03. Grička Vještica - Malleus Malleuficarum

SABRANA DJELAMARIJE JURIÆ ZAGORKE

Sabrana djela Marije Juriæ Zagorke

GRIÈKA VJEŠTICA

Svezak 3.Malleus maleficarum

Urednica Miroslava Vuèiæ

Marija Juriæ Zagorka

GRIÈKA VJEŠTICA

Malleus maleficarum

(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d.i NAKLADA MARIJA JURIÆ ZAGORKA, d.o.o.Zagreb, 2004.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji naèin reproducirati bez pismenog dopuštenja oba nakladnika.

5k školska knjiga mjzZagreb, 2004.

NA LOMAÈI

Brežuljak pod Mesnièkom kulom pretvorio se u ljudski mravinjak. Sivo predveèerje pokrilo svjetinu što je na-grnula na Zvjezdišæu. Snijeg škripi pod nogama, zrak štipa za lice, ali ljudi stoje kao da su se u snijegu zamrznuli i èekaju.Na vrhu brežuljka izdaje odredbe krvnik Matija Puncer, a njegovi pomoænici slažu lomaèu.Stotinu oèiju nestrpljivo prati svaku kretnju njihovih ruku. U gradskoj vijeænici sjedio je sudac Krajaèiæ, èekao ostale suce i razgovarao s Dvojkoviæem. Naglo se otvore vrata i na pragu se pojavi Siniša.

-Vi niste kod lomaèe? - zaèudi se sudac.- Gospodine, zar sam zato stekao kapetansku èast daje po-nizujem asistencijom kod ovakve luðaèke grozote?- Kakvu to mislite luðaèku grozotu?- Spaljivanje tobožnje vještice.- Gospodine kapetane, što vam je? - uzrujano æe sudac. -Kako možete govoriti o tobožnjim vješticama?- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jer u tu ludoriju ne vjerujem.Krajaèiæ odskoèi od Siniše - upilji u njega svoje male oèi, a onda uzme sa stola neku debelu knjigu vezanu u koži pa je pokaže kapetanu.- Znate li, gospodine, stoje ovo?- Ne znam.- To je Malleus maleficarum.1 Zakon, posveæeni zakon okažnjavanju vještica. Vi ste vojnik i dužni ste taj zakon poštivati. Svi suci Europe crpe iz ove knjige dokaze o tom kolikozla mogu poèiniti vještice.- A tko je te dokaze u ovu knjigu napisao?- Pobožni uèenjak jezuit Heinrich Institoris.- Lupež koji je okrao crkvene novce i krivotvorio papinskepeèate.- Gospodine, vi me silite da podnesem protiv vas prijavuda hulite na zakon.- Zakon poštujem, ali taj vaš Malleus maleficarum neæu poštivati.- Dobro. A sad uzmite, evo, nalog gospodina bana da okolomaèe sa èetom održavate red.- Ako to ban zapovijeda, neka trenkovci èuvaju lomaèe! -Siniša tek lako pozdravi, pa snažnim koracima izaðe iz sobe.Sudac je uzeo pero da napiše generalu tužbu protiv Siniše i uputio Dvojkoviæa da njegovo ponašanje priopæe grofici Auersperg.Za pola sata stajao je Siniša sa èetom na Zvjezdišæu. Njegovi su momci zaokružili lomaèu u prostranom krugu.Mrko promatra Siniša uzburkanu svjetinu i sluša njezinu buku. Pogled mu padne na lijevu stranu brijega gdje se pokraj jednog drveta stisla Barica, Adam i Nera.1 Malleus maleficarum (lat.) - "malj vještica", inkvizitorski spisi s konca 15. stoljeæa u kojem su popisane upute za kažnjavanje i pronalaženje "vještica".

Remetinci se skupili u hrpicu posve blizu trenkovaca i neprestano gledaju u svjetinu. Tito pristupi k Siniši i tiho mu reèe:- Nema ga!- Koga to oèekujete? - upita Siniša jednog od Remetinaca.- Pavla Galoviæa koji je optužio Jelicu Kušenku. Danas jedošao u kuæu suca Krajaèiæa i Tito gaje nagovarao da opozove svoju optužbu protiv Jelice. Baš sam bio prisutan i vidio dataj èovjek trpi zbog svoje optužbe.- Zar bi joj pomoglo da opozove?- Možda. Kad bi svjetina iz njegovih usta èula daje nevina,smilovala bi joj se, a onda bi i sud bio pod dojmom mase. Akoglavni svjedok opozove, sud mora to uvažiti i obnoviti parnicu.- Gledaj, tko dolazi ono tamo iz šume? Izgleda kao kostur!Siniša pogleda lijevo, prema šumi, odakle se upravo iza Ne-rinih leða šuljao muškarac.

-To je on. Dakle, ipak je došao.- Galoviæ ide - šaptala je Barica s druge strane lomaèe. -Kakav je! Izjeda ga savjest.- Dolazi ovamo! - tiho æe Nera. - Recite mu sada...- Poznajete li me, Pavle? - On je stao.- Tražila sam vas nekoliko puta u samostanu, ali nitko nijeznao kamo ste nestali. Vi znate da sam bila u tornju. Ondjesam razgovarala s Jelicom!Galoviæ podigne glavu, a Barica ugleda njegovo suho upalo lice i mutne oèi.- Vidite, Pavle, umjesto da ste je poveli pred oltar, vi ste jerinuli na lomaèu.- Ona se vjenèala s vragom, a mene je mrzila!- Kako vas ne bi mrzila kad ste htjeli da vam bude draga?Da ste joj rekli: imam te rado, oženit æu te, bila bi vas radouzela. Dok je niste napastovali, ona je mislila samo na vas.

&•L

MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Galoviæeve oèi zabodu se u Baricu, a siva mu se usta otvore:- To vam je ona rekla?- Oslijepila ako lažem! Zar je ona kriva što ste vi o njoj uvijek sanjali? I ona je sanjala o vama pa vas zato nije okrivila daste coprnjak. Još vam je poruèila da vam sve oprašta.Galoviæ se zgrbio kao da ga je netko udario toljagom u zatiljak i zagledao se u smrznuti snijeg.- Dolaze! - Dolaze! - vikne u isti mah stotinu glasova.-Vode coprnicu!Svjetina se ustalasala vièuæi i dozivajuæi ostale na okup. Sve se razgibalo i ustrèalo.Ljudi su se stisli uz dva zida. Izmeðu njih prolazila povorka.Naprijed stupahu gradski panduri noseæi, po starom obièaju, velika koplja, iza njih šestorica grabanata u zelenim kaputima s goruæim bakljama, a onda krvnik Matija Puncer.Ponosno uzdiže glavu pokrivenu šubarom. Ogromno je tijelo zamotano u crveni plašt, a u ruci nosi crni štap, znak smrtne osude.Sad se pojave volovi, upregnuti pred žuta kola, opkoljena naoružanim stražarima. U kolima sjedi poguren otac Smole, uz njega sjena od žene, omotana u crni rubac.Svjetina se potiskivala prema kolima:- Gle mrtvaèke glave kako viri iz crnog rupca.- Sto? Zar te vrag ostavio na cjedilu?- Zašto nije došao po tebe crveni vrag na konju?- Ne isplati mu se spašavati grdobu.Ovako je dovikivala svjetina, dok je nesretnica u kolima zurila preda se kao daje veæ mrtva i kao da ništa ne èuje i ne vidi.Sa Zvjezdišæa zacinkalo mrtvaèko zvonce.- Slušaj, kako ti zvone vrazi! - vikale neke stare žene.

Za kolima stupao je kapelan škropeæi put kojim su prolazili da otjera ðavle koji, sigurno, prate svoju službenicu na lomaèu.Posljednji se pojavi sudac Krajaèiæ praæen sucima i prisež-nicima, Dvojkoviæem i Saleom, sa vlasuljama na glavi i potpunom sudaèkom opremom. Na kraju povorke stupao je Mi-kica Smernjak.Pred lomaèom skinuše grabanti Jelicu s kola.

Nije mogla stajati na nogama, jer su joj bile zdrobljene pa je ostala napola sjedeæi napola kleèeæi. Ruke sa zdrobljenim ranjavim prstima opustila je kraj sebe kao da i ne osjeæa da su njezine. Glavu je spustila na prsa.Iz svjetine padale su na nju bijesne psovke i pogrde.Sudac Krajaèiæ, okružen pratnjom, razmota papir i stade èitati:"U ime njezinog velièanstva carice i kraljice Marije Terezije izrièe se ovime osuda Jelici Kušenki - po vlastitom priznanju pravoj vještici. Jer je èinila ljudima zlo, zaèaravala cvijeæe u vrtu duv-na,2 onda obmanula èarolijama Pavla Galoviæa tako da još danas ne može naæi mira i spasenja svojoj duši, osuðuje se prema postojeæim zakonima da se živa spali na lomaèi."Strašan vrisak iz Jelièinih grudi potrese zrak.Krvnik Puncer pruži Krajaèiæu crni štap, a ovaj ga prelomi napola i baci pred nju.Svjetina zaurla:- Smrt coprnici! Živio sudac Krajaèiæ!Na krvnikov znak pograbe grabanti djevojku, odvuku je na lomaèu i stanuje vezati.U tom trenutku bane pred suca Galoviæ, baci se na koljena, stane mahati rukama i udarati se u prsa.2 Duvna (lat.) - opatica, redovnica, kaluðerica.


MALLEUS MALEFICARUM

To je presenetilo svjetinu i ona najednom zašuti žedno gledajuæi u Galoviæa u nadi da æe joj on reæi o vještici još nešto strano. Kroz tišinu prodirao je njegov oèajni dršæuæi glas:- Nije me opèarala èarolijom. Htio sam je imati za dragu,ona nije htjela - bila je poštena, a ja sam mislio daje privoljelavragu. Krivo sam je optužio!Smijeh svjetine zatomi odgovor Krajaèiæev.- Sudac vam poruèuje da mu ne vjerujete. Vrag gaje opsjeo- vikne Mikica svjetini gromkim glasom.Krajaèiæ samo potvrdi glavom u znak daje to doista rekao, a kapelan stane škropiti Galoviæa svetom vodom kako bi istjerao iz njega vraga.Ali Galoviæ nastavi vikati:- Nije mene vrag opsjeo, nego me savjest zapekla. Danassam se prièestio i kunem se da ona nije coprnica! Lagao sam iopozivam sve što sam rekao.Oèajni Galoviæev glas išèeznuo je u vici i buci svjetine. Svaki je vikao nešto drugo. Nastala je opæa zabuna.Grabanti su svezali Jelicu za stup, a ona je drhtala i strahovito vikala. Sudac je izdavao naloge.Galoviæ se sruši na zemlju, i stane sebi èupati kosu.-Vragovi su ga napali! Bjesomuèan je!- Užgi coprnicu, odmah æe ga vrag pustiti.Ruke se Jelièine pružile prema svjetini. Iz prestravljenih njezinih grudi zarida strahovita, luðaèka molba:- Ubijte me! Smilujte se! Ne dajte da živa gorim! Ubijteme!U rukama krvnika zasja baklja, on ju okrene k lomaèi, a smola i drvo plane.Vruæi žarki traci plamena poput ognjenih zmija zasiktali oko Jelke. Njezino se lice strašno izoblièi, oèi joj se prevrnu-le, prsti stadoše grepsti po zraku, a iz prestravljenih grudi krièao je samrtni užas:

- Ubijte me - ne dajte da živa gorim! Smilujte se, ljudi! Zarnema nikoga tko bi se smilovao? Bacite mi, za ime Božje, nož- ustrijelite me - da ne izgorim živa.Siniša osjeti na svojoj ljevici hladnu ruku koja ga je èvrsto stisla. Do ušiju mu dopre dršæuæi Nerin šapat:- Za ime Boga, oslobodite je da ne izgori živa. Molim vas,Siniša!On se lecne. I ne pogleda tko ga drži za ruku, lati se pištolja i zapovjedi svojim momcima:- Pucajte u zrak!Oštri gromoviti prasak zagluši urlik svjetine, a Jelica se u isti mah nagne smirena niz lomaèu.Dim zakrije trenkovce, svjetina vrisne i u divljem bijegu uz-makne natrag. Suci i gradska gospoda skameniše se. Nastala gužva i krika. Strah i neizvjesnost gonila je svjetinu u oèajno klupko.Samo je plamen nepomuæenom žeðom sukljao ispod suhog drveta i hvatao se smirenog bešæutnog Kušenkinog tijela. Ne-rina ruka još je uvijek držala grèevito Sinišinu ljevicu.Dvojkoviæ prvi pohiti k Siniši i vikne:- Što ste to uèinili?- Svjetina je htjela da nas potisne i provali do lomaèe. Zatosam dao pucati u zrak.- Ali ste ustrijelili vješticu. To je upereno protiv osude.- Ako je doista tko to uèinio, odgovarat æe za to!- Tko je ova ženska ovdje? - reèe Dvojkoviæ i pokaže Nerukoja je stajala kraj Siniše, pa mu se oèito uèinila sumnjiva.- Nisam vam dužan polagati raèun ni za koga!Siniša lagano gurne Neru medu svoje momke i šapne joj:- Sad ja molim vas: brzo bježite kuæi.Ona se pokorila i prihvatila Filipovu ruku da je izvede iz osinjaka. Ali bilo je prekasno. Svjetina se oporavila od prvog straha i uprla oèi gore u lomaèu. Plamen je zahvatio


M A L L E U S MALEFICARUM

Kušenkino odijelo i u dva tri hipa ga proždro. Ona je ležala u ognjenom plastu.- Ne vièe! Ne vrišti više! - pitala se preneraženo svjetina.- Kako? Neæe da jauèe?- Još joj nije oganj dosta vruæ.- Pa nije viša živa. Netko ju je ustrijelio! - povikne Mikica.Silni bijes i razjarenost prodre iz svjetine. Krika i vika uzdigla se iz gustog klupka ljudi.- Ustrijelio ju je netko daje spasi muka!- Tko je spasio coprnicu? Tko spašava coprnice?- Razderimo ga! Ubijmo ga.- Trenkovci su pucali! - vikne Mikica.- Udrite po coprnjakima!Strašan bijes obuze svjetinu koja je željela da se naslaðuje patnjama vještice kad joj se plamen živoj upije u meso. Zato navali na trenkovce vièuæi:- Oni su je ustrijelili!-Vražji ortaci! Saveznici coprnica!Siniša stane na èelo svoje èete i zagrmi: - Natrag! Ne dirajte u carsku vojsku!Momèad je uperila na svjetinu pištolje, ali im Siniša zapovjedi da nitko ne puca. Onda opet povièe svjetini:

- Opametite se, ljudi. Tu nema saveznika vraga. Mi smo službenici kraljice.- Coprnica je vaša kraljica. Udrite ih!Najednom netko vikne:- Ona na lomaèi nije coprnica. To je samo obmana. Gledajte - tu je coprnica.Sad iskoèi jedan pandur iz mnoštva i pokaže Neru koja je stajala zaštiæena trenkovcima. Siniša problijedi.- Eno vam, gledajte, crni rubac i mrtvaèka glava! To je Ku-šenka! Prevarili su nas.

Svjetina se baci prema trenkovcima, a konji stadoše skakati.- Pucaj! - zapovjedi Siniša i prvi podigne pištolj.I opet prasnuše hici u zrak, a svjetina nagne u bijeg.- Filipe! Sad brzo bježi s njom kuæi! Obidi Griè naokolo iudi na Kamenita vrata - nipošto na Mesnièka. Tko je dirne sa-sijeci ga. Dvojica neka te prate!Filip se izgubi s Nerom u smrznutu šumu.Kroz noæ žarila se lomaèa. Truplo Kušenkino pretvorilo se u živu žeravicu.Sudac Krajaèiæ pristupi blijeda lica k Siniši koji ga odmah napadne:- Vi odgovarate za sve što æe se dogoditi. Vaš pisar huškasvijet na vojsku.- Vi ste se urotili protiv osude izreèene u ime kraljice!- Onaj kojemu se dokaže daje pucao u Kušenku neka budekažnjen.- Kakvu ste to žensku skrivali? Svijet misli daje ona Kušen-ka i da je sve prijevara.- Zaštitio sam žensku koju je napala svjetina! Što ja znamkamo je nestala.-Tko je ona?- Ni to ne znam!Pritom je Siniša pogledao u tamu u kojoj se izgubio Filip s Nerom. Srce mu je zadrhtalo od brige.Samo da im uspije pobjeæi - poželi u sebi.Kad je svijet vidio da sudac razgovara sa Sinišom, opet se stane približavati trenkovcima.- Ako tko od ovih ljudi stavi ruku na moju momèad, platitæete vi glavom - zaprijeti Siniša Krajaèiæu.Prijetnja prestraši suca i on se okrene k svjetini:- Poðite, ljudi, kuæi. Trenkovci su pucali u zrak, oni nisu u-strijelili Kušenku. Vi znate da ðavo èesto sam umori svoju coprnicu da bije lišio muka. Sigurno je to uèinio i ovaj put.

I

MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Ove su rijeèi djelovale na puk snažnije nego pištolji trenko-vaca.Narod se smirio, nije više navaljivao na momke, niti na Sinišu. Razoèaran što nije mogao da gleda vještièine muke buljio je svijet u lomaèu što se u noænoj tami žarila poput baklje. Ali sad ih uskomeša vrisak žene. Neka žena ležala je na snijegu bez svijesti. Nitko se nije usudio dotaæi je. Svi su od nje pobjegli kao od ðavla.Siniša je dojašio meðu svjetinu koja se, opazivši iza leda konja, rastrèala. Sagnuo se i pogledao u snijeg gdje je zamijetio onesviještenu djevojku. Siðe s konja i pridigne joj glavu. Upravo se iznenadio kad je ugledao neobiènu ljepotu.

Stane joj snijegom trti èelo od èega se djevojka polako osvijestila. Oko njega sakupio se svijet i nekako ga sumnjivo gledao i sve nešto mrmljao.- Zašto se vi, gospodine, brinete za ovu djevojku? - upitaga jedan graðanin.- Zašto da joj ne pomognem?- Jer, sigurno, nije prava - kad se onesvijestila. Zašto se boji lomaèe?- Zar nije moguæe da joj je teško gledati gdje ljudski stvorgori?- A zašto mi možemo gledati mirno? Ha? - izbeèi se na Sinišu neka debela žena i podboèi se.- Zašto nas nije strah? - prihvati odmah druga.- Jer znamo da nas neæe pržiti na lomaèi, jer smo poštene,jer nemamo ništa na duši.- Jest, tako je - potvrðivao im je Mikica koji se zaèas stvorio uz Sinišu.Raspoloženje protiv djevojke stalo je rasti. Siniša je razabrao daje u pogibelji i pogleda oko sebe ne bi li se pojavio tko god kome bi djevojku mogao povjeriti.Prestrašeni banuše preda nj Barica i Adam.

- Ne biste li poveli ovu djevojku sobom? - upita on Baricu.- Zar joj je pozlilo? Neka samo poðe s nama - odvrati Barica i prišapne Siniši daje izgubila Neru. On je umiri daje pošla s Filipom okolišnim putem kuæi i zamoli je da djevojku uzme sobom.Nekoliko baba skupilo se dotle oko Mikice koji im je šapæu-æi govorio:- Ovo nisu èisti poslovi! Taj se kapetan neprestano vrti okohljebarke.Ali svoje pripovijedanje nije mogao nastaviti. Od Mesnièkih vrata, kojima se veæ jedan dio svjetine uspinjao na Griè, èula se vika i strka.Ljudi stadoše bježati onamo da vide stoje.Siniša uzjaše svoga konja i pozove momèad da ga slijedi. Trenkovci pojuriše prema Mesnièkim vratima gdje se svijet tako natiskao da se jedan drugome gotovo htio popeti na leða.To je pobudilo kapetanovu znatiželju pa se progura pred vrata.Na jednoj vratnici pod zidom, nedaleko od zelene svjetiljke, pružao se strašan prizor.Na željeznoj izboèini visio o užetu neki èovjek. Lice mu poplavilo, oèi iskoèile, a iz crnih usta provirio jezik.Mnoštvo je preneraženo gledalo u èovjeka i s nekim strahom šaputalo:- Galoviæ! Galoviæ!Vratarica je prestravljeno zurila u njega i glasno jadiko-vala:- Joj, joj - zašto nisam išla za njim?- Kamo? - pitali je neki muškarci.- Doletio je k meni u sobu - pripovijedala je vratarica dršæuæi od uzbuðenja. - Izgledalo je kao da mu se pamet okrenula. Pjena mu se cijedila iz usta, a oèi je izbeèio u mene dame je sve groznica tresla.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- A stoje htio? - upita nekoliko ljudi u isti mah.-Vikaoje kao da ga, Bože mi prosti, ðavoli peku na ražnju:

"Krivo sam je optužio, a oni su ipak zapalili lomaèu! Bože, to ne mogu preživjeti - muèi me, razderat æe mi prsa." I onda pograbi uže na kome sam sušila rublje i okrene se vièuæi: "Nisu mi htjeli vjerovati, prokleti bili. Sam æu olakšati svoju savjest."- Tako je rekao? - upita jedan graðanin plaho.- Da, to je rekao i onda istrèao iz sobe, a ja sam se bojalaizaæi za njim, i sada, eto, vidite - objesio se na vratima.- Savjest gaje zapekla, jer je krivo svjedoèio.Svi se ogledaše prema èovjeku koji je rekao ove rijeèi. Bijaše to Tito.- Sin gradskog suca! - šaptali su iznenaðeni graðani.- Kako vi to znate? - vikne prijeteæim glasom gradski pri-sežnik Jelaèiæ koji je sudjelovao pri Jelièinoj osudi.Tito se uspravi:- Jer je to sam rekao, a i dokazao ovime. Èovjek svoj životneæe odbaciti za što god. Kad se netko sam ubija i u èasu smrtiveli da ju je krivo optužio, onda je to istina. U smrtnom èasuèovjek ne laže.Svi su zašutjeli. Nitko mu nije protuslovio. Rijeèi što ih je izrekao Tito pale su kao teška istina koju nitko nije mogao da poreèe.- Zar nije Kušenka sama priznala daje vještica? - vikne Mi-kica koji je stajao uz prisežnika.- Da, priznala je - odvrati mjesto Tita njegov prijatelj Mala-koczy - ali da vas metnemo na muke, i vi biste odmah tu prednama priznali da ste vi objesili Galoviæa.I opet nije svjetina odgovarala.- Kako smijete ovako govoriti? - ponovno æe prisežnik Jelaèiæ. - Zar nije ona grofovska vještica priznala daje Kušenkacoprnica?

- To nije istina! - klikne u isti mah do desetak mladiæa.Remetinci se najednom našli na okupu i stali vikati:- Kontesa nije ništa priznala i oni koji to vele - lažu.Graðani su iznenaðeno slušali ovu prepirku i kao daje nisushvaæali.Mikica je, meðutim, naglo išèeznuo. A prisežnik Jelaèiæ nastavi: - Kušenka je s kontesom Nerom pravila tuèu i ubijala marvu.- Ne dajte se ljudi zavoditi! - povikne opet Tito gromkimglasom. - Kako bi ženski stvor mogao da pravi tuèu?!- Coprnice prave tuèu, a vrag im daje moæ! - reèe Jelaèiæ.- Jest, coprnice su za sve krive - povikne više glasova, adrugi su odobravali.- Vrag nema nikakve vlasti - sva je vlast u Božjim rukama.Tko god tvrdi da vrag i vještice mogu po volji praviti tuèu, nanositi ljudima bolest ili pretvarati ljude u životinje, taj daje veæu vrijednost vragu nego Bogu!Sva su lica preneraženo zurila u Tita, a sve su ga oèi zabrinuto pitale:"Zar je moguæe da mi dajemo veæu vrijednost vragu nego Bogu?"- Ima pravo - promrmljalo je nekoliko muških glasova,dok su neke žene gledale u Tita s tihim ushiæenjem, ali se, oèito, nisu usuðivale ni pisnuti.Dok su neki odobravali, šapne grof Èikulini Titu:- Kad se umoriš, preuzet æu ja rijeè.- Samo me pustite - odvrati Tito i nastavi govoriti:-Ali, recimo, kad bi vrag mogao dati coprnici toliko moæi da može letjeti zar ne bi ona najprije odletjela s lomaèe? Ako se vrag može provuæi kroz šivaæu iglu - kako se to veli - zašto se ne provuèe kroz rešetke coprnjaèkog tornja i zatvorene žene ne spasi iz zatvora? On bi se mogao uvuæi kroz rešetke tornja, uspavati stražare i coprnicama otvoriti vrata da pobjegnu!


MALLEUS MALEFICARUM

Svjetina je na èas stala kao ukopana. Ovi su razlozi djelovali. Nastade tišina. Ali samo naèas. Najednom se pojavio Kraja-èiæ. Bio je blijed, oèi mu se raširile, a donja èeljust mu je drhtala.- Nesretnice! - krikne sudac. - Iz tebe govori neèastivi!U mnoštvu je zamrmorilo iznenaðenje. Odmah zatim, kao da su se ljudi probudili oda sna i od èasovite obmane, povièu deseci glasova:- Neèastivi, da neèastivi!- Ðavo ga je opsjeo! Vrag brani sebe i vještice na njegovausta! - èuo se glas gradskog odvjetnika Dvojkoviæa kraj kojega je stajao Sale. Dvojkoviæ je poèeo ponovno vikati:- Evo, ljudi, koliku vlast ima neèastivi! Nahuškao sina protiv oca. Sin gradskog suca govori protiv onoga koji ispovijedazakon i vjeru. Zar bi to uèinio sin suca Krajaèiæa da ga nije opsjeo ðavo?- Lažeš, huljo! - vikne Tito dršæuæi od bijesa. - Iz mene govori zdrava pamet i poštena istina, a vi zavodite nesretni puki silite ga da se klanja vragu.- Zar nije ovaj pošteni narod vidio na svoje oèi kad je pobijelom danu vrag oteo vješticu Neru? - odgovori uzbuðenoDvojkoviæ.- To nije bio vrag, nego èovjek, vi to znate najbolje.Titove se rijeèi nisu mogle razumjeti. Svjetina je planula bijesom, sipala psovke, pogrde i kletve na vješticu koju je ðavo oteo po bijelom danu i stane se prijetiti Titu koji brani tog ðavla i vještice, a i Remetincima koji su Tita okružili da ga obrane od mnoštva.Krajaèiæ je drhtao. Dvojkoviæ, Sale, Mikica i Jelaèiæ nešto su govorili sucu živo mašuæi rukama, a svjetina se sve više tiskala oko Remetinaca i vikala:- Fina su to gospoda koja brane vraga. Je li vam dao cekinazato?!

- Sram vas bilo! Fiškali coprnièki.- Bacite ih kroz gradska vrata!- Van s Grièa! Neæemo imati vražjih slugu meðu nama!- Oni su sami coprnjaci, zato i brane svoje drugarice! Vaniz našeg grada! Gadovi!Babe stadoše pljuvati prema mladiæima, a muškarci dizahu pesnice i batine.- Hoæe da nas ubiju, jer im propovijedamo istinu - planeMalakoczv.- Šuti Francesko, nosiš glavu u torbi - opomene ga Tito.Remetinci su razabrali da su u životnoj pogibelji. Ali nisumogli izaæi iz mnoštva koje ih je zaokružilo i potisnulo na vrata.- Grofovski derani da ovdje brane coprnice?! - povièe Mikica svjetini. - To neæemo dopustiti!No još to nije izgovorio kad mu najednom glava klone, nagne se na lijevu stranu, a u zraku se opazila Franceskova ruka kojom mu je dao zaušnicu.To je svjetinu još više razjarilo i ona nahrupi na mladež. Ali u isti èas zatopoæu konjska kopita. Ljudi shvatiše da na njih navališe konji na kojima su sjedili ogromni jaki momci s pištoljima u ruci.Žene stadoše vrištati, a muškarci se bijegom ukloniše konjima. Zaèas su Remetinci stajali na èistini, opkoljeni tren-kovcima.- Sad se požurite kuæi! - dovikne im Siniša koji je izveo tunavalu na svjetinu stojeæi sa svojom momèadi izmeðu mnoštva i Remetinaca.

Kad je svjetina razabrala da su im trenkovci oteli iz ruku mladež, obrati svoj gnjev prema njima. Ali to njih nije smetalo. Oni su mirno stajali, dok su Remetinci vikali:- Vivant Remetinci! Vivat prosvjeta!- Èujte coprnjake - odgovarala im svjetina.

r~~

MARIJA JURIÆ ZAGORKAOPSJEDNUTI VRAGOMMagistrat opkolila uzbuðena svjetina, a ugledni graðani okupili se u skupinu i buèno raspravljali o dogaðaju što se netom zbio.Žene se razdijelile u više grupa, a djetiæi, šegrti i drugi svijet opsjedao ulaz u magistrat i željno oèekivao da sazna što æe gospoda od grada uèiniti s onima koji su pogrdili zakone i sud.Katkad pojavio se na vratima magistrata Mikica tako važna lica da gaje svijet svaki puta saletio sa stotinu pitanja. Ali on je svaki put odgovarao:- Još nismo ništa odluèili. Èekajte malo - nije to mala stvarkad sin gradskog suca popljuje zakone!I svjetina je ostala i dalje na trgu pred magistratom na snijegu, ledu i zimi strpljivo èekajuæi što æe biti.Dotle se u sobi gradskog notara Salea odigravao uzbudljiv prizor.Gradski sudac Krajaèiæ stajao je sav blijed, potišten, pognute glave nasred sobe. Odvjetnik Dvojkoviæ i notar Sale govorili su mu:- Tito ne bi nikad iz vlastite pobude ovako govorio. Ili gaje opsjeo ðavo, ili gaje zaèarala kakva vještica da se vama o-sveæuje pa nesretnik ne zna što govori.- Vi ga morate kazniti, veæ zbog svijeta! - doda Sale. - Tapomislite kamo æemo doæi ako sin prvog èuvara zakona poène svijet buniti protiv zakona!- Pa onda onaj Malakoczv koji oblijeta oko vaše kæeri.- Oko moje Sande? - vikne sudac uprepašteno.- Jest. Veæ cijeli grad zna daje mladiæ kani zaprositi.- Zar je moguæe da bi sin i zet radili protiv vas kad to ne bibio posao vraga i osveta kakve vještice?

MALLEUS MALEFICARUMKrajaèiæ je nijemo slušao Dvojkoviæa i Salea. Alije njegovo lice pokazivalo da mu je svaka rijeè pala na dušu kao novi užas i strahota. Otare sebi znoj sa èela i usklikne.- Uvijek sam bio uvjeren da mi vještice ne mogu nauditi, asad eto! Kako mi se strašno osveæuju!- Ne mogu vam nauditi tijelu, jer nosite svete moæi, ali vamotrovaše sina, a sad još hoæe da vam narinu ovakvog zeta -reèe Dvojkoviæ.Vrata pokrajnje sobe bila su tek pritvorena, ali sada se širom otvore. Na njima se pojavi Tito, a s njim njegovi drugovi.- Kako dugo æemo ovdje èekati? - upita Tito.Na njegovu mladom licu s crnim brèiæima i visokim èelom drhtao je bijes i prezir kad se obratio prema Dvojkoviæu i Saleu:- Mislim da ste mi oca veæ dovoljno nahuškali pa mogu doæi pred vaše lice.- Gospodine, zabranjujem vam da nas vrijeðate! - povišenim glasom odvrati Dvojkoviæ.- Još me se usuðujete objeðivati da sam vas uvrijedio! Èuosam sve što ste govorili. Evo, izvolite mi suditi.- Gospodin odvjetnik ne treba da me huška na tebe! - drš-æuæim glasom reèe sudac. - Svaki èovjek mora uvidjeti da teopsjeo vrag.

- Zaboga, oèe, tako je svijet mislio prije pedeset godina. Alisada vani svijet priznaje da zdrav razum nije plod ðavla i daljudi koji ne vjeruju u vještice nisu opsjednuti vragom negonadahnuti prosvjetom.- Ti ne vjeruješ u vještice? - upita ga Krajaèiæ prestrašeno.-Ne!-1 mi svi ne vjerujemo! - kliknuše Remetinci.Krajaèiæu se prièinilo da se cijela soba sa svima koji oko njega stoje zavrtjela. Znoj ga oblije, i on osjeti neki strah od ove mladeži koja gaje okružila. Gledao je u mladiæe kao u nesret-

I


M A L L E U S M A L E F I C A R U M

ne stvorove, opsjednute vrazima i zaèarane vješticama, pa ih se bojao.- Tko vas je okužio takvim strahovitim mislima?! - iznenaðeno æe Dvojkoviæ.- Tko drugi nego ona prokleta vještica koju je ðavo oteo naoèigled svijeta - doda Sale.- Sad mi sviæe pred oèima! - vikne sudac. - Ove mlade ljude našao sam jednoæ u Remetama u nekoj kolibi s unukomgrofice Ratkav!- Oni su se vrlo èesto s njome ondje sastajali - reèe Dvojkoviæ. - Ja sam to naknadno saznao. To su oni mladiæi s kojima se sastajala kontesa Nera i èija imena nije htjela da spomene u istrazi. Ako se sjeæate, gospodine suce, ona je i natuk-nula da ima više ljudi koji misle jednako s njom i ne vjerujuu vještice, a pritom vam se zlorado smiješila u lice.- Ona je sve to uèinila, ona ih je zaèarala - samo ona! - vikao je sudac. U njegovu glasu drhtala je strašna mržnja prema Neri.- Opameti se, Tito! Za ime Božje, zar ne vidiš da si žrtvaone prokletnice koja se podala paklu?- Ne, oèe, ona se nije podala paklu! Nera je djevojka kojaima više razuma nego drugi.- Za ime Boga, zar nisi èuo da ju je naoèigled svijeta oteoðavo?- I ti u to vjeruješ, oèe? Kakav ðavo? To je ludost. Netkoje djevojku spasio i tko zna kamo je odveo. Da li u dobroj ilizloj namjeri, to ne znam, ali èovjek, koji ju je oteo, sigurno jeizrabio praznovjerje svijeta i da je spasi odjenuo se u vraga.- Ne, vi ste svi obmanjeni - reèe Sale. - Svi ste vi zaslijepljeni èarolijama! Kako možete nijekati ono stoje cijeli svijetvidio na svoje oèi?- Neka mi oprosti gospodin gradski notar i gradski odvjetnik - ali ja vam u oèima èitam da vi sami ne vjerujete u onošto zagovarate.

-Ovo je drzovito.- A ono što vi radite jest nepošteno! Mislite li da nismoèuli kako ste gradskog suca, koji je do dna duše zaražen praznovjerjem, uvjeravali daje njegov sin opsjednut ðavolom?- Ti si, oèe, opsjednut ðavlima u ljudskoj spodobi! - povik-

ne Tito i pokaže na Dvojkoviæa i Salea. - Evo, to su tvoji ðavlikoji te opsjedaju i zlonamjerno - vikao je Tito - truju tvojudušu.- Ovo je zloèin što vi radite! - dovikne mali Èikulini Dvoj-koviæu, a lice mu se zarumenilo od ljutine. - Ja sam jednoæèuo odvjetnika Dvojkoviæa gdje se u razgovoru s mojom maæehom ruga sucu Krajaèiæu i njegovim vješticama.- Pa i vi se još javljate, gospodine grofe, koji ste izdali svojedrugove kad su htjeli oteti kontesu Neru? - odgovori mu Dvojkoviæ zajedljivo.Jedan trenutak svi su zanijemili tako da se èulo njihovo disanje. Oèi Remetinaca upiljiše se u Franju Èikulinija koji se gotovo skamenio.- Ja? - krikne on. - Ja da sam ih odao?- Da vi! Bili ste ljubomorni na Tita koji je takoðer bio zaljubljen u Neru.Još nije Dvojkoviæ ni izgovorio te rijeèi, kad mladiæ u tren oka trgne iz džepa pištolj i naoèigled svih ispali ga u Dvojkoviæa.Gradski odvjetnik je u posljednji trenutak odskoèio, a hitac probije stijenu na onom mjestu na kojem je malo prije stajao.Kad je Èikulini opazio daje Dvojkoviæ umaknuo, poleti prema njemu i baci mu se na prsa. Ali Dvojkoviæ, snažan kao bi-vol, pograbi malog grofa za ruke, svine mu ih i za èas je slabašni mladiæ bio savladan. Smrtno bljedilo prosulo mu se nježnim bijelim licem, oèi mu se zatvorile, a tijelo mu se stalo trzati.

-A"

:L


MALLEUS MALEFICARUM

Remetinci se okupili oko svoga druga i zabrinuto vijeæali što da uèine.- Vidite li ga? - reèe Dvojkoviæ tiho Krajaèiæu. - Kao da gaje vrag uzeo!- Zaboga, na usta mu dolazi pjena! - šapne Sale.Krajaèiæ se prestraši, povuèe se k prozoru i odanle zapovjedi Mikici:- Brzo po župnika. Recite mu da je nekog mladica uzeovrag!- Potrèi po lijeènika! - reèe Tito jednom panduru, ali ovajnije htio da ide veæ mu se posprdno nasmije.- Donesi brzo vode - prišapne Dvojkoviæ jednom panduru,a ovaj otrèi i za nekoliko se èasaka vrati s posudom.- Evo, gospodo - ponudi pandur Remetincima vodu.Nisu znali kakva je to voda, niti su to pitali, te stali polijevati èelo mladoga grofa.Za malo se grof prestao tresti. Otvori oèi, skoèi na noge i pogleda po sobi.- Vidite li - prišapne Dvojkoviæ Krajaèiæu - da je bio uzetod vraga. Dao sam mu donijeti svete vode, odmah je otjeralavraga.Sada su Remetince otpremili u pokrajnju sobu, a Krajaèiæ, Sale i Dvojkoviæ ostadoše sami.Nakon pola sata opet su mladež pozvali u notarevu sobu. On je veæ sjedio kod svog stola vrlo važna lica, dok su Dvojkoviæ i Krajaèiæ stajali iza njega.- Gospodine Tito Krajaèiæu! - sveèanim glasom oslovi Sale.Vi ste javno pred svijetom pogrdili zakon i huškali svjetinu naovaj sud. Vi ste ljudima govorili daje Kušenka nedužna i time

okrivili sud da je nepravedno osudio vješticu na smrt. Vi steujedno govorili da ne vjerujete u vještice, a to opet znaèi dajesud nepravedno osudio sve žene koje su dosad spaljene.- Jest, to doista i držim!

-1 mi se svi slažemo s njim! - rekoše ostali.- Vivat prosvjeta! - kliknuše svi na zgražanje notara i suca.Sada pristupe gradski panduri i stave okove na ruke Titu,Malakoczvju i grofu Èikuliniju, koji se veæ posve oporavio.Vani je svjetina stajala na snijegu, buèila i galamila, a Mi-kica je pred vratima magistrata pripovijedao ljudima što se sve zbilo u sobi gradskog notara.Muškarci su klimali glavama i èudili se:- Ja sam odmah znao da je Tito opsjednut vragom èim jepoèeo onako govoriti! - reèe mošnjar Canjko.- Da, a na Mesnièkim si vratima odobravao - okosi se nanj Mikica.- Zar ja? Priseæi æu da to nije istina! - Mošnjar pristupi kMikici i šapne mu: - Hodi malo sa mnom da ti nešto kažem.Graðanin izvadi kriomice iz svoje kožnate kesice dvije forinte i dade ih Mikici:- Na, pa šuti!Mikica pograbi novac i spremi ga brzo u džep. Onda se vrati jednoj grupi ljudi i stane im pripovijedati kako su mlada gospoda koja brane vještice saveznici i službenici grofovske co-prnice Nere.Sad je gnjev ljudi još porastao. Nastala je vika i krika, te se stalo zahtijevati da se coprnjaci odmah stave u toranj.Na vratima magistrata napokon se pojave svezanih ruku Tito, Malakoczv i Èikulini, a za njima ostali Remetinci.Svjetina stade vikati:- Coprnjaci!- Sram vas bilo!- Na lomaèu s njima!Mladež je neprestano vikala:-Vivat prosvjeta!Pred zatvorom se povorka zaustavi. Svjetina se tek onda udaljila kad se za trojicom svezanih uhapšenika zatvorila vrata zatvora.


MALLEUS MALEFICARUM

SVETACSvjetina je vikala, buèila, klela. Buka je prodirala u kuæu Ba-rice Cindek. Iz galame èulo se neprestano Nerino ime.- Barice, èujete li? - šapne Nera.- Èujem! Prava je sreæa da ste na vrijeme stigli kuæi.One su šaptale da ih ne èuje djevojka koja se zavukla za peæ i prestrašeno podigla glavu slušajuæi bijesnu viku svijeta. Bila je to ona ista djevojka koju je Siniša našao ležati pred lomaèom u nesvijesti i zamolio Baricu daje povede svojoj kuæi.Nekoliko èasaka šutjele su sve tri žene i sa strahom slušale. Barica se bojala da æe svjetina možda opaziti njezinu kuæu i sjetiti se da je i ona bila veæ u tornju. Ali, oèito, nitko se nije sjetio ni opazio da prolaze kraj hljebarkine kuæe. Najednom netko zakuca na kuæna vrata. Barica se u prvi èas prestrašila, pohiti u drugu sobu i reèe poluglasno:- Adame, nemoj nikome otvoriti dok ti ne kaže tko je.Bojazan Barièina bila je neopravdana. Adam je zaèas doveo u sobu kapetana Sinišu.

Nera naglo ustane i htjede mu poæi u susret, ali se sjetila da je u sobi strana djevojka, pa ostane na svom mjestu.- Vidio sam da prolaze ljudi ovuda pa sam se bojao da æeteimati neprilika - reèe Siniša.- Hvala vam na brizi, mirno su prošli pokraj nas.-Ako više nema nikakve pogibelji, onda bih ja mogla otiæi.u mi umrli otac ira došla u toranj.- Kamo? Gdje vam je dom?- Kod suca Krajaèiæa.- Sto radite kod suca Krajaèiæa?- Ja sam Dorica, njegova kmeticmati došla sam k njemu u službu.- Veæ dugo?- Baš onoga dana kad je lijepa konte

- Zar ste je vi poznavali?- Kako je ne bih poznavala! Bila je vrlo dobra s kæerkommoga gospodara, gospoðicom Sandom. Bila je tako lijepa daje za njom poludio sam Lucifer.- Tko ti je to rekao? - upita je Siniša.Pa to svi znaju. Da nije Lucifer za njom poludio, ne bi, bogme, došao po nju po bijelom danu.Siniša je motrio djevojku pronicavim pogledom. Opazio je da su djevojèine kretnje uzrujane, lice blijedo, premda lijepo, a odijelo neuredno. Na prvi mah pobuðivao je njezin nemirni pogled pozornost. Njezine velike, lijepe plave oèi bile su staklene, zjenice velike i sjajne, pa se èinilo da neprestano gori u vatri. Ogledavala se oko sebe s nekim strahom. Od svakog se štropota trgnula, više puta je pokrila oèi rukom. Èas bi pogledala širokim pogledom u Sinišu, a onda opet poèela treptati oèima.Vika svjetine veæ se gubila u daljini. Barica ponudi kapetanu da ostane još koji èas kod njih.Najednom skoèi Dorica kao da se neèega prestrašila. Poðe prema vratima šapæuæi:- Ja moram iæi, moram odmah iæi!- Sad, u to doba, ne mogu vas pustiti - reèe Barica. Spavajte kod nas.- Ne mogu, ne mogu! Što æe reæi svetac Rafael?- Što ti imaš sa svecem? - upita je Siniša.- Moram još danas k njemu!- Zašto moraš k njemu?- Jer mi to zapovijeda gospodin Sale.- Što æeš ti kod "sveca" u to doba noæi?- Molit æu se Bogorodici da mi pomogne - odvrati ona gledajuæi tupo kapetana, a onda se okrene prema vratima i naglo išèezne u mraku.Siniša je gledao za njom i primijetio:


MALLEUS MALEFICARUM

- Ovo je èudnovata djevojka. Što to ona ima sa "svecem"?Idem za njom.- To vam je dobra zamisao, kapetane - odobri mu Nera. -Molim vas, požurite, da vam ne uteèe.Noæ je bila tamna, a ulice puste. U tami Siniša nije mogao razabrati kamo je djevojka otišla, ali je znao put kojim se išlo do Rafaelove kuæe. Zaèas je èuo

Dorièine brze i hitre korake, pa se uputi za njima. Pod Rafaelovom kuæicom djevojka pokuca na prozor.Iz daljine èuo je Siniša kako se prozor otvorio. Èuo je da Ra-fael nešto govori. Odmah zatim zaškripala su vrata od dvorišta i zaèuli se brzi djevojèini koraci kroz dvorište. Kapetan pobrza i htjede uæi na dvorišna vrata, ali su veæ bila zakljuèana. Popne se na ogradu i skoèi u dvorište. Tu je bilo tamno kao u grobu. Samo kroz jedna vrata što su se otvarala u otvoreni hodnik virio traèak svjetla. Siniša poðe tiho i polagano šuljajuæi se kao tat do vrata. Kroz njih je prodirao povišeni glas Rafaelov: -Tebe, djevojko, šalje k meni tvoj dobroèinitelj notar Sale!- Kako znaš? - zaèuje se plahi glas djevojke.- Svetac zna sve i vidi sve.- Sale mi je rekao da me oblijeæu vrazi, pa me je strah. Neznam što da uèinim!- Znam veæ, tebe hoæe vrazi da povuku u pakao, pa moraštražiti lijeka.- Ali ja to ne znam.- Slušaj Božjeg Rafaela. Bog æe te èuvati, ali moraš biti poslušna dobrim ljudima koje Bog šalje u svijet da ih uèe.- Smiluj mi se! Što da uèinim? Dan i noæ obilaze oko meneðavli, beèe u mene oèi i posižu svojim pandžama za mnomda me odvedu u pakao, govore mi ružne rijeèi, napastujume, hoæe da èinim ružne stvari. Nagovaraju me na besramnigrijeh, nude mi da æe mi biti lijepo kod njih u paklu, da æu imati novaca i svilenih haljina.

- Kad ti se pokazuju?- Svaku noæ kad legnem spavati, dolaze k meni i stojeoko mog kreveta, vuku s mene pokrivalo. Vidim pakao i lijepe mlade vragove kako plešu i kako se vesele i oni mi pripovijedaju da moram doæi k njima i da mi je otac bio vrag. Aja bih htjela da poðem k njima, ali se onda ukaže duh mojegoca, pograbi me i odvuèe opet u postelju i ondje me sveže dane mogu disati. Molim te, svece, smiluj mi se. Reci mi što daradim.

- Idi k notaru Saleu, samo on može da iz tebe istjeravraga.- Kako? On?- Jest, samo on! Poði, dijete moje, i èini sve što ti Sale naloži.Dorica ustane s poda. Noge su joj klecale, a oèi kružile sa strahom po sobi.Rafael joj otvori vrata i provede je do dvorišnih vrata.Siniša ju je slijedio do kuæe suca Krajaèiæa, a onda se vratio u svoj stan. Baci sa sebe kabanicu i vojnièku dolamu i sjedne kraj toplog kamina. Naslonio se na koljena i pripovijedao Filipu što se sve zbilo kod "sveca". Ovaj se snebivao od èuda.- Ja se samo divim - reèe Filip - kako se tebi hoæe da vršišslužbu mjesto gradskog kapetana.Mladiæ trgnu glavom i odbaci sa èela crnu kosu. Pogleda Filipa. Oèi mu sijevnu, a neka toplina prelije mu se licem.Uljanica je veæ bila dogorjela i Filip nije nalijevao drugu. Iz kamina se žarilo svjetlo. Nekoliko crvenih trakova osvjetljavalo je Sinišu.-Ja ipak mislim, Siniša, daje pogibeljno što radiš. Protjerat æe te iz grada.- Pusti me. Živim samo u ovom ludovanju, groznièavomtraženju i pogibeljima što se slažu i gomilaju oko mene.- Bio si uvijek takav, ali ovo što ovdje radiš možda je ipak- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

previše. To bi te moglo dovesti u tamnicu. I ono danas, kod lomaèe - to je bilo ipak previše, Siniša. To je èin protiv zakona.- Ne bi ti tako govorio da si osjetio ono što sam osjetio kadme je uhvatila za ruku...Filip se iznenadi nad ovim oèitovanjem. Ovako mu Siniša još nije govorio.- Kako sam mogao to izdržati? Kad me se dotaknula, protrnuo sam. Da mije onda prišapnula: ubij svoga oca -ja bihpucao.Njegove su rijeèi zvuèale poluglasno i muklo, kao da govori sam sebi. Filip opazi da je Sinišu obuzelo ganuæe, kao ono kad je pisao one listove. To ga osokoli, pa odluèi s njim progovoriti iskrenu rijeè.Ali Siniša nastavi:- Nisam je vidio, ali znao sam da je to njezina ruka. Onaista bijela ruka koja se nekoæ pištoljem branila od mene, a prijateljski primala ruke drugih. Znaš li, Filipe, da nikad nisamu svojoj ruci imao njezine ruke - nikad mi je još nije pružila -a danas! Kako je grèevito uhvatila ovu moju ljevicu. Gledaj: -ljubomoran sam na svoju vlastitu ruku. A ipak, daje nemam,ne bih danas osjetio ono - Filipe! Kakav mora daje tek dodirnjezinih usana!- Siniša, mani se tih misli, to æe te odvesti do propasti. Zarne vidiš da ona nije više ono stoje bila? Izgubila je svoj vedrium i svoju ljepotu.Filip je oèekivao da æe Siniša skoèiti i viknuti na njega. Ali on ostane nepomièan, samo usta su mu èudno šaptala:- Nisi ružna, Nero, za mene nisi ružna - uvijek si ista.- Taj nije više zdrav! - prošapæe Filip sam sebi. Ova ga jemisao snašla veæ onda kad je zamijetio da joj noæu piše pisma, a onda ih spaljuje.Filip priðe k Siniši i zagleda mu se u blijedo lice slušajuæi

ga kako budan bunca i sanja o njoj. Htjede ga probuditi i nastavi govoriti:- Osvijesti se Siniša. Sanjaš o dodiru njezinih usana. Pogledaj ta usta i vidjet æeš kako su blijeda. Vjeruj, ljubeæi ih ne bi osjetio ono što nasluæuješ. Svi smo ljudi. Kad bi te ona poljubila - onda bi bilo možda još nekako razumljivo. Ta vidiš, Siniša, da ona nije zdrava, samo luðakinja može svoju ljepotu hotimice iznakaziti.Po sobi su tiho mrmorile Filipove rijeèi i zamirale u tami. Siniša mu nije odgovarao. Filip se nagne nad njega i pogleda mu u lice. Ono je bilo posve preobraženo, usta su mu šaptala nesuvisle rijeèi, desna ruka èvrsto je držala ljevicu..."Ništa. Gurnut æu ga u naruèaj kakve lijepe žene. Ljubavnica mu treba, pa æe ga sve minuti", odluèi u sebi Filip.PRVA KOCKABarica se rano vratila iz svog duæana i ostavila ondje Adama da prodaje kruh. Nedjelja je i htjela je da priredi što bolji objed.Neru je našla u njenoj sobici s prozorima na dvorište. Kao i svaki dan, sjedila je zureæi preda se, blijeda, žuta lica i sumorna pogleda. Ali kad opazi Baricu, naglo upita:- Niste li vidjeli kapetana?- Nisam, ali on æe sigurno doæi - odvrati hljebarka i podebrzo u kuhinju.Kad se vrtjela oko ognjišta iznenada ude k njoj notar Sale.Ona otare ruke, povede ga u sobu i ponudi mu stolicu.

Sale ne sjedne. Držeæi u ruci svoj crni klobuk stane pred lijepu Baricu. Odjenuo je posve novi baršunasti kaput, a pod svježe i nasmiješeno lice prikopèao kao snijeg bijele èipke. Guste


MALLEUS MALEFICARUM

crne obrve dijelile su oèi od pramenova bijele vlasulje, lice mu se bijelilo, a na usnama poèivao onaj tajanstveni èeznutljivi smiješak kojim je Sale tako uspješno osvajao žene.- Stoje dobra vašu milost dovelo u moju skromnu kuæicu?- upita Barica.- Vi znate da sam vas onomad pustio iz tornja. Ali moždai ne znate da sam to uèinio zato jer sam uvjeren da vi nistevještica. Vi ste predobri i prelijepi da se podate vragu. Ali vasmoram obavijestiti i o tome da istraga protiv vas još nije obustavljena. Meni bi bilo vrlo drago kad bih vas mogao riješitisvake sumnje, veæ i radi Adama.- Odveæ ste dobri, vaša milosti.- Jer znam da ste nevini - reèe Sale i položi ruku na jedrohljebarkino rame.Ona se polako odmakne od njega, a notar nastavi:- Istraga bi se mogla odmah dovršiti.- A kako, vaša milosti?- Posve jednostavno. Trebalo bi ustanoviti da na vašemtijelu nema vražjeg peèata i istraga bi bila odmah obustavljena.- Ah, gospodine, taj vražji peèat vrlo je èudna stvar. Takvuznamenku može imati i novoroðeno dijete, pa valjda neæe nitko reæi daje i ono imalo posla s vragom!- Sve je moguæe. Ali meni se èini da se vi ustruèavate davas pretraže. Èini mi se da niste odveæ sigurni da nemate peèata. Ali ništa zato - nastavi blago. - Ja æu vas pretražiti, vražjeg peèata neæu naæi. To æu dati u zapisnik i sve je gotovo. Dakle, kada æemo to uèiniti?- Ne, ne! Ja to neæu, mene je stid.- Zar æe vas biti manje stid ako vas dadem pretražiti po krvniku?U oèima lijepe hljebarke pojavi se zabrinutost. Osjeæala je da je to ionako svejedno.

- Pa dobro, neka bude - reèe ona mrzovoljno.- Doðite sutra poslije podne u moju sobu na magistrat, ilibolje, da vas ne bude stid; u moj stan. Donesite mi tobožehljeba.Barici se taj prijedlog nije odviše svidio. Zamišljeno se zagledala u pod i nije odgovorila.Sale je to krivo shvatio, pa se sagne k Barici i lagano ovije desnu ruku oko njezina struka.Hljebarka se lecne i htjede skoèiti, ali je notar èvrsto stisne k sebi.Uprijevši sve svoje sile, Barica mu se ipak istrgne, uhvati s prostrtog stola nož za rezanje kruha i pogleda ga odluènim pogledom.-Ako smjesta ne ostavite moju kuæu, rasporit æu vas! - dovikne mu ona.Sale se ne preplaši, veæ se nasmiješi.- Kad biste vi znali, kako ste ovako lijepi?! Nije pametno,Barice, da tako postupate sa svojim notarom.

- Kupite se iz moje kuæe!- Baš sada bih ostao radije nego ikad. Vi mi se grozite nožem, a ja vas ovdje preko stola obasipljem cjelovima a da sei ne dotièem vašeg vrata. Vaš vrat je napast. Kad god vas gledam, uvijek ga grlim. Vaš vrat mi ne da spavati. Sve grofice ibarunice, pa ni kontesa Nera, nije imala tako zamamni vrat.Vrelim je glasom govorio ove rijeèi, a još vrelijim pogledima obasipao njezina ramena. Barici poleti krv u lice.- Vi ste sam sotona. Nosite se! - vikne ona prestrašeno.- Odnijet æu u svojim oèima sliku vašeg vrata i gledat æu gai grliti dok se ne omamim kao od vina.-Ostavite me!Na vratima sobe pojavi se Siniša. Jedan pogled razjasnio mu je o èemu se radi.


MALLEUS MALEF I CARU M

- U kakvom ste poslu ovdje, gospodine notaru? - ironiènoupita kapetan.- A u kakvom je poslu ovdje vaša milost? - uzvrati Sale.- Sigurno ne u onom u kojem vi.- Imam s optuženicom nešto govoriti.- Oprostite, ali ja nemam namjeru da vas ostavim s njomnasamo.- Pa dobro. Vi æete, Barice, doæi sutra poslije podne k menikako smo rekli. Ako naime hoæete da se istraga što prije završi...Sale osine hljebarku ljubomornim oèima. Proðe kraj Siniše i ne pogledavši ga. Kad je uhvatio kvaku, pokroèi Siniša k vratima i upita ga:- A mene ste zaboravili pozdraviti, gospodine notaru?Bljedilo oblije Saleovo lice. Ali kad ugleda široka Sinišinaramena i njegovu jaku desnicu kojom se podboèio o struk, on se nasmiješi i odmah isprièa:- Oprostite, posve sam zaboravio.Barica se i protiv volje nasmije.Notara pogodi ovaj smijeh u srce. Crne mu se obrve stisle, a usta sklopila. Prigušivši svoj ljubomor izaðe.- Sva je sreæa da ste došli, kapetane - reèe Barica. - Kad bisamo što prije došao i Adam.Jedva èujno uðe u sobu Nera. Siniša je pozdravi.- Barice, zar vam se što dogodilo? - upita je.Jedva stoje Barica poèela pripovijedati, doðe Adam.Bio je smrknut i nemiran.- Nisi li susreo Salea? - upita ga ona.

- Jesam. Reèe mi da tvoja stvar ne stoji dobro i daje pošaok tebi da te na to upozori, ali je morao iæi jer je našao u tvojojsobi kapetana.- Hulja! - reèe Siniša. - A nije li vam još što rekao?- Jest, da je Barica bila kod vas na Sljemenu i da zbog njedolazite u našu kuæu.

- A što si mu ti odgovorio? - upita Barica.- Rekao sam mu da ja najbolje znam kamo ona ide i tko dolazi u našu kuæu i zašto. To je moja briga.- Ja vas odrješujem vaše rijeèi - oglasi se sada Nera. - Re

cite slobodno Adamu gdje ste bili i zašto.- Ja znam da Barica nije uèinila ništa zla - primijetiAdam.Barica ispripovjedi i Adamu sve što se dogodilo izmeðu nje i notara.On je slušao snebivajuæi se. Lice mu se zarumenjelo od bijesa, a opori glas mu provali iz grudi:- On ti reèe da je tebe izbavio iz tornja i to zato što zna dasi nevina?- Jest, to mije rekao.- O, prokleti lopov!- Zar je bilo još što drugo - upita Siniša opazivši Adamovusrdžbu. - Ako je što drugo vi nam morate reæi. Tko zna ne bili se time Salea moglo uhvatiti na nepoštenu èinu.- Nisam htio da to Barica zna, ali sad vidim da je bolje dadulje ne tajim. Sale je od mene tražio 400 forinti i ja sam muih dao. Onda je Baricu pustio na slobodu.Svi su na èasak zanijemili. Siniša se tom nenadanom otkriæu silno obraduje.- Sad budite mirni, Barice! Ništa vam se ne može dogoditi.Ovo je prva kocka koja je pala na Saleovu glavu. Sad je u našim rukama.Dok je Siniša likovao, Barica se približi Adamu i tiho ga upita:- Ti si me, dakle, iskupio tako velikim novcem?- Daje tražio, dao bih mu cijeli svoj duæan.Siniša opazi da bi sada trebalo mladi braèni par pustiti na miru. Neka sebi kažu što im srca žele. Zato reèe Neri:- Smijem li vam sada pripovijedati što sam novo saznao?

f-"*¦•


MALLEUS MALEFICARUM

- Doðite! - odvrati ona i povede kapetana u svoju sobicuu dvorištu.Tu on poène pripovijedati stoje vidio i èuo kod Rafaela. Pripovijedao je hotimice polagano, samo da njezine lijepe crne oèi, koje ništa nije moglo nagrditi, što dulje gledaju u njega i da njezinu pozornost što dulje privežu za sebe.Kad je dovršio, opazi da joj se ugasli pogled probudio, a oèi malo zasjale. Štoviše, radovala se onome što joj je prièao.- Sad se poèinjem nadati da na Grièu više neæe dugo palitina lomaèi nevine ljude. Ono juèer bilo je strašno.- Baš zato niste smjeli doæi da to gledate.- Htjela sam vidjeti kako bi spalili mene da...- Da nije došao jedan pustolov koji vas je sa crnim namjerama oteo lomaèi. To ste htjeli reæi?-Ali kad me je oteo i kad se dogodilo ono s mojom bakom, onda se trgnuo i pružio mi prijateljsku ruku. Samo, nisam mogla steæi povjerenje u taj preokret - osobito onda kad su zakrabuljeni ljudi došli u dvor i o njemu prièali strahote.- Vi ste èesto èuli o nekim Luciferima?- Vrlo èesto, pa još uvijek mislim da ste, možda, i vi bili utom društvu.- Ne, konteso. Nisam bio, ali da znam kako bih mogao doæimedu njih, pošao bih samo da vidim tko su i kakva je to družba.- Èudnovato. One noæi kad smo bili u samoborskom dvor

cu, slušala sam neki smijeh i buku i bila sam uvjerena da èujem vaš glas.- Moj glas? Ja nisam bio medu gostima samoborskog gospodara.Nera je šutjela, a Siniša pomisli: "Prije dva tjedna ona bi skoèila i viknula: Pretvarate se. Laž je svaka rijeè? Zašto sad šuti? Sumnja li još ili neæe priznati da mije uèinila krivo?"

Htio je nastaviti taj razgovor, ali ga ona prekine:- Neæu da propustim još nešto. Vi ste juèer kod lomaèe uèinili opasan èin, ali ujedno veliko djelo milosrða. Hvala vam!Nera mu pruži ruku, prvi put u životu...Siniša prihvati malu blijedu ruku, sagne se i dotakne je u-stima. Èinilo mu se da svoje usne neæe moæi otkinuti s te ruke. Skupi svu svoju snagu. Naglo se uspravi i ostane stojeæi pred njom, dok je Nera zamišljeno gledala u zemlju.- Ipak je strašno tako umirati - u ognju - šapne ona zureæipreda se. - Dok sam bila u tornju, nisam to osjeæala kao danas kad sam tu muku gledala svojim oèima. U tornju sam seuvijek nadala da æe odnekle doæi spas.- Nadali ste se? - upita je Siniša. Jedva je svladavao uzbuðenje. - Kako ste se mogli nadati?- Jedne noæi donio mije Mikica pismo. Nepoznati prijateljpisao mi je da æe me spasiti, neka ne klonem duhom. Nisamoèekivala spas, ali ipak, kao da mi se u daljini ukazivala nekanada...- A tko je bio taj èovjek?- Ne znam. Mislila sam da je možda grof Èikulini ili Tito,ali njihova pisma poznam.- Zašto niste nastojali saznati tko je taj èovjek? Tko zna koliko bi nam mogao pomoæi?Nera izvadi iz pregaèe mali prljavi papiriæ i reèe:- Ovdje je njegovo pismo. Èitajte ga. Ah, da, vi ste odraslina ratištu, a ne u školi - reèe Nera sjetivši se prizora kad jeSiniša rekao da ne zna pisati, a onda nastavi:- Pisano je francuskim jezikom. On me jednostavno obavještava da æe me spasiti. Niste još vidjeli ovakav rukopis.- Ne, ne sjeæam se.Veliko uzbuðenje obuze ga dok je gledao pismo što gaje držala u ruci. Pisao ga je on svojom rukom i svojom krvlju. Ali ostade naoko miran, a njegov glas bio je jasan i zvonak:


MALLEUS MALEFICARUM

- Ako želite, pokušat æemo pronaæi onoga tko je to pisao.- Ne, sad imamo veæih i važnijih poslova.U sobu ude Barica i donese ruèak za Neru. Kapetan ustane.- Adam je izvan sebe - reèe Barica - što kontesu nismo po-dvorili i grdi me što mu nisam prije rekla tko ste.- A ne ljuti se više što ste mu zatajili svoj noæni polazak naSljeme? - upita Nera.- On mi vjeruje - odgovori Barica.- Vjerovati može samo ljubav - reèe Siniša. Osjeti bol u duši pa se brzo oprosti.Kad je izašao, Barica tiho reèe Neri:- Jeste li opazili kako izgleda taj èovjek?- Kako?

- Svaki je dan mršaviji i bijedi, a oèi mu plamte kao da muu prsima nešto gori. Filip mi kaže da èitave noæi ne spava,nego trèi okolo kao lud. Svi su trenkovci bili ludi, ali ovaj nat-kriljuje sve.Nera ne odgovori.- A znate li što ljudi šapæu o njemu?-Što?- Da je on ustrijelio Kušenku. Bogme, to bi bilo zlo za njega. Pomislite, oficir pa da se opre osudi koja je izreèena u imekraljice.- Tko vam je to rekao?- Oni tamo, od suda.Na uvelom i žutom Nerinu licu Barica opazi traèak zabrinutosti. Šuteæi, gledala je kontesa preda se i zamislila se.

POSJET U TAMNICIGrof Vojkffv, gradski odvjetnik Dvojkoviæ i notar Sale sjede u sobi gospodina notara. Svaki se udobno zavalio u svileni naslonjaè. Srèu èokoladu. Mirisavi dim smotaka napunio sobu kao magla.Na vrata proviri šiljasto lice Mikice Smernjaka. Oèito je, htio bi gospodi nešto reæi. Ali oni su skupili glave i nešto šaputati, pa nije imao smjelosti da ih prekine.Zato se nakašlje, a gospoda okrenu glave k vratima.- Netko traži gospodina notara - reèe Mikica.- Nemam vremena.- Ali, molim ponizno, žensko je.Notar ustane.- Povedi je u drugu sobu.Mikica se izgubi.- Gle ti njega, on tu prima posjete žena.- Samo službeni posjeti. Moram istraživati vražje peèate...Sva se trojica grohotom nasmiju.- Vi ste kivni na moju službu. To je, uostalom, Barica Cin-dek.Ti znaš da ne volim domaæe purice, veæ samo plemenite fa-zanke - reèe Vojkffv.- Onakve kakva bijaše Nera?- Nju je odnio paun? - nasmije se notar.- Prokleti magarac! Onakva smjelost! Još me danas hvatabijes kad se toga sjetim - ljutito æe Vojkffv.- Ja se nikako ne mogu oteti slutnji daje samo Siniša kadarpoèiniti takav drzovit i vratoloman èin.- Ali Siniša se nije zanimao za Neru - primijeti Dvojkoviæ.- Baš mije to sumnjivo. Ja sam, bogami, ludovao za njom.Svega me je užarila - prizna Vojkffv.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS M A L E F I C A R U M

- Ne govori dalje o tom. Ovo nije mjesto da se govori o takvim stvarima. Kad bi on i bio oteo djevojku, dugo je neæe skrivati, premjestit æe ga iz Zagreba.- Ali kad?- Èim ovamo stigne grofica Auersperg. Ona æe riješiti stvar.Sale je dotle pred zrcalom ureðivao svoju vlasulju.- Gledaj ovog luðaka. Ureðuje se za hljebarku - reèeVojkffv Dvojkoviæu.- Vi znate da ništa neæu silom. Hoæu da se dopadnem. U-

kradeni cjelovi ne idu mi u tek.- A ti nastoj da ih dobiješ dobrovoljno, mi idemo.Sale isprati goste do hodnika, a onda pohiti u svoju sobu, namirise se mirisavom vodom, promijeni ovratnik od èipaka.Sitna otmjena dama u smedem krznenom kaputu ustane sa stolice i polako pode prema notaru."To nije Cindekovka", iznenadi se on.Nepoznata mala dama podigne s lica gustu koprenu.- Vi, gospoðice Sando? - klikne iznenaðeno notar.- Tiho gospodine Sale! Nitko ne smije znati da sam ovdje.- Pouzdajte se u mene gospoðice - prošapæe Sale, naklonise vrlo udvorno i ponudi Sandi naslonjaè.- Vi možda i ne slutite zašto sam došla... - prošapæe Sandaspustivši se na stolicu.Notarova se usta sklopila u tajanstveni smiješak, a njegov se pogled spusti k djevojci. Nije znao što da misli o tom posjetu, ali bio je previše tašt a da se ne bi podavao ugodnim nadama.- Presretan sam što vas ovdje gledam, ali èemu imam zahvaliti tu sreæu?- Došla sam zamoliti vas za veliku uslugu, ali ne znam hoæete li mi je iskazati. - Pogledala ga je svojim toplim oèima štosu se plavile poput modrih zvjezdica. Ovaj ga je pogled smjesta raznježio pa reèe kavalirski:

- Unaprijed vam zadajem rijeè da æu ispuniti sve što želite.- Ne pitate što tražim od vas? - iznenaðeno æe Sanda.- Ne, menije svejedno što od mene traže vaše krasne oèi.- Htjela bih kriomice govoriti s Titom, a samo biste mi vi tomogli dopustiti.-Veæ sam unaprijed dopustio, ali vas molim samo jedno: to mora ostati naša tajna. Nitko ne smije znati da sam vam dopustio uæi u tamnicu, pa ni Dvojkoviæ. Razumijete li?- Obeæaj em!- Provest æu vas kroz dvorište i ondje predati pandurimada vas odvedu u tamnicu.- Hvala vam, gospodine Sale. Lijepa vam hvala.- Kavalir ne prima hvalu, veæ samo nagradu.Ona ga iznenaðeno pogleda.-Vi ste me pogledali, i ja sam, eto, veæ nagraðen!... reèe on udvorno.Galantno joj otvori vrata i izvede iz sobe u dvorište gdje je stajao stražar. Njemu naredi kamo da povede gospoðicu.U maloj æeliji magistratskog zatvora sjede Tito Krajaèiæ i Francesko Malakoczv. Oko njih mokre pljesnive stijene. Na zemlji dvije slamnjaèe, a pred njima mali stol od dasaka i zaprljana klupa. Na stolu tinja uljanica, blijedim tracima šara po mrkoj tami æelije.Sjede na slamnjaèi i govore poluglasno:- Ja od Èikulinija nikad nisam oèekivao da bi bio kadar pucati na èovjeka. Uvijek se ponašao kao djevojka.- Bio je silno uzbuðen. Ne èini li ti se ona nesvijest èudnom.Kao da je padavica - odvrati Malakoczv.-1 otac mu je bolovao od iste bolesti.- Èekaj èasak! Èuješ li?Obojica prislone uho na tamnièki zid.


MALLEUS MALEF1CARUM

- Opet govori sam sa sobom - reèe Tito.Kroz tanki zid, što ih je dijelio od tamnice grofa Cikulinija, èuli su se groznièavi uzdisaji:- Ja sam ih izdao.. Zvao sam Salea... Ja sam mu odao crvenu svjetiljku... Baš ja! Nitko drugi nego ja! Izdajica-ja!...- Èuo sam ga i noæu da govori u snu.- Misliš li daje on zaista izdajica?- Ne znam. Dvojkoviæu se, doduše, ne može vjerovati, alismo ipak svi tog mnijenja. Nitko osim nas nije mogao znatiza crvenu svjetiljku, a ipak su stražari, koji su nas doèekalina istom onom mjestu gdje nas je imao èekati Èikulini, imalicrvenu svjetiljku koja bijaše naš ugovoreni znak. To je odveæsumnjivo.- Ja sam veæ mnogo o tom razmišljao. Taj mladi grof èinise tako djetinjski odan i iskren, a opet protiv njega ima tolikosumnjivih dokaza.- Jesi li èuo što se govori o obitelji grofa Cikulinija? Veleda im je izdajstvo obiteljska bolest, da im je u krvi. Znaš dajeobitelj Cikulinija dobila od kralja Leopolda velik dio imanjaPetra Zrinjskoga.- Èuo sam. Zar i ovu palaèu Petra Zrinjskog na Grièu?- Jest. A po njegovu vlastitom priznanju dobili su ta imanjazato što grofovi Èikulini nisu sudjelovali u uroti Zrinjskog iFrankopana.-1 zato su dobili imanja?- Ne èini li se to i tebi èudnim? Obièno se ne dariva nekogašto nije bio urotnik. Tako je nastala prièa da su oni bili izdajiceili bar pomagaèi izdajica Petra Zrinjskog. Tako im svijet prišiodaje njima izdajstvo obiteljska bolest.Tito se zamisli.Najednom kroza zid prodru teški uzdisaji i prigušeni plaè. Tito podigne glavu:- Kao da se netko guši u plaèu!

Tito skoèi, udari šakom po stijeni Èikulinijeve æelije i zovne: -Franjo! Ali nije bilo odgovora.- Da mu nije zlo? - reèe Tito i prodrma vrata æelije. Krozotvor na željeznim vratima pojavi se koštunjavo lice stražarakoji se grubo izdere:- Koji vam vrag ne da mira? Što hoæete?- Pogledaj malo preko u susjedstvo. Èini se da je grofÈikulini bolestan.- Vraga neæe biti bolestan kad je u krletki.Stražar otkljuèa susjednu æeliju. Na zemlji, tik uza zid koji je dijelio njegovu æeliju od one u kojoj su bili Tito i Malakoczv, ležao je mali grof. Liceje pokrio objema rukama i pritisnuo ga0 zid. Sav se trzao od plaèa.- Što vam je? Gospodièiæ bi htio na krabuljni ples? - upitagrubo stražar.Ali se Franjo nije obazirao na njega. Gušio se u suzama poput djeteta.Stražar ga promjeri pogledom, pode opet k vratima i zatvori ih. Onda proviri kroz vratašca i reèe Titu:- Ništa mu nije. Plaèe. Vraga ne bi plakao kad vani slavefašnik, a on leži u zatvoru.- Plaèe! - ponoviše u isti èas Tito i Malakoczv.Sjedoše opet na svoje slamnjaèe, ali više nisu razgovarali. Slušali su kako se u pustoj tami zatvora polako gubi tihi plaè1 zamire jecaj. Kad je opet sve zanijemilo, spustila se u crnezidine duga, olovna veèernja tišina, ispunjena pljesnivim teškim zadahom.

U bravi zastruže golemi kljuè. Obojica upriješe oèi u vrata.Sitno žensko biæe prhne u polutamu poput pahuljice. Oko nje zamiriše zrak.


MALLEUS MALEFICARUM

Mladiæi u tren oka skoèiše sa slamnjaèe. Malakoczv raskrili ruke i klikne:- Sando! Moja Sando!...Ona se bez rijeèi baci na njegove prsi.- Što se zbilo Sando! - upita on nastojeæi da podigne njezinu malu glavicu, pokrivenu kapom od krzna. No ona je samo jecala i grèevito se uhvatila njegovih grudi.- Zašto plaèeš, mila moja?Stoje on nježnije govorio, ona je bolnije plakala. Kad se malo umirila, posadiše je na klupu.- Daj mi ruku, Tito - šapne ona. Tako, sad æe mi biti lakše.Sad osjeæam da ste obojica uza me.- Zar se što dogodilo ocu? - upita Tito nestrpljiv da saznazastoje Sanda tako blijeda i zastoje toliko plakala.- Ne. Ali on se veoma promijenio. Od one veèeri kad si tidospio ovamo, on sa mnom gotovo i ne govori. Sumnjièavo megleda i šuti. Samo me jedne veèeri upitao: "Jesi li i ti odlazilana sastanke u Remete?" "Jesam", odgovorih. On me pogledatako strašnim pogledom kao da je ovaj moj odgovor u njemuugasio svaki roditeljski osjeæaj. Još iste veèeri èula sam kakosu k njemu došli Dvojkoviæ i Sale. Gotovo je svaki dan s njima,a svake veèeri dolazi k njemu i Rafael i dugo ostaje. Juèer, kodobjeda, otac mi najednom reèe: "Za mjesec dana spremi svojuopremu. Isprosio te gradski odvjetnik Dvojkoviæ." - Bilo mijekao da se strop srušio na mene. Ali, oèe - zaboga - ta ja njeganimalo ne volim... rekoh mu ja... On upilji u mene prijeteæi pogled i upita me: "A koga ljubiš? Franceska Malakoczvja? Urotnika koji æe svršiti na vješalima?!" reèe on strašnim glasom.- On nije urotnik, oèe - pa da i jest, ja neæu drugoga. Volimumrijeti, nego poæi za drugoga... "Onda umri!" kriknu otac.Reèe oštro: "Za mjesec dana obavit æe se vjenèanje. Budeš lido tada živa, poæi æeš za Dvojkoviæa..."- Neæeš poæi za njega! - reèe Francesko odluèno. - Ti pripadaš meni i nikome više!

- Što da uradim - zaplaèe ponovno Sanda. - Reci kako dase oduprem? Kako?- Sando, znaš li ti kako te volim? Zar sam ja kukavica? Misliš li da te neæu moæi braniti?- Znam Francesko, ali ti si u tamnici.- Vidiš, debele su ove zidine, ali ljubav æe razvaliti i tvrðave. Ja te ne dam nikome, razumiješ li? Ili æemo biti svoji, iliæemo zajedno umrijeti. Prisegni mi Sando, da neæeš ništa uèiniti dok se sa mnom ne sporazumiješ!- Neæu Francesko, tako mi Bog pomogao!- Ali tko te je pustio ovamo k meni?- Notar Sale.- Notar? Prijatelj Dvojkoviæev? To je zbilja nedokuèivo!- Bio je vrlo udvoran prema meni i rekao mi da to ne smijesaznati nitko, pa ni Dvojkoviæ.- Što to znaèi? - upita Francesko.

- Da Sale ne može nijednoj lijepoj ženi ništa odbiti - odvrati Tito. - Ali mnogo je èudnovatije zašto Dvojkoviæ hoæe daoženi Sandu. Mora da je važna stvar radi koje on hoæe da jeuzme. Ona nema miraza, nema visokih veza, a on je ne ljubi.Zašto je hoæe oženiti?- To je sad svejedno - nestrpljivo æe Sanda. - Reci radije štoda uèinim. Dršæem od straha pred ocem. On me mrzi, i ja gase bojim! Kad noæu èujem njegove korake, od straha se zakljuèavam. On nije više naš otac, Tito, on nas je odbacio. Moj ježivot uz njega strašan.

- Znam - odvrati brat. - Izmeðu njega i nas dvoje praznovjerje je iskopalo jaz koji se možda nikad neæe premostiti. Alimenije sad samo do toga kako da tebe spasimo od te ženidbe.Mi smo ovdje u tamnici nemoæni.- Zašto imamo svoje drugove na slobodi? - reèe Francesko.- Potraži Meska. Možda æe što pronaæi. Gledaj, Sando, ovdjegore ove rešetke. Upamti dobro taj prozor, treæi od ugla. Ovuda nam možeš ubaciti u æeliju svaku obavijest.

I



Francesko uhvati njezine ruke i pogleda je oèima u kojima se zrcalila vjernost, ljubav i mladenaèki zanos. Iza vrata æelije oglasi se hrapavi glas stražara.- Moram iæi, stražar zove! - šapne Sanda, a oèi joj se napune suzama.- Umiri se i misli na mene. Tito i ja izbavit æemo te svih boli- reèe nježno Francesko i zagrli je.Sanda se oprosti i s Titom i poput sjene išèezne iz tamnice.OSVETAStara Palèiæka i Mikica stoje u kutu duæana i povjerljivo razgovaraju. Mežnar Žajler pijucka komovicu i polako prisluškuje. Pokraj vrata neki èovjek položio glavu na ruke i hrèe. Uza nj prazna boca komovice.Palèiæka i Mikica ne obaziru se na nj.- Ne bojte se - govori Mikica poluglasno. - Ovaj put ona više neæe ugledati sunce. Sale je neæe pustiti iz tornja. Samo neka Andrija nabrusi jezik.- Prokleto pseto! Dršæe pred Adamom kao pile pred jastrebom. Ali ja æu mu veæ otvoriti žvale ako sam ne bude znaogovoriti.- A vi, Žajler? - okrene se Mikica mežnaru. - Hoæete li visvjedoèiti kod suda?-Zašto ne bih?!- A koliko tražite?- Ako moram svjedoèiti pravo, onda pol cekina, ako krivo,onda cijeli.- Cijeli cekin? - Mikica æe zaèuðeno.- Dobro - odvrati Žajler i poèeše se po nosu što mu se izbeèioiz lica kao veliki crveni prišt. - A protiv koga da svjedoèim?

- Protiv Barice Cindek - reèe Mikica. - A sad, Palèiæka, zbogom. Neka se Andrija dobro potkuje.- Samo neka doðe kuæi, veæ æu ga ja potkovati - odvrati

stara.Èovjek stoje dotad spavao podigne glavu.- Èujte, majstorice, a tko je taj èovjek? - tiho upita ŽajlerPalèiæku.- Vrag bi ga znao! Dolazi svaki dan, pije kao æutura i ondaspava kao puh.Èovjek u kutu ustane, plati i izaðe.Bijaše to Filip.Žurio se uz Kamenita vrata i pošao ravno u kuæu Barice Cindek nadajuæi se da æe ondje naæi Sinišu.Barica mu, meðutim, reèe da Siniša nije došao, ali je zato u prvoj sobi Nera. Filip brzo priopæi Barici stoje èuo kod Palèiæ-ke dok se pretvarao da spava.- Meni onda nema spasa. Što æe, zaboga, kontesa ako mene opet odvuku? - reèe Barica i poðe u sobu da priopæi Nerišto joj prijeti.- Morali bismo se posavjetovati što da uradimo! - reèe Nera. - Zovnite kapetana.Kad je zanoæilo, sjedili su Adam i Barica uz veèeru i smišljali osnove kako bi se spasili Saleove osvete. Na bijeg se nije moglo ni pomišljati. To bi se smatralo sigurnim znakom daje vještica. Odluèe zaprijetiti Saleu da æe odati kako se dao podmititi.Još nisu poveèerali kad u kuæu osvanu dva stražara s dija-kom Mikicom. Predadoše Barici pozivnicu od gradskog notara da mora odmah u magistrat.Adam i Barica osjeæali su da im ta pozivnica radi o glavi.U prvi èas Barica se prestraši. Pobojala se za Neru koja je bila u dvorišnoj sobici. Ali nije se mogla opirati jer bi time samo pobudila sumnju.


MALLEUS MALEFICARUM

Mikica najprije pretraži smoènicu i ponese sobom sve trave i korijenje što ih je Barica imala za lijek. Kad je došao u Neri-nu sobu, zaèuðeno stane i upita Baricu:- Tko je ta ženska?- Moja roðakinja. Kako vidite, bolesna je.Mikica je promjeri od glave do pete, Nera je gledala u pod. Promatrao je neko vrijeme, a onda šuteæi izaðe iz sobe.Adam i Barica ostave Neru i odoše sa stražarima do magistrata.Sale je sjedio u svom uredu i zluradim podsmijehom gledao Baricu.- Žao mije majstorice - reèe Barici - ali protiv vas su ponovno dva svjedoka iskazala vrlo sumnjive stvari. Istraga je svršila zlo, pa vas ponovno moram zatvoriti u toranj.- Znam - vikne ona. - Ali ja se ne bojim. I vas æe stiæiplaæa.- Zašto se ljutite? Nisam li vam rekao da doðete k meni i daæu vas osloboditi sumnje? Još nije prekasno.- Sale joj se posve približi i dotakne se njezina golog vrata.Ali ga Barica gurne od sebe i vikne:- Nosite se lopove!Sale se samo nasmiješi i pozove pandura.Adama nisu pustili u uredsku sobu. Dok je on èekao na hodniku odvedoše Baricu na druga vrata u toranj.Kad je Adam to saznao, pohiti k Siniši da mu sve ispripovijeda i zapita ga za savjet. Ali kod kuæe nije našao ni Filipa. Tužna srca vrati se kuæi. Bijaše mu pusto, nesnošljivo. A kad opazi da je Barièino mjesto za stolom prazno, pritisne glavu rukama i zaplaèe.

CRNA VIJESTNa Trgu sv. Marka talasa se svjetina. Gradski panduri trèe okolo i potiskuju ljude da mogu proæi sjajne èetveroprežne koèije kojima upravljaju koèijaši u modrim, crvenim i crnim surkama. Na pragu crkve pojavljuju se gospode u svilenim i krznenim kaputima, a sa širokim šeširima punim perja, krzna i zlatnih èipaka. Iza njih stoje gospoda u sjajnim odorama od svile i sukna obrubljenim krznom. Samo gdjegdje vidi se kavalir u bogatoj francuskoj nošnji s bijelom vlasuljom i o-kruglim klobukom. Gospoda vode dame iz rasvijetljene crkve niza stube, pokrite debelim sagovima, i pomažu im pri ulazu u koèiju.Pred crkvenim vratima stane koèija optoèena zlatom. Ispred nje trza glavama šest vranaca, sjajnih kao crna svila, na njima blista zlatom obrubljena orma. Nekoliko zraka zapa-dajuæeg sunca osvijetli crkvene stube. Baš tada pojavi se krasna mlada žena u bijeloj svili, s dugom bijelom koprenom u kojoj dršæu briljanti i sjaje se biseri. Vatrenim oèima zaokruži cijeli trg. Sve zadivljeno gleda u nju, njezinu ljepotu, mladost i svadbenu odoru.Uz nju stupa visok, otmjen mladiæ, s plavim brèiæima, u sjajnom crnom odijelu hrvatskog velikaša. Kad su se približili koèiji, ona pode naprijed, a on naèas zaostane.- Lijepa Terka, bit æeš gospodar u kuæi! - šapæu žene. - Vidiš, ona ide naprijed!- Makar je on grof Erdodv i premda je bogat, ipak je onabanova kæi.- Ipak je on bolje odabrao nego ona! - primjeæuju muškarci.Mladenci udu u šestoroprežnu koèiju. Nestrpljivi vranci ponosno dižu zlatom urešene vrane glave i krenu korakom pre-


MALLEUS MALEFICARUM

ma Opatièkoj ulici. Za njima se reda koèija za koèijom. Jure pred svjetinom, a za njima u zraku ostaje miris svile, parfema i bjelila.Filip stoji snužden, neodluèan. U ruci gnjeèi ružièasto mirisavo pisamce. Veæ tri puta donio je to pismo Terkin sluga tražeæi Sinišu, ali ga ne nade kod kuæe. Treæi put je pismo o-stavio i naložio Filipu da odmah potraži svoga gospodara. On je znao gdje je. I kad se svijet poèeo razilaziti a sunce zapalo, uputi se Filip na Kapucinski trg.Siniša je èesto zalazio k ocu Smoleu da u njegovoj æeliji proboravi koji sat i govori s njim o Neri i staroj grofici Ratkav. Danas se oèito sakrio jer mu je naložio da nikome ne reèe gdje je. Filip je ipak pozvonio na vratima samostana i pošao u æeliju oca Smolea.Mladi fratar zgurio se u naslonjaèu. Lice mu je ostarjelo, kosa sasvim pobijelila. Siniša je stajao kraj prozora i po stoti put slušao kako se Smole optužuje da je samo on skrivio Nerinu nesreæu. Da nije doveo u njenu kuæu Kušenku, ona ne bi dospjela u toranj. A onda je po stoti put uzdišuæi šaptao:- Samo dobri Bog zna gdje je sada i kako joj je!A Siniša je šutio. Morao je šutjeti. Tako je htjela Nera. Kad je Filip ušao u æeliju, mladi se kapetan gotovo razljuti.- Oprosti - šapne mu Filip. - Morao sam ti donijeti ovopismo.Siniša ga otvori, a zatim ga srdito zgnjeèi i baci.- Nema me kod kuæe! Zar ti nisam rekao?-1 grofica Auersperg je prispjela na svatove i dva puta je poslala svoga slugu po tebe.Kad je èuo to ime, ušuti. Nakon nekoliko èasaka reèe:- Idemo, Filipe!

Siniša se opraštao od oca Smolea, a Filip iskoristi zgodu i pokupi zgnjeèeno pismo. Na hodniku ga kriomice proèita. U njemu su bile napisane ove rijeèi: "Siniša! Danas je naš dan. Èekam vas. Terka!"

Za nekoliko èasaka bio je Siniša kod kuæe i odijevao sveèanu oficirsku odoru. I Filip obuèe crvenu odoru Trenkove èete i pode sa Sinišom u palaèu grofa Nadaždija.- Zanima me što æe ti reæi tvoja vjerenica - usudi se primijetiti Filip.-1 mene. Danas moram uèiniti kraj toj strašnoj neizvjesnosti. Saznat æu tko je ona žena što sam je one noæi ugušio."Dakle, zato on ide na svadbu?" pomisli Filip. "Ali ništa zato. Terkina ljepota pobijedit æe mladu krv. To je njegov jedini spas da se izlijeèi od bolesne ljubavi prema Neri."Filip je ostao medu ostalim slugama koji su dopratili svoje gospodare, a Siniša ude u veliku sjajnu dvoranu. Bila je ispunjena sjajem svijeæa, šumom svilenih povlaka i mirisom razgaljenih ženskih ramena.Sve se oèi upriješe u njega kad se pojavio na vratima u sjajnoj odori što se priljubila njegovu jakom, visokom stasu. Gospode su napeto promatrale hoæe li pristupiti najprije grofici Auersperg. Od onog dana kad je tako nenadano nestao s dvora u Mokricama, šaputale su daje s njom prekinuo. Ali Siniša pode najprije domaæici, banovoj sestri, poljubi joj ruku, onda se pokloni grofici Auersperg, a tek se tada uputi Terki da joj èestita. Ona mu je èvrsto stisnula ruku koju on tek galantno poljubi. Terka mu nije mogla reæi ništa jer je bila opkoljena svatovima. Samo gaje ispod oka motrila kad je ponovno prišao grofici Auersperg.- Dugo se nismo vidjeli - reèe ona mirno.- Na žalost, ali ja tome nisam kriv.- Znam. Šampanjac je kriv da si onda onako otišao. Pa jošs onom grdobom sobaricom! Meðutim, ja sam od onog danabolesna. I kad sam te molila da me u bolesti posjetiš, ti nisidošao.- Imam viši nalog da se odavle ne smijem maknuti.- Tako? Uskoro æeš dobiti drugi nalog pa æeš moæi ostati- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

kod mene u Mokricama. Mislim da bismo se mogli vjenèati u veljaèi.U taj èas pristupi im dvorski grofa Nadaždija i zamoli Sini-šu da groficu Èikulini povede k veèeri, a baruna Skerleca opet dovede grofici Auersperg.Grofica od bijesa stisne zube i šapne prijateljici:- Sigurno je tako naredila Terka, samo da Siniša ne sjediuza me. Zmija!Veèera je trajala puna dva sata. Siniša je èitavo vrijeme motrio grofa Vojkffvja koji je dobacivao znaèajne poglede grofici Auersperg i katkad mraèno pogledao preko stola Terku. Promatrao je Skerleca koji je dobacivao nježne poglede svim gospoðama što su sjedile u njegovoj blizini. Terka je svaki èas nastojala da se sastane sa Sinišinim oèima, ali je on to izbjegavao.Poslije veèere grofica Èikulini šapne grofici Auersperg.- Što se dogodilo sa Sinišom? On se posve promijenio. Gledaj samo kako mu oèi plamte. Misli su mu negdje daleko.- Opazila sam to i odluèila povesti ga sa sobom.- Krajnje je vrijeme. S njim se zbiva nešto neobièno!Još su bili u rijeèima kad priðe Siniša i zamoli groficu Auersperg za razgovor.Ona rado prihvati. Pod ruku poðoše kroz plesnu dvoranu gdje su mladenci otvorili ples uz burni pljesak mladeži.U pokrajnjem salonu Siniša ponudi grofici da sjedne.

- Prije veèere govorila si mi o našem vjenèanju - reèe mirno - i zato sam odluèio da prije svega rašèistimo jednu važnustvar. Hoèu da znam tko je onaj èovjek koji zna za moj nesretnimladenaèki èin o kojem si mi govorila u Mokricama.- To ti ne mogu reæi. Konaèno, to je i posve suvišno. On tenikad neæe odati.- Zastoje to onda pripovijedao tebi?-1 to je suvišno da znaš.

- Nipošto nije suvišno. Ti ne znaš èitav dogaðaj onako kakose zaista zbio. Ja nikad nisam bio zavodnik one žene.- Prvi njezin zavodnik doista nisi bio! Zar ti je lijepa groficarekla da si ti prvi kojega je ljubila?"Sad moram lagati hoæu li da doznam tko je ta grofica", pomisli Siniša. Reèe glasno:- Naravno da mi je to rekla.- Kolike li drskosti! Ona je imala ljubavnika, nekog mladoggrofa, i kad je htjela da ostavi muža, izvela je lukavu osnovu.Jednog dana dok je njen muž bio u lovu, doðoše u dvor neki lovci i donesu joj poruku da joj je muž u lovu ranjen. Silno uzbuðena, ona pohiti s lovcima u lovište, ali sve je to bila laž. Njezin muž nije bio ranjen. Sve je to dogovorila s ljubavnikom i tako pobjegla. Muž joj je od žalosti otišao u rat iondje poginuo, a ona se bacala iz naruèaja u naruèaj dok senije ugušila u tvome.- A djece nije imala?- Kako nije? Zar ne znaš daje Nera njezina kæi?Siniša protrne. U grudima mu zastao dah i srce prestalo udarati.- Grofica Ratkav pomno je tajila kakva joj bijaše kæi - nastavi Auerspergova. - Nera je znala samo to daje njezina majkapoèinila samoubojstvo od žalosti što joj je muž pao u ratu. Jase nikad nisam èudila što te Nera tako mrzila. Kao daje u tebiosjeæala ubojicu svoje majke.- Prestani - povikne Siniša muklo, uhvati se objema rukama za èelo i pokrije lice.- Ne razumijem što te to uzbuðuje - nastavi grofica. - Zašto se nisi prije uzrujavao? Još se sad sjeæam kako si ono htiosilom plesati s Nerom i podigao èitavu galamu. Zar onda nisina to mislio?Siniša nije odgovarao. Ništa nije èuo. U ušima mu je šumilo kao da oko njega vitla orkan. Nekoliko trenutaka prosjedio je

u -


MALLEUS MALEFICARUM

ovako dok ga je grofica iznenaðeno gledala ne znajuæi što da misli o tom. Najednom se on digne i naglo izjuri iz salona.Brzim koracima prošao je dugim hodnicima i našao se na otvorenoj verandi. Noæni zrak hladio mu je èelo. Nasloni se na stup i zagleda u tamno dvorište. Dugo je stajao na toj verandi, a glavom mu se križale teške i sumorne misli. U toj samoæi njegove su boli bile sve glasnije i teže. Uskoro je osjetio da se više ne može vratiti u društvo i odluèi neopaženo otiæi.Tiho i oprezno prošulja se kroz hodnike i spusti niza stube. Dolje nade Filipa i pozove ga da podu kuæi.

- Upravo sam htio da ti donesem poruku od bana. Želi daodmah doðeš k njemu. Ima s tobom razgovarati nešto važno.Siniša je bio uvjeren da se banova stvar odnosi na potragu za vješticama i razbojnicima i odluèi da se odazove pozivu.Filip povede Sinišu u drugo krilo palaèe gdje je èekao sluga. Oèito je veæ bio obaviješten o Sinišinom dolasku pa ga je poveo u mali salon i zamolio da ga tu prièeka. Prošlo je tek nekoliko èasaka. Otvore se pokrajnja vrata. Siniša ustane misleæi da ulazi ban. Ali se nemalo iznenadi. Na vratima stajaše Terka u bijeloj laganoj haljini od èipaka, bez vijenca i koprene.- Oprostite, èekam ovdje njegovu preuzvišenost - reèe Siniša.- Neæete ga doèekati. Ovaj trenutak pozvali su ga u salon.Siniša uvidi da gaje Terka prijevarom namamila da budes njim nasamu.- A vi, grofice, zar ste ostavili goste?- Samo naèas. Pola noæi je prošlo, a ja sam morala odložitisvoje vjenèano odijelo. Skinula sam ga, štoviše, moj mi jemuž pred djeverušama skinuo vijenac s glave. Oh, kako sambrzo poslala iz sobe i njega i djeveruše! Mislila sam na vas.- Grofice, jednom zaista treba da budemo nacistu. Ne želim vas uvrijediti, ali bih vas zamolio da me otpustite. Ova i-gra nije dostojna.

- Siniša, zar me opet kanite razgnjeviti? Vi strašni èovjeèe!Vama se sviða kad ludujem za vama, kad uspirujete u menisvu moju mladu krv!- Nipošto, grofice. To ne kanim i ne želim. Opametite se ipustite me svojim putem.Terka ga pogleda raširenim oèima i podigne ruke koje su èekale na zagrljaj. Nije dugo èekala. Savije mu ruke oko vrata i stane ga cjelivati.Siniša se trgne, skine Terkine ruke sa svoga vrata i odgurne je od sebe.- Grofice, slušajte moju ozbiljnu rijeè. Vaša ljepota ostavljame hladnim. Ne mislite da se pretvaram. Moja je duša punaboli i bio bih sretan da je kod vas mogu naèas zaboraviti. Ali,vidite, mene se vaša ljepota ne doima. Ja nisam tu, kod vas,moja je svaka misao drugdje, moj svaki kucaj srca vapi drugamo.Glas mu bijaše taman i mukao, a lice tako blijedo daje Terka iznenaðeno kriknula:- Siniša, kako to izgledate? Vi ste poludjeli, vi niste pri sebi? Vaše misli, vaše osjeæaje prepuštam onoj drugoj, ali vašecjelove hoæu da imam ja.- Ona ih neæe, a druge ne mogu cjelivati. Razumijete li mesada?- Zar je tako lijepa, tako bogata, èarobna?- Baš obratno! Ništa od svega toga nema, a ja umirem zanjom.- Siniša, vi ste bolesni. Vaše oèi zure kao da gledate strašilo. Evo, pogledajte me, Siniša. Zar nije ovo èar, ljepota, slastživota?Terka spusti sa sebe èipke što su pokrivale prozirnu noænu haljinu od koprene.Izgledala je kao kip u kojemu se probudilo stotinu mladih života.


MALLEUS MALEFICARUM

- Da, ljepota je to. Ali ne za mene!Terka omota svoje krasno tijelo i reèe:- Neæu mirovati dok ne smrvim onu zbog koje me odbijate.Iz njezinih oèiju siktali su otrovi stotinu zmija. Siniša osjetitakvu tjeskobu da je zaželio poletjeti zrakom onamo, u tihu dvorišnu sobicu, podiæi Neru na ruke i odnijeti je daleko kako bije sakrio pred tom ženom.U blijedom mramornom licu ljepotice sijevnulo je nešto kao munja prije oluje. Onda se okrene i naglo nestane.Siniša uzme svoj klobuk, izaðe na druga vrata u hodnik, pojuri niza stube i pozove Filipa.U velikoj dvorani plesali su menuet. Na èelu parova bila je grofica Draškoviæ i ban Nadaždi, osim njih plesala je Terka sa svojim mladim mužem, zatim je slijedila grofica Èikulini sa Skerlecom. Samo je grofica Auersperg plesala s grofom Vojkf-fyjem, pa su gospode radoznalim pogledima kružile po dvorani tražeæi Sinišu.On, koji ih je uvijek kod menueta zadivljavao svojim otmjenim kretanjem, danas nije plesao i nije ga bilo u plesnoj dvorani.Jedino je Terka znala zašto ga nema. Odjenula je za ples krasnu žutu svilu sa zlatnim èipkama, a na glavi joj je sjao dijadem od dijamanata, poklon vjerenika. Njezine su oèi plamtjele i èesto se sastajale s pogledom otmjenog i zanimljivog grofa Vojkffvja.Kad god se Terka u plesu sastala s njim, pogledao ju je znaèajno i stisnuo joj struk.Glazba zamukne, ples završi. Parovi se meðusobno poklone zahvaljujuæi se. Terka i Auerspergova sretnu se licem u lice. Obje se lako naklone. Umjesto da se udalji, Terka uhvati groficu ispod ruke i smiješeæi se upita je:

ii

- Smijem li vas, grofice, povesti u svoj salon da vam pokažem vjenèane darove?-Vrlo æu se veseliti - odvrati Auerspergova nemalo iznenaðena. Grof Vojkffv i grof Erdodv ostadoše sami, a obje žene poðoše dvoranom u mali salon gdje su bili darovi.Terka na pola puta stane i vrlo srdaèno pogleda groficu Auersperg:- Grofice, osjeæam da mi je dužnost meðu nama razjasnitijednu stvar.- Zaista ne znam o èemu se radi. Mi smo uvijek bile dobreprijateljice.- Ipak, vidite, grofice, danas sam postala žena èovjeka kojega vrlo volim i cijenim pa ne želim da o meni mislite krivo.Radi se o kapetanu Siniši.Grofica Auersperg prièini se vrlo zaèuðenom.- O mom vjereniku? Zaista me zanima kako njegova osobadolazi u vezu s vama?- On, sigurno, nije ništa kriv. Vi znate, grofice, daje Sinišatako lijep i tako napadan da gotovo nema žene koja se naèasnije u nj zagledala. Štaviše, mog je oca tako osvojio da me jehtio za nj udati. Mislila sam da moram slušati oca - premdasam bila zaljubljena u grofa Erdodvja, ali Siniša je lijep. Kadsam èula da Siniša ljubi drugu, odlanulo mije. Jedne mije veèeri, onako sluèajno, priznao da umire za nekom ženom kojanjega neæe da gleda.Pogled grofice Auersperg potamni, a Terka nastavi:- Dakako, nije mi odao vaše ime, ali sam slutila da ste viona nedokuèiva sreæa za kojom tako uzdiše. I drago mije štoje tako.- On ne obièava drugima govoriti o svojim osjeæajima.- Oèito je one veèeri bio malo slab pa se osjetio prisiljenimgovoriti o svojoj èežnji za nekom ženom koja ga ne ljubi, koja

nije ni lijepa ni bogata, a on umire za njom.

is


MALLEUS MALEF1CARUM

Terka je naglašavala svaku rijeè. Lice dvorske gospoðe smr-kavalo se sve više, a usta joj se stiskala.- Naravno - nastavi smiješeæi se Terka - on je govorio takopo svoj prilici zato što nije htio da saznam da ste to vi -jer viste, zacijelo, prelijepi i bogati. To je što vam htjedoh reæi. Jedne veèeri sreli ste me kad sam bila s njim u intimnijem razgovoru pa mi se èini daje otada meðu nama nastala neka mrzovolja, a ta je suvišna. Ja ljubim svoga muža, a Siniša opetumire za vama. Samo, vi ste malo škrti prema njemu. Kad jedanas odlazio, susrela sam ga i opet je bio silno snužden. Ali,ne biste li izvoljeli pogledati darove?Grofica prihvati ponudu. Ali je jedva èekala trenutak da se Terki izmakne i potraži groficu Èikulini.- Julijo - reèe ona tiho kad je našla groficu - Siniša nekogaljubi.Na brzu ruku ispripovjedi joj razgovor s mladom groficom, a onda reèe:- Ona sigurno ne misli da sam tako glupa pa ne shvaæamnjezine rijeèi. Sve sam progledala. Ona je sigurno Sinišu htjela namamiti k sebi, a on ju je odbio i rekao joj da ljubi nekudrugu. On je doista posve izmijenjen. To opažaju drugi, a bogme i ja. Pomisli, taj strastveni mladiæ, uvijek žedan cjelova,veæ me se odavna kloni.- Nisam te htjela rastuživati i zato sam dosad šutjela, alikad to veæ sama uviðaš, onda ti moram iskreno reæi daje Siniša u neku zaista zaljubljen do besvijesti. Ali u koju? Kakva jeto osobita krasotica?- Terki je rekao da nije ni lijepa ni bogata.Cikulinka podigne ruku kao da se dosjetila neèem neobiènom.- Èuješ, ti si mi pripovijedala èitav dogaðaj one veèeri uMokricama kad je odveo onu sobaricu.- Ali, zaboga, ona je žena bila ružna kao strašilo. Pa i seljanka!

- Ne znaš što sve umiju seoske žene. Zaèaraju grofa i kneza. Siniša je s njom pobjegao one noæi i otada je nitko nije vidio. Premalo smo važnosti polagali na onaj dogaðaj i na to štoje djevojka nestala.- Tu se nešto zbiva što ja ne znam. Ja æu se s Terkomsprijateljiti da od nje što više saznam. Glavno je samo da doznamo gdje je ona sobarica.- Evo, ide Sale, možda æe ti on pomoæi.Notar pristupi k njima uz tajanstveni smiješak. Grofica Èikulini ode, a dvorska gospoða povede Salea u prazni salon gospoða.PRIZNANJEVeæ je odavno odmakla ponoæ kad su Filip i Siniša stigli kuæi.- Naloži vatru - reèe kapetan i sjedne u stari kožnati naslonjaè.

Za koji èas crvenkasti je plamen veselo pucketao. Filip se tada nasloni na kamin i kriomice pogleda u mladog kapetana. Ovaj se podupro rukama, skupio obrve i mrko zurio preda se.Jedna cjepanica u kaminu turobno je pištila kao da plaèe za svojim životom. Filip je osjetio da se nešto dogodilo. Siniša je uvijek tako šutio kad god gaje snašlo nešto teško. Ali se nije usudio da ga pita. Šutio je i èekao.- Filipe - oglasi se napokon Siniša podigavši glavu. - Doðibliže! Ono što sam slutio, istina je. Ona žena bila je Nerinamajka.Mukla šutnja ispuni sobu. Samo je cjepanica u kaminu pištila èudnim, plaèuæim glasom...- Znam - reèe Filip - daje to strašno, ali ti imaš opravdanjepred sobom, a i pred njom.



- Tu nema opravdanja!-Ti æeš joj reci sve?- Moram! Dao sam joj rijeè.

- Ali ne zataji joj kako je došlo do toga da si nesretnicuubio.- Onda joj moram reæi i to kakva joj je bila majka...- Naravno!- Bi li ti nekome tko ti je drag mogao reæi: Tvoja je mati bilazla i pokvarena djevojèura?Filip metne obje ruke na Sinišina ramena i upita ga tihim toplim glasom:- Siniša moj, zar ne vidiš da æe te sve to upropastiti?-Ja sam je upropastio...- Ne govori uludo! Što bi ona imala u životu od onakve majke? Saberi se. Poði, idemo odavle.- Ti si luðak! - povikne Siniša. - Ako me ne shvaæaš, ondaušuti i pusti me na miru.- Ne, sinko, ja te odveæ ljubim, a da bih te pustio. Ostat æuuza te do posljednjeg èasa svog života. Samo sam te htio upozoriti da ne srljaš u propast. Ali, kad ti ne možeš drukèije, o-stat æu s tobom. Što god hoæeš uèinit æu. Sve što hoæeš!Sinišu su te rijeèi ganule. Uzme Filipovu ruku i naglo je poljubi.Ovaj je trgne, sagne se k njemu i reèe mu ganuto:- Samo budi iskren i reci mi sve...- Sto da ti reèem? Zarobljenik sam svoga srca, okovan sam,trpim i ljubim te patnje...Veæ se noæ susrela s danom i prozore osvijetliše prvi traci zore, kad se Filip i Siniša spremiše na poèinak.Najednom netko dva-tri puta udari po staklu prozora.- Tko je? - trgnuše se obojica i priskoèiše k prozoru.- Gumbar Adam - reèe Filip. - Otvorit æu vrata.- Da se nije što dogodilo? - dahne Siniša. - Ovako ranodolazi...

Adam je ušao blijeda lica na kojem su se vidjeli tragovi ne-prospavane noæi.- Barica je sinoæ odvedena u toranj - obavijesti ih Adam.Vijest se Siniše nemilo kosnula. Prva mu je misao bila: A Ne-ra? Što æe biti s njom?Sva trojica stadoše vijeæati što da uèine. Siniša uputi gum-bara da sam poðe Saleu i neka mu zaprijeti da æe ga odati kako se dao podmititi i daje Baricu

htio otpremiti u toranj zbog osvete što nije htjela da bude njegova. On pak ide k banu da mu sve to reèe.Sunce je pozlatilo smrznuto inje kad je Siniša pohitao u kuæu hljebarice Barice. Ogledao se da ga tko ne opazi. Kad se uvjerio daje ulica pusta, ude u kuæu.Neka sitna, mala žena, Barièina roðakinja, uputi Sinišu da je djevojka koju traži veæ davno ustala.Siniša nade Neru snuždenu, potištenu.- Konteso, vi odmah morate iz ove kuæe - reèe Siniša.- Zašto? - upita ona iznenaðeno.

- Sigurno osjeæate pogibelj otkad su Baricu ponovno zatvorili.- Ne - odvrati ona. - Ja ostajem ovdje, kapetane. Svoju zadaæu još nisam izvršila.-Vaša je zadaæa samo jedna: izvršiti obvezu stoje dadoste svojoj baki: naæi ubojicu svoje majke.- Još ga nisam našla.- Ja sam ga našao...-Vi! - klikne Nera glasom od kojeg je Siniša protrnuo.- Jest, konteso, našao sam ga. Kad god zaželite, on je u vašim rukama. Ubojica vaše majke stoji pred vama.Nerin pogled, pun preneraženja ukoèi se. U Sinišinim oèima drhtala je pritajena strava izmuèene duše koja èeka na osudu svoje ljubavi. Gledali su se napregnutim nijemim

I


MALLEUS MALEFICARUM

pogledom. Kao da su èuli strašnu vijest koja ih je oboje jednako prestravila.Nera se najednom nasloni na peæ kao da ne može stajati. Samo drhtaj Sinišinih obrva odavao je da mu je taj èas zatrep-tjela èitava duša.U nijemom èekanju proðe više èasova. Siniša je èekao da Nera prva progovori. Uskoro je èuo tih, plah i prestrašen glas kakav još nikad nije èuo s njezinih usana.- Dakle, ipak - vi?...- Nesreæa je tako htjela.Siniša ponikne glavom.- Jest, konteso, samo nesreæa.

- Nesreæa? A nije li ubojica moje majke bio i njezin zavodnik? - vikne ona oèajnim glasom. - Onaj isti koji je moju majku odmamio iz dvora moga oca himbenom varkom? Onaj istikoji ju je ubio i spalio...- Nije konteso - dahne Siniša slomljenim glasom. - Nije, tako mi Bog pomogao!- Nisu li vaši ljudi došli u dvor moga oca i poveli moju majku sa sobom, jer da je otac u lovu ranjen? A sve to bijaše laži himba, samo da je mogu odmamiti. Otada je više nitko nijevidio. Kako je umrla, zastoje umrla? Govorite: što ste uèinilis njom? Govorite!- Konteso, nikad nisam bio zavodnik vaše majke. Priznajem da sam u jednom nesretnom èasu okaljao svoje ruke njezinom krvlju, ali je zaveo nisam. Promislite: to se dogodiloprije deset godina, vi to sami znate, a onda mije bilo tek 15godina. Bio sam još djeèak - nisam bio zavodnik, samo sam

je ubio.-Ali zašto? Zašto ste to poèinili? - upita ona dršæuæi kao da bi željela da se on opravda.- U tom je baš moja nesreæa što vam ne mogu reæi uzrok.Ne pitajte me jer vam neæu reæi ni kad bih znao da biste mi

oprostili. Alija ne tražim, ja neæu oproštenje. Ja se, evo, predajem posve vama. Uèinite sa mnom što hoæete. Samo vas jedno molim, da prije poðete sa mnom, da vas odvedem na sigurno mjesto gdje ne mogu do vas doprijeti osvetljive zloèinaèke ruke.- Ne, ja se odavle ne mièem.-Konteso, prijeti vam opasnost. Otkako je Barka zatvorena, mogla bi lako pasti sumnja i na vas jer ste u njezinoj kuæi.- Menije svejedno što æe se sa mnom dogoditi.- Ali meni nije! - klikne on uzbuðeno i poðe korak premanjoj. Ali odmah nastavi svladavajuæi se:- Ja imam još samo jednu zadaæu u svom životu - da vasotpremim na sigurno mjesto.- A ja odbijam svaku vašu pomoæ. Prepustite meni da sebrinem o sebi.- Mora da me držite strašno opakim èovjekom. Ili, zar zaistamislite da se može toliko lagati? Zar mislite da me nikad nijezaboljela duša zbog nesretnog grijeha moje prve mladosti?Nikad èovjek koji je nekom oduzeo život nije propatio tolikomuka kao ja. Ova mi je patnja potamnila svjetlost mladosti,ona me natjerala meðu trenkovce, na bojne poljane, daje zaglušim u grmljavini topova. Ali nisam je mogao ugušiti. Uvijek, i u smijehu, u zabavi, u pustopašnim èasovima, kucala jena moju savjest i mutila mi život kao neizljeèiva bolest. A kadsam saznao strašnu istinu o tom tko je bila ona nesretnica,moje su se patnje ustostruèile.Nera gaje pozorno slušala. Razabirala je u njegovu patniè-kom pogledu da govori istinu. On, meðutim, nastavi:- Sve što sam vam skrivio uništilo mi je život i zato samimao samo jedan cilj: braniti vas od veæih nesreæa i pogibeljikoje vam prijete.- Mnogo bi mi olakšalo dušu da mi kažete je li istina da jemoja majka izgorjela?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jest, tako barem kažu.- A vi je niste odvukli na lomaèu?- Ne, i nije rijeè o lomaèi. Netko je zapalio kuæu u kojoj jeona bila pošto je veæ umrla od moje ruke.- Dakle, nije bila živa? Sirota baka uvijek je govorila daježiva spaljena.-1 to nije iskljuèeno.- Zašto vi ništa toèno ne znate? Kako ste mogli ubiti ženukoju niste poznavali, niste znali tko je bila i što se s njom dogodilo?- Konteso, ta je tajna usko povezana s mojom obitelji. Nemogu vam reæi više nego to da sam bjegunac obitelji koja jenadamnom razastrla smrtno velo. Kad bih govorio, taj bi nesretnik uskrsnuo, a ja moram i nadalje živjeti - mrtav! Vidite,bio sam iskren, a mogao sam vam zatajiti sve što mi je rekla

grofica Auersperg i sve iskriviti. Ipak, govorim istinu, makarme ona tereti.Nera je kratko vrijeme razmišljala. Onda se okrene k Siniši i reèe mu tiho:- Moja bol i moj oèaj zbog moje nesretne majke upravo sustrašni. Ali ono što ste mi rekli moram vam vjerovati.Od te jedne rijeèi bljesne Sinišinim licem svijetli traèak:- Obeæajte mi, konteso, da æete ostaviti ovu kuæu i Griè iskloniti se daleko od neprijatelja?Nera mu nijemo pruži ruku.Njemu, ubojici svoje majke, ona pruža ruku. Sasvim se zbunio. Privinuo je tu ruku na svoja usta. Ona mu je nije otela, makar ju je odveæ dugo držao na usnama. Oborivši glavu, zagleda se u njegovu rusu glavu što se sagnula nad njezinom rukom. A kad se Siniša uspravio, raširile se Nerine zjenice u nekom tihom iznenaðenju. Razabrala je da su njegove duboke tamne oèi vlažne, pune ganuæa.To je tako iznenadi da nije mogla reæi ništa ni kad se on okrenuo i bez rijeèi pošao k vratima. Tiho joj reèe:

- Požurit æu da sve pripremim. Putujemo još ove noæi. Pokloni se s dubokim poèitanjem i naglo zatvori vrata.U PREDVEÈERJE BIJEGAPoslijepodne došao je u Barièinu kuæu Filip. Adama nije bilo, tek je u kuhinji nešto radila starica, njegova roðakinja.- Gdje je moja kæi? - upita Filip staricu.- Sjedi ondje u sobi. Ne znam što joj je, nije ni okusila o-bjeda.- Bolesna je, sirota.- Bit æe još štogod više. Èitavo je prijepodne nemirna, èassjedi, èas opet ustaje i pokriva lice rukama. Nigdje nema mira. Još je nisam vidjela takvu.- Idem da je vidim.Kad je ušao, nade kontesu naslonjenu kraj peæi."Gle", pomisli Filip, "izgleda nekako drukèije. Kao da njezine oèi nisu više onako mrtve. Ali pogled joj je nemiran i uzbuðen."- Šalje me gospodar i poruèuje - reèe joj Filip - da æu poslije deset sati noæu doæi po vas. Mi æemo pješke do Save gdje æenas èekati on s dva momka. Svi æemo se odjenuti u graðanskaodijela, sjesti na konje i otiæi u Kranjsku. A ja æu, ako dopustite, ostati ondje s vama.Predveèe je Nera bila kod kuæe posve sama kad se ušulja Krajaèiæeva služavka Dorica.- Došla si potražiti Baricu? - upita Nera.- Ah ne! - odvrati djevojka, a pogled joj je nemirno lutaopo sobi i svaki èas zapeo o drugi predmet.- Nego, što želiš?- Molim vas - prošapæe Dorica povjerljivo - recite mi istinuje li Barica zaista coprnica?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Kontesu je pitanje iznenadilo, ali je to prikrila. Bila je u-vjerena daje djevojka neèiji uhoda, premda joj se za to èinila odveæ smetena.- Kakva coprnica? - odvrati Nera. - Nikad to nije bila.- Nije? - Dorièino se lice snuždi, a iz glasa joj proviri duboko razoèaranje.- A ni vi niste coprnica? - upita ona još zbunjenije Neru.

- Sto ti pada na um?- Meni se èinilo kad sam vas prvi put vidjela da ste vi i Ba-rica coprnice.- A zašto to tebe zanima?Djevojka poène uzbuðeno gužvati jedan kraj svog zobunca. Onda najednom brižne u plaè.- Što ti je, zašto plaèeš?- Vi æete me sigurno odati.- Sto bih te odala? Ja te i ne poznam.- Vi æete reæi sucu da sam bila ovdje i pitala za Baricu. Jasam mislila da ste vi sigurno coprnica pa sam htjela...- Reci samo što si htjela! Zanijemila zauvijek ako te ikomeodam.Zakletva je oèito djelovala na Doricu i ona plaèuæi prošapæe:- Htjela sam vas pitati kako bih mogla i ja postati coprnica?To priznanje silno iznenadi Neru. A djevojèino ponašanje izbrisalo je svaku sumnju daje uhoda i potaklo Nerinu znatiželju što ta djevojka zapravo hoæe.- Zar bi ti zaista htjela postati vještica?- Vrlo rado. Svake noæi dolaze k meni vragovi i plešu okomoje postelje, a svi su lijepi i mladi. Svi imaju pune džepovecekina pa ih bacaju kao pljevu po zraku. Ali kad bih htjela u-stati da odem s njima, pobjegnu.- A zašto bježe?

- Zato što još nisam zapisana u ceh. A ne znam gdje se toupisuje pa sam htjela pitati vas kako da to uèinim.- Reci mi zašto bi ti rado postala vještica?- Zato što one ne moraju ništa raditi, imaju pune lonce cekina i onda im je lijepo. Svakog tjedna imaju gozbu na Medvednici, svaka ima vraga za dragoga. To mora daje puno ljepše nego imati pravoga deèka.- Tko ti je to rekao?- Èula sam govoriti da se kod vragova pleše, fino jede i pije, i kad vrag svoju coprnicu zagrli, onda je gotovo zadavi.Sad se Nera sjeti svega što je prièao Siniša kad je prisluškivao Dorièin razgovor s Rafaelom, pa je upita:- A nisi li ti kod Rafaela molila da te spasi od tih želja?- Jesam, a on me poslao Saleu da iz mene istjera vraga.- Pa zar ti nisi bila kod njega?- Jesam! Htio je da mi traži vražji peèat, ali ja nisam htjela.Sramila sam se, a onda, meni je ogavan i on i svaki drugimuškarac. Voljela bih imati vraga za dragoga nego postatigrofica.U taj trenutak zazvoni pozdravljenje.Kroz sivo predveèerje provlaèio se zvuk zvona s tornja Sv. Marka. Njegov glas probudio je zvonove ostalih crkava, polako se oglasilo zvono za zvonom.Dorica i Nera stajahu licem u lice. Kad god se oglasilo zvono, Dorica se trgla i ispruživši glavu slušala zvonjavu kao da nešto oèekuje, a pritom joj pogled zurio u Neru."Što me samo tako gleda?" pomisli Nera. "Što se tako trza kao da se zvuk dotièe njezinih žila. Èudnovato! Zašto je pozdravljenje tako uzbuðuje?"Zvonovi se složili u veèernju molitvu. Obje su se djevojke šuteæi gledale. Najednom Dorica prozbori:- Vi ste ipak coprnica. Vi se ne križate, a evo zvoni, nemojtemi tajiti! Idete li na Manduševac?


MALLEUS MALEFICARUM

- Što bih ondje radila?- Pa danas je petak. Poslije pozdravljenja sastaju se ondjecoprnice da idu u ceh. I ja idem u ceh. Idem, pa makar sutradošla u toranj. Povedite me, molim vas, samo do zdenca, ondje me èeka moja prijateljica Anka. Ona me veæ dugo zove dadoðem u ceh, ali se ja ne usudim iæi sama na Manduševac.Anka je veæ dugo u cehu, ona može letjeti, praviti tuèu i tjerati oblake.To probudi u Neri davnu težnju da traži te žene koje se zovu vještice. Sve što joj je pripovijedala Dorica, njezino drhtanje i uzbuðenje, izazvalo je u Neri dvostruku znatiželju: da vidi što se dogaða s tom djevojkom i je li doista tkogod èeka na Manduševcu, ili je to samo utvara.- Pa dobro - reèe ona Dorici - otpratit æu te do Mandu-ševca.Dorica je radosno i brzo pohitila k vratima kao da joj se žuri.- Samo žurno dok zvoni, jer kad bismo poslije pozdravljenjadošle na zdenac, svijet bi odmah prepoznao da smo vještice.Dajte mi brzo škaf kao da idemo po vodu.Nera je uèinila po Dorièinoj želji. Uzela je škaf za vodu i s njom izašla iz kuæe. Ni Adam ni njegova stara roðakinja nisu se još bili vratili, pa su tako mogle izaæi a da ih nitko ne vidi.Hoæe li danas doista koga vidjeti? Ili je sve to što prièa Dorica samo utvara njezine uzbuðene duše? Ovako razmišljajuæi, prolazila je ulicama prema Novim vratima. Da je izašla na Kamenita vrata, sigurno bije tkogod vidio. Na Novim vratima nije bilo žive duše, pa su neopaženo izašle na cestu i spustile se niz brdo k Manduševcu.Dorica je gotovo trèala u teškom išèekivanju da što prije stigne na zdenac i svaki se èas okretala poput kradljivca koji se boji da tko na nj vreba. Putem su neprestano susretale žene koje su sa zdenca nosile vodu na Kaptol i Griè. Kad su ugledale

zdenac, Nera ondje opazi mnogo žena. Jedne su stajale izvan ograde zdenca s punim škafovima na glavi i pripovijedale o dogaðajima u svojim kuæama i raznim dnevnim sitnicama, a nekoliko ih je još stajalo na vrelu i uzimalo vodu."Zar su to vještice?" pomisli Nera u èudu. "Pa te žene nose uveèe kuæi vodu."Ali na ogradi zdenca opazi babu Uršu gdje sjedi moleæi pozdravljenje, a uz nju prazan škaf. Prisutnost Uršina silno je iznenadi. Još se više zaèudila kad je razabrala kako se stara krevelji i pobožno moli, samo da drugi vide kako je pobožna.Neka mlada žena pristupi Urši i stade s njom povjerljivo razgovarati.- Vidite li onu ženu tamo što govori s Uršom? - upozori jeDorica. - To je Anka, ona je kmetica baruna Skerleca i pravapravcata coprnica. Danas su kmeti otišli na Skerlecovo imanje runiti kukuruz, pa i njezin muž, zato æe ona iæi u ceh. I jaidem s njom.- Tko te nagovorio na to?Èula sam kod suda kako coprnice pripovijedaju kako žive, kako im je lijepo, pa sam i ja poželjela da idem u ceh. Ondje mora daje veoma lijepo. Osobito želim piti žgano vino.Zamukoše posljednji zvuèi zvona i kroz sivo predveèerje èula se samo njihova jeka.- Zurite se, žene, da nas ne zateknu coprnice - oglasi se jedna Grièanka koja je na glavi nosila puno vjedro vode.Žene se uzvrpoljile i stale grabiti vodu. U toj vrevi primakne se Nera babi Urši i okrene joj leða ne bi li èula što to razgovara s kmeticom Ankom. Èula je samo nekoliko rijeèi:

- Samo je dovedi - šaptaše Urša Anki. - Ionako pripada knama. A jesi li govorila s lijepom Lizom?- Jesam - odvrati Anka - ali ona neæe da ide, kaže da neæeimati nikakva posla s coprnicama.Urša ustane i spusti se stubama na vrelo da uzme vode.


MALLEUS MALEFICARUM

- Danas je petak- reèe Urša - žurite se, coprnice dolaze nakrižanje. Bježite kuæi.Neke su žene vrisnule i pohitale s vodom, a druge su šuteæi izlile vodu u zdenac i onda je ponovo uzele.- Izlijte vodu iz vjedra - šapne Dorica Neri - to je znak Uršida æemo doæi na križanje.Nera je to uèinila i sa zanimanjem pogledala žene koje su netom izlile vodu iz vjedra, ali nijednoj nije mogla vidjeti lice. Neke su povukle rubac na èelo pa u tami nije nikako mogla raspoznati nièiji lik. Zato uzme praznu posudu i uspne se stubama do ograde zdenca. Za nekoliko trenutaka nestale su sve žene, dapaèe i sama se Urša izgubila u tami. Samo Dorica, An-ka i Nera stajale su pokraj kamenite ograde Manduševca.Gusta tama pokrila je èitav prostor oko njih. Tišina se rasprostrta oko zdenca. Tamo dolje pod ogradom tiho je žu-borilo vrelo i izlijevalo se u kamenito korito da onda niz korito poteèe u potok.- Ostavite vjedro tu - prošapæe Anka - i doðite brzo da nastko ne zatekne. Vi danas idete prvi put u ceh? - upita mladakmetica Neru.- Da - odgovori ona i poðe za mladim djevojkama. Tjeralaju je goruæa želja da vidi kamo se to ide i što æe se dogoditi.Nekad je toliko noæi probdjela èekajuæi te vještice, a danas jojse, eto, nenadano pružila prilika da ih napokon vidi.Anka je išla prva i vodila ih ravno na Harmicu, a onda okrenula širokom cestom Ilicom. Na mjestima je cesta bila smrznuta, pa su mogle brže koraèati, ali mjestimice je opet smr-zavica popustila pa su zagazile meku, duboku ilovaèu i jedva iz nje izvlaèile noge. Nera je hodala preko jaruga i graba u kojima je popucao led, pa su joj noge zagrezle u kaljužu i vodu. Nije vidjela kamo ide pa ni svoje dvije pratilice. Nigdje u blizini nije bilo ni kuæe ni kolibice, razabirala je da se udaljuju od grada. Najednom Anka stane.

- Sad treba ovdje èekati!Nera je stala zureæi u gustu tamu. Sad poène razabirati da se na tom mjestu križaju dvije ceste, a na samom križanju kraj ceste strši uvis veliko drveno raspelo.- Okreni križu leða - reèe Anka Neri. - Inaèe te neæe primiti u ceh.U gustoj tami stajale su sve tri pod križem. Pred njima u daljini, visoko gore, svijetlile su luèi. Nera je razabrala da su to rasvijetljeni prozori grièkih palaèa.Vjetar bi pokatkad zašuštao golim granjem stare lipe što se sablasno uzdigla pod tamno oblaèno nebo. Od tog se šuma Dorica svaki èas trgla pa ju je Nera više puta upozorila da je to samo vjetar. Odjednom se u tami pojavi neka crna sjena i stane im se približavati.- Tko je to? - prestraši se Dorica.- Šuti, to su one druge - odvrati Anka.Iza te sjene pomoli se druga, pa treæa i èetvrta. Dolazile su šuteæi, bez pozdrava, i stale pokraj raspela. Nera je nastojala da im zagleda lice, ali su one povukle rubac na èelo kao da se jedna pred drugom sakriva. Samo po njihovim

kretnjama i po vitkosti njihova tijela mogla je razabrati da su to mlade žene. Od Trnja najednom dopre do njih topot konja i štropot koèije koja im se sve više približavala.- To dolazi on sa èetveroprežnom koèijom - šapne Anka.-Vrag?-Da!Dorica prigušeno usklikne, sva se potrese i uhvati Neru za lakat. Kontesa osjeti da djevojka dršæe. I druge su žene bile oèito uzbuðene. Svaki su se èas okretale i uzdisale gledajuæi u tamu iz koje im se topot konja i štropot kola prièinjao kao paklena buka. Ta ondje u tami, u èetveroprežnoj koèiji vozi se ðavo i dolazi sve bliže da ih odveze nekamo na nepoznato mjesto. Stoje dolazio bliže, žene su bile sve nemirnije. Samo



je Nera ostala mirna i s velikom znatiželjom prisluškivala kako se koèija sve više približava. Konaèno pod raspelom stane. Èetiri vranca soptala su kao svaki konj kad ga malo gone. Ali to soptanje èinilo se ženama paklenim, a konje su držale vilenjacima. Iz koèije iskoèi visoka i crna muškaraèka pojava i priðe im. Žene prigušeno ciknuše i stisnuše se u klupko, dok je Dorica grèevito stiskala Nerin lakat. Nera je jasno vidjela da žene tu pojavu smatraju vragom. Ona se približila k njoj da je bolje vidi. Odmah je razabrala daje to samo visok i jak muškarac. Dodirnula se i crnog plašta kojim se sav omotao. Osjetila je da je plašt vrlo fin, šuštao je kao svila. Lice je ne-znanèevo pokrivala crna kapuca, pa ga nije mogla vidjeti.- Koliko vas je? - upita muškarac.- Šest! - odvrati Anka.- Bit èe dovoljno mjesta. Mogao bih vas u svojoj koèiji povesti i dvadeset, ali ovako èe vam biti ljepše. A sad doðite redom, moje golubice, da vam malo svežem oèi.One opet ciknuše od prigušena straha, na što se ispod crne kapuce oglasi zvonki i ugodni glas:- Ne bojte se, lijepe moje djeveruše. Svezat æu vam oèisamo zato što moji vilenjaci lete napola po zemlji, a napolapo zraku, pa bi vas bilo strah i snašla bi vas vrtoglavica.Ispod plašta izvadi poveze i stane im vezivati oèi. Najprije je stavio povez Dorici - ona se trzala kao da je prolazi zima. Nakon toga priðe Neri. Ona osjeti da joj je na oèi metnuo neko debelo sukno i èvrsto ga svezao oko glave. To u njoj pobudi neku neugodnost pa nehotice posegne rukom za povezom.- Ne diraj u povez! Ako ga skineš, pustit æu te nasred ceste!Morala se pokoriti i pridržati povez na glavi. Za nekolikotrenutaka muškarac je ukrcao u koèiju sve žene. Nera osjeti meke svilene jastuke."To je otmjena koèija", pomisli u sebi. Tada zvizne zrakom biè, koèija se makne i jurnu.

Neri se prièinilo da se voze na valovima vjetra. Ali onda se poène osvješæivati.Ne, ne, to je ludost! To je varka. Mene ne mogu prevariti. Ja èujem svaki dodir konjskog kopita po cesti.Kako nije ništa vidjela, nastojala je da barem sluša što se oko nje radi i govori li tko što. Ali žene su bile posve tihe. Po dodiru njihovih nogu osjeæala je da sjede kao skamenjene. Hladni noæni zrak pirio joj u donji dio lica koji nije bio pokriven pa joj se èinilo da svaki èas biva hladniji kao da se približavaju gorama. Vožnja bijaše vrlo duga i veæ se s nekom zabrinutošæu pitala kamo se to zapravo vozi i što æe se dogoditi s njom i s ostalim ženama.Koèija naglo stane. Neka muška ruka uhvati je oko pasa, a jedan muški glas reèe:

- Upri se o mene i izaði iz koèije.Ona ustane i izaðe. Osjeti da ju je muška ruka èvršæe stisla oko pojasa nego stoje bilo potrebno i da joj je neznanac pri-šapnuo:- Krasna li struka!Neugodni osjeæaj preleti joj dušom. Tješilo ju je što je èula da su i one druge s njom."Što æe sada biti s nama?" pitala se u sebi nastojeæi da bar kretnjama liènih mišiæa odmakne povez s oèiju ne bi li vidjela gdje je. Zamalo osjeti da je netko zaogræe dugim plaštem. Krupni muški glas reèe:- Sad smo na Medvednici, ali se moramo spustiti dolje upaklene dvorove. Slijedite me."Na Medvednici!" klikne u sebi Nera preseneæeno. "Ta to je neèuvena sljeparija. Kako smo došli na Medvedgrad?! Zaboga, vozili smo se neprestano po ravnoj cesti. Ta zar smo tako glatko došli na ovako visoki brijeg kojemu je put posve uništen? To je lupeština."Nera se prisjeti da je za vrijeme vožnje zrak bivao sve hladniji kao da su se približavali gorama. Taj zrak posve je


MALLEUS MALEFICARUM

mirisao na gore i na sljemensku omoriku. Ali kako bi mogli prispjeti na Medvedgrad kolima koja neprestano jure? Gore je gotovo nemoguæe dospjeti koèijom jer je put loš. A kad bi se i moglo, konji bi vozili polagano i veoma dugo. Iz tih je misli trgne muški glas:- Drži ovaj plašt i ne puštaj ga iz ruke. Idi polagano kakote drugi vode."Preda mnom ide jedna od onih žena", pomisli Nera, "ili tko drugi? Ne znam tko je, ali držim neèiji plašt koji me gotovo vuèe naprijed. I za mnom koraèa netko pa se hvata za moj plašt kao da idemo u povorci jedan po jedan. Ne vidim ništa, ali kao da su mi ostala osjetila postala osjetljivija. Èini mi se da uz nas ide još više muškaraca. Ovako koraèaju samo muške noge.Ali stoje to? Mi neprestano zaokreæemo. Kao da se vrtimo najednom mjestu. Da, ja to posve dobro osjeæam. Kakva je to igra? Èudnovato kako je tlo po kojem hodamo glatko i meko! Na Medvedgradu nije tako. Ne, nipošto, ondje je tlo grubo i kamenito. Onaj èovjek reèe da silazimo, a mi idemo ravnim putem. Ne, ne to je opsjena, prosta opsjena i varka."- Pazite! - poluglasno æe muški glas. - Sad dolaze stube.Silno radoznala, Nera je napela sva svoja osjetila ne bi lispoznala kamo to ide."Zrak više nije hladan", pomisli. "Sad su ušli pod krov. Jest, sigurno. Osjeæa toplinu u zraku. I tlo je tvrdo kao da idu po kamenom podu. Sad silaze stubama. Doista su stube. Kakvi su to glasovi? Kao da se negdje daleko èuje buka? Stube su ravne, kamenite. Sad opet idu ravno. Zaboga, ovo je sag! Koraèaju po mekanom sagu. Kamo su stigle? Buka je sve glasnija, èuje se glazba i smijeh. Da joj je znati gdje je? Htjela bi maknuti povez s oèiju, ali kraj nje neprestano netko koraèa kao da upravo pazi na nju."Neki muški glas zapovjedi:- Evo ih. Neka se preodjenu.

Nera osjeti da joj netko skida povez s lica.Jedva je èekala da može vidjeti gdje je. Pred oèima joj bljesne svjetlo, magleno i mutno. No polako joj se oèi oporave od poveza koji je èvrsto stiskao i ona pred sobom opazi neku ženu s krinkom na licu.Brzo se ogleda po sobi. Razabere tamne zidine, pokrivene crvenim suknom i veliku široku dvoranu. Sa stropa je svjetiljka tek malo rasvjetljavala žene u tamnim plaštevima. Žena s krinkom na licu zapovjedi im:

- Evo, tu su vam odijela. Brzo se odjenite!Nera je na glavi imala pokrivalo i pomno skrivala svoje lice dok su one druge skinule svoja graðanska odijela. Žena s krinkom stade im odijevati crvene svilene suknje, haljetke izrezane na grudima i s kratkim rukavima. Nera je mislila da æe im sada vidjeti lica, no one su se i dalje jedna od druge sakrivale, a žena s krinkom nije ih u tom nimalo spreèavala, štoviše sama ih je meðusobno prikrivala. Obuæu su skidale okrenute jedna od druge, a žena koja ih je odijevala zapovjedi im da spuste kosu po leðima, a onda svakoj dade crvenu masku i sveže joj preko lica.Žene ciknuše i sustaše na vratima. Neka starica potpuno crvenih obraza digla metlu i zaprijetila im, a maèak joj skoèi s grbe.- Ne bojte se, golubice moje - reèe "ðavo" - to je Luciferovapunica. Ona svakoj ljepotici prijeti, ali nema nikakve vlasti dakojoj naškodi. Iš, babo! - potjera je "ðavo".Starica se ponizno i pokorno povuèe u kut, a Neri se èinilo kao daje ispod grbe èula prigušeni smijeh."To sam lice veæ negdje vidjela", pomisli Nera u sebi. "Posve je sigurno namazano crvenilom, a ona grba èini mi se kao da se micala slijeva nadesno kad je maèak s nje skoèio." Ali "ðavo" ih pozove da uðu u carstvo Lucifera.Svi su zidovi obloženi crnim baršunom. S niskog stropa posutog zvijezdama visi svjetiljka nalik na mjesec.


MALLEUS MALEFICARUM

- Ovo je predvorje pakla - reèe "ðavo".Žene su zapanjeno gledale u crne stijene posipane zvijezdama i u èudno svjetlo što je tek toliko svijetlilo da su se mogli raspoznavati oblici.- Sad æemo stupiti u dvorac njegovog velièanstva Lucifera- navijesti "ðavo".Onda priðe k crno presvuèenom zidu i tri puta udari željeznom šipkom. Na to se vrata otvore kao sama od sebe, a kroz crne zidine zine crveno svjetlo i sukne crvena para.U "PAKLU"Nera je u prvi èas stala zapanjena. Iz usta žena oteše se prestravljeni glasovi.- Uðite! - zapovjedi "ðavo". - Neæe vam se ništa zlo dogoditi. Tu vas èeka gozba, veselje i radost.One uðu. Neviðeni prizor omami Nerine oèi. Sva se izgubila. Oko nje se rasprostirao crveni mirisavi oblak koji ju je omamljivao i oduzimao svijest. Stoje dulje gledala u taj pla-meni crveni oblak, to joj je više titralo pred oèima, u glavi se vrtjelo, a njezine misli kao da su se sakrile zaprepastivši se onoga što su gledale oèi. Sva joj osjetila obamriješe, a razum je iznevjeri. Samo još vid ostane gospodar u toj omami razbuðujuæi sliku u mnogo jaèoj formi. Osjetivši neku slabost i vrtoglavicu, uhvatila se za otvorena vrata. Nekoliko puta zatvorila je oèi da ništa ne vidi. Što ih je dulje držala zatvorenima, to joj je brže stao raditi mozak. Domalo opet pribere svoje misli i zavlada svojim duhom i osjetilima.Kad je ponovno otvorila oèi, vidjela je sve jasnije i kroz crveni oblak sjaja i mirisa razabrala što je oko nje i gdje se nalazi.

Pred njom se pružila mala dvorana s niskim stropom. Zidovi presvuèeni crvenom svilom po kojoj se sjale male zlatne trozube vile. Po stropu vise crveni jezici i zlatni lanci, a sa sredine se spustila svjetiljka, obavijena crvenom prozirnom svilom. Njezin sjaj polio je dugi prostrti stol, zlatne trozube vilice i srebrne vrèeve. U velikim srebrnim stalcima složeno je južno voæe.Uz svilene zidove prislonjeni su divani od crvenog baršuna, a nad njima uzvinuli se nasloni na kojima poèivaju punjene sove i zure velikim zelenim oèima.

Gore u proèelju diže se prijestolje od grimiza. Nad njim se razastro baldahin od svile, obrubljen zlatnim resama. Na krovu baldahina sjaju dva zlatna roga. Medu njima sjedi strašna crna sova. Iz crne glave vire joj dva oka od dijamanata.Uz prijestolje stoje dva golema kotla. Iz njih se diže mirisava para i puni dvoranu maglom koja se stapa sa crvenim svjetlom i stvara mirisavi oblak. Kroza nj se sve stoje u dvorani ljudskom oku privida kao bajka, prièa, èarolija...Nera pogleda na svoje drugarice što su stajale pred njom kao okamenjene zureæi u paklenu èaroliju.Sve je bilo tako zamamno da je i sama Nera trenutak izgubila prisutnost duha. Sirote ove priproste žene, zaražene praznovjerjem, moraju, naravno, misliti da su u stanu ðavla. "Ja razabirem", rekne u sebi Nera, "da je u onim kodovima kod prijestolja žeravica i da su je posipali neèim mirisavim od èega se uvis diže ova mirisava para, onako isto kao što se u crkvi pali tamjan. Ali ove žene to ne znaju. Sigurno vjeruju daje sveto istina."- Pazite, sad æe doæi vragovi! - opomene "ðavo" žene. - Ali, ne bojte se! Vidjet æete da su lijepi i vrlo ljubazni, baš kao kakvi vitezovi.Otvore se mala vrata pokraj prijestolja, a kroz njih zabruji nešto kao grmljavina. Žene se lecnuše. Na vratima se pojavi


MALLEUS MALEFICARUM

povorka. Dva muškarca omotana u crni plašt i crne kapuce, a u ruci goruæe baklje.Nera gotovo vikne od iznenaðenja.Ovi ljudi! Takve je vidjela u dvorcu pod Sljemenom. Imali su iste takve ogrtaèe, isto takve kapuce. Ta to su oni, to je èeta crnih. Sva je zadrhtala od tog otkriæa. Crni se postaviše kraj prijestolja, a za njima su dva "ðavla" nosila veliki kotao u kojemu se žarila žeravica a druga dvojica zlatne posude. Sad se pojave crveni ðavoli. Visoki i stasiti. Od pete do glave o-djeveni u crvenu svilu koja im se priljubila uz tijelo. 0 struku lanci. Hlaèe su im uske i kratke do koljena, a noge obuèene u crvene svilene èarape i crvene svilene cipele.Lica im se ne vide. Glavu sakriva kapa od crvene svile koja se spušta preko lica, oko oèiju je izrezana. Iz tjemena glave vire im rošèiæi od bjelokosti. Nera je morala priznati da su ti "ðavoli" posve pristali i da izgledaju kao pravi ðavolski vitezovi.Osam crvenih "ðavola" poredalo se oko prijestolja.- Dolazi Lucifer s kapetanicom pakla i dvorskim gospoðama! - navijesti jedan od "ðavola", a sve se oèi upriješe u vrata.Strašan tutanj odjekne dvoranom kao da je zagrmjelo nebo. Odmah nakon toga zatrube trube, a na vratima se ukaže Lucifer!Visok je. Viši od svih. Visoka stasa i širokih leða. Jaki bokovi odaju snagu. Odijelo mu je od grimiza, isto onakva kroja kao i u drugih, samo mu se na glavi sjaji kruna od zlatnih rogova. U ruci mu goleme zlatne trozube vile poput žezla.Za njim uðu tri žene odjevene u crvenu svilu, opšivenu blistavim draguljima. Suknje su im kratke, ruke i grudi gole, a glava pokrita kao i Luciferova. "Ðavoli" stupe pred njih, naklone im se, pruže im ruke i povedu ih pred prijestolje.Lucifer krene natrag i uvede u dvoranu stasitu ženu. Odjevena je u bijelu svilu. Po kratkoj suknji i duboko izrezanom

struku crvene joj se vražiæi izvezeni svilom. Suknja joj je kratka, prerezana na više mjesta, pa joj se ispod bijele svile vide crvene doljnice od èipaka. Glava joj je zamotana u bijelu kapu, samo navrh glave sjedi joj bijela sova, s velikim crvenim oèima. Neri sustane dah."Katica Dolenec prièala mi je u tornju da je bila na gozbi ðavola, daje vidjela prave vragove, da se plesalo, jelo i pilo i tamo je vidjela kapetanicu pakla u

bijeloj haljini s bijelom sovom na glavi. Je li to ona ista koju sam èula kod babe Jane?! Ona ista koja je došla da kupi od nje lijes u kojem sam ležala u onoj podrtini iza Janine kuæe one veèeri kad je onamo došao Siniša i kad je sve izgledalo daje on moj otmièar."Neri se prièinilo da se cijela dvorana zavrtjela oko nje. Preneraženo je zurila u tu ženu. Sve joj se više èinilo da je to ona zagonetna žena koja je od Jane htjela kupiti lijes."Zar je znala da su mene otmièari zatvorili u taj lijes? Ona je govorila o mom bratu, o mojoj majci i njezinom ubojici... Tko je ta žena? Da je mlada, to se vidi po njezinim rukama i razgaljenim grudima."Uzalud je uprla svoje oèi u nju kako bi kroz onu gustu koprenu na licu raspoznala tko je i što je."Valjda æe skinuti bijelu masku. Cijele noæi neæe ovako probaviti", pomisli u sebi.Dok je ovako razmišljala, èula se izvana grmljavina i mukli zvuèi trube.Lucifer sjedne na prijestolje, a uza nj desno bijela kapetanica pakla.U dvorani nastane tišina. Lucifer reèe."Taj glas!" pomisli Nera. "Taj glas kao daje glas - Sinišin?"Osjeti da joj se opet zavrtjelo. Brzo se spusti na divan.Lucifer je to opazio i okrene se k Neri.- Ne boj se, ljepotice! Kad se kod nas priuèiš, neæeš se više bojati.

i


MALLEUS MALEFICARUM

Ta Luciferova utjeha još je više uzbudi. Njegov glas koji je dopirao do ušiju zavrtio je oko nje èitavu dvoranu. Stoje više slušala taj glas, to je više nalikovao Sinišinu. Pokuša da bude mirna i poène promatrati Lucifera."Zar je to varka, utvara moje mašte?" Ali nije se usudila dalje misliti. Upre u nj oèi i sasvim zaboravi na "Bijelu sovu" koja je sjedila kraj njega prekriživši noge kao i njezine dvorske gospode.- Pristupite bliže! - reèe Lucifer ženama što su stajale zajedno s Nerom u krugu oko prijestolja.Nera odvažno priðe posve blizu, samo da uzmogne što bolje promatrati.- Dobro nam došle, lijepe duše iz onoga kraja svijeta - poèe Lucifer - u naš pakleni kraj! Neka vas ne bude strah, bitæe vam ovdje ljepše nego gore gdje ljudi veselje smatraju grijehom. Predajte nam dušu i tijelo vaše, a mi æemo vam datisvu snagu svoje moæi... Sazivat æete oblake, sipati tuèu i letjeti u nepoznate krajeve slasti. Hoæete li, dakle, pristupiti unaš ceh?- Hoæemo! - èuli se poluglasni odgovori.Nera je šutjela, a da to nitko nije zamijetio.- Hoæete li se pokoriti svemu što od vas traži kraljevstvopakla?-Hoæemo!- Dvorski meštre, daj amo kotao!Dva "ðavla" stave pred Lucifera kotao sa žeravicom a druga dvojica dodahu mu zlatne posude. On iz jedne i druge uzme neku tekuæinu i baci je u žeravicu iz koje se digne žarka i mirisna para.- Posveæujem te vražjim peèatom i znamenjem paklenogcarstva - govorio je sveèano Lucifer. - Bit æeš odsad vješticapa možeš izabrati jednog ðavla da ti bude vitez i ljubavnik!Doðe red na Neru. Nastojala je da progleda gustu koprenu, da što bolje vidi Lucifera koji joj bijaše tako blizu, ali mu je

lice sakrivala crvena maska. Lucifer dodirne zlatnim vilama njen vrat, njegove oèi upiljiše se u njezino jedro tijelo i on joj šapne:- Prekrasna si struka, ljepotice! Ti ne smiješ birati drugogðavla osim mene.Svi su promatrali Neru kad je izašla pred prijestolje. Njezino visoko lijepo tijelo u crvenoj svilenoj haljini napadno se isticalo, pa su s užitkom gledali njezin vitki struk, grudi, bijele ruke i bijeli labuði vrat.Tada crni "ðavo" otvori u zidu vrata, a odanle sukne plamen kao iz pakla. Lucifer uzme pregršt slame što mu je dao crni "ðavo", baci je u peæ i reèe:- Ovako æe svaka izgorjeti ako ikome reèe što je ovdje vidjela.Nera opazi da je to jednostavna peæ što je grijala sobu, ali je tako spretno uzidana i prekrita da izgleda kao tajnovito ždrijelo pakla.- Pristupite, okrinkane duše. Ovo vam je gospodarica - kapetanica pakla, slušajte je i pokoravajte joj se! - reèe kralj pakla. Onda se okrene prema kapetanici:- Vaše velièanstvo i dvorske gospoðe, izvolite k stolu.Luciferi povedoše gospoðe i Nerine drugarice k stolu. Jedan crni "ðavo" priðe Neri i prišapne joj:- Lucifer želi da ti sjedneš k njemu slijeva!Uzme Neru za ruku i posjedne je za stol. Zdesna Lucifera sjedila je "Bijela sova", a svi ostali poredaše se duž cijeloga stola. Crni "ðavoli" nisu sjeli k stolu. Trojica poðoše u kut dvorane da sviraju, a jedan je uzeo bubanj i poèeo po njemu udarati lisièjim repom. Crni su "ðavoli" donosili zdjele s peèenim mesom, zatim kopune, jarebice i fazane, raznovrsno pripremljene kolaèe i slastice. Dva crna toèila su vino: kod jednog jela žuto kao ulje, kod drugog rumeno, onda opet crno, a na kraju šampanjac. Pucali su èepovi, a vino je skakalo poput


MALLEUS MALEFICARUM

vodoskoka. Nerine priproste drugarice snebivale su se nad tim èudesima, uživale u neobiènim dogaðajima, finim jelima i još finijim vinima koje su ulijevale u sebe s pohlepnom slašèu.Dotle su u kutu dva "ðavla" proizvodila neèuvenu glazbu, dokje treæi neprestano udarao u bubanj. Neri se oèito èinilo da ta buka i trube imaju svrhu: zaglušivati ono što se kod stola govorilo pa je nestrpljivo èekala kad æe se i kako to završiti.Èitavo je vrijeme pazila na Lucifera, promatrala njegove kretnje i slušala njegov glas. Što gaje dulje promatrala, sve je više bivala uzrujana i nemirna. Sliènost sa Sinišom bivala je sve jaèa i vjerojatnija.Napokon donesoše "ðavoli" u bijelim vrèevima crno vino što se pušilo i mirisalo po mirodijama.Lucifer se sagne k njoj i šapne:- Ti ne jedeš i ne piješ. Uzmi šampanjca! Pokušaj, krv æe tipoteæi mladim žilama kao bujica.- Ne mogu piti. Ovdje je tako lijepo da ne želim ni piti nijesti. Htjela bih zauvijek ostati.Lucifer se nasmije i odvrati:- Ali mi ne primamo nikoga zauvijek, osim ako koja pružipovoda daje bacimo u peæ. Kad bi mi sada koja od vas skinulamasku ili kad bi na povratku bacila povez s oèiju da vidiodakle je izašla, strpali bismo je u peæ.- To nikad neæu uèiniti. Meni je svejedno gdje smo, samokad bih mogla opet doæi.

