerenje njezina posvećenog veliĉan stva uzvišene carice, koju je vaše veliĉanstvo toliko poštivalo i znam, kad bi njezino veliĉanstvo bilo u ţivotu, govorilo bi ve likodušno umjesto mene. - Vjerujem! Sjednite, kneţe! Ne mogu gledati da stojite. Recite mi kao prijatelju posve jednostavno što biste ţeljeli? - Vaše veliĉanstvo, neka mi bude dopušteno da vam obja snim. Moj najmlaĊi sin bio je za ţivota njezina veliĉanstva uzvišene vladarice dvorski paţ. Mladić je lijep, uspravan, ka valir od glave do pete; moja obitelj odliĉna je, nesumnjivo

 plemićkoga porijekla, sto godina stari su naši pradjedovi. -1 sada nešto traţe od vas? Starac se smeo u koncepciji ne znajući što je to car rekao, ali ponovo ponukanda nastavi reĉe: - Vaše veliĉanstvo, moj sin ima po svom poloţaju pravo da 

 bud e carski dvorjanin i smjerno se i duboko klanjajući molim  da bi mu veliĉanstvo milostivo podijelilo dvorsku titulu. - Dragi prijatelju, ovaj naziv zahtijeva iskrenost, i ja setoj duţnosti uvijek odazivljem. Prošla su vremena kada je 

 plemstvo sluţilo tapetiranju carskih dvorana špalirima od  -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 perika. MeĊutim, trebao bih dobrih konceptista i pisara, pa ako vaš sin znadobro sastavljati, ili bar ĉitljivo pisati, mogao bi dobiti mjesto pisara. Alividite i sami ima ih mnogo kojima je to potrebnije nego njemu.- Vaše veliĉanstvo izvoljelo me krivo shvatiti. Nama treba titula, jer moj će sin oţeniti vojvotkinju, sestru vašega uzvi šenog prijatelja princa Lignea, koja ima nebrojenih dobara i 

 milijuna.- Moj vrlo duhoviti i umni prijatelj Ligne odabrao je za usrećitelja svoje sestre vašega sina? - Vaše veliĉanstvo, ona mu je dala jasno razumjeti da bi se osjećala poĉašćenom kad bi nosila naše slavno ime, samo traţi dvorsku titulu. Vaše veliĉanstvo, u srcu sam se nadao danam to neće biti uskraćeno, već zbog uspomene njezina po kojnog veliĉanstva, vaše uzvišene majke. Starca obliju suze.- Kneţe, ne ţelim vam zadati boli, umirite se! Vojvotkinja ţeli titulu? Njezino ime molim? - Vaše veliĉanstvo, njezina je visost vojvotkinja od Bra-

 banta.- Uredit ćemo to! Pozivam vašega sina i vojvotkinju na svoj kućni koncert u srijedu, pa ću se do tada informirati o svemu i promisliti. Umirite se, naći ćemo neku titulu! Starac se oprosti i nezadovoljan izaĊe u predsoblje, ispriĉa sinu rezultat

audijencije i šapne: - On tek mora naći titulu! Za mojega sina on nema goto 

Page 30: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 30/390

vu titulu! O, kad bi to znalo njezino veliĉanstvo, u kripti bi se okrenulo! On je lud! Posve lud!- Oĉe, preuzvišeni, vojvotkinja će s njim brzo obraĉunati! Ona umije govoriti! Oh, kako umije govoriti! Molit ĉuje da doĊe na koncert. Neka je pokuša odbiti! U carev kabinet iz sekretarijata je ulazila gospoĊa. Crna haljina upozorava na

rasnu ljepotu. Oĉi sijevaju. - Dakle, madame, kakvu mi tajnu ţelite otkriti? - upita car.Promatrajući ga s izraţajem zanosne ljubavi sklopi ona ruke i prošapće: - Veliĉanstvo, sklonite se, ne izlazite medu publiku, ne odlazite na poţarne nezgode, i ne zalazite meĊu narod, jer vas ĉeka zasjeda! Past ćete kao ţrtva nezgode, a zapravo ćete 

 biti ţrtva mrţnje onih kojima vaša pravedna vladavina spreĉa va da uţivaju ĉasti i lagodan ţivot. - Vi znate za njihove namjere?- Veliĉanstvo, ako izreĉem rijeĉ ogriješila bih se prema onima koji su mi vrlo

 bliski.

- Tada je trebalo da ostanete s njima i šutite! - Nisam mogla, jer... jer vi ste mi najbliţi! - Ja? Hm! Molim vas, madame, smijem li pitati za vaše ime?- Da odgovorim, rekla bih krivo ime. Vama lagati ne mogu,zato šutim. Otkriće mojega imena znaĉilo bi odavanje onih koji su moja krv!- Pardon, madame, ne pitam više za to! - Veliĉanstvo, zaklinjem vas, ne izlazite! Opkolite se stra ţama, ne pokazujte se ni preodjeveni, posvuda na vas vreba ju oni koji vas mrze.- Vi izdajete nekoga tko je vaše krvi! - Znam, drukĉije ne mogu!- Osjećate s novim idejama? - Ja osjećam samo sa carem, samo njega ljubim! - Vaš je ukus bolestan! Vitez na konju što juri niz strmi nu razjaruje svjetinu, skida s lomaĉe, vitla oblake, to je ţeni ideal! Ja sam sasvim obiĉan ĉovjek, filozof, radnik! Pogledajte me dobro, pa ćete ozdraviti! - Gledam vas i osjećam da je najveća sreća za vas trpjeti i umirati.- Madame, za mene se ne isplati ţeni ţivjeti, a kamoli umi rati. Za moj ţivot nemajte brige. Ja se ne bojim nikoga! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ako mi vaše veliĉanstvo ne obeća da neće izlaziti, ne pre lazim prag ovoga kabineta ţiva! - Stoje s vama? Vi ste uistinu opet bolesni!- Birajte: ili vašu rijeĉ ili moj ţivot! Stala je kraj prozora, uspravljena, obasjana zamamnošću ljepote, snage iodluĉnosti. Drţala je u ruci bodeţ i okrenula ga prema sebi. Car ju je mirno gledao naslonjen na pisaći stol. - Šteta je što niste glumica, oteli biste glumaĉku slavu na šoj Coltellini! - Još jednom kaţem: birajte! - Dopustite da odaberem, ali malo izbliţega! 

Page 31: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 31/390

Car joj se stade pribliţavati. Iznenada je obuhvati, ĉvrsto stisne ruku u kojojje drţala bodeţ i otme ga. -  Madame, sila se suzbija silom! Oprostite što sam vas do taknuo, ali morao sam oteti bodeţ. Došljakinja slomljena klone i ĉitavim tijelom prisloni se na cara. Njena glava

 padne mu na prsa, crne oĉi govore pogledom i izazivlju ga. 

On je mirno otkine od sebe i pomakne k naslonjaĉu. U dnu su se otvorila vrata. Ruţiĉasta Mariĉina haljina zašu-šti. Djevojka stojizapanjena. Ljepotica u crnini opazi Maricu i zagleda se u nju. Car se nije na toobazirao, već otvori vrata sekretarijata i zovne Davilu: -Molim vas, odvedite damu k doktoru Kalmanu. Pozlilo joj je. Madame, molim vas,

 potrudite se, bit će vam odmah bolje. Na priopćenju hvala!Dama je slijedila tajnika, ogledavši se na smrknutu Maricu. Car je oslovi:  - A sada, gospoĊice, da nas dvoje porazgovorimo! Ĉitavo 

 prije podne ĉekam vašu milost. - A, eto, došla sam u tako nezgodan ĉas! - Sto znaĉi tvoja primjedba? 

- Da govorim uvijek ono što mislim, kako ste me uĉili. - Bravo! Tako treba da nastavimo! Zašto me osam dana de  monstrativno izbjegavaš? - Da ne smetam, kao maloĉas. Kratka šutnja. On se zagleda u njene zagonetne tamnopla-ve oĉi i ljupko draţesnolice.- Bivaš neshvatljiva! Uostalom, pozivam na odgovornost jatebe, a ne obratno! Što radiš preodjevena u kavani? Sve sam  vidio! Ako to ĉinim ja, ne moraš me imitirati. Ti si djevojka, tebi to ne dolikuje.-1 ja se moram negdje pozabaviti!- Dobro sam te odgojio! A tko je taj klipan što te tako do 

 bro zabavlja?- Moj budući muţ! - Ţalim što nisam vidio lice toga sretnika kojega si odabra la da bude tvojim muĉenikom. - Svakako se nisam njemu nametnula kao što se nameće ova crna ljepotica vama.- Opet skrećeš s teme. Sa mnom se ovako ne moţe! Osta nimo kod stvari. Ti si odabrala muţa? - S neĉim moram i ja prikratiti vrijeme. - Dobro odgovoreno! Ljubiš ga? 

- Briga me! Zašto bih ga ljubila? I mene nitko ne ljubi! On je pogleda prodorno.- Zašto su ti oĉi suzne? -Toje moja tajna!

- Pardon! Ne pitam dalje. MeĊutim, gospoĊice, pozivam te u srijedu na kućni koncert. Moţda ćeš naći toliko zabave kao u kavani. Zašto se mrgodiš? - Tko će se ovdje brinuti za mene? U kavani sam imala ka valira!- Još se i hvališ time, u oĉi svome skrbniku! MeĊutim, u sri jedu ću te predstaviti društvu. Moţda naĊeš bolju zamjenu. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 32: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 32/390

- A hoće li tamo biti vaše kneginje? - Kneginje neće imati prilike da ti dosaĊuju, onemogućit će im to kavaliri, je li, mala zloĉesta djevojko? Pri tom je pomiluje po licu.

 Na vratima je stajao Davila, blijed, i okamenjen.- Stoje tajnice?

- Veli-ĉan-stvo, vi ste zvonili?- Ah ne, to vam se priĉinilo. Koliko je sati? Oh, kasno je! Idite, Davila, na objed. Za jedan sat se vratite. A ti ćeš, go spoĊice, sada s barunicom kući. I da mi se u srijedu opremiš 

 po mojem ukusu!- Uĉinit ću po vašoj ţelji! - reĉe ona i vrati se u sekretarijat, gdje je car preda barunici i vrati se u kabinet.U kabinetu naĊe staru sijed u damu.- Madame, kako ste ušli ovamo? - Veliĉanstvo, oprostite, posluţila sam se varkom. Rekla sam sekretarima da ste me poslali iz "kontrolora". Bojala samse da me ne biste primili.- Strah je bio suvišan! Tko ste i što ţelite? 

- Veliĉanstvo, ja sam grofica Halm. Jedini potomak grofovskog roda osuĊen je na strašnu kaznu. Veliĉanstvo, smilujte se!- Tko je on?- Grof Szekeli. Ja sam mu kuma.- Ţalim, ne mogu vam pomoći. On je drţavi pronevjerio stotinu tisuća forinti. Sud ga je osudio na osam godina tamnice, a ja sam snizio osudu na ĉetiri. - Ali ste naredili da okovan mete ulice kao obiĉan krad  ljivac.- Tat je tat, bio kojeg roda!- Novac nije on trošio, već gaje dao slobodnim zidarima. - Svejedno kome, ukrao je novac drţavi. Slobodni zidar nije smio obešĉastiti svoja naĉela kraĊom. 

- Veliĉanstvo, zaboravili ste da je moje kumĉe bilo vaš pri staša, vaš pouzdanik. - Zato je njegov zloĉin dvostruko velik! On je na raĉun mo jega povjerenja okrao drţavu. U mojoj prisutnosti poĉinio je korupcioni zloĉin najprostije vrste. Ne, tu nema pomoći. - Veliĉanstvo, okrutni ste! - U pravednosti okrutan sam prema sebi i prema svima. Te

 melj ĉovjekova morala jest poštenje! Ţalim vas, madame, is kreno ţalim što je vaš štićenik tako nisko pao, a ţalim i sebe što sam nevrijedniku povjerio drţavnu svojinu. Ja sam je na doknadio iz svojega dţepa, a koliko sam sirotinje mogao tim  novcem opskrbiti, koliko gladne djece nahraniti, koliko suzaotrti! Na to vi ne mislite!Iz staraĉkog lica osinu cara crne mrke oĉi. Doktor Kalman uĊe. Car ga pozove

 bliţe i šapne: - Promotrite dobro ovu gospoĊu... Dakle, madame, opro stite, kad bi vam trebala kakva potpora, dao bih vam je, alivama to ne treba.Ona se nijemo pokloni i izaĊe. - Doktore, ne ĉini vam se da naša crna luda nalikuje ovojdami?- Sliĉnosti nema, osim što su im oĉi crne. Baš nikakve sliĉ nosti!- Znate li tko je ona? Grofica Halm, kuma osuĊenog Szekelija.- Ah, naša ljepotica nije maĊarske, prije je talijanske rase. 

Page 33: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 33/390

- Mora da mi se priĉinilo. Vi ste svakako u tome veći struĉ njak od mene.- Veliĉanstvo, došao sam vas izvijestiti da je ona ljepotica zdrava, posve zdrava, samo srce je bolesno, a za to nemamlijeka.- Ni ja! Smješkate se! Vi ste moj dragi ugursuz! 

- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Na vašem mjestu ne bih se baš toliko skanjivao da je usre ćim za koji ĉas. Vidjeli ste je nagu. Ljepše tijelo ne moţe za 

 misliti ni kipar.- To je fakat, ali se ne kanim zaplesti u tu mreţu. - Mreţa od konca lako se razdere. - Pokušajte vi! - nasmije se car.

- Vrlo rado, ali na moju nesreću ona ljubi vaše veliĉanstvo. - Dakle je ipak luda! Stoje s onim starcem?- Izranjen je ĉestito! Ozdravit će za ĉetiri tjedna. Smijem li upitati veliĉanstvo, zar naša ljepotica nije vama otkrila ime i 

 porijeklo?- Nije. Ĉemu? Idem na ruĉak. Recite Davili neka me priĉe ka, vratit ĉu se za pola sata. Davila je šetao po svojoj sobi. Objed je stajao na stolu netaknut. Barun Kalman,carev lijeĉnik, uĊe. - Izvijestio sam cara o luĊakinji. Staje? Do vraga, ĉemu ju riš  po toj sobi kao zvijer po kavezu? Nešto se strašno desilo? 

 Mladić se baci na krevet i sklopi ruke. - Recite mi toĉno i jasno, mogu li u jednoj ĉovjeĉjoj duši 

 biti dva karaktera, poštenje i podlost? Moţe li ĉovjek jednoga te istog ĉovjeka oboţavati i mrziti, biti mu vjeran rob i izdajica? Je li to put k ludilu ili k podlosti? Govorite, da ne siĊem  suma!- Rekao sam već jednom da je ljubomorno srce podmukla neman!- Tada je neman tu, tu!- Ne razbijaj svoja zdrava prsa, razbijat će ih ţivot! Stoje 

 povod tome pitanju?- Što? Znam lija što pitam? - Povjeri mi se potpuno, pomoći ću ti! Uhvatio se za ĉelo. Crne oĉi gore mutnim plamenom i gledaju preda se. 

- Što se dogodilo? U kabinetu pamflet! Crni se lijes s nje govim imenom! Dršćem za njega. U "kontroloru" zagonetniĉovjek. Opet dršćem za cara. Tada... tada doĊe ona... - Marica?- Ona ulazi k caru. Ostali su sami. Ja sam bio u svojoj sobici. U mozgu mi se muti. Uzmem neke spise zajedno s mjedenim utegom. Naprosto idem u kabinet. Stojim. On joj milujelice. U srcu, ili u mozgu, ne znam gdje se rodilo, ali osjetih da

 mi se ruka otima i hoće podići i baciti uteg u njega. U njega! Ja! Ja u njega! Trenutak-dva, ili deset, ne znam dokle je totrajalo, ali ja sam se uhvatio u strahovitom ĉinu. - Ĉinu? Mladiću! - Iskra misli, nije li to ĉin? Ĉin podliji od podlosti. Skrbnice, 

ja sam stajao kao lud. On mi reĉe da nije zvonio. Izadoh kao u  omami. Ne, nije to bilo ništa! Utvara je bila, bolesna utvara! 

Page 34: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 34/390

 Na pod padne nešto teško. Obojica su se trgla. Na sagu leţi uteg za spise.Istina je, skrbnice, otkrio sam u sebi lupeţa, lupeţa! 

 Mladić se baci na krevet i zastenje. Kalman reĉe: -  Moja teorija o zaljubljenom srcu nije samo rijeĉ! Tajnik skoĉi s kreveta. - Ja sam propalica, luĊak, bolesnik! Smilujte se, odvedite 

 me! Neću više da budem uz njega. Bojim se podlaca u sebi. On je tu, ja ga ĉujem! Izmilio je, probudio se! Kamo da utek-nem pred njim? Zašto, zašto sam hulja kad sam tako vjerno ljubio svoga cara?- Šuti! Zidovi slušaju! Bolestan si! Obolio si od careva na zora o ĉistoći poštenja. Car je u liĉnom poštenju svetac. On se doista oĉistio svojom filozofijom od svih liĉnih egoizama, on 

 poznaje samo dobrobit ĉovjeĉanstva, ali mi smo svi oko nje ga obiĉni stvorovi prirode, a ona ne stvara apsolutne ĉistoće. Ljubav, vjernost i drugi rekviziti poštenja izloţeni su nepogo--

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

dama ţivota, kvarenju i gnjileţi. Kad bi svaki od nas u tome sebe promatrao,osuĊivao i kleo, tada bi se po zemaljskoj kugli kotrljali sami idioti i ludovi.Prirodna je pojava da se u tebi budi zlo kad car miluje nju, i da njegovodraškanje izaziva u tebi... - Što ste rekli? On mene draška? Nikad! - Nehotice, mislim, nehotice te izaziva! Zar ne znaš kako se on izruguje zaljubljenicima? Ti ga zabavljaš? - Kalmane, kako vi to govorite o njemu?- Opet skaĉeš kao luda! Opazio je juĉer u koĉiji tvoju zabu nu. Znaš kako se on smije kada se netko njega boji. Tako se on smije ovaj put tebi, jer misli da strepiš da ne opazi kako ti se njegova gospoĊica sviĊa. Sve je to njemu zabava! - Zabava? Ne, ne mogu to slušati! Nikada se on ne bi zabav ljao tuĊom boli. Ne, ne! - Eto, s tobom se ne moţe razgovarati. Kaţem: on nema 

 pojma da ti trpiš. Ah, nije vrijedno s tobom raspravljati! Dokle su te dovela careva naĉela o poštenju! - Vi se bunite protiv onoga stoje njegovo geslo, i vaše? - Tvoje shvaćanje posve je zatajilo! Evo što sam rekao: ti nisi dozreo da misliš kao što misli on! Ti si dijete staroga vre 

 mena, ne shvaćaš novo, gutaš njegove ideje a ne ţvaĉeš, pa ti je zapelo u grlu! Razumiješ li što hoću da kaţem? Za novu nauku treba razbora, a ti lupkaš, skaĉeš, hitriš. Rekao sam, car se ruga ljubavi, a ne tebi. Smatra tvoje raspoloţenje pre 

 ma njoj onim što vidi svaki dan kod drugih. Eto, to je sve! Kad bi on slutio dubinu tvoga osjećanja, uvjeravam te, ne bi se za  bavljao, jer ne bi ni ĉasa htio imati uza se tako mladog i lije  pog suparnika. Dakle, molim te, osvijesti se! Skini vlasulju igurni vrelu tikvu u hladnu vodu.- Svi slapovi ovoga svijeta ne mogu mi oprati s duše mrlju kojom ju je zaprljala ona misao.

- Prestani! Smiri se! Dao bi ti za njega ţivot, to znam. - Oh, da mogu sad odmah umrijeti! Da ga tko sad napadne, ja bih se bacio i primio bodeţ u srce. Samo krv moga srca 

oprala bi mi dušu! - Momĉe, vrijeme leti! Operi se, osvjeţi, uzmi malo jela. 

Page 35: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 35/390

 Moraš, zapovijedam ti! Zatim idi u kabinet. Znaš da on isto tako brzo jede kao što brzo radi. Nije potrebno da doĊe prije tebe u kabinet.Ta opomena trgne mladoga tajnika. Brzo se opere, uredi i pohiti u carevu radnusobu, ali ga već naĊe nad pisaćim stolom. 

 Vladarove plave oĉi uzdigle su se k njemu i nekoliko trenutaka mirno su ga

 promatrale.- Recite mi, Davila, jeste li vi zaljubljeni? Mladić zadršće, ali odgovori glasno i ĉvrsto: - Ne, ne ljubim nikoga.

- Tim bolje za vas! Da, tim bolje! Imate majku? Ona vas je mnogo voljela i vi je ljubite?- Da, veliĉanstvo! - Biste li vi vašu majku, kad umre, pokopali samo u plah ti? Šutite. Ne? Hm, moţda imate neke druge osjećaje. Vi bi ste htjeli nešto reći? Samo otvoreno! Sada ne razgovarate sa svojim šefom. - Veliĉanstvo, htio sam pitati, ako vi imate nekoga svoga, 

koga vi...- Ne, ja nemam nikoga.- Ali kad biste imali nekoga, i kad biste ga svom snagomduše ljubili, da li biste to drago tijelo poloţili onako u plahtiu blatnu zemlju?Bistar pogled carevih oĉiju skrene k prozoru. Duga šutnja. Zatim car poĉe brzokoraĉati. Mirno i hladno reĉe: - Treba da nastavimo posao! Uzmite listovni papir!Stade diktirati:

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

"Gospodine kancelaru! Vidim i danomice doznajem da su pojmovi ţivućih, na ţalost, još uvijek vrlo materijalni i da polaţu veliku vaţnost na to da im tijela poslije smrti štodulje ostanu u stanju truleţi. Pošto sam se liĉno uvjerio da ljudi osjećajuvelik pijetet prema svojem truplu, to mi je sasvim svejedno kako drţavljani kaneuĉiniti ugodnim svoj leţaj poslije smrti i ovime ukidam svoju uredbu oukapanju."- Tako! A sada, gdje je moj lijes? Mislim na onaj plakat što su ga poslali prije podne. Da, to! Neka visi ispod ove slike.Davila, pogledajte!Car pokaţe plakat na kojemu se crnio lijes i bijelio natpis: "Josip II". Poduprerukama bokove pa se ironiĉno nasmiješi: - Ja sam prvi pokopan u lijesu po novoj naredbi. Baš ova kav jednostavan drveni lijes odabrat ću za svoj posljednji stan!Tajnik je šutio. - Ne sviĊa vam se razgovor o posljednjem stanu? Imate 

 pravo! Ţivot je pred vama još lijepa zagonetka. Vi oĉekujete ono što ljudi zovu ljubav, sreća, obitelj... - Kao i vaše veliĉanstvo! - Da, i ja oĉekujem sreću svoje obitelji, svoga naroda! Ali za taj cilj valja mi još mnogo, vrlo mnogo raditi. Idemo dalje! - Dva sata diktirao je car hodajući neumorno gore-dolje irješavao dospjele spise. Tada pogleda na sat. - Pet sati. Dostaje! Poslije veĉere vidjet ćemo se opet. Po šaljite odluku o ukidanju naredbe kancelaru. 

Page 36: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 36/390

Car izaĊe iz kabineta. Davila gleda u pismo adresirano na kancelara. Vrata setiho otvore. UĊe Kalman. - Šta si se tako zabuljio? Zar opet kakva neprilika? - Ukinuo je naredbu.- Svoju naredbu je ukinuo? Ne vjerujem!- Jest! Onu o pokapanju mrtvaca u ponjavama. Govorili

smo o ljubljenom biću koje bi trebalo da se spusti u blatnu zemlju. On je ljubi! Naredbu je ukinuo. Uzet će Maricu. - Jadni moj mladiću, ti si izgubio svaku nadu! Pazi, netkodolazi! Ĉekam ovdje cara, da znaš! Uţurbano uĊe general Lasi s dvorskim meštrom Rosen- bergom. Njihov hod, izraţajlica, sve odaje uzbuĊenost. - Davila, gdje je njegovo veliĉanstvo? - upita Lasi.- Ĉas prije je izašao. Rosenberg pristupi Kalmanu.- A što radite vi ovdje, gospodine doktore? I vi ĉekate ve liĉanstvo? - Da, i ja! Moram mu javiti neku vaţnu stvar, a drţim da 

 bih to morao saopćiti najprije vama. Ne znam hoću li naći do voljno paţnje kod cara. - Govorite, govorite, gospodine doktore! - ponuka ga on.- Ljepotica iz Augartena bila je opet kod cara. On mi ju je

 poslao na lijeĉenje. Nije više luda. Zaklinjala se posve razbo rito: ne bude li car obustavio svoje svakodnevne izlete, jednoga se dana neće više vratiti! -1 mi s mo došli zbog toga. I kod nas je bila. Ne ostavlja dojam lude. -1 nije luda! Ona nešto zna. Cara narod ljubi, ali mi znamo koliko mu dobra ţelerazjureni fratri, jezuiti, a moţda i tko drugi. Vi ćete sigurno uĉiniti sve dasprijeĉite te izlete. -  Nešto valja uĉiniti. Onome što ta ţena govori moţe se po dati vaţnost. Car nas mora poslušati. Davila je slušao izgubljen i blijed. Ude komornik Keglević. - Molim gospodu da izvole doći k njegovu veliĉanstvu, I vi, gospodine tajnice. Samo brzo, car je mrk, zakašnjenje ga ne

 bi udobrovoljilo.- To nije najprijatnija vijest! Nad nama se oblaĉi! - primijeti Rosenberg. - Idemo, gospodo!-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Nijemo su prolazili hodnikom. UĊoše u carev salon. Šetao je brzim koracima.- Gospodo, vi ste u ozbiljnom raspoloţenju? - Jer smo netom saznali za opasnosti.- Jest, gospodo, meni prijeti strašna opasnost! Stoga, gos 

 podo, apeliram na vašu vjernost, odanost i poštenje. Oĉe kujem da ĉete mi pomoći u pogibelji. Plakat sa crnim lijesom i s natpisom "Josip II" svima je za-treperio pred oĉima.

 Vidjeli su po gradu razasute smrtne klopke za svoga oboţavanog cara. On ihzovne:- DoĊite da pogledate opasnosti u oĉi! Pogledali su se.Car otvori vrata. UĊoše u dvoranu. U sredini dvorski kapelnik spreman da odredi takt. Vladar priĊe bliţe i uzmeĉelo. - Kapelniĉe, oprostite što sam zakasnio na pokus! Orkestar zasvira rekvijem.

Page 37: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 37/390

Dvoranom se razlijegala tiha i tuţna posmrtna melodija. Carev ĉelo vodi. Gospodakod vrata nijemo gledaju. Davila je blijed. Oĉi uprte u cara pune su suza. Ĉetvrt sata i posmrtna tuţaljka umukne. Tišina. Car ustade. - Nije bilo dobro? Nema pljeska?Smućeni tim pitanjem stadoše pljeskati. 

- Je li to iskreno, gospodo?

- Moţete li u to posumnjati, veliĉanstvo? - oglasi seRosenberg.- Hvala! Vi ste me oslobodili strašne opasnosti da se u sri jedu blamiram pred Havdnom i pred Mozartom, koje sam pozvao na koncert. DoĊite u salon! Pošli su za njim. - Rekvijem sam si odsvirao, a sad idem potraţiti tu strahovi tu smrt koja me ĉeka tamo negdje u gradskim predgraĊima! 

- Molimo vas, ne uskratite nam molbu, odustanite! - molio je Lasi.

- Zbunio vas je komad papira, ili luda ţena? - Veliĉanstvo, dama je bila kod mene. Nije luĊakinja! Treba je prisiliti da kaţe od koga je to ĉula.- Zabranjujem! Doktore Kalmane priopćite joj da će mi 

 biti ţao ako me prisili da svoga crnog anĊela ĉuvara dadem  otpratiti protiv njegove volje iz Beĉa. Dakle, do viĊenja! Svi navališe da ga prate. - Ne i ne! Danas me nitko ne smije pratiti. Ako se uistinu

 pribliţi smrt, ne dam da tko drugi strada. Kad me ubiju, ot  pratite me do groba. Ne zaboravite - u lijesu! Zabranjujemvam da me tko slijedi! Gospodo, oĉekujem od vas da nećete 

 povrijediti moju liĉnu slobodu kretanja. Da vidimo hoće li biti do viĊenja na ovom ili na drugom svijetu!General Lasi stade k prozoru. Mrko je gledao u dvorište, gdje opazi već osedlanacareva konja.Davila je stao pokraj zida. Na licu mu trzaju mišići. Odlazi. Danas se nije ni

 preodjenuo.Lasi klikne:- Odlazi u svojem plavom fraku koji poznaje ĉitav Beĉ. 

 Nismo to smjeli dozvoliti!- Prošla su vremena, dragi Lasi, kada smo ga mi mogli tako lako odvući od opasnosti. Tada smo imali drugoga anĊela ĉuvara! - Moţda je bio ljepši od ovoga? - upita Kalman.- Oprostite, dragi doktore, što vam ne odgovaram na pita nje. Što ste se vi zamislili, tajnice? - Ništa! Oprostite, imam posla! 

 Mladić poţuri u kabinet. Sjeo je i bulji u plakat sa crnim lijesom, a na njemudvije rijeĉi: "Josip II". Vrijeme odmiĉe. Mladić je zamro u mislima. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Netko zalupa vratima. Širok ruţiĉasti šešir pribliţava mu se. - Vi ste to, gospoĊice Marice? - Ja, sekretaru dragi! Crna gospoda bila je kod mene. Caranema. Rosenberg i Lasi su uzrujani. Vi ste blijedi. Vaših oĉi 

ju više se bojim nego njihova uzbuĊenja! Vi ga ljubite više od  svih.

Page 38: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 38/390

Pogled joj padne na bijeli plakat sa crnim lijesom.- Davila, što to znaĉi? - To su mu poslali prije podne poštom. Tko, ne znamo. - Popovi! Popovi! Ubit će ga! Ne, neće! Davila, vi ste mu najvjerniji, najodaniji od svih. Ja to znam. Vi morate poći za njim! Morate ga pronaći i odnijeti moju prošnju da se odmah 

vrati. Recite da sam umrla, ne, da umirem i da ga ţelim vi djeti.- Strogo je zabranio da ga bilo tko slijedi.- Ali vi ćete poslušati mene, dobri moj prijatelju! Zar ne da ćete mi to uĉiniti? Hoćete, je li? 

 Njeţne ruke pomilovale su ga po licu i poput smrti izbrisale svaku kap njegovekrvi.- Sveti Boţe, što vam je? Strahovito ste blijedi. Gledate zdvojno. Mislite li da njega više nema? Ah, brbljam gluposti! Idite, brzo, vi ste mi uvijek ĉinili sve po volji. - Samo to ne mogu!- Tako? Ne moţete? Tada idem sama! UROTNICI

 Marica je potrĉala u dvorište, sjela u koĉiju i odvezla se kući u Herrengasse.Pobrzala je gore u svoje sobe i šaptom dozvala sobaricu: 

- Ani, Ani, brzo moju graĊansku haljinu! Moram izaći, ali to nitko ne smije saznati.- Što da kaţem gospodi barunici, kamo ste otišli? Ljutit će se što idete sami. - Recite da sam otišla u crkvu! Bar k gospodinu Bogusmijem sama. Evo karte. Nosite je knezu Khevenhilleru, alida ne kaţeš gdje stanuje njezina visost vojvotkinja. - Voljela bih da si odgriţem jezik... - Još pištolj! Tako! Sad idi! Ne, nemoj, prije ću ja! Djevojka otprhne niz stepenice.

 Na izlazu iz kuće zaustavi je glas:- GospoĊice, gospoĊice, molim samo jednu rijeĉ. Oprosti te, vidite, nisam fin, ali sam pošten, ĉovjek siromah, koji ljubi svoga dobrog cara.- Gdje je? Gdje ste ga vidjeli?- Nisam ga vidio, ali znam da mu se negdje nešto sprema, i ako hoćete ĉuti i vidjeti... - Hoću, hoću! Gdje je to? Je li daleko? - Morali biste se voziti koĉijom. - Evo, ovdje su moja kola. Udimo! Recite koĉijašu kamo da vozi i kaţite mi sve, samo brzo! Koĉijaš krene. - GospoĊice, moj otac bio je lakaj na dvoru. Poznajem caraodavno, a sada sam ĉuvar kuće nekom gospodinu, daleko u 

 predgraĊu. Nikada ne stanuje tamo, uvijek sam posve sam. Posljednjih dana moj gospodin ĉešće uveĉer ili noću dolazi s nekom gospodom. Zavuku se u salon, spuste zastore, zapale svijeće i nešto šapću kao da se ispovijedaju. Koji je to vrag, 

 mislim i prisluhnem. Ĉujem "car", pa opet "car" i "treba ga  maknuti s puta".-Dalje!- Znam ja sve na dvoru, pa i to da vas je car negdje isku

 pio. Vi ste mu sigurno zahvalni pa ćete se najprije pobrinuti 

 mmma&Nr

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 39: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 39/390

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

za njega. Eto me da vas pozovem da ĉujete što spremaju. Ja nisam školovan i ne mogu sve dobro razumjeti. Dugo sam razmišljao da li bih išao k vama ili ne. Mati

 mi je savjetovala da se odvaţim. Danas će oni opet doći u osam sati naveĉer. - Ako me tamo vide?- Sakrit ću vas! Nitko neće slutiti da je tko nepozvan u kući. Promet se zaustavio. Bezbrojna kola iz predgraĊa u nepreglednom nizu ulazila suu grad. Koĉijaš se zaustavi upravo pod uliĉnom svjetiljkom. Na kaldrmi opazi

 Marica ĉovjeka u kaţnjeniĉkom odijelu, okovanih nogu, s dugom metlom u ruci. - To je grof Szekeli! - reĉe Marici pratilac. - Grof u kaţnje niĉkom odijelu, okovan, mete ceste. Jeste li već ĉuli za to? - Znam. Nema više gospodskih iznimaka. Car je pravedan.Tko krade kaţnjen je, bio grof ili sluga. Prije su gospoda ra dila što ih je volja i nisu ih sudili, ali danas nema razlike. Tat, tat, ubojica, ubojica!

- Zato narod i voli cara. Što siromašniji i bjedniji, to ga više ljube, jer on svakome pomogne.Koĉijaš krene dalje. U predgraĊu je pao mrak. Kuće i svjetiljke bivale su rjeĊe. Prozori koĉijesasvim su potamnili.- Hrabra ste vi djevojka! Druga se ne bi usudila poći s ne 

 poznatim ĉovjekom. Mogao bih vas prevariti! - Savjetujem vam, ako ste me prevarili, da to odmah kaţe te, jer sa mnom nećete izaći na kraj. To upamtite! Dakle, je li istina što ste rekli, ili je zamka? - Kunem se majkom i ocem da je istina! Evo, već smo na cilju!Izašli su iz koĉije. S jedne strane pusta poljana, s druge visoki zid, izakojega se razabiru tamni obrisi krova.- Kako se zove ova kuća? 

- "Ševino gnijezdo" - reĉe on. Hrabro je ulazila. Ĉuvar je odvede u prvi kat. Pokaţe joj stol. Oko njega koţninaslonjaĉi. Na stolu svijećnjak. - Eto, vidite, ovdje se oni dogovaraju. Tamo je mali kabinetiz kojega se ulazi u moju sobu. Kad oni doĊu, vi ćete sjediti u kabinetu i sve moţete ĉuti. Kad odu, odvest ću vas opet u  grad. Samo budite tihi!Uz malu svijeću razmišljala je o onome što joj je on govorio. Ispod ogrtaĉadrţala je pištolj. 

 Veĉer je bila tamna. Ĉula je ljude kako ulaze prijeko u sobu. Isprva su šaptali. Pomalo je debata bivala ţešća. Muški glas reĉe: - On se uvijek gura medu publiku, i na zabavama i na šet nji. Gdje je veća guţva tu je car. Što je lakše nego uplesti se i neopaţeno mu gurnuti bodeţ u srce! - U guţvi neće nikada nitko saznati tko je ubojica! - Ja sam, evo, donio bodeţe. - Svaki od nas treba da ga nosi sa sobom.- Tko je pošten i odvaţan, neka doĊe! Stolice su se pomakle. Neki gru bi glas mrmljao je. Zatim se ponovo šaptalo. - Zakunite se! Od današnjeg dana svi ga mi slijedimo pre-odjeveni u graĊanska odijela. - Slijedit ćemo ga! - Tko mu doĊe prvi u blizinu izvršit će svoju duţnost. -Izvršit ćemo je! - Pojavi li se kod kakve nesreće, poplave ili poţara, bit će 

Page 40: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 40/390

još lakše. Svaki neka ponese svoj bodeţ i neka vrši svetu duţ nost za osloboĊenje. - Kunemo se na osloboĊenje naših prava! - Kunemo se!U Mariĉinoj duši odzvanjala je svaka rijeĉ kao udarac mrtvaĉkoga zvona. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

U sobi su ušutjeli. Ĉuju se koraci što se udaljuju. Djevojka potrĉi na hodnik. Niz stepenice pri svjetlu lojanice spuštale su setamne spodobe. Razabirala je samo crne plašteve. Podigavši pištolj vikne: - Stanite, ili ĉu vas sve postrijeljati! Svijeća se utrne. Šutnja i mrak. Odozdo se ĉuje glas sluge: - Oprostite, gospodaru, to je moja djevojka! Zaspala je i

 misli da su provalili kradljivci!

Iza leda osjeti Marica da ju je netko uhvatio za nadlakticu i istrgao jojoruţje. Lišena oruţja i podrţavana osjećajem da pod šakama ima neĉiju glavu,udarala je rukama po njoj. Glava umakne u tminu.Da su svi otišli to je ĉula unatoĉ uzbuĊenju. Ne znajući što da poĉne od Ijutine

 potrĉi prema vratima odakle je dopiralo svjetlo.Ude u sobu. Na stolu svijeća. Ogleda se. U kutu sobe, gotovo u polumraku, stojiĉovjeku nalik pojava u crnom plastu. Umjesto glave mrtvaĉka lubanja. - Zašto ste nataknuli lubanju? Mislite da ću pasti u nesvi jest, glupane!

 Ne dobije odgovora.- Pokazat ću vam ja odmah da se ne bojim! No? Sada sam  

 posve blizu. Dobro veĉe, gospodine mrtvace! A, briga me, do lje s tim plaštem! Modri frak! Takav nosi car! Baš sam glupa. Dolje s tom lubanjom!Uvis strši drvo. Slamnata careva lutka probodena bodeţom! - Na njoj se vjeţbaju kako će ga probosti! - šapne iza nje zinih leda sluga. - Oh, gospoĊice, ako ljubite cara ne dajte da izlaţe svoju svetu osobu ubojicama; ne dajte, draga go spoĊice, da izgubimo našega dobrog cara! - Ne bojte se! Neće više izlaziti na ulicu! To je moja briga.Uzet ću sa sobom ovu lubanju, ne bi li mi vjerovao da je to istina.

Uzmite sve što hoćete. Ja sam ionako propao! Vi ste me odali kada ste ihzaustavili pištoljem. Otišli su ne sluteći što ste ĉuli. Misle da ste uistinu

 moja djevojka koja se u snu prestrašila. Otpušten sam! - Neka. Car će vas nagraditi i namjestiti. Sad idemo! Vi ćete sa mnom. - Danas ne mogu. Moram k majci. Umrla bi od straha da jojne doĊem reći što se dogodilo. Sutra ću k vama, ako ţelite. - Svakako! Brzo! Zaboga, a moja koĉija? - Poslao sam koĉijaša u polje. DoĊite! Dozvat ću ga. Oni su se već odvezli. Izveo ju je iz kuće i zazviţdao tri puta. Iz tmine se ĉuo štropot kola. Ona sjedne i odveze se ponijev-ši u rubac umotanulubanju.

 Na ulazu u grad iznenadi je zvonjava crkvenih zvona. Ljudi su trĉali premazapadnoj strani grada.Pred kavanom "K zmiji" zaustavi kola. Knez Khevenhiller skoĉi u koĉiju. - Ĉekam, visosti, otkada sam primio kartu! - Gdje je vatra? Idemo tamo. Ondje je sigurno. Mnogo će 

Page 41: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 41/390

 biti ljudi, ali vi ste sa mnom.- Visosti, kako sam sretan! Toliko vam toga imam reći! Srce mi je prepunouzbuĊenja! -1 moje! Već smo blizu. Kako je nebo usijano. Vidite li dim i iskre? Ako gagurnu u vatru?- Koga, visosti?

- Koga? Svetoga Florijana! On je zaštitnik vatre. Evo, već smo na garištu. Kakav plamen! Strašno! - A vi ste tako divni u tom ţaru! Kad biste znali kako mi srce...-Plamti! Sve plamti! -1 duša i tijelo, visosti, osjećate li? - Vidim, sve je u plamenu. Osjećam, prijeti mu opasnost. O boţe, stradat će! 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Vi ćete ga spasiti? - Hoću, hoću! Moram! - Visosti, ja sam preblaţen! -Pustite mi ruku!- Sidimo s koĉije. Ţelim vidjeti izbliza. - S vama idem i u vodu i u vatru.- Vatre ima dosta, ali vidite, vode im manjka! Ĉujte, iz kata vrište djeca i ţene... Ah, spasit će ih ljestvama! Tamo je sigur no i on.-Tko? -Vatrogasac!- Vas silno uzrujava vatra.- Modri frak! Modri frak! Vidite tamo modri frak? To je, toje! Vidim mnogo ljudi oko garišta. Oh, kako se ta djeca deru.

 Vidite one ljude što trĉe gore. Nose vodu, odmah kraj štrcalj ke. Tamo je modri frak. Vidite?U velikom uzbuĊenju stisne kneţevu ruku. - Mala ruĉice! Za srijedu, visosti! - Netko trĉi k njemu gologlav. Vuĉe ga od vatre! Zašto ga vuĉe? Ako...? Ĉekajte me! Ona spusti kneţevu ruku i prodre u publiku. On je nije mogao dostići i zablenutoju je traţio oĉima. Krĉila si je put silom, ne brinući se za psovke oko sebe. Ognjena greda s krovastrovali se na mjesto gdje se ĉas prije plavio frak. Krik mnoštva stopi se u val strave. Još nije zamuknuo posljednji odjek i već ga

 poklope klicaji radosti.- Bog ĉuva cara! Pravedan je! Ţivio! 

 Marica zuri u gologlavog Davilu. On još drţi carevu ruku kako ga je odvukaoispod ognjene grede.Svi su naĉas zaboravili vatru. Sve su oĉi usredotoĉene u cara i mladoga tajnika. Car brzo nestade medu spasavaocima.

 Marica se progura u prve redove. Pritrĉi bliţe i dohvati ruku mladog tajnika. On se obazre, prepozna ognjenim ţarom orumenjeno lice i nijemo se zagleda u nju. Ona usklikne prigušeno: - Davila! Ja vas volim, vrlo vas volim!Omamljen, nijem gleda u njene ţarom plamena osvijetljene oĉi. - Idite, Davila, k njemu! Pazite da ne doĊe u guţvu. Ne 

 pustite nikoga blizu! Nikoga! Sve ću vam drugo reći kasnije. Kada ste vi kraj njega nije me strah! Idite!Stisnula mu je ĉvrsto ruku i progurala se natrag u svjetinu. Plamen je umirao

gutajući kuću. - Ĉekaj, vidjet ćemo cara! - šaptalo je dvoje pokraj nje. 

Page 42: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 42/390

- Dijeli nešto vatrogascima. Sigurno dukate. - Nikada više ne rodi majka takvoga!- Da se bar oţeni i ostavi sina! - Da se oţeni? - ponavljala je Marica.Svjetina se gurala kliĉući caru. Djevojka zaboravi svojega kneza, skoĉi u koĉijui odveze se.

Carev komornik grof Keglević nemirno je šetao po blagovaonici oĉekujući povrataksvoga gospodara. Umjesto njega utrĉi u sobu Marica, zadisana i rašĉupana, ikratko reĉe: - Na garištu je! Odmah će doći! - Već sam i ja poĉeo vjerovati onoj ludoj ţeni! -Jaje ne trpim, ali govorila je istinu. Ne bojte se! Od danas ţivjet će car kao

 pravi car. Dijelit će i darivati, ali neće izaći ni koraka! Ni koraka! Što se vismijete? Vidjet ćete da neće izaći! Samo neka se vrati! Alija sam strašnogladna. Nemate moţda kruha? Ili careva kupusa? -  Moţda štogod naĊemo. 

 MARIJA J U R I Ć ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Donijeli su joj veĉeru. Jela je s apetitom. Zovne grofa: - Recite mi što se to dogaĊa? Otkada je već grof Vojkffv ge neral, a još uvijek sjedi u Zagrebu. Lasi mi je stalno obećavao da će ga pozvati u Beĉ, a kada ga pitam izbjegava odgovor.

 Mislila sam da će to car odmah odrediti. Tada bi grofica ţivje la ovdje. Oh, što rade? Niti su što uĉinili niti hoće da o tome  sa mnom govore.- Mnogo šta se otada promijenilo. - Na što vi nišanite? - Mislim da je vrijeme prošlo a car ima samo jednu brigu.Stigli su! Lako mi je u duši kad ĉujem careve brze korake. I Rosenberg dolazi s njim.Uţaren, zaprljan i cm od dima ude car i upita komornika: - Ima li što novo, grofe? - U kazalištu oĉekuju vaše veliĉanstvo. Danas je premijera talijanske komedije.- Nakon ovako tuţne reprize ne mogu gledati premijeru komedije. Drugi put! S ovako blatnim ĉizmama ne bih smio razgovarati s damom, ali gospoĊica mora kući. Ona upadne:- Ne prije dok vam ne otkrijem vaţnu tajnu! - Ĉetvrt sata ţenskih tajni uništilo je mojim prijateljima ĉi tavo popodne. Draga mala gospoĊice, dostaje! Djevojka šuteći razmota rubac, izvadi mrtvaĉku lubanju i stavi je na stol. Carse nasmije.- Prije podne lijes od papira, sada mrtvaĉka glava! To je groteska!Ona uvrijeĊeno ispruţi ruke: -Ali ovo na mojim rukama Je li to groteska?- To su modrice. Od ĉega? - Tukla sam vašega urotnika! - Tukla urotnika? Taj zaista nije bio od papira! Modrice su

 potkrvavljene! Ovo se ipak ne smije prezreti. Dakle, slušam! 

Car je prikrivao smijeh.- Dobro, dobro, kad me saslušate nećete se smijati! Vidjela 

sam urotnike u kući "Ševino gnijezdo"! 

Page 43: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 43/390

 Marica stade priĉati. Rosenberg i Keglević slušali su s ozbiljnošću. Car nijeniĉim odavao svoje raspoloţenje. Svršivši priĉanje Marica slavodobitno dometne:- Vidite, veliĉanstvo, da to nisu ţenske, nego muške tajne! Što kaţete sada? - Da i te muške tajne ne smatram vrijednima da propustim  vjeţbu za novu koncertnu veĉer u srijedu. Tebi, gospoĊice, izriĉem udivljenje, a ujedno traţim obećanje da nećeš više ni

kada izaći a da mi prije ne kaţeš. - Ne mogu obećati, jer bih vas prevarila. Vi štitite svaĉiju osobnu slobodu, samo moju ne.- Pardon, gospoĊice, tvoju slobodu ne diram, ali te opomi njem da se njome sluţiš onoliko koliko imaš snage da snosiš 

 posljedice. Od jedne urotniĉke glave ponijela si, za sada, mod  rice. Što bi se dogodilo da te oni drugi nisu pustili na miru? - Upamtili bi me! Izderala bih im oĉi! - Priĉekaj me ĉasak u salonu, otpratit ću te kući! - Dobro se drţite! - šapnu Rosenbergu djevojka i ode.- Što kaţete, nisam lije dobro odgojio? Djevojka koja nosi 

 mrtvaĉku glavu kao lepezu i tuĉe napadaĉe... - Veliĉanstvo, ono što je gospoĊica rekla podudara se s 

onim što smo mi danas ĉuli od one dame. Ja sam uvjeren da ćete odmah odrediti neka se provede u toj kući premetaĉina i da se druţba pohvata. - Moji tajni agenti obavještavaju me o svemu. Znam, da kle, i to da bi me fratri, bivši jezuiti i moji dragi velikaši, neiz 

 mjerno ljubili da odluĉim sići u kapucinsku grobnicu. Recite, jesam li kada koga pozvao na red?- Znam, veliĉanstvo, nikada niste iskoristili priopćenja va ših agenata, ali ovo što gospoĊica pripovijeda, to je urota. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ja ću i najozbiljnijoj uroti odgovoriti osobno! U borbi protiv svojih neprijatelja ostajem uvijek samo borac, nipošto sudac. Branit ću se svojom snagom, a nipošto uzajmiti obranu od drţavne vlasti. Recite mi, dragi Rosenberg, nije li ĉudan ovaj juriš s upozoravanjem na neku veliku pogibelj koja me ĉeka u saobraćaju s graĊanima? Vrlo dobro znam da mi mogu svaki ĉas zatjerati noţ u prsa, kad god se naĊem u publici, i ĉemu upozorenja? - Svaki vladar, kad bi ga upozorili na pogibelj, ne bi filozofirao, nego bi proveo istragu i okruţio se ĉvrstom straţom. - Alija ne! Tko nije zadovoljan s mojom upravom, neka mi

dokaţe da imam krivo, ili me neka ubije! U svakom ĉasu sva kome sam na raspolaganju! Upamtite, bila to kakva mu dragourota ili pokušaj da me rastave s mojim pukom, neću uĉini ti ništa. Toliko za vaše ravnanje! A sada doĊite da otpratimo gospoĊicu kući. SKRBNIK I NJEGOV ŠTIĆENIK Carev lijeĉnik barun Kalman još je bdio. Na njegovu stolu leţi ĉitava hrpaznanstvenih knjiga. Ĉita, biljeţi i opet ĉita. Štićenik ude svjeţ i bodar.Pozdravi. Kalman podigne oĉi:- Kasno dolaziš danas! -Bioje buran dan.- Kada smo imali dan bez bure? Car je vihor, vitla sebe inas, i dobro je to, bar znamo da ţivimo. Ipak, danas popodne 

 prokleto me zastrašila ta ljepotica. Znam da nije luda. Kako  bi sve to izmislila? Najstrašnija bila mi je careva zapovijed da

Page 44: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 44/390

ga ne pratimo. Ti si je ipak prekršio! - Nisam mogao izdrţati u kabinetu kada je ona otišla. - Marica te molila da ideš za njim? 

- Nisam je poslušao, no kasnije: taj pamflet sa crnim lije 

som... carevo mjesto uz pisaći stol prazno... tišina... neizvjes nost gdje se nalazi... Nisam mogao izdrţati! Gonilo me nešto da ga traţim. Da znate kako me gonilo! Ništa nisam osjećao, samo strah i zebnju, i potrĉao sam na ulicu. - Gdje si ga našao? - Na Dunavu. Sreo je na ulici nekoga ĉovjeka kojemu jedrţavni ured otkupio brodicu i platio samo dvadeset forin ti. Car ode u ured i pogleda u knjigu. PronaĊe da je ĉinovnik upisao osamdeset forinti, a isplatio je ĉovjeku samo dvadeset. Car mu dade isplatiti još šezdeset i doda iz svoga dţepa istotoliko, a ĉinovnika pošalje ravno u zatvor! Svjetina se okupila oko ureda, a ja sam naišao u pravi ĉas. Oštro me ukorio. Rekoh 

 mu: "Makar me zauvijek otpustili, moram s vama!" Ĉini se da 

je bio ganut. Potapšao me po ramenu i rekao: "Mladiću, dvje sta koraĉaja iza mene moţete ići, bliţe nipošto!" - Što se dogodilo tada? - Pobiljeţio sam mnogo zgodica koje su nam se desile. 

 Najoriginalnije je bilo pred institutom za djevojke. Neka je gospoĊica plakala i tuţila se na cara, jer je kriv što je neće pri 

 miti u institut. Vi znate da je zabranio da se primaju u zavoddjevojke koje nose steznike?- Da, to je vrlo zdrava odredba! Zatim?- Mlada gospoĊica ne znajući s kim govori rezonirala je: "Šta car zna stoje steznik? On nema ţene!" Car je odgovorio: "Jer se boji da će dobiti ţenu u stezniku kao suhu smokvu!" Baš sam se nasmijao! - Vidim, vidim, radostan si i svjeţ. - Opet sam našao u sebi poštenjaka! Da znate kakva me nagrada zadesila kod poţara! - Ĉuo sam. Car je stajao ispod goruće grede a ti si ga povu kao. Bila bi ga greda usmrtila ili teško ranila. - Sluĉajno sam pogledao gore i kada sam ga vidio u pogi 

 belji u meni se probudi nešto veliko, odluĉno i sveto. Potrĉim  -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

k njemu i povuĉem ga. Greda padne. Ah, kako mi je bilo u duši, moj skrbnice! - Znam, mladiću moj! - Oprao sam ono što me zgrabilo ujutro! Ali još nešto, još nešto, divno! Ona je došla na garište. Vidjela je sve i kao da je 

 pala s neba opazih je pred sobom. Uhvati mi ruku, stegne je ireĉe: "Ja vas volim, vrlo volim, Davila!" Mislio sam da me po klopio gorući kostur kuće! - Vjerujem, siromašni mladiću, takva ironija ţiv je oganj. - Ironija? Ne, ona je to rekla iskrenim glasom i toplim, takotoplim! Upravo ţarkim pogledom! - Jasno je. Bila bi te najvoljela zagrliti od ushićenja. - Zagrliti? Ah, ne draškajte me! - Ti si spasio ţivot onome koga ona do ludila ljubi! U tom  

je strašna ironija tih rijeĉi! No da, valjda shvaćaš. Ne razumi jem zaprepaštenje na tvojem licu? 

Page 45: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 45/390

Duga šutnja. Mladić se udari po glavi: - O, ja glupan, savršeni glupan! Idem okolo omamljen, pi jan; svuda me slijedi taj glas, taj pogled, a ne shvaćam da... Boţe, kakav idiot! - Ĉovjeĉe, valjda nisi mislio da je preko noći poĉela ljubi ti tebe?

- Mislio? Jesam li ja uopće mislio? Njene rijeĉi, glas, po gled, opili su me. Što se to zbilo sa mnom? Takav slatki glas, takav pogled, takav stisak ruku namijenjen njemu! Zašto nije greda pokopala mene! Zašto nije... - Ponašaš se kao histeriĉna baba! Ona će ti sada biti lju 

 baznija nego ikad, a ti moţeš misliti da se to odnosi na tebe. Pazi, mladiću, da ne budeš pred njom i pred njim smiješan! Opameti se i zaboravi tu djevojku. Za ime boţje, valjda nećeš uistinu postati carev suparnik! Idi, lezi i spavaj mirno!

 Mladić pode u svoju sobu, baci se odjeven na krevet i za-stenje.

i

U JOSIPOVOJ KOLIBI Alejama carskog perivoja Augarten šeću graĊani i udišu proljetni veĉernji zrak. Kroz grane svijetle visoki prozori male prizemne kuće. Znatiţeljni ljudi

 postajkuju naĉas i promatraju prozore.- Šta je to? "Josefshlittchen" je sva rasvijetljena. Moţda car radi.- Kad radi svijetle samo dva prozora, a danas je sve osvijetljeno. Sigurno je zabava!- Ima carskih dvorova a stanuje u toj kolibi! A to sve zatoda štedi za svoje siromahe! - Gle, na prozoru je krasna djevojka!Uz prozor stajala je Marica s barunicom Rosenberg i promatrala dvoranu koja se

 punila gostima.- Kako sam radosna, barunice, što me car jednom pozvao usvoje društvo! - Samo šteta što prireĊuje zabave u toj kućici! - Zar ovdje nije lijepo? Saloni su ugodni. Dvorana je velika i svijetla.- Ali odviše jednostavna. Nema ništa sveĉano. Lusteri, stolice, slike i glasovir!Stoje to?-  Valjda neće sobu natovariti kao ciganska kola! Meni je sve to upravo prekrasno!Grof Keglević se pribliţi i reĉe Marici: - Vi danas divno izgledate! Oštro nastupate s reformom  

 mode!- Tako ţeli car! Nema krinoline, nema steznika i šminke, kao što vidite nemam se ĉime podiĉiti! - Rekao bih da ste sve to s uţitkom odloţili baš zato da uzmognete pokazati sve ljepote, koje bi rokoko-politura pokrila!

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Grofe, komplimente ĉuvajte za druge dame! Radije mi  pomalo ogovarajte goste, da i ja nešto saznam o tome dru štvu. Zašto su ovdje toliki velikaši? Tko zna nije li medu njima

koji iz "Ševina gnijezda", gdje su se rotili protiv njega? - Vaša je glavica puna fantazija! Vidite, onaj ĉovjek koji vas 

Page 46: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 46/390

je poveo u to urotniĉko gnijezdo nije vam se ni javio! - Moţda su ga urotnici zatvorili ili ubili. -Ah, to su fantazije! Car se ljuti ako o tome govorite.- Predstavite mi izdaleka gospodu. Tko su ona dva gospodina natovarena briljantima?-Knezovi Liechtenstein. Iza njih je grof Palm. On je poklonio za sirotište pola

 milijuna i car ga zbog toga uvijek zove. Zatim knez Esterhazv. Grofa Kolovrata poznajete. Savjetnik barun Sturmer.- A onaj s briljantnim pucetima? Nos i trbuh jednako su

 mu debeli!- To je kicoš grof Colorado. Uvjerenje da se odliĉno razu 

 mije u glazbu. Iza njega stoji dvorski meštar careve sestre nizozemski grof Simon od Brabanta, uz njega grof Kinskv.- Brabanta? Ali u carevoj gardi muzikanata i literata vidimnepoznata lica. Ovi dolaze k caru na veĉernje razgovore, ali ne znam tko su.- Uĉenjaci. Onaj stari ĉovjek okruglog lica carev je prijatelj i glasoviti uĉenjak Martini. Onaj što se sada smije sklada telj Dieseldorf. Kraj njega, s bujnom vlasuljom, stoji skladatelj

Haydn, a onaj pokraj njega s dugim uvojkom iza uha, glazbenik Mozart. Kraj njega je pjevaĉ Lelly. - Njega poznajem. Uvijek sa carem pjeva u duetu. Grofe,ja bih tako rado samo malo zavirila u salon da vidim carev

 peterolist kneginja!Kegleviĉ je smjesti tako da im je pogled u drugi salon bio otvoren. 

- Boţe, baš su napirlitane! Koliko svile, briljanata, šminke i brašna! Pogledajte onu u crnoj svili, vlasulja joj strši kao lav lja griva!- To je kneginja Karolina Liechtenstein. Kraj nje je sestraElvira, pa grofica Kinskv. Pokraj nje u sivoj toaleti mršava i vi soka kneginja Clari i lijepa i mlada Suzana Liechtenstein. Toje peterolist carevih kneginja.-  No ova Suzana nekako izgleda, ali druge! Zašto se Suzana toliko nameće caru? Mislim da mu se neće ulaskati sa svojom prst debelom šminkom! - Car s njima rado pripovijeda, to mu je odmor, da ne mora

 misliti.-  Nisu naroĉito pametne kad uz njih ne treba misliti!Gledajte kako se car smije, sigurno je koja nešto blenula! - GospoĊice, pred drugima ne smijete briljirati svojom lju 

 baznom kritikom! Evo, dolazi princ Ligne! Oho, i mladi knezKhevenhiller.- Tko gaje pozvao?- Car. Vi poznajete gospodiĉića? - Ah ne, odakle?I ona se sakrije lepezom.Iz gospojinskog salona izaĊe car u dvoranu i pozdravi redom goste. Princu Ligneuţivo stisne ruku. Car ga povede k Marici, koju lepeza nije mogla sakriti njegovu

 pogledu.- Moj prijatelj, princ Ligne!Djevojka se smela. Mladi knez Khevenhiller opazi je i brzo se pribliţi. - GospoĊica je moja štićenica - reĉe car princu. Lice mladog kneza provirilo je iza prinĉevih ramena zabezeknuto. Car ga

 primijeti.- Ah, i mladi knez Khevenhiller je ovdje! Da vas predstavim draţesnoj gospoĊici, mojoj štićenici! Knez se zagleda u nju. Car ga upita:

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 47: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 47/390

 BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  A vaša milijunaška vojvotkinja, kneţe? Ţelio bih je upo 

znati! Marica je gledala u oĉi knezu, dostojanstveno uzdignuvši nosić. To ga sasvim zbuni. Njegovo neduhovito lice poprimi glup izraz. Izgubio jegovor. Car pogleda princa:- A propos, prijatelju, imate li vi sestru, vojvotkinju odBrabanta?- Ni sestru ni vojvotkinju, sir!Pune, rumene careve usne skupi smiješak. - Kneţe, vaša je milijunaška vojvotkinja šaljive prirode! Da je došla, ja bih vam podijelio kakvu titulu u zamjenu za koji 

 milijun darovan zapuštenoj mladeţi. Kneţeva su usta ostala zatvorena. Bljedilo ga obaspe. Marica mu drsko dobaci

 miran i gizdav pogled.

- Nisam joj mogao predati poziv vašega veliĉanstva. - Morate se zadovoljiti veĉeras da zabavite damu s manje naslova i mnogo manje milijuna - pokaţe car Maricu i udalji se s princom.

 Marica pogleda kneza suzdrţavši smijeh. - V i niste taj trik razumjeli, kneţe? Princ i car su me zataji  li, jer hoće da njihov kandidat za mojega muţa, koji se nalazi ovdje, ne sazna ništa o mojim milijunima. - Ah, sada razumijem!- Dugo je trebalo! Ali vi ste bili indiskretni! Govorili ste muo meni, ĉak ste traţili na moj konto titulu i došli ste ovamo! C”est un malheur!4 - Vjerujte, doprinio sam veliku ţrtvu kad sam došao ova 

 mo. Teško je pravom roĊenom carskom dvorjaninu gledati kako se car zabavlja jednako s velikašima kao i s kojekakvim  

 muzikantima, literatima i sliĉnim. * C”est un malheur! (franc.) - To je nesreća, šteta! 

- Oh, ne razumijem kako se moţe u našem otmjenom  društvu razgovarati s pametnim ljudima! Hvala Bogu, 

 poĉinje koncert! Dakle, pazite, ja sam ovdje incognito! Nitko ne zna moje visoko porijeklo, svi drţe da sam nekakva careva štićenica. - Visosti, valjda ne mislite na onu osobu kojoj je car u jednu ruku skrbnik?- Ne, mislim na onu osobu kojoj je car u drugu ruku skrbnik! Jer ja se zanimam za vas!- Visosti, vaš sam  rob!- Vašem ropstvu bit ću milostiva gospodarica! 

 Naduveno dostojanstvena odšeta prema Kegleviću. Car i Rosenberg dovodili su dame iz salona i smještali ih u prvi red unaokrug

 poredanih stolica. U drugom krugu smje-stiše gospodu.  Vrhovni dvorski meštar Rosenberg sjeo je kao i drugi uzvanici. Program jenaviještao i vodio carev dvorski pjesnik Ĉasti. Poklonio se i najavio:- "La vera constanza" maestra Havdna! Dirigira sam maestro kao gost!Svi su ušutjeli. Car je sjeo u orkestar, prihvatio ĉelo i pazio na kapelnika.

 Njegov jednostavan zeleni haljetak izgubio se meĊu glazbenicima. Glazba zapoĉne. 

 Marica je stajala kraj grofa Keglevića ne odvraćajući pogled sa cara i pratećinjegovu umjetniĉku igru. 

Page 48: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 48/390

Probudi je pljesak. Car je predveo publici Havdna, srdaĉno ga potapšao poramenu, odbivši svako odobravanje sebi. Ĉasti najavi nastup Amadea Mozarta. U dvorani ponovo tišina. Sve su oĉi uprte u bijele glazbenikove prste i njegovuskromnu ali otmjenu pojavu.U pozadini glasovira stoji garda pjesnika i muziĉara. 

 Vijenac dama zaokruţuje salon. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Napeta radoznalost uprta je u careva gosta. Car sluša nepomiĉno, sa sve većimzanosom. Posljednji akordi zamriješe u grobnoj tišini. Sve se ruke digoše naodobravanje. Car pohiti k Mozartu i pruţi mu obje ruke. -  Nisam li rekao kod šaha da će vas car bolje razumjeti kad  

 mu sami odsvirate svoje djelo?! Mozart je bio osupnut.- Veliĉanstvo, vi ste bili moj partner u šahu? Po oĉima tek sada razabirem da ste zaista vi bili onaj kod "Zmije"!- Prva zmija koja je Adamova sina zavela na dobro! Vi stetada odbili da ponovimo partiju šaha, jer vas je zanimao car, danas mene zanima Mozart i, molim, ponovite kompoziciju!Glazbenik se vrati glasoviru i ponovi. Novo odobravanje umjetnika smete gotovokao djevojĉicu. Njegove kolege i pjesnici okruţe ga vrlo zadovoljni. - Mislim, moje ljubazne gošće, da ste i vi oduševljene. To je jak, izrazit talenat. Svi ga mi nismo razumjeli, sada je nanama da to ispravimo!- Da, uĉinit ćemo to! - prihvati grofica Kinskv. Samo bi tre

 balo kupiti za koncerte nov glasovir!- Draga konteso, kad drugi trebaju kruha i košulju, stid me kupovati glasovir za svoju zabavu. Drugi put posudit ću jedan od vaših glasovira da Mozart uzmogne svoju umjetnost boljereprezentirati! Zar ne, vi ćete mi uzajmiti? 

 Aranţer koncerta carev dvorski pjesnik Ĉasti, najavi: - Novi vodvilj, glume i pjevaju: Lelly, Coltellini, Coretre,Loren. Autor: Da Ponte.U pozadini otvorila se mala pozornica na kojoj se pojavio glumac u odori cara izXVII. vijeka, dvorjanke, carica i prestolonasljednik.

Gluma je prikazivala satiru na staru španjolsku etiketu i ţivot na dvorovima.  

Gospoda i dame osjećali su se neugodno. Careve pristaše zabavljale su se veselo.  Ipak se omara dosade spustila na dvoranu. Radnja je tekla sporo i krnjila jehumor.Kad je komad svršen ustade car i zamoli dame da podu u salon, gdje su lakajiservirali zakuske i piće. Car je uzimao s pladnja ĉaše i sluţio dame. - Moje dame - reĉe francuski - morao bih biti šampion u dosjetljivosti da bih vas mogao odštetiti za strpljivo podnoše nje torture sa carem na pozornici!Grofica Kinskv upadne:-  Vaše veliĉanstvo izvoljelo se prevariti, vodvilj je prekra san!-Ah, bilo je famozno! - uvjeravale su ga druge. Grofica Kinskv ponovo upadne:

Page 49: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 49/390

-  Mene je do suza ganuo carev usklik: "Vjeĉno ću ljubi ti ovo krasno biće i zato nikad neće carski dvor imati carice!" - Vaše dragocjene suze padale su na loše sastavljenu igru! - Zašto? Ali dva su se pogleda u dvorani zaustavila na va šem veliĉanstvu! Sumnja pada na vas, sire, da ste vi sami iz svoga ţivota napisali ovo pozorišno djelo. 

- Zar ja izgledam tako smiješan? Drţite da bih mogao pisa ti kazališne komade? - Danas mnogi vladari pišu pjesme, novele i drame. Zar je to smiješno? -I odviše smiješno! - Zašto? - Zašto? Kojim pravom neki ĉovjek, zato što je vladar, misli da moţe nepotrebno dangubiti stvarajući madrigale? - O, sire, vi se potcjenjujete!- Naprotiv, uzvisujem se! Ne packam po umjetnosti, negoje podupirem i ĉinim joj time mnogo veću uslugu nego da sam za svojim pultom bulaznim sonete. Ali, moje kneginje, jasam upravo ponukao Mozarta da piše novu operu. Nadam se 

- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

da će moj dragi "peterolist" našega maestra odsada propagirati medu svojim prijateljicama. - Veliĉanstvo, sretne smo što ste nas poĉastili tom misijom! - Koja se nameće ljudima vašega poloţaja kao duţnost! - Malo odviše skupocjena! - Vi govorite o skupocjenosti, dok vaše dvorjanstvo broji do trideset lakaja i komorkinja! Umjetnost je najvaţniji zaku-sak ţivota, vaš imetak omogućuje vam da ga potpuno uţijete, a pri tom vam ostaje slava i uţitak da sluţite geniju! - Sire, vi ste u svemu reformator!- Ovdje sam kućedomaćin! Izvolite moţda limunade? - Car pruţi grofici ĉašu i nastavi veselo sluţiti svoj "pete rolist kneginja".Knez Esterhazv pristupi carevu krugu.-  Veliĉanstvo je toliki umjetnik na ĉelu da bi moglo ubirati lovore po svijetu!Car se nasmiješi dvoliĉno. -  Ali kod kuće nisu svi zadovoljni s mojim muziciranjem!

 No to mi da je nove snage! Kako vaše kazalište? - Sire, napreduje! Sada smo priredili Shakespeareova"Otela", kojemu je Haydn napisao popratnu glazbu.- Vrlo dobro! Kad zaţelim ĉuti izvrsnu dramu ili operu, 

 moram doći u vaš dvorac. Vaša ljubav za umjetnost stvorila je Havdna, i time ste postali neumrli!- Veliĉanstvo misli da u diplomaciji ne bih mogao steći ta kvo ime?- Kneţe, o politici govorit ćemo sa carem u njegovu kabi netu! Dopustite da vas ponudim ĉašom vina! - Merci sire, vrlo rado!On uzme ĉašu ţutog vina. Car posegne za vodom. - Veliĉanstvo konzekventno samo ĉistu vodu? - Cista voda i ĉista savjest moja su okrepa! Moţda malo za kuske?

Car opazi Maricu, okrene se prema svojim damama i upita:- Dopuštate li da vam predstavim svoju štićenicu? 

Page 50: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 50/390

- Oh, molimo, obradujte nas!On se pribliţi djevojci, povede je i predstavi svome "petero-listu". Gospode sunamjestile lornjone i promatrale vitku djevojku ljiljanskih oblika u bijelojhaljini.Skromni izrez oko grudi otkriva samo poprsje i bijeli vrat po kojemu su palismeĊi uvojci. Tamnoplave oĉi gledaju istraţujući u nekom neprestanom prosvjedu

 protiv svega stoje oko nje. Male i tanke rumene usne stisla je promatrajućidame, kojima se poklonila, ali ne sagnuvši pred njima koljeno. - Draţesno djevojĉe! - primijeti kneginja Suzana.- Bistro! - reĉe car. - Iskreno i prirodno. Kao što vidite, nema na njoj tragova razmaţenog odgoja našega doba. Ta je pohvala uspravi. Njen ponos razvaganio se. Promatrala je dameslavodobitno.- Slika i prilika nastavne reforme vašega veliĉanstva! - pri

 mijeti kneginja Suzana.- A moju novu modu vaše lijepe oĉi ne zapaţaju? - nastavi car.- Sire, odreći se otmjene krinoline i diskretnog steznika? - Oprostite, ne traţim od vas da skidate oklope, samo ţa 

lim što njima pokrivate svoje prave draţi. - Sire, sire! Odajete svoje poznavanje ţenske ljepote! - Kao prijatelj umjetnosti volim lijepe statue!- Ne moţete izbjeći, odali ste se! Amor kuca na vašim vra tima!- Ţalim, ne moţe dobiti audijenciju! Dozvolite, mesdames,da vam predstavim Mozarta. Prekrasno konverzira. Un peutimide,5 ali ga valja ohrabriti!5 Unpeu timide (franc.) - malo srameţljiv, plašljiv. 

 MARIJA J U R I Ć ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Marica je iskoristila prigodu da se povuĉe u pozadinu, dok je car predstavljaokompozitora i ponukao ga da ostane u društvu. 

 Nasuprot carevu krugu povukli su se u kut salona njegovi pjesnici i glazbenici sglumcima i pjevaĉima. Antun Martini, ĉuveni pravnik, raspravljao je nešto s

 prirodoslovcem i zvjezdo-znancem, profesorom Geronom. Car pristupi k njima.- Zar kakav pravni spor izmeĊu ljudske pravde i zvijezda? - Veliĉanstvo, spor izmeĊu umjetniĉkih zvijezda i autora! - Revolterima se pridruţujem i ja! Da Ponte, samo ĉasak! 

 Mali crnoputi pjesnik izaĊe iz kruga. Car ga oslovi talijanski:- Maestro, vi ste sadrţaj vodvilja naduvali nekim uzdasima "vjeĉne ljubavi", zbog koje "dvor neće imati carice"! - Ja vjerujem u takvu ljubav! Ci credo!6- A ja ne vjerujem da niste imali tajnog suradnika. Po-rumenili ste! No, tko je taj vaš sudramatiĉar? - Veliĉanstvo, veţe me zadana rijeĉ, parola d”onore!7 - Neću vas siliti na vjerolomstvo, ali da nije bilo kompanjo na vi biste bili napisali dobru stvar, e vero?8 Pogledajte konkurent ĉasti ne plaĉe nad vaši m porazom! I pravo je! nasmijese car.Uto se pribliţi Rosenberg s arkom papira. - Veliĉanstvo je traţilo listu glumaca i svote honorara za današnju glumu. - Dajte da vidim. Malo! Svakoj brojci dodajem jednu ništi 

cu. Za muku u ovako lošoj stvari zasluţili su glumci bolji honorar.

Page 51: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 51/390

Glumci i literati jedva suspregoše smijeh. Da Ponte upita tiho: 6 Ci credo! (tal.) -Vjerujem!7 Parola d”onore! (tal.) - Ĉasna rijeĉ, poštenja mi! 8 E vero (tal.) - Istina je!

- Zašto je veliĉanstvo nezadovoljno s mojim sadrţajem?- Zato što ima u dvorani gostiju koji misle da se careva "vjeĉna ljubav" na pozornici odnosi na cara u gledalištu. Nije li to za mene oĉajna blamaţa? Vi ste slobodu štampe izrabili 

 protiv mene u mojoj vlastitoj kući! E vero? - Nisam slutio, oprostite!- Ništa, ništa, drugi put se manite suradnika! Ja ga znam! 

 Ma non importa!9 Nasmiješen obrati se Rosenbergu: -  Molim vas, podvorite moju umjetniĉku koloniju što obi-latije, nakon Da Ponteove masaţe prijat će im! - Kondoliramo - podraška nesretnog autora pjevaĉ Lelly. Car im namigne prijateljski i vrati se u društvo dama. 

Ĉavrljanje se nastavilo.  Najednom se Rosenberg pribliţi caru i nešto mu šapne. Car ustade. - Moje dame, molim da me ispriĉate! Nenadan posao. Odmah ću se vratiti. - Sire, to ipak ne ide! V i odviše radite! - usklikne Suzana.- Još uvijek premalo da bih zavrijedio plaću kojom me ho noriraju! - nasmiješeno će car. - Sire, drţava i vaše reforme odviše vas iscrpljuju - pridoda grofica Kinskv.-1 zato se tako rado sklanjam u vaše milo društvo, u kojemu me nijedna rijeĉ nesjeća na zvanje! Grof Kolovrat, savjetnik Sturmer, princ Ligne, vama povjeravamsvoje mile gošće! Lakim korakom udaljivao se car iz dvorane.Dame su zatraţile leda. Grof Kolovrat s ostalom dvojicom ode da posluţi gospoĊe.  Kneginja Clary šapne: 9 Ma non importa! (tal.) - Nije vaţno! 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kamo je car opet odjurio? Letio bi da moţe! - Zašto uvijek govorite o ljubavi i drţavnim poslovima, kad  znate da nas uvijek presijeĉe i otprhne?- Divno je s njime ĉavrljati! Mio je i ljubak. Kakva šteta, carski sin pa tako brazdi stranputicama! Bio bi divan u pravom carskom sjaju, okruţen dvorjanstvom, paţevima i sla vom svoje majke.- Melankolija me obuzima - primijeti kneginja Suzana -kad se sjetim cariĉina dvora! Deset milijuna godišnje trošila je na dvorjanstvo. A on? Pola milijuna! I najmanji barun ljepše se reprezentira. - Nije ĉudo što moramo bjeţati u inozemstvo da se bar jed  nom u godini osjetimo u pravoj dvorskoj okolini.- A propos, te ćemo izlete skupo platiti! Car je odredio da velikaši koji šest mjeseci u inozemstvu troše svoj novac pla ćaju poseban porez. - To je strašno! Zar uistinu nema nikoga tko bi tog milog 

ĉovjeka obratio na pravi put? - uzdahne Suzana.Grofica Kinsky šapne: 

Page 52: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 52/390

- Samo bi ţena to mogla, moje dame, strasna, zavodljiva ţena. - Nikada taj ĉovjek nije ljubio i nikada neće. - O, znam da je ljubio za cariĉina ţivota neku dvorsku damu, groficu, ne znam joj imena, i doţivio je poraz. Taj vod  vilj je aluzija na to. Ali doći će druga i slomiti diva! 

- Vi ste bolje upućeni od nas. Da ĉujemo, nije li moţda njegova štićenicasumnjiva porijekla?- Tiho, Kolovrat i Sturmer se vraćaju! - Ĉudni ljudi: vjerno mu sluţe, a ni jednom još nije podije lio ni najmanji naslov ili rentu.Grof Kolovrat, elegantan visok kavalir s jakim usnama i debelim obrvama, dovedelakaja i ponudi kneginjama leda.- Grofe, recite nam zar nema nade za kakav carski patent oljubavi? Hoćemo li jednoga dana dobiti draţesnu caricu? 

- Vaša preuzvišenosti, ţena je vrlo neugodan patent! - Ako djelo reformacije ostane u neţenstvu, neće imati na sljedstva. Ne ĉini vam se da car vrlo oduševljeno hvali svoju 

ljepušnu štićenicu? - Ja sam predsjednik komisije za raspuštanje koludrica, dakle potpuno neupućen u resor ljubavi!- Dajte, predvedite nam draţesno djevojĉe, da nauĉimo odgajati svoje kćeri! 

 Marica je stajala iza dama i prisluškivala razgovor. Grof Kolovrat je zamoli dadoĊe gospoĊama. Sakrivajući nevoljkost nad onim što je ĉula pokloni se damama. Ponovo su namjestile lornjone.- Gdje su vaši roditelji, lijepa gospoĊice? - zapita groficaLiechtenstein.

 Marica odvrati:- Nemam roditelja!- O, sirotica! - uzdahnu gospoĊe. - Vaši su bili visoki ple 

 mići, je li? - Tko je bio moj otac, ne znam, a majka je sluţila. - Ah! - zaprepaste se dame. - To ne biste smjeli reći u do 

 brom društvu! - U dobrom društvu se laţe? Dame se smrknu. Suzana htjede prekinuti temu:-  Vas je odgojio car. Sigurno gajite glazbu? Sigurno ste već 

 prava umjetnica?- Ah, to ne, umjetnica nisam, ali ne sjedim na ušima. GospoĊe se pogledaju. Grofica Kinskv primijeti zajedljivo: - GospoĊica govori kao da je bila pastirica. 

- Ja sam i sada pastirica, kad god sam meĊu kozama. A to se dogaĊa. - To je, dakle, novi duh odgoja?- Da, preuzvišenosti, car me uĉio da govorim uvijek ono što mislim. -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Djevojka se pokloni, ostavi smrknute kneginje i uputi se u drugu dvoranu. OpaziDavilu i priĊe mu. - Zašto vi ne dolazite k meni? On je šutio. Ona nastavi: 

Page 53: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 53/390

- Ova zabava strašno je nezabavna! Gospoda se previjaju kao vrbe na potoku, a gospode diţu nosove do stropa i ogova raju kao babe na selu. Ali sam im otkresala! A gdje je car?- Ne smijete nikome spomenuti: na Dunavu se zapalio

 brod i on je otišao. Već bi se morao vratiti. - I opet ide bez vas! Nešto ću vam povjeriti. Meni se sve 

ĉini kao da sam ĉula meĊu tim velikašima iste glasove koje sam slušala u onoj urotniĉkoj kući. Mislite da su svi ovi veli kaši u njega zaljubljeni! I njegove su kneginje protiv njegovihreformi!- On to zna i ne mari. S protivnicima druţi se ljubazno, a i oni se ne mogu oteti velikoj moći njegove liĉnosti. Barun Kalman ude u dvoranu i prišapne nešto Davili. On se oprosti i izaĊe.Djevojka ih je slijedila ravno u carevu radnu sobu, gdje naĊe Rosenberga iKeglevića. Napali su Kalmana pitanjima: - Recite, doktore, što se dogodilo? - Nesreća! Mi smo izgubljeni! Cara su ubili! - Sto, što ste rekli? - Da su ga na Dunavu proboli! Marica se skamenila i pro-

 blijedila!- Ne, ne vjerujem! - povikne Davila. - To je ludost, to nije moguće! Tko je to javio? - DoĊite, gospodo, na polju je teklić ispitat ćemo ga! - Proboli, proboli! - opetovala je Marica. - Pa to sam jasve unaprijed rekla! Zašto je pošao, zašto nije slušao, zaštose smijao?Gospoda su istrĉala. Ona ostade u kabinetu sama. Ĉas bi sjela, ĉas opet hodalagore-dolje. Njeni jecaji mi ješali su se sa 

zvucima glazbe iz dvorane. Tada sjedne k carevu stolu, uzme knjigu i privine jek licu. Suze su padale po sivim koricama. Stala je glasno moliti:- O boţe, ako je istina da su ga ubili, tada ti pomaţeš zle ljude protiv njega plemenitoga, i ja te neću više nikada moliti. 

 Ne, ne, ti ga moraš opet dovesti! - GospoĊica već zapovijeda i gospodinu Bogu? Knjiga joj padne na stol, pogled joj se ukoĉi. Pred njom stoji car, zadihan irumen.- Stoje, dijete, zašto plaĉeš? Umjesto odgovora baci mu se oko vrata.- Bog me poslušao! Ja sam to znala! Vi ste opet ovdje! - Ne razumijem te!U meĊuvremenu su već ušla u sobu gsopoda i ĉuvši da se car vratio okruţila suga.- Što vam je? Ona plaĉe a vi ste svi snuţdeni! - Neki ĉovjek donio je glas da su vaše veliĉanstvo ubili! - Tako? Oĉito je da sam ţiv! Netko se s vama našalio! 

- Bio je ovdje nepoznat ĉovjek i priopćio vrataru da su vas  proboli i da vas već nose u dvor - reĉe Kalman. - Neka me samo donesu! Gdje je taj vaš šaljivdţija? - Nema ga više. Vratar kaţe da je odjurio kao izbezumljen. - Baš mi lijepo izgledate! Idite, neka se pripremi nastavak koncerta!Izašli su. Marica sklopi ruke.- Veliĉanstvo, vidite da je istina sve što sam ĉula. Ne smijete više nikamoodlaziti, jer ću biti nesretna. - Ako ćeš tako, tada se moramo rastati. - Rastati?- Nitko se ne smije brinuti za moje korake! Ako ne po-

slušaš, nećemo se vidjeti. Ostat ćeš s barunicom Rosenberg.Upamti to, obrisi suze i doĊi u dvoranu. 

Page 54: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 54/390

UĊe Keglević. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Veliĉanstvo, donijeli su probodenog ĉovjeka. - Mene? Idem pogledati!U pratnji grofa ude u malu lijeĉniĉku sobu. Na divanu je leţao neki ĉovjek.Kalman mu je pregledao prsa.- Veliĉanstvo, ţiv je! - reĉe Kalman. - Rana nije teška, ali je nesvijest duboka.- Tko gaje donio ovamo?- Dva laĊara s Dunava. Rekli su da ih je unajmio neki go spodin i naredio da smjesta ponesu ovoga ĉovjeka u carevu kuĉu u Augartenu. - Ovo je inscenirani pamflet!

- Veliĉanstvo, budi se! Sada ga moţemo ispitati i saznati što se dogodilo. Ranjenik otvori oĉi i pogleda oko sebe. Opipa povez i uzdahne. Kada se oporavio,Kalman ga stade ispitivati:- Tko vas je ranio? Kako se to dogodilo?- Bilo je mnogo ljudi na obali kada je gorio brod. Guralismo se. Nisam mogao naprijed ni natrag. Najednom iza mojih leda šapne neki glas: "Gle, to je car!" i pokaţe mene. "Preodjenuo se! Sakrio se u guţvi. Misli da ganećemo naći!" Onaj drugi odgovori: "Siguran si da je to car?" On reĉe: "Ne boj se, to su njegove oĉi i njegovolice. Tvoja je duţnost da izvršiš zakletvu!" Htio sam vikati kad osjetih bol u

 prsima. Više ne znam ništa. Svi su pogledi bili uprti u carevo mirno lice.- Njega su proboli misleći da je car, a ja sam im bio pred no som! MeĊutim, mi smo se vidjeli u "kontroloru"? - Da, veliĉanstvo - odgovori ranjeni.- Hm, doktore, otpremite "cara" u bolnicu. Kad se izlijeĉi isplatite mu bolninu. A vi, ĉovjeĉe, ako mislite da mi nalikuje te, nemojte izlaziti medu svjetinu. Prepustite to meni.S tim rijeĉima izaĊe iz sobe. Rosenberg ga je pratio u koridor. 

- Veliĉanstvo, ovaj dogaĊaj iziskuje temeljitu istragu. - Naprotiv, potpun prezir!- Veliĉanstvo, proboden je ĉovjek, jer su mislili da ste vi! - Mene to ostavlja hladnim! Tu se nešto krije, nešto pam -fletsko, ali ja ostajem indiferentan!

 Vratio se u dvoranu, u krug gospoda.-  Moje dame, gotovo sam umro od velike ţalosti što me 

 posao lišio vašega  milog društva. Sada se potpuno predajem  tome uţitku! 

 Veselije nego dotada zabavljao je car društvo. Program je uskoro nastavljen. Mozart je ponovo nastupio, a poslije programa razvila se ţivahna konverzacija.  Marica se iskrala iz dvorane i sjela za pisaći stol u carevu kabinetu. Njeno je lice ţalosno. Brzo piše na bijelom papiru: "Veliĉanstvo, vrlo sam nesretna što smetam vašem radu i vašem ţivotu. Ne spadamu krug u koji me vaša milost podigla. Do smrti bit ću vam zahvalna za sve, i

 molit ću Boga da vas oĉuva i brani.  Marica."

Sloţi pismo, ostavi ga na stolu, ode iz kabineta, uzme ogrtaĉ i šešir, došuljase do izlaza iz kuće i zatvori za sobom vrata veţe. 

Page 55: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 55/390

U 12 sati zabava je završena. Gosti su odlazili. Car otprati dame do koĉija iude u svoj kabinet.

 Nade pratilicu svoje štićenice, barunicu Rosenberg. - Gdje je gospoĊica? - Veliĉanstvo, upravo to sam došla pitati. Nema je nigdje. 

 Vratar kaţe da je izašla. 

- MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Valjda nije sama otišla kući? - Vidim ovdje njezinom rukom napisano pismo - upozori

 barunica.Car pogleda, otvori omot, proĉita i smrkne se. - Moj patent za odgoj divno se razvija! Prigovorio sam iona me demonstrativno ostavlja! Niste pazili na nju?

- Vidjela sam je posljednji put kako razgovara s knezom Khevenhillerom, zatim se izgubila medu gostima. Veliĉanstvo, nisam kriva! Ona neprestano govori o nekakvoj liĉ noj slobodi i ne da da joj se dirigira.- Ne recite nikome ništa. Traţit ĉuje. Moram je naći, a tada mi više nećeumaknuti! Molim, zovnite odmah Rosenberga.SKRBNIKOVA ZAMKAOdmah poslije koncerta poţurio je Kalman u dvor i zavirio u sobu svogaštićenika. Našao ga je spuštene glave. Doktor pritvori vrata i sjedne. - Strahovito sam se danas uzrujao! Onaj probodeni dvojnik podnio je udarac bodeţom koji je zapravo njemu namije njen! Osjećaš li, to je isto kao da je on sam! - Toga sam ĉovjeka vidio u "kontroloru". Govorio je caru o svojoj sluţbi kod nekog princa. Bio mu je lakaj i navodno je on otac prinĉeva sina, ali to je sigurno budalasta dosjetka.- Što je traţio u "kontroloru"? - Htio je vidjeti cara, jer su mu ljudi govorili da mu nalikuje. I to je budalaština. Plave oĉi. Što to znaĉi? I ja nalikujem  na svakog s tamnim oĉima. - Ipak su toga ĉovjeka na Dunavu zamijenili sa care m!-To je istina. Moţda postoji sliĉnost koju ja ne opaţam. Ah, 

 posve sam smušen! Car se mora okaniti toga da šeće gradom kao obiĉan privatnik. 

- Reci mu to, a nastoj nagovoriti i Maricu. Ja ću svoje uĉini ti kao lijeĉnik, prijatelj i pristaša njegovih reformi. Mora sluša ti nas koji se za njega i uz njega borimo. A ti, zašto nisi ostao do kraja programa?- Car mi je rekao da nećemo raditi i otišao sam. Neću to 

 moći podnositi! -Što? - Što? Zar ne slutite što sam danas opet proţivio? Ubilo me, ubilo! Gled ati ĉovjeka kojega su proboli, jer su mislili da je on! I onaj jedan ĉas strepnje da on više ne ţivi... Umro bih bio za  njim na mjestu, a onda opet: ona na njegovim grudima!- Poţalio si što je ţiv? - Ni trenutka! Ne, tako mi majke, ali nesreća divlja u meni.Skrbnice, ubijte me! Ne mogu to podnijeti! Ljubim nju, lju

 bim njega! U ĉasu mrzim oboje. Raskomadan sam, rastrgan, razoren, ne mogu više. Moja je snaga iscrpljena! Sjeo je i naslonio glavu na ruke.- Pravo kaţeš, ovako se dalje ne moţe! Mogla bi se desiti

Page 56: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 56/390

nesreća. Oboţavaš njega, a ljubiš nju. To vodi u katastrofu. - Skrbnice, ja odlazim! Napisao sam caru da me majka poziva kući. - Jesi li poludio? Ostavka? Nikada!- Ne mogu ostati ovdje ni jednoga trenutka. Nemam snage. Pobjeći ću. 

- Kad je tako, moram ti reći istinu. Imetak tvoje majke ras  pršio se. Znaš kako je bilo. Materi za volju doveo sam te na dvor. Tvoj talenat privukao je careve simpatije. Od toga oĉe kuje tvoja majka sve. Znaš da ona boluje na srcu. Ako napustiš svoje mjesto, ubit ćeš je. Najmanje uzbuĊenje moţe njezino srce zaustaviti zauvijek. Da, da, gledaj me koliko ti drago!- O, smilujte se, smilujte se, skrbnice, dajte mi lijek koji će u meni obustaviti urlanje; dajte, omamite me!- DoĊi ovamo i slušaj. Kad sam danas gledao onoga starca-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

kojega su htjeli ubiti zato stoje sliĉan caru, nametnula mi se ideja. Tasliĉnost... - Sliĉnost? Sliĉan je njemu? Moţda i jest, pa što onda? - Sada se ne radi o sliĉnosti toga ĉovjeka, već mi je to na 

 metnulo drugu misao; malo ĉudnu, ali takvih je stvari bilo. Slušaj: za cariĉina ţivota našla se neka djevojka za koju su go vorili da nalikuje na pokojnu vladaricu. MeĊutim, bila je po sve obiĉna pustolovka koja je htjela od carice izmamiti novaca, i ništa drugo. Ali Marica ima plave oĉi kao i naš car, a kada ĉovjek hoće, sliĉnost se uvijek naĊe. Kad bih ja caru dokazao da bi mu Marica mogla biti sestra po ocu, njegova bi se lju

 bav pretvorila u bratsku a njezina u sestrinsku. Oboje bi bilispašeni, pa i ti! - To bi bila varka, nepoštena kao i pustolovkina. - Kad bismo time htjeli nekoga oštetiti. Alije obratno, naj više koristi imat će car. On se bori protiv svojih osjećaja pre 

 ma njoj. Htio bi uteći. Bije se sam sa sobom; malo promatraj i vidjet ćeš što sve ĉini da se odhrva toj ljubavi. Ono što sam  zamislio izgleda naoko spletkarski, ali on bi to prihvatio kaoosloboĊenje. - Kaţete da se on bori protiv svoje ljubavi prema Marici? - Bori se divovskom snagom. Promatraj ga. Ja bih mu iznanstveno dokazao da mu je ona sestra, tim lakše kad se zna ĉija je. Samo bih trebao peĉat pokojnog cara Stjepana, da uredim jedno pismo, kao neko priznanje pokojnog cara.- Krivotvoriti spis? Što vam je? - Ne srljaj u zrak, gledaj po zemlji! Ono što bi u drugo msluĉaju bilo lupeški, u ovom je plemenita dobrotvornost. Ima i plemenitih prijevara.

 Mladić je šutio. - Sve je moja briga, samo mi treba na deset minuta peĉat. U carevoj knjiţnici nalazi se stakleni ormar u kojemu je 

 pohranjen peĉat. Vidio sam ga mnogo puta. Ti zalaziš onamo i  mogao bi ga donijeti. Samo na deset minuta, i sve je svršeno! 

Davila je šutio. - Ako podlegne ljubavi, izgubljen je za svoje velike plano

ve. On se ne moţe dijeliti, strast njegove liĉne ljubavi lišit će drţavu i nas svih velikoga cara reformatora.

Page 57: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 57/390

 Mladić je bio svladan i baci se na stolicu. - Što ste to rekli? Zar se za svete stvari smije poĉiniti pri jevara?- Mora! Da ja mogu do carevih ormara kao ti, ne biste ni tini on znali što se dogodilo, već bi odjednom primijetio pro 

 mjenu u njemu i njegovu vladanju. Ne moraš danas odgovo 

riti. Promisli i odluĉi: hoćeš li da njega oslobodimo i da tebe usrećimo, da usrećimo tvoju majku. Kad se njegova strast pro  metne u bratski osjećaj, neće Maricu nikome tako rado dati kao tebi! Misli o tome, i ništa više! Skrbnik ga udari po ramenu i izaĊe iz sobe. Mladić se izgubi u mislima. U VUĈJOJ SPILJI U gustoj tami sobe gibanje i glasovi. Netko šapne: - Tiho! Vani prolazi patrola!Teški koraci odjekuju cestom. Disanje i šum kretnji odaje u tmini ţive stvorove. Ĉekaju i šute. Tada se javiiz mraka prigušeni glas: - Patrola je otišla. Nastavimo! Danas se naš broj povećao sa trinaestim pristašom. Prije negoli poĉnemo ima novi ĉlan 

 pravo da zatraţi razjašnjenje, ako ga snalaze kakve sumnje. Prigušeni  muški glas reĉe: - Samo jedno. Zašto sjedimo ovdje u potpunoj tami? Zašto se meĊusobno krijemo? Je li to znak nepovjerenja? Bojite se izdaje?

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Drugi odgovara:- Ne! Ovo je oprez! Njegovi špijuni mogli bi opaziti da ukuću "Vuĉja spilja" tajno ulaze ljudi koje viĊaju kako ulaze i u "Josipovu kolibu" u Augartenu i kad bi "on" jednoga odnas za to pitao, svaki moţe zadati rijeĉ da nije nikoga vidio! 

 Ako vas to ne zadovoljava, još se uvijek, gospodine, moţete  povući. - Ne! Shvaćam i ostajem! - A sada dalje. Moramo zakljuĉiti nešto vaţno. Prije toga ţelim priopćiti onima koji nisu obaviješteni kakvu sam zamku 

 postavio našem luteranu. - Da ĉujemo! - šapću u tmini glasovi. - Historija je dokazala da protivnici najlakše strmoglave s vlasti silnika pomoću zamamne, lukave, strasne ţene. Ona je 

 bodeţ koji ubija sigurno i bez posljedica odgovornosti. - Nakanili ste cara zaplesti u takvu stupicu?Tihi glas nastavi:- Već sam poslao u njegov tabor ţenu koja će nam donijeti njegovu glavu!- On se kloni metrese, baš zato da ga ne podjarmi. Nećete uspjeti.- Varate se! Ne kipi li u njemu luĊaĉka strast ideje? Znam  daje prije dolaska na prijestolje strastveno ljubio. Ima ih kojidnevno promatraju njegove nagone i vide kakvom ţeljeznom  

 borbom razbija svoju strastvenu prirodu. Kloni se ljubavi odstraha pred samim sobom. Poznaje se. Dakle, tu je njegovaopasnost! Valja jurišati u toj borbi svom snagom ljepotice. Jednoga će dana rob ideje postati robom ţene koja je naš sa veznik i osvetnik svoga ljubavnika.- Ako to uspije, on bi propao! - odobrava neko šapćući. 

Page 58: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 58/390

- Mora uspjeti! Muškarac, snaţan, zdrav, u najljepšoj mu ţevnoj dobi, u kojoj sve vri i kipi, mora pasti u vreli naruĉaj strasne ljepotice. A sada dolazi druga zamka! Rimski papa

 putuje u Beĉ ne bi li ga privolio da obustavi pljaĉkanje crkvenih prava. - Papa već putuje? Je li to moguće? Duboki glas upadne: 

- Sramota! Nekoć su vladari odlazili u Rim na koljenima,  posuti pepelom, da mole milost, danas dolazi papa da moliluĊaĉkog buntovnika na prijestolju da se smiluje! - Ĉitav Vatikan nije mogao odvratiti papu od te namjere, 

 pa ĉak ni sam car. On mu je po svom poslaniku Herzanu po ruĉio da neće ništa postići, ali papa ne odustaje. Nada se da će ga omekšati, a nada se i tome da će narod, ugledavši rim  skog papu kako dolazi da spašava crkvu, planuti protiv cara. Takva provala protiv njega skršila bi ga u crkvenim reforma 

 ma, a zatim...- Vi se nadate provali? Od koga? - upadne mrmoreći prvi glas. - Glupo seljaštvo obmanuo je oslobodivši ga kmetstva. 

 A beĉka ulica? A "kontrolor", u kojemu on razbacuje oĉevu 

 baštinu i dijeli svoju seljaĉku pravicu? Noć i dan osedlan mu je konj. Ĉim plane kakva gnjila kuća nad glavom smrdljive ĉeljadi u predgraĊu, on je spašava! Uliĉnjaci te uliĉnjaĉke ispade svoga uliĉnjaĉkog junaka oboţavaju. Što vam pada na um? Tko će se dići na toga pelivana? - Pelivani koji ga sada oboţavaju! Mi ćemo ga s ulice mak nuti, "kontrolor" zatvoriti, natjerati mu strah u kosti. Strahza ţivot, to je ono!- Ne vjerujem! - upadne mrki glas.- Slušajte! Jedno je uĉinila naša ljepotica, drugo njegova štićenica! Namamili smo je u predgraĊe, priredili romantiĉan urotniĉki sastanak i ona je slušala dogovor kako ga kane na ulici ubiti. Djevojka je u cara zalju bljena i ĉini sve da ga skloni neka se okani saobraćaja s masom. Još više, jedan ĉovjek ne obiĉno mu nalikuje. Za dobar novac on je sam sebe ranio, a ja sam ga dao odnijeti u carevu kuću. Neka se naslaĊuje da gle da ĉovjeka kojega su proboli, jer su mislili da je car! To mora-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

djelovati. Njegova je moć u njegovoj liĉnosti i kada se povuĉe od mase ona jenaša! Smjesta valja prirediti nove pamflete i podjarivati ljude kako se starisvetac mora poniziti i moliti luterana. Masa je prevrtljiva marva. Kad papa

stigne, sve će biti protiv cara! Ţestoki glas upadne prigušenim bijesom: - Stoje to? Djetinjarija? On je lav a mi djeca! Stara plemićka krv razvodnila se! Udrimo, i sve je gotovo! U tmini tišina. Ĉuje se samo disanje. Javi se slab, otmjen glas: - Polako! Sve koji nisu izdali plemenitu krv svojih pradjedova, sve nas ogorĉava njegovo luĊaĉko razbijanje stoljetnih naših i crkvenih prava. Ĉak i njegova roĊena braća otuĊila su se od njega. Ipak, kad bi netko digao ruku na njegov ţivot, izgubili bismo povjerenje budućeg vladara. Naš bi poloţaj na dvoru bio onemogućen. Budite oprezni! Kad bi on naglo ne stao, sloboštinama zaluĊeni kmetovi opustošili bi za dvade set ĉetiri sata sva naša imanja. Pazite, bodeţ krvari, a krv se ne da oprati.- Zar mora biti bodeţ? Ima nevidljivih uzroka smrti! 

Page 59: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 59/390

- Pazite, kaţem vam - opet se javi otmjen, tihi glas - masuje zaludio! Da ga udari kap, pala bi sumnja na velikaše i bi skupe, fratre i bivše jezuite, da su ga otrovali. U Beĉu ulica, na selu kmetom poubijali bi nas sve! A svijet? Prošla su vre 

 mena kada se na taj naĉin moglo isprazniti prijestolje. Ĉuvaj te se mase! Toliko ga oboţava da se usuĊuje stanovati u kući 

koja nema straţe. - Ali juĉer je gledao u svojoj kući ĉovjeka kojega su proboli  misleći da je on! Tko od nas ne bi zadrhtao pred takvom straš nom slikom?- Kako je to djelovalo na njega?- Napadno se junaĉio, prema tome zazeblo ga je. Strah za ţivot trese i prosjaka. Njemu koji ljubi vlast uvlaĉi se u kosti.

Strah, strah, to je slabost pred kojom mora bjeţati svaki ţivi stvor! - Nije loše, nije loše! - Dakle, kakav je naš plan? - Evo ga: bijesnu zvijer sputati u lance lijepe krotiteljice,natjerati ga u strah, omraziti ga narodu i ĉinovništvu. A kada

stigne papa, naš će visoki saveznik ispaliti veliki top! - A taj se zove?- Još je tajna našega visokog saveznika! On vam poruĉuje ovo: huškajte masu, šutite o plemićkim privilegijama, udi ca za masu je vjera! Purgar će zagristi, progutati i uhvatiti se.Posluţimo se carevim oruţjem. Sloboda štampe! Prikaţite ga 

 bezvjercem, luteranom. "Dolje luteran!", to je lozinka za puĉ ku marvu.- Sasvim dobro!- Jest, to mora rasplamsati narod, pogotovu kad ugleda

 papu. Vi znate cara, mrzi parade, sveĉanosti i cerem onije.To će uzeti kao izliku da papu ne doĉeka kako bi dolikovalo Boţjem namjesniku. Neće mu odati poĉasti suverena, a to tre 

 ba iskoristiti pred narodom. Car prezire i pljuje na vjeru! I onikoji ga oboţavaju nisu u duši zadovoljni što se baca na crkve na prava. Kad vide carev prezir prema papi, planut će svi! - Nešto ćemo razdraţiti, nešto platiti! - To je prava rijeĉ! Gladna klateţ prodaje i Boga za novac. Kada će papa ulaziti u grad moraju pasti poklici u masi: "Dolje luteran!" To je lozinka da provali vjerski bijes, a tadaga imamo. Istodobno treba da zastupnici svih nas kojima jeopljaĉkao privilegije budu na okupu. Snaţan glas upadne: - Sve ste vi to dobro postavili, kad on ne bi imao još nekoga  tko ga oboţava, a znaĉi više od mase. Zna on zašto mazi i tovivojsku. Opremao ju je još za cariĉina ţivota pod lozinkom: "Jaka vojska najbolji je ĉuvar mira!" Odgojio je i generale da 

JI

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 mu budu zalede kada se baci na naše privilegije, prava i zakone. Dolje ima puk,gore vojsku! Oni mu asistiraju dok ruši stoljetna prava plemstva i crkve, da nassve umijesi u svoj drţavni hljeb. Masu je lako kupiti i podjariti, ali vojsku? - Dopustite mi da i na to odgovorim. Vi ste zaboravili moje

 priopćenje o nekom "topu". Izvolite upamtiti ove rijeĉi i po dati im najveću vaţnost. Naš visoki saveznik poruĉuje: "Na 

Page 60: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 60/390

stanoviti dan za papina boravka u Beĉu dovući ću protiv nje ga svoj veliki top koji ga mora pogoditi usred ĉela a da ne kap  ne kap krvi. Taj će top razoriti njegove moći. Dogodit će se ne što što mora od njega odvratiti i vojsku i puk i prijatelje, sve. - Zašto nam ne kaţete stoje to? - Zato što i sam ne znam, ali naš je saveznik jamstvo da je 

osnova velika i pouzdana. U ĉasu kada je bude izveo bit ćete prisutni svi. Saznat ćete sve i trijumfirati. Dotle ţeli naš savez nik svoj naum zadrţati u tajnosti. To je potrebno. - Pokoravamo se i ĉekamo! - odgovore u tmini svi glasovi.- Prije papina dolaska sastat ćemo se ponovo, dan uoĉi ispaljivanja toga "topa".- Znak sastanka?- Na slici "Vuĉje spilje" što resi proĉelje ove kuće opazit ćete u desnom uglu crni kolut. Prema tome, naš je dogovor svršen. Molim da se svi udaljite prema zajedniĉkom sporazu 

 mu: jedan po jedan, nijemo, da jedan drugome ništa ne kaţe,da nitko nikome ne pogleda u lice. Put je otvoren prema vrtovima. Do novog sastanka, gospodo!

U mraku tiho pomicanje stolica. Škripanje vrata. Koraci se gube u tmini. Kad posljednji put zaškripe vrata zapita muški glas šaptom: - Jesu li svi otišli? - Svi. Sami smo. Judita je došla i ĉeka u hodniku. -Uvedite je, ali oprezno.U tmini se otvaraju vrata. U sobi šuštanje suknje. 

 Muški glas upita: - Madame, kako ste s njim?- Strepi preda mnom! Rekao je da se neće uplitati u "ovu 

 mreţu". - Znak da već pada! Što se jaĉe bori, to biva slabiji, jer osje ća pogibelj u sebi. Jurišajte drskije! - Mogu li uĉiniti više nego da se svuĉem pred njim do na-gosti?- Moţda niste dobro odglumili ludilo pa je progledao? - Pitajte mojega redatelja kako sam glumila! Obilazila samnjegove prozore osam dana. Napokon se uvuĉem u kuću kroz otvoren prozor. Odigrala sam nesretnicu koja je poludila odljubavi za njim, i u tom sam se ludilu svukla da mu pokaţem  svu ljepotu.-Aon?- Predao me lijeĉniku! Svaki drugi muškarac zadrţao bi ulogu doktora za sebe.- Vi niste klonuli?- Nikako, ali sam promijenila taktiku. Ozdravila sam i otišla u "kontrolor" da mu otkrijem "tajne urotnike". Odigrala sam scenu s bodeţom. Ni slavna Coltellinijeva ne bi se stidje la toga prizora. Pribliţio se k meni i mislila sam da je svladan,a kad tamo uzeo mi je samo bodeţ. Ja se ĉitavim tijelom privi-nem k njemu, klonem mu na grudi i ĉekam. Sad me mora za  grliti ako je muško! Uzalud! Posjedne me u naslonjaĉ i pošalje k lijeĉniku. Ponovo sam promijenila taktiku. Odem k njegovim prijateljima i zastrašim ih urotom koja se sprema. Zatim  odem k njegovoj štićenici, zaprepastim je i pošaljem svoga 

 brata preodjevenog u slugu, a on je povede u predgraĊe gdje su joj odigrali urotniĉki dogovor. - To znam. Nije koristilo. Zasada je najbolje da napustiteuzaludne pokušaje. Imamo nov plan. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 61: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 61/390

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Vi imate nov plan, ali ja ostajem kod svoga! Hoću da svom strašću zagrli ljubovcu grofa Szekelija kojega je osudio 

da mete gradske ulice! Hoću to, jer taj ĉas moja je osveta. - Veselio bih se da poludi za vama, baroneso, bio bi slabijikad ga opsjednemo mi, ali vam to ne uspijeva!- Uspjet će ako me uvedu u njegovo društvo da ga osva jam stidljivim oboţavanjem njegovih velikih djela! ProkletogluĊaka hoću da imam pred nogama, a tada ću ga vezati lanci 

 ma kojima je okovao mojega Szekelija.- Ako ga vi dotjerate do toga, opet velim, olakšat ćete po sao nama.- Kleĉat će preda mnom, ali moram doći u njegovu blizinu. Ţelim da budem uvedena u njegovo društvo i da mi se dade novaca da razvijam sjaj u haljinama i nakitu.- Sve ćete dobiti! Vaš aranţer primit će sve što vam treba, a 

vi se uzdajte u svoju moć i u Boga! - Bog je zaboravio da su sve njegove crkve i crkveno bogatstvo stvorili plemići, a on im uzvraća sve to s ovom nemani na prijestolju.- Samo polako! Bog ne plaća svake subote! Gospodin koji je ovdje odvest će vas. Baroneso, oprezno! Ne dolazite sami. Poruĉujte sve po aranţeru koji je naš kurir. Neoprez bi ugro zio vašu osvetu!U tami se ĉuje hodanje. Vrata se zatvore. Po sobi odjekuju ĉvrsti koraci. Škripikljuĉ u protivnom smjeru nego stoje ono dvoje otišlo, a odmah zatim ĉuje se tihi

 poziv.- DoĊite, Pelegrini, nema nikoga. Sada moţemo razgova rati sami.-1 ovdje je mrak!- Ne mogu zapaliti fenjere. Vi znate njegove špijune, pro-ziru kroz zid. Dakle, imali ste danas prilike ĉuti gospodu ple 

 miće! - Kukavice! Nemaju odvaţnosti da dignu protiv njega oruţ je. Boje se za svoja mjesta uz budućeg nasljednika. Vjerujte, 

da im car vrati privilegije, oni bi podigli maĉeve na nas; skoĉili bi na crkvu ina Boga.- Skakat će oni za mjesec dana na njega kao tigrovi, je li, Pelegrini?- Na to se kunem! Kad bik šeće arenom, valja ga nadraţiti, a od mojega će razdraţivanja maĊarski velikaši podivljati. - Dakle, Pelegrini, hoće li vaš mladi brat doista izvesti to opasno djelo?-Vjerujem u Siksta kao u sebe!- Ne sumnjam u njegovu vjernost, ali za to je potrebnaspretnost.- Sve smo pripravili. Siksto zna vrlo dobro maĊarski i vla ški, crnoputan je, crnomanjast kao da je tamo roĊen, brci su 

 mu već odavno porasli, a zna govoriti tako da bi premamio i vas!- Hoćete li ga pratiti? - To se razumije, ja i otac Antonije. Obojica uzimamo fratarske halje. Siksta smo strpali u kmetsko odijelo, nadjenuli

 mu prezime Horja, meni Krsto, a ocu Antoniju Gruška. Uvući ćemo se u Sedmogradsku i poput krtice ispod zemlje podro-vati sve.- Mogli bi vas izvući na sunce, a tada je svršeno. 

Page 62: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 62/390

- Ako se ne vratim ja, ostat će drugi. Ima nas. - Trošite novaca koliko god ustrebate. Do viĊenja! SiĊite oprezno. Bog vas pratio!- Bog će me dopratiti i natrag! - Ĉuvajte se! Moj tajnik vas zna, pustit će vas da izaĊete. Duga tišina. 

 Netko uĊe u tamnu sobu i reĉe: - Judita je otišla. U ĉitavu kraju nema ţive duše. - A gdje je naš dvorski kurir? - Govorio sam s njim dolje. Ne usuĊuje se ući u kuću. Kaţe daje car poslije juĉerašnjeg koncerta vrlo mrk. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ah, već gaje nagrizao strah! A peĉat? 

- Careva je štićenica juĉer nestala, a to oteţava posao. Valja se strpiti.- Kako dugo da još ĉekam? - Dok nadu djevojku. Car je traţi nestrpljivo. - Tada će opet nastaviti posao. - To nije dovoljno, to ide odviše polako. Razumijete li? Pe ĉat trebam! - Još nije sigurno da ćemo ga dobiti. - Što? Tada je propalo sve, sve, razumijete li? Peĉat, to je sva nada! Sva! Jedina! Razumijete li? Ili ne, vi ne razumijete,ne znate i ne moţete razumjeti. Kad biste razumjeli, iskopali 

 biste taj peĉat iz ĉeliĉne pećine. Moj ste povjerenik, moja desna ruka, i treba da znate sve, da moţete uĉiniti sve. Slušajte 

 pomno! Recimo: bio je princ, imao je ţenu caricu, ali noću se prikradao drugim ţenama. Neke veĉeri javi se bolestan. U svoj krevet polegne lakaja, ugasi svijeću i dade mu nalog:"Ako me ţena zove, ti hrĉi!" Drugi dan princ je bio zlovoljan. Ţena mu prišapne: "Juĉer u noći, kad sam tidonijela lijek, bio si ljubazniji no ikad!" Lakaj nije hrkao! Prinĉevoj se ţenirodi sin. Danas je taj sin muškarac u najljepšoj dobi. Vladar je. I, evo, dolaziĉovjek i tvrdi: "Ja sam bio prinĉev lakaj! Sin nalikuje na mene!" Nije li toizvanredno? To bi znaĉilo da on nije legalni sin vladarske porodice! - I nema prava na prijestolje! Boţanstveno! No tko će to dokazati?- Oĉeva ispovijed koju je napisao ispovjednik jezuit.

 MeĊutim, velikaši vjeruju u peĉate. Udarite peĉat na bunde vu, smatrat će je legalnom poveljom. Trebam peĉat pokojnog cara!- Nije vjerojatno da bi pokojnik potvrdio takvu ispovijed

 peĉatom! 

-  Nije? Slušajte! Car je bio dobavljaĉ pruskog kralja kad   mu je ţena ratovala s Prusijom! Imao je dakle razloga da se  boji teških neprilika sa ţenom caricom. Ta ispovijed sluţila  mu je da svoju ţenu drţi u zamki. Kad bi ga htjela odstraniti sa dvora, on bi joj prezentirao tu ispovijed i zaprijetio skandalom kakvoga nije ĉuo svijet. Je li to sada vjerojatno? -1 odviše, kad se time ţeli ukloniti neprijatelj s prijestolja! - Ispovijed će biti legalizirana, i to je moj veliki top koji sam uperio na njega za dolazak pape. Moglo bi se posumnja

ti i u lakajevu prisegu, ali u napisanu ispovijed ispovjednika, potvrĊenu peĉatom, mora se vjerovati. On će pasti s prijesto 

Page 63: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 63/390

lja a da ne kapne kap krvi! To je ono što ste objavili danas toj kukavnoj gospodi.- Sad razumijem. Peĉat mora biti u vašim rukama. Ja ću našem kuriru već sutra staviti pod vrat britvu: ili peĉat ili ću njegova cara anonimno obavijestiti tko je taj gospodin.- To sam htio! Peĉat je ubojito tane, peĉat trebamo! 

- A rat s Turĉinom? Jezuiti u Carigradu šapću sultanu da careva vojska nije spremna, niti mu je odana. To mora sultanaskloniti da drskošću izaziva rat. - Ah šta, zapleli smo cara u spor s Nizozemskom, podigli ga na oruţje s Prusijom, a rezultat nikakav. - Odugovlaĉili smo reforme. - A jesmo li ih sprijeĉili? - Rat s Turĉinom na granici, prevrat unutar granice, to je

 bio vaš plan. - Dok nisam imao ovaj s najsitnijim ali najsigurnijim sredstvom. Predoĉite sebi sliku: papa i plemići, a ja caru pred nji 

 ma pokazujem dokumenat s peĉatom; lakaja sa sliĉnim li cem, njegovu tvrdnju s prisegom. Što tada? To ne moţe pro 

gutati! Mora se zadaviti. Napolju se buni ulica, a u dvoru la-kajsko kopile. Pred tim mora i vojska poloţiti oruţje! - Taje misao plod vašega genija! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ne smijem se kititi tuĊim perjem! To je genij starog prog nanog jezuite Pelegrinija, kojemu su bile poznate najintimnije stvari sa dvora nekadašnje carice. Ispovijed i sve to predlo ţio mi je on. Dakle, sada ste nacistu: peĉat je top! Ako ga ne  

 pribavite, is palite u svoju glavu pištolj, ili u glavu onoga koji oklijeva.- Teško je s onim koji mora peĉat ukrasti. Inficirani je jo-zefinac!- Alije zaljubljen u njegovu štićenicu! Rekli ste mi kako je sve udešeno, a sada? - Rekoh da je djevojka nestala. Ĉim je nadu sve je gotovo.- Ako taj mladi jozefinac kasnije prizna da je ukrao peĉat? - Njegova je putnica na drugi svijet potpisana.- To je vaša stvar. Za sutra trebamo mnogo novaca, zlata i dukata. Šaljem starog jezuita u Ugarsku. - Ipak niste odustali od stare osnove?- Sa svih strana pripraviti opsadu, to je moj plan. Ugarskai Nizozemska dvije su najjaĉe naše pozicije, jer imaju najviše 

 plemića. Ugarska je u dobrim rukama, planut će kao vulkan.  Nizozemska vrije, staleţi od Brabanta suha su smola, samo iskra i planut će. - Moţda, ali tamo je careva namjesnica njegova roĊena sestra.- Ne poznajete Mariju Kristinu? Ĉastohlepna, tašta ţena, a 

 mrzi brata Josipa od onoga dana kad je poklonio drţavi ba štinu svoga oca. Tih trideset milijuna bila bi baštinila Marija Kristina i carev brat Leopold. Marija Kristina ţedna je vlasti kao i pokojna carica. Kao namjesnica Nizozemske uĉinila bi štošta protiv cara, ako joj prišapnete da bi mogla samostalno zavladati pobunjenom pokrajinom.- Ah, tko bi se usudio što takvo reći vladarovoj sestri?

- Grof Simon od Brabanta ne vrši samo ulogu njenoga dvorskog meštra, a on vam je prijatelj. 

Page 64: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 64/390

 

- Razumijem!- Dakle, ratni plan je potpun! A sada treba da se mi izvuĉemo iz naše "Vuĉje spilje". 

 Nad prizemnom kućom u Gartengasse gusta noć. Iz ograĊenog dvorišta izmilile su

dvije tamne muške pojave. Ogrtaĉi im dosiţu preko koljena. Lica se utapaju ugustom mraku što leţi nad vrtovima dalekog predgraĊa. CAREVA STRASTŠesti sat jutra javio se zvonkim udarcima u carevu kabinetu. Davila sjedi krajvelikog stola. Car šeće gore-dolje i diktira. Njegov duboki bas odzvanja

 prostranom sobom:"...Zahvaljujem graĊanstvu grada Budima na meni namijenjenoj poĉasti da mi nasvom glavnom trgu podigne spomenik. Ja sam ujedinio drţavne urede zbog lakšegarada i time sam graĊanima pribavio sluĉajne koristi, a to ne zavreĊuje takoveliku poĉast. Kad odstranim sve duhovne i svjetovne zloupotrebe, kad uskrisim

 prosvijetljenost, kad probudim industriju, dovedem u procvat trgovinu, opskrbimzemlju od jednog kraja do drugog cestama i plovnim kanalima, kao što to ţelim inadam se, tada bih moţda smio primiti takav spomenik. Stoga molim da graĊanstvo

odustane od nauma da mi podaje nezasluţene poĉasti. Josip II."- Što ste se zamislili, Davila? - Veliĉanstvo, kada je koji vladar odbio spomenik?- Spomenik je narodno priznanje za gotova djela. Moje jesamo u poĉetku. Idemo dalje. Ovo su okruţnice za drţavne 

i J

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

urede. Valja ih umnoţiti. Ovdje je ponovno tumaĉenje uĉiteljima o novom odgoju.Ovo ide komandantu Lasiju.- Veliĉanstvo je ĉitavu noć radilo? - Vi uistinu izgledate kao da noću radite. Ĉitav tjedan za 

 mišljeni ste i blijedi. Što je to? Neka vas zamijeni sekretar Gunther.- Nerad bi mi bio samo na štetu. Molim vas, ostavite meovdje, veliĉanstvo! Molim! - Pogledajte mi u oĉi! Moţda vas izjeda duševna borba? 

 Ne morate mi odgovoriti ako se radi o kakvoj intimnoj stvari. Vaša mi šutnja to potvrĊuje! Nemam prava u to zaviriti. No, nastavimo!

Ušao je komornik Keglević. - Imate li kakvih vijesti o gospoĊici? - upita car.- Veliĉanstvo, ništa! U Terezijendorfu nije bila. U okolici joj nema traga. Oĉito se ipak zadrţava u Beĉu. - Valja je traţiti neprekidno i neumorno. Ni ĉasa šuštati! U zemlju nije propala. Kakvo je to tajno redarstvo, osam danane moţe pronaći jednu gospoĊicu. - Koja je lukava kao deset Kaunitza!- Hm, imate pravo! Kamo je nestala? Vi se, Davila, ne biste

 mogli dosjetiti? Vas dvoje bili ste dobri prijatelji.- Da, ali nikada ne bih pogodio kamo je mogla krenuti - odvrati Davila prikrivši s naporom uzbuĊenje. - Nema druge, treba traţiti i ustrajati! - reĉe car. - Nasta

vimo posao!- Veliĉanstvo - upadne Keglević - kardinal Migazzi je upravo prispio.

Page 65: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 65/390

- Uvedite ga odmah. A vi, Davila, odnesite ove spise u sekretarijat. Vratite se kada kardinal ode.Keglević uvede kardinala i povuĉe se. Duga ljubiĉasta svilena reverenda spuštase u povlaku iza otmjene visoke pojave. Mirno pristaro lice odraţava ozbilj -

nost i dostojanstvo. Car pode kardinalu u susret i ponudi naslonjaĉ. 

- Ĉime smijem posluţiti vašoj uzoritosti? - zapita car.- Veliĉanstvo, radi se o programu za dolazak njegove sve tosti. Ako mi dozvolite, predloţio bih program. Kardinal pruţi papir. - Nije potrebno! Vaše crkvene sveĉanosti izvolite udesiti

 prema svojim propisima, u to se ne paĉam. - Ne radi se o crkvenim sveĉanostima, nego o dolasku i bo ravku uopće. - Ah, to spada u moju kompetenciju kao kućedomaćina -ljubazno će car. - Kako vašoj uzoritosti sluţi zdravlje? - Bilo je oslabilo, ali sam opet zdrav i radostan. Saznajemdaje vaše veliĉanstvo ukinulo naredbu o pokopu. - Mrtvima sarr/dao koncesiju, ţivima nikako i nigdje! 

- Vaše veliĉanstvo je mnogo dobrohotnije od svojih rijeĉi i uvaţit će pijetet ţivih prema vjeri i crkvi. - Ja toliko uvaţavam vjeru da je ţelim oĉistiti od prazno vjerja!- Veliĉanstvo oĉito ne ţeli ustvrditi da mi nauĉavamo praz novjerje.- Tvrdim nepobitnu istinu, da su se pojmovi o vjeri u oĉima 

 puka zbrkali. Ljudi ne oĉekuju više sreću na ovoj zemlji ni od  svoje kreposti ni od rada ni od Boga, nego od svetaca na nebui na zemlji. Svecima drţe duhovnike. To je praznovjerje. - Veliĉanstvo mi neka oprosti, ali za dušu moţe se brinuti samo u duhu crkve odgojen svećenik. - Zato sam i dao puku svjetovnog prosvijetljenog svećenika; umjesto ĉudotvornih priĉa kanoniziranih ljudi, umjesto vjerske nesnošljivosti prema inovjercima, moral. Vidite li da ĉuvam vjeru? - Svjetovni svećenici odgojeni u vašim svjetovnim semi-narijima neće nikada znati nauĉavati pravu duţnost ĉovjeka 

 prema Bogu, vjeri i crkvi.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Narodi ţive ponajprije na ovom svijetu, prema tome odgoj ih mora najprije nauĉiti duţnosti prema drţavi, zatim  

 prema bliţnjemu i, konaĉno, prema Bogu. - Prema vašem veliĉanstvu, vjera i svećenstvo uopće bili 

 bi suvišni. - Vjera je potrebna svakome tko u njoj nalazi utjehu, a svećenstvo se trebavratiti k cilju koji mu je ostavio sam Krist. Svećenici mojega sistema brinu sesamo za ţivot ljudi onkraj groba, a drţavni ţivot ostaje na brizi iskljuĉivosvjetovnoj vlasti.- Veliĉanstvoje tokom svoje vladavine teško zasjeklo u crkvena prava! - Naprotiv, crkvena prava toliko poštujem da ih dijelim od  drţavnih. Ne diram u vaše dogme, nego hoću da se crkva vra ti u svoj djelokrug, i da napusti posjed drţave u koji je ušla. - Ne ulazi li veliĉanstvo u posjed drţave neprestanim raspu 

štanjem samostana? - Kad vrhovna drţavna vlast moţe samostane dozvoliti i 

Page 66: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 66/390

ne dozvoliti, moţe ih i dokinuti. Drţava ne smije dopustiti da joj stotine tisuća snaţnih, zdravih ljudi naprosto uteknu pred  svim duţnostima. Ne rade ništa i ţive na raĉun svojih bliţnjih, i što su poboţniji to ih više pljaĉkaju. - Veliĉanstvo, to su strašne rijeĉi! - Strasnija su fakta. Stotine tisuća fratara i opatica ţive od  

 pljaĉke, samo malo njih radi, a takve puštam s poštovanjem u  miru. To i sami znate.- Veliĉanstvo je ipak raspustilo tisuću samostana! 

- Oprostite, tisuću tri stotine osamdeset i pet, a raspustit ću ih još toliko. - Neka mi dopusti veliĉanstvo da vas sjetim jedne nekon-sekvencije u naĉelu. - Dapaĉe, molim da mi to kaţete! - Veliĉanstvo naglašava u svojem odgojnom sistemu, u svojoj odredbi o slobodištampe i u svemu neku liĉnu slobodu 

du ĉovjeka, a tome nasuprot uskraćuje ljudima da se po svojoj volji i ţelji

odijele od svijeta i da ţive tihim pokorniĉkim ţivotom. - Ĉovjeĉji ţivot pun je jada i nevolja. Bespomoćnosti dje tinjstva i starosti, bolovi duše i tijela, nesreće, smrt, sve to zadaje svima nama mnogo muka, i tko te muke povećava dobrovoljnim muĉilima, taj je lud! LuĊaku se ne moţe dati osobna sloboda, jer nema više liĉnosti. Ako netko pred vama udara glavom o zid, a vi ga silom otklanjate od zida, to jeĉovjeĉanska duţnost a nipošto narušavanje osobne slobode, 

 pogotovu kada to lupanje po zidu sku po plaća vjernik zdra vog razuma. Uzoritosti, otkrit ću vam jednu tajnu. Kad sam  došao na vlast, odmah sam odredio da se svaka kuća u noćno doba mora osvijetliti laternom. Neka graĊane nitko ne plja ĉka u tami! To je bioza mene simbol. S tim idem dalje! - Dakle se ništa nije promijenilo u nazorima vašega veli ĉanstva? - Jednu malu koncesiju ĉovjeĉjem truplu smatrate vi poĉet kom mojega uzmaka: Ţalim što vas moram razoĉarati! - Nadao sam se da njegovu svetost nećete razoĉarati. Bila 

 bi to strahota. Namjesnik Kristov moli samo Boga, ovaj putdolazi moliti vaše veliĉanstvo i... - Ne dolazi moliti, dolazi pregovarati!- A mi se nadamo da će pregovori svršiti sa zadovoljstvom  svetoga oca.- To zna sveznajući! - Neću dulje zadrţavati vaše veliĉanstvo. Kada doĊe svetiotac, tko zna što se sve moţe dogoditi! - Je li to prijetnja?- Veliĉanstvo, kako da se vama usudi prijetiti nadbiskup kojega je vaše veliĉanstvo ponizilo do obiĉnog drţavljanina? - To sam i ja, s tom razlikom što snosim odgovornost pre 

 ma svakom ĉovjeku u drţavi, a vi nikakvu. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Veliĉanstvo osjeća potpun mir u duši? - Mir koji moţe pruţiti ĉista savjest. - Veliĉanstvo, odviše sam vas zadrţao. Radi se o programu. Sveti otac je na putu.

Page 67: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 67/390

-1 neće me zateći nepripravnoga. - Veliĉanstvo, etiketa na papinskom dvoru ureĊena je pre 

 ma najvišem poloţaju njegove svetosti. - Dvorjanstvo njegove svetosti imat će prigode da se ovdje drţi svojih propisa, a etiketa na mojem dvoru ureĊena je u duhu prosvijetljenoga ĉovjeka. 

- Radi se o najvećoj poĉasti kojom njegova svetost poĉašću-je suverene da im pruţi na poljubac ruku naime ribarski prs ten. Visoke liĉnosti ljube mu koljena, a drugi papuĉu. - Svatko neka bude na svome mjestu! A glede crkvenih sveĉanosti izvolite mi javiti samo datume da se znam ravnati. 

- Još jedno, veliĉanstvo. Vaše su reforme moje dohotke uvelike smanjile. Bit će mi teško drţati tradiciju da dolazim k vašem veliĉanstvu u sveĉanom šesteropregu. - Ah, to je najmanje! Lišavam vas svih duţnosti vizita, osim  ako vi sami zaţelite da se dovezete, a za to su sasvim dovoljna dva konja.Kardinalove oĉi uprle su se u cara ukoĉenim pogledom. Ljubiĉasta svila zašušti,

 povlaka se pomakne. Kardinal je ustao i poklonio se. Car ga isprati do vrata iljubazno mu pruţi ruku. Tek što je uzeo u ruke pero uĊe komornik i najavi: - Mladi knez Khevenhiller ţeli nešto vaţno priopćiti. -1 suvišni ljudi oduzimaju vrijeme! Uvedite ga! Tanani ukoĉeni knez duboko se sagne. - Cime mogu sluţiti? - upita car.- V aše veliĉanstvo, izvolijevajte mi dozvoliti u najsmjerni jem poklonstvu, u potpunom spoznanju duţnog pijeteta i vjer ne odanosti...

- Kanite mi odrţati zdravicu? Knez zastade otvorenih usta.- Kratko i jasno: što biste htjeli? - Vaše veliĉanstvo, ja se ţelim vjenĉati s vojvotkinjom. - Sudjelujem kod svih nezgoda, izuzevši svadbe. 

- Veliĉanstvo, ne, ja vas povjerljivo molim pomoć. Ja sam  smućen. - Ta rijeĉ ima jednu ortografsku pogrešku da bi toĉno ozna ĉila vaše stanje. Govorite već jednom, što ţelite od mene?- Vojvotkinja kaţe da je sestra princa Lignea, princ izvolije-va tvrditi da nemasestre. Dapaĉe, nije je ni imao. Vojvotkinja mi nakon toga tvrdi da je to samoizgovor zbog njezinih milijuna. Molim vašu intervenciju, je li istina da ţiviincognito pod imenom obiĉne gospoĊice? - Obiĉne gospoĊice... vojvotkinja... milijuni... Ĉujete, kne-ţe, ona se s vama šali ili je pustolovka! - Veliĉanstvo, kako biste vi pustolovku uveli u vaše društvo? - Ja? U svoje društvo? Gdje, kada? 

- U vašoj kući u Augartenu. Ona gospoĊica koju ste vi  predstavili kao gospoĊicu, ona je vojvotkinja i sestra princa Lignea.- Sada napokon znam njezino pravo porijeklo! - i car prasne u smijeh.- Dakle je ipak vojvotkinja incognito?- Ona je zaista incognito vojvotkinja! To vam je fakinĉić, pa se s vama našalila. Ona je moja štićenica koju sam odgojio. Knez je trenutak gledao u cara.-  Veliĉanstvo, tada, tada sve razumijem! Dopustite, sin 

 preuzvišenog kneza, slavnoga dvorskog meštra njezina po kojnog veliĉanstva moli ruku vaše štićenice. Ako i nije vojvot 

Page 68: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 68/390

kinja, vaše veliĉanstvo će svojoj štićenici podijeliti naslov do stojan mojega roda, a s njezinim milijunima vaše veliĉanstvo upravlja najbolje.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Uvjeravam vas da su njezini milijuni u potpunom redu. Moći će od njih sagraditi najljepši dvorac u zraku! MeĊutim, vas ne treba plašiti. Nastojat ću da joj dadem najtoĉnije upu te o staroj etiketi za kneţevski dvor, i jednoga umirovljenog dvorskog meštra iz starog dvorskog arhiva. Tome mirazu dodat ću neki privjesak od materijalne vrijednosti. Nakon vaše 

 prošnje pitao bih jedino što kaţe ona? - Veliĉanstvo, ona mi je poslije koncerta sama ponudila ruku. Htjela je da se sljedećeg jutra vjenĉamo, ali ja sam to od  

godio da se prije infor...-Vi ste razgovarali s njom poslije koncerta? Ne biste li bili tako ljubazni i priopćili mi kada ste s njom razgovarali? Gdje? Što? Pitanja padoše na kneza kao pljusak. - Ja, ja sam, ona mi je prije svršetka koncerta naloţila da odmah dovedem u Augarten koĉiju, i da ĉekam u aleji. - Vi ste nalog, dakako, izvršili. Dalje? - Vojvod... gospo... gospoĊica vojvotkinja kriomice je izašla iz kuće, sjela sa

 mnom u koĉiju i rekla: "Car i brat Ligne hoće mi nametnuti muţa, ali sam imotkresala i sada, eto, neću da idem kući! Ako hoćete, moţemo se vjenĉati!" Biosam presretan, ali sam ipak htio da se informiram, da dobijem oĉevu dozvolu. Ona

 mi reĉe: "Vrlo dobro! Mi smo, dakle, zaruĉeni, ali ĉujte, ja se ne mogu vratitikući po novac. Evo, uzmite ogrlicu i posudite za nju novaca svojoj zaruĉnici.

 Vratit će ĉim dobije svoje milijune". Posudio sam joj. -1 uzeli ste ogrlicu?- Nije drukĉije htjela. - Kamo se odvezla? Gdje je?- Odvezla se "K Crnom orlu". Uzela je sobu, a mene je predveţom otpratila obećavši mi sastanak za drugi dan. Kadasam došao, reĉe mi gostioniĉar da je otišla. Ipak mislim da se samo krije. Najposlije sam odluĉio da vaše veliĉanstvo pitam, 

jer moj ţivot ovisi... U neizvjesnosti sam... Uzalud hodam "K Crnom orlu"...  - Orlovi nisu njezin ukus, moţda se preplašila pametne ţi vine. Hvala, kneţe! Pobrinut ću se da "vojvotkinju" naĊemo, a tada ćemo razgovarati o milijunima. -1 o mojoj dvorskoj tituli?- Ona je traţila od vas titulu? - Takvu koja bi bila dostojna njenoga porijekla.- Takvih titula ima dovoljno! Do viĊenja! U predsoblju je kneza ĉekao stariji brat i on mu slavodobitno navijesti: - Ona je careva štićenica! Nije vojvotkinja, ali će biti. Nema 

 milijuna, ali će ih dobiti. Mi smo opet rehabilitirani! Vraćamo se na dvor! /Ispruţivši se dostojanstveno pogleda grofa Keglevića koji je ulazio u carevkabinet. Car ga uhvati za rame i veselo šapne: - Danas popodne idemo u potragu k "Crnom orlu". Našao sam siguran trag. Krije se tamo! Divno je namagarĉila ovoga kneţevskog idiota. Pripremite graĊanska odijela. - Bit će sve spremno. Stigao je knez Kaunitz. - Uvedite ga! Odmah, odmah!Keglević poţuri. Car je ĉekao Kaunitza na pragu kabineta. 

Page 69: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 69/390

- Kakvo iznenaĊenje, kneţe! Izvrsno ste se oporavili! Sjednite! Ni jednu vam godinu bolest nije ubiljeţila u lice!Ĉvrsti ste. - Veliĉanstvo, neću priznavati svoj krsni list! Ţene mi još nisu o njemu govorile!- Malo prije vas bio je kod mene kardinal. Htio mi je na-

rinuti svoj program za papin doĉek. Diskretno sam ga odbio. Pokušao je ispitati da li će me  papin posjet omekšati i što ću  mu odgovoriti.- Ali njegova uzorita znatiţelja morala se povući neutaţena. - Tako je bilo! A što mi vi nosite? -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Veliĉanstvo, naš poslanik, ministar Thugut, javlja iz

Carigrada uznemirujuće vijesti. - Turĉina svrbi nos? - Oprema vojsku kao nikada dosada, a to je oĉito uprto 

 protiv nas i naše saveznice, carice Katarine. Javio sam knezu Potemkinu neka opreme vojsku.- Ali nešto solidnije od onih sela što mi ih je prezentiraokada sam bio u Rusiji.- Naš savez s Rusijom donijet će nam u budućnosti protiv Pruske i Engleske dobrih planova, ali sada donosi rat.- I osloboĊenje naše pomorske trgovine. Kada se naĊemo u Zemunu, okupat ćemo beogradskog pašu malo u Dunavu,

 malo u Savi i osloboditi Beograd. Dalje će ići ekspresno. - Kad bi se veliĉanstvo moglo podijeliti u stotinu tisuća mo 

 maka!- Moji će vojnici sa mnom svuda, ne bojte se! Uostalom, 

 mi smo spremni. Lasi je divno organizirao vojsku, a opremaje savršena.- To me potpuno umiruje. Mislim da će Turĉin još neko vri jeme spremati svoje sile.- To nam ide u prilog. A sada, kneţe, priopćite mi svoju kritiku o mojoj poreznoj osnovi. Sigurno ste je proĉitali. - Na mjestu je! Svaka stranica oĉituje vaša velika naĉela jednakosti i...- Komplimenti u carskom kabinetu spadaju u prošlost. - Osnova je temelj novoga poretka i vaših naĉela, ali, veli ĉanstvo, reforme dolaze jedna za drugom prebrzo! Trebali bi ste za tolike reforme veći vremenski razmak. - To mi kaţete vi? Baš vi? Dobro! Istina, odviše ţurim, a zašto? Kneţe, zašto smo morali izgubiti toliko divnih dana i godina u neradu? Vi ste jedini imali upliva na moju majku, viste je mogli skloniti na sve, a ipak?! Vi znate da se poslije oĉe ve smrti htjela odreći vlasti i predati je meni. Vi niste smatrali

 potrebnim da je u tome podrţite, da joj ulijete povjerenje prema mojojvladavini. I vi niste imali povjerenja u mene, a vrijeme je jurilo... Danasţurim jer sam previše zakasnio. Hoću da nadoknadim izgubljeno vrijeme.Kancelarevo napudrano lice, vješto dotjerano, mrštilo se. - Veliĉanstvo, ovaj me prijekor boli! - To je samo odgovor na vaš prijekor. Mi smo jedan dru gome već davno htjeli ovo reći, i dobro je da smo se izjasni 

li, jer je to uĉvrstilo naše odnose. Zar mislite, kneţe, da sam   putovao u Pariz da se dosaĊujem na plesovima ili da upotpu 

Page 70: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 70/390

nim traljavo društvo svoje sestre Marije Antoanete? Ja sam  ondje gledao, slušao, vidio i ĉuo: sa zapada se diţe strašan orkan, on će doći uskoro i razbiti pozlaćene rokoko-figurice.Doĉekat ću ga jak i ĉvrst! Sve što će tamo razjareni puk silom  razrušiti i što će dugo iznova graditi, ja namjeravam razrušiti sam s prijestolja, bez ijedne krvave ţrtve. Sagradit ću svima 

u miru nov ţivot. Mnogo godina sjedio sam u neradu, mo ra m sve to nadoknaditi. Ţurim se, a pogledajte me: jak sam, snaţan, odluĉan! Moje ushićenje je beskrajno. U ovoj snaţnoj 

 muţevnoj dobi dogradit ću jaku, ĉvrstu drţavnu zgradu, pot  puno je opremiti i urediti. Hoću da s drţavljanima zajedno uţivam, da se naslaĊujem što su jaki, imućni, prosvijetljeni i sretni. To moram, to hoću, ništa i nitko ne moţe me sprijeĉiti da dovršim djelo. Potpuna sreća naroda moja je strast, zau staviti je ne mogu i neću! - Ako narodi ne shvate sreću koju im namjenjujete i ako je ne prihvate?- Tada ću ih usrećiti protiv njihove volje! -To je opasna rijeĉ! 

-  Vidio sam ĉovjeka zatvorenog u mraĉnom svinjcu, blat nog, ušljivog, idiotiziranog, sputanog. Kada su ga izvukli na sunce, silom ga oĉistili, poloţili ga u ĉist krevet, on se bra nio rukama, nogama i zubima, ali nakon nekoliko dana vra-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

ćala mu se svjetlost uma. Osjetio je blagodat svojega novog ţivota i proplakaoje od sreće. To je odgovor na vaše pitanje. Prijatelju, puk je ĉeznuo zaosloboĊenjem, vikao je, prolijevao suze u raboti duše i tijela. Da nije tako,gdje bi veliki umnici svijeta Rousseau, Voltaire i drugi našli svoje ideje? - Sa svim se slaţem. No za te ideje valja zemlju pripremiti i tada sijati da polako proklije.- Kneţe, uredio sam Augarten. Jesam lija taj perivoj sijao? 

 Ne, ja sam sadio odmah velika stabla, jer sam htio da u njihovoj hladovini uţivam i ja zajedno s pukom. Je li zemlja primi la velika, gotova stabla? Jest! Jer je tako priroda odredila dazdrava zemlja prima zdrav korijen. I narodi moji zdrava su

zemlja koja jedva ĉeka da u nju usadim zdrava stabla. Kneţe, znam da imam protiv sebe staro reakcionarno plemstvo i staro vjeĉno svećenstvo, ali ja vjerujem u narode, vjerujem da je njihova ĉeţnja za svjetlom, za novom srećom, isto tako veli ka kao i moja strasna ţelja da mu je dadem i da je uĉvrstim. 

 Vjerujem u puk i u sebe!Carevo se lice zarumenilo, oĉi su zablistale, zjenice su gorjele, dok su rijeĉiiskrile kao iz poţara. - Veliĉanstvo, plamen vašega rada neću ni pokušati gasi ti, to bi bilo isto kao da htjednem umanjiti ţar sunca. Priroda je u vama zapalila strast da usrećite druge i u to vratolomno trošite svu svoju muţevnu snagu, a zdravlje i svoj ţivot skraću jete. Samo sam nabacio svoje mišljenje, ali pomagat ću vam  koliko mogu i koliko me trebate. Samo jedno vas molim: barse malo štedite! Zdravlje i snaga nisu vjeĉna zaliha! 

Page 71: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 71/390

- Ţuri mi se. Kaunitz, mnogo i premnogo još imam posla, a ja ţelim svoje djelo vidjeti i uţivati! - Ne dao mi Bog umrijeti da vas ne vidim u sreći, koju oĉe kujemo svi mi vjerni sljedbenici vaših ideala! - Hvala vam što ste to rekli! Ideal je to koji gradim na ĉvrstoj zemlji, na srcu puka i poštenju svojih suradnika. 

Odviše sam vas izmorio. Vratite se kući i ne dolazite k meni. Treba vam mira. Jaću sam u vašu palaĉu da vam priopćim planove za papin dolazak. Oprostili su se.Davila ude i najavi:- Veliĉanstvo, Angelo Soliman ţeli vam nešto vaţno pri općiti. - Moj crnaĉki princ? Neka doĊe! Pred carem je stajao crnac u potpuno bijeloj svilenoj odori. Oko crne glavevezan bijeli turban. Pokloni se evropskom kretnjom.- Što bi dvorski meštar bogatog kneza Liechtensteina ţelio od mene? - upita car toplim glasom. - Sjednite i govorite!- Veliĉanstvo zna za propise velikaških kuća. Dok sam  

dvorskim meštrom u njegovoj kući ne smijem se ţeniti. - Taj velikaški celibat krnji liĉnu slobodu, ali vas ĉuva liĉne katastrofe. MeĊutim, moj Soliman je već zaljubljen i stoji na rubu propasti, je li?- Ja sam već oţenjen! - Katastrofa je svršena! Bojite se da vas Liechtenstein ne otpusti?- Ne, veliĉanstvo, on ne zna o tome ništa, a veliĉanstvo će 

 moju tajnu ĉuvati. - Ne ţelim skriviti da se i drugi vesele vašem jadu. - Moja ţena ţivi u predgraĊu. Unajmio sam kućicu. Zove se "K svetom trojstvu". Kriomice posjećujem ţenu. Juĉer sam  imao izlaz. Kada smo sjeli u naš mali salon, unese u sobu nova sobarica ĉokoladu. I ja i sobarica smo se prenerazili. - Bivši grijeh? - Boţe saĉuvaj, veliĉanstvo, nova sobarica moje ţene gla vom je gospoĊica, vaša štićenica! - Marica? Stoje to? Od vojvotkinje sobarica! Što ste joj re kli? Kako se opravdala pred vama?-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Zamolila me da šutim i rekla mi je da ţeli sama zaraĊivati svoj kruh, kao i njezina mati. To me uvjerilo da nije otišla sa znanjem vašega veliĉanstva. - Ona je, dakle, kod vas?-Još isti danje nestala. Traţili smo je šest dana, ali uzalud. Smatrao samduţnošću da to kaţem vašem veliĉanstvu. - U jednom satu dvije tako razliĉite vijesti, ali se slaţu. Dakle, kod "Svetog Trojstva" je nema. Valja je potraţiti drugdje.- To je sve što sam imao veliĉanstvu reci. - Mnogo vam dugujem, dragi moj prijatelju, i ako kneţev-ski kobac nanjuši vaše sretno gnijezdo, pozovite me u pomoć! Do viĊenja! Smjesta pozove tajnika i ispripovijeda mu što je ĉuo o Marici. Drhtavim srcem

slušao je mladić jedva suzdrţavajući uzbuĊenje. - Koliko odvaţnosti u te djevojke! - usklikne car.

Page 72: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 72/390

- Sigurno se u njezinoj duši odigrala neka tajna tragedija - tiho će Davila.- Tragedija? Ne, za tragediju nema povoda. Nema! Obući ćemo se u graĊanska lovaĉka odijela i odlazimo u potragu. Sada imamo dva traga. Koliko mi brige zadaje!Taj usklik parao je srce mladom tajniku i on uzme u ruke spise da neĉim sa sebe

odvrati carevu pozornost. Car se trgne.-  Ah, idemo dalje! Neka doĊu referenti, svi ujedared. Pregledali su izvještaje. Car se zadubio u posao, rješavao je spise svojom svakidašnjom ţurbom. - Gospodine Hetzfeld, Univerza u Lavovu treba još dva pro fesora. Potraţite ljude našega kova. Praška akademija umjet nosti dobiva potporu. Na Nizozemskoj univerzi valja zamijeniti neke reakcionarne profesore prosvijetljenim glavama. Aovo?

- Totalna mapa škola u ĉitavoj drţavi. Dugo je gledao u spise i traţio po razmotanoj mapi.- Još uvijek previše samostana a premalo škola! MeĊutim, 

uzmite ovo. Sastavio sam projekat zavoda za gluhonijemudjecu i proraĉun. Sutra mi recite svoje mišljenje. Okrene se k drugom referentu. On priĊe. - Veliĉanstvo je traţilo izvještaje o uzrocima  preĉestih po 

 plava u selima. Ispostavilo se da te poplave nastaju zbog go-spoštijskih ribnjaka. - Hm! Izdat ćete naredbu da gospoda svoje ribnjake urede tako da oĉuvaju sela od poplava i bit će obavezana platiti svu štetu koja zadesi ljude zbog njihovih ribnjaka.- Gospoštije će opet na to vikati. - Imaju dovoljno vremena! Ako im se baš hoće finih riba, neće ih jesti na raĉun ĉitavih sela! Idemo dalje! Stoje ovo? 

- Potpuna mapa za vodene i kopnene putove u ĉitavoj drţavi. - Najljepša slikanja što sam je ikada u ţivotu vidio! Kada je izvedemo u naravi, tada ću se dva-tri tjedna odmarati.- Ni dva-tri sata, veliĉanstvo, tada ćete pokušati uvesti zra ĉni saobraćaj! - Mislite da ste izrekli paradoks? A sada da sastavimo proraĉun za ovu divnu sliku! 

 Nakon pola sata odloţe akta. Car reĉe: - Ovo je moje evanĊelje! Sutra poĉnite. Davila, neki mi je ĉovjek danas u "kontrolorgangu" htio nešto predloţiti. Uvedite ga.

