Uvijek u mom srcu

171
GIGA Catherine Anderson Uvijek u mom srcu Naslov originala: ALWAYS IN MY HEART

description

Anderson, Catherine

Transcript of Uvijek u mom srcu

GIGA

Catherine Anderson Uvijek u mom srcu

Naslov originala: ALWAYS IN MY HEART

GIGA

2

Našem sinu Johnu, vrhunskom biologu i izvanrednom šumaru, koji vidi lice Boga u pokretanju lista i čuje šapat Njegova glasa kako jaše na vjetru.

GIGA

3

POGLAVLJE 1 Elbe Grant je izvukla košarkaški dres svog sina Kodyja izmeñu krem jastuka sofe. Bijelo tkanje poprskano je blatom i prekriveno crnom psećom dlakom, a naziv kluba, TROJANS, sa zelenim slovima na prednjoj strani, umazan je nečim stoje izgledalo kao senf. Stišćući dres u šaci, skoro ga je prinijela nosu - i onda je uhvatila samu sebe. Zaboga miloga, što to radi? Naravno, nedostaju joj dečki, ali oni će biti odsutni samo do sutra navečer. Može valjda preživjeti još jedan vikend bez njih, a da im ne miriši odjeću. Okrenula se i zagledala u televizor, koji je obično bio uključen kada su djeca kod kuće. Svijetlo iz blagovaonice ocrtavalo se na prašnjavom ekranu, ističući riječi, OPERI ME. Ellie je unatoč tome okrenula leña, iako je nekada brisala poruku čisteći ekran. Osmijeh joj je lagano izblijedio. Tiha unutrašnjost kuće izgledala je kao eho u njezinim ušima. Većina majki bi najvjerojatnije iskoristila trenutke odmora, čitajući neku dobru knjigu ili kupajući se u pjenušavoj kupki, ali Ellie se jednostavno osjećala izgubljeno. Točno dva tjedna nitko je nije nazvao. Sada je pred sobom iznenada imala dvadeset četiri sata praznine. Uvijek je bilo tako kada su dečki bili s Tuckerom. Nikada nije znala što raditi sa slobodnim vremenom. Zagledala se u pseću dlaku na svjetlom ljubičastom tepihu, zanemarujući zavijanje stare Kirby, ali kao izliječeni alkoholičar izazvan pićem, odbacila je tu pomisao. Umjesto toga je došla do glazbene linije i uključila je. Zach, njezin četrnaestogodišnji sin, držao je CD player napunjen svojim omiljenim country i vestern diskovima. Garth Brooks bi u kratkom roku odagnao tišinu i podigao raspoloženje. Umetnula je CD, s kraja stola zgrabila bežični telefon i krenula prema kuhinji. Dok je prolazila kroz blagovaonicu, čula je prve stihove pjesme 'Every breath you take' od grupe Police. Ukipila se na mjestu, pri sjeti vši se svog šesnaestog roñendana, u srpnju, kada se ta pjesma neprestano vrtjela na radio kazetofonu Tuckerovog Shevya i ona je tada izgubila nevinost. Tu pjesmu nije slušala otkad se razvela, a znala je da nije ni Zack. On je pjesme iz ere svojih roditelja prezrivo nazivao 'starim pljesnjivcima'. Ellie je skoro promijenila pjesmu, ali ne, uvjerila je samu sebe da to nije problem. Prije dvije godine možda bi i bilo teško slušati tu pjesmu, ali sada se može nositi s tim. Šetnja po uspomenama je dobra za nju, jer je dokazala da je u potpunosti i zauvijek preboljela Tuckera Granta. Nastavljajući prema kuhinji, pustila je da ju glazba ponese u prošlost, u tu ljetnu noć devetnaest godina unazad. Pojedinosti se sjećala tako jasno kao da su se dogodile jučer. Skoro daje mogla osjetiti miris povjetarca koji je dolazio s rijeke i miješao se s mirisom poljskog cvijeća i borovine. Ona i Tucker su se popeli u tovarni prostor kamioneta, gdje su se mogli protegnuti, a da im volan i mjenjač ne smetaju. Pognutih glava i drhtavih ruku od nervoze, sramežljivo su se razodjenuli, ali ni jedno od njih nije bilo sigurno kako nastaviti dalje kada su se skinuli do kraja. Konačno ju je Tucker uzeo u naručje: 'Ne boj se, Ellie', prošaptao je. 'Voljet ću te zauvijek - i kad rijeke prestanu teći i oceani presuše'. U sadašnjost ju je vratila hladnoća istrošenog kuhinjskog li-noleuma pod bosim nogama. Ellie je pogledala u pod i odmahnula glavom zbog razmišljanja o mladosti i kreposti. Bila je iznenañena što se nije nasmijala. Tada se to, naravno, činilo veoma romantičnim, pa i sama pomisao na to je bila nešto što je svaka mlada djevojka željela čuti. Premjestila je pogled na hrpu računa na pultu, od kojih je dobra trećina bila dug. Onda je bacila pogled na pokvarenu slavinu, čiji si popravak nije mogla priuštiti do poslije Božića. S obzirom da nije bilo šarmantnog Tuckera Granta u toj šarmantnoj slici, rijeke su vjerojatno prestale teći, a oceani presušili ili se Tucker loše držao obećanja. Ah, pa dobro - tko njega treba? Sudeći po onome što su joj djeca rekla, nije se nimalo promijenio. Nakon deset godina rada u državnoj službi i dalje je bio terenski biolog, odbijajući unapreñenje jer nije želio uredski posao. Na tom radnom mjestu povremeno je dobivao povišicu za troškove života i to je bilo to, S druge strane, ona je bila krupna zvjerka u tvrtci za uredenje interijera. U jedanaest mjeseci otkako se

GIGA

4

zaposlila, dobila je dvije povišice. Ukratko, ona je bila u usponu, ali još uvijek na istom mjestu. Iako nikada nije bila u njegovu novom domu, dječaci su joj dali detaljan opis. Umjesto da svoju polovicu njihova zajedničkog doma uloži u solidno izgrañenu stariju kuću, koja se kasnije može i renovirati, on je kupio stan u zgradi potpuno nekvalitetne gradnje, u kojoj su stanovi veličine poštanske marke. Nije to bilo nikakvo iznenañenje. Prvi i jedini put kada je Tucker pokazao da ima ukusa bilo je onda kad je oženio nju. Odlučna u namjeri da više ni sekunde ne razmišlja o njemu, Ellie je nastavila hodati kroz kuću. Noć vještica stiže za samo mjesec dana. Mogla bi to vrijeme dobro iskoristiti, svojim sinovima praviti šećerne kolačiće ili lijepo urediti kuću velikim lampionima. Ujutro se popela na tavan i izvukla ukrase za Noć vještica. Do sutra navečer, kuća će biti veselo ureñena sa svjetlećim bundevama i vješticama obješenim na prozorima, a ona će dječacima poželjeti dobrodošlicu na vratima s velikim osmjehom i slatkišima. Njima će se to jako svidjeti. Izvlačeći staru zelenu posudu iz kuhinjskog ormarića, Ellie se sjetila majke, koja je nekad takoñer u njoj pravila kolačiće, prije nego što je pripala njoj kao jedinom djetetu. Kao mala djevojčica, Ellie je stajala na stolcu i zadivljeno promatrala proces izrade te krala komadiće tijesta kad god bi majka okrenula glavu. Mnogo godina kasnije, Ellieni sinovi Sammy, Zack i Kody, nastavili su istu tradiciju, tjerajući je da pravi dvostruku mjeru tako da bi joj ostalo i nešto da stavi u pećnicu. Svidjela su joj se sjećanja na ta blagdanska pripremanja kolača, kad su njezini dječaci bili mnogo mlañi, a njihova lica umrljana šećernom glazurom, debeljuškasti prstići ulijepljeni, prekriveni raznobojnim mrvicama za ukrašavanje. Kuhinja nije ništa bolje izgledala od njihovih lica, a nakon toga uvijek je na kraju ribala kuhinjski pod, klečeći na koljenima. Sada kada gleda na to, Ellie je svim srcem željela da se onda okanila poda i da je jednostavno sa svojim sinovima uživala u mlijeku i kolačićima. Ali ne, prije Sammyjeve smrti i razvoda koji je uslijedio, prioriteti su se ozbiljno poremetili. Suočila se tada sa sindromom savršene supruge, majke i poslovne žene. Nije imala vremena sjediti u zimskim popodnevima i jesti kolačiće sa svojim dragim sinovima. Smatrala je to tragedijom, shvativši da ništa nije važnije od njezine djece. Ništa. Danas, kad bi mogla birati izmeñu posvećivanja pozornosti sinovima ili ribanja poda, ne bi izabrala pod. Kako su dječaci rasli, naravno da se nisu sjećali koliko je kuhinja bila čista, ali su im bile drage uspomene na dane blagdana i slastice koje imjepekla. Ellie je stala kraj sudopera, istisnula prašak za suñe i pustila vodu. Dok je voda tekla, na prozorskoj dasci je upalila svijeću, koju joj je Kody poklonio za Majčin dan, nesretnu grudu žutog voska koju je izlio za nju u školi. Staru konzervu pseće hrane iskoristio je kao kalup tako da su aluminijski prsteni ostavili kružne tragove. Nasmiješila bi se svaki put kada bije pogledala. S druge strane prozora je rominjala sitna kiša, a sumorno poslijepodne odavalo je izdužene sjene rane večeri. Grmovi hortenzije, jorgovana i kamelije, na kojima je još uvijek bilo lišća, načičkani uz natopljenu dasku ograde, stvarali su izgled džungle koju bi trebalo prorijediti. Javor je gubio zelenu boju, a ukrašavale su ga jesenje narančaste mrlje lišća koje je opadalo. Uskoro će cijela trava biti skrivena ispod tepiha od otpalog lišća koje će šuštati pod nogama. Treperavo svijetlo svijeće ocrtavalo je na staklu zlatne šare. Kad bi se plamičak spuštao, osjećao bi se sladunjavi miris vanilije, dopirao bi do Ellinih nosnica i podsjećao ju na trenutačni posao. Zatvorila je slavinu i maknula je u stranu. Potpuno zanemarujući radnu površinu, koja je bila čista jedino onda kad bi je jedan od dječaka odlučio očistiti. Popela se na kuhinjske ljestve kako bi iz gornjeg ormarića dohvatila sol i vaniliju. Skočila je dolje s ljestvi, ne obraćajući pozornost na pećnicu u kojoj su gorjele tepsije. Auuu... Ma koliko god zagorjele, nikada ih nije ribala, zašto se izluñivati i obraćati pozornost na naslage? Pjevajući zajedno s Bonnie Tyler vezala se za refren 'Total eclipse of the heart' dok je odmjeravala sastojke za kolač. Taman se spremala omekšati maslac u mikrovalnoj pećnici,

GIGA

5

kad je na pultu zazvonio bežični telefon. Skočila je i zagledala se u njega; to najvjerojatnije zove Marvin. Sjajno. Postao joj je veoma drag proteklih nekoliko mjeseci, a većinu vremena joj je bilo lijepo u njegovu društvu, samo ga nije željela zvati k sebi kad sinovi nisu kod kuće. Svaki put kad je bila sama s njim, ponašao se vrlo zaljubljeno, a njoj je postajalo krajnje nemoguće obraniti se od njega. Ellie nije bila spremna na intimnost. Zapravo nije mogla reći zašto. Marvin je bio više od deset godina stariji od nje i s četrdeset šest godina, nije loše izgledao. Možda je imao koji kilogram više i počeo je gubiti kosu, ali takve je stvari nisu smetale. Nekada je imala izuzetno zgodnog muškarca, a pogledajte kamo ju je to dovelo. Marvin je pristojan, uljudan i može se osloniti na njega. To joj je značilo puno više nego što se činilo. Pošto su oboje gradili svoje karijere u dizajnerskoj tvrtci unutarnjeg opremanja i ureñenja, imali su puno toga zajedničkog. Sve u svemu, bila je to divna veza. Sve je bilo u redu i nije shvaćala da postoji problem. Kad bi je poljubio, ma koliko se trudila prepustiti se, uhvatila bi se kako razmišlja o poslu. Tako na primjer: morala je svratiti do trgovine na putu s posla ili joj sljedeće večeri baš nije odgovaralo... Nakon što je skoro šest mjeseci izlazila s Marvinom, Ellie je znala da ima puno pravo biti nestrpljiv. - Uskoro - uvjeravala gaje. Trebala je još samo malo vremena za sebe. Podići vezu na jednu ozbiljniju razinu bio je veliki korak za nju. Što da radi? Što da radi? Telefon je još jednom odrješito zazvonio, kao da je hitno. Pomišljala je ne javiti se. A što ako nije Marvin? Uvijek postoji mogućnost da zove jedan od dječaka. Kad je četvrti put telefon zazvonio, obrisala je ruke i usput pokušavala smisliti vjerodostojan izgovor da ga ne pozove k sebi. Menstrualni bolovi, odlučila je sa zlobnom grimasom. Nije baš originalno, ali će poslužiti da ga malko ohladi. - Halo, - rekla je, praveći se da joj je loše. - Ellie? Svugdje bi prepoznala taj duboki, baršunasti glas. Tucker. Čvršće je uhvatila slušalicu, zamišljajući njegov lik. Žutosmeña kosa, inteligentne bademaste oči, preplanuo, bio je zauvijek uklesan u njezino srce. Samo razmišljanje o njemu činilo ju je melankoličnom. Zamislila ga je u svijetložutoj kuhinji za lažnim mesarskim dijelom na pultu. Naslonjen na zid, prekriženih nogu u čizmama, mišićavo tijelo ocrtava se kroz izblijedjele traperice, pripijene uz njegove savršene noge, koje su izgledale kao druga koža. - Bok, - rekla je ukočeno. On rijetko zove, tako da mora smisliti što reći. Okrenula je na šalu. - Hoćeš mi reći daje država opet zabrljala dječji doplatak? Bacit ću se s nebodera. Upravo sam spiskala stotinu šezdeset dolara na nogometne kopačke i košarkaške tenisice. Nadala se da će joj ponuditi pomoć tako da ovaj mjesec može pokriti troškove; a onda bi ga ona mogla odbiti. Složio se s njom da se ne seli u Springfield, pretpostavljajući da će troškovi života biti mnogo veći i da će zažaliti zbog te odluke. Htjela mu je to reći u lice. Menije i ovdje dobro. Obožavam svoj posao. Upravo sam dobila povišicu. Imam divnog novog dečka. Ne trebam tvoju pomoć, hvala lijepa. Umjesto da joj ponudi novac, rekao je: - Ne, nije to što misliš, Ellie. - Njegov glas je bio tih i čudno ravnodušan. Nakon što je trinaest godina bila u braku s njim, znala je kad je uzrujan. Od te pomisli se sva naježila. - Sto nije u redu? - Ne znam kako da ti to kažem. O, Bože! Uspomene su joj jurnule kroz glavu od kojih se zacrvenila. Glasnice su joj izgledale kao previše zategnuta guma kad je pokušala progovoriti. - Što se dogodilo? - pridržala se za pult, osjećajući kako joj klecaju koljena. - Jedan od dječaka, zar ne? Tko je stradao? Tucker, odgovori mi! - Ma ne, nije ništa od toga. Koliko znam, obojica su dobro.

GIGA

6

- Koliko znaš? - Srce joj je udaralo tako jako da ju je zabo-ljelo. Udarila je šakom o pult. - Nešto nije u redu. Vidim to po tvom glasu. - Otišli su. Na trenutak su te riječi kružile po njezinoj glavi, nemajući smisao. - Kako to misliš, otišli? - Baš tako kako sam rekao. Upravo sam stigao kući, a mali lupeži su nestali. Zurila je glupavo u ruže na blijedim, močvarno zelenim zidnim tapetama. -Nestali? Pa, ovo je tvoj vikend. Ti si trebao brinuti o njima. - Radio sam danas. - Pa? I ja radim i idem na posao. Jesam li te ikada nazvala i rekla da djece nema? - To nije fer. Zack ima četrnaest godina, za ime Boga, a gospoña Robinson je prva susjeda i uvijek je na raspolaganu kad je nešto hitno. Subotom ih ostavljaš same dok si na poslu. - Ali ja ih i zovem kako bih provjerila je li sve u redu. Ako se ne jave na telefon, brzinom munje odlazim kući vidjeti koji je razlog tog nejavljanja. - Bio sam već daleko, prošao Wickrup Reservoir, nadzirao grupu praktikanata. Pokušao sam ih dobiti s mobitela, ali nije bilo signala. Ellie je znala da prijam signala u središnjem Oregonu nije tako dobar kao što je u dolini. Tamo postoje visoke grañevine, a i brežuljkasti teren ponekad ometa signal. Znati to i prihvatiti tu činjenicu bile su dvije različite stvari. Ništa je nije obvezivalo da bude fer prema Tuckeru Grantu. Što bi bilo daje situacija obrnuta, bi li on bio fer prema njoj? Sklonila je pramen plave kose s očiju. Drhtala je tako snažno da se pramen vratio natrag na čelo onoga trena kad je maknula ruku. - Što misliš, kamo su otišli? Glas mu je postao težak. - Sudeći po poruci koju su ostavili, otišli su negdje u Baxterovu divljinu. Ellie je poznavala to mjesto. Za vrijeme braka su svakog ljeta vodili dječake onamo na kampiranje i to po nekoliko puta. - Negdje u tom području? Oprosti, ali ne razumijem te. To je jako daleko od Benda. Kako su otišli tamo? - Mislim da su se odvezli biciklima, - zastao je, kao da je sljedeće riječi teško izgovoriti. - Ellie, oni su pobjegli. - Sto su učinili? Začula je šuštanje papira iz slušalice. - Poruka je ispisana Zackovim rukopisom, ali se i Kody potpisao. Nijanse duginih boja plave i ružičaste pojavile su se u pjeni u sudoperu. Miris vanilije iz svijeće iznenada joj je izazvao mučninu. - Ellie, jesi li još ovdje? Klimnula je glavom, ali ubrzo je potom shvatila da je on ne može vidjeti. - Da, ovdje sam. Ja... ovaj... samo pokušavam sve ovo shvatiti. Jesi li siguran da su pobjegli od kuće, Tucker? Možda im je postalo dosadno dok te nije bilo i... - Ne, i ja bih volio daje tako, ali nije. Definitivno su pobjegli. - Ali zašto? Je li se dogodilo nešto što ih je uzrujalo? - Ništa koliko znam. To uopće nije nalikovalo njezinim sinovima. Znala je da mora postojati objašnjenje. U njoj se pojavio crv sumnje. - Jesi li pustio svoju prijateljicu Liz da prespava kod tebe dok su dječaci s tobom? Čak i preko telefona, osjetila je kako se zapjenio na to pitanje. - To je tako tipično za tebe. Zašto uvijek moraš nekoga kriviti? S njim je uvijek bilo predivno razgovarati. On ju je smatrao odgovornom za Sammyjevu nesreću i napustio je u najtežem razdoblju života. - Samo mi odgovori na pitanje. Je li provela noć tamo? - Dovraga, uopće te se ne tiču pojedinosti mog seksualnog života. - Itekako me se tiču ako pred djecom izigravaš divljeg i raspuštenog pastuha.

GIGA

7

- Mogu li te podsjetiti da su to i moja djeca? Divlji i raspušten? Ma valjda me bolje poznaš. Nikad pred djecom. Ellie je zatvorila oči. Bio je u pravu; duboko u sebi, poznavala gaje ona i bolje. - Š... što misliš, koliko ima da su otišli? - Pretpostavljam da su otišli jutros malo poslije mene. U perilici posuña su samo dvije zdjele od žitnih pahuljica. Mislim da ovdje nisu ručali. A trebalo bi im prilično dugo da doñu do Baxte-rove divljine na biciklima. Najmanje pet, šest sati, ovisno o tome koliko su se često odmarali. Morali su krenuti prilično rano da bi stigli prije mraka. Uhvatila ju je panika. Ali ostavila ju je na čekanju jer se morala koncentrirati na traženje rješenja, a ne mogućnosti. - Jesu li ponijeli opremu za kampiranje? - Da, sve stoje ostalo u garaži je moje. Zamislila je svoje dečke kako pedaliraju uz tu prometnu cestu i njezina samokontrola je primila još jedan udarac. Zubima je zagrizla unutrašnjost obraza. - Ellie, nemoj, - rekao je blago, kao daje točno znao o čemu razmišlja. - To su učinili kako bi nas uplašili. -1 uspjeli su. Highway 97 je najopasnija cesta u Oregonu. - Ah, daj, nije tako strašno. Ellie se prisjetila jednog slučaja kad je takoñer omalovažavao njezinu brigu i na koncu je završila stojeći pored groba svog djeteta. - Tisuću puta sam ih upozorila da ne voze bicikle po tako prometnim cestama. - Osjetila je pulsirajuću bol u sljepoočnicama. Sammy. Nije mogla ne sjetiti se dana kad je umro - kako je beton postao crn od njegove krvi. - Siguran sam da su obojica dobro. Da se nešto dogodilo, netko bi me već kontaktirao. - Pa ne nose oni osobne iskaznice. - Ne, ali bicikli su registrirani. Policija ih lako može povezati sa mnom. Dobro su, Ellie. Moramo zadržati bistre glave. To je bila istina. Panika ništa neće riješiti. Duboko je udahnula. - Tako je. - Kodyjevo lice joj je bljesnulo pred očima i poželjela je da ga nikad nije ispustila iz vida. - Bolje da... nazovemo nekoga. Moramo ih pronaći stoje moguće brže. - Ja ih mogu pronaći, Ellie. Znaš da mogu. Ispustila je tihi zvuk slaganja. Tuckerova reputacija tragača bila je veoma poznata u Deschutes Countyju. Timovi tragača i spasitelja redovito su ga zvali da im pomogne u traženju izgubljenih planinara. - Uzet ću opremu i otići tamo čim prestanemo pričati na telefon, - rekao je. - Do prvog svjetla, bit ću im na tragu. S obzirom da su otišli biciklima, nisu mogli povesti psa sa sobom. Bucky mi može pomoći u potrazi. Preživjet će ovu noć. - U divljini? - Imaju tople vreće za spavanje i ispraznili su mi kuhinjske ormariće i hladnjak, tako da neće biti gladni. Čak i da im ponestane hrane, obojica znaju kako uloviti ribu s bilo čime i naučio sam ih skoro sve o jestivim biljkama u tom području. - Tucker, tamo ima puma i medvjeda. Oni su samo mali dječaci. - Više nisu tako mali. Zach ima četrnaest, a Kody jedanaest. Osobno poznajem odrasle muškarce koji su manje vješti u divljini od njih. Nemoj se brinuti, Ellie, obećavam ti da će sve biti u redu. - Svejedno ih moramo naći što prije. - Zavukla je drhtave prste u kosu. - Bez uvrede tvojim tragačkim vještinama, ali najbolje bi bilo pozvati pomoć. - Radije bih ih prvo želio sam potražiti. - Da, ali... i ja se nešto pitam. Uzdahnuo je. - Ellie, razmisli. Znam da si uplašena, ali nemojmo pretjerivati. Dječaci su pobjegli. Znaš li što će se dogoditi ako to policija nanjuši? Djeca ne čine takve stvari bez razloga. Ako skupina dobronamjernika počne kopati po prljavštini, možemo se uvaliti u

GIGA

8

velike probleme. Naše sinove bi mogli staviti pod sudsko skrbništvo dok se cijela situacija ne riješi. - To je apsurdno. Neće naše sinove staviti pod sudsko skrbništvo. Mi smo savršeno dobri roditelji. - Jesmo li? - Preko linije se začuo slabašan smiješak bez imalo humora. - Oprosti, ali u ruci trenutno držim poruku u kojoj piše da smo gadno zaribali negdje usput. Ako misliš da nas Centar za socijalnu skrb neće istraživati, sanjaš. Ellie je s obje ruke zgrabila telefon. - Bolje i to nego da se jedan od njih ozlijedi. - Rekao sam, pronaći ću ih. Kvragu, imenuj mi drugog čovjeka koji je bolji za taj posao. Imao je pravo. Najvjerojatnije je imao pravo i za Centar za socijalnu skrb. Kad djeca pobjegnu od kuće, sumnja se da nešto u obitelji nije dobro, a vlasti bi mogli posumnjati na najgore. - Ne mogu vjerovati da su učinili nešto tako nepromišljeno. - Da, pa, jesu. A što se tiče brzog pronalaska, imat ću ih do sutra navečer, sigurno. - Ispustio je još jedan nervozan uzdah. -Znaš, Ellie, ne zabrinjavam se najviše zbog njihova pronalaska. Moramo smisliti što ćemo, dovraga, učiniti kad ih vratimo kući. - Sada ih želim dobro protresti. - Zagledala se u napola gotovu kremu za kolačiće, prisjećajući se svih svojih velikih planova za urnebesni doček. Koliko djece dobije domaće kolačiće bez posebnog razloga? Živjela je s kapljicama urina na zahodskoj školjci, blatom koje im ispada iz tenisica i prašnjavim zečićima ispod kreveta i to joj je hvala za sve? - Ne mogu vjerovati da su to učinili. Pobogu, koji razlog mogu uopće imati za to? Pa nije da ih mi zlostavljamo ili tako nešto. Opet je začula šuškanje papira. -Nabrojali su dva zahtjeva. -Koja? Oklijevao je prije nego što je odgovorio. - Ne žele se vratiti kući sve dok nas dvoje opet ne budemo zajedno i počnemo odlaziti na bračno savjetovanje. - Što? - Čula si me. Žele da se pomirimo, bez rasprave, bez pogañanja. To ili ništa. Jasno su nam dali do znanja da se neće zadovoljiti ničim drugim. U pozadini je Kim Games pjevušila riječi pjesme 'Bette Davis Eyes'. Sada je Ellie razumjela zašto je Zach baš taj CD stavio u player. Znao je da ona obično uključi glazbenu liniju kad njih nema i nadao se da će ju omekšati sa starim omiljenim pjesmama iz njezinih i Tuckerovih sretnih dana. Uostalom, koliko dugo su on i Kody ovo planirali? Ellien tlak se podigao za nekoliko stupnjeva. Vosak svijeće će uskoro početi kapati po dasci prozora. Nagnula se do plamena i ljutito puhnula. - Nije kao da smo se namjerno rastali. - Razumijem to i ti razumiješ. Ali naši dečki? - Pitanje je ostalo visjeti u zraku izmeñu njih, oštro poput britvice. - Očajni su, Ellie. Sigurno jesu. Sretna djeca ne bježe od kuće. Njezina djeca nisu očajna. Posvećivala je svaki slobodan trenutak njima i njihovoj sreći. Ne sjeća se kad si je zadnji puta priuštila pjenušavu kupku i već više od dva tjedna nije depilirala noge. Čak se počela sama i šišati, upotrijebivši novac koji bi inače potrošila u frizerskom salonu za kupnju Nike tenisica i traperica takoñer poznatog imena. Kako mogu biti očajni? Tada je shvatila da Tucker još priča. - Znaš koliko je Bend udaljen od Baxtera, a većina puta je uzbrdica, - rekao je. - A oni cijelim putem moraju pedalirati. Djeca se ne mučilo toliko bez nekog velikog razloga. Imalo li ovo smisla nama ili ne; razumjeli mi to ili ne; ovo je njima jako važno. Grlo joj se osušilo i glas je bio isprekidan kad je progovorila. - Sto ćemo učiniti? - Nemam pojma. Možda... - Zastao je prije nego što je završio rečenicu. - Možda, što? - pritiskala ga je. - Ne znam. Kad sam se vratio kući i pronašao ovu poruku i pročitao je, razmišljao sam da... - Ponovno je zastao i opsovao sebi u bradu. - Jesmo li ispravno postupili? Možda naš razvod

GIGA

9

nije najbolje rješenje za djecu? Kosa na stražnjoj strani vrata se nakostriješila. - Što to govoriš? - Da smo možda zajebali. Mi? Bilo je to sve što je mogla kako ne bi počela vrištati na njega. On je ostavio nju, nije bilo obratno. Samo se spakirao i otišao. Još se jasno sjeća onog užasnog zvuka kad je zalupio vratima iza sebe. Gotovo je potrčala za njim, pala bi na koljena i preklinjala ga da ostane kad bi mislila da bi se zbog toga predomislio. Sada želi da ona preuzme dio krivnje za njihov razvod? - Očito imamo dvoje razočarane djece, - nastavio je. Papir je ponovno zašuškao i zamislila ga je kako gužva poruku. - Izvukli smo se, zaboga miloga. Možda na trenutak trebamo prestati misliti na sebe i za promjenu početi misliti na njih. Ellieno srce se stegnulo i riječ koju je maloprije pokušala progutati sada je izašla iz njezinih usta. - Mi? Oprosti, ali ja se sjećam da si ti bio taj koji nas je napustio, Tucker. - Takoñer joj je stariji sin jasno dao do znanja da se on prvi nakon razvoda počeo viñati s drugim ženama. - Kao daje postojalo nešto što bi me zadržalo? - uzvratio je. - Prokleto si u pravu, otišao sam. Nekada bi ove njegove riječi slomile njezino srce, ali sada nije osjećala ništa osim bijesa. Što bi rekao, pitala se, da mu je rekla cijelu istinu? Tada bije stvarno prezirao. - Što se promijenilo? - uzvratila mu je. - Nešto sam propustila? - Ništa se nije promijenilo, očito. - Glas mu je podrhtavao od frustracije. - Evo nas ovdje, tri godine kasnije i još uvijek je sve isto staro sranje. -1 još uvijek sam ja kriva za sve. Zadivljujuće. - Pa, definitivno nisam ja. - Kao uvijek. Opsovao je ispod glasa. - Nema potrebe za šaptanjem. Svejedno spominješ ime Božje uzaludno. - Radiš na tome da budeš nemoguća ili ti je to uroñeno? - Radim na tome, jasno. Tako je dobro kad svoje umijeće upotrijebim na tebi. Tišina. Ellie se nije mogla sjetiti o čemu su pričali. - Gdje smo stali? - Pokušavao sam istaknuti da uopće nije važno što osjećamo jedno prema drugom. Ne kada naša djeca izvedu nešto ovakvo. - Ah, da. A ja sam govorila da tri godine kasniš s tim zaključkom. Hvala, ali ne hvala. Mislim daje vrlo važno kako se mi osjećamo. Sto predlažeš, da živimo u očaju do kraja života samo kako bismo usrećili djecu? - Kao što se sjećam, ja sam bio taj koji je bio očajan. - Ni meni nije bilo kao u raju. - Ellie se sjetila kako joj je svake noći okretao leña. Ništa je na svijetu ne može nagovoriti da opet prolazi kroz to. - Volim svoje dječake i sve bih učinila za njih. Ali iskreno ne vidim način na koji bismo mi opet mogli živjeti zajedno. - Zaboravi da sam ponudio. To se podrazumijevalo. Iskoristio je sve svoje prilike kod nje. Meñu njima nije ostalo ništa osim uspomena, a čak su i one donosile više boli od radosti. - Oprosti, Tucker, - rekla je nervozno. - Kada bih i na trenutak mislila da bismo mogli uspjeti, pristala bih zbog dječaka i njihove dobrobiti, ali jednostavno ne... - Zaboravi da sam to predložio, u redu? - Ispljunuo je te riječi. - Kao što oboje vrlo dobro znamo, žaljenje ne rješava probleme, zar ne? Čvrsto je stiskala slušalicu. Taj njegov sentiment je i uništilo njihov brak. Ironija je bila u tome da, iako ne zna ni pola toga, još uvijek joj ne može oprostiti. Zakopana bol probijala se na površinu. Progutala je knedlu, zagledala se u slavinu i slušala kapanje vode. Što se nje tiče, mogao je otići u pakao. - Pa... - pročistio je grlo. - Valjda nema smisla prepirati se sada oko toga. Trenutno imamo većih briga, a to su dva zbunjena klinca. Kad ih nañem, imat ćemo puno vremena za dogovor

GIGA

10

o tome što ćemo učiniti, ako se uopće išta može, kako bismo spriječili ponavljanje situacije. Ellie je pomislila na svoje dječake, same u potpunom mraku. Je li im hladno? Jesu li gladni? Boje li se? Bili su joj sve na svijetu. Brzo odlučivši, odmakla se od sudopera i okrenula prema pultu za doručak. - Gdje večeras planiraš kampirati? - Zgrabila je lista papira i olovku. - Doći ću do tebe. - Ne trebaš biti tamo, Ellie. - Da, Tuckeru, trebam. - Gledaj, bez uvrede, u redu? Ali koliko je prošlo vremena otkad si zadnji puta hodala i penjala se po tom teškom terenu? -Neko vrijeme. - Kao na primjer, tri godine? Ellie je prosiktala. - Što želiš reći? - Mislim da dobro znaš bez da ja to izgovorim. - Samo mi reci kako da te nañem, Tucker. Ovo nije predmet diskusije. - Hajde. - Iritacija mu je pograbila glas. - Znaš da si izvan forme. Nećeš izdržati ni sat vremena. Samo ćeš me usporavati. - Daje situacija obrnuta, bi li ostao sjediti kod kuće? - Barem jednom u životu budi razumna. - Ja sam savršeno razumna. To su moja djeca. Ne mogu sjediti ovdje i ništa ne raditi kad znam da su tamo negdje vani, uzrujani, sami i vjerojatno izgubljeni. Ton mu je postao laskav. - Ponijet ću mobitel. Što kažeš na to? Znat ćeš novosti istog trenutka kao i ja. - Zašto toliko ne želiš da poñem s tobom? - Podigla je jednu obrvu. - O, shvaćam. Tvoja mala prijateljica ide s tobom, je li tako? - Što se to tebe tiče? - planuo je. - Ništa osim da nema šanse da ću to dopustiti. To su moja djeca, ne njezina. Ako će itko pomoći u potrazi za njima, to ću onda biti samo ja. - Ellie, izgubit ćeš se odmah nakon što siñeš s ceste. - A ona neće, zar ne? - Nisam to rekao. Gledaj, povucimo se malo i... - Ne, ti gledaj. Idem i ja i to je kraj rasprave. Samo mi daj upute do kampa.

POGLAVLJE 2 Tucker je prešao palcem preko nosa kako bi protrljao bolno mjesto izmeñu obrva. Hvatala gaje strašna glavobolja. Nije ni čudo. Sama pomisao na Ellieno društvo tjerala ga je na stiskanje zubi. Zbog svih razloga koje joj je navelo maloprije preko telefona i još nekoliko drugih o kojima nije želio ni razmišljati, nije želio da mu se pridruži. Trepnuo je kako bi razbistrio vid. Vrećice iz kupovine još su stajale na pultu. Nakon što je pronašao poruku svojih dečki, nije se zamarao spremanjem namirnica. Planirao je za večeru pripremiti vegetarijansko varivo i za desert svježi voćni kompot preliven ne-masnim jogurtom. Po svom izboru, radije bi pojeo veliku pizzu s dodatnim sirom, ali kakav to otac uči svoju djecu na takvu prehranu? A sada, unatoč svim njegovim naporima da bude dobar roditelj, sinovi su pobjegli dok ih je on čuvao. Zašto nisu mogli otići dok su bili kod majke? Ellie, blagoslovljeno joj malo osvetničko srce bilo, nikada ga zbog ovoga neće ostaviti na miru. Ispunjen osjećajem užurbanosti kojega se nije mogao otresti, Tucker je ostavio namirnice na pultu i odmah otišao u garažu. Dok je skidao svoj ruksak s police, pogled mu je pao na mali kazetofon koji je nekada nosio sa sobom U divljinu kako bi njegova žena po noći mogla slušati glazbu. Pored elektronskog ureñaja stajale su plastične posude za svježa jaja i kruh, još dva luksuza bez kojih nije željela ići na kampiranje. Život mu je sada mnogo jednostavniji, bojažljivo je razmišljao. Jedini razlog zbog kojeg joj je

GIGA

11

ponudio da se vrati isključivo su djeca. Kao da je za vratom ponovno želio okove? Samački život mu je odgovarao. Kad ga prijatelj pozove u ribolov, može biti spreman za pola sata - bez zbrke, strke i ljutnje. Volio je tu spontanost. Takoñer je uživao u trošenju vlastita novca na što god želi. Istina, nakon rate hipoteke i alimentacije za djecu, nije mu puno ni ostajalo, ali taj ostatak je bio samo njegov. Ako dečkima želi kupiti nešto ekstra, nije bilo nikoga tko bi mu rekao da ne treba. Isto vrijedi i za gajbu piva. Odlično je biti samac. Jedini nedostatak jest što sam mora prati rublje, ali čak ni to nije tako strašno. Ružičaste čarape su mu počele prirastati srcu. Skidajući ruksak s police, provjerio je sadržaj kako bi se uvjerio da Kody i Zach nisu uzeli ništa važno. Uvijek je svoju opremu držao u savršenom redu za slučaj da primi hitan poziv. U središnjem Oregonu nije bilo neobično da se planinari ili skijaši iz cijele zemlje izgube, a on nikada nije znao kad će biti potrebne njegove usluge tragača. Jedino nekako nije očekivao da će hitna situacija biti potrebna zbog njegove djece. Čak i nakon što je nekoliko puta pročitao njihovu poruku, nije mogao vjerovati da su učinili nešto tako glupo. Tucker je imao glavno pravilo, nije posezao za ustaljenim načinom kažnjavanja, ali ovog puta je razmišljao i o tome. Kao terenski biolog u oregon-skom Odjelu za ribolov i životinje u divljini, znao je bolje od većine ljudi koliko divljina može biti opasna. Jedina njegova utjeha je počivala na tome što zna da su njegovi dečki dobro istrenirani, što im uvelike smanjuje šanse za ozljeñivanje ili gubljenje u području. Tucker je upravo završio s pregledavanjem ruksaka i uzimanjem dodatne opreme kad je začuo zvono na vratima. Mršteći se, prišao je vratima koja su se otvarala na natkriveni dio ispred njegova stana. Zato što je trijem uvučen, nije mogao vidjeti tko je pred vratima. - Hej! - povikao je. - Ovdje sam. Liz Brighton, nova terenska biologinja u ODF&W-u, izvirila je iza ugla. Njezina duga, crvena kosa sjajila se poput baklje pod zaglušenim svjetlom na trijemu. - I pitala sam se zašto mi ne otvaraš vrata. Već dva mjeseca se povremeno viñaju, ali samo neobavezno i zato se iznenadio što ju vidi na svom pragu. - Hej, Liz. Sto ti radiš na ovoj strani grada? Slegnula je ramenima dok se kretala prema njemu. - Vozala sam se uokolo i jednostavno došla ovamo. Neformalno odjevena u pripijene plave traperice i uski zeleni pulover, koji je otkrivao puno više od njezinih smaragdno zelenih očiju, izgledala je dovoljno dobro za pojesti - visoka, dugonoga ljepotica s preñivnim grudima i nevjerojatno uskim strukom. Muškarac je morao biti slijep i polumrtav daju ne smatra privlačnom. Tucker je imao izvrstan vid i bio je itekako živ. Nažalost, onaj mali glasić u njegovoj glavi govorio mu je da bude oprezan: Liz je rekla da narednih nekoliko godina namjerava ostati usredotočena na svoju karijeru, da trenutno ne razmišlja o ozbiljnoj vezi. Drugim riječima, samo se želi zabavljati i lijepo provoditi s muškarcem koji joj se sviña i kojega poštuje. Bez obveze, obećala je i bez zamjerki kad sve završi. Zvučalo je to kao odličan dogovor. Samo što je postojalo nešto u Lizinim očima, gorljivost velikog intenziteta koja je Tuc-kera činila napetim. Nije se mogao otresti osjećaja da ona u vezi traži puno više nego što joj on želi dati. Trenutno mu u životu ne trebaju veće komplikacije, posebice one koje uključuju žensku osobu s posla, njegovu kolegicu. Budući da ima dvoje djece koje mora uzdržavati, posao mu je bio na prvom mjestu i ništa - apsolutno ni-šta - ne smije to ugroziti. Kad se Liz pojavila pred njim, seksi mu se nasmiješila zbog čega se zapitao treba li možda ići pregledati glavu. - Bila sam usamljena i poželjela sam te vidjeti. Mislila sam, ovaj, da možda s tobom i dečkima mogu pogledati film. Što kažeš? Tucker je provukao ruku kroz kosu. - Volio bih potvrdno odgovoriti, Liz, ali dečki nisu ovdje. - Mislila sam da su ovaj vikend kod tebe.

GIGA

12

- I bili su. Otišli su dok sam bio na poslu. - Kamo? - U Baxterovu divljinu. - Sljedeće riječi je teško izgovorio. -Pobjegli su. Razrogačila je oči. - Što? - Čula si me. - Jedva čekajući da krene u potragu, Tucker se ponovno usredotočio na svoju opremu. - Sad se pakiram i idem u potragu za njima. Maknula se od okvira vrata, krenuvši prema njemu. - Baxterovu divljinu? O, Tucker, tamo se mogu ozlijediti. Okrenuo joj je leña i sagnuo se kako bi podigao ruksak. -Nadam se da ću ih pronaći prije nego što se nešto dogodi. - Kada su otišli? - Mislim da su pobjegli ubrzo nakon što sam jutros otišao na posao. - Pješice? - Ne, odvezli su se na biciklima. Odmah krećem kako bih s prvim zrakama sunca mogao početi potragu. - Ta luda djeca. Zaboga, što im je bilo? - Takvi su dečki njihovih godina. Ponekad imaju IQ komarca. - Prebacio je remene ruksaka preko jednog ramena. Okrećući se prema njoj, rekao je: - Žao mi je, Liz. Nazvat ću te kad se vratim u grad, u redu? Podbočila je ruke na bokove sa zamišljenim izrazom lica. -Koji dio Baxtera ćeš prvi pretražiti? - Pretpostavljam da su ušli na sjevernom dijelu gdje inače kampiramo. Poznaju to područje i ono je najbliže našoj kući. Vodim Buckyja sa sobom da mi pomogne. Uz pomoć njegovog vr-hunskog nosa, vratit ću ih kući prije nego što sutra zañe sunce. Suzila je svoje ljupko zeleno oko. - Bila bih ti puno bolji partner u potrazi od tog smiješnog psa. Tucker je podigao ruku. - Cijenim ponudu, Liz. Zaista. Ali to nije dobra ideja. - Zašto ne? - Pridružit će mi se bivša žena. - O. Tako dakle. - Izraz u njezinim očima pokazivao je da uopće ne shvaća. - Pa, onda. - Podigla je ramena i zatim ih spustila. -Ha. - Nije ništa takvo. - Uzdahnuo je, pokušavajući se sjetiti načina na koji će joj najbolje objasniti. - Izmeñu mene i Ellie je gotovo. Iskreno. Samo što bi stvari mogle postati komplicirane ako... -Zastao je kad se sjetio da bi Lizina ponuda mogla biti vrlo dobra stvar. Nije mu se sviñao boravak s Ellie usred ničega. - Sto to govorim? Evo te ovdje, stručnjakinja za divljinu, nudiš mi pomoć u traženju djece, a ja te odbijam? Izraz joj se razvedrio. - Voljela bih pomoći. - Jesi li sigurna? Zaista bi bilo sjajno kad bi pošla sa mnom. - Smatraj stvar riješenom. - Pogledala je na ručni sat. - Možeš li mi dati pola sata? Toliko će mi trebati da odem do kuće i uzmem opremu. Tucker se trebao požuriti, ali pretpostavio je da par minuta, ovako ili onako, neće puno toga promijeniti. Ionako do zore ne može pronaći dječje tragove. - Pola sata, - složio se. - Samo pokušaj ne kasniti, u redu? Pretpostavljam da je Ellie već na putu prema onamo, a to je put od samo tri sata. Ako ne budem upalio vatru prema kojoj će se ravnati, proći će pored mjesta i izgubiti se. - Šališ seje li tako? - Nažalost, ne. - Sigurno nije toliko nesnalažljiva. Tucker se lagano namrštio. -Nesnalažljiva. To je prava riječ. Kad je Ellie stigla do Baxterove divljine, bilo joj je od srca drago što se Marvin neočekivano

GIGA

13

pojavio na njezinim vratima prije nego što je otišla i pristao poći s njom. U šumi je jezivo mračno dok visoka stabla bacaju užasnu sjenu na cestu. Jedino mjesto gdje se mjesečina uspješno probijala kroz gusta stabla bilo je ono na cesti, a to je tanka zraka svjetlosti koja je bljeskala po asfaltu, zbog čega je cesta izgledala još tanje, poput plave vrpce koja se svijala u potpuno tamu ispred njih. - Tako mi je drago što si večeras navratio, Marvine. - Skidajući na jedan trenutak pogled s ceste, Ellie gaje pogledala. - Puno ti hvala što si pošao sa mnom. Zavukao je prst pod vez kravate, potom je pomaknuo ramena i istegnuo vrat. - Dosad si mi zahvalila najmanje deset puta. - Nacerio se. - Samo mi je žao zbog kineske hrane. Da sam znao da ćemo jesti u autu, donio bih nešto što bi mogla jesti na jednostavniji način dok voziš. Slatko-kisela riža i nije najpogodnija hrana za konzumiranje u autu. - Dovoljno sam progutala. - Ellien trbuh se preokretao zbog nervoze, a uopće joj se nije ni jelo. - I prestani namjerno mijenjati temu. Kada netko sve ostavi kako bi pošao u divljinu ovako kao ti sa mnom, mogu ti zahvaliti i deset puta ako želim. Dobar si prijatelj, zapravo najbolji. Jednostavno ti ne mogu reći koliko sam zahvalna na tvojoj spremnosti da mi pomogneš. - Hej, godinama nisam kampirao. Radujem se tome. Iskreno. Ellie je zabrinjavala unutrašnjost njegova ruksaka. Morao je od šogora posuditi opremu za kampiranje i samo se mogla nadati da je ponio sve što će mu trebati. - Neće ovo biti normalno uživanje u prirodi. S Tuckerom to nikad nije ni bilo. Zamisli one kampove u kojima se ljudi bore za preživljavanje, u kojima prolaze kroz pakao, gdje ih uče kako živjeti od zemlje i tada ćeš otprilike dobiti pravu sliku ovog putovanja. - Preživjet ću. Sigurno nisi mislila da ću svoju najbolju djevojku pustiti samu? Njegovu najbolju djevojku? Ellie je čvršće uhvatila volan. Sviñao joj se Marvin. Zaista je. Ali u zadnje vrijeme je počeo pričati stvari koje su je činile nervoznom. S dva sina koja su već zakomplicirala situaciju, trebala je ovu njihovu vezu usporiti, ali čini se da on to ne želi. Pokušala mu je to objasniti, ali očito nije upotrijebila termine koje bi razumio. - Nadam se da u kući nisam ispala prevelika kukavica. - Kvak, kvak, kvak. - Stavivši šake ispod pazuha, počeo je mašući laktovima, oponašati kokoš. Ellie je zakolutala očima i uzdahnula. - Dobro, ispala sam velika kukavica. Inače nemam ništa protiv takvog putovanja. Problem je samo u ovakvim odsječenim mjestima sa šumom koja se proteže na sve strane i tada se moje samopouzdanje malo potrese. Ne znam što bih učinila da mi pukne guma ili auto crkne. - Učinila bi isto što i ja, nazvala Pomoć na cesti. - O, kakva utjeha. Namignuo joj je. - Izgledam li poput mehaničara? Odjeven u košulju Ralph Lauren i pomno izglačane hlače, s kartonskim kutijicama kineske hrane pored nogu, izgledao je točno onako kakav je i bio: lagano popunjen, tip u srednjim godinama koji je većinu svog života prodavač. Marvin se nije vratio na studij unutrašnjeg ureñenja sve dok se nije razveo. Prije toga je dvadeset godina radio u Searsu, na odjelu draperija i kućnih potrepština. U tom trenutku je Ellie sinulo kakvu je veliku gestu učinio. Nije grub i otporan tip, a opet ju je bez pogovora pristao pratiti. Bez imalo oklijevanja. To joj je značilo više nego što može reći. - Ako budemo morali nazvati Pomoć na cesti, - rekla je, -vjerojatno mi mobitel neće imati signala, uzimajući u obzir moju sreću. U planinskim dijelovima poput ovoga, signal može biti blokiran. - Pregrizi jezik. Petnaest godina sam imao sreće i izbjegavao macho mijenjanje guma. - Želiš reći da ne znaš promijeniti gumu? - Znam osnove. Ali nikad mi nije pukla guma, osim jednom i tada sam bio u gradu. Zaustavio

GIGA

14

sam se i odšetao do obližnje auto-mehaničarske radionice. Sredili su je za dvadeset minuta. - To je jedna od stvari koje mi se sviñaju kod tebe, Marvine. Nema pretvaranja i laganja. Većina muškaraca bi se pretvarala da bez problema s jednom rukom mogu promijeniti gumu. - Istog trenutka kad bih slagao, guma bi nam pukla, sigurno. Ellie se nasmijala usprkos sebi. - Kad bih bila u škripcu, mislim da bih znala promijeniti gumu. - Razdražljiva zbog velikog mraka vani, nagnula se naprijed kako bi prilagodila svjetla na kontrolnoj ploči. Svjetlija zelena svjetla otkrivala su Marvinovo svježe obrijano, okruglo lice. - Tucker mi je prije puno godina pokazao kako se to radi. Ali vijci bi mi mogli predstavljati problem. Čak se i on morao vraški potruditi kako bi ih skinuo. Marvin joj je pokazao biceps. - Mogu ja odviti nekoliko vijaka. - Nekoliko puta je podigao i spustio obrve. - Nisam baš posve beskoristan. - Nikad nisam ni rekla da jesi. - Ellie je bila toliko zabrinuta za svoje dječake da joj uopće nije bilo do smijeha, ali njegova zafrkancija je izmamila iz nje još jedan smiješak. - Držimo samo fige da sve proñe u redu. - Usredotočila se na cestu ispred njih kad je oštro skrenula. - Ne zvuči mi primamljivo pješačiti nazad s ove planine. - Huuu-huuu, - tiho je govorio, oponašajući sovu. - Ne bojim se mraka, - nevoljko je objašnjavala. - Barem ne puno. Samo sam ukleta s veoma lošim osjećajem za orijentaciju u prostoru. Nekoliko puta smo već skrenuli. Nisam sigurna da se znam odavde vratiti. - Ne strahuj. Ja sam opremljen testisima. Ošinula gaje pogledom u nevjerici. - Što? - Uglavnom svi muškarci imaju odličan osjećaj za orijentaciju u prostoru, a većina žena nema. Uvijek sam to pripisivao anatomskim razlikama. - Ah. Je li zbog toga Moj sije četrdeset godina lutao po pustinji? Nacerio se. - Uhvatila si me. - Izvlačeći sretni kolačić iz vrećice, dodao je: - Uzimajući u obzir da si toliko dugo bila udana za Ramba, čovjek bi pomislio da ćeš se ovdje osjećati kao kod kuće. Nije li te naučio kako preživjeti u ovakvoj okolini? Ellie se nacerila na taj smiješan nadimak. Rambo. Mora ga zapamtiti. - Pokušao je. Nisam bila dobra učenica. Dosta lako mogu odrediti istok i zapad po položaju sunca, ali dok hodam, obi-čavam ne razmišljati o ničemu. Ako nisi siguran kojim se smjerom krećeš, onda ćeš se teško vratiti istim putem. - Istina, - rekao je uz ugodan osmijeh. - Takoñer te želim podsjetiti da u današnje vrijeme s tolikim satelitima nije jednostavno pronaći Sjevernjaču. Na koncu sam se predala i pustila Tuckeru vodstvo. Ukratko, ništa od tih njegovih Rambo stvari nije se odrazilo na mene. Razvila sam djelomičnu ljubav prema prirodi, ali to je sve. - Nisi postala stručnjakinja, ha? - Definitivno nisam. Ali znam da Tucker nosi mali spremnik magnezija. Navodno on gori čak i pod vodom. Strugotine se stave na triješće i potom se zapali samo s iskrom. - To bi trebalo pojednostaviti paljenje vatre. - Ne može jednostavnije. - Stoje tu tako impresivno? - Nisam ni rekla daje impresivno. U autu se začulo glasno šuštanje dok je žvakao svoj sretni kolačić. - Ponekad imam osjećaj da si još uvijek vraški impresionirana. - Nimalo. - Nisi li mu još privržena? - Tuckeru? Daj, molim te. Ne možemo bez prepirke razgovarati čak ni preko telefona. To je glavni razlog zbog kojeg sam te pozvala da poñeš sa mnom, samo da ne moram biti nasamo s njim. - Znam. To me i zabrinjava. Ellie se namrštila. - Ne razumijem.

GIGA

15

- Ne činiš mi se kao tip osobe koja pod svaku cijenu izbjegava sučeljavanje. Zašto toliko ne želiš biti nasamo s njim? - Zato što mi se od te ideje povraća? Nakon što ju je promatrao kroz tamu jedan veoma dugi trenutak, pitao je: - Duboko u sebi, bojiš li se što bi se moglo dogoditi? Zakolutala je očima. - Misliš, kao da bih ga mogla ubiti? - Čemu toliki bijes? - Možemo li promijeniti temu? - Ellie je upalila žmigavac, ali kad je shvatila da za to nema potrebe, ponovno gaje isključila. -Zaista ne želim pričati o njemu. - Dobro. Ni meni to nije najomiljenija tema. Stalo mi je do tebe, Ellie. I nisam sretan kad pomislim da možda još gajiš osjećaje prema tom gadu. - Nemoj se brinuti zbog toga. Samo ne želim biti nasamo s njim, to je sve. Sama pomisao ju je natjerala da stisne zube. U rijetkim prilikama kad su se Tucker i ona našli nasamo poslije razvoda (što se, nasreću, dogodilo prije skoro godinu dana), osjećala se... pa... čudno nelagodno. Uvijek bi je gledao na onaj svoj način - brzi prelet njegova pogleda preko njezina tijela zbog čega joj se jezik lijepio za nepce. Bez obzira koliko odlučna bila ne dopustiti mu da joj se približi, bio je potreban samo jedan brzi pogled da zaboravi što je namjeravala reći i počne zamuckivati poput idiota. Znala je da bi bilo milijun puta gore kad bi zaglavila s njim u šumi, posebice u ovoj šumi u kojoj su tako često kampirali tijekom braka. Bili su intimno gotovo svugdje. Mogla je zamisliti stajanje na ručak razmišljajući, Sjećam se te stijene. Sad kad razmišlja o tome, može se samo pitati kako je mogla biti tako besramna, ponekad i po danu, nije bilo važno. Čak i kad su djeca išla s njima, Tucker je uvijek uspijevao ukrasti par trenutaka da bude nasamo s njom, a budući daje Tucker Tucker, znao je kako ih iskoristiti na najbolji mogući način. - Zašto se smiješ? Ellie je osjetila krivnju. -Nisam se smijala. - Da, jesi. Zapravo, to je osvježavajuća promjena. Toliko si zabrinuta za djecu da si cijelu večer natmurena. Spojila je obrve. Zar se ona zaista smijala? Sigurno nije. Upravo u tom trenutku je ugledala zeleno-bijeli znak na cesti. Osjećajući olakšanje zbog pronalaska razloga za promjenu teme, po vikala je: - Evo skretanje! Naglo stisnuvši kočnicu, okrenula je volan kako bi skrenula. Zbog naglog kočenja su Hondine stražnje gume proklizale. Pustila je kočnicu i zatim ju isprekidano stiskala. Marvin se uhvatio za kontrolu ploču i dobacio joj zabrinut pogled. - Crni led, - objašnjavala mu je. - Hvala Bogu da sam vidjela znak. Skoro sam produžila ravno. - Što to radiš s kočnicom? - Ovo povremeno stiskanje? To se radi na ledu. Sprječava blokiranje guma. Protrljao je ruke. - Ne mogu vjerovati daje ovdje led u ovo doba godine. Još nije ni listopad. - Led je uobičajen za ovakva visoka područja čak i ljeti i u jesen. - Upravo su tada prednji kotači Honde udarili u izrovanu sporednu cestu, zbog čega je stisnula zube i počela se boriti s volanom. Nagnula se naprijed kako bi pogledala kroz prozor. - Gledaj dok ne nañeš drugu cestu. Ne želim je promašiti u mraku. Okrenuo se i zagledao kroz prozor. Kad je ugledao mali smeñi znak, rekao je: - Evo ga. Zastala je i upalila unutrašnja svjetla kako bi provjerila Tuc-kerove upute. - Za otprilike dvjesto pedeset metara trebamo naići na odvojak. Tamo skrećemo lijevo. Zatresao je glavom. Kad se pred njima pojavio odvojak, Ellie je skrenula. Nakon što je vozila još otprilike kilometar i pol, rekla je: - Poznavajući Tuckera, on se utaborio dublje u unutrašnjosti izvan ceste i zato pozorno promatraj ima li logorske vatre. - Daleko od ceste. Naravno. Koji bi samodopadni Rambo učinio drukčije?

GIGA

16

Ellie se opet zagledala kroz vjetrobransko staklo, tražeći plamen i iskre u praznoj beskonačnoj tmini. Oči su joj se zažarile kad je primijetila logorsku vatru, male žute vatrene plamičke u tmini. U igri svjetla, masivna stabla sumornih borova boje cimeta bila su vidljiva na čistini. Kako je auto udarao i zapinjao za korijenje stabala, približavali su se, a ona je uočila Tuckerov tamno zeleni Land Cruser parkiran ispod drveta. Dva kupolasta šatora podignuta su jedan do drugoga kraj vatre. Elline ruke su se zalijepile za volan. Dva šatora su značila daje Tucker poveo svoju djevojku. Pogledala je u Marvina i onda joj je laknulo više nego ikada što ga je pozvala da ide s njom. Ako ništa drugo, neće izgledati kao jadna bivša supruga bez novog muškarca pokraj sebe. Spustila je Hondu s prljavog šumskog puta i krenula preko polja prema vatri. Kad se auto domogao neravnog tla, Marvin se uspravio u sjedalu i grčevito zgrabio ručku na vratima. Na zvuk motora njihova auta iz svjetla vatre izronila je ženska prilika iz sjene. Bila je visoka i vitka s oblakom crvene kose koja je uz plamenove vatre izgledala poput zlatne. Liz. Dječaci su je zvali Frizzy-Lizzy. Taj ne baš laskavi nadimak dao je Ellie nadu da se zavara kako je dobrodošla. Ne. Bila je neopisivo prekrasna i kad bi se Ellie prilično potrudila, ne bi mogla pronaći niti jedan kovrčavi pramen na njezinoj glavi. Pripijene traperice zalijepile su joj se za dugačke, lijepo oblikovane noge, za koje bi Ellie bila spremna ubiti, a zeleni džemper je naglašavao njezine goleme, čvrste grudi veličine zrelih lubenica. Daje Tucker Grant tražio tisuću godina, ne bi mogao pronaći neku tako drukčiju od Ellie, njezinu potpunu suprotnost.

GIGA

17

POGLAVLJE 3 Tuckerovo raspoloženje je tijekom večeri prešlo iz lošeg u još gore. Vozeći se glavnom cestom, nadao se opaziti tragove guma bicikala svojih sinova, ali nije. To možda ništa ne znači. Dečki su mogli doći s drugom cestom i utaboriti se na istom ovom području, samo s druge strane. Nažalost, to je moglo značiti i da su na sasvim drugom kraju divljine. Kako se kasnije i pokazalo, odreñivanje početnog traga zaista je užasno teško. Nakon što je uvjerio Ellie da će do svitanja dečkima već biti na tragu, Tucker je zazirao od priznanja Ellie kako će položaj njihove djece možda biti puno teže odrediti nego što se isprva nadao. Ah, pa sad. Ovih dana je nije usrećivalo ništa što bi rekao ili učinio, zbog čega je sada i bilo gotovo jedanaest mjeseci od zadnjeg susreta. Kad bi dolazio po djecu, ostajao bi u autu na prilazu i samo bi joj zatrubio. Tako je bilo lakše. Zbog dobrobiti djece i on i Ellie bi nastojali biti civilizirani kad bi se vidjeli, ali nekako im to nije polazilo za rukom. Neizbježno bi jedno od njih nešto zlobno primijetilo, nakon čega bi onaj drugi uzvratio udarac i svaña se nas-tavljala. Tucker je smatrao da je za sve bolje kada bi se i dalje klonili jedno drugoga. Ali večeras nije bio te sreće. Zahvaljivao je Bogu što je Liz pošla s njim. Ovako barem neće ovdje morati biti sam s Ellie, gdje su oboje imali sretne uspomene. Sjekao je drveće za vatru iza šatora kad je začuo dolazak automobila. Upravo kada je registrirao zvuk, Liz je povikala: - Tucker, stigla je! Uzdahnuvši, očistio je ruke o traperice i maknuo se s mjesta iza šatora kako bi ga vidjela. Zanimljivo je kako se stvari mogu promijeniti za vrijeme čovjekova života. Nekada bi mu srce poskočilo kad bi ugledao Ellie. Sada se to čini nerazumnim, ali prije kad ne bi bio s njom, osjećao se kao daje oblak zaklonio sunce. Svjetla automobila su se razlila preko čistine. Zaškiljivši zbog jakog bljeska, Tucker je promatrao srebrno-sivu Hondu kako se zaustavlja nekoliko metara iza njegovog Land Cruisera. Kad je ugasila motor, na jedan trenutak je potpuna tišina prekrila mjesto kampiranja. Tada je, glasno, kao pucanj iz puške, puknuo ugljen u vatri, nakon čega je uslijedilo pucketanje metala automobila koji se hladio. Lizine crveno-kestenaste obrve su se nabrale kao krila preko zelenih očiju, a ona mu je uputila upitan pogled preko ramena. Tucker je gurnuo ruke dublje u džepove i prišao bliže. Od rastave je Ellie stvorila novo značenje riječi "teško". Nije se baš veselio ovome. Teške grane visokih borova bacale su sjenu na nju dok je izlazila iz automobila. Kad se pomakla naprijed, došavši pod svjetlost logorske vatre, Tucker je bio toliko šokiran njezinim izgledom da je morao samo nastaviti zuriti. Tijekom njihova braka uvijek je imala kosu, oblak plavih kovrča, dugačku do ramena. Sada je bila kratka kao u dječaka i izgledala je kao ošišana škarama za živicu. Nije bila našminkana, nije nanijela čak ni maškaru koja bi joj uokvirivala krupne plave oči. Prije bi Ellie izgledala vrhunski sreñeno čak i kad bi išli na kampiranje. Jedini put, koliko je Tucker znao, kad je izašla u javnost bez imalo šminke na licu bilo je onog dana kad je bio Sammyjev pogreb. Samo na trenutak, kroz tijelo mu je prošao osjećaj vrlo sličan panici. Nešto nije u redu, sigurno. Je li bolesna? Imala je sjajnu tetu koja je umrla od raka dojke. Možda im je to obiteljski. Sranje. Zašto mu dečki nisu rekli nešto? Užasan osjećaj slabosti obuzeo je Tuckerove noge dok je promatrao njezine nježne crte lica. Ispod očiju ima tamne znakove iscrpljenosti, a toliko je blijeda da se uplašio. Čak i njezina meka, puna usta sada djeluju kao da u njima nema kapi krvi. S obzirom na činjenicu da je nekoć vjerovao kako je ona najljepša žena koju je u životu vidio, Tucker nije želio ni pomisliti to - pa, užasna je, bilo je jedino što mu je sada padalo na pamet. Kad se izostave sve one njihove svañe i neslaganja, nije znao što bi učinio kad bi joj se nešto dogodilo. Na neki perverzan način, ona je još uvijek bila pokretačka sila njegova života, iako su osjecaji koje je trenutno pobuñivala u njemu neprijateljski. Zbog nje je stavio na stranu

GIGA

18

polovicu gotovine koju je dobio od prodaje njihova doma i skupio na hrpu sav preostali novac do kojega je mogao doći kako bi prikupio polog za kupnju nove kuće. Nije bilo šanse da bi on nešto unajmio, ako se Ellie spremala kupiti. Čak je zamijenio i svoj novi Land Cruiser za stariji model i prodao je sve osim lovačkih pušaka. Zbog nje sad čak usisava i sve kutove i pu-kotine u sobama, ne dopuštajući joj da bude bolja od njega ni u održavanju kućanstva. Bože, ako nešto ozbiljno nije u redu s njom, što će njegovi dečki bez majke? Tucker je imao dovoljno problema kad je vikendom bio samohrani roditelj. Nije imao pojma kako će uspjeti ako mu to postane posao s punim radnim vremenom. - Bok, - povikala je, trljajući dlanove o bedra, što je uvijek činila kad je bila nervozna. ~ Nisi izgubio umijeće davanja odličnih smjernica. Pronašla sam te bez problema. Glas joj zvuči dobro. Tucker je zaškiljio na jedno oko i pomnije je pogledao, pokušavajući procijeniti je li smršavjela. S metar šezdeset visine i samo malo više od četrdeset pet kilograma, nikada nije ni bila krupna žena, ali koliko je sad uspio vidjeti, nije više smršavjela. Prevelika flanel košulja koju sada ima na sebi čini se mekana od mnogobrojnih pranja i na laganom povjetarcu se tkanina pripija na njezino tijelo. Male, ali prpošne grudi, kojih se još tako živo sjeća, ocrtavale su se ispod flanela. Krivulja struka i bokova, koja je nekoć bila tako savršeno stvorena za njegovu ruku, izgledala je kao uvijek. Krajevi košulje joj sežu do bedara, a ta tkanina kockastog uzorka privukla mu je pozornost na pripijene traperice koje joj prekrivale noge. Na kraju krajeva, možda i nije bolesna, odlučio je, već samo pokazuje znakove iscrpljenosti. Samo Bog zna da su cijele večeri i njegovi živci napeti poput struna. Shvatio je da zuri u njezine noge. Naglo je odmaknuo pogled. Promatrao ju je tako samo zato što je bio zabrinut za njezino zdravlje, uvjeravao je samog sebe. Poznavajući Ellie, namjerno je odrezala nemarno kosu i nije se našminkala kako bi ga prestrašila. - Tucker uvijek daje sjajne upute, - rekla je Liz cvrkutavo. -Taj talent je sigurno dobio od dugogodišnjeg radnog iskustva s mladima koji su tek izašli iz koledža. Kad jednom siñu s ceste, okrenu se i više se ne znaju vratiti. On ih podučava kako da se snañu. Bucky, koji je otišao krstiti grmlje, sretno je zalajao ugledavši EUie i potrčao joj u susret. Pas se, čini se, navikao na Ellien izgled, što je otpuhnulo Tuckerovu teoriju o užasnoj frizuri i nedostatku šminke. Očito se već neko vrijeme zanemaruje. Ono stoje Tuckera najviše pogañalo - ali zaista pogañalo, jest činjenica da je još uvijek prelijepa, čak i s ovakvom raščupanoiia kysofti i blijedim licem. Sagnula se kako bi počeša ... psi iza ušiju. Pod svjetlosti plamena logorske vatre, njezine n ?-.lašne plave kovrče s ajile su se poput pravog zlata. Još uvijek sagnuta, pogledala je Tuckera. Košulja od flanela se povukla naprijed i pružila mu savršen pogled na njezin dekolte i čipku. - Ima li tragova djece? Morala je znati da joj vidi košulju. Pa, pomislio je neprijateljski, nije se ni imala s čime poaet>q i hvaliti. Barem što s njega tiče. - Ne, - uspio se srediti i odgovoriti joj. - Ne mogu otići u potragu dok ne svane. Nije dodao da će mu možda trebati sati, a moguće i cijeli dan da pronañe početni trag, čak i uz pomoć psa. Ellie se uspravila, što mu je donijelo itekakvo olakšanje. Promatrajući tamnu šumu oko njih, obgrlila je svoj tanki struk i zagrizla donju usnu. - Samo se molim da su dobro. - Bit će sve u redu za jednu noć. - Tucker je u sebi držao fige da se ta jedna noć ne pretvori u dvije. - O, nadam se, - rekla je potreseno. Taj užasan, uplašen pogled u njezinim očima odveo je Tuckera u vrijeme onog sudbonosnog poslijepodneva kad se brinula da bi se Sammy mogao ozlijediti na motoru koji mu je namjeravao kupiti. Uz tu uspomenu došla je i bol, strašna bol od koje su ga sve kosti u tijelu zaboljele.

GIGA

19

Tog dana je zanemario Ellienu zabrinutost i za manje od tjedan dana, Sammy je poginuo. Ellie mu to nikad nije oprostila. Nije kao da ju je krivio zbog toga. Tucker će svoju bol i osjećaj krivnje ponijeti sa sobom u grob. Pokret u Hondi uhvatio je Tuckerovu pozornost. Ispravljajući se kako bi bolje vidio od odbljeska plamena vatre na vjetrobran-skom staklu, uspio je raspoznati lik muškarca na suvozačevu sjedalu. Činilo se da jede nešto. Nakon što je polizao prste, otvorio je vrata i izašao van. Bio je to niski, debeljuškasti muškarac odjeven poput prodavača. Tucker nije imao ništa protiv kravata; ponekad ih je i sam znao nositi. Ali divljina nije prikladno mjesto za nošenje kravate. Upoznavanje nije bilo potrebno. Dečki su mu ispričali sve o dobrom starom Marvinu, o tome kakav je šmokljan i nisu mogli shvatiti što njihova majka vidi u njemu. Tucker je morao priznati da se i sam to pitao. Kad je Marvin zaobišao auto kako bi stao pored Ellie, Tucker je zamijetio daje na početku stvaranja impresivne trbušine kao i činjenicu da ćelavi. Po Tuckerovu mišljenju, Ellie si je mogla pronaći bolju priliku. Nije sve u izgledu, naravno. Možda Marvin ima divnu osobnost i sjajan smisao za humor. Ilije možda samo prokleto dobar u krevetu. Tucker je želio udariti samog sebe što je uopće dopustio tim mislima da mu se pojave u glavi. Detalji Elliena seksualnog života više nisu njegova stvar. Sve dok bude birala ljubavnike koji će biti dobri prema njegovoj djeci, ne zanima ga s kime se po noći valja u krevetu. Pokazujući rukom prema čovjeku pored sebe, rekla je: - Marvine, želim da upoznaš mog bivšeg muža, Tuckera Granta. Tucker, ovo je moj prijatelj i kolega, Marvin Baines. Tuckeru nije promakla činjenica daje Ellie počastila Marvina predstavljajući njega, umjesto obratno. Bila je to suptilna društvena nijansa, ona koju mnogi ljudi nisu više primjećivali, ali Ellie, kćerka pompozne psihijatrice, odgajana je u visokim krugovima društva u kojima su takve stvari bile veoma važne. Sad u srednjim tridesetima, još nije izgubila ništa od tog gracioznog društvenog ponašanja, ali samo Bog zna kako je uopće išta uspjela zadržati od toga nakon trinaest godina braka s razmaženkom loših manira. Umjesto da osjeća bijes zbog ovog prizora, Tucker se skoro nacerio. Uspomene su se vratile kad ju je vidio u akciji. Bila je jedina žena koju je znao da ljubazno može reći 'Goni se'. U njegovim krugovima, ljudi su puno izravniji, a njegovali su jedino svoje cipele. Prošao je pored Liz kako bi se rukovao s Marvinom. Njegov stisak je bio tako slab i mlohav daje Tucker imao osjećaj kao da u ruci ima sljezov prutić. - Drago mije. - Da, pa, - odgovorio je Marvin, - samo bih želio da smo se upoznali pod sretnijim okolnostima. Nadam se da nemaš ništa protiv što sam došao pomoći u potrazi. Tucker je dobacio Ellie oštar pogled. Sad mu najmanje treba neiskusan suputnik. Prije nego što se uspio sjetiti što reći, Liz je pročistila grlo. Tucker je susreo njezin sjajni pogled, shvativši daje još nije predstavio i počeo je oklijevati u ispravljanju te greške. Ellie se nasmiješila i ispružila prema njoj desnu ruku. - Bok, Liz. Drago mi je što smo se konačno upoznale. Dječaci su mi puno pričali o tebi. I to sve loše, sigurno, pomislio je Tucker kiselo. Dečkima se Liz nije sviñala i to su mu jasno dali do znanja. Liz je oklijevala prije nego što se rukovala s Ellie. Potom se odmaknula i obrisala dlan o traperice kao daje ovaj kontakt kontaminiran. Tucker se namrštio. Je li propustio nešto? Koliko on zna, Ellie se dosad ponašala veoma ljubazno, toplo i u skladu sa situacijom. Ellie je dobacila Tuckeru upitan pogled. Pretvarajući se da ne primjećuje, pokazao je rukom prema vatri. - Kava je gotova. Slobodno se poslužite s malom dozom kofeina nakon ovako napornog puta. Marvin je klimnuo glavom. - Odlično. Čovječe, kako je ovdje hladno. Da ne znam, mogao bih se zakleti da smo usred zime.

GIGA

20

- Na ovoj visini je uvijek hladno po noći i rano ujutro, posebice ujesen i proljeće, - objasnio mu je Tucker. Ellie je dotakla Marvinov rukav. - Najprije bismo trebali podići šator. Nakon toga ćemo popiti kavu. Marvin je slegnuo ramenima. - Ne bi trebalo dugo potrajati postavljanje dva šatora. Ne možemo li to poslije? - Samo za slučaj da naiñemo na neke probleme, voljela bih da to odmah učinimo. Zora će uskoro doći. Ne želim probdjeti pola noći postavljajući šatore i skupljajući opremu za polazak. Uputivši Liz osmijeh, Ellie se ispričala, uhvatila Marvina za rukav i krenula prema autu. Tucker ih je promatrao kako neko vrijeme prevrću po stvarima u prtljažniku. Marvin je položio posesivnu ruku na Ellieno rame dok je ona prevrtala stvari, a njegovi debeljuškasti prsti ostavljali su male tragove na njezinoj flanelskoj košulji. Tucker je znao da mu to nije dobro, ali morao se zapitati kako može podnijeti te odvratne, meke ruke na svom tijelu. Opet su ga zatekle uspomene s jednog kampiranja dok su on i Ellie još bili zajedno. Da se Marvin tada usudio dirati je na ovakav intiman način, Tucker bi mu iščupao debele ruke iz ramena i potom bi ga s krvavim krajevima prebio. Ali, hej, to je sad prošlost. Ako želi spavati s ovim likom, to nije njegova stvar. Baš ga briga. Svjetlost vatre stvarala je mali osvijetljeni krug na čistini, a iza toga je bila šuma tamnija od same tame. Zack je zašiljio krajeve štapova tako da Kody i on mogu ispeći dijetalne hrenovke za večeru, ali imao je osjećaj kao da ih netko ili nešto promatra iz šume. Povremeno bi začuo pucketanje grana, ali koliko god se okretao i gledao, ništa nije vidio. Pomisao na pume i medvjede slala mu je jezu niz kralježnicu. Možda nije trebao pristati na taj Kodyjev ludi plan, pomislio je kiselo. Dok su još bili u gradu, spajanje roditelja nasamo na nekoliko dana činilo se dobrom idejom. Ali sada je Zach bio prilično uplašen. On i Kody su za zaštitu od divljih životinja imali samo džepne nožiće. Što će napraviti ako ih zaskoči neka ogromna životinja? Zach je pokušavao misliti na druge stvari - na primjer, na ove hot-dogove koje im je otac kupio. Hladni su užasni, a kad ih je Zach počeo žvakati, činili su tihe škriputave zvukove pod njegovim zubima. Sto se to, uostalom, dogaña s tatom? Više im uopće ne dopušta jedenje brze hrane, a jedine dozvoljene grickalice su one od svježeg voća i povrća, gumene hrenovke, niskokalorični čips i odvratne grožñice. Čak su i kifle za pripremanje hot-doga dijetalne. Postalo je to zaista strašno. Ponekad se Zach pitao nisu li njihovi roditelji zamijenili tijela ili tako nešto. Prije godinu dana bi se nasmijao na tu ideju, uvjeren da se takve stvari dogañaju samo u filmovima. Ali više nije tako siguran u to. Kad su on i Kody živjeli u Bendu, tata im je bio totalno opušten, nikad ih nije tjerao da idu učiti ili spavati, dopuštao im je da jedu što god požele i nimalo nije mario za izgled kuće. A čim su se preselili u Springfield, odjednom je postao čudak opsjednut zdravom hranom, manijak željan čistoće i fanatik kućanskih poslova. Što je još čudnije, pravio je male podsjetnike koje je svagdje lijepio kako bi ga podsjetili na raznorazne stvari kao što je, na primjer, iznošenje smeća ili kojeg dana mora ponovno oribati kupaonicu. Ako bi zaboravio, sav bi se zbunio i pokunjio kao da će mu doći inspektor za čistoću i zdravlje. Zacha je boljela glava od samog razmišljanja o tome. Što se mame tiče, ona je držala kuhinjske ormariće pune nezdravih grickalica, rijetko kad bi pitala imaju li domaću zadaću i više se nije zamarala pospremanjem kuće. Bila je prezaposlena čitanjem Nogometa za glupane, voñenjem njega u park na igranje ili igranjem košarke u dvorištu s Kodyjem. Ona je jedina majka u susjedstvu koja može nabrojiti nogometnu statistiku i driblati bolje od nekog muškarca. Ponekad bi došla u Zachovu školu gledati ga dok trenira. Umjesto da sjedi na tribinama poput drugih majki, ona stoji postrance s ostalim očevima i urla na trenera. Jednom je čak stavila prste u usta i glasno zazviždala,

GIGA

21

potom je treneru pokazala svoju inačicu srednjeg prsta. Zach je poželio okrenuti kapu naopač-ke kako bi prekrio lice i udaljiti se s terena. Bilo je dovoljno loše što se šlampavo odijevala i ošišala na dječačku frizuru. Zar mora raditi spektakl od sebe? Kao daje pokušavala zauzeti mjesto njihova oca, a on je htio zauzeti njezino. Zach je zaključio da se oboje pokušavaju iskupiti zbog razvoda, ali samo su pogoršavali stvari. Nedostajala mu je mama koja hoda za njima i kupi smeće s tepiha. Čak mu je nedostajalo i njezino uporno davljenje kako bi trebao jesti više povrća i povlačenje za uši i tjeranje na tuširanje. Što se tate tiče, Zach je želio da bude kao što je prije bio, opušten zbog takvih stvari, s punim sudoperom suda i hrpom prljavih čarapa pored fotelje. Ukratko, želio je da se mama ponaša kao mama, a tata kao tata. Halo? Zašto im je to bilo tako teško shvatiti? Pa to je, ono, normalno. Ništa u Zachovom životu nije bilo isto od Sammyjeve glupe nesreće na motoru. - Možda neće ni doći, - rekao je Kody očajno. Odjeven u majicu zbog koje je izgledao kao ratni bjegunac, Kody se skupio s druge strane logorske vatre, trljajući ruke iznad plamena. Zach je razmišljao da mu kaže kako treba obući jaknu, ali predomislio se. Kody je mrzio da mu se nareñuje, a Zach nije želio započinjati svañu. - Uskoro će ponoć, - zamijetio je Kody nakon što je pogledao na ručni sat. - Možda je tata jako ljut na nas što smo pobjegli da nas je odlučio ostaviti ovdje. - Znaš da tata to nikad ne bi učinio. Kodyjeva brada se zatresla. Kad je preko vatre susreo Zachov pogled, njegove svijetlosmeñe oči su se napunile suzama. - Moraju doći. Ako ne doñu, plan nam je uništen. - Ionako počinjem misliti da nam je plan loš, - promrmljao je Zach. - O, da? Kao daje tvoja ideja bila odlična? 'Učinimo mamu i tatu ljubomornima', rekao si. A pogledaj što smo sad napravili. - Ne počinji. - Pa, istina je! Oboje izlaze s drugima za stvarno. Nećemo se ni snaći, a jedno od njih će učiniti nešto zaista glupo, kao na primjer, vjenčati se s nekim drugim, a ti ništa ne činiš kako bi to spriječio! Zach nije imao što reći u svoju obranu. Lagati kako bi roditelje učinili ljubomornima bila je zaista loša ideja. - I ja pokušavam promijeniti stvari nabolje. Ovdje sam, zar ne? - Dobacio je bratu ljutiti pogled. - Siñi mi s vrata, može? Zaribao sam. Priznajem. Kako sam mogao znati da će se toliko promijeniti? Razvedeni su pune dvije godine. Nije kao da bi ijedno od njih napravilo nešto strašno loše kad bi se odlučilo vezati za drugu osobu. Sa suzama koje su mu se caklile na obrazima, Kody je ubacio komad drveta u vatru. - Da, pa, sad se mrze. Barem su navikli pričati preko telefona. -1 ti si lagao, - podsjetio gaje Zach. - Rekao si tati da mama izlazi s čovjekom koji izgleda kao Tom Cruise. Sjećaš se? A njoj si rekao da se on zagrijao za ženu koja je puno ljepša i od Jennifer Lopez. - Samo zato što si to ti rekao! - Ja? Nikad! Kao da bi tata izlazio s Jennifer Lopez? S Meg Ryan, možda. Ona više sliči mami. A zašto si ti uopće rekao Tom Cruise? On nimalo ne sliči tati. - Nisi mi rekao da izaberem filmske zvijezde koje sliče mami i tati. - Nisam ti to rekao jer je to i previše očito, majmune. Ako izabereš ljude koji su im slični, možda se ne bi toliko ljutili jedno na drugo. - Sad mi to govoriš. Samo pokušavaš i mene okriviti. Bila je to tvoja glupa ideja, a ne moja. - Da, da, okrivi mene za sve. - Zach je preko vatre bacio štap na Kodyja. - Ispeci si hrenovku i začepi. Zach je jedan trenutak šutke gledao u svoj štap. Potom je čuo Kodyjevo šmrkanje i osjetio je grižnju savjesti. - Doći će oni, Kode, - rekao je dosta samouvjerenije nego što je zapravo bio.

GIGA

22

Čekali su skoro pet sati na brežuljku iznad čistine gdje su pretpostavljali da će se njihov tata utaboriti, ali nitko se nije pojavio. - Vjerojatno su kasno krenuli ili tako nešto. Kody se zagledao u mrak oko njih. - Možda nismo trebali natjerati tatu da pogaña gdje smo. Što ako je otišao na pogrešno mjesto? Zach je odgovorio još energičnije. - Pronaći će nas. - Ovo je stvarno veliko područje. Isto to je i Zachu palo na pamet, ali Kody je već jako uzrujan i zato to nije želio priznati. - Rekao sam, pronaći će nas. Pobjegli smo kako bi ponovno okupili obitelj. Točno? Gdje smo zadnji put obiteljski kampirali? - Planina Tabletop. - Upravo tako. To je simbolika. - Zach je prislonio palac na grudi. Ako sam seja sjetio toga, ako si se i ti sjetio toga, onda će se toga sigurno sjetiti i mama i tata. - Jesi siguran? Zach se pitao što će učiniti ako se njihovi mama i tata ne pojave. - Naravno da sam siguran. Izgledam li ti zabrinuto?

