TUŠ (SŠ - LiDrano 2012)

1

Svi smo mi

kuhari!

ŠKOLSKA GODINA 2011. - 2012.

LIST UČENIKA TURISTIČKE I UGOSTITELJSKE ŠKOLE DUBROVNIK

Izlazi jednom godišnje Cijena 5 kn

2 3

M iše Miloslavić, naš školski prija-telj iz Župe dubrovačke, prošle godine obolio je od zloćudne bolesti (sarkoma lijeve noge).

Operiran u Zagrebu, borio se za život zrače-njem i kemoterapijama koje je teško pod-nosio. Operacije i zračenja odnijele su sav novac njegovih roditelja pa je naša škola lani upriličila humanitarnu akciju s proda-jom hrostula kako bi barem djelomično pomogla u prikupljanju novca. Prodaja je bila organizirana 10. travnja ispred palače Sponza, a potrajala je tijekom cijelog jutra. Tako su građani i gosti Grada kupovinom iskazali svoju humanost. Na žalost, naš trud nije uspio u onome čemu smo se najviše nadali, a to je ozdravljenje našeg školskog prijatelja. Miše Miloslavić umro je 28. prosinca, a naša je škola 24. siječnja za njega upriličila i misu. Ovim kratkim sjeća-njem želimo pokazati kako Miše nije zaboravljen.

Riječ urednika ‘Prijatelji za prijatelja’Dragi čitatelji, zimski praznici sad su već daleko iza nas, a dok željno iščekujemo proljetne, za vas smo pripremili novi broj TUŠ-a. Ovdje ćete pronaći mnoge zanimljive teme, kao što su: ekskurzija, izleti, prošlogodišnja maturalna zabava, priča o novim kabinetima kuharstva, itd. Vjerujem da će vam

se ovogodišnji broj svidjeti, potrudili smo se kao nikada do sada. Od trčanja po školi, traženja čija je kamera najbolja, jer smo, naravno, ovako marljivi koliko jesmo, zaboravili aparat. Prošle godine u našem gradu dogodilo se svašta, no ja ću spomenuti samo one gdje je bila dobra trpeza, kao što su Torta party, Dubrovačka trpeza, Festa od mušula i Festa od vina. Na ekskurziji smo bili u Grčkoj, jer je u Tunisu, zamislite, zaratilo. Prošla je i maturalna, Bogu hvala. Nitko se nije polomio niza skale, nažalost, nismo se ni uspjeli pošteno nasmijati. Od mene dosta, još da zahvalim svim novinarima, posebno Kiku koji je slagao list. Ah, da, i profesorici Maji koja nas je umno usmjeravala u pisanju članaka.

Ante Tonći Prizmić

POSLJEDNJI POZDRAV MIŠI MILOSLAVIĆU

Ana Sentović, 4.c, Ante Tonći Prizmić, 4.c, Marina Puljizević, 3.d, Matea Pejić, 4.c, Matea Batinić, 3.d, Kristina Tomičić, bivša maturantica, Ema Oglečevac, 4.d, Snježana Butjer, 3.d, Monika Vodenac4.c, Antonela Topuzović, 4.c, Ivan Obuljen 4.b., Jelena Andričević, 4.c, Marija Okmažić, 4.c, Kate Obradović, 2.c, Mateo Konsuo 4.cUrednik: Ante Tonći PrizmićMentor: Marija MiloševićGrafički dizajn: Kristian GrljevićFotografije: (one bolje) Željko Tutnjević Nikša Duper

U OVOM BROJU SUDJELOVALI SU:

4 5

Mario Todorović pobjednik je plivačkog natjecanja održanog u sklopu humani-tarnog spektakla pod nazivom Sportom i pjesmom za Damira, koji je u organizaciji PK JUG održan na gruškom bazenu s ciljem prikupljanja sredstava potrebnih za liječenje njihova člana Damira Đurića...

Damir Đurić, učenik naše škole, 2. rujna 2011. doživio je prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede. Zahvaljujući spor-

taškom srcu i velikoj ljubavi prema vaterpolu koji trenira osam godina, uspio je preživjeti i izvući se iz ozljeda opasnih po život. Od-mah je prebačen u Zagrebačku kliniku za traumatologiju kamo mu je napravljena prva

operacija vratnog kralješka i tako započela velika životna bitka za normalan život. Damir za sada jedino osjeća glavu, a tijelo mu ne reagira ni na kakve podražaje. Zbog nemo-gućnosti kretanja i oslabljenog imuniteta bio je izložen raznim virusima. Početkom siječnja prebačen je u Beč kako bi se obavila druga operacija vratnog kralješka zbog nedovoljno dobrog rezultata u Zagrebu. Sama operaci-

ja zahtijeva velik novac koji je za prosječnu hrvatsku obitelj skoro pa nemoguće skupiti zbog čega su organizirane razne humanitar-ne akcije koje su djelomično olakšale novča-nu situaciju. Nadamo se da će Damir ponov-no zaigrati vaterpolo i čitati ovo s osmijehom na licu znajući da je iz svoje bitke izašao kao pobjednik. Damire, svi smo uz tebe!

Ana Sentović, 4.c

Godišnja izložba Foto kluba ‘Marin Getaldić’ ove je go-dine javnosti predstavila 96 najboljih fotografija četrde-setak autora. Fotografije su u subotu navečer izložene u predvorju dvorane Ivana Pavla II. u Samostanu sv. Klare. Sav prikupljeni novac od ove prodajne izložbe namijenjen je liječenju Damira Đurića ....

U Gradskoj knjižnici održat će se humanitarna prodaja kalendara i monografija Josipa Trostmanna. Sav prihod namijenjen je liječe-nju Damira Đurića...

Predsjedništvo Udruge HVIDR-a

Dubrovnik donijelo je odluku da

cjelokupni iznos namijenjen za

poklone i kalendare uplati za po-

moć u liječenju Damira Đurića...

Srednjoškolska humanitarna zabava za Damira ĐurićaHumanitarna zabava ‘Srednjoškolska matineja’ za pomoć Damiru Đuriću, mladom plivaču Juga i učeniku Turističke i ugostiteljske škole koji je teško nastradao u prometnoj nesreći, održana je u Culture clubu Revelin. Svi koji su došli kupnjom ulaznice i lutrije dali su svoj doprinos za pomoć u liječenju Da-miru Đuriću, koja mu je prijeko potrebna. Zabavu za mlađe uzraste organizi-rali su Turistička i ugostiteljska škola na inicijativu samih učenika, u suradnji s Gradom Dubrovnikom i Culture clubom Revelin. Uz promotivne cijele sokova i bezalkoholnih koktela mladi su uživali uz glazbu DJ Điva, Alena Bajda, Audi-ometrica i Speeda, a drugi dio zabave, namijenjen onim starijima, nastavio se do jutarnjih sati, kad su se na binu popeli Valetudo, Gruhak i Red.

Gužvu na Stradunu prigodom akcije „Dubrovačka trpe-za“ možete vidjeti na fotografijama Željka Tutnjevića. Novac od prodaje ide za pomoć teško stradalom učeniku Turističke i ugostiteljske škole Damiru Đuriću...

FA Linđo poziva svoje

sugrađane na humanitar-

ni koncert pod nazivom

‘Pjesmom i plesom za

Damira’. Cjelokupni

prihod koncerta, koji

je ujedno i posljednji u

ovogodišnjoj turističkoj

sezoni, bit će uplaćen za

daljnje liječenje Damira

Đurića...

Na humanitarnom koncertu u Malom Zatonu pod geslom „Pomozimo Damiru Đuriću“ prikuplje-no je 55.870 kuna. Od prikupljenog iznosa 45.870 kuna uplaćeno je na žiro račun obitelji Damira Đurića...

DAMIRE, svi smo uz tebe!

Odbor dubrovačkih branitelja iz Domovinskog rata u

suradnji s Art galerijom Klarisa u Kazalištu Marina Držića

organizira dobrotvornu izložbu za pomoć Damiru Đu-

riću. Cjelokupni prihod ostvaren od prodaje darovanih

umjetnina četrdeset dubrovačkih umjetnika namijenjen

je za liječenje teško stradalog dječaka...