 Visoki gospodin dugog, vaţnog lica uĊe. -  Vi ste mi ţeljeli nešto predloţiti? Ĉime se bavite? Kako se zovete?- Barun Callisius. Bavim se znanstvenim prouĉavanjem  

 prirodnih pojava. Budući da znam kako veliĉanstvo svakoga saslušava... 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Otkrili ste kakvu novu pojavu? Izvolite objasniti.- Vaše veliĉanstvo, ja sam iz Komaroma u Ugarskoj. Svake 

godine strada moj rodni grad od potresa. Prouĉavao sam tu stvar i stvorio zakljuĉak. U Egiptu nema potresa, i po tome se 

Page 73: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 73/390

Egipat razlikuje od ostalih zemalja, ali i po tome što on ima  piramide!- Mislite da se takve piramide podignu kod vas za obranu

 potresa?- To je moj najsmjerniji prijedlog veliĉanstvu koje se brine za dobrobit graĊana. Uslobodujem se podnijeti plan kako bi 

se imale graditi.- Jeste li proraĉunali troškove? - Nisam. Ali mislim da bi se za pola milijuna mogle sagraditi dvije vrlo lijepe piramide.- Ima li grad Komarom toliko novaca?- Nema, ali se nadam da bi vaše veliĉanstvo, koje svima po 

 maţe, pomoglo, a mi bismo mogli prikupljati sredstva. - Dobro. Pristajem. Ako grad Komarom ima zemljište koje 

 mu nije ni zašto drugo potrebno, gradite! Samo naprijed, go spodine! Kad vidim svojim oĉima sagraĊenu bar jednu pira 

 midu, izjasnit ĉu se o potpori. Do viĊenja, na piramidi! Gospodin ustane, uzme svoje planove i izaĊe, oĉito obradovan i obod ren.- No, tajnice, ovih ĉetvrt sata profućkali smo uludo! Sada 

zaista ne znam je li on luda, ili mene smatra ludim.- Veliĉanstvo svakoga saslušava. - Moram biti spreman i na groteske. Imate pravo, ali boljeje saslušati deset glupana, nego odbiti jednu pametnu ideju.Idemo da potraţimo trag naše bjegunice. Za ĉetvrt sata bit ću dolje.

 VESELI MIHAELU dvorištu Burga uzjašili su konje car, njegov komornik Keglević i tajnikDavila.Sva trojica odjevena su u graĊanska lovaĉka odijela, sa širokim klobucima ko jisu im potpuno pokrivali oĉi. Potjeraše konje ispod veţe dvora i izgubiše se uuliĉnoj vrevi koĉija, jahaĉa i pješaka. Krenuli su prema vrtovima i perivojima.  Stigli su pred gostionicu "K crnom orlu".U vrtu sve vrvi općinstvom. Samo jedan stol je slobod an.Sjeli su, naruĉili piva i butine, i za cara vode. Car povuĉe šešir na oĉi i oslovi gostioniĉara. - Mi smo došli u posjete svojoj sestri, mladoj dami koja ovdje stanuje od prošle srijede. - Oh, već je otišla! Traţio ju je ovdje i jedan drugi njezin 

 brat.- Ĉetvrti! Ima mnogo braće! - Bit će ta vaša sestra neka Ċavo lica! Oprostite, kupila je od sobarice haljinu. Tko zna što joj je ušlo u glavu. Vratila se, na ţalost, nije. Gostioniĉar ode da donese zakusku. Car primijeti: - Moji tajni agenti isto su tako slabi policisti kao i njihov

car. Zapravo nisam smio otkriti koga traţim. Moţda gaje pod   mitila da tako govori.- Da toboţe traţim sobu? - ponudi Keglević. - Sobarica će sigurno biti upućena. - To je već bolje! Kada zaloţite, pokušajte otvoriti sobari-ĉina ustašca. Keglević i Davila morali su sami pojesti butinu i popiti pivo. Keglević je zatimotišao u prvi kat gostionice. Car je promatrao ispod oboda šešira publiku.  

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 74: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 74/390

- Vidim potrebu nove reforme! Moram raspisati porez nakarmin, puder i steznike. Mogao bih sagraditi još jednu cestu od Karlovca do mora!-Vrlo vjerojatno! - odvrati Davila tiho.- Pazite, neki prekrasni debeljko ljulja se k nama.Ĉovjek snaţan, debeo, sa crvenim, nasmiješenim licem,

 pristupi i pokloni se.- Gospodo lovci, dopustite da sjednem! Nema mjesta, a vaš stol je velik.- Nadam se da će vam jedna strana stola biti dovoljna -reĉe car vrlo ljubaznim tonom. - Bit će! Naruĉio sam uţinu, a vi ste već svršili. Gospoda si gurno dolaze iz lova?- Tek polazimo - odgovori car.Gospodin je smještao svoj okrugli trbuh, ogledao se i mahnuo momku koji je nosiotanjur sa ĉitavim pohanim piletom, salatom i komadom sira. - Vi imate apetit! - reĉe car. - Uţinica, gospodine, posve mala! Popio sam kod "Zmije"kavu, pojeo tri peciva, a to je samo da nadraţiš glad. 

Car je promatrao svoga susjeda koji je naprosto progutao pile, salatu i sir idao donijeti butine.- Koliko vi to jedete, gospodine?- A, ne jedem mnogo! Ujutro u krevetu kavicu sa tri-ĉetiri 

 posve mala peciva. Kad ustanem jednu ili dvije male kobasice, ali onda do objeda ni kapi vode. Objedujem juhu, peĉen-ku, malo kuhanog mesa, malo kolaĉa, sira i voća. Ali opet do ĉetiri sata baš ništa. Onda kavicu, pa malo pileta. Do veĉere 

 postim. Veĉera je skromna: ribe, peĉenja i kolaĉa, a prije spa vanja malo suhe butine.- To je sve?- Sve! O, ima proţdrljivaca u Beĉu, i kakvih! Ja samo skrom  no. Danas ću biti prisiljen još jednom uţinati. 

- Tako? Zašto? - Idem k "Veselom Mihaelu". Vi znate gdje je to? Tik opatica na Dunavu. Tamo danas carevi komesari raspuštaju sa 

 mostan. Ja sam jednom komesaru prijatelj, pa mi je to prišap-nuo. Bit će komedije, pa da je vidim! -1 ja bih htio sudjelovati u toj komediji, ako dopustite.- Molim, samo ne recite nikome da vam je to rekao fabri-kant Petar Satt.- Ja sam Pavao Hunger, fabrikant piramida - reĉe car. - Piramida? Sigurno nekakva novotarija?- Ja fabriciram samo novotarije. Dakle, dragi gospodinekolega, do viĊenja kod "Veselog Mihaela"! - Ja ću još popiti za put ĉašicu "elfera". Moţda biste izvo ljeli? Ne? Onda do viĊenja! Davila je slijedio cara koji je brzo izašao iz vrta i stao onkraj ograde. - Da nije taj debeljković progutao i gospoĊicu Maricu? - Rupa bez dna! No Keglević je, ĉini se, unajmio ne samosobu nego i sobaricu.- Upravo dolazi!Grof je ţurio da saopći caru: - Nisam saznao drugo nego da je gospoda vojvotkinja bilavrlo dobra i da je sobarici poklonila prsten.- Otmjeno! Platite naš raĉun pa idemo k "Veselom  

 Mihaelu", da vidim kako to moji indiskretni komesari ureduju u samostanu. Zatim ćemo navratiti u kuću "Sveto 

Trojstvo", moţda nas gospoĊa Soliman uputi na trag. Odjašili su cestom prema Dunavu. 

Page 75: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 75/390

Samostanska vrata širom su otvorena. Pred njima stoji nekoliko koĉija i jahaći hkonja.Tri lovca su sjašila i uputila se u samostansku zgradu. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Prošli su tamnim hodnikom. Na širom otvorena vrata dopirala je buka. Car sezaustavi.- Stisnimo se ovdje iza stupa, vidjet ćemo i ĉuti sve. Car po vuĉe pratioce iza stupa stoje drţao svod. Pruţala im se potpuna slika. Velika dvorana, u sredini stol, nad nekim knjigamasagnut muškarac u ljubiĉastoj pelerini, sa crnom kapicom na glavi. Njemunasuprot muškarci sa frizurama, uĉešljanima u uvojke i plemićkim haljecima. Okonjih crno- bijele opatiĉke peĉe. Sve vrvi. Komešaju se kao zbunjene ovce. Skupinase raštrkala i opet se zgušćuje oko gospode. Sve nijanse ţenskih glasova

odjekuju hodnikom:- Progonstvo kršćana! Neka nas baci u arenu divljoj zvjeradi!- Car bez srca! Ne poznaje milosrĊe! - Razbijaĉ Kristove vjere! TuĊe boli njegova su naslada! 

 Neka ga kazni Bog!- Što se derete? Ako odmah ne zašutite zaĉepit ću vam gu 

 bice! - zavikne muški glas u svjetovnom odijelu. - E, to ne ide! - plane car, zaboravi svoj incognito i pobrzau dvoranu, ravno k otmjenom gospodinu u tamnocrvenomhaljetku. Njegove ispupĉene usne zinuše u cara. - Kolovrat, to ne ide tako! Tako se ne ureduje. Smjesta daste se opaticama ispriĉali! - Ali kunu i grde vas, veliĉanstvo. - Valjda mi neće pjevati himne. Ispriĉajte se i uredujte da lje. Krenuo je prema vratima, ali mu zakrĉi put visoka opati ca finih crta lica.- Veliĉanstvo, zar se ne sjećate mene? Bila sam dvorska dama dobroj carici. Kada sam odlazila u samostan, vi ste mi,veliĉanstvo, kao prestolonasljednik kumovali. - Moguće, madame, posao prestolonasljednika uvijek je kumovanje naĉelima koja ne usvaja. Sada radim po svom  uvjerenju.

Dvoranom odjekne oštar protest. -Vjerujem, vjerujem moje dame, vrlo je teško odreći se ovako udobnog ţivota. Alija ću vas utješiti time što u ovu zgradu dolaze siromašna djeca. - Što da radimo mi? - PoĊite k elizabetkinjama ili uršulinkama. -I njih tjeraju!

- Nije istina! Njih ne diram, jer rade. Uĉe mladeţ i njegu ju bolesnike.- Mi koje smo ostarile u ovoj svetoj kući i ne moţemo više raditi?- Madame, nemoćne za posao dobivaju od novaca raspu štenih samostana mirovinu. Dakle, vaš nerad dao vam je sa svim nepravedno kamate!- Ali, veliĉanstvo - oglasi se opet dvorska dama - imajteobzira prema ovom samostanu u kojemu smo sve plemenitog

roda.- Gospodin Bog ne priznaje plemstvo! Nije mi poznato da

Page 76: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 76/390

je Adamu i Evi podijelio kakve povelje. To je trebalo da nauĉite u samostanu. Opatice su se zgrozile. Bivša dvorska dama reĉe: - Veliĉanstvo, vi ste me uveli usamostan u svojoj koĉiji, i... -  No ako je samo do toga, madame, ja ću vas u svojoj koĉiji iz samostana i izvesti!

Komisija je izašla i uputila se u crkvu. Car ih je sa svojim pratiocimaslijedio. Gospoda su popisivala crkveni inventar.-  Ne dam skidati zlato i dragulje sa svetaca i svetica Boţjih! To je svetogrĊe! Ostarija opatica postavi se pred oltar.- Ali, madame - reĉe car - vi ste u strahovitoj zabludi.Sveci i svetice postali su svetima upravo zato što su odbaci li taštinu raskoši i ţivjeli siromašno. A vi ste kitili Bogorodicu zlatom i draguljima, znakom razvrata, kojim se kite plesaĉice i metrese. To je gore od svetogrĊa, to je poganstvo! 

 MABIJA JURIĆ ZAGORKA  Starica se zapanjila i side sa stepenica. Car pode s Kegle-vićem i tajnikom

 prema sakristiji.Prolazili su potptino tamnim dijelom crkve. Nešto sušne pokraj zida. Pod drvenimklupama disanje.Davila se zaustavi i povuĉe Keglevića za rukav: - Zaustavite cara, netko ga ĉeka u zasjedi! Opatice su fa natiĉne i... Keglević je stao. Car se obazre. - Ovdje se netko ili nešto krije! - Veliĉanstvo, vratimo se! - Opet vas hvata Stara bolest!Car poţuri prema oltaru, uzme svijeću, ogleda klupe sprijeda, kad na drugojstrani nešto zašušti. Car skoĉi onamo i posvijetli. Ispod klupe šuljala seopatica da izmakne, i u tom ĉasu zateĉe je carevi svijeća. Iz bijele opatiĉke peĉe gleda u njih poznato lice, široko rastvorene djetinjskeoĉi. Ĉas su gledali opaticu, ĉas pogledavali jedan drugoga. - GospoĊica Marica opatica! - usklikne Keglević. Davila je šutio. Car se sagne. - Ĉasna majko, izvolite ostaviti vaše prijestolje pod klu 

 pom! Ovaj samostan se raspušta. Prisiljeni ste da nakon krat kotrajnog svetog ţivota opet krenete u griješni svijet! 

 Marica se izvukla iz skloništa. - Što ste radili ovdje, ĉasna majĉice? - Pobjegla sam u crkvu da me ne opazi Kolovrat, a kad samĉula vaš glas... - Pobjegla si pod klupu! Upravo je stvorena za opaticu! Naj

 prije odigra u "Crnom orlu" vojvotkinju, zatim u kući "Svetog trojstva" sobaricu, a sad pri "Veselom Mihaelu" opaticu! Što kaţete na to, gospodo? - GospoĊica sigurno nije sama vjerovala da bi mogla ovdje dugo izdrţati - primijeti Keglević. 

IUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU- Samo se vi rugajte, još biste i vi mogli medu fratre! - Reci, molim te, kako ti je palo na um da ideš u samostan? - upita car.- Kad me Soliman prepoznao znala sam da će to vama iz-

 brbljati. Otišla sam i srela na cesti opatice. One su me povele u samostan, jer sam im rekla da sam vojvotkinja.-- U toj se drţavi ne moţe ni k Bogu bez velikaške povelje! No šale je dosta!

Preodjeni se, ĉekamo te! Otprhnula je. Oko nje zaleprša opatiĉko ruho. Car se uputi u sakristiju. 

Page 77: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 77/390

- Raspuštam samostan, a moja štićenica odlazi medu redov nice! - nasmije se car. - Davila, molim vas, odjašite u Beĉ i po šaljite nam dvije koĉije. 

 Mladić pode da izvrši nalog, dok se grof Kolovrat, predsjednik komisije,ispriĉavao. - Neka mi vaše veliĉanstvo oprosti što sam bio oštar prema 

njima, ali one su me izazvale.- One imaju razloga vikati, a vaša je duţnost da budete  prijazni. Neka se za svaku sastavi zapisnik kamo koja ţeli ići, da li u radni samostan, kući ili u kakav svjetovni posao. A mi, Kegleviću, idemo da doĉekamo našu domaću ĉasnu majĉicu! Debeljko kod "Crnog orla" zasluţuje da mu pošaljem zdjelu

 pohanih pilića! Dvije dvorske koĉije stale su pred samostanskim vratima. Bivša dvorska dama je

 pozvana i car joj galantno ponudi kola.- Stoje prestolonasljednik skrivio, to je, eto, car ispravio! Ĉujem da steodluĉili da se vratite svojoj obitelji! Adieu!U drugu koĉiju sjela je Marica u svojoj haljinici sobarice i Keglević, dok sucar i Davila uzjašili konje. 

I

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  Predveĉer stigoše u dvor. Car je primio u kabinetu izvještaj grofa Kolovrata ouredovanju u samostanu, zatim naredi Davili da dovede Maricu.

 Vodio ju je predsobljem u kojemu je Kalman ĉekao careve odredbe. Djevojka je ušla i Davila zatvori za njom vrata. Kalman mu se pribliţi i šapne: - Sada će biti medu njima razjašnjavanja! Zavjese sakriva ju vrata, tko zna koliku ćeš mu uĉiniti uslugu ako ne zaĉepiš uši! - U kabinetu se djevojka pribliţi caru oborene glave. Car je gleda strogo:-  Najprije zaruĉnica, zatim opatica! Ti napreduješ! Ona ne odgovori.- Knez Khevenhiller te zaprosio! Gdje si se upoznala s timumnim divom?- Trĉao je za mnom po Prateru i poĉeo se rugati da sam pro sta djevojka. Zato sam pravila od njega ludu. Govorila sam dasam vojvotkinja i milijunašica. To mu je imponiralo. - A zaruke?- To je bilo samo od jada.- Ali ti si mu ponudila da se odmah s njim vjenĉaš! - To sam rekla samo zato da mi na raĉun mojih milijuna 

 posudi novaca, ali sam zaloţila kod njega ogrlicu. - Divno se razvijaš! Iskupit ću ti ogrlicu, a od zaruka se iskupi kako znaš. 

 Marica je gledala u pod. Car je oslovi blago:- DoĊi bliţe! Zašto si pobjegla? - Vaše je veliĉanstvo reklo da se moramo rastati. - Nisam mislio ovako, zauvijek.- Ako ne smijem doći k vama, to je zauvijek. Trenutak šutnje. - Kako si mogla samo onako otići? 

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU-Tjerate me!- Ja? Zašto bih te tjerao? - Jer vam nisam više ništa. - Moje dijete, kad bi znala što si ti meni! 

Page 78: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 78/390

Ona podigne glavu.- Što sam ja vama? Recite, dragi striĉe, što? - O tome se ne govori.- Zašto se ne govori? - Zato što svaki trenutak ţivota trebam za rad i neću da go vorim o stvarima koje... Dosta! Hoćeš li biti razborita? 

-Hoću, samo... - Opet uvjet?- Vi mi nećete dozvoliti da doĊem k vama? - Ako se nećeš više brinuti za moje stvari, sam ću te zvati. Izbij iz fantazije sve urote i urotnike!- Alija znam da postoje!- Ja ih se ne bojim, i tko se za mene boji smatra me kukavicom.- Vi ste najhrabriji ĉovjek na svijetu! - Prepusti urotnike meni. A sada budi dobra i obećaj mi da nikada više nećeš poĉiniti ludorije koje su mi prouzroĉile 

 mnogo brige.- Obećavam! 

- Tako, mala moja! DoĊi da te s Rosenbergom otpratim  kući. Sutra ću te povesti u kazalište. U sekretarijatu sjedio je Davila izmuĉen i bijedan. Kalman mu priĊe. - Kako vidim, nešto si ĉuo? - Prisluškivao sam kao baba, kao lakaj, ah fuj, takva podlost!- Za njega bi ubio i ĉovjeka, a kamoli uĉinio takvu "pod  lost". Dakle, otkrio si?

1

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Da ste bili u pravu! On se bori. Istina je.- Stoje rekao?- Da ona i ne sluti što je njemu, ali neće da o tome govori, "jer svaki trenutak ţivota treba za rad". Ona se ĉak zaruĉila s glupanom Khevenhillerom. Od oĉaja. I plakala je. - Razabireš li sada veliĉinu djela koje ćeš uĉiniti ako naĉas doneseš peĉat? Kada mu objasnim da mu je sestra, osloboditćemo strasti njega i nju. Kaţem, uzmi peĉat! Duga šetnja. - Dakle? - upita skrbnik. - Promišljaš? - Treba ĉekati prigodu da poslovno uĊem u knjiţnicu. - Što prije! Ne zaboravi da je za njega! - Sada sam u to uvjeren.CAREVA MOĆ U otvorenoj koĉiji stoji Marica, a iza njezinih leĊa carev tajnik Davila. - Koliko ljudi! Ne vidim ništa nego glave i glave. Valjda ni tko ţiv nije ostao kod kuće! Vidite, gospodine Davila, i na pro zorima, balkonima i po krovovima stoje ljudi! Boţe, kako se guraju! Da zapadnem meĊu njih, zdrobili bi me! Gospodine Davila, što ste se zamislili? Gledajte plemićke koĉije! Ĉitava vojska! Zašto se upravo ljudi tako guraju kao da se spremaju da nekoga tuku?- Uzrujani su! Stoljećima su ljudi hodoĉastili u Rim da vide 

 papu, a sada on dolazi sam. To razdraţuje radoznalost. - Kad bi već jednom došli! Pogledajte ljude! Komešaju se. 

Page 79: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 79/390

 Vidite? Imaju nekakve cedulje. Zamolite za jednu da i mi ĉi tamo. I ovi kraj naše koĉije ĉitaju. 

 Mladić se sagne prema gustoj masi glava i nešto reĉe. Netko mu pruţi bijeli papir.

- Stoje? Da ĉitam i ja. Isuse! Jaja ću pasti! - Tiho, tiho gospoĊice, to su nitkovi gurnuli ljudima u ruke!- Morate obavijestiti cara, brzo!- Kako? Gdje je on? Mi smo u guţvi i što bi to koristilo? Ne 

 bojte se, ljudi neće slušati lopove. Odviše vole cara. - Vole ga, ali vidite što ovdje piše: "Nijedan luteran, nije dan Ţidov, ni jedan Ċavo nije strasnije popljuvao crkvu nego ovaj car, kojega vi volite, kojemu kliĉete! Tko je s njim, izdaji ca je crkve i vjere! Sveti otac dolazi da spašava vjeru. Pomozite 

 mu! Kliknite: >Dolje luteran, dolje car! Ţivio papa!"< - Sada znam zašto su tako uzrujani, sada znam! Vikat će 

 protiv njega! Navalit će na njegovu koĉiju! Ne mogu to do 

ĉekati! Idem! - Ne moţemo se maknuti iz guţve ni pješke ni kolima.Ostanite, ja se nadam da neće nitko... - Pogledajte ta lica! Boţe, kako malo plavih haljina, plavih kaputa! Vi znate da Beĉani na sveĉanosti nose odijela u boji carevih oĉiju. - Ah, to nije vaţno! - Jest, to je vaţno! Njima je to vaţno, mora da bude i vamai meni! A plemići! Zloba im reţi iz gubica. To rade oni, popo vi! Oh, Davila!- Neće nitko, neće! - Zašto me tješite, kada sami blijedite od straha! Vidim ja to!- Uzrujava me, istina, ali ne mogu vjerovati da će ovi ljudi vikati protiv njega.- Siromašnog svijeta ima, a tamo, gledajte, ĉitava vojska seljaka. Ne, nije moguće! - Kad bi bar već došli, kad bi došli! 

 Njene velike tamnomodre oĉi lutale su oĉajno iznad mora glava. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Trenuci puni strepnje. Marica se trgne.- Kriţ! Vidite, tamo daleko svijetli se papin kriţ. Nosi ga konjanik.- Dolaze! Ohrabrite se!- Drţite me ispod ruke! Dršću mi noge! Jako se bojim! Vi se hrabrite, a dršću vam ruke. I vi se bojite! - Istina je, no moţda ipak sve proĊe dobro. Ledenim rukama drţao je dršćući djevojku. - Idu, idu! Srsi me prolaze! I vas! Osjećam. Usne su vam  

 bijele! Slutite zlo?Ljudske su se glave uzgibale poput klasja u polju kada ga zahvati vjetar. Sva sulica okrenuta k jugu.Tajnik i careva štićenica šute, gledaju i ĉekaju u strepnji. Sveĉana povorka u koĉijama i na konjima prolazi cestom. Iza nje carska garda u

 bijelim sveĉanim odorama. - Garda! - šapne Marica. - Nikada car ne vodi sa sobom

Page 80: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 80/390

gardu! Zastoje vodi danas?-U poĉast papi! - O Boţe, gledajte! Ljudi se nadimlju kao Dunav za poplave! Ja sam iznemogla!- Drţim vas ĉvrsto, nećete pasti! - Carevi dvorjanici, Keglević, Rosenberg... Šest bijelaca. 

Zlatna orma. Koĉija. Sve je bijelo. Davila, ne vidim ništa, što je to?- Saberite se! Gledajte papu! Desno je, u koĉiji. 

- A onaj drugi?-Kraj njega je car.

 Marica ĉuje šapat svjetine: - Papa! Sveti otac papa!- Gdje su ljudi? Stoje to? - pita Marica tiho.- Poklekli su. Saberite se! Uzmite malo parfema.- Dobro je, i vi uzmite, vama je zlo.

 Mladić blijedi. Nosnice mu dršću. Munjevit pogled preleti nad glavama. 

Ljudi padaju na koljena, sagiblju glave i uzdiţu poglede. Tisuće oĉiju sastajese na liku ĉovjeka u halji biseraste boje. Na prosijedoj glavi bijela kapica.Sunĉana zraka cakli se na dragom kamenu na njegovoj ruci. Kriţ na prsima

 pretvara se u zvijezdu.Sva gradska zvona metalnim akordom mrmore nad slikom nijeme i zapanjene mase.Polako ide povorka.Svjetina se trgne uvis.- Davila, oni će... - Tiho, tiho!Diţu se ruke, šeširi, svilene marame.- Ţivio sveti otac papa! Ţivio! - Car je s njim! Car je s njim!-Car!ZaĉuĊenost. IznenaĊenje. Sretni kliktaji: - Ţivio car! Poklici padoše kao prve krupne kapi kiše. Trenutak-dva i nastaje prolom:- Ţivio naš car! Ţivio Josip! - GospoĊice, ĉujete li? Ĉujete? - Ne znam što ĉujem! Viĉu! Što? - Slušajte, slušajte! Ah, kliĉu mu, Marice! - Ţivio sveti otac! Ţivio car! Ţivio naš car! Diţu se ruke, kape, marame. Marici se ĉini da su šeširi glave, maramice krila, aljudi su produljeni do krovova kuća. - Ţivio naš sveti otac! Ţivio naš car! - Oh, slatki, dragi ljudi! Slatki! Sad ih ĉujem, Davila, ĉujem  ih! Vidim cara. Gledajte, smiješi se, gleda ih. Sada nešto go vori papi. Vidite, papa mu se smiješi. Hvala ti, Boţe! 

 Marica stišće ruku mladog tajnika, ledenu i drhtavu.- Osjećao sam, znao sam, u dnu srca sam znao da ne moţe 

 biti drukĉije! 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Da, sada je lako biti hrabar, a drhtali ste baš kao i ja, baš tako! O, kako mi je sada lijepo! Pazite, papina pratnja! Kakavsjaj!

- Da, gospoĊice, javili su da će biti dvije stotine koĉija. - Koliko ljubiĉastih halja! Ĉitava sjenokoša šešira! To su 

Page 81: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 81/390

kardinali i biskupi. Marica je uzalud pokušavala dohvatiti kraj povorke koja se iza papinih leda protezala kao beskonaĉna ljubiĉasta povlaka. - Davila, prisluhnite što govore ovi dolje kraj naše koĉije. Ĉujete? Oboje se sagnulo da ĉuju razgovor. 

- Reci mi, kada je car za svoju paradu upregao šest parad  nih konja? Kada se vozio u takvoj koĉiji? Kada je naš car pri redio takvu paradu? Nikada! A vidiš, danas se sve blista u ĉast 

 papi. Da je luteran, ne bi tako doĉekao svetog oca. - Govorili su da je car luteran i da neće papi odati poĉasti, da će ga doĉekati kao obiĉnog princa. - Sta? Sada si vidio! Sam je car išao pred njega ĉak u Novo 

 Mjesto!- Nije li papu vozio u carskoj koĉiji? Nije li car sjedio na li jevoj strani, a papu je pustio na desnu? - primjećuje netko treći. - Je li se tako ĉeka obiĉni princ? - Istina je, doĉekao gaje kao kralja. 

-1 neće li stanovati u cariĉinim odajama, najljepšim što ih ima na dvoru? A jesili vidio kako se drţao prema papi, kako fino i ljubazno? - Rekli su da će danas protiv cara vikati zbog toga stoje lu teran. Dali su mi forintu da i ja viĉem. -Tkoje to bio?- Što ja znam, nekakvi ljudi!- Jezuiti, fratri ili velikaši. Tko kaţe da je car luteran, taj je svinja!

- Sto puta svinja! - šapne Marica, a Davila primijeti: - Lopovi, htjeli su narod razjariti, ali nisu to budale, svatkoima svoju glavu!- Poljubila bih sve, sve!- Razilaze se. Sada će naša koĉija biti slobodna. Ĉekali su da ljudi proĊu. Marica upita: - Vi ste sami došli po mene, ili vas je car poslao da me pra tite?- On je odredio tako. Pratit ću vas i na veliku sveĉanost oproštenja grijeha. - Otkako sam ono pobjegla car mi je dobar i mio kao nikad. Recite, nije li danas bio prelijep! Kad bi uvijek nosio paradnu uniformu bio bi ljepši nego u onom zelenom odijelu ili 

 plavom fraku.- Paradna odora najveća je ţrtva koju on pridonosi. Zašto još uvijek dršćete? - Nešto u meni treperi. Vjerujte, nije sve svršeno! Papa će 

 biti dugo ovdje, još se moţe dogoditi i kakva nesreća! - Ne, gospoĊice, ja sam sada posve siguran da se našem  caru ne moţe dogoditi zlo! - Da, ali ja se bojim svojega straha! Vjerujte, uvijek osjećam unaprijed kada se pribliţava kakvo zlo. Tada mi je kao da odnekud dolazi hladni dah, a ne znam odakle.- Kada se umirite nestat će tih utvara. Papa je sigurno već ušao u dvor. Sada moram poći! - Sta? Nećete me pratiti kući? No, to je lijepo! Vidite, baru nica drijema. Nju ne zanima na svijetu baš ništa. Ţelim da do kuće još malo razgovaramo. Sada neću vidjeti cara, nikoga od sviju vas! Bit ću posve sama. Svi ćete biti zaposleni. Kako dugo ostaje papa?

- Tri tjedna.- Tako dugo? Tri tjedna bit ću sama? - tuţila se ona, dok

Page 82: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 82/390

je koĉija prolazila ulicama. - Vjerujte, Davila - govorila je --* ft

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

carevi su neprijatelji potplatili mnogo ljudi. Sada istom vidim zašto se nisuuresili kao uvijek plavom bojom , i zašto su lica bila tako crvena i bijesna, alikada su ga vidjeli s papom prozreli su da pamfleti laţu. - Ne samo to, gospoĊice, što je bio s papom. Ĉim su vidjeli njegovoĉovjekoljubivo lice, one modre oĉi, njegovu pojavu koja odaje da je taj ĉovjek

 bliz, u srcima je nastao preokret. To je velika, neodoljiva moć njegoveliĉnosti. U PREDVEĈERJE SUDBONOSNOG DANA  Osam dana prošlo je otkako je papa stanovao u beĉkom dvoru kao carev gost. 

 Mraĉni dan donosi kroz prozore sumorno, sivo svjetlo na carev pisaći stol. Punje ispisanih araka. Car podigne glavu i pogleda prema vratima, odakle sesvijetle male, prodorne Rosenbergove oĉi. - UĊite! Nešto novo? - upita car.- Za sutrašnju crkvenu sveĉanost dopremio je kardinal u crkvu dva prijestolja, za papu i za vas.-I?- Vaše je stavio dvije stepenice niţe od papinog! - Moja će stolica ostati prazna! - Što ću sutra reći kardinalu? - Da mi je nenadano pozlilo i da ne mogu doći. - Napolju je vaš tajni agent Knecht. Nešto vam mora reći. - Zovnite ga, da ĉujemo! Dvorski meštar uvede mladog muškarca, okruglog i nasmijanog lica. Odjeven je u

 plemićko odijelo s maĉem. - Tko je vama, mladiću, podijelio plemstvo? - Staretinar iz Gartnerove ulice! Plemići ne diraju plemića. 

- Oho, dakle oni su vam opasni? Donosite vijesti?- Nešto se sprema, veliĉanstvo! Iz Ugarske prispjelo je oko ĉetrdeset plemića u sveĉanim narodnim odorama. Juĉer su ĉitav dan hodali ulicama i izazivali svojim narodnim odora 

 ma senzaciju. 0 podne bili su kod kardinala Migazzija, uveĉer kod kneza Bathyanyja. Oko pola noći izašli su. Ĉetvorica odoše pješice u Gartengasse. Ne obiĉavaju plemići pješaĉki, 

 mislim ja, pa sam ih slijedio. Stali su pred prizemnom kućom  zvanom "Vuĉje gnijezdo". Jedan je ušao u dvorište, zatim re dom sva ĉetvorica. Došlo je poslije još nekoliko muškaraca, a ipak se nijedan prozor nije osvijetlio. Bilo mi je ĉudno: toliki ljudi u "Vuĉjem gnijezdu" a nema svjetla! - Vuci valjda nemaju u svojem gnijezdu lustera. Dalje!- U dva sata noću poĉeli su izlaziti, jedan po jedan, u veli kom razmaku. Nabrojio sam ih trinaest.-Nesretanbroj! Dalje!- Nisam nikome mogao vidjeti lice. Duboko su navukli klo

 buke i klonili su se lanterni.-Vuci se uvijek boje svjetla.- Kuća pripada gospodinu štamparu VVuchereru. - Izdavaĉu pamfleta protiv mene! Pamfletistiĉki sastanak! - Sto da radim ako danas naveĉer gospoda opet doĊu na sastanak u "Vuĉje gnijezdo"? 

Page 83: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 83/390

- Ono što ste radili prošle noći - ništa! Neka se vuci gnijez de u svome gnijezdu, ako provale u moje, doĉekat ću ih! - Govorili nisu ništa? - zapita Rosenberg tajnog agenta.

- Razilazili su se jedan po jedan u velikim razmacima.Samo su dvojica dugo još bili u kući. Sakrio sam se kod vrto 

va i ĉuo kako šapću, ali razumio sam samo ove rijeĉi: sutra, veliki top i luteran.- Već ih imam! Iz vuĉjeg su gnijezda izletjeli za papina dolaska protiv mene pamfleti!-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Nisu uspjeli! - primijeti Rosenberg. - Već je osam dana što sjedi papa ovdje a da nisu mogli bilo što uĉiniti s pamfletima. 

- Sad fabriciraju topove, no ako i oni nisu od papira. Imateli još što, Knecht? - Usjekle mi se u pamet rijeĉi: sutra, veliki top! - Moţda to znaĉi da će sutra ispaliti "veliki top" na "lute rana". Vi ćete, Knecht, ostati potpuno pasivni. Vašim oĉima i ušima dopuštam svu slobodu, ali izdaleka! Još što? - Veliĉanstvo, najnoviji pamflet protiv vas. Izvolite! - Industrija papira moţe biti zadovoljna sa svojim carem! -nasmije se Josip uzevši papir. - Što? - upita Rosenberg.- Da nisam htio papi na doĉeku u Novom Mjestu poljubitiruku, i zato sam ga ponizio i uvrijedio.- Njima više imponira zagrljaj nego rukoljub, i upravo su veseli.-1 opet slijepi hitac! Ĉekajmo, topove! Sada idite, novopeĉeni plemiću! -nasmije se car svome agentu. Knecht se pokloni i udalji.Davila je sjedio u svojoj sobi pokraj kabineta i sreĊivao knjige. Mladićuzadršću u rukama spisi. U sobu je ušao Kalman. - Donio sam caru izvještaj o bolnici. Ţeli je proširiti i do graditi.-  Ne znam hoće li vas moći primiti. Kalman priĊe bliţe. - Stoje? Osam dana prošlo je otkako je papa ovdje i mogao si već uzeti peĉat. - Osam dana prošlo je otkako mi je ona rekla da se boji neke nesreće, da sluti zlo. To me steglo u grlu i još me uvijek guši. - Jer misliš samo o ĉinu a zaboravljaš njegove plemenite po sljedice. Baš sada, kada je ovdje papa, treba caru osloboĊenje 

od strasti prema Marici, da naĊe snage koju pruţa samo mir. Baš sada, kada će gaudariti sa svih strana.- Udariti? Tko?- Tko? Papa i kardinali uprijet će sve sile da sklone cara neka popusti u crkvenim reformama. Ne slutiš što to znaĉi? Ĉitava Evropa upire oĉi u Beĉ i pita što će uĉiniti car reforma tor na kojega juriša u njegovu dvoru rimski papa i pola 

 Vatikana. Sav svijet veliko je gledište. Svi napeto ĉekaju hoće li ga svladati, hoće li u carevoj duši uskrsnuti stoljetna oda nost Habsburga rimskom papi. Pogibelj je velika! Tradicijekrvi su kao otrov. Dršćem i strepim, ne samo ja, svi mi koji smo stali pod njegovu zastavu. Lasi, kancelar Kaunitz, ministri, svi redom strepe. Ako car popusti samo malo, djelo refor-

Page 84: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 84/390

 macije se ruši! Treba mu snage kao nikada, a on koleba. - Koleba? Vidim da je miran, bistar i odluĉan. - To vidiš ti, jer se on takvim prikazuje. Ja, njegov osobni lijeĉnik, imam uvid u njegove ţivce. Juĉer me zvao u spavaću sobu i zatraţio lijek za umirivanje! Kada sam ga pitao zašto se uzrujava, rekao mi je: "Imam duševnih boli koje strahovito 

iscrpljuju snagu." Ne pamtim da je ikada traţio lijek za umiri vanje. Nešto nagriza njegovu snagu. - Ljubav prema njoj! - dahne mlad ić oĉajno. - Tako je! Osam dana otkako je papa ovdje nije djevojku vidio, a ona mu neprestano piše pisma. - Ona mu piše? Kako to znate? - Vidim svaki dan u njegovoj spavaćoj sobi ta pisma. Našao sam ga juĉer kako ihĉita sav smušen i iznemogao. Poslala mu je ĉak i svoj medaljon. - Sto da radim, što? - Za ono što sam ti rekao krajnji je ĉas! Ili se odluĉi da ga spasimo, ili neka se sve sruši do vraga! - Ne, ne, on se ne smije srušiti, on neće klonuti! - Sam znaš kamo dovodi ĉovjeka strast. I on je ĉovjek! Ako

ga ljubimo, moramo ga osloboditi!- MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Hoću, vi znate da hoću, ali kada da idem u knjiţnicu? Otkada ste mi to predloţili nije me ni jedan jedini put poslao u knjiţnicu. Sad da uzmem kljuĉeve? Da me zateĉe? Sami znate, nikada se ne zna kada dolazi.- Svaki dan zavlaĉiš. Ili, ili! Sutra ti se pruţa divna prigoda. 

 Nakon sveĉanosti oproštenja grijeha prireĊuje car u poĉast  papi dine. U to vrijeme ne moţe sići u kabinet. Bit ćeš posve sam. Uzmi kljuĉeve, otvori i zaĉas je peĉat naš. Ni ţiva te duša ne moţe zateći. Sekretari jedva ĉekaju taj dine da mogu malo na zrak bez ikakve pogibelji. Dakle, nema zapreke!- Dobro! Sutra popodne bit ću siguran da me nitko neće zateći. Donijet ću peĉat! - Poštena rijeĉ? - Poštena rijeĉ! OPROŠTENJE GRIJEHA  Ljudstvo se talasa oko crkve kao more oko pećine. U oĉima uzdignutim premacrkvenom balkonu gori nada, uspinje se mistiĉnim visinama iz kojih izmuĉene dušeĉekaju traţeni a nikada dohvaćeni mir, ţeljenu a nikada dobivenu sreću,naslućeno a nikada viĊeno ĉudo koje će ledeni ţivot obasjati toplinom i utaţiti

 beskrajne teţnje, dokrajĉiti beskonaĉne patnje. Njihova je vjera velika, uprtaje gore u altanu na kojoj stoji rimski papa u ljiljanovoj bjelini.

 Na dostojanstvenoj glavi iskri se trokruna tijara. Uz njega tri kardinala i dva biskupa u blistavom sjaju crkvenog ornata.Kardinalova je molitva odjeknula u ime puka za odrješenje svih ljudskih grijeha. Šutnja. Drhtavo oĉekivanje. Stoji papa. Narod pada na koljena kao d a se uzgibano more spušta u dubinusvojega korita.

Papa stoji na rubu altane, ţarkih, u nebo upravljenih oĉiju. Polako diţe bijeleruke. S obje strane podupiru mu laktove kardinali, kao stupovi oltar.Svjetina gleda. Trne. Dršće. Kristov namjesnik poput biblijskog proroka pruţaruke k nebu, obasjanom suncem, i doziva Boga.

Page 85: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 85/390

Zove ga gromkim vapijućim glasom u kojemu drhti plaĉ, ganuće, zapomaganje, pokajanje, vjera u ĉudo što će doći da uzme s ljudskih duša teţinu vjeĉitih patnja.Ljudi slušaju i zamiru. Rijeĉ po rijeĉ pada u duše ljudstva i uskrisuje nadu. Teški uzdasi. Tihi plaĉ. K zemlji sagnute glave. Ĉekanje, ukoĉeno i skamenjeno. 

Papa spusti ljevicu na prsa. Diţe desnicu. Blagoslivlje. Sagiblju se glave. Padaju suze. Ruke se krste, udaraju o prsa.Kardinal s balkona objavljuje:- U ime Svetoga Trojstva, sveti otac da je svima odrješenje od svih grijeha!Topovi zagrme.Ljudstvo se strese.Zvona bruje nad gradom.

 Masa pada niĉice k zemlji. Bjelina papine odore išĉezne s balkona. Ljudstvo ustaje. Gleda gore. Stoji.Kao da još ĉeka ono ĉemu se nadalo a nije doĉekalo. Tišina je. Zatim ţamor. Masa se razlijeva trgom i ulicama. 

 Na balkonu ispred crkvenog prozora kleĉi Marica. Oko nje dvorjanici, barunicaRosenberg i Davila. Njen grozniĉav pogled prati ljudski mravinjak. Ledenimrukama drţi Davilu. - Je li im sada lakše? Jesu li sada mirni, sretni, ili i sada  nose svoje boli kao i ja?Dvorjanici napuštaju mali balkon. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Zašto plaĉete, gospoĊice? - pita Davila.- Ne znam! Sve dršće u meni! Umrla bih! - Zašto biste umrli? Draga gospoĊice, zašto? - Ne znam, ne znam, samo me steţe i boli. 0 da mogu leći i nestati!- Ali uzrok, uzrok? Povjerite ga meni.- Ne mogu! Ne znam zašto sam nesretna. - Nesretni? Vi, vjeĉna vedrina i beskrajni smiješak? - Sve se promijenilo! Ne mogu se više smijati, mogu samo 

 plakati.- Imate pravo, mnogo što se promijenilo! Prije ste mi bili dobri, povjerljivi.- A vi? Uvijek smo pripovijedali o svemu, o caru, vi meni ija vama, a odjednom ste se povukli i ušutjeli. -1 vi, gospoĊice! -1 ja? Recite, zašto ste se povukli vi? - Zašto? Ne znam! Moţda se uistinu promijenilo sve. Ne 

 plaćite! Boţe moj, ĉime da vas utješim? - Ne znam, ne znam, samo znam da me guši i boli. Ništa nije više lijepo, sve je tuţno, a ja sam se tako veselila da će uvijek biti onako lijepo kao što je bilo. - Stoje to bilo tako lijepo?- Kada sam mislila da on...- Što, recite, što? - Ne znam ništa! Zašto nisam vjeĉno ostala na onoj seoskoj 

 putnoj stanici kao malo bosonogo djevojĉe! - GospoĊice, past ćete! Vidite, mogli ste se okliznuti! 

Kada ju je pridrţao na stepenicama pala mu je u naruĉaj. - Ne moţete dolje sami! Iznemogli ste! Smijem li vas po 

Page 86: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 86/390

nijeti?- Kako hoćete, ja ne mogu! Podigao ju je ĉvrstim rukama i ponio niz uske crkvene stepenice. Osjećao je kaoda mu je na rukama umrla.

Dolje je spusti na kameni pod i ponudi joj ruku.

- Davila, nešto bih vas molila. - Boţe, kakve su vam oĉi? Kao, kao da ste u ovom ĉasu ne koga ubili!- Ĉini vam se da su svi oko vas uzrujani, jer ste vi...- Što ste htjeli moliti? - Bojim se neĉega. Ne usuĊujem se ostati sama kod kuće s 

 barunicom. Car će popodne biti kod pape. Vi ste tada slobod  ni. Molim vas, doĊite k meni. Razgovarat ćemo, ĉitati ili svi rati. Zar ne, doći ćete? - Danas popodne, gospoĊice, ja sam zaposlen! - Gdje? Car neće diktirati. Ili moţda idete kamo u vizite? - Nikoga ne bih pretpostavio vama, osim posao.- Ne vjerujem, ne govorite istinu! Ako imate ljepše zabave, 

tada ne treba! - i suze joj potekoše. - GospoĊice, nastojat ću odgoditi posao, svakako ću ga od  goditi! Doći ću! - Ĉekam vas! Bit će mi sigurno lakše, jer menije... - Što? Recite mi! - Kao da će se danas dogoditi nesreća! Ali vi ćete doći i bit  će mi lako! -Doći ću! 

 Napolju su stajale koĉije. Marica se odveze sa svojom pratilicom. Davila jegledao za koĉijom. Iz grupe dvorjana koji su ĉekali pred crkvom izaĊe barun Kalman i šapne svomeštićeniku: - Zašto se uzrujavaš? - Strašno je plakala i drhtala. Nikada nisam vidio takvo uzbuĊenje. Rekla je: "Bilo je tako lijepo kad sam mislila daon..."Tu se prekine.- Sam ti Bog nameće zadaću da tu muku dokrajĉiš! 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Molila me da popodne doĊem, svakako; a ja sam u omaglici ĉitavu noć i dan! Samo da to brzo svrši! Kad bude gotovo, idem k njoj!- Pazi da uhvatiš najbolji ĉas! Bit ću u tvojoj blizini. CAREV PECATPoslije sveĉanosti oproštenja grijeha uĊe dvorski meštar u carev kabinet. - Rosenberg, danas je velik i sudbonosan dan! Pucat će iz "velikog topa"! MeĊutim, stoje? - Došao sam, veliĉanstvo, javiti o sveĉanosti oproštenja grijeha.- Ne trudite se! Bilo je sve lijepo i impozantno. Osobito mise sviĊao u crkvi paradni plemićki špalir, ponajviše teatralne odore ugarskih plemića. - Veliĉanstvo, valjda niste bili prisutni?- Ne, car nije bio prisutan, jer mu je kardinal odredio stoli

cu dvije stepenice niţe od pape, ali Josip je bio u dobroj maski  priprostog graĊanina i vrlo je udobno stajao u guţvi! Kakvo 

Page 87: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 87/390

uţivanje! Osjećati se kapljom u moru mase i promatrati prazno carsko prijestolje, dvije stepenice niţe od papinoga! Oko 

 mene za vrijeme mise neprestano su se svaĊali. Jedni su tvr dili da je papa veći gospodin na zemlji nego car, a drugi opet da su jednako velika gospoda.-1 gledali ste papu na crkvenoj altani?

- Iz posljednjih redova mase. Papa je ili najĉišća nebeska  poboţnost, ili najsavršeniji zemaljski glumac, ali vrlo simpati ĉan. Prizor je svakako djelovao veliĉanstveno. Vidio sam i vas na balkonu s gospoĊicom Maricom. - Ona je bila tako potresena i toliko je plakala da ju jeDavila moraonositiniz stepenice.

- Tako? Ne znam što je toj djevojci. U posljednje vrijeme  mnogo plaĉe. Nešto se u njoj krije, zagonetno i nejasno. - Moţda ljubav! - Ljubav? Prema kome?- Prema kome? Ne znam!

- Ĉudno! Molim vas, najavite gore njegovoj svetosti dasam ozdravio i da ću doći na dine. U tri sata neka mi serviraju   moju govedinu i malo peĉenja. - Rimskoj gospodi bit će krivo ako veliĉanstvo bojkotira obiĉni dine. - Markirat ću! U svojoj sveĉanoj odori ne mogu ni disati,kamoli jesti. Maršalska parada najveća je tortura mojega car skog zvanja. U teatru to rado gledam, ako moram sam sudjelovati u takvoj komediji izvan kazališta, osjećam se kao Hans-vvurst po bijelom danu.Car otvori vrata sobe svojega osobnog tajnika, u kojoj je sjedio lijeĉnik barunKalman.- Davila, idem! Ako mi tko donese kakvu vaţnu vijest, ja sam u svome stanu, zatim na dineu kod pape. Dragi Kalmane,kanite mi podnijeti izvještaj? Poslije dinea molim! Tajnik se nijemo pokloni. Car zatvori vrata. Kalman se pri-šulja k vratima i

 prisluhne.- Otišao je! Kada se preodjene poći će ravno k papi u prvi kat. Putovi su otvoreni! Da te vidim, jesi li dovoljno sabran i

 miran?- Osjećam kao da sam popio neke kapljice za umiranje. U 

 menije sve mrtvo.- Najbolji psihološki momenat da izvedeš stvar brzo i si gurnom rukom. Pazi!Jedan lakaj uĊe. - Posvuda traţe gospodina doktora. Kardinalovu tajniku je 

 pozlilo. Moli da doĊete i da donesete lijekove. - Javite da ću odmah doći i donijeti lijek! -

 MARIJA J URIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Lakaj ode.- Ĉekam te u svojoj sobi, Davila! Samo hrabro! U ime njegova osloboĊenja! Carev sekretar trgne iz ladice kljuĉeve, stavi ih u dţep, pohiti k malimtapetiranim vratima i otvori ih.Kalman je stajao usred sobe i gledao za njim.

Davila prijeĊe uskim koridorom, zaustavi se pred velikim drvenim vratima iotkljuĉa ih. 

Page 88: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 88/390

 Vrata su se za njim zatvorila.Kalman na prstima pritvori tapetirana vrata i potrĉi iz Da-viline radne sobe u"kontrolorski" hodnik, otvori prozor, mahne klobukom u dvorište, opet zatvori

 prozor i poţuri niz stepenice u stan svojega štićenika da ga doĉeka. BUNTOVNIK NA BARIKADAMAS Rosenbergom pošao je car u veliki sekretarijat, pogledao posao ostalih

sekretara, ponešto primijetio, upozorio, odredio, a onda htjede izaći u hodnik,kada mu doĊe u susret prvi komornik grof Josip Keglević i tiho reĉe: - Veliĉanstvo, ĉitava deputacija maĊarskih velikaša ovaj ĉas ušla je u vaše predsoblje. - Gle, gle, što ţele? - Mole da bi veliĉanstvo primilo izaslanstvo Ugarskog sa

 bora.- Recite: "Primam samo izaslanike velikaškog staleţa!" 

 Neka mi izvole poslati ĉetiri opunomoćenika. Koliko je sati?  No još imam vremena do dinea. Priĉekajte me, Rosenberg, u mojoj toaletnoj sobi, vratit ću se u kabinet da ĉujem što ţele. Krenuo je natrag.

Keglević uvede u jednostavnu carevu sobu ĉetiri velikaša u odorama od svile igrimiza, opšivenima zlatnim gajtanima. Maĉevi su okovani zlatom i draguljima. Bathyany se pokloni:- Veliĉanstvo, dopustite da vas pozdravim i da vam  predstavim gospodu: grofovi Palfy, Erdodv i Esterhazi, izaslaniciUgarskog sabora.- Izaslanike ugarskog plemstva pozdravljam. Izvolite, gos

 podo, sjesti i priopćiti mi razlog dolaska. - Veliĉanstvo, ĉlanovi sabora... - Sa ĉlanovima velikaškog staleţa ne govori car negoĉovjek! Izvolite neusiljeno, iskreno i otvoreno izloţiti sve što vam je na duši. - Veliĉanstvo, mnoge su nas boli ponukale da doĊemo pred  vaše lice. - Molim, redom iskreno i otvoreno, kao što ću ja odgo varati.- Veliĉanstvo zna da ĉitava Ugarska ne moţe prešutjeti svo ju duboku ţalost što se kruna svetoga Stjepana još nije dotak la ĉela vašega veliĉanstva. - Mislite da bi od toga dodira moja uprava bila još bolja? - Veliĉanstvo, prolaze godine da nemamo okrunjenog kralja na prijestolju, a štosmo mi sagriješili da nam veliĉanstvo uskraćuje toliko put smjerno podastrtu

 molbu da se sveĉano okruni? - Drago mi je što me to pitate ovako okom u oko. Prigodom  

 preuzimanja carske sluţbe naglasio sam da je krunidba suvi šna ceremonija i parada. To mnijenje stekao sam u mladostikad su me krunili kao rimskog cara. Bile su mi dvadeset trigodine, dakle dob u kojoj takve parade mladiće zabavljaju, ali i tada sam se u toj carskoj opremi teškoj trideset funti osje ćao kao pelivan u cirkusu. - Veliĉanstvo to nije mislilo ozbiljno.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kako ne! Vi, Bathyany, znate da sam to pisao i pokojnoj

Page 89: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 89/390

carici. Vi ste konsternirani? Gospodo, ne ţivimo u srednjem  vijeku! Puste parade i krunidbe gutaju milijune kojima moţe 

 mo sagraditi drţavljanima ceste i kanale. Gospodu oblije rumen negodovanja. Bathyany nastavi mirno:- Veliĉanstvo, krunidbena diploma jedini je zakonski doku- menat vladalaĉkih pravana ustav.

- Koliki su vladari krivo prisegli na ustav, ali poštenju nakoje sam ja prisegao sebi i narodu ne moţe se prisizati krivo! - Veliĉanstvo, narod vruće ţeli da se obavi krunidba. - Narod? Koji narod?- Narod krune svetoga Stjepana!- Ne, gospodo, narod to ne traţi, jer ga vi za to niste nikada 

 pitali! Narod je za plugom, s motikom u ruci; narod radi teško u tvornicama, gradi gospodske dvorce, ţulja ruke i tegli, to je narod od kojega ţivimo svi! Kad taj narod to zatraţi od mene, krunit ću se, ali njemu ne treba ceremonija, njemu su potreb ni kruh, nauka, pravda i ljudske slobode.- Veliĉanstvo velikaše iskljuĉuje iz pojma naroda? - Nipošto, ali uvijek mislim i govorim o većini naroda, a to 

nisu staleţi. - Duboko ţalim što veliĉanstvo svojim nazorima i uredba  ma ne uzima u obzir stoljetna prava visoka staleţa. - Vi znate da ih drţim nesuvremenima i nepravednima. 

 Moje je mnijenje da nije pravedno da u drţavi velikaši i plem  stvo, dakle mala skupina, saĉinjavaju poseban privilegiran soj nad milijunima; da vuku probitke, a duţnosti snosi mali ĉovjek koji tegli za sve nas. Je li pravda da gospodin moţe ukrasti i ubiti a ne biva kaţnjen kao svaki drugi, dok se na 

 protiv, po tamnicama povlaĉi plebs, jer nije došao na svijet iz  plemenite utrobe? Zašto je kraĊa izvedena plemićkom par-fimiranom rukom manji zloĉin nego ako ju je izvršila ţulja-

va ruka? Ili je ljudski ţivot pod plemićkim bodeţom izgubio cijenu? Ili je pravedno da seljak, hranitelj svih nas, nema ni graĊanskog ni osobnog prava;njegova zemlja, njegov ţivot, njegova koliba, njegovo domaće ognjište, ĉak injegova zaruĉnica pripada prvu noć vama! To je, gospodo, nepravda koju ţelimizbrisati! Staro je doba završeno! Ĉovjek je ĉovjek, najviše biće, za njega je priroda stvorila sunce, zrak,slobodu i ţivot jednako, a ja sam sebi postavio kao ĉvrstu zadaću da duţnostidrţavljana budu jednako podijeljene medu sve. - Veliĉanstvo, to su nazori, ali prava visokih staleţa odre Ċuje stoljetni zakon. - Zakon? Tko je stvorio taj zakon?- Veliĉanstvo, najviši forum drţave, sabor! - Da sam vaših nazora i ja bih odgovorio tako, ali ĉovjek nazora koje sam vam ĉas prije iskreno razloţio pita, tko saĉi njava taj sabor?- Veliĉanstvo, staleţi! - Plemićki staleţi! Ĉitav graĊanski staleţ ima samo dva glasa, dok jedna velikaška obitelj unosi u sabor dvanaest i osamnaest glasova, i ti glasovi kroje zakone, odreĊuju sud  

 binu milijuna. Kojim pravom postaju oni zakonodavci? Nitisposobnostima niti znanjem, nego pukim sluĉajem prirode, jer su pali u plemićku zipku. U Engleskoj i Švedskoj dobivaju 

 pojedinci pravo zakonodavstva bar po veliĉini posjeda, a kod  nas u Ugarskoj kao nigdje pod suncem ima netko, zato što se rodio kao plemić, ma bio on idiot, pravo krojiti zakone mili junima. Respektirao bih sabor u kojemu bi svi slojevi drţave imali svoje ponajbolje sinove, da svojim znanjem izvršavaju 

 potrebe sviju jednako. Ovaj vaš sabor, iskreno kaţem, ne pri znajem, jer to nije sabor, to je skupština gospodara koja kroji 

Page 90: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 90/390

zakone protiv svojih slugu!

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Veliĉanstvo - usklikne Bathyany - teška bol mi razdire grudi! Zar je moguće da zaboravljate visoke staleţe koji su 

 branili prijestolje svojim ĉetama, svojim novcem? - Tko je saĉinjavao te ĉete? Vaši kmetovi, seljaci, graĊani! Tko vam je priradio taj novac? Seljak, vaš kmet. Gospodo

 moja, prošlost je pripadala privilegiranim klasama, sada šnjost i budućnost ĉovjeku! Prošlost je pripadala šljemu, buz dovanu i maĉu, budućnost pripada motiki, radnom oruĊu i nauci, za svejednako!Gospoda su ustala. Grof Erdodv klikne:- Veliĉanstvo, strahovita je nepravda da stoljetna prava

izjednaĉujete s kmetom i graĊaninom i da prelazite preko na šeg ustava i zakona! - Istina, prelazim preko njih, jer se protiv takvog ustavai zakona koji zaštićuje samo bogate staleţe buni moj mo ral, moral prosvijetljenog ĉovjeka. Moj nazor rezultat je sto ljetnih patnji i robovanja većine izmuĉenog i iscrpljenog ĉovjeĉanstva. Gospodo, shvatite i pogledajte oko sebe: privi-legijama je kraj! Nastupa ĉovjek i traţi jednakost. Vidite, i 

 mene je sluĉaj prirode postavio na vlast kao i vas, ali ja sam tospoznao i odluĉio da taj sluĉaj iskoristim za sreću puka, da ga oslobodim i podignem na dostojanstvo ĉovjeka. Bilo je careva u Rimu koji su vlast iskoristili gazeći sreću ljudi, ja svoju vlast iskorištavam da im stvorim  sreću. Rumena lica, plamene oĉi i drhtanje nosnica odavalo je krajnje uzbuĊenjegospode, dok je car govorio ţarom dubokog uvjerenja, - Veliĉanstvo, zar je moguće da se ĉista, plemenita carska krv moţe tako udaljiti od velikaškog staleţa iz kojega je po tekla?- Još nisam ĉuo da je znanost pronašla razliku izmeĊu krvi koja teĉe iz seljaĉkih i one iz plemićkih ţila. Ĉovjek je ĉovjek! U mozgovima ima razlike; jedan je bistrina, drugi idiot. I u

 poštenju ima razlike: netko je hulja, drugi je poštenjak. Moja krv nije carskanego ljudska, i moje srce otvoreno je slabijemu, opljaĉkanom i porobljenom. - Veliĉanstvo, okrivljujete nas da smo kmetovima uzeli njihovu zemlju? - Valjda ne kanite ustvrditi da su gospoda bila gospodari

 prije nego što su postojale sluge? Zemlja je pripadala ĉovjeku, samo ĉovjeku, sve dok nisu bezobrazniji i jaĉi oteli slabijima. 

 Mi smo dva opreĉna svijeta, gospodo, i ţalim što vas još uvi jek ne mogu uvjeriti da je istina na mojoj strani.- Veliĉanstvo, nikada vladari nisu ovako usrećivali sebe isvoje prijestolje.- I nije potrebno, jer sreću ne traţim za sebe niti za prije stolje. Prijestolje nije svrha, ono je samo sredstvo; ono nijekumir budala nego utoĉište narodima, nije izvor drţave nego garancija za poštenu upravu. - Veliĉanstvo je ipak dalo odnijeti krunu svetoga Stjepanaiz dvora u Peĉuhu. - Jer je smetala sirotištu koje sam tamo uredio, a kako stra-ţar svoju kokardu mora imati uza se, tako sam je dao spremi ti kod sebe.

Page 91: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 91/390

- Veliĉanstvo, ako se jednom bude konstatiralo da ste se prevarili u svim svojimnazorima s kojima izvolijevate vladati?-  Ako se ja varam, sa mnom će se prevariti ĉovjek, njegove ideje i njegove teţnje. Ali to se ne moţe dogoditi. Nikako! Gospoda su nervozno pogledala u vrata.- Ĉini se da gospoda nekoga ĉekaju? 

- Veliĉanstvo ne, samo moramo sa ţalošću ustanoviti da nemamo vašem veliĉanstvu više šta reći. - A ja veselo konstatiram da ste mi pruţili prigodu da vam  kaţem sve. Ne radim ništa sakriveno i prikriveno, naprotiv, otvoreno i jasno ispovijedam svoja djela i namjere koje odgovaraju sadašnjosti. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Veliĉanstvo, teškim srcem se opraštamo! - reĉe Bathyany.Hladno, ledeno pokloniše se gospoda, ostaviše carev kabinet i uĊoše u

 predsoblje, gdje su ĉekali ostali plemići. Erdodv mahne rukom i šapne mladom, u crno odjevenom plemiću: - Nepokolebivo ostaje na svom stanovištu, dakle, naprijed! - Lijek još nije ovdje. Kardinalov tajnik poruĉuje da se str 

 pimo do dinea kod pape.- Bit će mu to posljednji carski dine!U ODAJAMA MARIJE TEREZIJE

 Medu raskošnim, zlatom optoĉenim rokoko-stolicama, medu sjajnim ogledalima sazlatnim okvirima, etaţerima od slonove kosti, vazama od porculana i goblenima saslikama iz ţivota galantnog doba stajala je u nevjerojatnom kontrastu visoka

 pojava rimskog pape, snaţna, ĉvrsta, zakopĉana u snjeţno bijelu halju odkašmira. Na glavi mu purpurno crvena torzotska kapica. Ispod nje vire guste

 prosijede kose. Velike oĉi i lijep orlovski nos pokazuju rijetku staraĉkuljepotu. Usne mu se smiješe, ruke miruju, samo oĉi diţu se i padaju promatrajućioko sebe vijenac ljubiĉastih i purpurnih svilenih halja kardinala i biskupa. 

 Vrata sa strane hodnika rastvore dva carska lakaja. Papa, prelati i kardinaliokrenu se prema ulazu.Ulazi car. Ĉvrst, snaţan ĉovjek, zakopĉan u maršalsku uniformu, Bijela sveĉanaodora sa crvenim nakitom, zlatnim pu-cetima, preko prsiju široka carska vrpca,na lijevoj strani prsi-ju dvije zlatne zvijezde. Plave oĉi gledaju mirno,

 provedrene smiješkom. 

Iza njega ulazi knez Kaunitz, od pete do glave urešen s toliko pedantne paţnje,s toliko raskoši, da se svi pogledi obraćaju njemu. U pozadini stoje carskinadmeštar Rosenberg i komornik grof Keglević. Brzim i lakim koracima polazi car prema papi. On mu nekoliko koraka izaĊe ususret i zagrli ga.-  Vaša presvetosti, dozvolite mi da vam predstavim svojega 

 prijatelja i savjetnika kancelara kneza Kaunitza.Knez se pokloni. Papa mu pruţi ruku s ribarskim prstenom na poljubac. Knez

 prihvati ponuĊenu ruku, ali umjesto da je poljubi srdaĉno je i prijateljskistrese.Prelati, kardinali i biskupi stali su kao ukopani. Teška, nesavladivakonsternacija prelazi ljubiĉastim haljama. Nešto teško palo je u ĉitavu okolinu.I lukavi rimski viceregent svojim otmjenim, inteligentnim obrazom nije mogao

 prikriti zaprepaštenje. Vidjevši da mu knez ne kani poljubiti ruku papa je mirno povuĉe. Licem mu preleti laka zabuna. Car, kao da to nije vidio, predstavi kneza rimskom vicere-gentu i sjedne kraj

 pape.

Page 92: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 92/390

-  Vaša presvetosti, sretan sam što mogu opet malo vreme na proboraviti u vašoj blizini! -  Vaše veliĉanstvo obasiplje me tolikim udobnostima i ĉastima, tolikom brigom i njeţnošću, da sam u dnu duše ga nut. Nisam se tome nadao. Oprostite što sam posumnjao u vašu ljubaznost na temelju vaših odredaba u crkvenim stva

rima. Sada sam se uvjerio da je vaše veliĉanstvo mnogo bolje od svojih odredaba i osjećam da ćemo se sporazumjeti. - Vaša svetosti, moja jedina briga da vam boravak u mojem  dvoru bude ugodan. Pokojna majka nije slutila da će njezineodaje poĉastiti vaša presvetost! - Nadam se, veliĉanstvo, da ćemo se potpuno zbliţiti ovdje u ovim odajama, pred slikom njezina veliĉanstva, koje nas, evo, tako toplo motri kao da zove svojega sina da bude premacrkvi blag i popustljiv.

i

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Toplinu koju vaša presvetost osjeća u oĉima portreta  moje majke, mora otkriti i u meni. Ponosim se svojim visokimgostom i dok god bude boravio ovdje, a ţelio bih da to bude što dulje, sva će moja briga biti posvećena ugodnosti i miru vaše presvetosti. - Veliĉanstvo, bio sam uvjeren da nas samo usmeni prego vori mogu zbliţiti i ţelim da vaše veliĉanstvo osjeti spremnost našega srca da budemo vašem veliĉanstvu usluţni i da uskla dimo poslove crkve s pravima vašega carskog veliĉanstva. - Vaša presvetosti, mi ćemo zbog prevelike vaţnosti stvari 

 poslije dinea odrţati konferenciju u prisutnosti pouzdanika koje izabere vaša presvetost i ja. 

 Vrhovni papinski dvorski ceremonijar Josip Dini u sveĉanoj crveno-crnoj odorinajavio je poĉetak dinea. Papa i car krenuše. Sveĉana pratnja za njima. U carskoj dvorani uskrsnula je izarhiva raskoš carice Marije Terezije. 

 Na prostrtom stolu iskri se zlato, srebro, kristal, najfiniji porculan. Lakaji u baršunu, papinski dvorjanici, komornici, prelati, biskupi i kardinali savili suoko stola nikada viĊen vijenac društva. Car sjedi s lijeve strane papi, na ĉelu stola s najvećim zanimanjem ljubaznorazgovara sa svojim visokim gostom i njegovom pratnjom.Kardinal Migazzi spokojno je razgovarao sa svojim susjedom, rimskim prelatom, i

svakoga trenutka kad bi tko ušao pogledao bi pogledom punim oĉekivanja premavratima.Ude visok mlad opat. Kardinal upita:- Imate lijek?- Prave ga, ĉeka se, bit će za koji ĉas, bit će. - Plemstvo ĉeka? - Ĉeka poslije audijencije u predsoblju. - Dakle, poslije konferencije s papom. Najavite me Rosen-

 bergu u audenciju kod cara. Poslije konferencije.

Sat kasnije ulazio je papa u prvom katu u carev veliki kabinet za primanje.Papa je sjedeći u naslonjaĉu izrekao govor o crkvenim pravima i zabludama u kojesu mnogi upali krivo prosuĊujući crkvena prava. Govor je trajao ĉitav sat. Car

je paţljivo slušao. Kad papa dovrši, car ustade i odvrati ozbiljnim tonom: 

Page 93: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 93/390

- Nisam teolog, premalo se razumijem u kanonsko pravo. Vaša svetost neka oprostišto ne mogu odmah odgovoriti. Molim vašu svetost da mi sve prigovore izvoli

 priopćiti pismeno. Moj će kancelar na njih toĉno i ministarski odgovoriti, a jaću ih štampati i objelodaniti, jer narod mora biti obaviješten o svemu što se udrţavi dogaĊa. Teška ţeljezna šutnja pala je meĊu njih. Carev odgovor presjekao je svaku

 mogućnost pregovora. Tešku omaru dokrajĉi papa. Ustade, podijeli caru blagoslov pa se sa svojim pratiocima povuĉe u odaje carice Marije Terezije.OSLOBOĐENJE Uznemireno šetao je Kalman po sobi svojega štićenika, pogledavao na sat,

 prisluškivao i opet šetao. Hodnikom su odjeknuli koraci. Davila uĊe u sobu i sruši se na divan. - Sinko, za ime Boţje, izgledaš kao da si utekao iz lud  nice!On mahne rukom.- Netko te zatekao?- Jest!-Tko?

- Car!- Propali smo!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Nismo, nismo! Spasio me!- Kako te spasio kada te zatekao?- Baš zato što me zatekao, baš zato! - Mladiću, saberi se, što se dogodilo? Reci brzo, brzo! Vidiosam kako si ušao u knjiţnicu. - Da, ušao sam! - Je li tko bio tamo?

- Nitko! Ja otvorim ormar i uzmem peĉat. -1 on ude?- Zatvorim, izlazim...-Izlaziš, no... 

- Izlazim, ĉini mi se, tijelo moje su iskrice, dršću, vrca ju. Trepećem, plamtim, nestajem. Tada mi se probudi sluh. Ĉujem mukli odjek vlastitih koraka u mrtvoj tišini. Netko me udari po sljepooĉicama. - On te udario?- ...Tada tek osjetih krv i srce. Ĉujem njegovu kriku, do zivanje.- Govori suvislo! Kada te zatekao?- U pravi ĉas! - U pravi ĉas si utekao? - Da, utekao!- Ne razumijem sve to, kako se zbilo, govori, osvijesti se,reci sve!- Vratim se iz knjiţnice u svoju radnu sobu kada zaĉujem iz kabineta njegov dubok glas. Ostao sam prikovan. Stojim i slušam. Govore maĊarski velikaši. Prigovaraju, zahtijevaju svoje 

 privilegije, a on odgovara. Razgaljuje im svoje uvjerenje, odaje im svoja naĉela, u potpunoj nagosti. - No, dobro, ali dalje!- Rijeĉi njegove padaju po mojoj duši. Osjećam da me za 

Page 94: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 94/390

hvaća val, velik kao svemir, i nosi me k njemu! Oko mene bivasvjetlo. Dani se. Stojim pred samim sobom i pitam se: "Za

koga ti nosiš taj peĉat? Laţeš, ne za njega, za sebe, za svoju ljubav!" -Gdje je peĉat? -  Ne, cara ne treba oslobaĊati! On stoji na vrhuncu kao div. 

Gore će se savinuti u dolinu, a on ostaje kao hridina! Ĉuo sam  ga kako govori...- Reci već jednom gdje je peĉat? Što se dogodilo? 

 Mladić skoĉi: - Skrbnice, on me zahvatio, probudio, pridigao, spasio! Peĉat ću vratiti! - Dakle si ga uzeo?- Htio sam ga odmah odnijeti natrag, ali ude Keglević. Ĉekao je cara u mojoj sobi. Pobjegao sam da ne vidim cara dok mi je peĉat u dţepu. Tada bih mu sve priznao. - Daj mi peĉat! - Sta? Vi me ne razumijete? Odustao sam od svega. Njemunaša pomoć nije potrebna. 

-1 ti ćeš izgubiti Maricu zauvijek?- Izgubit ću sve, sve, ali nikada poĉiniti takvu lupeštinu! On je moju dušu zasijao svojim mislima. Dosegnite nebo, 

 pogasite mu zvijezde! Ne, ja sam osloboĊen, proĉišćen! - Smiri se! Prenapetost ţivaca. Daj mi peĉat, udarit ću ga na dokument i djevojka je tvoja.- Ne, ne, ne!- U njegovo ime zapovijedam ti!- Nikada!Davila sune uvis i poĊe k vratima. Skrbnik mu zakrĉi put i uhvati ga za ruke. Mladić se stade otimati. Lavljomsnagom nastoji se istrgnuti iz kliješta u koja ga hvata jaĉi skrbnik. Dahtanje ispunjava sobu. Bacaju se naprijed, natrag, zabodeni jedan u drugoga,kao dva tigra.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Pod snagom skrbnika Davila pada. U posljednjem ĉasu zagrize u zglob njegoveruke. Kal man popusti, mladić se oslobodi, baci se natrag i dohvati naslonjaĉ dase brani.- Daj peĉat! - Neću! Ubijte me, neću! - Posljednji put, poslušaj! - Nikada!

 Na vrata ude lakaj.Kalman je blijed ali miran.

 Mladi tajnik skoĉi k vratima. Kalman ga uhvati za ruku.- Ostani, ne boj se! Znam da je sve bila šala! Davila se istrgne i pobjegne u hodnik.- Gospodine - reĉe lakaj - poslali su me opet da donesetelijek tajniku njegove presvetosti.- Boca se, eto, razbila! Neka još samo malo ĉekaju; samo 

 malo, donijet ću! Kalman pojuri u hodnik za Davilom.POSLIJE HISTORIJSKE KONFERENCIJEĈim je rimski papa sa svojim pratiocima izašao iz careva kabineta ude Rosenberg.  - Veliĉanstvo je vrlo dobre volje. To me raduje! - Izgubio sam dva sata vremena. Ali dine me ipak oštetio. 

Page 95: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 95/390

Papa je najotmjeniji i najljubazniji gospodin. I njegova dva pouzdanika, rimski viceregent Marenezzi i atenski biskupContesini uĉeni su i otmjeni ljudi. Vrlo dobro osjećaju da sam  u pravu. Dakako, nisu ludi da mi to priznaju. Sada neka gospoda s nama korespondiraju!- A vaše će veliĉanstvo svetog oca voziti na šetnje i pratiti 

u crkvu bude li vaša stolica smještena na istoj stepenici kao i njegova?

-Toĉno! -  Veliĉanstvo, za vrijeme dinea najavio je kardinal Migazzi hitnu audijenciju.- Sto taj ţeli tako hitno? Izvolite mu javiti da ga ĉekam! Rosenberg se uputi kardinalu u prvi kat.Car pogleda prema vratima i opazi mladog lakaja nasmijanog lica.- Knecht! Juĉer plemić, danas lakaj! Preskakujete u zvanja kao naša Marica! No? - Veliĉanstvo, u predsoblju sam vršio sluţbu dvorskog la kaja.

- Je li se isplatilo?- Donekle! Velikaši su nešto vrlo uzbuĊeno ĉekali. Kada su ona ĉetvorica izašla iz vašega kabineta ostali su na okupu i 

 pogledavali se. Kad je netko otvorio vrata razbudili su se kaoose. Ušao je gospodin u ljubiĉastoj halji. Nisam ga nikada do sada vidio. Pristupio je grofu Erdodvju i nešto rekao o nekak voj boci s mlijekom koja je pala i razbila se. Zatim sam ĉuo ri  jeĉi: "Ne moţe izmaknuti!" Nato je neki mladi gospodin pri šao bliţe i upitao: "A veliki top?" odgovorili su mu: "Još nije sasvim pripremljen!"- Došli su da ĉuju moju posljednju, i kada su htjeli da pale nešto je zapelo. Ĉekam! - Još se nešto dogodilo. Vidio sam gospodina Davilu. Trĉao je hodnikom i uletio u tajniĉku sobu. Za njim gospodinKalman. Za ĉetvrt sata vratio se Davila vrlo blijed i pao je na 

 moje ruke.- Jadni mladić, odviše ga muĉim radom! Gdje je? - U sekretarijatu. Jedan mi lakaj reĉe da je našao Kalmana i tajnika u njihovu stanu kako su se hrvali.- Dragi Knecht, vi ste poĉeli inspicirati hrvaĉke produkcije 

 mojih pouzdanika? Time gubite vrijeme! Vi ste pametan mladić, ne zapadajte u pogreške sluţbene policije. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Car pozvoni. Komornik se pojavi. Najavljena je njegova uzoritost kardinal Migazzi.Kardinal stupi pred cara strahovito mrk.- Što se dogodilo, uzoritosti? Zle ste volje? - Veliĉanstvo, vaš dvorski meštar ne dopušta nijednoj de 

 putaciji svećenika da se pokloni njegovoj svetosti. - To je razumljivo. Deputacije smrtno umaraju, a ja bih biovrlo neuljudan kućedomaćin kad bih dopustio da se uznemi ruje moj mili visoki gost.- Valjda veliĉanstvo ne drţi te deputacije demonstracijama? - Još i to, da u mojoj kući demonstriraju protiv mene! Umi 

rite se, već sam objavio svim crkvenim dostojanstvenicima daću ih sljedeći tjedan predstaviti u svojoj kući svome visokom  

Page 96: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 96/390

gostu. Ima li vaša uzoritost još kakvu ţelju? - Upravo danas dopala mi je u ruke brošura protiv fratara, i molim da je veliĉanstvo zabrani. - U drţavi vlada sloboda štampe. - Veliĉanstvo, molim poslušajte samo nekoliko izreka tog drzovitog spisa i sudite.

- Molim, slušam! - Uvod u taj pamflet glasi:"Što je fratar? Fratar je ĉovjeku sliĉna, mantijom pokrivena ţedna ţivotinja. Onje dvonoţac, ali neĉista ţivotinja. Ţivi od grabeţa i lihvarstva. Ne ţeni se, adjecu izlaţe u šumi. Reţi na svoju vlastitu pasminu. Ne ubija uši, ali se tuĉe s

 braćom. Šuti, ne misli. Novicij prvu godinu liţe pod, to mu je ispit i dokaz daje dorastao da postane magarcem. Obiĉno je mesoţder. Muĉi ga prokletstvoneutaţive ţeĊi. Hidrofob utopljen u vinu. Sanja o vinu. Boţanstvo mu jevinograd. Kad raste groţĊe, pjeva!" Tako to ide sve dalje. Nije li to strahovito?- Da, eminencijo, priznajem! No, evo, pokazat ću vam pan dan. Izašao je ovaj pamflet: 

"Majmun na prijestolju! Našao se majmun i hoće da bude carem osloboditeljem.Strah i trepet nastao je u ljudstvu. Od njegove prosvjete i njegove vlastizaudara milje daleko. Ljudi padaju u nesvijest. Majmun se hrani fratrima,koludricama i plemićima. Ima strast mrljati papire i zove to reformom. Robisamostanske ovce, poĉinja umorstva. Smrdi mu parfem i zato se rado uvlaĉi meduušljivu, neokupanu ĉeljad. Ĉuje na ova imena: babilonski toranj, luĊak na

 prijestolju i bijeli majmun."- Vid ite, ako oba pamfleta dademo na natjeĉaj za porugu, "majmun na prijestolju" dobit će jednoglasno prvu nagradu! - Tako gnusne stvari ne mogu dopustiti.- Kada netko o nama tako ruţno misli, mnogo je poštenije da to napiše javno nego da u zasjedi ruje i potkapa. A, konaĉno, oba pamfleta imaju duhovitosti. I to nešto vrijedi. Ja sam  

 pamflet protiv sebe dozvolio.- Uistinu ne kanite zabraniti pamflet protiv fratara?- Dopustite mi jednaka prava prema vašim fratrima. - Ali što će svijet reći kad vidi da papa razgovara s fratrimakoji se ovdje nazivlju ţivinama? - Sto će svijet reći kad vidi da je papa posjetio majmuna na 

 prijestolju?- Veliĉanstvo, njegova svetost dolazi na pregovore iz Rima, a vaše veliĉanstvo predlaţe korespondenciju na svome dvoru. Prvi je kat bliţe od Rima. - Veliĉanstvo, odlazim s prosvjedom protiv pamfleta što napada fratre koji imajuzasluga.- Uvjeren sam da i ja imam zasluga, a zovu me majmunom! Ah, oprostite mi, uzoritosti, vaša audijencija još nije završena. - Kako to misli veliĉanstvo?- Eminencijo, osjećam da ste imali na umu nešto drugo. Ne 

 biste traţili hitnu audenciju zbog jedne brošure. Izvolite reći sve što imate. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Na ţalost, nemam ništa što bi bilo vaţnije. Kardinal se po

kloni i ode.

Page 97: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 97/390

Odmah poslije njega uĊe grof Keglević. - Veliĉanstvo, njezina visost nizozemskanamjesnica Marija Kristina stigla je u dvor i moli audijenciju.- Moja sestra? To nešto znaĉi! Odmah ĉuje primiti. Recite 

 mi, grofe, da li ste ovih d ana razgovarali s našom gospoĊicom   Maricom?- Jesam, prije crkvene sveĉanosti. 

- Ĉujem da je mnogo plakala. - Jest, neobiĉno je plakala. Barunica Rosenberg tvrdi da se one veĉeri u Augartenu sasvim promijenila. Neprestano se zatvara, a ĉesto je vrlo tuţna. Predloţio bih veliĉanstvu da je 

 pošalje u moju domovinu, grofici Neri Vojkffv. Car je ĉasak šutio i gledao preda se. - Ne, to ne! Molim vas, javite barunici Rosenberg dagospoĊicu dovede danas na puĉku sveĉanost u Augarten. Ja ĉu se onamo izvesti u devet sati.

 NAMJESNICA NIZOZEMSKEPred portalom stala je ĉetveropreţna koĉija. Dva plemiĉa skoĉe s kola u kojimasjedi ţena, ponosna, uspravna, ukoĉena. Jedan od gospode uspne se dvorskimstepenicama, drugi ostaje uz koĉiju i gleda dami u lice. Njene bademaste oĉi

odaju hladno susprezanje strasti i ĉastohlepnost. Velike rumene usne upozoravajuna opasnost. Šešir stoji ukoĉeno na konzervativno uĉešljanoj visokoj frizuri.  Mladi plemić u raskošnoj paradi tiho joj prišapne: - Visosti, nisam vas smioupozoriti pred komornikom. Jeste li, visosti, primijetili poklik dvojicenizozemskih mladića kada smo se vozili gradom? 

- Nisam ništa ĉula. - Jer su baĉeni prikriveno, ali ja sam uhvatio dva-tri poklika: "Evo nizozemske kraljice!"- Kraljice? Ne razumijem. Nizozemska ima cara i namjesnicu. Zašto, dakle, kliĉu: kraljica? - Jer bi Nizozemska mogla jednom imati i kraljicu!

 Njen mirni pogled zaustavi se u ţarkim oĉima mladoga muškarca, kao da izvlaĉinjegove misli.- Što vam pada na um, grofe? Vaši su staleţi nezadovoljni. Ja osjećam drmanje svoje namjesniĉke stolice. - Baš zato mogla bi se preko noći pretvoriti u prijestolje. - Zagonetno zboriš, Simone! - šapne ona pogledavši ga in timno. - Jasnije, jasnije!- Znam samo to da svi staleţi uzdiţu oĉi k tebi, svi vjeru ju u tvoju bistrinu, svi te ljube. Ĉuo sam iz usta najodliĉnijih: "Jedino Kristina od sve carske djece naslijedila je majku! Kad

 bi se Nizozemska proglasila nezavisnom, Marija Kristina bila bi njezin vladar kao Marija Terezija Austriji!"- Ah, to nije moguće! - Naprotiv, to je misao kojom se bave staleţi u Nizozemskoj. Kako bi divno pristajala tvojoj glavi kruna, kraljice moja!- Šuti, to su maštanja! - Ako nisu?Bademaste oĉi upru se u njega. Ĉastohlepno drţanje glave izaziva i doziva krunu. - Ti si jedina nada nizozemskih staleţa! Kunem ti se, jer znam!- Što oĉekuju od mene? - UtvrĊivanje svojih stoljetnih prava. - Vršiti mi je samo vladarove naloge! - Nalozi se mogu vršiti prividno. Ljubim te, Kristina, ti znaš da umirem za tobom i, eto, ja sam izdajica tajne zbog koje

 mogu izgubiti svakoga trenutka glavu. To je tajna zamisao staleţa. Sve zavisi o tebi. Ti moţeš uĉiniti mnogo, vrlo mnogo! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 98: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 98/390

 BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Protiv njega se ne moţe. 

- Ali se ne treba raditi za njega.- Razumijem.- A nagrada tvoja bila bi kruna! Mogu li nizozemski staleţi ţeljeti više nego da im kći Marije Terezije bude na prije stolju?Ponosna, za krunu roĊena glava lijepe princeze, ostala je mirna, uspravna, tekdobaci pogled svojem mladom dvorskom meštru. Putene usne malo se rastvore: - Razgovarat ćemo veĉeras. U jedanaest sati doĊi u moju 

 palaĉu. Komornik se spuštao niz stepenice i duboko se pokloni pred damom. -  Njegovo veliĉanstvo s velikom radošću oĉekuje vašu vi sost. Dvorski meštar pruţi princezi ruku i povede je uz stu

 bište. 

Josip je pošao svojoj sestri u susret i polako je poveo do naslonjaĉa. - Ovaj me dolazak, Marija Kristina, iznenaĊuje! Ona se pokloni.-  Vaše veliĉanstvo, moţda nisu sasvim nevaţni uzroci zbog kojih sam morala da vašem veliĉanstvu... - Koliko se sjećam mi smo braća! Mani se tih naslova, Kristina! Premlada si za starovjeĉne forme. Budi ljubazna, sjedni i reci mi sestrinski stoje dovelo namjesnicu Nizozemsketako nenadano u Beĉ? Sjedila je ukoĉeno. - Došla sam da te u pozorim sa svoje strane i sa strane svoga muţa na velika nezadovoljstva koja se javljaju zbog crkve nih reformi.- Narod je nezadovoljan? Ne vjerujem, taj se narod zaFilipa II. odupro revolucijom popovskom i velikaškom ugnje tavanju. Filip ih je pokorio vojskom, a sada ja donosim pukuono zbog ĉega se prije mene neuspješno revoltirao. 

- Nisam govorila o puku, nego o onima koji su uzdanica prijestolja.- Kristina, nisi mnogo razmišljala o mojim reskriptima. Prijestolje nema uzdanice, naprotiv prijestolje treba da budeuzdanica puku.- U Nizozemskoj smatraju se mjerodavnim samo velikaški i svećeniĉki staleţi. - Ali ne kod mene! MeĊutim, oĉito nisi došla na akadem  ske rasprave.- Ne. Moram ti nešto priopćiti. Stavio si svećeniĉke semi nare pod svjetovni nadzor i imenovao svoje profesore. Na tosu odgovorili pitomci seminara kardinala Michelma time danijedan gojenac nije došao da prisustvuje predavanju. - Svi su gojenci djeca plemića. -1 smatraju da si napao vjeru.- Ĉuj, Kristina, poštujem vjeru svakoga ĉovjeka, i ako on nalazi u njoj utjehu smatrao bih zloĉincem onoga tko bi mu je pokušao oduzeti. Svojim reformama samo proĉišćavam  Kristovu nauku. Vjera je samo izlika da velikaši i crkveni sta leţi na meni osvete oduzimanje svojih privilegija. MeĊutim, dalje?

- Univerza u Lowenu buni se što si povukao s katedre teo loške profesore. 

Page 99: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 99/390

- Neka popovi predaju teologiju, a filozofiju i druge svjetovne nauke predavat će svjetovni profesori. Znanost je do voljno dugo bila pritisnuta crkvenim dogmama. Sada je tomekraj!- A Ċaci univerze ne dolaze na predavanja, jer traţe natrag svećeniĉke profesore. 

- Kad jednom seljaĉka i graĊanska djeca doĊu na univerzu,  bit će to drukĉije. No s tim ću gospodiĉićima već obraĉunati. - Upozoravam te da su svi staleţi velikaša na strani kardinala, biskupa i gojenaca koji traţe da se ukine svjetovni nad --

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

zor nad seminarijima, da se zbaci sistem nove školske obuke i nove knjige, te dase uspostavi stari red. Kardinali i biskupi tvrde da samo oni imaju pravo

odgajati mlade seminarce po svojoj školskoj osnovi. - A moja je duţnost kontrolirati kako oni odgajaju narod, da ga ne zaluduju i ne zaglupljuju, i da ga tako onesposobeza realan ţivot. Ţelim da narod bude prosvijetljen, a vjeru ţe lim oĉuvati od praznovjerja. Evo ti moje poruke! Reci kardi nalu Michelmu i njegovim biskupima neka izvole kontrolirati

 moje školske naukovne knjige i ako misle da je u njima što god protiv vjere, neka mi to pismeno podastru. Reci da ne na

 m jeravam dirati u vjeru, ali nikada neću dozvoliti da pod fir  mom vjere stvaraju drţavljane nesposobne za ţivot na ovom  svijetu. Ţelim da prisustvuju i predavanjima mojih profesora i mojega svećenstva, i neka mi jave u ĉemu se griješi protiv vjere.- Ako se neće tome odazvati, a seminarci i dalje ne po haĊaju predavanja? - Tada ću naprosto zatvoriti seminare i univerze, dok po-

 povsko- plemićkom kabinetu ne sine malo svjetla. - Strah me da će to dovesti do pobune - Zar ovo što rade nije pobuna? - Mislim na pobunu ulice.- Moj prijatelj princ Ligne takoĊer je Nizozemac a obiĉava 

 mi se rugati: "Vi imate uza se sve galerije, sva puĉka gledali šta, samo nemate kabinete!" Zadovoljan sam ako su sa mnom  galerije i "puĉka gledališta". Ona saĉinjavaju većinu naroda, a s kabinetima ćemo lako obraĉunati. 

 Marija Kristina sluša bez jedne jedine kretnje. Njezina bijela ruka poĉiva nasvilenim naborima tamnocrvene haljine, a bademaste oĉi mirno gledaju u cara. - Kristina, drţavom ne moţe vladati šaka velikaša i popo va! Ja sam zapoĉeo reformu najprije kod sebe. Proglasio sam  

se slugom drţave, prema tome ţivim i radim za puk. To je tvoj putokaz uvladavini Nizozemske.- Prema tome, ne kaniš ni u ĉemu popustiti? -Ni za vlas!Ona ustade.- Još jedan razlog doveo me ovamo. Htjela bih da se poklonim svetom ocu papi i da od njega primim oproštenje grijeha. - Nadam se da nisu brojni i veliki! Predstavit ću te njego voj svetosti sutra, a danas te pozivam na malu voţnju u Augar-ten. Odrţava se puĉka maskerada. Beĉani su zadrţali obiĉaj 

da u proljeće i ljeti prireĊuju karneval, pa ćeš malo osvjeţiti davne uspomene.

Page 100: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 100/390

LJETNA MASKERADA Veĉe je vedro. Dvopreţna koĉija prolazi alejom perivoja Augarten. Zdesna carusjedi Marija Kristina. Car joj s oduševljenjem pokazuje aleje i nasade i

 podrobno tumaĉi rodoslovlje svakoga pojedinog stabla. - Ti si vrtlar toga perivoja? - upita princeza.- Nadam se da će i moja drţava biti tako divan perivoj! 

- Zašto se ti, Josipe, ne voziš šesteropregom? - Zašto? Dva su konja dovoljna! Kratka šutnja. 

- Ĉudi me što nemaš ljubimca konja, psa ili kakvu drugu ţivotinju. Svi vladari ih imaju. - Ĉitav ţivot ispunjavaju mi ljudi. Pozivam te na šetnju 

 meĊu publikom. - Ah, ne, hvala! Priĉekat ću te u koĉiji. Neka doĊe moj dvorski meštar. Car zaustavi koĉiju. I koĉija što ih je slijedila stane. Mlad, visok gospodin, u

 bogatoj odori nizozemskog velikaša, siĊe i 

I

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

na carev mig sjedne nasuprot njegovoj sestri. Davila i Rosen- berg takoĊer sidu. - Dajte naše ogrtaĉe, gospodo! - reĉe im car. - Idemo! DoviĊenja, Kristina! Rosenberg i Davila pratili su cara, skrenuvši preĉacem prema buci koja jedopirala sa zapadne strane perivoja.Car i njegova dva pratioca ušli su u buĉnu aleju. Kroz granje vire šarolikicrveni i modri lampioni. Veseli, nasmijani ljudi vrve uokolo. Svaki drugi ĉovjekodjeven je u kostim s krinkom, ili je lice premazano šminkom. Veselo mnoštvo

 podaje se glazbi, smijehu, nabacivanju, karnevalu pod vedrim nebom.Redaju se karnevalske karikature.

 A lejom strka. Voze kolica. Prepuna su akata. Navrh sjedi muškarac u maskistarovjeĉne dvorske lude. Hvata akt za aktom ivice: - Reforme, najnovije reforme, dame i gospodo, tko ţeli ku 

 piti reforme? Neki mu kroz smijeh dobacuju:- Glupane, imamo ih i badava previše! - Ganz frische Ware!10 Od ove noći! U zoru bit će opet svjeţi! - Svakog jutra svjeţe kifle i svjeţe reforme! Svi se smiju i dobacuju šale. Car stoji kraj stabla i smije se. Prišapne svojim pratiocima: -Vidite kako seBeĉani izruguju mojem noćnom radu! Sve im je smiješno! Ali meni nisu ni oni! Proslijediše put kloneći se svjetla. Jedan muškarac s redarskim znakom upozoriih:- Nije slobodno gaziti cvijeće, izaĊite na put! - Molim, molim, oprostite! - uljudno će car. - Ovaj momak

 pošteno vrši svoju duţnost! 10 Ganz frische Ware! (njem.) - Sasvim svjeţa roba! 

Ponovo su se umiješali u vrevu. Nova strka ih zaustavi.  Napadno otmjenu koĉiju ne voze konji nego dvije maske: fratar i jezuit. U koĉiji sjedi ĉovjek u izvezenoj plemićkoj odori. Umjesto ljudske  glave nosigolemu volovsku glavu. Na prsima mu velik natpis:

"Ja se bunim protiv napretka ĉovjeĉanstva!" Graja i smijeh ori se naokolo. Publiku zahvaća grohot. 

Page 101: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 101/390

-  Neki naš ugursuz polemizira s karikaturama protiv vas! -šapne Rosenberg caru. Davila ih je slijedio poput sjene, šuteći, zavuĉen u sebe. Tada na cara naletiţenska maska i šapne: -  Ni koraka dalje! U guţvi vreba na vas maska koja će vas izvrgnuti sramoti pred svim ljudima!

Car promjeri visoku pojavu u maski crnoga noćnog leptira i šapne: -  Noćna leptiriće, kaniš li uistinu oprţiti krila?  Ali ona priĊe još bliţe. - Strahovita urota sprema se protiv vas! DoĊite sa mnom u vašu kuću, sve ću vam otkriti i predati vam urotnike! - Hvala na daru! Nemam se ĉime revanširati! - U ime Boţje, doĊite da vam objasnim!- Menije sve jasno!- Zaklinjem vas svojom ljubavlju, doĊite sa mnom! - šapne ona, privinuvši se k njemu indiskretno, silom primiĉući raz galjene grudi.- Madame, hvala! Ne veĉeram meso! - izmakne on i prihvati ispod ruke Davilu.

Rosenberg je išao s druge strane. Mladić zadršće. - Ova me ţena progoni kao i graditelj piramida! - Kad vas je prepoznala - oglasi se konaĉno Davila - znaĉi da vas svuda prati.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Budala ljubavi! - šapne Rosenberg. - Neće vas nikada pu stiti na miru!- Hoće, jamĉim vam, samo priĉekajte još koji dan. - Veliĉanstvo je nešto zamijetilo? - Da, ali o tome drugi put. A gdje je vaš zaštitnik, Davila? Kalman nije ovdje?- Mislim da će doći. - A naša gospoĊica demonstrativno izostaje. Izriĉito sam  joj poruĉio da doĊe. Gle, opet karikatura! Beĉani su strastve ni karikaturisti.U susret im dolaze kola. Vuku ih poderani momci. Na kolima su priĉvršćenedvokrake ljestve. Na vrhu sjedi muškarac sa frizurom, u modrom fraku caraJosipa. U ruci drţi štrcaljku za gašenje vatre. Pod njim sjedi vatrogasac itrubi na poţar. Car pogleda u ljestve i na vrhu svoju karikaturu.- Kao vatrogasac sviĊam se i sam sebi! Publika navali na kola i zaustavi ih. Buka, svaĊa, vika. - Dolje! Prokleta fakinaţa! Bog će vam zapaliti kuće! Već ćete trĉati po cara! Gadovi! - Smjesta dolje!- Lopovi! Rugaju se caru što nam pomaţe u takvoj straho ti! Magarci! Fakini!Pade nekoliko šumara. Vatrogasac u modrom fraku i njegovi ortaci pobjegoše,ostavivši kola nasred aleje. Carevo je lice sjalo.- Jeste li vidjeli? Treba li meni redarstva, straţe, cenzo ra? Nije li to znak prave ljubavi? No, ovo je kao svjeţa ĉaša vode!

 Veseo i vedar gurao se car sa svojim prijateljima kroz karnevalsku guţvu. 

PUTOVI SUDBINE

Page 102: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 102/390

Komandant vojske Lasi ušao je u carevu sobu. Knez Kau-nitz sjedio je i srkaojuhu.- Ah, kneţe, vi doruĉkujete? - Car mi je odredio okrepu. A vi iz Ĉeške? Kako ste pu tovali?- Ţurio sam da naĊem ovdje papu, na ţalost prekasno je! 

- Njegova svetost je otputovala.-Kakoje bilo?- Znate stoje careva ljubeţljivost! Upravo je raskošno rasi 

 pao milotu svoje neodoljive liĉnosti. - Vjerujem, ali kako su tekli pregovori?-Nije ih bilo!- Kako, nije ih bilo? Zbog pregovora je papa i došao. Što su razgovarali o reformama?- Niste nikada slušali kakvom milinom umije car odgova rati da ne odgovori? Kakvom virtuoznošću umije prerezati temu koju ne ţeli raspredati? No da, tako je ĉinio i s papom. 

 Nikada nije bio u tome draţesniji. - Što su radili mjesec dana? 

- Car je pokazivao papi sve stoje u Beĉu lijepo i zanimljivo, a o reformama su izmeĊu prvoga kata i meĊukata korespon dirali! Kada smo javno objelodanili prve pregovore, Vatikanje dopisivanje obustavio i papa je otputovao.- UvrijeĊen? - Ah, kako uvrijeĊen? Car je papu otpratio do MarijinihToplica. Zagrlili su se i izljubili, a kada se car vraćao odmah je 

 putem skrenuo s komisijom u prvi samostan i raspustio ga!- Prema tome je papina posjeta bila trijumf reformacije.- To je njegovoj svetosti rekao i sam Migazzi, što sluţi na ĉast njegovoj dalekovidnosti. Stvar je, dakle, dovršena! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kamati kapitala pali su na carev raĉun. Prenuo ih je carev dolazak. Pratio gaje Rosenberg.- Dobar dan, gospodo! Lasi, dolazite u pravi ĉas! - Kneţe, molim vas da prihvatite moje poslove. - Veliĉanstvo putuje? -1 to smjesta, u Ugarsku. Molim vas, obavljajte sve drţavne poslove za mojegodsustva. Odredio sam mjesto gdje me vaši kuriri imaju ĉekati. Put treba ostati

 potpunom tajnom, da me nitko ne prepozna. Za jedan sat moja su kola spremna.- Tko će pratiti veliĉanstvo? - upita Rosenberg.- Samo moj sekretar Davila i gospodin Kalman.- Hvala Bogu da jednom ipak uzimate na put lijeĉnika. - Nipošto zbog kontrole svoga ĉvrstog zdravlja, ali Kalman ima u Ugarskoj dvorac, pa me naroĉito zamolio i ponudio se da će vršiti sluţbu drugoga sekretara. Dakle, uzimam samo Davilu, a u zamjenu za drugoga sekretara doktora. Da uredi

 mo najpotrebnije!Sat kasnije car je otputovao.- Zašto je car tako nenadano otputovao? - pitali su sekretari i šefovi. - Nitko ne zna, kao da gaje odnio vjetar.- Nešto se dogaĊa, nešto se iza brda valja! Lasi napusti dvor. Na stepenicama sretne Maricu.

- Kamo, gospoĊice? K caru? Otputovao je! - Otputovao? Boţe moj, kamo? 

Page 103: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 103/390

- Zabranio nam je o tome govoriti. Ostavio je za vas pismo.Upravo sam htio kvarna. Izvolite!Ona proĉita pismo i smrkne se. - Kako mi je ţao što nisam stigla prije! Da sam ga bar vi djela!- Smijem li malu ţalosnu gospoĊicu otpratiti kući? 

- Samo ako mi odgovorite na jedno pitanje.- A to bi bilo?- Gospodine Lasi, zašto još nije odluĉeno kamo će general 

 Vojkffv?- Vi ne znate? Još prije svoga odlaska u Ĉešku potpisao sam dekret.- Oh, i niste mi javili? On će u Beĉ, zar ne? - Ţalim, nije bilo moguće, premješten je u Ugarsku. - Što? Tako je odredio car? - Ja sam tako odredio.- Vi? Ne, to ne vjerujem! Vi biste ga pozvali u Beĉ, meni za 

volju. To je htio car. Uzalud ga branite, on je to htio, znam!Dakle, grofica Nera neće biti u Beĉu! Jaje neću svaki dan vi djeti. To je ruţno, vrlo ruţno od cara. Ljutim se! - Siromašni car! Kad bi znao kakva mu opasnost prijeti... - Uh, ne znate vi kakva sam ja kada se razljutim!- Znam! Prije odlaska pripovijedao je o tome car meni iknezu. Bojim se, ali uza sve to riskirat ću da vas pratim! - Svi vi nemate srca za mene! Da je ovdje grofica Nera,

 bila bih sretna i vesela! Car mi je to obećao. Znate kad? U Rosenbergovu dvoru kada sam bila mala djevojĉica, kad nas je grofica ostavila i otišla sa svojim muţem. Sada mi car neće ispuniti tu jedinu ţelju! Alija znam zašto, zbog one, one koja 

 mu se vješa i on je... Uh, bijesna sam, bijesna! - Nemojte, gospoĊice, grof Vojkffv morao je u Ugarsku zbog vojniĉkih interesa. - Znam ja kakvi su to vojniĉki interesi! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

U KLIJESTIMA NEPRIJATELJAProzor jednokatne generalske palaĉe širom je otvoren. Mladi oficir gleda doljena malogradski trg kojim dolazi koĉija prema veţi. - Koga to promatrate tako oduševljeno? - upita glas iza njegovih leda.

 Mladi oficir se obazre.- Gospodine kapetane, generalica se dovezla s jutarnje šet nje. Svakoga je dana oĉekujem na tome prozoru. Sa mnom  ĉitav vaš grad. Vidite publiku, okupila se na trgu kao na Bo ţić! Sedmogradska je presretna pokrajina! Osam dana imanajljepšu generalicu svijeta! - Prekrasna je! Da, sada u rascvaloj dobi još je ljepša nego kada je bila djevojka!- Vi je, gospodine, kapetane poznajete od ranije?- Sluţio sam s njezinim muţem kod slavonskog bataljonakada se borio za njezinu ljubav.- Bome, i ja bih se borio!

- Ali bi vam trud bio uzaludan, kao i mnogim drugima!Ona ljubi generala!

Page 104: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 104/390

- Nije teško ljubiti tako krasnog muţa! Odakle su zapravo  pali u taj naš provincijski grad? - Iz Hrvatske.- Iz Hrvatske u Sedmogradsku? Ovakav divni par morao bireprezentirati u kojem velikom gradu.- Komandant Lasi poslao gaje ovamo.

-1 baš je zagazio usred ove grozne pobune! - Kao da je Lasi slutio koliko će generala ovdje trebati! - General je sposoban vojnik?- Potomak je legendarnih junaka grofova Vojkffvja, a onaje nećakinja grofa Keglevića, careva komornika. 

- Pa ipak ga nisu premjestili u Beĉ, nego u naš zabitni kraj.- Oĉito zato što car ne dozvoljava protekcije. - Ili moţda nešto drugo? - Vidim već dva dana da mi vi nešto ţelite kazati, ali kao da nemate odvaţnosti. 

- Istina je, gospodine kapetane, i to s razlogom, jer ste vi prijatelj generalu i ne znam neću li sam sebe zakopati. - Zadajem vam ĉasniĉku rijeĉ da ću šutjeti. - Vi znate, gospodine kapetane, da sam u dobrom prijateljstvu s jednom damom iz dvora grofa Bathyanyja. TajBathyany je nećak kneza Bathyanyja i pouzdanika pokojne carice koji mnogo što zna. - Govorite otvoreno!- Saznao sam od svoje ljubavne veze zanimljive stvari o našem novom generalu. Kada je prije osam dana stigao i preuzeokomandu u našem kraju, sastali su se kod grofa Bathyanyja neki plemići. Toĉno se ne zna što su govorili, jer ni ona dama nije ĉula sve, ali su se vrlo radovali dolasku grofa Vojkffvja usred naše bune, jer tvrd e da general Vojkffy mrzi cara.- O tim njegovim osjećanjima nisam obaviješten. Moţda ga mrzi kao i svi velikaši, ali on je njegov ĉasnik. - Ne radi se o politici! Stari knez Bathyany, koji je upravo

 prije osam dana bio u posjeti kod svoga nećaka na dvoru, pri povijedao je da su za vrijeme cariĉina ţivota naš general grof  Vojkffy i tadašnji prestolonasljednik, današnji car, ljubili istu ţenu. Ĉini se da je to njegova sadašnja ţena, ali ne znam je li  sve toĉno. - O tome mi zaista nije ništa poznato, ali je vrlo zanimljivo. Nastavite!- Današnji general, koji je tada bio kapetan u cariĉinoj gar di, silno ljubomorne ćudi, smrtno je zamrzio prestolonasljed  nika, današnjega cara. Car nije htio da se grof stacionira u -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Beĉu, jer nema u njega povjerenja, i zato su ga doveli ovamo, a da nisunaslućivali pobunu. Sada se pobunjenici raduju što je ovdje general Vojkffv,koji ima mnogo razloga da ne bude caru odan.- Znate li to pouzdano?- Da, posve pouzd ano. Ali još nešto. Plemići su saznali da je general već dva put zatraţio u Beĉu i Poţunu da moţe 

navaliti na buntovnike, meĊutim, još nije dobio odgovor. Plemići kaţu da car oteţe s pomoću velikašima samo zato da 

Page 105: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 105/390

 buntovnici što temeljitije poharaju plemićke dvorove, a kadasve sravne sa zemljom, tada će toboţe priteći u pomoć s voj skom. General je, naprotiv, sav na iglama i ţeli da ide protiv 

 buntovnika, da pomogne plemstvu. To je oĉit znak mrţnje  prema caru. Kaţu, dapaĉe, još više... - Ne bojte se, zadao sam vam rijeĉ! 

- Kaţu da je grof Bathyany već došao u vezu s generalom  i on će za volju velikaša i bez ikakva naloga navaliti na bun tovnike.

 Nastala je šutnja. Oba su se ĉasnika zagledala u prozor. MeĊutim, uĊe vojnik i preda kapetanu pismo.- Za generala? Tko vam je dao to pismo?- Neki sluga u livreji. Ĉini se da je s nekoga dvora, ali je odmah otišao. - Dobro. Potraţite generala u njegovu stanu. Ĉasnici su se šutke gledali. 

 Vojnik ode hodnikom u drugo krilo palaĉe. Kraj prozora generalova stana stoji Nera. Naslonila se na svoga muţa. - Strahovit je pogled na zapaljene plemićke dvorove. U loši smo ĉas došli u ovaj

kraj! Zašto nas je komandant Lasi zapravo odveo tako daleko od naše domovine? 

- Pisao mi je da to traţe interesi vojske, makar je u Beĉ  pozvao nekoliko mladih generala. Da nisu i mene onamozvali, znak je da sam car tako ţeli. - Zašto, Siniša? - Da ne izgleda kao da ţeli imati u blizini tebe. - Ah, moj dragi, ako je nekad nešto osjećao za mene, to su godine izbrisale! Sve je zaboravljeno!- Misliš? Zaboravljeno? Ne vjerujem! Ne znaš ti što znaĉi ljubiti tebe!- Pretjeruješ! Ima mnogo ljepših od mene! - Moţda, ali u tebi je nešto što nije ljepota, već nešto što zahvaća kao sunce. Znaš li što sam ti nekoć govorio: "Zemlja 

 mora usahnuti kad ugasne sunce!" To sunce si ti meni, a bilasi oĉito i njemu. - Otkada smo ovdje neprestano govoriš o tome. Zašto? - Blizu smo njega i zato što sam uvjeren da nisi ljubila 

 mene, ljubila bi njega!-I to ti je ţao? On je privine k sebi tako ĉvrsto da je ciknula.- Prokleta ĉarobnice, ti dobro znaš da bih postao ubojicom  i veleizdajicom za tebe!Ona se odjednom prepane pokazujući na prozor: - Gledaj, zaboga, na istoku se ponovo diţe poţar! Sto ćeš uĉiniti s buntovnicima? To ga probudi. Zamišljeno je poĉeo hodati po sobi.- Ne znam se dosjetiti razlogu zašto mi još uvijek ne šalje nalog da ukrotim buntovnike. Uistinu. Nera, buna je vrlo tajnovita, nerazumljiva, sumnjiva!- Zašto sumnjiva? - Ti si uvijek bila moj savjetnik i odat ću ti ĉudnu tajnu: voĊa bune izdao je proklamaciju, sasvim drţavniĉki sastavlje nu proklamaciju, s potpisom cara Josipa, a ta proklamacija

 poziva seljake na bunu protiv plemića. Sadrţajem je sasvim u duhu carevih naĉela! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 106: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 106/390

 

 Nera se zapanji. Gledala je u svoga muţa, ali tada se naglo okrene. - Ne, to nije moguće! Kakvu bi svrhu imao car da seljake vodi na gospodu? Ta on je sam ukinuo privilegije, a da nije pritom trebao proliti krv!

- Da, ali plemići se bune i ne slušaju. Za papine posjete ĉak su prijetili caru. Kad bi, dakle, on podigao protiv njih seljakena bunu, koja sada haraĉi plemstvo, znaĉilo bi da ih je posve 

 pokorio. Plemići bi drhtali i nijemo se pokorili svakoj care voj odredbi. Takva buna imala bi veliko znaĉenje U carevoj 

 politici.- Siniša, ĉovjek kao što je on, kakvoga sam ja poznavala, da priredi takvo krvoproliće? - Moţda nije kanio proliti krv, ali kada se kmetovi uţare, ne moţe ih nitko zaustaviti. Konaĉno, tko zna, ljudi se na pri jestolju mi jenjaju! Pa i ta okolnost da još uvijek nemam nalo ga da navalim...- Na prijestolju se ljudi mi jenjaju? - ponavljala je Nera. -

Ĉitajući njegove poslanice i reskripte ne nalazim promjene. Obratno, njegova su se naĉela uĉvrstila. - Eh, ali politika zahtijeva štošta što nije u skladu s na ĉelima. - Ne mogu u to vjerovati!- Ti ga braniš s uvjerenjem? - Jest, jer je to nevjerojatno!- A znaš li što najavljuje proklamacija? Da će sam car doći ovamo u Sedmogradsku da podupre i upravlja kriomice buntovnicima protiv plemstva. Buntovnici ga oĉekuju! - To se kaţe u proklamaciji? Strašno, ali se ipak ne moţe vjerovati!- Ako car ne doĊe, tada ću i ja potpuno usvojiti tvoje mni jenje. Ako doĊe, tada... 

 Netko pokuca na vratima. Sluga javi da generala oĉekuje gospodin kapetan u uredus nekim vaţnim pismom. 

Siniša se oprosti sa ţenom i pohiti dugim hodnikom u svoj ured. Kapetan mu pruţi pismo. On ga proĉita i zamisli se. Zatim se obrati ĉasniku. - Imate li kakvo plemićko odijelo? - Imam, gospodine generale, u stanu.- Molim vas, uzajmite mi bar haljetak. Vaš će mi pristajati. Treba da nekamo odem. Moţda ću naći uzroke bune. Dotle ostanite u uredu. Molim vas ujedno da moja ţena ne sazna o tome ništa. Mislim da ću za dva sata biti opet kod kuće. Kapetan s generalom izaĊe iz palaĉe. 

 Niz obalu rijeke Maroš jaši Siniša odjeven u plemićku odoru. Grad je davnoostavio za sobom. Pred sobom daleko vidi gustu šumu i udari ravnim putem onamo. Za jedan sat jurnjave najbrţim galopom pribliţi se podrtoj pastirskoj kolibi

 pokraj rijeke.Pred njom stoji za stablo vezan jahaći konj. Siniša side sa svoga vranca. 

 Napola priĉvršćena vrata kolibe otvorila su se. Stariji gospodin u crnoj plemićkoj odori pozdravi i ponudi Siniši kretnjom ruke da ude. - Vi ste me zvali u ovu kolibu? - upita Siniša. - Da, ja! - odvrati gospodin.Kad su obojica ušla u kolibu Siniša pogleda oštro gospodina i zapita: - Vaše ime? - Barun Klementv!- Zašto niste došli ravno k meni? - Moţda me tkogod od vaših ĉasnika poznaje. Kad bi me vidjeli da konferiram s generalom, morali bi posumnjati uvas, što mi ne bi išlo u raĉun. 

Page 107: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 107/390

- U mene imate povjerenja?- Tako su me uputili!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Moţda nišu bili u krivu. Radi se o buni? - Gospodine generale, oni ljudi kojima sam ja poslanik ponajprije raĉunaju da vi, velikaš, ne moţete mirnodušno pro 

 matrati paleţ i razbojstva što ih ĉini kmetska horda po Sed - mogradskoj. Generalska ĉast nije mogla u vama razoriti sa  mosvijest o pravu plemića. Barun je naĉas ušutio. - Ako su oni koji vas šalju valjano raĉunali? - U vašim je rukama ţivot, posjed i spas plemićkog staleţa! Još više, u vašim je rukama spas ĉitave drţave. Ako vi hoćete, za dvadeset ĉetiri sata mi smo svi osloboĊeni! 

- Smjela pretpostavka! Sve to zvuĉi vrlo nevjerojatno i zakuĉasto. - Gospodine, rekli su mi: "Grof Vojkffv je drţao rijeĉ i kada su mu naloţiti da ide u Parmu, zbog nekog posla, i da se vrati  na stratište gdje su ga imali strijeljati." Ponajprije treba da se osiguram. Moţete mi zadati rijeĉ na potpunu šutnju i u sluĉa ju da nam ne biste pruţili pomoć? - Zadajem, gospodine!- Prema tome, izvolite saslušati! Vama je poznata prokla 

 macija Ivana Horje, voĊe buntovniĉkih kmetova? -Poznata mi je!- Ona dokazuje da iza ovog strahovitog napadaja na ple

 miće, koji su izgubili stotine dvorova, stoji netko drugi, a nekmetovi.- Potpuno se slaţem s vama! - Kada su maĊarski velikaši bili u Beĉu pred carom, on im  je razvijao navlas takve misli kakve su u proklamaciji. Ova

 buna protiv nas uništava do temelja plemićka imanja, a s nji ma i našu moć. Nema sumnje da je ta proklamacija potekla od cara, da on stoji iza toga vode, jer za to imamo dokaze.- Dokaze? Kakve?- Proklamacija objavljuje da će car sam doći da buntovni ke ohrabri.

- To je teško vjerovati! - Car je na putu! Vi ste konsternirani, ali vjerujte, imamo

 pouzdanu vijest iz Beĉa da je car krenuo u Ugarsku posve in kognito. Morao bi stići za dan-dva ovamo.- Tada bi to morao znati generalski ured!- Car dolazi kriomice, preodjeven, u jednoj jedinoj koĉiji. Ima dobru prigodu da se sakrije u kući jedne ţene koju je ljubio još za cariĉina ţivota. Njezin muţ je ĉasnik. -Tko je taj?- Ne znam mu imena. Oni koji su me poslali ili ga ne znaju, ili mi ga nisu htjeli spomenuti, ali kaţu da je car tu ţenu ljubio. Taj je odnos, toboţe, bio ĉist; mladi rimski car i presto lonasljednik samo je damu štitio i predao je njenom muţu u 

 poštenju, ali zapravo je muţ ipak prevaren. Mladi se car na-uţivao njene ljubavi! No nije vaţno to, već okolnost da će car iskoristiti ovu zgodu i sakriti se u kući te ţene, dotiĉno njenog omamljenog i prevarenog muţa, da moţe u potaji poći meĊu 

Page 108: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 108/390

 buntovnike i podjariti ih na razaranje naših dvorova. Siniša nije okom trenuo i odgovori ledeno: - A kad bih ja tom ĉasniku otkrio da je ipak bio prevaren i obmanut, on ne bi osjećao duţnost da cara sakrije, da mu 

 pruţi pomoć, već bi ga, nasuprot, sprijeĉio da provede svoju zamisao.

- Mnogo više, gospodine generale! Vi biste pomogli da ga  plemići mogu u skrovitosti posjetiti i nešto mu priopćiti. - Gospodine, ĉemu okolišati? Govorite otvoreno ili nikako! Spreman sam uĉiniti sve što je u mojoj vlasti da osvetim pre varenog muţa, ali moram znati sve! - To je jasno. Dakle, kad car stigne...- Ne vjerujem da će stići! - Naša vijest potiĉe iz vrela kojemu se mora vjerovati! Kadastigne, gdje da vas potraţim sasvim neopaţeno? - Najavite se kod mene u uredu, dakako preodjeveni,da vas nitko ne prepozna. Kad bih se opet i ja preodijevao,

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

ĉasnici bi to smatrali sumnjivim. MeĊutim, što ćemo ako car doĊe? - Gospodine grofe, imam nalog da donesem vašu privolu ili otklon, a zatim ću dobiti nalog da vam priopćim ĉitavu za 

 misao. Mogu li ponijeti vašu obavezu i rijeĉ da... - Moţete im reći da od ovog ĉasa imam mnogo liĉnih raz loga zadati rijeĉ da ću raditi onako kako dolikuje pravom ve likašu. - To mi je dovoljno! Grofe, u vašim je rukama osloboĊenje 

 plemstva i drţave! - To ovaj ĉas i sam osjećam! - Dakle, do viĊenja, kada stigne car! - Do viĊenja! Siniša uzjaši, podbode vranca i jurne kraj obale prema gradu.Barun se uspne na konja i odjaši galopom protivnim smjerom. Siniša se vratio u grad, odjene u stanu svoga kapetana ponovo generalsku odoru ikrene u kasarnu.Ĉasnici su se okupili oko njega. Oĉekivali su zapovijedi. Ali general je govorioo svemu samo ne o kakvom pothvatu protiv buntovnika.Razgledavši zgradu i momĉad zatraţi da mu predvedu graniĉarsku posadu. Obišao je svakog pojedinog momka i oslovio ga. Njihova su se lica vedrila kadasu ĉuli svoju rijeĉ. Tada se general vrati u svoj ured.Kapetan ga doĉeka s nijemim pitanjem. Siniša shvati i reĉe: - U ovom ĉasu ne mogu još ništa reći. Vidjet ćemo kada nam stigne odgovor iz Beĉa, ili moţda sam car. - Car? Boţe saĉuvaj! Da se pojavi, nitko više ne bi zadrţao seljaštvo. Ni vojska nam ne bi dostojala! Ali u sve to ne vje rujem.

- Nešto se dogaĊa što bi se moglo pretvoriti u strahovitu katastrofu.- Za cara, buntovnike ili plemiće? - Za sve nas zajedno!Kapetan je oklijevajući pogledao mrko Sinišino lice, ali nije imao odvaţnosti da

 mu priopći stoje ĉuo od mladog ĉasnika. Odluĉio je da priĉeka dok mu generaldade povod da govori.

Page 109: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 109/390

Ĉitavo poslijepodne nije Siniša ulazio u svoj stan. Zatvorio se u uredu i nitkonije znao što radi i što je povod njegovu neraspoloţenju. Kad je nastao mraknaredio je kapetanu:-  Molim vas, ĉim stigne i najmanja vijest zovnite me! Tada ode preko hodnika i uĊe u salon generalskog stana, vrlo mrk i šutljiv. 

 Nera je pokraj prozora promatrala udaljene zapaljene dvorove što su se uveĉernjem sutonu svijetlili poput krijesova.- Neka neugodna vijest?- Nikakva, upravo to me zabrinjuje!

- Raĉunala sam vrijeme. Tvoj kurir nije se mogao još vratiti iz Beĉa, a tko zna nisu li ga zatekli buntovnici? - Moţda! Ova buna neće dobro svršiti! - Siniša, to nije razlog da se najednom tako smrkneš. Ti si ipak nešto drugo saznao? - Sve više se širi uvjerenje da je car na putu ovamo. Razumiješ li, Nera, da sam zbog toga zamišljen. - Odviše te dobro znam da bih vjerovala. 

- Zamisli moju situaciju ako doĊe car! - Neće doći! Sluga prekine razgovor.- Gospodine generale, dovezla su se dva strana gospodina.- Sto ţele? - Da ih primite u stanu.- Ako su znanci, uvedi ih ovamo.- Da nije tkogod iz Hrvatske? - primijeti Nera.-H" **

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Jedva to izreĉe, kad sluga otvori vrata. Iz hodnika ude mlad muškarac u putnomodijelu. Iza njega ude gospodin u dugom ogrtaĉu, s kapucom na glavi koja mu je

 pokrivala pola lica.Zatvorivši pomno vrata stao je kao ukopan promatrajući ispod kapuce ĉas Sinišu,ĉas Neru. Ne reĉe ništa. Samo se nijemo pokloni. General zapita:- S kim imam ĉast? Onaj s kapucom još se jednom pokloni Neri. -  Madame, ĉini se da me ne prepoznajete - i skine kapu-cu s glave.

Protrnuvši zagleda se Nera u njegovo lice. Nekoć je bilo preliveno blagom,toplom patniĉkom melankolijom, sada je oštro, tvrdo. Oĉi mirne i jasne, mudre,ali plamene. Dah joj je zastao kada je dobacila pogled muţu. Ostavila ju jeodvaţnost da štogod reĉe. Siniša je prikrivao uzbuĊenje.- Ili me uistinu ne prepoznajete, ili sam došao u vrlo ne zgodan ĉas? Tada molim za oproštenje! - Gotovo se ne usuĊujem vjerovati da ste to vi, veliĉanstvo! - reĉe Siniša. - Samo barun Riechenau!Usupnuto je stajala pred njim ne znajući što da kaţe. - Grofice, vidim da sam vas uzbunio, molim za oproštenje što vas inkomodiram. Uistinu nisam namjeravao. Neću vam  ni trenutka biti na teret! Mogu li s generalom razgovarati ukojoj uredskoj sobi posve neviĊen? 

Page 110: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 110/390

 Nera porumeni do ĉela. Siniša se zbuni. Ona potrĉi k vratima na koja je car htioizaći, sklopi ruke i reĉe tiho: - Veliĉanstvo, zaboga, ne smijete mi nanijeti toliku bol! Poslije toliko vremena prvi put vas vidim ovako nenadano,ovako...- Promijenjenoga, postaranoga! - nasmiješi se on. 

-  Ne, veliĉanstvo, vi ste ušli kao vizija. To nas je oboje sme lo. Sada, kad vidimo da ste to uistinu vi... Mi smo bili takoiznenaĊeni, jer smo ĉas prije vašega dolaska govorili o vama. To je tako ĉudno da ste gotovo u isti tren ušli; molim, ne us  kratite nam sreću... - Ja ne nosim sreće, ali... 

 Nera priĊe bliţe i pruţi ruku. Car je galantno poljubi, pruţi desnicu generalu i mahne rukom svome mladomsekretaru, koji je sa strane gotovo zaboravljen promatrao taj sastanak.- Dopuštate mi da vam predstavim svoga osobnog tajnika,gospodina Davilu.

 Mladić poljubi ruku grofici i smjerno primi generalovu ruku. 

- Dopustite da vam skinem ogrtaĉ - reĉe Siniša, koji se tek tada sjetio duţnosti kućedomaćina. - Zapravo bih seja morao zapanjiti - reĉe car. - Nisam ni usnu slutio da ste ovdje. Dovezli smo se ravno pred palaĉu, a ja sam, naravno, pitao samo za generala, misleći da je ovdje Hunvadi.- Prije osam dana zamijenio sam ga po nalogu njegove pre-uzvišenosti komandanta Lasija. - Nadam se da je tom odredbom zaštitio drţavne interese.Rekavši to car pogleda Sinišu ĉvrsto u oĉi. Nera osjeti u tome 

 pogledu obojice muškaraca neku nevidljivu meĊusobnu igru. Dok je carevo drţanje pokazivalo mir i odluĉnost, Sinišine su oĉi odavale zbunjenost. - Vi me oĉito ne razumijete - nastavi car. - Ali idemo dalje! Generale, zamolio sam da me primite u svome stanu, i

 molim za oproštenje što vam smetam. Neću da me itko od  ĉasnika prepozna, pa molim groficu samo malo strpljenja. a vas, generale, da mi objasnite što se ovdje dogaĊa. Putem  sam saznao za neku bunu i to me priklonilo da promijenim-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

smjer putovanja. Ovdje je izbila neka buna? Objasnite mi to potanko.- Hoću, veliĉanstvo! - Nikakvog naslova, molim! Gospodin tajnik Davila pisatće sve što mi vi kaţete. Ţelim uvijek o svemu imati toĉne pis 

 mene bilješke.  Nera je sjela kraj prozora. Car je stajao i gledao u Sinišu, a Davila se pripremio da biljeţi. - Dakle, generale, izvolite!Siniša je mirno priĉao: - Prije dva mjeseca osvanuo je u gospoštiji Szalatan neki 

 mlad stasit muškarac i radio tamo kao sluga. Nitko na dvoru nije slutio da taj kmet, imenom Horja, zalazi u sedmograd-ska sela i da drţi ljudima noću govore o tome kako treba oteti svu zemlju plemićima i potući ih. Cesto su dolazila na te noć ne sastanke i dva fratra, jednome je ispod habita virila ple

 mićka odora, izvezena zlatom. Horja je seljacima rekao da 

Page 111: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 111/390

se pod tom fratarskom haljom sakriva visoka liĉnost iz Beĉa, koja dolazi u ime onoga što diţe ovu bunu. Taj stari fratar daje ministar.-  Ministar? To zvuĉi romantiĉno! - prekine car.Siniša nastavi: - Prošlu nedjelju sastali su se vlaški seljaci, većinom kme 

tovi vlastelinstva Szalatan, na obali rijeke. Govorilo se da će doći neki odliĉnik da govori i tako su se sakupila i ostala sela. Na ledini podno dvorca Kovenv bilo je mnogo stotina ljudi.DoĊoše fratri, zatim voda Horja. Njegovo je odijelo bilo opši-veno zlatom. Prsluk, remen, puceta, sve suho zlato. Oko vrata zlatan lanac. Horja je ljudima pokazao zlatnim slovima pisanu proklamaciju.Davila je pisao. Nera je pratila svaki carev pogled i svaku promjenu njegovalica, dok je Siniša pripovijedao: -  Narod je stao šaptati da je Horja sigurno kakav princ! On im je drţao plameni govor i zatim proĉitao proklamaciju koju

su u meĊuvremenu štampali i raširili po svim selima. Kada je proĉitao tekst, svi

su seljaci digli u zrak šešire i stali vikati neka im dade oruţje. On ih pozovesa sobom u šumu, gdje im je podijelio svu silu oruţja. Siniša se povuĉe natrag, pogleda Neru, koja nije odvraćala oĉiju od cara, izvuĉeiz dţepa papir i reĉe: - Proklamacija glasi:"Hrabrom i vjernom sinu mojih hrabrih Vlaha u Sedmogradskoj! Objavljujem vam dasam po svojoj duši i srcu protivnik rimokatoliĉke crkve, da sam odredio vlaškojvjeri prvo mjesto u ovoj drţavi, a sve vjere imaju se vama podloţiti! Objavljujem vam da isto tako kao i vi mrzim gizdave silovite vlasteline, koji suvam ukrali vaša zemljišta, a vas su podjarmili kao sluge. Vaše su muke i muĉila

 bila samo zato tako strahovita što su sva vlastela rimokatolici, djeca prokleteinkvizicije! Meni ta vlastela prijete smrću, jer sam vas i vašu vjeru oslobodiood progona rimokatolika. Zato vas pozivam da ustanete na obranu svoju i moju.

 Navalite na sve vlastelinske dvorove. Sve što naĊete zarobite i zaplijenite, sveje to vaše. Razdijelite ono što pripada od pamtivijeka vama. Ja ću vam sve to

 potvrditi. Sam ću doći k vama da uništimo plemićke privilegije, da osvojimo svedo Rima i da obnovimo rimsko carstvo. Dok ja osobno ne stignem k vama, imenujemza svoga odabranika Horju. - Rex Daciae!11 Do svoga skorog dolaska šaljem vamcarski blagoslov!Car Josip Drugi."Davila je spustio pero i trgnuo se zureći u cara. Car je spustio glavu u naslonjaĉ i zagledao se ravno preda se nepomiĉnim

 pogledom.Siniša i Nera pratili su svaku njegovu kretnju. 

 Nekoliko teških sekunda prošlo je u potpunoj tišini, kad car zapita: -  A oblasti nisu ništa uĉinile? uRexDaciae! - Kralj Dacije!

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Poslale su tri suca s nekoliko redara da ljude umire, ali seljaci su na njih navalili. Suce i pratnju ubili su na mjestu.- Ubili na mjestu? - ponavljao je Josip.- Da! Horja je za nekoliko dana okupio oko sebe šesnaest tisuća seljaka i objavio im da bi car već bio ovdje da osobnovodi bunu, ali su ga maĊarski velikaši prestrašili da u Sed -

 mogradskoj vlada kuga. Tako Horja sada pljaĉka i pali. Do sada je spalio 164 plemićka dvorca i ubio 43 plemića. 

Page 112: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 112/390

Car ustade, udari nogom o pod, zaboravivši na sve oko sebe, i poĉne hodati posobi kao da ga gone.- A vojska? Sto vam je naredio komandant?- Ništa? Nisam dobio odgovora. Moj hitni kurir nije se vratio.- Štaa? 

Carev glas bio je taman i hrapav.- Josipe, Josipe, kakav si ti razbojnik! Diţeš seljaĉke bune,  pališ, pljaĉkaš, ubijaš... i ne dolaziš u pomoć! Pogled mu se zaustavi na prozoru što je otvarao vidik na krijesove u daljini. - Stoje to, gospodine generale?- To su zapaljeni plemićki dvorovi. Tišina. Car stoji i nijemo bulji u daljinu. Gornja usna mu je drhtala. Griskaoju je zubima. Samo Davila znao je da to pokazuje vrhunac nutarnjeg uzbuĊenja. - Ja sam to zapalio, ja sam voda bune! Gospodine generale,ima li ĉovjeka zdravog razuma koji moţe u to povjerovati? General nije odgovorio. Nerine su lijepe baršunaste oĉi bile upravljene u cara uĉasu kada je pogledao nju, pa opet Sinišu. Nešto je istraţivao. - Ljudi u to vjeruju?

- Kad bi znali da ste vi ovdje, prisizali bi na to! - odgovori Siniša. 

- Tako? Sada razumijem vaše zaprepaštenje, grofice, kada sam ušao! Prije nego što bi ona mogla odgovoriti upadne general:- Moja ţena uporno je vjerovala da je to spletka, i da se vi niste promijenili.

 Nešto je u carevoj zjenici sijevnulo i on zahvati pogledom njene baršunaste oĉiĉvrsto, zamišljeno, ali odmah sagne glave i poljubi joj ruku:- Hvala vam! Ja se uistinu nisam promijenio!Siniša je šutio. Car uze proklamaciju. - Taj kmet umije latinski, poznaje historiju Rimskog Carstva,zna nastupati u moje ime, ima fratra ministra, to znaĉi? - Da duh crnoga kabineta i snaga srednjovjeĉne kamarile još ţivi! - Vrlo ste dobro primijetili, grofice! Taj Horja je vrlo blizu školi crnih duša! -  Netko je od njih podigao seljake na noge da vas optuţi i za taj grijeh pred svijetom, a moţda i zato da vas što više  omrazi u plemstvu - reĉe Nera.- Generale, u grofici se krije spretan ministar! A sada,Davila, uzmite pero! Odmah ću vam diktirati svoju pravu pro klamaciju:"Ustanicima Sedmogradske!S velikom boli u duši slušam da ste se dali zavesti od nekih zlotvora koji su,zlorabeći moje ime, poveli sve vas u strašne zloĉine. Pozivam vas da se smjestavratite kućama! Tko me posluša bit će pomilovan za poĉinjene zloĉine, a tko neće

 poslušati bit će uhvaćen, zatvoren i nemilosrdno kaţnjen. Ujedno objavljujem daću sve štete nastale od ove bune, na kojoj bilo strani, nadoknaditi do

 posljednje forinte iz svojih sredstava. Tko se u toku 24 sata ne vrati u svojeselo, ne moţe mu se više oprostiti." - Tako! Generale, molim da smjesta pošaljete ovu prokla 

 maciju u buntovniĉki logor i da pripremite ĉete, ali budite

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  obzirni i paţljivi. Pokušajte ustanike umiriti. Zavedeni su, štedite njihoveţivote. A sada, druga proklamacija. Nera ustade. - Smijem li se nadati da ćete nas poĉastiti i podijeliti s nama veĉeru? - Hvala, grofice, nikada ne veĉeram. MeĊutim, danas ni smo objedovali, jer sam se ţurio i nisam htio prekinuti voţ 

Page 113: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 113/390

nju. Bit ću vam zahvalan za malo mlijeka. - To bi bilo odviše mršavo! A smijem li se pobrinuti za vašu 

 pratnju?- Sa mnom je moj sekretar. Molim vas da ga pozovete, aline na mlijeko! Doputovao je i doktor Kalman, ali on nije mogao izdrţati glad, pa smo ga iskrcali kod prve gostionice u 

gradu. Imam još jedino koĉijaša i sobara. - Svi će biti opskrbljeni! - Vrlo sam vam zahvalan! - reĉe car poklonivši se i ostanetako dok je ona izlazila.Ĉim Nera zatvori vrata poĉe car hodati gore-dolje brţe nego ikada i diktirati

 posebnu proklamaciju plemićima, javljajući da im štete nastale od pobune ţelinadoknaditi. Zatim naredi:- Osim toga, smjesta pošaljite potragu za izgubljenim kurirom kojega ste poslali po nalog. To se sve mora istraţiti! A  sada, gospodine generale, smijem li vas zamoliti da se malouredim?Siniša povede cara i njegova sekretara u veliku sobu i ostavi obojicu na samu.Dok je sluga pripremao vodu za umivanje priĉao je car sekretaru: 

- Pazite, Davila, grofica koju ste vidjeli miljenica jegospoĊice Marice. Ţelite li steći simpatije kod gospoĊice, zabavljajte groficu što bolje umijete. - Uĉinit ću sve po ţelji vašega veliĉanstva! - Nisam danas raspoloţen. Ţrtvujte se i priĉajte što više stvarĉica o gospoĊici, zanimat će groficu. 

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJUPola sata kasnije ušao je car sa svojim tajnikom u generalovoj pratnji u

 blagovaonicu. Nera doĉeka goste u jednostavnoj bijeloj veĉernjoj haljini. Pepeljastim uvojcimaokruţeno lice i baršunaste tamne oĉi prodahnute su ĉarobnom milotom. Naklasiĉnim rastvorenim usnama lebdi smiješak, njena tajnovita snaga. Pred njom stajao je car u priprostoj graĊanskoj odori, snaţan, ĉvrst, muţevan,

 miran i zamišljen. Domaćica mu odredi naslonjaĉ na ĉelu stola. - Vi valjda ne predmijevate da bih mogao uĉiniti takvu neuljudnost i zauzeti mjesto koje pripada jedino vama! - reĉe i prihvati njezinu ruku da je povede na ĉelo stola. - Ako mi dozvolite poĉast da sjednem s bilo koje strane uvašoj blizini? 

 Nera ponudi desni naslonjaĉ. Siniša sjedne nasuprot, kraj njega tajnik Davila. Veĉera je prolazila uĉavrljanju. Tajnik se odazvao carevoj ţelji da pripovijeda Mariĉine pustolovine.Zaredao je sve. Nera se ĉudila i smijala.Car se, naprotiv, nije smijao. Davila je kadšto zamijetio njegov odsutni pogled. Poslije veĉere pojavi se na vratima vojnik. Siniša izmijeni s njim nekolikorijeĉi i pode k caru. - Neki glasnik ţeli mi priopćiti potankosti o buni. - Molim, generale, biljeţite toĉno. Kako rekoh, ţelim ima ti sve na papiru.- Poći ću s generalom da odmah konceptiram - ustadeDavila. - Bolje poznajem ţelje veliĉanstva. - Da, molim gospodina tajnika - upadne Siniša - vi ćete 

 bolje biljeţiti. Vojnici nisu dobri sastavljaĉi! Davila sa Sinišom izaĊe. Car je stajao s Nerom. 

I

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 114: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 114/390

 

Gledao je preko stola u otvoren prozor odakle su na dalekim brdima svijetlilevatre. On reĉe mirno: - Samo školovan zloĉinac mogao mi je podmetnuti takvu

zasjedu! U moje ime gore domovi, u moje ime gube ţene mu ţeve i sinove! - Dobro su to smislili. Podlaci odviše dobro poznaju vaše srce. Pogledi su se sreli. Bili su mirni.- Ova je drţava tako natrunjena reakcionarnim duhom da sam oĉekivao najljuću borbu protiv svojih naprednih reformi, ali sam bio uvjeren da će borba biti poštena. MeĊutim, ona je zloĉinaĉka! Mojim se neprijateljima pridruţuju ljudi koji su u sluţbi provedbe moga djela, pa mi štete nerazumijevanjem i zlobom.- Vjerujem, jer najmanja nekorektnost tih ljudi biva uoĉima neprijatelja vaših reformi velik zloĉin. - Vrlo dobro! Razlog da to naglašavate? 

- Razlog je u onome što se dogaĊa oko našega bana Balaše.  Nazivlju ga razvratnikom. Moţda to i jest, kao što su druga gospoda velikaši u još većoj mjeri, ali je vaš pouzdanik i nje gove se slabosti sto put povećavaju. Moţda i pravi nekorekt nosti za koje vi ne znate, no budući da mrze vaše reforme, okrivljivali bi Balašu i da je najidealniji. - Uistinu dobro govorite! Imate li kakvih podataka o njegovim nekorektnostima?- Stvarno ne znam ništa nego što velikaši govore o njemu. - Balašu sam postavio banom, jer mi ga je preporuĉio Kaunitz kao pristašu prosvijećenosti. Kada sam ga poslao u Hrvatsku već sam bio upoznao vaš narod na putovanjima itada sam banu strogo naloţio da bude prema svima jednako 

 pravedan, i prema protivnicima i prema pristašama mojih re formi, da se brine za blagostanje Hrvata, da gaji lijepe šume, gradi putove i ceste, da razvija svilarstvo, koje je i te kako vaţ no; da zatraţi od mene sve što je potrebno za procvat trgovi-

ne na Jadranskom moru. Kao što vam je poznato, sagraĊena je trgovaĉka luka uKarlobagu, cesta koja Hrvatsku spaja s morem; uvedene su nove škole, ali neću dato nabrajam kao neku zaslugu, jer su to moje duţnosti, ali morale bi se upisatiu raĉun banovih uspjeha. - Svi su protiv njega! Spoĉitavaju mu i to što nije Hrvat. - Tako? To me ĉudi. Nikada nisu gospoda na dvoru isti cala svoju naciju. Uvijek su nastupala s ugarskim staleţima, kao ugarski velikaši. To je konstatirala jednom i pokojna ca rica. Nisu prosvjedovala protiv njegove narodnosti nego pro

tiv ukinuća privilegija koje je on objavio. Reći ću vam iskre no svoje mišljenje: tri put sam putovao Hrvatskom i opazio sam da je vaš  puk neobiĉno bistrouman, ali je podjarmljen reakcionarnim velikašima, reakcionarnom svećenstvu i praz novjerju. Kad bi se taj narod oteo tome uplivu, podigao bi se

 mnogo brţe od svih ostalih naroda u drţavi. To dokazuje i po vijest. Seljaĉka buna Matije Gupca, makar strahovito krvava,ipak je pokazala da je u tome vašem puku probila spoznaja ĉovjeĉanskih prava na slobodan ţivot, mnogo prije mene. - Kada biste jednom opet prošli Hrvatskom i mimo Balaše 

 prouĉili narod? - Grofice, ta mi se ideja sviĊa! Vi, ţena, prvi ste digli glas

 protiv strašnoga praznovjerja, i zbog toga ste zamalo strada 

li na lomaĉi. Šteta je što niste muškarac, vas bih postavio ba nom! Ne smiješite se, šala ima ozbiljan refren! Neću zabora 

Page 115: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 115/390

viti vaš prijedlog! Najprije ću nauĉiti dobro hrvatski, što mi neće biti teško, jer potpuno vladam ĉeškim jezikom, i poći ću opet u Hrvatsku, bilo prije rata bilo poslije.- Rata? - zaĉudi se Nera. - Zar poĉinje rat? - To je stara pjesma, grofice, vama oĉito nepoznata. Tri su stvari od kojih se moram osloboditi: velikaških privilegija, re 

akcionarnog popovstva i Turĉina! Tek tada ćemo lako disa ti! Mnogo je to zadaća, a odviše protivnika, dapaĉe i medu ĉinovništvom. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Zar je to moguće? - Jest! Poslao sam komisije da mjere zemlju i pobroje puĉanstvo zbog novoga poreskog sistema kojim ţelim odrediti 

 pravedan razrez i stigne mi pouzdana vijest u Beĉ da neke ko  misije u Ugarskoj provode svoj posao loše. Postupaju s naro dom brutalno i ne razjašnjavaju mu moje plemenite namjere. Krenuo sam potajno u Ugarsku da ih sam kontroliram, a eto,našao sam bunu koja se vodi u moje ime! - I ako se sada pokaţete narodu, ili ako otkrijete svoju pri sutnost, nitko ne bi mogao seljacima izbiti iz glave da prokla

 macija nije vaša, i da voda kmetova Horja nije vaš poslanik! - Da, to je teška istina! MeĊutim, vidjet ćemo. Moţda ge neral sazna nove podatke. Ţelim samo to da buna bude smje sta svladana.- Veliĉanstvo, moj muţ bit će sretan da vam se moţe odu ţiti za sve što ste mu vi tako plemenito... Car upadne:- Dvije su ţene s kojima govorim o politici, moja sestra, na 

 mjesnica Nizozemske, i vi. No ipak oprostite što sam vas toli ko izmuĉio politikom! - Naprotiv, neizmjerni mi je uţitak govoriti o tome, a bit će 

 mi još veći kad moj muţ svlada bunu i pokaţe vašem veliĉan stvu koliko vam je zahvalan.- Grofice, još jedno me vrlo zanima. Kakav ste sud stekli o 

 Marici nakon onoga što je priĉao moj tajnik? - Divno djevojĉe, kao ono u djetinjoj dobi! Sjećate li se koliko nam je briga zadavala u djetinjstvu?- Nisam mogao doznati njeno porijeklo, ali to ništa ne zna ĉi, porijeklo je sporedno. - Niste li već mislili o Mariĉinoj udaji? - Moţda, ali to prepuštam njenom srcu. -  Neki opaţaju u njoj prve znakove ljubavi. -1 vi ste ĉuli za to? Od koga?... 

- Od Keglevića. Piše mi da Marica ljubi odliĉnog muţa. - Kako? Vi znate više nego ja! - Naslućujem iz njegova pisma i bojim se, jer ljubav prema toj liĉnosti bila bi za nju nesreća. - Zašto? - Zato što joj on ne uzvraća osjećaje. - Ne vjerujem! Koga ona zahvati svojim oĉima i svojom div nom dušom, taj je mora ljubiti! - Nisam se dobro izrazila. Ta liĉnost, taj muţ, ili sam nije svjestan da je ljubi, ili neće da to prizna sam sebi, pa ni njoj. 

Page 116: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 116/390

- Smijem li znati tko je taj o kome piše Keglević? -  Moţda ne bih smjela to reći vama. Trenutaĉna šutnja. On je presijeĉe: - Dobro ĉinite! Nitko nema prava ispitivati tuĊe tajne. Smijem li pitati - i on pokaţe na zidni portret - tko je tajdjeĉak? 

- Moj sin!- Dopustite! - reĉe on, ustade i poĊe bliţe. Promatrao je djeĉakovu sliku ĉudnim pogledom, tako dugim da se Nera smela. On se

 pomakne:- Prekrasno momĉe! Recite mi, grofice, njegujete li glaz 

 bu? Da? Menije to jedina razonoda. Smijem li zamoliti note.Zanimaju me vaši miljenici. - Izvolite! Ovaj glasovir pripada generalskom stanu. Nijeosobit, ali je dragocjenost u pomanjkanju boljega.Car ogleda note.- Odliĉni glazbenici! Vama to i dolikuje. Dopustite da vam  napišem jednu malu Mozartovu kompoziciju. Stojeći kod glasovira pisao je i razjašnjavao smisao melodije. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

ZAMKASiniša je sa carevim tajnikom stigao u svoj ured da preuzme vijesti o buni. Noumjesto glasnika prepozna Klementvja.- Gospodine generale, ţelim s vama razgovarati na samu!- naglasi barun.- Molim, odmah! - odvrati Siniša i izvede Davilu u 

 predsoblje.- Ovaj neće da govori pred svjedokom! Gospodine tajnice, izvolite priĉekati. Bude li što vaţno, biljeţit ću sam. Siniša ostavi Davilu i vrati se u svoju uredsku sobu. Klementv mu šapne: - Nisam li rekao? Car je stigao veĉeras i ovaj ĉas nalazi se u ovoj palaĉi! Krije se preodjeven. Došao je k buntovnicima. - Tko vas je tako dobro uputio?- Naš pouzdanik! - U ovom gradu?- Oprostite, veţe me rijeĉ! Ali ĉujte, tek što sam priopćio drugovima vaše obećanje, već nam je stigla vijest da su care va kola stala pred generalskom palaĉom. Naravno da su me 

 poslali ravno k vama. Sada je sve na kocki! U vašoj je ruci sve!- Govorite brzo!- Kakav je carev putni plan?- Još ne znam ništa. Nismo dospjeli razgovarati o tome. - Nama treba samo jedno: saznati toĉno kada će, u koje doba dana ili noći, car napustiti vašu palaĉu i kojim smjerom  kani krenuti dalje.- To je najlakše, ali svojem savezniku valjda morate obja sniti što kanite?- Ne bojte se, neće se proliti krv! - Ako sve ovisi o mojoj pomoći, moram znati u što se upu štam, inaĉe ne mogu ništa, i neću! 

- Razumijem! Ja ću vam i to priopćiti. Postoji spis koji do kazuje da car nije legitimni sin cara Franje Stjepana, a to zna

Page 117: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 117/390

ĉi da nije legitimni nasljednik prijestolja! - To je odliĉno, ali ako spis nije krivotvoren? - ProviĊenje potpisom i peĉatom pokojnoga cara! - Tada nema sumnje o istinitosti dokumenta. No u kakvojje to vezi sa carevim putovanjem?- Nekoliko plemića odluĉilo je ţrtvovati sebe da spase 

 privilegije svemu plemstvu. Dakle, kada znamo kamo ide ikada, doĉekat će ga na pustoši izvan grada, zatoĉiti u jednom  dvoru i pokazati mu taj spis. Bit će prisiljen da potpiše odreknuće od prijestolja. Istodobno polazi de putacija uToskanu k njegovu bratu Leopoldu da ga zamoli neka primi

 prijestolje, a to će on rado doĉekati. Dakle, spas drţave i velikaške moći u vašim je rukama! - Opasno, gospodine, ali pokušat ću! Moţda vam mogu već sada priopćiti nešto o planu careva, putovanja, samo malo

 priĉekajte. Ovdje ste sami. Sluţbujući oficir je u prizemlju. Idem k caru i nastojat ću saznati što kani. Odmah ću vam do  nijeti glas o tome.- Grofe, ako nam moţete već sada reći carev putni plan, za 

sluţili ste ĉasti i odlikovanja kad opet doĊu na vlast velikaši. -Ĉekajte! - Ĉekat ću! Siniša za sobom zatvori vrata ureda, a barun priĊe k otvorenom prozoru, pogledadolje na trg, uzme maramicu i uĉini u zraku neku okruglu kretnju. Dolje ispod kestena izmili neki muškarac, pode polako trgom i zaokrene na cestu,gdje je u mraku stajao ĉovjek koji je drţao konja. Šapne mu: - Sve će biti onako kako ţelimo! Stoj ovdje makar do zore. 

 Ako izaĊe iz palaĉe, zviţdat će barun tri put polako, jedno iza drugoga. Pazi!

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

U predsoblju sjedio je Davila duboko zamišljen i ĉekao dok general dovrširazgovor s glasnikom.

 Napokon se vrata generalove sobe otvoriše. Siniša izaĊe, uzme sa stolasvijećnjak, prijeĊe preko ĉitave sobe, otvori druga vrata i reĉe tajniku da ude. 

