Dragi naši! · 2015-10-26 · Marija Jurić Zagorka bila je prva hrvatska novinarka, a napisala je...

Naše kapi • broj 14

2

Dragi naši!

Ovaj broj Naših kapi zamislili smo kao laganušetnju.

Šetali smo Maksimirom i upoznavali njegovuljepotu i prošlost. Šetali smo kroz povijest i

upoznali Mariju Jurić Zagorku.

Kao i svake godine, šetali smo školom i bilježilisve događaje koji su nam se učinili važnim i

zanimljivim.

Nadamo se da vas nećemo razočarati i da ćebarem neki od vas uživati u šetnji s nama.

Pozdravljamo vas do sljedeće godine!

Novinarska družina

Josipa Belina, Mateja Mijatović, Valentina Debelić,

Alma Šečić, Pašana Šečić, Elvis Asanovski,

Ana Trajkovski, Petra Žigman, Ante Marić

Grafička urednica Željka Vidović

Urednica Jadranka Bižić


3

SADRŽAJ

Intervju............................................................................... 4

Predstavljamo naše učenike ............................................. 6

Dani hrvatskoga jezika ...................................................... 7

Maksimir ............................................................................ 9

Naši gosti......................................................................... 14

Najslađe Valentinovo....................................................... 18

Posjetili smo .................................................................... 20

Naši uspjesi ..................................................................... 21

Iz učeničkih bilježnica ..................................................... 23

Zadrugarski kutak ........................................................... 27

S izleta u bajku .................................................................28

Radno i vrijedno .............................................................. 30

Maturanti.......................................................................... 32

Sportski uspjesi ............................................................... 34

Prijedlozi knjižničarke...................................................... 35

Zabavne stranice............................................................. 36

Zahvale ............................................................................ 39


4

INTERVJUs profesoricomDANOM BAFTIRIKada ste se zaposlili u ovoj školi?Davno, mislim da je prošlo već 17 godina.

Je li vam to prvo radno mjesto?Nije, ranije sam radila u osnovnoj školi, a prije toga u dječjem vrtiću.

Što ste očekivali od učenika?Učenici se mijenjaju kroz vrijeme. Imaju drukčije mišljenje i očekivanja od mene. Imala sam željupoučavati učenike. Nisam očekivala da ću imati nekakvih problema. Mislila sam da će mene, kaomladu profesoricu, učenici slušati. Onda shvatiš da svi učenici nisu jednaki i da se kao nastavnikmoraš njima prilagođavati.

Što ste očekivali od nastavnika – svojih kolega?Podršku od starijih kolega koju sam i dobila. Očekivala sam da zajednički donosimo odluke, dasurađujemo.

Jeste li zadovoljni predmetima koje predajete?Jesam. Mislim da sam se tu našla. Izborna etika ima veze s mojom ljubavi prema čitanju iistraživanju. To je predmet koji nudi nastavniku bezbroj mogućnosti, pa me to potiče.

Biste li željeli predavati neki drugi predmet?Predavala sam više predmeta i mogla sam se prilagoditi svim predmetima koje sam predavala.Jedino mislim da ne bih mogla predavati tjelesni.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?Volim skupljati recepte, čitati, skupljati izreke. Od 1994. god skupljam citate i zaključke.

Jeste li udani i imate li djece?Jesam, udana sam i imam dvoje djece, blizance Emu i Denija koji će uskoro navršiti 10 godina.

Slušaju li vas djeca?Različito. Ima dana kad poslušaju od prve, a ima dana kad treba malo povisiti ton. Tako je i u školis našim učenicima.

Jeste li rodom iz Zagreba?Nisam, rodom sam iz Krapinskih Toplica, manjegmjesta udaljenog od Zagreba 45 km,. Poznato jepo izvorima termalne vode i ima bazene. Tamo samprovela djetinjstvo i bilo mi je baš lijepo.

Gdje ste išli u osnovnu i srednju školu?U Krapinske Toplice sam išla u osnovnu školu, a usrednju školu u Zabok. I tu mi je bilo jako lijepo.

I


5

Koji Vam je predmet bio najdraži?U osnovnoj školi mi je najdraži predmet zemljopis, a u srednjojkemija i hrvatski jezik.

Koji ste predmet najmanje voljeli?Matematiku, uvijek matematiku i tjelesni.

Zašto tjelesni?Bila mi je najveća muka presvlačiti se. Najgori mi je bio osjećajkad profesor kaže da treba preskočiti kozlić, a svi te gledaju. Meni nije baš išlo preskakanje, pasam se bojala da će mi se ostali učenici smijati.

Jeste li ikad markirali?Jesam. U srednjoj školi, ali ja sam inteligentno markirala. To znači da, ako bih znala da ćemopisati puno testova ili će profesori ispitivati, zamolila bih mamu da mi napiše ispričnicu za jedandan. Taj bih dan doma učila. Markirala nisam puno. Pobjegla sam jedanput kad smo trebali pisatineki kontrolni. Tada je markirao cijeli razred, pa sam onda markirala i ja.

Najdraži film?Postoje 3 filma koja jako voli: „Zgodna žena“, „Devet i pol mjeseci“ i„Iskupljene u Shawshanku„. Jedan ljubavni, jedna komedija i jedannapeti primjer iz života. Ne volim horore, ne volim vesterne. Volimrealne drame, nešto iz života.

Najdraži pjevač?Pokojni Toše Proeski i Toni Cetinski.

Najdraža knjiga?Ja stalno čitam i ne mogu točno reći koja mi je knjiga najdraža. Čestomi se čini da je ona knjiga koju upravo čitam najbolja. Nedavno sampročitala knjigu „Zimski vrt“. Tu sam knjigu čitala preko zimskihpraznika i baš mi je bila lijepa. Druga knjiga je „Dječak koji nije volioprozore“ to je ispovijed majke čije je dijete imalo teškoće. To su knjigekoje su mi se duboko urezale u pamćenje.

Najdraži cvijet?Ruža. Svo cvijeće volim, ali ruža mi je najljepša.Elegantan je cvijet, možda ga zato volim.

Što ste po horoskopu?Blizanac.

Biste li uveli neka nova pravila u školi?Pravila ima puno, ali je problem što se ne poštuju. Jabih postojeća pravila postrožila. Definitivno bihzabranila pušenje pred ulazom. Kad vidim ispljuvke ismeće pred školom to me jako nervira i rastužuje. Često pomislim na to što će ljudi, koji ovudaprolaze, pomisliti o nama.

Koja Vam je najveća želja?Najveću želju vam neću reći. Praznovjerna sam, jer mi se onda neće ostvariti. Imam trenutnojednu jako veliku želju i nadam se da će mi se s Božjom pomoći ta želja ostvariti.

Mi Vam želimo sve najbolje i da Vam se želja ispuni.Hvala na razgovoru!


6

Predstavljamo vam naše učenike

KuglanjeZovem se BARBARA PETRAVIĆi idem u 3. razred.

Postat ću pomoćna kuharica. U Domu na Tuškancu sam odprve godine. Za sport u domu brine se profesor Ivan. Učenicimogu igrati odbojku, nogomet, stolni tenis i kuglati. Ja samizabrala kuglanje. Kuglam od prve godine. Treniramo svakogpetka u kuglani. Iz doma nas kugla osmero.

Ja srušim više čunjeva od drugih. Svake godine idem nanatjecanje. U prvoj sam godini bila šesta, u drugoj peta, aove godine osvojila sam prvo mjesto.

ODBOJKAZovem se FILIP BORBAŠ i idem u II.L razred.

Već šest godina treniram odbojku u klubu Croatia. Kad sam biou petom razredu moj trener je došao u školu pitati želi li se netko

od nas baviti odbojkom. Ja sam se prijavio i od tada treniram.Treninzi su svaku navečer, a utakmice se igraju vikendom.

