HRVATSKA POVIJEST U RAZVIJENOM FEUDALIZMU

I. VLADAVINA ARPADOVIÆA

KOLOMAN (1102-1116)

Nakon krunjenja Koloman je proširio vlast na podruèje èitave Kraljevine Hrvatske, a izuzetak je èinio samo temat Dalmacija (Zadar, Trogir, Split, otoci Krk, Osor i Rab). Ovime je Koloman postao neposredan susjed Bizantskog Carstva. Ovim ujedinjenjem Hrvate i Ugre povezala je ne samo osoba vladara, veæ i zajednièka katolièka vjera, latinski jezik i obrana od vanjskih neprijatelja. I u najtežim krizama u zajednièkoj državi hrvatsko plemstvo uvijek je bilo na onoj strani na kojoj i ugarsko. Stara Ugarska država nije bila narodna, veæ pravna, pa narodna pripadnost nije bila toliko važna. Važan je bio jedino pravni položaj.

ZAUZIMANJE DALMATINSKIH GRADOVA I OTOKA Krunjenjem u Biogradu na moru Koloman je dobio i pravo da zavlada dalmatinskim gradovima, no to nije mogao bez sukoba s Bizantom. To se riješilo vjenèanjem Ladislavove kæeri Piroške (Irene) sa bizantskim careviæem Ivanom Komnenom. Povezani tijesnim rodbinskim i politièkim vezama, pristao je biz. car Aleksej da Koloman zauzme dalmatinske gradove. Tu odluku je morala prihvatiti i Venecija (1107.).

1107. Koloman se sa vojskom uputio prema Zadru i pozove ga na predaju, što Zadrani ne prihvatiše. Na to uðe u opkoljeni grad trogirski biskup Ivan i nagovori branitelje da se nagode s kraljem. Oni to prihvatiše i Koloman ispravom zajamèi Zadranima sva njihova prava i privilegije.

Bez borbe zatim osvoji Koloman i Trogir, a posredovanjem splitskog biskupa Krescensija uðe i u Split. Pod vodstvom bana Ugra osvoji on i otoke Rab, Cres, Osor i Krk.

SABOR PRED ZADROM Poslije predaje gradova i otoka sazva Koloman na otvorenom polju ispred Zadra sabor dalmatinskog graðanstva i položi prisegu da æe èuvati autonomiju dalmatinskih gradova, što uèine i svi prisutni ugarski dostojanstvenici, a na to graðani polože prisegu vjernosti kralju.

Na ovom saboru zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem proglašen je Kolomanov sin Stjepan, a nominalnu vlast imaše ban Ugra.

1

DALMATINSKI PRIVILEGIJI Kralj je dalmatinske gradove oslobodio plaæanja svakoga danka, zajamèio im je drevnu autonomiju, slobodan izbor gradskog kneza i biskupa, uporabu autonomnih zakona i sudova. Tražio je samo 2/3 od prihoda gradske luke. Oslobodio ih je zalaznine, tj. obveze da primaju kraljevu pratnju kad dolazi u njihov grad.

SUKOB S CAREM HENRIKOM V. Kolomanov uspjeh uznemirio je hercega Almoša, te ovaj odlazi u Njemaèku da traži pomoæ. Vijest o zauzeæu dalmatinskih gradova njem. car Henrik V. nije dobro primio, smatrajuæi te krajeve još od Karla Velikog dijelovima Zapadnog Rimskog Carstva. Koloman je odbio napad Henrika V. kod Požuna i trajno odbio njemaèke navale koje su imale tendenciju da Ugarsku uèine vazalnom državom Njemaèkog Carstva.

OSLJEPLJENJE ALMOŠA I BELE Uèini to Koloman veæ teško bolestan, jer je èuo da Almoš ponovno sprema pobunu protiv njega, iako se bio s njim prije izmirio. Bilo je to 1115. g. Oduzme im on i titulu hrvatskog h ercega. Almoš nakon Kolomanove smrti pobjegne u Bizant, a sina Belu ostavi u samostanu nedaleko od Peèuha.

BORIS KOLOMANOVIÆ Bio je to sin druge Kolomanove žene ruske princeze Eufemije, koju je pod optužbom da je bila nevjerna trudnu otpremio kuæi u Kijev. Tamo je rodila Borisa koji æe biti odgojen potpuno na ruski naèin.

KOLOMANOVO VLADANJE U HRVATSKOJ Najznaèajnije je da je Koloman ponovno ujedinio èitav hrvatski teritorij od Drave do mora i predao ga banu na upravu. Veæ tada su ureðene županije (zagrebaèka, varaždinska i križevaèka). U to vrijeme zapoèinje naseljavanje madžarskog plemstva u Slavoniju, gdje je i sam kralj imao prostrana imanja. Ureðene su porezne prilike u Slavoniji (porez se plaæao u kunskim kožama) a sada Koloman odredi da se plaæa u novcu (konovina ili marturina). U nekoj kuli pored zidina grada Splita kralj je smjestio vojnu posadu da pomaže skupljaèu kraljevskih daæa.

STJEPAN II. (1116-1131) Bilo mu je 15 godina kad je postao kralj. Previše se dao na uživanje tjelesnih slasti što je uništilo njegov organizam, pa i poremetilo duševno stanje. Pokušaje susjeda da iskoriste promjenu na prijestolju i prošire teritorije na raèun Hrvatske i Ugarske uspješno je diplomacijom i oružjem sprijeèio.

RATOVANJE S VENECIJOM

2

Posredovanjem Irene, koja je podržavala Almoša protiv Kolomana, na vijest o osljepljenju, nagovori ona Alekseja da se ponovno približi Veneciji. Time zapoèinje ponovna borba za posjed Dalmaciju izmeðu njenog zakonitog kralja s jedne strane i Venecije i Bizanta s druge. Još 1115. mletaèki dužd Ordelafo Faledro uputio se u Dalmaciju i osvojio gradove Split i Trogir, jer Koloman je veæ bio bolestan i u sukobu s Almošem. 1116. g. zaputi se dužd još jednom u Dalmaciju i tada osvoji još i Šibenik i Zadar. Bijaše tako èitava bizantska Dalmacija i dva hrvatska grada Biograd i Šibenik pod vlašæu Venecije. Stjepan je u to vrijeme bio zabavljen ratovima s Èeškom i Austrijom, ali veæ 1117. potuèe on dužda Ordelafa koji i umrije od rana, a s novim duždem Dominikom Michielijem sklopi primirje. 1124. g. po isteku primirja zapoène ponovno rat kada pridobije Biograd, Trogir, Šibenik i Split, ali Zadar nije mogao ponovno osvojiti.

STJEPAN U HRVATSKOJ I DALMACIJI Nakon toga Stjepan je došao u Hrvatsku, Trogiru i Splitu potvrdio Kolomanove privilegije i vjerojatno se okrunio za hrvatsko-dalmatinskog kralja. No veæ 1125. g. kad se dužd Dominik Michieli vratio sa križarske vojne, zauzme on Split, Šibenik i Trogir, a Biograd razruši.

RATOVI S BIZANTOM U to vrijeme na Bizantsko prijestolje stupio je Ivan Komnen, koji je ponovno zapoèeo provoditi imperijalistièku politiku. On je poticao Veneciju da osvoji dalmatinske gradove i otežavao pograniènu bizantsko-ugarsku trgovinu. Tu je bila i carica Irena koja je oko Almoša okupila èitavu emigraciju ugarskih nezadovoljnika. Njih je car odluèio iskoristiti u svoje imperijalistièke ciljeve.

Stjepan se u Ugarskoj prvo pobrinuo za svoje saveznike (Èeška, Austrija, Njemaèka, Normani, Srbi) i tada zatraži od cara Ivana da protjera sa svog dvora ugarske bjegunce. Kada ovaj to odbije zapoène rat 1127. zauzeæem Beograda i Branièeva. Beograd je Stjepan potpuno razorio, a od njegovih ostataka na drugoj strani Save udario temelje novom gradu (Zemunu). U to vrijeme Almoš je veæ bio umro, a Stjepan se iz rata vratio bolestan. Kako nije imao potomaka, za nasljednika postavi Belu II, za kojeg pred smrt dozna da je živ. Njega oženi kæerkom srpskog velikog župana Uroša Jelenom.

BELA II. SLIJEPI (1131-1141) Nije imao veæih uspjeha ni na vojnièkom ni politièkom polju. Poslove je uglavnom vodila njegova žena Jelena. Najveæa mu je zasluga u tome što je spasio dinastiju Arpadoviæa od izumræa. U to se vrijeme digao protiv Bele Boris Kolomanoviæ, koji uz podršku Bizanta provali iz Poljske u Ugarsku, ali bi potuèen. Dalmacija je ponovno vraæena Hrvatskoj, a Bosna se dobrovoljno prikljuèila Ugarskoj kao saveznica (od tada vladar nosi i titulu rex Ramae).

3

GEJZA II. (1141-1162) Bela II. imao je tri sina: Gejzu, Stjepana i Ladislava. Gejza je postao kralj, Stjepan hrvatski, a Ladislav bosanski herceg. Svi bijahu još malodobni, pa umjesto Gejze i Stjepana zavlada palatin Bjeloš, a Ladislava ban bosanski Boriæ.

U Bizantu u to vrijeme zavlada novi car Emanuel Komnen koji se poène povoditi za tezom da sve zemlje koje su nekoæ bile unutar granica Rimskog Carstva pripadaju Bizantu (Srbija, Hrvatska, Dalmacija, Ugarska Normanija). 1150. prilikom pobune Srba kojima pruže pomoæ Hrvati i Ugri, Komnen ih potuèe na rijeci Tari i za kaznu provali 1151. g. u Ugarsku i Hrvatsku, opustoši Srijem i zauzme Zemun, te 1152. sklopi mir s Gejzom. No veæ 1154. nastavi ratovanje u kojem pogine Boris Kolomanoviæ koji je bio na bizantskom dvoru. 1156. ponovno zavlada mir, a i savez Bizanta i Njemaèke se raspao. Te povoljne prilike pak promijeni svaða Gejze sa Stjepanom i Ladislavom koji pobjegnu u Bizant gdje ih car iskoristi kao oruðe protiv Ugarske i Hrvatske.

Kad je Gejza umro, ostavi prijestolje sinu Stjepanu III. (1162), ali protiv njega ustane Manuel Komnen, zahtijevajuæi provedbu senioratskog naèela, hoteæi da na prijestolje dovede mlaðeg Gejzinog brata Stjepana, ali veæina Ugra se odluèi za srednjeg sina Ladislava II. (1162-1163), a kad on umre priznaju ipak Stjepana IV. za kralja (1163). Njega zbog lošeg vladanja protjeraju iz države, a na vlast se vrati ponovno Gejzin sin Stjepan III, koji s Komnenom postigne mir ustupivši mu Srijem i poslavši mu brata Belu u Bizant na odgoj i davši mu na upravu njegovu baštinu.

STJEPAN III. (1163-1172) Stjepan III. pošalje Belu u Bizant gdje ga Komnen, nemajuæi sina, proglasi prijestolonasljednikom. Jedino Belinu baštinu Stjepan nije htio predati Bizantu. Zbog toga je 1164. došlo do novog rata s carem, pa je Stjepan morao krajeve južno od Velebita predati ipak Bizantu.

RAT S BIZANTOM Stjepan IV. koji je boravio u Zemunu izazove rat s Stjepanom III., te u opkoljenom Zemunu bijaše otrovan. Na to bizantski car sam na èelu vojske poðe u Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju. Stjepan III. prvo je zatražio primirje, a onda sklopivši savez s Venecijom ponovno 1166. zapoèeo novi rat. Uskoro zauzme hrvatske zemlje i gradu Šibeniku podijeli takve privilegije kakve su imali Split i Trogir. 1167. potaknut time Komnen se odluèi na konaèni rat u kojem zavlada Srijemom, Bosnom, Hrvatskom na rijeci Krki i Dalmacijom. Upravu prepusti roðaku Konstantinu. Kad ubrzo dobije sina Alekseja, skine Belu s èasti prijestolonasljednika i razvrgne njegove zaruke s kæerkom Marijom i nakon smrti Stjepana pošalje ga u Ugarsku gdje naslijedi krunu i zavlada Ugarskom i Hrvatskom od Drave do Krke.

BELA III. (1172-1196) Kad je 1180. umro Emanuel Komnen, Bela III. odmah je požurio da pod svoju vlast uzme Srijem, Hrvatsku i Dalmaciju od Krke do Neretve. Belinu vojsku prime bez borbe

4

svi dalmatinski gradovi, èak i Zadar koji se pobunio protiv Mleèana. Nakon toga Bela je dao Emerika, svog sina, okruniti za ugarskog i hrvatsko-dalmatinskog kralja, davši mu na upravu svu Hrvatsku i Dalmaciju od Drave do mora. U Bosni se i dalje održao još od cara Manuela postavljeni ban Kulin, kao Belin vazal. Nakon smrti Manuela želio je Bela preuzeti ulogu koju je Bizant imao prema Bugarima i Srbima, što ga je dovelo u neprijateljstvo s njima. Od toga vremena poèeo je Bela i njegovi nasljednici iskorištavati vjerske neprilike na Balkanskom poluotoku u svoje politièke svrhe.

1180. došlo je do rata s Mleèanima zbog Zadra, ali on se desetak godina uspješno branio, tako da je dužd Hernik Dandolo morao sklopiti primirje.

CRKVENE PRILIKE Za splitskog nadbiskupa bijaše u to vrijeme izabran Madžar Petar, koji odmah odluèi urediti i toèno omeðiti svoju nadbiskupiju. Zbog toga je sazvao 1185. g. crkveni sabor na kojemu su doneseni zakljuèci: 1. proklinju se sve heretièke sekte koji se dižu protiv nauka rimske crkve (patareni i bogumili), 2. potvrðuju se stari obièaji splitske crkve, 3. uvodi se dnevna misa u svim crkvama u èast BDM.

Osim splitske nadbiskupije postojale su ove biskupije: Kninska, Trogirska, Skradinska, Ninska, Senjska, Krbavska koja je osnovana na ovom splitskom saboru.

BANOVI Za Bele III. kraljevinom Hrvatskom upravljali su ovi banovi:

Ampudije, Dionizije (on je prvi naš ban kojemu je toèno obilježena i oblast kojom banuje u njegovoj tituli), a vlast mu se protezala od Drave do mora. Kad je postao palatin 1184. g. zamijenio ga je neki Subanus.

REFORME BELE III. Bela III. bio je prvi obrazovaniji vladar. Uredio je dvorske obièaje, a krunidba je zadobila znaèaj državnopravnog akta, tj. postala je preduvjetom za vršenje kraljevske vlasti. Uveo je red u financijske službe i prihode od kovnice novca, podigao metalurgiju i solane. Na èelu kraljevske kancelarije djelovao je stalni kancelar. Državu je otvorio došljacima i omoguæio porast stanovništva. Ti naseljenici uživali su potpunu slobodu, mogli su se slobodno seliti i raspolagati svojom imovinom, a sudio im je samo od njih izabrani sudac po njihovom vlastitom pravu. Kao i doseljenici, tako su i pojedini bogati posjednici izuzeti ispod županove sudske moæi.

Meðu slobodnjacima poèeo se stvarati novi sloj, servientes regis, tj. kraljevski službenici. To su u prvom redu konjanici i najugledniji su dio ratnièkog elementa. Oni su uživali specijalne privilegije, a ubrzo æe dobiti i mnoge pogodnosti za posjede.

Bela III. ukinuo je zauvijek senioratstvo i uveo primogenituru kao sistem nasljeðivanja. Ukinuo je i uredbu po kojoj kraljev brat na upravu dobiva hrvatsko kraljevstvo kao posebnu hercegovinu prenijevši i to pravo na prvoroðenog sina.

5

FEUDALIZACIJA HRVATSKOG PLEMSTVA ZA BELE III. KRÈKI KNEZOVI

Oni su domaæe hrvatsko krèko plemstvo. Poznati èlan ove porodice, knez Dujam, bio je mletaèki vazal. Upravljao je otokom Krkom kao kneževinom u ime Mletaèke Republike. Njega su naslijedili sinovi Bartol i Vid. Njegov treæi sin Bartol II. ušao je u službu kralja Bele III. koji mu je dao èitavo podruèje modruške županije na upravu uz uvjet da ga pomaže u vojsci. Kako je umro bez potomaka njegove posjede su naslijedili sinovi njegove braæe.

KNEZOVI BRIBIRSKI Bribirska župa spominje se još od X. st. Njome upravljaju župani iz porodice Šubiæa, od kojih se Mrmonja spominje u Pacti Conventi. Tek 1160. spominje se Bogdanac kao starješina plemena i njegov sin Miroslav. On je 1184. pošao na dvor Bele III. koji ga je obdario bribirskom župom kao nasljednim lenom. Njegovi nasljednici ne nazivaju se više županima, veæ grofovima i knezovima, a njihovi castrumi, castrum regium.

BRIBIRCI (OD NASLJEDNOG ŽUPANSTVA DO NASLJEDNOG BANSTVA)* Bribirskim županima pogoduje odlièan geografski položaj utvrda, kao što su Bribirska utvrda i Ostrovica, te Skradin. Jezgra bribirske županije bila je u podruèju Ravnih kotara od Karinskog mora do Krke. Promjena vlasti i dolazak Kolomana u Hrvatsku nije previše uzdrmala moæ koju su imali hrvatski plemiæi jer Koloman i njegovi nasljednici nemaju mnogo vremena ni moguænosti da hrvatske velikaše pretvore u vjerne vazale. Veæ je Koloman svojom krunidbom u Zadru jasno pokazao da od hrvatskih velikaša oèekuje suradnju, a ne otpor. Tako je 12. st. ispunjeno procesom pretvaranja hrvatskih velikaša u nasljedne župane. Karakteristièno je da se hrvatski nasljedni župani u to vrijeme ne nazivaju više županima, veæ sve èešæe knezovima a nasljedni su župani zato jer su se i njihovi preci uspjeli održati kao nasljedni župani. Za križarske vojne bribirski k. padaju u pozadinu, a u prvi plan izbija knez Domald koji 1223. pada u nemilost kod Andrije II. Od prvih poznatih bribirskih knezova istièu se Miroslav koji u pratnji bana Dionizija odlazi na dvor Bele III. i koji, veæ tada oèito ne pitajuæi bana, imenuje svoga sina Grgura kao zamjenika i šalje ga na teren. Grgur je nasljednik Miroslava koji se prvo obraèunava sa protivnicima u vlastitoj obitelji (sa knezom Višenom kojeg sam ubija). Tom pobjedom osigurao je Grgur i posjede koji su pripadali knezu Domaldu, a koji su nakon njegovog pada prešli u ruke Višenu kao i kneževska vlast u Splitu. Godine 1226. Grgur se morao prikljuèiti hercegu Kolomanu koji dolazi u Hrvatsku. Veæ u to vrijeme u njegovim su rukama dvije dalmatinske komune i najjaèe utvrde u Hrvatskoj i u Dalmaciji. Od tada æe se u Hrvatskoj sve više osjeæati utjecaj Bribiraca. Nakon Grgura na èelo porodice stupaju njegovi unuci, jer se trag njegovom sinu Stjepanu gubi, a to su Stjepko i Jakob. Bribirci gube kneževsku vlast u Splitu, ali se uèvršæuju u Trogiru, a zadržavaju i Šibenik i Bribir. Vjerojatno je tada u njihovim rukama i Ostrovica. Pošto je svladan Domald, Bribirci održavaju prijateljske odnose sa Splitom.

6

Nakon tatarske provale, 1251. g. dolaze Bribirci pred Belu IV. sa zahtjevom da im potvrdi vlast u bribirskom kneževstvu. Kako su i Stjepko i Jakob od svoje rane mladosti služili kralju, on ih nagraðuje potvrdom bribirskog kneštva. Banovi koje Arpadoviæi u 13. st. šalju u Hrvatsku potisnuli su hrvatske velikaše, pa i Bribirce iz kneževstava u dalmatinskim i hrvatskim gradovima. Jedino je za hrvatske velikaše bilo dobro što su novi banovi èesto izbivali i boravili u Ugarskoj, tako da su gradovi bili primorani izabrati velikaše za svoje naèelnike kao njihove zamjenike. Tako je knez Grgur postao 1263. g. šibenski naèelnik.

Ponovni uspon bribiraca poèinje za Stjepkovih sinova Pavla i Jurja i Mladina. Pavlu je pošlo za rukom da postane naèelnik u Trogiru, a veæ iduæe godine (1273.) on je uz primorskog bana kao splitski knez. Još ga iste godine novi, mladi vladar Ladislav naziva banom, a s time poèinje novi uspon Pavla i njegove braæe. (nastavak iza naslova ban Pavao i Zadar.)

KNEZOVI CETINSKI Veliku ulogu u vrijeme Emerika i Andrije II. ima Domald iz plemena Snaèiæa. Njegovi su bliski roðaci, možda i direktni potomci, knezovi cetinski, obièno nazivani Nelipiæi.

OMIŠKI KNEZOVI KAÈIÆI Najprije su stanovali u podruèju izmeðu Krke i Zadra, a za Petra Krešimira IV. preselili su se u Krajinu na njenu obranu. U 12. st. pojavljuju se kao drski gusari, nasljednici Neretljana. Na èelu im je bio knez u jednoj omiškoj porodici. U vrijeme Bele III. istièe se knez Nikola. Kaèiæi su bili Beli III. znatna pomoæ u ratu s Mleèanima.

KAÈIÆI* Knez Nikola jedna je od najznaèajnijih liènosti iz prošlosti Kaèiæa. On je ne samo vodio ljude u pljaèku, nego je branio svaki komad zemlje na kopnu. On se nije ustruèavao da otimaèe svoje imovine, pa bio to i splitski nadbiskup kazni Rajnerije, kazni smræu.

KNEZOVI GORIÈKI I VODIÈKI BABONIÆI Oni nisu pripadali starom hrvatskom plemstvu koje je poteklo od 12 generacija. Oni su se pojavili na teritoriju srednjovjekovne Slavonije, i to na desnoj obali Kupe, na podruèju plemenske župa Gorice. Kako su u borbama s austrijskim markgrofom Brechtoldom izvojevali pobjedu, Bela III. odluèi župana Stjepana Gorièkog nagraditi posjedom, što nakon njegove smrti uèini Emerik. Oni dobiju u vlast još i posjed Vodice, gdje je sagraðen grad Blagaj (1197), te tako postane Stjepan najmoæniji plemiæ u zapadnoj Slavoniji. Po njegovom sinu Babonjegu prozvani su njegovi potomci Baboniæima, a kasnije Blagajski.

7

Za Bele III. poèeo je proces feudalizacije hrvatskog plemstva i njegovog postepenog izjednaèavanja s ugarskim. Ovaj proces je mnogo brže napredovao u Slavoniji negoli Hrvatskoj, jer se u Slavoniji naseljavalo ugarsko plemstvo.

EMERIK (1196-1204) Na poèetku svoje vladavine morao je ratovati s bratom Andrijom, koji je protivno odluci svoga oca zahtijevao u baštinu Hrvatsku s Dalmacijom. Pobijedivši brata, Andrija je postao je hrvatskim hercegom, vladajuæi gotovo samostalno na svom posjedu. Kad je ponovno zaratio s bratom, bijaše poražen i stavljen u pritvor. Tada Emerik dade za hrvatsko-ugarskog kralja okruniti svoga sina Ladislava.

U to vrijeme pripremala se IV. križarska vojna, a kako njezini uèesnici nisu mogli duždu Henriku Dandolu platiti prevozninu na Istok, primora ih on da mu pomognu 1202. g. osvojiti Zadar, a potom iduæe godine i srušiti Bizantsko Carstvo. Zadrani su uz pomoæ kneza Domalda obnovili grad, ali se 1205. pokore Veneciji.

PRILIKE U ZADRU I OKO NJEGA 1202-1204 g. Kad su križari i Mleèani osvojili Zadar, nastaniše se u opustjelom gradu. Ipak nastane i meðu njima borba oko stanova, jer su Mleèani sve najbolje zadržavali za sebe. Nakon osam dana borbe ostavi dužd Henrik Dandolo Zadar i uputi se prema Krfu, ali prije toga razruši gradske bedeme. Toma Arhiðakon smatra aj poraz Zadra kaznom Božjom jer su Zadrani rado u grad primali patarene. Zadrani se pak bijahu organizirali i gusarili pred ulazom u Zadar napadajuæi osobito mletaèke laðe. Krajem 1203. uspije ujedninjeno zadarsko-napuljsko brodovlje ponovno osvojiti Zadar i nastane se Zadrani ponovno u njemu, jer se nakon osvajanja bijahu raselili u okolicu. Ipak kad su Mleèani krenuli u ponovno osvajanje grada, uplaše se Zadrani nove katastrofe i predadu grad prihvativši teške uvijete mira (1204). Tom pogodbom Zadar je potpuno sputan u rukama Mleèana.

BOSNA I PATARENSTVO 1202. g. Emerik je uzeo naslov kralja Srbije, nakon èega se okrenuo Bosni i sreðivanju vjerskih prilika u njoj. Patarenstvo je bilo u Bosnu došlo vjerojatno preko bizantskih vojnika, a osnivaèem se smatra pop Bogomil, koji mu dade slavensku vanjštinu. Patareni su vjerovali u jednoga Boga, èak i u Trojstvo, ali nisu Boga držali tvorcem neba i zemlje, veæ samo tvorcem duše, tj. svega što je nevidljivo, dok je vidljivo stvorio Sotona. Patarenstvo je imalo dualistièki znaèaj. Krista su smatrali samo najvišim anðelom s prividnim tijelom, odbacili su sve Sakramente, Stari zavjet, a od molitava su zadržali jedino Oèenaš. Na èelu im je bio djed (kao biskup), gost (kao sveæenik) i starac (kao ðakon). Tu su bili još i strojnici koji su širili njihov nauk. Nisu gradili ni crkve ni oltare, veæ su službu Božju imali u šumama ili obiènim prostorijama. Oni koji su strogo ispunjavali patarenske propise nazivali su se savršenima, a ostali su vjernici takvima postajali pred smrt. Oni su se morali odreæi materijalnog svijeta i žene. Savršeni patareni su veæi dio života provodili kao samci u postu i molitvi. Gost i stranac nazivaju se zajednièkim imenom “poglaviti krstjani”. Gost je bio poglavar hiža u kojima su živjeli bosanski redovnici. U Bosnu je patarenstvo došlo sredinom 12. st., gdje mu je pogodovala borba dalmatinskih Latina protiv slavenske službe.

8

Zbog pristajanja uz tu herezu, kralj Emerik pozove na zahtjev pape Inocenta III., bana Kulina na odgovornost. Poslije posebne istrage, odreknu se bos. patareni (1203) krivovjerja i vrate u krilo katolièke Crkve. Od tada su za sve vrijeme do propasti bosanske države ugarsko-hrvatski kraljevi pod izlikom patarenskih smutnji oružanom silom provaljivali u Bosnu, nastojeæi da je potpuno sjedine sa svojom državom.

ANDRIJA II. (1205-1235) Andrija II. na prijestolje dolazi nakon smrti kralja Emerika, s kojim se bijaše izmirio, a njegov sin Ladislav III. uskoro i sam bijaše umro. No borbe za prijestolje uvelike su potkopale moæ kralja u podigle moæ crkvenih i svjetovnih velikaša. Tome je pridonio još i sam Andrija II. koji je bio rasipan i nestalan, a uz to bio je u potpunoj vlasti svoje žene, Njemice Getrude. Njen brat, bez ikakve nauke, postane hrvatskim banom i kaloèkim biskupom. Zbog toga se neki velikaše urote protiv nje, i 1213. g. je poslije lova umore u Piliškoj šumi, ali Bertold im umakne. Andrija II. nakon toga oženi se Jolantom, sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Da podigne ugled odluèi se za vojnu u Galiciju, gdje sina Kolomana okruni galièkim kraljem, kojeg Rusi nakon dvije godine zarobe.

ANDRIJINA KRIŽARSKA VOJNA Kako se još Bela III. bio zavjetovao da æe poæi u križarsku vojnu, na samrti prenese svoj zavjet na sina Andriju. On se nakon duže vremena odluèi da to i izvrši, te nemajuæi dovoljno novca za prijevoz vojske, odrekne se u korist Venecije svoga kraljevskog prava na Zadar (1216). Za upravitelja u Ugarskoj postavi nadbiskupa Ivana, a u Hrvatskoj Poncija de Cruce. Nakon toga 1217. poðe na put preko Zagreba gdje je tome prilikom posveæena nova stolna crkva. Od Hrvata još mu se pridruže Baboniæi i još neki plemiæi, s kojima se ukrca u Splitu u mletaèke laðe. U Svetoj Zemlji Andrija II. nije imao veæeg uspjeha, te se kopnenim putem preko Carigrada vrati u Ugarsku, noseæi sa sobom više dragocjenih relikvija što ih je pribavio u Svetoj Zemlji.

ZLATNA BULA Po povratku u Ugarsku, naðe Andrija zemlju u žalosnom stanju. Svog sina Belu dade okruniti “mlaðim” kraljem ugarskim i uèini ga hrvatskim hercegom. Zatim poène nekim plemiæima oduzimati ona državna dobra koja su uzeli na nedopušten naèin. Ali tada poène on rasipati novac i državno blago i Židovima zalagati razlièite državne prihode. Protiv njega tada ustane brojno niže plemstvo, vojni službenici i sam njegov sin Bela. Posredovanjem zagrebaèkog biskupa Stjepana izmire se oni, ali ogorèeni ugarski i slavonski velikaši primoraju Andriju da 1222. g. izda Zlatnu bulu kojom se s jedne strane nastoji ojaèati kraljeva moæ, a s druge strane osigurati nižem plemstvu prava i povlastice. U poèetku je ona bila samo privilegij, a kasnije je postala zakon s osnovkom ustava, na kojeg je kralj polagao prisegu kad se krunio. Sastojala se od 31 èlanka. Njome je bilo osigurano da æe kralj svake godina na dan sv. Stjepana sazvati u stolni Biograd sveèani sudski dan na kojem svi niži plemiæi mogu iznijeti svoje pritužbe. Kralj ne može ni jednoga takvog plemiæa zatvoriti ili mu oduzeti imetak za volju kojega velikaša, ako ga sud nije prije proglasio krivim. Kralj ne može od plemiæa svojevoljno uzimati ni porez u novcu ni protiv njegove volje zalaziti u njihova sela i kuæe. Izvan granica države

9

plemstvo ratuje samo na kraljev trošak, ali u sluèaju obrane svi moraju poæi u vojnu. Samo palatin, ban, dvorski sudac kraljev i kraljièin smiju imati dvije èasti, a stranci bez privole državnog vijeæa nikakve. Desetina se biskupu ne plaæa u novcu, veæ u naturi. Novokovani novac vrijedi samo godinu dana. Židovi ne smiju biti èinovnici u kovnicama novca, solanama i kod carina. Marturina se u Slavoniji mora plaæati po onakvom obièaju kako ga je ustanovio Koloman, sa svakog kmetskog selišta 12 denara. Èitave županije ne mogu postati privatnim nasljednim vlasništvom. U zadnjoj odredbi govori kralj da ako se on ogriješi o odredbe ove Zlatne bule svaki plemiæ, bilo pojedinaèno ili zajedno, ima pravo da ustane na njega tužbom ili oružjem, a da ne bude kažnjen zbog nevjere. Zlatna bula vrijedila je samo u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda. Najstariji saèuvani prijepis je iz 1318. g., a èuva se u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu.

JAÈANJE HRVATSKIH VELIKAŠA ZA ANDRIJE II. Posebno je osnažilo plemstvo u krajevima južno od Gvozda do Neretve. Ovdje su se pojedini gospodari toliko uzdigli da su postali gotovo samostalni vladari u svojim županijama. Uza se su imali èitavu vojsku siromašnih plemiækih službenika. To je poèetak oligarhijskog vladanja u Hrvatskoj. Pored knezova Krèkih koji su dobili uz modrušku županiju i Vinodol, istièu se knezovi Bribirski od plemena Šubiæa, na èelu s knezom Grgurom, Snaèiæi, s knezom Domaldom, Kaèiæi, s knezom Malduèom. Zbog prvenstva u Splitu došlo je do krvavih borbi izmeðu Grgura i Domalda u kojoj je Domald poginuo.

HERCEG BELA* Dok je Bela u Hrvatskoj hercegovao, dotle se njegov otac Andrija borio u Ugarskoj neprestano s neprilikama. Mladi kralj Bela bio je kudikamo odluèniji od svoga oca. On je putovao po èitavoj zemlji i ukidao zloporabe gdje god bi ih zatekao. Pogotovo je nastojao da kruni povrati sva imanja koja je njegov otac suludo raspoklanjao ili prodao u bescijenje. Stao je istraživati prava vlasništva na posjedima crkvenih i svjetovnih velikaša, i tko ne bi svoje pravo dokazao, tome bi oduzeo zemlju. No to ubrzo izazove otpor i neslaganje velikaša, koji èak krenuše u urotu protiv Bele i Andrije sa austrijskim vojvodom Fridrikom. No kralj Andrija uhvatio je poslanike i pisma urotnika i protjerao ih iz zemlje.

Kad se hrv. herceg Bela ponovno 1226. g. zavadio s ocem, postao je njegovim suvladarom, a namjesto njega hercegom postane njegov brat Koloman. Kralj i Koloman nastojali su primiriti Hrvate, ali bez uspjeha, iako je Andrija postavio dva bana, jednoga za Hrvatsku do Gvozda, a drugoga za Slavoniju. Na èelo hrvatskih nezadovoljnika stade Domald, koji zapoène graðanski rat, ali bijaše poražen i ubijen. Tada se Koloman okrenuo k Bosni, gdje je vladao ban Matej Ninoslav. Koloman je želio svojoj vlasti izravno podvrgnuti Bosnu, pa se stane miješati u njene unutrašnje prilike, posebno zbog ponovne pojave patarenstva. Kada Andrija II, prepusti Kolomanu vrhovni nadzor nad Bosnom, poène on u njoj djelovati maèem i krstom. Kad je provalio u Bosnu, patareni i Ninoslav ponovno prihvate kršæanstvo. Ali èim je Koloman napustio Bosnu, vrate se krivovjerju. I to se ponavlja i u buduæe.

10

Nakon Zlatne bule, prilike su se u Ugarskoj okrenule na bolje. Ali kad je on ponovno poèeo davati Židovima u zakup državne prihode diže se buna protiv njega, ali joj je suprotstavi visoko crkveno i svjetovno plemstvo. Andrija je morao 1231. izdati još jednu Zlatnu bulu koja se nije bitno razlikovala od one prijašnje, ali je izostavljeno pravo oružanog otpora, veæ se kralj u sluèaju kršenja mora podvrgnuti presudi ostrogonskog nadbiskupa, koji protiv njega može izreæi crvenu kletvu. To se veæ primijenilo iduæe godine kada ga je nadbiskup Robert izopæio, i samo njegova prisega na vjernost Zlatnoj buli odagnala ga je od te teške kazne. Pred smrt oženio se po treæi puta sa Beatricom, ali je veæ 1235. umro ostavivši sinu Beli istrošenu i izmuèenu državu.

BELA IV. (1235-1270) Kad je Bela IV. stupio na prijestolje imao je veæ 30 godina. On je naumio vratiti pali ugled kraljevskog dostojanstva i slomiti premoæ velikaša.

