Smisao poesisa materijalnosti 1 III Al fresco 2 ... · Smisao poesisa materijalnosti1 III Al fresco...

Smisao poesisa materijalnosti1

III Al fresco 2. Grob leoparda u Tarquiniji

1

2.

Tarquinija: Grob leoparda

2.1. Uvod

2.2. Bliţe određenje etruščanske umjetnosti

2.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o buon fresco slikanju

Tarquinija: Grob leoparda

2.1.

Etrurske oslikane ploĉe raĊene su u buon fresco tehnici:

Tako je graĊena i freska u Grobu Leoparda u Tarquiniji (480-470 ←):

←2/ 1. Grob Leoparda u Tarquiniji: Svirač na frulama

TEMA: scena iz života, slavlja i sprovoda; suprotno grĉkim mitološkim scenama; životnost je potencirana

narativnim floralnim dekoracijama, ponekad ĉak stavljajući figure u drugi plan;

iluzija prostora je nevažna,

figure su podcrtane konturama i ostaju plošne;

TEHNIKA:buon fresco;

neke partije dekoracije su oĉito utisnute užetom u svježi malter, kao što je i preliminarni crtež ugraviran;

evidentno je da direktno traži formu in situ...

Etrušĉanski duh, kako je zapisao Germain Bazin1 ...

...ogleda se u stilu, koji se osredsređuje na određivanje oblika u konturama.

Umetnici su veštački oţivljavali dinamizam linije

dovodeći ga gotovo do neke nervoze...

1 Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti Beograd, 1963 / str. 93.



2

2.1.1.

VAŢNIJI IZVORI

- E.Berger : Quellen und Technik der fresco-,Oel- und tempera-Malerei des

Mittelalters, München, 1897.

- Brockhaus F.A. Das grosse Brockhaus, Oldenburg 1953/57; Atlas

- C.d.Ry: Ljudstva starega vzhoda, Ljubljana, 1970

- Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958

- Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti Beograd, 1963

- German Hafner: ATENE IN RIM , Ljubljana, 1970

- Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI

dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006

- Maximilien Gauthier: Louvre, Paris, 1971

- Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna,

1977

- Pozzo: Breve istruzione per dipingere a fresco/ sezione decimaquatra

- Propyläen, Karl Schefold: Die Griechen und ihre Nachbarn; Berlin/ 1970

- Propyläen,Machteld J. Mel und Jan Folip: Frühe S, 1974

- R. Osborn: Archaic and Classical Greek Art, New York, 1994

- Reinhard Büll: Das grosse Buch vom Wachs, München, 1977

- V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977

2.1.2.

IZVORI SLIKA

2/1. Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.140.

2/2. Brockhaus F.A. Das grosse Brockhaus, Oldenburg 1953/57; Atlas

2/3. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.69

2/4. C.d.Ry: Ljudstva starega vzhoda, Ljubljana, 1970, str. 100.

2/5. Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti Bg, 1963 / str.84.

2/6. German Hafner: ATENE IN RIM , Ljubljana, 1970 / str. 143.

2/7. Propyläen,Machteld J. Mel und Jan Folip: Frühe S, 1974/ sl. XXI .

2/8. R. Osborn: Archaic and Classical Greek Art, New York, 1994 / str.71.

2/9. Karl Schefold: Die Griechen und ihre Nachbarn; Propyläen, / 1970 / T XXXI-

2/10. Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti , Beograd, 1963 /str. 85.


2/12. H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi Sad 2006.


2/14. Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti , Beograd, 1963 /str. 85

2/15. Maximilien Gauthier: Louvre, Paris, 1971 /str. 51.

2/16. Gauthier:Louvre , Novara, 1971 / str. 102, sl.113.


2/18. Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.140 .

2/19. Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.140 .


2/21. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi Sad 2006.


2/23. Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.140.

2/24. Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 1999. str. 203.



3

2.2.

Bliţe određenje etruščanske umjetnosti 2.2.1. etruščanska kultura

2.2.2. zanat od dedalida do pictores imaginarius

2.2.3. etruščanska freska

2.2.4. etruščanska štuko tehnika

2.2.1. etruščanska kultura

Apeninski poluotok naseljavaju Etrušĉani u VIII. stoljeću. Oni su,...

...2 prema vjerovanju Rimljana... pozivajući se na grĉkog historiĉara Herodota ...

kojeg (istina) osporava već grčki historičar Dionis iz Halikarnasa, izbjegli Trojanci iz Male Azije.

Ĉinjenica jeste da su Etrurci oko 1200. godine prije Krista napustili svoju postojbinu Lidiju u Maloj Aziji i naselili se na

podruĉje izmeĊu Firence i Rima - u današnjoj Toskani. Dok Etrušĉani naseljavaju istoĉnu stranu Apeninskog

poluotoka, Grci se naseljavaju duž južnih obala i Sicilije.

