ISTINA

O

KRŠĆANSTVU

Autor: Dr. Mabus

Podgorica 2006

PREDGOVOR

1

U ovoj knjizi naći ćete pregršt tekstova jasno izvučenih koji se nalaze u Bibliji. Na meni i na vama je da utvrdimo da li su ti tekstovi povezani i skladni, ili ti tekstovi sadrže mnoštvo kontradiktornosti i time pobijaju jedan drugog. Naići ćete na veliki broj citata takođe izvučenih iz Svete knjige koji govore ili ne govore o nakaradnim naređenjima koje Bog zapovijeda svojim ratnicima i poslanicima. Nakon što ih pročitate jasno ćete moći utvrditi da li to može biti Božiji govor!Knjiga koju budete čitali uči nas: da li Biblija govori da imaju tri ili jedan Bog, da li je Isus razapet, da li je Isus stvarno rođen zimi ili ljeti, da li kršćansko učenje proističe iz paganskih vjerovanja, da li je u Bibliji najavljen dolazak Muhammeda s.a.v.s., da li je u Bibliji najavljen smak svijeta prije 2000 godina, o običajima koji se danas praktikuju a koji ne postoje ili postoje u Bibliji, da li je po Bibliji obavezno ili nije obrezivanje, da li najnoviji naučni dokazi potvrđuju obrezivanje kao neminovnu obavezu, o svetom Pavlu i njegovim poslanicama koji je bio ili nije bio nadahnut Svetim Duhom, o prorocima u Bibliji tj. da li su oni pravi ili lažni proroci, da li je Bog biće koje posjeduje ili ne posjeduje određene manjkavosti, da li je Bog biće koje se može ucjenjivati, da li se Bog može umoriti, da li može jesti, da li se može kajati, da li se sa Njim može raspravljati itd.Takođe ćete moći na kraju knjige pročitati da li najnoviji naučni dokazi iz svih grana savremene nauke potvrđuju ili ne potvrđuju Kuran kao istinitu Božiju objavu.

Iznošenjem sadržaja ove knjige želim kod čitalaca povećati informisanost, vjersku kulturu, pa i samo vjerovanje bez ponižavanja bilo koje osobe, njegovog pravca ili njegove vjere. Ovim jedino želim pripomoći da se istina jasnije vidi.Naime, Kuran nam nudi preciznu vagu, kojom možemo utvrditi da li je bilo koja knjiga, za koju neko tvrdi da je od Boga, porijeklom uistinu od Njega. Kako možemo razlikovati koja je knjiga od Boga, a koja ne? Odgovor ćemo naći u kuranskom ajetu koji nas podstiče na razmišljanje:„A zašto oni ne razmisle o Kuranu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivurječnosti.“ (An-Nisa, 82)

Na ovaj način možemo vidjeti da li je bilo koja knjiga od Boga, što ćemo u ovoj knjizi i masivno obraditi sa velikim brojem tekstova.U svakom slučaju čovjek ne bi smio vjeru doživljavati kao naslijeđe od predaka. Vjera mora biti plod ubjeđenja koje se ne smije kositi sa zdravim razumom. Ona je stvar spoznaje a ne stvar nasljedstva. Svačije vjerovanje trebalo bi da bude plod njegove spoznaje, do koje može doći samo čitanjem, razmišljanjem i iskrenim istraživanjem. Onaj koji bude tražio Uputu, Bog će ga sigurno uputiti.

UVOD

2

I Kuran i Biblija se slažu da je Bog stvoritelj svega što postoji. U tome se ove dvije knjige ne razilaze. Međutim, ogromna je razlika u načinu na koji Boga predstavlja Biblija, i kako to čini Kuran. Biblija opisuje Boga na vrlo čudan način. Predstavljen je kao biće sa puno manjkavosti. S druge strane, način na koji Kuran opisuje Boga potpuno je suprotan ovome. Prema Kuranu, Bogu pripadaju svojstva i atributi savršenstva. On je Taj koji radi ono šta hoće. Kada nešto odluči, samo kaže budi i ono biva.Ukoliko ostavimo po strani razilaženja o sadržaju u Bibliji, naići ćemo na jednu veoma bitnu stvar a to je da se riječ „sveta“ ne nalazi u Svetoj knjizi. Riječ „bajabl“ grčkog je porijekla i ona je izvedenica od riječi bajablus, što znači knjiga, ali to nije puni naziv kršćanske knjige. Kršćani danas koriste naziv Sveta knjiga, uprkos tome što u njoj nema riječi bajabl, i ako upotreba te riječi dakle, ne podrazumijeva da se radi o svetoj, tj. Allahovoj knjizi. Biblija, pak, sadrži nejasne izraze, za koje se nikada nije čulo. Ta knjiga govori o porijeklu imena o kojima se ne zna niti će se ikada znati, više nego što govori o Sudnjem danu. Trebalo bi biti da nam Bog više govori o Sudnjem danu, nego da mu najveća briga bude obavještavati nas o nekakvim starim statističkim podacima. Trećina Kurana govori o ahiretu, Džennetu (Raju) i Džehenemu (Paklu), o danu obračuna dok mnogi kršćanski teolozi i sami priznaju kako Sveta knjiga govori više o porijeklu nego o Sudnjem danu. Tako se u Matejevom i Lukinom jevanđelju govori o Isusovom porijeklu. U ta dva jevanđelja spominje se veliki broj predaka Isusovih, što je krajnje čudno za čovjeka koji je rođen bez oca. Pri navođenjima Isusovog porijekla u ta dva jevanđelja, Luka i Matej se u potpunosti razilaze, izuzev u jednom imenu, a to je Josip stolar.U Bibliji se nalaze priče iz istorije i priče koje govore o slavi pojedinih naroda. Tako se pominju imena Ludijaca, Anamijaca, Lehabijaca, Nagtuhijaca, Petrušana, Kasluhijaca itd. koja nemaju nikakvog osnova i porijekla, niti su ikada potvrđena kao autentična.U Bibliji se nalaze mnoge priče, koje, što su dalje od istine i granica mogućeg, narod je možda sve spremniji da ih prihvati i povjeruje u njihovu autentičnost. Jedan od istaknutih američkih učenjaka koji zagovara božansku prirodu Isusa napisao je knjigu koja govori o slučajevima incesta zabilježenim u Bibliji.A, da li znate šta je incest?Kada čovjek učini blud sa ženom nekog drugog čovjeka, ili sa njegovom ćerkom, to se naziva bludom. Ali, kada čini blud sa svojom majkom, kćerkom ili sestrom, ili ženom svoga sina, to se naziva incestom. Da li znate da se u Bibliji na deset mjesta spominje incest? Da li ste znali da 13 posto Amerikanaca čine to djelo? Da li je Biblija odgovorna kao knjiga koja tako nešto odobrava? Naime, ljudi koji su činili incest u Bibliji su i neki Božiji poslanici, a svaki koji je učinio to djelo, u nastavku određene priče o incestu-nije kažnjen. Osim toga na mnogo mjesta u Bibliji nalazi se Božije zapovijedanje svojim ratnicima, poslanicima itd. da ubijaju sve živo što nađu u određenom gradu, pa čak i djecu koju na sisi zateknu. On im izdaje naređenja da svaku ženu koju zateknu u gradu a koja nije poznala muškarca ubiju. Zapitajmo se na koji su način ratnici mogli otkriti koja je poznala a koja nije poznala muškarca. Svakako u tom vremenu nisu mogli imati savremene medicinske uređaje. Jedan od poslanika, kako nam Biblija kazuje, na prevaru je dobio blagoslov poslanstva.

3

Ružne priče koje čitaju kršćanska djeca svakako ostavljaju tragove na njih, tj. nastaju velike promjene u njihovoj ličnosti. Svaki će psiholog potvrditi da čitanjem pokvarenih sadržaja i razmišljanje čovjekovo takvo postaje. U Svetoj knjizi mogu se čitati tekstovi koji govore o silovanju. Oni ne spominju samo čin silovanja, nego govore i o pojedinostima, kako silovati svoju kćerku npr. Kako silovati svoju sestru možete naći u drugoj knjizi Samuela (2 Samuilo 13, 10-14). U Svetoj knjizi postoji priča koja govori o jednom od poslanika koji je činio blud sa ženom svoga sina (Postanak 38, 6-30). Šta je učinila ova knjiga generacijama poslije nje? U ogromnoj crkvi Marbatros u Rimu nalazi se jedna freska meleka Kerub. Ta riječ znači „razmaženi lijepi melek.“. Onako kako ga opisuju kršćani u svojim rukopisima i slikaju na freskama, veličine 36 x 24 x 36, taj melek (anđeo) je u obliku lijepe žene koja ima krila. Čak su od mermera napravili kip ovog meleka, koji je u obliku potpuno gole žene, sa svim stidnim mjestima. Jedina stvar koja upućuje da se radi o meleku jesu krila, a sve osim toga je živa golotinja. Jasno se vide grudi, bradavice i njena stražnjica, na kojoj se poznaju otisci ljudskih ruku. Kakvo je to izrugivanje sa Bogom i da li je Biblija uzrok tome? Da li je Biblija uzrok mnogih nedaća u današnjem vremenu takođe ćete moći spoznati kroz ovu knjigu.

4

Biblija kao ljudska umotvorina

Opis Boga:Podiže se dim iz nozdrva njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje odskakaše od njega. (Samuilo(2), 22, 9)Prema ovome, Bog liči ažđaji. Svakako niste znali za Boga opisanim kao berberina: Tada će Gospod obrijati britvom zakupljenom ispreko rijeke, carem Asirskim, glavu i dlake po nogama, i bradu svu. (Isaija 7,20)Dakle ovi ljudi znaju kako izgleda Bog, međutim oni nisu jedini. Da li je, ili nije, Jakov vidio Boga:I Jakov nadjenu ime onom mjestu Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi. (Postanak 32,30)Pogledajmo šta kaže Jovan:Boga niko nije vidio nikad; jedinorodni sin koji je u naručju očinom, on ga javi. (Jovan 1,8)Ali ako je Jakov vidio Boga onda Jovan ili Jakov lažu, a ne zaboravimo da su oboje po kršćanima bili nadahnuti Svetim Duhom. Dakle Sveti Duh je nekoga obmanuo. Ostaje nam da nagađamo koga! To nam je jedina mogućnost, jer kršćanski misionari i njihovi teolozi tvrde da je sve što se nalazi u Bibliji produkt objave samima od Svetoga Duha.Jezekilj je vidio Boga:I vidjeh, a to oblik na oči kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svetlost. (Jezekilj 8, 2)Od svih Biblijskih knjiga Jezekilj je najinteresantniji. Njegova mašta nema granica. Ukoliko posjedujete Bibliju obavezno pročitajte njegovu knjigu. Sve i svašta je vidio! Vidljivi i nevidljivi svijet! U njegovoj knjizi Bog priča sa njim kao sa još jednim Bogom!Da li Saul upita ili ne upita Gospoda:I upita Saul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu ni preko Urima, ni preko proroka. I Saul reče slugama svojim: tražite mi ženu s duhom vračarskim, da otiđem k njoj i upitam je. A sluge mu rekoše: evo u Endoru ima jedna žena u kojoj je duh vračarski. (Samuilo(1), 28,6)Pogledajte podvučeno. Dakle, Saul je upitao Gospoda, međutim u prvoj knjizi dnevnika stoji:I tako pogibe Saul za bezakonje svoje, koje učini Gospodu što ne sluša riječi Gospodnje i što traži da pita duh vračarski. A ne pita Gospoda; za to ga ubi, i prenese carstvo na Davidu sina Jesejeva. (Dnevnik(1),10, 13-14)Dakle, u Samuilovoj knjizi Saul je upitao Gospoda, dok knjiga dnevnika tvrdi da Saul nije pitao Gospoda.Pogledajte podvučeno i upitajte se kojeg autora je Duh Sveti obmanuo!Druga Božija zapovijest:Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu , ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. (Izlazak 20,3)Međutim u knjizi o sudijama se kaže:A kad vrati tisuću i sto srebrenika materi svojoj, reče mati njegova: to sam srebro posvetila Gospodu iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se načini od njega lik rezan i liven; za to ti ga sada dajem natrag. Ali on opet dade srebro materi svojoj, a mati

5

uze dvjesta srebrenika i dade zlataru, a on načini od njega lik rezan i liven, te bijaše u kući Mišinoj. (Sudije 17,3-4)Dakle, u ovom tekstu se nedvosmisleno krši druga Božija zapovijest koju je Bog ostavio Mojsiju.David, predak Isusa Hrista 1:Kršćanski znanstvenici optužuju Kuran na način što dozvoljava brak sa više žena. Međutim oni nemaju pravo na to jer:A David uze i Ahinoamu iz Jezraela, i obje mu bjehu žene. (Samuilo(1),25,43)Zatim:I uze David još inoča i žena iz Jerusalima, pa što dođe iz Hevrona; i rodi se Davidu još sinova i kćeri. (Samuilo(2), 5,13)U prvoj knjizi Mojsijevoj 29,30 moći će te da pročitate kako Jakov oženi dvije sestre, Rahilju i Liju i kako mu i jedna i druga dadoše svoje robinje te on leže i sa njima i objema im napravi djecu.David, predak Isusa Hrista 2:U drugoj knjizi Samuilovoj pročitajmo kako David priprema ubistvo čovjeka kojemu je prije toga spavao sa ženom:I David posla da propitaju za ženu i rekoše: Nije li to Vitsaveja kći Elijamova, žena Urije Hetejina? I David posla poslanike da je Dovedu; i kad dođe k njemu, on leže s njom, a ona se beše očistila od nečistote svoje; posle se vrati svojoj kući.A ujutru napisa David knjigu Joavu, i posla po Uriji. A u knjizi pisa i reče: Namjestite Uriju gdje je najžešći boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine. I iziđoše ljudi iz grada i pobiše se s Judom. I pogibe iz naroda nekoliko sluga Davidovih; pogibe i Urija Hetein. (Samuilo 11, 3-17)Dakle radi se o slavnom kralju Davidu, navedenom kao Božijem miljeniku i predaku Isusa Hrista, koji je isplanirao ubistvo muža žene koju je htio za sebe. Pa ako je ovakvo što mogao uraditi Božiji poslanik zašto onda i mi nebismo mogli spletkariti! Da li je to pouka ovog teksta?Otac i sin:A Juda reče Avnanu: uđi k ženi brata svojega i oženi se s njom na ime bratovo, da podigneš sjeme bratu svojemu. A Avnan znajući da neće biti njegov porod, kad lijegaše sa ženom brata svojega prosipaše na zemlju, da ne rodi djece bratu svojemu. (Postanak 38,8-9) Dakle, Juda otac, savjetuje svog sina Avnana da podigne sjeme bratu svojemu na što ga njegov sin ne posluša već se u toku čina predomislio i prosuo po zemlji. Otac Juda, savjetuje svog sina Avnana da spava sa ženom drugoga mu mrtvoga sina! Pa šta reći! Strašno! Što je još gore Avnan ga posluša, pa prevari jadnu ženu jer ne dovrši posao. Osim toga kakav je ovo rečnik u svetoj Božijoj knjizi!? Da li ovo može biti od Boga? Napomenimo da je u svoj ovoj priči tj. knjizi, Juda pozitivna ličnost. Šta nas ovo Biblija savjetuje i poučava?Čitajmo dalje:I javiše Tamari govoreći: eto svekar tvoj ide u Tamnu da striže ovce svoje. A ona skide sa sebe udovačko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sjede na raskršće na putu koji ide u Tamnu. Jer vidje da je Silom odrastao a nju još ne udaše za nj. A Juda kad je vidje, pomisli da je kurva, jer bješe pokrila lice svoje. P svrnu s puta k njoj i reče joj: pusti da legnem s tobom. Jer nije poznao da mu je snaha. A ona reče:

6

šta ćeš mi dati da legneš sa mnom? A on reče: poslaću ti jare iz stada. A ona mu reče: ali da mi daš zalog dokle ga ne pošlješ. A on reče: kakav zalog da ti dam? A ona reče: eto, prsten i rubac, i štup što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudnje od njega. (Postanak 38, 14-18)Po urađenim djelima Juda nije zaslužio da mu se pomene ime u Bibliji jer je kao što vidimo grešan. Mislio je da je u pitanju kurva, pri tom nije znao da mu je snaha, jer ona bijaše pokrivena. U nastavku teksta ne pominje se da je bilo ko kažnjen zbog ovih prljavih postupaka. Da li to znači da smo i mi slobodni prilaziti kurvama koje nađemo pored puta a da nam ne bude grijeh? Da li nas to Biblija upućuje razvratu? Šta će uopšte ovakve gluposti u svetoj knjizi, gluposti iz koji samo može da se izvuče negativna pouka!? U ovom tekstu nema nikakve pozitivne pouke tako da ova priča ne može biti od Boga ili od autora nadahnutim Svetim Duhom! Ovaj tekst samo može biti produkt seksualno isfrustrirane osobe.Seksualna pomagala:I sramotnijem kurvanjem svojim oskvrni zemlju, jer činješe preljubu s kamenom i s drvetom. (Jeremija 3,9)I uzevši krasni nakit svoj od mog zlata i od mog srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima. (Jezekilj 16,17)Šta je uradio Amnon sa svojom sestrom:Tada reče Amnon Tamari: Donesi to jelo u klet da jedem iz tvoje ruke. I Tamara uze jelo što beše zgotivila, i donese Amnonu bratu svom u klet. A kad mu pruži da jede, on je uhvati i reče joj: Hodi lezi sa mnom sestro moja! A ona mu reče: Ne, brate, nemoj me osramotiti, jer se tako ne radi u Izrailju, ne čini to bezumlje. Kuda bih ja sa sramotom svojom? A ti bi bio kao koji od najgorih ljudi u Izrailju. Nego govori caru; on me neće tebi odreći. Ali je on ne htje poslušati, nego savladivši je osramoti i obeleža je. (Samuilo 13, 10-14)U daljem tekstu Amnon nije kažnjen zbog djela koje je učinio! Dakle koja je pouka ovog teksta!? Da li da ovaj tekst svrstamo kao vjerovanje, korjenje, ili podsticanje da se čine dobra djela?Incest Biblije:A Lot otide iz Sigora i stani se na onom brdu s dve kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru, i živješe u pećini s dve kćeri svoje. A starija reče mlađoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama, kao što je običaj po svoj zemlji. Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, edu bi smo sačuvale seme ocu svom. I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade. A sutradan reče starija mlađoj: Gle, noćas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i doveče, pa idi ti i lezi s njim, eda bismo sačuvale seme ocu svom. Pa i to veče dadoše ocu vina, i ustavši mlađa leže s njim, i on ne oseti ni kad ona leže ni kad ustade. I obe kćeri Lotove zatrudneše od oca svog. I starija rodi sina, i nadede mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjeg dana. Pa i mlađa rodi sina, i nadede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjeg dana.(Postanak 19, 30,38)Moavci i Amonci su narodi koji su živjeli oko Izraelaca, i koje su isti nemilosrdno ubijali u svetim ratovima. Namjera ove priče, ljudske umotvorine, je jasna – blaćenje ta dva susjedna naroda.

7

Koja je pouka ovog teksta? Pouka je da ukoliko imate neudate kćeri tj. ukoliko nema nikog da ih oženi udarite po njima. Da li su pisci ovog teksta bili nadahnuti Svetim Duhom, obzirom da kršćanski teolozi kažu da su svi ljudi koji su pisali Bibliju bili nadahnuti Svetim Duhom? Ako jesu onda ovo nije bio Božiji već satanin Sveti Duh. I u pravu su kršćanski teolozi.Na mnogim mjestima u Bibliji vino je zabranjeno piti, pa se s toga nameće pitanje zašto je otac Lot pio vina? Isto tako na mnogim mjestima u Bibliji vino je dozvoljeno, ali se u tom slučaju postavlja pitanje da li je vino dozvoljeno ili nije!? Pročitajmo:Kurvarstvo i vino i mast oduzima srce. (Osija 4,11)Teško onima koji rane, te idu na silovito piće i ostaju do mraka dok ih vino raspali. (Isaija 5,11)Lot je po Bibliji božiji poslanik ali Osija kaže da vino oduzima srce a Isaija mu kaže teško njemu što je išao na silovito piće.Pročitajmo kako se Lot opisuje u Kuranu:I Luta – kad reče narodu svome: „Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!“ A odgovor naroda njegova glasio je: „Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!“ I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali. (Al-Araf, 80-84)Pravila za silovanje:Ako ko nađe djevojku koja nije isprošena i uhvati je i legne s njom, i zateku se, tada čovjek onaj koji je legao s njom da da ocu djevojčinom pedeset sikala srebra, i neka mu ona bude žena zato što je osramoti; da je ne može pustiti dok je živ. (Zakoni ponovljeni 22, 28-29)Kakva je to pravda-siluj ako ti se djevica svidi, pa je otkupi i oženi?Grupno silovanje:Evo kći moja djevojka i inoča njegova, njih ću vam izvesti, pa njih osramotite i činite s njima šta vam je volja, samo čovjeku ovom ne činite bezumlje. Ali ga ne htješe poslušati oni ljudi; tada onaj čovjek uze inoču svoju i izvede je napolje k njima, i oni je poznaše, i zlostaviše je cijelu noć do zore, i pustiše je kad zora zabjelje. (Sudije 19, 24-25)Da li Bibliju treba zabraniti osobama koje imaju ispod osamnaest godina? Pouka ovog teksta je da možete dati svoju inoču na grupno silovanje da bi spasili jedan dobri ljudski život. Pošteno, nema šta. Svaka bi žena poželjela ovakve zakone.

Žrtvovanje u Bibliji:Osim navedenog Biblija nam govori kako spaljivati svoju kćer za uspješan ratni pohod, pa čitajmo:Šta god iziđe na vrata iz kuće moje na susret meni, kad se vratim zdrav od sinova Amonovih, biće Gospodnje, i prineću na žrtvu paljenicu. I tako dođe Jeftaj do sinova Amonovih da se bije s njima; i Gospod mu ih dade u ruke...

8

A kad se vraćaše kući svojoj Jeftaj u Misipu, gle, kći njegova iziđe mu u susret s bubnjevima i sviralama; ona mu bješe jedinica, i osim nje ne imaše ni sina ni kćeri. Pa kad je ugleda, razdre haljine svoje i reče: Ah kćeri moja! Vele li me obori! Ti si od onih što me cvele; jer sam otvorio usta svoja ka Gospodu i ne mogu poreći...A kad prođoše dva meseca, vrati se k ocu svom; i on svrši na njoj zavjet svoj koji beše zavjetovao... (Sudije 11, 32-39)Jeftaj, taj veliki mozak, zakleo se Bogu da će prvo što iziđe iz njegovih vrata na susret njemu nakon što se vrati od sinova Amnonovih spaliti. Pri tome, on je svakako zdrave pameti morao predpostaviti da to može biti njegova ćerka jedinica. Pouka ovog teksta je da i vi morate u svom životu spaliti svoju ćerku, ženu ili sina da bi stekli Božiju milost.Biblija o ženskim grudima:Dragi mi je moj kita smirne, koja među dojkama mojim počiva. (Pjesme 1, 13)Dve su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu među ljiljanima. (Pjesme 4, 5) Dve dojke tvoje kao dva blizanca srnčeta. (Pjesme 7, 3)Uzrast ti je kao palma, i dojke kao grozdovi. (Pjesme 7, 7)One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, onde im pipaše grudi i onde im zgnječiše dojke djevojačke. (Jezekilj 23, 3)A ni s Misircima ne okani se kurvanja svog, jer spavahu s njom od mladosti njene i oni joj gnječiše djevojačke dojke i s njom se kurvaše. (Jezekilj 23, 8)I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi djevojačkih dojaka tvojih. (Jezekilj 23, 21)Da li ove riječi mogu biti Božije? Da li je moguće da Bog pjeva pjesmice o prelijepim ženskim grudima? Da li možete vjerovati u biblijskog Boga nakon ovih tekstova? Ukoliko možete ja vam skidam kapu! Sve što mogu reći je da ne znam kako to uspijevate ali znam da uspijevate!Kanibalizam u Bibliji:Još joj reče car: Šta ti je? A ona reče: Ova žena reče mi: Daj sina svog da ga pojedemo danas, a sjutra će mo pojesti svog sina. I skuvasmo sina mog i pojedosmo ga a sutra dan rekoh joj: Daj sina svog da ga pojedemo. Ali ona sakri svog sina. (Druga o carevima 6, 28-29)Koji mrzite na dobro, a ljubite zlo, sadirete kožu s njih i meso s kosti njhovih; i jedite meso naroda mog i sadirite kožu s njih i kosti im prebijajte, i sasecite kao u lonac i kao meso u kotao. (Mihej 3, 2-3)I učinit ću ti šta još nisam učinio niti ću više učiniti za sve gadove tvoje. Zato oci će jesti sinove usred tebe, i sinovi će jesti oce svoje, i izvršiću na tebi sudove i rasejaću sav ostatak tvoj u sve vetrove. (Jezekilj 5, 9-10)I zgrabiće s desne strane, pa će opet biti gladan, i ješće s lijeve strane, pa se opet neće nasititi; svaki će jesti meso od mišice svoje, Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica će se složiti na Judu. (Isaija 9, 20-21)Pokušajte samo da zamislite ove scene! Grrrr! Av, av!Horor:I došav kući svojoj uze mač, i uze inoču svoju i iseče je s kostima na dvanaest komada i razasla u sve krajeve Izrailjeve. (Sudije 19,29)Tjelesne izlučevine:

9

A Ravsak im reče: Eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru mom ili k tebi da kažem ove riječi? Nije li k tim ljudima, što sede na zidu, da jedu svoju nečist i da piju svoju mokraću s vama? (Druga carevima 18,27)Tada rekoh: Ah Gospode Gospode, gle, duša se moja nije oskrnavila, jer od detinjstva svog do sada nisam jeo mrcinoga ni šta bi zverka razdrla, niti je ušlo u usta moja meso nečisto. A On mi reče: Vidi, dajem ti goveđu balegu mjesto čovječjeg kala, da na njoj ispečeš sebi hleb. (Jezekilj 4, 14-15)Dakle to bi bili detaljni recepti za pečenje kolača na ljudskim i kravljim izmetinama u Bibliji (Božija kuvarica).Prostitucija:U knjizi o Jestiri nailazimo kako car Asvir bira za sebe najbolju ženu:I tako, kad dođe red na Jestiru, kćer Avihaila strica Mardohejevog, koju beše uzeo za kćer, da uđe k caru, ona nezaiska ništa nego šta reče Igaj dvoranin carev, čuvar ženski; i Jestira nalažaše milost u svakog ko je viđaše. Tako bi Jestira odvedena k caru Asviru u carski dvor njegov desetog mjeseca, koje je mjesec Tevet, sedme godine carovanja njegovog. I caru omile Jestira mimo sve druge žene, i pridobi milost i ljubav njegovu mimo sve djevojke, te joj metnu carski vijenac na glavu te je učini caricom na mjesto Astinino. (Jestira 2, 16-18)Jedna od Biblijskih knjiga zove se Jestira. Dakle, ta knjiga posvećena je njoj, i ona Jestira, bi po tome trebala biti pozitivna ličnost u Bibliji. Međutim da li je pozitivno ovo što je ona uradila ocijenite sami!Kakva je pouka ovog teksta ostavljam vama na amanet! Da li vođene ovim tekstom kršćanske djevojke treba da se bave prostitucijom? Osim toga kaže se „dođe red na Jestiru.“ Na šta nam to ukazuje i koja je pouka navedenog? Pouka je da kršćanski carevi, današnji presjednici država, ministri itd. imaju pravo da iskuse čari svojih mjesta kojima vladaju i što je najvažnije da im nije grijeh. Jer u daljem tekstu ove knjige car Asvir nije kažnjen zbog bluda, već naprotiv, on je pozitivna ličnost.Bitna je veličina i količina:Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji misirskoj, i upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je tijelo kao u magarca, i tečenje kao u konja. (Jezekilj 23, 19-20)Zamislite neku maloljetnicu koja bi ovo pročitala! Ukoliko smatrate da je Biblija Božija knjiga dajte ovaj tekst svojoj kćerki da pročita! Ili, kao dobar tatica objasnite joj o čemu se ovde radi! Ima još toga:Kurvala si se sa sinovima Misirskim, susjedima svojim velika tijela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnjevila. (Jezekilj 16, 26)Ukoliko ostavimo po strani ovako saopštene navodne Božije govore, ono što ne možemo ostaviti po strani je obavještavanje čitaocima Biblije o veličini Misirskih udova. Veličina Misirskih udova je strašno bitna stvar za našu planetu. A kako se Bog obraća kurvi u Bibliji pročitajmo:Za to, kurvo, čuj riječ Gospodnju. (Jezekilj 16, 35)Ukoliko bi bili iskreni prema sebi, ili u koliko bi morali, da li bi ovaj govor stavili prije među satanističkim ili Božijim tekstovima? Da li je ovo knjiga u koju vi hrišćani vjerujete kao Božiju? A šta kaže Bog za Jezekilja:I Jezekilj će vam biti znak: činićete sve što on čini; kad to dođe, poznaćete da sam ja Gospod Gospod. (Jezekilj 24, 24)

10

Sve ovo što ste gore pročitali je od Jezekilja i morate ga slušati ako ste hrišćani jer on kaže da će vam u njemu biti znak.Misirci kao vrsni poznavaoci bludne tehnike:A ni s Misircima ne okani se kurvanja svojega, jer spavahu s njom od mladosti njezine i oni joj gnječiše djevojačke dojke i s njom se kurvaše. (Jezekilj 23, 8)Za razliku od određenih tekstova u Bibliji ovaj bar ima neku pouku jer je žena kažnjena zbog njenih prestupa. Eto, Bog nas obavijesti o nekoj ženi koje već 2000 godina nema.Šta će biti sa sinovima i kćerima prostitutki:I ljudstvo će ih zasuti kamenjem, i isjeći će ih mačevima svojim; sinove će njihove i kćeri njihove pobiti, i kuće će njihove spaliti ognjem. (Jezekilj 23, 47)Ola i Oliva se u knjizi Jezekilja opisuju kao prostitutke. Šta će biti sa njima zbog njihovih prestupa govori nam gornji citat izvučen iz Biblije. Ali, zbog čega je Božija kazna usmjerena i na njihove sinove i kćeri? Među njima možda ima i vjernika! Kakva je to pravda?Jezekilj kaže da mjesec posjeduje svoju svjetlost:I kad te ugasim, zastrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec ne će svijetliti svjetlošću svojom. (Jezekilj 32, 7)Šta nam kaže Kuran povodom mjesečeve svjetlosti:On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da bi ste znali broj godina i računanje. (An-Nisa 56)Kao što znate, nauka je otkrila da mjesec ne posjeduje svoju svjetlost, već je to na njega odraz sunčeve svjetlosti.Odsijecanje uda:To neka učini Bog neprijateljima Davidovim i to neka doda, ako mu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uz zid. (Prva Samuilova 25,22)E ovo je nadahnuti Božiji govor po Bibliji. Onaj koji je ovo pisao imao je nadahnuće od Svetoga Duha, to jest jednim od tri Boga.Polaganje ruku pod stegno:I reče Avram sluzi svojem najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje, da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim... (Postanak 24,2-3)Izraelci su se zaklinjali tako što bi uhvatili drugog muškarca za testise i izrekli tekst zakletve. Tako su se zaklinjali na svo svoje potomstvo, koje dolazi isključivo od muškarca. Današnji običaj podizanja ruke, ili držanja ruke na srcu, ili polaganje ruke na Bibliju je taj njihov običaj malo preinačen. Korjen riječi Testa-ment-Zavjet- dolazi od riječi testis (testa=testis+ment (menus)=ruka). Dakle pouka ovog teksta je da kada se kunete Bogom metnite ruku tamo đe joj je mjesto.Opraštanje grijeha:Ako bi ko obležao robinju, koja je isprošena ali nije otkupljena ni oslobođena, oboje da se šibaju, ali da se ne pogube; jer nije bila oslobođena. I neka on prinese Gospodu žrtvu za prestup svoj na vrata šatora od sastanka, ovna na prestup. I neka ga očisti pred Gospodom sveštenik ovnom prinesenim za prestup od grijeha koji je učinio; i oprostiće mu se grijeh njegov. (Levitska 19, 20-22)Prijevod:

11

Ako bi ko legao s robinjom koja je zaručena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni oslobođena, treba je išibati; ne treba ih oboje ubiti, jer ona nije bila slobodna. Kakva je to pravda za robinju koja je bila silovana? Malo joj je što je bila silovana, već se treba i išibati.Solomon se hvali:Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu.(Propovjednik 1,7)Isus odobrava šibanje robova i kada nisu znali da rade pogrešno:A onaj sluga koji zna volju gospodara svog, i nije se pripravio, niti učinio po volji njegovoj, biće vrlo bijen; a koji ne zna pa zasluži boj, biće malo bijen. (Luka 12, 47-48)Bogu je milo kada trpite udarce ako niste zgriješili:Sluge! Budite pokorni sa svakim strahom gospodarima ne samo dobrima i krotkima nego i zlima. Jer je ovo ugodno pred Bogom ako Boga ko podnese ko žalosti, stradajući na pravdi. Jer kakva je hvala ako za krivicu muke trpite? Nego ako dobro čineći muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom. (Prva Petrova 2, 18-20)Da ponovimo Biblijsko gradivo: nema nikakve slave ako vas gospodar tuče kada ste kaznu zaslužili. Slava je ako ste učinili nešto dobro, pa vas tuče kao da ste zgriješili, a vi potajno patite i ne žalite se. To je Bogu milo ! To su temelji na kojima počiva Kršćanstvo. Trpi i šuti, Bogu je to milo. Isus jaše na dva magarca kao klovn:Raduj se mnogo, kćeri sionska, podvikuj, kćeri jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magarčinom. (Zaharija 9,9)Komedija:Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub. A ja vam kažem da se ne branite od zla, nego ako te ko udari po desnom tvom obrazu, obrni mu i drugi. (Matej 5, 38-39)Ako slučajno naiđete na nekog čovjeka kojemu je vjerovanje kao u Mateja opalite mu šamar. Biće vam veoma zabavno jer poslije svakog šamara on će vam nanovo okretati drugu stranu lica. Jedini problem je to što ćete prvi udarac morati zadati lijevom rukom u desni obraz.Ko je lažov?:U Jevanđelju po Jovanu se kaže:Vaš je otac đavo; i slasti oca svog hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži. (Jovan 8, 44)Dakle Jovan kaže da je đavo lažov, međutim da li po Bibliji ima još lažova:Bog kaže Adamu: Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš. (Postanak 2,17)Dakle Bog kaže Adamu da će umrijeti u isti dan kad okusi plod sa drveta znanja. Međutim Adam svakako nije umro već je poživio:Tako požive Adam svega devet stotina trideset godina; I umre. (Postanak 5, 5)

12

Međutim zmija svakako nije slagala:A zmija reče ženi: Nećete vi umrijeti; nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo. (Postanak, 3, 4-5)Šta je Bog rekao na ovaj gornji zmijin komentar:I reče Gospod Bog: Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; ali sada da ne pruži ruku svoju i uzbere s drveta od života, i okusi, te do vijeka živi. (Postanak 3, 22)Bog je rekao ukoliko budete jeli umrijećete, dok je zmija rekla nećete umrijeti ukoliko jedete već ćete postati kao bogovi i znati što je dobro šta li zlo, što je Bog i potvrdio. Ko je tačnije govorio, Bog ili zmija???I sada bi trebalo obožavati Boga! No way! Živjela zmija!Ko laže, Jeremija, Mojsije ili Bog???Jer ne govorih ocima vašim, niti im zapovijedih, kad ih izvedoh iz zemlje misirske, za žrtve paljenice ni za prinose. (Jeremija 7, 22)Ali Bog je prije toga ipak zapovijedio Mojsiju za žrtve paljenice i za prinose:Oltar od zemlje načini mi, na kome ćeš mi prinositi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, sitnu i krupnu stoku tvoju. Na kome god mjestu zapovijedim da se spominje ime moje, doći ću k tebi i blagosloviću te. (Izlazak 20, 24)Jeremija-lažni prorok : Evo, ja ću poslati po sve narode severne, govori Gospod, i po Navuhodonosora cara vavilonskog slugu svog, i dovešću ih na tu zemlju i na stanovnike njene, i na sve te narode okolne, koje ću zatrti, i učiniću da budu čudo i podsmjeh i pustoš vječna. I učiniću da nestane među njima glas radostan i glas veseo, glas ženikov i glas nevestin, lupa od žrvanja i svetlost od žiška. I sva će ta zemlja biti pustoš i čudo, i ti će narodi služiti caru vavilonskom sedamdeset godina. (Jeremija 25, 9-11)Ali ropstvo je trajalo 47 godina i Navudohonosor je umro prije nego je ropstvo završilo.To znači da je Jeremija lažni prorok.