- Dok si tako mlada i lijepa, možeš doæi. Vidim tvoj krasnistruk i tvoj labuði vrat. To mije dovoljno da prosudim.- Tako i ja po vašem stasu sudim da ste lijepi, najljepši odsvih! Lucifer se grohotom nasmije.- Znam da se nisam prevarila. Zapitat æu jednog Luciferaneka mi kaže jeste li doista onako lijepi. Smijem li?- Ni oni me svi ne poznaju. Tko bi poznavao sve Lucifereu paklu?

- Onda mi bar recite imate li crne oèi...- Naravno da imam.-1 lijepo garavo lice?- Izvrsno si pogodila.- A crne brèiæe?

- Ti si vražja cura! Vidim da te omamio neki crni momak, aèini se da je nalik na mene.- Posvema.- A ne bi li mi kazala tko je taj deèko?- Jedan trenkovac.- Što? Trenkovac? A koji je to?- Kapetan Siniša.- Što, sviða ti se kapetan Siniša? - iznenaðeno æe Lucifer inasmije se. - Zar zbilja? - upita življe.- Da - odgovori ona - vrlo mi se sviða. A vi mu tako veomanalikujete.- A tko ti veli da ja nisam - on?Nera ne odgovori.- Pogledaj me samo - reèe on. - Nisam li ja visok kao on?Nisu li moja leða široka, ramena snažna, nisu li mi oèi takotamne, plamene i duboke?Neru je nešto stislo u grlu pa je zanijemila i samo u nj uprla oèi.- Sto si se skamenila? - upita je on i nasmije se glasno. -Ti si zaljubljena u mene, draga moja. Vidiš kako je to èudansluèaj da smo se ovako sastali. Sad bih zaista htio vidjeti tvojelice. Ali krinku ne smiješ skinuti.- Zašto ne? Zar nas dvoje ne bismo smjeli skinuti s licakrinku?- Ne - odvrati on - to je kod nas strogo zabranjeno. Prisvjetlu se krinka ne smije skidati. Jer kad bi ðavoli vidjeli licesvojih lijepih vještica, onda bi se zbog njih posvaðali. Svaki bihtio da odabere najljepšu. Zato smo uveli obièaj. Ali, moram- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

ti priznati, èim sam te ugledao kad si ono pristupila k meni pred prijestolje, osjetio sam da me nešto vuèe k tebi. A to nije badava. Meni se èini da sam te negdje veæ sreo.Ne èekajuæi odgovora, Lucifer najednom ustane i pode trubaèima koji su još uvijek trubili i lupali u bubanj praveæi zaglušnu buku s kojom se miješao luðaèki smijeh vinom omamljenih žena i pripitih Lucifera.Nerin ga je pogled pratio."Taj hod", pomisli ona i srce joj stane burno kucati, "te kretnje i taj stas. Jest, tako je izgledao onaj dan u crvenom ðavolskom odijelu kad me ponio na

konju ispred tornja kod Kamenitih vrata? Zašto bi se taj izdavao za Sinišu? Zašto mu tako strašno nalikuje?"Pitanje za pitanjem gomilalo se u njenoj duši, uspomena gonila uspomenu, jedan razlog obarao drugi, jedan dokaz uništavao naredni. U njezinoj duši smiješao se neki dosad nepoznati strah pred neizvjesnošæu, dosad nepoznate muke što ih je prouzroèila svaka pomisao, svaki znak da bi taj Lucifer mogao biti - Siniša.Dok se ona muèila takvim pitanjima, zapoèeo je ples. Lucifer je plesao s bijelom "kapetanicom pakla".Nera je zaèuðeno gledala kako se pleše. Svi su parovi plesali okrenuti jedan od drugoga leðima. To joj se skakanje uèinilo kao kolo luðaka kad ih obuzme muèna mahnitost.Lucifer doðe i po nju da s njim pleše, ali je ona odbila jer da ima vrtoglavicu. On se nasmije i pusti joj na volju.Nisu odveæ dugo plesali kad se najednom pojavi crni "ðavo" noseæi u ruci crnog maèka. Nera je zapanjeno gledala kako ga postavlja na stol i veže za svjetiljku, tako daje prednjim nogama visio o svjetiljci, a zadnjima stajao na stolu.Ples prestane. Svi su gledali maèka stoje napola visio. Lucifer uzme u ruke komad slanine i baci ga prema maèku. On se zaleti po stolu za mesom, staklenke se prevrnu i porazbijaju.

Pritom maèak povuèe svjetiljku o koju je bio svezan, tako da se ona zanjihala kao pomamna. Žene su vrisnule, a Luciferi i Luciferke zahihotaše pijanim smijehom.- Ostani uza me, posve blizu - šapne Lucifer Neri.Neru prožme strah i tjeskoba. Kao da je osjeæala što æe se dogoditi, pogleda kamo bi se sklonula.Lucifer baci drugi put meso prema maèku, a ovaj se pohlepno zaleti. Boce i tanjuri popadaše, staklo i porculan se zdrobi, a svjetiljka se stropošta preko maèjih leða na stol i razbije se. Nasta paklena tama...Sad se tek zaèuje luðaèka vika, hihot i vrisak - smijeh -cjelovi...Nera spretno skoèi prema prijestolju. Paklena orgija poslužila joj je daje nitko nije èuo kad se bacila na vrata kroz koja su prije veèere ulazili Luciferi i izjurila iz sobe.Našla se u lijepom malom salonu, napola rasvijetljenom. Nigdje prozora, tek jedna vrata u dnu.Progonio je strah i užas. Da se spasi, pojuri na ta vrata. Kad ih otvori, naðe se na hodniku - onom istom kojim je s ostalim ženama došla ovamo. Bilo je tamno, samo se u dnu hodnika nešto sjajilo.Ona stade tražiti ne bi li bar negdje našla kakav prozor, ali uzalud. Kao daje u grobnici.Prošao je èitav sat u groznièavom išèekivanju. Tad joj dopre do ušiju muški razgovor koji se sve više približavao.Nera se prisloni na zid kao da se s njim stopila. Dva muškarca, eto, dolaze i proæi æe tik nje. Nera se jaèe pritisne uza zid. Oni proðoše posve pokraj nje. Èula je kako je jedan pijano promucao:- Pravo ti budi! Da si slušao mene, ne bi nam Nera nikadautekla. Bila je prava ludost strpati je u lijes i onda ga ondje o-staviti. Tako si zauvijek izgubio finu vražicu. Ha-ha-ha! Kad sipijan, uvijek sanjaš o njoj!


MALLEUS MALEFICARUM

- Kunem ti se da èe lijepa Nera kraljevati u našem carstvu.Dalje nije èula jer se muškarci izgubiše iz hodnika i zarvo-

riše neka vrata. Drhtala je od uzbuðenja. U dnu hodnika opazi ženske pojave. Bile su to njezine drugarice koje je vodio jedan "ðavo". Ona brzo potrèi za njima pa im se pridruži kao da je s njima izašla iz "pakla".Crni "ðavo" povede ih opet u onu sobu gdje su se odijevale. Tu ih doèeka ista ona žena i zapovjedi im da se odjenu u svoje odijelo. Sve su one omamljene vinom teturale i smijale se.Slijedilo je ono isto što i prije ulaska u "pakao". Svezali su im oèi i ruke, a muškarac u ogrtaèu i kapuci izvede ih iz onih prostorija na zrak. No sada više nisu hodale tako dugo kao prije. Odmah su ih smjestili u koèiju.Ni vozili ih nisu dugo. Doskora stadoše. Muškarac s kapu-com koji je sjedio s njima u koèiji oduzme im poveze s lica i iskrca ih pred raspelom na križanju.Nera se još nije pribrala kad opazi da stoji sama s Doricom. Druge su se razbježale u noænu tamu.- Uzmite me sa sobom - šapne Dorica. - Strah me samu.Nera pohiti s njom prema Grièu. Oko nje u tami sablasno jezviždao vjetar i ispunjavao joj dušu neugodnim osjeæajima.Sive predjutarnje sjene lebdjele su na gradskim bedemima kad je prispjela u Ilicu. Žurno pojuri na Harmicu, uspne se do Novih vrata, obiðe Popov toranj i okrene u Opatièku ulicu. Bila je pusta i prazna.Nera i Dorica preskoèe preko ograde u dvorište Barice Cin-dek. U tom trenutku zakriješti mladi pijetao.- Jeste li èuli? Zapjevao je mladi pijetao! A to znaèi da æenas stiæi nesreæa.- Ne govori ludosti. Popni se na sjenik, ondje æemo leæi.Èini se da iz kuæe èujem glasove. Požuri se da nas ne opaze.Za nekoliko èasaka one legoše u sijeno. Dorica je usnula. Nera je zurila u strop sjenika. Duša joj se ukoèila od pretrpljenih uzbuðenja...

PREOKRETSunce se uspelo visoko. U dvorištu Barice Cindek vladala je tišina. Adam je stajao prislonjen na vrata i pušio lulu zamišljena i žalosna lica.Iz kuæe izaðe starica, pogleda Adama i uzdahne, a onda poluglasno reèe:- Adame, zar si zaboravio što sam ti rekla? Donesi sijenaza krave.Mladi gumbar odloži lulu i ljestvama se popne na sjenik. Kad je željeznim vilama htio zagrabiti sijeno, izvine mu se iz grudi: -Nebesa! Evo je!Odbaci vile i zovne Neru koja je èvrsto spavala u sijenu:-Konteso!Nera se trgne, skoèi i smuæeno pogleda oko sebe.U prvi je mah mislila da je još uvijek u onom strašnom paklu. Ali se brzo sabere.- Kako ste došli ovamo gore? - upita je Adam iznenaðeno.- Pretražili smo sve, samo ne sjenik.- Ovdje spava Krajaèiæeva služavka Dorica - reèe Nera mjesto odgovora. - Pustite je.Kontesa se stade ljestvama spuštati sa sjenika. Roðakinja Adamova sklopila je ruke i sumnjivo gledala Neru kao da bi rado rekla: "To nisu èisti posli!"Nera se, meðutim, sklone u svoju sobicu, baci se na postelju onako odjevena i sakrije lice u jastuke.Veæ za nekoliko èasaka otvore se vrata. Ona podigne glavu: ušao je Siniša.Sva joj krv poteèe u sljepooèice, a u duši joj se uzdigne èitav orkan sumnji i straha. Kakvu æe sada otkriti istinu? Priðe mu i pogleda ga poput istražitelja.Kad je opazila da mu je lice blijedo i neispavano, a oèi sumorne, porasla je u njoj sumnja. Osjeti daje oblijeva hladan znoj.


MALLEUS MALEFICARUM

- Konteso - reèe Siniša prijekornim glasom - što ste uèinili?Kamo ste nestali?Ona se uspravi i polagano reèe:- Gospodine kapetane, bila sam u paklu!Siniša se lecne kao da se prepao."On je bio!" šapne sama sebi potišteno. "Eto, zaprepastio se!" Njezine se oèi zališe strašnim gnjevom i ona se spremi da mu dobaci u lice sve objede koje su joj navrle na usta. Alije u grlu stislo. Mahne Siniši rukom da ode iz sobe. On se bez rijeèi pokori.- Adame - reèe Nera gumbaru kad je èas nakon toga ušao- zahvaljujem vam se za sve dobro koje ste mi iskazali, ali moram vas ostaviti, i to odmah.- Znam - odvrati on. - Pogibeljno je da ostanete duljeovdje. Da znate samo kako se gospodin kapetan juèer bojaoza vas. Veæ smo mislili na zlo i èekali vas do jutra.-Vi ste me do jutra èekali?- Da! Gospodin kapetan nije htio da ode, uvijek se nadaoda æete odnekle doæi, a menije bilo drago da mogu s njim razgovarati o Barici. Tako nas je zateklo jutro.- On je morao otiæi još prije pola noæi.- Sjedio je kod mene od deset uveèe do jutra.- Adame - reèe Nera dršæuæim glasom - nešto æu vas moliti,a to je za mene važnije nego sve drugo. Sjetite se i recite mi istinu: kad je došao kapetan Siniša, a kad je otišao:- Nikad ne vidio Barice ako lažem! Menije svejedno kad jedošao ili otišao. Zašto bih vas varao? Ali kažem vam istinu:kapetan je došao po vas oko deset sati, a otišao je kad je suncebilo visoko i od veèeri do jutra nije se maknuo iz kuæe. Kunemse sreæom svoje Barice, što mije na svijetu najdraže.Nera pritisne ruke na grudi u kojima je srce udaralo tolikom snagom da joj je ponestalo rijeèi.- Vama je zlo? - upita je Adam koji nije slutio što se zbivau Neri.

- Pustite me sada da se odmorim.Kontesa pokrije oèi rukama kao da se sakriva sama pred sobom."A tko je onda bio Lucifer koji mu tako strašno nalikuje i sam se prikazuje Sinišom?"Ali nije imala kada da se dalje pita jer na vratima netko pokuca. Siniša se vratio.-Vi ste htjeli da izaðem, ali ja se opet vraæam. Moram s vama razgovarati.Ona mu korakne u susret i neobièno ga pogleda. Pružajuæi mu obje ruke, reèe:- Oprostite.Nije shvaæao zašto mu je to rekla niti je mogao vjerovati da je to ona pružila ruke njemu, ubojici svoje majke, njemu kojega je još èas prije gledala s mržnjom. Ali onda je ipak uvidio daje sve to istina, da se u pogledu njezinih oèiju zrcali topla, odana molba.Srce mu je snažno zakucalo, a u grudima mu se topilo ganuæe. Prihvati njezine bijele ruke i privine ih na svoja usta.- Vi se ljutite - reèe ona -jer sam malo prije...- Nipošto! - prekine je on. - Tek sam se uplašio kad ste govorili o paklu. Pobojao sam se za vaše zdravlje.- Mislili ste da sam pomjerila pameæu? Sad sama uviðamda sam bila blizu tome. Ove sam noæi doživjela mnogo, vrlomnogo. Sve me to izmuèilo...- Što se dogodilo?- Bila sam doista u "paklu", meðu Luciferima. Vi opetmislite da ludujem, ali sjednite i slušajte...

Nera mu stade redom pripovijedati sve što se dogodilo. Samo mu je pomno prešutjela daje prvi Lucifer nalikovao na nj i koliko je zbog toga prepatila. Oprezno je izbjegavala sve što je bilo u svezi s njim.Kad je završila svoju prièu, reèe joj Siniša:


MALLEUS MALEFICARUM

- U Beèu sam mnogo èuo o takvim društvima. Tamo ima takvih zabava koje prireðuju raskalašeni velikaši i dvorski dostojanstvenici, ali nisam znao da su ih prenijeli ovamo k nama.Ta gospoda za svoju raskalašenu zabavu izrabljuju sve što suèuli o vješticama i tako k sebi vabe lijepe djevojke i snahe isko-rišæujuèi njihovu glupost i praznovjerje.Najednom se Siniša udari po èelu i klikne:- I ja sam jednom vidio noæu povorku koja je obilazilaoko grmlja. Bilo je to jedne noæi prije Božiæa na Mesnièkombrijegu.- Zaista?! Ali ondje nema nikakva dvorca u kojem bi moglepostojati takve prostorije. A onda, mi smo se vozili izvan grada. A vi ste me uzalud èekali? - iznenada upita Nera.- Veæ sam se pobojao da ste opet utekli preda mnom odbijajuæi moju pomoæ.- Ne, to više neæu uèiniti - odvrati ona toplo. - Danas æudrage volje poæi s vama da ostavim Griè.- Èim padne noæ, konteso, mi æemo krenuti. A kad se visklonite na sigurno mjesto, onda æu ja zapoèeti da tražim Lu-ciferove hulje. Možda to neæe biti tako teško. Nastojat æu dame prime u svoje kolo.Ispred vrata zaèuju se psovke. Prije nego stoje progovorio rijeè, vrata se naglo otvore i u sobu bane Mikica. Iza njega se pojave dva pandura. Gumbar Adam stajao je prislonjen na zid škripajuæi zubima od bijesa.Mikica se vrlo ponizno nakloni i skine kapu sa svoje dugoljaste glave.- Staje? - okosi se na nj ljutito kapetan. - Tko ti je dopustioda ulaziš ovamo?- Neka mi vaša milost oprosti, nisam znao da æu tako jakosmetati! - odvrati on ponizno dok su mu se usta drzovitosmiješila.- Htio sam ga zadržati - reèe Adam koji je stajao iza njega

- ali su me stražari odgurnuli. On dolazi u moju kuæu s pandurima! U vlastitoj kuæi više nisam gospodar.- Ne ljutite se, majstore - opet æe Mikica pjevajuæim, poniznim glasom - ali ja nosim gospodinu kapetanu važnu poruku.- Od koga?- Od njegove preuzvišenosti bana!- Lažeš! Otkad si ti banov glasnik?- Vaša milosti, nije ban poslao mene, nego svojega tajnika.Taj vas uzalud traži, pa kad je došao na magistrat da pita zavašu milost, poslao me notar Sale da vas ja tražim. A ja samznao da niste nigdje drugdje nego ovdje.- Ako me se još jednom usudiš tražiti po Grièu, bit æe ti toposljednji put.

- Evo vašoj milosti pismo od njegove preuzvišenosti.Siniša uzme zapeèaæeno pismo, proèita ga i onda odgovori:

- Doæi æu odmah!Mikica se nije maknuo s mjesta.- Što blejiš? Gubi se!- Èekam vašu milost!- Ne trebam tvoje pratnje.Mikica izaðe.Adam se povuèe u sobu i upozori Sinišu na nešto.Kapetan poðe do prozora i opazi daje Mikica s dva pandura stao u dvorištu i nešto im govori pokazujuæi na Nerine prozore.- Ovaj nije došao samo radi mene - reèe Siniša i izaðe izsobe. - Imaš li mi još što kazati? - zapita Mikicu u dvorištu.-Ne.- Èemu onda tu stojiš? Ovo je dvorište poštenog graðaninai tu nemaš nikakva posla.- Naloženo mije da ostanem ovdje dok vi ne izaðete.Siniša plane:


MAILEOS MALEFICARUM

- Ja sam carski èasnik i nitko neæe na mene paziti. Tornjajse, inaèe æeš kupiti kosti po cesti.Kapetan podigne svoju jaku pesnicu, a Mikica se zgurio kao pas kad podvine rep. Pobrza na ulicu, a za njim požure i panduri.Siniša zatvori ulaz u dvorište i htjede se vratiti u kuæu kad preda nj iz sjenika dotrèi Dorica i baci mu se pred noge:- Spasite me, vaša milosti! Došli su po mene, odvest æe meu toranj.- Tko to veli?- Èula sam kad je dijak izašao iz kuæe i rekao pandurimaneka èekaju dok vi odete, a onda æe djevojku odvesti u toranj.To sam sigurno ja, samo ja.Siniši je tek sad puklo pred oèima. Pode k dvorišnim vratima i kroz pukotinu opazi da vani stoji Mikica. Brzo se vrati u sobu i povede sa sobom Doricu.- Adame - šapne kapetan gumbaru. - Može li se iz vaše kuæe pobjeæi s koje druge strane?- Može, a zašto pitate?- Mikica je oèito došao da nekoga odvede iz ove kuæe.- Mene? - upadne Nera.- Mene, mene - zaplaèe Dorica.Siniša je bio uvjeren da se ne radi o Dorici, veæ o Neri i da Sale kani uhititi navodnu Barièinu roðakinju ne bi li od nje što doznao i ne sluteæi tko je ta roðakinja. Siniša se zamisli što da uradi. U to se iznenada pojavi Filip i reèe uzbuðeno:- Vidio sam s našeg prozora da pred vašom kuæom stoji dijak Mikica s pandurima. Što to znaèi?- Dobro da si došao - poveseli se kapetan i naloži gumbaru:- Adame, vi æete Filipa i kontesu povesti kroz dvorište. Ti je,Filipe, odvedi u onu malu kolibu u Remetama. Ondje èekajtenoæ, a dotle æu ja dovesti konje i sve potrebno za put.-Vi ih, Adame, otpratite i onda se vratite. Dotle æu ja sjediti u kuæi, jer dok ja ne izidem, Mikica neæe prekoraèiti praga.

Filip, Nera i Adam odmah se spreme na put. A Dorica se baci na koljena i stade vikati i plakati:- Spasite me, odvest æe me u toranj.- Neka ide i ona - reèe Nera.

- Dobro, ionako bi ovdje mogla sve pokvariti - primijeti Siniša.Za nekoliko èasaka Siniša, Nera, Dorica i Filip izaðoše iza sjenika kroz vrt.- Eto, vidite, tu nema živog stvora. Tu možemo otiæi nezamijeæeni - uputi Adam Sinišu.Nera pruži Siniši ruku i šapne:- Do viðenja! Nestrpljivo vas oèekujemo.- Još prije nego što se smrkne bit æu tamo.Nekoliko trenutaka nijemo su se gledali. Filip opomene:- Idemo! Što prije, to bolje!Siniša se vrati u kuæu. Sve je više bio uvjeren da Mikica èeka Neru. Otkako je Barica bila odvedena u toranj, osjeæao je da Neri prijeti pogibelj."Da samo prije nije bila tako tvrdokorna i da je bježala odmah kad sam joj govorio", mislio je on. "Još ga nikad nije tako pogledala kao danas. Još mu nikad nije govorila takvim glasom. Što to znaèi? Kako se to najednom promijenila? Strah da joj opet prijeti pogibelj? Pritajena radost zbog tog preokreta prožela je njegovu dušu. U Nerinoj sobi sjeo je Siniša na stolac na kojem je ona obièavala sjediti i podao se maštanju.Živo ju je pred sobom vidio i slušao njen glas... Iz tog sna-trenja samo ga katkad probudi neka tajna tjeskoba." Onda je polako ustao, provirio kroz prozor i opet vidio Mikicu kako èeka s pandurima.Za pola sata Adam se vratio i navijestio Siniši da je Filip s djevojkama sretno prošao u Remete.- Dobro sam raèunao - reèe Siniša. - Mikica još uvijek stojivani. Neka još malo zebe dok se oni odmaknu od grada, a


MALLEUS MALEFICARUM

onda moram k banu koji me zove. Poslije æemo opremiti konje i obojica krenuti u Remete. Èekajte me u mom stanu.- Dobro, vaša milosti. Samo vas molim: ne zaboravite banureæi za moju Baricu.- Sigurno æu mu govoriti. A vi svojoj staroj naložite, akoje tko pita gdje je Barièina roðakinja, neka kaže da je otišlau Trnje i da æe se vratiti sutra u podne. Do tada smo mi veædaleko.Pola sata kasnije Siniša opazi da je Mikici veæ dodijalo èekati. Ljutito je otišao ravno k banu.Dotle se po smrznutom snijegu žurio Filip vodeæi Neru i Do-ricu u Remete.Kontesa je hodala brzo i odluèno, dok se Dorica neprestano obazirala svojim vjeèno prestrašenim oèima. Neprestano je spominjala mladog pijetla što je jutros zakukurijekao. To sigurno donosi nesreæu.- Više se ne usuðujem vratiti u Krajaèiæevu kuæu - govorila je ona. - On æe me dati uloviti kao kradljivicu, ili bogzna što.Napokon stigoše u malu kolibu u Remete.Stari trošni stol, klupa i slama na podu osvježili su Nerine uspomene na one lijepe sretne èasove kad se tu sastajala sa svojim prijateljima Remetincima i s malom Sandom, pa su kovali urote protiv praznovjerja i progona vještica. Tada je ona bila još sretna i slavljena ljepotica."A danas?" pomisli Nera, "danas sam, eto, vještica grada Grièa, progonjena, ponižena, najbjednija žena na svijetu."Filip ponuka Neru da se odmori na slami jer æe putovati èitavu noæ. On izaðe na dvorište da ondje stražari.Dorica se pomalo umirila. Dok je kontesa umorna legla na slamu, djevojka se naslonila na klupu.

"Kako je to noæas bilo lijepo", stala je govoriti sama sa sobom. "Kako su Luciferi lijepi, kako su bogati, kako umiju grli-

ti! Oh, da još jednom doðem dolje u pakao, nikad se više neæu vratiti na ovaj svijet."Nera je s velikim zanimanjem promatrala djevojku i slušala kako bunca o davolima, a onda izvadila nekakav mali lonèiæ, sa svih ga strana ogledavala s velikom znatiželjom i najednom se stala smješkati kao daje obezumila.- Što to imaš? - upita Nera djevojku.- Coprnjaèku mast! - šapne ona.- Što? Coprnjaèku mast? Odakle ti to? - ustane Nera.- Kupila sam od babe koja nas je ove noæi odijevala.- A zašto sije kupila?- Da mogu letjeti. Kad se coprnica namaze ovom mašæu,onda se digne u zrak i poleti u ceh. Ja æu danas odletjeti u pakao i ostati ondje zauvijek.- Ne vjeruj u to, Dorice. To je sve laž. Ona baba prodala ti jeto samo zato da izmami novac. Èovjek ne može letjeti.Dorica se nasmije i reèe:- Kako ne bi mogao? Cijeli svijet na Grièu zna da coprnicelete. One su to i same pripovijedale.Nera pogleda mast u malom lonèiæu. Bila je zelenkasta i nekako je èudno mirisala.- Sve je to utvara i laž - opet æe Nera. - Evo na, ja æu se namazati, a ti pazi i vidjet æeš da te je ona žena prevarila jer seletjeti ne može.- Pa dajte - zamoli Dorica.Nera se stane mazati po sljepooèicama, grudima i vratu. Dorica je široko otvorenih oèiju pratila svaki Nerin pokret i konaèno reèe:-1 pod pazuhom se morate namazati, drukèije ne vrijedi.Nera uèini i to i sjedne na klupu.- Dakle, gledaj. Ostat æu tu, sjedeæi s tobom i neæu letjeti.To je obièna svinjska mast pomiješana s nekim biljem da dobije drugu boju, i to je sve.


MALLEUS MALEFICARUM

Dugo su sjedile i razgovarale. Dorica je nestrpljivo èekala kad æe Nera poletjeti. Otprilike za pola sata Nera osjeti žeð i Dorica pozove Filipa da u svom klobuku donese s potoèiæa vode.Nera je sve više žedala, a usta joj se sušila. Stoje više gutala vodu, to je u ustima više gorjelo.Filip je opazio da se Nerino lice osulo tamnim crvenilom, a glas joj oslabio.Kad je opet donio vode, dotakne se njezine ruke koja bijaše hladna kao led. Pogleda je u oèi i razabere da su joj se zjenice nenaravno raširile.- Vama nije dobro - reèe on s pritajenom zabrinutošæu.- Osjeæam se èudno, ruke i noge su mi teške.Ona se spusti na slamu i glavu nasloni na ruke. Lice joj je bivalo sve vrelije, a ruke hladnije.Filip je opet izašao pred kolibu da bude na straži, dok je Dorica s velikom napetošæu gledala u Neru èekajuæi kad æe veæ jednom poletjeti. Kad god je podigla ruke, djevojka se trg-la oèekujuæi da æe se strop kolibe rastvoriti, a ona se uzdiæi poput ptice.Nera je, meðutim, ležeæi zurila preda se. Žed ju sve više morila, usta se sušila, lice joj gorjelo, a tijelo zeblo. Htjede se pridiæi i nešto reæi, ali joj se jezik prilijepi za suho nepce. Tada osjeti da više ne vidi Dorice. Oko

nje lebdjela neka siva, neprozirna magla kao u predveèerje. Najednom se iz te magle pomoli nešto strašno i crno. Pred njom se otvori ponor, a ona mu leži na rubu. S druge strane ponora stoje Auerspergova i Terka. Pružaju ruke za njom. Ruke im se strašno produljuju i sve se više približuju k njoj. Njihovi veliki, zašiljeni nokti veæ se dotièu njezine odjeæe. Ali u to na konju dojuri Siniša, istr-gne je iz njihovih ruku i ponese.Privinuo ju je èvrsto uza se, tako da osjeæa toplinu njegovih grudi, osjeæa kucaj srca i njegovu ruku kojom je privija na svo-

je široke prsi. Osjeæaj ugodnosti i milja prolazi joj tijelom, konj leti kao na krilima, a Siniša je drži èvrsto zagrljenu. Htjela bi da mu nešto reèe, ali su joj usta slijepljena. Najednom oko nje zalepršaju sove, bijele poput golubova, a s njima mali crni vrazi. Istrgnu je Siniši iz ruku, podignu s konja i ponesu gore... Naglo se diže, sve je više i više pod nebeskim svodom. Zemlja izmièe njezinu oku.Krovovi i zvonici Grièa gube se. Ona plovi nad cvjetnim poljanama prekrasnih krajeva i bogatih gradova. Na mjeseèini se ljeskaju stakleni krovovi poput srebra.Zamalo zemlja se posvema izgubi, a Nera osjeti kako joj se ruke raskriljuju kao krila, pa zavesla toplim valovima povjetarca poput lagane ptièice. Leti - leti sve više gore, k plavom svodu, gdje je razdragana lica i raskriljenih trakova èeka - mjesec. Oko nje se u toplom modrom valovlju igraju zvjezdice, a njihovi osmijesi sijevaju zlatnim zrakama i spuštaju se dolje na zemlju. Razdragano joj se smije mjesec i plovi sve bliže i bliže. Veæ joj njegov sjaj zaslijepio oèi. Najednom, mjesec i zvijezde ugasnu, a ona se naglo spusti dolje u kobnu dubinu u kojoj plamti more crvene vatre. U toj vatri plivaju crni i crveni vrazi, smiju joj se, dozivaju je. Lucifer se krilima digne do nje, uhvati je i povede do bogato prostrtog stola, stavi joj na glavu krunu od suhog zlata i proglasi je kapetanicom pakla. Svi joj se ðavli klanjaju i slave je u strašnoj buci i vici. Odjednom o-sjeti da se tik uz stolac na kojem sjedi prorovao pod i zinuo strašan, dubok, bezdani ponor. Ona zirne dolje, u glavi joj se zavrti i strovali se u bezdan. Glava joj udari o nešto tvrdo, pred oèima joj se zakrijesi.

I


MALLEUS MALEFICARUM

KRVAVA NOÆ U ŠUMIMala remetska dolina snivala je u tihom predveèerju. Dolje, u samostanu, svjetluca nekoliko prozora. Siniša i gumbar Adam jašu brdom nad samostanom. Kapetan vodi sa sobom jednog konja za Neru, a na Filipovu jaši Adam.Putem mladi gumbar ispripovijeda kapetanu da su ga odmah nakon njegova odlaska pozvali na magistrat i ondje preslušavali o Barici, a uz to su ga ispitivali o tobožnjoj bolesnoj roðakinji Barièinoj. Shvatio je daje doista bilo krajnje vrijeme da se kontesa ukloni. Zadržali su ga na magistratu do noæi, pa je jedva dospio skoèiti do Siniše koji se veæ spremao u Remete. Na kraju gumbar zapita kapetana je li što uèinio za Baricu.- Rekao sam banu sve - odvrati Siniša. - Gotovo nije povjerovao daje Sale tražio mito. Banje rekao da æe se zauzeti zaBaricu.- Evo nas na cilju - reèe napokon Siniša, poda Adamu uzdeoba konja i pode u kolibu.- Sve je tiho i tamno oko kolibe - primijeti gumbar.- Pritajili su se - odvrati Siniša - da ih tkogod ne zamijeti.Ovamo, doduše, nitko ne zalazi, ali ipak, moglo bi se dogoditi,pa je bolje da se ne javljaju.

Siniša poskoèi uzbrdice. Za nekoliko trenutaka bio je pred kolibicom. Otvori prislonjena vrata i poluglasno zovne u tamu:- Filipe! Filipe! Evo me!Trenutak je èekao na odgovor. Ali se nitko ne odazove.Adam je imao u džepu komadiæ lojanice. Zapali je i stadoše pretraživati kolibu. Po svježe izgaženoj zemlji uvjeriše se da je u kolibi netko bio.- Bit æe da se Filip neèega bojao. Možda se tko približavaokolibi, pa je s djevojkama pobjegao - reèe Siniša.

- A što je to? - upozori Adam kapetana. Na stolu komadiæispisanog papira!Siniša ga brzo dohvati.- Dajte bliže svijeæu. To je Filipovo pismo. Kako je samo mogao biti tako neoprezan i ovako ga ostaviti ovdje? Da gaje tkodrugi našao?Na papiriæu napisao Filip samo nekoliko rijeèi:"Morao sam odmah krenuti dalje i primiti ponudu dobrogprijatelja koji mi ponudi da doðem u Sisak. Doði za mnom ustari dvor na Kupi."- Nešto se važno dogodilo kad je tako uèinio - reèe Adam.- Nema sumnje. Ali tko je taj prijatelj koji mu je ponudio dadoðe u sisaèki dvor?- Da nije tko dolje iz samostana?- Znam da je Filip pametan, ali mi nije razumljivo kako seodvažio da s Nerom pode u kaptolski dvor u Sisak? Ondje je,doduše, nisu nikad poznavali, ali ipak... Najviše me ljuti štoje pismo ovako ostavio. Ali sad nema druge. Uzjašit æu konjai krenuti u Sisak. A vi se vratite kuæi.- Ne biste li prièekali jutro?- Nipošto. Hoæu da znam što se zbilo.Pošto su još malo razgovarali, oprosti se gumbar od Siniše i povede oba konja što su ih imali sa sobom za Filipa i Neru. Siniša se uputi preèacem da što prije stigne na cestu koja vodi u Sisak.Noæ je bila vrlo tamna. Nebo su osule zvijezde, ali mu nisu osvjetljavale put. Ipak, nikako nije mogao prekinuti putovanje.Najprije se nadao da æe, možda, Filipa sresti putem. Ali se ta nada brzo raspršila kad se sjetio da je on sigurno otišao još za dana. Tko je taj prijatelj koji ih je onamo poveo, to se nikako nije mogao sjetiti. Nekoliko puta opetovao je u mislima cijeli Filipov list. Na koncu se ipak umirio: "Bit æe da se

i "¦i •


MALLEUS MALEFICARUM

nenadano s nekim susreo kome se mogao povjeriti. Filip zna što radi. Drukèije me nije mogao izvijestiti nego ovom ceduljicom. Samo kad bih mogao što prije stiæi u Sisak."Odluèi da pode prijekim putem kroz šumu. Tako æe dva sata prije stiæi na cilj. Dobro je poznavao ovaj put. Više puta jahao je ovuda u sisaèki dvor kad su èasnici iz Karlovca i Zagreba bili u gostima kod preèasne gospode s Kaptola, posjednika sisaèkog dvora.Onda je Nera još bila slavljena nasljednica grofice Ratkav pa je èesto, potresen njezinom mržnjom, tražio zaborav u pustopašnoj zabavi daleko od Grièa, u pijankama kod gvardijana. Krene u šumu. Sve je pokriveno snijegom, ali on odmah

pronaðe kolni put, potapka po vitkom vratu svoga konja i brže ga potjera. Životinja kao daje osjetila kakve brige nose gospodara u Sisak- pojuri kao vjetar.Gusto drveæe širilo nad njegovom glavom pobijeljele gole grane. Iznenada se vranac zaustavi, podignu glavu i stade trzati ušima i poskakivati. Okretao je ušima kao da nešto sluša.Siniša se ogleda. Nigdje ništa.Svom snagom osine konja, ali životinja stane drhtati i uzmicati. Siniša razabere da se konj neèega plaši. Brzo segne za pištoljem. Izdaleka pronosilo se šumom sablasno zavijanje. Njegov vranac nije strašljivac i baš zato je mladiæ oprezno pogledao oko sebe. Nekoliko koraèaja pred njim šuljalo se po snijegu nešto crno poput velikog pseta. Bez oklijevanja odapne hitac - nešto se prevali u snijeg.Vuk - iznenadi se Siniša. Oèito nije sam. Okrene konja nadesno da obiðe ranjenu životinju i poleti poput munje.Neko vrijeme jurio je vranac naprijed kad se kapetanu prièini da èuje vukove kako zavijaju. Stoje brže hitao naprijed, zavijanje je bivalo to glasnije. Sad kao da su posve blizu. Obazre se i zamijeti da se po snijegu za njim valja èopor vukova. Ni

èasa se nije prepao. Ljevicom uhvati uzde, a desnicom stisne pištolj, èvrsto se upre o sedlo i okrene gornje tijelo. Kad su vuci dospjeli veæ posve blizu konja, on opali hitac. Vuci sustaše uz divlji urlik, a Siniša segne za drugim pištoljem što ga je imao u sedlu.Vranac je jurio vrtoglavom brzinom.U divljem trku vuci love konjanika i urlièu.Siniša osjeti kao da vranac pod njim æuti da ga progoni smrt i zato se uzda u njegovu munjevitu brzinu.Opet prasne hitac iz pištolja. To je posljednje. Siniša nema više što da ispali. Nadaleko i široko pusta šuma, niotkuda se ne može nadati pomoæi. Upre, tjera konja. U njegovim je nogama spas obojice...Ali ni vuci ne sustaju. Još se bješnje bacaju za konjanikom, još glasnije urlièu. Siniša drži ljevicom uzde, desnicom trže sablju. Vuci skaèu oko njega, bacaju se na konja. On ga brani sabljom.Nekoliko trenutaka, i vranac zarže, zaustavi se i padne na stražnje noge. Podigne glavu u oèajnoj boli. Mladiæ skoèi sa sedla i strelovito se popne na stablo. Vuci se bacili na konja."Na mene su zaboravili", opazi Siniša i stade se šuljati sve dalje i dalje, skrivajuæi se od stabla do stabla. Tako dospije do šupljeg debla pred kojim je ležalo povaljeno stablo. Popne se u šupljinu ogromnog hrasta. Tu je stajao zaklonjen u dubini stabla. Šupljina se protezala još visoko iznad njegove glave. Slušao je i èekao, ali se nigdje ništa ne javi.Izlazilo je sunce. Ljute zvijeri potjerao dan u mraèna gnijezda. Kapetan proviri iz svoje tvrðave. Svuda je tiho.Ode potražiti mjesto gdje je ostavio konja.Ono što je našao predoèilo mu oèajnu borbu i strašan konac njegova ljubimca.Lijepo crno konjèe bijaše njegov vjerni drug i prijatelj, jedini živi svjedok njegovih ljubavnih muka. Kad je Nera,


MALLEUS MALEFICARUM

okružena otmjenom mladeži i laskavim poklonima, dobacila Siniši prezirni pogled ili osornu rijeè, on je uzjahao vranca. A ovaj kao daje osjeæao da mu gospodara boli duša, poletio je s njim poput munje u goru da mu olakša boli. Kad bi on u bijesu rinuo u njegova rebra ostruge, konj je skakao preko graba i gudura trpeæi s njim muèenièki. Taj ponosni, jaki, dobri prijatelj pomogao mu spasiti Neru iz Krajaèiæevih pandža. Ponio ju je poput munje ispod Kamenitih vrata leteæi kao da osjeæa kakav dragi teret nosi gospodar u svome naruèju.Htjede otiæi, ali na snijegu opazi èuperak grive, crne kao u-gljen i svijetle kao svila. Sagne se, pridigne je, zagleda se èasak u crnu grivu. Onda je brzo turi u džep prsluka i pohita naprijed. Ali nije mogao hodati brzo. Sve je više zaostajao.Nije mogao vjerovati da to sada on odlazi doista sam iz šume, bez svoga konja na kojem je juèer tako bezbrižno jahao. Èinilo mu se daje na groblju, drveæe su spomenici, a on odlazi ostavljajuæi u hladnom snijegu dragog, vjernog stvora koji gaje volio i znao toliko njegovih tajni.Na istoku se pomoli sunce. Od njegovih zraka zasja na granama drveæa smrznuto inje, sva šuma bljesne. Sinišu obuzme još veæa tuga.Napokon Siniša izaðe na cestu. Trenutak opet stane i pogleda još jednom u šumu gdje je ove noæi izgubio svog vjernog prijatelja, svog ljubimca, sudionika svoje patnièke ljubavi. Spasio je s lomaèe Neru, a sada svoj vjerni život žrtvovao i za njega.NEOÈEKIVANI DOÈEK U SISKUSunce je veæ ugrijalo zrak kad je stigao na obalu Kupe niz èije su korito tiho hitali sitni valovi, a u njima se kupalo zimsko sunce. Stupi u èamac što je bio svezan uz obalu, sjedne

i zavesla prema drugoj obali gdje je sjedio ponosni sisaèki dvor.Stare okrugle kule, teške i èvrste poput peæine, stoje kao spomenik stare velike slave. Sive stijene nose tragove junaèke prošlosti i kao da suncu što ih ogrijeva prièaju o davnim prošlim vremenima kad ih je grijala vatra turskih topova.Siniša od svega toga ništa ne zamjeæuje. Misli na Neru, uzbuðeno pogledava u prozore kula. Možda se baš ondje, u toj kuli, sklonula, možda gleda iza onog prozora. Tko zna - možda i èeka na njega.Zaveslavši krepko, za èas-dva stiže do obale, pohita pred vrata dvora i zazvoni. Otvorio mu je stari kljuèar, njegov dobar znanac. Mnogo mu je puta otvarao vrata kad je dolazio u dvor na veselice.- Zar pješice? - upita ga iznenaðeno starac.- Na žalost, moj dobri Grga. Ali reci mi je li me ovdje tkoèeka?- Jest, jest, èekaju vas, veæ su mi rekli. Neka se vaša milostsamo potrudi gore.Siniša se uspne drvenim stepenicama i poðe dugim otvorenim trijemom što je opasavao gornji kat dvora. Pokuca na vrata upravitelja, kanonika Blaška. Iznenadi se kad mu u susret poðe kanonik Pulingar, njegov znanac iz Zagreba.- Što vi tu radite preèasni? - upita ga Siniša i pruži muruku. - Juèer sam vas još vidio u Zagrebu.- Kao i ja vas - nasmiješi se kanonik.- Želio sam govoriti s kanonikom Blaškom.- On je otišao po poslu, ali æe odmah doæi. Ima goste.- Koga to?- General Auersperg iz Karlovca boravi tu veæ tri dana. Poznajete li ga?- Kako ne? Toliko smo ovdje zajedno proveli veselih veèeri.Ali tu mene netko èeka.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Da, odmah æe doæi - reèe kanonik i otvori pokrajnja vratakroz koja ude visok, otmjen èasnik, prosijede kratke brade,puna lica i pronicavih oèiju.- General - reèe kanonik i udalji se.Siniša vojnièki pozdravi visokog èasnika. Auersperg mu odvrati, ali mu ne pruži ruke.- Gospodine kapetane - reèe general ponešto hladno - o vama se pronose zli glasovi.- O meni? Ne znam tko ima da mi što prigovori.- Doðite malo sa mnom u moje odaje.Kapetan ga posluša, premda je gorio od želje da vidi Neru. Kad su se našli u generalovoj sobi, ovaj se ustoboèi pred Sinišom.- Ono što æu vam sada reæi govorim vam kao znancu, a nipošto kao vaš pretpostavljeni. Vi ste se na badnju veèer zaruèili s mojom roðakinjom groficom Auersperg. Svoj odgoj dobili ste u Trenkovoj èeti, a ja mislim da ste ondje nauèili štoznaèi nekome zadati rijeè.- To sam znao uvijek, gospodine generale - odvrati Sinišaoštro.- Nemojte misliti da sam u to ikad posumnjao i baš zatokanim vas upozoriti na neke vrlo neugodne stvari. Moja vasje roðakinja odlikovala svojim srcem i upravo mije zato dvostruko neugodno što se pletete u stvari koje nisu dostojneèasnika.- Gospodine generale, razjasnite mi te teške objede.- Sad s vama ne govori general, veæ samo grof Auersperg.Vi ste bili pozvani u Zagreb da grad zaštitite od zloèinaèkihvještica, a kad tamo, tuže se na vas da ih još podupirete. Molim vas, budite tako dobri i èekajte dok svršim. Optužujuvas da ste na lomaèi ustrijelili vješticu koju je kraljevski sudosudio da umre u plamenu. Nadalje, da ste na dan zarukaostavili Mokrice na vrlo èudan naèin i - poveli sobom grofi-

èinu sobaricu. Štoviše, da ste svakoga dana zalazili u kuæu jedne hljebarice, obiène pekarice koja je pod istragom zbog èarolija. Na kraju se ispostavilo da ste onamo zalazili radi one iste djevojke s kojom ste pobjegli iz Mokrica. Ja se ne bih postavio sucem vašem moralu - napokon takav doživljaj s jednom sobaricom nije ni spomena vrijedan - ali taje djevojka prava nakaza, pa je iskljuèeno da bi vas privlaèila njezina ljepota. Posve je, dakle, naravna sumnja da vas je omamila èarolijama. Zašto biste inaèe tu djevojku posjeæivali svakog dana?- Jest, gospodine generale, ja sam doista èesto zalazio ukuæu hljebarice, ali iz posve drugih razloga. Mene je zamolilanjegova preuzvišenost ban da uðem u trag nekim zloèincima.Tom sam zgodom doznao da se gradski notar Sale dao podmititi od muža spomenute hljebarice, a ja sam htio da toj lo-povštini uðem u trag. Jednog sam dana ondje i našao gradskog notara; imao sam, dakle, mnogo povoda pohoditi tajbraèni par. Pritom sam èesto govorio i s onom sobaricom, toviše što je ona kæi mog vjernog sluge Filipa.- Ta vam isprika ne vrijedi. Znam da je taj tobožnji slugaFilip vaš roðeni otac. Ali vi to oèito neæete priznati jer je obièni vojnik.- Nemam razloga stidjeti se svog oca. Ali tko je, gospodinegrofe, rekao da je Filip moj otac?- To je sporedno. Glavno je da to znam i da to ne možeteoporeæi.- Pa dobro. Ako to veæ znate, da, on mije otac. Ako on neæe da se to zna - to je obiteljska stvar, ali djevojka o kojoj je

rijeè moja je sestra, pa æe vam sada biti jasno zašto sam takomnogo zalazio k njoj.- Oprostite mi, ali ovo posljednje ne vjerujem. Ona djevojkanije vaša sestra, to ja dobro znam. Vi je, naravno, kavalirskizaštiæujete, ali ona je pod sumnjom daje vještica.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Krivo su vas izvijestili, gospodine generale. Svoju rijeè dajem da nije vještica.- Ako se dokaže protivno, kako æete onda opravdati zadanu rijeè?- Ne može joj se ništa dokazati. Ali kad veæ govorimo onjoj, molim vas da mi kažete tko je optužuje za èarolije?- Ja o svemu tome ne znam ništa drugo veæ samo ono štomi je pisala moja roðakinja grofica Auersperg i što sam ovajèas rekao. Ali da prijeðemo na službu. Sad govorim kao general. Protiv vas, gospodine kapetane, podnesene su tužbe daste se ogriješili o carske zakone, da ste ustrijelili vješticu koja je bila osuðena da umre u plamenu i da ste zaštiæivali buntovnu mladež koja se javno pred svijetom bunila protiv sudai zakona.- To mi se sve, gospodine generale, mora tek dokazati.- Posve naravno. Meni je èak stalo do toga da vam se sveto ne bi moglo dokazati i da se oslobodite svih sumnji. U tusvrhu želim vas privremeno lišiti osobne slobode.-Ali, gospodine generale, to ne može biti! Vi nemate pravo lišavati me moje slobode - upadne mu u rijeè Siniša.- Ne uzbuðujte se - general æe. - Vi jednostavno ostajeteu ovom dvoru iz kojeg se ne smijete maknuti dok vam to nedopustim.- Dopustite mi, gospodine generale, jedno pitanje. Kao daste znali da ja danas dolazim ovamo i kao da ste me èekali?- Posve naravno.Sinišu obuzmu strašne slutnje. Kako je mogao netko obavijestiti generala da on dolazi u Sisak kad ga je ovamo poslao Filip? Ilije tkogod neznani zatekao ono pismo?U taj èas uðe kanonik. Siniša ga odmah upita:- Zar nije ove noæi stigao ovamo moj otac Filip?-Ne. Stigao je iz Zagreba samo jedan tekliæ koji je generalu donio jedno pismo.

Mladom se kapetanu gotovo zamagli pred oèima. Kako to da Filip nije stigao kad mu je to napisao svojom rukom? Ilije posrijedi kakva spletka? Nakon kratkog razmišljanja, Siniša æe generalu:- Gospodine generale, ja imam da obavim na Grièu vrlovažan privatni posao. Dopustite mi da poðem onamo, a u zalog vam ostavljam svoju èasnièku rijeè da æu se za 48 sati vratiti i ostati vaš sužanj dokle god želite.- Slušajte me, dragi kapetane. Vas zaista opèiniše èarolijama, pa kad bih vas pustio da poðete na Griè, pali biste u rukeonih koji vas opsjeniše. Zato vas moram zadržati ovdje da nedoðete više u doticaj s onima koji su vas smutili.- Ali, gospodine grofe, zar vi, ozbiljan èovjek, možete vjerovati u takvu glupost da sam ja pod utjecajem kakve èarolije?- Moram u to vjerovati. Da ste odabrali kakvu lijepu dje

vojèicu pa s njom malo prikraæivali vrijeme, bilo bi to posvenaravno. Ali tu se radi o djevojci koja je ružna, bolesna, licejoj žuto poput voska, a vi ste ipak zalazili k njoj. Kako da niste onda oèarani? Ne, to vam nije sestra! Za sestrom ljudi neizgube pamet. Eto, vi stojite preda mnom, a u vama sve drš-æe. Htjeli biste opet na Griè radi one djevojke. Saberite se, dragi kapetane. Vi sami vidite da ste žrtva èarolije. Ostat æete udvoru, ovdje je za vas spremljena soba, a neæete biti ni sami.Grofica Èikulini poslala je ovamo svog pastorka. On nešto nije pri sebi, pa je zamolila gospodu kanonike da ga prime i sakriju od lošeg utjecaja prijatelja koji su i njega povukli u svojedruštvo. Pobrinuo sam se da vam bude dobro. Živjet æete kaoda ste na svom imanju, ali neæete moæi pobjeæi. Dakle, ne pokušavajte.- Dobro, ostat æu ovdje - pristane Siniša.-Vidite, to je pametno. Nitko neæe znati za vaše zatoèenje. Ja sam ovdje veæ tri dana sa svojim èasnicima iz Karlovca, a

i

i


MALLEUS MALEFICARUM

danas u podne bit æemo zajedno na ruèku. Ponašajte se tako kao da se ništa nije dogodilo. Uveèe kad se ja vraæam u Karlovac, vi æete mjesto na Griè - u kulu. A sad sjednite pa æemo odigrati partiju šaha.Satovi su prolazili polagano, u strašnoj neizvjesnosti. Sini-ša je po šahovskoj ploèi premetao figure od slonove kosti a poslije razgovarao sa èasnicima i gospodom kanonicima, ali njegove su misli bile u Remetama i na Grièu. Neprestano mu se vrzlo po glavi ono pismo zbog kojeg je došao ovamo. Na stotinu naèina pokušavao je riješiti zagonetku: kamo je Filip otišao, zašto mu je pisao ono pismo i gdje je sada Nera? Jesu li krenuli u Sisak pa ih je general dao uhvatiti? Ni na jedno pitanje nije našao odgovor. Uveèe se general oprostio sa Sini-šom i svojim èasnicima.Prije nego što gaje kanonik Blaško poveo u kulu, reèe mu Siniša:- Preèasni gospodine, znam da su vam zabranili da bilo štokažete, ali jedno mi ipak možete iskreno reæi. Je li juèer došaoovamo Filip s dvije djevojke? Molim vas, odgovorite mi istinupa æu biti miran.- Kunem vam se spasom svoje duše da ovamo nitko nije došao, osim jednog sluge grofice Auersperg.- A kako je grofica znala daje general ovdje?- To ne znam. Poznato mije samo to da joj je pisao iz Karlovca i htio se s njom ovdje sastati zbog ženidbe s vama. Aligrofica nije stigla, veæ mu je poslala pismo.Kanonik povede Sinišu u desnu kulu i pokaže mu otmjeno ureðenu sobu:- Eto, vidite, kapetane, imate sve što možete poželjeti. Možete se prošetati po dvoru, ali izaæi ne možete. Ne samo davas kljuèar neæe pustiti, jer mu je strogo zabranjeno, nego jegeneral u kljuèarevu sobu namjestio i dva vojnika koji imajuda stražare dan i noæ. Tamo stanuje grof Èikulini - može vambiti za društvo.

Kad se kanonik oprostio, Siniša ostade sam. Uzbuðeno je hodao gore-dolje. Muèila ga neizvjesnost. Kamo je dospjela Nera i zašto mu je Filip pisao to nesretno

pismo? Uza sve neprilike još i to da su mu uskratili slobodu. To ga je raspaljivalo do bjesnila. Što da uradi? Da bježi? Ali kako? Ipak, neèemu se dosjeti.GROF FRANJO ÈIKULINIHitro izaðe iz svoje sobe u mali trouglasni hodnik i pokuca na vrata. Odazove se slab glas.U kutu na velikom naslonjaèu sjedi slabašan mladiæ. Lice mu je propalo, blijedo, put prozirna, plave oèi ugasle. Slabašan je i nježan poput djevojke.-Vi ovdje, gospodine kapetane? - klikne mladiæ veselo.- Da, grofe, i to prvi put protiv svoje volje!- Baš kao i ja. A veæ sam se poveselio da æete mi pomoæi dase oslobodim tog zatvora - reèe grof Èikulini.- Ne znam ni sam kako da sebi pomognem, ali moždaæemo dvojica biti spretniji. Recite mi, najprije, kako ste dospjeli ovamo?Mali grof tužno pogleda Sinišu i reèe blagim, plahim glasom:- Prije èetiri dana pustili su me iz tamnice. Mene su pustili,a Tita Krajaèiæa i Franceska Malakoczvja nisu. To me silno peèe. Zar ne izgleda kao da me uzimaju u obranu i da me štite?Tito i Malakoczv nisu uèinili ništa drugo nego što su poreklida ima vještica Ja sam pucao na gradskog odvjetnika - i onime ipak puštaju na slobodu. Znam daje to ishodila moja nesretna maæeha, velika Dvojkoviæeva prijateljica. Ali to me sramoti i ponizuje. Ne mogu to podnijeti.- Zašto vas je grofica poslala ovamo?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- One veèeri kad sam došao iz tamnice, našla me je u èasukad sam htio sebi pištoljem prosvirati glavu. Istrgla mije iz ruke oružje i poslala po svog prijatelja kanonika Pulingara kojime je otpremio u Sisak. Sad sam ovdje, zapravo, sužanj pre-èasne gospode.- Grofe, vi ste se htjeli ubiti? Vi, posljednji potomak svojeobitelji?- Baš zato. Èikulinijeva krv mora izginuti.- Ali zašto? Što su vam zlo uèinili vaši preði?- Uèinili su me najnesretnijim èovjekom na svijetu!- Vi pretjerujete! - nasmiješi se Siniša.- Uvijek sam osjeæao, gospodine kapetane, da se iza vašedivlje æudi krije toplo srce. Ne znam jesam li se prevario, alimeni je ovaj èas tako da vam se moram izjadati.- Samo vi recite sve, pokušat æu vas shvatiti.- Sigurno se sjeæate, gospodine kapetane, kako je nekolicina nas mladih htjela spasiti kontesu Neru kad su je onovozili na Savu. Znate sigurno i to kako smo bili zateèeni nasumnjivi naèin. Ja sam imao doèekati svoje drugove na ureèe-nom mjestu kad su dovezli splav s Nerom. Stajao sam na obalisa svoja dva druga i držao u ruci crvenu svjetiljku koja namje bila ugovoreni znak. Podalje je stajala koèija koja je imalaodvesti Neru. Najednom iz tame padoše Krajaèiæevi panduri,oduzeše mi svjetiljku, svezaše mene i moja dva druga. A onidoèekaše Neru i poslije su je odveli u toranj. Sve je izgledalokao izdajstvo. Nitko osim nas nije znao gdje æemo doèekati Neru ni što znaèi crvena svjetiljka. A znate li koga moji drugovidrže izdajicom? Mene, jer me optužio Dvojkoviæ.

- To nije moguæe. Oni to neæe vjerovati.-Jest, gospodine. Kad sam bio u tamnici, èuo sam razgovor izmeðu Tita i Franceska. Mislio sam da moji drugovi neæe u to vjerovati, ali sam se prevario. Slušajuæi njihov razgovor, uvidio sam da oni doista vjeruju klevetniku. Ja da izdam Neru,

ja, koji je tako... - Tu mladiæ zapne i potekoše mu suze. Pokrije lice rukom i stade plakati kao dijete.Siniša je sažalno gledao mladiæa."Ti, siromah, ljubiš Neru", pomisli u sebi. Ali ne osjeti nikakvu ljubomoru, naprotiv, sažaljenje.- Vi æete mi se rugati što plaèem kao žena, ali ne mogudrukèije. Ima još nešto što me muèi strasnije nego sumnjamojih drugova. Iste one veèeri u tamnici slušao sam Tita iFranceska kako govore o mojoj porodici. Vi znate, kapetane,da je moj djed dobio na dar od kralja Leopolda palaèu PetraZrinjskog na Grièu i još neka imanja. Predaja veli daje dobiozato što nije bio urotnik zajedno s Petrom Zrinjskim, a ondase još koješta šaptalo o mojoj obitelji. Ljudi vele da netko nemože biti nagraðen samo zato što nije urotnik. Nagraðuje sesamo onoga koji urotnike izdaje...- Kakve vas to misli snalaze?!- Èuo sam na svoje uši gdje u tami govore i zbog te prošlosti mog imena i Tito i Malakoczv vjeruju da sam i ja bio izdajica. Nisam ništa kriv i ne mogu sebi protumaèiti kako jenetko drugi saznao ono što je meni povjereno. Ali kad samstupio iz tamnice u dvor svog oca, bilo mije mnogo gore nego u tamnici. Obuzelo me strašno uzbuðenje kad sam prolazio dvoranama Petra Zrinjskog. Promislite! Sve su te dvorane sada moje. Ja idem iz jedne sobe u drugu, hodam posvilenim sagovima, sjedim u starodrevnim stolicama od baršuna, pijem iz zlatnih vrèeva, a sve to daje postalo moje - izdajstvom? ! Od toga èasa kao da neprestano u mene zuri strašna rijeè: izdajstvo!Progonile su me strašne misli i tjerale iz jedne sobe u drugu. Tada u jednoj dvorani ugledam na stijeni veliku sliku Petra Zrinjskog. Slika se stade micati, a njegove oèi upriješe se u mene osvetnièkim gnjevom. Gledao me je kao da je oživio. Njegove oèi probiše mi grudi. Znoj me oblio, pao sam na ko-


MALLEUS MALEFICARUM

ljena i stao ga moliti: "Reci mi je li istina da te izdao moj djed?" Strepeæi, oèekivao sam odgovor. Njegova lijepa glava sagne se naprijed kao da je nijemo potvrdio moje pitanje. Oh, kapetane, vi ne znate kako mi je bilo. Bacio sam se pred njegovu sliku i plakao. Svaka moja žilica tresla se od tuge i razoèaranja. Isplakao sam više suza nego stoje isteklo iz njegova tijela krvi kad su mu odsjekli glavu. Nisam mogao živjeti. Kud god pogledam, svud njegove oèi koje u meni gledaju potomka njegovih izdajica. Onda se latih oružja da uèinim kraj svojim mukama i u tome me zateèe maæeha. Tako sam, eto, dospio ovamo. Zašto me tu drže, ne znam. Istina, ne mogu doæi do oružja, ali me još više progone njegove oèi. Vidim ga kad se spusti mrak i noæu kako seta po mojoj sobi i kako se sagiba do mene. Strašno je to, kapetane! Eto, vidite gore njegovu sliku.- Ali to nije slika Petra Zrinjskog - reèe Siniša. - Vi ste uzbuðeni, to je slika jednog biskupa.

Grof nije slušao Sinišu, veæ je i dalje zurio u tamnu sliku što je visjela na zidu. Lice mu je blijedo, slabašno tijelo zgurilo se u naslonjaèu, a usta prestravljeno govorila:- On je! On je! Kako me strašno gleda!Mladi grof skoèi s naslonjaèa, baci se pred sliku na koljena vièuæi prestrašeno:- Što sam ti uèinio? Smiluj mi se, ne progoni me. Sve æu tivratiti natrag, neæu zadržati ništa što je tvoje. Neæu tvoje palaèe, neæu tvojeg zlata, neæu ništa. Samo me pusti, ja nisamništa kriv...Mladiæ se sruši i stade jecati. Siniša podigne slabašnog grofa s poda, metne ga u postelju i upali svjetlo. On je ležao potpuno u besvijesti. Lice mu se strašno iskrivilo, baš kao onoga dana kad je u sobi notara Salea pucao na gradskog odvjetnika. Siniša brzo pozove slugu koji je dvorio grofa i naloži da mu pomogne.

Dugo je s mladiæem imao posla dok se ponovno osvijestio.- Veæ drugo jutro kad je mladi gospodin došao k nama,opazio sam da nije zdrav. Govori u snu kao da su ga ureklecoprnice.- Stoje to pripovijedao? - upita Siniša slugu.- Da je nekoga izdao, da æe se ubiti, da æe odavle pobjeæi i- da voli nekakvu Neru.- Što si rekao? - upita najednom Èikulini podignuvši glavu.- Ništa - reèe Siniša.- Èuo sam sve. Uzalud me tješite. Bože, govorim u snu?...Onda sam tako mogao pripovijedati i ono...Mladiæ klekne na jastuke. Siniša se sagne k njemu.- Nikad mi nitko nije kazao da govorim u snu. To je užasno.Èujete li, kapetane. Ja sam ipak izdajica!- Ne uzbudujte se. Vi ste bolesni pa vam bilo što padnena pamet. Pustite da vas najprije spremimo u krevet, a ondaæemo dalje govoriti.Pola sata nakon toga ležao je Èikulini u svom krevetu. Uza nj je sjedio Siniša.- Vi mnogo toga sebi umišljate, dragi grofe, zato i jeste bolesni. Zašto sebe progonite izdajstvom svoje obitelji? Da jevaš djed i dobio na poklon imanja Petra Zrinjskog, otud ne slijedi da je bio njegov izdajica. Savjetujem vam da se okanitetakvih misli. Nigdje se ne može dokazati da je vaš pradjeddoista bio izdajica, a nagaðanja ne slušajte. Vi ste vrlo nježnihèuvstava i još nježnijih živaca, pa æe vas takve misli ubiti.Doskora grof usne, ali je veæ nakon èetvrt sata stao opet govoriti u snu. Pripovijedao je o svemu što je malo prije razgovarao sa Sinišom. Sad je i Siniša poèeo sumnjati u to da je grofa netko slušao dok je govorio u snu i tako odao Reme-tince.Te noæi Siniša nije izašao iz sobe svog mladog prijatelja. Prema jutru kapetan osjeti da je njegovo snažno i jako tijelo


MALLEUS MALEFICARUM

stala tresti groznica. Kad ga je grof upitao što mora da je povod, kapetan mu isprièa svoje doživljaje u noæi u šumi:- Kad sam tako ostao bez kabanice, oèito sam se nahladio.Siniša se uvukao u svoju sobu i borio se s vruæicom tri dana. Èetvrti dan njegovo snažno tijelo svladalo je bolest i on reèe mladom grofu koji se brinuo o njemu:- Danas mi je bolje, sada veæ treba da pokušamo kako da

odavle umaknemo.- Recite kako bismo mogli uteæi?- Još ne znam što æemo i kako æemo. To bih morao prepustiti sluèaju - odvrati Siniša i uputi se u dvorište.Dotle je mladi Èikulini sjeo u naslonjaè, pokrio lice rukama i zaplakao: "Neæe da mi kaže jer bih u snu sve izbrbljao. Ja to dobro znam. Sigurno sam tako odao i svoje drugove. Samo tko je ta hulja? Tko je prisluškivao i tako bezdušno odao moju tajnu?"Najednom se trgne, pogleda u kut, ustane sa stolice i sav problijedi."Opet me progoni svojim oèima. Što sam ti skrivio, što me muèiš?"Mladi grof otetura k vratima, izleti iz sobe i stane tražiti Si-nišu. Ali ga ne naðe. Skloni se u njegovu sobu u nadi da ga ondje neæe progoniti prikaza. Izmuèen baci se u naslonjaè, ali uzalud. Kud god je pogledao, svuda je vidio sliku Petra Zrinj-skog kako ga probada svojim oèima i kao da mu nešto govori i spoèitava.Mladiæa spopadne smrtna tjeskoba. Bjesomuèan stane trèati po sobi i pograbi Sinišin pištolj koji je još od prošle noæi bio prazan.Onda se baci prema prozoru, popne se i htjede se baciti niz kulu. Ali èvrste željezne rešetke zaustavile su ga u njegovoj namjeri. Ostao je tako ležeæi kraj prozora, a tijelo mu se trzalo. Dolje pod kulom tekla je Kupa tiho i lagano slušajuæi jecaje mladoga grofa...

HASANSiniša se prošetao dvorištem i nekoliko puta zašao u blizinu dvorskih vrata. Odanle je provirila kljuèareva glava i kad je Siniša razabrao da nikoga nema u blizini, namigne kljuèaru da doðe bliže. Golem èovjek, suh i žut u licu, priðe k Siniši. Velika usta što su ih pokrili sivkasti brci ponizno se na-smiješiše. Skine kapu stoje pokrivala nisko èelo i pokloni se.- Što radiš cijeli dan? - upita ga Siniša.- Otvaram i zatvaram vrata - reèe mu kljuèar.- Ja ni to ne mogu raditi - odvrati Siniša. - Dosaðujem se.- Kad bih smio, vaša milosti, ja bih vam rado prikratio vrijeme - nasmije se vratar.- A ti ne pitaj nikoga. U noæi kanonici spavaju. Mogao bi mipomoæi isprazniti koju bocu, sam ne mogu piti.- Trista mu ðavola, kako ne bih htio! - reèe kljuèar. - Samokad bi me vaša milost poèastila.- Kad sve usne, doði k meni u kulu. Ta mi smo oduvijekdobri prijatelji. Dovedi i dvojicu vojnika koji imaju paziti namene. Vina ima dovoljno, ali pazi da kanonici ništa ne zamijete.Siniša poðe u kulu.Noæ je... Vani tužno zavija vjetar. Èikulini sjedi u kuli sa Si-nišom. Lice mladoga grofa je blijedo. Zadubio se u misli i gleda u pod. Siniša mu sjedi suèelice. Njegove su crne oèi upale. I njega muèe misli.Na vratima se zaèuje tiho kucanje.- Oni su - šapne Siniša.Kapetan otvori vrata. Uðe kljuèar s dva vojnika. Pozdraviše vojnièki, na što im se Siniša nasmije:- Ajde, ajde, sad smo prijatelji ijedan drugome ravni. Kadje nekom dosadno, onda mu mora drugi prikratiti vrijeme.


MALLEUS MALEFICARUM

To je plemenito djelo. Sjednite malo i gucnite kao da ste mi u gostima.Siniša je tako ljubazno oslovljavao vojnike da su se brzo snašli i doskora se medu njima rasprede srdaèni razgovor. Siniša im najprije stade prièati o svojim doživljajima s vucima, a onda svoje vojnièke pustolovine. Pritom im je neprestano toèio gusto crno vino iz podruma gospode kanonika. Vojnici i kljuèar Grga otvorili uši i usta. Gutali su svaku kapetanovu rijeè. Pogledavali su se, gurkali laktima, a kljuèar se tako zaboravio da je nekoliko puta udario šakom po stolu kako bi tako izrazio svoje zaèuðenje nad dogaðajima. Više se puta upletao i stavljao svoje primjedbe. A Siniša je prièao sve dalje i pritom sve više toèio... Vojnici su više šutjeli, ali to marljivije pili.- A molim vas, vaša milosti, bez zamjere, zašto ste vi ovdjezatoèeni? - upita ga Grga. - Takav junak, pa ga zatvoriti.- Nisam ja ni u kakvom zatoèenju - odvrati Siniša. - To jesa mo tako naoko. Htio sam se riješiti jedne žene pa sam sedao zatvoriti, to je sve.- U - u, mudri ste vi - reèe kljuèar i raširi svoja velika u-sta na smiješak. Tako se zaboravi daje Sinišu potapšao po ramenima. Siniša je uživao i ponovno stao toèiti. Neprestano jepodržavao veseli razgovor. Dotle se mladi grof neopazice išu-ljao iz sobe.Najednom se kroz kulu prenese štropot. Kao da je netko udario gvožðem po gvozdu.- Sto je to? - trgnuše se svi. Kljuèarevo se lice produlji, ustamu se otvore i on, zureèi u vrata, prestrašeno šapne:-Toje Hasan!- Da, to æe biti on - odvrati Siniša takoðer prestrašeno i šap-æuæi. - Svaku noæ èujem takvo udaranje po gvozdu.- Uvijek on tako radi - reèe kljuèar još uvijek prestrašen.Ali nije vidio da je Siniša preko kljuèareve glave pogledaona vrata kroz koja se tiho ušuljao grof Èikulini i da su jedandrugome nešto namignuli.

Grof Èikulini sjedne k Siniši i upita kljuèara kao da se nije udaljavao iz sobe:- A tko je taj Hasan?- Zar još ništa niste èuli o njemu? - zaèudi se, tobože,Siniša.- Ne - odvrati grof- nikada!- To morate èuti, je li, Grgo? - okrene se Siniša kljuèaru. -Vi æete mladom grofu pripovijedati.- Kako ne bih pripovijedao - reèe kljuèar kao da je jedvadoèekao èas da može o tom govoriti.- Bilo je to onda - reèe Grga - kad su ovaj dvor opsjedali ne-kršteni Turci. Ja, Bog i duša, nisam to vidio, ali su vidjeli drugiSišèani, pa prièa otac sinu, sin opet sinu, a vele da i knjige otom pišu.Grga protegne ruke, podsuèe rukave. Vojnici ga gledaju znatiželjno, grof Èikulini upre u nj svoje plave oèi, a i kapetan ga promatrao s velikom znatiželjom. Kad Grga uvidi kako je uvažen i kako svi s velikom radoznalošæu oèekuju njegovu pripovijest, otkopèa surku, poravna pojas, skine s njega pregršt kljuèeva što su mu visjeli niz bedro i metne ih na stol. Kad su kljuèevi zazveèali, Sinišine zjenice sijevnu kao da je samo to èekao. Ali ostane nepomièan i miran, upilji, tobože, još s veæom znatiželjom oèi u kljuèara.- Ja sam to veæ jednom èuo - reèe Siniša - ali me uvijekiznova zanima. Ajde, prièajte Grga! - Pritom je Siniša u klju-èarev vrè natoèio finoga vinca, a on ga je nadušak iskapio istade prièati:- To bijaše onda kad je pod Siskom gradom zaurlao divljiAlah, a duž Kupe i Save podigli se svileni šatori s polumjese

com na krovu. Sjao se kao križ na tornju Sv. Marka, baš prednosom ove kule. Ovdje, u tom dvoru, sjedili su hrabri naši sisaèki momci s drugom braæom. Sve stoje moglo da digne sablju i pušku zavuklo se medu ove zidine, pa èekaj Turèina.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Vodio ih je hrabri Mikac, a Turke Hasan-aga. Dva-tri puta od-biše naši tursku navalu. Na to gizdavi Hasan plane i reèe sam sebi: "A što æu ja, Alaha im, da se s njima bijem?! Neka oni predaju grad jer ja sam silni Hasan, a Sisak tek pašèe." I hajd”, pošalje Hasan Mikcu poslanika neka preda grad, jer ako ne bude, onda jao njemu. Mikac pomisli u sebi: "Neæeš ti da se sa mnom rugaš, Turèine", i reèe poslaniku: "Kaži ti svome Ha-sanu da æu mu predati grad kad on tako želi jer Hasan je sila, a mi smo bokci. Ali samo ti jedno velim, poslanice: - neæu predati grada bilo kakvim vojnicima. Sisak je èestiti komad tvrðave pa treba da ga predam èasno! Ako Hasan pošalje samo begove i age, e, onda èast, evo mu grada!"Poput munje dojavi to poslanik Hasanu, a on gotovo da zapleše od veselja. Sve se smiješi i govori: "E, pa kad hoæe begove da èasno preda grad, evo mu ih." I treæi dan nakon toga eto ti njih u Sisku.Pet stotina njih na broju pokucaše na vrata. Sam Mikac u paradi izaðe pred njih pokloni im se smjerno i pusti ih u predvorje grada. Ali se za njima odmah zatvorila vrata.- Što mislite - žmigne Grga oèima - što se zbilo?Jedva begovi pogledali tvrde zidine i jedva im se nakesila usta od miline kako æe se ovdje baniti i šepiriti, kad najednom zatutnji zemlja! Iz zelene tratine zagruvaše topovi što bijahu zakopani i pokriveni tratinom! Pucaju topovi, jedan za drugim, kao da iz zemlje pucaju vrazi. Turci se ruše i 500 glava omotanih èalmama pade pod zidinama u gradu. Mikac se nasmije i poruèi Hasanu: "To ti je odgovor na tvoju zapovijed da predam grad!" A Hasan rikne od bijesa: "Osveta! Smrvit æu hulje krštene da æe me se sjeæati dok bude sisaèkog grada." I on skuje osvetu.Grga, koji je stajao i razmahivao se rukama, srkne opet pun vrè vina što mu ga pruži Siniša. A mladi vojnici srkali oèima kljuèara, a ušima njegove rijeèi. Samo Siniša i grof, kadgod bi

se kriomice pogledali, kao da se nešto pogledima dogovaraju. Onda Siniša upita:- A dalje, što je bilo dalje?- Onda - nastavi Grga - dovuèe Hasan pred Sisak osamnaest hiljada Turaka. Postave se ovako: Turci stoje tu - iza leðaim Kupa - lijevo Odra, a desno most kojim mogu da po potrebiodmagle. Sunce bijaše visoko kad Turci udare na grad. Ali da!Ne zna Hasan tko su naši. Tu se pred njih baci Ivan Draškoviæ,slijeva, a zdesna eto ti Auersperga - pradjeda našega generalakoji je danas bio ovdje - pa udri sa svih strana na Turèina. Našise tuku, oni padaju. Veæ su im naše puške bile pod nosom, kadoni bjež” na most. Ali prevari se, kuzum Hasane! Na mostuih skresa ban Toma s Hrvatima i tako udri sa svih strana poTuretu. Sve im se cijepaju lubanje i kotrljaju u Kupu, a što jejoš imalo glave na ramenu, udri u bijeg - ali kamo? Za leðimaKupa, lijevo Odra, sprijeda Hrvati i Slovenci, na mostu banTomo. Turska daleko, a Alah visoko. Voli Turèin u vodu, negopuški nadohvat, i cijela rulja sruši se niz strmu obalu. Prskavoda, dižu se valovi Kupe i gutaju nekrštene duše. Kupa gutai guta, proguta ih petnaest i pol hiljada.

I ljuti, gizdavi Hasan skoèi u vodu. Diže glavu i bori se sa smræu, htio bi da se spasi i sve se uspinje na ljutu Turad, ali tonu oni, tone i on. Voda mu zahvatila grkljan. Hasan pruža ruke i hvata zraka, ali mu glava utone i zaèas ga poklopi Kupa, valovi se zapjeniše nad njim kao da se Kupa smije stoje u svom zagrljaju zagušila Hasana. I kad je na zapadu zakrvarilo sunce, plivali su po Kupi mrtvi Turci kao uginule ribe. Pobjeda je naša!Dva momka iz sisaèkog dvora poðoše da potraže Hasana. I baciše - Bože prosti - za njim udicu. Izvukoše ga, pa ni pet ni šest, odrezaše mu glavu, skinuše kožu s lubanje, napuniše je piljevinom i slamom, pa hajd” s njome na kolac da vidi vojska kako osvetiše jednog našeg voðu kome su Turci isto tako na-takli glavu na kolac.


MALLEUS MALEFICARUM

I tako prije dvjesta godina zaglavi u šumnoj Kupi Hasan--aga iz Carigrada. I do danas kao da to ne može zaboraviti. Sramota ga što se ugušio u vodi, a nije slavno pao na bojnom polju, pati noæu, obilazi nekršten duh Hasanov naše zidine. Èas ga èuješ gdje udara po gvozdu nasred krova kule, èas ga opet vidiš gdje odvezuje èamac ondje dolje na Kupi i vesla niz vodu kao da traži svoje truplo. Vidjeli smo ga veæ mnogo puta. Baš zato ne marim noæu hodati po dvoru, a najmanje po toj kuli. Ali kad ste vi tu, kapetane, ne bojim se ni Hasana!- E, pa vi ste Grgo hrabri i jaki kao tri Hasana! - reèe Si-niša.- E, èekte, èekte, gospodine kapetane. Drugo je živ Hasan,a drugo mrtav. Lako ti se sresti s krštenom dušom, a Bog znakako bi bilo s nekrštenom.Vojnici su krvavim pospanim oèima zurili u kljuèara dok je on, mašuæi rukama i cijelim tijelom, èas stojeæi, èas sjedeæi, pokazivao, razmahivao se, a iz velikih mu je usta sipala kiša rijeèi. Kad je svršio pripovijest, natoèi Siniša vrèeve do vrha, pa æe onda kljuèaru Grgi:- Ajd”, u zdravlje Hasan-age!- E, nemojte tako, kapetane. Nemojte se šaliti, nemojte gadozivati.Oba vojnika i kljuèar ispiju vrèeve do dna. Siniša je mladom grofu dobacio pogled, a onda brzo ustao.- Tiho, èujete li? - šapne Siniša uprijev se o stol i ogledavajuæi se.Kljuèar Grga i vojnici prestrašeno pogledaju kapetana, uvjereni da su i oni nešto èuli.- Jest, nešto smo èuli.- To je Hasan, sigurno je on - šaptao je Grga.- Pa vi ste barem vojnici - dobaci Siniša momcima - vi steratnici, pa što se bojite?- E, gospodine kapetane, živom bih triput odsjekao glavu,

ali se s mrtvima ne bih rado sreo. Tko zna kakvi su nekršteni dusi, kako pravo veli naš Grga.- Idem mu ja u susret - reèe Siniša - pa da vidim hoæe li midoæi na megdan.Svi iznenaðeno pogledaju u Sinišu. On otvori vrata i izaðe na hodnik. Zamalo se, meðutim, vrati i reèe:- Eto, nema nikoga. Ali da vidim i u svojoj sobi.Ode na druga vrata u svoju sobu.- Hajde, pustimo to - reèe mladi grof Èikulini Grgi. - Dokje tu kapetan Siniša, ne treba da se bojimo. On æe i mrtvomeHasanu sjesti na vrat.

- To je istina - reèe Grga - ali ipak...Èikulini je nastojao da kljuèara i vojnike malo zabavi pa im natoèi još vina.Za nekoliko èasaka škrinuše vrata koja su vodila u hodnik. Otvore se kao da ih je otpuhnuo vjetar. U svjetlu mjeseèine u hodniku se pokaže Turèin, okrenut k mjesecu, s bijelom èal-mom na glavi. Kabanica mu duga do poda, a oko pasa širok pojas, pilji u njih.Grga i vojnici trgoše se i skoèiše. Stol se nagne, svjetiljka se u tili èas ugasne i skotrlja niz stol, a kljuèevi zaštropoæu...- Kleknite i križajte se - dahnu Grga u mraku.- Ne bojte se - èuje se Sinišin glas odnekud iz blizine - u-drite samo triput po stolu, to æe ga prestrašiti.U tami zaštropoæe stol, nešto sušne, kao da se netko odšuljao, i vrata se zatvore a vojnici i kljuèar tuku po stolu veæ deveti put.- Ha, vidite - šapne Grga - prestrašio se i pobjegao. Ajd”lupi još tri puta da ode što dalje.Vani je dotle "Hasan" gurao pred sobom grofa Èikulinija koji se prošuljao kroz tamnu sobu noseæi kljuèeve od dvora. Obojica su potrèali niza stube, otvorili vrata od kule, izašli i opet ih zakljuèali, pa onda brže niz tamne stube u dvorište. Tu


MALLEUS MALEFICARUM

smuknuše pod boltu ogromnih vrata - u velikoj bravi škljocne kljuè. "Hasan" i Èikulini požuriše prema Kupi. Brzo stignu na obalu gdje su se njihali svezani èamci. Odvežu najjaèi i ukrcaju se. "Hasan" baci kljuèeve u Kupu i reèe:- Grofe, ležite na dno, a Hasan æe veslati. Mjeseèina nas,doduše, odaje, ali što za to? Ja nisam Siniša, ja sam Hasan--aga!I èamac se otisnu niz Kupu, Siniša je veslao brzo i upirao ispitivaèki pogled u ponosni, mjeseèinom obasjani sisaèki dvor.Gore u dvoru kljuèar Grga još je uvijek kleèao u tamnoj sobi i zvao kapetana i grofa. Ali nitko se ne odazva.- Što je to, zaboga? Da ih nije - Bože prosti - ugušioHasan!Kljuèara uhvati strah i stane gurati oba vojnika što su bili kraj njega. U mraku, omamilo ih vino i èekajuæi Hasana, zaspaše.Kljuèar se izvuèe ispod stola i zatetura po mraku sve dršæuæi od straha neæe li ugledati Hasana. Nije se usudio na hodnik, a nije znao gdje je svjetlo da ga zapali.Vojnici hrèu, a Grga tetura amo-tamo, èas se križa, èas opet kune. Traži izlaz iz sobe i naiðe na prozor. Mjeseèina svijetli kroz željezne rešetke, a vjetar lomi granje. Pogleda dolje. Ispod ponosne kule šumi Kupa, a po njoj klizi èamac.- Za ime Boga - Hasan! On je - vikne Grga - eto, vesla nizKupu.Spusti se na koljena i stade se križati, a pijane mu oèi lutahu za Hasanom koji je polako izmicao njegovim oèima i plovio ravno u Savu. Onda i njega svlada vino i strah, nasloni se na prozor i zahrèe.Siniša je dotle veslao svom snagom. Osjeæaj slobode udvostruèio mu snagu.- A oni nas ne progone? - upita mladi grof iz dna èamca.

- Otkud? Vino im je tako smutilo mozak, vrata su zakljuèana, a s kljuèevima se igraju ribe na dnu Kupe.- Cijelu sam se veèer bojao da neæemo uspjeti.- Mene nije bilo strah. Znam ja Grgu: Hasan je njegova slaba strana. Slušao sam ga veæ mnogo puta kako pripovijedatu prièu.- Neæete skinuti svoje tursko odijelo?- Zašto da ga skinem kad mije u njemu toplo? A smiješansam u njemu, je li?Siniša je doista bio smiješan. Vojnièku je kapu omotao ruènikom, a na sebi je imao pokrivaè od šarene svile koji je na kraju prerezao i kroza nj turio ruke, a u prsima ga stegnuo i u struku svezao nekakvom širokom maramom koja mu je služila kao pojas.Mjesec se veæ sakrio za oblake, a jutarnjica zasjala na plavom nebu.Slabašni grof je usnuo. Njegovo blijedo lice i nemiran san, u kojem je neprestano pripovijedao, izazivahu u Siniši samilost.Kad su Savu posipali zlatni sunèevi traci, Siniša probudi grofa i obojica izadoše na obalu. Kapetan potopi èamac, a oni se pješice upute u Trnje. U jednoj maloj seoskoj krèmi zatražili su sobu da se odmore. Krèmaru su rekli da su cijelu noæ putovali pa žele malo prospavati.Èitav su dan proveli u toj sobici - nisu se usudili po danu poæi na Griè. Tek podnoæ kad je veæ tama zastrla Griè a mjesec još nije izišao na obzorje, upute se u grad. Obojica se zaogrnuli plaštevima što su ih sobom ponijeli iz Siska. Stadoše se stranputicom uspinjati na Griè. Siniši je srce drhtalo od teškog oèekivanja, tjeskobe i straha. Hoæe li naæi Neru i Filipa?!Te misli muèile su ga punih šest dana što ih nije vidio. I što se više približavao gradu i osjeæao im se bliže, to je njegovo uzbuðenje bivalo veæe...



PREVRTLJIVA SUDBINAŠuljali su se poput tatova preko potoka na nova vrata. Tu se obazriješe na sve strane. Nigdje nikoga.Tek prozori kuæa rasvjetljavali su ulice, ali oni su se uklanjali svjetlu. Za malo stignu pred Sinišin stan. Kroz okance je sjalo svjetlo.- Netko je tu! - klikne Siniša. Snaðe ga nada daje to Neras Filipom.Pokuca na vrata.Dotle je mladi Èikulini blijeda, izmuèena lica zurio preda se u tamnu ulicu. Samo se gdjekad ogledao da ga tko ne prepozna. Odluèio je da se ne vrati kuæi, nego da ostane uz Sini-šu koji mu je omilio.Kapetan je dva-tri puta pokucao. Najednom se na prozoru pojavi Filipova glava. Mladiæu odlane.Filip brzo dotrèi, podigne svjetiljku u zrak i pogleda Siniši u lice. Kao da ne vjeruje daje to zaista on.- Doðite - reèe kapetan mladom grofu i udu brzim korakom u kuæu.Prvim pogledom zaokruži sobu. Pogled mu se zaustavi na vratima koja su vodila u Filipovu sobu.- Zašto mraèiš lice? Što je? Veæ šest dana dršæem od neizvjesnosti. Što se sve dogodilo? Zašto si mi ostavio ono pismo

u kolibi?- Evo, reæi æu ti odmah!- Reci prije je li ona tu i je li joj dobro?- Najprije me slušaj da ti kažem sve. Moramo se vratiti šestdana unatrag kad smo ono èekali tebe u kolibi... Još za bijeladana najednom opazim da idu k nama panduri s Mikicom.- A ti si s kontesom pobjegao?- Doðem u kolibu da je pozovem da bježimo, ali kontesaleži na slami u tvrdom snu. Budim je, dozivam. Uzalud.

- Ona se namazala coprnjaèkom masti - reèe mi Dorica. -Govorila je da to nije ništa i da æu vidjeti kako ona neæe letjeti,i eto, sad spava, a doskora æe letjeti.Dok je Dorica ovako govorila, mene oblije hladan znoj. Pokušao sam je ponovno probuditi, ali uzalud. Hoæu da je uklonim noseæi je na rukama, kad iza sebe zaèujem plaè. Opazivši pandure, Dorica je zaostala, bacila se na koljena, stala plakati i vikati: "Kriva sam! Bila sam u paklu! Smilujte se!" Prokleta luðakinja! Bio bih je ubio. Valjda im je kazala kojim sam pravcem pošao s kontesom, i hulje me ulovile.Siniša je slušao Filipove rijeèi, sve je više blijedio.Mikica zapovjedi pandurima da mi otmu djevojku. Ponijeli su je na Griè...- To je moja kæi - viknuh ja. - Bolesna je, bez svijesti, ležiu mom naruèju, pustite da je odnesem kuæi. Ali Mikièino šiljasto zloèinaèko lice iskesi se na mene: "Sad je moja, dragitrenkovèe, a ti doði i napiši jedno pismo." Kome? - upitam ja.Mikica podigne svoj šiljasti nos i stade mi kazivati u pero onajlist što sam ti ga pisao.- A ti si ga mirno pisao? - klikne Siniša.-Ne, dragi! Rekoh mu: "Strijeljaj me, ali pismo pisati neæu. Ako možeš, zatvori kraljièinog vojnika. Neæu da lažem!" Propalica je nešto razmišljao, a onda reèe: "Meni nije stalo do djevojke. Samo mije do toga da kapetan ode u Sisak, tako hoæe grofica Auersperg. Ako mi napišeš pismo, evo ti djevojke pa je nosi kuæi. Ako neæeš, vodim ti kæer u toranj." Bio sam uvjeren da je tako najbolje i napišem ono pismo, a on ga namjesti u kolibici. Ne znam kako je doznao da æeš doæi.- Dobro si uradio. A onda ti je vratio Neru?- Krenuli smo na Griè. Mikica me nije puštao s vida, a tome silno uznemirivalo. Kontesa mi je bez svijesti ležala narukama. Nju je tako lako nositi, ali sam je ja nosio kao dajedoista moje dijete. Kad smo stigli pred Kaptol, ona hulja mi- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

reèe: "Hvala ti što sije dovle donio. Uzmite je, momci - zapovjedio je stražarima - i nosite je kamo sam odredio." Bacim se na Mikicu, isprebijam mu rebra, navalim na druge, ali oni mi svezu ruke, odvedu me na magistrat, a kontesu mi oteše. Zatvorili me jer sam se opro vlasti. Sutradan su me pustili na slobodu.- A Nera? - upita Siniša.- Sve je bilo dogovoreno. Adama su pozvali na magistrati ondje ga zadržali da ne doðe kuæi, tebe su pozvali k banui ondje te zadržali - a Mikica je provalio u Adamovu kuæu inašavši u njoj njegovu staru roðakinju, stade je tuæi i muèitida reèe kamo smo išèezli iz kuæe. Ona im isprièa èitavu našuosnovu. I tako su nas u Remetama uhvatili.- Ali zašto mi ne odgovaraš na pitanja? Gdje je ona? - po

vièe Siniša dok je mali Cikulini, skvrèivši se u kut, slušao bezdaha njihov razgovor.- Gdje je? Odveli su je na Kaptol gdje su je zadržali, dok siti otišao u Sisak. Oni su te uhodili oko kolibe i kad su vidjelida si odjahao, odveli su je - u toranj!Siniša se uhvati za glavu. Mali Cikulini nije pravo shvaæao što se to zbilo s Nerom pa je zabezeknuto zurio u Sinišu.- Ona u tornju? Tko ti je rekao? Tko ti je to rekao?- Cijeli grad govori o tome daje Auerspergovkina sobaricau tornju jer je opèarala kapetana Sinišu...Siniša problijedi, ruke su mu drhtale. Okrene se Èikuliniju:- Poðite, grofe, u drugu sobu, ležite i odmorite se. Vi ste slabi da dalje slušate te strašne vijesti.Mladiæ je suznih oèiju pošao u drugu sobu kamo ga je otpratio Filip.Kad se ovaj vratio k Siniši, nade ga gdje leži na postelji zari-nuvši glavu u jastuke!- Sad je sve izgubljeno. Sad je sve svršeno - šaptao je Filipdok su mu suze curile niz lice.

Siniša se trgne, podigne glavu i pogleda ga bijesnim po gledom:- Svršeno? Ne - nikako. Nije svršeno. Ili æu je izbaviti, ili snjom umrijeti.- Ali kako æeš je izbaviti? Ako su je veæ stavili na muke?Sinišu oblije znoj. Iznemoglo se spusti na postelju. Na oèimu iskoèi oèaj.- Ako je s njom veæ sve svršeno, onda je i sa mnom! Razumiješ, Filipe? Ako njoj ne bude spasa, onda mi spremi smrtnovelo.- Osvijesti se, Siniša. Zašto da ti umreš?- Kad ugasne sunce, mora usahnuti i zemlja.Filip je brisao suze, a Siniša stiskao sljepooèice. Onda reèe Filipu:- Poði k ocu Smoleu i upitaj ga bi li htio sakriti u samostanmene i grofa Èikulinija, i to još ove noæi. Ovdje nismo sigurni.- A što si nakanio uèiniti?- Vidjet æeš! Je li ban na Grièu?- Vraæa se tek za tri dana. A onda grof Draškoviæ prireðujeu njegovu èast oproštajnu veèeru.- Tek za tri dana. Tko æe to doèekati? Bez bana nema ništa.Idi brzo k fratru. On æe nas barem obavijestiti što je s njom.Sad mu moram reæi sve. Idi, idi, brzo!Filip pohita u samostan. Veæ za pola sata vrati se s fratro-vom porukom da može doæi odmah. Gvardijan samostana otputovao je u Italiju, a on je sada upravitelj pa æe ga to lakše uzeti pod krov.Purgerske kuæice i ulice Grièa utopiše se u tami.Tri sjene veru se uz kuæe kao da se uklanjaju mjesecu što se diže iza Kaptola.Tiho prolaze ispod palaèe grofa Erdodvja, banova zeta. Prozori su rasvijetljeni. Na jednom prozoru zasjaji dijadem


MALLEUS MALEFICARUM

od briljanata na crnoj, tek lako naprašenoj glavi lijepe Terke. Siniša i ne pogleda gore. On se žuri. Na ulazu u Kamenitu ulicu stane, pogleda u toranj.Pokrila ga noæ. Crne rešetke zijevaju. Ondje je, iza njih, ona.Sinišu zamalo obuzme slabost. Drhtavom rukom uhvati Filipa, a on ga povuèe gore na Kapucinski trg. Tiho, žalosno, cik-ne zvonce na samostanskim vratima.Na pragu se pojavi mutno svjetlo i glava mladog kapucina Smolea.

Svjetlo mu dršæe na licu kao da ga pita: Što te uèini starcem?...Siniša i Èikulini tiho udu, a Filip se vrati preko Kapucinskog trga. Dušu mu ispunila tjeskoba...U SALONIMA GROFA DRAŠKOVIÆAZlatni svjetionici sipaju sjaj po žutim tapetama goleme dvorane, razotkrivaju gole grudi, bujna ramena, naprašena lica i skrovite poglede sjajnih oèiju.Po dvorani šumi svila, dršæe grimiz, dostojanstveno se koèi baršun, žubori smijeh, glasni i prigušeni. Grudi dišu vruæim dahom, plamene oèi odavaju pritajene èežnje. Sve šumi, bukti, blista, zrak se opaja zamamnim mirisom. Po sagovima tek pritajeno zvekeæu ostruge.Poput cvjetnog grmlja gosti stoje u grupama. U sredini lijepa domaæica grofica Draškoviæ strasnih oèiju. Slijeva joj suprug Ivan Draškoviæ, blijeda, boležljiva lica, a zdesna elegantni snažni ban grof Nadaždi. Podalje dva otmjena talijanska lica, s njima bradati Krištof Erdodv i uvijek nježnih pogleda željan grof Vojkffv. Mlada grofica Terka u središtu, a zavidnim je okom gledaju grofice Auersperg i Èikulini.

Sve dalje talasa se otmjeni svijet Draškoviæa, Oršiæa, Kegle-viæa, Erdodvja i bezbroj drugih plemiæa.Kajkavština im zbori s usta kao stvorena za ljubavne domjenke. Opet èuješ hladnu latinštinu, buènu nijemštinu i otmjenu francuštinu.Gore na stropu užarile se svjetiljke milujuæi oprašene glave, otapajuæi se u golim ramenima i cjelivajuæi vruæa usta.Veèer je minula. Gosti se zatalasali po dvorani, ploveæi u zabavi. Glazba ljulja mladež u plesu, a drugi još èekaju i šapæu, sanjare, puše, politiziraju, ljubakaju rijeèima i pogledima... Ogovaraju i splektare...U velikoj dvorani za konverzaciju pobuðuju pozornost dva visoka otmjena kavalira. Tamne oèi i sanjiva blijeda lica pokazuju tragove bezbrojnih probanèenih noæi, a sjaj njihova odijela raskošne navike.- Tko su ona dva neobièna kavalira? - upita tiho barunSkerlec groficu Èikulini.- Zar ih ne poznajete? To su Genovežani grof JeronimFieschi i markiz Josip Lamellini.- Ona dvojica s kojima se Krištofor sprijateljio u Genovi?- Da, to su oni krasni ljudi!-Vama se odviše sviðaju! Cijelo ih vrijeme motrite.- Ne - odgovori grofica. - Mogla bih, doduše, biti markizaLamellini, ali...- Kako to?- Kad sam bila u Mokricama, dolazili su onamo i jedan meod njih zaprosio. Što mislite bih li se udala za nj?- Vi biste se udali, a da ne ljubite?- Oh, barune, èovjek se osjeæa tako usamljen!Grofica je ispod oka promatrala dojam svojih rijeèi, a onda stisne zube, okrene glavu i ljutito poðe prema grofici Auersperg koja je razgovarala s Genovežanima.- Ti si zle volje - reèe dvorska gospoða hrvatski da Talijanine razumiju.


MALLEUS MALEFICARUM

- Mene ostavlja strpljivost s barunom. Kad god govorim oženidbi, onda oglupi.- Valjda ne ljubi i sad još Neru? Umiri se, ja æu danas s njimozbiljno govoriti.Grofica Èikulini primi ruku markiza Lamellinija i s njim ot-hrli na ples pred nosom barunu Skerlecu. Grofica Auersperg pode u salon gospoda.

U dvorani punoj plavetnila, plavih tapeta, sagova i naslonjaèa, hladi se lepezom visoka i snažna grofica Auersperg odjevena u crvenu svilu kao makov cvijet. Iz crvenila bijele se polugole grudi, vrat i lijepo duhovito lice. Uz nju se tihom kretnjom spustila na svileni meki naslonjaè visoka, vitka grofica Terka. Struk joj je obavio ružièasti muselin poput prozirna ružièasta oblaka. Crna, tek malo naprašena kosa, uzdigla se nad golim vratom. Posred izreska grudi privinula se k njezinim prsima kita crvenih ruža. Latice im klonule od vruæeg daha mladosti i ljepote.Blijedo lice, obasjano žarom oèiju, vješto sakriva svoje misli i buktaje srca. Kroz smiješak zirkaju u groficu Auersperg bijeli zubi i vrebaju kako bi je ugrizli.- Sto velite na Genovežane? - upita grofica AuerspergTerku.- O, vrlo su otmjeni i dražesni kavaliri. Oni nam nose slutnju mirisa naranèina cvijeta, mirte. Ali, opažam grofice - reèeTerka i pokaže svoje šiljaste biserne zube - vi ste danas neštonujni?- To vam se tek èini - odvrati Auerspergova.- Shvaæam vas grofice - uzdahne Terka hinjenom suæuti -osjeæaje moramo kriti. Sav je svijet zloban. Ali, budite posvemirni. Siniša æe brzo ozdraviti od èarolije. Kako je to moguæeda gaje zaèarala vaša ružna sobarica?- Neka se vaša milost za to ne brine - nasmije se grofica, au smijehu joj drhtao bijes. - Siniša me toliko ljubi da ga èarolije ne bi mogle doseæi.

-1 ja sam èesto mislila o tom. Kad mi je ono jednom kapetan Siniša pripovijedao kako umire od ljubavi za nekom djevojkom koja nije ni lijepa ni bogata, ja sam se smijala jer sam znala da misli za vas. Ali kad su mi pripovijedali da zalazi k hljebarici Cindekovki i to zbog one vaše sobarice iz Mokrica, poèela sam zaista vjerovati u èarolije. Ovako lijepa, bogata i otmjena gospoða kao što ste vi! On se s vama zaruèio tek prije dva mjeseca, a svakako se zaruèio zato što vas silno ljubi. Vi ga sigurno niste na to prisilili. Ta on nije bogat niti je plemiæ! Dakle, pripovijest sa sobaricom ne može biti drugo nego tek bezdušna èarolija koja æe ga ubrzo minuti. Moram priznati da nikad nisam vidjela muškarca da onako luðaèki èezne za ženom kao što sam vidjela Sinišu da luduje za tom ružnom djevojkom.- Molim vas kojim se povodom vama tako izjasnio?- To je bilo jedne veèeri kad je kapetan kod nas veèerao.Nakon veèere vrlo smo povjerljivo razgovarali kao dva dobraprijatelja. Znate - reèe kroz smijeh Terka - muškarci pod dojmom šampanjca èesto pripovijedaju istinu što se nama ženama ne dogaða ni uz šampanjac.Terka je prièala krilatom brzinom, vitkošæu jegulje i samo-sviješæu potpuno nedužne žene pa je uživala gledajuæi kako grofica Auersperg pod prašinom bjelila sve više blijedi, kako stišæe ruke da se svojoj suparnici ne zaleti u kose.- Zašto danas nema gradskog suca Krajaèiæa? - upita najednom grofica Auersperg, samo da svrne razgovor na drugo.- Ne znam, pripovijedaju da ovih nekoliko dana otkako jeu tornju vaša sobarica, neprestano zalazi u toranj i ne puštanikoga k njoj, pa ni Salea ni Dvojkoviæa. Jedini Smole smijedolaziti daje škropi svetom vodom.U to u sobu bane barunica Linèika. Stara djevojka odjenula se u bijelu haljinu pa je stršila iz bjeline kao osušeni kolac.- Jeste li èuli - vikne Linèika - stigao je moj vjerenik.

I


MALLEUS MALEFICARUM

- Koji to vjerenik? - iznenadi se Terka.- Pa valjda znate! Tko drugi nego grof Adam Oršiæ! Bio je,siromah, dugo bolestan u Beèu.- Dakle, bit æe svatova? - napola æe podrugljivo Terka. -Èini se da æete imati svatove istodobno kao i preuzvišena gospoða Auersperg s kapetanom Sinišom.Dvorska gospoda skoèi sa stolice kao da ju je ujela zmija, ali se brzo svlada i ljubazno se nakloni Terki.- Ja vas veæ danas pozivam na vjenèanje. Ali, oprostite,zanima me da èujem zašto je grof Adam došao iznenada uZagreb.Rekavši to, brzo išèezne u dvoranu.- Baroneso - šapne Terka Linèiki kad je grofica otišla - kanite se uobraženja da æe vas grof Adam oženiti.- Ali, on se vjerio sa mnom.- Ha, ha! - nasmija se Terka. - To je bilo onda kad je popioljubavni napitak, namijenjen nekom mladom krasniku...- Zar zbilja ima ljubavnih napitaka?- Pa vi to ne znate? Ima jedna crno-plava trešnjica. Ako odnje tek dvije-tri kapljice ulijete u bocu šampanjca i date je popiti èovjeku svoga srca, poludjet æe od ljubavi.- Draga grofice, ako Boga znate, recite mi kakva je to trešnja? Dat èuje svu obrati.- Èekajte do ljeta ili poðite babi Urši! - smijuæi se odvratiTerka i izaðe iz salona.Veæ bijaše pola noæi. Grofica Auersperg otplesala je s grofom Kristoforom gavotu. Kraj prozora je doèeka notar Sale.- Vi plešete, a Siniša èami u Sisku? - podraška je notar.- Bilo je krajnje vrijeme da smo ga poslali onamo. Ostat æeondje makar do ljeta. Istjerat æu mu uroke!-Ako ne probije zidine sisaèkog dvora? Što ne uèini Turèin, to bi mogao uèiniti on - primijeti Vojkffv. - Još i sad osjeæam udarac njegove sablje.

Priðe im Dvojkoviæ s groficom Èikulini koja bijaše uzbuðena.- Grofice, nemojte se prestrašiti nad onim što æu vam reæi- šapne Dvojkoviæ dvorskoj gospoði. - Orao je odletio s kule ipoveo sobom mladog orliæa. Pobjegao je iz sisaèkog zatvora ipoveo sobom maloga grofa Èikulinija.- To je neèuveno! Kanonik Pulinger sigurno je trèao za sisaèkim djevojkama i nije se brinuo za kapetana.- Ni za mog pastorka!- A naložili smo mu da budno pazi na njih.- Evo, èitajte što piše.Grofica Auersperg preleti pismo i onda reèe:- To je neèuveno. Pobjeæi na takav naèin!- Nisam li rekao, grofice - primijeti Vojkffv da Siniši nijeništa nemoguæe.- Ali kamo je otišao?- Tko bi to znao?- Mislila sam da æu ga jedino ovako izlijeèiti od pustolovineu koju se upustio.- Ali, draga grofice - prihvati rijeè Dvojkoviæ - zar vi uistinu držite daje onu djevojku ljubio? To bi zbilja bila nadzemaljska èarolija.- Nisam li vam rekla da je s njom pobjegao iz Mokrica iopet sada htio pobjeæi s Grièa. Eno, pitajte groficu Terku. Ona

je vrlo dobro upuæena u to da Siniša luduje za djevojkom kojanije ni lijepa ni bogata. To joj je rekao on sam - naravno uvrlo intimnom razgovoru -jer Siniša ne odaje tako lako svojaèuvstva...- Vi mislite da je Terka pokušala s kapetanom?...- Ona je mnogo nastojala da ga osvoji...- Što æemo sada? - upita grofica Èikulini. - Gdje da tražimsvog pastorka.U taj se trenutak društvo u dvorani nešto zavrtjelo, uskomešalo.


MALLEUS MALEFICARUM

- Što se dogodilo - upita grofica Auersperg.- Kao daje netko došao - doda Dvojkoviè. - Da vidimo!Svi nagrnuše u prvu dvoranu gdje gosti radoznalo uzdižuglave i nekoga gledaju. U dvorani se pojavio Siniša. Sve se oèi upriješe u njega...Korak mu je odvažan, tijelo snaga, oko odaje boli što mu izmoriše dušu. Odjeven je u sveèano odijelo sa zlatnim resama. O boku mu zvoni sablja, o èizmama ostruge, a po èelu mu pala crna kosa. Izgleda kao da nije došao u mirisavu dvoranu zabave, nego na bojno polje gdje ga èeka neprijatelj.- Gle, kako je krasan - šapèu žene.- Vidi mu se da je opèaran.Svi èekaju što æe uèiniti i kamo æe poæi.Siniša priðe grofici Draškoviæ, otmjeno joj se klanja i ljubi joj ruku, onda se okrene banu koji mu pruža ruku. Siniša mu nešto govori.- Sto to znaèi? - On ne traži svoju vjerenicu?Ban uzme Sinišu pod ruku i povede ga u dno dvorane.Grofica Terka dobaci Auerspergovoj podrugljiv pogled. Ona podigne glavu, a oèi joj prospu tisuæu bijesova.Gosti se skupljaju u grupe, šapæu, pogledavaju bana i Sinišu, pa opet groficu Auersperg.- Dolazim vašoj preuzvišenosti s velikom molbom - reèeSiniša banu.- Recite samo što želite. Rekoše mi da ste u Beèu.- Ne, bio sam bliže. Ali da kažem vašoj preuzvišenosti zašto sam došao. Nenadano sam èuo da sutra putujete pa samvas morao smetati ovdje u društvu. Rijeè je samo o mom vjernom sluzi Filipu koji mije otac. On ima bolesnu kæer, a menije sestra - to je ona koja je bila kod hljebarice Barice. Ja samsirotu bolesnu djevojku više puta posjetio, ali našla se zla žena koja je proglasila da me djevojka obmanula èarolijama. Pomoæu svojih prijatelja spremila je djevojku u toranj. Doðoh,

dakle, vašoj preuzvišenosti koja je ovdje zamjenik kraljice i èuvar njezinih zakona. U ovom sluèaju zakon je upravo nemilo pogažen. Djevojci nisu poslali poziv, kako je to propisano, niti su je preslušali prije nego što su je odvukli u toranj, a tada je bila u potpunoj besvijesti.-Ako je zbilja tako kako mi kazujete, onda je to sablazan.- Da nije bilo tako, ne bih se za to zauzeo. Vani je Filip kojivas moli za pomoæ.- Dobro - odvrati ban. - Odmah æu govoriti s Krajaèiæem,samo vas molim da me malo prièekate. Isprièao se domaæicigrofici Draškoviæ da ima neki važan posao, ali æe oko pola noæi biti ovdje da se oprosti.

Nadaždi uhvati Sinišu pod ruku i onda mu reèe: - Doðite kapetane, ondje vam je vjerenica.Grofica Auersperg istupi brzo iz grupe, ali je Terka bila hitrija. Laganim je koracima prestigne i pogleda mladog kapetana oèima punim vruæe èežnje. Siniša se udvorno nakloni, prihvati pruženu ruku i jedva je dotakne usnama. Ali ona mu je ruku uhvatila prstima kao kliještima. Na usnama lijepe Terke titrao je pobjedonosni smiješak kad je pristupila grofica Auersperg i glasno nagovorila Sinišu:- Odakle tako nenadano dolazi moj vjerenik? - Naglasila jepritom rijeè vjerenik osobitim akcentom.- Htio sam vas pozdraviti - reèe Siniša nakloniv se pa poljubi ruku isto tako hladno kao i Terki.- Oprostite mi naèas, moje gospode - reèe kapetan. - Moram na važan razgovor, doskora æu se vratiti.Siniša pusti obje gospoðe kavalirima koji su se brzo okupili oko njih. S njima je stajao mlad, visok snažan gospodin. On se pokloni Siniši i reèe:- Ja sam grof Jurica Meško.- Èuo sam o vama - primijeti Siniša.- A ja još mnogo više o vama, kapetane. Živim povuèenona svom imanju sa svojom ženom, ali danas sam sluèajno- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

boravio po nekom poslu u gradu i na želju grofa Erdodvja morao sam se odazvati pozivu. Tu su mi, dakako, naše dame prièale èitave nevjerojatnosti o vašoj stvari. Oprostite ako to sve spominjem, ali ja ne vjerujem u èarolije, ima samo spletki i, èini se, da su vas oštro zapleli u mreže. Iskreno osjeæam s vama, kapetane, i ako vam ustreba prijatelj - potražite me.- Vašoj se ponudi iskreno veselim, grofe - reèe Siniša.- Sramota je da naše otmjeno društvo vjeruje u èarolije. Ajoš nikad nisu bili tako uvjereni da se radi o èarolijama kaoovaj put - reèe Meško.- Vele da je djevojka vrlo ružna, pa kako bih se mogao zanju brinuti da me nije omamila èarolijama? To vele, zar ne?- upita Siniša.- Da. Vi ste se oèito iz samilosti zauzeli za jadnu djevojku.Kamo vodi to glupo praznovjerje?- Nije to samo praznovjerje! Zli i opaki ljudi služe se timei poèinjaju zloèine na lomaèama. Ni progonstvo kršæana nijebilo tako strašno kao što je progonstvo žena koje zovu vješticama. Tješe se time daje Njemaèka u dvije godine spalila trihiljade nevinih žena.- Prava strahota - šapne Meško. - Èudim se da ban nijepredložio kraljici neka obustavi te progone.- Ženske intrige - odgovori Siniša.- Veselim se što sam vas upoznao i molim vas uputite me uèitavu stvar. Opetujem, ako vam ustreba moja pomoæ...Meðutim u dvoranu uðe gradski sudac Krajaèiæ s dva suca. Vrlo uzbuðen i blijed odmah priðe Dvojkoviæu i stane nešto uzrujano pripovijedati.Siniša i Meško približe se grupi u kojoj je u sredini stajao Krajaèiæ, a oko njega se skupili Vojkffv, Dvojkoviæ, Sale, grofica Èikulini, Auersperg i Terka, veliki župan Krsto Oršiæ. Sve polako dolazili su i drugi. Krajaèiæ je uzbuðeno govorio:- Menije odmah bilo èudno kad su mi rekli daje u nesvjestici, da ne vidi i ne èuje i da se ne odaziva na pozive. Držao

Jj

sam da je opsjednuta ðavlom. Dadem je zatvoriti u posebnu tamnicu, pozovem lijeènika Stillera i on mi reèe da je djevojka zapala u èudan san i da nije u njegovoj moæi daje probudi - pa je uvjeren da taj san nije naravan. Odluèio sam, dakle, da nikoga ne pustim k njoj i da je sam promatram sa Stillerom. Ali sam se dosjetio daje s njom došla u zatvor još jedna djevojka. Kad mije predvedoše, bio sam izvan sebe od èuda. Bijaše to moja vlastita služavka. Kad sam je ispitivao, baci se na koljena i prizna bez muèila da se njezina drugarica, koju je upoznala kod hljebarice Barice, namazala mašæu od vještica i od toga tako zaspala. Mast su dobile u paklu gdje su obadvije bile na cehu.- Tko to, tko? - padahu znatiželjna pitanja sa svih strana.Gosti se sve više skupljali oko suca. Za malo bilo je tu gotovosve što bijaše u gostima kod Draškoviæa.- Tko - opetuje pitanje Krajaèiæ. - Sobarica njezine preuzvi-šenosti grofice Auersperg.Povik iznenaðenja prenese se dvoranom. Kao po dogovoru svi se pogledi zaustavili na Siniši. On je stajao nepomièan i blijed, ukoèen, ali miran.- Tada sam odredio - nastavi Krajaèiæ - da nesretnica o-stane sama u jednoj æeliji da mogu toèno izvidjeti kako æe sedržati kad se probudi. Lijeènik Stiller bio je sa mnom. Prvi sedan uopæe nije probudila. Drugi dan je veæ stala otvarati oèi,lupati glavom o zid, pridizati se, gledati oko sebe, ali kao danas nijednog nije vidjela, ili se prièinjala da nas ne vidi. Pro-ðoše dva dana, a da nije odgovarala na pitanje. Treæi dan, kadsmo ušli, ona skoèi, pogleda nas i upita:- Zar nije došao Siniša?U dvorani nasta gibanje. Èule su se tihe primjedbe, a svi se pogledi zapiljiše u Sinišu koji je desnicom stiskao držak svoje sablje, a èelo mu probio znoj.- Mi smo je tada ispitivali zašto pita za kapetana, ali je onaglavinjala lijevo i desno, nije mogla stajati na nogama. Spu-



stila se na slamu i nije više odgovarala. Peti dan ponovno sam došao sa Stillerom u æeliju i našao je gdje snuždeno sjedi na slami. Kad nas je opazila, trgnula se kao od straha, oborila oèi i okrenula od nas lice. Bilo je jasno daje pri svijesti.- Zašto ne odgovaraš na tolika pitanja? - rekoh ja. Ali onaje opet šutjela. Èudnovato - reèe mi lijeènik Stiller - kako toda neprestano odvraæa lice od nas?- Stupi naprijed - rekoh, ali ona se ne makne. Pozovemstražara i zapovjedim mu daje silom dovuèe pred mene. Onase borila s njime i pokazala snagu kakva je u žena rijetkost.Kako je skrivala lice, zapovjedim stražaru da mi silom pokaženjezino lice. Kad joj pogledam oèi, ona ih obori. Ja i doktorStiller ostadosmo zapanjeni. Prvi dan kad je došla u toranj,njeno je lice bilo žuto kao vosak, a sad je najednom bilo bijeloi svježe.Siniša èvrsto uhvati Meska za lakat.- A onda, što se dogodilo onda? - navališe gosti na Kra-jaèiæa...- Eto, što je bilo dalje - nastavi Krajaèiæ. - Pustili smo je umiru da vidimo što æe se dogoditi. Doktor Stiller i ja nismomogli nikako dokuèiti kako to da ona u tornju svaki dan bivasvježija dok su druge vještice, naprotiv, svaki dan bile sve blje

ðe. To, svakako, mora daje nešto neobièno i nadnaravno. Dogovorimo se da neæemo nikoga puštati k njoj. Zatajio samsvoje otkriæe pred svima, dapaèe i pred mojim prijateljima,jer nisam bio siguran da je moja sumnja istinita. Napokon seipak obistinilo ono što sam mislio. Tom djevojkom doista jevladao ðavo. Dan na dan mijenjalo se djevojci oblièje. Ne èini li vam se - rekoh doktoru - da ta djevojka ima sliènosti sjednom osobom koju svi vrlo dobro poznajemo? Tijelom jojposve nalikuje, a licem kao da joj poèinje tek sada nalikovati.Doktor Stiller bio je istog mišljenja i prizna mi da ima nekesliènosti. Odluèimo ovo: tri dana neæemo djevojku uopæe po-

hoditi pa æemo razliku i promjenu njezina lica mnogo bolje zamijetiti nego kad je gledamo svaki dan. Što smo ugovorili, to smo i uèinili.- Pa što ste pronašli? - zapita nekoliko znatiželjnika.- Danas podveèe došli smo opet u toranj. Našli smo je gdjesnuždeno sjedi. "Doði ovamo", rekoh ja. Ali ona se ne makne i ne odgovori. Morao sam opet pozvati stražare koji jeizvukoše pred nas. Rubac je svezala na glavu, tako da joj sejedva vidjela bradica. Mi joj silom skinemo rubac i tad ostanemo zapanjeni...Pripovijedanje Krajaèiæevo dokraja je pobudilo radoznalost. U dvorani nastane tišina. Sve je pohlepno slušalo suca.- Što ste vidjeli? - èulo se nekoliko pitanja.Pred nama je stajala djevojka bijela lica i svijetle pepeljaste kose. Kad je s glave skinula rubac, pala joj je kosa duga i svijetla kakvu je imala samo jedna djevojka u našem gradu. I kad sam joj pogledao lice, bio bih prisegnuo daje to ona.- Tko? - klikne u isti èas desetak glasova.- Samo se još èasak strpite. Da se uvjerimo kako se nismoprevarili, dozvali smo pandure i upitali ih neka nam kažu poznaju li ovu djevojku. Oni se stadoše križati i govoriti... Ondapozovem dva graðanina i upitam ih poznaju li tu djevojku?- "Neka nas Bog zaštiti", rekli su u jedan glas, "to je grickavještica!" Dao sam pozvati i dva suca i gospodu prisežnike iupitao ih neka kažu tko je ona. Oni mi isto rekoše: "To je kon-tesaNera!!"Poklik iznenaðenja pronio se dvoranom. Sve se uskomešalo, gospode su sklapale ruke od èuðenja. Grofica Auersperg bijaše skamenjena. Terka problijedi, grof Vojkffv bijesno stisne usta i pogleda Salea znaèajnim pogledom. Skerlec se sakrio kao da se boji da æe se tko od gostiju sjetiti daje bio Nerin vje-renik. Ljudi nisu znali kamo bi se djenuli od iznenaðenja i èuðenja. Dolje u dnu dvorane spustio se u naslonjaè grof Adam


MALLEUS MALEFICARUM

Oršiæ, koji je danas prvi put stupio u društvo, a uza nj njegov brat Krsto Oršiæ. Kod zida odmah blizu vrata stajao je Siniša blijed, držeæi grèevito držak svoga maèa.- Što to znaèi? - tiho upita Meško Sinišu.- Da, to je bila ona - odgovori kapetan tiho. - HljebaricaBarica prièala mije da Nera svaki dan ispire lice i kosu da bude ružna, a kosa da joj pocrni. A sad u tornju deset dana nijeimala èime prati lice pa joj se vratila prijašnja boja i svježinalica. To je beznadna propast. Što æe se sada dogoditi? Što æebiti s njom?

Grof Meško suæutno pogleda Sinišu. A Siniša mu uzvrati tako oèajnim pogledom da se ovaj nije usudio ništa pitati, premda mu je na ustima lebdjelo pitanje.Grof Vojkffv povukao je u kut notara Salea i bijesno se oko-sionanj:- Eto vidiš kako si opet glupo postupio. Kako to da nisi bašništa znao što radi Krajaèiæ?- Èuo si da me nije pustio blizu. Zar sam mogao slutiti tkose krije iza one neznatne sobarice?- Sad nastoj da je izbaviš iz tornja. Razumiješ li? Sada toželim više nego ikad.- Ili si poludio ili si se ozbiljno u nju zaljubio.Siniša je opazio da su svi pogledi upereni u njega pa se o-krene Mesku da ga znatiželjne oèi ne promatraju.Krajaèiæ je, meðutim, prièao gospoðama i gospodi sve što je vidio i opazio. Drhtao je od veselja stoje opet dobio u šake pogibeljnu vješticu.- Sad nam je više nitko neæe oteti iz tornja.- A recite nam, gospodine gradski suce - upita ga jednadjevojka - zar je ona doista zaèarala kapetana Sinišu? On jezaista u nju zaljubljen?- To æe se vidjeti u istrazi. Moj pisar Mikica našao je tobožnjusobaricu s kapetanom u vrlo povjerljivom razgovoru.

- A zar je on znao da je ona Nera? - upita opet mladadjevojka.- Sigurno nije jer je onda ne bi ni pogledao. Ali sve mi se èinida je ona nagrdila svoje lice zato da može doæi kao sobaricagrofici Auersperg i ondje èarolijama omamiti Sinišu.- To je mogla i na Grièu - reèe mladi Stiller, sin lijeènikaStillera koji je pripadao mladim juratušima.- Sumnjate daje ona vještica? - okosi se na nj Krajaèiæ.- Štoviše, uvjeren sam da nije.- Kanite li mene i cijeli sud obijediti za nepravde?- To nikako! Ja samo mislim: da je ona vještica, zar vamne bi mogla uteæi? Ta vještice lete. Trebalo bi samo da poletiiz kule u zrak poput ptice i da vam se s vrha tornja nasmijeu brk.- Sad više vrag nema nikakve moæi nad njom.- A ipak ste rekli da ðavo èesto dolazi vješticama kad su namukama u tornju i pomaže im da toliko ne pate.- Vi ste premladi, gospodièiæu, da se prepirete sa sucem.Još morate uèiti zakone - reèe gradski notar Sale.Dvojkoviæ mu pohita u pomoæ:- Vaš je otac vrlo uljudan gospodin. Bilo bi lijepo da ga utom slijedite.- Prolazi vrijeme kad su mladi ljudi morali svoje zdrave misli gutati jer je neuljudno istinu govoriti. Ja sam uvjeren dakontesa Nera nije vještica.- Daje ona vještica, o tome danas ne smije dvojiti nijedanèovjek koji štuje zakone - odvrati Krajaèiæ koji je bivao sve uzbuðeniji i neprestano mijenjao boju lica. Kao da strepi od straha da æe tko posumnjati u to daje Nera vještica.- Cijeli je Griè na svoje oèi vidio da ju je ispred tornja u pobijela dana oteo sam pakleni ðavo. Može li tko poreæi da onanije vještica?- Ja - zaèuje se u taj èas snažan muški glas.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Sve se glave okrenu prema dnu dvorane odakle je dopro glas. Ondje je stajao Siniša. Njegova visoka pojava prislonila se na zid, oèi su mu prijeteæi zurile u dvoranu u kojoj je sve zujalo oko njega.- Gospodine kapetane - odvrati Krajaèiæ - vi ste žrtva èarolije i ne možete biti vjerodostojan svjedok.- Ja sam jedini pozvan da opovrgnem ono èime ste vi kon-tesu obijedili - zagrmi Siniša."On jedini", šaputale su grofica Terka i Auerspergovica u sebi tiho strepeæi."Zašto on jedini?" pitao se tiho grof Vojkffv.Siniša i Krajaèiæ stajahu licem u lice.Ban grof Nadaždi izaðe iz skupine znatiželjnika, pristupi k Siniši i tiho mu reèe:- Molim vas, dragi kapetane, ostavite, mi smo u kuæi grofice Draškoviæ. Nije uljudno da ovdje zapoène tako neugodnaprepirka.- Neka mi vaša preuzvišenost oprosti, ali u toj istoj kuæiovaj je èas Krajaèiæ uvjeravao prisutnu gospodu o velikoj zabludi. Pred svima je rekao da nitko ne može poreæi daje kon-tesa vještica.- Jest - uleti mu u rijeè sudac. - Èitav je Griè na svoje oèividio kako je na paklenom vrancu jašio ðavo i odnio je naoèigled cijelog naroda. Neka kažu uzvišena gospoda nije li to i-stina? Nisu li to vidjeli svojim oèima?- Dakako da smo vidjeli - èulo se nekoliko glasova. - Štosmo vidjeli, ne da se poreæi.- Eto, sud ima stotinu i hiljadu svjedoka daje kontesu Ne-ru odnio sam neèastivi. Da toga nije bilo, možda biste je jošmogli pred gospodom i gospoðama braniti. Ali svi su na svojezdrave oèi vidjeli ðavla kako je nosi na konju i kako je s njomišèeznuo. To je živa istina, živo svjedoèanstvo.- A gdje su vam živi svjedoci daje taj "ðavo" bio pravi prav-cati ðavo? - povikne Siniša.

U dvorani nastane gibanje. Neki su sumnjivo gledali Sinišu dok je Krajaèiæ gotovo bez daha poèeo uvjeravati:- Svi su ga vidjeli, nitko ne može kazati da nije bio ðavo.Konj je letio kao pravi vilenjak, iz nozdrva mu sukljao plamen,a na njemu je jahao ðavo.- Niti je vranac bio paklenski niti je jahaè bio ðavo - povikne Siniša.- Ako nije vrag, tko je bio? - klikne nekolicina iz društva.Siniša stupi naprijed, podigne glavu, pogleda goste i viknezvonkim, snažnim glasom:-Ja sam bio!Kao da je mlaz hladne vode pljusnuo u društvo. U cijeloj dvorani nastane zaèas mrtva tišina.Ne èuje se ni daha, ni šuma svile, ni šuštaja èipaka. Svima ostadoše usta otvorena, a poklik preneraženja ukoèio im se u grlu. Svi su se pogledi prikvaèili o Sinišu koji je stajao meðu njima poput mladog gorostasnika, samosvjestan i spreman da se sa svima omjeri. Terka je sjedila u naslonjaèu uzdignutih grudi. Grofica Auersperg stajala je kao ukopana stisnutih usta.Prvi se sabere grof Vojkffv i šapne Saleu:- To sam uvijek slutio.Svi su èuli taj šapat i on ih trgne iz prvog preneraženja. Poslije iznenaðenja dvoranom prohuji žamor. Sve se vrze, pita, govori, sklapa ruke i èudi se. Nedaleko od Siniše stoji ban grof Nadaždi. Njegovo je lice vrlo ozbiljno. Poðe dva koraka bliže k Siniši i zabrinuto klikne:- Gospodine kapetane, vi kao da ne znate kakve posljedice

navlaèite na sebe takvom izjavom.- Znam, vaša preuzvišenosti. Ali moje je poštenje i mojaviteška èast takva da moram govoriti istinu i da ne dopustimklevetati mladu djevojku.Kad su ostali vidjeli da Siniša govori s banom, brzo se oku-


MALLEUS MALEFICARUM

piše oko njih ne bi li èuli što potanje. A Siniša, kao da nije vidio nikoga, nastavi:- Sudac Krajaèiæ rekao je da je najveæi i jedini nepobitnidokaz daje kontesa Nera vještica to što ju je oteo ðavo. Evo,dakle, tu mu je taj ðavo. Tu je fabula o ðavlu, ðavlu i paklenom konju. Bijaše to moj vlastiti vranac koji me tolikom brzinom ponio kroz Kamenita vrata da sam kontesu Neru mogao oteti naoèigled svijeta i straže. Stavio sam na kocku puèko i službeno praznovjerje. Odjenuo sam se u ðavla, kako gagospoda suci prikazuju, i oteo sam je. To je bilo djelo mojedomišljatosti. Sva moja momèad svjedoci su mog èina. Tajvaš ðavo je utvara, ludost, opsjena, a ja i moja momèad živi smo svjedoci kako je sve to grozna kleveta, strahovita zabluda kojom silom gradski sudac hoæe da kontesu dovede nalomaèu. I sve samo zato što mu se ona usudila jednom nasmijati u lice i reæi da ne vjeruje u vještice!- On je opèaran i ne zna što govori. Nije on oteo kontesu.Iz njega govori sam neèastivi. Eto, to je najbolji dokaz da jezaèaran - usplahirio se Krajaèiæ.- Èekajte, gospodine suce - posreduje ban. - Saslušajmonajprije gospodina kapetana, neka nam razloži kako je bilomoguæe da je on poèinio to djelo.- Hvala vašoj preuzvišenosti i molim da me samo èasak sasluša. Cijela stvar bila je vrlo jednostavna. Tko od nas ne znakako naši suci opisuju ðavla! Vele daje odjeven u crveno, dahoda po svijetu kao èovjek i svijet dršæe pred njim. Pa dobro,rekoh, neæe biti ništa lakše nego preodjenuti se u ðavla i oteti kontesu. Tako se i dogodilo. Moji vlastiti momci sašili mi crveno ðavolsko odijelo. Kad sam pojurio ispred tornja, svijetje od mene bježao, sve se prestrašilo, ja sam mirno mogaopograbiti kontesu i pobjeæi. Nitko me nije pokušao progoniti.Zar je, dakle, tako nemoguæe oteti kontesu? I sami vidite,preuzvišenosti, da me nije mnogo truda stajalo pobjeæi s

djevojkom pred ljudima koji su me se prestrašili i pustili me bježati. Nije to bio nikakav ðavolski èin.- Pa dobro, ako je to istina - uplete se gradski odvjetnikDvojkoviæ - vi ste jednu djevojku oteli vlasti suda stavivši nakocku svoju službu, ugled i èast, znajuæi da bi vas taj èin mogao stajati tamnice, a možda i glave? S kojeg ste razloga pošlisebe izlagati za kontesu?- Jer ga je èarolijama namamila da je spasi! - vikneKrajaèiæ.- Možda æe gospodin kapetan drukèije opravdati svoj èin -uplete se ban da utiša Krajaèiæa.Dvojkoviæ znaèajno pogleda Sinišu i upita:- Zašto ste se, dakle, izložili za kontesu?- Ne bi trebalo da to pita muškarac i vitez...

- Dakle, na to vas je ponukalo srce? - èuo se jedan glas. -Sad je sve jasno. Oteo ju je za sebe.- Tko je to rekao? - vikne Siniša.- Ja gospodine kapetane - javi se Vojkffv. - Valjda imampravo na to. Niste li to rekli dovoljno jasno?Sinišino se lice izduži, put mu pozeleni, a ruke mu se uzdignu i poklope ramena grofa Vojkffvja. Gospode se prestrašile, gospoda su pohitala k njima dok je Siniša držao grofa pitajuæi ga:- Grofe, hoæete li zamoliti oproštenje zbog te uvrede?Glas mu je prijetio i nitko se nije usudio umiješati u njihovuprepirku.- Ako sam krivo shvatio vaše rijeèi - tiho æe grof - ondasam pripravan isprièati se, ali vi ste govorili tako da sam mogao shvatiti da se radi o srcu.- Da, gospodine grofe. Radi se o srcu, ali èistom kaosunce...Nitko ne ostade miran. Sve se uskomeša i okrene prema grofici Auersperg koja se poražena naslonila na prozor, a iz


MALLEUS MALEFICARUM

oèiju joj sipao bijes. Ali Siniša nastavi govoriti želeæi uvjeriti društvo, a osobito bana koji ga je pomno slušao, da ga Nera nije opèarala èarolijama, pa je volio pred svima otkriti naj-skrovitiju tajnu svoga srca, samo da dokaže Nerinu nevinost.- Jest, srce je htjelo da to uèinim. Iskazujem to, evo, posveotvoreno, uzdignute glave, pred svima i pitam ovdje sve vitezove zdrave pameti i poštena srca jesu li umnoj, odvažnoj ilijepoj djevojci kakva je kontesa Nera potrebne èarolije da o-svaja mlada srca?- Djevojka je doista lijepa pa može da zavrti pamet svakommuškarcu - reèe ban mirno i pomirljivim glasom. - To je i moje mišljenje.-Vaša preuzvišenosti - okrene se Krajaèiæ banu - dopuštam daje bilo mnogo mladih ljudi koji su ljubili kontesu Neru i mogli je ljubiti jer je lijepa. Ona je, dapaèe, bila zaruèena s otmjenim velikašem koji ju je ljubio, ali zato nije pošao daje otme zakonu.- Stotinu æe zakona pogaziti ako je ljubi - povikne Siniša.Skerlec se povukao medu prozore, u dno dvorane, a gospode su svoje oèi pune divljenja izgubile u Siniši.- Svatko ljubi na svoj naèin - reèe Nadaždi - ali mislim date stvari spadaju na drugo mjesto.- Samo još jednu rijeè neka mi dopusti vaša preuzvišenost -primijeti Dvojkoviæ. -Kad je gradski sudac našao za shodno datu stvar ispripovjedi, moramo to proèistiti da naše društvo nebi imalo o svemu krivi pojam. Vi ste nas, gospodine kapetane,iznenadili otvorenim priznanjem da ste vi oteli kontesu Neruodjenuvši se u ðavla. To je doista bio vratoloman èin i vi veliteda ste taj èin uèinili iz najèišæe ljubavi prema kontesi Neri. Padobro. A kamo ste kontesu sklonuli? Da li kod sebe?- U njezin vlastiti dvorac pod Sljemenom...

- U kojemu ste vi stanovali...- Ali izmeðu mene i nje stajao je cijeli ocean, i nitko živ

neæe iz te dvorane tko u to ne vjeruje... Siniša nategne svoje mišiæe kao da je spreman da sve oko sebe smrvi i razbije. Ban mu pristupi i uhvati ga pod ruku:- Kapetane, vi ste odviše uzbuðeni, doðite, govorit æemoo tom u èetiri oka. -1 ban povede Sinišu iz velike dvorane ujedan prazan kabinet. - Sjednite. Izgledate strašno, dragi kapetane. Morali biste se svladati.- Vaša preuzvišenosti, da znate koliko se susprežem? Danije toga, razbio bih sve one èeljusti koje su se objesile u podsmijesima kad sam govorio o kontesinoj nevinosti.Siniša sjedne i podupre glavu rukama.- Smirite se malo.- Vi ste vrlo dobri, preuzvišenosti. Molim vas uèinite neštoza nesretnu kontesu.- Hoæete li mi na jedno pitanje odgovoriti èistu istinu?- Dajem vam èasnu rijeè.- Jeste li ono malo prije govorili samo u kontesinu obranu,ili ste zbilja vi bili onaj crveni konjanik?- Jesam, tako mi moje èasti. Cijela moja èeta može to posvjedoèiti.- Dosta. Vjerujem vašoj rijeèi. Nikad nisam bio uvjeren daje onaj konjanik bio doista ðavo, ali gospodin Krajaèiæ u to jesveto vjerovao, a vi znate ako se ne dijeli njegovo uvjerenje,plane i okrivljuje èovjeka daje protiv suda i zakona. Ne bih sedao ovako objedivati od gradskog suca. Graðanstvo i narodrekli bi: evo, banje protiv zakona!-1 brani vještice...- Jest, i zato se radije time ne bavim. Mislim da sam jednom s vama razgovarao o kontesi i onda je nisam branio.Naravno, onda mi nije bilo poznato kako vi o njoj mislite. Alisada neæu ostati skrštenih ruku jer vidim da se tu doista radinepravedno.- Samo upozoravam vašu preuzvišenost da ni èasa ne èa-site. Krajaèiæ æe kontesu što prije staviti na muke, samo da od- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

nje izmami priznanje koje mu je potrebno daje može osuditi. A promislite - ako djevojku stave na muèila...- Umirite se. Poðite naèas u drugu sobu.Ban pozvoni i naloži sluzi da pode po Krajaèiæa. Siniša se digne i brzo se udalji. Ostane u poboènoj sobi u blizini vrata da može èuti što æe ban govoriti sa sucem.Doskora uðe u sobu Krajaèiæ i pokloni se. Ban mu reèe:- Ponajprije, moram vam iskreno reæi da nije bilo shodnoda ste tu stvar s kontesom Nerom donijeli u kuæu grofice Dra-škoviæ i pokvarili dobru volju društva. Vi ste duboko uvjerenidaje kontesa Nera Kegleviæ vještica?- To je dokazano. Uostalom, neka govore svjedoci.- Dobro, ne mislite da æu seja zato stoje iz naših velikaškihkrugova zainteresirati za nju, ali moram vam prigovoriti štose kod njezina uhiæenja mimoišao zakon. Nije joj poslan poziv i zato mislim da bi bilo potrebno pustiti je na slobodu, auhiæenje provesti kako propisuje zakon.

- Vaša preuzvišenosti, onoga èasa kad to uèinim, podignutæe u gradu revoluciju. Naš je narod ugrožen od te vještice, aja ne bih mogao odgovarati za ono što bi se u tom sluèaju dogodilo. A onda, tko je jednom uhiæen...- Ali ona nije uhiæena onako kako propisuje zakon.- Zloèinca valja odmah uloviti - da ne pobjegne.- Opet vam velim da se ne kanim plesti u vašu sudaèkuvlast, ali vas upozoravam da sam ovdje namjesnik vladarice imoja je dužnost štititi zakon. Zato vas pozivam da se u postupku prema kontesi ne smije ni za vlas mimoiæi zakon. Ona sene smije staviti na muèila prije mjesec dana poèevši od dananjezina uhiæenja. Bude li se to dogodilo, podnijet æu svoju prijavu kraljici u Beèu.- Ne, ne preuzvišenosti! Zakon æe se štovati, to vamjamèim.- Isto vrijedi i za onu hljebaricu koja je takoðer bez poziva

odvuèena u toranj - nastavi ban. - U prvom redu, imaju se poštivati zakonski propisi.-Vaša preuzvišenosti, bit æe kako zahtijevate. Strogo æu naložiti da se postupa propisno.-1 ako to bilo tko okrnji, stradat æete vi. Ja æu ravno kraljici i njezinom savjetniku Van Swietenu! To je sve što sam vam htio reæi. Hvala vam što ste se potrudili do mene.Sudac se udalji, a ban iz druge sobe pozove Sinišu.- Jeste li èuli?- Jesam, preuzvišenosti. Sad smo barem sigurni da je neæeodmah staviti na muèila.- Èudim se da je nisu veæ dosad muèili.- Od toga ju je spasila samo besvjestica u kojoj su je uhitili.Siniša isprièa banu što je doznao od Filipa kako je Nerahtjela uvjeriti Doricu da vještièja mast nije ništa nego prijevara - i tako je od nje zaspala. Pošto su dulje o tom razgovarali, Siniša reèe banu:- Sad bi bio prvi korak: odmah poæi u Beè i zamoliti kraljicu za pomoæ. Vaša milost zna daje kraljica veæ ukinula jednuosudu u Križevcima kad su je uvjerili da osuðenica nije bilavještica.- Pošaljite nekoga u Beè, a ja æu mu za kraljicu dati preporuèeno pismo.- Hvala vam, preuzvišenosti. Samo molim neka groficaAuersperg o tome ništa ne sazna.- Razumijem. Ali što æe biti s vama, kapetane?- Prijavit æu se svojim pretpostavljenima da mi sude.- Želim da vam ne sude odveæ strogo.Siniša se oprosti. Izaðe u veliku dvoranu da poðe kuæi. Gosti grofice Draškoviæ stajali su još uvijek u grupama i razgovarali o onom što su èuli od Siniše. Èak ni mladež još nije plesala.Kad je Siniša prolazio dvoranom, iznenada mu priðe barun Skerlec i upita ga:


MALLEUS MALEFICARUM

- Gospodine kapetane, molim vas samo jednu rijeè. Jeste limalo prije nišanili na mene kad rekoste...- Tko ste vi? - upita Siniša.- Pa valjda znate tko sam? Barun Ivo Skerlec.- Tako? Žalim, ali s tim gospodinom nemam nikakva posla.

Skerlec problijedi i odvrati:- Dobro, ali morat æu vam ipak dati prilike da imate samnom posla, makar na sablji.- Budite uvjereni da sam to veæ odavno zaželio.Kako se Siniša ironièno nakloni, izaðe iz dvorane. U isti èas osjeti na ramenu neèije ruke. Okrene se i spazi grofa Adama Oršiæa.- Davno li se ne vidjesmo! - reèe Siniša.- A odonda koliko se toga dogodilo! Molim vas, samo trenutak, dragi kapetane. Mislim da i vi osjeæate da imamo sebimnogo što reæi.- Dugo sam želio da se jednom sastanemo - reèe Siniša ipode za grofom koji ga uvede u mali salon za konverzaciju.Tu su ih èekali veliki župan Krsto Oršiæ i njegova žena Ivka Oršiæ. Oboje Siniši pruže ruku, a da nisu pritom ništa rekli. Kad sjedoše, Adam upita kapetana:- Recite mi, kapetane, zašto ste sve do danas šutjeli? Zaštonam niste ništa javili?- Kontesa je tako htjela.- Ali, ipak, da ste barem nekako pisali u Beè!- Zadao sam joj rijeè da nitko neæe saznati o njoj.- Kako je niste mogli bolje sakriti? - upita grofica Ivka.- Zašto joj niste savjetovali da napusti Griè?Siniša je šutio sagnuvši glavu.- Da ste je odveli kamo daleko, nikad ne bi ponovno došlau ruke Krajaèiæu - reèe Krsto Oršiæ.- Nije htjela da ide.- Ali da ste joj razjasnili opasnost.