Na poèetku njegove vladavine, kraljica Beatrica izjavila je da je trudna i da pod tim okolnostima oèekuje da joj pripadne odgovarajuæe mjesto na dvoru. No Bela IV. ju je stavio pod stražu, ali ona je ipak uspjela umaèi u Njemaèku, gdje je rodila sina Stjepana Postuma. Iz Njemaèke ode zatim u Veneciju gdje dobije duždevu zaštitu. Ni Bela, ni Koloman ne priznaju Stjepana bratom, veæ ga proglase plodom majèinog grijeha sa bivšim oèevim palatinom Dionizijem.

Tri tjedna nakon oèeve smrti Bela se u Stolnom Biogradu dao okruniti za hrvatsko-ugarskog vladara, jednom te istom ceremonijom, èime je napušteno zasebno krunjenje za hrvatsko-dalmatinskog kralja. Bela je prije svega uveo reda na dvoru, da na uvjerljiv naèin pokaže neogranièenu kraljevu vlast i ponizi velmože, te naredi da nitko osim biskupa i glavnih državnih dostojanstvenika ne smije sjediti u kraljevoj prisutnosti. Izda zatim uredbu kojom nitko više, pa ni najviši velikaš, ne smije usmeno kralju podnositi svoju tužbu ili želju i odmah zatražiti rješenje, veæ da moraju predati napisane molbe kancelaru i èekati rješenje. Najteži udarac plemstvu bila je odluka da pod krunu vrati imanja koja je lakoumno njegov otac razdijelio ili kojih su se plemiæi dokopali na nezakoniti naèin.

DJELOVANJE HERCEGA KOLOMANA Herceg Koloman spremao se na ponovni rat protiv patarena, u kojem pobjedi i primora bana Ninoslava na pokornost. Nakon toga provali on u Hum kojim je tada vladao knez Toljen. Nakon toga pristupio je ureðivanju crkvenih prilika u Bosni. Novo-imenovanom bosanskom biskupu Ponsi podigao je 1238. g. u mjestu Brdu u župi Vrhbosni stolnu crkvu sv. Petra s kaptolom i obdario je desetinom u Usori i Soli, te Ðakovom i njegovom okolicom sve do Save u Vukovarskoj županiji. Kako su patareni uskoro ponovno poèeli ugrožavati biskupov položaj, Ponsa prenese uskoro svoje sjedište iz Brda u Ðakovo. U Hrvatskoj je pak Koloman namjeravao da sjedini Splitsku i Zagrebaèku biskupiju, ali zbog odugovlaèenja pape Grgura IX i opasnosti od Tatara to se nije odmah riješilo.

11

PROVALE TATARAPoèetkom 13. st. mongolski glavar Temudžin ujedinio je razlièita plemena na sjeveru današnje Kine i prozvao se Džingis-kanom, tj. najmoænijim kanom. Njega je 1227. g. naslijedio kan Tatara Ogotaj, a na europskom istoku Batu-kan. Kad je dio Kumana umakao pred Mongolima u Ugarsku, gdje ih Bela primi uz uvjet da se pokrste, Tatari, saznavši za to, zatraže od Bele da im vrati njihove podanike. No ovaj to ne htjede uèiniti. Kumani se pak, jer ih ugarsko plemstvo smatraše tatarskim uhodama, vratiše u staru domovinu, pustošeæi i harajuæi Ugarskom, Slavonijom i Srijemom.

Kad je Batu-kan u Kijevu prikupio veliku vojsku, spusti se on preko Karpata u sjevernu Ugarsku, a Kadan s drugog kraja u Erdelj. Bela jedva sabravši 60.000 ljudi poðe mu u susret. Na rijeci Šaju kod mjesta Mohi 1241. došlo je do bitke, gdje ugarska vojska bi potuèena, a Bela pobjegne u Austriju Fridriku II. Babenbergovcu, a otamo u Zagreb odakle piše raznim vladarima za pomoæ. Herceg Koloman bi u boju ranjen te umrije.

Nakon te bitke Tatari su opustošili èitavu Ugarsku i poèetkom 1242. g. provale u Slavoniju preko zaleðenog Dunava. Tu se razdijele na dvije èete, jednu je vodio Kadan koji je pošao na jug za kraljem Belom, a drugu Batu-kan koji udaraše ne mjesta u Ugarskoj. Prešavši Dravu opustoši sav kraj u Slavoniji, posebno grad Zagreb. Bela IV. je s porodicom zaklon potražio u utvrðenim dalmatinskim gradovima i otocima. Kadan se spustio sa svojom vojskom u primorje, ali ni jedan grad nije mogao osvojiti. Belu su posebno pomagali hrvatski velikaši bribirski knez Stjepko i Krèki knezovi. Kad je pak Tatarima stigla vijest da im je u zavièaju umro kan Ogotaj, poènu se oni sa svojim voðama vraæati na istok, pustošeæi i paleæi kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku do donjeg Dunava.

OBNOVA DRŽAVENakon provale Tatara sva je zemlja bila opustošena, puèanstvo protjerano u šume i planine, državna organizacija u raspadu. Zemlja nije bila obraðivana, pa je zavladala glad, kuga i razbojnici. Sve to razrijedilo je uvelike stanovništvo na posjedima. Kad je primio sigurne vijesti o odlasku Tatara, Bela se 1242. g. vrati u Ugarsku. Prvo je obnovio upravu, uspostavio sigurnost osobe i imetka i veliku brigu posvetio obrani zemlje, bojeæi se ponovne provale Tatara. Pokazalo se da su samo tvrdi gradovi (castri) mogli pružiti narodu sigurno sklonište. Stoga je Bela dao zidati na pogodnim mjestima nove gradove i potaknuo velikaše da ih takoðer podižu na svojim posjedima, a starije je dao ojaèati i popraviti. U to doba kralj dade sagraditi Budim, a kraljica Višegrad. U Hrvatskoj su podignuti Kalnik, Medvedgradm Gariæ, Lipovac, Samobor.

POSTANAK KRALJEVSKIH SLOBODNIH GRADOVADa napuèi opustjelu zemlju Bela je odluèi naseliti strancima, poglavito Nijemcima. Ti stranci su se nazivali “gosti”, bili su uglavnom obrtnici i napuèili su gradove. Iz tih su se gradova zatim razvili slobodni kraljevski gradovi. U njima su graðani u svojim rukama imali gradsku upravu, slobodno su birali gradskog suca, njegove pomagaèe i župnika. Gosti su i mogli slobodno raspolagati svojom imovinom u oporuci. Te su povlastice

12

privukle u gradove i niže plemiæe i slobodne seljake, koji su onda sa starijim žiteljstvom stvarali hrvatski gradski element. Graðani su imali obavezu sudjelovati u obrani države i utvrditi svoje gradove u potrebe obrane. 1242. g. osnovana je slobodna opæina Gradec, nedaleko Zagreba. Kasnije slobodnim opæinama postali su Samobor (1242), Križevci (1252) i Jastrebarsko (1257).

MLETAÈKI RATVeæ 1242. Bela je vojskom primorao Fridrika Babenbergovca da mu vrati tri županije koje mu je on morao dati kad se kod njega sklonio pred Tatarima. Nakon toga zaratio je s Venecijom zbog Zadra, ali vojska hrvatskog bana Dionizija bila je 1243. pod Zadrom potuèena. Grad padne u mletaèke ruke, a veæina stanovništva preselila se u Nin. 1244. g, Bela sklopi s Mleèanima mir, odrekavši se prava na Zadar, a dužd se morao odreæi potpore Stjepanu, tobožnjem sinu Andrije II, koji je s majkom boravio u Veneciji. Zadrani su tako morali 1427. g. s Venecijom sklopiti sporazum, i morali su za kneza prihvatiti onoga kojeg im pošalje dužd, nisu se smjeli ženiti iz onima iz Hrvatske, a preuzeli su upravu svih gradskih prihoda.

GRAÐANSKI RAT U HRVATSKOJPovod ovom ratu bila je stara svaða Splita i Trogira zbog sela Ostroga, koji su Spliæani smatrali svojim, unatoè tome što ga je Bela potvrdio Trogiranima. Uskoro se oko dvije zaraæene strane okupe u ostali velikaši i tako se slože dvije strane: trogirska ili kraljevska (na èelu s bribirskim knezom Stjepokom) i splitska ili protukraljevska. Kako su Trogirani bili jaèi, Spliæani zatraže pomoæ od omiških Kaèiæa i Poljièana, humskog kneza Andrije i bosanskog bana Mateja Ninoslava. Bela se sam na èelu svoje vojske uputio u Dalmaciju da riješi taj rat. Jednu èetu povjeri on banu Dioniziju da pokori Spliæane, a s drugom je pošao protiv bosanskog bana Ninoslava. Obje vojske su 1244. postigle uspjeh. Split se morao obvezati da æe birati gradskim knezom kraljevog èovjeka, dati 6 talaca i položiti ponovno prisegu vjernosti. Bela je u pokornost natjerao i bana Ninoslava, potvrðujuæi darovnicu svoga brata Kolomana bosanskoj crkvi na Ðakovo i desetinu u Usori, Soli što je morao jamèiti ban Ninoslav. Tada 1245. dade Bela u Stolnom Biogradu okruniti svoga mladog sina Stjepana kraljem, a bana Dionizija uèini palatinom.

RAT ZA BABENBERŠKU BAŠTINUU ponovnom sukobu Bele i Fridrika B. pogine Fridrik i ne ostavi iza sebe muških potomaka. Tako ostanu Štajerska i Austrija bez zakonitog vladara. Za te se posjede poènu otimati Bela i èeški kralj Otokar II., te posredovanjem pape doðe do mira u Požunu 1254. g., po kojem èeški kralj dobije Austriju, a Bela Štajersku, gdje Bela pošalje svoga sina Stjepana. No Štajerci nisu bili zadovoljni ugarskom vlašæu, te podignu bunu, primoraju Stjepana da napusti zemlju i za vladara proglase Otokara II. Zbog toga doðe do ponovnog èeško-ugarskog rata u kojem se Bela morao odreæi Štajerske, a kao jamstvo mira bilo je da æe se Stjepan oženiti Otokarovom neæakinjom Kunigundom da se tako spoje dinastije Arpadoviæa i Pšemisloviæa. Èeški kralj je još potkraj Belina života uspio ovladati i Kranjskom i Koruškom, pa èak i Hrvatskim zagorjem i okolicom Samobora.

JAÈANJE VELIKAŠA

13

Nakon provale Tatara, kralj je nastojao da suzbije preveliku moæ velikaša i ojaèa svoju vojnu snagu. Svojim privrženicima davao je zemljišta i èitave županije. Moæ velikaša je porasla jer su oni od tada u svojim castrima držali stalne vojne èete, koje su im služile za njihove osobne ciljeve. Da oslabi moæ velikaša, kralj je nastojao da uz sebe još jaèe poveže graðanski stalež, a svoje je službenike u gradovima podigao na plemiæe. Uz to zamjenom gradova za zemljišta kralj je nastojao da tako pridobije u svoju vlast sve važnije toèke u zemlji kao kraljevske castre. No moæni velikaši zahvaljujuæi svojoj osobnoj vojnoj sili poèeli su sve više pritiskati niže plemstvo, zahtijevajuæi od njih razlièite vazalne dužnosti. Tomu je išla u korist i svaða Bele i sina Stjepana, koja završi tako da je Stjepan za sebe izborio neogranièena kraljevska prava. Od tada je Ugarska imala dva kralja i dvije vlade, a u Hrvatskoj je potpuno samostalno vladao mlaði sin Bela. Zlatna bula je zaboravljena i oba kralja su težila samo da su prigrabe što više privrženika. Bela je tako potvrdio Krèkim knezovima Modrušku ž. i Vinodol, Bribirskim k. bribirsku ž., a Babonièima Vodièevo. Da se suzbije samovolja velikaša nad nižim plemstvom izdaju Bela i Stjepan 1267. ispravu kojom im zajamèe i potvrde temeljna prava i sloboštine.

UPRAVNE PROMJENEBela je uredio upravu u Hrvatskoj tako da èitavim hrvatskim kraljevstvom vlada herceg od kraljevskog roda, kojem dodijeli dva bana (slavonskog i hrvatsko-dalmatinskog). Kad nije bilo hercega od kraljevskog roda, vrhovnu je vlast preuzimao slavonski ban, kojemu se morao pokoravati dalmatinski ban. Time je jedinstveno Hrvatsko Kraljevstvo tada razjedinjeno na dva zasebna politièka i upravna teritorija, Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i Kraljevinu Slavoniju.

Radi obrane od Srba Bela je osnovao banovinu Maèvu, sa središtem u Maèvi, vukovarska i srijemska županija postale su vojne, a križevaèka je prešla u ruke kraljice, te su tako neki hrvatski krajevi izuzeti iz banske vlasti. Bela je podijelio i Bosnu na banovine: Banovinu Bosnu, u kojoj ostavi potomke Mateja Ninoslava, na podruèju gornjeg Vrbasa i Bosne, dok u podruèju Usore osnuje Usorsku banovinu, a u predjelima Soli Banovinu Sol. U to vrijeme (1261-1269) hrvatskim je krajevima vladao herceg Bela, a jer je bio malodoban, mjesto njega kraljica Marija. 1269. naglo je umro. Tada je mlaði kralj Stjepan udao svoju kæer Mariju za napuljskog kraljeviæa Karla, a napuljska princeza Elizabeta udala se za Stjepanova prvoroðenca Ladislava. Tako se povežu Arpadoviæi sa Anžuvincima.

Bela je umro 1270. g.

STJEPAN V. (1270-1272) Kad je došao na prijestolje, odmah je zaratio s èeškim kraljem Otokarom II. zbog Kranjske i Koruške. Rat je okonèan 1271. bitkom kod grada Mošona u kojem je Otokar suzbijen, ali nije poražen. Na to onu sklope sporazum u kojem se Stjepan V. odrièe svog prava na Austriju, Korušku i Kranjsku, a Otokar obeæa da neæe podržavati Stjepana Postuma, sina Andrije II, koju ubrzo umrije i ostavi sina Andriju Mleèanina.

14

Za njegova vladanja Krèki knezovi stekli su grad Senj. Za to vrijeme banovao je Joakim Pektar, koji je u dogovoru s kraljicom Elizabetom, ukrao prijestolonasljednika Ladislava kojeg je Stjepan ostavio u samostanu u Topuskom kad je krenuo poæi u goste u Napulj preko Dalmacije. Kad je to doèuo Stjepan, vratio se da ga traži, ali ubrzo shrvan bolešæu vrati se u Budim, a potragu prepusti drugima. Oni pak doznaju da je Ladislav u Koprivnici, i dok su opsjedali grad Stjepan je umro.

LADISLAV IV. (1272-1290) Kad je umro Stjepan, ban Joakim Pektar požuri se s Ladislavom u Stolni Biograd gdje je okrunjen kao Ladislav IV., a daje mu se nadimak “Kumanac”, jer mu je majka bila porijeklom Kumanka. Kako Ladislav bijaše malodoban, a kasnije vladaše lakomisleno i obijesno, uzdigoše se velikaši u Hrvatskoj i poènu se meðusobno boriti za bansku èast i imanje. Glavne su velikaške obitelji bile Gisingovci u križevaèkoj županiji, Gut-Keledi u zagrebaèkoj županiji i u Koprivnici, Baboniæi, knezovi Vodièki, knezovi Krèki preko Trsata i Senja do Gvozda i knezovi Bribirski od plemena Šubiæa, u biribirskoj županiji.

Umjesto nedoraslog Ladislava vladala je mati Elizabeta, a savjetnik joj je bio Joakim Pektar. Kao ban je postavljen Matija od plemena Èaka, koji je 1273. sazvao prvi poznati slavonski sabor na kojem se raspravljalo o sudstvu i suðenju, vojnim dužnostima i porezima. Primorskim banom postao je kninski biskup Nikola. Matiju zamjeni iste godine Henrik Gisingovac, koji veæ iduæe godine podigne bunu protiv Ladislava u kojoj i sam pogine. Tada je mlaði kraljev brat Andrija imenovan hrvatskim hercegom, a kako je bio dijete, umjesto njega vladala je Elizabeta. Ipak to nije sprijeèilo veliku bunu pod vodstvom knezova Baboniæa protiv kraljice i savjetnika Pektara, koji pogine.

BITKA NA MORAVSKOM POLJU 1273. za njemaèkog kralja izabran je Rudolf Habsburški, koji je odmah pozvao èeškog kralja Otokara da vrati Njemaèkoj baštinu Babenbergovaca. Kako ovaj to nije htio, došlo je do rata koji je okonèan bitkom na Moravskom polju 1278. g. u kojoj je pobijedio Rudolf, najviše uz pomoæ Ugarske. Tako su Habsburgovci postali gospodarima Austrije i neposredni susjedi Ugarsko-hrvatske kraljevine.

U Hrvatskoj je došlo do velikih preokreta nakon smrti hercega Andrije (1278), a jedini priznati zakoniti Arpadoviæ bio je Ladislav, jer Andriju Mleèanina nisu priznavali unukom Andrije II. Hrvatski su pak velikaši bili u neprestanim meðusobnim okršajima, u kojima Gisingovci, Baboniæi i Krèki knezovi unište omiške Kaèiæe. 1289. dignu se Gisingovci na samog kralja i u tom trenutku pozovu u Hrvatsku Andriju Mleèanina koji se 1290 iskrcao u Zadru. Meðutim na putu na sjever bio je zarobljen i predan na èuvanje austrijskom hercegu Albrechtu I.. Kad je pak Ladislav bio ubijen, pozove ga ugarska gospoda da stupi na prijestolje.

ANDRIJA III. (1290-1301) Protiv njega odmah se dignu tri moæna protivnika: Rudolf Habsburški, koji je tvrdio da je Bela IV. predao Ugarsku i Hrvatsku u zaštitu njemaèkom caru Fridriku II. za

15

tatarske provale, papa Nikola IV. koji poène tvrditi da su oba kraljevstva nasljedstvo Svete stolice, napuljska kraljica Marija, sestra Ladislava IV., koja izjavi da je jedio ona zakonita baštinica, odnosno njezin sin Karlo Martel, kojeg je papinski legat u Napulju okrunio za kralja. Andrija je pak imao uza se veæinu ugarskog i hrvatskog plemstva. Prvo se ratom obraèuna s Albrechtom, kojega pobijedi i prisili na mir u kojem se ovaj odrekao svih svojih prava.

Teškoæa je imao s napuljskim dvorom, jer mu se pridružila sva Hrvatska od Drave do Neretve, pa èak i Gisingovci. Ivan Gisingovac ga èak izdajnièki zarobi, kad se vraæao iz uspješne vojne u Slavoniji, te ga morahu otkupiti uz golemu svotu novaca.

Za Andrije III. posebno se bijahu uzdigli bribirski knezovi, na èelu koji je bio ban Pavao. Da ga pridobije za sebe napuljski kralj Karlo II. darovao mu je u ime svoga sina Karla Martela èitavu Hrvatsku od Modruše do Huma s nasljednim pravom. Time su svi ostali plemiæi koji su stanovali u tim krajevima postali njegovi vazali. Iduæe godine uèini to isto i kralj Andrija III., darujuæi mu njegovu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i bansku èast s nasljednim pravom. Tim darovnicama postali su knezovi Bribirski prvi velikaši u hrvatskoj s nasljednom banskom vlašæu koja prelazi s oca na sina, bez kraljeve potvrde.

1295. došlo je ponovno do krvavih sukoba, posebno u Zagrebu, jer je Gradec bio uz Andriju, a Kaptol uz Karla Martela. Iste godine je umro Karlo Martel, a naslijedio ga je Karlo Robert. Kad je Andrija III., nemajuæi djece, 1299. g. namjeravao za nasljednika proglasiti svog ujaka, izbije buna. Bribirski knez Juraj, brat bana Pavla, poðe u Napulj i 1300. g. dovede mladog Karla u Hrvatsku. 1301. g. pak umrije Andrija III. i s njime izumre rod Arpadoviæa. Tada ban Pavao dovede Karla Roberta u Zagreb, a otamo u Ostrogon, gdje ga ostrogonski nadbiskup Grgur okrunio za hrvatsko-ugarskog kralja.

16

II. ANŽUVINCI

II. VLADAVINA ANŽUVINACA

KARLO I. (1301-1342) Karlo je bio još mladiæ kad je došao na prijestolje. Hrvati su ga svi priznali kraljem, ali se Ugarska podijelila na stranke. Ženidbenim vezama Arpadoviæa javila su se tri pretendenta na prijestolje: napuljski Karlo II., èeški kralja Veæeslav II (sin Otokara II. i Kunigunde) i Oton Bavarski (sin Beline kæeri Jelisavete). Veæina ugarskih velikaša na èelu sa Matijom Èak Trenèinskim odluèila se za Veæeslava. Oni ga dovedu u Stolni Biograd i tamo okrune kao Ladislava V. (1301-1304). Tada zapoène krvavi graðanski rat u koji se upleo i papa Bonifacije VIII., te je Ladislav sramotno morao napustiti Ugarsku. Nakon toga ugarska gospoda okrune kraljem Otona Bavarskog (1304-1308), koji je najjaèu potporu imao u Erdelju, gdje ga velikaš Ladislav Apor baci u tamnicu i otme mu krunu sv. Stjepana. 1308. napustio je i on Ugarsku. Treæi suparnik Karlu bio je srpski raskralj Stefan Dragutin, roðak Arpadoviæa po ženi Katarini. On je utanaèio sporazum s Ladislavom Aporom po kojem æe on oženiti njegovu kæer i primiti ugarsku krunu, ali to sprijeèi Karlova vojska pod vodstvom Pavla Gorjanskog.

1308. g. poslao je papa svog poslanika Gentilisa u Hrvatsku i Ugarsku da pridobije Karlove protivnike. Kad mu je plemstvo osporilo tvrdnju da ugarsko-hrvatsko prijestolje pripada Rimu, morao mu je priznati pravo slobodnog izbora kralja. Istim posveti on novu krunu sv. Stjepana, jer se stara nalazila u rukama Apora. 1309. ponovo je njome okrunjen, a na krunjenju su bili nazoèni slavonski van Henrik Gisingovac, splitski nadbiskup Petar u ime bana Pavla te braæa Baboniæi. No ni to krunjenje nije bilo pravovaljano jer je tražilo troje: da se izvrši krunom sv. Stjepana, da bude u Stolnom Biogradu i da ga izvrši ostrogonski nadbiskup. Kad je Apora predao staru krunu sv. Stjepana okrunjen je Karlo treæi puta u Stolnom Biogradu 1310. g. Svi ugarski plemiæi priznaju ga tada kraljem osim Trenèinskog, koji se odupirao punih deset godina, kada umre nepobijeðen. Tek smræu njegovog palatina Felicijana Zaha 1330., koji ga jednom pokuša umoriti maèem, bijaše u Ugarskoj konaèno uspostavljena puna vlast Karlova.

BAN PAVAO I ZADAR U Hrvatskoj Karlo nikada nije potpuno uspio utvrditi svoju vlast. Hrvatski su ga velikaši priznavali svojim kraljem, ali su samostalno vladali na svojim posjedima, a na èelu ima je bio ban Pavao, koji se još od 1299. naziva i gospodarom Bosne. Njegova vlast protezala se od Gvozda do Neretve i od mora do rijeke Bosne, a jedino je mletaèki Zadar bio izvan njegove vlasti. Ali i njega je uspio 1311. osvojiti, jer je papa prokleo Mleèane i oslobodio mletaèke podanike zakletve vjernosti, jer mu oteše Ferraru. 1312. usred rata umre ban Pavao, ostavivši sinu Mladenu bansku èast. Pavao je jedan od najznaèajnijih vladara hrvatskih krajeva. On je pod svojom banskom vlašæu ujedinio najveæi dio hrvatske države. Njegovom smræu poèinje postupni pad knezova Bribirskih. Njegov nasljednik Mladen bio je hrabar i obrazovan, ali žestok i nepromišljen. Rat s Mleèanima je izgubio i morao ponovno predati Zadar.

17

BRIBIRCI (PAVAO, BAN HRVATA I NJEGOVA BRAÆA)* Pavao postaje banom u vrlo nezgodno vrijeme (1272.), u doba kad je nakon smrti Stjepana na prijestolje došao Ladislav, koga ne priznaju za vladara dalmatinski gradovi. Odmah po stupanju na bansku vlast, Pavao se suoèio sa nekoliko problema, od kojih su najveæi bili sukob Trogira i Splita, te problem Šibenika koji se nastoji oteti crkvenoj vlasti. Pavao se umiješao zatim u sukob Trogirana i Šibenèana koji su stali na stranu Splita, što ga je stajao banske èasti, jer ga je Ladislav neprestano upozoravao da ne smije dirati Trogirane (koji su ga skinuli s kneževske èasti). 1275. pojavljuje se tako novi primorski ban Nikola. No Pavao je veæ iduæe godine zadržao kneževstvo u Splitu, a onda ga predao svom bratu Mladenu (Mladinu). No veæina hrvatskih velikaša bila je uz Pavla, tako da je ban Nikola morao na kraju nagovoriti Trogirane da predaju grad kojem je prijetilo uništenje, a sukob konaèno rješava Ladislav koji Trogiranima oduzima Ostrog i vraæa je Spliæanima, a sve to pod utjecajem Pavla. To je pokazalo tko stvarno odluèuje u Dalmaciji, a neuspjela misija bana Nikole pokazala je nemoæ budimskog dvora prema sve snažnijim Bribircima u Hrvatskoj. Pavao i njegova braæa stjeèu i Omiš i Krajinu koji još više podižu ugled i samostalnost Bribiraca na jadranskoj obali.

Nakon Ladislavove smrti nastaje novo razdoblje za sve zemlje koje su se našle pod krunom sv. Stjepana. To je poèetak borbi izmeðu budimskih i napuljskih kandidata. Taj sukob pružao je moguænost hrvatskom velikašima da izigravanjem i pristajanjem uz jednu ili drugu stranu izvuku za sebe što veæu korist. Zato od 1290. g. poèinje sve veæi uspon bana Pavla. U to vrijeme napuljski kralj Karlo nastoji uz sebe privuæi najodliènije hrvatske velikaše. Karlo je dobro znao koje naslove i vlast imaju Bribirci u Hrvatskoj i Dalmaciji, stoga im potvrðuje to gospodstvo, a Juraj i Mladen to prihvaæaju i staju na njegovu stranu. Karlo im podjeljuje i povlasticu kojom im daje u vlast èitavu Dalmaciju i Hrvatsku sa svim gradovima i zamcima i ostalim velikašima koji bi postali njihovi vazali. Da to sprijeèi, kralj Andrija III. prima njihovog poslanika i izdaje im povlasticu u kojoj primorski ban Pavao i njegova braæa Juraj i Mladen nude vladaru svoju vitešku službu, ali zahtijevaju od njega potvrdu primorskog banatstva. No Andrija ne daje Bribircima potpunu vlast nad primorskom banovinom, pa stoga dolazi do nezadovoljstva i Bribirci se okreæu od Andrije i njegovih roðaka.

Veæ 1293. Pavao primorski banat zamjenjuje banskom èašæu nad svim Hrvatima i postaje “banus Croatorum”. Tada Bribirci došavši u nezavisan položaj prema jednoj i drugoj vladarskoj kuæi, ban proglašava sebe banom Hrvata, a svom bratu Jurju prepušta kneževstvo nad primorskim gradovima. Iste godine ga i napuljski vladar oslovljava novim naslovom, no oni postaju oprezniji prema napuljskom dvoru. 1295. g. Karlo II. odluèuje se izdati Bribircima svojevrsnu povlasticu u kojoj pristaje da njegov sin, ugarski kralj Karlo, ostavi doživotno banu Pavlu bansku vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji onakvu kakva je sada. Time je Pavlu priznata banska èast doživotno. Ipak, 1299. godine u novoj darovnici Anžuvinci od njih veæ zahtijevaju vojnu službu, što Pavla okreæe od njih i on daljnje pregovaranje prepušta svome bratu Jurju. Odnos Pavla prema Karlu postao je hladan i ban nije èak ni prisustvovao Karlovoj krunidbi 1308. g. Od 1298. ban Pavao radi i na tome da pod svoju vlast podvrgne i Bosnu. On se tako veæ 1299. naziva uz ban Hrvatske i gospodarom Bosne. U tome mu je najviše pomogao brat Mladen koji postaje ban bosanski, a vlast u primorskim gradovima prepušta bratu Jurju. Ipak Mladen je

18

okonèao tragièno jer su ga u Bosni ubili patareni. Juraj je stoga kao knez dalmatinskih gradova bio najviše u vezi sa Anžuvincima i bez njega oni nisu mogli ni pomišljati da dovedu Karla na ugarsko prijestolje. Stoga 1300. g. sam Juraj odlazi po Karla Roberta u Napulj i odvodi ga u Ugarsku.

Premoæ Bribiraca u Dalmaciji smetala je Veneciji kojoj je najslabija toèka na jadranskoj obali bio Zadar. Kad je Venecija oko 1310. g. oslabjela unutarnjim sukobima banu Pavlu pružila se prilika da joj otme Zadar. Pavao taj zadatak povjerava svom sinu Mladenu. Tome je pomogla i 1311. g. buna u Zadru kada se mletaèki knez jedva spašava bijegom u Veneciju. Tada ban Pavao traži od pape da primi grad u zaštitu, a on piše Mleèanima neka se okane grada. Venecija nije ni Karlu priznavala pravo na Zadar, pa nastaje diplomatska borba u kojoj Zadrani nisu imali prevelike koristi. No Bribirci, pošto su zauzeli grad, èvrsto ga vežu uz sebe, a ban Mladen II. uzima naslov princeps Dalmacie. Mladen ipak nije imao mornarice da brani grad stoga on s Venecijom sklapa mir. Uto je umro i ban Pavao, a naslijedio ga je njegov sin Mladen. (nastavak nakon naslova Pad bana Mladena)

PAD BANA MLADENA Nakon gubitka rata protiv Venecije, pobuni ona i gradove Split i Šibenik, a oni zametnu neslogu meðu hrvatske velikaše kojima na èelo stupi vojvoda Nelipiæ iz plemena Snaèiæa, a njemu se pridruži i sam Mladenov brat Pavao. Izbije pravi graðanski rat, koji iskoristi Karlo i pošalje Mladenovim protivnicima u pomoæ slavonskog bana Ivana Baboniæa. 1322. došlo je do bitke kod Blizne u kojem je Mladen poražen. Pristigne zatim i kralj Karlo i u Kninu sazove sabor na kojem se pojavi i ban Mladen. Tada se na njega potuže hrvatska gospoda kao na silnika, te ga Karlo povede sa sobom u Ugarsku, a za primorskog bana postavi slavonskog bana Ivana Baboniæa. Stjepan Kotromaniæ postao je izravnim kraljevim vazalom kao bosanski ban.

MLADEN II.* Preuzevši vodstvo i starješinstvo u obitelji 1321. g., Mladen prepušta Dalmaciju i Hrvatsku ostalim èlanovima roda. Još je Pavao uredio podjelu vlasti izmeðu Grgura koji je držao Šibenik i Bribir, te Pavla II. koji je dobio trogirsko i skradinsko kneštvo i tako zapravo prošao najgore jer je Skradin kupio svoju slobodu, a Trogir je slovio i dalje kao nemirni grad.

Mladenovo nesretno banovanje zapoèinje gubitkom Zadra. Nakon što se Venecija izmirila sa papom, poslala je u Zadar novu vojsku (1313.) tako da su Zadrani bili primorani vratiti se pod mletaèku vlast. Veneciji je smetala ipak Mladenova kneževska titula, te je poticala Zadrane da utjeèu na njega da je se odrekne. No kako nije imao snage da se joj se odupre, Pavao se složio s Venecijom i 1314. g. dužd izdaje ispravu o mletaèkom graðanstvu Pavlovih sinova Mladena, Pavla i Jurja. To mletaèko graðanstvo Bribiraca Veneciji donosi velike koristi, jer je njihov ugled na jadranskoj obali naglo porastao. 1315. izbio je sukob s Trogiranima koji se riješio mirom, ali ubrzo nakon toga dižu se protiv njega krbavski knezovi a njegovoj vlasti otima se i knez Nelipiæ, koji je veæ tada u svojim rukama imao neke lièke gradove, vjerojatno i Knin. I prilike u Bosni nisu puno bolje. Mladi bosanski ban Stjepan Kotromaniæ njegov je štiæenik. On ga

19

nastoji oženiti kæerkom koruškog grofa ali je za taj brak bila potrebna papina dozvola. Papa u svom pismu Stjepana ne oslovljava banom, iz èega je vidljivo da je Mladen doduše zaštiæivao mladog Stjepana Kotromaniæa, ali mu nije htio i prepustiti bosanski banat. Unatoè tome, brojni bosanski velikaši izmakli su se njegovoj vlasti i stali uz njegove neprijatelje. Unatoè tome otporu Mladen se u Bosni uspio održati do svoga pada, a postao je i gospodar “èitave humske zemlje”.

VOJVODA NELIPIÆ (ili NELIPAC) Kad je Karlo imenovao Ivana Baboniæa jedinim banom, dignu se uskoro hrvatski plemiæi protiv kraljevske vlasti pod vodstvom vojvode Nelipiæa. Slože se oni s Venecijom i uzmu u svoju vlast grad Knin. Kako Ivan Baboniæ nije uspio uèvrstiti kraljevu vlast, skinuo ga je Karlo s banske èasti, ali ni njegov nasljednik Nikola Omodejev, ni Mikac Mihaljeviæ nisu ništa uèinili. Kad je Karlo ljutit vratio stoga hrvatsko plemstvo pod nadležnost banskog suda, pobjedi 1326. g. vojvoda Nelipiæ bana Mikca koji je sa svojom vojskom prodro u Hrvatsku. Tako je sva hrvatska zemlja od Like i Krbave do Cetine ostala izuzeta od kraljevske vlasti. Samo se Slavonija i ban Mikac, te Krèki knezovi pokoravahu kralju. Te neprilike iskoristila je Venecija nagovorivši Split i Nin da joj se predaju u zaštitu. Tako je Venecija zavladala èitavom hrvatskom obalom od Zrmanje do ušæa Cetine.

U to vrijeme je bosanski ban Kotromaniæ oduzeo èitav kraj od Cetine do Neretve, Livno, Duvno i Glamoè, i naèinio od tih krajeva oblast Završje. U preostalom dijelu Hrvatske vladao je samostalno vojvoda Nelipiæ sa sjedištem u Kninu.

