POJAM,KARAKTERISTIKE I PODJELA PATRISTIKE-1.razdoblje povijesti krs.literature se naziva patrologija,a definira se kao nauka o zivotu i knjiz.djelatnosti crkvenih pisaca. Cesto se naziva i pov.starokrs.knjiz. dijeli se na patrologiju u uzem smislu i patrologiju u sirem smislu ili patristiku. Ona proucava i ortodoksne pisce i heretike.

PODJELA PATROLOGIJE-1.razdoblje(razdoblje rasta)-od 313.-325.,od Milanskog edikta do Nicejskog koncila. 2.razdoblje(razdoblje cvata)-od 325. Do 451. Ili 461.,do Kacedonskog koncila. 3.razdoblje(razdoblje opadanja)-od 461.,smrti Leona Velikog,do kraja patristickog razdoblja,749. Na istoku,i 636. Na zapadu.

OSNOVNE KARAKTERISTIKE „CRKVENIH OTACA“ I „NAUCITELJA“-za crk.oca trazi se svetost zivota,pravovjerna nauka,drevnost(starina) i crkveno odobrenje. Naslov crkveni naucitelj pridaje se crk.piscima kojima nedostaje drevnost. Grcki crk.oci-sv.Bazilije Veliki,sv.Grgur Nazijanski,sv.Ivan Zlatousti,sv.Atanazije. lat.crk.oci-sv.Ambrozije,sv.Jeronim,sv.Augustin,sv.Grgur Veliki. Zapadni crk.naucitelji-Hilarije,Leon Veliki,Petar Krizolog,Izidor Seviljski. Istocni crk. Naucitelji-Efrem Sirijski,Ciril Jeruzalemski,Ciril Aleksandrijski.

APOSTOLOSKI OCI-SV.KLEMENT RIMSKI-bio je 4.rimski biskup,u 4.st.postivan je kao mucenik u Rimu,jedino autenticno njegovo djelo je poslanica Korincanima,koja je podijeljena na dva dijela. Apokrifna njegova djela su 2. Klementova poslanica Korincanima,2 poslanice djevicama,Klementova liturgija,Pseudo-Klementine. Umro je oko 102. SV.IGNACIJE ANTIOHIJSKI-zauzima sredisnje medju apostolskim ocima,bio je ucenik sv.Ivana,3.biskup antiohijski,umro je u Rimu mucenickom smrcu. Od njega imamo 7 poslanica,koje su dosle u 3 redakcije: velikoj,maloj i srednjoj,od kojih je autenticna samo srednja. On je prvi teolog koji je mucenicku smrt nazivao rodjenjem. SV.POLIKARP-ucenik sv. Ivana apostola,i prema Tetulijanovu svjedocanstvu Ivan ga je postavio za biskupa u smirni. Umro je mucenickom smrcu u Smirni,optuzen da je ateista. Od njegovih djela najpoznatija je poslanica Filipljanima.

KRSCANSKA APOKRIFNA KNJIZEVNOST-pod apokrif.spisima razumijevamo veoma obimnu knjizevnost nastalu izmedju 1. i 3.st. koja se ne ubraja u danasnji biblijski kanon. Zelja tih spisa je da kazu vise nego sazeti biblijski spisi. Razlikujemo hereticke i ortodoksne apokrife. U hrv.srednjovjekovnoj knjiz. apokrifni spisi su imali golem utjecaj. U judeo-krs. starozavjetne apokrife spadaju 4. Knjiga Ezdrina,Knjiga Henokova,Uznesenje Izaijino,a u novozavjetne apokrifna evandjelja,apokrifna djela apostolska,apokrifne poslanice apostola.

HEREZE 2.ST.-u herezama 2.st. opcenito je rijec o spekulacijama glede uloge andjela i o nijekanju ljudske stvarnosti kristove. Ta ucenja su zaprijetila samom opstanku crkve. Medju najznacajnijim herezama su enkratizam,gnosticizam,marcionizam,montanizam. Koncem 2.st. javljaju se trinitarne hereze. Ta ucenja su iskrivljivala samu narav objave i sirila su rigoristicku koncepciju na polju morala,te su pokusala suprostaviti hijerarhiji u ime slobode duha.