- Jesam.- Pa ipak vas nije slušala?- Nije imala u mene povjerenja. Vi znate da me je upravomrzila.- Ta vi ste je spasili od smrti?- Onda me još više mrzila misleæi o meni ono isto što jedanas mislio Vojkffv kad sam ono htio da njime tresnem ozemlju.Oršiæevi se nisu više usudili pitati. Sinišin glas bio je taman i mutan. Osjeæali su da ga je svladala duboka žalost. Meðutim, on se prene i reèe:- Ne mogu vam sada pripovijedati sve što se u to vrijemedogodilo. Kontesina mržnja i nepovjerenje prema meni rasloje iz dana u dan. Tek posljednje dane opazio sam na njoj nekipreokret, neko povjerenje. Onda me poslušala i odluèila dami se povjeri i pristane daje odvedem daleko odavle. Ali sadje veæ bilo prekasno. Uostalom, što je bilo o tom neæemo sadagovoriti. Mnogo je važnije to kako æemo kontesu spasiti.- Treba se obratiti banu - reèe veliki župan. - Svi smodanas èuli da on blago misli o Neri i da ne vjeruje u èarolije.- Ja sam s banom veæ govorio - odvrati Siniša. - Rekao mije da bi trebalo nekoga poslati u Beè, a on æe mu dati vlastoruèno pismo za kraljicu.- Onda smo spašeni.- Samo ako grofica Auersperg nešto ne upotrijebi protivNere, stoje napokon i razumljivo. Vi ste njezin vjerenik, a ljubite drugu.- Banje ipak glava zemlje. Kad se on zauzme i svojom rukom napiše kraljici pismo, tada se ne treba bojati nièega - reèe Siniša. - Trebalo bi samo što prije poæi u Beè.- Ja æu odmah sutra na put - ponudi se veliki župan.- Bilo bi dobro da gospodin veliki župan odmah pode dobana jer sutra odlazi iz Zagreba.

- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Grof Krsto Oršiæ ustane, poravna svoje velikaško odijelo i svoju plavu kosu koja mu je na tjemenu bila veæ prorijetka i uputi se k banu. Siniša je ostao s grofom Adamom i njegovom šurjakinjom groficom Ivkom. Razgovarali su o Neri.SUPARNICEU salonu za gospode sjedila je grofica Auersperg s prijateljicom groficom Èikulini. Dvorska gospoda grizla je usta i trgala skupocjene èipke na svojoj haljini. Ono što se malo prije dogodilo izazvalo je sav njezin gnjev. Sakrila se od ostalih gostiju daje toliko ne gledaju. Na vratima se pojavi notar Sale.- Smijem li se približiti, vaša milosti?- Što se dogodilo?- Sudac Krajaèiæ izašao je od bana vrlo blijed i uzbuðeni priopæio mi da je ban zapovjednim tonom posredovao zaNeru.- Ban! - klikne grofica Auersperg i ustane.- Ne kani li on možda posredovati kod kraljice? Èuli ste kako je neprestano branio Neru?- Sto da uèinimo? - zabrine se grofica Èikulini.- Ne znam - reèe Sale.- Molim vas, recite grofu Vojkffvju neka pod bilo kakvomizlikom dovede ovamo groficu Terku - zapovjedi groficaAuersperg.- Vojkffv je takoðer Nerin zaštitnik.- Neka je ukrade iz tornja, pa æe se tako stvar najboljeriješiti.- Vi ste glava policije, valjda to možete uèiniti.- Nije to mala stvar. Nera je pod Krajaèiæevom vlašæu.- Onda idite brzo!

- Slušam, vaša svjetlosti!Sale izaðe, a grofica Auersperg skoèi sa stolca i ljutito reèe:- Jesi li èula? Ban æe posredovati. Sve je to uèinio Siniša.Prvi put sam uspjela sprijeèiti da Nerina stvar doðe do kraljice, a hoæe li ovaj put?- Ali ja od toga nemam nikakve koristi - odvrati groficaÈikulini. - Barun Skerlec još uvijek neæe da se izjasni o ženidbi. I danas, kad je sve to èuo o Neri, nestao je iz društva. Valjda je još uvijek voli.- Pusti me, draga prijateljice, s tim stvarima. Danas imamdruge brige. Evo, ide Terka. Pazi da potvrdiš sve što govorim.Grof Vojkffv dovede pod ruku lijepu Terku. Bila je nešto blijeda, ali se vrlo ljubazno smiješila.- O, grofice! - zaèudi se Vojkffv obrativši se objema ženamakao da ih je tek sada opazio. - Možda smetamo?- Naprotiv - nasmiješi se grofica Auersperg. - Vrlo ste midobro došli. Jeste li veæ izruèili kapetanu poruku koju ste muimali odnijeti u moje ime?- Nisam ga mogao naæi. Ali bila bi mi dužnost da to sadauèinim.- Možda æe grofica Terka biti tako ljubazna da se zaèas,dok se vratite, pozabavi s nama? - upita gospoda.- O, vrlo rado - reèe Terka. - Ionako vas poslije onog nemilog otkriæa što gaje uèinio kapetan Siniša nisam imala prilikeutješiti.

Grof Vojkffv ode, a grofica Terka nastavi:- Taj siromašni Siniša. On je doista posve opèaran. Inaèene bi mogao to sve poèiniti.- Ja sam, naprotiv, uvjerena - reèe grofica Auersperg - daje Siniša ozbiljno zaljubljen u Neru i zato prezire mnoge èarobne ljepotice koje mu se upravo neèuveno nadaju...- A kako je onda moguæe da se s vama zaruèio?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Posve jednostavno. Nera gaje mrzila, pa se vratio k meni.Volio je ipak mene negoli one druge ili, bolje, jednu drugu ljepoticu koja gaje silom htjela primiti u svoj naruèaj.Terka bi najradije bila dobacila grofici kakvu uvredu, ali se samo svojim lijepim zubiæima ugrizla u ružièasta usta i odvratila:-Vi, dakle, mislite da æe se s vama vjenèati?- Ne, ja sam mu ovaj èas po grofu Vojkffvju poruèila da snjim raskidam vjerenièke veze.- Nije moguæe! - Terka nije mogla suzdržati radost. Glas jojje zadrhtao od veselja.- Evo, pitajte groficu Èikulini.- Jest, grofica mu je vratila prsten.- Odluèila sam da se udam za velikaša - nastavi dvorskagospoda. - Siniša neka uzme onu koju ljubi.- Neru! - klikne Terka i gotovo se zaprepasti. - Ta ona jeizgubljena. On je ne može uzeti.- Varate se - odvrati grofica. - Vaš æe otac posredovati zanju kod kraljice.Terka je bila gotovo izvan sebe. Morala je ustati da sakrije svoje uzbuðenje i reèe:- To je zaista lijepo da se moj otac zauzeo za nju.- Ban æe je svakako spasiti iz tornja i od lomaèe pa æe ondapoæi za Sinišu. Vi znate daje u dvoru grofice Ratkav izgorjelosve blago obitelji, sve vrednote, a ono malo imanja što jeostalo Neri ne može joj nadomjestiti nekadašnje bogatstvo.Pa što æe drugo uèiniti nego udati se za Sinišu koji ju je spasio. Neka budu svoji!Grofica je naglašavala svaku pojedinu rijeè, dok je Terka neprestano upirala oèi u plesnu dvoranu, gdje je veæ zapoèeo veliki ples, samo da sakrije svoju uzbudenost.- Oprostite - reèe Terka grofici Auersperg - kontesa ŽenkaDraškoviæ domahuje mi da doðem k njoj, valjda mi ima što reæi. Terka izaðe iz dvorane.

- Jesi li vidjela? - šapne dvorska gospoða svojoj prijateljici. - Kako je èas blijedila, èas crvenila. Pazi! Ban neæe posredovati.Još je bila u rijeèima kad u salon uðe Siniša. Grofica Èikulini odmah je otišla, a Siniša stane podalje od grofice Auersperg i hladno se pokloni.- Vaša milost poruèila mi je po grofu Vojkffvju da želi samnom razgovarati.- Siniša, što si to uèinio?- Odgovaram samo sebi, kraljici i zakonu.- Zar nisi moj vjerenik?- Valjda znate kako sam došao do te èasti.- Meni nije bilo toliko stalo da se sa mnom oženiš, veæ da

ostaneš uza me, da saèuvam tvoju ljubav.- Koju niste nikad posjedovali.- Dakle, da se bolje izrazim, bilo mije stalo da ostaneš mojljubavnik.- To je veæ iskrenije. Ali ljubavnik kakav sam ja bio vamamože se ostati samo dotle dok se ne ljubi! To ste, valjda, uvidjeli!- Hoæeš li popraviti sramotu u koju sam upala kad si predsvijetom priznao da ljubiš Neru?-Ne!- A ako te prisilim da mi održiš zadanu rijeè?- Nisam vam zadao nikakvu rijeè. Vaša je milost proglasila zaruke, a ja, naravno, nisam mogao reæi svoj gospodi: onalaže! Prepustio sam vremenu da te zaruke raskinete na èasnijinaèin.Grofica ustane i oštro pogleda kapetana u lice:- Ti æeš Neru, ako kojim sluèajem doðe do slobode, oženiti?- Molim, gospoðo, da ne spominjete u našem razgovoruime koje je za mene svetinja.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Grofica se nasmije: - Za tebe postoji i svetinja! Ti koji si umorio Nerinu majku hoæeš da se igraš viteza prema njenoj kæeri! Ona te ipak neæe ljubiti. Ubojicu svoje majke može svatko samo mrziti.- To ja vrlo dobro znam, ali upamtite: sve to ne može promijeniti moje osjeæaje.Grofica dosegne Sinišine oèi zmijskim pogledom.- Ti je, dakle, zbilja ljubiš?-Više nego svoju slobodu, svoju sablju i svoj život!- Ubojica grofice Kegleviæ nema prava govoriti o sabljijer æe je izgubiti. Ako se ne skloni k meni, može doæi samo utamnicu.- Odabirem doživotnu tamnicu i deset smrti, samo ne onošto hoæe vaša milost.- Siniša! - klikne grofica preneraženo.- Rekoh!-Tako? Dobro!- Moj poklon, vaša milosti. Nadam se da se više neæemosastati.Siniša ode na protivna vrata, a grofica Auersperg pohita u plesnu dvoranu. Tu nade groficu Èikulini i povede je sa sobom u salon u kojem je èas prije razgovarala sa Sinišom. Salon je bio gotovo uvijek prazan, pa se tu moglo govoriti. Grofica Auersperg uzbuðeno se baci u naslonjaè i reèe svojoj prijateljici:- Svršeno je, Siniša æe prije odabrati tamnicu i smrt negoda bude moj.- Pa što æeš sada uèiniti?- Potražiti èovjeka koji zna za njegovo ubojstvo i podnijetiprijavu. Ti o tome ne moraš više šutjeti. Pripovijedaj svakome.- Nemoj se prenagliti. Sama si rekla da ban neæeposredovati za Neru.- Ali tu je još Terka. Nje se više bojim. Uvjerena sam da æeTerka kad sazna da sam raskrstila sa Sinišom, uèiniti sve da

uništi Neru, ali æe Sinišu ujedno svojatati za sebe. Siniša me odbio, a to znaèi da je zauvijek sve svršeno. Dakle - poæi æe k Terki.- Zar ne vidiš da luduje za Nerom?- Kad je ne dobije, zar æe živjeti kao fratar? A Terka je prekrasna i strastvena, ona æe ga omamiti i osvojiti.- Zar ti je toliko do Siniše?- Ludo pitanje! Najkrasniji, najstrastveniji, najdivljiji muškarac što sam ga ikad poznavala, a ipak sanjar, pjesnik...- Ti si u nj zaljubljena?- Nisam nikad ljubila, ali kad gaja ne mogu imati, neæe nidruga.- Što æeš uèiniti?- Sutra ujutro Sinišu moraju uhapsiti. Zapovjednik ovdašnje posade moj je najnoviji obožavatelj. Siniša æe sutra biti utamnici.U taj èas netko tiho zatvori vrata koja su vodila u hodnik. Grofica Èikulini to zamijeti, pohita k vratima i otvori ih. Hodnikom je prolazio Filip.- Što ste radili u ovoj sobi?- Nisam ni bio, vaša milosti.- A što radite ovdje na hodniku?- Došao sam tražiti svoga gospodara, kapetana Sinišu.Grofice se vrate u salon. Pozovu Salea i Dvojkoviæa i stadoše spremati svoju zamisao.BANOVA KÆIBan Nadaždi sjedi u knjižnici grofice Draškoviæ. Ogromni visoki ormari puni debelih knjiga, svezanih u skupocjenu kožu, prislonjeni po zidovima, izgledaju kao velike tamne sjene. Veliki kožni naslonjaè i debeli perzijski sagovi èine sobu mraènom.


MALLEUS MALEFICARUM

Svjetiljka što gori na pisaæem stolu pokrivena je zelenom svilom. Njezin zelenkasti sjaj tajanstveno se odrazuje na lijepoj polusijedoj banovoj glavi. Njegova otmjena pojava odaje muževnu ljepotu i snagu zdravog 45-godišnjeg muškarca.Grof Nadaždi piše pismo. Uza nj se naslonila u naslonjaèu grofica Draškoviæ i uprla lijepe smeðe strastvene oèi u bana. U sobi je tiho, èuje se samo škripanje pera. U zelenkastom svjetlu banova gustom kosom obraštena glava izgleda tako zamamna daje grofica ustala, tiho mu se približila i stavila mu ruku na kosu. On stavi pero na stranu, privuèe njenu ruku i poljubi je u lakat.- Suzano, meni se sutra nikako ne ide u Varaždin.- Moraš! Što æe reæi svijet da tako dugo izbivaš od kuæe?Èini mi se da veæ na svaèijim ustima vidim podrugljivi smiješak kad god tko veli da si naš gost. Poði samo lijepo u Varaždin, doskora æemo i mi onamo. Èim sazoveš bansko vijeæe,moj muž æe krenuti u Varaždin da prireðuje zabave.- Ti me tjeraš?- Znaš da bih najradije da si uvijek samo uza me.Grofica mu ovije ruke oko vrata, a banje ogrli i privine sebisvom strašæu.- Ne, ja sutra neæu da idem.- Budi pametan. Veæ je krajnje vrijeme. Moram ti iskrenoreæi da se bojim Ženke.- Tvoje kæeri? Ali zašto? Valjda ništa ne sluti?- Bojim se. Neprestano se šulja po kuæi i kad god smo nasamu, uvijek nas iznenaðuje svojim dolaskom.

- To sam i ja opazio. Ali zašto se veæ jednom ne uda? Vidiš,Terka nas danas više ne smeta.- Nastojala sam da Ženku podsjetim na udaju, ali ona svejedno neæe o tome ništa da èuje. Veli da joj se sviða neki muškarac kojega ne može tako lako dobiti za muža. Sve mi se èinidaje zaljubljena.

- Ispitaj je u koga. Mislim da nema mladiæa koji ne bi htiouzeti kontesu Draškoviæ.- Kad bi se ona udala, mi se ne bismo morali sakrivati nikod mene ni kod tebe.Grof Nadaždi zagrli groficu i nasloni na njezine grudi svoju glavu poput sanjarskog mladiæa.Dolje, u dnu knjižnice, meðu crnim ormarima, kožnim knjigama i tamnim tapetama, najednom sijevne nešto bijelo. Kao daje iz tamnih knjiga izašao duh i neèujnim se korakom približio grofici i banu...Svila zašušti, a oni se prenuše. Grofica se odmakne od bana, a on uhvati pero i nastavi pisati. U zelenkastom svjetlu ispred crnog ormara stane Terka. Oko nje leprša ružièasti rau-selin, ruže na vruæim grudima veæ su uvenule. Stoji mirno i od crnog ormara istièe se kao kip.- Što pišeš, oèe? - upita jedva èujnim glasom. - Bit æe neštovažno kad si ostavio goste.- Da, vrlo važno - nastavi ban. - Pišem kraljici.- Što pišeš kraljici?- Molim je da pomiluje kontesu Neru Kegleviæ jer nije ništakriva.- Nije ništa kriva? Odakle ti to znaš?- Iz svega onoga stoje danas rekao Siniša morao sam stvoriti zakljuèak daje djevojka žrtva osvete i Krajaèiæeva praznovjerja.- Zar te Siniša molio da se za nju zauzmeš?- Dakako da me je molio. Ali i sam vidim daje stvar doistanepravedna.- Oèe, ti ne smiješ pisati kraljici!- Što to govoriš?- Velim da ne smiješ posredovati za kontesu.Nadaždi podigne svoju lijepu prosijedu glavu i pogleda svoju priliku Terku što se ustoboèila pred njim, a jednom se

i!


MALLEUS MALEFICARUM

rukom uhvatila za pisaæi stol. Njezino blijedo lice i plamteæe oèi odavale su da se u njezinoj duši natjeèu crne misli.- Stoje tebi, Terka? - iznenaðeno upita ban ne sluteæi o èemu se radi.Grofica Draskoviæ ustane, ali je Terka zaustavi.- Molim vas, grofice, uèinite mi ljubav i ostanite.- Terka, ja te ne shvaæam - reèe ban.- Jer me uopæe ne nastojiš shvatiti, jer me ne vidiš. Tvojesrce baš nimalo ne pripada meni. Zato i nemaš vremena dase brineš za svoju kæer. Da si se više bavio sa mnom, bio bi semalo više zanimao zašto sam u svoje doba toliko prièala o Si-niši. Mislim da sam ti dosta jasno rekla da ga hoæu za muža.

- Ja sam pokušao nešto uèiniti, ali sam razabrao da mladiæne misli na ženidbu.- Ali zašto si ti ban? Zašto sam ja tvoja kæi? Grof i ban Na-daždi mogao je naæi sredstva kojim bi pustopašnog kapetanaodveo u moj naruèaj. Ali ti imaš previše svojih briga... - pritom pogleda groficu. Nastavi: -1 tako sam se morala udati zaneljubljena muža.- Ti se nisi morala udati, ja te nisam silio.- Nisi me ti silio, ali me je na to prisilila baštinjena krv.- Ne shvaæam u kakvoj je vezi to pismo kraljici s tvojomudajom?- Hoæeš spasiti Neru?- Nakon onoga što sam danas èuo uvjeren sam da bi bilozloèinstvo ostaviti djevojku da pogine sramotno i strašno. Aonda, kontesa je kæi našeg društva, kæi plemiæka, pa mije dužnost da se brinem za nju.- Ne, oèe! To ne može biti. Moju suparnicu ne smiješ spašavati. Ako to uèiniš, ja više nisam tvoja kæi.- Terka, ti nemaš savjesti.- Ti najbolje znaš da u ljubavi nema savjesti...Banje osjetio da tim rijeèima nišani na njegov odnos s uda-tom groficom, ali se uspravi i reèe:

- Ne, Terka, ako ti nisi uspjela dobiti Sinišu, zato Nera nesmije umrijeti.Iz crnih Terkinih oèiju plane gnjev. Nekoliko èasaka šutjeli su svi troje, a onda se Terka obrati grofici Draskoviæ uljudnim rijeèima, ali zapovjednim glasom:- Vaša milosti, usrdno vas molim samo nekoliko rijeèi, aliposve nasamo.Ban upitno pogleda groficu. Ona se mirno i poslušno digne i pode s Terkom poput uhapšenika na preslušavanje. Na vratima se Terka okrene ocu:- Prièekaj groficu ovdje.Grof je zapanjeno gledao za svojom lijepom kæerkom. Bojao se za groficu znajuæi daje strašljiva i plaha pa je oèito drhtala pred Terkom. Vlastita kæi uèinila mu se sada kao pripitomljena zvijer u kojoj se opet stao buditi zvjerski osjeæaj pa se spremila da uèini nešto strašno.Meðutim, grofica Draskoviæ uvede Terku u svoj salon. Tu je sve mirisalo od raskoši, svile i èipaka.- Izvolite, drago dijete, sjesti - blagim æe glasom plahagrofica.- Grofice, moj otac ne smije pisati kraljici! - reèe Terka o-štrim i tvrdim glasom kakav grofica nikad nije èula iz njezinihustiju.- Zašto to želite, Terka?- Nera mi je otela onoga za kojim èeznem kao proljeæe zasuncem.- Vi ljubite kapetana Sinišu?- Da grofice. Pa kad mi ga otac nije znao pribaviti za muža,ja sam se vjenèala s Erdodvjem, ali samo zato da mogu ljubitiSinišu...- Terka, zašto se tako optužujete?- Mislim da nije veæi grijeh udati se za neljubljena damožeš ljubiti drugoga nego se udati radi bogatstva pa opet

i


MALLEUS MALEFICARUM

ljubiti drugoga. U jednom i drugom sluèaju muž je jednako prevaren. Zar ste vi, možda, drugog mišljenja?Rumen oblije lice grofice Draškoviæ, a usta joj zadršèu. Nije mogla odmah odgovoriti. Osjeæala se preslabom da Ter-ki uzvrati milo za drago. Razabrala je da sjedi okom u oko svome sucu u kojem nema ni trunka obzira ni trunka ljudske samilosti.Terka je opazila da je grofica posve u njezinoj vlasti, pa nastavi:- Nemojte misliti da vam kanim spoèitavati. Naprotiv! Ja samo želim da me shvatite. Ta vi ste žena koja ljubi, ali ne svogamuža. I baš zato morate me razumjeti što se borim nogama irukama za svoj ideal, za ideal svoje mladosti. Dakle, slušajteme, grofice, i recite mi svoje mišljenje. Na dan kad sam sevjenèala pozvala sam Sinišu u svoju ložnicu.-Ali, Terka...- Mislila sam: od danas poèinje moja sreæa. Pala sam muna grudi, kleèala pred njim na koljenima, obujmila ga svojimgolim rukama, ponudila mu svu svoju ljepotu i umiruæi èekalana njegov cjelov. U tom èasu - kad sam bila njegova - odrinuome, odbio, a zašto? Jer je onaj èas kad sam gaja grlila, misliona drugu! Pojmite li to, grofice? Zamislite kad onaj koga visvom strašæu grlite i kad opojeni èekate njegov cjelov, u tajtren misli na drugu, bulazni o drugoj.Lijepa grofica Suzana sve je više blijedila. Neki užas i strah provirivao joj na oèi.- Recite ne biste li vi onoj drugoj koja je otela vašeg Bogaželjeli smrt? Ne biste li je sami ubili svojom rukom? Što bisteuradili da vam u èasu kad se svom dušom svojom privineteuza nj - stupi u vašu ložnicu ona druga koja vam je ugrabilanjegovo srce i njegove cjelove? A Nera je bila u mojoj ložnici.On ju je gledao svojim oèima, doèaravao je svojom mladommaštom, grlio je i cjelivao svojim mislima, oslijepio za moje

èari jer je vidio samo nju. Shvaæate li sada, grofice, zašto strastveno želim njezinu smrt? Moraju je spaliti, njezino se tijelo mora pretvoriti u prah da je ni mrtvu ne može cjelivati. Eto, zato moj otac ne smije pisati kraljici.Tišina zavlada u raskošnoj sobi u kojoj je drhtala ružièasta svjetiljka i talasao se miris parfema, a Terka zuri u nju kao zvijer.- Dakle? - upita ona.- Terka, vi tražite od mene strašno djelo. Zar da budemsudionica smrti kontese koja ništa nije kriva?Terka skoèi uvis, podigne glavu kao zmija kad joj zaprijeti pogibelj, otvori usta kao da sipa otrov i povikne:- Vi ste jedini kadri sprijeèiti bana da piše kraljici, a ipak toneæete uèiniti? Dobro. Gdje je Ženka?- Sto hoæete s njom?- Hoæu da se njoj istužim. Ona æe me shvatiti jer ljubi nesretno kao ija.- Ona ljubi nesretno?- Èudnovato da vi to ne opažate, kao što ni moj otac ne opaža moje boli. Znate li koga ljubi Ženka? Moga oca, bana.- To je ludost - klikne grofica.- Ali ta vas ludost vrlo uzbuðuje. Èini vam se smiješnata ljubav? Ženka je mlada, tek joj je 16 godina, a moj otacima veæ prosijedu glavu. Ali je u najljepšim godinama, je li,grofice?Lijepa grofica Suzana drhtala je, nije mogla ništa odgovoriti. U grlu je uhvati grè, samo njezine oèi odaju kakva ju je uhvatila strava.

- Vi se ne bojite što æe biti ako Ženka sada sazna da njezinamajka ljubi onoga kojega je ona odabrala u svojim sanjama?- nasmije se Terka.-1 vi biste njoj to priopæili?- Jest. U mene nema ni savjesti, ni poštenja, ni obzira jerljubim, a vi vrlo dobro znate da ljubav ne pozna nikakva mo-

rala. Mlada krv vri u meni i gušim se u njoj kao onaj koji se utapa u vrtlogu i oèajno lovi oko sebe za što da se uhvati. Mrzim i zavidim svakoj ženi koja je voljena. U toj mržnji i zavisti spremna sam svakoj ženi pokvariti sreæu, pa bila to i grofica Draškoviæ.- Ali vaš otac? - zavapi grofica. - Štedite njega!- Zar je moj otac žrtvovao samo èasak svoje ljubavi za mene? Ne poznam nikoga i ništa osim svoje želje i svoga ljubomora. Upamtite to, grofice! Da nije bilo Nere, bio bi Siniša,taj pustopašni mladiæ, u mom naruèaju. Samo ljubav što jeosjeæa prema njoj uèinila je od njega peæinu postojanosti. Iako moj otac za tu djevojku uèini samo jedan korak, Ženka æedoznati sve. Razumijete li me?- Vi mislite da æe Siniša, ako spale Neru, doæi k vama?- Mrtvi se uvijek zaboravljaju. S groficom Auersperg jeraskinuo. Pa da i nije, moja je ljepota najbolje jamstvo da æeSiniša zaboraviti Neru. Dakle, u ruci moga oca stoji sudbinamoja i - vaša.Grofica Draškoviæ ukoèeno je stajala pred svojim lijepim i bezdušnim sucem i gledala u pod. U to netko tresne o vrata koja se otvoriše buènim šumom. Pred objema ženama zaustavi se lijepa, mlaðahna i vitka djevojka u bijelom odijelu i zaèuðeno pogleda.- Mama, svuda te tražim. Banje u oèevoj knjižnici i vrlo jezamišljen. Zar mu se što neugodno dogodilo?- Ne znam, ali ti ne bi smjela smetati bana kad je u knjižnici,dijete moje. Sigurno piše nešto važno. - Posve sam sluèajnoušla u knjižnicu - odgovori djevojka naglo i porumeni prekoušiju.- Ban te nije korio što si ga smetala? - upita Terka.- O ne! Pogladio me po kosi, a ja sam ga molila da doðeplesati. Obeæao mi je menuet i rekao, kad mala Ženka hoæe,plesat æu i ja. Kako se veselim, mama! On tako lijepo pleše.

I

- Ženka, ti odveæ rado plešeš s mojim ocem - primijetiTerka i zaprijeti joj prstom. - Još æeš mi ga oèarati.Djevojka se zbuni i lice joj se zarumeni.Grofica Draškoviæ se lecne. Sad joj je pala mrena s oèiju. Vidjela je sve, sjetila se u taj èas svih sitnica koje prije nije opažala, a sad joj najednom uskrsnuše pred oèima da potvrde sve ono što joj je rekla Terka.Grofici bude jasno da se to lijepo, mlado djevojèe doista zagledalo u otmjenu banovu pojavu. Dušom joj proleti strah i proviri u njezinim oèima. Pogled joj padne u zrcalo. Uvjerila se da je još uvijek lijepa i poželjna. Ali u zrcalu bijesnu vitka i zaèarana pojava. Proðoše je srsi. Strah i ljubomor uzdrmaju joj dušu i napune grudi, pa æe naglo Ženki:- Idi, dijete moje, na ples, ja æu odmah doæi. Terka i jaimamo još da se nešto dogovorimo.Djevojka tiho izaðe, a grofica Suzana pokroèi Terki, uhvati njezine ruke i moleæi prošapæe:- Terka, molim vas, kao što nikad nikoga nisam molila, nemojte bana upozoriti da ga Ženka ljubi.- Obeæajem vam još više. Udat æu vašu kæer za brata mogmuža. Bogat je i glup, a to su skupocjene vrline za muža ko

jega ne ljubite. Tražim jamstvo da æete mi kod bana ishoditiono što želim!- Obeæavam, evo moje ruke!Nijemo su sebi pružile ruke. Terka podigne svoju lijepu glavu. U oèima joj sijevne grešna nada.Grofica Draškoviæ pohita iz svoje sobe ravno u knjižnicu.Ban ju je èekao radoznao što joj je rekla Terka. Kad ju je upitao, ona je šutjela. Suzana u taj èas nije ništa èula ni osjeæala, veæ samo svoju lijepu kæer što pokraj nje izgleda kao proljetni pupoljak koji se rastvara u ljubavi prema ovom mužu kojega ona ljubi svom strašæu.Gledajuæi ga ovako lijepa u snažnim godinama, vidjela je uza nj svoju Ženku i osjeæala strašnu pogibelj.


MALLEUS MALEFICARUM

- Što me tako gledaš? - reèe ban tiho. - Znaš da mi od tvogpogleda nestaje slobodne volje.Ona upravi u nj svoje lijepe, sjajne, strastvene oèi. Grof joj položi ruku na smeðe naprašenu glavu i htjede je poljubiti.Grofica se trgne. Njezin prestrašeni pogled posve zbuni bana.- Što je tebi, Suzano?- Ne smiješ pisati kraljici. Moraš poslušati Terku.- Što ti je, zaboga, rekla?- Ona je nesretna pa je spremna na sve...- Da nas oda tvome mužu?-1 njemu i drugima. Ona se pretvorila u lavicu. Grof se smrkne, malo problijedi i reèe:- Kakva opaka krv!- O ovom pismu kraljici ovisi naša ljubav. Moj život ovisi otom - prošapæe lijepa grofica.Grof ni èaska nije razmišljao. Pode k stolu, uzme pismo, razdere ga i baci na pod. Onda se okrene grofici i obujmi njezin goli vrat:- Sad si zadovoljna, draga?Grofica mu se nijemo baci na grudi.- Ne želim više poæi gostima - prošapæe ban.- Obeæao si Ženki menuet?- Isprièaj me! Ona æe naæi deset lijepih, mladih zamjenika.Danas ne želim vidjeti više nikoga osim - tebe...Kad se grof Krsto Oršiæ vratio u mali salon gdje su ga èekali grof Adam i grofica Ivka, njegovo je lice odavalo da se zbilo nešto neugodno.- Ti si mrk - zabrine se grofica. - Što ti je rekao ban?- Odustao je od toga da piše kraljici.Siniša skoèi sa stolice.- Nije moguæe. Još prije jedan sat sam mije ponudio da æepisati kraljici.

- Što ti je rekao zašto neæe pisati? - upita grofica sastrahom.- Rekao je da se ne može paèati u vlast suda. To bi izgledalokao da štiti Neru i hoæe daje izvuèe ispod vlasti jer je grofica.A bude li svijet ovako mislio, reæi æe da velikaši štite grofice asiromašne žene vode pred sud, pa bi zbog toga moglo doæi dopobune protiv velikaša. Na kraju je rekao da se mora prièekatiistraga, pa ako je Nera nevina - što i on sam drži - njezina æese nevinost ionako dokazati.- Netko je bana morao na to nagovoriti - klikne Siniša pre

neraženo.- To sam i ja odmah opazio - doda grof Adam Oršiæ. -Netko je tu imao svoje prste.- A što æemo sada? - zavapi grofica Ivka zalomivširukama.- Treba pokušati sve da doðemo do kraljice.-Ali ništa neæe koristiti. Banje odustao da posreduje, a grofica Auersperg ima mnogo uzroka da svakome zatvori put do kraljice. Neæe preostati drugo nego silom provaliti u kraljièinu palaèu.- Treba da o svemu tome malo razmišljamo - odvrati Siniša. - Jedno jamstvo zasad imamo: Neru neæe staviti na muke punih 14 dana. A do tada se može nešto uèiniti.Pošto su još neko vrijeme vijeæali, oprostiše se žalosna srca. Siniša je pošao dolje. Na stubištu nade Filipa i s njim izaðe iz palaèe.Noæ je bila gusta, po ulicama se topio snijeg. Siniša osjeti u nogama neku težinu. Tek sad je osjeæao kako je sve ono što se danas dogodilo kod grofa Draškoviæa potreslo njegove živce. Tek na zraku osjeti kako mu krv uzbuðeno kola žilama, kako je izmuèen i umoran.- Idemo Filipe, na spavanje.- Ja mislim da nemaš kad.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Zašto?- Jer æe te sutra u zoru uhititi!- Što ti pada na pamet?- Pošao sam da te potražim u gornjem katu. Jedva otvorihsobu kad mi dopre do ušiju razgovor grofice Èikulini i tvojedobre vjerenice grofice Auersperg. Ona je prièala da sije odbio, pa kad te ona ne može dobiti, neæe te priuštiti ni kojoj drugoj. Još danas podnijet æe protiv tebe prijavu zapovjednikuposade zbog onog tvog nesretnog djela.Siniša stane. Sva krv poletjela mu u sljepooèice.- Upravo sada! Dosta mije dugo i strogo sudila vlastita savjest, a sad, eto, dolazi da izrekne svoj sud i svjetska pravda. Ašto æe biti s Nerom? Dok ja budem u tamnici okajavao strašnusmrt njezine majke, umrijet æe ona u groznim mukama uovom tornju.Kroz tamnu noæ pružio se u zrak toranj na Kamenitim vratima poput grdne sablasti. Kroz debele zidine nije dopirao nijedan vapaj nesretnih muèenica koje su dolje u tami, svezane okovima, èamile zbog ljudske gluposti, zlobe i pokvarenosti.Dugo je stajao na mjestu buljeæi preda se. Sad mu se èinilo da shvaæa zašto ban odustaje od posredovanja za Neru. Nasluæivao je da se iza banove odluke krije ženska ruka, a ban bijaše tako slab prema lijepim ženskim rukama...- Sad mi još jedino preostaje otac Smole. Poðimo k njemu- reèe Filipu.Krenuše u kapucinski samostan. Najednom prozoru još je drhtalo svjetlo. - Što to znaèi? On još bdi?Filip pozvoni. Zaèas su bili u Smoleovoj sobi. Vratar im reèe da Smole nije kod kuæe, ali da se doskora mora vratiti. Siniša i Filip jedva sjedoše kad im do ušiju dopru koraci.- U pokrajnjoj sobi netko hoda - upozori Filip.- To je valjda grof Èikulini. Njega je Smole tu smjestio.Èekaj ovdje, i kad se vrati Smole, zovi me.

U OÈAJUGrof Èikulini šetao je gore-dolje po sobi u kojoj je gorjela mala noæna svjetiljka. Kad ude Siniša, grof ustane, ali ne reèe ni rijeèi.- Zar vi još ne spavate - upita Siniša. - Ili ste tako ranoustali?- Ne, nisam mogao usnuti cijele noæi.- Da niste bolesni?- Sva mi je duša bolesna. Ali, na žalost, od bolesne dušenitko ne umire.- Kakve vas to misli snadoše?!- Vidite ono svjetlo? - šapne mladi grof i uhvati Sinišu zalakat.Na drugoj strani Kapucinskog trga, u palaèi grofa Èikulinija, svijetlili se prozori. - Vidite li onu palaèu?- Da to je vaša palaèa.- Ne, to je palaèa Petra Zrinjskoga.- Kad æete se, dragi grofe, veæ jednom okaniti tih utvara?Rekao sam vam da ste na posve krivom putu.- Nisam. Osjeæam u sebi da je sve istina. Èitao sam ovdjeu knjižnici stare dokumente u kojima piše daje kralj Leopoldimanje Petra Zrinjskoga doista darovao mom pradjedu grofuÈikuliniju jer mu je bio vjeran. I drugi velikaši bili su za vrijeme Petra Zrinjskoga vjerni kralju pa zašto kralj njima nijedao palaèu Petra Zrinjskoga i njegova imanja? Zašto baš grofovima Èikulini? Ne, ne, gospodine, neæete me utješiti. Osjeæam da su moje slutnje opravdane.Lice mladoga grofa bilo je blijedo. Dok je govorio, èeljusti mu je stezao grè. Njegove djevojaèke plave oèi uprle se preko, u palaèu, èiji su prozori bili rasvijetljeni. U salonu se pojavile grofice Èikulini i Auersperg.


MALLEUS MALEFICARUM

- Vratile su se od Draškoviæa - reèe Siniša. - Nešto važnogovore!Mladi grof je šutio i zurio kroz rasvijetljene prozore u svileno pokuæstvo, dragocjene sagove po stijenama i vaze po stolovima.- Vidite li, kapetane? Ovako bogato stanuju samo izdajnici.- Ne gledajte više onamo. Vi se hotimice podajete utvari koja æe vam izgristi dušu. Bolesni ste, dragi moj grofe. Otresitese tih misli, inaèe æete siæi s uma.- Ne mogu ih se osloboditi. I danju i noæu prikazuje mi seonaj strašni trenutak kad banu Petru odsjekoše glavu. I uvijekvidim krv, vidim njegovu glavu. A kad pogledam krvnika, najednom se njegovo lice pretvara u moje vlastito. Vidim samasebe. To je užasno, kapetane. To je nepodnošljivo.Ispod meke plave kose mladoga grofa iskoèe kaplje znoja i spustiše se niz lice. Njegove oèi odavale su oèajan strah i duševne muke.- Ne smijete ostati ovdje - odluèno æe Siniša. - U toj samoæijoš se više podajete tim ludim mislima. Živite samo s njima ivjerujete u njih, a to vas može dovesti do ludila. Poslušajteme, vratite se kuæi.- Nikada! U onu palaèu moja noga više neæe stupiti. Nikadviše neæu sjesti na svilene naslonjaèe na kojima je nekoæ sje

dio on niti æu spavati na dragocjenom krevetu na kojem jenekad spavao Petar Zrinjski. Moram bježati odavle. Bogatstvai blaga stoje pripadalo mom ocu ja se odrièem jer osjeæam damirišu na izdajnièku krv.- Grofe, daje sve i istina što vi mislite o svom pradjedu, zarste tome vi krivi? U vas nema ni kaplje izdajnièke krvi. Vaša jeduša èista, a srce pošteno.- Varate se. U mojim žilama teèe izdajnièka krv koja jenadvladala i moje srce. Nije li prokletstvo izdajstva to što

govorim u snu? Sada veæ posve dobro znam da sam u snu izbrbljao cijelu našu osnovu kako æemo spasiti Neru. Netko je za to èuo, možda i moja maæeha, pa je sve to odala Dvojkoviæu, i tako je nesretna kontesa izdajstvom ponovno pala u tamnicu. A ja, ja sam bio njezin izdajica. Èujete li? Ja koji bih rado dao svoj život da se mogla spasiti ona koja me je ispunjavala poèitanjem, obožavanjem i udivljenjem, u koju sam gledao kao što siromašni prosjak gleda u kraljicu. Ja sam njezin izdajica. Ono što srce ne bi bilo nikada uèinilo uèinila je ipak moja krv koja mije u èasu besvjesnog sna natisnula na usta najstrašnije izdajstvo...- Opet vam velim ne utapljajte se u ludim utvarama.Okanite se toga, grofe!Kad bih mogao prognati i išèupati iz svog mozga te misli! Ali one peku, tište i žegu poput usijanog gvozda, pritišæu mi prsi kao olovni teret. Ne vidim više nikakva spasa, ne mogu nikamo uteæi, ne mogu se nigdje sakriti pred tim mislima koje me progone kao sablast. Uteæi pred njima mogao bih samo u grob. Možda me onamo ne bi dostigle.Siniša je s dubokom suæuti gledao u nježnog, malog, suhonjavog mladiæa koji je sjedio na postelji zguren i potišten i kroz plaè govorio kao djevojèica koja ne može da suzdrži suze.- Mislite, kapetane, da sam kukavica što ovako plaèem?Ništa drugo nemam na svijetu nego suze koje mi barem na èa-sak ublažuju boli.- Ne, dragi grofe, varaju se ljudi kad misle da nije muževnoplakati. Ima jedna suza koju može da plaèe samo junaèkimuž. To je suza što dolazi iz najdublje dubine poštena pat-nièkog srca. Nije sramota plakati, ali vas molim da se umiritejer æete nastradati. Ako ne kanite poæi svojoj kuæi, povjeritese kojemu vrijednom velikašu iz okolice, pa idite k njemu:Èekajte! Danas sam upoznao grofa Juricu Meska. Vi znate, to- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


je onaj mladi grof što je bio zaruèen s nekom barunicom Makar? Lehotski - kako li se zvala - prièali su mi èitav roman. On živi povuèeno na selu. Èovjek koji je onako živo branio svoju ljubav prema sadašnjoj ženi razumjet æe vas - a i mene!- Eno vam Jurica Meško, on æe vas povesti na svoje imanjeili koji drugi od Remetinaca.- Da se sakrivam kao pravi izdajica? Ne, nikada!Siniša sjedne k njemu na krevet i blago mu reèe:- Dobro, nastojte, dakle, tražiti svoje umirenje u radu zadruge koji su vam dragi, ali su mnogo bjedniji od vas.- Koga to mislite?- Nera je u strašnoj opasnosti.- Zar uistinu?- Na žalost, kruta istina. Sve æu vam kazati kad doðe otacSmole. Tko zna, grofe, neæete li nam baš vi biti od velike ko

risti? U krajnjoj smo nevolji i ovoga èasa ne znam hoæemo liikad izaæi iz te nesreæe. Vi znate da ljubim Neru, a i vi je ljubite. Dat æemo zajedno za nju svoj život. Hoæete li?- To bi za mene bilo otkupljenje!U taj èas ude u sobu Filip i najavi da se vratio Smole.- Idemo sada k njemu - reèe Siniša - a vi se smirite.- Ono što ste mi rekli ispunja me nadom da neæu umrijetisasvim isprazno i bez koristi.Kad je Siniša ušao u sobu k fratru, snašle su ga zle slutnje. Upita sa strahom.- Što se dogodilo?- Neru æe sutra staviti na muke.- To nije moguæe! Sam ban zapovjedio je Krajaèiæu da seima držati zakona - vikne Siniša.- A ipak on to neæe uèiniti. Neka se spletka plete protiv Ne-re - zbog vas, Siniša!Otac Smole spusti umornu glavu i sklopi ruke na molitvu, a Filip obriše suze.

- Što da uèinim? - klikne Siniša. Morao bih uèiniti neštostrašno, nešto luðaèko, nešto nadnaravno, nešto ðavolsko ilibožanstveno da istrgnem Neru iz ruke krvnika!Otac Smole pogleda Sinišu kao da mu je htio reæi: ja sam posve nemoæan.- Oženi groficu Auersperg - dobaci Filip.- Prije bih se ubio!Umuknuli su, zagledali se u pod i zavezli u oèajne misli. U sobu se uvukla tjeskobna tišina. Samo iz sobe grofa Cikulinija èuli su se sitni koraci.RAZORENE NADEDrugi dan natrpali se u duæan Andrije Palèiæa kaptolske prodavaèice i prodavaèi, natiskali se u malu hljebarnicu kao daje svetak.Palèiæ, rumen, pripovijeda i toèi rakiju, a iz svijeta se od èasa do èasa èuju poklici: - Zar je moguæe?Niz Kamenitu ulicu spustio se Mikica Smernjak. Baš je prošao pokraj duæana Barice Cindek koji je bio zatvoren, dok je gumbar Adam sjedio žalostan u svom duæanu. Mikica stupa ponosno, da se nije udostojio ni pogledati Adama.Visoko dignuvši glavu, popne se u Palèiæev duæan. Iz džepova mu virili spisi, a iz kratkih rukava duge, suhonjave ruke.- Dobar dan - pozdravi Mikica.Svijet se naglo razdvoji i pusti ga proæi, ali se odmah oko njega sklopi kao obruè i navali na nj sa stotinu pitanja.- Je li istina što veli Palèiæ da je Barièina roðakinja, nekažuta djevojka, opèinila onog lijepog kapetana?Mikica se podupre rukama o struk, a lice mu zadobi vrlo važan izražaj.- Što bi bilo istina? - reèe on hladnokrvno. Svjetina zine. -Nije to bila nikakva Barièina roðakinja.

-A tko je bio? Tko?- Grofovska coprnica što ju je ðavo odnio ispred tornja.- Kriste! - vikale su žene i muškarci i stadoše se krstiti.- Ne budi lud, Mikice. Vele da je ona djevojka što je bilakod Barice kržljava i žuta.- Dakako kad joj je vrag preobrazio lice da je ne prepoznaju.- Uh, grom je Božji raznio! - povikne debela mesarica izMesnièke ulice. - To još nikad nisam èula.- Dakako da nisi èula - reèe Mikica. - Još nikad u tornjuna Grièu nismo imali kapetanicu pakla. Samo slušaj pa æešsaznati...Zid znatiželjnih lica okružio Mikicu i stotinu pitanja padalo je iz njihovih usta. A on im je prièao sve ono što je Krajaèiæ juèer govorio kod Draškoviæa. Samo je zašutio svijetu da je Siniša bio onaj ðavo koji je oteo Neru. Ali im je

prièao da je Nera opsjednuta ðavolom, da se namazala coprnjaèkom masti, da joj se lice u tornju preobrazilo i da je s Doricom bila u paklu.Kad je svršio pripovijedanje, lica su ljudima bila crvena i znojna od uzbuðenja i stiske.-A gdje je sada kapetan? Stoje s njim?-1 njega æe staviti u kavez.- A zašto?- Zašto? Coprnica Nera nagovorila ga je da ubije njezinumajku, samo da se može doèepati njezina imetka. A tko zna,možda je i mati bila coprnica, kao i stara grofica Ratkav. Svese to rodilo u paklu. Coprnjaèka familija!- Jao! jao - križali se ljudi sklapajuæi ruke.- Kakvih sve nemani ima na tom svijetu!- Saèuvala nas sveta Bogorodica!Još se nisu dosta naèudili kad oni koji su stajali na pragu opaze da niz Kamenitu ulicu trèi zvonar Markove crkve Žaj-

ler. Ljudi se okrenuli prema njemu èudeæi se što tako bježi. Slutili su da im nosi nekakvu strašnu novost.- Što je, kume Žajleru? Bježite kao da vas vrazi gone? -pitahu ga ljudi.Žajler stane i otvori usta htijuæi nešto reæi, ali mu nestane daha.- Ka - pe... - promuca teškom mukom.- Stoje? - upita brzo Mikica kao da nasluæuje daje Žajlerdonio neobiènu novost.- Kapetan - opet æe Žajler muèeæi se uzalud da izgovoriostalo.Žajler mahne glavom, povuèe u se dah i s najveæim naporom reèe:- Kapetan Siniša leži u kapucinskom samostanu!Svjetina nagrne iz duæana s velikom bukom u kojoj se izgubila svaka Žajlerova rijeè. Svatko je pitao, a nitko nije èuo Žajlerov odgovor. Ali su ljudi stali bježati uz Kamenitu ulicu i uspeli se gore na Kapucinski trg.Žamor i buka pred crkvom dovabili su vratara samostana na ulicu. Mikica izaðe preda nj i zapita gaje li istina daje kapetan Siniša ovdje, a fratar mu reèe:- Ne mogu vam ništa reæi, samo magistrat može...- Ja sam od magistrata - naglo æe Mikica.Fratar se zbuni. Nije poznavao Mikicu pa nije pravo znao što da s njim uradi. Ali se Mikica tako ponosno prikazao da mu otvori samostanska vrata i jednim uskim hodnikom povede ga u sobicu u prizemlju.Kad je stupio na vrata, Mikica se gotovo ukoèio od prene-raženja. Na drvenoj postelji, odjeven u èasnièko odijelo, leži Siniša nauznak, ukoèen kao da je mrtav. Lice mu blijedo, samo su se gdjegdje vidjele crne pjege. Do uzglavlja je stajao Filip. Okrenuo leða prema vratima, a lice pokrio rukama.- Što se dogodilo tvojem gospodaru? - nagovori MikicaFilipa.


MALLEUS MALEFICARUM

a uzana fina usta složio na smiješak u kojem je lebdjelo neopisivo zadovoljstvo. Redom je gospoðama ljubio ruke i gotovo se rastapao od milja što su mu sve došle u susret. Znao je da ih je na to potakla radoznalost donosi li im što nova, a ipak je bio tako sretan kao da su ga opkolile zbog njegove osobe.- Što nam nosite novo? - upitahu ga dame znatiželjno.- Ništa takvo što veæ ne biste znale.- Strašno je to što se dogodilo sa Sinišom.- Svakoga je iznenadilo - odvrati Sale.

- Tko bi mogao slutiti da taj lakoumni èasnik može takoljubiti.- Kako? - upita Sale i nasmiješi se svojim zagonetnim tajanstvenim smiješkom. - Mislite li daje posrijedi ljubav?- Pa to se razumije. Niste li sami èuli daje do ludila zaljubljen u Neru kojoj nema spasa iz tornja?-Vaše milosti, dakle, još ne znaju sve...- Što? Što još ne znamo?- Danas ujutro imao je Siniša biti uhapšen po odluci našegzapovjednika...- Što vi to govorite?

- Njega da uhapse? Ali da...-To nije moguæe!- Da, da, živa je istina!- Ali zašto? Zašto?

- Zašto? To je vrlo zanimljiva pripovijest koju nije tako lako tek naizust izreæi - govorio je Sale uživajuæi stoje sada središte interesa i što sve dame upravljaju na nj oèi. - Lijepi kapetan ima na svojoj duši veliku ljagu.- Recite nam kakva je to ljaga? - ponuka Salea Terka. -Kazujte!- Drage volje ako vas zanima...- Naravno da nas zanima. Kako nas ne bi zanimalo?- Molim vas - nestrpljivo æe grofica Terka - da èujemo štoje?

- Kapetan Siniša bio je veæ od rane mladosti ženskar, a osobito mu se svidjela grofica Olga Kegleviæ.- Nemojte se, gospodine, takvim prièama šaliti s nama -ukori ga grofica Draškoviæ.- Oprostite, vaša milosti, nisam kanio da prièam nešto štonije istina. Tadašnji mladi poruènik u Trenkovoj èeti upoznaoje groficu Kegleviæ. Gdje, to ne znam. Ali jednoga dana onaje ostavila svoju kæer Neru, kojoj je tada bilo sedam godina,muža i majku groficu Ratkav i pobjegla k njemu. Prikazalaje svoj bijeg u dogovoru s ljubavnikom, kao da ju je netkooteo...- Ali, dragi notare, Olga Kegleviæ bila je vrlo èestita gospoda.Ja sam je dobro poznavala - opet æe grofica Draškoviæ. - Neznam što se sve dogodilo u toj obitelji, a nisam ni ispitivalajer se grofica Ratkav sasvim povukla iz društva. Ali zna se toèno da se mlada grofica ubila zbog žalosti što joj je muž paou ratu.

- Tako je to prikazivala grofica Ratkav: da je grofica uBeèu, a grof da je pošao u rat i ondje pao, a njegova ženada se od žalosti za njim ubila. Zapravo je obratno. Grofica jepobjegla, a tek je onda grof otišao u rat.- Gdje je bila grofica nakon bijega? - upita groficaÈikulini.- Svakako negdje s poruènikom Sinišom. Izgleda kao da seSiniša zadovoljio i zasitio svoje lijepe ljubavnice, koja je bilamnogo starija od njega, pa je umorio ili možda ubio u svaði.To bi se tek imalo ustanoviti u istrazi.- Zašto Sinišu nisu onda uhitili? - upita grofica Draškoviæ.- Sigurno zato što su svi tajili dogaðaj, a najviše obiteljRatkav da se ne bi saznalo za grofièinu zabludu i naškodilo

Nerinu glasu. Tako je Siniša dobro prošao. Ali ima jedan èovjek koji sve to zna, pa je tako stvar izašla najavu sada kad višenemaju obzira prema obitelji Ratkav.

"


MALLEUS MALEFICARUM

- Zna li to sve grofica Auersperg?- Ne, nije mi poznato, moje gospode.- Nikako ne mogu vjerovati u tu prièu - odluèno æe groficaDraškoviæ. - Kapetanu je tada moglo biti tek kakvih petnaestgodina.- Mislim da mu je bilo više od petnaest, a ako i nije, Sinišaje s petnaest godina bio razvijeniji od svih drugih mladiæa tedobi. Žalim, vaša milosti, ako sam vas lišio jedne romantièneiluzije. Doskora æete èuti daje brisan iz imenika èasnika carske vojske.- Dakle, neæe ga pokopati s vojnièkim poèastima? - zaèulose razoèarano pitanje jedne starije gospode.- Na žalost, neæe, vaša milosti. Štoviše, neæe ga pokopatini kao svakog drugog èovjeka sa sveæenikom, a neæe biti pokopan ni na groblju, veæ izvan groblja kao svaki drugi samoubojica.Na licima gospoda pojavilo se nemilo razoèaranje.- Zaista žalostan svršetak za tako slavnog èasnika - reèeSale. - Tome se nikada nisam nadao.Polako su poèele dolaziti i druge gospode, pa se razgovor nastavio. Sto puta opetovalo se jedno te isto pitanje. Društvo je sve dalje i više kritiziralo Sinišin èin. Na kraju ga svi osudiše. Kad je bilo nadomak predveèerju, gospode se razidoše kuæama. Samo je Terka ostala kod grofice Draškoviæ.- Sale me umirio. Dosad sam se držala sukrivcem kapetanova samoubojstva. Samo se vama, Terka, èudim što ste takomirni.- Dok je bio živ, drhtala je u meni svaka kaplja krvi od ljubomore. Sad sam posve mirna, znam da ne može nijednu drugu ljubiti i nije mi više stalo.- Kad je tako, Terka, onda valjda neæete dopustiti da Neruspale - reèe grofica glasom koji je molio.-To je nešto drugo. Nerajoš živi i zato je još uvijek mrzim. Ona me je lišila nekoliko sretnih èasova što sam ih mogla pro-

vesti sa Sinišom. Hoæu da Nera umre u bijedi i da prije te smrti vidi mene kako joj se smijem i rugam i time osveæujem za one sretne trenutke što ih je provela s kapetanom kad ju je posjeæivao kod hljebarice. Ona mije otela najveæe užitke mladosti - i ja æu joj uskratiti pomoæ.Lijepa grofica Draškoviæ sasvim se zgrbila u naslonjaèu i zaprepašteno gledala Terku.Spustila se veèer. Lijepo Terkino lice obaviše sjene iz kojih se krijesile njezine oèi. Jedva što su bile upaljene svjetiljke, na-javiše grofa Vojkffvja.- Tako kasno, gospodine grofe? Veæ su svi otišli - zaèudi seTerka.- Neka mi vaša milost oprosti, prevario me san - i poljubiruku domaæici, a onda Terki.- Što velite, grofe, za Sinišu?- Što da reèem - slegne grof ramenima. - Mladost ludost.

Nije smio uèiniti takve sramote, pa makar ga i uhitili. Nekobi vrijeme sjedio u tamnici, a na kraju bi ga ipak pomilovali.Ljudi bi zaboravili, kao što se sve na svijetu zaboravlja. Ne mislite li vi tako, grofice? - dovrši Vojkffv i pogleda Terku.- Sasvim tako. Sve se zaboravlja!- Jedno nadomješta drugo - život je takav. Alija zadržavamdomaæicu. Smijem li vas otpratiti kuæi? - okrene se grof Terki.Na stubama Vojkffv reèe:- Smijem li vam ponuditi da se o mene oslonite?- Držite li, ako sam udata, da veæ trebam oslona niz stube?Grof je pogleda vruæim pogledom i nasmiješi se: - Mladostitreba uvijek oslona da ne posrne...Grofica se nasmije, uzme njegovu ruku i pode naglo niz stube. Tu joj noga malo zapne o sag, no grof je èvrsto povuèe k sebi i pridrži.- Eto, vidite grofe. Mlad èovjek i uz oslon može posrnuti...- Ali onda uvijek pada u naruèaj...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

On raširi ruke prema Terki, približi svoje oèi njezinu licu i pogleda je tako prodorno da je èasak stala i sa zanimanjem ga gledala. "Èudnovato", pomisli Terka u sebi kad je prolazila ulicom, "taj kavalir ima tako vreli pogled. Zašto to nisam prije opazila?..."MEÐU MRTVIMANoæ je. Nad Grièem vise debeli oblaci, a topli vjetar zviždi oko kuæa. Zamalo se prva kiša sasula na grad. Voda pljušti po krovovima i teèe niz ulice. Cijeli grad spava, svi su prozori tamni i zatvoreni.U samostanu kapucina nitko nije budan. Kroz tamne hodnike odjekuje zavijanje vjetra i udaranje kiše o prozore.U prvom hodniku otvorila se mala vrata. Izaðe tamna sjena i šulja se neèujno hodnikom kao da se ne dotièe zemlje ili joj se koraci gube u šumu vjetra.Silazi stubama polako i oprezno i spušta se stubu po stubu sve niže u prizemlje.Tu opet malo postane, a onda okrene niskim tamnim hodnikom. Ide po tami tako odvažno kao da joj ðavo svijetli nevidljivim svjetiljkama.Vjetar udari o prozore malog hodnika i uzdrma ih. Sablasni štropot ispuni tamu. Crna sjena otvori vrata nalijevo, zatvori ih i ostane u neprozirnoj tami.Najednom nešto bljesne. Malo svjetlo zadršæe u ruci èovjeka koji se tiho prošuljao kroz tamne hodnike. Drhtavi blijedi traci padoše na blijedo i umorno lice oca Smolea. On se o-krene k vratima kroz koja je ušao, zakljuèa ih, spremi kljuè u džep i digne uvis lojanicu. Svjetlo lizne crne i hladne stijene što su se u valovitom krugu stisle nad njegovom glavom. Tik pod njegovim nogama spuštaju se strme stepenice u duboku tamu.

Fratar se polagano spusti dolje. Pred njim se otvori široki hodnik. Lojanica rasvjetljava mrke zidine i kamene nadgrobne ploèe fratara koji u tim zidinama poèivaju mrtvi san.Smole prolazi kraj svojih mrtvih drugova mirno i spokojno. Dva hodnika vode lijevo i desno, a jedan ravno. Na dnu ovoga bljesne nešto zlatno. To je oltar na kojem fratri na Svisvete služe misu za pokojnike. Smole pode prema oltaru. Crvena uljanica titra posred mrtve nepomiènosti. On se izgubi za oltarom i rasvijetli lojanicom mala uska vrata. Sablasni kucaj pronio se kroz grobnicu: jedanput, pa onda brzo jedan nakon drugoga - dva puta... Kao daje mrtvi fratar pokucao na poklopac svoga lijesa, Dva tri hipa bila je potpuna tišina, a onda se otvore vrata... Smole ude, a pred njim u maloj sakristiji stoji Filip.- Kako je? - šapne Smole.- Sve onako kako je i bilo.

Smole pode u dno sakristije i osvijetli Sinišu koji je ležao blijed i ukoèen. Fratar pruži Filipu svijeæu, izvadi iz džepa boèicu, nalije na ruke tekuæinu i stade Siniši trljati sljepooèice i žile. Onda namoèi maramicu i metne mu je pod nos.Trenuci prolaze, lojanica dršæe, a mrtvaci spavaju svoj vjeèni san. Obavija ih mukla tišina. Svuda ukoèeni mir.- Sto to znaèi da se još ne budi? - tjeskobno æe Filip.- Ne znam - šapne Smole sakrivajuæi tjeskobu. - Toènosam izraèunao. Nakon trideset sedam sati mora se probuditi.Dobro poznam te kapljice, iskušao sam ih u jednom talijanskom samostanu...- Možda bi ipak bilo bolje da smo upotrijebili onaj Uršin"pospanac" kojim su jednom Neru uspavali njezini otmièari.- To ni izdaleka nije tako sigurno. Dobar bi lijeènik moraovidjeti da samo spava, a ovo zavede i najboljeg lijeènika. Aonda, ne znate vi kako je to kad se èovjek ne može maknuti,a èuje sve što se oko njega zbiva. Nera mi je prièala kakve je-

MARIJA JURIÆ ZAGORKAstrašne èasove proživljavala u onom snu. Ove kapi uspavljuju tako da èovjek ne zna za sebe, a to je mnogo bolje za onoga koji ih uzme.Njihov šapat prodirao je kroz sakristiju, kao da šapæu mrtvaci.- Možda sam metnuo jednu kapljicu previše, pa æe duljespavati, ali ne vjerujem. Brojio sam kaplje kao èasove svogaživota.- Èini mi se da su mu se grudi maknule.Smole prisloni uho na Sinišine grudi.-Veæ diše.- Oh, sad mi je lakše. Ja sve nekako nisam vjerovao da æese on ikad probuditi.U taj èas Siniša otvori oèi. Zjenica mu je mutna, ukoèena.- Ne bojte se - šapne Smole Filipu. - Trebat æe barem polasata dok mu se vrati vid, sluh i svijest, a onda je opet kao vuk.Sjeli su i èekali.Fratar se nije preraèunao. Siniša se doskora podigne, sjedne na svoj neobièni ležaj, protegne se i zijevne. Kao da je u-stao iz obiènog sna.U prvi je mah zaèuðeno pogledao oko sebe. Kad opazi Filipa, odmah æe:- Ti si to?Ovaj mu se baci oko vrata i stane ga grliti kao otac sina kojega davno nije vidio.- Kako se osjeæate? - zapita Smole Sinišu.- Kao da sam previše spavao.- A sjeæate li se kako ste zaspali?- Sjeæam li se? Da, èini mi se da se sjeæam. Nismo li zajednosjedili u vašoj æeliji - vrlo žalosni i nesretni zbog Nere.Ali odmah se lecne, uhvati fratra za ruku i sa strahom ga upita:- Sto je s njom? Jesu li je stavili na muèila?

MALLEUS MALEFICARUM- Krajaèiæ strpljivo èeka novoga krvnika. Pismo što smo gapisali Rafaelu urodilo je obilnim plodom. Ponajprije treba dase odjenete u svoju novu uniformu. Sašio ju je samostanskikrojaè - reèe Smole - a taj starac nikad ne izlazi. Nema, dakle, straha da bi se što saznalo.Sinišino visoko vitko tijelo izgubilo se u ljubièastoj halji do poda. Preko ove prebacio je crni plašt, glavu pokrio širokim crnim klobukom, a jedno oko povezao crnim zavojem.- Nikad se nisam nadao da æu nositi suknju ni onda da do

ðem po drugi put na svijet kao danas. Kad uza se ne osjeæamsablju, kao da nemam desne ruke.- Dosad ste ratovali sabljom, a odsad himbom i lukavošæu,dragi moj kapetane!- Zabunili ste se, ja sigurno u ovom èasu više nisam kapetan.- Da, da! Skinuli su vam kapetanski znak dok ste ležali naodru...- Privjesili su mi ga kad sam ležao na bojnom polju. A jesteli me veæ pokopali? - zapita Siniša.- Ove noæi.- Sprovod je svakako bio traljav?- Nosili su lijes izvan groblja, a na sprovod su došla dvastražara i nekoliko vaših momaka. Plakali su...- Dobri, vjerni momci! I nitko nije zamijetio da u lijesu nijeSiniša.- Ja sam u lijes nametao mnogo olova i pošao s njima dasve bude u redu.- Da znaš kako su babe navalile moliti za komadiæ krpicetvoga odijela jer da im to donosi sreæu. Nudile su po dvije i triforinte za krpicu - reèe Filip.- Što nisi otvorio trgovinu?Sva trojica izadoše iz sakristije u grobnicu da bi se popeli u samostan.


MALLEUS M A 1. E F I C A R U M

Jedva su prošli nekoliko koraka i za sobom ostavili oltar sa crvenom uljanicom, kad u prednjem dijelu grobnice ugledaju kako na tamnoj stijeni titra malo svjetlo.- Stoje to? - prošapæe Smole i zaustavi se.- Još je netko ovdje osim nas! - šapne Siniša i puhne u lojanicu što ju je fratar držao u ruci. Ostadoše u tami.Izmeðu njih i rasvijetljenog prostora još je èas bljesnulo na stijeni, èas na podu. Stisli se uza zid i motrili sablasno svjetlo, udaljili se od oltara. Nosi li tko svjetiljku, po grobnici, ili je to utvara? Najednom kroz mrtvu tišinu prodre oèajni, mukli rik živa stvora. Svjetlo se utrne i ponovno oko njih polegne mrtvi mrak i olovna tišina.Siniša pokroèi naprijed, ali ga Smole i Filip zadrže.Prošlo je mnogo èasaka a da se nisu maknuli. Èekali su što æe se dogoditi. Uzalud. Oko njih su mirno i spokojno snivali mrtvaci. Ništa se ne mièe. Samo mali plamièak uljanice nad oltarom žalobno titra po crnim stijenama.- Kao da se netko zagušio - šapne Siniša. - Idemo!Krenu naprijed. Kad su došli u široki prostor, zapale lojanicu i podignu je uvis:- Tko je ovdje? - upita Smole.Odgovori mu vlastita jeka.Pretraži sve kutove. Nigdje ništa. Iz glatkih stijena strše samo nadgrobne ploèe pokojnih fratara. Filip se okrene nalijevo.-Stoje to?- Zdenac - reèe Smole. Pristupe bliže.- Što je u tom zdencu? - upita Siniša i posvijetli u zdenaciz kojeg je stršila tama.- Dajte mi, oèe, uže ako imate.Na jednoj grobnici fratar naðe uže i da ga Siniši. Ovaj sveže na jedan kraj užeta lojanicu i polako je spusti u zdenac.- Nema ništa.

Siniša okruži lojanicom oko cijele površine vode.- Ipak, nešto je tu. Ondje, u blizini zida, pliva po vodi neštookruglo.- Nešto se svijetli kao da su mokre dlake.- Kad bismo imali kakvu posudu?- Donijet æu odmah iz sakristije posudu za svetu vodu. Onaima držak - reèe Smole i pohita u sakristiju. Brzo se vrati.Siniša sveže držak na uže i spusti posudu u zdenac. Neko je vrijeme tražio po vodi kad osjeti daje posuda udarila o nešto tvrdo. Zaroni posudom u vodu, zgrabi, i povuèe.Sva trojica znatiželjno su se okupila oko posude. U njoj je ležala muška glava, odrubljena od trupla. Tamna mokra kosa sjala se na svjetlu. Oèito je dugo ležala u zdencu, jer je voda izjela oèi i kožu s lica.- Što vam se èini, oèe Smole, kako je ova glava dospjelaovamo?- Nevjerojatno je to što vide moje oèi...- Ovako jaka glava mogla je pripadati samo jakom tijelu.- Možda je i truplo u zdencu?- Ne znam je li utvara - reèe Siniša - ali kao da je to glavaonog èovjeka što su mu je kradljivci Krajaèiæeva vina odrezaliod trupla u suèevoj klijeti.- To je vrlo vjerojatno - potvrdi Filip.Siniša prièvrsti o uže dvije željezne šipke što su ležale pokraj zdenca i stane njima tražiti po vodi i spuštati ih sve do dna ne bi li napipao kakvo truplo.- Ništa ne osjeæam - reèe on - ali bi trebalo bolje pretražitizdenac. Kome je palo na um kopati zdenac u grobnici?- Ne znam - odvrati Smole. -1 najstariji fratri ne sjeæaju setko gaje iskopao, tek se zna da postoji veæ odavno. Ali nikadga nitko nije dirao.- Tražili smo èovjeka koji je kriknuo, a našli smo glavu koja je veæ dugo ležala u zdencu. Sve sam više uvjeren daje to


MALLEUS MALEFICARUM

glava onog èovjeka iz Krajaèiæeve klijeti koji je na raèun vještica krao suèevo vino.- Ali kako bi mogla dospjeti u grobnicu? Tko ju je mogaobaciti?- Ima li još kakav drugi izlaz iz grobnice?- Nema. Jedini je izlaz ovaj koji vodi stubama u samostanskihodnik.- Ipak æemo malo razgledati te zidove - ponuka Siniša.Uzeše s oltara svijeæe i stadoše pretraživati cijelu grobnicu.Ali nisu našli ništa. Svuda okolo bile su èvrste jake zidine od opeka, nigdje nikakve rupe, nikakva kutiæa, nikakva izlaza. Vrata grobnice naðoše zakljuèana, a kljuè je imao Smole.- Da vjerujem u duhove, rekao bih da su mrtvi ustali dase malo prošeæu od dugotrajnog sna. Ali ovako mi preostajesamo još to uvjerenje daje netko ušao na samostanska vrata,otkljuèao ih drugim kljuèem i opet se vratio.- Ja sam kljuè uzeo zato što sam se bojao da nesretnim sluèajem ne doðe za mnom koji od braæe i vidi daje kljuè u kljuèanici, a to bi pobudilo sumnju.- Dakle, netko je mogao poslije vas doæi s drugim kljuèem.Isto je tako mogao drugim kljuèem uæi u grobnicu prije dva

mjeseca i baciti glavu u zdenac.- Zaboga, to nije moguæe!- Neæu da okrivim koga u samostanu - reèe Siniša. - Ipak,onaj koji je ovu glavu bacio u zdenac, mogao je doæi dozdenca samo kroz samostan.- Meni staje pamet. Stranac nikako ne može u samostan,a da ga tko ne opazi. Ali, poðimo sad gore - predloži Smole.- Vrijeme je poodmaklo, i fratri æe uskoro ustati. Glavu æemosakriti u sakristiju.Sva trojica popeše se stubama do željeznih vrata, kroz koja je prije ušao Smole, pa se oprezno i tiho ušuljaše u hodnik. Grobnu tišinu stoje vladala dolje razbije ovdje šum pljuštavice

i zvižduk oluje koja još uvijek nije popuštala. Ona im posluži da se neèujno uspnu u prvi kat. Uðoše u veliku sobu u kojoj su bile spremljene škrinje i ormari puni starih spisa i knjiga. U kutu na starom divanu ležao je grof Cikulini.- Kad su ušli, mladiæ skoèi i osta kao ukopan.- Znao sam da æete doæi u tom odijelu - reèe Cikulini - alivas nisam prepoznao. Kako vas samo iznakazuje to odijelo ipovezano oko.- To mi je vrlo drago, mladi grofe. Na drugom svijetu o-stavio sam sablju, oko i pristalost.- Kako sam se bojao! - reèe grof. - Sve nisam vjerovao daæete ikad ustati s onog ležaja.- Pa ipak je to moguæe, hvala budi mudrim ljudima koji iotrove umiju upotrebljavati za ljudsko dobro. A kako je vama? Jeste li se umirili?- Ovih dana nisam ni na što drugo mislio veæ samo na Ne-ru, na vas i Rafaela.- To je mnogo zdravije nego da sebi razbijate glavu pradjedom.- A sada na put - klikne Cikulini odluèno.- Vrijeme baš nije ugodno - primijeti Smole - kiša lijeva,ali je vrlo prikladno da vas ne sastane tko od Grièana. A vi,Siniša, morate prije založiti. Poslije ovog sna treba napunitiželudac.Grof Cikulini i Filip izadoše iz sobe, a Siniša je dotle jeo meso i pio vino što mu gaje spremio Smole.Doskora se Filip i grof vrate s malim torbama, ogrnuti u ogrtaèe, sa šubarama na glavi, spremni za put. Otac Smole uze iz ormara pismo i pokaže ga Siniši.- Ovo je pismo za kraljicu.- Napisali ste ga vrlo dobro - reèe Siniša pošto ga jeproèitao. - Glavno je da ste spomenuli obeæanje što gaje kraljica nekoæ dala grofici Ratkav da æe ispuniti svaku njezinu- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

molbu ako joj se kadgod obrati. Dospije li pismo u njezine ruke, kraljica æe održati rijeè...- Kunem se svojim životom da hoæe - oglasi se grofÈikulini. - Ono što mi rekoste izvršit æu. Dan i noæ èekatæu pred dvorom i kad se kraljica izveze, bacit æu pismo ukoèiju.- Budite oprezni - reèe Siniša. -Ako je s kraljicom groficaAuersperg, onda èekajte drugu zgodu. Bilo bi najbolje da joj

predate onda kad se s njom vozi samo mladi car Josip II. Onje jedini èovjek na dvoru koji sigurno ne vjeruje u vještice.- Dobro. Iz moje ruke tu molbu neæe primiti nitko nego samo vladarica ili mladi car. Ali prije nego odem moram vamzahvaliti - reèe Èikulini tronutim glasom - što ste mi povjerilitako veliku i svetu stvar. Dali ste mi prigodu da popravim onošto sam prvi put na Savi pokvario. Bit æu vam zahvalan prekogroba.- Nema potrebe da zahvaljujete. Poðite na put vedra lica iu svakom trenutku mislite samo na to da o vašoj lukavosti ispretnosti ovisi Nerin spas!Siniša zagrli Filipa, onda priðe grofu Èikuliniju, uhvati njegovu slabašnu ruku, srdaèno je stisne i zagrli ga. Kad je podigao glavu s njegovih grudi, Siniša opazi da su mu oèi suzne.- Nadajmo se da æemo se sastati sretniji nego što smodanas.- Tko zna hoæemo li se još ikad vidjeti? - odvrati grof turobno. Onda pode s Filipom i ocem Smoleom dolje i kroz crkvuizadoše iz samostana.Vani je bilo još tamno, no kiša je veæ popustila, a jutro je bilo nadomak. Pred crkvenim vratima stajao je Sinišin momak i držao dva konja.- Zbogom, oèe Smole - šapne Èikulini.Filip i mladi grof uzjašu konje i potjeraju ih preko Kapucin-skog trga.

Kad su prolazili kraj Èikulinijeve palaèe, grof se obazre na njezine tamne prozore.- To je posljednji put što gledam ovu palaèu - reèe i potjerakonja.”KRVNIK NEUHOFERRafael je sjedio u svojoj sobi. Bila je noæ. Pri svjetlu uljanice èitao je pismo:"Èestiti i pobožni svece! Glas o tvojoj svetosti dopro je daleko preko granice tvoje domovine, pa i do mene. U Mariboru sam èuo da u gradu Grièu ima jedna vještica, rodom grofica, o kojoj se pripovijedaju zloèini o kakvima ja, koji sam u Njemaèkoj stavio na muke barem 1000 vještica, nikad nisam ništa èuo. Kako se sada nalazim na granici Hrvatske, u Štajerskoj, kamo me je pozvao sud da jednu okorjelu vješticu prisilim na priznanje, želja mi je da vidim tu èuvenu grofovsku vješticu i da je, ako mi sud dopusti, sam podvrgnem mukama. Izumio sam posebna muèila i nikad se još nije dogodilo da na tim muèilima vještica ne bi priznala sve što god je u životu uèinila zla. Otvorio sam dosad usta i najopasnijoj vještici pa bih vrlo rado pokazao svoju vještinu i vašim sudovima, ako budu htjeli. Ali, upozoravam te da moja muèila mogu koristiti samo onda ako prije mene vješticu nije dotaknuo ni jedan drugi krvnik ni grabant. Odluèio sam kad ovdje svršim posao, odmah doæi u Zagreb da je barem vidim jer me kao struènjaka silno zanima. A kad bi se ti, svece, zauzeo svojim rijeèima i preporuèio me gradskom sucu, bio bih ti pripravan dati 50 zlatnih cekina da ih upotrijebiš u slavu Božju. Dok se ne vidimo, cjelivam tvoje svete ruke.Neuhofer, prvi krvnik njemaèkih muèilišta.""Otkad sam primio ovo pismo", mislio je u sebi Rafael, "a toga krvnika nema, njegovih cekina nema! A ipak sam ja za ovih 50 cekina izvršio svoj posao."


MALLEUS MALEFICARUM

"Istoga sam jutra potrèao Krajaèiæu koji je onog dana htio kontesu staviti na torturu, ispripovijedao mu o tom krvniku èitave litanije i nagovorio ga da ga prièeka. On je odmah pristao, ali je nestrpljiv jer, veli, cijele noæi ne može

mirno spavati. Neprestano sniva o Neri kako dolazi k njemu s vješticama i vragovima pa jedva èeka daje što prije stavi na muèila i osudi. Da se nije i on zagledao u nju - taj luðak...""Samo kad mi taj krvnik ne bi izmaknuo. Poslao mi je pismo po fratru -varka, dakle, nije! Bilo bi šteta 50 cekina. Kako se to kod kršæana dade lijepo zaslužiti, sjedeæi u naslonjaèu i smišljajuæi koješta! Kad bi samo taj Neuhofer veæ jednom došao! Svaki dan moram tri puta trèati Krajaèiæu da ga tkogod ne odgovori. Naš krvnik Puncer nimalo neæe biti zadovoljan, kad sazna da æe drugi spremiti u džep zaslužbu koja bi, zapravo, išla njemu. Veæ davno nisam vidio na okupu toliko zlatnika."Na vratima netko oštro zakuca. Rafael pode i otvori. U sobu ude stranac. Visok, nešto pognut, u ljubièastoj halji sa crnim šeširom i crnim ogrtaèem. Po garavu licu izrasle su crne dlake, brkovi su mu bili kuštravi, a jedno oko svezano crnim rupcem.- Hvaljen Isus! - pozdravi stranac njemaèkim jezikom i èudnim mrkim glasom.Svetac ga iznenaðeno pogleda.- Po svetoj halji što pokriva tvoje tijelo - reèe stranac -vidim da si bogobojaznik Rafael o èijoj se svetosti pronio glasnadaleko i široko.- Ja sam taj - odvrati Rafael njemaèki. - Što želite?- Prije svega, dopusti da se ustima dotaknem ruba tvojehaljine - reèe stranac, klekne jednom nogom pred "sveca" ipoljubi mu bijelu haljinu.Rafael se osjeti silno poèašæen.- Ti si ovih dana primio pismo poslano po jednom fratru?- upita stranac.

- Jesam - klikne Rafael jedva se suzdržavajuæi od veselja. -Bilo je to pismo glasovitog krvnika Neuhofera iz Njemaèke.-Taj sam ja.- Hvala providnosti da ste prispjeli. Veæ vas teško èekam.- Nisam se žurio - odvrati stranac. - Èuo sam, naime, dajevještica o kojoj sam pisao veæ bila stavljena na muèila.- Nije. Ja sam sucu savjetovao da prièeka na vas i on je prihvatio moj savjet!- Hvala - tiho æe stranac. - Ali da ne misliš, sveti oèe, dami je možda do plaæe što je propisana krvniku za taj posao.Ta ja sam za put potrošio mnogo više nego što bih dobio zaovo. Menije mnogo više do slave koju æu steæi pred sudovimasvijeta kad se pronese glas daje na mojim muèilima priznalasvoje grijehe najzlokobnija vještica stoje pamti vaša sudbenapovijest. I zato mi dopusti da ti predam 50 cekina. Ti ih upotrijebi na slavu i diku Božju. Ali neka sve to, osim nas dvojice,nitko ne zna. Neæu da zna ljevica što èini desnica. Ja sam bogat i za plemenite stvari mogu žrtvovati tu svotu, èak i više!- Blagoslovljena budi tvoja darežljivost. Upotrijebit æu svezlatnike za spas tvoje duše - reèe "svetac" sklopivši ruke, aoèi mu sijevnuše.Buduæi da je Rafael spremio novac, pozvao je stranca da s njim pode Krajaèiæu u njegov stan.Ubrzo su gradski sudac i krvnik Neuhofer sjedili zajedno. Stranac je pokazao Krajaèiæu svoje spise, preporuku biskupa s peèatima i potpisima daje on najslavniji inkvizitor vještica. Krajaèiæ se oduševljavao. Promatrao je stranca s osobitim poštovanjem. Odijelo što je nalikovalo napola krvnièkom, napola jezuitskom, kakvo je sudac vidio na nekim talijanskim slikama koje su prikazivale inkvizitore 14. vijeka, ulijevalo mu osobito poèitanje. Promatrao ga je važnim licem dok je stranac ispitivao suca u najtanje tanèine povijest vještice Ne-re. Ispitivao ga je za sve optužbe što ih podigoše protiv nje, a


MALLEUS MALEFICARUM

Krajaèiæ je prièao vrlo obradovan time što se novi krvnik zanima za sve sitnice, o svemu raspravlja s velikom pomnjom, zgraža se, maše glavom, snebiva nad onim što mu on pripovijeda.- To što sam èuo upravo je neèuveno - reèe stranac. -Kad se radilo o kakvoj okorjeloj vještici, mene su pozivali nesamo svi sudovi u Njemaèkoj veæ su me zvali i u Austriju, Švicarsku, pa i u Italiju. Tamo sam vidio i stavljao na muke èuvene vještice, ali to što mi vi prièate nadilazi sve što sam dosad znao.- A èuo sam - reèe sudac - da vi imate posebna muèila zavještice na kojima svaka bezuvjetno prizna svoje zloèine.-Jest, to je istina.- Rado bih ih vidio.- To su teški željezni strojevi koje moram uvijek posebnozgotoviti prema tijelu vještice.- Onda bismo mogli odmah poæi u toranj da vidite vješticu.Tvrdokorna je do krajnosti. Veæ nekoliko dana neæe da uzimahranu. Oèito hoæe da se ubije glaðu.- Dajem svoju glavu da æe od danas jesti.Podu odmah u toranj, Krajaèiæ povede stranca tamnim hodnikom, a stražar im otvori zakljuèana vrata i posvijetli bakljom.Krajaèiæ se nije usudio prijeæi praga tamnice, veæ je stajao vani dok je njegov gost ušao u zatvor - mali uski prostor. Na slami leži Nera. Njezine duge raspletene kose pokrile su blijedo upalo lice i pola tijela.- Ustaj! - zapovjedi stražar što je držao baklju. Ali se onane makne.- Pustite je - reèe krvnik stražaru njemaèkim jezikom, aonda se okrene Krajaèiæu: - Bit æe mi teško jer ne znam jezikakojim se ovdje govori. Neka se pandur ukloni.Sudac zapovjedi stražaru neka izaðe.

- Mi u Njemaèkoj vještice upravo tovimo u zatvoru, hranimo ih najboljim jelima - reèe krvnik sucu.- Kako to? - zaèudi se Krajaèiæ.- Da tjelesno ojaèaju jer tada im ðavo ne može na muèili-ma nièim oduzeti svijest.- Vidite - klikne Krajaèiæ - to je istina. Kod nas im svakiðavo oduzima svijest pa leže po dva-tri sata, a da ništa nekažu.- Šteta što je tako slaba. Neæu moæi odmah poèeti s torturom. Neka vaša milost zapovjedi da donesu dobre juhe, mesa, vina, a onda bih molio vašu milost da mi pošalju najboljegkovaèa da se s njim dogovorim kako æe iskovati muèila.Na Krajaèiæev nalog stražar u zemlju zatakne baklju i poðe po jelo, a sudac pobrza gore u stražarnicu po jednog stražara da mu pošalje željenog kovaèa. Stranac je dotle ostao sam u æeliji. Nekoliko je èasaka gledao za sucem, a onda promijeni svoje držanje i kao tat skoèi k Neri, sagne se k njoj i prošapæe:-Nero!Djevojka se prene, otvori oèi i pogleda stranca.- Nero - šapne on ponovno. - Ne prepoznajete moj glas?Ja sam vaš prijatelj - Siniša!Nerine se obrve trgnu, a blijedim i upalim licem preleti zaprepaštenje.

-Vidim, ne prepoznajete mi lice, ali to sam uistinu ja. Slušajte moj glas, on vas ne može prevariti. Pokoravajte mi se pred sucem, on je u našim rukama. Uzmite jelo što æu vam ga dati i slušajte sve što æu vam kazati. Sve što govorim i èinim samo je za vaš spas. Èinite to kao da se protiv volje pokoravate mojim rijeèima.Nera mu htjede pružiti ruku, ali je obuze takvo uzbuðenje daje zaklopila oèi i klonula na slamu. Siniša brzo ustane i poðe k vratima. Uto se sudac vrati i najavi da kovaè nije na Grièu i da æe tek sutra biti ovdje. Meðutim, stražar je donio jelo.

MARIJA J U R I Æ ZAGORKA


Tobožnji krvnik okrene se k Neri i zapovjednim glasom reèe:- Uzmi jelo. Ja želim da jedeš.Nera tiho i pokorno pogne glavu:-Jest æu...Krajaèiæ od èuda raskolaèi oèi. Takvom se uspjehu nije nadao.Nera posrkne juhu, pojede mesa i ispije nekoliko gutljaja vina.- Vi ste èudovište - klikne Krajaèiæ kad su izlazili iz Nerinetamnice. - Nismo je mogli nièim prisiliti da jede, a evo kakose sada brzo pokorila.- Ja imam samo jedno oko, ali kad njime pogledam vješticu, pokorava mi se kao pas.- Mi smo vašu milost veæ odavno ovdje trebali - reèe Krajaèiæ i zatvori željezna vrata Nerine tamnice, a kljuè preda novom krvniku s rijeèima: - Evo, predajem vam je posvema.- Imate li još koju vješticu u tornju?- Kako ne. Ako vas zanima, molim da ih pogledate.Krajaèiæ odvede novog krvnika u veliku tamnicu. Dvije žene stajale su svezane u okovima za stijenu, a jedna je visjela na užetu i tupo zurila preda se.- Ovo je vještica Marija Vugrinec - reèe sudac. Veæ je šestmjeseci u tornju. Muèili smo je barem sedamdeset sati, ali onašuti kao grob. Ova je ovdje moja služavka Dorica. Ta je priznala sve bez muka i bit æe uskoro spaljena. Ova mlada ženaje nekog gumbara koju svijet poznaje pod imenom Barica Cin-dek. Juèer smo joj metnuli palèenice, ali nije priznala ništa.Molio bih vašu milost kad biste se htjeli potruditi i katkad pogledati i ove vještice.- Uèinit æu po vašoj želji. Ali sad želim još nešto: hoæu stanovati u tornju.- To je lako. Gore nad tamnicama ima jedna prostranasoba.

- Vrlo dobro. Prije no što se latim posla, redovito se ispovijedam i prièešæujem. Onda se uvuèem u svoju sobu i ne primam nikoga. Molim propisane molitve i ni s kim ne razgovaram nego samo s vješticom koju kanim muèiti. Naravno, spreman sam razgovarati s vama kad god zaželite.- Hoæu li moæi biti nazoèan muèenju?-Naravno!- Koji dan želite poèeti s muèenjem?

- Samo onaj koji ima u datumu broj sedam, dakle: sedmog,sedamnaestog ili dvadeset i sedmog. Sad je na redu sedam

naesti.- Samo vas upozoravam još na to da sve one dane kad pripremam vješticu za muèila ne smije u gradu biti ni spaljivanjavještica, ni sveèanosti, ni parade, ni plesa, ni svatova jer sekod tih sveèanosti uvijek sakupljaju vještice i krvniku kvareposao.- A baš ovih dana imala bi se vjenèati moja kæi s gradskimodvjetnikom.- Onda æemo muèenje odgoditi na dvadeset i sedmoga -reèe krvnik.- Ne, ne. Volim da se odgode svatovi, premda mije to neugodno jer smo ih veæ nekoliko puta odgodili zbog bolesti moje kæeri.- Recite mladom vjereniku da djevojka još nije potpunozdrava. To je najbolji izgovor. I ja bih volio da vaša milost doživi iznenaðenje kakvo još niste imali. Ta okorjela vještica neæe moæi zatajiti ni najmanji zloèin.- Ja potpuno vjerujem u vas. Što god želite, samo recite,sve æe biti po vašoj želji - reèe sudac i odvede krvnika u sobunad tamnicama.Noæ je. U tornju u gustoj tami usnuše vještice izmuèene od boli i plaèa. U tornju je tiho, samo vani u stražarnici bdiju stražari i kartaju se.


MAUEUS MALEFICARUM

Malim drvenim stubama spušta se Siniša u podzemlje tornja i polako se šulja Nerinoj tamnici. Tiho poput duha otkljuèava vrata.Nera je ležala otvorenim oèima na slami i zurila preda se.- Niste li se prestrašili, Nero?- Znala sam da ste vi.- Kako vam je?-Pogledajte me!...- Zašto ste odbili hranu?- Hoæu da umrem!- Pred vama je život!...- Ne vjerujem više u to.

- Morate vjerovati. Nero. Otac Smole, Èikulini i ja osloboditæemo vas odavle.- Èikulini æe vam pomoæi da me oslobodite? Ta on je takoplah - što bi on mogao uèiniti?- Pošao je u Beè i prodrijet æe do kraljice.- Ne vjerujem da æe to uèiniti.- Hoæe jer vas ljubi!- Siromah!Njezin samilosni glas èudno ga se dojmio.- Zašto imate svezano oko? - upita ga ona.- Da se bolje prikrijem.- Ako ipak tko u vama nasluti Sinišu?- Nije im ni na kraj pameti. Ja sam za njih mrtav i pokopan.Vi æete, Nero, odsad jesti, morate se oporaviti. Tako sam opèinio Krajaèiæa da æe vam dati najbolju hranu.

- A što æe biti ako se oporavim? Odavle se ne može bježati,stražari bdiju dan i noæ.- Neka bdiju. Nastojte se oporaviti. Ja æu misliti kako æetedoskora na slobodu.- Slušat æu vas! - odgovori ona smireno. - Da sam vas barem prije slušala.

Šapæuæi je izrekla te rijeèi. Ali u njegovoj duši odjeknuše poklici. Osjeæao se sretnim što ga ona smatra svojim prijateljem i što je odluèila poslušati ga.- Kako bih vam rado pripravio ljepši ležaj i omoguæio malosvježeg zraka i toplog sunca. Ali ne smijem uèiniti ništa što bimoglo samo naèas uzdrmati Krajaèiæevo povjerenje...Brižno joj popravi slamnato uzglavlje i pokrije ga gunjem što joj ga dadoše po njegovu nalogu.- Sad spavajte i mislite samo na svoje osloboðenje - kojeæe doæi.S tim rijeèima Siniša izaðe iz tamnice.Nera je gledala za njim, a njezino je srce pitalo razum:"Zašto on sve to èini za mene?..."U BEÈUU Beèu vrvi svijet. Ulicama hrle djevojke u svilenim šeširima, gospode u baršunastim ogrtaèima. Svilene odjeæe lepršaju oko njih i pobuðuju pozornost kavalira što se žure iz jedne ulice u drugu. Koèija se s koèijom prestiže. S veselim smiješkom na ustima susreæu se Beèani kao da svaki od njih uvijek slavi samo blagdan.Nedaleko od carskog dvora stoji mali grof Franjo Èikulini. Odjenuo se u najsveèanije odijelo hrvatskog velikaša. Njegovo djevojaèko lice, oko kojega leprša plava kosa, bijede je nego ikad."Kako su svi ti ljudi oko mene sretni!", šapæe on. "Samo ja moram snositi tolike boli. Svi ljudi idu vedra èela - samo ja nosim žig..."- Zašto ste tako blijedi? - zapita ga Filip stojeæi uza nj. -Otkako smo ovdje, neprestano se uzbuðujete. Rado bih znao što vam je na duši.


MALLEUS MALEFICARUM

- Nije to mala stvar, dragi Filipe, što imam da izvedem. Neprestano se plašim da neæu uspjeti...- Ne bojte se, ova vaša odora vrijedi više nego sva odvažnost. Kad vas samo vide da ste poletjeli kraljièinoj koèiji, kraljica æe spaziti vašu plemiæku odoru i neæe proæi a da ne zapita tko ste, što ste i što želite. Samo, ako se kraljica izveze u zatvorenoj koèiji - onda æe biti zlo.- Veæ sam nestrpljiv. Izgubili smo tri dana, a kraljica se nijepovezla u šetnju. Hoæe li danas?- Htio sam se propitati negdje oko dvora, ali bi to bilo sumnjivo - reèe Filip. - Ali još nije doba. Kraljica uvijek izlazi uèetiri sata. Poðite, idemo dotle u jednu gostionicu.U gostionici naruèe vina i nešto za jelo. Jedva su zagrizli, kad opaze da su u gostionicu ušla tri hrvatska ðaka. Jedan je od njih mladi Stiller, sin lijeènika Stillera.Kad su opazili Èikulinija, uèinili su se kao da ga ne vide. Mladog se grofa to teško kosnulo. Odloži jelo i obori oèi. Najednom Cikulini ustade i pode prema Stilleru koji je sjedio za stolom sa svoja dva druga i pruži mu ruku. Stiller ga pogleda, ali ne prihvati grofovu ruku.Mladiæ zadršæe, pa je trebalo nekoliko èasaka dok je smogao rijeè.- Zašto to èiniš, druže moj? - upita slomljenim glasom.

- Suvišno je da me pitaš.- Ti, dakle, vjeruješ Dvojkoviæu?- On je najbolji prijatelj tvoje majke pa vjerojatno neštozna. Ali uzmimo da mu i ne vjerujem - nije li sumnja posveopravdana? Nisu li nas uhvatili u stupici upravo s onom crvenom svjetiljkom kojom si nam ti imao dati znak da semožemo mirno iskrcati? Istina, oni su te zatvorili s nama, alisamo prividno. Nisu li te sada pustili na slobodu iako si pucaona Dvojkoviæa?- A zašto sam pucao na njega?

-Valjda zato što te odao. Èemu se uzrujavaš? Daj nam dokaza da nisi baš nièim sudjelovao pri tom izdajstvu, dokaži nam da je Dvojkoviæ lagao pa æemo ti svi pružiti ruke i moliti te zaoproštenje. Dajem ti rijeè.Grudi mladoga grofa sapinjale se, pred oèima mu se smraèilo, a tijelo mu se poèelo trzati. Posrne i sruši se.Svi pohitaše k njemu, polise ga hladnom vodom da ga do-zovu k svijesti.- Nisi mu smio ništa govoriti - ukori Stillera jedan od drugova. - Znaš daje bolestan kao suhi list na drvu - a možda gato ipak peèe.Kad se Franjo probudio iz nesvjestice, razabrao je da leži na gostionièkoj klupi. Uza nj je stajao Filip s gostionièarom i njegovom ženom, a podalje pokraj vratiju opazi Stillera i njegova dva druga. Prvi pogled padne na drugove. U tom pogledu kao da se zrcalila duboka, beznadna bol. Okrene se Filipu i šapne:- Idemo!Dok je grof prolazio kraj Stillera, bijaše tako blijed i slomljen da se drugovima oèito sažalio. Vani na ulici grof stade tako brzati da gaje Filip jedva stizao.- Samo, hoæe li danas kraljica u šetnju? - pitao se Filip.Filip je nastojao da grofovu pozornost svrati na nešto veselo, na kakvu lijepu damu, zaustavljao se pred duæanima ne bi li ga razvedrio i trgnuo iz njegove šutljivosti. Uzalud. Franjo nije odgovarao, nije ni u koga gledao, samo je žurio naprijed gore-dolje ulicom kojom je morala proæi kraljièina koèija.Kad bi kraj njih projurila kakva koèija, stao je i zapiljio oèi u noge hitrih konja. Kao da za nj na ulici nije postojalo baš ništa do jureæih konja.Filip razabere da se grof trgne na svaki topot konja. Nekoliko puta potrèao je na cestu i doèekao koèije tako blizu da su mu se gotovo dotaknule velikaške odore.

Ji

"J "vy&A"*L>.k,: i1


MALLEUS MALEFICARUM

"Sigurno prouèava kako æe u koèiju baciti pismo", pomisli Filip. "Kad samo ne bi bio tako uzbuðen!" Veæ su po stoti put prošli ulicom gore-dolje, kad se izdaleka

zaèuje štropot koèije. Grof Cikulini opazi da su ljudi na ulici zastali, da gledaju za koèijom, a muškarci skidaju šešire. Na grofovu se licu pojave crvene mrlje, a zjenice mu se rašire.- Evo kraljice!Filipov poklik lecne Franju. U prvi se èas skamenio, a onda skoèi naprijed, pode na cestu i izvadi pismo što gaje otac Smole napisao za kraljicu.Filip pode za njim i stane kraj njega.- Propali smo! - šapne. - Koèija je zatvorena. Pismo se nemože baciti u koèiju.- Pusti me - okosi se na njega grof. - Ostani otraga!Filip ga posluša, a u sebi pomisli:"Pravo je dijete! Sve u njemu igra što æe vidjeti kraljicu."Koèija se približavala.Sve se više blistao zlatni vijenac na krovu koèije.Franjo je stajao na cesti, upiljio svoje plave oèi u bijelce što su, ponosno dižuæi glave, u sjajnoj ormi hitali niz ulicu. Pred Franjinim oèima nesta svijet i kuæa. Vidio je tek zlatni vijenac na krovu koèije ispred koje su obijesno skakala èetiri bijelca. Pred oèima mu se njihove noge umnožile, rasle i produživale se. Sve se u njemu potreslo, a u ušima mu se prièinjalo da koèija grmi, a zemlja se trese.Filip opazi da je grofovo lice problijedilo poput mramora. Koèija je veæ bila tu, posve blizu, samo još dva-tri trka, i konji æe proletjeti kraj grofa, a on neæe moæi baciti pismo jer je koèija zatvorena staklom."Što kani?" protrne Filip.U isti mah grof se nagne, poskoèi pred konje, sruši se i nestane pod kopitima bijelaca. U tili èas nastane silna vreva.Vrisak žena, zapomaganje Filipovo, strka ljudi - sve se to zbilo u nekoliko trenutaka. Koèijaš trgne uzde, konji su stali.

Iz koèije iskoèi visok mladiæ, potrèi k prednjim konjima, u-hvati nogu lijevog konja i skine je s grudi mladoga grofa.- Drži dobro konje! - vikne koèijašu.- Izvucite ga van, ali oprezno.- Mladi car Josip - šapæu ljudi gledajuæi u mladiæa koji setrudio oko mladoga grofa i davao naloge.- Stoje, Josipe? - zaèuje se iz koèije kraljièin glas.Svjetina je uzbuðeno gledala èas kraljicu i mladog cara, èasopet nesretnog mladiæa ispod nogu konja.- Velièanstvo - tiho æe sin majci - pregazili smo nekogplemiæa.Marija Terezija izaðe iz kola.Garda opkoli koèiju i potisne svjetinu.- Evo ga! - upozori car kraljicu. - Izvukli su ga ispodkonja.Dva muškarca nosila su grofa koji se nije ni micao. Obje su mu ruke visjele, a u desnici je grèevito stiskao veliko pismo, okrvavljeno vlastitom krvlju.- Zar ga nisi vidio kad je prolazio ulicom? - strogo æe kraljica koèijašu.-Vaše velièanstvo - odvrati dvoranin umjesto koèijaša skoèivši s prvog sjedala - on se bacio pod konje. Kraljica pogleda mladiæa.- Nije moguæe da se bacio pod konje!- Jest - odvrati nekoliko glasova.Jedan dvoranin priðe kraljici i reèe:- Velièanstvo, tu medu svjetinom stoji sluga ovog plemiæa.I on tvrdi da se njegov gospodar sam bacio pod konje.- Dovedite slugu!Dvoranin poðe do Filipa i dovede ga pred kraljicu.- Tko je taj plemiæ? - upita kraljica Filipa.- Grof Franjo Cikulini, velièanstvo - odgovori on ponizno.- Ti veliš da je sam skoèio pod konje?


MALLEUS MALEFICARUM

- Jest, velièanstvo.- A zašto?- Htio je u koèiju vašeg velièanstva baciti neko pismo, akad je vidio da je koèija zatvorena i da neæe uspjeti, odluèioje žrtvovati svoj život, samo da pismo doðe u ruke vašegvelièanstva.- Gdje je to pismo?- Eno, još ga drži - reèe Josip.- Dajte ovamo! - reèe carica.Jedan dvoranin pohita k teško ranjenom grofu i uzme pismo.Kraljica pogleda naslov, razmota i proèita. Lice joj se smrkne. Onda naloži dvoraninu:- Ponesite grofa odmah u bolnicu i poruèite u moje ime lijeènicima neka upotrijebe svu znanost kako bi spasili mladica.- Živjela kraljica! - klikne narod stoje stajao okolo. Kraljica se uspne u koèiju i zajedno sa sinom odveze natrag u kraljevski dvor.U prostranoj sobi beèke bolnice sklopljenih oèiju leži grof Franjo Cikulini. Lice mu je blijedo i prozirno kao da gaje smrt pomilovala veè objema rukama.Lijeènici su ga dozvali k svijesti, ali njihovo zabrinuto lice pokazuje Filipu koji sjedi do grofovih nogu da nemaju nade u njegov spas. Filip je dozivao u pamet sve one èasove što ih je proveo s grofom, poèevši od ranog jutra kad je s njim pošao na put u Beè. Sjetio se kako je mladiæ projašio Kapucinskim trgom, pogledao palaèu svog oca, nekadašnje vlasništvo Petra Zrinjskoga, i tužno prošaptao: "Ovu palaèu nikad više neæu vidjeti."Shvaæao je njegovu uzbudenost ova dva-tri dana u Beèu i njegovu sutljivost. Sad je znao zašto je neprestano silazio na cestu, zurio u konje, zašto je drhtao i blijedio i trèao ulicom gore-dolje.

Gradom se proširila vijest o mladom hrvatskom plemiæu koji se bacio pod kraljièinu koèiju. Stiller i njegovi drugovi takoðer saznaše za to i pohitaše u bolnicu da èuju što se dogodilo s njihovim zemljakom s kojim se tek prije sata onako nemilo sukobiše u gostionici. Kad su ušli u grofovu sobu, pode im u susret Filip.- Dakle, istina je što ljudi vele? Bacio se pod koèiju.- Jest! Samo zato da u kraljièine ruke doðe molba za Neri-no pomilovanje.Ðaci su zurili u pod. Šutjeli su. Nisu se usudili ni pogledati u Franju. Njegovo teško disanje provlaèilo im se kroz dušu kao teški ukor.U sobu uðoše dva lijeènika i stadoše nešto pripremati oko bolesnika.- Molim da se malo pomaknete u kut - reèe jedan lijeènikðacima - dolazi kraljièin osobni lijeènik.Jedva su se povukli, kad u sobu uðe stariji gospodin srednjeg stasa, mudrih pronicavih oèiju iz kojih je virila hladna promišljenost. Bio je to osobni lijeènik Marije Terezije uèeni Holandanin Van Swieten.Lijeènici rekoše Van Swietenu da je grofu zdrobljen cijeli prsni koš i saopæe mu kakve je sve zadobio unutarnje ozljede. Van Swieten ga još i sam pregleda i reèe:- Siromah, skupo je platio kraljièinu milost.Grofa su te rijeèi probudile.- Kraljica æe, dakle, uslišati našu molbu? - prošapæe on iotvori oèi.- Jest, mladi èovjeèe - odvrati Van Swieten. - Kraljica je od

redila da se povede nova istraga o krivnji mlade kontese i o-stalih optuženih vještica u Hrvatskoj.Oèi mladog grofa zasjaše:- Sad mogu mirno umrijeti!-Vi ste zaista korisno uložili svoj život. Ipak, šteta je za vas - reèe Van Swieten. - Kraljica vas po meni pozdravlja.


MALLEUS MALEFICARUM

- Sad sam sretan kao nikad u životu.- Zbogom, mladiæu - reèe Van Swieten opraštajuæi se.- Samo da kraljièina rijeè ne doðe u Zagreb prekasno. Akokontesu stave na muke, zauvijek je propala. Osakatit æe je...- Ako zlonamjernost nije prekoraèila granice, onda æe vla-darièin glas stiæi na vrijeme - reèe stari lijeènik, pruži Franjiruku i izaðe.Kad ðaci ostadoše s Franjom nasamo, priðe mu Stiller. Èikulini ga tužno pogleda.- Mislim da sam ti pružio dokaz da je Dvojkoviæ lagao -reèe on.- Franjo, valjda te nisu moje rijeèi?...- Ne, tu sam odluku donio veæ iz Zagreba. Nisam posve nevin, ti si ipak imao pravo.- Što to veliš, Franjo?- Èuj me. Ljudi vele da su grofovi Èikulini izdajstvom stekliimanje Petra Zrinjskoga.- Ta se pripovijest rodila u zraku, tek onako kao svakadruga.- Svejedno je, ja sam ipak izdajica.- Franjo, strašno je što govoriš...- Idi u Zagreb i pitaj moju maæehu nije li u snu prisluškivalašto govorim. Da, da! Dok sam bio budan, nitko od mene nebi mogao išta doznati - ni na muèilima. Ali kad usnem, ondakao da sa mnom vlada neko prokletstvo!-1 tako je Dvojkoviæ saznao za naš plan?- Samo tako... Alija sam u sebi ubio prokletog izdajicu, bacio sam ga pod kopita kraljièinih konja - i sad sam se oslobodio. Sad me više neæete prezirati?- Oprosti nam, Franjo. Tko bi sve to slutio! Zašto nam nisirekao?- Zar biste mi vjerovali? Samo svojim životom mogao samiskupiti vaše poštovanje... i povjerenje...

Grof nasloni umornu glavu na jastuk. Ðaci su stajali uza nj susprežuæi suze. Stiller je bio nemiran. Najednom se odluèi:- Franjo! Uvrijedio sam te danas i nisam ti dao ruke.- Samo mije sada podaj, pa æe sve biti u redu...Mladiæ uhvati pruženu grofovu ruku, sagne se nad nju i brižne u plaè...- Ah, druže, kako mi to godi. Te suze padaju na moju dušu kao tiha kiša na uvelo lišæe. Da su barem sada ovdje i onidrugi... I Tito i Francesko da mi barem i oni pruže ruku, prijenego što umrem... Kao tada kad smo se sastajali u maloj kolibi u Remetama, kad smo vijeæali o svojoj osnovi kako æemopreporoditi praznovjerni narod, kako æemo raditi za prosvjetunašeg puka. A sad? Gdje su svi moji lijepi snovi?...- Oni su postali djelo. Ti si im dao život, udahnuo si im svojvlastiti život. Ti si svojim životom otkupio pravdu iz okova

strašne zablude praznovjerja. Nad tvojim grobom podiæi æeRemetinci spomenik slave.Oko Franjinih usta zatitra smiješak, jedva zamjetljiv kao da sluša sanjivu slatku glazbu s onog svijeta. Onda prošapæe:- Daj mi, druže, još malo svoju ruku... Tako, sad mije dobro.. . Sad znam da mi svi vjerujete, da me opet volite.Stiller se sagne i pritisne malu bijelu grofovu ruku na svoja usta.- Koliko sreæe!... Recite mi, prijatelji moji: zar ne da me ugrobu neæe dostiæi muke što sam ih pretrpio ovdje? Neæu vidjeti kako odrubljuju glavu Petru Zrinjskom?Njegovi su prijatelji šutjeli i suznim oèima gledali kako se iz mladih grudi dijeli bolesna duša.- Filipe, priði bliže... - mahne grof Filipu.Filip se sagne nad grofa, a ovaj mu šapne:- Kad doðeš u Zagreb, pozdravi mi Neru i reci joj: ako nemože ljubiti Sinišu, ne smije ljubiti nikoga!... Reci joj da samtako silno želio umrijeti, da sam tako - tako - rado umro...


MALLEUS MALEFICARUM

Zbogom, mili drugovi... Dajte mi još jednom ruke...! Stisnite ih èvrsto -još èvršæe - tako - sad mije lijepo - sad mije ugodno... Pozdravite onu kolibicu u Remetama, sazovite onamo sve drugove i recite im da nisam imao opako srce, nego da sam bio nesretnik.Mladiæeve oèi najednom se rašire i prestravljeno upilje u zid.- Vidite, ondje daleko! To je opet - on, Petar Zrinjski. Kakva muževna glava... kako ponosna, kakve oèi! - Gleda me,zuri u me!Grof zatvori oèi, a lice mu odavalo stravu.- Sad su ga doveli na stratište. Krvnik ide - krvnik!Grof se stao bacati. Strašan vrisak prodre iz njegovih grudi.Stiller ga uhvati za ruku.Oèi umiruæeg mladiæa zaustaviše se na njemu. On mu pruži i drugu ruku i smiren klone na jastuk stišæuæi ruke svog prijatelja...Malo po malo stisak je bio sve slabiji i slabiji...Oko njega stoje prijatelji nijemi, gledaju ga bez daha osjeæajuæi daje sada iz mladog tijela prhnuo duh - kao prašak što ga odnese vjetar s proljetnog cvijeta.Kroz prozor provirilo proljetno sunce i poljubilo oproštajnim cjelovom èelo posljednjeg potomka grofova Èikulini.UROTASvaka novost na Grièu prošla je kroz duæan Andrije Palèiæa. Tu su se sastajali svi muški i ženski brbljavci na èašicu ko-movice i komadiæ svježeg bijelog kruha. Otkako je duæan Ba-rice Cindek bio zatvoren, kupovao je svijet kruh kod Palèiæa, pa je on sada bio veoma zadovoljan stoje svjedoèio protiv Ba-rice i tako se riješio opasnog takmaca.

Samo se nije usudio izlaziti na ulicu. Kad se uveèe vraæao iz duæana, uvijek ga je pratio prijatelj Puncer ili njegova dva grabanta. Palèiæ je drhtao pred gumbarom. Njegovo blijedo lice, na kojem se ukoèila duboka bol i jad na cijeli

svijet, pratilo je Palèiæa danju i noæu. Svake je noæi snivao kako mu je skoèio za vrat i kako ga guši.Najsretniji bijaše preko dana kad je u njegovu duæanu sjedio krvnik Puncer s grabantima. Onda se nije bojao gumbara. A veæ su prošla dva tjedna otkako krvnik s grabantima sjedi kod Palèiæa i pije. U tornju nema posla, pa cijeli dan sjede ovdje.S njima je i Mikica. Ruke mu iskoèile iz kratkih rukava kaputa, na njih je naslonio svoju šiljastu glavu i buljio preda se. U malom zagušljivom prostoru vlada zlovolja, mrzovolja.Na vratima se nenadano pojavi jak, pristao èovjek prosijede kose i brade. - Dobro jutro, kume! - pozdravi Puncera.- Gle! - reèe Mikica - to je kljuèar sisaèkog grada.- Jest, ja sam gospodine - ponizno æe Grga uzdahnuvši.- Dakle, vas su isperjali preko zida.-Bogmejesu, gospodine!

- Pravo vam budi! Niste se smjeli tako glupo pustiti prevariti od kapetana.- On je pobjegao, ali me nije prevario.- Beno! On ti se prikazao kao Hasan.- Zar meni? Nisam ja bilo tko. Nikad ne vidio zvijezda nisunca ako Hasana nisam vidio svojim oèima. Vidjeli su ga imoji susjedi kako je veslao. Ali gospoda od Kaptola razljutilase na mene pa me otjerali jer se grofica Auersperg veoma ra-srdila. Pa što sad imaju? Smrt bi kapetana našla i u gradskojkuli. A kako je u Zagrebu? - pita Grga.- Kako? Ne može biti gore. Gradski sudac je šenuo pameæu...- Što, vraga?- Kako nije kad veæ dva tjedna èuva u tornju vještice i ne daih muèiti, a mi tu sjedimo bez posla i zaslužbe.

5* ->


MALLEUS MALEFICARUM

- A zašto ih, nesreæa, ne da muèiti?- Jer je odnekud iz Švapske došao neki strani krvnik pa æeih on tobože bolje muèiti nego mi. Krajaèiæ misli da on umijebolje natezati užeta i jaèe stezati španjolske èizme nego ja -reèe bijesno Puncer.- Je li moguæe? Pa zar još uvijek nije muèio vještice?- Nije, hulja. Dao je praviti razlièita muèila kod kovaèa Fun-teka, a svaki put to još nije dobro, svaki se dan nešto popravlja, a sve zato da hulja zavuèe muèenje. Vele da svaki dan štoje ovdje dobiva dvije forinte.- Ništa ne radi, a ipak dobiva plaæu.- Gdje stanuje? - upita Grga.- U tornju. Nitko ne može k njemu, samo sudac Krajaèiæ. NiDvojkoviæ, ni Sale ne smiju k njemu.Kaže da ne smije ni s kim govoriti, neprestano moli, a Smole ga svaki dan prièešæuje.- Pa kako æe dugo trajati gospodstvo tog krvnika?- Dok mu ja ne stanem na vrat - povièe Puncer i udari postolu da sve èaše zazveèaše, a boca se prevrnula.Svi su iznenaðeno pogledali Puncera.

- Kad on ovako lupa po stolu, bit æe zlo - šapne Palèiæ svojojženi. - Taj æe stranom krvniku skuhati poparu, vidjet æeš.Sve se više ljudi skupljali u duæan, kupovali hljeb i pili ko-movicu. Kad je došao zvonar sv. Marka, posjetitelji pohite k njemu. Njegovo je lice odavalo daje opet donio novosti.- Stoje, Žajleru? - upita Mikica. - Zar opet nešto znaš?- Ove noæi provalile su coprnice u gradsku opæinu. Svakidan nešto pokradu.- Je li se još ikad dogodilo toliko provala i razbojstava kaou ovih èetrnaest dana? Ha? - upita Puncer i pogleda blistavimoèima sve prisutne izazivajuæi odgovor.- Istina je - potvrde drugi plaho, nešto iznenaðeni timotkriæem.

- Kako coprnice ne bi gospodarile kad su tako slobodne!Sjede èitav dan u tornju, hrane se i smišljaju kakvu æe novupsinu uèiniti u noæi, a sve to za volju stranca krvnika.- Idemo gradskom sucu - vikne Zajler. - Jesmo li mi, dovraga, graðani ili nismo? Mi smo ga izabrali za suca pa imamo pravo tražiti da coprnice stave na muke.- Tako je, ovo se ne da trpjeti - upadne Palèiæ. - Još æe inas orobiti.Palèiæka je pomogla, a grabanti, Puncer, Mikica i svi koji su sjedili u malom zadimljenom duæanu poèeše se sve više uzbuðivati i psovati gradskog suca.Uzbuðenje iz duæana prenijelo se do popodne po èitavom Grièu, tako da se predveèer svjetina skupila pred stanom suca Krajaèiæa i stala bijesno vikati.- Gdje je sudac? Na muke s vješticama!Ali suca nije bilo kod kuæe. Mala Sanda izašla je pred svjetinu i blijeda i prestrašena. Onima koji su stajali u prvom redu rekla je da otac nije kod kuæe, daje nekamo otputovao po poslu i da æe se vratiti tek sutra. Sad je svijet pošao k tornju, galamio i lupao po vratima stražarnice vièuæi:- Provalite vrata, idemo sami u toranj.- Razapet æemo ih na muke mi, kad neæe gradski suci.- Razrušite toranj!- Van s coprnicama! Vodimo ih na lomaèu! Neka izgore uplamenu, proklete utovljene nesnage!Veæ je oko tornja i Kamenitih vrata padao mrak, a svjetina je još vikala. Notar Sale poslao je pandure da èuvaju toranj, ali ni ovi se nisu baš nimalo uzrujavali i potiskivali svjetinu. Sve se nešto dogovarali i šaputali.Vrata stražarnice bijahu zatvorena.Andrija Puncer, èetiri grabanta i Mikica zavukoše se meðutim u komoricu u kojoj su se obièavali odmarati poslije muèenja.

MARIJA JURIÆ ZAGORKAPuncer je pisao na debelom papiru, a ostali su gledali u pero.- To je posljednji raèun. Kad nam ovo isplate, onda nemaviše nikakve zarade - reèe Puncer.- Daj ovamo raèun da ga odnesem na opæinu neka nam isplate - reèe Mikica.Krvnik još jednom proèita svoj raèun što gaje imao za svaku vješticu predložiti gradskoj opæini. Glasio je:"Za muèenje Jelene Kušenke potrossil szem: Item grabantom 36 forinti. Item dal szem za sveche kaj smo ju pekli 12 den. Item dal szem gda su babu žgali polag vina oficialom 20 den. Item henkaru polag vina, kruh i meszo 12 den. Item stražarom i dvem grabantom, gda su babe mucsili 12 den. Od 20 deczembra do 20. janera dal szem coprnici szaki dan dva groscha za kruh 1 for. 60 d. Na 20 janera, gda su babe Marija Vugrinec i Kušenka na mukah bile, potrosil szem za vino grabantom i henkaru 32 den. Na 14. februara dobil je henkar za mucsenje bab

4 puta vino, kruha i szira 25 den. Na 1. marta pocseli smo hraniti dve coprnice Baricu Cindek i Neru Keglevich. Vszaka je dobila grosch na dan za kruh 20 den. Pokehdob 14 danov nemam poszla proszim da sze ov raèun isplati.Andrija Puncer, varoški henkar."Kad je krvnik proèitao i uvjerio se daje sve u redu napisano, složi papir.- Sve me je strah da æe sudac namjestiti ovog novog stranog krvnika, ali onda æemo i mi grabanti otfrknuti - reèe jedan grabant.- Bukvane! - izdere se na nj Puncer. - Ova zemlja nije rodila krvnika kakav sam ja i nikad neæe mene nitko odavle maknuti jer-onda...- Ne bojte se. Još æemo danas muèiti groficu - utješi ih Mikica i otvori vrata.- Èujete li viku?

M A L L E U S M A L E F I C A R U M- To su Grièani. Dakle, uspjeli su.- Sad je sve u redu.- Suca si otpravio.- Jesam - odvrati Mikica. On u Bukovcu vodi istragu o co-prnicama koje su orobile groficu Draškoviæ. Rekoh mu da segrofica ljuti što još nije bio ondje da presluša ljude i on se odmah odvezao onamo!- Dobro! Sad smo mi tu gospodari. Stavit æemo sve vješticena muèila.- A što æe reæi sudac? - upita jedan grabant.- Zašto imaš tako veliku lubanju kad si tako glup? - izderese Puncer. - Kad se sudac vrati, reæi æemo mu da je svjetinahtjela provaliti u toranj i zapaliti njegovu kuæu ako coprnicene metnemo na muèila pa æe šutjeti i platiti svakome njegovuzaradu kao obièno.- A onaj strani krvnik?- S njim æemo biti odmah gotovi. Doðite!U sobi nad tamnicom vještica sjedi Siniša. Ljubièasta halja, crni šešir i povez s oka leže na stolu. Mjesto vojnièkog odijela dao mu je otac Smole od samostanskog krojaèa produžiti jedne svoje hlaèe i prsluk preko kojeg je odjenuo ljubièastu ha-lju i skinuo je samo onda kad se zakljuèao u sobi nad tamnicama.Samo kad je odložio halju njegov je stas podsjeæao na nekadašnjeg lijepog Sinišu, naoèitog kapetana Trenkova bataljo-na. Njegovo lijepo i mlaðano lice obasuše guste dlake i nagr-diše ga. Oèi su mu upale, a kosa neuredna i nepoèešljana pada mu sve do ušiju. Èelo su mu nabrale brige i boli, lice uve-nulo kao nakon neprospavanih noæi, a oèi mu upale i smrknuto gledaju po pustoj sobi strašne kule.Èekao je oca Smolea. Svake veèeri dolazio je kapucin k


MALLEUS MALEFICARUM

njemu i tobože ga ispovijedao, a svako jutro da ga, tobože, prièesti.Na vratima netko tiho pokuca i zovne:- Otvorite, pobožni èovjeèe. Dolazi ispovjednik!Siniša je poznao glas oca Smolea, ali je ipak brzo obukao halju, metnuo na oko povez, a na glavu šešir i tek onda pošao otvoriti.Kapucin je ušao tiho i oprezno. Siniša ga zabrinuto pogleda:- Još uvijek ništa?- Ništa - odvrati Smole, ispod halje izvadi omot mesa ibocu vina i stavi na stol.

- Što se to moralo s njim dogoditi?- Možda nisu na vrijeme stigli u Beè?- Ja sam toèno proraèunao vrijeme kad bi mogli stiæi izBeèa.- Budimo strpljivi, ja se èvrsto nadam. A kako je njoj?- Neprestano šuti i zuri preda se. Samo katkad razgovarasa mnom, a onda joj glas, tako mekan, postane i tužan... Kaoda se više ne uzda u svoju slobodu.-A vi?- Pomislite oèe, ja sam tu u ovoj sobi, a ona dolje u tamnicina slamnjaèi i ne smijem joj nièim pomoæi. Jedino ako joj dammalo jela ivina.- Ovo je èekanje zaista strašno - reèe Smole. - Cijele noæine spavam, a usnem li, uvijek snivam da vidim kraljièinu koèiju kako hrli kroz beèke ulice, a mali nespretni Èikulini stojiblijed i prestrašen ispred koèije i ne može u nju baciti pismo.- Mene ti sni muèe i na javi.-Vi još uvijek niste spavali?- Odvikao sam se od sna. Bojim se. Krvnik Puncer me gledastrašno, a nije ni èudo. Ako sucu reèem da se odrièem svojeplaæe za muèenje, mogao bi posumnjati zašto hoæu da radim

badava. Ali svejedno. Sad to ne može više dugo trajati. Vijest iz Beèa mora doæi, osim ako obojica, i Filip i Èikulini, nisu na putu stradali.Dok su ovako razgovarali, iznenadi ih buka i vika stoje dopirala kroz debele zidove kule.Siniša skoèi k prozoru. Prva mu je misao bila da je stiglo nešto iz Beèa. Ali kad otvori prozor, provališe u sobu povici izvana:- Na muke s coprnicama. Mi æemo ih spaliti sami kad neæesudac!Siniša i Smole se pogledaju. Razumjeli su se.- Nahuškali su ljude - reèe Smole.Vika je bivala sve zaglušnija a kroz toranj tutnjili udarci svjetine po željeznim vratima.- Poðite, oèe, do suca, a ja idem k njoj. Meni sve nešto velida nam prijeti velika nesreæa. Samo sudac može umiriti svjetinu. Žurite se jer ako provale u toranj, izgubljeni smo.Siniša otvori vrata. Tu su se kroz pod spuštale drvene stube, sliène ljestvama kojima se Siniša spuštao u tamnicu, a dale su se prisloniti i opet odnijeti. Ali kad je otvorio vrata u podu, opazi da su ljestve nestale.- Što to znaèi? - klikne Siniša. - Netko je odnio ljestve?Siniša pohita prema vratima kroz koja je ušao Smole, otkljuèa ih i htjede poæi stubama u stražarnicu. Ali vrata bijahu izvana zakljuèana.- To je urota - reèe Smole.Siniša malo razmisli. Uzme sa svog ležaja pokrivaè, smota ga i sveže za nogu željeznog ormara, onda se oboruža s dva pištolja što ih je sakrio u sobi, uhvati kraj pokrivaèa i spusti se. Visio je u tami. Tlo hodnika bilo je još daleko. Neko je vrijeme èekao da mu se oèi priviknu na tamu. Sad je razabrao visinu, pa se spusti. Nije ni posrnuo, nego se zadržao na stijeni. Onda se uputi u Nerinu æeliju. Kad je htjede otkljuèati, padne mu ruka u prazan prostor. Vrata su bila otvorena, razvaljena.

ffr1?.



Srce mu se stislo. Oèajan ode u tamnu æeliju i zovne:- Nero!Ali mu ona ne odgovori. Slamnjaèa je bila prazna. Nera je nestala.Strašna slutnja obuzme Sinišinu dušu. Sune iz æelije i po-hita prema muèilištu.Do njega dopre Nerin glas: - Što hoæete sa mnom?Siniša bane u muèilište.Dva grabanta vukla su Neru prema muèilima.Krvnik Puncer stajao je u sredini prekriženih ruku, a Mikica je sjedio uz mali stoliæ držeæi u ruci pero kako bi bilježio, kao i uvijek, kad je koja vještica bila na mukama.- Sto to radite? - upita ih strogo Siniša stojeæi na vratima iuspravivši svoju èudnu pojavu.Grabanti se preneraziše. Oèito se ni u snu nisu nadali da bi taj èovjek sada mogao naiæi. Krvnik Puncer okrene se k njemu i lukavom ljubaznošæu reèe:- Griè se pobunio što coprnice još uvijek nisu na mukama, atoliko su nedjela posljednjih dana poèinile po cijelom gradu.- Recite ljudima - zapovjednim æe glasom Siniša Mikici -da æe vještice sutra na muèila.Mikica je bio tako iznenaðen odluènim glasom da je ustao i izašao. A Siniša je gledao Neru koja mu je oèima davala neke znakove. No on ih nije razumio, a nije htio da je pred Puncerom i grabantima što pita. Zato brzo uzme pero i napiše francuski: "Vidim da mi nešto želite reæi. Recite na francuskom kao da govorite sama sa sobom."Tada uzme papir i šapne Punceru:- Odmah æemo vidjeti je li zrela za muèenje. Bude li sadagovorila i buncala, sutra æemo zapoèeti. U tom èasu kontesaje naèas zaboravila svoju bijedu."On umije pisati?" pitao je Nerin pogled prateæi kako mu pero u ruci leti po bijelom papiru. "Zar je to moguæe? A jed-

nom je pred cijelim društvom rekao da umije držati u ruci samo srblju, a pero da nije nikad upoznao."Siniša nije opazio njezino preneraženje. Mislio je na pogibelj koja joj je zaprijetila. Kad je vidio da Puncer sa zanimanjem oèekuje što æe uèiniti s papirom, priðe k Neri i bez rijeèi joj pokaže ispisani papir.Njezino se lice ukoèi, oèi joj piljile u pismo.Zaboravila je da mu odgovori i slijedi njegov poziv. Vidjela je samo njegova slova kojima su nekad bila ispisana pisma što ih je dobivala od nepoznatog viteza.U tom je èasu zaboravila da mora odgovoriti, daje možda na kocki i njezin život. Vidjela je pred sobom ista ona slova kojima su bile napisane ljubavne rijeèi. Ipak se sabere, okrene glavu od Siniše i, zagledavši se u muèila što su visjela na stijeni, obasjana blijedim svjetlom uljanice poène govoriti monotono francuskim jezikom kao da govori sebi:- Èula sam gdje su se dogovorili da æe me staviti na muke,a sucu æe reæi da je svjetina htjela u kulu. Njima je do novcašto æe ga dobiti strani krvnik.Siniša se okrene Punceru koji je znao prilièno njemaèki i šapne mu:- Sutra æemo je staviti na muèila. Vi æete mi pomoæi prijenego što se dam na posao. Moram s vama nešto govoriti. Doðite!Puncer izaðe iz muèilišta u hodnik.- Ja znam da nikome nije drago kad tko doðe i oduzme muslužbu.Puncer odmahne glavom i reèe:- Pa dobro, ali svijet se neæe umiriti. Oni traže da se coprnice odmah stave na muèila. Èujete li kako vièu?- Sam æu razložiti ljudima.Siniša ostavi Puncera i pode u stražarnicu, otvori prozor i htjede govoriti onima koji su bili blizu, kad najednom stane netko vikati:


MALLEUS MALEFICARUM

- Ja æu ga kamenom.- Neka ide u Švapsku toviti coprnice!- Van s tim strancem, mi imamo domaæeg krvnika. Bacitega van! Svjetina je to buèno prihvatila i stade vikati:- Udrite dotepenca.U isti mah na prozor padne nekoliko kamena, a za njima se prema Siniši saspe èitava kiša. Siniša se vrati u muèilište.Kroz hodnik dopru mu do ušiju glasovi kao da tko stenje.Nije mu bilo jasno tko to stenje pa pobrza u muèilište jer su glasovi dopirali odanle. U tami opazi stražara koji mu zakrèi put.- Natrag! - reèe stražar i naperi u Sinišu pušku.Nešto se ovdje dogaða, pomisli Siniša. Svi su se urotili protiv mene, zajedno sa stražarima.Bez oklijevanja baci se na stražara kao ris, izbije mu iz ruku pušku i udari ga tako da se onesviješten srušio na pod, a onda pohita u muèilište.Nera je sjedila na muèenièkoj klupi, jedan ju je grabant držao, a drugi joj stavljao na lijepu bijelu nogu španjolsku èizmu, podstavljenu oštrim èavlima.Jedna strana èizme veæ se napola zabola u meso, a druguje pripremao da onda obje strane prièvrsti na nogu.Siniša mu bane iza leda i gurne ruku pred èavle koji su se imali zarinuti u Nerinu nogu. Grabanti se trgnu ne znajuæi u prvi èas èija je to ruka i tko im je za leðima.Siniša ih gurne, a oni, nepripravni na napadaj, obojica padnu na zemlju. Onda istrgne dio èizme s Nerine noge. Nera je sjedila blijeda, napola sklopljenih oèiju, i tiho stenjala.Dok se Siniša brinuo o djevojci, grabanti se podignu. Uto iz henkarove komorice dotrèi Puncer i Mikica i htjedoše navaliti na Sinišu. Ali on segne u prsluk, a u rukama mu bijesnu pištolji:- Tko se makne, poginut æe - vikne Siniša. - Ako se odmah

ne povuèete, postrijeljat æu vas kao pse. Mikica pogleda Punc^ra."Sad najednom zna i hrvatski, a dosad je govorio samo njemaèki", pomisli u sebi. "To nisu èisti posli."Uzbuðeni Siniša zaboravio je na svoju ulogu; zaprijetio im na hrvatskom.- Idemo u komoricu - reèe Puncer - neæe dugo trajati njegovo vodstvo, platit æe on to skupo.I oni se povuku u "henkarovu komoricu", kako su nazivali sobicu u kojoj su se krvnik i grabanti odmarali i gostili za vrijeme muèenja. Uzmakoše pred pištoljima Siniše koji ih je sproveo do praga, a kad su bili u komorici, zaklopi vrata i zakljuèa ih.Jedva što je to uèinio, pobrza na ulaz u muèilište i zatvori velika željezna vrata ogromnim zavorom. Tada pristupi k Neri koja gaje gledala široko rastvorenim oèima poput djeteta koje se neèem divi. Nikad dosad to još nije vidio i nikad to nije mogao ni slutiti.Mladiæ je upravo nije ni pogledao, veæ svuèe svoju halju, razdere rukav košulje i omota krvavu Nerinu nogu.ZAŠTO?Ona je gledala preda se izmuèenim pogledom i ne pazeæi što on radi. U tom èasu nije mislila ni na bol u nozi ni na to da joj povija ranjenu nogu. U njezinu blijedom licu odražavalo se neko nijemo preneraženje.Kad joj je povio ranu iz koje je tekla krv, tiho je upita:- Je li vas jako boli, Nero?

Ona ne odgovori. Siniša se sagne i pogleda joj u široko rastvorene oèi što se upriješe u crni zid na kojem su visjela muèila.


MALLEUS MALEF1CARUM

- Obuzeo vas je strah? Smirite se. Više vas neæe dotaknutiruka krvnika. Samo još malo izdržite, molim vas. Dosad steme svaki dan slušali i pouzdavali se u moje rijeèi. Zar vas takosilno muèi bol u nozi? Ili ste se prestrašili daljnjih muka?Ona zanijeèe glavom.- Zašto ste tako problijedili, zašto vam je pogled tako preneražen?- Siniša!- Sto želite reæi?- Zašto vi to sve èinite za mene?To pitanje snašlo ga kao grom. U grudima kao da su ga sa-pela kliješta, srce se prestrašeno sakrilo i utihnulo, a sva krv u tijelu kao da mu se sledila.Šutio je i blijedio... A onda, zureæi preda se, Nera tiho nastavi:- Nekad, još neki dan, mislila sam da ste se posvetili samojednom cilju: otkupiti svoj grijeh što ga poèiniste na mojojmajci. Ali sada, od danas...Rijeè joj zastane.Duboka šutnja zavlada u tamnim zidinama muèilišta. Nisu se èuli grabanti u komori ni svjetina pred tornjem. Samo mala uljanica tinjala je na stijeni i njezin se plamièak sagibao k njima kao daje radoznao zašto šute.Nera se sretne sa Sinišinim oèima, dubokim, tamnim i tajanstvenim. U njima je poèivala njegova zatajena, izmuèena ljubav.Ona šapne drhtavim mekim glasom:- Moji su èasovi izbrojeni, ali prije nego što umrem, radobih znala zašto - zašto?Njezin mekani topli glas zavukao mu se u svaku žilicu snažnog tijela. Dugo zatajivana, teško izmuèena, uvijek odbijana i uvijek krvavo vrijeðana, njegova iznemogla ljubav klonu a da se nije mogla oduprijeti.

Slabost i ganuæe preliju mu dušu. Njezin glas poput sunca otopi njegov ledeni ponos...Nešto kao da ga je pritislo o zemlju. Padne na koljena do njezinih nogu i pokrije lice rukama. Sva zatajivana bol provalila je sada iz njegova srca kao što divljom snagom provaljuje dugo zadržavana bujica.Sustežuæi dah i dršæuæi cijelim tijelom Nera je gledala kako pod težinom neizmjerne boli podrhtavaju njegova jaka ramena...Nehotice, besvjesno položi ruku na njegovu glavu.- Siniša, ja bih morala pred vama kleèati i svojim suzamavaše zaustaviti... Ali odveæ su mi drage i skupocjene...Siniša podigne glavu i pogleda je u lice. Preobraženo je osjeæajem beskrajne odanosti. Njihovi se pogledi susretoše i stopiše u jedno. U dodiru njihovih zjenica zadršæe ljubav što u taj èas ne osjeti ni èeznuæa, ni strasti, ni težnje ni želje - ljubav što se rodila u patnjama.Ni ruke im se nisu dotakle ni usta primakla. Samo se suze u njihovim oèima nijemo zagrliše èistim zagrljajem. Nijedno nije progovorilo. Kao da su oboje željeli da se taj trenutak vine u vjeènost.Tad netko lupne po vratima divljom snagom. Kroz tamno strašno muèilište zatutnji prijetnja. Oboje se trgnu.Siniša skoèi i pohita do vrata komorice, ogleda bravu, a onda se vrati Neri.- Ne bojte se. Vrata su željezna, brava jaka. Neæe ih razbitiPuncerove jake mišice.

- Ipak, dugo to neæe trajati. Doæi æe muèitelji. Siniša, dajtemi otrov što ste mi ga obeæali.- Obeæao sam vam, Nero, ali samo u krajnjem èasu.- Zar taj èas još nije došao?- Ne. Još se uvijek nadam u osloboðenje. Samo onda kadbi sve bilo uzalud i kad bi vas sudac htio staviti na muke, kadizgine svaka nada, samo onda...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Dajte da vidim otrov, da budem mirna.On segne u džep, izvadi dvije boèice napunjene tekuæinom i da joj jednu.- A ova druga?-Ova je za mene.- Za vas?Njezina usta kao da se bore s plaèem.- Htjeli ste sa mnom umrijeti, Siniša?- Moram, Nero. Priroda tako hoæe. Zemlja mora izdahnutikad ugasne sunce.Tako joj je pisao u onim pismima...- Bila sam bogata i obožavana kad ste to pisali... A sad hoæete da to izvršite!- Mogu li drukèije? Otpratit æu vas u smrt.- Kao što ste me pratili u svoj mojoj nesreæi! Nisam zaslužila ni vaših žrtava ni vaših patnja.- Da su bile sto puta veæe, još uvijek ne bih zaslužio ovajèas...S tolikim je zanosom izgovorio te rijeèi da je Nerina duša sva zatreperila.- Sada bi bilo najljepše umrijeti, Siniša - reèe ona.Vani se zaèuju buèni glasovi.-Veæ idu. Moja se želja ispunjava - klikne Nera.- Ne bojte se, Nero. Ta se vrata ne daju tako lako otvoriti.Dok doðu do nas, mi æemo veæ snivati u miru. Ponajprije daèujemo tko su i što hoæe.Siniša prisloni uho na kljuèanicu.Usprkos bolovima u nozi, Nera je pošla za njim i napeto o-sluškivala. Izvana su se èuli poklici i glasovi. Netko udari na vrata.Siniša prisloni uho na kljuèanicu.- Tko je tu? Otvorite?- Zašto je muèilište zatvoreno?

- Krvnik Puncer stavio je groficu na muèila.- A gdje je strani krvnik?-Valjda gore.Gibanje, trèanje. Neki su oèito potrèali gore u sobu nad tamnicom.Za nekoliko su se èasaka vratili jer je galama poèela iznova. Ali sada se èuo i glas oca Smolea kojega su oèito doveli iz gornje sobe.Siniša i Nera slušali su ne shvaæajuæi pravo što hoæe i zaštoih traže.- Razbijte vrata muèilišta! - zapovjedi netko.- Gdje je kontesa Nera?

- Filip! - kliknu u isti èas Nera i Siniša prepoznavši njegovglas. Stisli se i slušaju što se vani dogaða.- Ali, jao vama ako ste je muèili! - èuo se opet prijeteæi

Filipov glas.- Nitko nije odredio muèenje, ako nije sam Puncer.- Onda æe izgubiti glavu.- A gdje je strani krvnik?- Pošao je dolje - tumaèio je otac Smole.- Mjesta, ljudi! Pustite velikog župana i podbana.- Nero, dolazi podban. Ja slutim, to je rijeè kraljice! - klikne Siniša.- Otvarajte! U ime njezinog velièanstva kraljice, otvarajte!Siniša odrine zavor i velika željezna vrata se rasklope.U hodniku su stajali gusto natiskani stražari, notar Sale, Dvojkoviæ, veliki župan Oršiæ, a uz njega podban.Nekoliko trenutaka iznenaðeno su gledali u velikog èudnog èovjeka koji im je otvorio vrata, a lice mu je bilo tako èudno i obraslo. Dolje kraj njega ležala je ljubièasta halja i crni šešir. Povez mu se s oèiju okliznuo i visio o vratu.Podban ude. Iza tog neobiènog èovjeka opazi Neru. Veliki župan pohiti prema njoj i sav je ganut zagrli. Filip se progurao kroz stražare i ostale u hodniku, priskoèi Siniši i šapnuo mu:



- Sada bjež, dok je vrijeme.-Neæu bježati!- Prepoznat æe te, moraju te prepoznati.- Neka.Èulo se kako netko lupa na vratima komorice.- Tko je ondje? - upita podban.Siniša pode k vratima i otvori ih.Puncer, Mikica i grabanti banuše iz komorice. Htjedoše se oboriti na Sinišu, ali se prestraše opazivši toliku gospodu.- Ovi ljudi htjedoše silom, bez prisutnosti suda, staviti optuženu kontesu na muèila - odvrati Siniša.Govorio je svojim glasom, držao se uspravno kao da mu je svejedno hoæe li ga prepoznati ili ne. Svi se zgledaše.Taj im je glas bio poznat, ali je svjetlo bilo preslabo da bi mu mogli zagledati u oèi. Da Siniša nije za njih bio mrtav, bili bi prepoznali njegov glas i pojavu. Ali on je bio mrtav, pa nikome ni u snu nije palo na um da u njemu traži Sinišu.- Vaša presvjetlosti - reèe Mikica pokazavši na Sinišu - sovim krvnikom nisu èisti posli. Još koji sat prije imao je samojedno oko, bio je pognut i nije znao hrvatski a glas mu je bioposve drukèiji. Zato smo ga htjeli i otjerati.- To nije moja stvar - reèe podban i okrene Mikici leda. -Mislili smo da æemo tu na okupu naæi suce, a kad tamo, tu seoèito nešto dogodilo. Neka to istraži Krajaèiæ. Ja neæu imatis njim posla. Evo, dajte mu kraljièino pismo i recite neka odmah sve uredi prema želji vladarice.Grof Oršiæ uzme pismo, a podban ode s Dvojkoviæem i Saleom.Veliki župan, Filip, Siniša i Nera ostadoše sami.- Kako sam te èekao, Filipe! - reèe Siniša i zagrli ga.- Bježi što prije možeš - šapne mu on.- Pusti me, Siniša ne bježi ni pred kim - tiho æe on i okrenese velikom županu Krsti Oršiæu. Poznajete li me, grofe?

- Filip mije sve rekao.

- Kad si prispio, Filipe? - upita ga Siniša.- Podveèer. Upravo kad je svjetina vikala pred tornjem. Došao sam zajedno s kraljièinim glasnikom koji je donio pismood grofa Batthyanyja.- Što piše?- Evo èitajte - reèe veliki župan. - Glasi na bana."Preuzvišeni gospodine!Njezino velièanstvo naložilo mije da Vam povjerljivo pišem i izruèim nalog naše premilostive vladarice. Svi zapoèeti procesi protiv vještica u Hrvatskoj imaju se uputiti u Beè. Njezino velièanstvo hoæe da ih ovdje ispitaju juristi i ljudi koji su vještaci u svim granama juridièke znanosti. Neka, dakle, Vaša preuzvišenost ne kasni da dade svaki takav proces, osobito sadašnji proces protiv Nere Kegleviæ, sebi predložiti i meni ga u tu svrhu odmah predati. S ostalim pak procesima koji su u teèaju ne treba zato prestati, veæ treba dalje uredovno istraživati, ali tako da se nipošto ne izreèe presuda, a još manje da se kakva osuda izvrši, veæ se ima stvar najprije meni poslati da sve to podastrem na uvid Velièanstvu. Nadalje, njezino velièanstvo želi da se tri vještice, medu njima Nera Kegleviæ, pošalju u Beè da se vladarica sama uzmogne osvjedoèiti je li zaista šta na stvari glede tih vještica. Dok to Vašoj ekscelenciji osobito na srce stavljam, ostajemVaše preuzvišenosti odani sluga grof Karlo Batthyany."Kad je Siniša proèitao pismo, pruži ga Neri koja je sjedila na muèenièkoj klupi i nijemo gledala što se oko nje dogaða. Veliki župan priðe Siniši:- Vaša je prijevara bila vratolomna i neèuvena.- Pustimo to! - upadne mu u rijeè Siniša. - Sad je najvažnije ima li vaša milost potpunu punomoæ od podbana daureduje?- Jest. Podban još uvijek sam vjeruje u vještice, pa je došaou veliku nepriliku. On neæe da ureduje protiv Krajaèiæa, pa- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

mu je zato po meni poslao ovo pismo. Èitajte pa æete vidjeti kakav vjetar puše s podbanove strane. Siniša uzme pismo koje je glasilo:"Velecijenjeni i vrlo poštovani gospodine suce! Iz privitog pisma grofa Batthyanyja, koje sam kao zamjenik bana otvorio, Vaše æe gospodstvo uvidjeti radi èega želi njezino velièanstvo da joj se procesi protiv vještica, osobito protiv kontese Nere, pošalju u Beè. Buduæi da, kako dobro razabirem, te vještice terete iskazi ozbiljnih ljudi, neka Vaše gospodstvo ne kasni odrediti da se proces toèno prepiše i meni s autentiènim potpisima pošalje da ga uz-mognem poslati u Beè preuzvišenom gospodinu grofu."- Koji to ozbiljni ljudi terete Neru? - upita Siniša proèitavšipismo.- Ne znam - posprdno æe veliki župan - ali, kako vidite, gospodin podban je zabrinut.- Glavno je da vi imate moæ odrediti neka se tri zatraženevještice što prije pošalju u Beè. Najbolje da pošaljete BaricuCindek i Krajaèiæevu služavku Doricu. Ona je skrenula pameæu, pa neka je kraljica vidi. Ali sad bismo kontesu moralismjestiti gore u sobi nad tamnicom. Ovdje je ne smijete dužepustiti.Siniša je s grofom otpratio Neru gore.Bila je to prostrana soba debelih zidova i s malim prozorom, ali je bila suha i zrak je u njoj bio snošljiviji. Nera se jedva snašla u tim prostorijama. Priviknuta na usku, mokru, zagušljivu tamnicu i prostu slamu, smatrala je te

gole zidine i jednostavan krevet pravim bogatstvom, a zrak joj se èinio èistim i ugodnim.Teško je hodala jer ju je boljela noga. Siniša ju je više nosio nego vodio i posjeo na klupu.- Neka vaša milost dade pozvati ranarnika - reèe Siniša -da kontesi ispere rane.

Onda upita Neru.- Hoæete li što založiti?- Ne, ali me mori žeð.Mladiæ podigne slamnjaèu, izvuèe bocu jakog vina i dade ga djevojci s rijeèima:- To imam još od oca Smolea. A sad nam reci, Filipe, kakoste došli do kraljice?-Ne pitaj me!- Zar se dogodila kakva nesreæa? Govori!Filip im ispripovjedi što se zbilo u Beèu. Slušali su duboko potreseni, na licima im se odražavala bol zbog smrti mladoga grofa.- On se na to spremao! - reèe Filip. -Veæ je u Zagrebu odluèio da æe se baciti pod kraljièinu koèiju. Time je sa sebe htiooprati sumnju daje izdajica.-1 oprao ju je, ali odveæ strašno - uzdahne Nera.- Vi ste se, konteso, umorili - primijeti Siniša. - Treba vampoèinka i sna.- Tko bi danas spavao?!- Onda barem ležite.- Hoæu, samo se bojim... Ako me opet stave na muke?- Tko bi se usudio raditi protiv kraljice?- Vaša milost neka odredi - okrene se Siniša velikom županu - da Filip ostane tu.Filip je ostao na stubama, koje su vodile u stražarnicu, da èuva Neru, a Siniša i veliki župan izadoše na ulicu.Grad je ležao u dubokom snu. Crveno svjetlo pod Kamenitim vratima titralo je na vjetru stoje puhao kroz vrata. Veliki župan stane i prišapne Siniši:- Recite mi, prijatelju, kako ste mogli poèiniti onako strašno djelo u svojoj mladosti?- U èasu uzbuðenja!- Kako ste vi došli do Nerine majke?- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nesretan sluèaj. Ali ne pitajte me dalje o tom.- Dakle, ne kanite bježati?- Ne. Bježao sam kad mije bilo 15 godina. Danas sam muškarac i odgovarat æu za ono što sam poèinio kao djeèak.

- A zna li Nera da ste ubojica njezine majke?-Rekao sam joj.- A vi je zaista ljubite?- Neka me to vaša milost ne pita!

