Marija Jurić Zagorka: Grička Vještica Tajna krvavog · PDF fileMarija Jurić Zagorka:...

Click here to load reader

  • date post

    15-Aug-2018
  • Category

    Documents

  • view

    673
  • download

    102

Embed Size (px)

Transcript of Marija Jurić Zagorka: Grička Vještica Tajna krvavog · PDF fileMarija Jurić Zagorka:...

  • Marija Juri Zagorka: Grika Vjetica

    Tajna krvavog mosta 1. dio

  • U dubokoj noi crni oblaci. Munje sijevaju po grikim krovovima i kaptolskim kulama. Odsjev bljeska pada po tamnom mostu nad nabujalim potokom koji dijeli grad na brdu od Kaptola. Tutnje gromovi crnim nebom, zemlja se trese. Ljudi u kuama ne spavaju, pale svijee, krste se; strahuju nije li propast svijeta. I kum Matijak bdije u svome mlinu na grikoj obali potoka, u blizini mosta. S njime su znanci. U kutu sjedi kova Klement. Iz mrkih, obrvama zaraslih oiju viri mu strah. Stolar Boltek nemono je sloio ruke na koljenima. Pred njim je prazan vr. Bura divlja nad krovom. Boltek se trese, pa e Matijaku, vrstom i snanom mlinaru:

    Oj kume, moj je pehar presuio! Jo ti nije dovoljno, kaptolska mlako! U to doba ne silazim nikome

    po vino, a moda emo zaas zajedno s mlinom plivati u potoku. Kad ve moram u diku nebesku, tada bar neu poi edan, jer... Bolteku zamre rije na usnama. Tutanj zaglui ui. Mlin se potrese.

    Trojica blijedih ljudi se preneraze. Opet tutanj groma, a zatim udari pljutavica kao da se nebo razlijeva nad mlinom.

    Nee dobro svriti! ree Matijak. Ne sjeam se takve bure. Morali su nekoga objesiti! apne Boltek. ini mi se, da je grom udario u Pataiev dvor, tamo danas pleu. Valjda ih je Bog htio kazniti to u korizmi prireuju plesove!

    uljivo e Klement. Cijele zime nisu ta gospoda drugo radila nego plesala, opijala se i

    kartala. A kada oni rade to drugo? primijeti Matijak. Tolikih slava, plesova i parada nije jo nikad bilo na Griu kao ove

    godine. Ne, nikada nije bilo toga na Griu! Priredila bi se katkada

    sveanost, kad bi ban dolazio iz Varadina u posjete Griu. Tada bi se dovukli za njim i velikai, a inae su oni sve orgije slavili

    tamo u onom zagorskom Parizu, kako ga ve zovu.

  • Lakaji i trgovci koji dolaze odanle priaju da je u Varadinu dan i no pijaca, gozba, ples, muzika i ludovanje.

    E, ba mi je netom pripovijedao jedan o njihovoj slavnoj druini Pinta. Kau da se visoka gospoda zatvore, sama samcata, lou po pet i osam dana, piju i padaju pod stolove kao zaklani. Mora da je gadno biti takva izjelica i ispiutura! ovjek se i napije, kao mi subotom uveer, pa onda u nedjelju malo prospava. Vino je stvoreno za pie, ali da se dan i no loe, dere i opet loe, o tome je runo i misliti. Sva ti se zemlja okree. Pa kako se samo odijevaju tamo u tom Varadinu! Kua do kue plemika, pravi plemiki otok usred zagorskog mora, a sad su oni htjeli malo promijeniti zrak i eto ih na Gri lokati!

    Dok su tako priali oluja je jenjavala. Glas noobdijine trube dopre do njih.

    Andra je trubio dvanaest puta, pono je! proape Kova kao da se neega prestraio. Sva trojica zaute i zagledaju se u prozor.

    Na vratima mlina zauje se kucanje. Matijak pogleda svoja dva druga, ali oni ute. Kucanje se ponavlja dva, tri, etiri puta, sve jae.

    Duhovi nisu, to kuca ovjek! Da vidim tko je! primijeti Matijak i uzme svjetiljku. Svi zajedno izaoe u hodnik.

