I. Turizam i globalni procesi

I. Turizam i globalni procesi

asistent: Ante [email protected]

120 – nova zgrada211 – EFST

© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja

Sadržaj

• Pojmovni obuhvat turizma

• Turizam kao sustav

• Heterogenost i pluralnost turističkog proizvoda

• Uloga turizma u privredi

– Sektor turizma

– Supply side – demind side approach

– (Ekonomski) učinci razvoja turizma

• Turizam u globalnom (međunarodnom) kontekstu

© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja 2

I. Pojmovni obuhvat turizma

Tko je turist? Što je turizam?

Svjetska turistička organizacija UNWTO ima ključnu ulogu u procesu definiranja, utvrđivanja terminologije i kriterija koji se povezuju sa “mjerenjem”turizma.

Sukladno navedenom, komisija za statistiku pri UNWTOu (UNSTAT) je prihvatila niz sugestija, te je 1994.godine objavila “Recommendations on Tourism Statistics”, čime je omogudeno da se

od1995.godine, temeljem prikupljenih podataka, od strane UNWTO-a, iz statističkih ureda svih zemalja članica, mogu vršiti komparacije između svih zemalja koje imaju statistički zabilježene

turističke tijekove.

Candela i Figini (2012) navode kako statistička perspektiva omogudava definiranje pojma turist na različite načine. Takva heterogenost u procesu definiranja jednog naizgled jednostavnog pojma

rezultat je izrazite složenosti teorijskog definiranja i identificiranja turizma kao fenomena.


http://www2.unwto.org/en

http://unstats.un.org/unsd/default.htm

Osvrt na povijesni razvoj definicije turizma upuduje nas na zaključak da su prvotne definicije pojma turist bile više tehničke negoli konceptualne, bududi da se značajan fokus stavljao na tipologiju posjetitelja, te sastavne elemente turističke aktivnosti.


“tourist” Herman Von Schullard

Liga Naroda International Union of Official Travel - UNWTO

1910.

”Tourism” is the total sum of operators,

mainly of an economic nature, which

directly relate to the entry, stay and

movement of foreighners inside and

outside a certain country, city or a

region.

Foreigner? 1937.

A tourist is the individual that spends

a period of time of at least 24h in a

country different than of residence.

1968.

A visitor is defined as the person who

travels to a country other than that of

residence, for any reason other than

paid work.

Motivational factor?

“Visitor” posjetitelj je osoba koja

putuje, temeljem odreĊenih motiva (da

bi zadovoljila odreĊenu potrebu).

“Day tripper ili Same day visitor” je

osoba koja boravi u odreĊenoj

destinaciji izvan svog uobiĉajenoj

mjesta boravka kraće od 24 sata.

“Tourist” je osoba koja putuje izvan

svog uobiĉajenog mjesta boravka i

boravi u destinaciji dulje od 24 sata,

odnosno ostvaruje minimalno jedno

noćenje.


“tourism” UNWTO & UNSTAT 1994.

“TURIZAM” podrazumijeva aktivnosti osoba koje putuju i borave izvan svog uobiĉajenog mjesta boravka u

razdoblju kraćem od godine dana zbog odmora, osobnih ili poslovnih razloga, što iskljuĉuje zasnivanje radnog

odnosa.

ŠTO RAZLIKUJE TURIZAM OD

OSTALIH OBLIKA PUTOVANJA?

1. “MOVEMENT” gdje turist putuje?

UNWTO – turist putuje izvan svog uobiĉajenog okruženja.

To podrazumijeva promjenu geografskog okruženja (meĊutim

ne mora nužno). Primjerice, student ili radnik se neće ubrajati

u kategoriju turista. Stoga bi bilo jednostavnije definirati tko se

ne ubraja u kategoriju turista: osobe koje putuju radi

obrazovanja, posla, lijeĉenja, shoppinga, zasnivanja radnog

odnosa, diplomatski predstavnici, vojna lica, politiĉki azilanti, te

nomadi. Ograniĉenje ovakvog definiranja turizma leži u

nedostatnosti informacija o razlozima zbog kojih se osobe

odlučuju promijeniti svoju rutinu te se uključiti u turističke

tijekove.

Maksimalna duljina boravka u destinaciji

je 1 godina! Sve preko toga se ne smatra

turizmom.

UNWTO definira:

1. Visitor – osoba koja putuje, te se ne

zadržava dulje od 24 sata u destinaciji.

2. Tourist – osoba koja u destinaciji

ostvaruje minimalno jedno noćenje.

3. Excursionists – kraće se zadržavaju u

destinaciji i ne ostvaruju noćenje.

2. “TIME” koliko dugo turist putuje,

zadrţava se u destinaciji?

3. “MOTIVATION” zašto turist

putuje?

1. Leisure

2. Business

3. VFR (posjeti prijateljima i rodbini)

4. Kultura i baština.....

Definicija UNWTO-a u kategoriju turista

ne ukljuĉuje osobe koje su u destinaciju

došle obavljati odreĊene aktivnosti

(migranti radnici).

Tourism is the study of man away from his usual habitat, the industry which respond to his needs, and that both he and the industry have on the socio-cultural, economic, and physical environments.

