Znanstvena ekonomija i trišni fundamentalizam · Horvat Branko1 UDK 339.1 Znanstvena ekonomija i...

Horvat Branko1

UDK 339.1

Znanstvena ekonomija i tr�išnifundamentalizam

I

Da bismo mogli izvršiti ispravnu analizu privredne situacije i eko-nomske analize, moramo najprije definirati dva osnovna aktualnapojma: znanstvenu ekonomiju i tr�išni fundamentalizam. Buduæi da jetekst namijenjen profesionalnim ekonomistima, neæu ulaziti uopširna razmatranja, veæ æu dati samo naznake. Kao što samo ime po-kazuje, ekonomizirati znaèi s danim resursima postiæi maksimalni re-zultat. Motivacija znanstvene ekonomije je ostvarivanje društvenogblagostanja i to u smislu da se �ivotni standard svakog graðanina brzopoveæava. Termin tr�išni fundamentalizam, koji tvrdi da tr�ište bezikakve kontrole najbolje djeluje, lansirao je prije nekoliko godinaGeorge Soros i odonda on sve više ulazi u upotrebu. Termin oznaèavada se radi o ideološkom stavu, dakle o unaprijed prihvaæenoj vjeri, ane o znanstvenom stavu koji tra�i dokaze. Motivacija je da se vlada-juæa manjina oslobodi obaveza prema sugraðanima u svrhu vlastitogbogaæenja i društvene moæi. I to bez obzira na društvene posljedice.Vidjet æemo da je to upravo ono što se u Hrvatskoj dogaða.

II

Sadašnja situacija. Uslijed nacionalistièkog raspadanja Jugoslavije,poslije 1985. došlo je najprije do stagnacije, a poslije 1990. do dras-tiènog pada. Zbog toga ukupna proizvodnja iznosi svega oko èetiripetine – a industrijska proizvodnja dvije treæine – od razine priješesnaest godina. U desetljeæu 1990.-2000. svjetska industrijskaproizvodnja poveæala se oko 30%, a hrvatska se smanjila oko 35%,tako da za svijetom zaostajemo 65% u svega jednom desetljeæu.

429EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

1 Branko Horvat, prof. dr. sc., u mirovini

Investicije nisu dostizale ni do amortizacije pa je došlo do dezinvesti-ranja. Uslijed toga, tehnološko zaostajanje je ogromno. Kakoproizvodnost rada ipak raste, svaki èetvrti radno sposoban graðaninostao je bez posla. Najspremniji mladi ljudi bje�e u inozemstvo.Samo u razdoblju 1990.-1997. izgubljeno je 5,7 godišnjih društvenihproizvoda, a odonda se i dalje gubi (Horvat, 2002, I, str. 296). Izvozdosti�e jedva polovinu uvoza i nikad nije dostigao obujam iz ratne1995. Zbog toga, vanjska zadu�enost je porasla èetiri puta. Otplatedugova iznose više od prirasta društvenog proizvoda pa se stogazadu�enost poveæava, a �ivotni se standard smanjuje. Više od300.000 hektara poljoprivrednog zemljišta ostaje neobraðeno, a hra-nu moramo uvoziti. Tisuæe izbjeglica ni nakon deset godina nemasvoje domove, a gradi se 2-3 puta manje stanova nego prije 1990.