 NaĊoše se u komorici s okruglim svodom, posve praznoj, kao u nekoj tamnici s malim prozorom i visokim rešetkama. Siniša zakljuĉa vrata. - Ovdje su nekoć pod muĉilima saslušavali vojnike. 

 Nemam stolice da vam ponudim, kao što vidite ni svijećnjak nemam gdje poloţiti. Sve te okolnosti iznenade Davilu. Siniša reĉe: - Ovdje nas ne moţe nitko smetati ni ĉuti. Gospodine taj nice, iz nekih carevih izjava razabrao sam da vas vrlo voli. Avi njega?- Ţivot bih dao za njega! - odvrati Davila sluteći da se ne što teško svaljuje na njega. - Tada sigurno poznajete careve namjere, njegove odluke,kao na primjer što bi u stanovitom ĉasu uĉinio, a što ne bi. - Da, gospodine, nadam se da ga poznajem.- Molim vas, recite mi što bi car uradio kad bi mu sada tko

 priopćio da mu je postavljena zamka? - Ni ĉasa ne bi oklijevao da joj odvaţno poĊe u susret! - U to ste uvjereni?

- Uvjeren! U Beĉu su mu javili da ga ĉeka smrt, a on je baš zato otišao sam samcat na ulicu. 

Page 118: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 118/390

 Mala šutnja. Svijećnjak u Sinišinoj ruci se nagnuo.- Gospodine generale, molim vas, recite mi što sve to znaĉi? - Gospodine, znaĉi da mi morate pomoći! - U ĉemu? 

- Odabrao sam put da cara navedem u zamku!Davila skoĉi prema generalu. - Tada nećete ţivi izaći iz ove komore! - i povuĉe iz dţepa 

 pištolj. - No, hvala Bogu, moj gospodine! Sada mogu otvoreno govoriti. Vidim da ste caru iskreno odani.To Davilu nije smirilo i on ĉvrsto stisne oruţje. Siniša se nasmiješi. - Ĉujte, mladiću, ja umijem baratati maĉem kao i lukavo-šću! Carevi neprijatelji odabrali su mene da ga dovedem uzamku. Vi ćete mi pomoći i povesti cara mimo zamku! - Gospodine generale, ja vas ne poznajem, a vaše ĉudno drţanje... - Morao sam se uvjeriti da ste uistinu caru vjerni, jer ovo

što ću vam reći vratolomna je tajna. Slušajte pomno. Hoće da cara doĉekaju, da mu pokaţu neki dokumenat s peĉatom po kojnog cara koji potvrĊuje da nije njegov zakoniti sin. - Peĉat pokojnog cara? - krikne Davila i nasloni se na zid,gotovo se onesvijestio i padne na koljena.- Što vam je?Davila blijed ponavlja drhtavo:- Carev peĉat da nije carski sin; peĉat, peĉat! - To nije najgore, nego to da ga ţele doĉekati i zatoĉiti! Savjetujte, da caru kaţem što kane ili da ne kaţem? Davila uzdigne ruke:- Ne, generale, nipošto! To on ne smije znati! Ići će im u su sret sam samcat i zabraniti da ga pratimo.- Ustanite! Dršćete kao da vas vješam! Što vam je? - Peĉat na dokumentu, velite? Oni imaju peĉat pokojnog cara, recite je li tako?Siniša osvijetli mladićevo oĉajno lice. -  Nešto znate o tome peĉatu? 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Generale, taj je peĉat ukraden i utisnut na laţni spis; to je isto što i proklamacija. Peĉat su ukrali, znam, ĉuo sam u Beĉu. 

 Noću je netko ţelio taj peĉat. - Zašto ste tako zbunjeni? Tko je taj ĉovjek? - Još ne znam, ali ću saznati. Istraţit ću to a tada jao njemu!- Dobro, uĉinite to, ali saberite se! Sada se radi a tome da caru priopćimo što mu spremaju, ili da ga povedemo mimo zamku da i ne nasluti?- Tako, tako ga jedino moţete spasiti, jer on će im poći u šake goloruk! - Dakle treba da ga što prije otpravimo odavde. Razumijete? Što prije! A gospodina koji ĉeka da mu izdam  cara zadrţat ću na svoj vlastiti raĉun. DoĊite, ĉekajte u pred  soblju, slušajte i gledajte! 

Page 119: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 119/390

Siniša otkljuĉa, izvadi kljuĉ i stavi ga izvana. Tada zovne iz hodnika vojnika i postavi ga u predsoblje, ude u svoj ured, vrati se s barunom i povede ga ukomoricu.- Gospodine - reĉe mu - smatrajte se mojim uhićenikom! Kada mi odate svoje ortake, bit ćete slo bodni!Barun problijedi i poviĉe: 

- Vi pljujete na zadanu rijeĉ? - Obratno! Jaje iskupljujem! Rekao sam vam poslije podne: radit ću po svojem uvjerenju kao pravi velikaš, a pravom  velikašu dolikuje da ne podupire podlace koji su me htjeli 

 predobiti za svoje osnove i oklevetali poštenu i ĉistu ţenu. - Koja vas je obmanula i obdarila sinom koji nije vaš! - Za ovu uvredu odgovarat ćete mi sutra! Sada ste konaĉno i sami uvjereni da sam pošteno radio kad sam vašu podlu po nudu nadmudrio. Odavde nećete moći pobjeći. Budite mirni i ĉekajte. Gospodine, spas ove drţave uistinu je u mojoj ruci. Siniša izaĊe, zakljuĉa komoru i postavi vojnika da straţari pred vratima. 

Tada se dogovori s Davilom neka caru kaţe da glasnik nije rekao o buni ništa

drugo nego ono što mu je već priopćio Siniša.  Vratiše se u blagovaonicu. Našli su Neru kako s carem raspravlja o glazbi. Pošto su izvijestili cara prema dogovoru, zapodjene Siniša razgovor o

 proklamaciji i o pogibelji koja bi nastala kad bi seljaci saznali da je car uSedmogradskoj.- Jest, u interesu je svladavanja bune da se udaljim. Davila,idite po Kalmana i recite mu da odmah putujemo. Ţalim ga, no on je dobrovoljno stupio u sluţbu zamjenika sekretara, neka dakle povuĉe konsekvence. Sa mnom se ne putuje udobno! 

 Mladić izmijeni pogled sa Sinišom i ode. - Da ipak prospavate, veliĉanstvo? - reĉe Nera. - Poĉinak 

 bi vam bio potreban!- Poĉivati za mene znaĉi umirati! Generale, molim vas, iz vršite sve što sam vam naloţio; nastojte saznati tko i što stoji iza ove bune i donesite mi izvještaj osobno u Beĉ. - Veliĉanstvo, moj je cilj da iskupim rijeĉ koju sam vam jed  nom zadao!- Kao što sam rekao, donesite mi izvještaj u Beĉ. Grofice, vrlo se veselim što sam vas našao u cvatu i sreći. Moja bi ra  dost bila potpuna da je nije zamraĉila ova strašna iluminaci ja. Hvala vam, a sada dopustite da se pripremim za put.Kad je izašao, Siniša priĊe ţeni. - Nera, danas sam otplatio prvi dug za sreću koju mi je dao vrativši mi vjeru u tebe! - Što se dogodilo? - Ĉut ćeš kad budemo sami. Dokazao sam da vjerujem utvoju ĉistu ljubav i to mi pruţa novu sreću. A sada mi reci ka  kav je dojam ostavio?- Vrlo prijatan. Stekao je gotovo ţeljeznu duševnu snagu. -  Nisi opazila da još misli na tebe? 

i

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Naprotiv, ĉini mi se da Keglević ima pravo, on osjeća nešto vrlo duboko za

 Maricu. Htjela sam izazvati razgovor njoj u prilog, ali ga je izbjegao. Ĉim samzapodjela temu o njoj, ili o bilo ĉemu u prošlosti, on je nevjerojatno gipko i

Page 120: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 120/390

odluĉno prekinuo i poĉeo govoriti o neĉem drugom. A sva ga prošlost ipak veţe s Maricom!Davila se poţuri u mali gradski hotel, upita za Kalmana i pokuca na vratimanjegove sobe. Nade ga u krevetu.- Skrbnice, car vas zove!- Sada? Zašto? 

- Ne znam! General mi je dao carev nalog da idem po vas.Ţalim što morate ostaviti krevet. - Za njega bih ostavio i oca i mater!- Vi ga uistinu volite, gotovo više nego ja! - Ĉudim se kako odjednom to uviĊaš. - Već sam nekoliko puta sam sebi spoĉitnuo da nisam bio konsekventan kad se radilo o peĉatu. - Pravo ti budi!- Sada je kasno! On će sigurno vjenĉati Maricu! - Vjenĉao ili ne, bit će njegova. U stvari je svejedno. Ne paĉam se u to. Htio sitako... Moja toaleta je svršena. Ne znaš zašto me zove? - Moţda mu nije dobro. Za vrijeme veĉere tuţio se na gla vobolju.

- Idemo!Šuteći prolazili su pustom ulicom. Davila je vodio skrbnika u zalede generalove palaĉe i obišao je tako da su banuli upravo pred veţu, pred veliku zatvorenuupregnutu koĉiju. - Što? Valjda ne kani putovati? - Meni nije ništa rekao. - Da, putovat ćemo! - oglasi se sobar s visokog sjedalakoĉije. 

Kalman reĉe: - Tada moram natrag u hotel. Ostavio sam tamo taba-kijeru.- Ne moţete se vratiti, car dolazi! - Gdje? Nema mu traga, bit ću odmah ovdje. - Razbjesnit ćete ga! Zar ne ĉujete njegov glas? -  Ništa ne ĉujem. Moram platiti raĉun u gostionici. Davila ga uhvati za ruku i povikne sobaru:- Potrĉite gore i recite da je doktor Kalman ovdje. Sobar skoĉi niz stepenice. Kalman se iskine Davili.- Stoje tebi? Zašto me navlaĉiš? Moram otići! - Zar ga ţelite razgnjeviti? Raĉun će platiti general. Ĉe kajte!- Ĉekat ću ga. Kalman stade šetati pred koĉijom. Zviţdao je neku melodiju. - Vi ste, skrbnice, prešli iz velikaške etikete u koĉijašku. Zašto zviţdite? - Jer se dosaĊuje m.- Evo sobara. Zove vas gore.Štićenik ugura skrbnika u palaĉu i odvede ga u carevu sobu. Zatim potraţigenerala u blagovaonici. Našao gaje u ţivom razgovoru s Nerom. - Gospodine generale, zar nije ipak pogibeljno da ide sada,noću? - Nije mi nakraj pameti da ga pustim ovako! Već sam izdao nalog. Slijedit ću kriomice vašu koĉiju. - Hvala Bogu! Bojim se! Ĉuo sam nekakvo ĉudno zviţdu-kanje. Moţda je sluĉaj, a opet... Budite oprezni, da car ne opazi!- Umirite se, mladi gospodine, i pouzdajte se u moju lukavost. Od baruna Klementvja saznat ću za ortake, a vi nastoj--

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 121: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 121/390

 BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

te naći kradljivca peĉata. Ĉim svladam bunu, po carevoj ţelji moram u Beĉ s

izvještajem, a tada ću svoja i vaša otkrića smjesta otvoreno razloţitiveliĉanstvu. - Da, gospodine. Vaša milosti... - i mladić poljubi Neri ruku pa pohiti k caru. Uskoro je car sišao u generalovoj pratnji i sjeo u zatvorenu koĉiju. Za njimtajnik i doktor Kalman.Koĉija krene cestom. Davili je drhtalo srce. Sjedio je u kutu nasuprot caru.Zabrinut pogled šuljao se kroz prozor, ali u mraku nije mogao opaziti kako ihizdaleka prati Siniša. Kalman se kraj njega nije micao. I car je mirovao. Davilaje drhtao i ĉekao dan. Prozori koĉije posivjeli su u jutarnjim sjenama. Davila se oprezno nagne kstaklu i pogleda u ledinu, ali se opet povuĉe. Vidio je da ih Siniša još uvijek

 prati.-Vi niste spavali, Davila? -javi se carev duboki glas iz kuta koĉije. 

- Mislio sam da veliĉanstvo spava. - Samo Kalman je hrkao. Meni su odnijeli san sedmograd-ski ustanici. A vama?- Mislio sam kako da se ĉovjek obrani od ljudske podlosti ako je maskirana poštenjem? - Demaskirat će se! Zlo je samo prema sebi najindiskretni-je. Ako sluţite dobru, morate biti spremni da će se zlo buniti.To je ţivot. Utakmica dobra i zla, poštenja s nepoštenjem. Još nedavno borili su se ljudi maĉevima da pokaţu snagu, mi se 

 borimo idejama i odluĉuje naša duhovna snaga. Ponovo su ušutjeli. Koĉija je štropotala. Kalman je oĉito duboko spavao. Sjene na prozorima su pobijelile. Polako se pomaljalo sunce. Davilini pogledikradomice su se osvrtali na Sinišu koji se 

nazirao u sve većoj daljini. Još uvijek pratio je koĉiju, ali je polakozaostajao, zatim nestade. Koĉija je drndala duţ ceste. Sunce je nat opilo

 poljane.- Ulazimo u poţunsko podruĉje - primijeti car.- Da, veliĉanstvo. Kalman otvori oĉi. 

- Dobro jutro! - oslovi ga car. Samo bez briga moţe se ova ko spokojno spavati. Niste li opet gladni?- Moram priznati da jesam.- Do podneva ćemo postiti. To je zdravo.Prolazili su sati.

 Najedared se koĉija poĉela zaustavljati. - Stoj! - viĉe nekoliko glasova. Davila problijedi.Zaustavili su se. Neki glasovi ĉuli su se sprijeda. Car otvori vrata i siĊe. Nacesti stoji dugi niz seoskih kola, krcatih punim vrećama. Seljaci su zaustavilikoĉiju da maknu svoju povorku kola i da naprave mjesta. Josip priĊe seljaku koji se nešto ljutio, potapša ga po ramenu i reĉe: - Zašto se ljutiš? Što radite svi vi ovdje? - Ĉekamo, gospodine! - Što ĉekate? 

- Vozimo carsko ţito što je došlo iz Beĉa za postradale u  poţaru pa moramo ovdje dangubiti i ĉekati. Glavar carskoga ureda neće preuzet teret. - Otkada ĉekate? - Od sinoć. 

Page 122: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 122/390

- Tako? No hajde da vidimo gospodina glavara!On se uputi k maloj jednokatnici na kojoj je natpis pokazivao da je to ured. CaruĊe. Sluga ga zaustavi: - Nema nikoga! Gospodin glavar ima danas imendan.- Recite mu da ţelim ĉestitati! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  IUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Sluga ude u sobu iz koje je ĉuo ţamor društva.  Mrk debeo gospodin s gustim brcima izaĊe i omjeri stranca. - Tko to viĉe u mojem uredu? - Ja, gospodine glavaru! Izvolite smjesta preuzeti ţito od  ovih ljudi!- Što se to vas tiĉe? - Isto toliko koliko i vas! Smjesta uredujte!

- Koliko ste dobili od seljaka za ovu intervenciju?- Tako, dakle, kada drţavljanin traţi svoje pravo mora vas  platiti?- Car me ne plaĉa toliko da bi mi bilo dovoljno. - Od ĉega vam je narastao trbuh? - Od mita, gospodine!- Ĉovjeĉe, gdje vam je poštenje? - Ne brinite se, moje je poštenje vrlo dobro ukonaĉeno - iudari se po trbuhu.-1 nije vas stid diĉiti se time? - Budite kao ja, pa će i vama porasti trbuh. - Kako se zovete?- Gustav Kardoš. - Dakle, Gustave Kardošu, car je odredio da u ovoj drţavi imaju svi drţavljani jednaka prava na pošten postupak i smje sta preuzmite ţito. - U MaĊarskoj su samo gospoda drţavljani, makar se car 

 postavio na glavu!- On će vas postaviti na trbuh! Ĉuvši prepirku izašla su dva mlada gospodina iz susjedne sobe. Car ih oslovi: -  Vi ste ovdje ĉinovnici? Preuzmite ţito u ime cara! Ja ću 

 pomoći! Osupnuti što stranac govori u carevo ime poslušali su. Car pozove Davilu da radezajedno sa ĉinovnicima. Jedan od ĉinovnika neprestano je pogledavao na sat. Car

 mu reĉe: 

-  Meni nije nikada predugo raditi u dobrom društvu! Nastavimo!Za sat je posao bio obavljen. Car ustade i pogleda Kar-doša. - U ime carevo skidam vaš ĉestiti trbuh s mjesta glavara i postavljam privremeno starijega od ove dvojice. Ostalo će doći. Car s Davilom izaĊe iz zgrade i naredi Kalmanu da naruĉi u gostionici zajutrak.Sobaru reĉe da promijeni konje, a on s Davilom pode u selo da vidi kako jekomisija u ovom kraju izmjerila zemlju i popisala puĉanstvo. 

 Naišli su na skupinu seljaka što su stajali na ledini i nešto ogorĉenoraspravljali.To pobudi carevu paţnju. - Tajnice, pridimo bliţe da ĉujemo što govore. MaĊarski sam zaboravio još u mladenaĉkoj dobi, ali ponešto još znam. - Pomoći ću vam, veliĉanstvo, moja majka je roĊena Ma Ċarica. Otac je bio iz Hrvatske. 

Page 123: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 123/390

- Budite mi tumaĉ. Seljaci su mahali rukama, pokazivali na kuće i sve se jaĉe uzrujavali. - Psuju mene! - Oslovi seljake: - Što vam je, ljudi, skrivio car?- Taj još pita! Nije li i vama dao izmjeriti zemlju? Car reĉe Davili što da odgovori. 

- Dakako da je izmjerio zemlju, tako da se vidi tko imaviše, jer će plaćati više poreza. Odsada će velikaši plaćati  mnogo više nego vi - reĉe Davila. - Mladi gospodine, izmjerio je on zemlju zato što će svako 

 me uzeti trećinu za drţavu. -Toje laţ, ljudi! - Je li i to laţ da nam je pobrojio glave? - Jest, ali zato da se zna koliko ima puĉanstva u drţavi! -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Koješta! Na kuće nam je prikovao brojeve, od svake tab lice platit ćemo porez, pa onda još od glave, od marve, od  

 preslice...- Tko vam je to rekao?- Gospoda koja su mjerila zemlju i gospoda u komitetu.- Ljudi, prisiţem vam da su lagali, da su vas zaveli, sve je to laţ i podvala! - A tko ste vi da nam tako govorite?- Ja sam carev tajnik.Seljaci su mjerili mladića od pete do glave, znatiţeljno i sumnjiĉavo. - Ne vjerujte mu! - upadoše neki povici. - Govori istinu! - oglasi se car.Dubok glas, snaţna lijepa pojava i bistre oĉi djelovale su na ljude uvjerljivo.Stali su mladog tajnika ispitivati. On im je objašnjavao kako su gospoda lagalada ih podjare protiv cara koji štiti seljake, a car se polako uplitao slušajući

 maĊarsku rijeĉ. Ljudi su pomno slušali, slijegali ramenima i pomalo su se smirili, jer imobećaše da će im car sam to proglasiti iz Beĉa. - Vidite, Davila, sada znam zašto djelo preporoda tako sporo napreduje! - reĉecar na povratku. Ĉinovnici zlonamjerno iskrivljuju za narod najkorisnijeodredbe. I oni su djeca privilegiranih klasa. Kada ću doĉekati da graĊanskisinovi zasjednu na ta mjesta? Ali doĉekat ću i to! Put mi je otkrio same

 podvale. Neće, neće tako, makar opet morao proputovati ĉitavu drţavu od jednogakraja do drugoga, makar morao polovicu ĉinovnika otpustiti! Neće me zaustaviti,neće! Stigli su u gostionicu i uzeli doruĉak. Zatim car dade svome koĉijašu nalog: - Što brţe u Beĉ! 

SUDBONOSAN SUSRETU carevim kancelarijama u Burgu radi se podvostruĉenom snagom. Referenti ulaze iizlaze i ĉekaju na audijenciju. Oko doktora Kalmana, u sobi careva osobnogtajnika Davile, okupila su se gospoda i šefovi ureda s pitanjima: - Vama bi, doktore, moralo biti poznato zašto se car vratio s puta nezadovoljan?- Nije mi poznato. Moţda gaje ozlovoljila buna ili što dru go. Gospodin Weber mogao bi to bolje razjasniti.Oslovljeni slegne ramenima:- Znam samo da je car izdao izvanredno strogu okruţni 

cu upravnom ĉinovništvu. Spoĉitava mu da njegove odredbe zlonamjerno iskrivljuje, a narod krivo obavještava o njegovim  

Page 124: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 124/390

namjerama. Prijeti da takvi ĉinovnici nisu vrijedni da sjede na svojim mjestima. Bit će da je na putu otkrio nekorektnosti. - Moţda - odvrati drugi šef. - Poslije povratka svakogadana dolazi iz careva kabineta po nekoliko suspenzija.- I pravo je tako! - oglasi se od svoga stola tajnik Davila.- Dolazi dan kada će mnoge laţne careve pristaše pred njim  

stajati demaskirane.- Misliš da ima i takvih? - upita Kalman.

- Ima! - odvrati on i dobaci skrbniku prijeteći pogled. Doktor mirno odvrati:- Zasluţili bi da vuku splav ili da metu ceste kao Szekelv. -1 hoće! - odreţe štićenik skrbniku. 

 Na vratima se pojavi grof Keglević, pjesnik Da Ponte i Marica. Ušla je u lakoj plavoj haljini, vedra i nasmiješena. Gospoda joj se smjerno poklone. Davila otvori vrata careve sobe:- GospoĊice, veliĉanstvo vas oĉekuje! Ona proĊe ispred gospode poput male kraljice koja s uţivanjem djeteta prima

 poklonstvo kavalira.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Ušla je u kabinet. Car ispusti pero iz ruke, ustade, ponudi joj naslonjaĉ i pogleda njenu draţesnu pojavu. - Opet plava haljina! Znaš li da to ne volim! - A meni tako dobro pristaje! Svaki beĉki šegrt nosi halje-tak u "kaiserblau", jer vas ljubi, a ja ne smijem?- Ne! Ţelim da tvoje srce bude prema meni stalnije od ove 

 boje. Zvao sam te zbog one crne ljepotice. Ĉujem da si za mo jega izbivanja s njom šetala u Augartenu. - Kad nije bilo vas nametala se meni i posjetila me kod barunice. Htjela je ispitati kako da vam se što više svidi. Već go vori kao da ste zaljubljeni u nju!- Nećeš joj vratiti posjetu! Ako ti se pridruţi na šetnji reci da ja svojoj štićenici odabirem društvo.- Vi, dakle, nju ne volite? - klikne ona.- Ja? Kakvo je to pitanje, Marice? Ako se pojavi, pokaţi joj vrata! Neću da vidim tu pelivanku! - Oh, zašto nije ovdje da vas ĉuje! No priuštit ću si lijep dan  ako doĊe. Iskomplimentirat ću je! - usklikne ona radosno.Car nastavi:- Osim toga knez Khevenhiller traţi odgovor, on je tvoj "zaruĉnik". - Ali, veliĉanstvo, ja sam mu se samo rugala! Vi to znate i recite mu da je glupan. To je moj odgovor. Ja se neću nikada udavati, nikada!- Tako? Zašto? - Zato što... što neću! Promatrao ju je prodornim pogle dom. Vjede s dugim trepavicama prekriju joj oĉi. - Mi smo se sporazumjeli. Gospodinu knezu izrazit ću sau-ĉešće. U subotu ćemo se vidjeti na soareji.12 Do viĊenja, mala 

 moja!2Soareja (franc.) - sveĉano veĉernje primanje, sveĉana zabava. 

 Marica se oprosti. Car joj otvori vrata Daviline sobe. Opazivši medu gospodom pjesnika Da Pontea upita ga:- Stoje? Manuskript? DoĊite! 

Page 125: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 125/390

Pjesnik ude.- Veliĉanstvo, tekst za novu Mozartovu operu. - Da vidim! Kako? "Figarov pir"? Dramu s tim naslovomskinuo sam s repertoara zato stoje odviše frivolna za mladeţ, a ja ţelim da i mladeţ dolazi u kazalište. - Veliĉanstvo, lascivitete sam izostavio. 

- Tada bi mogla ići! Mozartu se sviĊa? - Glazba je već gotova. - Javite odmah Mozartu neka veĉeras u 10 sati doĊe k 

 meni s partiturom. Pozovite interpretatore glavnih uloga isvu umjetniĉku gardu. Pjesnik se povuĉe. Davila zastade na vratima ĉekajući naloge. Car se obazre. -Idemo dalje!-  Neka doĊe gospodin sekretar Stock! Davila ude u predsoblje i vrati se sa sekretarom Stockom. Carev ga oštri pogledodmjeri:- Barun Heinau sklopio je s graĊanskom djevojkom "brak savjesti", zatim ju je napustio. Ona mi se potuţila, a gospodin 

 barun dao vam je sto dukata da mi ne predate njezino pismo.

Dukate ste primili i pismo ste zatajili. Saznao sam to ovaj ĉas u "kontroloru" od gospode. Što kaţete na to? Sekretar ne reĉe ništa. Problijedi i obori glavu. Car poviĉe: - Dok ja ĉistim korupciju po ĉitavoj drţavi, sekretar je uvodi u moju kancelariju! To je perfidija! Vaša ţena i dijete su nevini i dobit će od mene penziju, ali vi se smjesta nosite odavde! Sekretar otetura. Car se ushodao po sobi.- Davila, diktirat ću! Tajnik se pripremi. Car poĉne: 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

"Naš zakon dozvoljava neoţenjenom muškarcu da se oţeni sa jednom neudatom ţenomkoja nije s njim u rodu u zabranjenom stupnju. Pradjedovska oholost i društvene

 predrasude iznašle su mariages de conscience,13 ţenidbe savjesti. Takve ţenidbene smiju ubuduće postojati, odnosno sa svim svojim posljedicama imaju sesmatrati sasvim ravnopravnima ostalim ţenidbama. Tko takvu ţenu ostavi da uzme"ravnopravnu", smatrat će se krivcem dvoţenstva. Djelo zbog kojeg se crvenimo ako ga poĉinimo javno ne smijemo poĉiniti potajno!

 Ako netko, uvjeren u svoju sreću i zadovoljstvo, odluĉi da uzme takvu ţenu mora biti dostatno postojan da prkosi predrasudama."- Tako! Neka se to odmah publicira. Idemo dalje! Zovitegrofa Kolovrata.Davila otvori vrata predsoblja.Elegantan grof stajao je pred carem. Car podupre bokove i priĊe grofu. - Lijepo ste se ponijeli! Vi, predsjednik komisije kojemusam povjerio zadaću da s najvećom ozbiljnošću i pristojnošću raspušta samostane, vi ste u Klagenfurtu prigodom uredova nja koludrice nazivali prostim imenima, a vaši su ih komesari štipali. To je zloĉin! - vikao je car ljutito.- Veliĉanstvo, to su neprijateljske klevete! - Ne! Taj izgovor ne prihvaćam. Bio sam svjedokom kada ste u samostanu kod "Veselog Mihaela" vikali na koludrice.

 Više volim otvorene neprijatelje nego nekorektne prijatelje.  Neprijatelji mogu protiv mene raditi što ih je volja, ali protiv  prijatelja koji iznevjere moje djelo bit ću neumoljiv kao pre  ma Szekelvju.- Veliĉanstvo, on je pronevjerio drţavni novac!

Page 126: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 126/390

- A vi ste pronevjerili ugled moje reforme! Novac mogudrţavi nadoknaditi iz svoga dţepa, ali ĉime da ispravim vašu 13 Mariages de conscience (franc.) - ţenidbe savjesti. 

nekorektnost? Je li to rad u duhu moje devize: "Radi krijepo-šću i dobrim primjerom?" Sramota! Da znate, priorat samostana u Klagenfurtu podigao je proces

 protiv vas zbog sramotnih uvreda izreĉenih koludricama. Neka to riješi sud! Akose nećete moći posve valjano opravdati, ne vratite se više nikada! Idemo dalje! Grof se povuĉe iz kabineta oĉiju punim bijesa. Poslije njega ude visok, suhonjav savjetnik Sturmer.- Što ţelite, gospodine savjetniĉe? - upita car.- Veliĉanstvo, imam veliku molbu. - Moţda bi se dala skratiti? Precizno, molim! - Veliĉanstvo se uvjerilo u nekoliko godina u m oje sposobnosti, pa se usuĊujem zamoliti malu dotaciju, s obzirom na 

 moj savjestan rad.Car ga pogleda zaĉuĊeno. - Šta? Niste bili plaćeni za svoj posao? - Veliĉanstvo - smete se gospodin - mislio sam na dugo

trajni rad i svoju iskrenu vjernost vašim naĉelima. - Gospodine, vi ţelite da vam platim vjernost? To prevr-šava mjeru! Tko neće da radi sa mnom iz uvjerenja, neka ide k mojim neprijateljima! Dok sam ja ţiv, na ovom dvoru neće 

 biti napojnica. Moje djelo zahtijeva ljubav, poštenje i nesebiĉ nost. Tko to nema, neka ide! Zbogom, gospodine!Car okrene leĊa. Zablenuti savjetnik pokupi se iz kabineta. Car zastade usredsobe.- Kakve figure! Szekelv, Kardosi, Sturmeri, Kolovrati, kakvi karakteri oko mene! Sve su to djeca privilegija. Neće tako! Istrijebit ću ih ja, istrijebiti! A što ţele gospoda? - okrene secar k vratima na koja su ušli Keglević i doktor Kalman. - Veliĉanstvo, dopustite, objed ĉeka! - Neka ĉeka! Sit sam neprobavljenih zalogaja! - Veliĉanstvo - upadne Kalman - od jutros niste jeli, a cijelu noć ste radili. Upozoravam vas da se ĉuvate. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Nisam dvorski savjetnik ni komitetski ĉinovnik da bih se imao vremena ĉuvati. Idemo dalje! Neka doĊu šefovi! Gospoda su jedan za drugim dolazila i izlazila. Vrata su se otvarala izatvarala. Jurnjava iz kabineta u kabinet, spisi kli-ţu po stolu i nestaju.Svima probija znoj na ĉelu, samo car prima, odreĊuje, svjeţ i bodar. Što se

 posao više gomila, to je on hitriji i ţustriji. Posljednji je šef izašao. Keglević se ugura opet i stade kod vrata. -  Veliĉanstvo, objed je već mekan i posve lako probavljiv! Ta mu se dosjetka svidjela. Zaklima glavom, stavi spise uladicu i spremi se za odlazak. Keglević poţuri pred njim u predsoblje, naleti nanekog sekretara što je išao prema kabinetu i zaustavi ga: - Do vraga, ne dam da ikoga najavljujete! Danas uopće neće objedovati. Dajte mi mira! - Ali general Vojkffv je stigao iz Sedmogradske.- Vaš se objed, dragi Kegleviću, mora još malo omekšati! -oglasi se car s praga kabineta.- Veliĉanstvo, primite ga za vrijeme objeda. Ta već su ĉetiri sata!Siniša je ušao u predsoblje. Car mu gotovo potrĉi u susret i zapita: 

Page 127: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 127/390

- Jeste li svladali bunu?- Potpuno, veliĉanstvo! I donio sam vaţne informacije. - Hvala Bogu! DoĊite sa mnom! - uhvati ga ispod ruke inaloţi Kegleviću da mu pošalje u blagovaonicu sekretara. Car uvede Sinišu u dvoranu ali ne sjedne k prostrtom stolu, već se povuĉe kstoliću kraj prozora da sasluša izvještaj. Tajnik je došao s biljeţnicom.

Opazivši Sinišu malo se smete, pogleda ga znaĉajno i napiše mu na biljeţnicikriomice:"O zavjeri s dokumentom ne recite ništa dok se ne sporazu-mijemo!"

Car je nestrpljivo šetao ne obazirući se na lakaje koji su donijeli jelo. Sinišaje kazivao svoj izvještaj. Davila biljeţi. Car reĉe: - Ponajprije, zašto vaš kurir nije donio nalog što se ima ĉi niti protiv buntovnika?- Ustanici su ga uhvatili!- Dakle i to! Idemo dalje!Siniša nastavi: - Ustanici su se poslije proklamacije vašega veliĉanstva stali vraćati u sela i napuštati voĊu bune. Ostalo mu je pet-

sto ljudi. Odluĉih da ga ţivoga uhvatim i uzeh nekoliko svojih graniĉara. U šumi smo se sakrili popevši se na krošnjata stab la. Prije jutra opazih na puškomet daljine dva fratra. Stariji je nešto prijetio, a mlaĊi kao da se molio Bogu. Kraj njih je stajao Horja drţeći uzde konja. Mi smo udarili prema njima i uh vatili Horju prije nego stoje mogao skoĉiti u sedlo. Stariji fra tar nestao je kao u zemlju. MlaĊi je bjeţao prema rijeci Maros i bacio se u valove.- Što je kazao voĊa bune? - Samo to da su mu proklamaciju dali fratri. Odakle su, tonije htio reći. Predali smo ga oblasti. Kada su mu objasnili da će biti teško kaţnjen, zatraţi da ga pošalju k vama u Beĉ, jer će samo vama reći istinu. Drugi dan našli su ga u zatvoru mrtvog. Netko gaje otrovao.

 Najzanimljivije je, veliĉanstvo, da je u lešini fratra koji se utopio moja ţena prepoznala jezuitu, oca Antonija, koji je svojedobno bio u Terezijanumu.- Tako? Duh crnoga kabineta bdije nada mnom! Koliko ţr tava i koliko nesreće, a zašto? Generale, vi ćete ĉetiri dana ostati u Beĉu da sve pripremim. Ţelim da ponesete novac, od  štetu za popaljene dvorove i sela. Za ĉetiri dana! Nadam se da mi gospoĊa grofica neće zamjeriti ako se vratite ĉetiri da na kasnije.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Naprotiv, njoj će biti drago da uzmogne ta ĉetiri dana  provesti s gospoĊicom Maricom. Naime, i ţenu sam doveo u Beĉ. Nisam je htio u tako opasno doba ostaviti u nepozna tom kraju.- Prema tome, iz ove ustaniĉke nesreće gospoĊica Marica izvukla je svoj adut i uţiva grofiĉino društvo. Ali ja sam vas zapravo pozvao na ruĉak! Car pogleda oĉajnog Keglevića koji je ĉekao u prikrajku. - Konaĉno je red na vama, grofe! Neka serviraju! I vi ćete, Davila, s nama.Sjeli su k objedu. Car se stao ispriĉavati Siniši: - Oprostite, generale, što vas ne mogu ponuditi gospod  skim ruĉkom. Plemići mi se rugaju da štedim, ali vam moram  

Page 128: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 128/390

 priznati da ne spadam u red onih ljudi koji se drţe današnje  mode i pripravljaju sveĉane orgije svome ukusu. Ja sam radnik, trebam zdrave ţivce i mirnu krv, i jedem jednostavno. 

 Ne prireĊujem sveĉane gozbe na dvoru zato što smatram te dinee seansama za oglupljivanje duha i razdraţivanje tijela. S tako ušteĊenim novcem idem radije u "kontrolor", gdje ima

vrlo mnogo gladnih.Lakaji su servirali juhu, govedinu s varivom, peĉenje s ukuhanim voćem itjesteninu sa sirom.Za pola sata objed je dovršen. Car naredi tajniku neka dade osedlati konje,oprosti se sa Sinišom i ode. Davila prišapne generalu: - Morao sam vas zamoliti da se prije sporazumijemo. Jesteli otkrili urotnike? Što vam je rekao barun Klementv? - Na ţalost ništa! Kada sam ušao u komoru naĊoh ga na 

 podu mrtvoga. Kraj njega je leţala cjevĉica s otrovom. - O Boţe, s kolikom sam ţeljom oĉekivao da će vam otkriti ime onoga koji im je dao peĉat! - Zar ga vi niste pronašli? 

- Gospodine generale, ja sam vam rekao da sumnjam nanekoga, ali nemam dokaza.

- Jeste li poslije povratka iz Sedmogradske vidjeli peĉat? - Nisam imao prigode da doĊem u knjiţnicu. - Na koga sumnjate?- Generale, ne mogu vam priopćiti ime dok nisam siguran. Zatekao sam toga ĉovjeka nakon povratka iz Sedmogradske kada je podveĉer išao iz dvora i razgovarao na ulici s nekim  lakajem koji je jednom bio ranjen noţem. On kaţe da je sluţio kod nekog princa i postao ocem njegova sina, a tvrdi i to da jenalik caru. Sliĉnost je vrlo dvojbena. I jest i nije sliĉan. - Vi ste odviše mladi, tajnice, i ja vas ozbiljno molim da 

 mi kaţete ime ĉovjeka koji je izazvao vašu sumnju time što vodi razgovore s toboţnjim carevim dvojnikom. Ja sam  iskusniji i mogu mu postaviti stupicu. Prije negoli odem duţan sam caru bezuvjetno saopćiti što sam ĉuo od baruna Klementvja.Davila je pogledao kroz prozor da sakrije zbunjenost, malo je razmišljao, zati mse ponovo okrene prema generalu:- Dajte mi tri dana vremena!- Zašto? - Generale - reĉe Davila pogleda uprtog ravno u oĉi - s timĉovjekom stradat će drugi koji je pošten i iskreno ljubi cara, ali je bio zaveden.- Ako je uistinu pošten, on će nam vrlo dobro posluţiti. - Da, on će nam posluţiti. Izvršit će svoju duţnost potpuno. - Sve to opravdava moj zahtjev da mi ništa ne zatajite. - Duţan sam zavedenom ĉovjeku dati vremena da kaţe što zna i da se ĉasno ubije. -To nije potrebno!- On tvrdi da mu preostaje samo tane. To će i uĉiniti. Mo lim vas zatraţeni rok, a tada će vam biti sve jasno! - Dobro! Dakle, za tri dana!Siniša se oprosti. Tajnik drhtavom rukom uhvati sljepooĉi-ce, grozniĉavi pogledupre u prozor i prošapće sam sebi: 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 129: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 129/390

 

- Davila, tvoji su dani odbrojani! Da, to se više ne moţe podnositi, ne moţe, ne moţe! Svoju ĉast pred carem moţeš oprati samo svojom krvlju! Lakaj javi da car silazi u dvorište. Davila potrĉi niz stepenice. Uskom ulicom valja se publika u gustoj nepreglednoj povorci, u neviĊenom

šarenilu: beĉke gospoĊice u širokim haljinama, muškarci odore kojih krojevimaoznaĉuju staleţe. IzmeĊu njih gura se poneki Kinez, Turĉin, MaĊar i hrvatskigraniĉar. Svi hite na hodoĉašće u perivoju Augarten. Nitko u ţurbi ne opaţa cara i njegovatajnika kako se svojim konjima potiskuju kroz svjetinu i promatraju šarenuuliĉnu vrevu. Da se uklone gospodskim koĉijama povukoše se sa ceste na ĉistinu

 pred protestantskom crkvom. Car opazi na crkvenim vratima oglas.- Pamflet! Skinite ga, Davila, da se zabavim dok proĊu ko ĉije. Tajnik pruţi caru ţuti papir, on proĉita, nasmije se i spre 

 mi ga u dţep. Zaĉudi se, kad je car okrenuo konja natrag i za ĉetvrt sata se zaustavi, siĊe,

 preda mu uzde, naredi mu da ĉeka, a on pohiti pješke nekoliko kuća dalje i stane pred ţutom jednokatnicom. Na proĉelju ploĉa s natpisom "Moritz VVucherer". 

Car otvori staklena vrata i uĊe u knjiţarski dućan. Iza pulta stajao je omalenĉovjek s malim lukavim oĉima. Car ga oslovi:- Dobar dan, gospodine VVuchereru! Kako ste, kako poslovi?- Veliĉanstvo, slabo! Svaki dan slabije! - Kako? Zar vam ja više ne donosim ništa? To je krah moje 

 popularnosti. Pošto sam lijesove opet uveo u modu, mogli 

 biste pokazati Beĉanima kako se ukapa "majmun na prijestolju".- Veliĉanstvo, zaboga, taj pamflet nisam ja tiskao! Tako mi Boga, gospodine! - U ime vašega Boga protestiram da ga zovete na krivo svjedoĉanstvo. Poslovi su slabi? Eto i mene u pomoć! Imam  jedan pamflet protiv sebe. Mislim da će to biti dobar posao. Skinuo sam ga s vrata bivšeg samostana koji sam prodao pro testantima da sagrade svoju crkvu. Ĉitajte! 

 VVucherer stade ĉitati: "Ovo je nekoć bio stan djevica. Podigli su ga najpoboţniji habsburški vladari.

 Ali je svete koludrice rastjerao zatornik vjere, luteran Josip II. Prezirući boţansku milost koja ga je podigla na prijestolje, prezirući sve zakone svetekatoliĉke vjere, prigrlio je na grudi sve krive vjere. Taj bezvjerac ĉudo jesvih stoljeća! Ovaj sveti stan prodao je luteranim a i pretvorio ga usastajalište svih krivo vjerskih grozota, ĉarolija i Ċavolskih orgija." - Dakle - reĉe car - taj će pamflet biti dobar posao. Tiskajte 

 mi pet tisuća primjeraka. Prodavat ćete ga po šest novĉića. Utrţak dajte protestantskom ţupniku, neka ga podijeli siro

 masima. Kada sam prosjaĉenje zabranio, moram se sam bri nuti za prosjake, a vama eto opet posla.- Veliĉanstvo - zaprepašćivao se VVucherer - ja da tiskamšto takvo? Ne i ne! - Nećete mene kao naruĉioca? Uzmite me tada za kompa njona.- Veliĉanstvo, mene su oklevetali! Vi ste Ţidovima dali graĊanska prava i slobodu. - Zato ste odmah poĉeli širiti pamflete uperene protiv 

 mene. Pošto sam vas time obogatio, tiskat ćete pamflet ili ću vam zatvoriti tiskaru! Evo!

 VVucherer se previjao udarajući se u prsa, ali car krene k

I

 MARIJA JURIC ZAGORKA

Page 130: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 130/390

 BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

vratima. Tada opazi damu u graĊanskoj haljini, s kapišonom na glavi. 

Car joj zakrĉi put. Stajao je izmeĊu pulta i nje. Pokloni se vrlo duboko inasmijan reĉe: - Madame, oboje dolazimo k Wuchereru s istim poslom!- Veliĉanstvo - usklikne dama - kakav sretan sluĉaj! Nisam  slutila kolika me sreća ĉeka ovdje! - Madame, vi se šalite! Ja vam uistinu nisam priredio ni jednog ĉasa sreće. Evo, i ja danas stupam u red VVuchererovihsuradnika i suradnica. Ali, pardon, ne kanim vam smetati.

 Adieu, madame!Galantno se pokloni, izaĊe iz knjiţare i pobrza k Davili, uzjaši i reĉe: - Augarten!Jedva su nekoliko minuta jašili kad im na zaokretu upadne na put koĉija u kojojsu sjedile dvije dame.

- Veliĉanstvo - upozori Davila - gospoĊica Marica s grofi com Vojkffv!- Lijevo! Hoću da izmaknem susretu! - Veliĉanstvo, već je prekasno. GospoĊica vam domahuje i zaustavlja kola.Koĉija je prošla mimo njih i stala. Ispod ruţiĉastog šešira upirale su se u caravelike tamnoplave oĉi. -  Njoj ne moţe nitko pobjeći! - šapne car i upravi konja 

 prema kolima.Kraj Marice sjedila je Nera u zelenoj haljini, s bijelim širokim šeširom na

 pepeljastoj glavi. Tamne oĉi izraţavaju radosno iznenaĊenje. - Kakva radost! - reĉe ona. - Marica je gotovo iskoĉila iz koĉije kad vas je opazila. Uzalud sam je opominjala da vas ne spreĉava na vašem putu. - Veliĉanstvo, buna zbog koje ste se vi toliko raţalostili 

 menije donijela groficu! Ne puštam je više u MaĊarsku, nikako!

- 0 tome nas dvoje ne odluĉujemo! - nasmiješi se car i za  poĉne novu temu. - Grofice, izvještaj gospodina generala sasvim me zadovo ljio. Šteta stoje otac Antonije izmakao na drugi svijet. - Slutila sam tko se krije iza one proklamacije... Ali neću vaše veliĉanstvo dulje zadrţavati. - Ne, ne, još nešto! - upadne Marica. - Ja sam zato zaustavila koĉiju da vas, veliĉanstvo, nešto lijepo zamolim. - A to bi bilo?- Molim vas, pozovite groficu na glazbenu soareju.- Ali, Marice - upozori Nera - kako smiješ njegovu veliĉan stvu nametati...- Naprotiv, grofice, ja sam vas htio pozvati pismeno.- No, vidite, ja sam to znala. Kako bi car mogao propustitida vas ne pozove, kad ste u Beĉu? - klikne djevojka.- Idete u Augarten? - upita car Neru.Umjesto nje odvrati Marica:- Da, u perivoj. DoĊite s nama, veliĉanstvo. Ionako idete tamo.- Neizmjerno bih se radovao da mogu pratiti tvoju gošću, ali posao me zove kući. Do viĊenja na koncertu! - pozdravi

car i digne klobuk. Koĉija krene. 

Page 131: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 131/390

Davila je iz pozadine promatrao i slušao razgovor, zadubljen i zagnjuren u tminusvoje duše, po kojoj se kotrljala odluka da dokrajĉi svoje patnje. Kad se carvratio k njemu probudi se iz misli.- Veliĉanstvo ne kani ići u Augarten? - Ne! Krenut ćemo na poljane, da udahnemo zraka. I vamaje potrebno da se provjetrite. Loše izgledate. Molim vas, po 

ruĉite gospodinu Rosenbergu da pošalje generalu i njegovoj ţeni poziv za soareju. GospoĊica me dovela u veliku neprili ku. Nisam generala zvao na koncert, uvjeren da ga ne zanima,a pred groficom je to izgledalo kao da je nisam htio pozvati.-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ne, veliĉanstvo, ona vam je tako iskreno odana da ne bi to mislila. Ona je ostala postojana u svojoj vjeri da vaše veli 

ĉanstvo uistinu nije imalo bilo šta zajedniĉko s onom prokla  macijom.- Vi ste gotovo zaljubljeni u nju!- SviĊa mi se njena vjera u vaše veliĉanstvo. -  Ne govorimo o ţenama! Car podbode konja.TRODNEVNI ROKKada se tajnik sa carem vratio u dvor radili su u kabinetu do devet sati. TadaDavila krene u svoju sobu. Nekoliko put proĊe gore-dolje, zatim oštrim koracima

 prijeĊe hodnik i potraţi svoga skrbnika. Doktor Kalman leţao je na divanu i ĉitao neku knjigu. Opazivsi došljaka odbaciknjigu i sjedne. Upirući u njega mrk pogled zapoĉne: - Otkada smo se vratili iz Sedmogradske nisi zavirio u

 moju sobu. Sto znaĉi tvoje ponašanje? - Gdje smognete mir da me to pitate!Kalman ustade, prekrsti ruke na leĊima i stisne duge guste obrve. - Mladiću, dalje tako ne ide! Poslije puta u Sedmogradskutvoje se ponašanje prema meni ne da podnijeti. Otkada smo stigli u Beĉ neprestano me uhodiš. Tvoj me pogled nepresta no prati. Šibaju me dvoliĉne rijeĉi. Što mi spoĉitavaš? - Da ste razbili mir moje savjesti! Poslali ste me da ukradem peĉat! - Nije trebalo da privoliš. - O Boţe, ovako mi on odgovara! Zašto ste uštrcali u moju krv strast ljubomore?

-Ja tebi? Ti si lud!- Bio sam lud, jer vas nisam prozreo. Iz dana u dan vi ste

 mi zlonamjerno rasplamćivali maštu prikazujući kako će car milovati nju a ja ću biti prisiljen da sve to gledam! Gurnuli ste  me u strahovitu propast. Stidim se. Vrištim u oĉaju kad gle dam careve oĉi, kad sretnem nju, kad slušam kako on odba cuje od sebe nekorektne pristaše. Sve to muĉi mi dušu samo-

 prijekorom.- Pa ti si peĉat vratio. Nije se dogodilo ništa. - Ako se ipak što dogodilo? - Što bi se moglo dogoditi? - Skrbnice, tako vam svega što je sveto, recite zašto vam je trebao taj peĉat? - To znamo oboje: da caru prikazem kako je Marica njego

va sestra i da ga oslobodim strasti.- Laţete! Vi ga niste htjeli osloboditi! 

Page 132: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 132/390

- Sumnjaš u moju vjernost caru? - Vidjeli ste gdje sam uzeo kljuĉeve kada sam onoga nesret nog dana pošao da donesem peĉat. Ĉujte me, pred vama stoji vaš štićenik koji je obraĉunao sa svojim ţivotom. Pitam vas, što ste uĉinili s peĉatom? - Bulazniš? Uzmi vode! Kako bih ja dolazio u knjiţnicu? 

- Skrbnice! Došao je ĉas obraĉuna! da jem vam vremena tri dana da mi kaţete što se dogodilo s peĉatom. Tada ću povje riti sve carevu prijatelju. On će vas uhvatiti za vrat i povesti

 pred njega.- Misliš da ćeš ti izbjeći krivnju? - Ja ću tada već biti mrtav. Vas će stići sudbina grofa Sze -kelvja.Kalman se uspravi. Iz blijedoga lica sukljaju oĉi. - Sad mi je dosta! Iza mojih leda rotiš se protiv mene, da 

 me spremiš ĉistiti ulice? Dobro! Iz ove sobe idem ravno k nje  mu i sve ću mu reći. Neka sudi tko je od nas pošteniji: ti ili ja! 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-Ni koraka!- Strepiš, je li? Nećeš mu priznati, a mene sumnjiĉiš! - Strepim da bi saznao moj grijeh prije nego što umrem. 

 Velim vam: tri dana!- Ni tri minute! Neka zna i neka odbaci i mene i tebe!Kalman izleti kroz vrata i potrĉi hodnikom. Davila nagne za njim. Stigao ga je pred carevim odajama da mu sprijeĉi ulaz, ali ga onodgurnu i ude. Mladić pode za njim, ali obojica ostadoše kod vrata. Okoglasovira u sredini dvorane stoje pjesnici Ĉasti, Da Ponte, pjevaĉ Lelli,njegove kolegica Coltelini, komponist Mohlersdorfer i mladi Stefani. Mozartokreće caru listove partiture. Njegov dubok bas, pun toplog osjećaja, diskretnose razlijegao dvoranom.Skrbnik i štićenik ne slušaju. Davila gleda Kalmana spreman da radije sam prizna caru nego da dopusti njemu dagovori. On je, naprotiv, miran i ĉeka da car dovrši. 

 Melodija utihne. Mozart stade pljeskati. Car ga uhvati za ruku.- Ja moram pljeskati! Bravo! Opera je prekrasna! DaPonte, predajte je kopisti. Neka se odmah vjeţba! A što kaţu naši pjevaĉi? - Pjevaĉke partije odviše su teške - oglasi se primadona.- Ĉujte, maestro, pjevaĉi su mi prišapnuli da ima previše nota!- Samo toliko koliko je potrebno!Car se nasmije:- Sada ste ĉuli, madame! Ravnajte se prema tome. Maestro ne komponira za vas nego za ĉovjeĉanstvo, a ja se ponosim  što sam prvi Mozartovu operu svirao i pjevao. Nadam se da će slava ipak zabiljeţiti moje ime u historiji. - A vaše djelo preporoda, veliĉanstvo? - Dragi Mozarte, moje djelo predano je na milost i nemilost muzikanata koji nemaju srca ni ljubavi! Ali kad vi svoje

djelo predate svojim muzikanti ma, oni osjećaju s vama, prenesu se u vas islijede vas. Jedino je umjetnik pravi vladar.Pokraj vrata stoji i ĉeka Kalman. Njegov štićenik ne pušta ga s oka. 

Pod carevim prstima ponovo zastruje dvoranom zvuĉi partiture, ali najednom prestane svirati i reĉe Mozartu:

Page 133: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 133/390

- Vaše lice, maestro, odaje da nešto nije dobro. - Sire, dobro je i toĉno, ali prebrzo. - Prebrzo? Neki mi drţavnici govore: "Prebrzo, prebrzo!" 

 MeĊutim, jedino vi, gospodine Mozarte, imate pravo! Dakle,  polaganije!- Jedino na glasoviru nalazi polaganiji tempo - šapne Da 

Ponte Castiju.Igra svrši. Kalman korakne naprijed. Davila htjede za njim, ali protrne i na pola puta posrne.Svi su ustali, a Kalman pridrţi štićenika šapćući mu: - Pokoravam se!Doktor ga izvede iz dvorane u susjedni salon, gd je je pao u naslonjaĉ,sklopljenih oĉiju, na granici nesvjestice. Iz dvorane doĊe car. - Stoje to s njim, doktore?- Slabost od duševne borbe. - Već sam nekoliko puta opazio da se muĉi, ali zbog ĉega? - Nesretna ljubav!- Tako? Zbog toga on danomice propada?

 Mladić je slušao kako njegov skrbnik predoĉava caru uzroke njegova klonuća u

dvorani. Ljubav je kriva svemu što je poĉinio i zbog ĉega sada toliko pati. Brzo se oporavio, pridigao glavu i sukobio se sa carevim pogledom.- Vi ste, Davila, u nekoj ţeni usredotoĉili svoju ţivotnu sreću? Što vam je palona um?- Zahvatilo me protiv volje!

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- A ona?- Ljubi drugoga i on ljubi nju - reĉe promatrajući sa strep-njom kakav će dojam proizvesti te znaĉajno naglašene rijeĉi. Car je mirno gledao u mladića. Glas mu je zvuĉio ozbiljno: - Saberite se i zaboravite!- Nastojim svom voljom, ali ĉeţnje... - Ušutkajte ih! - Viĉu, viĉu! -Ne odazovite se!

 Mladić ĉvrsto pogleda carevo lice i upita znaĉajno: - Ima li pod suncem koga tko bi se mogao odhrvati ĉeţ njama velike, duboke ljubavi?-Ima! Ima!Josipov glas bio je odluĉan. - Slušajte, mladiću moj - nastavi car -jedinu pravu sreću nalazimo u samosvijesti da svojim radom i ţivotom koristimo drugima.

 Vrati se u salon.Skrbnik i štićenik se pogledaju. Kalman mu doĊe blizu: - Tvoji raĉuni su s njim proĉišćeni. On ljubi Maricu, ali se toga odrekao. A naši raĉuni? Kakav odnos nastaje izmeĊu nas dvojice poslije ovoga dogaĊaja? - Sto hoćete? - odvrati Davila i obori pogled u pod.- Gledaj mi u oĉi, ne sakrivaj misli! Ono što sam riskirao za tvoju sreću dobacio si mi u lice kao sumnju. Pazi, stvar mo ţe ostati naša tajna ili je moramo otkriti izravno caru. Ja sam  odabrao ovo posljednje. Ti se tome protiviš. Znaš li da je šut 

nja prema njemu nepoštena? Mene to grize, ali zbog tebe pri donosim tu ţrtvu. Zato traţim zadovoljštinu da mi otkriješ 

Page 134: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 134/390

uzrok sumnje i da je zauvijek odbaciš. - Sumnja je došla, ne znam kako, poput priviĊenja. Sada vidim da sam bio u zabludi.

- Zašto si mi dao trodnevni rok?

- Da se što prije oslobodim neizvjesnosti. - Moţda si pao u ruke grofu Vojkffvju? Upozoravam te, taj gospodin ţeli se caru dodvoriti ne bi li napravio karijeru i dos 

 pio u Beĉ. Zato je i doveo sa sobom ţenu, kojoj je car jednom   bio bliz. Pazi da te on ne iskoristi ne bi li se doĉepao nagra de. Ĉim opazim najmanji znak sumnje, idem caru i neka nas obojicu baci van kao Kolovrata i Stocka. Bolje će biti i to nego da ţivim pod udarom sumnje onoga zbog kojega sam caru zatajio našu zajedniĉku lopovštinu. Dragi moj, da sam posli je tebe dirao peĉat ne bih danas imao odvaţnosti da poĊem  

 pred cara. Prije bih si prosvirao tanetom glavu. To upamti!S tim rijeĉima ostavi mladića, utuĉenoga i slomljenog. - Ako ipak nije on krivac, nego tko drugi? Ako generalu za

tri dana ne dam razjašnjenje, hoće li caru reći što je ĉuo od  Klementvja? Što će se dogoditi ako peĉata u knjiţnici nema? Znoj mu je oblio ĉelo, griţnja savjesti i strah opali mu nesretnu dušu. - Imam li drugi izlaz nego smrt? Ne!CAREVA LJUBAVZapušteni carski dvorac sveĉano je rasvijetljen. Svi saloni su otvoreni. Velikomdvoranom s ruţiĉastim tapetama, zlatnim girlandama i stolicama od svilenog

 brokata zašuštale su sveĉane veĉernje haljine dama s naprašenim frizurama.Gospoda generali i plemići, carski gosti sa svojim sveĉanim odorama, izvezenimzlatom i draguljima, uokviruju grupe gospoda, šapću im, udvaraju i priĉajuanegdote. Peterolist carevih kneginja rasprostro se po rokoko-stolicama, paispod svojih lepeza diskretno šapuću indistretne primjedbe.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Sada mi je jasno - kaţe grofica Kinski - zašto nije prire dio ovu soareju u svojoj kolibici u Augartenu. Pozvao je gotovo sve najstarije i "najreakcionarnije" plemstvo, kako ga onzove, a u kolibici je ipak premalo mjesta.- Pitala sam ga zašto ne prireĊuje soareju u Burgu ili Schon-

 brunnu, a on mi odgovori: "Nemam dvora ni dvorjanstva, aSchonbrunn je nametljivo raskošan za obiĉnog ĉovjeka." Time on pokriva pravu istinu. Tamo bi morao potrošiti odviše novaca, pa mu ne bi dostajalo za njegove prosjake i pelivane.Šteta što nije predsjednik uboţnice! - Ali ga pristaše zovu "okrunjenim ĉovjekoljubom"! - A protivnici "carem prosjaka i kraljem seljaka"!- Ma chere princesse,14 ĉudnovato, zastoje pozvao Parfvje, 

 VVindischgraetze, Schwarzenberge i sve te velikaše, otvorene  protivnike.- Pozvao je i Grasalkovicha, koji mu je jednom za cariĉina ţivota prišapnuo da je u našem društvu samo "trpljen". - Vous avez raison,15 nešto namjerava.- Ah, ma chere, šteta ga je, šteta! Pogledajte kako je pri stao, kako ljubazan! Gotovo je nevjerojatno pomisliti da je

 prekjuĉer izbacio iz kabineta i Kolovrata i Sturmera. - Vrlo je nepromišljen! Sam mobilizira protivniĉki tabor. - Tiho, dolazi k nama!

Page 135: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 135/390

Lakim i hitrim korakom dolazio je car vedra lica, kao da je s njega skinuo maskustrogosti i da ga ništa drugo ne zanima do zabave. Zeleni haljetak s bijelimĉipkama ispod vrata priljubio se uz njegovu ĉvrstu gipku pojavu. Sa smiješkom

 priĊe gospoĊ ama.- Ĉavrljaju li moje ljubazne knjeginje o mitologiji, filozofiji ili o socijalnoj ekonomiji?

14 Ma chere princesse (franc.) - moja draga princezo.15 Vous avez raison (franc.) - imate razloga.

- Divimo se kako je vaše veliĉanstvo danas osobito do tjerano.- Moj će sobar biti presretan kad mu prenesem tu pohva lu! Govorio sam, madame Clary, s vašim sinom. Eno ga tamo u krugu dama.- Ah, sire, on je divan deĉko! Upravo se vratio s velikog 

 putovanja. Baš sam vas htjela zamoliti da ga pridijelite nekoj vašoj pukovniji. - Tako divnog deĉka izloţiti zimi, vjetru i suncu da uĉi 

 momke? Pustite ga neka putuje, qu”il s”amuse.16 - Sire, kao pukovnik ne mora vršiti takvu sluţbu. - Ah, vi se šalite, madame! Vaš sin još nije bio ni poruĉnik. 

 Vidite, on divno ukrašava svoj visoki staleţ. Mais est-ce que jevois bien?17 Kneginja Suzana je sama? Vi ste mi pisali da imategošću i odgovorio sam vam da je moţete povesti sa sobom. - Sire, hvala vam na ljubaznosti, ja sam se njome posluţila. Evo, dolazi! Ona ljepotica u plavoj haljini! Charmante, n”est--ce pas?18 Kao da se Venera zaogrnula plavetnilom neba!ZaĉuĊeno pogleda car svoju crnu ljepoticu što se pribliţavala u prekrasnoj

 modroj svili, s modrom vrpcom i briljantnom kopĉom u crnoj oprašenoj kosi.Suzana je predstavi.- Baronesa Klotilda Clausenfeld.Car se pokloni kao da ju je sreo prvi put. Ponudi joj naslonjaĉ kraj sebe, ireĉe tiho da druge ne ĉuju: -  Madame, napokon znam vaše ime! MeĊutim vi ste oĉito ţeljeli doći na dvor ne biste li kod mene našli nekoliko dojmova za suradnju s gospodinom VVuchererom?- Veliĉanstvo, ljuto se varate! Tiskam kod njega svoje sonete, posvećeneherojskom junaku ĉija su politiĉka djela moje evanĊelje. 16 Qu”il s”amuse (franc.) - Neka se zabavlja.17 Mais est-ce queje vois bien? (franc.) - Ĉini se da je dobro? 18 Charmante, n”est-cepas? (franc.) - Šarmantno, zar ne? 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Gledala gaje vrelim oĉima, punim oboţavanja. -  Madame, u svojoj politici doţivjeli ste potpun slom! Vaša ljepota imat ĉe uspjeha na drugom polju. A bientot, mes-dames!19Car se okrene drugim damama, koje su poglede uprle u vrata, odakle je dolazioSiniša u generalskoj odori vodeći Neru. Sve grupe prekinu razgovore i obazru se prema ljepotici. Oko vitkog stasa spuštase vjenĉićem opšivena ljubiĉasta svila. Pepeljasto plavi uvojci padaju joj po

 bijelom vratu. Velike tamne baršunaste oĉi gledaju produhovljenim pogledom. Opazivši gošću car joj pode u susret i pozdravi je s punim poĉitanjem kavalira. Kneginje su sagnule glave i pokrile usta lepezama. Grofica Kinski navijesti:- To je ona koju je car ljubio za cariĉina ţivota! 

Page 136: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 136/390

- Sada je jasno zašto se tako uredio! - I meni je jasno - šapne baronesa Klotilda Suzani - zašto se uzalud napreţem da ga osvojim. - Misliš da je još ljubi? Koješta! Na njeno je mjesto došla njegova mala kravarica. Pogledaj siroticu u ruţiĉastoj haljini! Kako je glupa! Sada si uvedena u dvor i moţeš jurišati sa svim  

trikovima. Budi hrabra!- Nestrpljiva sam. Szekelv ĉisti beĉke ulice, a car se ovdjezabavlja. Zašto nisam zmija da ga ugrizem! Lakaji postaviše stolice sredinom dvorane. Gosti zauzeše mjesta. Dvorski orkestar zapoĉne program. Zatim nastupiše redom glazbenici na violini,ĉelu i glasoviru. Tada najavi Da Ponte ĉuvenog gosta Victora Clementija, koji jestigao iz Italije.Josip namigne Mozartu, posjedne ga kraj sebe i šapne: - On je gost, treba da svira prvi. Vi ćete ga ionako nadvisiti. 19 A bientot, mesdames! (franc.) - Uskoro, dame!

I

Svi pozorno slušaju sviranje i nagraĊuju gosta simpatijama.- Allons, Mozart - šapne car - sada vi!Odsvirao je svoju kompoziciju i pobijedio je. Car mu intimno namigne. Poslijetoga oba glazbenika preludirala su na dva glasovira jednu temu. Utakmica izazovedebatu o pobjedniku.Za vrijeme pauze pozove Josip komponistu Mollersdorfa:- Što kaţete vi, tko je bolji? - A što kaţe vaše veliĉanstvo? - Hm, nisam zvan za takve kritike, ali ću povući paralelu. Obojica su dvije umjetniĉke izraĊene tabakijere. Ona iz En gleske odliĉna je umjetnina po solidnoj jednostavnosti. To jeClementi. Druga je pariška umjetnina s prekrasnim umjetniĉ kim ukrasima. To je Mozart. Ako nisam pogodio, ispravite me.-  Nemam što ispraviti, veliĉanstvo! PriĊe Da Ponte posve preplašen. - Veliĉanstvo, dogodila se nesreća! Haydn ne moţe izvoditi svoju kompoziciju.

 Njegova ţena razderala mu je note i napravila papilote za kovrĉanje kose! - Sada ima muzikalne uvojke!- Poboţnu dušu i zlobno srce! Haydn je muĉenik Ksantipe. Kad biste vi, veliĉanstvo, intervenirali kod njegove ţene... - No, maestro, na tom polju nemam kuraţe nastupiti s re formom! Za deset minuta nastavite program s našim "velikim  topom".Dvoranom se sve jaĉe pronosi ţamor pauze. Siniša je prišao tajniku Davili udubini dvorane.- Danas istiĉe trodnevni rok, gospodine Davila!ProbuĊen iz misli pogleda Davila generala s izraţajem mrtvila. Buljeći prekostolice u doktora Kalmana, koji se zabavljao s baronesom Klotildom, odvrati

 mladić generalu: - Onaj drugi zavedeni nesretnik još mi nije dao priznanje. - Tada mi ne preostaje drugo nego da saopćim što znam. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Molim da me najavite sutra ujutro kod cara u hitnu audijenciju. Recite da imamvaţna otkrića. - Poslat ću vam sutra rano u hotel pismenu ispovijest dru goga. Prisilit ću ga da kaţe sve, pa morao se i ubiti. 

Page 137: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 137/390

- Uistinu je poĉinio takvo zlo da ga mora iskupiti smrću? - On tvrdi na nema izlaza, jer kad car sve sazna odbacit će ga. I ja bih se u takvom poloţaju ubio. Car me zove! Poslije velikog odmora sklonit ćemo se negdje da se podrobno dogovorimo za sutra.Tajnik pode prema caru. Siniša se vrati svojoj ţeni s kojom je ĉavrljala Marica: 

- Pogledajte, grofice, onu crnu ljepoticu sa carevim knegi-njama. To je ona o kojoj sam vam pripovijedala. Gle, kako senameće caru! Uh, da imam štogod bacila bih joj u glavu! Te obojane njuške laskaju oko njega, a ogovaraju ga kao urotnici! 

 Na malu pozornicu doĊe pjesnik Da Ponte i najavi da će se izvoditi nova šala ujednom ĉinu, prevedena iz francuske literature. Naslov "Ministar njegovaveliĉanstva Pluta". 

 Naslov izazove paţnju.  Vratovi su se ispruţili. Oĉi su uprte u pozornicu. Napeta radoznalostusredotoĉena je na rubu zastora. Suzana šapće grofici Kinski: - Taj naslov miriše po senzaciji! Zastor se rastvori. U dvorani je sve utihnulo, kao da je društvo prestalo

disati. Samo se izmjenjuju znaĉajni pogledi.  Na pozornici sjedi u crnoj mantiji tipiĉan jezuit i nešto piše. Ĉuje se kucanje. Jezuit: "Slobodno!"Buĉnim kretnjama, s lisnicom ispod pazuha, ude Ċavo. 

 Vrag: "Moj najdublji naklon, vaša milosti! Ĉast mi se predstaviti. Ministar samuzvišenoga vladara pakla Pluta. U naše kraljevstvo dopro je glas da se vašrastjerani red ţeli ponovo uspostaviti, a to je vjerski, kulturno, socijalno,ekonomsko,

 prosvjetno, politiĉki vaţna stvar za snagu i procvat našega paklenog carstva, sgledišta naše unutarnje i vanjske politike." Jezuit: "Dragi moj brate! Mi smo posjedovali kabinete i imanja, mi smoodreĊivali novĉane teĉajeve, uzdizali ljude na ĉast i vješala, dok nije došaonaš zakleti neprijatelj, prosvjetitelj, i ubio nas!"

 Vrag: "Dakle, uskrsnuće vašega reda samo je pusta sanja paklenog novinara?" Jezuit: "Red je umro, ali mi smo ţivi! Ĉujte, on koji nas je pomogao upropastiti

 baca napolje ljude koji su se u našim mantijama podigli do ĉasti i sluţbe; ukida mošnje, napojnice za ulaznice, tjera biĉem male ljude koji su vršili veliketiranije i velike ljude koji su nekaţnjeni izvodili lopovštine, ukida suce kojisu prodavali pravdu."

 Vrag: "Crni brate, to zaudara po pravdi i poštenju!" Jezuit: "Upravo zato su bezbrojni ljudi nezadovoljni i bijesni. Poštenje viĉe:"Radi i ţivi na svoj raĉun, a ne na tuĊi!" A kome to prija? Zato reţe na njega,klanjaju mu se, a u srcu nose sto bodeţa. Zato se ţurim da podjarujemdrţavljane, ĉinovnike i narod. Gdje god se gradi rušim, gdje klije podgri-zavam,a imam i saveznika."

 Vrag: "Tko je on?"

Jezuit: "Ovaj put ti ne mogu kazati, ali uvjeravam te, već sam pomoću tihsaveznika njemu mnogo podvalio i popalio i pobunio."

 Vrag: "A ne bi li malo zaposlio i novinare?"Jezuit: "Što ti misliš? Tko piše sve te pamflete kojima svaki dan huškam narod?Tko danas umije pisati novine i historiju nego jezuiti?"

 Vrag: "Ti, dakle, ne miruješ?" Jezuit: "Naprotiv! Prolazim kao crna avet drţavom. Okupljam svu glupost, svo

 praznovjerje, svu razuzdanost, lijenost, nadutost, idiotizam što je preostao izstaroga vremena i gradim opkope protiv njega!"

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 138: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 138/390

  Vrag: "Ipak mogu javiti svome podzemnom vladaru dobre vijesti!"Jezuit: "Reci mu, ako se zgrada srednjega vijeka ruši, mi ćemo za ustukupotrijebiti svoju posljednju snagu, da širimo neprijateljstvo, licemjerje ilaţ, lopovštine, farizejštinu, sve poruge ovoga svijeta, jer naš je ţivot u tomeda narodi nikada ne budu sretni!"

 Vrag (zagrli jezuita): "O, ti genijalni vladaoĉe zla, da nisam vrag htio bih biti jezuit!"Zastor se zatvori. Dvije-tri sekunde u dvorani potpun mir. Kao da je prazna.Zatim dvadesetak ruku ţestoko zaplješće. Polako, plaho, jedva zamjetljivo,slijede drugi. Dlan se o dlan dotiĉe samo naoko. Na licima starih velikašazabuna. Oĉi su uperene u cara. On sjedi leţerno u naslonjaĉu, zapita starogakneza Schwarzenberga:- Kako vam se sviĊa, kneţe? - Veliĉanstvo, zgodno, ali ipak odviše slobodno! 

 Vrlo ozbiljno odgovori Josip:- Careva vlada odredila je slobodu štampe, dakle Josip nema prava za svoju privatnu zabavu ukidati careve odred

 be. Dobro su glumili, zar ne, moje dame? - sagne glavu pre

 ma gospoĊama. - Osobito onaj u mantiji, ali i vrag je bio vrlo dobar - reĉe Suzana svladavajući neprijatan dojam glume. - Veliĉanstvo, govorili su mi iz duše! - uzdahne groficaKlotilda pogledavši ga nametljivo. Car se osmjehne:- Ĉudne li srodnosti duša! 

 Marica se rumenila i šapnula je Neri zlurado: - Pogledajte, grofice, velikaške! Nosovi su im pali do zem  lje. Sada je velika pauza. Siniša ima neki dogovor sa carevim  tajnikom, idemo u kakav salon, što dalje od društva. Djevojka povede Neru u mali salon i potraţi Keglevića da im pošalje okrepe. 

 Nera se zabavljala pregledavajući album. Kad podigne oĉi opazi pred sobom cara: - Grofice, Marica mi je prišapnula da ste zaţeljeli skloniti se daleko od društva. Po duţnosti domaćina moram vas zapi tati, nije li vam moţda neprijatno? - Ne zamjerite, ima ovdje ljudi koji me poznaju iz doba doksam bila dvorska gospoda, i ne ţelim s njima razgovarati. - Gdje je general?- On je našao znanca pa se negdje zadrţao. - Dopustite mi da vršim duţnost domaćina dok se vrati go spoĊica. Htio bih saznati kako je na vas djelovala scena vraga i jezuite.- Kao da nije prevedena, nego pisana ovdje!- Pogodili ste! Odgovorio sam na njihove pamflete protiv

 mene! Jezuiti ih pišu, VVucherer ih tiska, a velikaši plaćaju! Lijepo udruţenje, zar ne? - Ipak vas nimalo ne smućuju. - Kako vi to znate?- Vidim vaš siguran, ĉvrst stav meĊu ovim ljudima koji vas okruţuju. Oni ţive u prošlosti, vi u budućnosti, a razabirem  vašu postojanost takoĊer iz svih vaših okruţnica i objava re formi.- Vi ih ĉitate? - Da, veliĉanstvo! Vaše poslanice moja su objavljenja, moj

 ponos. U njima se oĉituju vaše davne osnove, o kojima ste mi nekoć tako zanosno govorili, u njima se oĉituje sva vaša ve lika snaga.- U Sedmogradskoj sam iskusio snagu svojih neprijatelja, a

sada i Nizozemska trubi u neprijateljske trube.- Sve to ne moţe vas ustrašiti! Vaše će ih djelo nadvikiva 

Page 139: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 139/390

ti, vi ćete narod prosvijetliti i nema neprijatelja koji bi mogao da se bije s vama.- Prosvijetliti! Da, samo kada? Vrijeme se ţuri! Uvijek se 

 pitam hoću li dospjeti? -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Veliĉanstvo, zaboga, pred vama je još ĉitav vijek ţivota! - Ali ima mnogo šta da se posije, iskorijeni, nanovo zasadi. I još se treba boriti s neprijateljima. - Znam, ali rekoh da je pred vama još niz godina, a u to vrijeme treba vaše snaţno zdravlje ĉuvati. Trebalo bi da netko ima tolik upliv da vas primora da na koji ĉas odahnute. To bi 

 morao uĉiniti kancelar Kaunitz. - Poštujem samo njegov velik um, ali njegov karakter (jedi 

no vi znate) mene je razoĉarao. Za cariĉina ţivota prikazao se  mojim istomišljenikom, a nije iskoristio upliv kod carice da mi ishodi mogućnost rada. On je labav karakter, nikada ne znaš što misli iskreno a što ne, i kamo nišani. Kako rekoh, umanje, i to u njemu cijenim, a poslušati neĉiji savjet moţemo samo ako vjerujemo da je iskren i kada ga volimo. MeĊutim, ĉini se da i vi mislite kako ja svoje reforme provodim prebrzo!- Veliĉanstvo, ne prebrzo, nego prenaporno. Treba da odah-nete i vi i drugi. Jasam ĉvrsto uvjerena da uspjeh vašega djela ovisi o umjerenosti tempa, naime, otrajnosti snage vašega zdravlja. Vi ga samo trošite a ništa mu ne dodajete. Vašedjelo uspinje se sve više uzbrdo, a na to se troše sile. Treba vam... - Treba mi pokretaĉa! - Obratno, zaviraĉa! - nasmiješi se Nera ljupkim smiješkom. 

 Nikada nije podnosio prigovore, meĊutim, njoj nije protuslovio niti jednomkretnjom. Neka ĉudna tugaljiva sjena pala mu je na oĉi dok je govorio: - Da ste vi moj kancelar, usudio bih se s vama posavje-tovati.Glas mu je bio taman, tih, kao da govori sebi. Nera htjede odgovoriti, ali je onsprijeĉi. U sobu bane Marica. Iza nje dolazio je lakaj noseći zakuske i

 poslastice. Car prihvati ţivo: - Evo, gospoĊica Marica dolazi naoruţana! Dopustite, grofice, da vam uzvratimo gostoljublje koje ste nam pruţili 

u Ugarskoj! - primijeti car, kao da se ţeli ispriĉati što je posluţuju. Uz zakusku nastavili su raspravljati poluglasno i mirno.- Veliĉanstvo - primijeti Marica - vi ste ţalosni? - Tvoja je fantazija doista velika kad opaţaš u meni ţalost. 

 Ali gdje je general, Marice?- Nisam ga vidjela.- On ima za ĉitave pauze dopust - reĉe Nera šaljivim gla som i pogleda na otvoreni prozor u noć. - Prekrasno je ovdje,veliĉanstvo! - Da, perivoj i jezero pruţaju lijepu sliku. - Veliĉanstvo - klikne Marica - pauza će dugo trajati, doĊite 

 malo ispred dvorca, da grofica vidi jezero na mjeseĉini. - Što ti pada na um, Marice? Veliĉanstvo ima duţnosti pre 

 ma društvu! - opomene Nera.- Ali samo deset minuta, veliĉanstvo! - Imaš pravo, Marice, deset minuta zavrijedila je naša gro fica. Rosenberg me zamjenjuje. Poslije tako iskrenog prijatelj

skog razgovora bio bi ulaz u društvo odviše teţak kontrast. Obići ćemo dvorac. 

Page 140: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 140/390

Prolazili su ispod lukova. Car je pokazivao svaki vidik:- Vidite, grofice, u svakom luku kao u okviru romantiĉna noćna slika perivoja. Gusto granje, protkano mjeseĉevim svjet lom. Bijeli mostić obasjan mlazom mjeseĉine. Nad obalom  vrbe. Ĉamac s ostavljenim veslima. Sve to ima svoju dušu. - Vi je shvaćate? 

- Ponekad - reĉe car sjetno sniţenim glasom - kada naĊem   malo vremena, dolazim ovamo i mislim, stvaram, radim,smišljam i nadam se. Sanjam o dovršenom djelu. Doĉaravam  ga kao ratar u oĉekivanju ploda svoje oranice, kao graditelj na prvim temeljima zapoĉete tvrĊave. Fantaziram da je oko 

 mene sve veselo, zadovoljno i sretno.-1 osjećate zvukove vaše vlastite sreće koja će tada biti potpuna? 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Potpuna! Što bih više smio ţeljeti?  Njegov glas postade ĉudno mekan, sjenovit, tih, kao da dolazi iz velike daljine.- Ništa više ne biste smjeli ţeljeti - uzdahne Marica ţalo sno. - Baš ništa drugo. - To je tako mnogo, moja mala, da se ne moţe izmjeriti. - Ipak...Ona ušuti. Svo troje zagledalo se u jezero u kojemu dršću zrake mjeseĉine. Svo troje šuti. S njima šuti noć, jezero, perivoj, spušteno lišće drveća. U tojšutnji leţi nijema okamenjena slutnja, ĉekanje nepoznate zasjede. 

 Nera se pomakne. Pode tminom ispod luka. Ujedared krik-ne i zanijemi kao da sujoj prekinuli dah ţivota. Padne unatrag. Car je doĉeka rukama, podupre je da ne

 padne i pri tom osjeti ĉudnu teţinu. Uhvati je ĉvrsto. Njena glava pade mu na prsa. Marica skoĉi zaprepaštena. - Grofice, grofice! - zove car.

 Nera ne odgovara. Bespomoćno joj klonuše ruke i tijelo. - Što se dogodilo? - pita Marica.-U nesvijesti je.- Pogledaj brzo ima li gdje klupa, da je polegnemo.Djevojka trĉkara uokolo po tmini ispod lukova, traţi, glavi nja, vraća se bez daha. - Nigdje klupe ni stolice! Na zemlju je ne moţemo po loţiti. - Drţat ću je! Namoĉi brzo rupĉić u jezeru! Djevojka istrgne iz njedara ĉipku, umoĉi je i preda caru. On kvasi Nerinesljepooĉice. - Veliĉanstvo, ona umire! - Ne govori budalaštine! 

- Zašto vam glas dršće? Bojite se da... - Potrĉi što brţe moţeš po doktora Kalmana. Reci genera lu, ali nikome drugom! Brzo!- Oh, da ne bi izdahnula na vašim rukama! - govorila jedjevojka već u trku. Jakim rukama drţi Josip tijelo, njeţno i vitko, u kojemu nema znaka ţivota, inapeto prisluškuje odjek Mariĉinih nogu po kamenom taracu. Tišina nad jezerom i oko njega.

Ĉvršće zahvati klonulu ţenu ljevicom, pritisne je na prsa i desnom rukom otarenjeno ĉelo mokrim rupĉićem. 

Page 141: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 141/390

-Grofice!Još se uvijek ne miĉe. Leţi mu u naruĉju kao mrtva. Car prinese uho njenom srcui sluša. Tada je makne iz tmine na mjeseĉinu da joj zagleda lice.

 Mjeseĉeve trake otkrivaju ukoĉene crte u kojima i u nesvjestici leţi zagonetna milota.

 Minute prolaze u nepomiĉnom gledanju. Oĉi traţe znak ţivota. Gleda mjeseĉinomobijeljeno lice. Vjede su joj sklopljene. Usne, vjeĉni njen ĉar, napolarastvorene, kao da nešto traţe, govore, oĉekuju, zovu, dozivlju. Polako joj lice pokrije sjena njegove glave.Trenutak dva i opet mjesec miluje njene blijede obraze.Careva se glava trgla uvis. Ogledava se, nestrpljivo gleda prema dvoru.Kraj jezera puca granje i šušti lišće. - Tko je? - viĉe on. - Brzo ovamo!Tišina. Pucketanje je zastalo. - Tko je tamo? Neka doĊe brzo u pomoć! Ne odgovara ni tko.On ĉeka. Taracom se ĉuje trka. 

Car se okrene.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Muška silhueta izaĊe iz mraka. - Kalman, gdje ste tako dugo? Pomozite, doktore!- Odmah ispred dvora nalazi se stolica.On donese vrtni naslonjaĉ. Oprezno je posjedoše. Glava joj klone. Lijeĉnikizvadi iz dţepa boĉicu s mirisom, umoĉi u jezero rubac i polije je vodom.Car je pretraţivao lukove i bijesno odvrati: - Evo stoje! Iz zida viri ţeljezna šipka. Udarila je glavom, kriknula i pala mi na ruke.-To je nesreća! - Ali samo nesvijest, je li, doktore? Samo nesvijest?- Veliĉanstvo, ĉemu taj strah? Vi ste bijedi od nje!

- Kakva odgovornost prema njezinom suprugu! Molimvas, zovite profesore Sturka i Quarina.- Sve ću uĉiniti, bude li potrebno. To je samo duboka ne svijest.S Maricom dotrĉi iz dvora Siniša. - Što se dogodilo? - Ne bojte se, nesvijest.Iz tmine ispod luka oglasi se car:- Generale, volio bih da sam razmrskao svoju glavu!- Ja sam krivac! - zaplaĉe Marica. - Ja sam vas vukla da joj

 pokaţemo jezero na mjeseĉini. - Jedanput poslušaj ţenu i... - Ali, veliĉanstvo - upadne Kalman - nesvijest nije tragedija.- Samo da ne bi bilo teških posljedica? - upita Siniša. - Posljedica? - ponovi car kao u snu.- Posljedica - preuzme Kalman ozbiljno. - Svakako opasnaokolnost. Vidjet ćemo! Nije li moţda pala na zemlju i zadobi la kakvu ozljedu?- Nije - reĉe Josip.- Car ju je uhvatio na ruke i drţao ĉitavo vrijeme - reĉe 

 Marica.

Page 142: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 142/390

 

- Hvala za brigu! - okrene se Siniša. - Pustite, pustite! - gotovo se okosi car. - Doktore, smjestas njom u prvi kat. Polegnite je u krevet, pozovite profesore ijavite mi kako je.

Siniša podigne svoju ţenu poput perca i ponese je. Kalman je pošao s njim iuputio ga na malu veţu. Marica je gutala suze. - Zašto sam je zvala na šetnju?! - Zašto si me prisilila da je uopće pozovem na koncert? To 

 mi nije trebalo! - okomi se car mraĉnim  glasom.- Vije niste htjeli pozvati?- Nisam! Generala uopće ne zanima glazba. Nije mi to tre 

 balo. Da nisam išao k tom VVuchereru, ne bih bio sreo vašu ko ĉiju. Sada je prekasno! DoĊi! Nitko ne smije ništa o tome sa znati.

 Marica ga nije mogla stizavati tako je ţurio. Ušao je u predvorje i zapovjediolakaju:- Ĉašu vode! 

Odmah ga posluţe. Car iskapi vodu i ude u dvoranu.  Marica se povukla iza grupa dama i gospode. Turobnim, zamišljenim licem promatrala je cara kako je prišao crnoj ljepotici, nešto joj govorio i nasmijaose.Grofica Kinski mu se pribliţi: - Sire, vaše su oĉi baklje, a liceje mrtvaĉki blijedo. Da vam  nije pozlilo?- Merci, madame, vaša briţljivost me dira. Samo sam se razljutio.- Na koga, sire?- Na samoga sebe!- Mora da ste mnogo skrivili!-  Mnogo! Ostavio sam vaše milo društvo. 

 Ali odmah je ostavi.Brzao je od jedne grupe do druge, kao da ţeli nadomjestiti izbivanje trostrukomljubaznošću. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Kneginja Suzana sumnjivo ga prati pogledom i primijeti svojim drugaricama:- Ne opaţate li, moje dame, ĉudnu promjenu? Blijed je i nervozan. Gledajte, vrlo je nervozan. Neprestano se ogledavana vrata. Nekoga ĉeka? - Nešto mu se neobiĉno dogodilo. Nikada ga još nisam vi djela tako rasijanog. Ide uokolo kao da traţi svoju glavu! - Ili moţda novu reformu! Uto se iz salona pojavi Klotilda i pribliţi se Suzani. - Car je bio u perivoju s lijepom groficom!- Ah, zato je takav! - zadivi se grofica Kinski.

- Tko kaţe da je bio s njom vani? -Onaj tko je vidio!- Tiho! Car dolazi k nama. Instinktivno osjeća... 

- Madame - priĊe Josip Kotildi - nećete li nam recitirati koji od vaših soneta? - Ovdje, pred drugima? Ne, veliĉanstvo, ako mi dopusti te koji drugi put. Moţda sutra, kad god zaţelite i gdje god za

Page 143: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 143/390

ţelite. - Sutra, ako to više biće dopusti! Ne znam brine li se ono uopće za mene? - Moţda se veliĉanstvo ne moli dovoljno gospodinu Bogu. - Madame, vi ste ţongler! Najprije nastojite govoriti o po litici, a sada me kanite ispovijedati. Hvala! Imam kancelara i

svog ispovjednika, ali izvinite, program valja nastaviti!I već ode dalje, zovne pjesnika Da Pontea i odredi da se koncert nastavi. - Skratite program! Dosta mi je!Dok se izvodila gudalaĉka produkcija car je slušao, ali protiv obiĉaja ogledavaose prema vratima. Kad opazi doktora Kalmana namigne mu. On se pribliţi: - Kako je grofici, doktore?- Osvijestila se. Boli je glava.

- Što su rekli profesori, neće li biti posljedica? - Još uvijek nije izvjesno, to se ne da ustanoviti. Svakako treba da leţi. 0 putovanju u Sedmogradsku nema ni govora. - Ostanite uz nju.

Poslije gudalaĉkog orkestra imala je nastupiti pjevaĉica Coltelini. Da Ponte priĊe caru. - Sire, primadona Coltelini nije došla. PosvaĊala se s direk torom i podveĉer otkazala predstavu. M orali su vratiti publici novac.- Opet? To prevršava mjeru! Zašto je direktor smjesta ne otpusti?- Uĉinio je to, ali sat kasnije povukao je otkaz, jer se princ  Ligne zauzeo za nju.-1 toga mi je dosta! Recite princu i njegovoj prijateljici da raspuštamtalijanski teatar! Koliko god ga volim ne mogu dopustiti da gospoda Colteliniharaĉi. Ostale pjevaĉe angaţirat ćemo u novoj operi. Svršite program drugomtaĉkom, a kada svi odu ĉekajte me u predvorju. U prvom katu dvorca leţi Nera. Kraj nje bdije Siniša i promatra je zabrinutim

 pogledom. Blijeda je, ali se blago smiješi. - Nemaj straha, Sinišo, boli me glava od udarca, inaĉe mi nije loše. - Osjećam prikor što sam tako dugo razgovarao zbog onih stvari sa carevim tajnikom. Ĉim se samo malo maknem od  tebe, mila moja, već se došulja nesreća. 

 Milovao joj je i cjelivao ruku.- Prekosutra morao bih putovati, ali te ostaviti neću, makar se car i ljutio na mene. Ĉemu smo danas došli na taj koncert? 

 Nije nam to trebalo!

.1

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- To je rekao i car - oglasi se iza njih Marica.Oboje se obazru. Djevojka se oĉito prepala svojih rijeĉi i pokušala jeispraviti:- Rekao je: "Nije nam to trebalo; da te nisam poslušao i po veo groficu iz dvora, ne bi se to dogodilo!" Car je vrlo zabrinut. Molim vas, generale, da se javite Rosenbergu. Grofica nesmije putovati, pa treba da zatraţite od Lasija dopust. 

Siniša izaĊe da potraţi Rosenberga. Marica sjedne k Neri i nastavi ĉavrljati odogaĊaju. Najednom joj poteku suze. 

Page 144: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 144/390

- Zašto plaĉeš? Nisi znala da ću se tako nespretno udariti.  Nije mi ništa. Ĉemu suze? Što ti je? - Nesretna sam!- Nesretna, ti, mlada, lijepa careva štićenica. - Kamo sreće da nikada nisam došla na dvor! - Svi te na dvoru vole.

- Nije mi stalo do toga.- Nije ti stalo do ljubavi kojom te obasipa car?- Ah, ja mu uvijek smetam! To mi je već rekao. I danas mi je spoĉitnuo da sam ja kriva što ste se vi udarili. - Nije tako mislio! Ne ljuti se na tebe.- Ali ja se ljutim na njega! Ĉim je opet ušao u dvoranu, odmah se smijao i zabavljao s onom crnom sojkom koja muse nameće! 

- Tebi je ţao da se tvoj skrbnik zabavlja s njom? -Jest, ţao mi je! - Zašto? 

 Velike nevine djevojĉine oĉi uprle su se u Neru. 

- Ne znaš odgovoriti? - upita ona.- Znam, ali neću! - Nemaš majke ni sestre, trebalo bi da to kaţeš meni. - Baš vama ne mogu! - Zašto baš meni ne moţeš? - Jer ne mogu, nikako ne mogu!

- Meni se ĉini da naslućujem pravi uzrok tvojih suza i šutnje. - Ne! Nikada ne biste pogodili!- Ti nekoga nesretno voliš! Djevojka se uspravi. Velike plave oĉi izraţavaju ljutinu. -  Ne, ne, ne volim! To nije istina! Vama se to samo ĉini. 

 Neću više plakati. Vidite da ne plaĉem! Dok je to govorila, oĉi joj se ponovo napune suzama. - Ovo te odaje protiv tvoje volje!

 Marica udari svilenom cipelicom o pod i neustrpljivo reĉe: - Nije to, nije, vi ne znate da slutim svako zlo unaprijed, pasam zato ţalosna. - Što slutiš? - Da se danas dogodilo, ili se dogaĊa, nešto što znaĉi ne sreću. Kad smo bili dolje kraj jezera promatrala sam vas kako stojite sa carem i osjetila sam vrlo veliku ţalost. - Ţalost? Zašto? - Ne, znam, ja bih samo plakala! Tako mi je bilo jednomkada je papa dijelio oproštenje grijeha. Tada smo mislili da će carevi neprijatelji podjariti narod i ja sam se bojala.- A danas, ĉega se danas bojiš? - Danas sam mislila kako bi mnogo šta bilo lijepo kad, ah, ne znam se izraziti.- Jer nisi iskrena! Vidim da si zaljubljena?- Nisam! Što bih ja, u koga bih bila zaljubljena? Nije mi na kraj pameti! Samo da vi ozdravite, bojim se za vas!- Nije mi ništa! - Ja ću ovdje s vama prenoćiti! - i odmah ode u susjedni

 budoar da odredi sobarici neka joj spremi krevet.Siniša se vratio. - Ostat ću s tobom dok budeš mogla putovati. Sutra ću te Prenijeti u hotel, ako ti bude dobro.

- Osjećam se i sada dobro, osim što me boli kost od udarca. -

Page 145: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 145/390

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Zašto si tako blijeda? To me zabrinjuje. Blijeda si i zamiš ljena.- Mislim o Marici. Ona uistinu ljubi cara!- Priznala je?- Izriĉito ne, ali ljubomora na onu crnu ljepoticu vrlo jejasno odaje.- Siromašna mala! - Nemaš je razloga ţaliti. Drţim da je car ljubi. - Drukĉije se ponaša muškarac kad ljubi, to je samo njeţna ljubav. Car ne ljubi nikoga, ili još uvijek tebe! - Siniša! Ti si mu u Sedmogradskoj dao dokaz da si na njegove osjećaje prema meni zaboravio, kao što ih je zaboravio on.

- A sad me, eto, opet podsjeća na to i poĉinjem vjerovati da te još uvijek ljubi. Nije se odao niĉim, ali nešto me nuka da  mislim o tome.- On je danas raspravljao sa mnom u salonu iskreno i prijateljski.-  Nisi u njegovim oĉima i glasu opazila sjenke iz prošlosti? -Vidjela sam samo njegovu veliku ozbiljnost, katkada protkanu melankolijom mislioca. Takav je bio uvijek!- Tko zna stoje u njegovoj nutrini.- Nije potrebno da istraţujemo, dragi moj! On stade milovati njene ruke.Oko dvorca u Laksenburgu potpuna tišina. Perivoj miruje. Krošnje stabala sanjare na mjeseĉini. Jezero poĉiva. Prskajusamo srebrne kapljice s vesala u carevim rukama. Pjesnik Da Ponte upravljaĉamcem što odmiĉe od tamnih zidina. Lusteri se gase. Samo tri prozora, iza kojih leţi Nera, još svijetle. Kad su bili podaleko od dvorca car prestade veslati i reĉe pjesniku: 

- Ovaj mali izlet poslije koncerta osvjeţuje! Zvao sam vas da mogu ugodno spojiti s radom. Slušajte, Da Ponte, rekli ste 

 mi da uzalud traţite tekst za operu. Ĉitao sam još u mladosti neku talijansku novelu i danas mi je pala na um. Bila bi prikladna za libreto, tim više stoje ljubavna. - Publika to voli, pa i komponisti. Mjeseĉina je, biljeţit ću! - Pokušat ću se sjetiti pojedinih prizora. Dakle, Leonardo Francesco, ĉovjek mlad, poletan, pun zanosa za novu nauku i otkrića prirode, htio je stvoriti veliko djelo. On je izumitelj i zna da bi to djelo usrećilo ĉovjeĉanstvo. Sav se podao stu dijama da jednom, kad bude vrijeme, djelo izvede. Na tome

 putu sretne ţenu koja je svojim plemenitim umom dohvaća la njegove ideje i razvijala u njemu još veći zanos. Leonardo Francesco prijateljevao je s njom, i protiv njegove volje rodise u duši velika duboka ljubav. Francesco misli da je ta ţena udovica i sanja veliku sreću kako će svoje djelo izraditi uz nju i naći u njoj izvor snage koja će to djelo oplemeniti toplinom. Prevario se! Ona ljubi muţa koji se vraća ţiv. Jedne veĉeri odlazi s njim. Leonardo Francesco stoji kod prozora, gleda zanjom, oĉi mu pune suza... 

- Prekrasno, maestro! Si, un”aria divina!20 - Sara un”aria divina! Jedina topla zraka u ledenom mraku 

Page 146: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 146/390

Page 147: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 147/390

di da se uvjeri da li joj srce kuca. Nije ništa osjetio do spozna je kako mu je njen ţivot neizmjerno drag. Drţi je u naruĉju. 

 Ni trunka strasti ne osjeća. Drţi je kao mati svoje dijete, gleda joj u mjeseĉinom obijeljeno lice. Glava mu se polako pribli ţila njenoj. Gubi kontrolu nad sobom. Kada joj gleda lice, go tovo mrtvo, oko njega pada magla u kojoj se gubi sve: svijet,

spoznaje, duţnosti, njegovo djelo; sve zapreke koje ga dijeleod nje. Sve nestaje, ostaje samo u naruĉju ona a u srcu pro  dubljena ljubav. Zahvatila gaje i potopila. Njegova glava klone na njezine usne, ledene i rastvorene. Besvjesno dodirnete usne cjelovom beskrajnog oboţavanja. Bio je to ĉas potpuno pijane sreće. Oprostite što se tako izraţavam, ali ne znam  kako je to pisac okrstio.- Comprendo, razumijem, veliĉanstvo, to je bio cjelov. - Da, bio je to cjelov na ledene bešćutne usne. Moţda je trajalo pola sekunde, ali njemu se ĉinilo da je prošla vjeĉnost. 

 Već slijedećeg trenutka udari ga spoznaja ĉina ţeljeznim ĉe kićem u glavu. Osjetio je griţnju savjesti i samoprijekor. Bijes na samoga sebe uhvati ga za šiju. Kada je došla pomoć pre 

dao je ţenu muţu i ĉinilo mu se da mora pred njim propas tiu zemlju. Poţurio je u društvo, lutao je od gosta do gosta kao  mjeseĉar. Strah za nju i uţas od njegova ĉina progonili su ga. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Veliĉanstvo, vi ste to pjesniĉki ocrtali! - Ja? Caro Da Ponte, ja natucam nešto prema autoru. Ja i 

 pjesma, ja i ljubav, to bi bila groteska! Ali da nastavimo! Sadadolazi svršetak. - Zanima me kako će to svršiti. - Kako to svršava? Eh, nikako mi ne pada na pamet svršetak te novele! Zaboravio sam, ali svejedno, to ćete vi smisliti, ili nas dvojica zajedno. Ponajprije meni nije razumljivo kakoĉovjek, kada ţenu toliko ljubi i poštuje je kao svetinju, kako je moţe u ĉasu nesvijesti poljubiti? - To je razumljivo, veliĉanstvo! - Ako je pošten, a taj Leonardo Francesco poštenje do ko sti, kaţe autor... - Da, veliĉanstvo, baš zato što je tako pošten osjetio je sa-

 moprijekor.- Ali što gaje moglo navesti na cjelov, njega koji je velikom  snagom svladavao ljubav?- Baš zato što ju je godinama svladavao, zato što je prije nego što se s njom sastao u lovu ĉuo iz njezinih usta mnogo  razumijevanja i zanosa za svoje djelo, njen zanos i njen duhrasplamsao je iskru. Zamislite, u ĉasu kad je on tako bolno osjetio da ga je sudbina prevarila što mu nije dala da ga ta ţena ljubi i potpomogne, u tom ĉasu, to jest nekoliko trenu taka kasnije, ona mu leţi na rukama gotovo mrtva. Bilo bi ne 

 prirodno da nije uĉinio ono što jest! Spoznaja što bi ona bila njemu, i strah da je sada mrtva, utisnuli su taj cjelov koji je

 bio vrhunac ĉiste, produhovljene zaboravi. Divna pojava, divna kreacija! Nešto novo, što nije trubadurski, a ipak je veliko i prepuno ljubavnih ljepota!- Manjka samo svršetak. Mislim ovo: Leonardo Francesco 

je pošten. Njemu preostaje jedino da ode k muţu i da mu pri  zna grijeh.

Page 148: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 148/390

- Tako mislite, veliĉanstvo? Što bi bilo od toga? 

I

- Već prema tome, ako siţe stavimo u prošlo doba, bit će 

dvoboj u kojemu Leonardo Francesco pada. Ako stavimo radnju u naše novo vrijeme, mislim da bi muţ morao Francesca smjesta ustrijeliti.- Zbog jednoga cjelova koji ona nije uzvratila? Veliĉanstvo, to psihološki nije moguće. Leonardo Francesco nije poĉinio grijeh. On je u tom trenutku bio samo ţrtva najsvetijeg os jećaja. - Uistinu nemam literarne spreme, dragi Da Ponte, i ne kanim vam soliti pamet, ali po svome ja bih već sutradan poslao Leonarda Francesca k muţu da mu sve prizna. A vi? Kako 

 biste vi to riješili? Ali molim da ne uzmete u obzir kazališni efekt, nego samo moral i poštenje. - Već imam dva svršetka: Leonardo odlazi, kao što vi kaţete, k muţu i priznaje

 mu. Muţ je ljubomoran i poĉinje sumnjati da nesvijest nije bila drugo negoobmana, naime, da je njegova ţena samo hinila nesvijest da izmami pribliţavanjeĉovjeka za kojega zna da je postojano ljubi. - To je strahovito što vi govorite, Da Ponte! Zar nije dovoljna jedna tragedija? Ţelite izazvati novu? - Da, to bi znaĉilo novu tragediju i slom njene sreće. - Slom njene sreće? To se ne smije dogoditi! Bilo bi nepra vedno da ona strada.- A kako bi bilo, sire, da uĉinimo ovako: Ona je tokom godine osjetila da je poĉela ljubiti Leonarda Francesca i ţeli iskušati ljubi li on nju. Zato je hinila nesvijest. - Ne, to ne bi bio svršetak, već nova tragedija. Ne znate ni šta drugo? Ta vi ste dosjetljivi! - Imam svršetak, sire! - A taj bi bio?- Leonardo Francesco šuti, ne priznaje taj ĉin muţu, već 

 pati i mirno nastavlja rad, nastavlja djelo kojemu da je svuljubav, svu snagu svoje duše i tijela. I jednoga dana (to bi bilo -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

u posljednjem ĉinu opere) on ipak saznaje da ga ona u dnu duše ljubi. Tišinom noći ĉudno vibriraju pjesnikove rijeĉi. Jezero je tiho i glatko. Udaljini se sjaje prozori dvorca.- Ne, nikako! Što vas je spopalo? Ĉemu to? On nastavlja svoje djelo, šuti i kaje se za tu svoju slabost.- Ali publika traţi efektan svršetak! - Dobro, još ćemo o tome konferirati. Sada govorim kao galerija! - nasmije se car. - Nemojte se ljutiti što sam tako ţe stok i što se toliko paĉam u ovaj siţe. Nemojte još zapoĉeti, još ćemo razmišljati o tome. No na jedno vas upozoravam: nitko ne smije za to saznati, ĉak ni Rosenberg! To je naša li terarna tajna!- Veliĉanstvo, moja diskrecija i moj ţivot! - Ne ţelim da mi se tko nasmije da se kanim okušati u va šem poslu. Htio sam vam samo pomoći da doĊete do libre 

ta. Dok vam ne kaţem, nemojte poĉeti. A sada, vratimo se! Davila me ĉeka u Burgu. Moram još koješta riješiti. Divna 

Page 149: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 149/390

noć! Prozraĉio sam se. Boljela me glava, ali sada mi je bolje. 

Davila je razdirao peĉate a car je ĉitao, kad ujedared plane:- To je odviše! Odviše! Koliko smo ţita slali u Ĉešku, mo gao bi se nahraniti ĉitav Beĉ, a ipak još vlada glad. Tu se opet krije lopovština! Hm, moglo bi pomoći samo jedno, da odju 

rim sam onamo kao u Ugarsku, tiho i kriomice! Sutra u zoruodlazim ! Za osam dana se vraćam. Vi ćete sa mnom na put.  Mladićevo lice se izobliĉi. - No? Stoje? Ah tako! Izgledate lijepo! Ţena zbog koje se vi razapinjete na kriţ ţivi u Beĉu i vidjeli ste je na soareji? - Da, veliĉanstvo. - Zato prihvatite zgodu da moţete putovati i smiriti se.

 Naprijed! Idite i prospavajte. U sedam sati da ste spremni za put! Mladić je stajao neodluĉan. - Veliĉanstvo, general Vojkffv zamolio je za sutra ujutro audijenciju, jer uveĉer

 putuje.- Ne primam ga! Nije potrebno. Ne putuje. Dobio je dopust

i ostaje u Beĉu. Grofica nije sasvim zdrava. Dakle, u sedam  sati neka je sve spremno za put. Idite!I otišao je. 

Kasna je noć. Davila u svojoj sekretarskoj sobi piše pismo, dugo, beskrajno.Katkada podigne glavu i opet nastavlja:"...Ne znam je li moj skrbnik kriv, ali ja ga sumnjiĉim. Traţili ste, generale,od mene istinu. Evo je! Ne mogu ţiv doĉekati carevu osudu, a on će me osuditi iodbaciti, to znam. Vidio sam kako je odbacio svoje prijatelje zbog manjegagrijeha nego stoje moj. Ta ja sam ga htio obmanuti krivim dokumentom da mu je

 Marica sestra..." Napolju su se zaĉuli brzi koraci. Davila skoĉi, smota pismo, gurne ga u dţep i brzo uĊe u carev kabinet. Car ga doĉeka: - Dugo sam izbivao, no svršit ćemo posao brzo. Dajte mi popodnevnu poštu. 

"FIGAROV PIR"Stotine svijeća s velikog lustera osvjetljuje raskošnu sliku napudranih glava,

 bijelih vlasulja, svilenih i baršunastih odora. Gledalištem kazališta struji toplina i miris cvijeća. Parketom i loţama lepršajulepeze od ĉipaka poput krila velikih leptira što se graciozno uzdiţu i opetspuštaju oko grudi dama. Prigušen ţamor, šuštanje svile, miris parfema. Kada se koja loţa otvori, glave iz gledališta okreću se gore. Nastaje šaptanje,

 podizanje lornjona.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Oĉekivanje prolazi ĉitavim gledalištem. U prostranoj loţi u blizini pozornice sjedi grofica Nera u zelenoj svili. Njenetamne oĉi, pepeljasti uvojci, baršunasta put lica, privlaĉi sve poglede. Krajnje sjedi Marica, sva bijela. Ko-prenasti volani oko grudi neprestano trepere,kao i njene zagonetne plave oĉi što promatraju gledalište. Rumene usne neumaraju se šaptanjem lijepoj susjedi: - Otkada ste ozdravili mnogo ste ljepši, grofice, zato vas svi gledaju. Gospodin general bit će ljutit - i pri tom se obazre na

Sinišu što stoji iza njih u sveĉanoj generalskoj odori. Njegove crne oĉi nisu ljubomorne, ali su budne. 

Page 150: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 150/390

 Ne dobivši od njega odgovor preleti Marica ponovo pogledom gledalište i opet prinese glavu bliţe grofici: - Boţe, koliko plavih haljina! A mladeţ, vidite, svi nose 

 modre rukavice, svi su oni careve pristaše! Nijedno mjesto nije prazno. Hoće li dovoljno pljeskati? Zar ne, gospodine ge nerale, vi ćete snaţno aplaudirati! 

- Moji dlanovi jamĉe uspjeh! - Kome je namijenjen tvoj velik interes za "Figarov pir"? Mozartu ili kome drugome? - upita Nera.- Ako premijera uspije, bit će car izvanredno dobre volje. Pogledajte, grofice, kako su se dame strahovito napirlitale!- Meni se ĉini da u Beĉu ima odviše dragulja - primijeti

 Nera.- Beĉ ima sada samo jedan dragulj - nasmiješi se Siniša i dobaci svojoj ţeni zaljubljen pogled. - Vi udvarate, gospodine generale, svojoj ţeni kao da niste oţenjeni! Lijepo je to! -1 tebi će biti tako - odgovori Nera - kada odabereš. - Mene nitko neće! Kako da biram?

- Kada ne vidiš onoga tko te voli, znak je da ga ne voliš. - Ja nikoga ne volim i neću da volim! U pozadini otvori se njihova loţa. Na vratima stoji mladić u bijeloj plemićkojodori, ukrašenoj crvenim i zlatnim vezivom. 

Gusta napudrana kosa unatrag uĉešljana, lice vrlo blijedo, tamne oĉi vlaţne, blistaju kao da su se okupale u suzama.- Vi, gospodine Davila? Kako je lijep. Gledaj, Nera, tko biga prepoznao u toj paradi! - upozori Siniša. Davila kao da ne sluša komplimente i pozdravlja dame. Marica mu nehajno odgovori

 pokretom glave. Mladić priĊe Neri i poljubi joj ruku. - Dopustite da izrazim radost što vas vidim tako svjeţe i oporavljene poslije bolesti.- Recite radije poslije maţenja! Mjesec dana drţi doktor 

 posve zdravu ţenu pod strogom paţnjom bolesnice! Već bih  bila mogla davno otputovati da moj muţ nije stupio u dokto rovu stranku.- Znam ja što ĉinim - odvrati Siniša. - Putno drndanje svakako bi ti štetilo, u tome se posve slaţem s Kalmanom. -1 ja - odvrati Marica lukavo. - Tih mjesec dana bilo mi je divno. Ĉitav dan svama, grofice, kako je to lijepo?- Sto ste vi radili za to vrijeme? - upita Nera Davilu.Onoga jutra poslije laksenburškog koncerta pratio sam cara u Ĉešku. Veliĉanstvoje konstatiralo da su glad prouzroĉili lihvari ţitom i zato su strašno kaţnjeni.Kada smo se vratili car me poslao u Poţun i Peštu. - Poslije vašega povratka oĉekivao sam vas u hotelu, go spodine Davila - znaĉajno reĉe Siniša. - Nisam imao ni trenutka vremena. Od jutra do kasne noći 

 morao sam raditi. Car neprestano vijeća, dan i noć je u Burgu. Zato će i današnja mala soareja poslije premijere biti u Burgu, jer veliĉanstvo oĉekuje vaţnog kurira iz Carigrada. Sigurno ste primili, grofice, dvorski poziv?- Car je poslao usmeni poziv po meni - upadne Marica ne

 pogledavši mladoga tajnika. - Grofica će doći meni za ljubav! Zar ne da hoćete? - Tebi se ne moţe ništa odbiti, no, gospodine Davila, smi je li se saznati kakvoga kurira oĉekujete iz Carigrada? Mnogo -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 151: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 151/390

 

se pripovijeda o ratu. Muţ mi ništa ne kazuje, budite vi indi-skretniji.- Ne znam mnogo više od generala. Naime, na pragu smo rata, i car je već spreman. Nije vam to poznato? - Menije bilo poznato da je car miroljubivih nazora.

- Ali na obraĉun s Turcima sprema se od poĉetka svoje vla davine. Tome su dva razloga: ponajprije interes da našu trgo vinu oslobodi turskog jarma i da izbaci turski barbarluk izEvrope, koji spreĉava kulturno ĉovjeĉanstvo da se razvija. - A plemstvo mu je spoĉitavalo da ga u rat nagoni savez sRusijom - reĉe Siniša. - Obratno, on je savez sklopio da Rusiju, kojoj su Turciodvojili mnogo zemljišta, angaţira za svoj stari ideal: oĉistiti Evropu od Turĉina, a pri tom ćemo mi steći svoje. - Ne razumijem se u to, ali ipak bi me zanimalo, ako nijeodviše drţavniĉki. - Stvar je posve jednostavna. Turci spreĉavaju našoj trgo vini izlazak u svijet. Ne dopuštaju našim trgovaĉkim laĊama 

koje plove po Savi i Dunavu ulazak u Crno more. Nijednanaša laĊa ne moţe dalje od Vidima. Naši moraju svoju robu pretovarivati u turske laĊe, ako hoće da je prodaju u svijet. Turci tu robu pljaĉkaju i kradu. - Zar se to ne moţe urediti mirnim putem? - Grofice, car je poslaniku naše drţave u Carigradu, mini stru Thuguthu, naloţio da uredi sve mirnim putem, ali Turci suto bezobzirno odbili. Sada nema druge, valja ići pod Beograd  s topovima. Od Srbije Turci su naĉinili svoj bedem, a mi ćemo osloboditi Beograd i svu Srbiju, i zauzeti sve naše zemlje duţ Jadranskog mora. Naša je vojska odliĉno opremljena. Davila je napadno mnogo razjašnjavao, oĉito samo zato da promatra dojam kojinjegove rijeĉi ostavljaju kod Marice. - Baš sada, kad je car u najvećem radu, da se zarati? - To će donekle njegov posao odgoditi, ali budite uvjereni da on i na bojnom polju neće šuštati. 

- Što? I car će ići u rat? - klikne Marica, raširivši svoje li jepe oĉi. - To je već gotova stvar! - Ti, Siniša, sve to znaš, a nikada nisi o tome govorio? - Zar da krnjim našu sreću prije reda? - toplo će on. - Dobro si uĉinio! A ti, Marice, što kaţeš o ratu? Mogla bi koga izgubiti? - namjerice upita Nera.-  Mene je strah samo za cara. Drugi se mene ne tiĉu. Davila se oprosti. Siniša gaje otpratio u predvorje loţe. - Gospodine tajnice, ne biste li ponovo najavili caru mojuaudijenciju? Kao što vidite, spremaju se velike stvari i malo

 me ĉudi da me neće primiti. - Generale, samo zato što je zaposlen. - Niste mogli ući u knjiţnicu i konstatirati je li peĉat tko-god dirao?- Ni jedan jedini put! U ovom kaosu noć i dan ne izlazim  iz carevih kancelarija, pa se nisam mogao naći ni s onim dru gim, o kojemu sam vam prije mjesec dana govorio. Eto, zvoni!Poĉinje predstava! Moram na duţnost! - i odjuri hodnikom.Siniša ude u loţu i primijeti: - U carskoj loţi svi su na okupu, samo cara nema. - On nikada ne sjedi u carskoj loţi - odvrati Marica. -

 Vidite tamo onu malu loţu? To je njegova abonirana loţa, ali se krije u pozadini.

Page 152: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 152/390

U gledalištu nastade tišina. Gibanje ispunjeno oĉekivanjem. Lepeze polakoišĉezavaju u svilenim skutima dama. Iz orkestra dopiru prvi zvuĉi opere. Tihaglazba prolazi ţivcima dama u svilenim rokoko-haljinama i gospode sa ĉipkama okovrata.

 Na pozornici se odigravala premijera Mozartove opere "Figarov pir".Kada je završen prvi ĉin pojavi se iza grimiznog zastora Mozart u tamnoj odori 

sa ĉipkastom naprsnicom i povlaĉi na  MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 poklon u bijelu ĉarapu odjevenu nogu s izrezanim crnim cipelama lakoćom igipkošću rokoko-kavalira. Iz gledališta su svi lornjoni upravljeni u njega. Onse pokloni prema maloj, skrovitoj loţi. Iz parketa i stajaće galerije sva se mladeţ ispruţila prema toj loţi saspontanim poklikom:

- Ţivio car prosvjetitelj! Ţivio car Josip! GraĊani su prihvatili buran aplauz. Plemstvo je pljeskalo većinom iz udvornosti.  M alo kasnije ulaze u Nerinu loţu Da Ponte i Davila. - Car je ushićen uspjehom! -javi Davila.- Drugi ĉin svidjet će se još više! - saopćava Da Ponte. -

 Mozart je primio od cara prekrasan dar i 200 dukata.- Ĉujem da se ţeni - primijeti Siniša. - Da, on je vrlo sretan!- Ĉudno uzdišete, gospodine Da Ponte, kao da biste htjeli slijediti svoga prijatelja?

- Nemam sreće, grofice! Tko zna koga ljubi ona!  Marica se okrene k njemu.- Zastoje niste pitali, gospodine? Vi je jako ljubite?- Više nego ĉitav svijet i sve stoje na njemu lijepo!-Blago njoj!Taj usklik ušutkao je naĉas ĉitavo društvo. Nera i Siniša su se znaĉajno

 pogledali. Da Ponte zirne k Marici. Davila se stisne u mrak loţe. - Uskoro će nastaviti - prekine Nera neprijatnu šutnju. - Do viĊenja na dvoru! - reĉe Siniša. 

 MALI MEFISTOPoslije premijere careva štićenica ude u njegov modri salon u Burgu. Car ju jeĉekao. Ona upita: -  Veliĉanstvo, vi ste me zvali? 

 Mrk pogled je prestraši. - Ti si pozvala groficu Vojkffv na današnje veĉe u dvor? Tko ti je to dopustio?- Tako, dakle, vi je toliko mrzite da je ne ţelite vidjeti? -usklikne ona napola plaĉnim glasom. - Znala sam to! Vi jene trpite zbog one koja vam se nameće; odavno znam što se dogaĊa. - Ti znaš što se dogaĊa? To je zaista nerazumljivo! Što sedogaĊa? Govori! - Ne, neću! - i htjede da ode plaĉući, ali je car uhvati za ruku.- Dalje tako ne ide! Govori što znaš? Zašto sada plaĉeš? 

 Nećeš izaći dok ne kaţeš istinu! Što znaš? - Od onoga dana kada sam prvi put vidjela u vašoj sobi onu crnu ljepoticu znam zašto niste htjeli da grofica Vojkffv doĊe 

u Beĉ. Zaljubili ste se u onu drugu, a groficu ste zaboravili. - Dosta, o tome se ne govori!

Page 153: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 153/390

- 0 tome se ne govori? Zato što se pojavila druga? - Svaki trenutak ţivota trebam za rad. Nemam kada misliti o takvim sitnarijama.- Sada je to sitnarija a nekoć ste je ljubili! Znam to! Oĉi su  vam bile suzne kada je odlazila. Meni ste obećali da će doći u Beĉ kada grofiĉin muţ bude general a ja velika gospoĊica. 

Sada je nećete vidjeti zato što volite onu drugu! - govorila jeu dubokoj boli i zaplakanih oĉiju. -  Neĉuveno! Ti mi spoĉitavaš da ne volim groficu? -Jest, spoĉitavam! 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ljubomorna si?- Jest, ljubomorna sam na onu bezobraznicu koja vam senam eće. -Ah, treba da se to razjasni. Govori istinu! Ti si podmetnula Da Ponteu unjegovoj glumi u Augartenu onu priĉu o "carevu sinu" koji se ne ţeni, jer vjeĉnoljubi dvorsku gospodu.- Ja sam mu rekla da tako napiše. - Ti si mi poslala one veĉeri prije maskerade u Augartenusvoj medaljon u kojemu je slika grofice Vojkffv. Ti si me prisilila da je pozovem na koncert u Laksenburg, ti sije pozvaladanas na soareju. Sve to ti radiš, ali zašto? Zašto? - Zato što hoću da groficu ne zaboravite. Vi ste je ljubili. -Nije istina!- Jeste, jeste, ja to znam, makar sam bila djevojĉica! Jeste, ljubili ste je i zaboravili, a ja sam htjela da je uvijek ljubite,vjerno, vjeĉno! - NeviĊeno! Neshvatljivo! Što bi ti imala od toga da ja nju vjerno i vjeĉno ljubim? - Sto? - vikne ona suznim oĉima i plaĉnim glasom. - Imala

 bih uvjerenje da postoji vjerna i vjeĉna ljubav. - Sto će tebi to uvjerenje? - Kada sam ĉitala roman, barunica Rosenberg tulila mi je u uši da muškarac ne moţe vjerno i vjeĉno ljubiti, a ja sam mi slila: "Ne, car ljubi groficu vjerno, on misli na nju tiho, sakriveno; misli i ljubit će je do groba. Dakle će tako i on vjerno  ljubiti mene."-Tko?- Ne znam. Mislila sam da će se netko naći. - U meni si traţila jamstvo za nadu da ćeš biti ljubljena? Tada već znaš tko je taj. Ah, sada shvaćam, on je oĉito u mo joj okolini.- Nije, nije, on ne postoji!- Postoji! Već i drugi nešto o tome znaju. 

- Ne znaju! Ne mogu znati!- DoĊi bliţe! Mala, budi iskrena! Ti nekoga ljubiš, on ti je 

 moţda govorio o svojoj ljubavi i povukao se.- Nije rekao ni rijeĉi. - Odala si se! On je konkretna osoba; ti voliš i patiš. -Ne, ne, ne!- Tvoje oĉajno poricanje to još oĉajnije potvrĊuje! Dijete 

Page 154: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 154/390

 moje, moţda se "on" ne usuĊuje priznati ljubav. Povjeri se  meni.- Nemam što povjeriti. Nadala sam se ljubavi a sada vidimda vjerne ljubavi nema.- Tko ti kaţe da je nema? - Vi! Nekoć ste plakali a sada groficu izbjegavate. 

- Ne spominji je! Zar ne vidiš koliko je kompromitiraš? - Što vam je stalo do nje? Šuteći proĊe on sobom. Zatim sklopi ruke.- 0 dijete! Kakvo dijete! Da sebi stvori dokaze za postoj-nost trajne ljubavi, ona se hvata mene, ona mi pripravlja sveto. Marice, znaš li što si mi uĉinila nametanjem grofice? - Što? - preplašeno će ona. - Ispravit ću! - To se ne moţe ispraviti nikada!- Striĉe, ako sam uĉinila zlo, oprostite mi! Ne ljutite se, ni sam htjela, ne odbacite me!

 Marica zaplaĉe. Poloţio je ruku na njenu glavu. - Kako bih te odbacio kad si mi ti...

- Što sam vam ja? Recite, to će me usrećiti! - Ti si mi jedina uspomena na moj lijepi, prolazni san osuncu.- Striĉe, vaše je lice tuţno, oĉi su vam vlaţne kao one noći kada sam bila mala i kada smo gledali kako grofica odlazi.Striĉe, doĉekali smo je! - šapne ona. - Sada je ona ovdje!- Marice, ona je sretna ţena drugoga ĉovjeka. To bi bilosvetogrĊe, -

 MARIJA JUR1Ć ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Da mislite na nju, u tišini, slikovito, idealno, vjeĉno? Oh, kako je to lijepo!- Šuti! Ne znaš što si rekla, još ne znaš! - Vi je ipak ljubite?- Ne! Nikoga ne ljubim! Upamti, ne spominji više njeno ime u vezi sa mnom. Razmisli da bi mogla uništiti njezinu sre ću. Ne traţi u meni jamstvo za svoje sanje, ja imam samo jed  no srce, a trebam ga za svoje narode. Sada idi k društvu. Što smo govorili, to je naša tajna, je li, mala moja?-  Naša tajna! - šapne ona, ne mogavši zaustaviti suze. 

 Malo kasnije oboje je ušlo u dvoranu prepunu gostiju. Car  priĊe umjetniĉkoj gardi. Pjesnik Da Ponte pokaţe mu smotan papir. - Maestro, što je to? - Jedan posve kratak prijedlog, veliĉanstvo.- Kratak prijedlog na ĉitavom arku folio-papira?Car primi golem papir na koje je bilo napisano samo ovo:21 ,22"Proposizioni, ognuno farle puo.2 II punto sta nell” accettarle o no.": - "Prijedloge moţe svako podnijeti, drugo je pitanje hoće li ih se prihvatiti" - ponovi car. - Zgodni ste vi, Da Ponte! A kakav je vaš prijedlog? - Veliĉanstvo, raspuštanjem talijanskog kazališta ostalo je 

 mnogo obitelji bez kruha. Molim da teatar prepustite meni.- Evo, ovdje je popis bogatih ljudi koji su obećali novĉane 

 prihode. Kada bih po engleskom uzoru dobio abonente, sve bi obitelji bile spašene a ljubitelji talijanske glazbe namireni. 

Page 155: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 155/390

- Da Ponte, zašto seja s vama uvijek dobro razumijem? - Zato što ja razumijem vaše veliĉanstvo! - Šteta što nemate talenta za drţavnika! Dakle, prepuštam  vam teatar i pristupam k vama kao abonent sa deset tisuća fo-21 Proposizioni, ognuno farle puo. (tal.) - Svatko moţe ĉiniti prijedloge. 22II punto sta nell” accettgrte o no. (tal.) -Stvar je u prihvaćanju ili ae,

",.,.."UJ.,_

rinti godišnje, ali pazite: ako madame Coltelini zatraţi kakav privilegij, nekaide!

 Visok, otmjen princ Ligne stajao je postrance i prišapne caru: - Veliĉanstvo, dopustite mi, primadona je... - Ne! - presijeĉe car. - Ja sam samac i nisam nikada uzeotakvu metresu, jer znam da se te ţene pletu u stvari koje nisu  u vezi s njihovim zvanjem. Moţete raditi s tom primadonom  što vas volja, ali ona ne moţe raditi u teatru drugo nego što rade drugi pjevaĉi, koji ne uţivaju vaše prijateljstvo. Bez za 

 mjerke, prijatelju moj!Da Ponte priĊe pjesniku Casteu. 

- Sve je u redu! Taj divni car stvarao bi ĉuda kad bi ljudi znali s njim govoriti. Ili su Švabe lude, pa ga ne shvaćaju, ili su zlobnici koji uţivaju da spreĉavaju sve njegove krasne na 

 mjere.- A što je s glumaĉkom školom? - To je gotova stvar, ako je ne odgodi rat.Pribliţi se grupi glazbenika. Car je govorio Mozartu: -  Ne mogu dati za umjetnost sve što bih htio i morao, jer imam milijune ljudi koji stradavaju. Vidite, moram paziti dasve grane na drvetu budu jednako njegovane, ali podupiratću vas stoje više moguće. Da vam to dokaţem, imenujem vas kapelnikom svojega orkestra.

 Veselje obuzme umjetniĉku gardu. Car nastavi: - Napokon, ja sam još mlad, ne kanim umrijeti uskoro, na dam se da ću dospjeti na sve što sam zamislio i na umjetniĉ kom polju. MeĊutim, Mozart ima sutra premijeru pred olta rom!- Da, veliĉanstvo, ţenim se. - Ţelim vam na tom polju više uspjeha od vašega jadnog kolege Havdna.Smijeh poprati primjedbu.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Lakaji su servirali hladne zakuske. Car poţuri da obavi domaćinske duţnosti iodmah se nade medu damama. U jednostavnom zelenom haljetku bez ĉipaka i uĉizmama ĉudno se ispoljavao u krugu krinolina dama i svilenih ĉarapa gospode, s  izrezanim cipelama i bijelim rukama, oko kojih su lepršale duge svilene ĉipke.  

 Marica je pratila njegove korake oĉekujući hoće li se i kako će se pribliţiti Neri. Najposlije je došao. Miran i malko opor poklonio se: - Oprostite, grofice, što nisam prije o bavio sve svoje domaćinske duţnosti. Htio sam naći vremena da vam dulje sme tam. Raduje me što ste ozdravili. - Bolest mi je zapravo nametnuo doktor Kalman u svojoj

 prevelikoj brizi.

- To mu je zanat! Veseli me da je dobro!- Sve je, hvala Bogu, prošlo bez posljedica - reĉe Siniša -

Page 156: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 156/390

 makar doktor Kalman tvrdi da nesretan sluĉaj u Laksenburgu  moţe još uvijek dobiti epilog. - Boţe, tko je taj ĉovjek? usklikne Marica, a svo ĉetvoro se obazre k vratima.

 Na pragu stoji malen gospodin u crnoj odori. Njegova oni-ska pojava izaziva ismijeh i strah. Glava dugoljasta, lice zašiljeno, crne obrve i oĉi povuĉene koso

 prema sljepooĉicama. Nos dugaĉak, usne široke. Car je izmijenio pogled s Rosenbergom, koji je stajao u pozadini.- Izgleda kao faun! - primijeti Nera.- Zovu ga "mali Mefisto" - reĉe car. -Tko je to, veliĉanstvo? recite nam! - molila je Marica.- To je jedini veliki gospodin u Austriji koji se nije rodio gospodinom.- Pa kako je postao veliki gospodin?- Siromašan mornar donio je na svijet bogat mozak, kakvih ima baš medu najsiromašnijima najviše. Protiv svih tra-

dicija da samo plemić smije biti gospodinom mornar je zabro-dio do ministra.- Ali nikada ga nisam vidjela na dvoru! - reĉe Marica. 

- Nisi ga mogla vidjeti, jer je on austrijski ukras sultanovadvora. A moţda i nije više. Svakako originalan je, a to mi se sviĊa. Prezire sve forme ali je ipak uljudan. Odviše je duhovit da bi bio nepristojan. Oprostite, grofice, on se neće maknuti dok ja ne doĊem k njemu! Car priĊe ĉovjeku s faunskim licem. - Gospodine Thuguth, vi ravno iz Carigrada?Kose, tamne oĉi mirno gledaju cara, široke usne suhoparno se otvaraju: -  Na premijeru, veliĉanstvo! - Sultan je napisao libreto?- Veliĉanstvo će napisati glazbu! - S bubnjevima i topovima! A stoje s ruskim poslanikom?- Njemu je nad glavom izraslo sedam tornjeva.- Sultan, ga je dakle, bacio u tamnicu?- Meni se to ĉinilo nekomotnim. -1 došli ste ravno u Beĉ. - Umjesto kurira.

- Dakle, svršeno! Treba da zapoĉnemo! Mi smo potpuno spremni. Moţemo sutra marširati. - Znao sam.- Neću da pokvarim gostima zabavu. Ĉim svrši soareja sa zvat ću ratno vijeće. Thuguth je ostao u kutu pokraj vrata i posve hladnokrvno promatrao društvo, dokJosip dade znak tajniku. Obojica izadoše u hodnik. - Uzmite svijeću, Davila, idemo u knjiţnicu! Trenutak je mladić ostao ukoĉen, kao da mu je zastao dah, zatim zatraţi odlakaja svijeću i poţuri za carem. Šuteći spuštali su se u meĊukat. UĊoše u carev radni kabi-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

net, gdje je on uzeo kljuĉeve i pošao naprijed. Davila mu je svijetlio. Car otkljuĉa vrata. 

 Velika mraĉna soba. Oko zidova i po sredini dugi i široki ormari sa staklenimvratima. Ispod stakla vire tamno uvezane knjige. Car proĊe brzo duţ sobe izaustavi se.-Ah, stoje to? Staklo je puklo! Niste to opazili?

Page 157: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 157/390

- Kada sam posljednji put bio ovdje bilo je neoštećeno.  Mladić je gledao s izrazom strave. Car posegne u ormar, izvadi kutiju i otvori je.- Stoje to? Moj peĉat je nestao? Znam da je bio u toj kutiji!  - Moţda gaje veliĉanstvo stavilo u koju drugu? Otvarao jenekoliko kutija.

- Evo ga, uz peĉat mojega oca! Ĉudno! Već davno nisam  trebao obiteljski peĉat, nije moguće da bih ga ostavio u tako neurednom stanju.- Veliĉanstvo je uvijek pedantno. - Da nije moţda magarac koji sprema polupao staklo ionda razgledavao?Carev pogled padne na Davilino lice.- Ilije svijetlo krivo ili vi uistinu izgledate vrlo loše? Moţda ste se prestrašili što uzimam obiteljski peĉat? Pogodili ste! To znaĉi da kanim pisati oporuku. Vidjeli ste Thugutha, dakleje sve jasno, a prije nego ĉovjek ode u rat treba ostaviti sve u redu. Odsada ću vam diktirati uz gruvanje topova! - Hoće li mi Bog podijeliti tu sreću? 

- Melankoliĉni ste. To ne valja. Sve što vam otimlje dušu vašoj volji treba uništiti. Gaziti i bjeţati. To, doduše, izgle da kukavno, ali vjerujte, ĉovjek moţe vazda biti tvrd, vazda je kao kamenita gora, samo u jednom jedinom je priroda snama infamna: u ljubavi nas podmuklo izigrava, izrugujenam se. Zaustavi u tren oka svu volju i misao i ostavlja nas

 bespomoćne izmeĊu neba i zemlje, makar samo na jedan tre-

nutak. Jedna sekunda dovoljna je da te izbriše, pretvori u sretnika ilizloĉinca. U ratu ćemo zaboravili sve! DoĊite, idemo u društvo, naši su dani uBeĉu izbrojeni! i Široki su prozori otvoreni. Svjeţ zrak struji po razgaljenim bijelim grudimagospoda što su se okupile oko glasovira i slušaju. Car se s tajnikom vraća udvoranu.- Nikome ni rijeĉi! Neka uţivaju još nekoliko trenutaka 

 mira! - šapne car. - Da, još nekoliko trenutaka i sve je svršeno! - Kakav je to tragiĉan ton? Valjda se ne bojite ići sa mnom  u rat?- Veliĉanstvo, smatrao bih da nisam suvišan na svijetu kad  

 bih ţivot mogao dati za vas. - Vjerni moj mladiću, za sebe neću ništa, ali za svoje djelo još ću  mnogo šta trebati od vas. 

 Mladić je pošao prema Neri koja je sjedila s Maricom, a iza njih je stajaoSiniša zabavljajući svoju ţenu. Davila ga zamoli za trenutak i prišapne mu: - Gospodine generale, peĉat je bio ukraden, utisnut na kri votvoren dokument i opet baĉen u ormar, ali u drugu kutiju! - Vidjeli ste?- Prije nekoliko minuta! Sutra recite caru sve!- Smijem li zamoliti da s gospoĊicom progovorim nekoli ko rijeĉi? - Kako ne! Idi, Marice!- Zašto da se udaljim? Gospodin nije moj tajnik! - Razljutit ćeš me ako ne udovoljiš uljudnoj molbi gospo dina sekretara!Ustala je i odlepršala nekoliko koraka dvoranom. Davila Je stajao u pozadini i

 promatrajući njene ĉudne prkosljive oĉi stade šaptati: 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 158: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 158/390

 

- GospoĊice, sjećate li se onoga poslijepodneva kada ste na crkvenoj altani za vrijeme oproštenja grijeha gorko plakali, kada ste predosjećali neko veliko zlo? Ono popodne dogodila se zaista strahovita nesreća. Propustio sam da doĊem kvama 

i toga sam dana pregazio sam svoj ţivot! Sada mi ostaje samo jedna jedina molba: oprostite mi! Marica je stisnula usne i odvratila podrugljivo:- Zašto se ispriĉavate? Odavno ne mislim na to. Nisam se ljutila.- Ipak, na maskaradi u Augartenu vi ste me oštro ukorili, i nikada poslije niste mi dopustili...- Ah, tada sam se ljutila na onoga kojega volim, pa sam navama samo iskalila bijes. Meni je ĉak bilo drago da niste po 

 podne došli, bili biste nam samo smetali. Blijedeći oborio je Davila pogled i šapnuo: - GospoĊice Marice, Bog vam dao sreću! - pokloni se i odedvoranom.

 Marica se vrati k Neri.- Što ti je rekao? - Ispriĉao se stoje bio neuljudan. Briga me! - Ne ĉini li se tebi da te on voli? - Mene? No ako se tako ponašaju ljudi kada ljube, zahva ljujem na ljubavi za sve vjekove!- Ĉudno je problijedio taj mladić! Izlazi s Kalmanom. Lice 

 mu je kao u mrtvaca. Marica je pogledala za njima, ali su već izašli, dok je na vratima još uvijekstajao muškarac s kosim oĉima i kosim obrvama. - Gledajte ga, grofice, taj mali Mefisto stoji tamo baš kao sova na krovu. Kada sam bila dijete, u Tereziendorfu, doletjela je jednom sova na krov kuće i baš je tako ukoĉeno stajala. Ljudi su došli da je tjeraju, ali ona se nije maknula. Tada su rekli da će netko pod tim krovom toga dana umrijeti. I umr-

la je moja majka! - Ipak me taj crni ĉovjek sjeća na onu sovu koja je donijelasmrt. -To je praznovjerje!- Ovaj put to nije praznovjerje - upadne Siniša, znaĉajno 

 pogledavši Neru. - On je uistinu glasnik smrti! Marica se prepane:- Kako? Zašto? Tko će umrijeti? - Mnogo, mnogo ljudi!- Taj mali Mefisto donio je vijest o ratu?OBRAĈUN Carev tajnik nakon razgovora s Maricom pošao je za skrbnikom u svoju sobu,upalio svijeću, prišao vratima i zakraĉu-nao ih. Tada je stao skrstivši ruke

 pred Kalmanom i probadao ga oĉima. - Zašto si me zvao, Davila, sa soareje? - upita doktor.- Da li se sjećate one veĉeri kada je car pjevao Mozartovu 

 partituru?- Sjećam se. I? - Vi ste me htjeli optuţiti i ponuditi šutnju ako odustanem  od sumnje i nikome je ne povjerim.- Ti si se gotovo onesvijestio, a ja sam taj napadaj slabostiobjasnio caru nesretnom ljubavlju.- One veĉeri imao sam se ubiti i ostaviti caru priznanje, ali sam od vas ishodio šutnju, jer mi je trebalo da ţivim dok vas raskrinkam.- Opet?

- Priĉa o sliĉnosti Marice s carem sasvim se podudara sa Jednom drugom priĉom, opasnijom, o carevoj sliĉnosti s laka-

Page 159: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 159/390

jem. Tu priĉu znate. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-Ni izdaleka!-  Naprotiv, izbliza, a znate i ĉovjeka kojega ste kupili da tucarevu sliĉnost ovjeri. Kada sam vas jednom zatekao s njim  u razgovoru nestao je! Vi, nadalje, znate, tko je javio u Sed-

 mogradsku da je car otputovao i da se nalazi u generalovojzgradi.Lijeĉnik pode dva koraka prema mladiću i osine ga bijesnim pogledom.- Opet me sumnjiĉiš? - Ja vas optuţujem! Izdajice! - Povuci tu rijeĉ! - promrsi Kalman plamtećim oĉima. - Tko je bio u carevoj knjiţnici? Tko je dirao peĉat? 

- Ti, tat pod krinkom poštenja! - Ja sam ga vratio prije nego što ste me podlo zaveli. Vratiosam ga jer me poštenje dovelo k svijesti. - Što se mene tiĉe peĉat? - Ja sam ga stavio mirno u onu pravu kutiju. Ĉas prije bio sam sa carem dolje. Peĉat careva oca bio je metnut na drugo 

 mjesto. Staklo na ormaru je polupano. Pitam vas, kada ste touradili?- Dobro, razjasnit ćemo sve pred carem! - Danas više ne traţim vašu šutnju! Predat ću caru izdajicu i sebe!U sobi se ĉulo samo brzo mladićevo disanje. - Vidim, tebe progoni manija da sam carev izdajnik.Glas se Kalmanov ublaţio. Davila ne odgovori već otkljuĉa ladicu svojega stola, izvadi zapeĉaćeno pismo istavi ga u dţep. -Stoje to?- Moja ispovijest caru. A ovaj nezapeĉaćeni papir vaša je ispovijest!- Suspregni mahnitost! Ubit ćeš svoju mater! - blago će Kalman.

- Pustite moju mater, ona više nema sina. - Što hoćeš od mene? -Potpišite to! 

 Mladić uperi u svojega skrbnika pištolj. Zjenice mu sijevaju. Pogledom ubija. Nabori su se urezali u ĉelo, ţljebovi se utisnuli u lice. Preobrazio se. Kalman vidi pred sobom ĉovjeka koji je spreman na sve. Slomljeno se baci nastolicu i pokrije lice rukama. Trenutak--dva i usklikne drhtavim glasom:- Sada je konac i kraj! Ĉas je da priznam sve! Davila se trgne. Ruka mu dršće. Pištolj padne na stol. - Sinko moj - šapne Kalman - nisam izdajnik! Pred tobomje nesretnik!-Priznajte da...- Da sam prevaren!- Prevaren? Kako? Od koga?- Slušaj, mladiću moj, imam prijatelja od mladosti. Njemu sam povjerio tvoju ljubav prema Marici i on mi je savjetovaoda krivotvorim priznanje cara Franje Stjepana, kao da ga jetoboţe diktirao svome dvorskom meštru, i da ga ovjerim pe 

ĉatom. Pristao sam, ali i tebe sam donekle prevario! Nisam  htio krivotvoriti zato da spasim njega, cara, nego sam znao

Page 160: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 160/390

da će Marici dati iz oĉeve ostavštine lijep imetak. Time sam  htio spasiti imanje tvoje majke, jer će nad njim uskoro biti 

 proglašena draţba! Htio sam steći tvojoj materi imetak. Kada nisi htio ono izvesti ti, uĉinio sam ja. Ušuljao sam se u knjiţ nicu kada su je ĉistili, uzeo sam peĉat i ostavio ga oĉito na drugom mjestu. Kada odoh k prijatelju da mi dade naš krivo 

tvoreni dokument s peĉatom, nije mu bilo ni traga ni glasa.  Nestalo ga iz Beĉa! Moţda me izrabio za što drugo, ne znam, ali kazna je velika. Hlepio sam da ti spasim mater od prosjaĉe-nja. To je moja tragedija. Sada ĉini sa mnom što znaš. - A tko je javio u Sedmogradsku da car putuje, da je kodgenerala? Zašto ste se htjeli vratiti u gostionicu po tabakeru? -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Utvare! Plod tvojih sumnji i ništa drugo! Ali, naravno,tako je sve izgledalo i morao si sumnjati. Što sam kriv, rekao sam. Spreman sam umrijeti. Da caru priznam ionako bi tebei mene odbacio i poslao nas u društvo Szekelvju. Napisat ću istinsku ispovijed, sam, svojom rukom, potpisati i umrijeti.

 Mladić je dugo razmišljao, zatim reĉe: - Kada ste priznali kradu peĉata i kanite poći u smrt, vjeru jem vam da vas je neki prijatelj izvarao i da su moje sumnje uSedmogradskoj bile zablude sluĉaja. Moţda je na dvoru neka druga izdajica koja je javila carev put.-A ima ih mnogo izvan dvora koji paze na svaki njegov korak. Dijete moje, evo

 me!Kalman sjedne. Njegova je ruka mirno vodila pero. Pisao je svoju ispovijest.Svršivši doda još nekoliko rijeĉi pokajanja i molbe da mu car oprosti i pruţi

 pismo štićeniku: - Evo, uzmi! Ovo će priznanje spasiti cara, ako bi mu tko 

 podmetnuo kakav dokument!- Neće! GrofVojkffyzna! - Sto zna?- Da postoji krivotvorevina kojom ţele cara maknuti. - Ipak se on druţio s tobom i sa mnom. - O našem ĉinu ne zna ništa. - Sutra će znati i to. DoĊi da uzmemo otrov. - Vi ćete uistinu sa mnom umrijeti? - Imam li kakav drugi izlaz nakon onoga što sam poĉinio. -  Ne! Ţelim samo vidjeti da lije to vaša ozbiljna nakana. - Vidjet ćeš! Davila je pratio doktora u njegovu sobu. Tromim kretnjama Kalman izvadi papir,napiše oporuku, zapeĉati je i stavi u ladicu. - A sada idemo, mladiću! - Kamo?

- Zar da obešĉastimo svojom smrću carev dvor? - Razumijem! Nismo vrijedni da umremo ovdje!Kalman stade šaptati: 

- Svojom smrću ne smijemo ostaviti tragove, da pogani jezici njegovo ime dovode u vezu s nama!- PoĊimo u neki hotel. - Ja sam se dulje od tebe spremao na smrt. Moj plan je daidemo na obalu Dunava. Sjest ćemo u ĉamac, uzeti otrov, ve 

Page 161: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 161/390

zati oko vrata teške utege i baciti se u rijeku. Nestat će nas,  potpuno sigurno, netragom!- Pravo imate: Neka nas nestane netragom! On će nam po slije smrti moţda oprostiti. - Idemo, sinko, dok se oni zabavljaju!Kalman uzme ogrtaĉ. Mladić povuĉe na ĉelo klobuk i omota se tamnom pelerinom. 

Stigli su u dvorište. Kroz otvorene prozore dopirao je veseo ţamor gostiju. Nekoliko svijetlih ţenskihglava pojavi se i opet išĉezne s prozora. Davila je pogledao gore okamanjen.- Srce mi plaĉe i nijemi krik ispunjava mi grudi za njom! Kalman odgovori tiho:- Kad bi car slutio da nas nikada više neće vidjeti! - Kad bi ona slutila kakav sam zloĉin poĉinio zbog ljubavi 

 prema njoj, još bi me više mrzila! Molio sam cara u pismu da  me pomiluje i prešuti joj sve. Trenutak je još stajao šuteći, zatim usklikne: - Zbogom, mala Marice, velika, preteška boli moja! Zbogom!

Potrĉi dvorištem. Kalman za njim.  Vratar ih pusti da izaĊu. Velika veţa zatvorila se za njima. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

General grof Vojkffv stigao je sa svojom ţenom sa d vorske soareje u hotel "Kcrnom orlu". Sobarica je odjenula Neru u kućnu haljinu i rašĉešljala njezinudugu, bujnu pepeljastu kosu.S ulice dopre do njih tiha melankoliĉna glazba. Sobarica pogleda dolje.- Opet sviraju serenadu. Vaša milosti, gospodin general jesišao dolje. Razgovara s njima. 

 Nera priĊe prozoru i prisluhne. U tmini ispod staroga kestena svirali su glazbenici. Opazi Sinišinu silhuetu izaĉuje njegovo pitanje: - Tko ste vi, gospodo glazbenici?Umjesto odgovora povuĉe ga sviraĉ s violinom podalje od drugih i reĉe: - Gospodine generale, ja sam Haydn!- Vi, u ovakvoj uliĉnoj serenadi? - Mi smo, gospodine, vrlo sretni kada tkogod naruĉi sere nadu svojoj oboţavanoj! - Da, da, ali tko je ta oboţavana kojoj već tri tjedna svirate? - Gospodine generale, oprostite, u ovom sluĉaju nisam mi slio u "onom smislu oboţavanoj", ali svakako jest netko tko uzalud sanjari o prekrasnoj vašoj gospodi. - Htio bih se s njim naći okom u oko! Izvolite mi reći tko je taj?- Gospodine generale, to ne znam!- Tada ne biste ovdje svirali!- Vidim da ne poznajete ţivot u Beĉu. Došao je nepoznat ĉovjek u livreji i donio mi teških zlatnika, s narudţbom da svake veĉeri gospodi generalici, dok god se nalazi u Beĉu, svi ram serenade. Takvih anonimnih narudţbi imam najviše. - Nije li vam vaš anonimus ni pribliţno rekao tko je na ruĉitelj? - Samo toliko da je neka odliĉna liĉnost sa dvora. 

- Danas ima tako malo liĉnosti na dvoru da ih moţeš u pola 

Page 162: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 162/390

Page 163: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 163/390

Rosenberg i komornik povukoše se iz sobe. Siniša je smjerno pozdravio cara. 

- Ako je zaista vaţno, generale, molim vas budite kratki! - Veliĉanstvo, govorit ću bez ikakvog uvoda. Bilo je to u 

Sedmogradskoj prigodom vašega dolaska. Tamošnji izasla nik nekih plemića pozvao me na tajni sastanak i uvlaĉio me u spletku protiv vas. Posluţio sam se lukavstvom i pristao sam. Siniša zastade. -Govoritejasnije, generale! Otvoreno, bezobzirno!Ponukan prikaţe Siniša caru spletku koju su spremali s dokumentima onezakonitosti njegova porijekla.Car ga nije prekidao i vrlo je ozbiljno slušao. Kad je Siniša završio, car upita

 mirno:- Zašto mi to govorite tek danas? - Ponajprije zato što mi je plemić utekao na drugi svijet pa nisam od njega ništa mogao saznati, zatim, tako sam ugovorio s tajnikom Davilom.

- S Davilom? On je to znao?- Veliĉanstvo, uputio sam ga u to jer mi je trebao njegov savjet. MeĊutim, saznao sam da on nešto zna o peĉatu. - O peĉatu? Što? - Da netko kani ukrasti peĉat iz vaše knjiţnice. Dogovorili smo se da šutimo dok god ne konstatiramo je li peĉat tko dirao. Kada ste juĉer bili s njim u knjiţnici, uvjerio se u to. Dakle, peĉat je bio ukraden! Netko je oĉito krivotvorio spis! - Zato je Davila bio tako prestrašen kada sam opazio da je 

 peĉat netko premjestio. - Jest, to ga je zaprepastilo.- A što bi bilo da mi je prije toga netko predloţio kakav kri vi dokument?- Davila je pomno pazio na svakoga, i bio bi to odmah rekao veliĉanstvu. On će sve to posvjedoĉiti. - Ne sumnjam, generale, samo se informiram da mi sve

 bude jasno. Još nešto: vi ste lukavošću izmamili nešto ĉime ste stekli povjerenje onoga plemića u Sedmogradskoj. Što je to bilo?

JL

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Moram li na to odgovoriti, veliĉanstvo? -Potrebno je!-  Netko nepoznat uvjerio je plemića da ću jedva doĉeka ti prigodu da se bunim protiv vašega veliĉanstva zbog liĉnog razloga iz prošlosti. Gledali su se oko u oko. Car upita:- Zašto mi to niste rekli one veĉeri? - Davila je tvrdio da ćete poći u susret protivnicima, samii goloruki.- On me poznaje. Bio bih to doista uĉinio, da vidim podla ce. Mene neka vuku po blatu koliko hoće, ali mrtve, to neću dopustiti! - i udari nogom u pod.