Neuništivi Amaliki:I Saul pobi Amalike od Avile do Sura, koji je prema Misiru. I uhvati Agata cara Amaličkog živog, a sav narod njegov pobi oštrim mačem. (Samuilo 15, 7-8)Nakon toga u istoj knjizi nešto kasnije:I treći dan dođe David sa svojim ljudima u Siklag, a Amalici behu udarili na južnu stranu i na Siklag, i razvili Siklag i ognjem ga spalili. (Samuilo 30, 1)Dakle, kao što vidimo kaže se da je Saul pobio „sav narod Amalički“ da bi se u istoj knjizi nešto kasnije Amalijci opet pojavili! Da li riječ „sav“ označava da je sve pobijeno ili ne?Gvozdena kola:U knjizi Isusa Navina daje se obećanje Izraelcima:A Isus reče domu Josifovom, Jefremu i Manasiji, govoreći: Velik si narod i silan si, nećeš imati jednog dijela. Nego gora neka bude tvoja; ako je šuma, iseci je, pa ćeš imati međe njene; jer ćeš izagnati Hananeje, ako i imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki. (Isus Navin 17, 17-18)Ali u knjizi o sudijama se kaže:

13

Jer Gospod bješe s Judom, te osvoji goru; ali ne izagna one koji življahu u dolini, jer imaju gvozdena kola. (Sudije 1, 19)Znači, Gospod ih nije mogao poraziti jer su imali gvozdena kola. Gvozdena kola su očigledno za Gospoda kao kriptonit za supermena.Kršćani, dokažite svoju vjeru:A znaci onima koji vjeruju biće ovi: imenom mojim izgoniće đavole; govoriće novim jezicima; uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće svoje ruke, i ozdravljaće. (Marko 16, 17-18)Zombiji u Jerusalimu:I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetih koji su pomrli; i izašavši iz grobova, po vaskrsenju Njegovom, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. (Matej 27, 52-53)Wow! Ali nitko ne zapisaše nit govoraše o ovom čudesnom događaju prije i poslije Mateja. Postavlja se pitanje ko je mrtvima nabavio odjeću za šetanje po gradu, ili su skakutali po gradu u mrtvačko ruho kao mumije? Jesu li krenuli svojim kućama, svojim ženama? Jesu li tražili povrat imovine ili su opet umrli? O čemu su pričali mnogima u gradu? Jesu li se vratili u svoje grobove ili su ostali da žive još jedan život?David sedmi ili osmi sin:A Jesej rodi prvijenca svog Elijava, i Avinadava drugog i Samu trećeg, Natanaila četvrtog, Radaja petog, Osema šestog, Davida sedmog. (Prva Dnevnika 2, 13-15)Međutim:Tako reče Jesej te prođoše sedam sinova njegovih pred Samuila; a Samuilo reče Jeseju: Nije Gospod izabrao tih. Potom reče Samuilo Jeseju; Jesu li ti to svi sinovi? A on reče: Ostao je još najmlađi; eno ga, pase ovce. Tada reče Samuilo Jeseju: Pošalji, te ga doevdi, jer nećemo sedati za sto dokle on ne dođe. (Prva Samuilova 16, 10-11)

Loše izbrojana vojska:I Joav dade caru broj prepisanog naroda; i beše od Izrailja osam stotina hiljada ljudi za vojsku koji mahahu mačem, a ljudi od Jude pet stotina hiljada. (Druga Samuilova 24, 9)Međutim u knjizi Dnevnika se kaže:I dade Joav broj prepisanog naroda Davidu; i beše svega naroda Izrailjevog hiljada hiljada i sto hiljada ljudi koji mahahu mačem, a naroda Judinog četiri stotine i sedamdeset hiljada ljudi koji mahahu mačem. (Prva Dnevnika 21, 5)Koliko Siraca David pobi:Ali pobegoše Sirci ispred Izrailja, i pobi David Siraca sedam stotina i četrdeset hiljada konjika; i Sovaka vojvodu njihovog ubi, te pogibe onde. (Druga Samuilova 10, 18)Zatim u knjizi Dnevnika:Ali pobegoše Sirci ispred Izrailja, i pobi David Siraca sedam hiljada kola i četrdeset hiljada pješaka, i Sofaka vojvodu pogubi. (Prva Dnevnika 19, 18)Malo matematike za osnovnu školu. Koliko je godina živio Tara?:

14

A Tara požive sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana. (Postanak 11, 26)Tada pođe Avram, kao što mu kaže Gospod, i s njim pođe Lot. A beše Avramu sedamdeset i pet godina kad pođe iz Harana. (Postanak 12, 4)Tada iziđe iz zemlje haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegovog, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sada živite. (Djela apostolska 7, 4)Dakle Tara je imao 70 godina kad se rodi Avram, Avramu je bilo 75 kad pođe iz Harana po smrti oca njegovog.Dakle, Ivice koliko je godina Tara živio? Ivica: 70+75=145 godina. Bravo Ivice. Međutim Biblijski pisci drugačije sabiraju. U knjizi Postanka piše:I požive Tara dvjesta i pet godina; i umre Tara u Haranu. (Postanak 11, 32)Sjedite Biblijski pisci, jedinica iz matematike.Koliko je godina imao Joahin: Osamnaest godina bješe Joahinu kad se zacari, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. Materi mu beše ime Neusta, kći Elnatanova, iz Jerusalima. (Druga o Carevima 24, 8)Ali u knjizi Dnevnika piše:Beše Joahinu osam godina kad poče carovati, i carova tri mjeseca i deset dana u Jerusalimu; i činjaše što je zlo pred Gospodom. (Druga Dnevnika 36, 9)Sirova magareća čeljust:I on nađe čeljust magareću još sirovu, i pruživ ruku svoju uze je, i pobi njom tisuću ljudi (Sudije 15, 15)U mjestu Lehiju Samson je našao vilicu magarca i njome pobio hiljadu Palestinaca. Ovom se pričom želi reći da je jedan Židov u stanju ubiti hiljadu Palestinaca vilicom magarca. Pitam se, šta su radili ti Palestinci!? Da su ga svi makar pljunuli, utopio bi se u njihovoj pljuvački. Ali, oni nisu bili u stanju ni pobjeći od njega. Židovima treba reći da oni gube vrijeme koristeći američko oružje. Treba im reći da nađu par vilica od magarca i riješe problem. Postoji jedan čovjek „Silvester Stalone“, koji je u filmu „Rambo 3“ sam ubio 123 Rusa, nakon čega su Rusi pobjegli iz Afganistana.Bog se umorio:I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini. I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini. (Postanak 2, 2-3)Kakav je ovo Bog koji se umorio? U Kuranu se povodom ovoga kaže:I stvorili smo nebesa i zemlju i ono što je između njih u šest dana i nismo osjetili umor. (Kaf, 3)Zaključite sami koji je od ova dva govora Božiji govor!Bog, Samuilo i Saul ubice žena i djece:Ovako veli Gospod nad vojskama: opomenuh se šta je učinio Amalik Izrailju, kako mu se oprljo na putu kad je išao iz Misira. Za to idi, i pobij Amalika, i zatri kao prokleto sve što god ima; ne žali ga, nego pobij i ljude i žene i djecu i što je na sisi i volove i ovce i kamile i magarce. (Samuilo 15, 2-3)Vidimo dakle da je Biblija, osim što je kontradiktorna, veoma opasna knjiga. Da li nas to ona uči da ubijamo djecu, pa čak i onu na sisi koja ništa Bogu nisu zgriješila? Njena krajnja izopačenost slijedi u nastavku teksta, pa čitajmo:

15

I Saul i narod njegov poštjede Agaga i najbolje ovce i najbolje volove i ugojenu stoku i jaganjce i sve što bijaše dobro, i ne htješe pobiti; nego što bijaše zlo i bez cijene, ono samo pobiše. Za to dođe riječ Gospodnja k Samuilu govoreći: Kajem se što sam Saula postavio carem, jer je odstupio od mene, i nije izvršio mojih riječi. (Samuilo 15,10-11)Dakle, Saul je imao milosti prema svemu što bijaše dobro ali se Gospod na njega rasrdio što nije sve pobio! Pa kakav je to Bog? Zar nije Bog ljubav kako kršćani kažu!? Ovo ne radi Bog nego đavo? Da li će na osnovu ovog teksta najpodmukliji zemaljski ratni zločinci ući u raj? Osim toga prenosi se da se Bog pokajao što je postavio Saula carem. Zar Bog po Bibliji ne zna budućnost? Strašno!Mojsije po Božijoj zapovijesti naređuje ubijanje svojih bližnjih:Stade Mojsije na vrata od okola, i reče: k meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi. I reče im: ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po okolu od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svojega i prijatelja svojega i bližnjega svojega. I učiniše sinovi Levijevi po zapovijesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri tisuće ljudi. (Izlazak 32, 26-28)Biblija kaže ubijajte bližnje svoje.Mojsije ucjenjuje Boga:Ali oprosti im grijeh; ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. (Izlazak 32, 32)Kakav je to Bog, Gospodar svemira koji je svemoćan, koji zna sve, koji iz ničega stvara živo, kojeg čovjek može da ucijeni? Mojsije je ostao u Bibliji, tj. punih pet knjiga njegovih se u Bibliji i dan danas nalaze, što znači da je uspio ucijeniti Boga.Mojsije naređuje ubijanje muške djece i žena koje nisu nevine:I zarobiše sinovi Izrailjevi žene Madijanke i djecu njihovu, i zaplijeniše svu stoku njihovu, krupnu i sitnu, i sve blago njihovo. A mjesta njihova u kojima življahu i gradove njihove sve popališe ognjem. I sve roblje i vas plijen, ljude i stoku, uzeše...I Mojsije se razgnjevi na vojvode, na tisućnike i stotinare, koji se vraćahu s vojske; I reče im Mojsije: a što ostaviste u životu sve žene?... Za to sada pobijte svu djecu mušku, i sve žene pobijte, koje su poznale čovjeka. (Brojevi 31, 9-17)Dakle Biblija kaže da se djeca i žene koji su nedužni mogu ubiti i to u ovom slučaju kao zarobljenici!!! Svakako da Bog ovo nije rekao Mojsiju. Ovu izmišljotinu je napisao autor ovog dijela Biblije, međutim ovo se ipak nalazi u Bibliji a kršćani u nju kao takvu vjeruju pa s toga ispada da je i ovo tačno. Osim toga Mojsije kaže pobijte sve žene koje su poznale čovjeka, a ja vas pitam na koji je način vojska Mojsijeva mogla utvrditi koja je, a koja nije spoznala čovjeka!? Postoji samo jedan način a vi predpostavite koji!Bog naređuje da se pobiju sva djeca, starci, mladići i djevojke:I reče mu Gospod: prođi posred grada, posred Jerusalima, i zabilježi biljegom čela onijem ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svijeh gadova što se čine usred njega. A drugima reče i čuh: prođite za njim po gradu, i pobijte, neka ne žali oko vaše niti se smilujte; Starce i mladiće, i djevojke i djecu i žene pobijte da se istrijebe...(Jezekilj 9, 4-6)Dakle, komentar nije potreban. Kakav je ovo Bog? Ako je Bog po Bibliji ovako okrutan mnogi ljudi čitajući Bibliju će postati najljući protivnici božiji ukoliko ne pročitaju Kuran. Da li je Biblija najveća ateistička knjiga ikada napisana?

16

Ratni zločini pod Božijim pokroviteljstvom:I reče mi Gospod: gledaj počeh predavati tebi Siona i zemlju njegovu; počni uzimati zemlju njegovu da je naslijediš. I izide pred nas Sion i sav narod njegov na boj u Jasu. I dade nam ga Gospod Bog naš, i ubismo ga sa sinovima njegovijem i svijem narodom njegovijem. I uzesmo tada sve gradove njegove, i pobismo ljude po svijem tijem gradovima, i žene i djecu, ne ostavismo živa ni jednoga. Samo stoku zaplijenismo za se i plijen što bješe po gradovima koje uzesmo. (Ponovljeni Zakon 2, 31-35)Kao što vidimo Božiji ratnici u Bibliji ubijaju žene, nedužnu djecu a pored svega toga i stoku zaplijenjuju za sebe. Prema ovome Ratko Mladić i Radovan Karadžić idu u raj. Još ako je Isus umro zbog njihovih grijehova...No coment!!! Dakle pouka ovog teksta je da treba da se čine dobra djela, ili...Bog se fizički obračunava sa Jakovom, ne zna kako mu je ime pa ga pita:A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. I kad vidje da ga ne može savladati, udari ga po zglavku, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. Pa onda reče: pusti me, zora je. A Jakov mu reče: neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovjek mu reče: kako ti je ime? A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: od sele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si. A Jakov zapita i reče: kaži mi kako je tebi ime. A on reče: što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga ondje. I Jakov nadjede onom mjestu ime Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi. (Postanak 32, 24-30)Ovde nije potreban komentar. Bog se pretvorio u nekog čovjeka kada se bio sa Jakovom. Nije znao kako je Jakovu ime pa ga je pitao.Noje, božiji poslanik napio se vina, skinuo se go i mahnitao:A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd. I napiv se vina opi se, i otkri se na sred šatora svojega. A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braće svoje na polju. (Postanak 9, 20-22)Evo ovako se opisuju Božiji poslanici u Bibliji. Dalje se navodi da je Noa prokleo svog sina zbog toga što ga je pokrio:A kad se Noje probudi od vina, dozna što mu je učinio mlađi sin, i reče: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje! (Postanak 9, 24-25)Znači, pouka ovoga teksta je ne dirajte pjanog čovjeka! Pustite ga da radi što hoće dok se ne otrijezni! Avram kao makro:A kad se približi da već uđe u Misir, reče Sari ženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa u licu. Za to kad te vide Misirci reći će: ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe će ostaviti u životu. Nego hajde kaži da si mi sestra, te će meni biti dobro tebe radi i ostaću u životu uz tebe. I kad dođe Avram u Misir, vidješe Misirci ženu da je vrlo lijepa. I vidješe je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov. (Postanak 12, 11-15)Avram nije našao za shodno da se pomoli Bogu da mu pomoć stigne na neki drugi način od navedenog. Bog bi mu svakako udovoljio, obzirom da je bio Božiji poslanik. Ali ne, Avram je imao strašnu ideju. Sara će malo sa faraonom ovo, ono, i njemu će biti super.U daljem tekstu se navodi da je Avram zbog Sarinog umijeća stekao bogatstvo:

17

I on činjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila. (Postanak 12, 16)Koja je pouka ovog teksta? Ukoliko ste siromašni, a imate zgodnu ženu, dajte je nekom bogatašu, vlastodršcu i na osnovu nje steći će te određenu vlast i bogatstvo. Strašno! Samo da mi je znati koja je budalčina ovo pisala! Ako je vjerovati ovom tekstu onda Izraelci vode porijeklo od žene koja se prodavala za bogatstvo, sponzoruše prefigane. Da li je autor ovog teksta bio nadahnut Svetim Duhom? Jeste, ali onim od strane đavola!Jakov na prevaru postaje Božiji poslanik:Kad Isak ostarje i oči mu potamnješe, te ne viđaše, dozva Isava starijega sina svojega, i reče mu: sine! A on odgovori: evo me. Tada reče: evo ostario sam, ne znam kad ću umrijeti; Uzmi oružje svoje, tul i luk, i izidi u planinu, te mi ulovi lova; I zgotivi mi jelo po mojoj volji, i donesi mi da jedem, pa da te blagoslovi duša moja dok nijesam umro. (Postanak 27, 1-4)Međutim, majka Jakovljeva Reveka je čula ovaj razgovor pa nagovori Jakova da on preduhitri svoga brata Isava:Idi sada k stadu i donesi dva dobra jareta, da zgotovim ocu tvojemu jelo od njih kako rado jede. Pa ćeš unijeti ocu da jede i da te blagoslovi dok nije umro. A Jakov reče Reveci materi svojoj: ali je Isav brat moj rutav, a ja sam gladak. Može me opipati otac, pa će se osjetiti da sam ga htio prevariti, te ću navući na se prokletstvo mjesto blagoslova. (Postanak 27, 9-12)Šta se dešava? Jakov je poslušao svoju majku pa se dalje kaže:A on uđe k ocu svojemu i reče:oče. A on odgovori: evo me; koji si ti sine? I Jakov reče ocu svojemu: ja, Isav tvoj prvijenac; učinio sam kako si mi rekao; digni se, posadi se da jedeš lova mojega, pa da me blagoslovi duša tvoja.(Postanak 27, 18-19) U daljem tekstu otac je blagoslovio Jakova misleći da je on Isav. Malo nakon toga i Bog prihvata njegovo poslanstvo koje je stekao na prevaru pa mu se javlja:I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i sjemenu tvojemu. (Postanak 28, 13)Dakle, shvatljivo je da doktor ili advokat dobiju svoju diplomu na prevaru. Ono što je ne shvatljivo je kako neko može ukrasti poslanstvo! Još teže je prihvatiti da takvom pokvarenjaku stiže objava od Boga i da on postane neko ko će predvoditi ljude u Božije ime!Biblija optužuje Arona, Mojsijevog brata i božijeg poslanika da je on napravio tele, kao božanstvo narodu:A narod vidjevši gdje Mojsije za dugo ne slazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi. A Aron im reče: poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi. I poskida sav narod zlatne oboce što im bijahu u ušima, i donesoše Aronu. A on uzev iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. (Izlazak 32, 1-4)Zbog ovog njihovog djela Bog se rasrdio i rekao Mojsiju:I sada pusti me, da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe ću učiniti narod velik. (Izlazak 32, 10) Kao što vidimo Bog se obraća Mojsiju riječima: „Pusti me!“ Da li je Mojsije stvarno toliko bio moćan da zadržava Boga? Čitajmo dalje:

18

A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svojemu, i reče: za što se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje Misirske silom velikom i rukom krjepkom? (Izlazak 32, 11)Nakon ovoga Bog se predomislio i poslušao Mojsija koji je bio prisebniji od Njega, pa se kaže:I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svojemu, koje reče. (Izlazak 32, 14)Strašno! Bog stvaralac svemira mijenja svoje mišljenje i posluša Mojsija! Kakav je ovo Bog?Pročitajmo opis Arona (Haruna a.s.) u Kuranu o pomenutim događajima:A to isto je uradio i Samarija, pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muče, i oni su onda rekli: „Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!“ Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im kakvu korist pribaviti? A njima je Harun još prije govorio: „O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!“ (Ta-ha, 9-99)Dakle po Kuranu Harun a.s. (Aron) nije bio taj koji je napravio tele, već je bio onaj koji je pozivao da se ljudi njega odreknu, za razliku od Biblije. Koliko je godina imao Ohozija kad se zacario:Imaše Ohozija dvadeset i dvije godine kad se zacari, i carova godinu dana u Jerusalimu. (2 Carevi 8, 26)Imaše Ohozija četrdeset i dvije godine kad poče carovati, i carova godinu dana u Jerusalimu. (2 Dnevnika 22, 2) Šta reći, očita kontradiktornost! Sveti Duh je nekoga obmanuo!Biblija nam govori da će Zemlja trajati zauvjek:Utvrdio si zemlju na temeljima njenim, da se ne pomesti na vijek vjekova. (Psalmi 104, 5)Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvjek. (Propovjednik 1, 4)Šta nam govori Kuran povodom ovih stvari:"Tako mi zvijezde kad nestane." (En-Nedžm, 1)."Kada se zvijezde izgube." (El-Murselat, 8)Uzvišeni je najjednostavnijim riječima i najprostijim sintagmama predstavio najdublja naučna značenja, koja su otkrivena tek vijekovima poslije objave. "Sve teče do određenog roka." (Ez-Zumer, 5)Savremena nauka je potvrdila da svaka zvijezda ima faze koje prolazi: rađanje, rast, zrijevanje, zatim umiranje i nestajanje, makar trajala milionima godina. Prije nego što se ugase, neke zvijezde počnu jače sjati i plamtjeti, i to do milijardu puta jače od Sunca. Obim im se povećava hiljadama kilometara u sekundi; zatim slijedi strašna eksplozija koja baca djeliće mrtve zvijezde brzinom preko deset hiljada kilometara u sekundi!A kada se jednom u rog puhne, pa se Zemlja i nebo dignu i od jednog udara zdrobe, toga dana će se Smak svijeta dogoditi i nebo će se razdvojiti - tada će labavo biti (69, 13-16)

19

Dakle, i ovo je jedna veoma bitna razlika između Kurana i Biblije, koje nam na različite načine opisuju našu planetu u budućnosti. Međutim, kao što ste imali priliku da pročitate, Kuran iza sebe povodom ovih stvari posjeduje naučne dokaze.Biblija nam govori da se Sunce kreće oko Zemlje:Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mjesto svoje odakle izlazi. (Propovjednik 1, 5)Ideja da Zemlja ide oko Sunca izričito je zabranjena u crkvenom Indeksu zabranjenih knjiga 1616 pod papom Pavlom V, pa opet 1664 pod papom Aleksandrom VII i ponovo 1761 pod papom Benediktom XIV. Crkveni dogmati dugo su odolijevali naletu novih spoznaja, ali istina se više nije mogla niti spaliti, niti sakriti: godine 1757., više od dva stoljeća poslije smrti Nikole Kopernika, Sveta Stolica konačno priznaje da je Sunce središte planetarnog sistema, te je odobrila Kopernikova djela i nevoljno dopustila da se "Zemlja ipak kreće". Biblija nas obavještava o bogatstvu propovjednika, tj. propovjednik nas obavještava o svom bogatstvu:Velika djela učinih: sazidah sebi kuće, sazidah sebi vinograde; načinih sebi vrtove i voćnjake, i nasadih u njima svakojakih drveta rodnih; načinih sebi jezera vodena da zalivam iz njih šumu gdje rastu drveta; nabavih sebi sluga i sluškinja, i imah sluga rođenih u kući mojoj; i imah goveda i ovaca više od svih koji biše prije mene u Jerusalimu; takođe nakupih sebi srebra i zlata i zaklada od careva i zemalja; nabavih sebi pjevača i pjevačica i milina ljudskih, i sprava muzičkih svakojakih. I tako postah veći i silniji od svih koji biše prije mene u Jerusalimu; i mudrost moja osta sa mnom. (Propovjednik 2, 4-9)U daljem tekstu ove priče gospodin propovjednik nam govori da mu je sve to bilo uzalud iz razloga jer svoje bogatstvo ne može ponijeti zajedno sa sobom. Ova priča i ako nevješto ispričana ipak posjeduje pouku.Šta kaže Kuran povodom ovoga:Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda,i uljepšavanje, I međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje. (El-Hadid, 20)Kao što vidite pouka je ista, ali način izražavanja veoma različit. Koji je od ova dva govora Božanski?Jezekilj po naredbi Božijoj jede knjigu:I reče mi: sine čovječji, pojedi što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevu. I otvorih usta, i založi me onom knjigom. I reče mi: sine čovječji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i bješe mi u ustima slatka kao med. (Jezekilj 3, 1-3)Ovo je dosta čudan način dolaska do određenog znanja. Ukoliko je vama nešto teško naučiti, probajte i vi pojesti knjigu. Moj savjet je da je prije toga prokuvate. Jezekiljova moć:

20

Ovako veli Gospod Gospod: pljesni rukama i lupi nogom, i reci: jaoh! Radi svijeh gadnijeh zala doma Izrailjeva, jer će pasti od mača, od gladi i od pomora. (Jezekilj 6, 11)Šta kažete za ovu taktiku? Jezekilj je svojom moći prevazišao čak i Mojsija. Pljes rukama, udar nogom i čarobna riječ „jaoh“, i narod prema kome je upućena kletva je gotov. Bog ne može uništiti Izrailjev narod sam od sebe, već jedino preko Jezekilja i to kakvom taktikom!Šta uraditi sa ženom, preljubnicom:A kad prođe do tri mjeseca dana, javiše Judi govoreći: Tamara snaha tvoja učini preljubu, i evo zatrudnje od preljube. A Juda reče: izvedite je da se spali. (Postanak 38, 24)Napomenimo da kršćani veoma često napadaju muslimane iz razloga jer Kuran dozvoljava udariti neposlušnu ženu, nakon što se opomene, ukoliko i dalje bude neposlušna. U tom Kuranskom ajetu misli se na žene koje su za vrijeme muževljeva odsustva u stanju napraviti grijeh. Ali, pogledajmo šta treba uraditi sa ženom koja učini preljubu po Bibliji! Treba ni pet ni devet, da se spali!Dakle svaka žena koja učini preljubu treba da se spali. Pročitajmo Mr. Marka:I ako žena ostavi muža svojega i pođe za drugoga, čini preljubu. (Marko 10, 12)Dakle, po navedenim spisima i one žene koje su bile udate za svakojake manijake, koji su im svašta radili, ukoliko ih napuste treba da se spale. Žene, trpite, bolje vam je!Zakoni za pogubljenje:Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi. (Izlazak 31, 15)Dakle, sedmi dan bi trebao biti subota. Vjernici, ukoliko budete radili u subotu, kvrrrrc. Ako li bi se ko upro te ne bi htio poslušati sveštenika koji ondje stoji te služi Gospodu Bogu tvojemu, ili sudije, taki čovjek da se pogubi; (5.Moj. 17,12)Slušajte sveštenike i sudije jer vas u protivnom nema. Ko ne bude slušao Amfilohija Radovića, Rista iz Morače, da se pogubi. Sreća što imamo u današnjim vremenima smrtonosne inekcije, inače bi u protivnom ljudi bili javno spaljivani. Milo, čuvaj se! Vi, crnogorci koji ne slušate Rista, ukoliko budete nastavili da dajete otpor…

Dakle, odlučite sami može li se knjiga u kojoj pišu grozote držati Božanskim riječima, napisane po nadahnuću Duha Svetog, moralnim putokazom za sva vremena i dokazom da je Bog = Ljubav.Iz svega ovoga dolazi se do zaključka da je ispravno čitana Biblija najmoćnije oruđe za ateizam ikada zamišljeno.Jedna od gospođa iz Dagena u Irskoj, koja se zove Ana Batler, tražila je od irskih vlasti da zabrane izdavanje Svete knjige, iz razloga što je ona prema njenom mišljenju: 1. pornografsko štivo2. budi strasti kod maloljetnih djevojaka3. njom se podstiče širenje nemorala.I za kraj jedna Afrička poslovica:„Nešto ne znati je loše; ne željeti znati je još gore.“

AVRAM (IBRAHIM A.S.)

21

Davno u istoriji kada je vjerovanje u idole bilo najviše rasprostranjeno, živio je poslanik Ibrahim a.s. (Avram), koji je pozivao u tevhid (monoteizam, jednoboštvo). U svojstvu odabranog od Allaha da bude uzor ljudima u vjeri, on je uspio da utemelji vjeru u tevhid u mnogim djelovima svijeta.Uz Adema a.s. i Nuha a.s., Ibrahim je treći od šest velikih poslanika odluke. To je poslanik kojeg je Allah dž.š. u Kuranu nazvao Halilullah – Allahov prijatelj:"Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja" (9:125). On je prvi koji se javno borio protiv idola i kumira rušeći ih.On je prvi izvjestitelj ljudskom rodu o obavljanju hadždža.On je prvi poslanik za koga se vežu obredi namaza i zekata.Zbog rušenja idola Ibrahim je od sunarodnika bačen u vatru, ali nije izgorio – Allah ga je spasio da mu vatra ne može ništa, bila mu je hladna. Zbog toga što je izdržao sva iskušenja, Ibrahima je Allah darovao sa dva sina poslanika, Ismaila a.s. i Ishaka a.s. On je utemeljitelj ustanove klanja kurbana i prvi poslanik i čovjek koji je prekinuo pagansku tradiciju klanja najstarijeg sina u ime lažnih božanstava.Poslanik Ibrahim je sagradio Kabu u Mekki koja je centralno mjesto tevhida. Ili kako je to u Kuranu zapisano: "I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali oni su molili: Gospodaru naš, primi od nas, jer ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!" (Al-Baqara 136). Učeći dovu Allahu i obraćajući Mu se dok je gradio Kabu, poslanik Ibrahim a.s., pokazao je koliko je bio svjestan opasnosti i zla idolatrije. Molio je: "I kada reče Ibrahim: Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj mene i sinove moje od klanjanja kumirima. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli." (Ibrahim, ajet:35,36).Pročitajmo sada navodno obraćanje Boga Avramu (Ibrahimu) kako stoji zapisano u Bibliji:"Učinit ću zavjet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti. Od mene evo zavjet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima. Za to se više neceš zvati Avram nego će ti ime biti Avram!?"Pri gore navedenom tekstu najinteresantnije je, kakva mogucnost može biti da Bog kaže Avramu "za to se nećeš zvati Avram već će ti ime biti Avram!?" Mnogo je logičnije : Za to se nećeš zvati Avram već će ti ime biti "Ibrahim". Obzirom da je sasvim sigurno da je Sveto Pismo mijenjano, (što sam već i što ću i dokazati kroz ovu knjigu) možemo ustvrditi da je i ovo jedna od ljudskih umotvorina. Da se ovde kojim slučajem nalazi "Ibrahim", umjesto Avram, Biblija bi izgubila svoj identitet i u potpunosti bi prihvatila dolazak Islama. Međutim da iz jedne laži nastaju druge, to ćemo kasnije vidjeti. Dalje se kaže:"A postavljam zavjet svoj između sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od

koljena do koljena, da je zavjet vječan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe.A ovo je zavjet moj između mene i vas i sjemena tvojega nakon tebe, koji će te držati: da se obrezuje između vas sve muškinje. A obrezivaćete okrajak tijela svojega, da bude znak zavjeta između mene i vas. Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od sjemena tvojega. Da se obrezuje koje

22

se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zavjet moj na tijelu

vašem "vječan". A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova da se istrijebi iz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj." (Postanak 17, 2-14) Napomenimo da je u Novom zavjetu Sveti Pavle, kako ga zovu kršćani, ukinuo obrezivanje i tako direktno suprostavio Novi zavjet Starom zavjetu.Najbitnije što čitamo iz Starog zavjeta je to što je Bog postavio "vječan" zavjet između Njega i Avrama. Ukoliko uzmemo u obzir da je naš Gospodar izvan vremena, a jeste, i ako uzmemo u obzir da je zavjet vječan, i jeste, onda se jasno pokazuje zabluda, uopšte postojanja bilo koga kao Božijeg poslanika koji bi promijenio vječni Božiji zavjet. Jer kakav bi to bio Bog da jednom svom poslaniku da vječan zavjet, da bi ga mijenjao nekim drugim a ponajmanje ne sa Pavlom!? Kako može Allah dž.š. koji zna čitavu budućnost i koji zna vrijeme kada će doći Sudnji Dan mijenjati svoj vječan zavjet!? Zaista je glupo pripisati Bogu da nije znao budućnost pa kao svoju grešku izmijenio zavjet i poništio obrezivanje!

PAVLE KAO TEMELJ HRIŠĆANSTVA

Isusovo učenje imalo je za cilj pozivanje ljudi na vjerovanje u jednog Uzvišenog Allaha dž.š. Postavlja se pitanje; šta je ljude poslije njega navelo da tvrde suprotno: da je on Sin Božiji, treći od Trojice i da je razapet na krstu kako bi se otkupio od naslijeđenog grijeha koji je počinio Adam, otac čovječanstva?Za sve ovo je kriv jedan čovjek, jevrejski uljez među kršćanima i zakleti neprijatelj Isusa i onih koji su mu za života povjerovali. Iznenada, nakon što je Isus napustio ovaj svijet, pet godina po njegovom uskrsnuću, oko 38. godine , ovaj čovjek je objelodanio da je povjerovao u Isusa, postao jedan od njegovih pristalica i da želi da širi njegovo učenje. Tako se ovaj uljez uvukao među Isusove pristalice, koje su ga primile i uvele u svoje društvo, misleći da dolazi sa dobrim namjerama. Međutim, on je svojim lukavstvom uspio da se nametne i iskrivi prvobitno učenje koje je pripovjedao Isus. On je raznim mahinacijama i po nahođenju svoga đavola, dodavao, oduzimao i mijenjao prvobitno kršćansko učenje, dok ga nije iskrivio i doveo u ovako izopačeni oblik kakav jeste. Ime ovog čovjeka bilo je "Saul" koje je kasnije promijenjeno u Sveti Pavle Apostol!

Taj čovjek dolazi iz grada Tarza, mjesta gdje je bilo rašireno vjerovanje o mnoštvu bogova i mjesta gdje su priređivane vjerske ceremonije u slavu sirskog boga Bala. Ova činjenica je morala ostaviti veliki uticaj na Pavla koji je rođen, odrastao i živio u Tarzu, gradu na raskrsnici svjetskih puteva, gdje je dolazilo do miješanja ljudi i vjera. Tu se prepletalo učenje o istočnom božanstvu Balu, zaštitniku grada Bala, sa učenjem o Sadnanu koga su Grci poistovjetili sa Herkulom. Ako znamo da su baš u Tarzu nastala mnogobrojna pisana djela vjerskog karaktera, opravdana je pretpostavka da je u njima došlo do svojevrsnog miješanja i preplijetanja učenja o raznim kultovima, njihovim osobinama i sličnostima od samog nastanka. Kada sve ovo uzmemo u obzir, možemo pretpostaviti kakav je uticaj svih ovih učenja bio na Pavla i šta je sve od ovih učenja on unio u kršćanstvo.

23

Tačan datum Pavlovog rođenja nije poznat, ali je sigurno da se rodio poslije Isusa. Određujući datum njegovog rođenja, profesor Dirvant kaže da je to bilo desete godine po Hristu. Njegovi roditelji bili su Jevreji i pripadali su sekti farizeja, inače sekti koja je bila bučna u raspravama sa Isusom Hristom. Pavle nije bio učenik Isusov niti ga je kad za života vidio. Nakon što je proveo jedno vrijeme u Damasku otuda je pobjegao, došao u Jerusalim i susreo se sa Barnabom, jednim od najbližih Isusovih učenika. Ispričao je priču kako mu se javio Isus. Ubrzo nakon toga zajedno nastavljaju da šire kršćanstvo. Ipak, na kraju će se njh dvojica žestoko posvađati i razići, zbog Pavlove tvrdnje da je Isus Sin Božiji, što Barnaba nije mogao prihvatiti, jer to ranije nije bio čuo i ako je bio jedan od najupućenijih i najbližih Isusovih učenika. On je tek od Pavla čuo tvrdnju da je Isus bio Sin Božiji, da ga je Bog poslao ljudima da se iskupi od Adamovog grijeha, te da se dobrovoljno predao Jevrejima da ga razapnu i žrtvuju. Pavle je bio prvi koji je počeo govoriti o Isusovom uspeću na nebo i prvi koji je govorio o Isusovom sjedanju sa desne strane Bogu, sve ovo nakon raspeća i uskrsnuća. On je dalje govorio da će Isus, a ne Bog, suditi ljudima na Sudnjem danu. Nakon toga Pavle je počeo izgrađivati temelje novog učenja na kome će se, kasnije, temeljiti organizacija Crkve. Pavle je neradni dan subotu zamijenio sa nedeljom, a time pomjerio i dan molitve sa subote na nedelju, dokinuo vezu obrezivanja (sunećenja) muške djece, dozvolio svinjsko meso, izradio propise ustrojstva crkve i u nju uveo izvođenje crkvenih pjesama, učenje o Isusu da je on Sin Božiji, da je došao da se iskupi od grijeha, da je razapet itd. Iz paganskih vjera preuzeo je Novu godinu, Uskrs i Bogojavljanje. Svakom od ovih praznika Pavle je dao nove nazive povezujući ih sa kršćanskim učenjem. Tako je Praznik proljeća postao praznikom Isusova uskrsnuća, dok je euharistija zauzela mjesto prinošenja žrtve u hramu kod Jevreja. Slike Blažene Device i Isusa zamijenile su mjesto Horusa i Ozirisa i kao takve postavljene u svim crkvama. U Hramove su uvedeni gusti stubovi kako bi podsjećali na šume sa gustim drvećem. Pavle je osim ovoga dozvolio brak nadbiskupima. (Timoteju (1) 3,2)

Sasvim je sigurno da se normalan čovjek ne bi smio usuditi mijenjati Božiji Zakon, a onaj koji nije normalan ne može biti pametan bez obzira koliko je lukav. Tako, vođen svojim mišljenjem usudio sam se preturati po Novom zavjetu tražeći laž u Pavlovoj poslanici:

Ona ovako počinje:Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevandjelje Božije, koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima. (Rim.pos.gl.1,1-2)Dokazat ćemo da Pavle nije sluga Isusa Hrista, niti je izabran, i ako smo gore prethodno to i dokazali preko vječnog Božijeg zavjeta koji je Bog objavio Avramu.

Ko je ko:I Pavle reče: Jer se ne stidim jevanđelja Hristova; jer je sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku. (Rim.pos. 1, 16)Nevolja i tuga na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, a najprije Jevrejinu i Grku (Rim.pos.gl.2, 8). Dalje nastavlja Pavle: A slava i čast i mir svakome koji čini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku. (Rim.pos.gl.2, 10) Odmah zatim sam sebe negira: Jer Bog ne gleda ko je ko. (Rim.pos.gl.2, 11).

24

Da li ova četvrta rečenica može biti izrečena od Isusa, andjela ili Boga, obzirom da je skroz kontradiktorna sa prethodnim tri!? Naravno da ne. One samo mogu biti od đavola, koji kroz usta Pavlova priča nebuloze.

Lažov:Jer ako istina Božija u mojoj laži veća postane na slavu Njegovu, za što još i ja kao grešnik da budem osuđen? (Rim.pos.gl.3, 7)Očigledno da Pavle priznaje da laže ili nagovještava da će da laže. Ovde se kaže da je laž dobra, iz razloga jer poslije nje dolazi do veće božije istine, pa dalje nastvlja:

Činite zla:Za što dakle da ne činimo zla da dođe dobro? Njima će sud biti pravedan. (Rim.pos.gl.3, 9) Dakle, zašto da ne činimo zla kad će zbog tih zala doći do veće Božije pravde i istine!? Svaki dalji komentar bi bio suvišan!

Ko ide u raj:Po Pavlu će svaki kršćanin ući u raj bez obzira što on činio jer: I opravdaće se za badava blagodaću njegovom, otkupom Isusa Hrista; Kojega postavi Bog u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem pređašnjih grijeha. (Rim.pos.gl.3, 24-25) Jer Hristos još kad slabi bijasmo umrije u vrijeme svoje za bezbožnike. (Rim.pos.gl.4, 6). Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grešnici umrije za nas. Mnogo ćemo dakle veđma biti krozanj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom. (Rim.pos.gl.5, 8-9)Pavle hoće da kaže da je Isus prolio svoju krv za nas, da bi kroz Isusove patnje i kroz Isusa kod Boga bili spašeni. Ovo je toliko besmisleno da čak i djetetu vrlo lako postaje smiješno. Iz ovoga proizilazi da možemo napraviti bilo kakav grijeh zbog kojeg nećemo biti kažnjeni jer je Isus prolio svoju krv za nas. Ostavlja im se po Pavlu na amanet da rade što hoće, jer bilo što uradili ili ne oni svakako ulaze u raj, jer su prihvatili Isusa kao Boga pored Boga tj. kao njihovog spasitelja. Ako je Isus prolio svoju krv za njih, da bi oni bili spašeni, zbog čega onda Isus u Jevanđelju po Mateju kaže: Ne će svaki koji mi govori Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko... (Matej gl.7, 21)Osim toga u knjizi Jezekilja javlja se opšta kontradiktornost jer se tamo kaže:Koja duša zgriješi ona će umrijeti, sin ne će nositi bezakonja očina niti će otac nositi bezakonja sinovljega; na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku će biti bezbožnost njegova. (Jezekilj 18, 20)Šta bi oni rekli ako bi im postavili pitanje: Šta je sa deset Božijih zapovijesti koje je Bog ostavio Mojsiju? Kakvog smisla imaju te zapovjesti ako je Isus prolio krv za nas? Po njima tih deset Božijih zapovijesti nisu bitne jer je poslije Mojsija došao Isus Hrist, a tih deset Božijih zapovjesti važile su samo za narode do dolaska Isusa Hrista. Međutim kako onda da se Luka, Matej, Marko, Jovan i Pavle pozivaju u svojim evandjeljima na Mojsija vezano za ostale stvari, ostaje misterija i njima i nama. Kako to da se i sam Pavle poziva na određeni broj Mojsijevih zapovijesti, takođe ostaje misterija i njima i nama!? Ako je Isus Hrist od vječnosti, kako oni kažu, kako to da je sam sebi kontradiktoran!?