GIGA

23

POGLAVLJE 4 Ellie nije mogla vjerovati svojim očima kad je vidjela svu opremu i zalihe hrane koju je Marvin natrpao u prtljažnik i na stražnje sjedište automobila. Dok su bili u kući, bila je toliko nervozna i napeta da uopće nije obraćala pozornost na to što on sve nosi. Posudio je od šogora rasklopivi stol, plamenik s plinom i ogromni šator. Uz dodatak tomu, ruksak mu je bio pretrpan, a ponio je dovoljno namirnica da prehrani cijelu vojsku. - Marvine, zaboga miloga, kako ti sve ovo planiraš nositi sa sobom? Začuñeno ju je pogledao. - A kamo to? Njegovo pitanje je potvrdilo Elliene najveće strahove. On definitivno nema pojma kako će se odvijati ova potraga. - Nećemo ovdje spavati svake večeri, - objašnjavala mu je. - Zaustavit ćemo se gdje god se zateknemo kad padne mrak i tamo podići šatore. -Nakrenula je glavu, ugledavši veliku hrpu platnenog šatora. - Potreban ti je mali šator. -A ne, dodala je u sebi, platnena verzija Taj Mahala. - Ovo je bio jedini šator kojega sam uspio nabaviti u tako kratkom roku. Ellie je znala da on gotovo nije ni imao vremena za pripremu. Čučnula je kako bi provjerila težinu šatora. - Nema šanse da ovo možeš nositi u ruksaku. Morat ćemo improvizirati. Marvin je kroz maglu pogledao u hrpu platna. - Valjda si u pravu. - Glupavo ju je pogledao. - Žao mi je, Ellie. Samo sam pretpostavio da ćemo jednom raširiti šator i svake večeri mu se vraćati. - Hej. - Podigla je ruku u zrak. - Isprike nisu potrebne. Dok nisam upoznala Tuckera, ni ja nisam znala što sve treba ponijeti. A što se tiče povratka svake večeri na ovo mjesto, ne možemo znati koliko su daleko dječaci otišli. Kad jednom pronañemo prvi trag, moramo ostati na tom putu i pratiti druge tragove dok ih konačno ne pronañemo. Naježio se i protrljao ruke. - Smrzavam se ovdje. - Jesi li ponio jaknu? - Naravno. Ali nažalost to ne rješava problem sa šatorom. U pravu si. Ovaj je stvarno pretežak za nošenje. Ako posrnem negdje usput, Rambo će me zasigurno ostaviti. Možda bih sve jednostavno trebao zaboraviti i vratiti se kući. Ellieno srce je na taj prijedlog preskočilo otkucaj. Ako Marvin ode, ona će biti višak, neće valjda njima dvojima držati svijeću. - Došli smo samo s jednim autom, - istaknula je. - Kad pronañete djecu, siguran sam da će te Tucker odvesti do Springfielda. - Pogledao je prema vatri. - Nije mi promakao njegov izraz lica kad me vidio. Malo je reći da nije zadovoljan. - Da, pa, može on to preboljeti. - Umiljato mu je dotaknula ruku. - Marvine, molim te, nemoj otići. Trebaš mi ovdje zbog moralne podrške. Napunio je usta zrakom zbog čega su mu se obrazi napuhali. - Ne želim otići, ali što ću napraviti sa šatorom? - Smislit ću nešto. - Još jednom je pogledala u svu tu hranu. Iz jedne torbe je izvirivala velika boca sirupa za palačinke. - Idemo redom. Prije nego što se bacimo na rješavanje prenoćišta, hajdemo najprije organizirati ostale stvari. Dobro? Dok je pričala, Ellie je posegnula u jednu torbu i izvukla veliku staklenku maslaca od kikirikija. Dugi trenutak je zurila u staklenku i potom je vratila na mjesto. - To ne možeš ponijeti. - Maslac od kikirikija daje energiju i prepun je proteina, -prepirao se s njom. - Tako je, ali teži tonu. Ne možeš ga ponijeti sa sobom. Slegnuo je ramenima. - Znaš puno više o ovome od mene. Kakvu hranu mogu ponijeti? Ellie je trebalo dvadeset minuta za preslagivanje Marvinova ruksaka i sortiranje namirnica koje će im dobro doći za vrijeme potrage. Odlučila je da će najlonski štitnik od kiše na

GIGA

24

njezinu šatoru dobro doći Marvinu kao sklonište jer ne teži puno. Može ga u kutovima poduprijeti štapovima. Nakon što je završila s preslagivanjem Marvinovih stvari, sljedećih deset minuta je provela podižući vlastiti šator i raspre-majući svoju vreću za spavanje. Kad je konačno završila, otišla je potražiti Tuckera, nadajući se da će razgovarati s njom o planu sutrašnje potrage. Opazila je njega i Liz kako čuče na kraju čistine. Odvojeni velikim kamenom, proučavali su kartu šume raširenu ispred njih. Iznad glava, na granu drveta su objesili lampu. Dok je Ellie hodala prema njima, nije si mogla pomoći, morala je priznati koliko joj je godio ponovni boravak u šumi. Postoji nešto u središnjem Oregonu - osjećaj u zraku, u potrazi za boljim opisom - koji ju je uvijek punio energijom. Ispod nogu, zemlja je bila raskvašena i prekrivena iglicama borova koje su pale na tlo i tijekom godina se pretvorile u prašinu. Pljesniv, ustajao miris miješao se ugodno s oštrim mirisom borovine i žalfije. Kako se približavala, Ellie je uzela trenutak u kojem je promatrala Tuckera. Iako je mrzila priznati, izgledao je seksipilnije u tridesetšestoj nego u dvadesetoj. Težak rad gaje održavao izrazito zgodnim, pumpajući mu ramena mišićima i dajući njegovim prsima poveću širinu. Ali ipak je uspio održati i vitkost - bio je to rezultat nevjerojatnih daljina koje je svakodnevno prelazio. Oslonio se na jednu čizmu, ramena je držao pognuta prema naprijed i jednu rukuje opušteno držao na koljenu, a bila je to gesta zbog koje mu se crvena košulja zategnula na širokim, snažnim leñima. Dok ga je ovakvoga promatrala, Ellie se stegnulo grlo, bila je uvjerena daje to samo reakcija na ljutnju koju osjeća prema njemu. Iako ga više ne voli, nije bilo lako vidjeti ga s drugom ženom, posebice s ovakvom ljepoticom. Može li ta sjajna crvena kosa zaista biti prirodna? Samo su Tucker i njezin frizer vjerojatno znali istinu o tome. Ellie bi se možda osjećala malo bolje da se Tucker želio malo poistovjetiti s godinama, ali zrelost je njemu zapravo samo učinila dobro, pogrubila ga je i dala mu macho izgled, naglašavajući njegove visoke jagodice, oštru vilicu i tvrdoglavu rupicu na bradi. Na-zirali su se sitni nabori u kutovima njegovih svijetlosmeñih očiju. Jamice na licu, koje je nekoć toliko obožavala, postale su produljeni nabori koji su okruživali njegova čvrsta usta. U trenutku su se ta usta razvukla u osmijeh bez humora, gornja usna se stanjila u tanku liniju, a donja se presijavala poput vlažne svile pod svjetlosti lampe. - Hej, - povikala je kako bi ih upozorila na dolazak. Tucker je podigao pogled, njegova svijetlosmeña kosa je uhvatila svjetlo dok su izblijedjeli pramenovi od sunca izgledali kao ispolirana mjed. Kovrčavi pramenovi lijeno su mu pali na visoko čelo, dotaknuvši obrve koje se nisu nimalo podigle u luk. - Hej, - rekao je onim mekim, svilenkastim tenorom zbog kojega joj je nekada srce poskakivalo. Nakon što ju je pozdravio, mišić vilice mu se počeo trzati. Potom joj je poklonio onaj pogled od kojega je uvijek zazirala -sporo, vruće prelaženje preko cijelog njezinog tijela. Nervozno je prstima dotakla dugmeta na košulji i odmah se zapitala zbog čega je uopće došla ovamo. Nasreću, pogled joj je pao na kartu, što ju je spasilo od sramoćenja. - Ja, ovaj... primijetila sam da proučavate područje. Pomislila sam vam se pridružiti u raspravi. Zaklimao je glavom. - Jesi li pripremila sve za noćas? - Uglavnom. - Ellie je protrljala dlanove o traperice, osjećajući se apsurdno nelagodno i loše. Kad se primakla kamenu, rekla je: - Marvin postavlja svoj šator. - Sagnula se kako bi pogledala kartu. Bila je to zbunjujuća mreža simbola i raznih crta, ali s obzirom da ju je Liz promatrala i gledala s visoka, pretvarala se kao da joj je sve jasno. - Koje ćemo područje prvo pretražiti? - Mi? - ponovila je Liz. - Bolje bi utrošila vrijeme kad bi svom dečku pomogla raširiti šator. Tucker i ja možemo predvoditi potragu. Nije bila dvojbena mržnja koja je gorjela u Lizinim zelenim očima. Ellie nije znala koji

GIGA

25

problem ima ta žena. Dala je sve od sebe da se prijateljski ponaša prema njoj. - Sigurna sam da Marvin može sam srediti svoj šator. Ako nemaš ništa protiv, želim se uključiti u planiranje. - Znaš li uopće išta o ovom području? - pitala je Liz. - Ili, ustvari, kako uopće čitati ovu kartu? Ellie je osjećala veliku bol u srcu zbog onoga što je znala o ovom području. Teren je izrazito težak. Svake godine najmanje jedan planinar uñe u statistiku. - Ja ću barem prva priznati svoje neznanje i nestručnost što se tiče divljine i čitanja ovih karti, Liz, ali to i nije važno. Moja djeca su tamo negdje. Crvenokosa je zatresla glavom. - Da, a čim prije Tucker i ja napravimo plan potrage bez prekidanja, to ćemo ih brže pronaći. - Neću vas prekidati, - uvjeravala ju je Ellie. - Oprosti, ali upravo nas prekidaš. Ellie nije prošla ovoliki put kako bi se objašnjavala s Tucke-rovom djevojkom. Ona je samo htjela pronaći svoje dječake, odvesti ih kući gdje će biti na sigurnom i konačno si srediti život. Uspravila se i položila ruke na kukove. Nije se često u životu imala prilike sresti s ovakvim animozitetom i nije bila sigurna kako se obračunati s njime. Sačekala je trenutak u nadi da će se Tucker umiješati. Kad ništa nije učinio, oštro je susrela Lizin pogled i rekla: - Hajdemo mi nešto odmah razjasniti, u redu? Tucker je puno puta prije vidio taj sjaj u Ellienim očima da bi ga sada mogao ignorirati. Liz će sad otkriti ono što je on naučio prije mnogo godina: njegova bivša žena se u sekundi može iz umiljatog janjeta pretvoriti u gladnog vuka kad bi joj se netko zamjerio. - Dame. - Tucker je podigao ruku, uputio Ellie upozoravajući pogled i potom ga premjestio na Liz. - Hajdemo svi biti složni. U redu? Ljutito rumenilo se razlilo po Lizinim obrazima. - Kakogod. - Prešla je rukom preko karte i skupila usne u tanku liniju. - Samo sam joj sugerirala da može vrijeme bolje iskoristiti ako bude pomogla Martinu. - Zove se Marvin, - ispravila ju je Ellie kad je čučnula s njima pored kamena. Nakon što je brzo promotrila kartu, pitala je Tuckera: - Imaš li uopće pojma kamo su se mogli zaputiti? - Da to znamo, ne bismo trebali planirati početne etape potrage, - ubacila se Liz s umjetno slatkim osmijehom. Ellieno već blijedo lice sada se za nijansu posvijetlilo, a bio je to siguran znak da će puknuti. - Oprosti. Pretpostavila sam da za planiranje potrage na umu moraš imati cijelo područje. Baxter je veliko područje. Tucker se nipošto nije želio umiješati u ovo, ali činilo mu se da je Liz stvarno pretjerala. Ellie nije učinila ništa da bi zaslužila ovakvo podbadanje. Iz nekih, njemu nepoznatih razloga, Liz je odmah pokazala da joj se Ellie ne sviña. Brzo razmišljajući, poskočio je na noge i rekao: - Liz, možeš li, molim te, doći ovamo na sekundu? - Uputivši Ellie pogled, dodao je: - Vraćamo se odmah. Dok nas nema, možeš se bolje upoznati s kartom. Liz mu je dobacila bijesan pogled, ali svejedno se ustala i pošla za njim. Tucker ju je odveo iza njihovih šatora, na mjesto gdje je ranije cijepao drva za logorsku vatru. Kad se okrenuo prema njoj, pitao ju je: -Nešto sam propustio? Susrela mu je pogled i zatim ga odvratila. - Kako to misliš? Tucker je zavukao palčeve pod remen. Nije se želio svañati, ali istodobno nije mogao dopustiti da ovo samo tako proñe. - Nisi prijateljski raspoložena prema Ellie. - Nisam znala da bih trebala biti. - Podigla je obrve. - Nisi mi često pričao o njoj, ali i ono malo što si uspio reći nije mi odavalo činjenicu da ste još u ljubavi. Tucker se počešao po vilici. - Ellie i ja imamo privatne probleme. Prvi ću to priznati, ali bilo bi pošteno reći da sam u najmanju ruku kriv isto kao i ona. Ona je dobra osoba, Liz. Ako joj daš samo pola šanse, vidjet ćeš daje to istina. Zagledala se pored njega u drveće. Nakon dugog trenutka, slegnula je ramenima i rekla: -

GIGA

26

Valjda sam bila malo bezobrazna. Samo, teško mi je biti dobra prema njoj. - Pogled joj se vratio na njega. - Nikad ne pričaš o tome, ali ja znam da te povrijedila. Piše ti na licu. Tucker nije želio pričati o onome što se dogodilo izmeñu njega i Ellie. Da se iskreno kaže, nije bio siguran može li to uopće. Prisjećajući se onih užasnih tjedana nakon Sammyjeve nesreće, imao je problema i sa prisjećanjem dogañaja po kronološkom redu. Brak im se raspao; to je bila glavna činjenica. Što se tu ima još za reći? On je odgovoran za smrt njihova sina, Ellie mu nije mogla oprostiti i to je bio početak kraja njihove priče. - Bolje obostrana, Liz. U razvodima je uvijek tako. Kad je Tucker izgovorio te riječi, znao je da vjerojatno nikada nije bio iskreniji. Ellie je nedvojbeno imali svoju stranu priče i po njezinoj verziji je vjerojatno on bio čudovište. - Valjda razvod rezultira ranama kojima je potrebno dugo vremena da zacijele, - rekla je Liz, čitajući mu misli. - Da, - složio se Tucker, a glas mu je odjednom postao pro-mukao. - Nikome nije bilo lako, ni našoj djeci. Ova situacija je dokaz. - Otkinuo je grančicu bora. - Ovako stvari stoje, Liz. Tenzije su već previše podignute. Najmanje što nam treba su problemi. Znaš što pokušavam reći? Ellie ti se uopće ne mora sviñati. Ali zamolit ću te da barem budeš ljubazna prema njoj. Liz je prekrižila ruke. - Oprosti, Tucker. Možda sam ovakva samo zbog umora. - Dan i jest bio dug. - Pogledao je na ručni sat. - Prošla je ponoć. Ustala si se jutros... kada... u pet? - Zapravo u četiri i trideset. - Nasmiješila mu se u znak ispričavanja. - Moja dobrota traje do jedanaest i onda se naglo ruši. -Upitno gaje pogledala. - Želiš li da se ispričam Ellie? - Vjerojatno je najbolje da sve zaboraviš. Nisi joj rekla ništa posebno strašno, a sutra je novi dan. - Obećavam, od sutra ću biti model uzornog ponašanja. Nacerio se i lagano je pogurao. - Zašto ne odeš na spavanje? Mogu bez tebe odrediti granice. - Nije mi problem pomoći. - Imam sve pod kontrolom. Stvarno. Idi na spavanje. Oklijevala je i pogled usmjerila prema svjetlosti lampe. - Siguran si? Mislim da njezin talent za koordinaciju boja neće puno pomoći. - Ništa se ti ne brini. Ona brzo uči. Dat ću joj da obilježi granice na rezervnoj karti kako bismo i ti i ja sutra imali svoje karte. Povukla se korak unatrag. - Pa, onda, laku noć. Tucker je upravo namjeravao ljubazno odgovoriti kad mu se ona iznenada primakla. Prije nego što je uspio shvatiti njezinu namjeru, cijelim tijelom se prislonila na njega i obje ruke ovila oko njegova vrata. Prislonivši svoje otvorene usne na njegove, poljubila gaje duboko i željno, jezikom dodirujući njegov. Imala je okus na kavu i mentol bombone. Kroz džemper je osjetio njezine krute bradavice kako se stišću na njegova prsa. Tuckerov prvi instinkt bio je da se odmakne. Ellie je sjedila samo nekoliko koraka dalje, a samo Bog zna gdje je Marvin. Nije želio da netko od njih doñe iza šatora i ulovi ih. Ali čak i dok je stavljao ruke oko Lizina struka kako bi je odmaknuo od sebe, um mu se predomišljao. Prošlo je toliko dugo - predugo. Nije na sebi mogao osjetiti žensku mekoću i ne uzbuditi se. Kad gaje poljubila, odreñeni dio njegova tijela se stvrdnuo poput kamena. Disanje joj se promijenilo, postalo je plitko i ubrzano. Uhvatila mu je zapešće i gurnula ruku pod svoj džemper. U sljedećem trenutku, Tucker je u ruci držao toplu, golu dojku. Gricnula mu je donju usnu i zadrhtala. - Diraj me, - šaputala je. - O, molim te, Tucker, diraj me. Gotovo ju je poslušao. Bio je napaljen, a ona je bila strašno zamamna. Nakon tri godine, takva bi mu bila skoro svaka žena. To ga je i otrijeznilo, pretpostavio je, spoznaja da mu ona nije ništa drugo već samo tijelo. Možda bi je neki

GIGA

27

muškarci mogli uzeti pod tim uvjetom, ali on nije želio biti poput ostalih, ne kad je osjetio da bi se mogla zaljubiti u njega. Pokušao je povući ruku. Ona ga je čvrsto držala. - Želiš to, -šaptala je. - Znam da želiš. Da, dio njega koji nije imao savjesti itekako ju je želio. Ali nikada nije dopuštao da njegova djela vodi fizička potreba i definitivno nije namjeravao ni sada početi. Ukočio je ruku. - Ne sad, -bilo je sve čega se u tom trenutku mogao sjetiti. - Ne sad, Liz. - Zašto ne? - Protrljala je bradavicu o njegov dlan, a dah joj se prekidao zbog osjećaja ugode. - Samo na minutu. Molim te? -Opet ga je poljubila, gurajući jezik izmeñu njegovih usana kako bi mu vrškom prešla preko zubi. - Osjećaš li koliko te želim? - Pomicala mu je ruku po svom tijelu. - Koliko te trebam? On se treba, pomislio je s vrtoglavicom, usredotočiti na ono što želi. A zbog razloga koje trenutno nije mogao definirati, ovo nije bilo to. Uz nagli potez, izvukao je šaku iz njezinih ukočenih prstiju. Potom je položio dlanove na njezina ramena kako bi je uspio odmaknuti od sebe. Isprekidan i plitak, dah je izlazio iz njegovih pluća. Drhtao je, trudeći se držati je dalje od sebe. S razmakom izmeñu njihovih tijela došle su i jasne misli. Zagledao se u njezine krupne zelene oči i osjećao se poput najveće propalice zbog onoga stoje ugledao u njima. Sanjala je velike snove, shvatio je, baš čega se i bojao. Ona je od njega željela daleko više od seksa i lijepog provoda, sigurno prsten na ruci i zajednički ostatak života. On nije bio spreman na to, ne s njom niti s bilo kojom drugom. Nedavno je izgubio dijete i prošao kroz gorak razvod. Trebao je vremena da neko vrijeme samo živi. Sa šesnaest se zaljubio u Ellie i od tog trenutka, njegov život je bio isprepleten s njezinim, a identitet mu je definirala uloga ljubavnika, muža, oca i hranitelja obitelji i više ni sam nije znao tko je zapravo. Nije želio povrijediti Liz s grubim odbijanjem. Na koncu, nudila mu je svoje tijelo i on mora oprezno birati riječi kako je ne bi duboko povrijedio. Nije želio riskirati i zato je izabrao prve riječi koje su mu pale na pamet. - Oprosti, - prošaptao je, a glas mu je bio hrapav poput oštrice na brusnom papiru. - Žao mi je, Liz, ali sad nije vrijeme za to. Nismo sami. Jedan trenutak ga je samo gledala s izbezumljenim izrazom na licu. Ubrzo ju je pustila napetost i nasmiješila mu se. - Što je bilo? Bojiš se da nas ne ulove? Upravo se toga i bojao, ali brinuo se zbog sebe, sigurno ne zbog onoga što je ona pretpostavljala. Unaprijed znajući daje počela osjećati nešto za njega, nije mogao voditi ljubav s njom i onda se samo hladno pokupiti i otići kad svane novi dan. A sigurno bi se to dogodilo. U životu je volio samo jednu ženu i trebat će proći dosta dugo vremena dok se opet ne upusti u tako nešto. Shvatio je da je čvrsto drži za ramena i prisilio se na popuštanje stiska. - Da, valjda se može reći da se bojim da nas ne ulove. Misli da sam čudan, ali ovakve stvari želim držati u privatnosti. - Mogućnost da nas netko ulovi samo doprinosi zabavi. -Pokušala mu se ponovno približiti i namrštila se kad joj to nije dopustio. - Hajde, Tucker, ne budi ukočen. Obećavam ti da nećeš požaliti. On je već žalio. Stalno je osjećao da bi ona od njega željela više nego što joj je spreman dati. Kad muškarac zna da nešto ne može pružiti ženi, onda bi se trebao povući. Poljubio ju je u čelo, okrenuo je i rekao: - Laku noć, Liz. Ponuda je fantastična, ali za sad je moram propustiti. Preko ramena mu je poslala požudan pogled. - Ako obećaš da ćeš me kasnije posjetiti, obećavam ti da ću biti tiha, - rekla je umiljato. - Nitko nikad neće saznati. On bi znao. Tucker se nije mogao sjetiti ljubaznog načina na koji bi odbio ponudu i zato joj je samo namignuo. Prošla je rukom preko svog boka, polako i sugestivno, potom ju je podigla

GIGA

28

kako bi rukom prešla preko dojke. Pogled mu se ukopao tamo gdje se ona prstima poigravala sa svojom bradavicom, okrećući je i izazivajući sve dok nije nabrekla i postala jasno vidljiva i pod ovim slabašnim svjetlom. Usta su mu se u trenutku osušila. Uz vragolast osmijeh, nestala je u svom šatoru. Stojeći tamo u sjeni, duboko je udahnuo i zadržao dah dokle god je mogao. Potom je rukom prešao po licu gore-dolje i zbog toga gaje zabolio nos. Sranje. Gdje je sad hladan tuš kad ga treba? - Laku noć, - nježno je viknula iz šatora. - Znaš gdje me možeš naći. Tucker je glupavo gledao u lepršavi zid od plavog najlona. -Laku noć, - konačno je rekao. Čuo je otvaranje zatvarača njezine vreće za spavanje. Progutao je knedlu, s jedne strane se osjećajući vraški ponosnim na sebe, ali pitao se je li izgubio zdrav razum. Tri godine bez seksa i odbio je prvu užasno neodoljivu ponudu koju je dobio? Tu nešto nije kako treba. Dobro, u redu, poludio je. Može on živjeti s tom spoznajom. Ali ne bi mogao živjeti sa spoznajom da je iskoristio nekoga ne mareći za tuñe osjećaje. Još se može pogledati u oči u ogledalu kad se ujutro bude brijao. I to je nešto. Točno? Čovjek ne može staviti cijenu na vlastito samopoštovanje. Nekako mu to i nije bila neka utjeha kad se pogledao dolje i rukom pomaknuo nabreklinu iza zatvarača hlača. Kvragu. Što sada? Nema šanse da će zakoračiti na svjetlo dok nabreklina ne splasne. Ellie će je sigurno primijetiti i pomisliti najgore. Nije kao da mu je stalo do njezina mišljenja. Radi se samo o... pa, kao što je rekao Liz, za sve postoji odgovarajuće vrijeme i mjesto, a ovo jednostavno nije to. Još jednom je rukom prešao preko lica i trepnuo. Potom je napravio krug oko nacijepanih drva. Bila je ovo jedna životna ironija, shvatio je, kako erekcija može brzo doći, a treba joj toliko dugo vremena dok ne proñe. - Oprosti što sam se toliko zadržao, - rekao je Ellie kad joj se nekoliko minuta kasnije pridružio kod kamena. - U redu je. Dok te nije bilo, pokušavala sam shvatiti ovu kartu. - Podigla je pogled. - Gdje je Liz? - Prilično je umorna i odlučila se povući za danas. - Ah. - Ellie je pogledala preko ramena. - Dobila sam dojam da me ne voli. Tucker je pretpostavio da joj na licu vidi ljutiti izraz pun ne-vjerice kad je čučnuo pored nje. - Stvarno? Mislim da je samo pre-umorna. Jutros smo se oboje ustali prije pet sati. Oštrije gaje pogledala. - Ona je spavala u svojoj kući, a ja u svojoj. Ne, nije prespavala kod mene. Ramena su joj se opustila. - Djeca su jedini razlog zbog kojega pitam. Ne želim da pomisle kako je u redu... pa, znaš... ući u neobaveznu intimnost. - Slažem se. Slegnula je ramenima i nasmiješila se, a oči su joj potamnile od znatiželje. - Tucker, ako je ova stvar s Liz ozbiljna i stvarno je želiš imati kraj sebe dok su djeca kod tebe, možda bismo ih trebali posjesti i objasniti im da ti ona u životu puno znači. - Ispituješ me, Ellie? Samo na trenutak je djelovala zbunjeno. - Sanjaš, Tuckeru? Njezin brzi odgovor natjerao ga je na smijeh. Potapšala je kartu. - Samo želim pronaći našu djecu. - Amen. Upravo se tada pokraj njih pojavio Bucky. Zavlačeći njušku pod Tuckerovu ruku, australski ovčar je preklinjao za češkanje. Tucker je nagradio psa s malo češkanja ispod brade. Konačno se ovčar zadovoljio i izvalio se pored vatre kako bi odrijemao. - Prvo dobre vijesti, - rekao je Tucker Ellie, zazirući od onog trenutka kad će joj morati reći i one loše. - Cesto sam ovamo dovodio dečke. Vrlo dobro poznaju ovaj dio Baxtera i mislim da

GIGA

29

sa sigurnošću mogu tvrditi da se ovdje nikako ne mogu izgubiti. Zatresla je glavom, ali njezin pogled se zabrinuto zadržao na njegovom, govoreći mu kako zna da će uslijediti mnogo lošije informacije. - Dobro je to znati. Tucker je poželio da ovaj razgovor može ostati na tome. - A sada loše vijesti. Večeras kad sam vozio ovamo, Liz je kroz prozor svjetiljkom osvjetljavala cestu, tražeći tragove sa svoje strane ceste. Ja sam gledao drugu stranu i sredinu uz pomoć farova. Nježno grlo joj se stegnulo dok je pokušavala progutati. - Sto to znači, da dječaci nisu ovdje? - Ne. To samo znači da nisu došli baš ovamo i to istom cestom. U ovom dijelu Baxtera smo promijenili nekoliko kamp mjesta. Nedavno smo najviše vremena provodili ovdje i zato sam pretpostavio da će doći ovamo. Stisnula je šake i spustila ih na koljena. Pod svjetlosti lampe, zglobovi su joj bili bijeli. - Pa što ćemo sada učiniti? Tucker je vrhom prsta udarao po karti na zemlji. - Sutra ćemo se morati voziti glavnom cestom i skretati na sve sporedne putove kako bismo utvrdili početni trag. Kad otkrijemo dokle su se vozili biciklima, lako ćemo saznati kamo su se uputili. I tako ćemo započeti potragu. Zaklimala je glavom i drhtavo udahnula. - Hoće li nam to od7 uzeti puno vremena? - Pročešljavat ćemo samo malo područje i imamo dva auta. Ne bi trebalo dugo trajati. - Pokazao je na kartu. - Podijelit ću područje koje pretražujemo kako ne bismo dvaput išli jednim putem. Kad svane, odlazimo odavde i krećemo u dva tima, a svaki tim će imati strogo odreñene granice unutar kojih će pomno pretraživati. Potrajat će malo duže nego što sam se nadao, ali mislim da ćemo im prije podneva ući u trag. Izgledala je kao da osjeća olakšanje kad je to čula. - Najgore moguće, dečki mogu biti pola dana u prednosti naspram nas, - dodao je. - Ako se to dogodi, nećemo ih uspjeti sustići prije mraka. Tucker nije smatrao mogućim da bi postala još bljeña, ali ipak jest. - Govoriš li da bi još jednu noć mogli sami provesti negdje vani? - Kad je potvrdno zatresao glavom, na trenutak je stis-nula usne i zažmirila. Kad su joj se trepavice opet razdvojile, rekla je: - Možda trebamo nazvati Službu spašavanja, Tucker. - Prije nego stoje stigao protestirati, podigla je ruku u zrak. - Znam da si ti jedan od najboljih tragača u okrugu. Ni ne govorim da nisi. Ali ne rade li roditelji upravo to kad im se djeca izgube? Nije joj želio nastaviti lagati. - Tako je. Ali naša djeca nisu izgubljena. - Nisi razuman. Vani su negdje, a mi ne znamo gdje. To znači prokleto izgubljeni. Kako uopće možeš biti siguran da su na ovom području? Nakon večerašnje vožnje za vrijeme koje nije uočio nijedan njihov trag, Tucker više nije bio tako siguran u to i bio je zabrinut. Očito mu se to ocrtavalo na licu jer se Ellie naglo ukočila. Sačekala je trenutak i potom podigla ruku. - Čekaj samo malo. - Nasmiješila se bez humora i na trenutak se zagledala u lampu. Kad je vratila pogled na njega, upitala je: - Jesam li dobro shvatila? Vjerojatno, pomislio je.- Ellie... Više je podigla ruku. - Nemoj ti meni Ellie ništa. Izgledam li ja tebi toliko glupo? - Ne, naravno da ne izgledaš. - Onda se ne igraj sa mnom, - rekla je, a glas joj je sa svakom izgovorenom riječi postajao opasniji. - Oni su i moji sinovi. Zaslužujem znati s čime se točno suočavamo. Ne želim nikako uljepšavanje, nikakve gluposti. Moguće je da nisu na ovom dijelu Baxtera. Nije li to potpuna istina? - Da, moguće je da nisu ovdje. - A zbog čega si dosad čekao da mi to kažeš? Ja sam njihova majka i ovdje smo više od sat vremena.

GIGA

30

Tucker je prešao rukom preko očiju. - Želio sam ti to obzirnije reći zbog straha da ćeš se uspaničiti i nazvati pomoć. Počela se ustajati. Uhvatio ju je za ruku. - Ellie, molim te, bar me saslušaj. Trebao sam ti sve reći. Oprosti što sam dosad čekao. Samo ne želim ovdje hrpu neiskusnih volontera. - Ako djeca nisu u ovom dijelu Baxtera, radije bih izabrala pomoć neiskusnih volontera nego nikoga. Ovo je golema divljina. - Neiskusni volonteri mogu se razletjeti šumom bez ikakvog reda i samo upropastiti dječje tragove, da i ne spominjem mogućnost da se i oni sami mogu izgubiti. To bi nas koštalo vremena. -I bojao si se da ću, ukoliko mi iskreno kažeš sve o trenutnoj situaciji, jednostavno zanemariti tvoju zabrinutost? Puštajući njezinu ruku, rekao je: - Tako je. - Imam svako pravo znati i to odmah. Nemaš mi pravo ništa tajiti, bez obzira na razloge. - Zamahnula je rukom pokazujući stabla oko njih. - Moja djeca su ovdje negdje, proklet bio! Jedno dijete sam već sahranila. Misliš li da želim izgubiti još jedno? - Nećeš, dušo. -Ne zovi me dušo! - Onda, Ellie, - brzo se ispravio. - Isuse! Čuješ li ti sebe? Nismo na suprotnim stranama. 1 ja volim tu djecu. Bit će dobro za noć ili dvije. Dobro sam ih podučio. Bit se sasvim u redu. Stavila je dlan iza uha i skupila ga. - Čujem li ja to jeku? -Njezine plave oči, sada sjajne od bijesa, izgledale su kao ogromne plave točke na blijedom licu. - 'Bit će on sasvim dobro', rekao si. Sjećaš se toga? A sad misliš da bih ti opet trebala vjerovati na riječ? Tucker se osjećao kao da ga je udarila. Odjednom je postao tako bijesan, želio je uzeti tu kartu i baciti joj je u lice. - Oprosti mi, ali ti si bila kod kuće kad se to dogodilo. - Vidio je kako se trgnula na taj podsjetnik. - Ja sam mu kupio taj prokleti motor. Ali ne bi poginuo da si ga pazila onako kako si trebala. Tišina. Zurili su jedno u drugo dok su njihove ljutite riječi visjele u zraku meñu njima. Na jedan strašan trenutak, Tucker je pomislio da će briznuti u plač. Uzimajući u obzir činjenicu da ju nije vidio kako plače od dana kad je njihov sin poginuo, bila bi to njegova krivica. Umjesto toga je samo zažmirila i pognula glavu. Tresla se i to jako. Osjećao je mučninu. Zašto su se uvijek morali vraćati na to? Sammy je mrtav. Ništa što budu rekli ili učinili ne može to promijeniti. Zaboga miloga, zašto jednostavno jedno drugome ne mogu pružati utjehu umjesto što si meñusobno pokušavaju popiti krv? Tucker je pretpostavljao da do razvoda ne bi ni došlo da je jedno od njih to bilo u mogućnosti učiniti. Tužna činjenica jest da je sva ona ljubav koju su osjećali jedno prema drugome pokopana zajedno s njihovim sinom. Sad nije ostalo ništa osim gorčine, žaljenja i fatalnih grešaka koje se nikad ne mogu ispraviti. - Žao mi je, - prošaptala je drhtavo. - Ja sam prva počela. Ja ću i završiti. Molim te, prihvati moju ispriku. Nisam to trebala reći. Tucker je drhtavo izdahnuo. - I meni je žao. Ni ja nisam trebao reći to što sam rekao. S još uvijek pognutom glavom obgrlila je svoj struk i nekoliko puta duboko udahnula. Tucker se zagledao u kartu. Toliko se uzrujao da mu se vid zamaglio, - Ellie, ako želiš pozvati ekipu tragača, ako ti srce govori da je to najbolje što trebaš učiniti, otići ću po svoj telefon i osobno nazvati. Konačno je podigla glavu. Oči su joj sada izgledale užasno prazno. - Dobro si rekao. Ako pošalju ovamo hrpu volontera, mogli bi uništiti njihove tragove. - Njezine bezbojne usne razvukle su se u slabašan osmijeh. - Najbolji slobodan tragač je već ovdje. Nije kao da mogu poslati nekog boljeg. Nešto je napetosti iščezlo iz Tuckerovih ramena. - Hvala ti na tome. - Istina je istina. Jako si dobar. Samo me pokušaj shvatiti. Ako sutra do podneva ne nañeš njihove tragove, dogovor otpada. Tada ćemo se suočiti s pretraživanjem cijelog Baxtera. I za to će nam trebati puno dobrovoljaca kako bismo bili učinkoviti.

GIGA

31

- Zvuči pošteno, - složio se. - I, samo da se zna, ukoliko doñe do toga, sam ću pozvati pomoć. Ni ja ne želim da moja djeca lutaju po divljini duže od tebe. Klimnula je glavom i protrljala ruke. Tucker se pitao je li joj hladno. Čak i u blizini logorske vatre, noć je svejedno hladna, a ona na sebi nema jaknu. Prije nego što joj je uspio ponuditi jaknu, rekla je: - U kolikoj su opasnosti? Obećavam da neću poludjeti i odmah zvati pomoć. Samo budi iskren, u redu? - Pa divljina nije šetnja parkom, - priznao je. - To znaš i sama. Broj medvjeda i puma se zadnjih godina povećao. Takoñer ima i čegrtuša, ne mnogo na ovom području, ali ipak ih ima, čak i ovako kasno u godini. Isto tako postoji i mogućnost da se jedan od njih ozlijedi. Svaki put kad uñeš u divljinu, preuzimaš nekoliko rizika. Povrh svega toga, oni su samo djeca. Ali kad sam to rekao, moram dodati da nisu obična, prosječna djeca. Znaju o snalaženju u divljini više od većine odraslih muškaraca. Da u srcu ne vjerujem kako mogu biti dobro dvije noći zaredom, već bih sam pozvao pomoć. Prošla je prstima kroz kosu. Kad ih je provukla i spustila ruku, neravni pramenovi su slobodno i neuredno pali na njezino čelo i uši i tako stvorili zlatni oblak oko njezina lica. Tucker je još volio njezinu dugu kosu, ali i ova kratka frizura mu je počela prirastati srcu. Zasigurno je bila praktičnija nego ona duga kosa koju je prije nosila. Pretpostavljao je da se možda zbog toga prestala šminkati, kako bi se oslobodila za važnije stvari, kao što je na primjer, provoñenje više vremena s njihovim sinovima. Ne može joj biti lako, radi šest dana u tjednu i istovremeno odgaja njihovu djecu, a jedno od njih je tinejdžer. Zvuk približavajućih koraka uhvatio je Tuckerovu pozornost. Pogledao je okolo i ugledao Marvina kako im se približava. Stariji muškarac je protrljao debeljuškaste ruke i zainteresirano pogledao kartu. - Oprostite što mi je toliko trebalo. Onaj prokleti šator je užasno teško podići. - Čučnuo je pored Ellie. - Pa, bacimo se sada na posao, hoćemo li? - Upravo sam rekao Ellie da ćemo se sutra morati voziti cestama. - Tucker mu je nastavio objašnjavati o nedostatku bilo kakvog traga bicikala u obližnjem području i o tome kako je planirao podijeliti sjevernu stranu gdje će tražiti u dvije ekipe. - Ako rano krenemo, neće nam dugo trebati da pokrijemo to područje. Marvin je zaklimao glavom i približio se kako bi pomnije pogledao kartu. - Kako ćemo odrediti granice? Tucker je iz džepa izvadio tri olovke i počeo razdjeljivati područje na male prostorne komade dok su Marvin i Ellie sve to isto kopirali na drugu kartu. Kad je konačno bio zadovoljan obav-ljenim, bilo je skoro dva sata i Ellie je izgledala mrtva umorna. Plavi podočnjaci sada su postali sivi, a koža joj je bila gotovo prozirna. - Bolje da svi odemo malo odspavati, - savjetovao je Marvin uz zijevanje. - Kad sviće? - Za otprilike četiri sata, - odgovorio je Tucker. - Odlazim. - Marvin se ustao, sagnuo kako bi utisnuo poljubac Ellie na čelo i podigao ruku u znak pozdrava Tuckeru. Ellie je jedan trenutak gledala za njim. Potom se i sama jedva ustala. Pod svjetlosti lampe i sjenama, mogla je proći za tinejdžericu u flanelskoj košulji i trapericama. Trljajući ruke kako bi ih ugrijala, pokazala je Tuckeru znak za laku noć. Promatrao ju je kako hoda do svog šatora, koji je bio postavljen s druge strane logorske vatre, nekoliko koraka udaljen od Marvinove ogromne kreacije i samo malo udaljeniji od njegovoga. Kad je podigla ulaznu stranicu kako bi ušla, osvrnula se preko ramena. Pogledi su im u sekundi prevalili udaljenost meñu njima, spojili se i zadržali tako jedan dugi trenutak koji se činio kao vječnost. Na taj način su razmijenili neizgovorene poruke i uspomene. Zadnji put kad su se vidjeli u divljini, Sammy je još bio živ.

GIGA

32

Tucker je bio taj koji je konačno prekinuo kontakt očima. Ili je to bila Ellie? Nije mislio da je uopće važno. Najvažnije je da su se oboje okrenuli svako na svoju stranu, baš kao što su učinili i prije tri godine. Kad se sve na koncu svodi na to, što je drugo i važno?

GIGA

33

POGLAVLJE 5 Ellie se ujutro trgnula iz sna zbog osjećaja hladnog, vlažnog nosa u svom uhu. Još uvijek je potpuni mrak, a ona nije mogla jasno razmišljati kako bi shvatila o čemu se radi. Brzo se uspravljajući u sjedeći položaj, zamahnula je rukom kako bi otjerala od sebe to što ju dira, ali je ubrzo shvatila da joj to australski ovčar pokazuje svoju naklonost. Iskorištavajući njezinu zbunjenost, Bucky joj je polizao lice i uspio ju je najmanje dvaput polizati po otvorenim usnama prije nego što se uspjela okrenuti od njega. Dah mu je smrdio na pseću hranu i suhu travu, bio je to užasan zadah i to prije nego je progledala. - Bucky, ne! - promrmljala je Ellie, udarivši lagano nos prislonjen na njezin obraz, odmaknuvši glavu. - Ne u usta. Začula je cerek koji je dolazio izvana. Uzimajući u obzir činjenicu da Marvin nipošto ne može proizvesti takav muževan i dubok zvuk, Ellie je imala malih problema s identifikacijom izvora. Tucker. Činilo joj se posve nepoštenim da prije prve jutarnje kave mora pomisliti na njega. Gunñajući ispod glasa i držeći bradu prislonjenu na prsima kako bi izbjegla pseće lizanje, ispuzala je iz vreće za spavanje. Nalet svježeg zraka pred zoru prošao joj je kroz odjeću i bila je zahvalna što je uspjela predvidjeti ovakvu svježinu i noćas odlučila spavati potpuno odjevena. Tapkala je rukom po vlažnom podu šatora kako bi pronašla čizme, zamazavši dlanove sa zemljom i prljav-štinom. Osim ako u blizini nema nekog izvora vode, sada bi joj dobro došla bilo kakva voda. O, kako obožava kampirati. Na listi omiljenih stvari, kampiranje se nalazi odmah ispod godišnje mamo-grafije. Barem je stiskanje grudi s tvrdim, hladnim metalom brzo bilo gotovo. Prva zora, kiselo je pomislila kad je konačno opipala kožnu čizmu. Počela je tražiti i drugu, potom je napipala petu prekrivenu nekim naslagama - nadala se da stvrdnuto nešto ipak nije pseći izmet - i čvrsto je uhvatila gornji, kožni dio kako bi je privukla k sebi. - Odlazi, Bucky, molim te. - Poražena, Ellie se srušila nazad u svoju vreću za spavanje i neko vrijeme gladila luckastog ljubimca. Zabadao je svagdje po njoj svoju vlažnu njušku, ostavljajući tragove sline po njezinom licu, vratu, rukama i nedvojbeno po odjeći. Rekla je samoj sebi da nije važno. Kad se ovako kampira, nivo osobne higijene ionako drastično opada. -1 ja tebe volim. Da, volim te. I ja tebi želim dobro jutro. Kad su izljevi ljubavi potrajali dovoljno dugo da zadovolje sretnu životinju, Ellie se pripremala za neugodan i težak zadatak stavljanja nogu u s godinama otvrdnule čizme. Nabori na ristu, odmah iznad nožnih prstiju bili su poput nakupina cementa koji joj se zabijaju u nogu, a kod jedne pete ju je sve stiskalo. Uzimajući u obzir činjenicu da su ove čizme nekada bile najbolje na tržištu -Tucker nije štedio kad se radilo o udobnoj obući svakog člana obitelji - i savršeno su joj pristajale, Ellie se nadala da će s nošenjem omekšati. Dok je zavezivala vezice na drugoj čizmi, čula je Marvinov pobunjeni alt kako odzvanja kroz tamu. - Zašto moramo skupiti šatore ako ćemo se danas samo voziti cestama? Ne bi li bilo zgodnije sve ostaviti ovdje i poslije se vratiti na ručak? Nije još ni progledala, a Marvin već razmišljao o ručku? - Ako pronañemo mjesto na kojem su dečki sišli s glavne ceste na puteljak, slijedit ćemo tragove guma sve do mjesta gdje su ih ostavili, - odgovorio je Tucker. Slabašan zvuk udaranja šibom zapečatio je tu izjavu. - Ako se to dogodi rano danas, odmah ćemo ih početi tražiti. Ako to bude kasno poslijepodne, onda ćemo se utaboriti i ujutro krenuti za njima. Ne, pomislila je Ellie. Dala je Tuckeru vremena do podneva -bez ali, što i ako. Ako dotad ne pronañe tragove guma, nazvat će Službu spašavanja. - Meni se to čini gubljenjem vremena, - žalio se Marvin. -Sudeći prema onome što sam sinoć vidio na karti, granice koje danas namjeravamo pretražiti pokrivaju samo dvadeset šest kvadratnih kilometara. Bilo bi puno jednostavnije vratiti se ovamo i lijepo pripremiti ručak. - Nećemo puno kuhati, - odgovorio je Tucker. - Samo po noći dok ne budemo pratili tragove.

GIGA

34

Uglavnom, bit će to 'uzmi-si-što-nañeš' i jedi-usput-dok-hodaš'. Ellie je začula lupanje aluminijskih sipki i odmah je znala da Marvin rastavlja svoj platneni Taj Mahal. - Meni se čini da je za sve nas vrlo važno redovito jesti i sačuvati snagu. Kad je trenutak kasnije izašla iz šatora, privuklo ju je svjetlo vatre. Hodala je prema izvoru, trljajući ruke i dlanove dok se osjećala zaleñeno. Trepćući kako bi razbistrila vid, ugledala je Tucke-rov lončić za tri šalice kave kako se sjaji na stijeni i pored njega je stajala plava šalica. Kava. O, da. Upotrijebivši rukav košulje kojim će zaštititi ruku, podigla je lončić. Na njezino veliko razočaranje, činilo se da nije ostalo puno kave, bila je to opravdana sumnja jer je uspjela samo dopola napuniti šalicu. Ellie je bila zahvalna i na tome. Odložila je lončić na stijenu i bila je spremna za onaj prvi jutarnji gutljaj. Kava. O, da. Dok je rukama hvatala šalicu i podizala je prema ustima, para i aroma su joj ulazili u nosnice, a miris je bio tako bogat da gaje skoro i tada mogla okusiti. Upravo je tada krajičkom oka ugledala pokret s- lijeve strane. Još uvijek u polusnu, okrenula se i ugledala Tuckera, golog od struka na gore kako stoji pored panja. Brije se, shvatila je, što objašnjava neke zvukove koje je ranije čula. Na panju pokraj njega stoji mali emajlirani lavor, a u jednoj krupnoj ruci drži britvicu. Donja vilica mu je prekrivena pjenom i ta bjelina je u velikom kontrastu s njegovom inače preplanulom puti. Njegova kosa, još uvijek vlažna od nedavnog umivanja, sjajila se tamno brončanom nijansom pod svjetlom plamena. Još uvijek bunovna, Ellie je pokušala odvratiti pogled, ali umjesto toga, pogled joj je počeo pratiti igru mišića na leñima i nadlakticama svakog puta kad bi se pomaknuo. Pod jantarnim svjetlom, svaki pokret i mreškanje vode popraćeno je sjenama, stvarajući očaravajuću izložbu muške ljepote zbog koje su joj se usta osušila i počela je osjećati tupilo. U nemogućnosti da se zaustavi, spustila je pogled još niže, prateći liniju čvrstih mišića i mesa koji su uobličavali njegovu kralježnicu. Bio je to put prema dolje koji je nemilice vodio do početka njegovih nemogućih traperica, koje su se stapale s njegovim veoma uskim strukom. Čim je došla to te točke, Tucker se sagnuo naprijed kako bi isprao lice od pjene, pružajući joj spektakularan pogled na preplanuo donji dio leña i dvije rupice odmah iznad stražnjice. Ellie je ispustila šalicu. Strmoglavila se ravno na stijenu i proizvela glasan zvuk, a kava, koja se samo trenutak ranije činila daje ima u veoma maloj količini, razlila se u svim smjerovima, šprica-jući sve oko mjesta pada i tako je dosta kave završilo i na njezinim trapericama. Bol. Tekućina je bila kipuća. Ellie je vrisnula i odskočila od stijene, udarajući rukama o traperice, nakon čega se spotakla i pala na zemlju. - Joj! Oh, Bože! Tucker se našao kraj nje za manje od sekunde. Jedna strana lica mu je još uvijek prekrivena pjenom, ali primio ju je za ruke i naredio joj: - Budi mirna! Prije nego što je Ellie mogla shvatiti što namjerava učiniti, naglo joj je otvorio traperice i jednim oštrim povlačenjem ih skinuo s nje. Svjež zrak je u trenutku ublažio peckanje na bedru. Ali bilo kako bilo, našla se kako stoji pod svjetlosti plamena odjevena samo u čipkaste gaćice i podužu flanelsku košulju, koja joj je donekle prekrivala najintimnije dijelove. Kroz tijelo joj je prošao topao osjećaj neugode. Te seksi gaćice, koje je od razvoda držala najdalje u ladici, tek su se nedavno vratile u službu jer su joj se sve pamučne istrošile. Radije nego da kupi nove, koje ionako nitko neće vidjeti, odlučila je kupiti dječacima potrebne stvari i zato je ponovno počela nositi ove čipkaste, koje joj je Tucker poklonio zadnjeg Božića koji su proveli zajedno. Definitivno ih se sjeća. Nakon što su tog Badnjaka djeca otišla na spavanje, šetala se u njima za njega ispred okićenog drvca i ujutro su se oboje probudili s iglicama u kosi. - Što to radiš? - povikala je. Kavom zamazane traperice stajale su joj dolje oko gležnjeva i zbog toga nije mogla čak ni potrčati u zaklon. Ne trudeći se odgovoriti, Tucker se vratio do panja. Došavši do zelenog plastičnog lavora, umočio je u vodu ručnik i potom se vratio kako bi joj vlažan dio omotao oko opečenog bedra. Zbog šoka je Ellie bolno jauknula i poskočila nazad, bila je to reakcija zbog koje je skoro opet

GIGA

35

pala na zemlju jer su joj traperice i dalje stajale oko gležnjeva. Dok se Ellie borila hvatajući ravnotežu, Tucker je ovio svoje velike ruke oko njezinih nogu kako bi pričvrstio ručnik na mjesto. -Hoćeš li se smiriti? Ta kava je bila kipuća. Vraški te opekla. Da nije paradirao okolo polugol, ne bi je ni prosula, ljutito je pomislila. Privučen bučnim dogañajem, Marvin je zakoračio pod svjetlost plamena. Zastao je i gladno se zagledao u donji dio tijela. Ellie je raširila ruke preko najdelikatnijeg dijela, osjećajući se posve izloženom. - O, zaboga miloga, - rekao je Tucker s glasom punim nestrpljenja. - Kao da to nikad prije nisam vidio? Ellie je ponovno pogledala bivšeg muža. Možda je to bio neželjeni podsjetnik na njihovu nekadašnju intimnost ili je to možda u njegovu glasu apsolutna odbojnost koju je osjećao prema tom njezinom dijelu tijela zbog čega gaje i nazvao 'to'. Odjednom je postala veoma ljuta. - Možda ste to prije i vidjeli, gospodine Grant, - izvalila je, -ali sada više ne trebaš gledati. - Hvala Bogu. Poželjela ga je udariti. Mrlja od pjene za brijanje sada joj se činila kao izvrsna meta za udarac. U velikom iskušenju, stisnula je šake i odvratila pogled s tog mjesta. - U čega to, dovraga, zuriš? - pitao je Tucker oštro. Na jedan trenutak, Ellie je mislila da se obraća njoj. Zatim je shvatila da Marvin još uvijek stoji blizu njih, s pogledom prikovanim na njoj. Na tom pitanje je poskočio kao da ga je netko probo iglom. -Ni... ništa, - zamuckivao je. Čak i pod ovakvim slabim svjetlom, krivnja na njegovim bucmastim obrazima bila je više nego očita. -Samo sam mislio da vam možda treba pomoć. - Da nam pomoć treba, onda bismo je i tražili, - izgovorio je Tucker bijesno. Kad se Marvin nije odmah maknuo, Tucker je procijedio:-Briši! Marvin se okrenuo upravo kad je Liz provirila iz svog šatora, a duga crvena kosa joj je bila sva raščupana. - Zaboga, što se to dogaña ovdje? - Ellie si je prosula kipuću kavu na noge. Liz je protrljala oči i nastavila neljubazno odmjeravati Ellie od glave do pete. - Hmm, - rekla je. Nije to bilo u stilu 'O, Bože, jesi se ozlijedila?', već samo 'Hmm'. Ellie je stisnula zube, misleći kako je Tuckerova sadašnja djevojka sigurno bila na zadnjem mjestu u redu kad je Bog dijelio ljudskost i ugodnu osobnost. Ali nije kao daje njemu uopće stalo. Ono što je Liz nedostajalo u tom dijelu, itekako je nadoknañivala fizičkim atributima, a Ellie nije imala nijedan od njih. Ako to nije pljuska, onda ona ne zna što jest. Tucker je konačno skinuo ručnik s njezinih nogu. Kad joj je prstima nježno dotaknuo opečenu kožu, trgnula se i skoro opet pala na leña. - Ne znam hoće li ostati ožiljak, - rekao je. Noge su joj bile sasvim dobro. Samo je željela navući traperice. Kad se sagnula kako bi ih podigla gore, Tucker se počeo uspravljati. Glave su im se sudarile poput dvije bundeve, a zvuk udarca joj je proparao mozak. Boljoj se raširila po čelu. On je bijesno opsovao. Ona je pred očima vidjela zvijezde. - Jesi dobro? - Primio ju je za lakat. - Ellie? Treptanjem tjerajući mrlje pred očima, položila je ruku na njegova prsa kako bi se smirila. Toplo, čvrsto meso i guste dlake na prsima natjerale su je da odmah povuče ruku k sebi, i prije nego što joj se vid razbistrio. - Dobro sam, - uspjela je izgovoriti. - Savršeno. - Protrljala je bolnu obrvu. - A ti? - Navikao sam i na jače udarce. - Još uvijek ju je držao za ruku. - Oprosti mi za ovo. Nisam znao da se namjeravaš sagnuti.

GIGA

36

Nakon što je to izgovorio, oduzeo joj je i ono malo dostojanstva tako što joj je podigao traperice. Ellie se borila s metalnim dugmetom i patentnim zatvaračem. Netko ne mora nužno popiti kavu da bi se brzo razbudio, shvatila je. Jednako učinkovito je bilo i kupanje u njoj. Bila je ljutita i bijesna. Bedro ju još pecka na mjestu gdje su je dotakli Tuckerovi nježni prsti. Uputila mu je prijekorni pogled dok se vraćao prema panju gdje je nabrzinu završio s brijanjem. Dok je na obraze nanosio loši on u velikim količinama, stajao je sa široko raširenim nogama, a napeti mišići su mu prilijepili traperice za duge noge. Ellie se natjerala na odvraćanje pogleda. Sve je već prije vidio, nije li? Pa, to je bilo obostrano. Neće Tuckera Granta više nikada ovako gledati pa makar on bio zadnji muškarac na zemlji. Primamljivi miris njegova losiona poslije brijanja lepršao je za njom dok je marširala do prtljažnika svoje Honde. Bolnih prstiju od hladnoće i frustrirana razvojem dogañaja, napunila je svoju malu aluminijsku šalicu s vodom iz petolitarske kante koju je ponijela sa sobom, potom je unutra ubacila i odreñenu količinu kave. Dok je stajala tamo, uzela je i svoju nepromočivu jaknu i zahvalno ugurala ruke u tople rukave. Kad se vratila do vatre, Tucker je završio s brijanjem, hvala Bogu, i sada je bio potpuno odjeven. Na sebi je imao plavu košulju i podstavljenu traper jaknu, koja mu je dodavala širinu u ramenima i grubi izgled, koji je govorio spreman-sam-za-bilo-što. Liz je stajala pored njega, izgledajući gadljivo prekrasno za ženu koja je upravo prespavala noć u odjeći i još se nije ni počešljala. Zeleni džemper naglašavao je njezine velike grudi, a tkanje je bilo toliko tanko da se Ellie mogla zakleti kako joj jasno vidi cijele bradavice. Odvratno. Kolike grudi ima ova žena, šesticu? Po cijelom tijelu joj je pisalo 'silikonske grudi'. Ellie je osjetila zlobnu želju daje Tucker toliko snažno stisne da joj iskoči jedan od umetaka. Zabavljajući se zamišljanjem kako bi Liz izgledala s jednom ravnom dojkom, pristavila je kavu na toplinu. Kapljice vode su klizile na vrući kamen i proizvodile siktav zvuk koji se savršeno poklapao s njezinim raspoloženjem. Nije se potrudila Tuckera i njegovu kraljicu ni pogledati dok je čekala da voda proključa. Sekunde su se pretvorile u beskonačnost. Čula je podizanje i spuštanje Lizina glasa dok je intimno šaputala s Tuckerom. Povremeno bi se zahihotala, zbog čega se Ellie morala pitati što je tako prokleto smiješno. Ne smiju li se oni možda njoj? Nabijem vas, pomislila je otrovno. Kao daje nju briga? Tucker Grant joj više ništa ne znači. Voda u lončiću je ključala otprilike tri minute kad se Marvin vratio do vatre. Uzimajući Ellienu šalicu, koju je odložila na kamen, poslužio se kavom. Kad je ona pošla sebi natočiti, uspjela je dobiti samo pola šalice, opet, ali mora to progutati. - Jesmo svi spremni za polazak? - pitao je Tucker. - Spremniji ne možemo biti, - odgovorila je Ellie kiselo. Tucker se obratio Liz. - Sinoć sam odredio granice područja. Budući da se ti i ja ovdje dobro snalazimo, mislim da bi bilo najbolje kad bi oboje vozili po jedan auto. Marvin i Ellie se ne mogu sami snaći. Dat ću ti jednu označenu kartu prije nego krenemo. Liz je dobacila Ellie ružan pogled. - Misliš da se cijelo prijepodne moram voziti s ovom nespretnjakovićkom? Tuckerova vilica je lagano zadrhtala, a bio je to siguran znak da stišće zube. Sačekao je trenutak i potom je blagim, svilenkastim tonom rekao: - Namjeravao sam to predložiti, da, ali upravo sam se predomislio. Ellie se može voziti sa mnom. Marvin je podbočio ruke na kukove. - Zašto Ellie i ja ne možemo ići u Hondi? Ipak je to njezin auto. Tucker se zagledao direktno u Marvinove oči. - Snalaziš se dobro u divljini? - Ne, ali još zapravo i nisam u divljini. Samo ćemo se vozati cestama. - Ako bilo kojom cestom odeš u krivom smjeru, ubrzo ćeš se naći u divljini, a tamo se zaista

GIGA

37

vrlo lako izgubiti. Već tražim dvoje djece. Ne želim da još i vas moram tražiti. Slušajući ovaj razgovor sa strane, Ellie se željela prikloniti Marvinu. Nije joj bila primamljiva ideja cijelo prijepodne sjediti u Land Cruiseru s Tuckerom. Nažalost, znala je koliko se lako ovdje izgubiti. U šumi sa starijom crnogoricom, krošnje su znale biti tako široke i guste da se kroz njih jedva naziralo nebo, a svjetlost je bila tako čudna i zatamnjena da je gotovo nemoguće odrediti položaj sunca. - Želimo se zajedno voziti, - Marvin je inzistirao. - Ellie? - Tucker ju je ošinuo oštrim pogledom. - Auto je tvoj. Što kažeš? - Ja, ovaj... - Pogledala je okolo po još uvijek mračnoj šumi. Na nebu se pojavila samo blaga nijansa ružičaste koja je malo rasvjetljavala nebo. Pomislila je na svoje dječake, izgubljene i same. Ovo nije bilo kampiranje zbog užitka. Pronalazak djece mora ostati na prvom mjestu prioriteta, a ako je to značilo izdržati nekoliko sati u Tuckerovom društvu, neka tako i bude. - Marvine, vozit ću se s Tuckerom. Razrogačio je oči. - Sto? - Bit će to samo na dva sata, - Ellie je požurila dodati. - Tucker je stručnjak i on je glavni. Ako kaže da bi on i Liz trebali voziti po jedan auto, to je kraj rasprave, barem što se mene tiče. Liz je ostatak svoje kave bacila u vatru. Tekućina je isparila dodirnuvši plamen. - Ellie i ja se možemo voziti zajedno. Nemam ništa protiv. - Mislim da će biti bolje da ide sa mnom. - Tuckerov ton nije dozvoljavao nikakvo daljnje objašnjavanje. Sagnuo se kako bi podigao svoj lončić, okrenuo leña nesretnoj Liz i otišao pokupiti ostatak svoje opreme. Lizine zelene oči su se poput lasera usjekle u Elliene. Naglo se okrenula od vatre i pošla rastaviti svoj šator. Ellie je to shvatila kao znak da bi i ona trebala spremiti šator i spakirati se. Ako je nešto znala o Tuckeru Grantu, onda je to bila činjenica da mrzi čekati. Prvi puta u zadnje tri godine savršeno su se složili u vezi nečega. Što prije počnu tražiti dječake, to će ona postati sretnija. Za manje od deset minuta, zbog čega joj je jedva ostalo vremena da se umije, opere zube i počešlja se, Ellie je sjedila na suvozačevom mjestu terenca. Jutarnje sunce se konačno probilo, kupajući horizont s pramenovima ružičaste i dajući im upravo onoliko svjetla koliko im je potrebno da vide. Bucky, izvaljen na stražnjem sjedištu, spreman za lagano drijemanje, ispružio je svoje žute šape, koje su mu sada visjele s ruba sjedišta. Počeo je ispunjavati auto laganim hrkanjem prije nego stoje Tucker uspio upaliti motor. Vozio je polako, izlazeći iz neravne čistine. Kad je skrenuo na sporednu, utabanu zemljanu cestu, krenuo joj je dodati kartu, ali se predomislio i zataknuo je iznad retrovizora. - Jesi li se dobro naspavala? - pitao je ljubazno. Ellie nije bila najboljeg raspoloženja i definitivno na lice nije namjeravala navlačiti veselu fasadu samo zbog njega. - Sjajno. Kamen me probadao u leña cijelu noć, ako se ona četiri jadna sata uopće mogu nazvati 'cijela noć'. Nacerio se. - Pravilo broj jedan kad podižeš šator, najprije provjeri teren na kojem ćeš to napraviti. Čak i mali kamenčić može predstavljati veliki problem kad ti se zabija u leña. Ellie je zurila ravno ispred sebe, osjećajući takvu nervozu da nije znala kako sjesti. Ako se obgrli rukama, on bi to mogao protumačiti kao obrambenu pozu. Ako spusti ruke na bedra, mogla bi djelovati napeto. Konačno se zadovoljila naslanjajući se na vrata s jednom rukom držeći ručku, a drugu je zavukla izmeñu koljena. Neka misli što god želi. Barem joj je bilo udobno. Miris njegova losiona poslije brijanja draškao joj je nosnice. Bio je to English Leather, njezin omiljeni za sva vremena. Za vrijeme njihova braka, nije mogla skinuti ruke s njega kad bi ga nanio na lice. Poznavajući ga, namjerno se zapljusnuo dodatnom količinom samo kako bije izluñivao. - Kad sam konačno otišao na spavanje, dobro sam se odmorio, - rekao je. - Naravno, prvih

GIGA

38

pola sata sam proveo okrećući se i prevrćući, ali kad sam prestao razmišljati o dečkima, zaspao sam kao beba. -1 ja sam bila pomalo opsjednuta, - priznala je. - Valjda ne bismo bili roditelji kad se ne bi brinuli. - Kad je pronašao glavnu šumsku cestu, rekao je: - Drži pogled na tlu i traži tragove guma, samo za slučaj da smo ih sinoć po mraku previdjeli. Ja ću gledati sa svoje strane. Bilo joj je drago stoje imala nešto zbog čega su joj misli prekinute, uspravila se na sjedištu i zagledala se kroz prozor. Nije vidjela ništa ni slično dvjema biciklističkim gumama. Ali vidjela je životinjske tragove - otiske šapa za koje je pretpostavljala da su medvjeñi i mnoge tragove jelena - ali nigdje nije vidjela tragove guma. Svejedno je nastavila pozorno pratiti, nadajući se da će nešto ugledati. Kad su stigli do asfalta, Tucker se zaustavio kako bi pogledao kartu i potom skrenuo desno. - Idemo četiri kilometra na sjever. Tamo ima mnogo sporednih cesta koje se račvaju iz glavne i vode u divljinu. Moramo ih sve provjeriti. Ellie je zaklimala glavom, moleći se da uskoro ugleda tragove biciklističkih guma. Bilo bi puno bolje za sve kad bi ovo ostala obiteljska stvar. Nije željela obavijestiti vlasti o ovome ništa više od Tuckera. Napeta tišina se nadvila nad njih sljedećih dvadeset minuta. Za to vrijeme su provjerili tri sporedna puta i ništa nisu pronašli. Upravo su se vratili na glavnu cestu kad je Tucker prekinuo tišinu, rekavši: - Nadam se da Liz i Marvin imaju puno više tema za razgovor od nas dvoje. Iz nekog razloga, sve do tog trenutka, Ellie nije ni pomislila na to o čemu bi Marvin i Liz mogli razgovarati. Trbuh joj se iznenada stisnuo od znatiželje. S obzirom na to kakve je sreće, Liz sigurno ispituje Marvina o detaljima njihove veze. Budući da joj nije imao za ispričati nikakve intimne detalje, Ellie je osjetila zabrinutost. Ni pod kojim okolnostima, Ellie nije željela da Tucker sazna kako je tri godine bez ljubavnika. Isključivo samo zbog ponosa, zaključila je. On već nekoliko mjeseci izlazi s drugim ženama i prva je, sudeći prema Kodyju, izgledala poput Jennifer Lopez s ukrasom na jeziku. Grrr. Svakog puta kad bi se Ellie sjetila toga, tlak bi joj skočio u nebesa. Nije se mogla ne pitati što to Tuckera najviše privlači, ženino savršeno tijelo ili igračke u ustima. Kolega s posla je informirao Ellie daje piercing na jeziku za fellatio isto što i topljeni maslac za kokice. Suzdržano mu se osmjehnula. - Uzimajući u obzir njihove dobre veze s hama, pretpostavljam daje njihov razgovor puno bolji od našeg. - Protrljala je ruke o traperice. - Ali Marvin nije osoba koja bi se hvalisala okolo. - Barem se nadala daje tako. Tucker ju je iskosa pogledao. - Liz nije posebno sretna ovom podjelom u dvije ekipe. Imam osjećaj da će trenutno o meni pričati samo loše stvari, ništa hvale vrijedno. - Ah, pa. Što nas uopće briga o čemu oni pričaju? Slegnuo je ramenima. - Tako je. Tišina. Ellie je pokušavala gledati ravno ispred sebe, ali ubrzo je otkrila da ima savršen vid sa strane. Kad god je dotaknuo gas ili nogom pritisnuo kočnicu, napeti mišići su mu se nazirali ispod traperica. Svakog puta kad bi promijenio brzinu, primijetila bi kako se njegova krupna šaka ovija oko glave mjenjača. Probijajući se kroz vjetrobransko staklo, sunce je isticalo svilenkaste dlake na njegovim rukama koje su se sjajile kao da su bakrene. Prizori koje je gledala, pomiješani s njegovim neodoljivim mirisom, djelovali su na Elliena osjetila poput droge. Živo se mogla prisjetiti tih velikih, krupnih šaka na svom tijelu - njegovih prstiju na svojoj koži, topline dlanova, načina na koji su joj se živčani za-vršeci ježili od svakog pokreta. Unutrašnjost Land Cruisera se iznenada učinila premalom za njih dvoje i u plućima je osjećala nedostatak kisika. Čudno se osjećala, u dnu trbuha joj se nešto preokretalo. Pokušala si je reći kako je to sigurno od treskanja po ovim cestama, ali budući da je to bilo tako glupo,

GIGA

39

brzo je odbacila tu pomisao. Poziv na buñenje. Štogod ona željela ili ne željela - štogod bilo ugodno i prihvatljivo ili ne prihvatljivo - Tucker Grant ju još strašno privlači. Nije se činilo važnim to što joj je slomio srce i iše-tao iz kuće gazeći po njegovim krhotinama. Nije se činilo važnim što joj je zdrav razum govorio da je idiotkinja. Um i srce su joj možda povrijeñeni, ali tijelo joj još uvijek podrhtava kad se nalazi u njegovoj blizini. Ellie je progutala knedlu i zadržala pogled na kontrolnoj ploči. Nema problema. Seksualna privlačnost se može pretrpjeti. Kemija je meñu njima oduvijek bila jaka. Nema smisla poricati to i bila bi budala kad bi i pokušavala. Ona se sada zapravo treba koncentrirati na činjenicu da ovog čovjeka više ne voli. Pokazao se izrazito arogantnim, čovjekom koji lako osuñuje druge i nije sposoban praštati. Što je još i gore, takav je bio i kad je znao samo pola istine. Unatoč tome, još uvijek je svu krivnju za Sammyjevu smrt svaljivao na nju, ostavio ju je samu i pustio da sama preboli gubitak djeteta. Gdje je bio kad je svake noći šetala po sobi, plačući izvikivala sinovo ime? Gdje je bio kad je u polusnu znala odšetati u Sammyjevu sobu provjeriti spava li dobro samo kako bi se podsjetila, stojeći pored praznog kreveta, daje otišao zauvijek i da mu više nikada neće moći pogladiti kosu niti dotaknuti čelo? Gdje je bio kad je stajala ispred ormarića s lijekovima, čitajući natpise u paničnoj potrazi za nečim - bilo čim - što bi joj moglo pomoći da zaspe? I kvragu, gdje je bio one noći kad se njezina nevina potraga za tabletama za spavanje pretvorila u nešto puno greš-nije, tjerajući je da potraži tablete koje bi mogli imati fatalne posljedice ako bi se uzele u prekomjernim količinama? EUie se nije voljela prisjećati tih sumornih dana. S ruba ponora ju je spasila samo velika ljubav koju je osjećala za svoja dva preživjela sina. Sada joj je bolje. Put oporavka je bio dug i bolan, ali konačno je uspjela i postala jača nego prije i mnogo mudrija, odlučna uživati u svakoj mogućnoj minuti koju je mogla provoditi sa svojim sinovima. Ne može zaboraviti, neće zaboraviti, daje ostala sama na tom putu. Tucker Grant, otac njezine djece i muškarac koji se pred ljudima i Bogom zakleo da će ju voljeti i u zdravlju i u bolesti, u bogatstvu i siromaštvu, nestao je i nikad se nije vratio. Zvuk sličan lamatanju ptičjih krila trgnuo je Ellie iz razmišljanja. Tucker je posegnuo za mobitelom u pepeljari. - Halo. - Jedan trenutak je samo slušao i potom je predao telefon Ellie. Ellie je uzela mobitel. - Halo? - Bok, ja sam, - rekao je Marvin. - Jeste li pronašli nešto? - Nismo. - Ellie se nagnula kako bi pogledala kroz prozor kad je Tucker skrenuo na još jedan šumski put. - Još nema nikakvog traga. - Ni ovdje nema još ničega, - obavijestio ju je Marvin. - Pa, ovaj, što radite? Ellie se namrštila na to pitanje. - Vozamo se okolo. A što vi radite? - Isto to. Ja, ovaj... umm, pa znaš. Samo sam želio provjeriti je li sve u redu. Nemate nikakvih problema, je li tako? Njegova zabrinutost ju je taknula u srce i po njezinoj procjeni, samo joj dokazivala da je bolji čovjek od ovoga pored nje. - Ne, ništa takvo, Marvine, ali hvala ti što si se javio. - Sigurna si? Znam da nisi željela biti nasamo s njim. I dalje gledajući puteljak, Ellie se nasmiješila zabrinutosti u njegovu glasu. - To je samo nakratko. Mogu izdržati. - Dobro. Samo želim da imaš na umu da, ukoliko stvari krenu nizbrdo, bez problema mogu svladati ove ceste i brzo doći k tebi. Stvarno to mislim. Tko bi se ovdje uopće mogao izgubiti? Puno ljudi, pomislila je Ellie, ali nije vidjela potrebu za prepiranje s njim. - Ah, uvijek je bolje spriječiti nego liječiti. Uzdahnuo je. - Pa što misliš kad ćemo stati za ručak? Ellie se čak nije ni sjetila uzeti nešto iz ruksaka za doručak. -Ne znam. Valjda kad svi

GIGA

40

ogladnimo. - Ja sam sada gladan. Ti nisi? Zapravo, njezin želudac je bio toliko isprovociran živciranjem da je sumnjala kako bi uopće mogla i progutati hranu. -Nisam. Trenutno mogu razmišljati samo o svojim dječacima. - Dobro. I ja mislim na njih, dušo. Bit će sve u redu. Nemoj se brinuti. - Pokušat ću. Trenutak kasnije, kad je Ellie konačno prekinula liniju, Tucker je vratio mobitel nazad u pepeljaru. Ona je ponovno pogledala kroz prozor sa svoje strane. Ništa. - Jesi li posve siguran da je ovo najbolje područje za početak potrage? - Ovamo sam ih vodio na kampiranje u zadnje dvije godine. Ovdje ima mnogo putova, a ovo područje na najbliže mojbj kući. Logično je da bi se uputili na najpoznatiji i najbliži teren. - Mislim da imaš pravo. Ali radi se o tome da nigdje nismo vidjeli tragove biciklističkih guma, a ni Marvin i Liz nisu bolje sreće. Klimnuo je glavom u znak razumijevanja. - Još uvijek mislim da je ovo najbolje područje za početak. Ako ništa ne pronañemo, morat ću se dobro zamisliti. Kody je sjedio na humku nalaktivši se na podignuta koljena i oslo-nivši bradu na šake. Natmureno je zurio u praznu čistinu ispred njih dok su mu suze klizile niz prašnjave obraze. - Neće doći. Zach je počeo misliti da mu je brat u pravu. - Ne mogu vjerovati da tata i mama neće doći, Kody. Nešto ih je zadržalo, to je sve. - Zbog čega si tako siguran? - Mi smo njihova djeca. Roditelji ne ostavljaju svoju djecu u divljini. Pojavit će se oni, kažem ti. Kody je prešao rukama preko obraza, brišući suze i prljavšti-nu. Kut njegovih usana, na kojemu se zadržala mrlja senfa od prije pojedenog hot-doga, podrhtavala je dok se suzdržavao od plača. -Nadam se da si u pravu. Zach je pogledao prema stablima. Koliko je on znao, to je bilo samo pošumljeno područje. Bio je tako siguran da će njihovi roditelji odmah znati gdje ih potražiti. Planina Tabletop zadnje je mjesto koje su posjetili kao prava obitelj. Kako su roditelji mogli to zaboraviti? Tucker je počinjao osjećati nelagodu. Što ako dečki nisu došli u ovaj dio Baxtera? Zbog te pomisli se morao nagnuti prema pretincu kako bi iz njega izvadio bočicu s tabletama protiv bolova koje je za svaki slučaj uvijek nosio sa sobom. Raspoloženje mu se nije ništa poboljšalo kad se Ellie pomakla u svom sjedištu skroz prema vratima kako bi se izmakla od njegove ruke. Njezine krupne plave oči široko su se otvorile dok je gledala kako si na dlan stavlja pet tableta. Ignorirajući je, posegnuo je odostraga za svojom, uvijek prisutnom bocom vode. - Ako sve to popiješ odjednom, čujem da daju veliki popust za organiziranje pogreba. Nasmiješio se na njezin sarkazam. - Pitao sam doktora. Ipak sam ja velik čovjek. Za strahovitu glavobolju rekao mi je da mogu popiti ovih četiri do pet komada. Kad je popio tablete zalijevajući ih s popriličnom količinom vode, ponovno se usredotočio na cestu, ali jedna misao mu se i dalje motala po glavi. Prema njegovu mišljenju, Ellie se još suzdržava od pozivanja pomoći. Ako djeca nisu na ovom području - ako su se izgubili u nepoznatoj okolini ili je jedan od njih ozlijeñen - sve će to ići njemu na savjest. Opet. Tucker je počeo lupkati po volanu. Imao je široka i jaka leña, ali smrt još jednog djeteta jednostavno ne može ni zamisliti. Ne da ne poludi. - Jesi li dobro? - pitala je Ellie. - Kvragu, nisam dobro. Moja djeca su negdje u divljini. Kako bi uopće mogao biti dobro? Okrenula je glavu. Tucker se odmah osjećao posramljeno. Dečki su i njezina djeca. Kako joj

GIGA

41

sad može skakati za vrat? Namjeravao se ispričati kad mu je mobitel počeo cvrkutati. - Halo, - zaurlao je. - Dosta mi je. Bila je to Liz i zvučala je bjesnije nešto stoje mislio. - Čega ti je dosta, Liz? - Ovog idiota s kojim si me smjestio. - Nemoguća je. Tucker se trgnuo. - Nadam se da te ne može čuti. - Ne može. Otišao je pišati meñu drveće. I to već treći put. Nikako čudo. Otkad smo krenuli ulio je u sebe već tri limenke Pep-sija. Nakon svakih par gutljaja, podrigne. Jesi li ikada bio zarobljen u Hondi s debelim čovjekom koji stalno podriguje? - Nisam, ne mogu reći da sam imao to zadovoljstvo. - Da bude pošten, Tucker bi rekao da je Marvin samo malo prekomjerne težine. - Zato si me nazvala, da razmijenimo iskustva? - Jako smiješno. Kažem ti, čovjek je odvratan. Nije ni čudo da ga tvoji klinci zovu 'Gladni Marvin'. Nikad ne prestaje jesti. -Ma nemoj? - Upravo je slistio cijelu vrećicu čipsa i još nije ni prste obrisao kad se počeo zabrinjavati zbog ručka. Tucker je kriomice dobacio pogled Ellie. - Hmm, - bilo je sve stoje trenutno mogao reći. - Stalno se žali na nešto, - nastavljala je Liz. - Mrzi prašinu. Misli da sve pogrešno radimo. U filmovima koje je gledao, tragači uvijek imaju bazu i komuniciraju preko radio veze. Tucker je pomislio kako komunikacija preko mobitela ide sasvim dobro. A što se tiče baze, mogla bi to biti vraški dobra ideja. Mogao bi Marvina postaviti za glavnog čovjeka ove operacije, nazvati ga svako malo kako bi mislio da je važan i ostaviti njegovu malo punašniju guzicu dalje od sebe. - Žao mije, Liz. - Takoñer nema pojma o čitanju kartu, - siktala je. - Možeš li vjerovati da sam zbog njega krivo skrenula? Odveo me skroz dolje niz cestu, rekao da ćemo naići na raskrižje i ubrzo sam shvatila da nijedno nemamo pojma gdje se nalazimo. - Pretpostavljam da si pronašla pravi put i zato nema nikakve štete. - Tu si pogriješio. Košta nas vrlo vrijednog vremena. Mislim da bismo ih oboje trebali poslati nazad u grad. Možeš li uopće zamisliti kako će nam biti dok budemo vani pratili tragove? - Shvaćam što govoriš, Liz, ali to je jednostavno nemoguće. - Zašto? Zašto stoje Dobra plesačica majka tvoje djece? Tucker je pogledao svoju partnericu u potrazi i suzdržavao se od cereka. Dobra plesačica. Liz bi se mogla strašno iznenaditi ako to drugi put kaže Ellie u lice. - Daj, molim te, - nastavljala je Liz. - Ništa ti njoj ne duguješ zato što ti je rodila djecu. - Tišina. Potom: - Uostalom, gdje ste vi? Gledao je kroz vjetrobransko staklo. - Penjemo se na puteljak Indian Horse. - Niste daleko stigli. Što vas je zadržalo? - Kratka, napeta pauza. - Nabacuje ti se? Tucker je podigao obrvu. U glasu joj je čuo dozu ljubomore. - Naša djeca su izgubljena, Liz. Oboje smo veoma zabrinuti. Što misliš, koji je odgovor na to pitanje? Glasno je uzdahnula. Tucker ju je skoro mogao vidjeti kako odmiče crvenu kosu s lica. - Znam. Oprosti, Tucker. Samo što... o, čovječe, evo ga. Bože, zaboravio je zakopčati hlače. Što misliš, trebam li mu reći ili ne? - Moglo bi biti zabavnije ako mu ne kažeš. S gañenjem je uzdahnula. - Teško. - U pozadini je Tucker čuo muški tenor. - Želi razgovarati s Ellie, - rekla je Liz cvrkutavo. - Evo je ovdje, - Tucker joj je predao mobitel. Ellie je prislonila mobitel na jedno uho, a na drugo je stavila dlan. - Možeš li glasnije pričati, Marvin? Smetnje su. - Potom: -Vjetar? Zašto stojiš pored auta? - Čvrsto stisnute vilice, slušala je nekoliko sekundi. - Na čemu? Šališ se. - Prostrijelila je Tuckera gorljivim pogledom. -

GIGA

42

Stvarno? - Podigla je obrve. - Ne, ne smeta mi. Zašto bi trebalo? - Pauza. - Dobro. Aha i meni isto. Bok. -Prekinula je liniju, uputila Tuckeru još jedan neljubazni pogled i ljutito mu gurnula mobitel pod nos. - Plamenokosa seksualna božica je rekla da će te kasnije nazvati. Plamenokosa seksualna božica? Tucker se definitivno neće zakačiti na to.

GIGA

43

POGLAVLJE 6 Kad je sat na kontrolnoj ploči pokazao podne, Tucker se zaustavio sa strane na cesti, otipkao broj na mobitelu i predao ga Ellie. Na trenutak se nije mogla sjetiti što on to radi. - Podne je, - rekao je s praznim izrazom lica. - Još nismo pronašli tragove guma. Dogovor je dogovor. Ellie je držala telefon u ruci i zagledala se kroz vjetrobransko staklo. Jedan dio je nje očajnički želio obaviti ovaj poziv. Drugi dio nje je oklijevao. A što se točno nadala postići tim pozivom? Kao stoje sinoć rekla Tuckeru, na zadatak ne mogu poslati boljeg tragača. Stavljajući palac na tipku za uspostavljanje poziva, susrela je Tuckerov pogled i upitala: - Ako pozovemo pomoć, koje su naše prednosti? Zagledao se ravno ispred sebe s dalekim izrazom na licu. -Najvjerojatnije će na teren poslati velike grupe tragača kako bi pročešljali područje. Uz toliku pomoć bismo vjerojatno puno ranije pronašli tragove bicikala. -Vjerojatno? - Trebat će im par sati da uopće stignu ovamo. Moraju okupiti ljude, a svaki od njih će morati spremiti i pokupiti vlastitu opremu prije nego što krene na zadatak. - Slegnuo je ramenima. - Neki od njih su zaposleni, a neki nisu. U najboljem slučaju će im trebati oko sat vremena da se formiraju u grupe, plus vrijeme koje im je potrebno da stignu ovamo. Dotada možda uspijemo i sami pronaći tragove. Protrljao je čeljust. - Nakon toga će velike grupe ljudi prekriti ovo područje. Osjećam da su dečki imali odreñeno mjesto na koje su se zaputili, a većina putova ovdje vodi u planinska područja. Na mjestima se putovi šire, ali morat ćemo se pješice penjati jedno u blizini drugoga. - Znači, ti zapravo govoriš da dvoje, troje ljudi mogu jednako učinkovito obaviti ovu potragu kao i njih četrdeset? - Kad jednom pronañemo bicikle, da. - Sjedio je okrenut prema njoj, a jednu ruku je još uvijek držao na volanu. Promatrao ju je skrušeno dok se ona borila donijeti pravilnu odluku. - U slučaju hitnog spašavanja, lijepo je imati obučene ljude s pravom opremom koji su spremni za rad u timovima. Neću ti lagati u vezi toga. Ali najiskrenije, ne vjerujem da su Zach i Kody u neprilici. Pametna su oni djeca, snažna i vrlo dobro obučena. Osim ako učine nešto glupo i totalno nesvojstveno njima, trebali bi biti dobro dok ih ne pronañemo. - Ako obavimo ovaj poziv, možemo im poslati vrlo negativnu poruku, - rekla je naglas. - Istina je, - složio se. - Naveli su nekoliko zahtjeva. Ako pozovemo pomoć, u potpunosti zanemarujemo njihovu poruku. Mogli bi to protumačiti kao igru moći. Ellie je naslonila glavu na uzglavlje sjedala. Nije željela donijeti pogrešnu odluku. - Što misliš da bismo trebali napraviti? - Rekao sam ti sinoć. Ali bez obzira što sam ti to rekao, svejedno te u potpunosti razumijem i podupirem u želji i namjeri da nazoveš pomoć. Ovo je poprilično teška situacija, čak i meni, a iz prve ruke znak koliko su naši dečki pametni i snalažljivi. Ellie se zagledala u svjetlo. Kao daje osjetio njezinu nevolju, Bucky se podigao i sa stražnjeg sjedala progurao glavu do nje te joj polizao obraz. Ellie je bila toliko emocionalno iscrpljena da nije mogla ni reagirati. Vratila je Tuckeru telefon. S tankim glasom od iscrpljenosti, rekla je: - Dajmo si još par sati vremena. Tko kaže da baš na sljedećoj cesti nećemo pronaći tragove? Vratio je telefon u pepeljaru. - Ne mogu ti obećati da ćemo ih odmah pronaći, Ellie. Sinoć kad sam te nazvao, bio sam uvjeren da ću uspjeti. A sad... - Glas mu se prekinuo. - Moguće je da čak nisu ni na ovom području. Ellie nije imala odgovore. Jedino u što je bila sigurna jest činjenica da, ukoliko ih itko može pronaći, je to ovaj čovjek pokraj nje. - Umoran sam! - žalio se Kody. - Možeš li usporiti? Uostalom, čemu tolika žurba?