Moj je klub ove godine osvojio drugo mjesto uZagrebačkoj ligi, a sada se spremamo za državno

prvenstvo u Osijeku koje će se održati u lipnju.

Nadam se da ćemo osvojiti jednu od medalja.

Zovem se IVAN ŠIMUNIĆ. Imam 15 godina.Živim u Kraljevom Vrhu. To je selo blizu Jakovlja.

Idem u 1.g razred i učim za autolimara.Moj hobi je izrada predmeta od drveta. Prvošto sam izradio je klijet od drvenog otpada,

od tada izrađujem razne predmete.


7

DDAANNII HHRRVVAATTSSKKOOGGAA JJEEZZIIKKAA

ZZAAGGOORRKKAA UUZZAAGGOORRSSKKOOJJ

OVE ŠKOLSKE GODINEDANE HRVATSKOGAJEZIKA POSVETILI SMOŽIVOTU I DJELU MARIJEJURIĆ ZAGORKE,A ODVIJALI SU SE OD19. DO 22. OŽUJKA.Prvog su dana učenici mogli u školskojknjižnici pogledati prezentaciju„Hrvatski jezik nekad i danas“.

Sljedećeg dana svi su razredi upoznatisa životom i radom književnice putemprezentacije i dokumentarno-igranogfilma.

21. ožujka, za sve učenike koji suželjeli naučiti nešto o glagoljici,održana je radionica na tu temu, asljedećeg dana održana je priredba ukojoj su učenici mogli na zanimljivnačin saznati mnogo informacija oZagorki, vješticama i još koječemu.


8

Iz životaknjiževnice

Marija Jurić Zagorka bila je prva hrvatska novinarka, a napisala je i mnogeromane. Najpoznatija je po romanima „Grička vještica“ i „Vitez slavonske ravni“.

Njezin život nije bio lagan. Dok je bila dijete slušala je česte svađe roditelja. Majka ju je tukla i zlostavljala. Udala seza Mađara kojeg nije voljela. U braku je bila nesretna, pa je pobjegla. Kad je došla u Zagreb zaposlila se uredakciji novina „Obzor“. Kolege novinari je nisu voljeli zato što je bila pametna, što je lako pisala i zato što je bilažena. Čak nije dobivala plaću kao ostali novinari. Borila se za prava žena koje tada nisu imale pravo glasa.

Napisala je puno književnih djela koja se i danas rado čitaju.

Ana Trajkovski, 2.c

U stanu MarijeJurić ZagorkeKako se ove godine bavimo proučavanjem života i radaMarije Jurić Zagorke, posjetili smo stan u kojem jejedno vrijeme živjela. Ni ovdje nije imala mira. Živjela jesa dva sustanara koji su pokušavali iskoristiti njezineromane i obogatiti se. U stanu, koji se nalazi na Dolcu, na prvom katu, vidjeli

smo radni stol i stroj na kojem je pisala svoje romane. Tu se nalazi starinski namještaj, knjige, mnoge sitnicekoje su joj pripadale. Najzanimljivije su mi bile zastave koje je dobivala od čitatelja koji su joj na takav način željeli zahvaliti za knjigekoje je napisala.

Ana Trajkovski, 2.c


9

MaksiMir Novinarska je družina obišla sva jezera i sveobjekte u Maksimiru. Na licu mjesta saznalisu o njihovom postanku, a isto tako saznali

o povijesti ovog prelijepog mjesta.

POrtalPortal se nalazi na samomulazu u Maksimir. Nakonpotresa je izgrađen kakvog gadanas poznajemo. Sa svakestrane na vrhu portala nalazese božice Flora i Pomona. Nasredini portala napisani sustihovi iz GundulićeveDubravke.

Mateja

PaviljOn jekePokraj ulaza u zoološki vrt i uz obalu

Prvog jezera nalazi se paviljon izgrađen uspomen na šumsku vilu Eho. Ta je

građevina okrugla i ima stupove i otvore uobliku luka. Ako stanemo u sredinu

paviljona i viknemo, naš se glas odbija odzidova i čujemo jeku.

Ana

ObeliskIzgrađen je u spomen završetka gradnje parka.

Na velikoj ploči napisan je tekst kojim biskup Juraj Haulikobjašnjava kome i čemu park Maksimir služi.

Na obelisku se nalazi 7 vijenaca. Oni su ovdje na spomensedmorici svećenika koji su se utopili ploveći jezerom.

Elvis


10

vidikOvacNalazi se na najvišem mjestu u Maksimiru. To jenajviša zgrada u parku, ima 3 kata. Na svakomkatu nalazi se sobica. U tim su se sobamanekada odmarali biskupi.

Danas služi kao kafić.

Petra

brezOva kOlibaNalazi se na Četvrtom jezeru. Sagrađena je od brezovihoblica što joj daje lijep izgled. Služi za odmor šetačima.

Ante

MOgilaSpomenik je koji svjedoči o kulturi i razvojuHrvatske. To je spomenik- humak napravljen odgrumena zemlje iz 155 mjesta u Hrvatskoj koja suvažna za našu povijest. U unutrašnjosti humkaspremljeno je mnogo predmeta (novina, knjiga,nošnji, umjetničkih djela...), također važnih zanašu povijest. Na vrhu mogile nalazi se kip sokolado kojeg vode stepenice.

Alma

Švicarska kućaKuća je izgrađena u alpskom stilu. Najzanimljiviji je drveni strop kojeg

je biskup Haulik dobio na dar, a postavljen je u njegovom salonu.

Pašana


11

Svi novinari naše škole, kao i učenici radnog osposobljavanja mnogo su naučili pripremajući se zazavršnu priredbu projekta Maksimir. Nadamo se da su i ostali učenici uživali u priredbi i da smobarem jedan dio njih potaknuli da koji put prođu stazama Maksimira i uživaju u, kako Gundulićkaže, veselom hladu njegovih bogatih grana.

U gledalištu su osim učenika i nastavnika naše škole, sjedili roditelji izvođača, a bile su tu i dvijeposebne gošće – Nika i Lana, djelatnice parka Maksimir. Njima se priredba jako svidjela, pa sunas pozvale da s našom predstavom sudjelujemo na Danu bioraznolikosti, 20. svibnja, što smo soduševljenjem prihvatili.

ŠtO svakakO treba znati O MaksiMiruNa mjestu današnjeg parka Maksimir nalazila se velika biskupska šuma – prirodna šuma hrastalužnjaka i graba. Biskup Maksimilijan Vrhovac poklonio je šume građanima Zagreba i dao ureditipark. S uređenjem se započelo 1787.godine, a završilo 1794. godine.

Park je zamišljen kao barokni francuski vrt s geometrijski pravilno uređenim plohama.Biskup JurajHaulik 1838. godine počinje s uređenjem parka u engleskom stilu. Sam je biskup kreator perivoja.Grade se mnogi paviljoni, puteljci, romantični mostovi, odmorišta, jezera i vodoskoci.

Sade se mnoge biljke donesene iz različitih krajeva svijeta. U Maksimiru je raslo 8 000 stabaladuda na kojima se uzgajao dudov svilac. Postojala je i svilana- tvornica za proizvodnju svile.

Danas u Maksimiru živi:

112 vrsta ptica, 29 vrsta leptira, 13 vrsta riba, 5 vrsta vodozemaca, 7 vrsta gmazova

Zoološki je vrt otvoren 1925. godine. Bio je na Prvom otoku i imao je samo 3 sove i 3 lisice. Danasse prostire na 7 hektara, a u njemu živi više od 270 vrsta životinja. U Maksimiru danas ima 5 jezerai sva su umjetna.

Priredba


12

Prvim jezerom plovile su jedrilice, čamci, pačak i parobrod koji se zvao „Grad Zagreb“!

Crtež: Sandra Matanović, 2.B

MaksiMir i sPOrt u PrOŠlOsti

Crtež: Sandra Matanović, 2.B

Prvo jezero najviše je vezano uz sport.