(Jafari 1997.p.6)

Tourism is deemed to include any activity concerned with the temporary short term movement of people to destinations outside the plaes where they normally live and work, and their activities during the stay at these

destinations.

(Burkart & Medlik 1974.)

Tourism is an umbrella concept.

(Lundberg et al. 1995. p.4)


Tipovi turizma


Candela i Finini (2012) navode 4 temeljna tipa turizma

Tablica 1 – Tipovi turističkih tijekova

PORIJEKLOM IZ REGIJE PORIJEKLOM IZVAN REGIJE

DESTINACIJE UNUTAR REGIJE 1. Domaći turizam 2. Inbound tourism

DESTINACIJE IZVAN REGIJE 3. Outbound tourism 4. Transit tourism

1. Domaći turizam – putovanje rezidenata odreĊene zemlje na teritoriju te zemlje. (Hrvati u Hrvatskoj)

2. Inbound turizam – dolazna putovanja ne rezidente odreĊene zemlje na teritoriju promatrane zemlje. (Slovenci u

Hrvatskoj)

3. Outbound turizam – putovanja rezidenata odreĊene zemlje u neke druge destinacije izvan teritorija njihove zemlje.

(Hrvati u Sloveniju)

4. Tranzitni turizam – aktivnosti posjetitelja dok prolaze kroz zemlju, koja nije njihova zemlja podrijetla niti odredišna

destinacija. (Slovenac koji prolazi kroz Hrvatsku da bi došao do Crne Gore)

5. NACIONALNI TURIZAM = ∑ DOMAĆI I OUTBOUND (ODLAZNI) TURIZAM

6. INTERNI TURIZAM = ∑ DOMAĆI I INBOUND (ULAZNI) TURIZAM

7. MEĐUNARODNI TURIZAM = ∑ INBOUND(ULAZNI) I OUTBOUND (ODLAZNI) TURIZAM


International

Tourist

(1963)

International

Visitor

(1981)

International

travellers

II. Turizam kao sustav

Petrid (2014) navodi da se turizam u literaturi često prikazuje kao podsustav društvenog sustava koji, unutar sebe i prema višem sustavu, uspostavlja složen sustav veza. Stoga je mogude zaključiti, da je upravo činjenica da je turizam sustavu u kojemu

elementi ostvaruju brojne interakcije presudna u nastojanju da se definiraju njegove granice kao sustava.


Prikaz sustava turizma

Kaspar C.: “Die Fremdenverkehrslehre in Grundriss”

Stuttgart – Bern 1975.,11.

VIŠI SUSTAV

SUSTAV

TURIZMA

Turistički

subjekti

(turisti)

Turistička

organizacijaINSTITUCIONALNI

PODSUSTAV

TURISTIČKE PONUDE

EKOLOŠKO OKRUŢENJE

EKONOMSKO OKRUŢTENJE

TEHNOLOŠKO OKRUŢENJE

DRUŠTVENO OKRUŢENJE

POLITIČKO OKRUŢENJE

Elemente turističkog sustava možemo svrstati u tri temeljna podsustava: POTROŠAČI, PROIZVOĐAČI TE DRŽAVNE I OSTALE ORGANIZACIJE I INSTITUCIJE.

Dulčid i Petrič (2001) ih dijele na:

I. PODSUSTAV organa i organizacija koje vrše upravljačke uloge u sustavu – obuhvada elemente koji proizlaze izdržavnog, regionalnog odnosno lokalnog ustroja, razne nevladine organizacije te brojne međunarodneorganizacije. U Republici Hrvatskoj državnu organizaciju turizma na institucijonalnoj razini formiraju Hrvatski sabori Vlada.

II. PODSUSTAV elemenata koji ima ulogu izvršitelja osnovnih zadataka sustava sastoji se od poduzetnika, strukovnihudruga, komora – najšira osnovica turističkog sustava. Formiraju sektorske organizacije koje nastaju udruživanjempoduzeda radi promicanja njihovih poslovnih ciljeva, stvaranja povoljnijih uvijeta poslovanja, obrazovanja,promicanja ponude itd. U Hrvatskoj bi smo mogli istaknuti OMH (Udružtenje malih i obiteljskih hotela).

III. PODSUSTAV tržišnih elemenata turističkog sustava formiraju brojni domadi i inozemni turisti, ali i sam turističkiproizvod, odnosno usluga.


http://www.omh.hr/

Model sektora turizma


PROIZVOĐAČI DISTRIBUTERI POSREDNICI I

INFORMATORI POTROŠAČI

PRIJEVOZ

ATRAKCIJE

SMJEŠTAJ

OSTALE USLUGE

INCOMING AGENCIJE

TURISTIČKI VODIČI I

INFORMACIJE

TUROPERATORI

PUTNIČKI AGENTI

VE

RT

IKA

LN

A IN

TE

GR

AC

IJA

HORIZONTALNA INTEGRACIJA I KONSOLIDACIJA

ORGANIZATORI I POSREDNICI U PUTOVANJU

Pivĉević, S. 2015.

(autorizirana predavanja)

III. Heterogenost i pluralnost turističkog proizvoda

Iz ekonomske perspektive, aktivnost određenog turista manifestira se u obliku potražnje za dobrima i uslugamana području određene turističke destinacije. Stoga se upravo se na području turističke destinacije odvija najvedi dio turističke aktivnosti, ali i javljaju ekonomski problemi proizvodnje, zapošljavanja, lokalizacije,

kvalitete itd.

