POGLEDI Đ In memoriam: Dž

Click here to load reader

  • date post

    16-Oct-2021
  • Category

    Documents

  • view

    1
  • download

    0

Embed Size (px)

Transcript of POGLEDI Đ In memoriam: Dž

oslobodjenje 26-12-2020-3.pdfO dsjek za grafiku Akade- mije likovnih umjetno- sti u Sarajevu svoje ute- meljenje 1973. godine i svoju izuzetno kreativ-
nu i dinami!nu historiju duguje prije svega dvojici nekada"njih studenata ljubljanske likovne akademije i grafi!a- rima izvanrednog talenta i originalno- sti - Mersadu Berberu i D#evadu Hozi.
Osnivanje sarajevske likovne akade- mije bio je poticaj da se D#evad Hozo, nakon studija i specijalizacije u klasi profesora Rike Debenjaka na Akade- miji likovnih umjetnosti u Ljubljani, vrati u Bosnu i Hercegovinu i tu zapo- !inje njegov vi"edecenijski pedago"ki, umjetni!ki i nau!ni rad kojim je osta- vio neizbrisiv i utemeljuju$i trag u ju- goslavenskom kulturnom prostoru kao i u tada savremenoj evropskoj grafi- ci. Iz ciklusa u ciklus, akademik D#e- vad Hozo pomicao je, "irio, otkrivao, oplemenjivao izra#ajne mogu$nosti grafi!kog medija.
Zlatna generacija Grafika je tih godina prvi puta, for-
matom, snagom izraza i originalno- "$u likovnog istra#ivanja osvojila zi- dove galerijskih prostora, a bosansko- hercegova!ka likovna umjetnost dobila je, upravo kroz grafi!are Hozine, “zlat- ne generacije” (Azra Begi$) svoje re- prezentativno mjesto na me%unarodnoj li- kovnoj sceni. D#evad Hozo utemeljio je na tada savremenoj li- kovnoj sceni Bosne i Hercegovine “kulturu grafi!kog lista”, otkrio alhemiju multiorigi- nala, grafici potvrdio i vratio dostojanstvo.
Autor je, izme%u ostalih svojih broj- nih izdanja o grafi!kih tehnikama, ka- pitalnog nau!nog djela o umjetnosti i umije$u grafi!kih vje"tina - Umjet- nost multioriginala: kultura grafi!kog lista (u izdanju Prve knji#evne komu- ne, Mostar 1988), a koje je i danas tra- #eno i nezaobilazno "tivo na svim li- kovnim akademijama i umjetni!kim "kolama ex-jugoslavenskog prostora. Velikim znanjem, erudicijom i isku- stvom, Hozo je okupio na jednom
mjestu specifi!nosti i osobitosti razno- vrsnih grafi!kih tehnika, detaljno ula- ze$i u pojedinosti tehni!kih i izvedbe- nih postupaka, a, s druge strane, pred- stavio panoramu grafi!kih tehnika kroz stolje$a kao i vlastita grafi!ka iskustva i istra#ivanja – izuzetan autorski podu- hvat iza kojeg bi, u pravilu stajali timovi eksperata; poduhvat u kojem se, jed- nako uspje"no i s ogromnom energi- jom i znanjem, u oblasti slikarskih teh- nologija, potvrdila i njegova supruga,
akad. slikarica i nekada"nja dekanesa sarajevske ALU, pokojna prof. Metka Kraigher Hozo.
Cjelokupna atmosfera na tada mla- doj sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti (1972), u vrijeme Hozi- nog dolaska u Sarajevo, bila je izra- zito otvorena i poticajna za istra#i- vanja i medijska interferiranja. Pod- sjetimo, 1972. godine, na predmete Crtanje i Crtanje akta primljeni su u zvanje docenta Borislav Aleksi$ i Mer- sad Berber, ve$ sljede$e godine, pred- mete Slikarstvo i Grafika preuzimaju Ismar Mujezinovi$ i D#evad Hozo, a akademske godine 1974/75. na gra- fi!ki odsjek Akademije dolaze i Halil Tikve"a i mladi asistenti Radmila Jo- vandi$ &api$ (Grafika knjige) i Salim Obrali$ (Grafika-Crtanje).
Ve$ ne"to ranije, i prije osnivanja sa- rajevske likovne akademije, na izlo#bi u Radni!kom univerzitetu u Mostaru u januaru 1965. godine, a potom i na