- Èujte me, mladiæu! Iako ste poèinili to nesretno djelo,ne mogu zatajiti da prema vama gajim iskrene osjeæaje. Mismo muškarci, i ja znam što je ponos, ali bih vam savjetovaoda poðete u svijet. To æe za vas biti najbolje. Vi ste ionako uoèima svijeta mrtvi pa nitko neæe ni pitati za vas.- Hvala vašoj milosti na dobroti, ali veæ vam rekoh: bježati

neæu.- Ludo je što vas toliko ispitujem. Vi i sami najbolje znatešto æete uèiniti. Žurim kuæi - reèe veliki župan - èekaju me žena i grof Adam da èuju što se dogodilo.Veliki župan ode, a Siniša se vrati na Kamenita vrata.Želio je da bude sam i da bude u blizini Nere. Bio je uvjeren da joj sada više ništa ne prijeti i mislio je samo na ono što je doživio ove noæi. Šetajuæi oko tornja, doèaravao je èasove što ih je netom doživio. Još mu je uvijek u ušima titrao Nerin topli glas kojim mu je govorila, još je uvijek vidio njezin pogled ispunjen odanošæu, još je uvijek u svojoj duši osjeæao da se njezina ruka dotakla njegove glave."Ona da mene - ljubi?! Siniša, ti si lud! To je sve san, preuzetni, bolesni san!"Premda je to sebi rekao veæ po deseti put ipak je cijelim biæem osjeæao daje bliz Nerinu srcu. Taj osjeæaj tjerao ga oko tornja i omamljivao. Na kraju sjedne ispred Kamenitih vrata i upre pogled u onaj prozorèiæ s rešetkama iza kojeg je poèivala ona. Njegove oèi gledale su gore s nekim zanosom. Ovako je sjedio sve dok se nisu pojavili prvi traci proljetne zore.

NOVA BORBA NEPRIJATELJASalon grofice Èikulini pun je posjetitelja.Grofica sjedi u potpunoj crnini, nešto blijeda, sa žalosnim izražajem lica. Sa svih strana prima sažaljenje zbog tragiène smrti koja je zadesila mladoga grofa.Gospode su došle u crnim ili tamnim odijelima i govorile tiho i suæutno. Grofica im je zahvaljivala nijemim naklonima.No žalosne posjetitelje još je više zanimala druga vijest: da je kraljica odredila neka se Nera Kegleviæ pošalje u Beè.Svi su jedva èekali da tkogod spomene njezino ime kako bi mogli govoriti o njoj. Tu im je želju ispunila grofica Terka.- Sve je to skrivila Nera - primijeti ona.- Zbog nje je izumrlo pleme grofova Èikulini - uzdisale sugospode.- Zar se zaista zbog nje bacio pred kraljièinu koèiju? -upita grof Erdodv.- Drugog uzroka nije imao - reèe grofica Èikulini.- Pa kako je mogao pobjeæi u Beè? S kim i kako?- To ne znam - reèe žalosno grofica. - Otkako je pobjegaos kapetanom Sinišom, ništa o njemu nisam èula.- Èudnovato - primijeti grofica Terka. - Siniša se zbog njeotrovao, mladi se grof zbog nje ubio; to je ipak vrlo neobièno.Dosad nisam vjerovala u èarolije, ali sada poèinjem vjerovati.Ona ipak nije èista.- To æe se tek vidjeti iz istrage - umiješa se grof Vojkffv.- Pazite, grofe, da ne budete treæi koji æe se ubiti zbog kon-tese - naruga se Terka grofu i ljubomorno ga pogleda.- Zbog nje nipošto - šapne grof Terki u uho - ljubim samovas.- Onda je ne branite - reèe ona tiho.Uskoro se gosti oproste od grofice Èikulini. Ostala je samo Terka.

1I., " 4


MALLEUS MALEF1CARUM

- Što veliš na to, Terka? - Skerlec nije došao.

- Da si prije sa mnom sklopila tako usko prijateljstvo, odmah bih ti bila rekla da te Skerlec nikad neæe oženiti. On jekukavica i slabiæ, dade se premamiti i svašta nabajati, ali jejoš uvijek zaljubljen u Neru.- Èesto mije govorio kao da æe me uzeti.- Mijenja se kao žena. Ako kraljica oslobodi Neru, onda seuzalud nadaš. Ali reci mi kakvo su ti to pismo danas donijeliiz Beèa.- Posljednje pismo mog pastorka.- Zbilja? A što piše?- To ti je cijela pripovijest. Moj pastorak obièavao je govoritiu snu. Kad je ono Nera bila zatvorena pa su je Remetinci htjelispasiti, èula sam kako Franjo u snu nešto bunca. Zavlaèilasam se u njegovu sobu i prisluškivala. Tako sam doznala o èemu se radi te pozvala k sebi Salea i Dvojkoviæa i rekla im štoæe se dogoditi. Oni su u posljednji èas sprijeèili lude mladiæeda spase Neru i sakriju je u Slavetiæ.- Zašto si to uèinila?- Zato što sam sebi utuvila u glavu da Skerlec mora bitimoj. A sad mi Franjo u pismu spoèitava da sam ja kriva stojesvojim životom morao iskupiti svoje poštenje. Ali neka to nitko ne sazna, molim te.- Sto æe sada biti s Nerom?- Bojim se da æe je kraljica spasiti.- Bilo bi strašno da nam opet doðe u društvo i oduzima kavalire.- Pisat æu u Beè grofici Auersperg. Ona bi mogla utjecati naone koji æe tamo voditi istragu.U taj èas sluga najavi baruna Skerleca. Ušao je vrlo ozbiljna lica i rekao grofici Èikulini nekoliko rijeèi sažaljenja. Terka je izišla iz salona da ih ostavi nasamo.- Vidite, barune - reèe grofica - sad sam ostala sama nasvijetu, posve sama!

- Ali prijatelji vas neæe napustiti.- Nemam mnogo nade. Vidite, vi ste mi bili najiskrenijiprijatelj, a došli ste posljednji kad me je stigla ova žalosnavijest. .- Oprostite, spremao sam se na put.

- Putujete? Kamo?-U Beè!- Zar vam je stiglo imenovanje?- Ne, ali ja sam glavni svjedok u stvari moje roðakinje i bivše vjerenice kontese Nere pa æe me u Beèu preslušati.- Zaista? Vidite kako bismo lijepo mogli putovati zajedno.-1 vi putujete?-Veæ sam sve spremila, idem na grob svoga pastorka.- Bit æu sretan ako vam na putu mogu biti zaštitnik.- Hvala vam, barune, rado primam vašu ponudu.Kad je odmah nakon toga Skerlec otišao, potrèala je grofica u drugu sobu k Terki i kliknula:- Još nisu propale sve nade. Putujemo zajedno u Beè,barun i ja.- Ako sada ne upotrijebiš sva sredstva, onda nisi žena. AkoNeru ne spale, onda bar ne smije dobiti nikakvu zadovoljštinu.Ne smije se vratiti u društvo... Od èasa kad je Vojkffv èuo dabi Nera mogla biti slobodna odmah se prema meni ohladio.Ona kao daje na svijetu zato da meni oduzima ljubavnike.

- Odmah æu se spremiti za put, a ti se pouzdaj u moju diplomaciju.Terka ostavi groficu koja se odmah poèela spremati za put.Sudac Krajaèiæ hodao je gore-dolje po sobi i cupkao svoju šiljastu bradu. Sale i Dvojkoviæ sjede uz mali stoliæ i gledaju u suca.


MALLEUS MALEFICARUM

- Sad nema druge - reèe Dvojkoviæ. - Kraljici se ne moženitko oprijeti, vještice moramo poslati u Beè.- Ali kako je vladarka mogla posumnjati u naš sud? - o-glasi se Krajaèiè i sklopi ruke od èuda i ogorèenja. - Ovako pravednog sudišta nema u cijeloj carevini. Mi se toènije držimozakona nego itko drugi. Naš je sud uzor, a kraljica ipaksumnja.- Netko nas je morao optužiti.- Samo tko? Da ga mogu pronaæi, nikad više nikoga ne bitužakao - zaprijeti Sale.- Kraljica ipak neæe poniziti sud i zakone. Mi smo se usvemu držali zakona - reèe Krajaèiæ. - Kraljica valjda neæeposramiti zakon?- A sjeæate li se one zgode u Križevcima? Nije li kraljicadokinula osudu suda križevaèkoj vještici Herucini? - podsjetiSale.- Istina je, ali ja to ne bih mogao preživjeti - primijetiKrajaèiæ i sjedne. - Ovako opasnu vješticu da vladarka pomiluje? Ne, to ne smije biti, to ne može biti - stane vikati Krajaèiæ, a lice mu poblijedi.- A Barica Cindek? Nije li i ona pogibeljna vještica - prihvati Sale. - Ako veæ pomiluje groficu, neka barem ne zaštitione druge!- Ne, nijedna ne smije biti pomilovana. Onda nema više zakona, nema više suda!- Jedan od nas mora u Beè da ondje pripremi suce koji æevoditi istragu.- Ja æu poæi - ponudi se Dvojkoviæ. - Imam ondje moænihprijatelja.- Onda vas molim da poðete odmah. Ako hoæete, možetese odmah i vjenèati i povesti sa sobom Sandu.- To ne bi bilo pametno - reèe Dvojkoviæ. - Ja sam vas, doduše, uvijek silio na vjenèanje, ali kad ste vi mogli svatove od-

gaðati dosad, možemo još malo prièekati. Sad su na kocki naš ugled, naše poštenje i naša èast.- Istina je - tiho æe sudac i obriše znojno èelo.- A tek naša sigurnost? - primijeti Dvojkoviæ. - Jednog dana u pola noæi spustit æe se vještice u moju kuæu, ubiti me iorobiti. Drugu noæ doæi æe k vama - okrene se odvjetnik Kra-jaèiæu. - Kad usnete, okružit æe vašu postelju i svezati vas.- Prestanite! - upadne mu u rijeè Krajaèiæ, a lice mu pro-blijedi kao u mrtvaca.Na Krajaèiæevu èelu pojavile se krupne kaplje znoja. Jedva je podigao ruku da ih obriše, tako se ukoèio od užasa.- Samo bi nas jedno moglo spasiti - nastavi odvjetnik.

- Što? - uzbuðeno upita Krajaèiæ.- Ako u Beè pošaljete samo one svjedoke koji su govoriliprotiv Nere i drugih vještica.- Pa to je lako. Recite kako da to uèinimo?Sudac je bez daha èekao odgovor.- Trebalo bi pouèiti svjedoke. Mi, oèito, imamo neprijateljakoji nas hoæe skinuti s naših mjesta. Oni æe sigurno htjeti potkupiti naše svjedoke da nas osramote. Mi bismo ih morali potplatiti, tako da ih nitko ne može preoteti. To je, doduše, maloružno, ali što da drugo uèinimo kad smo dospjeli veæ dotle dazakon moramo èuvati potkupljenim svjedocima?- U zaštitu zakona treba uèiniti sve - reèe sudac ozbiljno.Sale i Dvojkoviæ znaèajno se pogledaju. Oèito se nisu nadali da æe Krajaèiæ tako brzo privoljeti.- A odakle nam novac?- Neka dade opæina - odvrati sudac. - Onda, imetak BariceCindek je zaplijenjen. Uzmite koliko treba.Sale i Dvojkoviæ odmah se oproste da sve uèine kako treba. Na ulici Dvojkoviæ šapne notaru:- Držali smo ga poštenijim nego što jest.- On misli da æeš oženiti njegovu Sandu makar ga skinulisa sudstva.

J

¦”&.


MALLEUS MALEFICARUM

- Glupan! Ali to se neæe dogoditi. Ja mislim da æe kraljica pomilovati Neru i ništa više.-Ako je i pomiluje, naš džep još uvijek nije ugrožen.

U BEÈKOM DVORU

Veliki župan uredio je sve, tako da je transport vještica veæ za tri dana bio spreman za put. Èitav Griè sakupio se ispred tornja radoznao da vidi vještice koje æe putovati u Beè kraljici.Veliki župan, kojemu je podban dao svu vlast da uredi stvar, dopustio je gumbaru Adamu da se oprosti sa svojom Ba-ricom. Donio joj je èisto pristojno odijelo, i Barica se sveèano odjenula. Samo su joj prsti, ranjeni od palèenica, bili svezani. Dorici takoðer odjenuše bolje odijelo, a Neri je grofica Ivka poslala haljine, ogrtaèe i šešire od tkanine.Vrata tornja se otvore i sve tri žene izaðu u pratnji stražara. Sudac nije bio prisutan. On je toga dana od uzbuðenja obolio i legao u postelju. Svjetina koja je stajala duž Kamenite ulice šutjela je. Na svim licima odražavao se bijes i prezir prema vješticama.Bili bi ih najradije kamenovali, ali ljudi su šutjeli jer je kraljica željela da joj dovedu vještice. Pokorili su se kraljièinoj želji. Vještice posjedaše u kola sa stražarima, dok su svjedoci sjeli u posebna kola.Meðu ovima su bili Andrija Palèiæ, Mikica i Žajler.Uz Neru je, na naroèitu želju velikog župana, sjeo Filip.Sve su oèi bile uperene u nju. Bila je mirna i gledala preda se. Ispod crne kape virili su njezini pepeljasti pramenovi.

Sa prozora palaèa provirivale su naprašene glave velikašica koje nisu mogle odoljeti znatiželji. Èitav transport mirno je prošao ulicama. Nitko od svjetine nije progovorio rijeèi, a ipak su svima na ustima lebdjele pogrde i želja da ih taj tren sprovedu na lomaèe.

.i...

- Dolaze zagrebaèke vještice!Te su rijeèu u Beèu išle od usta do usta.Pred zidinama beèkog dvora sakupio se toliki svijet da su stražari jedva mogli da ga zadrže u redu. Sve se guralo naprijed da bude što bliže velikim vratima na kojima æe se na ulazu u dvor vidjeti te èuvene zagrebaèke vještice.Prièale se o njima èitave legende i pripovijesti. Govorilo se da imaju strašna usta i velike zube, da im je pogled ðavolski i da se hodajuæi ne dotièu zemlje. Kad god je ulicom projurila kakva koèija, svijet se uskomešao. Sve se guralo da vidi tko se to vozi i nisu li to vještice. Proèulo se da æe ih dovesti u dvor u koèijama da ne poplaše svijet.Ali radoznalo ih mnoštvo nije vidjelo jer su one veæ davno prije kroz pokrajni ulaz dopraæene u dvor gdje su u jednoj maloj dvorani èekale da ih primi carica.3U predsoblju smjeste Neru, Baricu Cindek i Doricu.Nerino je lice blijedo, ali mirno. Odjenula se u crno odijelo od obiène tkanine, posve jednostavno i bez ikakva nakita. Njezina bujna pepeljasta kosa napadno se isticala na crnoj odjeæi. Blijedo lice, na kojem su velike crne oèi bile zasjenjene kolobarima, odavalo je tragove patnji što ih je proživjela. Ruke je složila u krilo i sjedila poput kamena.Barica Cindek nešto je omršavila, a njezino rujno lice izgubilo svježinu. Samo je Dorica neprestano trzala glavom, ogledavala se lijevo i desno. Njezine groznièave oèi neprestano su nešto tražile. Kad god bi tko otvorio vrata i zaèuli se kakvi glasovi, stala je drhtati od straha i povukla se u kut.3 Primitak zagrebaèkih vještica na dvoru Marije Terezije opisao je Josip Peharnik. Dokument o tome saèuvan je u beèkom arhivu.

i.*-i


MALIEUS MALEFICARUM

S druge strane predsoblja sjedili su gradski notar Sale, odvjetnik Dvojkoviè, Mikica Smernjak, dva stražara i Josip Peharnik koji je nad njima imao glavni nadzor. Tko god bi od dvora sluèajno otvorio vrata tog predsoblja, stao je i zaèuðeno zurio u tu malu èetu, a onda se opet povukao.Na vratima se pojavi grof Karlo Batthyany, nešto progovori s Dvojkovièem i opet izaðe. Dvojkoviæ priðe Neri i njezinim drugaricama.- Pazite! Ni jedna ne smije ništa govoriti ni koga tužiti. Kraljica ne trpi da joj se tuži. Osobito vi, konteso, treba da pokažete smjernost i krotkost jer æete inaèe izgubiti kraljièinu milost.Nera nije odgovorila, nijemo je gledala preda se.Svaki bi èas netko otvarao vrata i zirnuo u sobu. Sad muško, sad žensko, i radoznali bi pogledi promatrali vještice. Èitav se dvor strèao u èudu da vidi strašne stvorove koji mogu praviti tuèu, zaèarati ljude i marvu. Oni koji su ih vidjeli priopæili bi to drugima, i tako se na vratima predvorja obredalo sve što je bilo na dvoru. Nera nikoga nije pogledala. Dorica se stisla k Barici koja je potpuno mirno èekala svoju sudbinu.

Najednom Nera opazi da je lakaj rastvorio oba krila desnih vrata i stao postrance s poèitanjem koje ne pripada obiènom dvoraninu.Na vrata uðu dva muškarca, obojica umotana do brade u modre ogrtaèe da bi sakrili svoja odijela.Znatiželjno su prišli bliže i gledali djevojke. Prvi - visok, jak, obrijana zdrava svježa lica, èinilo se da ima nešto više od èetrdeset godina. Velike oèi pod tamnim debelim obrvama i snažne ispucale usne pokazivale su lakomislenost. Bujna vla-sulja spuštala se oko širokog lica u gustim uvojcima.Drugi je bio mlad, jedva nešto više od dvadeset godina. Srednjeg stasa, vitak, vrlo tamne puti, s visokim èelom koje je obrubila glatka vlasulja, sa strane uvijena u nekoliko dugo-

ljastih uvojaka. Tanke tamne obrve uspinjale se koso od nosa prema sljepooèicama. Oštar nos i snažne usne odavale su odluènost. Crte lica, mrke i zamišljene, nisu izražavale ljepotu, ali to više odluènost i dobrotu.- Stoje to? Ova treæa je ljepotica - šapne stariji mladiæu.- Tiše, kontesa sigurno govori francuski - odgovorimladiæ.- Da s njom poènemo razgovor?- Što æe na to kraljica?- Valjda se ne bojiš ljubomore njezinog velièanstva?Mladiæ se obazre, zovne lakaja i nešto mu šapne - a ondase oba gospodina udalje. Lakaj pristupi Neri i uputi je da poðe za gospodom. Slijepo, ne pitajuæi, slijedila je nepoznate muškarce. Našla se u malom kabinetu. Oba su gospodina, još uvijek umotana u plašteve, stajali pokraj kamina i nijemo upirali u nju znatiželjne poglede. Starijemu se lice èudno smiješilo, a mladiæev je obraz izražavao da Nera pobuðuje njegovo zanimanje.Tada je poluglasno oslovi:- Vi ste kontesa Kegleviæ?- Jesam, vaša milosti.- Optužuju vas da ste vještica.-Vještica nema!Mladiæeve se oèi rašire i nekoliko sekunda upilje u lijepo blijedo kontesino lice. On nastavi:- Ali zakon ih priznaje i kažnjava.- Taj su zakon stvorili ljudi u doba neprosvijetljenosti.Stariji se gospodin lecne, a mladiæ se približi djevojci i zaèuðeno joj reèe:- Odvažno izražavate svoje misli, konteso. Nije èudo što suvas stavili pred sud.- Oprostite, zvali su me ovamo pred svijetlo lice kraljice dase opravdam - a naredili su mi da šutim. Ne znam, gospodi-


MALLEUS MALEFICARUM

111

ne, tko ste, ali govorim onako kako bih govorila i njezinom velièanstvu da me pita. Moj život ionako nema više druge svrhe nego da kažem istinu i da za nju umrem.Mladiæ je opet stupio korak bliže. Njegove mrke oèi sve su više oživljavale. Kao da ga neka nevidljiva sila vuèe sve bliže k Neri.- Nije potrebno da znate tko sam, ali bih želio èuti sve štovas tišti. Recite mi èistu istinu, možda æu vam pomoæi kod nje

zinog velièanstva.- Hvala, vaša milosti. Dopustite da kažem sve, makar mei osudili. Moj zloèin je u tom što ne vjerujem u vještice. Timeje zapoèeo moj križni put. Rekla sam svima da ne vjerujemu vještice koje prave oblake, tuèu, dižu vihore i sa ðavolomprogone pravedne i poštene ljude. Zbog tog uvjerenja padohu nemilost suca Krajaèiæa. To je moj prvi zloèin. Drugi mojzloèin bijaše što sam sakrila Jelenu Kušenku. Njezinu vlastitumajku na mukama su prisilili da je optuži zbog vještièenja.Tu sam djevojku sakrila od suda jer sam uvjerena da nije bilavještica. To su zloèini koje sam poèinila.Sve ostale zloèine nametnuli su mi kod suda. Optužili su me da sam ubijala djecu, da sam se podala vragu, da sam kapetanica pakla. Jednom sam bila u takvom "paklu". Na svoje sam oèi vidjela Lucifera, ali su to bili živi ljudi! Tko su, ne znam, jer se skrivaju u tajnim skrovištima i mame onamo lude, neuke djevojke i žene za svoju grešnu zabavu. Okrivljuju me da sam poèinila zlodjela s ostalim vješticama. Ako su vještice tako moæne da mogu praviti tuèu, zašto bi onda krale i ubijale? One do tuðeg novca mogu doæi nadnaravnom moæi. Samo obièni ljudi mogu ubijati i krasti da doðu do tuðeg novca. Ali sud ne istražuje tko su razbojnici koji robe i ubijaju, je li istina što svjedoci govore iz osvete, nego pale žene na lomaèama ni krive ni dužne. Ali ako tobožnja vještica ima novaca i može platiti otkupninu, tada se pobožna

srca gospode od pravde ne zgražaju i ne nalaze uzroka da ih zatvore. Dok u njihove džepove padaju cekini, nesretnica se ne mora bojati da æe izgorjeti na lomaèi!...Kad je njezino velièanstvo svojim predobrim srcem odredilo da se istraga povede ovdje, pred njezinim licem, po-slaše gospoda od suda samo svjedoke koji æe nas optužiti. Ima i drugih svjedoka koji æe dokazati da nijedna od nas nije kriva za ono zbog èega hoæe da nas osude na lomaèu. Oni su došli kriomice i mi, nesretne optužene, molimo da se saslušaju i ti svjedoci. Ako se onda dokaže da smo krive, neka nas stigne zaslužena kazna: neka nas žive bace na goruæu lomaèu!Stariji gospodin nije toliko slušao koliko promatrao strojno Nerino tijelo. Nièim nije pokazao da ga zanimaju njezine rijeèi. Naprotiv, mladiæeve sivomodre oèi upile se u Neru. Lice mu se rumenjelo, a u njegovu se pogledu zrcalilo duboko divljenje.- Konteso, vi zborite kao umni prokušani odvjetnik - kaomladi mudrac!- Rekla sam ono što mislim.- Pametno mislite - vrlo pametno i hvala vam!- Na èemu zahvaljujete, vaša milosti? - zaèuðeno i smeteno æe Nera.- Što ste mi razotkrili prostu trgovinu kojom obešèašæujemozakone. Postoje li vještice ili ne - svejedno je - vi to niste.- Nisu ni one koje su došle sa mnom ni one koje su spalili.Sve su samo nedužne žrtve zablude.-1 u Francuskoj i Njemaèkoj progone žene okrivljene zbog èarolija - reèe on.- Zar to opravdava zabludu? Naprotiv, zlo je to veæe i sramotnije što mu služi više ljudi i više država.Htjela je nastaviti, ali se suzdrži.On je sivomodre oèi tako èvrsto i s toliko iznenaðenja upi-ljio u nju i približavao joj se tako èudno da se nije usudila nastaviti. Obuzela je smutnja. Kome to govori, tko je taj mladiæ


MALLEUS MALEFICARUM

što zuri u nju kao u neko èudovište, je li dobro što mu govori? On se zaustavi sasvim blizu nje, pa æe poluglasno:- Ljudi vele da vi umijete èarati?- Da to umijem - upadne kontesa ne mogavši prešutjeti- davno bih bila pozvala sve ðavolske moæi da se oslobodimsvojih progonitelja. Oni su zarobili pamet, zdravu pamet pri-kovali na križ gluposti.- Sad razumijem zašto su vas proglasili vješticom. Vašamudrost su vaše èarolije kojima se ne možeš oteti. Kad stupitepred njezino velièanstvo, ne recite sve ono što ste rekli meni.Ja æu to sam priopæiti kraljici. Pouzdajte se u mene, konteso!Njegove su rijeèi zvuèile tako toplo, a njegov je pogled svjedoèio da govori iskreno.On hitro dade znak lakaju stoje stajao pokraj ulaza, pokloni se kontesi, kao što bi se poklonio kakvoj dvorskoj dami, i otprati je do vrata.Kad je izašla, oba muškarca skinu plašteve ispod kojih zablista bogato odijelo i zlatom okovane sablje.- Dakle, što veliš - upita mladiæ starijega.- Ona je uistinu vještica.- Kako to?- Zaèarala je i tvoje, ženama vazda zatvoreno srce, Josipe.- Koliko uma u toj glavici! Koliko ljepote uma!- Meni se više sviða glavica nego pamet - reèe stariji. -Svakako zagovaraj kontesu kod njezinog velièanstva, ali jojnikako ne odaj ovu pustolovinu. Barem ne kazuj da sam ja unjoj sudjelovao. Odviše je lijepa, a da mi kraljica to ne bi spoèitnula.- Opet se rugaš, oèe. Da te kraljica ne voli, ne bi bila ljubomorna.- Šalim se, ali uza sve to obeæao si mi diskreciju.Na vratima se pojavi gospodin u crnom baršunu sa zlatnim vrpcama i pozlaæenom palicom. Duboko se nakloni mladiæu i reèe:

- Njezino velièanstvo moli da bije vaša visost pratila.- Šteta što æe kontesa saznati s kim je govorila - šapnemladiæ ocu - sigurno æe sebi predbacivati stoje govorila takoiskreno. Ali - moram iæi!Mladiæ izaðe. Onaj u crnom baršunu pogleda starijeg koji je ostao sjediti u naslonjaèu.- Tebe kraljica ne zove, slavni prinèe Franjo Lotarinški?!- Sigurno su joj rekli daje kontesa lijepa. To je sudbina princa Lotarinškog kad je muž Marije Terezije - nasmije se on. -Ali kad sam odabrao to zvanje, ne mogu nikamo iz tog kaveza.Ništa zato. Vidio sam vještice, osobito onu grofovskog roda.- Pa kakav je dojam ostavila na tebe?- Da sam ja austrijski kralj, ona bi bila moja Madame Pom-padour. Ovako sam samo muž kraljice koja vlada i ne moguimati ni svoje volje, a kamoli svoje Pompadurke.- Pompadurka ne bi dopustila svom kralju da ima toliko ljubavnica kao ti.- Šuti, tapete imaju uši...U sobu gdje je Nera èekala sa svojim optuženim drugarica-raa ude dvoranin i pozove ih da ga slijede. Peharnik povede povjerene mu vještice u veliku dvoranu s modrim tapetama i tamnim pokuæstvom. U grupi su stajali dvorani, nekoliko starije gospode i starijih dama. I žene i muškarci iznenaðeno su gledali žene što su stale pokraj Peharnika. Dorica je drhtala. Barica je smeteno gužvala pregaèu, a Nera mirno i ponosno gledala preda se.- Što? To su te vještice? - usklikne u èudu jedna dama.- Da, vaša preuzvišenosti - odvrati grof Batthyany.

- Vi se šalite, to su posve obiène žene. Hoæu da ih vidimizbliza.Beèanka pode nekoliko koraka prema Neri. Za njom se primaknu i ostale dame. Neke su kroz stakalca zurile u "vješti-

i


MALLEUS MALEFICARUM

ce", a druge su ih hvatale za ruku. Dorica je briznula u plaè. Gospode se stale smijati.- To su isto takve žene kao i mi.- Štaviše, vrlo lijepe i mlade - èudila se druga.- Kakve su to vještice kad nemaju dugih zuba i velikihnoseva?Gospodin u crnom baršunu najavi:- Njezino velièanstvo kraljica.Gospoda i dame ostave "vještice" i hitro se poredaju u dvored.Neru je nešto stislo u srcu. Ona koja sada ulazi ima u svojoj ruci svu njezinu sudbinu. I strah, i poèitanje, i divljenje smeli su njezinu odvažnost.Kraljica uðe. Kontesa obuhvati pogledom njezinu visoku snažnu pojavu.Krinolina je visoko, ugojeno tijelo èinila još impozantnijim, snažnijim. Ugojeni struk ipak je zadržao gipkost. Svježe lice, unatoè podbratku, još nije izgubilo tragove ljepote. Napraše-na kosa, poèešljana unatrag, otkrivala je visoko èelo ispod kojeg su gledale oštre i pronicave oèi. Bjeloputno lice, nešto odviše rumeno, nije ulijevalo pouzdanja. Izražavalo je suviše samovolje i hladnoæe. Ali kad se Nera zagledala u èelo što je odavalo mudrost, ponovno joj se vratila nada.Dostojanstvenim korakom pode kraljica do naslonjaèa i sjedne. Iza nje je stajao kancelar Kaunitz. Njegovo plosnato lice sa šiljastim dugim nosom pokazivalo je da mu je dosadno.Kraljici slijeva stao je njezin osobni lijeènik i savjetnik Van Swieten. Na njemu se moglo zapaziti mnogo više pozornosti.- A gdje je mladi car? - upita kraljica.Pojavi se mladiæ sivomodrih oèiju.Nera protrne. Onaj s kojim je prije pola sata razgovarala bio je car Josip. U isti mah osjeti strepnju i radost. Opazila je kako je njegov pogled upravljen k njoj i kao da je bodri i hrabri. Onda se mladiæ sagne prema kraljici i nešto tiho reèe.

- Gdje su vještice? - upita kraljica kancelara.Kaunitz dade znak da djevojke pristupe bliže.-Vidim samo tri mlade žene - zaèudi se kraljica.- Velièanstvo, ove su žene optužene zbog èarolija - najavigrof Batthyany.Kraljica zapovjedi da stupe još bliže pa ih redom promotri.- Ja sam vještice zamišljala drukèije - šapne kraljica sinu.- Što veliš, Josipe?- Ne vjerujem da bi te djevojke mogle poèiniti tako strašnanedjela i prodati svoju dušu ðavlu. Ova u sredini, to je unukagrofice Ratkav - doda car.-A, da! Gotovo sam zaboravila. Grofica mije za ratnih neprilika pomogla novcem - tiho æe kraljica. - Rado bih joj se odužila, samo ako njezina unuka nije kriva. Ne izgleda skromno ni krotko, a to je zlo!Kraljica se obrati Neri:- Vi ste unuka grofice Ratkav?

- Jesam, velièanstvo.- Èini se da ste ipak nešto sagriješili kad su vas optužilizbog gadnih zloèinstava.- Molim vaše velièanstvo da moje grijehe ispita sud koji æeslužiti samo istini.Kraljica pogleda Neru nešto oštrije: -Vi optužujete svoje suce?- Molim vaše velièanstvo neka se uvjeri imam li pravo dase tužim. Ako mi istina i pravda dokažu krivnju, onda molimda me sude na lomaèu.Svi pogledi upravili se kraljici. Ovako se u njezinoj prisutnosti nisu usudili govoriti ni kraljièini najbolji prijatelji. Svatko je bio uvjeren da æe vladarica, koja nije trpjela protuslovlja ni od muškaraca, a kamoli od žena, Neru ukoriti i otpustiti u nemilosti.-Velièanstvo, vidim da biste željeli odgovoriti: ovako može


MALLEUS MALEFICARUM

govoriti samo nevina duša! I ja se slažem s vama! - prišapne car Josip svojoj majci.- Da, to sam doista u ovom èasu mislila, premda se kontesaizražava odviše mudro. Žene obièno nisu tako pametne, a toizaziva neku sumnju.Car se sagne posve blizu svojoj majci:- Nije li najumniji vladar Europe njezino velièanstvo kraljica, moja uzvišena majka?Vladarka se nije nasmiješila ni odgovorila. Smatrala je da njezin sin govori ono u stoje i sama uvjerena, ali joj je to priznanje godilo. I kao uvijek kad bi joj tko rekao što slièno, njezino raspoloženje pretvori se u veselost.- Da vidimo što kažu one druge dvije - reèe kraljica. - Seljanke su, pa bismo se mogli i pozabaviti: Obrati se Dorici.- Ti si udata?Tumaè ponovi Dorici kraljièino pitanje na što ona brižne u takav plaè da nije mogla ništa odgovoriti. Bacila se pred kraljièine noge i plakala tako silno daje nisu mogli umiriti.- Pustite je - zapovjedi kraljica kad je htjedoše odstraniti.- Neka se isplaèe.Onda se obrati Barici:- Ti si optužena da vraèaš?Kako je i njoj tumaè obrazložio pitanje, Barica æe:- Vaše velièanstvo, imam siromašnu pekaru i umijem peæidobar kruh, što mogu posvjedoèiti svi velikaši jer ga kupujukod mene.Dvojkoviæ mahne Barici da šuti, ali se ona nije dala smesti.- Uz moj duæan ima pekaru i Andrija Palèiæ - nastavi onaneustrašivo - koji me je optužio da moj kruh kupuju zato štosam se podala vragu.Tumaè rastumaèi kraljici stoje pripovijedala Barica. Vladarka se nasmije i nastavi:- To je sve zbog èega te tuže?

- Još me optužuju da vraèam jer sam mnogim ljudima izlijeèila groznicu. Jednom sam travama izlijeèila i kontesu. Da suto znali kod suda, veæ bih davno bila spaljena. Ali, ovdje, predvašim velièanstvom, usudim se reæi sve što mi je na duši.- Èini se da su i seljanke iz Hrvatske odvažne - zakljuèi kra

ljica. Onda ustane i reèe Van Swietenu:- Tu stvar povjeravam vama. Znam da æete je ispitati u duhu prave istine.Van Svvieten se pokloni. Kraljica ostavi dvoranu u pratnji svog sina.Grofica Auersperg našla se uz Kaunitza i šapne mu:- Gospodine kancelaru, ako pomilujete kontesu, imat æeteu Hrvatskoj revoluciju protiv velikaša. Narod je uvjeren dajeona vještica i traži da se smakne. Mislim da vam pobuna pukane bi bila odviše poželjna.- Zaista ne bi. Vanjska politika opet se nešto zamršuje, nemamo vremena za domaæe neprilike.ISTRAGA NA CARSKOM DVORUU kraljevskom dvoru sve je utihnulo. Tama ispunjava duge hodnike i stubišta.U jednoj sobi lijevog krila dvora gori mala svjetiljka prikrivena zaslonom. Dvije žene prisluškuju na vratima. Katkad nešto šapnu, a onda opet prisluškuju. U kljuèanici zaštropoæe kljuè. Gospoðe se trgnu. U sobu bane visok muškarac s klobukom na glavi, omotan u plašt.Naèas se zagledao u gospoðe, kao daje iznenaðen.- To je moja prijateljica grofica Èikulini. Ne boj se, Geza -šapne grofica Auersperg.Mladiæ baci klobuk i plašt. Pred gospoðama stajaše èovjek


MALLEUS MALEFICARUM

visok, jak, s bijelom vlasuljom na glavi, u odori dvorskog lakaja.- Jesi li kod "Crnog orla" našao Grièane?- Jesam. Jedan je od njih mlad, visok èovjek i èini se da jeposve obièan graðanin. Zovu ga Adam.- To je gumbar Adam - šapne grofica Èikulini.- Drugi je fratar. Izgleda mlad, ali je veæ sijed.- Sigurno otac Smole.- Treæi ima ljubièastu halju, crni klobuk i povezano oko. Kaoneki inkvizitor. Krèmar je rekao da su sva trojica iz Zagreba.- Dobro si ih upamtio Geza? - upita grofica Auersperg.- Pouzdajte se u mene, vaša milosti.- Sada možeš otiæi - reèe grofica Auersperg lakaju.Ali se on ne makne. Grofica ga pogleda i nasmije mu se. Mahne glavom i pokaže mu mala vrata iza leda grofice Èikulini. Geza je slijedio taj znak.- Mladiæ je drzak - šapne grofica Èikulini.- Ali gotovo tako stasit kao što bijaše Siniša - znaèajno æegrofica.- Pouzdan?- Bezuvjetno. Budi posve mirna. A što æe u istrazi govoritibarun Skerlec?- Ono stoje rekao prvi put. Rekoh mu: ako poreèe ono štoje izjavio u Zagrebu, držat æe ga nestalnim èovjekom, a to bimoglo škoditi njegovoj karijeri.- Kakav je bio na putu u Beè?- Vrlo nježan. Ali me još nije zaprosio.- To ne shvaæam.- Uvjerena sam da još misli na Neru. Ako je oslobode krivnje, oženit æe se s njome.- Neæe je vjenèati. Bit æe posve onako kako mi hoæemo.- Da kraljica istragu nije povjerila Van Swietenu, vjerovalabih, ali ovako...

- Nitko drugi nije to skrivio nego car Josip. Ali ne gubisrèanosti. Poznam sve putove do Nerine osude. Poði mirnospavati.Grofica Auersperg pruži svojoj prijateljici ruku i oprosti se pa izaðe kroz ista vrata kroz koja je otišao mladi lakaj. Kad je grofica ušla u svoju sobu, Geza je sjedio na divanu i pušio smotku.- Zadimit æeš mi spavaæu sobu - ukori ga grofica.- Zašto vas tako dugo nema?- Tvoja drzovitost prelazi sve granice. Ali neka ti bude oprošteno. Sutra æeš izvesti vrlo važnu stvar. Budeš li pametan, dobit æeš veliku nagradu.- Danas sam kod "Crnog orla" potrošio cijelu kesu.- Evo ti novaca.Mladiæ uzme dobaèenu kesicu zlatnika.- Zadjenuo mi se šal o naušnicu - reèe grofica tobože ljuta.- Odriješi mi ga Geza, ali pazi da ne razdereš èipku.- Odmah, vaša milosti - odvrati Geza i spremno ugasismotku...Drugi je dan Van Svvieten prebirao po spisima. Èitao je, razmišljao, odmahivao glavom, kao da se snebiva, i opet èitao. Prodoše sati. Lijeènik pozvoni. U sobu ude Geza.- Gdje je moj sluga John? - zaèuðeno upita Van Svvietenugledavši Gezu.- Naglo mu je pozlilo pa me zamolio da ga danas prijepodne zamijenim.-A mene niste znali pozvati kad mu je pozlilo? - upita lijeènik i oštro pogleda Gezu.- Nije htio smetati vašoj milosti pa je otišao da legne. Izkancelarije su mu zvali lijeènika.- Jesu li prispjeli neki ljudi iz Hrvatske?- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Jesu, vaša milosti, èekaju u predsoblju.- Dobro. Pozovi državnog odvjetnika Dvojkoviæa.U sobu ude Dvojkoviæ.Sjedeæi u naslonjaèu, Van Svvieten upiljio oèi u došljaka.Dvojkoviæ se nije smeo. Otvoreno je gledao u lijeènikove male oèi što su poput dviju uhoda zurile iz njegova lica.-Vi ste, dakle, taj èuveni državni odvjetnik koji brani Hrvatsku od vještica? - upita lijeènik.- Na službu - odvrati Dvojkoviæ mirno. - Ja sam se držaozakona.- Jesu li svi svjedoci ovdje? I vaši i svjedoci optuženih?- Jest, svi su ovdje.- Recite mi tko je taj oštroumni policijski glavar Sale? Je litaj ovdje?-Da, i on je ovdje.- Nije li se možda potrudio i sudac Krajaèiæ?- On se razbolio pa nije mogao doæi.- Sigurno su ga zaèarale vještice. To je lako moguæe. Vještice su zlobne.Lijeènik je sve to rekao tako hladno i mirno da Dvojkoviæ nije pravo znao ruga li se ili ne.- Molim, pošaljite mi redom sve svjedoke. Naravno, svjedoci vaše optužbe imaju prednost.

Dvojkoviæ se pokloni i izaðe u predsoblje. Tu su u jednom kutu sjedili Mikica Smernjak, zvonar Žajler, Andrija Palèiæ i njegova žena i stari Miško, kmet grofice Ratkav. Dvojkoviæ odredi kojim æe redom svjedoci polaziti u Van Swietenovu sobu. U drugom kutu stisle su se optužene Barica Cindek i Dorica. Nera je sjedila mirna i puna nade.Vrijeme se vuklo polagano. Satovi su prolazili dok su svjedoci izlazili iz Van Svvietenove sobe zažareni od umora kao da su bili na teškoj lijeènièkoj pretrazi.Dvojkoviæ je sjedio kraj prozora i zamišljeno gledao na

ulicu. Kako se koji svjedok vratio, on bi ga pozvao k sebi i s njim šaptao.Barica Cindek šapne Neri:- Što je to da nema naših?- Ne znam. Valjda im Dvojkoviæ nije sprijeèio pristup na istragu?Geza je sjedio dolje kod malih vrata koja su vodila iz lijeènikova stana na ulicu. Vratara je odstranio lukavom izlikom, pa je on vršio njegovu službu.Iz uskog hodnika, koji je spajao èinovnièke zgrade dvora sa stanom Van Svvietena, izaðe žena odjevena u seljaèku nošnju.- Izvolite samo gore - šapne joj on. - Odvest æu vas na druga vrata k lijeèniku.Uto netko pozvoni na malim vratima.- Stanite malo iza vrata - reèe Geza - da vas došljak ne vidi. Ona se povuèe, a Geza otvori vrata.Vani stajahu gumbar Adam, otac Smole, grof Oršiæ i zagrebaèki krvnik s povezanim okom. Bio je to Siniša koji se još krio u tom odijelu.- Što želite? - upita Geza.- Pozvani smo njegovoj milosti Van Swietenu - odvrati grofOršiæ.- Njegova milost poruèuje da se ne morate truditi k njemujer je veæ sve ureðeno. Istraga je dovršena u prilog kontese.Geza htjede zatvoriti vrata, ali ih zadrže jaka Sinišina ramena.- Mi želimo bezuvjetno poæi k njemu - zagrmi on.- To ne može biti, sad ne prima.Mladi lakaj htjede ponovno zatvoriti vrata, ali ih Siniša od-rine i stane na prag. Opazi da se ondje naslonila neka žena odjevena kao hrvatska seljakinja. To ga iznenadi, zato joj se primakne i pogleda je u lice. Ona se povuèe u kut, ali prekasno. Siniša ju je veæ uoèio. Upita lakaja:


MALLEUS MALEFICARUM

- I ova žena pripada k nama, vidim po odijelu. Zašto sipustio nju, a nas ne puštaš?- Nikome nisam dužan odgovoriti, nego svom gospodaru.Izaðite jer æe biti zla.- Pazi da ne požališ svoju prijetnju - zagrmi Siniša na la-kaja i pogleda ga prijeteæi.Geza se bez rijeèi okrene, otvori vrata i vikne u hodnik. Izadoše momci i lakaj im naredi da dovedu dvorsku stražu, jer netko hoæe provaliti u dvor.Siniša je znao što to znaèi. Sam se povuèe, a za njim se zatvore vrata.- Da je istraga dovršena u prilog Neri? - upita Oršiæ.- Možda, ali zašto nas je Van Swieten zvao? - reèe Smole.- Iza vrata sam vidio groficu Èikulini u odijelu seljakinje.Tu se nešto kuha - priopæi Siniša.- Grofica Èikulini u odijelu hrvatske seljakinje? To ima nešto da znaèi.

- Èekajte, evo jednog lakaja. Poznajem ga iz doba kad sambio u gardi.Siniša priðe muškarcu koji je upravo izlazio iz velikog dvorišta.- Molim vas - upita ga Siniša - znate li kad æe kod VanSwietena biti preslušavanje zagrebaèkih vještica i svjedoka?- Preslušavaju veæ od jutra - odvrati lakaj i poðe dalje.Siniša znaèajno pogleda svoje prijatelje.- Netko hoæe da nas prevari. Ali ostanite ovdje. Ja æu provaliti do kraljièina lijeènika. Bio sam godinu dana u dvorskojslužbi i tu poznam svaki kutiæ.Siniša ostavi Oršiæa, gumbara Adama i oca Smolea. Znao je koji su prozori u prvom katu Van Swietenovi. Ispod tih prozora dostaje visok zid. Kad u blizini nije bilo nikoga Siniša mahne gumbaru da doðe do njega. Onda sa sebe skine ljubièastu halju i ostane u odijelu, uspne se na Adamovo rame i popne

na zid. Za koji trenutak uspne se do otvorenog prozora da bi se kriomice uvukao u stan Van Swietena.Za to je vrijeme kraljièin lijeènik u svojoj radnoj sobi preslušavao groficu Èikulini koja je stupila pred njega preodje-vena u seljanku. Upita je:- Što ste vi bili kod grofice Ratkav?- Njegovala sam pokojnicu koju je iznenada snašla bolest.Nitko nije znao zašto se razboljela. Jednog mi dana ona povjeri veliku tajnu. Uzdišuæi, starica je govorila. "Ah, dragaMarta, nitko ne zna kako sam ja nesretna. Nitko ne sluti zaštoja ovdje ležim napola mrtva. Nezahvalnost me prikovala tu.Evo, vidiš - potuži se starica plaèuæi - ljubila sam nadasvesvoju unuku i da bih joj osigurala muža, baruna Skerleca, darovala sam joj sve što imam. A ona me, da što prije doðe uposjed mog imetka, htjede otpremiti na drugi svijet. Noæu kadje zamolih za lijek, ona mi nešto saspe u bocu. Otad osjeæamda mi slabi um i da neæu dugo. Sve polako gubim svijest i posve æu je izgubiti. To sam povjerila tebi, a kad umrem, reci tkoje kriv za moju smrt."- Zašto to niste odmah prijavili sudu? - upita Van Swietenženu.- Ležala sam dugo mjeseci u bolesti. Sad kad sam ozdravila, pošla sam sucu Krajaèiæu koji me poslao s drugim svjedocima u Beè.

- Možete li na ovo što rekoste položiti prisegu?-1 deset puta.- Dobro, iziðite i prièekajte.Po nalogu Van Svvietena opet uðe Dvojkoviæ.- Znate li vi, velecijenjeni gospodine državni odvjetnice,stoje iskazala svjedokinja koja je netom izašla?- Menije nešto rekla, ali još ne sve.- Kako tumaèite to da ova jedina važna optužba protiv kon-tese nije unesena u Zagrebu u sudbene spise?

I”-


MALLEUS MALEFICARUM

- Zato što se svjedokinja javila tek kad je vladarica odredilada se vještice imaju dovesti u Beè.- Sad mi pošaljite svjedoke obrane.

- Svjedoci obrane bili su veæ pred vama. To je kmet groficeRatkav i zvonar Žajler.- To su, dakle, bili svjedoci obrane? Niste li u moje ime pozvali ovamo fratra Smolea i gumbara Adama?- Jesam, ali su oni izjavili da ne mogu uzeti na svoju dušuda brane kontesu pa su otputovali u Zagreb.- Kontesin branitelj? Gdje je taj?- Ona nije imala branitelja. Narod bi ga kamenovao što brani takvu vješticu.- Izvolite mi poslati optužene.Siniša je èuo kako je Dvojkoviæ izašao. Nekoliko èasaka vladala je tišina. Zamalo se èulo kako je netko ušao, a odmah nakon toga glas lijeènika:- Recite mi iskreno sve što æu vas pitati. Ako niste krivi,vaša se nevinost mora dokazati. Zato je potrebno da budeteposve iskreni i da mi ništa ne prešutite.- Neizmjerno sam vam zahvalna - odgovori Nera. - Do danas mi još nitko nije dopustio da se opravdam.Nera poène toplim i mirnim glasom pripovijedati sve što se s njom zbilo, kako je noæu tajno polazila na Kamenita vrata, kako je jednom išla na križanje sv. Žavera da ondje èeka tobožnje vještice, kako se potajice sastajala s Remetincima i kako nikad nije vjerovala da postoje vještice; zašto je sakrila Kušenku, što je sve uèinila, kako je živjela i što je radila i, napokon, kako je dospjela u toranj, kako ju je Siniša spasio odnesavši je na konju u dvorac pod Sljeme. Konaèno mu isprièa sve stoje doznala o Dvojkoviæu i Saleu.- Ima li tko da mi posvjedoèi što ste mi iskazali?- Ima. Svjedoci su u Beèu. Samo ne znam zašto ne dolaze.- Odustali su da svjedoèe za vas.

- To je nemoguæe, posve nemoguæe!Van Swieten je malo razmišljao, a onda priðe vratima i zovne Dvojkoviæa.- Gospodine državni odvjetnice, optužena se poziva nasvjedoke.- Veæ sam vašoj milosti rekao da su otputovali.- To nije istina! - klikne Nera.- Hoæete li dokaza? Evo pisma oca Smolea, gumbaraAdama i Neuhofera, njemaèkog krvnika. Gumbar, doduše,brani svoju ženu da nije vještica, ali što se tièe kontese pereruke. Ostali izjavljuju da ne mogu braniti kontesu jer ne bimogli priseæi na svoje izjave.Van Swieten uzme pismo i proèita ga:- Što velite na to? - upita Neru.- To oni nikad nisu pisali, nikad!- Posve je naravno - reèe Dvojkoviæ - da æe optužena svakako nastojati da se obrani. Alija, vaša milosti, zastupam ovdjeistinu pa æu dokazati sa svjedocima koji æe na to priseæi da oviljudi ne samo što su pisali to pismo nego su, dapaèe, rekli daih je kontesin prijatelj grof Oršiæ podmitio daje brane.- Ne! - vikne Nera. - To moji svjedoci nisu rekli.- Mi imamo svjedoke koji æe na to priseæi.- Dovedite ih - reèe Van Swieten.Dvojkoviæ iz predsoblja dovede dva muškarca odjevena graðanski, oba Štajerca, koji su potvrdili da im je gumbar Adam to govorio.Van Swieten otpusti svjedoke i Dvojkoviæa, a onda se obrati Neri:- Vaša sudbina prikazuje se beznadnom.- Vidim, sve je protiv mene. Ostavlja me snaga da se daljebranim.Van Swieten je nešto razmišljao. Iznenada ude dvorski meštar cara Josipa i najavi carev dolazak. Lijeènik uputi kontesu u predsoblje.

i


MALLEUS MALEFICARUM

Mladi car ušao je k lijeèniku zdesna odakle je vodila galerija ravno u carske odaje.- Istraga me vrlo zanima - reèe car - pa sam došao da vidim spise o preslušavanju.Van Swieten mu priopèi sve što se dogodilo. Careve sivo-modre oèi, uvijek zamišljene i ponešto melankoliène, uprle se u lijeènika.- Ipak ne vjerujem daje ta djevojka vještica. Što vi mislite?Samo recite svoje mišljenje, kao èovjek èovjeku.- Mlada kontesa zapanjuje bistrinom svog razuma. Onane vjeruje u vještice, ona je bila na èelu ðaèke družbe kojaèita zabranjenu studiju protiv progona vještica. To je njezingrijeh. Ne vjerujem da se razumije u èarolije, osim onih kojeproizlaze iz bistrine njezina uma, iz snage njezine ljepote inastupa. Ali svjedoci su protiv nje.- Pitam vas kao prosvijeæeni èovjek, a ne kao car: vjerujeteli da postoje vještice koje imaju ðavolsku moæ?- Njezino mi velièanstvo ne bi oprostilo da o tome izreèemsvoje mišljenje.- Što u ovom èasu kaže uèenjak Van Swieten èovjeku -Josipu, a ne caru - ostat æe naša tajna.- U tom sluèaju kazat æu istinu: ne vjerujem u to. Èetiri stotine godina èovjeèanstvo progoni svoju pamet groznim praznovjerjem. I kontesa, slaba žena, morala se svima omrazitikad je tom praznovjerju navijestila borbu. Divim joj se. Vidite, mi nemamo odvažnosti da glasno izreèemo svoje mišljenje, a ona vièe na sav glas, ona radi, sakriva optužene, uhodiu Zagrebu suca i državnog odvjetnika. To bi u današnje dobabilo odviše i za muškarca.- Glas ove Zagrepèanke pobudio je u meni želju da prouèim èitav proces protiv vještica. Hoæete li mi pomoæi? Pribavite mi knjige koje pišu za progon, ali i onu zabranjenu koja topobija. A sad još jedno: molim vas uèinite sve što je u vašojmoæi da tu djevojku spasite od lomaèe.

- Samo, kako da to provedem? Vaše velièanstvo zna da kraljica nije vladar kojemu se samo referira. Ona hoæe toèan izvještaj, hoæe dokaze, hoæe sama prouèiti spise. A svi su svjedoci protiv kontese.- Ne bih li mogao govoriti s kontesom?Lijeènik pozove Neru. Kad je ušla i opazila mladog cara, duboko se pokloni i obori oèi. Car je zamoli da sjedne, a onda æe tiho:- Ponajprije, nitko ne smije saznati da sam govorio s vamaprije dva dana i sada ovdje. To bi vašoj stvari moglo naškoditi.A sad mi recite zašto su vas vaši svjedoci napustili?- Nisu me napustili, ne vjerujem u to, velièanstvo. Netko ihje morao izigrati. Gospodin Dvojkoviæ ne bi se usudio poæi uZagreb kad bi mene riješili krivnje, i tko zna što on sve radi.Trebalo bi moje svjedoke pozvati ovamo, pa ako pred licemnjegove preuzvišenosti gospodina Van Swietena potvrde onošto kaže Dvojkoviæ onda mi doista nema spasa.Melankoliène Josipove oèi gledale su je toplo i uvjerljivo.- Opet vam velim, konteso: pouzdajte se u mene. Vaša sud

bina bit æe mi u svakom èasu na pameti.Nekako znaèajno pogledao je Van Swieten mladog cara, ali brzo spusti pogled na spise da sakrije svoje misli. Reèe:- Ako su svjedoci doista otputovali, ja æu ih ponovno pozvati u Beè.- Vrlo dobro - odvrati car. - Konteso, do sretnijeg viðenja!Car se pokloni kontesi što je ponovno pobudilo lijeènikovoèuðenje.Kad je car otišao, Van Svvieten upita Neru:- Prema svemu što ste mi prièali o kapetanu grofu SinišiVojkffvju, on, dakle, živi? Ali gdje?- Ne znam. Menije rekao da æe svakako s ostalim svjedocima u Beè.- Dobro, poslat æu u Zagreb posebnog kurira.

\b


MALLEUS MALEFICARUM

U tom èasu Siniša odgurne zavjesu na vratima spavaæe sobe i stupi u Van Swietenovu radnu sobu. Iz Nerinih grudi otkine se poklik iznenaðenja.Van Svvieten namjesti oèale i upilji oèi u Sinišu.- Da, to je kapetan. Dobro je što ne vjerujem u duhove -reèe Van Swieten. - Da ste se proglasili mrtvim, to shvaæam,ali ne shvaæam kako ste ušli u moju spavaæu sobu?- Kao provalnik, vaša milosti. Popeo sam se na zid i krozotvoreni prozor, na kojemu nema rešetaka, ušao u vaš stan.Oprostite mi, morao sam tako uèiniti.Siniša isprièa lijeèniku kako je Geza odbio njega, oca Smo-lea, Adama i grofa Oršiæa i onda reèe:-Vaša milosti, moram vam kazati jednu važnu stvar, ali nasamo.- Uðite u moj salon - reèe Van Swieten i pode za njim. -Konteso, strpite se dotle.Kad je Siniša bio nasamu s lijeènikom, reèe mu:- Vaša milosti, ova je djevojka nevina i èista kao sunce. Žene su se uplele u stvar. U vašem hodniku vidio sam groficuCikulini iz Zagreba u odijelu hrvatske seljakinje.- Seljakinju sam preslušao, ali...- Bila je to prijateljica grofice Auersperg...- Prièekajte èasak - reèe Van Swieten, otvori vrata i pozovekontesu Neru.- Ostanite ovdje dok vas ne zovnem - reèe lijeènik Neri, pritvori vrata i pode u svoju radnu sobu. Nera i Siniša stajahu sami licem u lice.U isti mah u Sinišinu srcu bude bolno i veselo. Pruži prema njoj obje ruke i privine njezinu bijelu ruku na svoja usta. Dugi, topli cjelov odao je Neri sve stoje osjeæao.- Bojala sam se da vam se što dogodilo - reèe ona.On podigne glavu i pogleda je u oèi èistim pogledom.- Dok vi niste osloboðeni, ne smije mi se ništa zlo dogoditi.

- A onda kad budem slobodna? - upita Nera. - Što æe bitis vama?- Nero, jedina želja mog života jest da vi budete slobodni.- Ali vi morate misliti i na sebe.

- Menije sudbina veæ skrojena.Iz druge sobe trgnuo ih prijeteæi glas Van Swietena.- Zašto zamjenjuješ mog slugu.- Zato stoje bolestan.- Lažeš. Znam tko te je ovamo poslao i zašto. Pazi, ako neodgovoriš na svako moje pitanje, ako slažeš, bit æu neumoljiv.Tko te ovamo poslao?- Grofica Auersperg.- Ona ti je naredila da otpremiš mog lakaja:- Da, vaša milosti.-1 da ne pustiš preda me one svjedoke? -Jest, vaša milosti!- Gdje je grofica koja se preodjenula u odijelo seljakinje?- Sakrio sam je u vaš žuti salon daje ne vide drugi Zagrepèani.- Izaði - oštro zapovjedi Van Swieten sluzi.Siniša i Nera nijemo su slušali taj razgovor, puni nade u istinu i pravednost.Van Svvieten otvori vrata od salona gdje je bila grofica Cikulini.Grofica ustane, protrne.Ne bojte se, draga grofice, znam sve. Ovoga èasa razgovarao sam s groficom Auersperg. Lijepa se grofica prevarila kad me ubrojila meðu svoje protivnike. Najmoænija gospoða u cari-èinoj okolini može imati samo prijatelje. S njom sam se spora-zumio, i sad je stvar svršena. Kontesa Nera je kriva.- Još se uvijek ne mogu snaæi od velikog èuda i straha -dahne grofica.- Pouzdajte se u mene, grofica Auersperg našla je u menisaveznika. Ne trebam vaše svjedoèanstvo o tom kako je kon-- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

tesa Nera unesreæila svoju baku. Zašto teretiti dušu krivom prisegom? Budite, dakle, sa mnom iskreni i otvoreno recite što želite. Vi æete svakako postiæi svoj cilj...- Tko zna? Grof Skerlec je mušièav... Ali glavno je dakontesa ne doðe na slobodu. Najviše sam se bojala vas, alisada...- Ja sam potpuno vaš saveznik. Zaista vas grofica Auerspergsilno voli kad se odvažila da to sve uèini za vas.-1 nju vodi želja za osvetom - zbog Siniše. On je, doduše, umro, ali žena ne može zaboraviti kad joj druga preotme dragoga. To je razumljivo.- A sad vas molim da još neko vrijeme ostanete u mom salonu dok ne svršim neke formalne stvari, a onda æu vas jošjednom zamoliti da mi kažete neke potankosti o toj vještici.Van Swieten pomno zatvori vrata salona i povuèe teški zastor. A tada naredi da se pozovu otac Smole, gumbar Adam i grof Oršiæ koji su još uvijek èekali pred dvorom.Sve ih je redom preslušavao. Najprije Sinišu, onda ostale, i potanko ih ispitivao o svakoj sitnici.Kad su bili preslušani, lijeènik pozove Dvojkoviæa i Salea.- Premudra i velevrijedna gospodo - reèe lijeènik mirno,podignuvši naoèale. - Neæu vas dugo muèiti. Sve mije jasnokao sunce. Spisi su u redu i svjedoci izvanredno spremljeni.Možete se mirne duše vratiti u Zagreb i ondje èekati odlukunjezinog velièanstva.- A kontesa? Mogla bi uteæi.- Na nju æe paziti naša policija. Do konaène odluke onaostaje ovdje.

Dvojkoviæ i Sale sa svojim ljudima otputuju u Zagreb potpuno uvjereni u svoj uspjeh. A Nera i obje njezine drugarice, Barica i Dora, ostale su u Beèu.

CAR JOSIP II.Mladi car Josip sjedio je kraj prozora. Njegova vitka i vazda tmurno odjevena pojava sasvim se izgubila u tamnoj sobi. Carev tjelesni sluga nekoliko je puta ušao da svoga gospodara opomene neka izjaše, ali ga se nije usudio osloviti. Car se udubio u knjige i ni da bi trepnuo okom kad je sluga stao ispred njega.-Velièanstvo! Vaše velièanstvo!Car Josip spusti knjigu u krilo i pogleda slugu. Melankolièni pogled mladoga cara èinio se još umornijim, kao da se probudio iza sna.- Što je, Vili? - upita ga. - Zašto mi smetaš?Sluga se smeo. Njegovo oštro lice gledalo je cara s izražajem odanosti. Veæ je davno prešao tridesetu. Godinu dana služio je cara i zavolio ga svom dušom, brinuo se o njegovu zdravlju više od lijeènika.- Htio sam podsjetiti velièanstvo da bi trebalo zraka. A želiuniæi i njegovo velièanstvo car Franjo Stjepan.- Moj otac? Pusti ga neka ude, ali nitko drugi.Zamalo ude u sobu visok, snažan gospodin, crvena lica, zdrav, veseo i nasmiješen.- Oprostite, velièanstvo - reèe sinu kao da govori s pretpostavljenim. - Oprostite mi, ali silno me zanima ona stvar sgroficom, kako li se zove zagrebaèka vještica? Da - Nera, èudno ime, vrlo èudno. Kako napreduje istraga? Ne bi me tolikozanimalo da me za to nije zamolila grofica Auersperg. Ona jevrlo zabrinuta...- Grofica Auersperg prva je dvorska gospoða pa æe znatibolje od mene.- Ne mislim na dvorsku gospoðu, nego na ženu knezaAuersperga, mog prijatelja. Valjda ti je poznato da zalazim- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

u kneževu kuæu, ako, naime, dobijem dopust od njezinog velièanstva.-Ah, tako? Znam...- Po svoj prilici ne vjeruješ u dvorska prièanja da udvaramkneginji?- Nipošto. Ali zašto tebe zanima sudbina grofice Nere?- Recimo da i mene zanima, ali više kneginju i kneza. On jebratiæ bivšeg muža dvorske gospode grofice Auersperg.- Ne brinem se za rodoslovlje dvorskih ljudi.- Èudak si ti, velièanstvo, veliki èudak. Kraljica majka bilaje vesela i živa žena i meni ne nedostaje životnog eliksira, aliti, ti si uvijek šutljiv, uvijek nepovjerljiv. Mene to boli. Iakosam car, samo po tituli, ipak sam tvoj otac, trebalo bi da mi sepovjeriš. Ako, naime, tvoje velièanstvo uopæe osjeæa potrebuda mi se povjerava...- Takav sam. Ne mogu govoriti. Mislim - opet mislim. Odabran sam nositi teret krune, a to me veæ danas zastrašuje. Takav sam roðen - ne mogu drukèije.Ali Franjo Stjepan oèito nije slušao ono što govori Josip. Pogled mu je neprestano kružio po knjigama što su bile raza-strte po stolu mladog cara.- Da, odabrao si teret krune, ali to je još daleko. Hvalazdravlju njezinog velièanstva, tvoje majke, ona je još èvrsta ilijepa, njezina energija i želja da o svemu odluèuje sama ni èasa ne prestaje. Dakle, još æe proæi mnogo vremena dok ti pri

miš krunu. I ti si sad još samo titulirani car, pa uživaj! Ništa nije ljepše nego nositi titule, a bez odgovornosti. Veseli se. Mladsi - a živiš kao fratar kad ostari.Josip se nasmiješi.- Živim kad èitam ili mislim.- Vidim. Èitaš, smijem li pogledati, velièanstvo, što èitaš?Znatiželjno posegne Franjo Stjepan za knjigama što mu ihje pružio car.

- "Progoni vještica"? - Oho! Dakle ti prouèavaš sudstvo?Zato te veæ nekoliko dana nema na dvor. Njezinom si velièanstvu poruèio da si boležljiv.- Èovjek se mora razboljeti kad èita te strahote.- Hoæe li mladu groficu pomilovati?- Nadam se.- Bila bi šteta ložiti lomaèu tako lijepim gorivom...Opet se pojavi sluga i najavi Van Swietena.- Sigurno bih smetao - reèe Franjo Stjepan i nakloni se sinu kao suverenu.U njegovu govoru i gestama bilo je nešto sarkastièno, podrugljivo, ali Josip to nije opažao. Odavna se privikao takvu naèinu govora svog oca. Ustane i isprati oca do vrata.Van Swieten ude noseæi spise. Careve su oèi oživjele, njegovo mirno hladno lice izražavalo je napetu radoznalost.- Što mi nosite, dragi prijatelju? - oslovi car kraljièina lijeènika.- Vrlo mnogo, velièanstvo: Raskrinkao sam krajnju prijevaru i zloèin što su ga htjeli poèiniti protiv vaše mlade štiæenice.- Recite "naše", jer ste i vi uvjereni da nije kriva.- Da, velièanstvo. Dopustite dakle: naša štiæenica bila bispaljena da vaše velièanstvo kraljici nije savjetovalo da istragu povjeri meni. Ali i mene bi prevarili da opet nije u posljednji èas priskoèilo vaše velièanstvo. Sad se radi o tome kakokraljici priopæiti ono što sam pronašao. Vi znate daje kraljicavrlo pobožna. Vjeruje u sve u što vjeruju i njezini savjetnici.Mislim...- Samo recite što mislite, mi smo u ovom èasu službenicipravde. Vi mislite da moja kraljevska majka vjeruje u sve štovjeruju ili, bolje, zapovijedaju drugima vjerovati -jezuiti? Otom sam ja davno nacistu. I tko bi se usudio kraljici izreæinajmanju sumnju protiv jezuitskih prijatelja i njihove nauke,- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

naškodio bi samo sebi, a i onome koga bi htio zagovarati. Dakle, sad mi recite sve što ste pronašli u toj istrazi.Van Swieten je poèeo svoj referat: - Dorica, služavka suca Krajaèiæa, protiv nje uopæe nema svjedoka. Ona sama sebe optužuje i pripovijeda da je vještica i da ljubi vragove. Ispitivao sam cijeli njezin život i razabrao da je bila silno zaljubljena u nekog momka koji ju je ostavio. Od prirode je bolesna na živcima, a neispunjena žudnja prouzroèila je u njoj razlièite sne. Èula je da vještice imaju ljubavnike vragove koji strastveno ljube. I poèela je težiti za tom ljubavi. Snadoše je sanje i utvare dok joj se, napokon, nije poremetila pamet. Ona nije ubrojiva, pripada u ludnicu, a ne na lomaèu.

- Dobro, a stoje s kontesom?- Neka mi velièanstvo dopusti da prije prièam o Barici Cin-dek. To je lijepa i mlada graðanka, vrlo iskrena i poštena. UZagrebu peèe dobar kruh, pa kako je vrlo lijepa i rjeèita, imai više kupaca. Uz njezin duæan drži pekaru Andrija Palèiæ koji nema ni polovicu toliko kupaca; dakle, Barica mu je konkurentica. Ovaj je èovjek glavni svjedok protiv Barice. On veli:buduæi da Barica tako mnogo prodaje, znaèi da ima posla svragom.- To je neèuveno i sramotno za naš vijek!- Ovdje ima još nešto zanimljivo. Notar Sale primio je odmuža lijepe Barice 400 forinti i pustio je na slobodu. Kad jebila na slobodi, htio je notar da Barica s njime zapodjene ljubavni odnos. Jer to nije htjela, ponovno ju je bacio u toranj.- Sto se sve ne dogaða u našoj državi? Strašno! Ali stoje skontesom?- Samo još èasak. Barica je žrtva osvete. Tako je nastradalonajviše žena koje su, ni krive ni dužne, došle na lomaèu. Svatko ih može optužiti, a ne traže se ni dokazi. A sada, vaše velièanstvo, da se osvrnem na kontesu Neru Kegleviæ, našuštiæenicu. U Zagrebu se pojavila mlada generacija koja je

najprije potajno, a onda javno ustala protiv praznovjerja. Nera je bila odveæ neustrašiva pa je prva javno izrekla svoje misli. I na temelju toga je do srži neinteligentni i praznovjerni grièki sudac bio uvjeren da je vještica. Zatvorio ju je u pljesnivu tamnicu. Sve stoje uèinila dobra, upisali su joj na raèun vraæanja. Sudac Krajaèiæ nema nijednog svjedoka koji bi mogao makar i najmanje dokazati njegove optužbe.- A što je bilo s onim ðavlom koji ju je odnio po bijelomdanu.- Taj ðavo bijaše kapetan Siniša. Mladiæ ju je ljubio iprevario èitav Griè. Odjenuo se u ðavla i tako je oteo. Sadjoš nešto, vaše velièanstvo. Kontesa je optužena da se mazalavještièjom mašæu. Ja sam tu mast toèno istražio. Ona sadržineke otrove koji su kadri èovjeka uspavati. Toèno sam je istražio i ispitao kontesu. Ona se zanimala za sve što se tièevještica i naèinila je pokus. Toèno mije isprièala kako je od temasti pala u san i sanjala da leti. Oèito, ima žena koje umijupraviti takvu mast pa je skupo prodaju onima koje, èuvši toliko o vješticama, žele i same da to budu i zato kupuju mast injome se obmanjuju. Zapadnu u san i misle da je istina onošto sanjaju. Valjalo bi kažnjavati one koji tvrde da postoje vještice. Dakle, te parnice i bajke posljedica su praznovjerja koješire i raspiruju sama gospoda državni odvjetnici, policija, gra-banti, krvnici i razlièiti opæinski pisari. Što svijet u to više vjeruje i što ima više vještica, posao bolje uspijeva.- A zašto onda postoji sudac?- Krajaèiæ je praznovjerni luðak, a državni odvjetnik Dvoj-koviæ i notar Sale lopovi koji ne vjeruju u ono što pripovijedaju, ali od toga imaju koristi. Pomislite, velièanstvo, koliko naGrièu ima žena i gotovo svaka druga plaæa Saleu i Dvojkoviæurentu da ih ne optuže da su vještice.Van Swieten isprièa caru o Nerinu posjetu "paklu" što mu je povjerila kontesa.


MALLEUS MALEFICARUM

Car je iznenaðeno slušao i najzad upita:- Što vi držite o tom "paklu", Van Swieten?- Bit èe da netko na raèun vještica veselo živi i zato timzloèincima moramo uèi u trag. Opæenito sam opazio da u Hrvatskoj ima èudnih zloèina koji se pripisuju vješticama. Jednom su, na primjer, provalnici došli kao vještice s metlamau ruci. To prelazi sve granice lopovluka, i ja se èiste savjestiusuðujem ustvrditi daje zakon o progonu vještica najstrašnijizloèin koji ljudima pruža sredstva da izmišljaju zloèinstvakrajnje podivljalosti i pokvarenosti.- To je velika rijeè - reèe zamišljeno car. - Prema tome, ovajbi zakon zapravo bio zloèin?-Buduæi da govorim èovjeku, a ne caru, velim: da, to je zloèin. Kontesa ga je pravo nazvala tim imenom.- To je izvanredno pametna djevojka. Nikad nisam vidiodjevojku tolike duševne bistrine. Nikad!Gledajuæi u daljinu, car je izrekao te rijeèi s melankolijom koja bijaše u njegovoj æudi, ali se Van Swietenu uèini da nikad nije èuo cara govoriti s tako sjetnim prizvukom.- Van Swietenu - reèe car. - Vi imate najveæi utjecaj nacaricu. Razjasnite joj sve što se odnosi na kontesu, samo jojne recite da se kontesa buni protiv zakona o progonu. Protumaèite joj sve i predložite sve spise, samo ne o tome da jekontesa oponirala vlasti, to bi kraljicu razljutilo. Ali ne štediteni groficu Auersperg!- Ona je htjela podmetnuti krive svjedoke, ne samo kontesinego i ostalim optuženima. To je zloèin.Van Svvieten se zadržao kod kraljice dva sata. Vladarka je proèitala sve predložene spise, pozvala k sebi svog pouzdanika kancelara Kaunitza i naložila da pozovu groficu udo-vu Auersperg, a isto tako da joj još jednom dovedu vještice. Groficu odmah obavijestiše o kraljièinoj želji.Ona pohita u svoje odaje gdje se sklonila grofica Èikulini.

Od èasa kad ju je Van Svvieten raskrinkao, sakrivala se u odajama grofice Auersperg èekajuæi što æe se dogoditi. Osjeæala je da se kraljièin lijeènik zauzima za Neru i nastoji dokazati njezinu nevinost.- Što se dogodilo? - upita grofica Auersperg.-Van Swieten me je prepoznao.- To je nemoguæe! Kako bi znao tko si kad te nikad nijevidio?- Ali ti si mu rekla tko sam.-Ja sam mu rekla? Zar ti se muti pamet? On je moj najveæi protivnik.- Ne razumijem. Poslije preslušavanja došao je k meni i rekao daje netom govorio s tobom i da si mu ti sve priopæila jerje i on protiv kontese.- Ali, zaboga, ti si poèinila ludost!- Rekao mije daje s tobom govorio, daje tvoj pristaša i daNera mora biti osuðena.Grofica Auersperg uhvati se za glavu.- Ti si poèinila strašnu ludost. Sve si to vjerovala? Zar neznaš dvorske intrige? Znaš li tko je Van Swieten? On je najpo-gibeljniji èovjek na dvoru, on sve vidi i sve èuje. On je mozakdvora, a jao dvoranima kad na dvoru ima mozga. Što si murekla?- Ništa, on je veæ sve znao.-1 da sam te ja poslala da svjedoèiš?- Nisam mu govorila o tebi, ali mi je on sam sve rekao štosmo mi zakljuèili, a ja sam samo potvrdila.- Van Swieten te prevario, samo da sve dozna!...Grofica Auersperg baci se oèajna na divan. Izgubivši priseb-

nost, sklapala je ruke, hvatala se za èelo i oèajno govorila:- Sad sam izgubljena. Sad je sve izgubljeno. Netko nas jeodao. Van Svvieten zna sve.- Mogao nas je odati samo tvoj lakaj Geza - reèe groficaÈikulini.

I


MALLEUS MALEF1CARUM

- Neka smjesta doðe ovamo. Ali - kraljica me pozvala. 0-stavila me pamet. Moram brzo k njoj. Slutim da mi se pod nogama nešto ruši. Ako je Van Svvieten govorio s kraljicom, onda sam izgubljena. Idem da èujem o svojoj sudbini.Dok su dvorani pošli po "vještice", Van Swieten je kraljici pokazivao spise, èitao joj i tumaèio. Kraljica gaje pomno slušala, a lice joj bivalo sve ozbiljnije.Prošao je èitav sat dok su na dvor doveli Neru s drugaricama. U maloj dvorani, gdje je radila kraljica, skupilo se samo nekoliko dvorjana i dvorskih gospoda koje su znatiželjno raspravljale što to kraljica zapravo hoæe s vješticama. Vrlo uzbuðena i blijeda, ušla je grofica Auersperg u kraljièin mali žuti salon.Marija Terezija sjedne vrlo ozbiljna lica u naslonjaè, pogleda po dvorani i pozove Neru, Baricu i Doricu da priðu bliže. Bez ikakva uvoda, reèe im:- Kako su vaše parnice po pravdi istražene, ispostavilo seda protiv vas nema nikakvih dokaza, pa vas kao vrhovni sudac u svojoj državi oslobaðam svake optužbe i puštam na slobodu...Nera se baci kraljici pred noge.- Velièanstvo, slutila sam da èu u vas naèi pravde.- Zahvalite pravednosti koja je pobijedila zloæu i spletke -odvrati kraljica.Grofica Auersperg naslonila se na stijenu. Došlo joj da se onesvijesti.- Sad se možete vratiti svojim kuæama - reèe Van Svvietenoptuženicama.Kao da ništa nije shvatila, Dorica je zurila u kraljicu, a Bari-ca i Nera duboko se poklone.Sve tri optuženice izaðu. Kraljica se obrati grofici Auersperg:- Grofice, vaših savjeta više ne trebam. Od ovog èasa višeniste moja dvorska gospoða!

-Velièanstvo! Netko me je ocrnio.- Urotili ste se protiv mojih odredaba i groficu Èikulini poslali da krivo svjedoèi. Protiv mene, koja želim dijeliti pravdu,usudili ste se skovati urotu.Grofica problijedi.- Grofica Èikulini nije krivo svjedoèila, ono je istina, ali senije usudila da svjedoèi kao grofica - reèe dvorska gospoðaskupivši još posljednju snagu da se opravda.- Sama mi je priznala da je krivo svjedoèila - reèe VanSwieten.- Jeste li èuli? - upita oštro vladarica.Grofica Auersperg stajaše poput kipa, blijeda i dršæuæi.- Što još èekate? - oštro æe kraljica. - Idite mi ispred oèiju!Dvorska gospoða protrne i satrta i slomljena poðe premavratima salona. Sva njezina moæ ležala je sada pred njom zdrobljena i razrušena. Ta i s dvora su je izbacili.

Dva dana pošto je grofica Auersperg ostavila kraljièinu službu, najavio se Van Sweiten kraljici:- Velièanstvo mi je bilo vazda sklono pa se usuðujem podastrijeti pred noge vašeg velièanstva vruæu molbu.- Govorite. Neæu vam ništa odbiti...- U mojim odajama boravi mladiæ, nekad èasnik u dvorskojgardi, poznat kao kapetan Siniša.- Znam, hrabar je vojnik i pouzdan dvoranin. To je onaj koji je s lomaèe ugrabio optuženu kontesu?- Da, velièanstvo. Protiv njega podnesena je prijava da jejednom ubio neku ženu. Netko je saznao daje u mom stanu iizdanje nalog da se odmah uhiti i preda sudu.- Ako je svoje ruke okaljao krvlju, ne smijem ga oteti odlucipravde.- Molim vaše velièanstvo samo to da ga saslušate.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

-Vrlo rado, dragi Van Swietene. Dovedite ga k meni, ali odmah dok ga ne uhite.- Moja najsmjernija hvala, velièanstvo. Sudbina tog mladiæa vrlo je tragièna.- Zanima me ako mu i ne smijem pomoæi.Kraljièin se pouzdanik nakloni i ode iz salona po Sinišu. Jedva što je izašao, najave vladarici dvoranina grofa Batthyanyja.- Pozvala sam vas - reèe kraljica - da javite u Zagreb banuneka se povede istraga protiv svih koji su vodili istragu u parnici grofice Kegleviæ, osobito da se istraži jesu li državni odvjetnik Dvojkoviæ i notar Sale primali mito od nekih ženada ih ne zatvore kao vještice. Nadalje, na mjesto groficeAuersperg želim pouzdanu i ozbiljnu plemkinju koja neæespletkariti. Ali pazite, ona ne smije biti prijateljica otpuštenegrofice Auersperg, jer neæu da grofica nade novih putova domog doma.- Onda bi to mogla biti samo grofica Terka Erdodv, kæi bana Nadaždija, neprijateljica grofice Auersperg.- Dobro. Banova kæi bit æe nasljednica grofice Auersperg.Neprijateljica grofice Auersperg neæe dopustiti da grofica svojim spletkama nadalje doseže u moj dvor.- Velièanstvo, mora li to ostati tajnom?- Onda to ne bih rekla - vama!Grof se pokloni i uozbilji, a kraljica sa smiješkom reèe:- Budite radije veseli. Takvi su ljudi državnicima èesto potrebni.- Zahvaljujem vašem velièanstvu na velikodušnim rijeèima. Ujedno bih se usudio zamoliti vaše velièanstvo da izvolipotvrditi moju ostavku predanu prije više mjeseci.- Zasitili ste se dvorske službe? Vidite, odviše ste se zanimali za žene, odnosno za jednu ženu.- Vaše velièanstvo ima svevidljivo oko. Doista je tako, ženim se.

- Protiv toga nema utoka. Niste li se pobrinuli za nasljednika?- Preporuèio bih baruna Ivana Skerleca.- Tako? Dobro. Razmislit æemo. Dakle, otpuštam vas iz

svoje dvorske službe i želim da stalno ostanete u dvorskojslužbi kraljice svog srca.- Hvala vam, velièanstvo.Grof se nakloni, poljubi kraljici ruku i udalji se.PRIZNANJEJedva je grof izašao, kad vladarici opet najaviše Van Swietena. Kraljica upita lijeènika:- Gdje je vaš štiæenik Siniša?- On èeka da ga vaše velièanstvo izvoli primiti.- Prije nego što ude, hoæu vas nešto upitati. Jeste li èuli daje barun Skerlec bio vjerenik kontese Nere?- Èuo sam. Dapaèe, medu spisima sam našao jedan ulomaknjegova iskaza kojim je optužuje.- Sad mi se èini da gaje grofica Auersperg prije više mjesecimnogo preporuèivala da ga imenujem svojim dvoraninom.Što mislite o tom?- Govorio sam sa Skerlecom dva puta. Nesposoban je zaspletke. Prema ženama je neiskusan i plah, ali bit æe revan uslužbi.- Dobro. Pokušat æemo. A sad, neka ude vaš štiæenik.Van Svvieten izaðe, a zamalo uðe u sobu Siniša. Bijaše odjeven u uniformu kapetana slavonskog bataljona. Njegovo visoko snažno tijelo znatno je omršavjelo, a lice izblijedilo.Kraljica gaje promatrala kao da ga istražuje.Siniša se pokloni na vojnièki i pogleda vladaricu u bistre pronicave oèi.


MALLEUS MALEFICARUM

- Primila sam vas zato da ispunim molbu svog lijeènikadoktora Van Swietena - reèe kraljica strogim glasom. - Ali,koliko se sjeæam, vama je oduzeta èast kapetana. Vi ne bistesmjeli nositi maè.- Menije èast kapetana slavonskog bataljona podijelila kraljica, pa mije nitko ne može uzeti, nego samo vaše velièanstvo.Siniša pritisne svoj maè na usta i položi ga pred vladarièine noge. To se kraljici oèito svidjelo pa ga stane promatrati s veæom pažnjom!-Vi ste, dakle, krivi? Zbog èega vas optužuju? Ili, bolje, zašto ste ubili ženu?- Nisam znao što radim. Na taj èin nagnala me ljubav prema majci...- Govorite jasnije. Želim znati sve. Prièajte mi, obeæala samVan Swietenu da æu saslušati vašu sudbinu - reèe kraljica dabi opravdala znatiželju što ju je obuzimala gledajuæi pred sobom mladog èovjeka koji je s lomaèe spasio Neru.- Tko je bila vaša majka?- Bila je prekrasna djevojka, Španjolka. Moj otac upoznaose s njom ovdje u Beèu i zaljubio se u nju kao što se, uostalom,zaljubljivao u svaku lijepu ženu. Ona je mog oca ljubila doludila i kad ju je nagovorio da s njim pobjegne, u svojoj velikoj ljubavi privoljela je. Ali je za to doznao njezin otac iulovio bjegunce u èasu kad htjedoše pobjeæi. Tada moj otacoženi mladu Španjolku. Ljubav moga oca trajala je kratko vrijeme. Rijetko su ga vidjeli kod kuæe, uvijek je veselo živio ukrugu svojih prijatelja i žena, a majka je bila ostavljena. Kadodrastoh, poslao me otac u Beè na nauke, a majka je provodila patnièki život u jednom dvorcu mog oca usred šumskepustoši. Jedne jeseni, kad mi je bilo petnaest godina, doðoh

iz Beèa da vidim svoju majku. Bila je sama. S njom u dvorcuživjela je i stara služavka i moj sadašnji sluga Filip. Majka jepreda mnom tajila da ju je otac napustio, ali sam vidio to

u njenim tužnim oèima i blijedom licu. Osokolim se pa je zapitam: "Reci mi, majko, gdje je otac?" "Otputovao je", odvrati ona. "Bit æe dugo na putu." "Dugo? A zašto nikad ne doðe da vidi sina?" "Doæi æe, dijete moje, prije nego što opet po-ðeš na nauke." Osjeæao sam da mi nešto taji. Oèito, nije htjela da oca ocrni pred sinom. Proðoše dva dana. Odoh u šumu u lov. Kad sam se vratio, opazim pred kuæom stranog slugu gdje drži osedlanog konja. Uðem u sobu. Iznenaðeno sam stao i slušao. Iz druge sobe èuo se tuði ženski glas: "Ja ostajem ovdje, a vi se odstranite iz dvora." "Znate li gdje ste?" èuo se glas moje majke koja je dodala: "Ja sam u dvorcu svoga muža!""Baš zato vas molim da se što prije odstranite. Oèekujem ovdje svoje prijatelje.""Tko ste vi da se usuðujete mene odavle tjerati?" vikne moja majka."Ljubavnica vašeg muža", odvrati strana žena i nasmije se. "Odlazite, ali hitro. Ako ne odete, pozvat æu svog slugu", reèe žena, otvori prozor i zovne slugu koji je pred kuæom držao njezina osedlanog konja."Što ste nakanili?" vikne majka. "Dat æu vas baciti iz dvora, da mi ne smetate." Velièanstvo, u meni je uzavrela sva moja mlada krv i sva ljubav prema majci. Provalim u njezinu sobu. Upravo u taj èas visoka lijepa žena zaletjela se prema mojoj majci i udarila je bièem. Izgubio sam svu pamet. Tek sam osjetio da držim za vrat stranu ženu, da je moje ruke stišæu, a ona se otimlje snažno, a onda sve slabije. Klonula je... Skinem ruke s njezina vrata, ali se više nije branila..."Što si uradio, nesretnice?" krikne majka prestravljeno i poleti k svojoj suparnici. Ali ona je bila mrtva. Ugušio sam je ja, petnaestogodišnji djeèak! U sobu uðe majèin sluga Filip. Odmah je shvatio što sam uèinio. Skoèi k vratima i zakljuèa ih. Uzalud je sluga lijepe strane žene kucao na vrata. Nitko mu ne odgovori.


MALLEUS MALEFICARUM

"Sine, dragi moj, što si uèinio?!" naricala je majka èupajuæi kosu. "Sad sam i tebe izgubila. Više mi nema života." Najednom, kao da joj je sinula sretna misao. Pohita k meni, grèevito me uhvati za ramena i prošapæe: "Bježi! Bježi!""Majko, kamo æu od tebe?" pitao sam kao u snu."Bježi, ne ubijaj svoju majku. Filipe, brzo... Ti moraš s njim!""Kamo da bježimo?" upita sluga."Svejedno, samo neka je daleko gdje vas nitko neæe naæi!""Nemojte, majèice, da vam sin bude kukavica", dugo sam molio majku. Ali ona stane preda me i poène mi govoriti kao u ludilu: "Bježi u svijet, ili æu ja u smrt. Smiluj mi se - bježi!" Sa svojih ruku uzme dragulje, pokupi sve svoje zlato, drago kamenje i nešto novaca. Groznièavom brzinom strpa to Filipu u džepove. Zaèas bijaše sve gotovo. Majka mi se baci oko vrata i reèe:"Bježi i sakrij se pred ocem. Javi mi se kad budeš na sigurnom mjestu.""Filipe! obrati se moja majka sluzi - zakuni mi se da æeš ga njegovati i paziti kao sina." On se zakleo.Ali nisam mogao otiæi. Majka trgne sa zida pištolj i zaprijeti se: "Ako neæeš bježati, ubit æu se pred tobom." "Dobro", rekoh ja, "ali što æeš ti?""I ja æu pobjeæi, ali oprezno. Bit æu u Beèu, tamo æeš me naæi." Majka me zagrli svom ljubavlju i oèajnim strahom, a onda me gurne s Filipom na druga vrata u hodnik. Tu je još uvijek stajao sluga umorene žene."Molim vas - reèe on - grofica me pozvala. Javite joj da sam tu."

"Ja sam obavio posao zbog kojega te pozvala", odgovori mu Filip. "Idi u kuhinju i založi, grofica æe ostati kod nas."Sluga nas je odmjerio od glave do pete. Pode s nama. Ose-dlali smo dva konja, i sluga nas upita: "Kamo idete?"

1

"U susret gostima koji dolaze."Sjedosmo na konje i odjurismo u šumu. Bježali smo mnogo dana. Jedne noæi opazimo u šumi svjetlo. Filip me upozori da su to panduri. "Kakvi panduri?" zapitao sam."Trenkovi. Tu im je sklonište. Poznam ih jer sam iz njihovih krajeva", reèe Filip i podbode konja.Doskora smo prispjeli k pandurima. Prijateljski su nas primili. Ostao sam kod njih i s njima živio kao obièan pandur, bez imena i porodice. Prozvali su me Sinišom, a nisam znao zašto. Jednog dana poðem s njima u rat i tu steknem milost svoje kraljice - èast oficira.- A majka? - upita kraljica slušajuæi sa zanimanjem.- Nju smo zaista našli u Beèu. Ali njezin je otac umro negdje u Španjolskoj. Nitko o njemu ništa nije znao, pa nije dobila imetak svog oca, nego živi oskudno.- A što se dogodilo s umorenom?- Ne znam. Majka mi je rekla da je odmah ostavila dvorac.Nikad mi nije rekla što se tamo dogodilo.- Tko vas je sada prijavio za vaše nedjelo?- Ne znam.- Vaš je otac bio plemiæ?- Da, velièanstvo. On još živi.-1 ništa ne zna o vama?- Ne zna. Posljednji me put vidio kad mi je bilo osam godina. Kasnije bi dolazio u Beè na balove, ali me nikad nijeposjetio u naukama - nije ni pitao za me. To je cijela mojaispovijest, velièanstvo. Poèinio sam zlo i kao dijete popustiomajci i pobjegao. Sad se, eto, predajem u vaše ruke.- Shvaæam vas, zavela vas je vaša divlja priroda. Ali, pravdise mora udovoljiti.- To znam, velièanstvo, i mirno èekam odluku.Ne mogu za vas uèiniti ništa drugo nego preporuèiti sucima da budu blagi.


MALLEUS MALEFICARUM

-Velièanstvo, i to je odviše velikodušno.- Èinim to samo zato što ste hrabar vojnik, pa je šteta datakav èovjek bude izgubljen za moju vojsku. Ali ne da se izbrisati ono što ste uèinili.-Velièanstvo, znam da me èeka tamnica. Samo jedno molim vaše velièanstvo, a to je, zapravo, ono zbog èega sam molio da me vaše velièanstvo primi.-Štoje to?- Molim vaše velièanstvo svim svojim srcem za jednu veliku milost.- Ako je kraljica može ispuniti, uèinit æe.- Jedina mi je želja da prije nego što se za mnom zatvorevrata tamnice, mogu govoriti s kontesom Nerom Kegleviæ.-Vije ljubite?- Da, velièanstvo.- A ona je bila vjerenica baruna Skerleca?- Da, velièanstvo?

- A ipak ima samo vama zahvaliti da još živi. To je lijepo ija sam popravila svoje mišljenje o vama.- Vaše me je velièanstvo osuðivalo?- Rekoše da ste se otrovali od straha pred kaznom.- Nikad ne bih uèinio takvo što.- Veseli me da ste ostali dosljedni svom junaèkom glasui zato vam dopuštam sastanak s kontesom. Dat æu potrebneodredbe.- Do posljednjeg trenutka svoga života zahvaljivat æu vašem velièanstvu za tu velikodušnost.Kraljica pozvoni i pozove Van Swietena koji je èekao u pokrajnjoj sobi.- Van Svvietenu, vi znate da je kapetan Siniša sada uhiæenik? - reèe vladarica pokazavši na Sinišu.- Znam, velièanstvo, predat æu ga njegovoj oblasti.- Dobro, povjeravam ga vama. Dopustila sam mu da govoris kontesom.

Siniša se duboko pokloni i izaðe s lijeènikom. U predsoblju mu Van Smeten šapne:- Siniša, kod mene vas èeka grof Adam Oršiæ. Govorit æetes njim prije nego što vas predam vojnom sudu.- Hvala vam stotinu puta!Van Swieten povede Sinišu u svoj stan.U salonu je sjedio grof Adam Oršiæ. Njegovo debelo tijelo ispunilo je èitav divan. Crveno okruglo lice priklonio je na naslon. Male modre oèi zurile su žalosno preda se. Ruke je složio na trbuh koji mu je stršao iz debelog tijela. Tužno raspoloženje uvijek gaje èinilo smiješnim.Kad je opazio Sinišu, htjede ustati, ali se nije mogao pridiæi. Pruži mu samo ruke i reèe:- Što æe biti s vama?- Ono što odredi sud.Van Swieten otvori jedna vrata i da znak sluzi koji u sobu uvede visokog, snažnog muškarca, odjevena u odoru plemiækog lakaja. Lice mu je bilo ledene hladnoæe, oèi male i mirne, a put kozièava.- Poznate li ovog gospodina? - upita Van Swieten lakaja.- Poznam. To je kapetan Siniša.- A vi, Siniša, poznate li vi njega?- Poznam. To je lakaj Toma, služi kod grofice Auersperg.- Niste ga nikad prije vidjeli?- Rekao bih da jesam, ali ne znam gdje.- Kad si posljednji put vidio ovoga gospodina? - upita VanSwieten Tomu.- Prije deset godina kad je umorio groficu Olgu Kegleviæ.- Tko ti je to rekao? - upita ga Siniša povišenim glasom.- Bio sam njezin sluga pa sam je dopratio u vaš dvoraconog dana kad ste je umorili.- Ti si bio onaj sluga koji je stajao u hodniku kad sam jaizašao?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jest, to sam bio ja. Vi ste onda sa svojim slugom pobjegli.- Kako si me tek sada prepoznao, a prije dvije godine biosam èesto kod grofice Auersperg.- Najprije sam prepoznao vašeg slugu Filipa, a onda sam sesjetio i vas. Veæ ste onda bili snažan momak.

- Kako to - upita Van Svvieten - da si se tek sada sjetio daprijaviš kapetana.- Odmah sam rekao grofici Auersperg sve što sam znao.- Zašto nisi ništa o tome spomenuo Filipu?- Zabranila mije grofica.-A sada...On zašuti.- Ja æu ti pomoæi - reèe Siniša. - Sad ti je grofica Auerspergnaredila da me prijaviš.-Da, tako je.- Znaš li daje groficu Kegleviæ netko ugrabio? - upita grofOršiæ.- To su bile pripovijesti da bi se ona pred svojima uèinilaboljom. Grofica je pobjegla od svoje volje.-Skim?- S grofom Kristoforom Erdodvjem.Oršiæ i Siniša iznenaðeno pogledaše.- Gdje je živjela grofica da se za nju nije znalo? Obitelj juje tražila.- Najprije je bila na dvoru grofa Erdodvja u Samoboru, aposlije uvijek kod onoga koji joj se dopao.- Lažeš! -vikne Adam Oršiæ.- Neka mi oprosti vaša milost, ja sam je služio sve dok nijeumorena i spaljena.- Tko ti je rekao daje spaljena?- Kad je vaša milost pobjegla, grofica je nestala - reèe Toma. - Nisam znao ni zašto dok nije kuæa poèela gorjeti. Pohitao sam da groficu spasim iz plamena, ali sam je našao zadav-

ljenu pa sam je ostavio u plamenu i utekao. Na zgarištu nije ostao kamen na kamenu.- Tko je zapalio dvorac? - upita Siniša.- Bio sam uvjeren da je to uèinila vaša milost da zametetrag umorstva.- Ne, ja to nisam uèinio.- Imate li nam još što reæi?- Ne znam ništa drugo.Van Swieten otpusti Tomu. Tada reèe Siniši i grofu Oršiæu:- Odgovara mirno i hladno, gotovo bih rekao daje prepredena hulja.- Ali ne laže - tiho æe Siniša.- Vi ste, dakle, doista ubili groficu Kegleviæ? - upita Adam.- Ako vas time neæu povrijediti, molio bih vas da mi kažetezašto i kako se to dogodilo?Siniša ispuni grofovu želju i sve mu isprièa.Grof je slušao upiljivši u njega male modre oèi i slušajuæi rijeè po rijeè. Kad je dovršio, grof Adam se zagleda u zemlju i reèe:- To nije moguæe! Kæi grofice Ratkav daje bila zla? Ne mogu vjerovati.- Pa ipak, bilo je tako - reèe Siniša. - Ni ja ne bih vjerovaoda na svoje uši nisam èuo kako govori s mojom majkom.

- Majka moje Nere da je bila milosnica? - klikne grofAdam ogorèeno. - Onda ne bih smio vjerovati više ni u kogana svijetu!- Žene su uvijek nerazumljiva zagonetka - reèe VanSvvieten.

- Ona daje dobrovoljno pobjegla s Kristoforom Erdodvjem?Èekajte, sjeæam se daje upravo u to doba on otputovao s ne

kom lijepom groficom u Italiju. Tako su barem prièali.- Kad se grofica vratila iz Italije, postala je ljubavnica mojega oca - reèe Siniša.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- A tko je vaš otac? - upita grof Adam Sinišu.- Ne tražite od mene da vam odgovorim. Deset godina moja usta nisu izgovorila ime koje mije ostavio u baštinu.- Vi ste se odrekli svog imena?- Nije li to razumljivo? Morao sam tajiti da bi moj nesretnizloèin ostao tajnom.- Zna li Nera zašto ste ubili njezinu majku?- To ona nikad ne smije saznati.- Kad bi znala kako se to dogodilo, ipak biste pred njom donekle opravdali svoj èin.- Ali bih joj zadao neizbrisivu bol. To ne mogu i neæu. Molim vas, grofe, da joj to nikad ne kažete.- Vi ljubite kæer one koju ste ubili? - reèe Van Svvieten.- Strašno je to! - odvrati Siniša.- Kad ste se s njom upoznali, niste to, naravno, slutili?- Ne. Tek sam znao da sam ubio neku groficu. Ali nikad nisam znao tko je bila ta žena.- Žalim vas, Siniša, iz sve duše - reèe grof Adam. - Zaboravite Neru, to vam je suðeno.- Zaboraviti? Grofe, jeste li kada ljubili?

- Jesam. Beznadno i bez cilja, kao i vi.-1 niste to zaboravili?- Ne, ni sa sijedim kosama, ni sada - preko njezina groba.- Pa ipak tražite od mene?-Alije vaša ljubav potpuno bez cilja i nade, baš posve...- Znam.U tom je odgovoru nešto tajno zadrhtalo, pa je grof Oršiæ prestao ispitivati. Siniša se okrene Van Svvietenu i reèe:- Vaša milost, prije no što se oprostim s vama, stotinuvam puta hvala! Vi ste sprijeèili strašni zloèin što ga htjedošepoèiniti na kontesi Neri.- Uèinio sam samo svoju dužnost.- Molim vas samo još jedno. U tamnici u Zagrebu èame sin

gradskog suca i vjerenik njegove kæeri jer su svijetu govorili da nema vještica. Sjetite se i njih.- Bit æe pušteni na slobodu.- Neæu dulje iskorištavati vašu dobrotu. Poæi mi je u tamnicu.- Tek u istražni zatvor - reèe Van Svvieten.- To je predsoblje tamnice.- Grofe - oslovi Siniša Adama - dopustite da vas nešto pitam: gdje je kontesa Nera i kako joj je?- U Beèu je. Vrlo je slaba, pa smo pozvali lijeènike. Rekošeda su je sasvim uništile velika oskudica i još veæe duševnepatnje.- Sloboda æe joj vratiti zdravlje i zadovoljstvo.- To se i ja nadam. Samo me zabrinjava što je uvijek tiha,zamišljena i šutljiva.

- Mnogo je prepatila.- Baš bi zato sada morala biti smirena. Ali meni se èini dase njezina duša neæe smiriti.- Grofe, nisam zaslužio da me vi koji ste tako blizu Nere podupirete i da mi budete prijatelj. Ipak se usuðujem zamolitivas da mi iskažete ljubav.- Nehotice ste uèinili jedno zlo, ali ste uèinili mnogo dobraza Neru. Spreman sam uèiniti sve što želite.- Uskoro æu pred sud. Odanle me put vodi u tamnicu. Prijenego što se za mnom zatvore vrata tamnice, jedina mi je želja da govorim s kontesom. Biste li htjeli tu moju molbu isporuèiti kontesi?- Hoæu. Samo ne znam je li to pametno, Siniša, izmeðu vasi nje stoji njezina mrtva majka. Ne bi li bilo bolje da s njomne govorite?- Ne bih mogao podnositi svoju sudbinu. Neæu joj govoritio sebi, ali bih htio da je još jednom vidim.- Dobro, Siniša. Ispunit æu vašu želju.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Kraljica mi je to dopustila. Recite joj da se želim s njomoprostiti. A sada, zbogom!- Tko zna hoæemo li se još kada vidjeti?!Grof Adam i Siniša pruže si ruke. Siniša se zatim oprosti i s Van Svvietenom i izaðe.Kad je ostavio Van Swietenov stan, Siniša se prepusti vojnicima koji su ga odveli u zatvor.OSUDAMali debeli Švaba, vlasnik "Crnog orla", dao je donijeti u gostionicu vrè vina i dvije èaše. Blago lice nešto mu se smrklo. Otvorio je vrata što vode u kuhinju i pozvao djeèaka koji je ondje posluživao.- Idi gore u prvi kat i dozovi mi starog slugu grofa Oršiæa,onoga koga zovu Filip. Razumiješ li? Ali da si ga pozvao prijazno, a ne kao obiènog slugu! Valjda si vidio da ga mlada kon-tesa i grof paze kao da im nije sluga. Hajde, požuri!Debeli Švaba sjedne uza stol i neprestano pogledavaše vatru.Nije èekao dugo i Filip ude u malu èistu gostinjsku sobu.- Što želite? - upita Filip gostionièara.- Ništa veliko - reèe Švaba. - Ali vi znate da mi je mnogostalo do mojih gostiju, do grofa i kontese, pa bih rado saznaojesu li zadovoljni i ne bi li željeli još kakvu udobnost.- Sve je u redu. Ovih mjesec dana što su tu vrlo im je dobroi zadovoljni su. Samo im nije ugodno što je svijet tako silnoznatiželjan.- E, znate, to vam je ono. Ljudi dolaze u gostionicu i sjedekao da si ih prilijepio. Kod mene se dobro jede i pije. A ondasvatko bi htio da vidi "vješticu". Svijet zna da ju je kraljica o-

slobodila jer nije ništa kriva, pa bije rado vidjeli. Ali ne bojte se, neæe je nitko smetati. A je li joj veæ bolje?- Dakako, daje. Pa ona i nije teško bolesna, samo je slaba iturobna. Bogme je dosta prepatila.- Sirota! Grofica, pa ovako s njom postupati?! Ali zato jetu kraljica. Ali, recite mi tko je ona grofica što je juèer prispjela?

- To je grofica Ivka Oršiæ, žena našeg grofa. Ona æe sada ostati s kontesom.- Ovdje u Beèu?- Da. Samo, kako dugo, to ne znam.Švaba se vrlo zadovoljan rastane s Filipom. U kuhinji šapne ženi:- Ostat æe još. Mi æemo, ženo, dobro zaraditi. Veæ èitav Beèdolazi k nama radi te mlade grofice. Pa da nije vještica?!Filip je tiho ušao u sobu grofa Oršiæa i promatrao Neru koja je u susjednoj sobi sjedila držeæi na krilu knjigu. Ali veæ èitave sate nije okrenula nijedan list. Svaki bi tren pogledavala kroz prozor na ulicu kao da nekoga oèekuje. Najednom brzo ustane i prijeðe u pokrajnju sobu. Tu su se veæ èuli koraci. Na vratima se pojavi grof Adam.- Dugo vas nije bilo, grofe. Niste obièavali da tako dugo izo-stajete? Što je novo?Grof Adam kriomice pogleda Neru.- Banje stigao u Beè.- Doista? Što prièa?- Vrlo mnogo.- Zanimalo bi me što.- Ti znaš daje kraljica odredila istragu protiv Salea i Dvoj-koviæa.-1 što se ustanovilo?- Ništa.- Kako to?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nijedna žena koja je Saleu plaæala rentu nije htjela da toprizna. Naprotiv, sve su notara branile i tvrde da je najboljièovjek na svijetu. Ni protiv Dvojkovica nije se moglo ništa pronaæi.-Toje neèuveno!Grof je ušutio. Sjetio se dana kad je od Dvojkovica kupio Nerin pojas koji bi imao biti dokaz da je ona noæu bila kod Kamenitih vrata. Ali on nije htio prijaviti Dvojkovica. Bio je sretan što je Nera slobodna pa je šutio. A onda, Dvojkoviæ je prodao pojas u ime svjedoka, a ne u svoje ime. Ovako je grof opravdao samog sebe.- U takvoj istrazi, drago dijete, svatko radije šuti i sretanje što nema neprilika i što nitko ne spominje njegovo ime. Aonda, Sale je šef policije! Njega se svi boje, a možda je i potplatio ljude.- A Barica Cindek i njezin muž?- To je tek jedan svjedok. Adam je bio sa Saleom nasamokad mu je dao novac, a potrebna su dva svjedoka. Tko æe dokazati daje Sale primio novce?- To je vjerojatno. Van Swieten je bio silno ljutit kad jeproèitao izvještaj istrage. "To je himna Saleu i Dvojkoviæu",kliknuo je lijeènik, "i za to se vaša preuzvišenost potrudila uBeè?" rekao je banu. Van Svvieten veli da se ban, oèito, nijebrinuo za to. Meðutim, kraljica voli bana, a kome je ona sklona, protiv toga se ne može. Èuo sam da se za istragu zauzimao car Josip.- Tako? - reèe Nera, sjetivši se želje mladog cara da o njegovu udjelu u istrazi nikome ne govori.- Imam jednu dobru vijest - reèe grof. - Tito Krajaèiæ i Fran-cesko Malakoczv pušteni su na slobodu.

- Kako æe Sanda biti sretna!- Tužne li sreæe! Njezin je otac zabranio da progovori masamo rijeè s Franceskom.

- Taj je èovjek zaista luðak!- On je jedini u toj hajduèkoj èeti koji doista i vjeruje svešto radi. Kad je saznao da je kraljica dokinula proces protivtebe, Barice i Dorice, razbolio se i sada leži u groznici.Grof je ušutio i stao listati po nekakvoj knjizi.- A drugo nema ništa novo? - upita Nera nakon dulješutnje.- Da, još nešto. Danas je Siniša bio pred sudom.Njezin upitni pogled odavao je da sa zebnjom oèekuje što æe joj reæi grof.Ali on nije znao kako bi poèeo pa je neprestano otkapèao i zakapèao puceta na svojoj odori. Djevojka nije mogla izdržati. Naglo ustane i pode grofu, nasloni se k njemu na stol i tiho upita:- Što ste saznali o raspravi?- Ništa. Sve se vodilo iza zatvorenih vrata. On je sam želioda nitko ne zna. Bili su prisutni samo suci.- Zar se nije doznalo ni to zašto je poèinio ono strašnodjelo?- Ne. Tek znam da nikad nije bio zavodnik tvoje majke. Takako bi i bio? Tada je još bio djeèak. On je pošten mladiæ, pasam uvjeren daje ono strašno djelo poèinio nesvjesno.- To sam i ja mislila.Oboje su zašutjeli. Grof Adam skrivao je svoj pogled pred Nerinim istražujuæim oèima.- Zar zaista ništa ne znate o tom kako je ispala osuda? -upita opet ona. - Je li osuda stroga?Dalje nije mogla. Kao da se zgrozila nad onim što je htjela da pita.- Ne, nisu ga osudili na smrt - reèe grof osjeæajuæi što misliNera. - Osudiše ga na tamnicu, mislim na pet godina.Kontesa se povuèe iza grofa da sakrije lice. No grof se o-krene i reèe:

r


MALLEUS MALEFICARUM

-1 tako su drugi izvršili osvetu koju je željela tvoja baka. Nera ne odgovori. Stisla je usta i htjela otiæi. Grof nastavi:- Imam za tebe poruku.- Od koga?- Od Siniše. Moli te da mu dopustiš da se oprosti s tobom.Nera problijedi. U taj èas Filip najavi Van Swietena.Nera se iznenadi tom posjetu i radosno mu pohita u susret.- Presretna sam, vaša milosti, što ste nas tako poèastili.- Došao sam po želji vladarke da vidim nije li tamnovanjemožda ostavilo kakva traga na vašem zdravlju.- Dobre li i velikodušne kraljice! - reèe kontesa ganuto.- Kraljica je pravedna, ali i vrlo dobrostiva. A sada, dopustite, konteso, da izvršim Njezinu želju.Meðutim, zatajio je Neri da ga je zapravo poslao car Josip.Lijeènik pomno pogleda u Neru i priopæi grofu da je njezino tijelo oslabilo, osobito da su uništeni živci, pa æe trebati èitava godina da se oporavi. Zato mu savjetuje da je povede u Italiju.

- No, donio sam još jednu poruku od kraljice - reèe VanSvvieten. - Vladarka zna da je veæi dio kontesina imetka izgorio u njezinu dvoru na Grièu i zato vladarica hoæe da kon-tesi vrati cijelu svotu što ju je nekad grofica Ratkav poklonilakraljici za rat. Novac æe kontesa primiti s kamatama.Grof Oršiæ i kontesa branili su se da to prime od vladarice, ali je Van Swieten rekao da se to ne može i ne smije promijeniti.- Kontesa je nevino stradala - reèe lijeènik - njoj se ne može vratiti drugo nego taj novac. A kraljica to bezuvjetno želi -i car Josip je to naroèito naredio.Oršiæ i Nera zahvale se, na što Vam Svvieten reèe Neri:- Jeste li èuli, konteso, kako je ispala istraga u Zagrebu?

- Malo prije isprièao mije grof. Tome se nisam nadala.-Vjerujte, ni ja. Ali mi neæemo mirovati. Uvjeren sam da suSale i Dvojkoviæ glavni krivci što je Krajaèiæ dao spaliti toliko žena.- To je živa istina, vaša milosti - reèe Nera.- A znate li, konteso, tko bi mogao tim ljudima uæi u trag?Vi! Jest, vi. Žene imaju izvanredno oko. Mi æemo lopove pustiti, neka nitko više na njih ne pazi, neka se nitko za njih nebrine. Tako æe se opet osjetiti sigurnim, poèet æe svoj zloèinaèki posao i zaboraviti na oprez. Tada æemo ih polako hvatati. Ali sad moram poæi. Htio sam vas još pitati, konteso: imateli kakvu poruku za svog spasitelja Sinišu?To pitanje silno je iznenadi. Nije mogla odmah odgovoriti.- Vama je teško, konteso - reèe lijeènik - vjerujem. On jeubojica vaše majke. Ali morate misliti na to da vi njemu dugujete isto toliko zahvalnosti koliko je on vama nanio zla. Budite plemeniti! On, nesretnik, nema nikakve druge želje negoda mu uslišite posljednju molbu.- Recite mu da æu doæi! - reèe Nera odluèno.- To je plemenito - reèe Van Svvieten. - Dakle, poslijepodnevas èekam u svom stanu.OPROŠTAJGrof Oršiæ i grofica Ivka krenuli su poslijepodne s Nerom k Van Svvietenu. Kraljièin lijeènik doèekao ih je u predsoblju i poveo u salon. Njegovo pronicavo oko odmah je opazilo Ne-rinu bljedoæu.Isprva se razgovaralo o obiènim stvarima koje se nisu ticale Siniše. Najednom Van Svvieten ustane i reèe:- Konteso, naš osuðenik èeka u mojoj radnoj sobi. Smijem li vas povesti onamo?


MALLBOS MALEFICARUM

Lijeènik ponudi Neri ruku, odvede je kroz salon i otvori vrata svoje ordinacije.Tu je èekao Siniša. Sjedio je na divanu. Rukama je stisnuo sljepooèice i zurio u pod. Svaka njegova misao i svaki otkucaj srca dozivao je Neru. Èinilo mu se da za njega nema veæe sreæe na svijetu nego daje sada vidi.Najednom zaèuje šum svilene haljine. Trgne se kao da ga se takla munja, podigne glavu i naglo ustane.Pred njim je stajala Nera. Crna haljina svu je obavila. Iz hladne crnine uzdignuo se bijeli vrat i blijedo lice iz kojeg su turobno i mirno gledale tamne oèi. Premda je èekao èitav sat i neprestano mislio na nju, sada gaje smela njezina blizina.- Oprostite, Nero, što sam se usudio zamoliti vas za ovajsastanak.Ona ne odgovori i odvrati od njega pogled.

- Vi znate daje pravda rekla svoju?- Znam - tiho æe ona. - Pet godina tamnice!- Za mene je to blagodat. Da, Nero, jer kaznu koju mi jedodijelila pravda podnosit æu za vas - za vaš mir. Svakim danom svog zatvora otkupljivat æu boli koje sam vam zadao. Damogu svojim životom otkupiti vašu majku, ja veæ davno nebih živio.- Siniša, recite mi barem: zašto? Kako je došlo do tog strašnog èina? Kako je moguæe da ste vi...On pred njom sklopi ruke i stane je moliti:- Ne pitajte me, Nero, molim vas jer vam to ne mogu reæi.Zašto? To ne bi moglo popraviti moj èin, a vas ne bi utješilo.Zato me ne pitajte.- Bilo bi mi lakše da znam."Ubilo bi je da zna tko je bila njena mati", pomisli Siniša i nastavi:- Konteso, neæu dugo iskorištavati besprimjernu plemenitost Van Svvietena. Moram u tamnicu. Na pragu tog mog no-

vog života nisam imao nikakve druge želje nego da vidim vas i da vas nešto zamolim.- Što? - upita ona jedva èujno.- Obeæajte mi da æete zaboraviti veliku nesreæu koju samvam prouzroèio, da æete se smiriti.- Pokušat æu.- Hvala! Sad rado polazim u tamnicu.- Rado?Pitanje se Neri nehotice okliznulo niz usta, a njega je tako potreslo daje sklopio ruke na prsima i zavapio:- Bolja je tamnica nego sloboda u kojoj ne bih vidio vas!U tom èasu korakne k njoj, prihvati obje njezine ruke i uti-sne na njih vruæi cjelov. Kad je otkinuo svoja usta s njezinih ruku, tiho prošapæe:- Zbogom, Nero!Onda se upravi i podigne glavu. Još je držao njezine ruke što ih je ovaj tren izljubio. Sad im se sretoše pogledi. Siniša protrne.U njezinim oèima drhtale su suze... A on je osjeæao da pripadaju njemu... Sva mu duša zatrepti. Nije vidio ništa drugo nego njezine suzne oèi, ni na šta nije više mislio, samo je osjeæao nju. U tom osjeæaju povuèe njezine ruke i privine ih na svoje grudi.Nera se nije opirala. Osjeæala je da mu srce burno udara, da je svaki udar jedan krik za njom, vapaj k njoj, da je svaki dah ovog muškarca njezin...Kroz tvrdi oklop kojim je okovala svoje srce provali zatajena ljubav. Misli i razbor utekoše, ona klone na njegove grudi...Zadrhtao je kao trstika, kad je zahvati vihor. Njegove jake ruke obuhvate je, privinu k sebi tako èvrsto, silno i pohlepno kao da æe je pretvoriti u sebe.Sve misli, sav razbor zanijemiše, obamriješe. Samo srca šap-æu, dozivaju se i cjelivaju u besvjesnom omamnom zagrljaju.


MALLEUS MALEFICARUM

Sunce se spuštalo na zapad i kroz velike prozore opraštalo se s njima svojim krvavim suzama. Tiho i neèujno šuljaju se trenuci da ih ne probude iz sna.Nera se prene prva. Htjede mu se istrgnuti iz naruèja, ali je on pridrži. Opet joj uhvati ruke i nježno privine na grudi, uzburkane njezinom blizinom i njezinim priznanjem ljubavi...- Ostaje nam još nekoliko èasaka, Nero. Uskoro æe se zamnom zaklopiti vrata tamnice. Možda vam nikad više neæu

smjeti kazati svoje boli jer se nikad više neæe vratiti ovaj èas.Nero, propatio sam luðaèke boli, a ipak, tako su mi drageone strašne muke u kojima sam se svijao kao izranjena zvijer.Od prvog èasa kad se s vama sretoh - ne, ne odvraæajte lice,znam zašto vam se mraèe oèi - od našeg prvog sastanka.- Zašto ga spomenuste?- Èujte me, Nero. Kunem vam se životom svoje drage majke: od onog èasa kad ste me vi poèeli mrziti, ja sam vas poèeo ljubiti. Otad smo prepatili mnogo, danas æete mirnije misliti i shvatiti me. Kad se ono sretosmo u tamnoj šumi, bijahmlad, pun èežnje za ljubavlju. Sav moj život do onog èasa bioje prazan, nikad mi srce nije u ljubavi zadrhtalo, nikad propatilo, nikad žena nije potresla moju dušu. One noæi kad smose sreli u onoj šumi, prvi sam put èuo vaš glas. Nisam vidiovaše ljepote ni znao tko ste ni što ste, ali - glas vaš dotakao semoje duše kao bljesak i duša mi zatreptala prvi put u životu.Vaš glas, kojim su zvuèile vaše pametne rijeèi, svega me opo-jio - i bio sam lud, mlad i bezuman, ali nikad opak... Jer, dami je krv bila opaka, zar ne bih bio oteo vaš cjelov onda kadste u mene ispalili hitac i lako mi ranili ruku? Zar nisam imaosvu vlast nad vama kad doðoše moji drugovi? Niste li kadrazmišljali o tome kad ste me poèeli mrziti? Svojim glasomkoji mi je prodirao u dušu posijali ste u meni onu klicu iz koje je proklijala moja bezumna ljubav. Ljubio sam vas bez nade, bez cilja, divlje poput luðaka i nježno poput djeteta. Sva

moja divlja æud promijenila se u janje što leži do nogu svog gospodara i onda kad ga odgurne. Pisao sam vam svoje zatajene uzdisaje krvlju kao mali glupi djeèak. Ali ta je ludost bila moja slast, jedini odušak kad me spopala divlja èežnja za vama.A kad sam poslije govorio s vama, bio sam osoran i grub, a ipak, svaka moja gruba rijeè milovala vas je tajno, svaki moj hladni pogled kriomice vas je cjelivao. Svaki moj divlji, sablažnjiv èin bio je krinka - da sakrijem svoju beznadnu ljubav. Kad sam vas ono ugrabio u dvorcu pod Sljemenom i èuvao, vi ste se grozili od mene, smatrali ste me svojim zlotvorom. A pred vama je bio nesretnik koji nije želio ništa drugo nego da mu dopustite da vas spasi iz ruku progonitelja!-Vi ste me, Siniša, ugrabili samo zato što...- Što sam vas ljubio, Nero! Ali vi to niste osjetili, vi o tomniste razmišljali. Kako je velika i beskrajna bila moja ljubav, tako je velika i beskrajna bila vaša mržnja... Shvaæao sam vas.Sve što se dogodilo, sve je bilo protiv mene. Sve je u vašimoèima bacalo na mene sumnju. Dapaèe, i onaj èas kad samhtio da vam padnem pred noge, odvratili ste se od mene sazgražanjem. Šutio sam i patio... Danas bih kleknuo i blagoslivljao sve te svoje boli, jer su mi donijele najveæu sreæu o kojoj se nikad nisam usudio pomišljati ni u snu.Nera je slušala zureæi kroz prozor u sunce.- U tamnici æu misliti na svoju preveliku sreæu, na ovaj èas.Da su me osudili doživotno, još ne bi bilo dovoljno da svakièas ispunim ovom uspomenom.Njezine oèi podigoše se k njemu. Siniši se èinilo da ga miluju i cjelivaju.- Uspomenom? - šapne ona. - Zar se od uspomene možeživjeti?Ali ona ne dovrši što je htjela reæi. Razumio ju je i pokrije lice rukama.


MALLEUS MALEFICARUM

- Ja sam dosad živio samo od svojih patnja. Uspomena jejedan èas sreæe, Nero.- Zašto se to moralo ovako završiti?- Ja sam razorio sve, ja...- Kad biste bar rekli zašto?- Ne pitaj, draga, ne pitaj, moju krivnju ništa ne možepopraviti.- Možda bi i vaše patnje bile lakše da mi kažete...- Sve patnje koje bi me još mogle stiæi tek su kap premamoru sreæe u koje sam sada utonuo. Ne tražim ništa više odživota. Zahvalan sam mu što si me ti samo jedan trenutakljubila! Ne smijem ništa više tražiti od života - nemam na topravo.-Ni ja!Oboje ušute. Siniša je držao njezine ruke kao kakvo veliko blago.- Ali na jedno imam pravo, Nero - šapne on.- Na što?- Da mislim na ovaj èas. Pet godina provest æu u tamnici sjednom jedinom mišlju - na tebe. Ali ti - ti mi obeæaj da æešsvake godine na ovaj dan pomisliti na mene.- Hoæu, Siniša!- Da æeš me se sjetiti podveèe, o zapadu sunca, ovako kaosada.- Hoæu! - šapne ona i pogleda na prozor na kojem se odražavahu posljednje krvave zrake umiruæeg sunca.- Kako se tužno oprašta - šapne on.- Sutra æe ipak ponovno granuti.- Ali mene više neæe obasjati!Nera je gledala sumornim pogledom na zapad. Isèeznuo je i posljednji trak sunca.- Oni nas èekaju! - šapne ona i ustane.- Zbogom!

- Zbogom, Siniša!Trenutak su se nijemo gledali, a onda padoše u naruèaj. Nisu se cjelivali. Plakali su i jecali.Nera se prva otkine od njega i pode prema vratima.- Nero, èuj me! Svaku godinu na današnji dan - pisat æu!Smijem li?-Da!- Uvijek - svake godine?Uto uðoše u sobu ostali.-1 drugi hoæe da se oproste - reèe Van Swieten. Mladiæ pode k vratima. Opazivši Filipa koji je plakao, reèe mu:- Filipe, suspregni suze!Grof Adam, grofica i lijeènik pridoše k Neri i povedoše govor o njemu. Dotle je Siniša poveo Filipa do prozora i rekao mu:- Filipe, ti si mi bio i otac i majka. Budi to sada i njoj! O-stani joj vjeran i ne pusti je ni èasa.- Ti hoæeš da ja budem uz nju?- Hoæu da je nikada ne ostaviš, da je èuvaš više nego svojživot.- Ako se jednom što promijeni?- Što? - upita on gotovo prestrašeno.- Tako, mislim, pet godina je cijeli vijek, pa neæe valjda uvijek ostati djevojka. Ako se uda, zar daje i onda èuvam?Sinišino se lice preobrazi, ali se ipak svlada i tiho odvrati:-1 onda!

Sav se urušio u sebe. Filipove rijeèi kao da su ga probudile iz omame. Dosad nije ništa drugo osjeæao, ni na što drugo mislio nego na nju i na sebe. Sreæa da ga Nera ljubi, opojila ga tako da mu se pet godina tamnice èinilo tek nekoliko dana. Iako je osjeæao da ih zauvijek dijeli duh njezine majke, ni naèas nije pomislio što se može dogoditi ovih pet godina. Znao


MALLEUS MALEFICARUM

je tek jedno: da æe ona svake godine na današnji dan misliti na njega, a on æe joj pisati. Hoæe li se udati, na to se ni u snu ne bi sjetio. Filip gaje na to upozorio. Sad je najednom pred sobom vidio pet godina kao vjeènost u kojoj æe se sve utopiti u zaborav. I veæ ugleda Neru gdje stoji pred žrtvenikom s nepoznatim mladoženjom.Nešto ga potrese poput bjesomuène groznice. Osjeti želju da neèim tresne o tlo, da nešto smrvi, uništi, da razbije prozor i da uteèe Van Swietenu i tamnici i cijelom svijetu.Van Swieten je, meðutim, govorio u dnu sobe nešto glasnije i prièao grofu Oršiæu i grofici Ivki:- Svakako što prije povedite kontesu iz ovih krajeva najug---- Odmah sutra krenut æemo na put u Italiju. Neka ostaneondje dok svijet u Hrvatskoj zaboravi što se dogodilo. U Hrvatskoj sada ne bismo mogli mirno živjeti. U Italiji nas nitkone pozna, a podneblje je blago, pa æe joj dobro èiniti - reèegrofica.- Vrlo pametno - reèe Van Svvieten. - Ondje, u tuðem svijetu, zaboravit æe sve!Siniša je èuo svaku rijeè. Bilo mu je kao da su mu iz zasjede gurnuli u prsa bodež. Naglo se okrene i sretne s Nerinim pogledom.Stajala je posve blizu vrata, naslonjena na zid i zurila nijemo preda se.Pode polako k njoj i zaroni u njezine zjenice oèajnim pitanjem:- Sve æete ondje zaboraviti, Nero?!- Mislite li da tako lako zaboravljam?U njezinu pogledu kao daje bila nijema prisega. Van Swieten reèe: -Vrijemeje. Doðite!Siniša se stane opraštati s Oršiæevima, a onda ogrli Filipa i šapne mu:

- Svojom mi glavom odgovaraš za nju!Tada pristupi posve blizu Neri i sagne glavu na poklon. Ne pazeæi što æe reæi drugi, ona pruži ruku ubojici svoje majke. On je prihvati kao gladno pseto mrvicu kruha i utisne na malu bijelu ruku èitavu svoju dušu.Ona osjeti kako mu ruka dršæe, kako u njemu trne cijeli život. A on stisne usta kao muèenik na mukama i bez jedne rijeèi, nijem kao grob, krene k vratima.Van Swieten je pošao za njim.Siniša se uhvatio za glavu. Klone prislonivši se na stol. Lijeènik opazi kako sav dršæe i kako ga orosiše kapi znoja. Brzo mu pruži boèicu s jakim piæem. Siniša je iskapi i požuri u hodnik. Tu ga je èekao tamnièar.Kad je Nera stigla u gostionicu "K crnom orlu", Filip je zamoli da ga primi u službu.- Ostani - reèe ona tiho.- On je pokopan, pokopan na pet godina, a možda i umre.Služiti vašoj milosti to je jedino radi èega još živim.Filip se sagne da joj izljubi ruke.- Siromašni, dobri Filipe! - reèe Nera i pogladi sluzi pro-sijedu kosu.

Filip izaðe na ulicu da u veèernjem mraku bude sam sa svojim mislima. Jedno je vrijeme šetao, a onda sjedne na klupu uz stablo. Iz grada su dolazili neki ljudi, prolazili pokraj njega u potpunoj tmini. Niti ih je u tami razabirao niti je slušao što govore.Iz misli ga probudi šapat. Naæuli uši. Blizu gostionice stajala su u tami dva muškarca. Razabrao je to po konturama njihovih pojava. Isprva probudi njegovu pozornost to što su šap-tali, a kasnije rijeèi što su ih tajanstveno izmjenjivali.- Tamo je gore svjetlo, ondje stanuje èarobnjaèka ljepotica- šaptao je jedan glas.


MALLEUS MALEFICARUM

- Zašto si me vodio ovamo, oèe? - èuo se snažan muški glas- baš nije odviše otmjeno.- Ne pretvaraj se! I ti si želio daje vidiš prije nego što otputuje. Zašto nam Van Svvieten nije rekao da æe ona doæi nadvor."Gle, to su dvorani", pomisli Filip, stisne se na klupi i još bolje naæuli uši.- Ajde, vratimo se, znaš kakve bi bile posljedice da nas ovdje zateknu.- Valjda me neæeš ostaviti? Ljepotica æe sigurno veèerati sdruštvom u gostionici.- Ali, oèe, ako nas prepoznaju! Nikako. Napokon, sasvim jesuvišno truditi se oko nje - ona je èestita djevojka.- To bih se više veselio daje osvojim.- Oèe, zaboravljaš tko si. Nije lijepo da si me na prijevarudoveo ovamo. Ako sam te poslušao da s tobom idem gledativještice, bilo je to prirodno, jer vještice se ne gledaju svakidan. Ali ovo nije lijepo - to je prijevara u kojoj sam ti pomogaoprotiv svoje majke.- Ne jadikuj! Mlada grofica ionako sutra odlazi - i time æebiti sve svršeno.- Nadam se da æe biti sve svršeno!- Valjda neæu za njom?! To je ionako muškaraèki trenutnihir.- Ako je tako, vratimo se.- Pa dobro, pokoravam se.Filip nije ništa toliko želio nego da nepoznatoj gospodi vidi obraz. Zato polagano poðe za njima. U jednoj ulici èekala su kola na kojima je bila svjetiljka. Oni su upravili korake prema koèiji. Sad je Filip razabrao da su odjeveni gospodski. Onaj koji je želio vidjeti Neru bio je visok, krupan, a drugi, što gaje zvao ocem, niži i vitak. Obojica su sjeli u koèiju i odvezli se.Filip se vrati "K crnom orlu".

"Eto", pomislio je, "jedva što su se za njim zatvorila vrata tamnice, veæ su za njom pružili ruke. Pa još k tome - oženjen. Istina, dvoranin je, ali ipak ima ženu i tako velikog sina pa hoæe osvojiti Neru. Preuzeo sam dužnost da se o njoj brinem. Nije li Siniša mislio da je èuvam od udaje? Ne, to je prevelika dužnost. To neæu moæi da ispunim. Ali tko je taj dvoranin koji hoæe da osvoji Neru?"U OLUJINad stubièkim brdima visi oblak poput nemani stoje naslonila krila na vrhunce i kad sijevne oèima, sipa bljesak munje, kad rukne, zatutnji grmljavinom, kad zine, strovali se na zemlju pljusak leda.Gromovi trešte jedan za drugim, tutnje kao da se gore lome.

S neba se sasula rijeka i omela vinovu lozu po brežuljcima, zamela oranice, potopila poljane i putove. Široka cesta pretvorila se u potok, livade u jezera.U vodi leži gospodska koèija. Konji zagreznuše u grabu, plivaju u blatu i vodi. Na cesti stoje èetiri muškarca. Do koljena su u vodi, tijelo im pere pljusak, a nad glavama im se igraju munje i gromovi. Ali se oni smiju, hihoæu i dovikuju:- Vojkffv! Tuèa te je kvrcnula po nosu!- Zatvori usta, markiže, napit æeš se vode.- Isplazi pogani jezik, Kristofore, da ti ga kiša opere.- Nikad još nisam vodom okužio usta.Iz grabe se izvukao koèijaš. Odora mu se prilijepila uz tijelo, a klobuk poklopio niz uha.-Vaša milosti, ne možemo dalje. Valja potražiti sklonište.- Pod koèijom? Ili pod konjima? Kamo da, do bijesa,idemo?

“<*¦


MALLEUS MALEFICARUM

- A što je to na brežuljku, tamo medu drveæem?- To je krov. Ako ne lebdi u zraku, onda je pod njim kuæa.- Baš si bistra glava! Ej, koèijašu? Stoje ono gore!-Dvorac, gospodine!- Èiji?- Grofa Jurice Meska.- Ajde, otplivaj gore - reèe Vojkffv smijuæi se.

- Kako da mu dokažemo da u ovakvoj toaleti nismo propalice i lopovi?- Ne bojte se, poznam ga. Prije dvije godine upoznao samga u Zagrebu kod bana.- Pa dobro, negdje se moramo skloniti.- Ej, koèijašu, pusti koèiju neka pije vodu, a konje povediu dvorac.Krenuše cestom gazeæi vodu, smijuæi se i zbijajuæi šale. Svaki bi se èas netko spotakao, okliznuo ili zagazio u grabu, jer je voda narasla visoko i cestu sravnila s livadama. Nakon teškog lutanja, naðoše napokon put na brežuljak.Niz brdo se valjala voda kao da se negdje gore otvorilo stotinu vrela. Jedva se odupriješe bujici. Gore izmeðu vitkih jablana i gustog drveæa smiješio se dvorac s tornjem i obeæavao im suho sklonište.Cijeli je sat prošao dok stigoše u perivoj. Drveæe se lomilo pod pljuštavicom, a cvijeæe ležalo na zemlji blatno i zamu-ljano. Grof Vojkffv prvi se uspne stubama što su vodile u dvorac. U susret im poðe sluga u narodnoj surki.- Je li gospodin grof kod kuæe - upita Vojkffv.- Jest.- Onda mu reci da su stigli stranci.Sluga nestane iza jednih vrata. Veæ za nekoliko trenutaka na njima se pojavi muškarac. Visok, vitak, brkat i plemenita èela pod kojim se smiješila dva tamna oka.- Mislim da se ne varam - reèe Meško ljubazno - vi ste grofVojkffv.

- Pogodili ste, grofe. Eto, u oluji stigla nas nevolja. Koèijanam se prevrnula, a pljusak nas gotovo ugušio. Smijemo li zamoliti komadiæ krova?

- Molba je suvišna - reèe Meško. Moj vam je dvorac otvoren i pružit æu vam što mogu.- Dopustite da vam prije predstavim svoje drugove: grofKristofor Erdodv, grof Jeronim Fieschi i markiz Josip Lamelli-ni, naši prijatelji iz Genove.- Gospodu sam imao èast vidjeti u Zagrebu.- Ali onda nisu izgledali kao pokisli maèki.- Osušit æemo vas. Samo izvolite za mnom.Meško ih odvede u lijevo krilo dvorca, pozove sluge i naredi da gospodi dadu njegova odijela i osuše njihove mokre odore.- Odjenite se kako znate - reèe Meško - a onda izvolite doæi u blagovaonicu da se malo okrijepite.Markiz Lamellini, koji je stajao pred jednom velikom slikom, pokrije se mokrim plaštem i reèe:- Ne bih rado da me ova lijepa gospoða vidi u takvom kostimu.- Kad se preodjenete, izgledat æete mnogo bolje, a onda jojse možete predstaviti.- A tko je ona? - upitaju oba Genovežanina.- Moja žena.- Svojedobno sam mnogo èuo o njoj.- Sad živimo osamljeno i zaboravljeno. Izvolite se preo-djenuti.Kad je Meško izašao, skupila se sva èetvorica pred slikom mlade gospode.- Bogme, lijepa ženica - reèe Vojkffv.- Sad mi je drago što smo se prevalili u grabu - primijetiLamellini.- Markiže, mi smo se tebi za volju odrekli Nere - reèeVojkffv - a ti nama prepusti mladu groficu.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Grof Fieschi veæ se zaljubio u sliku - peckao je Kristofor Talijana. - Što æe tek uèiniti kad je ugleda živu?- Poslije svake oluje grane sunce, a ovaj smiješak bogme jeèisto sunce - oduševljeno æe talijanski grof.- Šuti. Netko kuca.Sluga im donio tople vode da se umiju.Požure se odjenuti. Meškovo odijelo pristajalo je osobito dobro oboma vitkim Genovežanima i grofu Vojkffyju, dok je Kristofora Erdodvja odviše stegnulo jer je bio nešto ugojen. Kad su se umili i dotjerali, udu u veliki salon s vrlo jednostavnim pokuæstvom od hrastovine. Zidovi su bili urešeni slikama i sagovima, a stolice presvuèene tamnomodrim brokatom.U salonu ih je èekao grof Meško.Jedva što su zapoèeli razgovor, na vratima blagovaonice pojavi se vitka, visoka žena u bijeloj ljetnoj odjeæi bez krinoline. Lice joj je lijepo zaobljeno, jabuèice pokrivene ružièastim velom, a ispod smeðih obrva smijala se dva oka kao dvije potoè-nice. Oko visokog glatkog èela padali su joj bujni smeði pramenovi tek malo napraštene kose.Gosti su naèas ostali iznenaðeni. Mali grof Fieschi gotovo zaboravi ustati. Meško promotri svoje goste ispod oka i nasmiješi se ženi:- Evo, Stanka, naših nenadanih gostiju. Dopustite, gospodo, da vas predstavim svojoj ženi.Sva èetvorica gledala su gospoðu s velikim zanimanjem, otmjeno joj se poklonili i neobièno joj toplo poljubili ruku.

Mlada grofica uputila se s njima u razgovor i stavljala šaljive primjedbe o njihovoj nezgodi.Doskora su gosti pozvani u blagovaonicu na užinu. Ubrzo se razvio veseli domjenak. Meško je bio vrlo ljubazan domaæin, a mlada grofica Stanka središte zanimanja.Grof Vojkffv nastojao je da njezinu pozornost što više skrene na sebe, dok je mladi Genovežanin grof Fieschi šutio i nijemo promatrao groficu.

To je Meska ponukalo da ga bolje pogleda. Èinio mu se neobièno lijepim. Talijansko lice, tamna put, plemeniti nos i vruæe crne oèi, izboèene rumene usne, iza kojih su uvijek oèijukali bijeli zubi morali su pobuditi zanimanje svake žene. Vlasulju nije nosio oèito zato stoje imao prelijepu dugu kovr-èastu kosu koja mu je padala u pramenovima do ramena poput prave vlasulje.- Gospoda su sigurno došla u naš kraj da love - upita Meško poslije užine svoje goste.- Da, ali ne divljaè - odvrati grof Vojkffv.- Što to znaèi? - primijeti Meško.- Tražimo grièku vješticu.- Ovdje nema nikakvih vještica - nasmiješi se Stanka.- Ima, grofice. Vi i ne slutite.- Na kakvu to grièku vješticu mislite? - zapita Meško.- Na unuku grofice Ratkav koja je u Zagrebu bila optuženakao vještica.- Oh, znam reèe Meško. - Sjeæaš li se, Stanka; susreli smokontesu onoga jutra kad sam te nakon vjenèanja povezao usvoj dvorac. A koèijaš je rekao da to znaèi nesreæu. Ludorija -nasmije se Meško.-1 vi ste bili njezin obožavalac? - reèe Vojkffv Mesku.- Bila je pametna, odvažna i posve neobièna djevojka - alinisam zalazio u dvor grofice Ratkav. Otvorila je svoju kuæugostima kad sam veæ bio sretan muž moje sadašnje žene. Alivije uzalud tražite ovdje - reèe Meško, ona je u Italiji.-Veæ se vratila i nastanila negdje oko Stubice.- Ne vjerujem.- Daje vidite kako se razvila ove dvije godine - zanosno æegrof Vojkffv.- Vi ste je vidjeli? - upita Meško.- Nedavno, na povratku iz Italije. I ja sam bio tamo, a prijedva tjedna vratio sam se u Hrvatsku.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jeste li veæ bili u Zagrebu?- Nisam još dospio, premda me vrlo zanima je li se što promijenilo otkako sam otišao. Htio bih znati kako žive moji prijatelji Dvojkoviæ i Sale.- Posve dobro. Kad je ono protiv njih bila povedena istragazbog podmiæivanja, obojica se zahvališe na službi i povukošena svoja imanja, premda im se nije ništa dokazalo.

- Dakle, sada žive pustinjaèkim životom?-Više ne. Opet su se vratili u službu.- Kako to?

- Ne znam. Mislim da ih je u službu povukao gradski sudacKrajaèiæ.

- On je još uvijek gradski sudac?- Kad je kraljica reformirala zakon o progonu vještica, razbolio se pa je morao napustiti službu. Kad je ozdravio, prijegodinu dana ponovno je izabran za gradskog suca.- I onda su Dvojkoviæ i Sale ponovno nastupili svojuslužbu!-Da.- Krajaèiæ, Dvojkoviæ i Sale bili su nerazdruživi. Posjetit æuih prvom zgodom.Domaæica je ustala i povela gospodu u salon za pušenje. Ali Meško i Vojkffv ostadoše razgovarati u blagovaonici.- Gdje ste našli ove Talijane? - upita Meško grofa.- Proveo sam veæi dio ove godine kod njih. Erdodv odavnos njima prisno prijateljuje.- Sjeæam se da su jednom bili njegovi gosti u Samoboru. Sigurno su i sada tamo?- Da, samo s tom razlikom što je sada Kristofor njihovgost.- Zar im je grad prodao ili dao u zakup?- Nijedno ni drugo, ali je grad ipak njihov.- Kako je to moguæe?

1

- Kristofor i ja bili smo jednom u Genovi gdje markizLamellini ima svoju palaèu. Uveèer smo kartali upravo za velike bure. Kristofor je gubio, a naša dva Talijana dobivali. Vanije bjesnjela bura, more je udaralo o stijene palaèe, i to nasje neobièno razdraživalo. Bacali smo karte po mramornomstolu, zlato je zveèilo, a Kristofor praznio svoje džepove. Markiz Lamellini i grof Fieschi kao da su gutali zlatnike. Kad jeKristofor bacio na stol posljednji komad zlata, htjedosmoprestati s igrom, ali on udari po stolu i povièe: "Tko æe vrijeðati hrvatskog velikaša? Jao vama ako ne nastavite. Igratæemo dalje. Zar mislite da se može kartati samo o cekine?Naprijed. Stavljam u blagajnu južnu kulu svoga grada Samobora. Lijepa je, vitka, koketna i ponosna kao mlada Sici-lijanka." Nasmijasmo se i nastavismo igru. Karte padoše, alipade i kula u vlasništvo markiza Lamellinija. Kristofor nije popuštao. "Dalje! Igram za zidove druge kule. Cetvorouglastaje i ponosna, prijeteæi zuri na Samobor." I ta je kula postalavlasništvo Genovežanina. Kristofor reèe: "Treæa kula na jugumrka je kao lav. Èuva ulaz u grad. Brani ga od provalnika i neprijatelja. Udrite!" Zaèas i ta kula pade u ruke grofa Fieschija.Ali ludi Kristofor nastavlja: "Bedemi padoše! Neprijatelj ulaziu grad, ali još branim rudarsku kulu u kojoj šušte svilene suknje, zvoni smijeh i romone cjelovi. Ona mi je najdraža. To jekula ljubavi!" I ona pade u ruke grofa Fieschija. "Koga æe nambijesa kule?" reèe grof. "A ti èekaj dok osvojiš grad!" - rekaoje Kristofor. "Kule su osvojene. Još ostaje grad! Dalje?"Za èetvrt sata Samobor pade u vlasništvo markiza Lamellinija i grofa Fieschija.- Neèuveno? A što je na to grof Kristofor?- Natoèio je èetiri èaše šampanjca i kliknuo: "Kule moje lijepe - grade moj prekrasni - dijelim se od tebe i dolazim tiodsad samo u goste! U zdravlje genoveške uprave grada Samobora!" Kad smo ispili, on reèe Talijanima: "A sad, prijatelji- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

moji, pozovite me u goste. Rado bih vidio kako æe to biti kad budem u Samoboru gost." Odmah smo se dogovorili da æemo u Samobor. Kao da je to preko puta. Veæ drugi dan ukrcali smo se u grofovu laðu i krenuli put Napulja.- U Samobor put Napulja?- Nipošto! Markiz Lamellini htio je da uzmemo sa sobomnekoliko lijepih djevojaka, a po njegovu mišljenju, Napuljkesu ljepše od drugih. Otputovali smo u Napulj, poveli sobomtri krasne djevojke i krenuli dalje morem. Kad smo došli uMessinski zaljev, snaðe nas strašna bura. Pala je siva magla,more i nebo se spojilo u sivi beskraj. Nismo vidjeli drugonego sivu vodu i neprozirnu maglu. Najednom pred namasijevne svjetlo. Svi se štrcasmo na palubu. Kapetan brodanajavi da smo naišli na brod koji je stradao u buri. Grofnaredi da se brodolomci pokušaju spasiti. Nakon pet satiborbe s valovima, donesu na brod jednu djevojku. Bila jeonesviještena i zamotana u plašt. Sagnem se k njoj i kad samje bolje pogledao, prenerazim se. Što mislite koga sam prepoznao? Kontesu Neru!- Sto vam pada na um?- Najprije sam i ja mislio da to nije moguæe, ali doskorase uvjerih da se nisam prevario. Donesoše i grofa Adama ijednu kontesinu komorkinju koja nam je pripovijedala da jeto doista kontesa Nera Kegleviæ i da su na povratku iz Italije uHrvatsku. Putem ih je snašla oluja i njihov je brod stradao.Oko Nere osobito se brinuo markiz Lamellini. Ulijevao joj u usta šljivovicu, stao joj trljati žile i sljepooèice i tako je dozvao k sebi. Kad me prepoznala, oèito je bila neugodno iznenaðena. Jedva me je pogledala. Lamellini je bio bolje sreæe. Brinuo se oko kontese, prepustio joj svoju spavaonicu na brodu, obasipao je svim kavalirštinama, dapaèe, zaboravio je lijepe Napuljke što smo ih vodili sobom. Vrijeme se doskora promijenilo. Kontesa i grof Oršiæ osjeæali su se kod nas ugodno.

- Ona je i dalje putovala na vašem brodu?- Jest. Dvorili smo je kao kraljicu. Nekad sam bio u nju zaljubljen pa sam, naravno, ponovo usplamtio, ali ona me seklonila kao ðavla, a bila je naklonjena markizu Lamelliniju. UTrstu su se grof Oršiæ i kontesa od nas oprostili i od tog èasanismo je vidjeli. Ali smo pošli za njom u potjeru. Nismo je našli na imanju grofa Oršiæa u Slavetiæu. Danas smo od nekog našeg povjerljivog sluge saznali da je negdje u ovoj okolici pasmo krenuli na put daje potražimo. Markiz Lamellini je u njuzaljubljen i sve mi se èini da æe je zaprositi.- Mislite li da bi kontesa pošla za njega?- Bila je s njim vrlo ljubazna, a grof Oršiæ pokazivao je prema markizu i odviše prijateljstva. A onda, markiz je lijep, otmjen i - silno bogat. Kontesa ima vrlo malo imetka. Ali, dakako, prekrasna je, ljepša nego je bila prije godinu dana, pase upravo èudim da se takva ljepotica nije udala u Italiji.- Možda nekoga èeka.

- Valjda ne mislite na Sinišu koji èami u tamnici zbogubojstva njezine majke? Sinišu nikad nije podnosila.- Ipak sam uvjeren da su njih dvoje jedno za drugo kaostvoreni. Dakako, ne može se ni pomisliti na kakvu vezu meðu njima. On je ubio njezinu majku, pa bi takav brak, da se ivole, bio nemoguæ.