Na koji način definirati output TURISTIČKE INDUSTRIJE?

ŠTO TO TOČNO turistička poduzeda PROIZVODE?

Koje su TEMELJNE KARAKTERISTIKE turističkog proizvoda?


Candela i Figini (2012) prema Gardini (1986) definiraju turistički proizvod kao

“skup dobara i usluga koje zahtjeva posjetitelj za vrijeme svog putovanja i boravka u destinaciji.”


Baza prirodnih, kulturno povijesnih i organizacijskih resursa

Rekreacijske mogudnostiTematski parkovi

ManifestacijeKongresi

Festivali....

Suvenirnice Antikvarijati

Obrti Lokalni proizvodi

Tržnice...

BrodBiciklAvionVlak

AutobusAutomobilMotocikL...

KampHotelHostel

Privatni smještajRestoraniBarovi...

TRANSPORT UGOSTITELJSKI OBJEKTI

ATRAKCIJE SHOPPING

THE SUCCESS OF A PRODUCT IN MEETING THE NEEDS OF TOURISTS IS DETERMINATE BY HOW WELL EACH ELEMENT IS DESIGNED AND INTEGRATED WITH THE OTHERS. THE TOURISM PRODUCT IS NOT A SIMPLE COMBINATION OF THE FIVE ELEMENTS, BUT RESULT OF SYNERGISTIC INTERACTION AMONG ALL THE COMPONENTS.

Source: Stephen L. J. Smith, The Tourism Product


Generički turistički proizvod / The Generic Tourism product

PP (Physical Plant)

S (Service)

H (Hospitality)

PC (Freedom of Choice)

I (Involvement)


Source: Stephen L. J. Smith, The Tourism Product

TP kao skup različitih atributa/ TP as bundle of characteristics

(1)

pri čemu predstavlja mjerenu vrijednost privatne karakteristike , a predstavlja mjerenu vrijednost javne

karakteristike za poduzeda u zajednici , uz pretpostavku o postojanju privatnih i javnih karakteristika


Source: Lancastera (1966), and Rosena (1974)

Turistički proizvod možemo opisati i istražitis obzirom na dva kriterija:

HETEROGENOST I PLURALNOST.

NJEGOVA HETEROGENOST očituje se tome da turistički proizvod predstavlja skup dobara i usluga,

koji su outputi različitih djelatnosti, a koji objedinjeni djeluju sinergijski na zadovoljenje

složene turističke potrebe.

NJEGOVA PLURALNOST manifestira se u složenoj strukturi turističke potražnje, koja zbog specifičnosti turističkih potreba određenih tržišnih niša, rezultira

razvojem niza selektivnih oblik turizma.


Ekonomski fakultet, Split – Organizacija turizma 19

IV. Uloga turizma u privredi


Turizam je jedan od najznačajnijih i najdinamičnijih sektora u

modernoj ekonomiji!


Temeljna

karakteristika

modernog turizma je

njegova otpornost!

Turizam se uspješno

razvija na onim

podruĉjima na kojima

su (trajno) zadovoljeni

geopolitiĉkih uvjeti

njegovog razvoja:

politička stabilnost

(mir); prometna

povezanost; lokalna

infrastruktura i

turistička

suprastruktura!


Iako je podložan

negativnim utjecajima

brojnih dogaĊanja

(ekonomske,

politiĉke, zdravstvene

krize), turizam se

uspješno oporavlja,

pri ĉemu se brzina

oporavka razlikuje od

regije do regije,

meĊutim gotovo

uvijek je potaknuta

rastućim

ekonomijama.

Razloge takvog

uspješnog opravka

pronalazimo u

prostornoj

(geografskoj)

redistribuciji

turističkih tijekova!


Na primjeru Republike Hrvatske

moguće je jasno pokazati na koji naĉin

se negativni dogaĊaji mogu odraziti na

razvoj turizma, ali jednako tako i izrazitu

otpornost i sposobnost oporavka ove

djelatnosti!

Nakon izrazito uspješnog predratnog

razdoblja, kada je RH u sklopu

Jugoslavije oblikovala kvaliteta i

prepoznatljiv turistiĉki proizvod,

uslijedile su 90te godine i Domovinski

rat, u kojemu se ostvaruje

samostalnost. U narednom desetljeću,

u procesu pretvorbe i privatizacije,

prekinuti turistiĉki tijekovi doživljavaju

svoj oporavak, koji traje gotovo 20

godina, budući da je RH tek 2014.

godine premašila broj dolazaka iz

1985.godine. Uspješnom procesu

izgradnje imagea sigurne i kvalitetne

turističke destinacije, paralelno se

odvija proces izgradnje kvalitetnog

turističkog proizvoda, u svim

njegovim komponentama.

Intenzitet utjecaja i snaga određene djelatnosti u promatranom gospodarstvu definiraju njegov percipirani značaju u promatranoj privredi.

U Republici Hrvatskoj, prema podacima MINT-a, u turizmu je direktno zaposleno 6,9% ukupno zaposlenih osoba u 2015.godini; od toga 5,2% u pravnim osobama i 16,7% u obrtima i slobodnim zanimanjima!