izlo#bi Mladih slikara, vajara i grafi- !ara u Umjetni!koj galeriji u Saraje- vu 1967. godine, javila se, sasvim ne- o!ekivano, jedna izuzetna generacija grafi!ara (Hozo, Berber, Memnuna Vila, Dragulj, Misirli$, 'irbegovi$, Ti- kve"a, Aleksi$, Kragulj, Nevjesti$, Hr- vanovi$…) koja je vrlo brzo bila pre- poznata kao “bosanskohercegova!ka "kola grafike” iako je bilo rije! o mla- dim umjetnicima koji su studirali na likovnim akademijama u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani i djelovali, u najve- $em broju, izvan svojih mati!nih sredi- na. Kako je bilo rije! o grafi!arima koji su svoj stilski izraz formirali na razli!i- tim izvorima, pripadanje zajedni!kom grafi!kom krugu potvrdilo je da je pi- tanje porijekla umjetnika bilo mnogo vi"e od puke geografske !injenice i su- "tinski se oslanjalo na slo#enu struktu- ru zajedni!kog historijskog naslije%a i kulturnog ambijenta, a "to je upravo u bosanskohercegova!koj grafici sedme i osme decenije onemogu$avalo redu- cirana i jednozna!na tuma!enja utje- caja tradicijskih sadr#aja. “Uprisutnja- vanje zajedni!kog prostora iskustva” postalo je osnovom “konektivne struk- ture” bosanskohercegova!kih umjet- nika, temelj na kojem se oblikovalo “kulturno pam$enje” odnosno obli- kovao “odnos prema pro"losti”, “po- liti!ki identitet” i “stvarala tradicija” (J. Assmann). Hozini grafi!ki ciklusi sed- me i osme decenije rasko"no su naja- vili duh postmoderniteta u kulturi Bo- sne i Hercegovine.
U umjetnost predmetnog razdo- blja vratili su se naracija, fikcija, ma- "ta, sje$anje: na scenu je stupio tran- sverzalni um sposoban za prijelaze izme%u kultura, tradicija i religija; um koji je pregorio imperativ moderniz- ma o apsolutnoj nu#nosti novog. Na- suprot “praznoj plo!i” modernizma okrenutoj prema budu$nosti, iznova se afirmirala svijest o kontinuitetu. Bila je !esto rije! o “dvostrukom kodi- ranju” u realizaciji kompozicija: one su se dijelom oslanjale na dokument/ faktografiju (ljetopisi, pisma, fotogra- fije, razglednice, aplikacije izvornih predmeta, citati iz djela velikih maj- stora ranijih epoha, arheolo"ki i etno- lo"ki izvori), a dijelom su bile uronje- ne u svijet fantastike, fikcije, alegorije i simbola. U opisu postupka pripre- me i realizacije svog prvog ciklusa Ni- "ani, na kojem je radio tokom 1960- ih godina, sam Hozo naveo je “fak- tografiju kao inspiraciju” i postupak
In memoriam: D!evad Hozo (1938-2020)
Posljednja, maestralna Hozina retrospektiva u sarajevskom Collegium Artisticumu (Hozo: Data 1961-2001) zaokru!ila je "etrdeset godina umjetni"kog, pedago#kog i nau"nog rada
Sahrana akademika D!evada Hoze odr!at $e se u ponedjeljak, 28. 12. 2020. godine, u 14 sati na Harmanskom groblju u Biha$u, u krugu naju!e porodice, saop$eno je iz ANUBiH
D!evad Hozo
Zlatni monumenti
Pi"e: AIDA ABAD!I"#HOD!I"
O S L O B O!E N J E q S U B O TA / N E DJ E L JA , 2 6. I 2 7. D E C E M B A R / P RO S I N AC 2 02 0.POGLEDI30
njene “transpozicije”. Kroz redukciju deskriptivnosti i krajnje apstrahiranje forme, Hozo je ostvario maksimalno formalno i sadr!ajno zbijanje: nape- tost i "vrstina grafi"kog lista proizlazi- la je iz nagla#enog suprotstavljanja, s jedne strane, krajnje stiliziranih obri- sa forme, i, s druge, nagla#ene bjeli- ne grafi"kog lista, potpuno oslobo- $ene svake iluzije prostornosti (Sam, 1966; Par, 1967; Vojnik mira, Dvo- struka sjena, Bosanska III nevjesta, 1967; Plemenita! II, 1968, S trojnim znamenjem, 1969). U ovom ciklusu Hozo je primijenio postupak vi#efa- znog jetkanja (nagrizanja metalne plo"e kemijskim postupcima) kako bi naglasio tro#nost kamena, prefe- riraju%i otuda termin “jetkanice” za svoje bakropise, a ovi su sna!ni listo- vi osvojili brojne me$unarodne na- grade. Dijelovi ovog ciklusa, iz Zbir- ke umjetni"kih djela D!evada Hoze u Muzeju Unsko-sanskog kantona u
