Jovic srpski pogledi na nas nase jezike 1991-2011

SRPSKI POGLEDI NA ODNOSE IZMEĐU BOSANSKOG/BOŠNJAČKOG,

HRVATSKOG I SRPSKOG JEZIKA U POSLEDNJIH DVADESET GODINA (1991‒

2011)

Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz

Sprachwissenschaftliches SE (BKS) 515.056: Die nationale Sichtweise des Verhältnisses zwischen dem Bosnischen/Bosniakischen, Kroatischen und Serbischen)

(WS 2011/12)LV-Leiter: Branko Tošović

1

EMINA JOVIĆ

SADRŽAJ:

Globalizacija i jezikNenad SuzićEngleski jezikBosanski jezik (jezik Bošnjaka)

Odvajanje hrvatskog jezika od srpskogBožo ĆorićAnatomija naopake hrvatske jezičke

politike

2

Branislav BrborićTrojezičnost ili višejezičnostIvan KlajnLeksikaRanko BugarskiJezičke razlikePavle Ivić

3

Jedinstvo i razjedinjenost srpskohrvatskog književnog jezika – aktuelni trenutak

Miloš OkukaSukobi i razgraničavanjaHrvatski kontra srpski (i kontra

hrvatski)

4

Bosanski/bošnjački jezik između srpskog i hrvatskogaBosanski kontra srpski

Crnogorski jezik kao srpski ili neCrnogorski kontra srpski

Literatura

5

GLOBALIZACIJA I JEZIKNENAD SUZIĆ

6

redovni profesor, akademik; predaje pedagogiju i sociologiju obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Banjaluci i Istočnom Sarajevu

Fotografija 1


Napisao 17 autorskih i 7 koautorskih, 110 naučnih i stručnih radova i oko 30 novinskih članaka

Tvorac koncepcije reforme sistema obrazovanja u Republici Srpskoj

7


Član Ruske akademije nauka i Američke psihološke asocijacije, Srpske akademije obrazovanja

Urednik većeg broja knjiga i udžbenika

8

GLOBALIZACIJA I JEZIKENGLESKI JEZIK

Jezik – jedno od ključnih obeležja naroda i nacija

Engleski – univerzalni jezik koji potiskuje nacionalne jezike

Zabrinutost za maternji jezik

9

GLOBALIZACIJA I JEZIKBOSANKI JEZIK (JEZIK BOŠNJAKA)

Specifična situacija u BiH (roditelji govorili jedan, deca odrastaju na tri jezika)

Morfološka, sintaksička i gramatička podloga – ista

Stranci koji uče jedan od tri jezika – zbunjeni‚(prednost → uče istovremeno tri jezika )

10


N. Suzić:„Ispostavilo se da je ‛rezervisanje pojedinih

riječi’ najfundamentalnija razlika među tim jezicima. Tako je glagol oprostiti postao rezervisan za hrvatski jezik iako je riječ oprost vijekovima vezana za pravoslavnu etiku i crkvenu službu.

11


Slično je i sa riječima kruh i hljeb. Kruh se tretira kao hrvatska riječ a hljeb kao srpska, iako je poznato da riječ hljeb potiče od Gota i njihove riječi hlaifs i germanske hlaibaz na našim prostorima odomaćeno kao hljebac ili hljeb“. (Suzić 2001: 43–46)

12

GLOBALIZACIJA I JEZIKBOSANSKI JEZIK (JEZIK BOŠNJAKA)

Problem naziva bosanskog jezika je sporan za mnoge Srbe

Englezi → engleski, Rusi → ruski, Francuzi → francuski, Bošnjaci → bosanski, a ne bošnjački! Zašto??

Zašto se u Austriji jezik ne zove austrijski ili u Americi američki!?

13

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOG

BOŽO ĆORIĆProfesor na Filološkom fakultetu u

Beogradu

14

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGANATOMIJA NAOPAKE HRVATSKE JEZIČKE POLITIKE

Osnovni zadatak aktuelne jezičke politike u Hrvatskoj je da dokaže da Hrvati i Srbi ne koriste isti standardni jezik

15


Principi kojih se oni drže su:Sinonimski (dubletski) leksički par

srpskog jezika se razbija tako da se jedan član tog para (prvi) proglasi hrvatskim standardom, a drugi srpskim : dopustiti – dozvoliti, mašta – uobrazilja, novac – para (Šamija-Lukačić: );

16


Srpski leksički par sastavljen od neutralnog i markiranog člana (arhaizma, historizma, varvarizma) razbija se tako što se neutralni (jezički aktuelan) član proglasi hrvatskim, a onaj drugi – srpskim jezičkim sredstvom:

17


lim – pleh, kočiti – bremzati, naramenice – hozentregeri (Šamija-Lukačić: ); prostitutka – fahiša, naročito – lišma, muka – azab (Brodnjak: )

18


Prave se neobični i nemogući parovi pa se onda karikaturalni član para označava srpskom crtom: šljivik – šljivir (Šamija-Lukačić: ); dječji – bebeći, doklizati – dosuljati se (Brodnjak: )

19


Sinonimska veza jednočlanog i dvočlanog naziva razdvaja se tako što se kraći naziv pripisuje hrvatskom, a sintagmatski naziv srpskom jeziku: rugoba – ružna žena (Šamija-Lukačić: );

20


Navode se, jedna pored druge, reči potpuno različitog značenja pa se onda jedna od njih označi kao hrvatska, a druga kao srpska: mošnja – tašna, jastuk – dušek (Šamija-Lukačić: );

21


Napravi se leksički par sastavljen od neutralne i stilski markirane reči, pa se prva proglasi hrvatskom, a druga srpskom: krošnja – kruna (Šamija-Lukačić: ).