←2/ 2. Područje Sredozemlja oko 480. prije Krista

Preciznije, kako je to prikazano na historijskoj karti3 - Sredozemlje je u to vrijeme naseljeno nizom gradova država, od

- Perzijanaca, koji su stigli sve do Tesalije, na današnjem grĉkom poluotoku,

- Makedonije na sjeveru ,

- grĉkih gradova sa Korintom, Atenom i Spartom, te

- neutralnih grčkih gradova na sjeverozapadu grĉkog poluotoka i na jugu apeninskog poluotoka, zatim

- Krete u Egejskom moru,

- Rima u centralnom dijelu i

- Etruščana na sjeveru apeninskog, poluotoka, dok na zapadu Sredozemlja vladaju

- Kartaţani, izuzev Massilie, grĉke kolonije.

2 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; str. 166

3 Brockhaus F.A. Das grosse Brockhaus, Oldenburg 1953/57; Atlas str.398.



4

Etrušĉani su bili, iako stranog jezika i kulture, ozbiljni takmaci Grcima i Feniĉanima , kao trgovci i pomorci na Mediteranu. FENIĆANSKA KULTURA ( od 2750 do 550) predstavlja odraz uzajamnog

prožimanja razliĉitih etniĉkih i umjetniĉkih iskustava: zanatlije koriste svoju prednost pomoraca i trgovaca i asimiliraju civilizacije - od Egipćana do Asiraca, Perzijanaca i Hetita....

MARIJ, znaĉajne ruševine, pronaĊene u 20. stoljeću, ukazuju na dva perioda vrhunca... jedan u pred sargonskom periodu poĉetkom trećeg tisućljeća pr.n.e. te u AMORITSKOM, u ranom drugom

tisućljeću ; kasnije ga pokori Hamurabi. Na ploĉicama, pronaĊenim u dvorskom arhivu Zimri-Lima u Mariju, opisane su i veze sa civilizacijom koja je u tim stoljećima cvala na otoku Kreti...

Kao i Feniĉani, koji su nekada bili njihovi susjedi, i oni svoje ureĊenje zasnivaju na trgovini . Na transfer zanatskih iskustava uticali su u mnogome Feničani, Kanaiti Starog zavjeta, koji su vjerojatno došli

iz perzijskog zaljeva. Ovi izuzetni imitatori zanatskih iskustava, koja uglavnom preuzimaju sa Istoka, vrsni zanatlije, sposobni trgovci; uspostavljanjem svojih kolonija uz obale Mediterana šire trgovaĉke

putove:

trguje se:

- smolama iz Arabije,

- dragim kamenjem i biserima iz Indije,

- zlatom i nojevim perima iz Afrike,

- svilom ĉak iz Kine, posredstvom Perzije...

Razvoj trgovaĉkih punktova ujedno stimulira i razvoj zanata.

U pitanju je labav savez više gradova – država, u poĉetku od današnjeg Napulja do ušća rijeke Po.

Vremenom, ova država, polako, prelazi u vlast Rimljana, koji zavladaju definitivno u III. stoljeću ←/.

Umjetnik grĉke i rimske civilizacije većinom nije više anonimus.

Njegovo ime spominje se i u pjesmi, a talent poistovjećuje sa božanskim nadahnućem. Plinius Secundus u svojoj Naturalis Historia piše o procvatu grĉkog slikarstva, opjevanog i u pjesmama svog vremena,

koje iz nepoznatih razloga nije saĉuvano.

Podaci o cijenama pojedinih slika, pogotovo malih portreta u tehnici enkaustike, ukazuju na znaĉaj slikarskog zanata u antiĉkim vremenima. U sedmom stoljeću stare ere javljaju se već i prvi mecene.

To su tirani - trgovci - vladari, porijeklom iz plemiĉkih kuća, pokrovitelji umjetnosti koja je još uvijek namijenjena kao dar božanstvu ali nije više diktirana iz hramova...

Ova ĉinjenica predstavljala je prekretnicu i stimulirala stvaralaĉke ambicije umjetnika.

Umjetniku je prvi puta dozvoljeno da se igra, istraţuje4.

To ipak ne pridonosi većoj samosvijesti umjetnika, jer je umjetnik još uvijek samo…

… oruđe boţanskog nadahnuća …

(što)

čak povećava jaz između umjetnika i njegovog djela...

Umjetniĉki poziv nije ni u grĉko doba najĉasniji, ili, bolje reĉeno nije ĉasniji od ratniĉkog.

4 Arnold Hauser: The Social History of Art/ prijevod, Beograd, 1966 / str. 166



5

Hefest – Boţanski kovač je hrom...Ustalilo se mišljenje da je predodreĊen za umjetnost jer je nesposoban za rat i osvajaĉke pohode.