GIGA

44

Zach se okrenuo prema njemu i počeo hodati unatraške. - Želim ostaviti ove tragove i vratiti se u humak. - A zašto se toliko žuriš natrag u humak? Tamo nema nikoga. - Pojavit će se oni. Shvatio sam da je tata pretpostavio da smo otišli nekamo drugdje. Vjerojatno gdje nas obično vodi na kampiranje. Kad tamo ne bude pronašao nikakav trag, uskoro će doći ovamo i pronaći nas. - Samo se ti nadaj. A što ako ne doñe? Mislim da smo jako pogriješili što mu nismo rekli kamo idemo. Sada se sve zakorripli-ciralo. - Nije se sve zakompliciralo. Pogledaj malo s vedrije strane. Ovo nam daje vremena da ostavimo lažne tragove. Tata će barem pola dana provesti u praćenju krivih tragova. Tako ćemo dobiti na vremenu. Sjeti se plana. Što su duže ovdje sami, to je veća mogućnost da će se ponovno zaljubiti. Da smo krenuli ravno prema Table-topu i da nas je tata odmah počeo pratiti, bili bi zajedno najviše dva dana. - Istina, i- Kody se prestao toliko zabrinjavati. - Tata će se sigurno naljutiti kad shvati da smo ga navodili na krive tragove. Kad su zašli u kasno poslijepodne, Ellie je pekao želudac od živaca. Toliko je dugo zurila kroz prozor da su joj i oči gorjele. Tucker je upravo skrenuo na prašnjavi put i opet proučavao kartu. U tišini su se vozili po granicama koje su sinoć odredili i sada su već počeli nasumično pretraživati područje, ali preko mobitela su ostali u kontaktu s Liz i Marvinom. Za vrijeme vožnje su pitanja kružila po Ellienoj glavi. Što ako je krivo odlučila zato što nije nazvala pomoć? Sto ako se Tucker vara i djeca nisu toliko pripremljena za preživljavanje u ovoj divljini koliko on vjeruje? Ako su se izgubili, mogli bi danima besciljno lutati. Ta pomisao ju je prestravila. U mnogim oregonskim divljinama, šume su ostale u svom prirodnom obliku, zbog čega se može naići na mnoge litice. Što je još zabrinjavajuće, šume su pune onoga stoje Tucker nazivao 'stvaratelji udovica', stabala čije su visoke i vitke grane zbog naleta vjetra zapetljane s granama drugog drveća i najmanji nezgodan pokret ili samo bezazleni povjetarac može ih otplesti i srušiti ponovno na tlo. Bespomoćni šetač koji se nade ispod njih u trenutku pada može se ozbiljno ozlijediti ili čak smrtno stradati. Zašto su dječaci učinili ovo? Ako su bili tako očajno nesretni, zašto joj to nisu rekli? U tome i jest problem, pretpostavila je. Rekli su joj to. Puno puta su joj prišli, žaleći se na školu i na činjenicu da im tata strašno nedostaje. Budući da je postala toliko predana sadašnjem poslu i plaćanju kućanskih režija, nije obraćala preveliku pozornost na to i zato su sada preuzeli stvar u svoje ruke. Na neki način, Ellie je smatrala daje umjesno što su pobjegli u Baxter. Došli su ovamo i onog zadnjeg puta kad su bili na kampiranju kao cijela obitelj sa Sammyjem. Na tu pomisao tijelom joj je prošao osjećaj uzbuñenja. U nevjerici je pogledala Tuckera. - Shvatila sam. Podigao je pogled s karte. - Što? - Gdje su. - Ellino grlo se stisnulo. Pogled joj se zalijepio za njegov. - Razmisli, Tucker. Gdje smo zadnji puta kampirali kao obitelj prije Sammyjeve smrti? Stisnuo je usta i oči su mu postale tamne od tuge. - Planina Tabletop. To je skroz na zapadnoj strani, Ellie. Na biciklima bi im trebao cijeli dan da se dovezu dotle. - Tamo su otišli. Jednostavno znam da jesu. - Položila je ruku preko srca i zažmirila. Nakon jednog trenutka kad je ponovno mogla progovoriti, rekla je: - Sve se ovo i dogodilo zbog naše obitelji. Zar ne vidiš? Žele da se sve vrati na staro, kao što je nekada bilo. Sam si rekao da nam nešto žele dati do znanja i bio si potpuno u pravu. To je u njihovom sjećanju jedno posebno mjesto. Naše mjesto. - Suze su navrle u Elline oči. - Tjeraju nas da se vratimo na Tabletop. Karta je ispala iz Tuckerovih ruku. Na licu mu se pojavio izraz zaprepaštenja. Nakon teške tišine, za vrijeme koje se zagledao u nju sa slomljenim srcem u očima, prošaptao je: - O, Ellie,

GIGA

45

u pravu si. Naravno da su se zaputili na Tabletop. Ne znam zašto se nisam sjetio toga. Zgrabio je telefon i nazvao Liz. Nakon kratkog objašnjavanja, rekao je: - Nañemo se na putu za Tabletop. Trebalo im je četrdeset minuta da se do vezu na zapadnu stranu. Kad je Tucker pošao prečicama kako bi stigao na put za Tabletop, Ellie je ugledala tragove biciklističkih guma na svojoj strani prašnjave ceste. - To! - povikala je, trijumfalno podignuvši šaku iznad glave. - Ovdje su, Tuckeru. Ovdje su! Dobacio joj je cerek olakšanja, podigao palčeve i rekao: -Sjajna si, Ellie. Ubrzo su parkirali na čistini okruženoj drvećem i izašli iz Land Cruisera kad su se Liz i Marvin zaustavili iza njih, podižući za sobom žutosmeñi oblak prašine. Liz se doimala radosnom kad je izašla iz Honde. - Bravo, Tuckeru. Kakav stručnjak. - Nakrivila je glavu i pogledala na jednu stranu čistine. - Ovdje su bicikli! Ellie je promakao odsjaj branika koji je izvirivao iz grma. Prišla je tom mjestu, a srce joj je divljački lupalo dok je odmicala grane. Na jedan način joj je bilo lakše, znajući da je odmah pogodila odredište svojih dječaka. Ali takoñer ju je i rastuživalo. Prije Sammyjeve smrti su uvijek ovamo dolazili kao obitelj. Nije se mogla ni sjetiti koliko su se puta Tucker i ona sa svoja tri sina utaborili ovdje prije nego što bi ujutro krenuli na planinu Tabletop. Učinilo joj se da osmijeh njezina tri dječaka lebdi na povjetarcu. S rukama prekriženim na grudima, zagledala se u stabla. Sammy. Još uvijek ju je boljelo kad bi pomislila na njega, bio je to očaj tako snažan i razoran da bi joj se želudac okrenuo. Nikad si neće oprostiti za to što mu se dogodilo. Ta krivnja je njezin križ koji će nositi do kraja života. Zubima se ugrizla za unutrašnjost obraza i čvrsto stisnula. - Dobro si? Ellie se okrenula i iza sebe ugledala Marvina. Skrušeno je gledao u bicikle. Jedan dugi trenutak je samo šutio. - Sigurno ti je strašno teško biti ponovno ovdje, - promrmljao je. - Znam da te podsjeća na stvari koje bi radije zaboravila. Ellie nikada nije željela zaboraviti Sammyja. Nikada. Ali znala je da su Marvinove riječi bile dobronamjerne i zato je samo potvrdno klimnula glavom. - Uglavnom se sada brinem za Zacha i Kodyja. - Pokazala je rukom prema šumi oko njih. - Marvine, oni su ovdje negdje, posve sami i nezaštićeni. Osjećam se tako bespomoćno i strašno se bojim. Prešao je rukom preko usta. - Da, mogu zamisliti kako ti je. Ali gledaj ovo s vedrije strane. Kad su ovdje ostavili bicikle, još su bili zdravi i neozlijeñeni. Ta pomisao joj je odagnala malo napetosti iz mišića. - Da, i osim ako je Tucker strašno podbacio kao učitelj, još uvijek bi trebali biti dobro. Puno vremena je posvetio podučavanju dječaka, želeći ih naučiti kako preživjeti na ovom području. Marvinove oči su se smračile. - Šteta što nije posvetio dovoljno vremena i naučio ih neke druge stvari. -Na primjer? - Za početak, da malo više misle na svoju majku. - Nakrenuo je glavu i pogledao veći bicikl. - Zach je dovoljno star da bi trebao znati kako ovakva smicalica nije dobra. Znam da to ne želiš čuti, dušo, ali dečki su izmakli kontroli. Ako napravi ovako nešto s četrnaest godina, što će tek raditi sa šesnaest kad tek počnu problemi s ponašanjem? Osjećaj iritacije prošao je Ellienom kralježnicom. - Marvine, Zach nije izvan kontrole. - Pomislila je na sve ono što se dogodilo u posljednje tri godine u životima njezinih sinova. - Izgubio je brata, roditelji su mu se razveli i povrh svega toga, prije jedanaest mjeseci sam ga odvela od oca i svih prijatelja. On je drag dječak. Samo je trenutno zbunjen i nesretan. 1 tko ga uopće može kriviti? - Maknula je neposlušne šiške s očiju. - Mislila sam da će se s vremenom naviknuti na život u Springfieldu, da ćemo se svi uspjeti srediti i početi normalniji život. Ostavljali smo iza sebe ružne uspomene. Veliki korak naprijed je bilo i moje zaposlenje na mjesto voditeljice i plaća je postala puno bolja. Zaista sam mislila da ispravno odlučujem

GIGA

46

kad sam prihvatila taj posao. Sada više nisam tako sigurna. - Mnoga djeca se moraju seliti, Ellie, i ne izvode ovakve stvari. Podigla je ruke. - Zar ne možeš shvatiti kako se morao osjećati? Marvin je pognuo glavu. Kad ju je ponovno pogledao, pogled mu je bio umiljat. - Da, mogu shvatiti. Samo imam jedno pitanje. Možeš li shvatiti kako seja osjećam? Tjednima sam zamišljao kako će se to i dogoditi, a ruke su mi bile potpuno svezane. Tom dečku treba stabilnost u životu, ustvari, otac koji će biti stalno uz njega. -Adamova jabučica mu je poskočila kad je progutao. - Rado bih se prihvatio toga. Želio bih to više od ičega. Ali ti stalno smišljaš isprike i mičeš se od mene. Zaboga, pa još se nismo ni seksali. 'Uskoro', stalno ponavljaš, ali zasad nisam stigao ni na početak. Ne sada, Ellie je poželjela povikati. - Sad nije vrijeme za raspravljanje o našoj vezi, - uspjela je procijediti. - Moji sinovi su izgubljeni. Trenutno mogu razmišljati samo o njima. - Vrijeme je savršeno. Izvadi glavu iz pijeska, Ellie. Ta djeca su krenula nizbrdo, posebice Zach. Potrebna mu je čvrsta ruka. -Zamahnuo je rukom prema autima. - Rambo definitivno ne čini ništa po tom pitanju. Ellie se nije mogla prepirati u vezi toga. Otkad su se preselili u Springfield, Tucker gotovo da i nije provodio vrijeme s dečkima. Redovito ih je nazivao, pokušavajući nadoknaditi kilometre koji su ih dijelili, ali otac je mogao postići samo toliko tim razgovorima na daljinu. Obgrlila si je struk, osjećajući mučninu. Što je to učinila? Prokleta i ta karijera. Novac i druge prednosti su bile u redu, ali nipošto ne na račun njezinih sinova. Zbog njezine sebičnosti su dječaci bili razdvojeni od svog tate. Koliko god je zamjerala Tuckeru za mnoge stvari, morala mu je i progledati kroz prste: voli njihove sinove i uvijek je bio sjajan roditelj. Tražeći ga pogledom, Ellie ga je vidjela kako stoji s Liz kod stražnjeg dijela Land Cruisera, s jednom krupnom rukom položenom na njezino rame. S lagano pognutom glavom, čini se da upija sve što mu ona priča. Tijela im je razdvajalo samo par centimetara. Kada ih ovako promatra zajedno, Ellie nije bilo teško zamisliti ga s tom crvenokosom u naručju. Više ne polaže nikakva prava na Tuckera, podsjetila se Ellie. Ne bi je trebalo boljeti što ga vidi s drugom ženom. Ali nekako razum nije utjecao na njezine osjećaje. Proklet bio. Jedna stvar je znati da u Bendu ima mnogo djevojaka, ali nije se morao ovako ponašati njoj pred nosom. - Hoćeš li mi barem obećati da ćeš razmisliti? - pitao je Marvin. Ellie se trgnula. - Što? Okrenuo se. - Nije važno. Samo Bog zna zašto sam uopće i pitao. Uhvatila ga je za rukav. - Nemoj ići, Marvine. Oprosti mi. Što si ono rekao? Kad se okrenuo prema njoj, oči su mu isijavale bijes. - Upravo sam te zaprosio, dovraga. A ti nisi ni primijetila! - Uperio je prst u njezino lice. - Toliko si prokleto zauzeta promatranjem one akcije pokraj auta da me uopće nisi ni primijetila. Ellie se trgnula, poželjevši da snizi ton. Nije željela da Tucker čuje ovaj njihov razgovor. - Marvine, molim te. Vičeš. - Prokleto si u pravu. Vičem. Pogledaj se samo, sliniš za njim poput uspaljene tinejdžerice. Sranje! Zašto nam ne uštediš vremena i živaca i jednostavno se vratiš tom gadu? Zapravo to i želiš. - Nije istina! - Dokaži, - urlao je. - Upravo sam te pitao želiš li biti moja žena, prokletstvo. Ako ga više ne voliš, onda pristani i odredimo datum. Ellie se osjećala kao daje odgurana na rub litice i sada ju požuruje da skoči. - Marvine, rekla sam ti, nije vrijeme za to. - A kad će biti? Ellie je ovaj muškarac postao veoma drag, ali u tom je trenutku shvatila da ga ne voli niti će ga ikada voljeti. Zbog toga još nije otišla u krevet s njim, shvatila je, i zbog toga ga stalno

GIGA

47

tjera od sebe. Da bi dijelila tu vrstu intimnosti s muškarcem, srce joj mora biti obuzeto njime, a ona o Marvinu razmišlja samo kao o prijatelju i ništa više. - Nemam te namjeru zavlačiti, - pokušala je. - Samo sam trenutno j ako uzruj ana i... - Ti si uzrujana? A stoje sa mnom? Nije lako znati daje žena koju volim još vraški zagrijana za bivšeg muža! Ellie je poželjela da pri ruci ima čarapu koju bi mu nagurala u usta. - Ovo je tema razgovora koju trebamo obaviti u Springfieldu, gdje možemo imati privatnost. Dugi trenutak joj je zadržao pogled s kamenim izrazom na licu. - Dobro. Kad budeš spremna za razgovor, javi mi. Samo shvati da neću još dugo igrati ovu igru. Dok je odlazio od nje, Ellie ga je pratila tužnim pogledom. Bio je potpuno u pravu; igra je morala završiti. Nadala se razviti dublje osjećaje prema njemu i iskreno je vjerovala da s vremenom i hoće. Glupo, kako glupo., Ljubav je u srce dolazila iz skrivenog mjesta. Nije to emocija koja se može isforsirati. Ili se dogodi ili se ne dogodi. S Marvinom se nije dogodila. Jednostavno tako. Prešla je rukom preko očiju, osjećajući mučninu i ljuteći se na sebe. Nikada ga nije namjeravala povrijediti, ali nema smisla poricati daje upravo to učinila. A čim pronañu dječake, morat će ga još više povrijediti. Pod ovim okolnostima, nikako se ne može nastaviti viñati s njim. Bilo bi okrutno zavlačiti ga, znajući da se u njihovoj vezi ništa ne može promijeniti. Zapanjen razgovorom koji je upravo načuo, Tucker se morao natjerati da se usredotoči na ono što mu Liz govori. Namjerno se duboko zagledao u njezine zelene oči, dok mu je um još bio u šoku i nevjerici od onoga što je čuo, a Lizin glas je čuo kao strahovito bučno zujanje roja pčela. Ellie je Marvinu uskraćivala seks? Sto je još uznemiravajuće, pobogu, zbog čega je Marvin mislio daje Ellie i dalje zaljubljena u njega, Tuckera? Liz je mahnula ispred Tuckerovog lica. - Halo? Jesi li još ovdje? Trepnuo je. - Oprosti? - Nisi čuo ni riječ onoga što sam pričala. - Naravno da te slušam. - A što sam onda rekla? Tucker je mrzio kad bi ga ljudi to pitali. - Oprosti. Valjda sam umoran i ne pratim te dobro. Što si rekla? Napućila je usne i zagledala se u njega kroz spuštene trepavice. - Ništa važno. - Rukom mu je prešla preko čvrstih prsa. - Jadničak. Vjerojatno noćas nisi dovoljno spavao, brinuo si se za tu zločestu djecu. Trebao si doći k meni u šator. Ja imam čudotvoran lijek koji bi te izliječio, g. Grant, bolji od ičega što si dosad probao. Tucker se prisilio na osmijeh. - Siguran sam da imaš. - Uvijek postoji nova noć. Ako se bojiš da ću sve probuditi, vjeruj mi, neću. - Oči su joj se caklile od zločestog obećanja. Približila mu se i zdjelicom dotakla njegove traperice dok su joj se grudi nadimale pod tankim džemperom, dozivajući ga. - Časna riječ. Tucker joj je položio ruke na ramena i nježno je odmaknuo od sebe. Sve je to već prošao i vidio. Neće još jednom proći kroz takav pakao. Liz je bila ljepotica, ali počeo je shvaćati da je sva njezina ljepota na površini. Ukratko, nije bio zainteresiran. - Možemo li za sada odgoditi naše privatne stvari, Liz? Moram pronaći dvoje djece i trenutno mogu samo o tome razmišljati. Prstima se poigravala s dugmadi njegove košulje i zavodljivo mu se nasmiješila. - I meni su tvoji sinovi jako dragi, Tucker. Ne bih se mogla više brinuti za njih ni da su dečki moji. Zabrinute majke se ne trljaju o muškarce poput uspaljenica. Odmaknuo se još jedan korak od nje. - Mislim da imamo još otprilike sat vremena dobrog svjetla, najviše dva do potpunog mraka. Razmišljam da nam je možda najbolje ovdje se utaboriti i odmah ujutro početi s penjanjem na planinu.

GIGA

48

- Meni odgovara. - Glas joj je postao promukao. - S obzirom na činjenicu da ih sve do jutra ne možemo početi tražiti, hoćeš li mi obećati da ćeš noćas doći k meni u šator? Tucker je bio u iskušenju, i to velikom, da joj kaže što zapravo misli. Ali to nije bio njegov način. Iako je brzo počeo shvaćati da mu se Liz uopće ne sviña, nije ju želio povrijediti ako je to ikako mogao izbjeći. - Ne dok s nama kampiraju i drugi ljudi, Liz. Kao što sam sinoć rekao, ja volim privatnost kad se radi o takvim stvarima. Uzdahnula je i zavrnula nosom. - Uopće nisi zabavan. - Žao mi je. Ne mogu se promijeniti. - Izgovorivši tu laganu poruku, još se malo odmaknuo od nje. - Moram nakratko proučiti kartu područja. - Pogledao je ustranu i vidio Marvina kako iz prtljažnika Elliene Honde vadi plamenik. - Možeš li im, molim te, reći da ćemo noćas ostati ovdje? - Čini mi se da on to već zna. - Vjerojatno je samo gladan i namjerava si pripremiti jelo. Liz je zakolutala očima. -Ne prestaje jesti. - Budi dobra. Zavukla je palčeve u stražnje džepove traperica i krenula preko čistine. - Uvijek i jesam. - Dobacila mu je zločesti osmijeh preko ramena. - Sjeti me se noćas kad budeš brojao ovce. Dok se Ellie vratila do automobila, Liz je skupljala drva za logorsku vatru, a Marvin je namještao plamenik s plinom kojega je takoñer posudio od šogora. Na zemlji, u blizini je ležao njegov šator. Ellie se činilo da Tucker ovdje namjerava provesti noć. Budući da je još uvijek dan, pitala se zbog čega. Tucker je stajao ispred prednjeg branika svog auta, zureći u kartu koju je raširio preko prašnjave zelene haube. Podigao je pogled kad mu se Ellie pridružila. Uz jedan oštar pogled, rekao je: -Ne možemo se večeras popeti na planinu, Ellie. - Pokretom glave je pokazao u smjeru neba. - Postaje kasno. Ovdje je dosta dobro, a i tlo je prilično ravno za postavljanje šatora. Lijepo ćemo se smjestiti ovdje, spakirati se već prije zore i po danu krenuti prema gore. Ellie se nije sviñalo što joj je mogao čitati misli i odgovoriti na pitanja koja još nije ni postavila. Zar ju stvarno toliko dobro poznaje? Nakon kratkog prisjećanja, shvatila je kako je to pošteno. I ona je njega jako dobro poznavala. Na licu mu je vidjela požudu kad je maloprije šaputao s Liz i prepoznala je i nabreklu kvrgu u trapericama koja je bila rezultat te požude. Stavljajući ruke na branik, nagnula se prema njemu, ali pogled joj nije odavao misli. - Neće se smračiti još najmanje dva sata. Ja želim odmah krenuti na tu planinu. Mrzovoljno ju je pogledao. - U najboljem slučaju ćemo dobiti sat vremena za potragu, a drugih sat vremena ćemo morati tražiti mjesto gdje ćemo se utaboriti. Mislim da je bolje ostati ovdje do zore. - Sat vremena je ipak sat vremena. Ne želim tratiti dragocjeno vrijeme. Uzdahnuo je i prešao rukom preko očiju. - Ma daj, Ellie. Budi razumna. I ja se brinem kao i ti. - Vraga. Nemoj me ni pokušavati uvjeriti u to. - Znači, ovo je samo tvoj problem? Udarila je dlanom po karti. Trgnuo se na zvuk spajanja njezine ruke s metalom. Ellie je bila tako bijesna daje jedva osjetila malu bol. - Reći ću ja tebi što je moj problem. Moja djeca su tamo negdje, sama u ovoj šumi, suočeni sa samo Bog zna kojim sve opasnostima, a njihov otac je više zainteresiran za valjanje s komadom kojega je poveo sa sobom nego za to da ih počne tražiti. - Molim? - Čuo si ti mene. Neka sam prokleta ako se utaborimo ovdje prije mraka. Reci Liz i Marvinu da si se predomislio i da odmah krećemo. Uspravio se i odmaknuo od auta, uzimajući kartu sa sobom.

GIGA

49

Ellie je spustila pogled do njegova pojasa i nacerila se. - Nema potrebe za sakrivanjem, već sam sve vidjela. Oči su mu izgarale od bijesa. Bacio je kartu nazad na haubu. - Dovraga, što točno želiš reći? - Znaš to vrlo dobro. I ništa ja ne želim reći, upravo sam sve rekla, jasno i glasno. - Onda se konačno urazumi. Ništa se ne dogaña. - Aha. Pa imam oči ili si zaboravio? -1 vidiš samo ono što želiš vidjeti. Samo da se zna, štogod se dogaña ili ne dogaña izmeñu Liz i mene, nema nikakve veze s mojom odlukom da se ovdje utaborimo. - Tvoje odluke? - Zatresla je glavom i zabila palac u svoja prsa. - Pola moje djece, pola odluke. Odlazimo. Odmah. - Shvati nešto. Dobrodošla si u ovoj potrazi. Kao majka mojih sinova, imaš pravo na to. Alija odlučujem. A to uključuje odlučivanje i o tome kada ćemo se i gdje utaboriti. Ellie je znala kada Tucker nešto odluči daje veoma tvrdoglav. - Dobro, onda, - rekla je, dobacujući mu riječi preko ramena dok je odlazila od njega. - Sama ću naći njihove tragove i poći za njima. Tucker je promatrao Ellie kako u prtljažniku svoje Honde traži opremu. Pokreti su joj bili nagli, a obrazi rumeni. Nakon što je bio u braku s njom više od jednog desetljeća, znao je da su njezini živci došli do kraja. Prokleta bila ta njezina tvrdoglavost, ništa neće postići ako je pokuša odgovoriti. Odlučila je odmah krenuti za dečkima i poznavajući ju, otići će, bez obzira na posljedice. Bio je u iskušenju daje pusti. Kao da njemu treba ovo? Nažalost, ova žena bi se mogla zavući duboko u šumu i na koncu se izgubiti. Nije se usudio pustiti je samu. Tucker je teško uzdahnuo i krenuo prema njoj. Kad je stigao do stražnjeg branika, dobacila mu je prezrivi pogled i potom se vratila pakiranju stvari. Nije više podigla pogled dok je spremala svoj ruksak. - Ako odeš sama, izgubit ćeš se, - rekao je. - Nisam potpuni idiot, Tuckeru. - Mahnula mu je komadom plastike ispred nosa. - Znam kako se koristi kompas. - Došao sam ovamo potražiti svoju djecu, a ne tebe, Ellie. Ako odeš odavde, sama si. Slegnula je ramenima. - Gledaj to s vedrije strane. Možda će se Marvin ranije povući na spavanje, pa ćete ti i mrkvokosa imati cijelu ovo livadu samo za sebe i svoje uspaljene igrice. Mogli biste isprobati i haubu tvog Cruisera. Tko zna? Možda je jednako zabavno kao ljuljačka na trijemu. Tucker nije imao pojma o čemu ona priča. On nema ljuljačku na trijemu i definitivno se s Liz ne bi ni ljuljao. Stisnuo je zube. Nije znao razlog tomu, ali ova žena gaje mogla razbjesniti brže od bilo koga drugoga. - Nije kao da se to tebe tiče, ali ništa se ne dogaña. - Aha, - prosiktala je. - Brza poduka iz biologije, u redu? Ako si, i naglašavam to ako, vidjela ono što vjeruješ da jesi, to ne mora nužno značiti nešto. Muškarac nema kontrolu nad odreñenim tjelesnim funkcijama. Taj dio tijela reagira na podražaje. Ne mora mu biti uključen mozak. Kao ni emocije. Ako se žena trlja o njega tada se to jednostavno dogodi. Jednako tako bih mogao zagrliti i bor. - Jadničak mali. Srce mi krvari zbog tebe. U grudima mu se stisnulo kao daje nakratko ostao bez zraka i krv mu je jurnula u sljepoočnice. - I to nipošto ne mora značiti da ne mislim na naše dečke. Pucnula je jezikom. - Sigurno je užasno biti tako velik i jak, a opet tako ranjiv. - Zavrnula je nosom i rekla pjevušeći: - 'Trljala se o mene i jednostavno si nisam mogao pomoći'. - Pogledom je rezala zrak meñu njima. - Reci to svojoj mami. Možda ti ona povjeruje. Tucker je izgubio strpljenje. Ako želi rat, dobit će ga. - Jesi li ti stvarno toliko zabrinuta za

GIGA

50

djecu, ili rigaš vatru zbog ljubomore? To ju je prenerazilo. Glasno je zalupila vratima prtljažnika i zaobišla auto, te stala ispred njega dok joj je mala brada podrhtavala od bijesa. To je bila još jedna stvar koja gaje kod nje živcirala. Kad se razljuti, nikada ne oklijeva suprotstaviti mu se ili pokušati unijeti u lice. Bio je teži od nje najmanje pedesetak kilograma i da bi mu se zaista mogla unijeti u lice, morala se podići na prste. Ali nikada se nije ustručavala niti bojala. Doduše, on joj nikada nije ni dao razlog za to. Bez obzira koliko bijesan bio, nikada ne bi mogao udariti ženu. Bilo je to pravilo bez iznimke koje se odnosilo i na ovu sitnu plavušu, koja je definitivno trebala prilagoditi svoje ponašanje. Zabila mu je koščati prst u prsa, pronašavši način na koji ga pogoditi u živac. -Ljubomorna?-Plava vatra joj je isijavala iz očiju. Tucker je skoro očekivao pojavu dima iz njezinih ušiju. - U tvojim snovima, Bucko! - Zamahnula je rukom prema Liz, koja je malo zašla u šumu kako bi našla drvo za potpalu vatre. - Samo naprijed! Apsolutno me ne zanima. Vas dvoje zaslužujete jedno drugo. Okrenula se. Tucker ju je promatrao kako maršira iz njihovog takozvanog kampa, tako slijepa od bijesa daje prošla pored zbunjenog Marvina ne uputivši mu nijedan pogled. - Kamo ide? - pitao je Marvin. Tucker je prešao rukom preko lica i trepnuo. - U šetnju. Brzo će se vratiti. Tucker se namjeravao pobrinuti za to - makar je morao prebaciti preko ramena i donijeti nazad. Ellie je ostala bez zraka dok se penjala uzbrdo. Nije znala zbog čega joj se to dogodilo, zbog iscrpljenosti ili čistog bijesa, ali prisilila se na nastavak, u slučaju da je Tucker promatra. Ljubomorna? On je najarogantniji i najiritantniji čovjek kojega je u životu upoznala. Što on misli tko je, Božji dar ženama? Znači, osjećaji i mozak mu ne moraju biti uključeni, ha? Koja prazna priča. Zvučalo joj je to kao loša isprika. Ali nije ni marila. Tucker Grant može raditi što god ga volja, kada god želi i s kime god, ali može to raditi u svoje prokleto slobodno vrijeme, a ne kad su njezina djeca izgubljena u divljini. Nije željela sjediti u kampu gdje su upaljena svjetla i vrtjeti palčevima samo kako bi se on mogao poševiti sa svojom prsatom droljom. Kao da ju je uopće i trebao voditi? Ha! Dostaje lako slijediti otiske stopala. Ona mora samo pojuriti po lancu brda kako bi pronašla dječje tragove. Zatim će ih slijediti do mraka, u dobre svrhe iskorištavajući ostatak svjetla. Jedva došavši do vrha strmine, Ellie je brzo udahnula kisik, pluća su joj se nadimala od teškog disanja, a koža joj je bila mokra od znoja. Dok je stajala tamo, hvatajući zrak, provjerila je kompas kako bi znala gdje se nalazi i potom je pogledala tlo oko sebe. Ništa. Nikakvih tragova. Kad joj je srce konačno usporilo, okrenula se na lijevo kako bi hodala po lancu. Vjerojatno nije vidjela tragove zato što su djeca ovdje presjekla put kako bi se popeli gore. Morala je samo nastaviti s penjanjem. Prije ili kasnije, opazit će ona njihova tragove. Čim je Ellie to pomislila, opazila je tragove na tlu. Srce joj se odmah ubrzalo i požurila je prema mjestu mogućih tragova njezine djece. Uz sve napore, bilo je vraški teško znati jesu li ovo tragovi neke životinje ili pak ljudski. Bili su dovoljno veliki i dugački da bi mogli biti i od dječaka, ali oblici su bili čudni. Odlučila ih je nakratko slijediti, nadajući se da će gore uspjeti pronaći malo bolje tragove. Dok je hodala, brojala ih je i srce joj je počelo još snažnije kucati kad je izbrojala da ovim putem konstantno prolaze četiri otiska. Usne su joj se iskrivile u trijumfalni osmijeh. Ne bi bilo prekrasno da ona pronañe djecu? Pojedi se, Tuckeru Grantu. U ovom njegovom tragačkom poslu nije bilo ništa toliko teško. On je to uvijek predstavljao kao nešto strašno komplicirano, saginjući se kako bi opipao rubove tragova i petljajući prstom po zemlji. Sad kad im je ona ušla u trag, znala je da je sve to bila samo jedna od njegovih predstava. Kao da ga ona treba da joj pomogne pronaći djecu? Ha. Može ih ona i sama naći, hvala

GIGA

51

najljepša. Tucker je s pognutom glavom slijedio Elliene otiske stopala kroz red borova. Uspjela je pronaći tragove njihovih dečki, zamijetio je s čudnim osjećajem ponosa. Očito nije sve ono što ju je godinama pokušavao naučiti ulazilo na jedno uho, a izlazilo na drugo. Vidio je kako je mjestimice zastajala i provjeravala tragove. Na drugim mjestima je zastajala vjerojatno kako bi provjerila gdje se nalazi. Gotovo da ju je mogao vidjeti kako na dlanu drži kompas i pokušava se orijentirati. Nažalost, izgubiti se u ovim planinama ne predstavlja jedinu opasnost. U ovim šumama ima medvjeda i puma, a jedan čovjek je uvijek u većoj opasnosti od njihova napada nego grupica ljudi koja zajedno hoda. Takoñer postoje i puknute grane drveća koje strše svagdje gdje je dosad pogledao. Što bi napravila da se posklizne i padne? Nema pored nje nikoga tko bi joj zaustavio krvarenje niti ikoga za pozivanje pomoći. U dodatak svemu tome, ovdje sigurno ima i dvonožnih stvorova zbog kojih se mora brinuti. Ellie je veoma sitna žena. Ako naleti na skupinu ljigavih planinara, mogla bi se naći u nevolji. Većina muškaraca koje Tucker zna sresti u planinama su pristojni ljudi, ali uvijek postoje iznimke. Na tu pomisao je Tucker skupio šake. Ako se itko usudi položiti ruku na nju... pa, nema smisla objašnjavati sada. U ovo doba godine u Baxteru se nalazi tek nekolicina planinara. Velike su šanse da nikoga ne sretne. Čak i kad je tako, Tucker je svejedno ubrzao korake kako bi je što prije pronašao. Prokleto tvrdoglava žena. Što ju je to spopalo da je sama, odlučila doći ovamo? Po njegovu mišljenju, bio je to slučaj čiste pobjede bijesa nad zdravim razumom. Nije čak ni bio siguran da zna što ju je toliko razbjesnilo. Što nju briga ako on i Liz nešto petljaju? Kao daje marila s kime on spava? Stvarno bi počeo sanjariti kada bi i dalje razmišljao o tome kako je njoj stalo. Bilo je to zbog svih onih stvari koje je načuo kad joj je Marvin govorio, pretpostavio je. A sad se, nakon toliko vremena, počeo pitati: Što ako? Što ako je prije tri godine sve krivo shvatio? Što ako Ellie uopće nije htjela da on ode? Što ako je stvarno bila ljubomorna kad je maloprije naletjela na njega i Liz? Žena ne bi golim rukama skoro udubila haubu Land Cruisera osim ako ne gaji duboko osjećaje za muškarca. Ili ga je neshvatljivo mrzila - ili ga je strahovito voljela. Stoje točno od toga? Neka bude proklet ako zna. Rasturao je fiziku, impresionirao profesore u statistici i odmah se isticao na svakom matematičkom satu koji su mu ponudili na studiju, ali može li shvatiti kako Ellien mozak funkcionira? Kvragu, ne može. Ona je na sve gledala drukčije od njega. Njoj je sve bilo povezano s osjećajima. Pa, ima on vijest za nju. Ne postoji muškarac koji ima kontrolu nad svojom kitom. Tucker je osjećao gañenje prema samome sebi jer je uopće i razmišljao o njoj. Nakon svega kroz što je prošao, samo bi se budala opet otvorila i dopustila da opet završi povrijeñen, a on će upravo tako i završiti ako si dopusti vjerovati, čak i na trenutak, da je njoj još stalo do njega. Nakon Sammyjeve nesreće, ona je bila ta koja je upirala prstom u njega i nije mu mogla oprostiti, ona je bila ta koja mu je okrenula leña, a ne obratno. Njihov brak je završio puno prije nego što je on otišao iz kuće. Toga se treba prisjećati, govorio je samome sebi i dovraga sa svim drugim. Ako se Ellie još nije poševila s Marvinom, to je njezin problem. Ako, slučajno, još gaji neke osjećaje za Tuckera, to je takoñer njezin problem. Nekada ju je volio cijelim svojim bićem, trebao ju je kao zrak da diše, a ona gaje odbacila poput hrpe smeća. Nakon razvoda su mu trebale dvije godine da je preboli. A sad kad je konačno odlučio srediti vlastiti život, neće joj dopustiti da mu opet napravi zbrku u glavi. Izvlačeći se iz teških misli, Tucker je zamijetio poziciju za-lazećeg sunca. Direktno iznad planina, nebo je bilo prošarano sa zlatnom i mnogim nijansama ružičaste, ali zloslutna ugljena boja je zatamnjivala zenit. Za samo par minuta, spustit će se mrak, zbog čega ju više neće moći slijediti.

GIGA

52

Udarivši nogom u deblo, mrzovoljno je opsovao. Ako je uskoro ne pronañe, ostat će sama i ovdje provesti noć. Barem su dečki putovali zajedno i znali su se brinuti za sebe. Ali Ellie je bila posve druga priča. Ako izgubi onaj kompas ili ga u mraku pogrešno pročita, samo Bog zna gdje bi mogla završiti. - Ellie! Nije bilo odgovora. Tucker se nastavio probijati kroz gusto granje, pljujući prljav-štinu koja mu je upadala u usta svakog puta kada bi je dozivao. Još uvijek nema odgovora. Dovraga, o čemu je uopće razmišljao kad ju je pustio da onako odjuri? Istog trenutka kad ju pronañe, stavit će je na uzicu. Ellie je bacila svoj ruksak na tlo i pogledala preko malog jezera na koje je naletjela kad je izašla iz šume. Kako predivno. Bilo je još dovoljno svjetla da se može vidjeti susjedna obala na kojoj su srna i paun stajali i pili vodu. Orao je kružio i zaronio kako bi ulovio ribu i poprskao sve oko sebe. U daljini se čulo glasanje kojota koji je pozdravljao dolazak noći, a njegov dugi, visoki lavež nošen je povjetarcem. Bilo je nečega tako jadnog u glasanju kojota, pomislila je Ellie, trljajući ruke zbog naleta prohladnog zraka s jezera. Podigla je pogled prema nebu, osjećajući se tako sitnom - i samom. Sada kada je stala kako bi prenoćila, počela je osjećati malu nelagodu. Dobro, veliku nelagodu, priznala je samoj sebi. Ali sad je prekasno za predomišljanje. Za dvadeset minuta će biti potpuni mrak, a znala je da nema šanse pokušati se vratiti do glavnog kampa po mrklom mraku. Najprije mora skupiti kamenje i drva, odlučila je. Lijepa vatrica neće samo umiriti njezine napete živce i pružiti joj toplinu, već će i razna stvorenja držati podalje od nje. Kad upali lijepu logorsku vatru, krenut će na podizanje šatora. Iskorištavajući preostalu svjetlost, požurila na natrag u šumu skupiti puknute i otpale grane. Nakon što se nekoliko puta spotakla, konačno je uspjela skupiti dovoljno goriva da izdrži noć. Zasad je sve u redu. Možda ona i nema sve vještine potrebne za dobro snalaženje u divljini, ali mnogogodišnje promatranje Tuckera pružilo joj je dovoljno da pregura ovu noć. Za par minuta će si pristaviti i kavu. Vruća kava će joj savršeno prijati uz sendvič od sira, dajući joj osjećaj daje pojela cijeli obrok. Kad se sagnula kako bi namjestila kamenje, praveći mjesto na kojem će zapaliti vatru, s njezine desne strane je pala grana s drveta. Trgnuvši se kako bi pogledala, napola je očekivala da će ugledati medvjeda kako joj se približava. Ali ništa nije vidjela. Zatresla je glavom i nastavila slagati kamenje. Dok je radila, začula je i pucanje druge grane i živci su joj se strašno napeli. Dobro, osjeća strašnu nelagodu što će morati ovdje posve sama provesti noć. Nikakvo veliko iznenañenje. Uvijek je bila velika kukavica po noći u divljini. Smatrala je da ima samo dva izbora. Mogla se ohrabriti, govoreći si da se nema čega bojati, što vjerojatno ne bi ni upalilo. Ili mora smisliti način na koji će se obraniti u slučaju potrebe. Bolje je biti spreman, odlučila je kad je u blizini pukla još jedna grana. Odmičući se od kamenja, pretraživala je po hrpi skupljenih grana, tražeći jednu koja bi joj mogla poslužiti kao palica. Izabrala je dugu, debelu granu s malim oštrim vršcima od polomljenih grančica na samome kraju. Nakon što je nekoliko puta za-mahnula, osjećala se bolje. Ako se pojavi bilo kakvo veliko stvorenje, opalit će ga svom snagom i definitivno otjerati nazad u šumu. Osjećajući manju nervozu sad kad ima oružje, Ellie je završila sa slaganjem kamenja u krug i zapalila vatru. Osjećala se sigurnije istog trenutka kad je vatra zaživjela. Nakon što je u vatru ubacila još grana kako bi pojačala svjetlost, budući da se tama oko nje produbljivala, neko vrijeme je samo stajala i grijala se. Potom je, s palicom blizu ruke, izvadila šator iz ruksaka, brzo ga podigla i upuzala unutra kako bi raširila vreću za spavanje. Dome slatki dome. Spavat će poput bebe, obećala je samoj sebi.

GIGA

53

Upravo je namjeravala ispuzati iz šatora kad je čula nešto izvana. Cijelo tijelo joj se napelo, zagledala se u stranicu šatora dok joj je srce luñački tuklo. O, Bože! Zamislila je golemog medvjeda. Prema Tuckerovim riječima, to stvorenje može na kilometar i pol osjetiti miris hrane i znaju postati ekstremno opasni ako se ispriječiš izmeñu njih i njihova plijena. Kroz prednji otvor skloništa je vidjela svoj ruksak dolje na tlu. Na trenutak je pomislila primiriti se i ostati unutra. Možda, ako ostane potpuno mirna i pritajena, stvorenje samo od sebe ode. O čemu ona to razmišlja? Tanki najlon šatora ne pruža joj nikakvu zaštitu. Samo s jednim zamahom šape, medvjed ga može raspoloviti, a ujedno i nju. Vani barem može vidjeti što je čeka i nekako se pokušati obraniti. Na koljenima oduzetim od straha, otpuzala je do otvora šatora. Visoko držeći palicu spremnu za borbu, oprezno je provirila van, moleći se da ne doñe nosom-o-nos s golemom životinjom.

GIGA

54

POGLAVLJE 7 Tucker je osjetio veliko olakšanje kad je pronašao Ellie daje osjećao slabost u nogama. Nije mu se sviñao taj osjećaj i zato je zastao u tami iza logorske vatre kako bi se sabrao. Samo misli na svoje dečki, uvjeravao je samog sebe. Ako se nešto dogodi njihovoj majci, obojica bi bila shrvana i morao bi ih odgajati. Nije to bila ugodna pomisao. Nacerio se ugledavši Ellie kako oprezno izviruje iz šatora, držeći u ruci iznad glave granu gotovo veliku kao što je ona cijela. Očito je preplašena i to otkriće mu je popravilo raspoloženje. Možda će sljedećeg puta dvaput razmisliti prije nego onako ljutito odluči sama otići u divljinu i prouzrokovati mu toliko muke. Takoñer mu je bilo drago što je Bucky nakon nekoliko minuta pošao za njim potražiti Ellie. Budući da je ovoliko preplašena, noćas ne bi mogla nimalo spavati i odmoriti se i zbog toga bi se sutra vrlo brzo umorila. Osim ako nije u krivu, sutrašnji dan će biti mukotrpna potraga. Morat će skupiti svu svoju snagu kako bi izdržala. - Hoćeš li me prebiti s time ako ti se približim? - povikao je. Na zvuk njegova glasa je poskočila i položila drhtavu ruku na srce. - Tucker? 01 Umrla sam od straha. Tucker se pokušavao suzdržati od smijeha dok je izlazio na svjetlost vatre. - Sumnjam. Hrabra si ti. Na zvuk Elliena glasa, Bucky je prestao njuškati tlo koje gaje toliko zaintrigiralo čim su stigli ovamo. Uz sretan lavež, potrčao je oko šatora i bacio joj se u naručje. Uz zapanjeni 'oh', srušila se leñima na zemlju i cijela je nestala pod hrpom crne i zlatne dlake. - Bucky! - Zamuckivala je, gurajući psa od sebe i okrenuvši se na drugu stranu kako bi izbjegla njegove poljupce po licu. - Nedavno smo se vidjeli. Ti se ponašaš kao da su prošle godine! Miči se od mene, ti luda životinjo. Fuj. Tucker je prišao vatri. - Mislim da on ne razumije da je to jednostrana ljubavna veza. - Nije jednostrana. Ja ga obožavam. Samo se ne želim valjati s njim. - S razbarušenom kosom i rumenim obrazima od borbe, na koljenima je izašla iz šatora, izgledajući preslatko za ženu koja je upravo imala tridesetpeti roñendan. Pozdravljajući ga s iznerviranim pogledom, pitala je: - Mogu li, molim te, pitati što ti radiš ovdje? Ispružio je dlanove prema vatri. - O, samo sam se malo šetao. Pomislio sam da bi bilo lijepo doći te pozdraviti. - Jako smiješno. - Ostavljajući svoje oružje u šatoru, stala je na noge i isprašila traperice. Bucky je skakutao oko njezinih nogu. Ellie je uzela trenutak i počešala ga iza ušiju. Potom je, s glasom koji se ne šali i koji je čuo već tisuću puta kad bi se obraćala djeci, rekla: - Idi sada leći. Hajde. - Dok se Bucky smještao pored vatre, uspravila se. - Odlično sam, kao što i sam možeš vidjeti. Bez obzira što ti misliš, itekako se znam brinuti za sebe. - Nikada nisam ni namjeravao reći da ne znaš. Isturila je malenu bradu i oči su joj poprimile svijetloplavu boju. Tucker se pripremao za prepirku. Od razvoda s Ellie nije moglo ništa lako proći. - Ne vraćam se u kamp. Ako si zato ovdje, zaboravi. - Zamahnula je rukom prema šumi. - Pronašla sam dječje tragove. - Znam. -1 čim svane, namjeravam nastaviti potragu. - Nema problema. Ta tvoja vreća za spavanje je dovoljno velika za dvoje. Razrogačila je oči. - O, ne. Izbaci si to iz glave. Nema šanse da ćeš spavati u mojoj vreći. Izgledala je tako zapanjena zbog te ideje, tako užasnuta što je uopće i predložio tako nešto, da se Tucker mogao samo pitati zašto. Zasigurno bi dva tijela u jednoj vreći za spavanje morala biti stisnuta jedno uz drugo, ali uspjeli su tako spavati mnogo puta prije kad bijedan od dječaka pomokrio svoju vreću. Sigurno se nije brinula da bi se nešto meñu njima moglo dogoditi ako spavaju u istoj vreći?

GIGA

55

Tucker je pokušavao tu pomisao istjerati iz glave, ali nije se dala otjerati. Upravo ju je to i zabrinjavalo, shvatio je dok ju je promatrao. S obzirom na činjenicu da ga poznaje bolje od ikoga drugog, nipošto ne može misliti da bi je on napao. Kad se to isključi, čega se još ima bojati? Izbezumljen i više nego malo zaintrigiran, dugo ju je promatrao zbog čega se ona uzvrpoljila i izbjegavala susresti njegov pogled. Uzbunili su se svi njegovi muški instinkti. - Hoćeš li prestati? - S čime? - Zuriti u mene. - Oprosti. - Tucker je spustio pogled na vatru. Nakon jednog trenutka, opet ju je pogledao. - Ellie, ne brineš se valjda za ono što bi se moglo dogoditi ako spavamo zajedno, zar ne? Mislim... pa, znaš. Ako je to uopće i bilo moguće, izgledala je još zaprepaštenije nego prije nekoliko trenutaka. - Ne budi smiješan. Ti i ja? - Položila je ruku na prsa i potreseno se nasmijala. - To mi čak nije ni palo na pamet. Čini se kako ona malo previše protestira. Proučavao joj je lice, svaki djelić koji mu je urezan u pamćenje. U očima joj je pročitao bezbroj emocija, najviše bijes i gorčinu, ali ispod površine je uspio vidjeti nešto više - nešto neshvatljivo u jednom trenutku, što je u sljedećem već nestalo. Je li to bilo zbog svjetla ili je u tim plavim dubinama ugledao bol? Pokušao je dublje uroniti, ali pognula je glavu. Prije Sammy-jeve nesreće, on bi zaobišao vatru, uhvatio joj bradu i prisilio je na rješavanje problema. A sada je mogao samo čekati i željeti da ga opet pogleda. Kad je to konačno i učinila, sjene koje je maloprije vidio u njezinim očima su nestale. Pragmatičar s obje noge čvrsto na zemlji, Tucker se nikada nije smatrao čovjekom koji nešto umišlja. Vidio je nešto u njezinim očima, znao je to. Samo nije bio siguran što. - Ne vraćam se nazad u kamp s tobom, - rekla je. - Kako želiš. - A ti ne ostaješ ovdje. - Evo kako stvari stoje, - rekao je nježno. - Inzistiraš na ostanku. A ja sam isto tako odlučan da te neću ostaviti ovdje samu. I što smo dobili? - Jedan šator u kojemu ću sama spavati. Zatresao je glavom. - Razmisli ponovno. Ovdje su noći prokleto hladne. A ja se ne namjeravam cijelu noć smrzavati vani. - Onda se vrati i spavaj u svom šatoru. - Ne idem bez tebe. Razmahala se. - Savršeno sam sposobna i mogu se brinuti za sebe. A čak i da to nije tako, moja dobrobit više nije tvoja star. - Tehnički gledano, možda si u pravu, ali praktički govoreći, potpuno si u krivu. Što da kažem dečkima ako ti se nešto dogodi? - Ovo je nizak udarac. - To je stvarnost. Vole te. Držat će me odgovornim ako ti se nešto dogodi. Budući da je tako, ili se vraćaš sa mnom ili ja ostajem ovdje. Ti biraš. Promrmljala je nešto ispod glasa i udarila nogom u zemlju. -Nekad znaš biti tako nemoguć. Ako ostaneš ovdje, ujutro ćeš se svejedno morati vratiti po svoju opremu. Kakvog to ima smisla? - Nisam ni rekao da ima. Obrazi su joj se zarumenili od ljutnje. - Što je isto kao i reći da ne pričam pametno. - Ne čitaj izmeñu redaka. Loše ti ide. Ja sam samo rekao da te ne namjeravam ostaviti ovdje samu. Dokazano je da su usamljeni planinari ugroženiji i u većoj opasnosti od divljih životinja.

GIGA

56

- Mislim da te svoje argumente izvlačiš iz šešira svakog puta kada želiš pobijediti u raspravi. Odlučio je to ignorirati. - A da i ne spominjem rizik koji žena preuzima na sebe kad odluči sama lutati divljinom. Ne znaš kakvi se sve likovi motaju ovuda. Skupila se u jakni, povlačeći ovratnik do ušiju. - Ovo je strašna divljina. Vidim zašto si zabrinut. Tucker je slegnuo ramenima. - Da, pa, misli da sam previše oprezan. Samo znam da nećeš dospjeti na naslovnice novina dok te ja pazim. Podbočila se rukama na kukove. Nakon što je jedan trenutak netremice gledala u šator, konačno je rekla: - O, u redu, pobijedio si. Na trenutak je Tucker pomislio da će mu dopustiti da s njom dijeli njezinu vreću za spavanje. Potom je opet udarila nogom po zemlji, ali ovog puta namjerno gurnuvši prašinu po vatri. - Spakirat ću se. Ti slobodno ugasi vatru. Za manje od deset minuta bili su spremni za polazak. Ellie je odmah iz ruksaka izvadila svoju svjetiljku kako bi osvjetljavala put, što je zapravo samo zaslijepilo Tuckera umjesto da mu je pomoglo. - Neće nam trebati svjetiljka. Imam savršen noćni vid. - Ja nemam. - Ja ću te voditi. Ako budeš okolo usmjeravala ovo svjetlo, nijedno od nas neće moći vidjeti dalje od nosa. Gunñajući je ugasila svjetiljku i vratila je u ruksak. - Jesi li sad sretan? Slijepa sam poput šišmiša. Čak i uz izrazito razvijen noćni vid, Tucker je morao priznati da je u ovoj šumi jako mračno. Krošnje drveća su zakrilile mjesečinu. Primio ju je za ruku. - Oči će ti se priviknuti. Idi lijevo. Spoticala se i privila se bliže k njemu. - Ne znam kako išta vidiš. - Definitivno ne vidim nikakve tragove. Ali dovoljno svjetla dopire do nas kako bismo mogli hodati. - Upravo dok je izgovarao to, vidio je Buckyja kako se zavlači meñu stabla. - Hej, Bucky, vraćaj se ovamo! -povikao je. Ovčar je počeo trčati okolo, uzbuñeno lajati i potom samo otišao dublje u šumu. Na trenutak gaje Tucker izgubio iz vidokruga. Zabrinut da je pas mogao otrčati za nekom životinjom, glasno je zazviždao. - Bucky! Doñi! - Osjetio se kako se Ellie trza na svaki njegov povik i čudio se njezinoj velikoj nervozi. - Prokleti pas, -promrmljao je. Zbunjeno je zurila u tamu. - Hoće li se vratiti? - Ti stvarno ništa ne vidiš, zar ne? - I ne očekujući odgovor od nje, Tucker ju je povukao da nastave hodati. - Da, vratit će se. - Držeći je čvrsto za ruku, sagnuo se kako bi tapšanjem nagradio psa koji se ipak vratio. - Dobar si ti, Bucky. - Ellie je rekao: - Nastavi samo ravno. - Čvrsto je držeći za ruku, pomogao joj je da zaobiñe prepreku. - Visoka uzbrdica. Zakorači visoko. - Ovo je noćna mora. - Poput slijepe žene koja traži put, nastavila je oprezno naprijed. - Neću vidjeti drvo dok ne naletim na njega. - Vjeruj mi. Previše volim taj tvoj slatki nos da bih dopustio da ga razbiješ. Riječi su izašle iz Tuckerovih usta prije nego što ih je uspio zaustaviti. Osjetio je kako se Ellie ukočila i malo odmakla od njega. Što gaje spopalo da to kaže? Navika, pretpostavio je. U sretnijim danima je volio njezin nos i zezao ju zbog njega svaki put kad bi mu se pružila prilika. Tucker nije mogao reći da mu se ukus puno promijenio; još mu se sviña njezin nos. U usporedbi s njegovom trubom od nosa, bio je nemoguće dražestan s malim nosnicama i prćastim vrhom. Kad su se ljubili - pa, vjerojatno ne bi trebao razmišljati o tome, odlučio je. Ako počne razmišljati o tome kako je njezin nos bio sladak i mekan pod njegovim, mogao bi se početi prisjećati kako je topla i meka bila svuda po tijelu pod njim. Nije to dobar plan. On i Ellie su prošlost i takve stvari je najbolje zaboraviti.

GIGA

57

Njegov uporni um očito nije mogao prepoznati opasnost. Usprkos namjeri da ih ostavi postrani, uspomene su mu samo navirale. Vidio se u dobi od šesnaest godina kako s Ellie trlja nos o nos i zbija šale da bi probio led prije nego što je prvi put poljubi. Kakav je on bio igrač. A onda kasnije, kad su se navikli na ljubljenje - dopustila mu je da joj dotakne dojku - bila je tako sramežljiva, a on tako nespretan, ubrzano su disali, a njihova mlada tijela su zajedno podrhtavala od potrebe koju nijedno od njih nije razumjelo. Nakon pune godine dana sa stalnom erekcijom, konačno je jedne noći pored rijeke vodio ljubav s njom, bio je to susret koji ga je koštao sva tri kondoma koja je imao pri ruci - ali ne zato što mu se odjednom toliko posrećilo, već zato stoje u svom tom uzbuñenju i nesnalažljivosti uspio pokidati dva komada prije nego što ih je uopće i stavio na pravo mjesto. Kasnije se pitao je li guma možda popustila zbog starosti; na koncu, te je proklete stvari sa sobom nosio u džepu punih devet mjeseci. Prisjećajući se, Tucker se nasmiješio u mraku, bila je to gesta koja se uskoro pretvorila u grimasu. U njegovoj ruci Elliena je bila ukočena od napetosti. Zar se i ona prisjeća istih stvari? Evo ih, sve te uspomene, vratile su se sve do jedne i to samo zato što je on komentirao njezin nos. Kvragu. Imali su zajedničku prošlost koja im zauzima polovicu života. Što bi trebao učiniti, izbrisati sve te dogañaje iz mozga? To se neće dogoditi. Kako bi uspio u tome, morao bi izbrisati i neke dragocjene trenutke, kao stoje prvo držanje svakog njihovog sina u naručju. Postojale su i neke uspomene koje nije mogao niti je želio pustiti, uspomene koje su ga učinile ovakvim čovjekom koji je danas i koje će ostati s njim sve dok ne umre. - Znaš, Ellie, mi nismo stranci. Dobacila mu je zapanjen pogled. - Molim? Grlo mu se stegnulo od iritacije. - Zar ćeš se tako igrati? - Igrati čega? Strpljenje je vrlina, podsjetio se. - Pa mislim na ovaj razgovor. - Nisam znala da razgovaramo. Sada se još više odmakla od njega, zbog čega joj se ruka, koju je čvrsto držao, čudno iskrenula. Tucker bi popustio stisak, ali se bojao da bi mogla pasti. - Kamenje, - izgovorio je, povlačeći je prema sebi kako bi joj pomogao zaobići hrpu. - Hoćeš li prestati pokušavati pobjeći od mene? Ne grizem i cijepljen sam. Ispred sebe imaš zapreku. Stablo. Iznenada je naglo stala i ispružila ruku kako bi opipala tamu ispred sebe. - Gdje? Nasmijao se usprkos sebi. - Ravno ispred tebe, dva koraka dalje. - Bucky je skakutao oko njih dok ju je Tucker povlačio za ruku da se pokrene. - Previše mi se sviña tvoj nos da bih ti dopustio da ga razbiješ, sjećaš se. - Hoćeš li prestati? Na meni ti se više ništa ne sviña i to jako dobro znaš. Tu optužbu je izrekla s takvom uvjerenošću da je Tucker zastao. To gaje i nevjerojatno rastužilo. - Nije da te ne volim, Ellie. - Da, baš. Ne možeš sa mnom čak ni pričati bez ružnih primjedbi. - A ti si prema meni drugačija? Vrisnula je kad je nogom udarila u granu na zemlji. - Moramo li baš sada voditi ovaj razgovor? Potrebna mi je sva koncentracija za kretanje po ovom terenu. - Ju će te voditi. I ne, ne moramo sada voditi ovaj razgovor ako to ne želiš. Samo shvati da, ako ćemo sutra cijeli dan biti zajedno, a moguće i prekosutra, moram ti reći neke stvari za koje možda ne želiš čuti. Bili smo u braku punih trinaest godina. Ne mogu paziti na svaku riječ koju ću izgovoriti kako te ne bih podsjetio na nešto. - Mogu podnijeti povremeno podsjećanje, Tuckeru. - Bokom se očešala o njegovo bedro dok su obilazili još jednu prepreku. -Samo bih voljela kad ne bi u sve petljao moj nos. Tucker je znao daje njegov komentar o njezinu nosu sve ovo i započeo, ali nije se činilo posebno bitnim sad u razgovoru. - Tvoj nos? Zašto? Opet je zastala i uputila stablu iza sebe umoran pogled. - Zato što ima seksualne konotacije.

GIGA

58

- Tvoj nosi Čak je i u mraku vidio njezine oči kako sjaje od bijesa. Tuckeru je bilo drago što je drvo nagrabusilo umjesto njega. - Jako dobro znaš što mislim. To je uvijek bila naša privatna šala, trljanje nosovima, tepanje poput djece i sve one stvari. Na trenutak se nije mogao sjetiti što reći. Tipično. Uvijek je znala zavitlati tim jezikom i izaći kao pobjednica kad bi se svañali. - Nosovi i nisu baš erotični dijelovi tijela. - Nama su bili. - Zaboga miloga, pa bili smo djeca. - Djeca koja su odrasla i... - Podigla je ruke u zrak. - O, nema veze. A ti mene optužuješ da se pravim blesava? - Dobro, - složio se, - nekad je ta stvar s nosom imala u sebi seksualne konotacije. Priznajem. Ali ne radi se o tome, zar ne? - Upravo se o tome i radi. - Ne. Radi se o tvojoj reakciji na nevinu opasku. Kad smo bili sami uvijek smo se šalili u vezi nosa. I sad mi je jednostavno izletjelo. Zašto sve moramo komplicirati zbog toga? Čim je Tucker postavio pitanje odmah je shvatio da je to rješenje problema -još jedan komad slagalice koji gaje mučio i intrigirao. Njezina napetost je naelektrizirala zrak meñu njima i shvatio je da toj njezinoj napetosti nije jedini uzrok njihov razgovor. Njezina ruka je pod njegovom još uvijek ukočena, kao da ju je uznemirivao i njegov najmanji dodir. Čak i kad ju je vodio oko zapreka, koje su im se našle na putu, pokušavala je držati razmak meñu njima. - Ja ništa ne kompliciram i ponašam se normalno. Govor njezina tijela govorio je da laže. Čvrsto je držeći za ruku, Tucker je odlučio komentirati tu njezinu izjavu kasnije. Zasad mora izvršiti zadatak, a to je vratiti je neozlijeñenu nazad u kamp. Ubrzo je ugazila u rupu u zemlji i vrisnula, ostavši bez zraka. Povukao ju je nazad. - Dobro si? Prstima je dotakla usne. - Ugrizla sam se za jezik. Tucker je poželio da se i on ugrizao za jezik. Ako su njegove sumnje ispravne, mora biti posve siguran da se želi petljati s rezultatom prije nego stoje suoči s ičime. -Kamen, sjeverozapad. Prigovarala je u mraku. - Možeš li govoriti normalno, lijevo, desno i ravno? - Odmah nalijevo. - Nasmijao se usprkos sebi. - Zapravo, više ulijevo. - Hvala ti. - Molim te reci mi da ništa od ovoga nema smisla. - Meni ima savršenog smisla. - Nije ni čudo da te nikad nisam razumio. Lagano se nasmiješila. - Da, pa ni ja tebe nikad nisam razumjela. .. tako da smo to riješili. Iako je on to namjeravao izgovoriti kao šalu i ona mu je tako odgovorila, Tucker se pitao je li manjak razumijevanja meñu njima bio veći problem nego što su smatrali, a moguće i razlog njihovom razvodu braka. A baš je tog poslijepodneva u sebi gunñao kako je njoj sve vezano za osjećaje dok je on više analitički tip. Bila je to takva velika razlika meñu njima, koja je ponekad stvarala probleme čak i dok su se voljeli. Nakon Sammyjeve smrti je bio toliko ispunjen boli da je automatikom funkcionirao i koncentrirao se na detalje kako se ne bi slomio - organiziranje pogreba, financijski problemi, svakodnevne obaveze zbog brige o djeci kao i održavanje kućanstva, dok je Ellie bila onesposobljena od šoka i tuge. Tada mu se činilo veoma važnim biti sabran i čvrst i zbog nje je morao izdržati. Bojao se pričati o svojim osjećajima kako se ne bi slomio. Želio je biti jak za nju. Muškarci ne plaču. Otac mu je cijeloga života to govorio i odlučio je biti onakav Ellien suprug kakvoga i zaslužuje. Dok je to radio, nije uspio biti suprug i muškarac kakvoga gaje ona trebala? Tucker nije znao. Iskreno nije znao. Ta činjenica gaje potresla više nego išta drugo u zadnje

GIGA

59

tri godine. Počela je ubrzano disati i iznenada je zastala i zabacila kosu. - Moram se odmoriti. Tucker joj je ispustio ruku. - Nema problema. Možemo odmoriti pet minuta. Bucky se zaletio u njezine noge. Sagnula se kako bi ga podragala. Kad se uspravila, oči su joj bile široke na mjesečini, neusredotočene čak i kad je pronašla njegovo lice. Tucker je znao da ga ne može jasno vidjeti. To mu je sasvim odgovaralo jer mu je pružalo priliku da joj nesmetano prouči crte lica. Počeo je s promatranjem nosa kojega je nekad toliko obožavao, potom je putovao do njezinih mekih, slatko zaobljenih usana, zatim je prešao preko njezine male brade došavši do nježnih jagodica. Čak i s ovakvom dječačkom frizurom i odjećom prikladnijom za nekog muškarca, bila je u potpunosti ženstvena dok joj je vrh svijetle glave jedva dosezao do njegovih ramena. Kao daje osjetila njegovo promatranje, povukla je jaknu, ispravila ovratnik košulje i prstima prešla preko dugmadi kako bi provjerila da su svi uredno zakopčani. Za ženu koja je vrata prošlosti tako čvrsto zatvorila, užasno je nemirna, shvatio je. Ako to nije rezultat seksualne osviještenosti, onda on ne zna stoje. Dok su se Ellie i Tucker vratili u kamp, Marvin je pripremio odrezak i pečene krumpire u kompletu s kuhanim vinom. Stajali su pored vatre, jeli iz papirnatih tanjura i pili vino iz prozirnih plastičnih čaša. U bilo koje drugo vrijeme, Ellie bi uživala u tome. Nije joj se često dogañalo da joj netko na kampiranju posluži takav objed. Ali nažalost, još uvijek je bila toliko uznemirena zbog vremena koje je nasamo provela s Tuckerom da se jednostavno nije mogla opustiti. Uostalom, stoje to u vezi njega? Dovoljan je samo jedan pogled tih svijetlosmeñih očiju da joj srce poludi. S ovlašnim dodirom prstiju mogao ju je natjerati da se naježi. I sami zvuk njegova dubokog glasa u mraku poigravao se s njezinim živčanim završecima. Pretvarajući se da je posve usredotočena na svoje jelo, Ellie gaje kriomice promatrala. Stajao je s druge strane vatre dok su mu duge, snažne noge bile razdvojene. Držeći tanjur na velikom dlanu i pridržavajući čašu vina na prsima pomoći nadlaktice, djelovao je opušteno i pod kontrolom. Nije se mučio rezanjem odreska niti je prolijevao vino. Ovdje se osjećao ugodno kao i razna stvorenja oko njih u šumi. Pod svjetlosti vatre, kosa mu se sjajila poput otopljene bronce, a krajevi, koji su mu padali na visoko čelo, prošarani su zlatnom bojom. Svakog puta kada bi prožvakavao zalogaj, poskočili bi mu jaki mišići na vilici. Sve u vezi njega je djelovalo prejako, od načina na koji je stajao do položaja njegovih širokih ramena, pa čak i načina na koji je držao glavu. Pogledao je gore i ulovio je kako zuri u njega. Komad odreska kojega je žvakala pretvorio se u gumu. Njegova čvrsta usta u jednom su se kutu iskrivila. Oči su mu se zagrijale od želje za za-dirkivanjem. Pokušala je odvratiti pogled, ali nije uspijevala ni da joj život ovisi o tome. Progutala je gumeni komad mesa i umalo se udavila. U stvarnost ju je vratio osjećaj vlage na lijevoj dojci. Pogledala je dolje i vidjela da je prevrnula svoju čašu i prolila vino po sebi. Vrelina joj je prekrila lice. Potrčala je prema prtljažniku Honde. Glupačo, glupačo, glupačo. Sad će stvarno imati razloga da joj se smije. Odlučna u namjeri da makne vino u stranu kako ga ne bi prolila i po opremi, stavila je svoj poluprazni tanjur na Marvinu staklenku maslaca od kikirikija i nastavila držati čašu u ruci. Nakon što je samo s jednom rukom otkinula komad ubrusa, ljutito je počela trljati njime po košulji, nadajući se da joj crveno vino nije uspjelo proći i na grudnjak, još jedan čipkasti suvenir iz njezina braka. Nekim ljudima se zamazani grudnjak ne mora činiti važnom stvari, ali ona si nije mogla priuštiti drugi. - Trebaš pomoć? Na neočekivani zvuk Tuckerova duboka glasa pored njezina uha, Ellie je vrisnula od iznenañenja. Naglo je povukla lijevu ruku i tako umalo na sebe istresla preostalo vino iz čaše.

GIGA

60

- Moraš li se tako šuljati? - Nisam se šuljao. Njegova velika, snažna ruka pružila se pored nje kako bi dohvatila ubruse. Otkinuo je komad i nagnuo se prema njoj kako bi joj pomogao obrisati košulju. Jedan dodir, drugi dodir. Njezina bradavica je reagirala i ispupčila se, kao da je usput pjevušila semper fldelis prije njegova trećeg dodira. Uhvatila mu je zapešće. - Molim te, prestani. Zastao je i dobacio joj poznati pogled. - Nema problema. Samo sam ti htio pomoći. Na koncu, ipak sam ja kriv što si se zama-zala. - Ne, nisi. - Naravno da jesam. - Dodir, pa još jedan. Kad ju je treći put dotaknuo, pogled mu je pao na njezinu bradavicu koja se probijala kroz vlažnu košulju. Još jednom je prošao ubrusom preko nje, podigao pogled do njezina i nacerio se. - Čini se da u neprijateljskom taboru još imam jednog prijatelja. Ellie ga je skoro natopila s ostatkom svog vina. Kao da je pretpostavljao o čemu razmišlja, brzo joj je uzeo čašu iz ukočenih prstiju i iskapio je u jednom potezu dok mu se Adamova jabučica seksi pomicala gore-dolje. Još uvijek se cereći, vratio joj je praznu čašu. - Bolje daje završilo u meni nego na meni. Ljutito je gledala za njim dok se on vraćao prema logorskoj vatri. Lice joj se rumenilo od vrućine. Upravo je tada čaša popustila u njezinu snažnom stisku i zvuk drobljenja plastike zvučao joj je kao pucanj. Brzo ju je bacila u svoj prtljažnik kako nitko ne bi vidio. Kad se i ona vratila do vatre, sjetila se da joj tanjur s hranom još stoji na staklenki maslaca od kikirikija. Liz je zurila u nju sa svojim zelenim očima koje su isijavale neprijateljstvom. Marvin joj je nastavio dobacivati poglede iskosa, kao da ju je upravo ulovio s Tuckerom kako se prljavo hvataju iza grmlja. Ellie je poželjela kraj večeri. Živci su joj bili na izmaku snaga. Raspoloženje loše. Kad bi se ovako osjećala, najbolje što je mogla učiniti jest sve to prespa-vati. Na njezinu nelagodu, vidjela je da je Tucker promatra preko rasplesanih plamenova. Nakon što joj je beskonačno dugo promatrao lice, spustio je pogled na njezinu košulju. Kad je Ellie primijetila kako mu pogled luta s lijeva na desno i obratno, i sama je pogledala dolje kako bi vidjela što se to, zaboga, dogaña. Istog trenutka kad je spustila pogled, poželjela je da nije. Desna bradavica jedva da se nazirala ispod tkanine, ali lijeva je još uvijek stajala uspravno poput vojnika na prebrojavanju. Pokušavala je uvjeriti samu sebe kako je to samo reakcija na hladan zrak i vlažnu košulju, ali duboko u sebi je znala bolje. Sudeći po sjaju Tuckerova oka i on je znao. Prišao je vinu i natočio si još jednu čašu. Barem je tako mislila dok joj se nije približio i predao njoj punu čašu. - Ne, hvala. Dosta mi je. - Ma daj. Jedna strana tebe je još potpuno suha. Ako zbog ničeg drugog onda uzmi još jednu čašu barem zbog simetrije. Ellie je jedva odoljela potrebi da zdrobi čašu. - Nije ono što ti misliš. Oči su mu bile pune vragolastog zadirkivanja. Glasom namijenjenim samo za njezine uši, rekao je: - Reci to svojoj mami. Možda ti ona povjeruje. Nakon što su završili s večerom i pokupili smeće, Tucker je upalio lanternu, objesio je na jednu granu i zajahao balvan kako bi proučio topografsku kartu. Liz se smjestila blizu njegove noge i počela mu masirati leña. Svaki dodir njezinih prstiju uznemirivao mu je živce, ali na pogrešan način. Nije se mogao usredotočiti i gubio se na karti. Konačno, kad više nije mogao podnijeti to njezino odvraćanje misli, ustao se i maknuo od nje. - Liz, nemoj me krivo shvatiti, ali trenutno moram biti sam. Uspravila se. - Kako da to ne shvatim krivo?

GIGA

61

Tucker je uzdahnuo. - Oprosti. Pokušaj shvatiti, u redu? Ovo je bio zaista dug dan. Samo trebam malo prostora, to je sve. Izraz lica joj se omekšao od suosjećanja. Tucker je već prije vidio ovu naglu transformaciju. - O, naravno, - zacvrkutala je. - Jadničak mali. - Hvala na razumijevanju. Prava si prijateljica. Poklonila mu je osmijeh i podragala ga po obrazu. - Ako me budeš kasnije trebao, javi mi. Rado ću ti pomoći. Pogledao je na ručni sat. - Kad završim s ovime, namjeravam se odmah zavući u vreću za spavanje. Umoran sam k'o pas. Pogledala je okolo kako bi vidjela gdje je Ellie, koja se upravo kretala prema svom šatoru. Očito zadovoljna što će se njezina najveća konkurentica povući na spavanje, zijevnula je i klimnula glavom. - I sama sam iscrpljena. - Nagnula se naprijed kako bi ga potapšala po istom onom obrazu kojega je maloprije podragala. -Valjda ću se i ja povući na spavanje. - Laku noć, Liz. Lijepo se naspavaj. Uputila mu je topao, pozivajući pogled. - Ako ti dosadi brojanje ovaca, znaš gdje ćeš me naći. - Preumoran sam da bih večeras uopće brojio ovce. Tucker ju je promatrao kako odlazi. Tako snažno je vrtjela bokovima da se uplašio kako će ih iščašiti. Zatresao je glavom i ponovno se usredotočio na kartu. Promatrajući putove koji su vodili do Tabletopa, misli su mu odlutale do sinova. Ovo im je druga noć koju provode sami u divljini. Tucker se mogao samo nadati da su dobro i da će tako i ostati dok ih ne pronañe. Kodyjev lakat je ubadao Zacha u rebra. Kad se Zach pokušao malo odmaknuti od njega, mlañi brat se pomakao i još jače stisnuo uz njega. Ležali su na vrhu brda, gotovo sat vremena promatrajući kamp svog oca. Zachu se zgrčila noga od dugotrajnog, nepomičnog ležanja, sav se naježio od hladne zemlje i trbuh gaje bolio od otpa-lih borovih iglica koje su prekrivale tlo i probijale se kroz majicu. Nije mu trebalo ništa više. - Pomakni se, majmune, - prošaptao je. - Bodeš me laktom. - Mračno je ovdje. - Kody se promeškoljio i još se više stisnuo uz njega. - Vratimo se u naš kamp. - I tamo je jednako mračno, - istaknuo je Zach. - Dok smo ovako blizu ne smijemo upaliti vatru, tata bi nas mogao vidjeti. - Bojim se. - Kody je bojažljivo pogledao preko svog ramena. - Što ako nas napadne puma? - Nijedna nas puma neće napasti, - rekao je Zach s većom sigurnosti nego stoje osjećao. Na ovoj maloj čistini bilo je malo mjesečine, ali svugdje oko njih je ipak bila mračna šuma. Da im se bilo što prišulja, ne bi znali sve dok ih životinja ne bi napala. Zachova jedina utjeha je bila činjenica što je njihov tata sada jako blizu. - S obzirom na ovoliku površinu, pume imaju pregršt hrane. Napadaju ljude samo kad umiru od gladi. - Bojim se, - rekao je Kody opet. - Nikad se nisi bojao kad je tata bio s nama. - Tata je veći od tebe i jak je. I uvijek ima pištolj kod sebe, za svaki slučaj. A ti imaš samo džepni nožić. I on se boji, iako to Zach nikada ne bi priznao Kodyju. Drugačije je biti ovdje po mraku bez tate. Uvijek ih je pazio i točno je znao što treba učiniti ako bi nešto krenulo po zlu. A sad je to Zachova odgovornost. Kody je zadrhtao. - Hladno mi je. - Zašto nisi ponio jaknu? - pitao je Zach iako je i sam ostavio svoju u kampu. - Ranije nije bilo toliko hladno. Zach je prestao bježati od bratova lakta i primaknuo mu se. Moglo bi im biti toplije ako podijele tjelesnu toplinu. -1 gladan sam, - žalio se Kody. - Pojedi svoju čokoladicu. -Već jesam. Zach je uvukao ruku u svoj džep. - Evo ti. Uzmi moju. Samo zapamti da sam ti je dao. Ovo je

GIGA

62

zadnja čokoladica koju smo jučer kupili. Sve ostalo su one odvratne stvari iz tatine kuće. Kody je šuškao dok je otvarao čokoladicu. Miris tople čokolade dolutao je do Zachovog nosa, zbog čega mu se nakupila slina u ustima. Kody je gledao u dolinu, promatrajući roditelje i žvačući slatkiš. - Sto misliš, zašto su mama i tata sa sobom poveli Marvina i Liz? - pitao je. - Oni će sve upropastiti. - Ššš, - upozorio ga je Zach. - Zvuk po noći putuje daleko. Želiš da te čuju? Kody je uzdahnuo. - Zar ne shvaćaš? Tata ne može dati sve od sebe kako bi se mama opet zaljubila u njega ako mu za vratom dišu Marvin i Liz. Da bi ovo uspjelo, moraju biti sami. Trenutno su Liz i Marvin bili Zachova najmanja briga. - Ne možemo pustiti Buckyja da ostane s tatom. - Zašto ne? - Zato što će dovesti tatu ravno na nas. Kody je jedan trenutak razmišljao o tome prije nego je odgovorio: -Aha. - Baš tako. Kad svi odu na spavanje, moramo se ušuljati i odvesti ga. - Ali oni možda još dugo neće otići spavati, a ovdje je stvarno jezivo. Zach je razbarušio bratovu kosu isto kao što je njihov tata činio. - Ne boj se, Kody. Sjeti se što tata kaže; mrak je samo nedostatak svjetla. Ništa nam se ovdje neće dogoditi. Ako se bilo što dogodi, možemo pozvati tatu. Sve će biti u redu. Upravo je tada iza njih pukla grana. Zach se napeo, osluškujući tamu i tako oprezno pregledavajući okolinu da su ga oči zapekle. - Što je to bilo? - pitao je Kody. Zach je znao da bi to moglo biti nebrojeno mnogo stvari: moguće jelen, a možda čak i medvjed. - Samo vjetar, - lagao je. - Pukla je grana. Brat mu se malo opustio. Zach je poželio da ovdje postoji netko tko bi njemu utješno lagao. Ni on baš poput Kodyja nije ovdje volio biti sam. Nakon dugog trenutka, odlučio je progovoriti o onome što ga prilično dugo muči. - Možda smo pogriješili, - prošaptao je. - Mama i tata se neće pomiriti dok su s njima Marvin i Liz. Kody mu je dobacio očajnički pogled. - Oni se moraju pomiriti. Zachu se stisnulo grlo. I on je želio da se njihovi roditelji pomire, ali bio je dovoljno star da bi mogao shvatiti kako je situacija meñu njima možda kompliciranija nego što su oni mislili. Od Sa-mmyjeve smrti njihovi roditelji su poludjeli, počeli su okrivljavati sebe i onoga drugoga, govoreći si užasne stvari. Zach je smatrao da im je potrebna pomoć kako bi izgladili stvari meñu sobom, ali čak i tada se pitao je li moguće da se ikada više vole onako kako su to prije mogli. Neke stvari su previše bolne i čovjek ih jednostavno ne može preboljeti. Kao daje pročitao Zachove misli, Kody je stisnuo šake i privukao ruke tijelu. - Kukavico. Kako se lako predaješ. Tek nam je druga noć, a ti se već želiš vratiti kući. - Ja nisam kukavica i ne odustajem! - Zach se trgnuo na glasnoću vlastita glasa. Skupljajući ramena, dodao je puno tišim glasom: - Samo sagledavam činjenice. Tvoj plan ne može uspjeti dok su Liz i Marvin ovdje. - Onda ih se moramo riješiti. - Kako? Kody se namrštio. Pod mjesečinom, bore koje su mu se pojavile na čelu, izgledale su kao crte povučene crnim markerom. - Ne znam. Moramo nešto smisliti. - S napućenim usnama se zagledao u kamp ispod njih. - Možda bi se, kad bismo izveli par stvarno užasnih podvala, Liz i Marvin toliko razbjesnili i napokon otišli odavde. Zach je mislio da će to biti teško izvedivo, ali on se nije sjetio ničeg drugog. - Kakve podvale?

GIGA

63

POGLAVLJE 8 Tucker je uporno proučavao kartu kad mu je šuškavi korak naglo okrenuo glavu u lijevu stranu. Oslijepljen zbog svjetlosti lanterne, zaškiljio je napola očekujući da se Liz pojavi pred njim. Ne može više podnositi tu njezinu femme fatale foru. Ako mu se opet počne nabacivati, morat će joj reći i to posve jasno da nije zainteresiran, da nikada neće biti zainteresiran i da želi da ga ostavi na miru. - Tucker? Na zvuk Ellina glasa, napetost koja mu je stiskala mišiće ramena, odmah je popustila. Kad je izašla iz mrklog mraka, rekao je: - Bok. Mislio sam da spavaš. - Počela sam. - Pokazala je rukom iza sebe. - Marvin toliko buci s postavljanjem svog šatora da sam odlučila pričekati. Približila se, a razbarušeni pramenovi njezine kose pod svjetlosti lanterne bljeskali su poput platine. Sudeći prema tankoj crti njezinih usana, još se malo ljuti na njega. Tucker je znao da je ne može kriviti za to. Bio je prilično slobodan s njom gore pored jezera, a i ponašanje za vrijeme večere nije mu baš bilo najuzornije. Nije znao što ga je zaposjelo da na takav način flertuje s njom, ali ipak je uživao u njezinoj reakciji. - Ellie, što se tiče ovoga večeras. Podigla je ruku. - Nisam došla pričati o tome i voljela bih da šutimo. Ova tajnovitost gaje zaintrigirala.'- O kojem dijelu? Namrštila se. - Molim? - O kojem točno dijelu večeri nisi došla pričati? Produbile su se bore izmeñu njezinih obrva. - O svima. Oslonivši se koljenima na kartu, sjeo je kako bi joj pogledao izražajno lice. Buntovan položaj njezine sitne brade natjerao ga je da zatomi osmijeh. Pitao se koja ju je od njegovih uvreda najviše razljutila, ultimatum koji joj je dao pored jezera ili njegovo ponašanje pored vatre. Iz njemu nepoznatih razloga, nadao se da se radi o ovom zadnjem. - Želio bih se ispričati. Pogledala ga je i lagano podigla i spustila sitna ramena. -Nije potrebno. - Možda nije potrebno, ali ja bih se osjećao bolje. Podigla je svoje svijetle obrve. - Još jedan razlog više da ti ne dopustim. Tucker se nasmijao usprkos sebi. Isto je osjećao puno puta prije kad je situacija bila obrnuta. - S mog stajališta, to je jedan razlog više za moje inzistiranje. Oprosti, Ellie. Bio sam stvarao zločest pored jezera. Oči su joj potamnjele i postale tako intenzivno plave da su skoro bile ljubičaste. - Da, bio si. -1 pretjerao sam tijekom večere. Obrazi su joj se zarumenili i spustila je pogled. Nakon jednog trenutka je pognula glavu, obgrlila se rukama i s nogom počela raditi krugove po zemlji. - Isprika prihvaćena. Tišina. Protrljao je ruke o bokove. Dobar je osjećaj ispričati se i za nagradu primiti oprost. Zapravo, osjećaj je bio tako dobar da se sad zapitao zbog čega mu je ove zadnje tri godine bilo tako teško izgovoriti te jednostavne riječi. - Ja, ovaj... - Prešla je dlanovima po trapericama. - I ja sam rekla neke stvari koje nisam trebala. Bez obzira na sve naše probleme, znam da voliš naše sinove i da si kao i ja zabrinut za njih. - Da, zabrinut sam, ali ne vjerujem onoliko kao ti. Za razliku od tebe, iz prve ruke znam kojim vještinama raspolažu i da se mogu brinuti za sebe u divljini. Da moram birati spasioca izmeñu odraslog čovjeka ili jednog od naših dečki, definitivno bih se odlučio za jednog od njih. - Stvarno? - Prodorno ga je pogledala. - Ne kažeš to samo kako bi mi bilo lakše? - Ne. Ja sam ih podučavao. Možda i nemaju snagu odraslog muškarca, ali imaju mnoge druge vještine. - Nasmiješio se. - I obojica su pametna na mamu. Zapanjeno se nasmijala. - Neka im Bog pomogne. Ja nemam pojma o snalaženju u divljini. - Samo zato što te to nikada nije ni zanimalo. Večeras si to dokazala. Kad si bila prisiljena, pronašla si njihove tragove poput profesionalca. Impresioniran sam. Na takvom terenu, s

GIGA

64

tolikim naslagama borovih iglica po zemlji, potrebna je velika vještina da se tragovi ne izgube. Postojalo je nekoliko mjesta na kojima su tragovi posve nestali, ali ti si ih uspjela ponovno pronaći. - Krivudala sam onako kao što ti radiš. Nije bilo tako teško. - Dobro si obavila posao. Izgledajući zadovoljno, nakrenula je glavu kako bi pogledala kartu. - Nisam te željela prekidati. Samo sam se pitala koja ti je strategija za sutra. Upirući prstom u golemi trokutasti oblik, rekao je: - Proučavam teren koji vodi prema Tabletopu, pokušavam dokučiti kamo su se mogli zaputiti. Postoje tri puta kojim su mogli krenuti i svi vode do pola puta prema gore. Nagnula se malo bliže kako bi pogledala topografsku kartu. Nakon što je stavila prst na mjesto koje je pokazao, upitala je: - A gdje smo mi točno sad? Bila je jedina osoba koju je Tucker poznavao i koja bi pitala gdje se nalazi dok ispred nosa ima topografsku kartu. Tijekom njihova braka, zadirkivao ju je zbog lošeg osjećaja za orijentaciju i potajno ju obožavao zbog toga. Pokazao joj je mjesto gdje se nalaze. - Ovo je cesta kojom smo večeras stigli. Ovdje je makadamska cesta kojom smo se dovezli upravo ovamo, - Kako znaš da je to makadamska cesta? - Ako nisi upoznata sa simbolima možeš ih pogledati ovdje gore. - Pokazao joj je objašnjenja simbola i vrste linija koje su ukazivale na makadamske sporedne putove. - Znam da je zbunjujuće. Šumske karte su vrlo komplicirane i pune oznaka. - Slova su toliko mala da ih jedva vidim. - Pomno je gledala kartu. - Mili Bože, zar su ove oznake izmeñu ovog mjesta i planina zapravo brežuljci"? Tucker se trudio zatomiti osmijeh. To je bila još jedna stvar koju je obožavao kod nje, sposobnost da ga nasmije kad se najmanje nada. - Zar se ne sjećaš da si se penjala ovdje? - Naravno da se sjećam. Moraš se probijati kroz onaj grozni kanjon da bi stigao do vrha, zar ne? Zastalo mu je srce, shvativši da se ipak sjeća. - Tako je. - A da bi se uopće došlo do tog kanjona, najprije se moraju proći svi ovi brežuljci? Tucker se mogao samo pitati gdje je bila kad se onoliko puta penjala s njim. Sanjarila je, pretpostavio je. Jako je dobro znala duboko razmišljati dok bi radila druge stvari. Jednom je za vrijeme dvojbe izmeñu crvene i ružičaste boje, koje je jedna žena željela za svoju kupaonicu, skoro stala na čegrtušu. - Da, iznimno strme brežuljke. Sad te već upozoravam, Ellie, bit će to vraški test izdržljivosti. Ako misliš da ti i Marvin ne bi uspjeli, bolje je da i ne idete. - Moji sinovi su tamo negdje. Ne znam smrzavaju li se. Ne znam imaju li hrane. Uspjet ću se popeti. Ništa, ali stvarno ništa me neće spriječiti da pomognem u njihovu pronalaženju. Shvaćao je koliko je zabrinuta. Ali bez obzira, zaista je morao postaviti i ovo pitanje. Nakrenuo je glavu prema Marvinovu napola podignutom šatoru na suprotnoj strani čistine. - A što je s ljubavnikom? Iz razloga koje nije želio trenutno analizirati, poželio je da ga ispravi i kaže kako joj on nije ljubavnik. Umjesto toga, samo je rekla: - Što s njim? - Nije u najboljoj fizičkoj formi. - Izgled može zavarati. - On nije prirodni entuzijast, Ellie. Što ako zaostane i izgubi se? Uspjeh ove potrage ovisi o timskom radu, ali svatko mora dobro brinuti za sebe. Ako postoji mogućnost da bi se mogao izgubiti, rado bih ga ostavio ovdje. Oči su joj se zacaklile poput prizmi pod svjetlosti plamena. -Liz baš i nije timski igrač. - Zašutjela je kako bi te riječi dobile na težini. - Trebamo li i nju ostaviti ovdje? Kojom brzinom su se ponovno počeli prepirati. To je Tuckera strašno frustriralo jer su se

GIGA

65

nekoć tako lijepo slagali. Kad razmisli o prošlosti, mogao je na prste jedne ruke nabrojati sve njihove svañe. A čini se da više o ničemu ne mogu razgovarati da se jedno od njih ne naljuti. O čemu se tu radi? Pa oni su isti ljudi od prije. Nedvojbeno su imali ista mišljenja o mnogim stvarima. A opet, iz razloga koji on nije vidio, sad se prepiru gotovo oko svega. - Liz se barem zna sama snalaziti ovdje. A to ipak ne mogu reći za Marvina. Budi poštena u vezi s ovim, Ellie. Sumnjam daje on zadnjih godina bio u prirodi. Ellie se spremala na prepirku kad je čula zvuk gužvanja aluminija. Pogledala je preko ramena. Kroz mrak je prolebdjela zatomljena psovka. - Vidiš na što mislim? - rekao je Tucker sarkastično. - Neki od tih starih šatora su jako teški za postavljanje, -podsjetila ga je. - Samo zato što... - Začula se još jedna psovka koja ju je prekinula. Počevši se brinuti, okrenula se prema zvuku. -Bolje da odem vidjeti mogu li mu pomoći. - Želiš li da i ja poñem? Da na licu nije imao onaj rekao-sam-ti izraz, Ellie bi možda i prihvatila njegovu ponudu. - Mislim da ćemo se snaći i sami. Na koncu, oboje smo diplomirali. Zabavljanje mu je otoplilo izraz. - Nisam znao da se na faksu ući podizanje šatora. Ellie taj komentar nije željela počastiti odgovorom. Kad je nekoliko sekundi kasnije došla do loše postavljenog šatora, unutra je pronašla Marvina s rakama podignutim iznad glave kojima je podupirao šator. Skupivši se unutra s njim, pitala je: - U čemu je problem? Uspravljajući se pod težinom platna, rekao je: - Mislim da jedan dio nedostaje ili tako nešto. Ellie je iskrenula vrat kako bi vidjela o čemu priča. - Meni izgleda kao da su neke spojnice samo na krivim mjestima. - Podigla je ruku kako bi provjerila. - To je to, mislim. Ovo ide ovdje, a ono tamo. - U pravu si. Krivo sam ih spojio. Prije nego što se Ellie mogla sjetiti što učiniti, skinuo je jednu spojnicu. Budući da tkanina sad više nije imala dovoljno potpore, samo se urušila. Ellie se osjećala kao da ju je udario golemi kamen. U sljedećem je trenutku, bez da uopće zna kako se našla tamo, ležala na leñima s teškom težinom na sebi u potpunom mraku. Negdje u blizini, Marvin se koprcao i gunñao i sa svakim njegovim pokretom, pritisak na nju se povećavao. Na trenutak je pomislila da je pao ravno na nju. Ali ubrzo je shvatila da se pod njim nalazi dio tkanine zbog čega se oko nje sve više ovijalo i stiskalo sa svakim njegovim pokretom. - Marvine, umiri se! Zdrobit ćeš me. - Jedva se okrenula na drugu stranu, nadajući se pronaći spasonosni izlaz. Pronašla je samo otvor za prozor, koji joj se prilijepio za lice. - Nemoj se više okretati prema meni, - uspjela je reći. - Samo stišćeš tkaninu. Jedva dišem. - Kao da znam što radim. Tkanina šatora se još više stisnula oko nje. Ellie se počela osjećati kao da su ju svezali u luñačku košulju. Tucker je čuo rušenje šatora. Nakon toga gunñanje i psovke. Njemu je to zvučalo kao da su u nevolju upali ljudi koji su ipak završili studij. - Tucker! - zazvao je zatomljeni ženski glas. - Možeš li doći ovamo? Nakon što je s kamenom pričvrstio kartu na zemlju, Tucker se ustao s klade i pošao preko čistine. Kad je konačno zaobišao vatru i mogao jasnije vidjeti, morao je zatomiti smijeh. Marvinov šator se urušio i oboje su još unutra. Tucker je zaključio da je veća, masivnija kvrga ispod šatora sigurno Marvin. Sudeći po proizvedenim zvukovima aluminijskih sipki, sigurno ih je krivo spojio. Manja kvrga pod šatorom se nije toliko meškoljila, nedvojbeno zato što ju je Marvinova težina zarobila pod tkaninom. - Pa, ovo je vraški problem u kojem su se našle dvije osobe s diplomama, - nije mogao odoljeti da ne kaže. - Bez pametovanja, - promrmljala je Ellie.