Biha%u, progla#eni su odlukom Ko- misije za o"uvanje nacionalnih spo- menika Bosne i Hercegovine iz 2009. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Korak dalje u imaginativnoj re-kre- aciji jednog zna"ajnog perioda bo- sanskohercegova"ke historije pred- stavljao je Hozin naredni ciklus: Iz Makove mape (1972-73), a s kojim je, kao i u svakom svom novom ciklusu, uveo i zna"ajne inovacije u tehni"kom smislu. Za Hozu je, kao i za Maka Diz- dara, suo"enje sa srednjovjekovnom historijom Bosne bio "in “uspostav- ljanja zna"enja” (M. Filipovi%) #to je nu!no vodilo konceptualnom pristu- pu, pro"i#%enog, apstrahiranog i kraj- nje zbijenog iskaza. Hozin postupak bio je istra!iva"ki, analiti"ki, eksperi- mentalan i ekspresivan; postupak re- duciranja i apstrahiranja suvi#nih ele- menata. Kako bi o"uvao autenti"nost likovne ikonografije ste%aka, Hozo je
na ciklusu Iz Makove mape prvi puta koristio proces fotomehani"ke tran- spozicije: fotografija motiva sa ste%a- ka poslu!ila je kao dokument, kao os- nova za kasniju imaginativnu rekon- strukciju u tehnikama dubokog tiska, u temeljnom postmodernom princi- pu oblikovanja kroz dvostruko kodi- ranje stvarnosti u koju je Hozo uveo i kozmi"ke relacije kroz bogumilske lunarne i solarne simbole. Grafike Iz Makove mape, uz knjigu Maka Diz- dara Kameni spava", osvojile su prvu nagradu za izgled knjige, na Me$u- narodnom sajmu knjige u Beogradu 1973. godine.
Ciklusi Povratak i Stra!ila (1974-79) nosili su sa sna!nu autobiografsku i dru#tveno-anga!iranu potku: isku- stvo dolaska u Sarajevo i svojevrsne, za Hozu tako karakteristi"ne, iskri"ave, inteligentne, (samo)ironi"ne i pomalo sakrivene komentare vremena i dru#- tvenih zbivanja. To su bili ekspresivni
listovi na koje je reljefno interpolirao otiske tekstila, u!adi, slovnih elemena- ta; listovi koji su nosili, tek naoko #alji- ve, nazive Glavobolno, Trbuhobolno, Zavezanih ruku… i vrlo "esto otisak ruke samog autora kao najelementar- niji, praiskonski grafi"ki gest kojim au- tor potvr$uje svoje aktivno prisustvo i stav u vremenu i prostoru u kojem dje- luje. Ubrzo nakon toga, kao aktivni su- dionik akademskog, likovnog, kultur- nog i dru#tvenog !ivota, D!evad Hozo imenovan je "lanom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (od 1981. godine).
Spomenuta autobiografska ekspre- sivnost kulminirala je na grafi"kim ci- klusima iz ratnih devedesetih u Sara- jevu, jednom od najsna!nijih likovnih svjedo"anstava iskustva rata – na Ho- zinim listovima 1.001 No# poslije i uni- katnim listovima Ratni dani (1992-94), a na kojima su zastra#uju%e antropo- morfne forme i duboke crne sjene koje grade nestvarne obrise ljudskog tijela okru!ene otiscima ratnih konzervi kao, kako ih je sam autor nazvao, “psiho- grafski zapisi” krajnjih egzistencijal- nih iskustava.
Posljednja, maestralna Hozina re- trospektiva u sarajevskom Collegiu- mu Artisticumu (Hozo: Data 1961- 2001) zaokru!ila je "etrdeset godina umjetni"kog, pedago#kog i nau"nog rada i najavila nove pravce njegovih istra!ivanja. Izlo!ba je otkrila svje!inu