Homer opisuje Ahilov zlatni štit sa zlatnom vinovom lozom koja se rasprostire preko srebrnog polja sa ĉupercima grožĊa od niella i to sa

ogradicama od kalaja i žlijebom iz plavo-crnog ĉelika .

Knjiga sa Homerskim epovima na zmijskoj koţi datirana u 1.200 ←/ izgorjela je u 5. stoljeću u Konstantinopolju.

Izraz niello je nastao kasnije u Italiji i podrazumijeva ucrtani crtež zapunjen crnim emajlom.

Prema Pliniusu5 možda je PRVI PORTRET nacrtala kći Butadesa, lonĉara iz Sikiona: ...

… zavoljela je nekog mladića.

Kad se spremao da ode iz mjesta, ona je na zidu nacrtala obris njegovog lica,

po sjeni koju je bacala svjetiljka...

Ipak, vremenom, slikari i kipari postaju slavni kao i filozofi: 6...Fidija odlazi da sluša Anaksagoru kao Michelangelo Lorenza di Medicija...

Antički slikari se takmiče međusobno u virtuoznosti...

Poznata je priĉa ... kada je Appel došao u posjetu Protogenu i nije htio najaviti svoje ime već je uzeo kist i na pripremljenoj dasci povukao tanku

liniju... Protogen je prepoznao liniju i povukao još tanju...

2/ 3. Kopija prema Apellesu: Aleksandar-Zeus→

Apellesovo virtuozno slikanje , crtaĉkog , ali slikovitog karaktera, možemo samo zamišljati...prema , kako mnogi tvrde, rimskoj kopiji , izraĊenoj

prema Apellesovom originalu:

Pompeji; Vetijeva kuća; : vjerojatno 1.stoljeće ←/; na slici je vladar prikazan kao Zeus koji sjedi na prijestolju s munjom u desnici...; virtuozno

slikanje u maniri koja ima crtaĉki , ali slikovit karakter;

APELLES je roĊen oko 375. godine ( umire 305 ←/). Uĉio je u Efezu i Sikionu; nekadašnji umjetnik na dvoru Aleksandra Velikog, kasnije je

radio kod Ptolemeja I, i Antigona. Sokrat je dao Fidiji i ime… Demiurg ,što je za njega oĉito znaĉilo ...

…čovjek od zanata a ne kako se misli – stvoritelj 7 .

Grĉka zanatska iskustva cijeniti će i Rimljani, koji će dovoditi vrsne grĉke majstore – nazivane… Pictores imaginarius.

5 Plinius: (N.H./XXXV,151)

6 H.Taine: Filozofija umetnosti, Ljubljana , 1955 / str. 338

7 Francois Chamoux: La civilisation greque à l’epoque archaîque et classique / prijevod, Beograd 1967



6

2.2.3. etruščanska freska

Etrušĉani, za koje mnogi smatraju da su došli iz Male Azije, ĉešće slikaju tehnikom buon fresco , iako slikaju i secco tehnikom. Oĉito su i oni baštinici egejske kulture.

Zanimljivo je, da je iz Anatolije, u više navrata, tehnika buon-fresco nanovo pokrenuta. Kako smo razmotrili već kod minojske freske:

1. nakon Alalakha azijski majstori dolaze na Kretu ...

2. antiĉka Grĉka preferira i slikanje u svježe ali i temperu: u zadnje vrijeme je otkriveno više fragmenata zidnih slika iz antiĉke Grĉke; ali Etruščani, za koje mnogi smatraju da su došli iz Male Azije,

ĉešće slikaju buon fresco ( onaj naĉin slikanja, sliĉan majstorima sa Krete); oni će uticati i na helenistiĉku Grĉku i Rim...

3. Bizant oĉito preuzima buon fresco direktno - zanatskim predajama sirijsko-kršćanskog okruženja - u podnožju Anatolije: jedino tako se može tumaĉiti postojanje oĉite razlike u gradnji slojeva žbuke

Konstantinopolisa ( tradicija Istoka) i Rima ( etrušĉanska tradicija).

U vrijeme, kada je njihova kultura na vrhuncu, osjeća se utjecaj arhaiĉne Grĉke, ali ipak pod orijentalnim utjecajem. Komparacijom starog mezopotamskog stila, stila Krete i onog etrušĉanskog, mnogo

mlaĊeg, najlakše možemo potvrditi ove veze:

2/4 2/5 2/6.