1836. godine otvoreno je KLIZALIŠTE

Na njemu se igrao VATERPOLO

1921. godine - prva utakmica

1923. godine - međunarodni vaterpolski turnir

Igrali su Zagrepčani i CURLING - igru čunjevimana ledu

U Dolini dalija igrao se GOLF

danas Možemo veslati na Trećem jezeru, a parkom možemo:šetati, trčati, posjetiti zoološki vrt, upisati se u školu za

ribiče i uživati u predivnoj prirodi.

Dolina dalija


13

EVO NAS OPET UMAKSIMIRUOvoga puta nismo bili samo šetači negosmo različitim aktivnostima sudjelovali uobilježavanju Međunarodnog danabioraznolikosti.

Nastupili smo s priredbom "Maksimir"

Prodavali smoproizvode iz školskeknjigovežnice i našezadruge "Dar-Mar".

Neumornim i predanimprodavačicama Sabini iAna Mariji, pridružile suse nastavnice i njihovadjeca.

Zajedničkim snagama oslikali smo velikipano. Vesele, šarene ribe možete vidjetivozite li se tramvajem, ili još bolje, siđete lina stanici kod ulaza u park Maksimir.


14

HIPERAKTIVNI SANJARIPočetkom ožujka posjetio nas je Marko Ferek,predsjednik Udruge za razumijevanje ADHD-a. Imeudruge je Buđenje, a glavni joj je cilj educirati ipodići nivo svjesnosti o hiperaktivnim učenicima i otom, sve češćem problemu.Marko Ferek autor je knjige „Hiperaktivni sanjari“ ukojoj govori o svojim iskustvima kroz školovanje, oproblemima s kojima se suočavao svakodnevno.Kako u našoj školi ima velik broj učenika snedostatkom pažnje i s hiperaktivnošću, pozvalismo ga da svoja iskustva podijeli s njima. Na početku susreta pričao nam je o svojimproblemima u školi. Većina prisutnih učenikaprepoznala je te probleme, jer su se s njima susretalikroz školovanje. Neki su bili ismijavani, neki su biliizolirani i osjećali su se odbačeno. Uglavnom veliki sebroj učenika osjećao loše u školi.Predavač je ukazao na činjenicu da su mnogeosobe koje su imale problema s pažnjom ihiperaktivnošću, uspjele i postale poznate po svomradu. Poučio nas je da biti uspješan znači raditi onošto voliš. Nakon uvodnog predstavljanja učenici postavljalipitanja našem gostu.

Kakav ste bili đak?Loš. U srednjoj sam školi bio najlošiji na školi.Nisam mogao paziti na satu. Misli bi mi uvijeknekamo odlutale.

Jeste li učili kod kuće?Pokušavao sam učiti. Najčešće to nije imalo punorezultata, ali sam primijetio da bolje učim dok ležimili hodam. Najbolje bih naučio gradivo kad sam biopod pritiskom – kad sam znao da se piše test ili daće me ispitivati.

Jesu li vas roditelji podržavali kad bi odnastavnika čuli da ste loši u školi?Nisu me podržavali. Kad bi čuli od nastavnika dasam loš, kažnjavali bi me. Zabranili su mi bavljenjestolnim tenisom, a u tome sam bio zaista dobar.Tako sam izgubio jedinu stvar u kojoj sam postizaouspjeh.

Jeste li voljeli čitati?Nisam. Nikada nisam uspio pročitati zadane knjige,a ispalo je na kraju da sam sam napisao knjigu.

Jeste li imali puno prijatelja u srednjoj školi?Nisam bio baš popularan zbog loših ocjena. Nisamimao prijatelja u školi, kao ni djevojku.

Jeste li ostali u kontaktu s nekim od njih?Ne baš.

Jeste li se tukli i bili agresivni prema vršnjacima?Nisam bio agresivan. Uglavnom sam se povlačio usebe.

Unatoč svemu ipak ste završili fakultet. Kako jedo toga došlo?Kad sam shvatio da je moj problem u pomanjkanjupažnje i u hiperaktivnosti, ta me tema počela svejače zanimati. Inače, osobe s poremećajem pažnjemogu postići lijepe rezultate u područjima koja ihzanimaju. Tako je i sa mnom.

Koji ste fakultet završili?Završio sam Menedžment u Dubrovniku. Taj fakultetradi po američkom principu i završio sam ga bezvećih problema.

Čime se u stvari danas bavite?Evo, obilazim škole u Hrvatskoj, ali i u svijetu.Poučavam učenike i nastavnike kako se nositi sproblemima hiperaktivnosti i poremećajem pažnje.Želim ih uvjeriti kako i takvi učenici imaju šansepostići uspjeh u životu.

Što po vama znači biti uspješan?Uspješan čovjek je onaj čovjek koji radi ono što voli.Ja sebe smatram uspješnim. Sada pišem, putujempo čitavom svijetu i pomažem učiteljima daprepoznaju, shvate i pomognu djeci shiperaktivnošću.


15

IIZZRRAADDAA NNAAKKIITTAA–– RRAADDIIOONNIICCAAU jesen prošle godine posjetila nas je u školi gospođa MirjanaLumezi. Održala je radionicu izrade nakita. Kad sam je ugledalajako sam se iznenadila, jer gospođu poznajem iz viđenja. Ona jemoja susjeda i jako sam se iznenadila kad sam saznala daizrađuje nakit i druge ukrase. Na početku našeg susretaodgovorila nam je na nekoliko pitanja. Saznali smo da je završilaŠkolu za dizajn i Povijest umjetnosti i da je dizajner odjeće ikostimograf.

Gospođa Mirjana oduvijek voli ukrašavati odjeću, obuću, torbe, nakit i još mnogo toga.

Nakon razgovora počela nam je pokazivati kako se rade ukrasi. Došlo je puno djevojaka, jer suželjele naučiti kako od starog prstena napraviti novi, kako ukrasiti rajf ili torbu. Sve smo radile spuno volje i želje da napravimo nešto lijepo. Brzo smo naučile raditi ukrase, jer mlade snagesvojom voljom, maštom i željom mogu sve. Bile smo zadivljene svojim radovima koji su za prviputa ispali super. Nadam se da će u školi biti još takvih akcija gdje će mladi moći nešto novonaučiti i pokazati svoj talent.

Alma Šećić, 2.e

MARIJINIOBROCI

U veljači 2012.godine posjetila nas je RenataPlaninić, volonterka Marijinih obroka.

Podsjetimo se da smo prošle školske godinepokrenuli novi projekt kojim smo željeli pomoći u izgradnji kuhinje u školi u selu Hondja u

Beninu. Naša gošća nam je riječju i fotografijom približila daleku Afriku. Ispričala nam je kakožive djeca u Beninu te zahvalila za naš prilog.

Unatoč gladi i bijedi u kojoj žive ta su djeca vesela, rasplesana i uvijek nasmijana. Što za njihznači škola najbolje je izrekao Marcel Oussou koji ide u 6.razred: "Od kuće do škole hodam

više od jedan sat. U obitelji nas ima 14 i živimo u kući koja je napravljena od crvene zemlje, asvi živimo u jednoj sobi - to mi se baš i ne sviđa. Kod kuće baš i nemam puno za jesti, a u školi

uvijek imam jedan jako dobar obrok".

U školi u selu Hondji u Beninu, Marijini obroci zahvaljujući svojim donatorima i podupirateljimatrenutačno hrane preko 550 djece. Ponosni smo što se i mi ubrajamo u one koji ovaj svijet čine

boljim. Humanitarnu akciju "1 kunom mijenjamo svijet" nastavili smo i ove školske godine tesmo pomogli izgradnju kuhinje u školi u afričkoj državi Malavi.