Ovakvo katastrofalno privredno stanje ima, naravno, utjecaj i nadruštvenu organizaciju. Broj bolnica je smanjen, a lijeènici ostaju ne-zaposleni. �ivotni vijek graðana je skraæen. Socijalna prava se sma-njuju. Korupcija buja – na 49 mjestu smo u svijetu od 91 ispitanih – inemoguæe ju je dr�ati pod kontrolom u ovakvoj situaciji. Samou-bojstva, droga i kriminal su na dnevnom redu. Isto tako i bankarskiskandali, pretvorena poduzeæa i namješteni steèajevi. Apatija i be-sperspektivnost caruju. Opæa je konstatacija da je društveni moral ra-zoren. Društvena polarizacija je veæ ekstremna i još raste. Raspon uraspodjeli dohotka od nekadašnjih 1:10 proširio se na 1:100. Na uli-cama gradova pojavljuju se prosjaci, a broj javnih kuhinja se poveæa-va. Znanost i sveuèilišta su degenerirali i od nekadašnjih apsolutnoprvih na Balkanu dospjeli smo meðu posljednje. Hrvatske sveuèilišnediplome ne priznaju se u Europi. Hrvatska nije u stanju apsorbiratimeðunarodnu doktorsku školu društvenih znanosti koju je namjera-vala financirati Europska unija kao Centar izvrsnosti. Tako nešto samveæ poèeo ostvarivati prije èetrdeset godina u bivšoj dr�avi kad suprofesori i studenti s Istoka i Zapada dolazili u posebnu poslijedi-plomsku školu, a škola i institut bili su meðu vodeæima u Europi.Sada sam morao vratiti dobivena sredstva Europskoj uniji. Jedinimeðunarodni, nezavisni i ocijenjeni kao daleko najbolji ekonomskièasopis u Jugoslaviji, koji sam ureðivao 26 godina, ugušio je tadašnjiministar znanosti i donedavni rektor Sveuèilišta. Od nekadašnjegsvjetskog renomea i vodstva 130 nesvrstanih zemalja, dospjeli smoda toga da nas meðunarodna statistika èesto i ne spominje…

Znanstveni pristup bi zahtijevao ozbiljnu analizu zašto je došlo doovih degenerativnih kretanja. Ideološki se pristup na to ne obazire,

430 Branko Horvat: ZNANSTVENA EKONOMIJA I TR�IŠNI...

veæ nastavlja putem koji je zacrtan 1990-ih, ne obazire se naprouzroèene ljudske patnje i sprovodi sve razornije «reforme». Aproklamira svijetlu buduænost!

III

Sveopæu kraðu i otimaèinu je inicirala dr�avna pretvorba. Da æe se todogoditi, znalo se i upozorilo veæ u to vrijeme, ali bez ikakvog uspje-ha. Na zatvorenom sastanku povodom zakona o pretvorbi, pitao sampredsjedavajuæeg, tadašnjeg predsjednika vlade Greguriæa, je lisvjestan toga da æe ovakav zakon uništiti hrvatsku privredu? To gauopæe nije impresioniralo - on je imao nareðenje da sprovede pretvor-bu i to ga je jedino zanimalo. Pitao sam autora zakona, profesora pra-va Jakšu Barbiæa, zašto je pripremio zakon koji æe uništiti hrvatskuprivredu? Odgovorio mi je da su to od njega tra�ili. I to je dosta èestistav hrvatskih intelektualaca.

Pretvorba je okrenula naglavce hrvatsku privredu, provedena je kadje Hrvatska bila u ratu, zahtijevala je najveæe napore i zato je tra�ilatemeljitu analitièku pripremu. Ali ništa od toga! Nikada dr�ava nijepokušala reæi zašto je potrebna i što s pretvorbom dobivamo (u stvarigubimo). Kao što su nekada meni, kao studentu, profesori tumaèilikako se socijalizam mjeri po tome koliko je privrede podr�avljeno(zahvaljujuæi napadu Staljina i Informbiroa ta je glupost nakon nek-oliko godina prevladana - ljudi su poèeli misliti svojom glavom), takose sada graðanima tumaèi da æe sve biti puno bolje kad sve bude “pri-vatizirano”. Samo ta glupost nije prevladana ni nakon jednog de-setljeæa. Èini se da je imitatorska psihologija duboko ukorijenjena uovom društvu.

Iako nije dana nikakva analiza potrebe i efekata pretvorbe, spora-diène politièke izjave su davane, pa da vidimo njihovu ideološku po-zadinu i znanstvenu neutemeljenost.

a) Šok terapija iliti ponor se ne mo�e preskoèiti u dva skoka,što je vjerojatno najpoznatija izjava koja potjeèe odharvardskog profesora Jeffreya Sachsa (iako ni on nijeoriginalni autor izreke). Njega je plaæala Svjetska banka dapo Europi iz ideoloških razloga (“da se ne bi vratiokomunizam”) propovijeda brzu privatizaciju. Bio je tako i uBeogradu i u Ljubljani (gdje potpredsjednik vlade dr. Jo�eMencinger, sreæom, nije prihvatio njegove destruktivne