A što je sa indirektnim i induciranim efektima turizma na zapošljavanje? Što je sa sivom ekonomijom?


Indirektni i inducirani učinci? Siva ekonomija?

http://www.mint.hr/UserDocsImages/TUB2015HR.pdf

Struktura ekonomskih učinaka turizma u privredi

U ovom predavanju se osvrdemo isključivo na ekonomske učinke turizma u privredi, prvenstveno zbog toga što je obrada ekoloških isociokulturoloških učinaka predviđena u narednim predavanjima.

Kada govorimo o ekonomskim učincima turizma u privredi tada se primarno referiramo na ekonomski značajan doprinos turističke potrošnje ključnim makroekonomskim varijablama GDP-U; ZAPOSLENOSTI, RASPOLOŽIVOM

DOHOTKU KUDANSTAVA, DODANOJ VRIJEDNOSTI, PLATNOJ BILANCI i sl.

Doprinos turizma promatranim varijablama može biti klasificiran kao:

1. DIREKTNI

2. INDIREKTNI

3. INDUCIRANI


EKONOMSKI DOPRINOS TURIZMA pokazuje veličinu i cjelokupni značaj turističke “industrije” u gospodarstvu; EKONOMSKI UČINAK se referira na promjene u ekonomskom doprinosu koje su rezultat

specifičnih događaja ili aktivnosti koje uključuju i šokove u turističkom sustavu (Dwyer i ostali 2009.).

I. DIREKTNI UČINCI TURIZMA

Direktni učinci turističke potrošnje odnose se na prihode koje ostvaruju ponuditelji usluga i dobara na turističkomtržištu, koji svoja dobra i usluge prodaju direktno turistima. Neki od ovih ponuditelja se nalaze unutar, a neki izvanonoga što smatramo “turističkom industrijom”.

Inicijalna turistička potrošnja ima direktne učinke na ekonomsku aktivnost te se javlja u obliku prihoda od prodaje;prihoda poduzeda koji dobra i usluge prodaju direktno turistima; plada zaposlenih koji rade u turizmu i turističkimfirmama; poreznih prihoda koji su povezani sa turizmom.


II. INDIREKTNI UČINCI TURIZMA

Generirani su cirkulacijom turističke potrošnje unutar destinacije, kroz lokalne transakcije. Rezultat su takozvanih “flow-ons ili upstream effects”-a, a nastaju kada direktni ponuditelj turističkog proizvoda kupi input od druge firme kojase nalazi u destinaciji. Ova indirektna potrošnja predstavlja prihod za druga poduzeda, domadinstva, lokalnu upravui sl.

III. INDUCIRAN UČINCI TURIZMA

Inducirani učinci nastaju kada primatelj direktne i indirektne potrošnje (primjerice vlasnici firmi ili njihovi zaposlenicitroše svoj narasli dohodak).

Suma direktnih, indirektnih i induciranih učinaka predstavlja ukupni učinak turističke potrošnje.



GOVERNMENT

BUSINESS

HOUSEHOLDS

TOURISM EXPENDITURE

IMPORTS

GOVERNMENT

BUSINESS

HOUSEHOLDS

IMPORTS

GOVERNMENTBUSINESS HOUSEHOLDSIMPORTS

INDUCIRANI

DIREKTNI INDIREKTNI

Direktni, indirektni i inducirani uĉinci turistiĉke potrošnje, Ennew (2003)

ODLJEVI (LEAKAGES eng.)

U gotovo svakoj fazi multiplikativnog procesa u gospodarstvu događaju se odljevi. Glavni oblici odljeva iz direktnih i indirektnih efekata promjena u turističkoj potrošnji su

1. ŠTEDNJA – lokalno stanovništvo ne mora nužno sav zarađeni prihod potrošiti. Određeni dio mogu pohraniti u obliku štednje. Na taj način prihod koji su izdvojili u štednju ne doprinosi (stimulira) više lokalnu ekonomiju.

2. POREZI – porezi, u svim oblicima, direktni ili indirektni utječu na smanjenje novca u lokalnoj ekonomiji, barem kratkoročno. Porezi utječu na smanjenje kupovne modi poreznih obveznika, onemogudavaju na taj način njihov

daljnji doprinos lokalnoj ekonomiji.

3. UVOZ – svaki element finalnog turističkog proizvoda koji je uvezen predstavlja odljev za lokalnu ekonomiju! Navedeno predstavlja izrazit problem brojnih turističkih destinacija uključujudi i Republiku Hrvatsku! Odljevi ovog

tipa manifestiraju se na različite načine, najčešde kroz izvlačenje profita u strane zemlje gdje su smještena središta turističkih kompanija; servisiranje dugova stranih kreditora; pladanje za uvoz i potrošnju kapitalnih

dobara; pladanje promocije i oglašavanja u inozemstvu i sl.


Zbog navedenog nameče se kao nužno adekvatno statističko pradenje turističkih tijekova.

Turizam = industrija? Iako prema sustavu nacionalni računa turizam nije na popisu industrija (zbog heterogenosti turističkog proizvoda),

snaga i intenzitet njegovo utjecaja kako na nacionalnu privredu tako i na globalno gospodarstvo rezultiraju korištenjem pojma turistička industrija.