PRILIKE U SLAVONIJI ZA KARLA I. (BAN MIKAC)* Kada je maknuo s banske èasti Ivana Baboniæa, kralj Karlo 1322. g. dolazi u Zagreb i Gradecu potvrðuje Belin privilegij. Upravo u tom razdoblju kada Anžuvinci poèinju izgraðivati svoj apsolutizam nièu prvi privilegiji plemstvu i odlikovanim pojedincima. Novom banu Ivanu Amadajevu kralj povjerava zadaæu savladavanja hrvatskih velikaša, ali on je nije uspio riješiti. Njegov pohod 1232. g. završio je tako da se najveæi dio Hrvatske i èitava Dalmacija posve odvratili od Karla Roberta. Tada Karlo pristupa prikupljanju što više pristaša u Slavoniji, ali je broj kraljevih pristaša u XIV. st. u Slavoniji tako malen da se kralj nije mogao s njim zadovoljiti. Tada ban Nikola dobiva naredbu da skupi plemstvo na sabor te je tada prvi puta saboru predsjedao ne velikaš, veæ kraljev èinovnik. No rješenje za Slavoniju u kojoj i dalje stvarno još uvijek vladaju Baboniæi, Karlo je našao u izboru novog bana Mikca. On dolaskom u Slavoniju uviða pravi razlog slabosti banske vlasti u povlasticama koje je kralj izdavao, te stoga Karlo da bio ojaèao položaj bana ukida sve privilegije i povlastice i odreðuje da od tada svi potpadaju pod sud i vlast bana. No Hrvatska je i novom Karlovom banu ostala nedostižna, jer ni Mikac nije uspio pokoriti hrvatsko plemstvo te je nakon što je provalio u Hrvatsku bio poražen. Mikac se tada okreæe Slavoniji i veæ 1327. g. diže vojsku na Baboniæe kao najopasnije suparnike i neprijatelje. On se okreæe i protiv sinova nekadašnjeg bana Stjepana i udara na njegov grad Steniènjak koji se predaje. No on im u zamjenu ipak daje drugi posjed. Struktura vlasti u Slavoniji za vladanja Mikca daje nam sliku devetorice slavonskih velikaša s kojima se ban savjetuje, a èetvoricu od njih naziva svojim kaštelanima. U poèetku nema prigovora Mikèevu banovanju, ali kraljeva je bila

20

pogreška što ga je poslao na buntovne hrvatske velikaše. Mikac je u Slavoniji igrao opasnu igru u kojoj je najviše isticao sebe, tako da je kralj od njega mogao kad tad oèekivati nevjeru, tj. osamostaljenje. Ipak do kraja svoga života ostati æe u dobrim odnosima sa kraljem, koji æe èak potpomagati njegovo uzdizanje u Slavoniji. Tako su u njegovim rukama Koprivnica, Prodaviæ, Ðurðevac i Novigrad. Utvrde koje u sukobima uzima Baboniæima ostavlja u kraljevo ime za sebe. U njegovo doba postavljaju se i èvršæi temelji županijskoj organizaciji i saborskog života. Najvažniji uspjeh njegova banovanja je to što svaki plemiæ ima svoju organizaciju odnosno svoje vlastito sudstvo, tj. judices nobilium koji sjede na svom sudu. Unatoè tome što je Mikac u doba svoga dvadesetogodišnjeg vladanja nastupao ponekad grubo i oštro, razdoblje njegove banske vlasti donijelo je doba dugo oèekivanog mira i sreðivanja prilika nižeg plemstva. Upravo toj snazi banovoj novi u-h kralj Ludovik mogao je od Mikca naslijediti sreðenu Slavoniju i na njegovim rezultatima graditi dalje. U Hrvatskoj je pak morao kraljevsku vlast izgraðivati ispoèetka.

KRAJ VLADANJA KARLA I. Karlo je mirno vladao u Ugarskoj i Slavoniji, razvijajuæi na svome dvoru u Temišvaru i Višegradu neviðeni sjaj. U Slavoniji je i dalje banovao Mikac Mihaljeviæ. Karlo se okrenuo povezivanju svoje obitelji s drugim krunama, te je tako zaruèio svoga mlaðeg sina Andriju za kæer napuljskog kralja Roberta Ivanu i poslali ga na dvor u Napulj na odgoj ko buduæeg vladara. Njegov stariji sin Ludovik osim hrvatsko-ugarskog trebao je naslijediti i èeško prijestolje, jer je Karlova žena Elizabeta bila sestra poljskog kralja Kazimira koji nije imao djece. 1319. g. postigne Karlo uspjeh osvojivši Beograd koji je trajno ostao u ugarskoj vlasti. 1342. je umro.

LUDOVIK I. (1342-1382)

Ludovik je ratovima priskrbio Ugarskoj opseg i sjaj kakav do tada nije imala. Èim je došao na prijestolje krenuo je u sreðivanje hrvatskih prilika, posebno nakon smrti vojvode Nelipiæa. On je ostavio ženu Vladislavu kao skrbnicu malodobnom sinu Ivanu Nelipiæu. 1344. provali banska vojska u Hrvatsku i dopre do Knina, ali Vladislava suzbije bana Nikolu Haholda i upusti se s njime u pregovore. Kad je pak sam Ladislav s 30000 vojnika krenuo prema Kninu, poðe mu Vladislava u susret i pokloni mu se sa svojim sinom i preda grad Knin. Tada joj Ludovik oprosti nevjeru njenog muža i potvrdi njenom sinu sva pradjedovska imanja. Time postadu Nelipiæi kraljevi vazali.

ZADAR I NAPULJSKI RATOVI

Kad je Zadar èuo za dolazak kralja, pobuni se protiv Mleèana, a kralj ga primi u svoju zaštitu. 1346. doðe on u grad sa 100.000 vojnika, ali kad je u bitci potuèen, ostavi grad, koji se nakon dvogodišnje opsade morao predati Veneciji. Za vrijeme tih borbi kralj se nagodio s knezovima Bribirskim, te knez Juraj, brat bana Mladena, preda Ludoviku grad Ostrovicu, a on ga obdari gradom Zrinom u Slavoniji. Tako je zametnuta loza knezova

21

Zrinskih, dok ona grana u Hrvatskoj brzo izumrije. Oslabljenjem knezova Nelipiæa i Bribirskih prestala je oligarhijska vlast u Hrvatskoj.

Glavni razlog zašto je Ludovik napustio Zadar bilo je umorstvo njegova brata Andrije kod Napulja. stoga on sam s vojskom preðe u Napulj i ubrzo osvoji èitavo kraljevstvo i osveti se bratovim ubojicama. Jedino je kraljica Ivana umakla. No kad se vratio u Ugarsku Napulj se ponovno odmetne, a on uvidjevši da ga neæe moæi trajno zadržati, preda vlast kraljici Ivani (1352)

SRBIJA I BOSNA Za rata kod Zadra u Srbiji se podigao kralj Stefan Dušan, te se 1346. g. proglasio carem “Srba i Grka”. Odmah je poèeo pripreme da osvoji Humsku zemlju, koju je držao bosanski ban Stjepan Kotromaniæ. No nije imao uspjeha i 1350. vrati se iz Bosne u Srbiju. Ubrzo oženio se kralj Ludovik Elizabetom, kæerkom bosanskog bana Stjepana Kotromaniæa, koji umre i ostavi banovinu sinu Tvrtku. Ubrzo je umro i Stefan Dušan, a moæ srpske države poène opadati.

MLETAÈKI RAT I ZADARSKI MIR Kad je isteklo osmogodišnje primirje koje je s Venecijom sklopio Ludovik, poèela je Venecija raditi na štetu Hrvatske, želeæi se domoæi Omiša i Klisa. To natjera Ludovika da se konaèno obraèuna s Republikom. Rat se trebao voditi ne samo u Dalmaciji, veæ i u Italiji na mletaèkom zemljištu. Poène tako kralj skupljati vojsku, objavivši svima da ide u rat na Srbiju, ali uskoro okrene on na zapad i navijesti rat Veneciji (1356). Na to se Venecija uplaši i ponudi mir, uz uvjet da æe Ludoviku predati sve dalmatinske gradove osim Zadra. No kralj nije pristao. Rat se vodio dvije godine. Vojsku u Dalmaciji vodio je ban Ivan Èuz, kojemu se uskoro predaju svi dalmatinski gradovi osim Zadra. Kako je Ludovik imao uspjeha u Italiji, pristane Republika na mir u Zadru 1358. g., kojim se odrekla svih dalmatinskih gradova i otoka i Dubrovnika i Kotora, a dužd naslova vojvoda Dalmacije i Hrvatske. Time su svi dalmatinski krajevi vraæeni kralju, a Mletaèka Republika na dulje vrijeme istisnuta iz Hrvatske.

PRILIKE NA BALKANSKOM POLUOTOKU NAKON ZADARSKOG MIRA 1359. g. zapoène Ludovik rat sa Srbijom, a njen kralj Stefan Uroš nije bio toliko jak koliko njegov otac Stefan Dušan. Tim ratom osigurao je kralj maèvansku banovinu, ali drugih uspjeha nije imao. Tada se zaratio s bosanskim banom Tvrtkom, koji mu je još ranije morao u miraz banice Elizabete dati Hum. Tvrtko je teško osjeæao taj gubitak te se stoga odmetnuo od kralja. No Ludovikovu provalu u Bosnu ban uspješno suzbije i prisili ga na povlaèenje, a kod Srebrenika potuèe kraljevu vojsku pod vodstvom palatina Nikole Konta.

Nakon toga bukne u Bosni buna protiv Tvrtka pod vodstvom njegovog brata Vuka, te se Tvrtko na kraju morao pokloniti kralju, a brata Vuka priznati suvradarom (1366). Taj preokret omoguæi Ludoviku da krene na Bugarsku, u kojoj su nakon smrti cara Aleksandra vladali njegovi sinov koji bijahu u zavadi. On ih lako pokori i od njihova teritorija osnuje bugarsku banovinu, koju nakon èetiri godine vrati caru Sracimiru kao vazalu.

22

Kad je u Poljskoj umro Ludovikov ujak Kazimir, Poljaci ga 1370. prihvate za svoga vladara i okrune ga sveèano u Krakowu. Tako je Ludovik postao gotovo najmoænijim vladarom u Europi. Pod njegovom vlašæu bili su Hrvati, Srbi, Slovaci, Malorusi i Poljaci. No njegovu vlast suzbit æe na Balkanu nova sila - Osmansko Carstvo.

DOLAZAK TURAKA NA BALKAN Turci su naziv za plemena koja su živjela u podruèju od Kaspijskog mora na istok, a naziva se Turan. U 13. st. jedan dio Turaka je kad je Džingis-kan utemeljio mongolsku državu prešao u Malu Aziju, gdje se njihov voða Osman proglasio nezavisnim sultanom i prešao na islam. Osmanov sin Orhan 1326. ustanovio je prijestolnicu u Bursi. Slabo Bizantsko Carstvo èesto je zvao Osmanlije u pomoæ protiv cara Stefana Dušana. 1352. Orhanov sin Sulejman s malenom èetom prešao je Dardanele i osvojio utvrdu Zimpi, a uskoro i èitavo Galipolje. Osmanlije su imale stalnu pješaèku vojsku zvanu janjièari, koja je u poèetku bila sastavljena samo od zarobljene kršæanske djece.

Orhan je ostavio sinu Muratu jaku državu, a on ubrzo osvoji Drenopolje i uèini ga prvom turskom prijestolnicom u Europi. Turcima su u njihovim težnjama da se prošire na Balkanski poluotok najviše smetali jaki Srbi i Bugari. Kad je srpski kralj Vukašin vidio kolika mu opasnost prijeti od Turaka, digne se na njih da ih istjera, ali bude poražen u bitci kod Èrnomena na rijeci Marici. Sada èitav kraj južno od Kosova pade pod Turke, a Vukašinov sin Marko postane turski vazal. 1371. umre srpski kralj Stefan Uroš, kao posljednji predstavnik dinastije Nemanjiæa, a u sjevernoj Srbiji vlast preuzme više velikaša, od kojih najznaèajniji bijaše Lazar Hrebeljanoviæ.

BAN TVRTKO POSTAJE KRALJ Kad je izumrla dinastija Nemanjiæa, potaklo je to bosanskog bana Tvrtka, koji je bio u rodbinskoj vezi preko svoje bake Elizabete sa Nemanjiæima, da se poène otimati za posjede te porodice. Zajedno s knezom Lazarom Hrebeljanoviæem osvojio je 1374. g. Humsku zemlju, Travunju i Podrinje, a na istoku je u svojim rukama držao i jedan dio Raške do Sjenice, gdje se nalazilo Mileševo s grobom sv. Save. On stoga odluèi da obnovi moæno kraljevstvo Nemanjiæa, i 1377. g. se dao na grobu sv. Save okruniti “sugubim vijencem”, tj. dvostrukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje. To krunjenje odmah su priznali Dubrovèani i Mleèani, a ni kralj Ladislav nije mu se protivio.

PONOVNI RAT S MLEÈANIMA 1378. g. došlo je do rata izmeðu Venecije i Genove u koji se uplete i Ladislav, želeæi oslabiti Veneciju. Ratovalo se najviše u sjevernoj Italiji, dok su mletaèke laðe pustošile dalmatinskom obalom. 1381. g. došlo je do mira, u kojem je Venecija morala potvrditi sve toèke Zadarskog mira i obvezati se na plaæanje danka hrvatsko-ugarskom kralju od 7000 dukata. Uto su u Napulju ponovno izbili nemiri, jer kraljica Ivana nije htjela priznati papu Urbana VI., veæ stane uz protupapu Klementa VII. Tada ju Urban VI, izopæi iz crkve i liši prijestolja. Tada Ludovik otpremi s vojskom u Napulj svoga roðaka Karla Draèkog, hrvatskog hercega koji ukloni Ivanu i posta kralj.

23

Malo zatim umre Ludovik i ostavi iza sebe dvije malodobne kæeri: Mariju, zaruènicu Sigismunda Luksemburškog i mlaðu Hedvigu.

LUDOVIKOV ODNOS PREMA HRVATSKOJ I DALMACIJI* Da bi se shavtilo rješavanje dalmatinskog pitanja u drugoj polovici XIV. st. potrebno se osvrnuti na osnovne smjernice vladarske politike. Ludovik gleda na Dalmaciju kao na nužnu kopèu napuljskom kraljevstvu. Kada mu kraljica Ivana 1350. g. gotovo otima kraljevstvo, on se uvjerava da ne može održavati red u tako dalekoj zemlji i ostavlja napuljski plan, ali se ne odrièe Dalmacije, poglavito zato jer su Mleèani neprestana smetnja na Jadranu. Ludovik je svjestan da treba braniti Dalmaciju, ali on je kao ugarski vladar ipak više orijentiran kopnu, pa je ne treba braniti pod svaku cijenu. On je tu vješto iskorištavao svoje diplomatske sposobnosti, tako da se Dalmacija više branila sretnim okupljanjem mletaèkih suparnika nego vlastitim snagama. Ludovik je svjestan da je snažna mornarica preduvijet za oèuvanje mira na Jadranu i zato je nastoji na svaki naèin stvoriti. On posebnim ugovorom obvezuje Mleèane da mu izrade 24 galije, dok su mu dalmatinski gradovi u sluèaju potrebe morali dati po jednu galiju. Ipak na taj naèin mornarica nije izgraðen, veæ je 1358. g. Ludovikova mornarica i dalje brojila tek nekoliko laða.

Ludovikov odnos prema dalmatinskim gradovima nije bio izjednaèen. Tako je nakon Zadarskog mira Šibenik postao najvažnijim dalmatinskim gradom, koji je imao veæe povlastice od bilo kojeg drugog grada. Sa Spliæanima Ludovik 1358. g. vodi pregovore preko banova. Nastali su tu mnogi falsifikati, ali Ludovik je znao prava Spliæana koja su bila ureðena statutima i šalje svoje ljude kao knezove. U Trogiru pak nastaje graðanski rat izmeðu onih koji su pristaše Mletaka i pristaša kralja koji bivaju protjerani iz grada. No ban Ivan poništava tu odluku i vraæa ih u grad te osuðuje prevratnike. Trogir se tako vratio u okrilje kralja i za vjernost je bio bogato nagraðivan, posebice prilikom rješavanja sporova. Krk je i dalje u rukama Frankopana. Zadar i dalje predvodi politièko vodstvo na Jadranu, te mu Ludovik potvrðuje sve privilegije. U krajevima oko Dubrovnika kralj nije imao gotovo nikakve vlasti, a to su Dubrovèani dobro znali. Da ne bi Ludovik sam nametnuo uvijete prikljuèenja, Dubrovèani su požurili i sa Ludovikom ugovorili uvijete priznavanja njega za kralja, što se dogodilo u Višegradu. Uvijeti nisu bili baš lagani za Dubrovèane, ali im kralj dopušta da smiju trgovati na ratnom podruèju u sluèaju rata sa Srbijom. Ipak u svim gradovima i komunama Ludovik primijenjuje isti politièki sistem: nastoji nametnuti knezove ili naèelnike, birajuæi ih izmeðu svojih ljudi i pristaša. Spaja se i èast h-d bana s onom zadarskog kneza. Venecija je i dalje ometala Ludovikovu vlast u Dalmaciji, ali to se više ogranièilo na ometanje trgovine.

U vladanju Hrvatskom Ludovik se prije svega oslanja na svoje banove, a zatim na svoje vitezove-dvorjanike. U prekovelebitskim krajevima kralj ima mnogo više ljudi. Najveæi broj kraljevskih vitezova je u dalmatinskim gradovima, posebno Zadru. Ipak Ludovik gubi polako naklonost Dalmacije kada mirom u Turinu nakon rata s Venecijom, ogranièava prava dalmatinske trgovine i dopušta Veneciji pravo zadržavanja monopola na trgovinu soli. To æe nakon Ludovikove smrti dovesti do razdvajanja puteva pojedinih komuna i vraæanja na stanje kakvo je bilo prije Ludovikova preuzimanja vlasti u Dalmaciji. U svemu tome i dalje æe na prvom mjestu biti Zadar.

24

DINASTIÈKI ZAPLETI U ANŽUVINSKOJ PORODICI(1382-1409)

MARIJA Odmah sutradan nakon ukopa Ludovika, velikaši su za kralja okrunili njegovu kæer Mariju (1382-1385) i to kao da mu je bila sin. Ona je tada imala tek 12 godina, a vlast je preuzela njena majka Elizabeta Kotromaniæ, žena slavohlepna i sklona spletkama. Glavni joj je savjetnik bio ugarski palatin Nikola Gorjanski. Elizabeta je prvo nastojala svojoj štiæenici, uz ugarsko, pribaviti i poljsko prijestolje, ali to sprijeèe poljski velikaši. Nakon pregovora okrunili su oni ipak Ludovikovu mlaðu kæer Hedvigu poljskom kraljicom i odvojili se tako od Ugarske, a kad se Hedviga udala za litvanskog kralja Ladislava Jagela, osnovana je poljska kraljevska dinastija Jageloviæa.

ZAPLETI U HRVATSKOJ U Hrvatskoj nisu bili zadovoljni time što je na prijestolje sjela žena. To nezadovoljstvo nastojao je iskoristiti bosanski kralj Tvrtko. On je nastojao proširiti svoju vlast na èitavo podruèje Hrvatske do mora i Drave. Èim je doznao za promjenu na prijestolju, pošalje u neke dalmatinske gradove i k hrvatskim velikašima vješte ljude nagovarajuæi ih da se odmetnu od Ugarske. Prvi mu se odazvao vranski prior Ivan od Paližne, ali veæina dalmatinskih gradova i hrvatskog plemstva ne pristane. Kad su u Budimu doznali što Tvrtko sprema, želio je Gorjanski sklopiti savez s Venecijom, ali ga ona ne prihvati. Zato Elizabeta odluèi da sama krene u Hrvatsku da je umiri, a Paližna stoga digne bunu u Vrani. Kad su kraljice došle u Zadar, bosanska pomoæ nije stigla i Vrana se morala predati, a Ivan Paližna pobjegne u Bosnu. Tada Gorjanski sklopi mir s bosanskim kraljem, kojem prepusti grad Kotor (1385).

BUNA BRAÆE HORVAT Vladavina dviju kraljica ubrzo je prouzroèila veliko nezadovoljstvo ugarskog i hrvatskog plemstva. Na èelo nezadovoljnika stane porodica Horvata, tj. braæa Pavao (biskup zagrebaèki) Ivan (maèvanski ban) i Ladislav. Porijeklo porodice nije riješeno, da li su ugarski ili hrvatski plemiæi, a ime su dobili po istoimenom gradu Horvatu, blizu današnjih Mikanovaca. Kad je dvor saznao za urotu slavonskih i ugarskih velikaša, prvo se htjede izmiriti, što je i uèinjeno mirom u Požegi 1385. Kada se pak nezadovoljnici uvjere u neiskrenost Elizabete i Nikole Gorjanskog, odluèe potražiti novoga kralja i to Karla Draèkog, jedinog muškog punoljetnog èlana Anžuvinaca. Istovremeno provali u Ugarsku i zaruènik Marijin Sigismud Luksemburgovac i primora dvor da ga vjenèa s Marijom i onda se vrati u Èešku. Tada je biskup Pavao Horvat poslao u Napulj po Karla Draèkog, koji se odazvao pozivu. Kad ga je sabor u Budimu izabrao za kralja, Marija se odrekne krune, te on bi okrunjen za kralja 1385. g. u Stolnom Biogradu.

KARLO II. I MARIJA 1386. g. Elizabeta i Nikola Gorjanski dali su ubiti Karla po ugarskom velikašu Blažu Forgaèu. Tada kraljicom ponovno postane Marija. Kada su zajedno s Nikolom Gorjanskim, Blažom Forgaèem i drugim velikašima krenule da posjete palatinov grad

25

Gorjane, napadnu ih 1586. g. braæa Horvati na otvorenoj cesti. U tom napadu ubijen je Nikola Gorjanski i Blaž Forgaè, a kraljice bijahu zarobljene. Oni ih upute u Novigrad Ivanu od Paližne, koji 1387. dade ugušiti Elizabetu, dok Mariju poštedi kao nedužnu ženu.

SIGISMUND LUKSEMBURŠKI (1387-1437) Kad je Sigismund èuo za zbivanja u Hrvatskoj, vrati se u Ugarsku, gdje ga u Budimu velikaši okrune za kralja. On poène odmah raditi na tome kako da oslobodi Mariju. Sklopio je zato savez s Venecijom koja je laðama zatvorila prilaz Biogradu, dok je s kopna na njega udario krèki knez Ivan. Poslije dulje opsade ban Ivan je predao Mariju uz uvjet da sam s vojskom može krenuti kuda hoæe. U isto vrijeme Sigismund je ratovao u Slavoniji, gdje je njegovu vojsku vodio Nikola Gorjanski, sin poginulog palatina. Tamo je uspio suzbiti braæu Horvat i prisiliti ih na povlaèenje u Bosnu. Tom prilikom poginuo je Ladislav Horvat.

BITKA NA KOSOVU 1389. g. sultan Murat poveo je golemu vojsku na Srbiju. Knezu Lazaru u pomoæ krenuo je i Stjepan Tvrtko. Došlo je do bitke na Vidov-dan u kojoj je poginuo Murat od ruke Miloša Kobiliæa, ali je turska vojska pod vodstvom njegovog sina Bajazida I. potukla srpsku vojsku. Tako su i Srbi na sjeveru postali vazali turskog sultana. Srbija se kao država održala. namjesto poginulog kneza Lazara, zavladao je njegov sin Stefan Lazareviæ kao despot, a u krajevima oko Kosova njegov šurjak Vuk Brankoviæ. Bitkom na Kosovu polju Turcima je bio otvoren put u Bosnu i Hrvatsku.

STJEPAN TVRTKO I STJEPAN DABIŠA Stjepan Tvrtko uspješno je ratovao u Hrvatskoj, bez obzira na Turke i Sigismunda. On je uskoro oko sebe okupio èitavu Hrvatsku južno od Velebita i gradove Knin, Ostrovicu i Klis, te Omiš. Prozove se on još i kraljem Hrvatske i Dalmacije, te je jedini vladar poslije izumræa hrvatske narodne dinastije koji bijaše hrvatske krvi, koji je okupio u svojoj ruci veæinu Hrvata i Srba. No on ubrzo umre 1391., a naslijedi ga strièeviæ Stjepan Dabiša. On nije znao oèuvati Tvrtkove teèevine. Sa Sigismundom je 1393. g. u Ðakovu sklopio mir, u kojem se obvezao da æe svoju državu nakon smrti ostaviti njemu i uroti se s njim protiv braæe Horvat i otmu im Omiš. Tada su Pavao i Ivan pobjegli u Dobor gdje ih je Sigismund opkolio i uhvatio. Odveo ih je tada u Peèuh, gdje je Ivan bio je privezan konjima za repove, a Pavao dokrajèio život u nekom samostanu. Tim dogaðajem okonèao je hrvatski ustanak pod vodstvom braæe Horvat. Tada je uplašeni Stjepan Dabiša vratio Sigismundu onaj dio Hrvatske koji je Tvrtko bio osvojio i odrekao se naslova hrvatsko-dalmatinskog kralja. Nakon smrti Dabiše, ipak bosanska gospoda ne izaberu Sigismunda za kralja, veæ nakon kratkotrajne vladavine Dabišine udovice Jelene Grube, izaberu Stjepana Ostoju, nezakonita sina Stjepana Tvrtka umjesto kojega vladahu Hrvoje Vukèiæ Hrvatiniæ, Sandalj Hraniæ i Pavao Radinoviæ.

BITKA KOD NIKOPOLJA Sigismund se u to vrijeme pripremao za pohod protiv sultana Bajazida, te je uz njemaèki, englesku, poljsku i francusku pomoæ s 40000 vojnika krenuo 1396. g. u rat. Doðe tako do Nikopolja i poène ga opsjedati. Tada doleti sultan s jakom vojskom i

26

potuèe ga, a sam Sigismund nekako se spasio doplovivši Dunavom u Crno more. Tom pobjedom Osmanlije su utvrdile svoju vlast na Balkanu za nekoliko iduæih stoljeæa.

STJEPAN LACKOVIÆ I VOJVODA HRVOJE Kako se poslije nikopoljske bitke nije ništa znalo za Sigismunda, pod vodstvom Stjepana Lackoviæa osnovala se stranka koja je za kralja proglasila Ladislava Napuljskog, sina Karla II. Kad je sigismund stigao i èuo za to, pozove on Stjepana i njegove sljedbenike na izmirenje u Križevce. No na saboru (1397) je uskoro došlo do svaðe i Sigismundovi pristaše ubiše Lackoviæa i njegove sljedbenike.

Kad se to proèulo, bukne opet buna u Hrvatskoj, kojoj se pridruži i Bosna na èelu s Hrvojem Vukèiæem. Vojne koju je Sigismund poveo iduæe godine na Bosnu nije imala uspjeha, pa je Hrvoje još proširio svoje posjede (Donje Krajeve) podruèjem od Banjaluke do Une i Save. 1401. Sigismund, koji je bio raskalašen i rasipan, dodijao je i ugarskoj gospodi koja ga skine s prijestolja i zatvori u Šiklošu. Posredovanjem Nikole Gorjanskog jedan dio Madžara se ipak pomirio s njim, ali ne svi, jer jedni pristanu uz Ladislava Napuljskog. 1403. Ladislav je došao u Zadar, gdje ga je ostrogonski nadbiskup okrunio za kralja nepoznatom krunom. Ladislav ipak nije htio poæi u Ugarsku, veæ se vratio u Napulj imenovavši prije vojvodu Vukèiæa splitskim hercegom i svojim namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji.

KRAJ HRVATSKOG USTANKA POD VUKÈIÆEM Zbog moæi i slave koju je Vukèiæ pridobio zamrzio ga je Stjepan Ostoja. Tada ga Tvrtko skine s vlasti i kraljem proglasi Stjepana Tvrtka II. (1404-1409). Tada zaredaju tri Sigismundove vojne na Bosnu. Kad je vidio da ne može sam svladati Bosnu i Hrvatsku, pozove sav “zapadni svijet” uz pomoæ pape Grgura XII. na “križarsku vojnu” protiv “patarena i drugih heretika u Bosni”. 1408. g. kad je skupio veliku vojsku provalio je duboko u Bosnu, zarobio kralja Tvrtka II. i veæinu bosanske gospode, koju dade nemilice pogubiti. Na taj glas pokloni se herceg Hrvoje Sigismundu i tim èinom bijaše svladan hrvatski otpor i Sigismund priznat kraljem od svih Hrvata.

Kad je Ladislav Napuljski vidio da se u takvim uvjetima neæe održati na ugarsko-hrvatskom prijestolju proda on 1409. g. grad Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag, kao i sva svoja prava na Dalmaciju Veneciji za 100 000 dukata. (vidi pod povijesti Bosne)

27

III. LUKSEMBURGOVCI, HABSBURGOVCI, JAGELOVIÆI I HUNYADI

III. LUKSEMBURGOVCI, HABSBURGOVCI, JAGELOVIÆI I HUNYADI NA UGARSKO-HRVATSKOM PRIJESTOLJU

SIGISMUND LUKSEMBURGOVAC (1387-1437)drugi dio vladavine od 1409-1439

GUBITAK DALMACIJE Prodaja Dalmacije djelovala je porazno i za Budim i za Zadrane. Oni su urnebesno vikali “Živio sv. Marko” i istakli mletaèku zastavu da bi pokazali kako su od svoje volje došli pod vlast Venecije, a ne da su prodani. Dužd je tada potvrdio Zadranima gradsku autonomiju i imenovao plemiæe Zadra graðanima Mletaèke Republike. Za Zadrom poveli su se i svi sjeverni otoci, posebno Rabi i Osor, osim frankopanskog Krka, koji su sami dozvali Mleèane k sebi. Tada se dužd podjarmio za Trogirom i Šibenikom i pozvao ih na predaju, jer ih je tobože kupio od zakonitog vladara. Kada to oni nisu htjeli uèiniti poène on opsjedati Šibenik.

Tim èinom bila je izgubljena Dalmacija i polako se težište hrvatskog politièko-narodnog života poèelo sve više pomicati na sjever.

PRVI MLETAÈKI RAT Kad su se zaredale predaje dalmatinskih gradova Veneciji, propadnu pregovori mletaèkog dužda i Sigismunda, te izbije prvi mletaèki rat (1411-1413). Vodio se u sjevernoj Italiji i Dalmaciji. Sigismund nije imao uspjeha i poslije bezuspješnog ratovanja u sjevernoj Italiji i gubitka Skradina, Ostrovice i Šibenika, krajem 1412. sklopljeno je petogodišnje primirje, po kojem je svaka strana zadržala ono što je u taj èas imala.

BOSANSKE PRILIKE I SRBIJA

Nakon 1408. i poraza Stjepana Tvrtka II. ostalo je prazno bosansko prijestolje, jer je Sigismund naumio Bosnu sasvim prikljuèiti svojoj državi, a i razmišljao je da se dade okruniti za bosanskog kralja. No bosanski velikaši ponovno na prijestolje uzdignu Stjepana Ostoju (1409-1418), i priznaju ga svi osim vojvode Vukèiæa. To primora Sigismunda na novu vojnu (1410.), pošto je proglasio da Stjepan Ostoja nije zakoniti bosanski kralj. Rat je završio tako da je Sigismund ipak priznao Ostoju za kralja, a Ostoja Sigismunda svojim vrhovnim glavarem. Zbog toga se pobune ponovno neki bosanski velikaši na èelu s Sandaljem Hraniæem, koji skrši Sigismund veæ iduæe godine. Ostoja je morao Sigismundu ustupiti Usoru i Sol, a zadržao je samo prava na Bosnu i Humsku zemlju.

28

Kad je umro Stjepan Ostoja ostavi prijestolje sinu Stjepanu Ostojiæu (1418-1421), a njega uskoro zamijeni bivši kralj Stjepan Tvrtko II. S njima je savez sklopila Venecija protiv Ivana Nelipiæa. Kad je Tvrtko spremao na rat protiv njega, upadnu u Bosnu Turci, a to ga primora da se približi Sigismundu.

Ta je provala primorala i srpskog despota Stefana Lazareviæa da se skloni k Sigismundu, a obvezao se da æe mu po smrti prepustiti Beograd i Golubovac. Kad je on umro naslijedio ga je Ðurað Brankoviæ, koji je odmah ispunio ujakovu obvezu. Tako je Beograd ponovno prešao pod izravnu vlast hrvatsko-ugarskog kralja. Tada pak provali sultan Murat II. u Srbiju i osvoji Kruševac oružjem, a Golubovac izdajom. Sigismund tada krene u opsjedanje Golubovca, ali ga sultan potuèe (1428.) te se s velikim gubicima morao vratiti u Ugarsku. (vidi povijest Bosne)

KRAJ HERCEGA HRVOJA Velika moæ i ugled koju je herceg Hrvoje imao smetala je i ugarskom dvoru i bosanskim velikašima, a poglavito Spliæanima koji ga nisu voljeli jer im nije poštovao autonomiju. No Sigismund ga je bio branio. No kad je 1413. Hrvoje provalio u zemlju Sandalja Hraniæa, dok je on u Srbiji ratovao na strani Sigismunda protiv Turaka, bio je proglašen buntovnikom i nevjernikom i lišen svojih posjeda. Hrvoje se tada povuèe u Donje Kraje u svoj grad Jajce i poène se spremati za obranu. Kad je vidio da se neæe moæi samo obraniti, pozvao je u pomoæ Turke. 1415. g. došlo je nedaleko Doboja do krvave bitke izmeðu Hrvoja i Turaka i ugarsko-slavonske vojske koja je potuèena, a potom provale Hrvojeve turske èete u Hrvatsku i Štajersku sve do Celja. Bila je to prva provala Turaka u Hrvatsku. Tom pobjedom u Usori postao je Hrvoje ponovno neogranièeni vladar u Bosni, ali polako su u Bosni sve više krajeva uzimali Turci, koji su potpuno potisnuli utjecaj Sigismunda iz Bosne. No vojvoda Hrvoje umro je 1416. g. Njega valja ubrojiti u najznaèajnije liènosti srednjovjekovne hrvatske povijesti, jer se uspio oèuvati na vlasti èitavog života i kontrolirati dogaðanja u Bosni, a tako i utjecati na dogaðaje u Hrvatskoj. Nakon njegove smrti posjedi su mu se rasipali izmeðu sina Baoša Hercegoviæa, Ivana Nelipiæa i Sigismunda. (vidi povijest Bosne)

DRUGI MLETAÈKI RAT Kad je isteklo petogodišnje primirje, zapoène Venecija drugi mletaèki rat (1418-1420) i u Furlandiji i Dalmaciji i pobjedi na oba bojišta. Tako joj se 1420. g. predaju gradovi Trogir, Split, Kotor i otoci Braè, Korèula i Hvar. Tako je Hrvatskoj jedino preostao Senj i Krk pod Frankopanima, Omiš s Krajinom i Poljici na jugu pod vlašæu kneza Ivana Nelipiæa.

PRILIKE U HRVATSKOJ Poslije poraza, napusti sigismund Hrvatsku i Ugarsku i vlast prepusti ženi Barbari. Ona je voljela oblaèiti crno odijelo, pa se u narodu saèuvao naziv za nju “crna kraljica”. Sigismund je pak ostvario svoju davnu želju, jer ga je u Rimu papa Eugen VI. okrunio carskom krunom, a s Mleèanima je sklopio primirje. Tako se kraljevim nemarom pitanje Dalmacije riješilo u Mletaèku korist. Ona se od tada sve do 1939. više nije sjedinila s Hrvatskom. U to vrijeme hrvatskim banom postao je Nikola Frankopan. On je u to

29

vrijeme upravljao gradovima: otokom Krkom, Vinodolom, Modrušom, Senjom, Gackom i Likom, Cetinom, Slunjom i Ozaljom u Slavoniji, a od Sigismunda je u zalog dobio i Bihaæ, Knin, Lapac, Vrliku, Ostrovicu i Skradin. Tako je on posjedovao gotovo èitavu Hrvatsku. U Slavoniji je banovao knez celjski Herman, koji se zbog obiteljskih razmirica zaratio s Frankopanima, ali je Sigismund sprijeèio graðanski rat. Tada pak umrije Nikola Frankopan i posjed ostavi devetorici sinova koji æe osnovati grane frankopanske porodice.