Više informacija o međunarodnom pokretu Marijini obroci možete pogledati na http://www.marysmeals.hr/


16

Paljenje i bacanje baklji, bacanje boca,toaletnog papira, dobacivanje uvreda igračimačesta su pojava na nogometnim utakmicama.Svi se slažemo da je to ružno, ali navijačinastavljaju s nesportskim ponašanjem.

To je bio povod da smo pozvali gosta koji ćeukazati našim učenicima kako bi se trebaliponašati na tribinama i navijati za svoj klub.

Naš gost Marijo Strahonja nogometni je sudackoji sudi 10 godina u Prvoj hrvatskoj ligi, a odtoga 8 godina sudi međunarodne UEFA-ineutakmice. Na početku nas je upoznao sasvojim radom, kvalitetama koje treba imatinogometni sudac i otkrio nam kako je uopće topostao. Studirao je na Kineziološkom fakultetu.Sve je započelo tako što nikako nije mogaozapamtiti pravila igre iz nogometa. Profesor muje predložio da se upišeu Zagrebački nogometnisavez i da položi tečaj zanogometnog suca, štoće mu se priznati kaopoloženi ispit. Tako je ibilo.

Ispričao nam je odogađajima izanimljivostima nadomaćim imeđunarodnimutakmicama. Upozorio jeučenike da paljenjebaklji i bacanje različitihpredmeta na teren možedovesti do toga da će seutakmice igrati beznavijača na tribinama.

U daljnjem razgovoru učenici su postavljalizanimljiva pitanja o nogometu, namještanjuutakmica, njegovom suđenju u inozemstvu.

Nakon razgovora, odigrana je utakmica naškolskom igralištu, a sudio je, naravno našgost. Utakmica je bila lijepa, bez ružnog inesportskog ponašanja. Tako smo pokazali dai mi znamo biti pristojni i pravi navijači. Moždaje tome bilo tako jer su se na utakmici pojavilei četiri lijepe djevojke koje su bodrile našenogometaše.

Na kraju su svi igrači dobili prikladne pokloneNogometnog saveza, a prema riječima našeggosta, nekoliko će učenika moći pristupititečaju za nogometnog suca.

Sport inavijanje


17

kakO se trebaMOPOnaŠati PreMaOniMa kOji sudrugačijiNa satovima izborne etike razgovarali smo oprihvaćanju onih koji se razlikuju od većine. Dok smose pripremali za razgovor s profesoricom ŽeljkomŠemper naučili smo da s osobom s invaliditetomtreba komunicirati tako da se jednostavno opustimou razgovoru i prihvatimo je takvom kakva jest, jerosobe s invaliditetom nisu ništa manje vrijedne odnas. Naučili smo kad invalidna osoba zatrebapomoć, da joj trebamo prići polako, smireno i truditise da razumijemo ono što nam želi reći. Invalidnuosobu ne smijemo omalovažavati i odnositi se premanjoj kao prema nekome tko ništa ne može ili ne znaučiniti. Upoznamo li bolje invalidne osobe, shvatitćemo da ćemo im najbolje moći pomoći ako impostanemo prijatelji.

Josipa i Valentina

razgOvarali sMO s PrOf. ŽeljkOMŠeMPer povodom Međunarodnog danatolerancije

Ovim smo razgovorom učenicima željeli približitiprobleme osoba s invaliditetom, te im pomoći urazmišljanjima o toleranciji, sreći i životnoj borbi.

Profesorica Željka radi u Centru Dubrava većpetnaest godina. Od osnovne škole piše pjesme ido danas je objavila dvije knjige pjesama, a njezinesu pjesme izašle i u dvije antologije. Prvu je knjiguobjavila 1997. godine zahvaljujući svojoj profesoricis fakulteta koja je smatrala da te pjesme trebajupročitati i drugi.

Kada ste primijetili da ste osoba s invaliditetom?Još kao dijete primijetila sam da sam drugačija, alije pravo osvještenje došlo s deset i pol godina kadje s majkom putovala u Lurd. Pubertet je vrijemekad počinjemo razmišljati o našem mjestu na ovomsvijetu.

Kako su se prema Vama odnosili nastavnici?U osnovnoj školi je sve bilo normalno, jer su me svipoznavali. U srednju sam školu išla u Sisku. I tu sunastavnici bili u redu, iako su me rijetko ispitivali, jersu se bojali da me ne povrijede. Ja sam se borila iuporno javljala, tako da do kraja školovanja nije biloproblema. Na fakultetu je bilo profesora koji su mesumnjičavo procjenjivali.

Što Vam je bilo najteže, što se tiče liječenja?Teže od fizičkih bolova, za vrijeme i nakon operacija,bila je spoznaja da su me neki od prijateljaiznevjerili. Ali sjećanja na bolnicu i operacije nisuloša, jer sam bila okružena odličnim liječnicima,medicinskim sestrama i prijateljima.

Odlazite li na kulturna događanja? Imate li Vi iVaši učenici problema na mjestima kao što sukazališta, kina..?Ponekad odem na koncerte ozbiljne glazbe, ukazalište ili kino. Danas je puno lakše nego prije, jerpostoje liftovi i rampe. Ipak, u nekim kinima nisu svedvorane prilagođene invalidima.

Kako provodite slobodno vrijeme?Družim se s prijateljima, odlazim u šetnje ili šoping.Kod kuće gledam TV, radim ručne radove, igramigrice, a posebno volim čitati.

Osjećate li se ponekad bespomoćno?Da, u javnom prijevozu, a posebno u trgovinama ilibankama, jer su pultovi visoki, tako da invalidi ukolicima ne mogu kupovati ili rješavati svojeprobleme.

Jeste li zadovoljni položajem invalida u društvu?Mislim da je stanje solidno. Osjeća se poboljšanjezahvaljujući udrugama, roditeljima i samiminvalidima.

Na koga ste se u životu moglinajviše osloniti?Na obitelj. Moja braća i roditeljioduvijek su uz mene.

Jeste li sretna osoba?Sretna sam kao i većina ljudi.Treba se okružiti dobrimljudima i sve će biti dobro.

18


Novinarska u akciji

NAJSLADE VALENTINOVONajslađi dani u godini sigurno su dani ispunjeni čokoladom. No, kad uzgledanje prekrasnih čokoladnih figura, možete i degustirati hrvatsketorte i rusku čokoladu, zadovoljstvo je potpuno!

Posjetili smo Festival čokolade koji se održao u Zagrebu od 10. do 14.veljače 2012. Uživali smo u brojnim čokoladnim iznenađenjima, aposebno nas je razveselio razgovor s menadžerom ruske tvornicečokolade "A.Korkunov" Viacheslavom Voropaevom koji nas je za vrijemerazgovora počastio, a na kraju nam i poklonio nekoliko bombonijera.

Ispričao nam je put od kakaovca dočokolade, a njegov kolega slastičarnam je rekao da učenje kako bitinajbolji slastičar nikada ne prestajejer koliko čovjek ima mašte toliko imamogućnosti napraviti raznihčokoladnih poslastica.


19

Uz cokoladu uvijek dolazi i ljubav!

NajslađeValentinovoproslavilesmo naZrinjevcuispisujućiljubavneželje ivješajući ihna ljubavnodrvo…

… i maštajući s kim bi serado vozile u taksiju za

zaljubljene.

v


20

Festival hrane i vinagdje smo se družili skuharom Almom Čatlakomkojega poznajemo iz emisije"Dobro jutro, Hrvatska!"

U Muzeju gradaZagreba prohodali smopoviješću našega glavnoga grada.

U Saboru RHsmo na trenutakpreuzeli vlast usvoje ruke.

Početkom svibnja Sisak injegovu mladu biskupijuposjetilo je više od 30 000 mladihiz svih hrvatskih biskupija isusjednih zemalja. Geslo susretabilo je: "U svjetlosti hodimo!"Grad je uistinu preplavila"svjetlosna rijeka" mladih koja jeu sabranosti i molitvi pokazala daHrvatska ima svjetliju budućnost.I naši su učenici kroz molitvu iskrušenu ispovijed bili pravisvjedoci Božje ljubavi i mira.

