Sabrana djela Marije Juri Zagorke GRIKA VJETICA Svezak 6. Dvorska kamarila Marije Terezije BIJELA MASKA Zvijezde se smiju gradu nabujalom karnevalskim veseljem. Prozori dru svjetlom, ulicama jure maske grudajui se snijegom, viu, hvataju se, komeaju, iz krme cvile glazbe, oglauju se pokvarene trube, iz palaa prodiru zvui menueta, etveroprene koije kre put kroz masu, lakaji na bokovima maui trae prolaz. Straa pokuava zakriti put radoznalima to se guraju prema koijama da izbliza vide otmjene krabulje. Masa grne prema radosti. Iz tamnih visokih okvira are se prozori, nad veom crvenozeleni lampioni kriavim svjetlom pozivaju karnevalsku djecu u plesnu dvoranu. Sve nalikuje ogromnoj kutiji gusto naslaganoj arenim lutkama. Nad bijelim glavama s crnim krinkama lei magla dima od praine goruih svijea, vru zrak napojen je zadahom tjelesa, parfema, znoja, daha. Glazba, smijeh, vika, sudaraju se u zaglunoj buci. Sve gua biva maskirana masa, sve manja dvorana. Sve boje, smjesa svih krabuljnih tipova, sve vrste svile, baruna, sve priproste tkanine guvaju se bez ustruavanja. arena masa kipi poput kropa u kotlu. Dvije maske stisle se iza stupa i jedva odbijaju val ljudi to nasre. Debeo, visok mukarac u kockastom odijelu klovna zatiuje damu u zelenom dominu. Vilmo, idemo, moje je tijelo pust otisak bekih laktova. uti, Franci, jo uvijek manje bole od cariinih ujeda. Kad smo se pomijeali s tim svijetom, ustrajat emo do kraja. Ako carica primijeti da smo nestali s dvorskog plesa? uti, dolaze nove maske. Na ulazu u dvoranu oglase se papirnate trube. Svi se okrenu. Ude neobino iroka krinolina; iz nje se na kolcu die glava ene. Ispod krinoline sa svih strana vire glave sa irokim crnim jezuitskim klobucima. Ljudi su na trenutakdva za nijemili, a onda se itava masa podijelila u dva dijela. Bravo! vikne veina poprativi to pljeskom. Skandal! zgrozi se manjina. Nekoliko jakih ljudeskara pode u sredinu: Van kome nije pravo! Manjina utihne. Vilma u zelenom dominu stisne se k debelom caru u kostimu klovna: Ne boj se, Franci, to je samo njezina karikatura. Idemo! Za koji as ona e to doznati. I opet se ples prekida. Ulazi novo udo. etiri jaka momka nose na leima prijestolju slian naslonja. U njemu sjedi debeo mukarac u livreji, na glavi mu kruna, na zupcima su zabodene glave luka. Sa zvucima glazbe ori se skala grohotnog smijeha. Siromani vrag! dobacuju maske lukom okrunjenom lakaju. Iz hlaa ti viri suknja! Bravo! "Der Zwiebelkonig"! Nitko se ne buni. Vilma se primakne svom zabezeknutom klovnu. uje li, Franci? "Lakaj na prijestolju" poluio je jedno

dunu ovaciju! To je glupost! okosi se on glasno. Neki crveni otrcani klovn upadne: To nije glupost, gospodine, to je rugalica Lotarinaninu na dvoru! Hvala, dragi kolega, na ljubaznoj informaciji, nisam znao. Bravo, bravo! i zapljee. Vilma se svija od smijeha. Glazba zagluuje buku, maske se mijese, vruina, buka, vika omamljuje sve. Na otvorena vrata upadne s ulice s urnebesnom bukom vesela druina. Znatielja vue maske k izlazu, ledeni zrak ulazi u vrelu dvoranu. Vilma i njen pratilac utiru sebi put da to prije uteknu u dvor. Vani se komea svjetina. Ulicom prolazi povorka. Prati je urlik ironina smijeha. Cestom stupa jezuitska pojava u crnoj halji, u ruci joj uzde, pred sobom tjera desetak majmuna. Na glavi im bijele vlasulje, u desnoj ruci crni tapovi s modrim resama znak dvorjanike slube. Majmuni stupaju, jezuit ih goni, svjetina se smije. Neki kvartet zapjeva: "Ide majmuna gomila. Svi ih znate to je kamarila. Kamarila koja para nema..." Jedni prihvate refren na poznatu rugalicu, drugi se smiju. Svi pljeu. Dva zakrabuljena mukarca stisnu se o zid. Pljeite, Rosenberg apne mu Josip smatrat e nas re darstvenim uhodama. 1 stane pljeskati. Udarite o dlanove, pod krinkom moemo jednom i mi rei istinu... Molim, molim vas, idemo odavde, evo, ide straa! Ipak bi bilo kukavno da bjeimo pred njom. Obojica ostanu prislonjeni uza zid. Redari se sjure medu svjetinu, potre za majmunima i opkole ih. Majmuni skau, redari ih gone. Majmuni tjeraju majmune uje se glas iz svjetine. Hihot se prolije ulicom, padaju povici, primjedbe, redari vi u, tjeraju maske; val svjetine giba se naprijed i natrag. Ulicom juri bijela maska na konju; viteka odora od bijele svile lepra zrakom. ovjek mae biem i stie pred strau. Ona uzmakne pred konjem, a bijela maska zvidi biem. Svjetina se veseli. Bravo! Hura! Majmuni naprijed. Majmunska se eta razleti medu publiku, nekoliko ena vrisne od straha pred njihovim gubicama. Bravo, bijela masko! Nema policije! Majmuni naprijed! vie djeak drei se na stupu uline svjetiljke. Ljudi odgovaraju smijehom. Bijeli se jaha isprsi. Ne smijte se, ljudi! Majmuni nisu ala, majmuni lupaju ljudske glave kao orahe; majmuni kradu, prodrljivi su, pa met im je u trbuhu, a ipak zapovijedaju, majmune treba ve zati o lanac i tui! Bravo! Bravo! Pravo govori! Tko si ti? Jezik ti je jednako otar kao i bi.

Budala sam koja nije htjela postati majmunom sijamske carice! Mala zabuna. Pod krinkama se zapanjila lica nad tolikom smjelou. Rekao je carica rije sijamska nije im bila poznata. Tko si, bijela masko? upita netko. Ja sam bi! odgovori i zvizne zrakom, a svjetina nagrne sve blie k bijelom jahau s krinkom. Taj ne zbija karnevalske ale apne Josip Rosenbergu. Nee dobro svriti. Eno, dolazi patrola. Idemo! Ostajem ovdje... Jurea eta ratrka svjetinu s ceste. Sve se stislo k zidovima kua. Vojnici opkole bijelu masku. Padaju poalice i arkanje. etovoda sie s konja. Tornjaj se s puta obraa se bijeloj maski. Ni na sudnjem danu neu da se bilo kome sklanjam s puta! Haha! Hura, bijela masko! vie publika. Odvanost je osvaja. Siite dolje! Pravite strku! On podbode konja, ovaj se ustoboi, zavrti, pojuri natrag, okrene i u brzom skoku preskoi preko glave etovoe, kao preko patuljka. Veselje i divljenje pretvori se u divlju ovaciju bijeloj maski. Ovakve vratolomije ljudi jo nisu vidjeli. Svjetina sve uzima za alu, ali etovoda je posramljen i uvrijeen. Bjesni. Nisam vas preskoio ja nego moj konj! dobaci mu maska. Konj se pod bijelom maskom propinje, udara nogama svakoga tko mu se priblii. Vojniki konji boje se kopita bijesnog vranca i uzmiu a bijela maska sjedi na njemu i kao da ga namjerno podbada, konj se zalijee u patrolu. Razigrana svjetina hihoe: Ne boji se vranac patrole! Rastumaite mu daje to patrola! Halt! vikne etovoda. Ne respektira komandu! Naprijed, vojaci, tko mu je ravan. Mar! Smjesta kui! vie etovoda. Mi ili konj? upita egrt s uline svjetiljke, a raspojasani smijeh provali iz veselih Beana u karnevalskoj nedjeljnoj no i. Vie nego najotrija demonstracija raspalio je taj smijeh mladog vojnika, i povrijeen on zagrmi vojnicima: Palite! Josip se trgne, jurne naprijed i povie diui ruke uvis. Ne pucajte! Ku! vikne etovoda raspaljen.

Prestravljeni Rosenberg nade se otkinut od Josipa. Bijela maska vie: Sklonite se, karnevalska djeco! Prasnue puke. Vrisak ena, krik mukaraca, svjetina nasrne u vee kao bujica s prelomljenog nasipa. Josip u guvi osjeti teki udarac po glavi i klone. Bijela maska lei ispruena na crnom konju. Pogoen je! S prozora gledaju ljudi, u krmama i palaama zanijemila muzika. Svjetina vie, ene zapomau, karnevalsko veselje premetnulo se u strah, bijes i kletve. Bijela maska lei potrbuke na konju. Zabrinutih oiju ljudi su se zagledali u njegovu bjelinu. Konj mu poskakuje. Vojnici se pribliavaju jahau. Bez daha pilje ljudi. Tada bijeli jaha tresne o kordon, gurne konja s vojnikom i jurne ulicom kao bijela strijela. Jaha je namjerno polegao na konja da bi tijelo zatitio od taneta kojih zapravo nije ni bilo; vojnici su pucali u zrak da poplae ljude. Stotine poklika razgaljene radosti odjekuju za bijelom maskom koju nitko ne pozna. Svi se raduju njezinu sretnom bijegu. Za njim! vikne etovoda. Snijeg zakripi pod konjskim kopitama. Ljudi istre na sredinu ceste, smijeh utihne. Iz amora nasru zabrinuta pitanja: Hou li ga uhvatiti? Mnogo ih je, a on je sam. Da ih je jo stotinu, on e ih preletjeti kao bljesak oblaka. Samo ako mu konj ne sustane... Vraja ivina, slui mu kao vilenjak avlu! Preskoio je vojnika kao maka psa... Tko zna otkuda je? Bio tko mu drago junaina je! itav mu Be nije vidio premca. Dao Bog da utekne! Sveti Ilija krio mu putove! Polagano razlijeva se masa ulicama pronosei glasine o bijeloj maski na crnom konju. Ostale su samo grupe mukaraca na koje je vratolomija okrinkanog jahaa ostavila dubok dojam. Oni potanko raspravljaju o svakoj njegovoj kretnji. Iza dvorskih rasvijetljenih prozora, u dvorani venecijanskih zrcala, otmjeni parovi igraju menuet. Carica sjedi u dvorani goblena, uz karte. Knezovi Auersperg, Liechtenstein i bogati Trautson hazardiraju gubei velike svote. Moja gospodo, ako nastavim, opremit ete svojim monja ma itavu moju vojsku ree ona, digne se i pode u njihovoj pratnji u plesnu dvoranu. Ugledala je grofa Kocha kako ivo razgovara s njenim tajnikom barunom Nemvjem. Vi ste uzrujani? to se dogodilo? Velianstvo, nita vano. U reduti zbijaju ale! Karneval je zato da ljudi istovare svu svoju glupost, koja bi inae itavu godinu titila njihov mozak. Oito se opet za bavljaju na moj raun?

