Roženice List učenika OŠ Milana Šorga - Oprtalj

Pripremile: Sanja Petrov Vlahović i Heidi Branković

Djetelina DjetkaBila jednom jedna djetelina po imenu Djetka. Imala je četiri li-

sta, ali je jedan list uvijek vješto skrivala. Njezine prijateljice Djeta i Lina govorile su joj o tome kako ljudi vjeruju da takva djetelina donosi sreću,kako obično stavljaju djetelinu u debelu knjigu da bi joj se listovi osušili i izravnali,kako takve djeteline trpe.

Djetka nije vjerovala njihovim pričama.Jednog sunčanog dana dječak Toni je sa svojim roditeljima otišao

na piknik.Boravili su upravo na livadi na kojoj je Djetka živjela sa svojim

prijateljicama.Nakon ručka Toniju je bilo dosadno pa je malo prošetao.Ugledao je djetelinu s četiri lista. Bila je to Djetka. Pažljivo ju je

ubrao, potrčao prema roditeljima i pokazao im što je našao na livadi. Djetka je drhtala i u strahu pomislila: “Gotova sam! Hoće li me staviti u debelu knjigu?“

Ne.Toni ju nije stavio u knjigu, nego u mali blokić.Nakon nekoliko dana njegova se velika želja ispunila. Kad su se

jednog dana njegovi roditelji vratili s posla, Toni je u tatinom naručju ugledao psića.

Bio je zahvalan roditeljima,ali se sjetio i djeteline Djetke. Uvijek ju je čuvao u mekanom blokiću, a ona se uvjerila da je ipak posebna i korisna.

Petra Tončić, 4. razred

PČELEStefano Antonac, 4. razred

Proljeće u šumiŠumazelena i plavašumori, vijuga,pjeva i pleše.Opuštatijelo i dušu.Borovi i maslinei vjetar.Mir.Sreća.Spokoj.

Mateo Antonac, 6. r.

Najtužniji danMnogo ljudi misli kako je potrebno mnogo

da bi čovjek bio sretan, ali nije tako. Mogu nas usrećiti i sitnice, a isto tako i rastužiti pjesme, događaji, filmovi i knjige. Odabrala sam ovu temu kako bih vam ispričala svoju priču o se-ljenju i tuzi.

Ne mogu reći kako mi je život savršen i ne mogu biti vesela. Moja najveća bol je rastanak od voljenih osoba, odlazak u drugi grad ili selo, novi i nepoznati ljudi i neprihvaćanje u novoj sredini. Upravo u takvoj situaciji našla sam se prije mjesec dana.

Umag je grad u kojem sam provela djetinj-stvo, stekla mnoga prijateljstva, novu simpatiju, izlazak i prvog dečka, no svemu tome došao je kraj. Prije samo nekoliko mjeseci sve se činilo savršenim: škola, dečko, prijatelji, izlazak na sok s prijateljima…Najprimjerenija riječ za sve događaje koje sam proživjela bila bi „savršen život jedne tinejdžerice“.

Svemu tome došao je kraj kad mi je otac rekao da ćemo se preseliti u Oprtalj. Na samom početku nisam mu vjerovala i mislila sam da je to samo jedna od njegovih šala. Subota je ujutro, sasvim običan dan, a onda dolazi otac i govori mi da spremim sve svoje stvari i stavim u auto koji je bio parkiran ispod kuće. Ništa mi nije bilo jasno, pa sam napravila kako mi je rečeno. Sve stvari smo ukrcali i krenuli prema Oprtlju.

Bila sam veoma tužna i nisam htjela osta-viti sve svoje prijateljice i najdraže osobe, ali nisam imala izbora. Tog dana imala sam osjećaj kao da pola svoga tijela ostavljam u Umagu. Dok smo čekali zeleno svjetlo na semaforu, po-gledom sam pokušavala zapamtiti svaki detalj tog djelića Umaga. Suze sam uspjela zadržati za sebe, dok mi se srce slamalo.

Nakon otprilike pola sata vožnje stigli smo u Oprtalj. Sve smo stvari raspremili, a meni je bivalo sve gore. Otišla sam razgledati kraj kako bih se barem malo umirila. Gledajući puste ulice gdje nema mojih prijatelja i najdražih osoba, suza mi se niz obraz spustila i sjela na moje usne. Znala sam da nema povratka i da je moj život u Umagu samo lijepo sjećanje koje ću dugo vremena pamtiti.

Počela je škola koja se također nalazi u Oprtlju, upoznala sam sedam dobrih prijate-lja s kojima provodim jutra i super se slažem s njima. Tuga u mom srcu još dugo neće proći, ali barem imam dobre prijatelje i učitelje u školi. Umag nije samo mjesto mog sjećanja jer sva-kim vikendom odlazim tamo i popijem kavu sa svojim prijateljicama.

Za sve probleme uvijek postoji neko rješenje.

Elena Žužek, 8. razred

GALEBGaleb letiiznad zelenoguspavanog mora.Prožet tišinomi plavetnilomletiprema suncu.Iza izlazećeg suncačeka bolji dan.Galeb letiprema svom ciljusve jače i jače.

Danijela Katarinčić,8. razred

KARNEVALMaškarana povorka od grada do

grada ide.Nimalo se ne stide.Neprijatelje pretvore u žabudjevojčice u staru babu.Vukodlaci i vještice prolaznike plašea mala se djeca i klauna plaše.Neki su gusari,drugi princezeneke su maske stvarno bez veze.Danas su maškare,sunčan je dan.Obucite maske,svi idemo van!

Alice Sophie Pefanis, 5. razred

REGOČLaura Nežić, 4. razred

NE VOLIM KARNEVAL

Hej maškare!Mičite mi se s puta!Nestala je moja svakod-

nevna ruta!Koliko ste samo vina popilipa zašto ste onda vozili?Vozite stari Yugo 45policija Vam više nije au-

toritet.Vaš auto s gumama dvori-

šte mi rujes radija se neka stara pje-

sma čuje.Da barem nestane struje!

Dean Đorđević,7. razred

Bujština 47