22


Srpski leksički par čiji je jedan član domaćeg, a drugi stranog porekla razbija se tako što se domaća leksema proglasi hrvatskom, a pozajmljenica srpskom: bojište – fronta, metež – haos, dobit – profit, čudovište – monstrum, jelovnik – meni (Šamija-Lukačić: );

23


Standardnojezička forma neke reči proglašava se osobinom hrvatskog, a lokalna (kolokvijalna, negramatična, narodna) sredstvom srpskog jezika:

24


hladan – ladan, pisar – ćata, pjevačica – pevaljka, palačinke – palačinci, koliba – koleba, kravata – kravatna (Šamija-Lukačić: ); čašćenje – aldomaš (Brodnjak: ); (reč aldomaš potvrđena kod Miroslava Krleže)

25


Reakcija Snježane Kordić na neke lingvističke nepodopštine

Babić: Spriječimo put svile u Mimari → svileni put

26


Tvrdnja da su komunisti Hrvatima nametnuli posvojni/prisvojni genitiv.

Razlog – taj genitiv imaju i Srbi.Posvojni genitiv imaju svi Sloveni i

Indoevropljani.

27


Ćorić:„Uzimanje refleksa glasa ‛jat’ kao jedne od

najuočljivijih diferencijalnih crta i kazati kako su ti refleksi ‛u hrvatskome standardu /i/jekavski, a u srpskom ekavski’ (Pranjković 1997:55) nije rezultat neznanja, već forsiranog traženja razlika gde ih nema.

28


I nestručnjacima, a kamoli stručnjacima je jasno da kod Srba u ovom pogledu postoji dvojstvo, da su oni i ekavci i ijekavci“.(Ćorić 1998: 551–559)

29


„Površna konstatacija da u srpskom ‛imamo gotovo uvijek sa i ka, za razliku od hrvatskog koji ima s i k, osim kad prijedlozi dolaze ispred istih ili posve sličnih suglasnika i suglasničkih skupina (s njima – sa njima, k nama – ka nama...)’ (Silić 1955:76)

30


predstavlja eklatantan primjer obmanjivanja javnosti netačnim predstavljanjem činjenica. U svim gramatikama, nezavisno od mjesta štampanja, ova dva predloga navode se u dvama likovima: s (a) i k (a)‟. (Ćorić 1998: 551–559)

31


„Jednako je netačna i tvrdnja da je ‛u srpskom standardu praktično posve izgubljena deklinacija promjenljivih glavnih brojeva (pisati dvjema olovkama – pisati sa dve olovke, razgovor triju strana – razgovor tri strane itd.) (Pranjković 1997:56).

32


U svim gramatikama na srpskom području navode se tipovi promene osnovnih brojeva od 1 do 4 (Stanojčić – Popović 2008: 104 – 105). Istina je da se u napomeni uz paradigme spominje i njihova nepromenjivost, ali takva napomena stoji i u zagrebačkim gramatikama‟. (Ćorić 1998: 551–559)

33


„ ‛[...] i gubljenje deklinacije neodređenih pridjeva u srpskom standardu i njezino zadržavanje u hrvatskome (njegov liječnik, njegova liječnika... – njegov lekar, njegovog lekara...)’ (Pranjković 1997: 56).

34


I ovo je podmetanje naučnoj javnosti. Pranjković sigurno zna da nema ni jedne gramatike srpskog jezika u kojoj se ne navode naporedo kraći i duži oblici pridjeva, tj.promena određenih i neodređenih pridjeva‟. (Ćorić 1998: 551–559)

35


„Snježana Kordić veli:‛ […] U novije vrijeme pokušavaju se kratki oblici u Hrvatskoj vratiti u upotrebu.

36


To je dio nove sociolingvističke politike u Hrvatskoj da se arhaične riječi i oblici umjetno vraćaju u upotrebu i da se umjesto uobičajenih riječi konstruiraju nove riječi, neologizmi, sve s ciljem da bi se jezik u zapadnom dijelu HS što više razjednačio od jezika u istočnom dijelu HS.