Velianstvo! Beani oboavaju vae velianstvo! Na svakom karnevalu ilustriraju svoju ljubav karikaturama. Koch je bio sretan da je francuski poslanik prekinuo caricu. Josipov tajnik Hatzfeld uzrujano je traio pogledom meu gostima, a onda se opet povukao i potrao u drugi kat. Rosenberg je ekao u predsoblju. Nema ga dolje ree mladi tajnik. Rosenberg klone na divan. Ako mu se to dogodi, nee mi preostati drugo nego da napiem oporuku. U guvi je nestao. Uzalud sam ga traio. Trebalo je da ga udaljite od guve. Suvine rijei! Jedva je doekao karneval da se moe nes metano kretati meu ljudima. On bi itave dane plandovao po gradu i okolici. Gdje ima vie skitnica, tu mu je milije. Naj vie voli sjesti u krmu i sluati to svijet govori. To je njegova bolest. To e zlo svriti. Ne postoji nita ime bih ga odvratio od tih izleta. Ja sam izvan sebe. to da radimo? Idem k sestri. Ako nije tamo, ja sam izgubljen. Dajte mi moj domino. Neu da me dolje vide i pitaju za njega. Rosenberg ostavi dvor, pode pjeke bunim ulicama i skrene u palau svoje sestre. Rasvijetljeni prozori vratili su mu nadu da e nai Josipa. Potrao je uza stepenice i uao u salon. U naslonjau sjedio je Josip. Barunica Rosenberg stavila mu je oblog na glavu. Velianstvo prestraeno e Rosenberg to se dogodilo? Nestali ste mi s vida. Nije ni udo. Bilo je vrlo veselo. I mene je dopao mrviak i pokae na glavu. Kako vam je? Vrlo loe! Moja je lubanja za vladara pretvrda, a za podanika premekana! Molio sam vas da se maknete odande. Dobro da vas nisam posluao. Tko hoe vladati, mora okusiti podanike radosti kundaka. To je pouno. Jeste li to uli o bijeloj maski? Jesu li ga uhvatili? Ne znam nita! Bilo bi mi ao! ovjek mi se svia. Ima odvanosti i duha. Nadam se, velianstvo, da je ovo va posljednji izlet na ulicu. Tek sam poeo. Karneval mi je dokazao da nas Beani proziru kroz dvorske zidine, i da su u svom gledanju sasvim ugodni! Ali nezgoda koju ste doivjeli spreava vae velianstvo da ide u Johanneshof! To je svakako loa posljedica moje karnevalske smotre. Poite sami i odnesite grofici moju poruku. Dotle u biti gost ljubazne barunice.

Velianstvo, danas je prekasno. Grofica ve odavno spa va. Sutra je zgodnije. Moda imate pravo. Velianstvo, ako ne kanite obustaviti svoje opasne izlete, moram se zahvaliti na asti i srei da vas pratim. Ne mogu podnijeti strah i odgovornost. Dvije stvari treba da si izbijete iz glave: da ostavite svoje mjesto i da me sprijeite u izletima. Rosenberg je bespomono utio. S ulice dopre do njih smijeh pustopanih veseljaka. Sve je veselo, a ona tamo ami sama uzdahne Josip sjet no. Sutra se ovo mora rijeiti, ako prihvati moj prijedlog. Uvjeren sam da e prihvatiti. Jeste li se pobrinuli za sve udobnosti u novom dvorcu? Moja je sestra u tom majstorica. To me umiruje. Nakon kratke utnje najednom ree Rosenberg: teta da grofica nije princeza! Onda ne bi posjedovala moju duu i srce, zar ne? Zato ste to rekli? Ne, velianstvo. Zato to bi u sluaju... da... Izrecite odvano: u sluaju da me ona odlikuje i prihvati moju ruku i srce... Rosenberg porumeni osjeajui carevo nezadovoljstvo naglaenom eljom da se Nera rodila princezom. Ne pletite, Rosenberg, sa mnom se govori otvoreno i is kreno. Odabirem ono prvo: kada bi se prestolonasljednik vjen ao groficom, nali bi se vlada i dvor u jednoj fronti, ne protiv vas nego protiv nje. Zato je teta to nije princeza. Trebalo bi misliti o tome. Tako valja govoriti. A sada ujte mene: vi se bojite da ni sam razmislio? Da idem slijepo? Istina je. Razmiljao nisam. Nemam to da razmiljam. Da sam se rodio princem, to je sluaj, igra prirode. A mogao sam se roditi u postolarskoj ra dionici. Ako je priroda htjela da me poalje na svijet u car skom dvoru, to je njezina tajna, njezin problem ali ne moj. Za mene je sada vano da sam tu i da iskoristim to mi ivot prua lijepo, dobro i poteno. Prema drugim namee mi pri

roda dunosti, prema sebi samom pravo da svojim ivotom upravljam onako kako u moi lake izvravati dunosti. Pri roda mije dovela u susret savrenu enu. Tko je ona po rodu, to je svejedno. Ali tako ne misle dvor i vlada. To je opet njihova, a nipoto moja briga. Progonit e groficu, vie nego to je progone sada. Kako vidite, j a j e titim koliko mi ona sama doputa. Bu de li mojom enom, moje e pravo biti potpuno. Danas ja u vladavini i na vlasti ne znaim nita vuem se svojim putem kao jesenja magla, ali ipak svoju enu bih branio protiv svih i svakoga, kao potpun mu. Budite mirni. U tom bih sretnom sluaju znao i ja udariti po stolu i svima otkresati svoj basta! U to ne sumnjam! Tek sam mislio da bi tu trebalo rijeiti neka pitanja... Ima samo jedno nerijeeno pitanje: to misli ona?! Onda su potpuno rijeena sva pitanja... Josipove oi zahvate Rosenbergovo lice to je odavalo duboko uvjerenje. Tko vam to veli, Rosenberg? Moje iskustvo. Zagledao sam se u dubinu grofiinih osje aja prema vama. Vi?... Zato ih ja ne opaam? Jer gledate sa strepnjom due koja sav svijet promatra kroz sivu maglu pesimizma. A onda grofica jo danas ne zna da je udovica. Strepim pred tim asom. I nemam odvanosti da joj priop im. Ali kad je odvedem iz Bea, bit e uvijek s nama i lake e preboljeti. Vae velianstvo, ona e poteno i dostojno pokopati us pomenu svog mua, jer je krijeposna i potena dua. Meu tim, neu vie tajiti... to? napeto e Josip. Ono to sam doivio s groficom u Johanneshofu. Josip skine oblog s glave i okrene se k svom pouzdaniku. Recite mi tono, sve po redu. Kad smo posljednji puta posjetili groficu, bila je velika meava, i ja sam vaem velianstvu predlagao da prenoimo na dvoru. Nije mi izbjeglo da grofica nijednom rijeju nije po duprla moje nastojanje. Nakon veere ona se oprostila i otila u prvi kat. Vi ste, meutim, iznenada izjavili da ete poi u Be i odvezli ste se s Oskarom mojoj sestri.

Da, pa onda? Po vaoj elji ostao sam na dvoru da sutradan iskuam ja haeg konja za groficu. Ujutro sam izvrio va nalog i najavio se grofici. Bila je vrlo mrka i zamiljena. Zbog ega? Ja sam je to isto pitao, na to mi ona odgovori: Prestraila sam se. Oko pola noi netko je kucao na moja vrata. Kasnije sam se dosjetila da je moda njegovo velianstvo poslalo po mene. Prestolonasljednik je odmah poslije veere otiao u Be odgovorim. I tada se njezino lice neobino razvedrilo. Vidio sam da je upravo sretna to vi niste bili te noi na dvoru a onda se ispostavilo da je to kucala gospoda Rozalija. Prije nego sam otiao, grofica mije pokazala Voltairea to ste joj donijeli da ita, pokazivala mije vae biljeke i naglaavala kako je po ovim biljekama upoznala itavo vae miljenje, zavirila u vau duu. Na oprotaju me molila da pazim na vas kad izlazite incognito, jer se boji jezuitskih zasjeda. Nasluujem to zakljuujete iz svega toga. Ponajprije to, da se grofica s vie strana neega boji. Ono kucanje, strah, pa radost... Razumije, razumijem odgovori Josip alosnim glasom. Vi ste joj rekli da ste gori nego to ona misli, a to je bila pogreka i otuda njezin strah koji sam ve prije zamjeivao. Koliko mi to zadaje boli... Kad je vae velianstvo sa sobom nacistu, potrebno je da grofica sazna vae najpotenije namjere. Stoga joj morate razotkriti smaknue njezina mua. Kad tu zapreku oborite, ra zabrat ete njezine duboke osjeaje prema vama. Polako, polako, nije dobro odvie se nadati. Ja sam miran promatra i stekao sam uvjerenje da grofica svoje osjeaje skriva zbog nekog straha ili sama nije svjesna svoje ljubavi... Prema kome? Prema vaem velianstvu. Zato mi tek danas otkrivate svoja opaanja o grofici? Jer sam tek danas uo od vaeg velianstva vrstu odlu ku da groficu zaprosite, prema tome, svojim otkriem nisam nimalo utjecao na vau odluku. A opet, rado bih vae velian stvo vidio sretnim... Mnogo, vrlo ste mi mnogo rekli, prijatelju moj. Preveli kom mi nadom hranite srce... Naprotiv, jo uvijek nisam rekao sve. Ima jo jedna novost za vas. Melankolinom Josipovom duom zatitra neizvjesna srea. Ona mije rekla...