APOLOGETSKA KNJIZ. 2.ST.-polovicom 2.st. s problemima u vezi pojave hereze i polemika protiv zidova suocili su se neki pisci koji su nazvani apologetima jer pisu apologije krs.religije koje salju vlastima bilo osobno ili preko javnog mnijenja. Najpoznatiji apologeti su Meliton Sardski,Aristrid iz Atene,Justin filozof i mucenik,Tacijan.

OSNOVNE KNJIZ.VRSTE POCETAKA CRK.KNJIZ.(HAGIOGRAFIJA,PJESNISTVO)-u hagiografijama se opisuju ispovijesti vjere i mucenistvo jednog ili vise krsacana. Najstarija svjedocanstva o tim spisima potjecu iz druge polovice 2.st.najpoznatiji hagiografski spisi su Acta martyrum i Martyria et passiones. U spisima novog zavjeta postoje pjesnicki sastavi koji su nadahnjeni na starozavjetni molitveno-pjesnicki obrazac. Najpoznatija djela ove vrste su Ode Salamonove,Oracula sibyllina,Izreke Sekstove ,krs.stihovani epitafi.

HEREZILOGIJA I SV.IRENEJ-crkva je reagirala na opasnost raslojavanja koju su izazvale hereze. Osudjivala je heretike i zabranjivala djela kojima se probijaju hereze. Mnogi su rimski biskupi sastavljali sluzbena pisma koj bi odasiljala razlicitim zajednicama. Irenej iz Lyona je rodjen u Smirni. U mladosti je slusao sv.Polikarpa. 177. je bio izaslanik lionskih mucenika u pitanju montanizma kod pape eleuterija. Od svih djela koja je napisao na grc.jeziku sacuvana su samo 2: Adversus haereses i Demostratio praedicationis apostolicae.

EGZEGETSKA KNJIZEVNOST-ortodoksni autori su se u starom zavjetu morali suprostavljati gnostickoj interpretaciji i morali su polemizirati sa zidovima u vezi mojsijevog zakona. Jednostavnije im je bilo tumaciti novi zavjet gdje su protivnici bili samo gnostici. Zajednicko interpretativno sredstvo u to doba je bila alegorijska interpretacija koja je mogla biti tipoloska horizontalna,tipoloska vertikalna,eshatoloska i moralna. Gotovo ne postoji interes za literarnu interpretaciju. Podrijetlo krs. egzegeze je jos nejasno. Prvi ortodoksni autor je Hipolit Rimski.

ALEKSANDRIJSKA I ANTIOHIJSKA SKOLA-krs.kultura je nasla svoje srediste u Aleksandriji u tzv.aleksandrijskoj skoli,u ucilistu za visi studij religiozne kulture. Ucila je teolosku filozofiju. Na prvom mjestu u njihovom umovanju stajao je Bog a ne covjek. Antiohijska skola je ucila filozofsku teologoju. Ona je bila realisticko-empirijska i polazila je od iskustvenog i povijesnog.

PREDSTAVNICI ALEKSANDRIJSKE SKOLE(3.ST.)-KLEMENT ALEKSANDRIJSKI-rodjen je u Ateni,a u Aleksandriji se smjestio i poceo proucavati potkraj 2.st. bio je idealista,koji se sav posvetio istrazivanju istine. Obimna je njegova ostavstina-Protreptik,Pedagog,Stromati. Njegova nauka se zasniva na misli iz Pedagoga:“Bog je istodobno pravedan i dobar.“ Glede crkve on govori o 3 temeljna stupnja: episkopat,svecenistvo i djakonat. ORIGEN- o njegovom zivotu znamo zahvaljujuci njegovu sljedbeniku Euzebiju Cezarejskom. Rodio se 185. vjerojatno u Aleksandriji. Podijelio je aleksandrijsku skoli na dva stupnja-elementarni i visi. Najveci dio svojih razmisljanja posvetio je tumacenju svetog pisma. Bio je teolog-publicist i samostalan mislilac. Bio je najplodniji i najuniverzalniji pisac krs.starine. znacajnija djela su mu hexapla,sholije,homilije i komentari. Najcuvenije djelo mu je Pocela. Pored znalca i ucenjaka,zelio je biti nadasve ucitelj duhovnosti. ORIGENOVI SLJEDBENICI-Dionizije Aleksandrijski naslijedio je Herakla na celu skole i na biskupskoj stolici. Napisao je djelo O prirodi,O obecanjima. Osporava da je Ivan autor Evandjelja. Bio je prvi aleksandrijski biskup koji je crkvama Egipta slao tzv. blagdanska pisma. Teogonost je bio na celu skole od 265. Do 280. Focije je opisao njegova hypatypoesis u 7 knjiga. Drugi njegovi sljedbenici su Pierio,Gregorije Cudotvorac i Pomfilije. ORIGENOVI PROTIVNICI-Julije Africanin polemizirao je s Origenom glede kanonicnosti epizode o Suzani iz Danijelove knjige. U drugim tockama se nije protivio Origenu. Lucijan Antiohijski je bio zacetnik egzegetske antohijske skole,suprotnog pravca od aleksandrijske. Todije Olimpski je bio bastinik azijske tradicije Papije,Melitona i Ireneja. Nije se mogao sloziti s Origenovim spiritualistickom antropologijom i eshatologijom.