- Vjerujem da se Lamellini sviða kontesi.Njihov razgovor prekinu grof Kristofor i markiz Lamellini.- Bura je prestala - reèe grof Kristofor. - Mogli bismodalje.- Po ovoj poplavi? - oglasi se Meško. - Ostanite do sutrakod mene.- Moramo u Samobor da nabavimo nova odijela. Naša sutako upropaštena od vode da ih više neæemo moæi odjenuti.- Mi se još ne kanimo vratiti - reèe markiz -jer nismo obavili svoj posao.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Mogu li vas poslužiti svojim odijelima? - upita Meško.- Vrlo ste ljubazni, ali nam ta odijela ne bi odgovarala. Namjeravamo posjetiti kontesu Kegleviæ i valja da budemo odjeveni u svoja paradna odijela.- A gdje æete je naæi?- Posve pouzdano znam da je u ovoj okolici, u kuæi kakvogvelikaša ili plemiæa.- Tada bismo i mi o tom nešto znali! Uostalom, neka gospoda ostanu kod nas - predloži Meško - a u Samobor pošaljupo odijela.Gosti su to prihvatili. Odmah je odreðeno da æe dvojica slugu poæi na put u Samobor èim prestane kiša.- Samo ako æe to grofici biti s voljom? - primijeti grofVojkffv.- Unaprijed znam da æe se tome veseliti - reèe Meško.Meško pode u salon za pušenje da obavijesti Stanku otom da gosti ostaju. Talijanski grof prièao je grofici nešto na francuskom jeziku i pritom je sanjarski gledao. Meško je nehotice stao na pragu dok je Genovežanin govorio Stanki:- Naprotiv, presretan sam što nas je snašla oluja.- Vidi se da niste gospodar - reèe grofica i nasmiješi se. - Upotopu, bujici i strijelama nitko ne može naæi sreæe.- Da nije bilo ove oluje, nikad ne bih upoznao vas, grofice.- Ja sam veæ davno prerasla takve komplimente.- Oprostite, komplimenti se obièno govore iz navike, iz ka-valirštine a ja sada govorim ponukan svojom dušom.- Morat æete obuzdati svoju dušu - nasmiješi se Stanka.- Meško je pošao prema njima. Kad je Genovežanin èuo korake, svrne razgovor na drugo.- Stanka - reèe Meško - gosti æe danas i sutra ostati kodnas.- Radujem se - kratko æe grofica i ustane. - Oprostite - nakloni se Genovežaninu - zove me dužnost domaæice.

Mlada grofica sagnula se nad kolijevku u kojoj je spavalo dijete zdravo, rumeno, poput jagode. Gledala gaje razdragano i prisluškivala svaki njegov dah.Oluja je veæ davno prestala. Nebo se razvedrilo i osulo zvijezdama.Kroz otvoreni prozor u sobu je strujao svjež zrak, pun mirisa lipe, cvijeæa i mladog lišæa.Tiho i neèujno došuljao se po mekom sagu mlad, visok, lijep muškarac - grof Meško. Približio se kolijevci, obuhvatio groficu objema rukama i utisnuo joj cjelov u zatiljak. Ona se sretno nasmiješi i ukori ga:- Probudit æeš Juricu!

- Samo na njega misliš. Zar ti nije drago što sam tu?-Ti luðaèe!Ona ga pogladi i poljubi, a onda se opet sagne nad dijete i šapne:- Gledaj, kako se smiješi. Kako je krasan!- Opet on!- Ti si, Jurice, ljubomoran?- Uvijek misliš samo o njemu. A ja bih rado da uvijek mislišsamo na mene, samo o meni!Grof obujmi njezina ramena i pogleda je u oèi pronicavim bistrim pogledom.- Èini mi se daje ovaj mališan došao na svijet samo zato dami otimlje tebe. Jedanput ti to moram reæi. Volim našeg malog djeèaka, ali sada ne tako kao prije. Kad sam vidio da se tiposveæuješ samo njemu, da živiš samo za njega, nešto sam o-hladnio prema djetetu.Stanka se istrgne iz njegova naruèja i reèe prijekorno:- Kako si sebièan!- Mlad sam i zaljubljen u tebe.- A nisam li ja u tebe zaljubljena? Ali mi imamo i svojedužnosti.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Zar nisam uvijek veselo radio i svršavao svoje dužnosti? Ujutro sam išao s težacima i èitav te dan nisam mogao zagrliti.Ali uveèer sam se vraæao presretan jer sam znao da æu se skloniti u tvoj zagrljaj. A sad? Sad je dijete vjeèno u tvojem naruèju. Za mene tu više nema mjesta. Ti si se promijenila. A sve jekriv taj mališan.Stankine zjenice sijevnuše. Pode korak prema njemu kao da æe mu se baciti u naruèje, ali u taj èas dopre joj do ušiju uzdah djeteta. Ona se lecne i sva njena duša privine se k djetetu. U tren oka kleèala je pred kolijevkom i gledala u lijepo zdravo lišæe svog novoroðenèeta. Tada nježno pokrije djetetovu ruèicu stoje ležala postrance i opet se zagleda u nj.U to nešto lupne o zid, a Stanka se okrene. Njezin muž stajao je naslonjen na prozor. Lijepo visoko èelo smrklo se, lice navoralo, a obrve stisle. Zamišljeno i sjetno gledao je u perivoj. Nekoliko trenutaka upirala je u nj oèi, a onda ustane od kolijevke, polako mu se približi i ovije ruke oko vrata. Meško je iznenaðeno privine k sebi, ali ona mu se nježno otme i reèe šapæuæi:- Jurice, budi dobar i pametan.- Ne mogu. Tako sam željan tvojih mekih usta! Više negoonda kad sam za njima poèeo èeznuti. Ti znaš, Stanka, kakosam se teško dovinuo te sreæe, a sad, kad smo jedva osamnaestmjeseci svoji, kad bismo mogli uživati svu našu ljubav, ti se odmene tuðiš. Reci: zar je moguæe da me više ne ljubiš kao prije?Zar je ovo dijete ugasilo u tebi sav tvoj mladi plamen?- Nije, Jurice. Èekaj da ti sve kažem. U mom srcu nije uga-snula ljubav - ista je kao i prije, samo joj se pridružila ljubavmajke.- Zar ljubav majke traži da ne budeš moja?Ona obori oèi, no brzo ih opet podigne i priðe mu:- Nešto æu ti reæi. Mi oboje imamo dužnosti prema svomdjetetu. Budi pametan i strpljiv. Majka se potpuno mora posve-

titi svojem dojenèetu i samo njemu, makar je to stajalo i najtežeg pregaranja u ljubavi. To neæe više dugo potrajati...

Jurica odvrne oèi od Stanke i pogleda u lijepu svježu noæ. Lice mu se smrklo, ali je nastojao da izgleda vedar i miran. Tiho pokroèi k Stanki, poljubi je u ruku i èelo i reèe nešto zlovoljno:- Laku noæ, dušo!S tim rijeèima poðe tiho prema vratima. Stanka je gledala za njim kao da ga svojim pogledom želi prinukati da se još jednom osvrne. Ali on je izašao, a da se nije ogledao.Turobnost zasjeni njezino lice, oèi joj se napune suzama. Ali suze išèeznu kad joj pogled padne na kolijevku, i ona klekne pokraj mališana i povuèe ga prema svom krevetu.Mjesec je kroz prozor zavirio u kolijevku u kojoj je spavao mališan. Upiljivši mu se u oèice, podraži ga svojim sjajem i konaèno probudi. Dijete zacvrkuæe poput ptièice u gnijezdu, a majka hitro skoèi iz postelje k prozoru i spusti zastor da nametljivom mjesecu sakrije svoje blago. Onda se vrati kolijevci, uzme dijete na ruke i privine ga na grudi. Osjetivši bijele, slatke grudi svoje majke, mališan se dosita nasiše i spokojno zaspi.Pod prozorom se èulo kao da se netko šulja oko zida."Što je to?" pomisli Stanka. Slušala je podignuvši glavu poput srne kad u šumi zaèuje neobièno gibanje. Polako položi dijete u kolijevku, poðe k otvorenom prozoru, nagne se i pogleda dolje.U perivoju, tik pod njezinim prozorom, stajao je muškarac i gledao gore. Posve jasno razabirala se muškaraèka surka."Sto radi noæu dolje?" pomisli ona, nagne se nad prozor i zovne:-Jurice!

-&.

\


MALLEUS MALEFICARUM

Muškarac se povuèe u grmlje i ne odazove se."Èudnovato. Zašto se sakrio?"Povuèe se u sobu da vidi hoæe li se opet pojaviti, ali ga nije bilo.Neugodno èuvstvo obuzme joj srce."Zašto se Jurica sakriva? On je morao èuti i poznati njezin glas? Zašto noæu hoda okolo?"S takvim mislima proðe po sobi, a onda, kao da se nešto dosjetila, uzme svjetiljku i otvori vrata sobe u kojoj se odijevala. Tihim koracima prijeðe preko sagova i zaustavi se pokraj vrata što su vodila u drugu sobu.Prisloni uho na bravu i prisluhne. Zovne Juricu, ali se on ne javi. Uðe u sobu, bila je prazna. Nije dugo razmišljala. Vrati se u svoju sobu i oprezno se stane odijevati. Kad je bila obuèena, pogleda dijete, ugasi svjetlo i izaðe u hodnik. Polagano, daje ne èuje, izaðe do kuænih vrata. Bila su otvorena. To je još više uèvrsti u uvjerenju da je Meško u perivoju. I ona oprezno izaðe.Noæ je poèivala u dubokom snu. Grane drveæa raširile se nad njezinom glavom, a u debeloj rosi stoje visjela na soènom lišæu drhtale su mjeseèeve zrake. Cvijeæe je ispunjavalo zrak omamnim mirisom. Nad stubièkom dolinom poèivao je mir, ni lahoriæ ga nije pomuæivao.Stanka pode uskom bijelom stazom prema mjestu gdje je malo prije vidjela muškarca kako se sakrio u grmlje. Upiruæi oèi u gusto drveæe i grmlje, zaustavi se pod svojim prozorom. U grmlju nešto zašušti. U tami granja Stanka primijeti visokog muškarca.- Jurice! -zovne.Grane se rašire, a pred nju izaðe muškarac u Meškovu odijelu. Ali to nije bio on, veæ talijanski grof Fieschi.

- Što radite ovdje? - iznenaðeno upita Stanka.- Snatrim.

- Ali u to doba noæi veæ biste mogli spavati.- San mi ne ide na oèi, grofice. Duša mije uzbuðena.- Zar vam se nešto neugodno dogodilo?- Smuæen sam. Ne znam ni sam što mije... Najradije bihpobjegao.- Baš niste udvorni prema mom domu...- Možda sam ludo govorio, oprostite. Ali ni vi, grofice, niste spavali?- Probudilo me dijete, pa sam èula da netko hoda po vrtu.Grof je šutio. Ona opazi daje gleda nekako neobièno. To jesmete, okrene se od njega i pogleda oko sebe.- Tražite li nekoga?- Niste li vidjeli mog muža?- Jesam. I on je pošao u šetnju.- Ne znate gdje je? Možda u sjenici.-Nije. Odjašioje.- Odjašio? To nije moguæe.- Vidio sam ga.

- Onda se valjda nešto dogodilo u vinogradu. Što je rekaokad je otišao?- Nisam razgovarao s njim.- Zar niste zajedno šetali?- Ne, grofice. Kad su ostali legli, izašao sam u perivoj da potražim mir. Otprilike nakon pola sata opazim grofa kako hodagore-dolje po glavnom putu. Malo zatim èuo sam topot konja.Netko se uspinjao prema dvorcu. Grof je pošao èovjeku u susret. Bio je neki muškarac odjeven u zeleno lovaèko odijelo.Grof je s njim razgovarao, a onda otišao u staju, uzeo konja iobojica su odjahali.-Kad je to bilo?- Prije dva i po sata.- Poðite, grofe, na poèinak.- Smijem vas otpratiti u dvorac?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


- Ja ostajem ovdje. Èekat æu muža.- Ne bih bio vitez da vas ovdje ostavim samu. Doðite, idemo pred ulaz u dvorac da èujemo kad æe se vratiti grof. Zanima me što se moglo dogoditi.Još to nije izgovorio kad se pod dvorcem zaèuje topot konja.- Evo ga - reèe Stanka vedro.Blijedo talijansko lice grofa Fieschija smrkne se.- Smijem li ostati ovdje ili da poðem u kuæu?- Zašto? - iznenadi se Stanka. - Èas prije zamolili ste meda smijete ostati.- Ali sad više neæete ostati sami.Stanka je veæ bila pošla. U sjenama što ih je pravila mjeseèina padajuæi kroz granje razabirala je Meska.Poðe mu u susret. On zaustavi konja, skoèi i priðe Stanki.- Što tu radiš u ovo doba? - zapita je iznenaðeno?

- Èekam tebe.- Kako si znala da sam otišao?- Probudila sam se i èula kako netko u vrtu hoda, pa sammislila da si ti, ali sam našla našeg gosta grofa Fieschija.Tek sada Meško opazi da u sjeni lipe stoji mladi grof. Pode k njemu.- Vi ste sišli da se ohladite - reèe Meško grofu glasom kojije zvuèao prisiljeno ljubazno.- Gotovo je grijeh prospavati takvu noæ.- I ja sam bio tog mnijenja - reèe Meško - pa sam malo iz-jahao.Njegov glas bio je èudan, nekako stran i neiskren. Genovežanin pogleda groficu kao da bije htio upozoriti: "Vidiš kako taji daje po njega netko došao i daje zato otišao."- Zar si bio sam? - upita Stanka.- Da, tko bi bio sa mnom?- Mislila sam daje i špan pošao s tobom.

- Ti bar znaš da ja nikada nisam trebao pratnje. Ali sad midopustite da odvedem konja u staju. Odmah æu se vratiti.Meško odvede konja, a Genovežanin se okrene grofici i tiho joj reèe:- Ne bih volio da vaša milost drži moje rijeèi za izmišljotinu.Izvolite grofa preda mnom pitati tko je došao po njega.- To je suvišno. Oèito se nešto dogodilo u vinogradu, pa neæe da mi to kaže. Nije vrijedno spomena - odvrati ona mirno.Kad su uskoro svi troje ušli u dvor, Genovežanin se oprostio s braènim parom i pošao u svoju sobu. Meško i Stanka uðu u svoje odaje.- Kad sam vidjela da te nema, bojala sam se da se što dogodilo?- Što bi se dogodilo? Nisam mogao zaspati pa sam malo iz-jahao.Njegov je glas zvuèao hladno.Zašto govori ovako? Zašto je izjahao, gdje je bio dva sata, tko je došao po njega i zašto? Htjela gaje zapitati, ali se suzdržala.- Nisi li se vani nahladila? - upita je on nakon kratkestanke."To sad pita samo zato", pomisli ona u sebi, "da mu pripovijedam što sam u perivoju razgovarala s Genovezaninom. Ali dok mi on sam ne kaže gdje je bio, neæu ni ja ništa reæi."- Nisam bila dugo vani - odgovori mu ona i doda: - LeziJurice, kasno je.- Laku noæ - odvrati on tako kako se još nikad nije s njomoprostio.Sjetna srca ode Stanka u svoju sobu. Ali nije mogla usnuti. Zastoje otišao? Kamo? Zastoje tako hladan? Što se to zbilo?Drugi je dan uzalud èekala da æe joj reæi zašto je izjahao i tko je došao po njega. Èitav se dan vladao prema njoj ljubazno kao da ništa nije bilo. Gosti su cijelo prijepodne

Ji.


MALLEUS MALEFICARUM

proboravili u vinogradu, a poslije objeda u perivoju. Grof Fieschi neprestano je slijedio stope domaæice, a i grof Vojkffv se trudio da je što više zabavi. Podveèer, kad su gosti došli sa šetnje, sjedne Vojkffv uz Meska i upita ga:- Zar vi uvijek stanujete ovdje?

- Zimi stanujem u svom dvorcu kraj Zagreba, a ljeto provodim ovdje.- Naši su Genovežani zaneseni ljepotom vašeg dvorca i vašom gostoljubivošæu, a osobito dražešæu domaæice.- To mije vrlo drago.- Ne smijete zamjeriti što se grof Fieschi toliko trudi okogrofice. Južnjakje, a njihovo je evanðelje da moraju udvaratisvakoj gospodi.-Vrlo ste ljubazni što ste se potrudili da me umirite.Priðe im grof Kristofor Erdodv i poèeše govoriti o vinogradu.Drugi dan vratio se sluga iz Samobora i donio nova odijela. Gosti se dogovore da æe u zoru poæi tražiti Neru.- To nije tako lako - reèe Meško. - Ja æu s vama u potjeruza kontesom - ponudi se. - Poznajem svakog vlastelina pa æulakše prodrijeti u njihova gnijezda nego vi.- Izvrsno - klikne Lamellini. - Stotinu puta zahvaljujem naponudi.- Nemate na èemu zahvaljivati. Mene samoga zanima je likontesa u ovoj okolici.- I je li tako lijepa kao što sam rekao - primijeti Vojkffv,kriomice pogleda Stanku koja ih je šuteæi slušala. - Sve se više odajete da i vi niste pošteðeni od njezine ljepote.- Hoæete li nam za danas otpustiti svog supruga? - upitagrof Lamellini Stanku.- Kako ne - nasmiješi se ona i natoèi gospodi vina.Kad su veæ bili polijegali, stajao je Meško uz prozor svoje sobe i gledao u perivoj. Nešto mu nije dalo da usne. Smrknuta

pogleda zurio je u perivoj po èijem su zelenilu stazice išarale bijele pruge.Najednom pod Stankinim prozorom opazi sjenu. Zavukla se u grmlje i pritajila se. Nešto ga trgnulo u duši i on se povuèe. Spopala ga želja da pode u sobu svoje žene ili da bar pri-sluhne. Baš u taj mah dijete zaplaèe. Meško je razabrao daje Stanka ustala i èuo kako ga je nosila po sobi, a onda je opet sve utihnulo.TAJNI PUTOVIDjeèarac je spavao tvrdim snom. Kraj njega je sjedila Stanka i èekala muža. Ujutro je otišao s Genovežanima i još se nije vratio. Stanku je to ispunjavalo tjeskobom.Zašto ne dolazi? Otkako su uživali svoju sreæu, nikad nije izostao iz kuæe. Zastoje danas pošao da traži ljepoticu? Zašto ga ona tako zanima? I nehotice je obuzimala ljubomora prema nepoznatoj ženi."Vojkffv je rekao daje i Meško bio njezin obožavatelj. Zar su se u njemu probudili stari osjeæaji?" pitala se. "Ali ujedan dan nije se mogao promijeniti."Noæ se sve više približavala, a njezina je èežnja bivala veæa. Napokon je svlada umor i ona usne.Ujutro je našla Meska kako duboko spava. Tiho se povukla i pustila ga nasamo. Na zajutrak je došao prilièno kasno.Doèekala gaje ljubazno, kao da nije nimalo ožalošæena što se nije uveèer vratio. Meško je poljubi u èelo i upita za djeèaka.- Dobar je i veseo - reèe ona. - A kako si ti? Jeste li našliizgubljenu kontesu?- Nismo. Znao sam da nije u Stubici.- A zašto se kontesa krije?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

-Valjda izbjegava Genovežane. Možda je uvidjela da ti Talijani baš nisu najvredniji ljudi.- Po èemu to sudiš?- Žive od orgija i pustolovina.- Možda. Ali tada kontesa sigurno neæe prihvatiti marki-zovu prošnju?- Tko bi znao! Prema onom što mi je o njoj pripovijedaokapetan Siniša, jamèio bih da se kontesi ti pustolovi ne bi svidjeli. Meðutim, prošla je godina dana, a ljudi se mijenjaju,osobito žene.- Kako to govoriš o ženama, Jurica? - ukori ga Stanka.- Oprosti. Malo sam umoran, nisam dovoljno spavao, a Ge-novežani su me vodili okolo kao popa s križem.- Baš ih nije trebalo u našoj kuæi!Poslije zajutarka Meško je otišao u vinograd, udaljen od dvorca puna dva sata.Tu je èitav dan proveo s kmetovima koji su radili u klijeti i po vinogradu. Sam je obilazio svaki trs, privezivao ga i gledao lozu. Podveèer krene kuæi. Pred njim su išli kmetovi, noseæi oruðe i pjevajuæi. Zamolio ih je da pjevaju, a on je pošao za njima.Cijela stubièka kotlina ležala mu je pod nogama. Predveèerje se polako spuštalo sa stubièkih gora i ispunjavalo cijeli kraj nekim sjetnim mirom.Kad su se spustili u dolinu i pošli putem što je vodio u Me-škov dvorac, opazi da su se kmetovi nešto uzvrpoljili, prestali pjevati i zaustavili se. Pohita naprijed.Kad je došao bliže, primijeti kako na travi leži muškarac. Do njega je stajao njegov konj. Sagne se èovjeku na zemlji i zaèuðeno klikne francuski:- Grof Fieschi! Što vi radite ovdje?- Orobiše me i gotovo ubiše - odvrati on slabim glasom.-Tko?

- Kmetske psine.- U ovom su kraju samo moji kmetovi, a oni takvo što nikad ne bi uèinili.- Onda ne znam tko je to bio. Ne mogu se ni maknuti.- Naèinite nosiljku - naredi grof svojim kmetovima - i ponesite grofa u dvorac.Za pola sata ležao je Genovežanin u jednoj sobi Meškova dvorca. Seoski ranarnik pregledao je grofa i povio mu rane.Kad je uveèer stari ranarnik, kako je ponovno pregledao Talijana došao grofu Mesku, ovaj ga upita:- Dakle, jesu li rane teške?- Bit æe vrlo teške, vaša milosti, jer se nijedna ne vidi izvana.- Kako to?- Ðavo bi ga znao! Grof najprije nije dopuštao ni da ga gledam, a kad sam ga ipak nagovorio, nisam našao ni traga rani,dapaèe ni ogrebotini.- A ipak ga boli?- Sigurno - kad jauèe. Alija mislim da grofa nije napao èovjek. Vještice su mu zamele put i premlatile ga.- A nije li, možda, grof tek od šale rekao da su ga napali?- Zašto bi onda jaukao?Neka sumnja provukla se grofovim èelom, ali ne reèe ništa. Otprati starca i poðe u sobu svoga gosta koji je u postelji stenjao.- Kako ste se vi to vratili u blizinu moga dvorca? - upitaMeško Genovežanina, buduæi da gaje ispitao kako mu je.- Grof Lamellini nije se htio iz Oroslavja vratiti u Samobor,veæ odluèi da poðemo još u Gornju Stubicu ne bismo li ondjenašli lijepu kontesu. Uputili smo se, dakle, na put, a ja sam

malo zaostao i zalutao.Meško je podrobno ispitivao grofa kako je došlo do napadaja. Slušajuæi ga, sumnjièavo se smješkao.


MALLEUS MALEFICARUM

Grof Fieschi ležao je u dvorcu šest dana. Nije htio ni jesti ni piti pa je bio vrlo slab i blijed.Meško gaje posjeæivao i nukao da uzme hrane, ali uzalud. Jedva je uzeo juhe i mlijeka. Otkako je u kuæu došao grof Fieschi Meško je bio šutljiv, hodao okolo zamišljeno i nije odlazio u vinograd. Njegova se služinèad tome èudila.Stanka je bila uvjerena da je onaj tajanstveni noæni posjet uzrok stoje njezin muž mrk i hladan i èekala je iz dana u dan da æe joj to objasniti. Ali uzalud.Sedmog dana podveèe, kad je Stanka sjedila u vrtu, pri-spije neki èovjek u lovaèkom odijelu i zatraži slugu da ga odvede grofu Mesku. Stanka je èula što taj èovjek govori i povukla se u sjenicu da je nitko ne vidi. Za kratko vrijeme opazi da je stranac izašao i spustio se niz puteljak prema cesti. Malo zatim izaðe Meško i pode istim putem. Stankino srce zadrhæe. Tiho ustane i oprezno pode za njim. Sakrije se pokraj jednog drveta i stane gledati za njima. Meško se spuštao na cestu gdje ga je èekao stranac na konju držeæi na uzdama još jednog osedlanog konja. Meško je uzjašio i obojica krenuše niz cestu.Mlada grofica prisloni se na drvo. Osjeæala je u duši tjeskobu. Kroz sivi mrak pratila je oèima svog muža koji je odmicao. Uputi se u dvor, sretne slugu i upita ga:- Gdje je gospodin?- Rekao je neka vašoj milosti kažem da je otišao u selo gospodinu župniku.Stanki se stislo srce. Meško je otišao protivnim putem, a ne u selo. Obuze je nemir. Nije mogla otiæi u svoju sobu, veæ je pošla u sjenicu, naslonila glavu na ruke i muèila se mislima.Najednom osjeti da kraj nje netko stoji.- Oprostite, grofice, što sam se usudio da vas uznemirim.Stanka podigne glavu i opazi grofa Fieschija.- Niste smjeli izaæi - reèe ona posve mirno. - Zrak je hladan, mogli biste nazepsti.

- Zaželio sam èuti vaš glas, grofice, pa sam zato izašao.Stanka je bila tako zabavljena svojim mislima da nije opazila grofove namjere da joj udvara.- Ovdje je krasno - reèe grof. - Zavidam vam, grofice. Ovaje sjenica doista opremljena samo za dvoje zaljubljenih. Sigurno sjedite ovdje s grofom svake veèeri? Da, mora daje lijeposretno ljubiti.- Zar vi ljubite nesretno? - upita ona, samo da odvrati govor od sebe i Meska.- Ja? Vrlo sam nesretan.- Zbilja? Zar vam žena koju ljubite ne uzvraæa osjeæaje?- Nije samo da mi ne uzvraæa, nego pripada drugome.-To je zaista žalosno.-Ali taj je drugi ne ljubi, a to mene još više unesreæuje. Kad bih znao daje ona sretna, lakše bih podnosio svoje boli.- Dakle, i ona je nesretna?- Mislim da ne zna o nevjeri svoga muža. On je prema njojtako dobar i ljubazan kao da samo nju ljubi. A ipak, kad sve ukuæi spava, muž odlazi iz kuæe i polazi svojoj dragoj. Veæ sammislio da bi mi bila dužnost otkriti nevjeru njezina muža, ali

bi ona to mogla shvatiti kao da kanim muža ocrniti samo zatoda preporuèim sebe.- Zna li ona da je ljubite?- Ne zna. Recite što da radim?- Tu se ne da savjetovati. Najbolje je da odluèite sami.Grof je šutio i gledao u pod. Stanka je otkinula cvijet s busena i stala ga mirisati, a njezine su oèi lutale u daljinu.Najednom se grof spusti na koljena. Iznenaðena Stanka zapita ga:- Što vam je najednom?- Odluèio sam se. Ne mogu dulje tajiti. Od onog èasa kadsam vas prvi put ugledao na slici, za one oluje, kad sam prviput s vama razgovarao, izgubio sam svoj mir i svoju pamet.- MARIJA JURIC ZAGORKA


Stanka naglo ustane i stane zuriti u njega.- Moj muž daje meni nevjeran? - krikne ona prigušeno.- Moje priznanje nije u vama probudilo ništa drugo negosamo pomisao na muža...?Stanka nije ni mislila na ljubavno priznanje. Dozivala je sebi u pamet samo ono što joj je grof èas prije rekao o mužu one koju ljubi. A to je, eto, on - Meško.- On da odlazi noæu k svojoj...? Ludost. Laž. Himba. Vi stesve to izmislili, to je gadno.- Ako lažem, pripravan sam primiti svaku kaznu. Osuditeme kako hoæete. Nije li grof i sada otišao? Nije li opet došaopo njega neki stranac? Sve sam èuo.- Što ste èuli?- Kako je stranac rekao grofu: "Ona vas moli da doðete odmah." Èujete li - ona?!- Nije istina. Nije to rekao.- A da vam to dokažem? Prekjuèer u noæi vaš je muž otišao,i ja sam ga slijedio.- Slijedili? Vi lažete, vi ste bolesni.- Nisam bolestan. Izmislio sam da su me napali, samo damogu bar nekoliko dana poživjeti pod vašim krovom.- Govorite ludosti!- Govorim istinu. Ostavio sam svoje prijatelje i došao ovamo. Vidio sam grofa u vinogradu i znao sam da æe se pod-veèer vraæati kuæi. Zato sam legao na putu što vodi u dvorac. Znao sam da æe me odnijeti ovamo. Pa to je naravno.A nisam uzimao hranu da budem blijed i slab kako grof nebi posumnjao. Jedne noæi èuo sam da je grof ustao i izašao,osedlao konja, a na kraju perivoja èekao ga je neki stranac.Nisam dugo razmišljao. Odoh u staju, izvuèem drugog konjai poðem za grofom - svakako u razmaku. Nakon sat jahanjaprema sjeveru opazim lijep dvorac. Grof je zaustavio konja ipošao u dvorac. Vidio sam u mjeseèini proèelje i stube dvorca,a gore ženu koja je èekala grofa i s njim ušla u kuæu.

Bilo joj je kao da pred njom stoji sam ðavo i ðavolskom zlobom udara po njezinu srcu.- Otiðite - šapne ona. - Otiðite!Stanka izjuri iz sjenice prema dvorcu i uspne se uza stube. Poleti u sobu svoga sina, baci se k njegovoj kolijevci i zajeca.Kasno u noæ Meško se vratio kuæi.

Stanka je još bdjela. Kad je èula da se muž vratio, obriše suze i legne u postelju. Èula je kako je grof došao u svoju sobu i kako se tiho, na prstima, približio vratima njezine sobe.Ujutro pri zajutarku pozdravili se supruzi naoko ljubazno.- Moram na dva dana u Zagreb - reèe Meško.- U Zagreb? O tom mi nisi prije govorio.- Tek mi je danas stiglo pismo od upravitelja naše palaèe.Markiz Lamellini došao je u Zagreb i hoæe je iznajmiti.-I ti æeš je dati?- Ne, nipošto, ali zbog toga moram iæi osobno.- Tada otpremi odavle ovoga Genovežanina. Neugodno mije biti u kuæi sa strancem.- To je razumljivo, ali on još ne može putovati u Samobor,odviše je slab.- Ja neæu da ostane ovdje - reèe Stanka. - Priopæi mu daodlaziš.Jedva je to izgovorila, kad se otvore vrata, a u sobu uðe plemiæ kratkih nogu, debela trbuha i dugoljastog staraèkog lica. Kad je s glave skinuo kapu, nakostriješio mu se navrh glave èuperak prosijede kose i stršio uvis.- Barun Kukmica! - klikne Meško. - Otkud tako rano?Barun poljubi grofici Stanki ruku i odvrati:- Iz Varaždina, dragi grofe. Bio sam gost Franceska Pataèi-æa. Danas æe vjerovnici zaplijeniti imanje njegove žene, pa nisam htio da, možda, zaplijene i mene.- Nesretnik je dakle posve propao? To sam mu prorekao,ali se nije mogao okaniti raskošna života.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- To je bolest. Tako sam, eto, i ja pao na prosjaèki štap. Akonadeš u mene groša, možeš mi odrapiti trideset brezovaèa.- To znaèi da si moj gost.- Ako me ne izbaciš.- Neæu - budeš li se lijepo vladao - nasmije se Meško.- Vladat æu se kao sveti Alojzije. Djevojke æu pustiti na miru, ali èuturicu ipak moram katkad zagrliti.- Ajde, sjedni. Hoæeš li štogod prigristi?- Baš i ne bih, ali kad veæ cijeli svijet doruèkuje... Ali samomalo, onako - dvadeset peèenih jaja.- Neæe li to biti premalo? - upita Stanka napola u šali.- Ne, ali ako baš tako mislite, možete mi uz to dati i kakvarebarca ili malo šunke.Domaæica izaðe, a barun sjedne s Meskom. Grof mu ispri-povjedi da je upravo danas kanio u Zagreb, na što Kukmica klikne:- Vidiš kako sam dobro došao! Zabavljat æu ti ženu dok sene vratiš. Valjda imaš u mene potpuno povjerenje. Vidiš dasam star, jedino mije želudac još mlad.- Ionako imam odviše suhog mesa, veæ se kvari.- Dakle, vidiš, bit æu tvoj dobrotvor.Prije objeda priopæio je Meško Genovežaninu da odlazi u Zagreb. Talijan je odmah rekao da u tom sluèaju neæe smetati domaæici, veæ æe se povuæi u selo k župniku.Pri objedu je Kukmica bio izvanredne volje. Pojeo je polovicu purana, dva pileta i pola odojka. Od velike slasti krupne kapi znoja pokrile mu èelo. Genovežanin ga je motrio s velikim zanimanjem i nastojao mu laskati.- A èime se bavi vaša milost? - upita Genovežanin baruna.- Posjeæujem prijatelje.

- Tada dopustite da vas pozovem k sebi u Samobor.- O, vrlo rado, vrlo rado! - poveseli se Kukmica.- Vi znate kako smo markiz Lamellini i ja došli do samoborskog dvorca. Još ovaj mjesec priredit æemo sjajnu gozbu i

pozvati sve velikaše da se s njima upoznamo. Bit æe to prava talijanska gozba. Bit æe ostriga.- Ostriga?! Krasno! Nisam to još nikad jeo. Baš sam znatiželjan - vrlo sam znatiželjan. Je li to meso ili kakav kolaè? Ali meni je to posve svejedno, volim jedno i drugo.Raspravu o ostrigama uskoro je prekinuo sluga najavivši da su kola za grofa Fieschija spremna. Talijan poljubi grofici ruku i tužno je pogleda što Mesku nije izmaklo. Meško se zatim sa svojim gostom odveze u selo k župniku gdje je grof imao ostati dok se oporavi da može poæi u Samobor.Uveèe, kad je veæ pao gusti mrak, oprosti se Meško sa ženom, poljubi joj ruku i èelo i odjaha.Kroz tihu dolinu odjekivao je topot Meškova konja.U daljini od nekoliko stotina koraèaja slijedio ga drugi jahaè, polako iz zasjede, držeæi se uvijek u blizini šume i pres-kakujuæi grabe i potoèiæe. Meško ga nije èuo, jer je jahaè tjerao konja po travi i zaostajao daleko iza njega.Najednom Meško zaustavi konja. Mjesec je svijetlio kroz tanke oblaèiæe kao kroz sivi veo. Dobro se razabiralo daje Meško sišao s konja i okrenuo putem izmeðu vitkih jablanova. Iza njih bijeljen" se tornjiæi dvorca.Jahaè koji ga je slijedio potjera konja, obiðe dvorac i zao-krene u šljivik. Tu skoèi s konja, sveže ga za drvo i pogleda oko sebe. S obzorja išèeznu i posljednji oblaèiæi, a mjesec se punim svjetlom smiješio svibanjskoj noæi.Poèeo se uspinjati prema dvorcu, skrivajuæi se u sjeni drveæa. Na jednom usponu kroz rijetko lišæe mladih voæaka o-svijetlila je mjeseèina njegovu visoku, vitku pojavu. Zabijelio se klobuk s perom i genoveški plašt kojim se ogrnuo. Brzo se ukloni izdajnièkom mjesecu i zaðe u gusto šikarje što je zaokružilo dvorac poput zida. Dva prozora na prvom katu bijahu rasvijetljena i otvorena.Odozgo se èuo ženski glas.


MALLEUS MALEFICARUM

Èovjek s perjanicom povuèe se u grmlje nastojeæi da prodre krošnjati zid. Najednom se zaustavi.Posve blizu èuli su se glasovi grofa Meska i neke žene. Oèito su se spuštali niza stube.- Ostanite, nemojte poæi sa mnom - reèe Meško. - Ostaviosam konja daleko pred ulazom u dvor. Pouzdajte se u mene.- Kad se ne bih pouzdala u vas, bila bih neizmjerno nesretna. Vi ste jedini èovjek kome sve vjerujem.-1 neæete se prevariti.- Brojit æu satove do vašeg povratka. Sretan vam put!- Do viðenja!U pijesku zaškripe èvrsti koraci grofa Meska.Èovjek u grmlju stisne se k zemlji i prikrije lice plaštem kao da se boji da bi ga tkogod mogao zamijetiti. Žena nestane u kuæi.Oko dvorca zavlada tišina. Svjetlo na oba prozora ugasne, a pred dvorcem, na cesti, odjekne topot konja koji se stade gubiti cestom prema Zagrebu.

Mjesec je prosuo srebrni sjaj po tornjiæima dvorca. Jedan prozor u prizemlju plane svjetlom. Zeleno grmlje stane se micati. Živi stvor izvlaèi se iz grmlja, omotan plaštem. Jahaè što je slijedio Meska izvukao se iz grmlja i stoji pred prozorom što se netom osvijetlio. Prikriva ga golema lipa.Vrijeme je odmicalo.Muškarac poðe korak po korak naprijed do prozora. Onda se uhvati neèujno, oprezno, za željezne preèke i polako se uspne uprijevši se u izboèine zida. Zirne kroz otvoreni prozor.Uz stoliæ kraj uljanice sjedio je èovjek okrenut prozoru leðima. Po odijelu se razabiralo da je sluga. Spremao je èitav omot pisama, slagao jedno na drugo i razmatao ih. Pergame-na je bila sva ispisana.On je primakne posve blizu uljanice. Muškarac je s prozora mogao proèitati: "Dragi Filipe!"

Ostala su slova bila odviše sitna i neznanac je uzalud naprezao oèi da ih proèita. Spusti se niz prozor i ponovno se sakrije iza stabla. A sluga je èitao:"Dragi Filipe! Shvaæaš li moj život? Kroz polumrak gledam stijene svoje tamnice, samo gore na rešetkama prozora uhvatila se zraka sunca i draži moju mladu krv i vjeènu èežnju za njom. Sjedim prikovan medu èetiri zida, a vani prolaze dani i mjeseci. Prolaze kraj moje tamnice. Tamnièar veli daje veæ prošla godina dana. Ja to ne osjeæam. Živim još uvijek u onom danu kad sam se odijelio od nje.U mojoj tamnici svakog se dana ponavlja sve ono što sam doživio na dan rastanka s njom. Od onog dana moj se život nije ni naèas produljio. Sve što se kasnije dogodilo nije me se ni dotaklo, sve mi se prièinja kao ružan san. Ali ipak, prikazao mi se najavi! Mislim da je bila noæ. Otvor medu rešetkama na prozoru bio je tako crn kao i željezne rešetke, a svuda je u hodnicima vladao mir. Legao sam na slamnjaèu, pokrio se gunjem i zatvorio oèi. I tada je došla k meni - ona. Vidio sam je kao što je vidim svaki dan. Razgovarao sam s njom, privinuo je na svoje grudi kao onog dana. I bio sam tako sretan...! Tada se dogodilo nešto èudno. Izvana dopru do mene nekakvi glasovi i probude me iz slatkog snatrenja.Na vratima tamnice pojavi se muklo svjetlo. Sanjam li? Ili to zaista netko dolazi? Sad, u ovo doba noæi? Na vratima se pojavi neka visoka, crna prikaza. Bijeli žižak svjetla otkrije mi tek rubove crnog svilenog plašta. Zašušti svila. Davno nisam èuo šum svilene haljine!...Prikaza se polagano i neodluèno približi k meni. Malom svjetiljkom obasja mi lice. Svjetlo mi zaslijepi vid.- Siniša - šapne ona.Trgnem se i skoèim s ležaja. Tamna se prikaza odmakne.- Tko si? - upitam ja.- Žena koja te ljubi.- Ženu koja me ljubi prepoznao bih i po šumu njezinih haljina.- Siniša! - vikne ona. U tom glasu drhtalo je nešto divlje.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ne, ti nisi ona! To nije njezin glas.Crni rubac padne joj s glave, a u mraènom sjaju svjetiljke što ju je držala u ruci stajaše žena lijepa kao grešna božica.- Grofica Terka? - iznenadim se. - Što vas je dovelo ovamo?- Ljubav! Izvrgla sam se svim pogibeljima, Siniša, da vas moguvidjeti. Uèinila sam sve da vas spasim iz tamnice u koju vas je dovela osveta grofice Auersperg. Ljuta zmija spremila vas je u tamnicu da vas može imati posve u vlasti. Ali se prevarila. Kraljica juje odbacila, a mene podigla do svoje prve dvorske gospode. Došlasam vas tješiti.- Ne trebam utjehe!

-Ni slobode!- Do slobode još je daleko.- A ako nije? Ako kraljicu privolim da vas pomiluje?- Tada bih to pomilovanje odbio.- Još ste i sad tvrdi. Siniša, valjda niste poludjeli? Zar da èamiteovdje sami, da se živi zakopate u grob kad možete uživati sve životne slasti? Noæu kad ljudi klonu u san, došuljat æu se k vama,bit æemo sretni kao da smo u raskošnom dvorcu gdje nas okružujezlato, svila i zamamni miris.- Grofice, ja sam veæ sretan!Ona me grèevito uhvati dršæuæim rukama. Istrgne joj se prijeteæipoklik: "Tko dolazi k vama?"-Nera!- Buncate, to je nemoguæe. Ona je u Italiji, to znate dobro.- Ona živi sa mnom u mojim mislima.- Ali ja sam tu uz vas, živa i željna vašeg milovanja, Siniša, a viste hladni.- Vidite, dakle, da se ne moram tek prièinjati takvim.- Niste vi zdravi - vi ste ludi!- Za mene živi pod suncem samo jedna žena. Jedna uspomena nanju svega me uzbuðuje, dok me vaša ljepota i kad ste mi najbliže,ostavlja hladnim poput leda. Budite razboriti, grofice. Ništa neželim nego samo to da me ovdje puste u miru, da mogu mislitina nju i o njoj. Svako mjestance u toj tamnici, svaki stup - sve jeispunjeno njome. Za vas tu nema mjesta.

- Luðaèe! Vi trapite svoj život, a ona ga uživa.Nešto hladno proleti mi kroz žile. Nisam shvaæao njezine rijeèi, ali su me preplašile.- Zašto šutite? Zar ste mislili da možda još uvijek nosi partu?Davno ju je skinula i zamijenila mirtovim vijencem.- Tko vam je to rekao?- Svi to znaju. Udala se za nekog talijanskog grofa.Bilo mi je kao da se na mene srušio strop. Omrtvio sam. To se nikad nisam nadao. Istina, nikad moja ljubav nije imala nade. Rodila se u beznaðu. A sad? Sad da se nadam? Medu nama leži mrtvac koji se ne da oživjeti. Možda, kad bi mrtvi mogli uskrsnuti...Sve do tog trenutka nisam mislio ni na što drugo nego samo na onaj posljednji èas kad sam se rastao s njom. Bijaše to najsretniji i najstrašniji trenutak u mom životu. Sve do ovog èasa vidio sam je onakvu kakva je bila tog dana - lijepu, blijedu, u crnoj haljini s partom na glavi. Osjeæao sam kucaj njezina srca. Nièemu se nisam nadao, ništa oèekivao. A ipak, sada, kad mije ova žena rekla daje Nera skinula partu, zamro je u meni sav život.- Vi ste vrlo potreseni - reèe mi grofica Terka blago i sažalno. -Da sam to znala, ne bih vam rekla.Razbjesni me njezina tobožnja blaga samilost.- Ostavite me - viknem.-Vi ste šenuli umom!- Neæu da vas vidim.Ona pokorno sagne glavu i ode.Kad su se za njom zatvorila tamnièka vrata, u mojem srcu ponovno nastane neprozirna tama. Kao da su mi polomljene sve kosti. Natopio sam suzama cijelu tamnicu. Kad bi ti, Filipe, znao kakve su to suze? Ne olakšavaju, veæ pustoše tijelo, dušu i život... Filipe! Jesi li ikad vidio kako siroèe plaèe na grobu svoje majke? Ja sam siroèe, neprestano kleèim na grobu... Kraj mene lete dani i noæi, ali ih ne mogu razlikovati. Dao sam zatvoriti kapke na prozorima - samo da ne vidim sunca. Mogao bih pobjesniti ili poludjeti.Jednog dana ili noæi - ne znam što je bilo - doðe k meni tamnièar i tiho mi šapne:

M


MALLEUS MALEFICARUM

- Neka vas žena želi vidjeti.- Kako izgleda?- Lijepa je, ima tamne oèi i pepeljastu kosu.Zamagli mi se pred oèima. Samo ona ima crne oèi i pepeljastu kosu.- Što je rekla? - upitam kao u snu.- Da joj je kraljica dopustila da govori s vama.Da, to je ona. Samo njoj može kraljica dati takvu dozvolu.- Mogu lije dovesti? - upita tamnièar.- Da - da - prošapæem jer mije ponestalo daha.Tamnièar ode. Sva mi se krv skupila u sljepooèicama. Svijest æe me ostaviti. Ona! Ona je tu! Zaboravio sam i na to daje žena drugoga! Nepripravna nada da æu je sad za koji èas vidjeti slomila me. Prislonim se na zid da se ne srušim. Oèi su mi probile željezna vrata tamnice i ja sam je vidio gdje dolazi - u crnoj haljini, s partom, blijeda i žalosna.Otvarao sam svojim èeznuæem teška tamnièka vrata. Mala svjetiljka bljesne daleko u hodniku. Na vratima nisam vidio nikoga, ali sam èuo šum haljine. Èitavo mi je biæe slušalo. Ali, nešto me trgnulo. Moja nada išèezne. Tihi šapat proðe kroz tamu.- Siniša!U duši mi se sve srušilo. Zar se tako promijenila! Onda opet zaèujem šapat:- Nera je tu, Siniša!Nisam se mogao otisnuti od zida niti joj poæi u susret. Bilo mi je hladno, ledeno. Tad osjetim da mi se približila i bacila na grudi.- Ne - to nije Nera - rekoh i odrinem je.- Lagali su. Nisam se udala, Siniša - šaptaše ona posve tiho i jedva èujno. - Ljubim te!I opet osjetim njezinu glavu na svojim grudima.Uzalud, moje je srce bilo mirno."Da imam bar svjetlo da joj ugledam lice!" pomislim.Otmem joj se, napipam u mraku lojanicu, zapalim je i podignem.Ona se povuèe u dno tamnice, ali pohitam za njom i osvijetlimjoj lice:

- Terka! - kliknem iznenaðen, a u isti me èas obuzme bjesnilo. -Gadne li prijevare! Smrvio bih vas, ugušio bih vas!- Spremni ste ubijati, ali ljubiti ne. Trenkovi panduri prometnušese u fratre i zloèince.Njezine crne oèi upriješe se u mene, iz svake zjenice proviri o-trovnica.Prevarena nada da æu vidjeti nju gotovo me uèini dvostrukimzloèincem. Obuzela me takva ogavnost prema toj ženi da bih jemogao smrviti. Ali joj rekoh:- Idem, grozim se vaše blizine.- Još æete se više groziti! - povikne ona. - Terku još nitko nije odbio. Kazna æe biti strašna. Upamtite što rekoh.Nehotice se nasmijem.- Vi se smijete danas, a ja æu sutra.- Dat æete me, možda, otrovati.- Ako ne vas, onda - nju!I furija se povuèe pokraj mene i nestane. Iza sebe je ostavila o-trov. Svaki dan dršæem od straha za Nerom. Razumiješ li to? Sa-

krij je, Filipe, daje ne ujede otrovnica.Je li se Nera udala?Obuzima me luda nada. Bolje mije kad mislim da nije... Ja samveæ prvi èasak osjetio da to nije šum njezine haljine, da to nijenjezin šapat, njezin dodir. Daje to bila ona bio bih poludio veæ odprvog šušnja njezine haljine!Zaklinjem te, sakrij je i pazi na nju! Ako me iznevjeriš, kosti æu tiiskopati iz groba. Bdij nad njom više nego što bi bdio nad svojimdjetetom! Ako je ne budeš štitio, tvoj je život suvišan.Danas je, eto stigla kazna! Otpremit æe me u Spielberg. Tu æupostati pravi rob! Zatvorit æe me kao najgoreg zloèinca.Nemoj mi ništa pisati. Kažnjenik koji mije otpremao pisma ostatæe ovdje, pa sad neæu imati nikoga tko bi slao listove dok se samne javim. Reci joj da sam u zatvoru sebi sagradio oltar pred kojimse neprestano molim - njoj... Èuvaj je, zaklinjem te!Siniša."


MALLEUS MALEFICARUM

Èovjek doèita pismo, složi ga i metne na stol. Onda spremi sva pisma u ladicu, ustane i stade se svlaèiti. Zamalo utrne svjetiljku i u cijelom dvorcu zavlada tišina i tama.Mjesec se spusti na zapad, nebo potamni, a oko tornjiæa dvorca šaptao je vjetriæ majske sne...STRANACVitez što se sakrio iza goleme lipe oprezno se spusti u šlji-vik, odveže konja i povede ga drugim putem ravno u perivoj.Stane tik pred vratima dvorca. Jednom rukom èvrsto u-hvati uzde svoga konja, a drugom segne u džep i izvadi pištolj. Obazrijevši se oprezno na sve strane, uperi u tamu oružje.Kroz noænu tišinu razliježe se nekoliko hitaca u razmaku od nekoliko trenutaka.Konj se trgne i htjede pobjeæi, ali ga jahaè zadrži i èvrsto u-hvati za uzde pa se spusti na zemlju.Dva se prozora rasvijetle. Otvori se prozorèiæ nad vratima dvorca. Kroz rešetke se pomoli muškaraèka glava i upita gromkim glasom:-Tko je?Jahaè ne odgovori. Ostane naslonjen na konja napola sjedeæi, napola ležeæi.- Tko je to ovdje? - èuo se vratar koji je stajao iza prozor-èiæa.Odmah zatim škrinuše velika vrata dvorca. Izaðu dva muškarca i stadoše ogledavati jahaèa. -To je Genovežanin.- Ne možemo ga unijeti u dvorac. Nipošto - govorio je stariji èovjek.- Nemojte tako nemilostivo, Filipe!

-Ne i ne!- Èujte, ovo nije Genovežanin! Pogledajte mu lice.- Bogami, nije!- Neki mladiæ. Odakle mu plašt i zeleno pero? Takvo noseGenovežani.- Što da uèinimo? Èovjek je, oèito mrtav.

- Unesimo ga u tvoju sobu da vidimo što mu je. Ako se tekonesvijestio, dat æemo mu okrepe pa neka ide.- Baš ste plašljivi.- Ova genoveška perjanica nikako mi se ne dopada. Jedvasmo se riješili tih prokletih Talijana, pa da nam opet sjednuza vrat.Mladog èovjeka unesu u veliku okruglu sobu i polegnu na postelju u kojoj je malo prije spavao mladi sluga Ivan. Strancu stanu trljati žile, ali se on nije osvijestio. Ni komovica mu nije pomogla.- Bit æe daje mrtav. Ostani tu, ja æu se odmah vratiti. Idemu dvorac da izvijestim njezinu milost što se dogodilo. Sigurnoje èula pucnjavu, bit æe u brizi.Mladi sluga ostane sam. Trenutak je sjedio miran, a onda pode k peæi odakle se èulo kako netko hrèe i zovne: -Lovro! Lovro! S peæi se digne sneni djeèak kuštrave glave.- Sidi brzo dolje, tu je mrtvac.- A koliko æu dobiti da na njega pazim?- Dobit æeš po brbljavoj èeljusti. Sidi!Djeèak skoèi s peæi i pode k postelji, pogleda stranca, okrene se k Ivanu i posprdno mu reèe:- Što vam pada na um? Taj nije mrtav!-Nije?!-Vidite da nije! Vidio sam ja više mrtvih nego živih! Dajte mu komovice. Od malih nogu èuvao sam mrtvace po selu. Nanjušim mrtvaca kao zeca.


MALLEUS MALEFICARUM

I djeèak stane trljati tobožnjeg mrtvaca. Ivan je izbeèio sive oèi u djeèaka koji je uzeo jahaèeve ruke i stao ih trljati od prstiju prema gore. To mu se èinilo neviðenim.- Donesite tople vode - naredi djeèak i nastavi posao.Ivan izaðe i donese vode.Napokon se stranac poène micati.- Aha! Veæ je tu. Dobro jutro, gospodine. Vi ste htjeli umrijeti? Veæ ste zaspali prvi san, ali je pametnije što ste odluèilidalje živjeti. Šteta za vas, mladi ste i lijepi.- Èiji si i što radiš tu? - upita stranac.- Èiji sam - to ne znam. Imam staru tetku Janu i baku Uršu,ali njih dvije žive u Stubici kao sirote pralje, a umiju i lijeèitiljude, samo što se ovdje ne da puno zaslužiti. U Zagrebu je tobilo drukèije.- Ti si ovdje sluga?- Tako nešto. Iz milosti mi daju jesti, a ja njima štogoduradim.- Èiji je ovo dvorac?-Vele daje Oršiæev, a zovu ga Oroslavje.- Zar tu nema gospodara?- E, to ne smijem kazati.- Zašto mi ne bi rekao? Valjda to nije ništa tajnovito. Na,uzmi ovaj zlatniš.Djeèak ogleda zlatni novac i reèe:- Zlatniš æu uzeti jer je pravi, ali mi recite ne kanite li,možda, njezinoj milosti uèiniti kakvo zlo? Jer, onda zlo povas, sam æu vam polomiti kosti. Ne mislite da sam slab. Veæ mi

je trinaest godina, dragi moj gospodine.- Nikome neæu uèiniti zla. Evo, otpasat æu sablju.- A zašto želite znati tko je u gradu?- Tražim po svijetu jednu krasoticu koju ljubim, a srce migovori da nisam daleko od nje.- Bogme niste! Jedna krasotica skriva se u tom gradu kaoukleta vila. Vidio sam je veæ više puta. Lijepa je i veoma je vo-

lim. Izlazi tek uveèe ili rano ujutro, a tada uvijek na nju pazi njezin sluga Filip.- Nitko je ne posjeæuje?- O, da. Jedan gospodin, pa jedan vrlo debeli gospodin.Da, i još jedan, mlad. Visok je, lijep, i uvijek dojaše kasnouveèe...- A kako se ljepotica zove?- E, to ne znam, onaj debeli gospodin zove je Nera. Ali štoje vama, gospodine? Vi ste potpuno problijedili!- Valjda mi se vraæa nesvjestica.- Ilije tome kriva lijepa kontesa?- Reci kad bih mogao s njom razgovarati.- Nikada! Ne prima nikoga i kad tko uðe u dvorac, moramoreæi da tu nema nikoga. Vi ste jedini kome sam to rekao, alisamo zato što ste tako mladi i dobri. Ako hoæete, pouèit æuvas gdje biste je mogli zateæi u vrtu. No, èuvajte se, budete lijoj dosaðivali, tada æu vas u rebra. Pazit æu na vas.U sobu uðoše oba sluge, Ivan i Filip. Lovro i stranac ušute. Ivan se gotovo srušio od straha vidjevši daje stranac živ. A i kad se oporavio, nekako je sumnjièavo gledao u Lovru.- Što se to s vama, gospodine, dogodilo? - upita Filipstranca.- Napali su me razbojnici pa sam se sklonio ovamo i pao skonja.Stranca napojiše komovicom i pustiše ga da spava. Uza nj je ostao Lovro, a Ivan pode na posao, jer se veæ danilo. Putem reèe Filipu:- Ovo nije èist posao. Rekao sam: ne uzimajte u kuæu ovogdjeèaka.- Zašto? Stoje uèinio?- Pa nije li oživio mrtvaca? Èim gaje poèeo trljati, veæ samvidio da tu nešto nije u redu.- Ne brbljaj gluposti. Èovjek je bio onesviješten, a ne mrtav.Radije idi za poslom.

Ji


MALLEUS MALEFICARUM

Sunce se osmjehnulo tihoj kotlini iz koje su virili okrugli i šiljasti humèiæi obrasli vinovom lozom. Jutro diše svojim mirisavim dahom. U perivoju što se pruža oko osamljenog dvorca zabijelila se ženska haljina. Izmeðu drveæa pojavi se žena.Njezin korak je lagan i odluèan. Oko nje leprša bijeli ogrtaè, a po njemu padaju bujne pepeljaste kose.Iz grmlja skoèi pred nju mlad vitez. U ruci drži klobuk i stoji kao ukopan. Preneražen je, blijed. Klobuk mu dršæe u ruci.Žena je stala, skamenila se.- Tko ste? Tko vam je dopustio da me zaustavljate? - stro

go æe ona. - Idite svojim putem.- Ne mogu! Moram govoriti s vama.- Tko ste vi?- Ja sam grof Hofberg i dolazim iz Beèa. Uvjeren sam dagovorim s kontesom Nerom Kegleviæ.- Nemam razloga da to tajim. A što želite?- Dopustite, prije svega, da vam kažem radi èega doðohovamo. Kako vidite, mlad sam i - žestoke krvi. U Beèu sam sepobio i dospio u tamnicu. Ondje sam se upoznao s krasnimvitezom. Sprijateljili smo se u samoæi. U èasovima kad ga jesvladala duboka i teška tuga, prièao mi je kao u snu bajke oženi koja je ljepša od sunca, zamamnija od proljeæa, umnijaod evanðelja. Prièao mije o njoj pjesme kakve nikad nitko nije spjevao, nitko još slušao jer još nitko nije tako ljubio kaošto on nju ljubi.- Tko je taj vitez i koga je ljubio? - izvine se Neri iz rumenihusana tiho pitanje.- Kapetan Siniša.Ona obori crne velike oèi, a svilene tamne trepavice do-takoše joj se bijele puti. Ali tek naèas. Tada ih opet podigne i upita:- Kako mu je? Što radi?-Misli na vas!

- Je li vas on poslao k meni?- Kad sam odlazio iz zatvora, reèe mi: Ako vas ikad zapadne sreæa daje ugledate, recite joj: u ovoj godini stoje prošla nije minuo nijedan èas koji nije bio njezin.-1 radi toga dodoste?- Za svog prijatelja uèinio bih još više. Više bih uèinio za njnego za svoga brata jer je najiskreniji, najveæi vitez na svijetu.Nera je pomakla glavu i pogledala u dolinu. -Vi niste tog mnijenja, konteso? - reèe mladiæ glasom koji je pritajeno drhtao.- Zašto me to pitate?- Zato što me boli - što ne mogu podnositi da vi...- Što želite reæi?- Dok on tamo za vama gine i broji èasove svoje slobode,da vi ovdje ljubite drugoga!- Gospodine, vi ste odveæ smioni!- Niste li sinoæ rekli jednom vitezu: vi ste jedini kome sepovjeravam?Nera pogleda mladiæa sumnjièavim pogledom. Strogo ga upita:- Kako to znate?- Šuljao sam se cijelu noæ oko dvorca.- Znali ste da sam ovdje?- Da, znao sam.- Tko vam je to rekao?- Obilazio sam sve dvorce ovoga kraja. Konaèno sam se došuljao do ovoga i, napokon, opazio vas.

- Kako ste me prepoznali?- Sto sam puta èuo Sinišu kako prièa o vašem krasnom liku i on mi se utisnuo u mozak kao živi lik. Èim vas opazih, kli-knula mi duša: Evo je! Njegova ljubav tako vas je vjerno oslikala! I onda sam se dosjetio varci. Stanem pucati. Domamimvaše sluge i prevarim ih da su me napali razbojnici. Èuo- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEF1CARUM

sam sve što ste govorili s vitezom koji vam dolazi kasno u noæ u dvorac i kome vi šapæete: Brojit æu trenutke do vašeg dolaska!- Kojim pravom govorite sa mnom tako kao da me pozivatena red.- Ne mogu podnijeti što ste zaboravili mog siromašnog prijatelja. Ako onog èovjeka zateknem tu, bit æe krvi.- Vi ste mladi i pomahnitali. Govorite sa mnom kao da samnešto skrivila vama.On se trgne, obori glavu i ponizno šapne:- Oprostite, lud sam. Ali ne zamjerite. Nesretnik sam. Možda se ne borim samo za onoga koji, ležeæi u tamnici, svakièas svoga života posveæuje vama. Možda su pjesme što ih jesvaki dan pjevao vama odjeknule i u mom srcu. Znam samoto da æe biti zla ako se vrati onaj vitez kojeg sam juèer tuvidio.- To je previše! Neka vam dovedu vašeg konja. Odlazite!- Da može doæi onaj drugi koga èekate?- Nikome ne polažem raèuna o tome koga ja èekam.- Vi ga, dakle, ljubite! - povikne on.- Ako ga i ljubim, što se to vas tièe?Nera ljutito pogleda stranca. Ali se njezina ljutina brzo rasprši jer opazi daje mladiæevo lice problijedjelo i da su mu ruke zadrhtale.- Što vam je?On ne odgovori. Ispod kaputa izvuèe pištolj. Pomuæeni pogled upre u nju i podigne pištolj prema svojoj glavi. U taj èas iza mladiæa se razmakne granje, a pištolj uhvate dvije èvrste ruke.Bio je to Lovro.- Zar nemate drugog posla, gospodine? - reèe djeèak istr-gnuvši mladiæu iz ruke oružje. Istodobno je i Nera pobrzala damladog èovjeka sprijeèi u samoubojstvu. Šuteæi je gledala unjegovo blijedo lice. Onda zapovjedi Lovri:

- Podi po Filipa.Djeèak otrèi, a Nera priðe k strancu i blago reèe:- Recite mi, gospodine, što je s vama? Zaista ne znam štoda mislim. Vaše je ponašanje vrlo èudnovato.- Priznajem - odvrati on tiho. - Ne možete shvatiti jer neznate mojih boli.

- Nisam ih ja skrivila.-Vi! Samo ste vi krivi!- Kako? Pa danas sam vas prvi put vidjela.

- Ali ja vas vidim danju i noæu. Od onoga dana kad samprvi put slušao Sinišu da govori o vama i kad sam juèer vidioondje onog èovjeka.- Onaj vas se èovjek ne tièe, budite razboriti.- Ne mogu, to nije moguæe!- Èovjeèe, vi niste pri svijesti. Saberite se i otiðite svojimputem.- Ako mi obeæate da kadgod smijem doæi k vama.- Ali zašto?- Da vas vidim. Ako mi to uskratite, onda æu ovdje pred vama umrijeti.Nera je èasak razmišljala, a onda mu reèe:- Slušajte me! Ja se ovdje krijem pred svijetom i neæu daljudi za mene znaju jer bi to moglo biti kobno po mene.

- Šutjet æu poput groba.- Kad bi ljudi vidjeli da u dvorac zalazi mlad vitez, posumnjali bi da tu netko stanuje.

- Doæi æu samo noæu ili pred zoru.-To je nemoguæe.- Ipak æu doæi. I ustrijelit æu se pred vratima dvorca.- Doðite iduæe nedjelje, pa æemo razgovarati.Uto doðe Filip s Lovrom.- Podi s našim gostom i daj mu da nešto založi, a onda muosedlaj konja - reèe Nera.



Stranac se oprosti mirnim poklonom i pode s Filipom. Lovro pristupi kontesi, skine kapu i reèe:- Vaša milosti, ja sam za sve kriv. Ja sam odao strancu da seu gradu krije neka lijepa gospoda.- Zašto si to uèinio?- Bilo mi ga je žao. Bio je vrlo žalostan i silno vas voli, alisam ondje u grmlju pazio da vam ne uèini ništa zla.- Zar bi tebi bilo žao da mije uèinio kakvo zlo?- Ja vas vrlo volim, vaša milosti.- Kako me voliš kad me i ne poznaješ.- O, ja vrlo dobro poznajem vašu milost. Ne sjeæate li sekad sam vas ono prije godinu dana èuvao kod babe Jane?Nera širokim oèima pogleda djeèaka.- Ti si bio taj djeèak?- Da, i od tog èasa uvijek sam vas volio.- Ti si bio i kod babe Urše? Pa kako si sada došao ovamo?- Ona me dovela. Urša i moja baka Jana tu su u selu.- A zašto ste otišli iz Zagreba?- U ono vrijeme kad je kraljica pomilovala vašu milost, jedne noæi pokuca netko pet puta na prozor. Bio je gospodin notar Sale i rekao Urši: "Spremite sve što imate i put pod noge.Iz Beèa traže istragu: Odvedite sobom babu Janu i Lovru jerbi mogao izbrbljati kakvu ludost." Još one noæi spremili smose na put preko Samobora u Štajersku. Ondje smo živjeli èetiri mjeseca, a tada smo došli ovamo. Baba Urša valjda æe opetu Zagreb jer sada je gospodin Sale opet notar. Uvijek se neštodogovarao s Uršom.- Što su se dogovarali?- Skrivali su to od mene.- A jesi li ikad kod nje vidio neke ljude koji su imali crnaodijela i na glavi crne kapuce?- Dakako da jesam. Ali su me uvijek otjerali.- Zašto nisi i sada kod Urše i Jane?

- Posvadio sam se s njima. Htjele su da odnesem otrova nekoj ženi koja je htjela da utamani svog muža da bi njoj ostaoimetak. Èuo sam kako su ugovarali s onom babom pa me srdilo što se bave takvim poslom i zato sam ih izgrdio. Otad minije bilo opstanka kod njih pa sam pobjegao.- A kako si došao u dvorac?- Bio sam gladan i došao sam ovamo prosjaèiti pa me je vaš

sluga Filip uzeo k sebi pod krov. Moje babe ne znaju gdje sami nikad to neæe doznati.- Bi li htio ostati kod mene?- Naravno da bih. I ne bih vas nikad ostavio!- A ipak si me odao onom strancu?- Jesam! Dao mi je dva zlatnika, ali ja sam ipak u grmljupazio da vam ne uèini zlo.- Nije lijepo da si strancu prièao o meni, ali ja æu ti oprostiti.Samo, odsad ne smiješ nikome ništa reæi o meni.- Kad mi vi to velite, neæu pa makar mi nudili deset cekina.Ipak ste mi draži nego cekini!Nera se zagleda u djeèakovo lice i opazi daje lijepo, da su mu crte pravilne, a tijelo snažno i skladno. Svidjela joj se dje-èakova iskrena prostodušnost pa mu reèe:- Ti si mi veæ jednom spasio život. Zašto nikad poslije nisidošao k meni?- Baba Urša mi je zabranila pa nisam mogao. Kad èovjeknema ni oca ni majke, mora slušati tuðe ljude.- Roditelji su ti, dakle, veæ pomrli?- Kad sam još bio posve mali. Zato sam morao sebi služitigroše sam pa sam èuvao mrtvace. I sada èuvam mrtvace uselu.Razgovor prekine Filip koji je javio daje stranac otišao, ali nije htio uzeti ništa za okrepu.Nera ostavi Lovru i pode s Filipom u dvorac.- Što veliš, Filipe, o tom strancu?


MALLEUS MALEFICARUM

- Tu nešto nije u redu.- Meni se èini da je nekakav luðak. Èovjek pri zdravoj pameti ne bi tako govorio i ponašao se. Htio se ustrijeliti predamnom ako mu ne dopustim da ponovno doðe.- Vi ste mu dopustili?- Što sam mogla uèiniti?- Da to nije èiji uhoda pa se tako pretvara?- Ono što sam vidjela nije bilo pretvaranje. Bio je uzbuðeni èesto je problijedio, a oèi mu gorjele kao da ima vruæicu. Kadbi govorio o grofu Mesku, spopadala ga drhtavica.Kontesa isprièa Filipu sve što je razgovarala sa strancem. Kad mu je rekla da dolazi iz Beèa i daje ondje govorio sa Sini-šom, Filip namršti lice:- Sad tek uviðam da je to opasan èovjek i da je neèijiuhoda.- Danas više nitko nema uzroka da me uhodi. Zašto? Jasam zaboravljena kao da me nije bilo.- Tko zna, konteso, nema li gdje kakva zmija koja bi vashtjela ujesti?- Ti svuda vidiš neprijatelja. Èak i grofa Lamellinija smatrašmojim zlotvorom. A ipak nas je on spasio od brodoloma.- Ne smatram ga zlotvorom. On vašu milost možda i ljubi,ali èovjek koji je èitav svoj život proveo u orgijama ne možebiti dobar muž!- Moj muž neæe biti nikada!- Zaista ne?!- Èudno li me pitaš? Zar i ti misliš...- Neka mi vaša milost oprosti - reèe Filip uzbuðeno - ali ja

sam se tako bojao...- Zato što sam prema njemu bila prijazna? Baš si dijete.Bio je dobar prema nama pa nemam razloga da budem na njkivna.Nera pogleda u Filipa i opazi da su mu oèi suzne.

-Što je tebi, Filipe?- Plaèem od radosti što vaša milost neæe poæi za grofa.Nera se zagleda u vjernog slugu što briše suze poput djeteta.- Znam, zašto te ganulo! Budi miran. Nikad se neæu udatini za koga!Filip tek kimne glavom i poljubi Nerinu ruku.NENADANA PORUKANera je ostavila Filipa i pošla u dvorac. Popela se u prvi kat i ušla u svoju sobu.Sunce se visoko diglo i napunilo sobu toplinom i radosnim svjetlom. Ali njoj to nije ogrijalo dušu. Uzela je knjigu, ali je prelistala tek nekoliko stranica. Pokušala je vesti, ali i vez baci u košaru i poèe šetati. Sve je nešto uzbuðivalo. U neprestanom nemiru hodala je iz sobe u sobu. Kod objeda je samo malo okusila, a poslijepodne nije mogla ni usnuti. Što se više bližila veèer, njezino je uzbuðenje bivalo jaèe.Kad je mjesec izašao iz svog skloništa i nad gorama prosuo srebrne zrake, stala je k prozoru i uprla oèi prema cesti. Uznemirivao ju je svaki glas, svaki štropot.Sat za satom tonuo je u noæ, a ona je još uvijek budna. Sve je veæ snivalo u noænom miru, kad iz daljine kroz dolinu odjeknu topot konja. Bio je sve bliži. Nera podigne glavu prisluškujuæi. Zaèas je kroz granje vidjela konja i jahaèa kako se uspinje u perivoj i kako je stao tik pred ulazom u dvorac.Poðe k vratima i otvori ih. Za nekoliko èasaka uðe u sobu grof Meško. Bio je sav prašan od puta. Nera mu pruži ruku:- Nestrpljivo sam vas oèekivala.Grof poljubi pruženu ruku i baci klobuk na stolicu:


MALLEUS MALEFICARUM

- Malo sam zakasnio, ali sam dugo èekao oca Smolea.- Dakle, stoje? Vijest od Siniše?- Na žalost, nije.- Zašto mije onda otac Smole pisao da mu odmah u Zagrebpošaljem povjerljivu osobu?- Jer je stvar ipak važna!- Oèito ne toliko da sam morala vas muèiti da idete uZagreb!- Ipak je trebalo da to bude posve povjerljiva osoba. Èujte:Prije tri dana došla je k ocu Smoleu neka lijepa, vrlo otmjenagospoda. Znate li tko? Grofica Terka Erdodv.- Ona? - iznenadi se Nera.- Fratar mi je isprièao svoj razgovor s groficom. Preèasnioèe - reèe mu grofica - doðoh, eto, k vama da mi pomogneteu dobrom djelu.- Vrlo rado - odvrati otac Smole - za dobra sam djela vazda spreman. Neka vaša milost samo zapovjedi. Èula sam -rekla je grofica - da se kontesa Nera vratila iz Italije, ali neznam gdje je. Grofovi Oršiæ rekli su mi da ne znaju njezinoprebivalište. Meðutim, imam kontesi poruèiti vrlo važnu

stvar - koja æe joj biti izvanredno ugodna, dapaèe, možda æeje usreæiti. Recite mi gdje je - govorila je grofica, a fratar jojodvrati: Doista ne znam, ali ako želite, mogao bih saznati.To je fratra ponukalo da vam piše i zamoli vas neka pošaljete nekoga u koga imate povjerenja da grofici može javiti vašu odluku.- Sto mi ona ima reæi? - upita Nera zamišljeno. - Što velite? Daje primim?- Bit æe najbolje. Doduše, ona neæe prešutjeti vaše boravište, ali, napokon, zašto da se sakrivate. U ovoj okolici nitko vasneæe uznemirivati. Tu ljudi ne znaju što se zbilo s vama prijegodinu dana.- Ne radi se o tom. Neæu da za mene sazna naše društvo.Hoæu živjeti samotno i tiho.

- To neæe biti moguæe. Najzad, jednom morate u društvo.Zar da se zakopate u samoæu?- Da - to želim.- Zašto?- Velika sam grešnica.- Vi? To je nemoguæe!- Jest, dragi grofe. Ljubim ubojicu svoje majke, onoga koga bih morala vjeèno mrziti! Jednom sam ga doista mrzila,ali ne kao ostale ljude - ne onako kao Krajaèiæa ili druge svoje neprijatelje koji su mi bili ogavni. Mržnja prema Siniši otimala mi je san i duševni mir. U toj mržnji èesto sam plakala,taj osjeæaj uzbuðivao mije èitavo biæe, potresao mojim životom kao vihor.- Vaša je mržnja trebala postati ljubav. Od prvoga vašegsusreta sa Sinišom morala je vaša duša planuti ljubavlju - alizbog onog dogaðaja u šumi, o kojem ste mi prièali, ljubav koja je u vama baš èekala njega poprimila je oblik mržnje, a ovuje podjarila još i sudbina i vaše nepovjerenje. Sve stoje za vasuèinio plemenito vaše su oèi gledale kroz mržnju.- Bila sam tvrdoglava i ponosna, a onaj susret u šumi zatroje moje ideale. Kad sada mislim na sve što se meðu nama zbilo, prièinja mi se da nisam bila posve normalna. Inaèe ne bihbila poèinila toliko ludosti.- Svatko je od nas poèinio ludih stvari. Ja sam gotovo paou ruke jednoj pustolovki i bio bih stradao za cijeli život. Danas se i ja èudim kako nisam vidio daje ona barunica što menamamila u svoje mreže bila pustolovka. Ali sreæa nas neostavlja zauvijek.- Mene je ipak ostavila. Reæi æu vam iskreno: kako sam gastrastveno mrzila, tako ga sada strastveno ljubim. Pa da mesreæa nije ostavila?- Ljubav je sreæa i tada kad je beznadna.- Možda nemate posve krivo. - Ipak - boli su velike. I sami- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

vidite da je svaka moguænost za bilo kakvu nadu nemoguæa za nas oboje.- To je razumljivo. Ali vrijeme mnogo toga izgladi.- Ne, ovo neæe moæi izravnati. U njemu uvijek vidim ubojicu svoje majke, a to se ne da izbrisati. Ali moram se odluèitihoæu li primiti Terku.

- Savjetovao bih vam da to uèinite pred svjedocima.- Dobro. Mogli bismo ugovoriti sastanak u Slavetiæu. Takoipak neæe saznati gdje stalno boravim.- Bojite se da æe vas naæi Genovežani?- Jest, ne bih htjela da se sastanem s njima. Uvijek bi midosaðivali, a moraš biti ljubazan prema njima jer su naši spasitelji.- Ako ste odluèili da primite groficu Terku, onda to sutrajavite ocu Smoleu. A meni dopustite da se oprostim.- Valjda æete prije nešto založiti?- Hvala vam, žurim kuæi. Ako me što ustrebate, konteso,pošaljite Filipa.- Drago mi je što sam u vama našla prijatelja. Vi ste mespasili da me Genovežani nisu pronašli. Stotinu vam putahvala.- Svojedobno sam ponudio pomoæ kapetanu Siniši u borbiza vas i svoju rijeè iskupio vama.Sve je veæ spavalo kad se Meško vratio. Samo je Stanka bdjela. Meško se tiho, na prstima, približio vratima spavaæe sobe i opet otišao. Ona ga je èula, ali se nije ni maknula. Sakrila je lice u jastuke i plakala...Sutradan pri zajutarku sastadoše se muž i žena. Meško poljubi Stanki ruku i èelo, a ona ga upita:- Hoæeš li Genovežanima iznajmiti palaèu?- Neæu. Zimi æemo stanovati u Zagrebu, pa nisam htio iznajmiti palaèu.Nije ga dalje pitala. Okrenula se Kukmici i ponudila mu jelo.

1

Meško nije htio Stanki ništa govoriti o Neri i o svojim posjetima. Šuteæi je prolazio kuæom. Stanka je zapažala daje ozbiljan i zamišljen. I ona se sve više povlaèila u svoju sobu i posveæivala djetetu još više pažnje nego prije.Jedini je Kukmica bio dobre volje. Stol u grofa Meska bijaše uvijek pun, a to je on smatrao vrhuncem životne sreæe.Nera je sjedila uz prozor. Perivoj je sijao u mjeseèini. Kukci u travi razgovarali su monotonim cvrkutanjem. Dolje u grmlju pjevao je slavuj.Dugo je slušala zujanje kukaca i pjesmu slavuja. Tada pode k svom stoliæu, izvadi iz ladice pisamce i stade ga èitati:"...Nero, doèekao sam blagdan kad smijem pasti pred tvoje haljine i poslati uzdisaje svoje na mrtvom papiru. Došao je taj dan. Èekao sam na to cijelu godinu. Blagoslivljan ga, ljubim ga i molim ga da se što dulje zadrži kod mene. On mi je dao uspomene od kojih živim. On mi je dao više sreæe nego što sam ja mislio sanjati. To je dan kad ti mogu pisati. Kad se spušta mrak, on dolazi k tebi: miluje tvoje lice i cjeliva tvoje oèi. Mrzim ga zbog tebe. Kad spomenem tvoje ime, srebrne mu zrake dršæu! Kad se budi jutarnjica i kad je pitam za tebe, zatrepti i ugasne. Sve ih mrzim. Samo noæ ljubim. Jedino te ona ne otima. Evo, veæ je sunce stiglo na rešetke mog prozora. Kako se toplo smiješi, kako presretno! Sigurno obasjava tebe. Vjeèno bih bio sretan da sam sunce..."Nera spusti pismo na stol i sakrije lice rukama. Onda uzme ogrtaè i spusti se stubama u perivoj.Nešto ju je tjeralo van u ljetnu noæ gdje kraljuje tišina. Prolazila je puteljcima po kojima je mjesec prosuo srebro. Zašla je na èistinu, naslonila glavu na ogradu i zagledala se u plavetno nebo s kojeg se smiješio mjesec i šaputao joj tihe èežnje...


MALLEUS MALEFICARUM

Slavuj u grmu zamukne, kukci u travi zanijemiše. Kao da su klonuli pred velièinom onoga stoje drhtalo u njezinim oèima. Najednom se u grmlju nešto makne. Iz zasjede izadoše crne pojave. Prije nego stoje Nera mogla da se snaðe, stadoše pred nju s uperenim pištoljem.- Pisneš li, mrtva si!Nera ostane mirna i hladnokrvna kao daje i nisu iznenadili. Samo joj je problijedilo lice. Stajala je naslonivši se na ogradu i zurila u napadaèe.Odijelo im je pokrivala crna halja, a glavu kapuca. Nera odmah razabere da je jedno od njih muško, a drugo žensko.- Imaš li kod sebe oružja? - upita ženski glas.- Nemam, ali ni novaca.- Nismo razbojnici.- Što onda želite od mene?- Želimo da ne zoveš u pomoæ.- Vidite da to i ne èinim.- Hoæeš li mirno i tiho razgovarati sa mnom? - upita žena.- Hoæu, ne bojim se. Poznam tvoj glas.- Tomo, stani podalje i pazi da tko ne doðe.- Ako ipak tko doðe?- Zaustavite ga, ali mu ne uèinite zla - zamoli Nera.- Dobro! - pristane žena. - Priðite bliže.Nera pode nekoliko koraka naprijed, a žena što je stajala pred njom u crnoj halji skine s glave kapucu.- Prepoznala sam vas po glasu, grofice - reèe Nera groficiTerki. - Kako ste me našli?- Grof Meško je bio kod oca Smolea. Nije bilo teško pogoditidaje došao kao vaš poslanik. Kad je odlazio, uzjaših konja i sasvojim èovjekom poðem za njim. Nisam se prevarila.- Zašto ovako dolazite k meni?- Sigurno mislite da sam došla u zloj namjeri. Prevarili ste

se. Još prije mjesec dana nakanila sam vam uèiniti zlo. Možda sam vas htjela i otrovati - ubiti - lišiti vas života...- A zašto? Što sam vam skrivila?- Oteli ste mi èovjeka za kojim vri svaka kap moje krvi. Si-niša ljubi vas.- Ja vam ga ne otimam.- On vas toliko ljubi daje odbio mene.- Nisam tome ja kriva.- Recite mi iskreno: ljubite li vi njega?- Ljubim.- To gore po mene.- Ali naša je ljubav beznadna. Medu nama leži mrtvac, i tonitko ne može promijeniti.- Ljubav može sve.- Mrtvaca ne može oživjeti.- Istina, ali ga može zakopati.-Ne! Nikada!- Ne vjerujem ni u što. Ljubav ruši svjetove, pa što ne bimogla srušiti jedan grob? Reæi æu vam sve iskreno. Prije mjesec dana uputih se iz Beèa u Hrvatsku sa crnom mišlju da vasdadem ubiti. Jest, to sam htjela.- Zašto ste od toga odustali?- Putem mi se nasmijala sreæa i sad imam u ruci veæe i boljesredstvo, a da ne moram svoju dušu opteretiti krvlju. Komepomaže sreæa, pomažu mu i vrazi. Slušajte me. Ali unaprijedvam velim: ako viknete u pomoæ, nema vam spasa. Past æete

od mog pištolja.- Ne bojim se. Govorite!- Putovala sam iz Beèa u vlastitoj koèiji. Prvih pet dana puta proðe sretno. Jedne noæi prolazili smo kroz gustu šumu.Bilo je to na granici Štajerske. Noæ je bila lijepa, ali bez mjeseèine, i ja sam u koèiji usnula. Najednom me probudi uzvik:"Stani! Razbojnici!" vikne moj sluga i trgne pištolj. U tami- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

bljesne nekoliko svjetala kao od kremena. U prvi èas nisam èula prasak, tek sam osjetila da je oko mene zadrhtala tama. Sluga me gurne u sjedalo, a ja se zgurim u jastuke."Tjeraj!" vikne lakaj koèijašu. Konji poput strijele polete kroz gustu šumu. Pola sata hrlili smo kroz tamu. Tada opazim malo svjetlo. "Što je ono?" upitam svog lakaja. "Bit æe kuæa, krèma, što li!"Zapovjedim da okrene onamo u namjeri da se dalje ne vozim. Ta moja odluka odluèila je vašim životom i mojom sudbinom. Okrenuli smo prema svjetlu i našli se pred nekim dvorcem s visokim zidom. Lupali smo po vratima. Nakon nekoliko èasova otvori se željezni prozorèiæ, a iza njega proviri fratarska glava."Tko ste?" upita fratar."Unesreæeni putnici. Napali su nas razbojnici!"Izvadih iz svog putnog kovèega pismo s peèatom kraljice."Ja sam kraljièina prva dvorska dama i molim vas za konak."Vratar primi moje pismo i doskora nas fratri prime pod krov. Bio je to neki stari dvorac. U njemu je živjelo nekoliko fratara koji su imali zadaæu da u starodrevnom dvorcu èuvaju grobove stare njemaèke plemiæke obitelji. Tu se odmorih i drugi dan odluèih putovati. Ujutro se, meðutim, dogodi nešto èemu se nitko živ ne bi nadao. Podoh u dvorsku kapelicu da se pomolim, a onda se vratih kroz tamne hodnike. Tu se sretoh sa starom služavkom pobožne braæe. Izašla je iz neke sobe i ostavila vrata napola otvorena. Iz sobe sam èula neobiène glasove."Tko je tu?" upitam ženu."Naša luðakinja!""Kakva luðakinja?""Neka žena kojoj je starost otela sjeæanje.""Valjda je bila služavka kod fratara?""O, ne, dolutala je k nama."

Htjedoh otiæi, ali mi pogled nehotice padne na otvorena vrata u sobu. U velikom naslonjaèu opazih neku ženu. Prièinila mi se neobièno poznatom. Nešto me ponukalo daje bolje pogledam i da se za nju pobliže propitam. Èovjek je u stanovitim èasovima kao dobar pas koji izdaleka njuši lovinu. Nešto me je vuklo u sobu."Pokažite mi tu luðakinju", rekoh ja."Zašto ne, ako vaša milost to želi", odvrati služavka.Uðem u sobu. Prièinilo mi se da sam izgubila svijest ili da mi se javila prikaza."Kako je ta žena dospjela ovamo?" upitam služavku."Prije godinu dana našli smo je kako obilazi gradske zidine. Pitali smo je odakle je i kako se zove, ali nije odgovarala. Uzeli smo je pod krov i poslali mog muža u selo da pita seljake odakle je došla. Rekli su da ne znaju ni kako se zove ni otkud je stigla. Sa sobom ju je doveo neki starac koji je živio u jednoj kolibi i prehranjivao sebe i nju pletenjem užeta."Slušala sam prièanje služavke i gledala ženu stoje, sjedeæi u naslonjaèu, prebirala èislo kao od navike. Gotovo sam se pretvorila u kamen. Ta visoka otmjena pojava, dugi vrat, plemenite crte lica, oko veliko, ali smuæeno, visoko

èelo i bujna gusta bijela kosa. Još uvijek nisam htjela vjerovati u ono što sam vidjela svojim oèima. Poðem prioru fratara i upitam ga zna li što pobliže o toj ženi. On mi ispripovjedi:"Prije godinu dana došao je u selo s tom ženom neki starac. Veæ je bila luda. Starac se s njom nastanio u jednoj kolibi i pleo užeta. Time je prehranjivao i nju i sebe. Šetajuæi, èesto sam svraæao u njegovu kolibu i opazio da se starac prema toj ženi ponaša tako kao daje on tek njezin sluga, uza sve to stoje bila luda i nije shvaæala ništa. Jednog dana upitam tog èovjeka je li mu to žena. Odgovorio je da je njegova gospodarica. Starac mi nije htio ništa više reæi. Poslije dva dana došli su k meni seljaci i rekli da u kolibi leži umiruæi èovjek. Pošao sam


MALLEUS MALEFICARUM

onamo. On se ispovjedi i preda mi dragocjeni lanac sa zlatnim medaljonom. Zamolio me da to spremim jer je to jedini dokaz daje njegova gospodarica plemiækog roda.""Tko je ona?" upitam starca."Ne mogu vam reæi. Kad biste to doznali, prekleli biste je!" Tako je starac umro, a da nije ostavio nikakvo razjašnjenje. -To mije isprièao prior."Imate li taj lanac?" upitam gaja."Evo, pokazat æu vam."Fratar je iz ormara izvadio dragocjeni lanac sa zlatnim medaljonom. Meni se gotovo sledila pamet. Taj je lanac zavidno promatrao èitav Griè. Taj lanac od debelih briljanata sijao je na vratu najuglednije grofice na Grièu one veèeri kad su vas, konteso, prvi put uveli u društvo. Drhtavim rukama pregledala sam taj lanac i pokušala saznati što više. Ali fratar nije znao ništa, osim da je pokojni starac imao druga drvara koji još živi, ali od njega nikako ne može doznati odakle je starica. Zamolila sam priora da me odvede k drvaru.Za jedan sat bili smo u selu. Nekoliko kuæica na rubu goleme šume. Stanovnici su drvari, sijeku šumu. Na obronku s kojeg se šuma proširila u nepregledne brdine stajala je kolibica napola zidana, napola drvena. U toj kolibici naðosmo starca drvara. Kad nas je spazio, silno se iznenadio."Èuješ, starce ", upitam ga pošto smo se pozdravili, "jesi li ti poznavao starca koji je u ovaj kraj doveo jednu luðakinju?""Dakako da sam ga poznavao. Zajedno smo stanovali.""Nagradit æu te zlatom kažeš li mi sve što te pitam. Odakle je došao starac?""Iz drugog kraja šume, tamo s meðe.""A što je ondje radio?""Kad smo u šumi drvarili, našli smo ga u jednoj spilji. Ondje se skrivao.""Zašto?"

"Zato što bi ga u njegovoj domovini bacili na lomaèu.""Pa stoje uèinio?""Ne mogu vam reæi, bilo bi zlo za onu što je sada fratri hrane.""Neæe joj se ništa dogoditi", rekla sam ja."Kako da povjerujem vašim rijeèima? Neka mi se preèasni zakune da se onoj ženi neæe ništa dogoditi.""A što bismo joj mogli uèiniti nažao?" upitao je fratar."Mogli biste reæi daje opsjednuta vragom i daje zato luda. Ali to nije istina. Ona nikada nije bila coprnica, tako mi je rekao pokojni Ignjac. Bila je dobra i pobožna. Ne, neæu da govorim, bojim se da joj ne naškodim.""Evo, zadajem ti svoju rijeè", reèe fratar."Zakunite se na ovo raspelo, i vi, i ova gospoda."Zakleli smo se. Starac nam je isprièao ovo: "Luðakinja je nekad bila grofica, ali je imala unuku vješticu koja je svojoj baki dala nekakav napitak od kojeg je

onda stara poludjela i obnemogla tako da nije mogla hodati. Jedne veèeri upalila je svjetina starièin dvorac. Sva se služinèad razbježala, samo vjerni stari sluga Ignac zgrabi staricu koja je nepomièno sjedila u naslonjaèu. Oko vrata je imala taj lanac s medaljonom. Odnio je staricu kroz vinograd u šumu. Kad je veæ bio daleko od grada, kupio je u nekom selu kola i konje i umakao s njom preko granice u veliku šumu u koju se sklonio i ondje živio.""A zašto se skrivao?""Spalili bi ga na lomaèi kad bi saznali da je staru spasio. Svijet je vjerovao daje ona vještica. Ali Ignjac je rekao: "Ako je mlada vještica, stara nije." U šumi je stara malo prizdravila i poèela hodati, ali joj se pamet nije vratila. Kad sam ga našao u jednoj spilji, sprijateljili smo se. Pozvao sam ga k sebi i tu smo živjeli. Ako to sada kome reèete, spalit æe staru jer je iz coprnjaèke familije."Èitavo vrijeme slušala je Nera groficu kao da pripovijeda


MALLEUS MALEFICARUM

nauèenu pripovijest. Bila je uvjerena da je sve to njezina izmišljena zamka.- Ja sam tada - nastavi Terka - otišla s fratrom u dvoraci predložila mu: "Preèasni, ja æu ovu ženu uzeti sobom. Poznam je i brinut æu se za nju. Platit æu vam sve troškove što steih imali - dapaèe, mnogo više." Fratri privole. Još isti dan otputovala sam s nesretnicom iz dvorca u kojem me je èekalotako nenadano otkriæe.Nera je uhvati za ruku. -Lažete!Terka iz male torbice izvadi lanac i podigne ga prema mjeseèini. Nera problijedi i sklopi ruke na prsima.- Poznajete li ga? Otvorite medaljon!Neri su drhtale ruke pa ga nije mogla otvoriti. Terka uzme zlatni privjesak i otvori ga. Iz medaljona se nasmijale dvije slike izraðene umjetnièkim kistom.Bile su to slike Nere i njezine majke.Djevojka protrne:- Grofice, to je strašna, ðavolska prijevara. A ipak - to jenjezin lanac i to su naše slike.- Žena koju sam otkupila od fratara doista je vaša baka.Nera se hvatala za sljepooèice kao da se boji da æe joj se pomutiti pamet. Zatvori oèi da se pribere. Prikaže joj se užareno nebo što gaje gledala s prozora šumskog dvorca one noæi kad ju je oteo Siniša. Pod užarenim nebom prikaže joj se dvorac njezine bake, bijesna svjetina što je navalila na dvor i stari vjerni sluga njihove obitelji kako vièe i zove u pomoæ, a bijesna mu svjetina odgovara: "Neka se ispeèe stara coprnica! U vatru s njom! Jao onome koji je izvuèe iz plamena!""Zar je ipak moguæe da je stari, vjerni Ignac spasio baku? Zaista, on ju je mogao uzeti na ruke, bio je tako jak. Mogao je uteæi alejama što ih je saèinjavala gusta loza. Kako god se to èinilo nemoguæim, ipak, lanac je eto tu..." Nera otvori oèi, upre ih u Terku i vikne zabrinuto:

-Ako je sve to istina, gdje je ona?- To je upravo ono o èemu se moramo porazgovarati ovakonasamu.Grofica pritegne pištolj. Plašt padne s njezinih ramena. Mjesec se upio u njezinu kraljevsku pojavu što ju je obavilo modro jahaæe odijelo.- Pazi, budi na oprezu! - reèe Terka sluzi što je stajao nedaleko od njih, a onda se obrati Neri: - Mogla sam prièekatida mi javite hoæete li sa mnom razgovarati. Ali htjela sam razgovarati s vama tako kako nitko ne bi mogao posvjedoèiti da

nas je vidio zajedno. To je uzrok što sam slijedila grofa Meskai ušuljala se ovamo.- A da me sluèajno niste našli u vrtu?- Tada bi se moj sluga uvukao u vašu spavaonicu. Veæ smobili spremni na to. Dakle, vaša je baka kod mene, ali zasad nemožete saznati gdje.Nemirnim licem preleti oblak sumnje.-Vi æete svoju baku moæi vidjeti i njegovati je. Veæ je prilièno ozdravila. Nastojala sam daje pomoæu vraèarice izlijeèim i mislim da æe joj se svijest posve vratiti. Ima èasova kad joj se sjeæanje vraæa. U takvim èasovima gleda u strop i zove: "Nero, hoæeš li mi dati lijek?"- Jest, to je istina. Tako me uvijek zvala kad je nesretnicaležala u postelji. Molim vas, vodite me k njoj - molim vas.- Vrazi ili bogovi upravljali su mojim putovima kad smoonako neèuvenim sluèajem naišli na vašu baku. Da me nisunapali razbojnici, ne bih bila prekinula putovanje i vaša bibaka po drugi put umrla u onom starom štajerskom dvorcu.Vaša baka bila vam je majka i otac, sve.- Moja baka! - šapne Nera. -Vodite me k njoj!- Ni prema kome nemate takvih dužnosti kao prema njoj?- govorila je grofica.-Oh,da...


MALLEUS MALEFICARUM

- Nikad niste mogli ni slutiti da æete ponovno vidjeti svojubaku, da æete je opet njegovati i vraæati joj zahvalnost za onostoje uèinila za vas! Hoæete li da vam je dadem?- Zašto sve to govorite, zašto to pitate? Sto bih mogla višeželjeti nego da se opet naðem na njezinim grudima. Oh, to jetako nenadano, nevjerojatno! Izmuèili ste me, grofice; recitemi, ne okolišajte, gdje je? Hoæu odmah k njoj, odmah!- Ne - odmah ne, jer ja tražim uzdarje.- Kakvo uzdarje? Recite mi, sve æu vam dati, samo recite- govorila je Nera dršæuæim jecajima. Tek je sada poèela vjerovati grofièinim rijeèima.- Od vas, konteso, nisam se mogla drugo nadati. Vi æete zasvoju baku žrtvovati sve jer ste dobro i zahvalno dijete. Govorim s vama posve iskreno. U svojoj ruci imam vaše neprocjenjivo blago, a vi imate moje. Ja imam vašu baku, a vi idealmojih želja - Sinišu! Zamijenimo se.- Zadajem vam rijeè da se nikad neæu s njim sastati ni primati njegovih pisama. A znate da se ne možemo uzeti.- To nije dovoljno. Vi se morate udati za drugoga. Kad onsazna da ste žena drugoga, mora vas zaboraviti i napokonse prikloniti k drugoj. A veæ æu se pobrinuti da to budem -ja! Ako hoæete baku, morate se za osam dana pravovaljanovjenèati s nekim drugim. Ako ne pristanete, nikad više neæetevidjeti svoju baku.Nera je zapanjeno gledala u Terku.- Vi šutite? - reèe grofica nestrpljivo. - To je najbolji dokazda baš niste sasvim obraèunali sa svojom ljubavlju.- Šutim zato što me iznenaðuju vaši uvjeti. Zahtijevati odmene moj život. To je grdno nasilje. Sveèano æu vam se zakleti na što god hoæete da nikad vidjeti više neæu Sinišu. Nemožete od mene zahtijevati više.

- Tražim potpunu cijenu za ono što vam dajem. Ako želitebaku, onda izvršite moj zahtjev. Po volji birajte vjerenika. Mislim da sam dovoljno plemenita.

- Još se i rugate?- Ne, konteso, ne rugam se. Mogla bih tražiti i to da se udate za onoga koga ja odredim. Ja mogu sve što hoæu.- Vi æete groficu Ratkav vratiti njezinoj unuci i bez ikakvihuvjeta - oštro æe Nera.- Nikada.- Onda idem kraljici!- S kraljicom možete razgovarati samo ako vas ja pustimdo nje. Pa da vas i primi, što æete joj reæi? Daje vaša baka kodmene. A ja æu reæi da ste oèito šenuli umom jer je vaša bakaizgorjela u svom dvorcu.- Ali fratri æe posvjedoèiti daje bila kod njih i da ste je poveli.- Znate li vi gdje su ti fratri i gdje je taj dvorac? Ne znateniti zna itko drugi. Moje æe sluge priseæi da nigdje na putunismo vidjeli nikakve fratre.- Ja æu vas ipak optužiti!- Zbilja? Kada? Kome? Ogradi kraj koje stojite ili mjesecušto sja nad nama?Grofica uperi u Neru pištolj:- Nitko živ ne zna da sam bila ovdje i vama nema izlaza.Ako pokušate zvati u pomoæ da me time odate svojim slugama, ušutkat æe vas dvije šake mog sluge.- Zar je moguæe da se iza tako lijepog lica krije tako ružnaduša?- Hoæete li da vas u to uvjerim? Upamtite: - Nikad još nijedan muškarac nije odbio lijepu Terku. Siniša je to uèinio prvi i zato ga hoæu. Brzo se odluèite.- Sto, dakle, želite?- Da se iduæe nedjelje vjenèate. Svoju baku dobit æete kadmi pošaljete vjenèani list.- To mi nije dovoljno jamstvo. Mogli biste me prevariti.- Zašto? Što æe meni grofica Ratkav, zašto da vam je nedam?


MALLEUS MALEFICARUM

- A ako je laž sve što ste mi rekli?- Evo vam još jednog dokaza. Je li vaša baka i u bolesti imala na prstu vjenèani prsten?- Jest, nikad ga nije skidala.- Stoje bilo utisnuto na tom prstenu?- Ime njezina pokojnog muža i datum vjenèanja.Iz male fine torbice grofica izvadi prsten i pokaže ga Neri. Djevojka zadršæe:- Jest, taj je prsten imala na ruci i nikad ga nije skidala."Da je izgorjela u dvorcu, ne bi taj prsten mogla dobitigrofica Terka", uzdahne u sebi Nera.- Evo, ponijela sam ga sobom da vas uvjerim kako je vašabaka doista kod mene. Dapaèe, odrezala sam nekoliko pramenova njezine bijele kose. Evo ih!

Dršæuæi, Nera ih prihvati. Jest, to je njezina kosa. Svježa živa kosa. Sad više nije mogla suzdržati osjeæaje. Oni provale iz dna njezina srca.- Vidite, konteso - vi ljubite svoju baku. Opet æete je imati.Za nju biste morali dati i život. Zašto je onda ne biste spasilisvojom slobodom?- Bilo bi bolje da me ubijete nego što tražite od mene daprovedem život uz muža koji mije stran. Recite mi barem tozašto hoæete da se udam!- Vaša mi udaja više koristi nego vaša smrt. Da vas ubijem,Siniša bi vas i dalje ljubio. Ali kad se udate, njegovi æe ideali bitirazoreni. Nije to samo moj hir. Uvjerena sam da on u vama ljubi nevinost. Dok sam još bila djevojka, prava djevojka, jednesam ga veèeri mogla osvojiti i zamamiti svojom ljepotom. Aliposlije me odbio - na dan mog vjenèanja odbio me. Otad samuvjerena da æe se od vas odvratiti ako se udate. Evo, nisam lipoštena u svojoj iskrenosti?- Ako mislite da bi udaja mogla razoriti njegove osjeæajeprema meni, pred vama æu vam napisati pismo i vi æete muga uruèiti.

- Ne. Hoæu da ste do nedjelje vjenèani! Ako u ponoæ ne dobijem vaš vjenèani list i ako moji svjedoci na svoje oèi ne videda ste se vjenèali, nikad neæete vidjeti svoju baku.Nerino lice obaspe bljedilo. Osjeæala se kao rob sapet u verige, kao osuðenik pod vješalima, kao goloruki bijednik pod nožem svog napadaèa.-Pristajem...- Vi ste dobra i zahvalna unuka. U nedjelju, kad padnemrak, pošaljite svog èovjeka na prvo križanje. Nikoga neæeteposlati za mnom. Kad seja ne bih vratila, sluga bi izveo mojuprijetnju.Grofica Terka priðe svom sluzi i zajedno s njim nestane u sjeni drveæa.Nera pode u dvorac. Došavši u svoju sobu, osjeti daje u grudima nešto strašno tišti. Zašto? Zašto sam tako bijedna? - pitala se hodajuæi po sobi.Njezin pogled padne na Sinišino pismo što je ležalo na stolu.Svake veèeri u tihoj samoæi, kad je nitko nije vidio, èitala je njegova pisma.Danas, još sat prije ovoga, imala je u ruci to pisamce ispunjeno ljubavnom èežnjom. Èinilo joj se da rijeèi iz papira oživljuju - daje grle, cjelivaju, miluju i oèajno vièu: "Što æeš to uèiniti, Nero?..."VJENÈANJEVeæ su prošla dva dana, a Nera nije mogla naæi mira ni sna. Neprestano je mislila na onaj dan koji æe joj u naruèaj dovesti dragu baku a nju samu lišiti slobode.Nikome nije htjela reæi ni rijeèi. Plašila se da se povjeri grofu Adamu, jedinom èovjeku koji joj bijaše sada otac, majka i



baka. On bi mogao pokušati da uhodi groficu Terku i otme baku bez uvjeta koji je grofica postavila Neri. Ali svaki pokušaj da Terku prevari stavlja na kocku moguænost da æe ikad vidjeti baku.Još manje se usudila pozvati grofa Meska. On bi bez oklijevanja pokušao Terku prevariti, ali tko zna što bi se tada dogodilo.- Ništa ne smijem pokušati da spasim sebe. Neka se ispuninjezin uvjet. Meni je ionako svejedno. Moj život je izgubljen- moja ljubav beznadna. Nera pozvoni Filipu. Njegovo je licebilo vedro. Još je uvijek imao košèata ramena i snažne pe

snice. Nera gaje gledala kao da nešto razmišlja, a onda reèe:- Spremi se na put u Samobor. Nosit æeš pismo Genoveža-nima.- Kako - iznenadi se sluga.- Odnijet æeš pismo kojim ih sutra pozivam u dvor naobjed.Filip se smrkne.- Nemoj se mrštiti, dragi moj prijatelju. Mnogo se togapromijenilo, pa sada ne može biti drukèije.Oborene glave Filip izaðe iz sobe i spremi se na put. Dotle je Nera pisala pismo kojim uljudno poziva Genovežane da doðu u Oroslavje jer im se želi zahvaliti za njihovo gostoprimstvo što su joj iskazali na brodu kad se vraæala iz Napulja.Sve je oživjelo u tihom dvorcu u Oroslavju. Dvoranama odjekuju veseli glasovi, zvekeæe porculan i staklo. Pije se šampanjac. Oko stola u "palaèi" sjede oba Genovežanina u svojim izvanredno finim zelenim odorama i njihov gost grof Vojkffv. Dovedoše ga isprièavajuæi se da gosta nisu mogli ostaviti kod kuæe.Grofica Ivka Oršiæ, žena velikog župana zagrebaèkog, sjedila je na èelu stola, a njezin muž Krsto Oršiæ i njegov brat

Adam zauzeli su mjesta kuæedomaæina.Zabava je tekla živo. Genovežani i Vojkffv bili su veseli. Grof Adam neprestano je pogledavao svoju ljubimicu Neru i markiza Lamellinija kao da nešto oèekuje.Kad je veèera svršila, razišli se neki gosti po dvoranama, a drugi sjedoše na terasu. Grof Adam ugrabi priliku da bude trenutak nasamu s Nerom pa joj šapne:- Dijete moje, zar mi zaista neæeš reæi što sve to znaèi? Menije vrlo drago što se više ne bojiš ljudi i želiš društvo. Moždase kaniš i udati?- Možda.- Od prvog trena dopao mi se markiz Lamellini...- Reci: može li unuka grofice Ratkav i kæi grofa Kegleviæauzeti njegovo ime?- Jest, može. Veæ sam se za sve propitao. Moram priznati:ja bih veoma rado da podeš za njega. Potomak je vrlo starogtalijanskog plemstva, ugledan i neizmjerno bogat, a uz to jelijep i pametan. Kad te je ono po Stubici tražio i došao u Zagreb, nešto mi je natuknuo da bi te rado zaprosio, ali ne znašto ti misliš. Da mu što reèem?- Ne, to prepusti meni - reèe ona i pode dalje, a grof ode upušaæi salon. Ona pomisli: "Kad bi ti znao zašto se tvoja Neramora udati za tog markiza?!"Èitav dan izbjegavala je Nera da se s markizom sastane nasamu. Htjela je da što duže odgodi trenutak kad æe je markiz zamoliti za ruku - a ona æe privoljeti.Uveèe stade popuhivati ugodan lahoriæ i gosti se odluèe prošetati perivojem. Grof Vojkffv, koji je èitav dan bio nekako uzbuðen, hodao je uz Neru kojoj je zdesna išao markiz. Premda je posljednja godina na njegovu licu jaèe istakla daje mladost veæ prošla, ipak je grofova pojava pokazivala elegantnu gibivost.Markiz je nekoliko puta pogledao grofa dajuæi mu znak da se udalji, ali on nije otišao. Tada se markiz najednom isprièa,



zaustavi se i prièeka grofa Adama koji je hodao polagano, teturajuæi jer su noge jedva nosile njegovo golemo tijelo. Grof Vojkffv ostane s Nerom nasamu.- Konteso, vama nije drago što sam i ja ovdje. Znao sam tounaprijed, a ipak sam došao. Prije godinu dana - prije one vaše nesreæe na Grièu - izgubio sam pamet i srce. A danas -ja

sam iznova poludio, i to još jaèe nego tada.- A vi se ponovno opametite!- Znam, vi ljubite markiza.- Nije vaše brinuti se za to koga ljubim.- Dobro. Uzmite samo markiza Lamellinija, pustolova kojiæe nanijeti sramotu vašem imenu i vašoj obitelji!- A vi ipak primate njegovo gostoljublje? Èini se da bašmnogo ne cijenite sami sebe.Ispod terase u taj tren izaðe mali Lovro. Uputi se ravno k Neri:- Vaša milosti, molim, zovu vas.To je Neri došlo u pravi èas. Isprièa se grofu prema kojem je upravo dolazio markiz Lamellini i htio poæi za Nerom, ali ga grof Vojkffv zadrža rekavši mu da su domaæicu pozvali u kuæu.Nera je slijedila mladog Lovru. Kad su ušli u hodnik dvorca, djeèak se obazre na sve strane, a onda važno šapne?- Vaša milosti, ispod grada u šljiviku vidio sam onog mladog viteza koji je ovdje bio prošlog tjedna.- Što radi?

- Ništa! Sjedi u grmlju kao da nešto èeka.Trenutak je razmišljala, a onda naloži:- Poðimo ga vidjeti, ali oprezno da nas tko ne opazi.Obilazeæi dvorac, doðoše na puteljak koji je vodio u šljivik.Lovro se sagne i pokaže svojoj gospodarici:- Eno, vaša milosti. Vidi se odavle.

U grmlju je sjedio mladi vitez sa zelenim perom na glavi. Plašt je ležao pokraj njega na travi.- Vaša milosti, on je sigurno ljut na one što ste ih pozvali -jer on nije mogao doæi.- Možda si pogodio.- Bogme, èini se kao da bi najradije našoj gospodi pustiokrv.- Idi k njemu i pozovi ga. Ali oprezno da ga tko ne zamijeti.Lovro se povuèe tiho i oprezno. Nera je stajala pod gustimkrošnjama drveæa i èudila se Lovrinu oštroumlju i vjernosti. Primijeti daje mladi vitez odmah ustao i pošao s Lovrom. Kad je došao bliže, skine klobuk ne prozborivši ni rijeèi.Nera priðe mladom vitezu, a Lovro se povuèe u grmlje poput dobra psa.- Rekla sam da doðete tek u nedjelju! Zašto ste došli danas?- Htjedoh vas vidjeti izdaleka. Ništa vas ne molim, negoda smijem prošetati oko dvorca i da me vaši ljudi u tom nesmetaju.- Ne razumijem vas. Najprije ste se toliko zauzimali za kapetana Sinišu, a sada mi se opet udvarate.- Iskreno æu vam reæi: Sinišu ne smijete iznevjeriti. Za sebene tražim ništa, ali on je zavrijedio da mu budete vjerni.- Govorite li iskreno? Recite!- Kunem vam se èašæu.- Ako se niste krivo zakleli, možete me spasiti!- Kako? Recite, uèinit æu što god hoæete.- Poðite sa mnom u dvorac, ovdje bi nas tko mogao èuti.Budite oprezni - da nas tko ne opazi.Nera je s mladim strancem ušla u dvorac kroz mala dvorišna vrata za služinèad. Uspeli su se drvenim stubama i ušli u jednu sobu s tamnim pokuæstvom.- Sjednite - ponudi djevojka mladiæu naslonjaè.


MALLEUS MALEFICARUM

- Vi ste doista iskreni prijatelj kapetana Siniše? - upitaNera.- Jesam, konteso.- Rekli ste mi da ne želite ništa drugo nego da ostanem vjerna Siniši.- Jest, konteso.-Alija se moram udati... Zbilo se nešto zbog èega sam prisiljena da to uèinim.- Što se dogodilo?- Ne mogu vam to reæi, ali do nedjelje moram biti vjenèana- bilo za koga. Kako me markiz Lamellini kani još danas zaprositi, udat æu se za njega.Nera je zaèuðeno gledala u mladiæa koji je problijedio i stao drhtati. Najednom on vikne kao mahnit:- To je podlost. Mislite li da ne znam zašto se morateudati?- Ne znate.- Znam. Vi imate ljubavnika ali je oženjen - i da možete snjim...- Mislite na grofa kojega ste vidjeli kod mene? Ne, dragigospodine! Grof Meško nije moj ljubavnik, veæ samo prijatelj.- Uzalud se isprièavate.- Doista ste odveæ drzoviti i ne znam što da o vamamislim.Mladiæ se okrene i zaplaèe pokrivši lice rukama.- Zaista vas ne razumijem. Ili ste bolesni, ili ludi. Žao mijesamo što sam naèas pomislila da æete me moæi spasiti.- Od èega? - upita mladiæ i pogleda Neru suznim oèima.- Da se ne moram udati za markiza.- Vi se, možda, ipak ne morate udati, nego to samo želite.- Ne, ja se moram udati. A kad veæ mora biti tako, rado bihda to bude samo za svijet.- Dakle, ipak samo za svijet - vikne mladiæ i opet plane.

- Slušajte me, mladi èovjeèe. Vaši ispadi izgledaju mi doistaludi ali èujte me: htjeli ste se preda mnom ubiti jer vam nisamhtjela dopustiti da me katkad posjetite. A ipak želite da ne ljubim nikoga osim Siniše.- Da, jer on gine za vama. Moja ljubav prema vama tek jemolitva pobožnog djeteta. Ja želim samo to da vas smijemvidjeti. A bio bih najsretniji stvor na svijetu kad bih znao daæete ostati vjerni Siniši.- Ali moram se udati! Ne uzbudujte se i poslušajte me.Imam baku koja mije bila kao majka. Nju moram iskupiti.Nerine se oèi ovlaže. Mladiæ ih je gledao s nekom pritajenom radošæu.- Vi, dakle, ljubite samo njega - samo Sinišu - a ne grofaMeska?- Tako mi pokojne majke.Neobièna radost prelije se mladiæevim licem. Nera se nije mogla dovoljno naèuditi kad je razabrala kako su mladiæeve oèi obradovale te njezine rijeèi.- Recite kako i èime da vas spasim? - upita on toplo. Pošaoje bliže k Neri.- Ako se udam za markiza, on æe tražiti svoje pravo.- Da, to æe uèiniti.- Vi ste stranac i sigurno imate kakvog slugu kojega ovdjenitko ne pozna.

- Imam. A zašto?- Èujte me, mladi prijatelju. Odjenut æemo ga u vaše viteško odijelo, posuditi mu vaše ime i neka se sa mnom vjenèa.Dobit æe za to veliku svotu novaca pa neka ode u svijet. Nitkoo tom ništa neæe znati. Bit æu vjenèana, a ipak ostati svoja.-Vi to želite?!- Da. To bi mi bio jedini spas. I kad mije Lovro rekao da stetu, pala mije na pamet ta sretna misao.- Konteso, to je zamišljeno vrlo spretno. Tu zamisao ja æusamo malo popraviti, ali nemojte me krivo shvatiti. Za tu

t -J


MALLEUS MALEFICARUM

uslugu nudim vam sebe. Molim vas primite je. Dajte mi papir i crnilo da vam se pismeno obavežem da æu vaš suprug ostati samo za svijet.- Vi ste zanesenjak, moj mladi prijatelju. To biste jednommogli teško požaliti.- Ja nikada, ali vi biste mogli jednom požaliti što nisteprimili moju pomoæ. Primite moju ponudu - molim vas izaklinjem vas!- Kakve mi postavljate uvjete?- Nikakve. Uvrijedili biste me u dno duše da govorite o u-vjetima.Neri se mladiæevo lice èinilo izvanredno nježnim i lijepim, ali njegovo ponašanje od prvog je èasa izgledalo neobièno i ona je posumnjala da je njegova pamet posve zdrava. I sada zapravo nije znala što da uradi. Ipak joj se uèinilo da bi tako bilo najbolje.- Vi oklijevate, konteso?- Bojim se da bih poèinila grijeh kad bih prihvatila vaš prijedlog.- Siniša æe umrijeti kad sazna da ste se udali za Lamellinija.Odem li k njemu i reèem mu da ste se vjenèali sa mnom samozato da ostanete vjerni njemu, sve æe biti dobro. Drugome onto ne bi vjerovao, ali meni æe vjerovati jer me voli kao brata.Zato æu i ostati u njegovoj blizini i tješiti ga.- A kad jednom zavolite neku djevojku pa je neæete moæiuzeti?- Ne brinite se za mene. Brinimo se oboje za njega.- Ako mi jednom predbacite...- Nikada, konteso. Ovaj je trenutak odluèan za èitav vašživot. Promašite li ono što vam se nudi, uèinit æete veliko zlosebi i njemu. Dajte mi ruku saveznicu, odsad neæu više bitiluðak. Bit æu sretan i presretan što sam uèinio veliko dobrodjelo.

Glas kojim je mladiæ izgovorio te rijeèi bijaše topao i iskren, a njegovi se oèi razbistrile.- Pa dobro, prihvaæam...- Bilo u sretan èas, konteso. Dopustite da vam dam pismenu izjavu da stupam s vama u brak samo prividno i da æu se usvemu pokoravati vašim zahtjevima i željama.Nera mu da papir, a mladiæ sjedne k stolu i napiše ono što je rekao.- A sad poðite sa mnom - reèe kontesa. - Predstavit æu vasGenove zanima.

- Nipošto. Vi do nedjelje morate biti vjenèani. Dotad moram pribaviti spise, zato mi je dragocjen svaki èas. Kad moram doæi?- U nedjelju podveèe.- Još vas jedno molim: obavimo vjenèanje ovdje u dvorcu,ali da ne bude gozbe ni gostiju. Neka nitko ne sazna za toprije vjenèanja jer bi vijest o tom mogla doæi do Siniše prijenego što mu je ja donesem.-Vrlo dobro. Nisam ni mislila na kakvu sveèanost. Dva svjedoka: grofovi Krsto i Adam Oršiæ i grofica Oršiæeva - to æe biti naši gosti.- Neka budu grofovi Oršiæ i nitko drugi.- Dobro. Vjenèanje æemo obaviti u našoj dvorskoj kapelici.- Iste æu noæi otputovati k Siniši.- Sad mi recite bar otkud ste i što ste?- Svejedno je tko sam. Bit æu vam vjeran sluga, a to je najviše što želim.- Hvala vam, mladi prijatelju. Voljet æu vas kao brata.Mladiæ prihvati Nerinu ruku i poljubi je neobièno toplo inježno.- Zbogom, konteso. Do viðenja u nedjelju.Mladiæ izaðe. Nera je još èasak ostala u sobi i razmišljala. "Kako je èudan taj mladiæ! Zašto se tako promijenio? Zašto


MALLEUS MALEFICARUM

mu je lice sada sjalo od sreæe? Kako je prije izgledao lud, tako je sada bio razborit i miran. Tko je, otkud je?"Ipak, Neri je odlanulo i odvažno izaðe da se vrati gostima. Na hodniku sretne Lovni koji je kod svjetiljke nešto razgledavao.- Što to imaš? - upita ga Nera.- Mladi vitez dao mi je zlatan prsten i rekao da ga uzmemza uspomenu na današnji dan.Kad se Nera vratila gostima, bili su oni raštrkani po perivoju. Prvog je susrela markiza. Stajao je pod terasom.- Što radite ovdje sami, markiže? - upita ga Nera.- Èekam vas - odvrati on.- Vrlo lijepo - reèe djevojka. - Potražit æemo ostale.- Smijem li vas zamoliti, konteso, da mi posvetite jedanèas?- Drage volje.- Bio sam presretan kad sam primio vaš poziv. Otkako doðoh u Hrvatsku, tražio sam vas uzalud. Sakrili ste se, a to meje duboko zaboljelo.- Znate da sam bila optužena. Neæu da me svijet gleda kaoèudo.- Shvaæam vas. Zato bi bilo najbolje da odete iz ove zemlje,da pružite ruku èovjeku koji vas ljubi. Vi znate tko je taj vitez.Kad ste se jedne noæi iskrcali s parobroda u Trstu, on vam jerazotkrio svoje srce, a sad, ovaj èas, konteso, on prosi vašuruku.- Ne, markiže. Pozvala sam vas zato što sam htjela da vamzahvalim za požrtvovnost.Genovežanin ostane trenutak zapanjen, a tada reèe:- Nisam se nadao takvu poniženju. Pozvali ste nas ovamoda mi se rugate. - Hvala, ne primam takvu zahvalnost. Samožalim što sam se tako kruto prevario.

Markiz se nakloni i ode duboko uvrijeðen.

1

Tiho je u kapelici mirnog dvorca. Kroz visoke gotske prozore od raznobojnog stakla sunce baca svoje posljednje zrake. Svjetlo pada na protivnu stranu i riše na njoj šarolike slike. Na malom drvenom oltaru dvije vaze svježeg cvijeæa, u sredini jednostavan križ a pod njim skupocjeno svileno vezivo. U zlatnim svijeænjacima gore dvije svijeæe.Pred oltarom dvije prazne klupe presvuèene crvenim baršunom, a iza njih dva stara velika klecala. Slijeva na vratima sakristije visi grimizni zastor. Takav zastor zastire i vrata u sredini kapelice. Kameni pod pokrivaju skupocjeni sagovi. Ništa se ne mièe, samo žišci titraju u nijemoj tišini.U sredini kapelice otvore se vrata. Zastor se malo rastvori, debela muškaraèka pojava ude tiho kao da se boji da koga ne probudi. Iza njega stupa visok, jak, crnomanjast èovjek - grof Krsto Oršiæ. Lice mu je mrko i blijedo. Oba grofa uhvate svaki po jedno krilo zastora. Visoka i malo ugojena grofica Oršiæ ulazi polako, umornim korakom. Njezino ugodno lice blaga pogleda i oprašene kose vrlo je blijedo i zabrinuto. Na oèima se opaža trag suza.Svi troje podu prema klecalima. Odijelo grofova nimalo ne ukazuje na kakvu sveèanost. Odjenuše jednostavne crne velikaške odore, a grofica zelenu svilu bez ikakva nakita.Grof Krsto sagne se k njoj i šapne:- Ne plaèi!- Ne mogu se oteti bojazni daje šenula umom.- Tko zna, možda joj se mladiæ svidio? On veli daje poznaiz Napulja gdje ju je zavolio - tješio je groficu suprug.- Pa da ga i voli, to još nije dovoljno! Tko je taj mladiæ?Barun Hofberg? Nikad nisam èula za to ime. Tko je i otkud?Ako je pustolov?- Da je bar prièekala dok se o njemu propitamo - uzdahneAdam.

m


MALLEUS MALEFICARUM

- Moram priznati da i meni nije drag taj izbor, ali ne treba da mislimo na najgore. Možda je s njim veæ davno sporazumna - umirivao Krsto groficu.-A zašto je onda zvala Genovežane? Zašto me je onu veèer pitala: može li poæi za Genovežanina i može li uzeti njegovo ime, a onda ga najednom odbila i tako teško uvrijedila?- Tko može prozreti misli mladih djevojaka? Njihova su srca uvijek zagonetka. Možda je htjela poæi za Genovežanina, aonda se pojavio mladiæ kojeg je u Napulju zavoljela pa je odustala od Genovežanina.- Da, to bi moglo biti - odvrati grofica Ivka. - Ali onda binjezino lice moralo sjati od sreæe, a njezine oèi morale bi bitivesele kao u svake mlade sretne vjerenice. A ona je blijeda izamišljena kao da ne ide na vjenèanje, nego na pogreb.Iz sakristije zaèuje se šum ženske haljine.Grofica Ivka obriše suze. Iz sakristije izaðe Nera. Od crvenog grimiznog zastora istaknula se njezina bijela haljina od muselina i lijepa glava obavijena pepeljastom kosom u koju je stavila tek nekoliko bijelih ruža.- Kako je lijepa! - šapne Krsto Oršiæ. - Šteta za nju!

- Eto, ide i on. Vitak je, visok, mlad kao kaplja. Možda galjubi?- Ali zašto onda takvo tiho vjenèanje? Kao da se pred kimkrade? Neæe ni vjenèanoga ruha, ni gostiju, ni sveèanosti. Nikad još nisam vidio da se tko ovako vjenèao - šapne bratuAdam Oršiæ.Mladi par zaustavi se pred oltarom. Iza njih su stala oba grofa Oršiæa a grofica je ostala u klecalu.Još jednom rastvori se grimizni zastor na vratima sakristije. Pred oltar stupi stari sveæenik u misnom odijelu. Iza njega ude mali Lovro u crvenoj suknji i bijeloj košulji. U ruci je nosio posudu sa svetom vodom. Neprestano je pogledavao Neru i njezina vjerenika.

Sa stijena nestalo i posljednjeg šarolikog svjetla. Sunce je veæ zapalo. Sve je u kapelici postalo sivo i turobno. Kroz žalosnu tišinu prodre mrmljajuæi glas sveæenika. Iz njegovih u-sta izlazile su nerazumljive rijeèi. Zapoène vjenèani obred.Glasovi mladenaca stapali su se s mrmoreæim glasom sveæenika u žalobnu molitvu. Kao da se mole nad grobom mrtvaca. Njihovi glasovi pronose po kapelici sjetu.Obred je dovršen. Novovjenèani ustanu i poðoše svojim roðacima da prime njihove èestitke. I te su èestitke bile tužne. Kao sažaljenje... Zaèas se ispraznila kapelica, a tihi svatovi us-peše se na prvi kat.U blagovaonici je prostrto za petoro ljudi. Nikakav nakit na stolu ne odaje da se slave svatovi.Kad je Nera došla u gornji kat, ude u svoju sobu gdje ju je èekao Filip. On brzo ustane kao da se prepao.- Ti si plakao?Filip obori glavu i stane jecati.- Smiri se! Vrijeme je da ideš.Filip pritegne svoj plašt i uzme pištolj.- Idem.- Budi oprezan.Filip brzim korakom izaðe iz sobe.UCJENANa stubièku dolinu pao je gusti mrak. Nebo se osulo zvijezdama. Kroz dolinu orile se još posljednje pjesme kmetova koji su se vraæali s posla i, oèito, negdje zakasnili. S brda se èuje po koji veseli poklik pastira koji se dulje zadržao i pjesmom i poklicima javlja svojima da eto stiže. Polako se približava noæ. Cijela okolica zapala u tihi san.


MALLEUS MALEFICARUM

Na cesti gdje se križaju putovi u Zagreb i Stubicu stoje dva èovjeka u tamnim ogrtaèima. Povukli se pod drveæe što ih je sakrilo u svoju sjenu. Samo katkad sijevne žar u njihovim lulama. Polako i oprezno dolazi im u susret èovjek do poda zaogrnut u tamni plašt, a u ruci mu mala svjetiljka. Jedan od dvojice izaðe na cestu, uperi u nj pištolj i vikne:- Tko si?- Poslanik iz Oroslavja.- Dobro. Imaš li pisma?- Imam.Filip pruži èovjeku pismo. - Ovaj razmota papir, uzme svjetiljku osvijetli ga i proèita.- Sve je u redu. Uostalom, mi smo vjenèanje gledali kodvrata crkvice. Sad doði.

Obojica povedu Filipa u šumu koja je bila tek sto koraèaja udaljena od ceste. Tamo nadu tri konja svezana o stablo. Treæega ponude Filipu. On uzjaše i s njima zajedno pode u gustu šumu.Nakon dva sata izaðu na široku cestu.Na cesti nije bilo ni žive duše. Jedan od Filipovih pratilaca ode, a on ostade s drugim èekajuæi.Za kojih pola sata dopre do njih zvižduk. Filipov pratilac reèe: - Doðite. -1 oni krenu prema malom svjetlu.Doskora je Filip ugledao malu osamljenu kuæu u kojoj je oèito nekad stanovao kakav poljar, a sada je bila pusta i prazna. Filipa uvedu u praznu sobu. Tu ga je doèekala gospoda od glave do pete zaogrnuta crnim ogrtaèem. Na glavi je imala crni rubac od èipaka. Odmah se dosjeti daje to Terka.- Ti si pouzdanik kontese Nere?- Jesam, vaša milosti.Terka povede Filipa u dvorište iza ograde. Tu je stajala koèija u kojoj je sjedila starica umotana u crni rubac. Ruke je složila na krilo i spavala. Koèijaš je sjedio spreman da vozi.

- Sjedni na kola - zapovjedi Terka Filipu. - Moj sluga odvest æe vas kuæi i tada se vratiti.Lijepa grofica popne se na konja i sa dva pratioca odjaše.Kasno u noæ stala je koèija pred Oroslavjem.Na ulazu je èekao Lovro. Filip mu da znak i mali pohita u dvor. Zaèas doðu sluge, dignu iz koèije ženu i ponesu je malim stubama u prvi kat.Polako otvori Filip vrata Nerine sobe. Kao da se u njoj sve skamenilo od nekog prestrašenog oèekivanja. Njezine oèi oèajno su pitale: "Je li sve to istina ili varka?"Kad su sluge unijele u sobu ženu umotanu u crni rubac i polegli je u postelju, mahne im Nera rukom da odu.Nera ostane sama sa ženom. Svaka je njena žilica drhtala od straha."Ta žena da je moja baka?!... A ako je to prijevara?"Neri se èinilo kao da to nije ne samo njezina baka nego da uopæe nije živi stvor. Kako se mogla ovako ludo zavarati? Terka se s njom narugala. Htjela je samo to da je sveže u brak. Kako je mogla njoj povjerovati? Bol, strah i oèaj obuzmu èitavo Nerino biæe.Žena na postelji teško uzdahne. Kroz sobu se prošulja tihi šapat:- Daj mi lijek, Nero!Djevojka padne na koljena, a oèi upre u rub tamne haljine stoje visjela niz postelju. To je doista njezin glas, glas njezine drage bakice. Kad je ono prije dvije godine ležala bolesna i kad je Nera sjedila pokraj njezine postelje, starica je isto tako šaptala.- Daj mi lijek, Nero! - ponovi starica.Djevojku od ganuæa obliju suze, ali se svlada, ustane, poðe k postelji i raskrije starici lice. Nije varka, ona je! Kako je propala i ostarjela!- Bakice, draga bakice! Zar je to moguæe?

!•*"



Starièine su oèi bile otvorene i uperene u strop. "Da, isto je tako ležala i tada, onog dana kad ju je Krajaèiæ otkinuo od njezine postelje i odmamio u toranj!"- Bako, slatka bako! - klikne Nera i podigne joj glavu.Ali starièine je oèi nisu vidjele. Bez shvaæanja i svijesti kružile su okolo.Nera pritisne svoje lice na bakino i oblije ga vruæim suzama.Na vratima se èulo tiho plaho kucanje. Nera se podigne, poleti prema vratima i otvori ih.- Èekam vas! - reèe njezin suprug s kojim se prije nekolikosati vjenèala.- Evo me - reèe ona i izaðe u drugu sobu.- Istina je, dakle? Doveli su vašu baku? - upita on šapæuæi.- Jest. Sad vidite da sam govorila istinu.- Ja odlazim. Konj mije veæ osedlan. Jeste li napisali pismoSiniši?- Jesam, hoæu samo da ga završim. Prièekajte èasak!Nera sjedne k stolu gdje je veæ bilo gotovo dovršeno pismo.Ona još doda: "Nije me prevarila. Nevjerojatna prièa postala je živi èin! Moja je baka ovdje! Svijest joj se nije vratila, ali ipak je tu. Shvaæate li to? Sad æu živjeti samo s njom, samo za nju. Zatvorit æu svijetu sva vrata svoga doma i živjeti njegujuæi nju i svoje zakopane èežnje. Svaki dan kleèim na njihovu grobu, sadim tužne èemprese i sjetno cvijeæe. A noæu, kad izaðe mjesec i kad se nebo obaspe zvijezdama, gledam kako se grob otvara, a iz njega izlazi živi duh. To ste vi, Si-niša. Bolno je, a ipak - lijepo je!" - Zapeèati pismo i da ga mladiæu.- A sad, konteso, zbogom!- Hvala vam, stotinu vam puta hvala! Vi ste plemenitmladiæ!- Ne precjenjujte moj èin. Zahvalu æu primiti kad se jed-

nom vratim. Možda æemo onda imati da zahvalimo jedno drugom. Zbogom!Poljubi Neri ruku, naglo ode iz sobe, baci se na konja i odjuri.Kad se vratila k stolu, Oršiæevi su iznenaðeno gledali Neru. Oèito su mislili da mladi par neæe više doæi k njima. Nera sjedne grofici i reèe:- Znate li što sam èula? Vele da baka nije izgorjela u onompožaru!Oršiæevi se pogledaše, a Adam plaho odvrati:- To nije ništa novo, o tom prièa cijeli svijet.- Ali vi mi to nikad niste rekli?- To je razumljivo, Nero. Nismo te htjeli uzbuðivati.- Kako su ljudi došli do takvih misli?- Kad je kraljica tebe pomilovala i kad si osloboðena optužbe, sva se služinèad vratila. Kad je svjetina zapalila dvor,služinèad je pobjegla bojeæi se da i nju ne okrive za èarobnjaštvo. Jedino stari najvjerniji bakin sluga nije došao natrag.Nije se znalo kamo je dospio. Ostala služinèad dokazala je danije izgorio. Vidjeli su ga daje izašao iz plamena noseæi na rukama nešto umotano u ponjavu.- I vi se niste o tom potanje raspitivali? - prijekorno æeNera.- I kako smo propitkivali! - uzdahne grofica Ivka. - Raza-slali smo ljude na sve strane, tražili, ali sve je bilo uzalud. Nigdje u okolici nismo mogli uæi u trag starom Ignjacu ni tvojojbaki. Zato sam uvjerena da je prièu izmislio narod. Baka jeizgorjela.- A da ipak sve to nije istina? Daje naš vjerni sluga Ignjacdoista spasio baku i da ja to sigurno znam?Debelo crveno lice grofa Adama problijedi.- Neobièno govoriš - primijeti Ivka plaho.- Ali ne govorim krivo!


MALLEUS MALEFICARUM

- Nero, što je tebi? - upita grof Adam. - Zašto govoriš otom?- Danas sam svojim vjenèanim listom otkupila baku!Zanijemili su, uperili u Neru preneražene poglede.- Govoriš kao da nisi pri sebi!-1 te kako sam pri sebi. Èujte...Nera im ispripovjedi sve što se zbilo izmeðu nje i Terke, kako je ova našla baku i kako je tražila da se Nera bilo s kim vjenèa da ona za sebe pridobije Sinišu.Slušali su blijedeæi. Nerino im se pripovijedanje uèinilo bajkom. Ipak, morali su vjerovati da djevojka ne laže i da nije pomjerila pameæu.-1 ti si pristala da se udaš? - gotovo plaènim glasom upita Adam - a ništa nam nisi rekla? Ako sve to nije istina, ako te grofica prevarila?- Nije me prevarila!Sve troje Oršiæa zanijemi i ukoèenim oèima pogleda Neru.- Doðite i pogledajte...Nera ustane odluèno, a oni plaho - kao da još ne vjeruju. Pošli su za djevojkom u njezinu sobu. Tu je na postelji sjedila stara grofica, zurila u strop i šaptala: "Daj mi lijek, Nero!"Sve ih obuze preneraženje, uzbuðenje i ganuæe.Grof Adam priðe bliže k starici i zovne je:- Suzano, poznaš li me?Grofica je oèito èula svoje ime. Okrenula se prema grofu, ali nije odgovorila ništa. Njezine oèi stale se sklapati. Nera i grofica Ivka polože je na jastuke.- Gdje je tvoj suprug? - upita grofica Ivka Neru.- Preko gora i dolina. Dobri mladiæ vjenèao se sa mnom teknaoko i nikad neæe tražiti svoja prava.- Ti ga, dakle, nisi ljubila?- Nisam ga ni poznavala!Èitavu Nerinu svadbenu noæ proveli su u razgovoru pokraj postelje siromašne stare grofice.

Proðoše puna èetiri dana. Grofovi Oršiæ odmarali su se poslije objeda na terasi, kad najednom opaze da se prema dvorcu uspinju koèije.- Stoje to? Nismo pozvali nikakve goste! - iznenadi se grofica.Nera je nevoljko gledala niz perivoj gdje su se vidjele koèije, a iza njih pojavili se konjanici.Grofica Ivka spusti se stubama s terase u perivoj zajedno sa svojim mužem, velikim županom zagrebaèkim. Ubrzo supruzi razabraše da su doista došli gosti. Pred ulazom u dvorac stane èitav niz koèija. Iz prvih skoèe Ladislav Sale s Dvoj-koviæem, grof Vojkffv i sudac Krajaèiæ. Iz druge koèije izaðe grof Kristofor Erdodv, njegova dva neæaka i Ivo Erdodv, muž grofice Terke. Stara barunica Skerlec sjedila je u treæoj koèiji s barunom Ivom Skerlecom. Iz èetvrtih kola izašla je nešto pre-ozbiljna lica ljepuškasta Sanda Krajaèiæ, a s njom Tito Krajaèiæ i dva mlada plemiæa.Slijedili su grof Auersperg, grofica Auersperg i Èikulini, plemiæi Malakoczv i mnogo mladih velikaša.Oršiæevi su bili preneraženi.- Sto hoæe ti ljudi? Tko ih je sve pozvao? Kako znaju dasmo ovdje?Nizala se pitanja jedno na drugo, a da nisu mogli ni na koje odgovoriti.- Da su samo moji prijatelji - reèe Krsto Oršiæ - mislio bihda nas kane iznenaditi. A kojim pravom dolaze ovamo Ivo

Skerlec, grofica Èikulini i Auersperg?- To je krajnja drzovitost. Neæu ih primiti - ljutito æe grofica Ivka.- Gledaj, pa tu su Dvojkoviæ, Sale i Krajaèiæ!- Sto da uèinimo?Uto se pojavi i grof Adam, dok se Nera povukla u dvorac. Pred supruge Oršiæ stupi barun Ivo Skerlec. Jedva su ga

._.,*! I


MALLEUS MALEFICARUM

prepoznali. Veoma se osušio, a lice mu se navoralo. Nakloni se i reèe:- Posve je razumljivo da se vaše milosti snebivaju što videpred dvorcem ovu gospodu. Oprostite - nitko se ne bi usudioprekoraèiti vaš prag, ali se to dogodilo po višem nalogu.- Kakvom višem nalogu?- Kraljica me poslala u Zagreb s nalogom da se kontesi NeriKegleviæ pruži potpuna zadovoljština za onu sramotu koju jeprepatila prije godinu dana. Vladarka je odredila da se kontesi moraju naoèigled društva isprièati sve službene osobe koje su je ponizile ili joj uèinile zlo.- Tada me zaista iznenaðuje - reèe grofica Oršiæ - da su tugrofice Auersperg i Èikulini.-Valjda su htjele vladarici dokazati kako su i one ispravile nepravdu koju naniješe kontesi. Imam nalog da izvijestim vla-daricu je li njezina volja izvršena. Molim, dakle, da nas kon-tesa primi.- Isporuèit æu joj - odvrati grof Oršiæ, a barun se udalji.- Što znaèi ta kraljièina odredba? - okrene se grofica Ivkasvome mužu.- Znaèi da se car Josip osobito brine za kontesinu stvar. Pisao sam Van Swietenu da se Nera mora kriti od svijeta jer æesvatko na nju prstom pokazivati: evo, to je bila vještica paje pomilovana. Djevojka ne može u društvo i tako æe ostatiosamljena i neudata. To sam mu pisao. Mi se èesto dopisujemo, a Van Swieten je naš odani prijatelj, pa je zato kraljici savjetovao da Neru pred društvom opet podigne, a car Josip predložio je takvu zadovoljštinu.- Kako se razabire iz barunovih rijeèi, oni još ne znaju dase Nera vjenèala.- To bolje. Poðimo sada da primimo te goste. Samo neshvaæam zašto ih je toliko došlo.- To se može lako razumjeti. Znatiželjni su da vide velikaši-cu koja je slovila kao najljepša i najbogatija vještica.

Pol sata kasnije skupili se neobièni gosti u velikoj palaèi dvorca i èekali Neru. Doskora se otvore vrata. Radoznale oèi upriješe se u Neru. U prvi èas posjetioci ostadoše nijemi od udivljenja gledajuæi kako se u Italiji razvila do savršene ljepote. Njezina ponosna visoka pojava sad je bila viša i jaèa, oblici tijela razvijeni i zaobljeni, njezin bijeli labuði vrat još bjelji, ljepota lica još izrazitija, a èuvene njezine oèi kao da su još veæe i crnje. Bujna pepeljasta kosa, koja je uvijek pobuðivala toliko zavisti, uèešljana je visoko, a niz vrat se spušta u pramenovima.Obukla je haljinu od žute svile, ukrašenu èipkama. Na licima gostiju vidjelo se kako nisu oèekivali da je Nera tako lijepa i ponosna. Oèito su mislili da je

nesreæa i sramota koja je zadesila Neru, uništila njezinu ljepotu i slomila njezin ponos.Kad je uzdignute glave ušla u dvoranu, ponosno i nešto prezirno pogleda svoje goste.Prvi stajaše Dvojkoviæ, odjeven u odoru od crnog baršuna. Njegovo lice nije izgubilo zadovoljni izgled. Ostao je svjež i gibak kakav je bio prije godinu dana. Poklonio se Neri svojim vazda otmjenim poklonom, pogledao je prijatno kao da joj je najveæi prijatelj i stao naizust govoriti:-Vaša milosti, po nalogu Njezinog velièanstva kraljice i po vlastitom svom nagonu i uvjerenju èast mi je vašoj milosti, u ime našega gradskog suda na èelu sa sucem Krajaèiæem i u ime gradskog notara Salea, izreæi duboko žaljenje što je vaša visost morala prepatiti tako veliku nepravdu. Nesreæa je htjela da vaša milost bude krivo optužena, pa smo tako i mi bili zavedeni. Žalimo sve što se dogodilo i priznajemo da nije bilo nikakva povoda ni najmanjoj sumnji protiv vaše milosti. Molimo zato vašu milost da sve to zaboravi i da nam oprosti.- Ima dogaðaja koji se ne mogu zaboraviti, ali kad me netko zamoli da mu oprostim i prizna da mi je uèinio krivo, ja mu opraštam - reèe Nera.

li.


MALLEUS MALEFICARUM

Slijedila je ceremonija koja je Neru iznenadila. Dvojkoviæ se sagne i poljubi joj ruku, iza njega to uèini notar Sale, zatim suci koji su je nekoæ sudili. Posljednji priðe Krajaèiæ. Bijedno je izgledao. Mršav i blijed, a male groznièave oèi neprestano su mu igrale. Maleno tijelo sasvim se pognulo. Kad je vidio da mora slijediti primjer Dvojkoviæa, u velikoj neprilici stade griskati blijede uske usne. Nera opazi da mu ruke dršæu i da silom èini ono što je uèinio Dvojkoviæ. Najzad se ipak sagne i poljubi Neri ruku, onu ruku koju je nekad dao vezati lancima. Nera je razabrala da u oèima svih što su stajali oko njih taj èin izgleda kao najveæa zadovoljština koju je mogla doživjeti. Onaj strašni siloviti Krajaèiæ koji nije znao kakve bi muke smislio za Neru i koji je nestrpljivo oèekivao dan kad æe nad njom prekinuti štap i zapaliti lomaèu, taj Krajaèiæ sad se morao pred njom pokloniti i smjerno joj poljubiti ruku. U taj èas srela se Nera s pogledom svoga bivšeg vjerenika baruna Ive Skerleca. Premda se svladavao, nije mogao sakriti uzbuðenje. Ipak je prišao, promucao nekoliko nerazumljivih rijeèi i poljubio joj ruku. Zatim priðu grofice Auersperg i Èikulini. Izgledale su vrlo ljubazno, pozdravile Neru tako srdaèno kao da su oduvijek bile njezine najbolje prijateljice.Slijedili su i prijatelji i znanci. Kad je Neri prišao Tito Krajaèiæ, ona mu pruži obje ruke, a kad je ugledala Sandu, kæerku suca Krajaèiæa nježno je zagrli i šapne:- Želim s tobom mnogo razgovarati.Oglasi se Krsto Oršiæ, veliki župan zagrebaèki:- Milošæu Njezinog velièanstva kraljice koja ne podnosi nepravdu danas je našoj štiæenici podijeljena zadovoljština zasve stoje nevina prepatila. Stoje bilo, neka je izbrisano! Molim vaše milosti da prihvate moj poziv i ostanu kod mene naveèeri.Polako se medu gostima razvilo veselo raspoloženje.

NENADANI GOSTPrije veèere gosti se razidoše perivojem. Stari barun Sker-lec sjeo je na klupu s groficom Ivkom Oršiæ. Pušeæi smotku, stao je pripovijedati kako mu je drago stoje Nera danas opet uvedena u društvo.- A što kažete za kraljièinu dobrostivost prema Siniši?

- Ništa nisam èula - odvrati grofica Oršiæ.- Kraljica gaje pomilovala.Grofica Oršiæ se trgne i nehotice joj padne pogled na Neru koja je na te rijeèi problijedila, ali usprkos svemu mirno gledala u baruna Skerleca.- Kad ga je pomilovala? - zapita grofica kao da nije razabrala kako se ta vijest dojmila Nere.- Prije dva tjedna i on je odmah pušten na slobodu. Ali nijesamo to. Vladarka mu je vratila èast kapetana Slavonskog ba-taljona. Tako je on pred svijetom ponovno ono stoje i bio.- Dakako, ali ono što je poèinio ne da se izbrisati - dodagrofica i pogleda Neru. Ona se, meðutim, veæ izgubila u gustom drvoredu.Osjeæala je da mora biti nasamu. Gotovo je trèala perivojem, dolje, prema šljiviku, prema cesti. Tu je sjela u gustu sjenicu od vinove loze. Njezina je duša drhtala. Sama nije znala zašto ju je obuzelo takvo uzbuðenje. Èas je osjeæala sreæu stoje Siniša tako nenadano pomilovan, èas se opet osjetila neizmjerno nesretnom. Osjeæala je da mora ostati ovdje sakrivena kako bi se umirila i ohrabrila.Sad je shvaæala zastoje grofica Terka htjela da se ona vjenèa. Znala je da æe ga osloboditi.Nera se zagledala u sunce stoje zapadalo. S ceste je dopirao topot jahaèa. Njezino uho prisluhne: tko se tako silno žuri?Nerinu dušu obuzme èudni nemir. Njezino srce stade jaèe udarati u grudima.


MALLEUS MALEFICARUM

Ona ustane, izaðe iz sjenice i pogleda niz cestu. Oblak prašine dizao se za konjem i obavio konjanika koji je projahao pokraj nje. Sagne se da vidi tko je. Tek je graba dijelila od ceste. U taj èas konjanik trgne konja. Muškarac u vojnièkoj odori skokne sa sedla, udari preko grabe i stane pred Neru.Visok je, širokih ramena, garava blijeda lica, visoka èela i tamnih dubokih oèiju. Nijem stajaše pred njom, a oèi mu se upiljiše u nju.- Siniša! - dahne ona.Nekoliko trenutaka kao da su se izgubili. Svijet se oko njih okretao, nebo tamnjelo, a svijest tonula u zaborav. Nera nesvjesno podigne obje ruke. Siniša prihvati pružene ruke i htjede nešto reæi, ali mu rijeè zamre na usnama.Sunce se spustilo na zapad. Sive magle obavile su oko njih svoje sivilo. Plakali su iskreno i bolno kao djeca...Siniša se spusti do njezinih koljena, nježno skine njezine ruke s lica, privuèe ih na svoje grudi i šapne:- Nero, koliko sam sreæe proživio putem misleæi na ovajèas!- Naslutila sam te tek tada kad sam èula topot konja. Ovako divljeg jahaèa èula sam samo jedanput...- Kad sam te oteo i nosio na svojim grudima! Kako sam sretan, Nero. Uvijek sam bio sretan otkako sam ljubio tebe! I tadakad sam lutao po gorama da naðem odaha svojim patnjama.Najsretniji sam bio onoga dana kad doðoh u tamnicu - jersam znao da i ti katkad misliš na mene.-Mislila sam...- Tako sam osjeæao. Više puta u najveæoj tišini i miru neštome trglo, moje je srce zakucalo burnije, a neka neizmjernadragost kakvu nisam poznavao ispunila mi grudi. Tada sambio uvjeren da ti misliš na mene.-Mislila sam ali...- Ništa ne reci što bi moglo biti žalosno. Pusti me da pred

tvojim nogama osjetim svu sreæu ovoga èasa.