25

Pavlova subota:A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlađaka i za blagdane, da dolaze prema svome broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu. (Ljetopisi (1) 23-31)Zatim u drugoj knjizi Mojsijevoj, u Starom zavjetu Bog se obraća Mojsiju:Čuvajte dakle subotu, jer vam je sveta; ko bi je oskrnavio, da se pogubi; jer ko bi god radio kakav posao u nju, istrijebiće se ona duša iz naroda svojega. Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi. Za to će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od koljena do koljena zavjetom vječnim. To je znak između mene i sinova Izrailjevih do vijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se. (Izlazak 31, 14-17)Kao što vidimo Bog je postavio vječan zavjet o praznovanju subote do vijeka. Međutim, Pavle mijenja subotu za nedelju kao neradni dan pa kaže:Prema tome, neka vas niko ne osuđuje zbog jela i pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili subota! To je samo sjena stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist. (Kološanima 2, 16-17)

Pavle kao dio vlasti:Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. Tako koji se suprosti vlasti suprote se naredbi Božijoj; a koji se suproti primiće grijeh na sebe. (Rim.pos.gl.13, 1-2)Međutim sve bi to bilo u redu da se i sam Isus nije suprostavljao vlastima i sveštenicima u njegovo vrijeme, nazivajući ih lažnim sveštenicima, zbog čega je i bio proganjan. Tako Isus kaže u Bibliji da su najveći grešnici sveštenici i farizeji.

Šta se smije jesti:U Bibliji Bog zabranjuje svinjsko i drugo jelo pa kaže:I svinja, jer ima papke razdvojene ali ne preživa; nečista da vam je. Mesa od njih ne jedite niti se strva njihova dodijevajte; jer vam je nečisto. (Levitska 11, 7-8)Zatim u knjizi proroka Isaije u starom zavjetu se kaže:Koji se osveštavaju i koji se očišćuju u vrtovima jedan za drugim javno, koji jedu meso svinjeće i stvari gadne i miše, svi će izginuti, veli Gospod. (Isaija 66, 17)Međutim, Pavle kaže:Jer carstvo Božije nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome...Ne raskopavaj djela Božijega jela radi; jer je sve čisto; nego je pogano za čovjeka koji jede sa spoticanjem. (Rim.pos.gl.14, 17-20)Mnogo kontradiktornosti sastavljenih u jednoj knjizi koje se kao takve serviraju narodu. Napomenimo da se Stari zavjet u potpunosti razlikuje od Pavlove poslanice, da se Pavlova poslanica gotovo potpuno ne slaže sa autorima četvoro evanđelja koji su takođe dio Novog zavjeta, i da se autori četvoro evanđelja takođe međusobno ne slažu. Dakle postavlja se pitanje u šta zapravo vjerovati!? Najlakše je svakako odabrati Pavla iz razloga jer je po njemu Isus prolio svoju krv za njih da bi oni gore na onom svijetu bili spašeni. Osim toga ne moraju se po Pavlu obrezivati i mogu jesti svinjsko meso.

Pavle kao sluga Isusa Hrista:

26

Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista.(Rim.pos.gl.15, 6)Očigledno je da Pavle Isusa naziva Bogom. Neđe ga naziva Bogom a neđe Gospodom. Međutim, da vidimo šta Isus za ljude poput Pavla kaže u Evanđelju po Mateju:Ne će svaki koji mi govori Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoji prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im ja kazati: Nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje. A svaki onaj koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku. (Matej gl.7, 21-26)Ovdje je očigledno da se Isus ograđuje od sebe kao Boga, stavljajući Oca njegova kao Jedinog Gospoda. Za one koji će ga zvati Gospode na Sudnji Dan, kaže da su ludi, kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku!Kuran u vezi ovoga kaže:A na Dan kad ih sve sakupimo, reći ćemo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali:”Stanite, i vi i božanstva vaša!”-pa ćemo ih razdvojiti; a božanstva njihova će reći:” Niste se vi nama klanjali, Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se klanjali.” (Junus 28)

Pavle kao tumač Mojsijevih zapovijesti:I ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni. Jer ovo ne čini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se riječi izvršuje, to jest: ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. (Rim.pos.gl.13, 8-9)Kao što vidimo iz navedenog, Pavle na svoju ruku mijenja 10 Božijih zapovijesti koje je Bog ostavio Mojsiju. Jasno se primjećuje pri tome da on nabraja manje bitne Božije zapovijesti za razliku od onih koje je izostavio. On pri tome kaže: i ako ima još kakva zapovijest!? Međutim ima još kakva zapovijest, i to prva, a ne bi bila prva da Bogu nije najvažnija: Nemoj imati drugih Bogova uza Me. Ova prva Božija zapovijest direktno se krši sa Pavlovim izmišljotinama koji kaže: Ko će osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas? (Rim.pos.gl.8, 34)Znači, prva Božija zapovijest je: Nemoj imati drugih Bogova uza Me, a Pavle kaže: Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas?Međutim tu nije kraj. Da je Pavle u potpunosti kontradiktoran sa Svetim Pismom vidjećemo u sledećim poslanicama koje govore o postojanju jednog Boga:I on reče nema niko sličan Gospodu našem Bogu (Izlazak 8, 6)Čuj Izraele! Gospod naš Bog je jedan Gospod. (Pon.Zakon 6, 4)Tebi je to pokazano, da bi ti znao da je Gospod On Bog; nema drugog mimo Njega... Znaj dakle danas i zasadi u svoje srce da je Gospod On Bog gore na nebu i dole na Zemlji, drugog nema. (Pon.Zakon 4, 35-39)

27

Naš Gospode, nema nikog kao što si Ti, niti ima Boga osim Tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. (Ljetopisi 1, 17-20 i Samuel 2, 7-22)Jer ko se u nebu može porediti sa Gospodom? Ko među sinovima moćnog može biti sličan Gospodu? (Psalmi 89, 7)Ja sam Gospod, i drugog nema, osim mene Boga nema. Ja te naoružah mada me nisi znao, da bi ti znao od izlaska sunca i od zapada, da nema niko osim Mene. Ja sam Gospod i drugog nikog nema. (Isaija 45, 5-6)I Gospod će biti kralj na zemljom: na taj dan biće jedan Gospod i ime Njegovo jedno (Zaharija 14, 9)Otac je veći od mene. (Jovan 14, 28)Iz ovih navedenih poslanica jasno se vidi da ne postoje dva ili tri Boga, niti Bogu ikog bliskog, bilo sa Njim, pored Njega ili bilo sa koje strane, lijeve ili desne!

Pavle, poslanik Isusov:Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanđelje, ne premudrijem riječima, da ne izgubi silu krst Hristov. (Korinćanima gl. 1, 17)

Pavle kao sudija anđela, svega i svačega:Ne znate li da će sveti suditi svijetu...Ne znate li da ćemo anđelima suditi, a kamo li stvarima ovoga svijeta!? (Kor.pos.gl.6, 2-3)Ovde Pavle sebe naziva svecem i sudijom anđela a kamoli ljudi. Što je previše, previše je, pa makar i od Pavla bilo.

Obrezani Pavle:Pavle mijenja vječni Božiji zavjet koji je Bog sačinio sa Avramom:Evo ja Pavle kažem vam da ako se obrežete Hristos vam neće ništa pomoći. (Galatima poslanica gl.5, 2)Ali i sam Pavle za sebe kaže da je obrezan:Premda bi se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako ko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još većma, koji sam obrezan osmi dan, od roda Izrailjevog, koljena Venijaminovog, Jevrejin od Jevreja, po zakonu farisej. (Filibljanima 3, 4-5)Tumačeći ove rečenice onda Isus Pavlu neće ništa pomoći.

Obrezani Pavle 2:Koji hoće da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. (Gal.pos.gl.6, 12)Tako kaže Pavle, međutim u Jevanđelju po Luci koji je takođe dio Novog Zavjeta se kaže:A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi i rodi sina. I čuše njezini susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. I u osmi dan

dođoše da obrežu dijete, i šćadijahu da mu nadjenu ime oca

njegova, Zarija. I odgovarajući mati njegova reče: ne , nego da bude Jovan. (Jevanđelje po Luci gl.1, 57-60)Pavle koji je usko vezan Isusu vjerovatno nije čitao Jevanđelje po Luci jer je tamo i Isus obrezan!? Čitajmo:

28

I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nađenuše mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. (Jevanđelje po Luci gl.2, 21)

Pavle sam za sebe kaže da je umom prevaren:Jer ima mnogo neposlušnijeh, praznogovorljijevih, i umom prevarenijeh, a osobito koji su iz obrezanja, kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kuće izopačuju učeći što ne treba, poganoga dobitka radi. (Titu 1,10-11)Pročitajmo sada ono najsmiješnije:Premda bi se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako ko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još većma, koji sam obrezan osmi dan, od roda Izrailjevog, koljena Venijaminovog, Jevrejin od Jevreja, po zakonu farisej. (Filibljanima 3, 4-5)Obavezno pažljivo pročitajte ovo gore podvučeno pa zaključite da li je ovo nadahnuće Pavlu od Svetoga Duha. Osim toga Pavle kaže, vezano za gore navedeno:Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, već novi stvor. (Galaćanima 6, 15)

Pavlovi zakoni 1:Prije dolaska vjere bili smo zatvoreni u Zakonu, čuvani za vjeru koja se imala objaviti. Prema tome, zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo. I s dolaskom vjere nismo više podložni čuvaru. (Galaćanima 3, 23-25) Međutim Pavle sam sebe negira, i to u istoj poslanici Galaćanima, pa kaže:Ali kako znamo da čovjeka ne opravdava vršenje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista, to smo i mi prigrlili vjeru u Krista Isusa da bismo se opravdali vjerom u Krista, a ne vršenjem zakona. Jer vršenje Zakona neće nikoga opravdati. (Galaćanima 2, 15-16)

Pavlovi zakoni 2:Pavle je rekao da se sa promjenom vlasti mijenja i vjerozakon, pa čitajmo:Ako se, naime, mijenja svećenstvo, nužno se mijenja i Zakon. (Hebrejima 7, 12)Međutim, ako je bio dokinut Mojsijev zakon, zašto onda ne može biti dokinut i Pavlov vjerozakon!?

Pavle kao čovjek nakon Isusa:Da Pavle nije bio bliski sluga Isusov niti jedan od apostola pogledajmo u poslanici rimljanima:Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me. Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo. (Rim.pos.gl.15, 3-4)Iz ovoga je očito da je naš glavni junak koristio spise ranije, pisane za njegovu izvrnutu nauku.

Po Pavlu osim Isusa možda ima još Bogova:

29

Ovaj, naime, Melkisedek, kralj salemski, svećenik previšnjeg Boga, Izađe u susret Abrahamu kad se ovaj vraćao s poraza kraljeva, i blagoslovi ga. On, čije ime znači najprije "Kralj pravde", zatim "Kralj Salema", tj."Kralj mira", bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; koji nema početka ni svršetka života, što više sličan Sinu Božijemu, ostaje vječno svećenik. (Hebrejima 7, 1-3)Postavlja se pitanje; zašto na osnovu ovoga kršćani i za Melkisedeka na tvrde da je i on, kao i Isus, bog, jer je i on rođen bez oca?

Pavle sebe smatra iznad anđela:Ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelje drukčije nego što vam javismo, proklet da bude! (Gal.pos.gl.1, 8)Ovde on sebi daje toliku moć i slobodu da kune anđele božije ukoliko dođu poslije njega. A oni su došli, hvala Allahu dž.š.Moglo bi se imati razumijevanja da je zamijenio anđela sa đavolom tj. ili đavo sa neba javi jevanđelje drukčije nego što vam javismo. Međutim on jasno i nesvjesno priznaje u čijoj je službi kada kune božije meleke (anđele). Postavlja se pitanje zašto anđeli sa neba jave drukcije evanđelje!? Zar ne vidite da Pavle priznaje da ono što govori nije od Boga, anđela i Isusa tj. od Svetog Duha.

Žene po Pavlovom zakonu:Sveti Pavle, koji je stvarni utemeljitelj kršćanstva onakvog kakvog ga razumiju i vjeruju kršćani, drži ženu za napasnicu. On je bacio čitavu krivicu na čovjeka i genezu grijeha žene. Evo šta čitamo u Novom Zavjetu:Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti! Ne dopuštam ženi da (uči) podučava, niti da vrši vlast nad mužem, štaviše, neka ostane u skrovitosti. Jer je Adam najprije sazdan pa onda Eva. (Timoteju gl.2, 11-13)nego Budući da čovjek nije od žene, nego žena od čovjeka, i što čovjek nije stvoren radi žene, žena radi čovjeka-zato žena treba da ima znak podložnosti na svojoj glavi radi anđela. (Korinćanima gl.11, 8-9)Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave! Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene.(Korinćanima gl.7, 27)Tako onaj koji udaje svoju djevicu dobro čini, a onaj koji je ne udaje bolje čini.(Korinćanima gl.7, 38)Neoženjen brine za Gospodnje, a oženjen za svjetsko. (Korinćanima(1) 7, 1)Žene ne smiju govorirti: Žene na sastancima neka šute! Njima se ne dopušta govoriti, već neka se pokoravaju...Ako žele nešto naučiti neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer ne dolikuje ženi da govori na sastanku. (Korinćanima gl.14, 34-35)Svaka žena koja moli ili prorokuje gologlava, sramoti svog poglavara. U tome je posve jednaka ošišanoj ženi. Dakle: ako ako žena neće da nosi veo, neka se ošiša! Ali ako je sramota za ženu ošišati se ili obrijati glavu, neka nosi veo. (Korinćanima(1)gl.11, 6)Pavle nastavlja u glavi 14 i kontrira veoma smiješno samom sebi:Ženi je dika da nosi dugu kosu, jer joj je kosa data umjesto vela. (Korinćanima(1)gl.11, 14-15)

30

Sveti Pavle se smatra utemeljivačem kršćanstva. On sam za sebe često kaže (a kršćani mu povjerovali) da ono što govori stiže mu od Boga i Isusa. Međutium, pročitajmo samo ove dvije podvučene zadnje poslanice, a zatim se zapitajmo da li ovakve nebuloze mogu biti od Boga, Isusa ili anđela!?

Pavle se hvali po tijelu:Koji hoće da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. (Galatima gl. 6, 12)Međutim u poslanici Korinćanima Pavle kaže:Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću da se hvalim. (Korinćanima(2).11.-18)Ovo je zaista smiješno. Zar ovo može biti nadahnuće Pavlu od Svetoga Duha!?

Pitanje Isusovog porijekla, njegova priroda i veza sa Bogom, u njegovom vremenu nije se postavljalo među tim prvim učenjacima. Da je Isus bio čovjek natprirodno nadaren od Boga, bilo je prihvaćeno bez pitanja.Za Pavla se smtra da je vidio Isusa u viziji. Govoreći o tome šta ga je navelo da primi kršćanstvo, Pavle o sebi kaže da je bio na putu za Damask u jednoj hajci za Isusovim pristalicama, kada je odjednom sa neba čuo glas koji mu se obraća: Saule! Zašto me uznemiravaš? Od tog trenutka, kaže Pavle, počeo je da vjeruje u Isusa.Dolaskom njegovim otvorio se novi period u kršćanskoj teologiji. Pavlova teorija, kao što smo i vidjeli, bila je zasnovana na njegovom ličnom iskustvu. Umjesto učenika koji su bili uz Isusa Hrista u njegovom vremenu, nova figura koja nije poznavala Isusa je došla u prvi plan. Umjesto Palestine, Rimsko carstvo je postalo stub kršćanske aktivnosti. Pavle je bio Jevrej koji je dugo živio u Rimu. Osjetio je da neće biti moguće obraditi mase u Rimskom carstvu bez međusobnih podešavanja. Njegova praktična mudrost nije bila prihvatljiva za one koji su čuli i vidjeli Isusa. Ipak, uprkos njihovoj razlici, oni su odlučili da rade zajedno za opštu stvar. Pavle je želio da se raspuste zapovijedi date preko Mojsija. Zbog Pavlovog kompromisa sa rimskim vjerovanjima i legendama, pavlovski kršćani su rasli brojno i rasli po snazi a kasnije je dostignuta faza kad su kraljevi kršteni kao piuni za dalje ciljeve Crkve. Krajevi na kojima se održavalo i širilo kršćanstvo u to doba su potpadali pod vlast rimske države, jer u početku nije bila prihvatila kršćanstvo kao državnu vjeru. To je učinio tek Konstantin koji je neslogu kršćana iskoristio za svoje ciljeve i učvršćenje prijestola. On je, naime, u želji da dobije podršku kršćana, najavio da namjerava u Nikeji organizovati jedan veliki skup, na kome bi se svećenici iz svih krajeva carstva sastali i raspravili pitanja oko kojih se razilaze. Do održavanja ovog skupa došlo je 325. godine u Nikeji na kome je učešće uzelo 2.048 svećenika. Centralno pitanje o kome se na ovom koncilu raspravljalo bilo je: Da li je Isus bog ili nije? Od pomenutog broja samo 318 učesnika podržalo je mišljenje da je Isus bog, dok su ga svi ostali odbacili. Arije egipatski svećenik se nalazio na čelu svećenika koji je zastupao doktrinu da Isus nije bog. Konstantinu se na ovom skupu pružila prilika da zadobije naklonost kršćana i učvrsti svoj prijesto, pa je izjavio da se preobraća u kršćanstvo. Pavlove pristalice su mu pružile svoju podršku, a Konstantin je, da bi im se odužio, stao iza njihovog stava, po pitanju božanstvenosti Mesije. Arije je bio udaljen sa skupa i prošla je

31

ona odluka za koju je bio Konstantin. Od tog trenutka vjerovanje u božanstvenost Mesije postalo je obavezno za sve crkve. Svi koji su se ovakvom učenju suprostavili bili su progonjeni. Među njima je bio i Arije sa svojim pristalicama i mnogobrojni svećenici. Tako je umrla prava vjera koju je propovijedao Isus a njeno mjesto zauzela je pokora koju je formulirao pomenuti Nikejski sabor i čiji tekst glasi:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Djevice Marije, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sišao nad pakao; treći dan uskrsnuo iz mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi s desne strane Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.Ovo je nepobitan dokaz da vjerovanje današnjih kršćana nije ništa drugo do zaključci sa skupova koji se zovu ,"svetim koncilima,". To su učenje, znači, uspostavili ljudi i ono ni u kom slučaju nije objava sa neba. Ovo učenje se prenosilo godinama sa generacije na generaciju i tako stiglo i do današnjeg vremena.Pročitajmo Kuran povodom ove stvari: "A kada im se rekne: Slijedite Allahovu Objavu! – oni odgovaraju: Nećemo, slijedićemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje. – Zar i onda kad im preci nisu ništa shvaćali i kad nisu na pravom putu bili?!" (Al-Baqara 170)Kasnije Crkva postaje organizovana i nijedan čovjek joj se nije smio suprostaviti.Ideju trojstva koju je započeo Pavle nastavio je Atanazije (glavni svećenik koji je zastupao ideju da je Isus bog) i konačan oblik joj dao 325. godine. Riječ Trojstvo se i dan danas nigdje ne pominje u Bibliji. Trojstvo je izraz koji po njima označava centralnu doktrinu vjere. U jedinstvu božanstva imaju tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti, a svaka osoba je različita od druge. Tako prema dogmi Atanazija Otac je Bog, Sin je Bog, Sveti Duh je Bog, i još nemaju tri nego jedan Bog oličen u njima trojici. Ova dogma nije bila jasna ni Atanaziju. On na jednom mjestu kaže da, kad god je prisiljavao svoje razumijevanje da posreduje o božanstvu Isusa, njegovi mučni i beskorisni napori su uzmicali, i što je više pisao, manje je bio u stanju izraziti svoje misli. Ova konfuzija je objašnjena kao misterija, i još Biblija kaže: Bog nije tvorac konfuzije. (Korinćanima(1)gl.14, 33)Takođe u vremenu poslije 325. godine počelo se sa obožavanjem svetosti krsta. Ta svetost se očitavala sa njegovim nošenjem ili crtanjem na prsima, krštenjem rukom i prstima kad se nešto važno spomene, kad se zapadne u teškoće itd. Kršćane krst podsjeća na Isusovo raspeće i na njegove patnje kojima je bio podvrgnut. Zbog gore navedenog potrebno je dokazivati svetost krsta. Dokazivanje svetosti krsta od strane kršćanskih vjernika bilo je nepoznato, najmanje prva tri stoljeća kršćanstva. Prema krstu se ovako počelo odnositi tek četvrtom stoljeću, u doba vladavine cara Konstantina, rimskog vladara koji je primio kršćanstvo i uveliko doprinio njegovom razvoju. Ovako nam bar govori istorija.

32

Međutim, da je Mesija razapet i da su kršćani u Mesijinom periodu znali da se tako treba odnositi prema krstu kao prema svetinji, oni bi to sigurno učinili. Ali oni nisu znali. Postavlja se pitanje zašto?Dr.Annold Meyer, Profesor Teologije na Univerzitetu Cirih kaže:Ako pod kršćanstvom podrazumijevamo vjeru u Hrista kao nebeskog Sina Božijeg, koji nije pripadao zemaljskom čovječanstvu, nego koji je živio u Božijoj jednakosti i slavi, koji je s neba sišao na Zemlju, koji je ušao u ljudskost i uzeo ljudski oblik kroz Djevicu, da bi mogao učiniti udobrovoljenje za ljudske grijehe vlastitom krvlju na krstu, koji je zatim probuđen iz smrti i podignut s desna Bogu, kao gospod svog sopstvenog naroda, koji je vjerovao u njega, koji čuje njihove molitve, štiti ih i vodi, koji boravi i lično radi u svakom domu nebeske svetlosti, tako da oni mogu postati

kao njegovo proslavljeno tijelo-ako je ovo kršćanstvo, onda je takvo kršćanstvo utemeljio S.Pavle, a ne naš Gospod.Intersantno bi bilo citirati Kuran povodom ovih stvari:"Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki." (Žene-An-Nisa)

"Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih!-Allah, uistinu, voli one koji čine dobro." (Trpeza-Al-Ma,ida-13)

"Nevjernici su oni koji govore: Bog je-Mesih, sin Merjemin (Marijin)! A Mesih je govorio: O sinovi Israilovi, klanjaj te se Allahu, i mome i vašem gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u dženet (raj) zabraniti i boravište njegovo će džehenem (pakao) biti; a nevjernicima neće niko pomoći." (Trpeza-Al-Ma,ida-72)

"Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik-i prije njega su dolazili i odlazili poslanici-, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću." (Trpeza-Al-Ma,ida-75)

"Reci: Kako možete, pored Allaha, da se klanjate onome koji nije u stanju da vam kakvu štetu učini, ni da vam neku korist pribavi, a Allah je Taj koji sve čuje i zna?" (Trpeza-Al-Maida-76)

Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore:"Mi smo kršćani", ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među

33

njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili. (Al-Maida-14)

O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko mnogo čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (Al-Maida-15)

Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A one koji preinačuju Allahove dokaze, kada su im već došli, Allah će zaista strahovito kazniti. (Al-Baqara 211)

Međutim, povodom izmjene i prepravki svetih knjiga ne upozorava samo Kuran. Na pomenute stvari nas upozorava i sama Biblija, pa čitajmo:8. Kako govorite: mudri smo, i zakon je Gospodnji u nas? Doista, gle, laž učini lažljiva pisaljka književnička.9. Mudraci se osramotiše, uplašiše se i uhvatiše se; eto, odbaciše riječ Gospodnju, pa kaka im je mudrost?10. Za to ću dati žene njihove drugima, njive njihove onima koji će ih naslijediti, jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i proroci i sveštenici, svi su varalice. (Jeremija 8, 8-10)U Svetome Pismu stoji zapisano da je Isus Hrist prebacio verskim vođama svoga doba, jevrejskim sveštenicima i zakonicima, da oni “zapovest Božju ukidaju da bi običaje svoje sačuvali”, pa čitajmo: 3. A on odgovarajući reče im: zašto i vi prestupate zapovjest Božiju za običaje svoje?6. Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovjest Božiju za običaje svoje.7. Licjemeri! Dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:8. Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.9. No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskima.Zatim:Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: "Ja sam Hristos". I mnoge će prevariti. I iziće mnogi lažni proroci i prevarice mnoge. I što će se bezakonje umnožiti, ohladnjeće ljubav mnogih. (Matej 24,5.11-12)

I nakon Hristovog boravka na Zemlji, mnogi ljudi nastavljaju da čine isto: da Božjoj Riječi dodaju ljudske običaje, da njegove svete i pravedne zapovijesti dopunjuju svojim nakaradnim propisima, da Božju istinu mijenjaju ljudskim izmišljotinama.Isus je to uostalom i prorekao kroz svoje apostole: “Jer ja ovo znam da ce po odlasku mome ući medju vas [hriscane] teski vuci koji neće štedeti stada; i izmedju vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom” (Djela apostolska 20, 29-30).

34

“I medju vama [će] biti lažnih učitelja, koji će unijeti jeresi pogibli, i odricaće se Gospoda koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu pogibao. I mnogi će poći za njihovim nečistotama kojima će se huliti na put istine. I u lakomstvu loviće vas izmišljenim riječima” (2 Petrova 2,1-3).

Mnogi liberalni teolozi kažu da je nepristono i arogantno od hrišćana zato što tvrde da će se spasiti samo oni koji vjeruju u Isusa Hrista. Gotvald kaže da to vrijeđa osjećanja religioznog identiteta drugih religija.

Da vidimo kako kršćani prihvataju Pavlovu teoriju kroz neke od njihovih spisa:Jer je jedan Bog, piše apostol Pavle, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus. Ako postoji samo jedan posrednik između Boga i ljudi, koliko vrijedi moliti se Mariji, svecima, ili bilo kome drugome? Dobro znamo da se pravoslavci ovde kod nas u Crnoj Gori mole svemu i svačemu. Na pomen imena Vasilija Ostroškog ili njegovog manastira ustaju, ukoliko su sedjeli, a na pomen Boga pa čak i Isusa sjede i ne ustaju. Svako od njih ima svoga sveca kojeg obožava i kojem se moli. Da nastavimo sa spisom:On je na Zemlji predstavljao Boga pred ljudima a posle vaznesenja predstavlja svoje sledbenike na Nebu. Prihvatanjem verom Isusa Hrista za ličnog Spasitelja veoma je važno za sve ljude na Zemlji. Kad govori o borbi sa grijehom, apostol Pavle ne pita kako će se izbaviti od osude grijeha već: Ko će me izbaviti od tijela smrti ove? (Rimljanima 7,24) Ako ćemo biti izbavljeni onda svakako neko mora da nas izbavi, ko će?Iz svega ovoga jasno se može zaključiti, da svaka osoba koja odbaci Isusa Hrista, svojim izborom potpisuje sebi smrtnu kaznu i ne može se nadati večnom životu. Ne možemo se spasiti svojim dobrim djelima, spasenje je jedino u Isusu Hristu-primanjem Njega primamo spasenje.Kao što vidimo u gore iznesenom pravoslavnom spisu Pavle je oslonac njihove religije. Prihvaćen je Novi zavjet, tj. Pavlova poslanica koja se nalazi u njemu.Tumačeći Pavla oni kažu da se ne mogu spasiti svojim dobrim djelima. Sve izneseno odvija se pod Pavlovim pokroviteljstvom. Međutim nemojmo zamjeriti ni njima ni njemu jer kako on, Pavle reče:Opet velim da niko ne pomisli da sam je bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim. Jer ljubazno primite bezumne kad ste

sami mudri. (Korinćanima gl.11, 16-19) I oni mudri, tako primiše bezumnoga!

Ukoliko kršćani prihvataju Novi zavjet odbacujući Stari zavjet ili ukoliko prihvataju kompletnu Bibliju (mada je to nemoguće jer Stari zavjet se gotovo u potpunosti razlikuje od Novog) pročitajmo iz Novog zavjeta tj. Biblije da je samo jedan Bog i to iz Isusovih usta: Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao. Rekavši to, viknu jakim glasom:-Lazare iziđi – Pokojnik iziđe, obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus naredi:- Razvežite ga i pustite ga da ide!

35

Ova priča se nalazi u Jovanovom evanđelju. (Jovan 11, 1-44)Onaj koji vjeruje u Mesiju kao Boga trebao bi ovo pročitati nekoliko puta naročito ovo kad je Isus podigao ruke i upro oči prema nebu, moleći Boga, nazivajući ga Ocem rekao je: Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao. To jest, rekao sam to radi onih koji imaju iskrivljeno vjerovanje, koji će misliti da sam ja taj koji oživljuje mrtve – da vjeruju kako si me Ti poslao. I tu je odgovor: „Ti si taj koji je to učinio!“ Ovo je otvoreno priznanje iz njegovih usta da je on poslanik i da stvar proživljenja nije u njegovim rukama već u Božijim. Ako nije tako zašto on sam nije proživio Lazara, ne upirući svoj pogled prema nebu i ne moleći Boga?Za kraj ove teme pročitajmo šta kaže jedan od najvećih svjetskih filozofa svih vremena „Fridrih Niče“ u svojoj knjizi „Antihrist“:Jevrejin, vječiti Jevrejin-lutalica par excellence...Ono što je on otkrio bilo je kako se može, pomoću malog sektaškog hrišćanskog pokreta na rubu jevrejstva, zapaliti „svjetski požar“, kako se sa simbolom „boga raspetog na krstu“ može sve potisnuto, sva skrivena komešanja, čitava baština anarhističkih smutnji u Carstvu, koncentrisati u ogromnu moć. „Spas dolazi od Jevreja.“ – Hrišćanstvo kao formula za podizanje cijene podzemnih kultova svih vrsta, na primjer Ozirisov, velike Majke, Mitrin – i za njihovo sabiranje: u tome je bio Pavle genije. Njegov instikt je bio toliko siguran da je predstave kojima su pomenute religije opčinjavale čandalu, surovo, bez ikakvog obzira prema istini, stavio u usta njegovom izmišljenom „spasitelju“, i ne samo u usta – da ga je on u nešto pretvorio, mogao je to da razumije čak i neki Mitrin sveštenik...Bio je to njegov vrhunski trenutak: on shvata da mu je potrebna vjera u besmrtnost da bi obezvrijedio „svijet“, da će pojam „pakla“ zagospodariti Rimom – da se sa „onostranošću“ ubija život...Nihilist i hrist: to se rimuje, ali to saglasje nije jedino u rimi...

SPISAK DODAVANIH STVARI U BIBLIJI

Pred vama je spisak samo nekih stvari koje su grešnici izmislili i dodali hrišćanskoj vjeri u toku poslednjih osamnaest vjekova.U zagradi je godina kada se dotično učenje prvi put pojavilo ili spomenulo, kao i ime osobe ili skupa koji je zato odgovoran. Neki datumi su približni. Često su neka krivotvorenja bila prisutna u hrišćanstvu i godinama ranije, ali su tek kasnije opšte prihvaćena ili proglašena za dogmu, te je taj datum naveden. Nakon što pročitate uvjerit ćete se da kršćanski sveštenici ne poštuju ni svoj Novi zavjet, jer određen broj navedenog, čak jedan veći broj ne postoji u njemu.

1. Crkvene starješine su prvi put nazvane sveštenicima-(250.godina poslije Hrista, Klement, spis Didaskalija apostolorum)2. Učenje o spasenju kroz svete tajne koje magično djeluju na čovjeka-(220.godina, Tertulijan)3. Po sadašnjem vjerovanju kršćana voda kršćenja je sveta i spasava svakog ko se krsti.-(190. godina, Irinej Lionski)4. Krštenje djece.(215. godina, Kiprijan iz Kartagine)5. Krštenje polivanjem ili prskanjem.-(203. godina, Tertulijan)

36

6. Pričest je žrtveni čin kojim se Isus Hristos uvijek iznova žrtvuje Bogu.-(386. godina, Kiril Jerusalimski)7. Hleb i vino se na mističan način pretvaraju u doslovno u tijelo i krv Isusa Hrista.-(301. godina, Makarije Magnes)8.Ispovijedanje grijeha svešteniku na uvo.-(244. godina, Origen)9. Svešteničke odežde.-(oko 500. godine)10. Klanjanje i molitva svecima.-(305. godina, Metodije)11. Klanjanje Mariji.-(315. godina, Metodije)12. Proglašavanje umrlih hrišćana za svece.-(995. godina)13. Klanjanje mostima. Djelovima tijela umrlih svetaca i drugim predmetima.-(787. godina, Nikejski sabor)14. Klanjanje ikonama.-(650. godina, Leontije Jeropoljski)15. Paljenje sveca u vjerske svrhe.-(320. godina)16. Sveta vodica.-(786. godina)17. Znak krsta rukom.-(211. godina, Tertulijan)18. Molitva za mrtve da bi iz pakla prešli u raj.-(202. godina, Perpetua)19. Dodavanje knjiga Bibliji.-(382. godina, sabor u Rimu)20. Bogosluženje na nerazumljivom jeziku.-(600. godina na Zapadu)21. Spasenje kroz vjerski sistem.-(400. godina Avgustin)22. Spasenje zaslužnim djelima.-(529. godina, 2 sabor u Oranzu)23. Početak uzdizanja papske vlasti.-(256. godina, Stefan Rimski)24. Zabranjeno posjedovanje i čitanje Biblije na narodnom, razumljivom jeziku.-(1229. godina, sabor u Tuluzu)25. Praznovanje slava i raznih vjerskih praznika.-(10 vijek, grčko i carigradsko sveštenstvo)26. Spajanje hrišćanstva sa državom i nametanje hrišćanske vjere uz pomoć državne vlasti.-(324. godina, Konstantin)27. Početak vjerskih progona i ubistava jeretika, tj. onih koji drugačije vjeruju.-(411. godina, Avgustin)28. Početak krstaških pohoda.-(1095. godina, papa Urban 2)29. Osnivanje crkvenog suda, tzv. Inkvizicije čiji je zadatak bio da pronalazi jeretike, da ih ispituje uz pomoć mučenja, da im sudi i kažnjava ih smrću na lomači, doživotnom robijom u tamnici, i slično.-(1150. godina, Rim)Dakle, kao što vidimo propisi koji su postojali kroz istoriju nisu objave sa neba, a većina njih se i dan danas poštuju.Sama Biblija o ovoj temi kaže:"Sve su riječi Božije čiste; On je štit onima koji se uzdaju u NJ. Ništa ne dodaji k riječima Njegovih, da te ne ukori i ne nađeš se laža". (Priče Solomunove 30, 5-6)"Jer svjedočim svakome koji čuje riječi proroštva knjige ove: ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj. I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od knjige života, i od grada svetoga, i od onoga što je napisano u knjizi ovoj" (Otkrovenje 22, 18-19)Kao što vidimo kršćani su zalutali u svojoj vjeri. S toga se Allah dž.š. u Kuranu obraća muslimanima, jevrejima i kršćanima na svojoj prvoj stranici:Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo

37

Milostivog, Samilosnog,Vladara Dana sudnjeg,Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!Uputi nas na pravi put,na put onih kojima si milost Svoju darovao, -(muslimanima)a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, -(jevrejima)niti onih koji su zalutali! (Fatiha, 1-7) -(kršćanima)Pogledajte podvučeno i pogodite ko su oni koji su zalutali!? ISUS KAO BOG KOD KRŠĆANA

Pogledajmo nastavak gore pročitanog pravoslavnog spisa kao uvod u ovu temu u koju će nam biti jasno zbog čega se Isus Hrist kod kršćana smatra Bogom pored Boga: Bog je sišao Pred vama na Zemlju i svojim neshvatljivim utelovljenjem, živeo bezgrešnim životom u sredini grešnoga svijeta, razapet, vaskrsao iz groba kao pobednik smrti, uzneo se na Nebo, vrši jedinstvenu posredničku službu između Boga i ljudi, i obećao je da će ponovo doći po svoje sledbenike. Ovim je Gospod Isus Hristos postavio jedini most pomoću kojega grešnik može preći iz smrti u život. Kvalifikacije Mesije ne može imati ni jedan smrtnik na Zemlji. Svaki čovjek je rođen, ali samo je jedan došao na svet natprirodnim rođenjem, svako živi na ovoj Zemlji, ali samo Jedan je živeo bezgrešnim životom. Svojim uznesenjem i obećanjem da će ponovo doći, Isus se ubedljivo izdvaja od svih verskih vođa koji su ikada živeli na Zemlji. Zbog ovih jedinstvenih kvalifikacija imamo samo jednog Spasitelja i spasenje nam je osigurano jedino ako Ga priznamo za svoga Spasitelja.Sada ću odgovoriti na ovu laž gore podvučenu koja predstavlja i odvaja vjernike od grešnika, dženet od džehenema i šejtana od Allaha dž.š.Kao što vidite pod gore podvučenim se kaže da je Isus jedini došao na svet natprirodnim rođenjem, ali:Način dolaska Isusa na ovaj svijet nije ništa čudniji od dolaska Adama koji je stvoren i bez oca i bez majke ili bilo kakve materije, već je od zemlje stvoren. Pri tome ni Adam ni anđeli nisu nazvani božanstvima, što i kršćani smatraju i u to vjeruju. Oni kažu da je Isus Bog zbog toga što je prikazivao čuda ali ne poriču da su i raniji poslanici takođe darivani od Boga čudesima.Mojsije je molio Boga da opskrbi njegov narod hranom, na što mu je Uzvišeni udovoljio i dao im hranu od slatkog voća i pečenih prepelica da jedu četrdeset godina, a njihov broj je prelazio 600 hiljada osoba. Ako je Isus hodao po vodi i nije propadao, pa i Mojsije je jednim udarcem štapa po moru razdvojio vodu, te je tako napravio put kojim je on i njegov narod prošao bježeći od faraona i njegove vojske, a koji su zatim potopljeni. Mojsije bi udarcem štapa o kamen učinio da potekne dvanaest izvora za dvanaest plemena iz naroda Benu Israil. Pored ovoga Mojsije je egipatskom narodu pokazao i deset čuda, kao što su: Pojava nečiste vode u kojoj izumiru životinje boraveći u njoj, štap koji bi se pretvorio u ogromnu zmiju a pomoću koje je pobijedio faraonove čarobnjake, slanje žaba koje su okupirale kuće nevjernika, napast krpelja na njihova tijela, najezda skakavaca, najezda drugih raznih insekata, uništenje stočnog fonda, pojava čireva na tijelima nevjernika, pojava hladnoće koja bi uništavala drveće i spajanje tri dana sa noćima tako da je sve bilo u tami. Pretvaranje štapa u zmiju kod Mojsija je veće čudo od

38

Isusovog proživljavanja mrtvaca, iz razloga jer je veća sličnost između mrtva i živa tijela, nego između komada drveta i tijela žive zmije.Ako oni nazivaju Isusa Bogom zato što se podigao u nebesa morali bi onda i poslanika Iliju i Henoka takođe nazvati Bogovima jer su se i njih dvojica, kako kažu kršćani uzdigli u nebesa. Po učenju Tore i evanđeoski Jona se popeo na nebo. Zašto i njega onda ne nazivaju bogom!?Ako, pak, tvrde da je Isus bog zato što je proživljavao mrtve onda vjerovjesnika Hošeu takođe moraju nazvati Bogom jer je on živ i mrtav proživljavao mrtve. Njegovo proživljavanje mrtvaca nakon smrti, čudnije je od njihovog proživljavanja dok je bio živ. Vjerovjesnik Ilija je takođe proživljavao mrtvace.Ako tvrde da je Isus Bog zbog toga što je on jedini Božiji sin, mi im kažemo da je to laž jer se u Bibliji kao božiji sinovi nazivaju mnogi, pa čitajmo:Davidu Biblija kaže:"Gospod mi reče: Ti si moj sin, danas te rodih". (Psalmi 2, 7)Svim koji su ga primili dao je moć da postanu Sinovi Božiji. (Jovan 1, 12)Reče onaj koji je sin Adamov, koji je sin Božiji. (Luka 4, 41)Jer čekanje tvari čeka da se jave sinovi Božiji. (Rimljanima 8, 19)Dajte Gospodu, sinovi Božiji, dajte gospodu slavu i čast. (Psalmi 29, 1)A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovječjim, pa im one rađahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu. (Postanak 6, 4)Vi ste sinovi Gospoda Boga svojega; nemojte se rezati niti se brijati među očima sa mrtvacem. (Postanak (5), 14, 1)Rekoh: bogovi ste i sinovi višnjega svi. (Psalmi, 82, 6)Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božiji nazvati. (Matej 5, 9)Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anđeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. (Luka 20, 36)A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo. (Jovan, 1, 12)Jer čekanje tvari čeka da se jave sinovi Božiji. (Rim.,8, 19)Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji. (Rim.,8, 14)I biću vam otac, i vi će te biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod svedržitelj. (Kor.,(2),6, 18)Kao što vidimo, po Bibliji, Isus nije jedini sin Božiji. Postavlja se pitanje zašto onda i ove druge ne nazvati sinovima Božijim? Dakle, svi smo mi sinovi Božiji, jer nas je sve Bog stvorio. Pripisivanje Isusu da je on jedini sin Božiji nastaje iz razloga jer se on kao takav poseban trebao nazvati samim Bogom. Osim toga Isus kaže da ga ne zovu sinom Božijim: A i đavoli izlažahu iz mnogijeh vičući i govoreći: ti si Hristos sin Božij. I zaprećivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos. (Luka 4, 41)Ako tvrde da je Isus bog zato što je sebe tako nazvao, mi im kažemo da je to laž koju su sami izmislili. To najbolje dokazuje njihova knjiga u kojoj stoji da je Isus na krstu molio: Eli, Eli! Lama sabakthani – a to znači: Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio? (Matej 27, 46)Čuda koja je pokazivao Mesija, kako sam priznaje su od Boga, a ne od njega. (Jovan 5, 19 10,24-25 i 14, 12)

39

Ili ako je Isus Bog zašto se umorio:I Isus je, umoran od puta, sjedio tako na zdencu. To je bilo oko šestoga sata. (Jovan 4, 6) Kršćani imaju pogrešne temelje za svoju vjeru, a kada su loši temelji i kuća je loša.Volja i strast prema njihovoj vjeri kod njih samih idu ispred racionalnog rasuđivanja stvari jer oni te stvari ne posmatraju umom. Da bi mogli sve stvari u životu posmatrati racionalno potrebno je isljučiti osjećanja. Ukoliko se to ne uradi postavit će se zid između uma i stvari, zakloniće se um i čovjek će razmišljati po svojoj strasti. To čini da se prvo raspoloženje (ljubav ili mržnja), tj. njihova strast kod njihove religije još više povećava. Um ili volja u tome slučaju rđavo funkcionišu i sve dublje padaju iz tame u tamu.Tako i njihovi teolozi koji imaju pogrešne temelje upadaju u paukovu mrežu i sve se više zapliću, pa čitajmo:Čovjek koji bi pokušao potpuno razumjeti misteriju Trojstva izgubio bi pamet. Ali, onaj koji bi porekao Trojstvo izgubio bi dušu. (Herold Lindzel i Čarls Vudbridž, Priručnik za kršćansku istinu, str. 51,52)Ovde oni jasno priznaju da je trojstvo misterija koju ne mogu da shvate. Kako će njihovi obični vjernici onda shvatiti tu misteriju!? Oni kažu da ne smiju poreći trojstvo jer bi tada izgubili dušu. Njima je lakše braniti teoriju trojstva koju ni sami ne shvataju, nego li preći u Islam i prihvatiti Knjigu istine koja nema nikakvih misterija, u kojoj je sve potanko objašnjeno. Obzirom da su rođeni kao kršćani i da se od pamtivijeka forsira odbojnost prema Islamu, samim tim i oni zaraženi time lakše prihvataju zabludu od istine.