LATINSKI PISCI 3.ST.-MINUCIJE FELIKS-bio je advokat iz poganske obitelji. Napisao je dijalog Octavius,jednu od jacih apologija 2. I 3.st,i sastoji se od uvoda,Cecilijevog govora,odgovora Oktavija,zavrsetka. TERTULIJAN-rodjen u Kartagi 160. Bio je do Augustina najindividualniji i najorginalniji krscanski latinski pisac. Njegov knjizevni opus mozemo podijeliti na 3 grupe:apologetski spisi,prakticno-asketski spisi,dogmatsko-polemicki spisi. Tvorac je latinske crk.knjizevnosti i latinske naucne,prakticne i pozitivne teologije. SV.CIPRIJAN-rodjen je u Kartagi oko 200.-210. Bio je biskup i svecenik. Ciprijan je covjek rada i prakse. Najpoznatija djela su mu Ad donatum,De lapsis. NOVACIJAN-rimski svecenik iz polovice 3.st. bio je filozoski znalac,vjest retor,jasan mislilac i odlican pisac. Najznacajnije djelo mu je De trinitate. Sljedbenik je tzv. teologije Logosa. ARBONIJE STARIJI-bio je ucitelj retorike. Napisao je djelo u 7 knjiga Adversus nationes. Bio je znacajan hrabri pisac u vremenu okrutnog progonstva u kojem je i sam izlozio opasnosti vlastiti zivot.

ZNACAJKE ZLATNOG DOBA CRK.KNJIZEVNOSTI-ovo razdoblje je obiljezilo:314. Milanski edikt,crkveni sporovi,krscanske skole koje su djelovale i pruzale suu crkvi mnostvo talenata i duhovnih muzeva zavrsetak progonstva dao je pobude crkvenom povjesnicaru da ovjekovjeci to doba za daljnja pokoljenja. Liturgijskim ciljevima kao i popularizaciji sluzi crkveno pjesnistvo.

HEREZE 3.ST.-Arijestvo-po Ariju,koji je ucio da je jedan Bog otac. Svoje zablude je izozio u spisu Thalia. Arijestvo je nadaleko zasnovani sinkretizam. Makedonijestvo-po makedoniji,nijekali su bozanstvo duha svetoga,. Apoloniarstvo-po apoloniju,nisu vjerovali u utjelovljenje isusa krista. Nestorijestvo-smatrali su da je bog Logos,da se ljudski atributi Kristovi ne smiju pripisivati Bogu,nisu dopustali da se za Mariju kaze da je Bogorodica. Monofizitstvo- ne dopustaju govor o dvjema naravima u kristu,glavni predstavnik je bio Eutih,pa se naziva i

eutihijanizam. Manihejstvo-sinkretizam judeokrscanskh i indoiranskih ucenja. Ostali hereticki pokreti su pelagijestvo,donatovstvo,semipelagijestvo,priscilijanstvo.

ALEKSANDRIJCI-sv.Atanazije veliki-rodjen je u Aleksandriji oko 295.,spada medju najvece biskupe i oce stare crkve. Djela mu se dijele na aplogetske spise,dogmatske spise,povijesno-asketske spise,egzegetske spise,pisma. Branio je nicejsko vjerovanje. Didim Slijepac-rodjen je oko 313. u Aleksandiji,iz njegovih spisa izbija ucenost i poboznost. Najpoznatija djela su mu De trinitate, De spiritu sancto. Razlikuje 3 bozanske osobe. Ciril Aleksandrijski-sazvao je sabor u Efezu 431. I osudio Nestorija,utvrdio je tradicionalnu nauku crkve o utjelovljenju. Djela mu se mogu podijeliti na egzegetska,dogmatska,polemicka protiv nestojevaca i drugih heretika,korizmene poslanice,govore. Egipatski monasi-knjizevnici,forme monastva-eritizam i cenobitizam. Glavni predstavnici su sv.Antonije Veliki,sv.Pahonomije,Serapion Tmurski,Sinezije Cirenejski.