37


Vođe nove jezične politike ono što je bilo uobičajeno u jezičnoj upotrebi proglašavaju za nepravilno, a ono što je bilo rijetko, zastarjelo ili čak uopće nije ni postojalo u upotrebi proglašavaju za pravilno, i potom kroz kontrolu medija, udžbenika i dr., to provode u praksi’ (1997: 18)“. (Ćorić 1998: 551–559)

38


„U balkanizme se s pravom uključuje konstrukcija da + prezent kao zamjena za infinitiv, ali je nedopustiva tvrdnja da je ta konstrukcija ‛u srpskom standardnom jeziku uobičajena čak i u futuru (On će doći – On će da dođe)’ (Pranjković 1997:56).

39


U srpskom standardu tako nešto ne postoji (ako pod standardom podrazumevamo kodifikovanu formu jezika). To se može vidjeti u svakoj srpskoj gramatici. Nije korektno crtu razgovornog jezika poturati stranoj javnosti kao crtu standardnog jezika“. (Ćorić 1998: 551–559)

40


„Među tvorbenim diferencijalnim crtama navodi se čitava serija riječi ‛koje u jednom standardnom jeziku pripadaju imenicama muškog roda, a u drugome imenicama ženskog roda:

41


minuta – minut, sekunda – sekund, litra – litar, metoda – metod, fonem – fonema, (ova) zvijer – (ovaj) zvijer, arhiv – arhiva’ (Pranjković 1997: 56).

42


[…] U srpskom jeziku radi se, kad su navedeni primjeri u pitanju, većinom o dubletima, uz napomenu da su arhiv i arhiva različite riječi i ne mogu se na ovakav način dovoditi u vezu, a maskulinum zvijer/zver je danas arhaizam‟. (Ćorić 1998: 551–559)

43


„Navođenje parova deriviranih riječi tipa društvo – udruženje, slastičarnica – poslastičarnica, punomoć – punomoćje, sretan – srećan, prehrana – ishrana (Pranjković 1997: 57) s ciljem da se pokaže njihova pripadnost različitim idiomima, čist je promašaj! Samo neznalica i zlonamjernik može isključivati iz srpskog jezika npr.riječ društvo“. (Ćorić 1998: 551–559)

44


Kako se stvaraju razlike?„Kad nema dovoljno razlika unutar postojećeg

standardnog jezika onda se razlike vještački proizvode. One su ‛rezultat najnovijega službenoga i/ili neslužbenoga arhaiziranja,

45


novotvorenja i uopće razjednačavanja u hrvatskome standardu, npr.: šport – sport, pristupnik – kandidat, predočnik – ekran, perilica – mašina za pranje veša, glavnjak – džekpot, limunika – grape-fruit,

46


odmoridba – turizam, igralica – igračka, samovrtjelica, zrakomlat – helikopter itd’. (Pranjković 1997: 59).

47


U kojoj mjeri i kojom brzinom će se i ova ‛novotvorenja’ uključiti u jezičku praksu Hrvata, ostaje da se vidi. Trenutno stvari stoje ovako: u jednom razgovoru na hrvatskoj televiziji (13. aprila 1998) rektor Zagrebačkog sveučilišta govori o prijemu i upisu pristupnika na fakultete, a TV-novinarka sve vrijeme govori o kandidatima za prijem i upis‟. (Ćorić 1998: 551–559)

48


Branislav Brborić

49

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGTROJEZIČNOST I/ILI VIŠEJEZIČNOST

Jezičko raslojavanje je imanentno svakoj ljudskoj skupini, pa tako i našim trima etno-konfesionalnim zajednicama;

Održani naučni skupovi na ovu temu;

50


Brborić:„Istina je da postoji, i dalje, standardna

jednojezičnost, ali je i sociolingvistička činjenica da se naš jezik razložio na tri varijante, takođe nazvane jezicima, što je prečesto proizvodilo suprotstavljene vrednosne sudove o jeziku, na nesreću poduprte i ognjem međusobnog ratnog sukoba i nemaloga uzajamnog nepoverenja nosilaca ‛triju jezika’“. (Brborić 2001: 55–68) 51


Naš jezik je i dalje zajednički, samo sada trodržavni;

Brozovićeva ideja za naziv jezika: standardna novoštokavština

Srpskohrvatski je u BiH nazivan i ‛esha’

52


Brborić:„Štokavština je isti jezik u rodoslovnom i

tipološkom smislu, a da li je ona izvorno, genetski, samo srpska – to se ne bi moglo dokazati, osim ako se kao merilo ne uzme latinska izreka pars pro toto.

53


To jest, pošto su Srbi uvek bili ogromna većina u tome idiomu, oni su, po logici navedene izreke, i vlasnici genetskog roda. Međutim, i najmanji deo kamena jeste kamen, pa bi ta logika primenjena na jezik mogla proizvoditi i sasvim drukčije zaključke“. (Brborić 2001: 55–68)

54


„Jedna je stvar, npr., reći da su ‛Hrvati Srbima ukrali jezik’ (čemu su skloni srpsko neznalaštvo i poluznalaštvo, a pogotovu srpski ekstremizam), a druga je stvar ustanoviti da su hrvatska politika i kultura ‛preuzele Vukov i vukovski model srpskoga književnog jezika [..] dodali mu hrvatsku terminologiju, podvrgli ga hrvatskom tipu literarnosti i nazvali ga (i) hrvatskim jezikom’. (Jahić 1999:25)“ (Brborić 2001: 55–68)