GIGA

66

Kad je Tucker došao do šatora, sagnuo se prema naprijed, položio ruke na koljena i rekao: - Hej, Ellie, jesi li ovdje? - Jasno da sam ovdje. - Promeškoljila se i potom ostala mirna. Sad kad se ovoliko približio, Tucker je pod prašnjavim zelenim platnom mogao jasno razaznati liniju lijepo oblikovanog boka. -Tucker, nemoj samo stajati tamo. Pomozi nam. - Usmjeri me, pa možda i hoću. Ne vidim vrata. - Kad bih znala gdje su, misliš da ne bi sama otišla do njih? Tucker je razmaknuo teško, nepromočivo platno. Nacerio se, ugledavši njezino lice kroz otvor prozora. Nos i usta su joj bili spljošteni uz tkaninu. Praveći grimase dok se borila pod težinom šatora, uspjela se sabrati kako bi rekla: -Nije smiješno. - Mislim da to ovisi o tome na kojoj se strani šatora nalaziš. S mog stajališta, prilično je smiješno. Namrštila se. - Hoćeš li pomoći ili ne? Tucker je zašao pod urušeni šator. - Prestani se mrdati, Mar-vine. Ne želim te nagaziti. - Podigao je jedan dio šatora u potrazi za vratima. Kad ih je pronašao, gurnuo je ruku kroz rupu. - Uhvati me za ruku, partneru, i povući ću te van. Marvin je gunñao i psovao. U sljedećem trenutku su se uhvatili za ruke i Tucker gaje izvukao van. Ellie je ispustila glasan uzvik olakšanja. - Ponovno dišem. Bože, hvala ti. Podižući svaki kut vrata, Tucker je podigao platno i zavirio unutra. Svjetlost, koja je dolazila od logorske vatre, lagano je osvjetljavala unutrašnjost. Puzeći, Ellie je konačno izašla ispod platna s razbarušenom plavom kosom i blatnjavim licem. Puzala je ravno prema njemu i izašla iz šatora kroz njegove raširene noge. Kad je Tucker pogledao dolje, vidio je samo njezinu guzu u trapericama. Odlučio je da mu se jako sviña. - Hvala na pomoći, - rekla je, boreći se kako bi stala na noge. - Iako ti moram reći, trebalo ti je tisuću godina da se uopće pokreneš. - Neki trenuci zahtijevaju više vremena kako bi se moglo dulje uživati u njima, - rekao joj je i namignuo. Dugo nakon gašenja svjetla, Tucker je ležao budan, promatrajući rasplesane plamenove logorske vatre kako prave sjene po stjenci njegova šatora. Mogao je čuti tiho Lizino hrkanje u šatoru pored svoga, ali nije ga to sprječavalo da zaspe. Bez obzira koliko je pokušavao ne misliti o tome, Ellie mu se stalno motala po glavi. Tako se uplašio za nju večeras dok ju je tražio po šumi kad se već počelo smračivati. Mislio je jedino na to kako je mora pronaći prije nego što se izgubi ili ozlijedi. Mogao je samome sebi reći da je razlog tomu činjenica da ne želi sam odgajati dva sina ili zato što je ona bila još uvijek, na neki perverzan način, pokretačka sila njegova života. Ali duboko u sebi je znao da to nije cijela istina. Gore na toj planini, gdje su mu zbog straha popustili svi obrambeni me-hanizmi, suočio se licem u lice s nepoželjnom istinom da je nikada i nije prestao voljeti. Zbog toga ju je onako gnjavio pored vatre i slijedio je do prtljažnika njezina automobila kako bi je nastavio mučiti - zato što ju još uvijek voli. Ta ga je spoznaja prestravila i strašno naljutila. Umjesto da se počeo nositi s njom na racionalan način odrasle osobe, on se ponio poput desetogodišnjeg klinca. Prešao je rukom preko čela i stisnuo zube, psujući samome sebi zato što se ponio poput budale. Meñu njima je gotovo. Gotovo. Što je, dovraga, uopće mislio, da bi ih ova kriza s dečkima mogla stvarno ponovno spojiti? To se neće dogoditi. Zašto to jednostavno ne prihvati? Ako si dopusti misliti pozitivno o tome, mogao bi si priuštiti nanovo slomljeno srce. Tijekom zadnje tri godine, Tucker je pretrpio dovoljno boli za cijeli životni vijek. Nije želio više. Odlučivši to, čvrsto je stisnuo oči i umirio disanje, želeći zaspati. Ali mogao je vidjeti samo njezino lice kako je večeras izgledala - njezine predivne oči, dražesna usta i one nemoguće nježne jagodice. Pokušao si je reći kako ona uopće nije toliko lijepa i da bi u usporedbi s Liz

GIGA

67

na ljestvici od jedan do deset zauzela tek treće mjesto. Ali činjenice su činjenice. Liz mu se nije sviñala na način na koji je Ellie. Volio je njezino čvrsto tijelo. Volio je njezino lice. Neka mu Bog pomogne, volio je čak i način na koji je u zrak podizala onaj svoj seksi nos kad bi ga gledala. Okrenuo se na stranu i na prsima stisnuo vreću za spavanje, što gaje samo podsjetilo kako ju je nekada držao u svom naručju i polako je upadao u san. Mogao se sjetiti u detalje svega u vezi s njom - kakva je na dodir njezina mala, meka guza, stisnuta uz njega - kako su njezine male grudi savršeno pristajale u njegove šake - kako bi ubrzala disanje svakog puta kada bi joj dotaknuo bradavicu. Zbog tih sjećanja je poželio skočiti iz vreće za spavanje i potrčati u njezin šator. Ali što onda? Ona više nije njegova žena. Nije imao nikakvih prava i točka. A što uostalom namjerava učiniti, bezobzirno je poljubiti i mahnito voditi ljubav s njom prije nego što uopće i shvati što ju je snašlo? Dok je tako razmišljao, Tucker se sjetio kako joj se večeras bradavica ukratila kad je s papirnatim ubrusom prelazio preko nje. Vjerojatno je to bila samo nekontrolirana reakcija tijela. Ali što ako je to bilo nešto drugo? Prisjetio se kako su joj se obrazi zarumenili i cijelo tijelo se napelo, a bili su to znakovi da joj je neugodno. Ako ništa nije značilo, zašto se onda tako sramila? Opet se okrenuo na leña i zagledao u strop, ponovno se počevši mučiti s pitanjima koja su počinjala s 'Sto ako?' Što ako ona ga ona još uvijek voli, baš kao i on nju? Što ako postoji šansa, makar i minijaturna, da bi mogli popraviti odnos i opet pokušati? Ta zadnja misao je Tuckera učinila nervoznim. Ako dopusti svojim osjećajima da izañu na površinu i ona ga bezočno odbije, nije bio siguran bi li to mogao podnijeti. S drage pak strane, što on ima za izgubiti? Ionako je već izgubio sve što mu je ikada nešto značilo - ženu, djecu i život za koji je toliko naporno radio. Zar je stvarno tolika kukavica da neće iskoristiti priliku za povratak svega toga? Tucker je bio svoj najgori kritičar i znao je da ima puno mana, ali kukavičluk nije jedna od njih. Njegovi dečki su tamo negdje, sami u mraku i riskiraju svoje živote kako bi pomirili svoje roditelje. Ako zbog ničeg drugog, onda barem zbog toga, kako ne pokušati udovoljiti njihovim željama? Ako mu se Ellie nasmije u lice, boljet će ga, nema dvojbe. Ali barem će znati da se nije predao bez borbe. Krećući se prvi, Zach je zadnjih nekoliko metara potrbuške se vukući po zemlji stigao do kamp mjesta njihovih roditelja. Kody se tiho kretao odmah za njim, jedino je ponekad znao ispustiti tihi uzdah jer se mora vući po zemlji. Zadržavši dah, Zach je zastao kako bi osluhnuo. Zasad je sve u redu. Zapravo je na neki način bilo i cool čuti odjednom toliko različitog hrkanja. Prepoznao je tatino hrkanje, ritmično hrrr, hrrr, koje nije mogao zamijeniti s tuñim. Na suprotnoj strani vatre na izdisaju, Marvin se takoñer bacio na hrkanje, ispuštajući piskutave zvukove, nakon kojih bi se zapljuvao. Liz i njihova mama su tiše hrkale, puno nježnije od muškaraca. Kody se dovukao pored njega i sretno mu se nasmiješio. -Slušaj, - prošaptao je. - Mama i tata su još uvijek ujednačeni. Zach je jedno uho naćulio prema maminu šatoru. Istina, shvatio je. Disala je u ritmu s tatom, udišući i izdišući istovremeno s njim. - To je sigurno znak, - promrmljao je Kody. - Suñeni su jedno drugome. Zach se nadao da je Kody u pravu; u suprotnome će ga roditelji ubiti. Ali kasnije će se brinuti zbog toga. Trenutno on i Kody imaju posla. Bucky se dovukao do njih kako bi ih pozdravio, izašavši iz tatina šatora. Zach je sjedajući rukom zatvorio pseću njušku, bila je to zapovijed da bude miran i tih, a to ga je njihov tata naučio. Ovčar je drhtao od uzbuñenja i oduševljenja, ali nije ispustio nijedan zvuk.

GIGA

68

- Dobar pas, - prošaptao je Kody. - Najbolji si, Bucky, najbolji. Davajući signale rukama, Zach je rekao Kodyju daje vrijeme za početak. Na brežuljku su dogovorili strategiju i svaki od njih je imao svoj zadatak. Prvi na Zachovu popisu jest ušuljati se u mamin šator i staviti neke stvari u njezin ruksak. Kody je morao tiho ući u njezin auto, otvoriti prtljažnik i potražiti namirnice s kojima bi im mogli raditi podvale. Zachova misija je bila puno riskantnija. Njihova mama je imala lagan san. Ako ju slučajno probudi, sve će propasti. Što je tiše mogao, dopuzao je do njezina šatora i podigao platno. Na njegov užas, Bucky ga je slijedio unutra. Zach se šćućurio u kutu, stisnuvši se kad je ovčar pošao prema vreći za spavanje u kojoj je spavala mama. - Mmm, - promrmljala je. - Odlazi, Bucky. Zach je očekivao da će se naglo ustati, uperiti prstom i reći: 'Aha! Ulovila sam te!' Zamislio je svog tatu kako ga ljutito hvata za ovratnik i traži objašnjenje. Bucky će sve upropastiti. Zach je bio siguran u to. Samo što je njegova mama pogladila psa i preko glave prevu-kla vreću za spavanje. - Dobar pas. Odlazi sada. Gnjavi Tuckera. Mene ostavi na miru. Još uvijek šćućuren u sjeni, Zach se nacerio od olakšanja. Bravo, Bucky. Čak i ako njegova mama čuje sada čudne zvukove, vjerojatno neće ni otkriti glavu. Mislit će da je Bucky i nastaviti spavati. Bacio se ravno na posao. Nekoliko sekundi kasnije kad je izašao van, ugledao je Kodyja kako stoji s druge strane logorske vatre. U podignutim rukama držao je veliku bocu sirupa za palačinke i rolu toaletnog papira. Zach je morao staviti ruku preko usta kako se ne bi nasmijao. Bratu je pokazao znak odobravanja podizanjem palčeva i klimnuo glavom. Ovo će biti zanimljivo. Ujutro u ranu zoru, Ellie je iz sna naglo trgnuo Tuckerov duboki glas. - Buñenje, ljudi! - vikao je. - Zaspali smo. Vrijeme je za polazak! Ellie je zastenjala. S previše snenim očima kako bi mogla pogledati na ručni sat, zaškiljila je zbog jakih sunčevih zraka, koje su se probijale kroz platno šatora. Iako je znala da su se trebali ustati prije zore, poželjela je preko glave prevući vreću za spavanje i nastaviti tamo gdje je stala. Dječaci, podsjetila se. Kako bi ih pronašli prije mraka moraju odmah krenuti prema toj planini. Iako je opet spavala u odjeći, svejedno je zadrhtala od hladnoće kad se izvukla iz vreće za spavanje i obula čizme. Pod njezina šatora bio je vlažan od rose. Jakna kao da je bila od leda kad ju je dotakla kako bi se ogrnula i zato ju je s uzdahom bacila u stranu. Tijekom njihova braka, Tucker se barem trudio olakšati joj sve ove sporedne stvari boravka u prirodi. Sada je bila prepuštena sebi. Kad je podigla platno svog šatora, vidjela je da je zemlja bijela od mraza. Jesu li se dječaci smrzli tijekom noći? Jesu li ponijeli dovoljno hrane? Nalaze li se upravo sada pored vatre gdje se griju i kaju zbog ove situacije koju su sami uzrokovali? - Bucky! - čula je Tuckera kako doziva psa. - Doñi, dečko! -Nakon trenutka tišine, promrmljao je: - Ta prokleti pas. Dovraga, kamo je sad otišao? - Nakon tog pitanja jednom je glasno zazviždao. -Doñi, dečko! Hajde! Ovamo, Bucky! Ellie je protrljala ruke prije nego stoje izašla iz šatora. Iako je ledeno hladni zrak oko nje bio jedva podnošljiv, ipak je uzela trenutak kako bi pogledala oko sebe. Ljepota krajolika natjerala ju je da zaboravi sve neugodnosti kampiranja. Oko čistine su se stari borovi uzdizali visoko poput štapića cimeta, a debele grane na vrhovima stvarale su gusti baldahin iznad šumskog tla. Za razliku od onoga kako je u dolini, ovdje je šuma puno rjeña, otkrivajući sag zlatno-smeñih iglica koje su stvarale savršenu pozadinu zajedno sa sjajnim zelenim lišćem manzanite. Bezbrojne vrsta ptica i vjeverica pozdravljale su novi dan s veselim glasanjem, bio je to zbor koji je stvarao simfonijsku melodiju ugodnu za slušanje. Duboko je udahnula, upijajući mirise u zraku, miris borovine i tračak vanilije. Gledajući debla

GIGA

69

borova, pomislila je da nikad u životu nije vidjela ništa toliko ljupko. Sunce se probijalo dolje kroz grane, srebrne zrake palile su jutarnju maglicu stvarajući paru, koja se prelijeva u duginim bojama. Bilo je to poput buñenja u Zemlji čuda. Na samom kraju mjesta kampiranja, Tucker je stajao pod zrakom sunca. S raširenim nogama i rukama podbočenim na kukovima, izgledao je slasno muževno dok mu je mišićavo tijelo u trapericama odavalo snagu. Zlatna zraka tvorila je aureolu oko njegove svijetlosmeñe kose. Hladan povjetarac mu je razbarušio pramenove zbog čega je osjetila neodoljivu potrebu da ih zagladi. - Bucky! - opet je viknuo. Pogledajući preko ramena u Ellie, rekao je: - Zabrinut sam. Kad joj je nakratko dobacio pogled, na koži je osjetila trnce i srce joj je preskočilo otkucaj. Vrhovi kose su mu izgledali vlažno, a čeljust sjajna. Po tome je znala da se već umio i obrijao. Prisjećajući se jučerašnjeg incidenta, prešla je rukom po stražnjoj strani svojih traperica i samo odvratila pogled od njega. - Misliš li daje otišao? - Nije mu slično da ne doñe na poziv. Bit će to najgora katastrofa, ako djeca izgube još i tog psa. Najgora katastrofa. Ellie je znala da misli na sve ono što su njihova djeca pretrpjela u zadnje tri godine i nedavno su se morali preseliti u potpuno drugi, njima nepoznati grad. Zagledala se meñu stabla, u sjenama pokušavajući uočiti dlakavu crnu mrlju. - Možda je samo otišao na jutarnju šetnju. - Ne bih rekao. Nikada ne odluta previše daleko. Kad pomnim pregledavanjem okoline nije uočila ništa, Ellie se obgrlila, zamišljeno namrštila i potom došla do teškog zaključka. - Možda bismo ga prije polaska trebali potražiti, Tucker. U pravu si kad se radi o djeci. Ako se Buckyju nešto dogodi, bit će to kap koja će preliti čašu. Klimnuo je glavom. - Sam Bog zna da ne možemo nastaviti bez njega. Nikada mi neće oprostiti ako ovdje ostavim tog psa. Odlučivši da najprije treba uzeti gornji dio trenirke, Ellie je krenula prema svom autu. Na pola puta je čula Marvina kako psuje. Izašao je iz šatora u čarapama, a u rukama je držao čizme. Na odjeći je imao mokre smeñe mrlje, a sa svakim su novim korakom bijele čarape skupljale prljavštinu, blato i iglice borova. - Prokletstvo! - Prošao je rukom kroz kosu, zbog čega su mu se tanki pramenovi uzdigli i čvrsto stajali nasred glave. U nevjerici zureći u svoje raširene prste, jezikom je dotaknuo dlan. - Sirup! Mali gadovi su me zalili sirupom za palačinke! Ellie se nije mogla sjetiti na što on točno misli. Tucker joj je prišao i stao pored nje, zureći u Marvina jednako zapanjeno kao što se i osjećao. - Što ti misliš? Tko te zalio sirupom? - pitao je. - Vaši sinovi\ Na trenutak je Tucker djelovao zbunjeno. Potom mu se shvaćanje zacaklilo u očima. - Dečki su bili ovdje? - Dobacio je Ellie osmijeh olakšanja i bore od napetosti s njegovog lica počele su ne-stajati. - Ellie, dečki su bili ovdje! Sada znamo kamo je Bucky otišao. Sigurno su ga oni odveli! Srce joj se ispunilo dragošću i Ellie se opet okrenula prema šumi. Iako nije ugledala niti jedan pokret, svejedno se nasmiješila, jedva odoljevši potrebi da zaplješće rukama i počne plesati oko vatre. Ako su dječaci preko noći bili u njihovu kampu to znači da su još uvijek dobro. - O, hvala ti, Bože! - vikala je sretno. - To je najbolja vijest u zadnja dva dana! Tucker je radosno poskočio, podigao je u naručje i počeo vrtjeti u krug. - Ne mogu biti predaleko! - rekao je kroz smijeh. -Bili su ovdje u kampu prije par sati, Ellie! Nije li to fantastično? Ellie je bila toliko sretna da su joj se oči ispunile suzama. -Nisu ozlijeñeni niti izgubljeni. Točno znaju gdje se nalaze! I što je još bolje. Znaju gdje smo mi! - Naučio si ih sve što je potrebno. Savršeno si obavio taj zadatak. Cijele dvije noći su bili vani

GIGA

70

u divljini potpuno sami. Koliko djece to može učiniti bez da im se nešto strašno ne dogodi? Tucker se odjednom prestao vrtjeti. Toplo ju je pogledao i crte njegova lica su se smekšale. - Ni ti nisi bila nimalo loša, Ellie moja mala, - prošaptao je. - Molim? - viknuo je Marvin. - Ne želim prekidati ovu dirljivu scenu, ali ovo nije nikakav razlog za prokleto slavljel Kao da ju je netko zalio kantom hladne vode, Ellie je odjednom shvatila da se nalazi u Tuckerovom naručju. Osjetila je kako se i on u istom trenutku ukočio. Oboje su naglo okrenuli glave prema Marvinu, koji je još u rukama držao ljepljive čizme kao dokaz kojim iznosi ove optužbe. - Koga boli ona stvar što su ti klinci dobro? - urlao je. - Pogledaj mene! Samo pogledaj što su učinili! Ellie se pokušala sjetiti prikladnog odgovora kad joj je kroz tijelo prošao nesnosni vrisak od kojega je napola poludjela. Trgnuvši se iz Tuckerova naručja, okrenula se upravo na vrijeme kako bi vidjela Liz koja je bijesno izletjela iz svog šatora, mašući rukama i tresući glavom. Oko nje su lepršali krajevi traka koje su izgledale kao dio role toaletnog papira. - O, Bože! O, Bože! - Trčala je u krug, pljujući, psujući, urlajući i pokušavajući očistiti odjeću koja se, činilo se, na mjestima zalijepila za nju. - Ubit ću ih! To je vreća za spavanje od tristo dolara! Mala čudovišta!. Ellie je čula Tuckera kako grglja, misleći da zatomljuje smijeh. Dobacila mu je upozoravajući pogled. On je poprimio izrazito zagasitu crvenu boju. Iako je osjećala veliko olakšanje što zna da su njezini dječaci dobro, Ellie ovdje nije vidjela ništa zabavno. Jadni Marvin je bio natopljen sirupom, što je vjerojatno značilo da Lizina vreća za spavanje nije jedina koja je uništena. Namjerno uništavanje tuñeg vlasništva nije bilo nešto čemu može progledati kroz prste. Marvin je počeo mahnito hodati preko čistine, a bijele čarape su samo nastavile skupljati svu prljavštinu s tla. Kad je stao pod toplu zraku sunca, miris sirupa se u naletima širio od njega. Ispružio je čizme prema Ellie da ih pregleda. - Pogledaj ovo. Ellie je stala na prste kako bi mogla pogledati unutra. Unutrašnjost je bila ispunjena ljepljivim sirupom. Zavrnula je nosom i odmakla se. Miris Marvinovih nogu i sirupa od javora nije joj bio ugodan. - O, Bože, - rekla je slabašno. - O, Bože? - Bio je toliko bijesan da su mu oči bile razroga-čene. Držeći svoje čizme u jednoj ruci, spustio je drugu ruku do njezinih prsa i počeo je bosti prstom, naglašavajući svaku svoju riječ: - Vjeruješ li mi sad kad kažem da su ta djeca izvan svake kontrole? - Mislim da su trenutno obojica jako zbunjena i uzrujana, -ponudila je Ellie. - Uzrujana? - Marvin ju je još nekoliko puta uboo prstom, ali zadnji puta tako snažno da je Ellie izgubila ravnotežu i zateturala unatrag. - Tom starijem dečku treba dobro isprašiti tur i bit će mi čast to učiniti! Tucker je stavio ruku na Marvinovu nadlakticu. - Nemoj se naguravati, kompa. Nitko ne smije položiti ruku na ženu koja ja čuvam. Na to su Marvinove oči skoro ispale iz glave. Podsjetile su Ellie na prevelike smeñe špekule. Naglo je trgnuo ruku i oslobodio je iz Tuckerova stiska. - Ne zabadaj nos u tuñe stvari. Ona više nije tvoja žena. - Kao da je želio nešto dokazati, namjerno je još jednom snažno uboo Ellie prstom u prsa. - Naguravat ću se i dirati je kako god i kad god budem želio! Marvin se srušio dolje takvom brzinom da Ellie nije mogla jasno ni vidjeti što se dogodilo. Na trenutak je ostala zbunjeno stajati. Potom je shvatila da Tucker sa stisnutim šakama stoji nad njim. Na svoj užas, ugledala je kapanje krvi iz Marvina nosa. - O, Božel - Ellie je krenula naprijed i ubrzo je osjetila Tu-ckerovu ruku na svom ramenu. Okrenula se prema njemu. - Udario si ga! - Da, jesam i opet ću ga udariti ne bude li držao ruke pored sebe.

GIGA

71

Ellie nije mogla vjerovati što se dogaña. Glupavo je gledala dolje u Marvina dok se on okretao na zemlji, pokušavajući ustati. Kad je konačno stao na noge, njegova kosa i odjeća natopljene ljepljivim sirupom skupile su toliko prljavštine i borovih iglica da nije sličio na ljudsko biće nego na čudovište iz crtica. - Ovo je baš sjajno, Tuckeru, - rekla je Liz kad se priključila sceni, još uvijek skidajući komade papira s odjeće. - Ne možeš nas kriviti što smo poludjeli zbog ovoga. - Ni malo vas ne krivim, - složio je Tucker, - ali to Marvinu ne daje pravo da se iskaljuje na Ellie. - Bijesno se namrštivši, razdvojio je Ellie prednju stranu košulje. Zapanjena njegovim neočekivanim dodirom, pokušala mu je odgurati ruke. Nije je želio poslušati. - Budi mirna, kvragu. - Smeñe oči su mu se zatamnile od bijesa dok joj je pregledavao gornji dio prsa. Okrećući se nazad prema Marvinu, rekao je: - Spakiraj svoje stvari, govno jedno. Ako ne odeš odavde u roku deset minuta, mislit ćeš da te pogodio tornado. Skidajući komadiće papira s lica, Liz je rekla: - O, zaboga miloga. Pa nije ju ozbiljno ozlijedio. Ima samo par crvenih mrlja. - Crvene mrlje koje će do sutra postati modrice, - rekao je Tucker tako mračnim glasom da je bilo jezivo slušati. Spustio je gorljivi pogled na Marvina. - Ozbiljan sam. Gubi se. - Ovo je apsurdno, - povikala je Liz. - Iskaljuj bijes na svojoj djeci, a ne na njemu. Ta mala derišta su kriva za sve ovo. A strašno je loše što bi im ti dopustio da se izvuku i za ubojstvo. -Zamahnula je rukom prema svom šatoru. - Nasipali su sirup u moju-vreću za spavanje kao i svuda po šatoru. Ne postoji nikakva isprika za takvo ponašanje! - Žao mi je zbog tvoje vreće za spavanje i šatora, Liz, - odgovorio je Tucker. - Platit ću njihovo čišćenje ili ako želiš, kupiti sve novo. - Ne radi se o tome i ti to dobro znaš. Ta djeca su pretjerala! Moramo ih srediti. - Mi? - odgovorio je Tucker blago. Liz je Ellie dobacila kratak pogled. - Da, mi. Kao tvoja ljepša polovica, zaslužujem veće poštovanje tvojih sinova. Ne može im se dopustiti da se ovako ponašaju prema meni. Tuckerove oči su usijale i mišić vilice se stegnuo. Ellie je već vidjela taj izraz i znala je što Liz slijedi. - Hajdemo nešto razjasniti ovdje, - rekao je. - Ti trenutno nisi niti si ikada bila moja ljepša polovica, a zasigurno to nećeš nikada ni biti. Liz se trgnula kao da ju je nešto udarilo. - Pokušao sam te zaštititi i ne povrijediti, - nastavljao je Tucker, - ali ti očito ne razumiješ ništa što ti se ne kaže ravno u facu. Naša veza, kakva je sada, ne daje ti nikakvo pravo da očekuješ ikakvo povlašteno ponašanje mojih sinova. Iako se slažem da su sad stvarno pretjerali i da im se to treba dati od znanja. - Pogledao je u Marvina koji se još uvijek čistio od prljavštine s tla. - Is-pri-čavam se u njihovo ime. Ali kako će se situacija razvijati odavde više nije vaša prokleta stvar. Jesam li bio savršeno jasan? - Netko treba brinuti o tome, - povikala je Liz. - Ti zasigurno to ne činiš. Tvoja djeca koja su izvan kontrole definitivno su dokaz mojoj tvrdnji. - Dajemo sve od sebe. - Da? Pa, možda bi vam bilo bolje da kupite knjigu o odgoju djece, - predložila je Liz otrovno. Nekoliko osa je odabralo ovaj trenutak da joj počnu zujati oko glave. Otjerala ih je snažnim mahanjem. - Ili upišite tečaj za roditelje. To što dajete sve od sebe jednostavno nije dovoljno dobro. Tuckerove obrve su se spojile u zloslutno mrštenje, a smeñe oči se zacaklile od bijesa. - Liz, mislim da bi bilo najpametnije kad bi se ti zajedno s Marvinom vratila u Bend. - Ja ne odlazim. - Ponovno se počela braniti od osa. - Kako hoćeš, - rekao je Tucker, - ali nikamo ne ideš sa mnom. Sirupom su ti prekriveni i šator i vreća za spavanje. Nema šanse da ih uspijemo oprati. - Pokazao je rukama prema osama koje su se počele skupljati na čistini. - Ako poneseš tu opremu u divljinu, imat ćeš

GIGA

72

puno više razloga za brigu od ovih osa. Napast će te svaki medvjed koji se nalazi u krugu nekoliko kilometara. Lizino s papirom djelomično prekriveno lice postalo je crveno kad je konačno počela shvaćati svoju situaciju. Opsovala je ispod glasa i ljutito se okrenula prema svom šatoru, usput rastjerujući ose od sebe. - Dobro! - povikala je. - Ovo je mala kučka i željela od samog početka. Da može biti nasamo s tobom. A ja neću biti ta koja će joj pokvariti planove. Žao mi je što sam te ikada upoznala. - Na samom ulazu u šator, ponovno se okrenula prema njima. U očima joj se vidio zao sjaj. - Ionako si vjerojatno užasno loš u krevetu. Dobra plesačica te slobodno može imati. Nakon dvadeset minuta, Ellie i Tucker su ostali sami u kampu. Dok je slagala svoj šator i ostale stvari, zamijetila je da su je počela boljeti prsa na mjestima na kojima ju je Marvin ubadao prstom. Tucker je vjerojatno imao pravo; sutra će se na tim mjestima stvoriti modrice. Zaokupljen sličnim poslom s druge strane vatre, podigao je pogled. - Jesi li dobro? Ellie je brzo spustila ruku s prsa. - Jesam. Samo me malo boli. Još uvijek sagnut nad svoj ruksak, nastavio ju je promatrati s ozbiljnim izrazom lica. Ellie se borila kako se ne bi meškoljila. Postoji nešto drugačije u načinu na koji ju jutros promatra, shvatila je - odreñeni žar i dubina zbog kojih je postala nemirna. Uspravio se i otišao do svog Land Cruisera. Kad je uzeo kanistar od pet litara vode, odnio gaje do toplog ugljena koji je ostao od sinoćnje vatre i sve istresao na njega. U zrak se odmah podigao gusti crni dim. Nakon što je vratio kanistar u automobil, sagledao je situaciju s drugog stajališta. - Žao mi je što ga nisam ranije zaustavio, Ellie. Sve dok nisi zateturala unatrag nisam shvaćao koliko te jako ubada. - Dobro sam, Tuckeru, stvarno jesam. Gledao ju je kroz gusti, tamni dim. - Nadam se da nisi mislila s njim ništa ozbiljno. Pognula je glavu i ponovno zaposlila ruke. - Ne, nisam. Trenutno u mom životu nema mjesta za ozbiljne veze s muškarcima. - Dobro. Čovjek koji na takav način može izgubiti živce i s tolikom snagom te probadati prstom nije daleko od korištenja šaka. Ellie nije o tome razmišljala na taj način. Umjesto toga, razmišljala je kako je ta scena bila toliko nekarakteristična za Marvina i negdje u podsvijesti se ipak brinula za njega. Znala je koliko je bolno voljeti nekoga, a da ti taj netko ne uzvraća ljubav. Sumnjala je daje to bio jedan od razloga zbog kojega je Marvin eksplodirao, jer ipak gaje ona jučer strašno povrijedila. -Marvin nije loša osoba,-rekla je. -On je samo... - Kreten? - ubacio se. - Svi se mi nekad naljutimo i činimo stvari koje ne bismo trebali. To je razumljivo, čak i ako se kasnije sramimo toga. Ali postoje granice koje ne prelazimo, Ellie, stvari koje jednostavno ne činimo. To se posebice odnosi na muškarce. S prednošću posjedovanja puno veće snage nad ženama dolazi i odreñena odgovornost. Tucker to itekako zna, pomislila je Ellie. Njegov otac, Joe Grant, bio je grub i sirov drvosječa koji nikada u životu nije ustuknuo od tučnjave, ali je takoñer bio i jedan od najljubaznijih i najpoštenijih ljudi koje je u životu upoznala. Odgojio je svoje sinove da budu njemu na sliku i priliku. U godinama njihova braka, Tucker nikada nije u bijesu digao ruku na nju, a rijetko je na taj način kažnjavao i njihovu djecu. Nažalost, nisu svi muškarci odgojeni poput njega i ne gledaju na te stvari jednako. - Marvin je bio jako ljut. Možda je samo zamračio na sekundu. To se dogaña. Savršeno dobri ljudi ponekad zamrače. - Smišljaj isprike za njega ako želiš, - rekao je. - Samo shvati jednu stvar. Ako Marvin ili bilo koji drugi muškarac samo položi ruku na moje sinove, odgovarat će meni.

GIGA

73

- Marvin nikada ne bi udario nijednog našeg sina. - Prijetio je da će Zachu isprašiti tur, - podsjetio ju je. - Ako pokuša ispuniti svoju prijetnju, garantiram mu da će mu to biti najtužniji dan u životu. Ellie je povrijedilo njegovo mišljenje kako bi ona bilo kome dopustila da se loše ponaša prema njihovim sinovima. Bolje nego da se počne svañati s njim zbog nečega što se nikada neće dogoditi, ponovno se usredotočila na pakiranje stvari. - Imaš li unutra uopće nešto što će ti trebati? - pitao je. - Mislim. - Pogledao bih, ako nemaš ništa protiv. Gurnula je ruksak prema njemu. - Slobodno. Uhvatio je jednu naramenicu. - Sto se ovdje dogodilo? - pitao je, prelazeći dlanom preko nečega što je jednom bilo mjesto na kojem je stajala spužva. - Djeca su ostavila ruksak na podu u garaži i Bucky ga se dočepao. Pregledao je štetu. - Spužva ti štiti ramena. Bez spužvi ti se ramena mogu ozlijediti od težine. Trebala si kupiti novu opremu. Ellie se sjetila svih onih neočekivanih troškova koji su se pojavljivali u odgoju dvojice sinova. Tucker im je velikodušno pomagao i ona je dobro zarañivala, ali iako se striktno držala odreñenog budžeta, uvijek bi joj ponestalo novca pred kraj mjeseca. - Ne idem dovoljno često u prirodu da bih opravdala toliki trošak. Prešao je prstima prema pokidanog dijela naramenice, a potom se usredotočio na sadržaj ruksaka. Posve uvjerena daje sve napravila kako treba, Ellie je stisnula zube kad je počeo vaditi neke stvari. Zastao je kako bije upitno pogledao kad je naišao na neke predmete koji nisu bili neophodni, ali ništa nije rekao. I tako je dobro. Nije ona za sebe ponijela konzerviranu hranu, nego za Zacha i Kodyja kad ih pronañu. Bili su to pomirbeni darovi, pretpostavljao je, mali znakovi pažnje kojima će im reći da ih voli. Iako je znala da joj samo otežavaju zadatak, nije ih namjeravala ostaviti za sobom. - Osim šatora, teške stvari uvijek nosi na dnu, - rekao je. -Na taj načinje lakše podnijeti težinu i smanjuje opasnost se od za-nošenja vjetra na litici. - Uputio joj je još jedan opasan pogled. -Ne bih te volio tražiti po dnu kanjona. - Uvjeravam te, ništa više od mene. - Sve si trebala staviti u posebne vrećice. Ako počne kiša ili snijeg, sve će ti se natopiti. Ellie se u sebi molila da ih nastavi pratiti dobro vrijeme. Pogledala je u nebo. - Misliš li da će se vrijeme pogoršati? - Pravilo broj jedan u divljini jest očekivati neočekivano. Sle-dit ćeš se u mokroj odjeći. - Valjda nisam razmišljala o tome. Potpuno sam zaboravila na vrećice. Prešao je preko kampa, otvorio svoj ruksak i iz njega izvadio punu šaku vrećica. - Uvijek ponesem nekoliko viška za slučaj da se prethodne pokidaju. - Vraćajući se prema njoj, mrmljao je: - Ellie, ne smiješ zaboravljati stvari, ne dok si ovdje. Kad se konačno po-pnemo na onu planinu, nema prilike za povratak. - Samo sam zaboravila vrećice, Tucker. - Uzela je vrećice od njega i počela stavljati svoje stvari u njih. - Daj, pusti me na miru. Zašto si tako gunñav? Zatitrao mu je mišić vilice. - Valjda mi dan mora početi zaista loše kad stojim mirno poput budale i gledam da mi se neki kreten iskaljuje na ženi. - Jagodice su mu postale crvene. -Oprosti, bivšoj ženi. - Bacio je konzervu tjestenine s mesom. - Stvar je u tome da sam samo stajao tamo i ništa nisam poduzeo. Bijes u njegovu izrazu dirnuo ju je na način koji nije mogla i nije željela definirati. - Dobro sam, Tucker. Imam samo nekoliko crvenih flekica. Pogledao je njezin dekolte. - Flekice koje već sada postaju plave i crne. Uznemirivši se stoje tako pomno gleda, stavila je ruku preko tog mjesta. - Ovo ti mogu reći, - rekao je tihim glasom. - Da smo još uvijek u braku, sada bi se morao brinuti za još nešto, a ne samo za malo krvarenje iz nosa.

GIGA

74

EUie čak nije ni željela razmišljati o tome. - Sve je dobro što se dobro svrši. - Da, valjda. Ugurao je ruku u džep s jedne strane njezina ruksaka. Poprimio je preneraženi izraz lica kad je izvukao bijele čipkaste gaćice i pravokutnu bijelu kutiju sa zlatnim slovima, Bijeli dijamanti. Na donjem rublju kao i na boci parfema još uvijek stoje etikete s cijenama. Ellie je mogla samo zinuti. Ništa od toga nije stavila u ruksak i nikada to prije nije vidjela. Na gaćicama su bile mrlje prljavštine. Opet je pogledala kutijicu s parfemom, koja se spljoštila na kutovima. Zadnjih par godina njihova braka, Tucker bi joj svake godine za Božić potajno u čarapu ugurao bočicu Bijelih dijamanata s popratnom porukom u kojoj je pisalo: 'Za kasnije kad pronañeš vremena za Djeda Božičnjaka'. Tada se to činilo nevjerojatno romantičnim, to njihovo tajno darivanja za vrijeme otvaranja ostalih darova. Sve do sada nije znala da su dečki itekako znali za tu njihovu tajnu, a kamoli daje ostavila toliko traga na njima. - O, Tucker, - prošaptala je. - O, Bože. - Oči su joj se ispunile suzama. - Neka su blagoslovljeni. - Pretpostavljam da to nisi ti kupio. Ellie je zamislila njihove dječake kako ulaze u dućan sa ženskim donjim rubljem, držeći u džepovima novac iz kašica prasica. Nije mogla vjerovati - jednostavno nije mogla vjerovati da su se toliko potrudili i otišli tako daleko kako bi izveli svoj plan. Inače su uvijek izbjegavali te dućane, čak i dijelove u robnim kućama s takvim stvarima jer im je bilo previše neugodno. Nije ih mogla ni zamisliti kako skupljaju hrabrost i odlaze onamo i prevrću po stvarima kako bi pronašli gaćice njezine veličine. - Ne, naravno da nisam. Tucker je bacio kutijicu. Potom je podigao gaćice, ozario se od smijeha i zatresao glavom. - Ta vražja djeca. Pokušavaju nam smjestili ili što? - Objema rukama je uhvatio gaćice i rastegnuo tkaninu. Zureći u nju kroz čipku, lagano je zazviždao. - Opa. Obuci ovo i pratit ću te na kraj svijeta. Ellie mu je naglo uzela gaćice iz ruku. - Nemoj se šaliti. Nije ni najmanje smiješno. Tucker se nije šalio i nije mogao shvatiti zašto se toliko uzrujala. Na koncu, radi se samo o gaćicama i bočici parfema. Strašno se iznenadio što su se djeca uopće sjetila toga. Definitivno su to njegovi sinovi, ponosno je razmišljao. Frajeri iz susjedstva, dame. Za deset godina im nitko neće biti ravan. - Pogledaj s vedrije strane. - Pokazao je rukom prema gaćicama. - Barem nisu ni crvene ni crne. Zgužvala je gaćice u šaci. - Hoćeš li se uozbiljiti? Naši sinovi su otišli u dućan donjeg rublja i svojoj mami kupili... - Zastala je i zagledala se u njega sa srcem u očima. - Kako se možeš smijatil Tucker je dobio loš predosjećaj da se desna i lijeva strana mozga počinju boriti u njegovoj ružnoj glavi. Uskoro će zaplakati, a ona nije bila tip žene koja bi plakala zbog sitnice. Još jednom pogledavši njezin izraz lica, za koji je mislio da mora prethoditi plaču, opet je spustio pogled na gaćice, pokušavajući shvatiti zašto joj je to tako teško palo. Pomislio je da nisu u pitanju seksualne implikacije. Majke na te stvari drugačije gledaju, želeći vjerovati da su im sinovi mali dragocjeni anñeli. - Sto misliš, odakle im je to palo na pamet? - pokušao je. - A što ti misliš? - Zakolutala je očima. - Ponekad si tako glup. Dobro, u redu, pretjerao je s tim pitanjem. - O, ovo mi slama srce. - Prislonila je šaku s čipkastim gaćicama na svoja bolna prsa, podsjećajući ga na rečenicu koja se izgovara klečeći: - Mea culpa, mea culpa. Tucker se sabrao i pogledao je s potpunom nevjericom i zabrinutošću. Ponekad - iako ne često, ali ponekad - pitao se dolaze li njih dvoje s drugih planeta.

GIGA

75

- Tužno je, - ponudio je, smatrajući to strahovito smiješnim čak i dok je izgovarao tu laž. Sto njihovi dečki još imaju u rukavu, šampanjac za bolje raspoloženje? Ma ne. To je prilično teško dokučivo za djecu Zachovih i Kodyjevih godina. Šteta. Kad bi se Ellie lagano opila, prestala bi misliti na sve te samopostavljene granice. - Ellie, nemojmo pretjerivati, u redu? - A što bih točno trebala raditi? - Gledaj ovo s pozitivnog stajališta, - savjetovao joj je. - Na primjer? Jedan trenutak je razmišljao o tome. Žudeći za malo humora, rekao je: - Pa... nisu nas opskrbili s prezervativima. To je pozitivno, zar ne? Još dok je to izgovarao, Tucker je ugurao ruku u džep njezina ruksaka i napipao nekoliko paketića. Aha. Sledio se, ali je namjestio normalan izraz lica. Ako su je gaćice i parfem ovoliko uznemirili da je bila na rubu plača, onda će je nekolicina prezervativa učiniti potpuno histeričnom. 'Dovraga, o čemu su ta djeca razmišljala? Sto je još više zabrir njavajuce, tko im je tim idejama napunio glave? Tucker je odmah znao da mu je to glupo pitanje. Današnja djeca su sa svih strana bombardirana porukama za 'siguran seks'. Vjerojatno o tome znaju jednako kao i Tucker. Bila je to alarmantna pomisao. Već je obavio svoju očinsku dužnost i porazgovarao o tome sa Zachom, ali s Ko-dyjem je odgañao taj razgovor, misleći kako je još premlad za te stvari. - Oni nam samo pokušavaju sve pripremiti za pomirenje, Ellie, - uspio se sabrati, ali nije dodao kako misli da im to vraški dobro ide - bolje nego što ona to zna. Kondomi? Pokazat će on tim malim nevaljalcima kad ih se dočepa. - Mi samo moramo nastaviti misliti da nećemo otići u onom smjeru koji ne želimo. Kutovi njezinih usana su zadrhtali i zatresla je glavom. Oči su joj se ispunile optuživanjem. - Iskreno se ne sjećaš, zar ne? Tucker je nastavio petljati po kondomima u njezinu ruksaku, pokušavajući smisliti što učiniti i zato ga je ovo njezino pitanje uhvatilo nespremnog. - Čega? Uzela mu je bočicu parfema iz ruke i podigla ga njemu ispred nosa. - Pročitaj ovo, Tucker! Kako se možeš ne sjećati? Prešao je rukom preko očiju, pokušavši se koncentrirati. Pronašao je pet paketića kondoma. Uzimajući u obzir ljudsku prirodu, imao je predosjećaj da su klinci u ruksak ubacili šest komada kako bi broj bio paran. Pokušavajući ne izgubiti paketiće koje je već pronašao, dublje je ugurao prste, tražeći zadnji. Imam te. Stisnuo je šaku puno kondoma i potom se nagnuo nazad kako bi mogao vidjeti naljepnicu na parfemu. - Bijeli dijamanti, - pročitao je s promijenjenim glasom, izgovarajući drugu riječ. - Zvuči li ti sada poznato? Tucker je progutao knedlu. - Da, poznato mije. - Vidiš li sada zašto sam toliko uzrujana? Počeo je shvaćati, da. Izvlačeći ruku iz njezina ruksaka, brzo je taj uznemirujući sadržaj premjestio u džep svoje jakne i potom prislonio dlanove na bedra. - To je naš parfem, - rekla je potreseno. - Onaj koji si mi ti uvijek kupovao i oni se toga sjećaju. Tucker je uzeo kutijicu iz njezinih drhtavih ruku. U misli su mu se uvukle neke uistinu drage uspomene dok je gledao taj parfem. Vratio je pogled na Ellie, počevši sada shvaćati zašto ima suze u očima. Ovo nije bilo koji parfem, već upravo onaj koji ih je podsjećao na dragocjene zajedničke trenutke. Zar su dečki isto tako mislili? Tucker je vjerovao da jesu. - Ovo je puno ozbiljnije nego što sam mislila, - rekla je. -Mili Bože, što ćemo učiniti? Tucker nije imao pojma. Odložio je kutijicu na stranu s uzbuñenom znatiželjom kako bi provjerio što su dečki još uspjeli gurnuti u njezin ruksak. Ellien izraz lica je postao još

GIGA

76

zapanjeniji kad je izvadio šampon, maškaru, ruž, rumenilo i cijelo pakovanje jednokratnih britvica. - O, Tucker, oni se nadaju da ćemo se pomiriti i početi s romantičnim udvaranjem. - S drhtavim rukama je nastavila gurati odjeću u vrećice. - Nisam imala pojma da su toliko nesretni. Morali su biti kad su odlučili učiniti ovako nešto. Tucker joj je to pokušavao reći još one večeri kad su razgovarali preko telefona, ali iz nekih, njemu neshvatljivih razloga, trebalo joj je ovo otkriće kako bi sama shvatila. - Ovo nije neka smicalica koju su smislili u trenutku, - vikala je. - Planiraju to već duže vrijeme i sve su razradili do najsitnijih detalja zbog kojih mi se slama srce. Oni se zaista nadaju da ćemo se pomiriti i ponovno zaljubiti. - Opet je počela raditi onu stvar 'mea culpa', ali ovog puta u šaci držeći vrećicu s odjećom. - O, Bože. Nisam shvaćala, jednostavno nisam shvaćala. Tucker je počeo zuriti u drveće. Imala je pravo. Jedna stvar je kad klinci u nekom svom zanosu naprave glupost. Roditelji si tada mogu reći kako su reagirali bez razmišljanja, da nisu mislili na posljedice. Ali Zach i Kody nisu impulzivno reagirali. Pomno su isplanirali i najmanji detalj. Vraćajući pogled na Ellie, nije si mogao pomoći nego razmišljati kako postoji jednostavno rješenje ovog problema, a to znači popustiti dječjim zahtjevima. Ali nije smatrao daje još spremna za to. - Porazgovarat ćemo s njima, Ellie, riješiti problem i napraviti par ustupaka. Sve će biti u redu. Dotakla je svoje blijede obraze i zatresla glavom. - Ne, - rekla je, - neće sve biti u redu. Oni žele samo jednu stvar koju im mi ne možemo dati; žele da opet budemo obitelj. A to je ono što im oni nikako ne mogu dati? Tucker je to želio pobiti, ali oprez gaje sputao. Bolje je svaki pokret pomno isplanirati, baš poput njihovih sinova. Želio ju je vratiti u svoj život, ali kako bi to ostvario, moraju iznova obnoviti puno spaljenih mostova iza sebe i riješiti neke nedorečene stvari, a to neće biti nimalo lako. - Misliš li da smo uspjeli? - pitao je Kody dok je hodao za svojim bratom. - Znam da jesmo. Nema šanse da će tata dopustiti Liz i Mar-vinu da ovamo ponesu svoju opremu natopljenu slatkim sirupom. To bi privuklo... - Zach je zastao, bojeći se spomenuti medvjede kako ne bi uplašio Kodyja. - Ose, - brzo se dosjetio. - Ove šume su pune osa i pčela. A znaš kako boli kad te one ubodu, - I medvjede takoñer, - ubacio je Kody. Pogledao je preko ramena, uvijek na oprezu. - Sada je malo prekasno za medvjede, - lagao je Zach. - Možda postoji još nekoliko budnih, ali većina ih već spava zimski san. Slijedeći Kodyjev primjer, Zach je brzo pogledao iza njih. Umjesto medvjeda je ugledao Buckyja kako ih prati u stopu. - Osim toga, zbog čega uopće imamo biti nervozni? Sad je Bucky s nama. Ako nanjuši nešto opasno, lajat će i tako nas upozoriti na opasnost. Kody se nacerio i okrenuo kako bi pogladio psa. - Tako je. Zaboravio sam na Buckyja. Ti si naš najbolji prijatelj za kampiranje, zar ne? Drago mi je što te tata poveo. - Pogledao je Zacha. - Sinoć je bio tako cool. Nijednom nije zalajao. - Prepoznao nas je. Vjerojatno nas je namirisao i prije nego što smo se spustili dolje u kamp. - Gledajući u tlo, Zach je iznenada zastao. - Ovdje smo, - rekao je svom bratu, pokazujući prstom ispred sebe. - Ovo su naši tragovi od jučer. - Zgrabio je Kodyja za ruku. - Ostani miran. Sljedeći koraci moraju nam se točno poklapati sa ovim starima, inače će tata namirisati prijevaru. Kody se zagledao u neoznačeni dio puta koji se protezao izmeñu njih i otisaka koje su ostavili jučer. - Siguran si da će ovo upaliti? Tata je najbolji tragač ovoga područja. Sto ako shvati da smo namjestili tragove? - Samo učini kako sam ti rekao, - inzistirao je Zach. - Kad ponovno počneš hodati, pazi i

GIGA

77

dobro odmjeri korake kako ne bi izgledalo da si sitnim koracima išao do starih tragova. - A kad stignem tamo, moram nastaviti koračati po tragovima od jučer, je li tako? - Tako je. - Zach je krenuo prvi, pozorno odmjeravajući korake. Kad je stigao do jučerašnjih otisaka, vraški se namučio kako bi stao točno u stari otisak bez da oruni krajeve. - Baš kao što nam je tata pokazao, - rekao je bratu s osmijehom. Kody je slijedio njegov primjer i ubrzo se našao pored njega. - Ovo je zabavno. Ali sigurno će poludjeti kad shvati da smo ga prešli. Možemo biti kažnjeni na dugo, dugo vremena. - Prestat će se ljutiti dok nas stigne. - Zach je okrenuo glavu kako bi pogledao hrpu kamenja pored staze, odmjeravajući udaljenost koju će morati preskočiti. - Ja ću prvi, - rekao je. - Mogu skočiti dalje od tebe. S druge strane ću ti pružiti ruku i pomoći da preskočiš. Bucky je nakrivio glavu i zalajao, očito iznenañen njihovim čudnim ponašanjem. - Tiho! - povikao je Zach strogo, ali tiho. - Pseći lavež se daleko čuje. Tata će te čuti! Bucky je legao na tlo i naslonio glavu na ispružene šape, potiho cvileći. Zach se pripremao skočiti na kamenje. Bez problema je preskočio udaljenost, s druge strane se spretno dočekao na noge i potom se okrenuo kako bi pomogao bratu. Kody je počeo mahati rukama, dajući mu do znanja da mu je to težak zadatak. - Nije toliko daleko, - ohrabrivao gaje Zach. -Baš je. -Nije! Hajde, skoči. Kody je skočio koliko god je mogao, ali nije uspio. Zach je umalo izgubio uporište pod nogama kad je pokušao pružiti ruku bratu kako bi ga podigao na kamenje. - Vidiš? Ništa lakše. Preskočio si, bez problema. Dečki su se okrenuli kako bi se divili svom djelu. Zureći dolje u svoje pomno ostavljene tragove, Zach je bio prilično siguran da njihov otac ništa neće posumnjati. Dok shvati da zapravo ne slijedi svježe tragove, već će nekoliko kilometara zaci u planinu.

GIGA

78

POGLAVLJE 9 Ellie je stajala na brežuljku s kojeg se pružao pogled na sinoćnji kamp dok je Tucker polako kružio oko mjesta s nekakvim tragovima na zemlji i iglicama bora. Dašćući od penjanja, borila se uhvatiti zrak, skidajući ruksak kako bi oslobodila ramena i potom se zagledala u tlo, pitajući se što mu je toliko fascinantno. - Mali uljezi. - Čučnuo je, prstima dotaknuo iglice i pogledao je. - Bili su ovdje i gledali nas. Ellie se sagnula kako bi pogledala. - Kako znaš da su to baš dječaci napravili? Pokazao joj je prema drugom tragu hodanja. Potom je, prstom joj pokazujući malo dalje, usmjerio njezin pogled na još dva traga. - Te tragove su ostavili prednji dijelovi njihovih čizama. - Pokazao je klimanjem glave. - Tamo gore možeš vidjeti kako se Kody nalaktio na zemlju. Ellie je okružila pokazano područje. Nakon proučavanja tragova, jasno je vidjela gdje je Zach, viši dječak, ležao pored svog brata. - Zaboga, zašto bi ležali ovdje i promatrali nas? Tucker se uspravio, tresući glavom. - Stvarno nemam pojma. Možda su nas promatrali kako bi nas opljačkali? Ellie se okrenula i pregledala okolnu šumu. - Pitam se gdje su sada. - Da bismo to saznali moramo pratiti njihove tragove, - rekao je- Kad je Ellie pošla za njim, vidjela je mjestimične stope dječjih čizama na debelom tepihu od borovih iglica. Takoñer je ugledala i nešto za što je mislila da su Buckyjevi otisci, koji su išli na-prijed-nazad i lijevo-desno bez nekog redoslijeda. Zamislila je australskog ovčara kako šeće za njima, beskrajno sretan jer se ponovno nalazi s dječacima u prirodi. Kakva zabava, razmišljala je natmureno dok se uspinjala gore. Nije znala koliko je uspon oštar, ali je sa svakim novim udahom osjećala sve rjeñi zrak. U dolini u kojoj sada živi bila je na šesto deset metara nadmorske visine i njezin se organizam već naviknuo na to. A ovdje, uspon je počinjao na otprilike tisuću dvjesto metara nadmorske visine i odatle se penjao, u planinama ponekad čak i do dvije tisuće metara nadmorske visine. Trebalo je vremena da se čovjek privikne na tu promjenu. Ellie se mogla samo nadati da će joj se tijelo brzo prilagoditi. Dječji tragovi su ih vodili do dijela s naslaganim kamenjem usječenim u jednu stranu brežuljka. Tucker je opet čučnuo kako bi provjerio tragove na zemlji, neke dirajući jagodicama prstiju i potom se prebacujući na drugo mjesto. Ellie je pretpostavila da su dječaci sinoć ovdje kampirali. U redu, dobro. Sto još moraju znati? Djeca su sada već daleko odavde. - Sto tražiš? - pitala je, pokušavajući sakriti napetost u glasu. Čučnuvši nekoliko metara dalje od nje, uzeo je zemlju i ispustio je kroz prste, zamišljeno se zagledavši dolje. Njegova svije-tlosmeña kosa je ulovila jutarnje zrake sunca, a već izblijedjeli vrhovi sad su se sjajili poput mjedi. Činjenica da on izgleda predivno i privlačno samo ju je tjerala da krene dalje u potragu, da se što manje zadržava na jednom mjestu. Čim prije pronañu djecu, to će prije moći pobjeći od njega. - Jesi li gotov? - požurivala gaje. - Samo trenutak. - Još jednom je opipao zemlju. Promatrajući ga, Ellie se pitala što je njemu tako zanimljivo u teksturi tla. - Jesi li pronašao nešto važno? - Znakovi uvijek pričaju svoju priču, - rekao je odsutno. - Možeš li mi ispričati tu priču? Podigao je pogled. Nije joj se sviñao način na koji je cijelo jutra promatra. Bilo je nečega u njegovu izrazu lica, shvatila je. Namjerno je oklijevala definirati to. Vjerojatno samo umišlja. Da se Tucker osjeća posesivnim? Da, baš. Loše je spavala zadnje dvije noći. Kao posljedica toga, bila je iscrpljena, napeta i njezin um se počeo poigravati s njom. - Izgleda da se uopće nisu ni potrudili podići šatore, - rekao joj je. - Raširili su vreće za spavanje, ali sumnjam da su prespavali ovdje. - Kako to znaš?

GIGA

79

Podigao se. - Zemlja nije pobrkana na mjestima gdje su im trebali biti otvoreni ruksaci. Mislim da su veći dio noći proveli na brežuljku iznad našeg kampa. Ellie je stisnula zube. Koliko god se divila vještim pomoću koje može otkriti takve stvari, nije mogla shvatiti zašto se trudi oko toga. - Možemo li krenuti sada? Svaka izgubljena sekunda ih sve više udaljava od nas. Jedva čekam da ih pronañemo. - Naravno, krenimo. Umjesto da krene prvi dalje, kako je i očekivala, krenuo je pored nje, s pogledom konstantno usmjerenim prema zemlji i dječjim tragovima koji su vodili gore. Pokušala je hodati brzo poput njega, ali njegove noge su bile toliko duže da ga je jedva sustizala. S bolnim plućima, nakon nekog vremena je konačno uhvatila ritam, trebala su joj dva koraka za njegov jedan. Mogu ja to, govorila sije. Učinit će ona to. Prije će na vrbi roditi grožñe nego što će mu se ona požaliti da prebrzo hoda. Na njezino olakšanje, čini se daje osjetio u njoj manjak energije i snage i na vlastitu inicijativu usporio korake. Bojeći se da bi mogao misliti kako je fizički nespremna za uspone koji su bili pred njima, Ellie je rekla: - Nemoj usporavati zbog mene, Tucker. Dobro sam. - Imam već toliko iskustva s ovime da sam svjestan kako sad moram usporiti da bih se kasnije mogao penjati po uzbrdici koli-kom-tolikom brzinom. Ellie se iznenadila kad ju je odjednom uhvatio za lakat kako bi joj pomogao prijeći dio teškog terena. Vrelina njegova dlana probijala se kroz tkaninu njezine košulje zbog čega joj je koža ostala kao opečena. Kad je pomaknuo stisak, pokret njegovih prstiju natjerao joj je srce u grlo. - Mogu i sama, Tucker. Ako ju je i čuo, nije reagirao. Čak i kad su stigli do lakšeg terena, nastavio ju je držati za ruku. Kad su se nastavili uspinjali gore, na trenutak ju je pustio samo kako bi položio ruku na njezino rame i svojim dugom prstima dosegnuo joj je do vrha dojke. Svakog puta kad bi pomaknuo prste, Ellie se osjećala kao da bi mogla iskočiti iz svoje kože. - Dobro si? - O, da, jesam. - Srce joj je toliko snažno lupalo da su joj nosnice vibrirale. - Zašto pitaš? - Samo se doimaš napetom, to je sve. Budi oprezna ovdje. Prilično je strmo, a zemlja se urušava. - Ustuknuo je za korak kako bi je uhvatio oko struka i pogurao je naprijed. - Mirna? - Ja... um, da, hvala ti. - Uhvatila je ravnotežu i okrenula se kako bi ga gledala dok se penje za njom. Boreći se sakriti svoju nelagodu, rekla je: - Ovo je drugi put od onoga kojim sam sinoć išla, je li tako? - Da, jest. - Zavukao je palac pod naramenicu svog ruksaka i podigao je malo kako bi olakšao težinu na ramenu. Gledajući gore na brežuljak, zaškiljio je zbog jakog sunca. - Pretpostavljam da su krenuli istočnom stranom do Tabletopa. - Ah, da. Rekao si da postoje tri puta za uspon prema vrhu? - Tako je. Kad je ponovno krenuo hodati pokraj nje, dobacio joj je jedan od onih svojih ovlaš, šarmantno dječačkih osmijeha, zbog kojih je nekada osjećala slabost u koljenima. Potom joj je ponovno uhvatio lakat kako bi joj pomogao prijeći deblo. Kad se sunce diglo visoko na nebu, Ellie je bila spremna za lijega-nje u svoj lijes. Sve otkad su rano jutros otišli iz dječjeg kampa, uporno su nastavljali dalje. Budući da je u vrhunskoj fizičkoj formi i blagoslovljen dugim nogama, Tucker se doimao kao da mu ova potraga nije nimalo problematična i naporna, dok se ona osjećala kao da će umrijeti. Kao njegov plus mora se izdvojiti da joj je nekoliko puta predložio da stanu i malo odmore. Ponos i itekako osnovani strah da bi je mogao poslati nazad u Land Cruiser sprječavali su Ellie da prihvati njegove ponude. Činilo joj se da su prešli najmanje stotinu brežuljaka, a svi do jednoga su bili strmi i sad su se uspinjali uz još jedan. Dobra vijest jest ta daje staza, kojom se sada kreću uska i prisiljava ih je da hodaju jedno iza drugoga, stoje pak natjeralo Tuckera i njegove ruke da budu na sigurnoj

GIGA

80

udaljenosti od nje. A bila to je jedna jedina pozitivna stvar u cijeloj ovoj situaciji. O, kako je umorna. Nogu joj drhte od iscrpljenosti, leña ju strašno bole i ima osjećaj da bi se mogla polomiti pod težinom ruksaka, naramenice su joj se urezale u ramena i činilo se da će ostaviti trajne ožiljke, a povrh svega toga, u jednoj nozi počinje osjećati grčenje. Ali ni tada ga nije željela zamoliti da stanu. Neće uspjeti pronaći dječake prije mraka ako se svako malo budu zaustavljali zbog nje. Nakon što ih zagrli i isplače se od olakšanja, itekako će ih kazniti jer su je prisilili na sve ovo, obećala je samoj sebi. Na vrhu brežuljka, Tucker je zastao i pogledao je preko ramena. Kao i uvijek, činilo se da njegove oštre oči mogu sve vidjeti. Stajao je s jednom nogom malo podignutom na kamenu, tijelom velikim i opuštenim i kosom boje meda razbarušenom od povjetarca. Nije čak ni izgledao umorno, kvragu. Ellie je ispravila svoja bolna leña, trudeći se ne vuči noge dok se penjala ostatkom puta. Kodyjeva konzerva tjestenine s mesom udarala ju je u bolno mjesto svakog puta kada bi zakoračila. Nakon šestosatnog neprestanog ubadanja, osjećala se kao da joj netko zabada nož ravno u kralježnicu. - Kako si? - pitao ju je Tucker kad gaje sustigla. Ellie je vjerovala da on i te kako zna kako se ona osjeća. Kako ne bi znao? 1 dok je-bila mlaña, nikada nije bila tip žene koja obožava ovakve stvari u prirodi. - Sjajno sam, - uspjela je reći, pokušavši se nasmiješiti čak i dok je s lica odguravala posve znojne pramenove kose. Nije mogla priznati koliko je umorna. Nisu stigli daleko od sinoćnjeg kampa i nije mu željela dati razloga da je otjera nazad. - Nije li predivno ovdje? Jedan dugi trenutak ju je zamišljeno promatrao. - Sigurna si da želiš ovo, Ellie? Mogu ti nacrtati kartu za povratak do automobila i dati ključeve moje kuće. Kad pronañem djecu, nazvat ću te na mobitel. Nije daleko od Benda. Ellie je očekivala ovo i zato je bila spremna s odgovorom. -Želim ti pomoći pronaći naše sinove, Tucker. Znam da te usporavam, ali nijednom te nisam pitala da zastanemo zbog mene. - Ne radi se o tome. Mrzim da prolaziš kroz sve ovo kad za to nema potrebe. - Za mene ima potrebe. Da je situacija obrnuta, ne bi li se ti osjećao isto? - Da, vjerojatno bih. Ma daj. Sigurno bih. - Polako je prelazio pogledom po njezinu licu. - Samo mi te je teško gledati kad se ovoliko mučiš. Potpuno si iscrpljena i dršćeš. - Uspjet ću se ja dalje penjati. Prvih par sati je uvijek najteže. Osjetila je olakšanje kad se okrenuo kako bi uhvatio panoramski pogled terena ispod njih. Stajali su na vrhu s kojeg se pružao pogled na pošumljeni kanjon. Redovi borova i guštare označavali su rubove blage maglice, koja je izgledala poput srebrno-plave svile nad šumom. Ranije tog jutra, Ellie je mislila kako su borovi očaravajući lijepi. Sada joj se zgadio svaki pogled na njih. Davala je sve od sebe kako ne bi gledala gore u planinu Tabletop koja se u daljinu uzdizala na horizontu. Ako si dopusti razmišljanje o svim tim kilometrima koje su se protezali izmeñu njih i vrha, mogla bi odustati od daljnje potrage. - To je Flannigang Creek, - rekao je. - Ako uspiješ prijeći još kilometar i pol, možemo ručati pokraj vode. Kilometar i pol? Ellie je skoro jauknula. -Dobro. Sjajno. - Ako se moraš malo odmoriti prije nego nastavimo dalje, u redu je, nećemo izgubiti puno na vremenu. Ellie se istog trenutka poželjela srušiti na zemlju. - Ne, ne. Ne mogu dočekati da ih stignemo. - Trebala joj je sva snaga koju posjeduje da zamahne rukama prema maglici. Svaka ruka joj se činila teškom po stotinu kilograma. - Hajdemo dalje. - Barem do vode idu nizbrdo, razmišljala je. I to je nešto. - Idem za tobom. Zatresao je glavom i pošao nizbrdo. Bilo je to strmo spuštanje sa samo nekoliko udubina za odmor, ali dosta otežanih zbog kamenja od lave i odronjenog kamenja. - Pazi ovdje.

GIGA

81

Okrenuo se kako bi joj pružio ruku. Ellie ju je umalo prihvatila. Potom se sjetila kako joj se puis ubrzava kad ju dotakne i predomislila se. - Dobro sam, Tucker. Zaista jesam. - Sigurno? Ne bih želio da se posklizneš i padneš. - Neću. Okrenuo se od nje. Slijedeći ga, oprezno je hodala, gledajući dolje i trudeći se ne pogledati prema dnu. Visine nikada nisu bile jednostavne stvari za nju, a put prema dolje bio je veoma dug. Naoko nezabrinut zbog velike nizbrdice, Tucker se spuštao s nevjerojatnom lakoćom, spretno koračajući svojim dugim nogama. Ellie se zapitala nije li on jednim dijelom planinski ovan. Njegove čizme nijednom nisu izgubile uporište na klimavom kamenju. Njegova ramena, puno šira od ruksaka na njima, ritmično su se pomicala u skladu s bokovima i zato je ovakav veliki čovjek mogao spretno hodati po ovako teškom terenu. U normalnim okolnostima bi njegovu sposobnost i snagu smatrala privlačnom, ali trenutno je samo bila ljubomorna. Dala bih sve što ima samo kako bi mogla imati barem pola njegove vještine. Micanje pogleda sa tla bila je pogreška. Nagazila je kamenčić. On se otkotrljao pod njezinom čizmom zbog čega joj se noga okliznula i u sljedećem trenutku se velikom brzinom počela spuštati po nizbrdici - ali na stražnjici. Tucker je čuo njezin pad. Okrenuo se, ali ne na vrijeme. Naletjela je na njega, primila ga za koljena i srušila dolje. Prije nego što su se snašli, oboje su velikom brzinom klizili dolje na straž-njicama^ Od slobodnog pada do samoga dna spasilo ih je golemo stablo. Tucker se zabio u njega i taj udarac mu je izbio zrak iz pluća. Prije nego što je uspio doći k sebi, Ellie se, sada klizeći na leñima, zabila meñu njegove raširene noge, preskočila ih i konačno se zaustavila uz pomoć nakupine lave na samom kraju puta. Ruksak joj je zaštitio leña od većih ozljeda zbog nalijetanja na sitne, ali oštre kamenčiće. Zapanjena, otvorila je usta panično hvatajući zrak jer joj je zbog neočekivanog pada izbijen iz pluća. - Ozlijeñena si? - Pridigao se na jedan lakat. - Ellie, jesi li ozlijeñena? Nije mu mogla odgovoriti. Ležala je na leñima, kralježnica joj je bila iskrivljena zbog ruksaka na kojemu je ležala, a ipak joj je skliznuo s ramena do kraja leña. Sa široko podignutim rukama, prstima je jedva doticala zemlju i mogla je samo ostati ležati tamo, izvrnuta preko svoje opreme dok se borila za zrak. Tucker je sjeo. - Jesi li ozlijeñena? - opet je pitao oštrim glasom od zabrinutosti. Kad je konačno uspjela udahnuti, procijedila je: - Mama, gdje mije mama? Slabašno se nasmiješio, potom se okrenuo na koljena i počeo puzati prema njoj. - Mogu li to shvatiti kao da nisi ozlijeñena? Razmišljala je o tome da mu kaže kako joj je noga slomljena i daju ostatak puta mora nositi. - Ništa strašno. Mislim da ništa nije slomljeno. A ti? - Dobro sam. - Okrećući se kako bi sjeo, prekrižio je ruke preko uzdignutog koljena i naslonio čelo na zapešća. - Kvragu. Ne znam ni što me pogodilo. - Ja sam te pogodila. - Protrljala je bolno desno bedro. -Tvoja goljenica mije skoro slomila bedro. Bezuspješno se pokušala podići na koljena. Nije znala da je na mjestu drži težina ruksaka ili najlon koji se zavukao pod kamenje, ali nikako se nije micala. Pokušala se okrenuti na drugu stranu. Ni tada nije uspjela. Kao zadnji pokušaj, odlučila je jednostavno skinuti ruksak s leña, ali shvatila je da su joj se naramenice usjekle duboko u kožu. Tucker je sa sebe zbacio svoj ruksak. Pljunula je u zemlju koja joj se vratila u lice. - Oprosti. - Prošao je rukom kroz kosu kako bi skinuo prljavštinu i tako je još više zaprašio. - Sad sam se sjetio zašto ti nikada nisam dopuštao da se samostalno spuštaš nizbrdicom. - Jako smiješno.

GIGA

82

Uputio joj je pogled koji je odavao da se pomalo zabavlja. -Zašto ne sjedneš? Ovako ti sigurno nije previše udobno. Ellie bi rado sjela. Kralježnica samo što joj nije pukla. - Ne mogu. Pooštrio je pogled na njezinu licu, za koje je bila sigurna daje posve blatno. - Kako to misliš, ne možeš? - Mislim da mi je ruksak zapeo za kamenje. Podigao je blatan lakat i oči su mu poprimile zločesti sjaj. Pogledao je naramenice koje su joj se žarile u ramena. - Misliš da si zaglavila? - Da se nisi usudio smijati. Trznuo je ustima. - Nikako. Zaškiljila je na jedno oko i zagledala se u njega. - Pa, nemoj samo sjediti tamo. Hoćeš li mi pomoći ili ne? - Ne znam. Meni ovo izgleda kao situacija s mnogim mogućnostima. -Kao na primjer? Osmijeh mu se razlio usnama. - Ogledalce, ogledalce, tko je najbolji ljubavnik na svijetu? Izraz lica pokazivao je daju zadirkuje. Osjetila je potrebu za cerekanjem. Oduvijek je bilo ovako. Od prvog dana kad gaje upoznala, uvijek ju je znao nasmijati. - Radije bih pretrpjela kinesko mučenje vodom nego ti rekla ono što želiš čuti. Osmijeh mu se raširio. - Imaj srca. Znaš li uopće koliko je za muškarčev moral loše kad ga zamijeni niski, debeljuškasti kreten s ćelom i nikakvom osobnošću? - Ako tvoj ego treba nahraniti, uvjerena sam da će ti Liz udijeliti mnoštvo komplimenata. Uzdahnuo je i oslonio se na jedno koljeno. Hvatajući rub njezina ruksaka, snažno je potegnuo kako bi ga izvukao ispod kamenja. Potom ju je uhvatio za ruku i povukao je u sjedeći položaj. Ellie je trepnula, pogledala ga u oči i brzo odvratila pogled. Nekoliko narednih sekundi, jedini zvuk oko njih bio je zvuk šuštanja vjetra preko brežuljka. Obgrlila je koljena kako je težina ruksaka ne bi povukla nazad na leña. - Ovo je vraški način za traženje odmora, - zamijetio je. -Mogla si jednostavno pitati. Iznenañeno se nasmijala i bacila šaku zemlje na njega. - Prestani, molim te. Kao da sam namjerno sletjela? Nasmijao se i stao na noge. Nakon što je vratio ruksak na ramena, pružio joj je ruku. - Hajde. Moramo pronaći dvoje djece. Ellie je stavila prste na njegov dlan. Vrelina i snaga njegova stiska bila je tako divna na način koji nije mogla definirati i njegova ruka je potpuno prekrila njezinu. Samo s jednom potezom ju je podigao na noge. Izvukla je ruku iz njegove što je brže mogla da ne bude očito i potom se podigla na prste kako bi namjestila ruksak na leñima. Kad se konačno pripremila za polazak, pokazala je rukom prema udolini. - Ti prvi. Kad se nije pomaknuo, podigla je pogled i vidjela ga kako je proučava. Pogled na njegove oči natjerao joj je srce na brži ritam. Lagano se nasmiješivši, ispružio je ruku i palcem joj pomilovao obraz. Dodir njegova prsta s prednje strane uha i uzduž lica sve do brade tjerao joj je trnce u tijelo. - Zemlja, - rekao je kad je spustio ruku. - Oh. - Ellie je zaboravila da sigurno užasno izgleda. Odjednom svjesna svega oko sebe, odmakla je kosu s lica i prešla rukom preko brade. - Bolje? Nasmijao se i uhvatio joj bradu. - Samo si sve razmazala. Umiri se. Još jednom ju je dodirnuo palcem, pomičući ga ispod njezina oka i preko obraza. Kad je završio, malo se odmaknuo kako bi je promotrio i izraz mu je postao ozbiljan. - Kako ti to uspijeva? Zbog sjaja u njegovim očima trbuh joj se zgrčio. Željela se okrenuti, pretvarati se da ga nije čula. Umjesto toga, progutala je knedlu i rekla: - Što to? - Izgledati tako prokleto preñivno. Ellie se zagledala u njega, a um joj je bio potpuno tup. Tada su joj osjećaji navrli u tijelo

GIGA

83

poput naleta adrenalina, stvarajući joj pritisak od trbuha sve do prsa i postalo joj je teško disati. Nemoj to raditi, poželjela je zaplakati. Molim te, molim te, ne radi to. Toliko se naporno trudila dospjeti ovdje gdje je danas. Ima predivan posao, novi krug poznanika i kuću koju je sama kupila. Bio je to život koji je teškom mukom izgradila i ponosna je na sebe zbog sreće i stabilnosti koju je uspjela stvoriti bez njegove pomoći. A sada joj s pokretom palca po obrazima i ugodnim komplimentima iz temelja ruši taj novostvoreni svijet, tjerajući je da shvati kako nije toliko zadovoljna bez njega koliko je vjerovala. Okrećući se od njega, pokušala je suspregnuti paniku nakupljenu u grlu. Ostavio ju je, podsjetila se. Krivio ju je za Sammy-jevu smrt i napustio ju kad ga je najviše trebala, ostavljajući je da kroz najgore razdoblje života proñe posve sama. I uspjela je, proklet bio. Posve sama, bez njegove pomoći, uspjela se izvući iz tupila i pronaći put do razuma i sreće. Nipošto mu neće dopustiti da se opet počne igrati njezinim osjećajima - neće mu dopustiti da joj se ponovno ugnijezdi u srcu da bi ga opet mogao slomiti. Nema šanse, nema nikakve šanse. Tucker Grant je kod nje iskoristio sve svoje šanse. Tucker je imao o mnogočemu razmišljati dok je vodio nizbrdo, ali misao koja gaje najviše zaokupljala bila je ona daje Ellie izgledala nasmrt prestrašeno maloprije kad ju je dotaknuo. S jedne strane, znao je da to nije dobro za njega i da će ju biti teško nagovoriti na pomirenje. Ali s druge pak strane, smatrao je to vrlo pozitivnim znakom. Kad se žena toliko uznemiri u društvu muškarca, znači da dopire do nje, da bez obzira koliko ne želi osjećati ništa za njega, jednostavno ne uspijeva otjerati osjećaje. Nasmiješio se. Zar ga se boji? Pa, ima svako pravo na to. Ovo je rat i on se bori za svoj život, svim raspoloživim sredstvima. Borit će se žestoko, a ako treba i prljavo. Bilo kako bilo, ovo ludilo mora završiti. Očajanje. Djeca su mu očajna. I bez obzira željela to Ellie priznati ili ne, sumnjao je da je i ona očajna. Ako je slučaj takav, kakvog smisla ima nastaviti ovdje gdje se trenutno nalaze? Ukratko, nije bilo nikakvog smisla. Djeca su u pravu. Bez obzira što trebalo učiniti, on i Ellie opet moraju biti zajedno. Ako to znači da svi skupa idu na savjetovanje, neka tako bude. Ako to znači da urlaju i vrište jedno na drugo dok ih bol i bijes ne napusti i to će biti u redu, neka. Imaju hrpu problema i neće ih biti lako izgladiti. Tucker se nije zavaravao u vezi toga. Ali sve se to može srediti. Sredit će se. Neće je pustiti na miru dok se to ne učini. Gledajući sada unazad, nije znao zašto je uopće dopustio da se razvedu. Da, on i Ellie su izgubili dijete i on je bio važan čimbenik u uzrokovanju djetetove smrti. Tuga koju je osjećao bila je toliko duboka i snažna daje boljela. Nije li to dovoljna kazna? Gotovo tri godine nije mislio tako. Kao rezultat toga, prihvaćao je sve što mu je sudbina dobacivala - gotovo je pozdravljao to, ustvari, vjerovao je na neki bolesni, mazohistički način da zaslužuje sve što dobije. Ubio je svog sina i zato je zaslužio izgubiti i cijelu preostalu obitelj. Ubio je svog sina i zato je zaslužio da se Ellie s djecom preseli u Springfield. Ubio je svog sina i zato nije imao pravo na nikakvu sreću. I sada se iznenada počeo osjećati kao da se budi iz dugog sna ispunjenog strašnim noćnim morama. Da, pogriješio je i njegov sin je umro zbog toga, ali bila je to užasna pogreška. To ne znači da zaslužuje kažnjavanje do svoje smrti. I, dovraga, ne znači da nema nikakvih prava na sreću. Želio je svoj život nazad i mislio ga je vratiti, bez obzira na sve. Tucker je od sinoć, kad je došao do tog zaključka, počeo osjećati jačanje samopouzdanja, komoditet koji mu je nedostajao skoro tri godine. Ellie će ga možda uporno odbijati, ali osjećao je da će na kraju pobijediti. Prije Sammyjeve nesreće su bili toliko zaljubljeni jedno u drugo. Sigurno je u njoj ostalo nešto od te ljubavi, čak i ako je zakopana pod debelim slojem gorčine zbog čega je davala sve od sebe kako bi zanijekala njezino daljnje postojanje. Pretvaranje je tako krhki mehanizam obrane i može ga se lako slomiti. Poznavao je Ellie,

GIGA

84

razumio je na način na koji nitko drugi nije. Osim ako se drastično promijenila, u što je iskreno sumnjao, nikada nijednom muškarcu neće dati svoje tijelo ukoliko u paketu ne daje i srce. Bila je to spoznaja na koju se mora koncentrirati. Ako bude po njegovome, ta činjenica bit će njezina Ahilova peta. Ako je uspije zavesti, nagnati je da vodi ljubav s njim, neće ga biti u stanju poslije pogledati u oči i dalje nijekati svoje osjećaje prema njemu. Zbog te pomisli se opet nasmijao. Flertovanje s Ellie oduvijek mu je bila najmilija razbibriga. Najveći izazov mu je bio pronaći pravi pristup. S bilo kojom drugom ženom možda i bi posegnuo za lukavim taktikama, obrañujući je na način koji nije tako očit. Znao je on biti i ljigavac kad bi situacija to zahtijevala od njega. Ali instinktivno je znao da to nije pravi način na koji može doći do Ellina srca. Već su ionako predugo izbjegavali sučeljavanje. O, svañali su se - gorko, srčano, žestoko, gotovo neprestano - sve dok nisu došli do one točke kad jedno drugome nisu mogli uputiti nijednu civiliziranu, normalnu riječ. Svañali su se zbog posve krivih stvari -sitnica, krupnih stvari, a sve su to uglavnom bili nebitni razlozi kojima su toliko razbuktali vatru i meñu njima se podigao gusti dim od kojega nisu bili u stanju vidjeti važne stvari. Igranje igrica, vjerojatno bi to psiholog tako nazvao. Tucker je smatrao prikladnijim reći kako su se oboje povukli iza streljačkog zaklona i bacali boce jedno na drugo umjesto prave granate. Pa, kvragu, prava eksplozija se nazirala na horizontu. Bio je umoran od izbjegavanja problema, umoran od povlačenja. Kako bi riješili problem, moraju ga najprije definirati. Da bi ga mogli definirati, moraju najprije razgovarati - iskreno, bez suzdržavanja, reći sve ravno u lice. Nema više pretpostavki, nema više skromnog povlačenja i liječenja rana, nema više skretanja s teme razgovora. Morao je iskreno i izravno razgovarati o tome, koliko god brutalno bilo i konačno završiti s time. Trgnut iz misli kotrljanjem kamena niz brežuljak, Tucker 'se okrenuo, napola očekujući da opet ugleda Ellie kako se na guzi spušta dolje. Kad ju je vidio da stoji, opustio se, ali samo malo. Uska ramena su joj bila pognuta pod težinom ruksaka, a znojno lice crveno od napora. Izgledala je potpuno iscrpljeno. Prije razvoda, uvijek se trudio uhvatiti ritam hodanja koji joj neće biti teško pratiti i sada se ozbiljno posramio što isto nije učinio i danas. Mogla se ozbiljno ozlijediti pri onom padu. Od sada pa nadalje, usporit će, zakleo se samome sebi. Dečki su mu ostavili jasne tragove po kojima ih slijedi i bio je uvjeren da će ih uskoro sustići. S obzirom na to, nije bilo potrebe za velikom žurbom. Izgledala je iznenañeno kad joj je pružio ruku kako bi prešla preko hrpice nestabilnog kamenja. - Dobro sam, - uvjeravala gaje. - To sam već i prije čuo. Iako je očito izbjegavala bilo kakav fizički kontakt s njim kad god bi to bilo moguće, držao je ispruženu ruku prema njoj, odlučan da ovog puta neće prihvatiti negativan odgovor. Jednu sekundu je zurila u njegov otvoren dlan. Potom je konačno popustila i prihvatila je. Hvatajući je za nadlakticu, pomogao joj je prijeći zapreku i ulovio je u svoje naručje. Potom je sve to još jednom ponovio. - Ne moraš mi pomagati, Tucker. Zadnji put ti kažem, nisam gledala kamo gazim i zato sam nagazila onaj kamen. Sad mogu sama. Budi siguran. Boreći se kako se ne bi nasmijao, rekao je: - Nije mi nikakav problem. Dobro? Samo ti malo pomažem. I ti bi isto učinila za mene. - Mrzim što te usporavam. - Mislim da nismo daleko od njih. Možemo si priuštiti malo usporavanje. - Zašto misliš da više nismo daleko od njih? - Kad sam nedavno vodio Kodyja u šetnju, bilo mu je naporno. Cijelo jutro sam ga vukao za sobom.

GIGA

85

- Znam kako ti je bilo onda, a i sada, - rekla je mirno. Tucker se nasmijao. - Oprosti za ovo. - Pomogao joj je prijeći još jedan dio s prepriječenim kamenjem. - Pokušat ću se obzirnije ponašati u ostatku ovog putovanja. Kako ti to zvuči? Nasmiješila se, nervozno namještajući krajeve košulje dok se odmicala od njega. - Samo da ne zaostajemo puno za njima. Najvažnije od svega je da pronañemo djecu, a ja sam inzistirala da poñem s tobom. Taj osmijeh. Njezino lice je imalo sposobnost velike pokretljivosti, usta su joj se dražesno širila u kutovima, otkrivajući rupicu u jednom obrazu. Najviše od svega je obožavao onaj topli sjaj u njezinim očima kad bi se smiješila. U zadnje tri godine malo je ostarjela, naravno. Emocionalna muka zbog razvoda uzela je svoj danak, a morala se još nositi i sa stresom uzrokovanim strašnim gubitkom djeteta. Ali sitne bore oko ljupkih očiju bile su jedva vidljive. Sve u svemu, još uvijek je bila najljepša žena koju je u životu vidio i počeo je to prihvaćati da će po njegovu mišljenju ona to i ostati. Poklonio joj je srce u šesnaestoj i sada, toliko godina kasnije, još uvijek je voli, ali puno dublje. Pokušao je ubiti tu ljubav, umalo se uvjerivši daje uspio u naumu. Ali samo se zavaravao. Ellie je bila za njega jedna i jedina. Uvijek je to bila; i uvijek će to biti. Kad su konačno stigli do doline gdje je teren ipak lakši, Tucker ju je pustio da na neko vrijeme preuzme vodstvo kako bi sama odredila brzinu. Loš potez. Njezino lice nije bilo jedini lijepi dio nje. Imala je najljepšu sitnu guzu koju je ikada vidio - čvrstu i savršenog oblika. Iskorištavajući pogled koji su mu pružale uske traperice, sami pokreti bokovima mogli su mu zavrtjeti glavom. Pokušao je ne gledati. Teško. Dok je hodala samo nekoliko koraka ispred njega, teško je mogao gledati nešto drugo. Hlače su mu na odreñenom mjestu odjednom postale tijesne. Nije dobro. Ovdje je na zadatku. Kako bi ga uspješno obavio, mora zadržati bistru glavu, planirati svaki pokret i izvršiti ga s vojničkom pre-ci-znošću. Počeo se trijezniti kad je shvatio daje pošla krivim smjerom. - Hej, Ellie, kamo si se zaputila? -Do rječice. - Skreni desno. Zastala je i pogledala oko sebe. Gusta šuma im je blokirala pogled na rječicu, a još nisu bili dovoljno blizu da bi čuli žuborenje vode. - Jesi siguran? Tucker je zatomio smijeh kad je stao iza nje. - Potpuno. Kreni desno. Teško je uzdahnula i okrenula se, odguravajući ustranu grmlje koje joj se našlo na putu. Kako se probijala, grana koju je odmaknula s puta, vratila se brzo nazad i taman Tuckera pogodila u meñunožje. -A joj. Bol mu je obojila pogled u crveno. Ostao je bez zraka. Prekrivši rukama bolno mjesto, sagnuo se. Sad je shvatio zašto su Indijanci uvijek inzistirali da žene hodaju najmanje tri koraka iza njih. - Što je bilo? - Vratila se nazad do njega. - Tucker? Što se dogodilo? O, Bože, reci nešto. - Sagnula se kako bi mu vidjela lice i podragala ga po ruci. - Što je bilo? Mogao je samo procijediti kroz zube: - Sr a... nje. - O, mili Bože. Boli te želudac? - Skinula je svoj ruksak i počela prevrtati po džepu. Maškara i rumenilo su poletjeli u zrak. Nije pojma imao što ona traži. - Kvragu. Gdje su? Čvrsto je stisnuo oči kad je osjetio vrtoglavicu. - Evo ih, - rekla je nježno. - Probaj. Napola je otvorio jedno oko. Na otvorenom dlanu je imala nešto što je nalikovalo na dvije tablete. - Neće... pomoći, -jedva je izgovorio. - Nemaš grčeve? Zatresao je glavom. Ponovno mu je pogladila raku. - Pa što je onda? Ugrizla te zmija? Sama pomisao na to tjerala ga je grčenje. - Nije zmija, -rekao je. - Grana se vratila i opalila

GIGA

86

me. - Pitao se boli li udarac u jaja više kad imaš erekciju. Definitivno postoji velika mogućnost, shvatio je. - Opalila me po jajima. - O, ne. - Razrogačila je oči. - Je li sad bolje? Potvrdno je klimnuo glavom. Ponovno je mogao disati. - Daj mi samo... minutu. Ostala je čučati pokraj njega i gladiti mu ruku. Kad je bol počela popuštati, razmišljao je kako je ovo skoro i vrijedilo pretrpjeti jer ga sada ovako mazi. Strogo se podsjetivši kako sve stvari jednom moraju završiti, polako se uspravio i oprezno zatresao jednom nogom. Polako sije namjestio traperice. Stvari su još bile bolne, ali opet su savršeno funkcionirale. -Opa. Povukla je ruku s njegove. - Želiš li sjesti i malo odmoriti? - Ne, sad je sve u redu. - Siguran si? - Posve. - Pokazao je rukom prema rječici. - Odmorit ću se kad stignemo do vode. Opet se počela probijati kroz grmlje. Tucker je ovaj put bio spreman i uhvatio je granu prije nego što ga je uspjela udariti. Upravo kad se opustio i ponovno ušao u njezin ritam, pustila je jednu dugačku granu iza sebe i umalo ga pogodila u bradu. Skoro su stigli do rječice kad se iza nje trgnula još jedne grana i umalo ga pogodila opet u meñunožje. Zastajući, Tucker je zatvorio jedno oko dok je s drugim nastavio gledati njezin plavi potiljak. Ozbiljno je razmišljao da joj pošalje takvu jednu granu da vidi kako će joj se to svidjeti. Ali postojao je veliki problem: ona nema pravu opremu. Pogled mu se spustio na njezinu pozadinu i usta su mu se raširila u osmijeh. Kad o svemu pomno razmisli, bilo mu je vraški drago što nema.