Ne tako brzo, u turobnom ivotu nisam se privikao rado stima. Kad dugo ivi u mraku, sunano svjetlo zaboli. Opratajui se s groficom, ona mi je svijetlim oima re kla: barune, ja bih voljela da s prestolonasljednikom to ee svratite ovamo... Rekla je to ee? Da, i nastavila: ako mu nije dosadno drutvo nesretne prognanice. O Boe, ona je meni dosadna!... Konano je zavrila: vjerujte, njegov dolazak svijetli je traak u mojoj samoi. U njegovu drutvu osjeam da nisam suvina na svijetu... Drhtanje u prsima nije mu dopustilo da odmah odgovori. Gledao je preda se, kao u nenadano otkrie. "Ona eli da doem, ona eli..." Zato mi to niste odmah rekli? Velianstvo, nisam htio da se ovom porukom osjetim su krivcem vaih odluka. Sada kad ih znam, savjest mi je mirna. Naslonio je glavu na naslonja i zagledao se u kamin. Moja mrana, mrtva dua njoj je svijetli traak... Kako to zvui lijepo i kako nevjerojatno... Paradoks! Menije sve jasno. Nakon svoga mua, grofica mora ljubiti samo vas: u njemu je ljubila vitetvo, u vama duevnost. Svaka vaa rije pada mi na srce kao traak sunca. Uutjeli su. Josipove oi zasvjetlucale su mirnim toplim sjajem.

Srce je udne prirode. U boli uini te mrkim starim filozo fom; u srei, djetetom! Kako to godi!... Plamen u kaminu veselo svjetluca. Josipove se oi sklope. U mislima ugleda Neru kraj kamina, u ruci joj Voltaire, usta joj se smijee, a bijele ruke listaju stranicu po stranicu. On slua

utanje papira i pucketanje plamena. Gleda je jasno i ivo, u grudima diu se plahi kliktaji probuene nade, a itavim biem prostruji jedno jedino pitanje: "O, prirodo boanska, zar si mi uistinu odredila za ivot taj velianstveni dar?"... Karnevalska se buka na ulicama stiava, svjetla gasnu, ludorijama izmoreni grad sprema se da usne. Rosenberg izie iz odaja u kojima se mladi car odmarao uvijek nakon lutanja gradom i okolicom. Barunica Rosenberg, udovica u tridesetoj godini, diskretna pouzdanica svoga brata i njegova gospodara, ekala je u svom budoaru. Je li usnuo? upita brata. Nije. Jako ga boli glava. Bojim se da je udarac kundaka ostavio teih posljedica. Zabranio mi je da pozovem lijenika. Brate, nastradat e on, a nastradat e i ti. Ludi je uitak lutati ulicama grada i mijeati se s ljudima. Nije to njemu samo uitak. Studira ljude. 1 udarce kundakom. Postoji jo vea opasnost. Ako njegove izlete nanjue jezu iti, zavrit e na ulici. Ubit e ga u masi svjetine. Zato mu to ne kae? Iscrpio sam rjenik upozorenja. Tvrdoglav je kao i nje gova mati. Strano je to. itavog karnevala moram strepiti da ga jed ne veeri ne donesu mrtva! Posljednja mije nada grofica Vojkffy. Ona e sigurno rado prihvatiti njegovu ponudu da ostavi Johanneshof. A onda se on nee maknuti od nje. To bi bila prava srea za sve nas. Lakaj najavi vratara koji njegovoj preuzvienosti eli priopiti neto povjerljivo. Dvorski metar pozove vratara u baruniin budoar. Visok mrav ovjek u otmjenoj uniformi, opivenoj bijelim gajtanima, stane ponizno kraj vrata. Govori pred barunicom. to je nova? upita Rosenberg. Vaa preuzvienosti, molim ponizno, oprostite mi to vas tako kasno smetam. Netko je traio vau preuzvisenost. Tko?

Molim ponizno, neka bijela maska. Bijela maska? Visok, snaan ovjek u bijeloj pelerini i per natom klobuku? Na slubu, upravo je tako izgledao. Barun znaajno pogleda sestru i nastavi: A to je rekla maska? Neka najavim vaoj preuzvienosti jednog prijatelja zbog vane stvari.

A to si mu odgovorio? Molim ponizno, odgovorio sam da vaa preuzvisenost ni je u palai. Bilo je to onda kad je vaa preuzvisenost izala maskirana s njegovom preuzvienosti grofom Falkensteinom. Je li taj ovjek otiao? Molim ponizno, nije otiao, nego je rekao: "Ne bojte se, njegova preuzvisenost dobro me poznaje. Imam vane vijesti za njegovo velianstvo prestolonasljednika." To je rekao doslovce? Molim ponizno, jest doslovce. to si mu odgovorio? Upita barun znatieljno. Molim ponizno, rekao sam: njegovo velianstvo i visoan stvo, i njegova preuzvisenost stanuju u dvoru, a ne u ovoj pa lai. Ako ste znanac njihovih preuzviensoti, idite u dvor. Vrlo dobro. A to je bilo dalje? Molim ponizno, bijela maska je upitala: dakle, njegovo visoanstvo prestolonasljednik nalazi se u dvoru. Ja sam odgovorio: gdje bi se drugdje nalazio nego u dvo ru. Tamo je njegov uzvieni dom. Vrlo dobro. Ako bi ponovno doao taj ovjek, ili bilo tko drugi, uvijek tako odgovori. Grofu Falkensteinu ne smije ni

"ga najaviti. Ako sam ja kod kue i tkogod doe, odmah me pozovi. Na slubu, preuzvienosti. Vratar se pokloni i zatvori za sobom vrata. Barun uzrujano pone etati po sobi. to je? zabrinuto ga upita sestra. Ono to sam slutio. Bijela maska zna da prestolonasljednik dolazi u ovu palau, a to je do sada bila samo naa tajna. Tu se krije opasnost koju sam slutio. Jezuiti su nam za petama. Barunica zalomi rukama. Bijela maska neto smjera. Budimo oprezni. Prestolona sljednika ne putajte s oka, a sutra u se priiniti bolesnim da ne moram ii grofici. Ona ne smije nita znati. Poslat u Os kara u gradski magistrat, moda su bijelog jahaa uhvatili, a onda u sam k njemu na razgovor. Sutradan je Rosenberg hinio bolove u elucu i ostao u palai, uzalud ekajui da togod sazna o bijeloj maski. Niti su o njoj togod znali u magistratu, niti se ponovno pojavio kod vratara. Ne slutei nita o tajnama svog metra, prestolonasljednik je mirno sjedio u njegovu salonu, itao svoje miljenike filozofe, razmiljao, biljeio i opet itao. Ipak je Rosenberg zapazio na mladom gospodaru neki nemir i uzbuenje, pa ree: Vaa mi rana zadaje brige.

Meni zadaje brige va eludac. Njemu se prohtjelo da se stavi nad interese grofiine sigurnosti. Mene obuzimaju vrlo zle slutnje... Jo u danas otii grofici. Bilo bi mi vrlo drago da vam se eludac za ovu ljubav pre ma meni ne odui zlobom. Nadmudrit u ga dozom lijeka. Rosenberg je shvatio da ne moe dalje hiniti bolest, pa je odluio da nakon ruka ispuni Josipovu elju. Meutim, DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE pozovu ga u prizemlje. Vratar mu najavi posjet. Zamalo Rosenberg povede malog stasitog mladia u prvi kat i najavi ga Josipu. Velianstvo, stigao je ef naeg "tajnog kabineta".

Stasit, prijatan mladi, u jednostavnom plemikom odijelu pozdravi vojniki. Ne tako, Lasi ree mu Josip sada ste samo moj grof Koch, a nipoto vojnik. Sjednite i lijepo kazujte to je na dvo ru novo. Velianstvo, uspjelo mi je kupiti povjerenje jednog Kochova pouzdanika za 500 dukata. Dakle "povjerenje" i nije odvie skupa roba. A to vam je otkrio? Grande je obeao onome tko pronae trag grofici Vojkffy 500 dukata nagrade. Ja sam mu odmah isplatio nagradu. Naravno, sada su se sva njukala razletjela u lov za duka tima. Da, velianstvo, svi osim Bindera, on je moja muterija. Dakle, nastavite s njim svoje neplatonsko prijateljstvo i ja vite mi svaku sitnicu. Prestolonasljednik prui ruku mladom asniku: Dobro radite, mladi prijatelju, vjebajte se za Kochovo mjesto. Sretan sam samo u vojnikoj slubi, ali vaem velianstvu pridonosim svaku rtvu. Onda ostanite u vojsci samo neko vrijeme, potrebna mije vaa vjernost, Lasi. A sada, Rosenberg, iznajmite nam koiju, idemo u Johanneshof. To ne mogu dopustiti... Vaa rana, pa onda mogunost da vas tko vidi i ude u trag grofici... Ne troite rijei, Rosenberg. Hou da idem. Nije li kar neval? Moemo po volji mijenjati svoja zvanja. Nabavite mi kakvu bijelu masku da je stavim zbog popularnosti za svoje budue carsko zvanje.

Lasi i Rosenberg iziu u predvorje ivo raspravljajui. Nipoto ne smije uzjaiti, uzet u koiju. Ja u vas pratiti ree Lasi. On se suvie izlae opas nosti. Dan i no strepim za njega, a ova bijela maska o kojoj ste mi govorili ne ide mi u glavu. Vratar ju je poslao u dvor. Ako ima loih namjera, nee doi. To je jasno. Obojica odlue da e se dobro naoruati, kako bi u svakom sluaju mogli obraniti svoga gospodara, kojemu su bili odani ne samo lino, nego su potivali njegove nove moderne misli. U etiri sata popodne spustio se rani zimski mrak na oblano nebo. Iz dvorita

krenula je koija. Sva trojica, maskirani i okrinkani, odvezli su se grofici Neri. U SAMOTNOM DVORCU Navrh breuljka samotne okolice, izmeu visokih stabala svjetlucaju prozori malog dvorca. Koija se uspinje uzbrdo. Josipov je pogled upravljen u prozore prvoga kata. Njegove su misli i osjeaji vezani uz ono svjetlo. Izili su iz koije i pozvonili. Vratar je pomno ispitivao i zavirivao kroz mali prozori u njihova lica i tek kad se uvjerio daje to doista "gospodin Huber", vlasnik dvora, otvori im veu. Gospoda Rozalija pode im u susret. to radi moja sestra? upita Josip. Njezina milost ita. Ba e se radovati to ste doli, pa jo s tolikim drutvom! Mogu li priredit veeru? Molim, ali me najprije najavite.