Hodočašće u Vukovar

POTRESNO SJEĆANJEna patnju našeg naroda

Z a odlazak u Vukovar pripremali smo se od početka listopada. Svakog utorka u 20,15 nalazili smo se u vje-ronaučnoj dvorani Župe sv. Mihajla u Lapadu. Smisao susreta bio je osvijestiti nas mlade da u Vukovar ne

idemo na izlet, nego na zahvalno hodočašće zbog žrtve koju je Vukovar sa svojim braniteljima ugradio u obranu domovine. Nakon što smo iz Župe sv. Mihajla i sv. Križa prikupili humani-tarnu pomoć u živežnim namirnicama, uputili smo se prema Vukovaru. Krenulo nas je stotinjak iz grada i iz naše župe. No, već na graničnom prijelazu Doljani taj se broj smanjio za dvije djevojke koje su bile toliko nesmotrene da su zaboravile osobne dokumente pa su se vratile kući nakon sat i pol dugog putova-nja! Unatoč tome, putovanje smo nastavili, a od Zenice nas je pratila gusta magla koja nas nije puštala sve do povratka. Po dolasku u Vukovar predali smo vukovarskom Caritasu pakete

i 50.000 kuna, novac koji smo prikupili prodajom svijeća. To je najveća donacija koju je vukovarski Caritas primio ove godine. Prebacili smo se gradskim prijevozom do bolnice, odakle je krenula Kolona sjećanja, a 18. studenoga bio je iznimno hladan dan. Oni koji su doživjeli tragične događaje prije dvadeset godina, rekli su nam kako su vrijeme i temperatura bili gotovo isti. Tako se nije bilo teško prisjetiti strašnih događaja koji su se tada dogodili u Vukovaru. Malo smo se ugrijali pjesmom kojoj se pridružio i naš biskup msgr. Mate Uzinić. Sudjelovali smo na euharistijskom slavlju na groblju koje je predvodio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s mnogim biskupima i svećenicima. Poslije mise uputili smo se na grob Blage Zadre odati mu počast te na memorijalno groblje kako bismo se slikali ističući svoj transparent na kojem je pisalo: “Heroji ovoga grada još su nam potrebni…a taj popis dug je

trideset i pet tisuća imena i prezimena”. Nastala je prava gužva kad smo se gradskim prijevozom trebali vratiti na parkiralište autobusa. Autobusi su dolazili doslovno na kapaljku, a bilo je čak 30 000 ljudi. Sva je sreća da nekog nisu udarili. No, ni tu nije kraj nevoljama, jer kad smo napokon došli do autobusa i krenuli, zbog guste magle naš se vozač izgubio u Vukovaru! Nije mogao naći put do vojarne u kojoj smo trebali imati ru-čak. Nakon ručka uputili smo se u Župu Gospe Fatimske radi smještaja po obiteljima koje su nam otvorile vrata svojih toplih domova. U subotu smo krenuli u obilazak grada. prvo u bolnicu, koja je, vjerujem, na mnoge ostavila duboki dojam, a potom u Crkvu sv. Filipa i Jakova koja je u ratu bila u potpunosti uništena i opljačkana. Uslijedio je obilazak Ovčare. Potresno predava-nje održao nam je Petar Janjić Tromblon pored spomenika, a posjetili smo i spomen-dom gdje je agresor razdvajao, mučio

i ubijao Vukovarce. Poslije slikanja kod vodotornja, neki su otišli ručati, a mi smo pošli na Trpinjsku cestu u Spomen-dom hrvatskim braniteljima. Poslije ručka posjetili smo vojarnu pod vodstvom zapovjednika razgledajući vojnu mehanizaciju koju su koristili agresori, ali i branitelji tijekom obrane Vukovara. Nedjelju smo započeli misom u 9 sati u Župi Kraljice mučenika na Sajmištu nakon koje smo se uputili u Skopljansku Gračanicu kod Bugojna, rodni kraj dvojice svećenika, koji su nas vodili na ovo hodočašće. Tamo su nas uistinu lijepo dočekali, ponudili bogatom trpezom, a mi smo ih počastili pjesmom. Potom smo se uputili u Grad kamo smo stigli u kasnim večernjim satima. Ovo hodočašće zauvijek će nam ostati u sjećanju te će, nadam se, u mnogima izazvati veće poštovanje prema Vukovaru i želju da tamo odemo i dogodine.

Ante Tonći Prizmić, 4.c

8 9

K rajem veljače fotograf Šime Strikoman snimio je novu milenijsku fotografiju pod nazivom “Svi smo mi kuhari”, čiji su sudionici većinom bili učenici iz Turističke i ugostiteljske škole.

Za tu priliku bili su opremljeni kuharskim kapama kao jedinim obaveznim rekvizitom, a svaka ekipa mogla je dodatno obogatiti svoj nastup. Sudionici su bili raspo-ređeni unutar crteža kuhara koji je ljepljivom trakom bio iscrtan ispred Kneževa dvora. U organizaciji Udruge DART na štandu ispred palače Sponza bilo je moguće nabaviti kuharsku kapu prilažući milodar na pladanj, što je u skladu s tradicijskim običajem Dubrovnika.


Milenijska fotografija Šime Strikomana

“SVI SMO MI KUHARI”

10 11

D a terenska nastava može biti privlačna, a ujedno i veoma korisna, shvatili su učenici naše škole na izletu u Neum, Počitelj, Međugorje i Mostar. U trav-nju prošle godine na izlet ih je poveo Milan Perić,

pročelnik Upravnog odjela za poduzetništvo i turizam Grada Dubrovnika, dugogodišnji profesor ove škole. Ove je godine učenike poveo u upoznavanje kulturnih građevina i specifič-nosti Počitelja, Herceg etno-sela u Međugorju, upoznao ih je s radom vinarije HERCEGOVINA PRODUKT, a na kraju su posjetili i Međugorje. Tako su saznali kako je Herceg etno-selo Među-

gorje kao jedinstveni hotelsko-turistički kompleks otvoren potkraj 2008., kako se prostire na četiri hektara površine gdje je sagrađeno oko pedeset kamenih objekata u pet poslovnih cjelina. Enologinja vinarije HERCEGOVINA PRODUKT objasnila im je postupak i tehnologiju stvaranja vina i voćnih rakija te odgovarala na znatiželjna učenička pitanja. Ovako naučeno gradivo, nadamo se, učenici neće baš tako lako zaboraviti, jer praksa je još jednom pokazala koliko je korisnija od sjedenja u učeničkim klupama.

Matea Batinić, 3.d

Učenici Turističke i ugostiteljske škole na terenskoj nastavi u Hercegovini

Bogatimo znanje, širimo vidike

M ilan Perić, pročelnik gradskog Odjela za turizam i poduzetništvo i profesor u našoj školi, organizirao je izlet u Sarajevo, od petka 9. do nedjelje 11. prosinca. Kako nam pričaju naši učenici, vratili su se puni doj-

mova i spremni za nova saznanja. Nakon razgledavanja Mosta-ra, u večernjim

satima petka krenuli su u Sarajevo, gdje su dobili smještaj u Hollywoodu na Ilidži. U subotu su obišli ugostiteljske objekte na Bjelašnici i Igmanu te posjetili olimpijske staze. U Sarajevu nisu propustili prošetati starom jezgrom na Baščaršiji, a navečer je slijedio nezaobilazni provod u diskoteci. U nedjelju ih je put vodio prema etnoselu i Međugorju, gdje su obišli svetište, a u

Dubrovnik su se vratili u popodnevnim satima. - Terenska nastave služi učenju i razvijanju sve-stranog duha među učenicima koji će jednog dana biti naše ugostiteljsko ogledalo. Nakon kabinetskog dijela, takvi učenici jednostavno zaslužuju upoznavanje s drugim školama i načini-ma rada, jer i to je dio obrazovanja i sazrijevanja jednog budućeg ugostiteljskog djelatnika–rekao je Milan Perić, ovaj put u službi profesora i vo-ditelja grupe. Izletnici su bili učenici drugog i trećeg razreda kuharskog i konobarskog usmjerenja, čije razred-nice Ana Kandić, Ilijana Vukušić, Bruna Dizdar i Ljiljana Prce rekle kako nemaju ni jednu zamjerku na učenike i na njihovo ponašanje.