GIGA

87

POGLAVLJE 10 Kad su stigli do rječice, Tucker je potražio sjenovito mjesto na kojem se mogu odmoriti dok ručaju. Odlučna u zadržavanju razmaka meñu njima, Ellie je sjela na kamen nekoliko metara dalje od njega kako bi pojela svoj sir i sušeno voće. On se spustio na travu kako bi pojeo svoju dimljenu puretinu koju je prošle godine sam osušio. Pretvarajući se da se potpuno usredotočio na hranu, Tucker ju je promatrao krajičkom oka. Pokreti su joj bili nagli zbog nervoze i stalno mu je dobacivala oprezne poglede. Da, pomislio je. Definitivno ju je zabrinuo. Bila je poput nemirne žabe na vrelom asfaltu. Kad je završila s jelom, maknula se s kamena, mahnula mu i krenula prema drveću. Objašnjenje nije bilo potrebno. U šumi se jedini ženski zahod nalazio iza visokog i širokog grma. - Nemoj daleko odlutati, - povikao je za njom. - Neću. Samo me nemoj tražiti. Postoji vrijeme kad ne volim društvo. Dok ju je Tucker promatrao kako odlazi, zamijetio je da lagano šepa. - Sto ti je s nogom? Zastala je i pogledala dolje. Nije mu promakao izraz krivnje koji je poprimila kad je rekla: - O, ništa. Malo sam iskrenula članak, to je sve. Sigurno onda kad sam pala. Tucker je bio veoma dobro obučen kad se radilo o pružanju prve pomoći. - Želiš li da pogledam? Odmahnula je rukom na njegovu ponudu. - Ne. Ma nije ništa ozbiljno. Nastavila je ulaziti u šumu, ali sada prilično manje šepajući kad je to spomenuo. Tucker se zapitao pokušava li ona to sakriti jačinu svoje ozljede ili se boji daju ne pošalje nazad do automobila. Nema šanse, pomislio je sa zločestim smiješkom. Dao joj je jednu priliku za povratak, nadajući se da će je odbiti čak i dok ju je izgovarao. A sad kad je to uspješno prošlo, zasigurno joj neće pružiti još jednu priliku da ode od njega. Usporit će korake, pobrinuti se da ne mora jurcati za njim, ali nipošto je neće poslati nazad. Kvragu, neće. Imao ju je točno gdje ju je i želio - pored sebe. Uzimajući u obzir njezinu nespretnost kad se radi o prirodi, situacija je bila puna mogućnosti. Ovisit će o njemu zbog topline, hrane i zaštite. Nakon što ju je sinoć vidio s onom šibom, pretpostavio je da bi stvari, nakon što padne mrak, mogle postati zaista zanimljive. Ako se uplaši, neće je imati tko umiriti osim njega. Tuckerov osmijeh se raširio. Ove planine su bile pune svakakvih zastrašujućih stvorenja - zmija, medvjeda i puma, a to nije sve. Nedavno su u Oregonu opazili čak i šumske vukove. Životinje su uvezene u Idaho, ali su migrirale u sjeverne dijelove zemlje. Tucker je sumnjao da ih ima puno, ali Ellie to nije morala znati. Nije kao da bi joj uopće pomislio lagati. To bi mogao učiniti samo niškoristi, zlobni ljigavac. Njegovi sinovi su dobro razmislili kad su smišljali ovaj plan. Kad ih Tucker pronañe, morat će im održati očinsku lekciju o tome da su pogrešno postupili, ali potajno će ih morati potapšati po leñima i zahvaliti im se. Kad je pojeo sušeno meso, naslonio je glavu na ruke i zagledao se u nebo, ponovno se zabrinuvši za Ellin članak. Nadao se da se ne radi o ničem ozbiljnom. Ako bude teško hodala, nije znao što će učiniti. Neće je moći ostaviti iza sebe, to je bilo sigurno. Ona zapravo nikada nije dijelila njegov entuzijazam za boravak u prirodi, razmišljao je, baš kao što on nikada nije shvaćao njezino zanimanje za dizajn interijera. Potpuno svjesni razlika meñu njima i pribojavajući se razilaženja, na samom su početku braka stvorili pakt da će se oboje zainteresirati za hobije onog drugog. I držali su se tog pakta sve do prije tri godine. Ponekad je vikendima odlazio s njom na sajmove pokućstva i razna predstavljanja dekoracija, a ona je zauzvrat odlazila s njim u prirodu i radila stvari u kojima je on uživao. Kao rezultat toga, život im je bio ispunjen različitosti i njihovi sinovi su bili upoznati s mnoštvom različitih aktivnosti, omogućavajući im u ranom djetinjstvu da otkriju svijet različitosti i pokušaju sebe

GIGA

88

pronaći u jednoj od tih aktivnosti. Tuckeru su nedostajali ti dani. Iako nikada nije razvio veliko zanimanje za unutrašnje ureñenje, uživao je provoditi vrijeme s Ellie, bez obzira što radili. Nakon što bi činili nešto što je ona voljela, uvijek bi inzistirala na svraćanje u dućan s motorima ili u dućan s različitom opremom za boravak u prirodi, gdje bi hodala za njim izmeñu redova dok bi on slinio gledajući stvari koje želi, ali si ne može priuštiti. Pribor za ribolov, oprema za kampiranje, noževi i puške. Samo zamisli; obožavao je gledati te stvari. Nedvojbeno se mnogo puta dosañivala do iznemoglosti, ali nikada se nije požalila, pretvarajući se daje zainteresirana za sve to poput njega. Ellie. Odjednom mu je palo na pamet da je otišla prilično davno. Uspravio se sjedeći na travi i pozvao je po imenu. Nije bilo odgovora. Namrštio se i počeo osluškivati oko sebe, nadajući se da će čuti njezine korake. Ništa. - Ellie? - viknuo je glasnije. Kako nije odgovorila ni drugi put, poskočio je na noge i zašao meñu drveće. Hodao je otprilike sto metara, stoje smatrao daje itekako previše za prijeći samo kako bi se našlo malo privatnosti, kad je ugledao njezino plavo tjeme kako viri iza jednog grma. Pokušao se tiho povući nazad, ali podigla je pogled i ulovila ga. - Oh! - jauknula je. Glava joj je na tren nestala i zatim se opet pojavila. - Što ti radiš ovdje? Tucker se okrenuo i namjerno zagledao u stablo ispred sebe. - Oprosti. Sjetio sam se kako si se često znala izgubiti, pa sam odlučio bolje provjeriti. Začuo je lomljenje grančica i znao je da izlazi iz zaklona. -Cijenim tvoju zabrinutost, ali nije potrebno. Označila sam si put. - Jesi? Došla je ravno ispred njega. Zamijetio je da još uvijek pomalo šepa, zbog čega se nastavio brinuti. - Da. - Sa zamahom ruke je pokazala prema iskidanim komadima tanke grane s njegove lijeve strane. - Vidiš? Kidala sam granu svakih nekoliko koraka. Kad se tako lako gubiš u prostoru poput mene, naučiš se snalaziti. - Impresioniran sam. - Tucker je počeo hodati pokraj nje. -Kako članak? - Što? - Zbunjenost joj je zatamnila oči. - Moj članak. U redu je. Posve sam zaboravila na njega. Reagirajući bez prethodnog razmišljanja, posegnuo je rukom kako bi joj s obraza pomaknuo plavi pramen kose. Skočila je kao da ju je probo iglom, a potom je počela prstima češljati kosu. -Znam da sigurno užasno izgledam. - Protrljala je vrh nosa. -Nisam blatna po cijelom licu, zar ne? - Nisi. - Gledajući je kako se vrpolji, jedva je suspregnuo smiješak. Nije bila ovako napeta još od tinejdžerskih dana. - I ne izgledaš užasno, Ellie. Prije bih rekao da izgledaš prekrasno. Ti si jedina žena koju znam da bez imalo truda može oboriti muškarca s nogu. Zbog nelagode je na obrazima poprimila ružičastu boju. Prstima dodirujući ovratnik svoje košulje, rekla je: - O, pa, nisam baš tako sigurna. - Iznenada je zastala i namrštila se, promatrajući grmlje pored njih. - Hmm. Slijedeći je, Tucker se nije mogao sjetiti u čemu bi mogao biti problem. Okretala se u krug. - Znam daje ovdje negdje. Otišla je skroz do grma, sagnula se kako bi pobliže pogledala i potom zatresla glavom. Tucker je pošao za njom. - Što tražiš? - Moj trag. Na trenutak nije znao na što misli. Potom mu je sinulo da ne može pronaći komadić grane kojega je ostavila kako bi si označila put za povratak do rječice. Potajno se radujući što ju je uspio toliko zbuniti, nacerio se i prstom pokazao prema mjestu njihova piknika. Uzdahnuvši, krenula je u tom smjeru. - Ostavljati tragove za sobom je zaista dobra ideja.

GIGA

89

Samo još moram steći malo prakse. Tucker je pomislio kako bi kantica narančaste boje mogla riješiti njezin problem. Bez nje je u problemu. Do kasnog poslijepodneva, Ellie je ubijao žulj, noge su joj se od umornih pretvorile u beskorisne, cijelo tijelo ju je boljelo i bila je toliko očajnički gladna da bi bez problema mogla jesti i crve. Pa gdje su naši dječaci? To pitanje joj se stalno iznova pojavljivalo u glavi zbog čega je svakog puta postajala bjesnija. Kako se usuñuju izvesti ovako nešto? Zaboga, na što su mislili? Njezin i Tuckerov problem nije njihova stvar i sigurno se ne može riješiti njihovim penjanjem na planinu i možebitnim ozljeñivanjem. Tucker je iznenada zastao. S pognutom glavom Ellie se umalo zabila u njega prije nego što je shvatila da je prestao hodati. Uputivši mu samo jedan pogled, znala je da nešto nije u redu. Tijelo mu je bilo napeto i gotovo je mogla osjetiti nalet njegova bijesa. -Stoje? - Prebit ću ih na mrtvo ime kad ih pronañem, - procijedio je kroz zube. Ellie je vidjela kako zuri u tlo s ubojitim sjajem u očima. -Sto se dogodilo? - Ne želiš znati. - Da, želim. Uzdahnuo je i spustio glavu. - Ta mala derišta. Pratili smo stare tragove. I Ellie se sada približila i pogledala u dječje otiske stopala. Po njezinu mišljenju, nijedan trag se ne može nazvati novim, osim ako dječaci ne stoje u njima. - Kako to misliš, stare tragove? - Mislim da su me prevarili. Ostavili su lažne tragove. - Lažne, kako? Pa, prošli su ovuda, zar ne? Okrenuo se. Koža na licu mu se zategnula od bijesa, zbog čega mu se vrh svake jagodice jasno isticao. - Samo pogledaj proklete otiske, Ellie. Sto nedostaje? Ponovno je pogledala tragove. Vidjela je otiske oba dječaka i nije shvaćala na što on točno misli. - Bucky, - zaurlao je. - Danas su sa sobom u društvu imali psa. - Zamahnuo je rukom kako bi pokazao na tragove u oba smjera. - Vidiš li pseće tragove? Ellie se namrštila. - Sigurno sam u samom početku praćenja tragova vidjela i njegove stope. Možda se udaljio od njih dok su prolazili ovuda. Znaš koliko voli ganjati nove stvari. Možda je ugledao zeca. - Ne. Već duže vrijeme ne vidim njegove šape. Nisam siguran kad su nestali, ali u jednom trenutku ipak jesu, a ja to nisam shvatio. Ljutito psujući ispod glasa, otišao je do stabla i skinuo ruksak s leña. -Što radiš? - Sjedam, - rekao je nepotrebno dok se leñima naslanjao na stablo. - Poigravaju se sa mnom. Samo sačekaj dok ih se dočepam. Trest ću ih dok im svi zubi ne ispadnu. Kako je Ellie blijedo zurila u njega, dodao je: - Kako ne shvaćaš? Prekjučer su stigli do divljine, puno prije nego sam pronašao poruku i stigao ovamo. Dok smo jučerašnji dan protratili pokušavajući shvatiti gdje su, dovraga, otišli, oni su postali kreativni. Spustili su se opet ovamo i namjerno mi ostavili lažne tragove. Jutros su opet naišli ovdje i potom su krenuli u Bog zna kojem smjeru, puštajući me da pola dana provedem u njihovoj igri. Ellie je protrljala bolnu sljepoočnicu. Potom je podigla ruku. - Čekaj malo. Govoriš da... - Prekinula je i počela brojati do deset. - Govoriš da smo uzalud sve ovo prehodali? Potvrdno je klimnuo glavom. - Želiš reći da naši sinovi možda i nisu na ovoj glupoj planini? Opet je zaklimao glavom. Iznenada je dobila jaku potrebu da zavrišti iz sve snage, počupa si kosu i šuta zemlju. - Kako se to moglo dogoditi? Ti si profesionalni tragač, Daniel Boone modernog doba.

GIGA

90

Namrštio se. - Pa, istina je. Ako se na ovom području netko izgubi, što misliš koga će nazvati? Kako su te dva dječaka mogla ovako nasamariti? - Prilično je jednostavno. Naučio sam te male gadove sve što danas znaju. Ellie bi u drugim okolnostima ljutito reagirala na to što je njezinu djecu nazvao 'mali gadovi'. Ali trenutno je i sama bila toliko bijesna da se samo mogla složiti s njim. - Kako su to mogli napraviti? - pitala je drhtavo. - Znaš li koliko smo brežuljaka danas prešli? - Nekoliko puta se rukom udarila po čelu. - Ne mogu vjerovati. - Počela je šepati u krug. Mišići uzduž njezina vrata postajali su napeti dok je tražila način na koji će se osloboditi ove frustracije. - Znam da nisi ti kriv, Tucker. Molim te, nemoj misliti da se ljutim na tebe. Samo ne mogu vjerovati da bi oni učinili tako nešto. Zaboga, pa što ih je to spopalo? - Vrag, rekao bih. - Prešao je rukom preko očiju i teško uzdahnuo. - Trebao sam bolje paziti. To je najstariji trik u povijesti traganja. Podigla je ruku do kose i zatim stisnula šaku. - Znam da ne žele da ih pronañemo i razumijem zašto su nas željeli prevariti da pratimo krive tragove. Ali jesu li ih morali ostavljati uzbrdol Zašto ne u nizini, na ravnini, zaboga miloga? Peta ju je počela toliko boljeti da je morala prestati s preše-tavanjem. Cučnula je kako bi mu se pridružila pored stabla, ali je umalo izgubila ravnotežu dok je skidala ruksak s leña. - O, Bože, -rekla je, spuštajući se pokraj njega. - Tako sam umorna. Kad samo pomislim da sam se ovo danas prešla bez razloga, mogla bih vrištati. Progunñao je ispod glasa. - Ne troši energiju. Ako nam je ovo pokazatelj, imam osjećaj da će ti itekako trebati. Zastenjala je. - Što ćemo učiniti? - Prije ili nakon što ih ubijemo? Ellie je čula smijeh koji su se nazirao u glasu. Zažmirila je, podsjećajući se da je još jutros bila veoma sretna zbog činjenice što je tako dobro naučio dječake svemu što znaju. - Da se nisi usudio banalizirati ovu situaciju, Tucker Grant. Nimalo nije smiješno. Ako nisu na ovoj planini, vjerojatno ih nećemo naći prije mraka. To znači da moraju još jednu noć provesti sami. - Gotovo sigurno. Oni su tome krivi, izveli su ovo bez ijedne greške. Ellie nije promakla promukla očinska satisfakcija u njegovu glasu. Pogledala gaje u nevjerici. - Ti si ponosan na njih. - Oni su samo djeca. Koliko god sam trenutno bijesan, moram priznati da sam i impresioniran. Za ostavljanje lažnih tragova potrebno je mnogo vještine i planiranja. Da nisu poveli sa sobom psa, možda bi ih još pratili. Sama pomisao na to natjerala ju je na teški uzdah. - S vedrije strane gledano, barem znamo da su zapamtili sve što sam ih učio. - Istina. - Znaju kako se ponašati ovdje, Ellie. Bit će sve u redu. Zagledala se u nebo, pitajući se kamo su djeca otišla. - Hoće li biti teško ponovno pronaći njihove tragove? Promeškoljio se pored nje. Iscrpljenost joj je oslabila krutost kralježnice i srušila se na njegovu ruku. - Nadam se da neće. Vraćat ćemo se sve dok ne pronañemo Buckyjeve tragove. Vjerojatno su tamo pošli drugim putem. Odatle su kružiti okolo i tražiti znak. Ellie si je protrljala tjeme, misleći kako ju je sunce ispržilo. -Rekao si 'nadam se da neće'. Znači li to da bi moglo biti teško? - Ovisi. - O čemu? - O tome koliko su pametni. Ako su napustili stare tragove na kamenitom tlu ili u blizini vode, možda se vraški namučimo prije nego što pronañemo prave tragove.

GIGA

91

Sjedili su tamo, gledajući u prazno, poraženi od vlastite djece. Konačno je upitala: - Kad si ih učio ostavljati lažne tragove, jesi li ih naučio i kako pomoći kamenja ili vode prekriti prave? Nervozno je izdahnuo. -Da, jesam. - Sjajno. - Ispitivački ga je pogledala. - Čisto iz znatiželje, zašto su ih uopće učio ostavljati lažne tragove? - Kako bi ostali zainteresirani. - Slegnuo je ramenima. - Da bi djecu poučio bilo čemu, moraš to raditi na zabavan način. To je takoñer i trik koju svaki dobar tragač mora znati, za slučaj da uključuje onoga za kojega ne želiš da te pronañe. - Kao sada? - Da, - složio se, - kao sada. - Sto ako ne uspiješ ponovno pronaći njihove tragove? - Pronaći ću ih. Pitanje je samo koliko će mi vremena trebati. - Pa, - rekla je, - pretpostavljam da ćemo ih prije naći što prije krenemo. Svaki mišić u Ellienu tijelo je protestirao dok se ustajala, ali odlučila je nastaviti. Tucker joj je pomogao s ruksakom, odaslavsi trnce niz njezine ruke i zbog svakog njegovog dodira dah joj je zastajkivao. Ellie mu je dobacila sumnjičav pogled. Je li to samo njezina mašta ili joj namjerno nježno dodiruje ruke? Susreo joj je pogled i po njezinu mišljenu, pri tome je imao malo previše nevin izraz. Potom se nacerio i razbarušio joj kosu. -Stoje? - Ništa. Lagano joj je protresao ruksak kako bi ga naredio na sredinu njezinih leña, a potom je uzeo i svoj. Kad su krenuli, ona je stisnula zube. Žulj na nozi postao je izrazito osjetljiv za ovo kratko razdoblje odmora. Sad joj je svaki novi korak agonija, zbog čega se počela pitati koliko će još moći izdržati prije nego što zamoli Tuckera da stanu. Sumrak se brzo spustio nad planinu. Za otprilike trideset minuta, sunce će se podići iznad vrha, raspršujući crvenkasto-zlatni i ružičasti sjaj preko horizonta i potom se brzo spustiti, ostavljajući šumu pod sivoplavim velom. Ellie je znala po izgledu neba da će dan uskoro nestati. Odlučno je hodala za Tuckerom, posve usredotočena na djecu. Tucker još nije pronašao nikakve nove tragove. Njihovi dječaci bi mogli biti bilo gdje. Kako bi ih pronašla, hodat će sve dok se ne sruši i nipošto neće cendrati. Tucker je usporio korake kad su zaobišli zavoj staze. Ellie ga je zbunjeno gledala dok je otkidao nešto bijelo s grane obližnjeg drveta. - Stoje to?-pitala je. Začulo se šuškanje papira. - Poruka, - odgovorio je, izravnavajući zgužvani papir. Ovog puta su obojica napisala poruku. Ellie se primakla vrlo blizu njegovu laktu, istežući se kako bi pročitala svaku riječ. Vid joj je bio zamućen zbog znoja u očima. -Što piše? - 'Bok, mama i tata' - čitao je Tucker naglas. Pogledavši je, dodao je: - Ovaj dio je od Zacha. - Nastavio je čitati: - 'Nismo željeli da se mama brine i zato smo se vratiti kako bi vam javili da smo dobro. Imamo puno hrane, a vreće za spavanje su nam jako tople, mama. Nismo ni u kakvoj opasnosti. Bucky nam drži stražu i čuva nas od bilo kakvih nevolja. Tata ti može reći koliko je oprezan i neustrašiv. Žao nam je što smo ovo morali izvesti, ali bio je to jedini način na koji smo vas mogli natjerati da se urazumite i nećemo vam dopustiti da nas pronañete sve dok ne pristanete na naše zahtjeve. Dosta nam je što jedini moramo plaćati za Sammyjevu smrt.' Ellie je dobacila Tuckeru preneražen pogled. On je u znak odgovora slegnuo ramenima. Počeo je s čitanjem kratke Kodyjeve poruke. - 'Dragi mama i tata, nadam se da ćete se brzo pomiriti. Po danu mi je zabavno, ali ovdje je stvarno jezivo po noći bez tate i ponekad se strašno uplašim. Molim vas, pokušajte se što brže pomiriti, u redu? Zach i ja jedva čekamo

GIGA

92

povratak kući.' Tucker je zgužvao papir u šaci. Ellie je osjetila knedlu u grlu. - Oni na to tako gledaju? - prošaptala je. - Da oni plaćaju za ono što se dogodilo njihovu bratu? Čak i u ovom sumraku, mogla je jasno vidjeti stiskanje Tu-ckerove čeljusti. - Jasno da to tako gledaju. Istina je, zar ne? Za njih više ništa nije isto. Onog trenutka kad je Sammy umro, raspao se čitav njihov svijet. Kako ništa nije rekla, dodao je: - Pa, istina je. Razmisli o tome. Njihov brat je umro, mi smo se razveli, što znači su ipak izgubili oca i obiteljski život se pretvorio u pakao. Potom su se morali odseliti u Springfield, odvojeni su od mene, baki i djedova, roñaka i svih prijatelja. Zašto se ne bi osjećali kao da oni za sve moraju platiti, Ellie? - Zašto imam osjećaj da mene okrivljuješ za naš razvod? -pitala je Ellie. - A zašto ne bih? O, kako ju je to razbjesnilo. Prihvatila bih krivicu za Sa-mmyja, ali za sve ostalo je on kriv, ne ona. - Nije pošteno. Ti si mene ostavio, a ne obratno. Lice mu je poprimilo čudan izraz. Jedan dugi trenutak samo je zurio u nju. Potom se, bez ijedne izgovorene riječi, naglo i Ijutito okrenuo. Skinuo je ruksak i bacio ga na zemlju. - Zaustavit ćemo se ovdje i prenoćiti, - rekao je odsječenim glasom. - Ali još nije mrak. Podigao je palac prema nebu. - Nije potpuni, ali uskoro će. -Nakrivio je glavu prema drveću. - Kad uñem u šumu, nema šanse da vidim prst pred nosom. - Ne možemo li samo ostati na tragovima i još ih neko vrijeme pratiti? Oštro ju je pogledao. Nekoliko sekundi joj je zadržao pogled i nakon toga je napetost napustila njegovo tijelo. - Posebna si, znaš to? Što ti misliš da trebamo pratiti ovdje, Ellie, zidne teksture i raznolike boje? Jer se definitivno nisi koncentrirala na praćenje. - Mislim na našu djecu, - rekla je povrijeñeno. Na trenutak je zažmirio. Kad ju je ponovno pogledao, lagano se smješkao. Pretresavši poruku, rastvorio ju je. - Sto misliš kako je ovo dospjelo na ono drvo? - Dječaci su je tamo ostavili. - Odmah je shvatila što misli i osjetila je kako se rumeni. Gledajući prema šumi, dodala je: - Što znači da ih, osim ako im nisu izrasla krila, odavde možemo nastaviti pratiti. - Točno tako. Ellie se osjećala glupo. Jedina stvar koje se mogla sjetiti u svoju obranu jest činjenica da se brine za djecu, ali to mu je već rekla. Dotaknuo je most svog nosa. - Oprosti, - rekao je. - Previše burno reagiram na sitnice. Umalo sam ti odgrizao glavu bez razloga. Oprosti mi. - Nema veze. Stvarno nemam ništa u glavi, samo zrak. Usta su mu se trznula. - Da. Na koledžu si plesala oko mene, oborivši me s nogu. - Pa za to mi nije bilo potrebno poznavanje svake ribe u Pacifiku po imenu niti pravilan izgovor. Naravno da sam plesala oko tebe i tako te osvojila. Osmijeh mu je lagano iskrivio usne. - Oduvijek si bila posebna. Znači da si sve pomno isplanirala i izračunala? Ellie se namrštila kao da se pokušava prisjetiti. - Nemoj se omalovažavati. - Ali puno mi pomažeš u tome. Trgnuo se. - Oprosti. Samo... - Zastao je i zatresao glavom. - Nije važno. Ispričavam se zbog ovakvog ponašanja. Svatko je drugačiji. Ti si kreativna i maštovita; ja sam analitičan i pragmatičan. - To se zove lijevi mozak, desni mozak. - Da, znam, - rekao je, cerekajući se. - U zadnje vrijeme dosta promišljam o tome. - Promišljaš? Tu riječ jako dugo nisam čula. Zašto si promišljao o tome? - To je jedna od najvećih tajni svemira, nije li? Žene razmišljaju na jedan način, muškarci na

GIGA

93

drugi. Pravo je čudo da uopće možemo i komunicirati. - Ti misliš da možemo? - Ellie je odglumila iznenañenje. -Opa, koje otkriće. Kad se to počelo dogañati? Nasmijao se, upirući prstom u nju kao da drži pištolj i povlači zamišljeni obarač. - Nemoj omalovažavati nešto što funkcionira. Naše razlike svijetu daju ravnotežu. Bilo je razdoblja u ne tako davnoj prošlosti kad su njihove kombinirane razlike činile vrlo harmoničan i zanimljiv brak. Ellie nije mogla reći da su stvorili ravnotežu, ali vodili su predivan zajednički život. Podbočivši se rukama o bokove, okrenuo se kako bi promotrio šumu oko njih. ~- Ujutro ću nastaviti s poslom. Pretpostavljam da su se vraški namučili sakriti tragove. - Valjda je i ovo mjesto dobro za jednu noć. Potvrdno je klimnuo glavom. - Nije loše. U blizini smo rječice i tlo je poprilično ravno za podizanje šatora. Pitam se jesu li mali dripci to baš i isplanirali. Kakva vraška poruka, zar ne, kad pomisliš da su nam oni izabrali mjesto za odmor preko noći? Dobacila je posljednji, čeznutljivi pogled prema šumi. - Bit će oni dobro, Ellie. Ako se znaju vratiti kako bi nam ostavili poruku, nisu toliko daleko ispred nas, a ujedno nas i znaju pronaći. Ako bilo što krene po zlu, jedan od njih će doći k nama po pomoć. Ellie se toga nije sjetila i odmah se osjećala malo bolje. Ne osjećajući kosti od iscrpljenosti, slijedila je Tuckerov primjer i otvorila svoj ruksak. Nakratko je razmišljala o podizanju svog šatora, ali se ubrzo predomislila zbog bolne noge. Odgovarao joj je umirujući zvuk protjecanja vode. Gotovo je mogla osjetiti hladnu vodu na vrelom i bolnom žulju. Dobacila je pogled prema vodi. Nakon što je izvadila svoje stvari na travnatu površinu, borila se kako bi raskopčala čizme i odsutno ih izula. Boljoj je stanjila usne dok je skidala čarapu. Bila je prilično sigurna daje s čarapom skinula i malo kože. Stišćući zube, podigla je nogavicu i stopalo umočila u hladnu vodu. Ledeni šok joj je odaslao vruće trnce uzduž noge i nenadano je jauknula. -Kako je? Ellie je poskočila na zvuk Tuckerova glasa iza sebe. Dobacila mu je pogled preko ramena. Sudeći po njegovu zabrinutom izrazu, tek je sada uočio golemi žulj. - Kvragu, Ellie, zašto mi nisi rekla da si dobila žulj? - Nisam željela da me pošalješ natrag. Znam koliko poludiš zbog bolova u nogama. - Iz dobrog razloga. Imaš i uopće pojma koliko se to lako može inficirati? I ako to bude slučaj, kakve komplikacije možeš imati? Znam tipa koji je jednom dobio trovanje krvi zbog običnog žulja i skoro je izgubio cijelu nogu. Čučnuo je pored nje. Ne prenježno, gurnuo je ruku ispod njezina koljena kako bi joj izvadio nogu iz vode. Nakon pomnijeg pregleda pete, rekao je: - Ne mogu vjerovati da mi to nisi rekla. Mogao sam ti staviti flaster i spriječiti ovo krvarenje. - Bojala sam se da ćeš me poslati nazad, rekla sam ti. Osim toga, neće se inficirati. Imam u torbici antibiotike. Stavit ću ga na ranu kad dobro isperem. - Svejedno si mi trebala reći. Pogledaj sad ovo. Nema šanse da možeš nastaviti... - Bez obzira na sve, ne vraćam se nazad, - povikala je. - Mogu nastaviti. Ionako ne boli puno. - Ne boli puno? Ispravio se i pošao prema kampu. Vratio se nekoliko trenutaka kasnije, noseći kutijicu Prve pomoći. Kleknuvši pored nje na jedno koljeno, opet je pogledao ranjenu petu i potom opsovao ispod glasa. - Ne mogu vjerovati da su mi ove čizme to napravile, - rekla je. - Njih sam i prije nosila. Onda su mu savršeno pristajale. - Možda si ih dobro namočila zadnji puta kad si ih nosila. -Otvorio je kutijicu i pomno je pregledao. - Ako ne nosiš čizme dok se ne osuše, koža se stišće i sužava. I odjednom postane

GIGA

94

puno tvrña zbog nekorištenja. Natrljat ću ih s kremom za obuću. Koža će malo omekšati i opet će ti biti udobne. Ellie je poskočila kad joj je uhvatio nogu i dotaknuo osjetljivo mjesto. - Oprosti, - prošaptao je. - Znam da vraški boli. Nakon što joj je još malo povukao nogavicu prema gore, oprezno joj je podigao stopalo na svoje bedro. Hvatajući je oko članka, okrenuo joj je nogu kako bi mogao vidjeti žulj. Ellie je čvrsto stisnula šake na travi, itekako svjesna njegovih grubih, snažnih dlanova ispod koljena. Dok joj je obrañivao petu, čisteći ranu antiseptičnom tekućinom, lagano joj je prstima druge ruke pravio kružne pokrete oko članka. Nježne, osjećajne krugove. Stisnula je zube, želeći ne osjećati tu ugodu. Zaboga miloga, pa to je samo njegov palac. Ništa posebno. Ali nažalost, nije mogla ne osjetiti užitak. Sa svakim pritiskom njegova prsta, živčani završetci bi joj zatitrali od ushićenja. Dobacila mu je upitan pogled. Budući daje pognuo glavu kako bi joj gledao stopalo, nije mogla vidjeti njegov izraz lica. Zar ju namjerno ovako dodiruje? Još jednom joj je palcem prešao preko kože, podsjećajući je da nije depilirala noge preko dva tjedna. Bilo joj je nelagodno jer je znala da on to može osjetiti. Ah, pa sad. Kao da je imala vremena za takve stvari? U zadnje vrijeme jedva da je stizala očetkati zube. Ali svejedno joj je bilo nelagodno što on može osjetiti hrapavu, nimajo glatku kožu, posebice kad je vjerojatno u protekloj godini dodirivao toliko nježne, meke kože drugih žena. Ellie je samoj sebi rekla kako bi se tako osjećala i da joj nogu dodiruje neki neznanac, ali duboko u sebi je znala pravu istinu. - Molim te? - izvalila je. Iznenañeno ju je pogledao. Nije ju zavarao. Davao je sve od sebe kako bije uznemirio i oboje su to znali. - Molim? - rekao je. - Nemoj me tako nevino gledati. Prestani mi milovati nogu. Ne volim to. Usne su mu se trgnule. - Kako to misliš? Ne diram te na neki poseban način. Sigurno umišljaš. Ellie nije dijelila njegovo mišljenje. Ali svejedno je zadržala jezik za zubima. Želio je reakciju od nje. Nije znala točno kakvu igru igra, samo je znala da ne želi sudjelovati u njoj. Kad je očistio žulj, zalijepio joj je novi flaster koji je s unutrašnje strane imao hladnu podlogu, gotovo meku poput želea. Osjećaj je bio divan na rani. Podigao je pogled. Oči su mu se, zamijetila je, sjajile od iritacije čak i dok joj se smješkao. - Da mi više nikada nisi lagala, - rekao je blago. - Ne kad smo ovdje gdje jesmo. - Nisam baš lagala, Tuckeru. Samo sam rekla da sam vjerojatno malo uganula članak. I moguće je da jesam. - Slegnula je ramenima i odgurnula kosu s lica. - Ponekad takve ozljede ne bole sve do sutradan. - Nemoj mi sada pametovati, Ellie. Ako još nešto krene po zlu, želim odmah saznati za to. Grlobolja, bol u želucu ili bilo što drugo, moraš mi reći, kvragu. Ne želim da dobiješ upalu slijepog crijeva i da ne saznam za to dok ne postane kritično. - Oprosti za ovo. Samo sam se bojala da bi me mogao... Uhvatio joj je bradu. Stisak njegovih prstiju je bio čvrst, ali opet nježan. - Neću te poslati nazad, Ellie. Zajedno smo napravili tu djecu i zajedno ćemo ih pronaći. - Glas mu je postao promukao i učinilo joj se kao da joj se primakao licu. -Nekad se zapitam jesi li zaboravila tu činjenicu. - Koju činjenicu? - Da smo ih zajedno napravili. - Nisam zaboravila da si im ti otac. - Nisi? Meni se čini da ti je potrebno malo osvježavanje pamćenja. - Usta su mu se razvukla u opasan osmijeh. - Mislim da vraški pokušavaš zaboraviti taj dio naše veze. Ali uzimajući u

GIGA

95

obzir činjenicu daje taj dio zapravo najbolji od svega, nije mi jasno zašto je to tako. Vid joj se zamaglio. Zatreptala je kako bi opet jasno vidjela. Pred očima još uvijek vidi četiri smeña oka. - Bilo nam je tako dobro, Ellie, - rekao je nježno. - Kako ijedno od nas može to zaboraviti? Nagnula je glavu unazad kako bi ga pogledala iz daljine i srce joj je počelo galopirati istog trenutka kad mu je jasno ugledala izraz na licu. Prepoznala bi ona nevolju kad bije ugledala. Polažući ruku na sredinu njegovih prsa, rekla je: - Tucker, mislim da ne... - Što se dogodilo? - izazivao ju je. - Bojiš se svojih osjećaja kad bih te poljubio? Da ćeš možda izgubiti kontrolu i zaboraviti zašto si uopće tako bijesna na mene i zašto me toliko mrziš? - Ne budi apsurdan. Davno su prošli dani kad sam gubila kontrolu zbog tebe. - Stvarno? - Primaknuo joj je tamno lice. - Pa, onda? U čemu je problem? Još uvijek se pokušavala sjetiti kako odgovoriti na to pitanje kad su se njegove usne prislonile na njezine. Pri prvom kontaktu, Ellie je izgubila dah i puis joj je naglo ubrzao. Svilenkasta vrelina. Zubima joj je uhvatio donju usnu i nježno je povukao, zbog čega je skupila nožne prste. - Tucker, - uspjela je promrmljati, - ne želim... - Lažljivice, - prošaptao joj je na usta. - Nemoj mi reći da ne želiš ovo, Ellie. Vraški dobro znam da želiš. O, Bože, već je zaboravila kako je spretan s ustima. Seksi grickanje, zadirkujuće lizanjem jezikom po donjoj usni. Prije nego što je uspjela sabrati misli, krv joj je navrla u glavu i potom se brzo povukla, ostavljajući je slabu i s vrtoglavicom. Negdje u podsvijesti je znala da ga treba odgurnuti od sebe, ali kad je položila ruke na njegova ramena, prstima je čvrsto stisnula njegovu košulju. Prošlo je toliko dugo - dugo, dugo vremena. Mirisao je na metvicu i svježi planinski zrak. Miris njegova losiona poslije brijanja djelovao je na nju poput droge. Spuštajući glavu, dublje ju je poljubio, proguravajući jezik izmeñu njezinih zubi kako bi kušao unutrašnjost njezinih usta. Jedno od njih je zastenjalo - Ellie nije bila sigurna tko - i nježno spajanje je iznenada postalo užurbanije. Kao da se uplašio da bi se mogla povući od njega, ovio je ruku oko njezina struka, povukao je naglo k sebi i položio svoju veliku šaku na njezin potiljak. Ellie se sada nije mogla odmaći od njega ni da joj život ovisi o tome. O, kako joj je ovo nedostajalo, on joj je nedostajao, nedostajalo joj je ovako stajati pritisnuta uz njegovo snažno tijelo i osjećati jake ruke oko sebe, a silina ovog zagrljaja ju je umalo ostavila bez zraka. Njegovo srce je snažno udaralo o njezina prsa i njegovi ravnomjerni, snažni otkucaji su bili pravi kontrast pahuljastim leptirićima koje je ona osjećala u svome. Uhvatio ju je za kosu, povukao glavu unazad i pognuo svoju glavu kako bi zubima uhvatio meku kožu njezina vrata. Iz grudi mu je izašao divlji uzdah koji je prethodio nježnom ugrizu, a ta naznaka surovosti osvijestila joj je sva osjetila i postala je potpuno svjesna čiste snage koja mu struji velikim tijelom. Muškarac i žena, velika suprotnost meñu njima zbog koje ga je i željela toliko jako. O, Bože, kako ju je natjerao da ga poželi. Disanje mu je bilo nejednako, brzo i plitko, izdisaji su joj grijali kožu - i palili je. Penjao se poljupcima po njezinom vratu, zubi su mu bili oštri i gladni, kao da je umirao od gladi i sada se želio dobro nahraniti njezinim svježim tijelom. U tom trenutku bi mu to i dopustila. Ljubio ju je ispod brade, krećući se prema uhu i potom joj je zagrizao usnu resicu. Osjećala je kao da se rastapa. - Sjećaš se ovoga, Ellie? Trebala je nešto reći, samo što se ničega nije mogla sjetiti. Ne dok joj on nježno diše na uho, ne dok jezikom nježno prelazi ispod uha, zbog čega je sva izvan sebe. Prstima joj je nježno milovao kosu. Ljubeći je uzduž obraza, opet je pronašao njezine usne i

GIGA

96

na njih prislonio svoje, te joj utisnuo požudni, gladni poljubac koji je bombardirao njezina, ionako već uzbuñena osjetila. Predobro ju poznaje, maglovito je pomislila. Zna kako je dodirnuti i gdje. Kako je uzbuditi do ludila i potom lagano smiriti. Osjećala se kao instrument kojega svira majstor. Pomalo uspaničeno je pomislila, Odmakni se. Odmah, prije nego što bude prekasno. Samo stoje već bilo prekasno. Tako je gotovo dvadeset godina. Voljela ga je tada i neka joj Bog pomogne, voli ga i sada. Pravo ludilo. Znala je da je to ludilo, čak i dok je gladno prilazila njegovim usnama, čvršće ga stiskala za košulju i sve više se privijala uz njega. Željela je ono što joj nudi, trebala je to na razini dubljoj od razuma. Tucker. Glad ju je obuzela, stvarajući tupu bol u trbuhu koju je samo on mogao odagnati. O, da. Drhtala je u njegovim rukama, ranjiva na način koji ju je istodobno i uzbunjivao i uzbuñivao. Ista glad je isijavala i iz njega, elektri-zirajući joj kožu i ubrzavajući puis. Gladno posežući za njezinim usnama, prošaptao je: - Kako ti je sada pamćenje, Ellie mala moja? To pitanje je djelovao na nju poput kante hladne vode. Podigla je obrve i zagledala se u njegovo tamno lice. Odjednom su joj u glavu navrle uspomene. Dovraga, što ona to radi? Ovaj čovjek joj je slomio srce na milijun komadića i ostavio je bez osvrtanja. Kolike je noći provela posve budna, sanjareći upravo o ovome, moleći se da joj se vrati i suzama natapajući jastuk - trebala gaje, žudjela je za njim i šaputala njegovo ime? Gdje je tada bio? Ellie je točno znala gdje je bio - s drugom ženom. Prizori su joj navrli pred oči, prizori Tuckera kako svojim snažnim rukama požudno prelazi preko besprijekorne kože ljubavnice bez lica. Osjetila je mučninu u grlu. Spustila je ruke do njegovih ramena i svom snagom se odgurnula od njega. Uhvaćen nespreman, zateturao je i skoro se srušio. Hvatajući ravnotežu točno na vrijeme, fiksirao ju je ispitivačkim pogledom. - Moje pamćenje je, - uspjela je izgovoriti, - kristalno jasno. Kao što je i tipično za Tuckera, brzo se sabrao. Ni u jednom trenutku ne skidajući pogled s nje, obrisao je usta s gornjom stranom ruke. -I? -1 ništa, - procijedila je s drhtavim glasom. Teško je progutala knedlu. Puis joj je još snažno tukao. Kosti su joj se činile kao topli žele. Lako se mogla zamisliti kako leži na leñima na travi i preklinje ga da vodi ljubav s njom dok mu istovremeno kida odjeću. Zbog toga je žudjela za tračkom zdravog razuma. - Da to više nisi pokušao, Tucker. Nisam zainteresirana. I točka. Usne su mu se razvukle u zadirkujući osmijeh, a očima joj se rugao. - Meni se to nije doimalo pogreškom, mala. Ustvari, mislim daje to najpametnija stvar koju sam napravio u zadnje tri godine. A što se tiče tvoje nezainteresiranosti, neznanca možda i možeš prevariti, ali mene ne. Predobro te poznajem. Uhvatio je njezine čizme i ustao se. - Namazat ću ih s kremom. Obuci čarapu kako bi ti rana ostala čista dok se budeš vraćala u kamp. Okrenuo se i otišao. Ellie je još drhtala kad se s rječice vratila u kamp. I, da, itekako je bila ljuta. Toliko ljuta daje željela skočiti Tuckeru na leña, uhvatiti mu lice i prstima iskopati oči. Proklet bio, proklet bio, proklet bio. On je gad. Mrzi ga iz dna duše. Vjerojatno se samo dosañivao i tražio malo razonode. Pa, na nju može zaboraviti. S drhtavim rukama od bijesa, uronila je u svoj ruksak tražeći čisti par čarapa. Kad je Tucker završio s mazanjem njezinih čizama i vratio joj ih, otela mu ih je iz ruke bez ijedne izgovorene riječi. - Ništa od 'Hvala ti, Tuckeru'? - pitao je ležerno. Ellie je razmišljala treba li ga udariti u koljeno. - Hvala ti, -procijedila je.

GIGA

97

Zapucketao je jezikom. - Vidi, vidi, ona je stvarno bijesna. Možeš li mi reći zašto te toliko razljutio jedan običan poljubac? Borila se s obuvanjem čizme. - Kriva noga. Protjerala je zrak kroz zube kad je vidjela da ima pravo. Opet je skinula čizmu. - Ostavi me na miru! Tražim li možda previše? - Samo sam te poljubio. Prema načinu na koji se ponašaš, čovjek bi mogao zaključiti da sam te prisilio. O, kako je ugodno to čuti. Kad se prisjetila kako se privila uz njega, poželjela je umrijeti. - Ne želim pričati o tome. - Nikada ne želiš pričati o tome. Koliko sam to već puta čuo? Je li ti ikada palo na pamet da probleme izmeñu nas nikako ne možemo riješiti ako uporno odbijaš pričati o njima? - Izmeñu nas ne postoje problemi. Izmeñu nas nema ničega i točka. - Ugurala je nogu u čizmu i počela petljati s vezicama. - Samo me ostavi na miru, Tuckeru. Ozbiljna sam. - Ili što? Zastala je kako bi ga izbezumljeno pogledala. - Ostalo je visjeti u zraku 'ili ću'. Samo sam pitao što namjeravaš učiniti ako te ne poslušam. - U očima mu se nazirala zloba. -Objesit ćeš me i ostaviti da visim dok ne umrem? Mučit ćeš me? - Ne budi smiješan. - U pravu si. Potpuno je smiješno. Teži sam od tebe skoro duplo. - Čučnuo je i maknuo joj ruke ustranu kako bi joj pomogao s vezicama. - Što god da si pripremila za mene, čini se da ću uskoro otkriti. - Nasmiješio se i namignuo joj. - Definitivno te ne namjeravam ostaviti samu. Pokušala mu je odgurati ruke kako bi sama zavezala vlastite vezice. Položio je ruku na nju. - Ma daj, Ellie. Bio je to samo poljubac. Samo poljubac? Njemu, možda, ali njoj nipošto. S tim poljupcem joj je opet povrijedio srce i to mu nikada neće oprostiti. Čekao je da obuje i drugu čizmu i potom joj zaveže vezice. -Kako žulj? - pitao je. Omekšana koža čizama i debeli flaster činili su čuda. Ustala se i odjednom otkrila kako može čak i hodati bez da je ubija bol na peti. - Odlično je. Hvala ti. I on se ustao i stao pored nje. - Obavještavaj me. Kad te ponovno zaboli, vrijeme je za novi flaster. Tada ju je ostavio kako bi na brzinu podigao oba šatora dok je ona za vatru skupljala kamenje i sitno drvlje. Stavljala je kavu u mali lončić kad joj se pridružio pokraj vatre. Osjećajući njegov pogled na sebi, Ellie je promašila lončić i nešto kave prosula po mokroj ruci. Praveći grimasu, obrisala ju je o traperice i potom spustila poklopac lončića. - Dobro si? O, sjajno je, baš sjajno, razmišljala je stavljajući lončić povrh vatre da proključa. Svjesna njega u svakoj pori svoga tijela, ali inače, sasvim sjajno. Kad bi bila poštena, ne bi baš za sve mogla okriviti samo njega. Da, poljubio ju je, ali za ostalo je sama kriva. Privijala se u njega, željela ga. Mora otići na pregled glave. Ostavio ju je, podsjetila se, i otada je bio s mnogim ženama i uživao u životu dok se ona borila kako ga zaboraviti i pokušavala pohvatati razbijene djeliće svog života kako bi mogla nastaviti. Gdje joj je ponos? Mora ga pronaći, pomislila je, i to brzo. Osim dječaka, on joj je još jedini ostao. Sagnuo se kako bi razmaknuo drvlje, potom se uspravio i obrisao ruke trljajući ih o traperice. - Znam da si vjerojatno gladna, ali prije nego što se spustim dolje uloviti nam večeru, mislim da ću malo prošetati. Ellie je još uvijek čučala pored kamenja i kroz maglu ga je pogledala. - Prošetati? Jesi

GIGA

98

poludio? Nasmijao se. - Ne zbog užitka. Mislio sam napraviti krug i vidjeti što ću pronaći. Ellie se naježila. Počela je pogledavati uokolo. - Nemoj gledati, - rekao je blago. - Ponašat ću se kao da idem prema rječici u ribolov. Potom ću se okrenuti i poći u drugom smjeru. Kad sam pronašao onu poruku, mislim da su mali dripci možda ostali ovdje negdje u blizini jer se boje. Ellien vrat se skoro ukočio jer se vraški trudila i dalje gledati ravno u njega. - Dobro misliš. Namignuo joj je. - Tko zna? Možda se vratim s dva kapitalca u rukama. - O, nadam se, - rekla je. - Sretno. Promatranje staraca je strašno dosadno, pomislio je Zach pospano. Tata im je otišao u ribolov, a mama im se, nakon pročišćavanja vode i punjenja kantica, opet sklupčala pored vatre. Kody je već hrkao, a Zach je, umoran od tako napornog dana, bio u iskušenju da slijedi njegov primjer. Bucky je, ležeći izmeñu njih, takoñer potiho hrkao. Postoji nešto u hrkanju što privlači druge ljude na spavanje. Zach se okrenuo kako bi se bolje namjestio i protrljao lice. Trbuh gaje bolio zbog dugotrajnog ležanja na zemlji. Bio je u iskušenju da sjedne, ali još nije pao mrkli mrak, a njihov tata ima oko sokolovo. Upravo se u tom trenutku začulo pucanje grane. Grane su stalno pucale u šumi i Zach bi to možda i ignorirao. Ali Bucky se odmah probudio, ponjuškao zrak i počeo mahati repom. Uzbuna. Zach je brzo zgrabio Kodyja za rame i pretresao ga. - Mislim da tata dolazi! - prošaptao je uspaničeno. Kody se uspravio, protrljao oči kao da tjera san i potom napeto pogledao okolo. Zadržali su dah kako bi mogli osluhnuti. Bucky je tiho zacvilio. Potom su začuli korake. Poskočivši na noge, počeli su mahnito trčati. Bucky je pošao za njima i potom se okrenuo kako bi potrčao prema njihovom ocu. - Bucky! - Zach je po vikao stoje strože mogao, ali glasom koji neće daleko otputovati. -Ne! Doñi! Pas je jedan trenutak plesao na mjestu. Potom je poslušao Zacha i potrčao uzbrdo. - Zachariah! - prolamao se glas njihova oca kroz šumu. -Čujem te! Da si se odmah stvorio ovdje! Zach je još ubrzao, uhvativši Kodyja za ruku kako bi ga povukao za sobom. Nema šanse da će odgovoriti kad tata koristi ovakav ton. Još neko vrijeme je Zach mislio da čuje tatu kako trči za njima i zato je nastavio bježati naprijed sve dok nije ostao bez snage. Kad su se on i Kody umorili, srušili su se pored jednog stabla, boreći se za zrak i hvatajući slezenu. Na prohladnom večernjem zraku, znoj se doimao ljepljivim i slatkastim. - Misliš li... da nas još lovi? - Kody je jedva izgovorio. Sada je potpuno mračno u šumi. Zach je progutao i pokušao osluhnuti oko njih. U ušima je čuo samo šumove. - Ne znam, -odgovorio je drhtavo. Bucky je ležao pored njih. Pas više nije mahao repom niti se doimao uzbuñenim. Zach je to shvatio kao dobar znak. - Mislim da je odustao. Previše je mračno da bi slijedio naše tragove, a utekli smo previše daleko da bi mogao slijediti naše zvukove. Kody se naslonio leñima o drvo i povukao koljena prema bradi. Još uvijek teško dišući, prebacio je jednu ruku preko trbuha. U tami su slova na njegovoj majici sjajila jezivo bijelom bojom i prve dvije riječi od OTIŠAO SAM U RIBOLOV, gibale su se u valovima sa svakim podizanjem i spuštanjem njegovih prsa. - Skoro nas je ulovio. Odsad ćemo morati biti oprezniji. Zach je brisao kapi znoja s lica. - Da, - složio se. - Shvatio je da ih promatramo. Može nam se opet pokušati prišuljati.

GIGA

99

- Ne možemo mu dopustiti da nas ulovi, - rekao je Kody bojažljivo. - Onda će nas samo odvesti kući i ništa se neće promijeniti. Zach je imao svoje razloge zbog kojih ne želi da se to dogodi i na samom početku ove misije je vjerovao da su razlozi njegova brata potpuno isti. Sad je počeo shvaćati da Kody možda ima na kocki i više od njega. Kako je to moguće, nije znao. Bio je to samo njegov predosjećaj. - Ako se ne pomire, onda tako mora biti, - rekao je. - Morat ćemo to prihvatiti. Kody se zagledao ravno ispred sebe i ništa nije rekao. Činilo se kao da je prošla vječnost prije nego što je opet progovorio. -Moraju se pomiriti, - rekao je. - Jednostavno moraju i gotovo. Ellie nije voljela po mraku biti sama. Nije mogla vidjeti dobro iza vatre i osjećala se kao da neke zvijeri zure u nju. Samo se nadala da nijedna od njih nije ogromna, s velikim zubima i slinava. Umalo je skočila na noge kad se Tucker iznenada pojavio kod vatre. Srce joj se popelo u grlo i počelo brzo kucati dok je pokušavala sakriti svoj strah. - Pa? - Bili su tamo, - rekao je s dubokim glasom od živčanosti. -Sve je jako suho i čuli su me kako dolazim. Pobjegli su prije nego što sam stigao do njih. - Vidio si ih? Prišavši prilično velikom grmlju, pokidao je granu. - Nisam, ali sam ih čuo. I znam da su oni čuli mene. Vikao sam da se vrate, ali nastavili su bježati. Neko vrijeme sam išao za njima; ali ubrzo sam ih izgubio. Ljuljajući se na nožnim prstima, Ellie je zamišljeno gledala u vatru. - Barem znamo da su negdje blizu. Sad sam malo manje zabrinuta. - Da, i to je nešto. - Pregledavao je šumu oko njih. U daljini se začulo glasanje kojota. Barem je Ellie mislila da je to kojot sve dok nije ugledala Tuckera kako se ukočio i okreće u tom smjeru. Kosa na vratu mu se nakostriješila. Rijetko gaje viñala da ovako reagira na noćne zvukove u divljini. - Što je to bilo? - prošaptala je. Naćulio je uho i slušao. Kad se zvuk opet začuo, zamišljeno se namrštio. - Što je to? - ponovno je pitala. Slegnuo je ramenima i nasmiješio se. - Vjerojatno samo kojoti. Ellie je znala bolje od toga. Tucker Grant nikada ne reagira ovako zbog kojota. - Zvučalo je kao... - Glas mu se prekinuo. Potom je opet slegnuo ramenima. - Ne znam. Nekako drukčije. - Pogledao ju je preko vatre. - Vjerojatno samo umišljam. Je li tebi zvučalo čudno? Sad kad je Ellie razmislila o tome, činilo joj se čudnim. -Malo, - priznala je. Sva se naježila. - Što ti misliš da smo čuli? - Vjerojatno samo kojote. -Vjerojatno? Klimnuo je glavom. - Postoji vrlo mala mogućnost da je šumski vuk. - Mislila sam da u ovom području nema nikakvih vukova. U rukama je vrtio granu, testirajući snagu. - Godinama ih nije bilo. Nedavno su se ipak pojavili. Nastanili su ih prije par godina u Yellowstoneu u Iñahu. Sad su ih nastanili i u Washingtonu i sami su migrirali u Oregon. Prije par godina su pronašli vuka s ogrlicom za praćenje iz Idaha na samom sjeveru kod rijeke John Day. Vratili su ih nazad u Idaho, ali onda je drugoga udario auto južno od Baler Cityja. - To nije daleko odavde, posebice ne ako su uspjeli sami doći iz Yellowstonea u Iñahu. - Tako je, sigurno su došli ovamo, samo je pitanje u kolikom broju. Ellie je protrljala ruke. - O, Bože, napadaju li oni ljude? - Pretpostavljam da bi mogli ako su gladni. Vukovi su vrlo lukavi i love u čoporima i zato su prilično neustrašivi. - Sto je s dječacima? - Ma oni su sigurni. Kao prvo, zajedno su, a ujedno imaju i Buckyja sa sobom. Vukovi su

GIGA

100

uglavnom poput svih ostalih divljih zvijeri. Ako i kada ogladne dovoljno da bi napali čovjeka, preferiraju osamljenike jer mogu na svojoj strani imati faktor iznenañenja. Ovo je bilo malo utješno. Ellie se ipak i dalje brinula. Kad je ponovno začula glasanje životinja, dobacila je Tuckeru preplašeni pogled. Nasmijao se. - Vjerojatno su to samo kojoti, dušo. Koliko godina već šećem ovim planinama i nikada još nisam vidio ni jednog vuka. Nisam to trebao ni spominjati. Sad si sva uzrujana. - Ne mogu prestati misliti na djecu samu u šumi. - Oni su dobro. Vjeruj mi. Nema šanse da im se vuk niti bilo koja divlja životinja približi dovoljno da ih Bucky prethodno ne upozori. Ellie je uzdahnula s olakšanjem. Potom se sjetila još nečega. - A što je s nama? Mi nemamo psa da nas upozori. - Istina. - Zagledao se u tamu. - Ništa se ne brini. Zajedno smo i imamo vatru. Samo ostani na oprezu. Na oprezu? Ellie je s nelagodom pogledala preko ramena. Izvlačeći džepni nožić iz traperica, čučnuo je u blizini vatre kako bi napravio koplje od grane. Na samom vrhu je izrezbario oštru kuku. Kad je završio, iz ruksaka je izvadio baterijsku svjetiljku i krenuo prema rječici. Ellie je skočila na noge. - Kamo ideš? Zastao je i naglo se okrenuo. - U ribolov. Gladan si, je li tako? Bila je previše nervozna da bi osjećala glad. Opet je čula kojota. Njezinim prestrašenim ušima zavijanje se činilo nekako bližim. Potrčala je i zaobišla vatru. - Idem i ja s tobom, ako nemaš ništa protiv. Izraz lica odavao je koliko je iznenañen. - Mislio sam da si ljuta na mene. Uputila je još jedan zabrinut pogled prema šumi i potom ga vratila na čistinu. Iza vatre je mrkli mrak i lako je zamišljati životinje kako se miču u daljini. - Prebrodila sam to. - Stvarno? To je novi rekord. - Pravilni bijeli zubi zacaklili »u se pod svjetlosti vatre i poznati smiješak mu je podigao jedan kut usana. - Ne brineš se zbog vukova, zar ne? - Onako. - Čak i da jesu ovdje negdje, iako tvrdim da nisu, nipošto se ne bi približili vatri. Ellie je ubrzala korake kako bi ga svejedno sustigla. - Dobro je to znati. Ali ipak bih rado ostala uz tebe. Sigurniji smo kad smo zajedno, zar ne? -Valjda je tako. Nastavili su hodati. Ellie se trudila držati korak s njim dok se tama ovijala oko njih. Počeo je puhati vjetar i čujno se probijati kroz grane stabala. Od tog hučanja ju je hvatao sve veći strah. - Što je to? -Koje? - Taj zvuk. Nacerio se i zagrlio je jednom rukom. Čvrsto je povlačeći prema sebi, utješno joj je potapšao ruku. - Savršeno smo sigurni, dušice. Vjerojatno u krugu od sto pedeset kilometara ne postoje nikakvi vukovi. Dušice? Bilo joj je na vrhu jezika, željela je protestirati, ali s obzirom na okolnosti, shvatila je da o tome mogu porazgovarati i kasnije.

GIGA

101

POGLAVLJE 11 Tik pred zoru sljedećeg jutra, Ellie je već bila budna kad ju je Tucker došao buditi. Zahvaljujući vukovima, kojotima ili čemu god, probdjela je većinu noći. U jednom se trenutku toliko uplašila daje poželjela otići kod Tuckera u njegov šator, ali zdrav razum joj je došao upomoć prije nego stoje uspjela nepromišljeno reagirati. Kao rezultat toga, sad je posve iscrpljena. Svaki mišić u tijelu joj je vrištao dok se okretala kako bi ustala iz vreće za spavanje, nakon čega je morala obuti čizme. O, kako mrzi kampiranje. Tijekom njihova braka, nije joj se činilo tako strašnim. Tuckerovo krupno tijelo ju je grijalo čak i za najhladnijih noći i uvijek je sa sobom nosio dvije vunene deke za podlogu u njezinoj vreći za spavanje. Sad nema više toga luksuza, razmišljala je mrzovoljno. Kad je odjenula jaknu, izašla je iz svog šatora. Gol do pojasa, Tucker je čučao pored vatre i brijao se. Njegova posudica s vodom je stajala na rubu kamenja kako bi voda bila topla. Ellie nije bila sigurna što joj više odgovara, lončić kave u blizini vatre ili pogled na njega napola odjevenog. Prebacio je ručnik preko debelog vrata i bijela tkanina ručnika samo mu je naglašavala tamno tijelo. Ramena, pomislila je. Ima apsolutno prekrasna ramena, preplanula od izlaganja suncu i lijepo oblikovanih mišića. Ellie gaje u prošlosti često znala promatrati, diveći se njegovom božanstvenom izgledu. Ponekad je, kad bi se pružila prilika, prelazila rukama preko tog tijela, uživajući u svilenkastoj teksturi njegove kože, nevjerojatne tvrdoće ispod i topline koja je isijavala iz njega. Često su, ako ne gotovo i uvijek, ti njezini dodiri dobivali odgovor od njega i zbog toga su se znali iskradati kako bi vodili ljubav, dok je lokacija te aktivnosti ovisila o satu i činjenici jesu li im djeca budna ili ne. Ellie nije mogla ni nabrojati koliko ju je puta vlastita fascinacija njegovim fizičkim izgledom odvela u ormar - ili u spremište sa za-ključanim vratima. Zbog tih uspomena se sada nasmiješila. Potom se prekorila. Prestani. Sa zrelosti dolazi do svakakvih promjena, uvjeravala je samu sebe. S obzirom na izbor izmeñu ramena i svježe kave, sada bi svaki put izabrala kavu. Otišla je do lončića kako bi si natočila šalicu. Dok je otpijala gutljaj, pogled joj je pao na njegova dobro razvijena prsa i opekla je jezik. Namjerno ju izluñuje, shvatila je. Svaki idiot bi znao daje totalno neprikladno trčkarati okolo napola razodjeven u miješanom društvu. Ali on ipak nije trčkarao okolo. Barem bi joj se tada bilo teže diviti spektakularnom pogledu. On je zapravo samo čučao, pokazujući joj svoje tijelo u svoj svojoj veličanstvenosti. Većini muškaraca se trbusi malo objese preko pojasa traperica kad su sagnuti. Tuckerov je bio tako utegnut i mišićav da se nije nimalo presavio. Kad se malo uspravio kako bi isprao britvicu u vodi, mišići njegovih bedara počeli su se nazirati pod trapericama. - Kako si jutros? - pitao je raspoloženo. - Prekrasno. - Tako je loše? - Nacerio se i dobacio joj znatiželjan pogled. - Kako peta? - Začudo, to je jedini dio mog tijela koji me ne boli i zato je valjda puno bolje. - To je dobro. A što je s ostatkom tebe? - Upala mišića. Osjećam se kao da sam izgurala dvadeset rundi u borbi s prvakom svijeta teške kategorije, a majmun nije nosio rukavice. Nasmijao se. Ispuštajući britvicu u vodu, povukao je ručnik s ramena i obrisao lice. Potom je prstima prošao kroz kosu, razbaru-šivši je, zbog čega je izgledao još više seksi. Nakon što je oprao britvicu i bacio prljavu vodu, vratio je brijaći pribor u ruksak i odjenuo košulju. - Ti zapravo trebaš, - rekao je, ustajući se, - lijepo, toplo kupanje i masažu cijelog tijela. Ne mogu ti nadoknaditi kadu, ali dobar sam u masifanju. Ellie je podigla slobodnu ruku. - Ne, hvala. - Ma daj. - Kopčajući svoju košulju, obišao je vatru. - Zašto bi patila čitav dan kad ti sve to mogu olakšati za deset minuta?

GIGA

102

To ju je i zabrinjavalo, njegova sposobnost da se zbog njega osjeća divno. Dok joj se približavao osjećala se pomalo poput zeca kojega progoni krupni predator. Stao je iza nje i položio joj ruke na ramena. - Zaista ne želim... - Ostatak je progutala kad je počeo micati ruke, stišćući je i puštajući. Stenjala je poput žene koja dostiže orgazam. -Oh. - Dobar osjećaj? - Palčevima joj je čvrsto prelazio preko kralježnice i radio divne kružne pokrete preko svakog mjesta koje ju je boljelo. - Tako treba. Samo se opusti. - Sagnuo se i dah mu je sada bio pored njezina uha. - Dopusti mi da ti pomognem. Ellie se počela smijati. - Nemoj da ti padnu na pamet neke gluposti. Umrijet ćeš za manje od minute ako me dirneš tamo gdje ne bi treb... O-hh, ovo je tako divno. - Trebala joj je sva snaga volje koju je posjedovala kako se ne bi potpuno prepustila njegovim spretnim rukama. - O, Tucker. Vještim prstima je stiskao bolna mjesta izmeñu njezinih lopatica. - Nasloni se nazad. Držim te, ne moraš se bojati. - Položio je ruke oko njezina struka i polako se penjao preko rebara sve dok se kružnim pokretima nije opasno približio njezinim grudima. - Nemoj mi se sada napinjati. Ostani mlitava kako bih te mogao raz-masirati. To joj je sada bila najmanje briga. - Prosut ću kavu. - Iskapi je. - Vruća usta su mu bila sasvim blizu njezina vrata, dahom joj je razmicao kosu i zbog njega joj se naježila koža na vratu. - Bože, Ellie, fantastična si. Oči su joj se, koje je skoro zatvorila, sada naglo raširile kad je shvatila što radi. Trgnula se i uspravila, umalo prosuvši svu kavu. -Dostaje, hvala ti. Bolje mije. Stvarno jest. Ruke je spustio dolje do njezinih bokova i prstima kružio po bedrenim kostima kako bije mogao čvrsto stisnuti. - Čega se toliko bojiš, Ellie? Samo trebaš reći i ja ću odmah stati. Znaš to. - Prestani! - vrisnula je. Nasmijao se i gricnuo joj vrat. - Ti si hladna žena. Bio bi to prekrasan način za započinjanje dana. Ne mora biti komplicirano, znaš. Razmišljaj o tome kao o maloj šetnji po stazi uspomena, za dobra stara vremena, ako ništa više. Nekad nam je bilo tako dobro zajedno. Ellie se odmakla od njega. Čvrsto držeći svoju šalicu kave kao da će joj ona dati snage, okrenula se licem prema njemu. - Odrekla sam se. - Seksa? - Zvučao je poprilično prestravljeno. - Ne potpuno. Samo s tobom. - Zašto seksa sa mnom? - Nisam pobornik neurednog seksualnog života. Zbog sigurnosti i ostalih razloga, ne prakticiram seks s onima koji jesu. Podigao je obrve gotovo do ruba čela. - Optužuješ me da imam mnoge partnerice? Nevin izgled njegova lica toliko ju je naljutio da ga je poželjela odalamiti. - Nisam to baš tako rekla. - Naglo je trgnula rukom kako bi prosula ostatak kave. Tekućina je pogodila vatru i odmah se podigao oblak dima. -1, molim te, nemoj ni pokušavati poricati. Čula sam sve o onoj ženskoj sličnoj Jennifer Lopez s piercingom u jeziku, Tucker, i osobno sam vidjela Liz. Samo Bog zna koliko si u meñuvremenu imao žena. - Dovraga, o čemu ti pričaš? Jennifer Lopez! -Kody mije ispričao sve o njoj. - Kody? - Djelujući iznenañeno i zatečeno, počešao se ispod uha i namrštio se. - A što ti je točno rekao? - Samo daje mlada, prelijepa i da si se totalno zaljubio u nju. Jače se namrštio. - Stvarno? Nije li zanimljivo da se te žene uopće ne sjećam. - Djevojke, - ispravila gaje. - U mojim krugovima, to se zove zloupotreba mladosti i naivnosti. Podigao je ruku s otvorenim dlanom prema naprijed i pokazao joj prstom da slobodno nastavi. - Hajde, nastavi samo. Daj mi detalje.

GIGA

103

Nije mogla vjerovati kako se može tako ponašati. Koja hlad-nokrvnost. Kako se samo usuñuje praviti da ne zna o čemu ona priča? Bijes joj se popeo u grlo. - Rane dvadesete? Predivan ten? Lijepe smeñe oči? Vitko, čvrsto tijelo? Sjećaš li se sada? Prekrižio je ruke. Zaškiljivši na jedno oko, nasmiješio se. -Ne, zapravo se ne sjećam. Nikad nisam izlazio ni sa kim tko tako izgleda. - Jedan trenutak je oklijevao. - Zapravo, nisam izlazio uopće ni sa kim, bilo kakvog izgleda. Osim Liz, naravno, ali samo platonski i upravo sam zbog toga rekao kako stvari stoje meñu nama kad je rekla daje moja bolja polovica. Mogao je stajati pred njoj i čitav dan poricati, ali Ellie je znala da joj njezini dječaci ne bi lagali. - Zbog toga je rekla onu uvredu na račun moje izvedbe u krevetu, - dodao je. - Moja izvedba je bila loša zato što je uopće nije ni bilo, ni s njom niti s bilo kojom drugom. - Baš. Reci mi što god hoćeš, sve ti vjerujem. Isturio je bradu. Zeleni odsjaj u njegovom smeñim očima rekao je Ellie da postaje ljut. Što se nje tiče, i to je u redu. - Kad smo se već dotakli Liz, hajdemo raščistiti onda još nešto, - nastavio je. - Što god misliš da si vidjela jučer kad si me zaskočila kod automobila, uvjeravam te da sigurno nisi vidjela erekciju. - Stvarno? - Ugurala je jedan prst u ručku šalice i zavrtjela ga. - A što si radio? Bio si možda na povećanju penisa? Žila na sljepoočnici je poskočila i počela pulsirati. Ravno u živac, pomislila je sretno. Pogodila mu je bolnu točku. - Ne sjećam se da si imala ikakvih primjedbi za tu konkretnu stvar. Ellie je slegnula ramenima. - Naravno da nisam. Nisam ti htjela potkopati krhki muški ego. Osim toga, tada nisam imala s čime usporeñivati. - A sada imaš? Samo mu se ponovno dražesno nasmiješila. Sad su mu pulsirale obje sljepoočnice. Bila je beskrajno zadovoljna. Ovo jutro je počelo zaista grozno, ali sada je postajalo sve bolje i bolje. - Jesmo li završili s ovim dosadnim razgovorom? - Nismo, - zarežao je. - Nisam završio. Nasmiješila mu se umjetnom slatkoćom. - Ja jesam. Hvala ti na najnovijim informacijama iz tvog seksualnog života, ali nisam zainteresirana, ni zbog dobrih starih vremena, a potpuno nezainteresirana za šetnju po stazi uspomena. Moje uspomene na nas definitivno nisu onakve da ih se želim prisjećati. - Naglo se okrenula od njega. - Predlažem ti da se odjeneš. Moramo skupiti stvari i krenuti dalje. Čula je udaranje njegove čizme u tlo. Oblak prašine koju je podigao umalo ju je pogodio u stražnjicu. Otplesala mu je iz dometa i zagledala se u njega. Tucker je uvijek bio onaj smireni kad bi se prepirali, onaj koji je uspješno kontrolirao svoje živce. Opet je šutnuo zemlju i opsovao. - Ti uvijek to radiš. Samo naprijed. Idi, do vraga. Razgovor je opet završio. Znaš u čemu je tvoj problem, Ellie? Prevelika si kukavica da mi se izravno i do kraja suprotstaviš i zato jednostavno uvijek odlaziš. - Nisam kukavica! - Dokaži. Vratila se do njega, spotičući se sa svakim novim korakom. Kad je konačno stigla do odredišta, zabila je vrhove svojih čizama u njegove. - U redu! Ovdje sam i suočavam se s tobom. Želiš razgovarati? Pa, počni pričati! Objasni mi zašto bi mi tvoji sinovi u detalje opisivali tvoje djevojke ako uopće nisi imao nijednu?! Sagnuo se kako bi stavio svoj nos u razinu s njezinim. - Možda iz istog razloga zbog kojega su meni u detalje opisivali tvoje seksi dečke. - Moje, stol - Ellie se trgnula istog trenutka kad je to izgovorila. Nema šanse da bi njemu željela otkriti kako nije imala nikakve dečke, bili oni seksi ili ne. Pa... imala je Marvina,

GIGA

104

podsjetila se. Ali on se jedva i računao. Svakog puta kada bi je ljubio, stalno bi mislila na pop^is stvari koje mora kupiti u supermarketu. - Čula si me, - urlao je. - Detaljno su mi opisali svakog tvog dečka. Čak sam jednog od njih i vidio. Randall, mislim da se tako zvao. Zgodan, tamnokos, frajer u odijelu. Jedne večeri kad sam dovezao dečke, izlazio je na prednja vrata. Zach je rekao da ti je on novi dečko. Ti sada meni pametuješ i predbacuješ. Nije izgledao dan stariji od dvadeset godina. - Randall? - Ellie je odmakla lice od njega i zbunjeno trep-nula. Koliko god nije željela da Tucker sazna kako je od razvoda u celibatu, jednako tako nije htjela ni da misli kako je spavala s tinejdžerom. Za razliku od njega, ona se držala osnovnih pravila. - On je Jehovin svjedok. - Boli me dupe je li Židov, Katolik ili Musliman. Ipak je muškarac i sudeći prema dečkima, imala si nešto s njim. - S Randallom? On je samo... - Ellie se nasmijala i zakolutala očima. - Daj, molim te. On je devetnaestogodišnjak. Jednom mjesečno mi donosi vjerske prospekte. Jedne večeri je bio prolom oblaka i bio je mokar do kože. Pozvala sam ga unutra da se osuši i sprijateljili smo se. I sada ga svakog puta kada navrati, dočekam s čašom mlijeka i kolačićima. - S mlijekom i kolačićima? Koliko ti mene smatraš glupim? -Uzdahnuo je i prešao rukom preko lica. Nakon što je jedan trenutak gledao šumu, uvukao je zrak u usta, napuhao obraze i potom ga ispustio kroz zube. - U redu. Zapravo ti i vjerujem. Mislim da nisi imala ništa s Randallom; ustvari, ni sa kime. Ako su ti klinci ispričali toliko izmišljotina, onda je sigurno da su to isto učinili i sa mnom. - Moji sinovi ne lažu. - Prije tjedan dana bi se mogla zakleti da nema šanse da ikada pobjegnu od kuće. A pogledaj što se dogodilo. - Duboko joj se zagledao u oči. - Oni su dobri klinci, Ellie. Ali trenutno ne znaju što učiniti kako bi popravili situaciju i sad ne vrijede nikakva pravila od prije. Lagali su. Pobjegli su. Gdje će to stati? Toliko snažno se obgrlila oko struka da su je zaboljela rebra. Njezini dječaci su lagali? Nije mogla vjerovati. Ako im je u glave usadila kardinalno pravilo onda je to bilo ono koje se odnosilo na zabranu laganja, iz bilo kojeg razloga. - Moji dječaci ne lažu, - ponovila je sigurnijim tonom nego stoje osjećala u sebi. - Jesi li se ševila s Randallom do iznemoglosti? Zbog tog pitanja je naglo isturila bradu. - Naravno da nisam! Nikad ne bih otišla u krevet s dečkom tih godina. - Rekli su mi da jesi. Kad bi se uzrujao, Zach bi me brzo informirao da je Randall provodio noći kod tebe samo kad bi oni bili kod mene u Bendu. Ellie nije mogla vjerovati vlastitim ušima. Nikada nije muškarcu dopustila da prespava kod nje i točka. - Lagali su, - uvjeravao ju je. - Očito i meni i tebi. Pretpostavljam da su nas samo željeli učiniti ljubomornima. - Zašto bi to radili? - Možda su mislili da ćemo tako shvatiti da se još uvijek volimo. Zažmirila je. - O, Tucker. To je tako tužno. - Samo ako se ne dogodi. - Uhvatio ju je za bradu i podigao lice. - Pogledaj me, Ellie. I dalje je žmirila, bojeći se što bi mogla vidjeti ako bi ga poslušala. - Molim te, - prošaptao je. Njegov umiljati glas natjerao ju je da polako podigne trepavice. Kad su im se pogledi susreli, nježno se nasmiješio i prešao joj placem preko usana. - Nisam bio ni sa jednom ženom, ne s nekom koja izgleda poput Jennifer Lopez niti s Liz ili bilo kojom drugom. Znaš li zašto? - Kako je ona samo stajala tamo i zurila u njega, nastavio je hrapavim šapatom: - Zato što te nikada nisam prestao voljeti, eto zašto. Nikada, čak ni na sekundu, nisam te prestao voljeti.

GIGA

105

Suze su joj navrle na oči. - Želio sam to, - nastavio je. - Ustvari, davao sam sve od sebe da te zamrzim. Ali evo me ovdje, tri godine poslije, i još te volim. Beznadno, potpuno i zauvijek. - Kad je počela pričati, opet joj je stavio palac preko usana. - Znam da imamo problema, problema koji su bili veći od nas nakon Sammyjeve smrti. Shvaćam da smo oboje puni gorčine i zamjerki jedno prema drugome i da se toga nećemo riješiti preko noći i da ćemo čak i nakon što sve to prebrodimo još imati neke neriješene stvari. Ne znam hoćemo li uspjeti. Ništa ti ne mogu obećati. Znam samo da te volim toliko da moram pokušati. - O, Tucker. - Pitanje je... - Glas mu se prekinuo i jedan trenutak je samo šutke stajao i uporno je gledao. Potom je, glasom natopljenim emocijama, ponovno počeo. - Pitanje je, Ellie, voliš li ti mene dovoljno da bi pokušala? Ellie gaje sada jedva vidjela kroz suze. O, kako se samo željela baciti u njegovo naručje i jecajući mu dati potvrdan odgovor. Najveće razočaranje joj je bilo kad joj riječi nisu željele van iz usta, ali i činjenica da svejedno ništa ne bi promijenile čak i da jesu. Zato što prije tri godine nije imala dovoljno hrabrosti, nikada nije potpuno mogao shvatiti njezinu odgovornost za Sammyjevu smrt, ali ju je svejedno okrivljavao. Koliko bi je tek krivio kad bi mu ispričala pravu istinu? Pričao je o problemima i osjećajima koje moraju prebroditi? Pričao je o ljubavi kao da ima čarobni štapić. Lijepe su to riječi i divno ih je čuti. Ali kako bi ikada mogao prebroditi činjenicu da im je ona ubila sina? Prije tri godine je voljela ovog čovjeka sa svakim djelićem svoga tijela, ali ni to nije bilo dovoljno da ga zadrži pored sebe. Ako sazna što se zapravo dogodilo tog sudbonosnog poslijepodne-va, njezina ljubav prema njemu ni sada neće biti dovoljna da ostane s njom. Ostavit će ju - opet. Ako ga ponovno pusti u svoje srce, uništit će ju - opet. Nije imala dovoljno snage pretrpjeti to po drugi put i sigurno bi izgubila razum. Njihova ljubav je nekada bio ljubav koja se dogaña samo jednom u životu - nevina, nevjerojatno predivna ljubav - ali sad je gotova. Već je dugo nema, završila je u onom trenutku kad je njihov voljeni sin prešao na stranu onog teretnjaka. Ne mogu se vratiti nazad. Ne mogu je ponovno izgraditi. Uspješan brak se ne temelji na laži, čak iako se radi o laži zbog obzira na osjećaje onoga drugoga, ona nije dovoljno hrabra da mu kaže istinu. Zašto i bi? Samo kako bi mu dala više municije da upotrijebi protiv nje? - Žao mi je, - prošaptala je. - Žao mi je, Tuckeru. Voljela bih da ti mogu reći ono što želiš čuti, ali jednostavno... ne mogu. Činilo se da je na jedan beskonačan trenutak samo stajao i gledao u nju i uopće nije disao. Zatim joj je pustio bradu i odmaknuo se od nje, pognuo glavu i podbočio se rukama na kukove. Kad ju je konačno pogledao, rekao je nešto što je najmanje očekivala. - Runda broj jedan, tvoja pobjeda. - Molim? - Čula si me. - Ispravio je ramena i sada mu se u očima nazirao sjaj odlučnosti. - Neću se predati, Ellie. Ovako ili onako, moramo još jednom pokušati. Vući ću te za kosu na savjetovanje ako budem trebao, kleknuti i preklinjati ako budem morao, ali neka budem proklet ako i ovog puta objavim predaju. Svaka riječ koju je izgovorio pogañala ju je poput šake. Mislio je ono što govori; vidjela mu je to u očima. Ta spoznaja ju je prestravila. Nekoliko minuta kasnije su zašli dublje u šumu. Sunčeve zrake su se probijale kroz gusto granje drveća iznad njihovih glava. Veće ptice crvenih krila premještale su se s grma na grm pored rječice i njihovi su veseli glasovi ispunili zrak glazbom. Vjeverice su počele izlaziti iz

GIGA

106

svojih skrovišta, spremne krenuti u potragu za hranom. S glasnim mahanjem krila, koji se jezivo prolomio uz rječicu, orao štekavac je napustio svoje udobno gnijezdo na vrhu drveta i poletio široko raširenih, ponosnih krila. Ellie bi u drugim okolnostima ostala osupnuta tom ljepotom, ali jutros je previše napeta da bi je cijenila. Tucker je kružio okolnim područjem u potrazi za dječjim tragovima. Vraški se namučila držati korak s njim. - Opa, - promrmljao je kad je konačno nešto pronašao. Čučnuvši kako bi pomnije pogledao tragove, prešao je prstima preko zemlje i potom podigao pogled i usmjerio ga prema uzbrdici. -Spremna za penjanje? - pitao je. -Nikad spremnija, - odgovorila je. Nasmiješio se i dotaknuo joj obraz dok je prolazio pokraj nje. Zbog tog znaka nježnosti morala je zaostati korak za njim, živci su joj se naelektrizirali, ne samo zbog tog kontakta već i zbog onoga što je on značio. Nije se namjeravao držati pravila ruke-k-sebi ostatak puta. Toliko je barem bilo jasno. Ostavljajući je da taj potez shvati kako god hoće, udaljio se od nje s pognutom glavom kako bi pregledavao zemlju ispred sebe. Ellie je pošla za njim kad je počeo zalaziti meñu drveće. Njezini bolni mišići vrištali su sa svakim novim korakom. Puno joj je pomogao flaster preko žulja na peti, ali ruksak joj se doimao najmanje duplo težim nego jučer. Naramenice su joj se zarežale u bolna ramena i sva njegova težina ju je nemilice udarala po kralježnici. Kad su se opet probili do rječice, Tucker je zastao i skinuo svoj ruksak. Iz džepa je izvadio prekrivače obuće otporne na vodu, prevukao ih preko čizama i povukao elastične vezice do koljena. Pogledavši je, rekao je: - Skini ruksak i prenijet ću te prijeko. - 0, nije potrebno, - nervozno je protestirala. - Mogu i sama. - Bez prepirki. Ne želim da ti voda uñe u čizme, posebice ne zbog onolikog žulja kojega već imaš. Ellie se nije mogla prepirati jer je pametno govorio. Odsutno je povukla naramenice svog ruksaka i čim je pao na tlo, Tucker ju je odmah podigao. Vrisnula je i čvrsto ga uhvatila za ramena. - Nemoj me ispustiti! Uspravio se i dao joj priliku da se bolje namjesti. - Prije se nikad nisi bojala da ću te ispustiti. - Tada nisi imao toliko razloga zbog kojih bi me poželio ispustiti. Nacerio se. - Želiš li da mi nisi ono rekla o povećavanju? Ellie se trgnula, zbog čega se on počeo smijati. - Nemoj se brinuti. Moj krhki muški ego i nije baš toliko slabašan i razmišljam o osveti, ali na drugačiji način. Drži se čvrsto. Ellie gaje poslušala, posve svjesna predivnog osjećaja kad su njegove ruke ovijene oko njezina tijela. Nije osjećala ništa osim čiste snage koja izvire iz njegovog velikog, grubog i snažnog tijela. Nosevi su im bili tek nekoliko centimetara udaljeni. U dahu je Imao blagi miris kave. Ovako izbliza, mogla mu je vidjeti sitne bore u kutovima očiju. A ona se pak ponovno osjeća poput tinejdžerice - poput nevine petnaestogodišnje djevojčice koja se još nije ljubila. Tucker joj je ukrao srce prije toliko puno godina i imala je osjećaj da joj ga nikada neće vratiti. Sudeći po izrazu njegovih očiju i on se prisjećao. Usta su mu se skupila, produbljujući mu bore na obrazima. Čini se da se zrak meñu njima zgusnuo. Kroz glavu su joj prošle predivne, senzualne uspomene. Prisjetila se točno kako njegove velike ruke klize njezinom kožom, kako je to upasti u meki, strastveni poljubac koji joj grije krv i ubrzava puis. Zakoračio je u vodu. Ellie je zadržala dah kad je osjetila kako mu noga proklizava na kamenu. Rječica je bila plitka, doseže mu samo do koljena, ali struja je jaka i otežava mu hodanje. Nije se trebala zabrinjavati, shvatila je nekoliko sekundi kasnije. Prenio ju je bez problema. Na drugoj strani rječice ju je zabacio na tlo, pridržao dok nije uhvatila ravnotežu i potom se vratio po njihove ruksake. - Hvala ti, - rekla je kad joj se ponovno pridružio na drugoj strani rječice. - Voda je sigurno ledena.

GIGA

107

Udarajući čizmama po zemlji, otresao se vlage i rekao joj: -Srećom s ovime preko čizama nije bilo toliko strašno. - Provukao joj je ruke ispod naramenica ruksaka, pomogao ga namjestiti na leñima i potom joj zavezao sigurnosnu kopču oko struka. Opet je, čini se, namjerno lagano prelazio rukama preko njezina tijela. Dok je namještao svoj ruksak, ponovno se zagledao uzbrdo. -Spremna? - Spremna, - rekla je slabašno, zaostajući za njim kad je krenuo. Na izrazito strmom mjestu se okrenuo kako bi joj pružio ruku. Ne želeći ga dodirivati više nego što je potrebno, Ellie je umalo odbila ponuñenu pomoć. Ali potom se prisjetila jučerašnjeg bolnog pada i odlučila radije spriječiti nego liječiti. Jesi na sigurnom? Kad mu je ruka prekrila njezinu, svjesnost joj se popela uz ruku i disanje se ubrzalo. I nije baš na sigurnom, shvatila je. Njegovi dodiri su je tjerali da misli na stvari na koje ne bi trebala ~ na primjer, kako bi bilo opet voditi ljubav s njim. Do podneva, Ellie je bila na izmaku snaga. - Tucker? - zazvala ga je. - Nerado te pitam, ali možemo li se malo odmoriti? Okrenuo se prema njoj. - Naravno. Rekao sam ti da mi samo kažeš. - Znam. Ali ne volim što moramo zastajkivati. Trzajući se, Ellie je skinula naramenice ruksaka s umornih ramena i pustila ga da slobodno padne iza njezinih leña. Nije marila da će možda razbiti svoj skupocjeni pročiščivač vode - ili bilo što drugo. Trenutno je toliko iscrpljena da misli samo na odmor. Tucker se mršteći vratio stazom do nje. Kad se spustio nizbrdo, zaprepastio ju je rastvaranjem ovratnika njezine košulje. Na licu mu se pojavio gromovit izraz. - Prokletstvo, sva si plava. Misleći kako govori za ožiljke od Marvina ubadanja prstom, Ellie je pognula bradu kako bi pogledala. - Ne, ne tu. Kad nemaš zaštitne slojeve spužve, naramenice ti se urezuju u ramena. Opsovao je dok je kružio oko nje. Ellie se srušila na kamen dok je on pomno pregledavao njezin ruksak. - Dostaje. Rješavam se nekih stvari odavde. - Počeo je vaditi stvari i bacati ih okolo po zemlji. ~ Možeš li mi objasniti ovo? Mislim. .. vidio sam to još prvog jutra i neprestano razmišljam o tome. Zašto to nisi bacila kad su ti se naramenice počele urezivati u meso? Ellie je glupavo zurila u limenku tjestenine s mesom koju je ponijela za Kodyja. - Mislila sam... kad ih nañemo... znaš, da će im topla hrana dobro doći. Podigao je dvije limenke bečkog umaka. - Nevjerojatno. Nije ni čudo da su ti ramena plava. Nosiš sa sobom cijeli dućan. - Izvadio je limenku špageta. - Nemam pojma gdje mi je bila pamet kad sam ti dopustio da sve ovo poneseš. - To Zach najviše voli. Samo za slučaj da nisu ponijeli dovoljno hrane. Možda budu gladni kad ih pronañemo. -1 zato si sve to ponijela i pretrpala ruksak? - Nastavio je bacati stvari oko sebe. - Moram otići na pregled glave što sam ti to dopustio. - Što radiš? - Olakšavam ti prtljagu, - procijedio je. - Klincima hrana neće biti na kraj pameti kad ih pronañemo. I nije ti potrebna polovica ovih stvari. Podijelit ću s tobom ono što sam ponio. Kad se njezin šator našao na hrpi s ostalim odbačenim stvarima, Ellie se ukočila i uputila mu ljutiti pogled. - Tucker, to mi je potrebno za spavanje. Ošinuo ju je zastrašujućim pogledom. - Možeš spavati sa mnom. - Nema šanse. - Pa ne mislim u istoj vreći za spavanje. Ali možemo makar dijeliti isti krov nad glavom, zar ne? Ellie je pod svaku cijenu željela izbjeći takvu bliskost s njim. - Radije ne bih. - Pa, bojim se da nećeš imati izbora.