2/ 4. Lijetna palača Tiglat-Pilesara III; zidna slika: Dva sluţbenika

Sirija;Til Barsip; d. Alepo, Nacionalni muzej; 8. stoljeće ←/; visina: 40 cm; mezopotamska secco tehnika; dvoje visokih službenika; slikanje je predstavljalo jeftiniju varijantu dekoracije (ljetna palaĉa)

2/ 5. Knosos: Pariţanka ; segment

Knosos; freska iz palate Minosa; danas: Herakleion, Archeological Museum; 1.500 ←/; srednji minoski period; buon fresco ( uz eventualna akcentiranja al secco crnim škriljcem?)TEMA: hedonistiĉki

prikaz života samog:...8 sa onom nijansom ironije, onim „homerskim“ osmehom ...žene , nazvane u naše doba - “Pariţanke“

2/ 6. Tomba dell’Orco , Tarquinija: Ţenska glava

8 Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti Beograd, 1963 / str. 76.



7

Pretpostavlja se9 da je glava legendarne supruge Arnth Velcha ( jer su primjetna ĉetiri prva slova: Velc... ; 300←/; na zidu je malter na bazi sivog arriccia sa pijeskom i kreĉem, te bijelog intonaca od kreĉa

i , vjerojatno, mramornog praha, onakvog kako ga opisuje Vitruvius ( nema poliranja, kao u Kazanlaku; na fragmentima zidnih dekoracija iz helenistiĉkog perioda ), samo brižljivo izbrušena površina da

primi ambiciozniju modelaciju clair-obscur.

I etrušĉanske figure imaju još uvijek onaj tipiĉan arhaiĉni zagonetni smiješak... Ali , kod njih je kult mrtvih sve bogatiji. Umjesto amfora sa pepelom, sa poklopcima u obliku glava, sada se javljaju figure

u ležećem položaju sa uzdignutim gornjim dijelom tijela, figure - izuzetno žive, sa sugestivnim gestama. Još uvijek prevladava terakota. Obojena je živim bojama.

Zahvaljujući bogatim arheološkim nalazištima, pogotovo grobnicama, koje su ukrašene i freskama, danas se možemo diviti ovim ...

...10

boravištima za tijelo i za dušu , za razliku od Egipćana, gdje duša slobodno luta okolo...

Različita boja tijela muškarca i ţene nastavak je prakse koju su uveli Egipćani više od 200 godina ranije...

Najstarija faza evidentna je u grobu Campana u Veju i nekim plafonima u Tarquiniji, gdje je u pitanju direktno slikanje na kamen.

Na grobu oznaĉenom Chiusi ( 490 - 470←) prvi puta je primjetna jedna glinena žbuka.

Smatra se da je slikanje u Chiusiu, kao i na nekim drugim mjestima tog perioda ,

direktni nastavak tradicionalnog mezopotamskog naĉina - neo asirske secco

tehnike kao u Til-Barsibu. Sliĉno je slikano i na grĉkim metopama na terakoti:

←2/ 7. Til Barsibu: zidna slika – Bitka na moru Ostaci slika iz neoasirskog perioda izmeĊu VIII i VII stoljeća ←/ ;MJESTO:

otkrivene u Til Barsibu ( Tell Ahmar) ; podloga ukazuje na izradu zidnih slika na

klasiĉnom mezopotamskom arricciu od gline i sjeckane slame sa finim gornjim

slojem kreĉa; slikano je al secco.

2/ 8. Thermon u Aitoliji; Terakotna metopa sa figurom Perseusa→ Grčka metopa: druga polovina 7. stoljeća;Thermon u Aitoliji, sjeverozapadna

Grĉka; hram Apolona; tako je raĊeno i u Etruriji:na metopama - pinaces

leleukomenoi etrusques slikano je keramiĉkom tehnikom, peĉenjem boja nakon

oslikavanja na glinenim ploĉama. Ova tehnika je nastavak grĉke zanatske predaje i

u biti se ne razlikuje od keramiĉkih tehnika oslikavanja vaza.

9 Karl Schefold: Die Griechen und ihre Nachbarn; Propyläen, Berlin/ 1970 / n. 420/T XXXII

10 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; str.166



8

←2/ 9. Caera : Dvije metope

Boston; Muzej; 490/80 ←/; prva ploĉa: v. 1,10 m; druga: v. 1,25 m; širina 0,25 m; izgleda da su

nekada bile priĉvršćene na drveni paravan ( postoje rupe za ĉavliće); nastavak grĉkog zanatskog

iskustva - u biti se ne razlikuje od keramiĉkih tehnika oslikavanja vaza; po stilu podsjeća na

slikarsku školu Tarquinije; zelena boja je ponegdje nestala ; neke linije preliminarnog iscrtavanja

su ugravirane ( sve podsjeća na freske u Tarquiniji).

Ali, Ţenska glava u Tomba dell’Orco u Tarquiniji, slikana oko 300. godine←/koju smo već

razmotrili u kontekstu komparacije sa istoĉnim i kretskim utjecajima, slikana je al fresco !