Marina Puljizević, 3.d

Profesori i učenici Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik na terenskoj nastavi u Sarajevu

I vi ćete jednog dana biti naše ugostiteljsko ogledalo

12 13

Slavlje i bez medalje AEHT u Den Haagu

D en Haag u Nizozemskoj bio je ovogodišnji do-maćin AEHT-e (European Association of hotels and tourism schools). Natjecanja su se provo-dila iz kuharskih, barmenskih i turističkih (mar-

ketinških) disciplina, a ja sam se natjecala u poznavanju turističkog odredišta. U Nizozemsku sam išla s mentorom profesorom Nedjeljkom Jančićem i ravnateljem TUŠ-a Dubrovnik Antom Perušinom. Cijeli program trajao je od 7. do 12. studenog. I pored napornog i ispunjenog progra-ma natjecanja mogli smo ići na izlete u Delft, Rotterdam, Amsterdam (u tvornicu piva Heiniken), a uza sve to imali smo vremena i za pobliže upoznavanje sa samim Den Haagom. Natjecatelji su razvrstani u šesnaest grupa po tri učenika, a moja grupa ostala je bez jednog sudionika zbog nepoznavanja engleskog jezika. Zbog vremenske ograničenosti i nedostatka koji je prouzročila diskvalifi-kacija morali smo uložiti puno veći trud u pripremanju prezentacije. Partnerica i ja imale smo zadatak napraviti prezentaciju o Haagu koju ćemo izložiti turoperatorima. Nismo osvojile medalju, ali bile smo iznimno zadovoljne održanom prezentacijom. Održana je i gala-večer s dodje-lom medalja. Drugo i treće mjesto osvojile su grupe čiji su članovi bili Hrvati, što je bio razlog za slavlje pa smo se uz veselo druženje oprostili s ovim divnim gradom. Na kraju svega mogu reći kako sam sretna što sam bila član ovoga događanja, upoznala novu kulturu, ljude iz raznih dijelova Europe sličnih želja i snova te stekla brojna iskustva za daljnji život.

Matea Pejić, 4.c

D anas je teško pronaći nekoga tko voli konobarski posao, pogotovo u školskim klupama, i tko ga želi raditi s osmijehom na licu. Zato je priča Nikolete Vodopić, učenice naše škole, koja je na državnom natjecanju

Gastro osvojila zlato u disciplini posluživanja menija i progla-šena jednom od najboljih učenica konobarica u Hrvatskoj, vrijedna pažnje. Uz pomoć svoje mentorice Ljiljane Prce prvo je pobijedila na školskom, zatim regionalnom, a potom i dr-žavnom natjecanju. Konkurencija u osvajanju ove titule bila je velika i o pobjedniku su odlučivale nijanse, priča nam Nikoleta te dodaje kako joj je zato ova nagrada još i draža. No, njoj nije bio problem osvojiti nagradu jer je, kako nam je ispričala, odrasla u restoranu. Obitelj Vodopić vodi restoran Maestral u Stonu, a Nikoleta im je uvijek pomagala, što je očito i bilo presudno u njenoj odluci da upiše Turističku i ugostiteljsku školu i odluči se baviti ugostiteljstvom. -Posao konobara ne možeš raditi ako to ne voliš. Naravno da mi je za uspjeh puno pomoglo to što moji roditelji drže restoran. Kad god sam mogla, bježala sam u naš restoran i družila se s gostima. Kad su me roditelji pitali što ću upisati, nisam im htjela reći sve do zadnjeg dana. Kad sam rekla da ću ići u Turističku i ugostiteljsku školu, bili su odušev-ljeni jer znaju kako mladi bježe od ovog posla - ispričala nam je Nikoleta. Za biti dobar konobar nije važan samo osmijeh, moraš dobro govoriti i strane jezike. A Nikoleti ni to nije problem. Govori talijanski i engleski koje je naučila u školi, a sama je naučila francuski i španjolski. Kad je u pitanju bilo što vezano za ugostiteljstvo, s go-stima se može sporazumjeti na sva četiri jezika. Za ovu mladu nadu dubrovačkog ugostiteljstva školovanje nije gotovo. Prvo će upisati četvrtu godinu u Turističkoj i ugostiteljskoj školi, a kada to završi, upisat će Fakultet za menadžment u turizmu u Opatiji. A koje vještine treba imati dobar konobar? -Dobar konobar možeš postati samo ako imaš želju i voliš ono što radiš. Uvijek moraš biti nasmijan i vedar. Jednostavno, za posao konobara moraš imati mota. To ne može svatko raditi - rekla je Nikoleta.

Matea Batinić, 3.d

Nikoleta Vodopić, učenica naše škole, proglašena najboljom učenicom konobaricom u Hrvatskoj

Uvijek moraš biti

nasmijan i vedar

14 15

S upetar na Braču ugostio je Državno i međunarodno natjecanje učenika ugostiteljsko-turističkih škola od 17. do 20. travnja. Naša škola sudjelovala je u pet disciplina (tri gastronomske: posluživanje

menija, flambiranje slanog i slatkog jela, pripremanje sla-nog izloška, te dvije turističke: poslovanje recepcije hotela i predstavljanje turističke destinacije). Naši učenici vratili su se u grad okićeni medaljama za 1. mjesto u disciplini poslu-živanje menija koju je dobila Nikoleta Vodopić (mentorica

Ljiljana Prce) i za 2. mjesto u disciplini poslovanje recepcije hotela koju je dobila Kristina Tomičić (mentor Nikša Grabo-vac). Za goste Supetra organizirana je manifestacija „Običaji Uskrsa“ s namjerom da svaka škola predstavi običaje svoga kraja. Naša škola predstavila se bruštulanim mjendulama, arancinima, suhim smokvama, pinicom, likerom od ljute naranče, a posjetitelji su bili oduševljeni penganim jajima i pomama.


GASTRO 2011., Državno i međunarodno natjecanje učenika ugostiteljsko-turističkih škola

Nije da se hvalimo, ali...

16 17

I ako smo na početku sumnjičavo primili na znanje da će Grad Dubrovnik nagraditi učenike i njihove mentore za jedno od prva tri mjesta na državnim natjecanjima u školskoj godini 2010/11, tek su

nas avionske karte za 28. listopada uvjerile da stvarno idemo u Pariz! Putovanje je zaslužilo 30-ak učenika i 20-ak mentora osnovnih i srednjih škola Grada. Iz naše škole nagrađeni su Kristina Tomičić, Eva Kostić i Nikoleta Vodopić te mentori Ljiljana Prce, Nedjeljko Jančić i Nikša Grabovac za uspjeh na natjecanju “Gastro”. Nažalost, zbog studija u Sloveniji Eva nije mogla ići. Vođa puta bio je Milan Perić koji je išao kao predstavnik Grada, ali i kao dio naše ekipe. Rueil Malmaison, grad-prijatelj Dubrovnika, pokazao se dobrim domaćinom pa su nam organizirali vikend za pamćenje. Nažalost, dva dana prekratka su za doživjeti “Grad svjetlosti”, ali domaćin se potrudio da vidimo što je moguće više. Smješteni smo u internat, svatko u svoju sobu, ali bez ključa! Prvi je dan protekao u obilasku Rueila, gradića, ili bolje rečeno, predgrađa Pariza veličine Dubrovnika, gdje je glavna zvijezda Jo-zefina, supruga velikog Napoleona, heroja Francuske,

no neprijatelja Dubrovnika, što domaćinima nismo pre-šutjeli! Subota je bila predviđena za Pariz. Izlazak sunca na Trocaderu nešto je neponovljivo! Obilazak Louvrea, gdje smo se slikali uz Mona Lisu i Nike sa Samotrake te nebrojene umjetnine koje smo do sada vidjeli samo u knjigama, bio je nezaboravan. Slijedio je piknik ispod Eiffelova tornja, Place de la Concorde, Notre Damme, Champs Elysees, Slavoluk pobjede, gdje smo našli za-pisano ime Dubrovnika, pa sve do večernjeg obilaska Sacré Coeura i šetnje Montmartrom, gdje nam je bila organizirana večera uz francusku šansonu. Vrhunac večeri bio je spontani nastup učenika Umjetničke škole koji su preuzeli klavir, raspjevali ekipu i pokazali kakvi su talenti. Slijedila je noćna vožnja Parizom gdje su Moulen Rouge i osvijetljeni Eiffelov toranj izazvali oduševljenje. Nažalost, sutra ujutro već smo bili na Charlesu de Gaullu, a za dva sata u Gradu. Lijepo je bilo u Parizu, kratko, ali slatko. Hvalevrijedna akcija Grada koja ipak pokazuje da se trud isplati, a da se znanje cijeni. Postane li tra-dicionalnim, svakako će i ubuduće biti dobar poticaj učenicima.