GIGA

108

- Taj šator uopće nije težak! - viknula je. - On ti je samo isprika. Neću, ponavljam, neću dijeliti šator s tobom. - Ti biraš. Valjda možeš spavati i pod zvijezdama. - Jako smiješno. - Ostavljamo šator ovdje, Ellie. Sviñalo ti se ili ne. Baš me briga. - Uputio joj je još jedan neugodan pogled. - Nećeš uspjeti ako budeš nosila ovako težak ruksak, a ja ne mogu nositi i tvoj i svoj.

GIGA

109

POGLAVLJE 12 Ellie je stisnula šake, gledajući Tuckera kako joj u ruksaku ostavlja samo najnužnije stvari, što uključuje odjeću, vreću za spavanje i samo neophodnu hranu za nastavak puta. Nije joj promaklo da je u ruksaku ipak ostavio bijele gaćice i parfem. A šator joj je ostavio ležati na zemlji. Kakvog to ima smisla, nije znala. Podigao je na ramena oba ruksaka. - Jesi li spremna za nastavak puta? Jedva se ustala s kamena. - A što ću sa svim ovim stvarima koje si pobacao po zemlji? - Pokupit ćemo ih na povratku. Te stvari nisu potrebne, Ellie. Čovjek ima osjećaj da mu uvijek nešto fali. Ispružila je ruku. - Sama ću nositi svoj ruksak. Ne želim da ga ti nosiš. - Nikako. Ramena su ti bolna i ozlijeñena. Ellie je stavila ruku na jedno rame. I taj lagani dodir prstiju odaslao joj je bol cijelom dužinom ruke. - Ne volim što moraš nositi duplu opremu zbog mene. - Godinama sam to radio. Prije se nisi bunila. Ellie radije nije željela razmišljati o tim vremenima. Zadovoljila se izgovorivši: - Tada smo šetali ovuda radi zabave, a ne kao danas kada se dovodimo na rub snage. Zakoračio je prema njoj kako bi joj uhvatio bradu i podigao. - Ja nisam ni blizu svojih granica. Samo me pusti da obavim ovo, u redu? Toliko si iscrpljena da jedva hodaš. Da nosiš ruksak, pa makar i ovako lagan poput ovoga, mogla bi se lako spotaknuti i opet pasti. Želim te s ove planine vratiti u jednom komadu. Za manje od dvadeset minuta, Ellie je pogledala preko ruba litice i umalo izgubila sav prethodno pojedeni ručak. Oduvijek je prezirala visine jer ju je hvatala vrtoglavica. Danas je u takvom iscrpljenom stanju, vrtoglavica pomiješana s mučninom. Brzo se odmakla od ruba, zažmirila i očajnički tražila zrak. -Mislila sam da si rekao kako do sutra nećemo stići do ružnog dijela. Tucker ju je primio za ruku kako bi je smirio. Bila je toliko oslabljena da nije mogla ni protestirati. -1 nećemo, - potvrdio je. -Ovo je šetnja po raju u usporedbi s onime što nas tek čeka. Zar se ne sjećaš kanjona? Ellie je potvrdno zaklimala glavom, prisjećajući se dubokih brazda u tlu. - Možda ih pronañemo prije nego što odu tako daleko, -rekla je. - Pa, pokušat ćemo. Nakon toga su nastavili hodati i Tucker ju je opet pustio ispred sebe. Oduzeta od iscrpljenosti, divila se njegovim sigurnim i vještim pokretima, duge noge su ga, činilo se, nosile uzbrdo bez nekog prevelikog napora. Nije znala kako mu to uspijeva. Zadnjih par minuta nosi svu njihovu prtljagu, a većinom hodaju uzbrdo i čak ni ne izgleda umorno. Zakolutala je očima i otpuhnula šiške. Čak i bez dodatne težine ruksaka da je sputava, noge su je boljele i vrlo lako se spoticala. Mislila je na svoje sinove i molila se da su dobro. Jesu li već stigli u kanjon? Je li Kody umoran kao i ona? Zach je inače bio vrlo dobar prema svom bratu i uvijek ga je pazio, ali budući da je i on još klinac, možda ne uspije shvatiti daje i Kody na izmaku snaga. Ellie se nadala da će ih pronaći prije mraka, ali sad su te šanse, budući daje već kasno poslijepodne, gotovo jednake nuli. Drveće oko njih je bacalo velike sjene na tlo, stvarajući prerano zamračenje u šumi. Kad se u njezinim ušima zvuk teškog disanja malo utišao, mogla je čuti premještanje ptica s grane jednog drveta na granu drugoga. Vjeverice su bile zaposlene tražeći posljednje komadiće hrane za taj dan. Uskoro će pasti mrak i prekriti planinu pravim crnilom. Staza se nastavila odmicati od ruba litice, vodeći ih uzbrdo kroz naslage lave do travnate površine. Dok je Ellie pratila Tuckera kroz ravan teren, zahvalila je Bogu na ovom olakšanju. Ubrzo joj je disanje postalo ujednačenije i smirenije i znoj s lica se osušio na laganom povjetarcu, hladeći

GIGA

110

joj crvene obraze. Nakon svega nekoliko metara, trag se odmaknuo od drveća i okružio zelenu livadu okruženu komadima stvrdnute lave na samome kraju. Iznenañeni neočekivanim upadom ljudskih bića, srna i paun su utekli u šumu. Rječica je tekla kroz čistinu, bila je to kristalno čista planinska voda, koja je stvarala neko vrstu glazbe dok je udarala u okolne stijene. Vlažan, hladni zrak bio bi božanstven da nije dosadnih komaraca koji su se vrtjeli oko Elliene glave. Ne zas-tajući, mahala je rukama kako bi ih otjerala. - Nisi izbacio moj sprej protiv insekata, je li tako? Ako je ovo pravi pokazatelj, onda će me noćas pojesti. - Riješio sam se samo nepotrebnih stvari. - Hvala Bogu. Zadnje što mi treba nakon ovakvog dana su ubodi kukaca. Na kraju čistine, gdje je staza ponovno vodila u šumu, Tucker je naglo stao, zbog čega se ona jedva zaustavila prije nego što se sudarila s ruksacima na njegovim leñima. - Još jedna poruka. Ellie je po tmurnom tonu njegova glasa znala da mu je sada previše ova igra koju su osmislili njihovi sinovi. Pretpostavila je da je to zbog toga što se sve više zabrinjavao da ona neće moći nastaviti dalje. I ona je tako mislila. Na početku ovog putovanja nije očekivala da će toliko dugo trajati - niti da će otići tako daleko. - Ovu ti pročitaj, - procijedio je kroz zube. Zaobišla gaje kako bi skinula list papira s grane nad stazom. Sjedajući na položeno deblo, mahanjem ruke je otjerala dosadnog i upornog komarca i oprezno izravnala poruku, koji su dječaci uz pomoć grančice zatakli za granu. Zach ju je napisao, bio je to njegov rukopis. Skakavac je stajao u travi pored njezine noge dok je čitala poruku. - 'Dragi mama i tata: nadamo se da vam se sviña ovo mjesto za kampiranje koje smo vam odabrali za večeras. Ovo je posebno mjesto. Možda vas dovede u pravo raspoloženje.' - Ellie je stisnula šake. - Pravo raspoloženje? - Pogledala je gore u Tuckera. - Odakle im samo sve te stvari? Zaboga miloga, pa on ima samo četrnaest godina. - Danas su djeca drukčija, Ellie. Djeca brzo saznaju za te stvari. - Za njega nema više televizije sve dok ne krene na koledž. Tucker se nacerio i počeo gledati tragove. Kad je opet pogledao u Ellie, široko se nasmijao. - Neka sam proklet. -Stoje? Nastavio se smijati i nakrenuo je glavu kako bi pogledao u papir. - Prvo riješimo ovo. Sto još piše? Ellie je tražila mjesto na kojem je stala. - 'Pokušali smo vas dovesti ovamo ranije da možete više uživati. Nemoj se brinuti za nas, mama. Nismo tako daleko. I ne pokušavaj nam se opet prišu-ljati, tata. Spremni smo na sve trikove. Moramo ići. Kody je gladan i moram ga nahraniti. Želim vam savršenu večer. Može?' Ellie je teško uzdahnula i zgužvala poruku u šaci. Progutavši veliku knedlu u grlu, rekla je: - Naglasio je riječ 'može'. Ovog puta Kody nije ništa napisao. Tucker je prošao rukom kroz kosu. - Znaš li gdje smo? Pogledala je oko sebe. - U šumi? Nacerio se i zatresao glavom. - Pokušaj ponovno. Sada je pozornije pogledala područje oko sebe. Potom je slegnula ramenima. - Preumorna sam za ikakve igrice. Gdje smo? - Kod izvora. Vrat joj se naježio. - Šališ se? - Ne. Ti mali vragovi su nas doveli na mjesto na kojem smo bili na medenom mjesecu. Možeš li to vjerovati? Ellie nije promakao zadovoljni sjaj u Tuckerovim očima. Zarila je nokte u list papira. - Ne moraš biti toliko zadovoljan.

GIGA

111

Slegnuo je ramenima i namignuo joj. - Zašto ne? Ovo mi je jedno od najomiljenijih mjesta na svijetu, a moja djeca su sve uredila kako bih ovdje proveo noć sa ženom koju volim. Naravno da sam zadovoljan. - Ovo nije putovanje zbog zadovoljstva. - Odmahnula je rukom prema šumi koja ih okružuje. - Naši sinovi su tamo negdje. I mi smo došli ovamo pronaći ih. A da bismo to uspjeli, moramo ostati zajedno. Ponekad bih mogla i pomisliti kako si se udružio s njima protiv mene. - Ellie, oni nisu neprijatelji. - Ne budi glup. - Znaš li da ti je to jedna od omiljenih riječi? - Izbjegavaš problem. - Ne, ti to radiš. Ovo nije rat izmeñu nas i djece ili muških protiv ženskih, gdje si ti u manjini. To je problem izmeñu tebe i mene. Ne može biti poštenije, jedan na jedan i neka najbolji po-bijedi. Ellie je bila toliko frustrirana da je poželjela vrištati. - Bacio si moj šator. Ako misliš da ću... - Riječi su je izdale. Pogledala je prema kamenitom dijelu. - Neću ovdje dijeliti šator s tobom i to je kraj razgovora! - Znači, to tebe zabrinjava. - Zadirkujuće joj se nacerio, izgledajući previše seksi i neodoljivo. - Sigurno ne misliš da sam za ovo već unaprijed znao i zbog toga ostavio tvoj šator? - Ne bih se kladila. Nacerio se. - Znam kako izgleda, ali uvjeravam te da se nisam urotio s djecom protiv tebe. Samo mi se posrećilo. - Ne, još nije. To gaje zaista nasmijalo. Okrenuo se i nastavio pratiti trag. -Vidjet ćemo. Kao što sam rekao, neka najbolji pobijedi. - Nema šanse da ovdje prenoćim! - vikala je za njim. - Nemamo izbora. Trag ovdje prestaje, a prekasno je da bismo ga ponovno našli. Ubrzo će pasti mrak, a samo Bog zna u kojem su smjeru nastavili. - Kad je stigao do samog kraja čistine ispod nakupina lave koje su čuvale izvore, počeo je skidati ruksake. - Gledaj to s vedrije strane. Za divljinu, ovo je smještaj s pet zvjezdica. Možeš se okupati u toploj vodi, o tome smo jutros pričali. Bijesno otpuhujući, Ellie je pošla za njim. Svagdje gdje bi pogledala, bombardirana je uspomenama o voñenju ljubavi. Dva luda studenta koja nisu mogla dovoljno uštedjeti za pravi medeni mjesec u hotelu, vratiti su se kući u Bend na produženi vikend i popeli se ovamo kako bi proslavili svoje vjenčanje. Bila su to najljepša tri dana njezina života - ali ne radi se sada o tome. - Neću ostati ovdje, - ponovno mu je rekla drhtavim glasom od bijesa. - Ako imaš imalo dostojanstva, nećeš to tražiti od mene. Ponovno se nacerio. - Izgleda da nemam. - Ja neću provesti noć ovdje. - Kako hoćeš. - Ispustio je svoj ruksak na tlo i okrenuo se, smiješeći se od uha do uha. - Sjećaš se ovog stabla... ili još točnije, trave ispod njega? Ellie je toliko snažno stiskala šake da je papir sada postao sićušna mrvica. - Točno u tome i jest problem. Ozbiljna sam, Tucker. Nema šanse. Podigao je preplanuo lakat. - Dobro. Kamo namjeravaš otići? Reci mi prije nego što odeš pa ću te ujutro pokupiti. Ljutnja se pretvorila u bespomoćni bijes. Vrlo dobro je znao da neće sama otići, ne kad je moguće da u ovoj šumi susretne vukove. - Kvragu, shvati me. Nemam šator. Namignuo joj je. - Rado ću podijeliti s tobom svoj. - Vrlo dobro znaš zašto su nas doveli ovamo. - Tako je. I ako se mene pita, bio je to potez pravih genijalaca.

GIGA

112

- To se neće dogoditi, - rekla je mrzovoljno. - Dobro. - Podigao je ruke. - Neće se dogoditi. Zato se možeš opustiti. Razvedri se. Čestitaj samoj sebi što si uspjela odgojiti dvoje djece koji su bili u stanju sjetiti se ovako nečega i sve ovo izvesti bez problema. Nisu to planirali sat vremena unaprijed, to je sigurno. Danima su to smišljali. Već je razmišljala o tome i ta pomisao joj je vrijeñala srce. Njezini sinovi su od nje željeli više nego što im može dati. Tucker želi od nje više nego što mu može dati. I, neka joj Bog pomogne, udružio je snage s djecom protiv nje. Vidjela mu je to u očima. Nadao se da će ju preplaviti sve one romantične uspomene, da će popustiti osjećajima i opet voditi ljubav s njim pod onim stablom. Pa, ima ona vijesti za njega. Ševa ne bi riješila njihove probleme. Niti malo. Bila je toliko uzrujana daje jedva mogla vjerovati svojim ušima kad ga je čula kako se smije. Nije to bilo lagano cerekanje. O, ne. On se smijao iz sveg srca. Okrenula se i vidjela ga kako se, smijući se, kreće s čistine prema kamenju. - Hoćeš li pogledati! - Opet se okrenuo s jednom rukom položenom na trbuhu kao da ga boli od smijeha. - Da ovo sam nisam vidio, ne bih vjerovao. Izbezumljena, Ellie je pogledala kraj njega. U sredini nakupine lave, na koliko-toliko ravnom kamenu, stajalo je nešto što se doimalo poput aranžmana cvijeća u limenci pseće hrane, uz dodatak dvije boce vina. Trepnula je, uvjerena da joj se priviñaju stvari, ali kad joj se vid razbistrio, ti predmeti su još uvijek stajali tamo. - Čak su nam ostavili i vadičep. - Preko ramena joj je dobacio široki osmijeh. - Ruže su umjetne, ali, hej, prilično su otmjene, ako se mene pita. - Podigao je jednu bocu i ponovno se grohotom nasmijao. - Mali huligani. Provalili su mi u bife i ukrali merlot. Nažalost, nije ni približno ukusno kao ono Marvinovo. Kupio sam ga na sniženju, ali nije loše za tu cijenu. Ellie nije zanimalo kakvo je vino. Ionako nije namjeravala piti. - Tucker, - rekla je sada blagim glasom, - zaista ne želim ostati ovdje. Možemo li se malo odmaknuti odavde? Možemo negdje uz rječicu podići šator i ujutro se vratiti ovamo i pronaći njihove tragove. Ovo mjesto je prepuno uspomena. - Da, definitivno jest. - Glas mu je postao promukao. Odlažući vino nazad na kamen, okrenuo se i pogledao preko čistine. Upirući prstom na lijevu stranu, rekao je: - Ono tamo, na primjer. Sjećaš li se te noći, Ellie? Točno smo na tom mjestu stajali pod mjesečinom i obnovili bračne zavjete. Tek si bila saznala da si trudna sa Sammyjem. Imala si mučnine dvadeset četiri sata na dan i bila si sva zelena, ali te noći si se lijepo osjećala. Izraz mu se otrijeznio. Ellie nije bila sigurna što gaje potaklo na melankoliju, je li uzrok bilo njegovo prisjećanje na tu noć ili spominjanje Sammyjevog imena, ali oči su mu se smračile od boli. - Sjećaš li se što si mi rekla te noći? - pitao je. Ellie nije željela ovaj razgovor. - Obećala si da ćeš me zauvijek voljeti. Rekla si da ništa, apsolutno ništa, neće promijeniti tvoje osjećaje prema meni. Njezini se osjećaji nisu ni promijenili, pomislila je tužno, ali sve ostalo u njenom životu jest. - Što se dogodilo, Ellie? Prisilila se da mu susretne pogled. - Činjenica zbog koje si osjetio potrebu za postavljanje ovog pitanje trebala bi ti biti odgovor. - Odmakla je kosu. Pramenovi su joj bili kruti poput žica klavira. - Ako ćemo ostati ovdje onda ću iskoristiti ove izvore i lijepo se okupati. - Želiš društvo? Ledeno gaje pogledala. - Ne, ne želim. Ako se samo približiš izvoru dok se kupam, udavit ću te. Kad se Ellie vratila do njihovog kampa četrdesetak minuta kasnije, Tucker je već bio postavio šator, zapalio ugodnu vatru, u obližnjoj rječici ulovio ribu za večeru i upravo je nalijevao vino u šalice za kavu.

GIGA

113

- Ja neću, hvala lijepa, - rekla je Ellie, prilazeći vatri. Iako se upravo okupala u toploj vodi, večernji zrak je bio prohladan i prilično neugodan dok joj se probijao kroz odjeću do još uvijek vlažne kože. Ispružila je ruke iznad vatre i zadrhtala. Kosa joj je još uvijek mokra, što joj nije nimalo pomoglo otjerati hladnoću. Ignorirajući njezino odbijanje vina, Tucker joj je svejedno napunio šalicu. - Ma daj. Popij malo. Odmah ćeš se zgrijati. Ellie je pomislila kako bi joj jakna bolje došla. Vino bi joj moglo umrtviti razum. A to je u Tuckerovoj blizini veoma opasno. - Ne, stvarno ne bih. \ - Zašto? Bojiš se da će ti kočnice popustiti i da ćeš na kraju završiti sa mnom u krevetu? Ellie tu primjedbu nije željela nagraditi odgovorom. - Aha. Znaš što to znači, zar ne? - Stavio joj je šalicu u ruku i potom, stojeći pored nje, otpio gutljaj iz svoje. - Duboko u sebi, želiš spavati sa mnom. Ako ta želja ne postoji dok si trijezna, onda se neće pojaviti ni kad popiješ vino. Ellie je zatresla glavom. - Možemo li pričati o nečem drugom? - Volio bih da mi odgovoriš na pitanje. - Nisam znala da si mi postavio pitanje. - Bojiš li se popiti malo vina jer bi željela spavati sa mnom? Pomislila je na laganje, ali ubrzo se predomislila. - Da. Na trenutak ju je nagradio mješavinom nevjerice i zaprepaštenja. Potom se oporavio i nasmiješio. - Par gutljaja ti neće naškoditi. Obećavam da ću biti savršen džentlmen. Ellie se nasmijala usprkos sebi. - Baš. U životu nisi bio savršeni džentlmen. - Jesam. Nikad te nisam prisilio da radiš nešto što ne želiš. - Prisilio, nisi. Ali nagovaranje ti nije nepoznato. Kucnuo je šalicom u njezinu. - Pijem u to ime. Automatski je otpila gutljaj vina prije nego što je razmislila. Dok joj je piće klizilo niz grlo, pogledala gaje i namrštila se. Nasmijao se i ponovno kucnuo svojom šalicom u njezinu. - Za naše sinove, najbolje dečke na svijetu. Moraš popiti za to. -Nije pošteno. - Znam. Živjeli. - Počeo je piti i potom spustio šalicu kako bi je pogledao preko ruba. - Znaš što se dogodi kad netko odbije popiti u ime zdravice? - Ne, što? - Dobiješ dlakavu bradavicu na vrhu nosa i nokti ti postanu žuti. - O, mili Bože. Stvarno? - Jesam li ti ikada lagao? Nije znala zbog čega joj je tako nemoguće odoljeti, ali ipak jest. - Živjeli. - Otpila je mali gutljaj, uvjeravajući samu sebe kako joj mala količina vina ne može naškoditi. - Evo još jedne zdravice koju ne možeš ignorirati. Za uspjeh u pronalaženju naše djece, žive i zdrave. Ellie je svakako morala popiti u to ime. I tako je nastavila. Prije nego što se snašla, kosa joj se osušila, potpuno se smračilo i Tucker joj je iznova punio šalicu. - Zaista više ne bih trebala piti. Svejedno joj je natočio vino. - Ma daj. Živni malo, uživaj u životu. Svi imamo samo jedan život. Zašto ga ne proživiš sa mnom? - Pokušala sam već, sjećaš se? Nekako smo zajedno došli na raskrižje, ali svatko je krenuo na svoju stranu. - Zajedno smo bili i tada, Ellie. Toliko se ipak sjećam... zurili smo jedno u drugo, ali se više nismo razumjeli. - Valjda nam se prekinula komunikacija. Napunio je i svoju šalicu i odložio bocu na tlo pored sebe. -Valjda. Što misliš, zašto se to dogodilo? Otpila je još jedan gutljaj merlota. - Nije zato što sam rekla: 'Ne želim pričati o tome.' Toliko

GIGA

114

barem znam. Tucker je zario petu u blato. - Zašto onda? Težina joj je ispunila prsa. Tankim glasom je rekla: - Ti si otišao. Samo si se ustao i otišao. - Kucnula je svojom šalicom o njegovu. - Za prisjećanje. Nije li divno? Ovog puta Tucker nije popio u to ime. Jedan dugi trenutak samo je blijedo zurio u vino. Tada joj je konačno dobacio grub pogled. Pod slabašnim svjetlom vatre, njegove oči kao da su mogle rezati staklo. - Zašto to radiš? - A što to? - Pričaš kao da sam te napustio. - Zato što jesi. - Njegov kameni izraz lica nagnao ju je da doda: - Oprosti. Možda nisam dobro zapamtila. Mogla sam se zakleti da sam ja bila ta koja je ostala sama stajati u dnevnom borav-ku dok mi se u ušima prolamao zvuk glasnog lupanja vratima. Ispravi me ako griješim. - Prokletstvo. - Evo, pijem u to ime. - Nagnula je glavu unatrag kako bi do dna iskapila svoju šalicu. Potom ju je pružila prema njemu da je napuni. - Želim još malo. Postoji toliko stvari zbog kojih treba nazdraviti, kao na primjer, činjenica da si me ostavio i evo nas sad ovdje, pokušavaš me uvjeriti da bismo trebali pokušati još jednom. Kao da sam ja ta koja je tebe ostavila, kao da sam ja prva digla ruke od našeg braka? - Kako joj nije ponovno napunio šalicu, svejedno je kucnula o njegovu. - Zaista mislim da bismo trebali popiti u to ime, Tuckeru. Kakva klasika, zar ne? Cisti Tucker Grant. Ti si se predomislio i zato bih ja trebala promijeniti slijed razmišljanja, opet preokrenuti svoj život naglavačke i pasti ti u naručje. - Namjerno ovo radiš. Želiš se posvañati. Ako me uspiješ razljutiti, osjećat ćeš se sigurnom. Opet je svojom šalicom dotakla njegovu. - Za bilo što samo da djeluje. Prosuo je ostatak svog vina dok su mu se oči caklile od bijesa. - Ako se želiš svañati, nemam ništa protiv. Samo što će ovog puta vrijediti druga pravila. Nije joj se sviñalo ovo. - A koja to pravila? - Pravila poštene igre. Nema mazanja očiju. Nema laganja. Nema preskakanja pravih problema. Još uvijek si u igri? Ili si se ipak uplašila? - Ne bojim te se i nikada ti nisam mazala oči. - Sereš. Stalno to radiš. Na primjer, uzmi naš brak i moj odlazak iz kuće. Kako to da si sve okrenula naopako i mene okrivila? - Zašto ti moraš biti u centru svega? - vikala mu je nazad. - Eto, vidiš? - Gorko se nasmijao. - Umjesto da odgovoriš na pitanje, ti automatski postavljaš novo. To je sjajno, posebno kad dolazi od kraljice optuživanja. Bilo je to tako nepošteno da nije mogla vjerovati da je to rekao. Prije nego što je uspjela odgovoriti, požurio je dodati: - Bez obzira koliko ti bila kriva, uvijek nekako samu sebe uvjeriš kako nema šanse da ti nisi potpuno nevina. Uzmi za primjer ovaj problem s djecom. Kad sam te nazvao i rekao ti za njihov bijeg, najprije si pomislila da sam sigurno ja učinio nešto zbog čega su pobjegli. Prva misao koja ti je prošla glavom jest ta da sam ševio Liz na kauču u dnevnom boravku dok su oni gledali televiziju. - Nikada ne bih pomislila da možeš biti takvo čudovište. -1 to ti je opravdanje? Nije. Nikad ti nije palo na pamet da si možda ti postavila temelje za ovu zbrku s njima. Ellie nije mogla vjerovati da je sve posložio u svojoj glavi i na kraju ipak nju za sve okrivio. Sad je došao red na nju da se razbjesni. - Molim? - rekla je ledeno. - Za početak, selidba u Springfield. Misliš li da sam želio da odvedeš djecu tamo? Misliš li da sam želio ovoliko malo vremena provoditi s njima? Zar iskreno vjeruješ, duboko u sebi, da sam mislio kako će im razdvojenost od mene zapravo činiti dobro? - Imamo zajedničko skrbništvo. Ako si mislio da će im to biti toliko loše, mogao si me spriječiti u odlasku.

GIGA

115

- I pustiti te da me mrziš jer ti nisam dopustio da odeš iz Benda? Ionako je protiv mene bilo bezbroj drugih stvari. Nisam na tvoj popis želio dodati još jednu. Rekla si da te ubija ostanak u onoj kući, sjećaš se? Takoñer i da loše utječe na djecu. Rekla si mi da te sve unutra podsjeća na Sammyja i da misliš kako bi bilo puno lakše kada biste vas troje počeli negdje iz početka. Novo okruženje, novi prijatelji, nova iskustva. Sjećaš li se onog telefonskog razgovora, Ellie? Što sam trebao učiniti, biti gad i reći ne? - Tako dakle, - rekla je. - Znači cijela ova zbrka s djecom nema nikakve veze sa Sammvjem niti s našim razvodom. Čitav problem je ustvari u našem preseljenju u Springfield, za što nisi nimalo odgovoran. Ako se nešto dogodi, držat ćeš me jedinom odgovornom. - Da. Kako se sad osjećaš? Ellie se osjećala kao da ju je ošamario. Položila je ruku preko srca i samo se zagledala u njega. - Da, poslala sam prijavu za novi posao, - priznala je drhtavo, - i da, preselila sam se. Izgubila sam dijete, ako se sjećaš, a ubrzo nakon toga i muža. - Oprosti, ali Sammy je bio i moje dijete. Čini se da to stalno zaboravljaš. Takoñer te podsjećam da se nije raspao samo tvoj brak. - Nikad nisam zaboravila, čak ni na trenutak, da je Sammy i tvoj sin. Samo mislim da smo se zajedno trebali nositi s boli zbog njegova gubitka, onako kako roditelji obično i rade, jedno pored drugoga, meñusobno si pomažući u tolikoj patnji. Umjesto toga, ti si me napustio i ostavio samu da se nosim s tim. - A misliš da ja nisam bio sam? - odgovorio je. - Ne na isti način kao ja. - S tobom su barem djeca ostala. - O, da. Kakva mi je to utjeha bila. Dvoje djece čiji se svijet raspao. Dvoje djece koja nisu samo izgubila brata već i oca. U to sam vrijeme jedva mogla funkcionirati. Svagdje gdje sam pogledala, postojalo je tisuću uspomena koje su me progonile. Nisam mogla pobjeći od njih kao što si ti napravio. Čak i pod ovako slabim osvjetljenjem, vidjela je kako mu krv nestaje iz lica. - Preko glave mi je tvojih insinuacija da sam te ostavio. Dostaje. Dovraga, krivi me za sve što želiš, ali ne možeš me kriviti za naš razvod! Nisi ti izgubila muža, Ellie. Ti si ga izbacila. Bilo je ovo užasno i nezamislivo da se nije mogla sjetiti odgovora. - Ja sam bio taj koji je otišao, - nastavljao je. - Kriv sam za to i priznajem! Ali ti me natjerala na to. - Ja sam te natjerala na to? - Tako je, kvragu. Ležao sam kraj tebe svake noći i svaki puta sam osjetio kako se napinješ kada bi pomislila da bih te mogao slučajno dotaknuti. Što si očekivala od mene, Ellie, da ostanem tamo i živim s tvojim konstantnim osuñivanjem? - Nikada te nisam osuñivala. - U grlu joj je skupila bol pomiješana s bijesom. On je bio taj koji je osuñivao nju, a ne obratno. - Kako to možeš reći? - Ma daj, Ellie. Toliko si me mrzila da si me jedva podnosila. Ja sam ubio našeg dečka, zaboga miloga! Ne misliš li daje ta spoznaja, kao i činjenica da svake sekunde moram živjeti s njom, dovoljna kazna bez da me ti razapinješ na križ svakog puta kada se stvori prilika? Pomakla je usne, ali riječi nisu izlazile. Spašavajući je da ne mora pričati, požurio je reći: - Došlo mi je preko glave. - Podigao je ruku iznad glave. - Priznajem krivnju za Sammyja. Nisam te poslušao i kupio sam mu prokleti motor. Takoñer sam zaboravio zaključati garažu kako ne bi mogao ući unutra. Zbog moje gluposti i nemara je poginuo. I zbog toga se svakog dana izjedam iznutra. Za sve sam to ja kriv i žalit ću do kraja života! Ali ne želim priznati krivnju za naš razvod. Nema šanse. Ti si ta koja je prekinula naš brak, koja je meni okrenula leña. Nije se uzimalo u obzir da sam i ja isto poput tebe volio našeg sina. Kao i sve one žrtve koje sam podnio do tada kako bih bio dobar muž i otac!

GIGA

116

- Patila si. Razumijem to. Nisi mi mogla oprostiti za Sammy-jevu smrt i to sam takoñer razumio. Ali neka sam proklet ako ću samo stajati ovdje mirno i dopustiti ti da na moj popis grijeha dodaš i napuštanje! Otišao sam jer si mi ostanak učinila nemogućim! Otišao je u tamu, ostavljajući je da glupavo gleda za njim. Tucker je sebe krivio za Sammyjevu smrt? Nije mogla vjerovati svojim ušima. Kao što ju je nebrojeno puta podsjetio, ona je bila kod kuće. Ona je bila ta koja ga nije dovoljno pazila. Da nije bilo njezina nemara, njihov sin se ne bi mogao ušuljati u garažu i odvesti se na motoru bez pratnje. Ellie je rukom prekrila usta i čvrsto stisnula oči. Toliko se tresla da su je noge jedva držale. O, Bože. O, mili Bože. Sve ovo vrijeme je vjerovala da Tucker nju smatra krivom. Zato što je u to toliko čv'rsto vjerovala, nikada nije uspjela skupiti dovoljno snage da mu kaže što se tog poslijepodneva točno dogodilo. Bojala se da će je zbog toga još više mrziti. Sada je shvatila daje nikada nije ni krivio. - Možeš li vjerovati da se svañaju? - rekao je Kody nezadovoljno. - Trebali bi se miriti. Sto im je to tako teško za shvatiti? Ponovno ležeći na trbuhu i kroz grmlje zureći u roditelje, Zach je mogao samo zatresti glavom. Izgovarajući očevu najomiljeniju rečenicu, rekao je: - Možda se stvari moraju pogoršati prije nego što se poprave. Kody se namrštio. - Koliko se situacija još može pogoršati? Bilo je to pitanje na koje Zach nije želio odgovoriti. Imao je loš predosjećaj da se situacija itekako može pogoršati i zakomplici-rati. Nikada prije nije vidio tatu da se tako naljutio na mamu daje počeo drhtati i stiskati šake. - Ne znam, - rekao je. - Tko uopće razumije odrasle? Njihova majka se skupila dolje pored vatre. Ovijajući ruke oko skupljenih koljena, ljuljala se u ritmu i izgledala je tako tužno daje Zach poželio otići do nje i zagrliti je. Ova luda Kodyjeva ideja se u gradu činila skroz u redu, ali Zach je sada ozbiljno sumnjao u njezinu mudrost. Njihovi roditelji su već dosta propatili. Činilo mu se da su Kody i on uspjeli samo ih još više rastužiti. - Ovo je kraj, - prošaptao je Zach kad je vidio lagano pomicanje majčinih ramena. - Mama plače. Obustavljam ovu akciju. Kody je brzo ispružio ruku i zgrabio Zachovu. - Ne, čekaj! Ustaje se. Vidiš? Otići će za njim. Zach nije bio siguran da je to nešto dobro. Koliko je on znao, mama i tata se nikada nisu fizički obračunavali za vrijeme svaña, ali uvijek postoji prvi put. Tata je prilično ljut. Tucker Grant nije vjerovao u udaranje žena, ali što ako se toliko razbjesni da zaboravi vlastito pravilo? - Hajde, - rekao je svom bratu. Kody gaje pogledao s nevjericom. - Kamo? Zach još nije smislio. Samo je znao da mora brata odvesti odavde. Čak iako njihovi roditelji budu samo vrištali i vikali jedno na drugo, sigurno će se čuti mnogo ružnih riječi koje nipošto nisu za Kodyjeve uši. - Hajde, rekao sam. Saznat ćeš kamo idemo kad stignemo tamo.

GIGA

117

POGLAVLJE 13 Tucker je s glavom naslonjenom na rukama sjedio na deblu pored rječice. Zvuk protjecanja vode nije ga smirivao onako kako se nadao da hoće. A potpuna tišina velike čistine takoñer nije djelovala čarobno. Bio je bijesan i sumnjao je da će ga taj osjećaj skoro napustiti. Nije znao je li bjesniji na sebe ili na Ellie. Manevrirala je njime poput šahovske figure i on joj je to dopustio. Trebao je zadržati kontrolu i smijati se njezinim pokušajima da ga razljuti. Ali, ne, on joj je dopustio da ga povrijedi tamo gdje najviše boli i potpuno je izgubio kontrolu, što joj je i bio cilj od samog početka. Gotovo ju je mogao vidjeti kako briše ruke od prljavštine i smješka se jer je savršeno obavila posao. Nije bilo romantične večeri, ni šetnje stazom uspomena, niti briga da će možda pasti u iskušenje i voditi ljubav s njim. Jednostavno je bio riješen. Vjerojatno se već sklupčala u svojoj vreći za spavanje, žvačući svoju večeru i podlo se smješkajući vlastitoj lukavosti. - Tucker? Na zvuk njezina glasa, skoro je iskočio iz vlastite kože. Naglo se ispravivši, okrenuo se prema njoj. Stajala je od njega udaljena nekoliko metara, pognutih ramena i ruku ovijenih oko rebara. Podsjetila ga je na glumicu iz filma s vampirima, oči su joj bile sjajni duboki bazeni tame na blijedom licu, a koža na jagodicama tako napeta da je djelovala poput kostura. Shvatio je da je to vjerojatno trik mjesečine. - Ja, ovaj... htjela sam... razgovarati s tobom. - Glas joj je bio jezivo visok, a svaka intonacija drhtava. - Možeš li me saslušati? - Za večeras mi je dosta razgovora. Ako imaš bilo što za reći, sačuvaj to za sutra. Pognula je glavu. - Ne... ne, mogu. Moram to sada reći. Izgubit ću hrabrost ako budem čekala. - Ramena su joj se naglo trz-nula. - Žao mi je, jako mi je žao. Ne očekujem da mi oprostiš, ali stvarno mi je jako žao! Tucker je opet stisnuo šake, boreći se s potrebom da ode do nje. Oduvijek je bio slab na suze, možda zato što ih je ona rijetko upotrebljavala u svoju korist. U tih nekoliko puta kada je znala zaplakati, nikada nije izdržao dugo, uvijek bi se prestao ljutiti na nju. Pa, ovog puta ništa od toga. Bio je bijesan, vraški bijesan i takav će i ostati. Može plakati do sutra ako hoće. Kako se usuñuje kriviti ga da ju je ostavio? Još gore, optužila ga je da je pobjegao od uspomena i boli. Kao da se to uopće i može? Svijet nije dovoljno velik da se može pobjeći od takve velike boli, a on nije ni pokušao. - Sutra ćeš mi reći koliko ti je žao, - procijedio je kroz zube. - Trenutno sam ovoliko blizu, - pokazao je palcem i kažiprstom, -gubljenja kontrole i razuma da bi Hirošima mogla izgledati kao mala nesreća naspram ovoga. Ako si pametna, povući ćeš se i ostaviti me na miru. - Ne mogu to učiniti. Moram ovo reći. Nije se iznenadio. U životu se povukla od vrlo malo stvari, a on nikada nije bio jedan od njih. Prekrižio je ruke, uvjeravajući samoga sebe kako je to samo mjera predostrožnosti daje slučajno ne zadavi, a ne kako bi joj se približio i primio je u svoje naručje. Trese se, shvatio je, užasno se trese i na koncu se pokazalo da njezina bljedoća nije trik mjesečine. - Ja, ovaj... - Dah joj je zastajao u grlu i teško je progutala kako bi smirila glas. - Uvijek sam mislila da mene okrivljuješ za ono što se dogodilo. Podigla je glavu kako bi ga opet pogledala. Još nikada u nečijim očima nije vidio ovoliku bol. - Mislila sam da me kriviš jer nisam dovoljno dobro pazila na Sammyja, - nastavljala je drhtavo. - To si mi i rekao. - Zamahnula je rukom. - Rekao si mi da se to nikada ne bi ni dogodilo da sam ga bolje pazila. Sjećaš se? Sjećao se i od sveg srca je poželio da nije tako. Osjetio je mučninu. Zašto? To pitanje mu se motalo po glavi. Zašto, tisuću puta, zašto? Nije mu slično da prema bilo kome namjerno bude okrutan, a ipak je namjerno povrijedio Ellie, osobu koju je najviše volio. Tada se to, na jedan neshvatljiv način, činilo vrlo važnim za vlastito stanje uma. On je bio odgovoran za smrt njihova djeteta, vidio je u njezinim očima optuživanje i to ga je toliko boljelo da mu je bilo

GIGA

118

potrebno prenijeti dio te krivnje na nju, povrijediti je jednako kao što je i ona njega. - Zato ti ovo nikada nisam rekla, - nastavila je s tim užasnim, drhtavim glasom od kojega se ježio. - Odmah moraš nešto shvatiti. Ja, ovaj, nisam te namjerno povrijedila. Samo nisam znala da bi to išta promijenilo. Da sam ti rekla, mislim. Mislila sam da ćeš me zbog toga mrziti još više, a već si me dovoljno mrzio. I zato ti nikad nisam rekla. Tucker nije imao pojma što će mu reći. Samo je znao da želi da mu ne kaže. Izgledala je tako sitno i užasno krhko. Nije se mogao otresti osjećaja da bi se s još samo jednom izgovorenom riječi mogla rasprsnuti poput stakla i on je više nikada neće moći sastaviti u jednu cjelinu. Jedva je osjećao vlastite noge kad je zakoračio prema njoj. -Ellie, nemojmo ovo raditi. Podigla je drhtavu ruku. - Moram. Moraš znati. Već sam ti ranije htjela reći. Da sam znala da sebe kriviš za sve što se dogodilo, ne bih ti to tajila, kunem ti se. Ali s obzirom da sam mislila kako za sve mene kriviš, smatrala sam da nema nikakve potrebe reći ti to. -Progutala je knedlu, potom rukom prekrila oči dok su joj se prsti tresli kao da joj kroz tijelo prolaze strujni udari. - Sada shvaćam da sam ti prouzročila mnogo nepotrebne muke. Kad si me napustio, trebala sam ti reći. Sada to znam. Ali jednostavno nisam imala hrabrosti. Evo je opet, optužba da ju je napustio. Kad su bili pored vatre, ta optužba gaje razbjesnila. A sada pak osjeća samo mučninu. Ona je na to zaista tako gledala. Po njezinu mišljenju, jednostavno se pokupio i ostavio je bez ijednog pravog razloga. To je bilo tako daleko od istine, želio se prepirati u vezi toga, ali obrana se više nije doimala važnom. Razlozi njihova razvoda nikada ni nisu bili temeljeni na činjenicama, nego na osjećajima. Trenutno se na to treba usredotočiti, na to kako se tada morala osjećati, ispravno ili u krivu i kako je to utjecalo na njezine sveopće ponašanje i razmišljanje. Zadržala je dah i oči pune suza su joj se zaustavile na njegovima dok se suzdržavala od jecanja. Cijelo tijelo joj se počelo tresti - vrlo snažno zbog čega se umalo srušila na tlo. Konačno je, uhvativši dovoljno zraka, uspjela viknuti: - Ja sam ga ubila. - Glas joj je bio toliko nejasan da ju je jedva mogao razumjeti. - Nije kriv motor, nisi kriv ti. - Stisnuli su joj se mišići uzduž grla. Zaljuljala se i uhvatila ravnotežu. - Ja sam to učinila. Zbog toga te nisam mogla ni pogledati. Ne zato što sam te mrzila, Tucker, već zato što sam mrzila sebe. Tucker nije bio siguran što je točno očekivao da će reći, ali ovo definitivno nije bilo to. Kako je moguće da sebe krivi? On je bio taj koji je Sammyju kupio motor i bio je kriv jer nije zaključao garažu. - O, Ellie, - prošaptao je. - Nemoj uopće pričati o tome, dušo. Koliko si ga samo voljela. Nemojmo sada... - Hoćeš li me saslušati! - povikala je. - Samo te molim za jednu minutu. Više nikada neću skupiti ovu hrabrost. Molim te. Moraš me saslušati. Zato što je vidio koliko joj znači da završi ovo što ima za reći, potvrdno je klimnuo glavom. - Oprosti. Slušam te. Naravno da te slušam. Ispreplela je prste. - Rekao si da nisam dovoljno pazila na njega, ali jesam. Gledala sam ga kroz prozor dok sam mu pripremala roñendansku večeru, gledala sam ga dok se vozio na motoru. Tucker se u nevjerici zagledao u nju. - Kako si ga mogla gledati? - Zatresao je glavom. - To nije moguće, Ellie. On je... - Nije se iskrao u garažu i uzeo motor bez pitanja. - Glas joj je postao čudno jednoličan, oči prazne i staklaste, kao da može vidjeti stvari koje on ne može. - To ste svi mislili, to sam dopustila da mislite, ali istina je daje ušao unutra, preklinjao me da se provoza na motoru i ja sam mu dala dopuštenje. - Mučno ga je gledala. -Nisi ti zaboravio zaključati, Tucker. Ja sam mu dala ključ. Nakon što je skinuo lokot, vratio gaje meni u kuću. Te njezine riječi su pogodile Tuckera kao šake u pleksus, iz-bivši mu zrak iz pluća i oduzevši mu osjećaj u nogama. Samo je stajao tamo, zureći u nju, dok mu je srce glasno lupalo u ušima. -Što? - viknuo je. - Izričito sam naredio da ne smije voziti motor dok mene nema.

GIGA

119

Znala si to. Zaboga miloga, zašto si mu dopustila? Lice joj je promijenilo bolnu grimasu i mišići oko usta su za-titrali. - Zato, - rekla je nisko. - Pokušavala sam sve pripremiti za njegovu zabavu, a on mi je stalno stajao na putu, preklinjući me da mu dopustim voziti motor. Samo u ograñenom prostoru, rekao je. Unutra nije imao u što udariti, nije bilo nijednog drveta, ničega. Bio mu je roñendan, a više nije bio mala beba. - Prinijela je prste usnama, a tihi, zatomljeni i bolni jecaj joj se začuo iz grudi. Progutala je i toliko snažno kroz nos uvukla zrak da su joj se nosnice vidno pomicale. - Htjela sam ga se nakratko riješiti. - Glas joj je postao neprepoznatljiv dok je izgovarala te zadnje riječi i čvrsto je zatvorila oči dok su joj suze slobodno klizile niz obraze. Zastala je, hvatajući zrak. Potom je bolnim šapatom rekla: - Pazi što želiš, Tucker. Moglo bi se i ostvariti. Riješila sam ga se sad, ali zauvijek. - Mili Bože. - Počeo je shvaćati značenje svega ovoga što mu je sad ispričala i bijes ga je posve obuzeo. - Kako si mi to mogla tajiti, Ellie? Ne tri dana niti tri tjedna, već proklete tri godine? Kako si mogla? Imaš li uopće pojma kolike sam noći ležao budan, proklinjući se što sam ostavio otključana vrata? Zatresla je glavom. - Nisam znala, Tucker. Kunem ti se, rekla bih ti. Nikada nisam ni pomislila da se kriviš za to. Da sam imala pojma... - Nikada nisi ni pomislila. - Tuckerovo cijelo tijelo se napelo. - Naš sin se ubio na motoru koji mu je trebao biti nedostupan, a ti nijednom nisi pomislila kako se možda krivim što sam ostavio ta prokleta vrata otključana? Kao da su njegove riječi bile oštrice noža, trzala se i okrenula u tami. Napravila je tek tri koraka prije nego što su joj prsti zapeli za odlomljenu granu o koju se spotaknula i pala. Kad je vidio njezin pad i čuo kako joj se tijelo glasno ruši na tlo, Tucker je došao k sebi i bijes je iz njega iscurio poput vode iz probušene kante. -Ellie, čekaj. Ja... - Oprosti! - vikala je. - Žao mije! Tucker je potrčao za njom, ali ona se poput divljakinje odmah pridigla i počela bježati od njega da još nije potpuno ni stala na noge. - Ellie! - vikao je za njom. Prije nego što ju je uspio sustići, otišla je. Progutala ju je tama. Nestala je. Tuckerova prva reakcija je bila panika. Mogao je čuti njezine korake dok je trčala kroz šumu. Prisjećajući se njezinog slabog noćnog vida, napeo se. Šuma je bila prepuna zapreka koje ona nije u stanju vidjeti. - Ellie, nisam tako mislio! - Riječi su mu se vraćale nazad poput bumeranga. - Ellie? Nemoj ići u mrak! Ozlijedit ćeš se tamo! Nije bilo odgovora. Sudeći po zvukovima, nije čak ni usporila. Trudeći se slijediti zvukove, pošao je za njom, a njegove čizme su doticale tlo s tolikom snagom da je trnce osjećao u čitavom tijelu. Jedna grana ga je opalila po čelu i umalo ga srušila. Zaljuljao se, potom uhvatio ravnotežu i nastavio naprijed. -Ellie? I sam je toliko bučio da nju više nije mogao čuti. Zastao je, zadržao dah i osluškivao. S lijeve strane je čuo lomljenje grana, ali sada su se činile jako daleko. - Ellie! - vikao je. - Kvragu, ne radi ovo! Nisam tako mislio! Čuješ li me? Nisam tako mislio! Smiri se, on mora ostati smiren. Trčala je naslijepo, prvo na jednu, pa na drugu stranu. Samo Bog zna kamo bi se sad mogla zaputiti. Nije ju morao samo slijediti, već pomno pratiti i njezina skretanja. Na taj način će, čak iako je izgubi u mraku, znati njezino krajnje odredište. - Ellie! - povikao je, znajući čak i dok ju je zazivao da neće odgovoriti, a možda ga od uzrujanosti neće niti čuti. - Ellie, molim te! Opet je potrčao i u glavi mu se vrtjelo samo jedno pitanje. Dovraga, kamo se ona to zaputila? Dalje od njega, bio je jedini odgovor koji mu je trenutno padao na pamet, dalje od boli. A

GIGA

120

zašto i ne bi? Pune tri godine je čuvala u sebi tu užasnu tajnu, bojeći se njegove reakcije. A što je on učinio kad je konačno pronašla hrabrost? Prve riječi koje su mu izašle iz usta bile su bijesne i optužu-juće. Tucker je imao duže noge, imao je na svojoj strani prednost brzine, ali zbunilo gaje njezino vrludanje. Dok je trčao za njom, u glavi su mu se rojile tisuće misli, a najstrašnija od njih je bio njegov bojazan da će biti kriv ukoliko se ona ozlijedi. Svoje priznanje je upotpunila objašnjenjem zbog čega je sve to tajila od njega. Mislila sam da mene kriviš i da ćeš me samo više mrziti. Na površini se to doimalo slabom izlikom. Ali nije li on ustvari učinio istu stvar? Da, učinio je to i iz sličnih razloga. Kako joj onda može zamjeriti? U njemu su se sudarali valovi kajanja dok se probijao kroz drveće. Neka mu Bog oprosti. Ako Ellie padne i ubode se na oštru granu, morat će živjeti s time do kraja života. Zvuk ispred njega naglo je stao. I on se zaustavio i naćulio uši. Pluća bi mu tiho zapištala svakog puta kada bi udahnuo i zbog tog zvuka mu je bilo teško čuti bilo što oko sebe. Otišla je, pomislio je. Jednostavno je nestala. Ludilo. I ona je od krvi i mesa. Dopuštao je strahu da razmišlja umjesto njega. Žena ne može samo tako nestati. Još prije par sekundi je mogao čuti njezine korake. To znači daje pala ili je prestala trčati, a ne da je nestala. To takoñer znači da ga možda i čuje -ako nije u nesvijesti. - Ellie? - Tucker je napravio mali krug dok mu je srce još žestoko kucalo da je vrlo malo mogao čuti. Zamišljao ju je kako leži dolje, bila je teško ozlijeñena ili mrtva. Ti prizori su bili toliko stravični da ih je ljutito odbacio. - Srce, zašto mi ne odgovoriš? -Stisnuo je šake, želeći da mu se obrati. - Vratimo se do vatre, popijmo malo vina i porazgovarajmo o svemu. - Zastao je, osluškujući. Jedva je zadržao samokontrolu. - Ellie, prokletstvo, nasmrt si me preplašila. Barem mi reci da si dobro. -Do... dobro sam. Činilo se da se njezin glas odbija od drveće oko njega, drhtavo šaputanje koje je podsjećalo na vjetar u krošnjama. Frustriran i zaista uplašen za nju, potrčao je, pokušavajući shvatiti gdje bi mogla biti. Zamislio ju je kako se skriva iza jednog drveta. - Odlazi, Tucker, molim te? Sada moram biti sama. Naglo se okrenuo nalijevo i zagledao se u mrkli mrak dok ga oči nisu zaboljele. Ništa. Zvučala je kao daje blizu - svega nekoliko metara dalje od njega. Samo što nije znao na koju stranu krenuti. - Upravo nas je ovo i dovelo u ovu zbrku, povlačenje i napuštanje onog drugog. - Frustriran, uhvatio se za most nosa. - Moramo raščistiti ovo, Ellie. Sjesti i porazgovarati o svemu. - Ne mogu. Već si bijesan i ne krivim te! Da ti kažem ostatak, prezir at ćeš me. - Nisam bijesan, Ellie. - Pomaknuo se prema istoku. - Samo si me ulovila nespremnog, to je sve. - Da, baš! Samo odlazi odavde. Ostavi me na miru. Njezin glas je dopirao s njegove desne strane. Okrenuo se i zagledao kroz sjene. - Ne mogu te prezirati zbog ničega što mi imaš za reći, Ellie. - Ne znam. Ti jednostavno ne znaš. Tucker je shvatio daje krajnje vrijeme da sazna. Pune tri godine u sebi nosi tu strašnu tajnu, gušeći se u osjećaju krivnje. I navodno postoji još toga što mu ima potrebu reći. Neće je ostaviti, ne ovoga puta. Bez obzira što je učinila - ili nije - Sammvjeva smrt nije njezina krivica. To dijete je voljela cijelim svojim bićem, baš kao i on. Znao je da nikada ne bi učinila ništa kako bi ga povrijedila. Barem ne namjerno. - Znam da nije lako pričati o tome, - rekao je. - Znam da boli. - Da. Duboko u duši, tamo gdje nitko ne vidi, toliko boli da poželim umrijeti. Nastavio je pratiti njezin glas. Koža mu se naježila i čula su postala izrazito osjetljiva. Pazeći da ne proizvodi nikakve zvukove, nastavio se kretati prema njoj. - Ne možemo umrijeti, Ellie. To bi bilo prejednostavno, a život ne funkcionira na taj način.

GIGA

121

Tisuću puta sam poželio umrijeti. Želio sam otići na spavanje i više se nikada ne probuditi. Ali jutro bi uvijek došlo, a u meni bi ti osjećaji ostajali i dalje. Nakon nekog vremena sam naučio živjeti s njima. -Da. - Oboje imamo svoje demone s kojima moramo živjeti, -nastavljao je. - Ne vjeruješ valjda da si ti jedina s užasnom tajnom, zar ne? - Tucker je progutao knedlu. S tolikom tamom oko njega, nije bilo tako teško suočiti se s uspomenama i pronaći riječi. - Znaš što mene progoni? Riskirao sam život našeg sina kako bih uštedio nekoliko dolara. Pokušavala si mi reći da je taj motor prevelik za njega, ali ja sam samo razmišljao o tome koliko brzo raste i da ću na kraju za svega par mjeseci morati ponovno kupiti motor, ali veći i da ću zbog toga izgubiti nekoliko stotina dolara. Mislio sam da će biti sve u redu ako mu objasnim pravila sigurne vožnje, ako ga pratim dok se privikava na veliki motor i zato sam ignorirao tvoja upozorenja. - Duboko je udahnuo hvatajući zrak i zatvorio oči. - Ubio sam našeg sina kako bih uštedio par dolara. - O, Tucker. - Čuo je kako hvata zrak i tihi jecaj. - O, Bože. - Istina je. - Toliko se snažno tresao da -mu je glas podrhtavao. - Nikad ti to nisam mogao reći. Želio sam to i pokušavao, ali riječi nisu izlazile iz usta. Bojao sam se, mislim. Da ćeš me prezirati i da mi nikada nećeš oprostiti. - Prešao je drhtavom rukom preko očiju. - Trebao sam mu kupiti manji motor. Umjesto toga sam tebe uvjeravao kako je taj veći siguran i sve zato što nisam želio izgubiti novce. - Kroz prsa mu je prošla užasna, parajuća bol. -Znaš li, Ellie, kako sam se osjećao zbog toga? Na pogrebu i kasnije na groblju; Isuse Kriste. Stalno sam mislio na novčanice; na osjećaj kad ih držim na dlanu; bili su to samo komadići papira koji ništa ne znače. Kako si ikada mogu oprostiti za to? Tišina. Pulsirala mu je u ušima, udarala u sljepoočnicama. Zadržao je dah, čekajući da mu kaže nešto, bilo što, pa makar i vrištala na njega. Umjesto svega toga, ona je samo izgovorila njegovo ime s glasom koji je odavao groznu nervozu kakvu je i sam osjećao. Osjećao se iscijeñenim, ispražnjenim i potpuno iscrpljenim. - Žao mi je, - rekao je isprekidano. - Tako mi je žao, Ellie. Da mogu išta popraviti, učinio bih to. Mislio sam samo da sam praktičan. Rastao je tako brzo. Jednostavno mi se činilo glupo ku-piti mu manji motor koji bi mu na proljeće već bio premalen. Žao mije. - Da sam slušala tvoja pravila, - rekla je tupo, - ne bi poginuo. Nisi ti kriv. Ja sam kriva, samo ja. Glas joj je nestao u tami. Tucker se nastavio kretati prema njemu. - Možda bismo trebali završiti s time i izvlačiti slamke. - Što? - Nevjerica joj se čula u glasu. - Kako bismo odlučili tko je više kriv. Ja sam uvjeren da sam ja, a ti da si ti kriva. Mora postojati pošteni način da to utvrdimo, jednom zauvijek, tko je od nas dvoje grozan roditelj. - Ne trebaju nam slamke da doñemo do tog zaključka. Ja pobjeñujem. Možeš reći što god želiš u vezi onog novca, ali istina je zapravo da bi ti za njega prodao sve što smo posjedovali; ostao bi bez ijednog novčića i zbog njega bi bio u stanju živjeti u šupi. - Isto vrijedi i za tebe. - Tucker je uzdahnuo i pognuo glavu. - Željela si ga se riješiti, Ellie? Ne mogu vjerovati da si to uopće rekla. Umrla bi za tog dečka i sve bi učinila za njega. Kako si mogla i pomisliti na to? - Zato stoje to istina. - Ellie, slušaj me, - rekao je. - Ja tebe slušam. Sada bi od tebe bilo pošteno da mi pružiš priliku. - Tucker je jedan trenutak sačekao, želeći da mu nešto kaže. Kako je ostala šutjeti, pokušao je sabrati misli i nastaviti. - Nije kao da si Sammyju dala dozvolu da ode s našeg posjeda. Rekla si mu da se može pro vozati u ograñenom dijelu pokraj naše kuće. Osim toga, još si ga gledala kroz prozor. I po svemu tome, trebao je bio na sigurnom. - Nije se trebao vozati dok tebe nema! Ja sam prekršila pravilo i sad je on mrtav\ - Naletio je na rupu. Neiskusni vozači se tada u panici podignu na jedan kotač. Kad je Sammy

GIGA

122

to učinio, izgubio je kontrolu. To se moglo dogoditi i... - Nisam mu trebala dopustiti da uopće sjedne na motor, -ubacila je uz jecaj, prekidajući ga. - Reci što god želiš, ali trebala sam znati bolje, a svejedno sam mu dala dopuštenje. Glas joj je zvučao sve bliži sa svakim njegovim novim korakom. - Donijela si lošu odluku. Dušo, ponekad svi griješimo. Kad su djeca u pitanju, to se jednostavno podrazumijeva. - Donijela sam lošu odluku koja ga je ubila i to zbog čega? Kako bih impresionirala ljude? - Impresionirala ljude? - ponovio je. - Da! Znaš kakva sam onda bila. Vanjski dojmovi su mi značili sve. Bio mu je roñendan i svi roñaci su nam dolazili u goste. Željela sam da sve bude savršeno. Tuckerovo srce se stisnulo. Pazeći gdje staje, nastavio je hodati prema njoj. - Znaš čega se sjećam, Ellie? Tvog napornog rada kako bi ta večer bila posebna. Danima unaprijed si planirala večeru, pokušavajući odlučiti kako ćeš mu ukrasiti tortu. Sve si napravila s posebnom preciznošću. Bio je to njegov veliki dan. Sjećaš se koliko je bio uzbuñen? - Detalji! - povikala je. - Glupi detalji\ Jedna grana je pukla pod njegovom čizmom. Trgnuvši se, zastao je kako bi osluhnuo hoće li se ona opet dati u bijeg. Kad nije ništa čuo, nastavio je prema njoj. - Sammyju to nisu bili glupi detalji. Trebao je navršiti dvanaest godina. Bio je to njemu veliki dan i ti si planirala veliku zabavu kako bismo ga proslavili. Kao da nije ni pričao, požurila je reći: - Toga dana sam imala užasno naporno jutro u dućanu i debelo sam zaostajala po rasporedu. Stigla sam kući sa zakašnjenjem preko sat vremena, trebala nam je doći hrpa ljudi i utrkivala sam se s vremenom kako bih dovršila večeru. Nazvao si me da mi kažeš kako ćeš i ti kasniti. Uplašila sam se da nećeš uspjeti na vrijeme otići u slastičarnicu po tortu. Glas joj je postao užasno drhtav i odjednom je zašutjela. Čuo je kako hvata zrak, trudeći se nastaviti. - Sjećam se kao da je jučer bilo. Tih zadnjih trenutaka. Ure-zali su mi se u pamćenje. Čak i mirisa njegove kose; te predivne mješavine znoja, trave i šampona. Tucker je osjetio žar u očima. Znao je na koji miris misli i prisjećanje na njega gaje strano zaboljele O, Bože. Sammy. Hoće li se bol zbog gubitka ikada ublažiti? - Nijedan njegov poklon još nije bio umotan, - nastavila je drhtavim, uplakanim glasom. - I za to sam se morala pobrinuti, uz pospremanje kuće i pripremanje večere. Praktički je cijela obitelj dolazila na zabavu; tvoji i moji roditelji i sva tvoja braća sa svojim obiteljima. Znaš kakva sam onda bila kad se radilo o čistoći kuće, posebice kad smo očekivali društvo. Željela sam da sve bude na svom mjestu. - Kajanje joj je ispunilo glas. - Sad to zvuči tako glupo. Pripremanje savršenog jela, postavljanje ništa manje savršenog stola i briga da kupaonice sjaje od čistoće. Nijedna od tih stvari zapravo nije bila važna. Ali tada su se činile važnima. Bila sam posve izvan sebe, živci su mi bili napeti i trčala sam po kuhinji poput pileta bez glave. Upravo sam bila pripremila meso za pravljenje odreska Stroganoff. - Stroganoff, - promrmljao je. - To mu je bilo najomiljenije jelo. - Da, to je najviše volio, - požurila je. - Iako bi on bio jednako zadovoljan i s pizzom ili hot-dogom. Ali ne, morala sam raditi veliku stvar od toga. - Naravno da jesi. - Tucker je zaobišao jednu stablo i konačno je ugledao ispred sebe kako sjedi najednom deblu, skupljenih koljena do brade i ovijenih ruku oko njih. Zurila je u prazno, lice joj je sada bilo karikatura lica koje je nekada poznavao, svaka crta joj je odražavala tugu. - Bio mu je roñendan, - podsjetio ju je, - a to je pak pravo vrijeme za takve stvari. - Nije se uopće radilo o njemu. Nego o meni. Onda je to uvijek bilo tako. Činjenica da je to Sammvjev dan je u mojim očima potpuno izblijedjela i ja sam stalno mislila na tu glupu zabavu. -Zabacila je glavu unatrag. - Zaista sve ovo želiš čuti? Kasnije ćeš me mrziti. Tucker u tom trenutku nije mogao izgovoriti ni riječ, čak i da je pokušao. Promatrajući je sada s tim mučeničkim izrazima koji su joj prelazili licem, volio ju je kao što nikada nikoga nije

GIGA

123

volio i patio je zbog nje čak i više nego zbog sebe. Daje mrzi? Nikad. Sve što je želio bilo je čvrsto je uhvatiti i nikada je ne pustiti - nekako joj olakšati bol, iako još nije shvatio kako umanjiti svoju. - Tada sam bila super-žena bez premca, vješto sam žonglirala s bračnim dužnostima, majčinstvom i zahtjevnom karijerom, i sve to bez imalo problema. Prisjetio se tih dana - i koliko je bio ponosan što ju ima za ženu. Ellie Frost, najljepša djevojka u srednjoj školi Newton, kćerka liječnika okružena bogatstvom koja se udala za sina jadnog drvosječe. Nikada nije mogao vjerovati svojoj sreći, nikada mu to čudo nije posve sjelo. Bila je njegova, bila mu je jedina ispravna stvar u životu. - Željela sam da me svi pogledaju i kažu: 'Opa, kako joj to sve uspijeva?' - priznala je. - Željela sam da ti braća kažu koliko si sretan. I, Bože, Tucker, stoje najgore od svega, željela sam zasjeniti njihove žene jer nijedna nije radila. - Ti ih i jesi zasjenila, - rekao je. - Samo s pola truda, Ellie, sve si ih zasjenila. Tada je osjetila njegovu blizinu i brzo je okretala glavu u stranu kako bi ga ugledala u tmini oko sebe. Mjesečina joj je obasjavala suze na obrazima, pretvarajući ih u srebro. Oči su joj bile duboki bazeni velike boli. Toliko je žudio da joj priñe i uzme u svoje naručje. To je trebao učiniti i prije tri godine. Sada to zna. Nažalost, tada je u njezinim očima vidio samo optuživanje i to ga je držalo podalje od nje. Gotovo se bojeći udahnuti zbog njezina mogućeg bijega, naslonio se ramenom na stablo i prekrižio noge. - Uporno mi je smetao, - bolno je prošaptala. - 'Molim te, mama, molim te', rekao je. Sjećaš se kako je to radio? Tucker je potvrdno klimnuo glavom. I on se ponekad poput Ellie osjećao kao da su mu uspomene urezane u pamćenje. Podigla je ruke i bespomoćno slegnula ramenima. - Pomislila sam da je u pravu kad je rekao da više nije mala beba i zato sam mislila da će biti sasvim u redu ako malo zaobiñemo pravila i dopustim mu vožnju u ograñenom dijelu dok ga promatram kroz prozor. Tucker je uzdahnuo i zagledao se gore u nebo posuto zvijezdama. Nije znao što da joj kaže. Želio je da zna, ali i dalje postoji tužna činjenica da ne postoje riječi koje bi im umanjile bol ili napravile smisao tog gubitka. Nekako će jednostavno morati živjeti s tim. Dosad im to baš i nije uspijevalo. Osjećao je veliki umor. Bože, grozno se osjeća, užasno umorno. Nakratko se zapitao osjeća li se i ona isto i skoro je dopustio da mu misao pobjegne kad je naglo odlučio shvatiti zbog čega se ona uopće i pojavila. Navika, pretpostavio je. Kad je nešto ovako bolno, bilo je puno lakše ne izražavati svoje osjećaje, koncentrirati se samo na preživljavanje, korak po korak, zato što duboko razmišljanje o bilo čemu samo pogoršava stvari. Sad, kad je zaista prekasno, zapitao se da li ga Ellie onda trebala da razgovara s njom o Sammyjevoj smrti, da podijeli osjećaje s njom. Vjerojatno. A on ju je isključio iz svega. Dok su stajali pored vatre, optužila ga je za bijeg od uspomena i boli i on joj je odgovorio s bijesnim nijekanjem. Ali možda je u toj njezinoj optužbi bilo više istine nego što je želio priznati. Na jedan način on zaista jest pobjegao od osjećaja time što je odbijao pričati o njima. - Ellie, - rekao je osorno, - koliko ćemo si dugo raditi ovo? Hvatajući zubima donju usnu, samo je gledala u njega, oči su joj odavale bezbroj emocija, a najviše gaje dirnulo beznadno kajanje koje je i sam osjetio mnogo puta. - Ne možemo se vratiti nazad, dušo, - nježno je istaknuo. -Ništa od toga ne možemo promijeniti, bez obzira koliko željeli. - Tako je, - složila se s njim. - Dala bih sve na svijetu da možemo, ali ne možemo. Tucker se odmaknuo od drveta i krenuo joj se približavati. -Da se možeš vratiti, što bi napravila drukčije?

GIGA

124

- Sve! Odreske Stroganoff bih poslala kvragu i napravila hot-dogove. 1 ostavila bih kuću na miru. Ne bih se zabrinjavala zbog sitnica i ne bih marila za detalje i točka i jednostavno... - ramena su joj se trznula, - bih ga zagrlila. Samo bih ga zagrlila. Tucker je sjeo na zemlju pored nje. Emocije su mu stisnule grlo i kad su mu se oči opet ispunile suzama, nije ih mogao treptanjem otjerati, a čak nije bio ni siguran želi li uopće. Već se ionako prokleto dugo skriva iza svog macho imidža, strogo se držeći pravila o muškoj čvrstini kojemu gaje podučio otac - da se suze za žene^ a muškarci moraju biti čvrsti. Kakvo sranje. Ellie ga je trebala da plače zajedno s njom, a on je ustvari držao vlastite osjećaje skrivene dok je sreñivao stvari u vezi pogreba i razgovarao s policijom, istodobno se ponoseći samim sobom kako je to sve besprijekorno uspio. - Doñi ovamo, mala moja Ellie. - Položio je dlan na njezina leña. - Ne možeš se vratiti i zagrliti Sammyja. Ali meni bi trenutno tvoj zagrljaj dobro došao. Uz tihi jecaj se bacila na njegova prsa i tankim rukama mu se ovila oko vrata. - Žao mi je, jako mi je žao, - jecala je. - Sve ovo vrijeme si sebe krivio. Trebala sam ti reći. Žao mije. Tucker ju je primio u zagrljaj i zario lice u udubinu kod njezina vrata. Oduvijek mu je to omiljeno mjesto za maženje. Povukao je njezino lagano tijelo na svoje krilo i čvrsto ga stisnuo uz sebe, obožavajući taj osjećaj nje na sebi. Upravo je ovdje i pripadala, oduvijek je ovdje pripadala. Neko vrijeme je to smaknuo s uma, ali zakleo se da to nikad više neće ponoviti. - Svejedno bih sebe krivio, Ellie, - uvjeravao ju je. - Još uvijek je tako. I mislim da će tako zauvijek i ostati. -1 ja isto, - vrisnula je. -1 ja. - Znaš li što bih promijenio kad bih se mogao vratiti i ispraviti jednu stvar? Zatresla je glavom. Prošao je drhtavom rukom kroz njezinu kosu. - Plakao bih s tobom. Sve bih ostavio i ovako bih te držao u naručju i jednostavno plakao s tobom. - O, Tucker, - prošaptala je. - Pretpostavljam da si pomislila kako bih promijenio činjenicu da mu ne bih ni kupio motor. - Ne. Nisam to rekla. - Ni ne moraš. I sam to bezbroj puta poželio. Stvarno sam za-ribao kad sam ga kupio. Ali znaš što, Ellie? Dugo sam razmišljao o tome i mislim da bismo ga svakako morali izgubiti. Na tom motoru ili na nekom manjem; pa čak i na običnom biciklu; možda bi se to svakako dogodilo, bez obzira na koji način. Nikada neću shvatiti zašto niti prihvatiti tu činjenicu, ali vjerujem da bi nas Sammy svakako napustio, da mu je bilo suñeno otići od nas. Utisnuo joj je poljubac u kosu i duboko udahnuo njezin miris. - S obzirom daje tako, ne bih uzaludno protratio jedinu mogućnost da promijenim nešto što se ionako ne bi moglo. Ali rado bih promijenio one stvari poslije nesreće i bio bih uz tebe kao što sam trebao biti. Žao mi je što nisam. Stavljajući ruku na njezin potiljak, Tucker ju je počeo ljuljati kako bi umirio nju ili sebe, nije bio siguran. Zaista nije bilo ni važno. Opet ju drži u svom naručju i krilu. I jedino je to bilo važno. Sada su sve one stvari koje su ga dosad mučile dobile svoj smisao - njezino izbjegavanje razgovora o Sammyju, njezina ob-rambenost, drastična promjena izgleda. Cijelim svojim bićem je vjerovala daje vlastitog sina žrtvovala na oltaru savršenstva i otada žudi za ispravljanjem greške. Zbog toga ima dječačku frizuru, zbog toga se ne šminka, zato nije obrijala noge i više ne nosi atraktivnu odjeću. Na jedan način to može razumjeti samo drugi roditelj koji je izgubio dijete, ona se pokušavala iskupiti za svoj grijeh. - Volim te, Ellie. Uvijek sam te volio. I ništa ne možeš ništa učiniti kako bi me natjerala da prestanem. - Nasmiješio se, naslonjen na njezinu kosu. - Zauvijek, mala moja Ellie. Sve dok rijeke ne prestanu teći i oceani ne presuše, uvijek ću te, uvijek voljeti. Čvršće gaje uhvatila oko vrata i ramena su joj se pomicala od tihih jecaja. - O, Tucker, i ja

GIGA

125

tebe volim, -jedva je izgovorila. - I ja tebe volim. To je bilo sve stoje trebao čuti. Ostalo će doći s vremenom. Prije tri godine, Ellie nije mogla plakati, a čini se da sada ne može prestati. Prilijepivši svoje tijelo uz Tuckerovo, čvrsto je ovila ruke oko njega, zarila lice u njegovo rame i pustila bolne i dugo zato-mljivane krikove koji su joj tresli čitavo tijelo. Potiho psujući, Tucker joj je položio veliki dlan na potiljak, zario svoje lice u njezin vrat i počeo plakati zajedno s njom. Konačno je Ellie shvatila da je on ljulja - polako, u ritmu -naprijed-nazad, naprijed-nazad - bilo je to ljuljanje koje joj je pružalo veliku utjehu. Ovo se trebalo dogoditi i prije, pomislila je tužno. Upravo su se ovako trebali držati jedno drugoga, meñusobno se tješiti i čvrsto se držati zajedno. Možda bi si tako uspjeli zaliječiti rane. Osjećala se tako ispravno u njegovu naručju. Tako predivno ispravno. Ellie ga je jače stisnula, želeći da taj zagrljaj nikad ne prekine. Kasnije nije znala reći koliko su dugo plakali. Moglo je to trajati minutu ili čak cijeli sat. Vrijeme nije bilo važno. Stvarnost im je tada bila daleka. Jednostavno su sjedili tamo, zarobljeni u čvrstom zagrljaju, rješavajući se stare boli koja se toliko duboko urezala u njih da je nisu mogli riječima izraziti. Bila je to bol koju su samo njih dvoje mogli shvatiti i podijeliti - nepovratni gubitak djeteta kojeg su voljeli više od sebe. Kad je oluja konačno prošla i kad su se razdvojili, nastavili su sjediti na tlu leñima naslonjeni na panj i obasjani mjesečinom. -Znaš li što smo sada saznali? -pitao je blago. -Što? - Potrebna nam je pomoć. - Usta su mu se raširila u slabašan osmijeh. - Tebi na tvoj način, a meni na moj. Ne misliš li da je konačno došlo vrijeme daje i potražimo? - Pričaš li o savjetovanju? Klimnuo je glavom. Mišići u trbuhu su joj se stisnuli poput šaka. - Razmislit ću o tome, Tucker. Nisam sigurna daje to pravi put za mene. - A koji je pravi put za tebe? - Zaista ne znam. Posegnuo je rukom kako bi joj zagladio kosu odostraga i potom joj prešao palcem preko usana. - Dok ne odlučiš, dopusti mi da ti još nešto kažem. Bila si divna majka tom dječaku, najbolja. Ako ne vjeruješ meni, pitaj onda osobe koje to moraju najbolje znati, a to su druga dva sina. Ellie ga je uhvatila za zapešće. - Hvala ti na ovome, Tucker, ali najtužnije je to da znam bolje od toga, a mislim da mi nijedan psiholog ne može promijeniti mišljenje. - Zastala je na trenutak. Potom je prošaptala: - Čula sam škripu kočnica kamiona. Jesi li znao to? Potpuno se umirio. - Ne, nisam to znao. Pustila mu je ruku i prešla dlanom preko svog koljena. - Brisala sam štednjak. Čula sam škripu kočnica i potom onaj užasan tupi udarac. U noćnim morama sam to čula još tisuću puta. Znaš li od čega je došao taj užasan tupi udarac, Tucker? Odvratio je pogled, progutao knedlu i nakratko zažmirio. - O, Bože. - Ja sam u tom trenutku glancala štednjak. - Trebala joj je sva snaga koju je posjedovala za završetak. - Sjajila sam štednjak kad je poginuo. Nisam bila divna majka. Voljela sam ga, da, to je istina. Ali nisam bila majka kakvu je zasluživao. Marila sam za pregršt nepotrebnih i nebitnih stvari. Ispustio je drhtavi uzdah. - Ah, Ellie. - Štednjak mi je u posljednje vrijeme koma, - priznala je. -Ustvari, cijela kuća je katastrofalna. Baš me briga. Naučila sam lekciju. Samo mi je žao što sam je prekasno naučila. - Znaš što mislim? - Nagnuo se prema njoj kako bi je natjerao da ga pogleda. - Mislim da smo bili dobri roditelji jer bolji nismo znali biti. Vjerujem da će nam to reći i savjetnik, da smo dali sve od sebe. Svi roditelji griješe. U jednom trenutku svatko može loše odlučiti. Ali razlika je u tome što je, na nesreću, naša greška nas stajala voljenog sina.

GIGA

126

Ellieje znala daje vjerojatno u pravu. Mogu se do kraja života utapati u osjećaju krivnje, ali zapravo je ono što se dogodilo Sa-mmyju, jedna stravična nesretna okolnost. Nijedno od njih nije moglo to predvidjeti; nijedno od njih nije moglo to spriječiti. To se jednostavno dogodilo i ništa ne može to promijeniti niti ga vratiti. Možda i ima istine u onoj Tuckerovoj tvrdnji da je Sammyju bilo suñeno napustiti ih. Sada je sigurno u raju, on je poseban Božji anñeo i više ga ništa ne može povrijediti. Ispunio ju je osjećaj spokoja - isprva slab, ali dobivao je na snazi kad je gledala u Tuckerove oči. Možda je to bila sudbina; možda Božja volja. Nije znala. Pretpostavljala je da nikada ni neće. Samo je znala da je za oboje došlo vrijeme da zakopaju duhove i krenu naprijed. Kao da joj je čitao misli, utisnuo joj je poljubac na čelo i ustao se. - Postaje hladno ovdje. Ne želim da se prehladiš. Ellie mu je dopustila da ju povuče na noge. Kad se ustala, nagnula se na njega kad joj je struk obujmio svojom snažnom rukom. Osjetila je toplinu oko sebe. Prešao je rukom preko njezinih leña i teško uzdahnuo, kao da je potpuno istrošen. Isto se tako i sama osjećala. Noge kao da su joj bile bez kostiju, a tijelo mlohavo. Čudno, nije joj bilo važno. Tama im nije mogla ništa. Hladnoća ih nije mogla dotaknuti. Sve dok imaju jedno drugo, imaju sve. Ellie nije mogla reći koliko su dugo stajali tamo. Kad se konačno okrenuo, nastavio je čvrsto držati ruku oko njezina struka dok su kretali. Osjećala se tako dobro, hodajući s njim kroz mračnu šumu. Njihova tijela su ubrzo našla zajednički ritam, a to im je omogućilo meñusobno dobro poznavanje. Kad su se vratili u kamp, sjeo je dolje na tlo pored vatre i povukao nju meñu svoja koljena. Kad se smjestila, naslonio je bradu na njezinu glavu i prisno joj ovio ruku oko struka. - Nedostajalo mi je ovo, - prošaptao je. - Ti si mi nedostajala. Ne mogu ti ni reći koliko. Ellie je uzdahnula i naslonila se na njegova čvrsta prsa. Njegova velika ruka joj je stajala s jedne strane na rebrima dok su ju široka, pognuta ramena štitila od hladnoće. Osjećala se kao da je nakon dugo vremena konačno našla put kući. Na tu pomisao su joj navrle suze na oči, zbog čega joj je sve postalo mutno i vatra joj se doimala poput velikog bazena tekućeg jantara. Sanjarski se zagledala ispred sebe, razmišljajući o tome kako se lijepo osjeća s njegovim rukama na sebi. Srce mu je zadržalo miran ritam i na leñima je osjetila njegove vibracije. Tucker. Mirisao je na vjetar, borovinu, travu, dim logorske vatre, uz dodatak mirisa snažne muškosti. Snaga mu je isijavala iz tijela, čak i dok se odmarao, zbog čega se osjećala blagoslovljenom i zaštićenom. Strašno ga puno voli - a to je osjećaj koji je dolazio ne samo iz njezina srca, već i tijela i uma, toliko je obuzevši da su je kosti počele boljeti. Stisnula se bliže njemu, jednostavno se željela stopiti s njim. Pomisao da bi opet mogla ostati bez njega stvarala je paniku. Lagano je prešao prstima kroz njezinu kosu i ti njegovi dugi prsti bili su veoma nježni. Obožavala je njegov grubi, radom istrošeni dlan, debljinu njegova zapešća, posebnu moć koju je osjećala u njegovim jagodicama prstiju dok joj je prelazio preko sljepoočnice. Nije si mogla pomoći, morala se zapitati kakav bi osjećaj bio kad bi je na ovaj način dodirivao svuda po tijelu. Loš tajming. Ovo nije trenutak za fizičku ljubav. Trebali su samo još malo ostati ovako, apsorbirajući činjenicu da su ponovno zajedno. Noćni povjetarac se podigao i zamrsio im pramenove kose. Ellie je gledala u zvijezde, na trenutak se pitajući je li Sammy sada tamo gore, odakle ih gleda i smije se. U svom srcu je znala da on nipošto ne bi volio da nisu zajedno i da mu je, ako ih gleda, sad sigurno drago što ih opet vidi zajedno. Ali dosta toga. Sammyja više nema, a večeras se moraju uhvatiti u koštac sa životom. - Volim te, Tucker. Pognuo je glavu kako bije zario kod njezina vrata. Osjetila je kako mu se usne šire u osmijeh.

GIGA

127

- Znam, - prošaptao je. - Tome sam se jedino nadao ova zadnja dva dana; znao sam da u ljubav još mora postojati negdje u tebi, da nije mogla jednostavno umrijeti. Nakrenula je glavu kako bi svojim obrazom dotakla i mazila njegovu kosu. Oči su joj se polako zatvorile. - Uvijek je bila ovdje. Samo sam je zakopala duboko u sebe. - Progutala je knedlu i sačekala trenutak. - Jesi li bio ozbiljan kad si rekao da ni sa kim nisi bio od našeg razvoda? Osjetila je kako mu se osmijeh širi. - Još uvijek si ljubomorna na Jennifer i njezin piercing na jeziku? Ellie se ukočila, zbog čega se naglas nasmijao. Čvršće ju je stisnuo uz sebe. - Nikamo ti ne ideš, gospoño. I da, naravno da sam bio ozbiljan. Za mene je uvijek postojala samo jedna žena. - Oponašajući njezin jutrošnji napad, rekao je: - Predivna? Plava? Krupne plave oči za utopiti se u njima? Sjećaš li se sada? - A što je s mojim divnim tijelom? Uzdahnuo je. -1 to takoñer, ali trenutno pokušavam ne misliti na njega. - Zašto? - Zato što ću te u suprotnome odnijeti u šator i napasti, a mislim da sad nije dobro vrijeme za to. I Ellie je pomislila isto to, ali to nekako nije umanjilo njezinu potrebu za njim. Ništa joj se od ovoga neće činiti stvarnim dok ne budu opet vodili ljubav, a ona je žarko željela vjerovati da je to stvarno. Gricnuo joj je uho. Potom je uzdahnuo. - Ne osjećaš li se iscrpljeno? - Da. Samo... - Prekinula je, bojeći se da bi njezine misli, kad bi ih izgovorila naglas, mogle zvučati glupavo. - Samo, što? - požurivao ju je. - Trebam te da me držiš. Da u svom srcu znam kako se ovo stvarno dogaña i trebam te da me držiš. Znam da zvuči glupo, ali... - Uopće ne zvuči glupo. - Još jače ju je privio uz sebe. - Točno znam što misliš. Okrenula se kako bi ga pogledala u oči. Ljubav koju je ugledala u tim smeñim dubinama razgalila joj je srce i odjednom joj se ovo uopće više nije činilo lošim tajmingom za fizičku ljubav. - Vodi ljubav sa mnom, Tucker. Molim te? Imaš li uopće pojma koliko je dugo prošlo otkad sam zadnji puta vodila ljubav? Zagledao joj se u oči. -Ne, koliko? - Tri godine, dvadeset dana, šesnaest sati, četrdeset jedna minuta i tri... - pogledala je na ručni sat, - ispravak, četiri sekunde. -Protrljala je vrh nosa o njegov. - A vrijeme i dalje teče. Zagunñao je. - Ne radi to. Pokidat ću ti svu odjeću i uzeti te odmah ovdje, na zemlji. Opet je protrljala nos o njegov. - Upozoravam te. Ne mogu odoljeti tom nosu. - Odmaknuo se. - Zar mi pokušavaš reći da ni ti nisi bila ni sa kim drugim, Ellie? Na njegovom licu je pročitala nevjerojatnu nadu i zbog toga su joj navrle suze na oči. - Izgledam li ti kao žderačica muškaraca, gospodine Grant? Naravno da nisam bila ni sa kim. Naslonio je svoju sljepoočnicu na njezinu i čvrsto je držao uz srce. Nakon dosta vremena je prošaptao: - Možeš skočiti u moj krevet kad god poželiš. Samo izaberi vrijeme. - Voljela bih to. A vrijeme je sada. - Neka mi Bog pomogne, imam posla sa zaista napaljenom ženom. - Tako je. I što namjeravaš poduzeti u vezi toga? Spustio je ruku kako bi joj uhvatio dojku. Bradavica joj se ukrutila istog trenutka kad ju je dotaknuo. Njegove smeñe oči su potamnjele od uzbuñenja. Ellie je zastao dah u grlu. Pustila je glavu da joj padne na njegovo rame. Otkopčao joj je košulju i zavukao ruku unutra kako bi joj zadirkivao požudno tijelo, zbog čega se tr-zala svakog puta kada bi prošao prstima preko nje.

GIGA

128

- E, to je već ozbiljan problem, - promrmljao je promuklo. -Noćas imam pune ruke posla. - Da, - rekla je veselo. - I ako noćas želiš malo odrijemati, bolje ti je da se baciš na njega. - Imaš planove za mene, zar ne? - Imam. Povukao je ruku s nje. - Problem. -Što? - Naša djeca. Što ako su ovdje negdje i špijuniraju nas? Ellie se napela. - Misliš? -Da, moguće je. - Pa, kvragu. Nasmijao se njezinim riječima. - Možemo otići u šator. Lagano se opustila. - Može i tako. - Ili... - Jedan trenutak je to ostavio visjeti u zraku meñu njima. - Možemo otići gore do izvora. Ne mogu nam se približiti dovoljno bez da ih prethodno vidimo. Ellie je razmislila o mogućnostima. - Izvori, - rekla je, prisjećajući se njihova medena mjeseca. Činilo joj se u redu započeti ovo na mjestu za koje ih veže toliko lijepih uspomena. - Definitivno idemo do izvora. Tucker je opustio stisak oko njezina struka. Nakon što se okretom odmakla od njega, lagano ju je opet privukao k sebi. Prije nego što je Ellie uspjela shvatiti što namjerava učiniti, sagnuo se, uhvatio je iza koljena i prebacio joj guzu preko svog ramena. Vrisnula je i nasmijala se. - Zaboga miloga, pa što to radiš? - Nosim te do izvora. Krenuo je prema rtu od lave. U samom središtu je zaobišao kamenje kako bi pokupio neotvorenu bocu vina i vadičep. Ellie se čvrsto primila za njegov remen kako bi se malo podigla i spriječila krv da joj se iscijedi u glavu. - Sigurno me ne namjeravaš nositi sve do gore. - Nosio sam te onamo i prije šesnaest godina. - Ali ne ovako. - Tada nisam imao vino koje sam morao nositi. - Lagano je poskočio kako bi joj omogućio da se bolje primi za njega prije nego što je krenuo preko kamenja. - Čvrsto se drži, lady Godiva s ošišanom kosom. Ellie se nacerila. - Nisam gola. - Uskoro ćeš biti.