savjete). U to sam vrijeme imao dobre veze sa Svjetskombankom i Meðunarodnim monetarnim fondom i u tadašnjojtekuæoj korespondenciji obavijestio sam ih da s takvimekonomskim nonsensom ne �elim imati nikakve veze.Problem je sasvim jednostavan: ekonomija je sistem i akojoj dajete šok, poremetit æete cijeli sistem. Buduæi da ješok-terapija bila uvjet za dobivanje kredita, prihvatile su jesve istoènoeuropske dr�ave u nevolji. Sasvim kao što seoskilihvar djeluje meðu nepismenim seljacima. Rezultati su bilikatastrofalni. Privreda cijele Istoène Europe nije seoporavila ni nakon jednog desetljeæa (a hrvatska privreda nidanas). Banka i Fond više ne stoje na pozicijamašok-terapije i smatraju je velikom pogreškom. A Sachpokušava oprati obraz time što okrivljuje Fond što nije daodosta novaca.

b) Privatna privreda je efikasnija od dr�avne. U naèelu da, alito ne vrijedi za sve sluèajeve. Primjerice, Renault je dr�avnafirma, ali je to i najuspješnije francusko automobilskopoduzeæe. No to je irelevantno za Hrvatsku koja je imalanajprivatniju privredu u Europi: nije bilo nijednog dr�avnogpoduzeæa. Zbog toga je “privatizacija” pretvorbom provede-na tako da je najprije sve bilo podr�avljeno. Da je prije togabilo dr�avno, ne bi se trebalo ni moglo podr�aviti. Prematome, ne radi se o privatizaciji, veæ o ideološkom stavukapitalistièke privatizacije. Ona se i danas sprovodi raspro-dajom narodne imovine strancima (HEP, INA, Croatiaosiguranje i ostalo). A što se tièe efikasnosti, treba reæi dasmo imali najbr�i porast globalne produktivnosti u svijetu.Sada æe nam trebati još koja godina da stignemo tamo gdjesmo bili prije šesnaest godina.

c) Protuustavnost. Ustav garantira vlasništvo, ali to nijesprijeèilo dr�avu da silom prigrabi tuðe (društveno)vlasništvo i da ga, kao obièni kradljivac, rasprodaje. Takosu, meðu ostalim, stvoreni tajkuni. Nadalje, èl. 43 Ustavagraðanima jamèi “slobodno udru�ivanje radi zaštitenjihovih probitaka ili zauzimanjem za gospodarska prava”.No to nije sprijeèilo dr�avu da jednostavno dekretom ukinesamoupravno udru�ivanje u poduzeæima i da stotine tisuæasamoupravljaèa baci na ulicu. Èl. 49 proklamira da se pravasteèena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti nekim prav-


nim aktom. Godine 1950. tvornice su zakonom dane naupravljanje radnicima (u Dalmaciji samoinicijativno jošgodinu dana ranije). U narednih 40 godina zaposleni susvojim radom i svojim sredstvima poveæali dobiveni kapital12 puta – i to im je silom oduzeto. Osim toga, pravno jepravilo da se steèena prava ne mogu derogirati (bezkompenzacije). Da ne idem dalje: radi se o pravom staljinis-tièkom ustavu, fasada je bajna, ali stvarnost je tu�na. Zbogneustavnosti pretvorbe podigao sam tu�bu kod Ustavnogsuda protiv Tuðmanove supruge. Sud je razmišljao šestgodina – dok hrvatska privreda nije bila dobrano uništena - azatim je donio rješenje u jednoj reèenici u kojem nijeodgovoreno ni na jedan pravni prigovor, nije navedennijedan pravni argument, reèeno je samo: «Promijenila seidejna koncepcija!» Dakle, Ustavni sud ne sudi po pravu,nego po “idejnoj koncepciji”. Kad vlada promijeniideologiju, onda mo�e uèiniti što joj odgovara. Osim toga,poistovjeæenje društvenog i dr�avnog je standardnadefinicija ideologije totalitarizma. No ustavni suci nisu bilijedini totalitarno orijentirani. Bio je to cijeli re�im. Dacitiram poznatog pravnika, Vladimira Primorca, kojiopisuje kako je jedan ministar Tuðmanu objašnjavao da sunjegova gledišta suprotna Ustavu. «Znam» – odgovorio jevrhovnik – «ali mi smo na vlasti!» (Kolo, 2/2001, str. 133)

d) Proklamirano je slobodno tr�ište. To znaèi da konkurenci-jom na tr�ištu samostalna poduzeæa odluèuju kako æe seorganizirati, koga æe zaposliti, kako æe poslovati itd.Meðutim, umjesto tr�išta, dr�ava je zavela najgrublju admi-nistrativnu intervenciju pretvorbenim zakonima propisujuæipoduzeæima kako se imaju organizirati i ponašati, postavilasvoje ljubimce za gazde ispunjavajuæi tako Tuðmanov plano 200 obitelji koje æe vladati Hrvatskom. Dodat æu daumjesto normalnog tr�išta danas imamo za jednu treæinuviše dr�avnih intervencija nego u bivšoj, pet puta veæoj,dr�avi.