 Nakon duge šutnje okrene se car opet prema Siniši: - Taj barun se utekao smrti. Drugoga branitelja ne trebam.

Page 164: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 164/390

 Vi ste radili pošteno. - Mogu li otići, veliĉanstvo? -  Ne, priĉekajte svakako dok doĊe Davila. UĊe sekretar Giinther. - Veliĉanstvo, Davile nema! Sluga kaţe da nije spavao kod  kuće. 

- Tako? Zovite Kalmana!Sekretar izaĊe. Car je hodao po sobi kao po kavezu.- Ĉudno je to! Nikada nije izostao s posla, a noćas moj taj nik nije spavao kod kuće! U Sinišinoj duši raĊao se nejasan nemir. Dolazili su i odlazili referenti saspisima i nalozima. Vratio se i Giinther.- Veliĉanstvo, doktora Kalmana nema u dvoru. Vratar kaţe daje za vrijeme juĉerašnje soareje izašao s tajnikom i nije se vratio.- Stoje to? Valja ĉekati! - reĉe sekretaru, pode k stolu i sta de otvarati pisma. - Idemo dalje!Siniša se pokloni da se oprosti. 

- Generale, ostanite dok doĊe Davila ili Kalman! Moţda ih je neki neobiĉan sluĉaj negdje zadrţao. Careve su ruke brzo razdirale omote. Ĉitao je pismo za pismom svrstavao ih irješavao. Otvore se vrata. Na pragu sobe stajao je gospodin, blijed, krvavih i

 mokrih oĉiju, vrlo sveĉanog izraţaja lica. Car usklikne:- Kalmane, što je to? Davila nije spavao kod kuće, niti je došao na posao? - Veliĉanstvo... moram... - Vi ste uzrujani? Zašto Davila ne dolazi? - On više neće doći! Siniša se lecne. Car ispusti pisma na stol i pode prema lijeĉniku. - Nisam vas nikada vidio u takvom stanju! Sto se dogodilo?- Veliĉanstvo, sinoć me Davila silom odvukao sa soareje u svoju sobu. Izgledao je smušeno. Muĉio sam se da saznam  uzrok. On padne na krevet i reĉe: "Ne mogu to više podnosi ti: Lju bim je! Ne mogu ţivjeti bez nje!" Nije mi htio reći tko je ona, samo je naglašavao da će se ubiti. - Ah, to neće uĉiniti! - upadne car.- Veliĉanstvo, jednom, kada je bio ovdje papa, ja sam se s njime hrvao u sobi. Porušili smo pokućstvo, dok sam mu odu zi mao pištolj. Zatekao sam ga s pištoljem na sljepooĉici. Zato sam se juĉer pobojao. Htio sam psihološki djelovati na njega. Poveo sam ga sa sobom u noćno zabavište u Gartnerovu uli cu, uvjeren da će momentano uzbuĊenje proći. Slušali smo glazbu i gledali komedijaše. Tada on izaĊe, ali se dugo ne vra ti. Stadoh ga traţiti. Nestao je. Neki ĉovjek reĉe mi u lokalu da je mladi gospodin iz mojeg društva otišao cestom prema Dunavu. Teška me slutnja muĉila. Jurio sam ĉitavu noć cesta 

 ma oko rijeke. U zoru, putem uz obalu...-Dalje, dalje!

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Našao sam šešir, njegov zeleni šešir, i zatim lisnicu. Le ţala je u travi. Iz nje su ispala neka pisma, ali nema traga ka  

kvih oproštajnih redaka. Na obali Dunava neki ĉovjek reĉe mi da je noću ĉamac što je bio vezan uz obalu otplovio daleko 

Page 165: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 165/390

na rijeku. On ga dovuĉe natrag, ali su nestali utezi kojima je ĉamac bio opterećen. -  Vi zakljuĉujete da... - car nije dovršio. Kalman proslijedi.- Spopala me slutnja da je on sjeo u taj ĉamac i bacio se u 

 poznati vir na sredini rijeke. Traţio sam ga obalom kao mah 

nit. Ja sam mu drugi otac. Povjerila mi gaje majka. U njemuona usredotoĉuje svrhu svoga ţivota. Strahota je to! Vratih se u dvor. Pojurih u naše sobe i u svome ormariću opazih da je nestala boca s otrovom. To me potpuno zaprepasti, jer veĉer 

 prije toga ispitivao me mladić da li otrov moţe ĉovjeka ubi ti. Nisam tada slutio što namjerava. Sada me progoni misao da je na obali uzeo otrov i bacio se u rijeku. Ubila ga nesretna ljubav!Carevo se ĉelo navoralo, oĉi su se ovlaţile. - 0, jadan mladić! Zbog ljubavi? Je li to moguće? - Sjećate se, veliĉanstvo, one veĉeri kada ste svirali Mo-zartovu partituru, tada se gotovo onesvijestio.

- Da. Rekao mi je jasno da mnogo trpi, ali da bi tako...Car je šutio. Zatim je upitao: - Tko je ta ţena? Moţda je njoj štogod pisao? -  Ne znam, veliĉanstvo - odvrati Kalman - i ne slutim. Nije

 mi odao ime.Siniša je slušao sakrivajući zaprepaštenje koje gaje zahvatilo dok je slušaoKalmana. Sjećao se Davilinih rijeĉi o nekom drugom krivcu koji cara ljubi, alije zaveden, koji će Siniši poslati priznanje i ubiti se. Obuzima ga slutnja daje taj drugi sam Davila. Ipak šuti. Car ponovo upita:

- S kojom je damom tajnik juĉer razgovarao? Ako je pobjegao sa soareje tamo je bila i ona.To pitanje Sinišu probudi iz sumnji. - Veliĉanstvo, juĉer je na soareji Davila zamolio gospoĊicu Maricu za kratakrazgovor. Moja je ţena primijetila njegovu bljedoću i korila je gospoĊicu zbognjega.- Tako? Neka Keglević odmah ode po gospoĊicu! - Veliĉanstvo, ona je danas gost moje ţene i sada je kod nas u hotelu. Sjećam se da je gospoĊici moja ţena nešto govorila o tajniku. - Generale, biste li groficu u moje ime zamolili da s gospoĊicom doĊe u dvor? Sam bih pošao k vama, ali nije zgodno takve stvari rješavati u hotelu. - Za pola sata bit ću s damama ovdje! - reĉe general i od  

 mah se uputi iz dvora.Car je ostao s Kalmanom.Lijeĉnik pokrije lice rukama i okrene se k prozoru. - Nesretni mladić, što nam je to uĉinio! - reĉe car duboko tronut.- Sto će reći njegova majka? Što da joj kaţem? - progovoriKalman drhtavim glasom.- Razumijem, doktore, vaša je odgovornost velika. Car je šetao po sobi. - Izgubio sam moţda najvjerniju dušu! Toliko se zanijeti za ţenu! - Veliĉanstvo, vi niste nikada ljubili, vi to ne moţete razu 

 mjeti.- Da, ja to ne mogu razumjeti - odgovori - okrenuvši leĊa doktoru i zagledavši se u pisaći stol. 

- Posao zove! Idemo dalje! U "kontroloru" me ĉekaju. Kada doĊe general s damama uvedite ih u  modri salon. Doći 

Page 166: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 166/390

ću onamo. - Molim, veliĉanstvo, neka se ne govori o Davili, da ne bi tko pisao njegovoj majci. Moram je pripraviti na to.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Samo se po sebi razumije! Osim Rosenberga i Keglevića ne smije nitko ništasaznati. Reci ćemo da je bolestan i da je otišao na lijeĉenje. Sirota majka! U tamnomodrom carevu salonu ĉekalo je društvance. Doktor Kalman zabavljao jegroficu Neru, diskretno promatrajući njenu proljetnu haljinu od svijetlosivogkašmira s vrpcama od crnoga baršuna i šeširić sa bijelim perjem na pepeljastojglavi.

 Marica je razgovarala s Rosenbergom i generalom. Igrala se bijelim ĉipkama svoje

draţesne haljinice i neprestano je ravnala koketni šeširić koji nije htiospokojno stajati na njenim smeĊim uvojcima. Ude car i pozdravi Neru.-  Vi ćete mi oprostiti što vas nisam mogao doĉekati! Trebalo je primiti sto pedeset posjetilaca. Molim da mi ne za

 mjerite što sam vas zamolio za ovu posjetu. Ţelim nešto pitati svoju štićenicu i zamoliti od vas, grofice, razjašnjenje. 

 Mariĉine plave oĉi provire ispod bijelih ĉipaka šešira široko i radoznalo. - Gospodin Davila juĉer je na soareji s gospoĊicom nešto razgovarao.- Da, veliĉanstvo - odvrati Nera.Car upita Maricu:- Sto si s njim razgovarala?Djevojka prkosno namršti usne: - Nešto je trabunjao, nešto se ispriĉavao. - Hoću da znam što si s njim razgovarala! - Ah, on me pred vama ocrnio? To je ruţno! - Nimalo podesan trenutak za takve primjedbe!Carev glas zvuĉio je tako strogo da se ona odmah ispravila:

- Rekao mi je neka oprostim što se jednom nije odazvao  mome pozivu.-1 ništa drugo? - Ništa drugo! - Smiješ li mi pogledati u oĉi? - Da, još mi je spomenuo da je onoga popodneva "pregazio svoj vlastiti ţivot". - Što si mu odgovorila? - Da... da mi nije stalo, dapaĉe, da mi je drago što nije do šao, jer bi smetao meni i onome kojega volim. - To si mu rekla? Zatim?- Ništa, on mi je odgovorio: "Bog vam dao sreću!" i otklip-sao je s dugim nosom.

- Da, da, otklipsao je zauvijek!Djevojka razgoraĉi oĉi. - Da, da, otklipsao je, razumiješ? Mrtav je! Djevojka sune uvis. Ispruţi ruke prema caru. Lice joj pro-blijedi.- Ne, ne, ne! - vikne ona zahvaćena uţasom kao da je ne tko vuĉe na stratište, dok su je drugi zaĉuĊeno gledali. 

 Njene ruke uhvate carev prsluk traţeći uporište u omaglici koja je baci nanjegove grudi.

Page 167: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 167/390

On je prihvati i posadi na divan. Glava joj se spusti na naslon. Oĉi suzabuljene u cara. Blijede usne se otvaraju.- Nije! Nije mrtav! Zovite ga! Hoću da ga vidim! Zovite ga! - Neće ĉuti, mrtav je! U njenom ukoĉenom pogledu odrazile su se prestravljene misli. - Sto je? - upita car spoĉitavajućim oštrim glasom. - Zašto 

si se zaprepastila? Što je tebi stalo do njega? - Meni, menije stalo.Ĉeljusti joj stadoše drhtati. Duge trepavice pale su po suznim oĉima. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ja ga volim, ja ga volim!Svi priskoĉe i zagledaju se zapanjeno u djevojku. - Ti ga voliš? Kako bi tako bezdušno postupala s njim da 

ga voliš? - Ljutila sam se što on mene nije volio!Svi su se pogledali.- Nisi mi to htjela priznati kada sam te juĉer pitao. - Biste li vi priznali da ljubite, kad vam se ljubav ne uzvraća? Odgovor pade medu njih kao opeka sa stropa.

 Nera gleda u djevojku, car u pod. Sinišin se pogled prikradao caru. Rosenberg jenepomiĉan. Kalman stoji u pozadini okrenut k prozoru. - Ne bavim se takvim triĉarijama - reĉe car. - Hoćeš li mi 

 priznati u ĉetiri oka što je bilo meĊu vama? - Hoću, hoću! - odvrati Marica gušeći se u oĉajnom je canju.Ostali su izašli u susjednu sobu. Car ostade s njom. - Sada mi reci: vas ste dvoje bili dobri prijatelji? Što se zbilo?Jecajući Marica je priĉala caru kao kaţnjeno dijete materi: - Uvijek smo razgovarali lijepo, veselo, o vama, o svemu.Uvijek mi je svirao na violini. Priĉao mi je o vama. Oboţavali smo vas, veselili smo se i ĉinilo mi se da se volimo. Ali odjed  nom one veĉeri u vašoj kući u Augartenu nije se veselio 

 mome dolasku. Smeo se. Gledao je u neka vrata kao da musmetam. Nije mu bilo pravo što sam došla. Tada zaĉujem ţen ski glas. Vidjela sam onu ţenu u vašoj sobi. Znala sam, ĉuva nju! Bijes me spopao.- Bila si ljubomorna na njega?- Na vas zbog grofice, na njega zbog sebe. Ĉinilo se da ona ţena samo hini ludilo, zato što sam ja tamo, a Davila je ĉuva 

za vas. Bjesnila sam. Te veĉeri on se promijenio. Izbjegavao me. Ja sam i njegai vas uhodila u Prateru kada ste se vozikali. Ona ţena bila vam je uvijek za

 petama. Zato sam se upoznala s Khevenhillerom da me prati kad vas uhodim. Tadaste se iz kavane obojica odvezli s onom ţenom. Vidjela sam da nema vjerne,vjeĉne ljubavi u vama i ne moţe je biti u njemu. On je vjetrogonja, on je

 posrednik u vašoj nevjeri prema grofici i... - Ostavi nju, govori o njemu!- On ne mari za mene. Ne moţe, kad ga vi tako uĉite. Uvjerila sam se da ne bi bio došao da me prati na doĉek pape,  nego ste ga vi poslali. Bilo mi je sve jasno. Zaboravio me kaoi vi groficu.

- Ne spominji nju, odgovori mi na pitanje. Kada je papadijelio oproštenje grijeha ti si plakala. Zašto? 

Page 168: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 168/390

- Zato što sam bila nesretna. Osjetila sam da me nitko nevoli. On dolazi, eto, na vašu zapovijed. Vidjela sam da nikoga nemam. Dok sam se nadala da vi vjerno volite samo groficu

 bila sam uvjerena da će i on isto tako vjeĉno i vjerno voljeti samo mene.- Zvala si ga da te posjeti? Molio te za oproštenje? Zašto si 

ga zvala i zašto nije došao? - Kad me nosio niz stepenice ĉula sam kako mu srce lupa. Tako mi je bilo kao da me privinuo k sebi. Zaboravila samsve i zaţeljela sam da doĊe. Obećao je a nije došao. Zašto, ne znam. Ĉitavo popodne plakala sam i zaklela se da ga više neću pogledati! - On ti nije nikada govorio o svojoj ljubavi?- Ne rijeĉima, ali onako, izdaleka... meni se ĉinilo kada hvali vas da je to upućeno meni. Ali one nesretne veĉeri u 

 Augartenu, kada je ta mo bila ona ţena, kao da je sve presje ĉeno. - Moţda se nije nadao i zato te izbjegavao. Da si mu pru ţila nade... 

- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Striĉe, ja sam mu rekla! - Što si mu rekla? - Na poţaru kad vas je spasio ispod goruće grede zabora vila sam da se ljutim na njega i rekla sam mu: "Davila, ja vasvolim, jako vas volim!"-Aon?- Samo me gledao. Pobjegla sam, ali sam ĉekala sutra dan i prekosutra da će mi pisati ili nešto reći. Ništa! Ni rijeĉi! Izbjegavao me još više nego... - Govoriš li ĉistu istinu? - Ĉistu! Potpunu! Marica vam ne moţe lagati! - i ona upreu nj djetinjski oĉajan pogled. -Juĉer mi se najednom ispriĉao. To sam jedva doĉekala da mu se osvetim, pa murekoh: "Volim nekoga i na maskeradi sam na vama iskalila svoj bijes zbog njega!"Striĉe dragi, recite gdje je? Umrijet ću ako je mrtav! - Po svoj prilici se otrovao i bacio u Dunav.- On se ubio? On? Zašto? 

- Zbog tebe!Ona skoĉi: - Ne, nije istina! Nije! On je znao da ga volim!Car se zamisli. Pobrza i pozove u salon druge. Kada su ušli reĉe im: - GospoĊica uporno tvrdi da se Davila nije imao razloga ubiti zbog nje. Ona mu je sama rekla da ga voli.- Nešto je drugo, drugo! - vikne Marica.Siniša protrne. Njegova sumnja ponovo oţivi. Car pogleda Kalmana.- Kaţete da ste mu na dan oproštenja grijeha popodne oti 

 mali iz ruke pištolj, doktore? - Da, tako je bilo, veliĉanstvo. Djevojka krikne:- To popodne molila sam ga da doĊe, baš to popodne, i nije došao. 

Šutnja. Car upita Kalmana:

Page 169: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 169/390

- Što vam je to  popodne govorio, doktore? Moţda biste se sjetili?- Da ne moţe ţivjeti, ne moţe podnijeti... Buncao je da nije vrijedan "njega" i "nje"... Mislio sam da ljubi ţenu svoga pri jatelja...- Doktore, vi uistinu drugo ništa ne znate? 

- Tako mi ĉasti i vjernosti!- Prema tome, zagonetka ostaje. Ah, ĉekajte! Gospodine Rosenberg, zovnite Knechta!Kada je meštar izašao, car povuĉe Sinišu k prozoru. - Vi ste mi rekli da je moj sekretar u Sedmogradskoj, ĉuvši za krivotvoreni dokument i peĉat, na nekoga sumnjao. Što jerekao kada ste stigli ovamo.- Da nije ništa pronašao. Ne moţe baciti sumnju na bilo koga, niti je mogao kontrolirati je li peĉat u knjiţnici. Juĉer na soareji doĊe k meni i nenadano mi javi da ste vi, veliĉan stvo, primijetili razbijeno staklo i da ste peĉat našli u drugoj kutiji.-Bio je uzrujan?

- Vrlo! Sjećam se da su mu ruke drhtale. Siniša nije mogao mrtvoga mladića osumnjiĉiti i zataji caru sve ostalo. Šutio jei zbog Mariĉina oĉaja. Nera ju je uzalud nastojala umiriti. Konaĉno ude Rosenberg sa carevim povjerenikom Knech-tom.Bez uvoda upita car:- Vi ste mi, Knecht, priopćili za vrijeme papina boravka da je moj sekretar Davila blijed i rašĉupan trĉao hodnikom, da je ušao u svoju radnu sobu pokraj mojega kabineta i zaklju ĉao se. - Da, veliĉanstvo, tako je bilo.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Što vam se ĉinilo? - Daje uzrujan. Poslije je došao gospodin Kalman, ali nije 

 mogao uĉi. - To se dogodilo prije scene, kada sam mu oteo pištolj. - Sasvim se slaţe - odvrati car. - Knechte, dalje se niste brinuli za Davilu?- Nisam. Pola sata kasnije vidio sam ga kako izlazi iz maloga hodnika ispred tajne knjiţnice. - U knjiţnici nije bio? - To ne znam. Vidio sam da dolazi iz hodnika ispred knjiţ nice. Moţda je izašao iz nje, ali to nisam vidio. Ako je bio utom hodniku oĉito nije mogao drugo nego da ulazi i izlazi iz knjiţnice. - To je logiĉno - zamišljeno će car, otpusti Knechta i okre ne se Kalmanu:- Je li vam, doktore, rekao da je toga dana bio u knjiţnici? Recite mi istinu!- Veliĉanstvo me poznaje dugi niz godina. Prisiţem na svoju ĉast da ne znam ništa više nego što sam rekao. Mladić je bio prema meni u posljednje doba nepovjerljiv, uvuĉen u sebe, zbog ĉega smo se i rjeĉkali. Jedva sam iz njega izvukao onih nekoliko rijeĉi o nesretnoj ljubavi. - Ne, nije bila nesretna, bilo je nešto drugo! - poviĉe Ma rica. - Ja sam mu rekla da ga volim, na poţaru, znao je! Da je 

 mene volio, rekao bi mi! Morao bi mi reći! 

Page 170: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 170/390

Page 171: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 171/390

Lijeĉnik izda naloge. Za pola sata stajala su kraj djevojke tri careva lijeĉnika. Bulaznila je drţećiĉvrsto Nerinu ruku. Kada se naĉas probudila i prepoznala groficu, suze su jojcurile licem. Šaptala je: - Ne ostavite me! Umrijet ću ako odete! Samo vas hoću! Ubili su ga! Ja znam!

- Ali tko?- Carevi neprijatelji! Ne ostavljajte me!Kada su lijeĉnici poslije pregleda otišli k caru i u kabinetu ga izvijestili o

 bolesti njegove štićenice, naglasili su da bi morala uz nju ostati grofica Vojkffv.Kada su otišli, car ode opet u svoje odaje. U salonu nade Neru i Sinišu. -  Nada mnom lebdi taj dogaĊaj kao teška magla - reĉe car. -  Volio sam mladog sekretara, a doţivio sam toliko razoĉara nja kod prijatelja.-  Ne vjerujem da bi se taj mladić ogriješio, osim nehotice! - reĉe Nera. 

- Nema nikakvih vijesti? - zapita Siniša. - Ne. Poslao sam Knechta u potragu u noćno zabavište i na Dunav. Nešto nije u redu. Davila je imao nešto na duši stoje tajio i prikrio nesretnom ljubavlju. Marica mu je tako otvoreno rekla svoje osjećaje da bi mogao reagirati kada i ne bi 

 bio zaljubljen. On je imao nešto na duši. Da to nije bila ka kva nesvjesna pogreška najbolji je dokaz što se nije povjerio skrbniku.- On je oĉajan - primijeti Siniša, a car razjasni: - Prijatelj je Daviline majke. Nju će vijest o smrti ubiti. - Pravo ste rekli, veliĉanstvo, ĉovjek se u tome dogaĊaju osjeća kao da luta po gustoj magli i ne usuĊuje se krenuti ni na jednu stranu, jer nema nade da će naći izlaz. - Da, grofice, to me smućuje. Da bar nije Marica stradala! - Sada mi je njeno napadno neprijateljstvo prema sekretaru razumljivo. Mislila sam da ljubi nekoga drugog...

- Koga, grofice?- Veliĉanstvo, vas! Car se zapanji.- Sto vas je navelo na takvu misao?- Njena ljubomora prema nekoj ljepotici.

 Na te rijeĉi car obori pogled. - Ah, znam! Ona me voli kao oca i ljubomorna je na svakoga kao dijete na majku. Kad bi što prije ozdravila! - Veliĉanstvo je obaviješteno da ona ţeli uza se imati 

 mene? - upita Nera.- Nemam prava da vas molim.- Ostajem dok ne mine pogibelj. Moj muţ ima još osam  dana dopusta.- Moţda posljednje dane što ćemo ih proboraviti zajedno! Za koji dan odlaze prve ĉete na bojište. Te careve rijeĉi pale su kao olovna toĉka svemu što bi još htjeli reći. Nitkonije pokušao bilo što reći. Kao da sve troje obilaze zastrašene misli. Izsusjedne sobe ĉuo se glas: 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 172: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 172/390

Page 173: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 173/390

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

stavljala izreka: "...i vi ste sa mnom ĉekali dok budem velika gospoĊica, a njen muţ general... da će ona doći u Beĉ i ostati uvijek s nama, pa da budemosretni... I vaše oĉi neće više biti pune suza..." 

 Na tome mjestu pismo je bilo sloţeno, a ona ga nije htjela izvlaĉiti iz kutije. - Zašto ste zamišljeni, grofice? - reĉe Marica. - Ni zbog ĉega, spremam medaljon. Stavi ga na pismo, okrene pokrov i kutija se sama zatvori mehanizmom.

 Nera stavi sve natrag u ormar.- Nismo smjele dirati njegove knjige!- On ih ĉita kad ide spavati. - Svejedno, kad bi znao, mogao bi misliti da smo kopale

 po njegovim stvarima. Razumiješ, to ne smije znati ni on niitko drugi.

- Ĉujem njegov glas! U salonu je. Oh, rado bih ga vidjela! Dolazi k nama! Kad sam bila teško bolesna stajao je s vama kraj moga kreveta. Bio je ţalostan. Sada imamo ja i on jedna ke boli, oboje volimo nesretno.Preplašena ušuti. Zamalo doĊe Siniša i pozove Neru u salon. Car joj poljubi ruku. - Hvala na njezi, ozdravila je!-Ali srce nije!- Srcu pomaţe samo vlastita njega i snaga! Htio sam vam  

 priopćiti što ona ne smije znati. Moj ĉovjek je teškom mukom   pronašao ovo: Davila i Kalman izašli su one noći ravno u noć ni lokal, kao stoje lijeĉnik sam priĉao. Zatim je izašao iz lo kala sam Davila. Kasnije je vidio redar na istom putu dvojicu,jednoga u ogrtaĉu, drugoga u pelerini. Za njima su ţurila još dvojica u crnim ogrtaĉima. To je bilo opravdano za sumnjuubojstva, pa i to da je noćobdija ĉuo noću na Dunavu muški 

 povik. Moţda to nije bio Davila, a moţda i jest. Ne zna se. 

- Što kaţe doktor Kalman na sve to? - Sve se to slaţe s onim što nam je rekao. On je izašao 

 mnogo kasnije iz lokala. Svakako je doktoru nestao otrov, ato opet svjedoĉi na samoubojstvo. To je vjerojatnije, gotovo sigurnije. On je mrtav, uzrok i naĉin smrti još su uvijek zago netka i neću je dospjeti riješiti. Duţnost me zove na ratište. - Sirota Marica! U svakom sluĉaju, nikad više neće vidjeti svoj ideal! - primijeti Nera. - Bolno je to!Car prekine tu temu.- Gospodine generale, i vama imam nešto priopćiti. Ovdje je moja oporuka. Ţelim da budete upućeni u onaj dio koji se odnosi na Maricu.On proĉita iz oporuke izreku: "...Štićenici Mariji, koju sam iskupio i odgojio i duţan sam se brinuti za nju,ima moj nasljednik plaćati godimice 1000 forinti, bilo da ostane na dvoru ili dase uda."- Toliko za vaše ravnanje, grofice. Osim toga sam na njezi no ime poloţio u banku veću svotu i molim da uloţnicu primi te u pohranu. U sluĉaju da padnem na bojištu vi ćete preuzeti 

 paţnju. A sada bih htio razgovarati s njom.  Nera ode u sobu i dovede Maricu.

Page 174: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 174/390

U bijeloj haljinici, blijeda i ţalosna, bila je kao odsjev one vesele, prpošne i prkosne djevojke. General i Nera ostave ih na samu. Marica zagrli svogaštićenika i zaplaĉe: - Striĉe, kako me boli! Ja sam nesretna, ja ne mogu... - Moraš, moraš! Sve se zaboravlja! - Zaboravlja? Jeste li sada rekli pravu istinu?

- Pokopa se, a to je kao zaborav!- Ne, nije! Na grobu se plaĉe, plaĉe... - Dijete moje, ţivot je vrlo okrutan. Samo ga lijepe brige -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 poljepšavaju. Vidiš, sada ću na bojište. Tamo me ĉekaju velike i teške duţnosti,i zato zahvaljujem ţivotu za ovaj dar. A što ćeš ti? - Ja sam već odluĉila. Idem u samostan, tamo gdje njeguju 

 bolesnike. Lijeĉit ću vaše ranjenike. Ako mi to ne dozvolite,  plakat ću dan i noć. -  Marice, ako Davila nije vrijedan tvoje ţalosti? Prenula se i ustala:- Kada biste vi posumnjali u njega, više mi ne bi bilo do ţi vota!- Ti si ĉvrsto uvjerena da se nije ogriješio o vjernost pre 

 ma meni?-Vjerujem u to kao u sebe!- Ţelim da je tako! Oporavi se pa ćemo vidjeti kamo ćeš. - U samostan, koludricama. Drugo neću. Nemojte misliti da nisam ozbiljna. I ja hoću da imam duţnosti kao i vi. - Dijete moje, to me dira iskreno i duboko! Preselit ću te k 

 barunici. Doktor Kalman dolazit će svaki dan. - Ne, neću! Ne trpim ga! - Sto ti je uĉinio taj jadni stari gospodin?- Ništa. Nikad ga nisam trpjela. Ne znam zašto, ali ne trpim  ga od onoga dana kada sam ga upoznala.- Ĉini se da odviše ljudi uţiva tvoju nemilost, ali sada si još slaba. Kada budeš jaka, prosuĊivat ćeš mirno. - Ali nikad neću odustati od toga da budem koludrica kojanjeguje vaše ranjenike. -  A ti traţi svoj mir u pozivu koji si odabrala! Car je njeţno poljubi u ĉelo i vrati se poslu. Bilo je rano jutro. Car je stajao u kabinetu opremljen za put. Kraj njega stojiLasi. U pozadini Rosenberg. Car mu izdaje naloge:

- Rosenberg, kad već hoćete, uzimam vas sa sobom, ali Keg-lević ima ostati na dvoru da bude od pomoći gospoĊici i gro fici Vojkffv. Sa mnom polazi šest sekretara i doktor Kalman. Ostali dvorski lijeĉnici odlaze s vojskom. Još jedno, Lasi, grofa Vojkffvja stavite u zalede.- Upravo me molio da ga pošaljem na bojno polje. Car pogleda prijatelja, stavi mu ruku na rame i šapne: - Šaljite ga u zalede! To zahtijeva moj moral! A sada, Lasi, idemo. Oporuku sam predao drţavnoj kancelariji na ĉuvanje.Ĉekam pobjedu, ali ona se moţe platiti glavom, a kad bi na stala pogibelj da me Turĉin zarobi, ubio bih se sam. Car se vozio gradom i opraštao se sa znancima, kneginja-ma i kancelaromKaunitzom. Naposljetku se odveze u Her-rengasse k svojoj štićenici. 

Kod nje je našao Neru. 

Page 175: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 175/390

Page 176: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 176/390

- Evo ga, izlazi!- Gle, bradat ĉovjek u dugoj halji. - Skaĉe u sedlo. - Kreće natrag. - Stoj! - viĉu dva glasa gotovo u isti mah. Konjanik potjera konja. Dva hica prasnuše za njim. 

Oblaci opet uhvatiše mjeseĉevo lice.Ponovo je sve u tmini.Straţe pred bojištem uţurbale se. - Stoje? Zašto ste pucali? - Netko je bio u kapelici i pobjegao je lijevo u šumu. - Za njim!Ĉuje se odjek konjskih kopita. - Misliš da je uhoda? - Pošten nije kada na poziv bjeţi! 

 Momci se opet razdvoje i nastave hod po tami. Samo katkada prevari mjesec naĉasoblake, ispliva na ĉistinu, da bude opet potopljen. Bojište spava. Sve se smirilo u gluhoj noći. Za sat vremena konjanici sevraćaju. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-Stoj!Oni stanu, izmijene nekoliko tihih rijeĉi sa straţom i pojure niz poljanu.  Zaustave se pred dugom prizemnom zidanicom. Vojnici s bodeţima stoje pred tamnim

 prozorima. Izmijene lozinku. Jedan jahaĉ ude u kuću. U velikoj sobi s niskim svodom na tramovima sjedi oficir u pukovniĉkoj odori. Nadrvenom neolaštenom stolu gori svjetlo. Ulazi mladi poruĉnik. - Gospodine pukovniĉe, nepoznat jahaĉ bio je u crkvici. Izašao je ali se nije odazvao straţi. - Ĉuo sam pucnjavu. Gdje je sada? - Nestao je u šumi. Uzalud smo ga hvatali. Crkvicu smo 

 pretraţili, ali nigdje ništa. Baš je mjesec izašao ispod oblaka, straţa je vidjela tamnu halju i širok klobuk, kao da je fratar. - Lijepo! Da je pred nama, rekao bih da je turska uhoda,ali iza leda našega bojišta? Uzmite deset momaka, presijecite

 put poprijeko i traţite ga u šumi dok ga ne naĊete. Pretraţite ĉitavu okolicu. Još poruĉnik nije izašao kada se zaĉuo dolazak novih jahaĉa. U sobu ulazi oficir u kapetanskoj odori.- Kapetan Kessler! - usklikne pukovnik. - Vi iz Beĉa? - Ravno! Daleko je taj vaš Zemun. Evo, nosim caru drţav nu poštu. Ĉuli smo sa strane Save pucnjavu i poţurili smo. - Da, netko se nije odazvao pozivu straţe. Sjednite! - Zar nije ovdje?- Nije.- U Futoku su mi rekli da je ovdje.- Nikad ne znaš gdje je i kada će doći. Obilazi bojište uzduţ i poprijeko. A što radi Beĉ? - Malo planduje, malo se zabavlja, malo prigovara što s bo jišta nema vijesti o pobjedama. 

- Sjednite! Niste gladni?- Više sam ţeljan saznati što je novo na bojištu. - Kao što vidite, mi ovdje u Zemunu mirujemo. Turci

 prijeko u Beogradu slatko spavaju.

Page 177: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 177/390

- Kako to?- Ne znam! Car je u najbrţem tempu (vi znate kako on ne smiljeno brzo putuje) došao na ratište i rekao: "Poţurit ĉemo, neka naši narodi boţićuju u miru." MeĊutim, ĉekamo... ĉe kamo!- Što ĉekate? 

- Ne znam. Komandant Lasi je nešto spremao, kada su do nijeli glas da je Liechtenstein jurišao kod Dubice i bio baĉen natrag, a pri tom je izgubio pet stotina ljudi. Donijeli su caruvijest i kao da su ga maljem udarili po glavi. "Pet stotina ugaslih ţivota!" uskliknuo je. Vi znate kako je car razgovorljiv. Toga dana, meĊutim, nije govorio ni s kim. Zatvorio se u ovu sobu. Nije ni jeo. Samo je buljio preda se. Iz Beograda su Turci

 provalili na "savski šiljak", ali smo ih protjerali. Poneki maliokršaj, i to je sve! Prolaze tjedni a da nismo još ništa uradili. - Dakle, ratujete u defanzivi?- Zapovjednik Lasi smjestio je vojsku na takvoj osnovi. Onje velik organizator i hrabar vojnik. Dakako, takvo manevriranje umara vojnike stare škole i one koji oĉekuju što brţe 

uspjehe.- Osobito Beĉane koji šeću po Prateru i uţivaju pohane pi liće! Što zapravo kanite? - Car oĉekuje pomoć od Crne Gore. Tamo je poslao ka 

 petana Vukasovića, odliĉnog i lukavog hrvatskog ratnika sa ĉetiristo Hrvata da dignu Crnogorce protiv Turaka. Pošto se skadarski paša nešto svaĊao sa sultanom oĉito se nadaju da će paša okrenuti protiv sultana, a to bi nama osiguralo zau zeće Beograda. - Ali veliki vezir Jusuf- paša već dolazi iz Sofije. To sam ĉuo u Glavnom stanu.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Dapaĉe, već je povukao i svoju bojnu liniju: lijevo krilo  prema Nišu a desnim na Vidim, zato bi danas juriš na Beo grad bio bezuspješan. Prije mjesec dana bila je situacija za taj 

 pothvat mnogo bolja.- A što radi naša saveznica Rusija? Kako ona napreduje protiv Turĉina? -  Na to će vam najbolje odgovoriti princ Ligne. Njega je car 

 poslao na rusko bojište kao svoga pouzdanika. Pisao nam je  pismo. Kakvo pismo! Ono će vam prikazati situaciju na bojištu naše saveznice. Ĉitajte što piše: "Veliĉanstvo! Stigao sam na rusko ratište knezu Potemkinu. Predao sam mu vašratni plan i pitao ga za njegov. Ĉekao sam punih 14 dana dok mi je donio svoj

 plan. Bila je to vjerno prepisana vaša ratna osnova! Veliĉanstvo, mi bismo s ruske fronte marširali kad bismo imali vojnika, mi bismo prešli rijeke kad bismo imali mostove, opsjedali bismo da imamo tanadi i bombi.Knez Potemkin upravo je na te stvari zaboravio. Sada je sve naruĉio poštom.Ruska carica pitala me pismom je li turski paša već otišao iz Beograda.Odgovorio sam joj: "Paša je prevelik kavalir da bi se udaljio bez vaše dozvole!"

 Veliĉanstvo, nakon dugog ĉekanja spoĉitnuo sam Potemkinu da ništa ne radi. Većĉetvrt sata nakon toga stigla su njegova ĉetiri kurira s vijestima da jeizvojevao veliku bitku i da je pet tisuća Turaka palo kod Kinburna. Rekao sam muda se oduševljavam s kolikom sam se pokrio slavom. Tada sam ozbiljno zaprijetioda ću mu prirediti veliku sramotu. Rekoh: "Moj car poslat će u Rusiju šest

tisuća Hrvata. Oni će smjesta zauzeti Oĉakov." Hrvati i ovdje uţivaju izvanredanugled. Potemkina je to tako prestrašilo da je odmah otišao u šator i dozvao

Page 178: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 178/390

struĉnjake da grade most preko rijeke Bug. Oni su došli da grade, a kada jePotem kin poĉeo s njima o tome raspravljati, rekoše da su gradili mostove samo na

 platnu. Oni su, naime, slikari!Potemkin se strahovito smijao i rekao im: "No ništa, ništa! Niĉevo! Idite u vaššator. Poslat ću vam onamo jelo." U tome stadiju je danas ruska ratna linija,veliĉanstvo! 

 VašLigne."_  - Sve je kao zakleto! To je stanje opasno!-1 oĉajno! Vrlo oĉajno, tim oĉajnije što se od cara oĉekivala u ratu hitnja kaoi u reformama.- Tko zna, moţda ima posebnih osnova koje mi ne moţe 

 mo dokuĉiti, pa samo ţalimo za izgubljenim vremenom.- Moţda je car htio priĉuvati vojsku za dolazak velikog ve zira Jusuf- paše. On vodi velike ĉete. - I to je moguće. Lako je nama kritizirati. Tko zna kakve teškoće biju cara. - Zli jezici u Beĉu šire glasine da je sva vojska pobijena izato s ratišta ne dolaze vijesti. 

- Ljubiĉaste mantije i velikaške mondure siju tamo laţi koje su isto tako opasne kao i turĉinov kolac. - Kaţu i to da je vojska caru otkazala poslušnost. - Nikada nisu podanici ljubili ikog kao naši vojnici svoga cara. Uopće ga i ne zovu "car", nego "naš otac", a to on jest, 

 moţda i odviše. - U Beĉu šire pamflete da cara nijedan vojnik ne pogleda i ne pozdravlja.- Lopovi! Lupeţi! Gledajte, pogledajte, molim, ovu carevu zapovijed! Morate u Beĉu paralizirati te lopovske laţi. Eto, tu je carska zapovijed. Ĉujte: - "Na bojnom polju, gdje svaki vojnik mora poĉivati, uki dam sve vojniĉke poĉasti pretpostavljenima, dakle i caru. 

 Nikakvog salutiranja! Tko jede neka nastavi jesti, tko sjedineka ostane sjediti, tko leţi neka ostane leţati!" - Razbojnici su ovu plemenitu zapovijed infamno iskrivili!- Jeste! Car se brine za vojnike kao za svoju djecu. Svakogatjedna dva put sva vojska dobiva iz careve privatne blagajne dobar ruĉak. Osam stotina lijeĉnika na bojištu uzdrţava on sa m, ne bi li ih što jaĉe obavezao da budu poţrtvovni. A  kako on ţivi? Kako stanuje? Gledajte: ovaj stol od dasaka nje gov je radni kabinet, ova slamnjaĉa njegovje spavaći salon. A  -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

garderoba? Eto, visi na klinu pokrivena plahtom, jer neće da traţi po Zemunuormar. Svaki dan sjedi s vojnicima kao kaplar. Kad bi ljubav i odanost vojnika

 prema caru mogla sama0 sebi pomoći da pobijede, već bismo bili svu Srbiju, Bosnu i Hrvatsku oĉistili od Turaka. U ovo doba trebalo bi onemogućiti pamflete. Da je meni samo jedan dan vlasti, ukinuo bih slobodu štampe i zatvorio bih sve tiskare. Izvana dopre topot konja.- Netko dolazi! Da nisu iz Crne Gore?Zamalo mlad poruĉnik široko otvori vrata. U sobu ĉvrsto stade muškarac u odorikonjaniĉkog momka. Lice opaljeno vjetrom i suncem pokazuje vojnika koji ma-lokad ima krov nadglavom. Samo modre oĉi, smeĊi zavinuti uvojak kraj uha i hitar hod odaje cara. 

Page 179: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 179/390

- Iza njega je pratnja: zapovjednik Lasi sa dva poboĉnika, Rosenberg, mali Mefisto (ministar Thuguth), lijeĉnik Kalman 1 sekretar.Pukovnik i kapetan pozdrave cara. On se zaustavi pred kapetanom Kesslerom:- Donosite poštu? Dajte je ovamo! Kako je u Beĉu? - Veliĉanstvo, neprijatelji šire svakojake laţi! Trebalo bi im

demolirati tiskare!- Ali jezike ne moţeš demolirati! Lasi, na laţi treba da odgovorimo istinom.Šaljite izvještaje s bojišta. A sada dajte poštu! - Veliĉanstvo - umiješa se Kalman - treba da otpoĉinete, 

 bili ste na konju dan i noć! - Ne podnosim komande civilista! - nasmiješi se car. -IzmeĊu dana i noći na bojištu nema razlike! Iz Crne Gore nema još vijesti? - okrene se pukovniku.- Još uvijek ništa. 

 Na vratima netko pokuca. Ude mlad oficir.- Jeste li ga uhvatili? - upita pukovnik.- Nigdje mu nema traga!

- Kome? - upita car.- Veliĉanstvo - reĉe pukovnik - straţa je pucala na nekog konjanika koji je izišao iz kapelice i na poziv da stane odjurio je u šumu. - Gdje je to bilo? - upita car.- Ĉini se da je to moja kapelica - upadne carev lijeĉnik ba run Kalman - u kojoj sam jednom noćio, na rubu deĉanske šume. Još me veliĉanstvo ukorilo što spavam u crkvi. - Da, tamo - odgovori pukovnik. - Poslao sam da ga traţe, ali uzalud!. Vojnici tvrde da je upravo u taj ĉas izišao mjesec 

 pa su vidjeli ĉovjeka u crnoj halji sa širokim klobukom, kao daje fratar.Razdirući omot jednog spisa reĉe Josip: - Pred nama Turci, za nama fratri! Ĉestito smo opsjednuti! U kapelici bi trebalo straţariti, a ne spavati! 

 Neki poruĉnik ude i opazivši cara zastade. Pukovnik ga ohra bri:- Stoje, mladiću? Govorite! - Ponovo sam pretraţio kapelicu. Sve sam isprevrtao i 

 pod nogama svetoga Antuna našao sam boĉicu s nekom te kućinom. Svi pogledi sukobili su se na maloj crnoj staklenki u oficiro-voj ruci. Samo secar nasmije:- Ratno vijeće zabrinuto je nad jednom boĉicom! 

 Mali Mefisto kosih oĉiju promrmlja: - U takvoj boĉici moţe se potopiti više ljudi nego u Savi! - Thuguth se ne javlja nikada bezrazloţno! - primijeti car.- Pomozite, doktore, odgonetnuti stoje to.Kalman je podigao boĉicu prema svijeći i omirisao je. Njegovim spokojnim licem

 preleti upitni izraţaj. Pukovnik upita: - Kakvog je okusa?- Miris me nimalo ne potiĉe da je okusim! Mora se istraţiti! -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-Predajte, poruĉnice, boĉicu našem ljekarniku, neka oprezno iskuša stoje to -

naloţi pukovnik. Kalman nabora ĉelo pogledavši cara: - Fratar u kapelici u kojoj sveci sakrivaju sumnjive boĉice... 

Page 180: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 180/390

- Ako je uistinu sumnjiva stvar, tada su sveci s nama, jersmo staklenku našli, ali sada molim gospodu da se upute u koji drugi "salon". Treba da obavim posao. Oĉito vam sprema ju i kakvu okrepu.Gospoda su otišla. Sekretar Giinther i Rosenberg ostali su sa carem koji jeotvarao pisma, ĉitao, diktirao i opet ĉitao. 

 Nakon dvosatnog rada otpusti sekretara i pokaţe Rosenbergu nekoliko pisama. - Ima i privatne pošte. Sa dvora dolaze vijesti. Ĉujte što mi  piše Da Ponte, kako turobno slika ţivot kod kuće: "Veliĉanstvo, tuţno je na dvoru, pusto i ţalosno! Ugasnuo je vedri smješakdvora. GospoĊica Marica dopustila je da joj odreţu ĉarobne svilene uvojke. Njeno

 milo lišće okruţuje bijelo opatiĉko velo. U crkvi, uz groficu Vojkffv, gledaosam taj neobjašnjeni i tako tuţni prizor. GospoĊica je prošla kraj našegaklecala blijeda i šutljiva poput melankoliĉne mjeseĉeve zrake. Za njom se zatvo-riše vrata sakristije... 

 Menije kao da je ušla u grob. Tišina je oko nas, bolna, nakvašena suzama. Vedrije smješak dvora ugasnuo, sire!" - Siromah mladić, ljubi je i ne sluti zašto se to dogodilo! O grofici ne javlja ništa? - upita Rosenberg.

 Na kraju pismo kaţe: "Grofica je poslije Mariĉina odlaska u samostan nestala. Rekla mi je da će se posvetiti njezi ranjenika. Bila je vrlo blijeda i tuţna." - Ona jedina nema razloga da bude ţalosna - primijetiRosenberg. - Muţu joj ne prijeti opasnost. Car na to ne odgovori, već uzme drugo pismo: - Rosenberg, ĉujte Maricu, kakvo je njeţno dijete! Ona kaţe: 

"Srce je moje ţaloban cvijetnjak u kojemu cvate jedna jedina ruţa: ţalost a ponjoj pada rosa iz mojih oĉiju. Veliĉanstvo, samo me vi moţete utješiti, ako mijavite da u vašem srcu nema sumnje prema nesretnom Davili i ako dopustite da selizabetkinjama doĊem na bojište da njegujem vaše vojnike..." - Rosenberg, javite Marici da joj ne dopuštam da dolazi na 

 bojno polje. Neka ostane u zaleĊu, daleko od bojišta.  Malo kasnije zagleda se car u pisaći pribor: - Vjerujte, Rosenberg, kad god sjedi pokraj mene sekretarGiinther uvijek vidim Davilino lice. Moţda je Mariĉina vjera 

 pravi glas srca, a moţda je samo odraz njezine ĉistoće. Tko  bi to znao. Da nisam saznao od generala Vojkffvja onu stvars carevim peĉatom, moja bi vjera bila isto tako velika kao i njena.- Tko zna što se dogaĊalo u duši toga mladića. S peĉatom  je svakako bio u vezi. Drţim da se sam ubio! - Ţalim duboko što je Marica cilj ţivota potraţila u samo stanskoj pustoši. Ujedared ustade car i pode oštro po sobi. -  Ari, to je svršeno! Druge stvari ulaze u moj ţivot, mnogo novih, teških tereta! Kaunitz mi piše da se nadao mojem juri šu i na bojnom polju! Rosenberg je šutio. Car nastavi znaĉajno: -1 vi, zar ne? I ja, dragi mojRosenberg! I ja! Zamišljen ugasi svjetlo na stolu, ode k prozoru, otvori ga i

 pogleda u noć. U daljini vide se tamni obrisi beogradskih utvrda.- Gledajte, Rosenberg, privilegiji su kao ovaj grad koji sunepravedno zaposjeli Turci. Ali kada jurišam na bedeme pri vilegija oko ruševina klija nov ţivot milijuna. Kada budem ju rišao na ove bedeme ţivoti će gasnuti. Poslije poraza u Dubici osjećam da mi na prsima leţi pet stotina mrtvaca. Tište me. - Ali ratovati i štedjeti ţivote, to nije moguće, veliĉanstvo! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 181: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 181/390

 BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Znam! Pa ipak, treba ĉuvati ĉovjeka! Ĉovjeka! Ĉekam samo zato da prikupim što

više pomoći. Ĉekam Crnu Goru, ĉekam provalu saveznice Rusije, ĉekam ustanakskadarskoga paše, ĉekam srpske dobrovoljce, da zajedniĉki oĉuvamo što višeljudskih ţivota. 

 Naslonjen na prozor majurske sobice zagledao se car u tamne obrise beogradskihkuća, iza kojih su bijelile prve predzor-ne sjene."PANDURENSTREICH"Jutarnje svjetlo razotkrilo je ravnicu osutu šatorima. Iz majura izlazi car u haljetku obiĉnoga vojnika i u sivom šeširu. Ruke jegurnuo u dţep i polako obilazi šatore. Ništa se u njima ne miĉe. Ponegdje viriobuća vojnika. Nekoliko momaka ĉvrsto spava izvan šatora. Car pogledom obuhvatigranice zemunskog bojišta. Iz puste ravnice diţe se sunce. U daljini ljeska se Sava. Cestom zabijeliše oblaĉići prašine i dolaze sve bliţe. 

Iz zgrade izaĊe Kalman. Opazivši cara priĊe mu i reĉe: -  Veliĉanstvo, zašto tako rano? Pokazujući vojnike, car opomene doktora: - Tiše! Ne budite ih! Moţda snivaju o kući, a kada se pro 

 bude ugledat će topove! Zašto ste vi tako uranili? Moje zdrav lje ne treba nadzora, vidite kako sam jak i ĉil. Moţda ste htje li k svetom Antunu, da molite za oproštenje što ste spavali u crkvi?- Istina, htio sam tamo. Zanima me kako je tamo dospjelaona boĉica. - Nemate ozbiljnog posla? Premjestit ću vas iza fronte u 

 bolnicu.- Radije molim ozbiljan rad uz vaše veliĉanstvo. 

- Brinite se da vojnici dobiju što bolju vodu. Svaki dan pre gledajte jelo i kruh, da ne dobivaju što pokvareno. Ovo je grozniĉavo tlo. Budite na oprezu i uĉinit ćete mi veću uslugu nego da dijelite opomene zdravom ĉovjeku. Ĉeta vojnika brzo se pribliţavala. - Eto, dolaze! To su moji hrabri Hrvati koje sam slao u CrnuGoru. Cestom jaši do ĉetiri stotine snaţnih ljudi. Car ostavi Kalmana i pode prema njima.S konja skoĉi visok i ĉvrst ĉovjek. Iz širokih ramena izbija snaga. Tamne oĉigledaju bistro i lukavo. Jake brĉine spuštaju se po crnoj bradi. Kosa ikapetanska odora pokrivena je prašinom. S uţitkom promatra car hrvatskogakapetana pa upita dubokim i zvonkim glasom:- Gospodine Vukasoviću, prispjeli ste ne obavivši ništa? Još dublji glas odvrati: - Veliĉanstvo, samo mojoj lukavosti mora ova kapa zahva liti što još pokriva moju glavu. - Uvjeren sam da vaša kapa moţe biti ponosna na stalak! Dakle, što se dogodilo u Crnoj Gori?- Veliĉanstvo, stigao sam sa svojim Hrvatima u Crnu Goru. 

 Nijednome nije ni vlas pala s glave. Kada ja s mojim ljudimau manastir, zaĉudim se. Vladika Petrović prima me kao stran ca, da ne kaţem kao neprijatelja! E, progutao sam ja to; progutao bih da pomognem osloboditi našu zemlju od Turĉina, i tane! Razloţih vladiki kako bi trebalo da Crna Gora, koja stenje pod Turĉinom, digne ustanak, tim lakše što se skadar ski paša sam buni protiv svojega gospodara sultana. Tako bi Crna Gora i moja ĉeta pomogla vašem veliĉanstvu da juriša na Beograd.

Page 182: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 182/390

- A što je rekao vladika? - Mudro je slušao i još mudrije šutio. Dao nam je poĉasnu straţu, a ta poĉast je bila zarobljeništvo! Nije me pustio ni ko raka iz kuće da okupim puĉanstvo oko sebe i da ga zovem na-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Turĉina. Ali sam vidio da on sam nešto pregovara sa skadarskim pašom. - Tako? Ovlastio sam vas da vi s njime pregovarate i da mu

 predate našu ponudu. - Poslao sam tri ĉasnika da pregovaraju s pašom. - Nije ih primio?- Primio ih je, ĉak ih nije više htio poslati natrag! Odsjekao im je glave i nataknuo ih na skadarske zidine!Careve se usne trgnu i zagleda se snaţnom kapetanu u mrko lice. 

- Jesu li ĉasnici imali obitelji? Kapetan pogleda zabezeknuto.- Obitelji? Nisam za to pitao. U ratu se pita za pobjede i poraze, a ne za obitelji.

 Na trenutak obori car oĉi, kao da rijeĉi snaţnog ratnika po njemu posipljunevidljivu ironiju. Zastidi se i brzo upita:- A Crnogorci?- Ĉuvali su nas opkoljene u manastiru, dok je skadarski

 paša pregovarao s vladikom i traţio da mu izruĉi i mene i  moju ĉetu. Zaţelio je paša prekrasan vijenac od ĉetiri stotine hrvatskih glava, da njima ovjenĉa skadarske zidine. Vladika ode da se dogovara sa Crnogorcima što bi uĉinili, da li bi nas 

 predali ili ne. Šezdeset naoruţanih ljudi ostavi da nas ĉuvaju. Provalismo iz manastira i sve ih povezasmo. Jedan uperi u

 mene pištolj, ali prije negoli ga je dospio opaliti, skresah ga. Tjerali smo vezane ljude pred sobom da nam pokaţu put niz 

 planine. Tako smo ostavili Crnu Goru, da svoje glave donese mo ovamo, veliĉanstvo. Kad već negdje mora da vise, neka odu bar za osvajanje Beograda.- Osvajanje Beograda, to je velika rijeĉ! Dakle, vladika Petrović igrao je dvoliĉnu ulogu?- Zovu ga svecem. Ne znam s kojim je svecem u rodu, aliznam da odande pomoći nema. Mi smo ovdje i molimo veli ĉanstvo da nam zapovijeda i to što prije. 

- Hvala vam! Vi ste izvršili svoju duţnost! - Smijem li, veliĉanstvo, upitati je li istina da smo u Dubici

 pretrpjeli poraz?- Na ţalost! - Slutio sam da nas ĉekaju crne vijesti, ĉim sam ugledao fratra. Jednaka je nesreća sresti fratra kao i babu. - Kakvoga fratra?- Kada smo u zoru putujući ovamo izašli iz Bresnice, na išli smo na nekoga fratra s dugom bradom kako juri na konju 

 prema selu.- Opet fratar! Zar su se svi fratri sklonili u Hrvatsku?- Veliĉanstvo, hrvatski je narod dobroga srca pa fratri do 

 bro ţive. - Dobro srce ponekad je ĉovjeku i narodu jedini neprijatelj!

Idite, odmarajte se!- Samo molim da to ne bi trajalo dugo. Previše odmaranja 

Page 183: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 183/390

ubija ratnika! Dugo ĉekanje velik je gubitak! Te prostodušno izreĉene rijeĉi ozbiljno osupnuše cara. Gledao je dugo u brkatolice što je odavalo potpun mir i sreĊenost.- Ĉekanje je gubitak? Moţda ste u pravu. Do viĊenja! Ĉvrstim koracima kapetan ode k ĉeti, dok je car stao šetati gore-dolje kao da ga netko goni.

Poruĉnik Palresti priĊe: - Veliĉanstvo, dobrovoljci su prispjeli. -Ah, to je dobro! Evo me! Zovite Lasija i gospodu.Bojište se probudilo. Vojnici su stajali u opremi. Lasi, Rosenberg, ministar Thuguth i pukovnik Pernett poĊoše za carem. Zaklonjeni hambarima stoji pet stotina momaka.

 Visoki su i snaţni. Kratki brĉići i duge brĉine. Lica su vedra, drţanje ponosito, samosvjesno.Kapetan, mlad smeĊokos muškarac, zapovijeda odavanje poĉasti. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Svi su uprli oĉi u komandanta Lasija. - Zar ne vidite, tamo je car! - opomene ih kapetan.Ipak oni dalje gledaju Lasija, a jedan će momak drsko: - Ako si kapetan, nećeš praviti od nas budale! Kapetan priĊe caru: - Veliĉanstvo, ne vjeruju da ste vi vladar. - Imaju pravo! Ja sam ovdje vojnik.Tada priĊe bliţe i potapša prve momke po ramenu. - Bog s vama, junaci! - pozdravi car hrvatskim jezikom srpske dobrovoljce.

 Njihove oĉi kliznule su po njegovoj prostoj odori i od vjetra i sunca opaljenomlicu. Opkoliše ga diţući kape u vis. U svim je licima sjao zanos. Car priĊe feldmaršalu Lasiju smiješeći se. -  Veliĉanstvo, pre pokorno javljam, to su dobrovoljci izSrbije. Vidite, sa zanosom su došli da ginu za osloboĊenje svoje domovine. Dao sam im kao voĊu kapetana Mihaljevića. On zna njih i njihov jezik i uvjeren sam da je svakome pojedinome simpatiĉan. Pozdravi još jednom vojnike, uhvati Lasija ispod ruke i povede ga u svoj ratnikabinet.

 Nekoliko trenutaka obojica su šutjela. - Lasi, odluĉio sam da poĉnemo juriš na Šabac. Vukasović će poći sa Hrvatima. Srpski dobrovoljci pridruţit će se našoj 

 posadi pred gradom.- Veliĉanstvo kani jurišati? - Moţemo li dulje ĉekati? Osjećam na svim stranama ne 

 mir neizvjesnosti.- Veliĉanstvo mi je dosada uvijek govorilo: "Štedite lju de!" Ja sam štedio i ostajem u defanzivi. Juriš na Šabac ne drţim sretnom idejom. To bi bio hrvatsko-srpski "Panduren-streich".- Ja ću ga s njima izvesti! 

- Moţda biste to odgodili? - Nikako!Pozove pukovnika Pernetta i naloţi mu: 

Page 184: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 184/390

Page 185: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 185/390

Page 186: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 186/390

Diţe se ruka. Tihi znak, tiha kretnja. Pod nogama šušti lišće i gdjegdje zvekneoruţje. Bodeţi su se nagnuli. Kao da su ljudi postali manji. Ĉete se razvlaĉe u dvijeduge zmije što puzeći neĉujno nose ubojiti otrov. Izvlaĉe se iz šume. Prvajutarnja zraka zadrhtala je na bodeţima. Turci se iznenaĊuju. Brane se iza utvrda od napadaja Hrvata i dobrovoljaca Srba.  

Dva su se lava sudarila. Jedan mora da proţdere drugoga. U dimu baruta, ugrmljavini topova, u zveketu maĉeva, u vici i buci pucnjave uspinju se Hrvati isrpski dobrovoljci na utvrde. Lasi diţe maĉ, komandira i dovikuje vojniku kojise penje na opkop:

- Zaboga, kako smijete, kako moţete... Rijeĉ zaguši grmljavina. Potrĉi za vojnikom. Uhvati ga za haljetak. - Veliĉanstvo, ta vi ste zaboravili tko ste! 

 Ne dobiva odgovor. Velikom snagom lomi car ogradu, baca daske u vodu. Sve se povelo za njim. Vodomse kotrljaju baĉve i oruĊe i ljudi, zatim se opet uspinju poput vjeverica nazidine.

 Vika izbija iz oblaka dima. Na nekom zidu stoji stari maršal i maĉem da je

zapovijed. Zatim se opet spusti dolje i klone. Car dotrĉi k njemu, povuĉe baĉvuiz vode i postavi je na zemlju.- Sjednite, maršale, odmah će vam biti bolje! - Ah, taj "Pandurenstreich" stajat će drţavu vaše glave! Ostanite!Dalje nije car ĉuo. Nestao je meĊu vojnicima. Lasi silom svladava nesvjesticu. Gleda u zidine i ne vidi ništa. Ĉuje samokomešanje, kreševo, kletvu i viku. Trese se. Jedan oficir dotrĉi do njega. - Zar vas je pogodilo tane?- Tane nije, ali odgovornost jest! Car je pomjerio pameću, trĉi naprijed kao izvidnica. Ovako se ne moţe, ne moţe! Zadrţite ga silom, na moju zapovijed! Lasi ustade i potrĉi. Vidi samo tanad što pada po zemlji oko cara kao da se

 prosiplju kruške. Tada ga opazi kako se popeo na zidine. U suncu zabljesneturski maĉ prema njegovim prsima. Lasiju se zamagli pred oĉima. Krik strave

 prijeĊe mu kroz kosti. Vid mu je oslabio, oĉi se raširile. Na usnama zamrerijeĉ. Nijem, bez daha, gleda kako pada ĉovjek u prostom vojniĉkom odijelu nizzidine. Rukom pokrije oĉi i promrmlja: - Prokleti hrvatski panduri! To je njihova ludost! Oni su muzabili u glavu taj Šabac. Gottverpfluchter Pandurenstreich!23Gottverpfluchter Pandurenstreich (njem.) - prokleti zahtjev pandura.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Neka imaju i mene! Potrĉi do zidina, oĉajan uleti pod tanad kao da su nebeskarosa, kuneĉi: - Gottverpfluchter Pandurenstreich!Iza zidina zaleprša bijela zastava. Lasi se uspravi. U tom je ĉasu samozapovjednik.- Stanite! - viĉe on. - Turska se posada predaje!- Predaju se! - viĉu Hrvati unutar opkopa. Ljudi što su nasrnuli na turske zidine polako se zaustavljaju u drhtavoj,

 bijesnoj navali.Puškaranje se stišava. Zveket oruţja zatihne. U oblaku prašine i dima ĉuje seteško soptanje, zadisani i oznojeni ljudi što izgledaju kao da su ih izvukli izdimnjaka. Drugi puţu iza opkopa kao miševi izvuĉeni iz vode. Izaslanici turske posade izlaze noseći bijelu zastavu i predaju se. Lasi ĉujeglas:

Page 187: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 187/390

Page 188: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 188/390

Rosenberg se primakne oficirima dok Josip pribliţi papir fenjeru i stade ĉitati: "Veliĉanstvo! Otkada ste otišli moju dušu pritište velika bol. Ne mogu naći 

 mira...Znam što se zbilo one veĉeri pred dvorcem. Osjetila sam... Trpim i mislim samo na vas...

Doći ću, jer moram...  Makar se prolomila zemlja poda mnom. Vi ćete saznati sve... sve...Tako je moralo biti!

 Nera."Fenjer znatiţeljno baca zrake u njegovo zapanjeno lice i pogled što se upro utamnu daljinu.Iza njega se ori pjesma. Pleše se i gori kriješ. 

 Niti što ĉuje niti vidi. Nešto mu je misli i ĉitavo biće odvuklo daleko. - Sto mu je? - šapću u klupko stisnuta gospoda obazirući se prema njemu.

- Dobio je neko pismo - objasni pukovnik.- Ĉini se da to pismo juriša na njegov mir - dometne Lasi, pogledavši Rosenberga. Rosenberg je šutio promatrajući cara kako drţi u ruci papir, a ukoĉeni pogledtraţi uzalud razjašnjenje. Pred njim lebdi njena slika... dolazi na bojište donoseći mu nešto što morasaznati.Stoje to? Stoje ona osjetila? Cjelov u noći? Zadršće mu srce i tijelom mu preleti nešto, napola strah napola ţelja da je vidii sazna što je to. Trgnuo se, ustao i prišao gospodi. - Idemo dalje!U BOLNICIPred gostionicom sjede ĉasnici i gospoda u plemićkim odorama. Krĉmar ih dvoriokrepom, nosi vino, ulijeva u ĉaše i hvasta se: - Ovo je moje najbolje vino! Ne bih ga nikome dao, samogospodi ĉasnicima! Jedan od njih digne glavu i upravi u njega plave oĉi. - A zašto ga ne biste nikome dali? - Jer je sestra Elizabeta naloţila da najbolje vino šaljem za ranjenike.- Tako? Hm, lijepo! A koliko ima odavde do bolnice?- Ni pola sata hoda.Gospoda nastave razgovor.Dvije su ţene zastale pred gostionicom, skinule s glave košare i radoznalo

 promatrale gospodu.- Što nosite, ţene? - zapita ih kršan brkat ĉasnik. - Nosimojaja i rakiju sestri Elizabeti.- A ne biste li meni prodali jednu bocu?-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Sestra Elizabeta naruĉila je to za bolnicu. I neki djeĉak zaustavio se nasred ceste. Na glavi mu puna košara krušaka. Gotovo

 bleji u strance, kao da je prikovan.- Daj, mali, ovamo kruške! - zove ga brkati ĉasnik. 

Djeĉak neodluĉno stoji i gleda. - Što bi rekla sestra Elizabeta? Ona to treba za ranjenike!

Page 189: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 189/390

Page 190: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 190/390

Page 191: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 191/390

- Izdali Boga ili Ċavola, hoću istinu! On je stajao blijed ali miran i nastavi prigušeno: -  Vi znate da pariški puk vrije. Ljudevitovo se prijestoljedrma. Ţena je njegova Marija Antoaneta, careva sestra. Car je 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 W

odluĉio poslati u Pariz potpuno povjerljiva ĉovjeka da sazna u kakvoj mu jesestra pogibelji. Car je prema meni povjerljiv i dobar, a ja sam prihvatio zgoduda vašem sinu pribavim zasluga za karijeru i savjetovao sam caru da pošaljenjega. To putovanje mora ostati potpunom tajnom. Vaš sin morao je obećati caruda se neće nikome javiti, ni vama. Eto, zato sam vas zavarao bolešću. - Već se mogao vratiti! 

- Nije! Nalog glasi da priĉeka dogaĊaje u Parizu i da done se toĉne informacije. Eto, to je sve! Vama sam povjerio najveću carevu tajnu. 

 Njena glava padne u naslon divana, kao da joj je odlanulo. Spusti oruţje pokrajsebe i uzdahne.- To je ĉitava istina? - Kunem se, Nineto! Ne znam zašto ste ujedared prema 

 meni nepovjerljivi?- Zato što sam saznala da umijete lagati i pretvarati se preda mnom!- To kaţete vi, vi koju sam toliko godina ljubio! - Griješnom ljubavlju ţelite dokazati vašu ispravnost? Obratno, obratno! Ja sam bila ţena drugome, a vi ste me pro gonili svojim oĉitovanjima. Da moj pokojni muţ nije u pravovas oporuĉno ostavio skrbnikom mome sinu, nikada ne biste 

 mogli prekoraĉiti prag moje kuće! - Ne razumijem, Nineto, što vas je ponukalo da mi danas iskazujete toliko neprijateljstvo?- Saznala sam kako ste se pretvarali kada ste poĉinili bez-dušni grijeh. Gledajte me koliko vam drago, saznala samsve!- Ne znam kakav zloĉin krije ta rijeĉ "sve"? - Vaš je šumar prije dva mjeseca umro. U bolesti rekao mi je ono što ste preda mnom krili. - Ne znam da bih vam ikada što sakrio. 

- Znate li kakvom sam se kršćanskom duţnošću obavezala kćeri svoga sluge, koji je spasio ţivot mome muţu? - Vi vodite raĉuna o vašoj sobarici Betiki. - Jeste, o sobarici Betiki, kojoj je otac umro za mojega

 muţa. Sjećate se kako je nekoga dana nestala iz dvora i kako ste se strahovito ĉudili tome? Ĉak ste mi pomagali da je tra ţim. Dijelili ste sa mnom brigu. Boţe, koliko ste ţalili moju zabrinutost, a ipak ste znali gdje je ona! Tek prije dva mjesecasaznala sam kamo ste je poslali vi, vi...- Jaje nisam nikamo poslao! Moj šumar je bulaznio na sa

 mrtnoj postelji i vi to vjerujete?- Nećete izmaći! Vi ste djevojku zaveli i da je moţete od  straniti iz moje kuće opsjenili ste je da je ţelite vjenĉati da leko, u drugoj zemlji, gdje vas nitko ne pozna. Poslali ste jes vašim šumarom izvan Hrvatske. On ju je ostavio na nekoj

Page 192: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 192/390

 putnoj postaji kraj Beĉa i predao trudnu djevojku njenoj sud   bini. Kada je nestala, hinili ste mi veliku brigu i traţili je za jedno sa mnom. Kada sam to saznala, zahvatilo me nepovjerenje prema vama i ja sam, eto, došla da saznam stoje s mo jim sinom.Tamne oĉi pune gorĉine uprle su se u Kalmana koji je spustio ruke na stol i

oborio glavu.- Da, priznajem da sam to uĉinio, priznajem, ali saslušaj te me!- Neću da ĉujem bilo šta! - Morate slušati da vam bude jasno. Dolazio sam dnevnosa svoga imanja k vama. Stradavao sam, jer ste me odbijali.Kada sam saznao da je vaša sobarica, kojoj ste vi skrbnica, trudna, morao sam je odstraniti da ne biste to saznali. Poslaosam je u Austriju. Kada ste je vi traţili, morao sam se pretvarati, jer sam vas ljubio.- Šutite! Mene ste ljubili, a uništili ste djevojku i bacili na cestu nju i svoje dijete!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Moje dijete? Moţda je njezino, a ne moje. Dok nije car ukinuo tjelesno vlasništvo, morao je kmet dovesti svoju mla du prvu noć, ako se plemiću prohtjelo. Kada su kmet ili ple 

 mić samo pomislili da je prvo dijete njegove ţene plemiće-vo dijete? Tada bih morao pola sela smatrati svojom djecom!

 Vi, ponosita plem kinja, ne biste takvo štene smatrali mojim  djetetom da vam to nije posluţilo kao izlika da se otresete 

 mene.- Za koju drugu ne bih se nikada domislila da vam to spo-ĉitnem. Zbog Betike pribavili ste mi griţnju savjesti. Kada je njen pokojni otac umirao ja sam se pred ţupnikom zaklela da ću se brinuti za nju. Otkada je nestala, nemam mira. Nisam  odrţala zakletvu, a to ste krivi vi! - Umirit ću vas! Jednom sam bio s pokojnim carem na 

 proštenju kod samostana "Marijinih kćeri" u Tereziendorfu. Tamo sam iznenada opazio Betiku, ali sam izmaknuo. Mnogogodina kasnije saznao sam da je rodila kćer i umrla. Iskupio ju je visoki gospodin i dobro je odgojio. Budite uvjereni da sesudbina i odviše dobro pobrinula za to ĉeljade koje vi zovete 

 mojim djetetom.-Znate gdje je?- Saznao sam sluĉajno. Pripovijedali su mi na dvoru o po rijeklu gospoĊice koju car odgaja kao svoju štićenicu, i dosje tio sam se. Razabrao sam u njezinim crtama i nešto svoga, ali upravo to me odvraća od nje. - Ona je careva štićenica? - Dakle, sada vidite, Nineto, da nisam skrivio griţnju vaše savjesti, nego naprotiv! Taj kmetski otpadak tako je naletiona sreću da mi morate zahvaliti. - Ako je njoj tako dobro, smirena sam. No, ipak, kada sesjetim vašega zavaravanja, hinjene brige i zabrinutosti kadaje Betika nestala, uzdrma se vjera u vas i poĉinjem sumnjati da ste mi sina...

- Što? - upita on odluĉno. 

Page 193: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 193/390

- Da ste mi sina zaveli krivim putem. Ilije štogod takvo po ĉinio da mu je uništena karijera ili je pao u ratu. Govorite, je li istina da je u Parizu?- Molim vas da se strpite dok se vrati i da mirno ĉekate njegove vijesti. Zamolit ću cara za dozvolu da vam se mla dić javi, makar bilo kojim putem. Za nekoliko tjedana stići će 

vam pismo. Umirite se i dopustite da vas otpratim bar do pola puta.- Ne, sama ću kao što sam došla. Ali znajte, ako se ne obi stini vaše obećanje, doći ću bilo na ratište bilo u Beĉ i potra ţiti sina kod cara. - Ako mi još uvijek ne vjerujete, mogu vas odvesti k caru. On sada boravi u Futoku. Recite mu da sam vam izdao njegovu tajnu, pa neka odbaci i mene i vašega sina. Vi ne znate kako on kaţnjava i najvjernijeg ĉovjeka ako se ne drţi njego ve odredbe. Ĉuli ste što se dogodilo s grofom Kolovratom, va šim roĊakom? - Znam, pisala mi je njegova ţena. - Dakle, molim vas, ako vam je do toga da vaš sin postigne 

karijeru veću nego sve njegove pristaše, poĊite mirno kući. Ja ću nastojati da vaš mir bude trajan. Ustala je oĉito smirena. Kalman nastavi: - Dozvolite mi bar da vas otpratim do ţupnika. Nineto, ne kada nisam mislio da ćete me jednom saţgati takvim straš nim okrivljivanjem. Ne, to nisam mislio! - govorio je tiho, ali

 mu ona ne odvrati, već brzo otvori vrata i izaĊe. Slijedio ju je i dostigao na vratima hodnika. Oprezno se ogledao i poveo jeuskim puteljkom niz ledinu, da izbjegne sastanak sa carevom

 pratnjom.Dotle je u maloj sjenici od divljih ruţa car slušao priĉanje svoje štićenice. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Njezine su oĉi bile pune suza. Rumena ustašca su drhtala. - Slutim da su Davilu ubili, ništa drugo nego ubili, zbog vas, jer vas je branio, jer vas je volio. Zašto mi na to ne odgo  varate? Zašto su vaše dobre oĉi tako pune sumnja? - Dijete moje, odviše me razoĉaranja snašlo u ţivotu. 

 Napustili su me mnogi koje sam volio.- Znam na koga mislite, striĉe! Vjerujte, ja uvijek mislim da vas grofica ipak voli.- Ne spominji nju, mislim na druge.- Na nju, na nju mislite! To osjećam baš sada, kad sam i ja tako nesretna kao i vi. Kada sam bolesna leţala u vašoj sobi u Burgu grofica me njegovala. Traţila je knjigu i našla u vašem  ormaru moj medaljon i svoju sliku. Kako je bila blijeda, kako

 blijeda i tuţna! - Ona je to vidjela? Boţe, zašto sam zaboravio da ti vratim  

 medaljon!- Niste zaboravili! Ĉuvali ste njenu sliku! Jeste, znam! Kada ste odlazili na ratište i opraštali se s njom oĉi su joj bile  suzne. Plakala je za vama.- Nije plakala za mnom, nego od straha za muţa. Dosta! To je za mene zauvijek pokopano, razumiješ li? - I Davila je zauvijek pokopan pa ipak, kad god sam posve

sama, mislim samo na njega.- Kaniš ostati u samostanu? 

Page 194: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 194/390

- Zauvijek! Godi mi da drugima ĉinim dobro. Tako ste me vi uĉili. Uhvatio je njenu ruku i stisnuo je.- Dama odlazi s Kalmanom - primijeti Marica. - Tko jeona?- Neka obiteljska stvar jednog oficira koji je pao, pa sam

odredio da Kalman to s njom obavi umjesto mene.Izadoše iz sjenice i pribliţiše se ostaloj gospodi koja su ĉavrljala. 

1

Za jedan sat vrati se Kalman. Car ga zapita:- Što ste poluĉili? - Umirio sam je i privolio da se vrati kući. - Ne maknite se odavde dok nije otputovala!- Uĉinio sam sve. Već je na putu. Povukli su se iza kuće u hladovinu. Marica je pošla u bolniĉke sobe da nadgledadijeljenje ruĉka ranjenicima. Kada je obavila taj posao ode u svoju sobu, u kojoj je Kalman razgovarao s

gospodom Davilom i stade rediti razmaknute stolice i ispreturane jastuke nadivanu. Pri tom joj ruka dotakne nešto tvrdo. Bio je to pištolj. Marica uzmeoruţje i trgne se od iznenaĊenja. - Isuse, moj pištolj koji mi je oteo urotnik u Beĉu, u kući "Sevino gnijezdo"! Urotnik u tami kojega sam tukla. Moj piš tolj sa srebrnom ploĉicom na dršku. Oĉi joj igraju kao što joj lete misli. Pištolj stavi u ladicu, uzme iza pojasakljuĉeve, zatvori je i stade kao da je prohra-nila veliko blago. Zatim potrĉi kvratima koja su se otvarala u bolniĉku sobu i gotovo se sukobi s mladim

 posluţiteljem. - Franjo, tko je bio u onoj sobi?- Neka strana gospoda i gospodin.- Znam, ali tko je poslije ulazio u sobu? To moraš znati, ti si zato ovdje da to znaš. - Ja sam ovdje da budem ovdje, ali nisam bio ovdje, jer su

 me zvali ĉasnici i ne znam ništa. -Tiho!

 Marica se okrene prema izlazu, otprhne na prstima, objesi opatiĉku peću navrata, dade momku znak ali ga on nije razumio, pa je u i stom ĉasu uĉinio kretnjukao da će poći, ali u tren stade. 

 Manca otvori vrata sobice.Kalman je stajao nagnut nad divan i traţio. - Gospodine doktore, nešto traţite? Što ste izgubili? .ZranJ9..doĊi.4a traţiš] 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Momak uĊe u sobu, baci se na pod traţeći i njuškajući kao pas, makar nije znaošto traţi. - Gospodine doktore, što ste izgubili? - zapita gospoĊica 

 mekim glasom.- Ja ništa, ali ona dama... Kalman je prevrtao jastuke i sagibao se, spotiĉući se o momka ĉija je glavakruţila po podu. - Izgubila je - nastavi Kalman - neki spis, ali kao što vidim  nema ništa. Moţda gaje ostavila negdje drugdje, ili gaje po 

nijela sa sobom, strpala ga u dţep, a sada ga traţi. MeĊutim, nemam vremena. Veliĉanstvo se ţeli oprostiti. Nastavljamo 

Page 195: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 195/390

 put u Zemun.- Ja odoh! - reĉe Marica. Kalman je prvi izašao iz sobe. Momak je na podu još uvijek ustrajno traţio. Kadaga Marica oslovi, uspravi se i zauzme pozu vjernog pseta.- Franjo, odmah potrĉi k ţupniku i dovedi damu koja je

 bila ovdje! Da mi ne doĊeš bez nje! 

 Mladić odleti kao list kad ga nosi vjetar. Opatica izaĊe u vrt. Josip je ustao, pošao joj u susret i pruţio joj ruke pogledavši je dugim pogledom:- Ostavljam mirna srca svoje vojnike našem malom ko 

 mandantu! Do viĊenja! Bila je odviše uzrujana otkrićem da bi mogla što odvratiti. Svi su se redom odnje oprostili. Kada ju je pozdravljao Kalman osjeti nešto neprijatno i povuĉeruku.Ĉasnici su uzjahali i krenuli cestom. Skinuli su kape i pozdravili. Dok su odlazili Marica ih je pratila pogledom.Dugo je stajala na uzvišici i ĉekala posluţitelja Franju. 

 Ne doĉekavši ga vrati se u sobu. Ponovo izvadi oruţje i zagleda se u dalekusliku ĉudne noći u beĉkoj kući u kojoj pišto-

ljem zaustavlja urotnike. Netko je hvata za laktove, oduzima joj oruţje inestaje u tami."Tko je to bio?" pita se zureći u prozor. Prene je kucanje na vratima. Oruţje gurne u rublje i obazre se. Momak je ušao. - Gdje si tako dugo? Gdje je dama?- Sestro Elizabeto, oprostite, rekli ste da ne smijem d oći 

 bez nje, ali nisam mogao s njom, jer je otputovala. Gospodinţupnik je ovdje. 

 Marica otvori vrata i zovne ţupnika. Rumeno i prijazno lice smiješi se iz crnehalje.- Oprostite, sestro, gospoĊa je otputovala! - Ah, kako mi je ţao! Nešto je zaboravila. Kako se zove tadama i odakle je!- Ona je udovica posjednika iz Hrvatske, Albina plemenitog Davile.- Da-vile? Molim vas, ima li ona sina?- Da, ima. Poznajem obitelj. Sinjoj je sekretar na beĉkom  dvoru.U Mariĉinoj duši sve je drhtalo i treperilo. - Hvala, hvala, gospodine! Sutra doĊite pogledati naše ra njenike.- Kad god zaţelite, sestro, vazda sam spreman na vašu za 

 povijed! - govorio je ţupnik nasmijano. Jedva je ĉekala da moţe za njim zatvoriti vrata. Tada klone i zagleda se kroz

 prozor.Posluţitelj uĊe tiho i opazivši je pritrĉi uznemiren: - Ĉasna sestro, što radite s tim oruţjem? Pištolj je pun! 

 Mogli biste se ubiti!- Ah, ludo, razumijem se u oruţje! Moţda su njega ubili ovim oruţjem. - Njega? Koga? Tko gaje ubio?.-Nekoga su ubili, ubili, ali tko? ...w^^..",-^,.,

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ovim pištoljem? Vi to ne znate? - Ne znam, ali znat ću! Idi! 

Page 196: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 196/390

Kada je ostala sama podupre glavu rukama. Po pištolju kapale su suze. TURCI SPRIJEDA - IZDAJICE IZA LEĐA  

 Velika niska soba zemunskog majura parni je kotao. Kao da zidovi izdišu vrelu paru. Izmuĉenih lica ulaze i izlaze ĉasnici teškim, sumornim koracima. Za stolom sjedio je car u plavom kaputu. Otvara spise, ĉita, piše, diktiradvojici sekretara. Na stolu gomila spisa biva sve veća. 

Postrance sjedi feldmašar Lasi. Po oštro izboĉenim kostima njegova lica plaziznoj. Ne briše ga, privikao se tome. Car dohvaća novo pismo, otvara ga, ĉita, mršti se; ustaje, šeće, zastaje. Lasi prati njegovo ponašanje zabrinutom znatiţeljo m. Najposlije car progovori:- Kaunitz javlja da plemstvo u Tirolu prijeti da će uskratiti porez, ako im nevratim privilegije. Odabrali su rat da me pritisnu o zid. Neće, neće mezastrašiti! Idemo dalje! 

 Nastavi diktirati. U mrtvoj omari njegov glas zvuĉi svjeţe, snaţno i strogo. Sekretari blijede. Znoj im se mi ješa sa crnilom. Car šeće kao usred zime brzo i

 polako diktira u beskraj.Pred trošnim poluotvorenim vratima stoji vrućinom izmuĉen ĉasnik i javlja: - Veliĉanstvo, grof Solten iz Nizozemske. Car omjeri prašnog gospodina u putnoj odjeći. 

Ĉizme mu preko koljena, bijela vlasulja napudrana prašinom, lice uţareno. 

- Što se dogodilo, grofe, da su vas poslali tako daleko? Sjednite, kod nas je vrućina, je li? - Doista, strahovita vrućina! Kada sam se pribliţavao Ze 

 munu ĉinilo mi se da ulazim u pakao. - Zemunĉani kaţu da se i najstariji ljudi ne sjećaju takve vrućine. Jadni moji vojnici! Ali što mi donosite? Priĉajte saţe to, vidite koliko još imam drţavnih poslova. - Znam, veliĉanstvo, i neću vas muĉiti opširnim opisiva njem. Stvar je tako ozbiljna da iziskuje kratkoću. - Tako? Govorite! - reĉe car i okrene glavu prema došlja ku, dok je Lasi i dalje sjedio u svom kutu, rezigniranog izraţaja lica. Grof Solten zapoĉne: - Veliĉanstvo, vi ste po njezinoj visosti Mariji Kristini poruĉili nizozemskomkardinalu da pregleda školske knjige što ste ih izdali za seminarije. - Rekao sam da kardinali i biskupi prisustvuju predavanju

 mojih profesora u seminariju i ako ima kakvih prigovora, akose štogod ne slaţe s vjerskim dogmama, neka mi to pismeno

 podnesu.- Da, to je veliĉanstvo poruĉilo, ali su oni odbili. Nisu htje li doći na predavanja. Mislili smo da je sve u redu. MeĊutim, dogodilo se ovo. Jedne veĉeri u gradu Lowenu izašli su pi-tomci kardinalova seminarija koji ste stavili pod svjetovnukontrolu i prošli ulicom viĉući: "Ljudi, graĊani, svjetovna vlast bacila se na vjeru! GraĊani, spasite vjeru!" - Dalje, dalje!- Crna povorka prolazi gradom, viĉe i zove protiv vašega veliĉanstva. Ljudi su se okupljali i slušali kako im mladi se-

 minarci u svojim crnim haljama propovijedaju kako se diglahorda bezvjeraca na svetu katoliĉku vjeru, kao nekoć rimski car Neron. Svjetina je slušala mirno. Po uglovima pojavili su se proglasi u kojima se govori koješta. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 197: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 197/390

- Imate li plakat?- Imam, veliĉanstvo! - Dajte ga ovamo!Car proĉita glasno: "Car je oduzeo biskupima pravo da odgajaju svećenike, jer hoće da ih odgoji usvome bezboţnom duhu. Car je ponizio biskupe i nazvao ih drţavljanima, usporedio

ih s kmetovima i klateţi. Drznuo se dirnuti u sveto dostojanstvo onih koje jeBog odabrao da na ovom svijetu nauĉavaju njegovu nauku. Car progoni velikaše ioduzima im povlastice, samo zato što nisu htjeli s njim zajedno udariti navjeru. Car je razorio sva muĉilišta samo zato da opet uskrisi zle demone, daohrabri i pozove natrag vještice i od njih stvori duhovnu vojsku koja ćeiskoristiti svetu vjeru."- Perfidno su iskrivili moje reforme! Idemo dalje! Govorite,što je bilo?- Osim toga bacili su seminarci na ulicu pamflete da je vojska vašeg veliĉanstva doţivjela velike poraze, jer se Bog raz gnjevio na drţavu koja dopušta da se pljuje po njegovoj svetoj vjeri. Oni zovu sve patriote da se okupe u dobrovoljaĉke ĉete koje će braniti svetu vjeru. Seminarci se kite nizozemskom  

kokardom i prolaze ulicom viĉući: "Sve što vjeruje u Boga neka ide s nama!" Svaki dan skuplja se više ljudi. - Izruguju seminarsku gospodu?- Isprva su samo slušali, ali od utorka do subote već su se seminarcima pribliţili ljudi iz razliĉitih graĊanskih slojeva. - GraĊani? To nije moguće! Izdao sam proklamaciju da ţe lim nadzirati seminarije zato što ţelim oĉuvati Kristovu vjeru ĉistu, i neću dopustiti da je iskrivljuju romantiĉnim priĉama koje štete zd ravom razumu i moralu.- Da, veliĉanstvo, seminarci su nalijepili po uglovima neke oglase u kojima toboţe vi, veliĉanstvo, objavljujete da vjera upisuje na raĉun Boţji sasvim prirodne pojave s kojima Bog nema posla, da vjera zaluĊuje puk, da popovi omamljuju na-

rod vjerom, a ĉovjek zdrave pameti danas više ne vjeruje u vjerske bajke, i tomesliĉne stvari. Sve sam te spise donio u kovĉegu. - Sve to meni iza leĊa na bojištu! - zagrmi car. Kakvo raz

 bojstvo!Okrene se grofu i upita:- Što kaţu ljudi? Recite mi istinu?- Zavladalo je uzbuĊenje. Ljudi izlaze na ulicu, viĉu, nose nizozemske kokarde u znak prosvjeda protiv vas i pozdravljaju plemstvo.-Tko pozdravlja? Spomenite staleţe! - GraĊanstvo, puk. Vide se i najsiromašniji ljudi grada Lowena. U Bruxellesu već su seminarci poĉeli dizati nemire. Carevo se ĉelo naboralo. - GraĊani? Puk protiv mene? Oni kojima sam dao slobodu rada, slobodu nauke, ravnopravnost drţavljana? Nemoguće! Seminarci su plemićka djeca, oni su povukli za sobom plaće ne preodjevene sluge ne bi li se mislilo da su graĊani. - Veliĉanstvo, mnoge su zaludili lozinkom ugroţavanja vjere!- Dakle, pritisak s leĊa! Odbit ću ga! Smjesta ću izdati novu 

 proklamaciju. Svatko tko kaţe da napadam vjeru, zlonamjer ni je buntovnik. Ovdje puk izgiba na bojištu, a oni tamo hoće da spašavanjem vjere iznude privilegije. Hoće da im opet da dem na milost i nemilost pošteni puk, tisuće njegovih talena ta, njegovu slobodu i njegov ţivot. Nikada! Dok sam ţiv ne! Postavljam generala Murava za diktatora! Neka zaposjedne

sva mjesta u Nizozemskoj u kojima su nemiri. Neka zatvorisve seminarije i univerzu. Neka pohapsi sve huškaĉe, skine 

Page 198: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 198/390

 plaćenicima kokarde kojima ne znaju smisla. Neka proglasi da sve te istupe smatram veleizdajom. Ujedno neka proglasiopću amnestiju za sve što su poĉinili, ako se vrate svojoj nau ci i duţnostima. Te ću vam naloge dati pismeno. Odnijet ćete ih ravno u Nizozemsku. Dotle se odmorite.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Kurir izaĊe. Car se okrene Lasiju: -  Najprije Tirolci, sada Nizozemci! To znaĉi pomagati Turĉina! - To je revolucija iza leda, veliĉanstvo, i zato ne bih progla sio amnestiju za poĉinjene izgrede. - Lasi, mladeţ je zavedena, treba joj dati prigode da se sa 

 bere i opameti. Uzdam se u njezinu zdravu pamet i ljubav

 prema zemlji u kojoj se rodila.- Veliĉanstvo, takva izdaja ne zasluţuje vašu plemenitost! - Savjest mi nalaţe da pokušam s dobrim. - Umjesto da vojsku koncentriramo protiv Turĉina, mora 

 mo je dijeliti da zaštitimo zalede. - Ipak ću dati amnestiju. Ljudi će se trgnuti i ostaviti huš-kaĉe. Komandant je šutio rezignirano. Sluga donese caru doruĉak od zelenja i govedine. - Ne, ne! - nervozno se branio car. - Ne mogu jesti, dajte

 mi samo vode.Ispije gotovo pola vrĉa i stade diktirati proklamaciju. Glas mu je zvuĉao

 povišeno ali ĉvrsto. Svršivši odašalje sekretara i pribliţi se svome prijatelju i vojskovoĊi. - Ako nas Turci uskoro ne izazovu na bitku pod Beogradom, imat ćemo iza leda

 plemstvo i popove s oruţjem u ruci, a ipak u toj strahovitoj omari nije mogućeţivjeti, kamoli jurišati! - Turci to spretno izrabljuju i igraju se s nama. Konstatiraosam da pucaju slijepim mecima, samo da nas prinude da drţimo ĉete u opremi. Zamišljeno se car zagleda kroz prozor u daljinu. Bistre oĉi prekrila je magla.Šuti dugo, a onda se iz njegovih prsiju izvine glas koji Lasija probudi iz

 mrtvila:- Što se to oko mene radi? - Crni kabinet plete izdajniĉke niti! 

- Zar bi puk, kmet, graĊani mogli ostaviti mene, sada, na kon što sam od prvog dana svoje vladavine svaki ĉas posvetio samo njihovoj sreći? Lasi, moţete li zamisliti tako apsurdnu 

 moralnu distonaciju?To se pitanje iskinulo iz njegovih prsiju s prizvukom zaprepaštenja. - Zašto me obuzela sumnja? Prvi put u ţivotu uzdrmali su 

 mi vjeru u narod.Pogled mu je pao kroz prozor na vojnike duţ bojišta. Strasno pograbi svoj klobuki odjuri iz sobe. Lasi je zapanjen pošao za njim da vidi što će uĉiniti. 

 Na trokutnom prostoru izmeĊu Save i Dunava, rijeka koje su zaposjeli turskiĉamci, stoje dvije pukovnije vojnika, konjanika i pješaka u potpunoj bojnojopremi.Oko njih nigdje ni brda ni drveta, ni travĉice ni potoĉića. Pod njima gori

 pijesak poput bijele ţeravice. Nad njima na obzorju goruće sunce. Njegove zrake

ţivi su plameni što se upijaju u debelo sukno vojniĉke odore. 

Page 199: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 199/390

 Maĉevi, puške i bodeţi uţeţeni su, vreli, peku im tijela i vrelošću natapajusuncem usijan zrak. Kao da se oruţje tali. Teţak zrak poput rastopljene vrele

 magle pada im na pluća. Srce zamire u grudima. Dah gine u prsima. Ţivot sahne uoĉima. Ljudi osjećaju poĉetak ginuća. Polako kroz gorući pijesak zaglibljuju ugrob od vatre, koja kao da nikada neće ugasnuti. Ponegdje se ĉuje uzdah. Pogled prema nebu pa opet prema Turĉinu tamo preko Save,

u Beograd. Ljudi mole da padne kiša iz neba ili iz turskih topova, da baremtanad uzgiba ukoĉenu zraĉnu lavinu. Od majura hiti netko brzim koracima i njima se ĉini da je duh. Samo duša mogla

 bi da ţuri kipućom olovnom rastopi-nom zraka.Ipak se sve više pribliţava i vojnici razabiru sivu odoru, opaljeno  lice, izkojega gledaju dva plava oka.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Masa vojnika sagiblje se kao da je uzavrela. Usijano ţeljezo zvekne. Iz oĉijunestaje magla. Miĉu se ĉvrstom voljom da pokaţu kako se još nisu pretvorili u pepeo.Osušenim usnama prolazi šapat: -Car!Dolazi k njima, sam samcat, tako ĉudnom hitnjom. Misle da ih drţi crnim gorskimjezerom, pa juri da se baci u vodu.Kod prvih redova car se zaustavi, pogleda svakome pojedinom u oĉi, digne objeruke, dotakne se ramena, jednome, drugome, trećem. - Teško je, je li da je teško? Osušene usne odgovaraju: -Nije, nije!- Znam da je teško, ali neće biti dugo. Sve se mora pretr 

 pjeti.- Sve ćemo mi podnijeti - govori glas negdje iz sredine.- Braćo moja, ne za mene, za vas, za vašu zemlju na kojoj ste se rodili, za djecu vašu, za dobro vaše. Ja sam ovdje samo da vas vodim putem koji ide ravno k vašoj sreći. Kimaju umorne glave i prate ga sumorne oĉi, a on ide dalje, ulazi u redove,svakome zaviruje u oĉi, svakome ispituje pogled, u svakoga zirne nijemim

 pitanjem.S beogradske strane sijevne top. Kao da se upalilo sunce i palo na njih. Krajdruge obale Save vide se obrisi turskih šatora. Tanad zviţdi gustim vrelimzrakom.

 Vojnici se maknu. Ljudski val se podigne.- Ne pucajte slijepo! Naprijed!

 Na svakoj se izboĉini pojavljuju Turci. Dim se puši, kiša ta-nadi pada.- Veliĉanstvo - vikne netko iz guţve - idite, zaboga, odavde!- Moje je mjesto kraj vas!Kao da je vreli kotao prekipio masa juri pod gorućom tuĉom. Ĉini se da se nadnjima prosipa sunĉani oganj s neba. 

 Nakon jednoga sata turske se šajke povlaĉe. Zanijemi pucnjava. Nad Savom leţiĉaĊav dim, kao oblak što nema kamo da se raspline i nema što da ga nosi, pa visiu zraku kao na tvrdoj površini. 

 Na pješĉanoj pustari opet stoji tamna masa, okupana u znoju, što se cijedi nizlice i promaĉe surine. Car stoji s njima uporedo i pita brkatog graniĉara: - Reci mi, ne kuneš li u duši sudbinu i opasnost u koju sr ljaš? - Kada car izlaţe svoju glavu, kao ja svoju kapu, ima li za

 mene straha?- Pa ipak, misliš li da bi se moglo naći ljudi koji bi mogli 

Page 200: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 200/390

 poći protiv mene? - Zato što ste nas oslobodili? Car mu uhvati ţuljavu ruku i stisne je. Uzalud se Lasi trudi i zaklinje vladarada ostavi pakao što ga sunce stvara na pješĉari. - Veliĉanstvo, uništavate se! - I oni se uništavaju! Odredite da im donesu vode s octom!

Te rijeĉi djeluju na ljude kao hladan povjetarac. Sama zamisao na to pićeosvjeţuje ih. Dovukli su baĉvu. Nikad u ţivotu nisu ništa tako pohlepno i teško doĉekali kaotu okrepu.Car nadzire dijeljenje pića, promatra i savjetuje. Kretnje su njegove tako lakei u neviĊenom kontrastu s mrtvom omarom što vlada udovima svih oko njega da ga

 promatraju kao ĉudovište. Piće je udahnulo u ljude nov ţivot. Usne se miĉu, oĉi bistre. Josip upija tajuţitak kao da diše svjeţ zrak. Tada uhvati Lasija ispod ruke i strese oštroglavom:- Ne, ne, Lasi! Sve je ono podjarivanje nezasitne manjine što ţali za lagodnošću i besposlenošću svojega ţivota! Ovi 

 MARIJA JURIC ZAGORKABUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

ovdje nisu samo obiĉni vojnici, oni su dobrovoljci. Gledajte, ima ih iz svihnaroda i svih jezika, a svi mi viĉu u duši: "Mi smo s tobom! Mi ćemo branititvoja djela!" Naĉas sam zapao u sumnju. Oni su suzbili taj napadaj bolesti.Idemo dalje!U carevoj sobi tišina. On sjedi uza stol, prima vijesti s bojišta, izdaje nalogei rješava spise. Sluţbujući ĉasnik javlja da je beogradski paša ĉamcem poslao svoje glasnike. S poĉitanjem uĊoše izaslanici. Poklone se, izgovore nekoliko nerazumljivihrijeĉi, predaju caru pismo i odlaze u pratnji straţe i jednog oficira. 

 Vedrim licem pruţi Lasi pismo kojim je paša caru javljao: ".. .Istinske su me vijesti uvjerile da vaše veliĉanstvo s turskimzarobljenicima i turskim puĉanstvom na osvojenom podruĉju postupanajplemenitije, te sam se osjetio obaveznim da zauzvrat tolikoj velikodušnosti

 prvi put, protiv naših stoljetnih obiĉaja koji propisuju da svaki Turĉin dobivaza odsjeĉenu glavu neprijatelja dukat, raspišem deset dukata nagrade svakomTurĉinu za ţivot neprijateljskoga zarobljenika!" - Ah - usklikne Lasi - veliĉanstvo, vi ste prvo biće na ovoj zemlji koje je poluĉilo da krvoloĉnu tursku zvijer svojom ple-

 menitošću prometne u ĉovjeka! Spasili ste tisuće oĉeva i sino va njihovim obiteljima! Odsele, dakle, neće Turĉin sjeći glave našim zarobljenicima! - Kako me to osvjeţuje! Ĉini mi se kao da sam se okupao u gorskom vrelu!- Odmah ću to proglasiti vojnicima! To će pasti na njih kao kiša iz vedrog neba! - Kada je Lasi objavio vijest vojnicima, njihove su se kapenašle u zraku, kao da ih je k sebi privuklo kipuće sunce. 

LEONARDO FRANCESCOUţarena nebeska kugla tone u ravnicu. Zemlja sijeva. Izdiše danju upijenuvreloću. Spušta se mrak. Nebom dršću krijesnice i kroz maglu teških para sumornozure u izmuĉene ljude na pijesku.

 Ne moţe se disati pod šatorom, ne moţe se micati na ĉistini. Ljudi su svuklihaljetke i pokrili vruć pijesak da legnu. 

 Nad njima ukoĉena noć. Ni daška vjetra. U carevoj sobi gori svjetlo. Ušli su Kalman i Rosenberg. - Veliĉanstvo, trebalo bi da bar na bojištu veĉerate. Stra 

hoviti napori iziskuju više hrane. - Veĉera prouzrokuje nemirne sne. A vi, doktore? Je li koji 

Page 201: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 201/390

vojnik opet obolio od groznice?- Jedanaestorica. Vi ste, veliĉanstvo, dvanaesti! Vjerujte 

 mi, kada ste mi danas ujutro pruţili ruku osjetio sam da ima te groznicu.- Moj gospodine, u Beĉu ste konstatirali kod jedne ţene da je luda, a glumila je! Ja ne glumim, na ĉemu, dakle, vaša lijeĉ 

niĉka znanost gradi tvrdnju da imam groznicu? - Veliĉanstvo, znanost nije svemoguća! Ludilo se moţe si-mulirati, ali groznicane. Zašto veliĉanstvo neće zaboraviti ono u Augartenu? - Pogodismo se, zaboravit ću, ali ne smijete postavljati di jagnoze o mojoj bolesti.- Teško je to prihvatiti. Zamolio bih, veliĉanstvo, da uzme te ĉašicu tokajca! - Opet mi nudite tokajac? U toj vrućini? Idite, dragi moj, 

 brinite se za vojnike!Dobroćudno se Kalmanovo lice nasmiješi. Slegnuvši ramenima izaĊe. Rosenberg izvadi iz dţepa pismo i pruţi ga caru. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Kao da se boji uzeti, ne prihvati pismo, već pogleda Rosenberga. - Stiglo je redovitom poštom na vašu adresu! - Poznajete ovaj rukopis?- Grofica Vojkffy.- Ostavite ga na stolu - reĉe car i prošeće sobom. - Smetam li, veliĉanstvo? - Naprotiv, ostanite! Treba da vidim što nam piše. Da joj nije obolio muţ? Intervenirao sam kod Lasija da ga ne uzme na frontu. On ne smije doći u opasnost da u ratu padne! On nikako!Car uzme kuvertu, razdere peĉat i upre pogled u gusto pisane retke: "Veliĉanstvo! 

 Ne bih mogla naći izraţaja okom u oko. Zato vam moram ovim   putem objasniti sve prije nego što ću stati pred vas!  Nad vama na bojištu svaki dan lebdi opasnost koja me ispunjava stravom. To me nagnalo da razotkrijem tajnu koju dugo krijem i

 pred sobom. Ono što se dogodilo one veĉeri pred dvorcem da je  mi hrabrost... Nisam bila sasvim bez svijesti, nisam...Serenade pred hotelom razumjela sam. Oh, sve znam, sve!Znajte ivi...

 Neka mi Bog oprosti taj grijeh, ali dulje ne mogu.

Dosada me vezala duţnost, ali otkada vi izlaţete glavu smrtnoj  pogibelji ne mogu... Veliĉanstvo, jednoga dana otišla sam iz Beĉa i slijedila svoga  muţa. Nitko do Boga nije znao da me na to prisilila duţnost. Srce moje pripadalo je vama, samo vama!Zatomila sam svoje boli, šutjela sam i pretvarala se da sam sretna.U dnu duše ĉuvala sam svoj grijeh, veliku ljubav prema vama. 

 Ne mogu to dulje tajiti.Opasnost koja prijeti vašem ţivotu svladala je moju snagu. Otkrivam vam izmuĉeno i ispaćeno srce. 

 Nesreća što bije vas i mene sa svih strana vodi me k vama. Baca me u vašnaruĉaj. Izmuĉeni ste patnjama, nevjerom i nezahval-nošću ljudi koji nisu

vrijedni da za njih odricanjem ţrtvujete ţivot, sreću i ljubav, svoju i moju. Jasam izrekla, a vi mi odgovorite kad stupim pred vas."

Page 202: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 202/390

Osupnuto gledao je Rosenberg carevo lice u kojemu su drhtale sjene. Polako jespustio papir na stol i pošao k prozoru. LeĊima okrenut svome dvorskom meštruzapita:- Jeste li vidjeli groficu Vojkffv kada smo odlazili na ratište? - Nisam, veliĉanstvo! 

- Marica mi u drenovaĉkoj bolnici reĉe da je grofica plaka la. Svakako se boji da bi joj muţ mogao na ratištu pasti. Taj je strah suvišan. Njenu sreću poštedjet ću, ona uistinu silno lju 

 bi muţa. Jeste li to opazili u Beĉu? - Veliĉanstvo, ona svoje osjećaje ne pokazuje ljudima. - Da, uvijek je zagonetna, povuĉena. Bila mi je odana pri jateljica. Moţda je i danas. - Neko sam vrijeme bio uvjeren da njezini osjećaji preko raĉuju granice prijateljstva prema vama, meĊutim, uvjeren sam, kada ne bi ljubila muţa, mogla bi ljubiti samo vas. - Ah, bajke! Prevarili ste se. Ovako je bolje. Ţena bi mi smetala.

 Vrati se k stolu, uzme kuvertu i pokaţe je Rosenbergu: 

- Drţite da je to uistinu pisala njezina ruka? - Na prvi sam pogled prepoznao njezin rukopis. Pismo jojje isto tako osebujno kao i ona sama.- Mislite da ga ne bi mogao tko drugi imitirati?- Sasvim iskljuĉeno! Car mu pokaţe na sekundu ĉitavo pismo. Rosenberg us-klikne:- Ah, to je ona! Vidite i njezin potpis. Ovi ukrasi, sve je to! Nema o tome sumnip. Ĉini SP rta srp n rlvnihi? .. ," ...

jl iL

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Razabirem da je pismo doista njezino, ali sadrţaj ne odgovara onoj koju sam poznavao.-Vrijeme mi jenja ljude. -Mijenja? Ne, ne!- Sadrţaj pisma uzrujao je vaše veliĉanstvo? - Zato što ga ne razumijem, ali - idemo dalje! Ima još pisa 

 ma koja nisam proĉitao. Uzme sa stola nekoliko pisama i stade mirno ĉitati. - Da Ponte mi piše da je Mozartova opera "Don Juan" ima la velik uspjeh u Pragu. Javite mu neka je odmah uĉi naša opera. Da Ponte piše novi libreto. Javlja mi sadrţaj. Hm, glavna junakinja, udata ţena, priĉini se da je onesviještena i 

 pada u naruĉaj nekoga umjetnika, Leonarda Francesca, koji je odavno ljubi, a ĉini to da izmami od njega priznanje. Kakva ludost pada na um našem pjesniku! To je ipak odviše nevje rojatno i nemoguće. - Kod ţena je sve moguće! - Tako?- Vaše veliĉanstvo nema u tome iskustva kao naš pjesnik. On se više bavi ţenama. Što sve ne ĉini ţena kada nekoga ljubi!- Da Ponte je zanesen za taj siţe. Josip preleti pjesnikovo pismo i zaustavi se kod izreke:"...molim, veliĉanstvo, dopustite da dovršim ovaj libreto... Leonardo Francescoradi, radi, a najposlije saznaje da ga ona ipak tajno ljubi... i to..."Car prekine ĉitanje, baci pismo i stade pisati. 

Page 203: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 203/390

"Dragi maestro, ostavite jadnog Francesca na miru! Studirajte radije "DonJuana". Leonarda Francesca ostavite za svršetak rata. Nije vjerojatno da bi gaona nakon toliko godina poĉela ljubiti. To je moje mnijenje, ali kad bi to i

 bilo moguće, on to ne bi smio saznati, ne, maestro, nikako, jer bi to bila zanjega velika tragedija, odviše velika, ili katastrofa, ili što hoćete, to je svezbrka u koiu se ia ne razumijem"

 Nato reĉe Rosenbergu: - Neka se Da Ponte nateţe s libretom Leonarda Francesca kako zna. Mi ovd je pišemo svoj libreto krvlju, i tko zna kako će svršiti. - Pobjedom, veliĉanstvo! -Tako je, pobjedom! Ali kasno je. Idite, dragi prijatelju, na poĉinak! Josip je ostao sam, prišao prozoru i dugo gledao u noćnu pustu ravnicu. Zatim se baci na slamnjaĉu pokrivenu jelenskom koţom. Otvorenim oĉima zuri utminu. Nemirno se okreće, opet ustaje, sjeda k stolu, šeće, pritišće prstimasljepooĉice. Uzima Nerino pismo i ponovo ga ĉita. Zadubljuje se.

Pozove sluţbujućeg ĉasnika i naloţi mu: -  Neka osedlaju konje! Obići ću bojište! Za pola sata kre nuli su.DVA TJEDNA KASNIJEDvorski meštar Rosenberg i ministar Thuguth udaljili su se sa bojišta i sjeli nauzvišicu. - Što mislite, gospodine ministre, sprema li car navalu? -

 pitao je Rosenberg.- Ne znam - promrsi mali Mefisto suho.- Jasno je da ne znate, ali već dva tjedna car putuje boji štem. To ima neko znaĉenje. - Svakako.- Drago mi je što ga nema ovdje, u Zemunu. Groznica koja ovdje vlada vrlo je opasna. Kalman kaţe da je car već nekoli ko put imao groznicu, ali nije htio priznati.-1 neće! Odviše se izlaţe ratnim patnjama. Zatuvio sije u glavu da mora ţivjetikao obiĉan vojnik, ali njegov organizam  

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

uza sve zdravlje nije viĉan takvom stradavanju. Uzalud ga opominju. Tko bi ga mogao odvratiti od toga?- Ţena! - Ţena? Koja? - Traţite je. - Mislite, kad bi imao ţenu... -1 ljubio.

- Šteta, vjeĉna šteta što je tako osamljen! Da, ţena bi ga  mogla oĉuvati. - Zašto se niste pobrinuli? - Neće ni govoriti o tome.- O ţeni se ne govori. - Zar da mu je podmetnem?-Naravno!- Progonila gaje ljubavlju prekrasna crnka. Nije vjerovao.

Uvukla se u njegovu kuću u Augartenu i htjela se otrovati. Car je dao analizirati srebrnu cijev s tekućinom i pronašlo se 

Page 204: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 204/390

da u njoj nije bio otrov. Dakle je netko pokušao jurišati na nje ga sa ţenom. - Oĉito protivnici. - Svima je poznato da njega ne moţe nijedna osvojiti, jer se kloni svih.- Razlog?

-  Moţda je jednom ljubio, a nije bio ljubljen. -Ili strah...- Da bi ga ţena mogla odviše osvojiti i uplitati se u politiku? I to tvrde neki prijatelji, ali kad bi imao ţenu koja bi ko  risno djelovala na njega, bila bi to sreća. Ne bi prosipao ţivot i zdravlje, bio bi...- Nepobjediv!-1 vi to drţite? I ja! Bojim se da će ga ovakav divlji rad  i tvrdokornostradanje u naporima mladoga baciti u grob.- Dajte mu ţenu! 

Cestom se dizala prašina. - Ĉini se da su to ĉasnici. 

Obojica su ustala i gledaju prema cesti kojom je dolazilo nekoliko jahaĉa. Prvi suton pada po zemunskoj ravnici.U pozadini crne se beogradske utvrde. Prašni oblaci pribliţavaju se cestom. Mali

 Mefisto upozori:-To je car!- Kako je omršavio! -Napori!Ušutjeli su i pošli u susret caru. Skoĉio je ţivahno s konja i pozdravio gospodu. - Kako je? Je li momĉad zdrava? - Veliĉanstvo, groznica je muĉi! - Groznica? Gdje su lijeĉnici? Ţelim pogledati bolesne. Pošao je ravno u šatore bolesnika. Izašao je vrlo mrk. - Ima li kakvih vijesti? - upita Rosenberga- Stigao je kurir iz Rusije.- Vrlo dobro! Lasi, doĊite! Ušao je u svoj šator. U nje mu stol od dasaka, drvena stolica, pokraj nje leţaj od slame pokrivenjelenskom koţom. Ponudi komandantu Lasiju stolicu, a sam sjedne na leţaj. U šator ude kurir iz Rusije. - Hvala Bogu, gospodine L6wenstein - primijeti car - daĉujemo kako je na bojištu naše saveznice! Jeste li dugo pu tovali?- Veliĉanstvo, strašne su ceste u Rusiji, ali sam se progurao. Princ Ligne vas

 pozdravlja i šalje vam ovo pismo. -  Ako mi javlja da je Rusija okupirala Oĉakov i prešla Bug, 

 mi ćemo na Beograd, makar sunce palo s neba na zemlju.Lasi se pribliţi i obojica stadoše ĉitati izvještaj s ruskog bojišta. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

"Veliĉanstvo! Knez Potemkin oznaĉuje svoje linije i pozicije na karti dijamantima. Danas jeleţalo pred njim sku pocjeno runo vrijedno sto tisu-ĉa rubalja. Ne znam da li mije time htio natuknuti da bi on nagovorio caricu Katarinu da zlatnim runom

 poĉasti mene, ako bih javio da Potemkin radi punom parom, ili me htio podsjetitida bi on sebi poklonio to runo, ako bi m u vaše veliĉanstvo poslalo za to vrpcu.

Page 205: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 205/390

 MeĊutim, navijestio mi je da turska posada iz Oĉakova bjeţi pa je odluĉioosvojiti tvrĊavu. Radostan pošao sam s njim i s njegovom armijom. Trebalo je da stignemo do Oĉakova za dva dana, ali ĉetiri smo proveli na

 plovidbi, jer smo morali ĉesto pristajati da uzmemo finih riba za dine. Knez jetakoĊer posjetio pobjedniĉku flotu. Kada smo došli do Oĉakova nitko nije bjeţaoosim nas! Rekao sam mu da treba navaliti, ali Potemkin odgovori: "Neka najprije

vaš car prede Savu u Beogradu!" "Ali, kneţe, odgovorih ja, ne stojimo predvratima salona da pravimo komplimente tko će prije ući. Moj car da je vam prednost!" Potemkin me tada zapitao: "Mislite da bi mi car dao Kriţ MarijeTerezije?" Obećao sam mu za Oĉakov kriţ, i ako vam olakša zauzimanje Beograda,Stjepanov red. Ako mu poklonite zlatno runo, on je vaš zauvijek! Savjetovao sam mu da s jedne strane fingira napad na Oĉakov, a s druge strane

 baci u zrak opkope. Knez mi odgovori: "Zar mislite da je to Šabac?" PovrijeĊen rekao sam da govori s poĉitanjem o zauzeću Sapca, gdje je moj carosvojio utvrde stojeći usred kiše tanadi. Sutradan najednom opazih Potemkinagologlava. Turska tanad pada. On mi ponosito reĉe: "No, je li vaš car bio kod Sapca hrabriji nego ja ovdje?" Veliĉanstvo, tri danaknez je trĉao onamo gdje je najjaĉe zviţdala tanad i ja sam mu dao komplimenat: "Vas se moţe udobrovoljiti samo ako se na vas nišani topovima!" Sire, knez je

najneobiĉniji ĉovjek stoje ikada ţivio pod suncem! Sada opsjedamo Oĉakov, sire, ali sam konstatirao da su opsje-datelji opsjedani.Knez Potemkin odvaţio se graditi most preko Buga, a odabrao je za to najdivniju

 mjeseĉinu. Turci su oĉito mislili da je to šala, pa nisu drţali potrebnim da pucaju. Knez izdaje naloge i protunaloge, gubi tisuće momaka bez razloga, zatim plaĉe za njima. Taj plaĉ nije namješten. Rekao mi je da svoja poniţenja stavlja pred noge raspela. Ja kraj svega toga stojim kao metresa ili kao ispovjednik,koji nije ni za što odgovoran. No prijeti nam velika nesreća! Smušena glavašvedskoga kralja navela ga je na razuzdanost da prihvati tursko mito i sprema seudariti Rusiju s leda. Tako će dio armije i flote suzbijati napad švedskoga

 plaćenog veliĉanstva. Molim vas, veliĉanstvo, da me obranite od srdţbe vašegaRatnog vijeća što ne javljam ništa o našem radu. Mi, naime, ne radimo ništa.Ţelim vam, sire, više sreće! Svaki se mišić u carevu licu skrutio. U oĉima blista gnjev. Poĉeo je koraĉatikao da će šetati, ali na malom prostoru moţe uĉiniti samo dva koraka. To gauzbudi i krv mu udari u lice, na kojemu je put od vjetra i sunca ispeĉena itvrda poput kore.- Švedsko veliĉanstvo je, dakle, prestalo bulazniti stihove i uzelo je u ruke plaćeniĉki  maĉ! Taj će mu pothvat donijeti isto toliko slave kao i stihovi, ali mnogo više koristi. Gnjiloća nje gova karaktera zaudarala mi je uvijek na milje daleko. Sadatreba da mu se samo još pridruţi naša savezniĉka Rusija. -1 Francuska - dobaci Lasi.- Ne zna m lijeĉnika koji bi mogao spasiti Francusku! Nju su nagrizli plemići i popovi, ali Rusija, naša saveznica, ona nam je opasna. U miru me Potemkin - kaţu zabavljao fingira-nim selima, u ratu me podupire gradeći svoje pozicije na kar ti dijamantima.- Da je Potemkin kod nas, sigurno bi s oduševljenjem na zemunskom suncu pekao ribe! - reĉe Lasi. ~ Odgovorit ću Ligneu - obrati se car kuriru.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Kurir izaĊe iz šatora. - Lasi, pokušat ćemo prijeći u Beograd, makar nas sunceispeklo kao Potemkin ribe. Vojsku ubija ĉekanje više od nepri 

Page 206: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 206/390

jateljske tanadi. To kaţu hrvatski oficiri, a to sam i sam opa zio. Sve nas ostavlja. Treba da ne ostavimo sami sebe.Donijeli su juhu i kuhano voće. - PoĊite, Lasi, tre ba da se okrijepite i da legnete. Sutra uzoru doĊite k meni. 

 VojskovoĊa izaĊe. 

Josip uzme veĉeru, zatim zovne sekretara i poĉne rješavati iz Beĉa pristiglespise.Kad svrši posao otpusti sekretara. UĊe sluga. - Veliĉanstvo ţeli leći? - Kasnije, kasnije! Ne da se spavati u toj vrućini. Pozvat ću te.Sluga ode.

 NA KALVARIJI ISKUŠENJE Car je ostao sam.Pod tamnim šatorom plamsa na stolu svijeća. Josip leţi na jelenskoj koţi

 prostrtoj na zemlji. Ruke je podvinuo pod glavu.Ţućkaste sjene svjetla igraju se na njegovu blijedom licu. Pune usne rastvorenesu. U licu mrtvilo. Oĉi se ljeskaju. 

Oko šatora teška tišina. Nadignuta krila šatorskog platna otvaraju mu vidik unoć. Tiho je i nepomiĉno kao da je sve stoje poleglo po toj zemlji zaspalovjeĉnim snom. Na obzorju zvjezdana magla, a pod njima kruta omara i mrtvaĉkaukoĉenost. 

 Na otvoru šatora zastao je ĉasnik i gledao u cara. -Što je, poruĉnice? 

Ĉasnik se pribliţi i šapne: -  Veliĉanstvo, neka dama stoji pred straţom i moli da je 

 primite.On ne odgovara, ne miĉe se, kao da je usnuo. Ĉasnik ĉeka. Prošle su dvije

 minute. Car ustane s leţaja i upita: - Je li stigao brod s vodom iz Schonbrunna?- Oĉekujemo ga sutra ujutro. - Ĉim stigne neka se svim bojnicima napune boce. Ĉasnik je stajao neodluĉan. Misleći da je car zaboravio prijavu posjeta ponovio je:- Veliĉanstvo, dama moli da je primite. - Kako se zove?- Nije htjela reći ime. - Kako izgleda?- Liceje zastrla bijelim ĉipkama. - To je ona koju smo otkrili u fratarskoj halji. Uhitite je.- Ĉini se da nije ona. Ona je bila crnka, ovoj ispod ĉipaka viri plavi uvojak.Car okrene leda ĉasniku ali se brzo obazre. - Zašto je niste otpratili? - Veliĉanstvo, zaklinjala me da se radi o jednom ţivotu. - Jednom ţivotu? Dovedite je! 

 Mladi ĉasnik ode. Josip obori glavu. Nepomiĉno bulji u zemlju.Prolazi vrijeme. Napolju se ĉuju koraci i šuštanje svilene suknje. Car pogleda u otvor razmaknutog šatorskog platna. Ulazi ţena, neĉujno, kao duh ucrnom ogrtaĉu. Glava joj je pokrivena bijelim ĉipkama. Dugi rubovi padaju dozemlje.Kroz ĉipke svijetli se plava kosa.Car je gleda i šuti. Ĉasnik spusti zastor i udalji se. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 207: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 207/390

 

Ţena makne s lica ĉipkastu svilenu koprenu. Iz bijelog okvira gleda smrtno blijedo lice. Pepeljasti uvojci padaju po ĉelu. Njen oĉajan pogled uprt je unjegove oĉi. 

On ne moţe pozdraviti, pokloni se, kao da ga nešto sledilo. Ona je okamenjena. Na poluotvorenim usnama lebdi neiz-reĉena rijeĉ. Stoje kao dva kipa u polutamnom šatoru. Ţiţak svijeće na stolu ispruţi o sezaprepašteno. Primakla se bliţe. Šuštanje suknje ispunjava tišinu punu strepnje. 

 Njegova se ramena trzaju i povlaĉe natrag kao da bi htio bjeţati. Pogled mu jezamraĉen. Odvraća se i opet se podiţe k njoj. U licu mu treperi neka nejasna

 mješavina uzburkane, uzvitlane nutrine.Hrapavo i muklo pitanje upravo se okomi na nju:- Zašto ste to uĉinili? S njezinih se usta otkida odgovor, ĉudno monoton: - OdreĊeno je bilo davno! Šator kao da se pretvorio u grobnicu šutnje. Ĉelo mu se rosi. Lice mi jenja

 boju. Ruka uhvati naslon stolice, kao da bi htio njome tresnuti o zemlju.- Grofice, vi ste pisali ona pisma?-Ja!- Svojom rukom?- Svojom!- Svojim rijeĉima? -Da!On je gleda.Preko suknenog haljetka osjeća se njegovo drhtanje. Šuteći gleda u zemlju. I ona šuti. Nalik je osuĊeniku u smrtnom ĉasu. Tada se Josip strelimice okrene k njoj. Lice mu je tamno, usne bezbojne. U oĉimazdvojnost.

- Zašto ste mi ono pisali? Zašto?  Vjede joj pokriše oĉi, liceje kao od bijelog mramora. Ne odgovara. - Zar ste me htjeli kazniti i narugati se?-Ne!- Nije istina, nije istina što ste pisali! Oĉi su joj upravljene u zemlju. Usne se rastvore, ali ne moţe ništa reći. Zahvatio je opet naslon stolice i stisnuo ga ĉvrsto. - Što to radite, što ĉinite? - Poniţavam se. - Jeste li to vi?-Ja sam!

- Što sam skrivio, da, skrivio sam, ali nesvjesno. Zašto sve to? Govorite zašto ste došli? - Došla sam. 

 Njen glas zvuĉi kao zvuk umirućeg posmrtnog zvona. U licu joj ukoĉen led, oĉikao staklo.Odvratio se od nje. Mahne oštro rukom, stisne pesnice kao da nešto drobi. Usnese steţu. Naglo se obazre. 

 Njegov glas dršće kao plamen baklje što je zahvatio dah. - Kada bi bilo istina što kaţete u pismu, ne biste smjeli to 

 meni pisati, ne biste smjeli doći... - Više me ne ljubite? S obje ruke uhvati se Josip za glavu.- Stoje to? Što se dogaĊa? Vi ste posuli mene i sebe prije zirom!- Ja? - usklikne ona kao da se probudila.

- Vi, vi ste mi onim pismom i vašim dolaskom dali posljed  nji udarac. Samo prijezir prema sebi mogao vam je nametnu

Page 208: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 208/390

ti misao da bih ja vas, vas koji ste bili jedina ljubav mojegaţivota, uzeo kao svoju ljubav... Zašto ste mi oduzeli jedinu ljepotu u koju nisam sumnjao, vjeru u ĉistoću vašega srca, ĉistoću koju sam toliko oboţavao, vas koju sam u dnu srca... -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Zapne. Uspomena na onaj trenutak pred Laksemburgom proleti njegovim mislima izaustavi se kao strahovita prikaza.-  Vi ste znali što sam uĉinio, osjetili to i izazvali? Ah! - i onudari po stolici. - Na kakve me strašne misli navodite, na kakve misli! Zar vi, vi?

 Njene se oĉi sklope. Uhvati se za stol i pokoleba se. On se ne makne, ne priĊe bliţe, nego se povuĉe još dalje u kut šatora i gledakako joj se koljena sagnuše. Hvata se rukama za glavu, bori se s nesvjesticom,

 posrne i klone.Pun sumnje zavukao se u kut. Njegovo lice odaje razoĉaranje. Ĉini se kao da ga je netko udario, da ga je ubio. Samo još dršĉu zjenice. Ona polako diţe glavu i opet je spušta na leţaj. Pokušava ustati, ali opet pada. Kruta gorĉina, oštri cinizam iskrivi mu usne. Rukom zamahne kao da je neštoodbacio. Nesmiljeno ironiĉki dobaci joj: - Dakle, i vi ste kao i druge!

 Nastala je tišina kao poslije teškoga pada. Medu njima ispoljio se olovni zid. Pokušala se pridići. Okrene prema njemu blijedo lice i oĉajno dahne: - Nema Boga!- U ovom ĉasu i ja sam ga izgubio! Plakala je. Njena se vitka pojava skutrila u klupko boli, ali on nema za sve tosućuti. Bijesno promrsi: - Takve sam scene već vidio! Kao da je u tome ĉasu izdahnula, okamenila se. Jedan je trenutak prošao poputvjeĉnosti. - Idite, grofice, duţe ne moţete ostati ovdje! Polako se pridizala. Sva njena savršena ljepota skrhana je. Pridrţavala se za stol. On je pratio njezine slomljene kretnje. Dršćuće rukesklopi i upre u njega strahovito oĉajan pogled.

- Slušajte me! - Ne mogu, zbog vas!

 Napolju se ĉuju koraci. On pohiti k izlazu iz šatora. - Tko je napolju?- Veliĉanstvo, hitni kurur. - Priĉekajte trenutak. Okrene se prema Neri:- Pokrijte lice. Odredit ću da vas ĉasnik odvede s bojišta. - Ne miĉem se odavde dok me niste saslušali. 

- Veliĉanstvo - ĉuje se napolju pukovnikov glas - vrlo jehitno.- Dolazim!

 Ne ogledavši se na nju jurne pred šator. - Idemo k Lasiju, gospodine pukovniĉe! - reĉe car pošavši 

 prvi. Gotovo je trĉao prema komandantovu šatoru. Pukovnik i kurir poĊoše za njim. Lasi je sjedio u košulji. Brzo obuĉe kaput i ponudi caru stolicu, ali on ostane

stajati i pogleda mladog kurira ĉija je praš-na odora pokazivala da je došao sdalekog puta.

Page 209: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 209/390

- Što je? Odakle dolazite? - Iz Sedmogradske.- Kakve vijesti nosite?- Veliĉanstvo, veliki vezir Jusuf- paša sagradio je preko Du nava most.- Most? I?

- Prešao je Dunav, upao u Sedmogradsku i u Banat. Našu je vojsku zadesio poraz i bjeţi u unutrašnjost zemlje. Lasi i car gledali su se nijemim pogledom dubokog razoĉaranja. Kurir jenastavljao:- K tomu je iznenada došlo strahovito nevrijeme, prolo 

 mi oblaka od kojih su nabujale rijeke i potoci. Poplavljeni suveliki kompleksi. Vojska se spašava i davi se u vodi i blatu. 

 Mnogim je selima odnijela bujica sve i ljudi nemaju što jesti. Lijeĉnici kaţu da se pojavila kuga. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Nijema tišina teška je u malom, vrelom šatoru. Car stoji ukoĉen. Nijedne kretnjeili treptaja oĉiju. Opaljeno lice blijedo je i gotovo upalo.- VojskovoĊa ĉeka zapovijedi vašega veliĉanstva. - Dobit ćete ih. Ĉekajte dok vas pozovem. Sumoran carev glas prekriven je maglom.Kurir izaĊe. Careve su oĉi uprte u mali otvor šatora, iza kojega je nestalocrnoga glasnika. Lasi šuti spuštene glave. Obojica su pritisnuti nekom strašnom teţinom, koja ih zatrpava. Guši ih poĉetak umiranja. Josip sjedne na drvenu stolicu i pogleda u bojnu kartu na stolu.- Na svim našim pozicijama izvjesila je nesreća svoje zasta ve. U Zemunu Turci, sunce i groznica; u Banatu Turci, voda ikuga. Saveznica Rusija sjedi i oznaĉava pozicije dijamantima. Iza naših leda maĊarska, tirolska i nizozemska buna. Ima li se još što strovaliti na mene? - Veliĉanstvo, da je Potemkin opsjedao Oĉakov, da je pre šao Bug, ne bi se Turĉin usudio prijeći u Sedmogradsku, a mi 

 bismo bili u Beogradu.Car se zagleda u pod.- Da nemam iza leĊa druge neprijatelje, već bi Turci bili u Carigradu! Znadu oni da je gospodska histerija ove drţa ve izbeĉila na mene svoje ralje. Znadu oni da moram ĉuvati zalede od domaćeg Turĉina. Ne, Lasi, ne vjerujem da su ljudi odbacili od sebe ono što sam im dao; nisu zaboravili da svoj ţivot i sebe da jem njima. To me drţi, Lasi! Strahovit poraz 

 mene bi ubio da nema vjere u puk. Nećemo klonuti, Lasi! I mismo uĉinili pogrešku što nismo odmah jurišali u poĉetku, ali sve ćemo ispraviti. Moramo to ispraviti! Neka se spremi stoje 

 potrebno za put. Idem u Banat. Treba da odbijemo Turĉina. Sam ću u bitku, moram ili ĉasno Turĉina suzbiti ili izginuti. 

 A h, kako je strašno osjećati da te Turĉin tjera natrag u zaleĊe, gdje me ĉekagospodsko- popovska armija. Ali, idemo dalje! Idemo dalje! Dalje! Ili ćemodospjeti do pobjede ili ući u grob! Idemo dalje! Ustao je da poĊe, ali se uhvati za prsa. Lice mu se iskrivi fiziĉkim bolom. - Vas boli u prsima, veliĉanstvo? - Odakle vam snage da se brinete za moja prsa, kad se da

vimo u masi mrtvaca, poraza, neizvjesnosti i nevjere?- Razumijem, ali ako vas u toj nesreći spopadne bolest? 

Page 210: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 210/390

- Kakva bolest? U duši je bolest, da, ali izlijeĉit će je pobje da. Idemo. Idemo! Odredite sve za put. Brzo! Idemo, Lasi!Zapovjednik istrĉi iz šatora da izda naredbe. Ostavši sam, car upre oĉi u bojnu kartu, razmišlja, kombinira i prstom prati

 pozicije. Utapa se u bojne linije. U mislima bije bitku, tjera Turĉina i oduzima mu zauzetu zemlju.

Rumeni mu se lice. Oĉi se iskre. Stoji nad strateškom mapom. Lasi se vratio u šator. - Lasi, ovdje je naše središte. Idemo li? - Do zore bit će sve spremno za put, a dotle, molim vas, vratite se u šator i poĉinite. Za pobjedu treba snage. 

 Naglo podiţe glavu kao da se neĉega sjetio i pogleda kroz otvor prema svomešatoru. - Veliĉanstvo, doĊite, morate leći! - Ostanite, sam ću! Obećavam da ću se odmarati! Do-videnja!Gotovo istrĉi iz šatora. 

 Vani je puhnuo povjetarac. Stao je i ĉekao ohlaĊujuće valove. Tijelo ţedno upija prvi lahor u beskrajno vrućoj omari. 

Oko njega ĉitavo bojište spava, samo crne konture straţar-skih bodeţa miĉu seamo-tamo.U tami traţi nešto gdje da zaustavi pogled, koji protiv volje privlaĉesvjetlucave pukotine njegova šatora i reţu u tmi-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

ni svijetle crte. On ih osjeća kao ognjene porezotine na svome tijelu. Pode nekoliko koraka i opet stane. Diše duboko i gleda u svijetle pukotine.Lahor piri, privija mu se uz vrelo lice i prodire kroz tanki haljetak do tijela.Potrese ga mraz.Stoji sam usred usnulog tabora. Ĉuje disanje zaspalih vojnika. Podigne oĉi kzvijezdama. Dugo ih gleda, kao da s njima razgovara, savjetuje se, povjerava im

 bol koja mu lomi prsa."Ţivi li negdje na kojoj od ovih zvijezda kakvo biće koje ravna ljudskimţivotima? 

 Ako ţivi, zar smije dopustiti da ĉisti ideali budu slomljeni zloćom? Zar uljudskim bićima nema mjesta ĉistoći? Zar su sve to izmislili pjesnici? Zaštoosjeća u sebi toliku ţelju da kroz ţivot povede ĉovjeka neokaljane duše, ĉistog,velikog, osloboĊenog od blata i gada? Odakle mu ta ţelja, ako je ĉistoća srca

 prikaza sanjara?Zar je istina - laţ? Poštenje - prijetvorba? Dobrota - himba?"Oko m u zapne opet za svijetlu pukotinu šatora. 

 Ništa se ne miĉe. Crte su jednako svijetle, ukoĉene. Osjeti nešto hladno, vrlo bolno u srcu."Stoje iza toga platna u šatoru? Zar ona koja je nekoć davno bila tako ĉista kaosunce, a sada ĉeka tamo, ĉeka... O, zar je ĉistoća pjesma budale što bulaznisonete?"Razoĉaranje ga potapa kao more razbijenu ladicu. Zastoje u šatoru tako mirno? Otišla je? Ili ĉeka? Zašto, zašto sve to? 

 Nešto ga povuĉe naprijed i pode brzo, gotovo trĉeći. Ĉinilo mu se da ga netkovuĉe. 

 Na ulazu u šator stane, udahne ohlaĊeni zrak i razgrne zastor.  Na stolu poĉiva glava, pepeljasta glava, kao da je otkinuta od tijela. Za sobom zatvori zastor.

Stoji, ĉeka, ali glava je ukoĉena. Tijelo sjedi na stolici, ruke su ispruţene postolu.

Page 211: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 211/390

PriĊe bliţe. Opet stoji. Gleda.Glava se podigne sa stola kao mrtvaĉka maska s odra. Tako izgleda mrtvac. Ukoĉentamni pogled i bijela ledena usta.

 Nešto ga povuĉe natrag. Poraţen je tim pogledom.  Monotone, bešćutne rijeĉi otkinule su se iz njezinih usta: - U vas ima samilosti za svaĉiju nesreću, zar samo moju ţe 

lite ostaviti nesaslušanu? -  Nesreću? - pita on tiho, nepovjerljivo, a ipak blaţe. Povukavši se u dubinu šatora, odvrati tiho: - Slušam vas! U zvuku tih rijeĉi osjeća se slutnja neĉega pred ĉim je zadrhtao. Upirući glavu o ruke govorila je polako, pogleda uprtog u svijeću. Njegove oĉiupile su se u to strahovito ukoĉeno lice i široko rastvoren pogled, od kojega i

 plamen podrhtava.Ona govori i govori.Svaka rijeĉ pada na njega kao tursko tane. -  Vi ste, veliĉanstvo, otišli na ratište. Mojega muţa poslaše u Sedmogradsku. Otišli smo. 

 Muţ mi je umirao od ţelje da vidi sina. Ljubi ga kao što nikada otac nije ljubiodijete.

Grof Meško, kojega smo zamolili, došao je i dijete dopratio k nama uSedmogradsku.Sve je bilo dobro. Tada stigoše vijesti: "Turci dolaze!" 

 Muţ me prisili da sa sinom odem u Beĉ. Otpremi nas onamo. Nekoliko dana ţivjelasam u Beĉu posve mirno, s nekom sobaricom u malom stanu koji sam unajmila. Jedne veĉeri igrala sam se sa svojim sinom i ĉula sam  kako zvoni. Ĉula sam kakoje sobarica puštala nekoga i kako je vrisnuh. Potrĉim prema vratima da vidim stoje. Na vrata banuše tri gospodina umotana utamne plašteve. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Na glavi trouglasti klobuci, na licu krinke. Prvi uperi na mene pištolj i poĉnegovoriti:- Grofice, kaţu da ste hrabra ţena, dokaţite to! Niste se bo jali sudaca i lomaĉe! 

 Moj djeĉak je stajao kraj mene. - Što ţelite? - upitam.- Najprije da šutite. Tada jedan od njih pograbi mojega sina. Dijete se stane otimati, ali on ga nosivan. Vikala sam i poţurila za djetetom. - Mamice, ne daj me! - viĉe mališan. Hoću da ga otmem. Posrnem. Dvojica me uhvate i zaĉepe mi usta. Onaj s djeĉakomnestane. Treći, visok, pognut, reĉe mi: - Vašem sinu neće se ništa dogoditi ako ušutite i uĉinite što 

 budem od vas traţio. - Sto? Brzo, govorite! - rekoh ja. - Uĉinit ću sve! Pustili su me, ali su mi zakrĉili put. Sve se sruši preda mnom. Sva sam ledena iĉekam što ţele. Zapovijedaju mi da uzmem papir i crnilo. Ĉinim sve što traţe,

 brzo, hitrije nego što oni traţe. - Diktirat ću vam dva pisma - reĉe mi hrapavi staraĉki glas onoga pognutog gospodina.Gledam ga. Visok je, pognut, lice mu je pokriveno krinkom; ĉini mi se da meispod nje gleda netko tko me poznaje.Pisala sam prvo pismo. Tada mi zapovjedi da uzmem drugi papir i opet diktira...Ustajem, neću pisati, ali mi on reĉe: - Za glavu sina!

Page 212: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 212/390

Ja trnem i pišem. To su ona pisma što ste ih primili. Kad su napisana pismanaredili su mi da sjednem. Uĉinila sa m to.Tada mi reĉe onaj ĉudni, poznati staraĉki glas: - Pisma ćemo poslati mi. Pripravit će ga za vaš dolazak. Vi ćete putovati na bojište. Cara je ostavila bojna sreća. Zemlje 

su pobunjene. Slomljen je i uništen, doĉekat će vas kao jedino spasenje.  Morate mu potvrditi što kaţu ova pisma. On će biti sretan, a vi mu predloţite da ćete snjim poći nekamo u tišinu ako povuĉe sve reforme i odstupi. Kad to uĉini vi ćeteopet dobiti sina! Ako ne izvedete to, molite sinu za dušu. Umrijet će! Ja sam, eto, pokorno došla. Strahovita, nijema, sablasna šutnja pritisla je oboje. Svijeća na stolu zatitra,uzgibana Nerinim brzim dahom.

 Njemu se ĉinilo da mu sljepooĉice pucaju. - Bili ste spremni da se ponudite za sina?- Znate li vi što znaĉi biti majka? Niste li imali majku?Zastao je, zagledao se u svijeću i prošaptao: - Da, i ja sam imao majku, tako kaţe rodoslovlje. 

 Na usnama zatitra mu nešto trpko, ironiĉno. 

- Sto sve ne bi uĉinila majka za dijete svoje ljubavi? - šap ne ona.Zjenice mu se šire kao da je ugledao nešto novo, neviĊeno. - Ima, dakle, u svijetu ljudskih ĉuvstava koja ne poznajem! - reĉe polako, tuţno, zagledavši se nekamo daleko, gdje vidi nešto nedohvatno i zato tako bolno. Razumjela ga je i oborila oĉi. Na trepavicama zadršću suze. Šutjeli su dugo. On se probudi iza sna i reĉe s izraţajem zaprepaštenja: - Zaboga, vaš je sin talac zato da povuĉem reforme, da ka 

 pituliram pred njima!- To su mi rekla ona trojica.Sa dva prsta udario se po ĉelu kao da se ţeli dozvati k svijesti, ili da sabere

 misli.- A vi, grofice, što ste mislili kad ste došli? Šutjela je. - Kad ste ušli u moj šator, recite što ste oĉekivali? -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ono što se i dogodilo. Vaše rijeĉi "i vi ste kao druge" tako su me strahovito bacile o tle kao i majĉin strah za dijete. -  Niste bili uvjereni da bih mogao obešĉastiti svoju ljub..., da bih vas mogao poniziti do ljubovce? Recite, jeste li u tovjerovali?- Ni trenutka!

 Nešto gaje pritisnulo k zemlji. Sagne koljeno i posegne za njeno m obamrlomrukom.- Hvala! Hvala! Moje srce imalo je jedan jedini topli traĉak sunca što ste ga vi probudili u meni. To je jedino do ĉega  nije doprla gorĉina razoĉaranja. Vi ste bili snaga moje vjere da ĉistoća srca i duše nije samo pusta nada sanjara. Oprostitešto sam naĉas izgubio vjeru i uvrijedio vas, bilo je odviše gor ko, odviše... I on poljubi njezinu ruku cjelovom u kojemu je bilo zahvalnosti duše duši. - Zasluţila sam vašu osudu. Oh, ulazila sam k vama pod  

 maĉevima strahovite prijetnje zlotvora.- Samo kad sam opet našao vas, onakvu kakvu sam vas no sio u duši! Sada ćemo ići dalje mnogo lakše! 

Page 213: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 213/390

Ustao je i upitao:- Recite mi što znaĉi u pismu ovo: "Znam što se dogodilo 

 pred dvorom... osjetila sam?"- Ne znam, diktirao mi je.

- On vam je to kazivao? Vi ne znate za dogaĊaj u dvorcu? 

Znam da sam se udarila i onesvijestila.- Kada ste se zapravo osvijestili? Još dok sam vas drţao? 

- Ne. Našla sam se u krevetu. Uz mene je bio Kalman i moj  muţ. - Nije li vam bilo ĉudno da vam zakrabuljeni ĉovjek diktirao nekom misterioznom dogaĊaju? Bila sam tako uzbuĊena da nisam ništa shvaćala. Ja i ne znam što sam pisala. 

-Još jedno, kakvu su to spomenuli serenadu? - Serenadu? Moţda onu što ju je pod mojim prozorom svi rao Haydn s drugovima, navodno po nalogu neke dvorske liĉ nosti.

- Dokle dosiţe gnjusoba mojih neprijatelja! Zagrabili su u tajnu na dnu moje duše. Ali kako su to iskopali? Bit će da je  netko iz starih vremena poznavao tu moju tajnu, moţda onaj staraĉki glas koji vam je diktirao u pero? - U to sam uvjerena!- Traţe da razorim djelo svoga ţivota. Zašto ne traţe moju glavu, zašto traţe glavu vašega sina? LuĊaci! Zar nije mnogo sigurnije uzeti moju glavu? Mogli bi mirno rušiti moje djelo! - Ali oni traţe da vi sami rušite, vi sami, i da odete! - Kad biste znali stoje sve danas palo na mene: tisuće mrt vaca, tisuće osamljenih sirota, tisuće nevjera, sve to leţi na 

 mojim prsima, a sada, eto, vaša sreća i vaš sin! Previše je to za mene! Kakva vraţja stupica! Zatjerali me u stotinu jazo va, stotinu jazova poniţenja! Ne, još nije u meni dogorjelo! 

 Nastavljam borbu! Idemo dalje!- Veliĉanstvo, ako ima Boga, mora sada pokazati svoju pra vednost i pomoći vam da mi izbavite sina i da ih porazite. - A da mi to ne pode za rukom?

- Tada bi mi preostala samo smrt!Gledao je u zemlju. Malo poslije upita:- Da li moţda slutite tko je bio pod onom krinkom? - Svakako otmjeni, školovani ljudi. - A onaj koji vam je diktirao pismo?

- Govorio mi je naizust. Kroz krinku je izbijala crna lukavost. Njegov je glas odzvanjao u mojoj uspomeni. Moţda je utvara, moţda zabluda, ali kao da sam ĉula glas koji je toliko 

 puta na dvoru propovijedao kršćansku ljubav. - Tko? Tko?- Pelegrini! Moţda već nije ţiv, ali tako sam osjetila. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Dakle, još uvijek ţivi duh crnih kabineta i crnih kamarila  prošlih vjekova? Pelegrini! Ako ţivi, on je jedini znao tako dik 

tirati pismo. On je bio upućen! -1 taj koji je diktirao bio je upućen. Moja sumnja ima opravdanja. 

Page 214: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 214/390

- Jest, ima! Posvuda ista metoda: u Sedmogradskoj, u Nizozemskoj i ovdje, gdje su me uhvatili ognjenim kliještima za srce. Da, htio sam pitati, jesu li vam dali rok?- Jest, odredili su ga.- Koliko?- Dva mjeseca.

- Vi se, dakle, morate vratiti u Beĉ. - S odgovorom!- Kako kane dobiti taj odgovor, pismeno ili će doći sami? - Ne znam, nisu rekli.- Pisat ću svome pouzdaniku, vrlo spretnom agentu Knechtu.- Veliĉanstvo, zasjeda bi mogla upropastiti mojega sina. - Knecht je oprezan. Razgovarat ćete s njim. Vi se vraćate u Beĉ. Oni će se javiti za odgovor. Recite im ili pišite, kako će već traţiti, ovo: "Uspjelo mi je! Za dva mjeseca bit će vaše ţe lje ispunjene!" To im javite i pokazujte se veselom. Oni će vas uhoditi, a vaše dobro raspoloţenje uvjerit će ih da ste uistinu sve rekli.

- Razumijem.- Neću se pokoriti, a vašega ću sina razbojnicima oteti! - Umrla bih da me ne podrţava ta nada! - Oprostite što se opet vraćam na onaj ĉudan "dogaĊaj" 

 pred dvorcem.U carevu se sjećanju probudi ĉudna slutnja. Kada ju je drţao u naruĉju lomilo segranje negdje u šikar-ju kraj jezera.- Sve mi se ĉini da je netko one veĉeri bio u blizini. Netko nas je vidio da šećemo. Jedan zlotvor morao je biti na soareji. 

- Tko zna koliko ih je bilo!- Grofice, moţete li jahati do prvoga sela? - Moram.- Ne smije vas zateći ovdje nitko. Dat ću vam pouzdanog ĉasnika da vas otprati do Beĉa. Poslat ću instrukcije Knechtu. Dva mjeseca? Dotad se moţe uĉiniti mnogo, vrlo mnogo. Obećajte mi da ćete mirno ĉekati odluĉni trenutak. - Obećavam! - Svaki vaš korak u moju blizinu donosi vam nesreću. To 

 moram popraviti. Ja ću to popraviti. da jem vam rijeĉ! Zna li vaš suprug što se dogodilo? - Ne! To bi ga ubilo! On je u Sedmogradskoj.Ostao je naoko miran da joj ne oda vijest o teškoj bojnoj nesreći. - Vaš muš je u zaleĊu. To je glavno. Pokrijte lice i priĉekajte dok se vratim. Otišao je u veliki ĉasniĉki šator. Ĉasnici su se pripremali za carev odlazak uBanat. Josip zovne svoga vjernog pouzdanika, izda mu naloge i naredi da otprati

ţenu njegova generala u Beĉ. - Pazite, kapetane, da ne sazna za katastrofu uSedmogradskoj i u Banatu. Muţ joj je tamo, tko zna što se 

 moglo s njim dogoditi. Dakle, kako sam rekao!Osedlaše konje. Car se vrati u šator. - Sve je spremno, grofice! Za koji sat bit ću spreman za velik i teţak ĉin koji mi otvara put k vašem sinu. Pobjedu mo ram izvojevati! Vi ste mi vratili vjeru u ljude, u ĉista srca. Ne slutite kako mi je bilo potrebno. Sada vjerujem još jaĉe u ĉistoću svoga puka i on me neće razoĉarati. Vi ste mi tu vjeru 

 podvostruĉili. Idite, ĉekajte strpljivo i nadajte se do posljed  njeg ĉasa da ću osloboditi vašega sina. - Kad biste znali s koliko se pouzdanja vraćam kući, i koli 

ko vas poštujem, koliko vas više volim! -

Page 215: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 215/390

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Slušao ju je osvijetljen nekim fanatiĉnim, ĉistim ushićenjem. Tada je izvede iz šatora.  Nera je odjahala u kapetanovoj pratnji.Car se vrati u šator, puhne u svijeću i baci se na leţaj da priĉeka polazak na

 put.U šatoru mrak i tišina. Sat kasnije krenuo je s malom pratnjom u Banat.

 NOVA KATASTROFAGusti oblaci izlijevaju mlazove vode i spajaju nebo sa zemljom.Dolina Karansebesa pretvara se u vir što izdire iz temelja kuće i staje, gušiljude i ţivotinje. Gromovi svemira sukobljavaju se s grmljavinom topova. Stravaje rastrgala redove carske vojske. Turci gone careve vojnike. Oruţje im pada izruku, ili ga bacaju da spase glavu pod pljuskom neba i Turĉina. Gaze ljudi vodu

i blato. Kad nalete na more u dolini bacaju se u vodu, plivaju i tonu. Smrtnikrikovi dopiru do oblaka.Turĉin je stao pred bujicom što se razlijeva po carskom bojištu i viĉe: "Alahu

 budi slava!"Slavuje posvetio umiranjem.

 Mrak se spušta.  Voda strahovitim šumom dere zemlju, nosi lešine i oruţje, valja kola i uginulekonje, i zaustavlja ih pred malom uzviši-com oko sela Obada.Blatnim poljem projurila je voda i ostavila tragove razaranja. Bjegunci, mokri,

 poderani i razoruţani trĉe sve dalje i dalje. U luĊaĉkom bijegu gaze preko mrtvaca i oruţja, preko vodom raskvašenog i s muljem pomiješanog kruha i bjeţe,kada su već spasili glavu. 

U malom gradu trepere svjetla kao svjećice na groblju. Ljudi strepe na ulicama.Strah s njihovih lica zuri u dobjeg-le vojnike, gleda ih i pita:- Hoće li Turci u Karansebes? 