Kasnije, kako naglašava Mora ...11

...je i na etrurskim slikama prisutan utjecaj Rimljana

- poliranje stucco lustro , odnosno ono što Vitruvius naziva expolitanes...

Za razliku od slikarstva na vazama, u antiĉkom slikarstvu na zidu boje se ne peku.

Berger12

pretpostavlja da je za zidne slike korištena jedna kreĉna preparacija, obojena ( ne u masi,

već površinski) na koju je zatim slikarija nanesena al-secco i zaštićena punskim voskom; ovo je

prisutno i kod polikromije Tanagre kao i kod arhitektonskih dekoriranih fragmenata iz Caere.

Ostaci boje i crteža, preliminarne crne, možemo zamijetiti i na arhaiĉnim stelama, kao i na zidnim

slikama u Gordionu , u Frigiji ( 4. stoljeće←).Danas su florescencijom evidentni mnogi tragovi

slikarija i polikromije na antiĉkim stelama tog perioda. Mora13

citira i Eibnera , koji je na osnovu

istraživanja u Münchenu dokazao da grĉke žbuke iz arhaiĉne epohe nikada ne sadrže gips, već

iskljuĉivo kreĉ, što potvrĊuje kontinuitet zanatskog iskustva Krete i Mikene. Berger pretpostavlja

da je za zidne dekoracije u Grĉkoj, kao i kod Etrušĉana, ĉesto korištena tehnika analogna onoj za polikromiju skulptura ili arhitektonskih dekoriranih fragmenata:

2/ 10. Akropola u Ateni: Djevojka u hitonu i ogrtaču→

U pitanju je secco slikanje tempernim bojama ( najĉešće kazeinom) kasnije zaštićenim punskim voskom ili tz. ganosisom. Ovu analogiju možemo razmotriti na

sljedećoj polikromiranoj skulpturi: Akropola u Ateni; danas: Acropolis Museum; 6. stoljeća ←/; secco slikanje ; mramor sa Hiosa ;

kamene ploĉe ( prije svega mramorne ploĉe i ploĉice od škriljca) ĉesto se koriste ka nosioci štafelajske slike u grĉkom slikarstvu ( poznate su i metope iz

Thermosa); ĉesto se oslikavala i kamena plastika kao i dekorativni plastiĉni elementi od kamena ( stupovi, razni ukrasi u egipatskim i grĉkim hramovima...).

Obzirom na mogućnosti obrade, razlikujemo tvrĊe i mekše vrste kamena; meĊu tvrĊe vrste spada raznovrsno eruptivno kamenje; tako su se nalazištem svjetlijeg i

tamnijeg crvenog amfibolnog granita kod Aswana ( ant. Syene – prema tome SIENIT ) služili Egipćani već od najranijih dinastija. U Egiptu su Rimljani kod Jebel

Dukhana pronašli purpurnocrveni amfibolski porfirit (danas ĉesto zvan porfiri rosso antico), koji se dao odliĉno polirati ( od ovog kamena su napr. stubovi Aja

11

Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / str. 109 12

E.Berger : Quellen und Technik der fresco-,Oel- und tempera-Malerei des Mittelalters, München, 1897. 13

Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / str.80



9

Sofije u Carigradu); poznati su, meĊu metamorfnim kamenjem i amfibolski škriljci. MRAMOR ima poseban znaĉaj: u nauci se mramorom smatra vapnenac u kojem se prostim kom razabiru pojedina

kalcitna zrnca; ĉisti mramor je sasvim bijel ( metamorfno prekristalizirani kreĉnjak). Po kvalitetu je ĉuven antiĉki mramor s otoka Parosa ( proziran i u ploĉi od 35 mm). Tzv. STATUARIO iz Carrare pored

izuzetne bjeline ima i prozirnost u ploĉi od 25 mm...Razlikuju se dvije metode:

- koloriranje tempernim bojama ( najĉešće kazeinom) uz naknadnu zaštitu voskom ( tzv. punski vosak još uvijek nije definitivno elaboriran 14

), ili

- slikanje pigmentima vezanim zagrijanim voskom, uz dodatak terpentinskog ulja ( korištenje ovih smjesa Egipćani su koristili i za balzamiranje, te se pretpostavlja da su sadržale i dodatak smola) , a

ponekad i malo loja ( pogotovo ako se na kraju poliralo) - pod nazivom ganosis.

Tako su već Egipćani štitili slike raĊene vezivom od gume, tutkala ili jajeta, pomoću voštanih prevlaka ( isti princip zaštite korišten je za zidne slike, skulpture i dekorativne lemente arhitekture). Tako su

pored skulptora, slikara postojali i enkaustiĉari ( struĉnjaci za premazivnje artefakata voskom). Pretpostavlja se da su Egićani u zidnom slikarstvu koristili općenito pĉelinji vosak iz Sudana rastopljen u

destiliranom terpentinskom ulju iz Sirije. Ovo se pogotovo primjenjivalo kod nekih osjetljivijih pigmenata kao što je malahit. Egipatska iskustva zaštite voskom preuzimaju kasnije i Grci i Rimljani.