PALESTINCI-Euzebije Cezarejski-rodjen je u Palestini oko 263. Postao je biskupom u Cezareji. Djela mu dijelimo na povijesna,biblijska,apologetska,dogmatska,govore i pisma. Ciril Jeruzalemski-prognan je sa biskupske stolice od strane arijevaca. Najznacajnije djelo mu je 23 kateheze i jedna predkateheza. On nije bio originalan pisac,nego pucki propovjednik. Epifanije Salaminski-rodjen u Judeji,osnovao je samostan,smatrao je Origena ocem svih hereza. Djela su mu Ancoratus,Panarion. On u potpunosti brani bozanstvo Duha svetoga,i otklanja stovanje slika. Manji palestinski pisci su Eustalije Antiohijski,Gelazije,Hesihije.

KAPADOCANI-Kapadocija je sredisnja okrajina male Azije. Kapadocani nadvisuju teologe aleksandrijeske i arijske skole. Bazilije Veliki-rodjen u Cezariji oko 330.g. iz njegove obitelji Crkva je dobila 6 svetaca. Studirao je retoriku,filozofiju i medicinu. Djela mu se dijele na dogmatska,homilije i govore,asketska,pisma,liturgijska. Klasicnim nacinom je podvukao jedinstvo biti Bozje i Trojstva osoba. Gregorije Nisenski-mladji brat sv.Bazilija,poslije neuspjelog braka postao je svecenik a uskoro i biskup. Djela mu se dijele na dogmatske spise,egzegetse spise koji su bogati sadrzajem,asketska djela,govore i pisma. Nastavio je Bazilijevo djelo. Smatra da su Otac,Sin i Duh sveti jedan Bog. U eshatologiji se oslanja na Origena. Gregorije Nazijanski-nazvan Nazijanski po mjestu Nazijanzu gdje mu je otac biskupovao,nakon Bazilija je primio upravu sv.Anastazije,jedine pravovjerne crkve u Carigradu. Povijest mu je dala nadimak „Bogoslov“. Djela mu se dijele na govore,pisma i pjesme. Bio je eminentni predstavnik teologije. Od osobitog je znacenja njegovo ucenje o Duhu svetomu. Takodjer su bili Kapadocani i Amfilohije Ikonijski,Proklo Carigradski.

ANTIOHIJCI-Diodor Tarski-vodio antiohijsku skolu,bio je prognan u Armeniju 372. Cijenjen je kao stup pravovjerja i veliki ucitelj teologije i egzegeze. Njegova djela su sacuvana samo u fragmentima zbog osude njegova ucenja da je nestorijevsko. Ivan Zlatousti-studirao je filozofiju i retoriku,bio je svecenik. Postao je slavni blagovjesnik Evandjelja. Njegova djela se mogu podijeliti na egzegetske homilije,dogmatske i polemicke homilije,moralne govore,prigodne govore i panegirike,rasprave,pisma,liturgiju. Vjerno je prihvacao postojece vjerske istine. Prozvan je „doctor eucharistice“. Teodor Mopsuestijski-Diodorov ucenik,biskup u Ciliciji od 392. Podijelio je sudbinu svog ucitelja Diodora,osudjen u 5.opcem saboru i njegovi spisi su bili spaljeni. do nas je doslo samo Komentari. Komentirao je gotovo sve knjige starog i novog zavjeta. Nijekao je mesijansku vrijednost. Njegovo je ucenje o 2 doba: doba smrtnosti i doba besmrtnosti. Teodoret Cirski-najveci teoreticar antiohijske skole,rodjen u Antiohiji 393. Bio je biskup gradica Cira. Prvi je otvoreno ustao protiv Eutihova monofizitizma,ali je zato bio svrgnut. Njegov knjiz. opus se dijeli na doktrinalne spise,egzegetske spise,,apologetske spise,povijesne spise,govore i pisma. Ucenici i protivnici Ivana Zlatoustog: Polikronije,Hesihije Jeruzalemski,Nil Ancirski,Marko Eremit.