 Vojnici ne odgovaraju. Ne znaju ili ne mogu.Donijeli su glave, a to im je dovoljno.U komitetskoj kući stoje ĉasnici. Mokri su, blatni do vrata. Careva pratnja

 pomalo se okuplja. Mali ministar Thuguth izgleda kao da su ga namoĉili u blatnomjezeru. Mrke, kose oĉi gledaju vraţjim bijesom. Stišće svoj civilski maĉ. SRosen-bergova haljetka vise krpe.Ulazi stariji ĉasnik i obreda pogledom gospodu. - Gdje je car?- On je bio kod topnika.Ĉasnik potrĉi iz sobe i opet se vrati sa zapovjednikom topnika. - Kapetan kaţe da je car bio s vama kod topova!- Bio je, ali je pošao naprijed u prvi odjel, kojim je zapovi jedao poruĉnik Hartl. - Poruĉnika amo, brzo! - Ne mogu ga dozvati.- Zašto ne? - Ne bi me ĉuo. Uništen mu je sluh. - Car je bio s njim?- Jest, s njim.Komešanje u sobi nalikuje na natjeranu masu.- Gdje je car? - viĉu svi u isti mah. 

 Nitko ne zna ništa. Rosenberg i ministar Thuguth oĉajavaju. - Ĉim je poĉeo boj otišao je u liniju - sa zebnjom je konsta

tirao Rosenberg.Pred kućom po naslaganim cjepanicama leţe prokisli, polumrtvi vojnici.

Page 216: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 216/390

 ^^^^^^^^^^^ttUttSšmm^ 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ima li topnika meĊu vama? - Ja sam - oglasi se netko zamirućim glasom. - Donesite ga u sobu! - komandira pukovnik.Ĉasnici izjure napolje, podigoše iznemoglog momka i po-sjednu ga na stolicu.Glava mu pada lijevo i desno, kao da mu je polomljen kra-ljeţak. Lice nalikujena mesnati kostur.- Jesi li vidio cara?- Meni je komandirao. Kraj nas je palo tane. Dvojicu ubi-še. Ne znam koga. Mene je ošinulo, ne znam je li strijela ilivrući prah. 

- A car, gdje je car? Vojnik se zamisli, pogleda ĉasnike i odvrati: - Sveti Boţe, on je bio taj drugi! Ta rijeĉ pade meĊu ĉasnike kao hitac turskog topa. Rosenberg se uhvati za zid.Thuguth prokune. U sobu ude ĉasnik koji nije bio blatan. Generalska odora nije

 promoĉena. - Ja sam general Vojkffv - predstavi se komandantu. -Prispio sam ovaj tren s pojaĉanjem. - Hvala Bogu! Odmah ćemo srediti naše ljude. - Ĉekam vojskovodine zapovijedi! - Generale, car je nestao! - navijesti zapovjednik. - Mora

 mo ga naći bilo kako! Siniša upadne: - Nestao? Gospodo, spreman sam da ga traţim po bojištu! - Ali gdje, gdje da ga traţimo? - Tko gaje vidio posljednji?- Ovaj topnik. On tvrdi da su dva topnika pala i da je tajdrugi bio car. Nosio je odijelo konjiĉkog vojnika. Iz kuta sobe ĉuje se gorki plaĉ. Rosenberg prepozna careva slugu i navali nanjega pitanjima.- Nisam ja njega, on je mene ostavio! Rekao mi je da bi mogao pasti, a pritom ne treba moje pomoći. 

- Tko ide sa mnom? - upita general Vojkffv.-Ja! -vikne sluga.Javljaju se ĉasnici redom. - Uzimam samo one koji nisu bili u ovoj bici.General da donijeti obnemoglom topniku rakije i stade ga ispitivati gdje je

 posljednji put vidio cara.Uzeše kartu da odrede poziciju. Ĉitava se druţba ĉasnika i momaka spremi. Sinišaih razmjesti na razliĉite strane. Svakom odredi smjer. Zatim napuste zgradu, dase vrate na mjesto poraza.U MRAĈNOJ NOĆI Oblaci su se iskalili nad zemljom.

 Nebo je ĉisto. Zvijezde spokojno trepere. Razbojištem se šuljaju tamne sjene. Gaze vodu do koljena.Svatko ide svojim smjerom. General Vojkffv udario je sa carevim slugom sredinom.

 Voda im doseţe do koljena. Oprezni Siniša krije fenjer pod ogrtaĉem da ga ne bi primijetio Turĉin u dalekomnoćnom logoru. 

Ĉizma mu se zadjene za neko gvoţde. - To je top! - šapne sluga. 

Page 217: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 217/390

Oprezno idu dalje.- Nešto strši iz vode, gospodine generale! - Ne vidiš da su to prevrnuta kola? 

 Mrtvaci što plivaju po vodi zapinju im za noge. - Isuse, zapleo mi se mrtvac, ne mogu dalje!Sluga raširi ogrtaĉ da sakrije fenjer. Siniša osvijetli mrtvaĉko lice što viri

iz vode. Sluzi zastane dah.- Isuse, Isuse, gdje mi to traţimo mojega dobrog gospodara! - Hvala Bogu, ovaj nije! - reĉe Siniša. - A ovaj drugi, treći? O-o-o!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ovdje su topnici. Sjećaš li se gdje je ostao? Kako? Kada? Reci mi još jednom. 

- Kad je bitka bila najstrašnija topnici prestadoše pucati. Poĉeli su bjeţati. Car me ostavio i potrĉao k njima. Neki su došli natrag. Sjećam se da je to bilo na uzvišici. Vidio sam mu leda. Sagibao se i opet uspravljao. Vidio sam kako je pala neprijateljska granata. Nestao je u dimu. Drugo ne znam ništa. Poĉelo je 

 pljuštati, sam ne znam iz neba ili iz turskih topova - priĉao je sluga a suze su curile licem i kapale u kaljuţastu vodu. - Daje bar dan, mogao bih pogoditi gdje je to bilo.Stali su.- Sklopi oĉi, ali posve! - Kada ih opet otvoriš lakše ćeš se snalaziti u tami.- Jesam, gospodine, ali ipak ne vidim! - zajeca sluga gorko.- Zašto smo morali doći ovamo? U Zemunu je peklo sunce, ali je car bio na suhom. I Turci nisu bjesnili! Znao sam da neće 

 biti dobro - govorio je sluga kroz plaĉ - znao sam. Ĉim ţena  prijeĊe prag, sve ode k vragu! - Kakva ţena? Praznovjerje! - Nije, gospodine, dok nije bilo te ţene na bojištu, sve je 

 bilo dobro.- Ţena na bojištu? Gdje? - Kraj Zemuna bila je u carevu šatoru neka dama. Drugi dan on je otputovao i eto zla! Ţena je nesreća! da je bar pri ĉekao koji dan! - U carevu šatoru bila je dama? Baš na bojištu? - Da, na bojištu, u njegovu šatoru. Vidio sam svjetlo. Mislio sam da je car ostavio zapaljenu svijeću. Podoh je ugasiti. Kad  ja bliţe, zavirim u šator, a tamo dama, lijepa kao Bogorodica. Car kleĉi pred njom. - Kleĉi? To ti se priĉinilo! - Isprva sam i ja tako mislio, ali kad duţe gledam, car joj ljubi ruke. A imao je i zašto! Lijepa, velim kao Bogorodica. Kosa plava, ĉudno plava, i kao da je posuta pepelom. 

Siniša odjednom stane. -Ti sanjaš, ĉovjeĉe! -  Ah, što bih sanjao, vidio sam joj u svjetlu oĉi. Tamne, Boţe, kao alem! Oko lica gusti uvojci, velim, kao da je plavu kosu posula pepelom. Znam da sam je jednom vidio.-Gdje sije vidio?- Kada je car odlazio i opraštao se s gospoĊicom Maricom, 

 poveo me sa sobom. Nosio sam gospoĊici neku kutiju. Tada je tamo bila i ta dama. Car joj je poljubio ruku, a ona je imala suzne oĉi. 

Page 218: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 218/390

- Nju si vidio na bojištu? - Da, nju! Zar vas, moţda, to ljuti, gospodine generale? - Ljuti? Ne! Samo sam oĉajan što ne moţemo naći uzviši-cu koju traţimo. - Ne bismo li nastavili, gospodine generale? Ako cara nenaĊemo ţivoga, da ga naĊemo bar mrtvoga - odvaţi se sluga 

izreći i zaplaĉe kao dijete. - Kaţeš da je bila ona ista koju si vidio kod gospoĊice Ma rice? Car je pred njom u šatoru kleĉao? - Da, kleĉao je. Ja sam se brzo povukao i legao daleko odšatora. -Kadaje izašla? - Dugo je bila unutra, vrlo dugo, do poslije ponoći. Tada je odjašila u Zemun. Pratio ju je neki oficir. - Kasnije je nisi vidio?- Mislim da je odmah otputovala u Beĉ. Poslije su došli kuri ri iz ovoga prokletog kraja. Car je smjesta sjeo na konja i otputovao. Ĉim ţena prijeĊe preko praga, sve propada! Ne bih ja nikada dopustio ţeni da korakne na bojno polje. Najstariji lju 

di pripovijedaju da je uvijek nesreća snašla vojskovoĊu kad   mu je došla u susret ţena, pa bila lije pa i mlada kao ova. Voda je šumorila oko njegovih nogu. Spoticali su se o mrtvace i neke tvrde predmete.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Vas je prodrmala hladnoća, gospodine generale? - Stojimo u vodi!- Nećemo ići dalje traţiti? 

 Nije odgovorio. Vjetar zapiri nad bujicom. Voda kotrlja ljude, kola, ponjave,hljebove.- Traţit ćemo do zore! - odgovori general.Gazili su vodu, ogledali svakog mrtvaca i nastavljali. Kad god bi posrnuli na

 prevrnutim kolima, morali su se drţati da ih bujica ne povali.- O, kako tuţan put! - šaptao je carev sluga. - Voda je plića - primijeti Siniša - uspinjemo se. Pazi, moţda je to onauzvišica! - Oh, Boţe, smiluj se! - Ne plaĉi nego pazi oko sebe! - Top, jedan top! - klikne Sinišin pratilac. Ulazili su blatnom ledinom. Topovska kola strše uvis. - Na uzvišici smo! - Da, tu su mogli biti topnici! - reĉe sluga. - Bili su! Topovi su razvaljeni. Ĉekaj, da vidimo! Samo ću 

 malo posvijetliti. Raširi oko fenjera kabanicu. Sluga posluša. Siniša puţe, zaustavlja se.- Ovdje je netko! Mrtav topnik. U zemlju zaglibljen top.Kabanicom pravi sluga oko Siniše šator da prikrije svjetlo a on puţe blatnom ledinom ĉetvoronoške i traţi. - Opet top! - upozori Siniša. - Samo idi za mnom.Sluga ga prati s raskriljenim ogrtaĉem. Siniša ga zaustavi: - Stoj! Ovdje netko leţi! Fenjer prinese ĉovjeku u vojniĉkoj odori. Leţi licem prema ledini. Siniša gaokrene, osvijetli i pogleda u carevo blijedo lice.

- Isuse! - krikne sluga - Isuse!- Ne viĉi! Drţi kaput! Pazi! 

Page 219: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 219/390

 Sinišin glas i ruke dršću. - Izgubio sam ga, zauvijek izgubio! - plaĉe sluga, zaštićuje Sinišu i cara ogrtaĉem kao zastorom. Siniša brzo otkopĉa carev haljetak. Traţi ranu. Nigdje ništa. Osluhne srce. - Ugaslo je, ugaslo je to veliko srce svih sirota! Ili nije?

Gospodine slušajte ponovno! - Šuti, pusti me da slušam! Opet osluškuje. Zbunjuje ga jako kucanje vlastitog srca. - Ranjen nije, ali je, ĉini se... - Mrtav?Sluga zaplaĉe. - Suze ne pomaţu! Mrtav je! Vrati se i potraţi one koji su 

 pošli desno. Bit će nam najbliţe. Pazi da ne zalutaš. Dopre  mite nosila, ĉamac, splav, što li...  Nesretni sluga side opet u vodu i pode traţiti ĉasnike. Suzama je natapaokaljuţu. Siniša je ostao sam. Zurio je u noć. Misli, misli, pa opet prisloni k srcu uho i

 prisluškuje. 

Diţe glavu. Gleda. Rukom posiţe u dţep, izvadi nešto, podigne carevu glavu,ulijeva mu u usta neko piće, trlja sljepo-oĉice. Tare mu ruke i prsa, puše ulice i opet ulijeva u usta ţestoko piće. Uzalud. Ponovno natare careve sljepooĉice nekom mirisavom tekućinom i ulijeva  mu piće. 

 Vjede se careve otvore. Gleda u mrak.Uspravi oĉi k nebu i kao da se probudio u svome krevetu htjede ustati. - Polako, veliĉanstvo, polako! - šapne Siniša. On sjedne i pogleda Siniši u lice, ali ga ne vidi. - Generale, vi ste to! Poznajem vas po glasu!- Sto se dogodilo s vama, veliĉanstvo? Ranjeni ste? - Ranjen? Ne znam!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Opet pogleda oko sebe.- Molim vas, zar je fronta probijena?- Vojska se razbjeţala, ali nismo uništeni. Voda je Turĉina sprijeĉila da ide dalje. Topovi su propadali u kaljuţu. Povukli smo se u Karansebes.- Je li mnogo ljudi stradalo?- Još ne znam. Jedva smo stigli u Karansebes i pošli smo traţiti vas. - Ah, menije dobro!- Jeste li ranjeni, veliĉanstvo? - Sjećam se da je granata prsnula. Vidio sam da topnik

 pada. Drugo ništa ne znam. - Boli vas, veliĉanstvo? - Nije vaţno! Mislim da ovdje leţim dugo. - Onesvijestili ste se od eksplozije.-  Moţda. Ja sam ĉovjek kao i drugi. Idemo dalje. Car htjede ustati podupirući se o top.- Obavijestio sam naše drugove koji vas traţe drugdje. Voda je velika, ovako ne moţete prijeko. Doći će, priĉekajmo! - Ĉekat ću! Samo kad ste vi ţivi, generale! - Ah, ja! Vaše veliĉanstvo, vi, vi! Car i Siniša sami su na uzvišici. Nad njima noć, niţe njih poljanom šumi bujica

noseći ostatke propale bitke. Car je nijem. Ni disanje se ne ĉuje. 

Page 220: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 220/390

Zaronio je duboko u sebe i ne da je znaka da ţeli govoriti.  Pokraj njega stoji Siniša, šuti i ĉeka hoće li ga osloviti. Ne vide lica. Tminaim sakriva odsjev nutrine. Obojica su u crnom mraku usjekli poglede jedan udrugoga, ili samo slute dodir zjenica u kojima nešto ĉeka, vreba. Kao da obojica osjećaju porugu sudbine koja ih je na tu uzvišicu dovela zajednoi ostavila na samu, jednoga prema drugome, potpuno ih predala na milost i

nemilost neĉega što oni osjećaju kao ĉas obraĉuna. Josip sjedi na prevrnutim kolima.Silhueta njegova tijela pokazuje rezignirani mir. Kraj njega visoka, mrka pojava

 mladog generala, uspravljena poput sunca, a njegova crna pelerina na vjetru kaoda navješta drugu bitku izmeĊu dva srca, dva muţa, dviju duša. U šutnji koja viĉe glasnije od svih krikova osjećaju jedan i drugi da se medunjih uvlaĉi sablast optuţbe, priznanja, razjašnjenja, odmazde. 

 Nepomiĉnost Sinišine mraĉne pojave širi oko sebe nešto prijeteće, što ĉeka okomu oko.Pod njihovim nogama šumi bujica, prijeteća i zastrašujuća kao i njihova šutnja.  

 Mirno i odmjereno javi se odjednom carev glas u tmini:- Vi ste me, generale, dozvali k svijesti?

-1 vaša snaţna priroda! - Mogli ste me baciti dalje u bujicu, i nema me više! - Ja? Veliĉanstvo, zašto bih to uĉinio? - Da ste mi protivnik, neprijatelj...- Nisam li dokazao da ne spadam meĊu njih? - Dovoljno je bilo dokaza!Ponovno zanijemiše. Jedan drugome ne vidi pogled a obojica ih osjećaju. U tmini ĉini im se da se

 medu njima rastvara zemlja, prokopava jaz. Tmina zastire njihove poglede štogovore strašnim nijemim rijeĉima. Šute dugo. U Josipovoj duši iznenada se probudi nemir. Muĉi ga uspomena na onu veĉer udvorcu. Samoprijekor što ga je one veĉeri nagonio da Siniši sve prizna,sprijeĉen samo filozofijom pjesnika Da Pontea, obnavlja se u ovom trenutku kadosjeća uza se Nerina muţa, koji ga spašava od smrti. "Istinu, istinu traţi od mene ovaj ĉas, ova noć, ovaj pošteni muţ!" govori Josipu sebi.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Okrenuo je glavu prema Siniši. On se trgne. Naslućuje blizinu neĉega što imadoći, što je teţe od svih topova i ubojitije od tanadi. - Generale, da li vam je poznato da ima poštenih ljudi koji su ipak podreĊeni zakonu prirode, naĉas izgube glavu i po griješe? - Da, moţe biti. U tmini zvuĉi njegov glas teško. - Poštenje nas uzdiţe nad sve stvorove u prirodi. Poštenje, to je oznaka ĉovjeka kao i njegov um. Pošten ĉovjek ne moţe uĉiniti drugo nego da svoju pogrešku ispravi. Nije li tako, ge nerale?-  Više puta takvo priznanje postaje dvostruko umorstvo. Ubojita šutnja padne opet medu njih, šutnja pred lom -njavom.Zureći preda se u tminu car nastavi: - Ako je priznanje samo pogreška, a ne zloĉin, tada ne mo 

ramo ubiti onoga koji priznaje, ali s potpunim pravom moţe  mo izvestFodmazdu. Ako priznanje vrijeĊa drugoga, ima mu 

Page 221: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 221/390

 pravo suditi. I mora!- Mora?- Uvjeravam vas, ako pošten ĉovjek griješi, iskupljuje svoju 

 pogrešku ĉitav ţivot samoprijekorom koji je strasniji od smrt ne kazne.

 Nagla Sinišina kretnja prema caru odgovara zaprepaštenim oĉekivanjem. Car se

opet javi:- Moram vam nešto reći, generale! - Znam sve!- Znate? Što? - Moja je ţena bila kod vas u Zemunu! Dok je on htio priznati cjelov, Siniša mu spominje posjet u Zemunu. To gazaĉudi, ali reĉe mirno: 

- Da, bila je.- Bit će da je imala vaţan razlog da iz Beĉa putuje na boji šte k vašem veliĉanstvu? - Vrlo vaţan. 

Carevi su odgovori sve mirniji, Sinišina pitanja sve uzbuĊenija. - Smijem li zamoliti vaše veliĉanstvo da mi kaţe što se do godilo?- Vi, dakle, ne znate?- Ne znam!- Generale, nije me ovlastila, ali ćete to saznati od nje. Dajem vam dopust, putujte odmah u Beĉ. - Ostajem na bojištu do zadnjega daha! 

- Ja vas trebam u zaleĊu, gdje mi spremaju bune. - Veliĉanstvo, grofovi Vojkffv ne bi podnosili da ih se štedi. - Znam, ali kad vas tamo trebam, to je moja volja.- Oprijet ću se vašoj volji i ostati na bojištu! 

- Mrak je pojaĉao odluĉnost njegova glasa. Obojica su osjećali da se gledaju kroz mraĉan veo noći. - Nemate razloga ţeljeti smrt, generale! -  Niti je ţelim, niti je traţim. Izvršavam duţnost. Car je šutio. Zatim reĉe mirno: - Ĉujte, generale, da ja imam ţenu koju ljubim, i kad bih se sreo negdje sa ĉovjekom koji bi mi ulijevao sumnju da premanjoj nije pošten, naprosto bih mu prosvirao glavu tanetom. U tmini se nepomiĉno istiĉe Sinišin ukoĉen crni lik. - Vaša šutnja ušutkava i mene, gospodine generale, a htio sam govoriti, ali o neĉemu drugome, ne o onom što vi oĉe kujete. Ne smijem vam razjasniti razlog zbog kojega je vaša ţena bila kod mene, jer to pripada samo njoj. Do vas je da u  tom ĉasu uĉinite sve što vas je volja. - Uĉinio sam ono što sam ţelio: naći vaše veliĉanstvo ţivo i zdravo, ili ga spasiti od smrti!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Moţda i niste pravo uĉinili! Moj ţivot nije potreban meni, a ne znam je li potreban drugima. Onima za koje sam ţelio ţivjeti moja je sreća daleko kao i ove zvijezde na nebu. - Tko zna, veliĉanstvo, moţda pridolazi... - Poznajete li moju sreću? Eto, vidite, pod nama šumi voda 

Page 222: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 222/390

i nosi mrtvace. Svi su oni dio moje sreće! Gledati narode sret ne i zadovoljne, a sada, eto, ljudi plivaju u bujici! Treba ih pokupiti, poviti im rane, zacijeliti. No prije moram govoriti, još nešto moram objasniti, nešto na što me obvezuje savjest. Ĉuju se glasovi, tiho odazivanje. Siniša je pošao nekoliko koraka u susret. 

- To su naši! Dolaze sa splavi. Kako će biti sretni kad vas ugledaju!Uspeli su se gore. Carev sluga pao je na koljena. Ljubio je zemlju i molio seBogu.Ĉasnike obuze veselje. Brzo su pripremili carev leţaj. - Veliĉanstvo, do koţe ste mokri, ogrnite se! Uzeo je ogrtaĉ, umotao se i polako ustao. -Idemo dalje!Rasporedili su se oko splavi i teško je progurali kroz gomilu ostataka razorenog

 bojišta. SUSRET S MRTVIMU općinskoj kući svjetlo. U njoj se smjestio carev glavni vojni štab. Nakon

vijećanja gospoda ostaju zajedno i kore Josipa stoje poĉinio tako velikunesmotrenost i upravljao topovima.- Da nisam bio na toj breţuljĉini, sada bih se negdje kupao u bujici - odvraća car smiješeći se. - A sad molim veliĉanstvo da legne! - reĉe Lasi. 

- Leţao sam cijelo veĉe na topu! No, ne ljutite se, nastavit ću sada na krevetu. Samo idite! Kad su ga ostavili samoga ušao je sluga, presretan što ga opet moţe podvoriti. -  Veliĉanstvo, doktor Kalman moli da smije doći. Josip kimne glavom. Zaĉas se lijeĉnik našao pred njima i opipao je caru bilo. - Veliĉanstvo, tuĉe prebrzo! - Bolje je i to nego da kuca odviše polako! - Veliĉanstvo ima groznicu! - Ali nema ona mene! To je vaţnije! - Molim, veliĉanstvo, malo tokajca! - Opet tokajca? U Zemunu mi se ogadio!- Potrebno je, veliĉanstvo, potrebno je da popijete bar ĉa šicu! - Dajte, samo da vas se riješim! - nasmiješi se car. - Veliĉanstvo, prije spavanja jedan kinin! - Još i to! Vi od mene kanite napraviti bolesnika? Popivši pola ĉašice, car otpusti doktora. - Oskar - reĉe sluzi - pogledaj ima li pošte! - Veliĉanstvo, zar ćete raditi? Nakon tolike nesreće? - Hoću da se opet pomirim sa srećom. Reci ĉasniku koji ima noćnu sluţbu da mi donese poštu. Car je šetao po sobi kao da se nije ništa dogodilo. Ude ĉasnik, visok, upaloglica. Pokloni se i stavi na stol pisma. Car zaustavi na njemu pogled.- DoĊite bliţe! Vaše me lice sjeća na nekoga za koga su rek li da je umro.- Taj sam ja, veliĉanstvo! - Sto? Princ Ernest od Zvreibiirgena?- Da, veliĉanstvo! - U tuţno smo se doba sreli! Otkad ste na bojištu? - Došao sam s dobrovoljcima da vršim duţnost i da umrem  ĉasnije nego prvi put!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 223: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 223/390

 

- Kako ste prvi put umrli?- Od svoga hica u glavu!- Tako? Zbog ĉega? -Tuţna je to priĉa. 

- Htio bih je ĉuti. Sjednite i recite što se dogodilo. Sjednite. Dakle, što vas je snašlo? - Veliĉanstvo, ljubio sam vašu sestru, princezu Amaliju! - To sam znao. Zastoje niste isprosili?- Jesam. Njezino veliĉanstvo pokojna carica privoljela je. -No?- Vi znate da je princezu Josipu isprosio vojvoda od Parme.Kada su svatovi iz Parme došli u Beĉ, ona nenadano oboli od  crnih kozica i umre, ali njezino veliĉanstvo je htjelo da za Josipu dade zamjenu, drugu kćer. Bile su još neudane samo 

 princeza Amalija i Marija Antonija. Budući da je Amalija bila starija, carica odredi da će ona postati vojvotkinja od Parme i

 povuĉe svoju privolu. -A vi?- Odluĉio sam oteti princezu Amaliju. Dugo je premišlja la. Na posljetku odluĉi, upravo posljednje dane prije vjenĉa nja. Netko nas je izdao. Princezu uhvatiše još na dvoru, pre-odjevenu u komorkinju, mene pred dvorom, gdje sam ĉekao. Odveli su me pred caricu. Odigrao se buĉan prizor i ja sam  

 pred njom ispalio hitac u glavu. Odnijeli su me kriomice izdvora da samoubojicu zakopaju provizorno u šumi, kako 

 princeza ne bi saznala gdje sam. Rekli su joj da sam se oţe nio i otputovao i da sam zadao rijeĉ da je neću nikada više vidjeti.- Nisu vas zakopali?- Tane me nije usmrtilo. Duboku nesvijest smatrali susmrću. Kad su me dva tajna agenta donijela u šumu i iskopa li mi grob, osvijestih se i podigoh na nosiljci. Strah ih potjerai oni pobjegoše glavom bez obzira. Našao me kovaĉ lijesova 

 Wolf i odveo k sebi. Kod nekoga ugljenara njegovala me njegova kći Mirni. Lutaosam kojekuda. Neću o tome govoriti. Jednoga dana otputovao sam u Parmu irazgovarao s vojvotkinjom.- U koju svrhu?- Htio sam je ugrabiti. Pristala je.- A nije pošla. - Bila bi, ali ju je sprijeĉio on. -Vojvoda? To je razumljivo!- Ne vojvoda, nego njen faktiĉni muţ. - Koliko znam, vjenĉala se s vojvodom. 

- Koji je bolovao od nastranosti prema nekom grofuPierreu. Uveĉer, na dan pravoga vjenĉanja u Parmi, stupio je 

 pred princezu njen mladi dvorski meštar, Španjolac Rivera,  pouzdanik španjolskog kralja. - Govorite bez straha!- On je vojvotkinji otkrio sve to, i tešku bolest vojvodine krvi. Grof Rivera se još u Beĉu zaljubio u princezu, poslije voj votkinju, i zato joj povjeri strašnu nesreću u koju srlja bude li uistinu vojvodina ţena. I pouĉi je. Opijala je razvratnog voj vodu, podupirala njegovo nastrano prijateljstvo s Pierreom itako se oĉuvala od vojvode i od bolesti. 

- Ali ona je imala dvoje djece.

Page 224: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 224/390

Blijed je princ šutke oborio glavu. - Ţelim ĉuti sve! - Toj djeci bio je otac grof Rivera.- To vam je priznala ona?- Da, ona! Ljubomorni španjolski grof sprijeĉio je da vojvot kinja pobjegne sa mnom.

Car je slušao ispovijest. - Ludovao sam, trpio i plakao od ljubomore. Ţivio sam na svome imanju u Ĉeškoj, kraj Praga. Osim jednoga pisma ni sam nikada dobio od nje glasa. Danas mirnije prosuĊujem  

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

sve. Grof Rivera, njen dvorski meštar, bio je zapravo njen spasitelj. Bio samzamolio njeno veliĉanstvo caricu da joj dopusti da doĊe u Austriju, ali joj je

to bilo zabranjeno za sva vremena. Mislio sam da će vojvotkinja Amalija kasnijezamoliti vaše veliĉanstvo da poništi taj izgon. - Nije mi nikada pisala ni rijeĉi, ni onda kad su joj umrla djeca.- Snašla se i zaboravila je. - Jadni moj prinĉe, da ste imali većih duţnosti ne biste ţi vot utrošili samo u ljubav! - Slabić sam, priznajem! Zato sam se javio u rat i ovdje vo-jujem! Neka bar moja smrt bude neĉemu od koristi, kad moj ţivot nije imao svrhe. - Brazgotina na vašem ĉelu potjeĉe od toga hica? - Da. Od neprijatelja sam zadobio dvije rane u bedro.- Kugle nemaju u vašem tijelu odviše sreće! No tim bolje! - Smijem li nešto zamoliti, veliĉanstvo? - Samo odvaţno! - Da mi kaţete jeste li u posljednje vrijeme od bilo koga drugoga dobili kakvih vijesti o vojvotkinji?- Nisam! Ne znam ništa! Moja braća i sestre nemaju in teresa za mene - odvrati Josip s gorĉinom. - Moţda je tome krivo što ne odrţavam na dvoru carsku raskoš, ali ne drţim  da je carski dvor pozornica za parade i ne mogu drukĉije. Dvorjanstvo i raskoš privilegij je koji sam ukinuo i sebi i svo joj braći! Amalija mi moţda ne piše zato što je još za ţivota njezina veliĉanstva carice pisala da prekida s beĉkim dvorom  za sva vremena svaki saobraćaj. Poslije roĊenja njenog sina došlo je do pomirbe, ali samo na papiru. Nisu joj dopustili da doĊe. - Mislili su da se više ne bi vratila u Parmu, nego bi ostalasa mnom.- Da se obratila meni, bio bih ukinuo odredbu pokojne carice, ali ja se ne namećem braći koja su me izopćila. Ţalim  

što vam o Amaliji ne mogu ništa reći. Vidim, i nju nije sreća odviše mazila.Strašne su te dinastiĉko-politiĉke udaje. To su zloĉini protiv osobne slobode.Svaka sobarica i svaki sluga ima više slobode i prava na sreću nego vladarskadjeca! I ja sam iskusio grozotu politiĉkog braka, ali ostavimo to. Vi ste se

 promijenili.- Ostario sam, umorio sam se i rezignirao. Ţelim tursko tane, da mi uljepšasmrt.- Ali vam ne ispunjava ţelju! Dragi moj prijatelju, pokušajte s veseljem raditi,

smrt ionako neće zakasniti. Javite mi se kadgod, vaša tragedija, povezana s mojom sestrom, mene se iskreno dojmila. Pokušat ću obilaznim putem saznati

Page 225: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 225/390

štogod o Amaliji, ali joj ne ţelim smetati. Kao što sam rekao, moja braća isestre izopćili su me. Jedina Marija Kristina ima veze sa mnom, ali i taje vezasamo poslovna.HRVATI DOLAZEU carevom glavnom stanu ţivo kretanje. Svi su ĉasnici na okupu u bojnoj opremi.Stoje u grupama i ĉekaju. Adutanti i sluţbujući ulaze u carevu sobu i izlaze,

nose akta i bojne karte. Ulaze i izlaze kuriri. Ţurba. Trka. Svi oĉekuju velikdogaĊaj o kojemu nitko ništa ne zna. U carevu sobu ušao je Lasi blijed i tronut. Car mu odmah ponudi stolicu, alivojskovoĊa ostane stajati. Carevo ozbiljno lice navijestilo je veliku odluku. 

 Mirno upre Josip svoje plave oĉi u Lasija. - Slušajte, prijatelju, pametan ĉovjek kad uĉini pogrešku ima dvije duţnosti: daje naj prije prizna sebi, a zatim dolazi duţnost prema onima kojima je odgovoranda pogrešku ispravi. Lasi, taje duţnost danas zadesila nas obojicu. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Razumijem, veliĉanstvo! - Tako je, dragi moj Lasi. Sreća nam nije sluţila na bojnom  

 polju, i nebo i ljudi urotili su se protiv nas, kad nam je sprijeda stajao neprijatelj a straga buna! Vi ste mi pomogli stvoriti divnu vojsku, i taje vaša zasluga vjeĉna. I naša nova voj na znanost nije nam posluţila. Moramo to muţevno shvatiti i dopustiti da se okuša ĉovjek koji se proslavio u davnijim ra tovima.- Znam, veliĉanstvo. - Pozvao sam feldmaršala Laudona. - Dobro ste uĉinili, veliĉanstvo. - Dakle, vi me zbog toga niste zamrzili?- Vas, veliĉanstvo? Nikada! Samo vas molim da me pošaljete na bojište. Ţelim da

 pod Laudonovom komandom iskupim ono što nisam mogao uĉiniti kao voda! - To je muţevna rijeĉ! Ispunit ću vam ţelju! Obojica ćemo dati ţivote za obranu naše drţave! Laudon će istjerati Turĉina iz zemlje, a ja odlazim u Beĉ da obraĉunam s izdajicama. PoĊite u susret starom Laudonu! - Dao Bog, u sretan ĉas! Zagrle se i pruţe si ruke. Lasi izaĊe. Vani su ga oficiri s velikim uzbuĊenjemgledali kad je sjeo na konja i odjašio. 

 Napeto oĉekivanje je raslo. Za pola sata opaziše dolazak male grupe oficira. Naĉelu im Lasi i stari, ĉudan, mrk, ruţan poznati vojskovoĊa iz davnih ratova

 Marije Terezije, pobjednik koji vodi Hrvate.Prošli su pokraj generala i drugih ĉasnika i stigli pred cara. On doĉeka starca ozbiljnog lica i pruţi mu šutke ruku. Sedamdeset godina ţivota nije moglo starcu pognuti šiju. Njegova ruţnacetverouglasta glava s licem što gaje priroda neprijatno išarala drţi seuspravno i ponosito.- Laudon - reĉe car - što da vam kaţem? - Vi ste sami vidjeli d a je bilo mnogo nesreće i velikih pogrešaka. Pouzdajem  

se u vašu iskušanu vojnu spremnost. Vi ćete te pogreške ispraviti. Ţalim štonisam ranije dao zapovjedništvo u vaše ruke. Priznajem i ĉinim to sada. Nadam seda ćete izbaviti drţavu od Turĉina. Stari feldmarašal gledao je cara spokojno. Njegovo ruţno lice ulijevalo jestrah.-  Veliĉanstvo, primam iz vaše ruke sreću da posluţim ple 

 menitom idealu, osloboĊenju od turskog gospodstva. Molim  jedino da mi dopustite da svoju prvu bojnu liniju sastavim s

Page 226: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 226/390

Hrvatima.- Oni vas vole. Znam to. Svaki je njihov vojnik heroj.Upoznao sam ih. Kad jednom završi rat i uzmognem se vratiti svome redovitom radu, oni će upoznati moje štovanje i moje srce. Laudon, pozdravljam vas i vaše Hrvate! Ĉasnici glavnog stana stajali su  pred zgradom kad je car izašao s Laudonom i

Lasijem.Zaustavi se pred frontom generala, pukovnika i ostalih ĉasnika, i reĉe: - Gospodo, predstavljam vam našeg novog vojskovoĊu, starom slavom ovjenĉanog feldmaršala Laudona. On će vodi ti novu vojnu protiv Turĉina. S njim je stara slava, iskustvo i svi mi. S njim dolaze Hrvati.Ĉasnici kliknuše pozdrav i izrukovaše se. Odmah poslije toga odrţao je car bojnovijeće i dao je Laudonu potpuno slobodne ruke. Kada je opet bio sam, pozove k sebi Rosenberga.- Prijatelju, putujemo u Beĉ! Dok će ovdje Laudon tamaniti neprijatelja, ja se idem tući s domaćim Turĉinom. - Veliĉanstvo ţeli svladati bune? - Da mogu što više vojske poslati Laudonu! Sam ću na mje 

sto bune u Nizozemsku, Tirol i Ugarsku.- Kada treba da se pripremimo za put?- Za dva dana.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kojim smjerom putuje veliĉanstvo? - Preko Hrvatske. U Karlovcu ĉemo se zadrţati jedan dan. - Dobro, veliĉanstvo! - Da, uistinu, Marica je sada u brodskoj bolnici i moli meneka joj dopustim da me posjeti, jer mi mora otkriti neku veliku tajnu, odati neke skrovite neprijatelje.-To joj se mora vjerovati. Ona je vrlo ozbiljna.- I ja osjećam da njezino priopćenje nije tlapnja, ali budu ći da odlazim ne bi me više našla ovdje. Zato šaljite najbrţeg glasonošu s porukom da me doĉeka u Karlovcu. - Uĉinit ću to, veliĉanstvo, smjesta! Tko će biti u vašoj prat nji, veliĉanstvo? - Osim vas, dva ĉasnika, moji sekretari i ministar Thuguth. On me molio da ide u Beĉ. Kalman će ostati ovdje. - Veliĉanstvo, ako mi niste ispunili nijedne ţelje, ovu mi ne odbijte. Jedan lijeĉnik mora s vama. - Nisam bolestan.- Omršavjeli ste. - Veliĉanstvo, put je naporan. Imali ste groznicu, mogla bi se vratiti na putu.Car nije htio privoljeti na prijedlog.- Lijeĉnike treba bojište. Rosenberg se uteĉe lukavosti i već drugi dan tuţila se ĉitava careva pratnja nagroznicu. To ga prinudi da povede sa sobom lijeĉnika. Rosenberg odabere Kalmana. U KARLOVCUKraj puta u grad Karlovac nalazi se mala kućica. Na proĉelju je natpis:Gostionica k bijelom kokotu. Nad tom ploĉom koĉio se bijelo obojen limeni kokot.  

U prostranoj sobi sjede tri gosta. Gostioniĉar im toĉi vino, pa opet trĉi k prozoru i pogleda na cestu. GraĊanski odjeven krupan ĉovjek iskapi vrĉić i

nasmije se gostioniĉaru: - Što se ti Lukiniću, zalijećeš neprestano k prozoru? Valjda 

Page 227: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 227/390

neće car kod tebe odsjesti. Spremili su za njega sobe u tvrĊavi. Bit će da su nešto gospodskije od tvoje gajbice. - Budalo, kako bi kod mene odsjeo car? Kod mene odsjedaju samo bitange kao što si ti! - smijao se gostioniĉar. - Ali htio

 bih ga vidjeti kad bude prolazio.- Samo ti mirno sjedi! Doći će sutra. Nama Karlovĉanima 

javili su to kuriri - ponosno reĉe karlovaĉki purgar, osobito naglasivši rijeĉ "kuriri".- Kuriri? A kakvi su to ljudi?-Eto, ništa ne znaš! - Kako ja ovdje izvan grada mogu nauĉiti gospodske rijeĉi? Reci, što je to glasonoša? - Kurir, to ti je ĉovjek, to je ĉovjek koji javlja svemu svijetu što car hoće i što kani. Zaĉuo se smijeh. Ogledaše se. U kutu sjedi mladić u popovskoj halji. Crna gustakosa zaĉešljana unatrag, kao da svakome napadno pokazuje neobiĉno visoko ĉelo.Lice mu crnpu-rasto, oĉi crne i ţarke, nos orlovski zavinut. - Zašto se vi, veleĉasni, smijete? - upita ga krupni graĊanin. 

- Oprostite, zabavlja me vaše tumaĉenje o kuriru. A što to kaţe vaš ĉestiti graĊanin iz Karlovca, da ćemo još dugo ĉekati cara?-1 vi ga ĉekate? - Da, htio bih ga jednom u ţivotu vidjeti. Zato sam dopu tovao.- Bit će da je vrlo lijep, snaţan i sav posut zlatom - govorioje gostioniĉar. - Bit će parade u Karlovcu kao nikada! - Neće je biti! - odgovori crnoputni pop u kutu. - On netrpi parade. Time biste ga otjerali.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ne trpi parad e? Kakva šteta! - poţali krĉmar. - Koliko biljudi došlo gledati parade, koliko bi ljudi pošlo kroz moju go stionicu!- Bogami, dolazi koĉija! Da to nije netko od careve pratnje? Svi priĊu prozoru i gledaju. - Kakva koĉija! - posprdno će krupni graĊanin. Prosta gospodska koĉija. U takvoj se koĉiji ne vozi carev postolar, ka 

 moli careva pratnja.- Ali moţda je to kurir - upozori gostioniĉar. - Pazite, oni ukoĉiji gledaju mojega bijelog kokota. Gledaju, gledaju moje ga kokotiĉka, o gospode! Stat će! Imaju kovĉege. Stranci su. O moj bijeli kokot je zakukurikao i ne da im dalje! Silaze!- No to nisu odviše fina gospoda! - Ne trebaju biti fina, samo neka mnogo jedu i piju.Krĉmar potrĉi iz sobe, zaĉas se stvori pred koĉijom i dubo ko se klanja.Iz kola izaĊe Josip u plavom haljetku, mršav, opaljen suncem. Iza njega jeRosenberg. Car šapne francuski: - Zgodna krĉmica! Doĉekat ću ovdje pratnju. - Svakako incognito, veliĉanstvo. -Naravno!Ušli su u gostionicu. 

 Vlasnik "Bijelog kokota" ustrĉao se oko njih i pita ĉime da ih posluţi. - Ponajprije vrĉ vode! - reĉe car. - Molim, ako se gospoda ţele oprati, imam posebnu sobu. 

Page 228: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 228/390

- Da, i to trebamo, ali donesite vode za piće. Gostioniĉar se zabezekne - U vas nema vode? - upita car.- Ima, da, ali nikad još nitko nije od mene traţio vode, go spodine!- Dopustite, dragi prijane, da to uĉinim ja! 

Gostioniĉar donese vrlo kiselog lica vrĉ svjeţe vode. Car ispije do polovice.

- Voda vam je izvrsna!- A tek vino, gospodine! - hvalio je krĉmar. - Nema ga donakraj svijeta! Tko ga okusi otvara mu se raj nebeski!- Ja ostajem u zemaljskom! A gdje je ta vaša soba? Molim  vas, budite tako ljubazni!Dok su se drugi podsmjehivali gostioniĉaru zbog njegova vodenog utrška, onodvede goste u malu sobu, stane rediti stolice i pripremati posudu za umivanje.- Molim vas - zapita car gostioniĉara - pokraj vaše gostio nice idu svi ljudi u grad i niste li vi moţda vidjeli ovih dana 

kakve opatice?- Dakako da sam ih vidio! Kod mene su se zadrţale ĉitav sat i raspitivale se za carev dolazak. Otišle su u grad.- Molim vas, zovnite nekoga momka!Gostioniĉar dovede slugu. Car mu da pismo i uputu. Momak pohiti u grad da traţiopatice.Car izvadi iz kovĉeţića britvu, uzme gostioniĉarevo ogledalo i stane se brijati.Rosenberg je sjedio i promatrao ga.

 Vlasnik "Bijelog kokota" dobacivao im je neprestano poglede i poĉeo obilazitigoste.- Ţele li gospoda kod mene prenoćiti? Imam vrlo fine peri ne od samoga gušĉjeg perja. - Nemate slamnjaĉe? - upita car.- Slamnjaĉe? Imam, ali za slugu. - Ovome gospodinu moţete dati gušĉje perine, a meni po sudite slamnjaĉu. - A, molim, odakle su vaše milosti? - Dolazimo sa bojišta. - Ah, i car se vraća sa bojišta i bit će sutra u Zagrebu. - Tako je rekao?- Moţda je gospodin u carevoj sluţbi? - Da, kod njega sluţim. - Ah, to mi je drago! Vidi se odmah! - reĉe promatrajući Josipa kako se brzo brije i upita:

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Molim vas, a što vi radite kod cara? - Ja ga brijem.- Carev brijaĉ? Odmah sam mislio da ste nešto takvo. A jasam poĉeo sumnjati da ste vi carev kurir. - Katkad sam i carev kurir. Dolazim uvijek prije njegove

 pratnje i javim da dolazi.- Radite i druge poslove kod cara?- Radim sve što mi on zapovijeda, a zapovijeda mnogo. - Tako? A ljudi kaţu da je vrlo dobar, da je duša za svako ga siromaha.- Prema meni nije dobar!

Page 229: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 229/390

- Kako? Koliki bi ljudi bili sretni da ga mogu brijati!-1 budite uvjereni da ga briju, pošteno ga briju! Katkad ga i raskrvare! - Oh, da mi gaje vidjeti! Što bih dao za to! - Ne bojte se, ja ću vas proteţirati. Vidjet ćete ga kao sada 

 mene.- Ako mi to uĉinite, dat ću vam holbicu24 najfinijeg muška-

ta. A kada biste mi isposlovali da car gucne mojeg vina, dao bih vam...- Vi me ţelite podmititi, moj prijatelju! Car ne pije ni kapi vina.- Ne pije? Car ne pije? Car je veliki gospodin, a kakav je togospodin koji ne pije?- Car nije veliki gospodin, on je sluga svih drţavljana. - Nemojte vi u mojoj kući protiv cara! - Ja samo kaţem da radi za svakoga od nas. - To je istina, prava istina, sada vas razumijem! On uistinuradi za sve, ali to nije odviše ugodan zanat. - Bolje je vama, dragi moj prijane, pod sjenom vašega bije loga kokota. A sada se, molim vas lijepo, pobrinite za mojega

koĉijaša. On je sigurno gladan. 24 Holba - stara mjera za tekućinu, pinta.

- Ako je gladan, bit će i ţedan! - Dajte mu holbicu, ali ni kapi više! Krĉmar Lukinić izaĊe u gostionsku sobu, gdje ga doĉekaše podrugljivim smijehomzlobni gosti iz Karlovca.

 No Lukinić je uzdigao glavu, uspravio se ponosno i šapnuo im: - "Bijeli kokot" doţivio je ĉast kakve nije imao nijedan ko kot u ĉitavom svijetu! Ova su dvojica iz careve pratnje! - Uistinu? A što su? - Što? Jedan je dvorski maršal, drugi carev peharnik. - Koji pije vodu? Dobro su te namazali!- Što? Za objed su naruĉili najfinijeg vina - tvrdio je gostioniĉar da bi oprao svoju vodenu sramotu. Iz sobice izaĊe car i pogleda po gostionici gdje bi sjeo. Pogled mu se zaustavina mladom svećeniku i sjedne za stol pokraj njegova. Već je gostioniĉar pritrĉaok njemu:- Što ţeli vaše gospodstvo?- Veliku ĉašu mlijeka! Sakriveni smijeh njegovih purgara jaĉe gaje uzrujavao od narudţbe. 

 Malo kasnije izaĊe Rosenberg i sjedne k caru. Josip se okrene k mladom svećenikui zapita:- Molim vas, gospodine, vi ćete sigurno znati, da lije uisti nu za sutra zakazan carev dolazak?- Da, gospodine! Vi ga takoĊer ĉekate? - Da, i ja ga ĉekam. - Kaţu da pripadate njegovoj pratnji. - Uvijek sam u njegovoj pratnji. Vi ste odavde?- Ne, ja sam iz Vukovara, a bio sam u budimskom seminaru. Doputovao sam da vidim cara.- Seminarci nisu oduševljeni s njim. Zamjeravaju mu stoje seminare stavio pod svjetovnu vlast.- Drţim da je to izvrsno. Popove treba odgojiti za ljude. -y

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 230: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 230/390

 

- Ĉini se da ste vi jedan od rijetkih koji su s njim zadovoljni.- Ipak mu jedno zamjeravam.- Što gospodine? - Što ne zna pritegnuti neprijatelje prosvjetiteljstva! da je 

slobodu svakome tko je protiv njegova djela.- Uvjerenje da će samo svojim djelom i svojim radom do kazati da je u pravu.- Takva utakmica moţe se zapodjeti s poštenim protivni kom, ali ne s gospodskom oligarhijom i starim reakcionarnim

 popovima.- To sam ĉitao. Ne mislim da ste plagijator, ali ĉitao sam  

 poslanice nekoga Ignaca Martinovića. On piše tako. - On je carev sljedbenik.- Poznajete ga?- Mislim da ga poznajem, ukoliko ĉovjek sam sebe poznaje. - Vi ste Martinović koji je napisao rasprave o prirodnim po javama i o kemiji?

- Da, ja sam! - reĉe crnomanjasti pop. Josip ustane.- Dopustite mi da sjed nem k vama. Ĉitao sam vaša djela. Sudeći po pisanju ozbiljno se bavite prirodnim znanostima i imate mnogo znanja.- Kao gojencu carevih reformiranih seminarija to mi je slo

 bodno. Inaĉe bi me spalili na lomaĉi za moj najnoviji grijeh. - Otkrili ste tako veliku tajnu prirode?- Još se ne mogu pohvaliti, ali drţim da ću doskora poput vještice letjeti. - Zrakoplov? Samo teoretski, ili je moţda već štogod kon struirano?- Da imam sredstava mogao bih za nekoliko mjeseci posjetiti oblake.- Toj viziji pridruţio bih se i ja! Otkrivam vam tajnu da jecar vaše spise proĉitao i jednom je izrazio ţelju da vas upo-

zna. Vi ste rodom Hrvat, je li? Vrlo bistar, hrabar, pošten i darovit narod! - Naš narod uistinu ima izvanrednih sposobnosti, ali je odvi še pod utjecajem reakcionarnih popova i sluga je velikašima. - I tome će biti kraj. U Zagrebu je, meĊutim, novi biskup 

 Vrhovac ĉovjek modernih pogleda, prosvijetljen i uman. On će dobro djelovati na narod. - Da, od njega se nadam mnogo. Car je vrlo sretno odabraokad je njega imenovao biskupom.- Recite mi što mislite o banu Balaši? - Nisam upućen. Znam samo da se na njega tuţe gospoda, velikaši i ĉinovnici. - Koliko je meni poznato, car je na tuţbe protiv njegovih najboljih prijatelja poveo stroge istrage i svakog krivca kaznio, ako u provoĊenju carevih reformi nije bio korektan. - Moţda su te tuţbe samo posljedica reformi. - Ako tko radi na nedoliĉan naĉin, morali bi povrijeĊeni iznijeti svoje tuţbe neposredno caru, a znam da je on u tim  stvarima neumoljiv. Iz drugih zemalja dolaze k caru ravno u"kontrolorgang" ili mu pišu pisma. Ĉesto se i najsiromašniji slojevi tuţe na kojekakve nepravde. Sve to rješava car sam, a vjerujte mi da iz Hrvatske nije stigla nijedna takva prituţ 

 ba graĊana i seljaka. Ne znam, doista, ĉemu bih to pripisao,jer i ja ne vjerujem da baš nitko nema razloga za prituţbu. 

Saznao sam, meĊutim, da car kani, ĉim svrši rat, proputo vati ponovno Hrvatsku, pa će se sve to istraţiti. Na ratištu 

Page 231: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 231/390

se oduševio za Hrvate. Upoznao je osim njihove ratne slave iz davnih vremena i njihove duševne sposobnosti. Boţe moj, koliko talenata propadne u narodu zato što su samo privile girane klase imale prava i mogućnosti. U Zemunu smo ĉesto imali prigode slušati vojnika seljaĉkoga roda koji je s nama izmjenjivao misli poput filozofa. To je nepravedno pokopan

umni kapital!- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Vaše ideje sasvim nalikuju na careve. To je i razumljivo, kad ste u njegovoj blizini.- Ja idem mnogo dalje nego car. Moj bi ideal bio: potpunasloboda ĉovjeka u slobodoumnim ĉovjecanskim pravima up ravljanoj drţavi. 

- Vi, dakle, ne stojite na nacionalnoj bazi?- I nacionalizam miriše po privilegijama. Svatko vuĉe na svoju stranu a nitko nema ništa ili ima vrlo malo. Sve privile gije samo su privatna vlasništva, koja smatram himerom na sreći ljudskoga ţivota. Dobrobit skupnosti znaĉilo bi dostići opće zadovoljstvo, a to jedino saĉinjava mnogo spominjanu sreću svih ljudi na ovoj zemlji. Samo jednakopravno konzu 

 miranje svih tekovina, duhovnih i materijalnih, moţe otvoriti ĉovjeĉanstvu putove do savršenstva, njihove osobnosti i nji hova ţivota. Crne oĉi mladoga svećenika zasjale su a lice se lako zarumenilo nutarnjimushićenjem. - Gospodine, sretan sam što sam vas upoznao! Vi ste za 

 pravo istinski borac za slobodu ljudi. Jest, ĉovjeka valja oslo  boditi od srednjovjekovnog ropstva, to je u današnje doba je dini cilj prosvjetiteljstva!- Mladi moj ĉovjeĉe, ono što sam ĉitao u vašim djelima na 

 meće vam duţnost da sluţite općem dobru. Ţelio bih vam  utrti put prema tome radu. Noja ću s vama još o tome razgova  rati. Sada bih htio izjašiti u okolicu da pogledam sela i ljude. Kraj prozora mrštio se ponositi vlasnik gostionice "Bijeli kokot". "Prokleti pop, on mi je donio nesreću u kuću, gosti ne piju i ne jedu!"Još se jaĉe uzbunio kada je vidio da su gosti ustali. - Ne biste li pošli sa mnom da malo prošećemo, ako vam je to ugodno? - reĉe car Martinoviću. - Dapaĉe, gospodine, vrlo ugodno! Vi ste simpatiĉan ĉovjek. To nije kompliment nego moje iskreno mnijenje, gospodine!

- Iskreno vam zahvaljujem!Izašli su na cestu i šećući nastavili debatu. Stigli su na raskršće oko kojega je stajalo mnogo ljudi. 

 Neki seljak drţao je uzde lijepog mladog konja. - Lijep konj! Upravo mi treba - reĉe car Rosenbergu i pri 

 bliţi se seljaku. - Ne biste li mi prodali konja!- Ne bih!- Ovaj odgovara lakonski! Moţda ipak, kad bih dobro platio? - Ne moţete ga platiti! - Mislite da nemam novaca?- Ne moţete mi toliko platiti, jer ga ĉuvam za cara, da mu ga poklonim.- Zašto biste ga njemu poklonili?

Page 232: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 232/390

- Zato stoje dobar ĉovjek! - Ĉovjek. To ste lijepo rekli! Ali, slušajte, što bi bilo da sam  ja car?- Vi! Koješta! - A da pokaţem pod kaputom carsku zvijezdu? - Svatko si moţe prilijepiti zvijezdu, a nije car! 

- U njemu se krije gotov diplomat! - okrene se car Martinoviću. - Pravo kaţeš, ĉovjeĉe, ali sluĉajno ovaj put nemam  zvijezde, a jesam car!To otkriće Martinovića je smelo jednako kao i seljaka. - Gospodine, pomozite mi, moja se znanost u jeziku iscrp-la! - reĉe car Martinoviću. - Budite mi tumaĉ! Seljak se zaprepasti.- Kako bi car ovako hodao po cesti s obiĉnim klobukom? Gdje vam je carski banderij?- Sami ste rekli da car nije onaj koji nosi zvijezdu, a ne mora,takoĊer, car biti onaj koji ima banderije i krunu na glavi. - To je istina. Ipak, car ima sjajnu pratnju i ne trpi popove,a vi idete s popom.

- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Nasmijali su se. Napokon su seljaka uputili da ide k "Bijelom kokotu" i da tamo ĉeka cara. Ljudi su prolazili, okupljali se i slušali pogaĊanje. Graniĉar izaĊe, promjericara od glave do pete i reĉe mu: - Ako vi znate da će car doći, molim vas, recite mi hoće li uslišati moju molbu? - Što biste ţeljeli? - Prije ĉetiri dana rodili su mi se dvojci. Ĉetiri su dana po gani, jer ih ne krstim. Ĉekam cara. Htio bih ga zamoliti da mi  kumuje.

 Martinović prevede graniĉarevu ţelju. Josip reĉe: - Kako ne, car će vrlo rado primiti kumstvo! - Oba su djeĉaka snaţna, ĉovjek bi im odmah dao pušku. Jednome bih htio dati ime Josip, a kako da krstimo drugoga?- Jednostavno! Onome koji je došao prvi na svijet dat ćemo ime Josip prvi, a onome koji je došao na svijet drugi, Josip drugi! Svaki će dobiti od kuma pedeset dukata. Kad budu imali osam godina kum će ih školovati. Budu li pametni mo gli bi postati ministri.Graniĉar se smješkao. - Sutra u jedanaest sati prije podne donesi svoje djeĉake u tvrĊavu, ĉar će osobno doći da obavi kumovsku duţnost. Rekavši to car pozdravi i pode dalje. Martinović se zaustavi: - Oprostite, nakon onoga što ste rekli seljaku neka me slutnja podilazi da govorim s veliĉanstvom. - Rekli ste mi u gostioniĉkoj sobi: "Vi ste vrlo simpatiĉan ĉovjek!" U tome trenutku bio sam vrlo sretan. Najveći naslov što se moţe dati meni jest: ĉovjek! Više mi je stalo da budem  ljubljen nego ĉašćen. Nesreća i poniţenje mojega poloţaja jest u tome da svi izrazi simpatije dolaze na raĉun poloţaja, ništa na raĉun moje osobnosti. 

- Veliĉanstvo se vara. Nikada nije vladar bio tako ljubljen kao vi.

Page 233: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 233/390

- Niti više progonjen ni omrznut. Ah, evo, vidim koĉiju iz grada. To će biti opatica koju sam pozvao ovamo. Malo je ĉudno da se sastajem s opaticom i s popom? - nasmije se oni vrati u gostionicu, gdje je u maloj sobi doĉekao svoju štiće nicu.Kada su se pozdravili zagleda se Marica u njega gotovo zaprepašteno. 

- Boţe, vi ste bolesni! Polovica vašega tijela ostala je na  bojištu! - Samo kad je ovdje druga polovica! Sjedi, dijete moje!Ţeljela si mi prije nego što odem u Beĉ nešto reći. Morao sam  te pozvati ovamo. Što se dogodilo tako vaţno? 

 Ne ĉaseći ĉasa Marica izvuĉe iz dţepa svoje opatiĉke haljine pismo i poĉne priĉati tiho i povjerljivo: - Dok ste vi bili u Banatu naši su ljudi, negdje u blizini moje bolnice, na cesti našli onesviještenoga staroga ĉovjeka. Nije bioranjen. Nosio je graĊansko odijelo, ali sam ga primila u bolnicu i pozvalanašega lijeĉnika. Rekao mi je da starac boluje od tifusa i da neće ozdraviti.

 Njegovala sam ga. Lice me na nekoga podsjećalo. Mnogo je bulaznio i tako samĉula da katkad izgovara rijeĉ Szekelv. To me streslo. Stala sam pozornijeslušati. Nesuvislo je izgovarao svakojake rijeĉi. Osim Szekelvja spomenuo je još

rijeĉ "fratar", zatim "car", pa "baronesa". Molila sam lijeĉnika da ga svakako privede k svijesti, ali uzalud. Umro je da mu nismo saznali ime. Nije imao uzase bilo kakvih spisa, već samo novaca. Kad bi u buncanju otvorio oĉi, priĉinilo

 mi se da je sliĉan onome kojega su jednom donijeli u vašu kuću u Augartenu. - Onome kojega su proboli misleći da je car? -Da!- Tako? To je zanimljivo!

li....

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Bit će još zanimljivije! Kada je umro, posluţitelj Franjo htio je oprati njegovo odijelo i napipao je u podstavi neko pismo.- Ĉije pismo? - Otvorila sam ga i odmah razabrala da je ĉovjek neko meu Beĉ nosio ovu pismenu poruku. Ne razumijem je potpuno. 

 Nema naslova ni potpisa. Po svemu sam sudila da je bio kurirnekih vaših neprijatelja koji su bili oko vas na bojištu, ali gaje na putu snašla bolest i smrt. - Da vidimo stoje u pismu!Stala je ĉitati polako i paţljivo: "Porazi na svim pozicijama. Rusija ga je ostavila na cjedilu. Vojska umire od

svakojakih bolesti. U Banatu kuga. Vojska se raspršila. Odmah javite u svekrajeve.On gine iz dana u dan. Sve ide kako treba. Pepeljasta plavuša bila je kod njegau šatoru do zore. Njegov odgovor ne znam. Nešto sprema, jer je predaozapovjedništvo "starom Ċavlu". Veliki oprez! Baronesa je odviše zaokupljenasudbinom svojega ljubavnika. To je opasno. Savjetujem da joj oduzmete grofica.Potrebno je sigurnije zaklonište. Odgovor iza kipa Sv. Antuna. Ono poslati polakaju, jer baronesa ne smije više ovamo." Dok je ĉitala on je koraĉao po sobi. To je upozori da pismo na njega snaţnodjeluje. Ĉekajući njegovo mnijenje promatrala gaje mršavog i zaplašeno zapita: - On gine iz dana u dan, zar time misli na vas?- Svejedno je na koga misli. Kaţeš da je buncao i izgova rao ime Szekelv.

- Szekelv, fratar, baronesa, to sam dobro razumjela.Brzom kretnjom uzme joj pismo iz ruke. Velike tamnoplave

Page 234: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 234/390

oĉi pratile su izraţaj njegova lica i zamijetile da mu glavom huje misli.- Moje dijete, nikada nisi bila pametnija nego kad si mi ovodonijela! Njihova kurira predala je smrt u tvoje pametne ruĉice! 

Koliko god joj je godila njegova pohvala, nije se radovala. U mislima joj je

ostala samo jedna jedina izreka: "On gine iz dana u dan."- Što znaĉi ta izreka? - upita ponovno.- Da se nadaju mojem svršetku! Kada je moj organizam sve to podnio, što je bilo do sada, od ţeljeza je! Treba ga samo 

 malo prekovati pa će opet biti kao nov! - Tko bi to mogao s ratišta pisati u Beĉ? - Tko? Ove crte pisma nisam nikada vidio. Medu onim tisućama zar je moguće pronaći onoga koji je to pisao? Pa i to nije  vaţno, nego stoje pisao, a to, hvala Bogu, znamo. Prekosutra nastavljam put u Beĉ, i tada ćem o vidjeti.- Veliĉanstvo, jednu veliku molbu: Ne recite nikome ni ri jeĉi o tome pismu, ni vašim prijateljima ni vašoj pratnji, samo gospodinu Rosenbergu, samo njemu! Nikada se ne moţe zna 

ti tko je kakav.- Tvoje su bojazni ĉudnovate. Tada bih morao imati okosebe sumnjive ljude, neprijatelje. To bi ipak bila prevelika ironija sudbine.Opazila je kako su mu oĉi smrknute i to je prepadne. Brzo pokuša ublaţiti dojamsvojih rijeĉi. -  Nisam tako mislila, ali dvorjani uvijek rado ćeretaju, a to su velike tajne. Ne, molim vas ne kaţite to nikome, samo Rosenbergu i Kegleviću, ali drugom nikome Zamišljeno je promatrao njeno lice, u kojemu su tako jasno sijevale sumnje. U drugoj sobi se ĉulo neko komešanje. Na vratima kucanje. Rosenberg se pojavi i priopći da je prispio dio pratnje. On ju je zaustavio nacesti.-  Veliĉanstvo, ministar Thuguth i doktor Kalman stigli su i ĉekaju vaše odredbe. -  Neka ostanu. Objedovat ćemo zajedno. Predveĉer mo ţemo u grad. MeĊutim, nipošto nemojte navijestiti moj dola-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

zak! I naša će sestra Elizabeta s nama ruĉati - doda on i izaĊe u gostinskusobu. Ugledavši Thugutha i Kalmana stavi prst na usta da šute. Naruĉi kodgostioniĉara ruĉak za sve pristigle ljude. Kada to svrši opazi u kutu

 Martinovića i priĊe k njemu. - Imam u Beĉu laboratorij u kojemu radi vrlo pouzdan sta ri uĉenjak ijedan asistent. Htio bih vas uzeti kao drugog asi stenta. Tamo moţete raditi na svom zrakoplovu, što bi me vrlo zanimalo. Je li vam pravo?- Sreća me doĉekala na cesti! - Ne znam koliko sreće donosim ljudima, ali da je ţelim  donijeti, toga sam svjestan. Dakle, putujte s nama!

 Marica je ĉekala cara u maloj sobi kod prozora otvorenog u vrt. Odjednom opazikako dolazi ministar Thuguth s Kalmanom i kako ubiru gostioniĉarevo cvijeće. Brzo se povuĉe od prozora da je ne primijete i da ne mora primiti njihov

 pozdrav.Do nje je dopirao razgovor gospode. Pribliţi se prozoru i svaka se rijeĉrazabirala.- Gospodine Thuguth, vi nikada mnogo ne govorite, ali

Page 235: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 235/390

Page 236: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 236/390

Page 237: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 237/390

svake veĉeri stajati pred dvorom   preodjevena i ĉekati. Hoću vidjeti kamo uveĉer zalazi Kalman. Pogledajte ovo oruţje. To su mi oteli urotnici one noći, vi znate, pripovijedala sam vam  u dvorcu. Da li se sjećate? A to je oruţje Kalman zaboravio u 

 mojoj bolnici! Sve ću vam ispriĉati potanje. Sumnjam da onizdaje cara i da je ubio Davilu!

Govorila je u jednom dahu. Zjenice su joj gorjele, na licu je titrala duša. - Dijete, to zvuĉi kao grozniĉav san! - Strašna istina je to, znam, osjećam! Pa ono pismo što ga je nosio ĉovjek u podstavi, i onaj pas koji je ginuo i uginuo,o Boţe! - Govoriš nesuvislo. Ruke ti zebu. DoĊi, ugrij se! - Mislite da brbljam u groznici? Nije to groznica, nije, samo

 me trese, jer se nisam imala kome povjeriti. Car ne bi vjerovao i uzrujao bi se. Sve ću vam reći, sve, i sudite. Slušajte, slu šajte! Stala je pripovijedati redom, Nera je slušala i blijedila. - Marice, kad bi tvoje sumnje bile opravdane, bila bi to ne

 pravda, nesmiljena nepravda! Ali ĉuj, ti ne moţeš sama obila ziti dvor kao kakav policajac!

- Kome da povjerim ove sumnje? Kome? Nema nikoga,ne vjerujem nikome, svi su zli! Recite, zašto? Zašto ga toliko  mrze da ubijaju i one koji ga vole? Zar nije ĉinio uvijek samo dobro? Svima!- Umirite se pa ćemo o tome raspravljati. - Gdje je vaš suprug? - Na ratištu.

- Ne! Lasi mu je dao dopust! Tako je htio car.- Dopust? Tada bi mogao stići! -Vise toga bojite?

- Bojim se! Ne, ne pitaj me! Reci radije je li mi car što po ruĉio? - Poruĉio? Da, rekao je neka vas pozdravim i da će on uĉi niti sve stoje potrebno, da zna duţnost prema vama, tako ne što. Strašno sam uzrujana i nisam dobro ĉula. Isuse! Obje su kriknule istodobno.U drugoj sobi stajao je muškarac zaogrnut vojniĉkim kaputom i oĉito slušaonjihov razgovor.Gotovo bez daha gledale su u toga ĉovjeka. On se nije pomaknuo. Nera je ustala, ali se nije mogla maknuti s mjesta.- Tko je tamo? - šapne Marica. 

 Nera ne odgovori. Muškarac doĊe iz tmine k njima u salon. - General! - zalomi Marica rukama. - General! Hvala Bogu,

kako nas je prestrašio! Boţe, zašto ste se tako tiho uvukli? Sva dršćem! 

 Ne slušajući njezine rijeĉi prilazio je Neri. Ĉudom gleda Marica Neru, jer se ne miĉe, ne baca mu se u naruĉaj, ne raduje se. On stoji i gleda ţenu. U oĉima mu ĉudno pitanje: - Moj dolazak te ne raduje, Nero?Umjesto odgovora ona se uhvati za ĉelo pribirući snagu. Ponovno ga pogleda iosmjehne se:-  Nisam mogla vjerovati svojim oĉima, dragi! Tek tada priĊe i zagrli ga. On je otkine od sebe i drţeći ĉvrsto njene ruke pogleda joj u oĉi. -  Ne, taj sastanak nije naš! U tvojim oĉim a nema radosti,

 Nero!

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 238: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 238/390

Page 239: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 239/390

-Vjerujem, vjerujem! - govorio je drhtavim glasom.- Tada ćeš doĉekati hrabro ono što ti moram ispovjediti.Sinišo, njegovi neprijatelji himbeno su oteli našega sina! Skoĉio je smrtno blijed. - Nero, je li to istina, ili me pripremaš za njegovu smrt? - Istina je! Ali sada ĉuj dalje. 

- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Reci mi tko, gdje, kada? Izvući ću ih iz jazbine, izderati im s kostiju meso!- Car mi je poruĉio po Marici da zna svoju duţnost i obećao je da će dijete izbaviti. No, slušaj, još te nešto ĉeka. Poĉela je ispovijest. Ispriĉala mu je noćnu otmicu sina i mirno, tiho i vjernoiznijela sve što se odigralo u carevu šatoru. 

Sve ţarĉe ju je gledao, pio joj je iz usta svaku rijeĉ. Klonuo je na divan kaoda izgiba u bolima i jezi.Rekavši sve ušuti. Po prozoru je pljuštala kiša, monotono i neprijatn o. Nera jegledala muţa s izraţajem samosvijesti, ĉiste savjesti. - Do tebe je da mi vjeruješ ili da me ubiješ! - Nero, Nero, ti si heroj! Ti si htjela spasiti naše dijete, jer ga ja tako silno ljubim, jer oboţavam u njemu sreću svoje ljubavi. 

 Njegov oĉajan pogled bio je ovlaţen suzama. Svlada je ganuće i ovije mu ruke oko vrata. Lica su se priljubila, suze su sesmiješale. S portreta na zidu gledao ih je vedar, nasmiješen momĉić. Siniša se trgne. - Kad istiĉe rok koji su postavili lupeţi? Oklijevajući Nera odvrati:- Još samo deset dana! 

- Deset dana? O Boţe! Ne mogu stajati ni trenutka prekri ţenih ruku! Ni trenutka! - Slušaj, carev agent, gospodin Knecht, dolazio je k meni; 

 preodijevao se svakojako, traţio i njuškao da nade trag dje tetu, ali uzalud. Car mi je zadao rijeĉ da će mi dijete vratiti. 

 Vjerujem u njegovo obećanje. Oh, kad bi ti znao što sam pre trpjela, ali nadam se još uvijek. - Kako si im priopćila odgovor? - Kada sam prolazila ulicom prišao mi je neki mladić i re kao: "Vašem sinu je dobro. R ecite brzo, stoje rekao car?" Ja

 mu zateĉena i iznenaĊena, drsko zaustavljena, odvratih: "Bit 

će kako ţelite u odreĊenom roku!" "Tada ćete dobiti vaše dijete!" odvrati on ismjesta se izgubi meĊu ljudima. Sobarica najavi nekoga gospodina sa dvora.Supruzi potrĉaše k vratima. UĊe Rosenberg. - Vidim, generale, vi već znate. - Znam, gospodine barune.- Veliĉanstvo je ovaj trenutak saznalo da ste stigli i moli vas da ne poduzimate ništa. - Zar da sjedim u sobi?- Svaki vaš korak pokvario bi carevo nastojanje. On vas

 moli da se ne pokazujete na ulici. Neka nitko ne sluti, jer bise vas prestrašili i dijete bi odnijeli dalje. Zasad znamo da je dijete u Beĉu. - Oh, Boţe! - usklikne Nera.

Page 240: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 240/390

- U interesu je djeteta da se pritajite. Car će vam ga vratiti.  Nada je uznemirila Nerino srce kao i bol.- Samo sam to došao javiti - reĉe Rosenberg i oprosti se. Siniša mu na oproštaju reĉe: - Priopćite veliĉanstvu da mu moj ţivot i srce uvijek leţe 

 pred nogama.

Dvorski meštar izaĊe iz kuće. - Vidiš, on se brine! - šapne ona. - Slutio sam tamo u onoj strašnoj noći da spašavam najple 

 menitijeg ĉovjeka svijeta.  Nera se pribliţi muţu. - A nisi me pitao što bi bilo da on nije kakav jest i da je pri hvatio moju ţrtvu? - Ne, za takvo pitanje nemam snage!- Makar sam znala da on to neće  prihvatiti, pošla sam s odlukom: kad bi se to dogodilo, spasila bih sina i ubila bih se!Taj ga odgovor ushiti i on je obujmi snaţnim rukama i zagrli kao nikada. -  Nero, ljubim te! Nikada ti neću moći iskazati kako te lju 

 bim!

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

U DVORUU mraĉnom predsoblju dvorskog kabineta stoji pjesnik Da Ponte i ţalosno promatrajesensku kišu. Rosenberg je ţurio predsobljem kad opazi pjesnika. - Stoje, Da Ponte, zašto tako tuţno? - Sve je tuţno, i napolju i u dvoru. Car je sa bojišta donio tumornost koja nam ulijeva bojazan.- Zašto bojazan? - Vi, koji ste s njim bili dnevno, ne opaţate kako se pro 

 mijenio. Kamo je nestao onaj ĉvrst, zdrav muškarac? Svi su zaprepašteni njegovim izgledom. Ljudi prolaze dvorom, šap-cu, snebivaju se, kao da je na bojnom polju ostavio samogasebe.- Sam sebi neću priznati da je tako! - Ipak, on je još uvijek snaga! Pridići će se opet, pouzda-jem se ja u jakost njegove prirode. No, moram k njemu. DoviĊenja! Rosenberg ostavi pjesnika i ude k caru. Sjedio je za pisaćim stolom i zadubio seu misli.- Veliĉanstvo, trebate doruĉkovati! - S kakvim me sitnicama prekidate! Tko bi mislio na doru

ĉak u ovakvoj situaciji, moj priajtelju? Ne ljutite se, ali to me uzrujava.- Veliĉanstvo, situacija biva sve povoljnijom. Laudon osvaja izgubljene krajeve.- I to je utjeha? Nadao sam se da ću se vratiti s pobjedom, s uspjehom. Dobivamo natrag ono što smo izgubili, a za to je ţrtvovano sto osamdeset tisuća ljudi! Sto osamdeset ti suća obitelji! Koliko hrabrosti, koliko ţrtava, a zašto? Da se naĊemo gdje smo bili u poĉetku! Tih sto osamdeset tisuća lju-

di prešlo je preko mojega tijela, preko mojih prsiju. Pod tim bi se teretomsavinulo i ţeljezo. - Poĉinjem vjerovati da u ratu odluĉuje više od  hrabrosti

sreća, kao u kartama. - Da, protiv mene je nesreća mobilizirala sve svoje sile, svu 

Page 241: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 241/390

svoju veliku vojnu snagu. Kolika masa mrtvih, bezbroj udovica i majki... Ah, strašna slika! Rosenberg, odredio sam da 

 blagajnik isprazni moju osobnu blagajnu. Nastojte ponovnosmanjiti dvorske izdatke. Kad drugi stradaju, ne mogu ţivjeti kao gospodin.- Sve ću uĉiniti što veliĉanstvo ţeli, ali vas molim jedno: vi 

loše izgledate i trebali bi se podvrći lijeĉniĉkom pregledu. - Da pronaĊu neku bolest koju nemam? Neće nikada otkri ti bolest koju ja posve dobro poznajem. Vjerujte, ne treba milijeĉnika nego iskrenih suradnika, mnogo njihove ljubavi. To će mi pomoći da zacijelim rane, da uspostavim mir i što prije sretno završim taj rat. Vidite, to je moja bolest! Ne  pomaţu ni svi lijeĉnici svijeta! Lakaj uĊe i najavi gospodina Knechta. -  Neka doĊe! Ĉut ćemo, Rosenberg, stoje otkrio. 

 Vedro i rumeno lice careva tajnog agenta unijelo je u kabinet vedrinu.- Vi ste dobre volje? Našli ste je? - Kod VVucherera sam je opazio i slijedio sam je. Stanuje uvili "Lijepa lanterna", ali nitko od ukućana ne zna bilo što o 

kakvom djeĉaku. - A jeste li govorili s njom?- Došao sam sasvim ravnodušno i rekao joj: "Ĉujte vi, fraj-lice, kod mene se nalazi neki stari ĉovjek. Došao je s bojišta, teško je bolestan i ţeli vam predati neku poruku." Naravno da sam vrlo ozbiljno ispriĉao sluĉaj kako sam se s njim sastao, kako je pao u nesvijest i kako gaje moja velikodušnost primi la u kuću. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kako je to na nju djelovalo?- Bila je mirna. Ipak je htjela odmah poći sa mnom. Me Ċutim izvukao sam se govoreći da sam postolar, da trebam  koţe i moram najprije po robu. Kad se vratim doći ću po nju  daje povedem k starcu.- Za koliko ste sati dogovorili sastanak?- Za ĉetiri. Molila me da ne zakasnim. - Zakasnit ćemo! Uredite sve! U pola ĉetiri bit ću spreman. 

 Ako se dogodi štogod novo, javite mi odmah. Knecht izaĊe. UĊe Da Ponte. - Stoje, maestro?- Veliĉanstvo je sigurno konstatiralo da juĉerašnja premi jera Mozartova "Don Juana" nije imala najbolji uspjeh kodBeĉana. - U Pragu je, naprotiv, imala velik uspjeh.- Kako se sviĊa opera vašem veliĉanstvu? - Odliĉno, još bolje od "Figarova pira", ali oĉito ta zakuska nije za zube naših Beĉana. - Trebalo bi im dati da ţvaĉu. - Dok je ne budu gutali kao pohane piliće, ţelim da se ope ra da je uzastopce, neprestano!- Po to sam i došao, veliĉanstvo! Unaprijed sam znao da ćete izdati taj nalog. - Maestro, zašto se vi ne moţete razdijeliti u stotine ljudi?!- Imao bih još neku molbu, veliĉanstvo, za kazalište. 

Page 242: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 242/390

- Da Ponte, i ja bih imao jednu molbu. Ne molite ništa dok ne otaremo suze koje nas potapaju.Sada su na redu sirote i udovice.- Veliĉanstvo, razumijem, ĉekat ćemo! Car poţuri u "kontrolorgang".Ude u dugi hodnik. Zabrinutim pogledom obuhvatio je molitelje. S nekom

 bojaţljivošću zagledavao se u lice svakoj ţeni. Ĉinilo mu se da je svaka od njihudovica, da je svaka

izgubila nekoga na bojištu. Nemir mu potrese dušu. Bilo mu je kao da ga svi pogledi molitelja optuţuju, makar su ga gledali više sa ĉuĊenjem i sa sućutinego prijekorno.- Zašto me tako gledate? - upita ţenu s molbom u ruci. -Zar sam vam što skrivio? - Oh, kako biste vi skrivili! Dugo vas nije bilo, veliĉanstvo, 

 promijenili ste se.- Nije u ratu kao u Beĉu! - nasmijehne se car odahnuvši. -

 A što ţelite? - upita je uzevši njezinu molbu. - Imam sina na bojištu. Piše da je ranjen, a ne mogu dozna 

ti gdje je.- Ne bojte se, saznat ćete sve! Idite samo na ona vrata u se kretarijat. Recite im i u kojoj se pukovniji nalazi. Potporu netraţite? -Ah, potporu? Potpora mi je jedini sin!-Dobit ćete je! Stari vojnik stajao je s molbom i nijemo je pruţi caru. -  Vi traţite da vam se poveća mirovina? - Veliĉanstvo, skupoća je, ţivot je sve teţi! - Vjerujem, ali dragi moj prijatelju, moja je kesa dobilarupu!

 Vojnik sagne glavu.- Veliĉanstvo, pogledajte, moja je glava dobila više rupa od neprijateljsketanadi u pruskom ratu.- Uistinu, imate pravo. Trebam ih zakrpati. Neka vam povećaju m irovinu.I poĊe dalje. Pred njim je stajao visok uspravan mladić. Njegovo odijelo bilo je

 plemićkog kroja i svilom opšiveno. Frizura namještena s velikom pomnjom, uvojcinajpomnije sloţeni. Na prstima prstenje. Naprsnica je prikopĉana velikom zlatnomiglom . Na debelom lancu visi s oba kraja po jedan zlatni sat. Car ga zaĉuĊeno

 pogleda.- Sto biste vi htjeli?

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Iza njega stajao je otac i prozbori:-  Veliĉanstvo, došao sam sa sinom zamoliti da biste mudali neku sluţbu. Kao što vidite, momak je odoka i zavrijedio je kakvo mjesto.Car je napadno dugo gledao u prstenje, u zlatan lanac i dva zlatna sata, paodgovori ocu:-  Ne biste li, moţda, pokušali s njim kod kakvog zlatara ili urara?Oba plemića zapanji odgovor, tim više stoje car krenuo dalje, prema ţeni koja je

 plakala.- Veliĉanstvo, izgubila sam muţa! Imam petoro djece! - Ne plaĉite, dobit ćete penziju i pomoć za djecu - upao jojje u rijeĉ kao da se boji slušati jadikovke. 

Page 243: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 243/390

- Ah, neću to nikada do biti! - odgovori ona.- Tko vam je to rekao?- Svi tako govore!Zamalo ga okruţe ţene iz predgraĊa i sela, zaplakanih ţalosnih lica, tuţeći se: - Rekli su nam da nema potpora i penzija.- Nije moguće da su to rekli, ja sam naroĉito dao proglasiti 

da će dobiti penziju ĉak i zaruĉnice, ako su ozvane. - Zašto nam gospoda ĉinovnici govore da penzija neće  biti?U Josipovoj duši podigne se bijes i ogorĉenje. Umjesto odgovora vidjele su ţene

 bljesak u carevim oĉima i nabore na ĉelu. - DoĊite sa mnom! - zovne ih i poĊe u sekretarijat. - Gospodo, za dvadeset ĉetiri sata neka se riješe sve molbe za ove penzije! Izdat će se nova objava o penzijama. Izvolite je sastaviti, gospodine Gunther, i spomenuti: tko god je pro

 pustio proglasiti narodu što sam glede toga odredio,  poĉinio je zloĉin protiv drţavljana i kaznit ću ga nesmiljeno! - Car opet ode u "kontrolorgang". Brzo je rješavao molbe. U krugu jadnih i siromašnih osjećao je duboko ganuće, jaĉe 

nego ikada prije. Tih nekoliko dana poslije povratka sa bojišta kao da jezaboravljao i svoje neprijatelje. Neprestano se vraćao u hodnik i dijelio jenovac, pomoć i penzije udovicama. Kada je pred sobom vidio vojnika koji je došao zahvaliti što je njegovoj majci isestri dao pomoć, car se razvedri i potapša ga po ramenu, ne rekavši ništa. Iz skupine izaĊe neki odrpan ĉovjek i povuĉe ga za rukav kao što bi uĉinio svomedrugu.Josip se obazre. Ĉovjek reĉe prostodušno: - Gospodine care, oprostite, ja bih nešto dao vama. - To mi se rijetko dogaĊa! Daj mi! - Ne smije nitko vidjeti ni ĉuti. - DoĊi sa mnom. 

 Vodio je odrpanca kroz sekretarijat u svoju radnu sobu.- Dakle, što mi ţeliš predati? Otkopĉao je haljetak i prsluk. Posegnuo je u košulju i izvukao pismo. Car otvori, proĉita, pogleda ĉovjeka, pa opet pismo: - Tko te šalje? - Da va m pravo kaţem, ne znam! - Pismo nije u tvoj dţep palo s neba! -Skoro da je tako!

- Onda razjasni, pripovijedaj, da li iz oblaĉnog ili vedrog neba?- Gospodine care, ja sam siromašan sluga. Idem uvijek u crkvu, to mi je sve. Poslije veĉernjice izlazim iz crkve. Bila jetama i odjednom pred sobom opazim nešto crno. U ruci mu 

 bijelo pismo. Reĉe mi: "Ako odneseš ovo caru u "kontrolor",  bit ćeš od mene i njega nagraĊen i do kraja ţivota sretan. Pazi, nikome nego caru! I upamti, ovo je pismo tvoja sreća!" Zatim je nestao u tami iza samostanske crkve.-Kadaje to bilo?- Prekjuĉer. Mislio sam bih li, ne bih li pošao k vama. Re koh, kad moţe svatko, zastoja ne bih mogao? 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ali ja ne znam da li si govorio istinu kada tvrdiš da ne 

Page 244: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 244/390

znaš tko te šalje? - Da vi niste bezvjerac, zakleo bih se!Pogleda ĉovjeka sumnjiĉavo i upita: - Tko ti kaţe da sam bezvjerac? 

- Gospodine care, tako kaţe preĉasni i njihove gospodske 

 milosti kod kojih sluţim. - Kod koga sluţiš? - Kod njegove milosti carskog savjetnika Sturmera.- Tako? On ne zna što si mi donio? - Boţe saĉuvaj, onaj je ĉovjek rekao da ne smijem nikome dati, nikome reći, i onda ću biti sretan. - Ako si rekao istinu, pozvat ću te ponovno ovamo. Dobit ćeš nagradu. Car pozove sekretara, da ubiljeţi slugino ime, otpusti ga i pošalje poRosenberga.Dvorski meštar je uskoro ušao u kabinet. - Rosenberg, tajanstvena stvar! Pogledajte, to mi je donioneki sluga. Zagonetno je. Neznanac mi javlja:

"Veliĉanstvo! Put vodi kroz samostansku crkvu, zatim kroz nekoliko soba. Kad se stigne u posljednju, treba otvoriti vrata i onda sedam stepenica niţe... Potpun mrak.Katakombe. Mrak kao u grobu. Desno oltar.Lijevo kavezi, zatvoreni lokotima. Veliĉanstvo, otkrit ćete strahote! Ovo vamjavlja ĉovjek koji ne bi imao glave da se potpiše imenom." Car i Rosenberg gledali su se zaĉuĊeno. - Zaista sumnjivo! Veliĉanstvo nije donositelja dalo pri tvoriti?- Nemam stvarnog povoda. Taj sluţi kod mojega prijatelja i pristaše Sturmera. I on mu je rekao da sam bezvjerac! To su

 moje pristaše, ĉlanovi moje vlade! Ah! - mahne rukom i crvenilo ljutine oblije mu lice.- Da to nije stupica? - upozori Rosenberg.- Moţda mi kane negdje na tajanstvenom mjestu pokazati svoj dokument s ukradenim peĉatom. Bojim se samo jednoga, da nije šala! - Šala? I to je moguće! - Ĉudno zvuĉi: sedam stepenica niţe... katakombe... mrak kao u grobu... desno oltar, lijevo kavezi s lokotima... U srednjem vijeku to bi bilo prirodno, danas zvuĉi pamfletistiĉki. - Ilije moţda tam o negdje sin grofice Vojkffv?- Mislite? Ako spojite izvještaje naĊene u podstavi moga nepoznatog "dvojnika" i njegove rijeĉi kad je buncao, vrije dila bi dosadašnja kombinacija, ali tko zna, moţda smo krivo kombinirali i tko zna nije li taj sluga dobro iskušani glumac, kao i crna ljepotica? Više se ne usuĊujem ni u šta vjerovati. Knecht će biti ovdje u pola ĉetiri. S njim ćemo raspravljati o tome kako da se spustim niz onih sedam stepenica.- Knecht ima genijalan nos!- Valjda se u njega smijem pouzdati?- Veliĉanstvo, pesimizam nije bio u vašem rjeĉniku. - Napisali su mi ga na korice! Baš zato hoću da idem niz tih sedam stepenica!BARONESIN SAVEZNIKPred dvokatnicom stao je obiĉan fijaker. Ĉetiri muškarca u svagdašnjimgraĊanskim odijelima siĊoše i poĊoše u kuću. - Molim desno! - poziva ih najmlaĊi i otvara im vrata. Ulaze u polumraĉnu sobu. Pod niskim stropom zadah starog pokućstva. Gusto

 poredani ormari i stolići. Po njima sitnarije, a sve se jedva razabire krozcvijeće u loncima. 

Page 245: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 245/390

Page 246: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 246/390

ovaj ĉas potpuno je posvećen vama! - Vi ste me ovamo namamili!- Kao vaš saveznik! Pokazala je sumnju.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Madame, porumenit ćete od svoje sumnje, kad vam do-kaţem protivno. Ja sam posve prešao na vašu stranu, protiv vaših saveznika. Molim vas, ne uzmiĉite! Evo, ja sam u sluţbi vašega kurira! 

 Velike crne oĉi ljepotice nalikuju na crno staklo. - Izvolite mirno slušati. Budući da je vaš kurir, moj ĉestiti "dvojnik", na bojnom polju u svojoj misiji slavno poginuo, toje prije smrti poĉastio mene povjerenjem da u podstavu haljet-

ka ušijem jedno pismo za vaše prijatelje. Stisnula je pesnicu. Car je predusretne:- Molim, nikakve scene ludila! Stvar je posve razumna. Jasam bio indiskretan, pismo sam proĉitao i pošto sam prona šao u njemu grdnu izdaju, prema vama, dami koja me poĉa stila tako izvanredno iskrenom sklonošću, to sam za revanš odluĉio da vam saveznike stavim na raspolaganje. - Zašto me šibate tom ironijom? - Varate se! Govorim sasvim ozbiljno. Evo, odmah ću do kazati! Vaši prijatelji smatraju da ste nepouzdani, zato što steodviše zaokupljeni sudbinom svoga ljubljenog... Svaku je naglašenu slovku osjetila kao ognjenu kap kiše. Stisnula je zube. Ispoddugih trepavica kao ispod crnih oblaka sijevaju munjevite zrake.-1 zato vas kane izigrati, zajedno s vašim ljubljenim. - M ajstor ste u zatezanju duhovnog muĉila! - Eto, pogledajte! - i on joj pokaţe pismo. - Poznajete tajrukopis?-Ne!- Od vaše izvanredne glumaĉke vještine ne bih smio oĉeki vati drukĉiji odgovor. - To je pismo djelo vašega tajnog redarstva! -Ali, madame, kako bi moje redarstvo došlo na tako pametnu ideju? Redarstvo je

 pod mojim vodstvom, a ja sam odviše nevješt u tako genijalnim manipulacijama.Budite uvjere-

ni, da ste muško mogli biste biti ministrom policije svagdje, samo ne kod mene!Dakle, ne poznajete taj rukopis? Dobro, prepoznat će ga vaš ljubavnik. Kao da joj je netko strgnuo s lica krinku. Poskoĉi k caru, ali se zaustavi u

 pozi bijesne lavice: - Još vam nije dovoljno njegovih muka? Vi ste bezdušni,krvavo okrutni! Prolazili ste ulicama samo zato da se razdragate pogledom nanjegove okove.I rijeĉ i lice gorjeli su. Bila je kao uzavrelo ulje. Iz usta šikne joj bijeskao ţar iz usijanog kotla. On ju je mirno promatrao: - Baš ste nepravedni! Sasvim obratno! Ljubavnika vam ka nim pokloniti!Pogled je zahvatio njegovu zjenicu.- Szekelv, Szekelv će biti slobodan? - pitala je kao da govori sa sobom.Okrenuo se od nje da sakrije veselje. Kao da mu je odlanu-lo. Opet se obazre ireĉe mirno i povjerljivo: - Slušajte, nudim vam pošten ugovor: ja vama Szekelvja avi meni mladog grofica!

Page 247: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 247/390

Skrutila se kao vruće olovo poliveno vodom. - Da, tako je! Zamijenit ćemo pred svjedocima, i uz pošte no jamstvo, svoje zarobljenike na lojalan naĉin. Pogledom potraţi pismo što ga još uvijek drţi u ruci. - U tome pismu je sve! Vi ste oĉito shvatili situaciju pa ćete 

 pristati na zamjenu. Vaši prijatelji, kao što ova izreka poka 

zuje, svakako kane uzeti grofica, jer u vas nemaju povjerenja. Kad već niste imali uspjeha da sa Szekelvjem zamijenite  mene, pristanke da ga zamijenite s djeĉakom! Drugo od vas ne traţim. Ne traţim razjašnjenje što ste radili na ratištu i ka kve ste vijesti pronašli (a moţda i kakve boĉice) - i pritom jeoštro pogleda u oĉi, mirne ali odluĉne. - Ništa drugog ne tra ţim nego djeĉaka, a vi Szekelvja, s kojim   moţete otići kamo vas je volja!

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Dobro! Predat ću vam djeĉaka. Traţim jamstvo da ćete odrţati rijeĉ. -Vrlo rado!Car otvori komoricu iz koje su izašli Rosenberg, Keglević i Knecht. - Gospodine Kegleviću i gospodine Knechte, kad vam  dama preda grofica, vi ćete s njom u uze da joj predate pomi lovanje koje se Szekelvju mora smjesta izdati.Josip izvuĉe iz dţepa spis, pokaţe ga gospodi i preda ga Knechtu. U oĉima joj je zaigrao bljesak i krv joj šikne u lice. -  Ali, madame, upozoravam vas da djeĉak treba biti pre dan zdrav. U protivnom sluĉaju morao bi Szekelv vašu nevje ru dugo okajavati. Nadam se, madame, da ćemo nas dvoje jedno s drugim biti zadovoljni.Knecht je otvorio vrata i izašao s njom i s Keglevićem. Svo troje sjedoše ukoĉiju. Za njima je izašao car s Rosenbergom. Carev tajni agent sjedio je mirno i hladnokrvno nasuprot crnookoj ljepotici iKegleviću. Nestrpljivo je ĉekao da stignu u vilu. Koĉija ude u pratersku šumicu. U prvom veĉernje m mraku svijetle se prozori.- Neka koĉijaš stane! - reĉe ona. - Djeĉak je u vašoj vili? - zapita Knecht.-Da!- Sluţinĉad dobro ĉuva tu tajnu? -  Novac otvara i zatvara sva vrata i sve tajne. DoĊite sa 

 mnom.

Prošli su kroz vrt do kućnih vrata. Ona ih otvori, uvede Knechta u rasvijetljenraskošan salon i pozove sobaricu. - Dovedite maloga!Djevojka se strese. Rumenilo njezina lica išĉezlo je kao da bi ga tko odpuhnuo. 

- Kako? Vaša milost poslala je po djeĉaka još poslije podne ijasamga...Dama je uhvati za kosu i stane vikati:- Ja? Kako ja, prokleta mrcino, gdje je djeĉak? Djevojka je drhtala kao pile u jastrebovu kljunu.- Došao je po njega gospodin. 

- Koji gospodin? Kakav gospodin? Jesam lija ovdje gospo

darica?- Onaj stari gospodin koji gaje doveo kvarna.

Page 248: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 248/390

Tako je navlaĉila djevojku da je Knecht priskoĉio i oslobodio pletenice izgospodariĉinih ruku. -  Molim smirite se, gospodo! Neka djevojka kaţe što se do godilo. Reci nam sve redom!

 Nesretna djevojka odgovarala je gušeći se u plaĉu: - Došao je taj gospodin koji ga je doveo k vama i rekao:

"GospoĊa je poruĉila da djeĉaka pošaljete krojaĉu." Ja sam  odgovorila da mi niste ništa rekli, ali on me gurnuo, ušao u sobu i stao govoriti malome: "Sad ćemo k tvojoj mami!" Kao zvijer zaleti se gospoĊa u nju. - Nisam li ti rekla da ne smiješ nikome otvarati! - On mi je govorio da ste ga vi poslali, a kad sam otvorilaodgurnuo me.Lijepa je crnka ciktala. Knecht otpremi sobaricu i upita:- Tko je taj ĉovjek koji vam je doveo djeĉaka? - Znam li mu ja ime ili stan? Nije lud da mi to kaţe! - Oprostite, to je nevjerojatno!- Mnogo što je nevjerojatno. Velim vam da ne znam ništa. Da znam, već bih jurila k njemu. 

- Madame, vi ipak poznajete bar nekog od vaših prijatelja.  Moţda biste mogli naći kakvo oruĊe protiv njega, neku prijetnju kojom bismo ga uhvatili?- Moţda, moţda, ali me morate pustiti da idem sama, po sve sama, da me ne slijedite. Ako to uĉinite, izgubljeno je sve. Idemo k caru!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Poţurili su iz vile. Ona krene ravno k drugoj koĉiji koja je stajala podaleko odzgrade. Otvorivši vrata koĉije šapne: - Odveli su ga!- Katastrofalno za mene, madame, ali mnogo katastrofal-nije za vas!- Pitam još jednom, je li to stupica da uhvatite svoje nepri jatelje, ili vam je uistinu do djeĉaka? - Madame, kako vidim, niste viĉni ljudima koji ne gaze ri jeĉ. Deset Szekelvja dat ću za ovog djeĉaka, razumijete li? - Zajamĉite mi da me nitko neće slijediti. - Jamĉim vam opet rijeĉju i svojim interesom. To vam je dostatno.- Sutra o podne imat ćete djeĉaka ili nekoga drugoga. - Budite oprezni! Ţelim samo djeĉaka. Knecht, ostavite ko ĉiju dami i doĊite s nama. Poslušao je i kad se ona odvezla sjede Knecht nasuprot caru, Rosenbergu iKegleviću. Car upozori svojeg pouzdanika:- Knecht nije li vas prevarila? Ona je glumica!- Ali sobarica nije glumica i ne bi dala da joj ĉupaju kosu! 

 Neki je gospodin djeĉaka odveo, iskoristivši njezino odsustvo. Sada će ih loviti ţena mnogo uspješnija od deset Knechta. To je ujedno dokaz da je mimo onog pisma stigla i druga obavijest; istovjetna s ovim pismom, ili je netko osobno stigao iupozorio ih da uzmu djeĉaka. Bit će da je ona već zaprijetila i to baš na bojištu, kad im je sluţila kao fratarski kurir. 

 Nakon kratke šutnje reĉe car: - Sutra moramo sići onih sedam stepenica, bila to šala ili stupica!- Ili izdaja sliĉna ovoj, u koju je zapala baronesa. 

Page 249: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 249/390

- Bit će da je i njoj buncao moj blagopokojni "dvojnik". - Bilo tko mu drago, ona će otvoriti i provaliti paklena vra ta za svojega dragana. Mnogima će ova noć oteti san. 

Kad stigoše u dvor car podsjeti Knechta: - Dakle, sutra prije podne.

- Veliĉanstvo, bit ću toĉan. IZGONAŠICA  Poĉeo je jutarnji rad u carevim uredima. Sekretari ulaze i izlaze sa spisima. Kad se vrata kabineta otvore prodire u sobesekretarijata carevo diktiranje. Prekida ga komornik i najavljuje šefove ureda.Donose referate. Car sluša, tumaĉi, ĉita spise, konferira i odluĉuje. Sati prolaze u neprestanom šumu rada. Tada se car trgne, pogleda na sat i upitatajnika:- Ima li u "kontroloru" ljudi?-Vrlo mnogo!- Najviše ratnih udovica, je li? - Bit će, jer sam vidio mnogo ţena. - Idem! Ako doĊe Knecht, neka ĉeka ovdje. 

Govoreći to izlazio je iz sobe, prošao sekretarijatom i krenuo ravno u"kontrolor".Isplakane oĉi siromašnih ţena zaustavile su se na carevu licu s izrazom bolnenade. Zaredao je s obje strane molitelja. Uzimao je molbe, ispitivao, tješio,darivao. Lice i glas odaju suzdrţanu sućut, koja prelazi u bol. Pod tamnim svodovima ĉuje se tiho jecanje ţena i carev zamagljen glas. Konaĉnoje stigao do kraja hodnika. Tu stoji ţena odjevena u otrcanu gospodsku haljinu.Lice joj sakriva gusta siva koprena.- Što ţelite, madame? Ona šuti, pruţa ruku kao da ţeli predati molbu, ali je opet Povuĉe. 

 MARIJA JURIĆ ZAGOR KA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Koga imate na groblju? Ne odgovara. Koprena na licu dršće. - Razotkrijte mi što vas bije? Umjesto odgovora ţena zatetura i pade. Ljudi priskoĉe. Ţena je leţala nepomiĉno. - Jadnica! - šapne car. 

 Muškarci je podigoše. - Unesite je u predsoblje! - zapovjedi car, poĊe za njima i reĉe da pozovu lijeĉnika. Donesoše vode. Car joj skine s lica veo. Zapanjen pogled odavao je sekretarimašto su stajali uokolo da je njen obraz na cara duboko djelovao. Gledao je njeno

 blijedo lice ne rekavši ništa. Uskoro doĊe Kalman. Car šapne: - Otpremite gospoĊu u moje odaje. Taj je nalog odmah izvršen. U carevu modrom salonu dozvao je lijeĉnik neznanu damu k svijesti. Otvorivši oĉi

 pogleda oko sebe, uzdahne duboko i zapadne u mrtvilo.- Samo prolazna nesvjestica! - izvijesti Kalman cara.- Hvala, doktore! Ostavite me s njom.Doktor izaĊe. Josip je stajao pred gospoĊom promatrajući upalo, blijedo lice. Oko usana duboke

 bore. Oĉi mutne i ugasle. U nabo-rima otrcane svile gotovo se posve izgubilosuhonjavo tijelo. Odavala je bogatu i lijepu damu koja je izgubila bogatstvo,ljepotu i mladost.

Sućutno priĊe Josip bliţe i šapne: - Takvom se susretu nisam nadao, Amalijo!

Page 250: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 250/390

Page 251: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 251/390

- Zato sam dugo oklijevala. Prešla sam granicu Austrije, sakrivala se i napokon, u trenutku kad sam prodala posljednji

 prsten, došla sam u Beĉ. Rekli su mi da car Josip prima svakog odrpanca, svakog izgonaša, i prešla sam prag "kontrolora" da 

 molim, ali me to odviše potreslo. Ja, nekoć bogata i slavljena  princeza ovog dvora, zatim izgonašica svoje majke carice, do

lazim prositi kruha! To je odviše gorko. Nisam se mogla svla dati i ostavila me svijest.- Jadna Amalijo! Stoje podgrizlo tvoju mladost i snagu?- A stoje podgrizlo tvoju, Josipe? Zašto ti izgledaš tako bli jedo i slabo, ti koji nisi trebao stradati? On se obazre premavelikom ogledalu u kojemu se odraţavalo njegovo suhonjavo tijelo i blijedo lice.

- Hm, da, to nije više moje tijelo! -Zastoje nestalo?- Zato što sam patio na ratištu, dušom i tijelom. - Ti nisi morao patiti, nisi morao!- Morao sam, jer su patili drugi, jer me bole patnje svih

ljudi. Ali još ţivi u meni Josip, još će se vratiti moja snaga.  Naĉeta je, ali nije uzdrmana! Svoje ću djelo dovršiti, protiv svih i protiv svenesreće koja se survala na mene. Radit ću dvostruko, stostruko! - Bilo bi bolje za tebe da manje radiš a više caruješ. - Ah, ne govori mi to! Preda mnom je veliko djelo. Usrećit ću ĉovjeka i ostaviti svijet sretan i smiren. - Tko zna?- Ja, moja duša! - Nisi nikada pomislio na proroĉanstvo majke, carice Ma rije Terezije?- Proroĉanstvo? Kakvo proroĉanstvo? - Zaboravio si što ti je mnogo puta proricala? - Ĉini se da si bolje upamtila njene rijeĉi. Kaţi mi, što je 

 bilo?- Carica je više puta govorila grofici Fuchs i tebi preda 

 mnom da ćeš svojim nazorima unesrećiti dinastiju i sebe.Rekla je: "On će umrijeti ostavljen od svih i izopćen!" Josip upre modre oĉi u cariĉinu sliku na zidu. Iz njenoga lica pogodilo ga neštokruto i teško. Te rijeĉi pale su mu na grudi, navalile mu na prsa kamen podkojim mu je zastao dah."Umrijeti ostavljen od svih i izopćen?" Po sto puta odjekivale su te rijeĉi muklom tišinom njegove duše. Ujedared uspravi glavu, prijeĊe sobu oštrim koracima, zabaci glavu i vikne: -  Ne, ne, ne! To su utvare, lude utvare! Kakvo proroĉan stvo? Praznovjerje srednjovjekovnih nazora, ništa drugo! 

 Nikada se to neće ispuniti, nikada! Ne, ja idem dalje! Govorio je gotovo viĉući da nadglasa svoj nemir. Kad se opet smiri obrati se

 Amaliji:- Ostavimo to, Amalijo! Proroĉanstvo je tlapnja! Što si ti nakanila?

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ništa. Ne znam što bih. - Na ratištu sam sreo princa Ernesta od Zweibiirgena. Govorio mi je o tebi.- On me još spominje? 

Page 252: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 252/390

Page 253: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 253/390

 JLJ

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Odviše si sanjario, samo sanjario. - Nisu me rodili divom ili junakom, zato mi je sreća izmak la iz ruke.- Zaboravimo prošlost. - A budućnost? - Pustinja kroz koju vodi samo jedan put do groba!Upro je ţalosne oĉi u nju. - Amalijo, tom bismo pustinjom lakše prolazili zajedno. Ona ga pogleda zaĉuĊeno: - Ja? Ovakva? Gledaj me!

- A ti pogledaj mene!Ona odvrati:-Dvije ruševine! - Ali još uvijek nismo grobnica! Amalijo, uvijek sam se nadao da ćeš jednom doći. Već sam te vidio kao sijedu staricu kako prolaziš zelenim alejama mojega skromnog dvora, sa 

 mnom starcem, i ţivimo ţivot u sjećanju pustih mladih sanja rija. No ipak si došla mnogo prije starosti. - S ljagom pale ţene što te od mene odvratila - reĉe ona spoĉitavajući. - Bila je to mlada, uvrijeĊena ljubav. Zbog toga sam po drugi put zaţelio prostrijeliti glavu. - Erneste, prošlo je to! - Nije, Amalijo! Rosenberg mi reĉe da ti je car dao na volju da odabereš grad u kojemu ćeš ţivjeti. Odaberi Prag.Šuteći obori oĉi, isplakane nad grobom izgubljenih dana mlade ljubavi. - Oboje smo se izmuĉili, Amalijo, jedno od drugoga otki-nuli... Sudbina nam nuda da se zajedno odmaramo.

 Njegov molećiv pogled bio je vlaţan. - Ti si uistinu mene ĉekao sam?- Ĉekao sam te neoţenjen, samac. Zapanjeno je gledala preda se.

 Vani su se ĉuli koraci. Zaĉas je ušao Rosenberg. Poklonio se i rekao Amaliji: -  Njegovo veliĉanstvo moli visost da mi kaţe što je odlu ĉilo, gdje ţeli imati dom, i da mi dade naloge za pripremanje

 putovanja.- Recite caru da sam odabrala Prag.Rosenberg se pokloni i izaĊe. Ernest spusti glavu na Amalijine ruke.- Tome sam se uvijek nadao, Amalijo, uvijek! O tome samsanjao!Dvorski meštar je otišao k caru i izjavio mu odluku njegove sestre. Tome doda:- Veliĉanstvo, princ je bio nazoĉan kad je pala odluka. - Tako? Onda bi to imalo znaĉiti da je utjecao na odluku. - To sam razabrao po izraţaju prinĉeva lica kada je spome nula Prag.- Sigurno će se vjenĉati. Zapravo sam to slutio, ali ona je

 preda mnom takvu ponudu i razgovor odbila. Moţda je to ţenska taktika, ne znam. Uglavnom, to je jedini pametan 

naĉin njezina ţivota. Princ je odviše princ i poštenog srca.  Amalija je gola i bosa, kao što i sami vidite. Trebamo da je 

Page 254: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 254/390

obuĉemo i spremimo, ne carski, ali toliko da moţe ţivjeti kao neovisna skromna gospoda. Za tri dana moţe putovati. Dotle je smjestite u mojoj kući u Augartenu. Prekine ih tajnik, najavivši careva pouzdanika Knechta. - Ali, napokon! Ĉekam nanjega ĉitavo prijepodne! Znatiţeljno je istraţivao car Knechtov izraţaj lica, ali mu nije odavalo ništa

 pozitivno i nestrpljivo zapita:- Je li crna saveznica došla ili nije? - Dosad nije, niti je štogod javila. -Prevarila nas je?

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ili je krivac prevario nju i šĉepao je za vrat. - Što da radimo? 

- Veliĉanstvo, trebamo strpljivo ĉekati! - Strpljivo? To moţete vi, ja ne! Rosenberg se smješkao rijeĉi "strpljivo". - Vidite, i Rosenberg se smije vašoj pretpostavci - reĉe car. - No govorite, što bi se sve moglo dogoditi? Da su je uhvati li na izdaji ona bi se borila rukama, nogama i svim ţenskim  sposobnostima da ispuni uvjet pod kojim ĉe dobiti svoga lju 

 bavnika.- Ako ne uspije?- Obećala je ili mladog grofica ili nekoga drugog. - Ja trebam djeĉaka! - Ako imate onoga drugog, imat ćete i djeĉaka. - Dvojbena utjeha!- Napokon, imamo još jednu nadu, da bi mogla doći. - Blijeda nada! - mrko će Josip i pogleda kroz prozor u pu sto dvorište. - Za uveĉer je sve spremno? - zapita trenutak kasnije mladoga Knechta!- Sve! Savjetujem da poĊemo ĉim padne mrak. - Ići ćemo! - Veliĉanstvo - oglasi se Rosenberg - ako se ne poţurite na ruĉak, nećete uveĉer moći ĉvrsto prokušati "sedam ste 

 penica".- Tko o ĉemu, Rosenberg o ruĉku! Neka je po vašemu! Poslije ruĉka rasla je careva nestrpljivost sve jaĉe. Od crne saveznice nije bilo glasa. I Knechtovo se lice mraĉilo od ljuti-ne, ali jeustrajao u ĉekanju do mraka. - Vidite - reĉe mu car - nisam je smio pustiti!- To što ste je pustili najveći je udarac neprijateljima, vjerujte, veliĉanstvo. Ljutim se što ne ide glatko, ali ona će doći, na to polaţem svoju reputaciju. MeĊutim, tko zna što nas 

ĉeka podno onih stepenica? Moţda tamo naĊemo trag, jer tajnoviti pisac obećavaveliko otkriće. Ja ga već naslućujem. - Pouzdajemo se u vaš njuh! "SEDAM STEPENICA"

 Vlaţno jesensko veĉe leţi nad gradom. Ulicom štropoću dvije obiĉne unajmljene koĉije, jedna iza druge, pa se ĉini daih nešto veţe. Obje su natkrivene. Voze uobiĉajenom brzinom. Zaokreću predkapucinski samostan.

 Vrata kola se otvaraju. Šest muškaraca izašlo je i uspelo se stepenicama

samostana. Jedan povuĉe ţeljezni drţak zvona. Metalni zvuk zajeĉi izmeĊusamostanskih zidina, kao da je ĉitava zgrada prazna. 

Page 255: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 255/390

U zgradi mir. Zatim se zaĉuju koraci. Na veţi se otvara pro-zorĉić i ĉuje se pitanje:- Tko je vani?- Komisija njegova veliĉanstva! 

 Nekoliko trenutaka trajala je stanka. Kao da je onaj iza vrata propao u zemlju.Potpuna tišina. Gospoda su se zbila u klupko. Rosenberg ponovno podigne glas:

- Komisija njegova veliĉanstva ţeli ući! Tada se razabere kako onaj s druge strane struţe kljuĉem po bravi. Vratazaškripe i polako se otvore. Mlad debeo fratar osvijetli fenjerom gospodu. - Hvaljen Isus i Marija! - reĉe prepoznavši Rosenberga. - Navijeke hvaljen! - odgovori on.Fratar pogleda došljake. Svi su odjeveni u zeleno ruho carskih ĉinovnika.Gospoda znatiţeljno upiru poglede u fratra i poĉeše ulaziti. - Molim vas, najavite da carev dvorski meštar ţeli razgova rati s glavarom samostana - vrlo će uljudno Rosenberg. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Kada je fratar zatvorio veţu pode hodnikom da svijetli. - Molim, neka gospoda izvole!Uvede ih u veliku prostranu dvoranu, potpuno tamnu. Samo na klecalu gore dvijesvijeće, a nad knjigom spustio je glavu redovnik. - Otac glavar upravo moli! - upozori mladi fratar gospodu.Rosenberg dobaci pogled caru koji se povukao u pozadinui reĉe: - Ĉekat ćemo! Sporo diţe gvardijan glavu, pogleda prema gospodi, prekriţi se i ustade. Strogo pristaro lice presijeca snaţan nos. Tvrde su usne upale. Stoji i promatragospodu spokojnim mirom.- Dobro došli! Ĉime smijem posluţiti vašoj preuzvišeno-sti? Moţda biste se udostojali podijeliti sa mnom skromnuveĉeru? - Hvala na gostoljubivosti! Dolazimo poslovno.-  Molim, vaša preuzvišenosti, potpuno sam na raspo laganju.Rosenberg se nakloni u znak zahvalnosti i reĉe: - Vama je poznato da njegovo veliĉanstvo od vremena do vremena kontrolira samostane.- Da, poznato mi je. Naš je samostan milostivo poĉašćen i odlikovan da ĉuva uzvišena tjelesa vladarske kuće, pa... Rosenberg priĊe bliţe. - Predsjednik komisije ţeli pregled provesti samo formal no, zato smo k vama stigli za mraka, nakon pregleda u drugim samostanima. Dakle, obavit ćemo ga na brzu ruku. - O, vaša preuzvišenosti, kontrolna komisija silno me ra duje, jer mi moţe samo donijeti novu pozornost njegova ve liĉanstva! - A ja se radujem što ću biti posrednikom vašega novog odlikovanja. Molit ću da nam pokaţete prostorije. 

-  Neka se vaša preuzvišenost izvoli strpjeti dok dovedem  kljuĉara. Poklonivši se izaĊe gvardijan iz dvorane koracima pravednika. Rosenberg se obazre i pogleda cara. Stajao je posljednji, u dugom sivom ogrtaĉu.

 Na glavi mu rašĉupana uzdignuta vla-sulja carskog dvorjanina, koja mu se spušta

duboko na ĉelo i pokriva uši. Lice je napudrano. Jake obrve suzio je tintom.

Page 256: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 256/390

Ovratnik ogrtaĉa podignut je do ušiju. S njim stoji Knecht u zelenoj odorikomesara, našminkan kicoš. Keglević je zaodjenuo odoru carskog komesara. Druga dvojica carevi su gardisti,takoĊer obuĉeni u komesarske odore. Ĉekali su nekoliko trenutaka razgovarajući o obiĉnim sitnicama, da zametu tragonome za što su im vezane sve misli. Što će vidjeti? Postoji uistinu "sedam

stepenica", ili je to kakva stupica?Glavar se vrati s debelim fratrom ĉije je lice još uvijek zapanjeno. On nosikljuĉeve i fenjer. Duboko se klanja hodajući prema vratima, otvara ih isvijetli.Komisija ga slijedi.- Što ţeli vaša preuzvišenost najprije vidjeti? - upita glavar.Keglević kao toboţnji predsjednik komisije javlja se umje sto Rosenberga:-Administrativne prostorije, knjige i tako dalje!Pošli su redom. Glavar je sve razjašnjavao i pokazivao mnogo toĉnije nego što suoni ţeljeli. Zavirili su svakamo, pregledavali sve ćelije i uredske knjige. Kad su se našli u hodniku, reĉe Keglević: - Pokaţite nam kuhinju! 

Gvardijanova ljubaznost na sekundu nestane protiv njegove volje, ali odmah progovori:- Molim, gospodine komesaru, i kuhinje su u redu.- Tim bolje! Mene osobno ne zanimaju, ali kad se pregledava, mora ĉovjek i njih vidjeti. To je duţnost. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Naravno, naravno, izvolite! Mali debeli fratar primivši gvardijanov nalog pode prema kuhinji i otvori ješirom. Komisija ude.Fenjer je osvijetlio dugi kuhinjski prostor zasićen vrelim zrakom. Posudespremljeno i ureĊeno, stolovi ĉisti, kotlovi i lonci na policama. Dok sukomesari hvalili ĉistoću, Knecht je kruţio budnim oĉima po kuhinji i opazivši

 mala niska vrata upita posve mehaniĉki, kao od dosadne duţnosti: - A to? Što je ondje? - Praonica - odvrati mali fratar.Knecht zijevne i promrmlja:- Otvorite i to, pa smo svršili! Izgovarajući se dosadom Knecht je pazio na gvardijana i njegova kljuĉara i

 primijetio je da su im se uplašeni pogledi sreli. To je ĉovjeku od tajnogaredarstva bilo napadno i nastojao je da pokaţe što manje interesa za praonicu. - Upravo je tamo prljavo rublje - odvrati gvardijan. - Sutrase pere. To nije baš ugodno. - Ah, ništa, svi mi peremo prljavo rublje. Time smo pregle dali sve, zar ne?- Da - odvrati gvardijan i brzo krene prema vratima nakoja su ušli u kuhinju. 

 Ali Knecht je stajao pred vratima praonice, lupkao po njima i ĉekao kljuĉara da mu otvori. I on je već bio pošao prema izlazu. - Gospodine - dobaci mu Knecht - vi ste zaboravili da jaĉekam? - Oprostite - opomene ga glavar - mislio je da je svršeno. - Da, s praonicom bit će svršeno. 

 Mali kljuĉar podigne teške kljuĉeve, ali nikako nije mogao otvoriti. Muĉio se,

otkljuĉavao, uzalud. Knecht je promatrao, kad mu iznenada uzme kljuĉeve,zaokrene lako, gurne vrata i prijeĊe prag. 

Page 257: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 257/390

  Mala komora, velika kada, ali nema rublja. Ta okolnost uĉvrsti Knechtove sumnje.Gvardijan stoji kod vrata i ne ulazi.- Gospoda će se zaprljati! - ljubazno opominje gvardijankomesare.- Mi smo navikli da nailazimo na prljavost - ĉulo se carevo 

 poluglasno mrmljanje.On je još uvijek nastojao da ga fratri ne prepoznaju. Knecht je istraţujućim pogledom pronašao u stijeni praonice mala, ali vrlo debela vrata. - Što je iza ovih vrata? - Ko-ko- morica za smeće - odgovori kljuĉar. Kao da mu je pritom zapeo dah.- Hajde da vidimo i smeće, pa smo svršili! - i pogleda glavara na vratima.- Smeće? - zaĉudi se kljuĉar. - Oh, nemam kljuĉ, kod kuć noga je sluge. Znate, on manipulira smećem, a upravo je do 

 bio dopust do sutra.- Priĉekat ćemo ga! - reĉe Knecht. - Do sutra nije vjeĉnost! 

 Mali se fratar obazre na gvardijana, koji se prislonio na zid.

- Vaša se milost šali! - ljubazno će gvardijan. - Otvorio bihkomoricu da imam kljuĉ! - Vidite, ja ću ga imati za dvije minute! - i okrene se malom fratru: - U imecarevo, otvorite!Rosenberg opazi da je gvardijan problijedio.Fratar rezignirano podigne kljuĉeve. Knecht ih uzme i stane traţiti pravi. Jedanod brojnih je pristajao. Kljuĉanica popusti. Debela vrata se otvore. Svi digošeglave, ali iza vrata nema ništa do guste tame. Knecht posvijetli u mrak i usklikne:- Sedam stepenica! - i pogleda cara.Gvardijan zatetura i htjede pobjeći, ali ga uhvati jedan gardist. Podigoše fenjere što su ih donijeli pod ogrtaĉima i zapale ih. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Knecht se gotovo glasno nasmije vidjevši kako je kljuĉar zirnuo u svjetlo. - Naprijed, naprijed! - reĉe mu. - Vodit ćete nas da vidimo vaše smeće! Fratar je stao teturati. Za njim je silazio Knecht.- Stepenice! - opomene ostale. - Pazite: jedan, dva, tri,ĉetiri, pet, šest, sedam. Uistinu sedam! Goreći od znatiţelje silazili su u tamni prostor rasvijetljen njihovim fenjerima.- Katakombe! - šapne Knecht i gleda preda se. 

 Vlaţan zrak naĉas ih zaustavi. Zatim svi diţu fenjere i prolaze uskim hodnikom. - Desno je mali oltar - konstatira Rosenberg.- Toĉno kao u onom pismu! - oglasi se car. - Idemo dalje!- Lijevo vrata. Jedna, dvoja, troja, ĉetvera, petera, šestera vrata.Debela su. Hrastova.

 Na svakim vratima visi ţeljezni lokot.  Ne ĉuvaju jaganjce. - Kljuĉaru, koga ĉuvaju ovi lokoti? - upita Rosenberg debelog fratra koji je u tami nastojao izmaći, ali ga Knecht uhvati 

Page 258: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 258/390

za halju.-Jaja, ne znam... Knecht se nasmije:- Ne znate? Hajde zavirite i vi iza njih! Gle, na vratima su

 prozorĉići. On posvijetli, ali s one strane rešetki nije vidio ništa. - Otvorite, mladi kolega svetoga Petra!

- Nemam kljuĉa! - Nemate? - reĉe Knecht. - Onda idemo! Odvest ću vas k caru pa ćete njemu reći gdje su kljuĉevi! - i pograbi ga zaruku.- Gospodine, pustite me! Zar ne vidite da traţim kljuĉ? - Dakako da mora biti ovdje!Fratar traţi i traţi. Ruke dršću, noge klecaju, što još jaĉe razbudi Knechtovuznatiţelju. 

- Brzo, brzo! Dolje lokote! - zapovijeda Knecht potpuno preuzevši komandu. Sve ih je obuzela zebnja i u isti mah ţelja da saznaju što će naći podno tihsedam stepenica.

 Mali se fratar pokorava. Tresu mu se ruke. Zubi mu cvo-koću. - Vas zebe? U tim je katakombama zaista ledeno! - ruga mu se Knecht.Lokot padne. Knecht odškrine vrata. Komisija ulazi. Fenjeri lebde u tmini. Knecht vuĉe za sobom kljuĉara. Razabire se ĉetverouglast prostor bez prozora. Zrak je smrdljiv. Na gnjilojslami, u kalu i blatu, leţi stvorenje nalik ĉovjeku, u fratarskoj halji. Sijeda kosa pada po leĊima. Blatna brada dopire do pojasa. Oĉi male, kao dvijesitne rupice. Do njega vrĉ i velika kora hljeba. U prvom trenutku gospoda gledaju, šute i skamenjuju se od ĉuda. Na licu togastvorenja odraţava se nijem uţas. Gleda u njih, miĉe se; ĉini se da ih ne vidi ine ĉuje. - Stoje to? Tko je to? Zastoje ovdje? - nabaci Josip nestrpljivo traţeći odgovor od kljuĉara. 

 Njemu klecaju noge. Masno se tijelo trese. Ne odgovara.- Tko ste vi? - zapita Knecht starca na leţaju. Usta se miĉu ali ne govori. Ispod vjeda vire dva mala oka kao da su izgubilavid.- Ne vidi nas, svjetlo ga boli! - razjašnjava Keglević. Prijeteći pribliţi se Knecht fratru:- Govorite istinu, da vas ne stigne careva kazna! Ako sveiskaţete, bit ćete pomilovani. - Ja nisam kriv, ja sam...- Govorite, tko je taj, stoje s njim? Zastoje ovdje?Drhtavim usnama stane kljuĉar govoriti:  .,__,..

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Pater Florentinus uĉinio je strašno zloĉinstvo. - Opsovao je patra gvardijana, nije se htio pokoravati i daoje glavaru ĉušku. - Zato je zatvoren?- Da, zato!- Tko ga je zatvorio?- Gvardijan.- Kada?

- Ne znam. Kad sam preuzeo kljuĉarstvo, reĉe mi glavar da je ovaj zatvoren u ćeliji ĉetrdeset dvije godine. 

Page 259: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 259/390

Gospoda su se zapanjila. Car oštro trgne rukom. - Ĉetrdeset dvije godine ţivi ĉovjek u toj jezovitoj tami? -usklikne car uzrujano. - "Sedam stepenica niţe" i naći ćeš se u potpunom srednjem vijeku! To je gadno, sramotno, zloĉi naĉki! Idemo dalje! Car izaĊe iz ćelije a za njim i ostali. Okruţiše kljuĉara koji je otvarao drugi

lokot. Nestrpljivo oĉekujući što će vidjeti iza drugih vrata upravo su nahrupili u prostoriju.U ĉetverouglastoj rupi naĊoše rašĉupanog ĉovjeka s dugom bradom, prljavog lica ismušenih oĉiju. Rosenberg primijeti: - Jednaka slika kao i prijeko!- Tko je taj? - zagrmi Knecht nad fratrom.- Petar Nemezijan.- Zašto je zatvoren? - Dopremili su ga, ne znamo odakle. Ovdje leţi trideset go dina. Tako kaţe gvardijan. Kaţe da je bio mahnit i zato su ga zatvorili. Prigovarao je negdje fratrima i nešto je napisao. - Tako? I poboţna su ga braća zatvorila! Sada mi je jasno 

- govorio je car Rosenbergu. - Netko je od fratara saznao zaove zatvore i pisao je anonimno, jer se bojao osvete. Idemodalje! Fratar sune van da otvori i treća vrata. 

Ista slika i sliĉna prikaza: muškarac sjedi na zemlji i zaprepašteno gleda ugospodu.-  A što je s ovim? - upita Rosenberg.Ĉovjek na slamnjaĉi napola se pridigne. Oĉi kao da su se probudile od sna. - Niste fratri, niste? - šapću blijeda usta i ruke se uzdiţu k fenjeru. - Vi nemate svete halje na sebi, u vas sigurno imasrca.- Ah, dobro, taj nije lud! - primijeti car. - Istina je, mi nismo poboţnjaci, mi imamo srca. Sto se dogodilo s vama, ĉovjeĉe? Zatvorenik pogleda jednoga po jednoga. Rosenberg mu razjašnjava: - Došli smo da vas izvedemo. Govorite, ako moţete, zašto su vas zatvorili?- Zato što sam ĉitao moderna djela. Gvard ijan mi je branio,jer je to krivovjerstvo. Sakrio sam knjige, ali ih je poglavar našao. PosvaĊali smo se i potukli. - što se tada dogodilo? - Jedne veĉeri naredi mi da za kaznu perem ĉitavu noć rub lje. O ponoći doĊe i odvede me u ovu tamnicu. Pomogao mu je kljuĉar. Kada je bio zlovoljan izvukao me u biblioteku. Lajici 

 me drţe, a on biĉuje. Moje tijelo ţig je biĉa. Pogledajte me! - Kako je dugo ovaj ovdje? - zapita komesar fratra.- Deset godina.- Smirite se i strpljivo ĉekajte, danas ćete biti slobodni! -reĉe car. Od tih rijeĉi padne na koljena. - Još ima ljudi, nisu se još svi poţivinĉili! Još ima Boga! 

 Nisu, nisu!Gonjena carevom nestrpljivošću komisija je ţurila dalje. I ĉetvrta su vrataotvorena.U ćeliji ĉovjek u fratarskoj halji. Bulji u njih. Kosa mu je crna. Duga brada

 posula ga do sredine prsiju. Koštunjavo lice 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 260: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 260/390

 odaje mladost. U njemu gola snaga. Ustaje i hvata komesara blatnim prstima.- Isuse! Ljudi, ljudi! Ţivi, ţivi! Smilujte se ljudi!- taj je, hvala Bogu, još pri pameti i ĉvrst! - reĉe Knecht. -Došli smo zato davas oslobodimo.- Mene će pustiti u grad? 

- Da, samo budite mirni i recite nam sve što ĉemo vas pi tati.- Sve, sve! - dršćući je odgovorio mlad muškarac. Misao na slobodu obuze ga groznicom.- Tko ste i zašto ste ovdje? - upita car.Odgovarao je brzo i gušeći se: - Zovem se Ivan Heiss. Bio sam trgovac, prodavaĉ u bo gatog trgovca. Njegova kćer Lota i ja ljubili smo se. Otac mi je nije dao. Nesretan, nisam mogao da ţivim i gledam ljude koji će mi oteti nju. Otišao sam u fratre. Te godine umre otac moje djevojke. Ona mi je pisala u samostan da ne poloţim zavjet (bio sam još novicij) i zvala me neka se vratim. Ĉeka me! Gvardijan mi je zatajio njeno pismo i ja sam se za  

redio. Jednom u crkvi, kad sam sluţio misu, ona iskrsne pre da me i baci mi u lice nevjeru. Od nje sam saznao za to pismo.Planem. Poletim na gvardijana, bacim mu krunicu i habit i rekoh da izlazim iz reda, jer me prevario i naveo da poloţim za kletvu. Stao me miriti. Obećao je da će me otpustiti. Uveĉer 

 me pozvao u praonicu i s kljuĉarom bacio ovamo. - Koliko ste vremena ovdje?- Ne znam koliko je prošlo tjedana, mjeseci, ili još više -reĉe sa strepnjom, ne usuĊujući se izreći "godina". - Koliko je vremena u zatvoru? - upita car maloga fratra.- Devet godina.Utamniĉeni fratar padne na slamnjaĉu i zajeca: - Devet? Udala se!Poklik je zvuĉao oĉajno. Ĉovjek je leţao na svome devetogodišnjem trulom leţajui plakao kao da su ga ponovno ba-

cili na devet godina u tamnicu. Ljudi oko njega ĉudno su se pogledavali, kao daga pravo ne razumiju. Rosenberg će, kim -nuvši glavom: - U toj strahovitoj rupi, ţiv zakopan devet godina, mislio je taj ĉovjek samo na svoju ljubav. Sada mu je najvaţnije je li se ona udala.- Zašto plaĉete? - ukori ga Knecht. - Potraţit ćemo mi vašu Lotu, samo se saberite!Sva utjeha nije ga mogla smiriti. Plakao je gorko i potresno.- Trebamo otkriti još dvije tragedije iza jednog lokota! -opomene Knecht.Izlazili su. Jedan preodjeveni gardist ĉvrsto je drţao kljuĉara, koji je opet

 pokušavao izmaći. Kod drugih vrata ponovno se muĉio s kljuĉem, ali ih je konaĉnoipak otvorio i oni su s pojaĉanom radoznalošću ušli u petu ćeliju. Stali su predgotovo jednakom slikom.

 Na leţaju iz kojega je zaudarao nepodnošljiv smrad, leţao je ĉovjek u kalu. Kosesu slijepljene blatom, lice pokriveno takvom prljavštinom da su gotovo odskoĉiliod njega. Zaudarao je kao lešina. - Tko je taj? - zapita car kljuĉara. - Samo sam ĉuo da je bio neprijatelj bivšega gvardijana.On je glavara uhvatio na sastanku s nekom udanom damom ihtio ga zbog toga optuţiti, ali mu je glavar zaĉepio usta. - Kako dugo šuti u tome kavezu? - Ĉuo sam da je ovdje 50 godina. Bio je mlad kada je dos 

 pio ovamo.-1 još moţe ţivjeti! - usklikne car iz skupine toboţnjih komesara. - Ubiti ih ne smijemo, to bi bio grijeh - osmjeli se kljuĉar. - Ovako zatvoriti ljude nije grijeh?

Page 261: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 261/390

- Kada to ĉini glavar, valjda nije - odgovori kljuĉar naivno, a da se nije moglo razumjeti misli li tako uistinu ili se praviludim.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Znate vi obavljati svoj posao! - odbrusi mu Knecht! - Akako ste s njima postupali?- Kako mi je bilo naloţeno. Kroz ovaj prozorĉić dadem im  kruha, gdjekad i kakvog variva i vode. Za drugo me nije briga.- Nikad im niste otvarali vrata?- Da me pograbe i uguše? - Vi ste sami ĉuvali ove ljude? - Posve sam. Prisegao sam da ću šutjeti do smrti. - Druga braća ne znaju za ove zatvore? 

- Nitko ne zna ništa. - Ipak netko zna - šapne car Rosenbergu - inaĉe ne bi be zimeno pismo dospjelo meni u ruke.

 Netko je od fratara morao nanjušiti... - Još jedna ćelija! - reĉe car i povuĉe za sobom mladoga fratra.On se ponovno pretvarao da ne moţe naći kljuĉ. 

 Nestrpljivost kojom je car pratio otvaranje zaĉudila je Knechta. Osjetio je kaoda carevo srce jaĉe udara. Lokot padne na kamen. Zveket je prešao carevim ţivcima, jer se trgnuo i potisnuonaprijed. Rosenberg i Knecht pustili su cara da se pogura sasvim k vratima. Kaoda ga nešto goni. Vrata su jedva izvukli iz okvira. Svi pruţiše fenjer i stadošetraţiti po mraĉnom prostoru. - Nema nikoga. Leţaj je prazan - primijeti Keglević. Zaĉuo se Knechtov poziv: - Ovdje je netko ili nešto, ovamo! Osvjetljujući kut nagrnuli su k njemu. Knecht je drţao fenjer nad nekim klupkom,savijenim poput sveţnja na mokrom pijesku. - Pridrţite mi, molim vas, fenjer! - zamoli Knecht Keglevića. On uzme svjetlo, a Knecht uhvati sveţanj i opipa ga. - Ovo je klupko ţivo, poštenja mi! Kosti su, ali tople i 

 miĉu se! 

I

Poklekne i pokuša to klupko okretati, ali osjeti da mu se snaţno opire. Knechtokrenu sveţanj. Gospoda zastadoše nijema i ukoĉena. Pred njima na zemlji smotanje ţiv kostur. Noge i ruke vezane su uz tijelo remenjem, tako da su to stvorenje

 mogli samo kotrljati. Kad ga je Knecht okrenuo podigla se glava. Zaokruţila juje gusta duga smeĊa kosa nalik na lavlju grivu. Lice je obrasla brada. Ustaklenim oĉima nema ljudskog shvaćanja i ĉini se da je u kosturu duša mrtva.Dok su ga gledali otvore se nijema usta. Glas kojim je stao vikati stvarao jeiluziju ţivotinje. - Nesretnik je lud! - konstatira Knecht.- Bjesomuĉan! - dometne Rosenberg.- A još tako mlad! - uzdahne Keglević. - Tko je taj? - zapitaju kljuĉara. - Ne znam. Toga su doveli ne znam odakle. Ne znam, da

 me ubijete.-1 on ima fratarsko ruho, moraš znati! - Znam samo da sam ga jedne noći našao ovdje. - Ako ti je glavar govorio o drugima, nije ti prešutio ni 

Page 262: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 262/390

ovoga.- Rekao je samo da imamo "novoga lava".- Kakvoga lava?- Tako zovemo glavar i ja one koji dolaze ovamo, jer hoće da tamo gore - i pokaţe strop samostana - budu lavovi, pa ihonda moramo ukrotiti.

- Ţivine, zašto ste ga ovako vezali? - Zato što me je jedne noći, kad sam mu donio jelo, poku šao ubiti! Kad sam mu davao jelo kroz prozorĉić pograbio me.

 Mislio je da će mi oteti iza pojasa kljuĉ. Prevario se. Prozorĉić je premalen a ja sam brz. Javio sam to glavaru. Dao mu je ujelo nešto što gaje omamilo. Tada smo ga vezali. Kada je opet došao k svijesti, našao se u poloţaju u kojemu je danas. - U takvom je stanju poludio.-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Valjda mu nije bilo ugodno - reĉe kljuĉar s naivnim ci nizmom.- Odveţite ga! - zapovjedi car.Kljuĉar odskoĉi dršćući od straha. -Pobit će vas sve! - Ne bojte se za nas! A što će biti s vama, to neka odluĉi luĊak! 

 Mladi fratar stao je moliti, sklapati ruke i plakati, bacati se pred nogekomesarima, da ga ne bi ostaviti na milost i nemilost utamniĉeniku. Rosenberg jeupozorio gospodu da bi bilo opasno razvezati zatvorenika. Nesretnik se staokotrljati i vikati neprijatnim ţivotinjskim glasom. - Uistinu je bjesomuĉan! - reĉe car i priĊe mu sasvim blizu. - U tim se oĉima potpuno ugasila svijest! - šapne on i uhva ti ĉovjeka za blatnu glavu, ne mogavši otkinuti od njega pogled. Što gaje duţe gledao to se bliţe k njemu sagibao, dok je ĉovjek u njega upirao izgubljene oĉi i iscerio zube, neobiĉno jake i bijele.Knechta je careva paţnja iznenadila. Odjednom ga vladar zovne: - DoĊite ovamo! Brzo! I vi! - reĉe Rosenbergu i Kegleviću. - Ovamo svjetlo! Pogledajte ove oĉi, obrve, zube; gledajte, ali dobro.Fenjeri se podigoše. Lud ĉovjek zapao je u apatiju. Knecht nabora ĉelo i oštro istraţuje luĊakovolice.SmeĊe velike oĉi, obrve pune i gotovo srasle. - Zubi, dva neobiĉna reda zubi.-1 zube, zube! - dometne car. - Govorite! Neću vam sugerirati, sjetite se! -nukao je car nervozno.- Bili su ti zubi i obrve osobine jednog mladića koji je bio na dvoru, ali sada je mrtav.- Zaboga - usklikne Rosenberg - što vi mislite? 

Knecht se posve pribliţi, zabode pogled gotovo u lice luĊaka i odjednom klikne:-Da, to je sekretar!- Dakle i vama se ĉini! - klikne car.Rosenberg zapanjeno dobaci pitanje:- Davila?- On je! - potvrdi Knecht.

- Nevjerojatno!

Page 263: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 263/390

Osjetili su da se neka jezovita tajna nadvila nad njima. Pogledi su im sesastali. Rosenberg se dvoumio:-  Moţda se varate. Njegovu lisnicu i šešir našli su na oba li Dunava.Carev pogled odraţavao je sumnju. - Ta, tako je. Ipak, gledajte, crte su, doduše, izobliĉene, ali 

obrve, oĉi, zubi, nos, sve je njegovo. Tu ĉovjeku staje pamet. Sto je to?- Moţda sliĉnost - odvrati Rosenberg.- A ove obrve? - upozori Knecht. - To je tipiĉno kod njega. I ovi gornji zubi. Kad ga obrijemo i ošišamo, vidjet ćete. On je, 

 makar se sto put utopio u Dunavu.- Idemo dalje, dalje! - odjednom će car. - Odmah zovnitefratre da pomognu nositi sve te nesretnike u refektorij, a ovog

 mladića neka razveţu i dva gardista neka ga ponesu gore. Razjasnit ćemo sve odmah. Smjesta skoĉi Knecht da pozove ĉetiri fratra. Fratri su se gotovo onesvijestili ugledavši groznu sliku zatvora ispod svogasamostana. Dvojici je pozlilo pa su ih morali zamijeniti.

 Nosili su jednoga po jednoga u samostan, dok su mladoga luĊaka preodjevenigardisti oslobaĊali remenja. Kada su mu odvezali ruke, zabode ih u njihova prsa. Iz usta mu je curila pjena.Oĉi su se strahovito širile. Zubi su cvokotali. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Drţite ga dok mine napadaj! - zapovjedi car. Mladićeva snaga se natjecala s jakošću dvojice vojnika. Odmah priskoĉe drugi, da mu drţe glavu, ruke i noge. On samo zavija glasom koji podsjeća na rikanjeţivotinje. Vlaţnim oĉima, punim sućuti i suzdrţane jeze, promatrao je tolomatanje car.- To je djelo divljeg zvjerstva! - reĉe zgraţajući se. - Grozno, nevjerojatno! Nikada ne bih to mogao vjerovati!Knecht je predloţio: -  Valja mu ipak vezati ruke i noge, jer će sam sebe izraniti. Evo, razdire si lice!

 Vezali su mu ruke.- Nosite ga gore! - zapovjedi car.Knecht poĊe prvi i stane komandirati znaĉajno: - Sedam stepenica gore!- Jao krivcu iznad tih sedam stepenica! - šapne Rosenberg Kegleviću uspinjući se za carem. Prošli su kroz kuhinju u hodnik i ušli u biblioteku. Na stolovima su leţaliutamniĉeni redovnici izvuĉeni, napola mrtvi iz samostanskih uza.Starac s bradom do pojasa gleda preda se apatiĉno. Drugi sklapaju ruke. Trgovac

 plaĉe: - O ljudi, ljudi!

 Mladi luĊak lupa po stolu glavom. Car je uhvati da je ne razbije i nalaţegardisti kako da ga ĉuva. Zatim upita: - Gdje je gvardijan?Knecht poţuri s odgovorom: - Htio je pobjeći, ali ga je zadrţala naša straţa pred vrati 

 ma. Nije znao da smo kriomice opkolili samostan.- Dovedite ga! On će razjasniti da li se varamo u osobi toga 

 mladića. 

Radoznalo su oĉekivali što će ĉuti. Uvedoše gvardijana. Kukavno ponikne glavu.

Page 264: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 264/390

 Car gaje dugo promatrao, zatim s gnušanjem reĉe: -Vi ste zvijer u svetoj halji?Što ste radili s ljudima? - Bjesomuĉni su. U ludnicu ih nisam mogao poslati. - Branite se laţju! Dozreli ste da u okovima vuĉete na Du navu laĊe. Fratar je zadrhtao. Car pokaţe mladoga luĊaka u 

dubini sobe.- Pogledajte toga mladića! Tko je on? - Ne znam. Doveli su ga ovamo iz jednoga samostana, već ludog.

- Laţ! Nikada nije bio fratar, niti u samostanu. -Jest, zareĊen je. - Upozoravam vas, govorite istinu! Kada je dospio kvarna?- Ne znam toĉno, moţda prije dvije godine. - Kako je dospio ovamo?- Doveo gaje prior samostana iz Ugarske.- S vama se mora postupati zvjerski. Zatvorit ću vas u vaše tamnice dok ne progovorite istinu.

 Vidjevši da su gvardijanu klecnule noge, car nastavi:- Naprotiv, budete li već sada govorili istinu, zatvorit ću vas samo u ćeliju. Birajte! - Milost! Reći ću istinu! - Nikada ĉovjek ne zna kada fratar ne laţe, ali govorite 

 brzo!- Govorit ću. Jedne veĉeri pozva me u crkvu kljuĉar, rekav ši da ĉekaju ljudi koji se ţele ispovjediti. DoĊoh i kleknuh u ispovjedaonicu, kad preda me stupe dvojica u kapucama ikrinkama na licu.Pokazaše mi ovoga mladića, vezanog, zaĉepljenih usta. Otimao se. Jedan oddvojice priĊe k meni i šapne mi: "Mladić hoće oţeniti neku sluţavku i zato gaotac šalje u fratre. Zatvorite ga negdje odakle ne moţe uteći. Otac ţeli daupotrijebite silu." Još mi reĉe da s njime dobiva samostan dvadeset tisućaforinti ijedno imanje. Ĉesto se dogaĊa da silom  

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

dovedu mladića u samostan i uzeo sam ga. Unijeli smo ga u samostanski zatvor. Mislio sam, smirit će se i postati fratar, ali on se opirao. Napao je kljuĉara ihtio je pobjeći. Tada smo ga omamili i vezali. Poludio je.- Hm, ovo se slaţe. A kada su ga doveli? - Jedne noći, tjedan ili dva prije rata. - Tako, to je vaţno. Tko vam gaje predao? - Ne znam, imali su krinke, tako mi Boga!- Prisega je laţna kao i ona kojom ste se zavjetovali da ćete ţivjeti svetim  ţivotom. Još vas jednom pitam, znate li tko su oni koji su doveli mladića? - Ne znam. Ti ljudi odmah su mi dali novac i otišli su rekav ši da će sutradan doći otac zbog prijenosa imanja na samo stan. Tada ću saznati koga sam primio. Rekli su da je mladić iz odliĉne obitelji, a oni su iz visokoga plemstva pa se ne mogu demaskirati ili reći svoja imena. MeĊutim, prevarili su me za imanje, jer se nisu nikada vratili niti se pojavio taj otac.- To je sve što znate? - Da do smrti ne vidim sunce, drugo ne znam.

- Dobro. Ostajete u pritvoru ovdje, a sutra će vas otpratiti u svjetovne uze.

Page 265: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 265/390

- Za mene je nadleţan samo svećeniĉki sud. - Vaš će zloĉin suditi oni koji sude svim razbojnicima. No site mi se ispred oĉiju, divlja zvijeri! Josip odredi da ga se odmah povuĉe u ćeliju, postavi straţu i naloţi da se

 pozovu svi fratri u veliku dvoranu.Potpuno neupućeni i zaĉuĊeni stali su redovnici u dva reda. Josip uĊe, pogleda

fratarski špalir i reĉe: - Gospodo, u ovom je momentu otkriven zloĉin. Neka vaša braća doţivjela su ogavne srednjovjekovne kazne. Recite: vama to nije bilo poznato?- Nije! - odvrate redovnici sasvim usplahireni.

-  Vaš je glavar suspendiran, a sada... - Josip izvuĉe iz dţe  pa pismo i proĉita: - "Sedam stepenica niţe..." Tko je pisao ovo pismo? Neka se javi ako je ovdje!

 Nitko se ne miĉe. - Neka ga ne bude strah, jer je pod mojom zaštitom. Jedan fratar istupi.- Vi ste to pisali? - upita car.- Jesam, veliĉanstvo! 

- Kako vam je ime?- Zovem se Fessler.- Pisac Fessler, koji je napisao knjigu "Novo doba"?- Ja sam.

 Niste stradali zbog toga slobodoumnog pisanja.- Premještali su me iz samostana u samostan i konaĉno sam prije dva mjeseca dospio ovamo.- Oĉito zato da vas mogu premjestiti k "lavovima". Kako ste saznali za te strahote o kojima ste pisali?- Gvardijanovim neoprezom. Jedne noći probudi me klju ĉar i reĉe da poĊem s njim, jer me zove gvardijan. Zbog pisa nja me mrzio i mislio sam da me vode na sud. Putem sretoh

 prijatelja fratra i šapnuh mu maĊarski, što kljuĉar nije razu  mio: "Ako me sutra ne bude k molitvi i k ruĉku, javi to mojim   prijateljima. Bit ću ili u zatvoru ili mrtav! Vode me na fratar ski sud!" Pošao sam hodnikom. Kljuĉar me odvede u mraĉnu 

 praonicu i vikne: "Sedam stepenica niţe!" Mislio sam da je sa  mnom svršeno. U podrumu otvori u tami ćeliju i reĉe: "Ovdje umire kaţnjeni fratar Madţar. Traţi ispovijed. Dajte mu pos ljednju utjehu."Pošto ja jedini znam maĊarski bili su prisiljeni da mene pozovu da gaispovjedim.U strahovitoj rupi leţao je u blatu starac kojega sam morao ispovjediti. Bijaše

 prekasno. Htio mi je nešto reći. Njegov 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 moleći pogled silno me potresao. Usne su se micale, ali je već umirao. Kad sam se vratio u svoju ćeliju zapovjedi mi gvardijan da prisegnem da ćušutjeti. Dugo sam smišljao i domišljao se, i napisah ono pismo vašemveliĉanstvu. Traţio sam ĉovjeka da ga pošaljem. U crkvi sam promatrao ljude iopazio sam nekoga odrpanca što dolazi svaki dan. Iskrao sam se naĉas za njim izcrkve, uvjeren da će on pismo  predati veliĉanstvu u "kontroloru". Kao što vidim,izvršio je obećanje. Pisao sam zagonetno. Ako pismo dospije u tuĊe ruke nekaizgleda kao priĉa ili ludorija. -1 djelovalo je tako, a ipak ozbiljno!

Car se okrene prema redovnicima:

Page 266: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 266/390

- Nitko vas neće smetati u vašem miru. Do daljnjega preuzima upravu samostanavaš brat Fessler. Dat ćete otpremiti one nesretnike u gradsku bolnicu. Ja ću se

 brinuti za njih.Car izaĊe. Fratri su sa stravom gledali svoje unesrećene drugove. Zatim su udvorištu upregli konja i ukrcali nesretne fratre da ih voze u bolnicu.Car odredi da mladića kojeg je drţao Davilom otpreme u dvor. Knecht je morao

 pratiti fratre i odnijeti carevu poruku upravitelju bolnice neka se za njih pobrine.U dvorištu Burga stajale su dvije koĉije. Iz jedne siĊoše car, Rosenberg iKeglević. Iz druge dva gardista koji poniješe vezanog mladića. Ĉvrsto je spavaoi mogli su ga oprezno unijeti u ĉinovniĉko krilo, gdje je doktor Kalman imaosvoje sobe. Car je pratio nosaĉe s obojicom pouzdanika. Išli su polutamnim  hodnikom za Keglevićem koji pode naprijed i otvori bivšuDavilinu sobu. Tu ga poloţe u krevet. - Potraţite Kalmana - naredi car - ali mu ne recite ništa, da vidimo hoće li ga

 prepoznati.