55


„Jedna je stvar reći – u Bosni i Hercegovini govore se tri varijante istog jezika, tri bosanska (i hercegovačka) jezika, srpski, hrvatski i bošnjački, a druga je stvar govoriti o tri bosanska jezika, o bosanskom, hrvatskom i srpskom. […]

56


Jedna je stvar počiniti grešku – utvrditi lingvonim (‘bosanski jezik’) pre nego etnonim (Bošnjaci), jer je ljudski grešiti – a druga je stvar u uvodu za Gramatiku bosanskoga jezika (Jahić + 2 2000), ne dati o tome nikakvo razjašnjenje,

57


koje je potom, početkom 2001.godine, dao poznati pisac Sinan Gudžević. Gudžević s pravom, umesno i upućeno, kritikuje i Ustavni sud Srbije, ‛koji, zaista, nije nadležan za to da utvrdi da li jedan jezik postoji ili ne[…]’ (Gudžević 2000:5)“ (Brborić 2001: 55–68)

58

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGIVAN KLAJN

59

Dr filoloških naukaRedovni profesor

Filološkog fakulteta u Beogradu na katedri za Italijanistiku

Fotografija 2


Glavni i odgovorni urednik Jezika danas (glasilo matice srpske)

60


Priznanja i nagrade:Godišnja nagrada RTV Beograd za doprinos

kulturi govora, 1977; Nagrada Ministarstva spoljnih poslova Italija

(za Italijansko-srpski rečnik), 1998; Orden Italijanske zvezde solidarnosti (Ordine

della Stella della Solidarietà italiana), dodelio predsednik Italijanske republike, 2004.

61

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGLEKSIKA

Zbližavanje jezika u posleratnoj Jugoslaviji

Klajn:„[...] novi izrazi najčešće su bili jednaki u

Beogradu i Zagrebu: razlike kao računar/računalo, farmerke/traperice i sl. predstavljaju izuzetke.

62


Da bi se procenio domet uzajamnog zbližavanja, trebalo bi znati kolike su bile leksičke razlike među varijantama pre rata“. (1996: 39–47)

Retke postojeće studije na tom polju samo su preuveličavale razlike.

63


Klajn je govorio o kroatizmima u srpskom jeziku, pošto mu je maternji jezik srpski, a Hrvatima ostavio da govore o srbizmima u hrvatskom jeziku.

64


Kroatizmi u srpskom: Reči koje su danas potpuno izgubile hrvatsko

obeležje: brojka, učinak, ishod, uređaj, oprost, tečaj, vozilo, obeležje, potraga, glasina, latica, drvored, redosled, poguban, najaviti, navodno itd.

65


Reči koje još uvek zadržavaju hrvatski prizvuk, ali se bez većeg otpora upotrebljavaju u Srbiji (one imaju i domaći sinonim takođe):

66


upala (zapaljenje), prehlada (nazeb), rasveta (osvetljenje), odgoj (vaspitanje), žmigavac (migavac), nekretnina (nepokretna imovina), neboder (oblakoder), smeće (đubre), dragulj (dragi kamen), zubar (zubni lekar), kvačilo (kuplung), napokon (najzad), poput (kao), čas (sat), zarez (zapeta)...

67


Povremeno upotrebljavani kroatizmi, kojima neki Srbi skromnijeg obrazovanja ni ne znaju značenje: razina, tekućina, urota, svetonazor, natuknica, posuditi, osebujan, iznimno, dapače...

68


Iz svega ovoga se ne sme zaključiti da ne postoje interne prepreke oko ovih reči. Takođe, veliki broj hrvatskih reči je potpuno stran srpskom jezičkom osećaju i njihovo preuzimanje nikada nije ni došlo u obzir:

69


juha, glazba, tiskati, uhititi, glede, vlak, uvjet, tjedan, tvrtka, nazočan, hrvatski nazivi meseci itd.

70


Neke političke tvrdnje takođe dele pojedine reči na hrvatske i srpske:domovina (otadžbina), Uskrs (Vaskrs), kirurg

(hirurg)...

71


Veštački obnovljeni hrvatski arhaizmi koji su Srbima poznati iz medija, ali izazivaju podsmešljive komentare:vrhovnik, vojarna, priopćenje, zemljovid,

veleposlanik, tijekom...

72

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOG RANKO BUGARSKI

Doktor lingvistike i redovni profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu

Fotografija 3

73


RANKO BUGARSKI

Kao istraživač bavi se strukturom savremenog engleskog jezika, opštom teorijom i primenjenom lingvistikom, kontrastivnom gramatikom, sociolongvistikom, teorijom prevođenja i istorijom lingvistike

74

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGRANKO BUGARSKI

Objavio je dvadesetak knjiga iz oblasti lingvistike, gramatike i teorije jezika

75

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGJEZIČKE RAZLIKE

Pojam jezičkih razlika korelira sa pojmom jezičkih sličnosti pa se tako razlike pokazuju kao ograničenja sličnosti i obrnuto.