    Tko je vani? zapita kuedomain. Ljudi koje je zatekla bura, otvorite nam! Platit emo! Mlinar

    Matijak dade znak svojim drugovima, potri k prozoru, i kroz mali otvor pogleda dolje prema vratima, pohita natrag i apne:

    Vidio sam odijela, plemii su, mogu otvoriti! Otkljua vrata. U hodnik ulaze tri pojave zamotane u ogrtaima od glave do gleanja. Meu njima je jedna ena. Klementu se priini to troje kao da su sablasti. ena i jedan mukarac nose duge plemike crne plateve. Matijaku i njegovim drugovima upade u oi da jedan mukarac nosi dugi plat od svjetlomodre tkanine. To je neto novo i nevieno. Lice mu ne mogu vidjeti jer ga sakriva klobuk, a plat je povukao visoko. Onaj to je nosio crni plat obrati se Matijaku:

    elimo se skloniti dok prestane bura. Evo, plaam unaprijed! U svjetlu Matijakove svijee zasjalo je zlato.

    To vam je plaa, pustite nas u sobu! doda opori glas ispod crnog plata.

  • Matijak se zamisli, zatim pokupi dukate, spusti se nekoliko stepenica nie i otvori vrata. Klement i Boltek ekali su Matijaka drui, zaueni to je imao odvanosti da otprati tajnovite goste. Matijak se brzo vrati i sjedne k stolu.

    Tko su? zapitaju aptom Klement i Boltek. Ne znam! Zatvorili su se u sobu i zapovjedili da ih ostavim na miru

    odvrati Matijak ogledavajui zlatni novac. To nije na novac! opazi Klement. Kakav je, to ne bih pogodio. Bit e da su stranci! Meni se ini da je novac mletaki. Ja mislim da je stranac samo onaj u svjetlomodrom platu, koji je

    utio. Takve plateve ne nose nai plemii. Ne znam ni tko su ni to su! ree Matijak. Platili su poteno, to da razbijamo glavu! Kia je jenjavala, vjetar

    se smirio; bura kao da je odlazila prema jugu. Matijaku je odlanulo pa uze iz kuta velik vr i stavi ga na stol.

    Eto, pijte! Nisam straljivica, ali dobro e biti da ostanete kod mene dok ovi stranci ne odu.

    Boltek uhvati poudno vr i taman ga nagne kad zatrubi noobdija. Sva se trojica prenu. Boltek spusti vr.

    to je? Andra trubi! Jedan, dva, tri! -Triput je zatrubio! Dogodila se nesrea! Skoe kao jedan i poure k prozoru.

    U tami se vidjelo samo blijedo noobdijino svjetlo kraj Krvavog mosta.

    Bit e da je negdje vatra, ouvaj nas sveti Florijan! usklikne Klement.

    Idem pogledati to je! odlui mlinar. A tvoji gosti? Pa valjda ih ne trebam uvati! Ja u pogledati to je, a ti ostani! Kad ima sumnjive goste, gospodar

    treba da je kod kue! promrmlja kova Klement i izae. Klement pohita niz potok i nae se na Krvavom mostu. No je bila

    tamna, od crnih tmastih oblaka gotovo neprozirna. U njoj je titrala samo svjetiljka noobdije koji je neprestano trubio u svoj sablasni rog.

    Oj Andra! vikne Klement. to je? to se dogodilo?

  • Mrtav ovjek! odvrati noobdija. Pogledaj, pod mostom je! Kada si ga opazio? upita Klement. Maloas. A tko je mrtvac? Ne poznajem ga. Sigurno je nesretnik stradao u buri. Bilo je upravo da pogine! Gdje

    lei? Dolje, s ove strane! ree noobdija, pokae svjetiljkom lijevo i

    doda: Eto, svjetiljka e mi dogorjeti! Klementu posta tjeskobno pri dui i

    pode prema noobdiji da mu bude to blie. Noobdija opet zatrubi tri puta. Na pedeset koraaja zauju se glasovi.