Kristina Tomičić, bivša maturantica

Naši učenici i nastavnici na nagradnom putu u Pariz

a znanje se cijeniTrud se isplati,

18 19

S redinom ožujka Turistička i ugostiteljska škola ugo-stila je učenike srednje ugostiteljske škole Recoaro iz istoimenog mjesta u blizini Vicenze, potom su učenici naše škole uzvratili posjet. Iako su putovali autobusom

i stigli u kasnim večernjim satima, to nije umanjilo oduševlje-nje putovanjem i upoznavanjem s novom zemljom, kulturom, tradicijom i običajima. Budući da Recoaro nije veliko mjesto, učenici su bili smješteni kod domaćina i prilično udaljeni jedni od drugih, pa tako i od škole. No, sve je to nadomjestio za njih pomno pripremljen bogat sadržaj; jedan cijeli dan proveli su u Veneciji, drugi u Vicenzi, a najveće iznenađenje priređeno im

je u subotu kad su cijeli dan proveli u Gardalandu. Bilo je to sedam dana za pamćenje. U pratnji svojih nastavnika Nataše Mrđenović i Tomislava Lonca, u razmjeni učenika sudjelovali su učenici smjerova kuhar, konobar i THK: Nikoleta Vodopić, Valentina Lazibat, Tomislav Vlašić, Zvonimir Prkut, Vinko Svita-nović, Marko Crnjak, Stella Petrić, Neli Šundrica, Ema Oglečevac, Ivana Majkovica, Pere Kristović, Andrea Ruščić-Dragoje, Barbara Slade i Mario Milić. A svi odreda drže kako im je ovo putovanje pomoglo u usavršavanju struke i upotpunjavanju znanja tali-janskog i engleskog jezika.

Ema Oglečevac, 4.d

Turistička i ugostiteljska škola u razmjeni učenika u talijanskoj školi Recoaro

Bella Italia!

20 21

O d 1. do 7. prosinca održala se jubilarna 20. manife-stacija Božić u Europi. Domaćin manifestacije bila je Hotelijersko- turistička škola u Zagrebu, a sudje-lovalo je dvadeset škola s područja ugostiteljstva i

turizma iz petnaest europskih zemalja i osam hrvatskih ško-la. Ideja događanja je da svaka delegacija na najbolji način predstavi svoju zemlju kroz tradicionalne božićne običaje, proizvode, hranu, turizam i kulturu. Zajedno s Turističkom školom iz Splita, učenici naše škole predstavljali su Dalmaciju. Pripremali su autentična jela iz našeg kraja, primjerice zelenu menestru, bakalar na bijelo i crveno, šporke makarule, arancine,

bruštulane mjendule... Nazočili su i zajedničkoj misi u zagre-bačkoj katedrali i to u narodnim nošnjama svoga kraja. Naše djevojke bile su odjevene u primorsku i konavosku nošnju. Svoja pripremljena jela izlagali su na završnoj večeri u Hotelu Westin oduševivši sve prisutne svojim dalmatinskim stolom i dobivši brojne pohvale. U Zagrebu su nas uspješno predstavile Snježana Butjer i Kristina Radić, učenice 3. razreda, a s njima su išli predmetna nastavnica Marija Bazdan i ravnatelj Antun Perušina.

Snježana Butjer, 3.dFotografije: Kristina Radić

Božić u Europi

Sva raskoš naše Dalmacije

22 23

SVJETSKI DAN TURIZMA

Festa od mušula

U suradnji s dubrovačkim Cehom ugostitelja i našom školom proslavljen je Svjetski dan turizma velikom Festom od mušula na Stradunu. Nakon mimohoda Gradske straže, Dubrovačkih trombunjera i ostalih

povijesnih udruga, uslijedio je koncert Klape Maestral. Du-brovčani i njihovi gosti mogli su degustirali mušule i vino po jeftinim cijenama.


24 25

N a Blagdan svetog Josipa proslavljen je i Dan ma-lostonskih kamenica. U Dubrovniku je održan i

međunarodni seminar „Stonska ka-menica - gastronomski izazov Medi-terana“. Organizirala ga je Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik s ciljem promocije stonske kamenice kao hr-vatskoga gastronomskoga brenda. Seminar organizirali kao jedan od projekata škole izvrsnosti Europske udruge hotelijerskih škola pa su u Du-brovniku boravili i gosti iz Luksembur-ga, Italije, Albanije i Bugarske.


U čast malostonske kamenice

Nema gdje nas nema!

G astro- izložbom na temu hrvatske kuhinje, s naglaskom na slane i slatke eksponate, zaključen je

dvodnevni Festival vina i gastronomije Revelin 2011. Namjera je organizatora manifestaciju održavati svake godine pred početak glavne turističke sezone s ciljem pomaganja ugostiteljima Gra-da u što boljoj pripremi nove turističke sezone. U dva su dana održane i eduka-tivne radionice za zaposlenike u ugo-stiteljstvu i turizmu, a vinari, hotelijeri i restorateri pokazali su svoje vrhunske

proizvode, umijeća prigotovljavanja i posluživanja jela i pića te pripremanja koktela. Festival su organizirali Upravni odjel za poduzetništvo i turizam Grada Dubrovnika, TZ Dubrovačko-neretvan-ske županije, TZ Grada Dubrovnika, Gos-podarska i Obrtnička komora Dubro-vačko-neretvanske županije. Valamar Babin kuk prvi je u “slanoj kategoriji”, drugo mjesto pripalo je Vili Koruni iz Stona, a treće Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik.

Matea Pejić, 4 .c

FESTIVAL VINA I GASTRONOMIJE U REVELINU

O učenicima TUŠ-a sve najbolje

26 27

K ao i svake godine do sada, maturalna zabava nije samo mjesto za dobru zabavu, već i vrijeme kad iz uobičajene svakodnevne odjeće uskačemo u večer-

nje haljine i odijela i kad se jednim potezom pretvaramo u „prelijepe kraljevne i kraljeviće“. Naravno, nije to sve baš tako jednostavno; za pretvorbu u „lice s naslovnice“ treba dosta truda i vremena. Pogotovo nama koji na to i nismo

baš navikli. No, oduševljeni komentari roditelja, prijatelja i nastavnika dokaz su da u tome baš uvijek uspijemo. Zabava je bila „ludilo“, mi smo bili baš kakvi trebamo biti, roditelji su se povukli na spavanje u pravo vrijeme, glazba je bila odlična, a neki nastavnici dokazali su kako imaju više ener-gije od nas samih. Dragi ovogodišnji maturanti, na vama je red. Bivši maturanti

Maturalna zabava 2010./2011.

28 29

se uspjeli zabaviti već na trajektu. Sve je počelo na palubi. Pjesme i pića nije ne-dostajalo, a poslije smo završili u disku. I oni koji su htjeli spavati, nisu uspjeli; imali smo neudobna aviosjedala, ali to nam, na-ravno, nije bio nikakav problem. Sutradan smo se ukrcali na brod. Navečer smo se opustili u disku i plesali do ranih jutarnjih sati. Atena. Tu je sve počelo.... Ispred ho-tela dočekali su nas “bagažisti”, uglavnom crnci, mulati, Albanci - doseljenici. Prvi dojmovi nisu obećavali. Ispred hotela je-dan od profesora opljačkan je, a sumnjiva sredstva nudila su se na svakom uglu. Na-gledali smo se svega i kući došli bogatiji za jedno novo životno iskustvo. Da sve ne bi izgledalo tako loše, vidjeli smo mi

Sounion. Vozili smo se duž Atenske rivijere, Glifade, nazvane Apolonovom obalom zbog svoje ljepo-te, do krajnjeg juga gdje je Posejdonov hram. Tu smo se kupali, igrali picigina, natjecali u ronjenju, ispijali ledene na-pitke... Idilu su uništili naši autobusi koji su se naizmjenično kvarili. Shvatili smo to kao mogućnost duljeg uživanja u pre-divnom zalasku sunca. Žene kao žene, s maturalnog putovanja vratile su se s ponekom krpicom, dok su muškarci svoje novce i vrijeme ipak uložili u dobar pro-vod. Unatoč svemu tome, profesori nisu imali nikakvih problema s nama. I nakon devet dana vratili smo se kući promukli i umorni, ali ipak sretni i zadovoljni zbog jednog prekrasnog druženja koje zasigur-no nikad nećemo zaboraviti!

Monika Vodenac & Antonela Topuzović, 4.c

S vi naši snovi o is-pijanju koktela na pješčanim plažama Tunisa i jahanju

deva na visokim tempera-turama zamijenilo je neza-boravno kružno putovanje po Grčkoj. Krenuli smo iz Dubrovnika autobusom za Split. Tamo smo se ukrcali na trajekt do Ancone. Već prvo jutro budili smo se s podočnjacima. Ekipa je bila toliko dobra da smo

Ekskurzijaaaaaaaa!