SV.AMBROZIJE I OSTALI CRKVENI PISCI U ITALIJI-sv. Ambrozije-rodjen je 339./340. u Trieru. Imenovan je prefektom Ligurije i Emilije sa sjedistem u Milanu. Za 24 godine svoga biskupovanja prezivio je 4 cara. Njegovi spisi su proizasli iz potreba prakticnoga zivota. Njegova djela se mogu podijeliti na egzegetska djela,moralna i asketska,dogmatska. Zasluga Ambrozijeva je da je dao ime terminu „supstantia“ izraz „natura“. Nije dopustio da carska vlast posegne u autoritet i upravu crkve. Ostali crkveni pisci u italiji su Leon Veliki koji je bio veliki

reformator liturgije,Maksim Torinski,pastir moralista,Papa Gelazije koji je bo znacajan pisac,Rufin cije je znacenje poglavito u prevodilackoj djelatnosti.

SV.JERONIM-rodio se u stridonu izmedu 340. I 350. Veliki utjecaj na njega su imale katakombe. 365. Primio je krstenje od pape Liberija. 379. Dolazi u Carigrad,gdje prevodi mnoga Origenova djela na latinski. Bio je najpodesnija licnost kojoj se mogla povjeriti pastorizacija visokih rimskih krugova,osobito zenskog svijeta. Konacno se nastanio u Betlehemu gdje je podignuo dva samostana. Jeronim je najveci polihistor patristickog doba i najbolji poznavatelj latinske klasicne knjizevnosti. Djela mu se mogu podijeliti na prijevode,komentare,dogmatsko-polemicka djela,homilije i pisma. On je istovremeno literat i asketa. On je svjedok neizbrisivog biljega sakramenta krstenja,potvrde i sv.reda.

SV.AUGUSTIN-rodjen je 354. u Tagasti. Po prirodi vrlo drustven,upao je u nevaljalo drustvo i podao se razvratnom zivotu. U 18.godini zivota je imao nezakonitog sina Adeodata. Posvetio se kasnije uciteljskom pozivu. U Milanu je dobio mjesto ucitelja retorike. Citanje sv.Pavla utjecalo je na sv. Augustina. U 32.godini zivota povukao se u samocu. 395. je zaredjenjen za svecenika,pa za biskupa,te postaje pomocnik biskupa Valerija. Umro je 430.,a tijelo mu pociva u Paviji u crkvi sv.Petra. Najveci je medju crkvenim ocima. On je filozof,teolog,mistik i polemicar. Djela mu se dijele na autobiografska,u koja spada njegovo najpoznatije i najznacajnije-Ispovijesti,u 13 knjiga,filozofska,apologetska,dogmatska,polemicka,egzegetska,moralno-astetska i pastoralna,pisma i govora. Postao je mjerodavan u filozofskim i teoloskim pitanjima za sva pokoljenja. Pristalica je i teorije vizije. Razlikuje bozanske osobe po relacijama. Razlikuje vidljivu i nevidljivu crkvu. Otklonio je ideal poganske drzave. U eshatologiji je zabacio Origenovu apokatastazu i hilijazam.

CRKVENI PISCI U GALIJI-sv.Hilarije-prozvan je Atanazije Zapada,rodjen je 315. u Partiersu. Prionuo je studiju sv. Pisma,postao je biskup rodnog grada. Umro je 367. njegovo djelovanje priznali su crkveni povjesnicari. Stvaralac je nove terminologije,presadio je istocnu teologiju na Zapad. Djela mu se dijele na dogmatska,povijesna,egzegetska,himne. U nauci o dusi on je tradicionalist. Energicni je branilac slobode Crkve. Vinencije Lerinski-bio je svecenik u samostanu Lerin,pisao je pod pseudonimom Peregrinus. Odbacuje augustinsko ucenje o milosti njegovo najpoznatije djelo mu je Commentorium u 2 knjige. Genadije Marseljski-svecenik,a jedno vrijeme i u lerinskom samostanu. Njegovo vazno djelo je de Viris illustribus. Pisao je i knjige protiv Nestorija,Pelagija i Eutiha. Kasijan-ucenik Ivana Zlatoustog,izvrsno je poznavao grcki. Ivan zlatousti ga je zaredio. Najvaznija djela su mu O utjelovljenju Gospodinovu protiv Nestorija,Nagovori otaca. Ostali pisci iz Galije su Faust Rejiski,Prosper Akvitanski,Salvijan Marseljski,Eterija.