Pero Lukić, prof.

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI

Posjetili smo


21

NATJECANJE IZMATEMATIKEKad mi je razrednica predložila da idem nanatjecanje iz matematike nisam dugo razmišljala.Odmah sam pristala. Razrednica nam je svaki dandavala zadatke za ponavljanje, kako bismo se boljepripremili. Moram priznati da u početku nisamuopće vježbala, ali kako se približavao dannatjecanja, krenula sam sve više vježbati. Sve samviše brinula o tome kako će to ispasti. Na dantakmičenja prijateljica i ja došle smo ranije u školu iponavljale smo zadatke do početka natjecanja. Kadsmo ušli u blagovaonicu, dočekali su nas pokloniŠkolske knjige koji su nas razveselili. Kad sam sjelana svoje mjesto, trema je sve više i više rasla. Uzela sam olovku i papir i počela rješavati. Malo me jezasmetalo što su nam profesorice stalno stajale iznad glave da vide što i kako radimo. Mene je to dostaometalo.

Na kraju je sve dobro prošlo. Bila sam treća, a tamo sam upoznala jednog lijepog dečka. Jedva čekamponovno natjecanje iduće godine.

Mateja Potočki, 1.a

Točno u podne započelo je takmičenje izmatematike. Došla sam s prakse uplašena,

zbunjena, napeta i nervozna. Nisam bila sigurnada ću sve znati. Trema je bila prisutna veći dio

vremena. Tresla sam se i dok sam čitalazadatak i uopće ga nisam razumjela. Nakon

ponovnog čitanja shvatila sam što se traži. Kadsam nakon tjedan dana saznala da sam prva,

grlila sam sve oko sebe. Nisam mogla vjerovati.Osjećala sam se sretno, poletno i opušteno, kao

da mi je pao veliki teret s leđa. Jako samzahvalna profesorima iz matematike koji su me

naučili sve što znam.

Alma Šečić, 2e

REZULTATI:

I. razred1. IRENA POPOVSKA, 1.e2. Tanja Žabić, 1.d3. Marko Horvatić, 1.e3. Matea Potočki, 1.a4. Marina Dujmešić, 1.a5. Nikola Ferenčak, 1.f

Čestitamo svim natjecateljima!

III. razred1. ANAMARIJA ŠTEFANIĆ, 3.e2. Goran Stanić, 3.m3. Stefan Picak, 3.d4. Mateja Mijatović, 3. d5. Silvestar Juratović, 3.o

II. razred1. ALMA ŠEČIĆ, 2.e2. Ante Marić, 2.c3. Matija Tokić, 2.h4. Igor Bačica, 2.f5. Štefica Merkaš, 2.a


22

NNAAJJBBOOLLJJII RREEZZUULLTTAATT OOTTKKAADDAA SSEE NNAATTJJEEČČEEMMOONas devetero učenika išlo je na dva dana u Novi Vinodolski na pripreme zanatjecanje u prvoj pomoći. To je bilo lijepo iskustvo. Učili smo o pružanju

prve pomoći. U ta dva dana naučili smo mnogo toga. Prema našim rezultatima profesor je izabraopet najboljih i jednog zamjenika koji će ići na natjecanje u ožujku.

U subotu, 24. ožujka, bio je dan natjecanja. Našu su školu predstavljali: Elvis Asanovski, kaokapetan, Matija Tokić, Adriana Žerić, Nikola Farkaš, moja sestra Pašana i ja. Svi smo imali jakutremu i bili smo nervozni i napeti. Bojali smo se kako ćemo proći, jer se natjecalo 12 srednjih škola.

Ne mogu baš reći da smo uspješno napisali ispit iz vrednota, ali smo u praktičnom dijelu bili ne dobri,nego možemo reći, odlični. Osvojili smo 3. ili 4. mjesto, što je veliki uspjeh. Na kraju, kad se zbroje svitestovi s praktičnim dijelom zauzeli smo 10. mjesto. Kao i ostali članovi ekipe, jako sam ponosna izadovoljna našim zajedničkim uspjehom. Nadam se još boljem plasmanu sljedeće godine.

Alma Šečić

Sudjelovanjedramske družinena INKAZ-uČlanovi dramske družine sudjelovali su na INKAZ-uu kazalištu „Trešnja“ 17. travnja gdje je nastupiovelik broj sudionika iz cijele Hrvatske. Bilo je tuplesa, pjevanja, glume, smijeha i suza.

Naši su učenici sudjelovali s predstavom „Gričkavještica“ koju su s njima pripremile profesoriceTamara Štimac i Lejla Osmančević Katkić.

Naravno, kao i obično, bili su odlični.

DRŽAVNA SMOTRAUČENIČKIH RADOVAU travnju smo sudjelovali na 11.državnoj smotriučeničkih radova u Bjelovaru. Našu su školupredstavljali Mateja Potočki iz 1.a, Kristijan Saboiz 1.f i Matija Ružyćkyj iz 3.n razreda. Učenicisu se dobro zabavili, stekli nove prijatelje iupoznali lijepi grad Bjelovar.


23

IIzzlleettii uu IIssttrruuNa početku listopada išli smo s domom na izlet u Istru. Bilonas je puno, pa smo se smjestili u dva autobusa. Vozilismo se do Vrata Jadrana, gdje smo stali i pojeli užinu.Uputili smo se prema Višnjanu. Stigavši u Višnjan,razgledali smo zvjezdarnicu. Nakon razgledavanja i ručkakrenuli smo prema Puli gdje smo obišli Arenu i sam grad.Poslije toga ravnatelj nas je častio sladoledom. Umorni iiscrpljeni stigli smo do Puntažele gdje smo spavali.

Sljedeći dan autobusima smo došli do Fažane gdje nas ječekao veliki brod. Brodom smo stigli do otoka Brijuni. Tamo smo vlakićem obišli cijeli otok i vidjeli punoživotinja. Nakon ručka u vojarni, mogli smo se okupati u moru. Bilo nam je lijepo i vrijeme je brzo prolazilo.Došlo je vrijeme za povratak. Brodom smo se vratili u Fažanu gdje su nas čekali autobusi. Na putu premaZagrebu svi smo spavali, jer smo bili umorni. Ovo putovanje je bilo lijepo i zanimljivo i željela bih to ponoviti.

Josipa Belina, 3.d

NNAAJJBBOOLLJJII NNAASSTTAAVVNNIIKKKad sam bio sedmi razred imao sam katastrofalne ocjene. Na

kraju godine došao sam na popravni ispit iz biologije.Profesorica mi je rekla da nisam na popisu. Bio sam sretan, ali

sam znao da mi se nešto sprema. Kod kuće sam vidio zaplakanu majku. Plakala je zbog toga jer

je dobila rješenje da idem u dom. Bio sam tužan, suze su mi seslijevale niz lice.

Kad sam došao u dom nisam se mogao upisati u osnovnuškolu. Upisali su me u dopisnu. Svi su profesori bili uvijek

namrgođeni. Jedino je profesorica iz matematike i fizike biladrugačija. Ona mi je pomogla kad mi je bilo najteže. Bila mi je

poput majke. Za vrijeme proljetnih praznika napisao sam joj pismo u kojem jepisalo:“Oprostite, nisam mogao izdržati“. Pismo sam ostavio tetiu domu, a ja sam pobjegao na praznike. Kad me policija dovela

natrag u dom, odgajateljica mi je rekla da je u domu bila nekaprofesorica koja je za mene donijela punu tacu kolača.

Odgajateljica mi je rekla da je profesorica bila tužna kad jepročitala moje pismo.

Poslije toga više nikad nisam mogaodoći do te profesorice. Kad sam je

tražio u školi profesori su miodgovarali :“Što te briga!“ Prijatelj mi

je rekao da je dala otkaz.