S uzbuĊenjem ĉekao je Josip svoga lijeĉnika da mu potvrdi otkriće. Kalman uĊe ništa ne sluteći, mirnim, komotnim hodom. Opazivši cara u toj sobi

 pogleda zaĉuĊeno, ali car ne reĉe ništa, već samo pokaţe na krevet. Kalmanokrene glavu onamo.Svi šute i prate svaki lijeĉnikov pokret. Miran, je, kao drven. Promatra mladogĉovjeka dok su svi gledali u njega. Car opazi da Kalmanovo lice blijedi, daobrve poĉinju drhtati, da mu se brada trese kao od zime. Pokrije oĉi nesigurnomrukom, u nesvjesnoj obrani od te slike.- Što kaţete na to? - zapita car nestrpljivo.Pitanje osine Kal mana i on se lecne, uhvati se za glavu i zaprepašteno prošapće: - Veliki boţe, osjećam da nisam lud, a ipak vidim mrtvoga Davilu ţivoga! - Jest, vidite, ţiv je! Nije se ubio! - Gospodine veliki na nebesima! - klikne Kalman potresnim glasom i pokrije blijedo lice dršćućim rukama. Njegovo uzbuĊenje odavalo je najdublje ganuće. - Tome se niste nadali? I mi smo ga jedva prepoznali.- Gdje je bio? Što se s njim dogodilo? - upita Kalman. Ĉini lo se da suzdrţava jecaj. - Našli smo ga u samostanskom podrumu. Kako je tamodospio, što se s njim dogodilo, to ne znamo. Kalman priĊe krevetu. Mladić se probudi i stane bjesniti viĉući i lomatajući,ali vezan se nije mogao baciti s kreveta.- Kriste, on je lud! - zaviĉe Kalman, i klone kraj njegovih nogu. Jadni nesretni mladiću! Sirota mati! Tada naglo ustade i pohiti k caru:- Tko ga je zatvorio u samostanski podrum? Veliĉanstvo, ja vam unaprijed kaţem da ću postati ubojica ako mi dospi je u ruke!- Taj je već u mojim rukama! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Hvala ti Boţe! Ali, veliĉanstvo, tu se nešto strašno krije! Kako su dospjeli naobalu Dunava njegov šešir i lisnica? Otrov je nestao iz mojeg ormara. Davila je

 prijetio da će se ubiti. Kakav je to nerazrješiv ĉvor? - O tome sam razmišljao uzaludno ĉitavim putem u dvor. Gvardijan mi kaţe da su ga dovela dva gospodina, jer ga otac 

silom ţeli zatvoriti u samostan zato što se htio oţeniti sluţav kom. Gvardijanu je isplaćeno dvadeset tisuća forinti i obeća 

Page 267: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 267/390

no mu je imanje. Prema tome, netko gaje one veĉeri uhvatio i zatvorio.- Ali tko? - uzrujano će Kalman. - Ljudi koji ga dovedoše gvardijanu bili su zakrinkani. - To je luĊaĉka izmišljotina toga lopova! Laţ! Valja ga sta viti na muĉila, samo na muĉilima priznat će istinu! 

- Kakva ludost! Muĉila sam ukinuo, i ako nije rekao istinu pod mojom vladom neće mu nitko moći na taj naĉin otvoriti usta. Vi ste sami nekoć slavili ukinuće muĉila, a sada se ova ko zaboravljate!Lijeĉnik spusti ruke. Istinsko uzbuĊenje izviralo je iz njegova glasa, bljedoćelica, drhtanja glasa i uţarenih oĉiju. - Veliĉanstvo, oprostite, nisam mislio što govorim. Vaše se veliĉanstvo ne bi nikada latilo toga sredstva. Moje su rijeĉi 

 bile nesvjesne, a ipak, nije li strašno da smo nemoćni pred  gvardijanom koji sigurno zna više? - Vjerojatno je da zna, no moţe biti da su gospoda iz opre za i njemu zatajila imena i zakrinkala lica da se što bolje sa kriju. Spretni su lupeţi uvijek oprezni. Ako gvardijan ne kaţe 

ni pred sudom više no stoje rekao, ostat će krivci i motiv zbog kojega su mladića upropastili vjeĉnom tajnom. - Neće, neće, veliĉanstvo! Saznat ćemo, pa bili lupeţi koji su ga zatvorili ma kako oprezni!- Kako da saznamo istinu?- Davila će ozdraviti! - reĉe uzbuĊeno Kalman. 

- Kad bi se to moglo dogoditi, tada...- Mora! Provalit ću u dno svih znanosti. Moram pronaći lijek.- Veću mi uslugu ne biste mogli uĉiniti, ali gledajte jadni ka, u njemu je ĉovjek umro. - Uskrsnut će! Znanost je ovdje, valja samo traţiti, istraţi vati, proniknuti... Iskušat ću i posljednja sredstva! - Da se tom jadniku probudi svijest mnogo što bi se razja snilo stoje poslije njegova nestanka bilo zagonetno, a sada sezamrsilo do bezglavosti - reĉe Josip. - Jest, saznalo bi se i saznat će se! To će mi biti cilj ţivota. Uspjet ću! - naglasi lijeĉnik s toliko ozbiljnosti da su Rosen-

 berg i Keglević pristali uz njegovo uvjerenje o sekretarovu ozdravljenju.Odjednom se Kalman pribliţi caru vaţnog izraţaja lica: - Veliĉanstvo, onaj dankad je nestao kao da je u vama ostala neka sumnja. Smijem li danas molitirazjašnjenje? - Da, bila je to sumnja da se nije ubio zbog ljubavi negozato što je poĉinio tešku nekorektnost s nekim peĉatom. - Peĉatom? Što je to, veliĉanstvo? - Ništa. Moţda sam se prevario. To spada u drugo poglav lje. Sada je vaţno da se htio ubiti, ali vidimo da se nije ubionego su ga drugi odrezali od svijeta i ţivoga zakopali. Razlog 

 mora da je vaţan. 

- Veliĉanstvo, Davila nije mogao poĉiniti nekorektnost. Uvjeren sam da se nešto dogaĊalo iza naših leĊa što ne moţe 

 mo ni slutiti. Ali sumnja vašega veliĉanstva zapovijeda mojoj volji i mojoj duši da od prirode iznudim silom ili milom nje govo ozdravljenje. Dopustite mi da ga njegujem. Mora uskr-snuti, da se tajna razotkrije!- To bi nam moţda otkrilo i tajnovite neprijatelje, o kojima je govorila gospoĊica Marica, sestra Elizabeta - reĉe Keglević. -1 tvrdila je da su ga oni ubili - doda Rosenberg.

Page 268: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 268/390

  MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ĉudnovato, njezina se tvrdnja napola dokazala - zamiš ljeno će Josip. - Nije znala ništa kao i mi, ali je slutila. Onoga

 popodneva poslije sveĉanosti dolaska pape, kada Davila nije došao k njoj, ona je plakala. Sjećate se, gospodine Rosenberg? Davila joj je kasnije rekao da je "toga poslijepodneva pregazio svoj ţivot". - Da, ona je pravo slutila - ozbiljno će Kalman. - Osjećala je da ga ţele ubiti. Što će reći kad sazna za ovu katastrofu? - Ona sada njeguje bolesnu groficu Vojkffv. Kad grofica ozdravi, vratit će se opet u samostan. Nitko joj ne smije reći ni rijeĉi. Ionako ga oplakuje. Neka ostane tako.- Veliĉanstvo, vi i ne raĉunate da bi mogao ozdraviti? Ka 

ţem vam da ću ga vratiti u ţivot! - Pokušajte, ali dao sam pozvati i doktora Struĉka i Gua-rina, pa ćemo ĉuti što kaţu oni. Sada ga uredite i pretvorite opet u ĉovjeka. Neka vam sluge pomognu.Car izaĊe iz sobe. Keglevića ostavi da nareĊuje slugama, a Rosenberg gaje

 pratio. Došao je u kabinet i upita svojega sekretara: - Je li me tko traţio? Neka dama? - Veliĉanstvo, nije. - Niti kakve poruke?- Ne, veliĉanstvo. - Dobro. Idite kući. Hvala što ste ĉekali. Sekretar ode. Car sjedne u naslonjaĉ, podupre izmuĉenu glavu s obje ruke izamisli se. Zatim pogleda Rosenberga.- Od baronese ni traga ni glasa! To je, ĉini se, izgubljeno. - Ne vjerujem. Ona će se javiti. - Nikad ne vjeruj ţeni! Dugo nisu govorili. Tada se opet javi car.- Siromašni moj Davila! Moţda je ipak Marica u pravu da je nevin. Kljuĉar u samostanu reĉe da mu je htio kroz prozor-ĉić oteti kljuĉeve. Kad bi mu bilo uspjelo pobjeći prije negoli je poludio, tko zna što bismo sve saznali!

- Mislite li, veliĉanstvo, da to nikada nećemo saznati? - Nikada! Gvardijan ili zaista nije vidio onu gospodu, ili ihneće odati, a Davila je bjesomuĉan. Nikada još nisam ĉuo da 

 bi takvog nesretnika iz koje ludnice otpustili zdravoga.- Moţda Kalman uĉini ĉudo. Utuvio si je u glavu da ga 

 mora privesti k svijesti.- Ne vjerujem u lijeĉniĉka ĉuda. Sirota Marica, ne smije ob noviti boli i neka ne sazna. Pola sata kasnije došli su k caru li jeĉnici i obavijestili ga o pregledu mladoga sekretara. - Gospodo, što mislite, moţe li mu se vratiti zdrava svijest? - Veliĉanstvo, mladost, snaga i priroda ĉesto je jaĉa od nas, ali ipak ima vrlo malo nade.- To i ja znam, iako nisam uĉio medicinu! 

 Malo smeteni tim odgovorom lijeĉnici su nastavili: - U ovakvim d uševnim bolestima znanosti je teško davati 

 precizne odgovore.- Vjerujem vam, i moj odgovor nije bio spoĉitavanje. Ţa 

losti me što i ja nemam nade. - Bilo bi dobro da ga pošaljemo u zavod za umobolne. 

Page 269: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 269/390

Imao bi odgovarajuću njegu. - Doktor Kalman kani se potpuno posvetiti bolesniku.

- To bi, dakako, bilo vrlo korisno - rekoše lijeĉnici. Kad su otišli uĊe Knecht. Car ga oslovi mrko: - Baronesa se ne javlja?

- Strpljivost, veliĉanstvo, javit će se! - Vi se odviše pouzdajete u ţene. 

- Kad su zaljubljene kao ona, uĉine sve, dapaĉe, izvrše i obećanje! - Što kanite poduzeti? - Poći ću još danas u njezin stan. Ako se nije vratila podići ću svu policiju na noge i traţiti je. To će lopove (ako su je za  tvorili) prepasti.- Stoje s nesretnicima koje ste odveli u bolnicu?-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Knecht je izvijestio da su ih uzeli na njegu i lijeĉenje. Car mu zapovjedi daĉeka dok svrši posao. Detektiv se povuĉe u pozadinu do Rosenberga. Car stanesekretaru diktirati otkriće u samostanu na adresu svoga istomišljenika, biskupaPe-rarija, odredbom da odmah povede istragu.Svršivši diktiranje Josip se okrene Knechtu: - Kalman je odmah prepoznao Davilu. Prema tome, nemasumnje o identitetu njegove osobe. Menije stalo da razriješi 

 mo tu tajnu. Jeste li o tome razmišljali? - Jesam veliĉanstvo. Stvar je jasna: Davila se, po priĉanju doktora Kalmana, htio ubiti. On ga je poveo u noćni lokal da ga rastrese. Davila je izašao i više se nije vratio. Kad je izašao 

 pao je u ruke neprijatelja ili gaje pod kakvom izlikom odma- mio netko tko ga je htio odstraniti, i tako su ga doveli u sa mostan.- A šešir i lisnica na obali Dunava? - Ili su Davilu uhvatili negdje na obali (kamo je iz lokalaKalmanu pobjegao, moţda u namjeri da se ubije) pa su izgu

 bili šešir i lisnicu, ili su podmetnuli to na obalu da se misli kako je stradao nesrećom ili samoubojstvom. - Ta je okolnost sporedna. Naprotiv, vaţno je zašto su ga htjeli odstraniti i tko je to htio.- GospoĊica Marica, sada sestra Elizabeta, tvrdila je u prvom trenutku da su ga ubili kako bi se lakše mogli doĉepati vašega veliĉanstva. - Nemaju li mene svaki dan gdje god ih je volja? - nasmije se car. - To je utvara! Marica je jedino pogodila da se neradi o samoubojstvu. Trebate poći tragom te tajne. Gdje biste

 poĉeli? - Ishodište je samostan, fratar kljuĉar, a pogotovu gvardi jan. Nešto sam već zapoĉeo. Neka mi veliĉanstvo oprosti, ali na povratku iz bolnice, bez vaše dozvole, otišao sam natrag u samostan, zamolio novoga upravitelja Fesslera jedan habit i

uvukao se toboţe kriomice kroz straţe k gvardijanu. - Vraški ste ĉovjek! -1 štose dogodilo?- Predstavio sam se kao poslanik nadbiskupa Migazzija,

koji ga ţeli osloboditi. Zaplitao se kojekako. -1 zapleo se?

Page 270: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 270/390

- Veliĉanstvo, toga fratra neće saplesti svi detektivi pakla. Vidio sam da mi ne vjeruje. Odgovorio je izvlaĉeći se i niĉim  nije odao da zna tko je Davilu doveo u samostan. Ali da su tovaši neprijatelji, u to ne sumnja. - Zašto bi oni odstranili mojeg sekretara? Zar je on moj straţar? To je apsurdno!

- Moţda je kojim sluĉajem znao kakvu njihovu spletku. - To je vjerojatnije.Uvjeren sam da ljudi koji su Davilu sklonili u podrum nisu daleko od onih kojisu grofici Vojkffv ukrali sina. To se dogodilo u kratkom vremenskom razmaku, a

 metoda je jednaka.- Što ţelite time reći? - Da put do grofica vodi kroz gvardijanova usta!- Tim će ih jaĉe stisnuti. - Veliĉanstvo, treba ih silom otvoriti! Malo torture... - Tko vam je to stavio u usta? - povisi car glas i pogledaRosenberga, koji je sjedio u kutu kabineta i strpljivo ĉekao. Knechtov prijedlog probudi dvorskog meštra iz njegova spo koja.

- Jeste li ĉuli? - obrati se car njemu ne doĉekavši agentov odgovor, ali odmah obnovi pitanje: - Je li vas na to uputiodoktor Kalman? Da ili ne?- Veliĉanstvo, ne! Iz bolnice sam otišao u samostan, odande ravno u vaš kabinet.da jem poštenu rijeĉ da Kalmana nisam vidio, niti sam slutio da je i on mojega

 mnijenja.- On se u uzrujanosti zaboravio, ali kad bi iza mojih leda svama pregovarao da na mene u tom pogled u izvršite pritisak, 

 morao bih ga smatrati osobnim neprijateljem.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Veliĉanstvo, doktor Kalman se zaboravio u oĉinskom  osjećaju prema svome štićeniku, a ja sam to predloţio u vru ćoj ţelji da u roku od dva dana naĊem sina grofice Vojkffv. Gvardijanovo priznanje bila bi jedina mogućnost. - Prema tome, nema mogućnosti! - odreţe car odluĉnošću koja nije agentu dopuštala da nastavi. I Rosenberg da Knechtu znak da šuti. Nekoliko sekundi ĉuli su se sa mo lakicarevi koraci po kabinetu. Tada se zaustavi i reĉe blaţim glasom: - Ovo što je sada bilo izbrisat ću kao da niste ništa rekli. Idite u baronesin stan. Nastojte saznati gdje se nalazi. Imamojoš dva dana. Uĉinite, Knecht, sve, samo ne ono što ja ne bihdopustio.

 Nezadovoljan time, ali pokoravajući se izaĊe Knecht iz sobe. Car nastavi šetnjugovoreći Rosenbergu: - da je takva ideja pala na um tajnom agentu razumljivo je,ali kako je to smio reći Kalman? - Stoljetna navika, veliĉanstvo! Kad tko nije htio govoriti, otvorili su mu usta muĉilima. To je još u krvi. Kalman je u uzbuĊenju izrekao ono što je nesvjesno diktirala krv. - To ga jedino ispriĉava. Takav prijedlog za mene je uvreda. - Veliĉanstvo, vrlo je kasno, valja ići na poĉinak. - Vi ste umorni, idite. Mene muĉe brige. - I mene, veliĉanstvo. Bio sam danas prije podne kod gro fice Vojkffv.- Sto veli ona?

- Plaĉe. Oĉajava. U mašti vidi dijete mrtvo. - Mrtvo? Kakva strašna rijeĉ! 

Page 271: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 271/390

Zureći preda se namrštenog ĉela zaustavi se car i reĉe: - Ne vjerujem. Takvo djelo ipak neće poĉiniti. Kad mu Rosenberg nije odgovorio, upita:- Vi ne dijelite moje nade?- Nemam zapravo o tome mišljenje. 

- Dva dana i rok istiĉe! Ah, ne moţe, ne moţe se to... Šuti, ali se opet dosjeti: - Ne mogu vas duţe zadrţavati. Ţelim da legnete.Otpustio je Rosenberga, otišao u svoju spavaću sobu i stao kraj prozora. Kiša je prskala po staklu. Kapljice su se iskrile u odrazusvijeća. Dugo je gledao kroz prozor u kišovitu tamu i opet poĉeo hodati,spustivši glavu i pitajući se: "Što će biti od njezina djeteta? Zar su uistinu odluĉili da me udare takostrahovitim udarcem? Da svoje djelo rušim za ţivot njezina djeteta? Ne, idemradije ja!"Snalazio gaje sve jaĉi nemir i muĉile su ga tegobe. San nije mogao svladati. 

 Mnogo put bi ustajao, sjedio i sam sa sobom debatirao:

"Svoje djelo ne dam, ali im da jem glavu! Njome ću spasiti dijete i djelo!" FRATROVA LJUBAVDrugi dan našao se car ranije nego obiĉno u kabinetu i bacio se na posao s

 pravom strašću, u ţelji da utuĉe brigu za grofiĉina sina. Brzinu rada podvostruĉio je zatraţivši najvaţnije izvještaje i do tri put je ulazio u"kontrolor", ispitivao molitelje još podrobnije nego inaĉe o njihovim ţeljama i

 prilikama. Zatim bi ţurio u kabinet, pograbio spise, zagnjurio se u njih,konferirao i diktirao tolikom brzinom da ga tajnici nisu mogli perom slijediti.Kad god bi ušao komornik pitao je za Knechta. Saznavši da ga nema nevoljko seokrene i nastavi rad. Tako je odmaklo prije podne u neprestanoj napetosti rada iĉekanja. Poslije podne najavi komornik Keglević maĊarskog kancelara Palffvja. - Što to znaĉi? Zašto taj dolazi danas? - pitao je car više sumnjiĉavo negolizaĉuĊeno. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Keglević nije znao odgovoriti. - Baš danas? Valjda to nije u vezi s dvodnevnim rokom?

 Neka ude! - odredi najposlije. MaĊarski velikaši izazvali su u njemu srdţbu, koja je dvostruko porasla kada jeĉekao grofa. Grof se pokloni prema starom ceremonijalu, što cara još jaĉerazgnjevi, pa je šutio i dugo fiksirao grofovo narodno ruho od crnoga sukna,izvezeno zlatom i porubljeno krznom, a onda ga oslovi:- Oprostite, grofe, vaša je odora tako sjajna da sam gotovo zaboravio na vas! Upravo sam sraĉunao da bi od jedne takve odore moglo ţivjeti godinu dana sedam obitelji, svaka sa petero do sedmoro djece. Molim, izvolite sjesti, gospodine grofe!Pozdrav je grofa uvrijedio i ostane stajati ne prihvativši mjesto koje mu caroznaĉi pokretom ruke. - Molim, izvolite sjesti! - opetuje car. - Nikad ne govorimni s kim ako stoji a ja sjedim.Grof se spusti na stolicu.- Dakle, stoje novo, gospodine grofe? Ĉini se da nije sluĉaj da dolazite danas, uoĉi nekoga zanimljivog roka? Grof je izdrţao sumnjiĉavo bijesan pogled i odvrati: -  Vaše veliĉanstvo neka mi oprosti, ne znam o ĉemu seradi.

Page 272: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 272/390

- Ah, ne znate? Molim, nisam znao. To je neka šala a vi ne izgledate šaljivo.Dakle, molim, stoje novo?- Veliĉanstvo, ništa novo, staro je sve: narod je nezado voljan!- Naprotiv, to je novo! Narod je nezadovoljan što ne mora robovati drţavi i visokim staleţima? To do danas nisam ĉuo. 

Ţeli da mu opet uzmem sva prava i da sve dam velmoţama? Ili ste moţda rijeĉ "narod" zamijenili s velmoţama? Te ciniĉke rijeĉi oštro pogode grofa, on se smrknu i prkosno reĉe: - Vaše veliĉanstvo, po duţnosti sam došao podastrijeti molbu da uspostaviteukinuta ţupanijska prava i... 

Car ga prekine:- To je stara pjesma! Dakle, ništa novo? Imate li za mene kakav intimno-privatno-drţavni prijedlog? - Veliĉanstvo, imam savjet. Uspostavite ţupanijski sabor, centralizam nije odrţiv u ovoj drţavi. 

 Neprestano sumnjajući da je razgovor samo prividan uvod u nešto drugo, što imadoći, Josip je govorio polako i ţivo. 

- Moj centralizam nije cilj, nego sredstvo. Uzeo sam kao zadaću svoga ţivota da ovu drţavu demokratiziram, uĉinim je puĉkom, domovinom svih naroda, svih graĊana sa jednakim   pravima. Zar da moţda provedbu svojih naĉela povjerim ţu  panijskim skupštinama u kojima su sjedili privilegirani staleţi i najveći protivnici mojih puĉkih naĉela? Bio bih uistinu kome-dijant. Hoću da preporodim drţavu i zato miĉem sve stoje pre 

 porodu na putu. Nije moj centralizam zbog ideje; centralizamje uveden zato da svojom rukom mogu provoditi svoja naĉela, jer ih vi, ţupanije i sabori, niste htjeli prihvatiti. Da su staleţi 

 prihvatili moje nove ideje prosvjetiteljstva i puĉkih prava, ne  bi ih trebalo ukidati, nego bi mi svi oduševljeno pomagali. - Veliĉanstvo nije došlo pred sabor i predloţilo svoje reforme. - Da ih javno pred saborom odbijete i nadglasate? No, takoglupim ipak me ne bi smio taksirati ni neprijatelj. Velmoţe i ţupanije, sve oblasti u kojima sjedi plemstvo, svi su protivni 

 mojim naĉelima. Ne mogu im, dakle, prepustiti da autonom  no rade protiv mojih intencija. Biste li vi ikada u saboru ili uţupaniji prihvatili ukidanje kmetstva?- Ne bih, jer su te privilegije naše najstarije pravo. - Eto, vidite, zato sam vlast provedbe svojih naĉela uzeo u svoje ruke.- Veliĉanstvo, nemojte da vam mogu spoĉitnuti da ste maknuli ove zakone i... -  Ah, ti su zakoni ĉizma kojoj je ispalo stopalo. O tome samvam već govorio. Svjestan sam da formalno nešto uzimam, 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

ali moralno i formalno da jem velike probitke za većinu naroda. Već sam jednomgospodi rekao: bilo je u povijesti vladara, silnika i krvnika, koji su vlastsilom izrabljivali protiv puka; eto, ja sam jedan koji silom iskorištavam vlastza sreću puka. Nitko i ništa, nikakve privatne spletke, nikakve stupice, neće meodvratiti od tog puta.Grofov pogled bio je miran ali uvrijeĊen, dok je car nastavljao:- Mogu dati glavu, ali nikada neću dati naĉela. Dok ţivim u 

 potpunoj svijesti to se neće dogoditi. Imate li što drugo pred  

loţiti? - Vaše veliĉanstvo, imam - odgovori grof.

Page 273: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 273/390

- To sam slutio. Molim i slušam. - Vaše veliĉanstvo, narod je teško oţalošćen time što drţavne oblasti i gradskavijeća vode rasprave njemaĉki. - Hoću da kontroliram sve sam i da pazim kako gospoda rade u mojem duhu i naĉelima. To odavno znate - nadoveţe, jer je oĉekivao sasvim drugi prijedlog. 

Grof nastavi, ali ni tada ne ispuni Josipovo oĉekivanje: - Veliĉanstvo, to izaziva veliko nezadovoljstvo. - Ali je uprava brza i dobra, a to moţe biti samo ako 

 meĊusobno oblasti ne korespondiraju prijevodima svojih do  pisa. Budite uvjereni da je graĊaninu glavno da mu upravanjegove stvari brzo i glatko rješava, pa bilo na ne znam kak vom jeziku. Glavno je da uprava funkcionira.- Veliĉanstvo je izvolijeva varati. Hoćemo brzu i dobru upravu, ali na svom jeziku. Naši narodi ne plove vodama no vih rijeĉi o internacionalizmu nekog Rousseaua i Voltairea.- Ti skorojevići vladari su svijeta i bit će na stoljeća u bu dućnosti. - Kod nas ne! Mi odviše ljubimo svoju domovinu da bismo 

se povodili za idejama tudinaca, koji s našim osjećajima i pri likama nemaju nikakvih veza. Naše se patriotsko osjećanje 

 protiv njihovih nauka internacionalizma buni i opire. Tudinci nas neće uĉiti. - Hoće, dragi grofe! Više volim pametnog tudinca nego glupog patriotu. Ti tudinci nauĉavaju da se svijet preobraţa va i traţi nove putove svojem poretku i ţivotu.- Veliĉanstvo, narodi Ugarske bili su sretni i bit će samo u okviru onih prava koja su ţivjela stoljećima. - Kada je velikaš mogao slugu objesiti zato što mu nije do 

 bro oĉistio ĉizme. - Vaše se veliĉanstvo izvolijeva sa mnom kruto šaliti. - Ako me u tome ne slijedite, što dakle ţelite? - zapita

 mrkim pogledom. - Ĉemu obnavljate što smo već davno ob jasnili?- Ţelim vašem veliĉanstvu priopćiti da odredba o njemaĉkoj upravi teško tangira našu ljubav prema maĊarskom jeziku. - A tko vam otimlje vaš jezik? - Naredba vašeg veliĉanstva! - Ne odnosi li se ona samo na drţavnu administraciju? 

- Da, veliĉanstvo, a upravo to je ono što nam oduzima jezik.- A kojim ste jezikom, molim vas, gospodine, uredovali dosad u svojim oblastima? Kojim ste jezikom raspravljaliu svojim gradskim i ţupanijskim skupštinama i saborima? -stane car govoriti ţuĉljivo, ustavši sa stolice. - Moţda svo jim narodnim jezikom? Ne, nego latinskim, jezikom svetogaRima, kojemu ste potpuno predali sebe i narod. Što sam vam, dakle, uzeo u upravi i vijećnicama? Latinski jezik! Samo la tinski! Znam da me okrivljujete za germanizaciju; mene kojisam odgojen u duhu francuskog jezika, mene koji uzdrţavam  u Beĉu teškim novcem talijanski teatar i operu, mene koje 

 mu ste maloĉas spoĉitnuli da uvodim internacionalni duh Voltairea i Rousseaua.- Kako ste dugo uredovali u tom dragom latinskom jezikui, ĉudnovato, nikada se nije vaša patriotska duša sjetila da bi -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 274: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 274/390

 

ga trebalo zamijeniti narodnim, ali sada, kad sam ja maknuo rijeĉ vašega pravogBoga, Rima, ujedared se u vama rodila ljubav puna patriotizma. Neka, i ta izlikaneće me sprijeĉiti da nastavim svoj posao i da graĊane i puk i prosvjetiteljstvo

 postavim na mjesto na koje spadaju. Gospod ine grofe, tko da je drţavi više svoje

snage, taj ima u njoj više prava! U tome se mi nikada nećemo sloţiti, i ako stedošli samo zato, ponovno konstatiram, morate biti zadovoljni. Ispod tamna grofova brka razvukla se usna u jedva zamjetljiv zlurad ineprijateljski podsmijeh.- Veliĉanstvo, moja je duţnost bila da upozorim, jer za eventualne posljedice ne odgovaram.- Posljedice? Kakve posljedice? Ĉime prijetite? Izvolite se izjasniti, što su to posljedice? - nervozno će car promatraju ći grofa. - Mislim na nezadovoljstvo.- Je li to sve što ste mi htjeli reći? - Veliĉanstvo, sve! - Tada prepustite odgovornost i posljedice meni. Svoj ću 

 plan provesti protiv svega što bi me spreĉavalo. Jamĉim da ova drţava neće ţivjeti u opoziciji protiv mozga ĉitave Euro pe.Ona treba imati zalihe da svoju pamet Europi uzajmljuje.Grof se nakloni i reĉe: - Sve je u Boţjim rukama. - Ako je toĉna vaša tvrdnja, Bog je sa mnom, jer mu Duh sveti, najviše prosvjetljenje, ne bi dopustilo da se priklanja nepismenosti.

 Ni ĉasak više grof nije oklijevao. S dubokim, ali neobiĉno hladnim poklonom, i bez ijedne rijeĉi, oprosti se i povuĉe iz sobe. Car je pozvonio i dao dozvati Rosenberga. Ponukao ga je da doĊe posve blizu iupitao ga tiho:- Je li taj došao ravno iz Pešte ili je već koji dan u Beĉu? 

- Saznao sam od njegova tajnika da su stigli prekjuĉer. - Napadno mi je što dolazi s tuţbama s kojima je bio kod  

 mene prije godinu-dvije i dobio je negativan odgovor. Moţda je to samo igra ţivaca, pa mislim da je i u tome neka veza s lupeţima koji su mi pripremili tajnu stupicu. Rok istiĉe sutra, a on dolazi danas.- Izvještajem grofa Vojkffvja dokazan je pokušaj u Sedmogradskoj da se u MaĊarskoj stvori grupa velikaša koji 

 bi mogli pokušati sve i sva, pa i ovakav ĉin kao što je ovaj sagrofiĉinim sinom. Konaĉno, nismo daleko od onoga doba kad  su protivnika naprosto maknuli s puta jednom gestom bodeţa. A ipak, moţda se varamo da je grof izravno u tom polju.  

 Moţda je sluĉaj da se baš sada nalazi ovdje. - Snebiva me što se potuţio na stare stvari. Ali natovariose zlatnom narodnom odorom i s ushićenjem je govorio o lju 

 bavi prema svome narodnom jeziku, kojim nikada ne govori.Sav svoj patriotizam ta su gospoda utjelovila u zlatnim resa

 ma. Ĉini mi se kao da su cirkuski lakrdijaši koji imaju unifor mu, da ih publika ne bi drţala ozbiljnim ljudima. Vjerujte mi, Rosenberg, kad bih tim velikašima patriotima danas rekao: "Evo, vraćam vam privilegije, a vi priznajte svojim materin skim jezikom kineski", oni bi me progasili nacionalnim Bogom.Sve je to laţ i pretvaranje. Bili su uvijek sluge svakome vladaru koji je štitio njihovo blago i davao im ĉasti. Još ću im otvoreno reći u lice: "Gospodo, vlast bivših gusara utrnula je!" 

Rosenberg nije ni pokušao da carevo uzbuĊenje stiša, jer mu se to ĉinilo potpuno bezuspješnim. 

Page 275: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 275/390

Josip je pogledao kroz prozor i rekao ozbiljno:- Danas je zaista loš dan, vrlo loš. Ţivim pod udarom nekak vog roka koji mi nepoznati lupeţi nametnuše da se odreĉem  ţivotnog djela. I još mi nameću kao prijetnju ţivot jednoga djeteta. Kad bi se to znalo, mislim da bi moj poloţaj ljudi ismi  jali, a ja se ipak uzrujavam. Ne zbog roka, nego zbog onoga

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

nevinog stvora koji je dospio u tu situaciju. Hm, ipak je moja glava još uvijekna mojem ramenu. Nju mogu još uvijek dati. Eh, idemo dalje! - reĉe i pode brzo k

 pisaćem stolu. Uskoro se zadubi u posao. Pritom bi kadšto pogledao na sat, štoje više odmicao pribliţavajući se ranom jesenskom predveĉerju. Sluga javi molbu doktora Kalmana da ga primi. Car podigne glavu i pogleda premavratima. Doktor je ušao pognut i blijed. To cara podigne sa stolice. 

- Stoje s mojim sekretarom? - zapita doktora s oĉitim stra hom.- Veliĉanstvo, došao sam vam javiti da su napadaji sve ţešći, a to koleba i mojunadu.- Jaje nisam ni imao. Što namjeravate? - Molim vaše veliĉanstvo da moga štićenika ne otpremi u zavod za umobolne. Dopustite da ga njegujem. Ako napadajine prestanu, moj posao neće biti dugotrajan. - Dobro, neka ostane na vašoj njezi. To me dira. Ne moguizbrisati iz sjećanja njegovo strahovito lice. Što je skrivio da je morao tako izgubiti svoj lijepi i mladi ţivot? Što se s njim  dogodilo?- Bojim se da će tu tajnu ponijeti u grob. Još jedno, veli ĉanstvo, vi ste izvoljeli naglasiti da sestra Elizabeta ne smije saznati što se s njim dogodilo. Ja bih vas molio da tu svoju  odredbu ne promijenite ni onda kad bi bio na umoru. Bojimse da bi na njeţnu dušu to saznanje djelovalo katastrofalno. I ona bi mogla šenuti umom. - To sam i ja mislio. Odredio sam da nitko ne zalazi u onokrilo dvora i ne bojte se, nastojat ću da Marica pode što prije natrag u svoj samostan, gdje je neće dostići glas o toj nesreći. Zbogom, doktore! Javite mi sve što će se dogoditi. Kalman se tronuto zahvali i ode.Prvi se mrak već uhvatio u prozore careva kabineta kad se na vratima pojavi,nijem i šutljiv, agent Knecht. Bez rijeĉi poţuri Josip k njemu, uvuĉe ga u sobui reĉe tiho i uzrujano: 

-Govorite! Govorite!- Veliĉanstvo, u njezinu stanu nema joj traga. Posvuda smo je traţili. Propala jeu zemlju.Oštrim udarcem noge o pod oda car krajnju uzbuĊenost, dok je agent nastavljao: - Gvardijan je saslušan. Rekao je ono što već znamo. Biskup Ferrari poveo je istragu, dok je kardinal Migazzi poruĉio da se ne radi ni o ĉemu drugom nego o prekoraĉenju disciplinske kazne nad fratrima i ţestoko se zauzima za gvardijana. - Dobro, dobro - prekine ga oštro car - ima li što drugo? 

- Onaj stari s dugom bradom danas je u bolnici umro.Ostala trojica su tamo. Bivši trgovaĉki pomoćnik neprestano uzdiše za svojom Lotom i leţi u groznici. Kad me opazio, sklopljenim me rukama molio da odem k Loti i da pogledamda li se udala. Taj nema druge brige.

Page 276: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 276/390

- Ostavite to! Imate li kakav prijedlog o potrazi za djeĉakom? - Ako mi veliĉanstvo dopusti da ga izreĉem do kraja... - Kratko i cjelovito!- Neka mi veliĉanstvo dopusti s vašom odredbom poći u kaznionicu i na samu razgovarati sa Szekelvjem, priopćiti 

 mu vašu pogodbu s njegovom zaruĉnicom, i to da je nestala.  Neka zna da sada njegovo osloboĊenje ovisi o ţivotu djeĉaka. Dat ću mu prigode da moţe po kome hoće izvijestiti kojega 

 prijatelja. Moţda on zna kakav izlaz. - Nije ni zlo ni dobro! Ali ĉekajte me na malim stepenica 

 ma i ne recite nikome ništa.  Viĉan tako kratkim nalozima agent izaĊe i ode na uske stepenice.Za ĉetvrt sata ĉuo je na hodniku brze korake. Obazrevši se opazi da dolazi car,odjeven u jednostavni graĊanski kaput sa širokim suknenim šeširom i štapom uruci. Uz njega je Rosen- berg, takoĊer u graĊanskom odijelu. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Ne rekavši ništa Knechtu, pobrza Josip niz stepenice. Agent pode za njim. Prošlisu dvorištem, zatim pokraj palaĉe grofa Palffvja, koja je zatvorila unutarnjidio dvora, i iza-doše u malu, vrlo usku ulicu, u kojoj su kuće na obje strane

 meĊusobno udaljene jedva tri stope. Male lanterne osvjetljavale su im put. - Treba da naĊemo kakva kola - reĉe car. - Pješke je preda leko do kaznionice. Idemo dok ne sretnemo kakav fijaker.Iza velikih baroknih palaĉa promolile su se male jednokatnice. Sto su prolazilidalje to su se kuće, prozori i njihovo osvjetljenje smanjivali. - U ovom kraju ljudi samo pješaĉe! - reĉe Rosenberg. - Ići ćemo do prve gostionice, tamo sigurno imaju kakva kola. Pazite, stoje to?Odnekud je dopirao buĉan glas mase. U tren oka car skrene za tom bukom ne

 brinući se za to da je htio poći do gostionice.  Niz ulicu nosio je vjetar ţamor. S prozora neke kavanice pada svjetlo po gustostisnutim glavama na ulici.Povuĉen magiĉnom silom svjetine car poţuri. Zaustavili su se iza velike skupine ljudi. Muškarci, ţene i mladeţ zaokruţili susuhonjavog mladića, groteskno nama-ljanog lica, koji se kotrljao po nekakvomodrpanom sagu i savijao svojim tijelom smiješne i po svome uvjerenju vratolomneslike. Ljudi su s ushitom pratili njegove grimase i tjelesne vrtuljke, pljeskali

 mu i bacali poneki novĉić u njegovu kapu, viĉući: - Bravo! Bravo!To je pelivana tako razveselilo da ispruţi tijelo hodajući na rukama. Togledatelje ushiti. Car sa svojim pratiocima stade i zagleda se u vještog momkakoji se spušta na glavu pa opet na ruke i okreće se. 

Svjetina udari u viku. Lica ljudi su razdragana, rumena i razbuktalih oĉiju.Josip primakne usne Rosenbergovu uhu i šapne: - Ţongleri su ideal Beĉana! Idemo! - Moţemo i ovdje potraţiti kakvu gostionicu - predloţi Knecht.Otišli su u drugu ulicu iskušati sreću. Ujedared se Knecht zaustavi: - Ovo je kuća fratrove Lote. Evo, nad portalom je slika bije le ovĉice. To je njezin raj zemaljski. Tri su prozora osvijetlje na. Tko zna kakav se junak koĉi na mjestu jadnog fratra i ko liko već Lota ima malih Lotića! Vidite firmu: "Prodaja ţita na 

veliko". Ona sigurno ima i dvije koĉije. - Da vidimo! - reĉe car. - Firma je dobra izlika. Deset mi

Page 277: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 277/390

nuta moţemo ţrtvovati. Moţda nam uistinu iznajmi kola.Prešavši prag veţe, u kojoj je stajao sluga udvarajući nekoj kućnoj pomoćnici,

 pošli su do stepenica i pozvonili na prvim vratima. Prozorĉić se otvori i pojavise muška glava. - Fratar je propao! - reĉe Josip. - To je suprug!

 Muškarac upita što gospoda ţele. 

- Da li ovdje stanuje kći pokojnog trgovca Haissa, Lota? - Da. Gospoda ţele kupiti ţita? - odgovori muškarac. Car mu brzo odvrati:- Da, da, ţelimo nekoliko vozova. Nismo iz grada i ne mo ţemo ĉekati. Kljuĉanica škripne. Pred gospodom je stajao visok muškarac srednje dobi ugraĊanskom odijelu, s kapom na glavi. - Neka gospoda izvole! - reĉe i otvori vrata. 

 NaĊoše se u lijepoj graĊanskoj sobi. - Gospodo - reĉe kućedomaćin - naša je tvrtka poznata u ĉitavu gradu, naše je ţito najbolje. Najodliĉnija gospoda dolaze k nama, to sigurno znate. Koliko ţelite ţita i pošto pla ćate? 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Plaćamo koliko hoćete, unaprijed. Uzet ćemo dva voza - prekine ga Josip - samo molimo da nam donesete uzorke.Gospodin otvori druga vrata i ode u susjednu sobu. Knecht se ušulja za njim iopazi kako da je nekome znakove i šapće: - Idi, pazi da ne bi štogod posmaknuli! To je Knechta nagnalo na smijeh pa se povuĉe natrag, tim brţe što je u sobuulazila ţena, stara oko dvadeset šest godina, blijeda, strogog pogleda i mrka. - Fratar moţe biti sretan što se udala! - primijeti Josip šap-tom francuski.Ţena je jedva odzdravila gospodi, sjela k prozoru i toboţe gledala na ulicu, alioĉito pazila na njihove prste. Knecht se pribliţi: - Gospodo, oprostite, mi smo ušli pod izlikom da smo kup ci! Traţimo koĉiju, a pritom smo vam htjeli nešto priopćiti što će vas zanimati. Ona ustane i povuĉe se. -  Ne bojte se, dok vaš gospodin donese uzorke trebam vam  javiti vijest o vašem bivšem zaruĉniku. Jedva agent izreĉe tu rijeĉ kad ona skoĉi zaprepašteno: - To je laţ, on je umro! -Alije uskrsnuo!

 Njena inteligencija nije podnijela takvu formu razgovora. Problijedila je odstraha i pokušala je pobjeći, ali je Josip zadrţi. - Gospodo, ne bojte se, nismo mi luĊaci! Moj drug nije vam stvar dobro razjasnio. Tko vam je rekao da je vaš zaruĉ nik umro?- Gvardijan. Pokazao mi je i grob, i ja ga svakoga dana posjećujem. - I plaćate gvardijanu svete mise za pokoj zaruĉnikove duše? - upita car.- Svake srijede i subote.

- To vam samostan mora vratiti, s kamatama! On je ţiv ma 

kar će to moţda biti krivo vašem muţu. - Nemam muţa - upadne ona.

Page 278: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 278/390

Page 279: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 279/390

 No znatiţelja povlaĉi i njega za ljudima. Razabire da se nešto dogaĊa. Svi prozori su otvoreni, a na njima glave. Masa se okupila pred dvokatnicom. S prozora drugoga kata spušta s neka tamna kontura. Raširene ruke i noge pokazujuda je ljudsko stvorenje. Dolje stisnute glave. Ljudi otvorenih usta hvatajuonoga kojega netko s prozora spušta dolje i šapću: 

- .1.

- Kradljivci!- Okrali su nekoga, a sada će baš u naše šake! - Hop! Pazi, zaustavio se na prvom katu. Pobjeći će! - Hanswurts, ţongler! Zgrabit će ga! Dok se gore uţe zaustavilo i ĉovjek je ostao visjeti, Hans-wurts opazi da bi

 mogao doţivjeti neoĉekivanu slavu, skoĉi do ţlijeba i uspne se. Lanterna je obješena vrlo nisko i onaj što se spušta u potpunoj je tami. Hanswurst uz kriku publike dopuţe gore. Kratka stanka. Publika gleda i ĉeka. - Da se Hansvvurst ne bi s njim pogodio i pustio ga na prozor prvoga kata?

- Koga vraga radiš tako dugo? - Što radiš, Hansvvurst? Dolje! SiĊi, vrag te odnio! Hansvvurst se spušta. Uţe visi u zraku, ali bez onoga što je 

 bio o njemu vezan. Hansvvurst se spušta ţlijebom i nešto nosi u naruĉju. Publikase gura k zidu. Ĉeka ţeljna da sazna stoje. Kad je pelivan dospio u blizinu

 prizemlja palo je svjetlo lanterne po njemu i njegovu teretu.- Dijete! - uskliknu ţene zapanjeno. -Jest! vikne Hansvvurst stupivši na zemlju i postavi na ploĉnik djeĉaka u

 bijelom suknenom odijelu.- Sto je to? - uzbune se ljudi pomalo razoĉarani što im je oduzeta mogućnost da šake ispraše na lopovu, ali i dijete ih je stalo zanimati. No mališan nije od govarao na njihova pitanja.- Još jedan, još se jedan spušta! - vikne netko.Opet pogledaše gore i opaze da je uţe palo do zemlje, a po njemu netko klizi. - Ţena je, ţena! -viĉu ljudi. To uzruja masu. Ţena i dijete, to im se ĉinilo romantiĉnim dogaĊajem. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Hanswurst dohvati s uţeta ţenu kojoj su se u spuštanju ras- plele kose. Ona pruţiruku za djeĉakom koji se pritisnuo o zid u bojazni pred tolikim ljudima. Drţala gaje za ruku dršćući. Ĉekala je da stekne snage, jer su joj od uzbuĊenjaklecale noge.

 Nije mogla odgovoriti na stotine pitanja kojima su je oba-sule ţene i muškarci.  Najednom osjete ljudi oštre laktove pod rebrima. Neki visok muškarac gurao se meĊu njih i prodro je do ţene i djeĉaka. Ona s vriskom zaštiti dijete, alineznanac ga uhvati, podigne ga i htjede bjeţati. - Ne dajte! - vrišti ţena. - Otimlje mi dijete, moje dijete!

 Nešto od znatiţelje da sazna što je to, a nešto ponukana tim rijeĉima svjetina se ĉvrsto zbila oko njih. Rašĉupana ţena uhvati ĉovjeka za ruke i ugrize ga kako bi ga prinudila da pustidjeĉaka, ali on prkosi oštrim zubima. -  Moje dijete, ne dajte mu moje jedino dijete! Ţene, majke, oĉevi, smilujte se! -viĉe ţena kao pomamna. - Ne pustite ga! - odazove se oštar muški glas.

 Muškarci se uhvate ĉvrsto da silom zadrţe visoku ljudeska-ru staraĉkog lica. Vidjevši da ne moţe uzmaknuti zaustavi se neznanac i poviĉe: 

Page 280: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 280/390

-  Ne vjerujte, ljudi, pustolovki! Laţe! Saveznica je razboj nika koji kradu djecu. Ukrala ga je za svoju bandu da mogutraţiti otkupninu. Razjašnjenje je djelovao ublaţujuće. Publika se pokoleba u simpatijama premaţeni. Pojam razbojnika koji kradu djecu i traţe otkupninu vrlo je prihvatljivnaivnim dušama. 

- Pustite ga, on je otac! - predlaţu neki. - Ljudi, on mi je ukrao dijete i zatvorio u ovoj kući. Ja sam   mu majka, ja...Ljudi su se okrenuli prema djeĉaku kojega je muškarac drţao ţeljeznim rukama.

 Mali je vikao i udarao nogama.

- Ljudi, ona glumi! Ne dajte da mi dijete uzme i osakati. Snjim će prosjaĉiti. Tako rade ovakve ţene. - Smilujte se! Majke, oĉevi - viĉe ţena - smilujte se majcikojoj zlikovac hoće oteti dijete! - Mir, ljudi! Vidjet ćemo. Ja ću napraviti reda - oglasi seneki graĊanin dignuvši ruke, pa se obrati ţeni u vrlo ozbilj 

noj pozi:- Zašto ti ovaj hoće oteti dijete? - Da me tako prisili na sramotan ĉin! - Drolja! - viĉe muškarac. - Laţe i hoće s djetetom pobjeći! 

 Mališan oslobodi ruku i stade tući otimaĉa. - Vidite ljudi, dijete se brani! Tuĉe ga! Nije njegovo! To je ponukalo muškarceda zakrĉe ĉovjeku put i da ga zaustave. - Ĉekaj, nećeš tako! - Jesi li njezin sin, mali? - pitaju dijete, ali djeĉak ne odgo vara, makar ga pitaju po deseti put.- Kako da bude njezin sin kad ne govori majĉinim jezikom! - viĉe muškarac drţeći djeĉaka koji se otimao nogama i rukama.- Ja sam Francuskinja!- Govor je odaje da laţe! - viĉe muškarac razarajući u svje tini njezinu obranu.Ljudi su neodluĉni. Muškarac vikne opet: - Hoćete li dati ovog krasnog djeĉaka drolji da ga osakati i vodi po ulicama da njegovom nesrećom puni svoje dţepove? To ona hoće, to! Pustite me, ljudi, s djetetom! - Neka se pogode kako znaju! - ĉuju se glasovi neodluĉnih. -  Ne mi ješajte se! Ljudi su izgubili vjeru u ono stoje govorio on i u ono stoje govorila ona. Tokolebanje išlo je u prilog njemu. Ţena nastoji iznova predobiti vjeru. - Tako mi Boga oca i Bogorodice, dijete je moje! Moje!

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Stoje to nas briga! Idite, pustite ih! Zar da na dušu uzme  mo tuĊe dijete?  Masa je uzmakla. Ţena je uzdisala. Muškarac pograbi djeĉaka i pode, kad se u masu progura Knecht i vikne:- Ljudi, ne dajte mu djeĉaka, on je zlikovac! To je palo u masu kao iskra i u jednom se trenutku promijenila. Svu je vjeruopet poklonila ţeni. Kao da su to jedva doĉekali svi su bili protiv neznanca.Svi su se muškarci dali u potjeru za njim. On u krajnjoj pogibelji pusti djeĉakai jur-ne u tamu.

Page 281: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 281/390

Ljudi su mališana doveli pred Knechta, koji je stajao pokraj oĉajne rašĉupaneţene i govorio: - Svjedoĉim da je to njezino dijete. Ja i moja dva druga poznajemo nju i njezinoga sina.U mraku, podalje od lanterne, stajali su Rosenberg i car. Nitko nije slutio tkosu ti svjedoci.

- Jest, to je njezin sin! - oglase se car i Rosenberg.- Znala sam ja! - vikne jedna ţena. - Samo prava majka moţe ovako vikati za svojim djetetom. -1 deĉko gaje tukao, zar niste vidjeli? - doda druga.- Uzmite svoga sina, gospodo - okrene se Knecht - i poĊite s nama. Mi ćemo vas odvesti kući. A gdje je tat? Svi su se obazirali, ali ga više nigdje nije bilo. Dva su momka dotrĉala

 priopćivši da je nestao u tamnoj uliĉici. Kao da caru nije bilo do zlikovca, da znak Knechtu da smjesta doĊe. - A otimaĉ? - Veţe me rijeĉ da neću istraţivati! Knecht je pomogao ţeni da ustane i kada je uzela za ruku djeĉaka ostavesvjetinu, ţureći se da što prije budu sami. 

- Baroneso, vi ste pravi heroj! - prišapne ţeni Knecht vo deći je za carem.  Vraćali su se prema kući fratrove Lote, nedaleko od mjesta gdje se odigrao taj prizor.

Car stane, kao da mu uzbuĊenje ne da poći dalje. Šaptao je uprijevši pogled usvijetle prozore.- Lota, Lota! Fratrova ljubav me spasila!- Da se niste, veliĉanstvo, kod nje zaustavili ne bismo mog li biti svjedoci ovoj hajci - nadoveţe Knecht. - Lota ne sluti zašto će dobiti od mene dragocjen svadbenidar. A sad brzo kola!UĊoše ponovno u kuću fratrove zaruĉnice. Dok su vani opremali koĉiju, car je sjedio nasuprot djeĉaku i promatrao njegovolice u kojemu se odraţavala udruţena Sinišina i Nerina ljepota. - Ĉim smo stigli onamo, ja sam ga prepoznao. Vidio samnjegov portret u Sedmogradskoj kad sam bio gost generala

 Vojkffvja. GospoĊice Loto, imate li kakvu ţelju? Htio bih je ispuniti.- Samo jednu. Ako je moj zaruĉnik ţiv, tada je fratar, za reĊeni fratar. Oslobodite ga. - On je prevaren i njegova zakletva ne vrijedi. Sutra ću odrediti da ga moj biskup odriješi od svake obaveze. Lota ja zaplakala od radosti. Koĉija je zaštropotala pred veţom. Svi siĊoše.Josip sjedne kod koĉijaša. Koĉija krene. U tami kola upita car baronesufrancuski:- Moţete li  mi reći što se s vama dogodilo otkad smo se ra stali?- Samo toliko da sam se posluţila varkom. Pronašla sam  otmiĉara i ušla u njegovo skrovište, ali me onaj lopov zatvo rio. Razmišljala sam što da radim, kad danas predveĉer izne nada naiĊe netko u kuću. Ĉula sam kako je uzbuĊeno klik nuo: "Kod kapucina se nešto dogodilo!" Odjurio je iz kuće, zakljuĉao stan i pred vratima ostavio straţu. Ja se domislih i 

 pokušah vratoloman bijeg, ali je on došao odnekud i zamalo  mi ponovno ugrabio dijete.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 282: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 282/390

 - Madame, odsad ću biti velik poklonik vaše glumaĉke vješ tine! - reĉe car. - Njoj treba da budem zahvalan!- Mali se branio kao lav. Oĉeva krv! - primijeti Rosenberg.- Kamo me vozite? - zapita ţena. - Najprije ţelim predati dijete. 

- Kada ćete mi predati ucjenu? - Kad biste sada imali razloga sumnjati, bio bih besprimjerno nepošten. To je oĉito umiri. 

 Momĉić je šutio, slušao i kod svake lanterne koja bi bacila u koĉiju malosvjetla crnim sjajnim oĉima zirkao je u nepoznatu gospodu.Koĉija je drndala ulicom. 

 Mukla tišina vlada u stanu supruga Vojkffv. Na stolu gori svjetiljka iosvjetljava mali salon. Nera leţi na divanu, slaba, iznemogla. Baršunaste oĉinabrekle su od suza. Pokraj nje Siniša, drţi je za  mršavu ruku i tješi: - Ne zdvajaj, drago moje, u meni još ima nade! - Odakle crpiš nadu kad je rok što su mi ga dali lupeţi na izmaku.

- Knecht je danas bio dva puta ovdje i osokolio me. On jeuvjeren da će baronesa razvaliti sve zidine kako bi doprla do našega djeteta. Svaki ĉas moţe doći s njim. - Oh, kako vrijeme leti, a ne javlja se nitko. Strahovito jetiho.- Bdjet ću uza te ĉitavu noć, Nero, tko zna neće li nam su trašnji dan donijeti naše malo sunce u kuću. - Tješiš me, a trpiš više od mene. Znam, vidim. Bdiješ i 

 mršaviš, sve od straha i od ţalosti za njim. Napolju odjekne zvonce. Oboje se lecnu. Siniša ustane. Njihovi pogledi uprli su se u vrata na koja ude mala pojava zaogrnuta dugim ogrtaĉem i s kapucom na glavi. 

- Ti si to, Marice! - reĉe Nera razoĉarano. - Da, ja sam. Vi opet leţite, grofice! Oslabit ćete! Siniša joj dade znak da šuti o tome i zapoĉne drugu temu, upitavši Maricu: - Bili ste uzalud na straţi? - Da, bila sam pred dvorskim vratima. Car je izišao s Knech-tom i Rosenbergom, preodjeven. Nešto su vaţno razgovarali. 

 Nisu primijetili moju sivu sluţinsku haljinu. 

- Uzalud vaše uhoĊenje! Nećete ništa pronaći protiv Kalmana. Vaše sumnje nisu ispravne. da je griješan, već bi ga netko na dvoru progledao - odgovorio je Siniša. - Pravi zlikovci ne bi mogli postati zlikovcima da svojim nastupom ne ulijevaju povjerenje i simpatije. Otkad ste

 mi povjerili Daviline muke zadnjih dana njegova ţivota, ja  bih zaloţila glavu da Kalman nosi na duši strašan zloĉin, ali nemam dokaza. Kad sam odala caru sumnje, branio ga je.

 Nikoga nema da mi pomogne.- Tvoje sumnje nisu vjerojatne - oglasi se Nera.- Oh, grofice, vi ih sve ne poznajete. Kad biste znali kakvaje još u meni sumnja! Supruzi se pogledaše. Nera upita: - Još jedna sumnja? - Car je bio tako jak i zdrav, a kakav je sada! Nisu li mu uratu štogod davali da je takav? - Sestro Elizabeto, što vam pada na um? - prekine je Siniša. - To nije moguće, to se ne moţe samo tako. Vaše su misli 

 plod fantastiĉnih utvara. - Siniša pravo govori - potvrdi Nera. - To je sasvim isklju

Page 283: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 283/390

ĉeno. Car je okruţen iskrenim prijateljima i oboţavateljima. -1 Kalmana ubrajate medu njih?- Zaboga, vaše su misli bolesne! - ukori je Siniša. - Ti Kalmana mrziš i zato ga sumnjiĉiš. Ne daj se zaslijepiti neutemeljenom antipatijom.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ne sumnjam zato što ga mrzim, nego ga mrzim zato što  moram sumnjati. Istina je, mrzila sam ga od prvoga trenutka.- Dakle, vidiš, sama si u protuslovlju. - Moţda, ali ipak ne mogu drukĉije nego sumnjati. - Zašto ste ga zamrzili od prvoga sastanka? - upita Siniša da zadrţi tu temu, kako Nera ne bi opet govorila o sinu. - Zašto sam ga mrzila? - zamišljeno će Marica. - Nije bilo

stvarnog razloga. Predstavili su mi ga i nije mi se sviĊao. Osje tila sam neku antipatiju. Barunica mi je odmah rekla: "Ima plave oĉi kao i vi!" Stresla sam se. - Moţda vas je ljutilo što su mu oĉi tamnoplave, a to je vaš 

 monopol! - reĉe Siniša. - Vi me vrijeĊate! Ponajprije, njegove su oĉi drukĉije, a on me tako gledao kaoda mu se gadim. I on se meni ogadio. Nisam ga više mogla vidjeti. - Ĉesto se dogaĊa da nekoga zamrzimo prvoga ĉasa, ali kasnije... Stoje to? - trgne se Nera prekinuvši reĉenicu i pri-sluhne.- Netko je došao - reĉe Marica i odmah izaĊe u hodnik,odakle je dopiralo komešanje. 

 Nera je protrnula i blijedila u nekom predosjećaju. Siniša ju je stao smirivati. Njen se pogled nije mogao odvr-nuti od vrata kojase polako otvaraju. Nešto se zabijeli u tamnom okviru. U sobu uĊe djeĉak drţećiruke uvis i vikne:-  Mamice, ja sam! Nije mi ništa! 

 Nerin krik pronio se kućom. Ustala je napola besvjesna i pruţi ruku premadjetetu.Siniša je takoĊer skoĉio. Dijete je palo u salon kao sunĉana zraka i oboje ihobezumilo.Djeĉak skoĉi k majci i obujmi je. Ona ga privine na prsa i padne omamljena nadivan.-  Mamice, ja sam, Ivica! Tvoje zlato je došlo! - vikao je

 mali.

Otvorivši oĉi Nera zagleda dijete i zapadne u grĉevit plaĉ. Na otvorenim vratimastajao je Rosenberg. Supruzi su milovali svojega jedinca, koji se ponosnoisprsio:- Tukao sam onoga staroga gada. Branio sam se hrabro kaotata. Nije me bilo strah. A ona gospoĊa bila je dobra, uvijek 

 me tješila kad sam plakao.  Napokon uĊe Rosenberg i ispriĉa roditeljima što se dogodilo s djeĉakom i kojimsu se sluĉajem sreli s njim na ulici.- Careva strast da ne propusti bilo koju uliĉnu strku navela nas je da promijenimo smjer i naišli smo na ţonglerove pred  stave. Tada smo pošli drugim putem i zadrţali se kod fratro-ve zaruĉnice o kojoj ću vam priĉati kasnije. Kada smo kod njeĉuli s ulice viku, car je opet ostavio sve i pohitio u gungulu. Tako je Bog prevario lupeţa. 

 Nera sklopi ruke na nijemu molitvu zahvalnosti drţeći na koljenima sina. 

Page 284: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 284/390

Dvorski meštar ĉekao je da mine prva omama sreće. Malo kasnije ogledao seoprezno po sobi, sagnuo se k Neri i Siniši i govorio šaptom: - Htio bih vam priopćiti jedan dogaĊaj, ali vrlo povjerljivo, da ne ĉuje Marica. - Govorite, ona sigurno ĉeka vani da moţe s vama razgo varati o caru.

Rosenberg nastavi:-  Najprije ću vam reći sve ukratko. Našli smo Davilu u sa  mostanskom podrumu u bjesomuĉnom, beznadnom stanju, ali umrijet će. Nema nade. Napadaji su sve ĉešći. Car vas moli da pošaljete Maricu što prije u samostan da ne bi saznala za nesretnika.To im se ĉinilo bajkom i jedva su mogli vjerovati.Dok je Nera ĉvrsto drţala svoje dijete, upita poluglasno: - Gdje se nalazi nesretnik?

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Na dvoru. Kalman je uz njega dan i noć. - Ne, ne, Marica to mora saznati. Morate joj reći. Kaţite caru da ona mora saznati. Neka joj on priopći, to je potrebno. 

 Njeno je pravo da zna - reĉe Nera. Rosenberg zanijeĉe glavom. - Car joj ţeli prikratiti muke da ga po drugi put oplakuje. Umrijet će. No sada moram ići, ĉeka me koĉija. Siniša pode s Rosenbergom, koji mu zataji da se u koĉiji nalazi car. 

 Marica se raspitala za carevo zdravlje i vrati se u salon. Radosno priĊe Neri: - Ja sam ga prva vidjela na hodniku! Zamalo sam vrisnula.Oh, vidite, car je obećao da će ga vratiti i vratio gaje! - Mamice - reĉe mali - tko je ova gospoĊa? - i pokaţe 

 Maricu.- To je moja štićenica. - Mamice, je li to Marica?- Da, tako su je zvali prije.- A što joj to onaj gospodin koji je otišao neće reći? Zašto joj neće kazati? - Ništa, dijete moje! 

- Ali ti si mu rekla da joj mora reći.  Marica pogleda Neru:- Što to mali govori? - Nije shvatio. To se nije odnosilo na tebe. Rosenberg je pri

ĉao o baronesi. Kod nje je bilo dijete.  Nerin smiješak i ta isprika uvjerili su Maricu da su govorili o njoj i da jojnešto taje.Dohrli Siniša. Zagrljeni sjedili su milujući dijete. 

 Marica je sjela k prozoru i gledala u noć zamišljenim pogledom. 

Car je ĉekao u koĉiji sjedeći nasuprot crnoj ljepotici. Šutjeli su. Nije je htioispitivati, drţao se ugovora. Kada je Rosenberg izašao iz Sinišina stana i ušao u kola zapovjedi car da gavoze u tamnicu.- Madame, sada dolazi red da primite nagradu.

 Nije odgovorila, a on nije zapoĉinjao razgovor. Kroz tamu jurila su kola izvan grada. Odjednom se oglasi u tamnoj koĉiji

 baronesa:- Veliĉanstvo je poslalo potragu za otmiĉarom? 

Page 285: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 285/390

-  Ne, rekao sam da neću poduzeti ništa. - Da ste poslali Knechta gore u stan, ne biste ionako našli nikoga. Kuća je pusta. U njoj ne stanuje nitko, a pripada ĉovjeku koji ţivi negdje drugdje u Beĉu, pod krivim imenom. 

 Ni to nije cara nagnalo da ispituje.- Drţim se zadane rijeĉi. Ne pitam i prepuštam vama da mi 

kaţete ono što sami ţelite. - Kad bih više rekla nego što znate, optuţila bih i sebe. -  Madame, a vi šutite! 

 Više se nije oglasila.  Voţnja je trajala ĉetvrt sata. Pred velikom tamnom zgradom zaustavili su se.Knecht skoĉi s kola i pozvoni na vratima. - Rosenberg, uzmite ovo pismo - reĉe car. - Vidite, madame, dva dana nosim u dţepu vašu sreću! Pokaţite to upra vitelju kaznionice.Rosenberg uzme pismo i skoĉi dolje. Za njim side baronesa. Car joj reĉe tiho: -  Madame, ţelim vam sreću! - Veliĉanstvo, zahvaljujem! 

 Njezina silhueta izgubi se s Rosenbergom koji je već ulazio u veţu kaznionice. 

Uskoro su se našli u tamnom kutu dvorišta. Ravnatelj je ĉekao dok doveduokovanog kaţnjenika Szekelvja i proĉitao pomilovanje. Straţar im je svijetliofenjerom.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Tada se u tmini pojavi uznik. Baronesa zadršĉe. - Samo tiho, molim! - šapne joj Rosenberg. Ljepotica stisne zube i baci se u naruĉaj svome ljubavniku, ukoĉenom, nijemomstrašĉu. - Slobodni ste! -javi upravitelj uzniku. - Posljednje dvijegodine veliĉanstvo vam je oprostilo! Szekelv je bio nijem od iznenaĊenja. Upravitelj naloţi straţarima da ga otkuju i reĉe da tiho, neopaţeno ostavikaznionicu.Za ĉetvrt sata bivši kaţnjenik stigao je u straţarsku sobu odjeven u svoje ruho. Rosenberg se nakloni dami:- Vašje cilj postignut. Zbogom, madame! - Car je odrţao rijeĉ - odvrati ona, primakne se njegovuuhu i šapne: - Recite caru da mu za odrţanu rijeĉ javljam ovu vijest: Ĉovjek koji je sve to zasnovao - oteo djeĉaka, dikti rao grofici ona pisma, poslao ih na ratište, i koji mi je danas 

 pred svijetom htio oteti dijete - zove se Pelegrini! Zbogom gospodine!Dvorski meštar pohiti napolje i sjedne u koĉiju kraj cara. Krenuli su. - Sve je izvršeno u redu? - upita car.- Po vašoj ţelji. Szekelv je bio iznenaĊen, ali je šutio. Ona ga je zagrlila. Nikada nisam vidio takav zagrljaj.- Tako ja svoje neprijatelje usrećujem. O bojica su šutjela. Vidjevši da car ne kani govoriti, Rosenberg zapoĉne: - Veliĉanstvo - reĉe Rosenberg - vi ste mi u Zemunu reklida ĉovjek koji vas je udario Ċavolskim udarcem, otevši gro fici dijete, vrlo dobro poznaje vašu prošlost. Pogodili ste. Ba ronesa vam kao posljednju zahvalnost šalje njegovo ime. - Tko je? - napeto će car. - Pelegrini!

Page 286: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 286/390

Dvorski meštar zaĉudio se što car ništa ne odvraća. Drugo se nije ĉulo dodrndanje koĉije. Zatim dopre do Rosenberga vrlo ĉudan glas: - Crne sjene lete za mnom kao crni gavrani za lešinom! 

 Nekoliko sekundi kasnije glas mu se već promijeni i raz vedri:- Uhvatiti me ipak neće! Pelegrini i gvardijan moraju da 

nas gospodinu Bogu spoĉitnuti da je napustio njih, poboţne, i skrenuo na stranu bezvjerca Josipa. Nadam se da će ostati uza me!Kad su stigli u dvor car je stao hodati po svojoj radnoj sobi. Govorio jedvorskom meštru i prijatelju: - Osjećam se kao onaj koji je ostao visjeti nad ponorom i tek kad je sretno prešao u sigurnost razabrao je kakvoj je po gibelji utekao. No, idemo dalje! Uzmite sa stola spise.- Veliĉanstvo, idemo spavati! - uzvrati Rosenberg smiješeći se. - Vi ćete ići, ja moram malko uţivati u pobjedi. - Onda mi dopustite da uţitak podijelimo, ionako vam mo ram predati generalovu poruku.

- Hvala, ne primam. Izvršio sam duţnost. - Još nešto, veliĉanstvo. Grofica vas moli da ne uskratite  Marici vijest o Davilinoj sudbini.- Kad bi bilo nade u ozdravljenje, ali napadaji su uĉestali, a to znaĉi brzi konac. Da joj priredim toliku bol? Nikako! Kad  umre moţemo joj reći da je ne muĉi neizvjesnost, ali prije ni kako. I Kalman je mojega mnijenja.-1 ja - reĉe Rosenberg. - Bolje je tako.- Ona neće saznati. Strogo zabranjujem da joj se o tome govori. Prenesite grofici moju odluku.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Drugi dan našao se car u gradskoj bolnici kraj kreveta svojih oslobodenika.Starac sa sijedom bradom umro je a da nisu saznali njegove muke. Druga sudvojica leţala. Kad ih je Josip obilazio, upita: - Kad ozdravite, hoćete li opet u samostan?- Moramo! - odvrati jedan. - Da mogu, pobjegao bih!- Nije potrebno da bjeţite, moţete ostati u svijetu. Obojica raskolaĉe oĉi u ĉudu: - Gospodine, fratri bi nas razapeli na kriţ! - Nisam li vas ja iz zatvora izbavio?

- I zato ćete odgovarati pred popovima i pred sudovima,dobri gospodine.- Radio sam po carevu nalogu - reĉe Josip. - Po carevu nalogu? Tada će vama i njemu carica zapapriti. Ona će reći da je gvardijan u pravu, a svi smo mi drugi krivci  i trebalo nas je zatvoriti.Car pogleda Rosenberga znaĉajno i utješi fratra: - Vi ste, dragi moj, pali u tamnicu prije nekoliko desetakagodina, pa mislite da je sve kako je tada bilo. Uvjeravam vas,

 moţete birati po volji kako i gdje ţelite ţivjeti. Sve će vam se razjasniti. Ako ţelite kakvu civilnu sluţbu, prema svojim spo sobnostima, dobit ćete je. To je moja briga. Obojica izraze ţelju da nikada više ne predu prag samostana. Josip im obeća

 posao i uputi se u drugu sobu, gdje je leţao treći fratar. On nije bio sam. 

Page 287: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 287/390

Kraj njega je sjedila njegova bivša zaruĉnica Lota. Josip i Rosenberg promatralisu ih iz prikrajka. Fratrovo lice odavalo je podatni raznjeţeni osjećaj. Drţaoje Lotinu ruku i gledao djevojku kao neko blaţenstvo. Ona ga je već obavijestilao promjeni na prijestolju.Ĉim su o pazili svojega izbavitelja i dobrotvora, fratar us-klikne:

- Cijeli ţivot molit ću Boga samo za zdravlje vašega veli ĉanstva. - I to nešto vrijedi! A gospoĊica Lota neka doĊe k meni u "kontrolor" da joj predam svadbeni dar, odrješenje od za kletve i poderani zapis koji mi je dao njezin ujak. Sada je,gospoĊice, vaše sve: imetak i zaruĉnik! - Sretna sam, vrlo sretna! - reĉe ona suznih oĉiju. SESTRA ELIZABETAĈitave dane i noći ne moţe se Siniša odijeliti od sina. Noću primakne njegovu

 posteljicu k svojem leţaju, danju prolazi sobama i nosi ga na rukama, ili ga posjedne na koljena i mali mora pripovijedati što je radio, kako je s njim postupala strana gospoĊa, je li mislio na njega i majku. Djeĉak je s uţitkom

 ponavljao svoju priĉu. Sinišina sreća vraćala je Neri mir, snagu i zdravlje. Vesela vika unijela je uţivot supruga melodiju potpune ljubavne dragosti. Sve se oko njih razvedrilo,raskliktalo i osunĉalo. Samo se Marica nije ogrijala na njihovu suncu. Prolazila je kućom tiha,zamišljena, gotovo utuĉena. I Nera i Siniša bili su uvjereni da je mori nekaslutnja, a nisu imali snage da razgovaraju s njom.Rosenberg im je javio carevu ţelju da joj zataje što se dogaĊa s Davilom i

 pokorili su se, makar je Nera tome bila u duši protivna. Svakog dana podveĉer Marica je odlazila preodjevena pred carski dvor i pazila naKalmana, što Nera nije mogla sprijeĉiti. 

 Napokon ipak odluĉi razgovarati s njom. - Marice, kako bi bilo da povjeriš uhoĊenje doktora Kalmana Knechtu? Bit ćeuspješnije. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Nikako! Agent bi to rekao caru, a vi znate kako on vjeruje u doktora.- Ti nisi našla ništa što bi opravdalo sumnje? - Ništa! Sad više i ne izlazi podveĉer iz dvora. Ne znam za što. Kao da je nestao. - Zašto si tako ţalosna? - Ne znam.- Car je poslao poruku da doĊeš k njemu. - On me zove, zašto? - Ne znam, dijete moje, ali ţeli s tobom razgovarati. - Idem odmah! - odvrati ona i stane se spremati za odlazak.Pozvali su koĉiju i mala opatica odveze se u dvor. 

 Nestrpljivo se uspinjala u carev kabinet. Ĉim su je najavili otvori Josip vrata predsoblja. Kada prijeĊe prag zastane i zagleda se u carevo lice. - Stoje? Zašto me tako gledaš, mala moja? - upita car.- Striĉe, ne izgledate dobro, bolesni ste - reĉe ona s nekim  ĉudnim prizvukom u glasu.- Nisam, dijete drago! Osjećam se posve dobro. 

 Nije mu vjerovala, ali on je posjedne ne dopustivši joj da nastavi tu temu. - Marice, sestra nadstojnica treba tvoju pomoć. Ima mno 

Page 288: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 288/390

go bolesnika kojima je potrebna njega.- I grofica Nera me treba.- Ona se već oporavila. Nju ima tko njegovati. Sestre eliza-

 betkinje porazdijeljene su po bolnicama, zato je nadstojnicazamolila da te pošaljem. 

 Nije shvaćao nezadovoljstvo koje se odrazilo na njenom licu. 

 Marica reĉe odluĉno, znaĉajno ga pogledavši u oĉi: -  Veliĉanstvo, vi mi nešto tajite?  Naglasak kojim je to izrekla probudi u caru sumnju da je nešto o Davili ipaksaznala i to ga se nemilo kosne.

- Ne, dijete moje, ne tajim ništa. - Oprostite, ali ja znam!- Što znaš? - upita.- Rosenberg je zabranio grofici da mi kaţe, ali... Prekinula je reĉenicu u namjeri da uvjeri cara kako joj je gro fica ipak rekla. Pogledavši njegovo namršteno lice, nastavi: - Vi mi imate nešto vaţno reći. 

- Grofica ti je govorila?- Djeĉakje ĉuo kad je Rosenberg priĉao grofici, a ja sam ga ispitivala.Razljutio se nad tim otkrićem, a nju je to ponukalo da ne popusti. - Da, znam da se nešto dogodilo što ste odluĉili preda 

 mnom zatajiti. Neću izaći iz ove sobe dok mi ne kaţete. - Djeĉak ne moţe shvatiti Rosenbergove rijeĉi. - Tim se izgovorom isprva branila grofica. Striĉe, neke teš ke slutnje ne daju mi spavati, i zato što mi tajite muĉim se još više. Da nije vaţno za mene i vrlo teško, ne biste zabrani li da mi kaţu. Hoćete li da i nadalje trpim? Znam da se radi  o Davili.

 Ne odgovorivši car je nekoliko puta prošao po sobi gore--dolje. Ona mu iznenadazakrĉi put i pogleda ga moleći: - Striĉe dragi, zaboravili ste da ste me voljeli! Toliko njeţne prošnje bilo je u tom glasu da joj on obujmi glavu, zagleda se unjene modre oĉi i reĉe tiho: - Moja mala, baš zato što te volim nisam htio da saznaš. - Zar nisam od vas ĉula najstrašnije što me moglo zadesi ti? Ima li što gore? 

 Nije mogao odgovoriti. To probudi njen instinkt i zapita oteţući: -  Našli su njegovo truplo? - Sad a više nema zatajivanja! Marice, jednom sam upo znao u tebi hrabro srce i jaku dušu. Ako mi dokaţeš da nisi  obiĉna ţena, koja pada u nesvijest i oĉaj, reći ću ti. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Evo, gledajte, mirna sam kao muškarac! Govorite! Ako ne  podnesem mirno, smatrajte me nedostojnom svoje ljubavi!- Imam vijesti o Davili!Problijedila je, ali je zadrţala vanjski mir. - Našli su njegovo truplo, je li? Car joj priopći oĉinski: - Truplo u kojemu još ima ţivota. - Ţivota? - šaptala je i uprla se ĉvrsto rukama o stol, da ne 

 bi zateturala ili pala.

- Ali taj je ţivot samo fiziĉki. Duševno je umro. Jesi li hra  bra ili nisi? - naglasi on oštro podsjetivši je na obećanje. 

Page 289: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 289/390

Pritisnuvši grĉevito ruke o stol sklopi oĉi. Borila se sa ĉitavim bićem i svomsvojom mladom ljubavlju.- Jesam, hrabra sam! Vidite da jesam, i ostat ću. Samo strp ljivosti, srce, sve ću podnijeti. S dubokim bolom u dušu gledao je Josip borbu njenih sila s oĉajem. Tada ona

 prošapće: -Gdje je?

- Na dvoru, u svojoj sobi.- Boţe! - uzdahne od muke boreći se s nesvjesticom. - Striĉe moj mili, dragi, ja sam jaka, idem k njemu. To mora 

 biti! Viĉna sam svakojakim bolesnicima s ratišta. Zar da bu dem sada kukavica?

 Vidio je bljedoću njenih obraza, ukoĉenost pogleda i silom izvojštenu vanjskusnagu. Slušao je djetinju, njeţnu, a ipak odluĉnu molbu. Pokušaje odvratiti odte ţelje. - Marica, stavljaš na kušnju moju savjest! - Bit ću hrabra! Evo, gledajte, ni proplakati neću! - Već plaĉeš! Kalman kaţe... - Kalman? On je pokraj njega?- Da, on ga njeguje.

U tom trenutku presuše njene suze. Brzo obriše oĉi i uspravi se, kao da je u tomtrenutku njen stas postao višim, a 

neka nevidljiva moć prosula se ĉitavim bićem nevjerojatnom snagom. - Molim, pogledajte me! Mirna sam! Svladala sam se.

 Nisam li ţivot posvetila njezi bolesnika? Neću postidjeti sebe ni vas. Davila je najveći bolesnik na svijetu, moţda je zbog 

 mene takav, i ja ću ga njegovati! To je moje pravo i duţnost! Zadivila ga je njena iznenadna promjena, njen mirni i ĉvrsti govor i suhe oĉi. - Kad bi uistinu osjetila snagu da toj duţnosti udovoljiš, ne 

 bih te odgovarao. Ali bojim se da nećeš izdrţati. Kalman se  plaši da bi mogla stradati kad bi ga vidjela. - Ah, doktor me ne poznaje. On se boji za mene, ali ja vamzadajem rijeĉ da mi jedino to pruţa mir da ga njegujem. I dok tor će biti zadovoljan. Dat ću vam prigode da se ponosite dje tetom koje ste odgojili.

 Nikada još nije vidio Maricu tako mirnu, odluĉnu, razboritu. Ĉinila mu se gotovoherojskom. Glas joj je zvuĉao potpuno sreĊeno, kao da se već sasvim uţivila utešku sudbinu. To svladavanje osvoji ga, makar mu nije bilo jasno odakle tolikasnaga.- Dijete, osjećam, krivo bih uradio da ti ne ispunim tu ţe lju. DoĊi! Car je primi za ruku i povede u drugo krilo dvora.Suspreţući drhtavo srce slijedila je careve brze korake, prikupljajući snagu.Kad je stigla pred Davilinu sobu osjeti napetost u ĉitavu tijelu. Car je još jednom pogleda i vidjevši njen mir i spremnost otvori vrata. Kalman ustane i ne reĉe ništa. Nijemo je gledao Maricu. Njene se oĉi sudare snjegovim, nesvjesno, ĉvrsto. Sekundu--dvije bili su njihovi pogledi stopljeni.Tada ona okrene glavu prema polukosturu- poluĉovjeku, nekoć lijepom mladom njenom

 prijatelju.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Nije kriknula niti se bacila na krevet. Uprla se ĉvrsto na nogama. Oĉi su joj bile suhe, samo liceje bijelo kao redovniĉka peĉa.  Mladićeve su tamne oĉi širom razvaljene. Bulje u strop. Usne se razvlaĉe. Bijeli

zubi neprijatno se ispoljavaju, što ga ruţno izobliĉuje. Ona gleda nijema,drvena, mrtva.

Page 290: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 290/390

- Kako je, doktore? - zapita car Kalmana.- Svaki dan gore. Moja je duša izgubila nadu. - Zašto se priroda ne moţe pobijediti? - Koliko sam se tome nadao, a eto, stojim postiden i poraţen. Glas mu je zvuĉao ganutljivo. Marica ga dodirne pogledom koji je probadao kao

 bodeţ, ali brzo obori oĉi i prošapće: - Ne, doktore, ne smijete gubiti nadu! Vaša je znanost velika kao i vaša ljubav prema njemu. Moramo ga dozvati u ţivot. - Vi, sestro, ne moţete ostati uz tako strašnog bolesnika. Kad ga zahvate napadaji, sami biste oboljeli.-  Ne znate vi mene, gospodine doktore! Vidjet ćete! Lijeĉnik pogleda cara zabrinutim licem. Car mu razjasni: - Sestra Elizabeta preuzet će sluţbu bolniĉarke. Uvjerila 

 me da je tome dorasla.- Ako sestra moţe to podnijeti - odvrati Kalman - obojećemo se brinuti za njega. No, veliĉanstvo, ja ne preuzimam  odgovornost.Car pogleda Maricu kolebljivo.

- Veliĉanstvo, mi smo na ratištu imali bjesomuĉnike koji su poludjeli od vrućine. Sve sam to vidjela. Sad pati onaj kojega ljubim. To je strano, ali ja sam ovdje samo sestra njegovateljica.- Ĉujete li, doktore? Tako govori prava hrabrost! Dakle, neka se sve udesi da moţe ostati uz njega i da joj bude udob  no. Marice, neka ti urede jednu sobu.

1!

-  Moţda ovu, pokraj njegove - upadne Marica. - Je li, gospodine doktore? - upita pogledavši Kalmana. - Moram bitiuvijek pri ruci.On je odgovorio vrlo tronuto:- Već vidim, vi imate praktiĉnog znanja. Vaša njega udru ţena s mojom mogla bi uĉiniti ĉudo. - Njegovu majku niste pozvali? - upita car i prekine ih.- Nisam. Da ga vidi, šenula bi umom. Priĉekat ćemo. - Ĉinite kako je najbolje. A ti, Marice, reci grofici što smo odluĉili. - Ostajem odmah ovdje. Naredit ću da mi dovezu stvari. Grofici ću napisati pismo.- Slaţem se. Uredi si sobu udobno. Ako što trebaš, reci Rosenbergu.Car se povuĉe i ostavi Maricu s Kalmanom na samu. Iscrpila je mnogo snage da ne iskaţe strahovit oĉaj koji je divljao njenomnutrinom kad je gledala Davilu u tako groznom stanju. Kada je car izašao brzosjedne i nasloni glavu, licem okrenuta Kalmanu.- Gospodine doktore, kako se dogodila ta nesreća? - Veliĉanstvo vam nije reklo? - Nije imao kada, jer mu nisam dala vremena. Htjela samga odmah vidjeti. Recite mi vi gdje je bio?- Jedne veĉeri bila je carska komisija na pregledu u samo stanu. Tamo su ga našli zatvorenog u podrumskoj ćeliji. - U samostanu, u podrumu? Kako je to moguće? - To objašnjenje mogli bismo dobiti samo da uspijemo doz vati mladića k svijesti. Fratri su hulje i šute. - Neprijatelji carevi! Mislila sam da su ga ubili tjelesno, aoni su to izveli duševno - govorila je Marica.- Da, sestro, vaše slutnje bile su zapravo ispravne. Oh, kad  

 bi ozdravio, jao krivcima! Mirno je gledala u njegov tuţan obraz i pitala je ozbiljno:

Page 291: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 291/390

  MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Hoćemo li ih, doktore, ikada moći uhvatiti? - Kad bi ozdravio! Ali i da ne ozdravi mi bismo ih već imali daje car prihvatio moj prijedlog.- Kakav prijedlog?- Da gvardijana stavi na muke. Ja sam ga molio, ali se silnorazljutio. Kad biste ga vi pokušali nagovoriti... Govorio je s tolikom iskrenošću da se ona zaĉas zapanjila i pokolebala u svojojsumnji, ali se opet prenula.- Ne, car to ne bi nikad dopustio!- Tako! Eto, nism o slutili da ćemo se naći pokraj njegova kreveta! - uzdahne ona, priĊe Davili i nadvine se nad njego vu glavu.

Suze su padale po njegovu licu, izobliĉenom stradanjem, bradom i ukoĉenim pogledom. Prigušivala je ţalost. Obazrela se opet prema Kalmanu: - Napadaji dolaze ĉesto? - Vrlo ĉesto! Kad biste znali kako je to grozno! To je upravo 

 priljepĉivo, kod toga bismo mogli poludjeti i vi i ja! - Izdrţat ću, ne bojte se! - A ja se ĉesto bojim za sebe. Kako se ne bih bojao za vas? - Pozovite još kojega lijeĉnika. - Profesor Sturck dolazi. Kad sam iscrpio svo znanje, za

 molio sam ga da on propisuje lijekove.- Ne pomaţe? 

- Ne, sestro! No, eto, upravo dolazi Sturck.Profesor Sturck ude, pozdravi i pogleda bolesnika.- Hoće li ozdraviti? - upita Marica.- Dvojim! Napadaji su svaki dan sve ĉešći. - Nema sredstava za umirenje?- Propisao sam mu, ali ne koristi. Sve je izlišno. Te rijeĉi pogodiše joj srce i zamalo je vrisnula. Svladavši se priĊe profesoru: 

- Smijem li zamoliti gospodina profesora malu pouku, što sve treba da ĉinim i kako da radim, jer ću zamjenjivati gospo dina doktora Kalmana.Profesor joj da upute, oprosti se i ode. Marica pogleda Kalmana i stane mugovoriti glasom potĉi-njene njegovateljice:- Gospodine doktore, dopustite da vas upozorim, vi izgledate vrlo umorno, a ja sam svjeţa i ispavana. Danas ću bdje ti ja.- Hvala, sestro, bit ću vam zahvalan. - Ah, to je duţnost i prema vama koji se toliko ţrtvujete za njega.- Dao bih ţivot kad bi ga Svemogući htio primiti u zamje nu za njegov.- Hvala vam u njegovo i moje ime!- Moram priznati, bojao sam se za vas, ali vidim da ste sposobni da mi pomognete i olakšate njegove patnje. - Na to me nuka duboka ljubav prema njemu i vaše iskre no oĉinsko srce. Duge trepavice prikrile su izraţaj njenih zjenica. Napola spuštenih vjedagledala je preda se kao da je ne zanima doktorovo lice.

Dok joj je srce razdirala patnja izgubljene nade u mladićevo ozdravljenje,razapinjale su je sumnje, nejasne, neodreĊene, neizvjesne. 

Page 292: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 292/390

Doktor Kalman nastavi:- Dakle, odluĉili ste me zamjenjivati?- Svaku drugu noć bdjet ću ja. Doktor Kalman prihvati njenu ruku vrlo tronuto.- Sestro, Elizabeto, vi unosite nadu u moje ucviljeno srce.Te rijeĉi izazovu njenu pozornost. Njihovi pogledi susreli 

su se kao da si meĊusobno ţele provaliti u dušu i iz nje izvući skrovite misli.  MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

SUMNJECarski uredi nalikovali su na stroj koji nevidljivi upravljaĉ goni divljom,luĊaĉkom snagom. Sekretarska pera jurila su bijelim papirima, konceptisti nisunalazili vremena da odah-nu, sluge su nosile spise amo-tamo; referenti, šefoviureda, hitro su ulazili k caru i opet izlazili. Sve radi bez daha, nitko ne zna

kad poĉinje jutro, a kad svršava dan. Carev pjesnik Da Ponte prolazi uredima tajnika Gunthera. Tajnik ga površno pogleda i nastavi sreĊivati spise. - Ţelite k caru, gospodine Da Ponte? - Da, moram mu nešto predati. - Oprostite, ne usuĊujem se nikoga najaviti. Dovrh glave je zatrpan poslom.- Uvijek je bilo tako, gospodine, pa nas je sve primao.- Ali sada su se obiĉnim drţavnim stvarima pridruţili ratni 

 poslovi. To znaĉi još jednom više posla. Zatim, stiţu nepresta no tuţbe velmoţa iz Ugarske i iz Nizozemske. Tamo je sve u groznici. Bune se protiv reformi. Svaki dan odnose i donosekuriri stotinu araka ispisanih carevim odredbama. To carev

 posao silno umnoţava. - Da, da, znam, ali ima i drugih koji rade.- Nema sitnice koju ne kontrolira sam. Da je ţivio u sred  njem vijeku proglasili bi ga ĉarobnjakom. Inaĉe ne bi mogli shvatiti mogućnost da na sve dospije.- Vijesti s ratišta su loše? - Naprotiv! Po ĉemu ste sudili? - Ovih dana bio je car vrlo zabrinut i nervozan.- To smo svi opazili, ali uzrok ne znamo. Moţda su bile ne 

 povoljne vijesti iz Ugarske ili iz Nizozemske. MeĊutim, sada je opet mirniji, pa utapa u poslu sebe i nas. Svi polako tone-

 mo. Voda nam navire u grlo. On uvijek pliva, pliva. Hoće li  preplivati sretno taj ocean?

*"ŤŤ* Ť 

- Vrlo loše izgleda, a nitko to i ne vidi. - Kako ne vidi? Vidimo svi! Rosenberg je zabrinut, ali ne

 preostaje mu drugo nego da nastavi desperirati. Car juri dalje ne obazirući se ni na sebe ni na druge. Nije to prigovor. Za 

 mor ugroţava naše ţivote. No ja ću izdrţati dok ne padnem   pod pisaći stol, kao što se dogodilo s Davilom. - Odavno nisam ništa ĉuo o njemu. - Otpremili su ga bolesnog na lijeĉenje. Lijeĉio se mjesece i mjesece. Sada šapću da su ga doveli u dvor neizljeĉivo bo lesnog. Umire!

- Umire u dvoru?- Da, ali Kalman nikoga ne pušta k njemu. Careva štićeni 

Page 293: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 293/390

ca, sestra Elizabeta, takoĊer ga njeguje.

- Što kaţete? Nisam ništa o tome znao. Ona njeguje Da-vilu? Sigurno je tako ţelio car. - O tome nema sumnje. Zastoje ta ĉarobna djevojka zapra vo otišla u opatice? 

- U tu tajnu nemamo pravo zaviriti.Pjesnikov uzdah izazove tajnikovu pozornost i on se nasmiješi: - Rekli su da je u nju bio zaljubljen jedan od dvorskih pjesnika.- Prepustite vi to pjesniku, dragi sekretaru. To ne spada udrţavne poslove. Dakle, nećete me najaviti? - Nemam odvaţnosti. Car se toliko ţuri s poslom da je uki nuo tituliranje, jer se time gubi vrijeme.- Onda odnesite caru ovaj spis.Tajnik uzme ĉitav snop papira i uĊe u kabinet. - Sto je? - pitao je car ne podigavši oĉi sa svojega posla. - Da Ponte vam šalje ovo. Josip pogleda naslovni list, na kojemu je pisalo: "Leonardo Francesco, tekst

tragiĉne opere u tri ĉina". Odmah baci pero i zagleda se u naslov.  MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Da Ponte je ovdje? Zovite ga! Minutu kasnije stajao je mladi pjesnik pred carem.- Napisali ste tekst za operu?- Po noveli koju smo razmotrili davno, još prije rata, u ĉamcu na jezeru. - Nisam li vam naredio da ne pišete dok vam ne dam do zvolu?- Ali Rosenberg mi je s ratišta javio: "Car vam poruĉuje da izradite siţe kakoznate."- Imao sam posebnog razloga da to kaţem Rosenbergu. Vi ste to shvatili doslovce.- Uvijek sam spreman izvršiti vaše naloge. - Hm! A zastoje zovete "tragiĉnom operom"? - Nesretna ljubav Leonarda Francesca...- Ljubav nije tragedija!- Ĉitav dogaĊaj je tragiĉan. - Tako? Moţete mi ukratko reći kako ste obradili sadrţaj? - Mogu. Glavni junak Leonardo Francesco uzeo je kao ţi votnu zadaću da usreći ĉovjeĉanstvo velikim djelom. To je izum koji svladava prirodu, sputava je u lance i podreĊuje sreći ljudi. Francesco ljubi ţenu koja bi mu bila u tom djelunadahnuće i oslonac, ali doţivi razoĉaranje, jer ta ţena lju 

 bi svoga muţa. Leonardo Francesco zatomljuje ljubav, ostaje sam sa svojim djelom, u koje ulaţe svaki dah ţivota i svaki ku caj srca, svu snagu tijela i duše. - Da, tako je. To mi se sviĊa. No to nije tragiĉno, to ushiću-je, to je poletno! On se u svoje djelo pretopi, uţivi i oţivotvo ri ga, zar ne?- Obratno! Ja sam obradio drukĉije. - Drukĉije? Zašto? Kako ste obradili? - U tihim trenucima noći, kad Leonardo Francesco lijeţe da se odmori, oblijeću ga turobne uspomene njegove ljubavi i onoga jedinog cjelova.

Page 294: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 294/390

 - Kakvog cjelova? - upadne car.- Onoga o kojemu smo raspravljali, stoje veliĉanstvo pre nijelo iz novele.- Da, da, zaboravio sam. Dalje!- Dakle, naš junak... 

- Zašto kaţete "naš"? - Zar mi veliĉanstvo nije dalo siţe? - Ah, reproducirao sam novelu! Nastavite!

- Leonardo Francesco spominje se svoje ljubavi koja još ţivi u njemu, spominje se onoga cjelova što ga je utisnuo toj ţeni na usne u ĉasu nesvijesti. - Svršetak, samo svršetak ţelim ĉuti. - Jednoga jutra naĊu Leonarda Francesca nad nedovrše nim djelom mrtvog.Josip ustane i reĉe: - Kako nad nedovršenim djelom mrtvog? Ah, to je ludost! To nije psihološki moguće. Neću tako! On ga mora dovršiti. 

Kad bi se dao tako srvati bio bi kukavica, ne bi bio snaţan i ne  bi imao poziva. On djelo mora dovršiti. Kakav bi to bio glavni junak da umre ne izvršivši svoj poziv? - Koliko ih umre tako tragiĉnom smrću i u ţivotu, ne samo na pozornici?- Ali ovaj ne smije umrijeti!

- Da preudesim?- Ja vas samo upozoravam da mi se takav svršetak nimalo ne sviĊa. Nije vrijedno za takav siţe pisati glazbu. - Neka Leonardo djelo dovrši sjajno i uspješno! Recimo, ljudi mu kliĉu, ali on ne ĉuje. Kad dolaze k njemu nalaze ga nad dovršenim djelom mrtvoga.- Opet mrtav? Vi ste tvrdokorni ubojica! Ĉemu da umre? Zašto mu ne ostavite bar malo sreće od uţivanja u dovrše nom djelu?- To ne bi bilo u skladu s njegovim prijašnjim ţivotom s ti 

 pom koji sam izradio.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-Kakavje to tip?- Ĉovjek koji leti visoko nad oblacima, iznad svih realno sti, i ljudi ga ne razumiju. On je sam. Osamljen je i ne moţe 

 biti sretan.- Zašto ĉovjek ne bi mogao biti sretan nad djelom koje do vrši? - To je takav tip. Njegov je ţivot, doduše, rad, zanos, djelo. On stvara i stvorio je svoj izum, ali je prolazio pustinjom, jernikada nije bio ljubljen, nije imao ţene, sina, obitelji, nikoga. 

 Nije imao sunca, svjetlosti, tople ruke, nijednoga pogleda kojinam odaje da imam o jedno srce, neĉije misli, svu poţrtvova-nu odanost.- Prestanite, Da Ponte, s tom pjesmaricom! Govoriterealno!- Ali, veliĉanstvo, i najrealnijem ĉovjeku treba sunca, kao i klasju u polju! Leonardo Francesco u svom radu nema sunca.To je njegova tragedija.

Page 295: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 295/390

- Klasju treba sunca da bude od njega kruh. Da, to je sveistina, ali zašto on nad svršenim djelom umire? - Zato što nije imao topline, sunca i odmora. Radio je lu Ċaĉki i rad gaje ubio. - To je prava pjesniĉka hipoteza. Rad ne ubija, on oţivljuje. 

 M olim vas, podajte Leonardu Francescu nad njegovim dovrše 

nim djelom uţitak! Zasluţio ga je kad je usrećio ĉovjeĉanstvo svojim izumom. Ne dajte mu tako osamljenu smrt. Vjerujte, toće publiku oţalostiti, jerje to nepravedno, posve nepravedno. - Ali, veliĉanstvo, efekt...- Zbog pukoga efekta glorificirati nepravednost?

- Dobro, neka se svrši kako vi hoćete. Uţivat će svoje djelo.- To mi se sviĊa! Uostalom, ostavite mi manuskript. Uzet ću ga u spavaću sobu da ĉitam - i on uzme snop papira pa gagurne u dţep. Razoĉaran pjesnikov pogled pratio je tu gestu. 

- Mozart ĉeka da piše. - Neka dotle radi što drugo. Razgovarat ćemo još. Car nastavi pisati. Da Ponte se povuĉe. Kad je došao u predsoblje, gdje gajeĉekao Mozart, reĉe mu: - Bojim se da nećemo više vidjeti ovo djelo. Odviše ga je 

 brzo gurnuo u dţep. Ne znam zašto se opire tekstu za koji je sam dao gradu?Dok oni šapću ude u veliko predsoblje kancelar Kaunitz s nekim velikašem. Vaţnihsu se lica pripremali da odu u carev kabinet. Keglević ih najavi i odmah imotvori oba vratna krila.Prvi ude knez, za njim velikaš u putnom odijelu. Knez ga predstavi: - Veliĉanstvo, dopratio sam glasnika nizozemske vlade, grofa Solisborna. Car se zaĉudi i upita poluglasno: - Vlada vas šalje, grofe? Sto to znaĉi? - Veliĉanstvo, sigurno me ne bi poslali da nema vaţnih do gaĊaja. - Hm, uzbuna je poĉela dok smo bili na ratištu, stišala se, i posljednja korespondencija što sam je izmijenio s vladom  

 bila je povoljna.- Da, posljednje pojave su nas sve umirivale, a ipak se svenenadano promijenilo.- Prva je pobuna izbila kad sam bio na ratištu. Tada sam  dao buntovnicima amnestiju. Namjesnica Marija Kristina izvijestila me da su duhovi smireni.- Ĉinilo se tako, no oĉito je mir bio prividan. - Po ĉemu to sudite? Ĉas je oklijevao, ali se odluĉio nastaviti: - Sad se vlada uvjerila da su amnestiju buntovni seminar-ci iskoristili kao primirje, da prikupe nove sile. Sva plemićka 

 mladeţ, seminarci i sveuĉilištarci, u potaji je spremila dobro voljaĉke ĉete koje su nazvali patriotima. Naoruţali su ih. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Vlada nije o tome ništa znala? - oštro upita car s prizvu kom sumnjiĉavosti, što ponuka grofa da zastane. Grof obori pogled, no brzo ga opet podigne i odvrati: - Veliĉanstvo, o tome nisamobaviješten. Sigurno je da vlada nije znala. 

Page 296: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 296/390

- Krasno stanje! Nastavite! Što se dogodilo? - Jedne veĉeri iznenada pojavili su se seminarci ponovno na ulicama grada Lowena i demonstrirali su protiv...- Protiv mene! Samo dalje! Što su vikali?- Vikali su: "Dolje zatornik vjere!", "Dolje razaraĉ starih pravica!", "Doljehulitelj Boga!", "Dolje rušitelj zakona!" i sliĉno. 

- Lijepo! Vrlo lijepo! Vlast je tu plemićku mladeţ stjerala ured?- Nije mogla.- Sto? Nije mogla? Zašto nije mogla? - zagrmi car.- Pridruţilo joj se graĊanstvo i puk. - GraĊani, puk? To nije istina! - vikne car.Glasnik pogleda kneza Kaunitza, pa opet cara, i sagne se vrlo duboko.- Veliĉanstvo, ţalim što mojim rijeĉima... - Komplimente i titule otklanjam! Hoću istinu, ĉistu istinu! - prekine car.- Grofe, nastavite! - upadne knez Kaunitz. - Nakon takvihvijesti ne moţe veliĉanstvo ostati mirno! Grof proslijedi hladnije:

- Demonstracije su bivale sve ţešće. General Muray poku šao je ljude zaustaviti, ali masa je rasla, d ok se nije generalova vojska krvavo sukobila s plemićkim takozvanim patriot skim ĉetama, koje su nosile narodne kokarde. Pucalo se. General je bio s njima boj. Dotle su druge plemićke patriot ske ĉete u kolima dovezle školske knjige za seminarije, koje je izdalo vaše veliĉanstvo. - Što su uĉinili s njima? 

- Stali su vikati: "U prah i pepeo krivovjerska nauka!" Zatim su ih spalili uz silnu viku.- Spalili?Car pogleda Kaunitza.- Da, veliĉanstvo, spalili su ih. - No, dalje!- Zatim su plemićke ĉete suzbile generala Murava i projurile ulicama. Došle su sa svjetinom pred namjesniĉinu palaĉu i stale klicati: "Dolje nezakonite novotarije!", "Ţivjele stare 

 pravice!"- A moja sestra?- Njezina visost, namjesnica Marija Kristina pojavila se na

 balkonu i stala govoriti.

- Umirila je masu?-Da, umirila ju je.- Zašto oklijevate? Stoje rekla? - Da sve reforme vašega veliĉanstva povlaĉi, uspostavlja sva plemićka prava i sve stare uredbe i stari ustav. Ošinut tom viješću car se trgne, problijedi i stane poput kipa. Ukoĉenim

 pogledom gledao je u glasnikovo lice, kao da njegove izjave drţi ludima. Grof je nastavio:- Svjetina je urlikom pozdravljala namjesnicu. Ona se tadaodveze u kazalište, gdje su nju i njezina muţa obasuli ovaci jama. Poslije predstave sjela je u koĉiju. Seminarci su ispreg-li konje i vozili je ĉitavim gradom u trijumfu, kliĉući: "Po 

 bijedili su Bog i pravo!", "Vjera je spašena!", "Bog je pobije dio!", "Slava Bogu i vjeri", "Ţivio stari ustav!", "Ţivjele stare uredbe!", "Ţivjela kraljica Nizozemske!" Ĉitav grad bio je na nogama. Sve je klicalo, staro, mlado, ţene, muţevi, gospo 

da i graĊani, radni puk. Namjesnicu su dovezli pred palaĉu. Zahvalila se s balkona i u gradu je nastao mir. Namjesnica je

Page 297: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 297/390

odredila da general Muray povuĉe ĉete i on je to uĉinio.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Car je slušao, nijem i ukoĉen. Iz njegovih oĉiju sijevale su strijele. Gornja seusna nadigla, i bijeli zubi su zablistali.Kaunitz nije prozborio ni rijeĉi nego je sa zanimanjem promatra o cara, koji se

 poslije duge šutnje okrene glasniku: - Do veĉeri dobit ćete naloge! Grof se pokloni i izaĊe. Car priĊe kancelaru: - Svi me varaju! Svi! Namjesnici javite da smjesta doĊe s 

 muţem u Beĉ. Oni su me izdali! Generala Murava, koji je sli jedio njezin primjer, smjenjujem. Postavit ću diktatora! Neka zaposjedne sve buntovne krajeve. Povlaĉim amnestiju. Progla 

šavam sve privilegije svega plemstva svih oblasti ništavnim. Kneţeve su se oĉi širom otvorile. - Veliĉanstvo, to će uzrujati narod! - Narod? Koji narod? Zar ne vidite da su taj puĉ poveli ple 

 mići i njihova djeca? - Grof je donio objavu vlade da je sudjelovala masa puĉa na i graĊana. - Ne vjerujem! Ne vjerujem! To je krivotvoreni izvještaj. 

 Više nemam u Nizozemskoj nikoga tko bi istinski sluţio mojim reformama. Ni moja sestra.- Ipak, veliĉanstvo, preporuĉio bih vam da najprije ostavite sve u miru. Stroge će mjere upotrijebiti plemići kao uspješno huškanje protiv vas. Popustljivost jedino moţe pomoći. - Izjasnite se konkretnije.- Nizozemska gospoda hoće stare uredbe, svoja stara pra va. Neka im budu.

 Nagli carev okret odao je iznenaĊenje. Zagleda se u kancelara. - Kneţe, što je vama? Takvim se rijeĉima nisam nadao od  vas. Niste li vi zajedno sa mnom od poĉetka moje vladavine 

 propovijedali da svi zakoni, sve stare drţavne uredbe, nisu drugo nego nasilje, proizašlo iz plemićkih privilegija; da su 

nesuvremeni, nedostojni, i valja ih maknuti? Niste li vi sami najoduševljenije pristali uza me da rušimo privilegije i sve njihove drţavne tvorevine? A sadaovako! Stoje to?- I sada dijelim to mnijenje, do posljednje toĉke, kao i ne koć, ali sam tome mnijenju pridometnuo: Veliĉanstvo, sve je to prebrzo! Što se sa stoljećima udomilo, ne moţe se odstra niti tako brzo.- Brzo? Stoje trebalo da ĉeka? Zar narod nije klicao mojimreformama? Prema tome, teško ih je ĉekao. - Danas se, eto, taj narod priklonio svojim tlaĉiteljima. - Ne vjerujem, jer bi to bilo neprirodno, apsurdno. Znateli vi što se radi u Francuskoj? Evo, odat ću vam. Kneţe, ĉim  sam stigao u Beĉ poslao sam u Pariz svojega laboranta Mar-tinovića, prosvijetljenog ĉovjeka, da izvidi što se dogaĊa. 

 Vratio se i donio mi vijesti. Francuska će za koji mjesec pla nuti revolucijom. Svako dijete viĉe: "Dolje plemićko-popov-ska vlast!" Svaki puĉanin traţi osloboĊenje. Muţ moje sestre 

 Marije Antonije bori se uz plemstvo protiv puka. To će uroditi katastrofom. Puk ţeli svoja prava, što su ih dosad nepovlasno 

uţivali plemići. Zar da ovdje traţi jaram? - Nahuškan je i bori se protiv onoga što ste uveli za njego

Page 298: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 298/390

vo dobro.- Vi ste u zabludi. To je laţ! Stupica! Misle da će me natjerati na popuštanjeako mi laţu da puk ţeli stari jaram. Ne, i sto puta ne! To im neću vjerovati.Zar da se ovdje puk buni protiv onoga što u Francuskoj hoće steći svojom krvljuna barikadama? To bi razum okrenulo naglavce. Uvjeren sam u dnu duše da je narodsa mnom, jer sam ja s njim. U Francuskoj će uzeti svoju sreću krvlju na

 barikadama, a tu sreću da jem mu ja s prijestolja. - Jednom sam veliĉanstvo upozorio: što će biti ako tu sre ću narod ne primi? - A ja sam odgovorio da ću roba silom istrgnuti iz njegova kala, oĉistiti ga, iznijeti na sunce i uvesti u blagostanje. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-1 to će oni smatrati silom. - Zar revolucija na barikadama, kad ruši i razara stoje na rodu mrsko, nije sila?- Sila odozdo smatra se osloboĊenjem, a silu odozgo, koja nosi i najveće ideje, smatra puk apsolutizmom. Veliĉanstvo, eto, sreću koja se diţe iza barikada puk smatra vrijednom krvi i zove je osloboĊenjem, a sreću koja silazi s prijestolja prati sumnja da je nezakonito dijete, roĊeno u preljubu sa silom  vlasti, i zato je odbacuje, makar i na svoju štetu. DogaĊaj u 

 Nizozemskoj dokazuje da je tako.- Ne! Puk ove drţave u poĉetku prima moje odredbe kao sneba palo osloboĊenje. Zar da to sada vraćaju? Nije moguće! 

 Nahuškali su moţda budale, ali one koje sam oslobodio nisu  mogli. Ĉvrsto vjerujem da je puk sa mnom, jer sam ja s njim. Zato ne povlaĉim odredbe. - Ne preuzimam odgovornost, jer bi me veliĉanstvo kasnije ukorilo što sam supotpisao. - Kako? Vi se opirete?- Veliĉanstvo, izvolite me otpustiti, no ne dijelim uvjere nje da prevrat u Nizozemskoj nije proveden uz sudjelovanje

 puka. Slijepac ide uludo protiv samoga sebe.- Kneţe, vi zdrav narodni razum vrlo nisko taksirate. Jaobratno! Uvjeren sam da će puk i graĊani, osjetivši da im je 

 povlaĉenje mojih reformi opet nametnulo stare terete, nepra vednu razdiobu poreza, kmetovanje i vlast plemića, dići bunu 

 protiv privilegirane klasne stare uredbe i traţiti opet usposta vu mojih uredaba.Te su rijeĉi zaţvale u kneţevu licu zapanjenost i on odrješito odvrati: - Veliĉanstvo, neće se buniti. - Ja velim da hoće! "On je lud!" Taje misao lebdjela na kneţevu licu. Car kao da je to osjetio i

 primijeti znaĉajno:

- Mislite o meni što vam drago, ostajem kod svojih odre daba, jer ostajem uz svoja uvjerenja. Rezultat će pokazati da sam u pravu.- Ĉekajmo rezultat! - odgovori knez, nakloni se i izaĊe iz kabineta.

Kad se knez oprostio ude dvorski meštar cara pozvati na doruĉak. On ga zovne posve blizu i reĉe ozbiljno: 

Page 299: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 299/390

- Rosenberg, ne car već prijatelj postavlja prijatelju jedno  pitanje i moli iskren odgovor. Što mislite vi, u sluĉaju da me i  plemstvo i puk ostave, što bi uĉinio knez Kaunitz? - Pošao bi za većinom. - Bio sam, dakle u pravu što nikada nisam toga ĉovjeka volio, makar sam njegov um visoko cijenio. Što je on? Odgo 

vorite!- Profesionalni diplomat.- Profesionalni diplomat, a ne oduševljeni slobodoumnik i 

 moj suradnik?

- Makar je bio slobodoumnik, sluţio je dva sistema: najre-akcionarniji, jezuitski, i vaš, najprosvjetljeniji. - Jezuitskom sistemu nije se usudio opirati, a mogao ga jeskršitidajehtio. - Bilo je opasno cariĉinim nazorima otvoreno oponirati. Zadovoljio se malim uspjesima. Kaunitz smatra svoj velikium svojom profesijom, koja ga drţi na vlasti. - Te oštre rijeĉi nisam htio izreći sam. Dakle, uistinu nemam  

nikoga u svojoj okolini tko bi me iskreno podupirao? Dobro!Puk i graĊanstvo su sa mnom i idemo dalje, hrabro i odluĉno! - Veliĉanstvo, doruĉak će se ohladiti! - Ne smeta! Mene je ugrijala Nizozemska. Slušajte, prija telju moj...Stao mu je priĉati priopćenja nizozemskog glasnika. Rosenberg je slušaozapanjen. Car dovrši s ogorĉenjem: - Marija Kristina me izdala! Moja roĊena sestra! Vikali su joj: "Ţivjela nizozemska kraljica!" To otkriva sve! Pod njezi-

j

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

nim je protektoratom organizirana ta pobuna. Ah, Rosenberg, boli me to, aliidemo dalje. U subotu kanim otputovati na ratište. Laudon priprema veliki napadna Turĉina u Beogradu. Bit će to krvava bitka. Hoću sudjelovati, hoću se boritis Turĉinom ispred naše fronte, sam, glavom. Istjerat ćemo ga iz Hrvatske, i izĉitave Srbije. Tada ću Turĉina imati iza svojih leda. Osjećam u sebi beskrajnusnagu.Dvorski meštar odvrati glavu da sakrije misli koje su ga snašle dok je gledaocarev mršav lik i blijedo lice. - Niste zadovoljni? - upita car.- Trebali biste se za takav pothvat bolje oporaviti. Samozdravlje vam treba da izvedete svoje osnove! - naglasi on.- Nisam li zdrav? Omršavio sam, da, ali to je od briga. No osjećam se zdravim, ali ništa me neće toliko uĉvrstiti kao bo jište. - A Nizozemska? Kanite lije prepustiti knezu?- Poslat ćemo onamo maršala Lasija. On mi je vjeran, on će 

 mi reći istinu. Bojni uspjeh u Beogradu oslabit će moje protiv nike, a narod ojaĉati u vjeri prema meni. Odredite da mi se sve spremi za put.- Uĉinit ću to, no molim, doruĉak se već sledio. 

- Tim će mi bolje ovako uţarenom prijati! Idemo dalje!

Pošao je k vratima, ali ga zaustavi sekretar: - Veliĉanstvo, dogodila se nesreća. 

Page 300: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 300/390

- Gdje? Kakva nesreća? Zar se gdjegod bune? 

- Dunav je probio nasipe i razlijeva se strahovitom brzinom. Sva je okolica potopljena. Ljudi i kuće plivaju u vodi.- Konja, odmah!- Odviše pljušti. Koĉiju, veliĉanstvo! - primijeti Rosenberg.

- Svejedno što, samo brzo! Sekretar otrĉi. Rosenberg zamoli: - Uzmite bar nešto toplo prije nego što odete. - Taj Dunav mi oponira kao i Nizozemska! - reĉe ne sluša jući njegove molbe. 

Dok su mu traţili ogrtaĉ car je stojeći ispio toplu juhu. Doruĉak je ostavionetaknut i s Rosenbergom je otišao u predsoblje. U predsoblju opazi fratra Fesslera, koji mu je otkrio tajnu podruma, a on ga je

 postavio na ĉelo samostana. Zaustavivši se kod njega oslovi ga: - Vi ste ovdje. Oprostite što vas ne mogu primiti u kabine tu. Zove me duţnost. Kako je s istragom protiv gvardijana? 

- Kardinal Migazzi se najţivlje zauzima za njega. On kaţe da se u samostanu moraju ljudi disciplinirati - govorio je Fes-sler uzbuĊeno. -1 ubijati! Recite mu da neću dopustiti takvu povredu morala. Gvardijan je ubiodva ĉovjeka. Dvostruki ubojica dolazi pred sud. Dok sam ja ovdje neće fratarskahalja privilegirati ubojice!- Veliĉanstvo, vaše je stanovište i po mojem uvjerenju navisini ljudskog i vjerskog morala.- Imamo bar jednog pristašu u halji! MeĊutim, ĉujte, djela što ste ih napisali jednom su me ponukala da vam ponudim  

 profesorsko mjesto. Vi ste ga tada odbili. Valjda ste bili uvjereni da vam to nudi razvratni hulitelj morala, Boga i ljudi.- Veliĉanstvo, nikako, htio sam znanstveno raditi u tišini koju mi da je samostan. Imam samo jednu ţelju: da vaše veli ĉanstvo vlada ovom drţavom bar još trideset godina. Tada će svaki pošten ĉovjek u zemlji imati svoje mjesto.-To bi za mene bila jedina sreća, ali pomozite mi. Odgajajte mladeţ. Primit ćetese profesorskog mjesta? Dobro? Naveĉer ću potpisati dekret. Poslat ću vas nasvoju univerzu u La-vovu. Jeste li zadovoljni?-  Više nego što sam zasluţio! - A sada mi oprostite, moram na poplavu.

 Na vratima sretne car blagajnika i upita ga:- Jeste li uzeli sa sobom dovoljno novaca za nastradale?

 Neka se priredi u mojoj kuhinji što više tople okrepe i mlije-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

ka za djecu. Bit će ih mnogo koji su ostali gladni, bez krova i kuće. Idemo,idemo!Brzo izaĊe iz predsoblja i gotovo potrĉi niz stepenice. U CARSKOM LABORATORIJU

 Marica je ušla u predsoblje careva kabineta i naišla na Da Pontea. Pjesnik sezbunio. Krv mu udari u lice i nijemo se pokloni.- Vi ste ovdje, Da Ponte! - oslovi ga ona. - Davno vas nisam vidjela!- Davno - odvrati on tiho i turobno.

- Mnogo šta se otada promijenilo. - Sve se promijenilo, sve!

Page 301: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 301/390

- Vi ipak nosite caru manuskripte? On se još zanima za kazalište? - Samo uzgred. Odviše je zaposlen. -1 bolestan - reĉe ona ţalosno. - Takav se vratio s ratišta. 

- Ali poriĉe svaku bolest. Bojim se za njega. Zašto ga ne 

 privolite da zove lijeĉnika? Vi, Da Ponte, moţete utjecati na njega.- Uzalud mu govorim, neće slušati. Pokušajte vi, sestro - za

 peo je promatrajući je tuţnim pogledom. Kao da to nije shva tila, reĉe: - Molim vas, najavite me caru.- Upravo je otišao. Dunav je probio nasipe i poplavio ĉitavo 

 predgraĊe. Car ne popušta u odluci da ode sa m na mjesto nesreće. - Po tom pljusku? On se uništava! - To vidimo svi. Ĉemu sve to? 

L

- Kakvi tuţni dani, gospodine Da Ponte! - Otkad ste vi ostavili dvor nestalo je ţivota i radosti. 

 Njegov glas i pogled rekli su više nego stoje htio. - Ja sam se posvetila njezi nemoćnih nesretnika. - Nikad niste pomislili na to da ste u svijetu ostavili nesretnike koji tuguju za vama?Pogledala gaje zaĉuĊeno i odvratila: - Nemam kada misliti na što drugo osim na svoju duţ nost. Recite, molim vas, je li doktor Kalman bio tren prije kodcara?- Nije.- Moţda prije nego što ste vi došli u predsoblje? - Ĉekao sam ovdje ĉitav sat, ali Kalman nije dolazio. - Htjela sam saznati što mu je car rekao, hoće li se podvrći lijeĉniĉkoj njezi. No budući da nije bio, moram opet na duţ nost. Do viĊenja, gospodine Da Ponte! Odlazila je iz predsoblja, a on ju je pratio ţalosnim pogledom. Njenu draţestnije moglo sakriti ni opatiĉko ruho. 

 Marica ode hodnikom u kojem nije bilo nikoga, spusti se niz nekoliko stepenica iuĊe u veliku prostoriju.

 Mlad, crnoputan muškarac crne kose, visokog ĉela i crnih oĉiju, u crnoj radnojhalji, okruţen fizikalnim spravama, zaĉuĊeno je gledao u Maricu. - Vidim, vi se ĉudite mojoj posjeti, gospodine Martinoviću. - Poslije našega zajedniĉkog putovanja iz Karlovca u Beĉ nisam vas imao ĉast vidjeti. - Slušajte, gospodine, znam da vas car voli i štuje, i zato dolazim, zato se pouzdajem u vas. Ţelim vas nešto pitati. - Nećete se razoĉarati. - To se nadam. Nemam nikoga kome bih se mogla povjeriti, s kime bih mogla porazgovarati o tome. Vidjevši kako vas car štuje odluĉila sam govoriti s vama, ali vrlo povjerljivo. Smijem li oĉekivati da nećete nikome govoriti o tome što ću vam reći? -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 302: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 302/390

- Obvezujem se!- Vjerujem vam. Slušajte: imam bolesnika kojemu je po tamnio um. Lijeĉnici nemaju nade. Bjesomuĉni napadaji po javljuju se vrlo ĉesto. Jednoga dana doveo je neki bolesnikov 

 prijatelj (vrlo odliĉna liĉnost) nekoga mladog profesora iz Zavoda za umobolne, koji je već mnoge izlijeĉio. 

- Smijem li znati ime toga mladog profesora?- Zove se Hubert.- Ĉitao sam. Vrlo uĉen ĉovjek. On bi mu mogao pomoći. - Rekao je da će pokušati sa svojim osobitim lijekom i već osam dana dolazi.- Rezultat?- Vrlo ĉudnovat. Napadaji su doduše popustili, ali bolesnik je u potpunoj odsutnosti svijesti. Iz dana u dan propada, ginei gine.- Tada mu oĉito nema pomoći. Umrijet će. Teško svladavši uzbuĊenost Marica nastavi: - Kada je danas mladi profesor odlazio pošla sam za njim i na hodniku sam ga pitala što će biti. Rekao mi je: "Sestro, ne  

znam! Još mi se nije dogodilo ni u kojem sluĉaju da bolesnik tako rapidno propada. Mislim da sam bio pozvan prekasno.Pouzdavao sam se u njegovu mladost, ali moj lijek djeluje nanjega kao otrov. To mi uništava nadu." - Sto kaţe lijeĉnik Hubert, to je ispravno. - Moţda nije. - Što mislite, sestro? - Mislim da se dogaĊa nešto strašno. - Smijem li pitati za podrobnije razjašnjenje? - To se ne usuĊujem nikome povjeriti. Vi se bavite ljekar-skom znanošću. Ĉula sam kada ste razgovarali sa carem o raz liĉitim stvarima, i zato vas ţelim pitati ima li takvih sredstava kojima bi netko mogao poluĉiti da ĉovjek gine a da se ipak ne 

 moţe otkriti otrov? 

-Naravno da ima!- Ima? - dahne ona i ustane. - To sam slutila.- Ali, zaboga, valjda ne sumnjiĉite profesora Huberta? - Njega ne.- Nekoga drugog? To bi bio zloĉin! -Jest, zloĉin! 

- Ima li tko interesa da bolesnik umre, a da ne doĊe k svijesti?- Da, ima neki njegov roĊak... Sumnjiĉim ga da je skrivio njegovo ludilo i ţelio je da bolesnik nikada ne ozdravi, da ne  oda njegov zloĉin. -1 zato ga ţeli spremiti na drugi svijet? -Da, tako je!- Recite to profesoru Hubertu.- Ah, nemoguće! Taj bolesnikov roĊak je takva liĉnost da bi 

 profesor mislio da fantaziram.- A vi mu razjasnite zašto se htio osloboditi bolesnika. - Rekao bi da sam šenuta umom. Taj ĉovjek koji se ţeli os loboditi bolesnika je lijeĉnik. - Lijeĉnik? Tada, naravno Hubert neće vjerovati. Taj lijeĉ nik dolazi k bolesniku?- Dapaĉe, da je mu profesorov lijek. On me zamjenjuje.Svaku drugu noć bdije uz bolesnika. - Vrlo nepriliĉno! - Kad ja bdijem on me dolazi kontrolirati i uvijek on sam

 priprema lijek.- Niste opazili da bi mu davao što drugo osim lijeka? 

Page 303: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 303/390

- Pratim svaki pokret, ali uzalud.- O paţa se da teško ĉeka bolesnikovu smrt? - Naprotiv, jadikuje za njim tronuto, brine se oko njega i

 pazi na nj kao da strepi nad njegovim zdravljem.- Mislim da se ipak varate.- Što biste rekli ako se ne varam? 

- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Ako njegova paţnja nije iskrena, taj je ĉovjek genijalan zloĉinac. - Zloĉinac, da, to je on. - Kani li se doĉepati bolesnikova imetka? - Mnogo više! Kad bi bolesnik ozdravio, taj bi ĉovjek pao u strahovitu sramotu, u nemilost, tamnicu.

 Nekoliko trenutaka promatrao je mladić Mariĉine oĉi. Ona usklikne: - Vi mi sve to ne vjerujete?- Sve što mi priĉate nije nemoguće, ali katkad se ĉovjeku uvuĉe u dušu sasvim kriva pretpostavka i tada sve tumaĉi u 

 prilog sumnji koje su ĉesto plod razliĉitih upliva. Niste li moţ da pod dojmom takvog utjecaja?- Gospodine Martinoviću, mrzim tog ĉovjeka. Oprostite, 

 moja opatiĉka haljina ne moţe me osloboditi te mrţnje. Bilo je trenutaka kad sam sama sebi spoĉitnula što sumnjam u

 mrţnji, ali otkad je profesor Hubert rekao ono, sumnje me  progone i nemam daha.- Trebalo bi steći bar kakav dokaz da se razuvjerite. - To sam htjela, i zato sam došla k vama. - Kako da vam pomognem?- Zamislila sam sve, ako vi pristanete.- Uĉinit ću što bude moguće. - Vi to moţete, samo vi moţete. - Predloţite mi što da radim. - Zato sam i došla. To što ću vam predloţiti vaša je i moja tajna. Ni car ne smije o tome ništa saznati. - Dajem vam rijeĉ! Ogledavši se još jedanput po laboratoriju htjede mu nešto reći, ali u taj ĉas setrgne. Ĉuli su se koraci. -  Netko dolazi! Priĉekat ćemo, gospodine Martinoviću. Jedva je dorekla kad se u laboratoriju pojavi doktorKalman, miran, s vjeĉno dobroćudnim licem, nasmiješen. 

- O, sestra Elizabeta se bavi kemijskom znanošću? - reĉe on ljubaznim glasom.- Varate se - odgovori ona. - Još na putu iz Karlovca zain teresiralo me priĉanje gospodina Martinovića, ali ne o kemi ji. Ta je znanost za mene prevelika tajna. Mene više zanima ĉarobnjaštvo gospodina Martinovića. 

 Martinović se nasmiješio i oĉito napeto oĉekivao njezina razlaganja. Kalman gazapita napola šaljivo: - Vi ste ĉarobnjak? - Zar vam nije rekao car - upadne Marica - da gospodin

 Martinović kani uskoro loviti po zraku vještice? On sprema neko ĉudo koje će letjeti. - Ah, da, on će konstruirati zrakoplov. 

Page 304: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 304/390

- Da - odvrati Martinović. - Njegovo veliĉanstvo me po dupire.- A ja sam došla da vidim koliko je zrakoplov napredovao. To me zanima.- Još je u modelu - naglasi Martinović. -Vi ste, gospodine d oktore, sigurno došli po drugom poslu - reĉe Marica - pa vas

neće zanimati zrakoplov. - Htio sam u laboratoriju iskušati najnoviji lijek, naravno, uz pomoć gospodina Martinovića. Već sam vam o tome go vorio.- Da - naglasi Martinović - vrlo ću vam rado biti na usluzi.

 Marica se pripremila za odlazak. Pogledavši znaĉajno Mar tinovića reĉe: - Drugi put ću pogledati zrakoplov. Do viĊenja, gospodo! Izašla je brzim korakom. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

POPLAVAKiša pljušti po  prozorima careve koĉije što juri prema Dunavu. Kraj vladarasjedi Rosenberg, a njemu nasuprot blagajnik i tajnik. Promatraju dubokuzabrinutost što se odraţava na Josipovu licu. On se neprestano naginje k prozorui nastoji kroz zamagljeno staklo nazrijeti okolicu. Tada pred njim pukne ravnica

 prelivena vodom. Car se zguren zagleda u ţalosnu sliku. Ravnica posuta kućama, jednokatnim i prizemnim, koje oplakuje voda kao velikojezero.-  Neka tjera brţe, brţe! - naloţi car. Koĉija pojuri dvostrukom brzinom i pribliţi se poplavljenom kraju. Za pola sata stigli su na cilj. Na uzvišici pokraj ceste stoje ljudi. Carzaustavi koĉiju, otvori vrata i skoĉi u blato, ali se odmah zaustavi. Kuće su u vodi. Kaljuţasti valovi tuku ih i savijaju se oko njih kao divljaţivotinja. Na prozorima u gornjim katovima i na krovovima stisnuti ljudi.Lomatajući rukama dozivlju pomoć i sa strahom i uţasom gledaju u divlju vodenuneman koja prijeti da proguta sve na što naiĊe. Ĉupanje kose, mahanje rukama i zapomaganje nosi vjetar nad valovima sablasnomgrozotom k uzvišici ceste, odakle se otiskuje poneki ĉamac i splav. Car sastrepnjom promatra ţive otoke usred bujice. - Ovo zadire bodeţ u srce - reĉe poraţeno Rosenbergu sto jeći u pljusku - ali treba raditi. Gdje je komesar, gdje su gospoda inţenjeri? 

 Neki gospodin mokar i usopljen dotrĉi na zov dvorskog meštra. Car ga bez ikakvoguvoda zapita:- Što radite? - Spašavam pokućstvo što smo ga pokupili po valovima. 

- Gdje vam je pamet? Kakvo pokućstvo? A ljudi? Zar ne vidite?- Oni koji su se spasili prijete mi, ako pustim da njihovaimovina propadne u vodi...- Nemate svoje glave? Imovina se dade nadoknaditi, ljudine! Gdje su vam vojnici? Zašto niste na vrijeme sve to zatra ţili? Smjesta spašavajte ljude! - Veliĉanstvo, oni viĉu za imovinom!- A ja vam zapovijedam da spašavate ljude! Imovinu ću im  

nadoknaditi. Strašno je to kad nitko ne radi s mozgom! - Ljudi su uzrujani.

Page 305: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 305/390

- Zar to nije razumljivo? Oni gube sve, ali zato vi ne morate izgubiti prisutnost duha.Cestom su se pojavili vojnici sa splavima i ĉamcima, s uţadi i alatom zaspašavanje. - Zar niste mogli razabrati da će Dunav provaliti nasipe? -ljutio se car na inţenjere. - Sve ste to trebali prije naruĉiti. 

Car pohiti vojnicima.-  Vidite li svoju braću u ţivotnoj pogibelji? Tko spasi samojednoga ĉovjeka, dobit će od mene sto cekina. Na posao! Tko hoće da se obogati, evo mu prilike! Zaĉas su se vojnici bacili na splavi i ĉamce. Nastane jurnjava i borba srazdraţenom bujicom. Iz kuća su vikali ugroţeni ljudi dozivajući one u ĉ amcima ina splavima.U buci i galami ĉuo se carev dubok glas kako izdaje odredbe sad ovomu sad onomu.Sve se razbudilo, hitalo ovamo i onamo. Uskoro je sve muško na obali imalo svoj

 posao.Iz grada je dolazilo sve više ljudi. Car bi svakom muškarcu nudio nagradu zasvakoga spašenog ĉovjeka, a onda je stao na blatnoj obali i sa zebnjom ĉekaosplavi koje su se pribliţavale donoseći iznemogle ţene, djecu i muškarce. On bi

 primao djecu, mokru i rasplakanu, dodavao ih drugima i odreĊivao da ih nose uobliţnje kuće. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Na cesti zadrndaše velika dvorska kola s kodovima punim toploga mlijeka i juhe.Josip pobrza prema kolima i naredi kuharu:- Nosite ih odmah u prvu zgradu. Dijelite najprije djeci iţenama, ali najprije djeci! Trebat će mnogo više jela. Jeste li odredili da ga donesu? Ljudi su izmoreni, uništeni, treba im  okrepe.-  Veliĉanstvo, uskoro će doći druga kola s kodovima. Otrĉavši opet k obali, pograbi Josip uţe sa ĉamca krcatog ţenama i djecom. One su plakale i naricale:-  Moja kuća! Moje pokućstvo! - Svega će biti, ne plaĉite! - reĉe car. - Neka ste spasili glavu i djecu!Pljuštala je kiša. Izlijevali su se mlazovi vode s obzorja kao da su zlodusiodluĉili uništiti ĉitav kraj. Uz obalu su ljudi hvatali ormare, stolove i posteljinu što su je valjali valovi

 pa su je naokolo slagali, dok su ţene glasnim plaĉem pratile pokućstvo što pliva po vodi.Oko stvari na obali okupili su se polubosi i polugoli ljudi. Ţene plaĉu i nariĉua muţevi proklinju.

 Najednom vrisnuše kao da ih je opekla munja. Neka kuća, opkoljena vodom, prepunaljudi, ruši se. Zidove i ljude prelijeva bujica. Car stoji. Pogled mu se usjekao u katastrofu. Nijedna rijeĉ ne prelazi njegoveusne. Zapao je u šutnju. Sekretar se naglo povuĉe k Rosenbergu šapćući: - Zaboga, careve su oĉi pune suza! Dvorski meštar polako poĊe naprijed i pogleda u careve oĉi, velike i modre,zasjenjene suzama.Ĉinilo se da je vladar zaboravio sve, pa i ljude koji ga gledaju, i dopustio da

 mu na oĉi navru suze. Nekoliko trenutaka nijemo je pratio nesreću, zatim seokrene prema blagajniku:- Zašto ovdje stojite? Idite, dijelite svakome koliko moţe-

te. Zabiljeţite koliko je tko izgubio. Teško je to gledati, kamoli pretrpjeti.  Zatim opet skrene pogled na mjesto katastrofe.

Page 306: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 306/390

- Boţe, splav se pribliţava obali! Car potrĉi da ga doĉeka. Najednom mu dopre do ušiju buka onih koji su stajali uzsvoje spašeno pokućstvo. Trenutak pri-sluhne. Ĉuo je oĉajne rijeĉi: - On je kriv, on je svemu kriv!- Da, on! Bog nas kaţnjava, jer on pljuje na vjeru!Car zastane, ali se ne obazre. Svu pozornost svrati na uzbuĊene povike u puku. 

- Kako nas ne bi Bog kaznio kad on plijeni crkve, svete oltare, svete samostane.- Razagnao je svete ljude i opatice, koje su se za nas molile Bogu.- Oplijenio je svece i svetice Boţje! Bogorodici je skinuo krunu!- Luteran je! Okorjeli luteran!- Zar je ĉudo da nas Bog tako kaţnjava kad imamo cara lu terana?-1 Turĉina nam je poslao Bog zbog njega! Neka ţena raširi ruke i pogleda crnimoblacima zasjenjeno nebo:- Smiluj se, Boţe, nismo mi krivi što nam je car poganin! Iza njega vikne muški glas: 

- Sada ga imate, vašeg oboţavanog cara, luterana, bezvjer-ca! Vrag je s njim!- Oslobodio vas je kmetstva. Što imate od toga? Još vam je gore nego stoje bilo.- Istina je! Sad se moramo brinuti što ćemo sutra jesti. Dok smo bili sluge, brinuo se gospodar!- A što mislite, zašto vas je oslobodio kmetstva? - upadneneki drugi glas. - On mrzi plemstvo. A zašto ga mrzi? Samo 

I

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

zato što je ono ĉuvar Boţje vjere, zato što je poboţno, što je pomagalo svetesamostane.- Da, samo zato! Svaki dan udara on po Bogu i Boţjim lju dima.- A što će biti još od rata? Glad i skupoća! - Vodi vojsku na Turĉina jer se prodao Rusu, krivovjercu!

 Nije Turĉin navalio na nas, nego je on navalio na njega, i vodi naše ljude na klanje za krivovjernu drţavu! - O, sveti Boţe, poslao si nam potop da uništiš Sodomu i Gomoru!- Jeste li ikada ĉuli da koji drugi vladar plijeni crkve i sa

 mostane? Nigdje toga nema, samo kod nas!- Kako nas ne bi Bog ostavio kada imamo cara koji ide naBoga!Josipova je pratnja dršćući slušala. Car stoji u vodi i blatu posred jarosnesvjetine. Po njemu pada pljuštavica bodeţa. Osjeti u ĉitavu tijelu  ţarku bol izaprepašteno razoĉaranje. Rosenberg ne vidi carev obraz. Sa strahom gleda u njegova leda, nepomiĉna isledena. Izmijenio je poglede s ostalom carevom pratnjom. U njihovim je oĉimaoĉaj i strah. Ĉekaju prvu carevu kretnju kao rasipanje pećine pod kojom su netomupalili dinamit.

 Minute prolaze. Josip još uvijek stoji u pljuštavici kletvi, psovki i molitviljudi koji se kriţaju pri spomenu njegova imena. Stoji kao da je zaglibio uzemlju i pretvorio se u stup.

Page 307: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 307/390

Oĉajne trenutke proţivljava Rosenberg. Carev mir razapi-nje u njegovu srcuzdvojnost. Porušene kuće, propadanje imovine i zapomaganje ljudi na ţivimotocima stapa se sa strahovitom elementarnom nesrećom. Rosenbergu se ĉini da jesve to ujedared zasulo cara i da ne stoji na svojim nogama. Mislio je da jeizdahnuo pod teţinom koja se survala na njega. Car se naglo okrenuo. Lice mu je blijedo, gotovo sivo, oĉi upale, trepavice

 mokre od suza. Usne su blijede, pogled izgubljen. Ne govori ništa. Pode ĉudnoteškim korakom prema cesti. 

Rosenberg, blagajnik i tajnik otpratiše ga do koĉije. Tada se okrene k blagajniku:- Što je? Zašto dolazite za mnom? Zbrinite sve i svakoga. Dijelite novac, ali ne recite nikome da je moj.Komesar je dotrĉao. Car stane govoriti polako, kako nikad nije govorio: - Izvještaj o štetama i spašenima dostavite u moj kabinet. Ljude odvedite pod krov u dvorce. Ako ne bi htjeli, smjestiteih u privatne kuće na moj raĉun. Ne spominjite nigdje moje ime. Razumijete? Nigdje moje ime!Glas mu je ohrapavio. Još jednim pogledom zahvatio je ĉitav potopljeni kraj,

zatim se popne u koĉiju. Rosenberg i sekretar sjedoše nasuprot caru. Kola krenuše. Duboka šutnja obuzela je sve. Car se zavuĉe u kut i sklopi oĉi. Rosenberg nemaodvaţnosti da mu što kaţe. Stislo mu se srce i ĉini se da to nije onaj carkojega je poznavao; ĉini mu se da je u kutu koĉije utuĉen, uništen ĉovjek, sjenanekoga jadnika u kojemu je sve ugaslo.Ĉitavim putem nije se situacija promijenila. Car je nijemo sjedio zatvorenihoĉiju sve dok nije koĉija stala pred dvorskom veţom. Tada se tek car prene,

 pogleda Rosenberga s izrazom teške boli, uzdahne, slegne ramenima i side. Uspinjao se stepenicama teškim i sporim koracima. Nikad ga još nisu vidjeli takokoraĉati. Njegov mir, šutnja i teške kretnje prouzrokovale su u Rosenberguoĉajnu zabrinutost.Stigli su u kabinet. Sekretar je stajao i ĉekao odredbe. Rosenberg ostade kodvrata nijem.Car se zagleda u prozor po kojemu pljušti kiša. Nekoliko trenutaka kasnijeokrene se i opazivši Rosenberga reĉe muklo: - Dakle, tako!Dvorski meštar htio je odgovoriti, ali mu rijeĉ zastane u grlu. Carev pogled

 padne na pisaći stol na kojemu su leţali spisi. To ga oţivi: - Idemo dalje! Gospodine sekretaru, pišite! 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Šetao je po sobi i stao diktirati:"Gospodine kneţe, odluĉio sam smjesta, već sutra u zoru otputovati na ratište.

 Ne odlazim kao car, nego kao vojnik. Molim vas da preuzmete kontrolu moje vlade,i da me o svemu obavijestite. Nesreća prigodom poplave mora se potpunoispraviti, i to samo mojim privatnim sredstvima. Neću se vratiti s ratišta dokne izvoj-štim pobjedu, ili dok ne umrem! Moja je odluka ĉvrsta i nepokolebljiva.Sada sva moja snaga pripada samo osloboĊenju od Turĉina, a tada..." Rijeĉ mu zapne u grlu. Rukom podupre ĉelo. Stoji i šuti kao da traţi misli. Sekretar i Rosenberg stoje smeteni. Car pokroĉi naprijed i zanjiše se. Sekretar

 priskoĉi. Car mu mahne rukom da sjedne i pokuša nastaviti, ali kao da gaje netkoudario pade na pod.Zaprepašteni tajnik uzvikne. Obojica su u prvom ĉasu izgubila svaku misao. Sekretarov povik dopre usekretararijat. Vrata se otvore i ljudi nagrnu u sobu.Car je leţao bez svijesti. 

Page 308: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 308/390

Zaprepašteni prijatelji opaze da mu iz blijedih usta teĉe krv. Ĉitav sekretarijat zgrnuo se oko njega. Podigoše ga s poda i poloţiše unaslonjaĉ. Glava mu padne na grudi. - Brzo po doktora Kalmana! - viĉe Rosenberg. I po doktora Sturcka. Samo brzo,

 brzo!U potpunoj nesvjestici odnesoše cara u njegovu spavaću sobu i smjestiše u

krevet.U dvorskim hodnicima i predsobljim a zavlada tiha strka dvorskih ĉinovnika, slugui carevih prijatelja. Dotrĉali su u predsoblje, stisli se kao preplašeno stado inijemo ĉekali odgovor pred zatvorenim vratima careve spavaće sobe. 

Oko kreveta bili su lijeĉnici. Dobroćudno Kalmanovo lice odavalo je brigu. Mudrolice profesora Sturcka ozbiljno je i hladno. Podalje od njih, s izrazom dubokogoĉaja, prati Rosenberg raspoloţenje lijeĉnika i njihovo nastojanje da cara

 privedu k svijesti. Tišinu katkad prekid poneka rijeĉ lijeĉnika. Car leţinauznak potpuno upalih oĉiju i obraza, nalik na mrtvaca. Kalman podigne ruku prema Rosenbergu. Znak da se nešto dogaĊa. Rosenberg je htio

 prići bliţe, ali ga doktor zadrţi zamahom ruke. Njegove su se male prodorne oĉiupile u carevo lice i opazi da mu se miĉu nozdrve i usta. Lice poprima ţivot. 

- Opet je ovdje! - reĉe profesor Sturck. - Dozvali smo ganatrag!Kalman sklopi poboţno ruke i pogleda u nebo, ne rekavši ništa. Rosenberg je

 poĉeo disati punim plućima i punim srcem nade. ProĊe deset minuta i vjede se podignu sa carevih oĉiju. Pogledom krstari po sobii zaustavi se na Rosenbergu. Podigne glavu i usklikne:- Stoje, zar sam zaspao?- Ne, veliĉanstvo, nije vam bilo dobro. Skupivši obrve i naboravši ĉelo trenutak je razmišljao. Dosjeti se što sedogodilo i brzo upita:- Zaboga, je li Dunav pao?-Jest, veliĉanstvo. Poplava jenjava. - Hvala Bogu! Neka mi odmah donesu izvještaj o postra-dalima. Pritom pokuša ustati, ali se pogledom sukobi s lijeĉ nicima.- Veliĉanstvo, ne moţete ustati! Snašla vas je nesvjestica.- To je lako moguće. Ima, hvala Bogu, i od ĉega, ali sada valjda ne poriĉete da sam pri svjesti? - Veliĉanstvo - reĉe Kalman - bezuvjetno je potrebno da

 mirujete.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kako vi znate da je meni potreban mir, kad se osjećam   potpuno odmorenim i sposobnim za rad?- Oprostite, veliĉanstvo, ali u nesvjestici ste krvarili na usta.- Tako? Je li bila crvena?- Dakako! - odvrati doktor Sturck smeteno.- Ĉudno, nije dakle plava, makar sam carski sin! Teoriju o

 plavoj krvi nisam pobio samo idejom nego i fiziĉki! No, opros tite gospodo, moram se obući. Ĉeka me duţnost. Sasvim bodar ustade i poĉe se odijevati. Lijeĉnici su ga bespomoćno promatrali,dok mu je Rosenberg pomagao.Obukao je frak, ĉizme, sve kao obiĉno; zakopĉao ogrlicu oko vrata i pogledaogospodu, kao da bi htio reći: "Sto vi još ĉekate?" Glasno im je dobacio: -E, idemo dalje!

Page 309: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 309/390

Jedva su ga nagovorili da ne idu u meĊukat, nego da mu donesu posao u njegovu privatnu radnu sobu prvoga kata.- Da nešto bude po vašem, pristajem! - reĉe car. - A sadado viĊenja! Lijeĉnici se udaljiše. Josip je ušao u malu radnu sobu pokraj modrog salona. Daoje pozvati referenta za poplavu i sve druge redom. Nastavio je rad kao da se

ništa nije dogodilo. - Bude li ovako radio - upozorio je profesor Sturck dvorskoga meštra - oboljet će opasno. - Odakle dolazi, gospodine profesore, ona krv?- Trebalo bi ga podvrći pomnom pregledu. To je sumnjivo. 

 Ne razumijem, tako snaţna priroda, tako divno zdravlje, a sada najednom takav preokret.Rosenberg odvrati:-  Ne znam ĉemu to treba pripisati. Moţda je uzrok oskudi-jevanje na ratištu. Spavao je pod šatorom kao i njegovi vojnici, u vrućini, kiši i zimi, u najnezdravijem kraju zemunske okoli ce. Tvrdokorno je odbijao posebno pripravljanje jela. Hranio

se samo onim što su jeli svi njegovi ljudi. Jedva gaje gospodin doktor Kalmankatkad nagovorio da uzme ĉašicu tokajca. - Moguće je da mu je ratište naštetilo - odvrati profesorSturck- makar je taj ĉovjek bio vrlo ĉvrst, zdrav i otporan. Gotovo je teško vjerovati da bi ga jednostavna hrana i spavanje 

 pod šatorom mogli tako uništiti. Kad je došao s ratišta, ja sam  se zaprepastio. MeĊutim, nastojte ga prisiliti na mirovanje. - Tko bi to mogao? - uzdahne Rosenberg. - Nema ĉovjekakoji bi na njega mogao utjecati!- Zlo je što nema ţene ni djeteta, ni brata ni sestre, nikoga svoga, a rad je njegova razornost. Ipak, pokušajte s njim ra zgovarati. Valja ga pregledati i lijeĉiti. Grof Keglević najavi dolazak kneza Kaunitza. - Javili ste mi, gospodine dvorski meštre, da se dogodila nesreća. Priopćiše mu dogaĊaj. Knez je slušao, zatim upita: - Kako mu je sada?- Već radi u svojoj sobi. - Neĉuveno! Mogu li k njemu? Rosenberg ga najavi. Kad je knez ugledao cara u njegovu modrom fraku, s potpunoupalim, gotovo zelenim licem i crnim podoĉnjacima, zaprepastio se. Ali car

 pozdravi kneza:- Dobro je što ste došli. Feldmaršal Laudon napreduje. Ru sija se pomakla. Knez Potemkin ipak je odluĉio ići u vizitu Oĉakovu. Samo kada se on jednom maknuo s mjesta! Osjećam da fronta dobro stoji! ZaĉuĊeno je slušao knez carevo priopćenje i propenta: - Mislio sam da veliĉanstvo miruje. - Još ne. Bit će za to dovoljno vremena kad umrem. Upravo sam vam u kabinetu diktirao pismo. Kada ste ovdje tim bolje.Odlazim na ratište i ţelim se s vama sporazumjeti. - Na ratište? - zaprepašteno zapita knez. - To nije moguće, veliĉanstvo! Vi ste slabi! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Lijeĉniĉke fraze i ništa drugo! Pitanje je kako se osjećam. Budući da se osjećam dobro, idem! Ĉuda li velikoga što sam  

Page 310: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 310/390

se onesvijestio! Zar nisam i ja ĉovjek? - Veliĉanstvo, ipak vas se usuĊujem zamoliti da to ne ĉi nite, jer...- Zato što sam bacio malo krvi? Ah, molim vas, pustite to! Ţelim prolijevati krv na bojnom polju, a ne na parketima udvoru! Molim da o tome ne govorimo. Ima mnogo ozbiljni

jih stvari.Prihvatio je spise i stao knezu razjašnjavati što treba ĉiniti za vrijemenjegova izbivanja. Govorio je brzo, kao uvijek. Kad su završili, knez seoprosti.U predsoblju je zatekao Rosenberga i Maricu u ţivahnom razgovoru. Priopćio im jecarevu odluku da pode na ratište. Tiho su se posavjetovali, zatim se Marica uputi u carev kabinet.Tiha ţalost odraţavala se na njezinom licu kad je pogledala svoga zaštitnika. - Striĉe - primakne se ona k njemu - molim vas, nemojte

 mi odbiti jednu prošnju. - Samo uz uvjet da bude kratka, jer me ĉeka mnogo posla. - Baš to sam vas htjela zamoliti da ne radite. - Znaš da nismo ţivjeli u najboljem slaganju kad si se pa 

ĉala u moje poslove. - Ali lijeĉnici kaţu da morate obustaviti rad. - Lijeĉnici su ovdje da prate ljude na drugi svijet, a ja još ne kanim onamo.- Zato što ţelim da što duţe ostanete na ovom mjestu mo lim vas da dopustite da vas njegujem.- Zašto? Nisam bolestan! To moţda tvrde lijeĉnici. Na 

 pokon, to je njihovo zvanje. Znanost im ništa ne vrijedi kad  ĉovjeku treba vratiti zdravlje. - A narušiti bi ga znali? - Kako to misliš? - zaĉudi se car. 

 Marica se smete i odgovori:- Mislim da lakše pomaţu umirati nego uskrisivati.- Prešla si u moju stranku. Ne vjerujem lijeĉnicima. Sve je 

 priroda i snaga. Ona moţe svladati sve. Dok ima zalihe otpo ra u organizmu, nema pogibelji. Kada ta snaga nestane, lijeĉ nici su izlišni. Ja osjećam snagu! - Ako samo priroda vlada našim ţivotom i zdravljem, mora 

 biti dobro. Ozdravit ćete obojica, vi i Davila. On mora ozdra viti zbog mene, a vi zbog naroda koji vas treba.- Narodu, kojem sam narodu potreban?- Što ste rekli? Zaboravljate one koji vas ljube? - Koji mene ljube? Koji su to? "Boţe oprosti nam, mi nismo krivi što imamo takvog cara!", "On je kriv za našu nesreću"... Tako govore.- Striĉe, što to ujedared govorite? Tko je to rekao? - Moţda su njihove rijeĉi samo kapi krvi što su se prosule u ĉasu nesvjestice. Moţda su bolesni. I oni će ozdraviti. To će uĉiniti priroda i razum. - Dragi, mili striĉe, vi ste bolesni! - Ne osjećam boli. - Ni u duši? Nemate u duši kakvu bol? - Stotinu! Mnogo je toga, i odviše. Ne moţeš dohvatiti dna onome što mene razdire. Zadrli su mi noţ u prsa. Kako to

 boli!Prestrašena štićenica pogladi mu ĉelo i zamoli ga: - Recite mi što vas boli, tko vam je što uĉinio? - Nitko ništa! Kao da se sabrao prijeĊe rukom preko ĉela i u tili ĉas poprimi njegovo lice

ozbiljan izraţaj. - Dijete moje, idi! Ĉeka me mnogo posla. Njeguj onoga jad

Page 311: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 311/390

nika. Kako mu je?- Uvijek jednako. Gubim nadu, a ipak se još uvijek nadam! Grof Keglević ude u kabinet i javi Marici da je u laboratoriju ĉeka Martinović. Ona se smete i porumeni. Car se nasmije. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Gle, ti se zanimaš za pokuse gospodina Martinoviĉa? - Zanima me njegov zrakoplov. Rekao mi je da ćete mu dati sredstava kako bi se uskoro mogao uzdići. - Kolikima sam dao sve da se uzdignu, a oni su sišli još niţe. Idi, dijete moje!- Još samo jedno pitanje, i odmah ću otići. Istina je da ka nite otići na ratište? - Zašto to pitaš? To je moja duţnost! 