OBRAMBENI SUSTAV HRVATSKE Sigismund je u vrijeme 1433-1434 planirao osnovu obrambenog sustava hrvatskog i ugarskog kraljevstva, protiv Mleèana, Turaka i Husita. Svaki je imuæniji plemiæ i velikaš morao sa svojim podanicima i službenicima iæi u rat na kraljev poziv, a više siromašnih je moralo opremiti jednog ratnika. Hrvatska je bila razdijeljena na vojnièke tabore: hrvatski - prema Jadranskome moru i Dalmaciji s èitavim hrvatskim plemstvom; slavonski - prema rijeci Uni sa slavonskim banom i knezovima Blagajskim, vranskim priorom i zagrebaèkim vlastelinom i usorski - s velikašima i plemiæima donje Slavonije i južne Ugarske.

KRAJ VLADAVINE SIGISMUNDA Veæ pred kraj života, Sigismund se upleo u prilike u Hrvatskoj, gdje je nakon smrti Ivana Nelipiæa, njegove posjede trebao naslijediti muž njegove kæeri Katarine, Ivan Frankopan. Iako je ranije pristao na to, kasnije se poèeo opirati tomu, zahtijevajuæi od Ivana da mu preda tu ostavštinu kneza Ivana Nelipiæa. Kada ovaj to nije htio uèiniti proglasi ga on buntovnikom i liši svih èasti, a slavonskom banu Matku Talovcu naredi da ga silom pokori. Tako 1436. bukne u Hrvatskoj ponovno graðanski rat, koji je završio nenadanom smræu Ivana Frankopana. Tako su imanja Ivana Nelipiæa pripala kralju, a on ih je darovao Talovcu i njegovoj braæi. Malo zatim je umro 1437. g.

ALBERT HABSBURGOVAC (1438-1439)

Albert je izabran po želi Sigismunda. On se još 1422. g. vjenèao njegovom jedinicom Elizabetom. Kako jeo on ujedno postao i kralj èeški i njemaèki, on je prvi Habsburgovac koji je u svojim rukama uspio okupiti one zemlje kojima æe njegovi potomci kasnije trajno zavladati. No on se morao obraèunavati i s Turcima koji su srpskom despotu Ðuraðu Brankoviæu stvarali sve više problema. Sultan Murat je 1438. napao Ðuraða i zauzeo njegovu prijestolnicu Smederevo. Ðurað tada krene u Ugarsku po pomoæ, a tamo se u Budimu upravo sastajao ugarski sabor. On je pak donio odluke kojima je sasvim oslabio vlast kralja, koji je postao ovisan o saboru u donošenju odluka. Želeæi što prije pomoæi Ðuraðu, kralj Albert pristane na sve to i krene uz odobrenje sabora u Srbiju, ali nije dospio daleko, zbog nemarnosti ugarskih velikaša koji ga nisu poduprli s dovoljno vojnika. Uz to u ugarskoj vojsci poène harati neka kužna bolest od koje oboli i umre i sam kralj Albert. Jedino znaèajnije mu je djelo što je obnovio Severinsku banovinu i u njoj postavio banom Janka Hunyadija. Nakon Albertove smrti poènu borbe za prijestolje koje su toliko oslabile kraljevstvo da se ono više nije imalo snage odupirati Turcima.

30

VLADISLAV I. JAGELOVIÆ (1440-1444)

Albert je iza sebe ostavio dvije kæeri i trudnu Elizabetu, koja je samovoljno preuzela vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. U nadi da æe roditi sina umjesto kojeg æe vladati, nastojala je doèepati se krune sv. Stjepana, što joj je i uspjelo uz pomoæ dvorkinje. Oko Elizabete okupili su se samo neki velikaši, njeni roðaci, knezovi Celjski, neki Frankopani i knez Nikola Iloèki, a veæina ugarskih i hrvatskih velikaša tražila je da se izabere kralj koji æe biti sposoban obraniti Hrvatsku i Ugarsku od Murata II. Prijedlog da to bude sin Ðurða Brankoviæa je obijen, pa je za kralja izabran Vladislav Jageloviæ, koga je upravo u tom trenu mamio Murat u savez protiv Ugarske. Dok je ugarsko poslanstvo išlo u Krakow po novoizabranog kralja, rodi Elizabeta sina Ladislava Postuma (1440) koga okruni u Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana ostrogonski nadbiskup Dionizije. Tada stigne Vladislav s nešto vojske u Budim, našto ostave Elizabetu i svi velikaši i poklone se Vladislavu. Tada ga ostrogonski nadbiskup okruni krunom iz grobnice sv. Stjepana kao Vladislava I.

PRVA OPSADA BEOGRADA I GRAÐANSKI RAT Dinastièke borbe iskoristio je sultan Murat II. i zapoèeo opsjedati Beograd koji je branio Ivan Talovac. On ga je branio punih šest mjeseci od juriša turske vojske koji su bili uzaludni. Talovac se služeæi se topovima junaèki obrani, a sultan se poražen morao vratiti u Drenopolje.

Ta pobjeda omoguæila je Vladislavu I. da riješi pitanje nasljedstva u Ugarskoj. Osjeæajuæi se preslabom da se sama sukobi s kraljem, Elizabeta je pozvala u pomoæ roðaka i skrbnika svoga malodobnog sina, njemaèkog kralja Fridrika III. Habsburgovca. Ona mu je 1440. sa krunom sv. Stjepana predala na odgajanje sina Ladislava, a on joj pozajmi 5000 dukata da plati vojsku. Tada je buknuo krvavi graðanski rat, u kojem je posebno stradao Zagreb od nasilja Urlika Celjskog. Ipak prevagnula je strana Vladislava, i on je posredovanjem papinskog kardinala sklopio 1442. g. mir u kojem je dogovoreno da kralj Vladislav vlada do svoje smrti, a da ga naslijedi Ladislav. Mir je bio utoliko osiguran jer je kraljica Elizabeta umrla veæ treæi dan. Za vrijeme tog rata oteo je Stjepan Vukèiæ Kosaèa Hrvatskoj Krajinu izmeðu Cetine i Neretve s Omišem, a zatim njemu to otme Venecija, ostavivši mu samo Krajinu. Tako je Hrvatska na jugu potisnuta od mora, a unutrašnje županije pomalo su otimali bosanski kraljevi i velikaši.

VELIKI TURSKI RAT Uspjesi kraljevskog savjetnika i vojskovoðe Janka Hunyadija u borbama s Turcima, naveli su Vladislava na pomišljanje o konaènoj bitci s Turcima da se oni konaèno izbace iz Europe. To su mišljenje zastupali i papinski poslanik, bosanski kralj i protjerani srpski despot. 1443. doista je ugarski sabor u Budimu zakljuèio rat. U njemu Vladislav je sa vojskom Hunyadija prodro sve do Zlatice (nedaleko Sofije). U nekoliko odluènih bitaka pobijedio je Turke. Zima i oskudica primorali su ga na povlaèenje, ali je u okolici Niša još jednom poèetkom 1444. pobijedio Turke, našto sultan Murat II. ponudi mir. Mir je sklopljen u Segedinu na deset godina. Njime se Srbija oslobodila Turske vlasti, a despot Ðurað Brankoviæ vratio u zemlju.

31

No tek što je mir bio potpisan poène kardinal Julijan Cesarini nagovarati velikaše na novi rat, naglašavajuæi da sporazum s nevjernicima ne vrijedi. Tako je došlo do novog rata, ali bez pomoæi Ðurða Brankoviæa koji mu se protivio. Tako je 16000 vojnika pod vodstvom Vladislava i Hunyadija krenulo niz Dunav prema Varni na Crnom moru. Tu pak sultan s 40000 vojnika doèeka Vladislava i njegovu vojsku nespremne i potuèe je, a sam Vladislav pogine u boju. Samo vojvoda Janko i ban Franko Talovac su se s nešto vojske spasili. To je bio zadnji ofenzivni rat ugarsko-hrvatske vojske protiv Turaka.

LADISLAV V. HABSBURGOVAC (1445-1457)

Na vijest o pogibiji Vladislava, sastanu se ugarski velikaši 1445. g. u Pešti na sabor na kojem izaberu Ladislava V h-u kraljem. Ali kako ga Fridrik III. nije htio izruèiti izaberu velikaši za gubernatora Janka Hunyadija (1446-1452) i predaju mu svu vlast u ruke. On odmah pozove Fridrika III. da izruèi Ladislava i krunu sv. Stjepana, a kad ovaj to ponovno odbije, zapoène rat. Ipak taj rat brzo završi, jer Janko nije htio brzi povratak Ladislava da se on što duže održi na vlasti. Tada pak okrene se ponovno ratovanju s Turcima. Na Kosovu polju doðe do trodnevnog okršaja s Turcima (1448.), ali je ugarska vojska bila potpuno potuèena. Nakon tog boja da srpski despot Ðurað Brankoviæ uhvatiti Hunyadija i baci ga u Smederevu u tamnicu. To je uèinio zato što je Hunyadi opustošio njegovu zemlju na putu u rat. Kad se nakon dva mjeseca dokopao slobode, sklopio je s novim sultanom Mehmedom II., primirje na tri godina. Uz to s Fridrikom III. sklopio je tajni ugovor u kojem mu je zajamèeno gubernatorstvo do Ladislavove punoljetnosti. No austrijski staležu uskoro podignu pobunu protiv Fridrika III. i primoraju ga da im izruèi Ladislava (1452.). Ladislav se zatim nastani u Beèu i preuzme vladanje Austrijom. Umjesto njega u Austriji je vodio upravu Ulrik Eizinger, u Èeškoj Juraj Podjebradski, a u Ugarskoj i Hrvatskoj Janko Hunyadi. Vlast Fridrika ogranièena je na Štajersku, Kranjsku i Korušku. Tada se Hunyadi odrekao gubernatorstva, a mladi ga je kralj imenovao (1453.) vrhovnim vojskovoðom i upraviteljem financija u Ugarskoj i Hrvatskoj.

PRILIKE U HRVATSKOJ Nakon smrti bana Talovca, slavonsko banstvo prigrabili su Fridrik i Ulrik Celjski, te poènu otimati imanja braæe Talovac i zagrebaèke biskupije. To je izazvalo bijes ostalih velikaša koji na stolnobiogradskom saboru nalože Hunyadiju da ih silom pokori. Hunyadi tada udari na Varaždin, Štajersku i Koprivnicu i primora Celjske knezove da vrate imanja i gradove. Ostala im je slavonska banska èast, ali i oni i hrvatsko-dalmatinski ban morali su se pokoravati novopostavljenom vicegubernatoru Slavonije Ivanu Szekelyju. On je uglavnom ratovao s Celjskim knezovima, dok je h-d ban Talovac ratovao s Mleèanima i bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem (1443-1461), te Stjepanom Vukèiæem Kosaèom koji sa sam prozvao gospodarom Humske zemlje hercegom sv. Save (Hercegovina). U isto vrijeme Frankopani su vladali gotovo samostalno sjevernom Hrvatskom, ne mareæi previše za kralja, bana i gubernatora. 1449. g. razdijelili su oni golemi posjed u osam dijelova, i tako je osnovano osam grana porodice Frankopan, od kojih ostanu samo: Tržaèka, Ozaljska, Slunjska i Cetinska.

32

Kad je umro ban Petar Talovac, h-d banom postao je stariji gubernatorov sin Ladislav Hunyadi (1453.) koji ju je ostavio njenim borbama i sukobima. Nakon pogibije Ivana Szekelyja, banovima u Slavoniji ostali su Fridrik i Ulrik.

DRUGA OPSADA BEOGRADA 1456. 1453. g osvojio je sultan Mehmed II. Carigrad (kraj Bizantskog Carstva). 1454. g. zametne Janko Hunyadi rat s Turcima ali s malo uspjeha. Stoga odluèi povesti križarsku vojnu uz pomoæ èitave zapadne Europe. Papa Nikola V. pošalje stoga propovjednika Ivana Kapistrana, da svojim govorima okupi oko sebe što više križara u Austriji, Èeškoj i Ugarskoj. I kad sultan Mehmed II. udari s 150.000 vojnika na Beograd, poraze ga Kapistranove i Hunyadijeve èete na Savi i Dunavu i na kopnu. To je bilo posljednje veliko djelo Janka Hunyadija jer je nekoliko tjedana kasnije umro od posljedica kuge u Zemunu, a ubrzo i Ivan Kapistran.

SUKOB HUNYADIJEVACA I CELJSKIH Sukob se zametnuo još za života Janka Hunyadija. Po smrti bana Pavla Talovca, prisvojio je nasilno Ulrik Celjski h-d banovinu i posegne èak za Talovèevim imanjima. U tome ga je pomagao izdašno i Stjepan Vukèiæ. Kako je prije toga slavonskim banom imenovan Ladislav Hunyadi došlo je do teškog sukoba. On se završio tako da je Ladislav Hunyadi dao pogubiti Ulrika Celjskog (1456.) u Beogradu, gdje je stigao s kraljem Ladislavom nakon sretne obrane grada.

Kralj Ladislav okrutno se osvetio za to i dao je 1457. g. u Budimu uhvatiti i pogubiti Ladislava Hunyadija. Nakon toga brzo ostavi Budim i povede sa sobom kao taoca Matijaša u Prag. Osam mjeseci kasnije nenadano umre Ladislav V., a njegovom smræu raspadne se personalna unija Èeške, Ugarske i Hrvatske. Kako nije imao potomaka, velikaši odluèe na saboru u Budimu poè. 1458. g. da za kralja postave mlaðeg Jankova sina Matijaša, koji se obièno zove Korvin po gavranu što ga je njegov otac imao u grbu.

MATIJAŠ I. KORVIN HUNYADI (1458-1490)

Kad je Ladislav V. umro Matijaš je još uvijek bio u zatvoru. Sutradan ga pusti èeški upravitelj, koji æe postati kraljem Juraj Podjebradski, zaruèivši ga tom prilikom sa svojom kæerkom Katarinom. Kako mu je bilo tek 15 godina kad je izabran kraljem, za gubernatora je postavljen Mihajlo Szilagyi. No Matijaš se pokazao na poèetku pun energije i brzo se riješio ujakova skrbništva.

Prvo se Matijaš pobrinuo da vrati kraljev ugled u Hrvatskoj, gdje su bosanski kralj Stjepan Tomaš, herceg Stjepan Vukèiæ i Venecija otimali pojedine gradove. Za h-d bana imenovan je Pavao Špiranèiæ, koji je teško zadržao Klis. Istodobno se protiv Matijaša urote glavni državni velikaši: Ladislav Gorjanski, Nikola Iloèki i njegov ujak Mihajlo Szilagyi, i ponude Ugarsku i Hrvatsku njemaèkom kralju Fridriku III., koji nije ništa poduzeo, pa se Matijaš uskoro pomirio s velikašima i sa samim Fridrikom. Njemaèki kralj vrati krunu sv. Stjepana uz odštetu od 80.000 dukata, a Matijaš prihvati obvezu da

33

æe ga, ako ne ostavi zakonita sina, naslijediti Fridrik ili koji od njegovih sinova. 1464. g. Matijaš je sveèano okrunjen i vratio je mir i stabilnost u obje države.

PAD BOSNE Nakon pada Smedereva 1459. g. Srbija je konaèno pala pod tursku vlast. Tada se Turci okrenu Bosni gdje je vladao nakon smrti Stjepana Tomaša, njegov sin Stjepan Tomaševiæ (1461-1463), bez ugleda i snage da obrani Bosnu od Turaka, pouzdavajuæi se u pomoæ pape i Matijaša. No Matijaš je bio zabavljen pregovorima s njemaèkim kraljem Fridrikom III., pa je 1463. g. u Bosnu provalio sultan Mehmed II. s velikom vojskom i pokorio je za par dana. Kralj Tomaševiæ pobjegne iz Bobovca u Jajce, a od otamo u Kljuè na Sani, gdje ga je sultan nakon pada Kljuèa dao i pogubiti. Tako je palo bosansko kraljevstvo. Jedino je Hercegovina gdje je vladao Stjepan Vukèiæ ostala slobodna, odbivši tursku vojsku. Kad je Matijaš saznao za pad Bosne odluèi poæi u njeno oslobaðanje, te na sam Božiæ zauzme Jajce, a iduæih godina u svu sjevernu Bosnu. Tamo osnuje dvije banovine: Jajaèku i Srebrenièku, koje su trebale braniti Ugarsku i Hrvatsku od provala Turaka. (vidi obavezno povijest Bosne)

ÈEŠKI ZAPLETI I AUSTRIJSKI RAT Kad je papa zbog zaštiæivanja Husita izopæio iz crkve èeškog kralja Jurja Podjebradskog, Matijaš je kao papin saveznik provalio u Èešku, gdje su ga katolici 1469. g. izabrali za kralja. No tamo se nije mogao održati, jer je veæina poljskih velikaša, po smrti Jurja, za kralja izabrala poljskog kraljeviæa Vladislava Jageloviæa. Zbog tih nepotrebnih ratova digla se u Hrvatskoj i Ugarskoj buna protiv Matijaša, koju on u zaèetku uguši i vrati se ponovno èeškim upletanjima. 1479. prizna Matijaš Vladislava za kralja koji dobije uz to na doživotnu upravu Moravsku, Šlesku i Lužicu, koje su Èesi mogli po Matijaševoj smrti otkupiti za 400.000 dukata. Od 1477-1488 trajao je rat Matijaša i Fridrika III. U tom ratu osvoje Ugri sam Beè gdje si je Matijaš uredio dvor. Dok se on tako širio na sjeveru, Hrvatska je stradala od Turaka.

PRILIKE U HRVATSKOJ Od pada Bosne bili su èesti upadi Turaka u Hrvatsku, posebno u krajeve Like i Krbave i sjeverne Dalmacije. U tim pohodima uvijek su se vraæali sa tisuæama kršæanskog roblja koje su naseljavali po Bosni kao “raju”. Godine 1469. bilo je vrlo teško stanje, tako da su se knezovi Frankopani poèeli za pomoæ obraæati Fridriku III. i Veneciji. Matijaš se uplašio da ne bi Venecija tako (kao pomoæ Frankopanima) upala u Senj, pa je poslao kraljevsku vojsku koja je Frankopanima otela Senj. U njemu je ureðena kapetanija koja æe kasnije obuhvaæati èitavo primorje i Otoèac. Zbog toga je izbilo neprijateljstvo Frankopana i Matijaša, posebno nakon što je kralj zauzeo i Vinodol. Tada zatraže Frankopani pomoæ Venecije, a knez Krèki Ivan udari na Novi i Biribir, što izazove kapetana Blaža Podmanickog da udari na Krk. Ali prije nego je on stigao do Krka Frankopani ga predaju Veneciji (1480.). Time je Hrvatska izgubila svoj posljednji otok. U vrijeme tih nemira Matijaš je 1477. g. Hrvatskoj dao pravo da sabi sam na saboru bira posebnog zemaljskog glavara vojske, koji ne mora da bude ban.

PRILIKE U BOSNI I OKO NJE

34

1471. èitavo podruèje izmeðu Cetine i Neretve, osim primorja padne u vlast Turaka. 1472. g. Matijaš je ponovno uzdigao èast bosanskog kralja, za koga je imenovao Nikolu Iloèkog (1472-1477), a zatim ga još uèini i banom hrvatskim i slavonskim i vranskim priorom. To je primjer da su Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna èinile jednu administrativnu cjelinu. Zadaæa Nikole Iloèkog bila je da oslobodi preostali dio Bosne, ali on to nije uèinio. Nakon njegove smrti provali sam kralj Matijaš u Bosnu i dopre do Sarajeva (1480.). Ali veæ 1482. Turci pokore Hercegovinu. Daljnje ratovanje s Turcima prekinuo je rat s Fridrikom III., za kojeg je Matijaš umro u Beèu 1490. g.

KRALJEVA LIÈNOST Kralj Matijaš bio je najznaèajniji vladar svoga vremena. Potpuno samostalan, energièan i nepopustljiv svojim protivnicima. Njegova osvajanja su ga proslavila, ali i nanijela štete, poglavito Hrvatskoj. Bio je on obrazovan vladar, duhovit i vješt govornik. Oko sebe je okupljao pjesnike i pisce. Mogao je podiæi u vojsku do 150.000 ljudi i 330 ratnih laða. Središte dunavskog brodovlja bio je Petrovaradin. Za njegova vladanja pojavile su se prve štamparije u Ugarskoj, a 1483. štampana je i prva hrvatska knjiga (misal).

Matijaš se tri puta ženio, ali nije imao djece. Imao je samo nezakonita sina Ivana, a potkraj života poèeo je nastojati da mu osigura nasljedstvo, davši mu mnoga imanja, ime Korvin i mjesto princa. Ali sve je pošlo drugim putem.

VLADISLAV II. JAGELOVIÆ (1490-1516)

Uz Vladislava pojavila su se tri pretendenta na u-h prijestolje. Bili su to: Ivaniš Korvin, koji nije uživao veliku potporu plemstva; poljski kralj Ivan Albert i njemaèki kralj Maksimilijan koji je svoj zahtjev temeljio na ugovoru s Matijašem iz 1463. g. Ipak, nastojanjem Stjepana Zapoljskog na saboru u Pešti za kralja je 1490. izabran slabi i dobroæudni èeški kralj Vladislav II. Jageloviæ, a Ivaniš Korivin zadovoljio se samo nasljednom èašæu slavonskog hercega i h-d bana, bilo mu je obeæano da æe ga novi kralj još i okruniti bosanskim kraljem, ali do toga nije došlo. Vladislav je pri izboru morao položiti prisegu na krunidbenu zavjernicu, te je time postao potpuno ovisan o velikašima.

BORBE SA SUPARNICIMA Vladislav je prvo trebao odbiti svoje suparnike, brata Ivana Alberta i Maksimilijana. Ivan Albert se nakon izgubljene bitke kod Košica odrekao svoga prava, dok je Maksimilijan protjerao ugarske èete iz Beèa i Austrije i prodro sve do Stolnog Biograda i Budima, gdje se samozvano proglasio kraljem. Uz njega su bili Frankopani Cetinski i Tržaèki, knez Lovno Iloèki i zagrebaèka opæina Gradec, dok je Kaptol bio za Vladislava. Frankopani Ozaljski i herceg Ivaniš Korvin ostali su vjerni Vladislavu. Oskudica novca primorala je Maksimilijana da se povuèe u Austriju, a Ugri ponovno zauzmu osvojene gradove. Tada 1491. sklopi Maksimilijan s Vladislavom mir u Požunu, kojim je Habsburgovcima po drugi puta bilo zajamèeno u-h prijestolje, poslije izumræa muške loze kralja Vladislava. Ugri su se odrekli Beèa i Donje Austrije. 1492. g. sazove Vladislav sabor u Budim, da on potvrdi odluke mira. Odmah se pokazalo da meðu

35

staležima vlada veliko ogorèenje protiv odluka požunskog mira i da njegove odredbe neæe biti ozakonjene. Vladislav i Maksimilijan morali su se zadovoljiti samo ispravama ugarskih i hrvatskih velikaša kojima su zajamèili Maksimilijanu pravo nasljedstva ako Vladislav ne ostavi muških potomaka.

SLABOST VLADAVINE VLADISLAVA II. Veæ prvi znak slabosti vladanja bili su zakonski èlanci koje je stvorio budimski sabor, a Vladislav potvrdio. Sve reforme kralja Matijaša koje su se odnosile na vojsku i poreze su ukinute, a kralju je oduzeto pravo da sam po svojoj volji odlazi u ofenzivni rat. Slavonskim plemiæima ozakonjena su u 11 èlanaka stara prava i obièaji kraljevine, od kojih je najvažniji da Slavonija plaæa od poreza koji je odreðen za Ugarsku samo polovicu. Palatina je izabirao sam kralj po savjetu prelata i baruna, te uz privolu plemiæa. Palatinom je postao Stjepan Zapoljski. Glavna posljedica slabosti kraljeve vlasti biti æe rasulo i financijska bijeda.

KRBAVSKA BITKA Slabost kralja iskoristili su Frankopani i opet se doèepali posjeda koje im je oteo Matijaš. Zbog toga se Ivaniš Korvin odrekao èasti hercega, a hrvatskim banom postao je Emerik Derenèin. Kad su se Bernardin Frankopani borili oko Senja, provali u Hrvatsku bosanski paša Jakub, sve do Kranjske i Koruške. Na tu vijest izmirili su se Frankopani i novi ban i zajedno doèekali Turke pod gradom Krbavom. 9. rujna 1493. došlo je do velikog boja u kojem je hrvatska vojska krivnjom bana do koljena potuèena i najveæim dijelom pogubljena ili zarobljena. I sam ban Derenèin je bio zarobljen i odveden u Tursku. Porazom na Krbavskom polju poèinje razdoblje neprekidnih borbi Hrvata sa Turcima u obrani svoje domovine. Time je i poèelo uzmicanje Hrvata iz podruèja južno od Gvozda u Slavoniju, a s njima se i poèelo širiti hrvatsko ime na sjeverne krajeve.

Odmah poslije Krbavske bitke poèeli su hrvati tražiti pomoæ. Znajuæi da im kralj Vladislav neæe puno pomoæi, obrate se Maksimilijanu i papi Aleksandru VI. Maksimilijan im doista pomogne s nekoliko kranjskih èeta, a papa pošalje pomoæ, hranu i oružje. Ali sve to je bilo nedovoljno. Kad su Turci ponovno poèeli provaljivati u Slavoniju, obvezali su se neki plemiæi na plaæanje godišnjeg danka i nesmetano puštanje èeta preko svoga teritorija, u zamjenu za osobnu i imovinsku sigurnost. 1495. kralj Vldaislav je teško uspio dobiti trogodišnje primirja od novog sultana Bajazida II.

PRILIKE U UGARSKOJ U to vrijeme su se u Ugarskoj pojavile dvije stranke: dvorska na èelu s Tomom Erdödyjem i opozicijska na èelu s Lovrom Iloèkim koja je težila zbaciti Vladislava s vlasti. Stoga je Vladislav poveo vojnu na Lovru Iloèkog i primorao ga na pokornost. Poslije toga sastao se u Budimu ugarski sabor i stvorio zakljuèak kojim je vazda bila zajamæena veæina nižem plemstvu, jer je od tada svaki plemiæ mogao doæi na sabor. To je bilo djelo Stjepana Zapoljskog, koji je nakon smrti Vladislava kraljem mislio proglasiti svoga sina Ivana. Tako je 1505. sabor na Rakoškom polju zakljuèio da od tada pod prijetnjom kazne zbog veleizdaje nitko više ne smije predlagati tuðinca na u-h prijestolje. Taj je zakljuèak bio uperen protiv Habsburgovaca, pa se Maksimilijan poèeo spremati da makar i oružjem saèuva svoje pravo. Uto se kralju Vladislavu rodi sin Ludovik, te je

36

sukob bio suvišan, a kraljevi se ponovno dogovore i potvrde ugovor kojim je po treæi puta Habsburgovcima zajamèeno pravo na u-h prijestolje.

IVANIŠ KORVIN I KRAJ VLADAVINE VLADISLAVA II. Za vrijeme tih nereda u Hrvatsku se ponovno vratio herceg Ivaniš Korvin, koji se oženio Beatricom, kæerkom Bernardina Frankopana. Glavna mu je zadaæa bila braniti hrvatsku zemlju od neprekidnih turskih provala. To je i èinio s uspjehom, porazivši Turke kod Knina. No 1504. je umro, a njegova žena se preudala za Jurja Brandenburškoga iz porodice Hohenzollern.

Uskoro je Vladislav zaratio s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana, a za nagradu je trebao dobiti otetu Dalmaciju. No kako je kancelar Toma Erdödy bio potajno na strani Venecije, suzbio je sve namjere Vladislava i tako je Dalmacija ostala u mletaèkim rukama (1512.). Tada je banom hrvatskim imenovan Petar Berislaviæ, koji je hrabro odbijao Turke i pobijedio ih u bitci kod Dubice (1513.). U to vrijeme spremila se i Ugarska na rat s Turcima, ali vojska, sastavljena uglavnom od seljaka, udarila umjesto na Turke, na plemstvo. Od te opasnosti Ugarsku je spasio Ivan Zapoljski i porazio pobunjenu vojsku kod Temišvara. Te prilike su primorale Vladislava da se udruži s Maksmilijanom, te se oni sastanu 1515. g. u Požunu i Beèu i sklope sporazum koji je pio èetvrti puta zajamèeno pravo nasljeðivanja Habsburgovcima. Za veæe jamstvo zaruèi se Ludovik s Marijom Habsburškom, Maksimilijanovom unukom, a Ana, kæi Vladislava, s Marijinim bratom Ferdinandom Habsburgovcem.

LUDOVIK II. JAGELOVIÆ (1516-1526)

Nakon smrti Vladislava, naslijedio ga je Ludovik. Kako mu je bilo tek deset godina, odreðeni su mu skrbnici i odgojitelji, ali nevaljali i moralno iskvareni ljudi. Tako još više opao ugled i moæ države. Nisu se poštivali ni saborski zakljuèci, a vodile su se borbe izmeðu dvorske stranke na èelu s palatinom Stjepanom Bathoryjem i narodne na èelu s Ivanom Zapoljskim. Država je i financijski bila u oèajnom stanju. 1522. Ludovik je postao punoljetnim i oženio se Marijom Austrijskom.

BAN PETAR BERISLAVIÆ Slabost države iskoristili su Turci koji su ponovno navalili na Ugarsku i Hrvatsku. Ban Petar Berislaviæ je neprekidno odbijao njihove napade, i to najviše novcem koji su hrvati sami na svom saboru za to odredili. Turci su ipak osvojili sav kraj do Une, a jedino je Jajce ostalo kao oaza u turskom moru i silom mu je trebalo donositi hranu da bi se održalo. Tako 1518. g. opskrbi Petar Berislaviæ Jajce i porazi tom prilikom Turke. No Turci veæ 1520. g. provale sve do Istre. Tada je na planini Plješevici došlo do velike bitke sa banom Berislaviæem u kojoj je i sam ban poginuo.

SULTAN SULEJMAN II. VELIÈANSTVENI I MOHAÈKA BITKA Iste godine (1520) na prijestolje u Turskoj došao je Sulejman II. za kojega je Tursko Carstvo bilo na vrhuncu moæi i slave. Odmah je zauzeo otok Rod i 1521. g. i Beograd. Poslije pada Beograda bilo je jasno da æe doæi do konaènog okršaja Ugarske i Turske. U

37

Hrvatskoj je novi ban Ivan Karloviæ bezuspješno suzbijao Turke koji su osvojili Knin i Skradin (1522) i Ostrovicu (1523). Jedino se Klis obranio pod vodstvom Petra Kružiæa. U toj nevolji Hrvati su se potpuno priklonili Ferdinandu koji ih je pomagao novcem i vojskom. Kad se Jajce našlo u velikoj nevolji bez hrane i vode, hrabri Krsto Frankopan odluèi da mu pomogne. Tako on 1525. izvede svoju nakanu izgubivši pri tom tek tridesetak ljudi, dok je Turaka izginulo više stotina.

No Hrvatska je i dalje bila u lošem stanju. Stoga se 1526. g. sastao u Križevcima sabor gdje su neki velikaši na èelu s Krstom Frankopanom zahtijevali da se Hrvatska odvoji od Ugarske i naðe si drugoga gospodara. Tada je Krsto F. izjavio da je spreman osvojiti Bosnu. No neki su velikaši bili i za pomoæ Venecije, tako da se sabor razišao bez valjanog zakljuèka.

U isto vrijeme Ugarska se nalazila pred graðanskim ratom. Plemstvo je zbacilo Stjepana Bathoryja i palatinom izabralo Stjepana Verböczyja, a na kratko ga opet zamijeni Bathory. No tada se 1526. g. spremi Sulejman s 200.000 ljudi na odluèan boj protiv Ugarske. U zadnji tren preuzme kaloèki nadbiskup Pavao Tommory vrhovno zapovjedništvo nad vojskom od kojih 30.000 ljudi u kojoj se nalazilo i nešto Hrvata s banom Franjom Bathyanyjem. Ne saèekavši glavninu hrvatske vojske pod Krstom Frankopanom, ni erdeljske pod Ivanom Zapoljom, zapoènu Ugri 29. kolovoza 1526. g. kod Mohaèa bitku u kojoj su bili doslovce potuèeni. Najveæi dio vojske njih 22.000, meðu njima mnoštvo biskupa i velikaša, pa i sam Pavao Tommory su poginuli, a mladi se kralj Ludovik I. u bijegu utopio u nabujalom potoku Èeleju. Tom bitkom okonèana je samostalnost ugarske države i ispražnjeno mjesto u-h kralja. Time poèinje jedno novo razdoblje hrvatske povijesti.

38

IV. UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA

UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA(1102-1526)

IME Diplomatsko ime hrvatskog kraljevstva i dalje je ostalo Regnum Croatiae et Dalmatiae koje oznaèuje politièko podruèje od Drave do mora, a i sam vladar naziva se uz “rex Hungariae” još i “Croatiae et Dalmatiae”. Osim tog imena javlja se i ime Slavonije kojim se od kraja 12. st. posebno u Ugarskoj naziva sva hrvatska zemlja od Neretve i mora do Drave. No naslov kralja Slavonije nisu uzimali kraljevi ovoga razdoblja, vjerojatno zbog toga što je pojam Slavonije bio sadržan veæ u naslovu Croatiae et Dalmatiae.

TERITORIJALNE PROMJENE I GRANICE U to se doba jedinstveno hrvatsko kraljevstvo razdvojilo na dva zasebna teritorija: na Hrvatsku s Dalmacijom i na Slavoniju.

Dalmaciju su èinili primorski otoci i gradovi, a Hrvatsku sva zemlja izmeðu Neretve i Vrbasa, Gvozda, Kapele, Kupe i mora od Trsata do ušæa Neretve.

Pod Slavonijom se smatra onaj dio koji se nalazio izmeðu Gvozda, Drave, porijeèja donje Une, Vrbasa i Bosne. Prvo se nazivala banovinom, a kasnije hercegovinom, a od 1240. i kraljevinom. Teritorijalnu rascjepkanost proveo je do kraja Bela IV. 1260. g. kada je Slavoniju predao na upravu jednom, a Hrvatsku i Dalmaciju drugom banu. Uz to Dalmaciji su se poèeli pridavati i èisto hrvatski gradovi kao Šibenik i Nin, kad su od u-h kraljeva Stjepana III. i Andrije III. dobili privilegije koje su imali Zadar, Trogir i Split. U Dalmaciju se su ubrajali i otok Braè i Hvar. Posebno je širenju imena Dalmacija pridonijelo jaèanje Mletaèke Republike. Turska, mletaèka i bosanska osvajanja pridonijela su pak da se hrvatsko ime poèelo sve više širiti od Gvozda na sjever. Tako se veæ u 15. st. ime Hrvatska koristi za onaj dio Zagrebaèke županije koji se protezao na jugu od Kupe i Save, izmeðu Karlovca, Siska i Jasenovca.