Ta je profesorica bila naj, najprofesorica u mojem cijelom

školovanju i nikad je neću zaboraviti.

OPAŽANJANebo je sivo, u nijansama,A oči tvoje su uvijek smeđe.

OPAŽANJATi si rekao: NE!A ja sam rekla: DA!Tada je svađa nastala između nas.Tada je nestao čarobni potok,Čak i naš tajni čarobni poljubacUsred noći naše tamne.

Ivana Božić, 2.d

Iz učeničkih bilježnica

OPAŽANJAKada kiša padaSve nizbrdo krene.Kada sunce sjaSve je sjajno i bajno.A kad snijeg pada…Sve taman je tada.


24

NajdražauspomenaNajdraža uspomena vezana je uz23. lipanj 1998. godine. To je biomoj šesti rođendan, kada se moj pokojni tatavratio s posla. Kupio mi je auto na daljinskoupravljanje. To je najdraži poklon koji sam dobiood nekoga od obitelji. Čuvam ga u svojoj sobi naormaru. Svaki dan ga gledam i kažem u sebi:„Tata, da si barem ovdje da ti još jednomzahvalim.“ Ta uspomena me podsjeća na prošlostkada je tata bio tu, ali sada ga više nema.

Tomislav Glavaš, 2.n

Ljeto uPodravini

Često se sjetim dva najljepša tjednakoja sam proveo kod bake u Podravini.

Bilo je i neprilika: dva-tri uboda pčele,ali se isplatilo. Najviše mi se dopalo

sijeno na koje sam se penjao, a tu subili i voćnjaci u kojima smo, moj bratić i

ja radili piknike. S bratićem samprovodio najviše vremena zabavljajući

se. Vrijeme smo provodili u prirodi.Sve nam je bilo interesantno, pogotovo

potok koji smo preskakivali.

Bilo je zanimljivo gledati rode na jezerukoje tu dolaze svake godine. Bilo ih jepuno, a mi nismo mogli do njih, jer suse okupljale na sredini jezera. Bilo mi

je žao kada sam morao otići, jer sebližio kraj praznika. To je bilo ljeto

kojeg ću se uvijek sjećati, a pogotovomoje bake i njezinog kukuruznog

kruha kojeg sam obožavao.

Anto Šarić, 2f

Ja sam dobar učenikIdem u drugi razred. Sebe smatram dobrim učenikom,iako ponekad izostanem s nastave i dobijem lošeocjene. Duboko u sebi čuvam nešto dobro. Toponekad pokazujem na satu, ali ne često, iako bihželio to češće pokazati. Smatram da skoro sva djecane vole ići školu, pa tako ni ja.

Ove školske godine sam se popravio jer u školi suprijatelji i dobri profesori koji nas žele puno toganaučiti. Prošle sam godine često markirao i odlazio sasatova. Ravnatelj me je zamolio da budem na satovimai da ću imati pozitivne ocjene. Odlučio sam sepromijeniti. Nakon što sam razmislio da se u današnjevrijeme ne može ništabez škole, odlučio sambiti na svakom satu iimati pozitivne ocjene.Želim da profesori videda se trudim i da sammarljiv učenik. Zatosebe smatram dobrimučenikom.

Igor Bačica, 2.f


25

Da mi netko uzme moj domČesto, kad se umoranvraćam kući nakon napornogdana, razmišljam što bi bilokad se ne bih imao čemuvratiti. Čemu bih se veselio?

Dom me ispunjava. To jemoje utočište uspomena odnajranijeg djetinjstva. Znamda postoje ljudi kojima jesudbina oduzela domove.Oni prolaze kroz veliku bol i patnju. Ne mogu nizamisliti kroz što su sve prošli. Mnoge takve pričedolaze iz Vukovara. Tamo je stotine ljudi protjeranoiz svojih kuća. Morali su otići i cijeli svoj život ostavitiiza sebe. Najvažnije je da se nisu predali. To je darza sve one koji su izgubili život boreći se za našudomovinu.

Ja samo mogu zahvaljivati što rat nije razorio i mojgrad. Sve što sam ikada proživio, proživio sam usvom domu. On me uvijek čekao kao utočište, kaomirni i opušteni raj.

Vukovar nikada neće zaboraviti domove koji suuništeni, živote koji su ugašeni, djecu koja su ostalabez roditelja.

Ne mogu biti siguran da ista sudbina neće zadesiti imoj kraj, ali mogu sa sigurnošću reći da ću seuvijek vratiti svojoj kući i boriti sa za nju do samogkraja. To sam naučio od Vukovara.

Zvonimir Kecur, 3.a

Što me čeka usvijetu odraslih

U svijetu odraslih čekaju me novapoznanstva, novi ljudi. Nakon

završene škole, nastavit ću dalješkolovanje za kuhara. U novoj školi

upoznat ću nove profesore i noveučenike. U toj će se školi trebati više

učiti i truditi se. Kad završim još tedvije godine, tražit ću posao.

Voljela bih raditi u restoranu zato štovolim komunicirati s ljudima. Bilo bi mi

lijepo da radim i u nekom domu.Danas je teško naći posao ako nemaš

završenu školu. Ja jako volim i znamkuhati. Kuhala sam i pekla kolače kod

kuće još prije nego sam upisala ovuškolu.

U svijetu odraslih će me malo bitistrah, mislim da će mi u početku biti

teško, ali vjerujem da će mi kasnije bitisve bolje.

Nikolina Jagušt, 3.b

Najdraže godišnje dobaNajdraže godišnje doba za mene je ljeto. Volim ljeto jer je sunčano.Ptice imaju mlade. Tada se jede sladoled i duži su dani. Ide se namore i završava nastava.

Ljeti ostajem doma sa svojima. Šećem cestom, gledam televiziju,igram igrice na računalu. Nitko me ne tjera jesti kao što to rade udomu. Ljeto je godišnje doba kad sam najsretnija.

Barbara Petravić, 3.b


26

Proljeće na seluProljeće počinje 21. ožujka. Tada se budipriroda. Selo se budi iz zimskog sna, aproljetnog cvijeća su pune livade. Na voćkamapupaju cvjetovi i počinju cvasti. Ljudi počinjuobrađivati vrtove i njive. Osjeća se mirispokošene trave, a ptice se vraćaju s juga.

Valentina Beg, 1.h

Moja je majka predivna. Ona se nikada ne može dugo ljutiti na mene. Zbog toga je jako volim ipoštujem. Imam stariju sestru i brata koji ima cerebralnu paralizu. Mamu svi volimo i poštujemo.Trudimo se da je ničim ne uvrijedimo i izgubimo njeno povjerenje. Nježna je i hrabra i uvijek nas

razumije. Ja volim svoju mamu i nikome je ne bih dala.

Ana-Marija Petrak, 1.a

Moja mamaMoja mama je jako sretna što ima mene i mogabrata. Voli nas i ponosna je kad joj pomognemooprati suđe ili pospremiti rublje. Ona naspoučava što smijemo, a što ne smijemo raditi.Ja sam jako sretna kada je i ona sretna. Mojbrat ponekad voli prigovarati i govoriti jojružne stvari. Tada mama sjedne s nama ipopriča o stvarima koje nas muče. Svojojmajci trebamo sve reći, kako bi nampomogla u životu. Jednog dana ćemo i mojbrat i ja imati obitelj. Mama zna da ćemopomagati jedni drugima i da ćemo bitipovezana i sretna obitelj.

Anamarija Horvat, 1.a

GGddjjee bbiihh vvoolliiooppuuttoovvaattii

Volio bih putovati po cijelom svijetu.Hoću vidjeti ljude različitih boja kože, i

upoznati mjesta gdje žive. San mi ježivjeti na Bikinima. To je otok s punoplaža i drveća, pravi san. Bikini su mi

najdraže mjesto na svijetu, jer imajumore slično našem, samo što je još

ljepše. More je prekrasne zelene boje splavim šarama. U tom kraju ima jako

lijepih životinja: dupina, kornjača,morskih zmija…

Bojim se da neću doživjeti da ostvarimsvoj životni san, ali se ipak nadam.