Ovu tehniku koristili su i Etrušĉani.

Ali, pored ovog secco slikanja koristi se, pogotovo u gradnji zidnih

slika, i tehnika buon fresco, što je danas elaborirano i laboratorijskim

ispitivanjima. Tehnikom prave freske raĊene su zidne slike otkrivene u

grobu u Paestumu, djelomiĉno u grobu u Kazanlaku , dok neki uzorci ,

uzeti u Delfima ukazuju na prisustvo proteina.

←2/ 11. Tarquinia:Tomba dei leopardi Tarquinia, Nacionalni muzej; 460 ←/; buon fresco;

2/ 12. Tarquinia; grobnica s lavicom:Muzičari i igrači→ Tarquinia, Nacionalni muzej; 480 - 470 ←/; buon fresco;

14

Reinhard Büll: Das grosse Buch vom Wachs, München, 1977 / str. 21 ; sve o punskom vosku →MK-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 1990



10

Etrušĉanski duh, kako je zapisao Germain Bazin15

...ogleda se u stilu,

koji se osredsređuje na određivanje oblika u konturama.Umetnici su veštački

oţivljavali dinamizam linije dovodeći ga gotovo do neke nervoze...

I već razmatrana Ţenska glava u Tomba dell’Orco u Tarquiniji, nastala gotovo

dva stoljeća kasnije, ima još uvijek iste stilske osobine.

Ne smijemo zaboraviti, da je u isto vrijeme, kada je naslikana žena u Tomba

dell'Orco, afirmirao Zeuxid u helenistiĉkoj Grĉkoj antiĉku tehniku tonskog

slikanja, za koju Plinius piše da je...

...pinxit et monochromate ex albo 16

...

← 2/ 13. Tomba dell’Orco , Tarquinija: Ţenska glava

2.2.4. etruščanska štuko tehnika

2/14. Rim: Aretinska terakota→ ŠTUKO TEHNIKA, se javlja kod Etrušĉana kao nastavak tradicionalnih

mezopotamskih iskustava. To su... 17

...reljefi na stijenama, gredama i tavanicama,

sa heraldičkim motivima oklopa, oruţja, domaćih ţivotinja, demona ... Svoja bogata zanatska iskustva, ne samo u štuku, već i u obradi metala, keramike... prenijeli su Rimljanima. Zna se da je etrurski umjetnik

Vulka pozvan iz Veja u Rim ( Rim pod Tarquinijcima ; VI stoljeće ←/ ), da ukrasi hram u južnom dijelu Paestumskog podruĉja. Ĉvrsti ali

rupiĉasti kreĉnjak stupova nekada je bio presvuĉen sa štukom. Tehnika rada etrurskih majstora oslanjala se u poĉetku na grĉki stil, ali više

onaj istoĉni ( dok je kasniji rimski stil bio bliži helenistiĉkom grĉkom). Ali reljefi, koji podsjećaju na etrušĉanski stil, prisutni su i na

aretinskoj terakoti mnogo stoljeća kasnije: London, British museum; 3. stoljeće /→; reljefno dekorirana keramika;

15

Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti Beograd, 1963 / str.93. 16

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str.41 ( Pliny, NH, XXXV, 64) 17

Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str.112..



11

Štukaturne mase

Kod Etrušĉana ĉesto primjenjivana stucco tehnika, vjerojatno je vezana za njihovo istoĉno porijeklo i mezopotamsku tradiciju, koju prenose i Rimljanima:

Štukaturne mase koristile su se u razliĉite svrhe:

- njima su se izravnavale površine na kojima će se slikati, ali,

- ĉesto se ovim masama dodatno oblikovala i kamena skulptura ili reljef.

Glavni sastav ŠTUKA je gips. Nije na odmet podsjetiti na svojstva gipsa.

Kako navodi Mora18

...

... kod očvršćivanja dolazi do povećanja volumena 1 %, što je prednost kod preciznosti odljevaka ( ! )

prisutnost vode smanjuje čvrstoću i otpornost na pritisak

( jer kristali počinju kliziti); polarne otopine , u koje spada i voda, su rizične ,

za razliku od ne polarnih kod kojih nema reakcije

( prisutnost amonijaka smanjuje konzistenciju gipsa jer se formira amonijum sulfat koji je jako topljiv)

...ako je stepen vlaţnosti manji od 50% a temperatura viša od 40ºC, tada je gips rezistentan;

( zato su dobro očuvane egipatske zidne slike).