Osvajanja Turaka izmijenila su sliku hrvatskog teritorija. U Slavoniji su Turci nakon Mohaèke bitke osvojili èitav Srijem i Slavoniju do Osijeka i Ðakova, južnu Hrvatsku gotovo do Gvozda, osim Klisa i Obrovca. Jajaèka banovina bila je kao otok u turskom moru, tako da se veæ 1525. g. sastajemo s imenom “Knezovi i ostaci plemiæa kraljevine naše Hrvatske”.

39

STANOVNIŠTVO Glavni element bili su Hrvati, a uz njih su po dalmatinskim otocima i gradovima živjeli Latini. U gradovima u Slavoniji, posebno Zagrebu, Virovitici i Vukovaru poèeli su se od 13. st. naseljavati Nijemci, uglavnom obrtnici, dok su Madžari naseljavali pretežno podruèje donje Drave i desne obale Dunava. Srbi su se od kraja 14. st. naselili u južnom Srijemu. U nekim gradovima bilo je i Talijana i Francuza.

U 15. st. pojavili su se kao najbrojniji stranci Vlasi i Èièi. Oni su podrijetlom bili Romani koji su stanovali na podruèjima južno od planine Balkan. U 14. i 15. st. sasvim su se poslavenili, a car Dušan ih u svom “Zakoniku” jasno razlikuje od Srba. Oni su se bavili najviše prenošenjem robe na konjima i mazgama i stoèarstvom. Ljeti su boravili na planinskim pašnjacima, a zimi bliže morskoj obali. Stoga je ime Vlah od 14. do 16. st. u prvom redu znaèilo stoèar, a ne narodnost. Hrvatska je bila puna Vlaha posebno od Neretve do Gvozda, oko Cetine, Zrmanje i Like. Najveæim su dijelom bili katolici. Kad su se pohrvatili govorili su èakavskim narjeèjem. Gdje ih je bilo više stvarali su opæine na èelu sa knezom, vladikom, sucem i pristavom. (Te Vlahe treba razlikovati od grkoistoènih Vlaha-Srba za turskog vladanja od 16-17. st.).

Društvo se u to doba dijelilo na slobodne i neslobodne ljude. Velikaši su se dijelili na crkvene (prelati), svjetovne (baruni) i niže plemstvo (servientes, pa nobiles). Ostali su bili: graðani (cives), slobodni seljaci (liberi), slobodnjaci (libertini), kmetovi (coloni) i robovi (servi). Zapadnoeuropska feudalizacija najviše je maha uhvatila u Slavoniji, pa su se stoga tamo i naselile brojne plemiæke obitelji iz Ugarske. One su mnogo pridonijele da je ta zemlja u srednjem vijeku davala mnogo više “ugarski” znaèaj. U Hrvatskoj od Gvozda i Neretve vladala su i dalje hrvatska plemena. Od podanika su udvornici sjedili na kraljevim posjedima, predijalisti na biskupovim i crkvenim, a kmetovi na plemiækim. Servi nisu toliko obraðivali zemlju svojih gospodara nego su im bili radnici i obrtnici. Osloboðeni kmetovi bili su slobodnjaci.

CRKVA Èitava crkva u Hrvatskoj pripadala je nadbiskupiji splitskoj u kojoj su ne nalazile biskupije: kninska, trogirska, ninska, krbavska, skradinska, šibenska, senjska, makarska, duvanjska i hvarska. 1154. Mleèani su podigli svoju nadbiskupiju u Zadru sa sufraganim biskupima krèkim, rapskim i osorskim. Slavonija je bila podijeljena u tri biskupije: zagrebaèku, peèujsku i srijemsku. Izuzetak je èinilo Ðakovo kao centar bosanskog biskupa. Sve tri slavonske biskupije i bosanska pripadale su od 1247. g. pod kaloèku nadbiskupiju.

Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene na ðakonate a ovi na župe. Posebno su za kulturni život znaèajni kaptoli, koji su od poè. 13. st. bili tzv. mjesta vjerodostojnosti, vršeæi razlièite pravne poslove, koje su u nekim dalm. gradovima obavljali bilježnici, tj. notari. Oni su èuvali originale isprava, izdavali vjerodostojne prijepise i sudjelovali u uvoðenju u posjed. U Hrvatskoj i Dalmaciji takve su poslove obavljali kaptoli u Splitu, Ninu, Kninu i Senju, a u Slavoniji u Zagrebu, Èazmi, Požegi i Ðakovu. Osim prihoda sa svojih imanja, biskupi su dobivali i crkvenu desetinu koju su morali plaæati svi u naturi. U Dalmaciji se biskupa biralo izborom gradskog klera i laika, dok se od 14. st. èesto

40

dogaðalo da su pape imenovale biskupe, posebno u Slavoniji. Tek u 15. st. su kraljevi stekli pravo na izbor biskupa, a papa bi ih samo potvrdio. Unatoè borbi Latina protiv slavenske službe i glagoljice, ona se ipak održala u senjskoj, lièkoj i krbavskoj biskupiji.

Uz sveæenstvo bilo je u Hrvatskoj i mnoštvo samostana. Poslije benediktinaca u 13. st. u Hrvatskoj se širi red cistercita, kojima je Andrija II. kao herceg sagradio u Topuskom gotièku crkvu sv. Marije sa samostanom. Poslije njih došli su i dominikanci i franjevci, posebno u južnoj Hrvatskoj i Bosni, gdje im je zadaæa bila suzbijanje patarenstva. Nakon njih došli su templari i pavlini. Templarima je papa dao posjed u Vrani, a kad je taj red ukinut, sav imetak su preuzeli ivanovci, pa se njihov prior i naziva vranskim priorom. Pavlini su se proširili u Hrvatskoj i Slavoniji, a posebno su im na glasu bili samostani u Remetama i Lepoglavi.

Grkoistoène vjere je bilo vrlo malo, najviše u Srijemu, gdje su bili doseljeni Srbi, gdje je Maksim Brankoviæ osnovao krajem 15. st. srpsko-pravoslavnu metropoliju u Krušedolu.

Patareni su se najviše proširili na južnu Hrvatsku, ali bilo ih je i u vukovarskoj i požeškoj županiji. U 15. st. je u Srijemu neko vrijeme bilo i husita.

KRALJ Od godine 1102. ugarski kralj bio je takoðer i h-d kralj. Ugarska i Hrvatska nisu èinile jedinstvenu državu u unutarnjoj upravi, veæ je svako kraljevstvo i dalje ostalo zasebna politièka jedinica. Jedino je vanjska politika bila zajednièka, jer je njome upravljao kralj. Krunidba za zasebnog h-d kralja obavlja se sve do Andrije II, tj. Bele IV.. Jedino je ostalo to što su kraljevi zasebno izdavali zavjernice hrvatskom, a zasebno ugarskom plemstvu.

HERCEG Kralja je u Hrvatskoj zamjenjivao, kralju jednakopravan i samostalan herceg, redovito èlan kraljevske porodice (sin ili brat kralja). On je obièno stolovao u Zagrebu, Kninu i Zadru, a kasnije i u Bihaæu. Godine svog vladanja raèunao je kao kralj, imao je na svom dvoru zasebnu dvorsku kancelariju, a vršio je i važna kraljevska prava postavljajuæi banove, sazivajuæi sabore, dijeleæi plemstvo, vodeæi vojsku u rat, potvrðujuæi stare kraljevske privilegije i stvarajuæi nove.

BAN Kad nije bilo hercega kraljevstvom su upravljali banovi. Prvo je bio samo jedan ban, o od Bele IV. uvijek dva, jedan za Hrvatsku i Dalmaciju, i jedan za Slavoniju. Od Matijaša Korvina, kad je Dalmacija zasigurno izgubljena, postoji ponovno samo jedan hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban ili dva ista. Banovi su bili redovito domaæi plemiæi. Svaki je ban sebi sam na saboru imenovao svoga banovca, slavonski je bio redovito župan zagrebaèki ili križevaèki, a hrvatski župan kninski. Uz bana i banovca javlja se i protonotar, samo u Slavoniji, koga je na saboru biralo plemstvo. On je èuvao peèat kraljevstva, a kasnije je bio i banova zamjenik na sudovanju.

41

SABOR Hercezi i banovi sazivali su po kraljevu nalogu sabore. Kako je kraljevstvo bilo podijeljeno, sastajala su se dva sabora: slavonski i hrvatski. Slavonski se sastajao u Križevcima, Zagrebu ili Èazmi, a hrvatski u Kninu, Ninu ili Bihaæu, kasnije u Topuskom. Sabori su trajali redovito po više dana, a na njih su dolazili i crkveni i svjetovni velikaši, niže plemstvo i zastupnici gradova. Samo u osobitim prilikama vijeæala su oba sabora zajedno. Predsjedao im je herceg ili ban, a ponekad i sam kralj. Na one sabore kojima je predsjedao ban, kralj je od poèetka 16. st. slao svoja dva poslanika (oratores) koji su saboru iznijeli kraljeve želje i prijedloge. Sabor je tada o njima raspravljao i donosio zakljuèke. Na saborima se vijeæalo o svemu što se odnosilo na pitanja uprave, poreza, obrane kraljevstva, vojnièkih poslova i unutarnje politike Hrvatske. Od 1442. kada je ustanovljen ugarski sabor kao zasebno tijelo, poèeo je slavonski sabor slati svoje predstavnike na ugarske sabore, dok to zastupnici hrvatskog sabora nisu htjeli èiniti. Tako je 1397. Sigismund pozvao dalmatinske gradove na sabor u Temišvar, ali se kraljevu pozivu nije nitko odazvao. Tada je Sigismund obavijestio dalmatinske gradove da æe s njima održati poseban sabor u Senju. Niti kasnije neæe se hrvatski predstavnici odazivati kraljevim pozivima na sabor u Ugarsku, iz razloga što “nije bio obièaj da se zovu na sabor u Ugarsku”. Razlog zašto su slavonski predstavnici slali svoje predstavnike bio je taj jer su mislili da æe ondje za sebe steæi povlastice i prava ugarskih staleža i uz to obraniti svoja zasebna.

ŽUPANIJE I Slavonija i Hrvatska dijelile su se na županije (comitatus). One su nastale stapanjem plemenskih župa, a župana je postavljao kralj. Proces nastajanja županija razvijao se u Slavoniji mnogo brže nego u Hrvatskoj, gdje su se stare plemiæe župe djelomièno saèuvale sve do 14. st. U Slavoniji su prije dolaska Turaka bile ove županije: glaška, sanska, dubièka i vrbaska. Tijekom 15. st. te županije su došle pod bosansku vlast, ali su u crkvenim poslovima pripadale zagrebaèkoj županiji. Dalje na zapad kretale su ove županije: psetska, zagrebaèka, zagorska, varaždinska i najznaèajnija srednjovjekovna slavonska županija križevaèka. Uz nju bile su virovitièka, požeška i vukovarska i na istoku srijemska te baranjska.

U Hrvatskoj su bile ove županije: morska (sa Omišem i Makarskom, postojbina plemena Kaèiæa), duvanjska, hlijevanjska, dlamoèka (1325. pod bosanskom vlašæu), zatim imotska, poljièka, cetinska, kliška, kninska, bribirska, luèka, ninska (najveæa i glavna srednjovjekovna županija s one strane Velebita s Biogradom), lièka, buška, gatska (s Otoècem), krbavska, unska, unaèka, lapaèka, nebljuška, humska, brinjska, modruška, drežnièka, senjska i vinodolska.

Središte svake županije bio je utvrðeni grad po kojem se obièno nazivala èitava županija. Njime je prvo upravljao župan, a uz njega kastelan koji je zapovijedao èetom kraljevskih službenika. Uz te gradove nastajale su u njihovim podnožjima varoši, iz kojih su se kasnije razvili slobodni kraljevski gradovi. Županijom je upravljao župan, a zamjenjivao ga je podžupan. Od 14. st. kraljevski su gradovi pod upravom kastelana.

42

Županijsko plemstvo sastajalo se na skupštine kojima je predsjedao župan ili ban. One su se bavile županijskim poslovima, utjerivanjem poreza i sudovanjem.

SUDBENOST Vrhovni sudac bio je herceg ili ban, koga je zamjenjivao banovac, a u Slavoniji još i protonotar. U Slavoniji je postojao redoviti banski sud, za kojega su odreðeni rokovi, najprije dvaput, a zatim èetiri puta u godini i to 8. dan poslije Bogojavljenja, Ðurðeva, Jakovljeva i Mihajlova. Stoga su se ti sudovi zvali još i oktavalni. Tim sudovima predsjedao je ban ili njegov zamjenik, a prisutni su bili na saboru izabrani prisjednici. O odluci se uvijek izdavalo pismeno rješenje pod banskim peèatom koji je èuvao protonotar. Od banskog suda moglo se i u Hrvatskoj i Slavoniji prizivati na kraljevski sud. Banski sud u Hrvatskoj redovito se sastajao u Kninu, a u Slavoniji u Križevcima ili Zagrebu.

Niži sudovi bili su županijski sudbeni stolovi, a na èelu im je stajao župan. Uz njega su kao prisjednici bila èetiri plemiæka suca odabrana iz pojedinih kotara županije, a njegove su odluke izvršavala dva pristava.

Još niži sudovi bili su plemenski stolovi za pojedina plemena. U SKG (slobodnim kraljevskim gradovima) sudio je u prvoj molbi sam gradski sudac sa svojim izabranim gradskim prisjednicima, a viša molba im je bila tavernikalni stol na kraljevskom dvoru (tj. SKG potpadali su pod dvorskog meštra blagajnika).

Banovi nikada nisu sudili u SKG, osim ako ih je kralj za to posebno odredio. U Hrvatskoj se sudilo po obièajnom pravu, a u Slavoniji još i po ugarskim zakonima i obièajima. Od 13. st. primorski su gradovi poèeli uvoditi pisane statute (Split 1240., Dubrovnik 1272., Trogir 1291., Zadar 1305.). U isto vrijeme za njima su se poveli i privatni vlastelini, te je tako nastao Vinodolski zakonik (1288), najstariji hrvatski pravni spomenik. Kad je Andrija II. 1255. g. darovao Vinodol Krèkim knezovima, nastojali su oni da se što više okoriste stanovnicima, a Vinodolèani pak da što manje plaæaju. Tako su nastale trzavice, pa su se obje strane sporazumjele da æe se napismeno o svemu dogovoriti. Tada su se sastali predstavnici deset vinodolskih gradova i opæina (1288.) u Novom, gdje je u kneževskoj dvorani napisan “Vinodolski zakonik”. U njemu su u veæini javnopravne odredbe, meðu njima i kaznenopravne, dok se za privatnopravne pokazuje malo interesa. Ti su se sporovi rješavali meðu samim seljacima, a prijestupnici su plaæali globu koja je odlazila u kneževu blagajnu. Ipak knez je zadržao pravo sazivanja skupštine i nevjera protiv kneza smatrala se veleizdajom. Znaèajno je da Vinodolski zakonik ne poznaje takve okrutnosti kao zakonici drugih zemalja, a stroge su kazne bile samo za vraèanje i poèinitelje paleža. Muèenja za iznuðivanje krivnje nisu poznata u Vinodolskom zakoniku. Sud nije mogao sam po svojoj volji suditi, jer su stranke morale same doæi pred kneza i podnositi tužbu. Bilo je dopušteno da se stranke koriste odvjetnicima, a kao dokazno sredstvo upotrebljavali su se svjedoci i prisega. Posve su iskljuèena sredstva tzv. Božjeg suda. I kaptoli su sastavljali svoje statute u

43

zbornik; tako je zagrebaèki kanonik Ivan, arhiðakon gorièki, sastavio znameniti zakonik “Statuta capituli Zagrabiensis” izm. 1334 i 1335..

NOVÈARSTVO I GRBOVI

Hercezi i banovi kovali su svoje novce. Prvi je to èinio herceg Andrija i to pravo se održalo sve do vladanja kraljice Marije. Novac se zvao moneta banalis (banovac), a kovala ga je herceška ili banska kovnica koja se zvala camera. Najstarija kovnica bila je u Pakracu, kasnije u Zagrebu (potkraj 14. st.). Vrste novca su bile: dinari, oboli (pola dinara) i bagatin (sitni novac). Novci su bili kovani od srebra pomiješanog s bakrom. Dvjesto dinara èinilo je jednu marku. Èetvrtina marke zvala se ferto, petina pensa, a osmina libra. Na nalièju banskog novca nalazila se kuna u bijegu izmeðu dviju šestokrakih zvijezda (grb stare Slavonije koji je Vladislav II, kasnije odobrio u kraljevini Slavoniji). Uz to se na nalièju nalazi polumjesec nasuprot zvijezdi (što je drevni grb Dalmacije i Hrvatske). Na oblièju novca nalaze se dvije okrunjene glave (kralj i kraljica ili kralj i njegov sin.) i natpis “Moneta regis per Sclavoniam” ili “Moneta ducis per Sclavoniam”. Tek u drugo polovici 15. st. na novcu se prvi puta javlja grb Hrvatske (25 naizmjeniènih crveno-bijelih polja), dok se grb Dalmacije (tri leopardske glave) prvi put javlja na jednom peèatu 1406. g..

POREZI U plaæanju poreza bila je velika razlika izmeðu Hrvatske i Slavonije. Još 1102. g. Koloman je oslobodio hrvatsko plemstvo plaæanja zemljarine i kunovine, koja je bila iskljuèivo slavonski porez (12 dinara na godinu). Od njega su kasnije bili osloboðeni mnogi velikaši. Uz kunovinu Slavonija je plaæala i “lucrum camerae” (dobit kovnice). Kako se novi novac kovao svake druge godine, trebalo je zamijeniti stari, ali tako da je vlasnik dobio za tri stara dva nova novca. Bela IV. ukinuo je taj neizravni porez i uveo stalni od 7 dinara, ali njega je 1351. pokušao ukinuti Ludovik I. i uvede godišnji porez od 18 dinara od svakih vrata kroz koja mogu proæi natovarena kola žetve i to u kraljevu blagajnu. No u tome nije uspio, jer je Slavonija i dalje dok je postojala zasebna slavonska kovnica novca plaæala marturinu i “dobit komore”. Ni Matijaš Korvin nije mogao uspjeti sa svojim poreznim reformama, pa je tako Slavonija plaæala kunovinu sve do mohaèke bitke, po 20 dinara sa svakog kmetskog selišta. Provala Turaka uzrokovala je još i uvoðenjem ratne daæe. Ali ta se daæa nije mogla ubirati bez posebne privole ugarskog ili slavonskog sabora, i to samo kad su staleži smatrali da je nužno. Tu su daæu plaæale i Slavonija i Hrvatska dok ih kralj Vladislav II. nije toga oslobodio. Još je 1472. Slavonija stekla privilegij da plaæa samo polovicu ratne daæe koja se plaæala u Ugarskoj. Tu je ratnu daæu dopuštao samo slavonski sabor, a ubirao ju je ban po županijama. Uskoro su tih daæa bili osloboðeni gradovi, velikaši i crkva, tako da je najveæi teret pao na manje posjednike i kmetove. Ostali su prihodi bili od trgovine, mitnica i solana. Osim poreza morao se davati i poèasni dar. On se davao kad bi kralj ili njegovi zamjenici ili herceg ili ban bili na putu. Tada ih je plemstvo moralo doèekati i pogostiti (to se zvalo zalaznina). To je bila jedna od najneugodnijih obveza, jer su kraljevi i banovi vazda bili na putu. No kraljevi su i te obveze oslobaðali pojedine velikaše ili gradove, ogranièavajuæi ih samo na hranu i stan.

44

VOJSKA I MORNARICA Za prvih Kolomanovih nasljednika hrvatska vojska je bila plemenska. Za Anžuvinaca stalo se uvoditi feudalno ureðenje. Stare plemenske èete zamijenile su nove velikaške ili banderiji, a ban i plemstvo bili su dužni da ih uzdržavaju. I crkveni dostojanstvenici i kaptoli i opatije bili su kao vlasnici imanja dužni podržavati konjanièke i pješaèke èete, kao i SKG. Pored banderija javljaju se kasnije i plaæenièke èete koje su podržavali staleži. Na èelu hrvatske vojske bio je redovito ban (capitaneus), izabran od sabora, ali staleži su mogli po privilegiji kralja Matijaša iz 1477. izabrati i nekoga drugoga ako su mislili da je sposobniji. Mornarica je znatno opala otkad je Dalmacija došla u ruke Mleèana. Najjaèa je bila za Ludovika I., koji je imenovao zasebnog hrvatskog admirala. On je redovito bio knez hrvatskih otoka Hvara, Braèa i Korèule. Uz admirala spominje se i njegov viceadmiral. Svi pomorski gradovi bili su obvezatni da pridonesu nešto za mornaricu, veæinom po jednu galiju. U doba kralja Ludovika imala je mornarica od 12 do 15 galija i više manjih brodova. Bila je koncentrirana u vodama izmeðu Trogira, Visa i Hvara. No u 15. st. ostalo je samo nešto brodova u Senju kojima su zapovijedali senjski kapetani. Dolaskom otoka Krka pod mletaèku vlast potpuno je nestala hrvatska mornarica. Zbog obrane od Turaka jaèa brodarstvo na rijekama, a središte joj je bio Petrovaradin. Za Matijaša Korvina bilo je oko 364 ratne laðe. Brodari na njima zvali su se šajkaši i bili su to uglavnom doseljeni Srbi.

GRADOVI Gradovi su imali dvojaku vrstu uprave. Dalmatinski su gradovi nadalje živjeli starim autonomnim životom po mletaèkom uzoru, dok su slavonski gradovi bili ureðeni po njemaèkom uzoru kao SKG. Na èelu uprave im je bio sudac, a uz njega je dolazilo gradsko vijeæe, koje je sebi slobodno biralo suca i župnika. Gradski sudac i ostali gradski dužnosnici imenovali su se svake godine. Osim toga graðani su mogli samostalno raspolagati svojom imovinom i svakoga tjedna održavati sajmove u gradu. Dužnost prema kralju bila im je u tome da su mu morali davati po 10 naoružanih vojnika kad ide u rat.

TRGOVINA Trgovina je bila unutarnja i vanjska. Slavonija je trgovala najviše s Ugarskom, Štajerskom, Kranjskom, Hrvatskom i Bosnom, a Hrvatska i Dalmacija najviše s Bosnom i Srbijom na kopnu i Italijom na moru. Pomorsku je trgovinu podupirala brojna trgovaèka mornarica dalmatinskih gradova. Najvažnija cesta koja je spajala Slavoniju s Hrvatskom poèinjala je kod Vaške na Dravi gdje se vezala na ugarsku cestu, te je išla preko Virovitice, Varaždina, Zagorja do Zagreba, a zatim preko Turopolja na Kupu, Topusko, Bihaæ, Knin i dalje na more. Kod Topuskog se cesta odvajala za Modrušu do Brinja i Vratnika u Senj. Kako su ovom cestom redovito prolazile vojske nazivala se “vojnièkom”.

Obrt su unaprjeðivali cehovi gdje su bili okupljeni majstori istih zanata, a kraljevi su im davali razne povlastice.

GRADITELJSTVO

45

Ono se razvija razvojem kulture i blagostanjem. U Dalmaciji je prevladao najviše romanièki slog, a kasnije i renesansa, a u Slavoniji gotièki. Tako je u Zadru izgraðena crkva sv. Stošije u romanièkom slogu, a u Šibeniku stolna crkva sv. Jakova u slogu rane renesanse. Zagrebaèka i topuska crkva bile su uzori gotike. Isto se gajilo, posebno u Dalmaciji, zlatarstvo i slikarstvo.

PISMENOST (GLAGOLJICA)* Kao pismo crkvenih knjiga i kao pismo dnevne upotrebe u Istri, hrvatskom primorju i kvarnerskim otocima uèvršæuje se glagoljica. Najznaèajniji spomenici hrvatske pismenosti pisani glagoljicom su Bašæanska ploèa, Valunska ploèa, Plominski natpis i tzv. Grdoselski ulomak. Bašæanska ploèa pronaðena je u opatiji sv. Lucije u Jurandvoru u Baškoj na otoku Krku i svjedoèi da se glagoljica upotrebljavala i u profane svrhe. Prvi dio natpisa piše opat Držiha nakon Zvonimirove smrti oko 1100. g. u kojoj je tekst u kojem Zvonimir obdaruje crkvu sv. Lucije zemljištem na otoku Krku. Drugi dio natpisa se odnosi na gradnju crkve, a piše ga opat Dobrovit. Bašæanska ploèa se datira u godini 1100. i primjer je prijelazne glagoljice izmeðu oble i uglate. Iz istog vremena saèuvao se i Plominski natpis uz kameni reljef na crkvi sv. Jurja u plominu uz kraja X. st. Tu su još i Valunska ploèa koja je vjerojatno starija od Bašæanske i predstavlja nadgrobni tekst napisan na dva jezika i dva pisma: hrvatski i latinski i glagoljicom i kraolinom.

46

V. PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU

V. PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU(do 1526.)

BOSNA DO 1102. g.

Do X. st. o Bosni znamo vrlo malo. Iz malobrojnih podataka saznajemo da je bila pokrštena i podèinjena Splitskoj nadbiskupiji. Na prve pisane tragove spominjanja imena Bosne nailazimo kod Konstantina Pofirogeneta koji u som djelu “O upravljanju carstvom” spominje ime Bosne i u njoj dva grada: Kater i Desnik.

Od najranijih vremena podruèja Bosne i Huma uživala su neku vrstu politièke posebnosti i èim bi se pružila prilika osiguravali su se samostalan politièki, gospodarski, vjerski pa i kulturni život.

Drugi važniji izvor za povijest Bosne je Barski rodoslov, posebno za poznavanje zemljopisnih cjelina Rame. Iz njega iako je nepouzdan izvor možemo izvuæi slijedeæi zakljuèak: Zagorje i Primorje sastavni su dijelovi Budimirove države. Te jedinice djeluju kao zasebne politièke cjeline. Rama i Neretva su u sastavu Primorja, a Bosna u sastavu Zagorja.

Teritorijalno Bosna se nalazi izmeðu Hrvatske i Raške, i ovisno o moæi pojedine od tih država njen teritorij pripadao je jednoj ili drugoj. U sastavu Hrvatske Bosna je ostala najkasnije do druge polovine X. st. kada zbog unutrašnjih sukoba u Hrvatskoj prelazi u ruke Èaslava Klonimiroviæa, ali po njegovoj smrti ponovno se vraæa pod vlast hrvatskih kraljeva. Krajem X. st. Bosna dolazi pod vlast makedonskog cara Samuila, a nakon poraza Samuila od Bazilija II. pod vlast Bizanta. Pod Bizantom ostaje do 1025. g. kada u Bizantu izbija graðanski rat što Bosna iskorištava i samostalno živi pod svojim banovima. 1082. g. Bosna je pala pod vrhovnu vlast kralja Bodina, dukljanskog kneza koji je u Bosnu postavio nekog Stjepana, koji je najstariji po imenu poznati vladar Bosne. Veza s Dukljom prestaje 1101. g. smræu Bodina.

BOSNA U VRIJEME PRVIH ARPADOVIÆA

Ulaskom Hrvatske u zajednicu s Ugarskom 1102. g. ni Bosna nije bila pošteðena sliènih nakana ugarskih kraljeva. Prilike je dodatno otežao i sukob Ugarske sa Bizantom za prevlast nad tim prostorima. Važno je prvo odrediti kada se to ugarski kraljevi poèinju nazivati i kraljevima Rame i kada je Bosna definitivno pala pod ugarsku vlast. Za prvo pitanje odgovor nalazimo u dokumentu koji govori o ženidbi Bele III s kæerkom francuskog kralja Ludovika VII., gdje je dat opis zemalja kojima gospodari Bela III, a

47

meðu njima spominje se i Rama. Ni Bela II. Slijepi ni Gejza ne mogu se stoga povezivati sa poviješæu Bosne.

Prve konkretnije veze Bosne s Arpadoviæima javljaju se u vrijeme ugarsko-bizantskih ratova što ih je vodio Emanuel Komnen, koji je uspješnim ratovima zaposjeo veæi dio Balkanskog poluotoka. On vodi ratove sa Gejzom II. U tim ratovima sudjeluje i bosanski ban Boriæ, prvi poznati ban domaæeg podrijetla. U borbama oko Branièeva 1155. i 1156. Boriæ je sudjelovao na strani Gejze II., kao njegov saveznik. Komnen nije imao uspjeha u ratovanju s Boriæem, tako da je 1156. g. uspostavljena granica na rijeci Savi i Dunavu. Do novog zapleta dolazi nakon Gejzine smrti kada Komnen u zaštitu uzima dio Arpadoviæa koju su se sklonili na njegov dvor. Rješenjem pitanja nasljedstva (vidi u II. poglavlju pod Ladislav i Stjepan III.) konaèno su okonèani sukobi Bizanta i Ugarske. Bizantski car preuzima posjede Bele, te se tako Stjepan III. odreèe Dalmacije i Hrvatske, a 1165. predaje Komnenu i Srijem. Bosna je tim mirom Stjepana III. i Emanuela Komnena potpala pod vlast Bizanta. Tako su te zemlje postale baština buduæeg kralja Bele III. Bizantski je car u titulaturi iz 1166. meðu zemljama kojima gospodari naveo i Bosnu. Na taj naèin je Bela III. kad je 1172. g. sjeo na ugarski prijesto mogao u svojoj tituli navesti i “rex Ramae”, ali ne i vladar Bosne.

U vrijeme vladanja Stjepana III, iz isprava u kojima se spominje ban Boriæ, vidljivo je da je on bio vrlo uvažena osoba, i da je u vremenu izmeðu 1163. i 1164. boravio na dvoru ugarskog kralja. Boriæ se u Ugarsku sklonio zbog uspjeha Emanuela Komnena koji je tamo postavio svog bana, protiv kojeg ratuje Gottfried iz Missena. On je pobijedio bizantskog bana i tom pobjedom poèinju ugarska prisvajanja prava na bosansku banovinu. Ipak bizantski vladar i nakon ovog poraza zadržao je naslov vladara Bosne, a njegova vlast osjeæa se u Bosni sve do njegove smrti 1180. g.

BOSNA ZA KULINA BANA (1180-1204)

U zadnjim godinama bizantske vlasti u Bosni, vladao je ban Kulin koji na vlast dolazi nekoliko dana nakon smrti Emanuela Komenena. Njegovo prvo javljanje vezano je za dolazak papinskog legata u Hum radi istrage ubojstva splitskog nadbiskupa Rajnerija, a obraæa mu se u pismu. Ban Kulin nakon smrti Emanuela Komenena udara novi smjer bosanske politike prema Bizantu. Tome je najviše pridonijelo uspješno ratovanje Ugarske s Bizantom koja prodire sve do Sofije. Kulin je bio i u rodbinskim vezama sa srpskim vladarom Stefanom Nemanjom. Promjene u bosansko-srpske odnose unosi vladar Zete Vukan, koji Kulina tuži papi za heretizam. Iako Vukan spominje da Bosnu kao zemlju ugarskog vladara, papa to ne prihvaæa, veæ govori o zemlji Kulina-bana, što nas upuæuje na zakljuèak da tamo Kulin vlada samostalno. To potvrðuje i njegova darovnica izdana Dubrovèanima 1189. g. u kojoj im osigurava pravo slobodnog kretanja po njegovoj zemlji i zaštitu. Bosnu je s Dubrovnikom vezala i pripadnost bosanske biskupije pod

48

dubrovaèku. Do velikog sukoba sa Splitskom nadbiskupijom dolazi kada njen biskup Maðar - Petar pokuša da bos. biskupiju podvrgne svojoj vlasti. To je i papa potvrdio. Ipak 1195. g. novi bosanski biskup Radogost posveæuje se u Dubrovniku. To je uzrokovalo negodovanje jer nije posveæen s još dva suposvetitelja niti je znao latinski jezik. Sve to, pa i tužba Vukana nagnalo je papu da odobri intervenciju ugarskom kralju da iskorijeni herezu u Bosni. I sam Kulin je stao na stranu Radogosta, ponajviše zbog toga što nije htio da Bosna potpadne pod Splitsku nadbiskupiju. Papa Inoèent III. piše ugarskom kralju Emeriku i traži od njega da pokrene vojni pohod protiv heretika u Bosni, i istjera iz Bosne, pa i samog bana Kulina.

Prvi je u Bosnu, tj. Hum provalio hrvatsko-dalmatinski herceg Andrija II. koji je zauzeo Hum, ali vlast bana u Bosni nije bila ugrožena. Da se opravda pred papom Kulin šalje u Rim dubrovaèkog nadbiskupa Bernarda da dokaže pravovaljanost vjere u Bosni. Papa tada šalje istoga Bernarda i svog kapelana Ivana da se uvjere u stvarno stanje stvari. U to vrijeme poèinju i sukobi Vukana i Stefana Nemanjiæa u Srbiji u koje se umiješao Emerik i uzeo naslov “rex Servie”. U te sukobe umiješao se i ban Kulin koji je takoðer provalio u Srbiju, našto ga Emerik tuži papi, što govori da je Kulin bio neovisan vladar i èak protivnik Emerika.

Do rješenja heretièkog pitanja dolazi 1203. g. u Bolinom polju u Lašvi gdje se i Kulin i svi velikaši odrièu heretizma. Ipak do konaènog pomirenja nije došlo, jer su bosanski krstjani ustrajali u svom nauku, što æe izazvati ponovno sukobe. Nakon toga sabora gubi se svaki trag banu Kulinu, kojega nakon njegove smrti nasljeðuje sin Stjepan. On veæ 1203. boravi na dvoru kralja Emerika gdje daje obeæanje da neæe u svojoj zemlji trpjeti heretike. U njegovo vrijeme je hereza ipak toliko ojaèala da je ponovno morao intervenirati i sam papa Honorije III koji preko svog legata Akoncija poziva sav narod Hrvatske i Dalmacije da poðe u borbu protiv heretika. Stjepan je vjerojatno zbog svog pristajanja uz katolièanstvo bio protjeran iz Bosne i povukao se u Usoru gdje je nakon njegove smrti vladao Sibislav.

Nakon zbacivanja Stjepana bosanski krstjani na bansku stolicu uzdigli su Mateja Ninoslava.

BOSNA U VRIJEME MATEJA NINOSLAVA (1233-1250)

Krstjani su od Mateja Ninoslava oèekivali da æe ih voditi punoj vjerskoj i politièkoj slobodi. Za novog bosanskog biskupa izabran je Vladimir, koji nije znao latinski jezik, a podržavao je i heretizam. Zbog toga je papa ponovno pozvao kaloèkog nadbiskupa da ispita stanje u Bosni i pošalje mu izvješæe. Tada pošalje svog legata Jakova koji za stanje u Bosni optuži dubrovaèkog biskupa, te papa odluèi da izdvoji bosansku biskupiju iz

49

dubrovaèke nadbiskupije i pripoji kaloèkoj. No to se nije sviðalo ni narodu ni Mateju Ninoslavu, ali se na nagovor dominikanaca izmire s papom.

Unatoè intervenciji pape, hrvatski herceg Koloman nekoliko je puta upadao u Bosnu s ciljem iskorjenjivanja heretizma, što je vjerojatno i navelo Mateja Ninoslava da se približi papi. Ugarska korespodencija papi bila je toliko na njegovu štetu da je papa ponovno poèeo podržavati pohode protiv Mateja Ninoslava, iako ga je bio uzeo u zaštitu. Do ponovnog obrata dolazi kad je za biskupa postavljen stranac Ivan. No kako mu je u Bosni bio onemoguæen normalan rad, on se povlaèi u Ugarsku. Na to papa ponovno poziva na križarsku vojnu protiv heretika koja je zapoèela 1234. g. U naletu ugarske vojske Ninoslav se povukao u dubrovaèko zaleðe.