Swen Strajnar Ajdin, 3.o

MAMA


27

Naša zadruga DAR-MAR marljivo nastavlja sradom. Čitave školske godine dvije sekcijestvaraju prava mala umjetnička djela. Njih smoprodavali u velikim trgovačkim centrima prijeBožića i Uskrsa. S obzirom na krizu i velikunezaposlenost, zadrugari su više negozadovoljni prodajom, ali i komentarima idivljenjem kupaca i prolaznika.

Nastavili smo i suradnju s „dm“-om , za kojismo , kao i do sada izrađivali božićne čestitke.Novac dobiven od čestitki potrošili smo napoklone s kozmetikom i proizvodima zakućanstvo, koje smo poklonili siromašnima.

Krajem travnja održana je Smotra zadruga uOsnovnoj školi Vukomerec. Unatočplasmanu, naši su radovi izazvali veliki interes idivljenje ostalih sudionika.

Na samom početku svibnja svi su članoviZadruge otišli na lijepi izlet u Draganić.

2. svibnja sudjelovat ćemo na Danubioraznolikosti u Maksimiru, gdje ćemoprodavati naše proizvode.

ZADRUGARSKI KUTAK

Trenutačno sepripremamo nasudjelovanje na

Sajmu recikliranihproizvoda koji se

održava 1. lipnja naTrgu bana Josipa

Jelačića.

Zadrugarskipozdrav!


28

S izletau bajkuKrenuli smo na izlet, ali smo se najedanputnašli u bajci.

Na početku našeg puta dočekala nas jeprava pravcata princeza. Zaista je lijepa,kao iz snova, a ime joj je Sanja.

Pričala nam je o dvorcu, grofovima,njihovim slugama… Stigli smo na imanje u Draganiću.

Nije baš dvorac, ali sve je tu!

Konji, lovački psi, bunar, kočija..

Dočekala su nas dva zgodna vitezakoja su nas uvela u bajku.

Naišli smo na princa začaranog užapca. Koja će ga ljepotica poljubiti i

prekinuti kletvu? Možda ova? Crni konj s bijelim srcem na čelu!? To je siguran znak da će se nešto lijepo dogoditi!


29

Gospodarica imanja dočaralanam je svijet princeza, grofova,

njihovih vitezova, lovaca... „Pazi kako ćeš se ponašati na balu! I da si do ponoći kod kuće!

Nakon menueta treba se odmoriti istaviti u usta koji zalogaj. Prelijepa

sala za jelo čeka na nas.

Izašavši na dvorište, još smo bili diobajke. Ali povratak u stvarnost ipak

nismo mogli izbjeći.

Lovci su tu! Jedva čekajupočetak lova. Netko mora

brinuti za ručak.

Princ i princezaspremni su za

veliki bal.

Na kraju smo se svi skupili u plesnoj dvorani:grofice, grofovi, dvorske dame, paževi. Svi nestrpljivo čekaju početak plesa.

Dvorske su dame nervozne:Toliko stvari, a ja nemam što obući!

Uvijek ista priča.


30

Što smo sve radili i gdje smo biliove školske godineNa početku školske godine bili smo naTrešnjevačkoj tržnici kako bismo kupili voće zaizradu «Rajske voćne salate». Krajem rujna uživalismo u jesenskim bojama prekrasnog parkaMaksimir. Na vidikovcu smo uživali uz sokove ikavu, a na Drugom jezeru smo hranili patke ilabudove.

U listopadu smo šetali Gornjim gradom i posjetilinajljepše zagrebačko groblje Mirogoj. U prosincu smo imali prodajne izložbe u City centru iprodajnom centru Merkator. Bili smo i u kinu i pogledali odličan hrvatski film «Koko i duhovi». Udrugom polugodištu posjetili smo Muzej grada Zagreba. Otišli smo i u Mc Donald's. Prije Uskrsaimali smo dvije prodajne izložbe.

Kazališni bonton vježbali smo u kazalištima Malascena i Zagrebačkom kazalištu mladih napredstavama «Debela» i «Ružno pače».

Dolazak proljeća doživjeli smo u Botaničkom vrtu.Posjetili smo i izložbu pisanica u Etnografskommuzeju.

Sudjelovali smo u ekološkoj akciji čišćenjaokoliša naše škole te posjetili reciklažno dvorište.Pred kraj travnja sudjelovali smo na priredbiposvećenoj parku Maksimir.

Sabina Perić

Priča govori o pačetu koje zbog drugačijegizgleda svi izbjegavaju: braća, susjedi i cijelo

pačje naselje. Ružno pače odlazi u potragu zanekim tko će ga voljeti. Kroz prekrasne pjesme,

ples, kostime i scenu, priča nas vodi do promjeneružnog pačeta u prekrasnog labuda. U predstavi

su glumili: Nina Violić, Ksenija Marinković, GoranBogdan, Kristijan Ugrina, Lucija Šerbedžija i drugi.

Ana Međugorac

U kazalištuU Zagrebačkom kazalištu mladih gledali smo predstavu «Ružnopače» koja je rađena prema bajci Hansa Christiana Andersena.

RADNO I VRIJEDNO

Za one koji ne znaju što su to krplje, evo objašnjenja.

Krplje služe za hodanje po dubokom snijegu. Nekada su bile izrađene od šiblja, a danas se,naravno izrađuju od plastike.


31

Poziv za profesoricu i prijatelje izradnog osposobljavanjaPredlažem da u šestom mjesecu napravimo mali izlet kodmene u Liku. Ja ću vam pokazati šumu, pećinu i jezero.( Ne bihvam baš preporučio kupanje u jezeru.) Bila bi mi velika želja dadođete, jer je to prelijepi kraj za svakoga. Mogli biste probatimoju ličku hranu i piti čistu izvorsku vodu. Mogli biste osjetitimiris jele, smreke, bora, bukve i grabovine. Molim vas dapristanete i nemojte me odbiti. Vi i profesorica mogli bisteorganizirati prijevoz, a ja ću organizirati hranu i spavanje. Što kažete na moju ideju? Bit ćete oduševljeni!

Vaš Filip Vrcelj

Prvenstvo Hrvatskena PlatkuPred kraj veljače Anamarija, Franco i ja bili smo uvelikom planinarskom domu na Platku. Tamo jeodržano prvenstvo Hrvatske u skijaškom trčanju itrčanju na krpljama. Bilo je tamo puno učenika izraznih domova i škola iz Zagreba, Pule i Rijeke. Bilonam je jako lijepo, ali su nam nedostajali našiprijatelji iz skupine. Na takmičenju smo bili vrlo

uspješni. Osvojili smo ukupno pet medalja. Anamarija je osvojila zlatnu medalju za skijaškotrčanje i srebrnu za utrku na krpljama. Ja sam osvojila dvije srebrne medalje, a Franco brončanu.Proveli smo dva lijepa dana u druženju i igrama na snijegu.

Većina nas iz radnog osposobljavanja bavimo se sportom izvan škole. Neki od nas plivaju, a nekise kuglaju.

Anamarija će nas predstavljati na Zimskoj olimpijadi u Južnoj Koreji koja će se održati 2013.godine.