Predobro i nezaboravno

i lijepih stvari. Grčka je puna znamenito-sti. Akropola nas je na trenutak ostavila bez daha. Šetali smo do parlamenta na trgu Syntagma, promatrali smjenu straže ispred groba neznana junaka. A što reći za Meteore, prekrasne manastire izgrađe-ne na stijenama višima od 500 metara? Posjetili smo i Mikenu (vidjeli znamenita Lavlja vrata i Agamemnonovu grobnicu), Nauplion (prekrasni gradić, prvi glavni grad moderne grčke države), Epidaur (svetište boga), Korintski tjesnac te Del-fe (Apolonov hram i poznato proročište), Omfalos, pupak svijeta, riznicu Atenjana, antički teatar i stadion (Pitijske igre). A pravu ljepotu Grčke osjetili smo na rtu

30 31

N ekako je prebrzo došao dan kad su se maturanti oprostili od sred-njoškolskih klupa i krenuli u studentski život. Državna matura već je bila iza nekih, neke je to još čekalo, no svi su strepili od neizvjesnosti i velikog pitanja hoće li uspjeti upisati ono što su zamislili. Ipak,

trebalo je preživjeti i zadnji dan nastave. Uz malo dernjave, plesa i ludiranja, s veseljem su zapjevali svim profesorima, bez obzira na sve lijepo i ono malo manje lijepo što su jedni od drugih doživjeli. Na ovaj dan pamti se samo dobro! Tako su, bez obzira na početni oprez nastavnika hoće li proći sve u redu, naši maturanti dokazali kako su odrasli, sazreli i svojim ponašanjem pokazali kako su položili i ovaj „ispit zrelosti“.

Matea Pejić, 4.c

Oproštaj od maturanata 2010./2011.

Položili su ispit zrelosti

32 33

na ovaj prelijepi grad I ako ste ovdje već duže vrijeme, a

mnogi vas poznaju jer im preda-jete, dosta učenika pita se što vi zapravo radite u našoj školi?

- Ovdje predajem njemački, a u Njemač-koj predajem i francuski jezik. Profesorica sam učenicima koji idu na DSD (njemačka govorna diploma, op. a.) nastavu.Odakle ste, iz kojeg grada?

RENATA SIMONEIT, profesorica njemačkog jezika za njemačku govornu diplomu (DSD)

Nedostajat će mi pogled

- Ja sam iz Hamburga, veoma lijepog i ele-gantnog grada, koji ima puno zelenila i veliko jezero u samom središtu. Hamburg je višenacionalni grad, što znači da je vrlo tolerantan. Jedina mu je mana što često pada kiša, kao da smo u Britaniji (smijeh).Kako je došlo do vaše suradnje s TUŠ-om? - TUŠ je suradnik u programu DSD-a, i

kada je došlo vrijeme da se taj program pokrene i u ovoj školi, bio je potreban sa-vjetnik, kvalificirani profesor, a izabrali su mene. Iako se ovaj program ostvaruje di-ljem Hrvatske, mene su poslali u Dubrov-nik, predivan grad koji mi se uistinu sviđa. Po čemu se DSD razlikuje od naše „obič-ne“ nastave?- U „običnoj“ nastavi, mislim na jezike, veća se pažnja daje poznavanju gramati-ke. DSD više pozornosti daje komunikaciji i usavršavanju govornih sposobnosti. DSD program u svim je državama jednak pa ustaljeni nastavni program neke države ne utječe na DSD.Kako učenici prate vaš program i pri-mjećujete li napredak? - Da se naslutiti kako učenici dosta dobro prihvaćaju ovaj program, a koliko vidim, vrlo su zadovoljni. Napredak se vidi u tome što su već sada sposobni sa mnom pričati na njemačkom jeziku, nije nam potreban prevodilac ili netko od profesorica nje-mačkog jezika ove škole.Kako su vas prihvatili kolege?- Iako najviše surađujem s kolegama mog govornog područja, i ostali su me kolege jako dobro prihvatili.Jeste li zadovoljni tehničkom opremlje-nošću naše škole? - Zadovoljna sam, iako je ovaj kabinet

DSD-a financirala Vlada Savezne Repu-blike Njemačke (smijeh).Što planirate u budućnosti sa svojim radom? - Želim da moj rad ovdje ne bude uza-ludan, nego da učenici nastave pričati

njemački, a da me kolege podupiru u toj mojoj želji. Učenici bi trebali shvaćati njemački kao lagan jezik, a ne samo slije-diti uvriježeno mišljenje kako je njemački pretežak.Koliko planirate ostati u Dubrovniku?

- Ovog ljeta ističe mi trogodišnji ugovor za ovaj program, ali uistinu bih voljela ostati u Dubrovniku. Nedostajao bi mi pogled iz moje kuće na ovaj prelijepi grad.

Tonći Ante Prizmić 4.c.prevodio Ivan Obuljen 4.b.

34 35

O ve školske godine dobili smo prve maturante koji su stekli DSD 2-di-plomu, međunarodni certifikat o znanju njemačkog jezika na

razini B2/C1 Zajedničkog europskog okvira za jezika“ – rekao je ravnatelj škole prof. Antun Perušina. Njemačku jezičnu diplo-mu zaslužili su polaznici usmjerenja hote-lijersko-turistički tehničar koji su kroz četiri godine školovanja pohađali tečaj u okviru fakultativne nastave pa su tijekom prošle školske godine polagali ispit čija se tri di-jela vrednuju u Njemačkoj. „Naša je škola matična za DSD-program za cijelu južnu Dalmaciju. Središnjica za školstvo u inozem-stvu SR Njemačke dala nam je materijalnu i personalnu podršku, opremila najmoder-nijom tehnologijom specijaliziranu učioni-

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik podijelila prve međunarodne diplome o znanju njemačkog jezika

TUŠ je pravi izborTURISTIČKA I UGOSTITELJSKA ŠKOLA DUBROVNIK prva je škola u našoj županiji u kojoj se može steći međunarodno priznata diploma o znanju njemačkog jezika

cu za nastavu njemačkog jezika i financira izvornog govornika u nastavi, višu savjet-nicu za njemački jezik profesoricu Renate Simoneit koja je angažirana od Makarske do Dubrovnika. Njemačka središnjica radi po modelu pomoć za samopomoć, a Rena-te Simoneit pomaže pri uvođenju svjetskih standarda u poučavanju jezika. Od naših kolega očekuje da oni u budućnosti pre-uzmu cijeli model rada. Njemačka strana od samog početka suradnje organizira i financira edukaciju naših kolegica. Doni-rali su nam razna učila i redovito primamo časopise prema kojima se odvija nastava. Ovaj model naglašava poučavanje u svrhu razvoja usmene i pismene sposobnosti ko-munikacije. Cilj poučavanja nije formalno-gramatička perfekcija već kompetentno

sporazumijevanje. Članstvom u DSD-programu postali smo članovi još jed-ne svjetske mreže koja nudi platformu globalnog obrazovnog partnerstva na njemačkom jeziku . „Schulen – Partner der Zukunft“/“Škole –partneri buduć-nosti „ – PASCH, koja broji više od 1500 škola širom svijeta te čini školu nosi-teljem globalnog sporazumijevanja pa se tako na matičnoj stranici mreže mogu naći aktualnosti iz PASCH-svi-jeta, portreti PASCH-škola i ponuda suradnje, kalendari tečajeva za učeni-ke, seminara stručnog usavršavanja

nastavnika i ostali važni događaji iz PASCH-mreže. Registrirani korisnici ove mreže – nastavnici i učenici – imaju vlastite stranice s razrađenim nastavnim jedinicama koje, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, mogu koristiti u razredu. Učenici s visokim obra-zovnim i socijalnim kompetencijama mogu se natjecati za pune stipendije za studij na bilo kojem od sveučilišta na njemačkom govornom području. U okviru PASCH-modela učeničke suradnje naših je osam učenika u travnju ove godine sudjelovalo u filmskom projektu s učenicima škole Willy Brandt iz Hamburga. Prema filmu Night on Earth snimili su sa svojim njemačkim kolegama osmominutni film koji prikazuje scene iz profesionalnog života taksista koji se manje ili više uspješno pokušava umije-šati u život svojim klijenata. „Sedam dana u Hamburgu bilo je naporno; ujutro smo bili na nastavi koja je sve samo ne otvoreno poučavanje, poslijepodne smo pripremali snimanje, slijedio je izbor kostima, priprema taksi-vozila, odabir mjesta snimanja, a noću i snimanje filma“ – pričaju DSD-učenici 4.b razreda. U sljedećoj školskoj godini ovaj će koncept suradnje biti proširen, škola će nuditi mogućnost stjecanja DSD1-diplome kroz redovnu nastavu kojom će se u na-šoj školi međunarodno certificirati znanje njemačkog jezika na razini A2/B1 ZEROJ-a, čiju je mjerodavnost prihvatilo i Mini-starstvo prosvjete. Mi tako želimo ispuniti očekivanja i onih učenika koji u budućnosti neće studirati na njemačkom govornom području, ali se žele naučiti aktivno služiti njemačkim jezikom u svom budućem zva-nju i životu. Za one koji to žele, naša je škola pravi izbor“ – rekao je ravnatelj Perušina.