Samim tim što je Isus Sin, ne može biti star koliko i Otac i morao je doći poslije Njega, pa prema tome mora biti mlađi od Njega. To što tvrde da je Sin star koliko i Otac je najobičnija glupost, jer kako Sin može biti rođen od Oca, kako oni tvrde a da opet Sin bude star koliko i Otac i u tom pogledu jednak Njemu!? Isti se problem nameće i oko Svetog Duha. Ni on ne može biti star koliko i Otac, nego od Njega mora biti mlađi, a ako je mlađi, on nije oduvjek, nego je postao.Međutim ako su Otac i Sin oduvjek zašto se jedan naziva Ocem a drugim Sinom!?Kad je Marija rodila Isusa, da li je rodila samo njega, ili sa njim i ostalu dvojicu? Kršćani će reći : Samo Isusa. Međutim ako je trojstvo u jednom, kako se Isus mogao izdvojiti iz njega?Kršćani smatraju da svako ko hoće da bude kršćanin mora vjerovati u tri sledeće stvari:

1) Trojstvo, tj. postojanje tri boga ; Oca, Sina i Duha Svetog.2) Priznanje od svakog da vjeruje da je Mesija razapet, mučen i umro na križu.3) Mesija je taj koji hoće umjesto Oca, kažnjavati ljude. Oni to objašnjavaju na

sledeći način: Isus Mesija je nakon raspeća, smrti na križu i zakopavanja u grob, uskrsnuo iz mrtvih i nakon toga požurio u pakao da otuda izvede ranije proroke i njihove narode, jer su tamo dospjeli zato što nisu vjerovali u njega i njegovo raspeće. Tamo im se on predstavio i upoznao ih ko je i šta je on. One koji su mu povjerovali, izveo je iz pakla a one koji nisu ostavio je u paklu. On se, zatim, nakon povratka iz pakla i prikazivanja nekim svojim sljedbenicima na Zemlji popeo na nebo i sjeo sa desne strane svoga Oca, koji mu je povjerio poslove oko suđenja ljudima, jer mu se Isus nakon raspeća na nebo obratio riječima: Predaj mi se da ti se osvetim, jer si me ti osudio da umrem na krstu bez ikakva prava. Ti si svojim riječima rekao Mojsiju: Ko ubije mora biti ubijen. Ti si me ubio, pa mi se

40

predaj da i ja tebe ubijem! Onda mu je Otac rekao: Je li ti dovoljno da tebi povjerim suđenje ljudima...? Isus je na to pristao i sada čeka sjedeći sa desne strane svoga Oca.

Podvučeno ne postoji zapisano ni na jednom mjestu u Bibliji, što znači da su to samo predpostavke i nagađanja, tj. ljudske umotvorine.Ovako vjerovanje mora prihvatiti svako ko želi da postane kršćanin. Ako bi smo počeli da čitamo šta na temu trojstva kažu biblijske enciklopedije, rečnici i knjige došli bi do zaključka da je trojstvo postavljeno na veoma klimave oslonce. Nova katolička enciklopedija pokreće ovu temu u sledećem tekstu: Teško je, u drugoj polovini 20 vijeka, ponuditi jasan, objektivan i direktan izvještaj o otkrivenju trojstva. Riječ trojstvo ne samo da se ne pojavljuje nigdje u Bibliji, već ne postoji suštinski dokaz da je takva doktrina uopšte nagoviještena u Svetim Spisima.U knjizi na temu trojstva, katolički teolog Karl Rahner priznaje da su teolozi u prošlosti dovedeni u nepriliku zbog jednostavne činjenice da Pisma u stvari ne predstavljaju trojstvo kao neminovnu doktrinu koja direktno proističe iz Biblije (čak ni u Jevanđelje apostola Jovana ne govori o takvoj doktrini). On dalje kaže: Mi moramo biti voljni da prihvatimo da ukoliko bi se doktrina o trojstvu odbacila kao lažna, veći dio religijske literature bi ostao bukvalno netaknut. Karl Raner jasno ukazuje iz svih praktičnih razloga da je doktrina o trojstvu besmislena.

Da vidimo kako oni koji vjeruju u dvojstvo negiraju trojstvo:Mnogi koji vjeruju u trojstvo danas bi vjerovatno smatrali apostola Pavla bogohulnikom, zato što je u svojim pozdravima crkvama kojima je slao poslanice, zanemario da spomene Svetog Duha. U svom uvodu poslanici Rimljanima, Pavle se predstavlja kao apostol Boga Oca i Isusa Hrista, ali ništa ne govori o nekoj trećoj osobi. On takođe propušta da spomene Sveti Duh u pozdravnim rečenicama svojih ostalih poslanica. Njegov standardni pozdrav glasi: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista (Prva Korinćanima 1, 3,Efescima 1, 2,Filipljanima 1, 2, Kološanima 1, 2, Prvoj Solunjanima 1, 1, Drugoj Solunjanima 1, 2, Prvoj Timoteju 1, 2, Titu 1, 4)Iz ovog navedenog teksta se jasno vidi da se i oni koji vjeruju u dvojstvo oslanjaju na poslanice Pavlove. Ja sam u ovoj knjizi na prvim stranicama dokazao da Pavle nema nikakve veze sa Bogom niti sa božanstvima. Tako se pokazuje da je i njihova teorija dvojstva potpuni promašaj.Pročitajmo šta Kuran kaže o ovome:"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju-nema Boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju." (Et-Tevba 31)

Da bi u potpunosti opovrgli teoriju dvojstva i trojstva to će mo učiniti citirajući samu Bibliju:I on reče: Da znaš da nema niko sličan Gospodu našem Bogu (Izlazak 8, 6)

41

Ko je kao Ti Gospode među bogovima, ko je kao Ti slavan u svetosti, u djelima strašan, čineći čuda? (Izlazak 15, 11)Čuj zato Izraele! Gospod naš Bog je jedan Gospod (P.Zakon 6, 4)Tebi je to pokazano, da bi ti znao da je Gospod On Bog; nema drugog mimo Njega...Znaj dakle danas i zasadi u svoje srce da je Gospod On Bog gore na nebu i dole na Zemlji, drugog nema. (Pon.Zakon 4, 35-39) Vidite sada da sam Ja, Ja On i nema drugog boga osim mene: Ja usmrćujem i Ja oživljavam, Ja ranjavam i Ja liječim: ne postoji taj ko se može iz moje ruke izbaviti. (Pon.Zakon 32, 39)Salomon je stajao ispred oltara Gospodnjeg pred čitavim skupom Izraela i raširi ruke svoje prema nebu. I reče on: Gospode Bože Izraelov, nema Boga kao tebe gore u nebesima, niti dole na zemlji, koji držiš savez i milost svojim slugama što kroče pred Tobom sa svim svojim srcem. (Kraljevi (1), 8, 22-23)Jer Ti si velik i činiš čudesa: samo si ti Bog. (Psalmi 86, 10)Ovako govori Gospod... Ja sam Prvi i Ja sam Poslednji, osim Mene boga nema. (Isaija 44, 6)Jer tako kaže Gospod koji je stvorio nebesa: On je Bog koji je formirao zemlju i stvorio je, postavio je, nije je uzalud stvorio, stvorio je da se naseli, Ja sam Gospod i drugog nema. (Isaija 45, 18)Jer ko se u nebu može porediti sa Gospodom? Ko među sinovima moćnog može biti sličan Gospodu? (Psalmi 89, 7)S kim će te prispodobit boga? Ili s kakvim likom ga usporediti? (Isaija 40, 18)Vi ste Moji svedoci, reče Gospod i moje sluge koje sam Ja izabrao: da bi ste znali i vjerovali Me i razumjeli da sam Ja On: prije Mene nije bilo boga, niti će biti poslije Mene. Ja, Ja sam Gospod; osim mene nema Spasitelja. (Isaija 43, 11)Ja sam Gospod i drugog nema, osim Mene Boga nema. Ja te naoružah mada Me nisi znao, da bi ti znao od izlaska sunca i od zapada, da nema niko osim Mene. Ja sam Gospod i drugog nikog nema. (Isaija 45, 5-6)Naš Gospode, nema nikog kao što si Ti, niti ima boga osim Tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. (Ljetopisi 1, 17-20 i Samuel 2, 7-22)Ko je to činio i izvršio, zovući generacije od početka? Ja, Gospod;Prvi i Poslednji, Ja sam On. (Isaija 41, 4)Ja sam Gospod tvoj bog od zemlje Egipat, ne znaj drugog boga sem Mene, jer nema Spasitelja mimo Mene (Hošea 13, 4)I Gospod će biti kralj nad zemljom: na taj dan biće Jedan Gospod i ime Njegovo jedno. (Zaharija 14, 9)

42

Zar nemamo svi jednog oca? Zar nas nije jedan Bog stvorio? (Malahija 1, 6)I ne idite za drugim bogovima da bi ste ih služili i obožavali. (Jeremija 25, 6)Isus mu odgovori: Prva od svih zapovijesti je: čuj Izraele: Gospod naš Bog je jedan Gospod: ti voli gospoda svog Boga svim svojim srcem i svom svojom dušom i umom i svom svojom snagom, ovo je prva zapovijest... I književnik mu reče: Dobro gospodaru, rekao si istinu: jer postoji Jedan Bog i nema nikog drugog mimo Njega. (Marko 12, 29-32)Otac je veći od mene. (Jovan 14, 28)Kršćani se pozivaju veoma često na Novi zavjet braneći teoriju trojstva i pri svom vjerovanju često kažu da je Novi zavjet istinita riječ božija. Međutim da je Bog jedan dokazat ćemo samim citiranjem Novog zavjeta i ako ga ne smatramo validnim iz razloga jer se autori četvoro evanđelja u njemu međusobno mimoilaze.Novi zavjet:A ovo je vječni život; spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. (Jovan 17, 3)Mjesto toga vi želite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam čuo od Boga. (Jovan 8,40)Ja uz pomoć Duha Božijeg izgonim zle duhove. (Matej 12, 28)Kao što vidimo Isus kaže i otvoreno priznaje da sam od sebe ne može napraviti nikakava čuda. Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. (Matej 10, 32)Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer imate samo jednog Učitelja, a vi ste braća! Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga nebeskoga! (Matej 23, 8-9)Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli:-Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja! (Matej 26, 39)Kao što vidimo ovde se Isus moli Bogu. Ako je Isus Bog zbog čega se onda moli Bogu!? Ako je Isus Bog zbog čega je onda uopšte po kršćanima dozvolio da ga uhvate kad vidimo u gore navedenom citatu da mu to nije bila volja!Idemo dalje:Isus govori: Prva glasi – Čuj Izraele: Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim svojim srcem, svom dušom svojom, svom pameti svojom, i svom snagom svojom! (Marko 12, 29-32)U to vrijeme ode Isus na Goru da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga. (Luka 6, 12)Zašto me zoveš dobrim?- reče Isus.-Samo je jedan Dobri Bog. (Luka 18, 19)I Isus je, umoran od puta, sjedio tako na zdencu. To je bilo oko šestoga sata. (Jovan 4,6)

43

Iz gore navedenog se vidi jasno da Isus nije Bog, jer bi bilo apsurdno da se Bog umori od puta, a nije se umorio kad je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih.Koga Bog posla, taj govori Božije riječi, jer On daje Duha bez mjere. (Jovan 3, 34)U gore navedenom citatu Ivan Krstitelj kaže za Isusa da je on poslanik koji govori Božijim riječima?Gospodine vidim da si prorok..., reče mu žena. (Jovan 4, 19)Zašto žena nije rekla Isusu: Gospdine vidim da si Bog!?Ja sam od sebe ne mogu ništa učiniti...jer ne tražim svoju volju, nego onoga koji me poslao. (Jovan 5, 30)Još jedno priznanje Isusa da nije Bog. Ako je Isus jednak Bogu kao što tvrde kršćani, on bi morao sam od sebe mnogo toga učiniti!Ljudi, kad vidješe čudo, koje učini Isus, rekoše: Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet. (Jovan 6, 14) Ako je Isus Bog, zašto ljudi nisu rekli: Ovo je uistinu Bog!? Ovo djelo Bog hoće – odgovori im Isus – da vjerujete u onoga koga je on poslao. (Jovan 6, 29)Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, već da ga uskrisim u poslednji dan. (Jovan 6, 38-39)Zar ovde Isus nije nedvosmisleno rekao da je on poslanik koji vrši volju onoga koji ga je poslao!Moja nauka nije od mene – odgovori im Isus – Nego od onoga koji me poslao. Ako ko htjedne vršiti volju Njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe. Tko govori sam od sebe, taj traži svoju vlastitu slavu. A tko traži slavu onog koji ga je poslao, taj je istinit; u njemu nema nepravednosti. (Jovan 7, 16-18)Dakle Isusa je Bog poslao. On nije došao sam od sebe njegovom voljom, niti je, kako kaže njegova nauka od njega već od onoga koji ga je podučio. U Kuranu se povodom ovoga kaže: "I poučit će ga pismu i mudrosti i Tevratu i Indžilu." (Ali žimran 48) U Jevanđelju po Mateju se kaže:Tada ga odvede đavo u sveti grad i postavi ga na vrh crkve (Matej4, 5)Dakle, ako je Isus Bog, kakav je to Bog kojeg đavo može da vodi tamo ovamo!?Dalje se kaže:Opet ga uze đavo i odvede ga na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu i reče mu: sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se. (Matej 4, 8-9)Međutim ako je Isus Bog zar to nije već sve njegovo!? Kako đavo može da nudi Isusu ono što je on stvorio? Ako je Isus Bog on je i samog đavola stvorio tako da je apsurd u tom slučaju još veći.U Jevanđelju po Mateju Isus se popeo na goru i držao predavanje svojim učenicima u kojem im kaže:Blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga vidjeti. (Matej 5, 8)

44

Što znači da oni Boga još ne vidješe. Ako je Isus Bog on bi svojim učenicima morao reći: „Blago onima koji su čistoga srca jer Boga vidješe“. O kojem to Bogu Isus priča? Svakako ne priča o sebi. Zašto? Jer on nije Bog!Da nastavimo dalje sa Novim zavjetom:Zato su gledali da ga uhvate, ali su se bojali naroda, jer ga je držao za proroka. (Matej 21, 46)Dakle, kao što je iznad napisano, narod ga je držao za proroka a ne za Boga!A on im reče:- I drugim gradovima moram donijeti Radosnu vijest o kraljevstvu Božijem, jer sam zato poslan. (Luka 4, 43)Dakle, i ovde Isus priznaje da je poslan.Gospodin Bog naš jest jedini Bog. (Marko 12, 29)Pročitajmo kako đavo kuša Isusa, tj. šta mu je ponudio:Opet ga uze đavo i odvede ga na goru vrlo visoku, i pokaza Mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu. I reče Mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se. (Matej 4, 8-9)Međutim, ako je Isus Bog, zar to nije već sve njegovo. Zar to nije Isus sve stvorio kao i smaog đavola???Jedan filozof koji se naziva Augustin trojstvo opravdava na način što navodi primjer mozga koji je istovremeno subjekat, predmet i sredstvo spoznaje. Međutim, kad je Marija rodila Isusa da li je rodila samo njega ili i ostalu dvojicu? Kada je Isus razapet, da li je razapet samo on ili još ostala dvojica?Dakle iz navedenog se vidi da je ovakvo poređenje nemoguće jer Trojstvo u koje vjeruju kršćani je realnost, jer su Otac, Sin i Duh Sveti potpuno samostalni i neovisni jedan od drugog. ISUSOVO RASPEĆE

Tada Isus reče:- Još sam malo vremena s vama pa odlazim k Onomu koji me posla. Tražit će te me, a nećete me naći. Gdje budem ja, vi ne možete doći. (Jovan 16, 10)Ovo iznad je tekst iz evanđelja koji negira Isusovo raspeće.Isus se poziva na Psalme i kaže da sve treba da se svrši što je u njma napisano:I reče im: ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. (Luka 24, 44)Pročitajmo sada Davidove psalme u kojima se na veoma jasan način pokazuje da Bog spašava sluge Njegove:Čuj, Gospode, glas moj, tebe prizivljem, smiluj se na me i usliši me... Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustaše na me lažni svjedoci; ali zloba govori sama protiv sebe. Vjerujem da ću vidjeti dobrotu Gospodnju na zemlji živijeh. Podaj im, Gospode, po djelima njihovijem, po zlome postupanju njihovu; po djelima ruku njihovijeh podaj im, podaj im što su zaslužili. Jer ne paze na djela Gospodnja, i na djela ruku njegovijeh. Da ih razori i ne sazida. Da je blagosloven Gospod, jer usliši glas moljenja mojega! (Psalmi 27, 7-14) i (Psalmi 28, 1-6)Uzvišivaću te, Gospode, jer si me oteo, i nijesi dao neprijateljima mojim da mi se svete. Gospode, Bože moj! Zavikah k tebi, i iscijelio si me. Gospode! izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siđem u grob. Tada tebe, Gospode, zazivah, i

45

Gospoda molih: Kakva je to korist od krvi moje, da siđem u grob? Hoće li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju? (Psalmi 30, 1-12)Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu. (Psalmi 31, 8) Pokaži svjetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošću svojom. Gospode nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamutnu i padnu u pakao. Ja rekoh u smetnji svojoj: odbačen sam od očiju tvojijeh; ali ti ču molitveni glas moj, kad te prizvah. (Psalmi 31, 16,17,22)Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na podsmjeh. Slušaj molitvu moju, Gospode, i čuj jauk moj. Gledajući suze moje nemoj mučati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji. (Psalmi 39, 8-12)Dugo čekah Gospoda, i saže se k meni, i ču viku moju. Izvadi me iz jame, koja buči, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje. (Psalmi 40, 1-2)Kao što vidite Bog ispunjava Davidove molitve, pa se postavlja pitanje zbog čega ne bi i Isusu ispunio molitvu kada ga je on molio. U Davidovim psalmima se takođe i Isus pominje da je spašen:15. Oči su Gospodnje obraćene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov.16. Ali je strašno lice Gospodnje za one koji čine zlo, da bi istrijebio na zemlji spomen njihov.17. Viču pravedni, i Gospod ih čuje, i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh.18. Gospod je blizu onijeh koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha.19. Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospod. 20. Čuva Gospod sve kosti njegove, ni jedna se od njih ne će slomiti.U Kuranu povodom ove teme se kaže:I kada Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta". (Ali žimran, 55) Jovan kaže da su Jevreji, kad su ušli Mesiji da ga uhapse popadali po zemlji, nakon što su ga upitali i na što im je Isus odgovorio da je to on. Ovo padanje po zemlji se poklapa predskazanjem iz Psalmi: 3. Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega;4. Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni.5. Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro do vijeka, za svagda.6. Neprijatelju nesta mačeva sa svijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.(Psalmi 9, 3-6) Možemo citirati i Pavla povodom ovog događaja:On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti. (Jevrejima5,7) Napomenimo da se na mnogo mjesta u Novom zavjetu pominje kako je Isus ipak mučen i razapet na krst. Međutim to je ljudska umotvorina, a kao najbolji dokaz neispravnosti Novog zavjeta je međusobno neslaganje autora četvoro Jevanđelja koja ćete kasnije imati priliku da pročitate.Ja smatram da je neko drugi mučen i razapet na krstu, a kao potpora mojih sumnji je i dokaz iz Lukinog Jevanđelja kada su starješine narodne i glavari sveštenički i književnici pitali čovjeka kojeg vode:

46

Jesi li ti Hristos? Kaži nam. A on reče: ako vam kažem, ne ćete vjerovati. (Luka 22, 67) Dakle kao što vidimo taj čovjek nije rekao da je on Isus, a osim toga postavlja se pitanje zašto su ga ljudi pitali ako li su bili sigurni da je to on!?Nesigurnost ljudi da je u pitanju Isus Hrist se još jednom potvrdjuje pa čitajmo:Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reče: vi kažete da sam ja. (Luka 22, 70) Dakle, kao što vidimo opet su ga pitali, ovog puta svi, a čovjek im opet nije rekao da je on Isus, već kaže: vi kažete da sam ja. Riječi "vi kažete da sam ja" u stvari imaju značenje da to nije Isus Hrist, jer kako čovjek reče "vi kažete da sam ja"što znači: a ja ne kažem da sam. Međutim Luka pogrešno zaključuje, pa kaže:A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? Jer sami čusmo iz usta njegovijeh. (Luka 22, 71)Kao što vidite Luka kaže da su ljudi rekli da su sami čuli iz usta njegovijeh, medjutim, ako pažljivo pročitate, to ljudi ipak nisu čuli. Kao nepobitan dokaz da ljudi nisu bili sigurni da li je to Isus su riječi: šta nam trebaju više svjedočanstva! Dakle tražili su svjedočanstva.Vidimo dakle da su ljudi u smutnji bili da li je čovjek koji se trebao razapeti zaista Isus. Kuran nam u vezi toga jasno kaže:I zbog njihovih riječi: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika... A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao sebi.-A Allah je silan i mudar". (En-Nisa 157-158) Osim navedenog, treba reći da je Isus posjedovao čudo pretvaranja i nestanka iz vida, pa čitajmo:A oči i kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan za drugoga, i Isus približi se, i iđaše s njima. A oči im se držahu da ga ne poznaše. A on im reče: kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli? A jedan po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi čuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? (Luka 24, 15-18)...Tada se i njima otvoriše oči i poznaše ga. I njega nestade (Luka 24, 31)...A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: mir vam. A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha. (Luka 24, 36-37)Evanđelje govori o mnogobrojnim pokušajima Jevreja da uhapse Isusa, da ga se domognu i riješe. Međutim, on je u svakoj prilici uspio da se sakrije i izvuče, iako su oni bili svuda oko njega. Pogledaj šta se sve o tome kaže u:- Jovan 7,27-30,- Jovan 8, 59- Jovan 8,59 i 10,29.Erado Ersija, poznat po svom neprijateljskom raspoloženju prema muslimanima u svojoj knjizi Učenje muslimana o nekim pitanjima kršćanstva kaže: „Kuran pobija Isusovo ubistvo i raspeće. Ono što

47

tvrdi Kuran podržavaju neke kršćanske sekte, kao što su basilidije koji vjeruju da je Šimun bio nalik na Isusa ili seritije koje smatraju da je jedan od apostola bio razapet umjesto Isusa.”Njemački historičar Herarnest Dibon koji u svojoj knjizi Islam tj. istinsko kršćanstvo na 142. strani kaže: „Sva pitanja oko raspeća i iskupljenja su obične izmišljotine od strane Pavla i njemu sličnih koji nikada nisu vidjeli Mesiju, Ovo nema nikakve veze sa istinskim kršćanstvom.”Mulmin u prvom djelu svoje knjige pod naslovom Istorija kršćanske vjere kaže: „Izvršenje presude je bilo po mraku i slaboj vidljivosti zbog čega je postojala mogućnost da je Mesija zamijenjen sa nekim od zatvorenika koji su u jeruzalemskom zatvoru izdržavali kaznu, čekajući smrtnu presudu za počinjenateška krivična djela. Ovako mišljenje zastupaju i neke kršćanske sekte, u čemu ih podržava i Kuran.”Zašto su Rimljani razapeli Isusa?Kršćanski teolozi bi htjeli da povjerujemo da su Rimljani razapeli Isusa zato jer su ga Židovi mrzili. A mrzili su ga zato, jer se nije pokazao kao Mesija koji će ih izbaviti od neprijatelja koji ih je tlačio tj. Rimljana. Hej, stanite malo! Zar bi Rimljani nekoga raspeli, jer NIJE htio biti pobunjenik protiv njih? Pavle u svojoj poslanici kaže:A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovjedanje naše, a uzalud i vjera vaša…A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša, još ste u grijesima svojim…Ali Hristos usta iz mrtvih, i bi novina onim koji umriješe. (Korinćanima prva 15, 17-20)Dalje Pavle kaže da se mrtvo tijelo proživljuje kao duh:Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno. Tako je i pisano: Prvi čovjek Adam postade u tjelesnom životu, a poslednji Adam u duhu koji oživljuje. Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno. (Korinćanima prva 15, 43-46)Zatim Isusa u Lukinom Jevanđelju pitaju učenici čija će biti žena nakon vaskrsenja koja je imala sedmoro muževa i on im odgovara:O vaskrsenju dakle koga će od njih biti žena? Jer je ona sedmorici bila žena. I odgovarajući Isus reče im: Djeca ovog svijeta žene se i udaju; A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenje iz mrtvih niti će se ženiti ni udavati; Jer više nemogu umrijeti; jer su kao anđeli; I sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenja. (Luka 20, 34-36)Dakle i u Pavlovoj poslanici Korinćanima i u Lukinom Jevanđelju nailazimo da se mrtvo tijelo vaskrsenjem proživljava kao duh.Međutim u Jevanđelju po Luki u poglavlju 24 nailazimo da Isus nakon navodnog vaskrsenja nije bio duh, on je bio čovjek od krvi i mesa, što znači da on nije bio razapet, jer da jeste bio bi duh:A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: Mir vam. A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha. I reče im: Šta se plašite? I zašto takve misli ulaze u srca vaša? Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duha tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se

48

reče im: Imate li ovde šta za jelo? A oni mu dadoše komad ribe pečene, i meda u saću. I uzevši izjede pred njima. (Luka 24, 36-43)Luka nam kaže da su se uplašili jer su mislili da vide duha! A zašto bi oni mislili za Isusa da je duh, ako nije izgledao kao duh? Odgovor glasi: Isusovi apostoli su ČULI, čuli su, da im je učitelj razapet na krstu. Čuli su sada da je on duh, jer je umro. Čuli su da je on sada mrtav i sahranjen već tri dana. U takvoj poziciji, očekujete da on već truli u svom grobu. Kada takvu osobu vidite, normalno je da se prepadnete. To je prirodna reakcija. Jevanđelje po Marku, poglavlje 14, 50 nam prepričava najkritičniji dio Isusovog života. „Oni su ga ostavili i pobjegli.“ Nisu bili tamo. Nisu bili svjedoci onome što se dogodilo. Svi oni! Čitajmo:I odgovarajući Isus reče im: Kao na hajduka izašli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. I ostavivši ga, učenici svi pobjegoše. (Marko 14, 48-50)Dakle Isusovi učenici nisu bili svjedoci Isusovog raspeća. Obzirom da bi trebao biti duh nakon vaskrsenja kako to Pavle kaže (Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno-Korinćanima prva 15, 43), moramo zaključiti da on nije bio razapet budući da je svojim učenicima dokazivao da je čovjek od krvi i mesa. Dakle opet napomenimo da je Isus u Lukinom Jevanđelju rekao da su ljudi koji vaskrsnu duhovi, kao anđeli: I vaskrsenje iz mrtvih niti će se ženiti ni udavati; Jer više nemogu umrijeti; jer su kao anđeli; I sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenja. (Luka 20, 34-36)Isus znači nije vaskrsao jer se nakon navodnog raspeća prikazao svojim učenicima kao čovjek od krvi i mesa. Isusovi učenici nisu bili samo srećni, već presrećni, i čudili se: „Čovječe šta se desilo?! Mislili smo da si mrtav i već pokopan.“ Tada on kaže: „Ima li ovdje nešto za jelo?“ Pa su mu dali ribu i med. On je to uzeo i jeo, da im pokaže. Šta hoće da im dokaže? Da je vaskrsao? Da bi ste dokazali da imate meso i kosti, vi jedete hranu?!Šta on to dokazuje? Da je duhovno biće? Pavle kaže –Ne! Vaskrsnuto tijelo biće u obliku duha. Isus kaže –Ja sam fizičko biće! Isus dokazuje da nije vaskrsao već da je bio živ. Isus dokazuje svojim učenicima da tijelo koje vide nije transformisano tijelo, nije promijenjeno tijelo! To je zbog toga što je vaskrsnuto tijelo u obliku duha. Ko to kaže? To kaže Pavle. Ko to kaže? To kaže i Isus. Vi protivrječite njima, protivrječite Pavlu, ispada da je on pogriješio. Pavle je imao svoj razlog da vjeruje da je Isus proživljen duhovno. Razlog glasi: Dok je putovao prema Damasku, on je vodio prve kršćane. Na tom putu, imao je viziju, veliko svijetlo, i čuo je glas. U djelima svetih apostola, (9, 7), (22, 9), (26, 14), pročitajte to tamo. U toj viziji, on je vidio jako svijetlo i čuo je glas, koji ga doziva na hebrejskom jeziku: „Soule, Soule, zašto ih predvodiš bez mene? Zašto se okrećeš protiv propovijedi?Dakle u samoj Bibliji nailazimo kako Isus dokazuje svojim učenicima da nije vaskrsnuo a Pavle kaže: Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. (Korinćanima prva 15, 43-46) A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovjedanje naše, a uzalud i vjera vaša…A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša, još ste u grijesima svojim… (Korinćanima prva 15, 17-20) Dakle po Pavlu Isus je morao biti duhovno biće nakon raspeća ali kao što smo vidjeli nakon raspeća Isus se pokazao svojim učenicima kao čovjek od krvi i mesa. U knjizi djela apostola, potvrđuje se: „On se pokazao ljudima i dao im razne dokaze da je on ŽIV.“ Ne proživljen, već živ. U Jevanđelju po Marku, (16, 11), stoji: „Pa oni su čuli da je on ŽIV, i da ga je ona vidjela, ali nisu povjerovali.“ Marija Magdalena ga je vidjela,

49

i kad im je to potvrdila, nisu joj vjerovali. Šta to nisu povjerovali? Da je on bio ŽIV! Ne da je vidjela Isusovog duha. Da je rekla da je vidjela Isusovog duha, svako bi joj vjerovao. Ne postoji Biblija u kojoj piše riječ proživljen. Kad je Marija Magdalena otišla do grobnice, i nije našla njegovo tijelo, došli su neki ljudi i rekli da su imali viziju anđela, koji im je rekao –On je živ! (Luka, 24, 23). U Lukinom Jevanđelju, (Luka 24, 4-5), piše da su dva čovjeka koja su stajala sa strane, upitali ovu ženu: „Zašto tražiš žive među mrtvima?!“ Tražiš živu osobu u groblju?! Šta je s tobom?! Pa on je živ!

Što se tiče drugih dokaza, njih svakako ima a najasniji od njih nalazi se u Matejevom Jevanđelju: Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: Učitelju! Mi bi radi od tebe znak vidjeti. A on odgovarajući reče im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka. Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i Sin čovječiji u srcu zemlje tri dana i tri noći. (Matej 12, 38-40)Međutim šta je bilo Jonino čudo? Kakav je bio Jona u trbuhu kitovom tri dana i tri noći? Bio je ŽIV! Iz utrobe ribe, on traži pomoć od Boga. Da li mrtvaci čine molitvu?! Ne! Tri dana i tri noći riba ga je nosila po okeanu. Živog ili mrtvog? Živog. Trećeg dana ga je izbacila na obalu. Živog ili mrtvog? Živog. „A šta Isus kaže?“ Kaže:-Kao što je Jona bio tri dana i tri noći u utrobi ribe. Je li Jona bio u utrobi ribe živ ili mrtav? Živ! Tri dana i tri noći bio je živ. Uzastopno. Isus kaže:-Isto kao što je bilo Joni, tako će biti i čovjekovom sinu, što se dogodilo Joni, dogodiće se i meni. Jona je bio živ! Isus u grobnici tri dana i tri noći, je li bio živ ili mrtav? Je li mrtav pravi odgovor? Šta Isus kaže? Kaže da će biti isti kao Jona, ali kršćanski svijet kaže:-On nije isti kao Jona! Ja ih pitam:-Ko to govori istinu? Vi ili Isus? Ima ljudi koji će reći Isus je samo naglašavao faktor vremena. Međutim nema ništa čudno u faktoru vremena. Svejedno je da li je čovjek u grobnici tri dana, tri sata, tri godine ili tri nedelje. To nije nikakvo čudo! Čudo je kada očekujete da čovjek umre a on ne umre! Učenici su od Isusa tražili čudo vidjeti, a čuda nema u faktoru vremena. Dakle da li je Isus bio živ ili je vaskrsnuo? Bio je ŽIV!Osim svega navedenog Isus je rekao da će biti u grobu tri dana i tri noći. I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko ne beše nikad metnut. I dan beše petak i subota osvitaše. (Luka 23, 53-54)U petak veče je prvo veče kada je Isus bio u grobu, subota je prvi dan i druga noć u grobu. Nedjelja ujutru, prvog dana u nedelji, Marija Magdalena odlazi do groba, a grob je prazan. A u prvi dan nedeljni dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; ali nađoše kamen odvaljen od groba. I ušavši ne nađoše tijelo Gospoda Isusa. (Luka 24, 1-3)Je li tako? Grob je prazan. Koliko dana i koliko noći je bio u grobu Isus Ivice? Ivica: petak uveče, subota dan, subota uveče. Koliko dana i koliko noći? Ivica: Dvije noći i jedan dan. A šta ste ono rekli: „Kao što je Jona bio tri dana i tri noći, tako će i sin čovjekov biti tri dana i tri noći.“ Ja vas pitam da li to izgleda kao ovo? Po svemu ovome da se zaključiti da je Isus po Bibliji lažni prorok. On nije govorio istinu. Slagao ih je da će biti tri dana i tri noći mrtav. On nije uspio da ostvari proročanstvo. I vi kažete da je on taj čovjek poslat od Boga?! Mi muslimani nemamo problema u vezi Isusa da li je on bio prorok ili nije. U Kuranu piše da je bio i mi to prihvatamo. Ali kako ovo prihvatiti?