e) Mora se uspostaviti titular vlasništva, koga navodno udruštvenom vlasništvu nema. Tu tezu èesto postavljajupravnici i ona je ušla u pretvorbene zakone. No to je obiènabesmislica. Poduzeæe ne mo�e poèeti poslovati dok se neregistrira kod nadle�nog suda. A kad se to uradi, onda je ipso


facto odreðen i titular. Za sve poslovne odluke odgovarapoduzeæe, a ne dr�ava ili netko drugi. Utvrdio sam da,na�alost, naši pravnici ne znaju modernu teoriju vlasništva.Od 1932. poznato je u znanosti da se vlasništvo ne odnosi napojedinca, kao u rimskom pravu – iako i tamo postoji agerpublicum – ne radi se o indokosnom vlasniku koji je ujedno iproizvoðaè, veæ je vlasništvo podijeljeno na vlasništvopoduzeæa (oni koji njime upravljaju) i vlasništvo kapitala(bilo tko koji se pojavljuje kao puki rentijer). U socijali-stièkom društvu vlasništvo poduzeæa pripada samouprav-nom kolektivu, a vlasništvo kapitala društvu (Horvat, 2002,II, gl. 6). Kako profesionalni pravnici nisu razradili tupravnu teoriju, morao sam je razraditi sam polazeæi oddruštvenog vlasništva. U isto vrijeme, ili nešto kasnije, doiste teorije došli su i na Zapadu polazeæi od privatnogvlasništva (Hansmann, 1996). Fascinantno je kako istapravna teorija odgovara dvama razlièitim društvenimsistemima zbog toga što je determinirana istom modernomprivredom.

IV

Tranzicija je latinska rijeè koja znaèi prijelaz. Kao znanstveni terminznaèi prijelaz na novi društveni sistem. Obrnuti prijelaz, vraæanje sta-rog sistema, zove se od postrevolucionarnih vremena skršene fran-cuske revolucije restauracijom. Mi smo tranziciju izvršili poslije1950. Bio je to prijelaz od kopiranog centralno-administrativnog sis-tema na vlastiti samoupravni tr�išni sistem. Bio je to vrlo efikasanprijelaz jer je u naredna tri i pol desetljeæa ostvaren najbr�i rast u Eu-ropi. Usprkos tome, nigdje u voluminoznoj domaæoj i stranoj literatu-ri o tranziciji nisam našao ni spomena, a kamo li analize uspješnosti.Iako je literatura na hrvatskom i razlièitim stranim jezicima bilaširoko pristupaèna, èak ju je i Svjetska banka širila. Ideološka amne-zija?

V

Tr�ište. Argument je veoma jednostavan jer je tr�ište najbolji instru-ment privreðivanja. To zbog toga što omoguæuje samostalnost podu-


zeæa, inicijativu i odgovornost onih koji njime upravljaju, èuva izvor-ne informacije i potpoma�e politièku demokraciju. Najva�nija mjeratr�išta su cijene koje omoguæavaju (ili onemoguæavaju) racionalnualokaciju resursa. U 1970-im, oxfordski don Francis Seton proveo jesa svojim timom komparativnu analizu da utvrdi koliko pojedinitr�išni sistemi odstupaju od idealne alokacije. Ustanovio je da je našsistem relativno efikasan i nalazi se u grupi sa švedskim, njemaèkim ijapanskim (Seton, 1985, str. 116). Kao što se zna, to su tr�išne privre-de. Ipak, vlastodršci stalno govore kako moramo razviti tr�ište. Na-ravno, oni misle na sasvim odreðeno ideološki determinirano (gra-be�no) kapitalistièko tr�ište.