Kad se ona uspela na prvi kat, Josip apne Rosenbergu. Pratite i promatrajte. Vae su opaske vane. Pokucali su na vrata. Ona se odazove mekim glasom. Josip i Rosenberg udu. U prostranoj sobi, sa stijenama obloenim tamnim drvom, namjetenoj crnim konatim naslonjaima, visokim policama punim knjiga, uz okruglu svjetiljku sjedila je Nera. Njena svijetla haljina, barunasta ljepota njenog lica, pepeljastosivi uvojci to su padali po mramornom vratu, bili su u jakom kontrastu s mirnom, hladnom sobom. Josipu se uinila kao svjetlom obasjana sunana slika u crnom okviru. I upravo zato to ju je naao u toj svojoj sobi, bio je radostan. arobne, lijepe, tamne oi uprla je u njega i Rosenberga. Kakva li ugodna iznenaenja ree ona tiho. Josip joj prie, pokloni se i poljubi joj ruku. Osjeam da se moji filozofi bune to im sada kradem vae misli ree on pogledavi knjige. Mislim da e vam zahvaliti, odvie izrabljujem njihovo str pljenje. Ali vi nosite dah karnevala u ovaj uenjaki stan! Samo kao paravan ree Josip pod krinkom smo nevid ljivi i usudimo se izrei ono emu ne bismo nali rijei licem u lice. Trepavice njenih oiju malo su se spustile, kao da pokrivaju uspomenu to ju je ovim rijeima probudio, uspomenu na crnu masku u Bathyanyjevu perivoju. Ubrajate li u to i kundakovu abecedu? nasmije se Ro senberg. Grofice, upitajte njegovo velianstvo, kako izgleda peat istine to su mu ga dali na ulici. too? zaudi se Nera. Optuujem prestolonasljednika da ne slua vae poruke. Ranjen je u glavu. Rosenberg joj ispria dogaaj na ulici, na to ona prekori mladog cara. Vi upravo elite silom ucviliti sve svoje prijatelje? Ne vjerujem ree on sjetno da bih ba sve koje sma tram prijateljima uistinu ucvilio.

Nije dobro odvie se druiti s filozofima odgovori ona pogledavi pred sobom knjige u njihovu se drutvu mnogo razmilja i malo vjeruje! Taj ga usklik trgne, pa je nesigurno zapita: Odakle vaoj uvijek sunanoj dui takvo iskustvo? Njena meka ruka prozirne puti, tankih prstiju, spusti se na crne filozofske knjige, to su leale pred njom na stolu. "Blago njemu kad ga ova ruka pomiluje", pomisli Rosenberg. Vidite, odatle odgovori Nera. Filozofi su me zavukli u mnogi nepoznati mrani kut, a kad sam izila na sunce, nije mi vie bilo tako svijetlo i blistavo kao prije... Eto, slutnje su se moje obistinile: moji filozofi bili su opa sno drutvo vaoj sunanoj dui. Moda...

Dopustite da to popravim. Da iz uzmete? Prekasno je, ja ih volim. Nije odmah naao rijei da odgovori, a pogled mu se natopljen dubokom odanou, zaustavio na njezinim oima. Doputate li da filozofima ja otmem vas? Oni se nee ljutiti. A vi? Vai posjeti utjelovljuju dva bia: filozofa koji te ui i pri jatelja koji te titi dakle, mogu li se ljutiti? Rosenberg je htio da se povue ali Josip osjeti da bi to bilo netaktino i povue ga u razgovor. Nasluujem neki vaan preokret.

Jest, elim vam pruiti ljepe i sigurnije zaklonite, s mno go vie slobode. Jeste li zadovoljni? Kako da zarobljenica ne bude zadovoljna. Odvie je to. Zar da vam i nadalje budem brigom i smetnjom? utio je, a njegov joj je pogled govorio: "Zar ti ne vidi kolika je srea brinuti se za tebe?" Zatim nastavi: I

Nemam smjelosti govoriti ono to u ovom asu mislim i osjeam, ali zaboravljate, grofice, ja ne inim vama nikakvih usluga, ja tek iskupljujem velik svoj dug: vi ste se itavi zalo ili za moj jadni ivot. Koji e milijune osloboditi jada! ree ona oduevljeno. Tko zna uzdahne on pustimo budunost budunosti. Sada je moja dunost da vas povedem ujedan dvor u Koru koj. Ovdje ste nesigurni. Vi ste mi rekli da e se carica umiriti. Ukoliko bi se ona i umirila, jezuiti se brinu da njezinu mi lost prema vama podjare. To je razumljivo. Danas sam saznao da vas budno trae i nastoje caricu na govoriti da obnovi va proces. Onda sam izgubljena. Jednom sam vam rekao: ako vas ne moe zatititi cariin sin, zatitit e vas ovjek. Barun Rosenberg ima u Korukoj velik dvor, sa dva golema krila. Ureen je tako da ete imati sve udobnosti na koje ste navikli. itavo veliko krilo stavlja vam barun na raspolaganje, a uz to imat ete ondje vie slo bode daleko od jezuitskih oiju ivjet ete kao mlada ba runova sestra. To je vrlo lijepo. Pristajete? Pristajem vrlo rado i hvala vam na brizi. Obratno, ja vama zahvaljujem to mi doputate da ski nem s due strah da vas ovdje ne pronau. Mi emo uvijek bi ti sretni kad nam budete dopustili da vas pratimo u etnju i na izlete, ili da vam prikratimo vrijeme avrljanjem. Bit e vam predaleko iz Bea dolaziti onamo. Mi emo tamo ostati s vama u drugom krilu dvora. Ne bih mogao podnijeti da vas ostavimo samu. To bi bila samo polovina zatita.

Spustila je pogled. Njemu se uinilo da joj je bijelim elom proletjela mrana sjena. Mi vas neemo smetati. Naa je dunost da vas uvamo, jer spremaju veliku potjeru za vama. Ako zaelite drutvo, vi ete nas pozvati, a mi emo vriti svoju dunost. Kako e dugo trajati ta strana neizvjesnost? Pouzdajte se u mene. Pokuat u caricu nagovoriti da va proces ne dira, da ga zauvijek uniti. Kad uhvatim zgodnu pri liku. Sada je jo odvie svjee. Zamolio sam grofa Meska da mi dovede svoje prijatelje, koji e posvjedoiti da se u Gran deu krije zloglasni Anzelmo. Kad njega maknemo, nestat e

glavnog hukaa protiv vas. Velianstvo, vi ste mi obeali da ete saznati to se dogo dilo s mojim muem? Ovo mu je pitanje nekoliko asaka oduzelo snage. ini se kao da mi neto tajite? Rosenberg upadne: Vaa milosti, njegovo je velianstvo pokualo mimo carice saznati istinu. Za nekoliko dana sve emo vam priopiti. Josipove lijepe bistre oi odraavale su melankoliju. Turobni pogled upro je u kamin i utio. Rije je preuzeo njegov dvorski metar. Kad stignemo u Tereziendorf tamo se nalazi moj dvorac sigurno emo dobiti glas o vaem muu. Odluili smo, ako se slaete, da u srijedu doemo po vas. Kako god odredite. Smijemo li s vama veerati? upita Josip. Vi ste odvie edan kuedomain odgovori ona sa smi jekom. Veselit e me. U blagovaonici su veerali svi zajedno. Tu je razgovor bio veseliji. Posluivala ih je gospoda Rozalija. Kako vas zabavlja moja kuanica? upita Josip Neru kad je Rozalija izala. Vrlo je zanimljiva. ena ima zdravo opaanje i traginu prolost. Rado je sluam. Ipak su ale gospodina baruna Ro senberga zabavnije. Nastojat u ponijeti u Koruku sve najbolje to pronaem. Vaa milost ne smije toliko itati i razmiljati. Moda nemate krivo. Poslije veere Nera ustane i stane se opratati. Pruivi Josipu ruku, ree mu toplo gledajui ga u oi: Obeajte mi da neete izlaziti na ulicu, niti se izlagati opasnosti. Njezina elja izreena s toliko osjeaja, razvedri mu lice i on odgovori: Dakle u srijedu podveer? upita Josip Neru. Dobro, u srijedu odvrati ona i pode k vratima. Obeajem. Rosenberg ih otvori. Josip je stajao usred sobe i zaaranim pogledom motrio Neru. Lasi je siao da priredi koiju, a Rosenberg pristupi Josipu: Velianstvo, danas ste se uvjerili na svoje oi i ui koliko je zabrinuta za vas. A pitala je za njega! Ba zato to se ve poinje boriti sa svojim sklonostima prema vama, hoe da zna za sudbinu mua. Niste li primijetili melankoliju u njezinim rijeima, kad je govorila o filozofima,