50

OBOŽAVANJE SVETACA, SVEĆENIKA I POBOŽNIH LJUDI

Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite. (Jovan 5, 44)Ovdje Isus nedvosmisleno kaže da je ne ispravno slaviti slave jedan od drugoga tj. ljudi od samih ljudi, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite. Isus ovde takođe kaže jedinog Boga. Gdje je ovde Trojstvo?Ukoliko se malo dublje počnemo baviti ovom temom veoma brzo ćemo doći do zaključka da svako vjerovanje u bilo koga drugog kao neku svetinju je u stvari odvraćanje od Boga. Pogledajmo samo koliko svetaca ima kod pravoslavnog življa. Nemojmo zaboraviti pri tome da su ti sveci kod ljudi nastali kao ljudska umotvorina, tj oni svakako nisu od Boga. Da apsurd bude još veći napomenimo da se nigdje u Starom i Novom Zavjetu ne pominje nikakav svetac, tj. da nekog čovjeka svetog treba slaviti, niti postoji bilo šta što bi ljude navelo da imaju svog sveca. Međutim, oni se slave kao neka božanstva, kao neki Bogu bliski jer su navodno čuda činjeli dok su živi bili. Obožavanje svetaca je narod dovelo do toga da se međusobno raspravljaju čiji je svetac bio bolji, čiji je svetac veća čuda činio tj. dovelo je do zaboravljanja Boga kao jedinog tvorca svijeta. Osim toga oni smatraju da ti sveci mogu posredovati kod Boga za njih. Ali ovo je samo puko predpostavljanje i nagađanje.Na određenim mjestima u Bibliji Bog se obraća svojim poslanicima riječima da će njihov narod učiniti svetim, ali ni na jednom mjestu, kao što rekoh, Bog nije rekao da ti ljudi ili taj narod posjeduju neka božanska svojstva, niti na jednom mjestu kaže da ti sveci ili taj sveti narod treba da se proslavljaju. Takođe se ni na jednom mjestu ne kaže da su sveci posrednici. Čak šta više On kaže preko Isusa Hrista tj, preko Jovana:

Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite. (Jovan 5, 44) Pročitajmo šta piše u Bibliji povodom ove teme:I on reče: Da znaš da nema niko sličan Gospodu našem Bogu (Izlazak 8, 6)Tebi je to pokazano, da bi ti znao da je Gospod On Bog; nema drugog mimo Njega...Znaj dakle danas i zasadi u svoje srce da je Gospod On Bog gore na nebu i dole na Zemlji, drugog nema. (Pon.Zakon 4, 35-39)Jer ko se u nebu može porediti sa Gospodom? Ko među sinovima moćnog može biti sličan Gospodu? (Psalmi 89, 7) S kim će te prispodobit boga? Ili s kakvim likom ga usporediti? (Isaija 40, 18)Dakle, ovdje se jasno kaže da ne treba imati posrednika kod Boga.

51

Vi ste Moji svedoci, reče Gospod i moje sluge koje sam Ja izabrao: da bi ste znali i vjerovali Me i razumjeli da sam Ja On: prije Mene nije bilo boga, niti će biti poslije Mene. Ja, Ja sam Gospod; osim mene nema Spasitelja. (Isaija 43, 11)Osim toga i u Novom zavjetu se kaže:Jer nema drugog imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. (Djela apostolska 4, 12)I ja Jovan vidjeh ovo i čuh; i kad čuh i vidjeh, padoh da se poklonim na noge anđela koji mi ovo pokaza. I reče mi: gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braća tvoja proroci i oni koji drže riječi knjige ove. Bogu se pokloni. (Otkrivenje 22, 8-9)Moramo napomenuti da se u gotovo svim crkvama nalazi bar po jedna ikona nekog određenog sveca. U ponekim hrišćanskim kućama nalaze se slike svetaca koje oni obožavaju. Ali, pročitajmo Davidove psalme povodom toga:Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječijih. Usta imaju, a ne govore; oči imaju a ne vide; uši imaju, a ne čuju; nozdrve imaju, a ne mirišu; ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode; i ne puštaju glas iz grla svog. Takvi su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. (Psalmi 115, 4-8)U knjizi proroka Isaije se kaže:Ja sam Gospod, to je ime moje, i slavu svoju neću dati drugom ni hvalu svoju likovima rezanim. (Isaija 42, 8)Pročitajmo kako se obožavaju sveštenici:Kršćani vjeruju da je nemoguće ući u raj dok se čovjek ne ispovjedi svećeniku.Ukoliko bi prikrio makar i jedan grijeh ne bi mu koristila njegova ispovjed. Jednom godišnje oni imaju post kada odlaze u crkve i ispovijedaju se svećeniku za svoje grijehe. Ta ispovjed može biti i u drugim vremenima, kao što su bolesti i strah od smrti. Tada se pošalje po svećenika koji dolazi da ga ispovijedi za sve njegove učinjene grijehe i tom prilikom mu svećenik oprosti. Oni, žalosni bili, smatraju da svaki grijeh kojeg svećenik oprosti, biva oprošten i kod Svemogućeg Boga. Zbog toga se i papa sa sjedistem u Vatikanu obožava i smatra zastupnikom Isusa na Zemlji i on je taj koji po njima ima mogucnost da oprašta grijehe, spašava pakla i uvodi u raj. Tom prilikom uzima i veću količinu novca. To takodje čine i ostali kršćanski svećenici koji predstavljaju produženu ruku pape, te i oni daju oprost od grijeha i uvode u raj, tj. spašavaju čovjeka pakla, naravno uz plaćanje. Te se oproštenice čuvaju sve do smrti odredjene osobe kada se one stavljaju uz njega uz smrtničko odijelo. Oni su ubijedjeni da će ući u raj uz pomoć tih oproštenica. Svećenici na ovakav način od zavedenih kršćana uzimaju veliki novac. Moglo bi im se postaviti pitanje:"Zašto to činite kad takvo nešto nije činio ni Isus, niti to ima osnove u vašem Evandjelju"? Nećete naći u vašim knjigama da je Marija, majka Isusova ili apostoli, učenici Isusovi bilo kome takvo što činili. Iako smatrate da je Isus Bog ili božiji sin, te bi on bio onda najpreči da takvo što učini, tj. da se njemu neko ispovijeda.Međutim, moramo napomenuti da se neke kršćanske zajednice, zbog lošeg iskustva i ataka na žene od strane svećenika koje su došle da se pred njima ispovijede, ne pridržavaju ovog obreda. Priče o ovakvim slučajevima i atacima na obraz žene, kršćanima su dobro poznate. U Evropi se to svkodnevno dešava pred njihovim očima i o tome često piše tamnošnja štampa. Ali, važnije od ovoga je pitanje ispravnosti ovog obreda i da li svećenik može oprostiti grijehe nekoj osobi, ili je potrebno da i njemu neko oprosti grijehe. Postavlja se pitanje: Zašto se uopšte tražiti oprost od ljudi koji su obični grešnici kao i svi drugi?

52

Doista su svećenici ljudi poput svih ostalih, a možda neki od njih pri sebi imaju više grijeha nego obični kršćani, pogotovo su griješni u svom vjerovanju i lutanju, pa ko će onda njima oprostiti njihove grijehe!? Ali, vi ste slijepi ljudi, a vaši svećenici još i više od vas, pa kako da slijepi vode slijepe, osim u propast? Tako će te pasti zajedno sa svojim svećenicima u vatru pakla vječnog. Sve je to što griješite i pogrešno vjerujete, nakon čega Allah neće oprostiti kako On kaže u svojoj knjizi:"Zaista, Allah neće oprostiti nikome ko Mu druga pripisuje". Kada je nemoguć Allahov oprost vama, shodno ovim Njegovim riječima, još je manja mogućnost da svećenik može oprostiti čovjeku. Na tako pogrešan način čovjek se približava djavolskim rabotama i postaje predmet njihovih izrugivanja..."A, grijehe oprašta samo Allah dž.š."

U Islamu ne postoji ništa kao što je dogma o papinoj nepogriješivosti. Sama izmišljena ideja o svećeničkom staležu kao klasi koja je upućena u Božije tajne i koja stoji između Njega i Njegovih robova je suprotna Allahovom božanskom biću i Njegovoj bezgraničnoj milosti. Allah je sveznajući, Onaj koji sve čuje, uvijek milostiv. On ne treba ničije posredovanje da zna, On sve čuje i On je milostiv. Odbacujući ideju posredovanja između Allaha i ljudi u Kuranu Allah dž.š. kaže: "Oni se pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: Ovo su naši zagovornici kod Allaha. Reci: Zar da Allaha učite nečemu što ne zna na nebesima i na Zemlji! Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!" (Junus, ajet:18)Odbacujući ideju posredovanja između Boga i ljudi u Bibliji se kaže:S kim će te prispodobit boga? Ili s kakvim likom ga usporediti? (Isaija 40, 18) Ja, Ja sam Gospod; osim mene nema Spasitelja. (Isaija 43, 11) Biblija zabranjuje preuzimanje paganskih praznika i običaja i njihovo svetkovanje. Slavljenje slava potiče iz paganstva. Do 10. vijeka Srbi su kao paganski narod bili mnogobošci. Verovali su u jednog vrhovnog boga Svevida i mnogo manjih bogova. Svako pleme imalo je svog kućnog boga-zaštitnika, čiji se praznik slavio jednom godišnje. Kada je hrišćanska vjera – tada već u svom iskvarenom obliku – stigla do Srba, oni je nisu prihvatili srcem, već samo spolja, formalno. Zato im je bilo teško da se odreknu svojih kućnih bogova.

Sveštenstvo je taj problem “riješilo” tako što je dopustilo ljudima da i dalje slave svoje slave, praznike i običaje, ali sada u malo izmijenjenom, “hristijaniziranom” obliku. Tako su plemenski bogovi sada dobili imena hrišćanskih svetaca i andjela. Tada je Nemanjino pleme uzelo svetog Arhanđela za svoje krsno ime; Mrnjavčevići - Djurdjevdan; Nikšići - Sv. Luku, itd. Na taj način su neznabožacki običaji “pokršteni” i postali obavezni za spasenje. Sveto Pismo, međutim, uči da hrišćani ne treba da se ugledaju na pagane i njihove običaje koji su Bogu mrski. (2 Carevima 17,22-41; Galatima 4,10; Kološanima 2,16-17).

DOKAZIVANJE NEISPRAVNOSTI AUTORA ČETVORO EVANĐELJA

Kao uvod u ovu temu citiraćemo Evanđelje po Mateju:

53

Isus reče: Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok postoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari. (Matej 5, 17-18)Dakle, Isus kaže, u evanđelju po Mateju da nije došao da ukida zakone ranijih proroka međutim u istom tom evanđelju Isus ih ipak ukida pa kaže:Mojsije vam je zbog vašeg okorjelog srca dopustio da možete otpustiti svoje žene. Ali u početku nije bilo tako. A ja vam kažem: tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – te se oženi drugom, čini preljub, i tko se oženi otpuštenicom, preljub čini. (Matej 19, 8-9)Nije to sve, Isus po Mateju još ponešto, onako sa strane mijenja, pa čitajmo:Također je rečeno:-Tko otpusti svoju ženu, neka joj da otpusni list! A ja vam kažem: Svaki onaj koji otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub, i koji se oženi takvom otpuštenicom, čini preljub. (Matej 5, 31-32)Pa zatim još:Čuli ste da je rečeno: - Oko za oko, zub za zub. A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Tko bi te htio dužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač! Ako te tko prisili da ideš s njim jednu milju, hajde dvije. Tko te moli, podaj mu; a tko hoće da mu pozajmiš, ne odbij ga. (Matej 5, 38-42)Iz navedenog se jasno može zaključiti da Isus nije taj koji je mijenjao zakone ranijih proroka, već je to uradio Matej.Jovan je sam sebi kontradiktoran:Ja ne mogu činiti ništa sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju Oca koji me poslao. Ako ja svjedočim za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. (Jovan 5, 30, 31)Malo kasnije kaže:Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i svjedoči za mene Otac koji me posla. (Jovan 8, 18)U prvoj poslanici gore navedenoj Isus po Jovanu kaže da ako svjedoči sam za sebe svjedočanstvo mu nije istinito, međutim u drugoj poslanici Isus priznaje da mu svjedočanstva nisu istinita, jer kaže da je on taj koji svjedoči sam za sebe.

Bitnost dokazivanja neispravnosti četvoro evanđelja je u određenim rečenicama koje stoje u njemu. Tako npr. U Evanđelju po Mateju se kaže: Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim. Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetog. (Matej 28, 18-19)

Ako dokažemo neispravnost evanđelja pobijamo njegovu validnost. Neispravnost evanđelja ne mora da znači da su ona u potpunosti lažna, iz razloga jer se u njima na mnogo mjesta pominje monoteizam (jedinstvo Boga), a najčešće iz Isusovih usta. Da je Evanđelje od Boga bilo bi savršeno i ne bi imalo protivurječnosti. Međutim, Stari zavjet, Novi zavjet i evanđelja u njemu nisu od Boga, bar ne onakva kakva su tamo prikazana, kao što i sami nazivi tih evanđelja kažu da nisu od Boga već od Mateja, Marka, Luke i Jovana. Na par mjesta u Kuranu Allah kaže da je objavio Indžil Isusu, ali zasigurno ne ovakav Indžil kakav je prikazan u Novom zavjetu od autora četvoro evanđelja.

54

Da je Allah dž.š. objavio Indžil čitajmo: "Allah je-nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Tevrat i Indžil objavio još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koji rastavljaju istinu od neistine." (Ali žimran,1-4)"I poučit će ga pismu i mudrosti i Tevratu i Indžilu." (Ali žimran 48) Dakle,da to ipak nije taj Indžil koji su pisali Matej, Marko, Luka i Jovan čitajmo Kuran:"Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih!-Allah, uistinu, voli one koji čine dobro." (Trpeza-Al-Ma,ida-13)Da bi dokazali neispravnost evanđelja čitajmo:Matej u dvadeset prvom poglavlju svoga Evandjelja kaže kako je Isus uzjahao magaricu krenuvši prema Jerusalimu, dok Marko u jedanaestom poglavlju svoga Evandjelja kaže kako je Isus jahao na malom magaretu.Luka u devetnaestom poglavlju svoga Evandjelja navodi da je jahao na magarici, dok Jovan u dvanaestom poglavlju svog Evandjelja navodi kako je Isus jahao na malom magaretu, kako kaže i Marko.Marko u desetom poglavlju kaže da su dva sina Isusove tetke tražili od Isusa;,,O učitelju, htjeli smo da nešto učiniš za nas”, a on ih je upitao:”Šta želite”? Oni rekoše:,,Podari nam dobro time što će jedan od nas sjesti s tvoje desne strane, a drugi sa lijeve”.Matej u dvadesetom poglavlju navodi kako je Marija, supruga Zabedajeva došla Isusu i zamolila ga da njena dva sina sjednu sa njegove desne i lijeve strane Isusovog prijestolja.Što se tiče Luke i Jovana ni jedan od njih ne pominje u svojim Evandjeljima ovakav dogadjaj o dvojici braće, niti njihove majke, i ako se za Jovana kaže da je stalno bio prisutan u drustvu Isusovom, sve do njegovog napuštanja ovoga svijeta. Ova kontradiktornost je itekako uočljiva, jer Matej navodi da je tražila majka, Marko kaže da su to tražila braća, dok druga dvojica autora Evanđelja uopšte ne pominju ovaj dogadjaj.U sklopu ovakvog njihovog razmimoilaženja je i sledeće.Matej u devetom poglavlju svoga Evandjelja navodi kako su Ivanovi učenici rekli Isusu:,,Zašto mi i farizeji postimo, a tvoji učenici ne poste”?Dok Luka u petom poglavlju svoga Evandjelja navodi kako su knjizevnici i farizeji pitali Isusa:,,Zašto Ivanovi učenici poste, a tvoji ne poste, nego jedu i piju”? Ovdje je očit nesklad, jer se u prvom tekstu spominju farizeji kao postači, gdje pitanja postavljaju Ivanovi učenici, a u drugom tekstu ti koji postavljaju pitanje, uz dodatak Levija i književnika su farizeji, a o sebi nisu rekli ni riječi po pitanju posta ili jedenja.U sedamnaestom poglavlju Jovanovog evanđelja takodje se navodi kako je Isus pred svoju smrt molio:,,Bože moj, ja znam da Ti uvijek udovoljavaš mojim molbama, pa Te molim da spasiš moje učenike od svih nedaća ovoga i onoga svijeta”, a kod većine kršćanskih učenjaka je stav da su mnogi Isusovi učenici poginuli od mača ili bili razapeti, ili su bili mučeni guljenjem kože i drugim patnjama. Bože sačuvaj, da takva molba bude od strane Isusa-da spasi njegove učenike na oba svijeta a da nakon toga dožive strašne patnje i ovakav način umiranja, iako, kako kažu da je Isus rekao da mu Bog sve udovoljava. Još je Jovan ovde ostao usamljen u svojim navodima, jer ostala trojica (Matej, Marko i Luka) ništa od toga ne navode.

55

U desetom poglavlju Marko navodi kako je Isus rekao:”Ko radi mene ostavi svoju kuću, njivu ili šta drugo, dobit će sto puta veću nagradu na ovome svijetu, a na onome svijetu rajske vrtove”.Matej u devetnaestom poglavlju svoga Evandjelja kaže:,,…da će biti stostruko nagradjen i dobiti onosvjetsku nagradu…”, bez spominjanja ovoga svijeta.Luka u osamnaestom poglavlju kaže da će…dobiti više nego što je dao”, ne spominjući konkretnu nagradu ovoga ili onoga svijeta. Dobro znamo da Biblija priznaje Tevrat knjigu prije nje i sasvim je sigurno da je Isus dobro poznavao Tevrat, medjutim Jovan u trećem poglavlju svoga Evandjelja navodi i laže da je Isus rekao: I niko se nije uspeo na nebo, osim onoga koji je sišao sa njega”. Ovo je laž jer u Tevratu stoji da su se Ilija i Henok uzdigli na nebo, a nisu bili od onih koji su prije toga došli sa neba-nego su rodjeni, razvijali se i živjeli na Zemlji sve dok se nisu uzdigli na nebo. Ostali trojica u svojim Evandjeljima ne bilježe ovu pojavu.

Sveti Matej ili onaj koji je napisao Evanđelje pod njegovim imenom, kao i Sveti Luka, ili onaj ko je pod njegovim imenom napisao Evanđelje, nedopustivo se mnogo međusobno mimoilaze i proturječe kad govore o Mesijinom rodoslovlju. Šta svaki od njih o ovome kaže?Matej započinje svoje Evanđelje sljedećim riječima: „Djetinjstvo obećanog Mesije Isusa Krista...”Isusovo ljudsko porijeklo1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova:2. „Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i braću njegovu.”Ovako nastavlja sve do pred kraj rodoslovlja, gdje kaže:16. „JakoV rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist.”Od Abrahama do Davida je četrnaest koljena, od Davida do protjerivanja u Babilon četrnaest i od protjerivanja u Babilon do Mesije četrnaest koljena. Međutim Luka na početku svog Evanđelja izostavlja opis Mesijinog rodoslovlja i spominje ga tek u Drugom poglavlju kad priča o Mariji. Nakon priče o njoj on govori o Isusovom krštenju od strane Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.) u rijeci Jordan, nakon čega je Isus počeo obznanjivati svoju misiju. Samo na ovom mjestu Luka govori o njegovomrodoslovlju i kaže:„Isusu je na početku njegova djelovanja bilo otprilike trideset godina, a bijaše, kako se držalo -sin Josipov, sin Helijev, Matatov, Levijev...”On tako nastavlja sve do Abrahama (Ibrahima, a.s.). Poređenjem rodoslovlja koja navode Matej i Luka dolazi se do zaključka da su im se potkrale greške koje može uočiti i obični čitalac, bez ikakve prethodne upućenosti u ovu oblast. Rodoslovlje porijekla po Lukinom jevanđelju ide preko Davidova sina Natana, za razliku od Mateja, po kome ono ide preko Davidova sina Salamona.

56

- Matej kaže da je Josip Drvodjelja Jakovljev sin, dok Luka tvrdi da je on Helijev sin.- Matej, dalje, kaže da su Mesijini preci od Davida pa do babilonskog progonstva bili ugledni vladari, dok Luka kaže da nisu bili ni vladari ni poznati, izuzimajući Davida i Natana.- Matej kaže da je Salatiev Jehonijev sin jedan od predaka u lozi Mesijinog rodoslovlja, dok Luka kaže da je on Nerijev sin.- Matej kaže da je Abijud Zerubebelov sin, dok Luka kaže da se on zvao Rezin. Do ovakvih grešaka je došlo i pored toga što su imena Zerubebelovih sinova već bila napisana u Trinaestom poglavlju Prve knjige Ljetopisa (jedna od jevrejskih knjiga) gdje među njegovim sinovima nema onih sa imenima Abijud i Rezin.- Matej kaže da između Davida i Mesije ima šesnaest koljena, dok Luka kaže da je između njih dvojice četrdeset i jedno koljeno.Ostalo je da još kažemo da čovjek čije su rodoslovlje dali, uopšte nije Mesija nego Josip Drvodjelja.Ovo je jedna velika, ako ne i najveća greška, koju su napravili navodeći lozu Mesijinog rodoslovlja. Na početku je naglašeno da se daje rodoslovlje Mesije, a na kraju se ispostavilo da se, zapravo, radi o Josipu Drvodjelji, Marijinom mužu. Zar neka greška može biti fatalnija od ove? Nikakvo se opravdanje ne nalazi ni u tvrdnji da se na ovaj način željelo izbjeći da se spomene Marijino ime, jer je navodno to bilo sramota. Kakva bi to bila sramota, kad su je svi Jevreji poznavali i u mnogo slučajeva optuživali za nemoral, jer je bez muža rodila Mesiju. Zar neka uvreda pominjanjem njenog imena,može biti teža od ove?! Ko želi da se upozna sa još nekim detaljima i prigovorima, preporučujemo mu da pročita Prvu knjigu Ljetopisa, jednu od svetih jevrejskih knjiga koja je štampana u okviru Starog zavjeta. Tamo se može naći još prigovora. Zbog gore navedenog jasno se vidi zbog čega se ni Matejeva ni Lukina verzija Mesijinog rodoslovlja, ne može prihvatiti kao ispravna, jer one jedna drugu isključuju. Dakle, ako bi se jedna uzela kao tačna, druga bi bila netačna.

Pročitaj priču o iscjeljenju gubavca (Matej 8, 2 i Luka 5, 12). Zatim, pogledaj priču o iscjeljenju uzete (paralizirane) osobe u Mateju 8,5. Ovaj slučaj Luka navodi u verziji koja se ne slaže sa Matejevom, jer po Luki Mesiju za iscjeljenje bolesnika mole izraelske poglavice, dok Matej kaže da je to bio stotnik.Jovan, koji također navodi ovaj slučaj kaže da je bolesnik bio sin kraljevog sluge. Matej navodi priču o stišavanju uzburkanih morskih talasa. (Matej 8, 23) Izgonjenje đavola iz dvojice opsjednutih spominje se u Mateju 8,28-34. Matej kaže da su Mesiju dvojica ludaka susrela u mjestu zvanom Gadara, dok Marko i Luka, koji također spominju ovaj slučaj, kažu da je to bilo u mjestu Gerasa. Oni još kažu da

57

nisu bila dva nego samo jedan bolesnik. U priči o iscjeljenju uzetog se kaže da je bolesnik Mesiji donesen u postelji. (Matej 9, 1-3) Ovu priču spominju Marko i Luka s tim što Marko kaže da se to desilo u Kafarnaumu, a Matej i Luka ne spominju ime mjesta. Matej kaže da je bolesnik koji je ležao u postelji donesen Mesiji, Luka da mu je u krevetu spušten, a Marko da mu se zbog mnoštva svijeta nije moglo prići, pa je skinut krov na kući i kroz otvor spuštan na mjesto gdje je bio Mesija. Pogledaj, dalje, priču o uskrsnuću umrle djevojčice (Marko 9, 18-26). U priči se kaže da je djevojčica bila kćer nekog poglavara, da je Mesija, kad je došao u njegovu kuću, iz kuće istjerao okupljeni svijet i rekao da djevojčica nije umrla, nego da spava. Na to su mu se okupljeni nasmijali, pa ih je istjerao iz kuće, uzeodjevojčicu za ruku i ona je ustala. Marko ovu priču prenosi u nešto drugačijoj verziji. On kaže da djevojčica nije bila mrtva, nego na umoru i da je to bila kćer nadstojnika sinagoge po imenu Jair.Mesija je vijest o njenoj smrti čuo dok je svijetu govorio na jednom skupu. Luka ovu priču bilježi po Markovoj verziji. Matej, dalje, navodi priču o iscjeljenju dvojice slijepaca (Matej 9, 27-31). U njoj stojida je Mesija iscijelio dvojicu slijepaca.Marko, također, govori o ovoj priči i kaže da je Mesija slijepca iscijelio dok je bio na putu iz Jerihona. On također kaže da se radilo o jednom, a ne o dva slijepca i da mu je ime bilo Bartimej, sin Timejev (Marko 10, 46-52). Markova verzija priče se djelimično poklapa sa onom koju prenosi Luka (Luka 18, 35-43). Luka se slaže sa Markom da je slijepac iscijeljen i kaže da je Mesija pljunuo na zemlju, pljuvačku zamjesio sa zemljom, time pomazao slijepca po očima i rekao mu da ode i da se umije na izvoru.Jovanovo evanđelje kazuje da je Isus odveden na izvršenje kazne oko šest sati, dok Markovo kaže da je to bilo oko tri sata.Matej, kaže da su dvije žene, kada su krenule da obavijeste učenike da Isusa više nema u grobu, srele Isusa na putu koji ih je pozdravio itd., dok Marko kaže da su, kad ga nisu našle u grobu, brzo izašle i pobjegle, te da nikome nisu ništa govorile, jer su se bojale. Međutim, on odmah poslije toga kaže da se on prvo pokazao Mariji iz Magdale, dok je bila sama, te da je nakon toga otišla i javila njegovim pratiocima koji su tada bili u suzama i tuzi. Kad su je čuli da priča da je on živ, nisu joj povjerovali. Ovo se kosi sa onim što kaže Luka, da su one otišle i o tome ispričale to učenicima, ali im oni nisu vjerovali. Jedino Luka kaže da je Petar ustao i smjesta otrčao na grob. Istovremeno, Jovan kaže da je samo Marija iz Magdale otišla i o tome obavijestila učenike, te da su na grob otrčala dvojica učenika, Petar i još jedan drugi koga je Isus mnogo ljubio. Jovan govori o još jednom dolasku Marije iz Magdale na grob, gdje je dok je stajala i plakala, kad se nadvirila na grob vidjela dva anđela gdje sjede u bijelim haljinama na mjestu gdje je trebao biti

58

Isus. Nakon nekoliko riječi sa njima, okrenula se i vidjela Isusa gdje stoji i da joj je rekao: „Marijo!” Marko kaže da se on pokazao dvjema ženama u drugom obliku, da su one o tome ispričale učenicima, ali im oni nisu vjerovali. Jedino Luka govori o još jednom pokazivanju Isusovom dvojici učenika na putu u Emaus. Dok su njih dvojica razgovarali o svim tim događajima, pridružio im se treći čovjek i s njima putovao sve dok nisu stigli u selo, gdje je on htio da produži put, ali su ga oni uzeli zaustavljati i moliti da ostane sa njima, jer je već dan bio na izmaku. Kada je pristao i kad je, dok su sjedili za stolom, uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i pokućio im ga, prepoznali su da je to Isus, alije on u tom trenutku nestao ispred njihovih očiju. Iz svega ovoga što smo naveli, može se reći, da ne nailazimo ni na jednog svjedoka, ni muško, ni žensko, koji je vjerovao u Mesiju ili nije, da kaže da ga je vidio u grobu ili da iz njega izlazi. Svi koji kažu da su ga vidjeli, kažu da je to bilo izvan groba. Ovo govori u prilog muslimanima koji vjeruju da on nije ubijen i da je ukoliko je došlo do kakva raspeća, morao biti neko drugi, a da je on ostao živ i zdrav i da ga se njegovi neprijatelji nisu domogli.Dakle:Svaki "apostol" piše svoju verziju o tome ko je vidio prazan Isusov grob (ne i Uskrsnuće!), što je nakon toga rekao i koga je našao:Je li grob otvoren (Luka 24,2) ili zatvoren kada su stigle žene/žena (Mat 28,1-2); Koga su vidjele kraj groba? Anđela (Mat. 28,2) ili mladića (Marko 16,5) ili dva muškarca (Luka 24,4) ili dva anđela (Jovan 20,11-12); Jesu li ti ljudi ili anđeli bili izvan (Mat. 28.2) ili unutar grobnice (Marko 16,5, Luka 24,3-4, Jovan 20,11-12).; Stajali (Luka 24,4) ili sjedili (Matej 28,2, Marko 16,5, Jovan 20,12).; Je li Marija Magdalena prepoznala Isusa kad joj se prvi puta pojavio? Da (Matt. 28,9). Ne (Jovan 20,14). a. Prema Mateju 28,1, "dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.." b. Prema Marku 16,1, ", Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma ...o izlasku sunčevu, dođu na grob." c. Prema Luki 23,55; 24,1 i 24,10 "žene koje su s Isusom došle iz Galileje." Među njima bijahu: "Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva." Po Luki u 24,10 ima barem još dvije druge. d. Prema Jovanu 20,1-4, "još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob".

Pročitajmo sada predaje koje isključuju jedna drugu:Jovan krstitelj i Isus su se međusobno dobro poznavali. Bila su to dva proroka koji su istovremeno živjeli i družili se. Dovoljno je reći da su bili i rođaci. O tome se govori i u samom jevanđelju:Odgovaraše Jovan svima govoreći: ja vas krstim vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj; on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem. (Luka 3-16) O ovome se govori i u jevanđelju po Jovanu (Jovan 1, 26-32) i u Markovom (Marko 1,7-10)

59

Međutim, Matej i Luka sve ovo zaboravljaju i kažu da je Jovan krstitelj, kada je bio uhapšen poslao dvojicu svojih učenika Isusu da ga pitaju da li je on očekivani Mesija ili nije. Čitajmo:A Jovan čuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu učenika svojijeh, i reče mu: jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A Isus odgovarajući reče im: idite i kažite Jovanu što čujete i vidite: Slijepi progledaju i hromi hode…(Matej 11, 2-5) i (Luka 7, 18-21)Evanđelje govori da je Isus Petra ostavio za svoga zamjenika među apostolima i da mu je rekao:I odgovarajući Isus reče mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi javili, nego otac moj koji je na nebesima. A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena ne će je nadvladati. I daću ti ključeve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima. (Matej 16, 17-19)Međutim, Matej mijenja nakon ovoga mišljenje i slaže se sa Markom da je Petru Isus rekao: A on se obrnuvši reče Petru: idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božije nego ljudsko. (Matej 16, 23)Postavlja se pitanje kako Isus za Petra kaže da mu je zamjenik na zemlji, a čas da je sotona? Kršćani smatraju da su četiri evanđelja pisali ljudi nadahnuti i nepogriješivi. Njihovo pisanje o ovako važnim stvarima, koja su po njima temelj vjere i uputa za spas, moralo je biti međusobno podudarano i bez ikakvog neslaganja.Ne može se prihvatiti priča koja ima više verzija, po kojima se u nekim detaljima slaže, a u drugim mimoilazi.Dan Brown je rekao: "Biblija nije pala s neba. Napisao ju je čovjek kao povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz nebrojene prijevode, dodatke i revizije. Prilikom sastvaljanja Novog zavjeta razmatralo se više od osamdeset evandjelja, a opet je samo nekoliko izabrano da udje u njega - Matej, Marko, Luka i Jovan bili su medju tih nekoliko."Citirajmo Kuran:I sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio-pravi su grešnici. (Al-Maida 47) KRŠTENJE

Luka koji nikada nije vidio Isusa u svom Evanđelju navodi kako je Isus rekao:,,Ko bude kršten ući će u raj, a ko ne bude ući će u pakao i u njemu vječno ostati”. Zbog ovog teksta u njihovom učenju oni smatraju da nije moguće ući u raj, odnosno dženet, osim sa

60

krštenjem. Na ovo bi im se moglo reći:,,Šta mislite o Abrahamu, Isaku, Jakovu, kao i drugim vjerovjesnicima, da li će oni u raj kada nisu kršteni”. Oni bi rekli da je njihovo obrezivanje zamjena za krštenje. Zatim bi ih trebalo ponovo upitati:,,Šta kažete za Adama i Noa i za njihove prve potomke-niti su se obrezivali, niti su se ikada krstili, a u tekstu vašeg Evanđelja se kaže da su oni svi u raju”! Svi kršcanski učenjaci u to vjeruju, a ipak ne mogu da odgovore na ovakva pitanja.Pravilo o krštenju je lažno i izmišljeno. Da je voda krštenja sveta i spasava svakog ko se krsti izmislio je 190. god., Irinej Lionski.Pravilo o krštenju djece izmislio je 215. god., Kiprijan iz Kartagine.Nailazimo na kontradiktornost u Bibliji jer ona uči da se krštavati mogu samo odrasli, oni koji svesno odluče da postanu hrišćani (Matej 28,19-20; Marko 16,15-16; Djela apostolska 8,35-39; Matej 18,1-5; 19,13-1)Krštenje polivanjem ili prskanjem izmislio je 203. god., Tertulijan. I u ovom slučaju nailazimo na kontrdiktornost jer Biblija uči da krštenje predstavlja potpuno uranjanje u vodu, jer simbolizira potpuno očišćenje od grijeha, kao i smrt starog čovjeka – grešnika i radjanje novog čovjeka – hrišćanina (Jovan 3,23; Marko 1,9-10; Dela apostolska 8,38-39; Rimljanima 6,4).Krštenje se vrši tako što se u svakoj crkvi postavi posuda od mermera ili nešto slično, koju svećenik napuni vodom, te na tu vodu nešto prouči iz Evandjelja. Nakon toga u tu vodu ubaci dosta soli ili balzamovo ulje. Kada bi se vršilo pokrštavanje nekog uglednog i starijeg čovjeka iskupilo bi se nekoliko uglednih kršćana koji bi mu svjedočili po njihovoj vjeri da je kršten. Pored te svete vodice svećenik bi rekao:,,O taj i taj, znaj da prihvatanje kršćanstva znači da vjeruješ u to da je bog jedan od trojice i znaj da nećeš moći ući u raj, osim krštenjem. Naš gospodar je Isus-božiji sin koji je otjelovljen u utrobi svoje majke Marije i postao bogočovjek. On je bog u suštini zbog svog oca, a ljudsko je biće po suštini svoje majke. Razapet je i umro je.Živio je i postao živim tri dana nakon njegova zakopavanja, a onda se uzdigao na nebo i zasjeo sa desne strane svoga oca. Na Sudnjem danu će donositi presude ljudima i ti treba da vjeruješ u sve što vjeruju sljedbenici crkve. O sinak moj, vjeruješ li u sve ovo, na što mu novonastali kršćanin odgovara sa.”Da”. Nakon toga svećenik zahvata svete vodice kojom posipa novog kršćanina, govoreci:,,Krstim te u ime oca, sina i duha svetog”.Zatim, tu vodu obriše peškirom i ostavlja ga što znači da je dotični prihvatio kršćansko učenje.Što se tiče krštenja kršćanske djece ono se obavlja osmi dan po rodjenju. Roditelji bi dijete donijeli u crkvu i predali svećeniku u ruke, nakon čega bi se svećenik obratio riječima ranije navedenim u njihovom učenju, a otac i majka bi odgovarali sa riječima prihvatanja, zatim preuzimaju dijete koje je tako postalo kršćanin. Osoba koja nosi dijete svećeniku u crkvi na krštenje i prskanje vodom, odnosno kupanje, smatra se duhovnim ocem djeteta (kumom). Kada dijete odraste pomenuta osoba se posebno poštuje i uvažava, u mnogim slučajevima više nego i rođeni otac. Ovaj obred kršćani su preuzeli od Jevreja. RIJEČ BOG U SVETOM PISMU Ovim imenom su, u prenesenom značenju, nazvani neki poslanici u kršćanskim svetim knjigama. Ovakav naziv im je dat zbog njihove bliskosti Bogu. Među njih ne spadaju

61

samo poslanici, nego i drugi vjernici i dobri ljudi. Tako u Ivanovom evanđelju se kaže: Gospodin moj i Bog moj – izjavi Toma. (Jovan 20, 28)Međutim, da ova izjava ne može da se tumači kao drugi Bog pored Jednoga je dokaz u Psalmima: Bog ustaje u skupštini bogova, usred bogova sud održava...Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega! Ali ćete kao svi ljudi umrijeti. (Psalmi 82,1,6 i 7)Dakle, tumačeći ove riječi morali bi za bogove prihvatiti ljude za koje ne znamo ko su. Osim toga morali bi i Mojsija nazvati Bogom: Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo. (Izlazak 7, 1)U navedenom primjeru Mojsijevo nazivanje ovim imenom je u značenju Gospodar, Pretpostavljeni. Tamo gdje se Isus naziva ovim imenom to ima isto značenje. Da Isus nije Bog govori nam i Petrovo svjedočanstvo: Izraelci, čujte ove riječi: Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazarećanina moćnim djelima i čudesnim znacima koje, kako i sami znate, Bog učini po njemu među vama. (Djela apostolska 2, 22)Iz navedenog se vidi da je Bog subjekt, a Isus objekt radnje. Da se radilo kojim slučajem o Trojstvu Petar bi svoje riječi svakako drugačije formulisao.Na jednom drugom mjestu Petar kaže: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših proslavi svoga slugu Isusa, kojeg ste vi predali i kojeg ste se odrekli pred Pilatom kad ovaj bijaše odlučio da ga oslobodi. (Djela apostolska 3, 13)Iz navedenog nije potreban komentar jer vidimo da je Isus sluga a ne Bog.Jedna od glavnih zabluda koje se kršćani drže i od nje ne odustaju je smatranje Isusa bogom, vjerovanje u božije utjelovljenje u njemu i sjedinjenje s njim. Ovakvo svoje učenje temelje na navodnim Isusovim riječima: Ja i Otac smo jedno i tko gleda u mene, gleda u Oca. Ja sam u Ocu i Otac je u meni. Ova izjava ne znači ništa jer se kosi sa nedvosmislenim Isusovim izjavama i priznanjima da je on samo čovjek poslan od Boga. Onaj ko šalje i onaj koji se šalje nisu isto. Očito da se ovde radi (ako je Isus ovo rekao) o jednom vidu poistovjećivanja, i to u pogledu pokornosti, tj. ko se pokorava Isusu pokorava se i Bogu, kako je i sam Isus u tom smislu i rekao: Jer vas sam Otac ljubi, budući da ste vi mene ljubili. (Jovan 16, 27) Ovo treba shvatiti tako kao kad pošalješ dijete da ti od nekoga nešto donese, a ovaj mu kaže: Neka ti dođe otac! Zatim dijete kaže: Isto je ja ili otac, ili kad se nekome ko se voli kaže: Ja i ti smo jedno.Da vidimo šta bi bilo ako bi bukvalno shvatali Isusove riječi:Da svi budu jedno, Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni. Da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio. (Jovan 17, 21-23)Napomenimo da i u gore navedenom tekstu Isus kaže da ga je Otac poslao.Dakle ako ovde ne uđemo u stvarno značenje riječi onda bi se božanstvenost mogla pripisati i Isusovim učenicima. Ako bi bukvalno posmatrali riječi onda bi Isusovi učenici bili veći od Isusa dok bi Isus bio veći od Boga, jer gore Isus kaže: da budu svi jedno kao

što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni.