Promjene koje su nastale smræu kralja Andrije II. 1235. g. utjecale su i na samu Bosu. U prvim godinama vladanja Bele IV. nastavljeni su križarski pohodi na Bosnu u kojima je ugarska vojska uspjela zauzeti najveæi dio Bosne i Huma. Ipak 1239. herceg Koloman morao je napustiti Bosnu i tako stvoriti preduvjete ponovnom vraæanju Mateju Ninoslavu.

Tek provale Tatara zaustavljaju križarske pohode na Bosnu, ali pri povlaèenju Tatara mnogo je stradala i Bosna i Usora i Sol. Za mirnijih vremena Ninoslav je proveo bolju crkvenu organizaciju. Biskup Ivan je 1235. g. napustio položaj bosanskog biskupa, a za novog je imanovan Ponža, koji u Vrhbosni u mjestu Brdo podiže stolnu crkvu. Njegov rad ipak je bio otežan zbog djelovanja krstjana, pa on sjedište biskupije prenosi u Ðakovo. Ninoslav se zatim umiješao i u sukob Splita i Trogira oko mjesta Ostrog. Stao je na stranu Spliæana, koji su ga proglasili svojim knezom. S druge strane na strani Trogirana bili su Šubiæi, Nelipiæi, pa i sam kralj. Ninoslav je s jakom vojskom poharao trogirsko zaleðe, što je ražestilo Belu IV. koji je 1244. sam na èelu vojske krenuo da se obraèuna s Ninoslavom u èemu je i uspio, a najviše je u tome stradala bosanska biskupija. No Bela se time nije zadovoljio, veæ 1247. priprema novu vojnu, ali ne ima previše uspjeha. Posljednji spomen Mateja Ninoslava je iz 1250. kad dubrovèanima ponovno podjeljuje neke povlastice za trgovinu u Bosni.

Nakon Ninoslava kao zavladao je njegov sin Stjepan. On odmah sklapa s Dubrovèanima trajni mir. Tadašnji ban Prijezda odlazi tada u Slavoniju gdje dobiva posjede u Vukovarskoj županiji. On se oko 1267. vraæa u Bosnu u Donje Krajeve i nakon smrti ili prisilnog uklanjanja Stjepana s banske stolice postaje banom (oko 1287. g.). On je bio gotovo samostalan vladar u Bosni jer u to vrijeme nakon Bele IV. traju dinastièke borbe u Ugarskoj. Njega je naslijedio Prijezda II. koji od 1290. g. vlada zajedno sa Stjepanom Kotromanom. Djelom rodbinske veze, a dijelom previranja na

50

ugarskom dvoru dovela su krajem XII. st. na vlast u Bosni Šubiæe, koji u nasljednu vlast dobivaju bribirsku župu.

BOSNA POD VLAŠÆU ŠUBIÆA

1290. u Ugarskoj je na vlast došao Andrija III. Mleèanin. U previranjima koja su nastala oko borbe za vlast pretendenata Karla II. i Andrije III. najveæu su korist izvukli Šubiæi koji su pristajali sad uz jednoga, sad uz drugoga. (vidi Šubiæe, tj. Bribirce)

Osnažen brojnim darovnicama Pavao I. Šubiæ mogao je krenuti i u proširenje vlasti i na susjedne zemlje. U jednoj povelje 1299. g. ban Pavao se naziva banom Hrvatske, Dalmacije i gospodarom Bosne. Šubiæi su zasigurno tada gospodarili Donjim Krajevima. Stjepan I. Kotromaniæ nije se održao na banskoj stolici jer je Pavao Šubiæ za bana postavio svog brata Mladena I. koji veæ 1302. samostalno djeluje u Bosni. Sukobi u Srbiji pružili su Šubiæima moguænost da se i prošire na Hum gdje su vladali Nelipiæi. Bosna ipak nije bila sasvim pokorena, a vrhunac otpora vlasti Šubiæa bilo je ubojstvo Mladena 1304. g. koji je ubijen od bosanskih heretika. Banom je postao Mladen II., sin Pavla Šubiæa. O Stjepanu Kotromaniæu u to vrijeme nema vijesti, a 1314. je umro. Nakon smrti kralja Dragutina u Srbiji 1316. g. pod vlast Mladena II. došle su i Usora i Soli. Nakon smrti Pavla Šubiæa, Mladen je za upravitelja Bosne postavio sinove Stjepana Kotromaniæa, Stjepana II. i Vladislava.

Od 1320. g. Mladen II. je u sukobu s Stjepanom II. Kotromaniæem. On je bio u savezu s Hrvatiniæima, pa i samim bratom Mladenovim Pavlom II. Šubiæem. Oni su potpomognuti Venecijom, koja je strahovala za Zadar, porazili Mladena u bitci kod Blizine 1322. g. koji je zatraživši milost od kralja Karla I. odveden u Ugarsku gdje je i umro.

BOSNA U VRIJEME STJEPANA II. KOTROMANIÆA (1322-1353)

Nakon Mladena u Bosni je zavladao Stjepan II. Kotromaniæ. On odmah izdaje povelju Hrvatiniæima kojom im daje neke posjede u zahvalu za to što su napustili Mladena Šubiæa. No Stjepan II. poèeo se sve više miješati u sukobe u Hrvatskoj gdje je na strani Jurja II. Šubiæa vodio ratove s Nelipiæem. Kasnije se je pridružio i novom banu koji je došao u Hrvatsku 1326. g. i ratova s njime protiv Nelipiæa. Iste godine proširio je svoju vlast na krajeve izmeðu Neretve i Cetine, te Završjem. Preko Hrvatiniæa u njegovu su vlast došli i Donji Kraji. Kasnije se je namjeravao proširiti i na Hum, u èemu mu je u prilog išla smrt srpskog kralja Milutina. Tada je Stjepan II. u sukobu s Branivojeviæima osvojio njihove posjede i tako Bosnu prvi puta izveo na more. Nakon što je zauzeo Hum poèinje se nazivati i gospodar Humski. Od Dubrovèana je tražio da mu isplaæuju dnevni

51

danak “mogoriš”. Na zapadu je osigurao granice ženidbenim vezama sa Šubiæima, jer njegov je brat Vladislav oženio Jelenu, kæer kneza Jurja Šubiæa. Tim osvajanjima udario je temelje kasnijoj moænoj državi. Cjelokupni teritorij bio je banovo gospodstvo kojom je on upravljao kao svojom baštinom. Njegova država bila je patrimonijalnog karaktera (vazal moga vazala je moj vazal). Vlast bana poèivala je na gospodarima “plemenština” i “plemenskih baština” vezanih za najistaknutije bos. velikaše. Ugledni dio zemlje sudjelovao je u politièkom životu zemlje putem stanka ili zbora bosanske vlastele, na kojima su se donosile najvažnije odluke.

POLITIÈKO I GOSPODARSKO JAÈANJE BOSNE I HUMA U 14. STPeriod vladavine Stjepana II. Kotromaniæa karakterizira brži privredni razvoj. U Bosni se otvaraju brojni rudnici koje otvaraju naseljenici Sasi. Razvoj rudarstva potièe i razvoj trgovine u kojoj prednjaèe dubrovaèki trgovci. Oni se u Bosni poèinju sve duže zadržavati i osnivati svoje kolonije u rudarskim naseljima kao Fojnici, Kreševu, Srebrenici. U to vrijeme u veæem broju u Bosnu dolaze franjevci koji rade na obraæenju heretika, a i sam Stjepan II. bio je katolik. I sam general franjevaèkog reda Gerard Ed bio je u Bosni na nagovor ugarskog kralja, a potpomagao ga je Stjepan II. u podizanju novih i obnovi porušenih crkava.

Pred kraj života Stjepan se još jednom sukobio sa srpskim kraljem Dušanom koji se nije mogao pomiriti sa gubitkom Huma. Dušan je imao uspjeha u ratovanju i Stjepanu II. je preoteo Humsku oblast (1349), ali je bosanski ban iskoristio ratove Srba u južnoj Grèkoj i povratio svoje posjede. Tada je Stjepan II. uèvrstio svoje veze sa Ludovikom I. koji se oženio za Stjepanovu kæer Elizabetu. 1353. g. umro je Stjepan II., a naslijedio ga je sinovac Tvrtko I. Kotromaniæ.

BOSNA U VRIJEME TVRTKA I. KOTROMANIÆA (1353-1391)

Imao je tek petnaestak godina kad je postao ban, a skrbnici su mu bili majka Jelena i otac Vladislav koji ubrzo umire. Kad je postao banom izbile su poteškoæe jer bosanski stanak postavio je pitanje nasljeðivanja. Rodbinske veze sa Šubiæima uplele su ga u sukobe u Dalmaciji oko Klisa i Skradina. On je 1355. u Kninu posredovao izmirenju bana i cetinskog kneza Ivaniša Nelipiæa, a zauzvrat je dobio posjed pokojnog Grgura Šubiæa. No tada se umiješao ugarski kralj koji je Tvrtka potisnuo u drugi plan i svi ti posjedi pripali su i njemu, a tada je i Humska zemlja koju je dobio u miraz bila pridodana posjedima Ludovika. Tek kad je Tvrtko na sve to pristao Ludovik I. ga je priznao za bana 1357. g. Za vrijeme Tvrtkova vladanja zbile su se mnoge važne stvari u susjednim zemljama. 1358. g. sklopljen je Zadarski mir kojim je Venecija potisnuta iz Dalmacije, a i Dubrovnik je došao pod vlast Anžuvinaca. Na drugoj strani moæno Srpsko Carstvo nakon smrti Dušana potresali su unutarnji sukobi. Tada je srpski velikaš Vojislav napao Dubrovnik u što su na stranu Dubrovèana stali i neki bosanski velikaši. 1362. g. Tvrtko šalje svoga poklisara Vojislavu na pregovore o izmirenju, što je okonèano mirom 1362. g. Iste godina sukobio se Tvrtkov vlastelin Sanko Miltenoviæ sa h-d banom Nikolom. Za

52

vrijeme tih razmirica došlo je do otvorenog sukoba Ugarske i Bosne, te je sam Ludovik I. na èelu vojske porodro u Bosnu i opsjedao grad Soko na Plivi kojeg je branio Vukac Hrvatiniæ. No ta vojna ekspedicija završila je bezuspješno. Ni u drugom pohodu na Usoru nije imao veæeg uspjeha. Kralj nije imao uspjeha jer je Bosna bila jedinstvena u obrani od zajednièkog vanjskog neprijatelja, ali je na kraju ipak podlegla Ugrima.

1363. g. Tvrtko I. i njegova majka primljeni su za graðane Venecije, što pokazuje da je Bosna promijenila politièku orijentaciju. U to vrijeme u Bosni sve veæu ulogu poèinje igrati vlastela koja je 1366. g. organizirala ustanak protiv Tvrtka koji moraju bježati iz Bosne i tražiti sklonište na ugarskom dvoru. Na bansku stolicu u Bosni tada je postavljen Tvrtkov brat Vuk. Tvrtko I. je na to zatražio pomoæ od ugarskog kralja i zahvaljujuæi toj pomoæi vratio se u Bosnu, dok je njegov brat Vuk zadržao u vlasti samo istoène zemlje. Nakon smrti kneza Vojislava Vojnoviæa Tvrtkove posjede poèeo je ugrožavati njegov sinovac Nikola Altomanoviæ i pobunio je protiv njega Sanka Miltenoviæa. Tvrtko je tada poèeo progoniti Sanka koji je na kraju morao moliti Dubrovèane da ga pokušaju izmiriti sa Tvrtkom. U to vrijeme sve su se poèeli okupljati Nikolini protivnici meðu kojima i Lazar Hrebeljanoviæ i Tvrtko, a iza svega je stajala Ugarska. 1373. g. tako su ga saveznici natjerali na predaju i podijelili meðusobno njegove zemlje. Taj pad otvorio je moguænosti Bosni za nova teritorijalna proširenja, ali i uvlaèenje u unutarnje sukobe u Srbiji. Kad je zaokružio širenje teritorija na raèun Srbije, odluèio je Tvrtko nakon smrti cara Uroša 1371. g. da se proglasi za srpskog kralja. U toj nakani nije imao velikih poteškoæa, pa se u jesen 1377. proglašava kraljem Srbije, ali još uvijek s titulom bana Bosne. Postoji moguænost da se veæ krajem iste godine okrunio i za kralja Bosne kod Visokog.

Povoljne prilike za njegova vladanja potièu i dalje razvoj rudarstva, Bosnu su preplavili mletaèki i dubrovaèki trgovci, stvaraju se trgovinska društva za izvoz raznih proizvoda i ruda. Sve to omoguæava i otvaranje kovnice novca koja se javlja imenom Tvrtka I. Kotromaniæa. Uèvrstivši vlast ponovno je krenuo u proširenje svojih teritorija, sada na dalmatinske gradove i Hrvatsku i Dalmaciju. U to vrijeme u Ugarskoj se dogaðaju dinastièki zapleti jer nakon smrti Ludovika vlada Marija, tj. njezina majka Elizabeta, koja je opet u rodbinskoj vezi s Tvrtkom. Njihova vlast nije u Hrvatskoj bila popularna, jer je nezadovoljno plemstvo željelo oslabiti centralnu vlast. Tvrtko se u poèetku držao mirno prema kraljicama i za to bio nagraðen gradom Kotorom, ali ti prijateljski odnosi išli su na štetu hrvatskim pobunjenicima. Oni se izmire tada s Marijom, ali kako Sigismund provali u Ugarsku, pozovu oni preko biskupa Pavla Horvata Karla Draèkog da doðe u Ugarsku. No on strada u uroti dviju kraljica 1386. g. Tvrtko tada poèinje istupati otvorenije protiv dviju kraljica i ustupi Horvatima posjede u Usori gdje podužu utvrðeni grad Dobor. Pobunjenici u to vrijeme zarobe kraljice i ubiju Nikolu Gorjanskog na putu prema Gorjanima, te time izazovu Sigismunda. Rat s Sigismundom omoguæio je Tvrtku da ostvari svoja širenja na zapad, ali Sigismund koji je bio u savezu s Venecijom imao je više uspjeha i oslobodio je kraljicu 1387. g. Ipak Tvrtko je

53

potpomažuæi pobunjenike uspio osvojiti grad Klis, a kasnije i Ostrovicu. U daljnjim prodorima Tvrtka su zaustavili napadi Turaka koji veæ 1388. g. ugrožavaju dubrovaèko zaleðe. Iste godine Turke je porazio Vlatko Vukoviæ i udaljio na neko vrijeme iz Bosne. Te pobjede nad Turcima djelovale su umirujuæe na dalmatinske gradove koji mu se nisu htjeli podvræi. Drugi uspjeh na Kosovu polju još je više podigao njegov ugled, te on 1389. šalje svoje poslanike dalmatinskim gradovima s zahtjevom da mu se poklone, a 1390. g. gradovi pokazuju spremnost da stupe u pregovore s njim. Gradovi su pristali da se pokore, s Tvrtko im je potvrdio stare privilegije i u Kraljevoj Sutjesci izdao 1390. g. povelje za te gradove. Time je svoju titulu proširio i na vladara Hrvatske i Dalmacije. Sigismund nije bio s time zadovoljan, smatrajuæi to otimaèinom, ali je 1391. stupio u pregovore s Tvrtkom koje je prekinula Tvrtkova smrt. Njegova smrt znaèila je velike promjene za Bosnu. Na mjesto kralja došao je Stjepan Dabiša koji nije mogao nastaviti zapoèete poslove i graðenje centralne vlasti. U tome su mu se suprotstavljali krupni feudalci koji sve više jaèaju, a najjaèi su bili: Pavao Radenoviæ, Hrvoje Vukèiæ, Vlatko Vukoviæ i Sandalj Hraniæ.

STJEPAN DABIŠA (1391-1395)

Na poèetku svoje vladavine uspio je održati svoje posjede, ali uskoro je protiv njegove vlasti u dalmatinskim gradovima poèela raditi Dubrovaèka republika, a njegove pozicije sve je više poèeo ugrožavati i napuljski kralj Ladislav, koje je imenovao Ivaniša Horvata za glavnom namjesnika u Ugarskoj, a za bana u Hrvatskoj Hrvoja i Vuka Vukèiæa, sve protivnike Sigismunda. Prve tri godine vladavine pokazuju slabljenje bosanskog kraljevstva, a vrijedno spomena je samo odbijanje turskog napada 1392. g. Na unutrašnjem planu u prvi plan sve više izbija krupna bosanska vlastela. Meðu prvima su se isticali Sankoviæi u dubrovaèkom zaleðu, koji Dubrovèanima 1391. prepuštaju Konavle i tvrðavu Sokol, a Dubrovèani im zauzvrat plaæaju tribut. I braæa Hrvoje i Vuk Hrvatiniæ dolaze u otvoreni sukob sa Ivanišom Paližnom zahtijevajuæi od njega da im ustupi Ostrovicu i Vranu. Hrvoje 1393. stupa u kontakt s Sigismundom i obeæava mu vjernost protiv svih, osim Dabiše. Uskoro dolazi i do podjele bosanskih velikaša i hrvatskih, koji ostaju na strani Ladislava. 1394. javno su se razišli Dabiša i Ivaniš Horvat. Tada 1394. u dobroskoj bitci Sigismund poražava Horvate i surovo ih kažnjava, a u logoru pod Doborom pokorio mu se i sam Dabiša. On se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom, a bosanska vlastela su pristala na na mjesto kralja nakon njegove smrti bude izabran Sigismund. S druge strane temeljem tog “Ðakovaèkog ugovora” ugarski kralj je primio Dabišu i bosanske velikaše pod svoju zaštitu. Tako je Bosna bila vraæena u granice iz vremena prije Tvrtka I. Uskoro je Dabiša umro 1395. g.

Njegovom smræu otvorilo se pitanje nasljednika. Sigismund je na osnovu dogovora pod Doborom pohitao u Bosnu, ali bosanska vlastela je požurila da izabere Dabišinu udovicu Jelenu. Zauzet drugim poslovima oko pripreme Nikopoljske bitke, na kraju je Sigismund prihvatio ovaj izbor. Tako je Bosna krenula u novom smjeru osamostaljivanja

54

i jaèanja velikaških obitelji koji æe okonèati u poè. 15. st. Kraljica nije mogla niti jednu odluku donijeti bez suglasnosti velmoža.

BOSNA U VRIJEME PREVLASTI VELIKAŠA DO IZBORA TVRTKA II. ZA KRALJA (1395-1404)

Vodeæa osoba tog vremena bio je Hrvoje Vukèiæ Hrvatiniæ, iz njega je bio Pavao Radenoviæ, te Sandalj Hraniæ. Hrvoje je naslijedio zemlje u istoènom dijelu Huma. Slaba vlast kraljice Jelene Grube pružala je moguænosti za osamostaljivanje velikaša. Krupni bosanski velikaši uglavnom su podržavali kraljicu Jelenu, jer im je njena slaba centralna vlast odgovarala za okrupnjavanje njihovih posjeda. To æe biti vidljivo posebno nakon poraza Sigismunda u bitci kod Nikopolja, jer u takvim okolnostima ugarski kralj malo je mogao brinuti za dogaðaje u Bosni i Hrvatskoj. Zavjeru hrvatskih velikaša ugušio je na Križevaèkom saboru u krvi. U Bosni još od 1397. g. djeluju dvije suparnièke struje, jedna koja podržava kraljicu Jelenu i druga koja je za izbor novog kralja. Uz Jelenu su stali Nikoliæi, Radivojeviæi, dok su na stranu novog kralja Stjepana Ostoje stali ostali najugledniji velikaši. Te unutarnje sukobe poèeli su sve više iskorištavati Turci koji 1398. g. provaljuju u Bosnu, no osim pustošenja ne ostavljaju nikakve druge tragove. U to vrijeme na prijestolju je još Jelena, koja javlja Dubrovèanima da je primila traženi zalog i tribut, nakon èega nestaje s povijesne scene. Novi kralj u Bosni je Stjepan Ostoja (1398-1404.). Novog kralja su postavili krupni bosanski velikaši s namjerom da nastave zapoèeti proces osamostaljivanja. Raèunali su s njim kao s nemoænim i slabašnim kraljem. U svemu tome glavni predvodnik bio je Hrvoje. Bosna se tada okreæe od Sigismunda i pristaje uz napuljsku stranu. Takom ponašanju pripomogao je i položaj Sigismunda koji je nakon Nikopoljske bitke izgubio autoritet i u samoj Ugarskoj. Kad je Sigismund doznao za promijene u Bosni, krenuo je tamo i to na zemlje Vukèiæa, ali ne doživio neuspjeh. Bosanci se sve više od tada približavaju napuljskom dvoru, ali prošlo je dugo vremena dok Ladislav nije iskoristio prilike koje su mu se pružale da doðe na vlast u Ugarskoj. Hrvatski velikaši koji su bili uz Sigismunda primoravani su, posebno od Hrvoja, da plaæaju tribute ako žele da ih ne pljaèkaju njihovi ljudi. Kad je utamnièen Sigismund, Ostoja i Hrvoje krenuli su ponovno u osvajanje dalmatinskih gradova (1401.). Sigismund ni nakon oslobaðanja iz zatoèeništva nije imao previše uspjeha u borbi protiv pobunjenika. 1403. g. konaèno je Ladislav došao u Zadar gdje je okrunjen za kralja, a Hrvoju je podijelio titulu hercega splitskog, dajuæi mu na upravu èitavu Hrvatsku i Dalmaciju. Time je znaèaj Bosne ponovno porastao. Od tada Hrvoje postaje namjesnik napuljskog dvora u Hrvatskoj i Ugarskoj. svojim ugledom nametnuo se i iznad samog kralja, što je smetalo Stjepanu Ostoji. On se tada upustio u Sukob s Dubrovèanima koji su podržavali Sigismunda i odbijali priznati prevlast Bosne i izvjesiti napuljsku zastavu na svoje zidine. Zbog toga je 1403. g. došlo do otvorenog rata, kojeg nisu podržavali bosanski velikaši, posebno ne Hrvoje koji je bio prijatelj Dubrovèana. Zbog toga se i razišao sa Ostojom nakon stanka u Visokom na kojem je Ostoja javno napao Hrvoja. Kako je Hrvoje bio èvrsto vezan za napuljski dvor, Ostoja se sada odluèio vezati uz Sigismunda, što je nagnalo veæinu bosanskih velikaša da se pridruže Hrvoju. Hrvoje iako je bio tolik osnažen da može postati kraljem to nije htio, jer nije htio dirati u vladarsku porodicu Kotromaniæa. Da konaèno sruše Ostoju s vlasti, Hrvoje i Dubrovèani sklopili su

55

1404. savez kojem se kasnije pridružio i vojvoda Sandalj. Hrvoje je ubrzo slovio kao odmetnik od kralja i èekao se konaèan sukob. Uz kralja su ostali jedino Radivojeviæi i manja vlastela. Kako više nije bio siguran ni pod zaštitom Radivojeviæa, Ostoja napušta Bosnu i bježi u Ugarsku. Taj bijeg iskoristila je vlastela i na vlast dovela zakonitog sina Tvrtka I., Tvrtka II. Tvrtkoviæa.

PROTUKRALJEVI TVRTKO II. TVRTKOVIÆ I STJEPAN OSTOJA DO UÈVRŠÆENJA VLASTI TVRTKA II. (1404-1420)

Najzaslužniji za izbor Tvrtka II. bio je dakako Hrvoje. Ova promjena na prijestolju davala je nove moguænosti bosanskoj vlasteli ojaèa, a jedina moguænost opstanka kraljeve vlasti bila je u meðusobnim sukobima velikaša. Hrvoje Vukèiæ se u to vrijeme ponaša gotovo kao kralj, izdaje povelje, rješava unutarnje sporove, a i vojvoda Sandalj ima veliki utjecaj na novog kralja. Izbor Tvrtka II. za kralja doveo je ugarsko-bosanske odnose na kritiènu razinu. Veæ iste 1404. g. Sigismund je s vojskom krenuo da sruši Tvrtka II. i u tom pohodu zauzeo grad Bobovac. Hrvoje i Tvrtko II. morali su tražiti pomoæ u Napulju. Potporu su našli i u Veneciji, koja iako je žalila za Ostojom, nije htjela biti u sukobu s bosanskim kraljem. Nakon poloviènog uspjeha Sigismund se spremao na novi pohod na Bosnu. Hrvoje je tada dobio pomoæ od Napulja uz koju je uspio osvojiti otok Rab, što je primirilo ugarskog kralja. i u daljnjim sukobima Ladislav æe slati pomoæ Hrvoju, i uz to i njega i bosanske velikaše obilato obdarivati zemljištem i darovima. Tvrtko II. bio je i u dobrim odnosima sa Dubrovèanima, ali oni su teško isposlovali potvrðivanje povlastica ranijih vladara.

Tvrtko II. je u unutarnjim prilikama imao problema ponovno s Stjepanom Ostojom, koji je došao s ugarskim èetama u zauzeti Bobovac. Tako se dogodilo da je Bosna u jednom vremenu imala dva kralja. No Ostoja je ostao sveden samo na Bobovac i okolicu. Stalni napadi sigismunda tijekom 1406. i 1407. oslabili su Bosnu i politièki i gospodarski, tako da se i velikaši poèeli kolebati. Položaj Tvrtka II. tijekom 1406. g. naglo se pogoršao, poglavito zbog neuspjeha da istjera Ugre iz zaposjednutih podruèja. I Sigismund se takoðer spremao na konaèni napad, i u tu svrhu uspio je razdvojiti Hrvoja i Nelipiæe, ali samo kratkotrajno, jer se Nelipiæ uplašio kada je Ladislav poèeo dijeliti njegove posjede svom vjernom Hrvoju. Rat je zapoèeo 1407. g., a u njemu su na strani Bosanaca sudjelovali èak i Turci. Bili su to prvi neposredni dodiri Maðara i Turaka na bosanskom tlu. Napad Ugarske išao je u dva smjera, jedan prema Donjima Krajevima gdje je bio Hrvoje i jedan dolinom rijeke Bosne. Obje vojske imale su neznatan uspjeh, ali su unijeli strah meðu Bosance. Sigismund se ubrzo vratio u Ugarsku i spremio na ponovni rat 1408. g. Zanimljivo je da su Bosanci uvijek znali kada æe Sigismund napasti, jer je on o tome uvijek obavješæivao Dubrovèane, a oni bosanskog kralja. Novi pohod Sigismunda ipak je imao uspjeha, te se on iz njega vratio sa 171 zarobljenim velikašem koje je u Doboru dao poubijati. Tim porazom položaj Tvrtka II. je naglo oslabio i poèeli su ga napuštati i neki moæniji velikaši. Sigismundov uspjeh u Bosni natjerao je njegove protivnike da se mire s njime. Potkraj 1408. g. to je uèinio i sam vojvoda Hrvoje. Sigismund si je tim mirenjem

56

htio osigurati prava na Dalmaciju, ali preduhitrio ga je Ladislav koji ju je prodao Veneciji za 100.000 dukata.

1409. na bosanskom prijestolju ponovno vidimo Stjepana Ostoju. Hrvoje je i dalje ostao na strani ugarskog dvora, a uz Ostoju je stao vojvoda Sandalj. Ostoja ipak nije gospodario cijelom Bosnom, jer je u Donjim Krajevima samostalno gospodario Hrvoje. Meðusobni sukobi Hrvoja i Radivojeviæa, te Ostoje završili su mirenjem, pri èemu je sam Sigismund priznao Ostoju za kralja i time je došlo i do izmirenja Bosne i Ugarske. Taj mir je sklopljen 1410. g., ali nije dugo trajao zbog svaðe Sigismunda i Sandalja oko prodaje Ostrovice. Veæ 1411. došlo je do novog rata. Sve se riješio sveopæim pomirenjem 1412. g. na ugarskom dvoru.

GRAÐANSKI RAT U BOSNI1413. Hrvoje je zaposjeo neke posjede Sandalja Hraniæa, što je ražestilo Sigismunda te ga je ovaj proglasio odmetnikom i dozvolio ostalim velikašima da ga napadnu. Kad je vidio na nema izlaza, Hrvoje se obratio Turcima i uvukao ih u rješavanje unutarnjih sukoba, pa mu se pripisuje nezahvalna zasluga da je doveo Turke u Bosnu. Turci su u Bosnu upali 1414. g. i natjerali neke bosanske velikaše da sklonište potraže u Dubrovniku. Upad Turaka imao je dvojaki znaèaj: prvo izoliranje vojvode Sandalja, a drugi potiskivanje Stjepana Ostoje i vraæanje Tvrtka II. na vlast, kojemu su bili naklonjeni Turci. Njega su Turci nametnuli kao protukralja jer je Ostoja sve više gubio vlast. Turci su se brzo povukli iz Bosne noseæi sa sobom bogat plijen koji su tamo opljaèkali. U Bosni su ostavili dva kralja i zavaðene velikaše. Turske prodore u Bosnu Sigismund nije mogao mirno promatrati, i kanio ih je otjerati. Tako je ugarska vojska pod vodstvom Ivana Gorjanskog koji su došli èak do Doboja. Do bitke je upravo došlo tamo 1415. g., a završila je porazom ugarske vojske, koja se od tada više neæe puno desetljeæe miješati u prilike u Bosni.

1415. g. bosanski velikaši su se na stanku dogovorili da ubiju kneza Pavla Radenoviæa, što su i uèinili s namjerom da podijele njegove posjede. To ubojstvo je izazvalo graðanski rat u Bosni. Sin Pavla, Petar, pobjegao je iz zatoèeništva i sa Turcima poveo borbu protiv Sandalja i Ostoje. U tijeku tih sukoba 1416. g. umire vojvoda Hrvoje. Njegova smrt dala je povoda brojnim velikašima da se pomame za njegovim posjedima. Najviše se okoristio Ostoja koji se oženio njegovom udovicom i tako pod svoju vlast doveo Jajce i još neke zemlje u zapadnoj Bosni. Sukobi obitelji Kosaèa i Pavloviæa toliko su bili jaki da ih je pokušao pomiriti i sam turski sultan. Tada je održan stanak na kojem je za unutarnje sukobe okrivljen Ostoja, kao ubojica Pavla, i nareðeno je da ga se uhvati. No on je za to saznao i pobjegao. Kad su Turci zbog unutarnjih sukoba napustili Bosnu, Ostoja je to iskoristio i skrojio definitivni plan uništenja vojvode Sandalja i nekih bosanskih velikaša, s ciljem ponovnog jaèanja centralne vlasti. U tome ga je sprijeèila smrt 1418. g.

Za novog kralja izabran je njegov sin Stjepan Ostojiæ, koga su podržavali Pavloviæi i ostala bosanska vlastela. Rat sa Sandaljem je nastavljen. 1419. izbio je novi sukob Kosaèa i Pavloviæa. Kosaèe ponovno traže pomoæ Turaka s kojima u Bosnu dolazi opet

57

Tvrtko II. On je brzo pronašao nove pristalice, meðu kojima i Sandalja. Stjepan Ostojiæ sve više gubi vlast, a konaèno je gubi 1421. kada se Tvrtko II. okrunio za bosanskog kralja. Konaènom padu Ostojiæa pripomoglo je i mirenje bosanskih velikaša Pavloviæa i Sandalja.

USPON BOSNE ZA TVRTKA II. TVRTKOVIÆA (1420-1443)

Nakon ponovnog dolaska na vlast Tvrtka II. neki feudalci poèeli su podržavati Vuka Kotromaniæa (Baniæa), koji se predstavljao kao zakoniti potomak loze Kotromaniæa. On se nalazio u Dubrovniku, jer su Dubrovèani bili ljuti na Tvrtka zbog prijateljskih veza sa Mlecima. Kad je pak Tvrtko prekinuo veze s Mlecima, otkazali su mu gostoprimstvo. 1425. Tvrtko II. sklopio je s posredovanjem Dubrovèana mir s ugarskim kraljem, ponajprije zbog opasnosti od Turaka. To prijateljstvo nastojao je iskoristiti i u ratu protiv srpskog despota Stefana Lazareviæa u sukobu oko Srebrenice. Iako je uspio zauzeti Srebrenicu, Lazareviæ ju je brzo ponovno osvojio, a sam Tvrtko II. morao je bježati u utvrðeni Bobovac, gdje je ubrzo sklopljen mir. Velikaše koji u tom sukobu nisu podržavali Tvrtka, kaznio je oštro, što je pokazalo da kraljevska vlast ponovno jaèa. On izdaje povelje bez privole stanka i njemu u prilog idu i stalne borbe Kosaèa i Pavloviæa. 1426. g. došlo je do ponovne provale Turaka koji su prodrli u tom pohodu sve do Hrvatskih zemalja. Nakon još jednog kaznenog pohoda protiv Stevana Lazareviæa 1427. g. koji je bio sklopio savez s Sigismundom, Turci više nisu provaljivali u Srbiju i Bosnu. To je dalo moguænost Tvrtku II. da se još više veže za ugarski dvor, ženidbom za Doroteju Gorjanski. Drugu vladavinu Tvrtka II. obilježava i gospodarski uzlet Bosne i poèetak trgovaèke ekspanzije prema susjedima. Najbrojniji su bili Dubrovaèki trgovci koji su trgovali u Europi posebno traženim srebrom.

PONOVNO SLABLJENJE BOSNE (UNUTARNJI SUKOBI) 1433. vodili su Bosanci s Dubrovèanima tzv. Konavalski rat, zbog posjeda koje je Radoslav Pavloviæ prodao Dubrovèanima, ali ih je kasnije htio silom povratiti. U taj rat umiješali su se još i Turci, a sve je završilo mirom. No taj sukob dao je moguænost Turcima da ponovno interveniraju u Bosni. Došlo je i do ponovnih sukoba sa Srbima koji su se uvukli o ovaj rat. Uz despota Ðuraða Brankoviæa stao je i vojvoda Sandalj. I sam Tvrtko II. je svojim arogantnim ponašanjem stvorio oko sebe krug neprijatelja. Turci, koji su bili ljuti jer su bili iskljuèeni u pregovorima Radoslava Pavloviæa i Dubrovèana, odluèili su kazniti Tvrtka II. i poslali su na njega kaznenu vojnu ekspediciju koja je ponovno proharala Bosnom. S Turcima je došao ponovno u Bosnu i Radivoj Ostojiæ, protukralj. 1432. g. Bosnu je napao i Ðurað Brakoviæ u savezu s vojvodom Sandaljem. U ovom ratu više sreæe imao je Ðurað Brankoviæ kojem su pomogli Turci koji su neprestano napadali Tvrtka. Tada se Tvrtko II. obratio ugarskom dvoru za pomoæ, ali ostaje bez podrške. Kad ga je napustio i Radoslav Pavloviæ i stao na stranu Brankoviæa, Tvrtko je bio konaèno izoliran i napušten od svih, dok su bosanski velikaši stali uz Ostojiæa. Ðurað Brankoviæ ubrzo je nakon uspješnih osvajanja okonèao svoj pohod, a Tvrtko II. je 1433. g. ne mogavši se više opirati morao napustiti zemlju. Tako je u Bosni ponovno do izražaja došla premoæ velikaša koji postaju presudan faktor u donošenju najvažnijih odluka. 1344. Tvrtku je pomogao ugarski kralj, kada je njegova vojska pod

58

vodstvom Matka Talovca uspjela povratiti neke posjede. Ipak taj boravak ugarske vojske u Bosni bio je kratkotrajan zbog opasnosti od Turaka. Tvrtko II. u to vrijeme boravi na ugarskom dvoru, gdje se èak izmiro sa despotom Brankoviæem. Dok je Tvrtko II. boravio izvan zemlje, u Bosni se nalazio protukralj Radivoj kao samozvani vladar, bez priznanja izvan zemlje. Njegov ugled i položaj uvelike je zavisio od volje vojvode Sandalja, sve do njegove smrti 1435. g. Njega je na posjedima naslijedio Stjepan Vukèiæ-Kosaèa. Ubrzo iza smrti vojvode Sandalja došlo je do sukoba vojvode Stjepana Vukèiæa i Radoslava Pavloviæa, na èiju stranu su stali i brojni velikaši, pa i sam kralj Tvrtko II. i ugarski kralj koji su se htjeli osvetiti Kosaèama i proširiti svoje posjede. Tako je Bosnu zahvatio novi graðanski rat. Vojvoda Stjepan zatražio je tada pomoæ Turaka, koji su ponovno proharali Bosnom. Kosaèa je brzo uz pomoæ Turaka povratio izgubljene posjede, a Tvrtko II. je ponovno pobjegao.