Prof. Renate Simoneit, Eva Kostić, Nino Butigan, Antonela Divković, Šimo Matković i prof. Nike Ljubimir na svečanosti dodjele diploma u Gillsu.

Veleposlanik SR Njemačke dr. Bernd Fisher, ravnatelj Antun Perušina i koordinatorica DSD programa u Hr-vatskoj gđa Walburga Staudigl prilikom proglašenja Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik PASCH - školom

Turistička i ugostiteljska škola Du-

brovnik jedan je od partnera na

projektu ECHO (Education and

Career Harmonisation Operations)

- Usklađivanje karijere i obrazovanja. Kako

uskladiti programe srednjih strukovnih škola

sa zahtjevima tržišta rada i time poboljšati

zapošljavanje učenika, pitanje je na koje od-

govor daje ovaj projekt. Srednje škole koje su-

djeluju na projektu neprekidno prilagođavaju

svoje obrazovne programe potrebama tržišta

rada i na taj način osiguravaju veću stopu

zapošljavanja svojih učenika. Za izradu obra-

zovnih modula neophodne su informacije o

potrebama poslodavaca za radnom snagom

i njenim karakteristikama pa su dubrovački

poslodavci na seminaru upoznati s načinom

sudjelovanja u projektu. Ante Tonći Prizmić, 4.c

Projekt ECHO u sklopu IV. komponente IPA-e

Tržište rada zahtijeva nove programe srednjih strukovnih škola

36 37

na torticu!

T orte, torte, torte... velike, male, čokoladne, voćne... I kao nekom čarolijom odnesene, sve su u hipu nestale, što je dokaz kvalitete ovog

događaja, ali i ljubavi prema tortama. Najsla-đa zabava humanitarne namjene odvijala se pod okriljem Turističke zajednice Grada Du-brovnika, a svi pozvani s oduševljenjem su se odazvali. Prodajom slastica, uz pomoć učeni-ka Turističke i ugostiteljske škole, prikupljena su sredstva namijenjena Udruzi “Zajedno do zdravlja” za projekt “Asistent u vrtiću”.


I mi smo sudjelovali na Torta partyju

Nemoj misliti

38 39

I ovogodišnja „Dubrovačka trpeza“ osvoji-la je i ispunila srca i stomake Dubrovčana i turista. Puni stolovi i popularne cijene

dobar su razlog za gužvu na Stradunu. A kad je uz promociju prisutan i humanitarni po-vod, ne čudi nas što je sve u trenu „planulo“. Novac od prodanih marenda otišao je Da-

miru Đuriću, teško stradalom učeniku naše škole. Hotelske kuće i ugostiteljski objekti naše županije pobrinuli su se za marende, dok su svoja vina ponudili vinari Konavala i Pelješca.


“Dubrovačka trpeza“

Pun stomak i osmijeh od uha do uha

40 41

Dan dubrovačkih gulozeca”, prigodna

prodaja tipičnih dubrovačkih slastica

Dubrovačke kuće i Udruge Deša, održao

se u prosincu Ispred Palače Sponza. Arancini,

bruštulani mjenduli, džem od ljute naranče i

brojne druge tradicionalne delicije domaće

proizvodnje ponuđene su na kušanje i kupnju.

U izradi je sudjelovala i naša škola. A kako su to i

gdje radili, možete vidjeti na fotografijama koje

nam je ljubazno ustupila upravo Udruga Deša.

Ema Oglečevac, 4.d

“Dan dubrovačkih gulozeca”

Tradicionalne delicije domaće proizvodnje

42 43

Nedostatak spolnog odgoja hrvatska je tragedija

U Hrvatskoj je spolni odnos još uvijek tabu-tema. Na-žalost. O problemu spolnog odgoja već se godinama vode žestoke rasprave u javnosti. Prije nekoliko mjeseci

Udruga “Grozd” predložila je svoj program Zdravstvenog od-goja i obrazovanja u sklopu kojeg će djeca učiti o spolnosti. Taj program pridonio bi boljoj informiranosti mladih o spolnom odnosu i svim možebitnim posljedicama koje on snosi. Mlade treba informirati o tome zbog sve češćih neželjenih posljedica rizičnog spolnog ponašanja. U svrhu ispitivanja znanja mladih o spolnom odgoju proveli smo anonimno istraživanje. Ispitali smo mlade u dobi od 15 do 20 godina. Uzorak je uzet na 10 muških i jednako toliko ženskih

osoba. Rezultati su poražavajući: 60 % je odbilo odgovarati na određena pitanja, dok je ostalih 40% vrlo slabo informirano. Poznato je kako u zadnje vrijeme ima dosta neželjenih trudnoća među maloljetnicama. Uzrok tome nekorištenje je prezervativa tijekom seksa. ‘Iskusni’ momci pokušavaju uvjeriti djevojke kako je bolji osjećaj bez prezervativa, da su zdravi i ‘da će se na vrijeme zaustaviti’. A one, mlade i naivne, pristanu, da ne ispadnu glupe u njihovim očima, a time ispadaju neodgovorne prema sebi i svom zdravlju. Najčešći odgovori koje smo dobili bili su : “ Znam da su spolne bolesti vrlo opasne, ali ne znam ih baš puno, niti znam kako se prenose” ili “ Svakako podržavam uvođenje spolnog odgoja u škole, ako bi ga vodila stručna i

specijalizirana osoba “. Pitali smo djevojke bi li posjetile ginekolo-ga prije ili nakon prvog spolnog odnosa i dobili zaprepašćujuće rezultate. Samo 15% ispitanica odgovorile su potvrdno na naše pitanje, dok su se ostale ispitanice na to samo nasmijale. Izne-nadio nas je veliki broj pozitivnih odgovora od strane muških ispitanika: “ Nikad ne bih prisiljavao djevojku na seks bez zaštite” i “Da, podržao bih svoju djevojku u slučaju neželjene trudnoće, kakvo god njezino mišljenje bilo”. Roditelji bi također trebali biti svjesni kako njihova djeca ulaze u spolne odnose, htjeli oni to ili ne. Trebali bi biti otvoreniji i puno više razgovarati sa svojom djecom na temu spolnog odgoja kako bi se izbjegle neželjene

posljedice rizičnog spolnog ponašanja. Ni u kojem slučaju dje-ci ne treba spolni odnos prikazivati kao nužno zlo, niti im ga pokušati zabraniti. Žalosno je što tinejdžeri dobivaju saznanja samo iz raznovrsnih tiskovina ili internetskih foruma, a nemaju prilagođene uvjete za učenje o spolnosti. Naše je mišljenje kako bi spolni odgoj trebao postati jedan od obaveznih predmeta u školama, jer bi se time smanjio broj oboljelih od spolnih bolesti, neželjenih trudnoća, a samim time i pobačaja. U većini slučajeva cure pristaju na seks zbog popularnosti, a to ne bi smjelo biti tako. Seks nije isključivo tjelesni odnos, već dodir ljubavi.