Jezičke razlike ostaju upečatljive i imaju svoje posledice.

76


Bugarski:„Predstavnici različitih dijalekata, sociolekta

ili standardnih varijanti srpskohrvatskog (danas zvanično srpskog i hrvatskog) mogu da se međusobno udaljavaju ili približavaju u procesu komunikacija, putem divergentnog odnosno konvergentnog prilagođavanja.

77


Slučaj divergentnog prilagođavanja imamo kada neko podešava svoj govor prema govoru sagovornika, ali tako da bi se od njega što više razlikovao, dok je kod konvergentnog prilagođavanja reč o podešavanju u pravcu govora drugog. Ove pojave danas proučava tzv.teorija govorne akomodacije“. (Bugarski 1996: 399-403)

78


„Unutrašnje razlike između jezičkih sistema treba razlikovati od spoljnih razlika, koje proističu iz sociolingvističkog statusa pojedinih jezika (a koji određuju činioci kao što su broj, razmeštaj i uticaj govornika, pismenost i standardizacija, funkcionalna razuđenost, etnička, regionalna, nacionalna ili internacionalna upotreba, prestiž itd).

79


U vezi sa ovim može se pomenuti pitanje normativne merodavnosti. Često se, naime, pokazuje da se ‛normalnim’ smatraju obeležja zastupljena ne u najvećem broju jezika nego u ‛najvećim’ jezicima, i to u njihovim standardnim varijetetima – što ukazuje na pritisak pomenutih spoljnih činilaca.

80


Tako je, na primer, dvostruka negacija, normalna u slovenskim jezicima, raširena i u engleskom jeziku, ali samo na dijalekatskom nivou, dok je u standardnom engleskom jeziku normativna isključivo jednostruka negacija“. (Bugarski 1996: 399-403)

81


Razlike postoje ne samo među jezicima nego i unutar jezika.

Ne treba gledati na razlike kao da su loša ili dobra stvar, već naučiti kako se njima valja odnositi da bi se iz njih izvukao maksimum pozitivnog uz redukciju onog negativnog dejstva.

82


Predstavnici ‘manjih’ jezika obično smatraju da su razlike dobra stvar, dok oni drugi smatraju da su razlike loša stvar (zato što su predstavnici ‘manjih’ jezika zabrinuti za svoj jezik i identitet).

83

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGPAVLE IVIĆ

84

Bio je srpski filolog, lingvista, redovni član SANU, naučnik međunarodnog ugleda, bio je redovni profesor Univerziteta u Novom Sadu i Univerziteta u Beogradu

Pored SANU bio je član i Američke, Norveške, Slovenačke, Austrijske, Makedonske i Ruske akademije nauka Fotografija 4

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOG JEDINSTVO I RAZJEDINJENOST SRPSKOHRVATSKOG

KNJIŽEVNOG JEZIKA – AKTUELNI TRENUTAK

Ivić:„Srpskohrvatski književni jezik je jedan jezik,

doduše ne i ujednačen. U njemu postoje istorijski nastale razlike na geografskoj i nacionalnoj bazi.

85

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOG JEDINSTVO I RAZJEDINJENOST SRPSKOHRVATSKOG


To nije nikakv izuzetan fenomen. Književnojezičke varijante se javljaju praktično uvek kada se istim jezikom služi više od jedne nacije“. (Ivić 1990: 321-329)

86

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGJEDINSTVO I RAZJEDINJENOST SRPSKOHRVATSKOG


„Varijante srpskohrvatskog književnog jezika raspoređene su danas uglavnom po republikama. Najizrazitije su polarizovane istočna (ili srpska) varijanta u Srbiji i zapadna (hrvatska) u Hrvatskoj.

87


KNJIŽEVNOG JEZIKA-AKTUELNI TRENUTAK

Književni jezik u Srbiji je uglavnom ekavski, a u Hrvatskoj je jekavski. Ostale nejednakosti tiču se poneke glasovne ili gramatične pojedinosti i znatnog broja reči“. (Ivić 1990: 321-329)

88



U Hrvatskoj je u upotrebi samo standardni hrvatski jezik, što znači da Srbi i Bošnjaci u Hrvatskoj nemaju pravo na obrazovanje na svom jeziku i na taj način gube svoj identitet.

89


KNJIŽEVNOG JEZIKA - AKTUELNI TRENUTAK

Ivić:„Nametanje hrvatskog jezičkog imena Srbima

u Hrvatskoj predstavlja snažan instrument asimilacije.