1436. g. u Bosni su se dogodili važni dogaðaji: izmirili su se Radoslav Pavloviæ i Stjepan Vukèiæ, a kralj Tvrtko II. se vratio u Bosnu i to kao turski vazal. Od tada Turci nisu neko vrijeme prisutni u Bosni, a Tvrtka II. priznali su za legitimnoga kralja. Od 1437. g. Stjepan Vukèiæ ponovno ratuje protiv Radoslava Pavloviæa. Te sukobe iskorištavaju opet Turci za ponovne upade u Bosnu. Tvrtka II. vidimo sad na jednoj sad na drugoj strani, ali njegov pomirljiv stav prema Kosaèi više ga je nagnao na posredovanje u moguæem izmirenju. Svoju aktivnost obnavlja potpomognut Turcima i protukralj Radivoj. Upravo zbog tih aktivnosti Turaka ponovno slabi utjecaj Tvrtka, a Kosaèa se priklonio na stranu protukralja Radivoja. Takvo stanje nagnalo je Tvrtka II. da se prikljuèi njegovom protivniku Radoslavu Pavloviæu. U to vrijeme dogodile su se i promjene u Ugarskoj, gdje je 1439. umro kralj Albert. Tu promjenu želio je iskoristiti Tvrtko II. podržavajuæi izbor Vladislava Jageloviæa za kralja, a to prijateljstvo okrunjeno je i sporazumom o zajednièkom istupu protiv Turaka. Tim savezom nadao se Tvrtko sprijeèiti daljnje jaèanje vojvode Stjepana Vukèiæa. Krajem 1440. g. Bosna je i dalje prolazila kroz unutarnja previranja u kojima i dalje dominiraju ratni sukobi Radoslava Pavloviæa i Stjepana Vukèiæa-Kosaèe. Krajem 1411. u jeku sukoba umire vojvoda Radoslav Pavloviæ. Njegov nestanak nije išao na ruku Tvrtku II. jer je sada sve više jaèao Stjepan Kosaèa, a svoju aktivnost obnavlja i protukralj Radivoj. Tvrtko traži pomoæ od Venecije, ali ona mu ne odgovara potvrdno, prihvaæajuæi samo da mu pruži sklonište u sluèaju da mora bježati.

Nove aktivnosti u Bosni uzrokovati æe papin apel 1443. na ustanak protiv Turaka. U tijeku priprema za rat Tvrtko se ponovno sukobio s Kosaèom koji je ratovao s Venecijom oko Zete. Ipak posredovanjem Dubrovèana bio je zakljuèen mir. To je pogodovalo kralju da se prikljuèi pripremama Ugarske za rat s Turcima. No u tome ga je prijeèila smrt 1443. g. Novi bosanski kralj postao je Stjepan Tomaš, nezakoniti sin Stjepana Ostoje, a smjena je provedena bez veæih potresa.

STJEPAN TOMAŠ (1443-1461)

1443. Bosna je dobila novoga kralja, Stjepana Tomaša. Iako je celjski pretendent pozivao na ugovore s bivšim kraljem o nasljeðivanju u sluèaju da nema muškog potomka, ipak je

59

posredovanjem Janka Hunyadija ugarski kralj Vladislav priznao Stjepana Tomaša za kralja. On je brzo na svoju stranu uspio pridobiti i Ivaniša Nelipiæa, a uspješno je ratovao i protiv Stjepana Kosaèe. Trpeæi gubitke Stjepan Kosaèa se obraæa napuljskom kralju na dvoru Aragonaca. No èini se da nije imao mnogo uspjeha. 1444. godine potpisano je primirje. Stjepan Tomaš tada se prikljuèio snagama ugarskog kralja koje su se pripremale za rat s Turcima, ali je ipak u Veneciji osigurao sklonište u sluèaju da Turci zauzmu Bosnu. Koristeæi kršæansku koaliciju Tomaš je ponovno napao vojvodu Stjepana, ali kad je ovaj sklopio savez s despotom Ðuraðom Brankoviæem njegov položaj se bitno pogoršao. Pomoæ od Venecije koja je bila njihova protivnica nije stizala, tako da je Stjepan Tomaš bio primoran ponovno svom snagom, sada uz pomoæ Ivaniša Pavloviæa, udariti na Stjepana Kosaèu. No, zbog nadiranja Turaka kralj se morao nakon prvotnih uspjeha povuæi u centralnu Bosnu. Tomaš je uvidio da se neæe moæi tako lako obraèunati s Kosaèom, pa mu nije preostalo ništa drugo nego da se pomiri s njime. To se i dogodilo 1446. godine. To je još više uèvršæeno ženidbom Stjepana Tomaša i Katarine, kæeri Kosaèe. To je neko vrijeme osiguralo mir i spokojstvo cijele kraljevine. I s ostalim susjedima imali su dobre odnose, osim sa Srbima s kojima su ratovali oko Srebrenice. Na kraju su se Ðurað i Stjepan Kosaèa nagodili da dijele prihode rudnika. Ojaèan položaj Stjepana Tomaša omoguæio je i meðunarodno priznanje bosanske kraljevine, i to 29. svibnja 1445. god. kada je Stjepan Tomaš potvrðen od pape za bosanskog kralja. No ubrzo je došlo do novih unutarnjih sukoba, kada se Stjepan Kosaèa ponovno približio despotu Ðuraðu na štetu kralja Tomaša. Kosaèa se toliko osamostalio od kralja da je 1448. god. uzeo titulu hercega zemlje kojima je gospodario, pa je otuda i naziv Hercegovina. No u sukobu kralj je imao više sreæe i povratio je Srebrenicu. No do mira je došlo 1450. g. kada se Kosaèa našao u ratu s Dubrovèanima (drugi konavalski rat). Tu su se još umiješali i Turci tako da je vojvoda Stjepan prihvatio pregovore sa Dubrovèanima 1454. g.

U to vrijeme turski sultan Mehmed II. zauzeo je Carigrad 1453. godine. Bio je to potresni dogaðaj za cijelu Europu. U Bosni i dalje ratuju Kosaèa i Tomaš, sada i oko posjeda bana Talovca, a to suparništvo nagnalo je hercega Stjepana da ponovno dovede Turke u Bosnu. Kad su Talovèeve posjede naslijedili njegovi sinovi pod zaštitom Venecije, dvojica suparnika su se pomirila i približila ugarskom dvoru, gdje je protiv Turaka uspješno ratovao Janko Hunyadi. Kad su poèela turska pripremanja na osvajanje Smedereva i Beograda, zatražili su oni od Bosanaca ustupanje nekih gradova i velika potraživanja u namirnicama. Sve to davalo je signal da Turci žele osvojiti Bosnu. Kralj se tada obraæa papi za pomoæ i 1455. bio je primljen u zaštitu Svete Stolice. Ipak olakšanje je donio poraz Turaka kod Beograda, ali nove nevolje donijela je kuga koja je poharala ugarskom i bosanskom vojskom. 1458. g. Turci ponovno provaljuju u Bosnu i haraju zemljama hercega Stjepana, a kasnije još jednom kada su Bosanci nakon smrti despota Lazara zauzeli neke gradove na bosanskoj strani Drine. U Ugarskoj na prijestolje dolazi Matijaš Korvin, kojem 1458. g. na sabor u Segedin odlazi Tomaš, i tamo dobiva potvrdu za plan da sina Stjepana Tomaševiæa ženidbom postavi na mjesto srpskog despota. Dok je bosanski kralj boravio u Ugarskoj, u Bosnu su u velikom broju provalili Turci i natjerali Stjepana Tomaševiæa na bijeg. Stigao je u Smedereve i 1459. g. se tamo vjenèao i prolašen je za srpskog despota. No Turci su u jeku slavlja došli pod grad i prijetili da æe ga osvojiti. Tomeèeviæ je odluèio predati Smederevo pod uvjetom da mu

60

se poštedi život. To je i uèinjeno, ali time je na njega pala ljaga predaje Despotovine Turcima, što se i uzima za njen konaèni pad. Na to se razljutio Matijaš Korvin, optužujuæi Bosance da su èak prodali Despotovinu. No kralj je uspio papu uvjeriti da je to krivo, i kao znak privrženosti katolièkoj crkvi poèeo progoniti èlanove “crkve bosanske”. To je pak išlo na ruku Turcima koji su ih uzimali u zaštitu i tamo prelaziti na islam. Padom Despotovine Turcima je bio osiguran ulaz i u Bosnu. Kralj sve više popušta zahtjevima sultana koji traži prolaz u Slavoniju, te tako pod tursku vlast dolazi Usora, Srebrenica i Zvornik. To je ljutilo hercega Stjepana, koji se nije pomirio s kraljem sve do njegove smrti 1461. god. Neki smatraju da su ga èak ubili njegov sin i njegov brat Radivoj. Smrt kralja Tomaša ubrzala je propast Bosne i njen pad pod Turke.

STJEPAN TOMAŠEVIÆ I PAD BOSNE I HERCEGOVINE POD TURKE (1461-1463)

Tomaševiæ je pokušao izvuæi Bosnu iz izolacije i oprati je od prljavih optužaba. No to je bilo teško jer je svijetom poèela kružiti prièa o umorstvu kralja. Jedino se uspio pomiriti sa Stjepanom Kosaèom. Papa ga je 1461. g. okrunio za kralja Bosne. Njegovi osvajaèki planovi prema Hrvatskoj doveli su ga u sukob s ugarskim kraljem Matijašom, ali su se uz posredovanje pape pomirili. U samoj Bosni veliki broj stanovništva poèeo je prelaziti na stranu Turaka koji su ih mamili raznim privilegijama. Upad turske vojske zapoèinje svaðom Vladislava Hercegoviæa koji je bio u sukobu s ocem Stjepanom oko podjele posjeda. Kad je on zatražio intervenciju Turaka zavladao je 1462. g. strah u Stjepanovim zemljama od dolaska Turaka. Kad je pak sultan od njega poèeo tražiti 100.000 dukata ili tri grada, te zabranio bilo kakve veze sa papom i Venecijom, Kosaèa je to odbio i zato bio kažnjen. Poražen je od Turaka na Breznici i u njegove posjede stavljen je Vladislav da upravlja. Turska je vojska podijeljena u dva dijela. Jedan je išao u pravcu Save sa zadatkom da sprijeèi povezivanje ugarske vojske sa bosanskom, a druga je krenula u potjeru za kraljem Tomaševiæem, koji se kretao prema Kljuèu. Njega je pratio Mahmud-paša u namjeri da ga uhvati živa. U Kljuèu je kralj bio zarobljen i predan sultanu uz obeæanje da mu se ništa neæe dogoditi. No to obeæanje sultan nije izvršio, veæ je dao pogubiti kralja i njegovog strica Radivoja. Njihovim smaknuæem, nakon što je veæ pao Bobovac, Turci su 1463. god. pokorili èitavu Bosnu. Bilo je i otpora, ali i velikog rasula što je Turcima olakšavalo posao. Herceg je bio donekle pošteðen osvajanja u Humu. Kad se pomirio sa sinom krenuo je u borbe s Turcima i uspio povratiti neke gradove. Tada se i u Europi javlja inicijativa za osloboðene Bosne od Turaka, te 1463. papa Pio II. objavljuje križarski rat protiv Turaka. Odazvao se Matijaš Korvin, koji je sam stao na èelo vojske koje je upala u Bosnu te je tom prilikom osloboðeno Jajce i zapadna Bosna, a na istoku Srebrenica. Tu su tada formiranje dvije banovine: Jajaèka i Srebrenièka. Sultan je tada krenuo u opsjedanje Jajca, ali nije imao uspjeha. 1464. izbio je novi razdor u obitelji Kosaèa. Turci su veæ prije poèeli osvajanja hercegovih zemalja, ne gledajuæi više kome zemlja pripada. Stjepan je nešto prije smrti sastavio testament iz kojega je izostavio sina Vladislava, a nakon smrti naslijedio ga je mlaði sin Vlatko. On se pomirio s Turcima i plaæao im danak, ali 1471. poèinju Turci nova osvajanja. U to vrijeme obnavlja Matijaš Korvin bosansko kraljevstvo i za kralj postavlja Nikolu Iloèkog,

61

a sultan pak za kralja postavlja svog namjesnika Matiju Vojsaliæa. Zemlje hercega Vlatka bile su uskoro dokrajèene. Njegov brat Stjepan prešao je na islam i uzeo ime Ahmed Hercegoviæ. Novi sultan Bajazit odluèio je potpuno dokrajèiti postojanje Hercegovine, te je tijekom 1481. opsjedao Novi gdje su bile dvije kule. Jednu su držali Ugri, a jednu Vlatko koji se predao i odustao od borbe. Ugarska vojska se kratko održala, ali je i ona kapitulirala. Padom Novog konaèno je pala Hercegovina. Jedino su još ostale zemlje na sjeveru koje su držali Berislaviæi do Mohaèke bitke, te su time nestali posljednji samostalni krajevi bosansko humskog kraljevstva.

VI. GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI

VI. GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI O POVIJESTI Povijest je znanost o dogaðajima i promjenama meðu ljudima. Ona se ne obazire na sve dogaðaje, veæ samo na one koji imaju historijsku važnost ili ih prate historijske posljedice. Povjesnièar treba stoga iznositi samo ono što je historijsko, tj. od historijskog znaèaja. Povijest nas uèi upoznavati velike politièke istine što vrijede za sve narode i sva vremena. Ona nam proširuje duhovni pogled te nam po njoj postaje jasna i sama sadašnjost. Ona nam izoštrava smisao za realnost, obogaæuje naše nazore o životu, omoguæuje nam toèno poznavanje ljudi i pokazuje snagu ideja. Ona nas uèi kako svaki uzrok u razvitku ljudstva prate nužno i njegove posljedice.

IZVORI Povijest se gradi na izvorima. Izvori su tragovi što su nam preostali od misli i djela minulih naraštaja. Gdje nema izvora, tamo nema ni povijesti. Od izvora najvažniji su pored natpisa, novaca, oruða, oružja i ostataka graðevina i ono što je napisano (isprave, spisi, korespodencija, ljetopisi, povijesna djela). Njihova je vrijednost u toliko veæa, koliko su bliži onom dogaðaju o kojem govore. Najveæim se dijelom ti izvori èuvaju u rukopisu po raznim knjižnicama i arhivima. Na tim izvorima povjesnièari grade povijesnu istinu i stoga je važno da na osnovi vjerodostojnih izvora daju istinitu sliku o dogaðajima.

Izvorom se smatra sve ono iz èega se može crpsti historijsko znanje. Oni se dijele na: preostatke i tradiciju (ili predanja). Meðu preostacima su važni, uz ostalo, kao izvori prvog reda spisi i isprave. U tradiciju spadaju anali i ljetopisi. Pored njih istièu se kronike koje idu od tzv. stvaranja svijeta, pa sve do vremena u kojem sastavljaè živi. Ostali su izvori biografije, rodoslovlja i žitije. Sa stajališta kritike prema odnosu na dogaðaje ili procesu o kojem govore oni se mogu podijeliti na: izvore prvog reda i izvore drugog reda.

Arheologija se bavi iskapanjem preostataka koji su raznovrsni (ljud. kosti, arhit. spomenici i graðevine, pisma, darovnice, povelje, zapisi, natpisi – epitafi). Znaèajni su i sadržaji grobova, posebno za išæitavanje društvenih, kulturnih i religijskih prilika.

62

Preostacima se posebno bavi PPZ etnologija. U materijalne spomenike spada i povijesna mapa, koja nam daje imena starih toponima. U materijalno spadaju i grafike i crteži. Sve su to izvori drugog reda, jer ne daju èvrstu garanciju povijesne istine.

Izvori prvog reda su pisma, povelje, zapisi, natpisi, odluke, sve ono što je nastalo u datom vremenu na odreðenom prostoru i zabilježeno autentièno. Za pisane spomenike potrebna je povijesna kritika zbog intabulacije (umetanja novog imena). Povijesnom kritikom analizira se povelja ili neki pov. dokument, njen sadržaj i osobe koje u njemu sudjeluju.

Domaæi izvori su oni koji su pohranjeni u domaæim arhivima, tj. dokumenti pisani na ovom prostoru. No i strani arhivi i dokumenti donose podatke o dogaðanjima na ovim prostorima. U arhivu u Zadru su naðeni prvi pisani tragovi iz vremena kasnog srednjeg vijeka. U najranijem periodu malo je saèuvanih pisanih podataka, ali se oni mogu rekonstruirati iz stranih spisa. Njih dijelimo na: istoène (bizantske) i zapadne (franaèke, mletaèke, njemaèke, talijanske).

Najvažniji izvori za doseljavanje Slavena su:

-Pseudocezarije u djelu »Dijalozi« s poè. 5. st.

-Prisk, koji u 6 knjiga "Bizantijska historija" opisuje svoj boravak na dvoru hunskog voðe Atile. Njegova povijest utjecala je dosta na Prokopija iz Cezareje, te na neke zapadne pisce (Iordanes). Za nas je znaèajan jer se prvi puta u nekom pisanom spomeniku piše o Saloni i Sirmiumu.

-Prokopije iz Cezareje u svom djelu dopune knjige "De bellis" u kojima opisuje dogaðaje na dvoru Justinijana. Ono nam otkriva mnogo podataka o životu iza kulisa. Zovu je još i "Tajna historija". On perom oštro šiba politku Justinijana prema Podunavskim Slavenima. Za Slavene je to najznaèajniji izvor koji dokazuje da smo slavenskog podrijetla.

-Menandar Protektor (2. pol. 6. st.). On je posebno znaèajan za geografe jer daje brojne podatke.

-Teofilak Simokrata je nastavljaè Protektorov, koji govori o pokrštavanju južnih Slavena. Bio je tajnik biz. cara Heraklija i prefekt u provinciji Egipat. Najznaèajnije mu je djelo "Historija" u ( knjiga. To je djelo izvor za borbu Biznata s Avarima i Slavenima prilikom njihovog doseljavanja.

-Konstantin VII. Porfirogenet, car od 912. god. Ostavio je 4 djela: "Život djeda Bazilija" koje malo govori o Slavenima, "De prefekturis" gdje govori o prefekturama i tematskom ureðenju (tema Dalmacija), "De ceremonis aure bisantine" koje govori o ceremonijama na dvoru i "De administrando imperio" gdje u poglavljima 28-32 govori o doseljavanju Hrvata i 12 župa, te spominje najstarije gradove u Dalmaciji. Djelo je prvi puta objavljeno 1611. g., a kod nas su objavljenja samo ona poglavlja koja se odnose na

63

Hrvatsku. Od hrvatskih prijevoda najznaèajniji je Nikole Tomaševiæa "Život i djelo Konstantina Porfirogeneta", te Božidar Ferjanèiæ "Vizantijski izvori za povijest naroda Jugoslavije". U 29. poglavlju opisuje Dalmaciju i otoke, zatim upad Saracena u 9. st.. U 13. poglavlju govori kako su Hrvati osvojili Dalmaciju. Ovdje saznajemo podrijetlo imena Hrvat, a završava periodom tomislava. On jasno opisuje moæ Hrvatske i njene granice, te vojnu silu. Tomislava ne naziva kraljem, jer ga smatra svojim vazalom.

-Kekaomenos – važni podaci za grad Zadar.

-Ivan Skilica – djelo "Kronika" donosi podatke o Petru Krešimiru III., kao i razdoblju Samuilovog Carstva i Bazilija II.

-Brijenije – govori o ustanku Vojteha u makedoniji što je u vezi s Dukljom

-Anakomnen – donosi podatke o ratovima Bizanta i Normana

-Ivan Zonara – Epitome i Pisma

ZBIRKE ISPRAVA OD 1102-1526. Glavne objavljenje zbirke izvora za hrvatsku povijest su ove:

1. Franjo Raèki: Documenta historiae croaticae periodum antiquam ilustrantia, Zagreb, 1887., JAZU; u kojem je sabrao sve što se odnosi na hrvatsku prošlost do godine 1102.

2. Tadija Smièiklas, Emilije Laszowski, Marko Kostrenèiæ: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1904-1934.; u tom djelu sakupljene su isprave od 1102. do 1400. g.

3. Ivan K. Tkalèiæ: Monumenta historica lib. reg. civitatis Zagrabiae, Zagreb, 1889-1905.; u tom su djelu objelodanjeni srednjovjekovni historijski spomenici grada Zagreba

4. E. Laszowski: Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, Zagreb, 1904-1908.; sadrži srednjovjekovne historijske spomenike plemiæke opæine Turopolja.

5. I. K. Sakcinski: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1861-1862.; U tom djelu Sakcinski je sakupio sva najznaèajnije isprave i saborske zakljuèke što se odnose na hrvatsku prošlost do 1848. g., a rasvjetljuju državno-pravne odnose Kraljevine Hrvatske posebno prema Kraljevini Ugarskoj.

6. I. K. Sakcinski: Acta Croatica, Zagreb, 1863.; U tom djelu Sakcinski je sabrao isprave napisane hrvatskim jezikom u vremenu od XII. - XVI. st.

7. Šime Ljubiæ: Listine o odnošajih izmeðu Južnoga Slavenstva i Mletaèke Republike. Zagreb, 1868-1891, JAZU; U tom je djelu objelodanjena bogata graða mletaèkog državnog arhiva koja osvjetljuje odnose Mletaèke Republike i Južnih Slavena, u prvom redu s hrvatskom Dalmacijom od 960. do 1479. g.

64

8. Augustin Theiner: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Rim, 1859-1860.; U tom djelu Theiner je objavio spise o odnosima izmeðu Svete stolice i Ugarske i Južnih Slavena (Vetera monumenta Slavorum meridionalium historicam illustrantia, izdao biskup Strossmayer o svom trošku).

9. Euzebije Fermendžin: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica, Zagreb, 1892.; Isprave o povijesti srednjovjekovne Bosne

10. Fran Miklosich: Monumenta Serbica, Beè, 1858.; p. Bosne

11. Medo Puciæ: Spomenici srpski od 1395-1423, Beograd, 1858; p. Bosne

12. Vjekoslav Klaiæ: Acta Keglevichiana annorum 1322-1527, Zagreb, 1917., JAZU; srednjovjekovne isprave porodice Kegleviæa.

13. Samuil Barbas: Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budimpešta, 1897. i Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, Budimpešta 1910-1913.; srednjovjekovne isprave porodica knezova blagajskih od plemena Baboniæa i knezova Krèkih Frankopana.

14. Šandor Horvath: Cod. dipl. comitatum Dubicza, Orbasz et Szana, Budimpešta, 1912. i Banatus, castrum et oppidum Jajcza, Budimpešta, 1910-1913.; isprave Sanske, Vrbaške i Dubièke, te banovine Jajaèke.

PISCI Meðu ljetopiscima i piscima o hrvatskoj povijesti istièe se u prvom redu bizantski car Konstanin Porfirogenet, koji je izmeðu 948. i 952. napisao djelo s nazivom “De administrando imperio”. U tom djelu, glave 29. i 30., iznio je najstarije vijesti o Hrvatima i Srbima od njihova doseljenja na jug pa sve do polovine X. st. To je napisao poglavito na osnovi izvještaja što ih je dobio od svojih pouzdanika iz bizantskih gradova onoga vremena.

Domaæa historiografija javlja se tek u XII. st. To je spis Ljetopis popa Dukljanina, sastavljen uglavnom od dva razlièita djela. Prvi dio sadržava zbirku razlièitih izoblièenih dogaðaja, kojima je najveæim dijelom nemoguæe odrediti mjesto povijesti. Drugi dio je usmeno prièanje starca i pamæenja samoga pisca, barskog katolièkog sveæenika, o razlièitim dogaðajima koji su se zbili u Duklji u XI. st. i u 1. polov. XII. st. Prvi dio je vrlo rano dospio u hrvatsku gdje je preveden na hrvatski, a kasnije mu je dodan i opširan opis prijeke smrti kralja Dmitra Zvonimira, sa sumnjivom jezgrom. Sve do XVII. ova redakcija Ljetopisa bila je glavni izvor historijskih znanja za Hrvate. Vrijeme pisanja ovog rodoslova je negdje izmeðu 1150. i 1180. Smatra se da je autor Grgur, barski biskup iz porodice Medijevaca. Dva su saèuvana teksta, jedan u arhivi Vatikana, a drugi je talijanski prijevod Maura Orbinija u knjizi "O kraljevstvu Slavena" (1601.), a Ivan Luèiæ je utvrdio da se na nekim mjestima razikuje od originala. Objavio ga je njemac Schwankner u djelu "Pisma kraljevine Ugarske". Kod nas je najzaslužniji Ivan Crnèiæ.

65

Ovaj rodoslov je važan zbog toga što donosi najstariju povijest Crvene i Bjele Hrvatske, ali sa mnogo nedoslijednosti. Govori o održavanju sabora i krunjenu kralja Budimira koji je podijelio državu (Crvena Hrvatska – od Trima do Draèa i Bijela od Vinodola do Dunava i donja Dalmacija). Zbrka je i u redoslijedu hrv. vladara, pa tako Tomislava smatra potomkom Budimira, a ne poznaje ni genezu maðarskog naroda. Hrvatsku redakciju uredio je Papaliæ koji ju je poklonio Maruliæu koji ju je preveo na latinski.

Mnogo važniji pisac je Toma Arhiðakon. One je napisao kratko vrijeme prije smrti povijest svoje crkve “Historia Salonitana”, dodajuæi u nju mnogo svojih osobnih, ali i opæepolitièkih doživljaja. Kao voða latinske stranke, èesto je tendenciozan, pakostan i pristran u odnosu na Hrvate. Ipak je on najodlièniji i najznaèajniji srednjovjekovni pisac dalmatinske povijesti. Posebnu važnost u njegovu djelu ima dio koji govori o vremenu Hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira, te o tatarskoj najezdi za vrijeme Bele IV. Saèuvana je u nekoliko prijepisa, od kojih se najstariji nalazi u kaptolskom arhivu u Splitu. Posljednje izdanje je uredio Raèki.

U XIV. st. isticao se i mletaèki ljetopisac, dužd Andrija Dandolo, koji u svom djelu “Chronicon Venetum” donosi mnoštvo podataka na osnovi pouzdanih izvora mletaèkog arhiva, o mletaèko-hrvatskim odnosima do 1280. g.

U XV. st. djelovao je ugarski pisac Ivan Thuroczy od Szentmihalya, koji je napisao “Chronica Hungarorum”.

Posebno dragocjen opis opsade Sigeta, što ga je hrvatskim jezikom napisao neki oèevidac, najvjerojatnije tajnik Nikole Zrinskog Franjo Èrnko. To je prvi opsežniji historijski spis napisan na hrvatskom jeziku.

Varaždinski župnik Antun Vramec sastavio je prvo hrvatsko štampano historijsko djelo “Kronika” koja je posebno važna za XVI. st.

Najznaèajniji historièar je pak Nikola Ištvanffy, ugarski propalatin i slavonski velikaš, koji je u svom djelu “Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV” obuhvatio vrijeme od 1490. do 1606. g.

PACTA CONVENCTATo je dokument kojim je dvanaest hrvatskih plemena slopilo sporazum s Kolomanom o ujedinjenu kraljevina Hrvatske i Ugarske. Koloman koji ne želi ratovati s Hrvatima i èije pravo na Hrvatsku èak potvrðuje i papa, dolazi u Hrvatsku da s plemstvom utanaèi sporazum. U dokumentu se 12 plemena nagodilo s Kolomanom da æe ga priznati za kralja, obvezavši ga pri tome na posebnu krunidbu hrvatskom krunom. Tako je nastala personalna unija Hrvatske i Ugarske. Zauzvrat Koloman priznaje hrvatskom plemstvu njihovu staru baštinu, osloboðenje od plaæanja zemljarine, a kao obvezu im namæe da daju po 10 konjanika svako pleme kad kralj kreæe nekamo u vojnu. Isto tako ureðeno je da æe kralj za namjesnika imenovati bana, izdavati darovnice i privilegije, ubirati poreze i uživati zemlju izumrlih plemiæa.

66

HRVATSKA HISTORIOGRAFIJAHrvatska historiografija poèinje tek u 2. polov. 17. st., kada je zagrebaèki kanonik, barun Juraj Rattkay, izdao 1652. g. prvu sustavno napisanu hrvatsku historiju (Memoria regum et banorum regnorum Dalamatiae, Croatiae et Sclavoniae). To je djelo ipak za starije doba osnovano na nepouzdanim izvorima, a danas ima vrijednost samo za pišèevo doba. Najznaèajnije je da Rattkay ipak razlikuje strogo Hrvatsku od Ugarske.

Mnogo je bolje djelo Trogiranina Ivana Luciusa koje je izdao u Amsterdamu 1666. g. (De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex), a prikazuje hrvatsku historiografiju do 1420. g., tj. do onoga vremena kada je èitava Dalmacija trajno prešla u mletaèke ruke. Luèiæ je s pravom osnivaè hrvatske kritièke historiografije, jer se služio samo ispravama i suvremenim piscima.

Za Luèiæem zaostaje zagrebaèki kanonik Baltazar Adam Krèeliæ koji je napisao povijest zagrebaèke crkve do polovice 17. st., a zatim i politièku historiju Kraljevine Hrvatske do smrti Ferdinanda I. (1564), s tendencijom da opravda tadašnji centralistièki sistem beèke vrhovne vlade. Potkraj života napisao je i ljetopis svoga vremena koji je jedan od najdragocjenijih izvora za 18. st.

Na prijelazu stoljeæa znaèajan je rad zagrebaèkog isusovca Josipa Mikoczyja, posebno da polju hrvatske historije u doba narodnih vladara (Otiorum Croatiae liber unus).

Poslije ilirskog preporoda prvu hrvatsku historiju napisanu novim knjiškim jezikom izdao je Ivan Ševar. Zapoèeo je moderni znanstveni rad kojem je temelje položio Ivan Kukuljeviæ Sakcinski koji je osnovao “Društvo za jugoslavensku pojestnicu” i izdavanjem “Arkiva” (12 knjiga od 1851-1875). Još èvršæu osnovu za rad stekla je hrvatska historiografija osnivanjem JAZU, koja je znaèajna za objelodanjivanje historijske graðe i izdavanje historijskih monografija i rasprava u svom èasopisu “Rad”. Nauèenjaèki krug prvih akademika èinili su njen predsjednik Franjo Raèki, historièar doba hrvatskih narodnih vladara; Matija Mesiæ, profesor hrvatske historije na Sveuèilištu u Zagrebu; Šime Ljubiæ, historièar obaju kraljeva iz dinastije Jageloviæa i ravnatelj Hrvatskog arheološkog muzeja; Radoslav Lopašiæ, historièar hrvatsko-mletaèkih odnosa i Ivan Krst. Tkalèiæ, historièar grada Zagreba.

Rezultatima rada spomenutih uèenjaka prvi se poslužio profesor hrvatske historije na sveuèilištu i predsjednik JAZU Tade Smièiklas. On je izdao u izdanjima Matice hrvatske djelo “Povijest hrvatska” u dva sveska. On je to djelo izradio na osnovi svega što mu je tada bilo pristupaèno i tiskom objelodanjeno izvorno blago i literatura. No ono je danas zastarjelo, jer je od tog vremena objelodanjeno mnoštvo drugih izvora.

Druga velika sinteza hrvatske povijesti je djelo Vjekoslava Klaiæa “Povijest Hrvata” u 5 svezaka do godine 1608. Ovo djelo svojom metodièkom izradom i opsežnošæu nadilazi sva dotadašnja djela, a posebno je znaèajno vrijeme od 1409-1608. koje je prvi puta temeljito obraðeno.

67

1906. Ferdo Šišiæ je u nakladi Matice hrvatske poèeo izdavati svoju Hrvatsku povijest u 3 sveska, završavajuæi s godinom 1847. kada je hrvatski jezik proglašen službenim. U prvom izdanju svoga “Pregleda povijesti hrvatskog naroda od najstarijih dana do 1873.” dopunio je tekst sa revizijom hrvatsko-ugarske nagodbe, a u “Kratkom ljetopisu hrvatskog javnog života” do izbijanja I. svjetskog rata. Od njegove zamišljene "Hrvatske povijesti od najstarijih dana do 1918.” izašlo je samo “Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, 1925.; i “Povijest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadoviæa, 1944.. Sažetu sintezu hrvatske povijesti Šišiæ je dao u Enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenaèkoj I., koju je kasnije preštampao kao uvod njegovoj “Politièkoj povijesti Hrvatske” iz 1936.

Cjelovit prikaz hrvatske povijest do postanka Jugoslavije pokušao je u manjem opsegu dati i Lovre Kataèiæ pod naslovom “Pregled povijesti Hrvata” iz 1938. g. Iduæe godine to je uèinio i Vaso Èubriloviæ u spisu “Politièka prošlost Hrvata”. Ponovni pokušaj sažete sinteze koji se u mnogome razlikuje od Šišiæeve sadržan je u Enciklopediji Jugoslavije IV., 1960., od Jaroslava Šidaka.

Rudolf Horvat napisao je “Povijest Hrvatske”, a završava godinom 1657. Od prikaza pojedinih razdoblja hrvatske povijesti važni su: “Najnovije doba hrvatske povijesti” od Rudolfa Horvata i “Politièka povijest Hrvatske” od Josipa Horvata, koji obuhvaæaju razdoblje od Narodnog preporoda do kraja 19. st.

Hrvatska povijest do 1790. prikazana je i u širem okviru “Historije naroda Jugoslavije” I-II (1953-1959).

Socijalne pokrete u feudalnom razdoblju hrvatske povijesti pokušali su izložiti Stjepan Antoljak u “Borbe puèana i seljaka” i Ferdo Èulinoviæ “Seljaèke bune u Hrvatskoj”.

Od regionalnih povijesti najznaèajnije su ove: Lujo Vojnoviæ, “Histore de Dalmatie”; Grga Novak, “Prošlost Dalmacije”; Dane Gruber i Vjekoslav Spinèiæ, “Povijest Istre”; Rudolf Horvat, “Povijest Meðimurja”.

Za poznavanje hrvatske povijesti u doba feudalizma važni su priruènici: Vladimir Mažuraniæ “Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjeènik” i Zlatan Herkov “Graða za financijsko-pravni rjeènik feudalne epohe Hrvatske”.