Nera je ušutjela i prepustila mu svoje ruke. On ih je cjelivao i gledao joj u oèi kao putnik koji se stao oporavljati obamrijevši od žeði.- Kako si lijepa! - šapne Siniša nakon kratke šutnje. - Odviše lijepa!- Ljubio si me i tada kad nisam bila lijepa! Tada sam prviput osjetila da moje srce laže kad te mrzi. Htjela sam više puta da ti se bacim na grudi i rasplaèem.- A ostala si hladna poput kamena.- Nisam mogla drukèije.- Zašto?- Ne znam ni sama.Mrak se spustio oko njih, drveæe im se prièinjalo kao tamne sjene. Gore u dvorcu planuše svjetiljke.- Moram ti nešto reæi, Siniša - zapoène Nera. - To morašsaznati iz mojih usta.-Što?- Prije pet dana ja sam se vjenèala.Nera suspregne dah. Upre oèi u njegovu tamom obavijenu pojavu.Kao daje umro. Nijedne kretnje - ni daha - ni disaja.Hladni srsi proðoše njezinim tijelom. "Sad je sve svršeno", pomisli ona. "Terka je imala pravo. On æe me ljubiti samo dotle dok sam djevojka. Sad je sve svršeno. Izgubila sam ga. I bolje je tako! Zar da ga ubija beznadna ljubav, a on bi mogao biti tako sretan i uz drugu zaboraviti svoju prošlost. Uz mene mora uvijek misliti samo na svoj èin..." Ali prestraši je njegova nepomiènost. U mraku pod sjenicom razabirala je obrube njegove visoke snažne pojave, ali ta kao da se stvorila kamenom. I stoje duže trajala ta njegova ukoèenost, njezina je duša više drhtala. Veæ ju je obuzimao oèaj. Odluèno priðe posve blizu i u tami opazi daje pokrio lice objema rukama. Nera otrgne Sinišine ruke s njegova lica i upita napola jecajuæi:


MALLEUS MALEFICARUM

- Siniša, što si zanijemio?- Što da kažem? - odvrati on slomljenim glasom kakav jošnikad nije èula od njega. On istim glasom nastavi: - Smijemli ja - mogu li ja štogod reæi? Imam li kakvih prava? Jesam liikada smio nadati se da - da bi ti bila moja?!... Nemam pravaništa reæi... A ipak me boli, Nero, boli...Ne dovrši, nego umukne. Vrati se prijašnja ukoèena tišina. Nera se borila s oèajnièkim plaèem i šapne:- Ti æeš me lako zaboraviti!- Zaboraviti?! - klikne on i uhvati je za ruku. - Svaki djeliæmoje duše i svaki komadiæ moga tijela ispunjen je tobom. Javiše nisam svoj, pretvorio sam se u tebe, shvaæaš li to, Nero?Ti sama ne znaš što govoriš, sama ne vjeruješ u ono što si rekla. Ili me nisi nikad ljubila!- Sada, pošto sam to uèinila?...- Ništa nisi uèinila, imala si možda pravo na to, a ja imampravo da te ljubim i da patim.Siniša ustane, pruži joj ruku i reèe:- Smijem li te svake godine samo jedanput vidjeti - na današnji dan?- Još ti nisam rekla ono što ti moram reæi.- Neæu podnijeti, Nero! Pusti me!

Ona ga nježno prisili da sjedne.- Ovih dana zbile su se neobiène stvari. Jedne veèeri stvorise preda mnom gore u perivoju Terka. -1 sad mu Nera isprièakako ju je Terka iznenadila, kako je putem iz Beèa našla baku ikakav je stavila uvjet da joj vrati staru groficu, a onda završi:- Isprva sam mislila da moram uzeti markiza Lamellinija,Genovežanina koji me je veæ davno htio zaprositi. Ali nisam semogla odluèiti. Progonio me užas da nekog uzmem za muža,a ljubim tebe. Tada mi doðe na pamet mladi vitez Hofberg i jaga zamolih neka mi pomogne da fingiramo vjenèanje s kojimnjegovim slugom. Ali plemeniti mladiæ ponudi mi sam svoju

ruku i svoje ime i dade mi pismeno da nikad neæe tražiti da budem njegova žena. -Tko je taj vitez?- Tvoj prijatelj iz tamnice.- Moj prijatelj iz tamnice? Ne poznam ga.- Lijep, visok mladiæ koji je s tobom proveo više mjeseci.- Ne, sa mnom u tamnici nije bio nitko. Tog mladiæa nepoznam.-Ali, on je tvoj najbolji prijatelj.- Vjeruj mi da ga nisam poznavao.- Prièao mije o tebi, o tvojoj ljubavi prema meni...- Onda je to spletka grofice Terke.-Toje nemoguæe. Taj mladiæ uèinio mije plemenitu uslugu i odmah nakon vjenèanja otišao k tebi u Beè da ti odnese pismo i da te obavijesti što se dogodilo.- Taj je èovjek Terkino sredstvo i ništa drugo.- Slušaj kako sam se s njim upoznala - reèe Nera i stademu pripovijedati o svom prvom sastanku s mladim vitezom.- Vidjela sam njegovo uzbuðenje, vidjela sam kako je problijedio od ljubomore na grofa Meska. Bljedilo, plaè i ono uzbuðenje kakvo vidjeh u njega ne da se umjetno prikazati.-Ako je tako, onda je to oèito neki mladiæ koji se u tebe zagledao - ali ga ja nikad nisam vidio. Možda se predstavio za mog prijatelja da lakše doðe u tvoju blizinu.- Sada doista ne znam tko je taj èovjek i zašto se tako ponio...- A ti si mu dala za mene pismo?- Jest, i pisala sam ti sve što se zbilo.Oboje su šutjeli i razmišljali o mladiæu koji se tako neobiènom varkom uvukao k Neri i ponio tako zagonetno.- Menije doista svejedno tko je - samo kad sam spasila baku i kad uza sve to, nemam muža.- Znam, Nero, da nas dijeli jaz koji se ne da pregraditi, aipak! Ali, sad moram poæi. Tebe, možda, èekaju u dvorcu.



- Neæeš otiæi, Siniša. Ostat æeš tu.- Kako? Da poðem gore? To je nemoguæe!- Moguæe je! Prvi put nakon godinu dana danas imamogoste. Kraljica je naredila sucima i gradskoj gospodi da me zamole za oproštenje. I doðoše svi koji su me nekad prezirali iurotili se protiv mene. Na okupu su svi koji su me mrzili i ponizili. Doði!- Nero, to je nemoguæe! Ne mogu gledati te ljude. A što birekli tvoji štiæenici?

- Za one gore ti si opet èist. Prepatio si kaznu, kraljica ti jevratila tvoje èasti - dakle, opet si dobio sva društvena prava.Za nas dvoje nije tako. Stoje bilo, ne da se oprati - mi nikadne možemo biti svoji. Ali zar da oduzmemo sebi tu jedinu sreæu da katkad jedno drugom kažemo svoje boli, pa makar samo jednim pogledom? Doði, Siniša!Siniša se sagne k njoj, a ona se glavom dotakne njegovih grudi. Osjeti daje èvrsto privinuše dvije jake ruke. Osjeæala je da su snažne i da se sva izgubila u njima. Osjeæala je njegov drhtaj i burno divlje kucanje srca. Svaki kucaj dirnuo se njezine duše i prošao njezinim tijelom kao da je tko miluje. Slatko je bilo slušati kucaje njegova srca i drhtaje njegovih grudi iz kojih je izlazila opojna slast i zatalasala èitavim njezinim mladim biæem.Držao ju je svojim rukama kao škrtac najdragocjenije blago. Svega ga obuze besvjesna sreæa u kojoj nije ništa drugo znao ni mislio osim daje ona posve blizu...- Ne mogu htjeti ništa drugo nego što ti hoæeš!- Doði, idemo gore!- Netko hoda ovuda?- Oèito me traže.

- Poði im u susret!-A ti?- Doæi æu cestom. Neæu da te zli ljudi vide sa mnom.

- Posve sam zaboravio na konja. Èini se da pokraj cestepase. Uzjahat æu ga i doæi u dvorac.- Do skorog viðenja, Siniša!On lako stisne njezinu ruku i poðe prema cesti gdje je pasao njegov osedlani konj. Siniša uhvati za uzde, onda pogleda za Nerom. U tami je razabirao kako se meðu drveæem gubi njezina svijetla haljina. Naslonio se na konja prisluškujuæi kako za njom šušti lišæe...ODMAZDAIšèezne Nerina svijetla haljina, a Siniša skoèi u sedlo.Prièini mu se da èuje srditi glas. Pritegne uzde i sustegne dah. Iza drveæa odjekne prigušeni krik. Siniša preskoèi s konjem grabu i zatjera ga u šljivik. Posve blizu èuo je uzbuðen Nerin glas. Mladiæ sjaha s konja, pohita bijelim puteljkom i opazi Nerinu haljinu. S nekoliko skokova preskoèi tratinu i opazi da grof Vojkffv stoji pred Nerom i èvrsto je drži za ruke. Ona se otimala u prigušenom bijesu.- Grofe, ako me ne pustite, vikat æu i osramotit æu vas.- Samo vièite. Tko æe vam vjerovati da niste sa mnom pošlidobrovoljno ovamo.-Vi ste podli, pustite me!- Oprostite, ali ne mogu drukèije. Èekao sam godinu danada budem jednom s vama ovako na samu.- Grofe, skupo æete to platiti!- Neka se na mene sruši nebo, ali ja vas ne puštam!Siniša uhvati grofa objema pesnicama i gurne ga od Neretakvom snagom da je udario o jedno stablo.- To je veæ drugi put što sam vas ulovio kako kontesi drzovito dosaðujete. Savjetujem vam da to treæi put ne pokušate.


MALLEUS MALEFICARUM

- Kojim se pravom vi nameæete za kontesina branitelja?! -bijesno upita Vojkffv.- Najprije æu damu otpratiti gore, a onda æemo nas dvojicaobraèunati. Odmah æu se vratiti.- Izvolite, konteso - okrene se Siniša k Neri i ponudi joj ruku da je povede u dvorac.- Sto æe se sada dogoditi? - upita ona Sinišu kad su se uspinjali u dvorac.

- Neka me pozove na dvoboj ako se osjeæa uvrijeðenim.Kad su stigli u dvor, opaze daje Vojkffv došao za njima.Siniša otprati Neru do stuba, a on se okrene grofu:- Ne želite li sa mnom razgovarati?- Želim, ali ovo mjesto nije za to pogodno.- Ako me zovnete na dvoboj, to možete i ovdje. Bit æemobrzo gotovi.Vojkffv je htio odgovoriti, ali ga prekine štropot koèije i buèni glasovi. Netko je stigao u dvorac. Siniša pogleda u drvored odakle je dolazilo društvo i povuèe se k ulazu. Najednom opazi Filipa koji je takoðer izašao da vidi tko je došao. Obojica padoše u zagrljaj. Filip je bio izvan sebe od sreæe. Plakao je, smijao se i povukao Sinišu u vratarovu sobu da ga se nagleda i nasluša, da mu kaže sve stoje doživio.Dotle je koèija stala pred dvorcem. Grof Vojkffv skoèio je na stepenicu koèije i razgovarao s Terkom. Uz koèiju su jahala oba Genovežanina.- Sto vas nosi ovamo, grofice? - šaptao je Vojkffv Terki.- Znam sve. On je došao u Zagreb i ravno odjurio k njoj.- Našao sam je dolje u perivoju i, èudnovato, on je veæ biotamo.- Jesu li veæ zajedno razgovarali?- Ne znam. Njegov je konj još dolje, dakle nije mogao davno prispjeti.- Pohitala sam za njim. Našla sam dobru izliku, tobože samdonijela Neri pozdrav od kraljice i da joj èestitam na udaji!

- Na udaji!- Nikome nije rekla da se udala. Ona to taji samo zato daon ne dozna. A što ste vi tako smrknuti?- Prije godinu dana bio sam za njom poludio. Sad se to ludilo vratilo, a vi velite da se udala.- Zakasnili ste, dragi grofe, ali možda æe tek sada biti poželjna. Ne klonite duhom.- Razoèaran sam.- To æe se dogoditi i s njim. Vi ste dužni da mi pomognete!- A što tu rade Genovežani? Markiz je uvrijeðen jer je odbijen.- Prisilila sam ih da doðu jer nisam htjela za njim iæi sama.Prevarila sam se u raèunu - držala sam da æe ga pustiti na slobodu tek za mjesec dana, ali mije car Josip pokvario raèune.Njegova briga za kontesu vrlo je dirljiva - nasmije se Terka.- Èak je i za Sinišu intervenirao. Bojim se da se tu krije neštodrugo.Gosti su upravo bili pripravni da posjedaju oko prostrtog stola kad sluga najavi groficu Terku Erdodv. Svi su bili iznenaðeni, a najviše njezin muž.- Zar nisi otputovala u Beè? - upitao ju je.- U posljednji èas morala sam odustati od puta - odvrationa i pokloni se domaæici grofici Ivki Oršiæ koja je ljubaznoprimi.Sve se klanjalo lijepoj mladoj dvorskoj dami. Ona je zaokružila pogledom po dvorani i odmah primijetila da nema Nere i Siniše.

Terka poðe prema groficama Auersperg i Cikulini, nasmiješi im se ljubazno kao da sja od sreæe što ih ponovno vidi i reèe Auerspergovoj:- Vi ste uvijek svježi, uvijek lijepi i mlaðahni.- Još nisam u godinama u kojima žena gubi te osobine -odvrati grofica Auersperg èije je lice takoðer poprimilo ljubazni izražaj.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- A kako ste vi, grofice? - obrati se Terka grofici Cikulini. -Niste li se još zaruèili s barunom Skerlecom?Grofièino se lice produlji od bijesa, ali ona složi usta na smiješak koji joj je iznakazio lice.- Gine za mnom, ali neæu da budem na putu njegovoj dvorskoj karijeri - reèe ona. - Ja sam u nemilosti kraljice zbogone istrage kod Van Swietena. Zapravo, nisam bila ništa kriva. Stara grofica Ratkav doista mi je povjerila da ju je Neraotrovala, samo da prije može doæi do njezina imetka, a VanSwieten mije u lice doviknuo da lažem. On je branio Neru -pa što æu!- Vi još danas tvrdite da vam je to rekla grofica Ratkav?- To æu priseæi i na samrtnoj postelji.- A da vas tko pred kraljicom opravda? Biste li tada moglipoæi za baruna Skerleca.- Tada bih mogla.- Pouzdajte se u mene. Nastojat æu da opet doðete u milostna dvoru - reèe Terka i upita groficu Auersperg:- Znate li tko je još ovdje osim mene? Lijepi Siniša!To ime poput groma osine groficu. Jedva svlada uzbuðenje i odvrati naoko mirno:- Nismo ga vidjeli.- Da, nema ga u dvorani. Gle, i Nere nema, a ja joj imamisporuèiti važnu poruku.Grofica Auersperg sumnjièavo pogleda kao da ne vjeruje Terkinim rijeèima. No Terka je gledala tobože u dno dvorane i isprièala se da još mora nekog pozdraviti.- Što znaèi to da mi nudi svoju milost? - èudila se groficaCikulini.- Nešto je zasnovala. Oèito, Nera njoj opet smeta. Uostalom, ne vjerujem da je Siniša ovdje, ali ona ga preda mnomspominje iz puke zlobe. Spremila sam ga u tamnicu da gamogu imati za sebe, a ona je ubrala plodove. To je prva stvaru životu koja mi je loše uspjela.

- Nisi li opazila kako dugo nema baruna Ive? Bojim se dase opet ne vrati k Neri! - reèe grofica Cikulini.Grofici Auersperg došao je u susret Genovežanin i zapoèeo s njom razgovarati talijanski, na što se grofica Cikulini udaljila i pošla u salon koji je dijelio veliku blagovaonicu od odaje za konverzaciju.Grofica je instinktivno pošla onamo i gledala okolo tražeæi baruna Skerleca.Doista, iz salona za konverzaciju èula je njegov i Nerin glas.Ona sjedne na divan, uzme knjigu s bakrorezima i stane je pregledavati slušajuæi njihov razgovor.- Posve je suvišno da se isprièavaš - èuo se Nerin hladniglas.- Oprosti, ja sam ti roðak, a bio sam i tvoj vjerenik.- Uza sve to nije potrebno da govorimo o prošlosti.

- Vrlo je potrebno, Nero. Moram ti reæi da me ona muèi.Nanio sam ti veliku nepravdu. Možda te nitko nije uvrijediokao ja.- Zato sam ti vratila prsten i slobodu. Dakle, ništa ti nisamostala dužna.- Napustio sam te u onom strašnom èasu. Morao sam ipaknešto uèiniti za tebe. Ali nisam mogao. Sve je bilo protiv tebe,sve je izgledalo kao da si doista zaražena magijom.Nera se nasmiješi: - Zašto ti je priroda dala tako plosnato èelo? Mislim da svi koji imaju plosnato èelo imaju i plosnatu pamet.- Nije plemenito da mi se rugaš u ovom èasu.- Kako to sveèano zvuèi? Zar ovaj èas ima za tebe kakvoznaèenje?- Nero, molim te, saslušaj me. Nigdje nemam mira. Mnogosam ti skrivio, ali dopusti da to ispravim. Budi mi opet vjerenica - i sve æe biti popravljeno i zaboravljeno.- Tražiš li odgovor na to?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Iskren odgovor.- Dobro. Tebe nikad nisam ljubila. Tek sad znam stoje ljubav. Samo, èekaj da svršim. Bila sam dobra prema tebi, a zaruèila sam se s tobom iz prkosa prema kapetanu Siniši. Sadmi je drago što je bilo tako jer bih te sad prezirala da sam teikad ljubila.- Nero, nisam li zbog tebe toliko trpio?- Vidio si da oko mene oblijeæu Vojkffy i drugi - i ti si trpiozbog toga. Onog dana kad sam bila optužena da sam sakrilaKušenku i kad je baku udarila kap, prestadoše tvoje patnje.Savjetovao si mi da se isprièam Krajaèiæu i da ga molim zaoproštenje. A zašto? Zato što ti ne bi mogao uzeti djevojku okojoj se misli daje vještica! Bila sam osoba koja je radila protiv zakona. Vratila sam ti prsten i ti si lijepo - da sebe zaštitiš- potvrdio sucu kako ti isto tako misliš da sam te opèarala ljubavnim napitkom.- To sam tada mislio...- Mene su navlaèili kao posljednju zloèinku, muèili su me,oduzimali mi hranu i vezali me lancima, a ti nisi za mene uèinio ništa. Zabavljao si se s groficom Èikulini. I odluèio si ses njom oženiti. Ali njoj se dogodila neprilika. Van Swieten jeotkrio da me je, preodjevena u seljanku, htjela krivo optužiti.Na to su ona i njezina prijateljica grofica Auersperg pale unemilost. I onda si se najednom odvratio od grofice jer višenije imala izgleda da bude dvorska gospoda! Kasnije je vla-darica mene oslobodila, a ti si i dalje šutio. Sad kad mije onadala i društvenu zadovoljštinu - sad kad mi svi moji neprijatelji, velikaši i dostojanstvenici moraju ponovno dati onupoèast u društvu koju sam imala prije - sad ti dolaziš molitiza oproštenje. Sad mi, štoviše, nudiš svoje ime i ruku. Uvijekraèunaš na dobre kamate! Kad bih te i ljubila, morala bih sezgroziti nad takvom plitkom kramarskom dušom. Evo, to jemoj odgovor.

Barun je zurio u pod.- Hvala, gospodine barune, na vašoj velikodušnoj ponudi.

Ljubim i štujem èovjeka koji ima sve one odlike što vama nedostaju.- Sinišu?-Vrlo dobro pogaðate.Nera ustane i pode u mali salon. Tu zateèe groficu Èikulini koja nije dospjela pobjeæi. Kontesa je opazi i zovne baruna:- Ivo, tu je barunica Èikulini. Možda æe opet u kraljice steæimilost, pa se tada možeš predomisliti i ponovno se s njomvjeriti.Nera pode u dvoranu gostima.Barun Ivo ustane i ne osvrnuvši se na groficu, iziðe na druga vrata.Jedva stoje Nera ušla u dvoranu, sluga najavi:- Kapetan Siniša!Sve kao da je ošinula munja. Laki trzaj proðe dvoranom. Sve oèi upriješe se u zatvorena vrata ispred kojih je stajao Siniša u crvenoj vojnièkoj odori. Njegovo snažno tijelo, tako ponosno, pružilo se uvis raskrilivši široke grudi, raširivši ramena na kojima je gizdavo poèivala crna glava garave puti, crne kose i plemenitih oèiju.Žene su ga gledale požudno, a iz oèiju muškaraca virila je zavist. Ušao je mirnim gipkim kretnjama, naklonio se vojnièki, a tada odluènim i sigurnim koracima pošao grofici Ivki Oršiæ, poklonio se i predao joj pismo.Sve su oèi slijedile Sinišine kretnje, a onda radoznalo promatrale pismo. Siniša je pred groficom Ivkom stajao nijemo i nepomièno. Pošto proèita i složi pismo, grofici se lice ugodno nasmiješi. Pruži Siniši ruku i reèe:-Vi ste naš gost! Zatim pruži pismo grofu Adamu.- To je zapravo bilo za tebe. Oprosti što sam ga otvorila.Van Swieten ti piše.


MALLEUS MALEFICARUM

Grof Adam uzme pismo i stade ga èitati. Kraljièin lijeènik pisao je grofu Oršiæu kako je kraljica pomilovala Sinišu."Vi ste okajali svoj nepromišljeni èin djetinjstva - rekla je kraljica Siniši - a buduæi da naša država treba vaše velike vojnièke sposobnosti, vraæam vam maè. Upotrijebite ga na obranu kraljice i države! - Tako je kraljica ponovno uspostavila u èasti našeg nesretnog mladog kapetana. Molim vas, ne prezrite ga. Zaboravite ono što je u èasu uzbuðenja uèinio za svoju majku. Neka vam bude dovoljno da on danas zbog tog èina pati više nego itko drugi na širokom ovom svijetu. Budite obzirni prema njemu i njegovim patnjama. Budete li mu pred društvom predali svoje oproštenje, bit æe to od vas plemenito, a njemu æe biti lakše. Zauzimam se zato što sam ga nekoliko puta posjetio u tamnici i s njime iskreno govorio. Upoznao sam njegovu prelijepu dušu i èisto poštenje kakva ima malo na svijetu. To vam zaista ovom zgodom javljam da æu još ovog ljeta, možda i vrlo brzo, u Hrvatsko primorje pa tom prigodom namjeravam i vas posjetiti."Grof Oršiæ letimice je proèitao pismo, a onda pružio obje ruke Siniši i èvrsto ih potresao. To uèini i veliki župan Krsto Oršiæ.U napetosti koja je zavladala nitko nije pravo znao što da uèini: da li da slijedi primjer grofova Oršiæ ili ne.Terka se sagne grofu Vojkffvju i šapne mu prilièno glasno da su èuli neki u blizini:-To je nevjerojatno! To je mistificirano!Kako se dvorska gospoda zgražala, neki su se povukli, ali su Tito Krajaèiæ i Malakoczv ustali i pošli k Siniši pruživši mu ruke.Uskoro je u dvoranu ušao barun Ivo Skerlec. Mirnog izražaja na licu, kao da se nije ništa dogodilo, pode k Siniši i srdaèno ga pozdravi.

Društvu je odlanulo. Svi su znali da barun Skerlec to ne bi uèinio da Siniša ponovno nije u milosti vladarke, a on kao dvoranin kraljice to sigurno dobro zna.

Nera je stajala medu zastorima na pragu malog salona. Nitko je dosad nije opazio. Sad je izašla u susret Siniši, osmjehnula mu se i pružila ruku.U društvu je nastala tišina.Prije godinu dana Siniša je svima priznao da ljubi Neru i da se zbog nje odjenuo u "ðavla" i oteo je naoèigled grièkog puka. Sad su ih prvi put nakon onoga dogaðaja vidjeli licem u lice. I rijeè im je zapela na ustima, a na licima se odrazilo napeto išèekivanje...Svi opaziše da je mladi kapetan poljubio Nerinu ruku sasvim drukèije nego ostalim gospoðama, da se dublje sagnuo, a gospoðe su prisizale da je rukoljub trajao dulje nego što je pristojno... Oboje nisu rekli ni rijeèi. To je udvostruèilo napetost. Tišina je bivala sve neugodnija.Sad se uspravi lijepa Terka. Poput zmije podigne glavu, priðe im i pogleda ih sa smiješkom.- Dopustite da vas i ja pozdravim! - reèe Terka neobiènimglasom, uzme Neru ispod ruke i zluradim smiješkom pogledaSinišu:- Oprostite, gospodine kapetane, što vam je otimam, viste s lijepom domaæicom dosta dugo razgovarali dolje u perivoju."Zastoje onda Siniša pozdravio Neru kao da su se sastali tek ovog èasa?" pitali su se svi i pridometnuli tome stotinu svojih misli. Ali Terka, kao da ništa nije opazila, obrati se Neri:- Još nisam imala prilike da vam èestitam na udaji. Hoæeteli mi predstaviti svojeg supruga?Zapanjeni gosti su, ponovno ušutjeli.- Tu vam želju ne mogu ispuniti. On je odmah nakon vjenèanja ostavio Hrvatsku.Gosti su se nijemim pogledima pitali što to znaèi. Ona se udala! A uz to je njezin muž veæ otputovao? Zašto nije odmah rekla da se udala?

..I


MALLEUS MALEFICARUM

Terka je Nerinim odgovorom bila najviše zapanjena, pa ju je povukla u stranu i tiho upitala:- Jeste li rekli istinu? Vaš je muž otputovao?-Jest, istina je.- S kim ste se vjenèali?-Vi tone znate?!

- Vjere mi, ne znam. U vjenèanom listu èitala sam ime baruna Hofberga.- Kao da mi ga niste vi poslali!- Nisam.- Zašto tajite?-Vi znate da sam bezobzirna. Rekla sam vam otvoreno sve svoje planove. Zašto da vam to zatajim? Tko je taj èovjek?- Neki plemiæ iz Beèa.- Recite kako izgleda.- Visok je, vitak, vrlo mlad, dugoljasta blijeda lica i plavihoèiju.

- Vi ga prije niste poznavali?-Ne.- A zašto ste se s njim vjenèali?- Zato što ste od mene tražili da se udam. Udala sam se zaèovjeka koji je poljubio samo moju ruku.Lijepo Terkino lice problijedi.-Vi ste, dakle?...Njezina su usta zadrhtala kao od želje da ugrizu Neru.- Koliko ste tom mladiæu za to platili?- Ništa. On mi je to rado uèinio jer zna da ljubim èovjekakojega nikad ne mogu uzeti.- A vi ste mu rekli zašto se morate vjenèati?- Donekle, ali nisam spomenula vaše ime.- Vi ste me prevarili!- Nisam prevarila, veæ nadmudrila.- Zna li Siniša za tu prividnu ženidbu?

-Zna.- Mislila sam da je današnjim danom završen rat izmeðunas dvije, ali vidim da nije. Pazite, konteso, da u tom boju nebudete ipak vi pobijeðeni. Dosad nisam znala daje moj protivnik isto tako jak kao ja. Sad æu se baciti u borbu divljom snagom i brzinom kojoj vi niste dorasli.Onda njezina ruka uhvati Nerinu, a usta su joj govorila slatko i glasno:- Vladarka je uvijek osobito mnogo pitala za vas pa vammoram èestitati.Uto domaæica pozove goste na veèeru. Gospoda su tražila gospode da ih povedu k stolu. Pritom je svaki izabrao onu koja mu je bila najbliže. Grof Vojkffv pristupi Terki:- Moram vam reæi mnogo toga. Danas na veèer poèiniosam dolje u perivoju ludost i ne bih smio sjesti za ovaj stol.Ali drzovitost je moja najkorisnija krepost.- Èujte, grofe, ona je još djevojka! Vjenèala se samo prividno.- To je zaista zagonetna udaja. Svi su upravo preseneæeni initko ne zna kako da to objasni.- Neka vas za to ne boli glava. Zašto se vjenèala to je malenkost, ali recite mi žedate li još uvijek za Nerom?- Osobito otkako znam da nije imala muža.- Možete li mi dati rijeè da æete se na bilo koji naèin ušuljatijoš noæas ili sutra u njezine odaje?- Priseæi ne mogu, ali æu pokušati, na to prisižem.- Dobro, sad mi još recite poznate li baruna Hofberga?- Ne, za to ime nikad nisam èuo.- Menije to ime vrlo dobro poznato iz Beèa, ali ne poznammladiæa. Mora da je veliki glupan. To je, naime, njezin mužkoji je poslije vjenèanja odmah otputovao. Kad bih ga moglapronaæi, ne bih se oslanjala na vas. Ali imam dobru policiju,

.^M. J II


MALLEUS MALEF1CARUM

mnogo bolju nego sama vladarica. Otkrit æu ga, pa bio na kraj svijeta. U vas se odviše ne pouzdajem.

- Prisiljavate me da se prenaglim i poèinim ludost...- Svejedno mije. Ako neæete vi, onda æe on. Odmah sutraposlat æu u Beè Tomu. On æe ga naæi. Hofbergovi imaju pristupna dvor. Predusretnete li ga, tada je, naravno, pobjeda vaša.Dotle gosti posjedaše oko stola. Groficu Oršiæ vodio je Si-niša, stoje svako smatrao za osobitu poèast kapetanu, a Neru je vodio Tito.S druge strane Nere sjedila je Sanda. Njezino ljepušno okruglo lice nije se ništa promijenilo. Samo je izražaj lica bio ozbiljniji, a plave oèi nešto manje vesele. Ali njezina plava kosa sjala je kao nekad.- Kako si živjela otkako se nismo vidjele? - upita je ljubazno Nera.- Kad je bila provedena istraga protiv oca, živjela sam naselu. Istražitelji su rekli da oca ništa ne tereti - i opet ga uspostavili. Sada smo opet na Grièu.- A Francesko?Kad je kraljica tebe oslobodila optužbe, pustili su i Franceska. Ali otac je zabranio da on dolazi u kuæu, a menije zaprijetio da æe me ubiti ako s njim drugujem.- Pokorili ste se?- Ne drugujemo, ali se ljubimo kao i prije.- A Dvojkoviæ? Zar nije tražio da poðeš za njega?- Kad je došao iz Beèa, najednom se zahvalio na mojoj ruci.Nikom ne dugujem toliko zahvalnosti kao njemu.- A što æeš sada?- Èekam da Francesko dobije svoj dio od oca. Tada æemopobjeæi i vjenèati se. Otac Smole obeæao je da æe nas vjenèatiprotiv volje roditelja. Možda i ne znaš daje i otac mog Franceska protiv našeg vjenèanja. Zato mu i ne da imanje koje bion imao dobiti.

Obje djevojke nastavile su èavrljati o prošlosti. I drugi su razgovarali meðusobno. Grofice Auersperg i Èikulini bile su šutljive. Osjeæale su da danas one više ne saèinjavaju središte društva.Ni Skerlec, ni sudac Krajaèiæ, pa ni Vojkffv nisu bili razgovorljivi, ali je sve zamijenio Dvojkoviæ. Nikad nije bio u neprilici kad je trebalo nešto reæi. Notar Sale promatrao je lijepe gospode smiješkom kojim je obièavao osvajati sve ženske. Ali otkako je bio pod istragom, žene mu više nisu tako rado uzvraæale poglede i smiješke.Poslije veèere gosti izaðu na terasu. Sa sljemenskih brda strujio je svjež zrak, pa su se svi osjeæali udobnije.U jednom uglu terase sjedio je Tito i razgovarao sa Sini-šom. Najednom ga iza leda trgne Terkin glas. Sjedila je s Vojkffvjem, Genovežaninom, Dvojkoviæem i još dvojicom mladih kavalira. Tito je èuo samo nastavak pripovijesti.- Jednog je dana ta lijepa djevojka sasula svojoj baki u èašu otrov, od èega je starici pala kap. Tako se htjela doèepatistarièina imetka.Tito je veæ prije opazio da Siniša jednim uhom prisluškuje Terkinu prièanju pa ga nije zaèudilo što se kapetan okrenuo grofici i upitao:- A tko je ta lijepa djevojka?- Zanimalo bi vas to? - dovikne mu Terka preko stola.-Vrlo.- Zašto, kapetane?- Jer znam nastavak te prièe. Ako je zaista starica dobilaneki otrov, tada to nije uèinila unuka, nego netko drugi.U taj tren Dvojkoviæ je htio ustati, ali se nespretno spotakne. Svi su ga pogledali, pa i Siniša. Ali oni nisu razabrali ono što je Siniši bilo napadno. Dvojkoviæ je promijenio boju lica, a oèi su mu postale nemirne."Taj je oèito uzbuðen, ali zašto? Zar su ga se moje rijeèi tako neugodno kosnule?" pomisli u sebi Siniša.


MALLEUS MALEFICARUM

Dobro ga promotri i nastavi:- Ako je stara umrla, a nitko nije bio prisutan - kako vi re-koste - kako znate da je starica otrovana?- Ona je to nekom povjerila.- Sad veæ znam! Hoæete li da vam isprièam svršetak? - reèeSiniša.- Neka lijepa i visoka gospoda zarobila je staricu i zaprijetila njenoj unuci da æe je ubiti, ako...- Evo naše lijepe domaæice! - upadne Terka vrlo buèno Si-niši u rijeèi i pode u susret Neri, samo da prekine Sinišine rijeèi.- Doðite, gospodo - obrati se Terka svom društvu - i zamolite Neru da nam dopusti malo plesati. Potražimo velikogžupana, on æe nam svirati.Siniša je bio zadovoljan. Ono stoje htio reæi bilo je grofici neugodno. Sad zna da on zna tajnu. To mu je bilo drago. Ovako je protiv grofice imao barem nekakvo oružje.Svi su još bili na terasi kad netko dojaha pred dvor.- Glas grofa Meska - poveseli se Tito.Dolje je doista grof Meško pozdravio Oršiæa.- Mi smo vam pisali da doðete na veèeru - ukorio je Meskagrof Adam.- Oprostite, nisam dospio. Svega me zaokupilo gospodarstvo, ali ipak nisam htio da se ne odazovem pozivu baš danaskad imate tako odliène goste.Meško se uspeo stubama. Njegova simpatièna pojava, od-važni koraci i bistro visoko èelo ostavljali su ugodan dojam.Kad je opazio Sinišu, gotovo se prenerazio od èuda. Ali odmah pohita k njemu i zagrli ga.Kad se sa svima pozdravio i kad se društvo potisnulo u veliku dvoranu da vidi kako æe mladež plesati, povuèe se Nera s Meskom u samotni kut i reèe mu:- Toliko se toga dogodilo da ne znam gdje bih poèela. Dugo

vas nije bilo, a ja vas nisam htjela pozvati jer sam se bojala da biste me spreèavali u mojim osnovama.Na prozoru što se otvarao na terasu pojavi se Genovežanin grof Fieschi s jednom mladom damom. Meško se trgne i poluglasno upita Neru:- Genovežanin je tu?- Da, došli su obojica s Vojkffvjem. Zašto vas to uzbuðuje.- Mrzim ga od onog dana kad su bili u mojoj kuæi!- Grofe, da niste možda ljubomorni na svoju ženu?- Što vam pada na um?- Oprostite što sam to rekla. Mi smo prijatelji, a to æemo iostati. Hoæete li me upoznati s groficom?- Hoæu, samo dok mali nešto ponaraste - odvrati Meško iponudi Neri ruku. Odvede je u dvoranu u kojoj se plesalo uzsvirku glasovira.- Vaša milost - èuo se glas ispod terase.- Gle, to je Lovro. Otkud ti u ovo doba?- Zvali su me da èuvam jednog mrtvaca. Kad sam izašao izdvora, sreo sam onog viteza s kojim se vaša milost vjenèala -reèe Lovro prostodušno.- Gdje si ga vidio?- Dolje na cesti.

- Stoje radio?

- Odjahao je dalje prema Stubici, a ja sam se vratio da tojavim vašoj milosti...- Dakle, vidite, on nije otišao u Beè - šapne Nera grofu.- Èini se da je taj mladiæ u vas zaljubljen i zato vam je uèinio tako veliku uslugu. Sad obilazi dvor da vas može katkadvidjeti. To je posve vjerojatno. Kad se zaljubimo, svi smo mimuškarci luðaci.- Baš èudno govorite.Lovro je ostao na terasi, a Nera je s grofom ušla u dvorac. Jedva uðoše, kad grof Vojkffv skoèi kroz otvoreni prozor na terasu, uhvati Lovni za ramena i pogleda mu u oèi:


MALLEUS MALEFICARUM

- Ti si zaista dolje vidio muža svoje gospodarice?- Ja nisam vidio ništa - ništa.- Ugušit æu te ako ne kažeš što si rekao grofici. - Grof stisnedjeèakov grkljan.Terka je stajala uz prozor i napeto slušala. Grof još jednom zapovjedi Lovri da mu odgovori.- Da, bio je on - odvrati Lovro. Kad ga grof pusti, poène bježati niza stube.- On je, dakle, u okolici?! - klikne veselo Terka. Dobila samigru.- Sto ste zasnovali?Ona se nasmije, uhvati grofa Vojkffyja pod ruku, a u oèima joj bljesne zadovoljstvo.NA STRAŽISvježa je i vlažna noæ. Mjesec plovi po obzorju po kojem je razasuo svoj èarobni sjaj. Lovro ide cestom prema Stubici.Hoda odvažno, ali se katkad ogledava. Krošnjato drveæe u daljini prièinja mu se èasomice poput velikih prikaza. Tada poène iz sveg glasa pjevati kao da sam sebi hoæe zatajiti da se boji.Pjeva zureæi u mjesec. Sve mu se više èini da mu se mjesec smije. To ga tako iznenadi da prestane pjevati. Stao je brzati i, najzad, bježati."Zašto me strah?", pitao je djeèak sama sebe. "Dosad me nièega nije bilo strah. Ni mrtvih."Naglo se zaustavi. Pred njim se otvorila nova dolina obrubljena brežuljcima. Nigdje nikakva glasa. "Sve spava", pomisli Lovro. Prisluhne, èinilo mu se da zemlja u snu diše."Zašto se bojim?" upita sam sebe. "Tko æe mi uèiniti što nažao? Ljudi spavaju, zemlja, šuma i potoèiæi dobro me poznaju. Koliko sam puta veæ ovuda hodao!"

I krene mirno dalje. Prešao je preèacem livadu i ušao u šumu. I tu je vladala tišina. Nisu se micale ni granèice ni lišæe. Hitro preleti mladu šumu i zaðe na èistinu na kojoj se za-bijeliše sitne kuæice slamnatih krovova.U jednoj je drhtalo svjetlo. Lovro pokuca na vrata.-Tko je?- Èuvar mrtvaca - odazove se djeèak.Zavor škrinu i na vratima se pomoli neka mrka ženska glava.- Ti si, Lovro?- Da, zvali ste me da èuvam mrtvaca.- Èekaj samo dok ga opremimo i odnesemo u mrtvaènicu.- Svejedno je gdje ga èuvam.

Lovro sjedne na prag i stade misliti o vitezu kojeg je danas vidio.Kakav je to èudan vitez! Vjenèao se s gospodaricom i onda pobjegao? Zašto obilazi dvor?To gaje pitanje muèilo, a nije nalazio nikakva razloga za to da taj vjenèani vitez obilazi dvor, a drugi se u njemu šeæu.Dok se muèio razmišljajuæi o nepoznatom vitezu, ponovno se otvore vrata seljaèke kuæe. Dva muškarca na nosiljkama ponesu mrtvaca pokrivenog ponjavom. Lovro im pode u susret, a onda se uputi za njima. Muškarci su prošli selom i uputili se livadom prema kapelici na groblju. Lovro krene za njima.Kad su veæ bili blizu kapelice, uðoše u ograðeni prostor. Iz zemlje su virili mali crni križevi. U kutu ograðenog groblja drvena komorica. Muškarci uðu, polože nosiljku na zemlju i odgurnu ponjavu. Na nosiljci je ležao mrtav muškarac.Lovro ga nehajno pogleda. Ljudi su podigli lijes i metnuli ga na škrinju pokrivenu crnim suknom na kojem se isticao bijeli križ.- Tako, sad je sve u redu.- A kad æemo ga zakopati? - upita Lovro.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Preksutra popodne. Ali da se nisi maknuo od mrtvaca.- Ne trebate me uèiti, znam kako se èuvaju mrtvi. Ali trebate mi donijeti nešto za jelo.- Ništa ti neæe uzmanjkati. No, reci, zar te nije strah?- Koga? Mrtvace èuvam od sedme godine.- Možda æe sutra doæi onaj èovjek koji pregledava mrtvacada tobože ne bi još bio živ. Reci mu daje èovjek umro veæ juèer. Ne treba ga pregledavati.- Što æe ga pregledavati? Valjda svatko vidi daje mrtav! Trebam ga samo pogledati i veæ vidim...- Dobro, dobro.- A doæi æe valjda i žene da se kod mrtvaca mole Bogu. Treba ih pustiti s mrtvacem nasamu. Neka se isplaèu.- Razumijem.Muškarci sa svake strane zapale po svijeæu i odu. Lovro je sjeo na prag mrtvaènice i zurio u groblje. Odjednom mu padne na pamet èudna misao. "Zašto su mi sve to rekli? Tko æe to doæi plakati i zašto ih moram pustiti s njim nasamu?"Djeèaku su se upute seljaka èinile neobiènima. Odluèi da žene neæe pustiti same. Zašto on ne bi smio vidjeti kad plaèu? Uvijek je bio prisutan kad su se došli opraštati od mrtvaca pa æe ostati i ovaj put.Dugo je hodao oko mrtvaènice i razmišljao. Sve mu se više èinilo èudnovatim što su ga ovi ljudi tako upuæivali.Najednom stane. Na vratima groblja opazi dvije žene zao-grnute crnim rupcima. Jedna je visoka, druga oniska. S njima su dva muškarca. U mjeseèevu svjetlu opazi da nisu seljaci. Nije razabirao njihova odijela, ali je dobro prepoznao gospodske klobuke i duge ogrtaèe.Nekoliko su trenutaka razgovarali, a onda krenuše prema mrtvaènici. Lovru spopadne silna znatiželja."Kamo da se sakrijem?"Tek što bi trepnuo okom, smukne u mrtvaènicu, podigne crno sukno ispod odra i uvyè,^|;e u šupljinu, pa opet spusti

sukno. Ništa nije odavalo da se pod odrom krije živo biæe. Obje žene stupe u mrtvaènicu, a za njima muškarci.- Svijeæe gore, a mrtvac je sam! - šapne žena.-A gdje je Lovro?

- Rekli su nam daje tu.- Pogledaj malo po groblju.Jedna žena izaðe, a ona druga skine s glave rubac. Blijedo svjetlo svijeæe rasvijetli lice stare Urše.- Kako ste mogli otjerati tog derana? - oglasi se muškarac.- Bio je drzak. Stao nam je predbacivati da se bavimo nepoštenim poslom.-Valjda niste pazile što radite i govorite.- To je kriva ona glupa baba koja je došla moliti da izlijeèimo njezina muža, tako da njoj ostane imetak... pa nam jeobeæala novaca, a djeèak je odmah svrnuo sve na zlo i pomislio da muža hoæemo otrovati...- Babo Uršo, stradat æete ne okanite li se opasnih stvari.- Nije bilo ništa opasno. Naèinila sam joj iste onakve kapljice kakve sam dala vama za groficu Ratkav.- Šutite - zagrmi muškarac.- Ne bojte se, ovaj je mrtav...- To se ne govori pred mrtvacem.- Nisam plašljiva.- A jeste li štogod dali onoj ženi?- Samo one kapljice. Veæ sam rekla kakve. Muža je ostavilazdrava pamet, a žena sada dalje gospodari i živi s ljubavnikom.- Ako što izbrblja?- Ona? Nije valjda poludjela. Upropastila bi se. Jer, tko æedirati u nas dvije. Svijet nas smatra sveticama. Svaki dan obilazimo crkvu po dva puta, župnik nas cijeni i prikazuje seoskim ženama kao uzor...

II


MALLEUS MALEFICARUM

- Zaboravili ste na Lovru - oglasi se drugi muškarac. -Èudim se da još ništa nije rekao kontesi Neri.- Što bi kopile govorilo?! - odreže Urša hrapavim glasom.- Veæ æu se pobrinuti za njega. Ali kako je vaša milost saznalada je lopov u dvorcu kontese?- Danas smo ga vidjeli tamo.- Tako? Vaša je milost dakle na povratku iz dvorca? Takoste neoprezni da dolazite k meni ovako pa vas može svatkoprepoznati? Šampanjac grofa Oršiæa nije dobro djelovao...- Šuti, babo! Ne brini ti za nas, veæ za sebe i Lovru.- Hajdemo - požuri manji muškarac.- Ne bi škodilo da požurite jer je Lovro možda na groblju.Što bi rekao da ovdje u mrtvaènici nade s nama grièkog notara i državnog odvjetnika.Stara se smijala da su se njezina debela i stara lica raširila, a zubi tresli. Muškarci uzeše klobuke.- Hajdemo, Sale, mogao bi nam tko ispred groblja odvestikonje. A ti, Uršo, pazi kako smo rekli. Za koji dan poslat æu tièovjeka koji æe od tebe preuzeti kapljice.- Kako æu poznati èovjeka koji æe doæi?- Pokucat æe tri puta na prozor i reæi: "Pozdrav od “Bijelesove”."

- Dobro, vaša milosti.- Pazi da kapljice budu dobre.- Ne bojte se. Kontesa æe ih popiti kao slatki med i bit æevrlo poslušna, hehe!- Da ti vrag sjedi na jeziku, još bi uvijek njime lako kle-petala.- Protiv toga nema kapljica, vaša milosti!

- Ali ne bi škodilo da taj lijek pronaðeš.U mrtvaènicu ude druga baba.- Stoje, Jano?- Sve sami mrtvaci i križevi - nigdje živa stvora.

- Lopov, pobjegao je, valjda se uplašio.- Budite oprezne. Ako se izdate, nastradat æete samo vasdvije.Muškarci odu, a babe ostadoše u mrtvaènici.- Èuješ li ih? Obijesna gospoda! Misle: ako svijet sazna zanaše kapljice, neæe pitati kome smo ih napravile. Gospodsketikve! Ako mene pograbe za vrat, ni oni neæe pobjeæi.- A zašto da nas ulove?- To misli gospodin Sale jer se boji da æe nas Lovro izdati.Ako je samo do Lovre, onda je stvar vrlo laka. Tko æe pitatiako mu zavrnemo vratom kao vrapcu?- To bi bilo najbolje. Mene je sve više strah da æe nam tajdjeèak donijeti nesreæu.- Neæe! Krepat æe èim mi doðe u ruke. Bilo bi najbolje da gatu prièekamo. Neka onda èuvar mrtvaca èuva sam sebe.- A poène li ga tko tražiti?- Tko? Možda grof? On je veæ zaboravio daje Lovro njegov.Ne plaši se. Djeèak æe nestati, a oni na kontesinu dvoru ne mare baš mnogo za njega kad su ga pustili da i dalje èuva mrtvace.- Istina je. Neka kopile crkne. Tada se barem nemamo kogabojati.- A sad mi daj bocu da mrtvacu namažem lice. Vidiš, veædobiva crne pjege.- Svijet je glup pa neæe primijetiti.-Vraga neæe! Sad veæ i glupi nasluæuju da nešto nije u redu kad mrtvac ima crne pjege. Daj bocu i doði bliže!Baba Jana priðe Urši i da joj bocu iz koje ova izlije tekuæinu na svoj rubac i opere mrtvacu lice. Pritom je neprestano žmirkala svojim manjim okom istražujuæi koliko je njezina tekuæina djelovala na mrtvaca.- Pusti neka se osuši, a onda æemo vidjeti.Obje babe ostave mrtvaca i povuku se u kut. Urša izvuèe iz


MALLEUS MALEFICARUM

njedara bocu s rakijom i valjano gutne, a onda ponudi babi Jani.- Lovro još uvijek ne dolazi - reèe Urša.- Nešto mu se dogodilo. On nikad nije bježao od mrtvaca.- Možda nas je vidio kad smo ušle pa se sakrio?- Gdje? Ovdje nema gdje da se sakrije, a nije ni na groblju.- Možda se sakrio za koji grob. Potražit æemo ga. Evo ti konopac. Ako ga naðemo, svezat èeš mu oko vrata konopac. Ja

æu ga držati, a ti pritegni dok ne isplazi jezik.- Onda æe doæi sutra. Bilo bi najbolje da odemo s grobljai sakrijemo se negdje vani. Pa kad doðe, a mi za njim umrtvaènicu.-Dobro, idemo!Babe se sakriše pred grobljem za stog sijena što su ga ondje ostavili kosci.U mrtvaènici je mrtvac ležao nepomièno. Svijeæe su gorjele blijedim svjetlom. Najednom se crno sukno odmakne, a ispod njega proviri blijedo djeèakovo lice. Oprezno pogleda na vrata. Bila su otvorena i kroz njih je mogao razabrati èitav prostor do ulaza na groblje.Nekoliko je trenutaka prisluškivao i zurio u prazninu. Kad je vidio da nema baba, izvuèe se ispod mrtvaca i stade se šuljati puzeæi da ga babe ne bi zamijetile. Puzio je izmeðu grobova poput zmije i neprestano se ogledavao na ulaz u groblje. Kad je dospio do ograde, smukne uvis, popne se poput maèka na ogradu i spusti dolje. Na livadi se da u bijeg. Onda se spusti na cestu i okrene put dvorca. Sad nije pjevao, veæ trèao kao pomaman. Znao je da ga babe nisu vidjele. Ipak je trèao.Sav usopljen stigao je u dvorac. Svi su prozori bili tamni. Ali nije htio buditi vratara, nego je ostao na terasi.Pokušao je zaspati, ali nije mogao. Ono stoje èuo sakriven pod odrom nepoznatog seljaka nije mu dalo sna na oèi. Sve mu je u glavi šumjelo, krv mu se zalijetala u sljepooèice, a

srce je burno kucalo. Neprestano mu je pred oèima lebdjela lijepa kontesa kojoj je baba Urša imala spremiti kapljice.- Hoæe lije otrovati? Ili æe joj oduzeti pamet?Osjeti takav strah za svoju gospodaricu da mu niz lice poteknu suze. Zadubljen u misli, zurio je na istok èekajuæi zoru.Mjesec je polako gubio sjaj i spuštao se na zapad. Na istoku je granula jutarnjica i sijevnula poput zlata. Lovro je takvu još nije vidio i smiješak mu zatitra na licu.Skoro æe dan i sad æe je spasiti.Èinilo mu se da on sada nosi u sebi veliku tajnu kojom æe iz ruku zloèinaca spasiti svoju lijepu gospodaricu. Napokon kuæa oživi. Služinèad je ustala, i Lovro ude u dvorac.Odmah potraži Nerinu sobaricu i važnim izražajem lica zatraži neka probudi kontesu.Sobarica mu je gotovo prilijepila zaušnicu. Djeèak je morao èekati. Kad je Nera izašla iz sobe u hodnik, stupi pred nju i reèe joj.- Vaša milosti, moram vam reæi nešto važno. Èuvao samove noæi nekog mrtvaca pa sam opet èuo nešto o vama.Nera iznenaðeno pogleda djeèaka i povede ga u sobu. S nepovjerenjem sasluša djeèakovo prièanje.Ono stoje èula sasvim je prenerazi. Djeèak je gledao znatiželjno oèekujuæi da æe ga kontesa pohvaliti. Ali mu ona nije ništa rekla, tek ga je pogladila po crnoj kosi, ustala i napisala pismo. Sluzi je naredila da poðe u dvorac grofa Meska. Ondje æe naæi kapetana Sinišu koji je prošle noæi otišao s grofom da bude njegov gost.Kad je sluga otišao, Nera pozove malog Lovru preda se.- Više ne idi u selo da èuvaš mrtvace.- Ja to rado èinim, vaša milosti, jer na tom zaslužim novaca.- Što æe ti novac?

I


MALLEUS MALEF1CARUM

- Spremam ga. Kad budem velik, iæi æu u svijet da vidim kako se drugdje živi.- Dobit æeš novaca od mene, a sad idi i ne izlazi iz dvorca.- Molim vas vaša milosti - reèe Lovro - što to znaèi da samja kopile i zašto su babe rekle da grof neæe pitati za mene? Kakav grof?- To ne znam ni ja - zamišljeno æe Nera.- Zar ja nisam unuk babe Jane?- Ni to ne znam, ali sve æemo saznati. Samo te opominjemda nipošto ne izlaziš iz dvorca, a da me ne pitaš.- Neæu vaša milosti - reèe djeèak i izaðe iz sobe sretan i ponosan stoje kontesi mogao biti od pomoæi.Kad je Nerin sluga prispio u dvor grofa Meska, sjedili su u sjenici grof, njegova žena Stanka i Siniša.Siniša otvori pismo u kojem ga Nera poziva da se odmah vrati jer daje saznala izvanredne stvari.- Oprostit æete mi grofe - reèe Siniša - ali moram se zahvaliti na vašem gostoprimstvu.- Razumijem vas i neæu vas zadržavati. Ali predveèer vasponovno oèekujem.- Hvala vam, rado æu se vratiti ako dopusti gospoda grofica.Siniša odmah krene put Oršiæeva dvorca. Stanka i Meško ostadoše sami.- Siniša je doista silno ljubi - reèe ona.-1 ona njega.- A zar se nikad neæe uzeti?

- Kako bi mogla biti žena ubojici svoje majke? A ona se veæi udala.- Udala? Uzela je drugog, a ljubi Sinišu?- Što æe drugo?- Kad se vjenèala?- Tek prije nekoliko dana.

- Uvijek sam se nadala da æe se njih dvoje ipak jednomuzeti.- Možda je ovako bolje. Da su se uzeli, možda se više ne bivoljeli.Stanka ušuti, a ljepušno joj se lice pokrije sjetom. Ispod oka pogledavala je u njega, ali je Meško neprestano gledao u dolinu. Onda ustane i reèe ženi:- Siniša æe sigurno doæi podveèe. Odredi da za njega spreme sobu.- Veæ je sve ureðeno - reèe Stanka.Grof se spusti niz brežuljak, a Stanka pode u svoju sobu. U bijeloj kolijevci spavao je mali djeèak. Krupne ruèice odbacio je od sebe, sav se podao snu i ne sluteæi da se njegova majka srušila do njega na koljena, da plaèe i uzdiše: "Sve je izgubljeno. On doista ljubi nju. On misli samo na Neru!"Siniša se popodne vratio i Meško je s njim proveo veèer. Poslije veèere podu svi zajedno na šetnju. Samo je Kukmica ostao kod stola. Bio je nešto mrk i zlovoljan. Toèio je vino, ali mu nikako nije išlo u tek.Kad su se Meško, Siniša i Stanka vratili, odu u svoju sobu.- Jurica! - zovne Kukmica Meska kad se od njega opraštao.- Što želiš?- Ostani trenutak. Imam nešto da ti reèem.- Što ti nije pravo?- Peèe me savjest...- Tebe? Tome se nisam nadao.

- Nešto nisam dobro uèinio. Znaš kad sam ti ono rekao dasam vidio Genovežanina kako se šulja oko dvorca...- Nisi valjda lagao?- Kad si ti otišao od kuæe, ja sam se napio, ali sam ga ipakvidio.- Tvrdio si da si ga vidio više puta...- Da, vidio sam ga više puta...- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Jedanput si vidio da je ušao u perivoj...- Dakako da jesam. Ali...no, da... ako se on ovuda i šulja,tvoja žena može biti èista...- Sto ti govoriš o mojoj ženi! Nje se Genovežanin ne tièe!- Ah, pusti! Kog bi vraga on tu inaèe radio! Vidim da si posve izmijenjen od onog doba kad sam ti to u svojoj glupostirekao. Uvijek si žalostan, a i grofica je blijeda i žalosna.- Tebi se oèito, od vina pomutio vid! Ne brini za to. Samo timirno dalje jedi i ne umišljaj sebi da te peèe savjest.- Samo sam mislio da nije pravo što sam uradio. Ti si danasjoš više mrk, jer su Genovežani ostali kod župnika, pa...- Ne buncaj gluposti. Bit æe zla rekneš li pred mojom ženom o tome samo rijeè.S tim rijeèima Meško ostavi baruna Kukmicu.Kad je sve u dvoru zaspalo, izašao je grof Meško i šuljao se po perivoju s pištoljem u ruci. Oprezno je hodao po travi i sakrio se u grmlje kao lovac kad èeka zvijer...Drugi dan svi su se zajedno sastali na doruèku.IZDAJNIÈKE KAPLJICENa licu grofa Meska opažali su se tragovi besane noæi. Ali bio je vedriji i veseliji nego obièno. Stanka je, naprotiv, teško prikrivala tugu koja je provirivala iz njenog glasa. Kukmica nije više osjeæao grižnju savjesti jer je vrlo mnogo i slasno jeo. Samo je Siniša katkad upitno pogledavao mlade supruge.Èitav taj dan, a i naredni proveli su Siniša i Meško zajedno i sve se nešto dogovarali. Poslijepodne otišli su u selo i vratili se tek podveèe. Kad su svi legli na poèinak, poðoše Siniša i Meško u grofovu sobu. Siniša je odjenuo staro tamno graðansko odijelo, prebacio preko sebe crnu halju s kapucom kojom je prekrio glavu i lice. Pritom mu je pomogao Meško.

Pljuštala je kiša kad je Siniša ostavio grofa Meska, uzjahao konja i potjerao ga u Stubicu. Za pola sata prispije u selo.Kmetovi su veæ spavali. Siniša obiðe njihove kuæe jašuæi korakom. U blizini jedne kuæe zaustavi konja, sveže ga o stablo i približi se kolibi.Mali, papirom oblijepljeni prozorèiæi bili su u tami. Siniša tri puta udari po okviru prozora. Iz sobe se èuo hrapavi glas jedne, a tada druge žene i odmah zatim pitanje:- Tko si?- Otvori prozor! - promuklo æe Siniša.Prozorèiæ se otvori, a nakazna baba zažmiri u stranca.- Pozdrav od "Bijele sove" - promrmlja on. - Šalje me Dvoj-koviæ.- Udi, sinko - odvrati baba.Vrata se otvore. Na stoluje gorjela mjenica. Samo je napola rasvjetljivala trošni stol i klimavu klupu, svete slike po stijenama i na zemlji slamnjaèu na kojoj je ležala baba Jana.- Došao sam po kapljice - tiho reèe Siniša.

- Evo ih! - reèe baba i stade u krpe umatati malu bocu promatrajuæi ispod oka èovjeka ogrnuta do zemlje u crnu mantiju i s kapucom na glavi.- Evo da te poznam i s ovom crnom krinkom! - reèe baba.- Pogodi.- I hoæu! Nisi ni manji ni viši od Matièeka. Zar ne da si tito, lopove!- Jesam. Tako mi Boga, dobro pogaðaš. A kad æete opet naGriè? - upita on poluglasno.- Kad nam Sale poruèi. Dok zrak nije èist, ne možemo onamo. A kako vi? Kako moja kuæa?- Sve je dobro i u redu.- Ne vjerujem da mi niste uništili podrum, vi, crne nesnage.A kako posao?- Slabo. Sve su krivi Dvojkoviæ i Sale. Prestrašili se istragei pobjegli, a mi ostali sada stradamo.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Dakako da stradamo, ali bit æe bolje. Dvojkoviæ i Saleopet su se ugnijezdili.- Samo, budu li se umjeli držati kako treba. A što rade Lu-ciferi? Sada imaju malo mladih peèenki?- Baš im i ne nedostaju! Znaš da oni uvijek umiju naæi ljepotice.- Što bi umjeli? Bez mene ne mogu ništa. Zašto nikad nisumogli doæi do kontese Nere? Zašto nisu stvar prepustili meni.Baš ništa ne mogu bez mene.- Zato je vrijeme da se ti što prije vratiš na Griè.- Ne idem dok mi Sale ne prisegne da æu biti sigurna. A bili ti štogod založio? Skini mantiju i kapucu pa jedi.- Ne mogu. Gospodar mi je naredio da se odmah vratim.Èeka me na križanju.- Vraga! Toliko mu se žuri! Evo ti, dakle, kapljice i reci muda su jake. Stavi li u vino šest kapi, spavat æe tri sata, stavi lidvanaest, spavat æe šest sati. Ali neka ih ne stavi u bijelo vino,pocrvenjet æe, nego u crveno. Razumiješ li?- Dobro, isporuèit æu mu.- A sada bi li ti meni iskazao jednu dobrotu? Evo ti kljuèaod moje kuæe na Grièu. Udi u nju, ali vrlo oprezno, i pogledajje li tko provalio u moj stan. Uvijek sanjam da su tati odnijelisve moje stvari.- A kako æu ti javiti?- Zar ne znaš da æe crni na mladu nedjelju ovamo? - iznenadi se starica.- Nisam bio s njima jer me gospodar neprestano šalje okolopa mi još nisu rekli. A što æe ovdje?- Pitaj njih.- Dobro! A sad idem. Laku noæ, babo Uršo.- Laku noæ, neka ti coprnice ne pometu puta!Siniša izaðe, sjedne na konja i odjuri.

Grièke su ulice puste i tamne. Nad njima vise tmasti oblaci.Kraj Mesnièke kule šulja se crna sjena. Uspinje se do prozora opremljenog krupnim rešetkama i pokuca tri puta. To se ponovilo nekoliko puta. Najednom se odazove Dvojkoviæ:

-Tko je?- Vaš ponizni sluga. Dolazim od babe Urše. Obeæali ste daæete nekoga poslati k njoj, ali baba ide na više dana u Bistricu pa ne može èekati i zato vam po meni šalje ovaj omot i isporuèuje pozdrav od "Bijele sove".- Znam - promrmlja Dvojkoviæ i uzme kroz rešetke pruženiomot.- Još vam Urša poruèuje da crni ne doðu na mladu nedjeljuu Stubicu jer ona nije kod kuæe. Javit æe vam kad se vrati izBistrice.- Dobro - odvrati Dvojkoviæ sneno i povuèe se u sobu.Siniša se spusti s prozora i požuri dolje na Griè, u samostankapucina. Kod vratara gaje èekao otac Smole.- Je li vam pošlo za rukom?- Jest - odvrati Siniša. - Bio je sanjiv, nije mnogo ispitivao.- Što li samo kane uèiniti s tim kapljicama? Kako zamišljajuda æe doæi k Neri?- Moramo biti oprezni. Neru namjeravaju uspavati, a višeje nego razumljivo da tada kane poèiniti nekakav zloèin. Oveæe kapljice izdati lopove.- Samo ako se Dvojkoviæ i Urša prije ne sastanu i ne ustanove daje kapljice odnio netko treæi.- Nadam se da neæe. Koliko bih god rado vidio na mladunedjelju te "crne", ipak sam Dvojkoviæu rekao da ne doðu.Bojim se da bi moja varka prije izašla na vidjelo. Ali moramobiti strpljivi i oprezni. Žurim k Neri da budem u svako doba- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

na straži. S toliko æu slasti zadaviti onu hulju koju ulovim kraj nje s kapljicama.VAN SVVIETENNera je sjedila kraj svoje bake i gledala njezino blijedo lice i mutne oèi što su besvjesno kružile po sobi. Uz nju stajaše Van Swieten koji je prijepodne prispio iz Beèa i, održavši obeæanje, posjetio svog prijatelja grofa Adama Oršiæa. Veæ gotovo pola sata pozornim okom promatra staricu. Nera mu je ispripovijedala ono što je èula od Lovre, kako je baka izgubila svijest od nekih kapljica što ih je baba Urša dala Dvojkoviæu.Slušajuæi to, stari se uèenjak zamislio a onda stao ispitivati Neru i grofa Oršiæa:- Možete li bar donekle naslutiti zbog èega bi Dvojkoviæ o-trovao groficu?- Ne mogu se dosjetiti - odvrati grof Oršiæ - koji bi mogaobiti uzrok da poèini takav zloèin. Zašto bi htio da starici otmebaš pamet!- Recite toèno od kojeg je dana starica izgubila svijest i kakose to dogodilo. Je li se tog dana u kuæi zbilo što neobièno?- Jest, bio je požar. Upalila se zgrada u našem vrtu.- Prièajte kako se to zbilo.- Bilo je to jedne veèeri kad je baka ležala udarena od kapi,ali posve pri svijesti. Razgovarala sam s njom. Kasno uveèepozvoni na kuæna vrata Dvojkoviæ. Došao da se propita za gro-fièino zdravlje. Sjeæam se da je u pokrajnjoj sobi pisao nekopismo, kad najednom stadoše u kuæi vikati: Vatra! Vatra! Pohitala sam k baki, ali je ona spavala. Kad sam opet izašla, na

vratima bakine spavaæe sobe sretnem Dvojkoviæa.- Njega? Kamo je krenuo? - upita Van Svvieten.- Koliko se sada prisjeæam, èini mi se da je zaista htio ubakinu sobu. Tada, u onoj zabuni, nisam to primijetila.

- A što ste vi uèinili?- Potrèala sam dolje da vidim gdje gori. Kad sam se uvjerilada se zapalila samo jedna zgrada u vrtu, dotrèim natrag i naðem Dvojkoviæa u salonu pokraj bakine sobe. Skupljao je popodu sagove i rekao mi kako je htio napraviti nosiljku da baku iznesemo iz kuæe ako je požar ozbiljan.- Je li Dvojkoviæ za vaše odsutnosti mogao uæi u bakinusobu?- Dakako da jest. Uopæe ne znam gdje je bio kad sam potrèala da vidim gdje je vatra.

- A tko je potpalio požar u vrtnoj zgradi? - upita VanSwieten.- Neki skitnica. Ne znam kakvog je povoda za to imao. Bila bi tu jedina moguænost osvete, ali taj èovjek nije imao nikakva uzroka da se osveæuje.- Zašto ga niste predali sudu?- Sam Dvojkoviæ dao ga je odvesti, ali nikad nije došlo dosuda, pa ni do preslušavanja.- Tako? Dvojkoviæ ga je dao zatvoriti - reèe lijeènik. -Èovjek ipak nije mogao potpaliti vatru bez uzroka. Ali pustimo to i nastavimo tamo gdje smo ostavili Dvojkoviæa s kon-tesom. Kako ste se razišli s Dvojkoviæem kad ste ga sreli upredsoblju svoje bake?- On se brzo oprostio i rekao da mora otiæi.-1 ništa više? A sada mi recite kad je grofica poèela gubiti svijest.- Dala sam joj lijek prije nego što sam pošla spavati. Tadaje i ona zaspala. Kad se ponovno probudila, poèela je govoritinesuvisle rijeèi.- Ako je, dakle, Dvojkoviæ grofici doista dao kapljice o kojima vam je prièao taj djeèak, tada je na kakvu stoliæu blizugrofice morala biti i neka èaša s piæem u koju je ulio kapljice ipodmetnuo ih grofici da ih popije.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ne - odvrati Nera. - Na stoliæu nije bilo ništa, a i baka jebila tako slaba da ne bi mogla sama posegnuti za piæem. Nastoliæu je bio samo lijek koji sam davala baki.- Lijek? Mogao je i lijek otrovati. Kako je bilo starici poslijekad ste joj davali taj lijek?- Opažala sam da njezine oèi postaju svaki dan sve mutnije.- Dvojkoviæ je, dakle, mogao kapljice staviti samo u lijek.Posve je moguæe da se od otrova što ih ove babe prave od biljamože za kratko vrijeme izgubiti svijest. Ali kad otrov prestanedjelovati, svijest bi se morala vratiti. Zato mislim da to njezino ludilo potjeèe od kakvog dubljeg potresa.Uto se smraèilo, i grof Oršiæ pode upaliti svjetlo. Kad je svjetlo planulo, starica se makne i kao da se prestrašila, tiho vikne.

- Stoje to? - upita iznenaðeno Van Swieten.- Uvijek je takva kad opazi plamen - reèe Nera. - Uvijekpred njom moramo skrivati kad nešto gori. Uzbuðuje je èak isvjetlo od smotaka.- Zanimljivo. Ne biste li mi, konteso, dali malo kudjelje uposudi.- Kudjelje? - zaèudi se Nera. Ali donese lijeèniku kudjelju.On je stavi u kovnu posudu i zapali pred staricom. Uzdigne semali plamen, a grofica se prestrašeno okrene.- Sve mi se èini daje grofica poludjela one noæi kad je u nesvijesti razabrala pogibelj koja joj prijeti. Znate li grofice - reèe Van Swieten - da bi se takvo ludilo moglo izlijeèiti? Samo,naravno, trebalo bi mnogo toga staviti na kocku...- Oh, vaša milosti, kad bi se to moglo! - reèe Nera suznihoèiju. - Živim u vjeènoj nadi da æe joj se ipak vratiti svijest.Èesto govori iste one rijeèi kojima je od mene tražila lijek kadje još bila pri svijesti.Filip najavi da je iz Zagreba stigao kapetan Siniša. Svi ga srdaèno pozdrave.

Van Svvieten zagrli Sinišu rekavši mu:- Održao sam obeæanje i na putu u Primorje zaustavio sekod svog prijatelja grofa Oršiæa. Vrlo se veselim što ste došli.Siniša isprièa Van Svvietenu i Neri zašto je došao i ispripo-vjedi što se dogodilo s kapljicama koje je varkom dobio od babe Urše.Van Svvieten gaje pomno slušao. Tipkao je prstima po stolu. To je radio uvijek kad je neèim bio nacistu. Na kraju udari još jaèe prstima po stolu i reèe:- Kad sam prije godinu dana preslušavao vašeg državnogodvjetnika, mirisao sam u njemu zloèinca. Bilo bi upravo veliko djelo da ga uhvatimo na èinu. Produžit æu svoj boravakovdje.Svi ostave grofièinu sobu, a k njoj ude žena koja se cijeli dan brinula o njoj.Prije veèere Nera je opazila da Van Swieten, Siniša i grof Oršiæ dugo o neèem raspravljaju i povjerljivo se dogovaraju. Bila je uvjerena da se radi o Dvojkoviæu. Kad su se poslije veèere razišli, legne mirno spavati.U noæi je najednom probudi veliko svjetlo. Soba je bila rasvijetljena kao da gori tisuæu svijeæa. Nera pogleda na prozor, skoèi s kreveta i razabere veliki plamen. U prvi je èas mislila da sanja. No kad je otvorila prozor, vidi da tik uz dvorac gori èitava lomaèa, a dug plamen diže se gotovo do krova.Kraj vatre je stajao Siniša. Nije pravo znala što da misli. Brzo baci na sebe noænu haljinu i otvori vrata svoje sobe. Ali se na vratima zaustavi. Povik preneraženja izvine joj se iz grudi. U naslonjaèu pokraj prozora sjedila je stara grofica, a uz nju je stajao Van Swieten. Promatrao je staricu mirnim pogledom lijeènika. S druge strane stajaše grof Oršiæ koji je bojažljivo gledao groficu. Pred prozorom je sukljao vruæi plamen i ispunjao svjetlom cijelu sobu. Starièine širom otvorene oèi zurile su u plamen... Strah i užas odražavao joj se na licu.



Sva je trnula i drhtala. Iz njezinih grudi prodre krik. Pokuša ustati, ali se strese kao da ju je ošinuo grom. Tada najednom problijedi kao da se sledila svaka kap njezine krvi. Nijema, sruši se u naslonjaè.Nera je htjela priskoèiti, ali ju je ostavila snaga.- Prihvatite groficu da je stavimo na postelju - reèe VanSvvieten grofu Oršiæu.

Brzo je polegnu na krevet. Ležala je nepomièno, ukoèeno kao mrtva. Van Svvieten reèe:- Pala je u duboku nesvijest.Tek se tada Nera oporavila i bacila kraj svoje bake pitajuæi s užasom?- Što se dogodilo? Ne vidite li da grofica...?!- Konteso, budite mirni. Ovaj požar neæe nikome naškoditi,a možda æe koristiti.- Što to govorite? Zaboga, ja ništa ne shvaæam.- Bolje da ne shvaæate. Prièekajte da vidimo što æe biti.U sobu uðe Siniša. Nera pode prema njemu da bar od njega sazna što se dogodilo. Njegov se pogled zaustavio na njoj. U noænoj haljini, s raspuštenom kosom, bila je tako lijepa da mu je gotovo zastao dah. Na njezino pitanje nije mogao odgovoriti.- Sjednite tu - reèe Van Swieten Siniši. - Èekat æemo da vidimo što smo poluèili.Nera je, meðutim, otišla u svoju sobu, odjenula se i prikopèala kosu, a onda se vratila u spavaæu sobu i sjela uz krevet.Van Svvieten je neprestano trljao starièine ruke i sljepo-oèice. Grof Oršiæ i Siniša promatrali su kako pred prozorom dogorijeva sijeno.U sobi je vladao mir i nijemo išèekivanje. Trenuci su polagano prolazili. Prošao je jedan sat a da se starica nije maknula.- Zar æe umrijeti? - prošapæe Nera plaènim glasom.

Van Svvieten tek mahne rukom da šuti i da bude mirna.- Što æe biti? - dahne grof Oršiæ i pritom sklopi ruke i pogleda Sinišu. - Strepim od užasa. Što æu ako smo prouzroèilinjezinu smrt?- Budite mirni - opomene ih Van Svvieten. - Ono je za staricu bio mrtvi život. Trebalo je staviti na kocku taj žalosni život radi moguænosti pravog života. Gledajte, kako joj dršæutrepavice i obrve. Srce joj je poèelo pravilno udarati. Èekajtespokojno.Starica najednom otvori oèi. Lice Van Svvietena zasja zadovoljstvom. Pomakne se natrag i dade Siniši i grofu Oršiæu znak neka se sakriju iza grofièine glave, a Neru posjedne na stolac pokraj kreveta.Starica je èasak gledala preda se kao da se probudila iz teškog sna i poèela oèima istraživati oko sebe. Najprije je pogled zaustavila na ormaru nasuprot krevetu, onda je oèima polagano dalje prelazila svaki pojedini komad pokuæstva kao da želi razabrati gdje se nalazi. Tada opet zaklopi oèi i duboko uzdahne poput èovjeka koji je snivao strašan san pa kad se probudio, odlanulo mu što taj san nije java. Za nekoliko trenutaka ponovno je otvorila oèi i pogledala desno kao da je znala tko je tamo. Tada prošapæe:- Nero, dušo, daj mi lijek!Hladni trzaj proðe djevojèinim tijelom, a pitajuæi pogled upre u Van Svvietena. On priðe bliže i da Neri boèicu.- Dugo sam spavala? - upita opet starica mirnim glasom.Djevojci su zadrhtale ruke. Pogleda u umorne starièine oèis kojih kao da je nestalo one mrene što joj je dosad mutila pogled.- Nisi draga bakice - odvrati Nera, a glas joj je drhtao kaoda æe proplakati.- Ti si bdjela cijelu noæ? Zašto ne legneš! Idi, dijete, lezi!- Ne, bakice, ja sam spavala èitavo vrijeme i tek sam sesada probudila.- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Meni je zlo, zar ne? Ali ipak osjeæam da mogu lakše micati rukama. Zar je grof Adam otišao?Nerin pogled susretne se s pogledom grofa Adama. Niz njegovo lice klizile su krupne suze.- Ne, bakice, on je ovdje.Van Swieten da grofu znak neka se približi postelji. Grof o-briše suze i priðe starici. Svjetlo mu je palo na lice i ona ga je stala promatrati.- Od èega ste vi, Adame, tako bijeli? Juèer još niste bili tako sijedi!- To vam se tako samo èini. Svjetlo je palo na moju kosu.- A zašto ste promijenili pokuæstvo? Juèer je soba bilazelena...- Tako je naredio lijeènik - oglasi se Van Swieten.- Tko to govori? - upita starica.- Lijeènik - odvrati Nera.Grofica zaklopi oèi kao da ju je snašao umor i san. Grof Adam zagrli Van Svvietena.- Vjerujte mi - reèe Van Swieten - strepio sam za nju. Ovoje znaèilo staviti na kocku jedan život. Ali zar je imalo smislaonako živjeti? Sve sam uèinio samo kao èovjek. Glavno je daje sve dobro prošlo. Mnogo sam puta vidio vlastitim oèima daje takav potres duše èesto poludjelom vratio pamet. I vidjetæete: ona neæe znati ništa što se dosad s njom dogodilo. Kakoste èuli, ona misli da još uvijek leži u svom dvorcu na Grièu ida je još juèer s vama razgovarala. U tom je mnijenju treba iostaviti tako dugo dok ne bude dovoljno jaka da joj se možekazati sve što se zbilo.Nera im se polako približila. Dršæuæi od uzbuðenja, prihvatila je ruku starog lijeènika i naglo je poljubila. A Van Svvieten utisnuo je na njezino èelo poljubac.Samo je Siniša snuždena i blijeda lica stajao uza zid. Van Svvietenu je to palo u oèi pa mu se približi i upita ga:

- Što vam je?- Zar æete grofici kazati baš sve što se zbilo? I ono što sezbilo sa mnom? - upita tiho.- Sazna li grofica sve - reèe van Swieten Siniši - vi neæetesmjeti više ni èasa boraviti uz Neru.- Jest - uzdahne Siniša. - Ali ipak sam sretan što joj se vratila svijest jer to usreæuje - Neru.Grofica se opet probudila, i oni ušute. Starica otvori oèi i kao da se neèega sjetila zabrinuto upita:- Nero, jesi li našla svoj pojas?- Kakav pojas, bakice?- Onaj crveni što mi ga je donio Dvojkoviæ.- Nisam, bakice.Na starièinu licu pojave se zabrinutost i srdžba.- Onda gaje odnio. A mora ga vratiti. Dobio je za nj mnogonovaca.Nera i Van Swieten pogledaju se. Grof Adam iznenaðeno upita groficu?-Vi mislite onaj Nerin crveni pojas, obložen dragim kamenjem. Imam ga kod sebe.- Onda je sve dobro.Starica ušuti, a grof Adam povede Van Svvietena u drugu sobu i uzbuðeno mu ispripovjedi:- Taj pojas prodao mije Dvojkoviæ za mnogo tisuæa forinti.Rekao je da su ga našli kod Kamenitih vrata i da æe zbog togana Neru pasti sumnja daje "bijela vještica" što se tuda verala.Mislim da vam je Nera u istrazi isprièala da je ona doistanoæu polazila na Kamenita vrata da sluša jecaje izmuèenih

"vještica". Tako je polazila i na Manduševac da vidi tko su težene što se nazivaju vješticama i tom je zgodom kod Kamenitih vrata izgubila taj pojas. Shvaæate li tu vezu? Sad, evo,grofica veli daje taj pojas kupila od Dvojkoviæa za veliku svotu. Bit æe da mu je za nj dala èitav imetak, samo da odvrati


MALLEUS MALEFICARUM

sumnju od svoje drage unuke. A stoje uèinio Dvojkoviè? Kad je grofica ležala bolesna i bez svijesti, došao je on k meni i pripovijedao mi daje neki èovjek našao taj pojas i daje Nera sada propala ako ga ja ne otkupim. Što sam mogao uèiniti u takvo doba kad cijeli svijet vjeruje u "vještice" i svaka je žena u pogibelji da æe nastradati! Dao sam mu 20 tisuæa forinti.- Eto, sad znate zašto je Dvojkoviæ htio starici oduzetisvijest. Da pojas još jednom može prodati vama! Tko bi to mogao o njemu misliti? Onako pošteno, prijatno lice!- Upravo mu ljudi zato i vjeruju pa može lako poèinjatinedjela. Zato sam odluèio da ne odem odavle dok god gane raskrinkam. Sutra æu u Zagrebu posjetiti i groficu TerkuErdodv.- Neæete joj ništa spoèitnuti zbog onoga što smo vam pripovijedali?- Ni izdaleka. Ali kraljica mora saznati tko se krije pod lijepim i milim lišæem grofice Terke.Jutro je sve doèekalo budne. Samo je grofica tvrdo spavala. Skupili su se u blagovaonici i èekali da se i ona probudi. Najednom do njih dopre štropot koèije.- Netko se dovezao - reèe grof Oršiæ i pogleda krozprozor.Brzo se okrene Van Swietenu i klikne: - Dvojkoviæ i Geno-vežanin!- To je zanimljivo - odvrati Van Swieten i doda: - Primite ihi ne recite im da sam ovdje. To bi Dvojkoviæa moglo uplašiti,jer nema ugodnih uspomena na mene.Oršiæ posluša lijeènika, izaðe na hodnik i pošalje dolje Filipa neka goste uvede u veliki salon. Doskora udu Dvojkoviæ i Genovežanin markiz Lamellini i vrlo srdaèno pozdrave grofa Oršiæa.- Osobito se veselim - reèe im grof- što vas opet mogu pozdraviti kao svoje goste.

- Danas se moramo zahvaliti na gostoprimstvu - reèe Lamellini. - Došao sam tek zato da vašu milost pozovem nasveèanost koju prireðujemo u našem novom dvorcu u Samoboru. Jednom sam u vašoj kuæi doživio razoèaranje, alikontesa je veæ odabrala drugog pa neka bude sve zaboravljeno. Molim stoga da bi moj poziv primila i mlada groficaHofberg.- Moram je upitati - reèe grof Oršiæ. - Ne znam hoæe li seona odluèiti da poðemo u društvo. Njezin je muž otputovao.- Bilo bi, štoviše, potrebno da ude u društvo poslije onezadovoljštine koju joj je podijelila kraljica - umiješa se Dvojkoviæ.- Neka sama odluèi - odvrati grof. - Molim gospodu da èa-sak prièekaju.Oršiæ je pošao u blagovaonicu gdje su bili Van Swieten, Nera i Siniša. Kad im je Oršiæ rekao zašto su došli, Van Svvieten ga uputi:

- Kažite da æe kontesa - ili, oprostite, grofica - svakakodoæi.Tada se lijeènik okrene k Neri: - Vi æete poæi onamo. S tim pozivom nisu došli uzalud. Ja æu s vama - nasmije se Van Svvieten. -1 Siniša, je li?Kapetan pogleda Neru toplim, odanim pogledom i odvrati:- Ako kontesa dopusti.-Molim vas zato...NENADANO OTKRIÆEU maloj zidanoj kuæi samoborskog graðanina Mišiæa skupili se mještani i uzbuðeno vijeæali. Lica su im od ogorèenja zaža-rena, a usta sipaju kletve i psovke.- Ni Auerspergovi, ni Erdodvjevi, ni drugi gospodari grada


MALLEUS MALEFICARUM

Samobora nisu s nama pošteno radili - vikao je suhonjavi Samoborac.- Sami smo krivi. Zašto smo mirno gledali kad su nas samoborska vlastela proglasila svojom imovinom?!-Vraga smo mirno gledali! Nismo se o tom brinuli, a kad je sve bilo gotovo, bilo je prekasno.- Ništa nije prekasno!- Dosta smo u Beèu moljakali da nam vrate pravice.- Sto treba moljakati? Pokupi oružje i ponesi živu glavu,pa udri na dvor. Mnogo æe glava ostati gore, ali pravdu æemoponijeti.- Ne bi bilo ni teško tuæi se s Genovežanima. Cijeli dan inoæ prolijevaju vino i šampanjac.- Nitko nije haraèio kao ovi prokleti izrodi. Meni su danass paše otjerali blago.- A meni su provalili u podrum i odnijeli vino.- Znaš kako su susjedu Budiju oteli sijeno? Kad je upraviteljgrada Šuljok došao van s gradskim slugama, oduzeše ljudimasijeno. Naši su se branili i navalili na gradske sluge kosama,ali su ovi poèeli pucati. Na to dolete naše žene, a oni, ni dabi nabrojio pet, oteše dvije najljepše djevojke i odvedoše ih ugrad.Zgražanje provali iz grudi graðana kad govornik nastavi:- Što se onda dogodilo? Išli smo gore da zatražimo djevojke,a upravitelj nam reèe: "Djevojke su u tamnici jer su vještice."Bura ogorèenja izvine se iz njihovih usta, a Mišiæ stade vikati:- Pokazat æemo Genovežanima!- Što æeš pokazati? Djevojke nisu htjeli dati. Sluge kažu daje jedna od oèaja skoèila u badanj pun mošta i ugušila se.- Bjesomuèna èeljad! Trebalo bi ih pobiti - vikne starina koji upravo otvori vrata.- Što se dogodilo, Sušek? - upitahu sakupljeni došljaka.

i

- Genovežani su poludjeli. Sijeku šljive jer da æe saditismokve. Od jutra su posjekli pol voænjaka pa vele da æe u-mjesto krušaka i jabuka saditi naranèe i limune.- Neka samo sijeku na svom imanju - smijao se Mišiæ.U taj èas projure ispred kuæe bogate koèije i stadoše se penjati u dvorac.- Eno, voze se gosti da jedu naše peèenke i piju naše vino.Da smo ljudi, napali bismo ih usred zabave i potukli.

- Samo budite mirni, ljudi - umirivao ih Mišiæ. Genoveškagospoda sama æe sebe izjesti.Dok su oni bijesni i ogorèeni gledali kroz prozorèiæe, koèije su jedna za drugom jurile gore u dvorac i zaustavljale se pred velikim željeznim vratima na kojima je stajao mali talijanski vratar. Klanjao se gostima do zemlje, pozdravljajuæi ih talijanskim jezikom. Èitavo jato sluga stajalo je na ulazu u prvo dvorište ispod kamenitih stupova i vodilo goste po hodnicima u sobe opredijeljene za njih.Tu su se gosti odjenuli za sveèanost. Doskora sve dvorane zasjaše u moru svijeæa.Zelenilo, cvijeæe i bogata svila, zlato i kristal sjalo se po dvoranama. Crveno, zeleno i plavo svjetlo prelijevalo se po kristalnim lusterima i pružalo èarobnu sliku.Genovežani su razvili sav južnjaèki sjaj.Gospode u svijetloj svili dolepršale su u to more svjetla, a gospoda su bila u sjajnim velikaškim odorama.U prvom katu sjeverne kule sjedio je Siniša. Dodijelili su mu ovu sobu. Kroz otvoren prozor pružio mu se vidik na rudarsku dragu. Bujni brežuljci poput velikih zelenih valova nizali se jedan iza drugoga. Mjeseèina im je posrebrila obrube vrhunaca pa se èinilo kao da su pokriveni srebrom. Duboka sjeta lebdjela je na Sinišinu licu dok mu je pogled kružio po zelenim brdinama.Otkako se grofici Ratkav povratila svijest, osjeæao se poti-

.*. ¦


MALLEUS MALEFICARUM

šten. Èinilo mu se da je tim èasom zauvijek izgubio nadu da æe moæi bar vidjeti Neru i s njom drugovati.Ovog trenutka obuzela ga dvostruka sjeta. Stajao je pokraj prozora one iste sobe u kojoj je nekoæ proveo jedno veèe s Ne-rom kad ju je ono spasio iz pandža grofice Auersperg.Tada bijaše zima. Snijeg je pokrivao lijepe bujne brežuljke koji su tada izgledali kao ledene sante, a danas se zelene. Iz tih misli trgne ga Filip koji mu javi daje došla Nera s grofom Oršiæem.Van Swieten je svoj dolazak odgodio tek poslije veèere kao da je tobože naišao sluèajno. Nije htio zastrašiti Dvojkoviæa ako je ovaj naumio da štogod poduzme protiv Nere. Siniša je odmah pošao u dvoranu gdje se sakupio svijet i znatiželjno gledao u lijepu unuku grofice Ratkav. Veæina je nije vidjela èitavu godinu dana. A zanimala ih je još i zato što se romantièno i nikome razumljivo vjenèala s nekim nepoznatim vitezom. Uz to je svatko znao da je ljubi ubojica njezine majke, od svih obožavani kapetan Siniša, pa je tako sav interes bio usredotoèen na nju. Sve su je oèi radoznalo gledale kad je ušla u dvoranu u modroj svili opšivenoj biserjem i brili-jantima. Sjajnim crnim oèima zaokružila je dvoranom kao da nekoga traži.I doista, njezin se pogled zaustavi na Siniši koji je ušao s protivne strane.Cijelu veèer boravio je Oršiæ uz Neru, a uz Oršiæa Siniša. Tako su se dogovorili: da budu neprestano na oprezu.Oèekivali su da æe Dvojkoviæ veèeras svakako pokušati s onim kapljicama poèiniti kakav zloèin. Tako ih je barem uvjeravao Van Svvieten. Štoviše, on je smatrao da su Neru pozvali samo zbog toga da bilo kako provedu svoju zamisao.Sve troje nestrpljivo je oèekivalo što æe se dogoditi. Vazda su oèima pratili Dvojkoviæa i Salea.Kad su sjeli k veèeri, na njihovo zaèudenje, ni Dvojkoviæ ni Sale nisu došli u njihovu blizinu. Naprotiv, sjedoše uz groficu

Terku Erdodv koja je bila okružena mnogobrojnim mladim kavalirima.Veèera je prošla bez ikakvih dogaðaja.Poslije veèere iz dvorane rasvijetljene ružièastim svjetlom glazba je pozvala društvo na ples. Ne mogavši odoljeti, gosti pohitaše u ružièasti oblak svjetla da se ljuljaju po taktovima svirke kojom je tiho odzvanjala cijela dvorana.Nera je sjedila uz grofa Oršiæa i Sinišu kao da ne kani plesati. Ali joj priðe grof Vojkffv i zamoli je za ples. Budno Sini-šino oko pratilo ju je pomno, ni trenutka je nije pustio s vida. Najednom opazi da je grof Vojkffv prestao plesati, ponudio Neri ruku i nešto joj govorio. Ona je kriomice pogledala prema onoj strani gdje je sjedio Siniša, tri puta zamahnula lepezom kao da se rashlaðuje i tada, smiješeæi se, kimnula glavom grofu Vojkffvju i pošla s njim iz dvorane.Siniša ustane i poðe za njom. Na vratima sretne Van Svvietena.- Evo me - reèe on Siniši. - Nitko nije pravo ni vidio da samtu. Ima li što novo?- Ništa. Jedino je èas prije grof Vojkffv poveo Neru na ples.- A gdje je Dvojkoviæ?- Još se uvijek nije približio. Eno, gledajte ga tamo blizu onevelike palme. Kao da nekoga traži. Sad je, evo, prišao Oršiæu.- Mislim da æe biti najbolje ako se još ne pokažem gospodinu gradskom odvjetniku. Takvi ljudi imaju dobar nos. Agdje su grof Vojkffv i Nera?- Otišli su iz dvorane kroz ova vrata.- Ne smatrate li da bi grof Vojkffv mogao biti u vezi s Dvoj-koviæem?- Kad bi se radilo o meni, vrlo vjerojatno, ali ipak æu ga potražiti.Siniša se uputi kroz srednja vrata na koja su izašli Vojkffv i Nera i uðe u mali kabinet za odmor plesaèa. Tu je našao


MALLEUS MALEFICARUM

nekoliko plesaèa koji su se rashlaðivali piæem. Siniša pode izmeðu njih i prijeðe u sporednu sobu. Tu su stolovi bili prostrti. Hladno jelo i voæe stajalo je u srebrnim i zlatnim posudama, a okolo je sjedilo nekoliko parova i krijepili se. U kutu primijeti Siniša baruna Kukmicu kako vrlo spokojno sjedi kod stola i pustoši piæe i jelo.- Poznajemo se s mog posljednjeg posjeta grofu Mesku, barune - pozdravi Siniša Kukmicu.- Da, da, gospodine kapetane. Ali moram priznati da to nije jelo za mene. Morao bih pojesti nekoliko tisuæa takvih sluzavih puževa a da osjetim da nešto ima u želucu. Ja volim šunke, komad sira, pa luka.- A zašto nisu došli grof Meško i grofica?- Zato što grofica nikako nije htjela doæi. Šteta za njih! Velika šteta!- Kako to mislite?- E, tako, tako! Nije sve onako kako je imalo da bude. A daznate kakva je to bila ljubav?! Ti prokleti Genovežani, oni æeu nas poèiniti još mnogo zla.- Ne razumijem što rekoste.- Možda nije pristojno da vam to ispripovjedim, ali, najzad,nema u tom ništa zla. Mladi Genovežanin odviše obilazi okodvora grofa Meska, ali, dakako, grofica sigurno nije ništa kriva. Uostalom, na žene nitko ne može priseæi.- Èujte, barune, vi ste malo odveæ pili pa previše govorite.

Molim vas da to ne prièate pred drugima.- Ne bojte se! Sutra bi me pekla savjest, veæ mi je, uostalom, sasvim ispeèena. Bio sam tako lud pa sam grofu Meskupripovijedao o Genovežaninu, ali me tješi da još uvijek nisamrekao sve. Ne samo što je Genovežanin obilazio oko dvorca,veæ sam ga dvije noæi vidio kako ulazi u kuæu...- Lažete, barune! Trebalo bi vas zatvoriti dva mjeseca i po-jiti samo vodom pa biste sve to oporekli.

- Molim, ja veæ opozivam! Samo vas molim ne govorite mi0 vodi.- Bilo bi najbolje da se udaljite jer biste mogli pred kim jošštogod izbrbljati. Recite mi radije jeste li vidjeli da je ovudaprošao grof Vojkffy s jednom mladom damom.- A, ona lijepa, mlada, impozantna dama što ima tako neobiène crne oèi i kosu kao daje posipana pepelom? To je onastoje bila optužena daje vještica. Jest, jest, malo prije su prošli ovuda.Siniša pode smjerom koji mu je pokazao Kukmica i ude u mali kabinet iz kojega se ulazilo u pokrajnji salon. Zelenkasto svjetlo èarobno je rasvjetljavalo tamno pokuæstvo i prostrte stoliæe, pune hladnih jela. U salonu Siniša primijeti Neru i Vojkffyja. Nera je upravo sjela za stol. Bila je licem okrenuta prema njemu. Grof Vojkffv je stajao nasuprot Neri, okrenut leðima prema vratima. Iza Nere je visio zastor koji se neprestano micao pa ga je Siniša, stojeæi u malom kabinetu, odmah opazio. Èinilo mu se daje iza zastora otvoren prozor1 da vjetar zamahuje zastorom. On brzo ugasi svjetiljku u kabinetu da ga ne bi opazili iz salona. Tada sjedne na stolicukao da se, toboðe, odmara, ali se okrene, tako da je jasno razabirao svaku kretnju Nere i grofa Vojkffvja."Što opet hoæe s njom?" pomisli on u sebi. "Nakon onog dogaðaja pred njezinim dvorcem još uvijek ima obraza da s njom razgovara!"Siniša se još bolje sakrije medu zastore koji su dijelili mali kabinet od salona. Do njega dopre glas grofa Vojkffyja. Stojeæi pred Nerom, sagnuo je glavu kao pokorni grešnik i stao govoriti:- Trebalo bi da tu pred vama padnem na koljena i zamolimvas za oproštenje. To je jedini povod što sam vas zamolio zaovaj trenutak.- Još uvijek imate obraza da tražite oproštaj?- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ne uèinih pri svijesti ono što sam uèinio.- Hvata vas, dakle, katkad ludilo?- Ne rugajte mi se, grofice! Sjetite se onih dana dok ste jošbili na Grièu. Sjetite se koliko sam vas ljubio. A to bijaše prviput u životu što sam ljubio žensko biæe. Dotad sam poznavaobezbroj žena, ali nijedna nije mogla da mi se poput vas usi-jeèe u dušu. Tada se dogodilo ono - neæu da vas podsjeæam nateške èasove, ali ja bih i život žrtvovao za vaše osloboðenje davas nije za sebe oteo Siniša.- Ne dopuštam, grofe, da govorite o njemu.- Ljubite ga? - upita Vojkffv, a glas mu je zvuèio ljubomorno.- Pa, ako ga ljubim?- Ubojicu i zavodnika svoje majke?- Koliko se to tièe vaše osobe?

- Zato što vas ljubim, grofice, i ne znam kako bih zadobiovaše oprostenje što sam u èasu ludila onako postupio premavama.Nera ustane i htjede otiæi, ali je Vojkffv zaustavi:- Znam da sam vam mnogo skrivio, ali vas molim baremme pred svijetom ne osramotite. Svuda okolo ima ljudi koji suvidjeli da ste pošli sa mnom. Što æe reæi ako vide da ste me o-stavili? Sjednite malo, bar naoko, i uzmite nešto jela. Mogaobi tko naiæi i opaziti da ste me otjerali.- Kad vam je stalo do svijeta, dajte mi komadiæ paštete.- Ne bi ste li malo burgunca? - ponudi Vojkffv i priðe ormaru gdje su stajale boce. Nera ga sumnjièavo pogleda i reèe:- Nipošto burgunca. Radije èašu šampanjca.Vojkffv je bio leðima okrenut prema Neri, tako da nije mogla vidjeti što radi. On uzme s ormara bocu i natoèi u èašu pjenušava vina, a drugom je rukom spretno segnuo u džep, izvadio srebrnu boèicu i ulio u šampanjac nekoliko kapi.U tom trenutku uhvati ga netko objema rukama, tako daje boèica pala na pod.

- Što to radite? - vikne Siniša držeæi za vrat Vojkffvja.Nera je razabirala što se dogodilo i samo je èekala što æegrof odgovoriti. On je bio blijed i prestrašen. No u trenutku kad mu se èinilo da je sve propalo, ipak se sabere. Dok ga je Siniša držao svojim èvrstim rukama tražeæi od njega razjašnjenje, on se prièini kao da se ljuti na njega i stane hiniti da je uvrijeðen. -Poludjeli ste!- Od èega je šampanjac u èaši crven?- Vi niste pri sebi. Ulio sam sebi u šampanjac lijek zato štoimam groznicu.- Sebi? Lažete! Ove ste kapljice dobili od Dvojkoviæa koji ihje naruèio od babe Urše.Vojkfv nije mogao naæi odgovor.Nera je bila iznenaðena. Dakle, ne Dvojkoviæ - nego Vojkffv!Siniša pusti Vojkffvja i posegne za srebrnom boèicom. Dotle se Vojkffv pribrao:- Èini mi se da biste se opet rado nametnuli kao braniteljkontesi. Silom biste htjeli steæi njezinu naklonost.- Neæe me smesti vaša ironija. Recite što ste htjeli uèiniti izašto ste ulili u èašu ove kapljice? Zašto ste to htjeli uèiniti?Neæete izaæi iz ove sobe dok to ne priznate.- Dragi kapetane, upravo ste smiješni u ulozi kontesina branitelja. Zavodnik njezine majke ne može biti zaštitnikom njezine kæeri.Kao da je udario grom. Oko Siniše sve se potreslo. Èinilo mu se daje svaka Vojkffvjeva rijeè postala èekiæ i da ga udara po sljepooèicama. Kao da se u njemu ledila krv, a srce prestalo tuæi. Neizmjeran bijes poput orkana svega ga zahvati, ruke mu se digoše, oèi iskoèiše i cijelim svojim jakim tijelom baci se na Vojkffvja. Jednom rukom pograbi ga za prsa, a drugom za vrat. Prijeteæim pogledom vikne:



- To se usuðujete reæi, vi, vi?...Vojkffv nije mogao odgovoriti, rijeè mu je zastala u grlu. Preneraženo je gledao u Sinišu osjeæajuæi da bi ga ovoga èasa mogao ubiti. Nije se usudio ni pokušati da pobjegne. Osjeæao je da æe ga smrviti snažne kapetanove ruke.- Govorite: tko je zavodnik grofice Kegleviæ? - vikne Sinišai ponovno stisne Vojkffvja za vrat.- Ne znam.

- Govorite jer æete zauvijek zanijemiti!Vojkffv se pokušao odriješiti Sinišinih ruku koje su ga držale poput kliješta, ali ga on stisne još èvršæe zahtijevajuæi odgovor.Nera se povukla k prozoru, tako da oba muškarca to nisu primijetila. Nadala se da æe sada èuti ono što možda pred njom ne bi htjeli da kažu.Siniša je posve zaboravio na njezinu prisutnost. U sebi nije osjeæao ništa drugo nego luðaèki bijes i želju da Vojkffvja prisili na priznanje.- Pustite me! Vi ste pobjesnili - povièe Vojkffv nastojeæi seosloboditi.- Neæete živi iz mojih šaka dok mi ne odgovorite. Èija je ljubavnica bila grofica Kegleviæ? Moja ili vaša?...Vojkffv protrne i spusti glavu.- Možete li oporeæi da ste vi bili zavodnik zbog kojeg samjednog dana postao ubojica? Vi zavodnik, a ja žrtva!Siniša pusti ruke s Vojkffvjeva vrata, gurne ga od sebe k prozoru i vikne:- Došao je èas obraèuna. Govorite sada, gospodine grofe!Evo, gledajte ove ruke - zbog vas su se omastile krvlju.-Nije istina!- Istina je! Sreæom svog života platio sam vaše zlodjelo, asada mi vi - vi dobacujete u lice da sam zavodnik majke onekoju ljubim? Bacate mi u lice objedu da joj se nameæem za

branitelja iako dobro znate zastoje branim od vas! Ili možda niste nikad naslutili zašto sam je branio od vas one veèeri kad sam vas našao da kleèite pred njom i prisižete joj ljubav? Niste li opazili da sam slijedio svaki vaš korak, pratio svaki vaš pogled kojim ste mladoj djevojci hinili da prikrivate svoju strast? A nisam to èinio samo zato što sam je ljubio nego i zato što sam znao tko ste!- Znali ste?-Jest, znao sam dobro grofa Vojkffvja, poznavao sam dobro njegovu prošlost, poznavao sam dobro njegovu ženu koju je bezdušno napustio! Poznavao sam dobro i sina kome je dao život, a nije se za nj pobrinuo ni onoliko koliko se pas brine za svoje mlade. Znao sam da grof Vojkffv nema veæeg cilja u životu nego da se zabavlja sa ženama i da nema ljepotice za kojom ne bi posegnuo, pa makar uz cijenu zloèinstva.- Krivo me objedujete!- Nema toga na svijetu èime bi se vas moglo krivo obijediti.- S kontesom Nerom nisam imao nikakve zle namjere.- Jeste! Sjetite se onog dana kad sam vas prvi put gurnuood tog božanskog djeteta kojem ste govorili o ljubavi, vi koji nikad niste osjetili nikakve ljubavi nego samo za sebe isvoje strasti. Noæi i noæi stajao sam pred njezinim dvorcem,sakrivao se pod onu staru lipu i pazio na vas. Vi ste neprestanoobilazili oko dvorca, a ja sam stražario jer sam slutio da ste vionaj koji je kontesu dao oteti iz kapucinske crkve.-Nisam, nisam...- Jeste! Samo vi u svojoj obijesti možete zamisliti takvu otmicu. Oteti djevojku i onda je zatvoriti u lijes - to je mogla biti zamisao samo grofa Vojkffvja.-Nije istina!- Prisegao bih na to. - Vaša vas je strast prometnula uzvijer. Odvela vas je tako daleko da ste posegnuli i za ženomsvog najboljeg prijatelja, daje zavedete, a onda nakon toliko

.”*-""*-¦?<¦¦**



godina niste ni zadrhtali pri pomisli da posegnete za kæerkom te žene! A poslije svega toga vi svoj grijeh predbacujete meni, i to u trenu kad vas opet hvatam na zloèinu! Recite zašto ste Neri htjeli dati one kapljice? U kakvoj namjeri? Sto ste htjeli uèiniti s njom? Recite ako vam je život drag!Vojkffv je stajao pred Sinišom kao osuðenik pred svojim sucem, blijed i ukoèena pogleda, poput lupeža kojeg su ulovili na djelu pa mu nema izlaza.Na vratima se pojavio Van Swieten. Ostao je tu i povukao se u stranu gledajuæi oba muškarca.- Ništa nisam htio uèiniti! - odvrati Vojkffv.- Laž vam neæe koristiti. Unaprijed sam znao da s tim ka-pljicama netko želi poèiniti zloèin, ali nisam ni slutio da æeteto biti vi.- Nema nikakva zloèina!- Èujte! Ovdje je Van Swieten koji zna sve. On se zarekaoda æe onoga koji poèini to nedjelo predati u ruke zakona. Znate li, dakle, što vas èeka? Recite mi što ste htjeli uèiniti, a ja æuzatajiti da ste to bili vi.- Nisam htio uèiniti ništa. Žena me na to nagovorila.- Žena? Koja?- Grofica Terka.- Što je htjela? Zašto vas je nagovorila?- Znala je da sam vazda ludovao za lijepom kontesom i rekla mije: "Evo, grofe, pruža vam se prigoda da ispunite svojeèežnje..." Dala mije ove kapljice da ih ulijem kontesi u piæe.- A što onda? Što biste onda?Grof Vojkffv pode prema zastoru koji je Siniša vidio da se mièe i podigna ga:- Evo, gledajte! Tu su vrata koja vode u kulu kamo samimao ponijeti Neru kad zaspi.- Htjedoste je zavesti?- Grofica mije savjetovala, a ja nisam odbio.

Siniša sklopi dršæuæe ruke i glasom punim uzbuðenja vikne:- Zloèinac ste od poroda.Približi im se Van Swieten, uhvati Sinišu za ruke i upita ga:- Što sve to znaèi, kapetane?- Da smo našli zloèinca. Evo, stoji pred vama.-Stoje on vama?- Otac, vaša milosti!Van Swieten je stajao èasak iznenaðen zbog tog otkriæa. Pogledavao je tren Sinišu, tren Vojkffvja, gladio bradu i zamislio se. A tada mirno i hladno upita Vojkffvja:- U koju vam je svrhu grofica Erdodv to savjetovala?- Bila je uvjerena da bi Siniša tada prestao ljubiti Neru.Ušute: Pokraj prozora ispod teških modrih zastora Nera seborila s nesvjesticom. Nitko to nije zamijetio, nitko sada nije mislio na nju, svaki je bio zabavljen svojim teškim mislima.- Što æu s njim? - upita Van Swieten mirno kao da se nijeništa dogodilo.- Obeæao sam mu da æu, prizna li, zatajiti njegovo zlodjelo.- On je, dakle, vaš otac? - reèe Van Swieten.Nekoliko je trenutaka razmišljao. Tada se okrene Vojkffvju i hladno mu reèe:- Gospodine grofe, ni Siniša ni ja nemamo s vama što razgovarati.Vojkffv je pošao k vratima spuštene glave i izašao iz salona.- To je, dakle, vaš otac koji je šutio znajuæi da èamite u tamnici? - upita Van Swieten.Siniša slegne ramenima i odvrati:

- Stoje mogao uèiniti? Ipak, ja sam je ubio!!- Ali ja sam uvjeren da nad njezinim mrtvim tijelom nistezapalili kuæu zbog èega su vam dvostruko sudili.- Ne, doista nisam.- Nije li to uèinio Vojkffy?- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Nije. Znam tko je podmetnuo vatru.- A ipak ste pred sudom uzeli na sebe krivnju?-1 uzeo bih je još deset puta.- Zašto?-Vatru je podmetnula jedna duša koju sam nadasve ljubio.- A tko je to bio?- Moja majka. Kad je vidjela daje nesretna grofica izdahnulau mojim rukama i kad me je prisilila da pobjegnem, zapalila jedvorac u kojemu je grofica izgorjela. Sirota majka! Uèinila jeto zato da izbriše trag mojem nesretnom djelu. I doista. Osimsluge Tome, koji me je kasnije odao grofici Auersperg, nitkonije znao što se dogodilo s groficom Kegleviæ. Sad znate zaštosam na sebe uzeo djelo svoje majke koja je bila pripravna uèiniti sve da spasi sina. To mije priznala onog dana u Beèu kadsam došao k vama i predao se pravdi.- A gdje je sada vaša majka?- Ubila je tuga dok sam èamio u tamnici.

- A što æemo s dvorskom gospodom, kæerkom bivšeg bana?Siniša slegne ramenima kao da mu je svejedno.- Razgovarat æu s njom.Vidjevši da je Siniša još uvijek potresen i neæe da govori, Van Swieten ga ostavi nasamu.SAMRTNI PLESSiniša se baci u naslonjaè i sakrije lice u dlanove. Najednom se zastor razdijeli. Izaðe Nera blijeda i zaplakanih oèiju. Èuvši korake Siniša, podigne glavu. Njegove oèi sretnu se s njezinima. Skoèi sa stolice, pohita k njoj i prošapæe potresenim glasom:- Sve si èula?

- Jesam.- Sad je sve svršeno! Prezri me, Nero, ja sam doista njegovsin!- Ne mogu te prezreti, Siniša! Ljudi nas rastaviše, ali namsrca ne mogu oduzeti.- Imaš li još onaj lijek što si mi ga dao da se riješim mukau tornju?- Otrov?-Da!Siniša segne u džep, izvadi iz njega svilenu kesu, otvori je i pokaže Neri malu koštanu posudicu.- Evo ga.- To je izlaz za nas oboje! Shvaæaš li me, Siniša?- Da zajedno umremo? - klikne on.- Zajedno!- Sad više nisam nesretan, Nero! Osjeæam da æemo opet biti svoji - bar u smrti!

On posegne za njezinom rukom, privine je na svoja usta i utisne cjelov.- A sad, doði Siniša. Daj mi ruku. Idemo u svijet i veselje.Zamislimo da smo sretni vjerenici i da æemo zajedno snivatisan smrti kad ne možemo živjeti san sreæe i života.Uzbuðen, Siniša ponudi Neri ruku, a ona je prihvati. Iz salona poðu ravno u plesnu dvoranu.Sve se oèi zaustave na njima. Sve je gledalo nekim zlovoljnim iznenaðenjem stoje Nera uhvatila pod ruku èovjeka koji je ubio njezinu majku.Ona je to opazila, prkosno digla glavu, smiješila se ironièno.- Èuj - šapne Siniši. - Sjeæaš li se kad ono na Grièu nisamhtjela plesati s tobom? Sad te ja pozivam na ples. Plešimo!Bit æe nam prvi i posljednji put. Doði na naš samrtni ples! Ne èaseæi èasa, on ovije svoju ruku oko njezina struka i privine je lako uza se. Cijelo mu je biæe zadrhtalo, oèi mu se


MALLEUS MALEFICARUM

upile u njezine. Dok je glazba veselo svirala, oni se u plesu okrenuše dvoranom kao da su pomahnitali, kao da plešu na svadbi."Kako nas gledaju!" pomisli Nera u sebi. "Ne znaju da ple-šemo svoj samrtni ples!"Zaboravila je na sve oko sebe i osjeæala samo njegovu blizinu. Podala se svom osjeæaju slatke voljkosti protkane bolima i pregaranjima. Njihovi pogledi stopiše se ujedan, njihove su misli govorile samo jedno: - Ljubim te!...Dok su oni zaboravili èitav svijet, društvo se zgražalo oko njih. Parovi su prestali plesati, a gospode od uzbuðenja gotovo padale u nesvijest.Manje i veæe skupine povlaèile su se u kutove dvorane i s negodovanjem gledali u lijepi par. A ovaj kao daje zaboravio da ih gleda i osuðuje stotinu zavidnih, zlobnih oèiju.- Sramota! - govorile su gospode. - Pleše s ubojicom svojemajke. Prava kæi svoje majke. Nema stida ni osjeæaja. Još æega uzeti za muža!- Ili æe mu postati ljubavnica!- Pretpostavlja ga nama, èestitim ljudima! - bjesnila su gospoda gledajuæi zavidnim pogledom Sinišu koji te veèeri bijaše odabran da pleše s Nerom.- A kako ga je mrzila?- Nije htjela plesati s njim ni tada kad se zagrozio pištoljem.Sjeæate li se one sablazni u dvorcu grofice Èikulini?- Beskarakterna djevojka!- Ni on nema ponosa. Nekad gaje prezirala, a sada je, eto,sav sretan što ga je malo pogledala.Ovako je govorilo društvo dok su se njih dvoje privinuli jedno uz drugo i plesali, a njihova se ljubav opraštala sa životom.Dugo su plesali, duže nego što su htjeli. Prestali su tek kad je prestala glazba. Omamljeni provalom beznadne, strasne

ljubavi, oboje sjednu uz grofa Oršiæa. Srca su im udarala, grudi im se nadimale, a pogledi grlili...Grof Oršiæ sam nije znao zašto je Nera plesala sa Sinišom. Nije odobravao njezin èin - to je ona razabrala na njegovu licu - ali nije rekao ništa.Jedini je Van Swieten svojim pronicavim oèima istraživao Neru i Sinišu. Kao da je nešto slutio. Upravo je razgovarao s groficom Terkom koja nije mogla zatajiti bijes i zloèinaèku ljubomoru što je potresala njezinu dušu. I dok je zmijskim oèima lovila svaku Nerinu i Sinišinu kretnju, Van Swieten je govorio ozbiljnim glasom:

- Ozbiljno vam savjetujem, grofice, prestanite progonitikontesu.- Vi to ne shvaæate - odvrati ona. - Žena sam koju progoniljubomora.- Vas progoni strast i pazite: ta æe strast postati vaš krvnik.Dobro razmislite što vam rekoh i uklonite se tom strašilu kojevas tjera na zlo.Blijedo grofièino lice sasvim se smrklo.- Sutra putujem u Italiju - reèe van Swieten - i dok se vratim, treba da razmislite. Dajem vam rokod mjesec dana da odustanete od daljnjih progona kontese. Ako to ne uèinite, kazatæu kraljici.- Kraljici? Ima li ljubomornije žene od nje? Ona bi u ljubomori poèinila najgroznije stvari. Ta vi znate - kraljica æe meshvatiti, ona jedina. Preuzvišenosti, nikad se neæu odreæi dase osveæujem kontesi i da joj zagorèavam život. Ne prijetitemi se kraljicom, tu sam jaèa od vas.Nakloni se i pode tražeæi nekoga oèima. Dok je prolazila pokraj Nere i Siniše, opet je poèela svirati glazba. Jedan kavalir priðe Neri i zamoli je za ples.- Hvala! - odgovori Nera. - Ne plešem više ni s kim.Pritom ustane, uhvati Sinišu pod ruku i pode s njim u blagovaonicu.


MALLEUS MALEFICARUM

U Terkinu oku bjesnjele su munje...U èetvorouglastoj velikoj sjevernoj kuli sakrili se grofica Terka, notar Sale i državni odvjetnik Dvojkoviæ od ostalih gostiju. Preko dvorišta dopirali su iz plesne dvorane zvuèi glazbe pomiješani s bukom i smijehom.Terka je otvorila prozor stoje gledao na Samobor. S brda je dopirao hladni povjetarac i osvježavao joj uzbuðeno èelo. U svoj ljepoti naslonila se na prozor i prepustila svježem zraku da joj rashlaðuje uzburkanu krv. Sale i Dvojkoviæ sjedili su joj do nogu i promatrali je.-1 tako nam je propao i taj pokušaj - reèe Terka ogorèeno.- Vojkffv je bio nespretan. Kako je mogao onako naoèigledsvih ulijevati kapljice u èašu!- Nitko nije bio u salonu osim njih dvoje - reèe grofica Terka. Stajala sam iza zastora i slušala. Sve je bilo dobro, kad senajednom pojavio Siniša. Možda je sluèajno ušao u salon iliih je slijedio, ali Vojkffv ni u kom sluèaju nije pazio pa je Siniša, ulazeæi, vidio kad je u èašu ulio kapljice.- I ja sam mu to predbacio - upadne u rijeè Sale. - No ontvrdi da je bio oprezan, ali je Siniša, navodno, znao o èemuse radi. Dapaèe, rekao mu je da mu je kapljice dao Dvojkoviæi da ih je naruèio od babe Urše.Udobno sjedeæi u naslonjaèu i pušeæi smotku, gradski odvjetnik stao se smijati:- Kako bi on to znao? Time je samo ludoga Vojkffvja prevario i naveo na priznanje. Bila je to Sinišina stupica. Najvišežalim samo to što ste vi, grofice, zbog toga tako zlovoljni.- Još uvijek nisam izgubila nade. Još mi preostaje taj mladiHofberg. Samo njega je malo teže naæi nego što je bilo grofaVojkffvja. Nespretan èovjek. Pokvariti tako lijepu priliku.- Najgore je to - primijeti Dvojkoviæ - što se sada umiješaoi Van Svvieten. To je jedini pogibeljni èovjek koji nam možesmetati. Ne znam što je uopæe došao ovamo.

- Putuje u Italiju, pa je svratio k Oršiæu - primijeti Terka.- Što? U Italiju! To je izvrsno - reèe Dvojkoviæ i udari se pokoljenu.- Na što mislite? - sa zanimanjem upita grofica.- Kad Van Svvieten ode, moæi æemo svoju osnovu brzo o-stvariti.- Kakvu osnovu? - zanimala se grofica.- Ta valjda vidite da se narod buni što je kraljica pomilovalagrofovsku vješticu.Terka se nasmije: - Vi, dragi Dvojkoviæu, oèito mislite da govorite s Krajaèiæem. Recite mi radije istinu. Zbog toga što su obustavljeni procesi protiv vještica osušio se vaš džep - i Saleov takoðer.-Ali, grofice! Vi govorite odviše glasno.- Ova je kula šutljiva, a zidine debele. Neæe progovoriti!Terka se okrene od prozora, poðe dva koraka prema njemui lagano ga udari.- Vi ste uvijek u pozi i mislite da svi mi imamo zavezaneoèi. Ali da niste takvi, ja bih vam se narugala. Èovjek koji doðe na svijet nešto je poput gosta, a domaæin je život. Prirodaga prima kao dobra domaæica, i svaki onaj koji ne umije dagostoprimstvo života i domaæice iskoristi na sve moguæe naèine nije zaslužio drugo nego da cijeli svoj život ostane zavratima!- U tom se slažemo.- A što ste vi zamislili, Dvojkoviæu? - upita Terka.- Brojim za koliko æemo dana moæi doprijeti do kraljice damožemo progoniti barem druge vještice.- Zar ste što poduzeli?- Jesmo, vaša milosti. Glavni naš saveznik bit æe barunSkerlec.- Ne vjerujem! To je mrtvo puhalo. Nema smisla ni za žene,ni za piæe, ni za životno veselje. Njemu je samo do karijere.- MARIJA JURIC ZAGORKA- To prije æe poslužiti našoj svrsi - reèe Sale.- Jeste li, grofice, u dobrom prijateljstvu s ministromKaunitzom? - upita Dvojkoviæ.- Jesam, a kad bih htjela mogla bih biti još u boljem.- Dakle, recite mu da u Hrvatskoj sve više osuðuju pomilovanje vještica.- Vi ste, Dvojkoviæu, stvoreni za diplomata. Veæ nasluæujem...- Samo, molim vas ne izrièite svoje slutnje. Uvijek sam togprincipa da se može postiæi samo ono što nikad nije izreèenoglasno. A sad idem da se malo naslaðujem s ljepoticama!Sale i Dvojkoviæ ustadoše.- Molim vas, vani na stubama stoji moj sluga Tomo. Buditeljubazni i pošaljite ga ovamo.Kad je ostala sama, poðe k prozoru što se otvara prema dvorištu. Odatle je vidjela plesnu dvoranu èiji su prozori bili rasvijetljeni pa je razabirala svaki pojedini par. Kod posljednjeg prozora stajahu Nera i Siniša rukom o ruku. Nešto su razgovarali i gledali u dvorište gdje su se vrtjele sluge i neprestano izlazili i ulazili u unutrašnje zgrade.Terkino su lice iznakazili bijes i mržnja, a oèi zvjerska pohlepa za Sinišom. Crne misli križale joj se dušom, a lijepe, razvratne grudi nadimale se i spuštale dišuæi strašnom osvetom.Na vratima netko zakuca. Visoka, jaka ljudeskara u crvenoj livreji, prosijede kose i izboèenih èeljusti ponizno stade pred Terkom.- Vaša milost zapovijeda?

- Ti si, Tomo, vidio onog mladog viteza s kojim se vjenèalakontesa Nera Kegleviæ?- Jesam, vaša milosti. Vidio sam ga u kapelici kad su sevjenèali.- Bi li ga mogao prepoznati?-1 po danu i po noæi.

I

MALLEUS MALEF1CARUM- Slušaj! Kažu daje u stubièkoj okolici i da se noæu zna šuljati oko dvorca grofa Oršiæa. Trebalo bi da ga ondje zatekneš.- Dobro, vaša milosti.-Ako je doista ovdje, onda ga jedne veèeri moraš napokon zateæi.- A što æu tada, vaša milosti?!- To æu ti kazati sutra. Sad idi.Tomo izaðe. Terka poravna kosu i odijelo, izaðe iz kule o-tvorenom galerijom u dug hodnik i poðe u unutrašnju zgradu gdje se orilo veselje, svirala glazba, a bezbrižni se ljudi podavali životnoj radosti.REVOLUCIJA NA GRIÈUNa Markovom trgu talasala se svjetina poput vala kojim se igra bijesni vjetar. Narod se nagiblje amo-tamo, vièe i prijeti. Iz užarenih lica i plamteæih oèiju sipa mržnju i bijes. Jutarnji povjetarac pronosi kroz trg i ulice razdražene ženske i muške glasove.Muškarci ostavili posao, a žene ognjišta, prodavaèi na trgu košare. Svi stoje u skupinama, govore, prièaju, vièu, razmahuju se rukama i prijete.Pred gradskom vijeænicom, usred velike skupine ljudi, Mi-kica Smernjak maše rukama i uzbuðeno govori. Kao da je omršavio, pa mu je blijeda surka još šira nego prije. Rukavi su mu kraæi i vise u krpama. Kapa mu na zatiljku glave, prošku-ljena je i trošna. Džepovi su mu i sada puni spisa pa mu strše poput oteklina. Razmahao se dugim rukama i razbrbljao, raz-vlaèeæi svoja velika tanka usta. Ljudi mu povlaðuju i sve nešto prijete. Najednom se ljudi uskomešaše, žene vrisnuše i masa svijeta razdvoji se. Medu njima se pojavi konjanik. Kao da je pao s neba.


MALLEUS MALEFICARUM

- Kapetan Siniša!Šapat proðe od usta do usta.Na vitkom šarcu uspravio se Siniša. Èizme mu prasne, konj znojan i usopljen. Oèito je prešao dug put. Konj proðe korakom medu svjetinom koja ga je mrko pogledavala. Okrene ravno na Kamenita vrata. Pred duæanom Barice Cindek Siniša side s konja, priveže ga za stup i uðe u duæan. Barica Cindek upravo je u košare slagala kruh. Kraj nje se igrao djeèak i zaèuðeno promatrao èovjeka u èasnièkoj odori.- Vaša milosti, jeste li to zaista vi? - klikne Barica.- Kako vidite, jesam.- Niste se baš ništa promijenili, samo što vam je lice ozbiljnije i bijede.- Kako ste vi, Barice? Èini se da vam je dobro. Tako bar izgledate - reèe Siniša zaokruživši pogledom Barièinu ugojenusvježu pojavu.- Hvala, vaša milosti, dobro mije.Barica otvori mala vrata što su spajala njezin duæan s duæanom gumbara Adama i zovne:- Doði ovamo, Adame, da vidiš tko je došao.

Kroz vrata uðe pleæat i visok, malo udebljan graðanin. Radosno iznenaðen, klikne:- Ne bih se ni u snu nadao da æu vas vidjeti, vaša milosti.- Došao sam po poslu pa sam odluèio da vas prije pozdravim. A ne moram ni pitati kako vam je.Adamovo se lice nasmiješi, kako se mogu smiješiti samo ljudi èija je duša ispunjena mirnom i skromnom sreæom.- Hvala našoj kraljici, sve je dobro! - odvrati on i razdragano pogleda Baricu. - Radimo i dobro nam je! Ne želimo dabude bolje.- To je velika rijeè! - uzdahne Siniša.- Još æu ja peæi kruh za vašu svadbu - veselo æe BaricaSiniši.

Gorki smiješak zasjeni Sinišino lice:- Ne nadajte se tome, draga Barice! A za kontesu Neru i nepitate?- Ne usuðujem se. Rado bih je još jednom vidjela.- Onda požurite.- Kako? Zar æe opet iz Hrvatske?- Možda.- Je li istina da se udala?Siniša kimne.- Ipak bih prisegla da kontesa voli samo vašu milost. Što sejedanput usjekne u srce, to se više ne može zaboraviti.- Da, Barice, to ste dobro rekli. Vjerno je srce najveæa sreæa, ali èesto i najveæa bol na svijetu.U duæan dopru buka i galama. Svjetina se pustila niz Kamenitu ulicu i nagrnula k tornju. Poplavila je èitav prostor, sve do duæana.- Upravo sam vas htio pitati - što se to svijet opet buni?- To su vam èudne pripovijesti, vaša milosti - reèe Adam,zatvori vrata i nastavi poluglasno: - Opet su se pojavile copr-nice! Otkako su se ponovno ovdje ugnijezdili Dvojkoviæ i Sale,svijet se sve više vrpolji, u krèamama raspravlja, žene šapæu ipripovijedaju da su vidjele ovu ili onu ženu na Manduševcu,da su vidjele ðavola i šta ja sve znam! Lude glave opet polu-dješe i sada opet onaj koji radi i nešto zaslužuje pada pod sumnju da mu ðavo donosi novac. Gledam ja sve to i sve mi neštone da mira da to nisu èisti posli. Mikica Smernjak dane i noæiopet sjedi kod Andrije Palèiæa, grabanti stišæu glave i sve neštošapuæu. Nikog ništa ne pitam, ali vidim da se nešto kuha.- O tom nisam ništa znao.- Pa tko zna? Sve to oni rade potajice. Osobito ova dva posljednja mjeseca, gotovo su pobjesnjeli. Neprestano vladajuoluje, urod je slab, a ono što je ostalo uništava bura, prolomioblaka i tuèa. Za sve to, eto, vele:- MARIJA JURIC ZAGORKA


- To su uèinile vještice! Vratile su se i sada je opet ono stojebilo prije. I bit æe zlo i naopako. Osim toga, danas se dogodilojoš nešto.- Sto to? - upita sa zanimanjem Siniša.- Noæas su bili velikaši u Samoboru kod Genovežana. Bilaje tamo i obitelj baruna Skerleca. Kad su se ujutro vratili, naðoše opustošenu kuæu. U prostoriji u kojoj gospoda blaguju

našli su sve porazbijano i zdrobljeno. Sve je bilo rasipanouokrug kao da su vještice plesale kolo. Sve što je bilo vrijedno, vještice su odnijele i porazbijale, a pred ulazom u kuæu o-stavile su metle kao znak da su u kuæi doista bile coprnice.- To je ono isto što se dogaðalo i prije - reèe Siniša i zamislise.Svjetina vani najednom stane vikati iz sveg glasa:- Dajte nam coprnice! Dovedite ih van!- Koga to traže u tornju? - upita Siniša.- U tornju èami sva sila žena što ih je zatvorio Krajaèiæ. Parnice su veæ dovršene, ali ih ne šalju kraljici jer se boje da æe ihosloboditi kao stoje oslobodila moju Baricu.Siniša je kroz prozor promatrao svjetinu i slušao što se dogaða. Najednom se buka stišala. Medu mnoštvo doðoše Dvoj-koviæ, Sale i Krajaèiæ.Ljudi su ih odmah zaokružili i stali im nešto govoriti sve mašuæi rukama. Tada Dvojkoviæ podigne ruku i svijet ušuti.- Narode - reèe Dvojkoviæ. - Strašno je ono što se dogodilo,ali se još uvijek ne smijemo uzbuðivati. Pitanje je jesu li to zaista uèinile vještice.Neki su ljudi na te rijeèi ušutjeli, a grabanti, zvonar Žajler i Mikica s nekoliko muškaraca i žena stali su vikati:- To su bile coprnice i nitko drugi!- Ako nisu coprnice, zašto su pred vratima ostavile metle?- Tat æe ukrasti - povikne Žajler - i pobjeæi, ali neæe zdrobitiskupocjene stvari i plesati kolo.

- A tko nam pravi oluju, tko je kriv nerodnoj godini? Onetamo što se tove u tornju i rugaju cijelome svijetu.- Udrite po njima! - vikali su oni. - Dajte ih nama, samiæemo im suditi!- To ne smijemo uèiniti - oglasi se Dvojkoviæ. - Procese valja poslati kraljici!- Idemo sami kraljici - vikao je Žajler. - Kazat æemo njoj kakva nas je nesreæa stigla.- Umirite se, ljudi - molio je Dvojkoviæ.- Nema mira dok su tu coprnice! Na lomaèu s njima! - upuæivao je Sale ljude.- Mi æemo ih nataknuti na ražanj!Svjetina navali na toranj, pograbi kamenje i stade ga bacati na vrata stražarnice. Dvojkoviæ stane iz svega glasa vikati i moliti ljude neka se umire.- Èekajte, ljudi, tu je kraljièin dvorjanin barun Skerlec. Poæi æemo k njemu i zamoliti ga da uèini nešto u vašu korist. Strpite se dok vam ne donesem odgovor.Siniša je kroz prozor vidio kako se Dvojkoviæ i Sale nešto dogovaraju s gradskim sucem Krajaèiæem i zatim podu prema Markovu trgu. Došavši u Gospodsku ulicu, uðu u palaèu baruna Skerleca. Primio ih je mrka i zlovoljna lica.- Vaša milosti - reèe Dvojkoviæ - svjetina se buni i hoæe daprovali u toranj i spali vještice koje su tamo zatvorene. Obeæao sam im da æete se vi zauzeti kod kraljice kako bi ponovnodopustila da se progone te zloèinke, na što je puk odustao odprovale u toranj. Sad ondje èekaju. Nešto bi se moralo uèiniti.- To doista ovako ne može duže ostati - reèe barun Skerlec.- Ne bih vjerovao da su se vještice vratile da u mojoj vlastitojkuæi nije poèinjen tako sumnjiv zloèin. Poðite samo u drugusobu i vidite što su uèinile!Barun pode naprijed, a oni za njim. U velikom salonu ležale su na podu zdrobljene i smrvljene nebrojene dragocjenosti.


MALLEUS MALEFICARUM

Sve je bilo u jednom krugu kao da se netko vrtio u kolu. U sredini kruga bio je naèinjen križ od dvije metle.- To je strašno - reèe Krajaèiæ prekriživši ruke.- Sve isto onako kako je bivalo kad je u tornju bila kontesa- dometne Sale. - A što da radimo? Koga da zatvorimo?- Razbojnik neæe razbiti i zdrobiti dragocjenosti - zamišljeno æe Skerlec. - On æe ih odnijeti. -A što je radila služinèad? -upita Dvojkoviæ. - Zar se ništa nije èulo? Ništa nisu vidjeli?- Znate kako je. Svi smo bili odsutni, a sluge odoše noæuu krème. Kod kuæe je ostala samo jedna stara žena s dvijedjevojèice. Iza sna ih je probudila buka. Kad su ustale i htjele bježati, na vratima se pojavile žene u nekakvim sivim odijelima s metlama u ruci i stadoše im prijetiti. Gotovo su paleu nesvijest od straha. Vještice ih zatvore u sobu. Cijela dva sata slušale su kako u prvom katu vještice plešu i razbijaju dragocjenosti. Ne bih vjerovao da nisam sve tako doista našao.Ali to dokazuje da se tu ipak skriva neki tajni zloèin tih žena.Što ste vi pronašli, gospodine Sale? - upita Skerlec notara.- Isto što i vi, vaša milosti. Preslušao sam sve sluge i služavke i ništa drugo nisam mogao saznati nego to što i vi samikažete.- Dogaðaj je posve izbezumio narod. Zemlji prijeti revolucija - zabrinuto æe Dvojkoviæ.- Niste li bili kod bana?- Tražio sam ga ujutro - uplete se Krajaèiæ - ali mi on reèeda tražimo zlikovce jer mi ništa drugo ne može kazati.- Dobro. Sutra putujem u Beè - reèe Skerlec - pa æu ondjesve razložiti.- Bilo bi dobro, vaša milosti, da se obratite ministruKaunitzu. Kod vladarke je moæan pa æe moæi nešto i uèiniti.Ako je svijet krivo optužio Neru i Baricu Cindek, ne slijedi iztoga da su i ostale vještice nepravedno osuðene. Ta, zaboga,ne dolazi valjda sam ðavo iz pakla i stvara takve strahote.

- No, nisu takve stvari poèinjene samo na Grièu - reèe Sale.- I u Vrapcu su se ponovno pojavile vještice. Župnik ImbroPerkoviæ piše pismo u kojem se tuži na vještice. Evo, izvoliteèitati stoje pisao velikom županu.Sale pruži Skerlecu pismo u kojem je pisalo:"Visoko poštovani i velemožni gospodine veliki župane! Najcjenjeniji gospodine! Kako je poznato iz izjava jedne siromašne žene protiv dviju vještica, u svako doba iza moje kurije pokazuju se na potoku strašne prikaze. Kapelan i moja obitelj žive u užasnom strahu. Noæu nemaju mira ni poèinka ni jednog sata. Rijeèju, da nema Božje pomoæi, sve bi vrag odnio. Kao što su mi uništile kuharicu, tako sada navaljuju na cijelu moju kuæu i ukuæane. Osobito bjesne tada kad se pojavi gradski sudac. Uèinile su sve što mogu uèiniti pomoæu ðavola. Zato se najponiznije preporuèujem vašoj milosti i molim vašu pomoæ. Ostajem vašeg velemožnoga gospodstva najponizniji slugaImbro Perkoviæ, župnik vrapèanski."- Ostavite meni to pismo - reèe Skerlec. - Predložit æu gasamoj vladarki. Mnogo drži do sveæenstva, pa æe ovo pismobiti najbolji zagovornik da nešto postignemo.Dok su oni još bili u rijeèi, pojavi se svijet pred palaèom i podigne silnu buku.- Što da kažemo narodu? - upita Dvojkoviæ Skerleca.

- Recite ljudima neka se umire. Jamèim im da æe kraljicaodrediti neka se vještice odmah spale.Oproste se i poðu meðu razjarenu svjetinu. Dvojkoviæ reèe mnoštvu:- Budite mirni, njegova milost barun Skerlec sve æe kazatikraljici i izvršiti vašu želju, a dotle se strpite i idite svojimkuæama.Mrmor nezadovoljstva bijaše odgovor na te rijeèi. Mikica se približi Dvojkoviæu i upita ga tiho na latinskom:- Zar zaista mir, vaša milosti!


MALLEUS MALEFICARUM

- Budalo! Kakav mir. Ti dalje tjeraj svoje.Mikica poput munje odleti od Dvojkoviæa i izgubi se medu mnoštvom. Za nekoliko trenutaka svjetina stane opet vikati. Okrenu pravo prema Markovu trgu i zaustavi se pred banskom palaèom tražeæi da im se izruèe vještice.Medu svjetinu doðe župnik i obeæa da æe svaki dan duž cijeloga grada voditi procesiju, posvetiti sve ulice, moliti s narodom i proklinjati vještice.Ali to nije pomoglo. Ljudi se nisu htjeli raziæi.Grofica Terka stajala je pokraj otvorenog prozora svoje palaèe na Markovu trgu i slušala kako narod rogobori. Najednom se okrene, pode po sobi i pozvoni. Kad je ušao sluga, reèe mu grofica:- Idi gospodinu Dvojkoviæu i kaži mu neka odmah doðe kmeni.Sluga ode, a grofica Terka sjedne u naslonjaè i nešto smišljajuæi stade promatrati svoju lijepu malu nogu. Uskoro vesela i vedra lica ude k njoj Dvojkoviæ. Poljubi joj ruku i obuhvati je oko struka.- Stoje tako prešno mojoj lijepoj prijateljici?Terka zlovoljno odgurne njegovu ruku i reèe:- Nisam vas za to zvala. Danas nisam raspoložena ni za kakve ljubavne domjenke.- Naposljetku æete zbog tog prokletog Siniše postati opatica.- Radije sjednite i slušajte. Èini se da vani poèinje buna.Dakle, progoni vještica æe poèeti iznova?- Hoæe, ako Skerlec bude spretan. Kaunitz se boji ustankapoput kuge. Ima pune ruke posla s reformama u državi i svaka bi mu revolucija pomrsila raèune. Pristat æe na sve, samoda bude mir.-Ako se ne varate, to je dobra osnova. Ali slušajuæi svjetinu, pala mi je na um sjajna misao. Ne bi li takva revolucija bila

moguæa i u Stubici gdje stanuje vještica nad vješticama? Nera mora opet bježati iz Hrvatske u Italiju, a Siniša je èasnik -mora ostati ovdje.Nakon pola sata državni odvjetnik i grofica Terka rastadoše se vrlo srdaèno...NA OPROŠTAJUNoæ je potjerala u kuæe razjarenu svjetinu, a i procesiju koju je vodio župnik.Pustim ulicama hoda Siniša. Spustio je glavu i zamislio se... Koraèa gore-dolje uz tihe, tamne kuæice. Sve drijema i sniva o vješticama... Zaustavio se pod lipom kojoj se nekad nasuprot dizao ponosni dvor grofice Ratkav. Tamo gdje je nekoæ stajao, sada raste trava i grmlje... Nasloni se na staro stablo koje ga zakrili krošnjama poput krova.Pred njegovom dušom uskrsnula je prošlost kad je tu stajao po cijele noæi, tu na tom istom mjestu i zurio u njezine prozore. Mlado srce kucalo je u tihoj i beznadnoj èežnji... Tu je stajao cijele sate, tu ju je viðao kad je stajala pokraj prozora i gledala u mjeseèinu. Zadrhtao je kad je na prozoru opazio

njezinu sjenu. Srce mu je glasno zakucalo dozivajuæi njezino ime. Pod prozorom je šetao on - Vojkffv, sa crnim namjerama u duši... Kad gaje opazila, povukla se u sobu.Obnavljajuæi tako svoje uspomene, ostao je dugo naslonjen na stablo. Prisjeæao se najmanjih uspomena, dozivao najsitnije dogaðaje koji su ga vezali uz tu staru lipu i cvijeæem obrasli "Crveni dvorac" kojemu sada nema ni traga.Tada pode Markovim trgom i zaustavi se pred kuæom La-dislava Salea.Tu na tom uglu sreo ju je jedne noæi kad je išla sa Sandom i grofom Cikulinijem babi Urši. Bila je zamotana u rubac, a lice


MALLEUS MALEFICARUM

je njezino bilo pokriveno krinkom, ali on ju je prepoznao... Poznao ju je po hodu, po njezinim kretnjama, tko bi znao po èemu?I tada ju je slijedio sve do kuæe babe Urše, samo da bude blizu nje i da je èuva. Sjeti se svega što se zbilo u kuæi. Sjeti se malog Lovre po kojemu joj je poruèio da ovamo više ne dolazi. Sjetio se kako se vraæala, on ju je opet èekao na tom uglu i kad je vidio dvije sumnjive osobe, prišao joj i rekao: "Poðite drugim putem!"Ona ga je pogledala kroz krinku. Kako je dobro vidio njezine duboke crne oèi! Ogledala se za njim, no on se pritajio pod svojim plaštem, dah mu je stao, a samo mu je srce klicalo: "Ljubim te!"Noæ je bivala sve gušæa. Siniša pode dalje. Hotice ili nehotice našao se na Kamenitim vratima, pred tornjem što gaje noæ zavila u crni veo.Ovdje je èamila, a on je obilazio te strašne zidine, gledao gore na željezne rešetke i blagoslivljao mjesec što kroz te rešetke rasvjetljuje njezin stan. Tu, u tom tornju, priznao joj je svoju ljubav, tu se njegove kose dotakla njezina blaga meka ruka! Tu, u toj kuli, ispunjenoj muèilima i najstrašnijim ljudskim mukama gdje su se mrcvarila ljudska tijela i razapinjale na križ nevine duše, tu su se našla njihova srca...Tu, u tom tornju što strši uvis kao strašni spomenik patnji nevinih duša, tu poèiva uspomena na prve èasove njihove ljubavi.Pod zidinama opazi divlji cvijetak. Sagne se, ubere ga i privine na usta. Onda ga zamota u svilenu maramicu i spremi. "Tim æu joj cvijetom okititi grudi u èasu naše smrti."U mislima stade proživljavati onaj èas kad æe zajedno, zagrljeni umirati - on i njegova bol i njegova patnièka ljubav.Tako je Siniša prolazio gradom opraštajuæi se sa svakim mjestancem koje ga je podsjeæalo na nju. Napokon se našao pred kuæom Barice Cindek. Sve je bilo tamno i tiho.

"Sretnici", pomisli. "Snivaju san svoje sreæe." Nasloni se na zid. Pred oèima mu se prikaže Nera kakvu je vidio kad je stanovala u toj kuæi - u seljaèkoj nošnji žuta lica. Sjeæao se svih onih èasova koje je proživio u toj graðanskoj kuæi gdje je stanovala ljubav, vjera i skromna sreæa.Koraci ga trgnuše iz snatrenja. U tami mu se približavao muškarac. Pode mu u susret.- Ti si Filipe? - upita tiho. - Što je?- Došli su! Vidio sam kako su ušli preko ograde.- Koliko ih ima?- Èetvorica. Svi su pokriveni crnim mantijama i kapucama.- Gdje je moja halja?-Evo je.- Doði ovamo u grmlje - da nas tko ne vidi.Zavuku se u visoko šikarje. Filip ispod svog plašta izvadi složenu crnu halju i predaje Siniši. On skine ogrtaè i èasnièku kapu, svuèe crvenu surku i obuèe crni

ogrtaè koji mu je sezao sve do poda. Navuèe na glavu i preko oèiju kapucu i reèe:- Evo me, gotov sam!- Bojim se daje to opasno.- Ne boj se. Znam lozinku, pa ne mogu ništa posumnjati.- A zašto je Van Svvieten htio da podeš u Uršinu kuæu?

- Pripovijedao sam mu kako mije dala kljuè da pregledamkuæu nije li tko što ukrao. Van Svvieten misli da se svakakomora pogledati nema li baba Urša u kuæi nešto što bi gamoglo navesti na trag crnim ðavolima koji se motaju okobabe. A možda bi se moglo što saznati i o Luciferima.- Kao da te baš osobito ne zanima što æeš ondje vidjeti. Iliti je neugodno poæi onamo?- Što ti pada na pamet? Zle sam volje, ali Van Svvieten ježelio da to uèinim, a ja sam mu dužan odviše zahvalnosti.- Zar neæe u Italiju?- Još ne. Odluèio je da ostane. Ostat æe sakriven kod Orši-æevih, neka misle da je otišao. Terka se toliko zanimala kad- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

æe otiæi i kako æe dugo ostati u Italiji da je poèeo sumnjati i ostao.-Pripazi na sebe!- Imam u njedrima tri pištolja. Ako se ipak do jutra ne vratim, znaj da su me crni spekli u svom kotlu...- Ne budali, èekat æu te pred kuæom.- Ali oprezno da te tko ne primijeti i što ne posumnja.U SPILJI BABE URSESiniša poðe ulicom gore i brzim se koracima približi niskoj kuæici babe Urše. Preskoèi preko ograde i nade se u tamnom i crnom dvorištu gdje su ga jednom napale crne prikaze što su tada na tako neobièan naèin išèeznule da ih nitko, ni Sale ni njegovi stražari, nisu mogli pronaæi. Dva-tri koraka pode naprijed, kad netko oštro vikne:-Tko je?Siniša priðe èovjeku u crnoj halji i kapuci kakvu je imao i on.- "Bijela sova!" - odvrati poluglasno. - Poslala me baba Ur-ša da joj pogledam kuæu.- A tako, ti si iz Stubice?- Da, sluga sam u babe Urše. Vjeèno sanja da su joj tati pokrali kuæu, pa sam morao doæi.- A kljuè od kuæe?- Evo ga! Vjeran sam joj, pa se u me pouzdaje.- A tko si i kako se zoveš?- Urša me zove Palenjak.- Dakle, hajde! Poæi æemo zajedno u kuæu. A zar te baba Urša poslala samo zato da vidiš nismo li joj opljaèkali kuæu?- Ne. Donio sam Dvojkoviæu nekakve boèice.

- A tako! Hajdemo, pogledajmo kuæu, a onda æeš s namapopiti èašu vina. Dolje smo èetvorica.- Hvala - odvrati Siniša i otvori kuæna vrata. Obojica uðuu niske tamne sobe babe Urše. Zapalili su malo svjetlo, razgledali sve kutove, sve ormare i ladice, ali je sve bilo dobrozatvoreno.