CRKVENI PISCI U HISPANIJI-Hozije Korduloski-rodjen 256.,biskup Kordobe,smatra se prvim zapadnim borcem protiv arijevstva. Od njegovih spisa sacuvani su samo neki kanoni koncila u Sardici i dva pisma. Pacijan- biskup u Barceloni. Od njegovih spisa sacuvala su se 3 pisma upravljena novacijancu Simpronijanu,rasprava i propovijed. Priscilijan i priscilijanisti-kao laik je poceo siriti asketske teorije,te mu je ucenje osudjeno. On i njegovi sljedbenici su pogubljeni u Trieru 384.,te je to bilo prvo pogubljenje radi hereze. Njegova hereza je dualizam gnostickog i enkratitskog tipa pod utjecajem maniheizma. Grgur Elvirski-biskup Elvire,cijenjen pisac hispanske provincije,lider antiarijanske grupe u 4.st. njegova sacuvana djela su De arca noe,Elegans liber,De fide. Takodjer su vazni Pavao Orozije,povjesnicar,i Prudencije,prvak latinskih pjesama 4.st.

ISTOCNI CRKVENI PISCI DOBA PROPASTI-Pseudo-Dionizije Areopagit-od djela su sacuvane 4 zasebne rasprave. Na siroko se raspravljalo je li Dionizije Areopagit monofizita ili duofizita. Jedan od najcescih pojmova koji rabi u svojim spisima je utjelovljenje covjeka s Bogom,pobozanstvenjenje covjeka. Smatra se jednim od velikih otaca crkve monofizitskog,ali i duofizitskog krscanstva. Leonecije Bizantski- spada medju najvece bogoslove grcke crkve u prvoj polovici 6.st. najpoznatija djela u mu Protiv nestorijevaca,Protiv prijevara Apolinaraca. Zastupao je da ljudska Kristova narav nije u samoj sebi hipostaza. Anastazije Sinait-sinajski svecenik i opat,zvali su ga Novi Mojsije,bio je veliki polemista. Glavno mu je djelo Hodegos,24 poglavlja protiv monofizitizma. Car Justinijan-car Istocnog Carstva,vodio je ekspazionisticku politiku. Njegova je najpoznatija pjesma „Jednorodnij sine i slave Bozje“.

Predstavnik je cezaropapizma. Takodjer su vazni istocni crkveni pisci Sofronije Jeruzalemski,sv. Maksim Ispovjednik,Prokopije iz Gaze,Roman Melodijski,Ivan Klimak,sv. Andrija Kretski,sv.German Carigradski,sv. Teodor Studit,Nicefor Carigradski.

ZAPADNI CRKVENI PISCI DOBA PROPASTI-sv.Grgur Veliki-rodjen 540. U Rimu,podigao je 6 samostana na Siciliji i sedmi u Rimu. Papa Pelagije II. ga je poslao na duznost apostolskog nuncija u Carigrad,te je privlacio Angle na krscanstvo. Posvecen je za biskupa u crkvi sv. Petra. Knjizevna djelatnost mu se razvijala u 3 smjera: Registrum epistulorum,spisi vezani za liturgijsku obnovu,pastoralni spisi. Slijedio je Augustina u pitanju milosti i predodredjenja. Njegov utjecaj zajedno s Augustinom i Izidorom Seviljskim je bio odlucujuci za orijentaciju misli citavog srednjeg vijeka i na cjelokupno zapadno krscanstvo. Benedikt Norcijski- patrijajrh i zakonodavac,529. napisao je pravila za svoje redovnike. Njegovi redovnici su postali dobro uredjena postrojba sa dvostrukim ciljem: Ora et labora. Benediktinci su mnogo zaduzili kulturu i znanost srednjeg vijeka. Umro je 547. Kasiodor-nije originalan pisac ni enciklopedista,njegova djela su Chronican,De anima,Variae. Neki smatraju da je on autor cuvene Regula magistri. Boecije-rodjen 480. u Rimu,dobro je znao grcki i novoplatonsku filozofiju. Njegovo najvaznije djelo je Utjeha filozofije u 5 knjiga. On je posljednji rimski filozof. Ostali zapadni crkveni pisci su Dionizije Mali,Enodije,sv.Fulgencije Ruspijski,Cezarije Arlski,Grgur Tourski.