- Znam, samo bi trebalo da se ipak prije oporavite.- Rekoh ti već jednom, bit ćemo uvijek dobri prijatelji ako se ne uplićeš u moje poslove! 

- Ali vaše zdravlje, to je i moj posao. Opet joj se nasmiješi. - Zasad još nije moje zdravlje tvoj posao! Dovidenja! Uznemirena izaĊe Marica iz careve sobe. Vani obavijesti Ro-senberga o razgovoru. Oboje carevih prijatelja ostalo je poraţeno i snuţdeno. OTAC I KĆI 

 Na dvoru je potpuna tišina. Sve je pozaspalo. U sobi tajnika Davile gori malosvjetlo. Plahe zrake dosiţu blijedo mladićevo lice. Tamne oĉi smušenim izraţajemzure u strop. Sluga sjedi kraj prozora i bori se s drijemeţom. Iz pokrajnje sobe tiho se primiĉe bijela opatica. Došavši do kreveta nadvije senad bolesnika. Njegov luĊaĉki pogled uporno bulji u jednu toĉku na stropu. Tihošušti Mariĉina redovniĉka haljina. Odmiĉe se od bolesnika, prilazi stoliću sljekarijama, ogleda boĉice i ponovno ih stavlja na mjesto. Obaz-re se premasluzi:- Je li bio ovdje gospodin doktor Kalman?-Jest, bio je.- Što je rekao? 

- Da će doći prirediti lijek. - Dobro je. Danas ne mogu spavati. Bdjet ću i ĉekati dokto ra. Ti idi i lezi.Sluga se duboko nakloni i zadovoljan izaĊe iz sobe. Marica stoji, sluša, gleda ukrevet pa opet u boĉice, zatim ţustro ode u susjednu sobu. Zaĉas se opet vrati svelikom tamnom kutijom, stavi je na stol, otvori, uzme iz nje pisma i sliĉice.Sve to pobaca po stolu ĉudnom brzinom, kao da krade. Pritom prisluškuje. Oĉi jojtrepte, pogled leti sad ovamo sad onamo. Nešto namješta po stolu i opetosluškuje, kao da se sprema na nešto veliko, opasno, teško. 

 Vrijeme prolazi u potpunoj tišini. Sat kuca odmjereno. Njezine oĉi prate kazalo pa se spuštaju na kutiju. Ruke joj neprestano premještaju neke sitne stvarĉice. Bolesnik je sklopio oĉi i odmjereno diše u nesvjesnom stanju. U hodniku odjekuju polaki mirni, odmjereni koraci. Marica brzo dohvati neko

 pismo, prinese ga svjetiljci, kao da ĉita, ali u stvari gleda u vrata. Upravoupija odjeke koraka što se pribliţavaju. Lice joj se ţari, ĉitavo tijelo

 podrhtava. Nastane mir. Potpuna tišina. Napolju su utihnuli koraci. Gleda u kvaku. Tiho

škripnuše vrata. 

Page 312: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 312/390

 Marica se ispravi. Skoĉi kao da je prikupila svu snagu. Trepavice se spustiše,dršću, zatim se i one umire. Sva se zadubi u pismo. Tiho, odmjereno otvaraju se vrata. U sobu ulazi doktor Kalman. Marica se

 pretvara kao da ga ne vidi.- Dobro veĉe, sestro! - pozdravi doktor poluglasno.- Ah, vi ste doktore! - primijeti ona, kao da se probudila iz

nekog sna.- U nešto ste se zadubili? - U stare uspomene, dragi doktore! - uzdahne ona ţalosno. - Zanimalo bi me što naziva "starim uspomenama" ovako 

 mlaĊahno stvorenje? -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Što? Koješta! Pisma, sliĉice. 

- Suho cvijeće! - nasmiješi se doktor. - Cvijeća nema, ali kriţić...  Marica uzme kriţić i upre pogled u Kalmana. - Kriţić? - nasmiješi se dobroćudni doktor. - Sigurno dar?- Ostavština moje majke. Kriţ, to je jedino što imam od nje. Bit će da je bila siromašna. - Sigurno se sjećate majke. - Kao u snu. Moţda neću nikad ništa više o njoj saznati. - To je sudbina, draga sestro - saţalno će Kalman. - Ne tre

 bate na to misliti. Prošlost ne treba iskapati. Treba se boriti sa sadašnjošću, a onaj tamo jadnik, to je vaša sadašnjost. Ona ga nije slušala. Kopkala je po sitnarijama u kutiji. - Danas ste potpuno zadubljeni u vaše "stare uspomene" -

 primijeti Kalman.- Imam ih mnogo. Danas su me ĉitav dan salijetale. Ĉesto ih razgledavam za turobnih tihih veĉeri. Doktor priĊe bliţe i pogleda u kutiju. - Kao što vidim, ima ih mnogo. - Da. Vidite, ovaj rupĉić dar je nekog vojnika koji je umro u bolnici.

 Marica uzme rupĉić iz kutije, u kojoj zablista drţak pištolja. Pokazujući rupĉićKalmanu gledala ga je u oĉi. Ugledavši rubac Kalman spusti pogled na pištolj iupita posve mirno: -1 to je uspomena iz bolnice?-  Mislite na pištolj? Da, i to je uspomena! Gledali su se okom u oko. Njene su se oĉi uprle u njegov miran i nehajan pogled.

 Nastojala je silom iznuditi bilo kakav drhtaj u njegovu licu. Uzalud. Ostao je potpuno dobroćudan i spokojan. Ona nastavi: - Vama je ĉudno što ĉuvam pištolj kao uspomenu? S tim je oruţjem vezanaromantiĉna zgoda. - Oho, to je zanimljivo!

- Sjećate se da sam jednom otišla u neku osamljenu kuću i slušala dogovor urotnika koji su se pripremali da svrgnu cara? Onu veĉer imala sam taj pištolj uza se. - Izgubili ste ga?- Naprotiv, uprla sam ga u urotnike. Utrnuli su svijeću, ne tko se u tami prišuljao i uzeo mi to oruţje. - Oĉito je bio kavalir pa vam ga je poslao natrag - nasmiješi se doktor. - Naprotiv! Kada sam bila na bojištu jednoga popodneva našla sam ga u bolniĉkoj sobi! 

Page 313: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 313/390

- Uistinu? To je ĉudo! - mirno će Kalman. - Da - reĉe ona gledajući mu ravno i ĉvrsto u oĉi. - Bilo jeto upravo ono poslijepodne kad ste bili sa carem u bolnici.- Gdje ste ga našli? - U onoj sobici gdje ste vi traţili spise, što li. Rekli ste da ih je izgubila ona dama. Ja sam kasnije, kad ste otišli, saznala 

daje to bila gospoĊa Davila. Htjela sam naći izgubljene spise,  ponovno sam pretraţila sobu i umjesto spisa našla sam pod  jastukom taj pištolj. - Netko ga je tamo sakrio?- Svakako carev urotnik - odvrati ona odluĉno. - Moţda je meĊu bolesnicim a bio netko od njih.- Tko zna zašto gaje sakrio u onu sobicu. To ostaje tajnom. Tako je pištolj postao mojom uspomenom - dovrši ona i po gleda ga djetinjastim modrim oĉima naivno i bezazleno, kao da iza njenih rijeĉi nema sumnji. Smjesta prekine temu i bijelim prstićima stane razmatati ostale uspomene ukutiji, pokazivati ih Kalmanu i tumaĉiti kako je ovo ili ono primila od nekog

 bolesnika za uspomenu. Najednom samoprijekornim glasom reĉe: 

- Ja vas ovdje zadrţavam, a vi ste došli prirediti lijek na šem bolesniku. Boţe moj, kad će mu biti bolje? Ah, doktore, to je naša zajedniĉka bol! 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Imam još jednu strahovitu zadaću: reći sve to njegovoj  majci! Ona će doći, i to neću preţivjeti. Njegova mati bila jejedina ţena koju sam volio. - Njegova mati? - zapanji se djevojka.- To nije tajna. Drugovima sam upravo juĉer priopćio uzro ke svoga oĉaja nad tom katastrofom. Molio sam ih da ga spa se oni, kad ne mogu ja.- Što su rekli? - Da su iscrpli sve.- Vi, dakle, nemate nade?- Sestro Elizabeto, moram se nadati, jer bih inaĉe poludio, ili bih se ubio.- Mene ostavljaju sve nade!- Zaboga, ne izrecite tu rijeĉ! Moramo prisiliti prirodu da 

 mu vrati svijest.

Slušala je zapanjeno osjećajima proţetu rijeĉ uprvši pogled nekamo daleko, alise opet vrati i zagleda se Kalmanu u oĉi: - Priredite lijek, doktore, a ja ću pospremiti svoje male uspomene.Stala je sabirati po stolu sitnarije, okrenuvši leda lijeĉniku koji je prilazioormariću s boĉicama. Oboje je šutjelo. Marica je bila napeta. Ĉitavo joj jetijelo ukoĉeno, samo trepavice nervozno trepću. Sluh i sve misli uperene su uKalmana.Boĉice zazveĉe. Taj zveket proĊe joj ţivcima kao da je dodiruje munja. Ledenimrukama stegne kriţić što ga je htjela staviti u kutiju i govori mirno,

 poluglasno:-  Nije dobro što razgledavam ove uspomene! Pritom je stajala nepomiĉno okrenuta leĊima prema njemu kao da ĉitav svijet i

sva sreća ovisi o tome da u tom trenutku ostane ĉvrsta i nepokolebljiva. - Bolje će biti da ĉitate kakvu knjigu - odazove se on. -

Page 314: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 314/390

Ĉitajući ĉovjek sve zaboravi, a uspomene bude u nama nepo trebne ţalosti. 

. iA^L.,,

- Pravo kaţete, doktore! Vi ste iskusan ĉovjek. Neću više ob 

navljati prošle dane ovim uspomenama - odvraća ona a da se nije pomakla sa svoga mjesta, dok pogled pokazuje napetost,drhtavost duše i hitrinu mraĉnih misli. Strahovita sumnja leb di u njenom biću. Samo se glas prikazuje kao da se ni za što  drugo ne brine nego za svoje sitnice u kutiji.Trenuci joj se priĉinjaju vjeĉnošću. Zveket boĉica zabada joj se u srce. - Tako! Lijek je gotov!- Hvala, doktore! - prošapće ona. - Ĉim se probudi dajte mu što sam naredio. Pazite da se ne 

 prolije. Oprezno mu ulijte u usta.- Uvijek zaboravljate da sam njegovateljica bolesnika - govorila je ona još uvijek okrenuta leĊima, prignuvši se kutiji samo da ne mora podići oĉi prema njemu. 

Kad on priĊe stolu Marica brzo rasklopi knjigu i stane listati. - Ĉini se da vam nije dobro? - reĉe on. - Zašto, doktore? - pogleda ga zaĉuĊeno. - Blijedi ste, a maloĉas bili ste ruţiĉasti. - Rekoh vam da nije dobro odviše promatrati ovaj crni kri ţić što mi gaje ostavila mati. Od njega blijedim. - Zašto baš danas toliko spominjete majku? - Danas je njen smrtni dan. Tko zna gdje se skice hulja kojaje skrivila njenu smrt.- Na koga mislite?- Na onoga koji ju je zaveo, svoga oca.- Vašeg oca? Ah, vi ga zovete ocem? - Ne bih ga smjela nazivati ocem. Makar ne slutim tko je,

 mrzim ga iz dna duše. - Imate pravo da ga mrzite, potpuno pravo. Ne znate kakvoga je roda?- Krĉmarica je pripovijedala caru i grofici Vojkffv da je taj nit kov odliĉan gospodin. Mogao se brinuti za majku i za mene. -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Vi, drago dijete, ne trebate se tuţiti, vaša je majka prošla  mnogo lošije. - Da, sirota! Oh, kad bi mi Bog dopustio da se s njim jednom u ţivotu sretnem, osvetila bih se, vjerujte! - Ne mislite o tome. To je sudbina nezakonitog djeteta. Ne

 mislite o tome, radije se brinite za onoga koji je ţiv, a ipak  mrtav.Pritom se doktor Kalman okrene prema krevetu na kojemu je spavao Davila.- Da, pravo kaţete, treba da se brinem za ţive, jer, gospodi ne doktore, i car je bolestan. Što kaţete o njegovoj bolesti? - Kad bih ga mogao pregledati znao bih vam reći nešto više, ali ovako sam nemoćan. - Nije li ĉudno da tako jak i zdrav muškarac odjednom pro 

 pada?- Sestro Elizabeto, car mrzi lijeĉnike i neće dopustiti da ga 

 pregledamo. Zato vam na to pitanje ne mogu odgovoriti. Svakako je njegov organizam oslabio. To me zabrinjava. Pokušajte

Page 315: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 315/390

ga nagovoriti da se podvrgne lijeĉniĉkom pregledu. - Uĉinit ću to. A sada laku noć, doktore! Ja ću bdjeti i ĉitati. -Lakunoć, sestro! Okrenuvši lice bolesniku, Marica uzme knjigu. Vrata su se za Kalmanom zatvorila. 

 Marica je bila ĉudno ukoĉena. Njen se pogled usjekao u ormarić s lijekom. - Zidni sat kuca monotono. Bolesnik diše odmjereno. U 

hodniku potpun mir. Trepavice joj nemirno ţmirkaju. Oĉi se stapaju sa ĉašom na ormariću. Spusti knjigu na stol i ustane. Trenutak još gleda u vrata, zatim se prišulja stoliću. Nagne glavu. Osluškuje kao kradljivac na djelu. Uzme ĉašu s lijekom i

 poţuri k stolu. Opet sluša. Tada povuĉe iz dţepa praznu boĉicu i u nju ulijeĉašu s lijekom. Ruka joj zadršće. Nekoliko kapljica padne na stol, ali Marica 

svom snagom prisili ruku da miruje i ponovno ulijeva. Ĉaša je prazna. Zaĉepi boĉicu i sakrije je u dţep opatiĉke halje. Instinktivno pogleda u vrata, ravno u rupu kljuĉanice. Osjeća neĉije oĉi, ali to

 pripiše mašti. Pograbi ĉašu da je stavi na mjesto. Vrata se naglo otvore. M aricazadršće. Kalman zastane pred stolom. Blijed je. Debele obrve ĉudno se trzaju. Ona se ĉvrsto uhvati za stol. Odluĉno

 mu gleda u oĉi što su uprte u prevrnutu ĉašu na stolu. - Što ste uradili s lijekom? - strogo je pita.- Razlio se. Nisam pazila.

 Njegov glas opasno je drhtao.- Pitam vas što ste uradili s lijekom? Zašto ste ga prolili? - Zašto ste se vratili, doktore? - Zašto ste prolili lijek? - nastavi on. - Moţda zato da on ne 

 bi ozdravio, da se ne bi saznalo kako ste ga vi nagnali u ludilo? - bijesno će Kalman. 

 Njegovo okrivljavanje rasplamti joj oĉi. Osjećala se kao maĉka kojoj se pribliţio miš i već je sigurna da će ga zahvatiti. On je nastavljao sve jaĉim bijesom:- Izlili ste lijek da ne ozdravi, da se nikad ne bi saznalokako ste ga vi natjerali u nesreću. Sada znam zašto mu lijek ne koristi!Taj glas je prijetio. Oĉi su gorjele mrţnjom. - Sada znam - vikne ona - zašto mu lijek ne koristi! Znam, znam!U tom se ĉasu Kalman preobrazi kao da mu je s lica pala glumaĉka maska. Zaškripizubima. Oĉi se podliju krvlju. - Amo boĉicu! Sakrili ste je u dţep! - Otkuda vi to znate? Gledali ste kroz kljuĉanicu? Zašto? Ĉemu ste me uhodili? Recite! - Bio sam siguran da me sumnja ne vara. Vi ga ţelite uniš titi, vi nećete da ozdravi! - plane on.-Ja? Vi, vi!

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Vidjet ćemo tko radi o njegovoj glavi! Ovamo s boĉicom! - vikne on i htjedeobići stol da je otme silom. Tvrda odluka zasja u njenom licu. Stoji poput u zemlji za- bijenog stupa. Ĉvrstoi sigurno podigne pištolj. - Da se niste pribliţili! Rekavši to uprla je pištolj u njega. On se zaustavi -neodluĉan i zateĉen. - Natrag! - vikne ona. - Ubit ću vas! - Vidim, vaše su rijeĉi odraz ĉvrste odluke, ali ja se ne bo jim. - Amo boĉicu! 

Page 316: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 316/390

- Nikad! Prije ću vas ustrijeliti!- Onda ćete boĉicu poloţiti pred njegovim veliĉanstvom, da vidimo što ste radili s lijekom. - Ne usuĊujte se spomenuti carevo ime! - DoĊite k caru, kod njega ćemo rašĉistiti tko je vrijedan njegove milosti, a tko je nezahvalno kopile.

- Gade! Izdajice! Urotnice! Vi ste njegov zatornik! Vi ste gatrovali na ratištu! Vi, vi! Oĉi mu trepću. Disanje se usporava. Te su rijeĉi pale u njegovo ĉelo kaokrhotine rasprsnute bombe. Steţe obrve, stišće šake. Okrene se, i kao da sesvladava.- Sestro, medu nama je nastao strahovit jaz. Vi sumnjate u

 mene, ja sumnjam u vas. Sve je to nastalo zbog prevelike lju bavi prema ovom jadniku. Priĉekajmo do sutra. Neka nas ve liĉanstvo ĉuje. Neka sudi on. Sutra u zoru doĊite k njemu. - Da, neka sudi car!- Sutra u zoru naći ćemo se kod njega. - Sada idite!- Idem. MeĊusobno razjašnjavanje ne bi nam koristilo. Ali 

drţim da bi bilo potrebno zbog objektivnih stvari da boĉicu koju ste sakrili predate nekom trećem licu na ĉuvanje. 

- Ne dam je iz ruke dok sam ţiva. Trenutak-dva šutnja. - Dobro. Zadrţite je, ali bolesnik ne smije ostati bez lijeka. 

- Još imate obraza da se brinete za njega? Van iz ove sobe! -viĉe ona. -Van!Kalman se smiješio podboĉivši bokove. -  Vi ste pravo dijete! Ĉini se da ćemo se sutra pred carem  u to uvjeriti i pruţiti si prijateljski ruke. Moţda smo oboje u 

 bludnji kad sumnjamo jedno u drugo.Izrekavši to svojom poznatom dobrodušnošću izaĊe. Vrata su se za njim posve

 mirno zatvorila. Ona je slušala korake. Ĉula je štropot vrata na njegovoj sobi i kako škripi kljuĉ u bravi. Zatim se sve smirilo. 

 Marica je još uvijek slušala ne bi li ĉula kakav sušanj. Ĉuje samo ţestokekucaje svoga srca ispunjenog mrţnjom. Sve to u njoj razvija snagu neslomljive odluĉnosti. Jedna jedina misao pokreće je svu. Drţeći u ruci pištolj priĊe vratima i sluša.Posvuda olovni mir. Dotakne kvaku i posve neĉujno otvara. Gleda u

 polurasvijetljen hodnik. Izlazi. Desnom rukom drţi pištolj, lijevom pribiresuknju da ne šušti. Pogleda natrag i naprijed. Sa jedne i druge strane pokazujejoj se slobodan put. Krene opreznim, ali odluĉnim korakom. Hoda kao da leti.Prati je tišina. Spušta se u meĊukat. Odabire stranputicu, obazire se natrag i

 ponovno istraţuje put pred sobom. Stigla je do vrata "kontrolora". Ulazi polako. Tama i tišina. Kroz rešetke

 prozora na kameniti pod pada mjeseĉina, a tamo dalje je tama. Marica prhne poploĉenim hodnikom.  Naglo se zaustavi. Mjeseĉeva zraka uprta u zastor nad vratima otkriva joj neštošto joj spreĉava put. Zastor se miĉe kao da ga je uzgibao neĉiji d ah. Srce jegoni naprijed. Pištolj u ruci spuštenoj niz haljinu drţi ĉvrsto i odluĉno.  Gibanje zastora je postidi. Pode naprijed. Ponovno pogleda rub zastora i potrĉi.Iza zastora sune ĉovjek. Njezine se oĉi zaprepašteno otvore. Natrĉi na zid.Zagleda se u ĉovjeka. U mjeseĉevu svjetlu razabere se Kalmanovo lice, ĉudno izobliĉeno. U ruci mu

 pištolj uperen u nju. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 317: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 317/390

 

- Ovamo boĉicu, ili ću te na mjestu ubiti, djevojĉuro!  Marica odskoĉi natrag. Sva osjetila dojavljuju joj da u desnici drţi svoj pištolj. Oĉi joj bljesnuše. Neustrašivo zapita: 

- Ako niste krivi, što će vam boĉica? - Gaduro, daj amo, ili...- Ne moţete me ubiti! Car će saznati sve! - Saznat će da ste poĉinili samoubojstvo od ţalosti za Da-vilom! Ledeni srsi joj proĊu tijelom, ali ostade prisebna. - Idemo k caru! - vikne ona.- Dajte boĉicu! - Samo pred njim!Tišina. On pokroĉi k njoj i upre joj u grudi pištolj. Ona strelimice podigne svoje oruţje. Stoje jedno pred drugim kao pantere.Kroz hodnik debelih starih zidina prasnuše uzastopce dva hica. 

 Ništa se ne miĉe. Tišina se zaprepastila. 

Iz sekretarijata muklo udari sat. Sablasno mrmore ţeljezni odjeci. Ledene pustezidine hodnika kao da nešto oĉekuju sa strepnjom. Kraj prozora nešto tiho sušne. Diţe se neko ţivo stvorenje. Plahi, nesigurnikoraci zaštropoću po kamenom podu. U svjetlu mjeseĉine bljesne samrtniĉko lice opatice. Stvara joj u tijelu

 mrtvilo. Noge joj klecaju. Sagiblje se. Na podu leţi Kalman, nijem, nemoćan,razoruţan. Tamne dubine hodnika odišu gluhom tišinom. Marica ĉuje samo svojedisanje.Tada potrĉi hodnikom, otvori jedna vrata, ude u polutam -nu sobu, trĉi dalje,otvara drugu prostoriju, stane i sluša. Kroz pukotine viri svjetlo. Bez daha pokuca.

 Vrata se otvore. Djevojka bane u velik osvijetljen laboratorij. Martinović stoji pred njom i pita:- Jeste li donijeli?- Jesam! - šapne ona i gleda mladića istraţujućim oĉima. 

- Sad ćemo vidjeti jesu li vaše sumnje ispravne. - Vi, gospodine Martinoviću, niste ništa ĉuli?- Ĉuo? Što? - Kako sam vas zvala.- Nisam ĉuo. Zašto ste me zvali? - Bojala sam se. Nisam mogla otvoriti vrata. Trĉala sam po "kontroloru" i bilo me je strah.- Ah, da sam to znao ja bih vas tamo ĉekao. Da nije moţda lijeĉnik opazio što ste uradili? - Da, gospodine Martinoviću, on je vidio da sam izlila lijek u boĉicu. Zatekla sam ga kako viri kroz kljuĉanicu. - To je znak krivnje. Ĉudim se da vas nije sprijeĉio na putu k meni, jer ako je sve vidio, odmah bi morao pogoditi o ĉemu se radi.

 Nekoliko trenutaka stajala je neodluĉna. Da kaţe što se dogodilo, ili da zataji?  Martinović je prekinuo njezino razmišljanje traţeći boĉicu. - Dajte mi brzo lijek da ga analiziram.

 Marica izvadi staklenku, pruţi mu je i poţuri k vratima. - Zar nećete priĉekati dok svršim? - Ne. Pretraţite lijek i doĊite k caru. - Sada? Sigurno spava.- Ja ću ga probuditi. Moram ga probuditi. DoĊite za mnom  k njemu, ali svakako, gospodine Martinoviću. Molim vas, ot 

vorite mi ona vrata, neću se vraćati kroz "kontrolor". Kroz se kretarijat je bliţe. 

Page 318: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 318/390

- Otpratit ću vas, ako ţelite. - Ne treba, ovuda me nije strah.Otvorio joj je vrata s druge strane i ona ode.Dršćućim srcem vratila se u bolesnikovu sobu. Davila je spavao. Brzo probudislugu i naloţi mu da bdije uz umobolnika, a ond a proleti hodnicima kao pahuljicakojom vitla bura. U carevu predsoblju srela je lakaja.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Veliĉanstvo ne spava? - Veliĉanstvo radi. - Najavite me, odmah!Sluga nestane iza vrata. Zamalo se vrati i pokaţe joj rukom da ude. - Doći će gospodin Martinović iz laboratorija. Odmah ga 

 pustite k caru - naredi Marica sluzi i poţuri u carev privatni 

kabinet.ZaĉuĊeno pogleda car malu njeţnu djevojku u opatiĉkom ruhu, blijedu, s neobiĉnoraširenim zjenicam a.- Što se dogodilo, dijete moje? 

 Marica potrĉi k njemu, gleda ga velikim vjernim oĉima traţeći zaštitu i baci sena koljena.- Dijete, zar te snašla nesreća? - Ubila sam ga! Ubila sam ga! - ponavlja ona.-Ti si ubila? Dijete, bulazniš! - Istinu govorim, ubila sam ga!- Koga?- Njega. Doktora.- Kalmana? Za ime Boţje, zašto? - Ubila sam ga, ubila sam ga! - ponavlja Marica ne znajući što drugo da kaţe. 

 Na carevu licu odrazi se ukoĉenost. Zuri preda se i ĉini mu se da je djevojka poludjela.- Striĉe dragi, slušajte me, moram vam se ispovjediti. - Uistinu si ga ubila? Govori, što se dogodilo? Glava joj klone na njegova koljena.- Ustani, sjedni i priĉaj. - Ne mogu ustati.Opazivši kod nje klonulost pridigne je i posjedne u naslonjaĉ. - Govori iskreno, što si uĉinila? - nukao ju je Josip.- Sve ću priznati. Bilo je to u bolnici na ratištu. Kalman je 

 bio s vama. Traţio je nešto u sobi. Našla sam pištolj, svoj, svoj, 

onaj isti koji su mi oteli urotnici u Beĉu, u onoj kući. Bilo mi je ĉudno štoKalman traţi i sumnjala sam da je traţio pištolj. - Tvoje su rijeĉi nesuvisle. - Sve ću razjasniti - naprezala se ona da pribere dogaĊaje u mislima.- S ratišta sam ponijela sumnju da je Kalman onaj urotnik koji mi je oteo pištolj. - Dijete, mrţnja te zavela. - Ĉekajte, dok svršim. Sumnjala sam da je kriv za Davilinu smrt. Otkada je Davila pronaĊen poĉela sam sumnjati da je doktor kriv što on ne moţe ozdraviti. Jest, profesor Hubert se ĉudio što nema rezultata s njegovim lijekom. Povjerila sam  strah, ali ne imena, Martinoviću u laboratoriju. Dogovorili 

smo se da ćemo ispitati lijek koji Kalman prireĊuje Davili. - Djevojko, progoni te mašta! 

Page 319: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 319/390

- Još malo i ĉut ćete! Dogovorila sam se s Martinovićem. Danas je bilo odluĉeno da uĉvrstim ili razbijem sumnje. Po kazala sam Kalmanu svoj pištolj. Pripravila sam sve to i zna la sam što će mi se dogoditi. Dok sam prelijevala lijek da ga odnesem u laboratorij on je pazio kroz kljuĉanicu što radim. Ušao je i htio mi je oteti boĉicu u koju sam ulila lijek što gaje 

 priredio, ali ja sam dohvatila pištolj. -1 pucala si.- Ne. Rekao je da ćemo se sastati pred vama sutra ujutro. 

 No htjela sam odmah odnijeti lijek Martinoviću koji je ĉekao u laboratoriju. Kalman je otišao i ja tiho pohitam u laborato rij, ne sekretarijatom nego "kontrolorom", da izbjegnem susret s njim ili s kim drugim. Prevario me. Zatekao me na putu,uperio u mene pištolj i traţio je boĉicu. - Zaboga, to su bolesne utvare!- Nisu, nisu! Uperio je u mene pištolj! U prvi tren sam se ska 

 menila. Zatim se podigne moja ruka u kojoj sam drţala oruţje. Oboje smo pucali u isto vrijeme. Moje je tane pogodilo.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Mrtav?- Leţi u "kontroloru". Mislim da je mrtav. Sklopivši ruke gledao je car u Maricu zaprepašteno. - On je pucao u tebe?- Nikad nisam lagala. Prisiţem vam. - Zašto bi pucao? 

- Zato što je znao da nosim u laboratorij lijek koji je pri  premio.- Nemoguće! Kako bi se opravdao da te je ubio? - Javio bi da sam se sama ubila od ţalosti za Davilom. Sam  

 mije to rekao.- Što se to dogaĊa iza mojih leĊa? - usklikne car uzbuĊeno. - Ti vodiš istrage, a meni to prešućuješ! - Vi biste me prozvali fantastom i maknuli od bolesnika, aja sam htjela znati...- Sad, eto, ne znaš ništa drugo nego da je mrtav. - Samo trenutak i saznat ćemo i ja i vi da je bio zloĉinac. Spoĉitnuo je da sam razlila lijek zato što neću da Davila oz dravi. Oh, Kalman, dokazao bi da sam gaja unesrećila. - Bio on mrtav ili ne, znaš li što si uĉinila? - Znam. Ĉinite sa mnom što vas je volja. - A Martinović? Zna li on što se dogodilo u "kontroloru"? - Ne zna. Zidine su debele, a laboratorij dijele dvije prostorije od "kontrolora". Ništa nije ĉuo. - Bila si kod njega?- Da, dala sam mu lijek. Donijet će ovamo analizu. - Ostani ovdje. Idem da pogledam je li taj ĉovjek ubijen ili je moţda nastrijeljen. Car ustade, ali sluga najavi Martinovića. U crnoj laboratorijskoj halji uĊe mladić s boĉicom i ispisanim papirom. Sva se

 Maricina duša u tom trenu stopila s bijelim papirom u Martinovićevoj ruci. Njegovo je lice bilo mirno, pogled uprt u Maricu.

-  Moja štićenica vam je nešto povjerila - reĉe car. - Veliĉanstvo, kunem vam se: nikad u ţivotu ova tajna neće 

Page 320: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 320/390

 prijeći preko mojih usta. -Vjerujem vam i zahvaljujem. A sada recite stoje?-  Veliĉanstvo, u tekućini koju je sestra donijela nije bilo nikapi lijeka koji je propisao profesor Hubert.

 Marica krikne poluradosno i poluoĉajno. - A što je bilo? - zapita car.

- Bila je voda. U njoj sam pronašao neke omamljujuće kap ljice.Uzrujano uzme car Martinoviću papir. -Ovo je analiza?- Da, veliĉanstvo. Proĉitavši nalaz obrati se Josip Martinoviću: - Dakle, te kapljice prouzrokuju ludilo?-Da.- Ah! - povikne Marica. - Boţe, ja sam znala, ja sam slu tila!

 Martinović je razlagao. - Ima tu otrovnih mješavina koje se ne mogu lako analizirati, ali analize pokazuju supstance koje ubijaju svijest i razaraju organizam.

- Razaraju i oslabljuju, je li? - navali Marica a pritom joj pogled padne na carevu mršavu pojavu. - Svakako razaraju, ali u prvom redu pomućuju um. Ako se bolesniku vraća svijest, ovo ga je moglo podrţavati u sta nju besvijesti.Car spusti glavu i zagleda se u pod. I Martinović i Marica razabrali su da ga jeto razjašnjenje teško pogodilo. Josip brzo podigne glavu i pogleda u tamne

 poštene oĉi mladog laboranta. - Uĉinili ste mi veliku uslugu. Hvala! Drţim da sam loše uĉinio što vaše znanje izrabljujem za sebe. Kad dovršite zra-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

koplov poslat ću vas na univerzitet u Lavov. Još jednom vas molim: ovo što sedogodilo i što ste pronašli neka bude zauvijek pokopano. - Veliĉanstvo, do moje smrti! 

 Martinović izaĊe iz sobe. Marica padne na careva prsa. - Vidite, striĉe, ne bulaznim! - Boţe moj, zašto bi Kalman sve to uĉinio? Morao bi imati vaţnog razloga. - Vaţnoga, i te kako vaţnoga! Davila ne smije ozdraviti jer bi vam odao tajnuKalmanovih zloĉina. - Marice, o ĉemu govoriš? Kakvih zloĉina? - On je vaš izdajica, on je naša nesreća! - Marica zaplaĉe. - Zašto me toliko nagovarao da sekretara ne otpremim u zavod za umobolne?- Jer bi ga profesor Hubert već bio izlijeĉio! - Kalman, taj dobroćudni, ĉuvstven ĉovjek koji je znao tako iskreno plakati nad Davilom? Što je to? Zar sam uistinu okruţen samim lašcima, varalicama i neprijateljima? O, Jo sipe, zar se baš sve ruši pod  tobom i oko tebe?- Srušila se samo jedna izdajica. - Izdajica? Ţivim okruţen izdajstvima prijatelja! - Samo je on izdajica, samo on!- Ako ih ima više? Oh, da vidim, moţda je još ţiv. - O Boţe, daj da je ţiv, usliši me! Daj da sve prizna, sve, sve! - molila je Marica sklopivši ruke. Dotle je car sam samcat 

 prolazio hodnicima i uputio se u "kontrolor". U svjetlu mje

Page 321: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 321/390

seĉine našao je svojega lijeĉnika ogrezlog u krvi. Lice mu na likuje na mrtvaca.

 Nekoliko trenutaka paţljivo gaje ogledavao, zatim se opet vratio istim putem. Marica ga doĉeka ukoĉena. - Svršeno je! - reĉe on. - Mrtav je!- O Boţe, zašto me nisi uslišao? - usklikne ona.

Careve su se oĉi uprle u djevojku. - Marice, dijete moje, vjerujem ti da je on pucao u tebe i dasi se ti samo branila, ali njegova smrt ne moţe se prešutjeti. A  što ĉeka u tom sluĉaju tebe i mene? - Vas? Vi niste krivi. Ja sam ga ubila.- To je za mene teţa nesreća nego da sam ga sam ubio. - Zašto, striĉe? - Da sam ga ja ubio odgovarao bih lako. Ne smijem praviti iznimke koje bi bacile sjenu na moju pravdu. Ona je za svejednaka: i za mene i za tebe.- O, ja ću rado odgovarati svima i svakome. Ne bojim se. - Ti si pred svojom savješću i preda mnom ĉista i neokalja 

na. Zabašuriti ne smijem, a tebe ne dam voditi pred sud. - Svi ma ću reći što se dogodilo. - To neću dopustiti! - Što kanite? - Ĉuj, nitko osim nas dvoje ne zna što si uĉinila. Dakle, po ĉinitelj će se promijeniti. Onaj koji se branio od Kalmana piš toljem bit ću ja! - Vi, striĉe? Car ubija Kalmana. Isuse, nikada! Ja ću cijelom svijetu vikati dasam ga ubila!On joj rukom pokrije usta i uhvati je za glavu.-Šuti! Ĉekaj! 

 Marica se stane otimati. Vidjevši da će izvršiti prijetnju, a u predsoblju stojisluga, pokuša car molećivim glasom: - Imam drugi prijedlog. Hoćeš li šutjeti? 

 Ne mogavši odvratiti rijeĉima, jer joj je ĉvrsto drţao ruku na ustima, ona pristanak oznaĉi kimanjem glave. Ĉim je odmaknuo ruku upita ona: - Kakav prijedlog imate?Prošao je po sobi spuštene glave. Nervozan hod pokazivao joj je da je vrlouzrujan. Brzo je koraĉao, da bi se nenadano zaustavio pred njom. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Marice, zar bi ti meni mogla pripraviti strahovitu doţivot nu bol da priznaš? - A vi biste mogli iskopati grob svojem djelu i dati neprijateljima prilike da vas napadaju?- Ja ću se braniti. 

 NOVI SEKRETARPo visokim dvorskim prozorima hvataju se snjeţne pahuljice. Oko velike pećicareva predsoblja griju promrzle ruke njegovi sekretari.- Gospodo, ne bismo li na posao? - opomene ih najmlaĊi -nije lijepo da u carevoj odsutnosti ljenĉarimo. - Odmarati se, ne znaĉi ljenĉariti - odvrati stariji gospodin.- Kako će još dugo izbivati? - Ne znam. Već je ĉetvrti tjedan u dvorcu. - Pravo je ĉudo da se ipak odluĉio ostaviti kabinet i otići na

svjeţ zrak. Onaj kome je uspjelo da ga na to skloni moţe biti  ponosan na svoj utjecaj.

Page 322: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 322/390

 Visok, suhonjav tajnik sagne glavu i stane šaptati: - Znate li tko je to? Grofica Vojkffv, generalova ţena! Kaţu da ih veţe prijateljstvo, moţda i što drugo, ne znam , ali ona

 mu je pisala i on je odmah dao spremiti kovĉege. Otputovao je da se oporavi od bolesti.- Pravo kaţu ljudi: ţena mu manjka! - doda treći tajnik. 

- Car je bio bolestan? Na to se pitanje svi obazru prema mladom elegantnom gospodinu, koji se ispriĉa: - Oprostite, ja sam u Beĉu tek tri tjedna. - Da, zaista - primijeti stariji sekretar. - Car je stigao s ratišta vrlo mršav. Lijeĉnici su neprestano spominjali visoku temperaturu, a on im je rekao: "Temperatura će se već sniziti 

kad legnem na odar!" Jednog dana pao je u kabinetu obliven krvlju. Vi, gospodineHagen, uistinu niste još bili naš kolega kada se to zbilo? - Prema tome, njegova je bolest opasna? - upita ovaj.- To ne znaju ni lijeĉnici, jer se nije dao pregledati, niti ih je 

 poslušao da se okani napornog rada, dok se nije pojavio doktor u osobi lijepe grofice.

- Još je uvijek u Beĉu? - upitaju ostali sekretari znatiţelj no, a stariji mršavi gospodin autoritativno ih upućuje: - Dakako! Njezin muţ javio se već dva puta da ide na fron tu. Ĉuo sam na svoje uši kako mu je car rekao: "Vaše su spo sobnosti potrebne zasad u Vojnom odjelu u Beĉu." - Ili moţda njezine. U pozadini se otvore vrata i ude prvi carev tajnik, Gunther. Svi su ustali i

 pošli mu u susret. - Vi ste u Beĉu? - zaĉude se. - Ĉini se da vam nije drago.- Ah, mi obavljamo svoj posao savjesno i kad nema nadzora. Što radi njegovo veliĉanstvo? - Upravo se u svojoj sobi preodijeva.- Što-o? Car je stigao?- Da, moja gospodo!- Smijemo li pitati kako se osjeća? - Izvrsno! U ĉetiri tjedna nevjerojatno se oporavio. Ĉitave dane plandovali smo perivojem oko jezera, a kasnije je poduzimao šetnje na konju. Lice mu se zarumenilo, ispunilo; sa svim se osvjeţio, vidjet ćete. A staje novo kod vas? - Zapravo ništa, osim da smo dobili novoga sekretara, gospodina Eduarda pl. Hagena.Elegantan mladi gospodin nakloni se prvom sekretaru. Gunther mu pruţi ruku. - Vi ste iz obitelji plemića Hagena? - reĉe Gunther. - Da, gospodine sekretaru.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Prema tome ste roĊak pokojnog baruna Kalmana? -Da.- Vi se oĉito ĉudite što to znam. Kad smo putovali na ratište zabavljao me Kalmanšalama što ih je izvodio sa svojim bratićem Imbrom pl. Hagenom i njegovim sinomEduardom. Vi ste taj mladi Eduard?- Da, moja malenkost.- Siromah Kalman! Kolika tragedija! Nikada nisam mogaoto pretpostavljati - govorio je Gunther, a novi sekretar prihvati ţivahno: - Tko god gaje poznavao ne moţe to razumjeti. Nikad nije ništa shvaćao tragiĉno. Kad su svi izgubili glavu, on je saĉu 

Page 323: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 323/390

vao prisebnost, mir i dobru volju. Što je moglo toga ĉovjeka natjerati da se ubije, to je nerazumljiva tajna.- Tajna? Niste upućeni u motiv njegova ĉina? - Nisam, gospodine sekretaru.- Vama je poznato da je pokojnik bio skrbnik mladogaDavile, koji je iz nepoznatog razloga umno obolio. Kalman

je to zatajio majci, ali ona mu je pisala da će doći u Beĉ, jer  ţeli vidjeti sina. Kalman je plakao kao dijete i priĉao lijeĉni cima: "Neću preţivjeti ako ona doĊe i zatraţi sina!" I sluzi je rekao: "Ovaj će deĉko biti moja smrt!" To je, eto, motiv nje gova ĉina. - Od straha pred gospodom Davilom...- On je gospodu volio. To je sam priznao svome drugu, profesoru Hubertu.

 Mladi plemić zaklima glavom. Gunther nastavi: - Još vam se uvijek ĉini nevjerojatnim?- Kalman nije poznavao sentimentalne ljubavi ni premaţeni ni prema kome drugome. Svi su se prevarili. Meni to sa 

 moubojstvo zvoni u ušima kao neka priĉa. 

- I meni, a ipak je tako. Uostalom, što bi moglo biti drugo nego samoubojstvo?

- Da, tako je. Ako ĉovjeka nadu mrtva, samo su dvije alter native: ili se sam ubio, ili gaje ubio tko drugi.Tajnici zapanjeno pogledaše svoga novog druga. Gunther pode nekoliko koraka

 prema njemu i zagleda mu se u oĉi: - Sumnjate da se dogodilo ovo drugo?- Ne, ja vjerujem što vi kaţete i što su pronašli komesar i li jeĉnici, ali njegova obitelj... - Njegova rodbina ne vjeruje u samoubojstvo?- To ne bih mogao ustvrditi. Raspravljaju o tome i ne mogushvatiti, kao što ste maloprije i vi izvoljeli naglasiti da vam se to samoubojstvo ĉini nevjerojatnim. - Naravno. Kad bi Kalmana našli gdjegod u gradu mrtvog, 

 moglo bi se posumnjati da gaje netko ubio, ali ovdje, u samom"kontroloru", u dvoru, to je ipak sasvim nemoguće. U dvoru su ga svi izvanredno voljeli. Ovdje nije imao neprijatelja.- Sasvim jasno, gospodine tajnice. Razlog da nam se svimasamoubojstvo ĉini ĉudom jedino je u tome što Kalmana svi 

 poznajemo kao ĉovjeka koji se nikad ne bi sam lišio ţivota, jer ga je neizmjerno volio. A opet nitko ni izdaleka ne moţe 

 posumnjati da bi ga tko drugi ubio kad su ga ovdje svi voljeli i poštivali. - I da se nije ispostavio jasan i nedvoumni ĉin samouboj stva, ne bih nigdje mogao naći ĉovjeka na kojega bi se moglo 

 posumnjati. On je bio ljubimac dvora - reĉe Gunther. - Bit će da je Kalman nosio u sebi duboko skrivenu tajnukoju nitko ne sluti.U tom se trenu otvore vrata. Car ude u predsoblje. Svi se lecnuše i pokloniše. - Dobro jutro, gospodo! Prekinuo sam vas u nekom vrlo zanimljivom razgovoru - nasmiješi se car. - Veselim se što smo se opet našli i nadam se zajedniĉkom  radu.Car krene u svoj kabinet. Sekretar Gunther gode za njim.

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 324: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 324/390

 Na stolu je leţala pošta. Josip dohvati snop pisama i stane ih otvarati.Odjednom se zaustavi, podigne oĉi i upre ih u sekretara. - Ne obiĉavam ispitivati o ĉemu govore moji sekretari, ali ovaj put uĉinio bih iznimku. Kad sam ušao, vi ste se smeli. 

 Moţete li mi kazati što se dogaĊalo u predsoblju? - Veliĉanstvo, razgovarali smo o smrti doktora Kalmana.

- Ah, o mojem jadnom doktoru. Kalman je bio svima sim patiĉan i nije ĉudo ako ga šest tjedana poslije smrti spominju.  Ali to ne moţe biti povod smetenosti. Sekretar obori oĉi. To pobudi carevu sumnju. Otvarajući pisma nastavi posvenehajnim glasom:- Dragi sekretaru, vi ste zbunjeni, a to znaĉi da ste mi ne što zatajili. -  Veliĉanstvo me nije pitalo što se govorilo o Kalmanu. Ĉitajući neko pismo car odvrati: - Kad ste sami sebi postavili pitanje, moţete na njega i od  govoriti, ako vas je volja.- Veliĉanstvo, novi pomoćni sekretar Eduard pl. Hagen raspravljao je o Kalmanu,naglašujući kako doktor nije bio karakter koji bi se rado rastao sa ţivotom. 

Car odvrati ne podigavši pogled s pisma: -1 ja sam toga mnijenja.- Priĉao je kako se raspravlja u njegovoj obitelji o Kalma-novoj smrti.Josip je slaţući akta pitao: - Koja je to njegova obitelj?- Novi sekretar rodom je plemić Hagen, a oni su Kalmanovi roĊaci. - Tako? No, dobro. Ako je mladić sposoban napredovat će, ali još uvijek ne znam zašto ste se svi smeli kada sam ušao i kad sam vas za to tren prije pitao.

- Znam da je veliĉanstvo voljelo doktora i nisam ţelio da vas podsjetim na njega. Osim toga, novi tajnik sumnja da biKalman sam sebi oduzeo ţivot. - Da nisu struĉnjaci, komesar i lijeĉnici, ustanovili samo ubojstvo, morao bih i ja posumnjati da se u "kontroloru" dogodilo nešto drugo. Careve se rumene usne nasmiješe: -Vidite kako je neumjesno da ljudi pred svojim pretpostavljenim bivaju smeteni.

 Nikad nisam branio ljudima da u trenutku odmora raspravljaju o bilo ĉemu, pa makar da govore i protiv mene. Dakle, ĉemu smetnje koje ĉovjeka navode na krivezakljuĉke? No, idemo dalje! Car stane otvarati poštu. Radio je puna dva sata. Tada pošalje tajnika da pozove Rosenberga u kabinet. Kadje došao zatvori pomno vrata i reĉe tiho. - Prijatelju, imam novog pomoćnog tajnika, nekog Hagena. On je roĊak doktora Kalmana. - Tko gaje doveo u vaš sekretarijat? - Ne znam. Došao je za vrijeme moje odsutnosti. Ĉudan sluĉaj, zar ne? - Veliĉanstvo misli da nije sluĉaj? - Ne mislim ništa, ali taj mladić sekretarima izraţava sum  nju da se Kalman ubio.-To je znaĉajno! - Ĉujte, vama sam povjerio tu tajnu iz opreza. Nesretni do gaĊaj one noći mogao bi tkogod iskopati, osobito kad bih ja umro. U tom sluĉaju tre balo bi Marici zagovornika koji svezna, jer ako padnem na bojištu, tko zna neće li Marici biti po 

treban zaštitnik. To moţete biti samo vi, a eto, još za moje ga ţivota netko iskapa tajnu u "kontroloru". Ili je to moţda 

Page 325: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 325/390

samo sluĉaj? 

 MARIJA JURIĆ ZA GORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kako je taj mladić dospio u sekretarijat? Valja istraţiti tko gaje preporuĉio, tko gaje namjestio. - Odmah ćemo to saznati - odvrati car i dade pozvati u ka

 binet novog sekretara.Otmjen mladi kavalir, odjeven u odoru od najfinijeg sukna, duboko se pokloni.Car ga oslovi:- Kako ste dugo ovdje?- Tri tjedna.Stoje vaš posao u sekretarijatu? - Radim u Vojnom odjelu kabineta vašega veliĉanstva. - Bili ste vojnik?

- Nisam, veliĉanstvo. - Tada su vas mogli poštedjeti od vojniĉkih stvari. Nije li tako?- Mene veseli svaki rad i uputio sam se u posao.- Vrlo lijepo. MeĊutim, vi ste oĉito bolji jurist. Jeste li svr šili pravo? - Nisam, veliĉanstvo. - Moţda ste se osposobili za ekonomiju? - Veliĉanstvo, nisam. - Ah, pardon, vi ste valjda samo pisar.Rumenilo obaspe mladićevo lice. Pogled obori u pod. Car nastavi: - Naravno, kao pisar moţete raditi svagdje, ali vaša skupo cjena odora oponira takvom namjestenju. Ĉini se da ne ţivite samo od plaće. - Ja sam plemić iz porodice Hagen.- Kako? RoĊak ste pokojnog doktora Kalmana? - napadno ljubazno će car. - O, to nisam znao. Vi ste roĊak mojega nesretnog prijatelja. Pobrinut ću se za vas. Premjestit ću vas u odjel u kojemu vas neće toliko prenatrpavati poslom. Bit ćete zadovoljni, a budem li i ja, slijedit će promaknuće. Do vi Ċenja, mladi gospodine! 

Kao u snu izaĊe novi sekretar iz kabineta, a odmah poslije njega doĊe glavni šefcareva sekretararijata.- Kakvih je sposobnosti mladi pomoćni sekretar Hagen? - Veliĉanstvo, manjkavih.- Manjkavih? To niste primijetili ĉitava tri tjedna? - Veliĉanstvo, imao je vašu preporuku. - Moju? Tko to kaţe? - Mladić je došao s pismom doktora Kalmana, datiranim  tri tjedna prije njegove smrti.- Stoje bilo u pismu?- Doktor piše svome roĊaku neka odmah doĊe u Beĉ. On je već govorio veliĉanstvu da ga primi u posao svojega osob nog tajnika, umjesto gospodina Davile. Veliĉanstvo je prista lo. Pošto vas nije bilo ovdje, poslao sam ga na vlastitu molbu u Vojni odjel.- Tako? Ali kad je nesposo ban dajte ga u koji lakši odjel, svakako ne u vojni, tamo trebamo zrele ljude.Šef sekretarijata ode. Car stade šetati govoreći tiho: - Kalman mi je uistinu govorio o nekom mladiću koji bi za 

 mijenio Davilu. Rekao sam da to ovisi o njegovim sposobno

Page 326: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 326/390

stima, i ništa više. - Dok ste boravili u dvorcu taj gospodiĉić s Kalmanovim  

 pismom uvukao se u dvor. Ako je Kalman imao kakvih veza svašim neprijateljima oni ga poznaju i ne vjeruju u njegovo sa 

 moubojstvo, pa su odluĉili iskopati tajnu te smrti. - Tada bi stradala Marica. Molim vas, recite Knechtu da

 pazi na svaki korak novog tajnika, a nju ću smjesta poslati u inozemstvo.- Ne vjerujem da će se maknuti od bolesnog Davile. - Sto da ĉeka? Do danas se nije pokazalo poboljšanje. - Trebalo bi je otpremiti varkom.- Uĉinite što znate, ali ona mora otputovati, i da ne zna zbog ĉega. -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Ude sekretar Gunther i najavi:- Veliĉanstvo, "kontrolor" je krcat moliteljima. Ljudi su saznali da seveliĉanstvo vratilo i ne daju se otpraviti. - Otpraviti? Tko se usuĊuje da ih otpravlja? Idemo! Elastiĉnim hodom proĊe Josip sobama tajništva i uĊe u hodnik.Gusto zbiti ljudi nadahtali su zrak zagušljivim zadahom. Sve su oĉi radoznaloistraţivale carevo lice. - Dobro izgleda! Ozdravlja! - šaptali su i prilazili sa svojim  

 pisanim i usmenim molbama.On se sagibao, pitao, rješavao, tješio i darivao, kad ga u tome prekine drugisekretar:- Veliĉanstvo, glasonoša s ratišta! - S ratišta? - ponavlja car.Glas mu lako zadršće. - Priĉekajte, vratit ću se! - obrati se moliteljima oko sebe i

 poţuri kroz špalir tako da su se ljudi jedva stigli maknuti. Ušavši u svoj kabinet nade muškarca u pukovniĉku odijelu i ne odgovorivši nanjegov pozdrav zapita gotovo nervozno:- Što mi donosite, smrt ili ţivot? - Ţivot, veliĉanstvo! - Dajte mi ga!Kurir pruţi zapeĉaćeno pismo. Brzo razdere peĉat, preleti pogledom sadrţaj, podigne oĉi prema stropu iusklikne:- To je spas! Spas! Uistinu ţivot! Moj stari, divni Laudon oteo je Turĉinu Beograd! - Da, veliĉanstvo. - Prvo se poglavlje moga ţivotnog sna ispunilo! Dragi moj stari vojskovoĊa, koliko me usrećio! U oĉima mu zasja nov ţivot. - Sjednite, pukovniĉe, i pripovijedajte mi sve detaljno, da se u ovom ĉasu potpuno nauţijem.

 Nije mogao sjesti i prisilio je pukovnika da sjedeći pripovijeda, dok je onstajao pokraj njega pijući svaku rijeĉ o pobjedi i osvajanju Beograda. Kad je kurir završio, car mu je postavljao pitanja, a zatim je pritrĉao vratima,

 pozvao sekretara i naloţio mu da odmah sazove ministre i vojniĉke liĉnosti.Diktirao je pisma i sazvao ministarska i vojna vijeća za poslijepodne. 

Obasuvši kurira ushićenim ljubaznostima zapovjedio je da se smjesta podeodmarati. Zatim zovne dvorskog meštra. 

Page 327: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 327/390

Ĉim je Rosenberg ušao u kabinet opazio je neviĊenu promjenu u ĉitavu carevu biću. Pomalo zapanjeno gledao je njegovo srećom ozareno lice. Car ga zagrli. - Prijatelju, poslali su mi nov ţivot, novu snagu! Laudon je otvorio vrata mojem djelu!- Što se dogodilo, veliĉanstvo, da ste tako neizmjernosretni?

- Turĉin je istjeran iz Beograda! Put ga vodi sada u nje govu zemlju. Mi ćemo pobijediti! Ratna truba će zanijemiti! GraĊanima ću vratiti mir i sreću. Sve ću rane zacijeliti i uda riti temelje vjeĉnom miru. Naša domovina bit će zauvijek osloboĊena barbarina. Znate li vi što to znaĉi za sreću, prosvjetu i blagostanje puka? Znate li što to znaĉi? Turĉin sprijeda bje ţi, a onaj iza mojih leĊa mora poloţiti oruţje. Sada je situacija opet u mojim rukama! Istina plovi k svojem cilju! Turĉina ću stjerati pod njegov vlastiti krov, a crnomantijaše razoruţati. Tada će putevi djelu prosvjetiteljstva biti sa svih strana otvo reni. Sa svih strana! Moţda sam i slutio da me ĉeka ovdje to lika sreća kad sam danas zorom tako uporno savlaĊivao vaš otpor da se vratim na posao. Pogledajte me i recite nije li mi

ovaj ĉas donio potpuno ozdravljenje? - Priznajem, nikada vas još nisam vidio tako blistava i sretna.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- A ja se nikada još nisam osjećao tako snaţnim, odluĉnim, kao u ovom ĉasu.Zaboravljam sva razoĉaranja, sve podvale, sva izdajstva. Kao da ih nije bilo.

 Našao sam sebe. Sad, Rosen- berg, idemo dalje, i neću šuštati ni jednog jedinogtrenutka dok ne dovršim djelo. U kabinet uĊoše pozvani šefovi ureda i primiše careve naloge izreĉene vedrinomkakvu nikada nisu u njega zamijetili. Ĉinilo se da u njemu sve kliĉe, pjeva ikipi, da su nekim ĉudom njegovo tijelo i njegov duh zapoĉeli ponovno ţivjetisnagom prve mladosti.Tada izda posljednju zapovijed:-  Neka se razašalju kuriri u sve gradove i sve krajeve naše drţave i neka navijeste pobjedu nad Turcima. Neka se narod  veseli i slavi. Sutra uveĉer - okrene se k Rosenbergu - prireditćemo u gradu i na dvoru sveĉanost. Prepuštam sve to vama. Popodne odrţat ću ministarsko i vojno vijeće, a vi se sami po 

 brinite za sve ostalo.Svi su pohitili da izvrše careve odredbe. Rosenberg primijeti: - Veliĉanstvo, kasno je, smijem li vas moliti za doruĉak? - Danas me moţete nagovoriti i na dva doruĉka, ali prije

 mi podijelite dopust za "kontrolor". Uhvativši dvorskog meš-tra ispod ruke izaĊe u predsoblje. Tu opazi svoga pjesnika Da Pontea i dovikne mu:- Da Ponte? Leonardo Francesco uţivat će u sreći koju je 

 posijao i umrijeti nad dovršenim djelom! To je svršetak naše ga teksta. Sazovite moju pjesniĉku gardu da ispjeva Laudonu slavu. Kompozitori trebaju izraziti oduševljenje melodijom. DoĊite naveĉer svi. Danas ćemo nastaviti gdje smo prije rata zastali.Ostavi mladića u potpunoj zapanjenosti. Rosenbergu se ĉinilo da ga vodi ispodruke neki mladić, razjogunjen neobuzdanim zanosom. 

Takav se vrati u "kontrolor", nastavi primati molbe i stane darivati ljudedvostruko.

Page 328: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 328/390

Tamna zimska veĉer pala je na dvorište Burga. Rasvijetljeni prozor gleda u mrak,gdje se na bjelini snijega odraţavaju dvije pojave, muško i ţensko, stisnute izakamenitih kipova nad-svoĊene veţe što vodi u drugo, osvijetljeno dvorište. Iznjega dopire odjek koraka dvorskog gardiste. Ţenska silhueta hitro se pomakneiza kamenog kipa u mrak, ali je muška zadrţi. - Ostani, nestašna djevojko! Da sam na tvojem mjestu po 

nosio bih se da mi udvara gospodin tako plemenitog roda kaošto sam ja. - Ali kad bi mene bacili na ulicu, ne znam bi li vaša kesa 

 bila tako plemenita kao što vam je rod. Poznajem plem enitugospodu! Svi ste jednaki!- I doktor Kalman? Ti si dolazila u njegovu sobu, ĉuo sam  to.- Juĉer ste me takoĊer to pitali o doktoru, ne biste li me da  nas pitali za kojega drugog starog gospodina?- Imaš pravo, to nije razgovor za naš sastanak, ali pokojni je doktor bio moj roĊak. Volio sam ga i teško mi je što je umro.- Nije on umro nego se ustrijelio.

- Da mi je znati zašto. - Nitko to ne zna, osim moţda moj Francek. - Tvoj Francek? Tko je on?- Sluga u dvoru. Posluţivao je pokojnog doktora. Bio je snjim prije nego stoje doktor izašao iz svoje sobe i nije se više vratio.- Zanima me sve o mojem roĊaku. Ako mi s tvojim Fran-cekom ugovoriš sastanak, dobit ćeš od mene cjelov. - To mogu dobiti i od njega.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Mislio sam da je poljubac plemenitog gospodina skupocjeniji od novca.- Hvala na ĉasti, ali novac mi je draţi! - Nemaš mnogo ukusa, evo forinte. Mogu li se još danas sa stati s Francekom?- Ni danas, ni sutra, ni prekosutra, ali zatim svaki dan. Ima

 mo mnogo posla. Sutra će biti parada u dvoru, valjda znate. - Znam. Nikako ne moţe prije? Moţda ipak prekosutra? Evo ti još jednu forintu. - Za dvije se mogu potruditi.- Jesi li s doktorom tako trgovala?- Nisam imala s njim posla. Sve je laţ što brbljaju. - Ti braniš doktora. Voljela si ga? - Bio je dobar. Svi su ga na dvoru voljeli.- Svi? Moţda je imao i neprijatelja. - Za muške ne znam, ali ţene su ga voljele sve, osim jedne jedine koja ga nije trpjela.- To znaĉi da ga je ljubila. - Hvala na takvoj ljubavi!- Tko je bila ta ţena? - Careva gospoĊica. Kad joj je nekom prilikom pozlilo po legli su je u carevoj sobi. Ja sam došla namjestiti krevet, a ona je neprestano vikala neka doktor izaĊe iz sobe, jer ga ne trpi. 

 Morao je otići. - Nikad nisam ĉuo za tu gospoĊicu. Je li mlada i lijepa? -1 jedno i drugo, ali vama malo koristi od toga. Otišla je u samostan. 

Page 329: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 329/390

- A car? Kako je to dopustio ako je voli?- Nije mi o tome pripovijedao - nasmije se ona. - Ispitujetekao baba.- Gle, ti si drska!- Nemam vremena. Pustite me.- Dakle, prekosutra neka tvoj Francek doĊe u moj stan, ali 

o tome nikome ni rijeĉi. Evo ti još dvije forinte za šutnju. l.

-Vi ste ljubazni, gospodine sekretaru! - odvrati ona, uzme novac i smijući seode u veţu. Mladić se izgubi u tami dvora, potrĉi stepenicama carevih ureda iude u sekretarijat.- Gdje ste tako dugo, gospodine Hagen? - zapita Gunther.- Evo, ĉitav snop spisa treba još danas prepisati. Da, još da nas. Kod nas se radi i noću ako je potrebno. - Oprostite, krivo ste me shvatili, spreman sam raditi i dojutra.- Ta vam se ţelja moţe ispuniti. 

 Novi sekretar sjedne i poĉne raditi. Iz careva kabineta izašao je Rosenberg, prošao je pokraj njega i pogledavši gaispod oka ode koridorom i malim spoj-nim hodnikom u desno krilo dvora. Predjednim vratima nade lakaja koji se duboko pokloni.- Najavite me sestri Elizabeti - reĉe dvorski meštar. Lakaj se odmah vrati i otvori Rosenbergu vrata.U prostranom salonu doĉeka ga mala opatica i pruţi mu ruku: - Istina je da se car vratio?- Jest, upravo me šalje da ga ispriĉam što nije mogao ugra 

 biti ni trenutka da vas posjeti. Na prvom koraku u kabinet zasuo ga je posao. Donijeli su vijesti, vrlo radosne vijesti o po

 bjedi kod Beograda.Sklopila je ruke uskliknuvši: - Hvala ti Boţe, sada je sretan! - Doista, opojen je blaţenstvom. Nikad ga nismo vidjeli tako zadovoljnog i sretnog.- A kako izgleda? Je li istina, što ste mi pisali, da se opo ravio?- Kad ga vidite iznenadit će vas. - Oh, obistinila se moja slutnja da će se oporaviti. Vrlo bihga rado vidjela.- Danas ima ministarsko i ratno vijeće. To će trajati do ka sne noći. Sutra će vas sam doći vidjeti i vašega bolesnika. -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 MeĊutim, šalje po meni prijedlog i moli da do sutra o njemu razmislite.- Prijedlog? Da ĉujem! - Saznali smo prije nekoliko dana da Francuska ima neki

 posve nov zavod za umobolne u kojemu bolesnike njeguju ponekoj novoj metodi. Mnogi su ozdravili. Car vam predlaţe da otputujete onamo i nauĉite taj naĉin njege. Moţda bi koristi la našem sekretaru. - Gospodine Rosenberg, nije potrebno da idem. DoĊite i 

 pogledajte u onu sobu, ali ne recite ništa. Otvorivši vrata pokaţe mu rukom gdje je na divanu leţao mladić u prsluku, bez

vlasulje, sklopljenih oĉiju. Tek ĉasak dopustila je da ga promatra, zatim pritvori vrata, povede ga na drugu stranu salona i tiho upita:

Page 330: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 330/390

- Što kaţete, kako izgleda? - Pravo ĉudo. Ali što to koristi kad mu je svijest još mrtva. - Moţda nije sasvim! Juĉer u noći kad je bio kod njega sluga, Davila se trgnuo, stao je oko sebe gledati i posve je nor

 malno rekao momku: "Gdje je Kalman? Obuci me, moramk njemu!" Sluga je izgubio prisebnost i nije došao po mene. 

Odmah je ponovno zaspao. Ujutro nije bio pri svijesti, meĊutim, profesor Hubert mi je odluĉno rekao da se sada nada ozdravljenju.- Nakon toliko nesretnih, napokon jedan sretan dan - reĉe dvorski meštar. - Bog je probudio pravdu i ona se opet vraća k nama! - Sada poĉinjem i ja u to vjerovati. - Tiho! Ĉujete? Njegov glas! Ona odleprša k vratima i oprezno ih otvori. Mladić se podigao iz leţećeg

 poloţaja, sjeo je i gledao po sobi kao da nekoga traţi. Na prstima prilazila jek njemu, dok je on pogledom kruţio po namještaju govoreći sa sobom: - To nije tamnica. Nema fratra ni lupeţa.

Sluga se povukao. Marica mu da znak da miruje. Davila iznenada zapita momka:- Gdje je doktor Kalman?Sluga ne odgovori. Mladić stane ponovno široko rastvorenim oĉima promatrati

 pokućstvo. Kao da se probudio iz teškog sna prošapće sam sebi: -To je moja soba!Hvatajući se za glavu i tarući oĉi opet je promatrao pokućstvo, zidove, prozor.Dugo je zurio u okno, kao da sabire u svojoj sumornoj svijesti daleke uspomene.Dobacivši pogled momku zapita ga: - Zar sam bio bolestan?- Jest, Davila, bili ste bolesni - upadne Marica njeţnim gla som i sagne se k njemu, uhvativši ga za ruke. Daviline oĉi zastale su na njezinu licu. Ĉudna drhtava igra misli odraţavala seu tim oĉima, i ĉuĊenje i nerazumijevanje i strah pitanja, potpun kaos umornih inejasnih uspom ena što su u njegovu mozgu ustajale od mrtvih. Marica ga promatratoplim pogledom punim ţelje da mu ulije spoznaju i silom zadrţi netom probuĊenusvijest.Rosenberg je stajao kao ukopan i ĉekao što će se dogoditi. - Davila, poznajete li me?Taj glas uzbudio je njegovu dušu. Gledao je zapanjeno. Naĉas mu vjeĊe pokrijuoĉi, ali su se opet podigle prema bijeloj opatici što ga tako milo zove. - Zar se bojite? Ja sam Marica!Od te se rijeĉi strese. Ruke se podignu i rašire. Sluga se prestraši njegovih raširenih prstiju. Rosenberg ga uhvati za laktove dajoj ne bi štogod uĉinio, ali ona se sasvim pribliţi. Klekne i primakne mu glavu,ne bi lije prepoznao.- Zar me ne poznajete?U mladićevu licu nešto dršće. Spusti ruke i klone glavom. Dvorski meštar i slugaga pridrţe, dok mu je ona natrla ĉelo octom. Uskoro opet otvori oĉi i njihovi se

 pogledi sretoše. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kako vam je, Davila?- Ja sam ovdje - prošapće mladić polako i otegnuto. - Da, vi ste u svojoj sobi. Bili ste bolesni.-A vi? Vi...

Dalje nije mogao ni znao.- Ja sam, evo, uz vas. Ţelim da ozdravite. 

Page 331: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 331/390

Oĉito nije shvaćao smisao tih rijeĉi. Spustivši glavu stao je glasno recitiratisvoje misli.- Bolestan? Ne, bio sam vezan, zatvoren. Podrum bez prozora...Pokrio je oĉi rukom da jasnije vidi uspomene koje su mu otvarale vidik u onostoje iza njega. Pustili su ga na miru i ĉekali su u tišini. 

Kad je opet pogledao promatrao je Maricu ne rekavši ni rijeĉi. Ona prišapne sluzi: - Idite brzo po doktora.Ta rijeĉ ga prodrma. Skoĉivši na noge poviĉe: - Kalman, gdje je Kalman?

 Marica ga prisili da sjedne.-  Nije ovdje. Recite meni što ţelite, ja sam vaša njegova teljica.-Vi?- Zašto ne ja? - Opatiĉko ruho? - Njegujem bolesnike.Dugo je šutio buljeći u prozor. 

Ude profesor Hubert i zamoli sve da izaĊu iz sobe. Marica se sklonila sRosenbergom u svoj salon i pala na divan.- Pravda dolazi opet k nama! - šaptala je upirući pogled k nebu. Zatim ustade da prisluškuje što se dogaĊa iza zatvore nih vrata bolesnikove sobe.Polako su odmicali trenuci ukoĉenog ĉekanja. 

Pola sata kasnije profesor je priopćio Marici i Rosenbergu: - Spremio sam ga u krevet. Sada treba mirovati. Sutra će 

 biti svjeţ i bodar. Sve je prebroĊeno! Zamolio bih gospodi na dvorskog meštra da mi dopusti ostati negdje u blizini da

 mogu noćas više put prigledati k njemu i uĉiniti što bude po trebno.- Odredit ću vam odmah sobu. Ĉitave noći nadzirao je lijeĉnik mladog tajnika, koji bi se katkad budio, uzimaolijek i razgovarao s profesorom o uspomenama koje su ga naĉas zahvatile. Sunce prene Maricu koja je tek u zoru zaspala. Ĉula je glasni razgovor iz

 bolesnikove sobe. Jasan i ĉvrst mladićev glas uporno je zahtijevao: -Vodite me k caru! Molim vas, moram k njemu!To je ponuka da pošalje slugu k caru, a sama uĊe u sobu. Davila je sjedioodjeven na divanu. Kad je opazi brzo ustane i pokloni se, ali odmah klone.- Ţeljeli ste razgovarati s carem, Davila? Zaĉas će biti ovdje!Lijeĉnik se trudio oko svoga bolesnika, razgovarao s njim i nastojao gaodvratiti od neke sumorne misli koja ga je oĉito umarala. 

 Nije prošlo ĉetvrt sata kad je Marica zaĉula na hodniku brze ĉvrste korake kojeje dobro poznavala. Istrĉi napolje i baci se caru u naruĉaj. - Striĉe, dragi moj striĉe, ja sam vrlo sretna! Vi ste ozdravi li, a on je uskrsnuo!- Dijete moje! - zagrli je on i povede je u njen salon.- Pošao sam upravo da te vidim, kad mi javiše tvoju po ruku.- Osvijestio se, ali teško govori i nešto razmišlja. Uporno je traţio da ga odvedu k vama. Sigurno vam kani mnogo što reći. Striĉe, to i ja moram ĉuti. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 332: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 332/390

- Tvoja prisutnost mogla bi ga smesti.- Sakrit ću se iza zastora i šutjeti kao da me nema. Dopusti te mi to.- Dobro, dijete moje, ali mi obećaj da se nećeš javiti dokne kaţe sve. Pozvavši iz sobe lijeĉnika car zatraţi razjašnjenje i zapita: 

- Neće li mladića uzrujavati bude li mi priĉao o uzrocima svoje bolesti?- Obratno! Nešto ga tišti i to mora iskaliti. Tada će se pre 

 poroditi.- Dobro. Molim vas da me ostavite s njim na samu. Do viĊenja, dragi profesore! Zaduţili ste me, budite uvjereni! - istisne mu srdaĉno ruku. Lijeĉnik izaĊe. Car se sporazumio s Maricom. Pošao je u mladićevu sobu i ostaviovrata otvorena, dok se ona sakrila iza debelog zastora.Prikrivajući uzbuĊenje priĊe Josip svome sekretaru. Davila ustade oĉito

 potresen. Josip mu pruţi ruku. Davila klone na koljena i stade jecati. - Stoje to, zaboga, pridignite se! Ţelim da se smirite. Ako vam je što na duši, otkrijte mi, ne kao caru, nego kao ocu.

 Nije se mogao pridići. Car mu pomogne i posjedne ga na divan. - Tako! Sada se smirite. Dogodilo se što mu drago, sve mo gu razumjeti i oprostiti.- Veliĉanstvo, ĉini mi se da sam bio negdje daleko i da sam  se vratio slomljen.- A mi smo vas doĉekali kao stari prijatelji.-  Nisam to zasluţio! - Moţda ipak... - Veliĉanstvo, molim da me saslušate. Dok god ne saznate ono što vam imam reći ne mogu ţivjeti. - Evo me da vas slušam. Govorite iskreno, pa bilo i naj teţe. 

- Neka veliĉanstvo sudi. Tihim glasom poĉeo je mladić svoju ispovijed, od one veĉeri kad je u carevu sobuušla nepoznata luda ljepotica i kad je zatim došla Marica da traţi cara, aKalman mu je ulio u dušu ljubavne patnje. Ĉuvši za njegovu ljubomoru zagleda mu se car u lice i ĉinilo se da predviĊa štoće slijediti. Davila je nastavio ne sluteći da iza nepomiĉnog zastora druge sobe prisustvujenjegovoj ispovijedi Marica.Sumorno je otkrivao caru svoje patnje. Nije opazio na carevu licu iznenaĊenje injegov pogled koji se prikrao tamnom zastoru kad je spomenuo ljubav prema

 Marici. Potpuno je utonuo u priĉanje. Pokajniĉki razjašnjavao je mladić kako mu je Kalman otrovao dušu ljubomorom,kako mu je skrbnik predoĉavao pogibelj što prijeti caru ako podlegne svojojljubavi prema djevojci i njezinom caru, kako gaje pozivao da spasi svoga cara iz

te opasnosti i kako je predloţio da sastave dokument koji bi caru dokazao da muje Marica sestra, kako ga je gonio da uzme carev peĉat. Pri toj rijeĉi car se napregne oĉekujući teţak udarac. Svu pozornost prikloni oje priĉi o peĉatu. Davila je govorio brzo, da se rastereti teškog bremena što seskotrljalo s njegove na carevu dušu. Priĉao je kako je uzeo peĉat i opet ga vratio, kako je poĉeo sumnjati u skrbnikau Beĉu i kako su te sumnje uĉvršćene u Sedmogradskoj. Priĉao je stoje ĉuo odgenerala Siniše Vojkffvja o namjeri carevih neprijatelja da mu podmetnu krividokument s ukradenim peĉatom, da ga svrgnu s prijestolja laţnom objedom da jenezakoniti sin, a to mu je otkrilo zašto je Kalman od njega traţio taj peĉat.Ocrtao je caru svoje strepnje, griţnju savjesti i odluku da ubije sebe i Kalmanaone noći uoĉi proglašenja rata, kad je sa carem pošao u knjiţni-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Page 333: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 333/390

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

cu i vidio da je peĉat opet netko dirao. Konaĉno ispriĉa kako su se našli unjegovoj sobi, gdje je htio suditi svom skrbniku. Turobnim glasom nastavi:

- Nesretnik me tada ponovno savio snagom svoje neprozirne lukavosti kojom je sve ljude oko sebe hvatao kao leptire u mreţicu. Povjerovao sam njegovoj tronutosti i opravdanju da gaje prevario prijatelj i da ţeli sa mnom umrijeti, jer i on voli 

 biti mrtav negoli da ga odbacite. Otišli smo iz dvora i ponijeli otrov, s odlukom da ga uzmemo i bacimo se u Dunav.Davila sklopi umorne oĉi. - Niste pošli u neki lokal u Gartnerstrasse? - zapita car.- Da. Putem mi je predloţio da će napisati pismo svojoj ses tri. Pristao sam. Kad je poĉeo pisati zamoli me da izaĊem, jer ga moja prisutnost raznjeţuje. Ĉekao sam napolju dugo. Kad  je izašao povede me u kapucinski samostan da preda gvardi janu pismo, jer će samo tako biti sigurno otpremljeno. Ušli 

smo u crkvu. Nisam se u onom ĉasu sjetio da u to doba crkva nikad nije otvorena. Bio sam potpunu odsutan mislima.Jedva udosmo kad osjetih da su me pograbili neki muškarci i zavezali mi usta. To se dogodilo tako brzo da mi se u tami priĉinilo kao san. Sabrah se i stadoh se otimati. Uzalud! Vezalisu me. U strašnom uzbuĊenju ĉuo sam razgovor gvardijana i Kalmana, zatim osjetih da me nose, ne znam kuda, nisam vidio. LuĊaĉki sam se opirao vezanim tijelom, dok ne osjetih oko sebe pljesniv zadah. Opazih malog debelog fratra s fenjerom. Vidjeh crne podrumske zidine. Mene vuku dva zakrin-kana ĉovjeka u plemićkim odijelima. Na stubama iza mene je Kalman. Vikao sam. On mi je odgovorio:- Ako nemam odvaţnosti da te maknem sa svijeta, znaj da nećeš nikad u ţivotu imati prilike svome caru otkriti da samuzeo peĉat. Kriknuo sam i pao na zemlju urliĉući beznadnim oĉajem u tmini podrumske ćelije.Oni su nestali, a ja sam ostao ţiv zakopan. 

- Niste li jednom pokušali da se oslobodite kljuĉara? - Da - zaĉuĊeno pogleda mladić cara - snovao sam bijeg,

 makar ga morao ubiti, ali tada su me vezali u klupko. Takosam leţao, ali ne znam kako dugo. Sve stoje bilo kasnije osta lo je za mene tajna, kao da sam bio mrtav. Da, još se neĉega  sjećam. Bila je tama a meni se ĉinilo da leţim u krevetu, da vi dim kraj sebe Kalmana. Gledao me zaprepašteno i pitao: - Priseban si? Poznaješ li me? Podigao sam glavu i nešto odgovorio, ne znam što. On me pritisne natrag i ĉinilo

 mi se da sam osjetio pod nosom mokar rubac. Tada opet nastade mrak. Ne znamništa od ĉasa kad sam ugledao pokraj kreveta momka i zatim gospoĊicu. - Jadni mladiću - reĉe Josip - svi smo mi bili ţrtve Kalma-nove lukavosti, a vi njegove sugestije.- Ja ću to okajati! -1 odviše ste okajali! - Veliĉanstvo, molim da mi uslišite molbu i da moj grijeh nikad ne priopćite njoj. - Marici? - i pogled mu se opet prikrade zastoru. Zatim nastavi: - Mislim da biste joj morali sve priznati.- Ne mogu priznati ljubav ţeni koja me prezire. - Hm, vidjet ćemo. No zašto niste, kad sam vas pitao što vam je, povjerili svoju ljubav meni?- Kako bih to mogao, kad znam da je veliĉanstvo ljubi. 

Page 334: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 334/390

- Samo oĉinskim osjećajem. Vjerujte! Zar to niste mogli odmah prosuditi?- U poĉetku, kad sam upoznao gospoĊicu, bio sam u to uvjeren, ali kasnije mi je Kalman razjašnjavao vašu paţnju 

 prema njoj.- Lagao je, uvjeravam vas.

-1 njena ljubomora bila je bjelodana.- O tome nisam vlastan govoriti.- Car pode prema zastoru, ali se opet vrati.-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Strašno je što sam od vas ĉuo. Pokušat ćemo sve zabo raviti. U toj nesreći našao sam ipak jednu radost, da se moje sumnje nisu ispunile.

- Sumnje prema meni? - zapita Davila bez daha.- Priznajem, bile su se pojavile. Sve se ĉinilo ĉudnim i dvo liĉnim. - Kalman je vaše sumnje pojaĉavao. Veliĉanstvo, predajtega meni, ja mogu s njim obraĉunati. - To je uĉinila sudbina. Našli su ga mrtvoga. Smrt pišto ljem. Struĉnjaci su ustanovili samoubojstvo. - Veliĉanstvo, ako se on uistinu ubio, tada ga je netko uh vatio na ĉinu, netko gaje imao u šakama iz kojih nije mogao

 pobjeći. - Da, bilo je tako. No, idem sada na posao. Preporuĉujem  vam mir. Ţelim da što prije nastavimo rad u kabinetu. - Nisam vrijedan! - upadne mladić gušeći se u jecanju. - Zavrijedili ste to, zaista! Zbogom, mladi prijatelju! DoviĊenja! Vaše vas mjesto u kabinetu ĉeka - govorio je car tronuto i brzo nestade iza zastora.

 Marica je već stajala kraj stola krijući svilenim rupĉićem suze. Zatvorivši zasobom vrata bolesnikove sobe priĊe car svojoj štićenici: - Dijete, tvoje ĉisto srce mrzilo je Kalmana u nesvjesnojslutnji istine.- Osjećala sam da je Davila nevin. - Hvala Bogu da si bila u pravu. Prepuštam ga tebi. Mene zove posao.Iz njenog salona poţurio je car u svoje odaje. Dao je pozvati dvorskog meštraRosenberga, pomno je zatvorio vrata i povjerio mu stoje ĉuo od mladog tajnika. Dvorski meštar sklopi ruke u zaprepaštenju, dok je car nervozno hodao po sobi. - Odakle ljudima ta ţeljezna snaga da nose u duši tako ve lik i prljav teret laţi? Odakle im ta snaga, prijatelju? Znao 

sa m da imam meĊu onima kojima se moja vladavina ne sviĊa neprijatelja, ali daoko mene, meĊu prijateljima i istomišljenicima, sjede najveći dušmani, to jeodviše. Odviše! Tko još od sumišljenika nije moj neprijatelj? Doskora ću moratisam sebe pitati: "Josipe, nisi li moţda i ti carev neprijatelj?" - Veliĉanstvo, mnogo ste sami skrivili. Na sve pokušaje svojih neprijateljasmijali ste se, a vaš je najopasniji neprijatelj neprispodobiva liberalnost. Onaje dala vašim neprijateljima snagu. Vi ste im naprosto otvorili sva vrata, daliim svu slobodu i doviknuli: "Radite protiv mene koliko god hoćete!" I oni suradili!- Bio sam uvjeren da će ih sve pobijediti istina, pravda i razum. Kad bi mi danas najavili deputaciju, izašao bih pred  njih goloruk. Ne mogu protiv samoga sebe. Takav sam. Drugovam ne znam kazati.

Page 335: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 335/390

- Zlo je što ste takvi, tim više što ste car. Veliĉanstvo, otje rajte sve sumnjive osobe iz svoje okoline i sa svih vaţnijih 

 mjesta.- Stanite, zaboga, Rosenberg, koliko će mi tada ostati ljudi da radim? Ipakja idem dalje! Danas sam jaĉe no ikad uvjeren da istina i poštenje moraju pobijediti. Inaĉe bi bila idiotska 

 budalaština boriti se za istinu, dobro i poštenje. Kad ono ne  bi pobijedilo, ideje bi bile samo besramna komedija ili utvara luĊaka. A lud nisam! Pobjeda u Beogradu brod je koji me

 mora dovesti u ţeljenu zemlju dobra, istine i poštenja. Mora! Ušuti naĉas, da bi se opet okrenuo prema prijatelju: - Maricu ţelim zaštititi, za svaki sluĉaj. - Sad nema mogućnosti da biste je mogli poslati u inozem  stvo. Ali sekretara Hagena moţete odstraniti sa dvora. - Smjesta ću to i uĉiniti. Kad se radi o njoj posluţit ću se i tim sredstvom. O ostalom ćemo razmisliti poslije sutrašnje sveĉanosti. Car poţuri u kabinet i prione na posao. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  AnĊeo! - oglasi se on. - AnĊeo koji me branio od zlotvora. - Vas, cara i svoj ţivot. U duši nosim još jednu strašnu sumnju. Na bojištu uZemunu otkrili su u nekoj crkvi boĉicu s tekućinom. U Karlovcu sam slušalarazgovor doktora Kalmana s ministrom Thuguthom i razabrala sam da je ljekarnikhtio iskušati sumnjive kapljice. mi ješao ih je u jelo ministrovu psu. Pseto je

 poĉelo slabiti i uginulo je. - Vi drţite... - Ne znam, ali ipak je ĉudno. Car je bio snaţan i zdrav. U Zemunu je stao mršaviti. Pao je u groznicu. Meni se poslije toga razgovora u Karlovcu uvukla u dušu sumnja. Moţda se varam, dao Bog da se varam, ali me progoni misao da mu jeKalman davao neki otrov.- Ne dao Bog da je tako! Zar careva ideja da uskrsne dostojanstvo ĉovjeka, traţi njegovu glavu? - Kad bi se to dogodilo, njegova bi ideja bila podla izdajica.- Nisu plemenite ideje krive ako se na njih bace gladne ţi vine. Bojim se da je ţivina Kalman nagrizla njegov ţivot. Vi ne znate da je car bio bolestan. Bacao je krv. S ratišta se vratio slab. Otkad je Kalman mrtav, car se oporavio. Svi se dive njegovu ozdravljenju. Ozdravit će kao što ste i vi ozdravili. Šutnja ih smete. Ona ustane, a on zapita: - Odlazite?- Treba li vam još moja njega? - Bez vas ja sam vjeĉni bolesnik. - Imate li mi još što da mi kaţete? - Da vas neizmjerno i vjeĉno ljubim. -I ja vas, Davila!Taj odgovor zvuĉao je kao priznanje djeteta. 

 Ništa ih u tom ĉasu nije vuklo da se zagrle. Samo su se gledali, opijeniosjećajem što je u njima pjevao svoju neĉujnu melodiju. 

Slugin dolazak prekine šutnju. - Jedna dama ţeli govoriti s mladim gospodinom. Kaţe da je majka gospodina tajnika.

- Ah, zaboravila sam vam priopćiti! - klikne Marica. - Već odavno leţi u Kalmanovoj sobi pismo vaše majke da će doći 

Page 336: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 336/390

u Beĉ, jer hoće znati stoje s vama. Primite majku, gospodine Davila, a ja odlazim. Do viĊenja! 

 Marica naloţi sluzi da dovede gospoĊu, a ona ode u svoj salon. Odatle izaĊe u mali koridor i prijeĊe u prednji dio dvorca. Potraţila je cara u kabinetu. Bio je sam, zatrpan aktima. Pogledao ju jezaĉuĊeno. 

- Stoje, dijete moje?- Smijem li vam nešto reći? - Smiješ. Dakle? - Striĉe, neću više biti opatica. - Tako? To sam oĉekivao. A nije mi ni krivo. - Vi znate da moja nadstojnica neće biti vašega mnijenja. 

 Ne moţe se uzeti redovniĉka haljina i preko noći svući. - Mnogo ih je koji redovniĉkom haljinom pokrivaju svo je zloĉine. Ti si njome htjela pokriti svoju svetu bol, i kada te ona minula, haljinu skidaš. Ja tako hoću. No, jesi li se uvjerila da ipak ima vjerne i vjeĉne ljubavi? -Da, striĉe, ima je! - Samo ja je nisam imao! - promrmlja on.

- Imate ljubav milijuna.- Gdje su sretna vremena kad sam i ja u to vjerovao dje-tinjskim ushitom kao i ti! Ah, ne dam se oslabiti tim mislima!Ipak idem dalje!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 MATI I SINGore u sobi grlila je gospoda Davila svoga jedinca ispitujući ga što se s njimdogaĊalo toliko vremena da joj se nije javljao. 

 Mladić je odluĉio da zataji majci zloĉin svoga skrbnika, da ne d otakne tajnunjegove smrti.Govorio je o svojoj teškoj bolesti kojoj ne zna uzroka. Ona se smirila, sretnašto gaje našla. Najposlije je spomenula Kal-mana:- Kad sam bila kod kuće stigla nam je vijest o samouboj stvu. Nisam mogla to vjerovati. Zašto bi on sam sebi oduzeoţivot koji mu je bio tolika naslada? - Kaţu da se bojao tebi priznati moju katastrofu, jer su lijeĉ nici tvrdili da nikad neću ozdraviti. - Meni bi se to bojao priznati? Sasvim iskljuĉeno! On je 

 bio odviše drzak. Neka mu Bog oprosti, bio je grub, cinik bezosjećaja. Neprestano me varao pismima, dok konaĉno nisam  odluĉila doći u Beĉ, pa makar morala ići i pred cara. Reci mi, sinko, što je s tobom? Hoćeš li postići na dvoru karijeru? - Nisam to nakanio. Ako je naše imanje propalo, ja ću ra diti.- Propalo? Tko ti je to rekao?- Kalman mi reĉe da ţiviš oskudno i da će sve pasti na draţbu. - Ne znam zastoje to slagao. Naša se imovina povećala! - Uistinu? - usklikne on. - Kad bi znala kako me to raduje!-  Nešto se sumnjivo veseliš. Nakanio si se ţeniti? -Jesam, majĉice! - To bi bio najradosniji dan mojega ţivota. Već si odabrao? Reci, kakva je!- Oh, stvorena da je mazimo, ljubimo i milujemo. Draga

je, ljupka, a odvaţna kao mali junak. Nigdje na svijetu nema takve djevojke.

Page 337: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 337/390

 - Tvoje ushićenje pokazuje da si baš temeljito zaljubljen, što nije sasvim pametno. MeĊutim, nadajmo se da si dobro pro 

 mislio i raĉunao koga ćeš uvesti u kuću. Dakle, reci ĉija je? U svome oduševljenju nije prozreo majĉine misli i prosto-dušno odgovori: -Tko joj je otac ne zna ni njen skrbnik, a majka je bila neka ostavljena sirota.

Djevojku su našli dok je bila dijete, na putnoj postaji, odgojili je i sada jena dvoru.Gsopoda se zaprepasti.- Careva štićenica? - Da, majĉice! - Zaboga, sinko, što je rekao na to Kalman? Ili si mu zatajio svoju nakanu?- Naprotiv, rekao sam mu da je ljubim.- On je znao! Znao je, a nije ti rekao da je ta djevojka kći 

 moje pokojne sobarice!To otkriće nije u Davili izazvalo bilo kakvu promjenu. - Ne, majĉice, to mi nije rekao. Zašto si tako uzrujana?- Zašto? Ti još uvijek ne razumiješ? Kalman ti je to prešu 

tio. Lopov! Tolika zloba ne moţe sama sebe zadaviti. - Majĉice, razjasni mi! -  Moram ti reći istinu. Petnaest godina progonio me Kal 

 man za ţivota mojega muţa da mu budem ljubavnica. On,  pobjednik svih ţena, bio je odbijen. Iz osvete prešutio je tebi daje ta djevojka sobariĉina kći i plod njegove zabave. Davilino se blijedo lice ukoĉilo. Neka nejasna misao priti-sla mu sljepooĉice. - Što si rekla? Plod njegove zabave? Zar to znaĉi da je on, Kalman, bio njen otac?- Zapravo se ne zove otac. Dok su plemićka prava bila na vlasti, svako prvo dijete kmetove zaruĉnice moglo se nazva ti djetetom vlastelina. To uopće ne ulazi u raĉun. No, ako već hoćeš njezino roĊenje sravnjavati s roĊenjem plemića, Kal

 man je njezin otac, ali to je sporedno.

. il

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Mladić problijedi i prekine majku: - Njen otac? Majko, tko ti je to rekao?- Kalmanov namještenik. I sam mi je to sasvim otvoreno 

 priznao kad sam bila na bojištu. Davila sklopi oĉi i s obje ruke podupre glavu. - Kalman je njen otac, otac...- Ne razumijem tvoju zdvojnost.- To ne moţeš razumjeti. Boţe zašto si to dopustio? - Stoje dopustio? Nešto mi kriješ? 

 Njezina sumnja osvijesti ga. Zagrli majku i stade joj govoriti:- Sama si rekla da mu je srce bilo kruto neosjećajno, da je 

 bio cinik. A vidiš, majko, meni je bio zao, vrlo zao. Takav je  bio i prema njoj, makar je znao da mu je kći. Samo jedno te  molim, majko, prisegni na grob mojega oca da joj nikad nećeš reći da joj je Kalman otac. Zar ne, majĉice, da joj nećeš reći. Obećaj mi to! - Nadam se da mi nećeš dati prilike da s njom razgovaram. - Kako? Ti ne bi htjela razgovarati s mojom zaruĉnicom? 

Page 338: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 338/390

- Valjda mi ne kaniš dovesti u kuću kćer moje sobarice, makar sto puta bilacareva štićenica. Pod tu cijenu ne trebam tvoje dvorske karijere. - Majko, ako mi je car dade, ja ću je vjenĉati. - To neću dopustiti! Nikada! - Zar bi htjela da nikad ne prijeĊem prag našeg doma? Gospoda ustane i porumeni. Oĉi joj se ispune ljutinom.

- Zato sam te ljubila, putovala, strepila, plakala; zato samutrošila ţivot, da budem svekrva djetetu svoje sobarice. Velim  ti, nikada!Zapanjeno zagleda se Davila u majku.-  Nisam raĉunao s tvojim nazorima. Majko, zar si još uvijek ţrtva starih plemićkih predrasuda? 

- Predrasuda? Što ti je? Postao si ţrtvom novih ludovanja? Dok će biti plemstva, nitko ne moţe izbrisati iz naše krvi ple 

 meniti bitak. Ti se ne osjećaš plemićem? - Ja se osjećam ĉovjekom. - Prekrasno! Ĉovjek: koĉijaš, kmet, sluga! Umjesto sjajne

dvorske karijere pokupio si nove nazore, budalaštine, haluci nacije luĊaka koji će zakrenuti vratom ĉitavoj svojoj vladavini. - Majĉice moja, nove ideje prometnule su se u strahovit jaz izmeĊu tebe i mene. - Biraj izmeĊu mene i kmetice!- Za ime Boţje, ti si ţena, majka... -Ali plemkinja!- Dakle: vlast kmetskog imetka, njegove liĉnosti, njegova tijela, gaţenje djevojaĉke ĉasti, prezir prema djetetu stoje na stalo po pravu i vlasništvu gospodara da uzme djevicu i da je odbaci, a njeno dijete da smatra svojim otpatkom, to se zove

 plemstvom? To se zove plemićkim bitkom kojim se ponosiš? Fuj! Meni se to gadi. Uzet ću tu djevojku, najveću plemkinju koja se rodila pod suncem!- Kad je tako plemenita neka se odrekne mladića kojemu nije rodom dorasla. Hoću govoriti s njom. Reći ću joj sve i ne  ka odluĉi. - Ne, nikada! Ona ne smije saznati za tvoj otpor ni tko jojje otac, nikad, do smrti.

- Tvoj oĉajni strah da sazna za oca vrlo je sumnjiv! On klekne pred majku i zamoli je:- U ime uspomene na oca u grobu, molim te, ne reci joj to!

- Ako se ne odrekneš te ţenidbe, saznat će od mene. Da,  potraţit ću je. - Majko, odjeni crninu! Izgubila si sina!- Ti uistinu kaniš plemenito ime svojega oca i majke, ro Ċene barunice, obešĉastiti sa sobaricom?- Posvetiti, posvetiti!-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Zaklinjem se da će saznati za svojega oca! - Zaklinjem se, ako ona od toga umre, ubit ću se! Ja poštu jem sobaricu, majku svoje ljubljene!

- Tako? Pravo su mi rekli prijatelji: "Ne dajte sina na dvor,taj car okuţit će ga svojim koĉijaškim idejama i kmetskom  

Page 339: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 339/390

 mrţnjom prema plemstvu." - Majko, neizmjerno te štujem i ljubim, ali ni ĉasa ne mogu dopustiti da ovako govoriš o caru, idealu mojega ţivota, za koji ću ţivjeti i umrijeti.

 Mrţnja i bijes razdirao je njenu dušu što se zrcalila u gorućim oĉima iizobliĉenim crtama lica. 

- Da, tvoj car i tvoja odabranica oboje su jedno drugogavrijedni. \- A ja ću dati svoj ţivot da budem vrijedan njih oboje. - Kmetsko kopile otelo mi je sina! Upamti, moja će osveta 

 pasti na nju!- Ĉuvat ću je, majko, da je tvoja osveta ne dotakne. - Vidjet ćemo tko će biti jaĉi: ja ili ti. Bez ikakva pozdrava oholo izaĊe iz sobe i ode. Marica se vratila u svoju sobu idala je otpremiti stvari u drugo krilo dvora. Zatim ode k Davili da mu to javi.- Sada je moj bolesnik zdrav. Ne treba više opatice. - A ĉezne za dragom malom ruĉicom - ali mu rijeĉ zamre kad se zagleda u ruku za koju Marica ne sluti tko je pod njomizdahnuo dušu. 

- Davila, vi ste se prestrašili. Sjetili ste se onog ĉina? Znam, više put mi srce ĉudno zakuca. Noću u mislima vidim tog ĉovjeka kojega sam uvijek mrzila i bude me strah, jako strah, ali nisam htjela, voljela bih da sam ga predala caru ţivoga. - Morate sve to zaboraviti, jer...- Nastavite, nastavite! - bodrila gaje ona ljupko.- Ne smijem izreći što sam mislio u trenutku kad sam rekao da ĉeznem za vašom dragom ruĉicom. 

- Smijete, smijete reći sve. On nije našao rijeĉi, a ona ga pogleda širokim djetinjim pogledom:- Imate li mi još što reći? - Marice da li bismo mi ikada mogli biti svoji?- Da, kad vi ne biste toliko oklijevali!- Oh ja, ja ne smijem ni sanjati tu boţansku sreću. - Car će na sve privoljeti. - Mi ćemo, dakle, ipak biti svoji? - zapita on kao da sam uto ne vjeruje.- Moţe li nas tko razdvojiti? - Ne moţe, ne smije, neće! 

 Negdje daleko ukazivala mu se crna silhueta majke, za kojom odjekuje prijetnjaosvete.- U vašem glasu, Davila, osjećam strepnju. Niste posve si gurni.- Sreća je moja tako velika da me strah. Marice, draga, vjeĉ na ljubavi moja!SVETKOVINA OSVAJANJA BEOGRADA

Kroz noć kulja masa. Prema balkonu carskog dvora okrenute su tisuće ljudi jedno do drugoga,nasmijanih, ozarenih refleksima lampiona što ih nose visoko uzdignutim rukama.Buĉna glazbala sviraju sveĉanu, uzbudljivu koraĉnicu vukući za sobom svjetinu,izmamljujući urnebesno, radosno klicanje. Tada glazba utihne. Klicanje odjekuje.

 Masa se razmiĉe u dva reda. Ĉvrsti koraci. Baklje plamte. Ponosito koraĉa ploĉnikom vojska, cvijećemiskićenih kapa. U ruci vojnika baklje. Masa baca klobuke, maše rupcima i kliĉe: 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Page 340: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 340/390

 - Ţivjela vojska! Ţivjeli pobjednici! Ţivjeli pobjednici kod  Beograda!

 Vojnici prolaze ispred balkona, diţu visoko baklje i kape, a frenetiĉni njihoviusklici obasiplju carevu pojavu na balkonu.- Ţivio naš car! Ţivio Josip! 

Iz grudi vojnika ori se gromki poklik:- Ţivio naš car! Ţivio osloboditelj puka! Car stoji otkrivene glave. Vojnici viĉu, prilaze sve bliţe balkonu i dovikuju: - Bog te ĉuvao! Bog ti dao zdravlje, naš branitelju! Glava se careva sagiblje k njima, dok se u svjetlu ţare nji hove oĉi i lica, okrenuta prema njemu. Topovi grme. Glazba, pjesma i klicanje mi ješaju se ujedan jedini povik radosti.  Povorka vojske prolazi pokraj balkona i klicanje se gubi u drugom dvorištu.Bakljada je završena. Narod se polako razilazi. S balkona carskog dvora povlaĉese svi u dvoranu. Prozori Burga zatvaraju se. Velikom dvoranom šušte svilenehaljine, zveĉe ostruge i blistaju vezeni haljeci gospode. Generalske odore

 potisnule su ih u pozadinu. Društvo je zabavljeno promatranjem cara, koji jošuvijek s balkona prati vojnike. Uz njega stoji Rosenberg.

- Ne, oni ne laţu! - tiho prozbori car svojem dvorskom me-štru. - U njih vjerujem. Moram vjerovati. Nitko im nije ko mandirao da mi kaţu one tople rijeĉi, zar ne? - Ne dajte se, za ime Boţje, i tu zahvatiti sumnjama, veli ĉanstvo. Nisu li to govorila srca, topla, odana, puna ljubavi? - Da, ja im vjerujem i sretan sam što im smijem vjerovati.Oni su mi vratili zdravlje. Oni su me obnovili. Sutra ćemo ot voriti novu epohu rada. Velim vam, moj je plan gotov. Još ve ĉeras proboravit ću ovdje medu gostima, a sutra poĉinje novo doba. Kako teško ĉekam sutrašnji dan. Ĉini mi se da ću letjeti nad ĉitavom drţavom noseći im novu sreću, nove uredbe koje 

 moraju u njihovim srcima uskrsnu ti vjeru u mene. Moja poti-

štenost bila je samo rezultat bolesti. Sada sam opet svoj. Gle, naši će se gostiuvrijediti, trebam ih zabaviti. Zaboravio sam na ulogu kućedomaćina. - Veliĉanstvo, u Beĉu je gospoda Davila. Poslala je u sekretarijat poruku da ţelirazgovarati sa svojim roĊakom Ha-genom.- Prekasno. Poslao sam ga kao brzog kurira u Prag. Već je na putu.- Kamo sreće da ste uvijek svoje neprijatelje slali na put!

 Ako me veliĉanstvo moţe naĉas otpustiti, otišao bih k gospo Ċici. Stiglo mi je prije pola sata pismo s odredbom da ga pre dam njoj.- Od grofice Vojkffv?- Ne, ali je pisano ţenskom rukom. Car pogleda omot pisma i vrati ga Rosenbergu.- Ne znam tko bi to mogao biti, ali predajte joj. Evo, dolazi

 princ Ligne. DoĊite sa mnom. Povukavši ga dublje u balkon nešto mu tiho reĉe, zatim se uputi k gostima.Rosenberg ode u drugo krilo dvora. Sobarica mu javi da se gospoĊica nalazi u

 bolesnikovoj sobi. Nade je u sveĉanoj ruţiĉastoj haljini. Odrezanu opatiĉku kosu pokrila je bijelomvlasuljom. Iz snjeţne bjeline gledale su velike tamnoplave oĉi. - Nosim carevu poruku gospodinu Davili. Najprije mi izvolite odgovoriti na pitanje: Jeste li, gospodine tajnice, dovoljno jaki da za osam dana putujete?- Tijelo je zdravo a duh je već u mojoj vlasti! - Car ţeli da otputujete u Pariz i da tamo studirate neke stvari koje će veliĉanstvu biti od velike koristi. - Spreman sam, samo neću imati mira ni spokoja - i pogle

da zabrinuto Maricu.Rosenberg se okrene k njoj.

Page 341: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 341/390

- GospoĊice, pitam vas u ime carevo, biste li vi pošli s go spodinom tajnikom kao madame Davila?

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Idem, ako on hoće! -Vrlo kratko i jasno! - nasmiješi se Rosenberg. - Dakle, gospodine Davila?- Putujem kamo god veliĉanstvo ţeli, ali samo s njom! - Sada je sve u redu. Car ţeli da putujete za osam dana. Rumen od sreće udari u lice mladog tajnika. Rosenberg na stavi:- Javit ću odmah veliĉanstvu. Oprostite, ĉeka me duţnost. Da, još nešto - i Rosenberg posegnu u dţep svojega sveĉanog kaputa. - Imam pismo od neke dame.To priopćenje instinktivno lecnu Davilu, i makar je Rosenberg gledao Maricu,

koja je sjedila podaleko od njih, mladić stane izmeĊu nje i dvorskog meštra protiv svih pravila, okrenut njoj leĊima. Opazivši adresu pograbi omot i pogledaRosenberga tako zdvojnim pogledom da nije mogao nastaviti, već je ušutio idopustio da mu Davila uzme pismo iz ruke.- Ah, to je za mene, od moje majke - reĉe on pogledavši oštro Rosenberga. Vidjevši da se nešto dogaĊa pokloni se on 

 Marici i krene prema vratima. Davila ga je ispratio u hodnik.Kad su se udaljili od vrata raskine Davila peĉat i brzo preleti na Maricu adresirano pismo u kojemu joj njegova majka otkriva da je kći njene sobarice i doktora Kalmana te je poziva da se okani njenoga sina.- Što je, gospodine Davila, problijedili ste? - zapita ga Rosenberg.- Gospodine, moram caru priopćiti nešto vaţno. - Danas to neće biti moguće. - Gospodine barune, molim vas, uredite da Marica ne

 moţe primiti bilo kakvo pismo od moje majke. Ako bije sama  potraţila, ne dajte da se sastanu. O tome ovisi mnogo više nego što vi mislite. - Pouzdajte se u mene. Neće se sastati. Dvorski meštar pohiti dalje, a Davila ude u sobu.

- Imate s dvorskim meštrom neke tajne? - upita ga ona.- Tajne koje znate i vi.Stajao je pred njom i zagledao se u njene oĉi. - Ne slutite kako je u mojem srcu!- Bit ćemo opet sretni kao u poĉetku, prije negoli vas je Kal-

 man trovao.- Mnogo više, draga! - i obujmi joj ruke, zagledavši se po novno u njeno lice. Ona ga probudi od zanosa.- Ja sam još uvijek vaša njegovateljica! Dakle, u krevet! Ja odoh u svoj novi stan. Sutra ću se preseliti grofici Vojkffv. - Ne, ne miĉite se iz dvora! Ostanite ovdje. Ne bih mogao

 mirovati da niste tu.- Danas vam još dopuštam, ali ubuduće komandirat ću ja i vama i caru. Ĉuvat ću vas obojicu, ali ne bojte se, bit će nam  lijepo, vrlo lijepo!Otevši mu ruke otprhne iz sobe, dok je on upro pogled u m jesto gdje je prijestajala, i svim mlaĊahnim zanosom usklik-ne u duši: 

"Boţe, imaš li srca dopustiti da razore mir duše ovog anĊela, da mi otmuljubav?"

Page 342: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 342/390

UDARACRosenberg se vratio u dvoranu i povukao se s Keglevićem u pozadinu, odakle su

 promatrali društvo okupljeno oko cara.- Ne mogu se nadiviti kako je car dobre volje - reĉe Keg-lević. - Upravo blista od sreće. Rumen je kao djevojka. Više nije bolestan. Lijeĉnici su se zaista prevarili. 

- Ja bih im zato podijelio kolajnu za znanost! - odvrati Rosenberg!-1 gosti su zapanjeni njegovim izgledom. Mnogi su, valjda i nesretni zbog toga.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Neka, neka! Zatrubit će on toj reakcionarnoj gospodi. Samo da je zdrav, to je vaţno. Već sam se bio pobojao: Jedino

 bolest moţe oboriti njegovo djelo. U zdravlju nema sile koja 

 bi ga mogla pobijediti.- Da Ponte vodi k caru nekog mladića. Tko je to? - prekineKeglević temu. - Novi kompozitor. Zove se Beethoven. Nova akvizicija zacarev umjetniĉki ţivot. To mu je potrebno kao hrana, san izrak.

 Nastaviše promatrati šarenu skupinu oko cara koji se kretao s leţernošću što senapadno razlikovala od sagibanja gospode u strogom rokoko-stilu. S nekom tihomironijom na usnama jednostavno, prirodno oslonjen o visok naslon stolice,govorio je car ţivim pokretima glave, oĉiju i ruku. Knezovi Liechtenstein, Esterhazv, grofovi Kinski i sva sila velikaša, generali i

 ministri, ţivahno su sudjelovali u razgovoru, dok su dame sjedile u krugu i promatrale cara. Kneginja Liechtenstein i grofica Kinski, zastirući usnelepezama, dobacivale bi poneku primjedbu.Princ Ligne i Lasi pratili su konverzaciju šuteći. Car ih pogleda nasmiješenim oĉima: - A vas dvojica? Sanjate o bojnoj slavi? Dragi moji, ĉim  smo nas trojica otišli s bojnog polja, sreća je promijenila ras 

 poloţenje. Sve mi se ĉini da mi je providnost poslala bolest kako bi mi sprijeĉila put na bojište. - Veliĉanstvo - upadne grof Palm - i sreća ima svojih muši ca. Traţi mira. - Sad mi je jasno zašto se sa mnom ne moţe sastati. MeĊu tim, Laudonove pobjede nisu njezino djelo, već uspjeh roĊenog ratnika, koji se zna s njom pobiti i preko Turĉinove glave. - Ne ĉini pravo - šapne grofica Kinski kneginji Suzani - što se ruga sreći. - Zašto, grofice? - Suspregnite znatiţelju! 

Kao da osjeća razgovor o sebi carev pogled svrne prema gospoĊama. - Kad dame šapću iza naših leda, gospodo, nešto se ruši! - Naprotiv, gradi se! Ovaj put to je nada u potpuno ozdravljenje vašega veliĉanstva! - Tek danas sam se poĉeo lijeĉiti. Uzeo sam prvu kapljicusvoje medicine iz beogradskog zdenca!Idemo dalje, idemo dalje, jer i ja idem!- Kamo? - zaĉudiše se dame i gospoda. On se okrene prema gospodi.- U hodoĉašće narodima. Vidite, gospodo, kad moji ljudi 

silom krivo pouĉavaju narod o namjerama reformi ja ću biti sam apostol svoje ideje. S prijestolja sići ću na tribinu i pozva 

Page 343: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 343/390

ti puk da ĉuje pravu istinu. - Veliĉanstvo se šali - primijeti Esterhazv.- Vjerujem, ĉudna metoda, ali ĉovjek koji osjeti da su ga apostoli njegove ideje prevarili, i da krivo nauĉavaju, moraići sam da svoju ideju usadi u srca. Vidite, i u Augartenu poĉe li su moji vrtlari saditi mladice kestena. Ja sam ih sve pova

dio i stao sam saditi visoka stabla. Smijali su mi se, a eto sadaimaju graĊani divan perivoj, pod ĉijim se krošnjama odmaraju. Tako ću odsad raditi i sa svojim idejama: sadit ću ih nepo sredno, sam!Jedva su sakrili ĉuĊenje. - Veliĉanstvo - usklikne grof Kinski - uvjeren sam, kad ljudi ĉuju iz vaših usta vašu vjeru, nosit će svi plave kokarde! - Zašto baš plave? - Vi znate da su Beĉani prozvali plavu boju vašom. - Mislim da sam jednom već rekao: "Obojene ideje potpa daju pod zakon razbojavanja!" Ideji treba ostaviti njen prirodni izgled, svjetlo. Beĉani su je obojili plavom bojom, koja najbrţe izblijedi. 

- Veliĉanstvo, i nebo je plavo - umiješa se kneginja Suzana.  MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Zato je tako ĉesto sivo kao i vaša prekrasna haljina, knegi-njo, kojom ste danas posebno ukrasili svoje tamne lijepe oĉi. 

 Moje dame, dopustite mi da vas nakon malo preduge stanke podvorim slatkišima, ili moţda ukuhanim voćem. Dade znak lakaju i stade dame nuditi okrepom. Srĉući slatko grofica Kinski

 primijeti:- Ne sjećam se, veliĉanstvo, da ste ikad izgledali tako ve dri i sretni kao danas. Oĉito je tome uzrok što se nadate da će vaše ideje... - Da ću opet svakoga tjedna uţivati nekoliko minuta u va šem društvu! - ljubazno će on i pogledavši prema prozoru do-

 metne: - Moji umjetnici danas ne sudjeluju u našem veselju. Izvolite, moram ih obodriti.PriĊe gardi pjesnika i skladatelja. - Ovdje se ili nešto ruši ili rada? - Rada, veliĉanstvo! - reĉe Da Ponte. - Beethoven nam je

 pripovijedao o djelu koje kani komponirati.- A to bi bilo?

 Mladi Beethoven odvrati:- Himna ĉovjeku! - Ĉovjek, ĉovjek, najveći naslov, najuzvišeniji pojam! Vaša će kompozicija biti uzvišena, gospodine! - Zamišljena je prema tekstu napisanom vašim ĉovjeĉan-skim radom, veliĉanstvo. - Mladi prijatelju, po mojemu tekstu prosuli su naumicetintu, ali ništa, priredit ću novo izdanje. Hoću, uistinu hoću! Ušuti, zamisli se i zaokruţi pogledom umjetniĉku grupu oko sebe. - Ĉudno: niti sam pjesnik niti skladatelj, niti romantiĉan niti sentimentalan, a ipak, zašto me baš vi tako dobro razu 

 mijete?- Zato što smo mi samo ljudi - odgovori Beethoven.Josip posegne za njegovom rukom i ĉvrsto je stisne. 

L

Page 344: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 344/390

 - Teško ĉekam dan kada ću slušati vašu himnu. Gospodo, sutra vas molim za malo muziĉko veĉe, samo za nas, kao ono u boljim vremenima.Kneginje se uzvrpolje.- Oprašta se - šapne kneginja Liechtenstein promatrajući 

cara. - Ni rijeĉi više o tome. - Ĉudno, baš je danas tako veseo, kad... - Šutite, kneginjo, dolazi! Zapoĉeo je koncert orkestra kojemu je dirigirao Mozart. U pauzi gosti su se grupirali u dvorani. Car je obilazio sve redom. Zadrţao se s

 mnogima u veseloj konverzaciji, izrekao poneku duhovitu šalu, a zatim je prišaogospodi generalima. Slušao je s uţitkom priĉanje Laudonova glasonoše koji jedonio vijest o pobjedi, a sada je opisivao prizore s bojišta, hvaleći osobitojunaštvo Hrvata.- Da - reĉe car - upoznao sam ih u Zemunu. Nikad ih neću zaboraviti. To je karakter, odvaţnost, dobrota i poezija, sve u jednom srcu.Osjetivši da netko stoji iza njegovih leda obazre se. 

- Vi ste to, Rosenberg! Ĉini se da mi nešto imate reći? - Ne bih vas htio, veliĉanstvo, otimati društvu. - Ako je vaţno, morate! Car izaĊe iz grupe, prošeće se dvoranom s dvorskim meš-trom i upita: -Dakle,stoje?- Grof Salisborn je stigao.- Nosi vijesti iz Nizozemske? Moţda nova ljekovita kaplji ca. Do zore natkrit ću zdravljem predratnog Josipa! - usklik-ne i pode ravno k izlazu iz dvorane.S Rosenbergom ude car u modri salon s krilatim slutnjama da se sreća posljednjihdvaju dana nastavlja.Uz grofa Salisborna stajao je visok gospodin u tamnoj plemićkoj odori, blijed ,drven.

 Nasred sobe zaustavi car hitri korak i zagleda se u došljaka. 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Guverner Nizozemske u Beĉu? To je razumljivo! - Volio bih leţati u grobu nego ovaj trenutak stajati pred li cem vašega veliĉanstva. - Odgovor je u mol-akordu!Šutnja. Sva trojica se zagledaju ĉudno dugim pogledom. Car ponovno oslovi

 plemiće: - Gospodo, pauza oznaĉava uvijek jak refren. Molim, istre site ga!- Veliĉanstvo, ĉim su vaše odredbe stigle u Nizozemsku, staleţi od Brabanta i svo ostalo plemstvo našlo se kriomice u velikoj palaĉi grofa Simona Jude od Brabanta, dok su semi-narci i sva mladeţ krenuli ulicama. Sve se to dogodilo u jed  nom satu.- Što se dogodilo? - Plemstvo je sveĉanim naĉinom proglasilo da... - Što govorite!

 Velikaš nastavi: -  Nizozemska svrgava s prijestolja vaše veliĉanstvo i pro glašava se samostalnom. Sve što je ţivo izašlo je na ulice. 

Seminarci i plemići dijelili su nizozemske kokarde i klicali  plemstvu.

Page 345: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 345/390

Car je nijem. Nijedna kretnja, nijedan treptaj oĉiju. Stoji kao ĉovjek kojemu suzarinuli u srce smrtonosan noţ. Srce je prestalo kucati a da nije osjetilo bol. Guverner i njegov pratilac šute. Rosenberg iza carevih leda blijedi i trne. Ĉekada car udari nogom o pod, d a mu se uzdigne gornja usna u znak najvećeg gnjeva,ali ništa. Šutnja i ne- pomiĉnost ispunjavaju srce careva prijatelja stravomkakvu nikad još nije osjetio. 

Punih pet minuta stajali su svi kao u mramor pretvorene figure.Tada se car okrene k Rosenbergu:- Zovite Kaunitza!

Dok je dvorski meštar izlazio car je prišao polakim koracima prozoru i zagledaose van. Nizozemci su stajali kao vezani nevidljivim lancima.Knez u crnoj odori, s bijelim hlaĉama, svilenim ĉarapama i briljantnim kopĉamana izrezanim cipelama, ude dostojanstveno, gotovo koketno.Car se obazre prema njemu.Kaunitzove oĉi zaustavile su se na bljedilu njegova lica. - Kneţe, ispitajte gospodu i pobrinite se za pogreb. Ledena ironija kao da je namješteno prikrivala ono što osjeća. Knez stane is pitivati svrhu dolaska Nizozemaca. Oni su odgovarali. Car

je šutio. Rosenberg im dade znak da podu s njim. Gospoda izadoše iz salona. Car ih nije ni zamijetio. Zureći preda se izgubio seu mislima.Knez je ĉekao gotovo ravnodušnog lica. -  Niste iznenaĊeni? -  Veliĉanstvo, prorekao sam da će puk poći za plemstvom. Oni se nisu bunili zbog vaših reformi. Rekao sam vam da neće 

 pristati uz vas.Opet duga šutnja. Knez promatra cara i pribliţi mu se. - Veliĉanstvo, rekao sam vam predveĉer da jeugarski ministar Palfyjutros stigao i da sutra dolazi kvarna. Carev pogledusijeĉe se u kneţevo lice. - Pa? Ĉekam ga. Ili ne, vidim da već znate što hoće. Ţelite li mi reći? - Bolje je da saznate sve zajedno nego da se postepeno uzrujavate.Oštrom kretnjom ruke da car znak da govori.- Veliĉanstvo, grof Palfy donosi tešku poruku ugarskog 

 plemstva.- Samo recite, recite kad je već pogreb. -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Ako veliĉanstvo ne povuĉe sve reforme i ne sazove sabor, ako vlastelu ne uspostavi u starim vlastima i povlasticama,zakljuĉeno je da će se otcijepiti od drţave. Car digne glavu i zagleda se u strop, ukoĉeno, kao da je obezumio. - Gradovi, sela, sve je naoruţano. Seljaci kliĉu velikašima - nastavi knez.- Seljaci! Seljaci! Koji seljaci? - opetovao je car takvim tonom da je Rosenberg postrance plaho pogledao u njegoveoĉi. - Veliĉanstvo, ĉini se da je u Ugarsku doprla ruka Prusije. Govori se da su ugarski plemići u dogovoru s nekim stranim  dvorom. On bi Ugarskoj dao jednog ĉlana svoje dinastije, ataj bi smjesta bio proklamiran vladarom. To nije spomenuto u

sluţbenom izvješću grofa Palfvja, ali to će vam priopćiti sutra knez Esterhazv. On, kao što znate, nije sklon vašim reforma 

Page 346: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 346/390

 ma, ali je još manje sklon Prusiji. Car je sjedio oĉiju uzdignutih k stropu, kao da ĉeka padanje kamenja. - Poloţaj je strahovito teţak, veliĉanstvo. Poslije šutnje car dobaci knezu ĉudan pogled i upita ga: - Što vi ţelite primijetiti? - Spasiti se moţe samo ako sve reforme povuĉete. 

Šutio je i gledao u strop.Potpun mir. Knez ne ĉuje ni carev dah. Iz koncertne dvorane potisnuše se kroz zatvorena vrata zvuĉi koraĉnice. Knez zlovoljno namršti lice i pogleda u vrata kao da bi htio ušutkati glazbu. Careva glava se odjedanput spusti kao da gaje netko udario po tjemenu.Kancelar je šutio i gledao ga mirno. Konaĉno car podigne oĉi k njemu. Gledaogaje dugo. Napokon ga oslovi:-  A što na sve to kaţe kancelar caru? 

- Nema odvaţnosti da odgovori što bi htio. - Dajem vam odvaţnost. Recite što god hoćete. - Veliĉanstvo, da sam na vašem mjestu, meni se to ne bi 

 moglo dogoditi.- Tako? Zašto? - Jer bih radio drukĉije. 

 Nekoliko trenutaka promatrao gaje, zatim mu reĉe ledeno: - Kako biste radili da ste vi car?- Ovaj poziv znaĉi da moram reći sve. Da sam ja car radio 

 bih ovo: Nastupajući na prijestolje okrunio bih se svim kru nama koje bi mi donijeli. Prisegao bih na sve ustave koje bi

 mi predloţili. Potvrdio bih sve privilegije što ih ima historija. Okupio bih na dvoru u blještavom sjaju sve velikaše, plemiće i sve popove. Zasuo bih te ljude ĉastima, naslovima i ordeni 

 ma. Iskitio bih njihova prsa, a onda bih radio mimo ustava, mimo privilegija. Kršio bih iz dana u dan sve što sam potvr dio. Radio bih po svojem i sa svim zanosom uvjeravao ih kakoje sve to laţ. U korist velikaša i plemića i popova! Kad bi pri govarali priredio bih bogate dinee, sjajne sveĉanosti; odliko vao ih ljubaznim prijateljstvom, obasipao ih novim titulamakao pokladnim prhuticama. Vozio bih se s njima u sveĉanim  sjajnim povorkama u kojima bi imali prva mjesta. Gospoda biuţivala, a narod zadivljen dvorskim sjajem, klicao bi svima. Da, veliĉanstvo, masi treba blještavila, carskog sjaja, a ne jed  nostavnosti. Vjerujte, veliĉanstvo, masi svih staleţa više im  

 ponira sjajan šesteropreg nego tucet plemenitih ideja; više im   ponira carska krunidba, za koju se potroše milijuni, i parada u kojoj se pregazi desetak majki s djecom, nego stotinu tisuća 

 bijelih hljebova kojima biste nahranili sirote. Ja bih bio na sve pristao, sve prevario: neprijatelje bih vezao, progonio i uniš tio, prijatelje bih tovio, i tada bi pobjeda bila sigurna.

- To bi bilo carstvo VVenzela Kaunitza, a ne Josipa II.- Priznajem! No Josip II pošao je ravnim putem. Objavio je svima namjere. Rekao je svima u lice da će im uzeti privilegije -

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

i vlast nad pukom, izjednaĉiti ih s njihovim kmetom. Ukinuo je dvorsku nošnju,

titule i ĉasti. Obdario je puk sloboštinama, a neprijatelje je pustio da rade

Page 347: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 347/390

što ih volja. Dao im je u ruke slobod u tiska i kretanja, i eto, tolikofavoriziran puk poveli su neprijatelji protiv vas!Car se nije ni maknuo dok je slušao razlaganje svoga kancelara, niti ga je

 prekidao, a on, kao da je teško oĉekivao taj trenutak, nastavi: -  Vi ste, veliĉanstvo, na svoju zastavu napisali lozinku:"Sreću ĉovjeku u jednakosti svih staleţa!" i postali ste njezi 

nim muĉenikom. Niste se htjeli okruniti zlatnom krunom i zato vas je vaša ideja okrunila trnovom. Pristaše su vas izda le, prijatelji nazivali "okrunjenim buntovnikom", neprijateljivelikaši, plemići i popovi "buntovnikom na prijestolju". Meni neshvatljivim fanatizmom gazili ste preko samoga sebe. Ţiv jeli ste i radili za druge a sebi ste oduzimali sve, ĉak i osobnu udobnost, samo da štedite i da gradite ceste, da hranite sirotinju. U zahvalu su vas oni za koje ste dali sebe, ţivot i imovi nu, ostavili i pristali su uz svoje tlaĉitelje. Veliĉanstvo, vi niste carevali, vi ste ĉovjekovali. Zato su vas ostavili. Ukoĉen, okamenjen, stajao je Josip pred Kaunitzom. Iz njegovih usta padoše dvijerijeĉi, namoĉene u gorku ironiju: -Himna ĉovjeku! 

Okrenuo se, prošao nekoliko koraka po sobi, ali kao da je u njemu nešto provalilo, naglo se obazre: - Dakle, ja sam krivac?-  Veliĉanstvo, kriva je priroda. Prerano ste se rodili za ovo doba u kojemu ţivimo. Trebalo je da doĊete na svijet sa svo jim idejama i sa svojom metodom bezgraniĉne iskrenosti 

 mnogo kasnije, kad će izgubiti svoju svesilnu moć lukava laţ i sjajni šesteropreg. Hoće li to ikada biti, ne znam. Teška šutnja. Car gleda u pod. Knez ravnodušno promatra njegovo blijedo lice, nakojemu se trzaju mišići. Car reĉe ledeno muklo: 

- Ovu koraĉnicu sviraju meni! Ponovno zapadne u šutnju. Uzalud je Kaunitz ĉekao odgovor. Nekoć bi se bioraspalio i zanosno izgovorio dug govor u obranu svojih misli. Sada šuti iKaunitzu se ĉini da je ta šutnja opasna. Carevo lice gubilo je boju i mraĉilose.- Veliĉanstvo, imate li kakav nalog? - Hvala, ne! - odgovori glasom koji Kaunitza prenerazi i polako izaĊe iz salona. U privatnom kabinetu zaustavi se Josip i uhvati za sljepo-oĉice. U pozadini pojavi se zabrinuto lice dvorskog meštra. Polako priĊe bliţe. - Veliĉanstvo, što vam je? - Zasut sam, zasut! Neka svi idu kući! Neka se spreme za sprovod. Idite! Neka me ne ĉekaju. Recite gostima veselu vi jest: da su me vidjeli posljednji put! Idite, obradujte ih!- Veliĉanstvo, ne mogu vas ovako pustiti. Vama je pozlilo. - Od ĉega bi meni pozlilo? Idite, da mi duţe ne sviraju! Rosenberg zatvori za sobom vrata. Car sjedne kraj prozora.

 Nepomiĉno zuri u mrak. U dvoru se sve stišalo. Svjetla utrnuše. Tiho uĊe Rosenberg i potišten stane pokraj njega. Car je poĉeo govoriti kao usnu:- Ĉemu je bilo potrebno da uopće dolazim na ovaj svijet? Zašto me priroda posjela na prijestolje, a stvorila me samo ĉovjekom? Zašto mi je dala srce, a onima oko mene kamen?Zašto je dala ljudima pamet otporniju od pećine? Ĉemu me 

 posjela na prijestolje kad ljudi ne trebaju ĉovjeka? Zašto? - Veliĉanstvo, vi ste u groznici. Ĉelo vam oblijeva leden znoj. Dopustite da pozovem lijeĉnika. - Mrtvozornika zovite! Meni su odsvirali moju koraĉnicu. - Uslišite moju molbu i leţite. - U krevet da idem? Ne, dragi prijatelju! Zovnite mi, molim vas slugu.

Page 348: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 348/390

- MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Rosenberg otvori vrata. Sluga ude.- Spremite mi moje kovĉege! - naloţi car. - Sutra putujemo!Kad se sluga udaljio Rosenberg se ponovno pribliţi caru: - Stoje odredilo veliĉanstvo? - Idem na bojište! Hoću da tamo umrem! - Ali, veliĉanstvo, vi sami osjećate da vas je zahvatila groz nica.- Ne osjećam! Zaista ne osjećam ništa. Molim vas, ako ste 

 mi prijatelj, ostavite me na samu. Carev je prijatelj bespomoć no gledao kako se trza u groznici i zatim se povuĉe u pred  soblje.

Car je buljio u tminu, duboku i pustu.U GROZNICI Nekoliko dvorjana stoji u predsoblju carevih odaja. U licu im nijemi strah.Ĉekaju nešto ĉega se boje. Katkad pogledavaju na dva velikaša u madţarskojsveĉanoj uniformi, što ravnodušno sjede u baršunastim naslonjaĉima. Pokatkadnešto prišaptavaju i pogledavaju prema vratima.Iz hodnika ĉuju se koraci, tihi i oprezni, kao da svi u kući hodaju na prstima.

 Vrata se careve sobe otvore. Rosenberg izaĊe u predsoblje. U licu mu oĉajno beznaĊe. Ide ravno prema gospodi u madţarskim uniformama. - Gospodine grofe, nije moguće, ne mogu vas najaviti.- Ne zaboravite, svaki sat i dan što ga gubim uzalud moţe donijeti odcjepljenje Ugarske. Moramo razgovarati s vladarom.- Nemate smilovanja. Ujutro iza prekjuĉerašnje sveĉanosti našao sam cara u naslonjaĉu. Mislio sam da je mrtav. Kao daje deset godina leţao u grobu. Ni prepoznali ga ne biste, to-

talno porušen. Temperatura je strahovita. Dva put gotovo ga je ugušila krv. - Vrlo ţalimo, ali vaše oklijevanje moglo bi prouzroĉiti još veću katastrofu. Zapitajte lijeĉnike moţemo li k njem u.- Odbio ih je. Molio sam ga da ih zove. Rekao sam: "Veliĉanstvo, vi bacate krv!" a on tek slegne ramenima: "Znak da sam od krvi i mesa!"- U krevetu je?- Ah, tko bi ga spremio u krevet! Sjedi u svojoj sobi i rješa va akte.- Znaĉi da nas ipak moţe primiti.- Ali vaš susret s njim mogao bi mu strahovito štetiti. Toga se bojim.- Bit ćemo oprezni. Najavite nas. 

 Na vratima se pojavi Marica zaplakanih oĉiju i pode ravno k Rosenbergu. - Smijem li k njemu, gospodine Rosenberg?- GospoĊice, nemojte, silno bi ga uzrujalo. Pozvao je Da-vilu. On je sada uz njega. On će vam sve reći. Samo vas molim  da ne ulazite. Što li ćemo još doţivjeti! Stisnula je svoje male usne da zataji jecaj i okrenula se da sakrije suze.Uputila se k vratima. Rosenberg pobrza za njom.- Jeste li sve spremili za putovanje?- Zar da sada mislim na sebe, na vjenĉanje? Što vam pada naum?

- Ali on to ţeli. - Ne mogu, ne mogu! Neću! 

Page 349: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 349/390

- Odredio je ujutro da se grof Vojkffv sa svojom suprugomvrati u domovinu i da mu se dade dopust. Pozvao je oboje danas u audijenciju.- Ĉemu sve to? - zaplašeno će ona. - Ne znam. O svemu vodi raĉuna, za sve se brine, sve ure duje, kao da piše oporuku! Idite, gospoĊice, ne plaĉite! Mo-

- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

gao bi izaći i vidjeti vas. Davila je kod njega. Nešto mu diktira. Sve će vam onsam reći, samo izaĊite iz predsoblja. Izašla je gušeći se u plaĉu. Car stoji pokraj uţarene peći i grije drhtave ruke. Nad pisaćim stolom sagnulose Davilino blijedo lice. Car se obazre i pode prema njemu. Pritajenom strepnjom

 promatra mladić njegove upale oĉi, izobliĉeno lice, zelenosivu put, na kojojgore crvene mrlje.

 Mirno stavi ruke na leda i stade šetati gore-dolje po sobi, jednakom ţurbom kaokada je Davili diktirao u kabinetu. Ĉudom ga gleda mladić, ĉas se trgne, ĉas seobmanjuje nadom prateći njegov hitar hod. - Ne umaram li vas, Davila?- Oh ne, veliĉanstvo. Osjećam se sasvim zdrav. - Zvao sam vas zato što nemam više ni u koga povjerenja. Ono što kanim diktirati moje je osobno. V jerujem u vas i to jerazlog da sam vas molio. Gle, što to Rosenberg pregovara u 

 predsoblju? - reĉe car ĉuvši dvije-tri rijeĉi i pode prema vra tima.- Ĉini se da gospoda - i car pogleda prema madţarskim ve likašima - ţele sa mnom razgovarati? Pustite ih, Rosenberg!

 Ne mogu mi uĉiniti ništa naţao. Znam sve! Recite grobarima da mogu doći. Povukavši se opet u svoju sobu reĉe Davili: -  Moţete ostati ovdje. Ono što ćete ĉuti nije tajna. 

 Mladi tajnik ostade i povuĉe se s tihom boli k prozoru. Grof Palfy i EsterhazvuĊoše i stadoše podaleko od cara, vidljivo iznenaĊeni njegovim izgledom. Ĉinilose da gledaju sjenu nekadašnjeg cara, odjevenu u njegov mrki frak. On ih oslovi

 mirnom ironijom:- Samo odvaţno, gospodo! Izrecite nadgrobni govor! Kau-nitz me u sve uputio!

Ugarski ministar izvijesti cara o svemu što mu je rekao Kau-nitz, i doda:- Veliĉanstvo, svaki je ĉas dragocjen. Smjerno se usuĊujem preporuĉiti da

 povuĉete sve reforme za Ugarsku, dok ne bukne prevrat. - Pogledajte me, gospodo? Zar ne biste izvoljeli priĉekati dok se maknem sa svijeta? Nećete dugo ĉekati. Tada mogu go spoda moju zgradu mirno i veselo rušiti. - Veliĉanstvo, zgrada se već raspukla. Ĉekati znaĉi prepu stiti rušenje tudincu. Car se okrene k prozoru. Zaĉas se opet obrati njima: - Dakle, gospoda su me osudila na najveću pogrdu, da sam  rušim svoje djelo? - Veliĉanstvo, strašna se opasnost sprema nad drţavom: drugo otcjepljenje, koje bi moglo vlast Prusije proširiti na jug. Prevrat je na pragu.- A to sam skrivio ja! Velik sam zloĉinac, vrlo velik! Uĉinio sam pogrešku kad sam dokinuo smrtnu kaznu. Lišio sam zlo ĉince velikoga ĉovjeĉanskog dobroĉinstva! - Odgovor, veliĉanstvo? -Odgovor? Ja...

Page 350: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 350/390

Uhvati ga omaglica.Gospoda i Davila priskoĉiše. - Hvala! - reĉe car. - To je osuda velike prirode, njoj se pokoravam rado!Ponovno stade šetati, ali noge su klecale. Davili se ĉinilo da se svakim korakom pribliţava grobu. Dok su gospoda šuteći

ĉekala, car izaĊe, ne rekavši ni rijeĉi. Josip ude u spavaću sobu i padne na stolicu. Nesvjestica mu zamraĉuje vid. Sluga potrĉi po Rosenberga. S njim je dohitao i Davila. Podmetnuše mu pod nos jak miris. Doskora seosvijesti i nasmiješeno reĉe: - Jednoga jutra naći ćete me mrtvog! Ljudi će kazati da sam otrovan!

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Te su rijeĉi potresle Daviline ţivce. Prispio je lijeĉnik Sturck i zamoli carada legne.-  Nemam vremena, leţat ću dovoljno dugo. U prsima osjeti bol, u tijelu klonulost. Sklopio je oĉi. Ro-senberg i Davilastajali su iza njega bespomoćni i oĉajni. Kad otvori oĉi reĉe: - Doktore, hvala, ne trebam vas!Lijeĉnik ode. Car uzme boĉicu mirisa i natare sljepooĉice. -  No? Što ste se prestrašili? - nasmiješi se Rosenbergu i Da vili. - Sve je prošlo! Tko je sada na redu? Kao da je zaboravio na ugarskog ministra, brzo ustane i reĉe: - Da, pozvana je grofica Vojkffv s muţem. Uvedite ih u sa lon, odmah! Nemam mnogo vremena.Pode opet hitro u salon, kao da se ništa nije dogodilo. Rosenberg uvede generalaSinišu i Neru. Svijetla haljina, rascvalo lice i sjaj oĉiju unese u turobnostsalona teţak kontrast. Iza nje ulazi Siniša u generalskoj odori. - Veliĉanstvo - progovori Nera teško svladavajući dojam  što ga je izazvalo carevo skrhano tijelo - izvoljeli ste nas poĉastiti. - Ţelim da se oboje vratite u domovinu. U mojoj blizini uvijek ste izvrgnuti napadima moje vjerne drugarice nesreće. Generale, odredio sam da vam dadu dopust.- Veliĉanstvo, ţelim se vratiti na bojište. - Bar se vi ne kanite urotiti protiv mene. Dok ja ţivim uvijek prijeti opasnost svima koji su mi prijatelji, koje volim. Avaš sin - promijeni on temu - divno je i hrabro momĉe. Borio se s otimaĉem ljudski. Junak kakav mu je i otac! 

 Nera je šutjela. Siniša nije mogao govoriti. Car zaustavi pogled na Siniši, kaoda ga prvi put vidi. Promatrao je njegove plamene crne oĉi, crnoputno lice,široka 

ramena, stas obavijen ţarom ljepote iz koje vrije burna krv i vratolomnostjunaštva. 

 Nasuprot carevim oĉima visi portret, njegov vlastiti. Miran filozofski pogled,skromno drţanje, misaono ĉelo. Jednostavan ĉovjek. Sve to preleti mislima u nekoliko sekundi. Zjenica mu se smanji.

 Nera osjeti da se u njemu nešto dogaĊa. Da skrene njegove misli drugim pravcemupita:-  Veliĉanstvo, kad će se obaviti vjenĉanje gospoĊice 

 Marice?- Što prije, da mogu mirno umrijeti. 

Page 351: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 351/390

- Veliĉanstvo - reĉe Siniša - zar takva mala bolest...Car upadne:- Velika bolest kojoj nema lijeka, jer se zove poraz!

- Te rijeĉi ne pristaju u vaša usta, veliĉanstvo! - primijeti Nera. - Vaša snaga je velika. 

- Snaga obiĉnog ĉovjeka - reĉe car pogledavši Sinišu - obiĉ nog ĉovjeka, filozofa, fanatika, omraţenog pastorka sreće! Kao da se pokajao i probudio, nasmije se:-To ne govorim ja, grofice, nego groznica, a ona ima svojih ekstaza kojima se

 moram pokoriti. MeĊutim, kad me udostoji ostaviti na miru, bit ću opet svoj. - To će biti uskoro! No, veliĉanstvo, trebate ipak poĉinuti i 

 malo odahnuti od rada - prihvati Nera.- Odahnut ću. Grofice, molim vas, budite Marici moja za 

 mjena. To sam vas htio zamoliti. A sada, grofice i generale, putujte i budite sretni!Pritom uzme Nerinu ruku i dotakne je grozniĉavim ustima. - Zbogom!Gotovo ih je istjerao iz salona. Izadoše u predsoblje suznih oĉiju, sa stravom u

duši. Rosenberg uĊe opet u salon i nade cara kako zuri u svoj portret. Ne ĉujega i ne opaţa. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 Nije mogao razumjeti što je privuklo carevu pozornost na tu sliku što gaje prikazivala u snazi i zdravlju. Dvorski meštar pode sa štropotom prema prozoru. - R osenberg, vi ste. Slušajte iznenadno otkriće. Koliko sreće i ljubavi zadobiva gdjekoji ĉovjek, jer je donio sa sobom na svi jet ĉar junaĉke ljepote. A drugi, obiĉno neznatno lice, skrom  nog tijela... sa ĉitavim rojem lijepih velikih ideja, koje mu, ne samo nisu donijele vlastitu sreću, nego su mu otele ţivot i bacile na nj porugu. Zašto se netko rodi sa svijetlim umom, drugi glup? Jedan je lijep, drugi kljast, grbav. Dok jedan nosisa sobom sve uvjete nesreće, drugi sve uvjete sreće, po svom  roĊenju. I ništa ne treba sam pridonositi da zavrijedi sreću, da stekne uspjehe, sve mu nosi igra sluĉaja, po roĊenju. I pri roda dijeli privilegije! Zar je nejednakost ţivota, dioba sreće, 

 privilegij prirode? I ona u koju sam toliko vjerovao, toliko jeoboţavao? Uskoro nastavi:- Zar je moja borba protiv nejednakosti i privilegija druš tva i drţavnog poretka utopija, kao što bi bila borba protiv ne jednakosti koju dijeli priroda?Rosenberg nije imao kad odgovoriti jer car proslijedi:- Zar su privilegije, nepravednost u podjeli ljudske sreće, 

 moć koja će vladati svijetom dok bude ljudi? Sama priroda svojim stvorovima nepravedno i nejednako dijeli po sluĉaju, a ne po pravu, da svi stvorovi jednako uţivaju ono malo dobroga što ţivot da je? Ah, kakvo bolno otkriće, danas, na

 posljednjoj stepenici izmeĊu ţivota i smrti! - Veliĉanstvo, nije posljednja, ako vi to hoćete! - Ja? Oni hoće tako, oni! Gurnuli su me u jednom trenu niz sto mojih stepenica. Pogledajte, Rosenberg! Moj sobar neće trebati da mi na odru napudra vlasulju! Pogledajte! Dvije su

 me noći pobijelile! Eh, ali idemo dalje! Ĉeka me posao. Ima 

li koga u "kontroloru" tko hoće primiti iz mojih ruku kruha? Ima? Idem!

Page 352: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 352/390

 - Veliĉanstvo, molim vas, bar dva-tri dana odgodite posao. - Ah, za dva-tri dana

 mogao bih već svršiti, pa da ih provedem uludo? Idem!Davila i Rosenberg stajali su zapanjeni kad je car otišao u "kontrolor". Mladićje oĉajno pitao: - Gospodine dvorski meštre, dokle će to tako? Zaboga, ne 

tko ga mora prisiliti da legne i da primi lijeĉnike. On ide oko lo kao ţivi mrtvac, u neprestanoj groznici, kao da naumice troši zdravlje. - Pokušao sam sve, ali uzalud. - Grof Palfy još uvijek ĉeka u predsoblju kao grobar. Ne da se odstraniti.- Neka ide do vraga!- Knez Kaunitz takoĊer ĉeka. Boţe moj, kako je taj ĉovjek ravnodušan! Gospodine Rosenberg, je li on ikada caru bio iskren?- Dragi prijatelju, Kaunitz je jak um, ali slab karakter. On je

 bio predstavnik najreakcionarnijeg jezuitskog smjera za vladavine carice Marije Terezije i najgorljiviji pristaša najpros-

vjetljenijeg i najnaprednijeg Josipova smjera. Kaunitz je vrlotašt. Bio je viĉan da ima vladara pod svojim uplivom, kao ca ricu. Njezin sin Josip nije se dao upregnuti, nego je sam vodioreforme, zato Kaunitz nije nikad potpomagao cara pravim savjetima, iz puke taštine što on nije glavni faktor. - Ja sam više puta zamijetio u njega zlobno veselje kad  caru nije nešto uspjelo. - On je lija, umna i tašta, zadovoljan kad bi sve pošlo po zlu  samo zato što on nije vodio vladu. - Osjećao sam da nije pravi pristaša carevih ideja.- Za cariĉina ţivota nosio joj je pismene potvrde da se ispo vijedao. U njezinoj prisutnosti poljubio bi ruku glavaru jezuit--

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

iUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

skog reda, kao što je stisnuo ruku papi. Da pokaţe svoju na-prednost, kad jevidio da car donosi novi duh, pridruţio mu se, ali ne iz uvjerenja. On moţe bitisve: reakcionar i napredan prosvjetitelj; za sve mu dostaje sjajnog uma i sjajne

 prilagodljivosti, bez uvjerenja i zanosa. On će raditi i za i protiv sjajnimsvojim umom; ne da stvara, nego da briljira.- Što se dogaĊa vani? - prekida Davila dvorskog meštra upozorivši ga na štropot hitrih koraka i zatvaranje vrata. - Nešto se dogodilo! - reĉe Rosenberg i htjede izaći da vidi što se dogaĊa. Na vratima se sukobi s Keglevićem. Zadihan i 

 blijed uhvati on Rosenberga za lakat.- Zaboga, doĊite! Car je izašao iz "kontrolora" teturajući. Odveo sam ga u njegove odaje. Lijeĉnik je kod njega. Teško diše. Temperatura je strahovita. Rosenberg, bojim se da... 

 Ne odgovorivši pohiti dvorski meštar iz sobe, za njim Keg-lević i Davila. Svatrojica uĊu u carevu sobu i zaustave se zabrinuto kod vrata. Lijeĉnik stoji iza carevih leĊa, a on sjedi u velikom naslonjaĉu. Oĉi su uprte ustrop. Govori dubokim glasom, kao da nekome diktira:- Bune se protiv mene! Ostavili su me. Jure za koĉijom svo jih tlaĉitelja. Ĉovjek? Gdje je ĉovjek? U kome je ponikla ideja da oslobodi roba i uĉini ga ĉovjekom? Davila i Rosenberg pogledaju lijeĉnika zaprepašteno. On im šapne: - Groznica je

tako jaka da glasno misli. Proći će. Car je neprestano gledao u strop, a usne suse micale:

Page 353: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 353/390

- Ideje! Ideje, utvare, oblak, dim, krijesnice kojima se ukrašavaju bludne majske noći! Ideje, nakit poštenih ţena kojim  vabe ljubavnike. Daleki meteori što zasjaje i utrnu da se koket-na priroda prikaţe tajanstvenom. Ideje, maska za put valova! Svi tronuto slušaju njegove mukle rijeĉi: - Pristaše, prijatelji, sljedbenici, to su rente. Podmićuj, ca 

re, ideju, sljedbenike, suradnike, oduševljenike, apostole, pro-svjetitelje, osloboditelje; daj ĉasti, odlikovanja, sjaj, raskoš, dajšesteropreg. Šesteropreg! Poštenje, što je to? Put u progonstvo, sramotno

 progonstvo! Gdje je moj puk kojemu sam skidao okove? Gdje su graĊani koje sam pozvao k stolu drţave? Gdje su sirote kojima sam dijelio haljine? Glas postanenujan.- Luteran! Bezboţac! "Sve zlo pada na nas, jer nam je on car!" Tako mi pljuju u lice.Glava klone na prsa.Davila i Rosenberg gledaju što se zbiva. Josip opet prozbori: - Bune se i odriĉu se mene; vraćaju mi hljeb i slobodu, ba caju mi u lice sve što sam dao. Privilegije hoćemo! Privilegije! 

Zato smo ovdje da gospoda uţivaju a mi da patimo, zato smo ovdje da jedni budu sretni i ljubljeni, drugi bijedni i neopa-ţeni, osamljeni. Neprijatelji puka voĊ e su njegove. "Kokardenam dajte! To su zastave našega robovanja!" Uspravi glavu i ustade. Oĉi mu gore, usne su modre, lice posuto tamnim crvenim

 mrljama.- Pa neka im je! Neka! UĊite opet u tamu! Natrag u jaram! Uzmite ponovno lance i okujte se njima! Da, i oprostite što sam se drznuo da vam ih zaĉas skinem! - Veliĉanstvo, vi ste u groznici! - reĉe lijeĉnik. - Molim vasda legnete!- Nemam vremena. Moram rušiti što sam sagradio. Neka doĊu gospoda grobari. Neka doĊu! Zovite gospodu iz Ugar ske! Brzo!Rosenberg pode u predsoblje i odmah se vrati s ugarskim ministrom i grofomEsterhazvjem.Stajali su prema etiketi i ĉekali. Car ih je gledao dugo. Ĉulo se samo njegovoteško disanje. Oslovi gospodu pojaĉanim glasom ĉovjeka koji bulazni: - Dakle, narod, puk neće moje reforme?- Veliĉanstvo, svi oĉekuju da ćete ih povući - odgovori ugarski ministar. - Obećao sam donijeti akt u Peštu i samo tako je 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

odgoĊen prevrat. Svaki tren moţe planuti buna i prolijevat će se krv. - Ja sam krvnik! Davila, uzmite pero! - poviĉe Josip tako da su se svi stresli. Zapanjenost obuzme Rosenberga, mladogtajnika i lijeĉnika. Kao obiĉno u svojem kabinetu, u doba zdravlja, car stane diktirati reskript.  Dubok glas ĉas se uzdiţe ĉas spušta: - ...i jer vidim da narodi nisu zadovoljni s mojim uredbama, dane ţele slijediti moje nazore, da ne ţele ono što sam im dao, u  ĉvrstom uvjerenju i u namjeri da ih usrećim, povlaĉim sve svo je uredbe...Davilina je ruka drhtala. Morao je nekoliko puta prekinuti da smogne snage.Rosenberg se stisnuo k prozoru dršćući ĉitavim tijelom. Car se zaustavi u šetnji

i pogleda u pisaći stol. Ĉas muĉnog, strahovitog oĉekivanja razapinjao je i one

Page 354: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 354/390

koji su taj reskript ĉekali s veseljem i one koji su ga slušali sa zebnjom.Davila i Rosenberg pogledaju se pogledom nijemog oĉaja. Josip priĊe pisaćem stolu i uzme pero. Davila ustade i povuĉe se k Rosenbergu.Obojica su uprla pogled u carevu ruku stoje drţala pero kojim je trebalo da

 potpiše akt. Ĉinilo im  se da se pero pretvara u maĉ koji probada careva prsa. Josip sjedne. U tišini zaškripi pero. 