- Sve je u redu. Baba Urša neka mirno spava i neka ne vjeruje svima. A sad idemo dolje.Sinišin pratilac zakljuèa kuæu i prijeðe s njim opet u dvorište. Èovjek je pošao po dvorištu i ušao u jednu malu sobu u kojoj je Siniša veæ jednom bio. Pratilac podigne èetvorouglasti pokrivaè na podu, a pred njima zijevne tamni prostor. Prvi se spusti Siniša.Po hladnom i pljesnivom zraku osjeæao je da se spušta u podrum. Kad su se dotakli zemlje, naðoše se u tami. Samo dolje u dubini virilo je svjetlo uljanice. Poðu onamo. Oko uljanice crnile se u kapucama glave pred kojima je stajalo bure, a na njemu dva vrèa vina.- Pozdravljaju vas "bijele sove" - reèe Sinišin pratilac. -Evo sluge babe Urše. To je stubièki ðavo!- Ti si iz Stubice? Sam te je Lucifer poslao! A kako jeondje?- Meni je dobro, ali baba Urša kaže da joj je ovdje bilomnogo bolje!- Bogme, to vjerujemo! A kako inaèe žive babe?- Tako, posao prilièno slab, ali se nadaju da æe se opet svevratiti kad se jednom Sale i Dvojkoviæ ponovno uèvrste naGrièu.- Da, da. To i mi èekamo - rekoše oni gledajuæi u pridošlicukoji je stajao pred njima. Siniša se nadao da æe koga od njihprepoznati, ali svi su bili strani.- A ima li tamo što bogatih dvoraca? - upita jedan od njih.- Pa ima. A sad ljeti sva su gospoda vani.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ne bi li se tamo mogao pokušati mali lov na gospodskozlato?- Kako ne! Ali baba Urša je sada u Bistrici.- Vraga æe nam baba! Nama treba bogati dvorac ne bismoli našli što vrijedno!"Gle", pomisli Siniša, "ovi oèito nišane na kakvu kradu." Onda reèe glasno: -Vi biste htjeli da posjetite koji gospodski dvorac ne biste li našli što vrijedno?- Da što drugo, glupane?! Reci nam kakav dvorac gdje èovjek ne bi uzalud trošio vrijeme.- Ima tamo dosta bogatih. Grof Meško, grof Erdodv, a najbolje bi još bilo kod grofa Adama Oršiæa.- U Oroslavju?- Da. Grofovi su ovih dana iz Slavetiæa prenijeli u Stubicusvu svoju srebrninu i dragocjenosti jer æe doskora davati veliku slavu. To mije rekla služavka koja mije dragana.1 - To je vrlo dobro. Dakle, hoæeš li nas povesti onamo i kada?- Èekajte da razmislim. Gle! - udari se Siniša po èelu - prièala mije Jalžica da grofovi idu u subotu grofu Mesku. Tamoæe biti velika veèera. Oršiæevi polaze onamo i sigurno se do jutra nitko neæe vratiti kuæi.-To ti valja. Pij!Jedan od crnih ponudi Siniši vrè pun vina. On je stajao malo podalje od njih da bi se zaštitio od svjetla.- Do vraga, smeta mi ta kapuca! - reèe uhvativši vrè.- Skini je ako hoæeš! - odvrati jedan od njih.- A zašto je vi ne skinete?- Takva je regula. Mi domaæi ne skidamo kapuce, ali stranac nam se može pokazati ako hoæe.

- A zar se ne bojite da bi medu vas mogao doæi netko kojinije vaš?- Samo naši ljudi mogu znati našu lozinku. Nikome na svi-

jetu ne bi palo na pamet da izmisli tako èudne lozinke kako ih izmišljaju naši Luciferi.- Samo pij! - reèe Siniši onaj koji gaje doveo.Siniša srkne i reèe:- To je bolje od našeg stubièkog.- Iz Skerlecove je pivnice. Juèer smo ga natoèili.- Vele da mladi barun plaèe za svojim vinom.- Neka samo plaèe. Plakat æe i drugi!Siniša ustane, ali ga stadoše nagovarati da još ostane kod njih.- Moram se još noæas vratiti u Stubicu - reèe on. - Žuri mise. Baba Urša mije povjerila da joj èuvam Stubicu dok se nevrati iz Bistrice.- A što æe biti s Oršiæima? - zapita njegov pratilac.- U subotu, kad odbije ponoæ, èekam vas na križanju krajOroslavja.- Dobro, doæi æemo.- Nadamo se da æe biti dobra lovina.-1 ja se nadam. Samo, budite oprezni!- Boje li se ondje u okolici coprnica? - upita jedan od njih.-I te kako se boje!- A ima li u dvorcu mnogo družine?

- Nema. Veæ æu nastojati da muškarce koji bi nam bili pogibeljni dovabim u selo u krèmu.- Pa ti si veæ majstor u svemu, dragi moj! - reèe mu pratilaci potapša ga po ramenu.- Nije badava ljubimac babe Urše - dometne drugi.- A vi neæete poæi? - upita Siniša.- Moramo još èekati Lucifera da nam dade zapovijedi. Evo,srkni još jedan za put.Èuvši da èekaju "Lucifera", Siniša ponovno povede razgovor o tome kako æe u subotu noæi provaliti u Oršiæev dvorac, samo da duže ostane.


MALLEUS MALEFICARUM

Najednom se u dubini pojavi crvenkasto svjetlo. - Evo Lucifera!Uskim prostorom kroz gustu tminu dolazio je k njima èovjek. Svjetlo male svjetiljke obasjavalo je tek toliko daje Siniša opazio ogrtaè i kapucu kojim je bio ogrnut sve do vrata. Kad se približio, svi ustanu da ga doèekaju. Siniša se povuèe malo iza njih. Èovjek sa svjetiljkom približi se i reèe:- Pozdrav od "Bijele sove"!- Ðavo joj bio milostiv! - odgovore ostali kao jedan.Siniši se prièini da mu je glas poznat. Pogledom zaokružièovjeka. Bio je visok i pleèat, ali nikako nije mogao da ga prispodobi bilo kome od svojih znanaca.- Zapovijedajte, vaša milosti - reèe onaj koji je Sinišu doveo u podrum!- U subotu æe u mesnièkom paklu biti domaæa sveèanostpa treba da nam pribave nekoliko lijepih vražica. A u nedjeljuuveèer prireðuje se velika sveèanost u Samoboru. Slavit æe seorgije u raju i paklu i treba da svi doðete. Za tu sveèanost dobit æete svi odore od crnog baršuna. Na sveèanost u Samobor

pozvani su mnogi gosti, velikaši i velikašice.- Zar æemo se njima pokazati?- Dakako! Svi æe gosti doæi u odorama anðela obaju spolova ili u svojim obiènim odorama, a mi domaæi odjenut æemose u svoja odijela i po tome æemo se raspoznati. Pazite: ponašajte se pred njima kao gospoda. Za nedjelju valja da nam do-vedete 12 lijepih djevojaka koje još nisu bile kod nas.- Razumijemo, vaša milosti.- U deset sati u noæi dovedite djevojke u dvorac, ali oprezno - kao uvijek.- Dobro, vaša milosti.- Sve ostalo saznat æete u Samoboru.Izrekavši to "Lucifer" ih ostavi i vrati se istim putem natrag.

Siniša je vidio da se uspeo po nekim stubama i èuo kako je za sobom zakljuèao vrata. Oni sjednu i nastave piti.- Kakva je to ludost? - reèe jedan. - Pokazat æemo se gostima! Ova gospoda Luciferi misle da cijeli svijet puše u njihov rog.- To su sigurno izmudrili Genovežani.- Zar su i oni meðu Luciferima?- Ðavo ih zna. Možda i nisu. Èuo sam markiza kako govorida bi htio prirediti neku slavu kakvu ovdje još nitko nije vidio.Možda su im Luciferi ponudili sebe, pa æe sada ludovati.- Kako se usuðuju pozvati i druge ljude?- Danas više nitko ne misli na Lucifere.- Pa o njima se i nije ništa saznalo osim onoga što je na sudu pripovijedala kontesa Nera.- Valjda joj to nisu vjerovali? Kako bi ona došla u pakao, adaje mi ne bismo vidjeli?- Ona je samo spomenula Lucifere, a banje povjerio gospodinu Saleu da kao glavar policije vodi istragu.- Baš su se namjerili na pouzdanu osobu!- Svejedno ljudi, nije pametno spremati u paklu zabavu zagoste! Da su poklade, reklo bi se: fašnik je. Ali ovako?-Vidim ja, Fili, ti se neèega bojiš. Uvijek si bio kukavica.- Pazi da ti ne izbijem zube!- Raskuražilo te vino. A što ti još stojiš tu? - upita jedanSinišu.- Èekam da me pustite van.- Idi i pripremi sve za subotu.- Èuo sam da u subotu imate nekakvu sveèanost u paklu.Zar si zaboravio što je rekao Lucifer?- Ne boj se ti za to, ima nas dovoljno. Ti samo sve spremi,a mi æemo doæi.Èovjek koji je dopratio Sinišu poðe opet s njim. Pošli su i-stim putem kojim je izašao i "Lucifer". Siniša je sa svojim pra-


MALLEUS MALEFICARUM

tiocem hodao kroz uski prostor po mokroj zemlji. Stignu do malih vrata koja mu on otvori i pusti ga iz podruma. Vrata se za njim zatvore, i Siniša se nade na dvorištu. Obazre se oko sebe da vidi odakle je to izašao. Razabere da se vrata i ne opažaju jer su izvana okreèena.Onda izaðe na ulicu.

Jedva stoje prošao nekoliko koraka, sretne Filipa koji je stajao oslonjen na jedno drvo.- Jesi li vidio da je tko izašao iz kuæe?- Nisam vidio.- Ali netko je morao doæi i opet otiæi.- Nije! Dobro sam pazio.- Èudnovato. Kako se mogao udaljiti? Ovi lopovi morajuipak negdje imati izlaz.- Ona èetvorica koje sam vidio da su ušli skoèili su prekoograde kao i ti.-Ali "Lucifer?" Možda je još uvijek u dvorištu! Ali neæu da ga uhodim, mogao bih pobuditi sumnju, pa smo izgubili lovinu.- Jesi li što vidio i èuo? - zapita ga Filip.- Više nego što sam se nadao. Sad idemo u Stubicu.- A neæeš èekati banov odgovor Van Svvietenu?- Dobio sam ga veæ o podne.- Kakvo si pismo nosio banu?- Pismo je imalo peèat kraljevske kancelarije. Kad gaje banproèitao, jednostavno je rekao da æe izvršiti vladarièin nalog.- Tko zna kakav je to nalog?- Ništa nisam pitao Van Svvietena.- Tebe kao da i ne zanimaju te stvari! Tako si hladan i mrzovoljan.- Sad mije svejedno što se dogaða. Idem se preodjenuti, ati dovedi konje.

POMRŠENI RAÈUNIDržavni odvjetnik Dvojkoviæ spavao je u svojoj raskošnoj palaèi pod mesnièkom kulom. U spavaonicu ude sluga i stade ga buditi. Dvojkoviæ otvori oèi i ljutito pogleda slugu:- Što si poludio? Zašto me budiš?- Neka mi vaša milost oprosti, ali morate brzo ustati.- Gori li kuæa? Ti si pijan!- Nisam, vaša milosti. Došao je Mikica.- Izbaci ga.- Ali on veli da mora odmah razgovarati s vašom milosti jerje veoma važno.Dvojkoviæ se namršti, sjedne u postelju i srdito se okosi:-Neka doðe!Mikica užurbano ude u spavaonicu.- Njegova milost gradski sudac moli da odmah doðete knjemu.-1 zbog toga si me morao probuditi?- Tako je naredio gradski sudac. Gospodin ban je odredioda gospodin sudac i vi odmah doðete k njemu.- Tako? Ne znaš li zašto?- Ne. Njegova milost gradski sudac veæ èeka u paradi da poðete u banski dvor.- Dobro, reci mu da æu odmah doæi.Dvojkoviæ brzo ustane i poène se odijevati. Obukao je svoje novo odijelo od crnog baršuna, uzeo posve novu i pomno oèešljanu vlasulju i prikopèao o vrat novi ovratnik od èipaka. Tada se pogleda u zrcalo. U njemu se odražavala njegova visoka ugojena pojava, a prijatno rumeno lice s nekim se zadovoljstvom smješkalo samo sebi. Naredio je da mu donesu zajutrak, brzo ga pojeo, a onda ostavio svoju palaèu i otišao na Griè u stan suca Krajaèiæa.


MALLEUS MALEFICARUM

Na hodniku je naišao na malu Sandu kako u bijeloj ljetnoj odjeæi zalijeva cvijeæe. Dvojkoviæ joj poljubi ruku.- Svaki ste dan sve ljepši, gospoðice Sando.- Hvala na laskavim rijeèima - odvrati ona hladno.- Zar ste zlovoljni? Nekad smo bili dobri prijatelji.- O tome ja ne znam ništa.- Dakako. Uvijek ste me hladno susretali. Zato sam i bio prisiljen da vam vratim prsten. Ipak bih rado da me moja buduæaženica ljubi. Nadao sam se da æete me s vremenom zavoljeti,pa da æu vam opet moæi ponuditi svoju ruku i srce.- Neæu vas nikad voljeti, pa je suvišno da se oko menetrudite.- Još uvijek mislite na Franceska Malakoczvja? Draga moja, taj mladi gospodin oženit æe se u Beèu s drugom.- Neæe, gospodine gradski odvjetnice.- No, vidjet æemo. A gdje je gospodin otac?- U svojoj sobi.Kad je Dvojkoviæ ušao u sobu, šetao je gradski sudac gore--dolje. Lice mu je blijedo i upalo. Oèi nemirno lutaju s jednog predmeta na drugi. Dvojkoviæ tek sada opazi kako je sudac propao. U njegovim oèima gori nekakav groznièav strah, kao da se neèega boji.- Što se to zbilo? Zašto nas zove ban? - upita Dvojkoviæ.- Ne znam. To mi i jest èudno što ništa ne javlja.- Vi ste uzbuðeni, gospodine suce?- Jesam. Uzbuðuje me svaka malenkost. Nije ni èudo. Svake noæi priviðaju mi se u snu vještice, prijete mi osvetom, rugaju mi se što im ne sudim.-1 mene noæu salijeæu vještice i groze mi se pa se bojim da æemo baš nas dvojica postati žrtvom njihove osvete.- I vi to mislite? Mene je strah upravo uništio. - Sudac sespusti u naslonjaè i protrne.Dvojkoviæevim licem preleti podrugljivi smiješak gledajuæi

suhonjavu i sitnu pojavu neukoga graðanina èija je sva duša drhtala od straha pred onim što mu je sada rekao.- A sada valja iæi da ban ne èeka.Upute se u banske dvore. Na Markovu trgu našli su brojnu svjetinu koja se skupljala i znatiželjno promatrala suca i državnog odvjetnika kako ulaze u dvore. U predsoblju naðu pri-sežnika i malog suca.-1 vi ste ovdje? - upita Dvojkoviæ.- Da, ban nas je pozvao.- Bit æe da nam ban ima priopæiti vrlo važne stvari.- A zašto taji o èemu se radi?- Ne znam - reèe Sale - ali stvar je vrlo èudna. Poslao samljude s bubnjem po gradu jer æe se proglasiti nešto važno.- Što to znaèi?- Ban je naredio da se proglasi neka se graðani skupe naMarkovu trgu.Doskora uðe u sobu banov lakaj i pozove gradsku gospodu u veliku dvoranu. Na velikom zlatnom lusteru drhtale su sunèane zrake i razastrle zlatni sjaj po tamnom pokuæstvu.- Neæe biti ništa zla - reèe Dvojkoviæ - kad nas je sunce tako lijepo pozdravilo.- Pitanje je pripada li taj pozdrav nama - primijeti Salei poravna svoju paradnu odoru u kojoj je izgledao vrlo otmjeno.Na licu gradske gospode odražavala se nestrpljivost i znatiželja. Napokon se pojavi ban. Gospoda se duboko poklone.

- Cijenjena gospodo - reèe ban. - Pozvao sam vas ovamopo svojoj dužnosti da vam prenesem odredbu vladarice. Onaizrièe svoju volju u pogledu reforme kaznene konstitucije.Gradska gospoda s napetošæu su gledala u bana koji je u ruci držao pergamenu s kraljièinim peèatom.- Je li narod na okupu? - upita ban.- Da - odvrati banov tajnik, na što se ban obrati sucu Kra-jaèiæu i reèe mu:- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Vladarka je najvišom - svojom odredbom naredila da seprocesi protiv vještica odsad imaju voditi samo po èlanu kraljevskog sudbenog vijeæa koji rezultate istrage ima predložitivijeæu, a tek ono odluèuje o krivnji ili ne krivnji optužene. Prema tome, procese neæe više voditi gradski sudac ni gradskiprisežnici.Krajaèiæ problijedi.- Vladarka je - nastavi ban - ustanovila da su se osudetemeljile na krivom tumaèenju pojedinih pojava ili hotimiènom zavaravanju sa svrhom da se izvrše osvete, kako je tobilo kod Jelke Kušenke. Dakle, svatko treba svoje optužbe izruèiti izravno èlanu kraljevskog sudbenog vijeæa. To se moraproglasiti narodu da se ubuduæe tužbe ne podnose gradskomsudu.Sale i Dvojkoviæ šuteæi su gledali u bana, a Krajaèiæ je slomljen, skršen i preneražen zurio u pod kao da mu je izreèena smrtna kazna.- Buduæi da se stvar tièe preinake zakona, vaša je dužnostda je proglasite graðanima, a imate to izvesti u mojoj prisutnosti.Krajaèiæ dršæuæom rukom prihvati pismo. Upitno pogleda bana, ali ovaj kao da nije shvatio njegov pogled, pozove gradsku gospodu:- Poðimo sada dolje da saslušamo kraljièinu proklamacijunarodu.Upute se na Markov trg koji su ispunili graðani i graðanke grada Grièa. Iz Gospodske ulice dolazilo je nekoliko stražara s bubnjem u ruci vodeæi sa sobom velike skupine znatiželjnih ljudi.Dvojkoviæ i Sale zabrinuto su šaptali:- Ipak je sve to èudnovato i tajanstveno. Zašto nam nije rekao o èemu se radi?- Gledaj samo Krajaèiæa - kako dršæe!

Kad je opazila gradsku gospodu u sveèanim odijelima a iza njih bana u njegovoj pratnji, svjetina zanijemi od èuda i iznenaðenja. Krajaèiæ je jedva dizao noge. Koljena su mu klecala, a u glavi mu šumjelo. Neprestano je griskao svoja tanka blijeda usta, a male plahe oèi gledale su strašljivo.Sale pozove ljude da poslušaju kraljièinu poruku koju æe proèitati sudac.Krajaèiæ razmota pismo. Drhtalo je u njegovoj ruci.Na trgu nastane tišina, samo se èuo sušanj pergamene u dršæuæoj ruci gradskog suca. Kad gaje razmotao, zagledao se u nj i stao èitati hrapavim i slomljenim glasom. Svi su digli glave da bolje èuju i pridigli se na prste da bolje vide. Lice se ljudima raširilo od silne znatiželje i iznenaðenja, a oèi iskoèile.Krajaèiæev glas sve je više zapinjao. Slova su blijedjela pred njim, okretala se, skakala po papiru. Tijelo mu klone i on u kostima osjeti bol, a po koži kao da mu šeæu mravi. Najednom mu se slova stadoše pretvarati u muhe. One polete k ustima, uðu mu u nos, u oèi i usta, prilijepe se na nepce i zaðu u grlo.

Umukne, podigne krvave oèi, upre ih u mnoštvo. Obuzme ga strašan strah... Dah mu je stao, a lice mu se iskrivilo. Silom je htio da oèima razabere oko sebe ljude, ali je vidio samo toèkice koje su se polako pretvarale u muhe. Sada - kao da gaje napao roj muha. Njihov zuj ispunjao ga užasom. Vidio je samo oblak tih strašnih muha i sve jaèe èuo njihov zuj. Oko mu zapne o toranj crkve sv. Marka. Ovaj se stao njihati kao da vjetar njiše grane..."Vještice su zašle i u toranj!" pomisli on. "Slave slavlje kao svoju slobodu. Sad im nitko ne može ništa. Posule su me gubom, pretvorile se u muhe i sad me grizu..."Pred oèima mu zavitla oblak najcrnje tame. Htjede viknuti, ali mu glas zapne. Napokon - kao da bi htio pobjeæi - uèini dva koraka, ali kao da su mu sve kosti polomljene. Zatetura i sruši se.


MALLEUS MALEFICARUM

Svjetina se uskomešala. Sve se ustrèalo. Ban zapovjedi da onesviještenog suca odnesu kuæi i pred zapanjenim graðanstvom sam doèita proklamaciju.Dvojkoviæ i Sale bijahu preneraženi. Šuteæi su gledali sve to ne prozborivši ni rijeèi.Banje s pratnjom ostavio trg i povukao se u dvore. Mnoštvo je ostalo, još uvijek zapanjeno onim što je èulo. Upravo sada kad su tako odluèno zahtijevali da se vješticama sudi po starom pravu, uzima ih kraljica pod svoju zaštitu i nareðuje da vješticama može suditi samo kraljevsko sudbeno vijeæe.U narodu zavlada zbrka i pomutnja. Neki su se od straha pokupili kuæi ne hoteæi govoriti protiv kraljièine naredbe, a drugi su ostali na okupu, sakupljali se u manje grupe i šaptali. Samo su neki mrmljali tvrdeæi daje sve to maslo vještica koje su sada ojaèale i zaèarale èak i gospodu u Beèu.Sale i Dvojkoviæ pohitaju u gradski ured i zakljuèaju se.- To je kao grom iz vedra neba - klone Sale.- Jedva smo sretno izmakli istrazi... Terka i Skerlec zaistasu imali posla dok su nas opet uspostavili na nekadašnje dužnosti, a sad, eto, kraljica nam oduzima vlast nad vješticama.- Propali smo, dragi moj! Najbolje da se zahvalimo i odemoopet na selo kopati kukuruz.- Ne prenagljuj se - reèe Dvojkoviæ. - Doduše, Skerlec jošuvijek nije otputovao, ali veæ sutra ide i za nekoliko dana je uBeèu. Rekao sam ti da u Beèu spremaju unutrašnje reforme pasu nam skuhali ovu poparu. Ali mi još imamo uza se - narod!Narod je praznovjeran, možeš mu sugerirati sve što hoæeš. Ako hoæu, sutra æe svijet vidjeti kako na Markovu tornju plešu vještice ili kako ðavoli na Markovu trgu peku vola. Sad treba da zasuèemo rukave i radimo. Dok je Skerlec još tu, treba da se dogodi nešto strašno. Po nalogu kraljice ti æeš iz zatvora pustiti vještice i tada æeš vidjeti što æe se dogoditi... Danas je mali sajam, iz Stubice dolaze kramari s robom. Sve æe biti na trgu. Neukost i praznovjerje naša su potpora.

NOC VJEŠTICASlegla se sajamska buka. Kramari spremaju svoju robu ili sjede na kolima i razgovaraju. Nad grad se spušta veèer, a s njom i tamni oblaci. Na jedna kola prisloniše se dva starca. Jedan je ugojen i visok, bijele brade, a drugi se drži pognuto. Pun je i zarašten. Oko njih se skupilo desetak graðana. Pijuckaju, puše i slušaju.- Neæe biti dobro - govori visoki ugojeni starac pušeæi lulu.- Kad veæ i kraljica brani coprnice, onda je tu skoro propastsvijeta.- Zašto su toliko stotina godina najuèeniji ljudi spaljivali

vještice? Zašto su protiv njih stvarali zakone? - reèe drugi.- Župnik je baš govorio u crkvi - reèe onaj prvi - kako namprijete vještice i kako Bog zapovijeda da ih se klonimo i da ihzakon kažnjava. A što je župnik? On je sveæenik, namjesnikBožji. Ako on veli da ih ima, onda ih ima.- E, ne znate vi, dragi ljudi, stoje posrijedi - reèe visoki ugojeni starac. - Bio sam danas u kuæi gradskog suca. Uvijek gaposjeæujem kad sam u Zagrebu. Znate kako su ga na Markovutrgu omamile vještice. Kad sam došao k njemu, još je uvijekležao u nesvijesti. A kad se probudio, pripovijedao je èuda.- Što? Što? - pitahu graðani znatiželjno.- Da su mu se vještice popele na prsa i stale mu èekiæemudarati po glavi, a dotle da su ðavli sjeli oko njegove postelje is kapetanicom pakla izrekli osudu nad njim i cijelim Grièem.- Kakvu osudu?- Da uskoro na naš grad ima pasti strašna oluja u kojoj æe sena oblacima dovesti tisuæe vještica i po našoj zemlji posipatikugu, bolest i glad. Ljudi æe ostaviti vjeru i priseæi vješticama.A sve one koji su progonili vještice mora stiæi kazna, kakoje tko zaslužio. Gradski sudac dobit æe gubu, Dvojkoviæu æe

I


MALLEUS MALEFICARUM

slomiti kosti, a Saleu oduzeti pamet. Graðanima koji proklinju vještice usahnut æe jezik, uopæe - neæe više biti zdrava èovjeka - svi æemo biti prosjaci i bogalji. Užas se ogledao na licima.- To je èuo sudac? Strašno!- Naše nevolje poèet æe onog èasa kad puste coprnice iz tornja. Svi æemo propasti - govorio je starac -jer nas je ostavilakraljica.- Kako bi bilo da mi sami sudimo vješticama? - reèe netko.- Navalit æemo na toranj i spaliti ih.- Veæ je prekasno - reèe jedan glas.Svi se okrenu prema onome tko je to rekao.- Dijak Mikica! Što ti veliš? Zastoje prekasno?- Prekasno je da ih spalite. Veæ su puštene na slobodu, anjihove procese vodit æe beèka gospoda. Popljuvali su našupravdu!Svi ušute. Upravo u taj èas zagrmi.- Èujete, veæ se javljaju.Za grmljavinom su sijevale munje noseæi oluju. Vjetar je podizao prašinu i uzvitlao je poput oblaka sve do crkvena krova. Ljude je obuzeo strah. Nitko nije htio više progovoriti. Stanu brzo spremati robu i pokrivati je kožama. Sav zasopljen, na trg dotrèi zvonar Žajler. Hvatao se za glavu i križao: - Na Manduševcu su. Vidio sam ih, dogovaraju se.- Coprnice?- Da, ima ih više stotina. Bože, saèuvaj nas od zla.- Bježimo iz grada - rekoše stubièki prodavaèi. - Tu namnema opstanka.Trg se zaèas ispraznio. Uskoro padne gusta tuèa. Kramari se sklonili u malu krèmu na Markovu trgu i slušali kako komadi leda lupaju po željeznim kapcima prozora.- Sve bih rekao - primijeti jedan kramar - da to nije tuèa.- Kamenje bacaju s neba!

U krèmi su se svi pokunjili. Jedva je tko okusio vina.Dotle su uskom ulicom kroz buru, pljusak i tuèu hitala dva starca ravno u kuæu notara Salea. Otvore vrata kao daje kuæa njihova, udu i opet je zakljuèaju. Svjetlo zasja u notarevoj sobi, a starci se poènu razodijevati. Skinu klobuke, brade i kramarska odijela. Svjetlo uljanice rasvijetli Dvojkoviæa i Salea. Odmah se odjenu u svoja odijela od crnog baršuna. Zaèas su opet bili gospoda.- Oluja je došla kao naruèena - smijao se Dvojkoviæ. -Veæsam je prije osjetio. Zato sam i govorio ljudima da æe doæi. Pada ne pukneš od smijeha!- Revolucija je gotova. Zaslužili smo da se temeljito okrijepimo.- Spremi kramarska odijela za Stubicu - reèe Dvojkoviæ Saleu - a onda probudi kuhara.Kad je Sale zakljuèao u ormar kramarske surke i sijede brade, probudi služinèad da ih podvori jelom.U maloj krèmi na Markovu trgu kramari su i dalje drhtali pripovijedajuæi o strahotama što su ih navijestile vještice...Nad gradom vitla orkan, sipa tuèa. Ulicama se šuljaju sumnjive crne pojave. Hitaju kao da ih vjetar nosi. Samo za trenutak zaustavljaju se pred kuæama u kojima spavaju graðani, vade ispod plašteva metle i prebacuju ih preko pragova, a onda nestaju u oluji...Stigoše na Markov trg.Nigdje žive duše. Samo kroz prozore male krème tinja svjetlo.Tiho, bez rijeèi, bacaju se prikaze na kramarska kola, grabe robu i bacaju je na sve strane. Mlake što su nastale od pljuska gutaju kramarsku robu noseæi je po trgu.Tu i tamo orkan zahvati po koji kaput, rubac ili kožuh pa se njime igra po blatu.Pljusak je sve jaèi, tuèa sve gušæa i sve lude vitla orkan. Kao


MALLEUS MALEFICARUM

da se dogovorio sa zlotvorima. A crne sjene polako se gube u mraku i oluji...ŽRTVA PRAZNOVJERJAU svojoj sobi leži sudac Krajaèiæ. Uza nj bdi Sanda. Tito nije u Zagrebu, pa djevojka mora sama bdjeti uz nesretnog oca.Noæ je veæ davno poodmakla. Bura lamata granjem drveæa u Krajaèiæevu vrtu, a tuèa lupa po prozorima.S pritajenim strahom Sanda gleda oca. Ne zna što mu je, zašto se onesvijestio i što se s njim zbiva. Opažala je da iz dana u dan propada, sve manje govori i sve više bulji u knjige koje su pisale o vješticama, a za svoju okolinu jedva se zanima. Danas ga donesoše kuæi onesviještena, izoblièena. Jedva gaje prepoznala.Vani bjesni bura, pucaju gromovi. Mlada djevojka stoji sama uz oèevo uzglavlje. Odjek grmljavine trese prozorima, a vjetar zviždi nad krovovima. U njezinoj duši sve je sjetno i turobno. Osjeæa se sama, osamljena.Kad bi Francesko znao što se dogodilo, sigurno bi požurio kuæi. Veæ davno nije dobila pisma od njega, ali njezina vjera nije se pokolebala. Uzalud joj Dvojkoviæ govori da æe se Francesko u Beèu oženiti s drugom. Sanda èeka puna povjerenja u njega.Krajaèiæ odjednom stade buncati, trzati se i vrtjeti po krevetu, a onda opet križati se i ljubiti škapular. Tako su prolazili noæni sati...Kasno u noæ sudac podigne glavu, pogleda svoju kæer mirnim svjesnim pogledom.- Što želiš oèe?- Hvala Bogu, otišle su te strašne muhe. Znaš, to su bilevještice. Osule su me gubom i onda me grizle. Kako me straš

no peklo!

l

- Ne boj se, oèe.- Sve bi bilo dobro kad bismo bar jednu iz tornja stavili namuèila. Sve bi se druge prestrašile kad bismo makar jednumogli baciti na lomaèu.- Umiri se, sutra æe veæ možda sve biti dobro.- Kraljica je naredila da se puste na slobodu! Ove su noæijoš u tornju. Sutra ih neæe paliti! Oh, kad bismo mogli samojednu staviti na lomaèu!Sudac klone na uzglavlje i zaklopi oèi. Sanda sjedne na divan. Tužne modre oèi uprla je u malo žalosno svjetlo i slušala oluju što je lomatala prozorima i grmjela nad krovom. Otac se nije micao - mirno je disao. Mladu i zdravu, konaèno je svlada san.Krajaèiæ se odjednom trgne. Pogleda oko sebe i sjedne na postelji. Na divanu je ležala Sanda i èvrsto spavala. Svjetlo uljanice padne sucu upravo na lice i osvijetli mu mutne oèi što su kružile po sobi. Zjenice mu se raširile i ukoèile. Digne se i stane se odijevati - tiho, oprezno kao da se sprema na bijeg.Kad je bio odjeven, polagano i tiho pode k pisaæem stolu, otvori ladicu, uzme kljuè i lojanicu. Smiješak mu nakrivi usta koja su nešto šaputala.Sanda je èvrsto spavala i nije èula kad je Krajaèiæ izašao iz sobe.Vjetar i pljuštavica udare mu u lice. On kao da to i ne osjeæa, brzim korakom nagne niz ulicu. Vani nije bilo ni žive duše. Voda potokom teèe po ulici, kiša udara po krovovima i nosi sve što stigne. Orkan lomi drveæe, trga granje, èupa stabla i kotrlja ih pred sobom.Sudac ne vidi ništa od toga. Hrli naprijed po pljusku i oluji. Vjetar mu je odnio klobuk, kiša ga je promoèila do kože, a mlake po kojima je trèao prskale su oko njega poput vodoskoka. Ne zaustavlja se. Teško dišuæi, trèi naprijed. Kao da


MALLEUS MALEFICARUM

ga netko tjera ravno u Kamenitu ulicu. Zaleti se u vrata tornja, otvori ih i ude.U tornju je vladala tišina. Samo se gore kroz rešetke prozora èula oluja kao mukla daleka tutnjava. Sudac upali lojanicu, podigne je uvis i pode naprijed.Nadesno zijevne æelija s vratima od rešetki. Naglo je otvori i potrèi u tamu. Kao da nekoga traži, uzbuðeno poène razgledavati æeliju. Nigdje nikoga. Nekoliko je puta pogledao na strop, sagnuo se dolje k zemlji i pretražio kutove. Ali ne nade ništa. Onda naglo iz ove æelije pohita u drugu i stade pretraživati s još veæom žurbom i uzbudenošæu.- Gdje si, nesnago? - krikne drhtavim glasom, ali mu nitkone odgovori.Poput luðaka poène bježati iz æelije u æeliju.- Gdje su?! - krikne oèajno. - Puncere, krvnièe? Gdje suvještice?Ne dobi odgovora. Kao da se nešto dosjeti, potrèi prema vratima muèilišta i otvori ih.- Tu su, sigurno su tu!Visoko digne lojanicu i zdvojnim, mutnim pogledom zaokruži okolo. U mrkoj tami visjela su muèila. Mirno stoji veliko kolo s uzetima na koja su razapinjali vještice. Na klupi leže španjolske èizme. Drveni konj strši uvis. Prazan je stol i stolice sudaca.

Nema ni krvnika, ni grabanata, ni vještica. Ipak, tamo u kutu kao da netko stoji oslonjen na zid.- Puncere, kukavico, što stojiš tu? Dovedi coprnice!Ali pojava se ne mièe.- Huljo! I ti si se uplašio pred njima? Laž je da mije kraljicazabranila suditi vještice. Dovedi ih amo, ja sam sudac, ja zapovijedam. Jesi li èuo?Sablasno je zvuèio njegov glas u nijemoj tišini strašnog mjesta. Iz njegova lica probije bijes i on potrèi prema prikazi što se naslonila o zid.

i

Svjetlo lojanice zataknute medu dva kamena na podu muèilišta rasvijetli žensko truplo, privezano lancima uza zid. Usta su nesretnog stvorenja otvorena, staklene oèi izbuljene, a lice iznakaženo strašnim posljednjim èasovima. Ne doèekavši kraljièine odredbe, nesretnica je u muèilištu poginula. Nitko se nije našao daje sahrani, pa je tako ostala u tornju.Prestravljena pogleda zurio je u nju. Onda iz njegovih usta provali strašan smijeh i odjekne o crne stijene.- A tu si, gade?! Tu si, službenice vraga! U palèenice snjom, amo, krvnice...Brzo se okrene, sjedne na uobièajeno mjesto gdje je stolovao kad su muèili vještice i, držeæi èvrsto i besvjesno lojanicu, stade vikati:- U ime njezinog velièanstva kraljice ovaj sud osuðuje ovuslužbenicu vraga na lomaèu!Pograbi štap stoje ležao na stolu i prekine ga:- Kao što prekidam ovaj štap, tako neka se prekine i tvoj život. Krvnice, pali lomaèu!Ali se nitko ne makne.- Huljo, i ti si se s njima spleo, vragu si prodao dušu, prokleti izrode!Opazivši na zemlji slamnjaèu, potrèi i zapali je. Plamen zahvati slamu. Zatim pograbi sudaèke stolice i stane ih razbijati. Drvo je pucalo i kidalo se. Pobaca ga na goruæu slamu.Svjetlo od plamena obasja na zidu svezano truplo. Staklene oèi mrtve žene upiljiše se u suca. Zaustavi se pred njom i protrne. Onda kao opsjednut poène vikati:- Prokletnice, još se usuðuješ ovako gledati? Na lomaèu,vražja kæeri! Na lomaèu! -vikao je kao pomaman zureæi u rastvorene oèi mrtve žene. Oko njega je plamen proždirao razbijene stolice. Dim se podigao pod tamni strop.- Na lomaèu! Na lomaèu! - ponavljao je po stoti put, a onda pograbi truplo i dovuèe ga do plamena.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA


Sve gušæi je bivao dim i sve tiši njegovi povici. Grudi mu se nadimale, oèi prevraæale, a noge klecale. Sruši se lomatajud rukama kao da se utaplja. Plamen je gutao slamu i razbijene stolice, a dim poput oblaka ispuni muèilište i sakrije nesretnu žrtvu praznovjerja...Plamen pomalo zahvati muèila i proguta drvenog konja.U tornju nasta tišina. Samo su cvilili štakori i miševi tražeæi svoje rupe...Probudilo se jutro. Nakon oluje sinulo sunce i probudilo Sandu. Ona skoèi s divana i gotovo se prestraši videæi da je veæ bijeli dan. Pohita k postelji da pogleda kako je ocu. Ali, krevet je bio prazan. Izaðe u susjednu sobu, obiðe redom sve sobe, ali oca nigdje.

Zapita služinèad, ali nitko nije ništa znao o svom gospodaru.Primijetila je da nema oèeva odijela. To je uvjeri da mu je, valjda, ujutro bilo posve dobro pa se odjenuo i otišao u gradsku vijeænicu. Stoga onamo pošalje slugu. Ali ovaj se vrati s odgovorom da gradskog suca nitko nije vidio.Ponovno se zabrine. Vrati se u oèevu spavaæu sobu i poène tražiti ne bi li našla nešto što bi je navelo na trag kamo je otišao.Služavka najavi daje netko traži.U duši se pobojala da je tko došao javiti kakvu zlu vijest o ocu.Kad je ušla u drugu sobu, opazi mladiæa u putnom odijelu. Klikne od radosti i iznenaðenja:- Francesko! Francesko moj!- Mala moja, nisi mi se nadala?- Nisam, ali ove sam noæi mnogo mislila na tebe.- Putovao sam i cijelim sam putem mislio samo na tebe.

- Kako mije drago što si došao! Kako mije sada dobro! -šaptala je prislonivši glavu na njegove grudi.-1 meni je sada dobro. Èuo sam da je tvoj otac bolestan?- Jao, sasvim sam zaboravila na njega. Pomisli što se noæasdogodilo. Otac je ležao u postelji, a ja sam kraj njega bdjela.Tito nije kod kuæe, i kad se otac umirio, mene prevari san. Morala sam èvrsto zaspati jer ništa nisam èula. Kad se ujutro probudim, oca nigdje.- Bit æe negdje u gradu.- Ne, nigdje ga nema. Nestao je.- To je nemoguæe. Uzbuðuješ se bez potrebe, veæ æe sevratiti.- A znaš li što se dogodilo? Juèer mi je Dvojkoviæ opet govorio da æe me zaprositi pa sam se silno bojala.- Ne boj se. Sad te nitko više ne može meni oteti. U Beèusam našao službu.- Ti, sin plemiæa Malakoczvja, pa da ideš u službu? Tvojotac nikad to neæe dopustiti.- Nitko mi ne može braniti da radim za svoju malu Sandu.Hoæeš li sa mnom? Sasvim sama sa mnom... Potajice æemopobjeæi u strani svijet - nas dvoje - sami jedno uz drugo priljubljeni i zagrljeni.Nekoliko trenutaka Sanda je šutjela, a onda podigla glavu i pogledala ga upitnim pogledom poput djeteta. Jedva èujno zapita:- Zar da poðem samo tako?- Ludo mala. Otac Smole æe nas potajno vjenèati u kapu-cinskoj crkvi. Dok ne budemo daleko odavle, nitko to neæeznati.Umjesto odgovora Sanda mu se baci oko vrata i šapne:- Idem, idem, kamo god hoæeš!Mladiæ je obujmi i privine k sebi. Mala, sitna, gotovo se izgubila u njegovu zagrljaju.


MALLEUS MALEFICARUM

Na vratima netko pokuca.- Možda je došao otac - šapne ona i pohita na vrata. Alivani je stajao stražar.- Što se, zaboga dogodilo? - preplašeno upita djevojka.Francesko koji je stajao iza nje domahne stražaru da šuti pase onda obrati djevojci.

Budi mirna i èekaj me. Sve æu saznati sam i sam æu ti reæi -umirivao je on izašavši sa stražarom na hodnik.- Stoje? - upita stražara. - Što ste imali kazati gospoðici?- S gospodinom sucem dogodilo se zlo - reèe stražar i pozove Franceska da pode s njim u toranj.Kad je otvorio vrata, osjetio je dim i zadah paljevine.- Tu nešto gori - reèe Francesko.- Gorjelo je, vaša milosti - odvrati stražar i obojica podupustim hodnikom.Kad su ušli u muèilište, gotovo ih uguši oblak dima. Na zemlji su ležali izgorjeli ostaci sudaèkih stolica, stolova i muèila. Komadiæi drva još su tinjali.Kraj izgorjelih komada ležao je nauznak sudac. Lice mu je bilo izoblièeno, usta raširena, oèi napola otvorene, staklene i ukoèene. Pesnice su mu bile stisnute, a noge zgrèene. Na njemu je ležalo napola izgorjelo truplo nesretne žene.- Eto, vidite - reèe stražar - što su od gradskog suca uèinilevještice. To je njihova osveta što ih je sudio.Mladiæ nije nastojao da uvjerava praznovjerna èovjeka. Pogleda iznakaženo truplo suca Krajaèiæa. Dim koji je još uvijek ispunjao èitav prostor potjera ga iz tornja.- Poslat æu ljude da ga metnu na odar - reèe Francesko odlazeæi.Izašavši iz tornja, vrati se odmah u kuæu svoje vjerenice da joj priopæi kobnu vijest.Sanda je odmah opazila da se dogodilo zlo. Oèi joj se napune suzama. Francesko je posjedne u naslonjaè, klekne kraj nje, prihvati joj obje male ruke i reèe nježnim toplim glasom:

- Sando, voliš li me više nego sve drugo na svijetu?- Ti znaš da te volim!- Onda ne smiješ plakati, ne smiješ se uplašiti kad ti kažemšto se zbilo. Praznovjerje je tvog oca natjeralo u smrt!Sanda se lecne, proplaèe:- Zašto nisam bdjela, zašto sam spavala? Otac ne bi biootišao...- Ne predbacuj sebi ništa. On bi svakako otišao u toranj.Morao je otiæi onamo. Nije moglo biti drukèije.Djevojka je plakala tiho, spokojno.- Sad nemam ni oca ni majke...- Ali imaš mene! Sad si moja više nego ikad prije. Bit æu tisve!Sanda prisloni glavu na Franceskove grudi.- A sad ne brini više ni za što. Sve æe biti moja briga. Poðisvojoj prijateljici i ne vraæaj se kuæi. Ne trebaš vidjeti oca...Francesko obriše Sandi suze i povede je k susjedi. Sam je odreðivao u kuæi u koju su uskoro unijeli iznakaženog mrtvog suca.POSLJEDNJI POKUŠAJKiša je prestala, oblaci se raspršili. Vjetar ih je odnio preko dalekih gora, a stubièkoj se dolini nasmiješilo plavo nebo. Zrak se rashladio i proèistio. Nera je izašla u perivoj da prošeæe. I u njezinoj duši kao da se proèistila bol i zavladao mir. Razvedrila je misao o osloboðenju u smrti.Umrijeti s njim! Taje misao zanijela kao nadu u sreæu i život. Po stoti put zamišljala je kako æe svoju glavu nasloniti na njegove prsi i umrijeti.- Umrijeti s njim, uz njega i za njega!Pomišljala je na smrt kao vjerenica na svoj vjenèani dan. Maštala je o tom koraèajuæi uskim puteljkom. Drveæe je spu-


MALLEUS MALEFICARUM

štalo grane do njezine glave. Hladni svježi zrak zarumenio joj lice i osvježivao tijelo.Obuzela je neka dragost i èeznuæe, toplo i slatko, bez boli i bez patnje. Svu svoju sreæu vidjela je sada u smrti u koju æe poæi s njim. U njezinim dvorovima slavit æe pir, u njezinu naruèju savit æe ljubavno gnijezdo.U zanosu je prolazila perivojem, a pritom joj je lice sjalo, a usta se smiješila razdraganim smiješkom vjerenice u predveèerje njezina pira.Dolje na cesti èuo se katkad topot jahaèa. Uvijek bi okrenula glavu, zaustavila se i slušala. Znala je da Siniša neæe doæi, ali ju je ipak trgnuo svaki topot konja.Tako je izašla izvan perivoja podajuæi se svojim sanjama.Na ulazu u šljivik opazi prosjaka usahle ruke. Priðe mu i upita ga:- Gdje ste izgubili ruku, siromašni èovjeèe?- Zdrobila mi je preša, vaša milosti.- Pa zar se uza sve to veselite životu?- Ne veselim se, ali bolje je živjeti i ovako.- Bojite se smrti?- Kad jednom umremo, sve je gotovo, a èovjek nikad nezna neæe li odnekle ipak doæi kakvo dobro.Nera da prosjaku novaca.- Eto vidite, vaša milosti, da èovjek ne zna kad može što dobro naiæi - reèe prosjak, uzme novac i duboko se pokloni.Nera se vrati u dvorac ponavljajuæi i nehotice prosjakove rijeèi: "Nikad èovjek ne zna neæe li ipak odnekle još doæi kakvo dobro." Odakle? Ne, ništa bolje ne može doæi. Ne može! Ne, ne tu više nema izlaza. On je ubojica njezine majke, a ona je vjenèana s drugim! Smrt s njim jedina je sreæa koja joj pre-ostaje.S ceste se posve jasno razabiralo udaranje potkove o tvrdo tlo. Poput munje preleti nešto èitavim njezinim biæem.

"Ovako jaše samo on! Ali otkud?" pitala se spuštajuæi se niz cestu mokru od kiše. Oèi pune èežnje upru se u mladog jahaèa što je jurio prema dvorcu."On žuri k meni i zato tako silno goni konja. Sad me je spazio!" govorila je Nera u sebi.Konjanik je doista pogledao prema onoj strani gdje je stajala. Za nekoliko trenutaka Siniša je veæ bio uz Neru. Zaustavi konja, sjaše i sav sretan stane pred nju.- Znala si da æu doæi?- Nisam. Tek sam izašla u šetnju, ali sam veæ izdaleka razabrala da si to ti.- Draga - šapne on, sagne se i poljubi njezinu ruku.- Van Swieten misli da æeš doæi tek sutra.- Što bih tako dugo radio? Obavio sam sve poslove i evome sad k tebi da se nikad više ne dijelimo.- A kad æemo slaviti svoj pir?- U subotu u noæi. Sve sam uredio.Kad je Neri htio isprièati svoju zamisao, iz šljivika izaðe Van Swieten. Mahne mu rukom i zovne ga.- Brzo ste se vratili - dovikne mu lijeènik. - Jeste li baremšto saznali?- Mnogo više nego što bismo se mogli nadati.Siniša isprièa Van Svvietenu i Neri kako je ušao u kuæu babe Urše i priopæi im èitav razgovor sa crnim "davolima" u babinu podrumu. Najzad doda:- Sigurno shvaæate da sam ih pozvao da orobe naš dvoraczato da ih namamimo u stupicu. Pod nekom dobrom izlikomodvest æemo groficu Ratkav u Slavetiæ, samo ako je moguæezbog njezina zdravlja.

- Grofica je tjelesno zdrava, premda je još slaba. Pratit æeje grof Adam.- Kontesa treba da ostane s nama. Ona je te crne razbojnike jednom vidjela u svom dvorcu pod Sljemenom pa æe prepoznati jesu li to oni isti.- MARIJA J U R I Æ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Siniša znaèajno pogleda Neru, a ona reèe:- Jest, ja æu ostati.- Dobro - odvrati Van Swieten. -Vi ste veæ mnogoj pogibeljipogledali u oèi a, uostalom, kad je s nama Siniša, ne trebamose bojati ni èetvorice razbojnika.Lijeènik se nasmije, i oni podu prema dvorcu. Van Swieten se opet uputi u šljivik, a oni cestom. Siniša je vodio konja, a Nera je hodala uz njega.Shvaæaš li zašto sam htio da ostaneš ovdje? - upita Siniša djevojku.- Slutim.- U dvorcu neæe biti ni tvoje bake ni grofa Adama. Zatosam odluèio da to bude u subotu. Moæi æemo lako izvesti svoju osnovu, a da nas nitko ne smeta.- A do subote, Siniša, bit æemo sretni i veseli - kao da nasèeka život - reèe Nera.Tako su šetali do staje. Siniša ostavi konja, a onda se uputi u dvorac. Tu ih iznenadi grof Meško.-Vas dvoje ste veoma sretni i veseli - reèe grof poluglasno. - Što to znaèi?- To je naša tajna - odvrati Nera. - Ali vi, grofe, baš ne izgledate vedro.- More me brige. Gospodarstvo je ljetos posve propalo.- Ako nemate veæih briga nego što je nerodica - primijetiSiniša - onda ste zaista presretan èovjek.- Svi imamo svojih sretnih i oblaènih dana. Ali, došao samk Van Svvietenu.- Sigurno je veæ u dvorcu, vraæao se kroz šljivik. Pogledatæu - reèe Nera i pode potražiti gosta.Van Swieten i grof Adam upravo su razgovarali s groficom Ratkav. Starica je poèivala u velikom naslonjaèu. Bila je još vrlo slaba, ali su joj oèi bile èiste i vedre. Još uvijek nije znala koliko je vremena proteklo od njezine bolesti i što se sve za to

vrijeme dogodilo. Dvorskom lijeèniku i grofu Adamu grofica je tihim glasom isprièala kako je k njoj došao Dvojkoviæ i rekao joj da Neri prijeti pogibelj da bude osumnjièena kao vještica. Polako se prisjeæala svega i razložila kako mu je dala novaca da joj vrati pojas što gaje Nera one noæi izgubila pod Kamenitim vratima. Na kraju plaho zapita:- Što æe biti iz svega toga?- Ne bojte se - odvrati Van Swieten. - Pouzdano znam dase Neri neæe ništa dogoditi. A zašto je vama pozlilo? - zapitaVan Swieten groficu.- Kako da mi ne pozli? - odvrati ona. - Dvojkoviæ mi je rekao da Neri prijeti smrt na lomaèi. Takvom strašnom smræuizgubila sam svoje roðeno dijete pa da izgubim još i ovo jedino unuèe koje mi je ostalo. Bijaše mi strašno. Sve u menikao daje umrlo...U taj èas u sobu uðe Nera. Grofièino se lice razvedri. Kon-tesa najavi Van Svvietenu da ga èeka grof Meško.- Sigurno vas trebaju bolesnici u Zagrebu - reèe grofica - a

vi sjedite pokraj mene.- Nemam u Zagrebu bolesnika, vaša milosti. Došao samovamo iz Beèa na poziv vašeg prijatelja grofa Adama da lijeèim samo vas.Van Svvietenove rijeèi pobudile su u stare grofice zaèudenje, pa odvrati:- A ja sam mislila da ste novi lijeènik na Grièu.Van Swieten ude u mali salon gdje ga je èekao Meško. Pozdravi se s njim, a ovaj mu stade pripovijedati:- Vaša milosti, s Grièa doðoše naši kramari koji su tamo bilina sajmu. Pripovijedali su èitava èuda pa i kako su kraljicuomamile vještice pa ih više ne da spaljivati ni progoniti. Onogèasa kad su vještice puštene iz tornja na slobodu, spustila senad grad oluja u kojoj su doplovile vještice i uništile svu robu. Ujutro sve naðoše u blatu, razbacano i uništeno. Zatim


MALLEUS MALEFICARUM

su prièali kmetima kako su vještice u tornju ugušile suca Kra-jaèiæa. A prije njegove smrti najavile su kugu i glad koju æe sipati na nas. Moji su kmetovi izgubljeni.- Zar je kramarima uistinu uništena roba?- Jest, vidio sam što su donijeli iz Zagreba.- Onda je to netko uèinio iz zlobe ili iz konkurencije i zaveoih da su to napravile vještice.- Morali bismo zamoliti župnika da govori narodu.- Župnik sam vjeruje u to. Od njega se nièemu ne možemonadati. Teško æe se iz srca naroda iskorijeniti praznovjerje.Dugo su o tom razgovarali, a onda ude Nera i pozove Meska da ostane kod njih na veèeri. Poslije veèere, koja je prošla u vrlo dobrom raspoloženju, Meško se vrati kuæi, a ostali se povuku u svoje sobe.MUŽ KONTESE NEREU šljiviku iza dvorca pucketa granje. Netko se provlaèi gr-mljem. Na mjeseèini se razabire visoka i vitka pojava tek napola zamotana u svileni ogrtaè. S klobuka visi dugo pero. Polako i oprezno spušta se dolje prema cesti. Svaki èas zastane, ogleda se i prisluhne.Na pola puta zgurio se iza širokog stabla èovjek u kmetskoj odori. U ruci mu pištolj. Zuri i èeka kao lovac zvjerku. Promatra i ne mièe se. Kao da je upiljio oèi u vitkog èovjeka što se spušta upravo prema njemu. Njegovi koraci šušte po pu-teljku. Veæ se približio stablu. Zgureni se èovjek uspravi. Poskoèi i zaustavi se pred mladiæem. Bez rijeèi uperi u nj pištolj. Mladiæ se prenerazi.- Ne mièi se! - zapovjedi hrapav glas.Ostane kao okamenjen pred drskim napadaèem. Ovaj mu se posve približi, pogleda mu pri mjeseèevu svjetlu lice i reèe:

- Imam te. Ti si barun Hofberg!-Jesam!- Kamo si krenuo?- Kuæi!- Zašto ne ideš svojoj ženi?- Što se to tebe tièe.- Njoj si se obvezao pismom da nikad neæeš doæi?- Kako to znaš?-Samamije rekla.- To je nemoguæe.- Kako bih inaèe znao? Sama me je poslala da te ovdje uho

dim dane i noæi ne bi li se vratio. Hoæe da doðeš k njoj.- Èemu?-Muž si joj...- Lažeš? Ona to nije rekla! Pusti me da idem.- Neæeš gore?- Ne, nizašto.- A kad bih ti ponudio desetak tisuæa forinti?- Tko si ti da mi to nudiš?- To se opet tebe ne tièe. Hoæeš li poæi?- Neæu nikad!- Vidim, nije ti do novca. Možda ti vrijedi život.- Sto hoæeš sa mnom?- Ako ne ideš, ustrijelit æu te.

- Donesi mi barem kakav znak da ona želi da doðem. Inaèeneæu, makar me ustrijelio.- Vidim da si glupi sanjar. Da ti kažem kratko i jasno: imanetko tko hoæe da podeš k njoj, da razdereš ono pismo i zatražiš svoje pravo. Razumiješ li sada?- Tko je taj tko to traži od mene?- Ovaj pištolj! On ima pravo na sve. Dobro razmisli!Mladiæ spusti glavu. Onda reèe kao da se predomislio i odluèio:


MALLEUS MALEFICARUM

- Idem!- Dakle, naprijed, mladi supruže. Otpratit æu te da se opetne predomisliš.Mladiæ krene prema dvorcu dok je stranac hodao iza njega s pištoljem u ruci. Prolazili su šljivikom i došli u perivoj u-pravo pod terasu do koje su vodile stube. Èovjek s pištoljem u ruci pokaže na prozor ispod terase i šapne:- Prozor je otvoren, popet æeš se gore. Vidiš li onaj prozorgore? To je njezina ložnica.- Ne umijem se penjati.- Lijep momak! Nije èudo što te s pištoljem u ruci moramprisiljavati da ideš k svojoj ženi. Dakle, naprijed!Uspeše se stubama i stadoše pred prozorom iz kojeg je zijevala tama. Prozor je bio širom otvoren i bez rešetaka.- Doði, dignut æu te na ramenima - reèe èovjek i èuène.Mladiæ mu stane na ramena i uhvati se na izboèine pod prozorom, a onda se okrene.Teškom mukom uspne se gore. Èovjek s pištoljem èekao je pod prozorom.- Ako se vratiš, doèekat æe te hitac iz mog pištolja - šapne isakrije se pod stubama.Mladiæ se kroz prozor spusti u tamnu sobu. Nekoliko je èasaka stajao. Nije se usudio poæi naprijed pa se zavuèe iza zavjese. U to nešto lupne o pod. Nešto se prevrnulo. Štropot uzdrma tišinu, a sneni ženski glas povikne: - Tko je?Ubrzo plane svjetiljka. U bijeloj noænoj košulji na postelji je sjedila Nera raspletene kose. Sumnjièavim pogledom zaokruži sobu. Onda skoèi s postelje, baci na sebe kuænu haljinu i sa svjetiljkom u ruci stane tražiti. Blizu prozora stane. Na zemlji je ležao jedan stalak s kipom. U isti mah zapne joj oko o zastor. Ispod njega su virile neèije noge...Lecne se, ali se uèini kao da ništa nije vidjela. Brzim korakom vrati se k postelji, uzme sa stoliæa pištolj i odluèno upita:

-Tko je ovdje?Zastor se razdijeli. Pred Nerom stajaše mladiæ u zelenom plastu, s dugim zelenim perom što mu je visjelo sve do ramena.-Vi?Mladiæ ponikne glavom.- Kako ste ušli?- Kroz prozor.- Stidite se. Odmah iziðite onako kako ste ušli.- Molim vas, ne tjerajte me.- Što hoæete ovdje?- Htio sam vidjeti vas - odvrati mladiæ jedva èujnimglasom.- Na tako prostaèki naèin? Smjesta da ste otišli.Mladiæ se ne makne s mjesta.- Ako ste vitez, otiæi æete, ako ne, branit æu se oružjem.

- Konteso, zaboga, ne tjerajte me u smrt - šapæuæi je moliomladiæ. - Ako se vratim kroz prozor, sasut æe mi tane u prsaèovjek što stoji dolje.- Govorite kao da vam se poremetila pamet.- Pogledajte i uvjerite se sami. Dolje je èovjek koji me je dotjerao.Nera pode drugom prozoru pazeæi pritom na mladiæa.- Lažete! - reèe Nera - dolje nema nikoga.- Slušajte me samo èasak. Reæi æu vam zašto sam došao. Natjerala me želja da vas samo izdaleka vidim i doðoh pod vašdvorac. Samo sam èuo vaš glas kroz otvoreni prozor, ali vasnisam vidio. Kad sam se vraæao kroz šljivik, bane preda mestrani èovjek s pištoljem u ruci.Ispripovjedi joj svoj razgovor s nepoznatim èovjekom koji ga je prisilio da se popne. - Zaklinjem se - da nisam njegov ortak. Ja ga i ne poznam.- Ne vjerujem. Jednom ste mi lagali da vas je k meni poslao


MALLEUS MALEFICARUM

Siniša, da ste s njim bili u zatvoru, što sve to znaèi? Ili ste pustolov ili luðak.Mladiæ rukama pokrije lice i stade bolno plakati.- Plaèete kao slaba žena. Bilo bi viteškije da govorite istinu.Mladiæ još jaèe zaplaèe i padne pred Nerom na koljena.- Oprostite, oprostite!Nije znala što da uèini s tim èovjekom.- Recite mi veæ jednom što sve to znaèi. Ne razumijem vašeponašanje.- Sve æu vam reæi. Sad mi više ništa ne pomaže - reèe mladiæ kroz plaè. - Samo vas molim: slušajte me i ne uskratite misvoje suæuti.- Neæu - budete li iskreni.- Svoj teški grijeh hoæu vam iskazati na koljenima. Hoæuda vam prièam o jednoj mladoj ženi koja je bila do ludila zaljubljena u svog muža. Jednog dana doðe medu njima do nesporazuma koji je potamnio njihovu sreæu. I upravo od togadana ona opazi da njezin muž noæu potajno odlazi od kuæe.Ljubomor je natjera da ga uhodi i tako sazna da on - zalazik vama.- K meni? To je ludost? Tko je taj èovjek?

- Èujte dalje. Mlada se žena htjela uvjeriti vodi li ga k vama ljubav i ljubite li ga. Jedne noæi vaši sluge naðoše preddvorcem mladiæa koji se tek prikazao onesvijesten pa ga takounesu u dvorac. Kad se susreo s vama, prikazao se prijateljemkapetana Siniše, samo da može s vama razgovarati o njemui da od vas može saznati ljubite li Sinišu ili možda - muža težene. U svojoj uzbudenosti i ludosti taj se mladiæ prikazaokao da i on ljubi vas, samo da vam bude vjerojatnije zašto jetako iznenada došao u dvorac. Tada se uvjerio da ljubite Sinišu. Otvorio je i proèitao pismo što mu ga dadoste da odneseSiniši. Sad je ona nesretna ljubomorna žena znala bar to da vine ljubite njezina muža. Ali on ljubi vas.

- Sad se sjeæam, govorili ste o grofu Mesku?- Da, o njemu. Kad je taj mladiæ iz vaših usta saznao dase želite vjenèati samo naoko da spasite jedan drag život, ponudio vam je svoje ime, sama sebe, da možete provesti svojuosnovu. To je uèinio iz zahvalnosti što vi ne ljubite grofa.- A što vas tako veže za groficu Meško da ste joj iskazali tolike usluge?Neru su gledale plahe oèi, a onda umjesto odgovora mladiæ skine vlasulju. Po ramenima se prosula duga smeða kosa, a iz muškog odijela virilo je ljepušno mlado lice preplašenih rasplakanih oèiju.- Ja sam grofica Meško.Nera sklopi ruke od iznenaðenja.- Bože moj, to je gotovo nevjerojatno, to je neviðeno, toje...- Ne bi vam se to èinilo tako nevjerojatno kad biste znalimoju prošlost. Dok bijah siromašna djevojka, uze me u službuneka pustolovka. Moje visoko i vitko tijelo, odluène crte lica idubok glas potakoše je na misao da me odjene u muško i prikaže društvu kao svoga neæaka. Uèinila je to da može bez prigovora društva pozvati u kuæu grofa Meska kojega je htjela zamuža. Morala sam glumiti njegova prijatelja da bi ona moglaosvajati njega. Dvije godine živjela sam kao mladiæ. Svatkoje u meni gledao mladiæa i neæaka barunice Lehotske. Ali jesudbina htjela drukèije. Svom se dušom zaljubih u grofa kojimi je na kraju uzvratio ljubav. Bili smo sretni sve do onogdana kad za neke oluje zalutaše u naš dvor Genovežani kojipovedu razgovor o vama. I moj muž pošao je s njima da vastraži. Znao je da ste ovdje, a svima je to tajio, pa i meni.- Htjela sam da to nitko ne dozna.-1 kad sam tada opazila da odlazi kriomice, sjetih se svoje prošlosti. Odluèim pribaviti muško odijelo i uhoditi ga. One noæi kad su Genovežani, mokri do kože, došli k nama, ostavili


MALLEUS MALEFICARUM

su svoja kišna napola uništena odijela jer su im iz Samobora poslali nova. Preuredila sam jedno od tih odijela. Kad je moj muž jednom uveèer pošao k vama, odjenem se, sjednem na konja i stanem ga slijediti. Vidjela sam da je ušao u vaš dvorac. Zavukla sam se u šljivik, pod zelenu ogradu što ga dijeli od terase, i èula sam kako mu rekoste: "Brojit æu èasove do vašeg povratka!"- To sam mu doista rekla - odgovori Nera. - A znate li zaštoje išao u Zagreb? Da mi donese glas od fratra Smolea koji mi

je pisao da mu pošaljem pouzdanu osobu. A ja sam tako teškoèekala glas iz Zagreba.- Ali grof mi o tome ništa nije govorio. Sve se više tuðio odmene.- Zašto mu niste povjerili svoje sumnje?- Rekoh vam daje medu nama bio neki braèni nesporazumi da sam se najprije htjela uvjeriti ljubi li on zaista vas. To meprogonilo i ubijalo. Sto puta htjedoh da vam se povjerim. Kadgod sam se, slijedeæi muža, šuljala oko vašeg dvorca, bila samodluèila da vam priznam svu ludost koju sam poèinila. Alinisam mogla. Od toga me odvraæao ponos i stid. Opet se vra-tih u svoj dvorac svome djetetu koje mi bijaše jedina utjeha.

- Pa što ste, zaboga, mislili kad ste mi se ponudili zamuža?- Iskreno æu vam priznati. Uèinila sam to zato da se neoženite s nekim muškarcem što bi zauvijek onemoguæilo dapoðete za Sinišu. A ja sam vruæe željela da poðete baš za Si-nišu. Bila bih još više uèinila da sam vas mogla s njim združiti. Osjeæala sam da je svaka pogibelj uklonjena samo akovi postanete Sinišina žena. Ako poðete za nj, moj æe se mužvratiti k meni. A jedina moguænost da se ne vežete ni s kimdrugim bila je ta da i dalje igram ulogu njegova prijatelja ida poðem s vama u crkvu pod krivim imenom i s krivim dokumentima. Sama sam ih krivotvorila na jednu staru listinu

baruna Hofberga koju sam našla u staroj knjižnici pokojnog tasta. To je sav moj grijeh i na koljenima vas molim da mi oprostite. Ne želim vam da ikad osjetite onu divlju i strašnu sumnju koja razara život i dobrotu srca. Sumnja me je nosila poput bezglave bujice i u toj sumnji naèas sam izgubila sve stoje u meni dobro.-Vi pretjerujete, draga grofice!- Ah, ne! Osjeæam da bih bila mogla poèiniti još strasnijestvari. Suzdržavalo me jedino to što sam znala da ga vi neljubite.Nera nije poznavala takve ljubomorne boli, ali je osjeæala iskrenu suæut za mladu groficu.- Onog jutra kad sam sa svojim mužem poslije vjenèanjaulazila u koèiju sreli smo vas. Naš je koèijaš tada rekao: Gledajte, to je ona iz zakletog dvorca. Neæe biti sreæe - to sluti nazlo! Sjetila sam se toga èim sam èula da ste u Stubici i povjerovala da mi nosite nesreæu.- Vaše su sumnje, oèito, posve neispravne. Iskreno æu vamkazati da nikad nisam opazila ni najmanji znak kakve veæe privrženosti grofa Meska prema sebi.- On je ponosan pa to nièim ne bi odao.- Ne, ne, u to nikako ne vjerujem. Grof me ne ljubi.- Nije li kvarna dolazio tako èesto? Nije li uvijek nujan i žalostan? Nije li danas bio ovdje?- Priznajem da sam i sama na njemu opazila sjetu. Pitalasam ga što mu je, ali mije odvratio da ga more brige zbog gospodarstva. Nego, èekajte grofice... Sad mi nešto pada na um.One veèeri kad je kod nas bilo izaslanstvo suda iz Zagrebada zatraži od mene oproštenje, grof Meško govorio mije vrloprijazno.-Vidite, ipak vas ljubi!- Baš naprotiv. Sjeæam se da sam mu na ono što mi je kazao rekla kako mi se èini da je ljubomoran na jednog Geno-vežanina.


MALLEUS MALEFICARUM

- Ljubomoran? On? Pa na Genovežanina? - iznenaðeno æeStanka.- Da. Ne znam na kojega, ali govorio je o njima tako dasam morala razabrati neku ljubomoru. Je li vam koji od njihudvarao!-Jest!- Vidite, a to vas je odvelo na sasvim krivi put.- Taj Genovežanin govorio mi je jednom o svojoj ljubavi,ali sam ga otjerala. Grof o tome ništa nije znao.-To se nasluæuje...- Imate pravo. Srce koje voli sluti nesreæu kad je još prekomora.Grofica Stanka uzdahne.- Kad bi to bila istina! Ali, konteso, znam da me vi samo tješite. Ne mogu se oteti uvjerenju da ipak ljubi vas.- U to se možemo uvjeriti. Hoæete li?- Zar biste bili tako velikodušni?- Nije to nikakvo velikodušje. Osjeæam iskrenu suæut za vašu bol i sve što ste u ljubomori uèinili pokazuje samo vašuljubav i odvažnost. Napokon, vi ste mi iskazali tako velikuuslugu što ste me nagovorili da primim ime i ruku barunaHofberga. Za Sinišu ne mogu poæi - dakle, to za mene nemakoristi - ali se ipak ne moram bojati da æe danas-sutra doæi kakav èovjek i doviknuti mi: "Ti si moja žena!" Od toga me spasila vaša smiona spletka. Zahvalna sam vam i zato æu vam pomoæi u vašoj boli.- Sto puta vam hvala. Samo kako?- Danas ste opet uhodili svog muža oko mojeg dvorca?- Jesam. Kad je otišao od kuæe, nešto me vuklo da vidimide li opet k vama.- Veæ se vratio kuæi. A što æe reæi kad vas ne nade kodkuæe?- Ne znam. U drugim zgodama uvijek sam ja došla prije njega, uvukla se u svoju spavaæu sobu i sakrila genoveško odije-

lo. Danas nisam nikako mogla razabrati je li se vratio ili nije. Sjedila sam u grmlju. Tek kad je u dvorcu nastala tama bila sam uvjerena daje otišao. Bojim se što æe biti ako me ne nade u mojoj sobi. Moram se vratiti kuæi, ali se bojim onog èovjeka koji me prisilio da uðem ovamo.- Taj je èovjek sigurno Terkin uhoda. Pratit æu vas. Kad nasvidi zajedno, mislit æe da smo se sporazumjeli, a Terka æe seveseliti. Dakle, pristajete li da poðem s vama grofu Mesku?- Pa da mu kažete sve što sam uèinila? Nipošto.- On i ne treba ništa saznati. Poæi æemo zajedno sa Sinišomi Filipom do vašeg dvorca, a onda æemo vas pustiti da se ušuljate u kuæu. Nakon sata dojahat æemo i mi pod izlikom dasmo izjahali u šetnju po mjeseèini i htjeli ga iznenaditi.- A onda?- Onda æu naæi priliku da s njim razgovaram i da ga prisilimneka mi kaže zašto je tako tužan i što mu tišti dušu. Slušatæete razgovor negdje iz blizine i tako neposredno saznatiimam li krivo ili pravo.- Kako ste dobri, konteso! - reèe Stanka suznih oèiju.- Što biste uèinili da se obistine vaše sumnje?

-Ubilabih se.-Avaše dijete?- Mislila sam da ga volim nadasve, ali sad vidim da ga ljubim samo zato stoje njegovo.- Prièekajte. Poslat æu komorkinju da probudi Sinišu iFilipa.Nera izaðe iz sobe. Uskoro se vrati i povede svoju gošæu u pokrajnji salon.- Prièekajte ovdje - reèe joj i pritom promotri grofièinupojavu:- Èudnovato kako vam pristaje muško odijelo. Èovjek nikako u vama ne bi mogao naslutiti ženu. Vaše su kretnje zaistauvijek kretnje mladog èovjeka, dakako, takvog koji je odgojenu èipkama i salonu.- MARIJA JURIC ZAGORKA

HALLEUS MALEFICAROM

- Privikla sam se muškom odijelu.Nera ode da se odjene, a Stanka sjedne na divan, sakrije lice objema rukama i zamisli se: "Što æe biti ako opazi da me nema. Što æe misliti o meni?"Nije prošlo ni èetvrt sata, a u salon ude Siniša. Stanka više nije imala na glavi muške vlasulje, i Siniša je stao promatrati široko otvorenim oèima. Nije znao što da kaže, ali gaje to lice podsjeæalo na groficu Meško.- Prepoznajete li me, kapetane? - upita ga ona.- Kako dolazite ovamo u toj odori?- To æe vam reæi kontesa Nera. Nemam više snage da jošjednom prièam.- Kad je ušla Nera, isprièa ukratko Siniši o èemu se radi.Slušao ju je iznenaðen. Ono što mu je govorila èinilo mu sekao luda prièa. Stanka, meðutim, izvadi iz džepa pismo, pruži ga Siniši i reèe:- Evo pisma koje vam je barun Hofberg imao donijeti uBeè. Bila sam tako nepristojna pa sam ga otvorila i proèitala.Siniša ga proèita.U prvi tren shvaæao je samo jedno: da Nera nije udata ni za kakvog baruna i daje slobodna...Pomalo je shvaæao i sve drugo i sada je taj neobièni dogaðaj smatrao pravom sreæom. Osjeti duboku zahvalnost prema grofici Stanki koju je tren prije držao ludom.- Oprostite mi, kapetane, i vi - reèe Stanka nakon kratkešutnje - što sam se poslužila laži da sam vaš prijatelj barunHofberg.- Zahvalan sam vam što ste vi taj neobièni mladiæ koji mije bio tako zagonetan.Siniša dade pretražiti dvorište i perivoj ne bi li našao èovjeka koji je Hofberga natjerao u Nerinu ložnicu. Ali njemu ni traga.Tada se spreme za izlazak. Stanka je prikopèala oko glave svoju lijepu smeðu kosu i opet je pokrila muškom vlasuljom i

genoveškim klobukom. Filip je osedlao konje i svi èetvoro od-jaše prema Stubici u dvorac grofa Meska. Dosta su brzo jahali cestom. Oko njih je snivala noæ. Svježi zrak milovao im lice, a sa sjenokoša povjetarac donosio je miris otave. Èitav je kraj poèivao u snenoj tišini, posut blistavim sjajem mjeseèine. Uz cestu je šumio potoèiæ bjelasajuæi se kao srebrni obrub zelene livade. Jahali su šuteæi dok se izmeðu zelenog drveæa nisu razabirali tornjiæi Meškova dvorca.Stanka šapne: - Uvuæi æu se neopazice u dvor kako sam uvijek radila.- Prozori dvorca su tamni - reèe Nera. - Možda još nije kod

kuæe. To bi bilo najbolje. Ali, svejedno kako smo rekli, za polasata mi æemo za vama.- Èekat æu vas kao svoje osloboðenje.Stanka potjera konja i okrene s ceste puteljkom prema dvorcu kroz rijetku mladu šumu. Osjeæala je neki strah, a sama nije znala zašto. Prièini joj se kao daje netko slijedi. Kao daje sa strane opazila neku prikazu stoje izašla iz grmlja.Najednom iz šikarja dopre povik:- Stani!Stanka se trgne, prestraši, tako da je izgubila prisebnost i potjera konja stoje mogla jaèe.- Stani! -vikne netko. Ali ona nije slušala niti se obazirala.Pomamno je stala udarati konja. Obuze je divlji strah. Vjerovala je da to mogu biti samo razbojnici pa je nastojala pobjeæi. Nije razumjela rijeèi što ih je netko vikao za njom. Samoje tjerala konja da što prije stigne u dvorac.Kroz šumu prasne hitac. Stanka ga nije èula. Samo je osjetila da se njezin konj preplašio, trgnuo. A onda kao da je o-stavlja snaga, a uzde padaju iz ruke. Klone niz sedlo.Noænom tišinom još je uvijek drhtao pucanj. Konj je stao i poèeo ogledavati svoju gospodaricu. Zamijetivši da leži na zemlji, stane je gurati gubicom.


MALLEUS MALEFICARUM

Iz šume dotrèi muškarac s pištoljem u ruci, sagne se i reèe glasom punim uzbuðenja, mržnje i bijesa:- Zašto bježiš, huljo, kukavice, kad ti velim da staneš!Pritom pograbi jahaèa za zatiljak, okrene ga prema mjeseèini i pogleda mu u lice. Ali kao da gaje pogodila strijela. Iz grudi mu se izvije krik pun strave i preneraženja. Zajedno s onesviještenim jahaèem klone na zemlju.Mjesec se podrugljivo nasmiješio prestravljenom licu grofa Meska. Šuma je disala kao da i ne primjeæuje što se dogodilo.Kroz šumu se zaèuje topot konja. Silnom brzinom jahali su istim putem Nera, Siniša i Filip. Kapetan prvi skoèi s konja. Vidio je da na travi leži Stanka, a uz nju je neki muškarac. Snažno ga otrgne od nje, ali kad mu vidi lice, iznenaðen sustane:- To ste vi? Zaboga, što se dogodilo?Meško ne odgovori. Kleèeæi na zemlji, upre nijem pogled u Sinišu. Kao da je obezumio i ne zna gdje se nalazi i što se zbiva. Priðoše Nera i Filip. Kad je kontesa opazila Stanku gdje leži na travi a iz grudi joj se cijedila krv, krikne:-Zarje mrtva?- Ona? Tko? - Ona - šapne Meško napola pogledavši uNeru.-Vaša žena grofe! Što se dogodilo s njom?Ali Meško ne odgovori. Ukoèen, blijed, buljio je preda se kao da je izgubio govor i shvaæanje i ne može dokuèiti tko to leži pred njim na zemlji.- Pomozite! - klikne Nera i trgne muškarce iz èasovite pre-neraženosti. - Još diše. Filipe, poði natrag i dovedi doktoraVan Swietena. Reci mu da se nešto dogodilo. Samo brzo!Filip se baci na konja i odjuri. Siniša podigne s trave klonulo Stankino tijelo i poðe s njom prema dvorcu.- Èuli smo hitac i odmah naslutili zlo - reèe Nera Mesku.On nije odgovorio. Hodao je uz nju kao pripit. Nera ga jegledala sa strahom. Šuteæi doðoše do dvorca.

Kad su ušli u kuæu, Siniša je položio Stanku na postelju i probudio služavku. Svi su se ustrèali. Svaki je nešto savjetovao, svaki je nešto pitao, svi su nosili vode, octa, a nitko nije znao što da uèini.- Kao da ne diše. Zar je veæ mrtva? - govorila je Nera.Tek tada trgne se Meško iz ukoèenosti. Kao da je tek sadashvatio da je to uistinu njegova žena, da je to Stanka. Potrèi gore i baci se k njezinoj postelji.Muška vlasulja negdje joj pala s glave, a smeða bujna kosa razasula se po bijelim jastucima.- Stanko, Stanko, stoje to? - pitao je Meško uhvativši njezinu glavu i gledajuæi je u blijedo lice na kojemu je bilo samomalo traga života.- Što je to, konteso? - okrene se Meško k Neri. - Recite mi,zaboga!- Ja pitam vas što se dogodilo. Tko je pucao i zašto?Grof Meško ne odgovori. Nera i Siniša se pogledaše. Strašna pomisao sune njihovom glavom.Upravo se probudilo dijete koje je spavalo u kolijevci i stalo plakati. Služavke se štrcale oko njega. Nera je vodom ispirala Stankino èelo. Meško je stajao blijed, upala lica, prestravljena pogleda. Proðoše èasovi zabune, straha i trèanja po kuæi, nesuvislih pitanja i nesabranih odgovora. Pred dvorom zaštro-poæe koèija.- To je Van Svvieten - reèe Nera i pohita dolje. Lijeènik jestigao u pratnji Filipa koji mu je putem ispripovjedio što jeznao. Van Swieten pode ravno u Stankinu sobu. Sve udalji,zadrži samo Neru. Lijeènik je pregledao nesretnu groficu, povezao joj ranu i pokušao daje dozove k svijesti.- Još živi? - zapita ga Nera šapæuæi.- Živi, ali ne znam kako æe još dugo živjeti.Nera ostavi lijeènika i pode u drugu sobu. Sav slomljen na divanu je sjedio Meško, boreæi se s oèajem. Uz njega, oslonjen o stol, stajao je Siniša i gledao preda se.



- Da ga utješi, Nera reèe grofu:- Ne bojte se, nije tako zlo. Vraæa joj se svijest, samo nitkone smije k njoj daje ne uzbudi.Meska su te rijeèi malo oporavile pa je, sklopivši ruke, u-stao i pošao prema Neri.- Recite mi, molim vas, što se to dogodilo?Nera dade znak Siniši da izaðe. Kad je ostala s grofom na-samu, mirnim ga glasom zapita:- Recite mi, grofe ljubite li svoju ženu?U prvi èas Meško je tim pitanjem bio iznenaðen.- Nikad nisam nikoga ljubio kao nju. Baš otud i potjeèe svamoja nesreæa.Neri odlane.- Ljubomorni ste, zar ne?- Stidim se priznati, ali je tako.- A sad èujte što æu vam reæi.

Kontesa ispripovjedi grofu sve stoje èula od Stanke i što se dogodilo medu njima. Meško je slušao preneražen. Svaki se èas udarao po èelu. Tada bi ustajao i hodao po sobi ili se opet bacao na divan i hvatao za kose.-1 tako smo mi - dovrši Nera - pošli zajedno k vama u dvorac i dogovorili se da æe grofica poæi naprijed i neopaženo uæi, a iza nje æemo doæi mi da mogu s vama razgovarati.U sobu uðe barun Kukmica. Probudila ga buka u kuæi. Nije se dao zaustaviti od Siniše koji je ušao za njim. Htio je znati što se dogodilo. Kad ga Meško opazi, skoèi s divana, pograbi zeleni plašt i genoveški klobuk što ih skinuše Stanki i povikne Kukmici:- Poznaješ li ovo?Barun problijedi i plaho odvrati:- To pripada Genovežaninu.- Onom istom kojeg si vidio da luta oko dvorca?- Onomu kojeg ste vidjeli da ulazi u dvorac? - uplete seSiniša.

Kukmica se posve smete.- Da, vidio sam ga!- Gdje je samo uzela to odijelo? - upita Siniša.- Za jedne olujne noæi Genovežani su ostavili kod vas svojapromoèena odijela - odvrati Nera i pogleda Meska.Plašt i klobuk padnu iz grofove ruke.- Samo ona bijaše onaj kojega sam èekao noæi i noæi da snjim obraèunam! Ona sama!- Vi ste ga èekali? - reèe Nera. - A niste znali da vam ženanije kod kuæe.- Ne, kad se vratih od vas nisam ni ulazio u kuæu. Kukmicamije rekao da vida Genovežanina uvijek kad mene nema kodkuæe. I ja sam ga èekao. Ili æe doæi, ili otiæi, ali ja æu ga doèekati, mislio sam, i s njim se obraèunati.I danas sam ponio sa sobom pištolj da se s njim pobijem. Kad vidjeh kako na konju jaše visok i vitak muškarac s geno-veškim klobukom, bio sam uvjeren daje to grof Fieschi i stanem vikati za njim. Ali nije htio stati, nego je još jaèe potjerao konja. Kukavica, pomislim ja, bježi preda mnom. Kakve li drskosti! Obuze me ljubomora, bijes, ostavi me pamet i ja opalih...- Vi - kliknuše istodobno Nera i Siniša pogledavši se.Njihove su se slutnje obistinile. Kukmica je samo glupo buljio ne usuðujuæi se išta pitati. Ništa nije shvaæao, samo to da je on tu nešto skrivio. Zato tiho pobježe iz sobe.- Što sam uèinio?! šaptao je Meško i šetao gore-dolje posobi.- Vi ste oboje bili ljubomorni jedno na drugo, a bez ikakvihuzroka - reèe Nera. - To još ne bi bilo tako strašno, ali zašto seniste sporazumjeli? Zašto niste o tome razgovarali?-Ah, konteso, vi najbolje znate kamo èovjeka može odvesti tvrdoglavi ponos!Grof je oèito nišanio na Nerin postupak prema Siniši. O-zbiljna i mrka lica na vratima se pojavi Van Swieten. Meško


MALLEUS MALEFICARUM

pode k njemu, ali ne reèe ništa. Lijeènik je shvaæao njegovo nijemo pitanje.- Rana je teška i njezin je život u ruci njezine mladosti i tjelesne snage.- Grof bez rijeèi pode u svoju sobu. Sinišu je nešto tjeraloda pode za njim.

- Rado bih razgovarao s vama, grofe. Ne uzbudujte se, jošima nade...- Da ste to uèinili Neri što sam ja Stanki?! Ja sam njezinubojica, ja koji sam je toliko ljubio. To ne mogu podnijeti.Bol ga svlada. Siniša ga nije tješio. Dobro je znao da su suze rosa patnièkoj duši...Van Svvieten je ostao uz bolesnicu kojoj se svijest naèas vraæala i opet gubila. Meško nije smio ulaziti u Stankinu sobu pa je sa Sinišom proveo noæ u svojoj sobi bdijuæi i oèekujuæi svoju osudu.Tako ih je zatekla zora. Jutarnje sunce obasjalo je žalostan dvorac vedrim sjajem. Meško i Siniša podu u perivoj.Služinèad je plaho pogledavala svoga gospodara èiji se izgled preko noæi tako izmijenio. Kad ga doðoše pitati što da rade, on samo slegne ramenima:- Radite kako znate!Nakon jednog sata pojavi se na prozoru Nera i zovne:- Grofe, doðite gore!Meska je oblio hladan znoj. Pogleda Sinišu kao da mu veli: "Zovu me k smrtnoj postelji."Mladi kapetan shvatio je Meškov pogled i obori oèi. Meško pode u kuæu teškim koracima kao da ga vode na stratište.Na stubama ga doèeka Nera. Lice joj bilo ozbiljno. Ta ozbiljnost sledila je u njemu svu krv.- Osvijestila se i pita za vas. Ali saberite se! Van Swietenveli da vas Stanka ne smije vidjeti oèajnog.Plahim koracima i dršæuæim srcem stupi Meško u sobu.

Slomljen, spusti se do nje. Jedva ju je prepoznao. Lice joj je propalo, a njezine sanjarske plave oèi ugasle. Prihvati njezinu blijedu malu ruku što je ležala na pokrivaèu.- Jurica - šapne ona - što se to zbilo sa mnom?- Ne boj se. Sve æe opet biti dobro.- Neæe biti dobro. Èini mi se da umirem.- Onda æu i ja s tobom!- Kakve su to ludosti! - opomene ga Van Swieten. - Groficije mnogo bolje i ona æe se oporaviti.Meško je osjetio da ga lijeènik samo bodri. Stanka opet sklopi oèi. U drugoj sobi reèe mu lijeènik:- Ne mogu vas bodriti nadama. Bliže je smrti nego životu,ali, kako sam vam rekao, sve ovisi o njezinoj tjelesnoj snazi,ali i o tom kako se vi budete držali. Svako uzbuðenje moglobi joj veoma škoditi. Dakle, manite se takvih razgovora kaomalo prije.U tihom dvorcu postane još tiše. Sretan smijeh i veselje za-mijeniše pritajeni uzdasi, skrovite suze i zatajivani oèaj. Grof Meško nije živio nizašto. Ni za gospodarstvo, ni za ljude, ni za dijete. Sjedeæi uz postelju svoje žene, sav se posvetio njoj koja je lebdjela izmeðu života i smrti. Osjeæao je da njezinu smrt neæe moæi podnijeti. Sa sobom je veæ obraèunao.UOÈI SAMRTNOG PIRAOsvanula je subota.Toplo jutarnje sunce raspršilo je sjaj po sobi grofice Ratkav i probudilo je. Starica otvori umorne oèi. Njezina kosa jedva se razlikovala od bijelog jastuka. I lice joj je bijelo, ali su ga starost i prepaæenost nabrali u duboke bore.Podigne glavu i pogleda po sobi.



- Sve joj se èini nekako drukèije nego prije. Pokuæstvo kaoda je više izlizano, sagovi tamni, a zastori nemaju tako jasnuboju kao nekoæ.Tiho i oprezno u sobu ude Nera.- Dobro jutro, bakice! -veselo priðe i poljubi joj ruku. Mjesto odgovora starica je pogleda kao da nešto istražuje.- Što me, bako, tako gledaš?- Reci mi, Nero, kako ti to izgledaš? Mnogo si veæa i jaèa,tvoja su ramena tako èvrsta, a i ljepša si nego prije mjesecdana.- To ti se èini, bakice, jer si još slaba od bolesti.- A gdje je Ivo Skerlec? Zašto ne dolazi tvoj vjerenik?- U Beèu je - odvrati Nera i pogleda sobaricu èije su je oèiplaho gledale oèekujuæi što æe na to odgovoriti kontesa.- Juèer sam dolje u vrtu vidjela onog kapetana, znaš onogakojeg ti tako silno mrziš. Kako je on došao ovamo?- Prijatelj je našeg lijeènika.- I taj mije lijeènik neobièan. Sve mi se èini da sam ga negdje vidjela.- Sigurno si ga vidjela u Beèu, bako?Starica se zamisli, a Nera pohita u blagovaonicu gdje je našla Van Svvietena.- Vaša milosti, ona poèinje ispitivati i opažati promjene.- To je znak daje posve blizu ozdravljenju.- Ali ja ne znam što da joj odgovorim.- Ne bojte se, ja æu k njoj.Èitava dva sata sjedio je sijedi lijeènik uz groficu i razgovarao s njom. Na kraju joj reèe:- Grofice, danas je krasno vrijeme. Grof Adam hoæe da popravi i pregradi dvorac pa bi bilo dobro da preselite u Sla-vetiæ.- O, vrlo rado. Bar æu malo uz put u Zagreb. Želim vidjetimoj lijepi "crveni dvorac".

Nera se okrenula i problijedila. A Van Svvieten je odvratio neprispodobivom mirnoæom:- Zašto ne? Možete i u Zagreb, ali tek kad ozdravite.Kad je sunce bilo visoko, spreme groficu Ratkav u visoku prostranu koèiju. Blijeda, ali mirna, Nera je stajala uz koèiju.- Zašto ne ideš sa mnom? - pitala je grofica nekoliko puta.- Ne mogu, bako, netko mora èuvati kuæu. Doæi æe zidari itežaci. Moram spremati stvari.- Dobro, dobro - uzdahne starica i pogladi lijepu unuku popepeljastoj kosi. Nera se u duši opraštala s dragom staricom.Koèija napokon krene. Nera baci još posljednji pogled u blijedo, milo lice svoje bake..."Kako je ljubav jaka", mislila je Nera kad je koèija s bakom odmakla ispred njenih oèiju i izgubila se u perivoju. "Volim poæi u smrt sa Sinišom, nego da živim uz onu kojoj toliko dugujem. Nezahvalno je kako prema njoj postupam, ali drukèije ne mogu. Sve na svijetu što se ne tièe njega izgiba preda mnom kao sitnica za koju nemam osjeæaja. Hoæu li biti kažnjena?"Priðe Siniša koji je izdaleka promatrao oproštaj bake i unuke ne hoteæi smetati Neri.- Zamišljena si, Nero?- Opraštam se s njom, sjedinim stvorom koji me je osim tebe ljubio. I sad sam, evo, samo tvoja.Nera mu pruži ruku koju on stisne sa zanosom.- Sad æu spremiti sve stoje potrebno, a podveèe æu doæi dase dogovorimo za naš samrtni pir.- Dobro, podveèe - šapne ona. - Danas živimo svoj posljednji dan, Siniša. Bit æemo veseli i sretni.

Nera ode. Za njom je šuštala njezina bijela odjeæa. Obuhvatio ju je njegov pogled topliji i žarèi od sunèanog žara...


MALLEUS MALEFICARUM

Po brežuljcima i dolinama razliježe se zvonjava stada. Pastiri se vraæaju kuæi. Dižu se sive sjene, razapinju i pokrivaju od rada i vruæine izmuèenu zemlju.Nera sjedi na terasi i èita pismo, sitno malo pismo što joj ga je pisala Sanda:"U tuzi za nesretnim ocem snašla me sreæa. Baš tog dana došao je Francesko. Sad je uza me. Našao je službu u Beèu - da radi za mene svojim rukama, jer njegov otac nije dao da me uzme. Pomisli koliko me ljubi. Za mene hoæe da radi. Sretna sam."Stubama se uspinjao Siniša. Nera prepozna njegove korake, podigne glavu i doèeka ga sa smiješkom.- Žensku služinèad poslali smo u Marof, a mušku sakrili udvorac. Sve je spremno. Van Swieten je u svojoj sobi.- Razbojnici dolaze tek oko pola noæi.- Dotad æemo provesti zajedno.- Ti si se sveèano odjenula. Kako ti bjelina lijepo pristaje!- Kad oèekujemo tako sveèane trenutke, mora sve izgledatisveèano.Šutjeli su. Njihovi se pogledi spustili u dolinu kojom se još uvijek razlijegala pjesma pastira. Tu i tamo èula se melodija težaka koji se vraæao s posla.- Nero, smijem li ti nešto reæi?-Sve.- Kad te gledam tako krasnu i mladu, snalazi me prijekor.- Kakav prijekor?- Što sa sobom i tebe povlaèim u smrt.- Što da radim bez tebe?- Tako mije da gotovo ne mogu vjerovati da si to ti, Nero.- Ne, to nisam ja - to je ljubav.On prihvati njezinu ruku.- Gdje je sveæenik koji æe blagosloviti našu ljubav? - upitaona tiho.

- Evo ga! - šapne on i pokaza na srebrnu bocu s otrovom.Preostaje nam da živimo zajedno još nekoliko sati, jednouz drugo, jedno u drugome.Nera prihvati njegovu ruku i oboje umuknu.U duši im je bilo tiho. Srca su im kucala mirno i spokojno kao da ne žele buniti duboku tišinu u kojoj je kraljevao zanos dviju duša što su se ljubile u zvijezdama. Sat u blagovaonici muklo otkuca jedanaest sati. Na vratima se pojavi Van Svvieten.- Siniša, vrijeme je!...VJEŠTICENa podnožju brijega pod dvorcem križaju se dvije ceste. Slijeva, pukla livada, a s druge strane sve do perivoja Oršiæeva dvora uspinje se šuma. Blijedi sjaj mjeseca prolio se po livadi i šumi. Ljetna noæ ljulja u san cvijeæe u polju i ptice u šumi. Samo cvrèci pjevaju u travi.O hrast što se razgranao na križanju prislonio se èovjek. Crna halja skriva ga sve do zemlje, a kapuca mu krije glavu sve do vrata. Sada ju je malo pridigao s glave. Mjeseèevo svjetlo prosulo se po Sinišinu licu. Nadaleko ne javlja se živo stvorenje. Tek iz velike daljine dopire štropot kola. Siniša se povuèe u šumu i sakrije u sjenu gustog drveæa.Bit æe razbojnici. Štropot biva sve glasniji, kola dolaze sve bliže i bliže.

Veæ je vidio konje i razabirao tamne sjene koèijaša. Koèija se zaustavi. Iz nje se pomole èetiri žene u sivim haljinama. Na glavi im veliki rupci, na licu bijela krinka s dugim nosovima, a u rukama metle. "Gle", pomisli Siniša, "to su prave pravcate vještice."Onda skoèi iz šume preko grabe i pojavi se pred kolima.

MARIJA JURIÆ ZAGORKA- Pozdrav od "Bijele sove" - pozdravi koèijaša.- Ðavo joj bio milostiv! - odvrati Siniša rijeèima koje je èuou Uršinu podrumu.- Je li sve spremno? - upita jedna od "vještica"."Što je to?" zaèudi se Siniša. "Vještica ima muški glas." A onda æe glasno:- Sve je u redu. U dvoru nema nikoga.- Dakle, hajde, vodi nas - reèe "vještica". Siniša pode naprijed èudeæi se što "vještice" govore muškim glasovima.Koèijaš je ostao na cesti iza njih.Siniša pode s "vješticama" kroz šumu prema dvorcu. Nitko nije putem progovorio nijedne rijeèi. U sjeni drveæa šuljale su se "vještice". Ispod rubaca virili su im dugi nosovi.Uðu u perivoj. Oko dvorca je vladala tišina. Prozori su bili zatvoreni i tamni, terasa takoðer.- Izgleda kao ukleti dvorac - primijeti jedna "vještica".- Kako æemo uæi? - upita druga.- Evo kljuèa - ponudi Siniša. Otvori ulaz u dvorac i oni uduza njim.- Zakljuèaj - zapovjede oni.- Jesam. Evo svjetla.Siniša spremi kljuè u džep."Vještice" poðu za njim. Vodio ih je glavnim stubama držeæi pred njima uljanicu. Odmah kod stuba bila su vrata. Siniša ih rasvijetli kao da traži kvaku.- Poèet æemo kod prvih vrata, a onda nastaviti - reèe on iotvori ih. U polutami blistale su zlatne vaze i srebrno posuðe.- Daj vreæu, tu su cekini - reèe golema "vještica" - I dragulja ima!- Èitav imetak!Bacili se na zlato stoje stajalo okolo. Zaèas je sve bilo u njihovim rukama. Siniša im je pomogao.- Sad bismo mogli nešto pojesti i popiti. Bi li nam štogod

MALLEUS MALEFICARUMdobavio iz smoènice? - upitaju Sinišu. Valjda ti je tvoja Jalžica pokazala gdje je smoènica.- Kako da nije! Znam gdje je i blagovaonica.Siniša otvori druga vrata i pozove ih u blagovaonicu punu ormara s bocama i posuðem."Vještice" se odmah snaðoše. Za nekoliko trenutaka boce su skinute s ormara i postavljene na stol dok je Siniša izašao i donio na pladnju butine i drugog mesa.- Hajde, jedi i ti! - dobrohotno mu ponude "vještice".Siniša je oèekivao da æe skinuti krinke, ali to nisu uèinili.Samo ih toliko podignu da su im usta bila slobodna - da mogu jesti i piti.Ispod velikih nosova vidjeli su se brkovi."Bit æe da su to ipak ljudi koje ne poznam", pomisli Siniša. "Niti ih znam po glasovima niti po brkovima."- Skini kapucu - reèe jedna "vještica" Siniši. Da vidimo kakvu to zvijer ima baba Urša.Siniša povuèe kapucu preko nosa i nasmije se:- Nisam baš tako lijep, ali sam dobar za slugu babe Urše.- Gle, bradat je - nasmiju se "vještice". Zašto ne obriješ težute dlake? Po bradi te ljudi najlakše prepoznaju.

Siniša se nasmijao glupim smijehom i stao pohlepno jesti.- Baš fino meso - pohvali jedna od "vještica".- Nije se grof Adam onako osalio od oskoruša!- Grof Adam, to je debeli skrbnik vještice Nere?- Da baš on. I njegov brat veliki župan dobro se ugojio - primijeti druga "vještica".- Baš je ta njihova štiæenica imala masnu sreæu. U posljednjije èas umakla lomaèi!- Ali da je ispred tornja nije oteo Trenkov pandur, ni desetjoj kraljica ne bi koristilo.- Uvijek sam mislio da su tu ludost poèinili "Luciferi".- Nisu oni tako odvažni kao trenkovci. A da i on nije"Lucifer"?


MALLEUS MALEFICARUM

- Uvijek bih prisegao daje bio pakleni èovjek. Ali kad je došao pod kljuè, tada sam posumnjao. Da je i on "Lucifer", nikad ne bi bio sjedio u zatvoru. Veæ bi ga oni obranili.- Kako bi ga obranili kad je luðak sam priznao daje ugušioonu babu?- Što bi mu koristilo tajiti kad je Tomo svjedoèio. Prokletilopov, Auerspergovica mu je dobro platila za krivu prisegu.-Koliko je dobio?- Pet stotina forinti. A ne zna se koliko dobiva svake godinezato što šuti.- Da šuti?- Pa o tom kako je grofica Kegleviæ zapravo nestala sasvijeta.- A zar je nije pandur? - upita Siniša.- Naravno da nije. On sjedi u zatvoru - a vrag zna tko juje ubio.- Tomo veli da on jedini zna tu paklensku tajnu - i ta mutajna nosi rentu.- Možda se samo hvali. Valjda nije trenkovac od šale priznao daje grofici zakrenuo vratom.- Bit æe ipak tu nešto istine. Èime bi Tomo gradio kuæu i kupovao blago?- Imaš pravo. Nitko mu nije badava davao novaca.- A što ti radiš tamo kod ormara? - upita jedna "vještica"Sinišu koji je okrenuo leda i nešto se motao medu posuðem.Razgovor koji je ovaj èas èuo tako ga uzbudi da se nije usudio poæi k stolu. Htio je da ih nešto pita, ali nije našao snage. Napokon se sabere i donese zdjelu punu slatkiša. Stavi je na stol.- Evo, ovo sam našao u ormaru.- To su slatke stvari za vještice! - nasmije se društvo.- Pa nismo li mi ženske?! - reèe jedna "vještica". - Samonemamo ðavla, žganoga vina i muzike pa da zaplešemo.

-Veæ æemo zaplesati i bez muzike - rekoše i nagnu prazniti boce.Siniša nije htio da više ispituje o razgovoru koji su "vještice" prekinule. Uvidio je da ni ti ljudi ne znaju više o grofici o kojoj su govorili ni o njezinom ubojici. Pustio ih je da se zabavljaju i èekao što æe biti dalje.Za kratko vrijeme najviša "vještica" ustane:- Sada na posao. Moramo u Zagreb i treba da smo trijezni.Nemamo kad da se šalimo. Pograbite ove stolce. Baš nisu fini.

Kao da ova gospoda nemaju u toj sobi previše finih stvari.Odjednom stadoše razbijati stolice, posude, boce, trgati ubruse i bacati po sobi. Kad je u sobi veæ bilo dovoljno krša, stadoše to metlama vozikati oko stola u krugu i pri tome pjevuckati:"Plešu kolo coprnjakiNeka crknu svi bedaki..."Siniša ih je zaèuðeno promatrao iz prikrajka."Sad je dosta!" Priðe nevidljivim vratima u zidu, polako ih otvori i zviznu ugovoreni znak.U blagovaonicu uleti šest naoružanih slugu grofa Oršiæa na èelu s Filipom.- Tko se makne, ostat æe na mjestu mrtav - povikne Sinišatrgnuvši pištolj."Vještice" kao da su se okamenile. Dugi bijeli nosovi stršali su im u zrak pa su izgledali neizmjerno smiješno. Na vratima je stajao Van Swieten.- Udarite po njima! - vikne jedan glas medu "vješticama".One posegnu u njedra da bi ispod sive haljine izvukle oružje.Ali bijaše prekasno. U isti èas odjeknu tri hica. Dvije "vještice"se sruše dok druge dvije podignu ruke u znak da se predaju.- Vežite ih! - zapovjedi Siniša.Sluge priskoèe i svezaše dvojicu dok je Siniša s Van Swietenom ogledao ranjene. Sve se to zbilo ujedan èas.


MALLEUS MALEFICARUM

- Izdajice! - škripnu zubima prevareni ljudi gledajuæi Sini-šu. - Ali èekaj! Krepat æeš od osvetnièke ruke naših drugova.Siniša skine s glave kapucu i svoju žutu bradu.- Pandur! - kliknuše svi u isti èas.- Skinite im rupce i krinke - zapovjedi Siniša.Svezani ranjenici nisu se mogli opirati. Zaèas im skinu nosove s krinkom i ženske rupce kojima su povezali glave.- Krvnik Puncer! - iznenaðeno æe Siniša ugledavši lice najjaèe "vještice".-1 njegovi grabanti - doda Filip raskrinkavši ostale. Nijemim iznenaðenjem pogledaše se Siniša i Van Svvieten.- Evo gledajte - reèe Siniša. - Vaša milost moæi æe izvijestitikraljicu kako "vještice" stvaraju krvnik i njegovi grabanti.Svezani grabanti i njihov gospodar škripali su zubima, a iz oèiju sipali strijele. Ranjeni su stenjali i kleli. Dok im je Van Swieten povezivao rane, Siniša povede ostalu dvojicu u malu crnu komoru koju su veæ bili spremili za uhapšenike.Siniša za njima zatvori vrata, ali prisloni glavu na kljuèanicu da èuje što æe govoriti. Poèeše kleti i okrivljavati jedan drugoga.- Kad smo polazili u Stubicu, dobro sam ti rekao da nije pametno samo tako povjeriti se èovjeku koji je došao iz Stubice,a nismo ga ni poznali.- Ne laj, bukvo! Nije li znao našu lozinku? Nije li imao kljuèUršine kuæe? Tko bi ikad sanjao da bi stranac mogao doæi dobabina kljuèa i saznati našu lozinku?- Znao sam da æe nas jedanput uloviti. A u Krajaèiæevu vinogradu? Nisu li nas ondje gotovo uhvatili? Bili bi nas pograbili da nismo odrezali glavu Dvojkoviæevu ortaku. Rekao samja odmah one veèeri: pazite, deèki, jednog æe nas dana tko vidjeti i prepoznati pa æe biti zla.- Bojao si se, mrcino, za svoju glavu, je li? A ne bi ništa škodilo daje odsijeku!

- Ne bojte se, podvezat æe uzetom tvoju i moju - ako nas,možda, ne spasi Sale.- Sve bi bilo dobro kad bi on znao kamo smo dospjeli. Damogu pobjeæi, dojavio bih mu odmah što se dogodilo.- Pregrizi lance ako možeš.- A ne bismo li potkupili Oršiæeve sluge?- Na to pomišljam još od onog trena kad su nas doveli ovamo. Samo neka koji od njih doðe. Poslat æemo ga Saleu. Platitæe pol svog imetka onome tko mu dojavi kako nas je opleoprokleti pandur.- Hoæe vraga! Saleova glava nije daleko od vješala. S njimsu gospoda, a nas æe vješati za njihove grijehe.Zlikovci ušute, a Siniša poðe u blagovaonicu gdje su Van Swieten i Filip ranjene napajali vodom.- Sam æu se za tebe zauzeti ako mi odgovoriš na sve što tepitam - reèe Siniša. Ranjeni zlikovac bio je obnemogao i samo kimne glavom.- Reci mi tko je taj Tomo koji veli da samo on pozna ubojicugrofice Kegleviæ.- Bio je sluga grofice Auersperg.- A gdje je sada?- Sad služi groficu Terku Erdodv i dvori na sveèanostimau "paklu".- Gdje je taj "pakao"?- U mesnièkoj kuli - u Dvojkoviæevu dvorcu. Gospoda gazovu "Medvednica". Ima i drugi, taj se zove "Okiænica". I tamo dolaze mlade coprnice.- Gdje je to?- U samoborskom dvorcu.- Tamo æe sutra biti sveèanost?- Da, tamo.- A tko su ti "Luciferi"?- Ne znamo im prava imena, veæ samo ona koja su sami- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

sebi nadjenuli. Jedan se zove Premuš, drugi Filip, onda Ma-tièeki drugaèije...- Pošto ste vi ovdje uhvaæeni, tko æe sutra dovesti gore dvanaest djevojaka?- Kad saznaju što se s nama dogodilo, neæe biti sveèanosti.- Ali ako ne saznaju?- Èekat æe nas u Uršinu podrumu gdje æemo se odjenuti.Ako ne doðemo uèinit æe sve oni drugi.- Zar imate još drugova? Tko su ti ljudi?- Gospodske sluge i inoši, prijatelji koji ne rade, a dobrožive.- Reci mi još ovo: gdje æe se tvoji drugovi sastati sa ženamakoje æe povesti u "pakao"?- Pod raspelom na križanju pred Samoborom.Siniša dade ranjene otpremiti u komoricu gdje su bili zatvoreni krvnik Puncer i njegov drug. Onda naredi Filipu: -Ti æeš neprestano stajati na straži da sluge ne bi mogle razgovarati sa zloèincima. Kljuè od kuæe je kod mene. Nitko ne može izaæi ni uæi u kuæu.

Siniša poðe u sobu Van Svvietena gdje je s lijeènikom razgovarao duže vrijeme, a tada se kroz veliki salon uputi na terasu.Uzbuðeno i odluèna srca stupi na terasu.NENADANI PREOKRETNera je sjedila na klupi i èekala ga.- Je li Van Svvieten legao? - upita ga.Ali Siniša ne odgovori. Stajaše pred njom nijemo je gledajuæi.- Stoje tebi, Siniša? Dršæeš! Što se dogodilo?

Prihvatio je njezine ruke svojim hladnim dlanovima koji su od uzbuðenja drhtali. Reèe tihim, isprekidanim glasom:- Nero, kad su ovi isti razbojnici prije godinu dana došli utvoj šumski dvorac, prièala si mi da je jedan visoki èovjek ucrnom ogrtaèu i kapuci govorio kako ga neki èovjek plaæa dane oda tko je ubio groficu Kegleviæ.- Da, to je govorio.- To sam èuo i sada. Nešto nije jasno. Zlikovci su pripovijedali da neki sluga Tomo zna kako je nestala grofica Kegleviæ.- Zar nisi ti sam priznao...- Jesam, ali tada nisam znao tko je bila ta žena.- Ne razumijem te! - odvrati Nera. I njezin je glas zadrhtao.- Èuj me, Nero. Kad se ono zbilo - kad sam ja ono uèinio- tada sam se vratio iz lova i našao ondje ženu koju je mojamajka nazivala groficom. Grdila je moju majku i stala je tjerati iz dvorca, vikala je daje ona tu gospodarica i podigla namajku jahaæi biè...- Ne, takva žena nije mogla biti moja majka - klikne Nera iu grudima je nešto stisne.- Moram ti sada reæi sve. Žena koju sam ubio morala je bitizla. Pred tobom sam to dosad tajio jer te nisam htio povrijediti. Kad je ona htjela otjerati moju majku, pograbio sam je zavrat dok mi nije u rukama izdahnula...- To daje bila moja majka? Ne - to je nemoguæe - govorilaje Nera ponavljajuæi to s groznièavim uzbuðenjem. - Što to,zaboga, govoriš, Siniša?- Govorim istinu. Poslije tog èina ja sam pobjegao. U progonstvu nisam nikad saznao kako se zove moja žrtva niti sampitao za to. Jednog mi je dana grofica Auersperg zaprijetilada æe me stiæi zatvor ako je ne uzmem.- Kako je ona to znala?- Neki sluga Tomo koji je bio dopratio onu groficu u dvoracvidio me one veèeri kad sam kao petnaestogodišnji mladiæ


MALLEUS MALEFICARUM

pobjegao, pa me prepoznao. I kad sam ušao u dvorac grofice Auersperg, pripovijedao joj je da me pozna i što o meni zna. Grofica Auersperg rekla mije da zna za moj grijeh i priopæila mi ime te grofice koju sam ubio.- Rekla ti je daje to bila moja majka?- Jest.Ušutjeli su oboje. Samo su njihova srca kucala glasno i buèno kao da æe im probiti grudi. Oboje su htjeli nešto reæi, ali se nisu usudili. Sve im se èinilo nevjerojatno. Traèak nade koji je sinuo iz te maglovite zamršene stvari tako ih uzbudi da se nisu usudili progovoriti ni rijeèi o onome što misle. Siniša se

ipak odluèi. Sagne se k Neri koja se iznemogla spustila na klupu. Položi obje ruke na djevojèinu glavu i pridigne njezino lice k svojemu:-Vjeruješ li, Nero, da sam samo tvoj i da sam svaki èas spreman s tobom umrijeti?Ona ga pogleda dubokim crnim oèima:- Vjerujem ti, Siniša.- Dopusti mi da razbijem maglu koja je sve to zavila. Dopusti da doznam istinu. Ni u snu se ne usuðujem nadati, aliipak - tko zna, Nero, nisu li nam se bogovi smilovali?Srca su im burno zakucala, a iz oèiju sinuo traèak nade. Ne-ra prihvati Sinišine ruke:- Prije nekoliko dana rekao mi je jedan prosjak: "Život mise ne mili ali èovjek živi jer nikad ne zna odakle bi moglo doæinešto dobra."- Nemoj u nama buditi umrle nade. Oduzima mi svijest isama pomisao da bi ipak moglo biti drukèije. Sutra æu znatistoje istina. Sutra!- A ako se nada s nama samo poigrala?- Onda æemo se sutra nasmijati u brk cijelom svijetu i životu...- Dobro! Do sutra! - reèe ona i naglo ode s terase.

Još sat prije bijaše u njemu sve ukoèeno i mrtvo. Još je živio samo kucanjem srca i disanjem svojih pluæa. Sad mu je najednom duša oživjela, a krv prostrujila žilama. Kao da se probudio od mrtvih. To je uèinila nada koju nije usudio ni sam sebi priznati, a ipak, pri samoj pomisli da bi se mogla ispuniti, probudio se u njemu snažan mladi život, sa svim svojim èežnjama i željama.Sjeo je na klupu, naslonio glavu na zid i zagledao se u dolinu što se stala modriti u plavetnilu predzorja...Grof Meško zadrijemao je u naslonjaèu kraj svoje bolesne žene. Sunce gaje probudilo. Brzo ustane. Dugo je promatrao lice svoje žene. Spavala je spokojno mirnim snom. U kolijevci je mirno spavalo dijete.Nije se usudio èvrsto proæi po sobi da ih ne probudi. Njegovo izmuèeno lice blijedo od tolikih neprospavanih noæi pokrivala je duboka sjeta. Naslonio se na ruku i zagledavao se èas u Stanku, èas opet u djeèaka."Kako je èovjek glup! Kako je sreæa kliska! Koliko se èovjek napati u životu za to malo sreæe, a kako je lako razbije?"Prene ga štropot koèije. Jedva se usudio ustati, samo da ne probudi ženu i svog mališana.U sobu uðe Van Swieten. Meško ga zabrinuto pogleda bojeæi se da æe možda probuditi ovo dvoje nad kojima on bdi veæ toliko noæi.U to se probudi dijete, a njegov glas razdrijema majku. U tren oka Meško bijaše uz kolijevku. Stanka se probudila i njezine su oèi tražile kolijevku da vidi zašto je proplakalo njezino malo blago. Van Swieten pogleda Stanku i reèe vedra lica:- Izgledate neoèekivano dobro. Da vidimo sada kako je s vašom ranom.


MALLEUS MALEFICARUM

Lijeènik pomno pregleda ranu i ispere je. Kad se opraštao, utješio je Meska:- Sad se veæ možete posve sigurno nadati. Snaga mladosti,a i vaša njega uèinili su svoje.- Zar je zaista izvan opasnosti? - upitao je grof, a svaka muje rijeè drhtala.

- Jest, izvan svake pogibelji.Lijeènik isprièa grofu dogaðaje prošle noæi.- Proðe li sretno naš veèerašnji posjet u Samoboru, ondaæu mirne duše moæi putovati u Italiju.Grof ga je ispratio do koèije i brzo se vratio u sobu svoje žene ispunjen najljepšim nadama. Privine na lice njezinu malu ruku:- Moja draga, moja najdraža!Stanka ga pogleda suznim oèima.- Kad smo se vjenèali, obeæao sam ti da se tvoje drage oèinikad neæe zaliti suzama. Nisam održao svoje obeæanje, alisam to skupo platio. Ti, Stanko, ne smiješ nikad više plakati...Svojom svilenom maramicom stane joj brisati suze što su joj se od ganuæa poèele spuštati niz lice.- Zar ne da više neæeš plakati?- Kad bih znala da...-Što?-Da me ljubiš!Pridigne njezinu glavu svom licu i šapne:- Ljubim te kao nikad prije.-1 nikog drugog nisi ljubio?...- Znam koga misliš. Sve mi je Nera kazala. Kako si ludosumnjala?!- Ljutio si se na mene i odlazio potajno, a nisi mi rekaokamo i zašto.- Istina je, ali upravo je onda nastalo medu nama... ti veæznaš. Da na našu sreæu nije pao onaj oblak, bio bih ti povjerio

daje Nera ovdje i da to znam samo ja. Zamolila me da joj uèinim uslugu koju sam prije godinu dana ponudio Siniši. Ali ja sam ti to sakrivao. Baš tada doðoše u našu kuæu nesretni Genovežani. Ti si se tuðila od mene, a ja sam mislio da ti se možda ipak malo sviða onaj drugi...- Oboje smo bili ludi - reèe ona.- Opet je zaplakao mali u kolijevci, ali Meško nije pošao knjemu. Držeæi ženinu glavu u svojim rukama, okrene se prema mališanu i reèe:- Samo plaèi, ti si svemu kriv!Ali kao daje razumio svog oca, mališan je stao još jaèe plakati. Grof ga digne iz kolijevke i položi kraj majke. Dijete se smirilo i ruèicama cupkalo èipke na svilenom pokrivaèu. Grof je sjeo na rub postelje, obuhvatio obje ruke svoje žene i stao ih raznježeno cjelivati.- Nikad više neæemo biti tvrdoglavi - reèe grof. - Zar ne,Stanko? Sreæa je ipak najljepša, moramo je èuvati.Kroz prozor su zavirili jutarnji zraci i obasjali ih novoroðenom toplinom. Mirisavi jutarnji zrak strujio je u sobu, rasiplju-æi oko sebe svježinu i mladost. Ptice u perivoju zapjevale su jutarnji pozdrav malom ljubavnom gnijezdu...PUT U VJEŠTIÈJI CEHOblaèna noæ zavila je jahaèa što je jurio cestom prema Samoboru. Za njim se digao oblak prašine. Pred njim se zguš-æavala noæ. Samoborske gore pokriše oblaci. Sve je oko njega bilo tamno, samo se cesta bijelila. Tjerao je konja silnom brzinom pa se topot njegovih kopita razlijegao nadaleko.Kad je zaokrenuo iza ugla, konjanik stane. Opazi male goruæe toèkice. Bivale su sve veæe i veæe. Veæ su pokazivale konjaniku da se približava kuæicama grada Samobora.


MALLEUS MALEFICARUM

Jahaè stane. Pred njim su se križale ceste, a na križanju je kao crni stup stršalo u vis raspelo. Pod raspelom je stajao èovjek.- Filipe! - zovne jahaè.-Evo me!- Èekaš li veæ dugo?- Pola sata.- Što rekoše Samoborci?

- Da su spremni poæi s tobom. Mrze Genovežane pa æe pomoæi svakome tko je protiv njih. Jesi li uspio dobiti odijela?- Da. Našao sam ih u Uršinom podrumu.- Dakle, lupež te nije prevario! Èudim se da ti je sve povjerio.- Kad sam ja uhvaæen - mislio je - neka stradaju i drugi. Aline bi sve tako pripovijedao da nije teško ranjen. Kad veæ moraumrijeti, htio se osvetiti svojim drugovima koji su ga uveli uto crno društvo.- Gdje su Samoborci?- Tu su, u blizini, èekaju u Mišiæevoj klijeti.- Idemo gore.Uspnu se na vinorodni brežuljak. Na ulazu u vinograd stajaše mala drvena klijet. Siniša i Filip pokucaju na vrata koja im se brzo otvore.U drvenoj klijeti sjedilo je kraj lojanice šest graðana. Tiho su razgovarali.- Dobro veèe - pozdravi Siniša Samoborce.- Bog dao, gospodine!- Evo vam kapetana o kojem sam vam govorio - reèe Filipgraðanima.- Poznamo mi gospodina. Èuli smo veæ o njemu.- Bit æu iskren, dragi ljudi. Vi æete mi pomoæi jer hoæu da ugradu nešto otkrijem. Ali ne mogu vam obeæati da æe veæ sutra Genovežani biti istjerani.

- Znamo mi to, grad je njihov.- Otkrijemo li ondje neèiste poslove, saznat æe za to kraljica, pa vam to može biti samo u korist.- Drugo i ne želimo i ne molimo nego da u Beèu za nas netko reèe dobru rijeè. Ono što Genovežani s nama rade nijeviše ljudski. Robe nas, prisvajaju sebi naša prava i naše opæine, ni pojedinci ni opæina nisu sigurni od njih. Mi smo uvijek bili slobodna opæina i nismo pripadali pod grad dok nasnisu silom prisvojili. Ali što da vam prièamo podrobno, to vii sami znate.- Èuo sam - primijeti Siniša. - Sam kraljièin lijeènik, kojije sada ovdje, zagovarat æe vas pred vladaricom pa æe vamse ona smilovati. A sada da vam kažem što od vas tražim. Ugradu postoje neke tajne prostorije u kojima se slavi paklenska slava. Tome moramo uæi u trag. Eto, donio sam ðavolskaodijela kakva æe imati neki muškarci. Morali biste se zajednosa mnom odjenuti u ta odijela pa da uðemo u dvor s ostalimdavlima - kao da pripadamo njima. Èetvorica od vas morajureæi da su bili u Stubici, a ja æu vas uputiti kako treba govoriti.Kao najveæi meðu vama bit æu tobože, Puncer, a trojica gra-banti. Neæe vas prepoznati jer æete imati kapuce. Što æe se onda dogoditi - vidjet æemo.- Zar se trebamo odmah odjenuti?- Da, odmah.

Spremno stanu oblaèiti crne uske hlaèe od baršuna i kapuce od lake crne svile s rogovima. Dok su se odijevali, tumaèio im je Siniša lozinku i uputio ih kako se imaju ponašati, držati i govoriti.- Sva je sreæa daje oblaèno - reèe Siniša pošto su izašli izklijeti. To æe nam dobro poslužiti.Filip i Siniša vodili su svoje konje i spremili ih u staju graðanina Budija. Tu ih je veæ èekao Van Swieten. Siniša je s njim izmijenio nekoliko rijeèi, a onda sa šestoricom ðavola izaðe na ulicu.


MALLEUS MALEFICARUM

Samoborske kuæice bile su u tami. Ništa ne sluteæi, graðani su legli na poèinak. Na cesti nisu sreli ni žive duše. Ipak krenuše stranputicom da ih tko ne sretne. Doskora stignu na križanje. Siniša se okrene pratiocima:-Vidite ondje nešto bijelo. Pod raspelom netko stoji.- Znate li vi tko je to?- To su djevojke što su ih "ðavoli" imali povesti u grad. Asad tiho. Pazite na sve što æu ja uèiniti.Oni ušute i podu ravno k raspelu. Tu je stajalo nekoliko žena. Okrenule su leda križu. Mlada ženska lica jedva su se raspoznavala u tami.- Vi ste sve prave copmice? - upita Siniša.- Još nismo - odvrate one - ali bismo vrlo rado postale.- Zašto to želite?- Zato stoje lijepo uvijek imati novaca, nositi svilene rupcei lijepo se gostiti.- A tko vam je to rekao i tko vas je doveo ovamo?- Evica! Ona je veæ bila na "Okiænici".- Gdje je ta Evica?- Tu sam - odvrati žena koja nije bila plaha poput ostalih.- Što misliš kamo æemo vas povesti? - upita Siniša.- Doæi æe vrag sa èetveroprežnom koèijom i odvesti nas uOkiæ-grad - u coprnjaèki ceh.Izdaleka se èuo štropot koèije. Siniša nije znao tko se vozi. Pomislio je da se gosti voze u Samobor pa je odredio da se svi povuku u šikarje pokraj ceste. Ali koèija se zaustavi na križanju.Da to nisu "ðavoli" koji dolaze po vještice? Siniša poðe prema raspelu. U koèiji opazi èovjeka koji bijaše odjeven poput njega.- Pozdrav od "Bijele sove" - pozdravi onaj iz koèije.- Neka joj ðavo bude milostiv - odvrati Siniša.- A gdje ste tako dugo? - navali na njega èovjek u koèiji. -Mogli ste se do veèera vratiti iz Stubice! Èekali smo vas cijelo

poslijepodne, a kad vas nismo doèekali, pošli smo sami. Veæ smo mislili da vam se dogodila neprilika.- Dogodilo nam se to da smo nakupili previše blaga pa nismo mogli tako lako kuæi. Sve smo spremili u Uršin podrum.Sutra æete dijeliti.- Opili ste se, hulje. Do ðavola! A gdje su vam djevojke?- Eno ih tamo, èuvaju ih naši drugovi.- Neka doðu, veæ je vrijeme.Žene su se skrivale jedna iza druge i zbijale se kao preplašeno stado.

"Ðavo" koji je došao s koèijom svakoj je djevojci zavezao oèi. Osim toga, svaku je zamotao u dugi ogrtaè. Kad je to dovršio, zaprijeti im:- Sad æemo u pakao, na Okiæ. Skine li koja povez s glave,toj nema spasa. Ispeæi æemo joj oèi vruæim željezom.One tiho ciknuše od straha i dadu se bez otpora sjesti u koèiju.- Ja æu ipak s vama - ponudi se Siniša. - Dosta sam dugohodao. Samo recite što da kažem njima - gdje da nas èekaju.- Neka poðu naprijed i neka èekaju kod kapelice Svete Ane- šapne on tiho Siniši da djevojke ne èuju.Kako je Siniša izdao Filipu nalog kamo da poðu i gdje da èekaju, sjedne u koèiju dok su ostali "ðavli" krenuli u šumu da se s južne strane popnu na Tepac.Koèija krenu. Konje su tjerali koèijaši odjeveni kao i ostali.Siniša razabere da nisu krenuli prema Samoboru, veæ drugom cestom. To mu se uèinilo èudnovato, ali je šutio jer bi pitanjem pobudio sumnju. Nakon èetvrt sata opazi da su opet pred raspelom gdje su bili malo prije. To ga još više iznenadi, ali ne reèe ništa. Koèije opet krenu istim putem. Siniši je bilo jasno da se voze istim putem uokolo i da su istim pravcem prošli veæ tri puta.Padne mu na pamet stoje Nera prièala prije godinu dana:


MALLEUS MALEFICARUM

kako se vozila vrlo dugo i daleko. Dakle, ovako su ih vozili samo zato da misle kako idu nekamo daleko.Tek èetvrti put zaokrenu koèijaš prema Samoboru i uspne se do kapelice svete Ane. Tu ih je veæ èekao Filip s preodje-venim "davolima".- Koliko ih to ima? - upita "ðavo" Sinišu videæi da ih je višeod one èetvorice koji su pošli u Stubicu. - Našli smo još nekekod babe Urše - reèe Siniša. Tako su mi naredili "Luciferi".Žene izaðu iz koèije. "Ðavo" koji ih je vodio potjera žene jednu iza druge, da svakoj u ruke rub ogrtaèa one koja je išla pred njom i reèe im:- Dobro se držite. Ako ispustite ogrtaè, izgubit æete se.Jedna neka ide iza druge, ali žurite - "Okiænica" nije blizu.Uhvati za ruku prvu ženu koja je bila u povorci i povede je, ali ne prema dvorcu, nego u protivnom smjeru. Siniša je zaèuðeno gledao kako ih "ðavo" vodi u velikom krugu i dovodi opet na isto mjesto odakle su pošli."Do ðavola, takvu sam ja komediju gledao one zimske noæi na Grièu", pomisli Siniša. "Onda sam mislio da su luðaci, no sad mi je jasno. Lopovi su im svezali oèi da ne vide kamo ih vode. I sad misle da se uspinju na Okiæ-grad, a kad tamo, vodi ih okolo kao lude, samo da im se put prièini dužim."Razmišljajuæi tako, Siniša je sa zanimanjem gledao smiješnu povorku.Deset puta obišla je isti krug, a onda ih "ðavo" povede u dvorac. Nisu ušli na glavna vrata, nego su pošli oko dvorca i zaustavili se straga pokraj malih vrata sjeverne kule. "Ðavo" tri puta udari na vrata. Željezo zaštropoæe. Štropot je djelovao na žene: protrnule su uvjerene da su pred vratima pakla.Jednu po jednu "ðavo" uvede unutra, a željezna vrata opet se zaklope.Sad im s oèiju skinu poveze i one opaze da su u tamnom hodniku, a pred njima stoji "ðavo" s goruæom bakljom. Zurile

su u "ðavla" s nekim strahom, ali ujedno i sa žednom znatiželjom. "Ðavo" otvori vrata iza kojih sijevne crvenkasto svjetlo i reèe im:- Prije nego što uðete u paklenske dvorove, morate se presvuæi u paradu da možete doæi pred Lucifera."Ðavo" namigne Evici. Ona poðe prva, a druge za njom.Siniša je s velikim zanimanjem promatrao mjesto na kojem se nalazio. Mali uski hodnik s niskim stropom protezao se daleko u dubinu. Stijene su bile presvuèene sagovima, a i podovi su bili pokriveni sagovima. Pod crnim stropom visjele su

male okrugle svjetiljke i pokazivale da se hodnik proteže daleko. Siniša je polagano pošao hodnikom. Odozdo je sjalo svjetlo i tajanstveno rasvjetljivalo stubište.- Što èekaš? - vikne "ðavo" koji je doveo žene.- Èekam tebe! - odgovori da se izvuèe. - Treba da idemozajedno.- Dobro - reèe "ðavo". - Samo da naredim babi kako daobuèe djevojke.Ðavo skrene u hodnik nadesno i otvori jedna vrata kroz koja je Siniša razabrao neku staru babu kako odijeva žene što su ih doveli sobom. "Ðavo" joj nešto prišapne, a onda se vrati Siniši.Spuste se uskim stubama. Bilo je oèito da ulaze u podzemlje dvora.Tu su se križala dva hodnika, tako uska da su dvojica jedva prolazila usporedo. Jedan je vodio ravno, a drugi lijevo. Siniša je pomno pazio kako æe zaokrenuti i što æe raditi njegov vodiè da se ne bi odao svojim nepoznavanjem prostorija. Samoborci i Filip pazili su na njega i tako "ðavo" nikako nije mogao opaziti da "ðavli" što idu za njim nisu domaæi.Prolazeæi lijevim hodnikom, uðu u malu dvoranu, presvuèenu modrom tkaninom po kojoj su sjale zlatne zvjezdice. Sa stropa je visio luster omotan u modru svilu, a s poda se dizao


MALLEUS MALEFICARUM

uvis oblak od sivog vela. U sredini bijaše vodoskok. Modro svjetlo s lustera natopilo je èitavu sobu.Siniša nije znao što treba da znaèe tako ureðene sobe. Ali mu se èinilo da bi morale predstavljati nebo. "Ðavo" što ih je vodio zaviri u pokrajnju sobu i nekoga pozove. Izaðe još šest crnih "ðavola" pa se upuste s njima u razgovor. Jednoga su nazivali Matièek."Dakle, to je Matièek?" - pomisli Siniša. - "Sad barem znam kako se zove voða."Razmišljajuæi tako, pažljivo ih je promatrao. Èekao je kad æe tko osloviti Tomu. Samo je na nj mislio i tražio ga jer je on imao da razjasni za njega tako važnu tajnu. Vodila ga je ovamo jedna jedina misao: da naðe Tomu, pa makar ga morao izvuæi iz zemlje. Dok je promatrao "ðavle" i gledao oko sebe, pazio je na sve što se dogaða. Piljio je u "ðavle", ali ih nikako nije mogao meðusobno razlikovati ni naslutiti koji bi od njih mogao biti Tomo.Najednom se u hodniku pojavi visok, crn "ðavo". Siniša je primijetio da hoda ponosno, ali su kretnje ipak odavale da èovjek nije otmjen.- Jeste li u redu? - upita on "ðavle".- Jesmo - odvrati Matièek.- A "Luciferi"?- Odjeveni su. Samo vražje babe još nisu gotove.- To je uvijek tako. "Bijela sova" nikad nije na vrijeme odjevena. Hodi, Tomice, pogledaj hoæe li uskoro.Siniša protrne.Tomica! To æe biti on. Pozorno upre u nj oèi da ga dobro upamti. Zamalo se èovjek vrati i reèe:- Hajde, vrijeme je. Dolaze.I "davli" se postave dva po dva u red, a Tomica otvori velika vrata u dnu modre dvorane.

U "PAKLU"Siniši padne u oèi val crvenog sjaja i gotovo ga zaslijepi. Kad se doskora navikao na to svjetlo, razabere daje u velikoj dvorani niska stropa. Zidovi i strop bili su presvuèeni crvenim baršunom, a sa stropa su visjele svjetiljke obavijene crvenom svilom. Ispod stropa navirivale se crne sove. U sredini

dvorane spuštala se svjetiljka u obliku kraljevske krune. Pod njom je stajao golemi bakreni kotao pun žeravice. Jedan "ðavo" bacio je u kotao nekakav prašak koji se na žeravici pretvarao u mirisavi dim. Duž lijeve strane pružao se veliki stol pun zlatnog i srebrnog posuða. Na proèelju dvorane bio je prijesto, a nad njim se vinuo crveni baldahin sa èijeg je krova zurila u dvoranu sova zelenkastih oèiju od pravih smaragda."Taj >pakao< zaista je vrlo bogat", pomisli u sebi Siniša pazeæi na Matièeka koji se vrtio ovamo-onamo po dvorani neprestano dokazujuæi drugim "ðavolima" da on sve rasporeðuje.Matièek ih poreda oko prijestolja, na što se otvore vrata kroz koja uðe povorka crvenih "ðavola". Hlaèe su im od crvene svile, tako i èarape, cipele izrezane a kaputi francuskog kroja od crvenog baršuna. Glavu im skrivaju crvene krinke i kapuce. Navrh glave strše dva rošèiæa od skupocjene kosti obložene dragim kamenjem.Filip i Siniša stoje kraj prijestolja jedan prema drugom. Katkad se pogledaju - u znak razumijevanja. Ušlo ih je osam. Posljednji je imao na glavi zlatnu krunu. Svi se pred njim poklone, pa i Siniša, a s njim i njegovi Samoborci koji su pazili da ne uèine što krivo.Sinišine se oèi prikuju uz "Lucifera" sa zlatnom krunom. Visoka otmjena pojava osobito se isticala u ovom odijelu. Kad ga je opazio, Siniša se odmah sjetio kako ga je Nera prispodobila s njim. I on je razabrao da se Nera nije prevarila. Sliènost u pojavi bila je oèita.


MALLEUS MALEFICARUM

Nije bilo vremena da razmišlja. Odmah iza "Lucifera" u-šla je u dvoranu gospoda odjevena u bijelu svilu s dubokim izrezom i kratkom suknjom. Glavu je pokrila bijelom kapucom, lice bijelom krinkom, a na njezinoj glavi bijaše bijela sova s velikim zelenim oèima. Iza nje ušla je grupa od èetiri žene u crvenim suknjama, isto tako razgaljenim grudima i crvenim kapucama, s malim rošèiæima na glavi. Svaki njihov pokret odavao je otmjenost, priroðenu samo damama iz visokog društva. "Lucifer" sjedne na prijestolje, a uza nj "Bijela sova" i "vražice"."To je, dakle, ta bijela sova", pomisli Siniša."Lucifer" se oglasi:- Dovedite vještice."Taj je glas slièan mojemu", pomisli Siniša. "Stoje to?" Matièek uvede povorku žena odjevenih u èudna odijela od crvene i crne svile. Glave su im bile zamotane u crna vela, pa je Siniša jedva prepoznao žene koje su doveli u dvorac. Iza njih je stajao Matièek i zapovijedao:- Kleknite pred Luciferom...- Pozdravljam vas vražjim pozdravom, krštene duše - reèe"Lucifer". - Neæete požaliti što doðoste s onog svijeta u našpakleni raj. Svijet je pun nevolje, a ovdje je raskoš i veselje.Što ljudi smatraju grijehom, to æe odsad za vas biti krepost.Predajte nam dušu i tijelo, a mi æemo vam dati svu svojumoæ...Sazivat æete oblake, sipati tuèu, letjeti na krilima i upoznati sve slasti. Pakao je kraljevstvo raskoši i ljubavi i ovdje mogu biti samo oni koji nam predaju svoju dušu.Žene su to slušale s poèitanjem, ali i sa strahom.- Hoæete li uæi u naš ceh?- Hoæemo! - oglase se jedva èujno.- Hoæete li se pokoriti u svemu što od vas traže ðavli?- Hoæemo!

- Dvorski meštre, dodaj kotao!

Matièek donese kotao pun mirisave žeravice. "Ðavo" izvadi iz njega velike zlatne vile i njima dotakne grudi svake žene s rijeèima:- Posvjeæujem te vražjim peèatom i znamenjem paklenogcarstva. Od ovog si èasa vještica i pripadaš vragu i njegovojvolji i vlasti."Medu tim je ljudima bila i Nera!" pomisli Siniša i prodoše ga hladni srsi. Sjetio se daje tu bila ona sama, bez ièije zaštite, predana na milost i nemilost ljudima koji su tako bezobzirno zloupotrebljavali narodno praznovjerje o primanju vještica u pakleno kolo.Nove "vještice" poredao je Matièek oko stola. "Luciferi" se pomiješali s njima.Siniša je razmišljao da lije Nera zaista bila ovdje ili možda na Grièu u mesnièkoj kuli? To mu se èinilo vjerojatnije - put do Samobora ipak bi trajao duže, pa se ne bi mogla vratiti k Barici još iste veèeri."Lucifer" najavi da poèinje gozba.On sjedne na èelo stola a njemu zdesna "Bijela sova" i o-stale èetiri "vražice" koje su prije bile oko prijestolja.Crni "ðavoli" posluživali su jelo. I Siniša se toga prihvatio noseæi jelo iz kuhinje u kojoj su tri kuhara imala pune ruke posla. Cijelo to vrijeme Siniša je oèima pratio samo Tomu, pomno je slušao što se oko njega govori. Neki su "ðavoli" stajali iza "Lucifera" i toèili mu vino, pa je Siniša onamo postavio Samoborce ne bi li lakše èuli što se govori. Sam je neprestano nosio jelo iz kuhinje u dvoranu, a pritom razmišljao kako æe s Tomicom zapoèeti razgovor.Kad je Siniša u kuhinji rekao da mu dadu voæe, jedan od kuhara vikne:- Tomo, evo ti paštete za "Bijelu sovu!"Visok, širok i jak èovjek prihvati srebrnu posudu s paštetom i pode iz kuhinje, a u isti mah i Siniša. Siniša i on bijahu sami.


MALLEUS MALEFICARUM

"Sad je moj", pomisli Siniša i odluèi da ga nagovori. Pred ulazom u dvoranu zaustavi Tomu i šapne mu:- Znaš li, Tomice, što se juèer dogodilo u Stubici?-Što?- Zar ti ništa nisu rekli naši iz Stubice?-Ne. A što je bilo?- Otrovali su se kapetan Siniša i kontesa Nera.- Nemoguæe!- Ja sam ih vidio.- A zašto, sto im ðavola?-Voljeli su se. Buduæi daje kapetan ubio staru, nije mogao da se vjenèa s Nerom.-Vražji glupan, trebalo je da pita mene! Bit æe to lijepo iznenaðenje za mog gospodara!- Ako još ne zna, treba da mu odmah reèeš.- Odakle bi znao. Odmah æu mu to javiti."Odmah!" klikne u sebi Siniša. "Dakle, taj je èovjek ovdje."Tomo pobrza u dvoranu noseæi paštetu, a Siniša poðe za njim s poslužavnikom punim voæa. Svladavajuæi uzbuðenje, slijedio je Tomu ne pustivši ga s oka."Kome æe javiti? Kome æe priæi?" pitao se napeto gledajuæi u Tomu. Ovaj je obišao stol, stavio pred "Bijelu sovu" paštetu, a onda se sagnuo k "Luciferu".Siniša je stajao pokraj njega i tobože nudio voæem prvu "vražicu" koja je sjedila "Luciferu" slijeva.Tomo se posve primakne "Luciferovu" uhu i šapne mu:- Vaša milosti, oni koji su došli iz Stubice pripovijedaju veliku novost. Otrovali su se kontesa Nera i kapetan Siniša."Luciferu" ispadne iz ruke èaša i razbije se. "Bijela sova" i "vražice" pogledaše ga iznenaðeno.

- Sto je našem vražjem velièanstvu?- Ništa, ništa, malo mije pozlilo. Odmah æu se vratiti.

"Lucifer" ustane i pode iz dvorane.Siniša priðe k Filipu koji je takoðer posluživao oko stola i šapne mu:- Našao sam ga.- Tomu?- Njega, a sada i onog drugog. Poði za mnom i budi uvijeku mojoj blizini.Rekavši to, Siniša poðe za "Luciferom".CRNA ISTINAOvaj je izašao u hodnik i otvorio vrata malog kabineta koji je, oèito, služio za odmaranje. "Lucifer" ude, ali za njim i Siniša.- Što želiš? - upita ga "Lucifer" opazivši Sinišu upravo kadje htio skinuti kapucu.- Htio sam vašu milost obavijestiti o smrti kapetana Siniše!- reèe nastojeæi da iskrivi svoj glas.- Veæ sam èuo o tome.- Ali ja sam bio u Stubici i znam potankosti. Možda æe zanimati vašu milost."Lucifer" okrene glavu prema Siniši i opazi da ga kroz crvenu krinku gledaju dva uzbuðena svijetla oka. Ne pazeæi na to, Siniša mirno nastavi:- Kapetan se otrovao jer je mislio da je žena koju je ubiokontesina majka."Lucifer" poène hodati po sobi, a Siniša nastavi:- Ali on se nije morao otrovati, jer nije ubio groficu Ke-gleviæ.- Kako nije? - upita osupnut "Lucifer".- Ubojica je netko drugi.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Odakle ti to znaš?- Poznam ubojicu.-Tko je taj?-Vi!"Lucifer" zastane kao munjom ošinut, a onda upita tvrdim glasom:- Tko si ti?- Vaš sudac.-Ti si pijan!- Trijezno govorim, a još treznije mislim.- Skini kapucu!- Neæu!- Dakle, ti si uhoda koja se ovamo uvukla izdajstvom. Znašli da neæeš živ iz ovih dvorana?-Ali osveæen!Sinišinje glas odavao daje silno uzbuðen. Nije znao s kim razgovara, ali je èovjek u vražjem odijelu svakom svojom rijeèju i kretnjom u njemu pobuðivao sumnju.Ispod crvene krinke zabijele se zubi i prodre zlobni smijeh."Lucifer" uèini kretnju kao da æe potegnuti zvonce. U tom je èasu u mladom kapetanu uzavrela sva krv i sva njegova snaga prometnu se u strastvenu želju da istrgne iz tog èovjeka tajnu, makar nikad ne izišao iz podzemne spilje. Baci mu se na put i sprijeèi ga da uhvati vrpcu zvonca, a onda zakljuèa vrata i zagrmi:- Dolje krinku!

"Lucifer" se poène otimati, ali jedva je pokušao da se o-slobodi, a Sinišine ga ruke još èvršæe uhvate. U isti mah posegne za kapucom i strgne mu je s glave.- Vi! - krikne zapanjeno Siniša.U odijelu "Lucifera" pred njim je stajao grof Vojkffv. Siniša korakne natrag. Èinilo mu se kao daje naèas izgubio svijest. Bljesnulo mu je pred oèima. Zar je to zaista Vojkffv, njegov otac?

Vojkffv se u strahu zagledao u nepoznatog crnog "ðavola" i plaho ga upita:- Tko si ti?Siniša segne za svojom kapucom i skine je s glave.Vojkffv se trgne. Kao daje munja preletjela cijelim njegovim tijelom, razorila u njemu životne sile, opržila mu snagu i nadu u život. Kao da se nešto srušilo, kao da osjeæa svoj posljednji èas, sav se zgrbi, sav splasnu, pogne glavu i baci se na divan. Nije se više micao. Lice na kojem su se opažali tragovi prošle neprospavane noæi bijaše blijedo, upalo. On, koji se sve dosad prikazivao gospoðama kao muškarac u potpunoj snazi, za nekoliko je èasaka klonuo. Kroz krinku njegova života pojaviše se davna prošlost i proživljene orgije.-Vi ste to uèinili! -vikne Siniša.Grof ne uzvrati ni rijeèi. Nije se ni maknuo, kao da se pretvorio u kamen.- Gdje vam je bila ljudska duša? - klikne Siniša. - Zar stezvijer? Mislio sam da mije to uèinio kakav stranac, razbojnik,moj neprijatelj, dušman, a kad tamo, to sve uèiniste mi vi,moj otac, moj roðeni otac. Nikad ne bih mogao ni slutiti daste to vi, baš vi!Tek sada grof digne svoj pogled prema Siniši.- Što ste sa mnom naumili? - upita hladnim glasom koji jehrapavost posve iznakazila.- Što? Evo što! Sve smo znali unaprijed, ulovili smo u Stu-bici Saleove "vještice"? Od njih sve doznali i tako smo se varkom ušuljali ovamo. Van Swieten je sa Samoborcima opkoliocijeli dvorac i sve izlaze. Pred ovim vratima stoji sedam mojihljudi i nitko se neæe moæi udaljiti.- Shvaæam. Došao je èas obraèuna. Uvijek sam se toga bojao. Pa, napokon, to je moralo doæi - reèe grof mirno. - Ali èujme, Siniša! Oprosti ako te tako nazivam, ali ovog mi trenutkagodi da je tu bar netko s kim mogu povjerljivo razgovarati ikoji ipak pripada meni. Ti tražiš od mene razjašnjenje?- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Tražim od vas istinu!- Pa dobro, èut æeš je. Neæu se opravdavati.- Zar biste još mogli èime opravdati sve ono što ste uèinili?- Tvoj sam otac.- Dali ste mi samo život, ali ocem mi nikad niste bili. Životkoji mi dadoste razorili ste životinjskim cinizmom.- Ne pretjeraj. Još je vrijeme da popravim bar jedno zlo. Aliprije saslušaj moju iskrenu ispovijest.- Slušat æu vas.- Ništa neæu uljepšati, ne bi ni imalo svrhe. Nisam živio odveæ kreposno - to je istina - ali možda i nisam tako pokvarenkao što izgledam. Samo, uvijek sam bio skloniji zlu. Baštiniosam zlu krv, ali nije u meni bilo dobrote koja bi me štitila odte zle krvi. Možda zato što sam rano izgubio majku i oca isvoj život provodio sa zlim ljudima umjesto u obitelji. Nijebilo dobre duše ni zabrinute majke koja bi me odvraæala od

zla. U ono doba kad se djeèak razvija u mladiæa vucarao samse po svijetu. Ubila me Italija kao i mnoge naše velikaše. Tamo gdje je Kristofor Erdodv zakartao Samobor i potratio svasvoja imanja, tamo sam i ja profuækao sam sebe. Našao samlakoumne drugove koji su moju priroðenu lakoumnost jošpodjarivali. Moji odgojitelji i uèitelji bijahu zle žene i šampanjac. Kad sam bio trijezan, više puta pojavilo se u meninešto kao savjest i pokucalo na moje srce. Ali ja sam biotako rijetko trijezan! Odavao sam se vinu da uteknem savjesti koja mi je bila neugodna, neprilièna. Da, najveæi mojsukrivac bijaše lakoumnost. Ona mije sve opraštala i sve isprièavala. Još više nego vino ubijala me strast za ženama.Privlaèila me svaka žena ako je bila imalo skladna. Tako sedogodilo da sam planuo i za groficom Keglevic. Kad me odbila, dvostruko sam za njom poludio i povjerio to svojemprijatelju Dvojkoviæu.- Dvojkoviæu? - klikne Siniša.