njegovog na"ina razmi#ljanja, hra- brost da grafikom iskora"i u prostor, u susrete s novim medijima, sposob- nost improvizacije. Posljednjih godi- na, razigrano, poput nesta#nog dje"a- ka, ispisivao je, tokom boravka u Ne- umu, svoje digitalne Neumalije, po- kretne grafi"ke slike nastale u susre- tu videa, filma, digitalne tehnologije i klasi"nih grafi"kih postupaka, a u ko- jima je Hozo, okom iskusnog i vrsnog grafi"ara, prepoznavao nove i jo# nei- stra!ene vizualne i tehni"ke izazove. I takav je otvoren, razigran, inovativan pristup grafici prenio i svojim studen- tima, tako da su neki od najnadareni- jih grafi"ara Bosne i Hercegovine di- plomirali upravo u Hozinoj klasi, po- put Mirsada Konstantinovi%a (1956- 2008), Petra Waldegga, Amele Had!i- mejli%… Pravilna je, stoga, bila odluka nedavno pokrenutog Me$unarodnog trijenala grafike u Livnu da se kao po- pratni program prvog trijenala organi- zira upravo samostalna izlo!ba D!e- vada Hoze (Franjeva"ki muzej i Gale- rija Gorica - Livno, 2017) zbog njego- vog iznimnog zna"aja u historiji gra- fike u Bosni i Hercegovini.
“Umjetnik je po svom habitusu stvaralac paralelnog svijeta (za ko- jeg smatra da je bolji od datosti okru- !enja i vremena) – i njegovo samo- potvr$ivanje vi#e ili manje je kom- promis izme$u op%ih konvencija uspostavljene kriteriologije, li"nih emocija i formalne umjetni"ke i va- numjetnostne, zanatske, tehni"ke i ine motivisanosti...”
Zapisao je to akademik D!evad Hozo, kako je naveo: “mjeseca osmog 2008”, nakon "itanja rukopisa moje disertacije o bosanskohercegova"koj grafici sedme i osme decenije 20. sto- lje%a. Zapisao je tada i da osje%a “svo- jim dugom prema odlaze%oj, svojoj, ge- neraciji koja je internacionalizirala bo- sanskohercegova"ki talenat, u druga- "ije vrijeme znala uhvatiti "uperak gra- fi"kog boga Kairosa i tako individualno potvrditi i uvrstiti osamostaljenje me- dija umjetni"ke grafike da dokumen- tira, kao svjedok doga$anja, taj put, a za #to %e mu trebati, kako je naglasio, mnogo samokontrole. Izrazio je tada i nadu da %e moja knjiga Bosanskoherce- gova"ka grafika 20. stolje#a (Sarajevo, 2008), uz institucije Umjetni"ke gale- rije BiH, Akademije likovnih umjetno- sti (Grafi"ke zbirke Odsjeka za grafiku), Katedre za historiju umjetnosti (na Fi- lozofskom fakultetu) – biti nukleus bu- du%eg samostalnog Grafi"kog kabine- ta Bosne i Hercegovine.
Grafi!ki otisak Nije do"ekao osnivanje Kabineta
grafike Bosne i Hercegovine, tako !e- ljene i, s obzirom na zna"aj koju je gra- fika imala u savremenoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini, tako potrebne in- stitucije u na#em kulturnom prosto- ru, sklonom brzom zaboravu. Danas nisu vi#e me$u nama ni Berber (1940- 2012) ni Hozo. U posljednjih desetak godina Akademija likovnih umjetno- sti u Sarajevu izgubila je "itav niz sjaj- nih profesora koji su pripadali prvim generacijama profesora, ali i diplomi- ranih studenata i koji su kreirali vrijed- nost ove najstarije likovne akademije u Bosni i Hercegovini i bili njeno pre- poznatljivo lice. Svaka generacija, ri- je"ima profesora Hoze, u svoje vrije- me i na svoj na"in treba znati uhvati- ti "uperak Kairosa. To bi zna"ilo znati iskoristiti priliku koja se pru!a samo jednom u !ivotu, a u kojoj se, kako ja razumijevam profesora Hozu gleda- ju%i cjelinu njegovog !ivota, krije poziv na budnost i odva!nost, na hrabrost i odgovornost, a #to ostaje najsna!niji grafi"ki otisak koji je ovaj veliki profe- sor, ponosni Kraji#nik, ostavio svojim studentima.
Crveni turban, 1965.
Portret umjetnika
Srebrena gora
Zeleni kamen