No to tr�ište, i kad nije kapitalistièko, ima svoje teške nedostatke.Kad svaki proizvodi samostalno i izolirano, onda ne zna kakve sunamjere ostalih. A u investicijama postoje efekti kašnjenja sve donekoliko godina pa je potrebna sinkronizacija (osim u stacionarnojprivredi gdje se ponavljaju poznate strukture). Ako se privredniciudru�e, onda imamo kartele i monopole, što je štetno i zato zabranje-no. Ako se ne udru�e, onda imamo vrlo ozbiljne propuste tr�išta (mar-ket failures) koji smanjuju stopu rasta. U posebnom poglavlju knjige(Horvat, 2002, II, gl. 4) pokazao sam strukturu tih tr�išnih propusta.Lijek je privredno planiranje, što je hrvatska dr�ava ukinula, kaoobièno, bez objašnjenja.

U tijeku Drugog svjetskog rata sve su dr�ave planirale. Na osnovi togpozitivnog iskustva poslije rata više je od stotinu dr�ava nastavilo splaniranjem. Navest æu neka osobna iskustva. Moj doktorski mentoru Engleskoj bio je bivši glavni engleski planer u vrijeme rata. Direk-tor nizozemskog zavoda za planiranje bio je prvi nobelovac Jan Tin-bergen. U poljskom i indijskom zavodu za planiranje radili su kao di-rektori Kalecki i Mahalanobis. U jednoj od najbr�ih zemalja na svije-tu, Koreji, našao sam zavod za planiranje s 200 doktora znanosti.Svjetska banka izdala je komparativnu studiju o planiranju èiji je au-tor, kasniji profesor i moj kolega na amerièkom sveuèilištu, AlbertWaterston. Na koncu, i ja sam neko vrijeme bio glavni metodologplaniranja, a privredni rast bio je najbr�i na svijetu itd. Tijekom vre-mena planiranje se poèelo zanemarivati (zbog ukopanih interesa) ipopularna je postala deregulacija (koja je upravo dovela do bankrotanekih amerièkih zraènih kompanija). Zatim je postala popularna teo-rija racionalnih oèekivanja, koja je vrsta tr�išnog fundamentalizma.U knjizi sam pokazao kako usporedo s napuštanjem reguliranja opadai stopa rasta. Upravo je tu teoriju prihvatila hrvatska dr�ava. I opet


bez ikakvog obrazlo�enja. Da bude sasvim a�urna, a domaæe ekspertenije cijenila, najmila je anonimne strane savjetnike. Uz njihovuideološku pomoæ ušli smo u katastrofu u kojoj se nalazimo. Mogu do-dati da oni koji u svijetu najviše propagiraju deregulaciju i slobodnotr�ište, Sjedinjene Amerièke Dr�ave, dr�avno su sanirale hedge fond-ove i upravo su prekršile meðunarodnu konvenciju uvoðenjem viso-kih carina na èelik da zaštite vlastite kapitaliste koji veæ godinama za-ostaju.

Vlada predviða stope rasta 3,5% - 4% godišnje i tu se negdje nalazi-mo. Slika od 1995., kad je prestao rat, je ova:

1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 Prosjek

Stope rastadruštvenogproizvoda

5,9 6,8 2,5 -0,9 3,7 3,2 1 2,0 2 3,3

1Procjena Economic Inteligence Unit, veljaèa 2002.2Procjena HUP-a

Izvor: Dr�avni zavod za statistiku

Uz tr�išni fundamentalizam veæe stope i nisu moguæe (i u tom smisluMinistarstvo financija realno predviða). Premijerova izjava od 7%predstavlja neodgovornu fantaziju – osim ako se ne promijeni cijelaekonomska politika, o èemu nema nikakve naznake. No to znaèi, akose ne promijeni cijela ekonomska politika, i nezaposleni stariji od 35godina neæe nikada imati stalno zaposlenje. A kakve su psihièke i ma-terijalne posljedice nezaposlenosti, poznato je. Stoga nam treba 2-3puta veæa stopa rasta, a to je objektivno moguæe. Uz 25% nezaposle-nih radnika i neiskorišteni kapacitet to u narednih 7 i više godinamo�emo bez daljnjeg postiæi. No onda trebamo neideološku, struènu iodgovornu vladu. Kao ilustracija se mo�e navesti da milijardu idvjesta pedeset milijuna Kineza – što je 287 puta više od Hrvatske –posti�u kroz dvadesetak godina stopu rasta od blizu 10%. ProvincijaShantung, koja ima 60 milijuna stanovnika, postigla je 13%. Provin-cija Beijing 12%. Dok mi smanjujemo proizvodnju u odnosu na ra-nije postignuto, ogromna Kina je svoju proizvodnju poveæala šestputa. A to nije jedina zemlja.