Kritièki prireðen izbor hrvatske graðe sadržan je u “Historijskoj èitanci” Jaroslava Šidaka i “Izvori za hrvatsku povijest” Nade Klaiæ.

Pregled razvitka hrvatske historiografije daju: F. Šišiæ: “Hrvatska historiografija 16-20. st.”, J. Šidak u Enciklop. Jugosl. IV..

STRANI IZVORI I PISCI1) Bizantski izvori - Konstantin VII. Porforogenet (veæ navedeno)

68

2) Mletaèki izvori - kronièar Ivan Ðakon, autor djela Mletaèka kronika, koja je relativno objektivna jer je napisana u vrijeme kada Venecija nije ni pomišljala na osvajanje Jadrana.

- drugi kronièar je Andrija Dandolo koji je napisao Anale, u svom djelu vrlo pristran (veæ navedeno).

3) Franaèki izvori - Annales regni Francorum, djelo su napisali franaèki redovnici, jedno je od najboljih djela karolinske historiografije, važno jer govori o ustanku Ljudevita Posavskog

- Einhard: Vita Caroli Magni životopis Karla Velikog

- Pavao Ðakon: Historia Langobardorum, na franaèkom dvoru se bavio ne samo rimskom poviješæu, nego i poviješæu svoga naroda do 744. g. Djelo je vrijedno i za hrvatsku povijest franaèkog doba.

4) Ugarski izvori - Gesta Hungarorum, nepoznatog autora. U novije vrijeme bila je postavljena teza da je to prvi bosanski biskup Ponša.

- Požunski anali (997-1203.)

- Šimun de Keza: Gesta Hungarorum, napisane krajem 13. st., a važnost za hrvatsku povijest imaju u tome što je to jedini spis koji piše o posljednjem hrvatskom kralju Petru i njegovoj pogibiji na planini Gvozdu.

- Beèka ilustrirana kronika iz druge polov. 14. st., važna posebno za anžuvinsko razdoblje

- Poljsko-ugarska kronika, koja se nekoæ koristila kao izvor za nasilnu smrt kralja Zvonimira, no moderna ju historiografija odbacuje.

5) Papinski izvori - pisma nekih papa 9. i 10. st. te potvrde zakljuèaka splitskog crkvenog sabora iz 1063. od pape Aleksandra II. i Zvonimirova krunidbena zakletva. Svi izvori su sabrani u “Priruèniku izvora za hrvatsku povijest” Ferde Šišiæa.

- Liber Pontificalis

6) Arapski izvori – Almasuti – govori o Hrvatima koji su stanovali iza karpata

- najstariji arapski izvor datira iz 7. st. od geografa i ljetopisca Idriza koji u vrijeme I. križarskog rata pohodi Europu s križarima, te spominje naselja Zadar, senj, Trogir, Šibenik, Split, Korèulu, a najsjevernija toèka je Senj.

69

VII. DODATAK

KRBAVSKA BITKA

Poraz srpske vojske na Kosovu polju 1389. otvorio je Osmanskom Carstvu put prema Ugarskoj i Hrvatskoj, koje su bile cilj buduæih vojnih pohoda. Veæ 1391. našao se prostor izmeðu Drave, Dunava i Save na udaru Osmanlija, koji su razarali i satirali sve pred sobom i pokazivali s kakvim se neprijateljem treba boriti. Taj je prodor odbijen, ali je iza sebe ostavio pustoš i zastrašio stanovništvo koje je napustilo svoja selišta. Ovisno o unutarnjim prilikama i jaèanju Osmanskog Carstva, od tog vremena takvi upadi i provale postaju sve èešæe, pogotovo nakon strahovitog poraza vojske zapadnoeuropskih vitezova i kralja Sigismunda kod Nikopolja 1396., koji je oznaèio i kraj snova o potiskivanju Turaka s europskog kopna. Osvajanjem Konstantinopolisa 1453. sultan Mehmed II., zvan Osvajaè, prikljuèio je 1459. Srbiju Osmanskom Carstvu, a 1463. pala je u njegove ruke i Kraljevina Bosna. Padom Bosne, Hrvatska je bila direktno izložena udaru osmanske vojske, a osvajanjem Hercegovine 1482. Turcima je otvoren slobodan put u Hrvatsku.

Preko Hrvatske se turske akindžije zalijeæu i Korušku i Kranjsku te ugrožavaju Veneciju. Ne bi li zaustavili takve prodore, pod vodstvom bana Emerika Derenèina okupila se hrvatska vojska 1493. na Krbavskom polju èekajuæi Hadum Jakub - pašu na povratku s pljaèkaškog pohoda. [1] Beg Jakub - paša bio je sa blizu 10 000 vojnika prodro preko teritorija Hrvatske u pravcu Kranjske i Koruške. Maðari mu se nisu suprotstavljali jer je s njima još uvijek bio na snazi sklopljeni mir iz 1483. Nije jasno da li je nakana Turaka bila da preko Hrvatske preðu bez veæeg zadržavanja i s što manje štete ili pak da taj prostor pripreme za buduæe osvajanje. Meðutim, borbe do kojih je došlo jasno su pokazale turske namjere. Kao što je veæ spomenuto, hrvatsku je vojsku okupio ban Emerik Derenèin koji je od Turaka želio preoteti plijen, te kazniti ih za napad na kršæansko podruèje. Jedna druga vijest govori o tome da su Turci zauzevši Posavinu spalili hrvatske utvrde i samostane što je izazvalo krvavi boj na Krbavskom polju kod Udbine, koji zapoèe 9. rujna 1493. godine. U tom ljutom boju nastrada velik broj hrvatskih velikaša: ban Emerik Derenèin bio je zarobljen. Iz ovog sukoba spas je našao samo knez Bernardin Frankopan.

“Hrvatski poraz” (“cladis croatica”) kako je u povijesti nazvan, ostavio je pustoš meðu hrvatskom vojskom. U toj bitci nad preko 8000 vojnika napravljen je masakr, a velik broj je bio i osakaæen.

Poraz Hrvata na Krbavskom polju odjeknuo je širom Europe. U Rimu se pomišljalo na obnovu križarskih vojni, na èelo kojih je trebala stati Ugarska, no slabašni kralj Vladislav nije bio zainteresiran za nešto takvo.[2]

70

Bitkom na Krbavskom polju zapoèinje dugogodišnji hrvatsko-turski rat. Nakon bitke Turci su se uputili prema Zagrebu robeæi i paleæi u okolici Samobora sve do Ptuja, da bi se na povratku našli u Virovitici, te spuštajuæi se opustošili Požešku kotlinu.

BITKA NA MOHAÈKOM POLJU

1498. god. Skender - beg pokušava da provali iz Bosne u Hrvatsku, ali ban Ivaniš, sin kralja Matije Korvina, uspijeva u meðuvremenu organizirati Hrvatsku te odbiti napad i u dva navrata razbiti tursku vojsku kod Livna. Za odmazdu Turci osvajaju Makarsku.

Potkraj 1500. Skender-beg je opsjedao i Jajce, opustošio je njegovu okolicu, te razorio njegove utvrde. Tada izgladnjelom Jajcu u pomoæ hita ban Ivaniš Korvin te tjera Turke u panièan bijeg, ali ipak to ih nije obeshrabrilo te oni ponovno napadaju Jajce, kome ovaj put pomoæ šalje ugarski kralj Ladislav te im nanosi veliki poraz. Poslije tih zbivanja dolazi do primirja potpisanog izmeðu Venecije, Ugarske i Osmanskog Carstva koji traje od 1503 do 1516, dok na našim prostorima taj mir traje mnogo kraæe. 1512. god. Turci osvojiše cijelu Srebrenièku banovinu, a istodobno opustošiše i cijelu slavonsku Posavinu.[3]

U to nesretno vrijeme za Hrvatsku obrana granica od turskih provala ležala je potpuno u rukama velikaša Berislaviæa i Frankopana.[4]

Položaj Jajca od 1512. g. biva sve nesigurniji, a grad od gladi spašava Petar Berislaviæ. On ratuje s Turcima i u okolici Bihaæa, kada je igrom nesretnog sluèaja ostavljen od svoje vojske i ubijen. Smrt junaèkog bana Petra Berislaviæa bolno je odjeknula u hrvatskom narodu, zlokobno najavljujuæi sve tragièniji rasplet dogaðaja. Njegovom smræu Hrvatska ostaje prepuštena sama sebi, upravo u sudbonosnom èasu kada je jedna takva osoba bila najpotrebnija.[5]

Hrvatskoj biva u tim svojim najtežim trenucima uskraæena pomoæ i od Europe. Unatoè srceparajuæem govoru kneza Bernardina Frankopana na saboru u Nürbergu, on se vraæa bez pomoæi za Hrvatsku. Svi kao da su bili slijepi pred opasnosti koja ih èeka padom hrvatske.

Sultana Selima I. nasljeðuje Sulejman II Velièanstveni (1520-1566) koji nasljeðuje ogromno oèevo carstvo te ga èini još jaèim. Pogrešna procjena kralja Ludovika II., da æe sultan nastaviti osvajanja izvan Europe te ubijanje njegova izaslanika, ubrzalo je odluku o pokoravanju Ugarske.[6] Neodoljiv izazov i cilj njegove prve vojne bilo je osvajanje Beograda. Tu Sulejmanovu namjeru budimski je dvor doèekao nespremno. Prekasno je okupljena i poslana vojska, tako da Sulejman veæ 1521. g. ulazi u Beograd. Padom Beograda i gubitkom istoènog Srijema nadvila se nad Hrvatskom i Ugarskom smrtna opasnost koja je jasno pokazala da je svemu došao kraj. Na drugoj strani Hrvatske biva osvojen Knin, a velika opasnost prijeti i drugim mjestima. [7]

71

Opasnost od Turaka nagnala je Austriju i Ugarsku na savez, pa tako austrijski nadvojvoda Ferdinand šalje pomoæ opkoljenim gradovima u Hrvatskoj. Za Turke je od posebnog znaèaja bilo zauzimanje Jajca koje je bilo kao hrvatski otok u turskom moru i tako im stvaralo zapreke za daljnja osvajanja. Spašavanje Jajca na svoju odgovornost preuzima Krsto Frankopan te dok je on suzbijao turske prodore u Jajce, Petar Kružiæ je uspio unijeti hranu u izgladnjeli grad. Buduæi da je Ugarska dospjela u rasulo prihvatila je ponuðeno primirje sultana Sulejmana II. iz 1524. god. kako bi imala odriješene ruke za sreðivanje stanja u zemlji, koje je nakon pada Beograda dospjelo u kritiènu fazu.[8]

Uskoro je i beèki dvor procijenio da hrvatsko-ugarska državna zajednica u iduæem sukobu s Osmanskim Carstvom nema nikakvog izgleda za opstanak. Dobro znajuæi da je prostor Hrvatske i zapadnog dijela Ugarske za njih od životnog znaèaja, poèinju slati pomoæ Hrvatskoj, a nadvojvoda Ferdinand potpomaže hrvatske velikaše utiruæi si tako put izboru za kralja Hrvatske i Ugarske. Znajuæi da Hrvatskoj od kralja Ludovika nema pomoæi i mnogi drugi velikaši staju na stranu Ferdinanda. Okonèanjem rata s Perzijom, sultan Sulejman izdaje nalog da se okuplja vojska i ratna oprema, a cilj njegova pohoda bio je jasan: prodor u Panonsku nizinu.[9]

U proljeæe 1526. g. sultan kreæe s neviðenom vojskom na Budim. Najprije je napao Petrovaradin, potom Osijek i preko Drave napravljenim mostom poèeše se prebacivati na tlo Ugarske.

Predvoðena sultanom, vojska stiže na Mohaèko polje gdje se razvi žestoka bitka u kojoj Ugri bijahu potuèeni do nogu. Malobrojna vojska od jedva 30000 vojnika nije se uspjela suprotstaviti brojnijoj turskoj vojsci u kojoj je bilo oko 150000 što pješaka, što konjanika. U boju je pao i sam kralj Ludovik II. Sultan bez zapreka ulazi u Budim, no u njemu se ne zadrži, nego se povuèe zadovoljan pobjedom.

Tim porazom sve naše zemlje, osim Dubrovnika, su propale. Èitavo je jedno stoljeæe (od 1415.) bilo ispunjeno samo krvavim bitkama s Turcima, a iduæa zbivanja su još tužnija, ispunjena dugotrajnim i krvavim borbama za prijestolje. Poraz na Mohaèkom polju predstavlja kraj državne zajednice izmeðu Hrvatske i Ugarske.

SIGETSKA BITKA

Nakon poraza na Mohaèkom polju i smrti kralja Ludovika II. na hrvatsko-ugarsko prijestolje pretendiraju Ivan Zapolja i Ferdinand Habsburški. U Cetinu 1. sijeènja 1527. g. hrvatsko je plemstvo izabralo Ferdinanda, a slavonsko se 6 sijeènja u Dubravi prikljuèilo pristašama Ivana Zapolje. Prilikom izbora Ferdinanda za hrvatsko-ugarskog kralja on je morao ispuniti odreðene obveze prema kraljevini Hrvatskoj: da drži stalnu vojsku u zemlji od 1000 konjanika uz mjeseènu potporu od 3 dukata za svakog vojnika, da utvrdi hrvatske pograniène gradove, te da æe poštivati prava hrvatskih staleža i saborske odluke i štititi i braniti ih cijelog života. U biti to su bile odluke “Pacte convente” kojom je hrvatsko plemstvo željelo produžiti kontinuitet postojanja hrvatskog kraljevstva. Tim

72

èinom Habsburgovci postadoše gospodari Hrvatske. Meðutim, te odluke nisu prihvatili svi hrvatski velikaši, te pod vodstvom Krste Frankopana slavonski velikaši izabraše Ivana Zapolju za svoga kralja. Time izbi graðanski rat u Hrvatskoj koga obilato iskoristiše Turci. Uslijediše borbe oko Varaždina u kome poginu Krsto Frankopan, a pobjedi Ferdinand, èime se on i okruni u Biogradu ugarskom krunom. Da bi se održao, Zapolja zatraži pomoæ i zaštitu kod Turaka, a sultan Sulejman II. Velièanstveni iskoristi ove meteže te najprije osvoji Jajce.[10]

Uskoro padne i cijela Jajaèka banovina što je znaèilo da je Turcima bio otvoren put sjeverno od Save u Požešku i Križevaèku županiju. Ni meðusobne borbe izmeðu Zapolje i Ferdinanda ne prestaju, a nakon neuspjele turske opsade Beèa 1529. god. doživljavaju svoj vrhunac te postaju još pogubnije po hrvatski narod i od same turske sablje. Osim redovne vojske i akindžija, u borbi protiv Hrvata Turci tada sve više koriste poseban vojni red sastavljen uglavnom od pokorenih kršæana i Vlaha - stoèara iz Bosne. Na granici oni obavljaju najprljavije vojne poslove ne prezajuæi ni od kakvih zloèina. Pljaèkaju, otimaju i odvode ljude i trguju s njima, postavljaju zasjede te borba s njima postaje još gora no li s Turcima. Ali jedno stoljeæe kasnije oni prelaze na Hrvatsku stranu i ostavljaju korijene u hrvatskoj zemlji kao da se ništa nije dogodilo.[11] Godine 1536. Turci zauzimaju Brod te od njega prave najvažnije uporište na Savi, a od Požege Požeški sandžak. Turci su tijekom 1536-1536. god. uspjeli osvojiti èitavu Slavoniju, a nakon duže opsade pošlo im ja za rukom da 1537. god. zauzmu i Klis u Dalmaciji i od njega stvaraju Kliški sandžak. Turska osvajanja u Slavoniji i Dalmaciji konaèno su prekinula sukobe izmeðu Zapolje i Ferdinanda i natjerala ih da se približe jedan drugom i pokušaju se zajednièkim snagama oduprijeti nadmoænoj turskoj sili. Sva ta njihova prepiranja dovela su do toga da se u Hrvatskoj izmeðu 1531-1537. nije moglo izabrati ni bana. Konaèno dolazi do reorganiziranja države i utemeljenja novog obrambenog sustava. Stvara se i tješnja veza izmeðu hrvatskih graniènih predjela i Kranjske, Štajerske i Slovenaca. U tim se promjenama vide i zaèeci buduæe Vojne krajine.

Uskoro je banom postao Nikola Zrinski koji se ženidbenom vezom povezao s Frankopanima, a sklopio je i ugovor s njima o potpunoj zajednici interesa i borbe protiv Turaka. Nikola Šubiæ-Zrinski živio je od 1508. do 1566., hrvatski je ban bio od 1542. do 1566., sigetski kapetan od 1561., a potom i glavni obrambeni kapetan Ugarske.

U jesen 1566. god. došlo je do novog rata Turske i Austrije, ovoga puta zbog Erdelja. Po tko zna koji put sultan Sulejman kreæe s velikom vojskom na Ugarsku. Vojsku je vodio Mehmed - paša Sokoloviæ koji je malo po malo preoteo svu vlast iz ruku ostarjelog sultana. Najprije je prešao Dravu kod Osijeka i s vojskom dopro do Sigeta u kome je gospodario Nikola Zrinski. Uzaludno su Turci pokušavali i pet godina ranije zauzeti taj grad koji im je stajao na putu daljnjih osvajanja. Grad je bio štiæen s nekoliko rovova. Tijekom napada što je uslijedio 1566. Nikola Zrinski je grad èuvao s 2500 vojnika suprotstavljajuæi se mnogo brojnijoj sultanovoj vojsci koja je brojila 90000 ljudi i 300 topova. Opsada grada je poèela 1. kolovoza.[12]

Nakon prvih i žestokih borbi Zrinski se morao povuæi u dubinu grada. Punih dvadeset dana odbijao je on juriš za jurišom teško krvareæi. Obaviješten o opsadi grada, kralj

73

Maksimilijan nije ni pokušao priskoèiti Zrinskom u pomoæ, veæ ga je svjesno žrtvovao. U meðuvremenu umro je sultan Sulejman, što je Sokoloviæ zatajio vojsci plašeæi se demorala. Mehmed-paša Sokoloviæ je nudio Zrinskom svakojake ponude ne bi li ga izvukao iz grada, no Zrinski se junaèki držao. Kada je zapaljena i tvrðava u koju se Zrinski povukao, naredio je da se otvore vrata te s preostalim vojnicima krenuo u posljednji juriš. Sveèano odjeven i pomiren s smræu izjurio je na konju i pao smrtno pogoðen. Kako dolikuje ratnom i neustrašivom junaku Zrinski je poginuo na konju, pa je tako i u smrti ostao pobjednik. Njegova junaèka pogibija odjeknula je širom Europe, a cijela Hrvatska oplakivala je njegovu smrt.

Iako su Turci osvojili Siget, ova prividna pobjeda je oznaèila njihovu postepenu, a zatim sve bržu propast. U isto vrijeme kada se opsada Sigeta bližila kraju, ban Petar Erdödy je uspio osloboditi Kostajnicu, Novigrad te i širu okolicu Požege. Nakon ovih zbivanja sklopljeno je primirje s Osmanskim Carstvom na osam godina.[13]

SISAÈKA EPOPEJA

Promjene u Hrvatskoj, Ugarskoj i Austriji nastaju smræu bana Petra Erdödyja, kada na njegovo mjesto dolazi Juraj Draškoviæ i Franjo Frankopan Slunjski, èijom smræu izumire loza Frankopana Slunjskih. Navedene dvije godine sva je obrana ležala u rukama Jurja Draškoviæa. U njegovo vrijeme u zemlji izbija i velika seljaèka buna pod vodstvom Matije Gubca 1573. god. Ta je buna bila uvod u nova turska osvajanja i upade u hrvatske, ugarske i austrijske zemlje koje su bile zahvaæene nemirima.

Tijekom 1576. g. dolazi do promjene na prijestolju Austrije koje se odrazilo i na hrvatske zemlje. Te godine na kraljevsko prijestolje dolazi Rudolf (1576-1608.). Hrvatska je za vrijeme njegove vladavine dospjela na najniže grane, zahvaæajuæi samo mali komad zemlje od mora do kranjsko-štajerske granice, Drave do Ðurðenovca i Èazme i Save nešto niže od Siska. Da bi se pokušalo zaustaviti daljnje napredovanje Turaka nadvojvoda Karlo je utemeljio Vojnu krajinu 1578. god. Bilo je to ureðivanje stalne hrvatske vojske duž granice s Turcima, smještene po kraljevskim i gospodarskim gradovima. Tu vojsku su osim kralja morali izdržavati o svom trošku i vlasnici pojedinih gradova, no zbog oskudice oni to nisu mogli. Tada kralj uzima obvezu o skrbništvu Vojne krajine koju su saèinjavali krajiški vojnici, ali opet su meðu njima najveæi broj èinili Hrvati. U Hrvatskoj su utemeljene dvije takve Krajine: Slavonska izmeðu Drave i Kupe i Hrvatska izmeðu Kupe i mora. U cilju uspješnijeg èuvanja granica nadvojvoda Karlo odluèi da podigne jako utvrðenje. To utvrðenje je bilo izgraðeno na zemljištu knezova Zrinskih, a nazvaše ga Karlstadt (Karlovac) po nadvojvodi Karlu. Time je Hrvatska krajina dobila stalno sjedište u Karlovcu, a Slavonska u Varaždinu. Izdržljivost i snaga Vojne krajine u pravom smislu iskušala se tek po dolasku Hasan-paše Predojeviæa 1591. god.[14]

Znajuæi da mora negdje nasuprot Sisku i Brestu udariti neku èvrstu toèku za podlogu svojih ratnih namjera, on diže novu utvrdu nazvanu Petrinja. Godine 1592. Hasan-paša napada Bihaæ, zadnju enklavu hrvatskih zemalja na zapadu. Osam do deset dana odbijali

74

su Bišæani tursku silu, ne mareæi za ponude Hasan-paše da æe ih ostaviti slobodne ako mu predaju grad. Ali vidjevši da im pomoæi nema, Bišæani se predaše, buduæi da im je Hasan-paša obeæao da svatko može slobodno iziæi iz grada i sve svoje sa sobom ponijeti. U poèetku je izgledalo kao da æe Hasan-paša održati svoju rijeè, no kada je stanovništvo poodmaklo od grada, zaskoèiše ih Osmanlije te od 5000 kršæana posjekoše 2000, a 800 djece pokupiše i poslaše u Carigrad. Samo što ta nesreæa proðe, snaðe Hrvatsko Kraljevstvo nova bijeda. Mleci osvojiše Pag, te zaprijetiše èitavoj primorskoj krajini. Nakon pobjede nad Bihaæem Hasan-paša krene na Brest te ga pokori i ponovno pokla stanovništvo koje se predalo. U Carigradu se zbog tih pobjeda uvelike slavilo. Velika povorka kola prolazila je gradom na kojima je bilo smješteno 600 odsjeèenih glava, 23 zastave ugrabljene kod Bresta i grbovi hrvatskih junaka iz Bihaæa. Malo po malo pojavi se Hasan-paša pod Siskom prijetivši da neæe otiæi dok se ne mogne raspoznati da je taj grad ikada postojao, a glavnom je branitelju, nervozan što ne može uæi u grad, obeæao da æe mu sam kožu oderati. Meðutim, uvidjevši svoju slabost, nakon pet dana opsade napusti grad.

Opasnosti od Turaka nagnale su hrvatsko plemstvo da sazove Hrvatski sabor na kome je donesena odluka o sveopæem zemaljskom ustanku. Stanje u zemlji je bilo više nego kritièno, Turci su u protekle dvije godine spalili oko devedeset i šest gradova, pri èemu su 35000 ljudi odvukli u sužanjstvo. Poraz kod Bresta imao je na sreæu i nekih dobrih posljedica. U svim zemljama kralja i cara Rudolfa uvidjelo se da se do tada premalo èinilo za obranu Hrvatskoga Kraljevstva, te se poèela sa svih strana pripremati pomoæ Hrvatskoj, a naroèito gradu Zagrebu kome je do tada zaprijetila najveæa opasnost. Velika vojska pristigla je u Zagreb, a buduæi da je i Sisak bio popravljen, Hasan-paša ne usudi se da ga ponovno napadne dok ne skupi veæu vojsku. Lipnja 1593. g. Hasan-paša se spremio na odluèujuæi boj. Dolazi pod Sisak s ogromnom vojskom namjeravajuæi ga opustošiti, te se probiti dalje do Zagreba i time osvojiti preostatke Slavonije. Èuvši za treæu opsadu Siska, gradu hitaju u pomoæ Tomo Erdödy s banskom vojskom od 1240 vojnika, Eggenberg i njemaèke èete sa svega 1600 momaka, te još oko 1000 vojnika iz drugih krajeva. Prednju èetu saèinjavali su hrvatski konjanici i pješaci pod vodstvom bana Erdödyja, za njima slijede njemaèki strijelci i stražnja èeta. Hasan-paša raspolagao je sa oko 40000 vojnika sakupljenih sa svih bojišta.

Èim su hrvatske èete naletjele na Turke doživješe poraz te se poèeše povlaèiti, dok strijelci ne poèeše obasipati Turke. Turci ne mogavši se više opirati, stadoše uzmicati prema mostu na Kupi ne bi li se dokopali tabora. No, put im je bio zaprijeèen od 300 junaka iz Siska, te se poèeše bacati u Kupu. Najveæi broj se i utopio, a meðu njima i sam Hasan-paša. Prva posljedica pobjede kod Siska bilo je preotimanje Petrinje.[15]

Sisaèka bitka oznaèila je kraj defenzive i poèetak odluènih borbi za osloboðenje Hrvatske.[16]

75

VIII. SADRŽAJ

I. VLADAVINA ARPADOVIÆA 3

KOLOMAN (1102-1116) 3

ZAUZIMANJE DALMATINSKIH GRADOVA I OTOKA 3

SABOR PRED ZADROM 3

DALMATINSKI PRIVILEGIJI 4

SUKOB S CAREM HENRIKOM V. 4

OSLJEPLJENJE ALMOŠA I BELE 4

BORIS KOLOMANOVIÆ 4

KOLOMANOVO VLADANJE U HRVATSKOJ 4

STJEPAN II. (1116-1131) 4

RATOVANJE S VENECIJOM 4

STJEPAN U HRVATSKOJ I DALMACIJI 5

RATOVI S BIZANTOM 5

BELA II. SLIJEPI (1131-1141) 5

GEJZA II. (1141-1162) 5

STJEPAN III. (1163-1172) 6

RAT S BIZANTOM 6

BELA III. (1172-1196) 6

CRKVENE PRILIKE 7

76

BANOVI 7

REFORME BELE III. 7

FEUDALIZACIJA HRVATSKOG PLEMSTVA ZA BELE III. 7

KNEZOVI BRIBIRSKI 8

BRIBIRCI (OD NASLJEDNOG ŽUPANSTVA DO NASLJEDNOG BANSTVA)* 8

KNEZOVI CETINSKI 9

OMIŠKI KNEZOVI KAÈIÆI 9

KAÈIÆI* 9

KNEZOVI GORIÈKI I VODIÈKI BABONIÆI 9

EMERIK (1196-1204) 9

PRILIKE U ZADRU I OKO NJEGA 1202-1204 g. 10

BOSNA I PATARENSTVO 10

ANDRIJA II. (1205-1235) 11

ANDRIJINA KRIŽARSKA VOJNA 11

ZLATNA BULA 11

JAÈANJE HRVATSKIH VELIKAŠA ZA ANDRIJE II. 12

HERCEG BELA* 12

BELA IV. (1235-1270) 13

DJELOVANJE HERCEGA KOLOMANA 13

PROVALE TATARA 14

OBNOVA DRŽAVE 14

POSTANAK KRALJEVSKIH SLOBODNIH GRADOVA 14

MLETAÈKI RAT 15

77

GRAÐANSKI RAT U HRVATSKOJ 15

RAT ZA BABENBERŠKU BAŠTINU 15

JAÈANJE VELIKAŠA 16

UPRAVNE PROMJENE 16

STJEPAN V. (1270-1272) 16

LADISLAV IV. (1272-1290) 17

BITKA NA MORAVSKOM POLJU 17

ANDRIJA III. (1290-1301) 18

II. VLADAVINA ANŽUVINACA 21

KARLO I. (1301-1342) 21

BAN PAVAO I ZADAR 21

BRIBIRCI (PAVAO, BAN HRVATA I NJEGOVA BRAÆA)* 22

PAD BANA MLADENA 23

MLADEN II.* 23

VOJVODA NELIPIÆ (ili NELIPAC) 24

PRILIKE U SLAVONIJI ZA KARLA I. (BAN MIKAC)* 24

KRAJ VLADANJA KARLA I. 25

LUDOVIK I. (1342-1382) 25

SRBIJA I BOSNA 26

MLETAÈKI RAT I ZADARSKI MIR 26

PRILIKE NA BALKANSKOM POLUOTOKU NAKON ZADARSKOG MIRA 26

DOLAZAK TURAKA NA BALKAN 27

BAN TVRTKO POSTAJE KRALJ 27

78

PONOVNI RAT S MLEÈANIMA 27

LUDOVIKOV ODNOS PREMA HRVATSKOJ I DALMACIJI* 28

DINASTIÈKI ZAPLETI U ANŽUVINSKOJ PORODICI 29

MARIJA 29

ZAPLETI U HRVATSKOJ 29

BUNA BRAÆE HORVAT 29

KARLO II. I MARIJA 30

SIGISMUND LUKSEMBURŠKI (1387-1437) 30

BITKA NA KOSOVU 30

STJEPAN TVRTKO I STJEPAN DABIŠA 30

BITKA KOD NIKOPOLJA 31

STJEPAN LACKOVIÆ I VOJVODA HRVOJE 31

KRAJ HRVATSKOG USTANKA POD VUKÈIÆEM 31

III. LUKSEMBURGOVCI, HABSBURGOVCI, JAGELOVIÆI I HUNYADI NA UGARSKO-HRVATSKOM PRIJESTOLJU 33

SIGISMUND LUKSEMBURGOVAC (1387-1437) 33

GUBITAK DALMACIJE 33

PRVI MLETAÈKI RAT 33

KRAJ HERCEGA HRVOJA 34

DRUGI MLETAÈKI RAT 34

PRILIKE U HRVATSKOJ 34

OBRAMBENI SUSTAV HRVATSKE 35

KRAJ VLADAVINE SIGISMUNDA 35

ALBERT HABSBURGOVAC (1438-1439) 35

79

VLADISLAV I. JAGELOVIÆ (1440-1444) 35

PRVA OPSADA BEOGRADA I GRAÐANSKI RAT 36

VELIKI TURSKI RAT 36

LADISLAV V. HABSBURGOVAC (1445-1457) 37

PRILIKE U HRVATSKOJ 37

DRUGA OPSADA BEOGRADA 1456. 38

SUKOB HUNYADIJEVACA I CELJSKIH 38

MATIJAŠ I. KORVIN HUNYADI (1458-1490) 38

PAD BOSNE 39

ÈEŠKI ZAPLETI I AUSTRIJSKI RAT 39

PRILIKE U HRVATSKOJ 39

PRILIKE U BOSNI I OKO NJE 40

KRALJEVA LIÈNOST 40

VLADISLAV II. JAGELOVIÆ (1490-1516) 40

BORBE SA SUPARNICIMA 40

SLABOST VLADAVINE VLADISLAVA II. 41

KRBAVSKA BITKA 41

PRILIKE U UGARSKOJ 41

IVANIŠ KORVIN I KRAJ VLADAVINE VLADISLAVA II. 42

LUDOVIK II. JAGELOVIÆ (1516-1526) 42

BAN PETAR BERISLAVIÆ 42

SULTAN SULEJMAN II. VELIÈANSTVENI I MOHAÈKA BITKA 43

IV. UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA 45

80

IME 45

TERITORIJALNE PROMJENE I GRANICE 45

STANOVNIŠTVO 45

CRKVA 46

KRALJ 47

HERCEG 47

BAN 47

SABOR 47

ŽUPANIJE 48

SUDBENOST 49

POREZI 50

VOJSKA I MORNARICA 50

GRADOVI 51

TRGOVINA 51

GRADITELJSTVO 51

PISMENOST (GLAGOLJICA)* 52

V. PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU 54

BOSNA DO 1102. g. 54

BOSNA U VRIJEME PRVIH ARPADOVIÆA 54

BOSNA ZA KULINA BANA (1180-1204) 55

BOSNA U VRIJEME MATEJA NINOSLAVA (1233-1250) 56

BOSNA POD VLAŠÆU ŠUBIÆA 57

BOSNA U VRIJEME STJEPANA II. KOTROMANIÆA (1322-1353) 58

81

POLITIÈKO I GOSPODARSKO JAÈANJE BOSNE I HUMA U 14. ST 58

BOSNA U VRIJEME TVRTKA I. KOTROMANIÆA (1353-1391) 59

STJEPAN DABIŠA (1391-1395) 60

BOSNA U VRIJEME PREVLASTI VELIKAŠA DO IZBORA TVRTKA II. ZA KRALJA (1395-1404) 61

PROTUKRALJEVI TVRTKO II. TVRTKOVIÆ I STJEPAN OSTOJA DO UÈVRŠÆENJA VLASTI TVRTKA II. (1404-1420) 62

GRAÐANSKI RAT U BOSNI 63

USPON BOSNE ZA TVRTKA II. TVRTKOVIÆA (1420-1443) 64

PONOVNO SLABLJENJE BOSNE (UNUTARNJI SUKOBI) 65

STJEPAN TOMAŠ (1443-1461) 66

STJEPAN TOMAŠEVIÆ I PAD BOSNE I HERCEGOVINE POD TURKE (1461-1463) 68

VI. GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI 70

O POVIJESTI 70

IZVORI 70

ZBIRKE ISPRAVA OD 1102-1526. 71

PISCI 72

PACTA CONVENCTA 73

HRVATSKA HISTORIOGRAFIJA 74

STRANI IZVORI I PISCI 75

VII. DODATAK 77

KRBAVSKA BITKA 77

BITKA NA MOHAÈKOM POLJU 78

82

SIGETSKA BITKA 79

SISAÈKA EPOPEJA 81

-------------------------------------------------------------------------------- [1] Mažuran I., Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, 1998, 307-308

[2] Živkoviæ P., Povijest BiH do konca XVIII. stoljeæa i povijest Hrvata Bosanske posavine do poèetka XX. st., Mostar, 1994., 97

[3] Mažuran I., Hrvati i Osmanko..., 51-55

[4] Živkoviæ P., Povijest BiH do..., 98

[5] Mažuran I., Hrvati i Osmansko...,

[6] Matuz J., Osmansko Carstvo, Zagreb, 1990., 124

[7] Mažuran I., Hrvatska i Osmanko..., 55-62

[8] Živkoviæ P., Povijest BiH od..., 99, 100

[9] Mažuran I., Hrvatska i Osmansko..., 63, 65

[10] Živkoviæ P., Povijest BiH od..., 100, 101

[11] Mažuran I., Hrvatska i Osmansko..., 73-77

[12] Živkoviæ P., Povijest BiH od..., 102-103

[13] Mažuran I., Hrvatska i Osmansko..., 137,139

[14] Živkoviæ P., Povijest BiH od..., 103

83

[15] Klaiæ V., Povijest Hrvata knj. V., Zagreb, 1918., 474-497

[16] Živkoviæ P., Povijest BiH od..., 105.

84