Upravo taj sustav nacionalnih računa koji, primijenjen i ujednačen na globalnoj razini čini osnovu za prikupljanje, analiziranje te kompariranje statističkih podataka na globalnoj razini nije primjenjiv u turizmu. Naime, standardna

metodologija pradenja određene industrije ima dva temeljna koraka:

1. Sustav nacionalnih računa identificira svaku ekonomsku aktivnost s obzirom na tip dobra i usluga koje se proizvode tom aktivnosti.

2. Različite ekonomske aktivnosti se agregiraju u industrije temeljem:

1. tehnoloških karakteristika outputa i inputa koji se koriste za proizvodnju; ili

2. temeljem procesa koji se koristio u proizvodnji; ili

3. temeljem finalnog odredišta proizvoda ili usluge koja je proizvedena.

U ekonomiji se industrije identificiraju temeljem dva kriterija: TEHNOLOŠKI I TRŽIŠNI KRITERIJ!


I. TEHNOLOŠKI KRITERIJ: industrija uključuje poduzeda koja koriste slične proizvodne tehnologije. Primjerice Mercedes i BMW. Tehnološki kriterij se fokusira na karakteristike proizvodnog procesa i outputa, bez obzira na krajnje odredište outputa. STOGA SE POSTAVLJA PITANJE o mogudnosti primjene tehnološkog kriterija u turizmu.

II. TRŽIŠNI KRITERIJ: industrija je identificirana temeljem stupnja supstitutivnosti (sličnosti) proizvoda koje različite firme proizvode. Ključno je promatrati stupanj supstitutivnosti jednog proizvoda drugim kako bi smo dva proizvođača smjestili u istu industriju. STOGA SE POSTAVLJA PITANJE o potencijalu i mogudnosti supstitutivnosti turističkog proizvoda.

Heterogenost turističkog proizvoda: smještaj u hotelu, transfer avionom, ručak u restoranu, razgledavanje grada upratnji vodiča, suvenir u lokalnoj suvenirnici. Dok neki od aspekata turističkog proizvoda NEMOGU BITIPROIZVEDENI ved predstavljaju DODANU VRIJEDNOS, a ponekad i TEMELJNI MOTIV dolaska u turističku destinaciju– kulturno povijesni i prirodni resursi.

Boravak u hotelu i ručak u restoranu predstavljaju sastavni dio turističkog proizvoda. Ukoliko bi smo po TRŽIŠNOMKRITERIJU takav proizvod svrstali u “industriju turizma”, to bi podrazumijevalo njihovu “apsolutnu supstitutivnost”.Možete li zamisliti u realnim uvjetima turista koji bi spavao u restoranu?


Određeni autori poput Wahaba(1975); Lundberga (1976); McIntosha i ostalih (1995) te Leipera (1990) favorizirajupromatranje turizma kao industrije. Naime, navodedi kako različite firme i poduzeda posluju u uvjetima virtualnogekonomskog tržišta, koje im omogudava da oblikuju jedinstven i cjelovit proizvod.

Primjerice, zamislimo da je jedini mogudi način odlaska na odmor kupnja all inclusive putovanja. U toj situacijiaktivnosti turoperatora = aktivnosti cjelokupne turističke industrije. Turistički sektor bi smo mogli definirati kaoskup opipljivih i neopipljivih aktivnosti koje su usmjerene na zadovoljenje čovjekove potrebe za odmorom. Samimtim, turizam bi smo mogli promatrati kao sintetičku industriju nastalu na križanju tradicionalnih industrija, gdjese križanje identificira prema udjelu industrijskog outputa s obzirom na potražnju turista


Ovakav pristup je korišten u procesu izrade TURISTIĈKE SATELITSKE BILANCE (TSA). On egzogeno

ne odreĊuje turistiĉki sektor, već endogeno ukljuĉuje u turistiĉki sektor sve one aktivnosti koje su

fokusirane na zadovoljenje turistiĉke potrebe!

Definiranje statistiĉkog sustava koji se fokusira na mjerenje ekonomskih uĉinaka turizma je kompleksan

zadatak, koji se može riješiti primjenom dva razliĉita pristupa:

Supply side i Demand side pristup.

Supply side pristup

Začetnici ovog pristupa su Smith (988) i Medlik (1988) koji promatraju turista kao osobu koja kupuje dobra iusluge. Fokusiraju se na ex ante definiciju turističkog sektora koja se temelji na strukturi njegove ponude!

Smith (1988) identificira 2 dijela turističke ponude:

1. Ponuda usmjerena isključivo na turiste (firme koje ne bi postojale bezturizma: hotel, turistička agencija.)

2. Ponuda usmjerena na turiste i ne turiste (rezidente) (restorani, taxi,lokalne atrakcije.).

Kako bi smo generalizirali problem identificiranja različitih aktivnostiuključenih u turistički sektor, iste je mogude svrstati u kategorijuturističkih

CORE i KOMPLEMENTARNIH USLUGA.


Supply side pristup

CORE USLUGE: uključuju sljedede:

1. Transport (zračni, brodski, cestovni, željeznički....)

2. Smještaj i usluge hrane i pida (hoteli, hosteli, kampovi, apartmani, restorani...)

3. Atrakcije (prirodne i kulturno povijesne, zabavni parkovi....)

4. Sektor turističkog posredništva (turoperatori, agencije...)

5. Destinacijski menadžment (nacionalna, regionalna i lokalna organizacija...)

Komplementarne Usluge:1. Javne (škole za turizam, infrastruktura, policija, zdravstvo...)