VI

MMF i Svjetska banka. Poznato je da predstavnici MMF-a svakihnekoliko mjeseci posjeæuju Hrvatsku i provjeravaju kako se izvršavastandby aran�man. Meðu ostalim, tra�e smanjivanje plaæa (radi kon-kurentnosti) i smanjenje broja javnih slu�benika (radi smanjivanjabud�etskog deficita). Kod toga ih ne brine što æe biti s nezaposlenimai �ivotnim standardom. S Bankom takoðer imamo problema. Buduæida je najveæi dionièar SAD, kritièari ka�u da nam se politika nameæe,a vlada od toga pravi izgovor za svoje neuspjehe. Pogrešno! Bivša Ju-goslavija nije imala standby aran�mane, a u�ivala je visokimeðunarodni rejting. To je trajalo sve dok nije umro Tito, a onda je1981. potpisan prvi standby aran�man. Nakon toga je sve pošlonizbrdo. U jednom osobnom razgovoru iz naših uspješnih godina,tadašnji predsjednik Banke Amerikanac Macnamara rekao mi je damo�emo dobiti kredita koliko tra�imo, ali ni da sve dobivene neiskorištavamo. Provjerio sam navode i ustanovio da su toèni. Nisadašnja Slovenija nema standby aran�mane, a meðunarodni rejtingjoj je veæi od hrvatskoga, znatno se br�e razvija i to je najuspješnijazemlja Istoène Europe. Ukratko, standby je pokazatelj neuspješnostineke vlade. Razmotrimo to ukratko.

Meðunarodne organizacije su velike birokratske organizacije sa-stavljene od èinovnika, a ne od znanstvenika. Zato one trebaju jedno-stavna pravila kao što su stabilne cijene, mali bud�etski deficit islièno. Naravno da SAD vrše velik utjecaj, ali to nije presudno. Uko-liko neka vlada ne zna planirati, onda joj MMF sastavlja programekoje periodièki provjerava. Prilikom posljednje posjete predlo�ili suda se eliminira autoput Zagreb-Split kao teško nerentabilan projekt uuvjetima ogromne nezaposlenosti. I ja se s tom ocjenom sla�em, koli-ko god bih rado imao taj autoput. Ali isti se efekt mo�e postiæi i smanjim troškovima, a uz to sagraditi stanove i zaposliti graðane. Nokad je premijer na autoputu inzistirao (iz politièkih razloga), pred-stavnik MMF-a se slo�io. Ionako æe posljedice snositi Hrvatska, pakad uvide da autoput nisu u stanju izgraditi, i sami æe doæi do razum-nog rješenja. Drugim rijeèima, kad neka zemlja ima svoj program,makar i ekonomski pogrešan, MMF to prihvaæa. Zato ne stoji prigo-vor za neuspjehe. Kad je loša privredna situacija, nije kriv MMF,nego neodgovorna vlada.


VII

Strani kapital kao uvjet privrednog razvoja. Teško pogrešna teza i toiz tri razloga. U Kraljevini Jugoslaviji strani kapital je posjedovaopola industrije, a zemlja je bila po razvijenosti na repu Europe s nis-kom stopom rasta i niskom stopom produktivnosti. Strani kapital sli-jedi, naravno, svoj interes, a ne naš. Na taj naèin osuðeni smo na pri-vredna i društvena kretanja (i eksploataciju) kao periferija zemaljaodakle kapital dolazi. Drugi je razlog èesto naivno poistovjeæivanjekuæanstva s narodnom privredom. Da biste kupili automobil, moratenajprije imati odgovarajuæu sumu novca. Narodna privreda to ne tre-ba jer ona taj kapital upravo stvara. Njen pravi potrebni kapital jeljudski (nezaposlenost) i materijalni (neiskorišteni kapaciteti). A togaimamo dovoljno. Treæi je razlog više struènog karaktera, istaknuo gaje još davno Kalecki. Za investicije nije potrebna štednja, veæ obrnu-to. Tu bih mogao dodati i Keynesov paradoks štednje: što više štedite,to je kuæanstvo bogatije; prevelika nacionalna štednja smanjujedruštveni proizvod. Bogatiji pojedinci mogu znaèiti siromašniji na-rod.