Gips korišten sa krečem i pucolanom ili pijeskom daje polovične rezultate ali se koristio.

Navesti ćemo više karakteristiĉnih primjera korištenja štuka, od Egipta, koptskog Bawita u Egiptu, do Rima:

←2/ 15. Srednja država: Nosačica kofera ( karijatida), detalj Louvre; Srednja država, X-XI dinastija; 2.000←/; visina: 1.03 m; drvena skulptura sa obojenom štukaturom: imajući u vidu da se u Egiptu koristili niz veziva za

secco slikanje, možemo pretpostaviti, da su već tada koristili za štukaturnu masu - kombinaciju, koja je pored peĉenog gipsa i punila sadržavala i neko dodatno vezivo,

koje je masu ĉinilo dodatno elastiĉnom i trajnom; postoji, istina, razlika izmeĊu štukaturne mase i pastozne preparacije, ali je ĉesto minimalna:

- pastozna preparacija ( ona koju su od davnina koristili kod pripremanja prenosivih slika na drvetu) sadrži punilo ( neku kredu, glinu, prirodni gips) i vezivo ( najĉešće

tutkalo, ili mješavinu tutkala i masnoća ; u ovu grupu spada i engleski gessopainting);

- štukaturna masa sadrži peĉeni gips1, punilo ( fini mramorni prah, kredu, glinu, pijesak) i dodatne mješavine veziva; tako znamo, da srednjevjekovne preparacije ĉesto

sadrže mješavinu veziva na bazi kreĉnog kazeina i tutkala...

18

Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / s.58



12

←2/ 16. Bawit: arabeska u vapnencu: Arhitektonska dekoracija : V-VI stoljeće /→; iako je u pitanju koptska dekoracija - mnogo mlaĊi primjer, on

upućuje na staru perzijsku baštinu, dekorativnu tehniku oblaganja zidova, ne samo

klesanjem u kamen, već i „arabeskama“ od ŠTUKA, drva, mozaika...; i kasnije, ĉak

u romanici, je prisutan utjecaj grčko-sirijske škole....

Tako klesarske radionice nikada nisu zaboravile ovu rutinu i virtuoznost u

zanatskom smislu sve do srednjeg vijeka...

2/ 17. Casa dei Grifoni , na Palatinu u Rimu ( I st.←): Grifon i

ukrasne štukature→

Razvoj iluzionizma u drugom rimskom stilu dodao je i novu stilistiĉku notu samom

poliranju ; u zidu je sada pored ravnih površina prisutan i reljef ( okviri, pilastri...) a

struktura je ponekad modelirana i na samoj slici uz eventualne gravure... Sada je

rijeĉ o tematici koja podrazumijeva arhitekturu i figure; sve oblikovano cjelovito i

kontinuirano, gdje se bez prekida kreira reljef u slici i slikanje u reljefu uz

mramorni sjaj. Tako su raĊeni reljefi na stijenama, gredama i tavanicama, sa

heraldiĉkim motivima oklopa, oružja, domaćih životinja, demona, ...

Interesira ih sve što je vezano za podzemlje i što odaje straviĉnu i uznemirujuću

atmosferu.

Svoja bogata zanatska iskustva, ne samo u štuku, već i u obradi metala i keramike...

prenijeli su Etršĉani Rimljanima, kod kojih je evidentna sklonost ka imitaciji

mramora. Ono što Vitruvius naziva expolitiones je vjerojatno metoda koja je

korištena već u helenistiĉko vrijeme u Pargamonu, Aleksandriji, Antiohiji, ali,

ovdje dolazi do većeg izražaja zbog ideologije i raskošnog stila prigodnog za kuće,

vile i palaĉe:

.

Dakle, rijeĉ je o dvije tehnike ( buon fresco i sticco lustro) koje se meĊusobno nadopunjuju a koriste se isti materijali i isti recepti.

Prema Pliniju ... ...19

klasično grčko slikarstvo doţivelo je preporod sredinom I. st. pr.n.e. zahvaljujući Timomahu iz Bizanta... koji je “slikarstvu vratio njegovo staro dostojanstvo”.

.... mnogi poloţaji i pokreti preuzeti su iz repertoara klasične grčke umetnosti, ali umetnik, izuzetne vizije, ispunio je te oblike novim ţivotom...

19 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006;



13

2.3.

Ključne stečevine, spoznaje, i saznanja o buon fresco

tehnici

Tarquinija: Grob leoparda 2.3.1. uvodne napomene

2.3.2. princip gradnje

2.3.3. instrumentacija

2.3.1. uvodne napomene

←2/18. Grob Leoparda u Tarquiniji:

Svirač na frulama, detalj

MJESTO: freska u Grobu Leoparda, Tarquinija;

DATACIJA: 480-470 ←;

TEHNIKA: buon fresco.