90


KNJIŽEVNOG JEZIKA-AKTUELNI TRENUTAK

Ako se srpskoj deci u školama objasni da je njihov jezik hrvatski, a da je srpski nešto drugo, to neminovno odvaja taj živalj od ostalog dela njegovog naroda i priključuje ga jednom drugom“. (Ivić 1990: 321-329)

91



Ivić – Srbi jezičke žrtve u Hrvatskoj:„Zar su ravnopravni oni koji svoj jezik zovu

svojim imenom i oni koji su primorani da ga zovu tuđim? […] Uostalom, jesu li Srbi u Hrvatskoj ikada bili pitani da li im bolje odgovara siječanj ili januar, tjedan ili sedmica, križ ili krst, tisuća ili hiljada?“ (Ivić 1990: 321-329)

92

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGMILOŠ OKUKA

93

Bivši profesor slavistike Univerziteta u Sarajevu

Trenutno profesor u Minhenu

Fotografija 5

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGSUKOBI I RAZGRANIČAVANJA

U srbistici danas postoje sledeći pristupi srpskom standardnom jeziku:Prvi teorijski model: srpski jezik pokriva sve

teritorije na kojima su živeli i žive Srbi, bez obzira na versku i nacionalnu pripadnost. U Slovu se kaže sledeće:

94


„Srbi su južoslovenski narod pravoslavne, katoličke i muslimanske veroispovesti koji govore srpskim narodnim jezikom. Sa etničkim granicama srpskoga naroda podudaraju se jezičke granice srpskog jezika (štokavskog narečja).

95


Taj se jezik nazivao ne samo srpski nego i slovinski, slavenosrpski, ilirski, dalmatinski, dubrovački, bosanski, slavonski, hrvatski, naš jezik itd...“ (Okuka 2006: 373-417) (Hrvatski kao zagrebačka varijanta srpskog, bosanski kao sarajevska varijanta srpskog).

96


Drugi teorijski model: srpski jezik koristi samo ekavski izgovor i ćirilično pismo. 1993. godine – zakon u Republici Srpskoj o upotrebi SAMO ekavice i ćirilice. 1998. godine je suspendovana ranija državna uredba i uspešno se oduprelo oktroisanom nametanju nematernje izvorne varijante književnog jezika.

97


Treći teorijski model: Okuka: „Vuk Stefanović Karadžič nije tvorac srpskog književnog jezika nego je on samo jedan od srpskih spisatelja iz 19.vijeka koji se ‛uklopio u već postojeći proces posrbljavanja slavenosrpskog jezika, u proces koji je postojao i pre Vuka a koji je nastavio da postoji i posle Vukove pojave.

98


Time je Vuk Karadžič postao deo ovog procesa, deo jednog dugotrajnog kontinuiteta koji je od početka svoga evolutivno težio ka srpskom književnom jeziku na narodnoj osnovi’ (Mladenović 1993: 81)“. (Okuka 2006: 373-417)

99


Četvrti teorijski model: srpski jezik nastao od crnogosrkog.

Peti teorijski model: Srpski standardni jezik je neorganski idiom koji se temelji na Vuk-Daničićevom gramatičkom modelu i na istoriji srpske kulture koja ga određuje i definiše;

100


Peti teorijski model: Srpski standardni jezik je neorganski idiom koji se temelji na Vuk-Daničićevom gramatičkom modelu i na istoriji srpske kulture koja ga određuje i definiše; na Vuk-Novakovićevoj izgovornoj dvojnosti ‘jata’; morfofonološkom pravopisu i grafijskoj diglosiji (ćirilica i latinica).

101

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGHRVATSKI KONTRA SRPSKI (I KONTRA

HRVATSKI)

Poslednjih godina je hrvatski književni jezik doživeo velike promene, gotovo revolucionarne. Između ostalog ‛revolucija’ je uperena i protiv Srba i srpskog jezika.

102


HRVATSKI)

Okuka govori o ‛velikoj nacionalnoj jezičkoj radionici’ Hrvata koji pokušavaju da svoj jezik očiste od svega nehrvatskog, pogotovo od svega srpskog. Tako su stvarane razlike između ova dva jezika tamo gde ih i nije bilo.

103


HRVATSKI)

Milorad Telebak – Govorimo srpski. S lakoćom do jezičke kulture: „Srbi osmatraju dvogledom, a Hrvati

dalekozorom, ali ni zajedničko nebo ne vide jednako: prvima je plavo, a drugima – modro[…]

104


HRVATSKI)

Srbi su ponositi i gordi, čak i uobraženi, a Hrvati unositi i, dapače, umišljeni[...] Srbi se zaklinju pred svojom zastavom, a Hrvati se prisežu pod svojim stijegom[…] Najzaslužniji kod Srba bivaju unaprijeđeni, a u Hrvata-promaknuti“. (1998: 14–19)

105


HRVATSKI)

Jako brzo su nestale mnoge uobičajene i prilagođene strane reči. Umesto njih su došle domaće, postojeće ili novostvorene: tajnik (sekretar), tipkovnica (tastatura), pekač (tepsija), slikopis (video kaseta), zvukopis (audio kaseta) itd...

106


HRVATSKI)

Nove reči na ‘ica’: dalekovidnica (televizija), voznica (vozna karta), uspješnica (bestseler) itd...

107


HRVATSKI)

Hrvoje Matas – članak Brzogriz ili sporogriz pitanje je sad u časopisu Hrvatska ljevica (1999) :„U novohrvatskom jeziku „normalnoj

hrvatskoj riječi po svaku cijenu nakalemljuje nastavak -ica, bez obzira spada li on tamo ili ne“.