2. Privatne (mjenjačnice, banke, osiguravateljske firme...)

Supply side pristup promatra turistički sustav analizirajudi pojedine turističke odjele; agregatnu ponudu turističkih poduzeda,s kojima je turistički sektor identificiran. Temeljna slabost ovog sustava leži u činjenici da se referira na egzogenudefiniciju turističkog sektora (uzimajudi u obzir i potrošnju lokalnog stanovništva).


Supply side pristup

S obzirom na tehnološke specifičnosti, vrstu procesa ili finalno odredište dobra ili usluge pojedine aktivnosti uturizmu mogude je agregirati, te sukladno tome identificirati turističke odjele (Costa i Rispoli (1992) i Cooper i ostali (2008)):

Hospitaliti; Food and baverage; Transport; Congresses and Conferences;

Catering; Leisure management; Wholesale and retail; Financial intermediaries;

Real estate sale and rental; Infrastructure management; Cultural and environmental;

Trip planing and management; Travel agency; Public goods of support to tourism;

Public administration; Education and training.

Ova lista pokazuje jedan od ključni problema vezano za pradenje tijekova turizma – određene aktivnosti su fokusirane direktno na posjetitelja, dok su određene fokusirane isključivo na njegovo zadovoljstvo. U konačnici, određeni broj aktivnosti

podjednako je fokusiran na lokalno stanovništvo i na posjetitelje.


Demand side pristup

Ovaj pristup olakšava definiranje granica turističkog sektora, analizirajudi turističku potrošnju!

Promatranjem turističke potrošnje; u mogudnosti smo indirektno odrediti količinu proizvodnje (i njene krossektorskedistribucije), koja je u stvari potrebna da bi se zadovoljila turistička potražnja implicitno procjenjujuči njeneekonomske učinke. Pri tome nam Input-Output model omogudava razumijeti u kojoj mjeri je turizam integriran sadrugim sektorima, te ulogu turizma u generiranju dohotka i zapošljavanja u gospodarstvu.

I-O model se fokusira na ekonomsku strukturu gospodarstva određene zemlje evidentirajudi transakcije koje seodvijaju između bilo kojeg odabranog sektora i ostalih sektora gospodarstva. Sastoji se od dvosmjerne tablice ukojoj je svaki sektor predstavljen kroz jedan red i jedan stupac.

I-O model, primjenom Demand side pristupa, prikazujudi nezavisne sektore u obliku tablice, ima mogudnost uhvatiti seu koštac sa složenim problemom kvantifikacije turističkog sektora. Odnosno, primjenom I-O modela je mogudeizmjeriti udio turističke potražnje u ukupnoj proizvodnji.


Demand side pristup

Kako bi se to postiglo, nužno je identificirati cjelokupnu potrošnju koja se može povezati sa turističkim aktivnostima.Turistička potrošnja se identificira kao ∑ potrošnje za turistički output, te ostale turističke potrošnje.

Demand side pristup analizira turističku potražnju, te primjenom I-O modela, radi procjenu outputa (proizvodnje) kojaje potrebna da bi se za potražnja zadovoljila. Iako je ovaj pristup u mogudnosti vršiti endogenu identifikacijuturističke aktivnosti, susrede se sa ozbiljnim problemom pradenja turističke potražnje. Drugim riječima,kvantitativno pradenje turističke potrošnje izraziti je izazov!

U teorijskom smislu demand side pristup je superioran supply side pristupu; međutim zadržava efikasnost isključivo ukoliko se temelji na kontinuiranom dnevnom pradenju turističke potražnje, koja je eventualno strukturirana na

pojedine tipove turizma i turista.



Supply side

approach

Demand side

approach

Tourism departments

Production of the tourist system

Tourist demand

Kroz analizu i promatranje poduzeća

koja posluju u turizmu (pojedinim

turistiĉkim odjelima) moguće je mjeriti

agregatnu proizvodnju

Tourists demandProduction of the

tourist system

Tourism departments

Tablica sektorske neovisnosti (agregiranje i

interpretacija podataka dobivenih anketiranje

posjetitelja - trade-offs izmeĊu toĉnosti i

svrsishodnosti dostupnih informacija) i I-O model

V. Turizam u međunarodnom kontekstu

Visoka razina tuističke potrošnje ima dvojake signifikantne učinke; s jedne strane doprinosi pogoršanju bilance plačanja emitivne destinacije (primjerice Njemačka), dok s druge strane doprinosi poboljšanju neto

priljeva u receptivnoj ekonomiji (primjerice Hrvatska).

Stoga je mogude zaključiti da, turizam može utjecati na smanjenje ili povedanje ovisnosti nacionalne ekonomije u odnosu na druge zemlje, te može biti od izrazitog značaja posebno za zemlje u razvoju čiji se

gospodarski razvoj, nerijetko, osim na primarnoj proizvodnji, bazira i na turizmu.