POBIJANJE EVANĐELJA KROZ PROROČANSTVA NJIHOVIH AUTORA

62

U sledećem tekstu koji ćete čitati vidjet ćete koliko je Crkva imala kvalitetne proroke u vremenu nakon Isusa Hrista. Ono što su oni pisali u Novom zavjetu kršćani smatraju i dan danas validnim. Prihvataju pomenutu knjigu kao da je od Boga i ako sami nazivi tih evanđelja govore da ona nisu od Boga, već od Mateja, Marka, Luke i Jovana. Čitajmo proročanstva!Matej u svom evanđelju najavljuje skori smak svijeta:Jer će doći sin čovječiji u slavi oca svojega s anđelima svojijem i tada će vratiti svakome po djelima njegovijem. Zaisto vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovde koji ne će okusiti smrti dok ne vide sina čovječijega gdje ide u carstvu svojemu. (Matej 16, 27-28)I u Kuranu i u Bibliji najavljen je dolazak Isusa Hrista pred Sudnji dan tako da se ovde svakako misli na njegov dolazak. Pažljivo pročitajte podvučeno. Ipak ljudi o kojima Matej priča su okusili smrt a ne viđoše sina čovječijega.Pogledajmo kako to Marko radi:Ali u te dane, poslije te nevolje, sunce će pomračiti, i mjesec svoju svetlost izgubiti. I zvijezde će spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se. I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izbrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba. A od smokve naučite se prići: kad se već njezina grana podmladi i stane listati, znate da je blizu ljeto. Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata. Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.Ali ljudi umriješe, i Marko sa njima, i prođe 2000 godina a ljudi ne vidješe ova čuda. Naraštaj ipak prođe, a do vrata ne dođe.Na kraju pročitajmo Luku:I biće znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova. Ljudi će umirati od straha i od čekanja onoga što ide na zemlju; jer će se i sile nebeske pokrenuti. I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše. I kaza im priču: gledajte na smokvu i na sva drveta; Kad vidite da već potjeraju, sami sami znate da je blizu ljeto. Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije. Zaista vam kažem da ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude. (Luka 21, 25-32)Napomenimo da pomenuti naraštaj prođe a carstvo Božije ne dođe. Da vidimo šta Isus kaže o budućim prorocima i to u njihovim Evanđeljima:Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: "Ja sam Hristos". I mnoge će prevariti. I iziće mnogi lažni proroci i prevarice mnoge. I što će se bezakonje umnožiti, ohladnjeće ljubav mnogih. (Matej 24,5.11-12)Očigledno da Matej nije bio svjestan da se Isusovo proročanstvo odnosi upravo na njega.Pročitajmo Kuran:"Pitaju te o Smaku svijeta: Kada će se dogoditi? Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna." (An-Naziat 42,43,44)

63

"Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći. Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: - To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna." (El-E,raf, 187)

DOGAĐAJI PRIJE RASPEĆA ISUSOVA

Sada ćemo pročitati priče autora evanđelja u Novom zavjetu vezane za Isusovo pomazanje. Počećemo od Luke:Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu sjede za trpezu. I gle, žena u gradu koja bješe grešnica doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese sklenicu mira. I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom. (Luka 7, 36-38)Luka kaže da je žena iz grada oprala Isusove noge suzama (žena zvana tuš), međutim da vidimo šta kaže Ivan:A Isus prije pashe na šest dana dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh. Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marija služaše, a i Lazar sjeđaše s njim za trpezom. A Marija uzevši citru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira. (Jovan 12, 1-3)Pogledajte gore podvučeno. Očigledno je da neko laže, ja svakako ne. Osim toga Luka kaže da je Isus bio u kući fariseja. Da nastavimo sa Jovanom:Onda reče jedan od učenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade: Za što se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? A ovo ne reče što se starahe, za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovčežić, i nosaše što se metaše unj. A Isus reče: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba: Jer siromahe svagda imate za sobom, a mene nemate svagda. (Jovan 12, 4-8)Jovan kaže da je Isus bio u Vitaniju kod Lazara. Osim toga Ivan i Luka kažu da je žena prala noge Isusu suzama. Da vidimo šta kaže Marko:Bijahu pak još dva dana do pashe do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. I kad bijaše on u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjedaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogoljenoga mira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. A neki se srđahu govoreći: za što se to miro prosipa tako? Jer se mogaše zanj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. A Isus reče: ostavite je;šta joj smetate? Ona učini dobro djelo na meni. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro učiniti; a mene nemate svagda. Ona što može, učini: ona pomaza tijelo moje za ukop. (Marko 14, 1-8)Kao što vidimo Luka kaže da je Isus bio u kući kod jednog fariseja, Jovan kaže da je bio kod Lazara dok Marko kaže da je bio kod Simona gubavoga. Marko kaže da mu je žena prosula tečnost na glavu dok Luka i Ivan kažu da mu je prala noge. Luka kaže da mu je

64

noge prala suzama, dok Jovan kaže da mu je noge prala citrom pravoga nardova mnogocjenoga mira. Jovan kaže da je jedan od učenika, navodeći njegovo ime rekao: Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša, dok Marko kaže u množini: A neki se srđahu govoreći: zašto se to miro prosipa tako!?Napomenimo da je Luka bio Pavlov učenik a da je Pavle čovjek iz sekte fariseja.Što se tiče posljednje večere Marku se potkrala greška pa čitajmo:I posla dvojicu učenika svojijeh i reče im: idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim, I gdje udje kažite gospodaru od one kuće: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem? I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotivite. I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu. I kad bi uveče, dođe sa dvanaestoricom. (Marko 14, 13-16)Gore podvučeno je Markova greška. Isus nije mogao doći sa dvanaestoricom, jer su dvojica već bili ranije došli i pripremili pashalnu večeru u kući Isusovog prijatelja. U pogledu ove priče Matejeva verzija se u mnogim detaljima razlikuje od Markove:A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše učenici k Isusu govoreći: gdje ćeš da ti zgotivimo pashu da jedeš? A on reče: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: učitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe ću da učinim pashu s učenicima svojijem. (Matej 26, 17-19) Kao što vidimo Matej kaže da su u pripremanju pashalne večere učestvovali svi, a ne samo dvojica učenika. Dakle neko ovde laže, ja sigurno ne!Matej, Marko i Luka (Luka 22, 8) se slažu da je poslednja večera bila i pashalna , nasuprot Jovanu koji tvrdi da je pashalna večera bila u veče nakon Isusova ubistva (Jovan 18, 28). Evanđeosko neslaganje oko vremena poslednje večere je uzrok neslaganja oko jedne druge ključne tačke iz Isusova života, određivanja vremena u kome je Isus razapet. Ako se prihvati Markovo, Matejevo i Lukino mišljenje, onda je Isus sigurno sa svojim učenicima jeo vazam u četvrtak naveče, domalo iza toga bio uhapšen i razapet sljedećeg dana, u petak. Nasuprot njima, Jovan tvrdi da je do hapšenja došlo uoči četvrtka (u srijedu uveče), a do raspeća u četvrtak. Postavlja se pitanje, kada je onda došlo do raspeća; u četvrtak ili petak? O IZMJENAMA SVETIH STARIH KNJIGA

Muslimani ne smatraju da su sve knjige izmijenjene u potpunosti, već da su izmijenjeni pojedini djelovi nekih knjiga koje priznaje Crkva. Iz tih knjiga vremenom su vršena prepisivanja tako da je većina od njih sada u opticaju, od te izmijenjene vrste. U svijetu se i dan danas mogu naći kršćanske knjige koje nisu izmijenjene (bar ne u tolikoj mjeri kao ove). Zna se da je Tora u raličitim verzijama kod kršćana, Jevreja i Samarićana. One bi morale biti iste. Međutim, ako se uporede očite će biti drastične razlike. Ovo upućuje na jednu nepobitnu činjenicu da je prepisivanje, pa čak i čitanje, svetih knjiga bila privilegija svećenstva, a da one nisu bile dostupne običnim vjernicima dugi niz godina. Zbog ovoga se u petnaestom vijeku pojavio Martin Luter, osnivač protestantizma, koji se pobunio protiv ove prakse. Međutim, do petnaestog vijeka knjige su već bile uveliko izmijenjene. Crkva je, kad bi željela nešto mijenjati, mijenjala je to na svoju ruku a kad bi prepisivala, to bi radila iz već prepisivanih primjeraka svetih knjiga. Knjige koje su bile u privatnim posjedima, bile su pošteđene ovih izmjena. Ima slučajeva pronalaska ovakvih primjera evanđelja.

65

Da bi se Božija knjiga smatrala istinitom potrebno je da u njoj postoji direktno obraćanje Božije osobi, tj. poslaniku, koji će zapisati ono što mu Bog prenosi. Taj slučaj nailazimo u Kuranu u kome je Allah dž.š. dao objavu Muhamedu i "on" je prenio nama. U Kuranu ne postoji treće ili četvrto lice koje prenosi tj. piše o događajima koji su bili i koji će biti. Dakle, Kuran je razgovor između Allaha dž.š. i Muhammeda s.a.v.s. Glupo bi bilo da Bog, idealni tvorac galaksija, podari knjigu ljudima koja je kontradiktorna. Upravo takva je Biblija, tj. njen Stari i Novi zavjet. U Novom zavjetu nailazimo na četiri evanđelja od četvoro autora koji prenose događaje koji su se zbili. Ta evanđelja su "po" Mateju, Marku, Luki i Jovanu. Oni nisu bili Božiji poslanici koji bi prenijeli događaje već neka treća ili pak četvrta lica koja o tome pišu. Da je moja tvrdnja tačna, je nesumnjiva činjenica da su ta evanđelja "po" određenoj osobi. Šta znači ovo "po"!? Da su kojim slučajem ta evanđelja po Isusu a ne po navedenim autorima onda bi svakako sumnje bile otklonjene. Međutim, kršćani smatraju da su autori četvoro evanđelja bili nadahnuti Duhom Svetim i da je ono što prenose nama ne sumnjiva istina. Ali u tom slučaju postavlja se pitanje kako su onda u svojim izjavama sva četvorica autora međusobno kontradiktorna? Da li je onda njihov Duh Sveti, koji je jedan iz trojstva i koji se smatra Bogom pogrešno prenosio ono u čemu se oni razlikuju!? Svakako odgovor je ne! Bog je ne pogrešiv. Ono što su oni pisali nije nadahnuće od Svetog Duha već njihovo sopstveno.U Starom zavjetu nailazimo na sedamsto puta izgovorenih rečenica:"Bog reče Mojsiju i Mojsije reče Bogu", što znači da neko treći prenosi o događajima koji su se zbili i koji će biti. Da je kojim slučajem Mojsije pisao, rekao bi:"Ja rekoh Bogu, Bog reče meni". Ili pročitajmo knjigu "Ponovljeni zakon" u kojoj se kaže:"I umrije ondje Mojsije sluga Gospodnji u zemlji Moavskoj po riječi Gospodnjoj". (Pon.Zakon 34,5)Mojsije svakako ovo nije napisao jer je već bio umro. Postavlja se pitanje ko je ovo napisao? Niko od kršćanskih sveštenika ne zna ko! Ako ih pitate reći će da je to napisao onaj koji je bio nadahnut Duhom Svetim. Ali u tom slučaju postavlja se pitanje kako je Duh Sveti mogao praviti greške?

Porijeklo kršćanskog učenja iz paganskih vjera

Istraživači koji se bave izučavanjem istorije religije susreću se sa nevjerovatnom sličnošću kršćanske sa paganskim religijama. Mi ćemo ovde objasniti i detaljno prikazati o kojim se sličnostima radi.Srž kršćanskog učenja je vjerovanje u Trojstvo. Postavlja se pitanje odakle ovakvo učenje u kršćanstvu vodi korjene? Odgovor je kod pagana iz Evrope, Indije, Kine, Egipta itd.Kod svakog od pomenutih naroda susrećemo se sa vjerovanjem u troje. Hindusi su recimo svoje Trojstvo nazivali kao Bogom sa tri lica, ili tri naravi. Ta tri božanstva su Brahma, Višnu i Šiva koji su nerazdvojni jedni od drugih. Sva ova tri božanstva predstavljaju jednog gospodara koji stvara, održava i ruši. Brahma je predstavljen kao stvoritelj tj. Bog Otac, Višnu kao održavatelj i upravitelj ljudskom sudbinom označen kao Sin i Šiva predstavljen kao rušilac života, ali i ponovni stvaratelj, predstavljen kao Duh Sveti. Međutim Hindusi nisu jedini koji su podržavali ovu doktrinu. Stari paganski Rimljani su također vjerovali u Trojstvo: Ormuzd, Mitras i Ahriman. Prvi je Stvaralac, drugi Sin božiji a treći Razarač.

66

U Egiptu je takođe bilo poznato učenje o Trojstvu. Kod njih je bilo predstavljeno kao: Bog Oziris, Izida kao Riječ i Horus kao Duh Sveti.

Što se tiče kršćanskog učenja o raspeću Isusa Hrista i njegovog iskupa za prvi počinjeni grijeh, može se reći da i ono ima začetak kod paganskih Hindusa, Rimljana, Grka, Egipćana i drugih naroda. Hindusi vjeruju da Višna što se začeća tiče nema početak i kraj i da je poslao svog sina Krišnu na zemlju. Isto tako se smatra za Isusa kod kršćana. Da bi Krišna spasio zemlju od tereta koji nosi, on je sišao na zemlju kao Bog u ljudskom obliku i dobrovoljno se žrtvovao. Krišna je takođe kao i Isus Hrist razapet na krstu. Što se tiče ostalih religija pomenimo Budu za kojeg se takođe smatra da je bio Bog koji je sišao na zemlju kao spasilac ljudskog roda.Oziris se kod Egipćana smatrao kao najboljim primjerom samožrtvovanja radi očuvanja drugih života.Kršćani kažu, da je Zemlju, kada je Isus bio razapet, bila obuzela tama i mrak. Međutim, Hindusi su ovo isto tvrdili za Krišnu sina od Višnua kada je on bio razapet. Grci i Rimljani takođe su tvrdili da je zemlju prekrila tama i mrak sa rođenjem i smrću njihovih velikana. Tako se po vjerovanju Rimljana cio svijet bio pomračio kad je rođen Romul, osnivač Rima.Kršćansko vjerovanje o utjelovljenju Boga u ljudskom obliku identično je sa vjerovanjem Hindusa. Oni su vjerovali da je Višnu kao Krišnu preobražen u ljudski oblik u utrobi majke Difaki koja ga je rodila.Kršćani tvrde da se prilikom rođenja Isusa Hrista na nebu pojavila blještava zvijezda i da su u Jerusalim došli magi sa istoka u potrazi za novorođenim bogom, kako bi mu se poklonili. (Matej 2, 1 -13) Ono što je interesanto je da se identična priča nalazi u budizmu a još interesantnije je to što je identična priča i sa Krišnom. Ova priča poznata je i kod Kineza u vezi sa rođenjem boga Ju.Kršćani tvrde da se Isus Hrist, Marijin sin, rodio u jaslama (mjestu gdje se stoci polaže sijeno i druga hrana). Pagani isto ovo tvrde za svoja božanstva – Hindusi sa Krišnu, Kinezi za Hoši, Perzijanci za Mitru itd.Kršćani, također, tvrde da Isus Hrist vodi porijeklo od loze kralja Davida, kako bi ga pripremili za kraljevstvo. To isto su, prije njih, tvrdili pagani za svoja božanstva. Tako Hindusi za svoje božanstvo Krišnu tvrde da vodi kraljevsko porijeklo. To isto budisti tvrde za Budu, Kinezi za Konfučija, Grci za Herkula i sl. Svim ovim božanstvima, prije Isusa, pripisivano je kraljevsko porijeklo. Kao što kršćani tvrde da je kralj Herod želio da ubije Isusa kad se rodio, ali nije u tome uspio, to isto tvrde i pagani za svoja božanstva. Hindusi tvrde da se to isto desilo sa Krišnom i Budom, Perzijanci sa Zaratustrom, osnivačem stare perzijske religije, kao i sa nekim drugim. Ova podudarnost u pričama vezana za Isusa Hrista i paganska božanstva ne završava se sa ovim. 1) Kršćani tvrde da je Isus nakon uskrsnuća iz mrtvih, sišao u pakao kako bi iz njega umrle.2) Vjeruju da je Isus Hrist, Sin Božiji, koji stvara i oblikuje stvorenja.3) Vjeruju da se krštenjem opraštaju grijesi.

67

Sve ove tvrdnje se takođe mogu naći kod paganskih učenja. Iz svega ovoga se vidi koliki je uticaj pagansko učenje ostavilo na kršćanstvo, zahvaljujući prvim misionarima ranog kršćanstva, među kojima Pavle zauzima najistaknutije mjesto.Neke vjere koje su prethodile pojavi Isusa Hrista, po prirodi svoga učenja a gotovo u potpunosti se u nekim aspektima podudaraju sa učenjem Pavla koji ih je unio u kršćanstvo. Kada je ovo učenje prihvaćeno kao kršćansko, došlo je do iskrivljena prvobitnog kršćanstva. U Pavlovom vremenu Grci su živjeli u Palestini, pa je tako njihova kultura, filozofija i vjersko učenje njemu bilo veoma dobro poznato. Slično je i sa Rimljanima. Veze Jevreja sa Egiptom u tom vremenu su bile na velikom nivou tako da je Pavle poznavao i njihovo učenje.Tri učenja o kojima će mo nešto više reći:

- perzijsko učenje o Mitri- babilonsko učenje o Balu- indijsko učenje o Budi

Perzijsko učenje o Mitri – MitrizamMitrizam je vjera perzijskog porijekla. Svoj procvat doživio je u Perziji 6. vijeka p.n.e. Oko 70. godine p.n.e. ova vjera se iz Perzije proširila na prostore Rimskog Carstva, odakle se širila prema sjeveru. Doprla je čak do Velike Britanije. Ova vjera je učila da je:

- Mitra bio posrednik između Boga i ljudi, da je rođen u nekoj pećini ili zapećku na dan 25 decembar. Napomenimo da se ovaj dan preuzeo kao dan rođenja Isusa Hrista, međutim dokazat će mo kasnije da Isus Hrist nije rođen u zimskom periodu.

- da je imao dvanaest učenika,- da je umro kako bi ljude spasio od grijeha,- da je nakon smrti uskrsao iz groba i nastavio ponovo živjeti,- da je uskrsao na nebo naočigled njegovih učenika dok su mu se molili i

klanjali,- zvao se spasiteljem i izbavljačem,- u njegove osobine se ubraja i to da je bio lahak poput perke,- njegove pristalice su se krstile u njegovo ime- u njegov spomen svake godine su njegove pristalice priređivale Svetu

večeruRopertson tvrdi da na prostorima Rimskog Carstva učenje o mitraizmu nije iščezlo sve dok se njegova temeljna učenja konačno nisu stopila sa kršćanstvom.

Babilonsko učenje o Balu i njegov uticaj na kršćanstvoBabilonci su narod koji je dugi niz godina p.n.e. nastanjivao oblast današnjeg Iraka. Obožavali su boga zvanog Bal. Babilonci su vjerovali da je Bal bio uzet u zatočeništvo, da mu je suđeno i da je nakon suđenja bio stavljen na mnogobrojna iskušenja. Praktkovali su običaj da se svake godine od strane vlasti oslobodi po jedan osuđenik na smrt. Te godine narod je tražio da se izvrši smrtna kazna nad Balom, a da se pomiluje drugi čovjek. Legenda dalje kaže da je nakon izvršenja smrtne kazne nad Balom cijelu zemlju obuzela tama i užasna grmljavina. Oko Balova groba postavljena je straža kako njegove pristalice krišom ne bi izvadile njegovo tijelo. Boginje su se okupile i sjedile oko groba oplakujući Balovu smrt.

68

Sve ovo u potpunosti liči na priču koju nam o Isusovom životu prenosi Evanđelje. Ono kazuje da su njegova majka Marija, Marija Magdalena i još jedna Marija, sjedile pored njegova groba i oplakivale ga. Ovo podsjeća na oplakivanje Bala od strane boginja. Napokon, priča o Balu kazuje da je on uskrsao iz mrtvih, da je proživljen početkom proljeća i uspeo se na nebo. Priča o Isusu Hristu takođe kaže da je on uskrsao iz mrtvih.Jevreji su ovu priču donijeli u Palestinu prilikom svog povratka iz Babilona.

Sličnosti između Budina života i života Isusa HristaBuda 1---Kada se rodio Buda na nebu se pojavila zvijezda koja je najavila njegovo rođenje. Ova zvijezda, primijećena je, kretala se prema mjestu Budina rođenja. Svako ko je primjetio ovu zvijezdu nastojao je da je prati kako bi pronašao novorođenče i poklonio mu se.Isus 1---Prilikom Isusovog rođenja na nebu se ukazala zvijezda koja je objavila njegovo rođenje kao rođenje spasitelja. Ona je odvela grupu maga sa Istoka do mjesta njegovog rođenja gdje su mu se, kada su ga ugledali, poklonili.Buda 2---Buda, kako govore indijske legende, se rodio 25 decembra.Isus 2---Isus je rođen 25. decembra.Buda 3---Kada se rodio Buda, njegovo rođenje proslavili su anđeli izgovarajući svoj blagoslov na njega: Blagoslovljeni se rodi da ljudima donese mir, a Zemlji radost!Isus 3---Prilikom Isusovog rođenja u vazduhu su se pokazali anđeli. Oni su letjeli iznad polja u blizini Betlehema, slavili ga i blagosiljali ga riječima: Radost među ljudima i mir na Zemlji.Buda 4---Budino rođenje značilo je opasnost po vlast i carstvo, pa mu je car Benbasara zaprijetio smrću, jer se bojao da Budino rođenje ne bude povod njegove propasti.Isus 4---Isus je predstavljao opasnost po vlast kralja Heroda. Zato je Herod želio da ga ubije. Međutim, Isus je sa svojom majkom već bio sklonjen u Egiptu.Buda 5---Kada se Buda odlučio da počne propovijedati svoje učenje, pojavio se đavo koji je pokušao da ga u tome omete.Isus 5---Na početku Isusovog pozivanja pojavio se đavo i pokušao da ga zavede.Buda 6---Mara je rekao Budi: Prođi se propovijedanja vjere, postat ćeš vladar svijeta!Isus 6---Đavo je Isusu rekao: Ako mene budeš obožavao, učinit ću te vladarom cijelog svijeta.Buda 7---Buda se nije obazirao na Maru, nego mu je u lice rekao: Gubi mi se sa očiju! Kada je savladao Buda savladao Maru, sa neba je počelo padati cvijeće, a zrak je počeo mirisati. Buda je dugo vremena provodio u postu.Isus 7---Isus se nije obazirao na đavolje riječi, već mu je rekao: Sotono gubi se od mene! Nakon što je Isus savladao Sotonu, na njega su se spustili anđeli i pohvalili ga. Poslije ovoga Isus je počeo neprekidni post od četrdeset dana i noći.Buda 8---Buda je kršten svetom vodicom. Njegovom krštenju je prisustvovao Duh Sveti.Isus 8---Zaharijev sin, Ivan krstitelj, krstio je Isusa u rijeci Jordan. Njegovom krštenju prisustvovao je Duh Sveti.Buda 9---Budisti vjeruju da su njihove molitve primljene i da ih one uvode direktno u raj, sve dok se upućuju u Budino ime.

69

Isus 9---Molitve kršćana se primaju sve dok se obavljaju u ime Isusa Hrista. Za svoje molitve kršćani će biti nagrađeni rajem.Buda 10---Kada je Buda, nakon smrti zakopan u zemlju, on je, nekom čudnom snagom i natprirodnom moći, uspio da izađe iz groba i nastavi živjeti.Isus 10---Kada je Isus nakon smrti na krstu bio zakopan, neka čudna, natprirodna sila, uklonila je veliki kamen sa ulaza u njegovu grobnicu. Uskrsao je iz mrtvih i nastavio je ponovo živjeti.Buda 11---Nakon što je ispunio svoju misiju na Zemlji, Buda je uskrsao na nebo.Isus 11---Nakon što je ispunio svoju misiju na Zemlji, Isus je bio uzdignut na nebo.Buda 12---Buda će se pred Smak svijeta ponovo vratiti na zemlju i nastaviti propovijedati svoje učenje, kako bi povratio slavu, a Zemlju ispunio srećom i blagostanjem.Isus 12---Isus će se ponovo vratiti na Zemlju, njom vladati, širiti svoje učenje i Zemlju ispuniti mirom i svakim dobrim.Buda 13---Nakon proživljenja Budi će biti povjeren zadatak da sudi ljudima.Isus 13---Isusu će na Sudnjem danu biti povjereno suđenje ljudima.Buda 14---Buda nema početka ni kraja. On je vječan.Isus 14---Isus nema početka ni kraja. On je vječan, kao što je vječan i njegov Otac.Buda 15---Priča se da je Buda rekao: Ja nosim grijehe ljudi kako bi oni bili spašeni.Isus 15---Isus je Spasitelj ljudskog roda. On se žrtvovao da bi ljude iskupio od grijeha koji je počinio njihov praotac Adam. Njegovom krvlju bit ćemo spašeni.Buda 16---Buda je također rekao: Sakrivaj svoja dobra djela, a ljudima pričaj o grijesima koje si počinio!Isus 16---Isus je, između ostalog, svoje sljedbenike savjetovao da sakrivaju svoja dobra djela, a da govore o svojim lošim djelima.Buda 17---Buda je svoje pristalice savjetovao da budu samilosni i ljubazni, čaki prema svojim najljućim neprijateljima.Isus 17---Isus je svojim sljedbenicima govorio: Ljubite svoje neprijatelje, blagosiljajte one koji vas proklinju i činite dobro onima koji vas mrze.Buda 18---Buda je svoje učenike i pristalice savjetovao da ostave naslađivanje ovosvjetskog dobra, da ne žude za bogatstvom, da gaje ljubav prema siromaštvu i da u molitvi budu predani.Isus 18---Isus je kao uslov za prihvatanje svoga učenja, svojim pristalicama postavljao dijeljenje milostinje, sklonost siromaštvu i samilost prema siromašnim. Sve ovo bilo je u cilju ulaska u Carstvo Božije.Buda 19---Buda je zagovarao celibat. On brak poredi sa sagorijevanjem u crnom uglju. Brak dozvoljava samo u slučaju straha da se ne počini preljub.Isus 19---Od Isusa se prenosi da je rekao: da je najbolje da muškarac ne dotiče ženu, a u slučaju ako se boji da počini blud dozvoljava se da se takav oženi, jer je ženidba bolja od sagorijevanja u vatri.Kroz sve navedeno, mogli smo primjetiti zajedničke elemente pomenutih paganskih učenja i kršćanstva.

70

Grčki vladar Konstantin je, takođe, vjerovao da je Apolo bog sunca, a Platon sin božiji. Kada je Konstantin primio kršćanstvo i proglasio ga zvaničnom vjerom svoga Carstva, počeo je tvrditi da je sada umjesto Platona, Isus Sin Božiji.Ako svi navedeni dokazi potvrđuju da kršćansko učenje ima pagansko, a ne nebeske izvore, jer se temelji na paganskim vjerama drevnih naroda, a ne na nebeskoj objavi i učenju prijašnjih poslanika kao što su Ibrahim (Avram), Ismail, Jakub, Jusuf, Musa i drugi, mi se pitamo šta je tim ljudima pa ništa ne razumiju!?

Biblija o obrezanju (sunećenju)

Mnogi kršćani iz neznanja pokušavaju ismijati muslimane zbog njihovog obrezivanja. Međutim, svakako bi korisno bilo pročitati šta sama Biblija kaže o tome:Tada reče David ljudima koji stajahu oko njega govoreći: šta će se učiniti čovjeku koji pogubi toga Filistejina i skine sramotu s Izrailja? Jer ko je taj Filistejin neobrezani da sramoti vojsku Boga živoga? (Samuilo(1), 17, 26)Dakle, vidimo da je i David bio obrezan. Filistejin neobrezani kako kaže David je u stvari njegova provokacija prema Filistejinu kao neobrezanom.Probudi se, probudi se, obuci se u silu svoju, Sione; obuci krasne haljine svoje, Jerusalime grade sveti; jer ne će više ući u tebe neobrezani i nečisti. (Isaija, 52,1)Iz samog govora Isaije jasno se pokazuje tretiranje neobrezanih.Među pobijenima namjestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovu, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni mačem, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu, metnuti su među pobijene. (Jezekilj 32, 25)Ovako veli Gospod Gospod: ni jedan tuđin neobrezana srca i neobrezana tijela da ne dolazi u moju svetinju, ni jedan od svijeh tuđinaca koji su među sinovima Izrailjevim. (Jezekilj 44, 9)Dovoljno je samo da pročitate podvučeno pa da otkrijete ko su bili neobrezani.Kao što znamo Avram i njegovi sinovi su i po Bibliji Božiji poslanici bili, a oni su obrezani, pa čitajmo:U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo, i svi domašnji njegovi, rođeni u kući i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim. (Postanak 17, 26-27)Osim toga Jovan i Isus su obrezani:A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi i rodi sina. I čuše njezini susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. I u osmi dan dođoše da obrežu dijete i šćadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija. I

odgovarajući mati njegova reče: ne, nego da bude Jovan. (Luka, 1, 57-60)

I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nađenuše mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. (Luka, 2, 21)Da vidimo šta kaže Pavle:Jer ima mnogo neposlušnijeh, praznogovorljijevih, i umom prevarenijeh, a osobito koji su iz obrezanja, kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kuće izopačuju učeći što ne treba, poganoga dobitka radi. (Titu 1,10-11)Pročitajmo sada ono najsmiješnije tj. ono što Pavle kaže za sebe:

71

Premda bi se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako ko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još većma, koji sam obrezan osmi dan, od roda Izrailjevog, koljena Venijaminovog, Jevrejin od Jevreja, po zakonu farisej. (Filibljanima 3, 4-5)Obavezno pažljivo pročitajte ovo gore podvučeno pa zaključite da li je ovo nadahnuće Pavlu od Svetog Duha.

Najnoviji naučni dokazi potvrđuju da je obrezanje veoma korisno.Svjedoci smo ponovnog povratka prakse obrezivanja novorodjenčadi. U svjetlu porasta broj medicinsko-naučnih dokaza koji ukazuju na prednosti obrezivanja muške novorođenčadi. Australijski “College of Paediatrics” je u maju 1996. godine formulisao i usvojio novi stav po ovom pitanju . U tom dokumentu se apeluje na ljekare da detaljno upoznaju roditelje sa zdravstvenim prednostima obrezivanja dojenčadi. Slične preporuke izdala je i “Canadian Paediatric Society” u kojima su opisane prednosti i posljedice obrezivanja, a “American College of Pediatrics” je zauzeo poziciju zagovornika obrezivanja novorodjenčadi. Činjenica je da uzrok povećanom riziku infekcije kod neobrezanih omladinaca i muškaraca leži u tome da vlažni predio penisa prekriven kožicom pospješuje rast mikroorganizama. 90% muške novorodjenčadi u 50.-tim i 60.-tim godinama 20.-tog stoljeća u USA i Australiji su bili obrezani odmah nakon rodjenja. Tada se je obrezivanje vršilo radi bolje higijene, zbog sprečavanja fimoze (sužavanja kožice), kao i prevencije raka penisa. Trend ka neobrezivanju novorođenčadi počeo je prije otprilike 20 godina, kada je “American Academy of Pediatrics Committee” 1971. došla do zaključka da “ne postoje validni medicinski dokazi za obrezivanje”.. Ovo je 1975. promjenjeno u ”ne apsolutno validni...”, da bi se 1989. značajno promjenilo u “Nova saznanja govore o mogućim zdravstvenim prednostima”. Dr. Edgar Schoen, predsjednik Radne grupe o obrezivanju pri Američkoj Akademiji Pedijatrije, izjavio je da prednosti rutinskog obrezivanja novorođenčadi kao mjera zdravstvene prevencije nadmašuju rizike ovakvog zahvata. U periodu od 1985.-92., porastao je broj obrezivanja muškaraca u zrelim godinama. U isto vrijeme, Dr. Schoen je ukazao da postoji veza između neobrezanosti i infekcija mokraćnih kanala, te da se ova veza ne zasniva “na pretpostavkama”, nego da je “sigurna”. U isto vrijeme dokazane su veze izmedju neobrezanosti i drugih infekcija, uključujući i HIV. Na osnovu toga Dr. Schoen zaključuje da se “obrezivanje novorođenčadi može posmatrati kao preventivna mjera, slično vakcinaciji, kod koje se mogu pojaviti neželjeni efekti i komplikacije, alione su samo trenutne i obično zanemarljive, dok su prednosti za čitav život evidentne”.

Ove prednosti obuhvataju: smanjenje problema fimoze (sužavanja kožice na penisu), smanjenje balanitisa (upale glavića), smanjenje infekcija mokraćnih kanala, manje problema pri erekciji u pubertetu, smanjenje spolno prenosivih bolesti, sprečavanje raka penisa u srednjim godinama, i u starosti smanjenje uroloških problema i infekcija. Kao što se može vidjeti, prednosti su različite u raznim starosnim dobima. Dječiji ljekari uzimaju u obzir samo moguće probleme pri samom zahvatu. No, mnogi urolozi koji liječe posljedice neobrezivanja kod muškaraca ne razumiju zbog čega se sva novorođenčad ne obrezuju. Obrezivanje starije djece je u porastu, ali sa godinama raste i

72

rizik nuspojava (pri narkozi na primjer). Dr. Schoen iz ovoga zaključuje da je “uzimajući u obzir dugoročne zdravstvene prednosti, obrezivanje novorođenčadi preporučljivo”.

Još jedan autoritet na ovom polju je Dr. Tom Wiswell koji kaže: “Kao dječiji ljekar ja se zalažem za djecu i pokušavam da radim što je najbolje za njih. Dugo vremena bio sam protivnik obrezivanja... Postepeno sam promjenio svoje mišljenje”.

Predmet istraživanja bile su i opasnosti vezane za obrezivanje. U bolnicama američke vojske izmedju 1980. i 1985. rodjeno je 136.000 dječaka, od kojih je 100.000 obrezano. Kod 193 zahvata (0,19%) nastupile su komplikacije koje se nisu završile smrću. Od 36.000 dječaka koji nisu obrezani, kod njih 86 (0,24%) nastale su komplikacije, kojima su dva djeteta podlegla. Kod 11.000 obrezivanja u Sloane Hospital u New Yorku, pri samo 6 zahvata nastale su komplikacije i nijedna od njih nije bila smrtna. Dalje, nikakve psihološke posljedice obrezivanja nisu utvrdjene. Povećana razina kortizona za vrijeme i nakon zahvata ukazuje na to da novorođenče registruje zahvat, ali ovaj kratkotrajni bol se da lakše shvatiti kada se sa druge strane sagledaju bolovi izazvani bolestima koje su prouzrokovane neobrezivanjem. Lokalna anastezija u vidu masti smanjuju bol kod bebe, a neke bebe nemaju bolove čak i kada je zahvat urađen bez anastezije.

Protivnici obrezivanja navode da je neophodna doživotna higijena penisa. Sa ovim se priznaje da se pod kožicom penisa dešava nešto štetno ili neugodno. Prema jednoj studiji među engleskim studentima, higijena penisa praktično i ne postoji. Dr. Terry Russel piše u “Medical Observer-u”: “Koji muškarac se brine o higijeni penisa nakon spolnog akta, prije nego što se okrene na stranu i zaspi (dok se u toplom i vlažnom okruženju pod njegovom kožicom razmnožavaju bakterije)”?

Upale mokraćnih kanala kod dojenčadi

Prema jednoj Wiswell-ovoj studiji kojom je obuhvaćeno 400.000 novorođenčadi u vremenskom razdoblju od 1975. do 1984., dokazano je da su neobrezani 11 puta češće obolijevali od infekcija mokraćnih puteva. U navedenom razdoblju udio obrezane djece je opao sa 84% na 74% i taj opad je doveden u vezu sa uočljivim porastom infekcije mokraćnih puteva. Upale mokraćnih puteva bile su rjeđe kod obrezane djece. Studijama sproveden 1982. godine su pokazale da se 95% svih komplikacija mokraćnih puteva kod dojenčadi javilo kod neobrezane djece. Jedna studija od Robertsa pokazala je da 4% svih neobrezanih dječaka imaju upale mokraćnog trakta, za razliku od 0,4% djevojčica i 0,2% obrezanih dječaka. Konkretno to znači da kod neobrezane djece postoji 20 puta veći riziko obolijevanja od ovih bolesti. Prema jednoj Wiswell-ovoj studiji iz 1993. godine, od 200.000 pregledane djece, njih 1000 je imalo infekciju mokraćnih puteva. Dječaci i djevojčice su bili jednako oboljeli, ali procentualno gledano kod dječaka, medju oboljelim bilo je 10 puta više neobrezanih. Kod 23% oboljelih bakterije su ušle čak i u krv. Infekcija mokraćnih puteva se može proširiti i na bubrege, a zabilježena je i visočija stopa oboljenja od pielonefritisa (proširenja bubrežne karlice) kod neobrezane djece. Ove i druge studije dokazuju prednosti obrezivanja djece sa ciljem reduciranja oboljenja mokraćnih kanala.