108


HRVATSKI)

Na taj način se „tvore nakaznice, kao što su povijesnica umjesto povijest ili potvrdnica umjesto potvrda“.

109


HRVATSKI)

dozvola – dopusnica , šetalište – šetnica, prilika – prigodnica

110


HRVATSKI)

„Umirovljenici Hrvatske nisu uspjeli da im Mirovinski fond uskladi njihovu mirovinu, možda i zbog toga što su napisali molbu, a ne zamolnicu? Neće uspjeti niti ako su napisali tužbu općinskom sudu, jer se takva stvar sada zove tužbenica“.

111

ODVAJANJE HRVATSKOG JEZIKA OD SRPSKOGHRVATSKI KONTRA SRPSKI (I KONTRA HRVATSKI)

Takmičenja (natjecanja) u Hrvatskoj za najbolju reč godine – dodeljuju se nagrade pobedniku.

112


HRVATSKI)

Konkursi za novu reč koja će zameniti neku pozajmljenicu. Npr. za hrvatsku zamenu za reč jack-pot bilo je 270 predloga na natjecanju kao što su:

113


HRVATSKI)

uvećak, zlatonos, srida, lotnjak, srećko, bankovnjak, pretvornjak, nagradnik, kunovnica, zgodun, nezgodnik, velezgod, blagar, lutrijak, kapitalnjak, šestičnjak, zgodimir, dobivrh, čvrstnik itd.

114


HRVATSKI)

Još malo reči: zvukoslovlje (fonetika), glasoslovlje

(fonologija), slogoslovlje (morgologija), oblikoslovlje (morfemika), znamoslovlje (morfofonologija),

115


HRVATSKI)

tvorboslovlje (derivacija), izkonoslovlje (etimologija), skladnjoslovlje (sintaksa), riječoslovlje (leksikografija), izrekoslovlje (frazeologija), značboslovlje (semantika), poraboslovlje (pragmatika)

116

BOSANSKI/BOŠNJAČKI JEZIK IZMEĐU HRVATSKOG I SRPSKOG JEZIKA

BOSANSKI KONTRA SRPSKI

Tendencije u Bosni i Hercegovini posle raspada Jugoslavije (novi jezik koji će se razlikovati od hrvatskog i srpskog sa što više turcizama i orijentalizama)

117



Odnosi na nivou grafije:Prema Ustavu BiH Bošnjacima je zvanični

jezik bosanki, a pismo latinica. Ćirilica – ‛jabuka razdora’ i uzrok

neprijatljestva između dvaju naroda.

118



Pravopis bosanskoga jezika Senahida Halilovića kaže da su oba pisma ravnopravna, ali da se znatno više koristi latinica.

Bitno je poznavati ćirilicu zbog kulturnog nadleđa i veze sa Makedoncima, Bugarima i Rusima

119



Odnosi na nivou ortografije:Od 1866.do 1993. – sa prekidima za vreme

Prvog svetskog rata i za vreme ustaške NDH u Drugom svetskom ratu – Muslimani (Bošnjaci) su koristili srpski pravopis.

120



Nakon usvajanja zajedničkog pravopisa 1960.godine i dalje je kod Bošnjaka preovladavala srpska norma.

121



Od 1993.do 1996 – radikalna promena. Bošnjaci se okreću više hrvatskom pravopisu. Taj pokret karakterišu dve odredbe: izvorno pisanje stranih vlastitih imena i rastavljeno pisanje futura I (čitat ću).

122



Odstupanja od srpske norme:Razlike u interpunkciji (i skraćenicama):

srpski dr (doktor) – bošnjački dr. Isto i sa mr (magistar)

123



Razlike u glasovima reči: hurma – urma, halva – alva, hambar – ambar, hrda – rđa, hurlik – urlik, hudovica – udovica

Razlike u prisvojnom pridevu ličnih imenica na ‛ica’: srpski/hrvatski: Ivičin, Miličin (od Ivica, Milica) – bosanski: Ivicin, Milicin

124



Dževad Jahić u knjizi Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora :

125



„Najuočljivija razlika između srpskog i bosanskog jezika je u zamjeni staroga glasa jata: srpski je ekavski, a bosanski ijekavski. To je najfrekventnija razlika između ova dva jezika. [...]

126



U bosanskom jeziku turcizmi cu veoma značajan jezički sloj, a u srpskome je trend njihovoga gubljenja, u srpskom jeziku se glas h gubi, a u bosanskom je on očuvan i stabilan, podržan trostrukim h iz arapskog jezika.

127



Srpski jezik se piše na ćirilici i to je jedino pismo srpskog jezika, a bosanski se piše na latinici, ali mu ni ćirilica nije nepoznata“.

A Okuka se pita šta bi jedan Srbin iz Bosne i Hercegovine imao da kaže na to.