Sinclair (1991) navodi, kako unatoč tome što domadi i međunarodni turizam u dugom perijodu značajno doprinose gospodarskom razvoju određene zemlje, njegov potencijal u generiranju dohotka i zapošljavanju

u destinaciji može biti ograničen mogudnošdu te ekonomije da opskrbi “turističku industriju” dobrima i uslugama koje turisti konzumiraju.

Stoga, bududi da turistička ponuda i s njom povezana distribucija prihoda od turističke potrošnje imaju značajan učinak na nacionalno gospodarstvo i blagostanje, nužno je i korisno, analizirati kretanja koja se

događaju na globalnoj razini!


Potencijal analiziranja međunarodnog turizma primarno baziran na trgovinskoj teoriji

Velika večina međunarodnih turističkih tijekova odnosi se na interregionalna putovanja, što podrazumijeva putovanja između geografski relativno bliskih zemalja, pri čemu su putovanja

primarno motivirana poslovnim razlizima ili odmorom.

U posljednja dva desetljeda, značajan broj turista odlučuje se na putovanje u udaljene destinacije (long-haul tourism eng.), u razvijene ekonomije i one u razvoju, čemu je značajno doprinio i razvoj

učinkovitog i cijenovno pristupačnog zračnog prijevoza.

Pri tome se brojne zemlje u razvoju, unatoč izrazito velikom udjelu prihoda ostvarenih putem “ nevidljivog izvoza” zbog znatnih odljeva susredu s neto gubitkom (s aspekta turističkih prihoda); stoga

se takve zemlje (inače primarno orijentirane na izvoz proizvoda iz prmarne proizvodenje) odlučuju diverzificirati svoje gospodarstvo te poticati razvoj turizma, i privlačenje što vedeg broja posjetitelja.

Stoga je logično postaviti pitanje zašto se zemlje u razvoju oslanjaju na razvoj turizma?


Odgovor na to pitanje mogude je potražiti analiziranjem alternativnih teorija, kako bi smo što bolje utvrdili povezanost između turizma i trgovine na međunarodnoj razini.

S jedne strane promatramo teoriju komparativnih prednosti koja je orijentirana na ponudu; dok su druge strane promatramo teoriju preklapanja ukusa koja naglašava ulogu potražnje.

KOMPARATIVNE PREDNOSTI: RICARDOVA TEORIJA

Temeljna ideja Teorije leži u tome da čak i ako je jedna zemlja efikasnija, u apsolutnim uvjetima, u proizvodnji dobara, od neke druge zemlje, kratkoročna dobit od trgovine može se ostvariti ukoliko se

zemlja specijalizira u proizvodnji i izvozu dobara koja je sposobna proizvesti relativno učinkovito; odnosno u čijoj proizvodnji ima komparativne prednosti (Krugman i Obstfeld, 2009).

Prema Ricardovoj teoriji, u zadanim uvjetima konkurentnosti, cjenovni omjer (non trade) svake zemlje u potpunosti je determiniran uvjetima koji vladaju na strani ponude, te relativnom učinkovitošdu

proizvodnje koja je posljedica tehnološke razvijenosti. Post trade cjenovni omjer je pri tome determiniran uvjetima na strani ponude, ali i onima na strani potražnje koja se temelji na

preferencama potrošača prema proizvodima koji se javljaju na tržištu.


KOMPARATIVNE PREDNOSTI: HECKSHER – OHLINOV TEOREM

H-o teorem navodi da su komparativne prednosti određene zemlje više uvjetovane proizvodnošdu faktora proizvodnje (rad, kapital, zemlja), nego relativnom efikasnošdu proizvodnje (Agiomirgianakis i ostali

2006)!

Stoga bi zemlje poput Hrvatske, koje imaju “veliku ponudu radne snage”, dovoljno zemlje i prirodnih, biljnih i životinjskih resursa, planine i plaže imale komparativne prednosti u razvoju turizma.

Složenost turizma kao djelatnosti, i njegova razvojna destinacijska specifičnost (gotovo nikada nedemo pronadi dva apsolutno supstitutivna turistička proizvoda ili razvojna modela), naglašava potrebu

propitivanja pretpostavki H-O teorema o homogenosti faktora proizvodnje (rad, kapital, zemlja). Stoga bi u bududnosti ključno bilo istražiti među destinacijske raznolikosti u kontekstu faktora proizvodnje koji su angažirani u turizmu, te načina na koji bi pojedine zemlje resurse mogle koristiti efikasnije.

Tome u prilog ide i zaključak Stablera i ostalih (2010) koji navode kako bi procjena intenziteta korištenje faktora proizvodnje u turizmu u različitim zemljama, u različitim razdobljima bila korisna

za procjenu potencijala turizma u smanjenju nezaposlenosti u destinacijama.


KOMPARATIVNE PREDNOSTI: HECKSHER – OHLINOV TEOREM

Razvoj turizma u određenoj destinaciji može zahtijevati veliku količinu kapitala i adekvatno educirane radne snage; kao primjerice u Turskoj koja se smatra zemljom bogatom radnom snagom Diamond

(1974).