Sve što je reèeno ne znaèi da strani kapital nije dobrodošao. Uz eko-nomske uvjete, jest. Prije svega u formi licenca i zajednièkih ulaganjai, u odreðenom obujmu, kredita. Zatim u podizanju novih poduzeæa.Ali nikako u kupovanju poduzeæa koja smo sami izgradili. A najgoreje da se dobivena sredstva od prodaje domaæih poduzeæa koriste zadr�avnu administraciju u odr�avanju vlasti. Upravo ta najgora vari-janta korištena je kod nas u posljednjih dvanaest godina rasprodajomnacionalnog bogatstva.

Privlaèenje stranog kapitala jest parola dana politièara ne samo kodnas, nego i u susjednim dr�avama. Jedna od najuspješnijih zemalja utom pogledu je Kina. U njenih tridesetak razvojnih zona, svaka na re-lativno maloj površini uglavnom na obali, izgraðeno je od 1995. ti-suæe stranih poduzeæa. Ona izvoze u prosjeku 79% svoje proizvodnje,a u ukupnom izvozu Kine sudjeluju s 48%. Kina je pošteðena odsvjetskih recesija (za razliku od kriza u nizu istoènoazijskih zemaljakoje su nekritièki uvozile strani kapital i onda nastradale). Proces samstudirao na licu mjesta u gradu Dalianu na mand�urskoj obali. Tupostoji razvojna zona s 1500 stranih poduzeæa. Taj se broj u iduæihnekoliko godina kani poveæati na 5000 ili daleko više nego ima ukup-no veæih poduzeæa u Hrvatskoj. Hrvatsko privlaèenje stranog kapitala– rasprodajom domaæeg – ekonomski je sasvim pogrešno i osim toga


daje vrlo slabe rezultate. Kako treba uraditi, objasnit æu potanko kadbudem pitan. Meðutim, svjestan sam da me nitko nadle�an ništa neæepitati jer je najbolja obrana loše politike koja se ne �eli promijeniti –ignoriranje kritike. I opet se radi o ideološkim, a ne o ekonomskimrazlozima.

VIII

Javna administracija, u koju ubrajam i sudstvo, kljuèna je za funkcio-niranje tr�išne privrede. Bez pravne dr�ave i normalnog funkcioni-ranja javne uprave nema ni normalnog tr�išta. A privredna produk-tivnost je niska. Dr�avni aparat neprestano dr�i prodike poduzetnici-ma i ostalima o tome kako se privreda mora produktivno ponašati. Anisu svjesni – ili to ne �ele priznati – da su veæa produktivnost,ukljuèivo i privlaèenje stranog kapitala, nemoguæi dok nam jedr�avna uprava i sudstvo u jadnom stanju. To je, naravno, oblastdr�ave. Kako sam o tom pitanju objavio posebne studije, upuæujemna njih (Horvat, 2002, I; 2002).

IX

Ekonomska integracija. Ukazao sam na neophodnost privrednog pla-niranja. No ni to neæe mnogo pomoæi ako se nema što planirati. Ukup-no hrvatsko stanovništvo je manje nego stanovništvo mnogih svjet-skih gradova. U europskom stanovništvu sudjeluje s manje od 1%, aukupna hrvatska privreda je višestruko manja od proizvodnje pojedi-nih transnacionalnih kompanija. Prema tome, radi se o neèemu što jeekonomski quantité negligeable.

Ima doduše u svijetu nekoliko malih privreda koje dobro funkcionira-ju. Primjerice, Norveška, Irska i Švicarska, ali su one zauzele speci-fiène ekonomske niše. Dodatne takve niše ne postoje. Dr�ava namnije ponudila nikakvu alternativu, ako je vlada uopæe svjesna proble-ma. Buduæi da u Europsku uniju ne mo�emo uæi – Turska, koja je tri-naest puta veæa, èeka veæ èetiri desetljeæa – moramo se okrenuti su-sjedima. Oni su na sliènoj ili èak ni�oj razini razvoja, stoga mo�emoostvariti slobodnu trgovinu u kojoj æemo plasirati svoje proizvode.Slobodna trgovina s mnogo razvijenim zemljama, što radi našaVlada, predstavlja ekonomsko podjarmljivanje. To je veæ prije jed-nog stoljeæa znao njemaèki ekonomist Friedrich List. Ali ako carin-