128

CRNOGORSKI JEZIK KAO SRPSKI ILI NECRNOGORSKI KONTRA SRPSKI

Crnogorski jezik –veoma mlad jezikCrnogorski negira srpski karakter kulture i

narodne tradicije‘uzima’ ijekavicu, Srbima ostavlja

ekavicu, a Bošnjacima i Hrvatima ikavicu

129


Okuka:„Crnogorski jezik se od srpskoga, gledano u

dijahronoj i sinhronoj perspektivi, ne razlikuje ni u čemu, ne postoji ni jedna diferencijalna jezička crta koja se pripisuje crnogorskom jeziku, a po kojoj bi se on razlikovao od starosrpskog ili srpskog jezika danas“. (Okuka 2006: 373-417)

130


Studija radoslava Ratkovića „Odakle su došli preci Crnogoraca“ njome se na osnovu određenih toponima želi

dokazati da su Polabije crnogorske prapostojbine, odakle je i ijekavica došla u Crnu Goru:

131


„Ijekavica je donesena iz praotadžbine, iz današnje istočne Njemačke. Prototip crnogorskog jezika je polabski jezik koji je izumro u 18.vijeku. Preci Srba su donijeli samo ekavicu iz jugoistočne Poljske, koja je u vezi sa bjelomskim ekavizmom.[…]

132


Istina, poslije seoba stanovništva, u migracijama pred Turcima, ijekavica je odnesena i u Srbiju i u Bosnu i u Hrvatsku, ali je ona tamo sekundarna i zbog toga srpska lingvistika [..] ide za tijem da potisne ijekavicu iz standarda, jer je ona izvorno crnogorska“. (Okuka 2006: 373-417)

133


Zaključak Miloša Okuke:„Danas ne postoji poseban standardni

crnogorski jezik u onom značenju koje imaju standardni hrvatski ili standardni srpski jezik, a pogotovo ne postoji crnogorski standardni jezik sa jezičkom strukturom

134


i jezičkom nadgradnjom kakvu mu žele odrediti crnogorski filolozi. To, međutim, ne znači da se taj i takav standardni jezik, sa opisanom starijom jezičkom strukturom i arhaističnom jezičkom supstancom, ne može razviti i vremenom ustoličiti u porodici novih standardnih jezika nastalih a štokavskom sistemu. […]

135


Živi bili pa viđeli!‟ (Okuka 2006: 373-417)

136

LITERATURA :

Suzić 2001: Сузић, Ненад. Глобализација и језик. – In: Сузић, Ненад. Глобализација и српски национални интереси. – Бањалука: ТТ-центар. – С. 43–46.

137

Ćorić 1998: Ћорић, Божо. Анатомија наопаке хрватске језичке политике. – In: Srpski jezik. – Beograd. – Br. 3/1–2. – S - 551–559.

Brborić 2001: Брборић, Бранислав. Тројезичност и/лу вишејезичност. – In: Monesland, Svein (odg.urednik). Jezik i demokratizacija. – Sarajevo: Institut za jezik. – S. 55–68. 138

Klajn 1996: Клајн, Иван. Лексика: Односи међу варијантама. –In:Радовановић, Милорад (редактор). Српски на крају века. – Београд: Институт за српски језик САНУ-Службени гласник. – С. 39–47.

139

Bugarski 1996: Бугарски, Ранко. Језичке разлике. – In :Српски језик, Београд, бр.1-2. С. 399–403.

140

Ivić 1990: Ивић, Павле. Јединство и разједињеност српскохрватског књижевног језика – актуелни тренутак. – In: Ивић, Павле. О језику некадашњем и садашњем. – Београд – Приштина: БИГЗ – Јединство. – С. 321–329. Први пут објављено у НИН-у 21.маја 1989.

141

Оkuka 2006: Okuka, Miloš. Sukobi i razgraničavanja. – In: Okuka, Miloš. Srpski na kriznom putu. – Istočno Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. – S.373–417

142

Telebak 2008: Telebak, Milorad. Govorimo srpski. S lakoćom do jezičke kulture. Banjaluka: Republički pedagoški zavod S.14–19

143

Internetquellen:http://www.suzicnenad.com/omeni.htmlhttp://www.sanu.ac.rs/Clanstvo/Clan.aspx?arg

=973http://sr.wikipedia.org/wiki/Ranko_Bugarskihttp://sr.wikipedia.org/wiki/Pavle_Ivichttp://www.alt.zikic-stiftung.de/about/biograp

hien/okuka.html

144

Fotografija1: http://www.suzicnenad.com/omeni.html

Fotografija 2: http://www.vesti.rs/Vesti/IVAN-KLAJN.html

Fotografija 3: http://www.knjizara.com/knjige/osoba/0/cena//1678/1/Ranko%20Bugarski

145

Fotografija 4: http://en.wikipedia.org/wiki/File:Pavle_Ivic.jpg

Fotografija 5: http://www.alt.zikic-stiftung.de/about/biographien/okuka.html

146

HVALA NA PAŽNJI!

147

Jovic srpski pogledi na nas nase jezike 1991-2011

Education

Transcript of Jovic srpski pogledi na nas nase jezike 1991-2011