0 razmiljanju i nevjerovanju? Sve je jasno: ona razmilja i ne vjeruje daje vi ljubite s potenim namjerama. Rekao sam joj, kad smo je doveli ovamo, da bih je uinio svojom enom. Moe li tome vjerovati krijeposna ena kad misli da joj je mu iv? im sazna da je udovica, sve e se izmijeniti. Sada ima pravo misliti da su vae rijei samo plat, pod kojim se skriva elja, da vam bude ljubavnica. im ste joj rekli da ete 1 vi boraviti na dvoru u Korukoj, ona je gotovo ugasnula, ft

smrkla se. Eto, ona se boji zamke, gubi vjeru u vas, a svemu je tome krivo, to joj ne velite istinu o muu. Uto se pojavi gospoda Rozalija i pozove baruna Rosenberga. On izie. Kad se zatim vratio, veselo se nasmijei Josipu: Grofica me pozvala i naredila mi da vas ne pustim s oka. "Ako jo njega izgubimo, barune, svemu je kraj!" ree ona. Velianstvo, vi moete mirno ekati Koruku. Sudbina vaeg srca rijeena je sretno! Od ganua nije mogao nita odgovoriti tek potapa svog pouzdanika po ramenu. Odvezli su se opet u Be. Rosenbergovo razlaganje polako je smirivalo Josipovu sjetu i on je u mislima sluao njen topli glas, vidio arobni njen pogled ispunjen zabrinutou kad je traila od njega obeanje, da se nee izlagati opasnosti. S tim je mislima stigao u Rosenbergovu palau i legao na poinak. KOMESARI ZA UDOREE NA KARNEVALU Za utorak naveer zakazan je na dvoru maskirani ples. Josip i Rosenberg odluili su da pod krinkom udu u dvor, da se ondje umijeaju medu maske i doznaju kakvo je raspoloenje prema Neri. Zato je Rosenberg poao po naruene kostime starovjenih zvjezdoznanaca, u kojima ih nitko ne bi mogao prepoznati. Uzme crni domino i krinku i side u veu palae. Tu ugleda vratara kako je turio glavu kroz prozori i s nekim se s ulice ivo rjeka. Prie blie, prisluhne i povue vratara za kaput. Zakljuaj ulaz na stepenite. Vratar zakljua eljezna vrata to su vodila na prvi kat, a zatim otvori veu. Dva gospodina u zelenim odorama dvor skog tajnog kabineta, Binder i Blank, stajali su pred Rosenbergom s maskom na licu. Mi smo izaslanici komisije za udoree ree Binder. Neka se vae visosti smireno vrate odgovori Rosenberg u ovoj je kui udorednost u potpunom sjaju svoje istoe. To valja dokazati. Ovo je palaa sestre dvorskog metra. Barunica stanuje ovdje posve sama. Molimo, a to vi ovdje radite? Ja sam baruniin stric. Molimo, to valja dokazati dokumentima. Barun segne u dep i izvadi dva zlatna dukata. Je li ovo dostatni dokument? asdva bila su oba inovnika zbunjena. Borba izmeu dukata i dunosti zrcalila im se na nosu. Ako... ako se vaa milost obveze utnjom... onda doku ment vrijedi. Ja uvijek utim kad mi to ide u prilog. Binder uzme sjajne dukate i odmah prui Blanku njegov dio. Da, jo jednu informaciju. Da li je u palai barun Ro senberg?

On je s prestolonasljednikom na putu. A, tako, tako. Ne bi li nam izvoljeli rei kamo putuju? To bi vam mogli rei samo oni. Tako, tako... Moda su potrebni jo kakvi dokumenti? A, ne, ne, hvala! Nalog je nalog. Najpokorniji sluga! Izili su. Sluaj ree barun vrataru slubu i glavu stavlja na koc ku ako ne izvri moje zapovijedi: nikoga ne putaj u palau niti iz palae, pa traio to i sam grof Falkenstein... Preuzviensoti, preponizno molim, prije u se dati o

bjesiti.

Rosenberg je poznavao svog vratara i iziao na ulicu. Pokladno raspoloenje ve je jenjavalo. Samo djeca, egrti i drugi veseljaci iskoritavali su pokladne veeri za svoje lakrdije. Idui po kostime, barun je proao trgom i pribliio se "Crnom orlu". Pred gostionicom se sakupila velika masa ljudi. Grohotan smijeh dopirao je do njega. Privue ga znatielja. Razabrao je da ureduje kraljiina komisija za udoree, koja je najurila Beane usred karnevala. Isprva su se ljutili, a kasnije se predali humoru i itav se grad natjecao kako bi je to vie izrugao. Rosenberg se progurao u gomilu da vidi uredovanje. Mukarac u hlaama i koulji bijesno je psovao nerazumljivim jezikom, a pred njim su neki udni izaslanici komisije za udoree vukli damu u nonoj koulji od ipaka. Ona se branila i drhtala. Mi smo mu i ena vikao je gospodin u koulji, loim njemakim jezikom. Dokumente ovamo traio je komesar za udoree. Vjenani list ovamo! upadne egrt iz grupe, a drugi vikne: Beanke, uijte vjenane listove u none koulje! Smijeh i neslani poklici zabavljali su mlade. Neki debeli graanin stade savjetovati nezgrapna komesara. Gospodine udoredni, nije udoredno voditi enu na uli cu u nonoj koulji. Stari konj misli daje enska koulja bunda! Smijeh se pronosio trgom. Rosenberg se progura blie, uhvati starog komesara za ruku i zavie mu na uho: Vi, glupane, zar ne vidite da je to panjolski poslanik. Izaslanici komisije se zbune, publika naas zanijemi, a onda mladii iskale zlurado veselje: Koch! udoredni klipane! Neka, neka, zato visoku gospodu ne bi malo prozraili na snijegu. Stari komesar pustio je pred sobom gospodina i gospou u hotel. Rosenberg se razmahao i ljutio. Na ulici su ljudi pratili prizor primjedbama. Dok je jedan zaostali lan komisije uzalud nastojao da pobjegne, neki mu momak digne vlasulju s elave glave. Neka udoredna djevica iupala mu kosu! U grupu se zaleti mladi u enskoj koulji, s grdnom maskom stare krezube babe i stane pred gologlava komesara: Ja sam ista djevica, vaa milosti, ja nemam dragoga! Razigrani momci razdirali su se od smijeha. Iz jedne ulice izjuri bijela maska na konju. Svi se ogledaju. Gle, bijela maska! To je on! Rosenberg iz vee ugleda kako jaha medu ljude baci pregrt bijela papira i

odjuri dalje. Momci su pokupili cedulje i ogledavali ih na svjetlu uline svjetiljke. Ispod slike koja je prikazivala damu s krinkom u postelji, itali su stihove ve poznate beke podrugljive pjesme komisiji za udoree: "Rezika, Rezika, Zato si tako moralna?" Momci povedu ulicom mladia u enskoj koulji s grdnom maskom, pjevajui rugalicu. U "Crnom orlu" vratili su komesari gospou i gospodina u njihove sobe. Rosenberg je pratio gospodina i skinuo svoju masku.

Vaa preuzvienost sigurno me poznaje. Kako da ne, sto put hvala na intervenciji. Ovo je nevien skandal. Nekakvi komesari provalili su u moje sobe i odvukli mi enu. Gospodine, to prevruje sve pokladne budalatine. Ne razumijem kako su smjeli tako postupiti prema vama? Moja se palaa nanovo ureduje, pa sam sa enom htio prenoiti u hotelu. Naravno, nisam ponio sa sobom nikakvih dokumenata i nisu mi vjerovali da sam poslanik. Gostioniar me natjerao da se podvrgnem zapovijedi cariine komisije za

udoree jer e inae on izgubiti hotel. Ne vjerujem daje to odredba njezina velianstva. Ako jest, zaetnik joj je prokleta crna jezuitska eljad. Poslanik se zagleda u male Rosenbergove pronicave oi: Moj predasnik poeo je s vama razgovarati o toj stvari kod pokojnog nadbiskupa. Vaa preuzvienost je u to upuena? Dobio sam nalog od pokojnog poslanika da mu pribavim dokaze o nekim zlodjelima jezuitskog reda u panjolskoj. Ne biste li prekinute veze nastavili sa mnom. Vaa preuzvienost i ne sluti koliko me usreuje ta po nuda. To bolje. Treba nam pomo onoga, tko je upuen u vae prilike. Tajnik pokojnog predasnika vodi istragu; on je uvje ren da mu gospodar nije umro od uboda otrovne muhe, kako su to konstatirali lijenici. Moda je ipak muha s crnim klobukom. To i ja mislim. Mi traimo neku araparicu s Voarskog trga. Ustanovili smo da je pokojni panjolski poslanik, zakleti dumanin je zuita, umro pola sata nakon to mu je ona zakrpala arapu; isto tako umro je prijanji nadbiskup to je moje uvjerenje. Caraparica se poslije toga jo samo jednom pojavila na trgu, a odonda nema joj ni traga. To je vrlo sumnjivo. Rosenberg se udari po elu sjetivi se izleta s Nerom i Josipom na trg, kad je on primio tobonji poziv Mimi, kerke kovaa lijesova. Kakva li otkria! usklikne on. Ovo je "otrovna muha" uzalud pokuavala zakrpati arapu jo jednoj linosti. Neprijatelju jezuita? Otvorenom, i gorljivom i opasnom za jezuitsku budu nost.

Biste li se potrudili da se negdje neopaeno sastanemo? Ve sutra, ako elite. to prije, to bolje. Jedan drugome prue desnicu, pa Rosenberg napusti hotel. DVORJANIN CRNOG PRINCA Pred palaom kneza Auersperga stoji koija. Mukarac u dugom crnom plastu to ga pokriva od krinke do poda sklonio se iza ugla i pazi na veu. Neka druga gospodska koija stane u blizini. Mlad mukarac skoi dolje i krene prema palai. Crna krabulja pristupi mu i apne: Njezina kneevska milost ve je otila u dvor i moli kneza daje odmah slijedi.

Koga eka njezina koija? Kneza, supruga njezine milosti. Molila je da se pourite za njom! Mladi se kavalir vrati koiji. Crna krabulja povue se k zidu. Zaas izie lakaj nosei u ruci bundu, pokriva za koiju. Krabulja pristupi: Recite kneginji, povjerljivo, daje knez Liechtenstein eka u koiji. Ima neto vano da joj priopi. Na slubu, vaa milosti. Lakaj ode, a crna krabulja sjedne nasuprot proelju u koiji i uvue se u kut. Opet eka. Za nekoliko asaka izie dama s krinkom, umotana u debeli ogrta i naredi lakaju: Isporuite knezu da sam morala otii princezi arloti. Ne ka doe ravno na dvor. Ue u koiju i sjedne na proelje. Stoje to tako vano zapita kad je koija krenula. Tele ostaje tele!