Mateo Konsuo i Antonela Topuzović, 4.c

Dodir ljubavi

44 45

Mladi i pušenje

PROMIJENITE POZU

Većina odraslih pušača svoju je prvu ci-garetu upalila prije kraja srednjoškolskog obrazovanja. Što ranije mladi počnu pušiti, to su veće vjerojatnosti za težu ovisnost u odrasloj dobi i za duži pušački vijek. Mnogobrojni su razlozi zbog čega mladi počinju pušiti. Jedan od najvažnijih je što se pušenje doživljava kao odraz zrelosti i nezavisnosti. Takav privid koji adolescenti pripisuju odraslima koji puše duhanska je industrija brižljivo izgradila i podržava ga. Nedvojbeno je i da odrasli koji puše, čla-novi obitelji, filmski glumci, sportaši i ostali koje djeca, a osobito adolescenti, idoliziraju i oponašaju, imaju na njih veliki utjecaj. U zemljama širom svijeta milijarde se dolara troše na reklame koje ne samo da prikazuju pušače kao uspješne, zrele, moderne i gla-murozne osobe, već i na mudar, neizravan način reklamiraju cigarete, koristeći pritom

popularne likove ili vješto sročene slogane, a da pritom ni ne spomenu pušenje ni ciga-retu. No, za početak navike pušenja među mladima od najvećeg su značenja utjecaji vršnjaka i grupe, roditelja ili starije braće i sestara. O težini pušačke navike među djecom govori podatak da svaki sedmi sa-dašnji pušač izjavljuje kako popuši ili voli popušiti cigaretu kao prvu stvar ujutro. Svakom petom učeniku od onih koji sada ne puše čini se vjerojatnim da će početi pušiti tijekom sljedeće godine. Edukacija i programi u školama koji se bave pušenjem i ostalim rizičnim navikama učenika mogu imati ključnu ulogu u oblikovanju navika i ponašanja djece i mladih. No, uglavnom izazivaju podsmijeh, porugu, a na takvim se predavanjima najčešće – spava. Koliko je pušenje u toj dobi prihvaćeno kao druš-tveno poželjno ponašanje (znak odraslosti,

I dok cijeli zapadni i napredni svijet smišlja načine kako svoje pušače izvući iz paklenog dima, osloboditi ih ovisnosti i ukazati im na ljepotu

čistog zraka i zdravog života (jer je to sada „in“), Hrvatska je tek ušla u vrhunac svo-je „pušačke“ faze. Da, mlada smo država, imamo tek dvadesetak godina i pravo je vrijeme za dokazivanje zrelosti držanjem nezaobilazne cigarete u ruci. Uglavnom

se bunimo na sva po-skupljenja cigareta,

a prava je revolucija nastala kad je do-nesena odluka o nepušenju u kafićima. Zapra-

vo, čemu odlazak u kafić ako tamo

ne zapališ cigaretu?

dobre uklopljenosti u grupu), odražavaju i stajališta učenika o utjecaju pušenja na odnose s vršnjacima. Učenici koji sada puše procjenjuju kako imaju više prijatelja i kako im pušenje daje privlačniji izgled. Pušenje počinje iz radoznalosti, zbog utjecaja vrš-njačke grupe, kasnije prelazi u zadovoljstvo i naviku. Nikotin je najprofinjenija i, uvjetno rečeno, najmoćnija od svih droga, onaj du-hanski sastojak koji uvjetuje ovisnost. Ne samo što je pušenje zdravstveni rizik sam po sebi, već su istraživanja pokazala da su pušači u adolescenciji pod većim rizikom i za uporabu alkohola i psihoaktivnih dro-ga od nepušača! Nekako mi se čini da su mladi pušači oni koji su nesigurni u sebe, koji žele biti netko drugi, koji bi najradije pobjegli sami od sebe. Pozeri. Vrijeme je da zauzmete drugu pozu.

Jelena Andričević, 4.c

46 47

Alkoholna industrija svakodnevno ula že velika sredstva u promidžbu pijenja alkoholnih pića i velikim medij-skim kam panjama uvjerava javnost da alkohol nije štetan i da je njegovo korištenje zapravo korisno. Tako

upravo djeca počinju razvijati svijest o alkoholu još od malih nogu pomoću televizije, različitih reklama, ali i svoje obitelji i zajednice. Ne stavlja li i vaša mama malo piva po pečenju, a bijelog vina u varivo? Nisu li najbolji kolači s malo ruma, a prikle na Badnjak s malo rakije? Alkohol je prvo sredstvo ovisnosti koje mladi probaju i s kojim se najčešće prvi put susretnu u obiteljskom domu kad im ga nerijetko nude i sami roditelji. Ipak, većina adolescenata prvi put proba alkohol u društvu, a kao glavni razlog navode da ne žele biti ‘’ različiti od ostalih ‘’ jer piju i drugi. Osim toga, alkohol mladom čovjeku donosi opuštenost, euforiju, potiče spontanost, prisnost s vršnjacima, uklanjajući nezrele kočnice savjesti i zabrane. I najvažnije, alkohol mu je ulaznica u svijet vršnjaka. Osnovni vid zabave mladića i djevojaka provodi su uz veće količine alkoholnih pića. Možemo slobodno reći da se te zabave organiziraju upravo zbog jedne stvari: pijenja koje se uglavnom odvija u grupama pa

je često u vezi s nekom drugom društvenom aktivnošću, kao što su ples i druženje. No, konzumiranje alkohola nije nužno vezano uz zabavu. Kad se „navuku“, mladi donesu bilo kakav alkohol u park (često ga jednostavno pokupe iz svog doma), dovedu sebe u stanje umjetno stvorene euforije pa tako puni smijeha i kreveljenja krenu u „osvajanje“ zabava na kojima nisi „in“ ako se ne kreveljiš kao i oni iako ti je unutar sebe najmanje do toga. Opravdanje? Ovaj grad ne nudi ništa, nema motiva, nema napretka, nema boljitka, posla, nade, volje... Ovaj grad tjera svoje mlade od sebe; ili negdje daleko ili u neku ovisnost. Perspektive nema i vlada stanje očaja. Za razliku od odraslih, za koje je rečeno da piju učestalo i prekomjerno, mladi piju rjeđe, ali gotovo uvijek s namjerom da se i napiju. Postavlja se pitanje je li zaista moguća zabava bez alkohola i zašto je danas sve više mladih koji se odlučuje upravo na to. Veliku odgovornost za takvo ponašanje snose roditelji koji danas premalo kontrolira-ju svoju djecu i nisu sigurni radi li se tu samo o uobičajenom pijenju ili o nečemu drugom. Alkohol je danas lako dostupan u prodavaonicama i rijetko koja se pridržava pravila o prodaji

alkoholnih pića maloljetnim osobama.Svjesni smo da se broj mladih koji konzumiraju al-kohol povećava, ali pijenje alkohola među mladim ljudima ne rezultira primarno ovisnošću, i sama ovisnost nije glavni problem povezan s pijenjem mladih. Ovisnost dolazi najčešće tek poslije. Ali stopa stradavanja mladih ljudi u prometu postaje zabrinjavajuća, a kasnovečernji i noćni izlazak s društvom petkom ili subotom uvečer, vožnja po-suđenim očevim automobilom, a sve udruženo s pokojom čašicom alkohola, niskom tolerancijom prema alkoholu te neznatnim vozačkim isku-stvom, odnosi brojne mlade živote. A ništa na ovom svijetu, pa ni alkohol, nije vrijedno toga!

Marija Okmažić, 4.c

ALKOHOLULAZNICA U SVIJET VRŠNJAKA

a onda čašaUZME ČOVJEKA

Čovjek najprije uzme čašu,

48 49

Ravnatelj Antun Perušina rado nam je otvorio vrata novih kabineta kuharstva u našoj školi i pokazao kako će izgledati suvremeni odjeljci za praktičnu nastavu.

TKO JE DOŠAO NA IDEJU O IZGRADNJI I KAD SU POČELI RADOVI? - Ideja o izgradnji kabineta rodila se još 2009., jer smo tada bili domaćini AEHT-e pa smo se potrudili nabaviti nove kuhinjske odjeljke u kojima bi se odvijalo natjecanje. Te smo odjeljke poslije natje-canja preselili u školu. Osim vlastitih sredstava i sponzora, opremanje kabineta financirali su Mini-starstvo kulture i Županija dubrovačko-neretvanska. Proces same ugradnje odjeljaka bio je dugo-trajan. Pored nedostatka prostora u školi, prvo je bilo potrebno izvršiti i rekonstrukciju amfiteatra u tri učionice i nakon toga prenamjenu dviju, već postojećih učionica u kabinet kuharstva. Ovaj novi kabinet kuharstva ima 5 odjeljaka, od kojih je svaki predviđen za rad 2-3 učenika istodobno. KOLIKO JE KOŠTAO PROJEKT?Nakon rekonstrukcije amfiteatra i prenamjene prostora u kojem je sada kabinet, sveukupna vrijednost ovog projekta je otprilike nekih 1. 800. 000 kuna. No, ovime je škola dobila kabinet opremljen suvremenom tehnikom pa će učenici Turističke i ugostiteljske škole praktičnu nastavu obavljati na najnovijim uređajima i u izvrsnim uvjetima, materijalnim i pedagoškim. KAD PREDVIĐATE OTVARANJE?Da bi projekt bio do kraja gotov, potrebno je izvršiti manje prilagodbe opreme, što je tijeku. Potrebna je i ugradnja kuhinjskih napa, za što je potrebno raspisati natječaj javne nabave. Napominjem kako su upute za natječaj stigle tek prije par dana pa se postupak očekuje čim prije u suradnji sa Županijom. Želja nam je kabinet staviti što prije u pogon, no poznavajući koliko je zamršen proces javne nabave, teško je o tome govoriti. Nadam se da će to biti prije 1.4. ili barem prije našeg domaćinstva natjecanja GASTRO 2012. koji se održava u Dubrovniku od 16. do 18. travnja.