73

Wiswell je napravio meta-analizu svih 9 gore navedenih studija i došao je do zaključka da svaka od njih pojedinačno ukazuje na povećano oboljenje mokraćnih puteva kod neobrezanih. Rizik je otprilike 12 puta veći nego kod obrezane djece. Druge studije, uključujući i jednu medju muškarcima sa prosječnom starošću od 30 godina, pokazuju da čak i obrezivanje u zreloj dobi reducira oboljenja mokraćnih puteva. Sa dokazom da su bakterije E. coli, koje izazivaju bolesti mokraćnih kanala, sposobne da se ugnijezde na kožicu, ispunjen je jedan kriterij međusobnog kauzaliteta.

Komplikacije oboljenja mokraćnih puteva su: otkazivanje rada bubrega, upala moždane membrane (meningitis) i upala koštane srži. Ovi podaci pokazuju da odluka da se kožica ostavi intaktna rezultira mnogim problemima. Ako se dijete ne obreže, infekcije mokraćnih puteva se mogu spriječiti samo doživotnom higijenom genitalija. Pošto je dokazano da se bakterije u ovom dijelu tijela daju teško odstraniti, sve mjere higijene ne mogu zamjeniti rano obrezivanje djeteta. Bolesti prenesene spolnim kontaktom

Još rane studije su pokazale visočiju stopu tripera, kao i uretritisa (upale mokraćne cijevi) kod neobrezanih muškaraca. Novije studije su imale slične rezultate. No, te ranije studije dodatno ukazuju i na povećani rizik oboljenja od sifilisa, papiloma virusa i herpesa. Prema jednoj studiji iz 1943. godine koja je sprovedena u Kanadi, pokazalo se da je rizik oboljenja od sifilisa kod neobrezanih muškaraca 9 puta, i od tripera 3 puta veći nego kod obrezanih. Na “University of West Australia” jedna studija iz 1983. je pokazala da rizik obolijevanja od herpesa i tripera se udvostručuju, a infekcije genitalnih organa i sifilisa se upeterostručuju u poređenju sa obrezanim muškarcima. Jedna australijska studija iz 1992. godine pokazuje da neobrezani muškarci češće boluju od chlamidije (nespecifična upala mokraćne cijevi) i tripera. Jedna slična studija iz 1988. godine u Seattle-u govori da su neobrezani muškarci češće bolesni od sifilisa i tripera, ali da ne postoje razlike kod herpesa, chlamidije i nespecifičnog uretritisa. Unatoč ovim dokazima, zaključak da su barem neke spolno prenosive bolesti više zastupljene kod neobrezanih, ne može biti apsolutan, jer stopa ovisi takodjer o faktorima kao što su higijena genitalija, dostupnost tekuće vode, te i o socijalno-ekonomskom statusu ispitane grupe. Rak penisa

Pojava raka penisa u USA iznosi 1:100.000 muškaraca (750-1000 slučajeva godišnje), i smrtna stopa leži izmedju 25-33%. Rak penisa iznosi 1% svih oboljenja od raka kod Amerikanaca. Ovdje se mora uzeti u obzir činjenica da u USA postoji veliki procentualni broj obrezanih muškaraca. Prema jednoj studiji koja je objavljenja u časopisu “Australasian Radiology” 1990. godine, 60% svih oboljelih od raka penisa su bili iznad 60 godina. U pet velikih studija koje su u Americi sprovedene od 1932. godine, među oboljelima od raka penisa nije bio niti jedan muškarac koji je kao novorođenče bio obrezan, što znači da se ova bolest javlja kod neobrezanih muškaraca, kao i kod onih (mada rjeđe) koji nisu bili obrezani kao dojenčad. U ovom kontekstu zanimljivo je spomenuti kakav rang ima rak penisa medju svim vrstama raka. Od 600 Amerikanaca, jedan oboli od ove vrste raka. U zemljama u razvoju od 100.000 muškaraca godišnje oboli 3-6 ljudi od ove vrste raka.

74

Takozvani “visoko-rizični” papilloma virus, tip 16 i 18 (HPV 16/18) su pronađeni kod bolesnika od raka penisa i postoji dobar razlog za sumnju da igraju ulogu u nastanku ove vrste raka, kao i raka grlića materice (vidi dolje). HPV 16 i 18 su, osim toga, učestaliji kod neobrezanih muškaraca. Drugi faktori, kao loša genitalna higijena i zaraze prenesene spolnim kontaktom, su također mogući uzroci raka penisa.

U periodu od 1960. do 1966. u Australiji su zabilježena 78 smrtna slučaja od raka penisa i samo 2 smrtna slučaja kao posljedica komplikacija obrezivanja. U današnjem vremenu, smrtni slučajevi kao posljedica obrezivanja su gotovo nepoznati. Na “Peter McCallum Cancer Institute” u periodu od 1954. do1982. zabilježena su ukupno 102 slučaja raka penisa. U zadnjem desetljeću bilo ih je duplo više nego u prvom. Nekoliko naučnika objašnjava ovo činjenicom da se u zadnje vrijeme obrezivanje novorođenčadi ne praktikuje kao prije. Tako se čini da je obrezivanje dojenčadi najbolja preventiva.

Rak grlića materice kod žena čiji partneri su neobrezani

Mnoge studije ukazuju na povećan broj oboljelih od raka grlića materice kod žena koje su imale jednog ili više seksualnih partnera koji nisu bili obrezani. U jednoj studiji nad 5000 slučajeva raka grlića materice i 300 slučajeva raka penisa, koja je sprovedena u indijskom gradu Madrasu u periodu od 1982. do 1990., pokazano je da je pojava raka grlića materice medju muslimankama bila jako rijetka u usporedbi sa kršćanskim i hindu ženama, a među oboljelim od raka penisa nije bio ni jedan musliman. U drugoj studiji nad 1107 Indijki, oboljelih od raka grlića materice, sprovedenoj 1993. godine, seks sa neobrezanim muškarcima ili sa muškarcima obrezanim tek nakon svoje prve godine života je povezan sa četverostruko većim rizikom od raka grlića materice, nakon kontrole drugih faktora kao što su starost, godine pri prvom spolnom odnosu i obrazovanje. Jedna druga studija o različitim vrstama raka u Kašmiru, koja je takodjer objavljena 1993. godine, zaključila je da je obrezivanje muških beba najbrojnije vjerske zajednice zaslužno za jako rijetku pojavu raka grlića materice u odnosu sa ostatkom Indije.

HIV virus

U Africi je, zavisno od države, i do 10% stanovništva zaraženo HIV virusom. Najprije je u Nairobiju, u jednoj studiji nad 340 muškaraca liječenih od spolno prenosivih bolesti, uočeno da je vjerovatnoća da su zaraženi HIV virusom bila tri puta veća ako su muškarci bili neobrezani ili imali čir na genitalijama. Nešto kasnije, istraga medju 409 afričkih etničkih grupa, koje se nalaze širom 37 država, je pokazala korelaciju izmedju neobrezivanja i visoke stope SIDA-e. U “International Journal of Epidemiology” Dr. Moses piše da je studija medju 700 afričkih plemena, na 140 različitih mjesta u 41 zemlji Afrike, pokazala dosta manju pojavu HIV virusa na mjestima gdje se praktikuje obrezivanje muške djece. Među vozačima kamiona, koji inače češće imaju kontakt sa prostitutkama, je uočena veća stopa zaraženosti HIV-om kod neobrezanih. Zanimljiv rezultat je donijela jedna studija iz zapadne Afrike: samo djelimično obrezani muškarci kod kojih je ostao dio kožice, obolijevali su češće od HIV-2 virusa nego muškarci kod

75

kojih je kožica bila potpuno odstranjena. Ovi rezultati su bili razlog da naučnici Moses i Caldwell predlože da se obrezivanje koristi kao važna strategija u reduciranju SIDA-e.

Kao razlog za veću mogućnost zaraze HIV virusom kod neobrezanih muškaraca, pretpostavlja se da se pod kožicom sakupljaju HIV-om inficirani, vaginalni sekreti i tu nalaze gostoljubljivo okruženje. Suha, kao i otpornija koža na glaviću obrezanog penisa otežava prenos zaraze.

Zaključak

Neobrezivanje:

1) je kod muškaraca najveći faktor rizika od inficiranja HIV virusom;

2) je uzrok za 12 puta veći rizik od obolijevanja od upala mokraćnih puteva, koji kod novorođenčadi mogu voditi i do smrti.

3) Jedan od odprilike 600-900 neobrezanih muškaraca umire svake godine od raka penisa, ili na njemu bude sprovedena djelimična amputacija penisa. Da uporedimo: muškarci koji su bili odmah nakon rodjenja obrezani, uopšte ne obolijevaju od raka penisa.

4) Neobrezivanje je uzrok upale glavica (balanitis) i sužavanju kožice (fimoza). Do 18% svih neobrezanih dječaka do 8 godina imaju ove probleme, koji su kod obrezanih nepoznati.

5) Dalje, žene čiji muževi nisu obrezani, obolijevaju češće od raka grla materice.

O NAPADIMA KRŠĆANA NA MUSLIMANE

Hrana i piće u raju:

Kršćani zamjeraju muslimanima zbog njihovog vjerovanja da će se u raju jesti i piti. Međutim, Matej u svom jevanđelju kaže da je Isus svojim učenicima nakon poslednje večere rekao:Kažem vam pak da ne ću od sad piti od ovoga roda vinogradskoga do onog dana kad ću piti s vama novoga u carstva oca svojega. (Matej 26, 29)Tako kaže i Marko u svom Evanđelju. (Marko 14, 25)Osim toga Adam je protjeran iz raja jer je okusio zabranjeno voće.

Da li Kuran zagovara ubijanje, i u kojem slučaju:

76

Kršćani napadaju Kuran kao veoma agresivnu knjigu koja zagovara ubijanje i pri tome navode sledeće primjere izvučene iz konteksta:Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno. (At-Tawba 29)

I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi šta oni rade… (Al-Anfal 39)

Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti. (At-Tawba 14)

Kad prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je. (At-Tawba 5)

Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu…(Muhammed 4)

Vi ćete nailaziti na one koji žele da budu bezbjedni i od vas i od naroda svog: kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih. (An-Nisa 91)

Šta reći, sve je ovo tačno. Tako treba postupati prema nevjernicima. Nameće se pitanje u kojim slučajevima treba ovako postupati!? Naravno samo u slučaju samoodbrane. Zato se u Kuranu kaže:I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu. (Al-Baqara 190)

77

Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne (Al-Hagg 39)

I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte!-neka takva bude kazna za nevjernike. (Al-Baqara 191)

Sveti mesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone. (Al-Baqara 194)

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao: a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. (Al-Maida 32)

Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali da protjeraju Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici. (At-Tawba 13)Međutim, odkud pravo kršćanima da napadaju Kuran kada njihova Biblija govori o mnogo težim slučajevima ratnih zakona!?

Da li je Kuran neprijateljski nastrojen prema hrišćanima:

Neki neuki kršćani kažu da je Kuran Knjiga koja je neprijateljski nastrojena prema njima. Međutim u Kuranu je jasno definisan stav prema svima koji nisu muslimani: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični -ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu. (60, 9-10)Međutim, Allah nam zabranjuje da kao svoje zaštitnike uzimamo jevreje i kršćane:O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i Kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati;

78

Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. (Al-Maida 51)Dakle, Allah nam dozvoljava da se sa njima družimo, da im dobro činimo, ali nam zabranjuje da ih uzimamo kao zaštitnike. Uostalom, u ovom mom životu, imao sam prilike da vidim i čujem kako su prošli oni koji su ih prihvatili za zaštitnike. Najbolji primjer toga je Srebrenica. Kršćanski svijet tj. države evropske unije su dogovorile sa muslimanima iz Srebrenice, da predaju svoje oružje, tj. da se razoružaju, da bi Srebrenicu proglasili zaštićenom zonom u kojoj neće biti ratnih dešavanja. Šta se desilo? Muslimani su pristali a srbi su ipak ušli u Srebrenicu nakon par mjeseci, i pobili sve muško od 9 do 99 godina koje su zatekli. Dijelili su čokolade njihovoj djeci pod objektivima kamere, da bi ih par dana nakon toga poubijali. Oni nisu bili zaštitnici. Isto tako muslimani koji nisu htjeli da se bore pribjegli su u Crnu Goru, da nađu spas od ratnih dešavanja i nađu zaštitu kod crnogorske vlasti. Međutim, crnogorci, koji sebe diče gostoprimstvom su ih kupili iz stanova, i sa ulica raznih gradova, a ponajviše iz Herceg Novog i vratili ih nazad na ruke srpskim vlastima u Bosni od kojih su kasnije svi pobijeni osim jednog slučaja koji je platio svoju slobodu novcem i mercedesom.Još jedan primjer je Turska koja se nalazi u NATO-u zajedno sa ostalim kršćanskim svijetom. Ona nema nikakvih privilegija zbog toga đe se nalazi. NATO na čelu sa Amerikom ih samo iskorišćava zbog njihovog geografskog položaja.

Ko su vjernicima najbliži prijatelji:

Allah nas obavještava da među hrišćanima ima ljudi koji su najbliži muslimanima:Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji i mnogobošci; I svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo Hrišćani", zato što među njima ima sveštenika i monaha i što se oni ne ohole. (Al-Maida 82)Ovo je još jedan dokaz da Kuran nije neprijateljski nastrojen prema Hrišćanima. Allah nas obavještava da među njihovim sveštenicima ima najviše onih koji znaju pravu istinu, o jednom jedinom Bogu. A kako i nebi znali kad im je posao izučavanje religije. Znaju oni sigurno svi, većinu ovoga o čemu ja u ovoj knjizi pišem.

Neposlušne žene:

Hrišćani prigovaraju muslimanima na način: otkud to da se u Kuranu nalazi ajet koji dozvoljava da se žena udari!? Pri tome nikada ne izgovaraju iz kojeg razloga je to dozvoljeno. Oni za sebe kažu: mi smo civilizovan svijet, mi naše žene poštujemo, mi našim ženama dajemo odriješene ruke i slobodu jer ih volimo. Kako to da je Kuran tako neprijateljski nastrojen prema ženama? Međutim, pročitajmo:Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima I zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti. A onih čijih se neposlušnosti

79

pribojavate, vi posavjetujte, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! -Allah je, zaista, uzvišen i velik! (An-Nisa 34)Allah nam dozvoljava da udarimo samo neposlušne žene. Kao što vidite, nakon što ih posavetujemo, pa to ne bude dovoljno, dozvoljeno je da se udare. Allah nam u ovom ajetu govori da u nekim slučajevima nije dovoljna samo lijepa riječ. U cilju sprečavanja bluda, tj. grijeha, potrebno je ponekad i primjeniti oštrije mjere. Da li je bolje udariti ženu da ne bi činila blud, ili je bolje pustiti je da to radi i time joj otvoriti vrata džehenemska? Uostalom, svjedoci smo zapadnjačke demokratije koja u svojim zakonima ženama daje preveliku slobodu. Pogledajmo šta se dešava u zemljama u kojima je zakonom zabranjeno udariti ženu! Neposlušne žene u njihovim državama vrše pobačaje djece kao maloljetnice, bave se prostitucijom, bludom i razvratom. Veoma malo je brakova, a ako ih ima uglavnom su kratki. Šta se dešava? Rađaju se kopilad. Djeca većinom ne znaju ni ko im je otac. Sve se to dešava iz razloga jer su prava žena iznad prava muškaraca. A šta nam kaže Kuran? Ko ima veća prava? Pročitajmo prvu rečenicu gore pomenutog ajeta kao i ovu sledeću:“Muškarci su zaštitnici žena, jer Allah je jedne iznad drugih odlikovao, i zato jer muškarci troše svoje imetke!” (En-Nisa', 34.)Dakle, kao što vidimo, muškarci kao njihovi zaštitnici su jedan stepen iznad, a kao takvi imaju ih pravo udariti nakon ljubaznih opomena, u slučaju ako nakon toga postanu neposlušne.Osim navedenog, odkud pravo hrišćanima da napadaju Kuran povodom navedenog ajeta kad njihova Biblija govori o teškim nepravednostima prema ženama!?

Muhammedove a.s. žene kao predmet napada na muslimane:

Najveći skup napada na islam upravo se obrušava na Muhammeda a.s. povodom njegovih žena. Pri tome hrišćani postavljaju pitanja:”Kako to da Božiji poslanik može imati toliko žena, kako to da je Aiša imala samo devet godina kad mu je postala žena, kako to da je Muhammed a.s. imao odnose sa maloljetnicom, kako to da je imao dvije robinje sa kojima je imao odnose”?Odgovor:Muhammed a.s. je imao trinaest žena i nije imao robinja, tj. imao je dvije koje su prihvatile islam. Nakon njih trinaest, Allah mu se obratio: “Odsada ti nisu dopuštene druge žene , ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje. A Allah na sve motri.” Dakle, Allah u pomenutom ajetu dozvoljava Muhammedu još robinja, ali, naravno da se misli na robinje koje će mu postati žene i koje će prihvatiti islam, kao što je bio slučaj sa Rejhanom i Marijom. Takođe misli se na robinje koje će u ratnim pohodima Muhammedove a.s. vojske ostati bez svojih muževa. Kasnije stiže mu ajet u kojemu se muslimanima propisuje da mogu imati do četiri žene. Muhhamed a.s je usnio tri sna da će mu Aiša biti žena. Muhammed, alejhisselam, bio je svjestan velike razlike u godinama jer je on tada, i ako je imao izgled, ljepotu i držanje tridesetogodišnjaka, imao već preko pedeset godina a Aiša je imala svega devet godina. Doduše, takva razlika u godinama nije u ta vremena bila nimalo čudna i neuobičajena. Štaviše, bilo je sasvim uobičajeno da odrasli ljudi žene djevojčice, naravno putem ugovora sa njezinim ocem ili starateljem pri čemu je djevojčica ostajala u svojoj kući, a u

80

muževu kuću je odlazila tek onda kada bi prirodno sazrela za brak. Dakle, iako je takav postupak bio sasvim normalan i uobičajen, Poslanikov urođeni stid nije mu ostavio drugog izbora nego da na isti način zaključi kao i prilikom prvog sna - prosto je rekao sam sebi: ''Ako je ovo od Boga, On će dati da se to ispuni''. Dakle, Aiša nije živjela sa njim, bar ne dok nije stasala, nije imala odnose sa njim kao dijete a možda ni kasnije, već mu je samo formalno bila žena. Muhammed a.s sa njom nije djece imao. Muhammed a.s. je bio najbolji prijatelj sa njejzinim ocem, tako da su njih dvojica najčešće bili zajedno. Aiša je prisustvovala njihovim razgovorima i prenijela je oko 2000 hadisa.

Hatidža je bila njegova prva žena, koja je prije braka sa Muhammedom, a.s., bila već dvostruka udovica, i imala je iz svakog braka po jedno dijete. Sevda je takodjer bila starija udovica, a udala se za Poslanika, a.s., nakon što je Hatidža umrla. Hatidžinu i Muhammedovu djecu prihvatila je kao vlastitu, odgajala i podizala Ummi Kulsum i Fatimu kao da im je bila rođena majka. Aiša je bila 'vatrena' muslimanka i igrala je veoma važnu ulogu u islamskom društvu. Bila je inteligentna, i upamtila je veliki broj hadisa (oko 2.210). Sa Muhammedom, a.s, nije imala djece. Hafsu je oženio nakon što joj je muž poginuo u bici na Uhudu 625. godine. Hafsa je ostala udovica u 22-oj godini života. Znala je čitati i pisati a prenijela je oko 60 hadisa. Zejneba je imala 30 godina a još prije islama bila je poznata kao sirotinjska majka. Zejnebin muž poginuo je na Bedru 624. god. Udala se za Muhammeda, a.s., treće godine poslije hidžre. Ženidbom Zejnebe, plemeniti Poslanik, a.s., htio je skloniti udovicu i zaštititi je.Hinda je nakon bitke na Uhudu ostala takodjer udovica sa mnogo djece. Da bi joj pomogli mnogi su joj ponudili brak, izmedju ostalih, h.Ebu Bekr, pa h. Omer, ali ih je odbila. Kada je zaprosio Muhammed, a.s., ponudu je prihvatila. Od nje je sačuvano preko 370 hadisa, čiji je ona prenosilac. Bila je pismena, čak se bavila i poezijom. Njena kćerka iz prvog braka po imenu Zejneb, postala je poznata pravnica. Zejneba (kćerka Džahšova) spada među prve osobe koje su primile islam. Završila je zanat i bavila se štavljenjem kože i izradom prerađevina od kože a gotovo svu zaradu stečenu na taj način trošila je na milosrdna djela. Prenijela je 11 hadisa, a za Muhammeda, a.s., se udala treće godine po hidžri kada joj je bilo 36 godina.Rejhana je porijeklom Jevrejka, a pripala je Muhammedu, a.s., nakon rata sa plemenom kojem je i sama pripadala. Ranije se dva puta udavala, a islam je primila 6-te godine po hidžri. Ona je jedna od robinja Muhammedovih koja mu je postala žena.Džuvejrija, kćerka Harisova, bila je robinja pa ju je Muhammed, a.s., otkupio za ugovoreni iznos za oslobođenje i vjenčao se njom. Rehmu (ummi Habiba, kćerka Sufjanova) je Muhammed, a.s., vjenčao u njenoj odsutnosti preko punomoćnika. To joj je bila nagrada za njeno dostojanstveno držanje i nepokolebljivu vjernost islamu (muž joj je, naime, napustio islam i primio kršćanstvo, vršeći na nju pritisak da i ona to učini, što je ona odbila). Inače, prenijela je 65 hadisa. Safija (kćerka Hujeija) je takodjer bila Jevrejka a cilj Muhammedove, a.s., ženidbe sa njom bio je izmirenje sa bivšim neprijateljima. Bila je pravi majstor u pripremanju jela. Memnuna (kćerka Harisova), iz plemena Amir ibn Sa'sa'a, bila je udovica, a za Poslanika, a.s., se udala kada joj je bilo 36.godina. Prenijela je brojne hadise.

81

Marijeh (kćerka Šem'unova) je porijeklom kršćanka iz Egipta, koja je dobrovoljno prihvatila sebe kao ženu Muhammeda a.s. i uz njega prihvatila islam. Kopski vladar Mukavkis poklonio ju je Muhammedu, a.s., sedme godine po hidžri. Umrla je 16-te godine po hidžri a dženazu (sahranu) joj je klanjao halifa h. Omer za čije je vladavine i umrla. “Muhammed a.s. se ženio ženama uglednih velikana i ratnika, čije su žene ostale udovice, pa ih je uzimao sebi više radi zaštite i da im sačuva ugled, nego radi bračnih požuda...Od 25-te do svoje 54-te godine imao je samo jednu ženu Hatidžu, a od 54-te do 60-te godine Muhammed, a.s., je vjenčao sebi: Sevdu i Aišu, a u Medini: Hafsu, Zejnebu, Ummi Selemu, Zejnebu kćerku Umejme i Ummi Habibu. U 6-oj i 7-oj godini poslije hidžre, Muhammed, a.s. oženio se u Medini sa još tri žene koje su ostale same poslije pogibije njihovih muževa u borbama, a koji su bili neprijatelji islama. To su Džuvejrija, Memnuna i Safija.U vezi sa Muhammedovim ženidbama, poznati engleski orijentalista nemusliman, Boswort Smith kaže: “Neka se napomene da je mnoge svoje ženidbe Muhammed, a.s, poduzimao iz samilosti prema mučnoj situaciji određenih osoba, a ne iz nekih drugih motiva. Sve su skoro bile udovice i nisu bile naročito lijepe ili bogate, već sasvim obratno.” Što se tiče islama važan uslov braka leži u činjenici da se ova zajednica treba temeljiti na pristanku oba partnera; ni muško ni žensko ne trebaju biti prisiljeni na brak. Konkretno - kao upozorenje protiv tlačenja žena - islam jasno navodi da brak zaključen bez slobodnog pristanka žene nema nikakve valjanosti. Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Udovica se ne treba udavati bez njenog pitanja, niti djevica bez njena pristanka ..."Iznad svega, brak u islamu predstavlja ugovor dviju jednakih strana. Kao jednak partner, muslimanka može postavljati uslove za sklapanje braka. Za razliku od žena u Britaniji, koje čak ni danas nemaju pravo praviti ugovor niti postavljati uslove, muslimankama je ovo pravo bilo dato još prije 1400 godina. Žena može postavljati predbračne uslove, koji uključuju njeno pravo na razvod, ograničavanje muža na samo jednu ženu, te jasno definiranje uslova izdržavanja.Brak u islamu je mnogo više od sredstva udovoljavanja seksualnih prohtjeva; riječ je o društvenom ugovoru kohabitacije unutar koje oba partnera mogu naći društvo i utočište od životnih kušnji i nevolja. Žena se ne gleda kao objekt muškog uživanja, niti se od nje očekuje da skače na svaki prohtjev i hir svoga muža. Ona je duhovno i moralno biće koje ulazi u bračnu zajednicu sa muškarcem na temelju svečane obaveze koju će Allah posvjedočiti. Navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema ničega poput braka za uvećanje ljubavi između dvoje ljudi." Zatim je još rekao:“O žene! Sjetite se da će pobožne među vama ući u Džennet prije pobožnih među muškarcima.” Zatim u svom čuvenom govoru datom tokom Oprosnog hadždža, u kojem je ponovio najvažnije elemente islamskog učenja, Poslanik, s.a.v.s., podsjetio je muslimane na značaj pravednog odnosa prema ženama: “O ljudi, bojte se Allaha kad su žene u pitanju.”

Kuran o poštovanju žene:

I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte. I

82

rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte, a njihov imetak za ishranu i odijevanje trošite; i prijatne riječi im govorite. (An-Nisa 4-5)O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, I da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (An-Nisa 19)U mnogim religijama žene su se morale boriti za svoja prava i njihova borba, u mnogim slučajevima, još uvijek traje. Naprimjer, kršćanke se moraju boriti za svoje zahtjeve, pa čak i zastraniti mijenjajući tekst Biblije kako bi on bio manje "spolan", te "prihvatljiviji" za žene. Islam, s druge strane, dodijelio je ženama prava koja im pripadaju i ne pitajući ih, a da ne govorimo o zahtjevima i borbi.“Zbilja, muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i skrušenim muškarcima i skrušenim ženama, i djeliteljima zekata i djeliteljicama zekata, i postačima i postačicama, i muškarcima koji čuvaju stidna mjesta svoja, i ženama koje čuvaju stidna mjesta svoja, i muškarcima koji mnogo spominju Allaha, i ženama koje mnogo spominju Allaha, Allah je njima pripremio oprost i nagradu golemu!” (El-Ahzab, 35)Ovdje je spomenut značajan broj islamskih vrlina, no primarna poruka ovog ajeta jeste u tome što se ove vrline odnose na oba spola, i na žene i na muškarce. Oba spola posjeduju ljudska prava i dužnosti, jednakog stepena, a nagrada na svijetu koji dolazi jednako pripada i muškarcima i ženama. Svakoj jedinki bit će suđeno prema njegovim, odnosno njenim djelima. Spol, jednostavno, ovdje ne igra nikakvu ulogu.“Pa im se odazva njihov Gospodar: Ja zbilja neću niti jednom pregaocu između vas dobro djelo poništiti, muško ili žensko bili! Vi ste jedni od drugih...” (Alu `Imran 195)Allah prihvaća molitve vjernika i kaže nam da neće dopustiti da propadne ičije nastojanje. Svako će požnjeti nagradu za svoj trud. Može to postići žena baš kao i muškarac. I muškarac i žena, jednako, članovi su ljudskoga roda, potiču iz istog izvora i združuje ih islam kao partnere u životu i nagradi.“Mi ćemo dati njima da prožive u životu lijepome, i zbilja ih na najljepši način nagradom njihovom nagraditi za ono što su činili!” (El-Nahl, 97)Duhovna jednakost žena s muškarcima u islamu je potpuno bjelodana, tako da niko ne bi trebao nasjedati na propagandu koju propisuju islamofobični elementi u zapadnim medijima.

83

Kur'an nam također kazuje da će nevine djevojčice, pogubljene samo zato što su ženskog spola, na Sudnjem Danu biti pitane zbog kakvog grijeha su bile pogubljene: “i kada živa zakopana djevojčica bude upitana zbog kojeg grijeha je ubijena?!” (Et-Tekvir, 8-9)To je zločin roditelja, a ne djeteta. Roditelji ne trebaju misliti da su slobodni raditi što god zažele sa svojom djecom. Gotovo je nevjerovatno da se u modernom svijetu pod plaštom abortusa može tolerisati čin čedomorstva. Trenutno Kina proživljava pošast ovog barbarizma pod svojim strogim zakonima kojim se nadzire populacijski priraštaj; porodicama se dopušta samo jedno dijete, a mnogi roditelji hoće sina tako da se djevojčice ostavljaju sa mogućnošću da umru, ili se ubijaju, kako bi roditelji mogli imati još jedno dijete s nadom da će biti dječak. Zapadne nacije, koje su tako hitre kada treba osuditi Kinu, nisu daleko odmakle u ovom divljaštvu, samo što je njihovo čedomorstvo "zdravije", prerušeno u oblik abortusa.Kur'an ne samo da štiti žensko novorodenče da ga ne ubiju njeni neuki roditelji već i opisuje njeno rođenje kao “dobre vijesti”, te joj daruje pravo da naslijedi imovinu svoga oca, muža i brata, daje joj pravo na njenu vlastitu imovinu te pravo da vodi poslovne transakcije neovisno za svoje lično dobro.“A kad nekom od njih glas dode da mu se žensko rodilo, lice mu potamni žestoko a on očajan bude, i od judi se krije zbog nesreće koja mu dojavljena bi: da li da, tako ponižen, žensko prihvati, ili da ga u zemlju zarovi?! O, kako samo loše rasuđuju oni!” (En-Nahl, 58-59)Danas na Zapadu udate žene koje zadrže svoje djevojačko prezime promatraju se kao feministkinje, odnosno kao neobično arogantne i drske osobe. Muslimankama, međutim, uvijek se dopuštalo i očekivalo da čuvaju svoje djevojačko prezime nakon braka. Ovo pravo da sačuvaju svoj vlastiti identitet ženama je u islamu bilo dato kad se drugdje u svijetu na žene jedva gledalo kao na ljudska bića te se vodile strastvene rasprave o tome imaju li one dušu uopće, da ne govorimo o priznavanju nekakvog zasebnog identiteta.Kur'an opisuje brak najdirljivijim i najsnažnijim terminima:“... One su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća ....” (El-Bekare, 187)“I od Njegovih znakova i to je da On za vas, od samih vas, žene stvara, da se uz njih smirite i među vas jubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za jude koji razmišljaju!” (Er-Rum, 21)“A On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara, i od njega je ženu mu stvorio da uz nju smiraj nađe...” (El-A`raf, 189)

Koliko je žena dozvoljeno muslimanima:

Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili -eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati. (An-Nisa 3)

84

Još jedan od napada kršćana na muslimane je broj žena koji je njima dozvoljen. U ovom ajetu se kaže da muslimani mogu imati više žena. Međutim, danas se u mnogim državama svijeta broj žena je znatno veći od broja muškaraca. Jedna od tih država je i SAD u kojoj ima osam miliona žena više od muškaraca. Osam miliona žena je osuđeno da cijelog života bude bez muža. Jedino rešenje tog problema je ovaj Kuranom navedeni. Biblija za razliku od Kurana ne daje rešenje povodom ovog pitanja.Osim toga, prostitutke u većim gradovima zapadnog svijeta, pa i manjim, su 99% neudate žene. Da su kojim slučajem udate da li bi bilo manje prostitucije?

Napadi na muslimane povodom manjeg nasljedstva ženama:

U slučaju nasljedstva, muslimanskoj ženi se dodjeljuje udio ravan polovici onoga koji se daje njenom muškom parnjaku. Ovo se često navodi kao primjer islamske nepravičnosti prema ženama, ali činjenice opravdavaju podrobnije ispitivanje. U mnogim društvima, uključujući predislamsku Arabiju, imetak kojeg je trebalo naslijediti razdjeljivao se putem pismene oporuke koja je u mnogim slučajevima lišavala žene i one koji su u slabijoj poziciji njihova udjela; ovo je još uvijek slučaj u nekim dijelovima svijeta. Islam nudi, kako je poznato, "gotovu oporuku": Kur'an izriče islamske naloge koji se tiču nasljedstva i daje ženama pravo da nasljeđuju od svojih muževa, očeva i braće:“Muškarcima pripada dio onoga što su ostavili roditelji i rođaci, i ženama pripada dio onoga što su ostavili roditelji i rođaci, pa bilo toga malo ili bilo toga puno, njima - određeni dio.” (En-Nisa', 7)Razlog zbog kojeg se muškarcima daje dupli iznos u odnosu na žene je taj što muškarci imaju odgovornost starati se za njihovo ženskinje: od muškarca se može tražiti da ga troši na svoju majku, sestre ili druge ženske srodnike. Žena je ovlašćena da raspolaže svojim dijelom nasljedstva kako želi i nije dužna izdržavati nikoga, čak ni samu sebe. Kad se ove činjenice imaju u vidu, pravična pozicija islama je neprijeporna.Islam je ženama dao prava u svim aspektima života, uključujući neke aspekte po kojem žene u drugim kulturama nemaju prava čak ni u današnje doba. Mnogi elementi na koje kritičari ukazuju kao na primjere nekorektnosti prema ženama, pod lupom dubljeg uvida, pokazuje se da su u interesu žena i čak se mogu sagledati kao vid njihovog povlašćenog tretmana.

Napadi kršćana na muslimane na osnovu ljudskih prava i sloboda:

Mnogi kršćanski misionari napadaju islamski svijet na osnovu stvari kojih nema u Kuranu. Pri tome oni tu problematiku vezuju za Islam. Jedno od tih pitanja je, kako to da neke islamske zemlje zabranjuju ulazak i stanovanje na njenim prostorima kršćanskom svijetu? To se opisuje kao nedostatak ljudskih sloboda islamskog svijeta u odnosu na kršćanski. Međutim, sjetimo se šta se desilo u Libiji kada su bugarski doktori i doktorice zarazili sidom mnoštvo muslimanske djece? Ako su kršćanski doktori spremni na takvo nešto, šta bi onda učinili neki obični ljudi? U gotovo svim državama svijeta u kojima su muslimani manjina, zbog njihove vjeroispovijesti doživljavaju strahote od kršćana. Onamo đe su kršćani manjina nema nikakvih problema.

85

Kršćani smatraju da muslimani ponižavaju svoje žene time što im zabranjuju da se otkriju vani. Ali ukoliko se realno razmisli, doći će se do zaključka da je takvo društvo mnogo bolje od onog u kojemu vladaju neograničene slobode. Neograničene slobode podrazumijevaju prostituciju i droge kao legalizovane i sav nemoral koji se ljudima servira preko tv prijemnika.Da bi ljudima dočarali sliku o islamu kao agresivnoj vjeri, kršćani serviraju svom narodu mnoštvo neistina. Svakako je tačno da u svakoj religiji postoji ekstremista i nevjernika, ne samo u islamu kako bi oni to željeli. Ukoliko se desi neki teroristički napad za koji se smatra da su ga počinili muslimani, kršćani preko svojih medija obavještavaju svoj narod da su to počinili “islamski teroristi.” Oni svjesno pojam islamski vezuju za teroristi, iz razloga da bi islamsku vjeru prikazali kao terorističku. Ukoliko španska teroristička organizacija ETA, ili bilo koja druga počini terorizam, nikada nećete čuti da se označila kao hrišćanskim teroristima.

MUHAMED A.S. U BIBLIJI

Muhamed a.s. je odgovoran za stvaranje jednog velikog svjetskog društva i svakako bi bilo nelogično da Biblija ništa o njemu ne govori pa makar i u negativnom kontekstu.U knjizi Stari zavjet nailazimo na rečenicu upućenu Mojsiju:Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovijedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. (Ponovljeni zakon 18, 18-19)Ismail a.s. i Ishak a.s. su bili braća tj. sinovi Ibrahimovi (Avramovi).Od Ismaila a.s., vode porijeklo Arapi a od Ishaka a.s. Jevreji. Muhamed a.s. vodi porijeklo od Ismaila. Ovaj navedeni tekst može se odnositi samo na Muhameda a.s. jer se kaže da nagoviješteni poslanik treba da bude, ne iz reda Izraelćana, nego iz reda njihove braće, tj. od potomstva Ismaila. Kao dokaz tome je i tekst iz Starog zavjeta, gdje se na drugom mjestu kaže: Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu. (Ponovljeni zakon 34, 10)Muhamed je jedini prorok koji je govorio u ime božije. Pogledaj gore podvučen tekst. Dobro znamo na koliko se mjesta u Kuranu kaže: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Za Ismaila se kaže da će ga Bog blagosloviti i da će se od njegovog potomstva izroditi veliki narod:I za Jišmaela (Ismaila) uslišah te. Evo ga blagoslovim; rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti. (Postanak 17, 20)Agara je bila robinja Avramove žene Sare. Sara nije mogla roditi, tako da je dozvolila Avramu da može imati dijete sa svojom robinjom Agarom. To je u Bibliji ovako zapisano: I Sara žena Avramova uze Agaru Misirku robinju svoju, i dade je za ženu Avramu mužu svojemu poslije deset godina od kako se nastani Avram u zemlji Hananskoj. (Postanak 16, 3)Kao što znamoAgara je rodila Ismaila od koga su nastali Arapi i od koga i sam Muhamed vodi porijeklo. Vezano za ovu rečenicu, pročitajmo obraćanje Uzvišenog Agari:

86

Umnožiću sjeme tvoje, da se ne će moći prebrojati od množine. Eto ti si trudna, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Ismailo; jer je Gospod vidio tvoju muku. (Postanak 16, 10-11)Ismail je imao 14 godina kada se rodio Ishak, Avramovo dijete koje je dobio sa Sarom.Dakle, Ismail je bio prvijenac. Pročitajmo u Bibliji, u dijelu Zakon Ponovljeni, kako se tretira dijete prvijenac:Ko bi imao dvije žene, jednu milu a drugu nemilu, pa bi rodile sinove, i mila i nemila, i prvenac bi bio od nemile, onda kad dođe vrijeme da podijeli sinovima svojim što ima, ne može prvencem učiniti sina od mile preko sina od nemile koji je prvijenac; nego za prvenca neka prizna sina od nemile i da mu dva dijela od svega što ima, jer je on početak sile njegove, njegovo je pravo prvenačko. (Ponovljeni Zakon 21, 15-17)

Pročitajmo iz Vulgata Biblije kako je Isaija vidio proročanstvo:On je vidio dva jahača, jedan od njih bio je jahač na magarcu, a drugi je bio na kamili, on je mnogo pazio pažnjom napetom. (Isaija 21, 7)Dobro znamo ko je ušao u Jerusalim na magarcu, kao što dobro znamo ko je ušao u Mekku na kamili.

Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovijedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. (Ponovljeni zakon 18, 18-19)Kršćani kažu da je obećani prorok Isus a ne Muhamed u gore navedenom citatu. Međutim Bog kaže Mojsiju: Podignut ću im proroka...kao što si ti. Sada će mo dokazati da je obećani prorok po sličnosti Mojsiju, Muhamed, a ne Isus.

1) Kao prvo da nije mogao biti Isus su riječi već navedene: Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu. (Ponovljeni zakon 34, 10)

Mojsije je kao i Muhamed bio stvaralac Zakona , dok to Isus nije bio, nego je poslan da djeluje u okviru Mojsijevog zakona, Tori. On to sam lično priznaje i izjavljuje: Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. (Matej 5, 17)2) Mojsije i Muhamed su se ženili, dok Isus nije.3) Mojsije i Muhamed su umrli prirodnom smrću, dok Isus nije.4) Mojsije i Muhamed su nakon smrti zakopani u zemlju. Kršćani kažu da je Isus

uskrsnuo.5) Mojsije se na Sinaju, na putu za Palestinu, borio protiv svojih neprijatelja i to

tražio od svojih sljedbenika. Muhamed se takođe borio protiv neprijatelja koji su se digli na njega, Isus nije.

6) Riječi Božije rečene Mojsiju: Podignut ću im proroka...kao što si ti, odgovaraju Muhamedu iz raloga jer su i Mojsije i Muhamed bili poslanici za razliku od Isusa, kojega kršćani smatraju Bogom.

7) Po kršćanima Isus je umro za otkup ljudskih grijeha, dok Mojsije i Muhamed nisu.

8) Isus je otišao tri dana u pakao, Muhamed i Mojsije nisu.

87

9) Mojsije i Muhamed su imali, oca i majku kao živa zemaljska bića, dok je Isus imao samo majku kao zemaljsko biće.

10) Mojsije i Muhamed su začeti na prirodan način tj. odnosom dvoje ljudskih bića, dok je Isus po Mateju (1, 18) i Luci (1, 34-35) začet pomoću Duha Svetog.

11) Mojsije i Muhamed imaju djecu, Isus nema.12) Mojsije i Muhamed su prihvaćeni od svojih naroda dok Isus čak i poslije 2000

godina od Jevreja nije. (Jovan 1.-11)13) Mojsije i Muhamed su sprovodili Zakon, Isus nije. Npr:Mojsije je

odredio njegovo kamenovanje do smrti (Brojevi 15, 36). Isus nije sprovodio zakon (Jovan 18, 36).

Kao što sam gore već rekao, Mojsije je kao i Muhamed bio stvaralac Zakona , dok to Isus nije bio, nego je poslan da djeluje u okviru Mojsijevog zakona, Tori. On to sam lično priznaje i izjavljuje: Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. (Matej 5, 17)Vezano za ovu temu zapitaćemo se koga Bog šalje kao Njegovog poslanika u knjizi proroka Isaije, gdje se kaže:Evo sluge mojega, kojega podupirem, izabranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. Ne će vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene ne će prelomiti, i svještila koje se puši ne će ugasiti; javljaće sud po istini. Ne će mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu....Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držat ću te za ruku, i čuvaću te, i učinit ću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima.Obratite pažnju na zadnje podvučeno (zavjet narodu, vidjelo narodima). Dakle navedeno govori nedvosmisleno da se ovde radi o Muhamedu a.s., iz razloga jer kad se kaže zavjet narodu, misli se na jedan narod muslimanski, dok vidjelo narodima znači svim ostalim narodima. Ovo ne može nikako biti Isus, iz razloga jer pod Isusovom vjerom postoji više naroda koji različito vjeruju u Isusa, tako da se za Isusovu vjeru ne može nikako reći u jednini zavjet narodu, već bi u tom slučaju moralo biti rečeno: zavjet narodima, vidjelo narodima!

U Evanđelju po Jovanu se takođe najavljuje dolazak Muhameda tj. Isus najavljuje dolazak Muhameda, pa čitajmo:I ja ću umoliti oca, i daće vam drugog utješitelja da bude s vama za vijek:Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji, i u vama će biti. (Jovan 14, 16)A utješitelj Duh Sveti, kojega će otac poslati u moje ime, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh. (Jovan 14, 26)Evanđelja koja su pisali njihovi autori nisu autentična, ali uzmimo ovu rečenicu kao dokaz njihove nelogičnosti. Nelogičnost je u tome što Jovan kaže da je Sveti Duh obećani tješitelj. Ako uzmemo u obzir da je Sveti Duh obećani tješitelj, onda ćemo morati zaključiti da Sveti Duh za kojeg se tvrdi da je jedan iz Trojstva, nije postojao. Ako bi uzeli u obzir da postoji više Svetih Duhova onda bi postojalo i više Bogova, jer je jedan

88

Sveti Duh po kršćanima jedan iz Trojstva. Osim toga postavlja se pitanje koga to Isus najavljuje da će doći, kad znamo da je poslije njega došao samo Muhamed a.s!?U Evanđelju po Jovanu u glavi šesnaest se najavljuje dolazak Muhammeda s.a.v.s. tj. Isus najavljuje dolazak Muhammeda, pa čitajmo:7. Nego vam ja istinu govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem, utješitelj ne će doći k vama; ako li idem, poslaću ga k vama.8. I kad on dođe pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud: 9. Za grijeh dakle što ne vjeruju mene; 10. A za pravdu što idem k ocu svojemu; i više me nećete vidjeti; 11. A za sud što je knez ovoga svijeta osuđen. 12. Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi. 13. A kad dođe on, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer ne će od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javiće vam što će biti u napredak. (Jovan 16, 7-13)Dakle postavlja se pitanje ko će doći poslije Isusa Hrista, kad znamo da je poslije njega došao samo Muhammed a.s.!? Osim toga jasno se vidi da se neko najavljuje, pa se postavlja pitanje zašto onda obožavati Isusa, zašto ne sačekati toga koga on najavljuje!?

ROĐENJE ISUSA HRISTA

Jedna od dogmi kršćanstva od koje se računa nastanak i početak kršćanstva jeste rođenje Isusa Hrista. Kada se tačno rodio Isus Hrist? Da li je to bilo 25. decembra? Da li je to bilo stvarno u zimskom periodu?Odgovore na ova pitanja možemo naći u Kuranu. Allah kada govori o porođajnim mukama Merjeme (Marije) majke Isusove govori sledeće:"I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala! – uzviknu ona. I melek (anđeo), koji je bio niže nje zovnu: Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe." (Merjem, 23-25)Kršćani tvrde da je rođenje Isusovo bilo zimi, pitamo se otkud onda svježe datule zimi. Datule ne rađaju u to doba.Rani kršćani uopšte nisu slavili praznik rođenja Isusa Hrista. Praznik Božića se pojavio tek 354. godine poslije Hrista u rimskom kalendaru, kao 25. decembar. Kršćanski Božić je nedvojbeno zamijenio spomenuti praznik u nastojanju da se u kršćanstvo kao globalnu religiju integrišu brojni vjernici pridošli sa svih strana. Radilo se o kompromisu s već postojećim religijama i ukorijenjenim narodnim običajima. Vrijeme i godina rođenja Isusa nisu tačni, tako da zbog toga imamo dva Božića, jedan kod katolika koji pada 25. decembra, a drugi kod pravoslavaca koji pada 7. januara. Zatim, nova godina kod katolika je 01. januara, a kod pravoslavaca je 14. januara.Egipatski profesor Muhammed Izzet et-Tahtavi u svojoj knjizi En-Nasranijjetu we-l-islam dokazuje da je Mesijino rođenje bilo u ljetnjem periodu i da ono nikako nije moglo biti u zimu. Ono je moglo biti u mjesecu avgustu ili septembru, a nikako 25. decembra kako tvrde zapadnoevropski kršćani, niti u januaru, kako tvrde istočni kršćani. Ovo svoje mišljenje temelji na nepobitnim dokazima koje preuzima iz izjava samih kršćanskih učenjaka. Ovdje ćemo prenijeti šta on i oni o tome kažu. U svom Evanđelju Luka o

89

Mesijinom rođenju navodi da su te iste noći u mjestu u kome se Mesija rodio, pastiri pod vedrim nebom čuvali stoku, pa čitajmo:I bijahu pastiri u onome kraju koji čuvahu noćnu stražu kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo. I reče im anđeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. (Luka 2, 8-11)Spominjanje noćnih čuvara govori o tome da je to vrijeme bilo pogodno za napasanje stoke, a to je moguće samo ljeti, jer u zimskom periodu u tim krajevima opada temperatura, naročito noću. Štaviše, brdovite krajeve Palestine zna i snijeg prekriti, pa nikakva napasanja stoke u tom periodu nije moglo biti.Zbog čega se onda Mesijino rođenje smješta u zimski period? Odgovor na ovo pitanje daje episkop Barenz koji kaže da se taj datum, 25. decembar, podudario sa datumom velike proslave koja se u Rimu organizovala povodom nacionalnog paganskog praznika. Crkva nije mogla ukinuti ovaj praznik, nego ga je prihvatila kao narodni praznik koji se od tada proslavlja kao crkveni praznik.Mišljenje da je Mesija rođen u avgustu ili septembru prihvatila je i enciklopedija Champers. Za ovakvo mišljnje opredijelio se i dr. Džon D. Ever u svojoj knjizi Leksikon Svetog pisma, pod riječi: godina. Profesor Bek, jedan od komentatora Svetog pisma, takođe isključuje mogućnost da je Mesija mogao biti rođen 25. decembra. Nezaboravimo da je Buda rođen 25. decembra.

KURANSKE MUDŽIZE

Zar je vas bilo teže stvoriti nego nebo, koje je On podigao?! (En-Naziat,27)Ovo što ćete upravo čitati odudara od teme same knjige, ali kao dopuna knjige je veoma korisno. Imali smo priliku da pročitamo kako su prorokovali autori četvoro Evanđelja, tj. koliko tačno su to uradili, dok će te sada imati priliku da pročitate koliko je to tačno objavljeno u Kuranu. U ovoj temi fokusiraćemo se na astronomiju, geologiju, fiziku, embriologiju i dr. kao dokaz istinite objave Uzvišenog u Njegovoj i našoj Knjizi. Nailazit ćemo na odgovore na pregršt naučnih pitanja o nastanku, razvoju i kraju svemira, potkrijepljenim iz uzvišenih kuranskih ajeta. Uporedivši ove ajete sa najnovijim naučnim otkrićima, svakom čovjeku zdrave pameti postaće jasno da Kuran potiče od Uzvišenog Gospodara. Tumačenje kuranskih ajeta je odgovoran posao, jer suditi o Allahovom govoru bez znanja zabranjeno je samom Objavom: "Reci: zaista moj Gospodar zabranjuje prljava djela, javna ili tajna, zatim grijehe, nepravdu, i da Allahu smatrate ravnim ono čemu On nije dao vlast i da o Allahu kažete ono što ne znate." (El-A,raf, 33)

90

Dakle citirajmo Kuran:"Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali!?" (El-Enbija,30)Prema najnovijim naučnim dokazima smatra se da je svemir nastao pod dejstvom Velikog Praska koji se desio u prvobitnoj masi, koja je prikazana kao usijana kugla. Belgijski naučnik Lemaitre je 1927. godine rekao da je kosmos na početku svog postojanja bio vazdušna masa ogromne gustine, svjetlosti i topline. Nazvao ju je kosmičko jaje (Oeuf Cosmique). Zatim se, usljed ogromnog pritiska uzrokovanog visokom temperaturom desio Veliki Prasak koji je raskomadao i na sve strane razbacao dijelove te mase. Od njih su se vremenom formirale zvijezde, planete i galaksije. Sovjetske svemirske stanice su 1986. godine poslale informacije koje potvrđuju teoriju ogromnog praska i širenja kosmosa koji je time prouzrokovan."Mi smo nebo moći Svojom sazdali, i Mi, uistinu, proširujemo" (Ez-Zarijat, 47).Da se galaksije udaljuju jedna od druge, dokazao je 1912. godine naučnik Martin Slipher. Ajnštajnova teorija relativiteta 1916. godine dolazi kao potpora teoriji širenja svemira. Hjumason i Habl 1929. godine potvrđuju širenje svemira. Habl postavlja poznato pravilo sa svojim imenom tj. zakon o povećanju razdaljine između galaksija u odnosu na našu i jednih galaksija u odnosu na druge. Razvojem disciplina savremene fizike izračunata je brzina kojom se galaksije udaljavaju jedna od druge studiranjem spektra svetlosti zvijezda i galaksija i njegovog prelivanja ka crvenilu (što su galaksije dalje, spektar je crveniji)."Tako mi zvijezde kad nestane." (En-Nedžm, 1)."Kada se zvijezde izgube." (El-Murselat, 8)Uzvišeni je najjednostavnijim riječima i najprostijim sintagmama predstavio najdublja naučna značenja, koja su otkrivena tek vijekovima poslije objave. "Sve teče do određenog roka." (Ez-Zumer, 5)Savremena nauka je potvrdila da svaka zvijezda ima faze koje prolazi: rađanje, rast, zrijevanje, zatim umiranje i nestajanje, makar trajala milionima godina. Prije nego što se ugase, neke zvijezde počnu jače sjati i plamtjeti, i to do milijardu puta jače od Sunca. Obim im se povećava hiljadama kilometara u sekundi; zatim slijedi strašna eksplozija koja baca djeliće mrtve zvijezde brzinom preko deset hiljada kilometara u sekundi!Faze zvjezdanog razvoja i njihova smrt bili su nepoznati nauci sve do dvadesetog vijeka."Tako mi neba punog zvjezdanih puteva." (Ez-Zarijat, 7)Nebo iznad nas (vazdušni omotač) posjeduje staze koje nas štite od ubitačnih kosmičkih zračenja i miliona meteora i zvijezda kresnica, kao i staze koje čiste nebo od štetnih zraka koji isparavaju iz Zemlje i njenih stanovnika. Nebo posjeduje puteve koje je čovjek tek skoro otkrio i uspio da ih slijedi u dvadesetom vijeku kada se zaputio svemirskim letilicama u kosmos."I kunem se poretkom zvijezda! A to je, da znate, zakletva velika." (El-Vakiah, 75,76)Kada bi se položaj Zemlje u odnosu na Sunce promijenio tako da njena orbita bude za četiri odsto manja, tj. 144 miliona umjesto 150; temperatura bi na njoj postepeno porasla

91

do 450 stepeni Celzijusa. Tada bi sva njena voda isparila. Ako bi položaj Zemlje u odnosu na Sunce bio samo bio samo jedan posto veći, tj.151,5 miliona km umjesto 150, temperatura bi postepeno pala do četrdeset stepeni ispod nule. Voda na Zemlji bi se zaledila i život na njoj bi postao nemoguć, kao što je slučaj sa Marsom. Ovo se svakako ne može objasniti kao puka slučajnost."Kada Jusuf reče ocu svome: - O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše..." (Jusuf,4)Kao što znamo tek je skoro otkrivena deseta planeta. Vidjet ćemo kada će biti otkrivena jedanaesta."Sunce i Mjesec je potčinio, svako se kreće do roka određenog." (Er-Rad, 2)."I Sunce se kreće do Svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg." (Jasin, 37). Sunce je obična zvijezda koja se nalazi na spoljašnjoj trećini diska mliječnog puta. Kreće se 230 miliona km u sekundi oko mliječnog puta, koji je od nas udaljen 30 hiljada svjetlosnih godina. Nauka je tek u 17 vijeku pretpostavila da se Sunce kreće."Sve u svemiru plovi." (Jasin, 40).Tek je u sedamnaestom vijeku naučnik Kepler iznio ispravno viđenje Sunčevog sistema. Prije ovog otkrića većina ljudi zainteresovanih astronomijom je prihvatila mišljenje Talesa, Aristotela, Ptolomeja i drugih starogrčkih filozofa. Oni su zagovarali da je Zemlja nepomična u centru zatvorenog svemira koji se sastoji od rasutih istovjetnih kristalnih kugli po kojima kruži Sunce, planete i zvijezde.On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da bi ste znali broj godina i računanje. (An-Nisa 56)U ovom ajetu se jasno kaže da je Sunce izvor svjetlosti a da je mjesec sjajan. Napomenimo da je od skoro otkriveno da Mjesec ne posjeduje svoju svjetlost već da je to na njega u stvari svjetlost Sunca. Kuran nam ovu činjenicu saopštava prije 1400 godina."Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite." (En-Neml, 88)Još jedan dokaz da se zemlja kreće. Kao što rekoh do 17. vijeka se smatralo da je Zemlja nepomična u centru zatvorenog svemira. Postavlja se pitanje ko je mogao znati prije 1400. godina da su planine koje gledamo ipak pokretne. To svakako nije mogao znati čovjek u tom vremenu."I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu." (Al – Anbija, 32)Ova karakteristika nebeskog svoda je dokazana naučnim istraživanjima 20. vijeka. Atmosfera koja okružuje našu planetu ima presudnu ulogu u održavanju života na Zemlji. Ona spaljivanjem uništava meteore raznih veličina koje se približavaju Zemlji i onemogućava ih da dođu na površinu Zemlje. Zaštitničke osobine atmosfere ne svode se samo na navedeno. Atmosfera, takođe, Zemlju štiti i od veoma niske temperature kosmosa koja u prosjeku iznosi minus 270 stepeni. Van Allenov pojas koji se nalazi na desetine hiljada kilometara od Zemlje, štiti živa bića od ubitačne energije koja se širi

92

kosmosom. To znači da pored atmosfere postoji još jedan omotač koji ima ulogu zaštite od štetnih zraka."I tako mi neba koje je povratno". (At-Tariq, 11)-Ozonosfera, visine 25 km, osigurava reflektiranje ili odbijanje radijacije i štetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz svemira.-Jonosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radio talasa koji se emituju sa Zemlje, osigurava sa velikih udaljenosti praćenje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitovanja.-Magnetosfera, vraća u svemir radijaciju koju širi Sunce i ostale zvijezde, prije no što uspije doći do površine Zemlje.Spominjanje u Kuranu prije 1400 godina ovih karakteristika, koje su otkrivene u skoroj prošlosti, još jedan su dokaz da Kuran predstavlja Božiju riječ."On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna." (Al-Baqarah, 29)Atmosfera je sačinjena od sedam slojeva. Slojevi se međusobno razlikuju očitim fizičkim svojstvima kao što je pritisak i spojevi gasova koji čine ove slojeve. Prva i najbliža je:

1. Troposfera, koja čini 90% ukupne atmosferske mase.2. Stratosfera3. Ozonosfera, sloj stratosfere koji apsorbira ultravioletne zrake.4. Mezosfera5. Termosfera6. Jonosfera7. Ekosfera

Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa. (Al-Anbiya, 31)Ova činjenica, koja, u trenutku objavljivanja Kurana, nije bila poznata ni jednom čovjeku, ustanovljena je modernim geološkim nalazima. Kao što znamo kuća ima temelj koji je drži čvrstom, dok korjeni planina dosežu kilometrima ispod nivoa Zemlje."Zar Zemlju posteljom nismo učinili a planine stubovima?" (An-Naba, 6-7)Dakle, kada se kaže "planine stubovima" misli se na Zemljino održavanje, tj. planine drže Zemlju i štite je od potresa. Pružanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje ovih slojeva. Ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore planine sprečavaju pomjeranje nad magnetskim slojem ili međusobno pomjeranje nad njenih slojeva. Možemo ih uporediti sa ekserima koji osiguravaju međusobno pričvršćivanje dasaka."I gvožđe smo spustili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi." (Al-Hadaid, 25)Otkrića moderne astronomije iznose da ruda gvožđa dolazi sa ogromnih zvijezda iz vanjskog kosmosa. Teški metali u kosmosu proizvode se u jezgru velikih zvijezda, većih od Sunca. Naš, Sunčev sistem, u sebi ne posjeduje strukturu koja bi u sebi mogla proizvoditi element željeza. Ovo Muhamed a.s. svakako nije mogao znati prije 1400 godina.

93

"Neka je hvaljen onaj koji u svemu stvara spol: u onome što iz zemlje niče i u njima samim, i u onome što oni ne znaju. (Ya Sin, 36)Paul Dirac, engleski naučnik dobio je nobelovu nagradu 1933. godine za oblast fizike jer je otkrio da svaka materija posjeduje svoju suprotnost, tj. svoj drugi spol. Međutim, antimaterija u sebi sadrži svojstva suprotna svojstvima materije. Suprotno materiji, antimaterija je opremljena pozitivnim elektronima i negativnim protonima. Ono što je interesantnije je to što je tek od skoro otkriveno da i biljke posjeduju svoju suprotnost, tj. svoj drugi spol."Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju." (Ar-Rahman, 19-20)Voda Sredozemnog mora na Gibraltaru susreće se sa vodama Atlanskog okeana a njene karakteristike (gustoća, temperatura i toplota) ostaju nepromijenjene, jer između ova dva mora postoji jedna nevidljiva granica. Pogledajmo sliku!

"Ili su kao tmine dubokih mora koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim." (An-Nur, 40)Naučnici su nedavno otkrili da na površini morskih slojeva sa različitom gustinom postoje unutrašnji valovi koji čine granicu između ovih slojeva. Unutrašnji talasi prekrivaju dubine mora i okeana, pošto duboka mora posjeduju veću gustoću vode na dubinama u odnosu na površinsku vodu. Unutrašnji talasi se ponašaju kao površinski talasi. Oni se prostim okom ne mogu primjetiti, jedino su uočljivi prilikom istraživanja promjene temperature i slanosti mora ili okeana. Ovo je još jedan dokaz da je Kuran od Boga a ne od čovjeka. Prije 1400. godina niko nije mogao doći do većih dubina i imati instrumente kojim bi ove stvari ispitao"Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci?" (Al-Qiyama, 36-37)"To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače-a potomstvo njegovo od srži kapi hude tekućine." (As-Sajda, 6-8)Od 250 miliona spermatozoida jaje prima samo jedan spermatozoid. Bit čovjeka ne leži u cijeloj količini sperme, nego u njenom jednom sićušnom dijelu. Ako obratite pažnju primijetit će te da nam Kuran saopštava da čovjek ne začinje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog malog dijela-kapi, tj. od srži kapi. Riječ sulalah (srž) se prevodi i kao najbolji dio nečega. Zapitajmo se kad je nauka ovo otkrila!

94

"Pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo,-pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj. (Al-Mumin, 14)Do nedavne prošlosti, u embriologiji su tvrdili da se kosti i mišići razvijaju istovremeno. Iz tog razloga su mnogi ljudi tvrdili da je ovaj ajet u suprotnosti sa naukom. Međutim, zahvaljujući naprednom mikroskopskom istraživanju, provedenom savremenom tehnologijom, uspostavilo se da je doslovno tačno sve što je Kuran naveo.One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo ih u drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar. (An-Nisa 56)Ukoliko se čovjek opeče, prvo što doktor uradi je bockanje iglom na opečenom mjestu da bi utvrdio da li je opekotina opasna. Ukoliko je opekotina bezopasna čovjek će osjetiti bol. Napomenimo da je tek od skoro dokazano da se nervi preko kojih osjećamo bol „završavaju“ u koži. To znači da je Muhammed znao prije mnogo godina da se receptori (prijemnici) za osjećaj bola moraju nalaziti u koži jer se govori o obnavljanju kože.” Dakle, kad im se kože ispeku, ukoliko bi bili i dalje pečeni oni nebi osjetiti bol, međutim Allah kaže da će im kože zamijeniti drugim kako bi oni osjetili pravu patnju. Ukoliko to nebi uradio, oni nebi osjećali bol. Pogledajmo sliku:

Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. (Al-Qiyama 3-4)Prije 1400 godina Kuran nas obavještava o specifičnosti ljudskih otisaka kao o jedinstvenoj stvari svakog čovjeka. Savremena nauka je otkrila da nijedan ljudski otisak na svijetu ne može biti u potpunosti isti."Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka

95

veličine brda, spušta grad pa pogodi njime koga hoće, a poštedi od njega koga On hoće - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid."(En-Nur, 42.) Naučnici su studirali tipove oblaka i došli do zaključka da se oblaci koji nose padavine formiraju i oblikuju prema tačno određenim pravilima pri čemu prolaze kroz određene faze. To zavisi od vrste oblaka kao i od toga koji vjetar puše u određenom području. Jedina vrsta oblaka koje nose padavine je kumulonimbus. Meteorolozi su studirali kako se kumulonimbusi formiraju te kako proizvode kišu, grad i munje. Otkrili su da oblak kumunolonimbus prolazi kroz nekoliko faza u proizvodnji kiše. Prvo, tjeran od strane vjetra, ovaj se oblak počinje formirati tako što vjetar tjera male komadiće oblaka (kumuluse) u područje gdje se ovi oblaci spajaju. Slijedi spajanje u veliki oblak. Ovo je potvrda riječi Uzvišenog: "Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a zatim ih spaja..." Zatim ide gomilanje jednih oblaka na druge. Kada se mali oblaci spoje, tada tijelo oblaka počinje rasti uvis. Razlika temperature u unutrašnjosti i po površini oblaka utiče da se komadi malih oblaka gomilaju jedan na drugi tako da se veliki oblak polahko proteže u viša i hladnija područja atmosfere, gdje se formiraju kapljice kiše i grada koje počinju rasti. Kad ove vodene kapi i grad postanu previše teški strujama da ih podržavaju, one počinju padati iz oblaka kao kiša i grad. A Allah, dž.š. kaže: "...i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada." Ovdje se uočava velika preciznost teksta. Između svake od tih etapa formiranja oblaka potrebno je da prođe određeni vremenski period, i Kur'an koristi izraz "summe" (a zatim), ali čim se formira gomila, odmah počne padati kiša, bez određenog vremenskog perioda, i zato Kur'an koristi česticu "fe" (pa), koja označava povezanost radnji bez vremenskog razdoblja među njima. Sljedeća interesantna stvar je da se spominju oblaci veličine brda. Zašto baš takvi?! U nastavku ajeta se kaže: "On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad!". Naime, meteorolozi su otkrili da ovi oblaci (kumulonimbusi) iz kojih pada grad dostižu visinu čak i do 9.000 metara, kao što se i kaže u ajetu "...iz oblaka veličine brda". Dalje, Uzvišeni Allah kaže da "On spušta grad pa koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi". Naučnici sa opservatorija mogu pratiti nastajanje leda u oblacima, koji se približi donjem sloju oblaka. Iznenada se pojavi zračna struja koja usmjeri grad prema gornjem sloju i tako se odgodi njegovo ispuštanje. Najbolji opis za to su riječi "...pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi...". Dakle, led se bio uputio prema određenom narodu, ali mu ne bude dozvoljeno da ga pogodi, pa se on vrati, tj. on kruži u unutrašnjosti oblaka, i to kruženje naučnici mogu normalno pratiti. U nastavku ajeta spominje se munja: "...bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid." Kako razumjeti spomen munje, kada je kontekst čitavog ajeta vezan za grad? Upravo je u tome odgovor. Munja nastaje, u stvari, od grada u oblaku. Kada se tečnost promijeni u čvrste čestice, koje neprestano kruže, one proizvode elektricitet koji se raznosi njihovim kruženjem, te tako nastaje veliki naboj, koji se prazni putem munje. Dakle, razlog nastanka munje upravo je grad koji se nalazi u unutrašnjosti oblaka. Meteorologija je ove činjenice otkrila tek nedavno i to uz upotrebu najsavremenije opreme. Onda se postavlja pitanje: Kako je Muhammed, a.s., mogao znati za sve to? Ko ga je obavijestio o tim pojavama?

96

Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti - vi time ne možete raspolagati. (Al-Hijr, 22)U ajetu se skreće pažnja da se u prvom stadiju nastanka kiše nalaze vjetrovi. Međutim, sve do početka XX vijeka bilo je poznato jedino da vjetar raznosi oblake, kao jedina veza između vjetra i padanja kiše. Što se, međutim, tiče otkrića moderne meteorologije, ona su pokazala da vjetrovi imaju ulogu “oplođavanja” prilikom nastanka kiše.Ova uloga oplodnje odvija se na slijedeći način:Zbog pjenjenja, na površini okeana i mora konstantno dolazi do formiranja bezbroj zračnih mjehurića. U trenutku rasprsnuća ovih mjehurića, u zrak se izbacuje na hiljade komadića veličine jednog stotog dijela milimetra. Ovi komadići, nazvani “aerosol” se, pomiješani sa prašinom sa kopna, uz pomoć vjetrova prenose u gornje slojeve atmosfere. Aerosoli, koji su tako uz pomoć vjetrova dospjeli na velike visine, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgušnjava i pretvara u vodene kapi. Koncentriranjem na jednom mjestu, ove vodene kapi prethodno formiraju oblak, a potom se u vidu kiše spuštaju na Zemlju."Onome koga Allah želi da uputi - On prsa njegova ka islamu prostranim učini, a onome koga želi da u zabludi ostavi - On prsa njegova stegne i tjeskobnim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti..."(El-En'am, 125.)Ono što je postalo poznato u novije vrijeme, nakon što je čovjek uspio da poleti, jeste da što se više penjemo prema nebu, to se smanjuje kisik i zračni pritisak, što izaziva žestoku tegobu u prsima i poteškoće u disanju. O ovom fenomenu Kur'an govori trinaest stoljeća prije nego je čovjek uopšte bio u mogućnosti da leti, kada niko nije mogao znati da uspon ka nebu uzrokuje pritisak i bol u prsima.On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete?(Az-Zumar, 6)Ako se pažljivo prouči navedeni ajet, sasvim lako se može primijetiti da se govori o međusobno različitom i odvojenom troetapnom nastanku čovjeka. Zaista, danas i moderna biologija, također, iznosi da se embriološki razvitak bebe u maternici odvija u tri različite etape. Ovo pitanje se nalazi među temeljnim poglavljima u svim embriološkim knjigama koje se danas na medicinskim fakultetima izučavaju kao nastavni udžbenici. Ova činjenica se na slijedeći način navodi u Basic Human Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije:Život u maternici se odvija u tri ETAPE:“pre-embrionik” - prve dvije i po sedmice, “embrionik” - do kraja osme sedmice I “fetal” - od osme sedmice do rođenja. Ove etape, se u medicinskom jeziku označavaju kao “threemaster”, odnosno “tri perioda”, sačinjavaju različite faze razvoja bebe u maternici.A nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli –Gospodar vaš je uistinu, blag i milostiv – i konje, i mazge, i magarce –da ih jašete, i kao ukras –a stvoriće i ono što ne znate. (16, 7-8)

97

Prije 1400. godina nije bilo auta, aviona i drugih prevoznih sredstava. Ali, Muhammed prima obavještenje da će se to u budućnosti desiti....i porođajni bolovi je prisiliše da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" -uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe poteče potok. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti." (Merjem 23-26) Moderna nauka je potvrdila da se u hurmi nalazi nekoliko korisnih sastojaka koji su od bitnog značaja u procesu porođaja. Hurma sadrži supstancu koja steže matericu. Ona pomaže da se mišići materice jače stegnu te brže istisnu plod. Ovako stegnuti mišici ublažavaju krvarenje. Poznato nam je, da nije Allahove milosti koja je učinila da se materica čvrsto stegne poslije poroda, žena bi krvarila do smrti. Po izlasku posteljice otvore se brojne pukotine te krvni sudovi koji su spajali matericu i placentu počnu izlivati krv poput nabujale rijeke. Da nije čvrstog stezanja mišića materice, krv iz porodilje bi tekla poput rijeke. Prema tome, hurme pružaju materici veliku pomoć pri istiskanju ploda i sprečavanju komplikacija poput jakog krvarenja poslije poroda i groznice u babinjama. Materica koja se čvrsto ne stegne također biva izložena navali mikroba. Hurme sadrže odredene vrste šećera poput fruktoze i glukoze te minerale i proteine koji su, ukoliko ih žena na porođaju uzme, za nju najbolja hrana. Jer, porođaj je naporan proces i zahtijeva mnogo energije. Hurma na porođaju ženi daje veliku količinu energije spremne za upijanje tj. koju nije potrebno prerađivati (variti u želucu). Hurma, takoder, sadrži tvari koje iritiraju crijeva na pražnjenje te ih tako čisti. Ovo takočer olakšava porođaj, jer, prepuno debelo crijevo sputava matericu pri njenim kretnjama i kontrakcijama. Radi ovoga ginekolozi nastoje rodilji dati klizmu koja isprazni debelo crijevo. Rodilji je potrbna i tečnost. Iz tog razloga je Uzvišeni rekao Merjemi: "Jedi i pij i budi vesela." Ovaj ajet, dakle, sadrži niz mudrih poruka. Naredio joj je da jede sjveže hurme, te da pije vodu koja je potekla niže nje zbog potrebe organizma za tečnopću, kao što je to slučaj pri svakom velikom naporu, a naročito pri porodu. Voda otapa supstance koje se nalaze u hurmi što olakšava njihovo upijanje iz tankog crijeva. Još joj je naredio da bude vesela. Uticaj duševnog stanja na tok poroda je ogroman. Strah i nemir su među glavnim faktorima koji izazivaju komplikacije pri porodu, kao što su zadovoljstvo i smirenost bitni faktori lahkog poroda. Ovo nekoliko kratkih ajeta su savršena nadnaravnost jer prikazuju bitna dostignuća moderne nauke u području porodiljstva. Njihov stil je visok no i pored toga ga razumije svaki čovjek, bio on beduin ili građanin, učen ili neučen, živio on u prvom ili dvadesetom vijeku. Merjem je postupila po uputama svoga Gospodara pa joj je porod bio olakšan, a krvarenje poslije poroda kratko: "Došla je svom narodu noseći ga." Otišla je, dakle, odmah pošto se porodila ne osjećajući bolove niti slabost.

98

MUHAMMEDOVA ČUDA

Naš vjerovjesnik Muhammed, a.s., imao je više čuda od kojih ćemo spomenuti:1. u njegovim rukama Uzvišenog su slavili pijesak i hrana,2. kamen ga je pozdravljao,3. sa njim je kamila govorila,4. naočigled svijeta pred njim je zaplakala grana palme u njegovoj džamiji u Medini; sa njom jerazgovarao, a nakon toga ostavio na svoj minber,5. iz prstiju njegove ruke potekla je voda,6. dok je na otvorenom prostoru obavljao nuždu, ispred njega su se sastavile dvije palme da bi gazaklonile, a nakon toga se ponovo rastavile,7. kada je jedan beduin od njega zatražio da mu pokaže čudo, na njegov poziv ispred njega se stvorilostablo drveta i izgovorilo riječi potvrde da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji rob iBožiji poslanik.8. sa jednim čovjekom je razgovarao vuk i najavio da će se on Alejhisselam pojaviti.9. Isra i Mi ’ radž,10. rascjepljenje mjeseca na njegovo pokazivanje prstom,11. svojim ashabima je jednom prilikom, dok su jeli meso od ovce, rekao da ne lome njene kosti. Kadasu ručali i njeno meso pojeli,proživio je ovcu, naredio joj da ustane i ona je ustala.

Svi navedeni primjeri se spominju u vjerodostojnim hadiskim zbirkama. Na pitanje zašto Muhammed, a.s., nije pokazao čudo proživljenja mrtvaca kao što je to učinio Isa, a.s., može se odgovoriti sljedećom konstatacijom. Isaovo proživljenje mrtvaca imalo je, poslije njega, za posljedicu jednu opasnu pojavu, počeli su ga smatrati bogom.

Preko savremenih medija i u današnjim školama Kršćani uče da je Muhammed silom ugonio u vjeru. Ipak to je jedna obična laž. Sporazumi koje su Muhammed i njegovi sljedbenici načinili sa Kršćanima, Jevrejima i ostalim vjerskim grupacijama danas se čuvaju kao zasebni dokumenti. Ilustracije radi, nakon stavke u tekstu sporazuma načinjenog sa kršćaninom Ibn Harrisom b. Kabom i njegovim pristalicama, a koji je načinjen na inijacitivu Muhammeda, a. s. glasi: “Svi ktšćani, koji žive na istoku i na zapadu, njihove vjere, crkve, životi, časti i njihova imovina pod zaštitom su Pejgambera i svih vjernika. Niko od onih koji žive po kršćanskoj vjeri neće nasilno biti prisiljavan da prihvati islam. Ako neko od

99

kršćana bude podložen bilo kojem teroru ili nepravdi, muslimani su dužni da im pomognu. Osim toga u Kuranu se kaže: I sa sljedbenicima knjige raspravljajte na najljepši način…(Al-Ankabut, 46)

SADRŽAJ

Predgovor.......................................................................................................................02Uvod..............................................................................................................................03Biblija kao ljudska umotvorina......................................................................................05Avram (Ibrahim a.s.)......................................................................................................22

100

Pavle kao temelj kršćanstva...........................................................................................23Spisak dodavanih stvari u Bibliji...................................................................................37Isus kao Bog kod kršćana...............................................................................................39 Isusovo raspeće...............................................................................................................46 Obožavanje svetaca, svećenika i pobožnih ljudi.............................................................52Dokazivanje neispravnosti autora četvoro Evanđelja...................................................54Krštenje..........................................................................................................................61Riječ Bog u Svetom pismu..............................................................................................62Pobijanje Evanđelja kroz proročanstva njihovih autora................................................63Događaji prije raspeća Isusova.......................................................................................64 O izmjenama svetih starih knjiga...................................................................................66Porijeklo kršćanskog učenja iz paganskih vjera..............................................................67Biblija o obrezanju.........................................................................................................71O napadima kršćana na muslimane................................................................................77Muhamed a.s. u Bibliji...................................................................................................86

101

Rođenje Isusa Hrista......................................................................................................89Kuranske mudžize..........................................................................................................91Muhammedova čuda......................................................................................................99

Neka svako do koga ova knjga dođe, napravi još jedan primjerak iste i pokloni je, kao što je i kod vas poklonom stigla!!!

102