- Da, bio mije prijatelj. Savjetovao mije što da uèinim. Latio sam se prijevare da namamim groficu, a imao sam samojednu nakanu: da bude moja.- Ali, zaboga, zar niste pomislili daje to žena drugoga i daljubi svoga muža. Niste li pomislili kakve bi to moglo imatiposljedice za vas i vašu obitelj?- Dok je u meni gorjela takva strast, mislio sam samo nato i ni na što drugo. Nije me se ticalo što æe biti kasnije. Dvoj-koviæ je izradio cijelu osnovu. Pod izlikom daje grof Keglevicranjen u lovu, odmamio sam groficu iz dvorca. Kad se dovezlau šumu da pomogne svome mužu, našla je mene i moje ljude.Silom je odvedoh u Mokrice. Pokojni grof Auersperg obiènoje bio u Beèu, a meni je rado prepuštao svoj dvorac za razlièite ljubavne sastanke. Tako je bilo i ovaj put. Kad samutažio svoju požudu, nije mi više bilo stalo do grofice. Tadamije tek palo na um da s njom nešto moram uèiniti. Ali što?!Ako je vratim mužu, bit æe javne sablazni, a ja sam strepiood sablazni i neugodnosti, a bojao sam se i grofove osvete.Nisam znao kako da sebi pomognem.Deset mjeseci držao sam groficu zatvorenu u dvorcu. Kao kažnjenik rodi mi sina. Sad sam bio još u veæoj neprilici. Èesto su je snalazili luðaèki napadaji. U strahu da æe moja prijevara doæi na vidjelo i da æe me grof Keglevic ubiti, povjerio sam je Dvojkoviæu, platio mu deset tisuæa forinti i pobjegao u Italiju gdje sam ubrzo sve zaboravio. Kad sam se jednom vratio ovamo, saznao sam od svojih pouzdanika da se bacila s kule u Mokricama. Njezino tijelo dao je Dvojkoviæ spaliti s nekom seoskom vješticom na lomaèi i tako joj je zameo trag. Evo, to je sva istina. Grofièino dijete poslao je Dvojkoviæ po Tomi grofici Ratkav. Ali ona nije htjela da ga vidi i prizna. Tako je dijete došlo u ruke babe Urše i Jane. Rekli su mi daje to moj sin. Nisam se za nj brinuo.- Ali žena, žena koju sam ubio? Tko je ona? - pitao je Siniša dršæuæi.


MALLEUS MALEFICARUM

- Bila je to neka maðarska djevojèura grofovskog roda.- Dakle, nije bila Nerina majka!- Kad sam se zagledao u Neru, nisam znao tko je. Vidio

sam kako je izjahala u pratnji jednog sluge. Bilo mi je dostada je pogledam i da u meni uzavre krv. Tek one veèeri kadsam s Dvojkovicem došao u kuæu grofice Ratkav, saznao samda je to njezina unuka. Ali kad sam je ugledao onako lijepu isvježu, krv mi je udarila u mozak. Ludovao sam za njom kaoza svakom ženom. Ali potpuno sam se obezumio kad samvidio da je za mene nedokuèiva. Dvojkoviæ je bio moj zaoduh. On me upuæivao kako daje otmem, on je izmislio otmicuu lijesu. Dobro sam ga plaæao. Poznavao je praznovjerje naroda pa je prema tome sve udešavao. Zamislio je da osnujeklub "Lucifera". Svakog je dana slušao kako vještice prièaju0 coprnjaèkom cehu i ðavo mu je prišapnuo kako bi bilo dobro dovesti ove mlade i nevine djevojke u tako ureðene prostorije da bi one vjerovale kako se doista nalaze u paklu. Ja1 još nekih desetak besposlenih ženskara prihvatili smo njegovu misao i uredili taj "pakao", jedan kod Dvojkoviæa, adrugi u Samoboru. Za podvorbu doveo nam je Sale pandurei trabante. Zato su na naš raèun poèinjali mnoga zlodjela.Bili su naši sukrivci pa smo morali podnositi te zloèine da osiguramo njihovu šutnju. Baba Urša bila je naša svodilja. Onanam je dovodila mlade djevojke i žene pred kojima smo uðavolskim odorama glumili ðavole. Ali ne misli da smo mi jedini. Ima ih i u Beèu i u Italiji koji se služe takvim zabavama."Luciferi" nisu nepoznata èeljad.- Ali hoæu da znam zašto ste me ostavili u tom strašnomuvjerenju da je žena koju sam ubio Nerina majka?- Vrlo jednostavno: grofica Auersperg jednog mi je danarekla: "Vaš nekadašnji sluga Tomo sada je kod mene u službi.Zna vašu tajnu i sve mi je pripovijedao. Znam da je Sinišaugušio Maðaricu i to æu sada iskoristiti da me uzme za ženu.A vi šutite!"

Naravno, pokorio sam se. Kad si jednog dana pred svima priznao da ljubiš Neru i da si je oteo sudu, grofica Auersperg mije naredila: "Siniša ne zna koga je ubio. Reæi æu mu daje to bila grofica Kegleviæ i tako mu zauvijek zatvoriti put do Nere."Molio sam groficu neka ne bude tako okrutna, ali je ona zahtijevala da šutim i ne ometam njezinu osnovu. Utuvila je sebi u glavu daje moraš oženiti, a Neru je obeæala meni tvrdeæi da æe je silom ili milom dovesti u moj naruèaj. Tako su nam interesi bili zajednièki. Pristao sam. Sad znaš zašto si morao vjerovati daje ubijena žena bila Nerina majka.- Kako je ona Maðarica dospjela u vaš dvorac, odakle jojpravo da moju majku bije i daje vrijeða?- Bila je moja ljubavnica. Sjela mije na vrat i htjela je da tvoju majku otpremim iz šumskog dvorca. Nisam pristao, a onaje bez moga znanja otišla k njoj i tako se sve ono dogodilo.Tomo mije priopæio èitavu stvar, ali mi smo šutjeli. Zajedno sgroficom izgorio je dvorac, a ljudima smo rekli da je otišla usvijet - da nastavi svoj pustolovni život.Sad sam, eto, završio - reèe Vojkffv. - Ništa nisam uljepšavao, rekao sam ti istinu. Da sam u životu našao nekog tko bi me držao na uzdi, možda bih barem ostao pošten èovjek. Ali moj najbolji prijatelj, na moju nesreæu, bio je Dvojkoviæ. Uz njega prijateljevao sam s groficom Auersperg i groficom Terkom i tako sam podlegao èas Terki, èas grofici Auersperg i još jednom posegnuo za Nerom. Nije me bilo teško na to nagovoriti. Sve ostalo znaš.Grof se nasloni na divan. Velike bore urezale mu se duž lica. Izgledao je kao èovjek koji je slomljen klonuo na posljednjoj stepenici svoga života i kao da mu je sada svejedno što æe se dogoditi:- A sad? Što æe biti sada? - upita Siniša.- Ono što sam uvijek namjeravao.


MALLEUS MALEFICARUM

Vojkffv pode k stolu, uze crnilo i poène pisati. Siniša ga nije pitao što piše, ali je to osjeæao. Grof brzo svrši pismo i reèe:- Ovo je moje priznanje o tome kako je nestala grofica Ke-gleviæ, daje ti nisi ubio. Neka je to zadovoljština za sve zlo štosam ti nanio.Siniša primi pismo. Susretne se s oèevim pogledom. U tom èasu osjeti daje išèezla ona bjesomuèna mržnja što ju je prije g#jio prema grofu Vojkffvju, da se bijes topi i pretvara u suæut. Vojkffv pruži ruku Siniši i reèe slomljenim glasom:- Oprosti mi, sine moj!Siniša primi pruženu ruku. Pogledaše se u oèi i nijemo se sporazumješe...- Pusti me nasamo - reèe grof. - Uèini mi tu posljednju u-slugu da ne moram svršiti sramotno.Na Sinišinu licu opažalo se daje neodluèan.- Budi milosrdan - reèe Vojkffv.Siniša naglo pode k vratima i otvori ih. Izlazeæi, opazi da grof gleda za njim... Zatvori vrata. Vani su stajali Filip i Samoborci. Zaèude se videæi ga bez krinke.U tom trenutku prasne hitac iz pištolja. Svi pohitaju u sobu.U krvi je na podu ležao grof Vojkffv.Šuteæi, Siniša je gledao oèevo mrtvo tijelo.Iz dvorane se èula buka i smijeh raskalašenih, pijanih ljudi. Siniša zapovjedi da svi izaðu iz sobe i još jednom promotri mrtvo lice svog oca. Èinilo mu se da ga on još i sad gleda moleæi za oproštenje. Onda podigne tijelo, položi ga na divan i pokrije crvenim plastom "Lucifera". Nije mogao sebi zatajiti da mu je nesretnika duboko žao...

"LUCIFERI"U crvenom oblaku svjetla micale se crne i crvene ðavolske pojave. Raskalašeni smijeh i povici gubili se u zvucima glazbe koju su èudno izvodila tri crna "ðavla" od kojih je jedan nespretno bubnjao."Bijela sova" previjala se od smijeha. Raskalašeno se naslanjala na "Lucifera" pokraj sebe. Ostale "davolice" bile su sasvim omamljene šampanjcem. "Luciferi" ih obujmiše oko pasa.- Gdje je njegovo velièanstvo "Lucifer"? - zapita jedna"vražica".Matièek je upravo doveo velikog maèka i htio ga vezati za svjetiljku.- Èekaj! Gdje je "Lucifer"? - vikne jedan od crvenih. - To semože uèiniti samo kad on doðe.-A gdje je?- Pozlilo mu je kad je èuo da su se Siniša i Nera otrovali -reèe "Bijela sova".Dvije "davolice" koje su sjedile na protivnoj strani trgnu se.- Što? On se otrovao? Tko vam to reèe?- Tomo."Davolice" se pogledaju kao da æe jedna drugoj skoèiti u kosu.-Vi ste krivi za to!- Rekla bih da ste vi!- Ja sam osveæena!- Dovoljno ste stari da se zadovoljavate osvetom, ali ja...- Tko vam je kriv što ga niste mogli osvojiti?"Ðavolica" bijesno ustane kao da æe napasti svoju susjedu.

U taj tren kroz vrata ude sedam crnih "ðavola", a na èelu Siniša. Bio je bez kapuce. Povici iznenaðenja, preneraženja i straha izvinuše se iz grudiju žena, a muškarci skoèe sa sjedala.


MALLEUS MALEFICARUM

U prvi èas ostadoše svi zapanjeni i prestrašeni. Neki ustanu da æe pobjeæi, ali im Siniša zaprijeti. Onda pristupi "Bijeloj sovi", nakloni se i reèe:-Vaše velièanstvo, kapetanice pakla, molim da skinete svoju krinku. Uèinite to dobrovoljno, ne bih htio primijeniti silu prema dami, makar dama bila i paklena!Oklijevajuæi, gospoda skine krinku.- Grofica Èikulini?! - zaèudi se Siniša. - Gospoðo, djevojkekoje su bile u vašem carstvu morale su biti odveæ omamljenešampanjcem kad su mogle vašu pojavu zamijeniti s groficomNerom. Ali šteta što nemam poznanstva u pravom paklu: preporuèio bih vas ondje.Grofica je stisnula zube i šutjela.Siniša se okrene ostalim "davolicama" i zatraži da skinu krinku. Prva je skine snažna gospoda. Siniša ugleda lice grofice Auersperg.- Èast mije zahvaliti vam se što ste zlokobno zamijenili groficu Olgu Nagy s Olgom Kegleviæ.- Nisam - vikne ona. - Nisam je zamijenila. Vi ste ubiligroficu!- Grof Vojkffv je sve napisao - i to više neæe oporeæi.-Lagao je!Druga "vražica" sama skine krinku ispod koje se pokaže zavodljivo lice i plamene oèi grofice Terke. Siniša se pokloni.- Pozivam vas sutra na moje zaruke s kontesom Nerom!- Još niste stupili pred oltar - odgovori Terka.Sve se zbilo hitro. Èitavo se društvo posve zbunilo. Pa kad je Siniša zatražio od ostalih "Lucifera" i "ðavola" da skinu krinke, oni ih smjesta ukloniše s lica. Bili su to Dvojkoviæ i Sale, grof Kristofor Erdodv, oba Genovežanina, ranarnik Tullinger i još dva njegova druga. Izmeðu crnih "ðavola" virilo je suho zaprepašteno lice Mikice Smernjaka kojega su nazivali Matièek.

Siniša se nasmije i reèe:- Gospodin državni odvjetnik i šef policije zaista su prednjaèili dobrim primjerom. - Onda se okrene k Mikici: - Zatosi tako dobro umio preslušavati "vještice" i unaprijed znaošto su one sve radile!Siniša promotri i ostale "ðavole". Sve su to bile sluge onih koji su se nalazili ovdje. Djevojke što su ih ovu noæ doveli u "pakao" skupile se u kutu dvorane i gledale u strahu što se dogaða. Plakale su i drhtale od straha vjerujuæi da su u paklu.- Neka mi ovo društvo oprosti što sam ušao tako nenajavljen - reèe Siniša. - Sada æu vas prepustiti vašoj zabavi, alivas upozoravam da nitko ne može umaæi i da su sva vrata zaposjeli oboružani ljudi. Za koji èas doæi æe Van Svvieten da vaspozdravi.Siniša se nakloni ljudima u dvorani i zakljuèa vrata. Na vrata postavi naoružane stražare a sam izaðe na glavni izlaz.Oko dvora bijaše gusta tama. Samo su prozori gorjeli u svjetlu. Poèela je sipiti sitna kiša. Nikoga nije bilo u blizini. Siniša zviznu tri puta. Kao daje grmlje oživjelo. Nešto se poèelo micati, granje se razmaknulo, a lišæe zašuštalo. Iz zasjede izaðu Van Swieten i naoružani momci.-Stoje? -upita.

- Dobro je, predobro!- Jeste li ih ulovili na djelu?- Jesam, vidjet æete ih. Sva je policija na okupu.

- Dakle, još za života poðoše u pakao. A Tomo?-I on je tu.- Jeste li od njega saznali za grofièinu smrt?Siniša isprièa Van Swietenu što se zbilo s grofom Vojkffvjem. Lijeènik gaje slušao gledajuæi prema sjeveru odakle je zapuhao vjetar.- Radoznao sam na tu gospodu. Doðite!Siniša i Van Svvieten uðu u dvorac. Na ulazu u dvorište na-


MALLEUS MALEFICARUM

du Filipa koji je veæ bio skinuo kapucu, ali je još uvijek bio u davoskom odijelu.- No, ðavole - nasmije mu se Van Swieten - ne bi li me poveo u pakao da i mene zapisu u ceh?- Izvolite, vaša milosti, tamo nije lako doæi.Spuštali su se stubama i hodnicima sve dublje i dublje. Sini-ša ga najprije uvede u kabinet gdje je ležao grof Vojkffv. Lijeènik ga pregleda i reèe:- Taj je svršio svoju karijeru. Odvedite me k onim drugimakoji æe tek sada poèeti svoje novo zvanje.Filip otkljuèa vrata dvorane. Ružièasto svjetlo omami oèi starog lijeènika. Ogleda se dvoranom. Nekoliko pijanih djevojaka sjedilo je kod stola a druge su ležale na podu i spavale.- Gdje su "Luciferi"?Nije bilo ni "Lucifera" ni "ðavola".- Stoje to, zaboga? - klikne Siniša.- Zar ih niste ovdje zatvorili? - zapita Van Swieten.- Jesmo, evo kljuèeva. Zakljuèali smo i ona vrata ondje, apred vratima stražare naši ljudi.Vrata su ostala netaknuta, zakljuèana.- Gdje su "ðavoli?" - zapita Siniša jednu od djevojaka.- Gdje? Otišli su u pakao! - nasmije se ova pijano.- Otvorila se zemlja i oni se spustili dolje - nasmije se sadai druga.- Gdje?- Ondje.Pogledali su na mjesto koje su oznaèile djevojke. Uzalud, nigdje ništa. Ni traga "ðavolima" ni kakvim vratima kroz koja su mogli pobjeæi.- Ovo je uistinu ðavolski - reèe Siniša.Poèeše potanko ispitivati djevojke o grešnoj družbi. Ali su one neprestano ponavljale da su se svi spustili u pakao. Na stijenama obloženim svilenim tapetama nije se vidio ni-

kakav izlaz. Veæ se zabijelio dan kad su na crvenim tapetama "paklene dvorane" pronašli vratašca.Filip se ponudi da æe izvidjeti kamo vode. Spuštao se uzanim stepenicama i dospio u podzemni hodnik. Bilo je tamno i tiho kao u grobnici. Stoga se vrati gore da o tome izvijesti.-Vaša milosti, mali hodnik vodi prema sjeveru. To je hodnik kakav sam vidio u svim dvorcima, njima se za vrijeme ratova spašavala gospostija. Samoborci prièaju da kod Ruda postoji takav izlaz iz zemlje. Stari ljudi pripovijedaju da se gospostija služila tim izlazom kad su na grad navalili neprijatelji.- Bilo kako - reèe nezadovoljno Van Svvieten - lupeži su

pobjegli. A to je za mene velik gubitak.- Da odem za njima u potjeru? - ponudi se Siniša. - A vipoðite gore u dvorac i odmorite se. Grof Kristofor sigurno æevam prirediti ugodno noæište, iako više nije gospodar dvorca.-1 on je pobjegao - izvijesti Filip.NA PROŠTENJUTog jutra bilo je u Oroslavju proštenje. Sva je dolina obasjana jutarnjim suncem. Makar je ponedjeljak, ljudi ne rade. Odjeveni u sveèana odijela uspinju se na brežuljak s kojeg se bijeli crkvica sv. Jakoba, zaštitnika cijeloga kraja. Prostor pred crkvicom zaposjeli su kramari. Rasprostrli su svilene rupce, staklene derdane, svilene peèe i razlièite druge nakite za žene. Drugi su opet stolove ispunili kolaèem od sira i bijelim kruhom.Proštenjari se uspinju k crkvici, obilaze kramare, razgledavaju robu i samo po malo kupuju. Djevojke zirkaju na rupce što se crvene na suncu i mame njihovu taštinu. Muškarci se skupljaju u grupe, prièaju o olujama, poplavama i o buduæoj


MALLEUS MALEFICARUM

zimi za koju neæe imati što da spreme. Kramari su zlovoljni, ne trguju mnogo.Kad se sunce uspelo visoko, s tornjiæa zazvone sitna zvona. Njihov glas trgnu svijet i sve nagrne u crkvu, èak i kramari. Prostor pred crkvom zaèas se isprazni.Dok se u crkvici služila misa, uspinjala se na brežuljak kola. U njima sjedi pleæat, krupan èovjek, prosijede kose, ugojena lica. Neobièno upadaju u oèi brci - veliki, šiljasti i tamni, kao da su umjetni. Pokraj kola koraèa visok èovjek u dugom haljetku, obrastao èudnom bradom, a šubara mu pada sve do oèiju. Konje tjera suhonjav èovjek šiljasta nosa i pronicavih oèiju.- Uzalud ti meni dokazuješ, dragi moj Dvojkoviæu - reèeonaj što je hodao uz kola. - Kad smo veæ uspjeli pobjeæi, morali smo se što prije naæi onkraj granice. Genovežani i Kristo-for bili su pametniji od nas.- Oni imaju svoja imanja, pa kad ne bude više "vještica",neæe se oni ni slabije odijevati ni manje jesti, a ni stanovatiu kakvoj seoskoj drvenjari. Mi moramo opet progoniti "vještice". Znaš da smo navikli dobro živjeti, a otkad je kraljicaodredila da se procesi stave pod kontrolu kraljevskog vijeæa,naš je opstanak ugrožen. Treba da se borimo do posljednjegèasa. Kuj željezo dok je vruæe, a sad gori. Inaèe možeš okapatikukuruz i žeti zob, naravno, ako je budeš imao.- Ali život je èovjeku najpreèi.- Ti si, dragi moj Sale, uvijek bio kramar. Ili živi u svili ihrani se paštetama, ili crkni. Što æe mi, do vraga, život akoga ne mogu uživati? Da gledam svaki dan sunce kako izlazi izapada i da svaki dan žvaèem kruh? To me, bogme, ne možezagrijati da živim.- Ti zaista misliš da æe ti ovo koristiti?- Nikad još nisam ništa radio uludo. Moram kraljici dokazati da je njezina odredba prouzroèila revoluciju. To æe

preplašiti gospodu u Beèu. Vidjet æeš, revolucija æe pobuditi golem utisak. Pogotovu bude li žrtva iz te revolucije osoba velikaškog roda. A ja jamèim da æe biti tako. Hoæu da kraljica opet uspostavi progone, a Terkina osveta protiv Nere posve odgovara mojim interesima. Ako nemaš odvažnosti da ideš sa mnom, a ti se opet pokupi u šumu i zabavljaj se s Terkom dok se ja ne vratim k vama.- Bilo bi kukavno da se bojim kmetova. Tko æe posumnjatida se pod tim kramarskim odijelima kriju šef policije i državni

odvjetnik iz Zagreba? Ni prijatelji nas ne bi prepoznali. Ali štoæemo uèiniti po noæi? Noæiti pod vedrim nebom? Terka nemani na što da legne ni što da jede osim kruha i sira stoje Tomodonio iz sela. Mogli bismo ovdje štogod kupiti i poslati joj poMikici u šumu.- Uvijek se brineš za žene! Pošalji joj, ali tek podveèer. Tkozna neæemo li Mikicu trebati.- Nisi kavalir!- Zar sam ja kriv što se Terka mora skrivati u šumi? Zaštonije pobjegla u Zagreb?- Kako æe u Zagreb kad nema u što da se preodjene?! Prokleti Siniša! Morali smo bježati iz "pakla" kao da smo se pretvorili u anðele. Jadna Terka, ne smije se ni pokazati. Živiu strahu. Sazna li za ovo kraljica, izgubit æe svu milost. Sadnema druge nego da èeka dok joj naðemo kakve krpe da pri-krije svoju ðavolsku toaletu.- Potjeraj malo brže, Mikica - ponuka Dvojkoviæ koèijaša.Kad su dospjeli gore, ispregnu konje i postave kola uz o-stale kramare. Brzo su razmetali robu što su je kupili u selu. Oko kola su razvjesili ženske svilene rupce da što više ženama upadne u oèi.Misa je završila. Ljudi nagrnuše iz crkve, skloniše se u hladovinu pod drveæe i posjedaše na zemlju. Tu razvežu debele platnene ubruse iz kojih zamirišu kolaèi, meso, kruh i sir, a iz-milji i po koja boca vina.


MALLEUS MMEFICARUM

Pred crkvom se razlijegao veseli smijeh i zadovoljna buka ljudi koji toga èasa nisu imali drugih težnji nego da slasno založe svoj objed, da se užiju proštenja.Zrak gori, sve titra pred oèima. Proštenjarima to ne smeta. Veseli su, a krèmari imaju pune ruke posla da ih posluže vinom. Muškarci su dobrano potegnuli, a ni žene se ne skanjivaju, pa vruæe sunce i rujno vince jednako griju i njihove glave.Djevojke nisu našle zabave u vinu. Obilazile su kramare i razgledavale derdane i vrpce raspitujuæi se za cijenu. Najviše ih se skupilo oko kola tobožnjeg kramara Dvojkoviæa koji je znao vješto glumiti trgovca, neprestano nudao i pokazivao svoje vrpce koje su bile najjeftinije. Djevojke se zanimale za nove prodavaèe i pitale ih:- Odakle ste vi?- Iz Zagreba, ja sam stara firma - valjda ste èuli za kramaraPavla Hreneka? To sam ja.- Zar vam se isplatilo - upita jedna djevojka - da èak iz Zagreba doðete k nama na ovo malo proštenje?- U Zagrebu ne možemo ništa prodati. Tamo vladaju vještice koje nanose štetu ljudima i nama kramarima. Svaki dannaprave tuèu. Svijet nema priroda, a bogme ni novaca. Tkoda kupuje? Ni to nije dovoljno, nego nam coprnice po noæirazbacuju robu po blatu i kiši.- To je, dakle, istina? - plaho æe djevojka. - I naši su stu-bièki kramari pripovijedali da su im coprnice u Zagrebu za-blatile svu robu.- Eto, vidite da ne lažem - odvrati Hrenek. - Je li prirod bolji? Hoæe li biti dobre berbe?- Vraga æe biti - odvrati muškarac koji im se približio i slušao zagrebaèke kramare. - Kod nas veæ dva mjeseca sve uništava poplava. Kao da sam vrag na nas sipa sve zlo.

Polako su dolazili i drugi muškarci i slušali zagrebaèke kra-

mare, nudili im piæe, a i sami potezali iz zemljanih vrèeva i drvenih æupova.- Što æemo? - odvrati Hrenek. - To je godina coprnica. Onesu zavladale nebom i zemljom.-A zašto je tu sud? -javi se jedan seljak. Zastoje zakon?- Nema više moæi protiv vještica - odvrati Hrenek. - U Beèu rekoše: zašto da vještice progonimo? Vještice nisu prosteseljakinje, nego grofice i velikašice, a mi njih neæemo nalomaèu.- Gospoda, dakle, mogu i coprati? To ti je pravica!- Eh, kad bih se samo mogao sastati s takvom coprnicom!- vikne jedan glas iz skupine muškaraca.- Ne grozi se - dovikne mu Sale. - Moglo bi vam se dogoditiono što i na Grièu da su im po noæi vještice ostavile metle napragovima kuæa.- Ne govorite to. Kod nas ih još nema.- Ima bogme i kod vas - reèe Dvojkoviæ.-Toje nemoguæe!- Kako nemoguæe? U Oroslavju živi jedna coprnica. Zarnikad niste èuli za groficu copmicu koja je bila zatvorena utornju? Ubijala je ljude, vadila im srce, kupala se u ljudskojkrvi, a onda ju je vrag po bijelom danu ukrao naoèigled svihnas.- Kako da nismo èuli? - odvrate seljaci.- Ta grofica stanuje u Oroslavju.Ljudi se ustoboèili, oèi im zatitrale, a usta ostadoše otvorena i nijema. U svjetini zadrhta pritajeni strah, nitko se nije usudio progovoriti.- Kako vi znate daje ona u Oroslavju? - oslobodi se konaènojedan momak. Kao daje htio reæi: "Mene nije strah."- Znam, znam. To su mi rekla gospoda. Poslije onoga kadju je vrag odnio i s njom po svijetu coprao bogzna kojekuda,vratila se u Hrvatsku i nastanila baš u Oroslavju.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Otkada to? - upita momak.- Ima dva mjeseca.Nijemo preneraženje prošlo je kroz ljudstvo, oèi se zagledale kao da su svi razumjeli i mislili jedno te isto, a nitko se nije usudio izreæi svoju misao. Samo jedan klikne:- Dva mjeseca! A baš prije dva mjeseca poèele su kod nasoluje, tuèe i poplave!- Sto sam rekao? - opet æe Dvojkoviæ. - Znam ja s kimimam posla. I vidjet æete što æe se sve dogoditi u vašem kraju!Nikad još svijet nije vidio veæe coprnice nego što je ona. Aliona je grofica, štite je gospoda!- Kako izgleda ta coprnica?- Mlada je i visoka, a njezina je kosa kao da ju je posipalapepelom.- Pepelom? - vikne momak odjeven kao gospodski sluga. -Taje ženska jedanput bila u našeg gospodara.- A tko je tvoj gospodar? - upita Dvojkoviæ.- Grof Meško. Jednog jutra našli smo tu žensku kod groficekoja je ležala mrtva. Neèim joj je mazala èelo i neprestano sevrtjela oko nje. Od toga dana grofica leži i nitko ne zna što joj

nedostaje. A grof koji je prije vodio cijelo gospodarstvo i zasve se brinuo sam, uvijek hoda po kuæi i blijed je kao smrt. Mismo govorili da to nisu èisti posli i da je ova ženska moralanešto uèiniti grofici i grofu.- Ti si pod istim krovom sa coprnicom? - upita ga Dvojkoviæ.- Nije ona coprnica, ona je dobra duša!- A kad si ti iz dvorca - reèe Dvojkoviæ - reci nije li pretprošle noæi kod vas u dvorcu bio coprnjaèki ceh?Lovro problijedi. Zabezeknuto pogleda u kramara s crnim šiljatim brcima. I Lovro je one noæi bio u dvorcu kad su onamo došli Puncer i njegovi ljudi odjeveni kao "vještice". Sve je znao, ali mu je Nera zapovjedila da nikome ništa ne kaže. A sad, evo, o tome mu prièa neki strani kramar.

- Što me gledaš poput teleta? Prestrašio si se što znam dasu kod vas bile coprnice? Vidio sam ih na svoje oèi kad samse noæu vozio iz Zagreba u Stubicu. Coprnice su se dovezle ukoèiji, a vozio ih je vrag sa èetiri konja. Plesale su i gostile se,došle su u posjet svojoj kapetanici. Je li bilo tako?- Reci je li istina ili nije? - okosnu se na njega ostali.- Nije! - vikne Lovro blijed i ustrašen.- Zakuni se na svetog Jakoba da nije!Ovo ga uplaši. Zakleti se na sv. Jakoba? Ne, to se nije usudio. Ljudi opaze djeèakovu zabunu, potisnuše se k njemu i navale na njega:- Zašto šutiš? Govori! Je li istina stoje rekao Hrenek?Blijed i dršæuæi, momak je šutio.- Dajte žeravice da mu metnemo na jezik - vikne neka žena momku stoje na ognjištu pekao kukuruz.Lovro protrne, a oèi mu iskoèiše. Uzbuðeni onim što su èuli i zagrijani vinom, muškarci pograbe djeèaka i poèeše ga drmati.- Govori je li istina! Ako ne progovoriš, zasipat æemo ti gubicu žeravicom.- Bile su - krikne Lovro prestrašeno.Svjetinom preleti drhtaj straha.- Ali to nisu bile coprnice, nego...- Nego opatice? Pazi samo da ne slažeš! Dajte žeravicu!- Bile su coprnice - krikne prestrašeno Lovro.- Eto, sad vidite - upadne Dvojkoviæ u rijeè svjetini - da sucoprnice došle k vama. Bit æe vam isto kao i nama na Grièu.Marva æe vam krepavati, vi æete bolovati i sve æe vas zlo stiæi.Vi sami niste znali, dragi moji, kakva je nesreæa došla na vas izašto su vam tuèe i oluje uništile prirod.Sad poènu prièati i drugi. Svakom je palo na pamet nešto neobièno, èudno i sumnjivo. Sve dnevne obiène sitnice oni su dovodili u vezi s "vješticom". Žene se križale, muškarci su kleli i prijetili se coprnici u Oroslavju.


MALLEUS MALEFICARUM

- Prokleta stolica na kojoj sjedi! Neka sagnjije kruh u ustima kad ga zagrize.- Ništa joj ne možete, za njom idu ðavoli i èuvaju svoju kapetanicu - govorio je Hrenek.- Ubila je strijela Božja!- Morali bismo je zatuæi kao kuju - èuo se jedan glas.

-Vi biste je zatukli - oglasi se Dvojkoviæ - ali ne smijete. Tata i razbojnika vješaju, a coprnice se mogu baniti okolo. Ovoj su u Beèu dali dozvolu... Kraljica je zabranila da joj se uèini išta nažao, a znate li zašto? Zaèarala je dvorsku gospodu pa su kraljici rekli da nije ništa kriva.U svjetini se budio bijes i plamtio kao zapaljeni požar.- Ljudi, nema zakona koji bi nas branio. Branimo se sami!- vikao je Hrenek.-Zatucimoje!- Samo u ognju vještica može crknuti! -vikao je Hrenek.- U oganj s njom!- Idemo u Oroslavje.Poklik je djelovao na svjetinu. Zatalasala se i stotinu glasova zavièe:- Idemo!Sunce se sklonulo k zapadu i rumeni sjaj prosulo po mnoštvu stoje prijeteæi nagrnulo niz brdo.KRALJIÈINA ZAPOVIJEDIstog dana prijepodne u predsoblju šenbrunskog dvora kraljice Marije Terezije razgovarale su dvorske gospode grofice Colorado i Palffy koje su zamjenjivale odsutnu Terku. Radoznala lica gledale su oko sebe i šaputale:- Stoje to s kraljicom?

- Ne znam - odgovori grofica Palffv. - Moralo se dogoditinešto strašno. Nitko ne smije kraljici u blizinu osim njezinemiljenice grofice Fuchs.- Da nije opet kakva obiteljska scena sa carem FranjomStjepanom?-1 ja mislim da je car opet zalutao kakvoj ženi. Kraljica je hitno poslala po svog prijatelja Bathyanyja.- Èudno je to prijateljstvo, vele i više nego prijateljstvo -nasmije se grofica.- Nije mu uzalud kupila imanje u Trautmaunsdorfu. - Nikraljice ne poklanjaju imanje tek tako...- Tiho, evo dugonose grofice Fuchs. Znate daje vjerna kraljici poput psa. Pred njom naša lica treba da su kao u crkvi.Iz kraljièine sobe izaðe suhonjava gospoda èiji je nos bio u skladu s njezinim tankim tijelom. Prosijeda kosa, poèešljana unatrag, navorano i uvelo lice odavali su da je veæ blizu šezdesetoj.- Grof Bathyany još nije stigao? - pitala je grofica dvorskedame.- Nije - odgovorile su obje dame u isti mah. Grofica Fuchspriðe prozoru i uèini uzbuðenu kretnju.- Sva je sreæa, upravo se dovezao. Moje dame, danas vaskraljica više neæe trebati.Obje se gospoðe udalje. Malo nakon toga uðe u sobu gospodin srednjeg rasta, prilièno debeo. S guste vlasulje padali su mu po ramenima uvojci. Njegovo lice odavalo je tragove burnog života, ali je ipak izgledao svjež. Po strogoj dvorskoj modi odjenuo je tamnomodru odoru.- Što se dogodilo? - zapita povjerljivo groficu Fuchs.- Ne pitajte, nego uðite, kraljica vas oèekuje.Dvorska dama otvori vrata kraljièine odaje. Vladarica je sjedila u naslonjaèu. Visoko, snažno tijelo odjeveno u smeðu ljetnu haljinu bez krinoline èinilo se nešto tanjim nego obièno.


MALLEUS MALEFICARUM

Lijepu glavu punu bujne kose uèešljane unatrag naslonila je na kineski jastuk.- Napokon - reèe ona i pruži grofu ruku. - Sjednite, dragiprijatelju. Vi, grofice, možete ostati ovdje. Znate, draga mojaAjo, da pred vama nemam tajni. Odgajali ste me i savjetovaliu mladosti, vaša mi je pomoæ uvijek potrebna. A sad recite,dragi prijatelju, jeste li spremni da nešto žrtvujete za svojukraljicu - ne kraljicu, nego prijateljicu?-1 život, velièanstvo!- Ne tražim život, ali nešto slièno. Tražim da se malo inkomodirate.- To je vrlo malo.- Ne prenagljujte se. Znam kako vam prija udobno ljetovanje. A ja tražim da putujete. Doduše, ljeti nije ugodno putovati, ali vam kraljica kani pružiti sve udobnosti. Na svakustanicu postavit æu svoje najbolje konje.- Kamo da putujem, velièanstvo?- Prilièno daleko. U Hrvatsku. Sigurno se sjeæate unuke grofice Ratkay, lijepe kontese Nere koju sam spasila od lomaèe idala joj potpunu zadovoljštinu?- Sjeæam je se vrlo dobro. Rijetka ljepota.- Otiæi æete, dakle, u Hrvatsku, potražiti kontesu i odnijetijoj moju zapovijed. Doduše, nešto je èudna, ali je zapovijed imora se ispuniti do posljednje toèke.- Kako god želi vaše velièanstvo.- Èim stignete, priopæite kontesi da se odmah spremi naput i da pod vašim okriljem i zajedno s vama ima doæi u Beè.Upamtite: na tom putu kontesu ne smije pratiti nitko od njezina roda. Grofica Ratkav može svoju unuku posve mirno prepustiti vašoj pažnji. Djevojku æete dovesti ravno u svoj dvoracTrautmunsdorf.- Razumio sam. Samo, kako da joj razjasnim zašto vaše velièanstvo traži da tako hitno doðe u Beè.

- Razjasniti? Još i to! Ja sam kraljica, a ona je podanik. Nisam dužna dati nikakvo razjašnjenje. Ima se spremiti i poæi svama. To je sve što vam mogu reæi.- Sada mi pada na um - primijeti grof. - Moglo se, dogoditida se u meðuvremenu udala, a njezin bi muž mogao tražitirazjašnjenje.- Grofe, vi ste odluèili da primate moje zapovijedi - nestrpljivo æe kraljica. - To se mene ne tièe. Kraljica zapovijeda, adrugi je slušaju.Grof se pokloni:- Oprostite, velièanstvo, ja sam se tek informirao.- Dobro, to je za vas, a za nju vrijedi zapovijed. Vidim vamu oèima pitanje: zastoje trebam? Dogodilo mi se nešto stojeporemetilo moj mir.- To razabirem, vaše velièanstvo.- Nije teško pogoditi. Moj premili suprug Franjo Stjepan,kojemu sam carski naslov pribavila teškom mukom, služi senjime samo radi svojih ženskih pustolovina. Vi i grofica Fuchsjedini znate koliko sam trpjela zbog toga. Htjela sam se èaki rastaviti, ali moji ministri vazda su to sprijeèili i uvijek mes njim izmirili. Mirno sam to podnosila dok su afere ostale uèetiri zida, ali sada je, dragi moj grofe, stvar prevršila mjeru.Pogledajte. Tu vam je francuski ijedan njemaèki list koji èitafukara.

Kraljica pruži grofu dva primjerka novina. Dok je grof èitao, kraljica je promatrala njegovo lice. Kimao je i konaèno odložio novine. Kraljica je primijetila:- Kako vam se sviða? Austrija ima svoju Pompadurku! AliMarija Terezija neæe slijediti sudbinu žene Ljudevita XV Njojje Bog darovao nešto ovdje - i ona se dotakne svog èela. - Namojoj je glavi kraljevska kruna, a u glavi nešto pameti. Uzbuðena sam, ali držim uzde i nad sobom. Zakoèijašit æu dva-naestoropregom! Vi, dakle, morate po kontesu!


MALLEUS MALEFICARUM

- U kakvoj je vezi kontesa s tim pamfletom?- U vrlo uskoj vezi. Ali molim vas ne budite radoznali. Tone dolikuje muškarcu. Nitko ne zna ništa i neæe doznati dokne kucne èas. Evo, ne znaju ni grofica Fuchs ni šef mog tajnog kabineta grof Koch, pa neæe saznati ni moj stari dobriprijatelj. Njegova je zadaæa da unuka grofice Ratkav stigne uBeè, i svršeno je.- Pokoravam se vašem velièanstvu.- Vidite da umijete govoriti pametno. Samo, još nešto.Nitko živ ne smije saznati kamo idete, radi èega i koga æetedovesti. Osobito moj razvratni suprug car Franjo ne smije slutiti da æete dovesti kontesu.- On je i ne poznaje.- Dragi moj, ima li u mojoj državi ljepotica koju Franjo Stjepan ne bi poznavao? I te kako je poznaje! Kad je bila ovdjeprije godinu dana u istrazi, obilazio je hotel kao maèak gdjeje stanovala, samo daje vidi.- To je oèito zlobno æeretanje dvorana.- Ne, to je izvještaj moje dvorske policije.

- Ne vjerujem daje kontesa što kriva - reèe on.Kraljica ustane:- Ne, dragi moj, od mene neæete saznati ništa.- Razumijem, vaše velièanstvo ima neku posebnu osnovu.- To vam dopuštam. Doista imam osnovu, a vi znate: kadMarija Terezija izradi svoj plan onda ga provede protiv voljesvih svojih najutjecajnijih prijatelja. Marija Terezija ratovalaje na bojištima, na granici svoje države za suverenitet zemlje.Sada Marija Terezija hoæe da ratuje na svom dvoru za svojosobni suverenitet. Hoæete li, dakle dovesti kontesu, bila uda-ta ili ne u svakom sluèaju?Grof ustane i stavi ruku na srce:- Tako mi moje nepresahle ljubavi i odanosti prema svojojkraljici.

Ona mu pruži obje ruke i on ih poljubi.- Grofica Fuchs je svjedok. Putujte što prije -još danas.- Spremit æu se na put èim se vratim kuæi.- Znala sam da ste moj prijatelj. Na putu æe vas pratiti neæak grofice Fuchs. Evo vam za svaki sluèaj i pismeni nalog zakontesu. Ali, nadam se da æe se ona dobrovoljno pokoriti mojoj zapovijedi.Grof je ostavio kraljièin kabinet. Vladarka je pošla po svilenu sagu, pogledala kroz prozor i okrenula se grofici Fuchs:

- Vidim, vi ste zapanjeni. Saèuvajte, draga Ajo, nešto odtoga. Prenerazit æe vas više ono što dolazi. Svi ste vi poznavali kraljicu Mariju Tereziju samo kao diplomata. Sad æete upoznati ženu Mariju Tereziju koja i vlada i zapovijeda - izravnavasve - bez pardona!ŽRTVA PRAZNOVJERJAOko dvorca grofa Oršiæa vlada tišina. Odzvanja topot konja koji odjekuje kroz brda i doline. Poput golema oblaka za konjanikom se diže prašina, vuèe se za njim i opet raspršuje u noænom mraku. Konjanik okrene u dvorac pred kojim ga doèeka sluga. Skoèi s konja i potrèi u dvorac.Nera je sjedila kraj otvorenog prozora. Èula je topot konja i znala je tko jaše. Drhtala je, ali se nije usudila ustati i poæi mu u susret.Što radi? Neæe li mu se dogoditi kakva nesreæa? Što li æe saznati, što æe se dogoditi? Takva je pitanja ponavljala cijelu noæ, sve dosad kad je prvi mrak pokrio zemlju i kad je èula topot njegova konja. Kakve vijesti nosi? Ostala je sjedeæi i slušajuæi kako je dojahao pred dvor, pošao u kuæu, trèao uza stube, kako praznim hodnikom odzvanjaju njegovi brzi èvrsti koraci, kako je pokucao i otvorio vrata. Sada ga gleda kako je usopljen, prašan, izmuèen stao pred njom, blijed i nijem.


MALLEUS MALEFICARUM

- Što je? - upita ona jedva èujno. Bez rijeèi, on segne udžep i preda joj pismo svoga oca. Èitala je rijeè po rijeè, dršæuæi i blijedeæi od sreæe i nade što uzvitlaše njezinu dušu. Onupre oèi u nju, oèekujuæi što æe kazati, što li æe uèiniti. Ali, utaj se èas otvore vrata. U sobu banuše sluge i blijeda i prestrašena lica.- Za ime Božje, vaša milosti...- Što je? - upitahu gotovo u isti èas Nera i Siniša.- Idu kmetovi. Mnogo ih je. Vièu, groze se i žure ravno udvorac.Nera upitno pogleda Sinišu i oboje poðu u blagovaonicu da pogledaju s terase prema cesti.- Oèito, pobuna kmetova!- S našim kmetovima nemamo nikakvih razmirica. Ako ijest pobuna, ne može se ticati nas! - reèe Nera.Vrate se s terase da narede slugama neka za svaku sigurnost zatvore vrata dvorca, ali su sluge išèezle.- Ili su se sakrili, ili su pobjegli iz dvorca - reèe Nera. - Kukavice, oèito se boje.- Pogledat æu - reèe Siniša i obiðe služinske sobe. Ali nenaðe nikoga. Pred komoricom u kojoj su bili razbojnici takoðer nikoga. Siniša otvori vrata. Zlikovci su svezani èamili ukomorici ništa ne sluteæi. Videæi da nema slugu ni sluškinja,zatvori sam vrata dvorca, a onda pohita gore gdje je na terasi našao Neru. Siniša je uputi da je najbolje ako zatvore iželjezna vrata terase. Tko zna nije li pobuna uperena protivgrofa Oršiæa.Kroz drvored perivoja bijeljela se povorka kmetova. Da ne vièu, èovjek bi mislio da su dusi. Kad su veæ bili blizu, na èelu povorke Nera prepozna Lovru koji je plakao i otimao se.- Pa to je Lovro! S njim se moralo nešto dogoditi!Kmetovi opaze na prozoru svjetlo, a po svoj prilici razabrašeNeru i Sinišu. Sad se mrmor i buka sliju u prijeteæi krik:

- Eno coprnice i njezinog vraga!- Siði, vražje smeæe!- Idemo, momci, gore. Zapalite vatru i priredite ražanj.Èulo se kako lupaju po vratima. Štropot željeznih vrata raz-lijegao se kuæom poput grmljavine. Nera se užasnula. Pred njezinim oèima stvorila se prošlost kad je isto takva razjarena rulja tražila da se spali na lomaèi. Hladni srsi prodoše joj tijelom, osjeti daje obuzima strah.- Zatvorila se, vražja priležnica - vikali su bijesni ljudi.- Razbijte vrata!- Èuješ li, Siniša? - šapne Nera.

- Èujem - odvrati on, a lice mu bivalo sve bljeðe. Shvatioje da su kmetovi nešto kivni na Neru i daje zovu coprnicom.Ali nije mogao shvatiti zašto se to dogodilo.- Ostani tu - reèe Neri i zatvori željezne kapke na prozorima. To je kmetove još više ogorèilo. Povrh njegove glave poleti nekoliko kamena, jedan ga pogodi u èelo. To ga nije omelo da do kraja izvrši svoj naum.- Što æemo uèiniti? - upita Nera.- Ne možemo izmaæi iz dvora, uhvatili bi nas. Najbolje jeda ostanemo ovdje. Željezna vrata ne mogu razbiti, odveæ sujaka, a oružja nemaju. Mogao bih pucati na njih, ali bi to ljudejoš više razjarilo pa bi mogli poèiniti zlo. Najbolje da svjetinupustimo na miru.Ostali su u blagovaonici prisluškujuæi buku kroz željezne kapke prozora. Rijeèi nisu mogli razumjeti. Siniša je osjeæao da je to osveta "Lucifera" koji su utekli iz samoborskog dvorca. Èitavo jutro lovio ih je šumom, ali kao da su propali. Konaèno prijepodne odluèi krenuti u Oroslavje, da Neri priopæi što se zbilo.Meðutim, kmetovi su nosili slamu, otavu i drva, složili oko dvorca cijele lomaèe i stali ih paliti. Kako nisu mogli razbiti jake rešetke na prozorima u prizemlju, bacali su kroz njih



zapaljenu slamu i plamteæe komade drva. Vikali su i klicali momcima koji su se natjecali tko æe baciti kroz rešetke više goruæih drva. Neki donesoše ljestve da se uspnu na prvi kat, skinu željezne kapke i prodru u dvorac, ali ipak nisu uspjeli. Svjetina se veselila kako æe se coprnica pržiti. Na vratima dvorca stražarili su - da coprnica ne pobjegne, a tako su pazili i na prvi kat neæe li se otvoriti kakav prozor.Nera i Siniša strpljivo su èekali neæe li se kmetovi raziæi. Najednom primijete dim. Razgledali su po sobama, ali nigdje ništa. Tek u hodniku razabraše da iz prizemlja suklja gusti dim. Sinišu obuze neugodna slutnja. Pohita dolje, ali se brzo zaustavi. Dolje je veæ sve bilo u plamenu. Nera pode za njim i vidjevši plamen, krikne prestrašeno:- Zapalili su dvorac!Siniša uhvati Neru za ruke i povede je gore.- Kako da se spasimo? - pitao se sav zbunjen. Proletio jenaokolo cijelim dvorcem otvarajuæi jedva primjetljivo kapkeda vidi ima li ovdje kmetova i ne bi li se možda mogli spustitikroz prozor. Ali su pod svim prozorima stajali ljudi, a kad suopazili da otvaraju kapke, stali su vikati:- Hoæeš li zraka, vražja kæeri? Je li ti toplo, zmijo paklena?Siniša je uvidio daje sve izgubljeno. Nisu mogli bježati jer

bi pali u ruke kmetovima. Nije dugo razmišljao.- Doði, Nero, idemo u sjevernu kulu. Ona je najdalje iplamen æe je najkasnije zahvatiti.- Sve je uzalud, izgubljeni smo - šaptala je Nera.I on je to osjeæao. Nadaleko i široko nije bilo nikoga tko bi im mogao doæi u pomoæ.Šuteæi, Siniša povede Neru u kulu. Zidine bijahu doista debele, ali strop saèinjavahu drveni tramovi. - Vatra æe nas i tu brzo doseæi! - reèe Nera. - Stube su drvene.Zrak je dolazio kroz visoke prozore obložene rešetkama. Svjetlo su dobivali od plamena što su ga zapalili kmetovi. Si-

niša se popne k prozoru. Pogledao je dolje. Okolo dvorca stajala je svjetina podjamjuæi vatru i vièuæi i neprestano motreæi neæe li se tko pojaviti na prozoru.U svjetlu plamena razabrao je zažarena lica. Bijesno urli-èuæi, dozivajuæi, masa je Neri vikala da za nju pali lomaèu. Siniša je shvatio da puk želi samo jedno: da se dokopa Nere i da je spali. Povuèe se od rešetke, skoèi s prozora. Nera je stajala pokraj stola na kojem su bile zidarske potrepštine. Siniša joj priðe i reèe:- Sreæa nam je zatvorila sva vrata. Sve je izgubljeno. Dvorac gori, a ljudi su ga opkolili, i mi ne možemo pobjeæi. Samodotle možemo živjeti dok nad nama ne poène gorjeti krov.Oèito je, Nero, da nam nije suðeno da živimo zajedno. Preo-staje nam još malo života...- Ipak moram izgorjeti na lomaèi kao vještica!- Ne na lomaèi, veæ tu! - šapne on i privine je na grudi.Privijaše je sve jaèe kao da æe je pretopiti u sebe. Išèeznu svapogibelj stoje zinula nad njima. Èvrsto zagrljeni stajahu grudio grudi, srce o srce. Nisu govorili ni disali. Tek su osjeæali daim se u grudima budi razbuðena, zatajivana èežnja.Vani je noæ. Kroz nju blista plamen i zaviruje kroz rešetke kule naviještajuæi smrt. Nad kulom vitla vjetar i zviždi krošnjama omorike, a s vjetrom i prijeteæi krik svjetine.Ali oni ništa ne èuju, ništa ne vide. Usta im se stopiše.Trnuo je od dodira njezinih usana. Klone pred njom na koljena. Nera se sagne, pridigne mu glavu i tiho ga upita:- Što ti je, Siniša?- Ne cjelivaj me, Nero, to je odviše slasti.Ona se spusti na stolac, a Siniša položi glavu u njezino krilo.- Nero, kako rado dajem život za ovaj èas! Reci da me ljubiš - da jednom èujem taj šapat iz tvojih usta za kojima samtoliko èeznuo, toliko maštao, toliko žedao, umirao...


MALLEUS MALEFICARUM

- Ljubim te, Siniša moj. Ginem za tobom i izdišem stobom...Glava mu klone, a ona prisloni svoje lice na njegovu bujnu crnu kosu.Vani je bjesnio vjetar, a nad njima se žario krov kule i širio zagušljivi zadah paljevine.- Siniša, dolazi ognjena smrt! - šapne Nera.- Ne - trgne se on kao iza sna, digne glavu i pogleda ustrop. Posegne u džep i izvadi srebrnu boèicu.- Poznaješ li je? Dva puta imala nas je osloboditi strašnogživota, neka nas sada spasi od strašne smrti.

- Hvala nebesima! Samo da ne moram živa izgorjeti.- Privini se k meni, Nero; jedan gutljaj meni, drugi tebi. Podaj mi svoja usta, tako hoæu da izdahnem svoj život...Svjetina je buèila oko dvora komešajuæi se poput skupine luðaka. Iz prizemlja je sukljao plamen i rasvjetljavao tamnu noæ, poput orijaške baklje. Podalje od goruæeg dvorca, svezan za stablo, stajaše Lovro ukoèen od straha, plaèa i neizvjesnosti. Mislio je da su ga seljaci svezali zato da ne pobjegne u Stubi-cu i ne potraži èiju pomoæ. Krupne suze klizile su mu niz lice kad je gledao kako gori lijepi, stari dvorac u kojem je on uživao tako mnogo dobra, a u njemu umire njegova dobra gospodarica. Zagledao se u strašnu sliku ognja. Gotovo se skamenio. Najednom mu do ušiju dopre sušanj. Okrene se i opazi da je iz grmlja podalje od njega izašla žena u muškom ogrtaèu. Prebacila gaje preko glave i zamotala u nj lice, pa ga Lovro nije vidio. Samo je razabrao daje gledala u plamen."Tko bi to mogao biti?!" pomisli on i promjeri ženu od pete do glave. Ispod ogrtaèa spazi noge u crvenim svilenim èarapama i crvenim cipelama. Djeèak odluèi da joj nešto dovikne jer je vidio da ne pripada ovima koji pale dvorac pa se nadao od nje pomoæi. Još se nije odluèio kako bi je upozorio na sebe, kad opazi da je iz grmlja izmiljio èovjek sa crnim

brcima, onaj isti kramar koji je huškao kmetove i skrivio da sada on mora ovdje stajati svezan uz stablo i èekati neizvjesnu sudbinu."Što hoæe taj èovjek", mišljaše u sebi Lovro. No jedva dovrši misao, kad primijeti da se èovjek sagnuo k èudnoj ženi.- Zaboga, sakrijte se! Zašto ste došli ovamo? Sve æete pokvariti!- Rekla sam vam da moram doæi.- Zašto se barem niste preodjenuli?- U što? Juèer u paklu i nisam mogla do svoje odjeæe, a vi midanas niste pribavili seljaèko odijelo, premda sam vas molila.- Tko bi u ovakvom poslu mislio na to? Ali molim vas, sakrijte se!- Pustite me, oni su izgubili glavu i nitko me neæe spaziti.Hoæu vidjeti je li zaista izgorjela...- Poludjeli ste. Vaša bi vas strast mogla stajati glave!- Pustite me - odvrati dršæuæi cijelim tijelom. - Moram gledati.Od dvorca gdje se komešala svjetina dolazilo je nekoliko seljaka. Naslagali su gromadu slame i drva i zapalili je.Žena u muškom ogrtaèu povuèe se u grmlje. Lovro ju je slijedio oèima.- Znaš li kome ložimo to ognjište? - dovikne seljak Lovri. -Sad dolaziš ti na red, slugo coprnice.Lovro krikne:- Ja nisam ništa kriv! Smilujte se!- Zašto nosiš vraga u sebi? I ti si pomogao coprnici. Ona jegotova, a sad æeš se ti ispeæi.Seljaci nastave ložiti vatru koja se uzdigla poput goruæeg grma. Žena u ogrtaèu tek sada opazi Lovni priskoèi mu upitavši ga drhtavim glasom:- Zar su veæ spalili coprnicu?- Kakvu coprnicu?- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Kontesu Neru.Žena je gledala Lovru okom u oko. Djeèak klikne:- Bože, grofica Terka, to ste vi?

Trgnula se jer ju je djeèak prepoznao. Ali je htjela saznati stoje s Nerom pa ga ponovno upita:- Što to govore? Zar su je veæ spalili?U to k njima dotrèe dva momka vièuæi:- Hajde, mali, na ražanj da stigneš svoju coprnicu.Djeèakovo se lice osu rumenilom, oèi mu se rašire od užasai oèaja.- To je coprnica! - krikne i pokaže na Terku koja se povlaèila u grmlje. - Ona je coprnica, ona tamo!...Kmetovi primijete neobiènu ženu.- Coprnice! -vikao je Lovro oèajnim glasom. Ona je kupovala ljubavne napitke. Njoj su babe kuhale djecu za copriju,ona je coprala.Terka se sakrije u grmlje. Kad seljaci to opaze, poèeše sumnjati daje Nera ipak pobjegla iz dvorca i pohitaju za Terkom. Trèala je niz perivoj i time potpirivala sumnju. U paniènom bijegu uprla je sve snage da se oslobodi progonitelja. Ali momci je dostignu i uhvate. Ona zavrišti?- Za ime Božje, pustite me! Nisam ja coprnica! Ja samgrofica...- Dakako da si grofica, znamo mi to! - bijesno æe momci. -Mislila si da æeš pobjeæi iz dvorca...- Nisam ja pobjegla, nisam ja ona!Ali seoski je momci ne slušaju, veæ je pograbe i stanu vuæi i dozivati mnoštvo.- Tu je coprnica! Htjela je pobjeæi!Terki je s tijela spao ogrtaè. Kad je momci dovukoše do svjetla od plamena, zacrveni se njezina paklena odora od crvene svile.Svjetina se štrcala oko blijede, prestrašene Terke koja je stajala u odjeæi u kojoj je prošle noæi pobjegla iz "pakla". Preko

leda vidjela joj se kapuca s rogovima od dragocjene kosti. Momak istrgne Terki kapucu, natakne je na glavu i vikne:- Gledajte, ljudi, vražju kapu s rogovima!- Nisam coprnica, branila se. Ja sam dvorska gospoda, jasam...Ali njezin glas zamukne u buci svjetine koja je pobješnjela gledajuæi žensko èeljade u vražjoj odjeæi.- U oganj s njom! - vikala je svjetina.Dva momka pograbe prestravljenu Terku i ponesu je k lomaèi. Njezin vrisak prodre kroz ognjem rasvijetljenu noæ. Ljudi vièu, vuku je. Ona se brani, otima. Žene se bacile na nju i stale je gušiti. Konaèno je muškarci ponesu k lomaèi.U plamenu nešto cikne i zacrveni se. Stotinu iskrica sune u zrak. Plamen pokrije nešto crveno. Terka se pretvorila u ognjene trakove...- Što to radite? - vikne Dvojkoviæ dotrèavši bez daha klomaèi.- Ðavolima peèemo peèenku! Pobjegla je iz dvorca, a mismo je zgrabili za vrat. Èujete li kako se vrazi cvru?!Neki su se smijali i skakali, drugi su plesali od veselja što je plamen proždirao coprnicu, treæi su proklinjali prah koji æe ostati poslije nje.Bijesni plamen lomaèe proždro je lijepo tijelo grofice Terke.Dvojkoviæ se sledi od užasa.- To je strašno - šaptao je Sale koji je tek sada nadošao inagnuo se k Dvojkoviæevu uhu?- Rekao sam joj da ne doðe ovamo, a ipak je došla. Moliosam je da ode! Ali prokleta krv htjela je vidjeti kako gori ona.Sad ima...- Zašto svjetinu nisi odvratio od tog èina?- Bilo je prekasno. Ljudi su podivljali. Bacili bi u vatru roðenog oca da ju je pokušao braniti.- To je strahovito. To znaèi zlo. Sreæa se okreæe!-


MALLEUS MALEFICARUM

- Samo se Terkina okrenula! Koliko god mije žao, sad veæimamo dvije žrtve - a jedna je od njih dvorska gospoda kraljice. Vidjet æeš - naš æe zakon opet procvasti!- Èekaj, stoje to tamo u perivoju? Vidiš li? Dolaze neki jahaèi. - Nisu kmetovi! Sakrijmo se.Medu svjetinu bane grof Meško na konju, a za njim šest njegovih slugu i dvije sluge grofa Oršiæa.- Ljudi, što radite? -vikne grof ugledavši uzbuðenu masu.- Ispekli smo coprnicu, vaša milosti!Grof problijedi.- Zar ste pobjesnjeli?- Riješili smo se zla, gospodine. Neæe više biti oluje ni tuèe,ni zla, ni bolesti. Vaša æe grofica ozdraviti.Groza proleti grofovim licem. U prvi je èas zurio preda se kao da sam ne zna što da uradi. S prizemnog prozora sukljao je dim, a vjetar se igrao s plamenom, raznosio goruæe iskre i pustošio krov sjeverne kule.- Je li tko u dvorcu? - zapita grof.Kmetovi radosno odgovore.- Coprnica je htjela pobjeæi pa smo je ulovili. Ali u dvorcusmo vidjeli i jednog muškarca. Ako ga vrag nije odnio u pakao, valjda se veæ ispekao. Èitav dvorac mora izgorjeti. Svestoje tu, vražje je.Oglasi se Lovro i stane dozivati grofa Meska u pomoæ.- Odvežite ga - zapovjedi grof.Svjetina stane mrmoriti i prigovarati. Nitko se ne makne s mjesta. Grof zapovjedi slugama neka oni odvežu Lovru.- Ljestve ovamo! - nastavi zapovijedati grof Meško.Ljudi su gunðali, ali grof odluèno vikne:- Mrmljate i mislite li da u dvorcu nema služinèadi? Tamogori vaša krv, sluge i sluškinje koji su siromašni kao i vi. Zarsu i oni coprnjaci?Ljudi se pogledaše. Na to nisu mislili.

Tko je moj kmet, neka ide za mnom. Oprostit æu ga cijelu godinu tlake.- Ne vjerujte! - vikne netko iz svjetine.- Kad sam ja prevario svoje kmetove? Kunem se svetim Jakobom da æu onom koji mi pomogne spašavati dvorac odstupiti tlaku za cijelu godinu i da æe to uèiniti i grof Oršiæ svojimkmetovima.Svjetina se zbuni. Rijeèi su djelovale poput hladnog pljuska. Kao da su se odjednom otrijeznili. Sav bijes, mržnja, strah od vještica, žeða za osvetom - sve se to najednom stišalo.Prvi se pribraše Meškovi kmetovi. Zamalo se pridruže i Or-šiæevi. Najednom, kao da se sve u njima prevrnulo, stadoše gasiti plamen koji su prije sami zapalili.Zdenac je bio tik uz dvorac, pa su vodu imali pri ruci a iz marofa donesoše posude. Meško dade razbiti rešetke na jednom prozoru u blizini ulaza u dvorac. Lijevajuæi ispred sebe vodu, popne se sa slugama kroz prozor u goruæe prizemlje.Iz male izbe dospješe u hodnik. Kad su i tu pogasili oganj, dopriješe do velikih vrata koja su iznutra bila zatvorena i sluge dignu zavor. Kmetovi nagnu s vodom u prizemlje i prokr-èivši sebi put do prvog kata.Na nekim mjestima veæ je gorio krov što gaje zapalio vjetar noseæi iskre. Meško je sa slugama prošao èitav kat da vidi nije li tko u dvorcu. Èuo je da su kmetovi spalili groficu pa je bio uvjeren da je to bila Nera.

Držao je daje iz zgrade nekako izbjegla, makar su vrata iznutra bila zatvorena. Kad nije našao nikoga u dvorcu, poèeo je ponovno ispitivati slugu grofa Oršiæa kako je Neru i Sinišu ostavio u dvorcu.- Vaša milosti - reèe sluga - znam da su oni ostali u dvorcu,a mi smo pobjegli. Oboje sam vidio na prozoru još prije negošto sam se sjetio da potrèim k vama zatražiti pomoæ.Pretražili su sve kutove, ali u dvorcu nije bilo nikoga.


MALLEUS MALEFICARUM

Meško napusti svako traženje i spusti se stubama dolje. U susret mu dotrèi Lovro, zaustavi ga i prišapne mu:- Vaša milosti, onaj kramar što je ljude huškao protiv kon-tese sakrio se sa svojim drugom u perivoju. Ja sam ga vidio.Grof uhvati Lovru za ruku i ne mareæi što pripovijeda, upita ga:- Reci kako je kontesa pobjegla iz dvorca kad su vrata bilazatvorena?- Ona nije izišla iz dvorca.- Kako nije? Zar ljudi nisu na lomaèi spalili groficu?- Ma ne! To je bila ona lijepa grofica stoje dolazila babi Ur-ši. Zvali sujeTerka.- Ti si lud! Odakle ona tu?- Neka oslijepim ako nije istina. Razgovarao sam s tom zmijom. Tri puta me pitala je li kontesa Nera veæ izgorjela, a pritom je kolutala oèima kao coprnica.Meško nije mogao shvatiti kako bi Terka došla ovamo. Ipak, poèeo je vjerovati. U nadi da Nera ipak živi, potrèi natrag da nastavi traženje. Brzali su, trèali dvorcem. Doðu i pred vrata sjeverne kule. Kao i prvi put, htjedoše proæi mimo nje. Ali sad Meško stane i upita Oršiæeva slugu:-Stoje ovdje?- Juèer su radili zidari, ali danas, na svetak, nije ih bilo.- Srušite vrata.Jedva što su srušili vrata, razabraše da je soba u kuli puna dima. Tramovi stropa veæ su plamtjeli. U naslonjaèu pokraj prozora Meško razabere Neru. Bila je blijeda i nepomièna, spuštenih ruku i glave. Na prozoru, dva metra u udubljenom zidu, ležao je potrbuške Siniša, licem prema rešetkama. I on bijaše ukoèen i nepomièan. Brzo su iznijeli Sinišu i Neru iz kule. Meško opazi na podu srebrnu boèicu, podigne je i spremi.Oboje iznesu u perivoj. U susret im doðe koèija u kojoj se

vozio Van Svvieten. Uz koèijaša Meško prepozna Filipa. Stigli su iz Samobora.- Zar su mrtvi? - vikne Filip i baci se na ledinu na kojoj suležali Nera i Siniša.- Ne znam - reèe Meško - ali slutim zlo. Evo, ovu sam boèicu našao na podu - reèe i da je Van Svvietenu. - Što to znaèi?- Nisam slutio da æu ih ovako susresti - reèe Van Svvieten.Dok je lijeènik pregledavao Neru i Sinišu, Meško isprièa štose dogodilo, kako je došlo do vatre i kako je svjetina nekoga spalila, a Lovro tvrdi da je to bila Terka.- To je ipak nevjerojatno - reèe Meško.- Nije baš tako nevjerojatno - reèe Van Svvieten.- Sto bi Terka radila tu?- Zar ne znate da smo juèer u Samoboru uhvatili pod kljuècijeli "pakao" sa svim "vragovima" i "vražicama"? Samošto su oni u "paklenoj dvorani" imali kljuè od tajnih vrata ipobjegli.

- Mislite li da su pobjegli baš ovamo? Nisu li mogli bježatiu Zagreb?- Ne znam, ali svakako nije nevjerojatno da je spaljena žena doista bila grofica Terka. Uostalom, zovnite Lovru.Meško je poslao po djeèaka.Van Svvieten se još uvijek uzalud trudio da Neru i Sinišu privede u život.Na Lovrinu licu opažali su se tragovi pretrpljenog straha. Van Svvieten ga je ispitao što se dogodilo. Najzad on i Meško zakljuèe daje svjetina doista spalila Terku i daje kmetove nahuškao neki strani kramar.- Sve je vrlo jednostavno. Kad je Terka vidjela da je Sinišaživ i èula daje Vojkffv priznao Siniši istinu, taje žena u svojojstrasti odluèila da Neru na tako strašan naèin otme Siniši. Sigurno je nekoga potplatila da pobuni svijet.-1 sve je to provela od èasa svog bijega do danas?


MALLEUS MALEFICARUM

- Ženska ljubomora u osveti je vrlo hitra. Ta vidite - došlaje èak u svojoj "ðavolskoj" uniformi, tako joj se žurilo.- Znaš li gdje je onaj kramar koji je huškao ljude? - upitaVan Swieten Lovru.- Vidio sam ga s njegovim drugom dolje u perivoju. Neznam je li sada još tamo.- Grofe, bilo bi veoma važno da ulovite tog èovjeka. Poðitei izvidite je li još tamo.- A što æe biti s ovo dvoje?- Još ne znam, ali se bojim da ih više nitko neæe dozvati kživotu.Potresen, otišao je Meško s Lovrom prema dvorcu oko kojega su se njegovi sluge i kmetovi trudili da pogase vatru. Iz prozora je sukljao dim, samo gdjegod opažao se još plamen. Pošto je dao nekoliko naloga, pozove dva najpouzdanija momka da podu s njim u potjeru za kramarom.Lovro je pošao naprijed. Šuljao se kroz živicu da vidi jesu li ondje još oba kramara koja je tu vidio prije pola sata. Ali, više ih nije bilo. Grof Meško nije izgubio nadu. Prošao je kroz šljivik i nastavio ih tražiti. Najednom im do ušiju dopriješe koraci s ceste.- Netko odlazi cestom, i to baš od dvorca - reèe Meško Lo-vri. - Èuješ li? To su koraci èizama kakve nose samo graðani.Meško naredi momcima da dovedu konje. Brzo se spreme da uzjašu. Meško je smjestio Lovru na svog konja i tako pojurio cestom. Za nekoliko trenutaka dostigli su dva muškarca koji su prolazili cestom. Meško siðe s konja, pozdravi ih i upita:- Vidite, gori dvorac. Hoæete li doæi gasiti?- Idemo, baš smo zato i krenuli cestom. Veæ smo izdalekavidjeli oganj.- Odakle ste?- Iz Gornje Stubice. Htjeli smo u Zagreb.- Kako se zovete!

- Zovem se Hrenek, a ovo je moj zet.- Ne, to nije Hrenek - uplete se Lovro. - On je imao bradu.Što sad? Meško nije znao kako da to protumaèi pa oba seljaka povede k dvorcu.Tu su neki ljudi iz Stubice prepoznali Mirka Hreneka, èizmara iz Gornje Stubice. Ali oni su tvrdili da to nije kramar od sv. Jakoba. Meðutim, Meško se ovaj èas

više zanimao za sudbinu Nere i Siniše. Ne našavši kolovoðe palikuæa, Meško se opet vrati na zgarište.Prva mu je pomisao bila stoje s tobožnjim "vješticama" koje su juèer uhitili i zatvorili u dvorac. Sluga grofa Oršiæa javi mu:- Vaša milosti, lupeža više nema. Pobjegli su.- Tko vam to veli?- Sam sam se uvjerio.- Kako su mogli pobjeæi?- Kad su ljudi gasili dvorac, oni su vikali, a kmetovi su ihpustili.- Sav naš juèerašnji trud bio je uzaludan.- Tko bi znao gdje su?- Ništa! Potražit æemo ih na Grièu - prijetio se Meško. -Samo kad bismo našli Hreneka.- Vaša milosti, on je sigurno veæ preko dolina i brda. Nijeèekao da mu stave soli na rep.Oko Meska sakupilo se nekoliko kmetova.- Je li pošteno što ste uèinili? - pokaže im opustošenidvorac.- Nismo mi, vaša milosti!- Recite je li to bilo pametno i pošteno?- Kad su im pomutili pamet oni kramari iz Zagreba!- Eto vidite, to su vještice koje ljudima èine zlo, a ne konte-sa Nera koja je bila tako dobra.- Možda i jest tako - slegnuše ljudi ramenima.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ali i zagrebaèki je sudac rekao daje ona bila vještica - o-slobodi se jedan.-1 zato je šenuo umom. Bog gaje kaznio jer je krivo optuživao!- Seljaci su gledali grofa i slegnuli ramenima.-Sveje to moguæe!Meško se okrene i pohita na marof.NA ZGARIŠTUVan Swieten je hodao gore-dolje. Katkad je stao pokraj Ne-re i Siniše, ogledao im bila, prisluhnuo srca, pogledavajuæi èasomice na sat. Filip se zaplakan zavukao u kut sobe i zurio u svoje mlade prijatelje što su ležali bez života. Kad god je pogledao lijeènika, nešto ga je u duši trgnulo. Kad su veæ posve izgubili nadu, Siniša se poène micati i otvarati oèi. Za nekoliko èasaka mladiæ se prene. Digne glavu, poène se ogledavati, a onda protare oèi. Kao da ga je nešto bacilo u zrak, skoèi i pogleda oko sebe.- Nero! - zovne tjeskobnim glasom. Kružio je oèima neshvaæajuæi gdje je.- Njoj nije dobro - odvrati Van Svvieten.Tek sad Siniša opazi da Nera leži u onom istom odijelu u kojem je bila predveèer, nepomièna, bez života. Zagleda se u nju prestravljenim pogledom. Onda se naglo sagne i poène po podu rukama tapkati i nešto tražiti. Van Svvieten je shvatio što hoæe. Pokaže Siniši srebrnu boèicu što mu je dao Meško.- Tražite li ovo?Siniša istrgne boèicu iz lijeènikove ruke i ogleda je: -Zastoje prazna?- Takvu smo našli na podu u kuli. Niste li se ovim htjeliotrovati.

- Da se spasimo od smrti u plamenu. I kad smo se pripremili

na smrt, najednom smo pod kulom èuli gromki glas grofa Meska. U nama se probudi nada da æe nas on spasiti. Odbacih boèicu, skoèim gore na prozor i stanem dozivati grofa. Ali mojje glas zamro u buci svjetine. Èini mi se da se iza mene u sobisrušio tram, oblak dima spustio se na nas. Htio sam se podiæi,ali ne znam što se dalje dogodilo.- Možda je Nera vidjela da vas je ostavila svijest i daje smrtblizu pa je popila otrov.- Ne, ne! To nije uèinila. Nije smjela to uèiniti bez mene -oèajnièki krikne Siniša i priðe k Neri. Oblijevao ga je samrtniznoj.- Nesvijest i smrt su blizanci, reèe lijeènik. Prièekajte.Napokon je dozove k svijesti.- Vidite da nije ispila otrov - klikne Siniša. - Sigurno se o-trov razlio kad mije boèica pala iz ruke.Nera se polako budila iz nesvjestice. Siniša je stajao do njezina uzglavlja, upijajuæi oèima svaki trzaj njezina lica.- Nero, poznaš li me? - nježno ju je upitao. Nera digne ruku i uhvati se za njegov vrat.- Sad je veæ sve dobro - šapne Van Svvieten Filipu. - Mi smoovdje suvišni.- Stoje to sa mnom? - upita iznenaðeno Nera.- Bili smo u velikoj pogibelji. Nad nama je gorio dvorac.Sad smo spašeni.Nera htjede podiæi glavu, a on joj pomogne. Širokim pogledom zagledala se kroz otvoreni prozor kao da se hoæe u-vjeriti je li istina sve što joj je rekao. U tami, medu omorika-ma, svjetlucao se po koji neugašeni plamièak i dopirala je buka kmetova koji su se trudili da pogase požar. Nera nije mogla ništa reæi. Osjeæala se odviše umornom i slabom. Samo je držala Sinišinu ruku i poluotvorenim oèima promatrala plamièke što su medu omorikama svjetlucali poput krijesnica.


MALLEUS MALEFICARUM

Kad se Meško vratio i našao svoje mlade prijatelje žive i zdrave kliknuo je od veselja i zagrlio ih. Ponudi im da se od-vezu u njegov dvorac gdje æe kontesa uživati svu udobnost. Rado prihvate njegovu ponudu.Dok su vani spremali koèiju, Meško je pripovijedao kako je nastradala Terka. Nera je šutjela i gledala u perivoj po kojem je vjetar nosio dim sa zgarišta na kojem je ona trebala završiti svoj mladi život.- Tko je to vani ispod prozora? - upita Nera opazivši bijelupojavu stoje stajala u grmlju.- To je Lovro - razjasni Meško. - Nesretni djeèak, danas jemnogo prepatio.Nera se prisjetila Vojkffyjeva pisma što gaje èitala u predveèerje požara. Zamoli da zovnu djeèaka.Blijed, upalih oèiju, prišao je Lovro pred svoju gospodaricu. Na mladom tijelu još su se odražavali tragovi pretrpljene strahote. Nera ga uhvati za ruku.- Lovro, jednom si rekao da me voliš?- Istina je. I sad vas volim, ja sam vas, vaša milosti, uvijekvolio.- Je li ti baba Urša ikad prièala o tvojim roditeljima?- Nije. Ali kad sam ono èuvao mrtvace u Stubici - znate, vaša milosti, kad je došao neki gospodin i naruèio kod babe kapljice, onda su babe govorile da mije otac neki gospodin grof,što li. A što æe mi gospodin, kad ionako ne mari za mene.

- Brinut æu se za tebe, a kad budeš ozbiljan mladiæ, pripo-vijedat æu ti tko je bio taj gospodin i tko je bila tvoja majka. Jaæu te veoma, veoma voljeti. Bit æeš mi kao brat!Lovro brižne u plaè.- Zašto plaèeš? - zapita ga Siniša.- Tako - slegne on ramenima i nastavi jecati.Otkako se sjeæao da živi, bijaše bijedan i siromašan. Svi su ga grdili, tukli. Nije imao nikoga svoga tko bi mu obrisao su-

zu, pogladio ga i rekao mu toplu rijeè. Nikad nije osjeæao ljubav majke ni zaštite oca. Potucao se, gladovao, bijedan i odbaèen. Èas prije htjeli su ga ubiti, a sad evo najednom mu njegova mlada gospodarica obeæava da æe ga voljeti i da æe mu biti dobra. Sad više neæe morati slušati Janu i Uršu ni èuvati mrtvace. Imat æe svoju postelju, netko æe ga zvati svojim i voljeti ga.Nera gaje pogladila po kosi i nježno ga tješila, ali on je plakao sve jaèe, a iz duše mu se otkidala velika teška bol. Pred sobom je vidio cvjetni vrt pun radosti i obilja i plakao je od ganuæa.Pred zgradom stane koèija. Nera i Siniša spremiše se da podu u dvorac grofa Meska. Namjeste jastuk da Nera može udobno poèivati. Siniša sjedne uz nju, a kraj koèijaša se smjestio Filip. Kad je bilo sve ureðeno, Meško reèe Neri.- Recite mojoj dragoj ženi da æu za sat biti kod nje.Koèija krene. Oblaci su se poigravali sa znatiželjnim mjesecom što je svojim sjajem razdirao njihova crna krila i zagledavao se na cestu kojom je hrlila koèija noseæi dvoje izmuèenih mladih stvorova. Umorni od prepaæenih muka, pri-vinuše se jedno uz drugo, šutiše, a srca im klièu, od njihova poklika jeèe doline i brda, polja i šume, miriše cvijeæe, dršæu zvijezde...Kad su stigli u Meškov dvor, grofica ih je doèekala objeruèke.Neri je priredila postelju u svojoj sobi i odvela je da odmah legne.Dugo je sjedila kraj nje. Obje su žene obnavljale dogaðaje u kojima su se njihove sudbine tako teško sukobile i gotovo razbile njihovu sreæu.- Udat æete se za Sinišu? - upita grofica svoju gošæu.- Mislim da sam zaslužila tu sreæu.- Smijem li vam, konteso, dati jedan savjet? Èuvajte se ljubomore. To je gore od nesretne ljubavi. To donosi veliko zlo.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Sutradan spremio se Van Swieten na put u Italiju. Na polasku je rekao da tamo ima obaviti za kraljicu vrlo važnu misiju i da æe se vratiti u Beè tek u jesen.Muškarci su ga otpratili veliki dio puta.Drugi dan poslijepodne nastalo je u kuæi grofa Meska veliko uzbuðenje.Mladi grof pozvao je u posjet starog župnika. Kad su se svi skupili u velikoj blagovaonici, Siniša mu priðe i reèe:- Preèasni, htjeli smo s vama govoriti o vjenèanju konteseNere. Isprosio sam je...- Vi? - zaèudi se župnik. - Zar je veæ postala udovicom?Kontesa je vjenèana s nekim mladim barunom, ime mi ne pada na um!Nera i braèni par Meško nasmijaše se.- Na to smo posve zaboravili - reèe Meško. - Taj barun Hof-berg nije bio barun, veæ žena.- Kakva žena? - uznemiri se župnik.- Isprièat æemo vam èitav dogaðaj pa æete vidjeti što se dogodilo. Ovo je naša obiteljska tajna, ali mi æemo vam se iskreno ispovjediti.

Grof Meško potanko je isprièao kako je došlo do tog vjenèanja i tko je bio vjerenik.Župnikovo je lice ipak ostalo mrko.- Gospodine grofe - reèe on - gospoða grofica uèinila jesmjelu stvar, ali kad joj i oproste, to nije dovoljno.- Kako to mislite?- U mojim je knjigama proveden pravovaljani brak s mladim barunom Hofbergom.- Taj se barun nije vjenèao s kontesom, dakle to vjenèanjene postoji.- Tko æe dokazati da ne postoji?

- Zar ne vjerujete mojoj rijeèi?- Vjerujem, ali to još nije dovoljno da se brak poništi. To semora iznijeti pred viši forum.Svi su se uznemirili.- Ako taj viši forum prizna vaše oèitovanje...- A ako ne prizna? - upadne oštro Stanka.- Onda vam nitko ne može pomoæi.- To je nemoguæe, oštro æe Stanka. Prodrijet æu makar dopape.-Vašaje stvar što æete uèiniti, ja sam nemoæan.Siniša uzbuðeno poðe po sobi. Nera je šuteæi gledala u groficu Stanku. Ova ne reèe ništa, nego se udalji. Grof Meško nastojao je skloniti župnika da savjetuje što da se radi.- Nisam ovlašten - govorio je on - da odluèim o tome. Potražite upute kod Duhovnog stola.- Dobro. Predveèer kreæem u Zagreb - odgovori Siniša. - Dasmo barem o tome govorili dok je tu bio kraljièin pouzdanik.- Ni on ne bi ništa pomogao, to je crkvena stvar govorio ježupnik.U sobu uðe sluga i reèe:- Vani je neki gospodin. Želi govoriti s njezinom milostikontesom.- S mojom vjerenicom može govoriti samo u mojoj prisutnosti - umiješa se Siniša.- Gospodin veli da ima pravo govoriti s groficom Hofbergnasamo jer je on njezin - muž.-Muž?...Neugodno iznenaðenje odrazilo se na licima vjerenika.Župnik je upitno gledao Meska.- Rekao sam vam potpunu istinu - moja je žena bila tajbarun.- Možda je imala dokumente tog baruna, a on se sada pojavio. To æe stvar još više zamrsiti.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Siniša dobaci Neri smuæeni pogled. Ona je spustila glavu.- Svladali smo smrtne zapreke, a sad mi takva malenkostkrèi put do sreæe? - govorio je Siniša s pritajenim bijesom.Vrata se otvore. Na pragu je stajala vitka pojava mladiæa u genoveškom odijelu, s dugom vlasuljom, èiji su pramenovi padali po èelu i ramenima. Ušao je u sobu polagano, èvrstim koracima i ostao kod vrata.- Eto, vidite - reèe župnik Mesku - to je taj.

Mladiæ je gledao Neru.- Znate li sigurno daje to on? - upita Meško.- Sasvim sigurno - odgovori župnik. Bio je kod mene i radizapisa, on je grofièin muž.Grofovim licem proleti sjena smiješka, dok je Sinišino lice porumenjelo kao da mu je sva krv poletjela u glavu. Mladiæ se približi Neri i dubokim glasom upita:- Kako to da me moja mila žena ne pozna?- Lopovèiæu - reèe Meško - ti nisi barun Hofberg, ti si poruènik Stanko.Meško skine s mladiæeve glave vlasulju. Po mladiæevim ramenima razasula se gusta kosa grofice Meško.Zapanjen, buljio je župnik u glavu mlade grofice i u njezinu odoru Genovežanina.- Pola baruna - pola grofice - šaptao je starac.Siniša pritrèi grofici, poljubi joj ruku, a Nera veselo reèe.- Èim ste se približili, znala sam da ste to vi, grofice!Starije župnik neko vrijeme promatrao taj prizor pa æe grofu Mesku:- Htio bih s vama govoriti, gospodine grofe.- Meško je poveo župnika u svoju sobu.- Vidim da se tu upleo netko tko bi htio sprijeèiti ženidbumladog kapetana s kontesom. Morate saèuvati tajnu kojuæu vam odati. Ali ne mogu šutjeti kad je ljudska zloba takobesramna.

L

- Molim vas, govorite i pouzdajte se u moju rijeè.- Bili su kod mene dvojica iz Zagreba - ne mogu vam reæitko - ali jedan je od njih važna liènost kod Duhovnog stola,a drugi je Dvojkoviæ. Dobio sam nalog da sprijeèim vjenèanjemladog kapetana s kontesom i utuvili mi u glavu da taj barunHofberg postoji. Sad vidim stoje! Netko želi sprijeèiti ili barem zavuæi vjenèanje da ostvari svoje spletke.- Grofica Auersperg - odgovori Meško.- Jest, to sam razabrao. Kod nje je sada gost neki jezuit izBeèa, traži tu zaklonište za jezuite protjerane iz nekih drugihzemalja, a kažu daje grofica Auersperg njegova protektorica.Vi znate da su jezuiti zapisani na dvoru zlatnim slovima. Onisvuda žele istisnuti svjetovno sveæenstvo pa kad bi saznali štosam rekao, odzvonilo bi mi.- Nikad neæe saznati!- Kad je sve izgubila, sad hoæe ponovno da potkapa, a tajjezuit imao bi joj pomoæi svojim utjecajem na dvoru. Ako oniuzmu kontesu na zub, ni tri kapetana Siniše neæe je izvuæi iznjihovih ralja.- Hoæete li veleèasni, posvjedoèiti, da ste vidjeli groficu uodori baruna?- Hoæu, samo treba da dokažete odakle joj dokumenti.- Našla ih je u knjižnici mog oca.- Uputit æu vas kako da postupate.Dva dana nakon toga otputovala je Nera u Slavetiæ da tamo prièeka rješenje svoje "rastave". Siniša ju je otpratio i vratio se u Zagreb da izvrši upute što mu ih je dao grof Meško.Grof i grofica Meško ostali su sami u dvorcu.- Stanka - reèe joj on - osjeæam da smo se ponovno uzeli.Kao da sam te tek sada stekao.- Ljubomora je naèas pomraèila našu sreæu, Jurice. Nikadse to više ne smije dogoditi. Zar ne, bit æeš mi uvijek iskren?- Kako si mogla u to sumnjati? Kako je u ovu tvoju glavicu

mogla uæi tako strahovito zlokobna misao da sam ja zavolio- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

drugu? I kad bih to bio, moje mi srce ne bi dopustilo jer si ga zarobila ti, samo ti, nijedna druga. Nijedna druga ne može ti ga oteti.KRALJIÈIN KURIRProšlo je mjesec dana. Ljetno sunce pozlatilo je grièke tornjeve. Markov je trg poplavio svijet. Minula je nedjeljna veèer-njica, ali narod još uvijek èeka. Radoznalo se tiska oko ulaza u crkvu. Druga skupina ljudi približava se palaèi velikog župana grada Zagreba grofa Krste Oršiæa.Sve gleda i gura se. Izgubit èe oèi.- Svatovi grièke vještice - šapèu ljudi. I sve se više skupljasvijet, pridolazi na Markov trg sa svih strana, èeka i pita:- Je li istina da su svatovi?- Vele da je istina.Prolaze svatovi.Odjednom svjetina svrati pozornost na Kamenita vrata. Odanle se uspinje gospodska koèija. Pred njom upregnuto osam plemenitih konja.Na proèelju koèije svjetluca kraljevski grb. Uz koèijaša u smeðoj putnoj odori s trokutastom kapom, ispod koje viri bijela vlasulja, sjedi lakaj u crvenoj dvorskoj odori.U koèiji otmjena gospoda: grof Bathyany s mladim grofom Fuchsom. Zaèuðeno gleda svijet.Koèija kreæe prema banskim dvorima.- Tko dolazi? - radoznalo pitaju ljudi i gledaju koèiju i otmjenu gospodu.- Kraljevski grb - šapne Mikica Smernjak koji se skrivao ugrupi purgara.- Netko iz beèkog dvora - primijeti neki odlièniji graðanin.- To je dvorski grb.

- Gle, voze se ravno k banu.- Tko to dolazi iz beèkog dvora?- Pa baš na dan vjenèanja vještice!- Valjda nije kraljica poslala na vjenèanje svog zastupnika?- èudio se gradski prisežnik.- Ili joj je možda poslala vjenèani dar?- Da nas može dalje coprati - zlobno æe Mikica Smernjak.Nitko mu nije odgovorio. Sve je promatralo otmjeneputnike.Koèija je krèila put meðu svjetinom što se rastvarala u dvored sve do banske palaèe. Pred koèiju istrèa nekoliko slugu i duboko se pokloni.- Je li njegova preuzvišenost ban kod kuæe? - upita grofBathyany.- Njegova je preuzvišenost na svom imanju.- Zovite banova dvorskog i recite mu daje ovdje kraljevskikurir.Gospoda su ostala u koèiji, sluge potrèale u palaèu, a svijet je otvorenim ustima gledao što æe se dogoditi.Doskora siðe jak, debeo dvorski. Tri puta se duboko nakloni i sav zadihan upita:- Èime mogu poslužiti vašoj preuzvišenosti?- Ja sam kurir njezinog velièanstva kraljice - reèe Bathyany.- Gospodin ban nije kod kuæe?- Nije, ali neka vaša preuzvišenost izvoli.

- Odsjest æu - odgovori Bathyany. - Spremite mi sobe. Njegovu preuzvišenost obavijestit æu o svom dolasku.Kraljièin kurir!Te dvije rijeèi proletjele su od usta do usta, od banske palaèe do Kamenitih vrata. Purgari i gradska gospoda radoznalo se ogledavali.- Zašto kurir?- Zar na vjenèanje?- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Ili se u Beèu što dogodilo?Mikica Smernjak trljao je ruke:- Vidjet æemo je li donio blagoslov ili - zabranu.

- Dobit æete vi vješticu po svojim šupljim tikvama - okosise na njih gumbar Adam koji je sa svojom Baricom stajao uprvim redovima, uza sam sag kojim su imali proæi mladenci.- Što se ti paèaš u to? - dobaci mu košèati Puncer. - Je li tegospodin kraljièin kurir pozvao na veèeru?- Ali mogao bi pozvati tebe pa da ti to bude posljednjaveèera.Grof Bathyany sišao je s koèije i sa svojim pratiocem uputio se u bansku palaèu.Kad gaje dvorski uveo u sobe, skinuo je putni ogrtaè i klobuk, sjeo za pisaæi stol i napisao pismo. Onda æe dvorskom:- Je li na Grièu kontesa Nera, unuka grofice Ratkav?- Da, ona je u palaèi velikog župana.

- Pošaljite joj ovo pismo. Želim odmah s njom razgovarati.-Vaša ekscelencijo, možda to sada ne bi bilo moguæe...- Zašto?- Ona æe upravo poæi na vjenèanje.- Na vjenèanje? S kim?- S grofom Vojkffvjem. Ako vam je poznato, to je onaj štoga zovu "kapetan Siniša".Bathyany je bio zateèen.- Velite da sada polaze na vjenèanje?- Neka vaša ekscelencija izvoli pogledati. Narod upravo èeka povorku.Grof se približi prozoru.Iz palaèe velikog župana izlazila je sveèana i šarolika povorka kakvu Griè veæ davno nije vidio. Svila, baršun, sjajne sveèane odore ispremiješale su se u šaroliku sliku. Sjaje dragulji u oprašenim glavama ponosnih plemkinja. Ljudi gledaju i šapæu:

- Kao da su zvijezde pale po njihovim kosama.Šarena je povorka beskonaèna.- Èitavo je plemstvo na okupu - šapne Bathyany grofuFuchsu.Grofovi i grofice, baruni i barunice i ostali plemiæi i plemki-nje stupaju sve dvoje po dvoje po crvenom sagu izmeðu živa zida svjetine.Grof Meško sa ženom Stankom, Krsto Oršiæ sa ženom Iv-kom, grof Adam Oršiæ s groficom Ratkay. Njezino žilavo tijelo ponovno se povratilo u život. Bijele kose zadobile su svoj nekadašnji sjaj. Njezino oko je bistro i u njemu se opet zrcali svijest.Ponosno diže glavu i stupa nešto polagano pod ruku s grofom Adamom Oršiæem. A on se rumeni poput makova cvijeta.

Za njima èitav red plemstva iz svih krajeva. Onda u sveèanim odorama trenkovci pod vodstvom poruènika Branka. Okitili su se ružmarinom.Za njima kreæe èitava èeta ljepušnih djeveruša, a zatim se redaju ostali svatovi. Konaèno: kapetan Siniša s djeverušom i kontesa Nera sa svojim svatom.Povorka se pomièe poput šarena vijenca. Sve se oèi znatiželjno otimaju tamo ispod palaèe gdje se bijeli svilena haljina blistava poput snijega, protkana biserjem.- Gle, to je ona! - šapæe svijet upiljivši u nju znatiželjne oèi.Oko pepeljaste bujne kose spleo se mirtin vijenac. Okoskladnog tijela poput mreže leprša srebrom izvezena bijela koprena.- Na licu joj cvjetaju ciklame, u oèima blistaju zjenice, naružièastim usnama lebdi smiješak - šapæe otac Smole stojeæina ulazu u crkvu.Siniša je obukao paradnu trenkovsku odoru sa zlatnim gajtanima. Niz ramena mu visi crvena dolama. Rusa glava ponosno je uzdignuta.


MALIEUS MALEFICARUM

Ljepota i mladost okitila je mladence.Svjetina se talasa, giba, sve oèima traži mladi par i sva se usta mièu i šapèu u jednom dahu:"Gricka vještica"!I pred oèima mnoštva obnavlja se slika djevojke, mlade i lijepe, raspletene pepeljaste kose, a oni je obasipaju psovkama, mržnjom i klevetama. U njima gori želja da je vide na lomaèi.Ona stoji kraj tornja uz Kamenita vrata, osramoæena, uništena i èeka svoju sudbinu. Odozgo niz Kamenitu ulicu projuri crveni konjanik - juri poput munje, saginje se, pograbi pogruženu djevojku, diže je na konja i leti s njom poput vjetra. Leti daleko, a oni svi ostaju zapanjeni, uvjereni da ju je oteo ðavo.Ta uspomena još uvijek nije izbrisana iz njihovih duša. I sad se obnavlja. Znaju daje onaj konjanik bio ovaj mladenac koji je sada prati u crkvu pred oltar. Ipak, duboko na dnu njihove duše još nije sasvim izbrisana sumnja: "Tko zna je li to bio on, ili možda ipak ðavo?..."Povorka se izgubila u crki sv. Marka.Gore voštanice, miriše tamjan, šušti svila, a zvuk orgulja se razliježe.Pred oltarom vjerenici se zaklinju na vjeènu vjernost.Grof Bathyany gledao je povorku s prozora banske palaèe."Kraljica mije strogo naredila daje odmah obavijestim neka se spremi na put. Ipak ne mogu sada prodrijeti u vjenèanu povorku i oteti je."Pogleda grofa Fuchsa i priopæi mu svoju misao.- Njezino mi velièanstvo konaèno ne može zamjeriti. U ovom trenutku moram biti obziran. Daje ovdje i samo njezino velièanstvo, ne bi moglo postupiti drugaèije.

- Predugo smo se zadržali, vaša preuzvišenosti, na posljednjoj stanici - reèe mladi grof.- Da, ali sam ondje prièekao da se raspitam gdje je kontesa.Mislio sam daje možda u Slavetiæu. I to je krivo što smo došlitako kasno.- Ne smeta ako se vjenèala.- Samo smeta taj njezin muž... Siniša nije baš osobito prijatan èovjek.- Zašto, vaša preuzvišenosti?- On æe nam smetati...- Kad se radi o kraljièinoj zapovijedi, s njim æu lako svršiti.- Dragi grofe, nije dobro s njim poèeti kavgu. Ne bih vam

savjetovao drugo nego da budete prema njemu izvanrednoljubazni i uslužni.- Što dakle kani vaša preuzvišenost?- Prièekat æemo do sutra, a onda æu kontesi uruèiti kraljièinu zapovijed.- Ako bi se ustruèavala da pode?- Predoèit æu joj kraljièin pismeni nalog.- A ako njezin muž protestira?- Da nema kraljièine milosti, ona bi davno svršila na lomaèi, a on bi èamio u tamnici. Ne bojim se da bi se usudili protusloviti.Grof Bathyany naredi dvorskome da njegovo pismo sutra prijepodne uruèi novovjenèanoj grofici. Jedva je odahnuo od puta, veæ su se javljali razlièiti posjetnici, ali nikoga nije primio.- Vaša preuzvišenosti, jezuit Alojzije tvrdi daje vaš znanaciz Beèa pa bi želio s vama progovoriti nekoliko rijeèi.- Otac Alojzije je iznimka. Neka ude.Visok tanak jezuit u crnoj halji, mirnih oèiju pod neobièno dugim trepavicama, pokloni se grofu Bathyanyju:- Oprostite, vaša milosti. Na ulici sam doznao o vašem dolasku. Nadam se da me još niste zaboravili...


MALLEUS MALEF1CARUM

- Vidio sam vas mnogo puta kod kneza Lichtensteina.Ondje ste bili odgojitelj mladom knezu. Ali, što vas vodi uZagreb?- Važna misija. Poslao me otac Pelegrini, poglavica našegreda i ravnatelj Terezijanuma u Beèu. Nije tajna. Vašoj je pre-uzvišenosti sigurno poznato da bezbožni Portugalci tjerajunaš red iz svoje zemlje. Otac Pelegrini apelirao je na pobožnoplemstvo u Hrvatskoj i Sloveniji da poklone kakav dvoracgdje bi se naša prognana braæa mogla skloniti.- Da, poznato mi je. Nadam se da æete uspjeti. A ako vamje potrebna intervencija...- To nije uzrok mojem posjetu vašoj preuzvišenosti.- Nego?- Èim sam èuo daje vaša preuzvišenost stigla kao kurir njezinog velièanstva, odluèio sam da vam dam potanje obavijestio strašnom dogaðaju koji se zbio u okolici Stubice.- Kakvom dogaðaju?- U Beèu o tom još ništa nije poznato? Javio sam dvorskojkancelariji...- Zaista ne znam ništa. Kad sam odlazio iz Beèa, o tome ništa nisam èuo.- Vaša preuzvišenosti, dogaðaj je strašan. Narod je uzbuðen stoje njezino velièanstvo pomilovalo tri vještice i što tužbe ostalih vještica stoje in suspenso. Narod traži da se vješticespale.- Njezino velièanstvo nije mi to priopæilo. Ali kraljica imavrlo mnogo posla s vanjskom i unutrašnjom politikom pa senema vremena baviti tim pitanjem. Koliko sam upuæen, doskora æe se provesti reforma u pravosuðu.-Valjda neæe poništiti zakon o vješticama.- Ne. Tome se na dvoru protive otac Grande i èitav tajnikabinet njezinog velièanstva. Znam kakav ugled kod kraljice

uživa vaš red i poznato mi je da se otac Grande, Pelegrini idrugi tome najodluènije protive.

- Što æe, dakle, biti s procesima koje je zaustavilo njezinovelièanstvo.- U to nisam upuæen. Èuo sam da osnova zakona o novompravosuðu nije zabacila progone vještica, samo je postupakdonekle izmijenjen. Dopušta im se da pod prisegom imaju potvrditi nevinost optužene, a na to æe se odluèiti samo onaj kojiuistinu ima dokaza o nevinosti tih strašnih žena.- Upozoravam vašu preuzvišenost da bi u tom trebalopostupiti izvanredno oprezno i, molim, izvijestite njezino velièanstvo o dogaðaju o kojem sam vam htio pripovijedati.- Rekli ste da se dogodio neki zloèin?- Ogorèen što su vještice pomilovane, narod je bio tako uzbuðen da je navalio na dvorac pomilovane kontese Nere koju svijet i sada drži vješticom i zapalio ga. Narod je htio daspali kontesu Neru. Ali netko je svjetini podmetnuo kraljièinudvorsku damu groficu Terku.Zapanjen, grof Bathyany sklopi ruke.- Pa što se dogodilo s njom?- Misleæi daje to kontesa Nera, bacili su na lomaèu groficuTerku i ona je završila strahovito.Grof skoèi sa sjedala.- Jest, nju su podmetnuli, - nastavi jezuit. - Ne znam što æena to njezino velièanstvo, ali taj æe dogaðaj svakako utjecatina strogost vladarke.- O tom nema sumnje. Samo, tko je podmetnuo groficuTerku?-To znam samo ja, vaša preuzvišenosti. Taj grdni zloèin poèinio je djeèarac iz dvorca kontese Nere. Kažu daje kontesin polubrat.- To je zaista neugodna vijest.- Izvijestio sam o tom ispovjednika i kraljièina savjetnikaoca Grandea.- Možda je ta vijest stigla u Beè kad sam veæ otputovao.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Da, vaša preuzvišenosti, vjerojatno.- Strašne li tragedije!- Za mjesec dana vratit æu se i ja u Beè - reèe otac Alojzije- i informirati njezino velièanstvo.Grof je opet sjeo i zamišljeno gledao preda se.- Èudnovato. Kako je moguæe daje narod spalio Terku? Tobi moglo biti loše za novovjenèanu groficu.-Vrlo loše. Svi su uvjereni daje to njezina osveta...- Dobro, sve æu isporuèiti kraljici. Vi se opet vraæate knezuLiechtensteinu?- Od novijeg doba odgajam sina kneza Auersperga i kne-ginje Vilme.Bathyany se zapanji:- Tako? Zna li to njezino velièanstvo?- Njezino je velièanstvo upuæeno. Otac Grande odluèio jeda stupim u službu kao odgojitelj kneza Auersperga, a vamaje poznato da on ne bi izdao takav nalog da se prije nije posa

vjetovao s kraljicom.- To je nešto drugo.- Dopustite mi jedno pitanje, vaša preuzvišenosti. Moždavas je njezino velièanstvo poslalo na pir bivše vještice?

- Ne, imam važnog posla, ali to je tajna...Jezuit ustane.- Znam da ste umorni od puta.- Da umoran sam, a sutra me èeka vrlo važan i opasan diplomatski posao.Jezuit se oprosti.Grof Bathyany rano legne i naredi sluzi da mu za sutra spremi sveèanu odoru.U palaèi grofa Oršiæa ljeskale se dvorane prepune blistavih odora, francuskih èipaka i dragulja.

Mladenci su primali èestitke.Posljednji priðe mladencima otac Smole. Skroman, sijede glave, a mlada lica, prošapæe Neri:- Veoma sam vas volio, ali nikad tako da se iz dna srca nebih veselio vašoj sreæi...Poslije sveèane veèere, kojoj je prisustvovalo stotinu uzvanika, okupili se znatiželjnici oko grofa Meska.Šaljivim rijeèima pripovijedao im je kako su proveli rastavu izmeðu "baruna Hofberga" i Nere. Njegova Stanka morala se gospodi pokazati u genoveškom odijelu i dokazati da je genoveški plemiæ bio isti onaj poruènik Stanko koji je nekad bio miljenik grièkih djevojèica. Grof Meško zatajio je da se grofica poslužila svojom prošlošæu zbog ljubomore, veæ im je rekao daje Neru htjela spasiti od ženidbe kojom je bila prisiljena da otkupi svoju baku.- Gospodine Sale, što ste uèinili s Hrenekom koji je pobuniokmetove? - obrati se Meško šefu policije.- Sva moja uzorno ureðena straža nije ga mogla pronaæi.Ali još nisam izgubio nade da æu uhvatiti lopove.A Dvojkoviæ upadne:- Platit æe to oni glavom!Spazivši svoje neprijatelje, Siniša oslovi Dvojkoviæa:- Ipak dolazite na moje vjenèanje nakon sastanka u "paklenim" orgijama?- Vaša milosti, grad je pozvan, a mi ga zastupamo. Uostalom, imamo ortake medu prvim velikašima. Dok se njima nezamjera što se zabavljaju na taj naèin, zašto da se zamjera nama? Kad njih pozovu na red, mi æemo se prijaviti sami - odgovori Dvojkoviæ ironièno se smješkajuæi.Protiv takvog argumenta Siniša je osjeæao potpunu nemoæ. Medu gostima su bili i grof Kristofor Erdody i svi ostali iz "pakla", pa je uvidio da taj èovjek ne govori isprazno, pogotovu kad je nastavio:


MALLEUS MALEFICARUM

- Znate da su velikaši uporište kraljièina prijestolja. Što æese dogoditi, gospodine kapetane, kad se Van Swieten vrati uBeè i sve to prijavi kraljici? Ništa! Kraljica æe velikašima možda uputiti ukor. To je sve. Tko se u Beèu brine za te malenkosti? A vi sada imate mnogo ljepših briga nego što smo mi -dodao je Dvojkoviæ i duboko se naklonio.Mladi suprug pogledao je svoju Neru. Zaboravio je i Dvoj-koviæa, i Salea, i sve paklenske orgije. Pošao je k njoj i nije se više osvrtao na svoje prijatelje.

- Idemo - šapne Sale Dvojkoviæu. - Èeka nas groficaÈikulini.Ostavili su Oršiæev dvorac i uputili se u palaèu grofice Èikulini.Tu je na okupu bilo malo društvo. Meðu svima upadao je u oèi visok i pristao èovjek u crnoj mantiji.- Otac Alojzije - prikaže ga grofica Èikulini gradskoj gospodi.- Èuli smo za vaš dolazak! - reèe Sale.- Otac Alojzije izaslanik je jezuitskog reda. On je naša nada. Savjetovat æe kraljici da progonstvo vještica i nadalje prepusti inkviziciji i sudu. Predoèit æe vladarici smrt grofice Ter-ke koja je tako jadno stradala.Poslije nekoliko rijeèi s ocem Alojzijem, grofica povede Dvojkoviæa podalje od društva:- Otac Alojzije bio je kod Bathyanyja.- Je li mu grof rekao zašto je došao u Zagreb?- Nije, a to znaèi da se nešto dogaða.- Na svadbi nije bio.-1 to nešto znaèi.- Samo mir - približi im se grofica Auersperg. - Jezuiti su snama, a oni su na dvoru glavni kraljièini savjetnici.- A Van Svvieten?- Pol jezuita vrijedi više nego deset Van Swietena. Tek

sad sam jaka, dragi moj. Ponudila sam jezuitima jedan stari dvorac kraj Mokrica.- To znaèi - nasmiješi se Dvojkoviæ - da æete vi opet na kraljièin dvor.- Jest. Uostalom, imam u Beèu još jednu tvrðavu s koje mogu jurišati. Moja roðakinja kneginja Vilma Auersperg veæ jenekoliko mjeseci ljubavnica muža Marije Terezije.- Dakle, to je istina?- Jest, veæ zna èitav Beè, èak i inozemstvo.- Sve je to voda na naš mlin - reèe Sale.- Kakva voda! To je bujica za sve naše mlinove - pridometneDvojkoviæ. - Mi æemo opet otvoriti coprnjaèki toranj i sve æebiti kao prije.- A današnje vjenèanje? Što velite o tom, grofice? - zapitaSale.- Još ništa. Ali kanim reæi! Otac Alojzije poslao je u Beè pismo o smrti grofice Terke, i to ravno u ruke oca Grandea koji s kraljicom obavlja molitve i ispovijeda èitavu kraljevskuobitelj.U palaèi grofa Oršiæa veselo se slavio pir. Gosti su u grupama raspravljali o Neri, Siniši i o njihovoj prošlosti.- Znate li što šapæu neka gospoda? - reèe Meško starom Or-šiæu. -Vele daje mali Lovro kmetove upozorio na Terku, a dame tvrde da gaje na to nagovorila Nera.- Sve su to babarije, odgovori Oršiæ. Uzalud spletke, prekasno je.Bio je odviše sretan i raspoložen, a da bi tome pridavao kakvu važnost.Meðutim dame su se okupile oko Meska.- Recite nam je li istina da je Siniša nasljednik svog ujakagrofa Vojkoviæa?


MALLEUS MALEFICARUM

- Znate da su velikaši uporište kraljièina prijestolja. Što æese dogoditi, gospodine kapetane, kad se Van Svvieten vrati uBeè i sve to prijavi kraljici? Ništa! Kraljica æe velikašima možda uputiti ukor. To je sve. Tko se u Beèu brine za te malenkosti? A vi sada imate mnogo ljepših briga nego što smo mi -dodao je Dvojkoviæ i duboko se naklonio.Mladi suprug pogledao je svoju Neru. Zaboravio je i Dvoj-koviæa, i Salea, i sve paklenske orgije. Pošao je k njoj i nije se više osvrtao na svoje prijatelje.- Idemo - šapne Sale Dvojkoviæu. - Èeka nas groficaÈikulini.Ostavili su Oršiæev dvorac i uputili se u palaèu grofice Èikulini.Tu je na okupu bilo malo društvo. Meðu svima upadao je u oèi visok i pristao èovjek u crnoj mantiji.- Otac Alojzije - prikaže ga grofica Èikulini gradskoj gospodi.- Èuli smo za vaš dolazak! - reèe Sale.- Otac Alojzije izaslanik je jezuitskog reda. On je naša nada. Savjetovat æe kraljici da progonstvo vještica i nadalje prepusti inkviziciji i sudu. Predoèit æe vladarici smrt grofice Ter-ke koja je tako jadno stradala.Poslije nekoliko rijeèi s ocem Alojzijem, grofica povede Dvojkoviæa podalje od društva:- Otac Alojzije bio je kod Bathyanyja.- Je li mu grof rekao zašto je došao u Zagreb?- Nije, a to znaèi da se nešto dogaða.- Na svadbi nije bio.-1 to nešto znaèi.- Samo mir - približi im se grofica Auersperg. - Jezuiti su snama, a oni su na dvoru glavni kraljièini savjetnici.- A Van Svvieten?- Pol jezuita vrijedi više nego deset Van Svvietena. Tek

sad sam jaka, dragi moj. Ponudila sam jezuitima jedan stari dvorac kraj Mokrica.- To znaèi - nasmiješi se Dvojkoviæ - da æete vi opet na kraljièin dvor.- Jest. Uostalom, imam u Beèu još jednu tvrðavu s koje mogu jurišati. Moja roðakinja kneginja Vilma Auersperg veæ jenekoliko mjeseci ljubavnica muža Marije Terezije.- Dakle, to je istina?- Jest, veæ zna èitav Beè, èak i inozemstvo.- Sve je to voda na naš mlin - reèe Sale.- Kakva voda! To je bujica za sve naše mlinove - pridometneDvojkoviæ. - Mi æemo opet otvoriti coprnjaèki toranj i sve æebiti kao prije.- A današnje vjenèanje? Što velite o tom, grofice? - zapitaSale.- Još ništa. Ali kanim reæi! Otac Alojzije poslao je u Beè pismo o smrti grofice Terke, i to ravno u ruke oca Grandea koji s kraljicom obavlja molitve i ispovijeda èitavu kraljevskuobitelj.U palaèi grofa Oršiæa veselo se slavio pir. Gosti su u grupama raspravljali o Neri, Siniši i o njihovoj prošlosti.- Znate li što šapæu neka gospoda? - reèe Meško starom Or-šiæu. - Vele daje mali Lovro kmetove upozorio na Terku, a dame tvrde da gaje na to nagovorila Nera.- Sve su to babarije, odgovori Oršiæ. Uzalud spletke, prekasno je.Bio je odviše sretan i raspoložen, a da bi tome pridavao kakvu važnost.Meðutim dame su se okupile oko Meska.- Recite nam je li istina da je Siniša nasljednik svog ujaka

grofa Vojkoviæa?


MALLEUS MALEFICARUM

- Naravno. Stari grof živi skromno i povuèeno. Pozvao je mladi par u svoju palaèu. Tako æe se ispuniti stara grofova želja da Siniša oživi plemstvo Vojkoviæevih.Mjesec se uzdigao visoko nad Griè kad su mladi supruzi pošli u svoj novi dom u Vojkoviæevu palaèu. Pustom ulicom pratila ih je èeta trenkovaca. Momci su htjeli da isprate svoga kapetana do praga njegove sreæe. I dok su oni pred palaèom pjevali mladom paru ljubavnu pjesmu, njih su dvoje stajali kod otvorena prozora, a mjesec im se punim svjetlom zagledao u sreæom obasjana lica.-Vidiš li, Nero, moj mjesec? - šaptao je Siniša svojoj mladoj ženi. - Koliko sam bio ljubomoran što se šuljao u tvoju sobu i milovao te. Sad je, èini mi se, ljubomoran na mene!Smiješila se i stisla mu ruku. Podoknica umukne. Momci se povukoše. Ljetna noæ šaputala je nad palaèom pjesme ljubavi.U banskim dvorima spavao je grof Bathyany. Na njegovu stolu ležala je kraljièina zapovijed.PUT NOVOVJENÈANIKAProdavaèi i kupci na Markovu trgu radoznalo su pogledavali na prozore palaèe u kojoj je spavao novovjenèani par. Od èasa do èasa šaputali bijedan drugome:- Dakle, coprnica se uistinu vjenèala sa svojim vragom!- Kakva coprnica! - najuri ih Barica Cindek. - Vi ste vragovi, a ona je dobra i èista poput sunca. Može li Bog zloèestomèovjeku dati takve ljepote?- Vrag joj je dao ljepotu - reèe Mikica Smemjak, ali ne višetako glasno kao nekad.- Tebi još vrag ne da mira - okosi se Barica i podboèi svojejedre kukove. - Samo se usudi otvoriti gubicu! Gospodin grofSiniša prebrojit æe ti sve zube.

Onda pogleda one druge èiji su pogledi odavali da se slažu s Mikicom, pa æe im osorno: - Dotaknete li se grofice svojim blatnim jezikom, svi æete vi sada letjeti kao pljeva po vjetru. Grof Siniša ne da ni muhi da oko nje zuji, a kamoli vi, prokleti stršeni.- Samo ti brusi svoj jezik, doæi æeš još jednom pod moju pal-èenicu - junaèio se Mikica. - Pogledaj, tamo u dvorcu groficeÈikulini sjedi otac Alojzije. On svaki dan govori s kraljicomkao ja s tobom. On æe vam svima zapapriti!U to se pojavi gumbar Adam. Mikici je bio dovoljan pogled na njegove snažne ruke pa odluèi da izbjegne svaki susret s tim šakama.Ljudi se uskomešali. Iz banskih dvora išao je prema palaèi odlièni gospodin u sveèanoj velikaškoj odori. Svi su se povukli i okupili u klupko.- Što to znaèi? Kraljevski kurir kod mladenaca!- Valjda ide da èestita - reèe Barica.- Samo ako ta èestitka ne padne na njezinu glavu - mrmljao je iz daljine Mikica.Gospodin se uputio u palaèu novovjenèanika.Veæ izjutra najavio je grof Bathyany Neri svoj posjet u kraljièino ime.Bio je uznemiren. Glas koji je kružio o Siniši nije prijao njegovoj mirnoj æudi koja je voljela udobnost i mir. Bojao se sukoba sa Sinišom, pa makar samo na rijeèima."Da sam stigao bar dan prije dok taj pandur još nije bio s njom oženjen", mislio je on.

"Ali, napokon, èega se toliko bojim? Ako je on smion i drzak, ja sam obziran i lukav. Lukavost pobjeðuje i najveæu drskost. Svojom diplomacijom smotat æu ga oko prsta."S takvim mislima slijedio je grof Filipa koji gaje uveo u prostrani salon pun naslonjaèa od starog drva i ormariæa s mnogobrojnim rezbarijama. Svuda okolo vidio je porculanske vaze u kojima je mirisalo svadbeno cvijeæe.


MALLEUS MALEFICARUM

Na velikom stolu ljeskali su se skupocjeni darovi.Sve je to grof promatrao spremajuæi se za svoju misiju: kako æe osloviti mladu groficu i razložiti joj kraljièinu zapovijed.Nera je ušla u salon poput proljetnog cvijeta. Lice joj se ru-menjelo, oèi sjale. Ljubavna sreæa žarila je mlaðahno lice."Pouzdanik kraljice prvi je èovjek s kojim se susreæem poslije vjenèanja!" pomisli Nera. "To bi moralo znaèiti sreæu!"- Vaša milosti, sigurno se sjeæate moje malenkosti - reèegrof: Bio sam na dvoru kad je njezino velièanstvo odredilo istragu u vašem procesu. Moj mladi neæak bio je tada dvoranini pošto se ženio, dao je ostavku. Tako sam se tada sluèajno nalazio u kraljièinoj pratnji.- Ako se i ne sjeæam - odgovori Nera - poznato mije da vasnjezino velièanstvo odlikuje osobitom milosti i poèašæuje svojim povjerenjem.- Jest - odgovori grof. - Vjerojatno se vaša milost višesjeæa mladog grofa Bathyanya nego mene napola starca,ali uza sve to, vama je poznato da uživam sreæu da budempouzdanik kraljice, a to mi olakšava posao. Nije po društvenim propisima da vas uznemirujem svojim posjetom u prvimdanima vaše sreæe i ne bih to nikad uèinio da me na to nijeponukala kraljevska zapovijed.- Naprotiv, veoma se veselim što plemenita kraljica jošuvijek nije zaboravila jadnu optuženicu.Grof je u duši osjeæao neku grižnju slušajuæi njezine iskrene i vedre rijeèi. Konaèno se odluèi:- Malo je neobièno, vaša milosti, ali njezino velièanstvo nije znalo da æe vas ova zapovijed zateæi na prvoj stepenici uvaš brak...- Smatram svojim najljepšim vjenèanim darom što me senjezino velièanstvo još uvijek spominje i vas šalje k meni.Odluèan da zapovijed svoje kraljice potpuno izvrši nastavi:- Vaša milosti, zapovijed njezinog velièanstva glasi da se

odmah èim vam ja priopæim, spremite i sa mnom proslijedite put u Beè.Grof se iznenadio što se Nera nije nimalo zbunila ni za brinula.- Svoju sreæu dugujem samo kraljici pa æu njezinu zapovijed uvijek rado izvršiti. A zašto me njezino velièanstvo odlikuje svojim pozivom?- Na to ne bih mogao odgovoriti jer zaista ne znam.- Dobro, vaša milosti. Priopæit æu to svome mužu.- Vladarica želi da nitko ne sazna o vašem putu u Beè.- Razumijem, ali - kako ste sami izvoljeli reæi - vladaricanije znala da sam se udala, a daje znala, ona ne bi ni dopustilada putujem bez pratnje svog muža.- Dakako, vaša milosti, to je sasvim naravno.- Ne bismo li nekoliko dana mogli odgoditi put?

- Nemoguæe, vaša milosti. Njezino velièanstvo strogo mijenaredilo...- Bit æe, dakle, nešto važno zbog èega me zove vladarica.- Po svoj prilici. Nije mi htjela to razjasniti ni jednom rijeèju.U veselom rumenilu crvenih naslonjaèa, sagova i tapeta stajao je stol prostrt za dvoje. Ubrusi sa èipkama, posude od porculana obojeno ružièastim cvijeæem, srebrne zdjele i zlatom obrubljene èaše, sve je to, obasjano jutarnjim suncem, èekalo novovjenèanike na prvi braèni zajutrak.Kod prozora je èekao Siniša odjeven u tamnomodru surku. Bio je nešto blijed i kao omamljen. Obazre se na sušanj haljine. Raskriljenim rukama doèeka svoju ženu i privine je k sebi:- Vidiš, to je naš stol! Naš prvi braèni zajutrak!- Još treba da malo prièeka.- Zar grof nije otišao?- Ne, donio je vijest. Nije loša, samo je stigla malo prekasno.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Kratko mu je isprièala svoj razgovor s kraljièinim pouzdanikom.Siniša se naèas zamisli i pogledom zaokruži sobu. "Sad ostaviti ovo milo, jedva izvojšteno gnijezdo?"- Znam što misliš. I menije žao ostaviti dom u kojem se jošnismo ni ogledali, ali kraljica je tebi dala slobodu, a meni život i dužni smo udovoljiti njezinoj zapovijedi.- Sam grof veli da kraljica ne zna niti je mogla znati za tvojevjenèanje. Da odgodimo put? Doði da se porazgovaramo sgrofom, reèe on.Oboje udu u salon gdje je èekao kraljièin pouzdanik. Kad je Siniša pozdravio visokog gosta, odmah je zapoèeo razgovor o putu:- Dugujemo njezinom velièanstvu svoju sreæu pa smospremni žrtvovati joj prve dane te sreæe, ako tako mora biti.Možda bismo ipak mogli otputovati koju sedmicu kasnije?- Nemoguæe, grofici sam to veæ objasnio.Bathyany se smeo. Kraljica mu je zapovjedila da Neru dovede samu, bez pratnje, ako je udata - bez muža. "Kako da se izvuèem iz ove neprilike?"- Ne znam kako da se snaðem - reèe Bathyany - kraljica mije naredila da kontesa putuje pod mojim okriljem, ali, dakako, nije znala što se dogodilo u meðuvremenu.- I mi æemo putovati u troje - upadne Siniša. - Vaša pre-uzvišenost uzima pod svoje okrilje dva presretna novovjenèa-nika koji svoj put smatraju vjenèanim putem i hodoèašæemkraljici da joj zahvale za svoju sreæu.- Dakako, dakako - potvrdi grof Bathyany. - Nadam seda njezinom velièanstvu neæete zamjeriti što ste morali o-staviti...- To nikako - upadne u rijeè Siniša. - Ionako bismo bili nakon mjesec dana nekamo otputovali. Dvostruko se radujem štosvoju ženu mogu pratiti na èastan poziv njezinog velièanstva.

- Samo vas jedno molim - primijeti grof Bathyany - dana Grièu nikom ne kazujete kamo putujete. Radi se o nekomiznenaðenju koje kraljica hoæe prirediti vašim neprijateljimai trebate otiæi sasvim nenapadno.

- Kazat æemo samo svojoj baki kamo nas vodi put.Pošto su ugovorili potankosti putovanja, Bathyany se oprosti, a Nera i Siniša sjednu da založe svoj prvi braèni zajutrak.- Ništa zato. Putujemo! Gdje god si ti, menije lijepo.Poslijepodne krenule su s Grièa prema Beèu dvije koèije. U prvoj je sjedila Nera sa Sinišom. Njima nasuprot Filip. U sljedeæoj se smjestio grof Bathyany s neæakom kraljièine pouzda-nice grofom Fuchsom.Pala je noæ. Ljetni vjetriæ osvježio je zrak. Mladom novo-vjenèanom paru èinilo se kao da ih voze šumovitim rajem. Nera je svoju glavu prislonila na Sinišine grudi, on je obujmio njezin struk i sanjario gledajuæi u vedru noæ. Nije se žalio što mu je putovanje narušilo mir prvog dana njegove braène sreæe. Nije pitao zašto kraljica tako hitno zove Neru. Nerina blizina ispunjavala gaje takvom sreæom da u njegovoj duši nije bilo mjesta nikakvu pitanju.Vruæim usnama dotakao se meke Nerine kose i sklopio oèi. Katkad bi ih otvorio i pogledavao na svoje prsi na kojima je poèivala njezina glava.- Što me gledaš? - upita ona.- Da vidim jesi li to doista ti!Njezine bi se usne nasmiješile, a glava bi se stisla bliže k njegovu srcu.Sretnim i veselim putnicima vrijeme je dobro služilo. Na svakoj bi se stanici odmarali po jedan dan. Tu su ih èekali odmoreni konji iz kraljevske staje. Po lijepom vremenu stigli su u predgraðe Beèa.


MALLEUS MALEFICARUM

Odsjeli su na stanici "K jelenu" gdje su se putnici dulje odmarali, preodijevali i ureðivali svoje koèije da dotjerani udu u grad.Nera se sa svojim mužem smjestila na prvom katu gostionice. Grof Bathyany pozvao je svoga pratioca grofa Fuchsa:- Dakle, posve bezbrižno prispjeli smo do posljednje stanice. Ali sada neæe biti lako. Kraljica je tražila da dovedem kon-tesu Kegleviæ, a ja sam doveo groficu Vojkffv. Tu promjenumoramo odmah javiti kraljici. Iznajmite hitrog konja i odjaši-te u Schonbrunn. Dobar ste jahaè, popodne èete biti tamo, ado èetiri sata poslije podne možete mi donijeti kraljièinu zapovijed. Vaša je zadaæa da sve razložite njezinom velièanstvu.- Možda bi vaša preuzvišenost izvoljela da to sama pismeno razloži? Zbunit æu se ako se njezino velièanstvo razljuti štoodredba nije izvršena kako je zapovjedila.- U sve æu vas uputiti. Znam što znaèi neizvršenje zapovijedi njezinog velièanstva, pa bila i najneznatnija.- Mislim da je njezinom velièanstvu vrlo važan dolazakmlade grofice.- Pogodili ste. Dakle, pisat æu i nauèiti vas kako da nas obojicu isprièate bude li potrebno.Bathyany je odmah pripremio mladom dvoraninu pismo, održao mu kratko predavanje što i kako treba kraljici govoriti, i ovaj se smjesta uputi u Schonbrunn.Stigao je onamo još prije podneva. Otresavši sa sebe prašinu, odmah je ušao u kraljièin kabinet. Tu je našao svoju tetku groficu Fuchs. Dvorska dama pohita neæaku u susret.- Jesi li doveo kontesu? Kraljica je veæ nestrpljiva.- Evo pisma od Bathyanyja za njezino velièanstvo. Dama jeprispjela, ali je s njom i muž, a to nije u smislu kraljièine odredbe. Odmah joj uruèite pismo.- Kraljica veæ nekoliko dana nešto piše i nikoga ne prima.

Veoma je nervozna, zabranila mije da joj smetam.

L. *"_..

- Ali to je važno.- Ako joj ne javim, planut æe, ako uðem, opet æe planuti.Svejedno, pokušat æu.Grofica pokuca na vratima, ali se nitko ne odazove. Nekoliko je èasaka neodluèno èekala, a onda otvori vrata. Èuo se ljutit kraljièin glas.- Jesam li rekla da mi nitko ne smeta?- Hitno pismo od grofa Bathyanya - reèe brzo groficaFuchs.Kraljica odbaci pero i dade znak dvorskoj gospodi da ude.- Tko je donio pismo?- Moj neæak, velièanstvo.- Neka odmah ude.Kraljica je brzo otvorila pismo i proèitala ga. Lice joj se smrkne.- Zašto je grof Bathyany dopustio njezinom mužu da putuje s vama?- Stigli smo upravo na vjenèanje pa je bilo malo nepriliènoda...- Otkad moje zapovijedi ovise o prilikama mojih podanika?Zašto je grof imao toliko obzira? Govorite istinu!Njegova je preuzvišenost smatrala da mladi grof Vojkffy uživa milost vašeg velièanstva.- Tko je taj grof?- Kapetan slavonskog bataljona Siniša kojega je vaše velièanstvo jednom milostivo primilo u audijenciju i pomilovalo.- On je kontesin muž?

- Da, velièanstvo.- Što sam uèinila za njega, ide na raèun Van Svvietena, ane na moj.-Mi smo mislili...- Kad ja izdajem zapovijedi, nema o tome tko što misliti,nego samo izvršiti moju želju.


MALLEUS MALEFICARUM

Mladi dvoranin porumeni do èela, a vreli znoj oblije mu èitavo tijelo.- Èini se daje za volju lijepih grofièinih oèiju grof Bathyanyzaboravio daje ona moj podanik. Postupali ste kao da se radi okakvoj inozemnoj princezi zbog koje bi došlo do diplomatskihzapleta ako joj naredite da se pokori mojoj zapovijedi.- Kapetan se upravo toga dana vjenèao s kontesom. Uživaglas silovitog i bezobzirnog èovjeka, mogao je izazvati sablazan, a onda groficu ne bismo mogli dovesti tako tiho i nenapadno.Kraljica je ljutito bacila pismo grofa Bathyanya na stol i žestoko zatresla zvoncem. Ušla je grofica Fuchs. Kraljica naredi oštrim tonom:- Želim tajnika!Onda sjedne i napiše pismo. Ušao je kraljièin tajnik:- Ovo je koncept pisma na adresu kapetana grofa SinišeVojkffvja. Neka potpiše grof Koch. Pismo odmah predajtegrofu Fuchsu.

Zatim se obrati mladom dvoraninu:- Ovo je pismo za Bathyanyja. Žurite se!Mladi grof Fuchs koji je sa strahom promatrao svu tu žurbu izjurio je iz kraljièina kabineta, obrisao znoj i pošao u dvorsku kancelariju. Tu je primio i pismo za Sinišu. Bez daha i odmora, uputi se natrag grofu Bathyanyju.Na stanici "K jelenu" sjedili su mladi supruzi u društvu s kraljièinim pouzdanikom.Vruæina je pripekla i oni su se zavukli u gustu sjenicu.- Gdje je grof Fuchs? - zapita Siniša.- Poslao sam ga u Schonbrunn da njezinom velièanstvu najavi naš dolazak. Tako mije naredila kraljica.

- Njezino me velièanstvo toliko odlikuje! - reèe Nera i oèijoj zasjaju od veselih nada.- Zaviðam vam, grofovska milosti. Doista vas èeka velikamilost njezinog velièanstva.- Uistinu vam nije ništa pobliže poznato? - opet æe Nera iumilno pogleda grofa ne bi li od njega izmamila priznanje.- Dajem vam rijeè da mi nije poznato. Znam samo to daæe vas njezino velièanstvo odmah sutra prijepodne pozvati uaudijenciju. Javio sam da je došao i vaš muž. Možda æe vas,dakle, primiti oboje.- Kako se tome radujem - veselo æe Nera i vedrim smiješkom pogleda Sinišu. Njezina radost prelazila je i na njega.- Grofice - opet æe Bathyany - dopustite mi da vas kao stari dvoranin podsjetim na dvorsku etiketu. Valja da još danasuredite svoju toaletu za audijenciju. Na dvoru opažaju i najmanji naboriæ na haljini.- Imate pravo, grofe, ali onda je potrebno da stignemo uBeè još prije zalaza sunca. Valja nam potražiti u hotelu standa mi ondje izglaèaju haljine.

- Sa stanom sada nije lako. U Beèu ima neprestano mnogostranaca. Bit æe vam nezgodno da sa èitavom prtljagom tražite pristojno noæište.- Dopustite mi jedan savjet. U putovanjima sam stekao višeiskustva. Gospodin kapetan mogao bi poslije objeda otiæi uBeè i u kojem hotelu izabrati udoban stan, odrediti da se svespremi, a njezina bi milost ušla u pripravljene sobe i mogla bismjesta izdati odredbe da joj se za sutra priredi garderoba.Ako sada odete, možete se lako vratiti po groficu prije zalaskasunca.- Vaša preuzvišenost posjeduje mnogo talenta galantnogsupruga - nasmiješi se Nera.- Spreman sam sve sposobnosti podijeliti s gospodinom kapetanom koji je u tome još novajlija.- MARIJA JURIÆ ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

- Primam s najveæom zahvalnošæu - reèe Siniša. - Tek sadvidim da sam propustio važnu dužnost da svojoj miloj ženi budem brižni kuæni maršal. Odmah æu u Beè.- Kamo hitaš? Prije æemo na objed - zaustavi ga ona. - Siniša, ako je moguæe, uzmi stan u "Bijelom orlu". Tamo samstanovala kad sam stigla u Beè kao sirota optuženica. Uz tu

zgradu vežu me uspomene.- Naðem li tamo dobre sobe, svakako æu ih uzeti.Nakon objeda povukoše se mladi supruzi u svoju sobu.- Uredit æu naš stan tako dražesno - reèe joj on na oproštaju- da æeš se osjeæati kao kod kuæe.- Ali žuri se natrag - upozori ga ona i zagrli.Rastali su se vedro i veselo. Nera je legla da se odmori, a on je sišao, uzjahao konja i krenuo prijekim putem prema Beèu.Oko èetiri sata poslije podne, po najveæoj vruæini, stigao je grof Fuchs. Odmah je potražio grofa Bathyanya i predao mu dva pisma: jedno za Sinišu, a drugo za njega.Proèitavši pismo, grof je ispitao mladog dvoranina o raspoloženju kraljice i dodao:- Sretno smo isplivali. A sad brzo na posao. Ovo pismo predat æete u Beèu na kapetanov naslov u gostionici "Bijelomorlu". Ostalo je moja briga. Nasluæivao sam kraljièinu odredbu i poslao kapetana u Beè.Bathyany zovne Filipa i naredi mu da ga odmah najavi svojoj gospodarici.Nera je veæ ustala i ureðivala toaletu. Bathyanyje èekao u blagovaonici držeæi u ruci kraljièino pismo i ponovno èitao njezine retke."Nezadovoljna sam. Nepotrebne obzire morate ispraviti. Vaša je stvar kako æete se riješiti grofièina muža. Sazna li gdje mu je žena, moj je plan propao. Uruèite mu priloženo pismo. Sastavak je moj, a potpis grofa Kocha. Oèekujem da æete mladu groficu smjesta odvesti u svoj dvorac. Podveèer dolazim k vama.Marija Terezija."

Posljednje dvije reèenice bile su napisane na novoj stranici, i grof okrene pismo da bi sakrio preðašnji sadržaj. Kad je Nera ušla, pokaže joj tu stranicu pisma i reèe:- Kurir njezinog velièanstva iznenadio me ovim pismom.Izvolite pogledati.Proletjevši posljednje dvije reèenice, Nera klikne iznenadno:- Znaèi da nam valja odmah krenuti?- Da, vaša milosti.- Šteta što smo Sinišu poslali u grad.- Tome je lako pomoæi. Ostavite kapetanu nekoliko redakada se potrudi za nama u moj dvorac Trautmansdorf. Dodajte,molim, moj poziv da mi oboje budete dragi gosti ovu noæ isutrašnji dan.- Poziv primam vrlo rado, ali kad me njezino velièanstvoželi veæ danas vidjeti, to onda znaèi nešto neobièno važno?- Oèito je da njezino velièanstvo ima s vama osobitu o-snovu, a to bezuvjetno znaèi neprocjenjivu milost vladarice zavas i vašeg muža. Unaprijed èestitam.Nera je bila uzbuðena i prožeta sretnim nadama pa se užurbala.Grof je zaustavi:- Najprije molim pismo za gospodina kapetana. Neka gavaš sluga ovdje èeka s vašom koèijom, a svoju garderobu izvolite premjestiti u moju koèiju da se možete opremiti za doèekvladarice.- Vi ste klasièni dvorski maršal, preuzvišenosti! Izvolitedalje izdavati odredbe. Evo, pismo æe biti odmah gotovo...U žurbi napiše Siniši kako kraljica traži da odmah doðe k njoj, a ova vladarièina hitna zapovijed ispunjava je radosnim nadama za njih oboje. Ujedno mu stavlja na srce daje odmah slijedi u dvorac kraljièina pouzdanika. Dovršivši pismo, reèe grofu:


MALLEUS MALEFICARUM

- Moram pozvati svog slugu da prenese moje kovèege u vašu koèiju.- Nije potrebno. Sam æu se za to pobrinuti. Vama prepuštamjedino da se što hitrije spremite.Grof baci pogled na pismo i upita:- Je li vaša milost priopæila kapetanu moj poziv?- Jesam.- Ipak bi bilo potrebno da i ja napišem koji redak.- Ako vam je s voljom.- Samo æu dodati nekoliko rijeèi na omotu vašeg pisma.Smiješeæi se, poðe ona u svoju sobu da odjene putni ogrtaè,uredi kosu i spremi putnu opremu.Grof je ušao u gostionicu, na omotu pisma ponovno napisao poziv Siniši, a onda je pozvao Filipa.- Njezina grofovska milost zaželjela je one žute maramešto smo ih jutros putem vidjeli u susjednom selu.- Veæ mi je o tom govorila za vrijeme objeda.- Dakle, požuri u selo i kupi dvije. Evo ti novac brzo sevrati.- Požurit æu.Filip krene putem kroz šumu da što prije stigne.- Zašto ste ga poslali? - upita grofa mladi Fuchs.- Da mu grofica ne bi dala kakvu usmenu naredbu za svoga muža. A sad neka brzo upregnu dok nam je put na svimfrontovima otvoren. Grofièinu prtljagu neka prenesu u mojakola.- Što æe ona na to?- Polako mladiæu, moju diplomaciju izoštrili su na dvoru jošprije dvadeset godina. Pokazao sam joj posljednje kraljièinereèenice i ona se odmah odazvala. I njezinom sam kapetanuu Zagrebu pokazao vlastoruèni kraljièin nalog da Neru zovuu Beè. Tako sam sa sebe skinuo svaku krivnju jer ne bih htiosvoje stare kosti postaviti na nišan ovoga pandura.

Nera je sišla spremna na put. Bathyany joj pode u susret noseæi u ruci pismo za Sinišu.- Gdje je moj sluga? - upita ona opazivši da ga nema.- Vele da je otišao u selo.- Sigurno je mislio da æu dugo spavati.- Pismo za gospodina kapetana ostavit æemo gospodarugostionice - reèe Bathyany i pritom pokaže Neri što je napisao na omotu. Tada pode prema koèiji gdje je gostionièar pomagao koèijašu. Neopaženo spusti Nerino pismo u džep kaputa, izvadi drugo i preda ga gospodaru putne stanice naglasivši da bi Nera èula:- Predajte to njegovoj milosti grofu èim se vrati iz Beèa. Akad sluga doðe iz sela, isporuèite mu nalog njezine grofovskemilosti da ovdje prièeka svoga gospodara s kojim æe onda zanama.Gospodar stanice pokloni se i spremi pismo u džep.Grof Bathyany pruži Neri ruku i pomogne joj uæi u koèiju. Sam je sjeo do nje, a njima nasuprot grof Fuchs.Šestoropreg pojuri cestom. Bathyanyju odlane. Dobaci mladom dvorjaninu znaèajan pogled.Kad se Filip vratio s kupljenim rupcima, rekli su mu da se mlada grofica odvezla s gospodom i poruèila mu da èeka Sinišu.

Ništa ne sluteæi, Filip se ispruži pod hladovitim orahom. Prije zalaza sunca ugleda on Sinišu u oblaku prašine. Ujahao je u dvorište i dok je Filip uhvatio uzde konju, Siniša mu stane prièati s ushiæenjem mladog supruga:- Uzeo sam tri sobe u "Bijelom orlu" i uredio sve kako onaželi. Vaze sam okitio cvijeæem. Najmio sam sobaricu. Je li Nera u sobi?- Ona se odvezla s gospodom.- Odvezla? Kamo?- Ne znam. Kad su krenuli, bio sam u selu.- MARIJA JURIC ZAGORKA

MALLEUS MALEFICARUM

Iz kuæe iziðe gospodar stanice noseæi pismo za Sinišu. Iznenaðen, rastrga Siniša omot i stane èitati:"Vaša milosti, žalim što vas nismo smjeli prièekati. Kurir njezinog velièanstva donio je hitni nalog da njezina grofovska milost odmah putuje dalje jer je vladarica još danas oèekuje u vrlo važnoj stvari. Grofica je izjavila spremnost da odmah udovolji želji premilostive gospodarice. Važnost koju njezino velièanstvo pridaje dolasku grofice i hitnja kojom požuruje pobudila je u grofici opravdane nade u nešto neoèekivano što bi znaèilo karijeru i za vašu milost. Mislim da vam mogu unaprijed èestitati. Buduæi da nisam nikako upuæen u vladarièine namjere, molim da odmah nakom primitka ovih redaka poðete u Beè i kod "Bijelog orla" saèekate daljnje obavijesti. Vašoj milosti vazda odani grofBathyany."- Sada razumijem - primijeti Siniša složivši pismo. Pitajuæi,pogleda Filipa: - Zar mi Nera nije ostavila nikakve poruke?- Kad je otišla, bio sam u selu. - Kupovao sam žute rupcešto ih je Nera jutros spominjala kad su pokraj koèije prošleseljanke.- Ona te poslala da ih kupuješ?- Ne, Bathyany.- Tako? Neka brzo upregnu.Dok su izvršavali njegove zapovijedi, Siniša je zamišljeno gledao preda se.- Gdje su Nerini kovèezi? - upita osupnuto.- Uzeli su ih u Bathyanyjevu koèiju.To ga uznemiri, ali sjedne s Filipom u kola i krene put Beèa.Neko su vrijeme šutjeli, a onda æe Filip:- Zastoje Nera otišla s njima, a da nije èekala tebe?Pružio mu je Bathyanyjevo pismo.- Gle, odmah nakon Fuchsova dolaska poslao me je u selo,dakle, veæ je znao da æe putovati.

Te rijeèi iznenadiše Sinišu.- Što time hoæeš da kažeš?- Èudim se što me je slao u selo kad je znao da æe putovati.- Zašto si pošao?- Rekao mije da me šalje Nera.- Ti nešto sumnjaš?- Jesi li siguran daje to kraljièina želja?- Èitao sam svojim oèima vlastoruènu kraljièinu zapovijedda Nera odmah doðe u Beè jer je nužno treba. Poznam kraljièino pero. Ne razumijem u što ti sumnjaš.- Ako je zaista pisala kraljica onda nemam u što sumnjati.Pod dojmom Filipovih pitanja, u Siniši se sve više budio neki potajni nemir. Teško je išèekivao èas kad æe stiæi u Beè.Za gustog mraka stali su pred hotelom "Bijelom orlu".

- Je li ovdje tko tražio grofa Vojkffyja? - upita Siniša gospodara.- Da, neki mladi dvoranin. Donio je pismo za vašu grofovsku milost. Stavio sam ga u vašu sobu.- Eto, vidiš - klikne veselo Siniša i potrèi gore. U svim sobama gorjele su svijeæe kako je to naredio da pruži Neri štoprijatniji dojam.Na stoluje ležalo veliko pismo s kraljevskim peèatom. U èasu kad ga je htio otvoriti osjeti da mu srce življe kuca i da ga prožima nešto zlosutno. Razdere omot. U pismu je stajalo:"Gospodine kapetane,Važne okolnosti iziskuju da dio svoje braène sreæe žrtvujete onoj koja je vašu suprugu spasila od sramotne smrti, a vama poklonila slobodu. Još važnije okolnosti traže da vam ne javim ništa drugo nego daje grofica u dobrim rukama. Nijemo se pokorite želite li saèuvati dobrohotnost vladarice. Obvezujem vas vojnièkom prisegom vjernosti i oficirskom èasti na diskreciju koje vas može odriješiti samo potpisani. O slijepoj vašoj pokornosti ovisi i grofièi-na sudbina i vaša sreæa. Šutite i èekajte.Grof Koch,ravnatelj dvorske kancelarije."


MALLEUS MALEFICARUM

Siniši su obamrle ruke. Pismo padne na sag. Blijed, s ukoèenim preneraženjem buljio je u Filipa koji podigne papir s kraljevskom krunom i proèita ga.Mladi suprug baci se na divan i podupre glavu. Nije smogao rijeèi dok je Filip bjesnio.- Do sto ðavola! Siniša, lupeški su nas prevarili. Tebe su,Siniša, poslali u Beè, a mene u selo da je mogu odvesti kraljici. Zar je njoj potrebno da krade tvoju ženu? Zašto?Slomljen, sjedio je Siniša na divanu pokrivši lice rukom.- Nije mi suðena sreæa - promrmlja teškim glasom.- Sto? Ti æeš to podnijeti tako mirno?- Da pregazim i kraljicu? Dobro, èitaj ovu osudu:- Nerina sudbina ovisi o mojoj pokornosti! Kraljica mi jeNeru oduzela, a ja je ne smijem ni pitati zašto. Ucijenila me jenjezinom sreæom - i bacila u tamnicu pokornosti! Filipe, to jenajstrahovitije tamnovanje.- Da barem Van Svvieten nije u Italiji? Ali, do vraga, tko jeikad vidio oduzeti sreæu mladom èovjeku?- Bolje daje nisam ni okusio, bilo bi bolje da mije kraljicaodsjekla glavu!- Što æeš sada?- Što? Što smije uèiniti vojnik kojega su udarili okovima prisege, šutnje, èasti i namjestili mu pod vrat maè koji se zove:sudbina moje Nere?! Oh! Idi, idi, pusti me nasamu.- Reci što æeš uèiniti?- Šutite i èekajte! - tako glasi nalog. Maknem li se, tko znakako bih mogao naškoditi Neri! Šutjet æu i èekati, a umiratæu! Ali idi, pusti me!Filip se nije usudio protusloviti. Izaðe proklinjuæi sudbinu.Siniša je ustao i brzo pogledao po rasvijetljenim sobama što ih je poslijepodne s toliko djetinje radosti ureðivao za Neru.

Pustoš tih odaja dovede ga u oèaj. Baci se na divan i zarine glavu u jastuke da ne vidi prazninu koja ga okružuje. U duši

su mu uskrsnule slike nedavne prošlosti i zlobnu sudbinu prisilio da mu otvori vrata pred vjenèani oltar i ponovno je osjetio omanu Nerine blizine, draž njena cjelova, milotu njena pogleda i tajnoviti èar njena smiješka. A sad su mu je oduzeli i stvorili je zaprekom koja ga prisiljava da sustane u borbi i da se nijemo pokori.Skoèio je, osjeæao je želju da razbija, lomi i mrvi. Onda ga zahvati bolna tjeskoba: što æe biti s njom? Gdje je sada, što misli, kako se osjeæa?U zgradi je vladao mir. Njegovi su koraci odjekivali pustim sobama.Prišao je k otvorenom prozoru. Tamna noæ pokrila je èitav grad. Gdje god svjetluca po koja luè. Njemu se prièine kao svjeæice na groblju...Ljetno nebo osulo se zvijezdama. Zagledao se u njih. Nešto se zakrijesilo, svijetli iskrièasti trak preletio je obzorjem i ugasnuo."I moja je sreæa ovako planula i ovako brzo ugasnula! Hoæe li se ikad vratiti? Nero, ljubavi moja, hoæu li te ikad vidjeti?!"Stisnuo je rukama prsi. U njima se nastanila olovna bol.

SABRANA DJELAMARIJEJURIÆ ZAGORKEMALLEUS MAJ.EFICARUM, SVEZAK 3.Grafièka urednica Danijela KarlicaKorektorica Paula ŽupanGrafièka priprema Grafièko-likovna redakcija Školske knjige•ŠKOLSKA KNJIGA, D.D. Zagreb, Masarvkova 28NAKLADA MARIJA JURIÆ ZAGORKA, D.O.O. Zagreb, Vlaška 72bZa izdavaèe Ante Žužul, prof. Željko Car Marino SmièiklasTisakGrafièki zavod Hrvatske, d.o.o.ZagrebTiskanje dovršeno u studenome 2004.ISBN 953-0-60248-0 (cjelina) ISBN 953-0-60278-2 (sv. 3)CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèilišna knjižnica - ZagrebUDK 821.163.42-31JURIÆ-Zagorka, MarijaGricka vještica / Marija Juriæ Zagorka. - Zagreb : Školska knjiga, 2004. -(Sabrana djela Marije Juriæ Zagorke)ISBN 953-0-60248-0 (cjelina)Sv. 3: Malleus maleficarum ISBN 953-0-60278-2

03. Grička Vještica - Malleus Malleuficarum

Documents

Transcript of 03. Grička Vještica - Malleus Malleuficarum