Davila stisne Rosenbergu ruku, rekavši šaptom: - Potpisao je! Car Josip II povukao je svoje prosvjetiteljskereforme!Rosenberg poraţen odvrati: -  Ne, to nije uĉinio car Josip II, uĉinila je to groznica. Zdrav, normalan, on bi prije ubio sebe nego svoje djelo. Pošao bi u narod i na barikade, ali nikada ne bi kapitulirao! Zdrav, nor

 malan nikada! Car Josip ne bi to nikad potpisao! Cara JosipaII više nema. Ovdje sjedi samo njegova bolesna sjena.

Car gleda u svoj potpis kao da ga ne prepoznaje. Svi su nepomiĉni, kao da stoje pokraj ĉovjeka koji je ovaj ĉas izdahnuo.  Vrata se naglo otvore. U tišinu bane iznenada Da Ponte s manuskriptom u ruci. U

 prvi ĉas nije opazio nikoga i ne sluteći što se dogaĊa pokloni se i reĉe. -  Veliĉanstvo me izvoljelo pozvati u ovaj sat s manuskrip tom Leonarda Francesca, zbog svršetka. Grozniĉave oĉi bolno su gledale mladoga pjesnika. Car baci pero na stol. - Da, zvao sam vas zbog svršetka. Već sam ga napisao. Leo-nardo Francesco neće umrijeti nad dovršenim djelom. Njega su prisilili da prije smrti svoje djelo sruši sam. Sam! Glas mu je zvuĉao sablasno, oĉi su gasnule, crvene mrlje na licu postale sutamne.Rosenberg dade pjesniku koji je upao u sobu znak da se udalji. Da Ponte se

 povuĉe ne shvativši što se dogaĊa. Car pogleda maĊarskog ministra. - Dakle? Stoje? Zašto ne pucaju salve u ovom velikom tre nutku moje slavne historije? Ponosito, pobjedonosno uspinjese plemićki privilegij opet na vlast, prihvaća uzde u šestero-

 pregu; uzima vlast, udobnost, sreću, uţitak. Milijuni seljaka i graĊana prihvaćaju duţnosti, okove, neznanje, bijedu i bati ne. Zašto ne pucaju topovi, gospodo? Sluţite Te Deum! Slava je to! Historijska slava! Mogli ste je veselije proslaviti nad mojim lijesom. Htjeli ste da prisustvujem svojem pokopu i kar-

 minama. Eto, ovdje sam, i to mogu, gospodo, i to. Rušim i po kapam samoga sebe! Imate li još što za mene? 

 Nijemo su stajala gospoda oborenih oĉiju, nijemo su se poklonila i izašla sacarevim reskriptom iz sobe. On je gledao za njima i stisnuo usne. Klonulost ga

 potpuno obuzme. Sjedne.-  Veliĉanstvo - poĉne Rosenberg - smilujte se vašem sta rom vjernom prijatelju, dopustite da sazovem lijeĉniĉki kon-zilij. Smilujte se! - govorio je gušeći suze. 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Da konstatiraju što znam i sam? - Moţete ozdraviti! - Ne mogu! Ne smijem! Moje djelo leti eksplozijom u zrak ija idem s njim. Idem s njim! Sam sam, eto, stavio dinamit podsvoje djelo i pod sebe. Da sam zdrav bio bih danas na barikadi. Moţda sam ipak tamo spadao. 

Zapadne u šutnju. - Veliĉanstvo, dopustite da pozovem lijeĉnike. 

Page 355: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 355/390

- Zovnite ih!Jedva doĉekavši tu rijeĉ pohiti Rosenberg u predsoblje, gdje su već dva danauzalud ĉekali lijeĉnici da ih car primi. Ušli su i zamolili cara da im dopusti da ga pregledaju. Josip skine gornjeodijelo. Lijeĉnici su pomno radili svoj posao. On nije prozborio nijedne rijeĉi. Kad su završili zapoĉne prvi dvorski lijeĉnik Sturck: 

-  Veliĉanstvo, potreban vam je mir, odmor, njega, a priro Ċena snaga uĉinit će svoje. Ozdravit ćete. - Govorite ozbiljno?-Posve ozbiljno!- Hvala! Do viĊenja! Gospodin doktor Guarin neka ostane. Ostali lijeĉnici smušeno izaĊu iz sobe. 

- Nisam zvao gospod u da me lijeĉe - reĉe car mirno kad su svi izašli. - Nakon sluţbene objave doktorske "istine" ţelim  ĉuti ĉovjecansku, ali poštenu istinu. Pitam vas, kakva je moja 

 bolest? Apeliram na vaše poštenje i uvjeravam vas da će na grada biti dostojna vas. Neću da me snaĊe smrt nespremnog. Govorite!

- Veliĉanstvo to ţeli? - Da! Govorite istinu, golu istinu. Hoću znati kako me du go ovo tijelo moţe podnositi? Koliko vremena? Upamtite: ţe lim to znati!Upitani je šutio gotovo zaprepašten, ali ga Josip ponuka: - Ne bojte se, doktore! Izvolite mi odvaţno proĉitati smrt nu osudu! Recite, kada ću umrijeti? Ĉekam spremno! 

- Veliĉanstvo, vaš se organizam polako razarao. Vjerojatno ste na bojištuzadobili plućnu bolest koja nije izljeĉiva. - Dobro. Ţelim da mi kaţete kako dugo moţe to potrajati? 

 Mogu li ovakav dospjeti na bojište ţiv? -Ne.- Dakle, uskraćena mi je posljednja ţelja, da me ubiju Tur ci. Ni to mi nije dano! Prema tome, recite mi, kad bi nastupilasmrt: za dva-tri tjedna, dana, sati?- Moţda za koji tjedan, moţda za nekoliko dana.- Osam, pet, tri ili manje? To je vaţno, da uredim za vre 

 mena svoje stvari. Recite mi dan i sat u koji će nastupiti smrt, to me zanima.- Veliĉanstvo, tako daleko ne dosiţe moja znanost. Rekao sam sve što sam znao. Sve drugo bila bi laţ. 

- Hvala! Vašoj ću iskrenosti biti zahvalan. Lijeĉnik je zapanjeno gledao njegov mir. - Pozdravite svoje kolege. Vama ću se oduţiti. Zbogom! Dvorski lijeĉnik izaĊe. Davila je stajao u privatnom kabinetu i ĉekao naloge, kad odjednom uĊe car,

 potpuno odjeven, u modrom fraku i ĉizmama. Koraĉao je hitro kao u doba zdravlja.Ĉinilo se da se sprema na posve obiĉno rješavanje poslova. - Davila, molim vas, biljeţite: lijeĉniku Guarinu, u znak zahvalnosti za njegovu poštenu iskrenost, podjeljujem naslov 

 baruna i dvadeset tisuća forinti nagrade.  Mladi tajnik piše ne sluteći zašto to ĉini. - Tako, a sada trebamo urediti oporuku i sve druge mojestvari - naglasi car.Tajnikova ruka zadršće. -  Mladiću, htio sam biti osloboditelj, danas trebam oslobo ditelja, smrt! Odviše su velike moje boli. Otrovan sam otro vom koji se zove slom i poruga! Kad umrem neka me stave u

obiĉnu škrinju s natpisom: "Ovdje leţi vladar kojega je stigla 

Page 356: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 356/390

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

najveća poruga nesreće: da je uoĉi svoje smrti morao srušiti djelo za koje je proţivio cijeli ţivot." To je sve što će ostati od mene. Sve!  Mladić nije mogao suspreći suze. Car usklikne: - Kako će malo suza pasti na moj grob! 0 Boţe, kako malo! 

 Ne plaĉite prerano, Davila, još ima koji dan vremena!- Veliĉanstvo, plaĉem samo nad vašim bolima, ne nad va šim ţivotom. Vi šećete gore-dolje kao prije bojišta, kad ste dik tirali svoje reforme. Vi ćete ih još diktirati. - Diktirat ću, ali oporuku. Ovaj tren pao sam u... Što će ona reći?... Danas me ne razumiju, hoće li me razumjeti oni koji će doći? Ali ne mogu trošiti vrijeme! Sat odmiĉe, ne ĉeka 

 me! Idemo dalje!Otvori vrata i reĉe sluzi u predsoblju: 

-  Neka doĊe moj blagajnik. Kad se vratio u sobu zamoli ga Davila:-  Veliĉanstvo, morate leći, morate se odmarati. - Nemam vremena. Moram umirati.Stade slagati svoje spise.Ude blagajnik.- Gospodine - reĉe mu car - trebam iz osobne blagajne milijun forinti. Donesite novac odmah ovamo.Blagajnik ode. Car nastavi:- Davila, trebam dvadeset kuverata za sortiranje novca. Ima ljudi kojima sam obavezan zahvalnost jer su bili sa

 mnom strpljivi. Naloţite da doĊu sluge i moja stara kuharica, koja me hranila tako dobro govedinom i kupusom.Kad je blagajnik donio novac car ga otpusti i poĉne puniti kuverte, dok je

 mladić stajao postrance boreći se sa suzama. Dolazili su dvorjanici pojedinaĉno. Svakome pruţi po jedan omot s novcem irijeĉima: - Dopustite, danas imam sveĉani dan, ţelim vam iskazati zahvalnost. Bili ste mi dobri. Hvala!

Ljudi su primali i izlazili ne shvaćajući što to car slavi, da ih tako bogatodariva. Davila nije slutio što se sve dogaĊa. Okolnost da se car tako mirno ilako kreće nije ga mogla navesti na misao da se s ljudima oprašta. - A ovo su kuverte za moje umjetnike - reĉe Josi p tajniku. - Isporuĉite im. To je mali dar za proslavu buduće himne ĉovjeku. Car pruţi Davili ruku. Mladić osjeti neprijatnu vreloću. - Idite! Sutra ĉekam vas i nevjestu. Ţelim da se ujutro vjen ĉate. Htio sam prisustvovati obredu, ali bit će bolje da ostanem. Moja prisutnost ne donosi sreću. Šutite i slušajte: sutra uveĉer putovat ćete u Pariz. Moglo bi se dogoditi da izdah-nem. Tada bi Marici mogla zaprijetiti pogibelj. Vi me razumijete. Sad idite. Ako vas tko upita zašto sam podijelio novac, recite da slavim veliki dogaĊaj. Danas sam jednu iskrenost ku-

 pio novcem.JEDNA JEDINA USPOMENAU predsoblju carevih odaja sjedi mladi par. Marica je u bjelini. Svilena koprena

 pokriva joj glavu i spušta se po ramenima do ruba povlake. Velike tamnomodre oĉiuprte su u turobno lice mladoga tajnika što je stao pred njom u sveĉanoj modrojodori.

- Reci mi, zar se uistinu ispovjedio i priĉestio? - pita ona.- Juĉer mu je Kaunitz natuknuo da ga ĉeka ispovjednik. 

Page 357: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 357/390

Car se nasmiješi i odgovori: "Dragi, ja sam ĉitav ţivot branio Kristovo nauĉavanje da smo svi jednaki. Moj Bog i ja uvijek smo se dobro razumjeli. Moj Bog ne traţi formalnosti. Viĉan sam ĉiniti sve za druge. Neka doĊe. Tada je naredio da mu se 

 podijeli priĉest. OdreĊivao je i kako ima dolaziti povorka s  priĉešću. Kad su ušli, on je ustao i pogledao da li povorka ide 

 prema njegovu nalogu. Kleknuo je pred klecalom.- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Boţe moj, on uopće ne leţi u krevetu! Moţda ipak nije tako jako bolestan?- Ni ĉasa nije legao. Svaki dan dolazi potpuno odjeven, u ĉizmama i modrom fraku. Hoda gore-dolje, kao nekoć, i diktira.

- Oh, Boţe, Boţe hoćeš li ga spasiti? - Ne plaĉi, mila, ne plaĉi. Ne smije vidjeti tvoje oĉi zapla kane.Svojim ĉipkastim rupcem otare joj suze i nastavi:- Ĉuo sam da je Rosenberg prije tri tjedna poslao glasni ka k carevu bratu Leopoldu u Toskanu, da odmah doĊe. Car je sam ţelio s njim razgovarati, ali Leopold je izjavio da neće doći. Marija Kristina nalazi se u Beĉu, a nije nijednom došla k njemu. Ĉitava gaje obitelj zapustila. - Zašto? Zašto ga roĊaci ne vole? - Zato što je radio samo za narod, a ništa za njihove tašte ţelje. - Mariju Kristinu postavio je namjesnicom. Ona je samakriva ako je izgubila tu ĉast. - Ah, Marija Kristina kriva je za dogaĊaje u Nizozemskoj. Sapću da je carev brat Leopold ohrabrio ugarsko plemstvo na uzbunu.- Zar su uistinu pobijedili nad njim popovi i velikaši? A  gdje je puk koji ga ljubi?- Oh, mila moja, puk je nesretna ĉeljad koja nema znanja ni snage da se odupre velikašima i jezuitskim zavodnicima. 

 Vidim, to te uzrujava. Mila, prestanimo priĉati o tome. Moraš doći k njemu vedrog lica. Sada su kod njega Ligne i Lasi. On je došao iz Pešte. Donio je caru izvještaj o dojmu njegova tuţ nog reskripta. Ĉim izaĊu, ulazimo. Saberi se.- Drukĉije sam sanjala naš vjenĉani dan. - Zlato moje, svladaj se!

Lasi i princ Ligne sjedili su u kabinetu. Car je stajao izlaţući se njihovimţalosnim pogledima. Ĉinilo se da je neka nevidljiva sila u tjedan dana sa carasvukla njegov lik.Strašno mršavo lice i upale oĉi prikazuju sliku ĉovjeka razorene duše, a tijeloruševinu bivše zdrave snage. Lasi je pripovijedao pokunjeno i zapinjući. Car gaje slušao drţeći se svom snagom uspravno. - No, Lasi, dalje, dalje! - nukao gaje. - Što se dogaĊalo kad  su u Pešti saznali da sam opozvao reforme? Govorite! Zašto ste zapeli? Hoću znati sve! - Velikaši su priredili veliko slavlje - odvrati Lasi.- Valjda i biskupi?- I oni. Pjevao se Te Deum. Odrţana je velika skupština i 

 parada.- Parada? To je ono pravo! Parada! Dalje!

Page 358: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 358/390

-Velika povorka kretala je put Budima. Svjetina se okupila na trgu i klicalaosloboĊenju. - OsloboĊenju od mene! - Tako su vikali, ali valjda nisu...- Ne, ne, mislili su na mene. Dalje!

- Sve je nosilo maĊarske kokarde: djeca, odrasli, muško, ţensko, seljak i graĊanin. NeviĊen urnebes... - Kakva šteta što nisam pristao na spomenik što su mi ga jednom nudili graĊani Budima. Imali bi bar moj kip da ga ga ze. Dakle, oni slave?- Da, veliĉanstvo! - dovrši Lasi izvještaj. - Tako, tako - okrene se car princu Ligneu - vidite, dragi prinĉe, danas na bojištu svojega ţivota oznaĉavam pozici je kamenjem od ruševina svojega djela! Devet godina radio sam da ĉitav rad u desetoj moja vlastita ruka ruši uz urnebe sne ovacije.Oba su prijatelja šutjela. On je govorio: - Pjesnik kaţe: "Strašan je prijelaz s prijestolja na odar!" A  

ja kaţem da kod mene nije tako! Ne osjećam gubitak prijesto- MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

-  Nije. On je više nesretan nego bolestan, više bolima pora ţen nego bolešću uništen. Uto ude u predsoblje dvorski meštar i zamoli Maricu da mu dopusti da Davilinešto sluţbeno priopći. Obojica izaĊu u koridor. - Moţda je opet ovdje moja majka? - zapita Davila.- Bila je. Rekao sam da ne moţete ni za trenutak ostavi ti cara. Ponovno je zamolila da je prijavim carevoj štićenici. Odgovorio sam joj da je otputovala u Pariz. To ju je umirilo.Svakako je potrebno da sutra otputujete. Izdao sam naloge isve je spremno.Kod drugoga prozora stajao je mlad muškarac u sivom odijelu plemićkog kroja.Rosenberg prekine razgovor. Zovne ga pokretom ruke da se pribliţi i upita ga: - Što je novo, Knecht? Moţete govoriti pred gospodinom  sekretarom.Knecht je šaptao: - Vaša milost zapovijedila mi je prije nekoliko tjedana da

 pazim na sekretara Hagena.- Da, pa? Otputovao je sluţbeno u Ĉešku. Vaša je sluţba time završena. - Da, meĊutim, danas sam ga vidio u gradu. Upravo je sila zio s poštanskih kola. Saznao sam da se dovezao iz Ĉeške i da nosi sluţbene poslove u carsku kancelariju.- Sigurno će se prijaviti u sekretarijatu. Slijedite, molim  vas, svaki njegov korak.- Legao je spavati. Umoran je od puta. Vraćam se smjesta natrag.- Ne puštajte ga s oka, makar morali uzeti masku duha. I javite mi bude li što vaţno, pa bilo pola noći. Knecht poţuri. Rosenberg će zabrinuto: - To je onaj Hagen o kojemu sam vam priĉao. - Taj nam je trebao! Vratio se! Moţda i sasvim legalno, vi djet ćemo. Ali ne govorite caru o njegovu povratku. To bi ga 

Page 359: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 359/390

uzrujalo. Prepustite toga mladog gospodina Knechtu i meni. Vi se skrbite samooko toga da svoju mladenku za sutra spremite na put. Kako je caru?- Ĉudno! Kao da od jednoga do drugoga trenutka prevalju je godine. Svaka minuta oduzima mu godinu ţivota. Njegovo tijelo nestaje pred našim oĉima. Rosenbergove oĉi se ovlaţe. 

- Tko bi ikad naslutio da će se onako zdravo tijelo u najljep šim godinama raspasti. -1 takva snaga klonuti.- Snaga duha zavisna je o tijelu, o zdravom tijelu, mladiću moj! Pero što je precrtalo njegov rad bilo je u onom ĉasu ĉekić kojim je sam razbio sebe. Da nije izgubio zdravlje, da kle normalnost duha, ne bi izgubio snagu da se bori. On bi ili

 pobijedio ili pao, ali u okršaju, a ne bi poĉinio samoubojstvo. To znam ja i svi mi koji ga poznajemo do kosti. Hoćete li danas k njemu?- Da. Pozvao me da mi poslije podne nešto vaţno diktira. - Dobro. A sad idite k svojoj mladoj ţeni. Tuţna svadba, 

 moj mladiću! 

- Vrlo tuţna! Rastadoše se. POSLJEDNJI DIKTATRano zimsko predveĉerje. U dvoru je tiho. Pred carevim privatnim kabinetomstraţari sluga. Dvorski meštar Rosenberg i komornik Keglević došli su ĉuti štocar radi. Sluga im odvraća: - Veliĉanstvo diktira. - Još uvijek? Jesu li mu donijeli veĉeru? - Jesu. Veliĉanstvo je zamolilo da ne bi gospoda ulazila, jer ima vaţnog posla.-

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- To je poruka za nas - upozori Rosenberg Keglevića. - Valja se pokoriti. A ti pazi, ako nas car ustreba bit ćemo u mo jem uredu - reĉe dvorski meštar i povede sa sobom komorni-ka Keglevića. U carevu kabinetu je toplo. Svjetlo je sumorno.Sa stropa visi luster s gorućim svijećama. Na pisaćem stolu upaljen svijećnjakosvjetljuje Davilino blijedo, izmuĉeno lice. Ĉas piše, ĉas opet pogledava za carem što hoda po sobi u fraku i ĉizmama. Mladomtajniku se ĉini da su carevu sjenu obukli u radnu odoru. Sjena se kreće hitro,gipko, kao nekoć tijelo. Lice mu se naĉas priĉinja mrtvaĉkom lubanjom iz kojeizvire ljudski glas: "...Budući da sam potpuno uvjeren, gospodine kneţeKaunitzu, da se više neću moći sluţiti vašim umnim darovima kojima ste me obilnoobdarili, sasvim se mirno podvrgavam tome sudu, ali molim vas da vaše velikeumne sposobnosti ţrtvujete sreći drţave. Bdijte, ne dajte da narodi izginu!Opraštam se s vama..." Davilina ruka zadršće i zapne. -  Moj mladiću, hrabrosti! - reĉe car mirno. 

 Ali Davila nije mogao preuzeti nešto od careva mira. Jedva je drţao pero. - Svršili smo priliĉan posao. Molim vas, strpite se još samo 

 malo. Idemo dalje!Opet je carev dubok, hrapav glas diktirao, hladno, mirno, katkada s prizvukomironije:"Mesdames!Dijeleći se sa svijetom ne mogu propustiti da se vama, peterolistu mojih

kneginja, ne zahvalim na svakom ugodnom trenutku što ste mi svojim ljubaznimdruštvom pruţile. Potpuno rezignirano ostavljam ţivot i kliĉem vam: Adieu!" 

Page 360: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 360/390

 Mladi tajnik osjećao je da na tim muĉilima neće izdrţati do kraja. Josip je nastavljao kao da rješava hitnu poštu. -  A sada, Davila, veći papir! Molim vas, poţurite, dragi! 

Tajnik uzme veći papir koji je u njegovoj ruci drhtao, dok car proĊe po sobi i ponovno stane govoriti u pero, ali mu se glas neprestano snizivao:

"Mojim dragim vojnicima, braći mojoj koja su tolikim ţrtvama podnosila sve zloza drţavu, za domovinu, za sve nas! Mojim vjernim vojnicima koji su mi u posljednjim danima poslali jedinu utjehu, pobjedu nad Turcima! Svojim dragimvojnicima, mojoj dragoj momĉadi što sam je ljubio svim srcem oca i ĉovjeka,šaljem posljednji zbogom!" Carev glas zadršće. Rijeĉ mu zapne. Korak zastade. Josip naglo sjedne. Oĉi lutaju. Sve se oko njega gubi u nekoj magli.Tajnik baci pero. Nešto ga stislo u grudima kad je promatrao carevo izobliĉenolice, ali car zgrabi boĉicu sa stola, izlije po ĉelu i sljeopooĉicama tekućinu,snaţno udahne njen miris i napola podrugljivo reĉe: - Samo još trenutak molim, madame Smrti, samo se tolikostrpite da svršim posao! Svaka rijeĉ prolazila je tijelom mladoga tajnika kao bodeţ. Upirući pogled u

cara razabere kako se opet vraća u ţivot. - Tako! - reĉe Josip. - Sad opet vidim sve jasno. Osjećam se dobro. Ĉudno se to zabavlja priroda s nama. Idemo dalje!Kao da je zaboravio da mu je trenutak prije pozlilo, Josip ustade, pode korakom

 po sobi i ponovno stade kazivati u pero:"Moj dragi Rosenbergu!Prijateljstvo obiĉno ima granica, ali vaše je bilo bezgraniĉno! Dragi moj stari

 prijatelju, zar bih mogao dovršiti ţivot, a da vam ne ostavim posljednji dokazzahvalnosti? S vama sam proţivio velik dio mladosti i svu muţevnu dob. Vi ste

 bili moj mudri savjetnik, vjerni prijatelj, sudionik svega što je ispunjavalo moj ţivot. Dragi moj prijatelju, hvala! Sad više nemam na svijetu niĉega što 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 bi me vezalo uz zemlju. Jedino ţalim što ostavljam malo, vrlo malo vjernih prijatelja, kojima sam svojim ţivotom pripravljao uvijek samo neugodnosti. Grlimvas, prijatelju, svim srcem, svim uspomenama, svim dobrim stoje u meni. SjećajteseJosipa."Tišina. Car zuri u pod kao da nešto prisluškuje. Davila kriomice otire suze. Sat odbija deset otkucaja. Svaki udarac zaustavlja kucanje Davilina srca.Kabinetom struji nevidljiva jeza careve šutnje. Odjedanput zabaci Josip oštro glavu uvis: - Još imam posla, još samo da uredim neke poslove! Ĉvrsto pode po sobi kao da nekome prkosi. Prekrstivši ruke na leĊima nastavi šetnju kabinetom. -Idemo dalje!Davila opazi da se ujedared zaustavio, uhvatio rukom za naslonjaĉ i upravio

 pogled prema njemu. Nasmiješi se i reĉe gotovo ironiĉno: - Ne, ne, idemo dalje!U mladićevu pogledu odrazi se zaprepaštenje. Car se drţi za stol i ponavljarezignirano:- Tako je kao što sam rekao, idemo dalje! Sjedne u naslonjaĉ tako teško da se Davili ĉinilo kao da ga spuštaju u lijes. -  Veliĉanstvo, vama nije dobro? - Bit će mi uskoro bolje! DoĊite bliţe! Znam zašto sam se ovim pismima oprostio sa svima, i s Rosenbergom, koji jesamo nekoliko vrata udaljen od mene.

Page 361: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 361/390

Tajnik htjede nešto reći, ali ga car pretekne: -  Ni rijeĉi! Ne gubimo dragocjene kratkotrajne trenutke! Slušajte, već sutra u zoru treba da otputujete. To od vas zahti jevam zbog Marice i vas. Zakunite mi se da ćete nastojati ste ći privolu svoje majke i njezino prijateljstvo, neka naša mala i briţnu matet. 

- Veliĉanstvo, to nije moguće. Prisiljen sam vam priznati što sam dosad tajio. - Zar ima još nešto što ne znam? - Nisam vas htio uzrujavati. Moja mati priopćila mi je da je 

 Marica kći njene sobarice i doktora Kalmana. Careva glava klone u naslonjaĉ kao od udarca. Ukoĉenim oĉima gleda preda se idiše duboko, teško. - Oh, kakva tragedija nad glavom mojega djeteta! Kakvatragedija! Koliko cinizma sudbine! A zašto sve to? Ĉemu se s nama taj ţivot tako besramno poigrava? Zar je to uvjet ţivo ta: okrutna besramnost igre s ljudskom srećom? Ah, filozofija 

ne pomaţe! Davila, zar bi vaša majka mogla Marici priopćiti oĉevo ime? - Time i prijeti. Zato sam zamolio gospodina Rosenbergada joj nijedno pismo moje majke ne doĊe u ruke. - Tim prije putujte! Zakunite mi se da ćete Mariĉinu trage diju tajiti do groba.- Tu sam zakletvu sam sebi poloţio i sada je pred vama ob navljam.- Vjerujem vam! Sada idite!- A sutra, veliĉanstvo, kad bih došao? - Sutra vas više neću trebati. To mladića slomi. Zajeca i spusti se na koljena. - Idite, idite! Ĉuvajte našu malu. Nitko ne smije k meni. Recite lijeĉnicima i svima da ih ne trebam. Neka legnu. Ne 

 plaĉite, suze ne dolikuju muškarcu. Vi ste me iskreno voljeli. Davila, hvala vam, vjerni moj sine! Hvala! Idite k Marici i šu tite o svemu.- Dopustite da ostanem uz vas.- Ne, hoću da budem sam. Teškom mukom mladić je izašao u predsoblje i zapitao slugu za Rosenberga.Zaplakan otrĉi u ured dvorskog meštra. Josip ostane sam. Dugo je gledao preda se. Pogled mu je odraz mrtvoga bola. Kadustane noge mu zaklecaju. Dovuĉe 

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

se k pisaćem stolu i uzme pero. Ruka mu dršće. Dugo gleda u papir i onda poĉe pisati:"Grofici Neri Vojkffv,Prijateljice, u svojem posljednjem trenutku mislim na vas. Sjećam  se svega, sjećam se vas, i pitam sudbinu, Boga, ljude: zašto..." Pero zapne. Glava klone. Nagne se na stol.Polako uzme zapoĉeto pismo i podigne ga k svijeći. Plamen zahvaća papir. Rijeĉ

 po rijeĉ postaje pepelom u njegovoj drhtavoj ruci. Pozvoni. Sluga ude i stoji pred svojim gospodarom.Josip ustane i reĉe potpuno rezignirano: -  Napokon, moj prijatelju, idem leţati! 

Page 362: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 362/390

Uputio se prema vratima. Obazre se prema pisaćem stolu, kao da je neštozaboravio. Zatim izaĊe prošaptavši: - Uz taj stol ostavio sam...- Što, veliĉanstvo? - upita sluga.- Sve! DoĊi, umoran sam! Prvi put u ţivotu umoran... Kad su ušli u spavaću sobu, car se sam svuĉe. 

- Tako - reĉe car - sad je svršeno. Idi. Kad te zatrebam, zvat ću. Sluga na prstima izaĊe u susjednu sobu, gdje se sukobi s Davilom, Rosenbergom iKeglevićem. Teški olovni mir posvuda. Car leţi nauznak. Oĉi su mu poluotvorene. Misli jurehitrinom munje, a osušene usne obnavljaju muklo gomile razderanih listića što seukazuju u vrućicom rasplamsanoj mašti bolesnika. - ...Ţivote! ...Ţivote! Što si mi dao? Pozlaćena kolijevka! Raskošan dvor! Gizdavi dvorjani! Plaćene dvorjane. Plaćene 

 besćutne duše sade u moju dušu svoju nauku. Meni se gade! Gade!Imam svoju vjeru, svoje ideje; svoje, svoje! Kako je pusto oko mene! Na

 prijestolju sjajnom sjedi divna ţena. Kaţu da je moja majka. Majka, stoje to

 majka?

Hm! Klanjaju se napudrane perike. Ulizice gladuju za novĉaniko m. Mene zebe.Sunca hoću, topline! Kakva zima u sjajnom hermelinu, kakva pustoš u sjaju! Što sam ja, stranac? Pao sam na svijet medu strane ljude. Nitko nije moj! Nitkone razumije što govorim. Pusto je, samotno. Sunca, sunca, topline! Tko je todošao? Ona! Ona, ona zna moje misli, ona s njima druguje kao Sunce sa Zemljom.

 Nisam osamljen stranac u svijetu! Ona je tu! Kakva sreća! Raditi hoću, raditi,dijeliti sreću! Zašto se smijete, grofice? Je li da dobro ĉinim? ...San, prelijepi, prebolni san! Neka, neka, ja hoću samo dijeliti sreću,

 milijune milijunima. Ne sebi, zaboravit ću na sebe, hoću usrećiti sve druge. Zašto ovdje vlada takva samoća? Nikoga nema na ovom svijetu? Ĉekajte, ĉekajte vi koji ste oko mene, ja ţivim za vas, ja ću vas osloboditi.Sreća vaša, to je moj ţivot. DoĊite sve sirote, odbaĉene, zarobljene, neuke,išibane nepravednošću. Amo! Amo, k meni! Ja sam takoĊer bijedan i siromašan, jaću s vama trpjeti, ja ću vam graditi sreću, mir, dom, dom... Što je? Zašto odlazite? Zašto me ostavljate? Ne razbijajte darove, ne drobiteih, ne gazite ih! Prokleli ste me. Pogrdili. Zašto? Sreća je iz mojih ruku gorka, prokleta, a ja sam vas sve tako ljubio. Zar vamnisam to razumljivo rekao? Jedan jedini ţivot imam i taj sam dao vama, a vi stega odbacili s gnušanjem. 

 Na ĉas pridigne vrelu glavu i kao da govori nekome ţivome. - Ţivote, zašto? Ĉemu sam sluţio? Odgovori! Ĉemu? Zašto si mi dao ideju, zanos,strasni zanos, snagu, um, carsku vlast, ako nisi htio da ih iskoristim za srećunaroda, kako sam to i zamislio, za ĉim sam ĉeznuo. Zar mi nisi dao sve stoje

 potrebno? Zatajio si mi zlobno još koju tajnovitu vrlinu? Reci, govori! Zaštosam vladao devet godina?

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Devet godina! Devet zanosnih ţivota, devet muka, devet rana, devet poruga, devetsmrti.Kriste, ti si umro na kriţu, o pobjednice, ja umirem na mu-ĉilima pobjednika,zdrobljenog i poraţenog, sam u tmini. Ni jedne svijetle uspomene, nijednog atomaideje koja se hranila mojim ţivotom. Niĉega, ništa nemam na samrti! Kamo je sveto nestalo, gdje je, gdje?

Page 363: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 363/390

Što sam ponio sa sobom u grob od tebe, tajna, ljubljena, kruto pregarana, što?Cjelov na nesvjesne hladne usne. Cjelov neuzvraćeni. Ukradeni! Cjelov, jedinasreća i jedina ljaga moje muţevnosti. Jedan trenutak sretne zaboravi, jedini,

 bio je samo moj, nikada njezin. Nije bio naš! Hladni ukradeni cjelov, i taj mije ostavio samo griţnju savjesti. Kako je pusto oko mene! Nijedne lijepe uspomene. Ni ljubavi matere, ţene,

naroda, niĉega! Ţivote, što si mi dao za uzdarje? Strast ideje, da me rastoĉi! - Šesteropreg traţe ljudi - kaţe Kaunitz. - Korbaĉ treba ju narodi! Zbog svojih ideja, Josipe, umrijet ćeš kao izopće-nik! Dakle, rekla je istinu! S pustih ruševina svojih odlazim u grob, od ţivota opljaĉkan, od naroda prezren, od svih ostavljen, zaboravljen, sam, sam, sam!Oĉi se sklope. Glava klone. Olovni mir leţi u odaji. Rosenberg i Davila stoje na otvorenim vratima, slušaju i ĉekaju. Poneki uzdah sa careva kreveta pokazuje im da spava. Ura odbija. Car se prene,

 podigne glavu i zovne slugu. Sluga do-hiti iz druge sobe.- Koliko je to sati odbilo? - Tri sata noću. - Tri sata? Ja još ţivim? 

- Veliĉanstvoje spavalo. - Spavao sam? O samo još malo, zaspat ću brzo! Ponovno padne u san. Za jedan sat se probudi i prošapće: - Osjećam kako se smrt pribliţava. Pozdravite... 

Pade nauznak ne izrekavši stoje htio. Davila istrĉi u predsoblje i probudi lijeĉnike, koji su po carevoj ţelji legli. Pet sati ujutro. U carevoj spavaćoj sobi tišina. Lijeĉnici stoje oko krevet a.Rosenberg i Davila povukoše se u pozadinu. Careva glava poĉiva na jastuku. Oĉi su širom otvorene. Gleda u nešto što drugine vide.- Agonija - šapću lijeĉnici. Usne se otvaraju. Mukao, dubok glas govori rijeĉi isprekidane, ali jasne: - Tisuće... naroda... trĉe za šesteropregom... Viĉu: "Pro kleti osloboditelj, luteran! Ţivjeli tlaĉitelji koji se mole Bogu! .. .S neba silazi crna mantija. Pokriva svod, zemlju, puk. Za-gušit će ga,zagušit će ga!" Ušuti. Oĉi su uprte u strašnu viziju. Teško diše. Gleda. U sobi tišina, turobna,smrtna.Careve oĉi se mute. Usne se otvaraju. Ukoĉenim monotonim glasom reĉe: - Sve je crno, crno...Ta rijeĉ ukoĉi mu usne. Glava padne na jastuk. Tri put trţne tijelo, kao da setrznuo od kašlja, i više se ne pomakne. Lijeĉnici navijeste dvorskom meštru ceremonijalno: - Car je zauvijek smiren.U ŢALOSTI Svanulo je jutro, mraĉno, oblaĉno. Beĉke sirotice i udovice, ljudi razliĉitih staleţa, nagrnuli su dvorskimstepenicama da po obiĉaju mole milostinju. Ĉekali su strpljivo do deset sati

 prije podneva, ali car nije došao. Oko jedanaest sati pojavi se u "kontroloru"carska garda i podigne prema ljudima bajunete.

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Van! Smjesta van iz dvora!Ljudi stadoše rogoboriti: - Mi idemo u "kontrolor" k caru!- Nema više "kontrolora", nema cara! Umro je! 

Page 364: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 364/390

- U srijedu je još bio u "kontroloru". - Danas ga nema. Marš, skitnice! Zaprepaštene ljude izgurali su iz "kontrolora" i zatvorili ga. U dvorskoj kapelici presvuĉenoj crnim baršunom plamtjelo je oko careva odradvije tisuće voštanih svijeća. U obiĉnom drvenom lijesu, presvuĉenom baršunom, leţalo je carevo tijelo u

 maršalskoj uniformi. Oko odra plemićka straţa. Davila i Marica u kutu crkve stišću se uza stup i guše bol. Osjećaju se osamljeni, izgubljeni. Ona primakne glavu:- Odjenuli su mu paradnu maršalsku uniformu koju je za ţivota drţao najvećom torturom. - I velikaške straţe oko njega, ironija u njegovoj smrti. DoĊi, draga, idemo! - nukao je Davila Maricu. - Ne mogu togledati.Ona posluša i oboje izaĊu iz dvorske kapelice na dvorište, iz kojega je straţatjerala ljude viĉući im pogrde. - Stoje to? - zapanji se Davila. - Dakle, i ta poruga...- Što to znaĉi? Zar Rosenberg to dopušta? 

- Oh, dijete moje, on više nije gospodar u dvoru. Danasujutro stigao je sin Leopolda, careva brata, koji će naslijedi ti prijestolje. Sada on upravlja dvorom dok doĊe otac. Zato, 

 molim, idemo. Ja sam sve tvoje i svoje kovĉege dao otpremiti u gostionicu. Mila, doĊi, zakleo sam mu se juĉer da ću te još danas odvesti iz ove zemlje.- Da, idemo! - turobno će ona. - Naš je otac mrtav, mi smo sirote!Davila uhvati ispod ruke svoju mladu ţenu, koja je juĉerašnje vjenĉano ruhozamijenila crninom, i dignuvši je u koĉiju, prislonivši njenu jglavu na svojerame, reĉe: 

Rosenberg će doći i donijeti nam putnice. Alija prije negoli ga pokopamo nećuići. Osvane dan pogreba.Ĉitav je Beĉ izašao da vidi carev posljednji put u kapucin-sku grobnicu.

 Marica i Davila pošli su preodjeveni u graĊansko ruho. Ona se zastrla gustomkoprenom. Da ih nitko ne prepozna uputili su se u gomilu graĊana, drţali su seza ruke i šuteći ĉekali povorku. Slušali su kako oko njih Beĉani raspravljaju,zapanjeni, zateĉeni, iznenaĊeni njegovom smrću. 

 Vojska i redari odbijaju masu koja je htjela biti što bliţa povorci. - Stoje to? - viĉu ljudi. - Zašto nas tjeraju? - Za ţivota smo mogli k njemu kad smo htjeli, zašto nas tje raju od mrtvoga?- Moţda se boje da bi nam njegovo truplo prišapnulo kako je umro - ĉuo se gromki glas. - Nije on umro kako Bog zapovijeda! - odvraća netko iz gomile.Ljudi su se još jaĉe natisnuli oko ĉovjeka koji je nabacio ove rijeĉi: - Otrovali su ga! To je jasno kao na dlanu!- Fratri i jezuiti davali su mu otrov od kojega se najprijeoboli, zatim se polako gine i umire - priĉao je neki vojni inva lid. - Znamo mi što su s njim radili na bojištu. - Što su radili? - pitaju ljudi radoznalo.- Trovali su ga! mi ješali su mu nešto u jelo. - A što su mu mi ješali? - Vrag bi znao, ali su momci u mojoj regimenti govorili:" Ne gine on jer Bog tako hoće! Gospoda i popovi to ţele!" - Svakoga cara balzamiraju, zašto nisu njega? - pita invalid.

Page 365: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 365/390

  MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Nisu ga parali? - ĉude se drugi. - Nisu. Rekli su da je on tako odredio, a to nije istina. Otrovan je i zato ga ne paraju. Izmislili su da je to on htio. Laţ!  Otrovali su ga, zato što je branio siromahe od okrutne go spode!- Ĉuješ, Davila - šapće Marica stišćući mu ruku - mojesumnje!Ljudi su nastavili: -Otrovanje!- Onda su ga otrovali oni kojima je ţrtvovao ţivot! - uple-te se Davila.- Tko je to, mladi gospodine? - zapita više glasova. - Svi vi koji ste ga ostavili i okrenuli se protiv njega.

- Zašto bismo mi bili protiv njega? Nego on je bio protiv Boga i vjere.- To su vam lagali!- Ah, što se vi prepirete? - upadne debeli glas plećatog graĊanina. - Nije on ni umro!- Kako nije? - ĉude se ljudi. - Kad bi on leţao u lijesu, ne bi nas onako gonili od njega. - Sta velite, on nije u lijesu? - uzrujali se ljudi okograĊanina. - A kamo su ga metnuli? - Popovi i velikaši zatvo rili su ga u tvrĊavi. On ţivi! - Onda će opet doći! Razgovor se prekine. Ljudi nagrnu na kordon.Jednostavna ţalobna povorka prolazi cestom. 

 Marica i Davila prate redom svakoga ĉovjeka. Sprovod vode konjanici s korotnimznakom i tri kapetana dvorske garde. Slijedi ih momĉad blijeda, ţalosna. Suzeteku niz lice svakom pojedincu. Turobno sjede u dvorskim koĉijama carevidvorjani, ozbiljno gledaju kapetani dvorske garde, blijed je i ukoĉen komandantLasi. Sam u koĉiji sjedi Rosenberg, blijed, stisnutih usana. Svećenik pjevaopijelo.

- Migazzi! Kardinal Migazzi - šapću ljudi. - On ga prati ugrob!- Ĉini se da je vrlo zadovoljan - primjećuje netko u blizini. Ljudi silovito nagrnuše naprijed. Dolaze pogrebna kola,jednostavna, crna. Na njima lijes, pokriven crnim suknom.- To je i sada njegov posljednji ukras. Crno sukno i ništa više - prošapće Marica kroz suze. - Gledaj - šapne netko kraj nje - oko lijesa maĊarska garda s golim sabljama.- Straţare da ne ustane! - odgovori invalid.Dolazila je kompanija grenadira, zatim nitko više. - Iza lijesa nitko, nitko, ni brat ni sestra! - šapće Marica, 

 privija se k Davili i pod velom sakriva lice obliveno suzama.Pred kapucinskom crkvom povorka se zaustavi. Lijes skinu s kola i poloţe ga predvrata. Vrhovni dvorski meštar Rosenberg pokuca na ţeljeznim crkvenim vratima.Iznutra se ĉuje glas: - Tko je vani?Rosenberg odgovori muklo:- Truplo cara Josipa Drugoga!Iza ţeljeznih vrata trenutak šutnje, zatim ponovno pitanje. Rosenbergu se ĉini

glasnije, svjeţije, vedrije: -Tko je vani?- Truplo cara Josipa Drugoga! - s mukom odgovara

Page 366: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 366/390

Rosenberg vršeći pogrebne propise vrhovnoga dvorskog meš-tra i kuca po treći put. Po treći put ĉuje se iznutra pitanje. Priĉinja se da je treće pitanje kliktaj sreće i zadovoljstva. Kad  

 po treći put najavi dvorski meštar došljaka, u ţeljeznim vrati  ma zaškripi kljuĉ. Na pragu se pojavi gvardijan. Rosenbergu se ĉini da mu ispod halje dršću mišići od prevelikog napora 

da prikrije radost.Jednostavan drveni lijes otvaraju. Rosenberg vrši ceremoniju i oslovi fratra: 

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Izvolite se uvjeriti da tu doista leţi truplo cara Josipa Drugoga.Kapucin odgovara:-  Vidim zdravim oĉima da je to uistinu truplo cara Josipa

Drugoga.Svi se odmaknu. Lijesu pristupa kardinal Migazzi. Oko njega biskupi i kanonici.Kardinal uzdigne oĉi k nebu i stane glasno pjevati molitvu tuţaljku. Rosenbergu se ĉini da je pjevaju tempom himne radosti. Kad dovrše blagoslov,Rosenberg posljednji put pogleda u ledeno ukoĉeno lice svojega cara i

 prijatelja. Posljednja suza kapne na njegovo maršalsko ruho, a onda se pokrovspusti. Dvorski meštar zakljuĉa lijes i preda jedan kljuĉ kapucinu, a drugi uzmesa sobom da ga stavi u ruke novoga vladara.Grobari ponesu cara u grobnicu. Lijes stave u jednostavnu ţeljeznu škrinju i

 poloţe pod noge carici majci i caru Franji. Rosenberg i Lasi uĊoše u grobnicu. Stali su i zagledali se u blistav cariĉingrobni stan, nalik zgradici od srebra. Na krovu leţi srebrn lik cara i carice.Sve je urešeno srebrom i zlatnim anĊelima, vijencima i srebrnastim rezbarijama. - A ispod bogatstva prosta ţeljezna škrinja, bez ijednog ukrasa! - šapće Lasi. - Kao sanduk za otpatke pred stepenica

 ma raskošne palaĉe! - Strogo mi je naredio da bude tako priprosto. I ovdje, utoj grobnici, ostali su mati i sin dva opreĉna svijeta. Ovaj sjaj od srebra i priprosti sanduk leţat će jedno uz drugo kao vjeĉ ni prosvjed.Ĉas su postajali brišući suze i rastali se sa svojim prijateljem zauvijek.Turobna, mutna veĉer. U sobi beĉke gostionice sjede Marica i Davila jedno uzdrugo, tuguju i ĉekaju Rosenberga. 

Oštro kucanje najavi im njegov dolazak. Ĉim je ušao i pozdravio zamoli Maricuneka mu dopusti da s mladim tajnikom bude trenutak na samu. Ona se povuĉe udrugu sobu. Rosenberg pomno zatvori vrata.- Mladi gospodine, evo, ovdje vam je putnica! Otputujtejoš prije zore! - Hagen je nešto poduzeo? - Slušajte, Knecht ga je slijedio i našao kako raspravlja s nekim Kalmanovim roĊakom o njegovoj zagonetnoj smrti. Ali

 mu je pametni roĊak rekao: "Pusti to, mladiću, sada to više nije vaţno! Htjeli smo naći kakav dokaz da gaje car, ili koji njegov pristaša, natjerao u smrt. To bi nam bilo posluţilo u 

 borbi protiv cara. Sada je on u kapucinskoj grobnici i ne trebaviše trošiti u to svoje sile, nego valja misliti kako da stekne-

 mo karijeru kod cara Leopolda." To je rekao Kalmanov roĊak. Dakle, sada vidite da s te strane ne prijeti Marici zlo. Ĉim je car zaklopio oĉi nagrnuli su velikaši u dvor da ponude uslugesinu novoga cara Leopolda i prijestolonasljedniku Franji. Cinise da nam ni odatle ne prijeti pogibelj, ali od vaše majke... 

Page 367: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 367/390

- Opet je traţila Maricu? - Saznala je da ste je vjenĉali i odluĉila je zamoliti kardina la Migazzija da se u Rimu ţenidba proglasi ništetnom. - Ona će to uĉiniti? - Osobito sada kad je car umro mogla bi pokrenuti sve davašu ţenidbu obezvrijedi. Kad biste ostali ovdje još koji dan, 

 pokušala bi sve da vašoj ţeni otkrije oĉevo ime. Radili ste pa  metno, moj mladiću, kad ste sve to poslije careve smrti povjerili meni. Štitit ću vas koliko budem mogao. Tko zna, moţda će sve nas, njegove pristaše, car Leopold progoniti. On je to kadar. Sada je vaţno samo jedno: da svoju ţenu sklonite pre ko granice.- Putujemo još noćas! Nitko neće rušiti mir i sreću moje ţene, pa ni moja mati! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Poslije tog razgovora pozvali su Maricu u sobu.- Nešto se neugodno dogodilo kad mi to tajite? - upitaona.- Ne! - odgovori Rosenberg. - Priopćio sam mu neke pos lovne careve stvari. Evo vam putnice. Ja ću s vama do gra nice.Ona ţalosno spusti glavu. - Nikad nisam slutila da bismo zato što ga ljubimo morali 

 bjeţati. To je ruţna poruga sudbine. - Najruţniju porugu doţivio je car pred kapucinskim vratima, kad mu je najveći neprijatelj, Migazzi, otpjevao posljed  nje opijelo. Slavio je trijumf srednjovjekovnog duha nad njegovim. Ali ĉemu mi o tome govorimo? Valja se ţuriti na put! Rosenberg se oprosti.

 Mladi par pogleda se ţalosnim  oĉima. Davila priĊe k Marici: - Ne plaĉi, mala moja, on je umro, ali ţivjet će u nama. -Zatim je privine kao majka dijete, da ga utješi: - Smiri se,

 mala, sada sam ja tvoj skrbnik.- I moj otac! Budi mi ti otac, kao što je bio onaj koji je umro! - reĉe ona obujmivši ga rukama, nasloni glavu na nje gova prsa i šapne mirno: - Tako mi je lakše, mnogo lakše! 

 MRTVI SE BUDEU tihom, zabitnom Prigorju na breţuljku leţi mala kurija okruţena šljivikom.Dolje na cesti zaustavila su se kola. Mlad crnoputan muškarac u svećeniĉkojhalji side, pobrza prema kuriji i upita slugu pred veţom: - Je li to dvorac gospode Davile?- Da, gospodine, izvolite ući. Sluga uvede stranca u veliku prostranu sobu, duţ koje se cajdi svgĉano prostrtstol. Oko njega resi stolnjak mlaĊahna 

dama, a mlad muškarac dodaje joj cvijeće. Oboje zapanjeni pogledaše u stranca.  - Madame, oprostite što sam ovako banuo. Dolazim po ţe lji gospodina Rosenberga - reĉe on. - Gospodin Martinović! - usklikne ona i potrĉi k njemu. -Dobro mi došli! Ah, to je d ivno! - i obrativši se mladom go spodinu reĉe: - To je moj muţ Davila, bivši sekretar našega dragoga pokojnika. DoĊite, sjednite! Kakvo iznenaĊenje! Rosenberg vas šalje? Kako mu je? Što se dogodilo? Valjda ne 

 prijeti kakva pogibelj?- Moja mala ţena zasula vas je, gospodine, pitanjima! - na-

Page 368: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 368/390

smijehne se Davila. - Bit će teško da se iz njih iskopate! - Ipak ću pokušati! - odvrati Martinović pogledavši mladu njeţnu ţenu. - Ponajprije, Rosenberg je u svome dvoru i ţivi 

 misleći na prošlost. Drugo mu ne preostaje. Saznao je od nekoga vašeg znanca da ste ovdje. To gaje iznenadilo i zabrinulo. - Zabrinulo? - Zaĉudi se Marica pogledavši Davilu. - To bi

ga moglo samo radovati. Vi muškarci opet nešto tajite? - Mala moja, što ti pada na um? Rosenberg je kao do bra tetka, koja je uvijek zabrinuta za svoje nećake, i kad im ne pri jeti pogibelj.- Mlada gospoda je i danas pravi detektiv, kao ono na dvoru - reĉe osmjehnuvši se Martinović. - MeĊutim, Rosenberg ţeli saznati što vas je ponukalo da napustite Francusku?

 Moţda revolucija? - Ne, nipošto! - prihvati Davila. - Mi smo za vrijeme revolucije bili već u Švicarskoj. Dopisivali smo se s groficom  

 Nerom i ona mi je javila da moja majka leţi teško bolesna. Da  Maricu ne izloţim teškom putu ostavio sam je u Švicarskoj isam otputovao kući. Ja sam se, naime, prije vjenĉanja s maj 

kom zbog neke obiteljske stvari zavadio. Kad sam stigao ova mo, uistinu sam našao majku na samrti. Izmirila se sa mnom  i poslala mojoj ţeni blagoslov. Umrla je. Evo, zato sam osta vio inozemstvo. Recite to gospodinu Rosenbergu. Ja bih mu-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

 pisao, ali sam ĉuo još u Švicarskoj da se kod nas drsko kontroliraju pisma prijatelja pokojnog cara Josipa.- A odakle ste došli, gospodine Martinoviću? - upita Marica ljubopitno.- Ja sam profesor u Lavovu. Morao sam kući u Vinkovce zbog nekih poslova. Putem sam svratio do Rosenberga, našto 

 me zamoli da saznam što je s vama. I on nema odvaţnosti da  piše, zbog vas. Svuda se razvija špijunaţa, osobito otkad jeumro car Leopold.- Bog gaje kaznio - upadne Marica - zato stoje huškao lju de protiv Josipa. I eto, jedva je zasjeo na Josipovo prijestolje,

 morao je umrijeti!- Bio je ipak pristojniji od svog sina Franje. On se ne ţaca ni  jednoga sredstva da uguši u zemlji svaki dah slobodne misli. Zato neće proći dobro. Sluga utrĉi u sobu i najavi: - Dolaze gosti, vaše milosti! To je prekinulo razgovor i domaćini ustanu. - Molim vas, gospodine Martinoviću - ţivo će Marica - dolaze nam vrlo mili gosti, ali vi ćete ostati kod nas. Morate! - Ne bih htio da me tko vidi ovdje, zbog vas.- Zbog nas? Što vam pada na um? - Morate ostati! Oni koji će doći mogu vas vidjeti, dapaĉe i ĉuti! Njihovi osjećaji i misli i danas pripadaju caru. Istrĉala je van, dok je Davila malo zaostao, rekavši Martinoviću: - Molim vas, gospodine, pred mojom ţenom ni rijeĉi o Kal-

 manu. Ona je, naime, uvjerena da je taj doktor otrovao cara.- Moţda je u pravu, moţda nije. -1 vi sumnjate da je njegova bolest bila posljedica zloĉinaĉkih ruku?

- Tko zna od ĉega ljudi umiru na carskim dvorovima. To mi je odgovorio na sliĉno pitanje gospodin Rosenberg. A on si-

Page 369: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 369/390

 gumo ima za to razloga. Ĉitav Beĉ ne vjeruje da je taj zdrav i jak ĉovjekzadobio bolest na ratištu samo zbog napora, premda neki koji su bili s njimtvrde da su ga ubili napor i nepogode kojima se izlagao.Izvana se ĉuo Mariĉin zov. Davila pobrza iz sobe pred kuću. Oboje su stali na

 breţuljku domahujući kolima što su se uspinjala prema maloj kuriji. 

Junaĉka snaţna muška pojava side i pruţi ruku lijepoj stasitoj ţeni. - Grofice draga! - klikne Marica grleći Neru. - Kako samsretna da ste mi uzvratili posjet! Mi ćemo se odsad uvijek po sjećivati, zar ne? Buĉno kliĉući povede mladi par svoje goste u sobe što su pripremljene za njih.Gosti su se uredili i preodjenuli, a onda uĊoše u blagovaonicu gdje su ih ĉekali

 mladi kućedomaćini i predstavili Martinovića. Kad je Marica ispripovijedalakoliko ga je car volio, sjedoše k doruĉku. Ĉavrljali su i obnavljali uspomene.Davila je zabavljao goste nestašnošću svoje Marice, a Nera je pridodavala

 prokšenosti njezine mladosti. - A eto kako se razvila u ovo vrijeme što se nismo vidjeli! - reĉe Nera. - Gospodin Davila divno izgleda, sav se zasjao. Samo se

u sreći tako cvate! - doda Siniša i pomiluje Neru pogledom.Davila odvrati mladenaĉkim zanosom: - Nikad nisam slutio da na svijetu ima tako lijepe, tihesreće. 

 Marica ponosno podigne prpošnu glavu: - A to je sve moja zasluga, gospodine tatice!- Taj naslov moţete ostaviti za poslije - nasmije se Nera.- Ne, grofice, on mi je sada uistinu majka i njeţni tatica. Ja ga nemam, i ĉini mi se kao da ga nisam nikada imala. Nije li  to tuţno? -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

- Kad god spominješ svojega nepoznatog oca, vazda se ţa lostim - ukori je Davila - jer mi se ĉini da nisi zadovoljna sa 

 mnom.- Dobro, neću ga nikada spominjati. Tko zna kakav je bio. 

 Moţda je bolje da ga nisam poznavala i da ne znam ništa o njemu. Meni se ĉesto ĉini da je bio opak, jer ne bi majku tako  jadno ostavio. Ne, neću da mislim na to, da ne ţalostim svoje ga Davilu, a on me voli. I ja njega! Oh, grofice, kako je lijepokad smo svi zajedno. Bio bi pravi raj da je s nama i on.Pritom okrene glavu prema susjednom salonu. Svi su slijedili njezin pogled. Kao

na poziv ustali su i polako ušli u prostranu sobu.  Na zidu je slika cara Josipa. Šuteći promatrali su portret s kojega su gledaleĉudne modre oĉi dubokog pogleda. - Da je on ţiv - primijeti Davila - to bi uistinu bio raj, nesamo za nas nego i za narod.

 Martinović se primakne k mladom kućedomaćinu: - To smijete reći samo u ovoj seoskoj tišini. Vani, medu lju dima, ne biste smjeli tako misliti.- Kako? - zaĉudi se Nera. - Zar se o njemu ne smije reći dobra rijeĉ? 

 Martinović se galantno pokloni i reĉe: -1 vi ţivite, grofice, kako sam prije ĉuo, u seoskoj tišini vašega Zagorja te ne

 brinete ni za što. Ali ja dolazim iz grada gdje vrije ţivot i znam mnogo što, pa

 mi je duţnost upozoriti vas kako se o caru Josipu ne smije spomenuti nijedna

Page 370: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 370/390

dobra rijeĉ. To se sm atra izdajom. Budite oprezni, grofice! Kvarna sigurnodolaze gospoda velikaši. -  Naša gospoda hrvatski velikaši! - ponovi Siniša ironiĉno. - Sa slavljem su odbacili njemaĉki jezik, a u zamjenu dali su 

 MaĊarima obećanje da će na Poţunskom saboru primiti u naše škole maĊarski. Zato sam se zakleo da se neću maknuti 

s imanja. Ţivim za svoju ţenu i sina i odbijam svaki pokušaj da me uvuku u politiĉke borbe. 

- Vrlo razborito, gospodine grofe - reĉe Martinović - timviše što ste bili zajedno s groficom carevi prijatelji.- I ostat ćemo do konca ţivota! - odvrati Nera suznimoĉima. Opazivši to Marica uzdahne u sebi: "Zašto nije za ţivota saznao da će ona

 plakati za njim!"- Eh, da je vladao samo polovicu onoga vijeka što je vlada la njegova mati - klikne Martinović - odgojio bi sebi puĉku inteligenciju da s njom radi i primao bi njezine savjete.

- I da ga nije snašla bolest u trenutku kad mu je zdravlje  bilo najpotrebnije - reĉe Nera. Davila prihvati ţivo: - Pošao bi tada u narod i propovijedao sam, pitao ga što hoće a što neće. Ah, tragedija je to! Plemstvo i svećenstvo ga je rušilo, jer je ukidao njihove privilegije, a oni za sreću kojih je to ĉinio nisu ga razumjeli. Jednom mi je to spomenuo uoĉi smrti i uskliknuo: "Hoće li me razumjeti historija?" - Historija? - usplamti Martinović ĉudnim ţarom. -Plemićki historiĉari pisali su protiv njega. Ono stoje u njemu 

 bilo najplemenitije izruguju, jer ga ne mogu u njegovu ple menitom djelovanju ocrniti. Vjerujte: da je popio samo kapvina, pisali bi da je pijanica; da je imao samo jednu ljubovcu,kakvih imaju svi carevi na desetke, pisali bi da je imao harem;daje samo jednoj ţeni za volju nekoga osudio, što carevi ĉine svaki dan, pisali bi da je po ţeljama metresa krojio reforme; da je kartao, kao što je Marija Terezija hazardirala, pisali bislavni historiĉari da je zakartao crkvena i samostanska dobra. Da nije poklonio baštinjene milijune drţavi, pisala bi gospo da da ju je okrao. Zato što je štedio u privatnom ţivotu, da dijeli sirotinji, gospoda pišu da je bio škrtac. da je uzdrţavao 40.000 dvorskih ulizica kao njegova majka pisali bi da je razvratnik koji plaća svoje miljenike. Da je imao samo jednu od  slabosti svoje majke, koju obasiplju slavom carskoga savršen-

 MARIJA JURIC ZAGORKA

BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

stva, izvukli bi ga iz kapucinske crkve i proglasili da ne moţe leţati u blagoslovljenoj zemlji.- Boţe moj, uvijek sam mislila da će biti slavan vladar -reĉe Nera. - Da je proizašao sa svojim idejama i sa svojim kristalnim  

 poštenjem iz puka, i stavio mu se na ĉelo, bio bi ostavio iza sebe neumrlu slavu najidealnijeg puĉkog tribuna. Promatrali su carev portret. Kao da je svatko bio zabavljen svojim mislima.Tišinu prekine Marica: - Ali ja sam ipak uvjerena da ima mnogo ljudi koji danas

 misle na njega i koji će ga dozivati i slijediti. 

Page 371: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 371/390

 Martinović je zaĉuĊeno pogleda: - Ovo što ste sad rekli, gospodo Davila, plod je savršenstva vašega predosjećaja. - Što time mislite? - zapita ona znatiţeljno. - Mislim da je car umro, ali njegova puĉka naĉela ostala suu ţivotu, u vama, u meni, u mnogima drugima. Jednoga će 

dana uskrsnuti.Te je rijeĉi tako naglasio da su ga svi pogledali i zamijetili u njegovim oĉimatajanstven plamen.Sutradan su se gosti spremali na odlazak. Nera i Siniša se oproste s mladim  

 parom. Zagrlivši Maricu, prišapnejoj Nera: -  Ne ljuti se, mala, ne mogu duţe izdrţati bez svojeg sina. DoĊite oboje što prije, da u našoj miloj samoći izmijenimo us 

 pomene. Marica se nije mogla rastati s Nerom dok je ne odvuĉe od nje Siniša: - Uistinu sam već ljubomoran, gospodo Davila! Što zapra vo imate još reći mojoj ţeni? 

- Oh, tek sam poĉela! - Kod kuće ĉeka još jedan koji je strahovito ljubomoran na svoju majku i mrzi svakoga tko mu je otimlje!- Ĉini se, grofe, da to govorite u svoje ime, ali ja sam neustrašiva! Za danas ipak popuštam. Izljubivši se s Nerom, Marica se povuĉe od koĉije u koju je sjeo braĉni par ikrenuo kući. Davila i Marica gledali su za njihovim kolima. On je pozdravljao klobukom.

 Marica tiho uzdahne:- Koliko je ljubi Siniša i d anas! A koliko ju je ljubio. Nije mirekao, ali ja to slutim: ima vjerne vjeĉne ljubavi, no samo za odabrane.-1 ti si jedna od tih, i ti! - odvrati Davila. Martinović izaĊe pred kuću u

 putnoj opremi.-  Vaša kola još nisu spremna - upozori ga Davila - a ţelio

 bih nešto poruĉiti gospodinu Rosenbergu. Povede ga natrag u kuću, ravno u svoju sobu, pa mu reĉe tiho i oprezno: - Gospodine profesore, kaţite Rosenbergu ovih nekoliko rijeĉi. On će razumjeti što znaĉe. Recite mu da mu poruĉu jem: "Sve je u redu. Nad tihom srećom moje male ţene leb di tajna tragedija, a ja ću je vjeran svojoj zakletvi ponijeti u grob!" Još nešto. Ako vaše naglašene rijeĉi o uskrsnuću Jo-sipovih puĉkih ideja imaju neko vaţno znaĉenje, uvijek raĉu najte sa mnom.- Car vam je ostavio zadaću da usrećite dijete njegova srca. U to ne smije dirati nitko, ni vi ni ja! Ostajte mi zdravi i upamtite: ako vi, ili grofovski par koji je netom otišao, jednom što ĉujete o meni, ne recite nikada nikome da ste moji znanci i da sam bio u vašoj kući. - Gospodine profesore, vaše me rijeĉi zbunjuju. Nešto se dogaĊa. - Mirujte u svome gnijezdu, to je sve što vam danas mogu reći. Zbogom! -

 MARIJA JURIĆ ZAGORKA  

Kada se odvezao Marica reĉe muţu: - Ĉudne su oĉi u toga ĉovjeka! Nešto plamti u njegovoj zjenici, kao da nešto veliko smjera. Je li da je tako? - Što sve ne smišlja mala slatka glava! Ne znam što misli 

 Martinović. DoĊi da uberemo cvijeće i svjeţim vijencem oţi vimo carevu uspomenu. On već poĉinje ţivjeti iznova! 

Page 372: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 372/390

Pošli su procvalim poljanama, obasjanim suncem. Kad ona obori zamišljeno glavu,Davila je pridigne i naglasi odluĉno i zanosno: -  Ne misli ni o ĉemu, draga! Hoću da budeš vesela i sretna! KONAC

STROJ ZA PROIZVODNJU PRIĈA  

I. Ni danas, gotovo pola stoljeća nakon smrti Marije Jurić Zagorke, nema potpunesuglasnosti o njezinu mjestu i ulozi u nacionalnoj knjiţevnosti i kulturi.Proturjeĉja koja su našu prvu profesionalnu novinarku i najpopularnijuspisateljicu pratila tijekom ţivota nastavljena su i kasnije. Brojne bijele

 mrlje iz njezine biografije - ukljuĉujući ĉak i toĉan datum roĊenja - nisurazriješene ni do današnjega dana. Doduše, u meĊuvremenu je nekoliko radovanesumnjivo bacilo nešto više svjetla na pojedine etape njezina ţivota i nadetalje iz njezinih raznolikih aktivnosti, ali Hergešićeva konstatacija,napisana prije toĉno ĉetrdeset godina u predgovoru Zagorkinim Sabranim djelima,vrijedi, naţalost, i dalje: nedostaje nam bibliografija Zagorkinih knjiţevnih inovinarskih radova, nemamo njezinu isrcpnu biografiju, nemamo monografiju onjezinu knjiţevnom radu i o vremenu u kojemu je djelovala.1 

Ipak, dogodila se jedna vaţna promjena: promijenio se općeniti odnos premaZagorkinu knjiţevnom stvaralaštvu i modelu pripovijedanja koji je zastupala.Kako je rastao interes za popularnu knjiţevnost, kako se mi jenjalo mišljenjeakademskih krugova prema ustroju i društvenoj funkciji trivijalnih romana, takoje rasla i cijena Marije Jurić u knjiţevnoj historiografiji. Dugo sustavno

 prešućivana, osporavana i estetski diskriminirana, proglašavana autoricom"šunda" koja u svojim djelima podilazi najniţim ĉitateljskim instinktima, MarijaJurić Zagorka danas je nezaobilazno ime ne samo kad se govori o procesu širenjahrvatskoga ĉitateljskog kruga, nego i o razvijanju jednoga tipa proznog pisma

 bez kojega bi hrvatska knjiţevnost bila bitno osiromašena.  No iako je postala autoricom vjerojatno najopseţnijega opusa u hrvatskojknjiţevnosti, Zagorka je poĉela pisati knjiţevna djela gotovo sluĉajno. Karijeruje zapoĉela kao novinarka, privukavši 

 pozornost javnosti već prvim (anonimnim) ĉlankom Egy Percz (Jedan ĉasak) 1896.godine. Zalaganjem biskupa Josipa Jurja Strossmavera u studenome iste godine

 primljena je u redakciju zagrebaĉkoga dnevnika "Obzor", dakako, uz otvorenozgraţanje i negodovanje muških kolega. Novinarstvo i politika bili su tadaiskljuĉivo u djelokrugu muškaraca i trebalo je uloţiti silnu energiju da se tadruštvena zabluda razbije. Ţena novinar bila je u to vrijeme rijetkost i u punorazvijenijim sredinama od Hrvatske pa je Zagorka pobuĊ ivala pozornost i izvangranica svoje domovine. Novinar pariškoga lista "Figaro" Dubover upoznao ju jekao parlamentarnu izvjestiteljicu u Budimpešti i tom prilikom u svojim novinamazapisao:"Jedna neobiĉnost iznenadila me je u maĊarskom parlamentu. Tamo sjedi mladaHrvatica, izvješćuje zagrebaĉki "Obzor", informira svoje maĊarske, njemaĉke,ruske, talijanske, engleske, poljske i ostale kolege - pa i mene - i ţarko

 politizira u korist svoje domovine. Neko malo ĉudovište talenta i sposobnosti,koje je hrvatski parlament uĉinilo najnaprednijim u srednjoj Europi."2 Zagorka se u "Obzoru" izraţavala uobiĉajenim novinarskim formama, kao što suizvješća, vijesti, politiĉki komentari, reportaţe, ali nerijetko je prelazila iu graniĉna podruĉja izmeĊu knjiţevnosti i ţurnalizma pišući feljtone, humoreske,crtice i satire. No odluĉujući poticaj za pisanje romana dao joj je biskupStrossmaver. Uz njegovu materijalnu potporu tiskana su i ra-spaĉavana prvaZagorkina djela: kratki roman Roblje (1899.) i "izvorna pripoviest izzagrebaĉkoga ţivota" Vladko Šaretić ("Obzor" 1903., iste godine i kao samostalnaknjiga). To su djela s graĊom iz suvremenoga ţivota, s likovima intelektualacakao protagonistima, pisana pod oĉitim utjecajem Šenoe i Gjalskoga. Jasne aluzijena aktualnu politiĉku situaciju u Hrvatskoj i jak pro-tumaĊarski stav - koji se

 provlaĉi kroz oba romana - pribavili su autorici priliĉne probleme: vrijeme je

to Khuenova banovanja, pojaĉane cenzure i policijskih pritisaka. Zagorka će se ujed-

Page 373: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 373/390

 nom trenutku zbog svoga politiĉkog angaţmana naći ĉak i iza zatvorskih rešetaka. Zbog toga je trebalo promijeniti tematiku romana i pronaći novu narativnuformulu pomoću koje će se uspješno zaobići cen-zorske škare, a pritom postićijednak uĉinak na ĉitatelja. Ideju tematskog zaokreta opet je iznio biskup Strossmaver. Na jednome od svojih

 proputavanja kroz Zagreb 1903. godine biskup je na sastanak s videnijimintelektualcima pozvao i Zagorku i predloţio joj pisanje romana s gradom izhrvatske povijesti: "Trebalo bi uzeti radnju iz hrvatske povijesti, jer je tucenzor gotovo nemoćan, a Zagorka će svojem borbenom peru u toj povijesti naćivanrednih dogaĊaja." Naveo je i konkretan primjer koji ĉeka umjetniĉku obradu:vrijeme progona vještica na temelju inkvizitorskog spisa Malleus maleficarum,strašnu epohu koju je obiljeţilo praznovjerje prema ţeni i njezina potpunadegradacija.3 Ta bi tema, u primjerenom narativnom obliku, mogla probuditi ponosuvrijeĊene ţene, utjecati na njezino osvještenje i pobuditi borbenost u njezinojduši. Zagorka je već bila vatreni borac za prava ţena i Strossmaverov se

 prijedlog savršeno uklapao u njezine preokupacije. Stoga nije nimalo ĉudno štoće se upravo motiv progona vještica naći u središtu njezina najpoznatijega

 povijesnog romana Gricka vještica. 

Strossmaver je, nadalje, u povijesnim romanima vidio i moćno propagandnosredstvo pomoću kojeg će se istisnuti tuĊinski, uglavnom njemaĉki romani. Oni suu svijest hrvatskoga ĉovjeka unosili strani duh, mišljenje i poglede. Biskup jeZagorku na pisanje povijesnih romana ohrabrio rijeĉima: "Vaša je zadaća, da svojim historijskim romanima prisilite hrvatske ĉitaoce dadobrovoljno napuste to pogubno njemaĉko štivo. Uzalud je pisati ĉlanke kojima ih

 pozivljete, da napuste njemaĉku knjigu. Uzalud je grditi i dokazivati nasastancima i u novinama, uzalud vam je bila vaša inaĉe izvrsno provedenaorganizacija protiv njemstva, ali kad hrvatski ĉitatelj dobije u ruku hrvatskoštivo, koje će privući njegovo zanimanje za domaće hr-

vatske dogaĊaje, onda će on okrenuti glavu njemštini i svim interesom prihvatitihrvatsko štivo. To ćete s vašim umijećem postići u historijskim romanima."4 II.Zagorka je prihvatila prijedlog biskupa mecene, bacila se odmah na prouĉavanjehrvatske povijesti u Zemaljskom arhivu, a kao rezultat nastala su brojna djelakoja su stekla iznimnu popularnost medu najširom ĉitateljskom publikom, odGriĉke vještice (1912. - 1914.), koja ujedinjuje romane Tajna Krvavog mosta,Kontesa Nera, Malleus malejicarum, Suparnica Marije Terezije, Dvorska kamarila

 Marije Terezije i Buntovnik na prijestolju, preko Republikanaca (1914. - 1916.),Kćeri Lotršĉaka (1921. - 1922.), Kaptolskog antikrsta (1925.), Modrog Ċavola(1926.),Plamenih inkvizitora (1928.-1929.),Krijeposnihgriješ-nika (1929. -1930.), Gordane (1934. - 1935.), Viteza slavonske ravni (1937. - 1938.),Kraljice Hrvata (1937. - 1939.) do Male revolucionarke (1939. - 1940.) iJadranke(1953.).

 Većina tih romana izlazila je u nastavcima, kao podlistak u razliĉitim novinama:na primjer, Gricka vještica u "Malim novinama", Kaptolski antikrst i Modri Ċavou "Hrvatskoj metropoli", Republikanci u "Ilustrovanom listu", a Plameni kriţari(poslije preimenovani u Plameni inkvizitori) u "Jutarnjem listu" (u 620nastavaka). Ĉesto su tiskani i u tzv. svešĉićima koji su izlazili periodiĉno(najĉešće tjedno). To je vaţno napomenuti jer su se ro-mani-feljtoni ĉitali sdrukĉijim odnosom i oĉekivanjima publike negoli kad su bili jednom definitivnofiksirani u knjizi. Budući da su bili prisiljeni svoje djelo "isjeckati" nastrogo odmjerene ĉitateljske "obroke", pisci feljtonskih romana razvili su,slijedeći stari uzor Šeherezadina naĉina pripovijedanja iz Tisuću ijedne noći,

 posebnu tehniku rasta napetosti, odgaĊanja razrješenja zagonetke i prekidanjaradnje pojedinoga nastavka u najnapetijem trenutku kako bi odrţali ĉitateljsku

 pozornost.5 Takvu narativnu strategiju preuzima i Zagorka pa je radnja njezinihro-

 mana epizodiĉna, dok su duljina epizoda i njihova struktura odreĊeni prostorom unovinama i ritmom izlaska pojedinih nastavaka. Već i bombastiĉni naslovi

Page 374: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 374/390

 pojedinih poglavlja govore o promišljenoj strategiji zavoĊenja i zarobljavanjaĉitatelja. Tako u romanu Tajna Krvavog mosta nalazimo ove naslove poglavlja:"Ţivi zakopani", "Krvavi pir", "Na dnu groblja", "Sudbonosni dragulj", "Vraţjeţdrijelo", "U crnoj neizvjesnosti", "Koban susret", itd. Zagorkini povijesni romani nastali su kao rezultat savjesna pripremanja iskupljanja autentiĉne graĊe po zagrebaĉkim, beĉkim i peštanskim arhivima.

Strossmaver, naţalost, nije doĉekao njihovo izlaţenje: umro je 1905., dokspomenuta Tajna Krvavog mosta, prvi roman budućega romanesknog ciklusa Grickavještica, izlazi u svešĉićima i u nastavcima u "Malim novinama" 1911. - 1912.godine. Uspjeh je bio golem: ljudi su s nestrpljenjem oĉekivali  nove nastavke,naklade novina su rasle, urednici su zadovoljno trljali ruke. Već šest mjesecinakon izlaska prvoga nastavka Griĉke vještice knjiţar Sokol javlja da je nakladanjemaĉkih romana u svešĉićima pala za sedamdeset posto i da dalje ra-pidno

 pada.6 Potaknuta reakcijama ĉitatelja, ali i stalnim pritiscima urednika ivlasnika novina, Zagorka nastavlja s pisanjem. Uzmemo li u obzir da seknjiţevnošću dugo vremena bavila tek nakon stoje izvršila svoje dnevnenovinarske obveze, njezina je produktivnost upravo nevjerojatna.Roman pod naslovom Gricka vještica izlazi u "Malim novinama" od 28. srpnja 1912.do 24. kolovoza 1913. Ubrzo se pojavljuje i u svešĉićima i u obliku knjige. U

 prvobitnom izdanju roman se sastoji iz tri dijela koji nisu bili posebnonaslovljeni. Kasnije Zagorka proširuje djelo: dodaje mu kao prvi dio većobjavljenu Tajnu Krvavog mosta, prvobitnu Griĉku vješticu saţimlje u dva dijela

 pod naslovom Kontesa Nera i Malleus malejicarum, a zatim piše još tri dijela(koji izlaze u nastavcima u " Novostima" i "Veĉeri"): Suparnica Marije Terezije,Dvorska kamarila Marije Terezije i Buntovnik na prijestolju.7 Tako je, pod za-

jedniĉkim imenom Gricka vještica, nastao popularni šestodijelni romaneskniciklus i on se od tada redovito objavljuje u tom obliku. Dijelovi romana

 meĊusobno su labavo povezani. Tako je, recimo, Tajna Krvavog mosta, roman otajanstvenim ubojstvima plemića u Zagrebu, kompozicijski gotovo neovisnacjelina, a s ostalim dijelovima povezan je tek nekim likovima koji se - u ne bašvaţnim ulogama - pojavljuju i kasnije (npr. Jurica Meško). Roman Gricka vještica

 bio je, na poticaj tadašnjega ravnatelja Drame Josipa Bacha, i dramatiziran te svelikim uspjehom izveden 1916. godine na pozornici Hrvatskoga narodnogkazališta. Kasnije je na istoj sceni dramatiziran i nastavak, roman Suparnica

 Marije Terezije.III.Radnja Griĉke vještice smještena je u burno 18. stoljeće. Raz-granatu i vrlozamršenu fabulu pojedinih dijelova nije ni moguće, a niti je potrebno

 prepriĉavati. Uz osnovnu povijesnu priĉu, zaĉinjenu ljubavnim zapletima iintrigama, Zagorka redovito da je i široku panoramu hrvatskoga društva i njegoveklasne raslojenosti, dok ideološka previranja i borbe na dvoru znalaĉki povezujesa suvremenim stanjem. Povijesni je roman bio, od VValtera Scotta nadalje,"velika škola aktivizma",8 a upravo na tome inzistira i Zagorka: pomno biradogaĊaje iz hrvatske prošlosti koje sustavom analogija dovodi u vezu sastvarnošću svoga vremena te tako djeluje na svijest suvremenika u borbi protivnacionalnih neprijatelja. U tome samo slijedi stari Šenoin naputak: "Uhistoriĉkom romanu moraš analogijom medu prošlosti i sadanjosti narod dovesti dospoznaje samoga sebe."9

 Mnogi su joj prigovarali da falsificira povijest i da iz nje bira samosenzacionalne teme, bilo je ĉak i mišljenja da je i progon vještica izmislila,no prava je istina da je povijesne dogaĊaje - provjerene u autentiĉnim vrelima -samo prilagodavala zakonima priĉe, stoje legitiman postupak kojim se koriste sviautori historiografske fikcije. Zbivanja, dakle, po pravilu imaju uporište 

u povijesnim izvorima (na koje Zagorka ponekad upozorava ĉak i u fusnotama), noautorica se koristi i apokrifnim podacima te nepouzdanim izvorima, kao što sufolklorna predaja ili legende.Konkretno, za roman Gricka vještica, prouĉila je spise Ivana Krstitelja

Tkalĉića, zagrebaĉke ljetopise, privatna pisma grofice Sermage-Rauch u zagorskomdvorcu Šanjugovo, kao i sudske zapisnike o progonima i suĊenjima "vještica",

Page 375: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 375/390

zapisnike koje je -uzgred reĉeno - ban Khuen-Hedervary dao izbaciti iz arhiva. Uskupljanju graĊe pomagali su joj i poznati povjesniĉari (Bojniĉić, Laszovvski).Poznati novinar i kulturni povjesniĉar Josip Horvat objavio je u "Jutarnjemlistu" 4. travnja 1930. posebnu izjavu u kojoj potvrĊuje autentiĉn ost podataka uZagorkinu romanu: "Autorica je s historijskog gledišta unijela u radnju punoistine. Naravno da njoj kao piscu pripada >licentia poetica", ali gospoda krivo

 misle da je radnja izmišljena. Pozadina njezinih romana je apsolutno vjerno prikazana."10Poznato je da je Zagorka, da bi stekla što vjerniji dojam i postigla efektautentiĉnosti, osobno obilazila sredine i prostore koje će u romanima opisivati.Zanimljivo je da i brojni likovi imaju svoje stvarnosne "predloške": tako je kao

 model za lik Nere posluţila Marija Keglević- Malatinski, a za lik Siniše grofSigismund Vojković Vojkffv. No povijest je u njezinim romanima tek "prozirnakrinka iza koje se skriva simplificirana sadašnjost".11 U prvom su planu uvijekstrastvene ljubavne veze i politiĉke spletke povezane s nacionalnom i socijalnom

 problematikom. Iako se u raspravama o trivijalnim romanima redovito istiĉenjihov umjetniĉki konformizam, društveni eskapizam te kolektivna stabilizacijskauloga, za brojna Zagorkina djela upravo je karakteristiĉna intencionalna

 politiĉka subverzivnost: pro-tuaustrijsko i protunjemaĉko stajalište, kritika

Khuenova aparata, borba za nacionalnu neovisnost, osuda odnaroĊivanja, angaţmanu borbi protiv društvenih nepravdi. Sama je smisao svoga stvaranja vidjela u borbi na tri fronte: protiv maĊarona i maĊaronske politike, protiv njemstva i protiv postojećeg nepisa-

nog zakona da ţeni nema mjesta u javnom radu.12 Taj se trostruki angaţman osjećau svim njezinim djelima.Upravo u vezi s romanom Gricka vještica treba osobito istaknuti i Zagorkinfeminizam, tj. borbu za prava ţena. I sama je u memoarskom tekstu Kako je bilo(1953.) napisala da su njezini romani "trebali da probude historijskimdogaĊajima borbenost u ţenskoj duši". Odatle i izbor provokativne teme progona vještica, odatle i odabir slobodoumne glavne junakinje, mlade kontese Nere kojahrabro štiti svoju sluţavku proglašenu vješticom, a na pitanje suca je li se isama bavila vraĉanjem i lijeĉenjem, prkosno i samosvjesno odgovara: "Ja samnastojala lijeĉiti samo jednu bolest, a to je glupost! Ali kako vidim, nije miuspjelo." Nosioci idejne potke Zagorkinih feljtonskih romana najĉešće su upravoţene, a u ţenama je vidjela i idealne ĉitatelje svojih djela. IVZagorkini povijesni romani obiluju dinamiĉkim motivima i gotovim arhetipskimsituacijama i formulama posuĊenima iz tradicije: iz ljubavnih, sentimentalnih,avanturistiĉkih, gotskih, pikarskih i viteških romana. U konstrukciji narativnihsekvenci slijedi paradigmu trivijalnoga povijesnog romana senzacionali-stiĉkog

 predznaka koju je u hrvatsku knjiţevnost prvi uveo Higin Dragošić (Reichherzer)svojim popularnim feljtonskim romanom Crna kraljica (1898.). Kasnije će tu istunarativnu matricu nastaviti M. Mayer, V Deţelić st., R. Habeduš - Katedralis idr.Brojne se situacije i opisi u Zagorke ponavljaju i prenose iz romana u roman:

shematiĉnost i redundantnost u takvim se djelima podrazumijevaju i ugraĊeni su uhorizont kao oĉekivanja ĉitateljske publike. Fabule su zasićene energijom iaktivizmom, a znaĉajnu ulogu imaju prokušani rekviziti i sredstva za pokretanjeradnje te stvaranje i zadrţavanje napetosti: dvoboji, otmice, zagonetnaubojstva, pokušaji trovanja, spas u zadnji ĉas, preru-šavanja (npr. Stanka uTajni Krvavog mosta preteţiti dio romana preodjevena je u muškarca), uvoĊenjelikova koji mi jenjaju iden-

titet, kobne slutnje koje se obistinjuju, nagli i neoĉekivani obrati, razliĉitiefekti iznenaĊenja, kraĊa vaţnih pisama, "oţivljavanje" već mrtvih likova,

 pojava duhova, stalna iskušenja glavnih junaka i si. Sustavnim uvoĊenjemromanesknih zapleta i situacijskih napetosti, gomilanjem zagonetki i ekscesnihsituacija, ulanĉava-njem pustolovnih sekvenci, stalnim kretanjem naprijed (iz

jedne krize u drugu) nastaje pravi siţejni labirint, beskonaĉno na rativno tkanjekoje golica ĉitateljevu maštu. 

Page 376: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 376/390

 Na niz prokušanih naĉina koje je tijekom vremena razvila zabavna literatura uZagorkinim se povijesnim romanima stimulira identifikacija ĉitatelja s glavnimjunacima. Autorica i raĉuna s empatijskim efektom: Siniša i Nera, Meško iStanka, Hrabren i Krasenka, Manduša i Divljan... svi oni voĊeni sigurnom rukom i

 pomno smišljenim postupcima sveznajućega pripovjedaĉa postaju zapravoĉitateljevi intimni uzori, idealni likovi ţelja. On se uţivljava u njihov

 poloţaj, neposredno proţivljava njihovu sudbinu, strepi za njihov ţivot. Likovi su plošno atribuirani i strogo polarizirani, s unaprijed zadanimkarakternim osobinama: ili su dobri ili zli, dakle bez psiholoških nijansi. Onizapravo obavljaju samo odreĊene funkcije u priĉi, a njoj su pak podreĊeni svielementi strukture. Siniša je npr. tipska figura idealiziranog viteza bez mane,konte-sa Nera ("prekrasna djevojka savršene ljepote"), kao uzor moralne ĉistoćei postojanosti, odgovara poznatom tipu tzv. ugroţene nevinosti, dok je odvjetnikDvojković oliĉenje pohlepe za novcem. Zagorka je u historijske likove

 projicirala svoje neostvarene teţnje, svoje sklonosti i mrţnje.13 Tako se iradnja - uvijek podvrgnuta zakonima akcije - u biti svodi na putanju dobra izla, na stalnu borbu antagonistiĉkih parova, crnih i bijelih figura, baš kao ušahu. Siţejna igra ipak redovito (nakon brojnih "odgaĊanja" i laţnihkulminacija, u ĉemu je Zagorka bila pravi majstor) okonĉava sretnim završetkom:

nakon svih mogućih iskušenja, bezizlaznih situacija, napora i svladanih brojnih prepreka idealni junak ostvaruje svoj cilj. Fabularno razrješenje tako 

 potvrĊuje uspostavu etiĉkoga reda: pobjedu dobra, pravde, krje-posti,domoljublja - ukratko, tradicionalnih moralnih vrednota. Pritom je vaţno da samĉin kazne za zlikovce stigne prije sretnog kraja kako se njime ne bi pomutilasreća glavnih likova.14 I na drugim razinama romana osjeća se shematiĉnost i odabir konvencionalnihsredstava. Tako je vrlo ĉesta uporaba topo-sa idiliĉnoga, ljupkog krajolika sobvezatnim cvijećem, ţuborom potoka, povjetarcem i pjesmom slavuja, dok suljubavni prizori (sastanci i rastanci) redovito praćeni sentimentalnim, larmoa -jantnim i naglašeno patetiĉnim izljevima, uzdasima i suzama. Isto su tako iscene pogibelji u kojoj se zatjeĉu glavni junaci obiljeţene tipskim rješenjima i

 pretjerivanjima. U opisima i karak-terizaciji prevladava naĉelo kontrasta, dokse u distribuciji atributa i Zagorka, kao i drugi pisci popularnih romana, radosluţi ponavljanjima, intenziviranji ma i kumulacijama. No te verbalne "ukrase" itipizirane lirske "dodatke" treba jednostavno prihvatiti kao konvenciju takvatipa klišejizirane literature pa se na njih ne smiju primjenjivati estetski

 parametri koji vrijede za tekstove kanonizirane knjiţevnosti. Ipak, Zagorka je ite kako poznavala ţanrovska pravila i konvencije, ali je unutar zadanih okviraznala ĉiniti zanimljive pomake i "iskorake". 

 Nasuprot uvrijeţenim mišljenjima kritike da autor zabavne literature operirastrogo ograniĉenim brojem siţejnih varijabli, upravo Zagorkin sluĉaj pokazuje danije uvijek tako. Pisala je, doduše, lako i brzo, ali njezino stvaranje ipaknije bilo lišeno uobiĉajenih muka i dilema. O tome je jednom napisala: "Kad bi

 moji ustrpljivi ĉitatelji znali koliko patim od dvojba, nesigurnosti, sumnja itreme, svaki put, svaki dan kad iznosim pred njih svoj roman - oni bi me imali

skoro neizmjerno poţaliti. To je moj beskrajni krţni put - kojim idemdobrovoljno."15

 VZagorka se okušala i u drugim formama popularne literature. Ona je autorica inašega prvog uspjelog kriminalistiĉkog ro-

 mana - Kneginja iz Petrinjske ulice, koji je izlazio u nastavcima u "Hrvatskimnovostima" 1910. godine. Radnja se zbiva u prepoznatljivim zagrebaĉkim

 prostorima, a istragu vodi prvi domaći detektiv - inspektor Šimek. I u tom jedjelu pokazala da je u potpunosti svladala "zanat", tj. tehnologiju pravljenjakrimića. Pisala je i avanturistiĉko-fantastiĉne romane, poput Crvenog oceana("Jutarnji list", 1918. - 1919.), politiĉke trilere, poput romana iz zagrebaĉkogdruštva Tozuki ("Dva sata", 1922.) i satiriĉne romane, kao što su Pustolovine

novoroĊenog Petrice Ke-rempuha (1939. - 1940.). Literarnim kvalitetama izdvajase Zagorkina romansirana autobiografija Kamen na cesti, koja je izlazila u

Page 377: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 377/390

"Ţenskom listu" 1932. - 1934. (pod naslovom Na cesti) i u "Hrvatskom dnevniku"1936. (pod naslovom Na muĉiliš-tu), dok je kao knjiga izišla 1938. godine.Potresna i dramatiĉna ispovijest o licemjerju, laţi i braĉnoj patologiji odišeiskrenošću koja zadivljuje, a problem ţenske samosvijesti, slobode odluĉivanja i

 potrebe ekonomske samostalnosti prvi puta ulazi u hrvatsku knjiţevnost. Sve u svemu, napisala je tridesetak romana, no oni su samo dio njezina ukupnoga

društvenog angaţmana, prosvjetiteljskog i domoljubnog ţara i aktivne borbe zanacionalnu nezavisnost. Bili su zamišljeni, prema autoriĉinu priznanju, kao adutu pro-tunjemaĉkoj kampanji. Priĉa je, dakle, u njima samo sredstvo za postizanjesasvim konkretnih ciljeva. Odatle i njihova politiĉka obojenost, neskrivene

 budniĉarske pretenzije, snaţna oslonje-nost na nacionalnu mitologiju tenaglašena zaviĉajnost i kroato-centriĉnost. Sama se nikada nije smatrala knjiţevnicom, nego "samo" novinarkom, a na

 prigovore kritiĉara da piše samo za široke mase i njihove niske strastiodgovorila je s pozornice Hrvatskoga narodnog kazališta prigodom premijereGordane (1940.):"Jest! Istina je! Pišem za publiku, za široke slojeve - jer sam dio njihov iništa drugo. Jest! Istina je! Pogodujem instinktima publike širokih slojeva, jersu njihovi i moji. A koji su to instink-

ti njihovi i moji? Sloboda! - Pravica! - Ĉeţnja za poštenjem! -Ţelja za dobrotomi tvrdo uvjerenje, da dobrota jednom mora pobijediti zloću! A tko je ta publika?I tko su ti široki slojevi, kojima sam pisala i kojima pišem? To su oni, kojinose ideale - nose zastave, koji se za njih dadu zatvarati, za njih strijeljati!To su vrlo, vrlo uzvišeni slojevi i njima sluţiti, njima smjeti i moći pisati,vrlo je velika ĉast i golema milost."16 Zagorka je u pisanju slijedila Horacijevu maksimu po kojoj literatura mora irazveseljavati i koristiti (prodesse et delectare). Bila je neiscrpneimaginacije, a izmišljanje i kombinatorika u samoj su biti njezine naracije.Bila je i veliki, u nas još nedosegnuti majstor u stvaranju zapleta i odrţavanjufabularne neizvjesnosti (suspense). Tajna je njezine popularnosti ukomunikativno-sti, u upravo hipnotiĉkom uĉinku njezinih priĉa, u znalaĉkomkorištenju arhetipskih situacija i lako prihvatljivih pripovjednih konvencija teu stvaranju fabularnih shema ĉije praćenje ne iziskuje ni napor, a ni nekeosobite intelektualne dispozicije.17 Osim toga, njezini su romani podcrtavalikontrast izmeĊu prozaiĉne graĊanske stvarnosti i zavodljivoga svijeta avantura,tajni i opasnosti. Bila je majstor u konstruiranju situacija koje su zaĉitatelje znaĉile "realizaciju njihovih skrovitih ţelja i snova(Wunschtrdume)".1H Znaĉenje njezinih romana uvelike nadma-šuje njihovu estetskuvrijednost: oni su širili hrvatsku ĉitateljsku bazu i uzdizali nacionalnu svijest. A to je i bila osnovna intencija najĉitanije hrvatske spisateljice. KREŠIMIR NEMEC 

BILJEŠKE: 1 Ivo Hergešić, Marija Jurić Zagorka - "Gricka vještica", Sabrana djela, sv.1.,Stvarnost, Zagreb, 1964., str. X2  Marija Jurić Zagorka, Kako je bilo. Izdanje redakcije zabavnog romana,Beograd, 1953., str. 323 Usp. o tome: Vladimir Bayer, Ugovor s Ċavlom. Zora, Zagreb, 1969. 4 Kako je bilo, str. 64 - 655 Usp. Volker Klotz, Abenteuer-Romane. Reinbek, 1989., str. 29 - 306 Usp. Bora ĐorĊević, Zagorka, kroniĉar starog Zagreba. Stvarnost, Zagreb, 1965., str. 1197 Usp. Ljerka Sekulić, Gricka vještica u borbi protiv mraĉnjaštva."Umjetnostrijeĉi" XVII/1973., br. 2, str. 104 - 1058 Ivo Hergešić, op. cit., str. XV  9 Usp. August Šenoa, Zabavna knjiţnica. I. dio. Kamorĉica. U: Sabrana djela. Knjiga XI. Znanje, Zagreb, 1964., str. 10310 B. ĐorĊević, op. cit., str. 120 

Page 378: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 378/390

11 Branimir Donat, Zagorka na tragu Šenoe, Tomića i Gjalskog. U knjizi:Drukĉije. Eseji i feljtoni. Znanje, Zagreb, 1990., str. 9012 Kako je bilo, str. 1713 Usp. Ivo Hergešić, op. cit., str. XX 14 Usp. Hans-Herbert VVintgens, Trivialliteratur filr die Frau. Burgbiicherei

 VVilhelm Schneider. Baltmannsvveiler, 1979., str. 9315 Zagorka, Što sve ĉeka ĉitatelje "Plamenik kriţara". "Jutarnji list", br.5733,1928., str. 916 Kako je bilo, str. 8817 Usp. Ljerka Sekulić, Gricka vještica u borbi protiv mraĉnjaštva."Umjetnostrijeĉi" XVII/1973., br. 2, str. 111 18  Mira Sertić, Povijesni roman na rubu knjiţevnosti. "Umjetnost rijeĉi"XVII/1973., br. 2, str. 128

JEZIK VREMENA MARIJE JURIĆ ZAGORKE 

 Vrijeme prijelaza 19. u 20. stoljeće vrijeme je poĉetka javnog djelovanja MarijeJurić Zagorke. Jezik njezinih tekstova slika je stanja u stilovima hrvatskogaknjiţevnoga jezika onoga doba. U tih stotinjak godina otkako je poĉela pisati ta naša velika knjiţevnicanajvaţnija promjena u hrvatskom jeziku - kao i u drugim jezicima - bila jeupravo eksplozija koliĉine objavljivanja tekstova. Današnji ĉovjek koji ĉita,ĉita neusporedivo više razliĉitih tekstova, a vjerojatno i veće koliĉine - odonih pisanih na papiru do onih na televiziji i teletekstu te onih posredovanihraĉunalom. Zagorkin suvremenik od javnih je govorenja mogao ĉuti takoreći samosvećenika u crkvi i glumca u kazalištu; nama današnjicima u javnomu govorenju

 prevladavaju radio i televizija.Povijest našega današnjega, novoga hrvatskoga knjiţevnoga jezika "poĉinje" - ako

 baš moramo traţiti poĉetke, jer poĉetci su bili i prije "poĉetaka" - sredinom18. stoljeća, u vremenu kada se znatnije širi knjiga, u vrijeme kada se i uHrvatskoj, koja je većinom zemlja pod habsburškim vladarima, objavljuju iškolski udţbenici na domaćem jeziku. Za vrijeme otprilike do Gaja i 111-raca,

 moţemo reći da imamo dva kruga knjiţevnoga jezika: kajkavski i štokavski, s timeda štokavski ima i svoje potkrugove (Slavonija, Dalmacija, Dubrovnik). Od Gajeva vremena uglavnom se pisalo na naĉin koji se prije nazivao pisanjemetimološkim, no danas ga znanstveno preciznije i jasnije nazivamo morfonološkim:u takvu se pisanju ĉuva osnovni oblik morfema. Zato se pisalo podpis, izĉitati isi., kako bi se razlikovali elementi pod-, pis-, odnosno iz-, ĉit-, itd. Takvoje pisanje zapravo bilo bez tradicije, ono je odabrano po ĉeškome i inimslavenskim uzorima, kako bi i Hrvati time bili bliţe svojoj slavenskoj braći,jer se u to vrijeme - vrijeme kada se nije pravo razumjelo što su narodi, a

 pogotovo ne u današnjem sociološkom smislu - meĊu Slavenima gledalo na sveSlavene kao na jedan velik narod.1

Ugledajući se na neke elemente ĉeškoga i poljskoga pisanja te na pisanje predšasnika kao što je bio Pavao Ritter Vitezović, Gaj uvodi nova slova, i nakonkratkih poĉetnih lutanja ustalila su se slova ĉćšţ te e (neka su druga slova

 bila kratka vijeka). Tako se u prvoj polovici 19. stoljeća prešlo s nekolikonaĉina pisanja2 na jedan. U drugoj polovici 19. stoljeća pojavljuju se u većem broju razni školskiudţbenici i druge knjige za opću ili za uţu naobrazbu, na hrvatskom jeziku. Srazvojem znanosti i tehnike sve ih je više, pojavljuje se nazivlje tih novihznanja, i tamo su novi temelji naših današnjih terminologija. IzmeĊu ostalih,vaţne su knjige Rjeĉnik znanstvenoga nazivlja Bogoslava Šuleka (1874. - 1875.)te knjige Novovjeki izumi I. - II., s prilozima raznih autora (Mijo Kišpatić,Ljudevit Rossi, Ivan Šah, Bogoslav Šulek; 1882. -1883.). Naravno, tu su i novine

i ĉasopisi, a veliku je pak ulogu u promicanju knjiţevnoga jezika u gradovimaimalo kazalište. 

Page 379: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 379/390

U jezikoslovlju u svjetskoj znanosti, vaţne su teţnje prouĉavanje narodnogajezika, jezika puka. Takvih je pogleda u nas bilo takoreći uvijek, pa onda opetod iliraca nadalje. Smatra se da je puĉki jezik ĉist, neiskvaren, i da on treba

 biti uzor za knjiţevni jezik. A knjiţevni jezik - to nije ono što nam je prvo na pameti danas, to nije jezik knjiţevnosti. To je jezik knjige, jezik znanja, aznanje se piše. To je vrijeme kada u nas gotovo nema knjiga koje ne bi bile ili

knjiţevnost, ili znanost, ili tehnika. Potkraj 19. stoljeća hvata se korak s teţnjama u knjiţevnosti, u glavnimeuropskim tokovim a. TakoĊer, ţeli se da knjiţevni jezik bude blizak svima. Što se tiĉe pisanja, 1877. jedna pravopisna komisija poĉinje razmatrati i nekenove mogućnosti. MeĊu novinama što ih je ona predloţila jest ta da bi sezanijekani glagoli trebali pisati s odvojenom nijeĉnicom, a ostale rijeĉi saspojenom nijeĉnicom kao i dotad (dakle neĉovjek, nemio itd.). Dotad se pisalonemogu, neţelim, neću, i komisija je dakle predloţila ne mogu, ne ţelim, ne ću(ali nemoj spojeno). Neko se vrijeme u raznim tekstovima pojavljivalo ijedno idrugo pisanje.

Pojednostavnjeno reĉeno, od sredine 19. stoljeća pa prema njegovu kraju, bila sudva pogleda na to kakav treba biti knjiţevni jezik, a oba su polazila od toga da

se on treba ugledati na narodni jezik, da knjiţevni i narodni jezik moraju bitišto bliţi. Jedan je bio taj da se ugleda u tradiciju, ma što da se smatralo tradicijom.Radilo se zaista o oĉuvanju onoga što se kako--tako uĉvrstilo poĉetkom 19.stoljeća. - Zadarska filološka škola skupina je oko Ante Kuzmanića, koja sezalagala za to da za općehrvatski knjiţevni jezik treba odabrati štokavskiikavski. No već šezdesetih godina od toga se odustaje, priklanja se novimzamislima iz Zagreba. - Rijeĉku je filološku školu predvodio Fran Kurelac, kojije put prema jedinstvenom knjiţevnom jeziku vidio u odabiru takve stilizacije ukojoj se odabiru i oţivljuju stariji jeziĉni elementi. - Najjaĉa je od tihtradicijskih bila zagrebaĉka filološka škola, ĉiji su zaĉetnici bili LjudevitGaj, Vjekoslav Babukić i Antun Maţuranić, a za njima jaki zagovaratelji Adolf

 Veber Tkalĉević i Bogoslav Sulek. Neke od glavnih znaĉajki toga jezika bili su padeţni nastavci u mnoţini, npr. dat. jelenom, lok. jelenih, instr. jeleni, u pisanju gen. mn. s grafijskom oznakom -h {konjak; neki su to -h i izgovarali, notakvo je oznaĉavanje bilo put prema našemu današnjemu -a i -a). Osim drugih,jedna vaţna znaĉajka ondašnjega pisanja poslije Gajeva e (slovo jat) na mjestuodraza prahrvatskoga e bilo je prvo ie, a zatim ie za duge slogove i je zakratke.Drugi je pogled htio da je za knjiţevni jezik najbolje da bude najbliţi većini,

 pa da i on bude ureĊen po onome kako govori većina. Predstavnici takva gledanja bili su ondašnji ugledni jezikoslovci i filolozi. Oni su se zalagali za to da seodaberu jedinstveni padeţni nastavci u mnoţini, tipa dat.-lok.-instr. jelenima,s obrazloţenjem da tako govori većina štokavaca. Takvi su se oblici pojavljivalii u tekstovima onih koji su se zalagali za neka druga rješenja, razliĉita odrješenja zagrebaĉke škole, pa su oni zaista potkraj 19. stoljeća posve

 prevladali. Zbog mišljenja da je rijeĉima tipa bijel, mi jena to ije zaistadvosloţno, s vremenom je odab-

rano pisanje upravo ije (od vremena poslije Gajeva e, iako su već ondašnjigramatiĉari bili na tragu toga da se u takvim rijeĉima radi o jednom slogu, o

 posebnu dvoglasu. Uglavnom, radi se o rješenjima toga drugoga pogleda, onihjezikoslovaca i filologa koje ponekad nazivamo hrvatskim vukovcima jer su seugledali i na jeziĉna istraţivanja srpskoga jezikoslovca Vuka StefanovićaKaradţića. On se za Srbe zalagao za to da oni uvedu novi knjiţevni jezik,zasnovan na narodnome, za razliku od jezika kakav su do poĉetka druge polovice19. stoljeća upotrebljavali Srbi, slavenoserpskoga, umjetnoga jezika s jakimelementima staro-crkvenoslavenskoga i ruskocrkvenoslavenskoga. No Karadţić jeshvatio da je rješenje zaista u narodnom jeziku, i pri tome se ugledao nahrvatsku knjiţevnost. 

Dakle, jedna vrsta kompromisa izmeĊu tih dvaju pogleda bilo je pojednostavnjenotumaĉenje - da knjiţevni jezik treba biti štokavski ijekavski, jer tako govori

Page 380: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 380/390

većina, i tako se u Dubrovniku govori i tako se tamo govorilo i pisalo. No udetaljima prevladao je drugi pogled, pa su se osobine kakva danas osjećamo kaoknjiţevni jezik zapravo uĉvrstila upravo potkraj 19. i poĉetkom 20. stoljeća. Prema kraju stoljeća prevladalo je takozvano fonetsko pisanje (danas bismo reklifonološko), za koje su se zalagali Tomo Maretić i drugi. Ono je za jezik kakavje hrvatski veoma praktiĉno, a što se tiĉe takozvanoga etimološk oga pisanja

(danas kaţemo da je ono morfonološko), u nas takve tradicije nije ni bilo, jerje, kao što je već istaknuto, pisanje tipa podpis, izĉitati u vrijeme od Gajanadalje imalo inojeziĉne uzore, a ne hrvatsku tradiciju.3 Takvo fonološko pisanje - dakle potpis, išĉitati - odabrao je Đuro Daniĉić zaveliki Rjeĉnik hrvatskoga ili srpskoga jezika Jugoslavenske akademije znanosti iumjetnosti.4 Zamišljeno je da taj veliki hrvatski povijesni rjeĉnik skuplja svugradu, od najstarijih pisanih tekstova i zapisa, takoĊer i iz dijalekata.5 Za potrebe toga rjeĉnika Daniĉić je 1878. uveo slova g d / n (za dţ d Ij nj),kako bi se razlikovali sluĉajevi kao npr. bilje, inje 

od moljen, ranjen, ili nade {-.naći) i nadje (madjeti). Mnogi tekstovi uizdanjima hrvatske akademije pisali su se s tim slovima (isprva svi), neki još isredinom 20. stoljeća. Za ta se slova Daniĉić ugledao i u ondašnje jezikoslovlje

(pojednostavnjeno: u njemaĉko jezikoslovlje, upravo u Grimmov njemaĉki rjeĉnik)i u upotrebu takvih slova u drugim jezicima. Za slovo d piše da ga "imaju flekiriemaĉki sjeverni jezici" (danas bismo rekli germanski6), no oĉito je da seDaniĉić ugledao i na starija rješenja, pa tako i na ona Pavla Rittera

 Vitezovića, koji je više od stoljeće i pol prije imao takvih slova s takvim ilisliĉnim dijakritiĉkim znacima. Prema tomu je slovu d bilo u obiĉnu pisanju

 podosta otpora, i nakon što ga je uveo u Hrvatski pravopis Ivan Broz, 1892.7,jer je slovo s takvom ulogom zaista bilo potrebno (radi razlikovanja od sklopadj, koji se dotad, i ĉesto i poslije, do u današnje dane, upotrebljavao i za/dj/ i za /d/) - jedno je bio otpor ovakav ili onakav i prkos, a drugo pak jevjerojatno bila i tromost tiskara.U vezi s promjenom odabira padeţnih nastavaka usporedimo što piše Zlatko Vi nce ostavovima Pera Budmanija iz 1885.:"Pored pravopisnog pitanja, drugi "najznamenitiji znakovi na našem knjiţevnom

 polju jesu raznoliki oblici u dativu, lokativu i instrumentalu mnoţine uimenica, pridjeva i nekih zamjenica." Neki su smatrali da su raznoliki oblici zate padeţe bolji "jer se tako medu sobom padeţi ne mi ješaju". Ali već Budmanitakvo opravdanje ne prihvaća: "Zar se štokavci medu sobom teţe razumijevaju? Zarnije lako svagda razumjeti što piše Vuk ili Daniĉić?" Kako noviji oblici nesmetaju razumijevanju, a k tome su osobitost "današnjeg štokavskog dijalekta",Budmani se već zalaţe upravo za te oblike."8 To bismo mogli okrenuti ovako: kako u tekstovima naših pisa-telja iz 19.stoljeća stariji oblici ne smetaju razumijevanju, a k tome ti su osobitost tihnaših predšasnika, nije u redu da mi jenjamo jezik tih pisatelja.9 

 Nakon više gramatika raznih autora koje su zapravo konvergirale prema današnjemuoblikovanju i opisu našega grama-

tiĉkoga sustava, 1899. pojavila se ondašnja najznatnija -Gramatika i stilistikahrvatskoga ili srpskoga knjiţevnog jezika Tome Maretića,10 no na šireĉitateljstvo utjecajnija je bila njegova Gramatika hrvatskoga jezika za niţerazrede srednjih škola (od 1899. nadalje, i s drugaĉijim naslovima). Objavljenjei Rjeĉnik hrvatskoga jezika Ivana Broza i Frana Ivekovića (1901.), koji dodušezaista nije sadrţavao mnoštvo rijeĉi hrvatskih knjiţevnika i drugih pisatelja skraja 19. stoljeća, ali je i on naĉelno utjecao na daljnji razvoj hrvatskogajezika.Praksa mi jenjanja jezika predšasnika u nas nije nova - takvih "prilagoĊivanja"

 bilo je i u Gajevo vrijeme, i u vrijeme zagrebaĉke filološke škole, i potkraj19. stoljeća... Nekako se uvrijeţilo mišljenje - posve krivo mišljenje - dadanašnjemu pismenomu ĉovjeku nije razumljiv jezik koji je udaljen moţda samodva-tri pokoljenja.

"U Hrvata se došlo do jednoga apsurda bez premca u svjetskoj knjiţevnosti: u nasse literatura druge polovice 19. stoljeća prilagodava suvremenim jeziĉnim (dakle

Page 381: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 381/390

ne samo pravopisnim) uzusima i normama, iako bi i originalne verzije AugustaŠenoe ili Ante Kovaĉića bile današnjemu ĉitatelju posve razumljive, a izdaju seu jeziĉno autentiĉnom obliku djela iz prijašnjih stoljeća, bila nam danasrazumljiva ili ne. Suvremena publika zapravo i ne zna kako su pisali Senoa iKovaĉić, ali zato misli da je Preporod znaĉio pravi jeziĉni jaz. Na poĉetkunašega stoljeća takve su adaptacije predstavljale namjerno preinaĉivanje jezika,

 poslije smo se na njih navikli i poĉeli smatrati da je to prirodno stanjestvari."11 Naroĉito je to mi jenjanje izraţeno u nizu Pet stoljeća hrvatske knjiţevnosti,koji je objavljivan od 60-ih do poĉetka 90-ih. Iako bi to trebalo biti oglednoizdanje, za pisce s kraja 19. i poĉetka 20. stoljeća, to nije njihov jezik.

 Naţalost, mnoga novija izdanja nekih knjiţevnih djela polaze upravo od toganiza, pa se taj tuĊi jezik i dalje umnaţa. Pjesme su prolazile bolje nego proza:rime su saĉuvale jezik pjesama... Pa imamo i taj apsurd, na koji se upo-

zorava: da današnjiku izgleda kao da su neki pisci pisali na dva razliĉita"jezika" - pjesme jednim, prozu drugim.12Što se mi jenja? U posljednjih pet desetljeća uglavnom se prvo ide na interpunkciju, pa se

 ponajviše brišu zarezi jer da "nisu po pravopisu"13.  Mijenjaju se neke rijeĉi s ije-je, jer je norma prihvatila drugaĉije oblike,npr. prije je bilo povjest, svijetlo, sada je povijest, svjetlo.14 Praksa danas

 prihvaća tako reći samo oblik bljesak, a prije je bio blijesak.15 Stariji padeţni nastavci dativa, lokativa i instrumentala mnoţine mi jenjaju seu novije, današnje. 

 Mijenja se nenaglašeni akuzativ ju i oblik je.16 Oblici s pridjevom na -ći (tipa Sjedeći Bik - Bik Koji Sjedi) takoĊer su naudaru mjenjaĉa, no ĉesto pak ih ne primjećuju pa ti pridjevi ostanu pošteĊeni. Prepravljaju se glagoli na -iti u one na -jeti, ako preraĊivaĉ smatra da je to

 potrebno.Glagolski prilozi prošli na -v pretvaraju se u oblike na -vši. 

 Mnogi sklopovi da + prezent mi jenjaju se u infinitiv, iako se ne radi o istimznaĉenjima.17 Promjene zahvaćaju neke priloge, veznike i druge male rijeĉi, pa se npr.akoprem, jerbo, nu, toli mi jenjaju u premda, jer, no, tako, a veznik bo posvese izostavlja. Ne zna se pravo što bi se s jednoć, nekoć i jednoĉ, nekoĉ:

 poĉesto to prireĊivaĉi mi jenjaju u ono drugo, a uvijek oblike njekoĉ/njekoć (injeki, njegda i druge) mi jenjaju u one s poĉetnim ne-.

 Mijenjaju se neke rijeĉi, npr. dogodaj u dogaĊaj (ali usp. današnje ugoĊaj), potvoriti (se)18 i druge, ponekad bez vidljiva razloga.19Ima i raznih drugih promjena.Zanimljivo pak je da prireĊivaĉi novih izdanja naših "starijih" knjiţevnika ne

 mi jenjaju starije oblike imperativa 3. lica u oblike s neka - dakle, npr.oprosti (on, ona, ono) - neka oprosti,20 iako je to isto toliko "starinsko" kaoi oni padeţni nastavci.21 

L

TakoĊer, pune rijeĉi prireĊivaĉi obiĉno ne mi jenjaju, nego moţda dodaju kakavtumaĉ "manje poznatih" rijeĉi. U Zagorkinu jeziku današnji će ĉitatelj primijetiti rijeĉi koje su mu poznateslabo ili mu uopće nisu poznate, no one pripadaju onomu vremenu, onda su bileĉeste i obiĉne. Primjerice, rijeĉ hartija za nas je današnjike dijalektalna; u njezino vrijemeto je bila rijeĉ obiĉna, uz papir. U popularizator-skoj knjizi Novovjeki izumiII (1883.) prvo poglavlje (napisao ga je Bogoslav Šulek) ima naslov "Papir", i unje mu posve prevladava rijeĉ papir, no kaţe se na jednome mjestu: "Egjipatski

 papir zvao seje grĉki chartes, a odtudaje postala latinska charta i našahartija, artija.". U Seljaĉkoj buni August Šenoa ima triput rijeĉ papir i triput

rijeĉ hartija (Sabrane pripoviesti W, 1885.). Tako je i s rijeĉju hiljada, kojaje nama danas razgovorna i dijalektalna (iljada, ijada)22, a nju je iz

Page 382: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 382/390

standardnoga jezika na koncu posve potisnula rijeĉ tisuća, u posljednjihtrideset i nešto godina. Osim što je hrvatski jezik u svim svojim ondašnjim oblicima djelovao na njezinosobni jezik, na Zagorkino su pisanje djelovali i urednici i drugi ljudi iznjezine okoline - u novinama, u knjigama. Nije uvijek lako rekonstruirati kakoje Zagorka zaista bila napisala, jer jezik novijih izdanja njezinih djela ima i

slike stanja u hrvatskomu knjiţevnomu jeziku i u osobnim jezicima djelova-teljaiz doba poslije Zagorke, i pogleda tih djelovatelja na hrvatski knjiţevni jezik.  Naš je ĉitatelj još uvijek ĉitatelj radnje - malo je tko od onih zaista mnogobrojnih ĉitatelja Zagorkinih djela obraćao paţnju na takve "sitnice"jeziĉne. Doduše, njezin lepršavo jednostavan no relativno bogat stil sigurno jedjelovao i na mnogi osobni jezik.23Zagorkina Gricka vještica sigurno je jedno od najĉitanijih knjiţevnih djelahrvatskoga jezika,24 i ono je djelovalo na pokoljenja i pokoljenja, na mlado istaro.Evo usporedbe teksta iz 1912., iz Malih novina, i iz 1963. Razlika je više negooĉita... 

 No usporedimo jezik iz 1912. s onim što prosjeĉan današnji ĉovjek osjeća

današnjim jezikom. Što bi moţda primijetio kao drugaĉijosti?  Vjerojatno današnjik ne bi primijetio aorist zaurlaše i imperfekt sukobljivahuse, jer se ta vremena upotrebljavaju i danas, u knjiţevnosti, pa ih moţda iosjećamo knjiškima, bez ikakvih negativnih znaĉenja toga pridjeva knjiški. Tu je

 mnoţinski oblik koksa za imenicu kolo, no neki bi pak prije oĉekivali sklop mlinski kotaĉ nego mlinsko kolo: kroz desetljeća je zaboravljena ta rijeĉ, kolo.Reći da su prolomljeni oblaci, to bismo moţda shvatili kao stilsku figuru, iakonam je obiĉno da kaţemo prolom oblaka, no glagola prolomiti u takvu bi sklopuvjerojatno rijetko tko upotrijebio. Rijeĉ zaklop zvuĉi obiĉno, i ĉitatelj jedanas vjerojatno ne bi ni primijetio, ĉitao bi dalje. Ponetko bi se sjetio"savjeta" da se ne moţe reći mala kućica, pa bi primijetio malo okance, no to uknjiţevnom tekstu zaista nije ništa neobiĉno. Ili - ništa neobiĉna? Neki jeziĉnisavjetnici osuĊuju takav sklop s genitivom, kao ništa nova / ništa novoga, no toje zaista dio hrvatskoga tekstovnoga naslijeĊa, pa eto nam i u Zagorke neštostrašna. Boltek gleda u svoj vrĉ za vino, a danas eto ljudi piju pivo iz krigle.

 Vjerojatno bijedna od neprimijećenih rijeĉi bio pridjev ţutkast, prema danasobiĉnu ţućkast. Mnogi bi ljudi umjesto gri-ješnik ustrajali na obliku grešnik,no zbog specifiĉnosti upotrebe kruga oko rijeĉi grijeh, tu je uvijek bilokolebanja, i današnja norma dopušta oblik grešnik i grješnik - taj je drugioblik u jednom smislu sustavniji nego griješnik. Neki savjetnici osuĊujuupotrebu si {coprnice su si zaplesale kolo), no to si moţemo vidjeti i kao

 pojaĉajnicu, dakle kao stilski izbor autora. Zamijetio bi ĉitatelj i pisanje neće,25 jer se posljednjih godina dosta pisalo o neću / ne ću. Zanimljivo je da

 mnogi današnji knjiţevnici ne iskorišćuju odnos izmeĊu futura prvoga i drugoga, pa to pred- buduće vrijeme ne upotrebljavaju - a eto ga lijepo u Zagorke: Ako budeš pod mojim krovom spominjao vještice, bacit ću te u potok! Paţljiviji biĉitatelj primijetio rijeĉ napisanu ustne: još 

se dugo, pa eto i u drugom desetljeću 20. stoljeća, dvadesetak godina poslije prvoga izdanja Brozova pravopisa, i u onih koji su pisali "fonetski", nahode i"etimologijski" zapisi.26 Rijeĉ pljušta-vica jednostavna je, ĉitatelj bi ju

 moţda primijetio (zbog pljuska i pljuštanja). Još jedna vjerojatno neprimjetnarijeĉ bila bi ozvao se (glas trublje, koja je eto postala truba), no ĉitatelj bi

 pak za oblik poZnoć valjda pomislio da je to omaška u pisanju, a to da je pljusak upirao u prozorĉić, vjerojatno takoĊer ne bi primijetio. No uoĉio bi pisanje dj za d, te niemo, uzki; rijeĉ svetiljka vjerojatno je tako napisanaisto omaškom. TakoĊer, neki bi vidjeli da su boţji i bogorodica napisani tako, s

 malim slovom.Lijevo vidimo kakav je objavljen 1912., a desno se vidi kakav je objavljen uknjizi 1963.

1912.

Page 383: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 383/390

1963.I. Prvi od devetoriceI. Prvi od devetorice

U dubokoj noći crni oblaci. Munje sijevaju po griĉkim krovovima i kaptolskimkulama. Odsjev bljeska pada po tamnom mostu nad nabujalim potokom koji dijeli

grad na brdu od Kaptola. Tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese. Ljudi ukućama ne spavaju, pale svijeće, krste se; strahuju nije li propast svijeta. Poĉetkom oţujka godine 1775. na dan svetoga Tome apostola spustila se nadZagrebom strašna noć. 

1912.1963.Silni valovi vjetra lomeći se i kidajući bijesnom silom preko kuća i drvećazaplesaše divlji ples i zaurlaše smrtnu glazbu. Divljim bijesom sukoblji-vahu senad Mlinovima silni udari vjetra s Griĉa i Kaptola i spuštahu se kao teškiudarci šibe boţje na Medvešĉak. 

Potok je nabujao, a voda brzo poput strijele, hitila niz korito kao bijesnazmija, zadira-la strašnim šumom o panjeve, što ih je bujica naplavila, štrcala uvis, zapjenila se i opet se srušila u korito, noseći sobom uzdisaje prestrašenihi ugroţenih mlinara i purgara, ĉija je imovina bila izloţena njezinom divljem

 bijesu.

Kolesa svih mlinova su povezana, ali teško da će izdrţati navalu vode, što se preko njih ruši, kao da se stotinu prolo-mljenih oblaka izlilo u potok.

 Na cesti nema ni psa. Ţeljezna vrata purgarskih kuća su zatvorena, prozorizaklopljeni ţeljeznim zaklopima, a iza njih se stisnuli purgari, i mole se bogo -rodici i zazivaju sv. Iliju, da odvrati od njih zlo i nesreću. 

1912.Samo iz malog okanca iza ţeljeznih rešetka u mlinu kuma Matijaka, koji je prviiza Krvavog Mosta prema Sljemenu, vidi se svjetlo.

 Mlinar je još na nogama. Stoji uz prozorĉić male poput dimnjaka zadimljenesobice i zuri u strašnu noćnu buru. Cijelim tijelom sagnuo se k staklu i kao daoĉekuje nešto strašna. U kutu kraj stola sjedi kovaĉ Klement i vuĉe iz drvene lule oblake dima. Izoĉiju, zaraslih obrvama, viri mu pritajeni strah. Starina postolar Boltek,

 poloţio svoje ruke na debeli trbuh i polako drijema. Pred njim stoji prazan vrĉ.-Bura jauknu jaĉe nad krovom mlina, kao da zove u pomoć. Boltek se lecne,

 pogleda oko sebe, pa onda na vrĉ. - Oj kume, moj pehar se presušio! 

 Mlinar se trgne i pridje od prozora k stolu. Iz guste ţut-kaste brade, koja muje obrasla preko polovice crvenog lica vire mu dva crna oka, koja se srditoupiljiše u Bolteka. 

1963.I kum Matijak bdije u svome mlinu na griĉkoj obali potoka, u blizini mosta. Snjime su znanci.U kutu sjedi kovaĉ Klement. Iz mrkih, obrvama zaraslih oĉiju viri mu strah.Stolar Boltek nemoćno je sloţio ruke na koljenima. Pred njim je prazan vrĉ. Buradivlja nad krovom. Boltek se trese, pa će Matija-ku, ĉvrstom i snaţnom mlinaru: - Oj kume, moj je pehar presušio! 

1912.

1963.

Page 384: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 384/390

- Zar ti nije dosta, kaptolska mlako?! U to doba ne idem ja nikome po vino. Tkozna, moţda ćemo za koji ĉas svi zajedno s mlinom plivati u potoku. - Još ti nije dovoljno, kaptolska mlako! U to doba ne silazim nikome po vino, a

 moţda ćemu zaĉas zajedno s mlinom plivati u potoku.- Kad već moram "v diku nebesku, onda bar ne ću da idem ţedan", odvrati Boltek. - Kad već moram u diku nebesku, tada bar neću poći ţedan, jer... 

- Stari griješnik, još ga ni sad nije Boga strah - zamr- mlja kovaĉ Klement i baci svoje velike koštunjave dlanove na stol, podupre se i ustane.- Koji vam je vrag, ta nije boţji sud! Ako su si coprnice zaplesale malo svojekolo, ne će nas zato pogušiti! 

- Ako budeš pod mojim krovom spominjao vještice, bacit ću te u potok! -zaprijeti se ozbiljno mlinar.

- Tko bi se bojao coprnica,zašto bi ih se bojao. Ja se ne 

 boj

Bolteku zamre rijeĉ na debelim ustnama. Nad krovom prasne prasak, a strašantutanj zagluši im uha. Sav se mlin iz temelja potresao kao da u zemlju propada.Klement i Ma-tijak se lecnu i problijede, aBolteku zamre rijeĉ na usnama. Tutanj zagluši uši. Mlin se potrese. Trojica

 blijedih ljudi se preneraze.

1912.1963.Boltek ostade sjedeći, raskola -ĉi oĉi i prošapće: 

- Udarila je strijela!

- Ne sjećam se, da su u oţujku pucali gromovi. 

-To je zlo! Ovoga će ljeta biti krvi i rata - ili kolere - promrmlja poluglasno mlinar.

 Vani je tek sada udarila prava pljuštavica kao da se iz kabla razlila nad mlinom.- To ne će dobro svršiti -sve će nas poplaviti. Ne sjećam se takve bure većodavna - zabrinuto će Klement. Opet tutanj groma, a zatim udari pljuštavica kao da se nebo razlijeva nad

 mlinom.- Neće dobro svršiti! - reĉe Matijak. - Ne sjećam se takve bure. - Morali su nekoga objesiti ili ubiti - reĉe Matijak. - Ili su spalili kakvuvješticu. - Meni se ĉini, da je grom udario u Pataĉićev dvor. Tamo je danas ples. Grom jeupravo ošinuo s one strane dvora. - Morali su nekoga objesiti! - šapne Boltek. 

- Ĉini mi se, da je grom udario u Pataĉićev dvor, tamo danas plešu. - Tko zna nije li ih bog htio kazniti. Moţe li kršćanska duša u korizmi

 priredjivati plesove? Cijelu zimu nisu naša gospoda na Griĉu ništa drugo radilanego plesala, opijala se i kartala. I još im nije dosta! - Valjda ih je bog htio kazniti što u korizmi prireĊuju plesove! - ţuĉljivo će Klement. - Cijele zime nisu ta gospoda drugo radila nego plesala, opijala se i

kartala.

Page 385: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 385/390

1912.- A kad oni rade što drugo?! - srdito će mlinar. - Tolikih slava, plesova i

 parada nije još nikada bilo kod nas kao ljetos. 

1963.- A kada oni rade što drugo? - primijeti Matijak. -Tolikih slava, plesova i

 parada nije još nikada bilo na Gri-ĉu kao ove godine. - Ne, nikada nije bilo togana Griĉu! Priredila bi se kat kada sveĉanost, kad bi ban dolazio iz Varaţdina u posje te Griĉu. Tada bi se dovukli za njim i velikaši, a inaĉe su oni sve orgije slavili tamo u onomzagorskom Parizu, kako ga već zovu. Lakaji i trgovci koji dolaze odanle priĉaju da je u Vara ţdinu dan i noć pijaca, gozba, 

 ples, muzika i ludovanje.

- E, baš mi je netom pripo vijedao jedan o njihovoj slavnoj druţini "Pinta". Kaţu da se visoka gospoda zatvore, samasamcata, loĉu po pet i osam  dana, piju i padaju pod stolove kao zaklani. Mora da je gadno biti takva izjelica i ispiĉutu ra! Ĉovjek se i napije, kao mi subotom uveĉer, pa onda u ne djelju malo prospava. Vino jestvoreno za piće ali da se dan i noć loĉe, ţdere i opet loĉe, o tome je ruţno i misliti. Sva ti se zemlja okreće. Pa kako se samo odijevaju tamo u tom

1912.U taj ĉas oglasi se trublja noćobdije. - Siromak Andraš, kako moţe po toj buri trubiti - uzdahne Boltek i zagleda seţalosno u prazni vrĉ. Sva trojica ušute. Trublja noćobdije gubila se polako u daljinu. Dvanaest put seozvao njezin glas.- Polnoć je - tiho će Kle- ment. Njegov šapat pronio se po sobi kao tajnaslutnja.Sve troje ušuti i zagleda se u prozorĉić, o koji je upirao pljusak, kao da će garazbiti.

 Na vratima mlina nešto kucne.  Mlinar, Klement i Boltek nie-mo se pogledaju.

1963. Varaţdinu! Kuća do kuće plemićka, pravi plemićki otok usred zagorskog mora, asad su oni htjeli malo promijeniti zrak i eto ih na Griĉ lokati! Dok su tako priĉali oluja je jenjavala. Glas noćobdijine trube dopre do njih. - Andraš je trubio dvanaest puta, ponoć je! - prošapće Kovaĉ kao da se neĉega

 pre-strašio. Sva trojica zašute i zagled aju se u prozor.

 Na vratima mlina zaĉuje se kucanje. 

 Matijak pogleda svoja dva druga, ali oni šute. 

Page 386: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 386/390

1912.1963.Opet netko kucne: dva - tri - ĉetiri puta [.] Kucanje se ponavlja dva, tri, ĉetiri puta, sve jaĉe. - Što je to? Kucanje se nastavi sve jaĉe. 

-Polnoćje!... - Ĉekajte - tiho će Boltek - opet kuca!

- Duhovi nisu, to kuca ĉovjek! - Ajde da vidimo tko je - poluglasno će Matijak. -Da vidim tko je! - primijeti Matijak i uzme svjetiljku.Klement i Matijak ponesu svetiljku [,] otvore vrata sobe te izadju u mali uzkihodnik.Svi zajedno izadoše na hodnik. - Tko je boţji? - Tko je napolju? - zapita kućedomaćin. 

- Prijatelji. Otvorite!- Ljudi koje je zatekla bura, otvorite nam! Platit ćemo! 

Jezik Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske ţene novinarke i zaista i te kako popularne knjiţevnice27, dio je i povijesti i današnjice hrvatskoga knjiţevnogajezika. Ako nam se što u njezinu jeziku ĉini neobiĉnim, pomisliti nam je da jeto moţda nešto što je u njezino vrijeme bilo obiĉno, i što je poslije, moţda inepravedno, potisnuto, zanemareno ili zaboravljeno. Takvu osobu, ipak i snaţneliĉnosti, s obzirom na njezino vrijeme - poštujmo, pa poštujmo i tekst i jeziknaše Zagorke. 

 _ ALEMKO GLUHAK

BILJEŠKE: 1 Usporediti npr. u pripovijetki Jedan Boţić Ksavera Šand ora Gjalskoga [Diljemdoma, 1899.):"Poslije odpjevane pjesme "Narodil se je kral nebeski" pohitismo mi djecanajprije u "palaĉu", da vidimo prostrtu slamu pod stolom i od slame sloţen kriţna stolu - pod stolnjakom.(...)(...) Mala se Poljakinja sasvim priviknula. Nije dugo potrajalo, pak smo juvodiliu svakakvim igrama po svim sobama. Nismo se po jeziku sasvim razumjeli, ali- napokon djeca i neuĉen sviet imaju toliko u sebi od ljudskeuniverzalnosti,da ih razni jezici ne diele tako kao odrasle ljude, a posebice k tome još - bilaona i bili mi od slavenskog stabla, gdje opet - ni za djecu ni za puk nema još onih razliĉnih slavenskih jezika, kako ih odrasli i uĉeni Slaveni imaju posvojimgramatikama i knjiţevnostima za svaki gotovo milijun duša, - veĉ je još gotovo ista ijedna skupna slavenska rieĉ, koju onamo od Ledenog mora do ovamo našeg juga razumije svako diete i svaki seljak!(...)Druţtvo je bilo dosta brojno. Bilo susjeda vlastelina, ĉinovnika, bilo gospodeizgrada i nekoliko mladića djaka. (...)(...)U to je moj otac ustao sa stolice i uzeo govoriti. Pozdravio je braću slavensku iz dalekog sjevera - od briega Neve, Visle i Vltave (bio u druţtvu i jedan Ĉeh, sluţbujući kao mjernik u ţupaniji), slavio sretnu zgodu, da se pod njegovim  drevnim hrvatskim krovom sastaju tri brata, za koje stara sveobća slavenska 

 priĉa govori, da su im se djedovi odselili upravo iz ovoga zagorskoga kraja, i 

Page 387: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 387/390

onda je nazdravio slavenskoj slozi, slavenskoj medjusobnoj ljubavi i onojsretnoj

 budućnosti, koja će se roditi iz ovih bratskih osjećaja svekolike djece velike Slavije!Sve se u druţtvu diglo sa stolica. Mladi ljudi pravnici, što su iz Zagrebadošli, 

zanosno su zapjevali: "Oj Slaveni jošte ţivi", a od ĉela stola išao ruskištacrat i strancu Poljaku, zagrlio ga - i rastavljena braća izljube se! Otac franjevac pak digao ruke i zapjevao iz svega grla: "Narodil se je kralnebeski", - i zbilja bilo je, te je kao samo boţje diete došlo u taj ĉas podstarihrvatski krov, da blagosivlje tu ljubav jednokrvne braće.... Poslije toga progovorio je Rus, a za njim Poljak i Ĉeh. I u tim sjenama starog  hrvatskog doma, pod tim stropovima, medju tim zidovima i tamnim kutovima

 pravog hrvatskog gniezda odjeknulo glasovima dosele neslušane slavenske rieĉi, a opet - kao da se nije ništa strano, ništa neobiĉno, ništa nepoznato donjihaloidolebdjelo na valovima tih glasova. Tako povjerljivo, tako priljeţno sloţili se

oviglasovi k staroj kući i ona k njima! (...)I mnogo - mnogo liepih sam badnjih veĉeri - ili kako mi kajkavci volimo reći-  badnjaka u ţivotu svom sproveo, ali ne znam, je li mi se ikoja tako duboko usadila u dušu, kao ova veĉer sa braćom sa slavenskog sjevera. (...)" (str. 226 - 229).

2 Sjedne strane npr. cz eh sz, s druge c cs s za /c/ /ĉ/ /s/, i dr. O tomenpr. u knjizi

 Milan Moguš, Povijest hrvatskoga knjiţevnog jezika, Zagreb, 1993., detaljnije o upotrebi slova kroz vrijeme u ĉlanku Milan Moguš i Josip Vonĉina, Latinica u Hrvata, Radovi Zavoda za slavensku filologiju (Filozofskoga fakulteta u Zagrebu)11, 1969., 61 -813  Neki neznalci hoće takvo pisanje jer da je ono toboţe tradicija, kao štoonivide "etimološko" pisanje u engleskom i francuskom jeziku. Koliko je tradicija, eto nije, a ta dva jezika Ci u drugima, npr. u njemaĉkome) pisanje odraţava izgovor prije nekoliko stoljeća. Izgovor se kroz vrijeme mi jenjao, no pisanjesenije mi jenjalo (a pisalo se, prema današnjici, mnogo više nego u nas), ili senije

 mijenjalo istom brzinom. Ne piše se rijeĉ Schere ţ. u njemaĉkom tako zato što bi  Nijemci pisali za /š/ sch, nego se ta rijeĉ u prošlosti izgovarala s poĉetnimskh (aeh bilo je oznaka za kh) - uostalom, sjetimo se srednjovjekovne posuĊenice u hrvatski: mi danas imamo rijeĉ škare. 4 Imajmo na umu da je Akademija znanosti i umjetnosti juţnih Slavena(Academiascientiarium et artium Slavorum meridionalium), odnosno Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, imala svoje temelje u zakljuĉku hrvatskoga sabora da se osnuje "uĉeno društvo", da je preteĉa Akademije Društvo za jugoslavensku  

 povjestnicu što ga je 1850. osnovao Ivan Kukuljević Sakcinski. Akademija je utemeljena 1860. - 1861., a potvrdio ju je car i kralj Franjo Josip I. 1866.Zbognjezinih temelja u vremenu iliraca i narodnoga preporoda, prvotno je zamišljeno da to bude akademija juţnoslavenskih naroda, no cijelo je to vrijeme, odonda

 pa naovamo i danas, ona bila i jest hrvatska akademija, pa se od 1991. i zoveHrvatska akademija znanosti i umjetnosti (tako se zvala i 1941. - 1945.).5 Objavljivanje 1880. - 1976., svesci 1 - 97, u dijelovima I - XXIII.

5 Tu se misli prije svega na staronordijski/staronorveški/staroislandski i drugeskandinavske jezike, te na staroengleski i staroniskonjemaĉki (starosaski), sa

Page 388: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 388/390

slovima dĐ odnosno ĊĐ. Danas par 3Đ imaju islandski i farerski, a ĊL> ima npr.vijetnamski. Slovo 3 poznato nam je iz meĊunarodnoga fonetskoga alfabeta (kamoje eto dospjelo iz starih germanskih latiniĉnih pisama), gdje je sluţilo zaoznaĉavanje izgovora u engleskim rijeĉima kao što su the, this, that. 7 U današnjim pravopisnim rješenjima zapravo slijedi mo osnove Brozova pravopisa.Poslije njega, bio je pravopis Dragutina Boranića, pa zajedniĉki hrvatski i

srpski (i muslimanski i crnogorski) "novosadski" (s amalgamom rješenjaBoranićeva pravopisa s hrvatske strane i Belićeva pravopisa sa srpske), zatimnakratko Stjepana Babica, Boţidara Finke i Milana Moguša (1971.: zabranjen, no

 mnoga su se njegova rješenja otada provodila u praksi), onda Vladimira Anića iJosipa Silića (1985.). - Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata u Nezavisnoj DrţaviHrvatskoj vratilo se na morfonološko pisanje od prije 1892. (a tek 1944.objavljenje Hrvatski pravopis koji su za Hrvatski drţavni ured za jeziksastavili Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klaić; prije toga su vlasti NDHzabranile fonološki pravopis te dvojice i Petra Guberine iz 1941., pa taj nijeni objavljen). U partizanskoj Hrvatskoj (1944. sekretar hrvatske komunistiĉke

 partije Andrija Hebrang nazvao ju je slobodnom Federativnom Drţavom Hrvatskom, azvala

se još i Federalna Drţava Hrvatska, Federalna Hrvatska; od 1945. NarodnaRepublika Hrvatska) na snazi je bio Boranićev pravopis. Pedesetih godina radilose na novom pravopisu, koji bi naslijedio Boranićev, no ta su rješenja ugraĊenaonda u "novosadski". - U 90-im godinama i nadalje objavljivana su nova izdanjaHrvatskoga pravopisa S. Babica, B. Finke i M. Moguša (62002.; taj pravopis imaodobrenje ministarstva prosvjete za uporabu "u osnovnim i srednjim školama") i V

 Anića i J. Silića, sada s novim naslovom, Pravopis hrvatskoga jezika (20000-8 Zlatko Vince, Norma u hrvatskom knjiţevnom jeziku potkraj 19. stoljeća, 53 {Jezik 30(1982/83):2, 51 - 57). Budmanijev ĉlanak jest "Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od 1835. godine", objavljen u Radu JAZU, knj.  80, 1885., 165 - 1859 Protiv mi jenjanja jezika naših knjiţevnika, pisali su mnogo u 90-imgodinama uĉasopisu Jezik i drugdje Stjepan Babić, Sanda Ham, Stjepko Teţak i drugi, a i

 prijenpr. i Vladimir Anić (o jeziku Ante Kovaĉića), Dalibor Brozović, RadoslavKatiĉić, 

 Milan Moguš, Ivan Sović (o jeziku Gjalskoga) i drugi. U 90-im godinama poĉelo je objavljivanje niza Stoljeća hrvatske knjiţevnosti, s naĉelom da se autorov jezikne

 mijenja, no toga se tamo ne drţi dosljedno (primjerice, sastavljeno pisanjeneću, nemogu, neţelim sustavno se pretvara u ne ću, ne mogu, ne ţelim). - Prosjeĉan ĉovjek u nas uopće ne zna kako su zaista pisali August Šenoa, Evgenij Kumiĉić, Josip i Ivan Kozarac i drugi autori s kraja 19. i poĉetka 20. stoljeća. 10 Drugo je izdanje objavljeno 1933., treće 1963. Ta je gramatika utjecala n a

 buduće gramatiĉare. 11 Dalibor Brozović, Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar juţnoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mi jene kao jezika hrvatskeknjiţevnosti, 75; u knj. Aleksandar Flaker, Krunoslav Pranjić (un), Hrvatska knjiţevnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978., 9 - 8312 Karakteristiĉan je primjer kako je - i uz ovakvu napomenu: "Jeziĉna redakcija provedena je samo u usklaĊivanju sa suvremenim pravopisom. Neki stariji oblici ostavljeni su zbog starinske stilske intonacije i gdje takveosobine

 pridonose osobitosti izraţavanja." - Nedjeljko Mihanović, prireĊivaĉ djela Frana Maţuranića 1966., u jednoj kratkoj crtici o pravopiscima iz 1888., koja  ima oko dvjestotinjak rijeĉi, s tisuću znakova (s razmacima), proveo dvadesetak

 promjena! - Ili, ovaj paradoks. 1946. objavi se zbirka pripovjedaka IvanaGorana Kovaĉića Dani gnjeva (urednik je bio Dragutin Tadijanović) isto onako kako je objavljena 1936. U 60-ima urednik Vlatko Pavletić uredi tekst u skladusa

Page 389: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 389/390

zajedniĉkih hrvatsko-srpskim pravopisom, "novosadskim". U 80-ima DragutinTadijanović za sabrana djela Ivana Gorana Kovaĉića uzme kao osnovicu to Pavletićevo izdanje. Godine 2000. Pavletić kao urednik objavljuje opet Dane gnjeva, ali se vraća jeziku iz 1936. - Tako je to bilo...13 Primjerice, u Priĉama iz davnine i u Šegrtu Hlapiću Ivane Brlić- Maţuranić

 mnogi zarezi sluţe za to da oznaĉe pripovjedaĉevu stanku. Kada se neki zarezi

uklone (a i te kako su uklanjani!), ĉitaĉ više nema oznake za te stanke pa akoih on sam ne stvori, slušaĉ će slušati pomonotonjeni jezik. 

14 Prije je bilo i svjetlo, pa je do oko 1960. bilo svijetlo, pa ondasvjetlo. Usp. naslovdjela Josipa Kozarca Medju svjetlom i tminom 1891., ali Medu svijetlom i tminom1950. U tom novijem izdanju promijenjeni su i padeţni oblici, izostavljeni suili

 promijenjeni neki veznici.15  Na budućnost toga izbora sigurno velik utjecaj ima naziv vojno-redarstveneakcije Bljesak, 1-2. svibnja 1995., kojom su osloboĊeni okupirani dijelovi Posavine i zapadne Slavonije.

16 U zadnjem nastavku u Malim novinama, na kraju Meško kaţe Stanki o sreći: Svuda ju osjećam gdje si ti! Te reĉenice nema 1963., ali usp. u toj knjizi Nestrpljivosu ĉekali da je vide (seljaci Stanku; te pak reĉenice nema 1912.). 17 O tom razlikovanju pisao je još 1953. Dalibor Brozović, 0 vrijednostiinfinitivai prezenta s veznikom "da" (Jezik II(1953/54):1, 13 - 18). Na to se nadovezao

 Miroslav Kravar, ĉlankom O "razlici" izmeĊu infinitiva i veze da + prezent (br.2,43 - 47, i br. 3, 70 - 74). - Ovdje imamo u Zagorke to mi jenjanje, 1912. Boltekkaţe Kad već moram "v diku nebesku", onda bar ne ću da idem ţedan., a 1963. Kad već moram u diku nebesku, tada bar neću poći ţedan, jer... Brozović istiĉe itoda "nije ista emocionalna sadrţina". Naravno, dogaĊa se da ljudi to nehote (jerne znaju) brkaju.18 Preda mnom si se potvorila da ĉiniš pokoru, polazila u posjete u samostan 

 Milana, a pošla si u Trakošćan, vjerila se s drugim... (Male novine 24. oţujka 1912.) - Preda mnom si se pretvarala da ĉiniš pokoru i odlazila si toboţe u

 Milano,a zapravo si bila u Trakošćanu i zaruĉila si se ondje s drugim. (1963., 413). 19 Usp. Najednom se vrata sa malih stuba otvoriše, a u sobu banu dvie crne

 prikaze,s plaštevima i kapucama na glavi. / Pavao ih prvi opazi, pohiti do vratiju,zatvori ihi poviĉe: / - Jurica! Jurica! (Male novine 24. oţujka 1912.) - Otvorila su sevrata

 malog stepeništa i u sobu banuše dvije crne prikaze pod plaštevima, s kapucamanaglavi. Pavao ihjeprvi opazio i poviĉe: / Evo ih, Jurica! (1963., 411).20 Tako npr. u cijeloj Seljaĉkoj buni Augusta Šenoe, koji roman ima oko 300kartica(oko 540.000 znakova, gotovo 100.000 rijeĉi), ima 187 imperativa trećega lica (od ukupno 1103 imperativa; o tome sam pisao u ĉlanku Starinski oblik za treće lice imperative u hrvatskom jeziku, Filologija 33(1999.), 55 - 74).21 Mnogi ljudi upotrebljavaju neke od takvih imperativnih oblika, no nisusvjesnidaje to to. Npr., u Oĉenašu imamo sveti se (ime tvoje) doĊi (kraljevstvo tvoje), 

 budi (volja tvoja), što znaĉi neka se sveti, neka doĊe, neka bude. Zatim je tu  pozdrav Bog daj/ bogdaj/ daj Bog/ dajbog, ili hvalje Isus - vazda budi i sliĉno. Ima i nekih ustaljenih izraza, kao Bog saĉuvaj, Bog znaj. Tu je i rijetko budikoji(budikoji) i drugo, s imperativnim budi prema bilo koji s optativnim bilo.

Page 390: 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

7/22/2019 07. Grička Vještica - Buntovnik Na Prijestolju

http://slidepdf.com/reader/full/07-gricka-vjestica-buntovnik-na-prijestolju 390/390

22 Eno je u predzadnjem nastavku Tajne Krvavog mosta: Dapaĉe grof Keglević je  imao taj dan pobjeći s tom ţenom i uzeo deset hiljada. (Male novine 24. oţujka 1912.). Poslije: Grof Keglević trebalo je da na svoj smrtni dan pobjeg ne s tomţenom i uzeo je sa sobom deset tisuća talira. (1963., 410). I druge su razlike zanimljive...23 Sjetimo se i Zagorkina posredna utjecaja na povećanje uĉestalosti imena 

kao Gordana, Siniša, Damir... O takvu utjecaju na skup imena v. npr. u: PetarŠimunović, Naša prezimena, Zagreb, 1985., 232 - 25324 Zanimljiva je omaška - u Hrvatskoj enciklopediji (5, 2003.) piše da jeGrickavještica izlazila u Malim novinama 1912. - 1914., a evo, Tajna Krvavog Mosta utim je novinama objavljivana od broja 1912:122, 6. svibnja 1911. do 26. oţujka 1912. (od broja 11:122 do broja 111:82). Naslov je onda pisan tako, danas bismoga pisali Tajna Krvavog mosta.25 Na zadnjoj stranici zadnjega nastavka Tajne Krvavog mosta, u Malimnovinamaod 26. oţujka 1912., u desnom stupcu imamo Neću koĉiju, osedlaj konja moga, a odmah u lijevome i Ja ne ću da je ostavim i Vidiš, ti si mi obećala da te ovo

neće ţalostiti. 26 Godine 1911., dakle ni dvadeset godina poslije prvoga izdanja BrozovaHrvatskoga pravopisa, u zbirci Humoristiĉna knjiţnica objavljena je Zagorkina knjiţica Zagrebaĉke silhouette - na 26 stranica, pet zgodnih crtica. Prva,Rendez--vous!, ima, na pet stranica i trećini, 228 redaka, s najduljim redcima s 35 -36znakova (s razmacima), mnogi su redci kratki jer je najveći dio crtice govorenje likova ("- Ne!"). Tamo svjetiljka svietli, imamo površinu crne rieke, oĉi se zakriesiše, tamo se netko nagne cielim tielom, ĉuje se smieh, oĉi sbulje,spominjese i neki biednik... tamo je u istom retku izidje i odjevena, tamo je na jednojstranici bila ţenica u prvom spratu (rijeĉ vjerojatno praslavenskoga porijekla), a malo dalje ĉuje se netko s prvoga kata (ta nam je rijeĉ došla iz turskoga), inajednome mjestu vidi se i da netko nešto neće, iako se od 1877. preporuĉuje, a od1892. to hoće i pravopis, razdvojeno pisanje ne će. 27 O Zagorki se pisalo mnogo. Svakako pak je zanimljiva knjiga Stanka LasicaKnjiţevni poĉeci Marije Jurić Zagorke, Zagreb, 1986. 

KAZALO

GRICKA VJEŠTICA  BUNTOVNIK NA PRIJESTOUUSTROJ ZA PROIZVODNJU PRIĈA  (POGOVOR) - KREŠIMIR NEMEC JEZIK VREMENA MARIJE JURIĆ ZAGORKE (POGOVOR) ~ ALEMKO GLUHAK

651 664

SABRANA DJELA MARIJEJURIĆ ZAGORKE