GIGA

129

POGLAVLJE 14 Dok je Tucker prelazio zadnje metre terena do izvora, Ellie je is-kretala vrat kako bi vidjela ispred njih. U mraku i okrenuta naglavačke, uskoro je odustala od tog pothvata. Ne samo da nije mogla ništa vidjeti, već je i od samog pokušavanja osjetila vrtoglavicu. Još čvršće se primila za Tuckerov remen kad je produljio korake i skakao s kamena na kamen kako bi došao na cilj. - Zaboga, kako uopće vidiš kamo ideš? - Samo zato što si ti po noći slijepa ne znači da smo svi. Ja dobro vidim. Osjetila je promjenu zraka i prije nego što je mogla vidjeti izvore ili čuti žuborenje vode. Iznenada ih je obavila toplina pare. Ta vodena para bila je miomirisna. S velikom sigurnošću, Tucker je nastavio kroz neravan teren, preskačući preko kamenja sve dok nije stigao na sami rub. S jednim brzim potezom ju je spustio dolje. Kad je odložio vino na sami rub, pitao je: - Koliko si se točno udebljala u ove zadnje tri godine? - Ah, ti! - Udarila ga je u ruku. - Ni grama. - Skini tu odjeću. Pusti da sam procijenim. Oblak je zakrilio mjesec i svijetlost je bila veoma slaba. Ellie je od njega mogla vidjeti samo veliku siluetu. Ali s druge strane, Tucker je imao oko sokolovo. Stavila je ruku preko grudi. Gledajući prema vodi, ispravila se kako bi vidjela gdje je smješteno kamenje koje je formiralo bazen. Ali vidjela je samo crnilo. Slabašan miris mineralizirane vode penjao joj se u nosnice. - Trebamo li raditi ovo? - pitala je. - Naši sinovi su tamo negdje. Čini mi se nekako neodgovornim čak i razmišljati o ovome... Poskočila je kad joj je iznenada dlanovima prekrio obraze. -Naši sinovi su tamo negdje upravo iz razloga kako bismo ovo učinili. Ne mogu ih pronaći po mraku, Ellie. Do zore ne možemo učiniti ništa više za njih. - Znam. Samo... osjećam se krivom, valjda. - Nemoj. Ovo su oni i željeli. - Spustio je ruke kako bi joj raskopčao košulju. - Nisi valjda nervozna, zar ne? Osjetila je prohladan zrak na svojim grudima. U sljedećem trenutku je flanelska košulja počela kliziti niz njezine ruke. Zadrhtala je kad je skliznula na tlo, ostavljajući je samo u grudnjaku i trapericama. - O, ne. - Potom je s drhtavicom u glasu rekla: - Možda samo malo. - Tražila je njegov pogled u tami. - Prošlo je toliko dugo otkad smo... - Volim te, Ellie. - Sagnuo se kako bi joj poljubio vrat, zatim ramena dok je spretnim prstima posezao iza kako bi joj otkopčao grudnjak i skinuo ga. Kad se ispravio, bacio je tu čipkastu stvar dolje na kamenje. - Mili Bože, tako si lijepa. Skoro sam zaboravio. Potpuno svjesna sebe i svoje okoline, rukama je prekrila gole grudi. Kosa joj je sigurno užasna, pomislila je. Da se i ne spominje kako je prošlo više od tri godine otkad je zadnji puta vidio njezino tijelo. Tri preduge godine neprospavanih noći i depresije koje su ostavile traga na njezinoj koži i licu. - Kako itko može biti tako savršen? - Uhvatio ju je za nadlaktice kako bi je odmaknuo korak unazad i potom je polako zaobišao, gledajući svoj zgoditak. - O, Tucker, nemoj. - Odmakla je kosu. - Nikako ne izgledam. - Shvatila je u što se zagledao i opet rukama prekrila grudi. -Nemoj se tako zagledati. U tridesetpetoj, gravitacija počinje dobivati rat. Stavio joj je prst na usta. Glas mu je bio natopljen iskrenošću kad je prošaptao: - Ellie, hoćeš li prestati? - Kad mu je dobacila upitan pogled, primio ju je za bradu, podigao lice i približio joj se kako bi joj utisnuo sitne poljupce po cijelom obrazu. - Prekrasna si. Najljepša žena koju sam ikada vidio. I kad budeš imala devedeset, isto ću tako misliti. Zar to ne znaš? - O, Tucker. - Zažmirila je. Spustio je ruke dolje uz njezino tijelo. Potom su njegove velike, tople ruke primile njezinu

GIGA

130

mekoću. Zastao joj je dah. Zabacila je glavu iza, ne mogavši odoljeti načinu na koji ju je dirao. Uvijek je bilo ovako. Sa samo jednim dodirom, uspijevao ju je natjerati da zaboravi sve osim njega. Palčevima je prešao preko vrhova njezinih ukrućenih bradavica i potom ih zavrtio meñu prstima. Užitak joj je prostrujao tijelom poput strujnog udara, zbog čega je osjetila vrtoglavicu i slabost u koljenima. Dok je pokušavala doći k sebi, otkopčao joj je traperice i spustio ih niz njezine noge. - Maštam o ovome još od onog prvog jutra. -Što? - Kad si se zalila kavom, - objašnjavao joj je. - Kad sam ti naglo skinuo traperice. Onaj prizor tebe... kvragu... jedva sam se suzdržao. Na sebi si imala one gaćice... - Prekinuo je, zagledavši se u trokutastu čipku koja je štitila najženstveniji dio nje od pogleda. - Još uvijek ih imaš. - Ovo su druge. -1 ove su dovoljno privlačne za bilo kojeg muškarca. Ellie se nervozno nacerila. - Ti si mi ih kupio. -Da? - Za Božić, naše zadnje godine. Sjećaš se? Sakrila sam ih nakon razvoda, ali onda sam sve svoje praktične istrošila, a pošto si nove nisam mogla priuštiti, prije par tjedana sam ih ponovno stavila u uporabu. Još uvijek čučeći ispred nje, gorljivo je gledao tu čipku. -Drago mi je. Gotovo su jednako dobre kao one bijele. - Nacerio se i namignuo joj. - Usput da ti kažem, nisi se izvukla. Večeras nam nisu u planu, ali definitivno ih namjeravam vidjeti na tebi. - Možda kad se vratimo u civilizaciju, - pristala je na kompromis i zadrhtala, zbog čega je protrljala ruke. - Ovdje je previše hladno za takve stvari. - Istina, - složio se. Potom se zločesto nacerio. - U redu je i to. Imam se barem čemu radovati. - Lagano je prešao rukama preko njezinih nogu sve do članaka. - Obrijala si noge danas. - Imala sam britvice. Stoga sam se ipak odlučila na higijenu. - I zbog toga mi je drago. Koža ti je glatka poput satena. -Dok joj je oslobañao noge iz traperica, prošaptao je: - Tresem se. - Zašto? - Zašto? - ponovio je u nevjerici. Uspravio se i nježno je poljubio. - Nisi samo ti nervozna. Sanjao sam te, žudio za tobom i sad kad smo zajedno, ne mogu vjerovati da je ovo stvarnost. Što ako samo sanjam? Sto ako se probudim i vidim da sam opet sam? Točno je razumjela kako se osjeća. -O, Tucker, ne sanjaš. Ovo je stvarnost. Ja sam stvarna. - Obećaj mi. Reci mi da ne više nikada nećeš ostaviti. U prsima joj se nešto strašno stisnulo i jedva je uspjela izgovoriti: - Nikad te ni nisam napustila, ali svejedno ti obećavam. Samo te molim da me više nikada ne ostaviš. - Nikada, - uvjeravao ju je. - Na to sigurno možeš računati, dušo. Odsad pa nadalje, zaglavila si sa mnom. Upravo je to i trebala čuti. - Ovo me podsjeća na naš prvi put, - rekao je. - Sjećaš se? Kako bi mogla zaboraviti? Dvoje klinaca, prtljaju s patentima i dugmadi, toliko nervozni da su jedva išta uspijevali. Sramežljivo otkrivanje dijelova tijela dok su obrazi gorjeli od neugode, a pogledi su se spuštali dolje. Ona neosporiva slatkoća kad su se po prvi puta dotakli. Tada su bili tek tinejdžeri, ali tako strašno zaljubljeni. Ellie se još sjećala kako je naglo i uplašeno zastao kad je vrisnula od boli i kako gaje morala nagovarati da ponovno pokuša. Željela ga je jednako snažno kao i on nju. Bila je to potreba koja ju nikada nije napustila, večeras jednako snažno kao i prije skoro dvadeset godina. Oblaci su još uvijek prekrivali mjesec. Trudeći se vidjeti njegovo lice u tami, čula je kako

GIGA

131

skida košulju i tihi zvuk metalnih gumba dok je otkopčavao Levisice. Zadrhtala je i obgrlila se kako bi se zaštitila od hladnoće dok je on balansirao prvo na jednoj, a potom i na drugoj nozi, skidajući traperice i čizme. - Koliko god prelijepo izgledaš u tim trapericama, možeš li ih sada skinuti sa sebe? - pitao je s osmijehom. - On. - Ellie je ugurala palčeve pod pojas i promeškoljivši bokovima, ubrzo ih je skinula. - Oprosti. - Dragi Bože. Mogla je osjetiti njegov pogled na sebi i opet se osjećala izloženom i ranjivom. Konačno joj je prišao. Vrelina njegove kože prislonjene na njezinu bila je velika promjena od nedavne hladnoće. Uzdahnula je kad je ovio ruku oko nje, vodeći je prema vodi. Još jednom je uzdahnula kad je sjela na hladno kamenje. Istog trenutka kad je ušla u vruću vodu, osjećala se kao daje ušla u raj. -O, Tucker, ovo je savršenstvo! Upravo su se u tom trenutku oblaci razišli i mjesečina se prolila po stijenama iznad nje. Vidjela je Tuckera kako prekopava džepove svojih traperica u potrazi za nečim. Vidjela je napete mišiće njegovih ruku i ramena, mjesečina se prelijeva po njima. Kosa mu se sjajila poput otopljene mjedi. Sa svakim pokretom ruku, pramenovi su se pomicali. Posebno je obožavala njegove noge. Bile su duge i vitke, a opet veoma snažne. Kad se konačno okrenuo prema njoj, pored boce vina je stavio sapun. - Ponio si sapuni - Ranije sam ga stavio u džep, misleći kako ću kasnije doći ovamo i okupati se. - Položivši ruku na kamen, spretno je ušao u vodu. Trenutačno zapljuskivanje vode ju je iznenadilo i borila se za zrak. Prije nego što se potpuno sabrala, već ju je uhvatio oko struka. - Samo nisam mogao ni zamisliti da ću imati ovako lijepo društvo za kupanje. Tišina, prekinuta samo zvukom njihova disanja i mreškanja vode, koja se ovijala oko njih zajedno s teškim osjećajima koje nijedno od njih nije znalo izraziti: ljubav - tako puno ljubavi - i osjećaj čuñenja što su ponovno zajedno. Ovo njihovo ponovno zajedništvo bilo je takvo čudo, nešto za čim su oboje žudjeli, ali nisu vjerovali da će se ikada ostvariti. Vrlo nježno joj je pritisnuo leña na stijenu i potom se malo odmaknuo od nje. Prelazio joj je dlanovima preko ruku, a osjećao je kao da dodiruje svilu. Srce joj je toliko snažno tuklo da je vjerovala kako ga i on može čuti. Gorljivo je udahnula kad joj je prstima prelazio preko ramena i spustio se do ključne kosti. Vrlo sporo je spuštao ruku prema njezinim grudima. - Moram se ispraviti, - rekao je promuklim glasom prožetim radošću. - Ovo je puno bolje od prvog puta. Tada si mi bila samo obećanje, mala moja Ellie. A sada je to obećanje ispunjeno. Znaš li uopće koliko te jako volim? - Znam samo koliko ja tebe volim. Bogatstvo osjećaja vidjelo mu se u očima. Rukom joj je za-gladio kosu i položio dlan na obraz. S promuklim glasom od nježnosti, rekao je: - Biti ponovno s tobom... to je neprocjenjivi dar. Ne samo sada, ma koliko god to sjajno bilo, već spoznaja da ću zauvijek biti s tobom. Nisam se osjećao potpunom i cijelom osobom pune tri godine, a sada se odjednom osjećam. - Tražio je njezin pogled. - Sto misliš, stoje to? Osjećaj stiskanja u grudima jedva joj je dozvoljavao pričati. -Zato što smo suñeni jedno drugome? Klimnuo je glavom, prešao joj rukom po ramenu i prislonio svoje čelo na njezino. - Da, pripadamo jedno drugome, - prošaptao je. - Cijelog života slušam ljude kako pričaju o parovima iz snova. Sve do ovog trenutka, mislim da nisam shvaćao što su točno mislili. Mi smo stvoreni jedno za drugo, draga moja Ellie. Bez tebe sam samo polovica onoga što trebam biti.

GIGA

132

Suze su joj ispunile oči. - A zajedno smo dinamit. Čvršće ju je primio za rame. Osjetila je kako mu se tijelo napinje. Povukao ju je prema sebi i samo je jedan trenutak tako držao. Ellie je osjetila kako se trese i počela se brinuti za njega. - Tucker, jesi li dobro? - Savršeno. Samo sam... daj mi sekundu. Moram se zahvaliti za nešto jako važno prije nego što odemo dalje s ovime. Ellie je naslonila bradu na njegova prsa i zažmirila, i sama u sebi zahvaljujući Bogu. Po svjetskim standardima, možda se njihovo pomirenje i ne može kvalificirati kao čudo, ali po njoj i Tuckeru, bilo je to najveće svjetsko čudo. Opet ju je držao u svom naručju. - Volim te, - drhtavo je prošaptao. Ellie je ovila ruke oko njegova vrata i privila se uz njega. On je pojačao svoj stisak. Vrijeme i svijet oko njih su na neko vrijeme prestali postojati i samo su stajali tamo, upijajući miris onog drugog i pokušavajući asimilirati činjenicu da se nemoguće dogodilo. Nije bila sigurna koliko dugo su se tako držali. Samo je znala da ni cijeli život s njegovim rukama na njoj ne bi bio dovoljan. Konačno se Tucker malo odmaknuo. Kad je Ellie podigla pogled, vidjela gaje kako se smije. - Tako smo sretni. - Blagoslovljeni, - ispravila gaje. Poljubio joj je vrh nosa. Potom je nježno počeo spuštati ruku s njezina ramena kako bi joj milovao ruku. Pretražujući mu oči, Ellie je zaboravila na sve brige oko svog izgleda i prepustila se čistoj radosti što je opet s njim. Njegov dodir se doimao tako ispravnim - tako preñivno savršenim - dok je prelazio preko njezina bedra. - Kad smo bili razdvojeni, - prošaptao je, - mučio sam se, razmišljajući o svim onim stvarima koje ti nisam pružio. O krupnim stvarima, ali i sitnicama. To me je toliko rastuživalo jer nisam mislio da ću više ikada dobiti priliku za ispravak. A evo nas sada, ovdje smo zajedno i proklet bio ako znam odakle početi. - Samo počni od početka, Tucker. Ako i ne pogodimo iz prvog puta, imamo ostatak života da ponovno naučimo. Nasmijao se i uhvatio je za struk kako bi je visoko podigao. Primila se za njegova ramena, zagledavši se dolje u njegovo mjesečinom obasjano lice kroz kapljice vode koje su joj visjele na trepavicama. Sjajne i tamne, oči su mu jedan dugi trenutak prodorno gledale u njezine. Potom ju je spustio nazad u vodu, puštajući da joj tijelo klizi niz njegovo dok joj noge nisu pronašle uporište na kamenu pod vodom. - Žudim za tobom, - prošaptao je promuklo, - ali nema šanse da ću požurivati ovo. - Pita li se mene nešto? - Ne, - rekao je sa smiješkom. Poigravao se njezinim prstima, potom joj je prstom prelazio preko dlana u krug, zatim je došao do zapešća, pa prešao na nadlakticu i konačno stigao do osjetljivog ruba njezinih obrva. Osmijeh mu je nestao s tamnog lica i zamijenio gaje osjećaj obožavanja, koji je bio usredotočen potpuno na nju. Oluja osjećaja bila je toliko jaka da je Ellie jedva mogla razmišljati. Prelazio je preko njezina tijela kao daje želio da mu se u pamćenje ureze svaka, pa i najmanja, pojedinost njezine kože. - Ah, Ellie, ljubavi moja. Isprekidani uzdah joj se oteo iz grudi. Čeznula je da mu se približi, da osjeti njegovu vrelinu i snagu. Kao daje to osjetio, vratio je ruke na njezin struk i čvrsto je pritisnuo o stijene. - Želim uživati u tebi, - prošaptao je. - Moram te ponovno učiniti svojom. Razumiješ li me? Poželjela mu je reći kako je uvijek i bila njegova. Uvijek. Ali rije či nisu željele izaći. Njegove velike, snažne ruke polako su joj prešle preko bokova, a dlanovi su mu bili hrapavi tek toliko da bi stvarali savršeno ugodan osjećaj na koži. Dugim prstima joj je hvatao meso, duboko se zarivši u njega, potom ga puštajući, ali gorljivi osjećaj bi ostajao dugo nakon što bi

GIGA

133

ih premjestio na drugo mjesto. Površina voda joj je sezala do ispod grudi, njezina toplina se prelijevala s pokretima preko vrhova njezinih bradavica i potom ih ostavljala da se suočavaju s hladnim zrakom. Uzbuñivao ju je kontrast topline i hladnoće, mučeći joj živčane završetke i ježio joj kožu i prije nego što ju je Tucker obasipao poljupcima. Kralježnica joj se izvila u luk kad joj je velikim dlanom prešao s unutrašnje strane bedra. Kad su mu prsti došli do samog početka nogu, požuda joj je zgrčila trbuh i njezina tajna, unutrašnja mjesta zatitrala su od iščekivanja. Na njezino veliko razočarenje, upravo je tamo zastao, umjesto da i drugu ruku uvuče do unutrašnje strane drugog bedra. Ellie se čvrsto držala za njegova ramena. Dah joj je postao ubrzan i isprekidan. Razdvojila je usne, osjećajući se dezorijentirano. Nasmiješio se i nakrenuo glavu kako bi je poljubio, isprva nježno i potom dublje, jezikom je pretraživao svaki milimetar njezinih usta. Stenjala je i još se više privijala uz njega, osjećajući kao daje on jedina čvrsta stvar u ovom tekućem svijetu. Prislonio ju je na svoja prsa i zakoračio u dublju vodu, gdje je jedino on mogao dotaknuti dno. Maglovito je shvatila da želi imati potpunu kontrolu. Nije marila za to. Ovo je ipak Tucker, njezina jedina prava ljubav. Vjerovala mu je kao nikome drugome. Lagano je podignuvši, prešao je s njezinih usta na sisanje dojki. Ellie je opet zastenjala. Odmah se ukrutila, bradavice su joj nabrekle i dozivale ga. Zubima je uhvatio jednu izazivačicu i nježnim ugrizima joj slao trnce niz cijelo tijelo. Sa savršenim pokretima jezika preko vrha, nastavio je sa svojim slatkim mučenjem, zbog kojega je vrištala od užitka. - Tucker? - Sada potpuno slijepa od potrebe, stisnula je šake u njegovoj kosi i podala mu se, još više nakrivljujući kralježnicu kako bi ju lakše dohvatio ustima. - O, Tucker. Nije mogla izgovoriti zamolbu. Samo je znala da ga želi, i to jako. A on ju je ipak zadirkivao i izazivao. Dok joj dah ne zastane u grlu. Dok ju tijelo ne zaboli od nezadovoljene potrebe. Gladilo je svojim usnama dohvatila njegove i žurno mu prelazila prstima po tijelu, dok su joj se u glavi slatko sudarale uspomene na njegovo tijelo i njega. Tucker. Jedva je mogla vjerovati daje on opet ovdje s njom. Svaki put s Tuckerom bilo bi putovanje u nova otkrića i ni sada nije bilo drukčije. Ovdje su sami njih dvoje, baš kako i treba biti. Maglovito je postala svjesna kako je podiže da bi sjela na glatku stijenu kod ruba vode. Izbezumljena, nije se mogla sjetiti što namjerava napraviti sve dok joj nije raširio noge i počeo je zadovoljavati prstima. S prvim valom osjećaja, Ellie je vrisnula. Čvrsto mu je primila kosu u šaku, povlačeći ga prema sebi, u nemogućnosti učiniti bilo što osim mu se predati. Kad je pomislila da ovo više ne može podnijeti, gurnuo ju je s ruba. Orgazam joj je prostrujao tijelom. Poslije toga, prije nego što joj se um uspio razbistriti, povukao ju je natrag u vodu i ruke ovijao oko nje poput čeličnih hvatalj-ki. Ellie je bila previše potrošena da bi mu mogla uzvratiti zagrljaj. Umjesto toga, samo je plutala uz njega, namjeravajući se potpuno prepustiti vodi i njemu. Bilo gdje. Duboko u sebi je osjećala pripadanje. Znala je da se i on isto osjeća prema načinu na koji ju je držao, čvrsto stisnuvši ruke oko nje i napevši čitavo tijelo. Poljubio joj je kosu i stavio veliki dlan na rame, prstima ju je škakljao, milovao i zadirkivao te joj tako slao elektricitet niz cijelo tijelo. Držao ju je tako ne zna se koliko dugo, činilo se beskrajno, sve dok joj se disanje nije ujednačilo. Potom je, hvatajući je iza koljena, podigao kako bi ga zajašila i jednim vještim pokretom zabio je u nju svoju muškost. Šok te penetracije natjerao ju je na glasan vrisak pun zadovoljstva. Prošlo je dugo - toliko dugo vremena. Um joj je odlutao u tamno, vrtoglavo mjesto koje je samo Tucker mogao stvoriti. Čvrsto se primila za njegova ramena, uživajući u užitku. Zbog ovoga je ona i roñena kao žena - da bude s ovim muškarcem na točno ovaj način - kad je postala jedno s njim, srce joj je mahnito kucalo u is-crpljujućem taktu, a neujednačeni ritmovi su stvorili savršenu har-moniju.

GIGA

134

Podigla se i potom opet potonula, on se istovremeno i dalje zabijao u nju i ona je uživala u tom osjećaju ispunjenja i vatre. Kad se iznenada ukočio, sva osjetila su joj se skupila ujedno i ostajući bez daha, konačno je opet vrisnula. Pod dlanovima su se njegovi mišići na ramenima i leñima odjednom stvrdnuti poput kamena. Potom je s velikom, pulsirajućom brzinom, vrelina navrla u njezino tijelo i ponijela ju zajedno s njim u vrtlog čiste ekstaze. Kad je završilo, ostali su prilijepljeni jedno za drugo, voda je svojim isparavanjem činila zaštitnu zavjesu oko njihovih glava kako bi im omogućila privatnost. Prislonivši svoj obraz na njegov vrat, Ellie se osjećala malaksalo, tijelo joj se slobodno njihalo u vodi do njegovog. S desne je strane čula kapanje vode - bio je to mirni, ujednačeni zvuk zbog kojega su joj se kapci počeli spuštati. Nije imala pojma koliko je minuta prošlo, samo je shvatila da im se disanje ujednačilo i srce je poprimilo uobičajeni ritam. - Znaš što? - konačno je prošaptao. - Sto? - promrmljala je. Osjetila je kako mu se usne šire u smiješak dok su stajale prislonjene na njezinu kosu. - Zaboravili smo piti vino, a nismo upotrijebili ni prokleti sapun. Nasmijala se i umorno prešla obrazom po njegovu vratu. - Je li to sve? Na jedan užasan trenutak sam mislila da ćeš reći kako smo zaboravili koristiti zaštitu. Uspravio se. - Nisam se toga ni sjetio. - Ni ja, - rekla je, jedva skrivajući osmijeh. - Jesi na pilulama? Nakon razvoda, emocionalni stres joj je poremetio mjesečnicu i liječnik joj je prepisao kontracepcijske pilule kako bi zadržala redovitost. Ali bilo je tako zabavno zadirkivati ga da nije mogla odoljeti. - Zašto bih bila na pilulama? Nisam ni bila izložena. - Prokletstvo, - promrmljao je. - Bez zaštite nikad nisam smio ni skinuti hlače, a da zatrudniš. Ellie nije mogla potisnuti smijeh ni sekundu duže. Kad je shvatio da se cereka, duboko je zagunñao i potopio je. Kad su se vratili u kamp, Ellie je bila strašno umorna i pospana da je samo željela leći i spavati. Očito je i Tucker mislio isto. Nakon što je ponovno zapalio vatru i pridružio joj se u šatoru, izvršivši njezinu zamolbu da im spoji vreće za spavanje i tada su još kratko razgovarali. - Ako su krenuli prema planini Tabletop kao što mislim, skoro su došli do mjesta odakle nema povratka. Postoji samo jedan put prema vrhu i samo jedan za povratak dolje. Neće se moći vratiti nazad i proći nas. Ellie se molila u sebi da su dječaci sigurno stigli. Prisjećajući se stjenovitog terena i velikih litica, zadrhtala je na pomisao da su se probijali onuda bez pomoći njihova oca. Završivši sa svojim zatvaračem, Tucker je sjeo na pete i oslonio se dlanovima na koljena. - Sutra ćemo ih naći, - uvjeravao ju je. - Bez problema ću im pronaći tragove. Kad jednom uñu u kanjon, bit će zatvoreni. Neće više biti sporednih putova i neće više moći kružiti okolo kako bi nas špijunirali. Otvorio je vreću za spavanje, okrenuo se kako bi sjeo i izuo čizme. Nakon što se uvukao u krevet potpuno odjeven, pružio joj je ruku. - Doñi ovamo. Skinula je košulju i pružila se pokraj njega. Nježno ju je povukao na svoja prsa i poljubio je u čelo. Promeškoljila se i zarila svoje lice u njegovo rame. - Zagrli me, Tucker. Molim te, samo me drži uz sebe. Učinio je što je tražila, rukama je stvarao topli raj oko nje. Prislanjajući usne na njezinu kosu, rekao je: - Sutra ću ih pronaći. Obećavam ti. Sutra navečer će biti kod kuće, živi i zdravi. - Namjestio se udobnije i pogledao je. - Tvoja jedina briga treba biti u koju ćemo ih kuću odvesti. Na trenutak se Ellie nije mogla sjetiti na što on to misli. Potom joj je sinulo da su razvedeni i žive u različitim gradovima. Sad je imala razdvojen život od njega, drugi posao i nove

GIGA

135

odgovornosti. - O, Bože, nisam još o tome stigla razmišljati. - Pa, počni, - prošaptao je. - Kad pronañemo djecu, moramo znati na koji ćemo način izgladiti situaciju. - Čvršće ju je privio k sebi. Tišina se nadvila nad njih. Nakon dugo vremena, progutao je knedlu i rekao: - Želim da daš otkaz i vratiš se kući u Bend, Ellie. I ona je to željela. Više od ičega. Ali kako će to napraviti? Tucker je prilično dobro zarañivao, ali njegova plaća ne bi mogla pokrivati troškove dva kućanstva. Iako bude prazna, kuća u Spring-fieldu će svejedno skupo stajati, uzimajući u obzir mjesečne račune za struju, vodu, rate osiguranja protiv mogućeg požara i rate kredita, a sve će to stizati dok je ne kupi netko drugi. A to bi moglo potrajati mjesecima. Zaboljela ju je pomisao da bi mogla toliko dugo biti odvojena od Tuckera. Ne sad kad su se tek pomirili. - Vjenčat ćemo se ponovno čim prije uspijemo, - prošaptao je. - Moja kuća je dovoljno velika za sve nas. Budući da su mi dečki dolazili dvaput na mjesec i pozivali sve svoje prijatelje, kupio sam kuću s četiri spavaće sobe. Nije nešto osobito; ima tanke zidove i jeftine sagove. Neće ti se svidjeti. Ali poslužit će svrsi dok ne pronañemo nešto bolje s čime ćeš biti sretnija. - Kako se uspijevaš nositi s tolikom kućom? - Svakog dana pospremim jednu sobu, a dvaput mjesečno imam veliko pospremanje. - Ti imaš veliko pospremanje? Nisam znala da to znaš. Uštipnuo ju je za stražnjicu kroz traperice. - Naučio sam gledajući tebe. - Uzdahnuo je. - Mislim da bih se možda trebao odučiti nekih stvari. Večeras, dok sam te slušao, palo mi je na pamet da sam sada možda ja postao perfekcionist koji se zamara nepotrebnim stvarima. Nisam našim dečkima olakšavao život, nastojeći biti savršen otac. - Ispričao joj je o svojim kupovinama samo zdravih namirnica i rekao joj za popis kućnih pravila koji je zalijepio za unutrašnju stranu kuhinjskog ormarića. - Mislim da im više uopće nisam zabavan. - Ja sam naučila igrati nogomet. - Što? Zadnji put kad sam te odveo na utakmicu, glasno si navijala kad je klinac pogrešnom stranom dotrčao s loptom. Ellie se nasmijala. - Da, sjećaš se toga. Otada sam puno naučila. Kupila sam Nogomet za glupane i pročitala sam je, od korice do korice. Radila sam sa Zachom na njegovim udarcima i bila sam na većini njegovih treninga. Bila sam uglavnom jedina mama koja je dolazila. - Mili Bože, nije ni čudo da su nam djeca tako nesretna. Roditelji su im zamijenili uloge. Nogomet, Ellie? -1 košarka. Savršeno driblam. - To moram vidjeti. Nasmijala se. Kao i uvijek, Tucker je na nju čarobno djelovao. Trenutak ranije se luñački brinula za dječake. - Voljela bih se vratiti kući s tobom, - priznala je. - Ali najprije trebam najaviti otkaz i prodati kuću. Zaprepastio ju je podizanjem na jedan lakat nakon čega ju je gurnuo na leña. S prsima ju je držao dolje i unio svoje lice u njezino. - Nema proklete šanse. Od ovog trenutka nema teorije da ću ijednu noć provesti bez tebe. Možeš dati otkaz i bez prethodne najave, a kuću možemo prodavati i iz Benda. - To nije razuman način za rješavanje ove situacije. - Ne želim ni biti razuman, - odgovorio je. - Zar se ne želiš vratiti kući? - O, itekako, - rekla je nježno. - Onda je dogovoreno. Možeš od mene nazvati šefa i javiti mu loše vijesti. Čim se vratimo, upisat ćemo klince u njihovu staru školu. Bit će presretni zbog toga. Ellie se sneno nasmiješila, a pogled joj je ostao usredotočen na igru svjetlosti od logorske vatre na stropu šatora. - Skupo će nas stajati selidba svih stvari natrag u Bend. A ako se kuća ne proda odmah, imat ćemo duple mjesečne troškove. Zaista bih trebala zadržati posao,

GIGA

136

Tuckeru. Što ćemo raditi bez moje plaće? - Jest ćemo makarone sa sirom i punčom od jaja. Ellie je prasnula u smijeh. - Koledž. Sjećam se. Nestalo nam je mlijeka i netko nam je dao punč od jaja i to smo upotrijebili. - Jednostavnost. Nemoj misliti na poteškoće. Samo se moramo dočekati na noge. - Sagnuo se kako bi je poljubio, željno, glasno i duboko. - Dala si mi povjerenje da se brinem za tebe kad sam imao samo devetnaest. Vjeruj mi i sada da ću uspjeti. Podižući pogled prema njemu, Ellie je znala da mu slobodno može povjeriti svoj život. A bilo to praktično ili ne, nije željela biti udaljena od njega puna tri sata vožnje automobilom. - U redu. -Grudi joj je ispunio predivan osjećaj lakoće. - Dovraga s razumnom karijeristicom. Dat ću otkaz i čim prije pronaći novi posao u Bendu. - Ne, - rekao je, zavodnički joj grickajući usne. - Barem mjesec dana ću te držati prikovanu za krevet kako bih mogao uživati u tebi stotinu puta na dan. Nacerila se. - Pa, kad si to tako rekao, možda i hoću sačekati mjesec dana prije potrage za novim poslom. - Ne želim da se vratiš na posao, - rekao je. - Barem ne da radiš za nekoga drugog. Spojit ću svoju polovicu novca koju sam dobio kad smo prodali našu staru kuću sa ovim što imam sada. S time mogu nadoknaditi manjak novca dok ne prodamo tvoju kuću u Springfieldu. - Ali, Tucker, ja volim svoj posao. - Oduvijek si željela vlastiti biznis. Kad prodamo tvoju kuću, imat ćemo ekstra gotovinu koju možeš uložiti u vlastiti posao. - Potrebno je puno vremena da jedan dizajner unutrašnjeg ureñenja skupi klijentelu, - istaknula je. - Koliko god željela pokušati, bit ćemo bez druge plaće još mjesecima, ako ne i cijelu godinu. - Ja ću se pobrinuti za sve. Mi smo obitelj, Ellie. Važno je da sada budemo zajedno, ne samo nama već i dečkima. A ti nikada nisi sanjala o tome da radiš za nekoga drugoga. Ovo je novi početak. Zašto se ne veseliš? - Budući da dečki idu u školu, neću imati što raditi. Dok ne pronañem klijente, što ću raditi sa sobom po cijele dane? - Možeš se brinuti za bebu. Ellie je trepnula, uvjerena kako ga nije dobro čula. - Koju bebu? r Našu bebu, onu koju ćemo napraviti zajedno. - Polizao joj je donju usnu. - Želim još jedno dijete. Blijedo je zurila u njegovo tamno lice. - Kad si to odlučio? - Večeras, kad si me pustila da mislim kako sam bez ikakve zaštite vodio ljubav s tobom. - Glas mu se pretvorio u duboki tenor. - Prvo sam pomislio: 'O, Bože, zatrudnjet će.' I odmah nakon toga sam shvatio kako bi mi bilo drago. - O, Tucker. - Rukama mu je uhvatila lice, voleći ga kao nikad nikoga osim njega. - Sad imam trideset pet godina. Biološki sat mi polako prestaje kucati. Namignuo joj je i nasmijao se. - Ako sam u nešto potpuno siguran da mogu napraviti, onda je to da te mogu bez imalo problema učiniti trudnom. Ako se odmah bacimo na posao, nećeš biti u nikakvoj opasnosti što se zdravlja tiče. - Kad budeš išao u mirovinu, još ćeš imati dijete na koledžu. - Sto znači da ću imati pregršt vremena za posvetiti mu se. Bit će puno slobodnih vikenda koje ćemo provoditi zajedno, ići na dobrotvorne večere i utakmice. Biti u mirovini ne znači nužno umrijeti. - Znači, ako budeš imao ograničena sredstva, a nedovoljno za koledž. - Osnovat ću još jedan fond za koledž, a dotad će tvoj posao procvjetati. Kad ga nakon toga prodamo, opet ćemo uložiti novac. Tada nam školarina neće predstavljati nikakav problem. Samo razmisli malo, Ellie. Naša beba. Možemo popuniti praznu sobu. Mladi smo. Zašto ne?

GIGA

137

Možda dobijemo curicu koja će biti ista ti. Sve do tada, Ellie nije razmišljala o još jednom djetetu. Zašto joj se to onda sada čini poput sna koji joj je zagrijao srce i kojega se toliko čvrsto uhvatila? Beba. Mala osoba koju će voljeti, ne zamjena za dijete koje su izgubili, već potpuno novi život koji će im upotpuniti obitelj. Nakon svega što su ona i Tucker prošli, činilo se ispravnim, predivno i savršeno ispravnim, početi ispočetka, a koji je početak bolji od stvaranja novog života? Ellie je gotovo mogla pred očima vidjeti bucmastu malu curicu s tamnim kovrčama i svijetlosmeñim očima kako sjedi u dječjem stolcu. Mogla je zamisliti kako bi bilo predivno držati je u svom naručju - kako bi slatka bila nakon kupanja, sva topla i mokra, umotana u meki ručnik. - Mogla bi izgledati baš poput tebe, - rekla je. - Dječaci izgledaju. - Bože sačuvaj. Djevojka s mojim nosom? Ellie se nasmijala i zagrlila ga oko vrata. - Mislim da ne možemo naručiti. Sad kad malo bolje razmislim, čini mi se da tvoj nos ipak ne bi odgovarao jednoj djevojčici. Možda bih ipak trebala ostati na piluli. - Ona jamči samo devedeset devet posto zaštite. - Što znači? - Sto znači da je mojim plivačima dovoljan i taj jedan posto. - Usnama joj je prelazio preko vrata. - A kad bolje razmislim, možda bih upravo sada mogao i krenuti u akciju. - Sada? Odgovorio joj je uvlačenjem ruke u grudnjak i strastvenim poljupcem. Bio je to jedini odgovor kojega je trebala. Zach je sa spuštenom glavom na rukama snuždeno sjeo pored njihove male vatrice. Zato što se nije usudio dodati više drva u vatru kako ih otac ne bi spazio, mali plamenovi su tinjali i pružali malo topline, ali i to je bilo bolje od ničega. Noćni vjetar im se poput ledenim oštrica probijao kroz odjeću. Kody se skupio pored Zacha, gutajući suhe žitne pahuljice. -Sve je propalo, - rekao je po petnaesti put. U punim ustima, zadnje riječi su se stopile u jednu, ali Zach ih je shvatio. - Toliko su ljuti jedno na drugo da se možda nikada ne pomire. Očajan i potpuno obeshrabren, Zach se uspravio i zagledao u brata. - Samo nemoj mene kriviti. Ovog puta nisam kriv. Sammy je kriv za sve. On je umro. I on je taj koji je za nas ostale sve upropastio. Mrzim ga. Kody je problijedio. - Kako to možeš reći? Nije Sammy kriv što je poginuo. - A tko je onda kriv? Ti? Ja definitivno nisam. On se popeo na onaj glupi motor. On je probio ogradu dvorišta i podletio pod kamion jer nijei slušao tatina pravila. A oni sad mare samo za njega. Ako nije on kriv za sve, tko je onda? Kody je brzo odvratio pogled. Zach je bio previše uzrujan da bi mario za bratov problem. Počelo je izgledati kao da su sve ovo prošli uzalud. Sad se njihovi starci možda više nikada ne pomire, bez obzira što oni odlučili sljedeće učiniti. Stavljajući vrećicu žitnih pahuljica na stranu, Kody je ostatak iz šake bacio Buckyju. Nakon što je obrisao ruke o traperice, rekao je: - Što ćemo sada? - Ne znam. - Zach je skupio pljuvačku i pljunuo u vatru. Pljuvačka je stvorila šuštavi zvuk kad je pala na žar. - Nastaviti dalje, valjda. Možda se za dva dana prestanu ljutiti jedno na drugo. - Možda. - Kody je teško uzdahnuo. - Već mi je polako dosta svega ovoga. Zašto se ne mogu jednostavno pomiriti da se svi vratimo kući? - Ne znam. - Vole se. - Kako ti to znaš? Osjećaji se mijenjaju. - Ali ne njihovi! - rekao je Kody bojažljivo. - Samo su nesretni jer je Sammy umro i

GIGA

138

meñusobno se okrivljavaju. A zapravo se još vole. Nitko se ne ljuti na nekoga koga ne voli. Ako je to istina, Zach se nadao da taj osjećaj nikada neće iskusiti. Zbog njega se ljudi ponašaju poput luñaka. - Ne možemo odustati, - rekao je Kody. - Ne sada kada smo tako blizu. Ako ne ustrajemo, maturirat ćemo u Springfieldu. - Užas, - rekao je Zach. Nije da je Springfield tako užasan grad, već samo nije dom. Skupio je šake. Možda je on pogriješio što je starcima pričao sve one laži kako bi ih učinio ljubomornima i možda je glupo to što su pobjegli, ali barem je pokušao ispraviti stvari. A to nije mogao reći ni zajedno od njih. Bilo mu je dosta da mu je život upropašten zbog Sammyja. Njihovi mama i tata su imali troje djece, ne samo jedno i došlo je vrijeme da to počnu shvaćati.

GIGA

139

POGLAVLJE 15 Hladan zrak je štipao Ellie za obraze. Još uvijek u polusnu, uvukla se pod pokrivače i privila uz veliko, toplo tijelo pored sebe. Tek kad joj je ruka prešla preko dlakavih, mišićavih prsa, potpuno se razbudila. Što to muškarac radi u njezinu krevetu? Širom je otvorila oči. Izvirila je ispod pokrivača, očekujući da vidi poznate, bež zidove svoje spavaće sobe. Umjesto toga je ugledala okruženje plave boje. Prve zrake sunca su se probijale kroz ažurni najlon, jedva osvjetljujući unutrašnjost. Na trenutak se nije mogla sjetiti gdje se nalazi. Potom joj je sinulo. Dječaci su pobjegli - ona i Tucker se motaju po divljini i pokušavaju ih pronaći - sinoć su vodili ljubav. Napetost joj je nestala iz tijela i čvršće je primila Tuckera, uživajući u mogućnosti da ga dira. Položila je ruku preko njegovih prsa i prislonila svoj obraz na njegovu lopaticu. Bilo je to najveće čudo, ona je ponovno s njim. Sada su joj jedino sinovi nedostajali za potpunu sreću. - Dobro jutro, - rekao je snenim glasom. Ellie je prinijela usne do njegove kože i duboko udahnula njegov miris, kojega je poznavala kao svoj. - Dobro jutro. Okrenuo se prema njoj. Ruke su mu bile teške i predivne kad su se spustile malo iznad njezina boka. Dodir njegove ruke učinio je da joj koža zapjevuši od svjesnosti. Sneno joj se nasmiješio, svijetlosmeñe oči bile su mu samo napola otvorene, a tamne trepavice su treperile. - Bože, Ellie, kako mi je dobro s tobom. Ne mogu vjerovati da si stvarno ovdje. Budući daje i ona isto mislila za njega, samo je uzdahnula. - Volio bih da se ne moramo ustati, - prošaptao je, povlačeći joj ruku preko leña. - Kad je dlanom nježno prešao na prednju stranu njezina tijela, prstima se polako došuljao do njezinih golih grudi. - Tako si sjajna. Željela je iskriviti kralježnicu nudeći mu pozivnicu, ali sunce je polako izlazilo i imaju mnogo važniju stvar za obaviti. - Da su želje konji, siromasi bi jahali. Moramo pronaći dečke. Zastenjao je i pomilovao joj kosu. - Idemo? Ovila je ruke oko njegova vrata. - Da, moramo. Došao joj je usnama do uha i potom se podigao na jedan lakat kako bi joj prišao usnama. Ellie je morala dati sve od sebe kako bi skratila taj poljubac jer je dobro znala da bi se on lako mogao pretvoriti u ponovno voñenje ljubavi, za koje sada nisu imali vremena. Koliko god je to željela, jednostavno si nije mogla priuštiti. - Ti si okrutna žena bez srca, - izjavio je s glasom već promuklim od uzbuñenosti i želje. Nasmijala se i odmakla od njega kako bi sjela. - I meni je ovo bolno kao i tebi. - Drhteći od hladnoće, prevrtala je po hrpi odjeće na podu šatora. Kad je pronašla svoj grudnjak, ugurala je ruke pod naramenice i posegnula iza kako bi ga zakopčala. - Tako je hladno da sam se sva naježila. Nacerio se i takoñer sjeo. Posežući pokraj nje, uhvatio je svoje bokserice i traperice. - Upalit ću vatru. Zašto ne ostaneš pokrivena dok se ne razgori? Ellie je odoljela iskušenju. Negdje na ovoj planini i njezinim sinovima je jako hladno. Što ih ona i Tucker prije pronañu, to će se ona bolje osjećati. Zach se zagledao u brzu, duboku rječicu ispod njih. Veliko deblo je spajalo dvije obale. On i Kody su mnogo puta prije prešli preko toga kad su hodali sa tatom i bili su puno mlañi nego sada i Zach nije oklijevao ponoviti taj pothvat. Tata je uvijek govorio kako su ovi prirodni mostovi jednako čvrsti i sigurni kao i bilo koji moderni most kojega je dizajnirao inženjer. - Ti i Bucky idete prvi, - rekao je Zach Kodyju. - Tako vam mogu pomoći ako se počnete ljuljati i gubiti ravnotežu. - Da, baš. Vjerojatno bi upao zajedno sa mnom. Kody je stao na deblo. Voda ispod prirodnog mosta bila je duboka i brza. - Budi oprezan! - povikao je Zach. - Ne želim da se ozlijediš. Mama i tata bi me ubili. - Neću pasti. - Upravo kad je Kody to izgovorio, deblo se malo okrenulo i on je umalo upao u

GIGA

140

vodu. Zamahnuo je rukama kako bi uhvatio ravnotežu. - Opa! Što se dogodilo? - Ne znam. Možda je ovo deblo počelo truniti. Hajde, samo polako. Čekat ću dok ne prijeñeš na drugu stranu. Kody je ostatak puta prešao bez ikakvih poteškoća. Zach je namjeravao učiniti isto kad se iznenada sjetio. Skinuo je ruksak, pogledao po džepovima i izvukao list papira. S druge strane je Kody povikao: - Sto je sad? Samo su par sati iza nas! Moramo nastaviti dalje! - Pišem tati poruku da ga upozorim na deblo! Kody je klimnuo glavom. - Dobra ideja. - Pogledao je dolje u opasnu vodu. - Bilo bi grozno da pukne! Kad je završio, Zach je presavijeni list papira pričvrstio za stršeće korijenje stabla. Odmičući se kako bi pogledao svojih ruku djelo, na trenutak se zabrinuo hoće li snažan vjetar odnijeti papir. - Što je sada? - vikao je Kody. - Što ako ne ostane ovdje? - doviknuo mu je Zach. - Ostat će. Dobili su sve ostale poruke. Zach se nadao daje Kody u pravu. Vratio je ruksak na ramena, čvršće stegnuo pojas i okrenuo se prema deblu. Nakon što gaje vidio kako se okreće pod Kodyjevom težinom, nekako se počeo bojati. Skupljajući snagu, promeškoljio je prste, čvrsto stisnuo šake i zatim ih opustio. Tada je konačno stao na deblo. Druga strana je djelovala strašno daleko. Sunce je bilo ravno ispred njih kad je Tucker napravio stanku za ručak. Nakon više od petosatnog neprekidnog hodanja, Ellie je bila i više nego spremna za odmor i samo se srušila pod veliki bor. - Strašno sam umorna, - rekla je očajno. - Zapravo mislim da sam mrtva i da je ovo raj. - Kako tvoja peta? - Žulj mi je sad najmanja briga. Boli me cijelo tijelo. Namignuo joj je. - Kladim se da večeras nećeš odbiti masažu. Ellie se trgnula dok se namještala u indijanski stil sjedanja. - Spremna sam i sad za jednu. - Nemoj tako dovoditi čovjeka u iskušenje. - Tucker se nacerio sjedajući pored nje na žućkastu travu. Nakon što se ramenom oslonio na veliko stablo, otvorio je svoj ruksak kako bi izvadio nešto hrane. - Što kažeš da se zamijenimo za namirnice? Ja imam suho voće. Ellie je izvadila svoje breskve iz džepa. - Imaš li jabuka? Zagledao se u njezinu ruku punu breskvi, namignuo joj i potom dodao vrećicu sa sendvičima. - Začinjene s cimetom, baš kakve voliš. Dirnulo ju je što se sjetio. Predala mu je svoje breskve i potom otvorila njegovu vrećicu. - Njam, njam. Jesi li ih sam osušio? - Jesam. - Široko joj se nasmiješio. - Poslije razvoda sam si kupio sušilicu. Namučio sam se pokušavajući, ali nakon toliko muke konačno sam uspio napraviti kako treba. Još uvijek nisu dobre kao tvoje, ali jestive su. - Isuse. Sada kada si toliko napredovao u kuhinjskim poslovima, možda me više nećeš ni željeli nakon što se početno uzbuñenje potroši. Namrštio se, pretvarajući se da razmišlja o tome. Potom joj je namignuo. - Ne privlače mene tvoje kulinarsko umijeće. Ellie se nacerila i slegnula ramenima. Potom se poslužila šakom punom hrane. - Želiš li malo sira? - Cheddar? - Ekstra oštar. Uzeo joj je vrećicu iz krila. - Trebali smo jučer podijeliti hranu. Raznovrsnost je puno bolja. Ellie se naslonila na stablo kako bi mogla ugodnije žvakati jabuke. Bilo je smiješno kako je

GIGA

141

uspjela zaboraviti neke sitnice o njemu, a sada su joj se sve te uspomene vratile kad se pomirila s njim. Svakog puta kada bi uzeo zalogaj, obrisao bi ruke o traperice. Strašno joj je nedostajao. O, Bože, kako joj je nedostajao. Kad su malo utažili glad, otvorio je svoj kanistar i ponudio ju s filtriranom vodom. - Imam svoju, hvala ti. - Posegnula je za svojim kanistrom i otpila nekoliko gutljaja. Grlo joj je zapištalo kad je počela hvatati zrak. - Ah, kako je dobra. - Sve je dobro kad se nalaziš ovdje. - Vratio je vodu u svoj ruksak. - Meni bi sada šalica vruće kave savršeno prijala. - Mmm. - Protrljala je ruke, osjetivši hladnoću od prohladnog povjetarca. - Čini li ti se da je danas malo hladnije? - Malo, valjda. Zabrinut izraz mu se prelio preko lica. Ellie je i bez pitanja znala da je pomislio na njihove sinove. - Volio bih da su sada ovdje s nama. - Nastojala sam imati pozitivan stav, - rekla mu je, - i uglavnom sam bila uspješna. Ali svako malo me oblije val panike i onda jedva mogu disati. Poželjela je da ju može razuvjeriti. Ali umjesto toga, oči su mu potamnile od tuge. - Kad sam bio mlañi, - rekao je grubim glasom, - nisam mislio da nam se može dogoditi išta loše. Naši dečki su bili zdravi, odlazili su svake nedjelje u crkvu, zajedno smo se molili i davali smo sve od sebe kako bismo bili dobri roditelji. Nekako sam zamišljao da nas Bog više pazi i čuva od svih ostalih jer se toliko trudimo činiti samo prave stvari. Kao da smo imali neki pakt s njim, razumiješ? I mislio sam da će se Bog držati svog dijela dogovora sve dok se mi budemo držali svog. - Progutao je knedlu i pročistio grlo. - Znam da zvuči loše, ali onda, kada bih čuo vijest da su neki roditelji izgubili dijete, potajno sam mislio da su možda sami krivi za to, da možda nisu bili dovoljno brižni ili da možda nisu dovoljno pazili. Ellie je opet protrljala ruke. - Znao sam da nije lijepo tako razmišljati, - rekao je potiho, -i tjerao sam te misli čim bi se pojavile, ali svakako su mi se, bez upozorenja, ušuljale nazad u glavu. Bože, Ellie, bio sam tako nepošten. - Mislim da smo svi takvi dok nam se ne dogodi nešto užasno, - rekla je. - Lako je biti nepošten kad ti život nije zadao nijedan težak udarac. - Sad sam stariji i malo mudriji, - nastavio je. - Shvaćam se da loše stvari dogañaju savršeno normalnim, dobrim ljudima, unatoč njihovom oprezu i brizi. Redoviti odlazak u crkvu i biti dobar čovjek nije nikakvo osiguranje od nesreća u životu. - Nije, - rekla je tužno. - Ukratko, život je kocka. Neki ljudi imaju sreće, neki nemaju i nitko od nas tu ne može ništa učiniti. Ellie se nije mogla sjetiti što reći. - Tucker, jesi li izgubio vjeru? Trebala mu je vječnost za odgovor. - Jesam na neko vrijeme, - priznao je. - Sada opet vjerujem, ali na drukčiji način. Bog nam je dao slobodnu volju da donosimo odluke o vlastitom životu. I ako donesemo pogrešne, sami smo krivi, nije On. Evo ga opet - osjećaj krivnje oštar poput britve. Ellie nije mogla pojesti jabuku do kraja i zato ju je bacila vjevericama. I ona i Tucker su donosili pogrešne odluke i zbog toga su izgubili sina. Takoñer su izgubili jedno drugo na dugo vremensko razdoblje. Prisjetila se kako je Tucker punu godinu dana radio prekovremeno kako bi mogao kupiti te motore. Bio mu je san otići sa obitelji na vožnju kroz prirodu -jednostavno otići i negdje se utaboriti pored vode. Tog istog poslijepodneva nakon što su kupili motore, otišli su na obiteljsku vožnju. Sammy je bez problema upravljao motorom kojega mu je Tucker kupio, koji je uvelike prelazio Elline granice brzine i jačine.

GIGA

142

Koliko su se samo zabavljali tada. Zato što je to bilo toliko bolno, Ellie si nije dopuštala često razmišljati o tom danu - sve do sada. Smijali su se dok im je vjetar šibao lica. Brzo su prelazili preko laganih uzbrdica kako bi osjetili želuce u grlu. Cerekali su se i vikali jedno na drugo u potpunom uživanju. Bilo je to poslijepodne za sjećanje do kraja života. Tuckerov san se ostvario - ili loš izbor? To je bilo pitanje. Toliko se namučio kako bi ga omogućio. I namjere su mu bile najbolje - pružiti svojim sinovima zabavu i provesti s njima slobodno vrijeme kako bi ih zaokupio i odmaknuo od nevolje. Grant dečki nisu smjeli ni blizu bandi i droge. Tucker je sprječavanju toga uložio svu svoju energiju, vodeći djecu u crkvu, učeći ih što je dobro, a što nije i što je najvažnije od svega, trudio im se biti prijatelj jednako kao i otac. Drugi ljudi su kupili svojoj djeci brze bicikle i nitko nije poginuo. Drugi ljudi su svojoj djeci dopuštali vožnju na skateboardu i nitko nije poginuo. A zastoje onda kupnja motora bila tako loš izbor? - Žao mi je, - rekao je tmurno. - Zašto uvijek završimo na ovome? Ellie je umalo istakla kako je upravo suprotno; nisu ni približno dovoljno razgovarali o tome. Previše ih je boljelo. Sada kada je bol malo otupjela, počeli su se otvarati. I opet krvariti. - Nisi donio pogrešku odluku, Tucker, - rekla je. - Bio si i još uvijek jesi najbolji otac kojega znam. I on je sada prestao jesti. Zažmirivši i napravivši grimasu, naslonio je glavu na stablo iza sebe. - Bojiš li se, Ellie? Nije znala što točno misli. Otvorio je jedno oko. - Ne samo sada. Očito je da smo trenutno oboje zabrinuti. Mislim inače. Ulovim se kako djeci štošta ne dopuštam jer se bojim. Na primjer, koturanje. Prije dva tjedna su me preklinjali da ih pustim s prijateljima. Prije smo ih uvijek puštali. Sjećaš se? Gospoda Robinson se ponudila da će doći po njih i dovesti ih nazad. Znao sam sve dečke i znam da su dobra djeca. Ali odbio sam. Pomisao da ih pustim da odu stvorila je u meni paniku. Pročitao sam negdje kako se neki klinac ozlijedio dok je radio okret. Znaš ono što rade, drže se meñusobno za ruke i brzo voze u krug? Ispustio je ruku drugog klinca i zabio se u zid. Ozlijedio je glavu. Ellie se trgnula na prizor koji joj se stvorio pred očima dok je pričao. - Mislila sam da su to zabranili. - Nisu svagdje, valjda. I umro je, - rekao je. - Nije se dogodilo u Bendu. Negdje drugdje... ne mogu se sada sjetiti gdje. Ali samo tako, dijete je umrlo. Dok sam to čitao u novinama, ne-prestano sam mislio na njegove roditelje i na to kako se moraju osjećati. Hoće li do kraja života žaliti što su ga pustili na koturanje? -Stisnuo je usne i slegnuo ramenima. - Koturanje je opasno. Većina roditelja pušta djecu, ali svi znamo daje opasno. Što oni misle o tome? - Ja ih više ne puštam često na vožnju biciklima, - priznala je. - Pustim ih nekad samo po susjedstvu i isključivo po pločniku. I potpuno je zabranjena vožnja u predvečerje kad se promet u susjedstvu naglo poveća. Zach to mrzi. Stalno mi govori da više nije mala beba. - Glas joj se stanjio. - Točno to mi je Sammy rekao prije nesreće. 'Mama, nisam više mala beba.' Uzdahnuo je ponovno zažmirio. - Loše smo. Nije ni čudo što su nam djeca očajna. Vožnja biciklima i koturanje nije ništa opasnije od nečeg drugog. - Grlo mu se stisnulo dok je gutao. - Kako možemo od njih očekivati da se snañu u svijetu odraslih ako ih sada štitimo od svake proklete stvari? - Samo želim da prežive djetinjstvo kako bi se mogli brinuti kad odrastu. Zabrektao je, smijeh ga je ulovio nespremnog i zamalo se ugušio. Ellie, koja se osjećala tako plačljivo i sentimentalno, na trenutak je ostala zapanjena. Sve je to bilo tako užasno - tako srcepa-rajuće - kako je on to mogao smatrati smiješnim? Samo što odjednom i jest bilo. Možda na neki način i srcepa-rajuće, ali isto tako i smiješno,

GIGA

143

razmišljala je dok je zatomljivala smiješak koji se nakon kratkog vremena pretvorio u gromoglasan smijeh. Odgajanje djece - kako je itko mogao to preživjeti i ostati normalan? Kad joj se smijeh stišao dovoljno da može progovoriti, jedva je izustila: - Kody trči po kući s četkicom za zube u ustima. Stalno mu govorim da je to opasno, a on me ignorira. Jednom sam se toliko razljutila da sam ga udarila. Tucker se nacerio. - Pa, dokazala si ono što misliš. Trčanje okolo s četkicom za zube u ustima i jest opasno. Odjednom su se opet smijali - histerično, sve dok ih slezene nisu zaboljele, a suze su im klizile niz obraze. Ellie nije bila sigurna čemu se smiju. Nekako to nije ni bilo važno. Osjećaj je bio dobar. Zar im nije ponekad dopušteno dobro se osjećati? Konačno, kad su se iscrpljeni oslonili na drvo iza njih, Tucker je rekao: - Možda su dečki bili u pravu, možda nam je stvarno potrebno bračno savjetovanje. Nismo djeci dopuštali da budu normalna djeca. - Sinoć sam ti rekla da ću razmisliti, ali da ti iskreno kažem, nisam posve za. -Zašto?-pitao je. - Kako nam može pomoći neki savjetnik koji nije izgubio dijete? - pitala je. - Na kojoj stranici knjige postoji opis lijeka za buñenje usred noći kako bih provjerila djecu i na koncu nañem jedan prazan krevet? Usne su mu ostale bez boje. - Ljudi mi govore da raščistim Sammyjevu sobu, - požurila je. - Jesi li znao to? 'Baci sve stoje bilo njegovo', govore mi. - Lju-tito je odmakla kosu s lica. - Kako možeš baciti svoje dijete? Prokleti svi oni, zajedno sa svojim savjetima i banalnostima. Oni ne znaju. Nemaju pojma. Još uvijek imam njegove stvari, spremljene na tavanu. I duboko u jednoj ladici ormara stoji zadnja majica koju je nosio. Držim je zatvorenu u vrećici kako njegov miris ne bi nestao. - O, dušo, - prošaptao je. Trepnula je kako bi razbistrila oči. - Ponekad, kad sam sigurna da me nitko neće uloviti, držim je na licu i udišem njegov miris. I onda plačem do iznemoglosti. Ali više ne tako često. Ni približno toliko često. Ali svejedno to ponekad činim. Na toj majici je krv - njegova krv. On joj je prvoroñenac. Sammy, njezina mala ljubav. Nikad ga neće odbaciti. Nikada. - Voljela bih da dječaci nisu napravili ovo, - šaptala je. - Zar ne znaju koliko ih volimo? - Naravno da znaju. - Suze su mu se pojavile u očima. -* U ove zadnje tri godine to mi je bila jedina utjeha. Koliko god da smo zaribali, Sammy je uvijek znao da ga neizmjerno volimo. Nikada nisam ni na minutu posumnjao u to. Ellie se složila. Sammy je to znao. Mučila se s osjećajem krivnje na tisuću drugih načina, ali za razliku od mnogih tugujućih roditelja, barem nije žalila što se toga tiče. I Tucker i ona su Sammyju svakodnevno govorili koliko ga vole i davali su sve od sebe kako bi mu to i pokazali. Čak je i motor, koji gaje ubio, bio dar iz ljubavi. Tucker joj je prekinuo misli, govoreći: - Mislim da se još uvijek kreću prema Tabletopu. Barem nisu promijenili smjer. Ellie se prisjetila tog mjesta. Tamo postoji predivno malo jezero krcato pastrvama. - Misliš li da ćeš uspjeti do vrha? - pitao je. - Da, uspjet ću, - rekla je. - Možda ih udavim kad ih ugledam, ali ipak ću uspjeti. Nasmijao se. - Priznajem, bit će teško. Ali ako će te imalo utješiti, do teškog dijela terena nećemo stići sve do kasnijeg pos-lijepodneva. - Mislila sam da ćemo ih danas pronaći, - podsjetila gaje. Protrljao je rukom lice i trepnuo. - Da, tako smo planirali. - Slegnuo je ramenima. - Nismo prešli onoliko koliko sam se nadao da hoćemo. Mali huligani nas namjerno vode preko najtežeg mogućeg terena kojega su uspjeli pronaći.

GIGA

144

Ellie je pognula glavu. Znala je da ga usporava. Da nema nje, Tucker ih bi do sada vjerojatno i pronašao. - Možda bih se trebala ovdje utaboriti i pustiti te samog gore. -1 noćas ostati sama? Nema šanse. - Bolje ja nego dječaci. Podigao je obrvu. - Po čijoj procjeni? Naši dečki se ovdje savršeno snalaze. Za razliku od tebe. Ne ostavljam te samu. - Bit ću dobro, Tuckeru. Sigurno. Ako te budem usporavala, možda ih danas ne uspiješ pronaći. - Onda neću. To je barem jednostavno. Vratio je svu hranu u ruksak i ustao se. - Spremi stvari. Vrijeme je za polazak. Ellie se željela ljutiti na njega jer se ponio tako diktatorski, ali duboko u sebi je znala da sad ne bi bili u ovoj situaciji da nema njezine tvrdoglavosti. Inzistirala je na dolasku ovamo, glupo zanemarujući sva njegova upozorenja. - Oprosti, - rekla je tiho dok je zatvarala patentni zatvarač na ruksaku. - Trebala sam ostati kod kuće. - Hoćeš li prestati? Sad si ovdje. Naći ćemo ih. Bez brige. Samo će nam trebati malo duže nego što sam se nadao, ali to je sve.

--- Sat vremena kasnije, Ellie je zamolila Tuckera da zastane kako bi iz ruksaka mogla uzeti jaknu. - Hladno je danas, - požalila se. -Obično mi bude jako vruće i u ovo doba dana uglavnom umirem od vrućine. A sad se smrzavam. - Penjemo se, - objašnjavao joj je. - Što se više popnemo, to će biti sve hladnije. Dok je Ellie prekopavala po stvarima kako bi pronašla svoju jaknu, Tucker se zagledao u planine. Kad se ispravila, pogledao ju je. -Vjetrovito je. Ellie je na to podigla glavu. - U pravu si. Primijetila sam to već za ručkom. Ne misliš valjda da će nam se vrijeme pogoršati? Pogledao je nebo. - Ne vidim tamne oblake. Kad ponovno stanemo na odmor, okrenut ću radio na prognozu i vidjeti što nam se piše. Prebacio je oba ruksaka preko ramena. Potom je krenuo. Ellie je primijetila daje ubrzao korake dok gaje pratila. Osjetila je, bez da joj je rekao, da je postao zabrinut zbog mogućeg nevremena. -Koliko je daleko ono jezero koje moramo prijeći? - Još samo par minuta. Kad ga jednom prijeñemo, postojat će samo jedan put kroz kanjon. Ako se budu pokušali vratiti, samo će naletjeti na nas. Baš kako je Tucker i predvidio, stigli su do jezera za manje od deset minuta. Zato što se bojala visina, Ellie nikad nije voljela prelaziti preko prirodnih mostova. Kad su se ona i,Tucker približili vodi, osjetila je grčenje u želucu. Pokušala je samoj sebi reći da je smiješna. Čak i ako padne, neće to biti pad s neke velike visine. Ali bez obzira, kad je stala na deblo, osjećala se kao da je na vrhu nebodera. - Nisam sigurna da sam spremna na ovo. Dobacio joj je poznati osmijeh. - Odgañanje ti neće pomoći. On nije oklijevao stati na deblo. Počeo je prelaziti preko vode sa zadivljujućom sigurnošću i stabilnošću za tako krupnog čovjeka. Kad je shvatio da Ellie nije pošla za njim, prebacio je ruksake i okrenuo se. - Hajde, dušo. Uvijek radiš ovo i baš je glupo. Njoj se nije činilo glupim. Zakoračila je na deblo dok joj je srce snažno lupalo i koljena klecala. - Samo sam nervozna, ništa više. Znam daje dosta široko i da vjerojatno neću pasti, ali uvijek mislim da postoji mogućnost. Nagnuo se prema njoj kako bi je primio za ruku. Njegov stisak joj je ulio samopouzdanje i približila mu se sa samo tri velika koraka. Sagnuo se kako bi je poljubio. Upravo kad je to učinio, Ellie se mogla zakleti daje čula pucanje debla.

GIGA

145

Živci su joj odmah reagirali. - Što je to bilo? - Pogledala je dolje, počela osjećati vrtoglavicu i odmah podigla pogled do Tu-ckerovog nasmijanog lica. - O, Bože. Jednog dana će se ovo deblo raspasti. Znam to. -Neće još dugo. Ovo staro deblo je čvršće od kamena. Kako bi joj dokazao svoje riječi, Tucker ju je čvršće uhvatio i pognuo koljena, spremajući se na mali skok. - Ne, nemoj! - viknula je Ellie. - O, Bože. Molim te, nemoj, Tucker. - Vidiš? - rekao je samouvjereno se smijući dok je poskakivao. - Čvrsto je kao ka... Zrakom se prolomio oštar zvuk raskola, poput pucnja puške i u sljedećem trenutku je deblo nestalo pod Ellienim nogama. Vris-nula je. Tucker ju je mahnito hvatao. I zatim su oboje počeli padati. Padali su dolje, nisko, nisko. Ellie se skamenila od šoka. Tucker ju je ispustio iz ruku. Voda je bila mračna, tako stravično mračna. Divlje je zamahivala rukama, pitajući se kojim putem do površine, osjećajući da bi joj se pluća mogla rasprsnuti. Iznenada je izbila na površinu. Jaka struja ju je ulovila u svoj zagrljaj dok je mahnito pregledavala po površini vode. - Tucker! - vrištala je. - Tucker? On je izašao na površinu nekoliko metara iza nje, još uvijek se oslobañajući ruksaka. Kad je konačno obje ruke oslobodio od naramenica, plave vrećice iz ruksaka su isplivale i voda ih je ponijela pokraj Ellie, koja je panično zamahivala rukama kako bi se othrvala struji i ostala uz Tuckera. - Plivaj prema obali! - povikao je. Kosa mu je bila slijepljena uz glavu. Voda mu se cijedila niz lice. Borio se doći do zraka dok je plivao prema stijenama. Ellie je takoñer zamahivala rukama, dajući sve od sebe kako bi plivala za njim, ali struja je bila jača. Da joj Tucker nije zgrabio kraj košulje, voda bije odnijela daleko od njega. Zajedno su se popeli na stijene, drhteći od hladnoće i istovremeno panično hvatajući zrak. Voda se slijevala na tlo s njihove potpuno mokre odjeće. Dok su se tako cijedili, Tucker ju je čvrsto zagrlio. - Jesi li dobro? Jesi ozlijeñena? Je li te drvo udarilo? - Do., dobro sam. - Elliena pluća su tražila kisik. Jedan trenutak se samo snažno držala za njega, preslaba za išta drugo. - Dobro sam. Ka... kako si ti? -1 ja sam dobro. - Cijedio joj je vodu iz kose. - Dovraga, što se dogodilo? Ellie se histerično nasmijala. - Deblo je puklo. Iza tebe, na drugoj strani, mislim. Poskočio sam i deblo se prepolovilo. Tucker je gledao uzvodno u ono što im je donedavno bilo prirodni most. Oči su mu posve potamnile, a zjenice se smanjile i pretvorile se u dvije sitne točkice. - Ne mogu vjerovati da sam napravio nešto tako glupo. - Godinama već skakućeš po njemu, - podsjetila gaje. - Točno tako. Ništa ne traje vječno. Trebao sam ga pobliže pregledati prije nego što sam počeo skakati. Uhvatio ju je za ruku i krenuo uz obalu. Ellie je pošla za njim. - Kamo idemo? Ne trebamo li prvo naći ruksake? - Najprije prva stvar. Moramo se riješiti ove mokre odjeće prije nego što promrznemo. - Ali nemamo drugu odjeću. - Objesit ćemo ovu, zapaliti vatru. - Kad su stigli do uzvisine, pustio joj je ruku i počeo skupljati granje. - Hvala Bogu daje kre-sivo kod mene. Želeći mu pomoći, Ellie je takoñer počela skupljati granje. Kad su skupili dovoljno za vatru, Tucker ih je namjestio i počeo paliti vatru. Nakon što je gladnom plamenu dodao još drva, uspravio se i sa sebe skinuo košulju i jaknu. - I ti se skidaj, - naredio je-

GIGA

146

Osjetivši njegovu žurbu, Ellie je počela skidati svoju jaknu i bluzu. Na njezino iznenañenje, vjetar je bio topliji na mokroj odjeći nego sama natopljena odjeća. Kad je preko grane objesio svoju posve mokru jaknu, ocijedio je košulju i opet je obukao. Potom je iz Ellienih drhtavih ruku uzeo njezinu jaknu i bluzu i iz njih takoñer iscijedio vodu. Vraćajući joj stvari, rekao je: - Još uvijek je mokro, ali barem se ne cijedi voda. Dok ne nañem ruksake, morat ćemo izdržati mokre traperice. Ellie se ponovno obukla. - Ne mogu vjerovati koliko je hladno, - rekla je, drhteći. - Kad se jednom počneš kretati, bit će ti toplije. - Pomogao joj je prevući jaknu preko ramena. - Želim da počneš skupljati granje kako bismo pored vatre napravili zaklon od vjetra. Ni pod kojim uvjetima ne želim da se prestaneš kretati, Ellie. Kad završiš s gradnjom zaklona, hodaj u krug oko vatre ako budeš morala, samo nemoj stajati mirno. Moraš imati dobru cirkulaciju da bi ti bilo toplo. Inače ćeš loše proći. Nije joj trebao govoriti koliko to može biti opasno. Klimajući glavom i zakopčavajući bluzu, pretraživala mu je pogled. - Što ćeš ti raditi dok ja budem gradila zaklon? Pokazao joj je rukom uzvodno. - Idem potražiti ruksake. Bez njih smo nadrapali. - Ne bih li trebala poći s tobom? Ne znamo koliko su daleko otplutali s tom brzom vodom. Zatresao je glavom. - Postoji velika šansa da su zapeli kod stijena i da nisu jako daleko. Vjerojatno ću se brzo vratiti. Nastavi skupljati granje za vatru i nešto prikladno za gradnju zaklona od vjetra. Kad se vratim, trebat će mi toplina i zaklon da mi se temperatura podigne na normalu. U tom trenutku je Ellie sinulo u koliko se ozbiljnoj situaciji nalaze. Nemaju suhu odjeću, šator i hranu, a na ovoj visini je temperatura za nekoliko stupnjeva niža od one dolje. Kada sunce kasnije potone iza planine, temperatura će se spustiti čak i niže. - Budi oprezan, - rekla mu je. - Ako se ozlijediš, bit ćemo u nevolji. - Bit ću oprezan. - Obišao je malu vatru i brzo je zagrlio. -Skroz ću se kretati. To će me držati toplim. I ti se samo kreći. Obećavaš? Ellie je ovila obje ruke oko njegova vrata kako bi mu uzvratila zagrljaj. - Nemoj se brinuti za mene. Toliko ću marljivo skupljati granje da neću ni imati vremena za mirno stajanje. Prislonio je svoje hladno lice u udubinu kod njezina vrata. Dah mu je plesao po njezinoj ledenoj koži, zbog čega je poželjela da mu se može još bliže primaći. - Volim te, - rekao je. - Samo se kreći. Podigni zaklon od vjetra kako bih se odmah mogao ugrijati kad se vratim. - Brinut ću se sve dok se ne vratiš. - Odmakla je glavu kako bi mu pogledala lice. - Sto ako ne uspiješ pronaći ruksake? - Ne mogu se ne nalazi u mom vokabularu. Nakon kilometar i pol i pregršt psovki, Tucker je opazio plutajući ruksak u malom bazenu kojeg su formirale okolne stijene. Nedaleko odatle, pronašao je i Ellien ruksak, zakvačen za odlomlje-nu granu drveta spuštenu preko vode. Nekim čudom su ruksaci ostali zatvoreni i nisu izgubili ništa od stvari. Tu su čuda završila. Plastične vrećice su pomogle u zaštiti njihove vreće za spavanje i odjeće od potpunog natapanja vodom, ali zapravo je sve na nekim mjestima bilo mokro ili barem vlažno. Tucker nije želio gubiti vrijeme, odmah se počeo vraćati na mjesto gdje je ostavio Ellie. Bio je zadovoljan ugledavši daje u blizini vatre podigla zaklon od visokih, uspravno poredanih grana koji će ih štititi od vjetra. - Našao si ih! - povikala je kad gaje ugledala kako se vraća s ruksacima prebačenim preko ramena. - Posrećilo nam se, - povikao je nazad. - Nisu se otvorili i zato nismo ništa izgubili. Kad je stigao do vatre, spustio je ruksake na tlo. Ellie mu se žurno pridružila u vañenju stvari. S iznenadnom promjenom fizičke aktivnosti, počela je cvokotati zubima zbog čega se Tucker zagledao u nju. - Usne su ti poplavile. Moramo te što prije ugrijati. Skupio je još granja i bacio ih u vatru i potom je počeo kopati po njezinu ruksaku, nadajući se

GIGA

147

pronaći suhu odjeću. Traperice i majice su joj se smočile, ali pronašao je svoju košulju koja je bila nešto više suha. Potom si je dao u zadatak da svuče Ellie do kože, skidajući joj i čizme i pomažući joj uvući se u suhu odjeću. - Što ćeš ti? - pitala ga je kroz cvokotave zube. I sebe je tada počeo skidati i odijevati suhu odjeću. - Morat ćemo izdržati s mokrim čizmama. - Ugurao joj je noge u čizme. -S polusuhim čarapama možda i neće biti tako strašno. - Već se bolje osjećam, - odgovorila je gurajući jednu nogu u mokru čizmu. - Vlažno je puno bolje od potpuno mokrog. Tucker se morao naceriti. Ellie nitko nikada ne bi mogao nazvati cmizdravicom. Znao je da se sigurno smrzava i u ovoj odjeći, ali barem joj usne više nisu plave. - Možeš li početi skupljati još granja kako bismo mogli osušiti stvari? - pitao je, nazuvajući čizme. - Moramo objesiti vreće za spavanje. Tvoja je mokra na mjestima, ali moja je samo vlažna. Objesit ćemo je najbliže vatri kako bismo noćas imali barem jednu suhu za spavanje. Zavezala je vezice čizama i odšetala u šumu. Kad je otišla, Tucker je izvadio svoj mobitel, kojega je čvrsto zavezao u plastičnu vrećicu. Nakon što se uvjerio daje ostao suh, prekopavao je po ruksaku kako bi pronašao radio i s olakšanjem uzdahnuo, ugledavši ga čvrsto zatvorenog u plastičnoj vrećici. Kad se Ellie vratila, vukući za sobom nekoliko velikih grana, pomogao joj je uspraviti ih i objesiti njihove stvari. - Mobitel i radio su mi preživjeli utapanje, - Dobro. - Očistila je ruke i odmakla se kako bi pogledala njihovih ruku djelo. - Sve u svemu, nismo prouzrokovali puno štete. Pored vatre su raširili njegovu vreću za spavanje. Potom su skupili još granja kako bi i druge stvari raširili pored vatre. Rezultat toga je bio ugodan zaklon svuda oko njih, koji je blokirao najgore nalete vjetra i držao toplinu. Tucker se vidno opustio kad su to postigli. - Sad ćemo biti dobro, - rekao joj je. Hipotermija mi je bila najveća briga. U mokroj odjeći na hladnom vjetru, čovjek može izgubiti tjelesnu temperaturu i brzo se naći u velikoj nevolji, čak i pored vatre. Ellie je raširila ruke prema plamenovima. - Vjerujem. Čak i sad imam osjećaj da su mi se traperice sledila i zalijepile za stražnjicu. Nacerio se. - To je dobar znak. Najveći problem kad se toliko smrzneš jest da više uopće ništa ne osjećaš. Iskesivši zube kako bi spriječila daljnje cvokotanje, okrenula se želeći ugrijati pozadinu. - Znači, dobro je što mi se guza smrzava? Podigao je pogled sa svog ruksaka. - Za sekundu ću ti je pomoći ugrijati. Nasmiješila se. - Za sekundu ću se već pretvoriti u ljudsku sigu. Smiješeći se, podigao se na noge i prišao joj. Stojeći joj iza leña, ovio je obje ruke oko nje. Okružila ju je toplina njegova tijela i uzdahnula je, privijajući se uz njega. -Bolje? - Puno, - složila se. - Samo se nadam da će nam se krevet osušiti. Što ćemo noćas ako se ne osuši? - S ovim zaklonom oko nas, imat ćemo dovoljno topline, -uvjeravao ju je. - Skupit ćemo još granja. Ako se vreće za spavanje ne osuše, onda ćemo se cijele noći maziti ovdje pored vatre. - Mmm, - promrmljala je, uživajući u toplini koju je primala od njegovog velikog tijela. - Zvuči dobro. - Maženje s tobom uvijek zvuči dobro, - prošaptao joj je blizu uha. Ostali su tako stisnuti jedno uz drugo dok najgora jeza i drhtavica nije prošla. Potom ju je ostavio i vratio se prekopavanju svog ruksaka kako bi pronašao još nešto odjeće. Ellie se činilo kao da je prošla vječnost prije nego što se vratio s djelomično vlažnim puloverom. Nakon što gaje prevukao preko njezine glave, pomogao joj je i prevući rukave preko ruku. -A ti?

GIGA

148

- Ima i jedna košulja, - uvjeravao ju je. - Ostani ovdje pored vatre, u redu? Grij se dok se ja ne obučem. Vratio joj se nekoliko minuta kasnije. Povukavši je ponovno u svoje naručje, cijelim tijelom se prislonio na njezina leña. – Vatra će osušiti vlažne dijelove, - uvjeravao ju je. - Moja vreća za spavanje i nije tako loša. Bit će upotrebljiva za par sati. Uglavnom prije mraka. Noćas će biti sve u redu. Neće nam biti prvi put da dijelimo vreću za spavanje. Je li tako? - Ta... tako je, - rekla je Ellie i dalje drhteći. - Bit ćemo dobro. Tri očajna dana, razmak izmeñu zore i sumraka Ellie se činio kao vječnost. Sad kad im je svjetlo dana bio jedini spas, činilo joj se kao da sunce žurno zalazi iza planina. Tucker je prije potpunog mraka ulovio ribu za večeru. Dok ju je pripremao, Ellie je blizu vatre držala i okretala njihov šator kako bi se prije osušio. Zaklon im je bio suh koliko god je to bilo moguće dok je Tucker završio s pripremanjem večere. - Imali smo vraške sreće što su nam ruksaci ostali zatvoreni tako da nas se hrana nije smočila, - rekao je, uzimajući vilicom zalogaj riže i ribe. - Da je vrećica s rižom pukla, ne bismo sad uživali u ovakvoj večeri, to je sigurno. Ellie je uzdahnula. Po prvi puta u zadnjih nekoliko sati se osjećala napola toplo, a hrana je bila odlična. - Sto bih sad dala za bocu Marvinova cabarneta. Tucker je podigao obrvu. - Ja nemam cabarnet, a ostavio sam merlot, ali imam pljosku viskija. - Viskija? Namignuo joj je. - Za medicinske svrhe, jasno. Želiš se igrati doktora sa mnom? Nacerila se. - Ma ne. Rastužio se. - Ma daj. Zašto ne? Zapeli smo ovdje. Naša djeca su se pobrinula za to. Možemo onda i uživati. Završio je s jelom, očistio svoj tanjur, odšetao do vode, isprao ga i potom se vratio kako bi podigao šator. Kad im je zaklon bio podignut i unutra smještana suha vreća za spavanje, počeo je pretraživati po svom ruksaku i iz njega izvadio plosnatu bocu viskija. - Voila, - rekao je, otvarajući je. - Jeftin je, ali svejedno grije. Sjeo je pored nje, otpio veliki gutljaj viskija i potom joj dodao bocu. - Naiskap, damo. - Želiš li me napiti ili zagrijati? - Pomalo od svega. Večeras je vraški hladno. - Usmjerio je pogled prema gotovo crnom nebu. Obrve su mu se skupile kad se namrštio. - Bojim se da će doći oluja. Ellie je uzela gutljaj viskija i predala mu pljosku. - Nemoj to čak ni govoriti. Loša sreća. Otpio je još jedan gutljaj i zadržao bocu. - Možda je bolje da provjerim prognozu. Ellie je napeto pogledala u nebo. Oluja bi sad bila strašna, ne samo za njih već i za djecu. - O, Tucker, plašiš me. Prekopavajući po ruksaku u potrazi za radijem, rekao je: -Trebao sam te ranije poslušati. Jest hladnije, Ellie. Ne sviña mi predosjećaj u zraku. - Čučnuo je s druge strane vatre i okrenuo frekvenciju meteorološke stanice. - Možda nam je toliko hladno jer smo se smočili. Ellie nije dijelila njegovo mišljenje. Sad kad malo bolje razmisli, još sinoć je zamijetila promjenu temperature dok se grijala pored vatre, iako to tada nije registrirala kao znak za dolazak nevremena. Dok je Tucker prčkao oko radija, ona se zagledala u tmurno nebo. Još nema nijedne zvijezde. Mjesec nije nigdje na vidiku. To možda znači da su se gusti oblaci smjestili ispred njega i prekrili ga. U grudima joj se pojavio bolan, hladan predosjećaj. - O, Tucker, misliš li da bi moglo zasniježiti? - Vraški se nadam da neće. - Ovlažio je prst i podigao ga. -Iako dovoljno štipa. - Vratio se nazad kako bi namjestio radio signal. Radio je zapištao. Trenutak kasnije, primao je vremensku prognozu, isprekidanu, ali ipak čujnu. Tucker je držao radio na uhu i mršteći se

GIGA

149

slušao prognozu. - Ovo je baš sjajno, - rekao je, skidajući antenu. - Približava nam se oluja. Stići će nas noćas ili sutra. Ellie nije trebao reći što bi to trebalo značiti. Na ovim visinama, većina oluja sa sobom je donosila i snijeg, ponekad čak i usred ljeta. Uspravno je sjela na deku. - Je li Zach ponio radio? Tucker je klimnuo glavom. - Vjerojatno je već sve provjerio i takoñer saznao da se sprema oluja. Naučio sam ga da provjeri informacije ukoliko osjeti promjenu u zraku. - Usne su mu se stanjile u tanku liniju. - Pitanje je, hoće li se držati upozorenja? Ellie se uplašila da Zach neće. On i Kody su na misiji i ništa, uključujući i nevrijeme, neće ih natjerati na predaju. Srce joj je za-stalo na pomisao da će njezinu djecu uloviti snježna oluja visoko gore u planinama. Temperatura može strašno pasti, a putovi za penjanje mogu postati veoma sklizavi i teško prohodni. Zažmirila je, osjećajući mučninu. - O, Tucker, oni neće odustati. Znaš i sam da neće. - Neće, - složio se. - Ovo im je previše važno da bi odustali. Stavljajući ruku iznad obrve, Ellie je sjedila nalaktivši se jednom rukom na uzdignuto koljeno. - O, Bože, što ćemo učiniti? Glas mu je bio prazan. - Mislim da je došlo vrijeme za predaju. Ellie se naglo trgnula i zagledala u njega. - Kako to misliš? - Ako ti se odjeća ne osuši do sutra, ne možemo nastaviti. Jakne su nam posve mokre, a i čizme su prilično vlažne. Na ovim temperaturama ćemo odmah dobiti hipotermiju ukoliko se maknemo od vatre. Mislim daje vrijeme za pozivanje konjaništva. Posegnuo je rukom i džep i izvadio svoj mobitel. Dok ga je vadio iz vrećice i uključivao, rekao je: - Jedno je bilo kad su se djeca igrala skrivača i ostavljala nam poruke. Tada sam znao da su dobro i da su nam vrlo blizu. Ali ovo je nešto potpuno drugo. Pogledao je u ekran mobitela. - Isuse Bože. - Stoje? - Nema signala. - Misliš, ne radi? - Siguran sam da mora biti signala. - Pogledao je oko njih. -U blizini smo kanjona. Ovdje smo u rupi i zato ne možemo uhvatiti signal. Ellieno srce se počelo ispunjavati strahom. Kad je Tucker odlučio pozvati pomoć u traganju, znači da se stvarno zabrinuo. -Možda možemo pronaći uzvisinu i odatle pozvati pomoć. - Mi ništa ne možemo. - Ustao se. - Ti ostaješ pored vatre. Ja idem nazad sve dok ne ulovim signal. -Što? - Moram to učiniti, Ellie. Ne znam kolika će nas oluja sustići. Vjerojatno će snijega biti jako malo koji će se odmah otopiti. Ali ne smijem riskirati kad su nam dečki tamo negdje. Možda se sprema i prava lavina. - Ali jedina suha stvar na tebi je košulja, a to nije... Podigao je ruku. - Moja tjelesna masa to može nadoknaditi. Tvoja ne može. Vjerojatno neću ni morati daleko otići. Ellie je znala da laže. Vidjela mu je to u očima. Prema njezinu saznanju, bio je to prvi put kad joj je lagao u oči. Ali takoñer je znala da se veoma zabrinuo za njihove sinove. Riskirat će hipo-termiju s tim odlaskom od vatre. Prije nego što je otišao, skupio je još granja za vatru. Ellie je okolo hodala s njim, puneći ruke s granama, grančicama, korom dr-veta i svime ostalim što je smatrala da bi moglo pomoći održati vatru. Kad su pored vatre poslagali dovoljno drva da vatra traje do jutra, uzeo ju je u naručje. - Volim te, mala moja Ellie. Prislonila je svoje lice na njegovo rame, s užasom primijetivši da mu je košulja puno vlažnija

GIGA

150

od njezine. Ranije to nije primijetila. Sada je tek shvatila daje njoj dao bolju. Ovila je rake oko njegova vrata, ne mogavši riječima opisati ljubav koju osjeća prema njemu. - Zamijenit ćemo se za košulje, - inzistirala je, odmičući se od njega. Ne dajući mu vremena za prepirku, odmah je skinula košulju i ostala stajati ispred njega tako polugola, čekajući ga da i on skine svoju. - Bez prepirke, Tuckeru. Mene će grijati vatra. Tebe neće. - Sasvim mije dobro u ovoj košulji. Gurnula mu je svoju bliže. - Zamijeni se sa mnom ili me gledaj kako se pretvaram u santu leda. Ovu neću ponovno obući na sebe. Uzdahnuo je i svukao sa sebe vlažniju košulju. Oboje su se žurno odjenuli, pokreti su im bili brzi zbog veoma hladnog zraka. Kad su i to napravili, opet ju je zagrlio. Njegove svijetlosmeñe oči duboko su se zagledale u njezine. - Planina Tabletop je na zapadu. Ako ti se nešto dogodi s kompasom, kreni prema njoj. Doći ćeš do kanjona i proći kroz njega. Ellie se tresla. Znala je da joj Tucker ne bi sada ovo govorio daje siguran u svoj povratak. - Plašiš me. - Nemaš se čega bojati. Ovo je samo mjera opreza. Ako se ne vratim do zore, netko mora krenuti za tom djecom, a u tom slučaju bi to bila ti. - Rukama joj je obujmio lice. - Pazi se dok budeš hodala. Nemoj se puno udaljavati od ravnog puta kako bi otišla obaviti nuždu. Čuješ me? Dobro obrati pozornost na okolinu u kojoj se nalaziš. Ellie je klimnula glavom. Grudima joj se razlio užasan, bolan osjećaj. - Što misliš, koliko te dugo neće biti? - Nisam siguran. Neću ostati duže nego što bude potrebno. Možda i ne budem morao otići daleko kako bih pronašao uzvisinu. - Pognuo je glavu kako bi joj poljubio vrh nosa. - Bit ću dobro, Ellie. Čak iako se ne vratim do zore, možeš biti sigurna da ću te nastaviti slijediti kroz kanjon. - Što ako dobiješ hipotermiju? - Ma neću. Imam magnezij i kremen. Ako bilo što krene po zlu, zapalit ću vatru i ugrijati se. - U očima mu se pojavio mali sjaj. - Hej, ja sam suvremeni Daniel Boone, sjećaš se? Duboko ju je poljubio. Potom je uzeo svoj vlažnu jaknu i obukao je. - Bolje nego ništa, - rekao joj je. - Temperatura mog tijela će biti podstava, a jakna zaštita od vjetra. Ellie nije željela da ode. Nije se brinula za sebe, ali bila je užasno zabrinuta za njega. Gotovo gaje počela preklinjati da ostane. Ali tada bi pomislila na svoju djecu i ostala je šutke. Izgubili su jedno dijete. Razumjela je Tuckerovu odlučnost da neće dopustiti da im se to opet dogodi. Radije bi on umro - i ona se isto osjećala. Ovo je nešto što mora učiniti. I neće mu to sada otežavati. - Ovdje će sve biti u redu, - uvjeravala gaje. - Držat ću upaljenu vatru i topao krevet. Dobacio joj je slabašan osmijeh. - To će vrijediti povratka. -Na kraju čistine je oklijevao. - Sjećaš se one večeri kad smo čuli zavijanje kojota i kad sam rekao da su to možda vukovi? S nelagodom je pogledala preko ramena. - Da. - Lagao sam. Nekolicina ih je bila opažena u Oregonu, ali koliko znam, nijedan u ovom području. Ellie gaje zapanjeno gledala. - Zašto si lagao? - Da bi se uplašila i privila se bliže meni. - Slegnuo je rame nima. - Tada mi se to činilo sjajnom idejom. Ellie je iznenada prasnula u smijeh, prisjećajući se kako se skoro uvukla u njegove traperice dok su se spuštali do rječice. Tucker Grant, trebao bi se sramiti! Dobacio joj je seksi smiješak. Potom je nestao u tami. Naredna četiri sata bila su meñu najdužima u Ellienu životu. Pre-šetavala se pokraj vatre, osluškujući svaki, pa i najmanji, zvuk iz šume koja ju okružuje. Grane su konstantno pucketale u tami. Prvih nekoliko puta se zaista uplašila da ima nečega u šumi. Nakon neko -

GIGA

151

liko stotina ponovljenih zvukova, navikla se na njih. Zamišljala je Tuckera kako hoda tamo gdje su nedavno zajedno hodali, dah mu magli ledeni noćni zrak i odjeća mu postaje hladna kao led zbog niske temperature. Koliko će daleko morati otići dok ne nañe signal? Isprva se molila da neće morati daleko otići. Nakon tri i pol sata, samo se molila Bogu da ga čuva. Tek su prošla dvadeset tri sata kad se iznenada pojavio pod svjetlosti vatre. Kretao se polako, gotovo drveno. Kako se približa vao vatri, uočila je njegovu gotovo sivu kožu i neprirodno svijetle oči. - Tucker! - povikala je od dragosti i odmah potrčala, zaobišav-ši vatru kako bi ga zagrlila. Kad je stavila ruke na njegove rukave od jakne, osjetila je inje koje se pohvatalo na traperu. - O, Tucker, smrzavaš se. Jesi li uspostavio vezu? Čudno ju je gledao. Ellie je srce preskočilo otkucaj. Prestrašio ju je zbunjeni izraz njegovih očiju. - Sto ti je? - pitala ga je. - Tucker? Usne su mu se razdvojile, ali nije odmah progovorio. Činilo se da traži riječi. - Nisam mogao nazvati. Nema signala. Ellie je srce zaboljelo. - O, ne. - Hodao sam i hodao. Dugo. Uporno sam išao dalje. Nisam uspio. - Progutao je knedlu i naslonio čelo na njezino. - Ellie? rekao je nježno. - Da? Slušaj me dobro. Imam hipotermiju. Još nije ništa strašno. Moraš.,. - Uzdahnuo je kao daje preumoran za nastavak. - Moraš nit ugnjati. Tekućina, hrana. Zapali vatru, donesi vreću za spavanje, Moramo se svući i leći jedno uz drugo. Strašno se bojala. - O, Bože, Tucker. Moram se ugrijati, - rekao je, zvučeći kao da mu je za svaku izgovorenu riječ trebala maksimalna snaga, - ili ću pasti u šok. Loše vijesti. Razumiješ li? Drži me pored vatre, podijeli sa mnom svoju tjelesnu toplinu. Vjerojatno sam i dehidrirao. Potrebno mi je ouno vode Ellie mu je rakama obujmila lice. Obrazi su mu bili hladni poput leda. - Učinit ću to. Kao da ga noge više ne mogu držati, samo se srušio na tlo pored vatre. Nije drhtao. Negdje je pročitala da je to veoma loš znak. Otrčala je u šator donijeti vreću za spavanje. Tucker je odlutao u vrlo tanak i proziran svijet prizora u kojem se ništa nije doimalo stvarnim. Želio je spavati, ali Ellie mu nije dopuštala. Stalno mu je postavljala pitanja. Nježno mu je tresla bradu. Svakog puta kad bi pokušao odlutati, ona bi ga pozvala nazad. Ellie, okupana svjetlosti vatre. Ellie, drži vodu kod njegovih usana i tjera ga da pije. Ellie, gura mu toplu hranu u usta. Bila je pravo zlato, njegova mala Ellie. Kad se uvukla gola pored njega u vreću za spavanje, Tucker se osjećao kao daje sunce leglo pored njega. Držao je se zbog topline - držao je se zbog utjehe. Nije želio ništa više osim se maziti s njom i zaspati. Ali ona mu ne dopušta da zažmiri. Moraš ostati budan, Tucker. Negdje sam pročitala daje vrlo opasno zaspati u ovakvom stanju. Nešto kasnije, Tuckeru se um dovoljno razbistrio daje mogao pogledati na ručni sat. Vidio je daje skoro tri sata. Nije imao pojma koliko se dugo Ellie skrbila za njega. Samo je znao da joj je vraški dobro išlo. Vatra je još uvijek dobro gorjela, što mu je govorilo da ju je stalno pazila i da se konstantno ustajala kako bi stavljala drvlje u plamenove. Boca u blizini njegove glave stajala je puna, a to mu je bio pokazatelj daje bila do rječice i opet je napunila. S obzirom na činjenicu da trenutno gola leži pored njega, mogao je samo zamisliti kakva joj je noć bila, skidala se kako bi mu pružila svoju tjelesnu toplinu, potom se odijevala kako bi se pobrinula za vatru i svježu pročišćenu vodu i tako stalno iznova. Um mu je sada dosta bistriji. Što je još važnije, njezino tijelo pored njegovoga se više nije doimalo toplo poput sunca, što mu je govorilo da mu se temperatura podigla, unatoč još uvijek hladnoj koži.