Ekskluzivno samo za naš list

NOVI KABINETI KUHARSTVA U NAŠOJ ŠKOLI

50 51

Od malonogometaša najviše se očekivalo, što su pobjedom protiv ETŠ-a i dokazali, ali su u finalu nes(p)retno izgubili u kaznenim udarcima od Medicinske škole pa se nisu plasirali na županijsko natjecanje. Košarkaši su ove godine odigrali bolje nego ikada; tako su u prvoj utakmici „b“ skupine pobijedili Muški đački dom 49:20 i plasirali se u finale protiv ETŠ-a. Nažalost, pokazalo se da je ekipa ETŠ-a bila prejaka za naše momke, ali svaka čast na borbi i na ostvarenu rezultatu! Stolnotenisači i stolnotenisačice potpuno su podbacili pa su na županijskom natjecanju ostali pretposljednji i posljednji u svojim skupinama. U krosu je ekipa TUŠ-a završila natjecanje na 3. mjestu ekipno, a Nikša Beloč je među pojedincima osvojio 3. mjesto.

Mateo Konsuo, 4.c

Mali nogomet:DUBROVNIK, Skupina “B” - 17. 11. 2011., Športska dvorana DubrovnikPomorska škola – Medicinska škola 1 : 3 Turistička i ugostiteljska škola – Ekonomska i trgovačka škola 3 : 2 Utakmica za 3. mjesto Pomorska škola - Ekonomska i trgovačka škola 1 : 0 Utakmica za 1. mjesto Medicinska škola - Turistička i ugostiteljska škola 4 : 4 /11 : 10Poredak u Skupini Dubrovnik „B“1.ŠŠK „Sanitas“ Medicinska škola Dubrovnik – plasman u Skupinu „A“2. ŠŠKL „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik (Nermin Elezović, Vicko Mantalica, Borna Tikvica, Nikša Milković, Pero Kresić, Gracio Celić, Nikša Beloča, Kristian Vuković, Damir Čampara, Ivan Obuljen, voditeljica Matilda Ćosić)3. ŠŠK „Pomorac“ Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik

Košarka:Poredak u skupini „B“-Grupa Dubrovnik „B“ - Športska dvorana Dubrovnik 23. 11. 2011. Ekonomska i trgovačka škola Dubrovnik – Obrtnička škola Dubrovnik 39 : 34 Turist i ugostiteljska škola – Muški đački dom 49 : 20Utakmica za 1. mjesto Turist i ugostiteljska škola – Ekonomska i trgovačka škola 38 : 522. ŠŠK „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik(Mateo Konsuo, Vicko Mantalica, Andrija Mandić, Luka Obad, Božo Katić, Alen Sarić, Luka Putica, Matej Biočić, Pero Grbić, voditeljica Matilda Ćosić)Kros:1. ŠŠK „Narona“ Srednja škola „Metković“ 82 boda 2. ŠŠK „Dupin“ Srednje škola „Vela Luka“ 73 boda 3. ŠŠK „Viktorija“ Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik 69 bodova (Borna Tikvica, Nikša Milković, Nikša Beloč, Nermin Elezović, voditeljica Anita Prizmić)

Stolni tenis :Konačni poredak:-DJEVOJKE Mečevi (svako sa svakim):SŠ Vela Luka – SŠ fra A.K.Miošića Ploče 3:0 Gimnazija Dubrovnik – Turistička i ugostiteljska škola 3:0SŠ fra A.K.Miošića Ploče – Turistička i ugostiteljska škola 3:2 SŠ Vela Luka – Gimnazija Dubrovnik 0:3 Gimnazija Dubrovnik – SŠ fra A.K.Miošića Ploče 3:1Turistička i ugostiteljska škola – SŠ Vela Luka 0:3 1. ŠŠK „Gimnazijalac” Gimnazija Dubrovnik 3/0 2. ŠŠK „Dupin” SŠ Vela Luka 2/1 3. ŠŠK „Ploča” SŠ fra A.K.Miošića Ploče 1/2 4. ŠŠK „Viktorija” Turistička i ugostiteljska škola 0/3 (Marija Blitvić, Nina Mioč, Mariela Petrović, voditeljica Anita Prizmić Putica)-skupina “B” - MUŠKI Srednja škola Metković – Turistička i ugostiteljska škola 3:0 Srednja škola Blato – Srednja škola Metković 3:0 Turistička i ugostiteljska škola – Srednja škola Blato 0:36. ŠŠK „Viktorija” Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik (Mateo Konsuo, Dino Lađarević, Zvonimir Sekulo, voditeljica Matilda Cvjetković Ćosić)

SPORT

52 53

Svake godine počinjemo isto. Svakodnevni treninzi, umor, odricanja, ali kad znaš da imaš društvo i da ćeš putovati, to ti nije problem. Prvo počinjemo koreografijama koje

treba naučiti, a zatim i uvježbati. U lipnju smo išli na Državno prvenstvo u show i step danceu koje je trajalo tri dana u Za-grebu. Rezultati su bili jako dobri. Cure koje su se natjecale u kategoriji djeca (do 11 godina) i u kategoriji juniori (do 15 godina) ostale su tri puta državne prvakinje, isto toliko puta i viceprvakinje Hrvatske, a osvojile su i četiri treća mjesta što je odlično. U kategoriji seniora (od 16 godina) cure su osvojile dva treća mjesta. I na kraju natjecanja postale smo viceprva-kinje Hrvatske pa smo tim plasmanima izborile odlazak na svjetsko prvenstvo u njemačkom gradu Riesi. Prije odlaska na natjecanje imali smo pojačane treninge. Svake godine idemo avionom, no ove je godine bilo malo drugačije. Krenuli smo autobusom u popodnevnim satima i sutradan ujutro stigli u

Prag, u Češku. Ujutro smo razgledavali, a popodne smo imali slobodnog vremena. Zatim smo krenuli za Njemačku i opet uživali u ljepotama Dresdena. Iako je bilo rano, čim smo ušli u dvoranu, atmosfera se podigla, počele su pripreme, a uskoro i natjecanje. Pred sam izlazak na pozornicu uhvatila nas je ogromna trema, ali je nestala kad smo stupile na pozornicu. I tako smo došle do tri finala na svjetskom prvenstvu. No, svima je najdraži kad se predstavljaju države. S ponosom smo obukli dresove, uzeli zastave i predstavili svoju zemlju. Drago nam je što svake godine možemo ići na svjetsko prvenstvo i s pono-som predstavljati svoju državu. Vežu nas i uspomene, društvo te ples koji obožavamo. Nadamo se da ćemo i u budućnosti imati mogućnosti ići na natjecanja te predstavljati svoj grad i državu te upoznavati ljude iz cijelog svijeta. I doista nam nije važno pobijediti, već samo sudjelovati.

Kate Obradović, 2.c

STEP’N’JAZZ

Uspomene, društvo i ples

I nastavnici su nekad bili mladi (neki su još i sad!). Osim profesora Vide Prce, koji se nije nimalo promijenio i još uvijek je zgodničak, ostale profesore morat ćete povezati s imenima: Amela Obad, Margarita Zlatković, Ilijana Vukušić, Ana Kandić, Nataša Mrđenović.

54 55

Naši učenici sudjelovali

u programu obilježavanja

obljetnice Konvoja Libertas

U z 20. obljetnicu Konvoja Libertas održan je cjelodnevni pro-gram obilježen polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja na Boninovu i kod broda Sveti Vlaho na Batali. Na Stradunu

je u organiziran prigodni domjenak na kojem su sudjelovali i učenici naše škole i tako pridonijeli obilježavanju tog povijesnog datuma.

Matea Batinić, 3.d

Tako to radi Turistička!

Najkraće rečeno, luda i nezaboravna noć! Jedna od onih koju ćemo pamtiti cijeloga života. Sve je bilo na razini, od hrane, organizacije do glazbenika, koji su neprekidno održavali usijanu atmosferu, dok im „žice nisu popucale“. Naše cure bile su najbolje dotjerane, a ni momci nisu bili za baciti. Bilo je ludo i nezaboravno. Da ne duljimo, slike koje vam donosimo, govore više od tisuću riječi.

Ante Tonći Prizmić, 4.cMateo Konsuo 4.c

Zadnje vijesti iz nesvijesti

TUŠ (SŠ - LiDrano 2012)

Education

Transcript of TUŠ (SŠ - LiDrano 2012)