Samo ne u ovom sluaju odgovori krabulja. Preplaena, omjeri ona tamnu pojavu u kutu koije: Zbija li komediju, Fritz? Kako da zbijam komediju kad sam toliko sretan to nisam Fritz! Nagnula se k njemu ne vjerujui. Razgrnuvi njegov tamni dugi ogrta, zabijeli se u polumraku koije svilena, zlatom izvezena bijela odora viteza srednjeg vijeka. Stoje to? Tko ste vi? Smjesta siite. Sii iz ove koije znai stupiti u grob! Vi ste luak ili dounik mog mua? Nebo e odgovoriti gromovima posred zime toliku mi nepravdu inite, lijepa kneginjo. Kako ste smjeli sjesti u moju koiju? Nisam smio ali sam ipak uinio! Oboavalac sam vae lje pote kojeg vi niste htjeli zapaziti i eto, drskom sam varkom sjeo na mjesto sretnog kneza Liechtensteina! To bi mogao rei i razbojnik da me lake orobi. Da, ja sam razbojnik! Zautjela je buljei u njega. to kanite uzeti? upitala je ona. Pustolovina je stane draiti. Ni novaca ni dragulja, takva smea imam u izobilju! Neu

vam uzeti silom ni poljubac, jer je to dragocjeno blago tek kad je darovano. Ali otimam evo, nekoliko trenutaka sree Fritzu Liechtensteinu! Ispod krinke smijeile su se njene usne. Vaa srea nee dugo trajati jer u doskora stii k cilju. Vaa milost ide na dvorski "otvoreni" maskirani ples. Kako ste vi u sve upueni! Odluio sam vaoj milosti otkriti svoju ljubav i dokazati je! Sve ujedan mah? Previe obeavate! Iskupit u sve do sitnice, ali pruite mi priliku. Molim

vau milost, povedite me na dvorski ples! Savreni luak! Da vuem sa sobom maka u vrei! Taj e maak u dvoru ugristi maku koja je vau predivnu milost esto ogrebla. Gle, vi ste ba u sve upueni. Tko ste vi? Osvetnik vae milosti. Drugi uivaju sreu da budu u va oj blizini, dopustite mi uitak da budem va zatitnik i osve titelj. Draesni ste, gospodine. Vae ime? Rekao bih krivo ime, dopustite, dakle, da ne laem. Buna grupa mladia proe kraj koije, vodili su ispred "Cr nog orla" karikaturu udoredne djevice. Kakva je to galama? Rugaju se komisiji za udoree, nose okolo pamflete. I ja ih imam uza se, pjesmicu "moralnoj Reziki"! Ah! usklikne Vilma. teta da je vjetar ne otpiri u dvor. Otpirit e je ako me povedete sa sobom. Radi toga nosim pamflet uza se. Prui joj nekoliko primjeraka. Ona zaustavi koiju, promotri sliku i pod njom pjesmu. Karikaturu ne razumijem. Pjesmu da. Razumjet e je oni kojih se tie. Tko ste? Hou da znam! Va vitez, rob, to god elite! Stigli smo. Danas je otvoreni ples, dakle lako je uvesti gosta, ali pod uvjetom: da mi udvarate dotle dok vas ne ot pustim. elio bih da to bude tek o sudnjem danu! Va je kostim napadno bijel. Ogrnite se crnim ogrtaem. Tako u vas neprimjetno uvesti u dvor. On se ogrne. Dvorski lakaji otvore vrata dobro poznate kneevske ko .1

ije. Oni iziu. Krabulja zamotana u plat povede kneginju predvorjem. Komornici su se sagibali na poklon lijepoj kneginji, koja je skinula krinku da bi kordonom lake provela svoga kavalira. Nikome od dvorske kontrole nije palo na um da trai pozivnicu od kavalira koji vodi kneginju.

Na ulazu u plesnu dvoranu kneginja povue na lice krinku i ude. Crna krabulja skine ogrta, neprimjetno ga okrene na nalije potpuno bijelo, i pode za kneginjom. Dvorana zrcala pruala je sliku beskrajnosti. Raskono bogatstvo maski blista u zrcalima. Ogroman luster razlijeva po svili i draguljima snop svjetla. Uza stijene diu se stalci s mnogokrilnim svijenjacima. amor i guva prenapunjene dvorane nadilaze dvorsku etiketu. Na pragu modrog salona stoji knez nadmetar s grofom Kochom. Dajte mi krinku, grofe, da se ne rumenim na oigled jav nosti. Ovakav sajam! "Otvoreni plesovi" spremit e me prije reda u grob. To je politika potreba. Carica mora polaskati i onom plemstvu koje ne pripada drutvu "oko dvora". Moja je ruka na pozivnice sumnjivih velikaa morala sta

viti svoj potpis! Nisam mogao potpisati golom rukom, uzeo sam rukavice. Etiketa je spaena primijeti Koch ozbiljno skrivajui svo ju ironiju. Ipak, mislim daje tu veinom dvorsko drutvo. Varate se. I kroz krinku prepoznajem prave plemie. Ot kad su mi u lovu pregazili Linu nisam bio tako deprimiran kao danas. Ali moram podnositi. Njezino velianstvo je od mla dosti najvie voljelo "otvorene plesove". Neka se zabavlja! Pristupe tri dvorska pjesnika: Metastasio, Gersterling i mali debeli Petras. Knee apne Petras neka bogata bijela maska dobacila nam je da smo dvorski trubai! Vrlo duhovito! Je li? Glup je. Upamtite: samo plemii mogu biti duhoviti. Kako biste vi bili trubai kad nemate trube! Molim vas pustite me, neu da ujem to se to govori. Eto, gledajte, kakav nered, nitko ne pazi na kolone, motaju se kao puani na protenju. Gledajte onog bijelog viteza kako drzovito hoda po parketu. To je pandurski, gospodine. Kneginja Vilma, odjevena u zlatnu mreu ribarice, etala je sa svojom bijelom krabuljom i vrlo intimno aputala. Slijedio ih je mukarac u kostimu dvorske lude. Sve vie uzrujan obilazio je par, ali ona kao da to nije opazila. Dvorska joj luda najednom zakri put. Lijepa ribarice, umjesto da hvata ribice, uhvatili su tebe! Nemam koga hvatati sve su dvorske lude pohvatane i progutane! Osim mene koji nestrpljivo ekam da mi baci mreu. Vitee, do skorog vienja. Vi oito jo imate posla? Oboje u ispuniti i izgubiti se u guvi. Dvorska luda povue Vilmu k sebi: to taj ovjek hoe od tebe? Budalasto pitanje! Hoe ribarici da ubaci u mreu svoje milijune! Moji su ti premalo? Previe! Upamti, Franci, od tebe ne primam novaca. Ja u te prisiliti! Koliko ti treba upita on vukui je sa so bom. S ovim ovjekom neu vie da te vidim. Pod krinkom je treperio njezin zadovoljni smijeak. Bijela se krabulja umijeala u guvu, stala kraj zida i povueno promatrala muku masku. Gledate li onog bijelog viteza? upita Marija Antonija. Viteza? Ne, gledam sve. Vi biste sigurno rado zaplesali. Vidim, idite dolje, barunice, ja u se sakriti i nitko nee primijetiti da sam sama. Hvala, visoanstvo, ja bih samo htjela neto pogledati. Odmah u se vratiti. li i

Nije potrebno. Pleite, ja u se sakriti da ne primijete na e odsustvo. Povukla se u pozadinu i izvadila sakrivenu krinku iz steznika. Barunica je sila dolje, pokrila se dominom i u mnotvu naila na crvenu masku. Ne bjei! Poznam te apne barunica. to ovdje trai

svetac? Nadzirem udorednost kao lan komisije. Ti si kraljici predloio da me poalje u Parmu? Nee me se lako osloboditi, Grande! Zanijemi ili u... Nita nee. Ja u carici sve priznati. Vi me napastujete, madame! Potuit u se vladarici, a posljedice ete i vi snositi. Zgrabivi ga za lakat ree drui: Podlace! Idem za tobom po dvorani! Nai u onu zbog ko je me infamno naputa i otkriti joj tvoje davolsko lice. Madame, vi ste danas u slubi princeze Antonije, a ja u slubi carice! On se povue kroz guvu i ode iz dvorane. Maska u ruiastoj dvorskoj haljini s krinkom na licu privue se bijeloj maski naslonjenoj na stup pod galerijom. Vitee, dugo vas promatram. Zato ne pleete? Zato se ne veselite? Nemam na tom svijetu nikog s kim bih mogao da pleem i veselim se. Ni ja nemam nikoga s kim bih plesala i veselila se. Ne bis mo li nas dvoje zaplesali? Ovako milom pozivu odazvao bi se i dobri i stari gospodin Bog! On obuhvati mlaahno tijelo i zaplee. Ne pleimo u koloni nego ovdje pod galerijom. Nekoliko su puta pleui obili dvoranu. Zaboga, stanite preda me! apne ona. Carica! Zakrilio ju je svojim platem pitajui: Gdje je carica? Onaj smei domino tamo. Vi ste oito s dvora kad se bojite carice? Ona se prigueno nasmijei: Gospodine, ogrnite me platem da carica ne vidi moju haljinu. Prebacio je preko nje bijeli plat, koji se oko nje spustio po podu kao povlaka. Kad se smei domino izgubio, nastavili su plesati. Vi divno pleete, gospodine. Ah, kad u jednom smjeti da pleem sa svima! Ta elja nije prevelik kompliment za mene! Ja sam to rekla zato to se u tom sluaju ne biste vi morali muiti sa mnom. Jo ste dijete, a ve ste prepredeni! Zato su sve ene jednako nevjerne? Ja nisam nevjerna, nemam nikakva oboavatelja! On je nije sluao. Naglo upita: Biste li prepoznali pod maskom prestolonasljednika?