skom unijom zaštitimo svoje proizvode, a udru�ivanjem poveæamosvoje tr�ište na nekih 150 milijuna stanovnika, onda poveæavamosvoju ekonomsku i politièku moæ i stvaramo uvjete za br�i privrednirazvoj. Meðu inim, i za kineski model privlaèenja stranog kapitala.Sretna je okolnost što Hrvatska ima objektivne moguænosti da budepredvodnik u takvom procesu: nije velika pa nikoga ne ugro�ava, do-bro je smještena i relativno je kulturna. To je i smisao Balkanske unijeo kojoj sam pisao na drugom mjestu (Horvat, 2002, II). No objektivnamoguænost i subjektivna orijentiranost na akciju dvije su sasvimrazlièite stvari. Za to trebamo drugaèiju vladu, a ne ovakvu koja u tre-nutku pisanja ovih redaka prireðuje sajam taštine politièkih èelnikaumjesto da rješava nagomilane probleme zemlje.

X

Zakljuèak je prilièno jasan. Umjesto prodavanja magle, partitokra-cije, kafkijanskog sudstva, servilnosti prema onima koji su moæniji iideologije koja zamjenjuje struènost, treba nam prilièno drugaèija po-litièko-privredna organizacija. Pojednostavljeno, umjesto tr�išnogfundamentalizma treba nam znanstveno utemeljenje. Zato samumjesto kondicionala objavio u indikativu u posljednjih dvanaest go-dina èetiri knjige s oko 1700 stranica gdje je sve to znanstvenoobraðeno i na kojima se temelji ovaj tekst. Buduæi da se u Tuðmanovure�imu ništa ozbiljno u Hrvatskoj nije moglo objavljivati, objaviosam prve dvije knjige u Engleskoj i Americi, a druge dvije u Sarajevui Beogradu, uz jedan prijevod u Skoplju. U prve dvije knjige obraðenaje – ne prepisana! – suvremena ekonomska teorija. U naredne dvijedan je, na osnovi te teorije, program za brzi razvoj. Èinjenica da susve èetiri knjige objavljene izvan Hrvatske, simpatièna je sama posebi. Sumnjam da teorijske knjige sadašnji dr�avni aparat i njegovistrani pomagaèi mogu s razumijevanjem i proèitati, a kamo li primije-niti. U svakom sluèaju, do sada nije bilo nikakve reakcije. Takoðer,do sada na televiziji kao najutjecajnijem mediju nije bilo nijedne ras-prave ekonomskih znanstvenika. Europska unija, SAD, kao i bivšaJugoslavija te mnoge druge dr�ave, imaju samostalne ekonomskesavjete sastavljene od vrsnih ekonomista koji ocjenjuju ekonomskupolitiku – ali ne i Hrvatska. Ne vjerujem na osnovi tog iskustva dasadašnje politièke strukture mogu potrebne promjene izvesti. Stogasam pesimistièan u pogledu hrvatske buduænosti. Po svemu sudeæi,


radi se o maloj zaostaloj provincijskoj zemlji koju æe svi ozbiljniji po-jedinci napuštati.

Literatura

1) Hansmann, A.: The Ownership of Enterprise, Harvard University PressCambridge, Mass, 1996.

2) Horvat, B.: The Theory of Value, Capital and Interest, E. Elgar,Aldershot, 1995. (Prevedeno na makedonski u Skopju 1998)

3) Horvat, B.: The Theory of International Trade, Macmillan, London,1999.

4) Horvat, B.: Ogledi iz teorije privrednog planiranja, Savezni sekreterijatza nauku i razvoj, Beograd, 2001.

5) Horvat, B.: Ekonomika brzog razvoja, sv. I i II, Forum Bosna, Sarajevo,2002.

6) Horvat, B.: “Kakvo sudstvo imamo”, Ekonomist, ss. 23-27., 2002.

7) Seton F.: Cost, Use snd Value, Clarendon Press, Oxford, 1985.


Znanstvena ekonomija i trišni fundamentalizam · Horvat Branko1 UDK 339.1 Znanstvena ekonomija i...

Documents

Transcript of Znanstvena ekonomija i trišni fundamentalizam · Horvat Branko1 UDK 339.1 Znanstvena ekonomija i...