TEMA: scena iz života, slavlja i sprovoda; suprotno grĉkim mitološkim

scenama; životnost je potencirana narativnim floralnim dekoracijama,

ponekad ĉak stavljajući figure u drugi plan;

iluzija prostora je nevažna,

figure su podcrtane konturama i ostaju plošne;



14

2.3.2. princip gradnje princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje:

2.3.2.1. nosilac

2.3.2.2. iscrtavanje

2.3.2.3. slikanje 2.3.2.1. nosilac

:

( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao kljuĉni moment, oznaĉeni su posebnom

oznakom █ ). █ grublja žbuka, kao arriccio, a zatim svježa žbuka, kao intonaco ;

2.3.2.2. iscrtavanje █ neke partije dekoracije su oĉito utisnute užetom u svježi malter, kao što je i preliminarni crtež

ugraviran; evidentno je da direktno

traži formu in situ...

dakle, u nekim sluĉajevima evidentni

su tretmani graviranja u podlogu, ali i

tragovi utisnutog užeta u svježu žbuku,

dakle utisnute linije koje omeĊuju

horizontalne plohe u intonacu...

←2/ 19. Grob Leoparda u

Tarquiniji:

█ Svirač na frulama, detalj

2/ 20. Tarquinia: █ Tomba

dei leopardi , detalj→



15

2.3.2.3. slikanje

2/ 21. 2/22.

2/ 21. Tarquinia; █ grobnica s lavicom: Muzičari i igrači , detalj █ kasnije je sve perfektuirano kistom i crvenim okerom, zatim nastavljeno slikanje u svježe ( možda je dodano još malo kreĉa u boju, ako se žbuka već osušila);

ako se slika osvijetli reflektiranim svjetlom postaju još izraženiji potezi kista kod nanošenja ovih finalnih pastoznijih poteza bojom i kreĉem;

sam nanos je grublji; a crtež je konaĉno obnovljen crnom;

2/ 22. Grob Leoparda u Tarquiniji: █ Svirač na frulama



16

( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom kljuĉnom primjeru, oznaĉeni su

posebnom oznakom ■ ).

2/ 23. Tomba dell’Orco , Tarquinija: ■ Ţenska glava→

Ne smijemo zaboraviti, da je u isto vrijeme, kada je naslikana žena u Tomba dell'Orco,

afirmirao Zeuxid u helenistiĉkoj Grĉkoj antiĉku tehniku tonskog slikanja, za koju

Plinius piše da je...

...pinxit et monochromate ex albo 20

...

2.3.3. instrumentacija

svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifiĉnu vizualnu zvuĉnost, ili,

drugim rijeĉima - odreĊena likovna instrumentacija …

zajedno sa specifiĉnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje odreĊenu originalnu

zvuĉnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao poesisa

materijalnosti…

u razmatranju instrumentacije kod minojskog slikarstva , već smo elaborirali mnoge relevantne

materijale, kao i alatke i pribor...

zato ćemo navesti samo neke specifičnosti boja:

20

V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str.41 ( Pliny, NH, XXXV, 64)



17

PIGMENTI→ Paolo et Laura Mora

21:, kao i drugi autori, kao Vitruvius, Cennini, Dionisios iz Furne..., navode kao najpostojanije za

fresku sljedeće pigmente:

- Blanc de Saint –Jean (gašeni kreč),

- kaolin,

- okeri,

- sienska zemlja,

- caput mortum,

- zelena zemlja,

- malahit,

- prirodni ultramarin (zna se da je osjetljiv na kiseline i tako gubi jaĉinu),

- fritte egyptienne,

- umbra,

- koštana crna,

- drvni ugalj;

pigmenti koji se koriste ali koji stare na zidu su:

- olovnobijela,

- minium,

- masikot (pigmenti sa prisutnošću olova – ĉesto se pretvaraju u smeĊi olovni oksid; mnogi su pretpostavljali da je

u pitanju reakcija sa sumporom ali neki misle da je u pitanju odreĊena reakcija vezana za elektricitet unutar

molekula – možda uzrokovana djelovanjem groma),

- azurit (uslijed vlage pretvara se u malahit ili uslijed sumpora u crni bakarni sulfid),

- verdigris i cinober (uslijed vlage i svijetlosti može se pretvoriti u crni metacinabarit, što je promjena kristalne

strukture).

21

La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / str. 80: Pozzo/Breve istruzione per dipingere a fresco/ sezione decimaquatra

Smisao poesisa materijalnosti 1 III Al fresco 2 ... · Smisao poesisa materijalnosti1 III Al fresco...

Documents

Transcript of Smisao poesisa materijalnosti 1 III Al fresco 2 ... · Smisao poesisa materijalnosti1 III Al fresco...