Sigurno. I on se povlai u kut kao i vi. Ali njega nema na plesu. Znai u svojim je odajama? Ne znam. Ne vidim ga. Uvijek sjedi kod svoje oboavane grofice. Zato ste stali? Vidite, ne elite plesati sa mnom! Ne, naprotiv! Izvolite, nastavit emo. A gdje se nalazi ta njegova grofica? To nitko ne zna. On je sakriva, jer se carica na nju vrlo ljuti. Nije li grofica imala mua? On je bio mlad; ustrijelili su ga. teta. Bio je vrlo lijep,

visok, stasit, kao i vi! Grofica je vrlo lijepa... Ja sam odmah znala da se ljube. Tko? Josip i ona! Vi zaista neete plesati! Stalno sustajete! On da prestanimo. Ni sa jednom neu plesati, samo s vama! Nastavimo, molim vas. Vi lijepo pleete! Volim plesati, to tako godi. Vi ste moj prvi plesa... Nikad mi nisu dopustili da pleem u ovakvoj dvorani. Neumorno se okretala mala mlaahna princeza Marija Antonija s visokim bijelim vitezom. Kad je glazba prestala, ona se s njim povue u pozadinu. Ljepotice, bih li vas smio zamoliti za malu uslugu? Kakvu god hoete! Imam pismo za prestolonasljednika. Iziite sa mnom u predvorje i naredite nekom dvorjaninu da odnese pismo u nje gove odaje. Posluat e vas, s dvora ste. Oh, to je vrlo mala usluga. Izau iz dvorane. Bijela maska preda pismo lakaju, a Marija Antonija digne krinku i zapovjedi mu da ga odnese u odaje prestolonasljednika. Nakon toga povede ona svog viteza natrag u dvoranu i oni zapleu. Kako sam sretna ree ona. Da nema vas, umirala bih od elje za plesom. Kad budem kraljicom... ah... sad sam iz brbljala...! Nita, nita! Ionako vas poznajem tako malo, visoanstvo! Tiho, tiho! Strano bi vas kaznili. Ne smijete nikad niko me priznati da me poznajete. To je naa tajna! utei vodio je djevojku uokrug. Vi ste alosni, gospodine! Naprotiv, veseo sam, vrlo veseo, jer sam naao vas. Vi ste pravi kavalir. Mene sada pripremaju za francusku kraljicu... Vode me rano jutrom u jezuitsku crkvu na propo DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE vijed. Ne biste li sutra ujutro doli onamo i sjeli mi nasuprot. Uzmite bijeli cvijet u zapuak, da vas prepoznam. Kad skinem krinku, moram biti u postelji. Kako sam sretan ree on rastreseno promatrajui nekog vitkog kavalira. Zatim upita: Nije li to prestolonasljednik? To je sin kneza nadmetra. Vidjela sam ga kad nije imao krinke. Ali zato vas toliko zanima on? Nosim mu vane vijesti. Od grofa? Od grofa, njegova najodanijega prijatelja! Odgovor tre bam jo noas...

A kamo da vam poalje? Hoete li doi sutra ujutro u jezuitsku crkvu? Hou, ali molim potpunu utnju. Boe sauvaj da nekome kaem. Ne bi me pustili. Doite svaki dan, hoete li? Vrlo rado. Molim vas samo za jednu ljubav: saznajte to je s prestolonasljednikom i groficom. To me zanima. Iza njegovih leda pojavi se visoka dama. Prie k Vilmi i oslovi je ljubazno: Koga je danas lijepa ribarica uhvatila svojom zlatnom mreom? Velikog morskog psa, madame! Preslabi ste za tako snanu zvijer. Progutat e vas! Izbavit e me iz njegovih ralja onaj bijeli vitez ree Vil ma i pokae na mladog kavalira to gaje dovela u dvor. Smei domino napadno odmjeri stasitu bijelu krabulju i pone joj se pribliavati.

Ako carica prepozna moju haljinu prestraeno se javi princeza. On ju je nastojao zakriliti, ali smei domino pristupi blie, ljuto se okrene Mariji Antoniji i apne joj: Skandal! etrnaest dana kunog zatvora! Odlazite! Princeza pokupi svoju povlaku i ubrza iz dvorane.

Madame usprotivi se bijela maska liili ste me draes ne plesaice! S kojim pravom? Niste smjeli plesati s damom koja nema propisane kra buljske toalete. Madame, samo sam jednom uskratio poslunost eni... Zato sam izgubio glavu! ini se, nasadili su vam drugu, mnogo ludu! Ispravno. Mnogo ludu. Da nije tako, ne bih sada stajao pred vama. Vae su dosjetke napola zagonetke. 1 moj je drugi ivot zagonetan. Dakle ivite po drugi put? nasmije se ona. Nastojte pa metnije iskoristiti ivot nego prvi put. Iskoritavam ga na slavu i diku njezinu. Dakle, osveujete se? Zato sam oivio, ali, uvjeravam vas, brzo e me ponovno smaknuti. U dvoboju? Nastratitu! Prestala se smijati: Samo vladarica moe smaknuti na stratitu, gospodine. Ona i jeste vladarica. Oito iznenaena, odgovori neto otrijim glasom: Poznajem samo dvije vladarice: rusku i austrijsku. Svaka je ena vladarica svojim podanikim oboava teljima. Opet se nasmijala. Ali, te vladarice ne vode na stratite! Daje vae mnijenje krivo, dokazom sam ja! Moja me vla darica odvela na stratite! Moda je traite medu ovim maskama? I nju i njezina sukrivca, kojeg u jo ove noi povesti u vjeni mrak medu ivima a ja se opet vraam u svoje dru tvo mrtvih! DVORSKA KAMARILA MARIJE TEREZIJE

Dakle kanite se opet vratiti mrtvima? Vrlo skoro! teta! Vai su odgovori ugodni, stas pristao, da lije lice u skladu? U potpunom je kontrastu. Ipak elim da vidim tko me tako duhovito zabavlja! Nemojte to eljeti. Zato? Moje vas lice ne bi nimalo zabavljalo! Da vidimo. Skinite masku! Ali madame: pod krinkom se moe vrlo lako grijeiti i os tati ista obraza!... Zato da se liimo te pogodnosti?

Mene zanima kako izgleda kavalir koji je ve jednom bio mrtav i kani ponovno umrijeti! Onda molim u pola noi, kad mi dvorski propisi dopuste da skinem masku. Opet uskraujete poslunost eni a kaete: sve su ene vladarice. uvajte se da ne umrete po trei put! Pobijeen sam. Dakle skinite krinku, ali tako da ne primijeti dvorski metar. Skinut u je iako s njom skidam i vae simpatije! Ako se dogodi obratno? Madame, ja se pokoravam i ponovno idem na stratite ne milosti lijepe ene vladarice. On privue plat k licu i polako digne krinku na elo. Zapanjila se. Nijemo, iznenaeno zuri u gustom bradom obraslo lice, crno kao ugljen. Ispod debelih crnih obrva svjetlucaju tamne, poluotvorene oi. Iza crvenih, nasmijanih punih usana, bijele se veliki jaki zubi. Nekoliko su se trenutaka gledali. Zatim on povue masku na lice. Madame, rekoh ne. Vi ste zaprepateni. Ali i ja! Kad god skinem krinku, gubim kod ene ono to sam pod krinkom stekao! Znai li to: umirati na stratitu svoje rugobe? Iznenadili ste me, ali moj ukus je izvrnut: vi biste mi se sviali daje crnilo vaeg lica pravo! Koliko u ovoj dvorani ima bijelih obraza, koji su crni... a nitko se ne pita: je li bljedoa prava ili kriva? nasmijao se on. Nije sasvim neispravno! Ako sumnjate u moje crnako porijeklo, trebalo bi da se svuem, ali takva bi toaleta bila povreda uzvienog dvora. Ako me poastite i povedete poslije plesa svojoj kui... Prije mi recite tko ste. Madame, kad sam skinuo krinku, skinut u i svoj incog nito. Dopustite: dvorjanin sam crnog princa koji se nalazi u Beu: Selima Agora. On se duboko pokloni. Koliko znam, taj princ nema pozivnicu za ples. Znai, net ko vas je doveo na dvor! Ljepotica iju sam pozornost stekao na jednom plesu kao i sada vau. Ali nju jo nisam razoarao kao vas. Tko je ta dama? Kamo sree da je ovo pitanje posljedica vae ljubomore.

Meutim, kavalir nikad ne odbija enu, ni onda ako je crno koac! Nisam znala da crnokoci donose na svijet evropsku du hovitost! Madame, mozak mije bijel i prima kojeta! Ja sam ovdje nauio nositi i krinku, to u mojem plemenu nije obiaj! Smi jem li vas nakon plesa pratiti kui, da vas na ulici ne ugrize koji lan dvorske kamarile. Sto hoete time da kaete? upita suzdravajui se da ne plane. Oprostite. Zar vama nije poznato? Ulicom je prolo dese tak majmuna. Ljudi su mi objasnili daje to dvorska kamarila.

Tako, hvala vam, gospodine, na ljubaznoj uputi. Vau ka valirsku zatitu primam: prije pola noi ekajte me ovdje pod ovom galerijom. ekat u, pa da su galerije i vjeala! Ona mu mahne lepezom i izgubi se u guvi. On se okrene u suprotnom pravcu, ali mu oi ispod krinke zaokrue za njom. Ona se zaustavi s nekim zelenim dominom i neto mu govori, zatim krene dalje. Zeleni domino, visok i snaan mukarac, gledao je po dvorani, lutao sad ovamo sad onamo, kao maka kad se ulja za miem. Bijelu masku uhvati za plat dama u modrom kostimu s golemim eirom. To sam ja, gospodine vitee aptala je Marija Antonija. Odjenula sam se u kostim svoje dvorske dame, da me carica ne prepozna. Ali sve uzalud. Zato uzalud? Ne moemo vie plesati. Naprotiv, izvolite. Vidite onaj zeleni domino? To je ef dvorske kamarile. On vas trai. Mene? Ne pozna me. ula sam kad mu je carica naredila: "Odmamite iz dvo rane onu bijelu masku, demaskirajte je i dovedite u modri sa lon. ini se da je lice olieno crno. Budite oprezni. Ne smije vam izmai..." Tako je rekla? Jest, a Koch je odmah dao nalog utom klaunu to je ba run Nemy da ne pusti iz dvora nijednu bijelu masku. Vidi te, nitko od mukaraca nije bijel kao vi. to ste, zaboga, rekli carici, da e vas zatvoriti? Nita, izgrdila me to sam plesao s vama. To sam odmah slutila. Bjeite ako moete, gospodine. Ako umaknete, budite sutra u devet sati na ranoj misi kod je zuita.