    Napokon idu! odahne noobdija. Ni vrag da se makne, kao da je sve pomrlo! Gdje je? upita ponovno Klement, stigavi do noobdije. Eno ga dolje pod mostom! Klement se sagne. Vidio je tamno

    isprueno tijelo, napola na obali, napola u vodi. Da ga nije naplavila bujica? primijeti Klement i uspravi se. Tko bi to znao! Sa svih strana poeli su se okupljati ljudi i

    navaljivati na noobdiju pitanjima. On odgovara po deseti put: Mrtav ovjek pod mostom! Glas da pod Krvavim mostom lei

    mrtav ovjek otvarao je vrata purgarskih kua, budio gospodu na Kaptolu i dopro ak u spavae odaje grikih plemkinja. Bogatiji ljudi poslali svoje sluge, plemii inoe da vide to se dogodilo, zato je u gradu nastala tolika graja i tko lei pod Krvavim mostom.

    Napokon su se kod zida pojavila dva gradska uvara s bakljama. Znatielja poraste do vrhunca. Svatko je htio da bude to blie mrtvacu, da ga to bolje vidi. uvari su se pribliili s bakljama i osvijetlili ga. Sve se oi uprle u ovjeka to je leao pod mostom.

    Plemi je! proapu ljudi zaueno. Gornji dio tijela bio je prislonjen na obalu potoka, donji dio leao je u

    vodi. Jedna noga zapela mu o panj, naplavljen kraj mosta, i podigla se uvis. Svatko je mogao odmah opaziti svilene arape i crne izrezane cipele. Tijelo mrtvaca bilo je omotano platem.

  • Gle, to je to? klikne noobdija, kleknuvi na jedno koljeno i sagnuvi glavu sasvim k mrtvacu.

    Purgari se natisnuli traei oima ono to je spomenuo Andra Poganik. Bila je to pergamena pribodena na mrtvaevim prsima dugakom iglom to je na svjetlu baklje sijala poput zlata.

    Na pergameni je napis! objavi noobdija purgarima. to pie? pitaju purgari bez daha. Pisano je latinski. Priekajmo dok doe ranarnik, on razumije

    latinski. Uskoro doe ranarnik Emerit Kurzbach. Skupina se razdvoji da ga

    propusti. Stari namrgoeni Nijemac, mrmljajui kletvu to su ga probudili, prie k mrtvacu i klekne na blatnu zemlju.

    Upozoravam vae gospodstvo na ovaj napis! ree noobdija ranarniku.

    To nije moj posao, neka se za to pobrine grad! Ja imam samo ustanoviti da li je ovjek mrtav ili nije.

    Ranarnik odmota s mrtvaca plat, ispod kojega proviri svileno plemiko odijelo francuskog kroja, opiveno sjajnim resama. Ruka napipa drak igle. Ranarnik je opipa i ree:

    Srce mu je probodeno iglom! Usklik uasa pomijea se sa umom potoka.

    A ova pergamena, gospodine ranarnie? ponovno e noobdija. I ona je prikopana iglom. Da... venecijanskom iglom. Ne bi li vae gospodstvo bilo tako dobro i kazalo nam to pie na

    pergameni? zamoli jedan ugledan stariji graanin. Ranarnik otkopa s plata pergamenu i podigavi je k svjetlu proita

    latinski napis: Tu es primus inter novem castigan-dos et octo socii te sequentur.

    Pod tim su rijeima tri kria ree ranarnik. Purgari su sluali suspregnuta daha i znatieljno ekali da im ranarnik

    kae to znae te latinske rijei. Nijemac je plahovito promatrao slova i krieve. Lice mu je odavalo

    tjeskobu. Ljudi su nepomino i nijemo zurili u ranarnika i jo uvijek ekali da

    im razjasni to pie na pergameni.

  • Ti si prvi od devetorice koji treba da budu kanjeni, a slijedit e te osam tvojih drugova ree ranarnik.

    Zauju se poklici straha i uasa. Svjetina se uskomeala i nagrnula k mrtvacu da ga vidi.

    Kako se ini, plemi je umoren iz osvete! ree ranarnik nesigurnim glasom.

    Tu se ne da nita vie uiniti! Mrtav... mrtav! Moe se prenijeti u mrtvanicu dovri Nijemac.

    Ljudi se zgraali, uzbueno raspravljali i dolazili blie k mrtvom ovjeku da ga pogledaju.

    To