Studije koje su se bavile proučavanjem odnosa uloga kapitala i outputa (ICOR – Incremental capital –output ratio), odnosno koliko je jedinica kapitala potrebno da bi se proizvela dodatna jedinica outputa ili dohotka; u turističkom sektoru Kenije, Mauricijusa i Turske rezultirale su sljededim

procjenama:


TURIZAM PRIMARNI SEKTOR SEKUNDARNI SEKTOR

Kenija (Mirchell, 1970) 2,4 - 3,0 2,7 4,4

Mauricijus (Wanhill,

1982)

2,5 3,3 3,9

Turska (Diamond,

1974, 1977)

4 2,3 2,1

MEĐUNARODNI TURIZAM I TRŽIŠTE NE SAVRŠENE KONKURENCIJE: PREKLAPANJE UKUSA

Sa strane TURISTIČKE PONUDE, turistička tržišta karakterizira multiplikativnost strukture i proizvoda; dok sa strane TURISTIČKE POTRAŽNJE turističko tržište karakteriziraju složeni zahtjevi turista za širokom paletom

tipova odmora.

LINDER (1961) navodi kako ponuditelji dobara i usluga iz određene zemlje inicijalno nude raznolike proizvode kako bi zadovolji potražnju na domadem tržištu. U slučaju turizma, mogli bi smo govoriti o različitim oblicima

paket aranžmana, sastavljenim od različitih komponenti odmora, tipova smještaja, aktivnosti i sl.

Ponuđači potom nude paletu proizvoda za izvoz, primjerice paket aranžmana pripremljenih za plasman putem turoperatora, kako bi zadovoljili potrebe gostiju iz inozemstva.

Prema Linderu, što je sličnije potražnja za dobrima (proizvodima) koje opskrbljuju različite zemlje, veda je vjerojatnost da de se među njima realizirati trgovina.

Objašnjenje se temelji na tome da je priroda potražnje od strane potrošača, determinirana razinom per capita dohotka u zemlji. Stoga je mogude očekivati da de rezidenti zemalja sa visokim razinama per capita dohotka

zahtijevati visoko kvalitetne proizvode.


MEĐUNARODNI TURIZAM I TRŽIŠTE NE SAVRŠENE KONKURENCIJE: PREKLAPANJE UKUSA

S druge strane stanovnici zemalja u razvoju de generirati vedu potražnju za dobrima niže kvalitete.

Posljedično, javlja se vede preklapanje u potražnji za dobrima iste ili slične kvalitete u zemljama sa istim ili sličnim razinama dohotka.

Linderova teorija olakšava pojasniti visok stupanj razvoja odnosa u području trgovine i turizma između zemalja koje, u suprotnosti sa pretpostavkama H-O teorema, imaju relativno sličan kapitalni doprinos.

Stoga teorija predviđa razinu kvalitete, ali ne i specifikacije turističkih proizvoda koje bi određena zemlja trebala nuditi!

DIFERENCIJA TURISTIČKOG PROIZVODA I RAZVOJ TURISTIČKIH NIŠA


GLOBALIZACIJA I TURIZAMGlobalizaciju je mogude definirati kao proces u kojemu geografska udaljenost između ekonomskih faktora,

proizvođača i kupaca postaje faktor opadajudeg značaja kao rezultat pojave bržih i učinkovitijih oblika putovanja, komunikacije i financija (Fletcher i Westlake 2006:464 prema Robertson 1992).

WTO (1999) navodi da je globalizacija posljedica liberalizacije.

1. LIBERALIZACIJA MEĐUNARODNE TRGOVINE – zemlje u razvoju mogu slobodno nuditi na tržištu svoje proizvode razvijenim zemljama

→ raste potražnja → rast prihoda od potrošnje vodi rastu zaposlenosti i investicija. Liberalizacija trgovine ima potencijal negativnog utjecaja na zemlje u razvoju zbog niske razine dohodovne elastičnosti njihove proizvodnje, za razliku od visoke dohodovne elastičnosti proizvoda proizvedenih u razvijenim zemljama. S vremenom se liberalizacije trgovine negativno odražava na zemlje u razvoju.

2. LIBERALIZACIJA MOBILNOSTI FAKTORA - omogudava migracije radne snage iz nerazvijenih u razvijene zemlje. Eklektičan karakter

migracija – odlaze mladi i obrazovani.

3. SLOBODNA MOBLINOS FAKTORA - razvijene zemlje nude više stope povrata na uloženi kapital. Realokacije kapitala vode u daljnja

ulaganja, a time i u rast dohotka i investicija. Odljevi iz gospodarstva!

Turizam kao i ostale industrije nije isključen iz globalizacijskih tijekova, dapače heterogenost i diverzificiranost turističkog proizvoda čini ga podložnim snažnim utjecajima. Globalizacijski učinci posebno su izraženi u području hotelijerstva. Istraživanja autora pokazuju da su turističke firme koje su više fokusirane na internacionalnu suradnju manje pod utjecaje globalizacije od onih

koje se fokusiraju na kreiranje složenih lanaca vrijednosti i horizontalnih i vertikalnih integracija.


I. Turizam i globalni procesi

Konzultacije:

•Četvrtkom 16:15 – 17:00 (isključivo uz prethodnu najavu putem emaila)

•Ponedjeljkom na Ekonomskom fakultetu (ured 211, od 16:15-17)

antemandic.com

/Ante Mandid

© Ekologija i održivi razvoj - autorizirana predavanja

I. Turizam i globalni procesi

Documents

Transcript of I. Turizam i globalni procesi