Marija Antonija ugleda u blizini zeleni domino grofa Kocha i pobjee. Bijela maska nasloni se na stup galerije. Zeleni domino ga oslovi: Vi se istiete svojom bjelinom. Nemam runih namjera pa se mogu odjenuti i sunanim svjetlom. U to ne sumnjam. Vi ste se odjenuli u bijelo samo da svra tite pozornost ljepotica na svoj stas.

To ine razni glupani. Moja je bjelina svjetlo koje ima do mamiti none leptire... Vrlo ste zgodni! Ali... imam za vas poruku neke zaljub ljene ljepotice. Nestrpljivo sluam. Ne ovdje, nego vani. ekam nekoga izgovorio se. Moe i ovdje. Poziva vas kavalir. Kavalir s kavalirom govori samo ampanjcem ili maem! Nemam volje ni za to. Zeleni domino se povue i nestane ga. Bijela maska krene prema drugom izlazu u predvorju i side stepenicama.

Za njim pode, na dostatnoj udaljenosti, grof Koch, koji je ve skinuo krinku i pokazao svoje otro lice i jak energian nos. Gospodine ree vitez u bijelom to hoete od mene? Vau milost zamoliti samo da na as doe sa mnom u dvorsku kancelariju. Da se legitimiram jesam li plemi dostojan dvora? To mo gu uiniti odmah i povue ma. Koch se zaprepasti. Gore, iza balustrade virila su zabezeknuta lica dvorjana. Gospodine tiho e Koch vi niste pri svijesti. Neki se dvorjani odvae i pritre Kochu. Maska im dobaci: Tko hoe umrijeti, neka samo doe. Svi su se zbunili, a Koch nije znao to da radi. Dvorjani su se okupili, izbeili oi u nepoznatog junaka. Zovite gardiste apne odozgo nadmetar blijed i upla en. Neka samo dou. Ispod moje otrice nitko iv nije izaao. Dvorjanici zadru. Koch apne maski: Gospodine, zaboga, sjetite se da ste na dvoru. Kad vi to zaboravljate, ne mogu ja da mislim. Izvolite sam otii, molim vas, i stavite ma u korice. Ne obeaujte sveto mjesto. Kad u mene netko dira, sveta mije samo otrica maa! Idite, molim vas! Pazite da se nitko ne zaleti za mnom na otricu. Spusti ma i stane silaziti stepenicama u prizemno predvorje gdje se izgubi medu kipovima. U tren oka nestane pod stepenitem. Oni odozgo nisu ga mogli slijediti pogledima, jer im je smetala balustrada. Ne bojte se aptao je Koch nadmetru ne moe utei. Nee ga pustiti barun Nemy. Glavno je da smo sprijeili skandal. Zato ste ga zaustavili na stepenicama? oajavao je nadmetar drei obim rukama duguljastu glavu. Kakav skandal! Tiho, za ime Boje, tiho! Otkad sam izgubio svoju Linu, nije me zadesila takva sra mota! Je li ovo razboj ite ili dvor? Ne jadikujte, knee, glavno da nitko od gostiju nije pri mijetio. Nisam li rekao daje "otvoreni" maskirani ples "katastro falan"! Svatko se zavue! Ostali su na okupu ekajui vijest baruna Nemvja. Prolo je etvrt sata a nitko ne dolazi.

i

Idite u dvorite i pitajte baruna zapovjedi Koch jednom dvorjaninu. Ovaj se strese od straha i ne pomakne se. Hoete ili ne? promrsi grof bijesno. Klecajui silazio je dvorjanin niz stepenice spreman svakog asa da potri natrag. Izgledao je jadno, kao da silazi u sigurnu smrt. Konano side. Malo zatim se vrati, potri uz stepenice i javi: Barun Nemy poruuje da jo uvijek nije dola nikakva bi

jela maska. On se negdje sakriva. Recite neka pretrai itavo predvorje i dvorite. Dvorjanin se opet spusti oklijevajui i strahujui da maska odnekle ne iskoi. U modrom salonu ekala je carica nemirno etajui goredolje. Duga povlaka njene zelene haljine vue se za njom. U bijelo opraenoj kosi sjaje dragulji i dijadem, kao njene velike oi. Grofica Fuchs iz prikrajka slua cariino pripovijedanje o udnoj maski. Isprva me zabavljao rijei su mu bile luckaste ali du hovite. Tek sam kasnije primijetila, da skrivaju prikriveno zna enje. Vilma me upozorila na njega. Da se pod krinkom ne krije kakav njen prijatelj koji me pokuao ismijati? To bi bilo odvie pustolovno ree stara grofica smijeno produljena nosa. Koch e ga demaskirati, pa emo vidjeti. Uoe ef dvorske kancelarije i knez nadmetar. Dakle? Tko je? Luak ili razbojnik! Velianstvo, pokuao je na stepenica ma izazvati skandal trgnuo je ma! Jeste li ga demaskirali? Morao sam ga pustiti da sie kako ne bi prodro u plesnu dvoranu. Barun Nemy zatvorio je izlaz iz dvora. No? Pa? Jo se nije pojavio, valjda se negdje krije. Prekrasno! Dakle u vlastitoj kui nisam zatiena od uli nih razbojnika. Kakva je to kontrola? Velianstvo progovori sad nadmetar pozivnice su strogo kontrolirane, ali na otvorene maskirane plesove dola ze razni baruni i grofovi, koji nemaju dvorske savjesti i dovo de sa sobom kojekakve tipove. Ove u plesove ukinuti. Velianstvo, ovo je najsretniji as moje tridesetogodinje slube ree stari knez. to je dakle s tim ovjekom? Sve emo pretraiti odgovori Koch. Postavite gardiste na sva vrata mojih odaja. Kakav skandal! Bio bi vei, velianstvo, da ga nismo pustili da side ree nadmetar. Bit e najvea blagodat ako je uope iz dvora utekao pri mijeti Koch.

Prekrasna reenica u ustima dvorskog efa policije. Nije udo da ulicama grada jure vae karikature u obliku maj muna. Velianstvo, ja sve podnosim! A ja nita. Grofe, elim da mi odmah predvedete tu masku. Grofice obrati se svojoj pouzdanici zovnite mi Ma riju Antoniju. Ona je govorila s maskom. A vi zamolite knegi nju Vilmu Auersperg da se potrudi doi k meni naredi nad metru. Kad su svi izili, carica sjedne i zamisli se. Ali nije bila dugo sama. Na vratima se pojavi visoka, tanka princeza Elizabeta, u kostimu neke neobine kraljice. arolike i neskladne boje pruale su groteskan dojam. Kruna od svakojakih kamenia neugodno je isticala koziavo lice. Ukoen pogled lijepih oi

ju neprijatno se dojmio carice. "Ova djevojka doista nema nikakva ukusa u odijevanju" pomisli carica i upita je: to elite, Elizabeta? Velianstvo, rekli ste mi da sam francuska kraljica pro govori princeza monotonim glasom. Da, rekla sam jer sam to eljela. Neke maske apu u dvorani da e francuska kraljica biti madame Dubarrv. Ah, to ste krivo shvatili. Madame Dubarrv moe utjecati na Ljudevita XV. zato se nee ponovno oeniti. Princeza se zagleda u neku neodreenu toku. Nee nee? Mladi opet hoe mnogo mlau, to je prirodno. Uinila sam sve da vam vratim ljepotu, potroila sam mnogo novaca, ali jo nema nikakva rezultata. Strpite se, moda kasnije. Ja... ja neu biti francuska kraljica? Na moju alost to nije mogue. Velianstvo, ja sam princeza, pa sam odabrana da budem kraljicom, a vi ste dopustili da me odbiju? Strpi se, moda se nae koji drugi manji vladar. Fran cuski prestolonasljednik eli mlau, dakle, uzet e Mariju Antoniju. Ukoene se oi raire, a usta zadru. Velianstvo mene ste odabrali, mene! Kakav je ovo ton? Velim vam, strpite se. Za sada nema ni kakvih nada da ostvarite svoje snove. Bog je tako htio, protiv njegove volje ne mogu! Evo, dolazi kancelar, vratite se na ples. Polagano, slomljeno odlazi Elizabeta iz salona. Kancelar je uao u svijetloj sveanoj odori naranaste boje, s ruiastim narukvicama i ruiastim arapama. Ispod vrata mu sja velika kopa od dijamanta pribodena na ipkastu ogrlicu. Duboko se pokloni sa irokim pokretom desne ruke u kojoj je drao klobuk. Velianstvo, oprostite to dolazim nemaskiran, pred va im licem sam uvijek stajao bez maske. To je moja jedina srea. Svemogui vas alje u asu kad trebam prijatelja. Moje je srce osjetilo da sam ovog asa vladarici potreban. Znakom ruke ponudi mu naslonja. Nadala sam se da u odagnati svoje brige u maskiranom plesu to me uvijek zabavljalo, ali neka muka maska po kvari mi itavu veer. Zamalo da nije bilo skandala. Sve mi

truje ivot! Marija Antonija pobjegla je na ples, Elizabeta je nesretna, jer se prevarila u nadama da e postati kraljica; iz Parme uzalud ekam Bathyanyja. Sve to danas teko pada na moju duu. Velianstvo odvie radi, uskrauje sebi svaki odmor. Nemam ni jednog jedinog trenutka mira i ugodnosti. itav moj vladalaki ivot nije mi priutio niti jedan dan mira tuila se ona gotovo s nekim uitkom svome kancelaru. Od svih nepogodnosti samo jednu smatram vrijednom da vae velianstvo zabrinjava. A to je?

Prestolonasljednikeva enidba. enidba? Kakva enidba? S groficom Vojkffy. Vi to izgovarate tako jednostavno kao da mi priate o iz gubljenoj pfaraopartiji. Velianstvo, kad se naem pred strahovitom injenicom koja se vie ne da popraviti, spopadne me nijemi oaj. Ne da popraviti? Ova rije ne pristaje u Kaunitzova usta. Zar su vas ideje napustile? Protiv ljubavi ovjeka kakav je prestolonasljednik sve su ideje ovog svijeta uzaludne. To govori Kaunitz koji vodi na uzdi itavu Evropu? Evropi se mogu nametnuti uzde prestolonasljedniku ni J. _;.