Sabina Perić


32

3.A krojači, kuhari i slastičarirazrednica: Vesna Belošević

3.B kuhari i slastičari razrednica: Tamara Berić-Blažić

3.E kuhari i slastičari razrednik: Davor Lukačević

3.F autolimarirazrednica: Martina Mijatović

3.G instalateri grijanjarazrednik: Davor Lukačević

3.L knjigovežerazrednica:Ksenija Pinterić

3.M knjigovežerazrednica: Jadranka Slavujević

Maturanti 2011./2012


33

3.C kuhari i slastičarirazrednik: Milan Šincek

3.D kuhari i slastičarirazrednica: Mirjana Trbojević

3.G instalateri grijanjarazrednik: Davor Lukačević

3.H bravari i vodoinstalaterirazrednik: Dragan Bubica

3.K galanteristirazrednica:Marija Tomašević

3.N soboslikari i autolakirerirazrednica: Petra Međimorec Grgurić

3.O stolarirazrednica: Nikolina Pupić

Maturanti 2011./2012


34

sPOrtski usPjesi naŠih učenika Prvenstvo Hrvatske u plivanju – Tuheljske topliceNaše su učenice bile vrlo uspješne. Postigle su sljedeće rezultate:JOSIPA BELINA – I. mjesto 25 m slobodnoMATEJA MIJATOVIĆ - III. mjesto 50 mslobodno

Nogometni turnir URIHO-aNaši nogometaši bili su najbolji. Osvojili su zlatni pehar.Josip Balog, 1.l, Mato Bahlen, 2.f, Josip Belina, 2.l, Benjamin Pulić,2.c, Nikola Golubić, 2.l, Anto Šarić, 2.f, Igor Bačica, 2.f, ToniAntunović, 2.f, Marko Horvatić, 1.e, Kristijan Hegol, 1.g

STOLNI TENISU Koprivnici je 1. prosinca održano prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu. Naši su se učenicitakmičili s pedesetak natjecatelja iz 16 klubova. Naš školski klub ZAGI obogaćen je za 3 zlatnemedalje. Osvajači zlatnih medalja su: Petra Žigman,3.c; Josip Bukvić, 3.c i Martin Čanžek iz 2.krazreda.

ODBOJKANa početku školske godine sudjelovali smo naPrvenstvu Hrvatske u odbojci na terenima DomaTuškanac. Sudjelovalo je 7 ekipa. Za našu su seškolu takmičile dvije ekipe: muška i ženska. Obje suekipe postigle drugo mjesto, a medalje je podijelioDubravko Šimenc.

DRŽAVNO PRVENSTVOškolskih športskih društavaOve je godine održano u Poreču od 4.-5. svibnja. Na prvenstvuje sudjelovalo 158 učenika iz 29 ekipa. Natjecalo se u dvijediscipline: atletici i plivanju. Našu je ekipu predstavljalo 6učenika: Josip Balog, Kristijan Hegol, Antonijo Ružić, MarkoHorvatić, Stjepan Žeravica i Ivica Puž. Najviše smo uspjehaimali u atletici. U trci na 400 m prvo mjesto je osvojio JOSIPBALOG, dok je MARKO HORVATIĆ bio treći.Jednaki poredak Josip i Marko ostvarili su i u skoku u dalj sazaletom. Dakle, u školsku zbirku medalja, stigle su 2 zlatne i 2brončane medalje. ČESTITAMO!


35

Prijedlozi knjiznicarke za ljeto

KNJIGE ZA MLADE

GAVRAN, Miro. Zaljubljen do ušiju. Zagreb : Mozaik knjiga, 2006.PILIĆ, Sanja. E, baš mi nije žao. Zagreb : Mozaik knjiga, 2005.STORIĆ , Šime. Poljubit ću je uskoro možda. Zagreb : Alfa, 2000.COTTRELL Boyce, Frank. Milijuni. Zagreb : Mozaik knjiga, 2005.MORPURGO, Michael. Kensukeovo kraljestvo. Zagreb : Profil International, 2003.

KNJIGE ZA RODITELJE

JANKOVIĆ, Josip. Sukob ili suradnja. Zagreb : Alinea, 2007.MARAČIĆ, Ljudevit Anton. Priče o pahuljici. Zagreb : Teovizija, 2004.RIJAVEC, Majda. U potrazi za čarobnom svjetiljkom. Zagreb : IEP, 2002.FULLER, Andrew. Zahtjevno dijete. Zagreb : Naklada Kosinj, 2008.JUUL, Jasper. Vaše kompetentno dijete. Zagreb : Naklada Pelaga, 2006.

KNJIGE ZA NASTAVNIKE

GOLUB, Ivan. Najprije čovjek. Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 2004.Učitelji za učitelje: primjeri provedbe načela Aktivne/efikasne škole. Zagreb : IEP, 2003.BRÜNING, Ludger. Suradničkim učenjem do uspješne nastave: kako aktivirati učenike ipotaknuti ih na suradnju. Zagreb : Naklada Kosinj, 2008.DRYDEN, Gordon. Revolucija u učenju. Zagreb : Educa, 2001.FEINSTEIN, Sheryl. Tajne tinejdžerskog mozga. Zagreb : Naklada Kosinj, 2005.

ZANIMLJIVOSTI NA INTERNETU

http://www.skole.hrhttp://www.zbornica.com/http://damijenestoslatko.com/http://www.vikendi.com/hr/http://www.domza5.hr/http://www.airpano.com/http://www.youtube.com/embed/mcbHKAWIk3Ihttp://www.youtube.com/watch?v=P99p6l8v0FQhttp://www.youtube.com/watch?v=OpA3ORYlgGshttp://croatia.hr/hr-HR/Naslovna

Vaša knjižničarka, Željka Vidović

U svakoj dobroj knjizi krije se zanimljivoputovanje! Kroz knjigu možemo upoznati

nove svjetove, ali možemo i bolje upoznatisami sebe. Za one koji ipak više vole Internet

dajem nekoliko dobrih poveznica (linkova).

Zelim vam

lijepe ljetne dane i

prekrasno putovanje

u barem jedan

novi svijet!

v

v


36

puToVnicA nastavnik: imaš li putovnicu?učenik: imam!nastavnik: Čemu ona služi?učenik šuti, češka se.nastavnik: Jesi li putovao izvan Hrvatske?učenik: Jesam!nastavnik: Gdje?učenik: u zoološki vrt!

KAKo pRiJeći RiJeKunastavnik: Josipe, kako se može priječi rijeka?Josip: preko Save!

ZABAVne STRAniceBiserčići

Rod imenicenastavnica: Kojeg je roda imenica VeSTA?Josipa: Ženskog!nastavnica: Bravo! objasni zašto.Josipa: Zato što je lijepa!


37

SVJETSKI DAN ZAŠTITE OKOLIŠA

Svjetski dan zaštite okoliša i Dančistoće obilježen je 1.lipnja 2012. naglavnom zagrebačkom trgu.

Pod motom "Čuvajmo okoliš,oblikujmo budućnost" predstavili smosvoju školu, učeničku zadrugu iproizvode od školjaka.

Naša lijepa manekenka Martinaprošetala je pistom u haljininapravljenoj od starih traperica, morskemreže i školjaka.


38

Bilješke:

Z A H V A LJ U J E M O

„dm“-u što nam već nekoliko godina povjerava izradu božićnih čestitki.

Nadamo se i daljoj suradnji.

Centrima Mercator i City Center One koji su i ove godine omogućili

prodaju proizvoda naše učeničke zadruge.

Izdavačkoj kući Školska knjiga na poklonima za učenike koji su sudjelovali

na natjecanju iz matematike.

Organizatorima INKAZ-a koji su nas se ipak sjetili i pozvali da i mi pokažemo što znamo. Nadamo se druženju i sljedeće godine.

Djelatnicama Javne ustanove "Maksimir", Niki i Lani što su se odazvale našem pozivu na priredbu,

a posebno što su nas pozvale da svojim nastupom i proizvodima zadruge sudjelujemo u obilježavanju Dana bioraznolikosti.

Na kraju, kao i uvijek, najveće hvala tiskari QUO VADIS!

Dragi naši! · 2015-10-26 · Marija Jurić Zagorka bila je prva hrvatska novinarka, a napisala je...

Documents

Transcript of Dragi naši! · 2015-10-26 · Marija Jurić Zagorka bila je prva hrvatska novinarka, a napisala je...