GIGA

152

- Hej, - prošaptala je. - Vratio si se meñu žive. Jedva se nasmiješio. - Sad ćeš me pustiti da malo odspavam, ti mala vještice? Prešla je dlanom preko njegove ruke. - Neću. Još uvijek si hladan. Moći ćeš spavati kad se ugriješ. Pod ovakvim plavičastim svjetlom koje su plamenovi bacali preko njih, bila je tako lijepa s tim svojim sitnim licem, krupnim plavim očima i grivom zamršene zlatne kose. Tucker je znao da će preživjeti kad je na prsima osjetio bockanje njezinih ukrućenih bradavica i kao odgovor na to, odreñeni dio tijela mu se ukrutio. - Ako mi nećeš dopustiti da spavam, onda mi daj dobar razlog da ostanem budan. - Nosom joj je podragao uho. - Znao sam da ću te uspjeti nagovoriti da se igraš doktora sa mnom ako sve izvedeni kako treba. Nacerila se. Potom mu je malo odgurnula glavu. - Budi dobar. Imaš hipotermiju. Jezikom joj je izazivao mjesto ispod usne resice. - Kroničnu. 1 to je drugačije od akutne i samo u početnim stadijima. Kad se poboljša do ove točke, najbolje je za održavanje tjelesne temperature upravo vježba. Nacerila se. - Hmm. Možda bi se trebao ustati i optrčati nekoliko krugova oko vatre. Ljubio joj je vrat sve do ključne kosti. - Ja sam razmišljao o nekom drugom tipu vježbi. Sanjivo se nasmiješila. Usne su joj se razdvojile. Uzdahnula je i on ju je okrenuo na leña. Spustio se i zubima joj uhvatio jednu krutu bradavicu. Trgnula se kao daju je dodirnuo nečim naelektriziranim. Njezine nježne ruke su se zavukle u njegovu kosu. Kad se izvila, nudeći mu se, zadao sije daje u potpunosti uzme i zadovolji, zabijajući se u njezinu ugodnu i vlažnu toplinu i odnoseći ih oboje preko ruba neopisivog užitka. Kasnije je ovila ruku oko njegova vrata, zarila lice u njegovo rame i prošaptala: - Da se ni3

: usudio dobiti hipotermiju ni s kim osim sa mnom. Tucker se još uvijek smijao i konačno zaspao.

GIGA

153

POGLAVLJE 16 Zora se upravo probijala. Od vatre je ostalo sam par narančastih plamenova. Nebo, koje je naglašavalo oluju, u predjelu iznad planina pa nadalje preko njihovih glava, postajalo je sve tamnije i tamnije. Ellio se promeškoljila u Tuckerovu zagrljaju, namrštila se i potom zavukla glavu pod vreću za spavanje kako bi pobjegla od nekih ledenih kapljica koje su joj padale po licu. Onog trenutka kad je zavukla glavu, shvatila je. Snijeg! Uspravila se, zgrabila Tuckerovu ruku i počela ga buditi. - Pada snijeg. Moramo se ustati! Razgovor nije bio potreban. Odmah su skočili na noge, oboje istovremeno i odmah se počeli odijevati, ali u još uvijek vlažnu odjeću, nakon čega su počeli spremati i kamp. Ovog jutra preskaču kavu. Nema zastajkivanja. Nema ni maženja. Sve su ugurali nazad u ruksake, bez obzira jesu li stvari bile suhe ili vlažne i u roku deset minuta već su bili na putu prema svojim sinovima. Hodali su kilometar i pol prije nego što su pronašli prirodni most preko jezera, bilo je to još jedno deblo zbog kojega se Ellie stisnulo grlo i ukočile noge dok gaje prelazila. Kad su konačno prešli na drugu obalu, Ellie je s olakšanjem izdahnula, ali ubrzo joj je opet postalo teško kad su se počeli probijati kroz kanjon. Put je bio strm, a snijeg je njihovo hodanje samo otežavao jer su se često sklizali. Dok je slijedila Tuckera uzbrdo, u sebi se tiho molila da su im sinovi prošli ovuda prije nego stoje počeo padati snijeg. Ako se dobro sjeća, ždrijelo Tabletopa je udubina s pukotinama u stijenama od lave, a mnoge od njih su bile veoma široke. Dok su se kretali okolo tih raspuklina, probijajući se gore, Ellie je na stijenama tražila tamnoplave mrlje. Dječaci su na sebi imali tamnoplave jakne. Kad su stigli do mjesta na kojem je uspon počeo biti posebno strm, Ellie se poskliznula. Pala je i otkotrljala se nekoliko metara dolje. Tucker joj je odmah potrčao u pomoć. - Jesi li dobro? Ostala je bez zraka, ali osim toga, Ellie je bila posve sigurna da nije imala većih ozljeda. Čak i da jest, ništa je ne bi smetalo u nastavku potrage. Njezini dječaci su bili negdje gore ispred njih. U njezinoj glavi, zamišljeni sat je polako otkucavao. Ako ju je žulj još i bolio, ona nije osjećala. Ako su joj pluća mahnito hvatala zrak. ona je odlučila ignorirati peckanje. Igra skrivača je iznenada postala smrtonosna. Nije osjećala ništa, nije ni vidjela ništa osim staze koja se penjala ispred njih. Zaklela se da će se uspjeti popeti gore, makar se morala spustiti na sve četiri. - Moramo se vratiti. - Zach je zateturao, poskliznuvši se na ledu. Kad se uspravio tek je onda vidio koliko je bio blizu ruba staze i koliko mu je trebalo da padne u provaliju gdje su ga čekale oštre stijene lave. Sinoć kad su postavili kamp na najnižem dijelu staze kanjona, Zach je poslušao vremensku prognozu. Pokušao je reći Kodyju da će početi padati snijeg. Ali Kody je odbio slušati. - Ovo je ludost, Kody. Koja korist od maminog i tatinog pomirenja ako obojica poginemo? Kody je stajao nekoliko metara niže od njega. Hvatajući zrak, oslonio se rukom na Buckyjevu glavu i prsti su mu se uhvatili za pseću meku dlaku. - Hajde, vrati se ako želiš. Ja ću nastaviti sam. Snijeg je padao po njima i pahuljice su pojačavale zabrinutost. Inače, u drugim okolnostima, Zach bi mislio da su predivne. Većinu svog života je proveo u središnjem Oregonu i odmalena je obožavao snijeg. A sada kada je počeo živjeti južno od Benda, ili si volio taj bijeli snijeg ili si cijelu zimu očajan. - Kako to misliš, sam ćeš nastaviti? - Zach je osjetio da je Kody puno odlučniji od njega, da su njemu ulozi nekako puno viši. Ali ovo im je prvi put da su ovako razišli u mišljenjima. - U ovome smo zajedno i ja sam stariji. Ako kažem da odustajemo, onda odustajemo! Pada snijeg, Kody. Nevrijeme može biti još gore. Želiš zaglaviti ovdje i slediti se do smrti?

GIGA

154

U Kodyjevim očima je postojao neki smiješni, gorljivi pogled. Prekasno je Zach shvatio da su pogriješili. Nikada nije ni trebao pristati na ovu ludost. Baš me briga ako se smrznem, - rekao je Kody. - Više mi nije važno. Znam da ne razumiješ. I to je u redu. Sam mogu nastaviti dalje. Na Zachovo razočaranje, Kody se nastavio penjati prema njemu. Kad su Kody i Bucky došli do vrha i počeli se spuštati niz drugu stranu, Zach je povikao za njim. - Čekaj! Ako ti nastavljaš, onda nastavljam i ja! Kody je zastao i okrenuo se. Iz daljine su mu oči izgledale poput gorućih žeravica na blijedom licu. - Ne moraš. Ne želim da i ti nastradaš. Možda bi bilo najbolje da se ipak vratiš dolje. Zach nije mogao shvatiti na što točno Kody misli. Koliko on zna, nitko još nije nastradao. Brat mu priča nepovezano. Nije ni važno. Bez obzira što Kody priča, ipak mu je mladi brat i Zach se osjećao odgovornim za njega. Nije ga mogao pustiti samoga da nastavi pješačenje kroz kanjon. - Mi smo Grantovi, - rekao je oštro. - U dobru i zlu, držimo se zajedno!

---

Kad su Tucker i Ellie konačno stigli .o vrha, nadali su se da će ugledati svoje sinove. Umjesto njih su vidjeli samo njihove stope jasno utisnute u snijegu koje su se kretale prema istoku. Teško dišući zbog penjanja, Ellie nije imala drugog izbora, morala je zastati kako bi uhvatila zrak. Mnogo iza granice rasta, stabla su na uzvisini izgledala puno manja od onih dolje na planini i šikara je mnogo rjeña, zbog čega je vidljivost bolja. Ostavši bez daha od zadivljujućeg prizora, pozom, je gledala udaljene dijelove planine u pot uzi za bilo kakvim pokretom. Kad nije opazila ništa, nije joj preostalo ništa drugo nego uzdahnuti. T Barem znamo da su ovdje gore, - rekao je Tucker, hvatajući zrak. Položio joj je ruku na rame i lagano ga stisnuo. - Sad male lopuže moramo samo pronaći. Opet su krenuli čim se ona malo ispuhala. Čini mi se kao da vječno pratim ove tragove. Ako se ovo još odulji, mislim da ću ih i sanjati. Tucker se nacerio. - Znam, ali uskoro će se sve završiti. Ovog puta su se prešli. Jedini put prema vrhu vodi kroz ovaj kanjon. A to znači da ćemo ih opaziti ako se odluče vratiti dolje. - Dobacio joj je osmijeh preko ramena. Snježne pahulje su mu ukrasile kosu i jaknu. - Sad mi je krivo što sam bacio one paketiće s toplom čokoladom. Još kada bismo uz to dodali i mesni umak s tjesteninom, bilo bi savršeno. Ellie ga nije mogla kriviti što si je olakšao prtljagu. Već dva dana nosi i njezin i svoj ruksak, ili možda tri? Nevjerojatno, shvatila je da je izgubila pojam o vremenu koje je provela ovdje. - Uspjet ćemo i bez toga. - Promatrala je nebo. Zasad je snijeg padao ujednačenim ritmom, ali tamni oblaci, koji su se skupljali iznad njih, nisu upućivali na dobro. - Ako snijeg nastavi padati, hoćemo li se moći spustiti s planine? - Ako ne uspijemo, uvijek mogu pozvati pomoć. Kad budemo gon: bez problema ćemo hvatati signal. Najvjerojatnije što bi nam se moglo dogoditi jest da moramo gore provesti jednu noć. A to nam neće predstavljati neki problem. Mogu sagraditi neku vrstu zaklona koji će nam čuva šatore od naslaga snijega. I kad ujutro izañe sunce, snijeg će se početi otapati i jednostavno ćemo se spustiti dolje. EUie se prisjetila svih onih uskih, strmih staza koje ih čekaju na povratku prema dolje i želudac joj se zgrčio od zabrinutosti. Na silu se prestala živcirati zbog toga. Ako staza postane opasno skliska, Tucker će se pobrinuti da nitko ne padne tako što će ih sve povezati uzetom. Uskoro će pronaći svoje sinove. Kad je Tucker glavni, sve će biti u redu. Nekoliko minuta kasnije, opet je zastao kako bi joj dao priliku za odmor. Zahvalna na stajanju, Ellie se spustila na stijenu prekrivenu snijegom. Hladnoća joj se probijala kroz još uvijek vlažne traperice i kad se oslonila rukama na ledeno hladnu stijenu prsti su je odmah

GIGA

155

počeli boljeti. - Baš me zanima kolika je temperatura zraka. - Vjerojatno prilično niska. Zadrhtala je i uvukla ruke skroz u rukave jakne. - Nije ni čudno daje ovdje tako hladno. Namrštio se pregledavajući teren ispred njih. - Sad je još topio u usporedbi s onime što nas noćas očekuje. - Pretpostavit ću da misliš kako će snijeg početi jače padati. - Moguće. - Kad joj je susreo pogled, oči su mu se ispunile razumijevanjem. - Znam da ti je kao majci posao da se brineš, ali u redu je sad se malo opustiti. Ne mogu više biti toliko daleko ispred nas. Pronaći ćemo ih prije nego što se vrijeme pogorša. Ellie se nasmiješila i zakolutala očima. - Jesam li toliko prozirna? - Poput stakla. - Oprosti. Čini se da si ne mogu pomoći. Uporno razmišljam o tome da imamo drugu priliku i da je moramo što bolje iskoristiti, ali stalno mi se u glavu vraćaju misli kako će se nešto dogoditi i sve nam to upropastiti. - Bez negativnih misli. To je zapovijed. - Da, gospodine. - Podrugljivo mu je salutirala. - Neću više cendrati, obećavam. - Kad ih konačno nañemo, zapalit ću veliku vatru, - uvjeravao ju je. - Nećemo se smrznuti, a moglo bi nam biti i zabavno. Kao u dobra stara vremena. Mislim da idu prema našem starom mjestu kampiranja. Ellie je pogledom pratila tragove njihovih sinova. Grlo joj se stisnulo kad su joj se uspomene počele vraćati. Prizori sa Sammy-jem su joj se automatski prikazali pred očima. Upravo su ovdje zadnji puta kampirali s njim - ovdje su zadnji put plivali s njim, išli u ribolov s njim i pekli hrenovke s njim. Boljelo je biti ovdje. - O, Tucker. - Nemoj. Novi početci, sjećaš se? Ellie je potvrdno zaklimala glavom, znajući da je u pravu. -Ponekad je to lakše reći nego učiniti. Ispružio je ruku da joj pomogne. - Znam. Vjeruj mi, znam. Ali i to je u redu. Mi smo ipak samo ljudi. - Pognuo je glavu kako bi je poljubio u obraz i potom je povukao kako bi nastavila hodati. - Mislim da je vrijeme da si počnemo opraštati što nismo savršeni, ne misliš li tako? Oboje su počeli proizvoditi škripave zvukove gazeći po snijegu. - Mislim daje vrijeme već i prošlo. - Uspjela mu se nasmiješiti. - Moramo sada krenuti dalje, kao prava obitelj. Trideset minuta kasnije, Tucker je stajao ispred velikog, usamljenog i zaobljenog kamena, zaštićenog od vjetra s tri strane još većeg kamena. Tužno se zagledao u aranžman koji su njegove djeca ostavila za sobom - tri uokvirene fotografije, jednu veću sa Sammyjem i dvije manje na kojima su bili Zach i Kody. Ono što ga je najviše uznemirilo i rastužilo u ovom prizoru bila je Sammyjeva veća fotografija postavljena na sredini kamena, a Kodyjeva i Zachova su bile stavljene postrance, zapravo gotovo skrivene od pogleda. Tucker se osjećao kao da je upravo primio težak i bolan udarac. Prepoznao je te fotografije, uzeli su ih iz njegova dnevnog boravka. Sve do ovog trenutka nije shvaćao da je Sammyjeva toliko veća od njihovih niti je spoznao kakvu to poruku šalje svojim sinovima. Sammy je najvažniji. Njega sam najviše volio. Bez obzira što učinili - ili koliko napredovali - nikada mi nećete značiti kao on. Ellie je stala pored njega. Kad je ugledala poslagane fotografije i sama je progutala knedlu. - O, mili Bože, - prošaptala je. Snježne pahulje su padale na Tuckerovo lice. Užasna bol mu se razlila u prsima. Nikada nije želio da se Zach i Kody osjećaju zapostavljenima ili manje vrijednima. Nikada. Volio je

GIGA

156

Sammyja više nego što se riječima može opisati, da, tako je. Ali i njih dvojicu ne voli ništa manje. Pogledom je zastao na Sammyjevoj fotografiji. Svijetlosmeñe oči, uvelike nalik njegovima, uzvraćale su mu pogled. Mnogo lijepih uspomena mu je navrlo u glavu. Sammy, tek je prohodao. Sammy, vozi svoj prvi tricikl. Bile su to stvari koje otac nikad ne zaboravlja, stvari koje su ga kasnije progonile, kad mu je dijete otišlo. U svojoj tuzi je postavio Sammyjevu veliku fotografiju na svoj ormar, stvarajući tako neku vrstu oltara s kojim se kažnjavao. Na koncu, Sammy je mrtav zbog njega. Kakav bi to otac mogao zaboraviti? Tuckeru sve do sad nije palo na pamet da su se druga dva njegova sina zbog toga osjećala manje voljenima. Ipak su oni još s njim, a Sammyjeva fotografija je bila sve što mu je ostalo od njega. - O, Ellie. Zaboga, što sam to učinio? Osjetio je njezine dlanove na svojim rukama i prste je zabijala u njegovu kožu kroz vlažnu jaknu. - Nisi samo ti. I ja sam to radila. Neka mi Bog oprosti, i ja sam to radila. Naslonili su se jedno na drugo. Ledeni vjetar je hučao kroz ravnicu, vijoreći im odjeću i hladeći ih do kosti. Čudno, razmišljao je, kako krivnja može zaslijepiti čovjeka. Tri godine je bio utopljen u njoj, kriveći samoga sebe i kažnjavajući se, a nijednom se nije zapitao što to radi osobama oko sebe. Bio je toliko zatočen u vlastitoj boli - i zaokupljen svojim osjećajima -da nije mario za nikoga drugoga. Tucker je s drhtavim rukama posegnuo za pismom kojega su dečki ostavili za sobom. Nije ga želio pročitati. I ove fotografije su bile dovoljno bolne. Ali nekako je znao ga ipak mora pročitati. Još uvijek se držeći za njegov rukav, Ellie je stajala pored njega i čekala dok je on iz plastičnog omota vadio list papira. Prve riječi su bile od Zacha. S tužnim glasom, Tucker se natjerao na čitanje. Dragi mama i tata: pretpostavljam da ste oboje sada bijesni na mene. Želio sam se vratiti kad sam čuo vremensku prognozu i saznao da se približava oluja. Vjerujte mi da jesam. Ali Kody je poludio i zaprijetio da će nastaviti bez mene. I evo me s njim. Nešto se dogaña s njim. Već se duže vrijeme brinem zbog njega. On ustvari samo gleda televiziju. To i piše u svoju glupu bilježnicu. Znao sam da to nije normalno, ali što sam drugo mogao? Vas nikada nije bilo da primijetite. - O, Tucker. - Ellie je prislonila lice na njegovu ruku. Prsti su joj se snažno zabijali u njegovu ruku kroz tvrdu tkaninu jakne. -Radila sam šest dana u tjednu. Istina je. Jedva da sam bila s njima. - Morala si zarañivati za život, - rekao je. - A od razvoda ti nisam pomagao. I naravno da su djeca češće ostajala sama. Hajdemo nešto raščistiti, u redu? Nisu oni jedina djeca razvedenih roditelja na zemlji, daleko od toga. - Nekako se zbog toga ne osjećam bolje. Ni Tucker se nije osjećao bolje. Većina djece raspadnutih domova su se takoñer borila s gubitkom brata ili sestre. Trbuh ga je zapekao kao daje upravo progutao kiselinu. Pročišćavajući grlo kako bi smirio glas, nastavio je čitati. Kody se dosjetio ovog bijega u divljinu. Utuvio si je u glavu da biste se vi ponovno mogli zaljubiti jedno u drugo ako mi pobjegnemo od kuće. Nisam mislio da ćemo uspjeti, ali kad sam već bio onoliko zabrljao, pokušavajući vas napraviti ljubomornima, a nije kao da sam ja imao bolju ideju. On je bio uz mene i nije me odavao dok sam vam govorio onolike laži. I zato mi se činilo poštenim poduprijeti ga u ovome. Sto se tiče mojih laži koje sam vam rekao. Pretpostavljam da ste dosad već shvatili kako sam izmislio puno toga. Mislio sam da će vas ljubomora natjerati da shvatite koliko se još uvijek

GIGA

157

volite. Meni i Kodyju je to bilo potpuno očito. Kad se ljudi vole kao vas dvoje, glupo je biti razveden. Samo što vas ni sa čime nismo mogli natjerati da to sami vidite. I zato sam vas pokušao učiniti ljubomornima. Rekao bih da mi je žao, ali nije. Barem sam pokušao popraviti situaciju. Tucker je opet morao zastati s čitanjem. Pogledao je preko pisma u poslagane fotografije svojih sinova. Jasno se sjećao kad mu je Ellie rekla da je trudna sa svakim od njih trojice i osjećaja koje je imao kad ih je po prvi puta držao u rukama. Tada je imao takve planove - velike snove i očekivanja. I kako je sada završio ovdje, ispunjen samo kajanjem? Tucker je nastavio s čitanjem. Oboje se sada već neko vrijeme viñate s drugim ljudima. Kody se uplašio da će nam Liz postati pomajka, a Marvin očuh. Ali i ja sam se toga bojao. Bez uvrede, ali od njih nam se povraća. Mrzimo živjeti u Springfieldu. Mrzimo što moramo stajati izmeñu vas dvoje, kao da se dobacujete s nama. Odlučili smo da moramo učiniti nešto i to vrlo brzo, prije nego što jedno od vas napravi nešto stvarno glupo, kao na primjer, ponovno se vjenča. Kad se to jed-nom dogodi, znamo da smo propali. Uglavnom, zbog svega toga je i došlo do ovoga. Znam da sam stariji i da ćete oboje kriviti mene. I to je u redu. Navikao sam. U zadnje vrijeme snosim krivnju za sve, pa zašto onda ne i za ovo? - Prokletstvo, - prošaptao je Tucker. - Je li to istina? Krivimo li njega za sve? Ellie je problijedila. Treptala je. Kad je susrela Tuckerov pogled, oči su joj potamnile od kajanja. - Kad odem na posao, ostavljam mu puno obaveza i na njemu ostaje sva odgovornost. Tucker je želio reći kako to u njegovoj kući nije slučaj. Ali kad bi zaista razmislio o tome, znao je daje to laž. Cesto je subotama morao raditi, čak i kad bi dečki bili kod njega preko vikenda i tada je Zacha ostavljao dežurnim za sve. - Valjda sam i ja radio isto, - priznao je. - Suzdržavao sam se od cjepidlačenja. Nisu bili kod mene toliko često, ali zadnju godinu sam zaista pazio na red u kući, želeći je održavati u redu. -1 izabrali smo Zacha da nosi taj teret. Tucker je potvrdno klimnuo glavom i bilo mu je drago sada što je pročitao ovo pismo prije nego što je bijesno nastavio potragu za djecom. Koliko god to bilo teško priznati, on i Ellie su napravili neke strašne pogreške i već je i prošlo vrijeme da ih isprave. Ostatak Zachova pisma bio je uvod u tinejdžerski pogled života koji je bio, na mnogo načina, uvelike precizniji od roditeljskog. Znam da još uvijek patite za Sammyjem i ne želim da se osjećate još gore, ali postoje stvari koje jednostavno moram reći. Prva je da sam i ja volio Sammyja. Čini se da oboje zaboravljate to. Bio je moj stariji brat. Uvijek smo se zajedno igrali jer je bila mala razlika u godinama. Iznenada je otišao. To mije bilo jako, jako teško. I da bi sve bilo još gore, izgubio sam i roditelje. Znam. Oboje mislite da to nije istina. Ali izgubio sam vas, mama i tata, ne samo zbog razvoda već i zbog drugih stvari. Sve se zaustavilo kad je Sammy umro. Tata se riješio motora. Nakon toga više nas nikada niste vodili sa sobom kao što ste to prije radili, bili smo obitelj. Živite odvojeno i uvijek ste tužni. Tuge mi je već preko glave. I meni nedostaje Sammy. Svima nam nedostaje. Ali to ne znači da naši životi moraju stati. Zbog vas se osjećao kao ništavih, kao netko tko nije važan, a i Kody isto. Možda niste htjeli da se tako osjećamo, ali ipak je tako. Sada se sve vrti oko Sammyja, a ne oko nas. Sjećate se kad je Sammy ovo napravio? Sjećate se kad je Sammy ono napravio? Gledate nas i mislite na njega. Božić je katastrofalan. Cak su i naši roñendani postali grozni. Kao da svakog puta ponovno proživljavate Sammyjev zadnji roñendan, prisjećajući se njegove smrti, umjesto da ste sretni zbog mene i Kodyja. Sto mislite kako se mi tada osjećamo? Takoñer mi je dosta da se više uopće ne smijem zabavljati. Znam daje to užasno od mene, ali

GIGA

158

počeo sam mrziti Sammy ja. Njegova smrt je potpuno uništila moj život. Oboje se bojite da mi se nešto ne dogodi i više mi ništa ne dopuštate. Ne mogu na klizanje. Ne mogu voziti bicikl. Ne mogu voziti motor. Ne mogu gotovo ništa. Mama čak više ne voli ni da prespavam kod prijatelja. Kao da se boji da će mi se dogoditi nešto strašno ako nisam u njezinu vidokrugu. Nesreće se dogañaju. Sammy je doživio nesreću i umro je. To ne znači da ćemo i ja i Kody umrijeti. Sad imam četrnaest. Sljedeće godine ću dobiti vozačku dozvolu. To će vas sigurno strašno potr esti. Možda mi, ako mi se posreći, dopustite da vozim kad navršim dvadeset jednu. Trebao bih smjeti otići biciklom do grada ako želim i ići na plivanje s prijateljima. Vi mi ne dopuštate da budem normalan. To je sve što tražim. Samo želim biti normalan. I volio bih da opet budemo obitelj. Ali umjesto da se pokušate pomiriti kako smo Kody i ja zamolili, vi se ponašate poput luñaka. Vidjeli smo vas kako urlate jedno na drugo. Ako mislite da ćemo se vratiti kući dok ste takvi, varate se. Držat ćemo se zajedno i nećemo odustati dok ne odlučite ispuniti naše zahtjeve. Mislim da je to sve što sam imao za reći. Ne znam jesam li sve dobro rekao. Voli vas Zach. Tucker je počeo gužvati papir u šaci. Potom se predomislio i izravnao ga, te ga uredno vratio nazad u zaštitnu vrećicu. Ovo pismo je vrijedilo pročitati nekoliko puta, ne samo jednom. Zach im je otvorio srce, potpuno, a iako su se neke optužbe činile neosnovanima, još su pokazivale kako se morao osjećati. I on i Ellie moraju dobro razmisliti o tome. Kodyjevo pismo je bilo malo opuštenije, ali čak i više srce-parajuće, bila je to zamolba jedanaestogodišnjaka za ljubav. Ellie je jecala dok gaje Tucker čitao naglas. Ne mogu biti Sammy. Dugo, dugo sam to pokušavao jer sam znao koliko vam nedostaje i zbog toga sam se loše osjećao. Bez obžira koliko se trudio, nikad nisam uspijevao biti tako dobar u nogometu ili košarci. I nikada neću biti dobar u matematici kao on. Zao mije stoje on umro, a ne ja. Nikad vam to nisam rekao, ali ja sam kriv za ono što mu se dogodilo. Bojao sam vam se reći. Znam da biste me zbog toga zamrzili. Volio bih da mogu promijeniti stvari, vratiti ga da budete sretni, ali ne mogu. Mogu samo vas dvoje pomiriti da opet budete zajedno. A možda čak ne mogu ni to. Zao mije. Kad je pročitao oba pisma, Tucker ih je ugurao u džep i počeo hodati, a na pameti mu je bila samo želja da pronañe neko mjesto gdje može biti sam. Napravio je tek dva koraka prije nego što je shvatio što radi i potom se vratio te povukao Ellie u svoje naručje. - Oprosti, - rekao joj je. - Teško se riješiti starih navika. Neću više tako. Od sada pa nadalje, zajedno se suočavamo sa svime. U redu? Cijelo tijelo joj se treslo. Privio ju je čvršće k sebi, osjećajući olakšanje kad mu je ovila ruke oko vrata. Zajedno. Tu su prije pogriješili, pomislio je. Pustili su da bol meñu njima stvori zid. - O, Tucker, - rekla je, - zašto Kody sebe krivi? Zaboga miloga, zašto misli da je on odgovoran? - Nemam pojma. Stvarno nemam pojma. Nema smisla. Ali opet, kad malo bolje razmislim, ni naše okrivljavanje nije imalo smisla. Ja sam krivio sebe, ti sebe, Kody sebe. Valjda ni ne mora imati smisla. Svejedno jednako boli. - Muči me što je pokušavao biti poput Sammyja. Što smo radili daje on osjećao potrebu za tim? Bilo je to pitanje na koje Tucker nije znao odgovoriti. Prema njegovu sjećanju, nikada nije Kodyja usporedio sa Sammyjem ili izrazio svoje razočarenje u njega i takoñer nije mogao vjerovati da bi Ellie to ikad učinila. Ali nakon što je vidio one poslagane fotografije, shvatio je da su djeci poslali mnoge poruke koje nikako nisu namjeravali. - Idemo iz početka, - uspio je reći. - Moramo ih pronaći i uvjeriti se da su dobro. Onda ćemo se brinuti za sve ostalo. Čvršće gaje stisnula. - Ne znam što im reći. Tucker joj je prošao rukom kroz kosu, potpuno svjestan otopljenih snježnih pahulja koje su mu se topile pod prstima. Oluja će uskoro doći. Ako na ovoj planini namjeravaju provesti

GIGA

159

umjereno ugodnu noć, moraju pronaći dečke i on treba izgraditi neku vrstu zaklona prije nego što napada još više snijega. - Reći ćemo im da nam je žao i da ih puno volimo, - rekao je. - Kad čovjek razmisli o svemu ovome, što se više ima za reći? Odmakla se od njega i obrisala obraze. Potom je klimnula glavom i slabašno mu se osmjehnula. - Zvuči dobro za početak. Okrećući se prema kamenju, drhtavom rukom je posegnula prema fotografijama, odguravajući Sammyjevu fotografiju odostraga i povlačeći Kodyjevu i Zachovu naprijed. Kad je završila s pres-lagivanjem, ljepota njihova mrtva sina bila je gotovo skrivena iza nasmiješenih lica njegove braće. Tako je i trebalo biti. Tuckerove oči bile su pune suza, ali opet, osjećao je u sebi pravednost. Nikada neće zaboraviti Sammyja, nikad ga neće prestati voljeti - ali došlo je vrijeme da se oproste od njega. - Sada će sve biti u redu, - složio se Tucker. - Zajedno smo i u dobru i u zlu. Samo smo to zaboravili na neko vrijeme.

GIGA

160

POGLAVLJE 17 Tucker je primio Ellienu ruku. Vodeći je pored sebe, opet je počeo slijediti tragove njihovih sinova. Njezini prsti su bili ledeni u njegovoj šaci, opet ga podsjećajući na sve nižu temperaturu i vlažnu odjeću. - Iznenañena sam da su otišli odavde, - rekla je. - Što misliš kamo su se sad zaputili? Tucker se usredotočio na tragove ispred njih, koji su se kretali ravno prema sjeveru. - Nemam odgovor na to pitanje, - rekao je, ubrzavajući korake. - Nema tamo ničega posebnoga, samo stjenovita čistina i nekoliko grmova. - Jesi li siguran daje ovaj prolaz kroz kanjon jedini za vraćanje dolje? - Potpuno. Naravno, osim ako imaš krila. Sjeverna strana Ta-bletopa je čvrsta i ravna površina poput granita, a ništa bolje nije ni s južne ili zapadne strane. - Vodio ju je okolo hrpe kamenja. - Vidio sam nekolicinu planinara kako se spuštaju, ali inače su ti dijelovi posve neprohodni. Dok je Tucker to izgovarao, u grlu mu se skupio osjećaj mučnine. Malo se namrštio, prisjećajući se Zachovog pisma. Ako mislite da ćemo se vratiti kući dok ste takvi, varate se. Zvučalo je kao da je Zach potpuno siguran u uspjeh njihova bijega. Uzimajući u obzir da je put kroz kanjon jedini put koji je vodio s Tabletopa, to nije imalo smisla. Zach je morao znati da bi ih opazili kad bi se počeli vraćati. - O, Bože, - rekao je Tucker. Prsa su mu odjednom postala tijesna i teška i srce je počelo mahnito lupati. - O, Isuse Kriste. Ellie je zarila prste u njegov dlan. - Stoje? - Ljetos smo se dečki i ja malo penjali po stijenama. Njezine plave oči su se razrogačile. - Što ste radili? - Ništa pretjerano, - objašnjavao joj je. - Samo sam im pokazao osnove, stvari koje svaki dobar šumar mora znati u slučaju opasnosti. Zastao je. Nije želio vjerovati da bi njegovi dečki mogli učiniti nešto tako glupo, ali jedan dio njega se upravo toga i bojao. Držat ćemo se zajedno i nećemo odustati dok ne odlučite ispuniti naše zahtjeve, napisao je Zach. Kako je mogao biti toliko siguran u uspjeh kad postoji samo jedan put za silazak s ove planine? Radio je sa svojim sinovima prošlog ljeta, pokazujući im penjanje s užadi. Obojica su dobro svladala tehniku. Tucker ih je upozorio da to nikada sami ne pokušavaju, osim u slučaju nužde. Ali nije li ova situacija njima bila upravo to, slučaj nužde? Borili su se kako bi spasili svoju obitelj i da bi uspjeli u tome, odlučili su se na rizično i vrlo opasno spuštanje niz liticu radije nego da budu uhvaćeni. Upravo kad je Tucker to zaključio, začuo je Buckyjev lavež. Pogledao je gore i ugledao psa kako mahnito trči prema njima, probijajući se kroz visoki snijeg. Kad je australski ovčar stigao do njih, zubima je uhvatio Tuckerove traperice, upro se stražnjim nogama i snažno ga počeo vuči. Tucker je ispustio Ellienu ruku, oslobodio se psa i počeo brzo trčati za njim. - Odvedi me k njima, Bucky! Pronañi Zacha i Kodyja! Ovčar je radosno zalajao i nastavio trčati naprijed. Tucker je trčao za njim, zahvaljujući Bogu da ih je pas pronašao. Bucky će ih odvesti ravno do dječaka i tako im uštedjeti dragocjeno vrijeme. - Ellie, pokušavaju se spustiti niz sjevernu stranu! - vikao je preko ramena. - Prati moje tragove. Moram ih naći prije nego što se počnu spuštati! Ellie nikada nije mogla brzo trčati, ali strah joj je dao brzinu koju nije ni znala da posjeduje. Ovaj snijeg je učinio stijene na sjevernoj strani skliskima, zbog čega se uvelike povećala opasnost. Ako ju sjećanje dobro služi, na nekim mjestima postoji i provalija od nekoliko stotina metara. Ako jedan od njih padne - o, dragi Bože, ako jedan od njih padne, mogao bi umrijeti. S brzim nogama i uzdrhtalim srcem, mahnito se moleći u sebi, trčala je preklinjući Boga da

GIGA

161

im ne uzme još jedno dijete. Oprosti, oprosti. Nikada nije željela da se Zach i Kody osjećaju manje važnima od Sammyja. Ne može ni zamisliti da bi ona i Tucker mogli izgubiti još jedno ili oboje djece zato što su previše tugovali za izgubljenim Sammyjem. Zašto se nisu usredotočili i bili zahvalni na druga dva sina? Da, izgubili su jedno dijete. Ali još su im ostala dvojica za voljeti. Zašto se moralo dogoditi ovako nešto da konačno shvate kako se život mora nastaviti? Bucky ga je vodio cijelim putem, a nakon nekog vremena, kad je postao nevidljiv zbog velikih naslaga snijega, njegov lavež im je odavao ispravan put. Tuckerove puno dulje noge nisu mu davale veliku prednost nad njom. Ellie je trčala za njim, posve svjesna peckanja u plućima dok je hvatala zrak. Mogla je misliti samo na pronalazak dječaka. Skupljenih šaka zamahujući rukama, gotovo daje letjela preko snijegom prekrivenog kamenja. Kad se ispred njih pojavila sjeverna strana planine, pomno je pregledala teren, tražeći njihove sinove. Ništa. Na samoj litici uz rub provalije postojalo je toliko veliko kamenje da su stvarali tamne sjene u snijegu. Dvoje djece u tamnim jaknama se uopće ne moraju isticati. - Vidiš li ih, Tuckeru? - Iako je glasno viknula, njezin glas je svejedno bio jedva čujan jer se umorila od trčanja. - Jesu li tamo? Ako ju je i čuo, nije reagirao. Umjesto toga se naglo okrenuo ulijevo i ubrzao trk. Dosta zaostajući za njim i Ellie je promijenila smjer kretanja, iskrećući vrat kako bi vidjela ispred njega. Konačno je opazila plavu mrlju. Kody je klečao na samoj litici. Kad su se približili, mogla je čuti njegove jecaje. Bucky je već stigao do djeteta. Nakon što je pregledao Kodyja u potrazi za ozljedama, Bucky se trkom vratio do Tuckera i Ellie, lavež mu je bio uspaničen i jeziv, a noge u stalnom pokretu. Pas je trčao oko njih, pružajući im pratnju preostalim putem. Kad se Tucker na nekoliko metara približio Kodyju, povikao je: - Gdje je Zach? - Kad dijete nije odgovorilo, ponovio je pitanje: - Kody, gdje je Zach? - On... on je pao! - jecao je Kody. - Ispustio je u-užad i... i pao je! - O, mili Bože. - Tucker se spustio na trbuh pored sina kako bi pogledao niz liticu. Kad je Ellie stigla pored njih, ispružio je ruku. - Makni se od ruba. Veoma je strmo. Ellie je pala na koljena i zgrabila Kodyja kako bi ga povukla u sigurnost. Strašno jecajući, dijete je ovilo ruke oko njezina vrata. - Mama, j-jako se ozlijedio. Mislim da je mrtav. Ja... ja sam kr-kriv! Za sve sam ja krivi Prvo sam ubio Sammyja i sada Zacha. Ellie je osjećala kao da se zemlja pomakla pod nogama. Čvrsto je zagrlila svog sina i mahnito razmišljala o njegovim riječima. - Ne. O, Kody, ne. Nisi ti kriv za Sammyjevu nesreću, dušo, baš kao ni za ovo. - Jesam! Ne znaš jer ti nikad nisam rekao. Nije izgubio kontrolu nad motorom jer je naišao na rupu. On je... - Kody je zastao i teško progutao. - Izazivao sam ga da izvede trik. Bojao se da ću ga prozvati kukavicom ako ne pokuša! - Nakon što je to jedva izgovorio, dodao je: - Rekao je da ne zna, ali ja sam ga svejedno nagovarao. Onda je u jednom trenutku skupio hrabrost, nagazio na gas i podigao se na zadnji kotač. Motor se skoro srušio na njega. Izgubio je kontrolu i kad se prednja guma spustila na tlo, nije pustio gas. Motor je projurio kroz ogradu i izletio je ravno pred kamion! U tom trenutku su godine iznenada nestale i Ellie je opet stajala na cesti pored svog mrtvog sina. Ni za živu glavu se nije mogla sjetiti gdje je Kody tada bio i neka joj Bog oprosti, nije se sjećala njega ni nakon toga. Jedino što je mogla vidjeti bio je Sammy i osjećala je samo bol. Druga dva sina su tog poslijepodneva takoñer bili kod kuće, ali odmah nakon nesreće, svi su za nju prestali postojati. Maglovito se sjećala Tuckerovog brata Jeffa koji je došao po Zacha i Kodyja i odvezao ih k sebi. Nekad poslije pogreba, vratio ih je kući. U meñuvremenu je osjećala samo olakšanje jer nije morala misliti na njih.

GIGA

162

Niti jednom nije pomislila da bi Zach ili Kody mogli imati osjećaj krivnje za smrt svog brata. - O, Kody, - prošaptala je slomljeno. - O, slatki moj mali. Bio si jako mali kad se to dogodilo. Bez obzira što si rekao ili učinio, nisi ti kriv. Nisi ti kriv! Kodyjevo tijelo se treslo od jecanja.-Ne mrziš me? Nisi ljuta na mene? O, Bože - O, Bože. Držao je u sebi tu ružnu tajnu pune tri godine, plašeći se priznanja, ne mogavši priznati svoj umišljeni grijeh. Položivši dlan preko njegova potiljka, Ellie ga je čvrsto privila k sebi i susrela Tuckerov mučni pogled. Na samo jedan trenutak, činilo se daje svijet stao. Bili su sleñeni tamo, poput kipova na ledenoj površini, a njihove pogreške i nemari su odjednom postali kristalno jasni. - Nikada te ne bismo mogli mrziti, - rekao je Tucker odrješito, - i nikada, ali baš nikada se ne bismo mogli ljutiti na tebe za što uopće i nisi ti kriv. Ellie je osjećala da se Kody trese - bila je to grozna, strašno grozna trešnja, onakva koja se pojavljuje samo kao rezultat velikog straha ili šoka. - U redu je. Sve će biti u redu, - opet ga je uvjeravala. - Nemoj dopustiti da Zach umre, tata. Molim te, nemoj ga pustiti da umre. Molim te, spasi ga! - Ššš, ššš, - Ellie gaje umirivala. - Naravno da neće umrijeti. Nemoj ni pomišljati na to. Tucker se ustao. Preko vrha Kodyjeve glave, još jednom je susreo Ellie pogled. - Pad mu je zaustavio stršeći kamen. Izgleda da mu je ruka slomljena. Ovo se ne dogaña, pomislila je Ellie glupavo. Nemoguće. Sve ovo samo sanjam. Ali nije bilo tako. Ovo je stvarnost. I nekako će se morati nositi s njom. - Onesvijestio se? - prisilila se pitati. Tucker je potvrdno zatresao glavom. I potom je, znajući kako to strašno mora zvučati, dodao: - Hvala Bogu na tome. Ovako ga barem ništa ne boli. - Kre-krenuo se p-prvi spuštati zato što je sta-stariji, -jecao je Kody. - Kad se on spusti, ja sam mu tre-trebao spustiti Buckyja i našu opremu. I onda bi on meni pomogao da se spu-spustim. Tucker je počeo povlačiti uže zavezano za ogromni kamen nekoliko metara iza njih. Nakon što ga je provjerio hoće li izdržati njegovu težinu, provukao ga je kroz noge prema naprijed, omotao ga oko struka, potom ga postavio preko prsa, nakon toga preko jednog ramena i s druge strane spustio niz leña. - Kody, partneru, trebam te da me usmjeravaš, - rekao je. Kody je negodujući zatresao glavom. - Usmje-usmjeravao sam i Z-Z-Zacha i vidi što se dogo-dogodilo! Neka mama to učini. Ellie se počela ustajati, ali Tucker joj je dobacio pogled zbog kojeg se skamenila. Prebacujući pogled na njihova sina, rekao je: -Mama ne zna kako se to radi. Ti znaš. Trebat će mi tvoja pomoć da brata dovučem gore. Kody se odmaknuo od Ellie. Lice mu je bilo užasno blijedo, s plavim podočnjacima ispod očiju crvenih od plača. Ellie se poželjela umiješati, reći Tuckeru da ne treba dijete sada dodatno opterećivati. Ali čim ju je onako pogledao, predomislila se. Tada je shvatila kako Tucker osjeća kako Kody treba i želi pomoći, da bi uloga u spašavanju bratova života za njega mogla biti veoma važna. - Dobro, - pristao je Kody bojažljivo. Tucker je zaklimao glavom. - Znao sam da mogu računati na tebe. Koje je prvo pravilo u hitnoj situaciji? Kody se ustao. Gutajući jecaj, rekao je: - Zadrži razum. - Koje je drugo pravilo? - Razmisli i shvati što se prvo treba učiniti, - rekao je Kody drhtavim glasom, - potom pronañi način kako to učiniti bez dovoñenja sebe u opasnost. Tucker je klimnuo glavom. - Upravo tako. - Ispružio je ruku i oslonio dlan na Kodyjevu glavu. Povlačeći ga naprijed, snažno ga je zagrlio i razbarušio mu kosu. - Što misliš, zašto je netko izmislio ta pravila?

GIGA

163

Kody je zario lice u očevu jaknu. - Zato što se ponekad nesreće dogañaju i m-moramo zz-znati što učiniti. - Tako je. Nesreće se dogañaju. Danas je Zach doživio nesreću. Nije on kriv. Nisi ni ti kriv. Jednostavno se dogodilo. Shvaćaš li što govorim? - Kad je Kody potvrdno klimnuo glavom, Tucker mu je uhvatio bradu i lagano je podigao. - Bez daljnjeg okrivljavan)a. U redu? Sada moraš biti jak za Zacha, baš kao i za mene. - Dobro, - rekao je Kody. - Dat ću sve od sebe. - Znam da hoćeš. Moraš biti moje oči, - rekao je Tucker, sa-ginjući se kako bi se prebacio na drugu stranu ruba. - Neću moći vidjeti iza leña kad se počnem spuštati. - Znam. - Kody je kleknuo i prišao rubu. - Znam kako se ovo radi, tata. Tucker je opet pogledao Ellie. - Morat ćeš pomoći Kodyju povući Zacha gore. Spusti se na trbuh. Prije nego se ponovno uspraviš na noge, dobrano se odmakni od ruba. Ne želim da nijedno od vas iznenada dobije vrtoglavicu i padne u provaliju. - Budi oprezan, - povikala je. Lijevom rukom je čvrsto primio uže, omotao ga oko lijevog zapešća kako bi dobio dodatnu stabilnost i počeo se spuštati. - Uvijek nastojim biti oprezan. U sljedećem trenutku je nestao. Puzeći s laktovima i koljenima po zemlji, Ellie je legla pored Kodyja. Kad je pogledala preko ruba, isprva je mogla vidjeti samo Tuckera kako se polako spušta. Sa široko raširenim nogama, izvio se od stijene ujedan čudan položaj, puštajući užetu oko struka i bedra da mu drži svu težinu. Polako se spuštajući, osiguravao sije uporište, držeći dio užeta u desnoj šaci. Od samoga promatranja Ellie je protrnula od straha. Nikad ga nije vidjela kako planinari. Nikako iznenañenje, ovaj zadatak je izvodio s istom onom sigurnom gracioznošću kao i sve ostalo, zbog čega je ovo djelovalo veoma lagano. Ellie je znala da nije tako. Potrebna je samo jedna jedina pogreška i on može pasti u ponor. - Malo više na desno, tata! - vikao je Kody. Slijedeći Kodyjeve upute, Tucker se zaljuljao u stranu. Ta promjena njegova položaja omogućila je Ellie da vidi Zacha. Bilo joj je drago što leži jer se umalo onesvijestila. Ispružen na leñima, njezin sin je ležao na samom rubu kamena širokog poput njegovih ramena. Kosa mu je prekrivena snježnim pahuljama. Jedna noga mu je već visjela s ruba tog izbočenog kamena i u smrt bi ga mogao poslati i najmanji pokret. Osjetila je mučninu. Zarila je prste u snijeg, jedva osjećajući hladnoću. Oštro zaokrenuta u laktu, Zachova desna ruka je bila neprirodno izvrnuta od tijela pod četrdeset pet stupnjeva. Debela jakna je blokirala pogled na slomljene dijelove, ali Ellie je znala da ima nekoliko lomova. Nakon trinaest godina braka s Tuckerom, i ona je postala dovoljno upoznata s prvom pomoći da zna kako dvije slomljene kosti u ruci, ako se pomaknu, mogu presjeći glavnu arte-riju i rezultirati gotovo sigurnom smrću. Uplašenim pogledom je promatrala Zachovo lice - užasnu mirnoću blijedog lica, nježno plavu boju na njegovim inače ružičastim usnama. Izgleda - o, Bože, - izgleda kao daje mrtav. Crne mrlje su joj prekrile vid. Jedan užasan trenutak je osjećala kao da joj je glava odvojena od tijela. Čvrsto je zatvorila oči, stisnula zube i kroz nos uvukla dah. - Dobro si, mama? - pitao je Kody drhtavim glasom. Grlo ju je peklo kao da je upravo ispila punu bocu kiseline. Progutala je knedlu i glasnice su se rastegnule. - Jesam. - Duboki udasi. Duboki, duboki udasi. - Dobro sam. - Nije mrtav, - uvjeravao ju je Kody. - Nije, mama. Vidiš? Gledaj mu prsa. Ellie se pokušala usredotočiti. Ali nije mogla. - On diše? Kody joj je potvrdio. - Mislim da nije strašno udario glavom. Kad je pao, bio je budan, ali nije mogao pričati. Tek se kasnije onesvijestio, kad je pokušao sjesti. Mislim da gaje rukajako boljela. Povraćat će. Panično gutajući kako bi se suzdržala, ponovno je zatvorila oči.

GIGA

164

- Dobro! - povikao je Tucker. - Kako mi ide, Kode? - Nalazi se točno ispod tebe, - povikao je. - Još samo metar. Tucker je iskrenuo vrat, pokušavajući vidjeti. Očito ne us- pjevši u naumu, opet je pogledao gore. - Dobro, ljudi, sada postaje komplicirano. Moram stati na kamen, ali ne smijem stati na njega niti kao pomaknuti. Nema baš puno mjesta i zato mi morate govoriti kamo točno smijem stati. Kody se još više približio rubu. - Ovdje je Zach pao, - pro-šaptao je. Potom je povikao ocu: - Pazi tamo, tata. Mislim daje kamen zaleñen. Kody nije ni uspio završiti s upozorenjem kad je Tucker sam saznao da je taj dio zaleñen jer mu je noga skliznula. Tijelom se snažno zabio u stijenu. Nekoliko sekundi je samo visio tamo, hvatajući zrak bez kojega je ostao zbog udarca. - Nemoj izgubiti uže, tata! - vikao je Kody. - Nemoj ga pustiti! Ellie je u ušima čula vlastiti puis. Svaki mišić u tijelu joj se napinjao zajedno s Tuckerom dok se borio kako bi pronašao uporište za noge. Na njezin užas, čizme su mu stalno klizili sa stijene, onemogućavajući mu da se stabilizira. - O, Bože, - prošaptala je. - O, moj Bože. - Stijena ovdje strši i na nju je napadao snijeg, - povikao je. -Strašno je sklisko. Sigurno se otopio i zaledio. Vjetar mu je zahvatio tijelo, okrećući ga i petljajući mu uže. Ellie je začula čudan zvuk od njegove težine. Mogla se samo nadati da nijedan oštar rub stijene neće zahvatiti uže na kojem Tucker visi. Tucker je pogledao prema rubu litice. - Zaljuljat ću se u stranu, pokušati se maknuti od leda. - Ne može još dugo tako visjeti. Vjetar je leden, - rekao je Kody napetim glasom. - Ako mu se ruke smrznu, izgubit će uže i pasti, mama, baš kao Zach. Ellie nije mogla odmaknuti pogled s Tuckera kako bi utješila sina. Koristeći uže poput ljuljačke, počeo je micati nogama, pokušavajući se zaljuljati u stranu. Shvatila je da uže više nije tako čvrsto kao što je bilo kad se počeo spuštati. Nije mu više pružao takav oslonac. Umjesto toga, uže se ovilo oko njegova bedra, što je sigurno bilo bolno. Kako bi smanjio urezivanje, davao je sve od sebe kako bi se što više pridržavao rukama i većinu svoje težine njima pridržavao. Ellie je znala da je za to potrebna nevjerojatna snaga. Manji čovjek bi pao - baš kao što se Zachu dogodilo. Ali ne i Tucker. Isprva se jedva pomicao, ali onda je njegovo premještanje težine počelo davati rezultate. Kako se počeo ljuljati sve šire, nogama je provjeravao stijenu. Konačno je pronašao mjesto koje nije zaleñeno, omogućavajući si novo uporište za noge. Lagano se oslonivši, uzeo je trenutak za odmor. Potom je pretresao desnu nogu kako bi mu proradila cirkulacija. - Opa! - rekao je. Pogledavajući dolje preko lijevog ramena, promatrao je stijenu koja je stajala izmeñu njega i Zacha. - Kako bih zaobišao led, moram se spustiti skroz dolje točno odavde i potom se nekako snaći i popeti do njega, - povikao je. Njegove svijetlosmeñe oči tražile su Ellie. - Ali za to mi treba još užeta. Do tog trenutka, Ellie nije shvaćala da on na raspolaganju ima još samo malo užeta. - Zach je zaboravio još jedno vrlo važno pravilo planinarenja, provjeriti ima li dovoljno užeta da se spusti do kraja. Ellie se preokrenuo želudac kao da se i sama spuštala dolje niz liticu. Njezin sin se počeo spuštati niz planinu bez dovoljno dugačkog užeta? - Kako ti možemo dati još užeta? - povikala je. - Morate ga privezati za ovo. - Prebacio je pogled na Kodyja. - Imaš li ti uže, sine? - Imam. - Kody se podigao na ruke i noge. - Ali nisam naučio sve čvorove! - Tvoja mama zna vezati čvorove. - Tucker je dobacio još jedan pogled prema Ellie. - Nije

GIGA

165

tako teško, dušo. Najteži dio je onaj da moraš otpustiti ovo moje uže oko kamena kako bi za njega mogla privezati drugo. To znači da ćete ti i Kody morati držati mene dok budeš vezala čvor. Kody zna kako se treba držati. Može ti pokazati. - Tucker, ne mogu svezati čvor koji će izdržati tvoju težinu! O, Bože, nemoj me to tražiti. Molim te. Što ako ne izdrži? - Izdržat će. - Zagledao se u nju s potpuno smirenim izrazom. - Običan čvor će vjerojatno izdržati. - Vjerojatno? - Loš izbor riječi. Možeš ti to, Ellie. Moraš to učiniti. - Dobacio joj je slabašan osmijeh. - Oprosti, srce. Napravio sam najgluplju stvar koju se može napraviti. Prvo pravilo u planinarenju je uvijek prethodno provjeri vlastiti opremu. Pretpostavio sam da Zach zna kako treba odmjeriti dovoljno užeta. - Izmjerio gaje, - povikao je Kody prema dolje. - Samo što nismo znali koliko je daleko. Tucker je zrakom napunio usta i napuhao obraze. - Da, postoji puno stvari koje se moraju naučiti prije samostalnog pokušaja spuštanja niz planinu. Točno odreñivanje visine zahtijeva dosta iskustva. Ellie se takoñer digla na ruke i koljena. - Nemoj stajati blizu ruba! - vikao je Tucker. - Neću. Otpuzala je od ruba prije nego što je stala na noge. Noge su joj klecale od straha i ruke su joj se strašno tresle, sumnjala je da može držati uže, a kamoli zavezati čvrsti čvor. Nema izbora. I Tucker i Zach se nalaze u smrtnoj opasnosti, a ona je jedina osoba koja ih može izvući. Kody je otrčao kako bi iz Zachovog ruksaka uzeo dodatno uže i potom je s Ellie otišao do velikog kamena. Bucky je plesao oko Ellienih nogu i usporavao je. - Sjedni! - glasno je viknula. Po prvi puta otkad je bio štene, Bucky ju je istog trenutka poslušao. Ellie je samoj sebi rekla da ga mora nagraditi za posluh s velikom kosti kad se vrate kući. Obrisala je ruke o svoje traperice. - Dobro, Kody, kako se to radi? - Nije tako teško, mama. Možemo mi to. - Pokazao joj je da zaobiñe kamen. - Kad odvežem uže, oboje ga hvatamo, ti sprijeda, a ja odavde. Čvrsto se upri nogama u zemlju i guraj leña odostraga, koristeći svu svoju težinu. Kad odvežem uže, ja ću preuzeti, naravno, uz pomoć kamena, i onda ćeš ti odvezati sa svoje strane i potom stati iza mene i zavezati čvor. Tucker je bio puno teži od Kodyja. - Što ako ga ne budeš mogao držati? - Mogu. S uzetom djelomično zavezanim oko kamena, imam šansu. - Očito je shvatio njezin sumnjičavi pogled. - Već sam ovo radio, mama. Tata me ljetos naučio. Uspjet ćemo. Obećavam ti. Nije bitna snaga ni težina, već snaga poluge. Ellie se mogla samo nadati daje to istina. Čvrsto je objema rukama primila jedan kraj užeta i oduprla se nogama o zemlju. - U redu. Otpusti malo. Krajičkom oka je vidjela Kodyja kako petlja s druge strane kamena. Trenutak kasnije, uže se naglo pomaklo u njezinim rukama i osjetila je peckanje jer joj je oderao kožu s dlanova. Još čvršće gaje primila i odupirala se svom svojom snagom. Iznenada je napetost užeta popustila. - Dobro, - rekao je Kody trijumfalno. - Sve je pod kontrolom. Ellie mu je preko ramena dobacila pogled pun nevjerice. - Imam ga, mama. Ti sada možeš otpustiti i doñi ovamo zavezati čvor. Spremna opet uhvatiti uže, u slučaju da Kody bude imao problema, Ellie je polako puštala. - Vidiš? - rekao je Kody kad je sasvim pustila uže. - Držim ga. Ellie je potrčala i zaobišla kamen. S drhtavim rukama i gumenim prstima, petljala je s dva kraja užeta, panično pokušavajući zavezati čvrsti čvor. Kad je završila, snažno je povukla

GIGA

166

kako bi provjerila čvrstoću, razmišljajući kako će pravi test biti Tuckerova težina. -Gotova? Ellie je pokušavala potvrdno odgovoriti. Ali glas ju je izdao. Mogla mu je samo klimnuti glavom. - Onda dobro. Bacimo mu uže. - Iskrenuo je vrat kako bi po-vikao preko ramena. - Gotovi smo, tata. Počni vuči uže! Ellie se srce popelo u grlo kad su mu dobacili kraj užeta. Svakog trenutka je očekivala Tuckerov vrisak dok pada niz stijenu. Kad se ništa nije dogodilo, noge su je umalo izdale. Čvor kojega je zavezala je čvrst i drži ga. Hvala Bogu. Kad su i to obavili, Ellie je pomogla svom sinu ponovno zavezati uže za veliki kamen. Dok šu se vratili do ruba litice, Tucker je uspješno izbjegao dio ledene stijene i već se probijao prema Zachu. Ellie je zadržala dah kad je njezin muž spustio nogu na kamen na kojem je Zach ležao i potom se, zajedno s njihovim sinom, počeo penjati. Kad joj je pokazao znak podizanjem palca, Elliene oči su se napunile suzama. Olakšanje, strah, radost - mješavina emocija je buktala u njoj i nije ih mogla jasno definirati. S jedne strane, radovala se što je konačno došao do Zacha, ali s druge strane, užasno se bojala jer su morali prijeći dosta puta prije nego što obojica stignu na sigurno tlo. Sljedećih trideset minuta, Ellie i Kody su bili zaposleni traženjem grana, grančica i kore drveta koje će Tucker moći upotrijebiti za imobilizaciju Zachove ruke kako bi ga mogao podići gore. S obzirom na činjenicu da se nalaze iznad granice rasta drveća, kojih je ovdje bilo vrlo malo, morali su otići sve do istočnog ruba čistine, odmah iznad kanjona, kako bi pronašli potrebne stvari. Tijekom potrage, Ellie se po stoti put zahvaljivala Bogu što je Tucker tako dobro obučen za pružanje prve pomoći. Zach je gadno ozlijeñen; nije se zavaravala. Ali budući da je Tucker ovdje, imao je izgleda. Kasnije, promatrajući Tuckera kako radi na njihovu sinu, Ellie je znala da je itekako zaslužio njezino povjerenje. Samo uz pomoć kutijice prve pomoći, užeta i trakama tkanine koje je iskidao od njihove odjeće, Tucker je imobilizirao Zachovu slomljenu ruku, iskoristivši koru za potporanj i grane koje je postavio sa svake strane. Bio je to dugotrajan proces i povremeno se Ellie pribojavala kako im Tucker nikada neće dati znak da počnu vuči Zacha gore. Prije nego što je došao taj trenutak, Zach je došao k svijesti, ali samo kako bi se opet onesvijestio od strašne boli kad ga je Tucker počeo micati. Ellieno srce je htjelo iskočiti iz grudi dok su ona i Kody vukli njegova starijega brata u sigurnost. Ako uže pukne -ako vjetar zapuše jače - ako Zach doñe opet k svijesti i uspaniči se - mogao bi pasti i umrijeti. Možda su postojali anñeli koji su mu dali krila ili je to možda bila pravedna ruka Božja ili možda samo Tuckerovo umijeće, ali ništa nije pošlo po zlu. Uže nije puklo, vjetar je bio umjeren i uskoro je Zach bio na sigurnom. - Hvala ti, Bože, - vrisnula je Ellie, kleknuvši pored svojeg ozlijeñenog djeteta. - Hvala ti, hvala ti, hvala ti. Pregledala je Zacha po cijelom tijelom, tražeći i druge ozlijede. Micanje od njega bila joj je jedna od najtežih stvari u životu. Ali dok se Tucker ne vrati gore do njih, nije imala drugog izbora. Puzeći na trbuhu, Ellie je ostavila sinove i vratila se do ruba kako bi gledala svog muža dok se penje polako, ali sigurno. Da, moj muž, pomislila je kad se u sebi počela ispravljati. Možda su ona i Tucker zakonski razvedeni, ali sada zna da u srcima nikada nisu ni bili rastavljeni. Samo su na neko vrijeme otišli na različite strane. Kad je konačno stigao do vrha i zabacio jednu nogu preko ruba, Ellie gaje čvrsto uhvatila za jaknu kako bi mu pomogla prebaciti se preko ruba. Uspješno se prebacio preko ruba i legao na leña. Jecajući od olakšanja, nadvila se nad njega i počela ga ljubiti po cijelom licu, bez obzira

GIGA

167

što je njezino bilo vlažno od suza. - O, Tucker, nikada se nisam ovako uplašila. Ovio je jednu ruku oko njezina vrata i povukao ju na sebe. Jedan trenutak su samo ležali tamo, prsa na prsima, srce na srcu, i bili su sretni, strašno sretni što su živi. - Izvući će se, - prošaptao je Tucker blizu njezina uha. - Ima samo slomljenu ruku, dušo. Bit će on sasvim dobro. Ellie je mogla samo zatresti glavom. Tucker je uzdahnuo i maknuo ruku s njezina vrata kako bi sjeo. Nakon što je stao na noge, povukao ju je k sebi i zajedno su požurili prema sinovima. Zach je opet došao k svijesti i uspio im se slabašno nasmiješiti prije nego što su mu se oči zatvorile. Tucker gaje pregledao. - U redu je, Ellie, - konačno je izjavio. - Ruka ga sigurno vraški boli, ali oporavit će se. Dok je Tucker mobitelom pozivao pomoć, Ellie je sjedila pored nosila, držeći Zachovu neozlijeñenu ruku dok je s drugom zagrlila Kodyja. - Tata kaže da će sve biti u redu, - rekla je jedanaestogodišnjaku. - Jesi li čuo? Dobre vijesti, ha? Suze su se pojavile u Kodyjevim očima. Brada mu je podrhtavala dok je klimao glavom. - Aha, to su stvarno dobre vijesti. Mislio sam da će možda umrijeti i opet bi ja bio kriv. On se želio vratiti, a ja nisam. Ellie je naslonila obraz na Kodyjevu glavu, poželjevši da je izuzetno pametna kako bi sada znala što treba reći. - Dušo, nisi ti kriv za Sammyjevu nesreću. Nitko nije kriv. -Ni ona, ni Tucker, a najmanje Kody. - Uvijek sam sebe krivila za to što se dogodilo, - prošaptala je. - Jesi li znao to? Kody je klimnuo glavom. - Pretpostavio sam. Puno puta sam ti htio reći da sam ja uzrokovao tu nesreću, ali bojao sam se da ćeš me onda mrziti. - Nikada, - rekla je Ellie, čvrsto ga stisnuvši uz sebe kako bi mu i pokazala. - Nikada te ne bih mogla mrziti, Kody. Ni za milijun godina. - Ali rekao sam mu da je kukavica, - plakao je Kody. - Da nije mene ne bi se podigao na zadnji kotač i projurio kroz ogradu. - A da nije mene ne bi niti bio na tom motoru, - nastavljala je Ellie. - Prekršila sam pravilo i pustila ga da se vozi dok vaš tata nije bio kod kuće. Upravo im je tada prišao i Tucker. - Ja sam vas oboje pobijedio. Ne bi bilo ni motora da gaja nisam kupio. Ellie se nasmiješila i razbarušila Kodyjevu kosu. - Eto, vidiš? Svi smo sebe krivili, svatko na svoj način. Sto misliš, tko je od nas više kriv? Možda bismo trebali izvlačiti slamke i tko izvuče najmanju, on je kriv. - To bi bilo glupo, - rekao je Kody. - Ali ništa gluplje od toga da svi troje do kraja života mislimo kako smo skrivili njegovu nesreću, da smo krivi za nešto što nismo ni željeli da se dogodi. - Tucker je čučnuo kako bi pogledao svog najmlañeg sina ravno u oči. - Sammy je otišao, Kody. Uvijek će nam nedostajati. Duboko u srcima ćemo svi željeti da se to nije dogodilo. Ali ne možemo dopustiti da nam to uništi živote. Sammy to ne bi želio. Taj osjećaj krivnje nas sve razdvaja. Vrijeme je da prestanemo s time. Kody je klimnuo glavom. - Volio bih to. Užasno se osjećam. - Oprostite, ali ja ovdje umirem, - progovorio je Zach. - Barem jednom zaboravite na Sammyja i mislite na mene, možete li to? Tucker je namignuo Ellie i posegnuo pored nje kako bi opipao Zachov puis. - Nikad nisi rekao ništa pametnije. Kako se osjećaš, kompa? - Užasno. Boli me ruka. Tucker je klimnuo glavom. - Znam da te boli. Uskoro dolazi spasilački helikopter. Prije nego što se okreneš, slatka mala medicinska sestra će te hraniti želeom.

GIGA

168

- Ne želim žele. - Zach je zavrnuo nosom. - Tri dana nisam pošteno jeo. Umirem od gladi. - Glad je vrlo dobar znak, - uvjeravao ga je Tucker. - Rekao bih da ćeš preživjeti. -1 bolje mije. - Zach je zažmirio, očito preumoran. - Ako ne preživim, vas troje ćete se opet pune tri godine raspadati od osjećaja krivnje. Riječi su ostale visjeti u zraku, jake i brutalno istinite. Ellie je na jedan trenutak ostala toliko zatečena da nije znala kako reagirati i potom je prasnula u smijeh. Uskoro joj se i Tucker pridružio. Kodyju je trebalo malo duže, ali ubrzo se i on počeo cerekati. Zach se takoñer počeo smijati, ali i dalje držeći zatvorene oči. - Ovo je prekrasan zvuk, - rekao je slabašno. Ovo je savršen zvuk, pomislila je Ellie. Ustvari, najsavršeniji zvuk na svijetu. Grantovi su opet sretna obitelj.

GIGA

169

EPILOG Zlatne sunčeve zrake su se probijale kroz granje drveća, kupajući vjetrovitu, prašnjavu cestu žutom bojom. Polako vozeći motor iza Tuckera i dječaka, koji su vozili motore vrlo sporo kako ne bi podizali previše prašine, Ellie je podigla lice primajući povjetarac, uživajući u svim predivnim mirisima obližnje šume. Borovina i smreka, žalfija i manzanita, mirisi doma. Ovdje je roñena i odrasla i ovdje su ona i Tucker odlučili podizati djecu. Malo čudo. Središnji Oregon, po njezinu mišljenju, jedno je od najljepših mjesta na svijetu. Orao je preletio iznad njih, a bjelina njegova trbuha i donjeg dijela krila jasno su vidljivi kad se spustio do grana drveća. Više od zvuka motora, njegovo glasanje bilo je čujnije i proparalo je zrak, zbog čega se oglasila i jedna porodica drugih ptica iz obližnjeg gnijezda. Tucker im je signalizirao da skrenu desno, vodeći svoje voljene na divnu livadu okruženu gustom šumom. Ogladnjevši, Ellie i dečki su parkirali svoje motore iza njegovoga, ugasili ih i skinuli kacige. Odjednom ih je okružila blagoslovljena tišina šume, koja uopće nije bila tiha kad bi se pomnije poslušalo. Kristalno jasna maglica se uzdizala nad travom, svojom čarobnom ljepotom uljepšavajući ionako savršeno poslijepodne. Orao je još kružio iznad njih, dozivajući svoju djecu. Povjetarac je šaputao u šumi i pojedine ptice su zajedno s njim šuškale. - Ovo je savršeno, - povikala je Ellie Tuckeru, koji je odve-zivao uže s kojim je pričvrstio njihovu košaru s namirnicama na stražnjem dijelu motora. Raširila je ruke i zavrtjela se u krug. - Ne mogu vjerovati koliko je prekrasno. - Pogledajte tog orla! - povikao je Zach. - Zar se oni ne gnijezde blizu jezera? Tucker je uzeo deku i raširio je preko trave. - Tako je, pored jezera ili rječica. - Zamahnuo je glavom. - Otprilike kilometar odavde je jezero Hazel. Mirno je i savršeno mjesto za lov orla. Ellie je nakrenula glavu kako bi mogla promatrati pticu koja je neumorno tražila hranu. S gnijezdom punim mladunaca, orao se mora dobrano pomučiti. Proljeće je tako lijepo godišnje doba. Bilo gdje da čovjek pogleda vidi novi znak života, rañanje mladosti. Čak je i drveće dobilo svijetlozelenu boju. Kad je Ellie otišla pomoći Tuckeru rasporediti hranu, podbočila se rukom o struk i nasmiješila se. Tucker je podigao pogled i zabrinuto se smrknuo. - Loše ti je? - Nije, predivno se osjećam! - Čudno, ali to je bila istina. Zasad nije imala jutarnje mučnine. Naravno, još je prerano za to. Kleknula je na deku kako bi ispraznila košaru. Dozivajući dečke, koji su odšetali dalje od njih, istražujući okolinu, rekla je: - Tko prvi doñe, prvi i jede! Ako želite pojesti svoj dio, bolje se požurite. Jer ja umirem od gladi! Tucker se nacerio i poslužio se pilećim batkom. Nakon što je odgrizao komad, rekao je: - Tvoj apetit se stvarno pojačao. Pazi se, gospoño. Sviñaš mi se baš ovakva. Ellie gaje možda i mogla obavijestiti kako će se njezin struk uskoro veoma raširiti, ali ipak je tu vijest željela objaviti kad budu sami. I ona je tek jučer saznala. Željela je čuvati tu tajnu za sebe još samo malo. Tada su im se na deci pridružili i dečki. Uskoro su svi postali prezaposleni jelom da bi mogli pričati. Kad je Tucker očistio prste o traperice, Kody je ponovio te kretnje za njim i Ellie se nasmijala. Tako je dobro biti ovdje ponovno kao prava obitelj i uživati u ovakvoj prirodi. Nema više osjećaja krivnje. Nema više tuge. Kody je sada normalan, sretan dječak koji rijetko ima vremena za gledanje televizije ili pisanje dnevnika. Zach je polako napredovao, rješavajući se osjećaja mržnje prema Sammyju, kojega je, perverzno, kratkotrajno zamijenio osjećaj krivnje i ostao je u njemu sve dok ga psiholog nije uvjerio kako je to sve normalno. A što se tiče nje i Tuckera, ni oni se više nisu krivili za ono što se dogodilo. Sammyjeva smrt je bila strašna nesreća - nešto što nijedno od njih nije moglo spriječiti. Kao roditelji, moraju se sada opustiti i pustiti drugo dvoje sinova da uživaju u životu, makar to značilo ponekad i riskirati. Život, prema Zachovu shvaćanju, nije ni vrijedan življenja ako se ne možeš zabavljati. Ellie je pretpostavljala da u tome ima puno istine. Bilo je to dugo putovanje, ono koje je trajalo čitavu zimu, ali njihovo tjedno savjetovanje

GIGA

170

učinilo je čuda. Po uputama Harolda Mooneya, njihova psihologa, ona, Tucker i njihova djeca su svakodnevno napredovali korak po korak. Zach i Kody su dobili veću slobodu kretanja. Sada im je dopušteno voziti se biciklima u grad, kupili su mi klizaljke i redovito su odlazili na klizanje s prijateljima. Ellie je još uvijek imala trenutke strašne zabrinutosti za njih, ali sa svakim novim danom, postajalo joj je sve lakše i pretpostavljala je da je i s Tuckerom isto. Prije tri mjeseca je napravila ogroman korak naprijed, otišavši u frizerski salon na lijepo oblikovanje frizure. Tucker je proslavio promjenu njezina izgleda tako što ih je te večeri odvezao na večeru, ali na omiljenu brzu hranu, što je pak za njega bila velika promjena. Kad se tjedan dana kasnije počela šminkati, označio je tu prigodu pobacavši iz kuhinjskih ormarića sve žitarice i grožñice. Što se pak ticalo njihove kuće, Ellie si više nikada neće dopustiti pad u zamku i ponovno postati perfekcionist, ali ona i Tucker su ipak svakog tjedna pospremali po jednu sobu, ali radeći zajedno, jedno pored drugoga. Ono što ju je najviše dirnulo u njegovoj volji da joj pomogne dogañalo se svake večeri dok bi pospremali kuhinju. Tucker joj još nijednom nije dopustio da opere štednjak. Jednog dana, uskoro, Ellie se zaklela, opet će sama očistiti štednjak, ali nigdje joj se ne žuri. Ako je išta naučila iz savjetovanja onda je to bila činjenica da mora biti strpljiva sa sobom i sa svojom obitelji. Ali sve u svemu, osjećala je da su puno napredovali. Sada, nakon mjeseci terapije, konačno su prodali kuću u Springfieldu i ponovno si dopustili najtežu stvar od svega dosad, kupnju novih motora. Ovaj današnji put je im je prvi nakon tragedije. Kratka vožnja na koju su nedavno otišli više je bila u svrhu svladavanja vještine vožnje nego užitka. Ellie nije ni očekivala da će uživati. Bila je uvjerena da će joj sve to samo vratiti bolna sjećanja. Ali umjesto toga, osjećala se radosno i slobodno. - Ja ću ovaj, - rekao je Tucker uzevši kolač za desert. - Razmišljam kako je ovo zabavno. Namignuo joj je. Brzo prožvakavši kolač, Tucker se ustao i ponudio joj ruku. - Idemo u šetnju. Ellie je pogledala djecu. - Hoćete li biti dobro? - A što bi nam se moglo dogoditi, mama, možda se možemo utopiti u vodi koja nam seže do koljena, ha? - pitao je Zach. - Shvatila sam. - Ellie se nasmijala i primila Tuckerovu ispruženu ruku. Lako ju je podigao na noge. Sretno i zadovoljno se nagnula na njega kad je svoju snažnu ruku nježno ovio oko njezinih ramena. - Ali bez obzira, klonite se vode dok se ne vratimo! - po-vikala je preko ramena. Kad su ušli u šumu, nešto je zašuškalo. Ellie je zamislila male vjeverice koje su izašle iz svojih skloništa i uplašeno ih gledaju. -O, Tucker, nije li ovo nešto divno? - rekla je. - Tako je lijepo ovdje da se bojim povjerovati. - Ti si lijepa, - rekao joj je promuklim glasom i bez ikakvog upozorenja ju je okrenuo i leñima prislonio na deblo. - Tako lijepa. Nakon tri godine gladovanja za tobom, čini se da se nikako ne mogu zasititi. Ellie se nacerila i dala mu packu po zločestoj, radoznaloj ruci. - Budi pristojan. Dečki su nas možda slijedili. Što će pomisliti? - Da je njihov tata jedan sretan čovjek. Tada ju je poljubio - bilo je to sporo, slatko spajanje usana zbog kojeg joj je srce počelo brže kucati. Ellie se potpuno predala. Bio joj je sve, sanjarski je razmišljala, druga polovica nje. Kad je zastao kako bi uhvatio zrak, pogledala je gore u njegovo tamno lice. Mali šumski stanovnici nastavili su sa svojim svakidašnjim aktivnostima. U blizini je vjeverica skupljala hranu, Ellie je osjećala da je na grani iznad njezine glave. Opet se začuo krik orla, pio veći na povjetarcu. Ellie je u posebnom trenutku planirala Tuckeru reći novu vijest, ali sada je shvatila da neće biti posebnijeg trenutka od ovoga. Duboko se zagledala u njegove svijetlosmeñe oči. Srce joj

GIGA

171

je od radosti preskočilo otkucaj. - Moram s tobom podijeliti jednu zaista predivnu vijest, - prošaptala je. - Sjećaš se one noći na izvorima, kad si shvatio da želiš još jedno dijete? Umirio se. Ruka mu se skupila na njezinim leñima. - Aha, -rekao je oprezno, - vrlo dobro se sjećam. - Želja ti se ispunila. Jučer me nazvao dr. Pruitt i javio mi radosnu vijest. Mjesečnica mi nije izostala zato što sam sišla s pilule. Jako sam trudna. U očima mu se pojavio sumnjivi sjaj. Zagledao se u nju, kao da ne može vjerovati svojim ušima. Potom je, uz glasan vrisak koji ju je zapanjio, podigao u zrak i počeo se vrtjeti zajedno s njom, smijući se iz sveg glasa i urlajući: -To, to! Kad je početno uzbuñenje malo splasnulo, prestao ih je vrtjeti ali samo kako bi je opet poljubio, rukama joj nježno prelazeći po tijelu kao daje napravljena od krhkog stakla. Prelazeći usnama preko njezina obraza, prošaptao je: - A ti voziš motor? Trebao bih te nalupati po guzi. Trebala si mi reći. Odgodio bih ovu vožnju za kasnije. - Ne možemo ovo odgañati još sedam mjeseci. - Rukama mu je obujmi lice. - Dr. Pruitt kaže da je sve u redu ukoliko budem sporo vozila i klonila se teških cesta. Dobro sam, Tucker. Kao i tvoja djevojčica. - Već znaš spol? - Ne znam još za sigurno. Samo imam osjećaj. Ovaj put nemam mučnine. Uopće. Ova trudnoća je posve drugačija od prijašnjih. Mislim daje djevojčica koja mi ne zadaje probleme. Nacerio se i čelom se naslonio na njezino. - Beba, Ellie. Zamisli samo. Presretan sam! I Ellie je bila sretna. Sretnija nego stoje mogla zamisliti da bi više ikada mogla biti. Vrijeme zaista liječi sve rane. Kada bi se sada sjetila Sammvja, mislila bi samo na lijepe stvari i zbog njih bi se nasmiješila. -O! I Ellie i Tucker su poskočili na neočekivani zvuk Kodyjeva glasa. Još uvijek zagrljeni, okrenuli su se i ugledali oba svoja sina kako im prilaze probijajući se izmeñu drveća. - Vi se ne biste trebali tako rastapati pred nama, - ubacio se Zach. - Želite li da nam pozli? - Volimo se, - rekao je Tucker sa smiješkom. - Pomiri se s time. Zach je laktom gurnuo svog brata i napravio grimasu. - Hajde, Kode. Ostavimo ove zaljubljene golupčiće same. Kody je pošao za svojim bratom, prigovarajući mu sa svakim korakom. - Uvijek mi promakne najbolji dio. Kako sada stvari stoje, navršit ću dvadesetu prije nego što uopće išta saznam o bilo čemu. Zašto ih ne mogu gledati i vidjeti što će sljedeće raditi? Tucker je svoje nasmijano lice opet okrenuo prema Ellie. Kad više nisu čuli korake svoje djece, protrljao je svoj nos o njezin i potom je nježno poljubio u čelo. - Reci mi, gospodine Grant, što je sljedeće na redu? – pitala je- Uozbiljio se. Jedan dugi trenutak je samo gledao u njezine oči. Potom je s promuklim glasom od emocija, odgovorio: - Sada dolazi onaj dio o zauvijek, mala moja Ellie. I taj dio će biti najbolji od svih dosadašnjih.