KBG (OŠ - LiDraNo 2014.)

Natjecanje u odbojci

Srebrni odbojkaši

Uspješno završen projekt

Postali smo Eko-škola

Tema broja

55. godišnjica OŠ „Retfala”15. godišnjica KBG-a

List učenika OŠ "Retfala", Osijek, godina XV., broj 16,

svibanj 2013., ISSN 1333-2333

2 3svibanj 2013. List učenika OŠ “Retfala” Osijek

Najdraži KBG-ovci!Jako mi je drago što mogu reći da je naš školski list, KBG (Klub Bistrookih Genijalaca), dočekao svoj 15. rođendan! Sigurna sam da su svi, koji su ikad sudjelovali u izradi makar jednog broja, sada ponosni na sebe.U ovom rođendanskom izdanju smo se, kao i uvijek, potrudili pisati o što više različitih tema, pa su naši novinari imali puno posla da popune sve stranice. Malo su se i previše trudili, pa svi tekstovi nisu ni stali u ovaj KBG, što je značilo da smo, drugu godinu zaredom, morali izbaciti neke tekstove, za razliku od uobičajenog mučenja da se popune stranice.No, dosta o nama, sada zanimljiv dio!U KBG-u smo pisali o svemu i svačemu, a započeli smo nekim najvažnijim vijestima i događajima koji su se održali u našoj školi ili su u njima sudjelovali učenici naše škole. Ima tu svega, od ekologije do predstava naših dramaca. Novost je što smo posebnu pažnju posvetili malcima, učenicima nižih razreda, koji imaju zasebnu rubriku s tekstovima o događajima u kojima su oni sudjelovali.

Tema ovogodišnjeg broja su godišnjice - s obzirom na to da, osim KBG-a, i naša škola ove godine slavi rođendan, i to 55.! To smo obilježili razgovorima s ljudima koji su sudjelovali u izradi KBG-a, te onima koji su pohađali našu školu, otkrivajući kako je to nekad bilo.Sportskim uspjesima smo također posvetili rubriku, koja je ove godine zaista opširna. Nogometaši i nogometašice, odbojkaši, tenisači… Ove godine su svi bili aktivni i dali sve od sebe da postignu vrhunske uspjehe na brojnim natjecanjima.Pisali smo se i o sportašima i umjetnicima koji idu u našu školu, o kojima smo se potrudili saznati što više, jer su to defi nitivno zaslužili svojim napornim radom i trudom koji su uložili da bi usavršili svoj talent.Ove godine je nastala i posve nova rubrika, Očima sedmaša. U njoj su tekstovi koje su pisali sedmaši, o sedmašima. Zaista, bilo je i vrijeme da i sedmaši, koji su već dovoljno stari da imaju svoje mišljenje i znaju ga lijepo opisati, dobiju vlastitu rubriku.Zatim su tu i osmaši, s rubrikom Još malo

pa gotovo. Osim portreta svih osmaša i njihovih fotografi ja, tu su i mišljenja učitelja o pojedinim osmim razredima te zanimljivosti o osmašima, kao što je razred s najvećim brojem aparatića za zube i najniži osmaš.Tu je i tradicionalni literarno - likovni kutak, s jednom promjenom; ove godine je on više posvećen nižim razredima.Za kraj su tu zabavne stranice, opuštanje za kraj. Ovdje su tekstovi o modi, neizostavni biseri, križaljka… Ima ponešto za svakoga.Zato što su cijelu godinu novinari naporno radili da bi se u ovom listu našli tekstovi o svim temama koje su povezane sa školom i učenicima, ili su nam barem zanimljive, iskreno se nadam da će svi koji kupe KBG i uživati u njemu.

Helena Čavlović, 8.b

Sedmaši Daniel i Marija

Novinarke sedmašice

Novinari - petaši su najbrojniji

Novinarke - osmašice

Novinari - šestaši

3

KBG Klub Bistrookih Genijalaca List učenika OŠ „Retfala“, Osijek br.16, god. XV., svibanj 2013.

KONTAKT: 31 000 Osijek, Kapelska 51a Tel.fax 031 378 [email protected]

ZA IZDAVAČA:Blaženka Jelaš, ravnateljica

GLAVNE UREDNICE:Helena Čavlović, 8.bMarija Prekodravac, 7.d

UREDNIŠTVO:Patrick Vodeničar (5.a), Antonia Sudar (5.b), Karla Ambruš (5.c), Ivor Balog (5.c), Mia Suknović (5.d), Kristina Čavlović (6.a), David Đorđijevski (6.b), Dorotea Živalj (6.b), Anja Getoš (7.a), Gabriela Ilić (7.a), Daniel Ranogajec (7.d), Karla Bijelić (8.b), Laura Lijić (8.b), Laura Mlinarić (8.b)

UREDNICA - VODITELJICA:Maja Holoker

UREDNIK – SURADNIK: Marinko Plazibat

UČENICI - SURADNICI:Mihael Batrnek (5.a), Nika Ivezić (5.a), Petra Pavlinović (5.a), Hana Lončar (5.b), Helena Lušić (5.b), Ema Skoko (5.c), Valentina Miletić (5.d), Marija Pešikan (5.d), Lucija Gujić (6.b), Katarina Radić (7.a), Tena Tonkovac (7.a), Marija Škojo (7.c), Karla Generalić (8.a), Paula Petrović (8.a), Damir Đorđijevski (8.b), Mateja Bečeheli (8.c), Filip Homolka (8.c), Lovro Mihajlović (8.c), Nikolina Ercegovac (8.d), Nina Kulić (8.d)

UČITELJI – SURADNICI:Sanja Lamza, učiteljica razredne nastaveAnna Selthofer, učiteljica razredne nastaveDanijela Novački, učiteljica MatematikeVlatka Šalić, učiteljica Prirode i BiologijeMirjana Žnidaršić, pedagoginja

NAKLADA: 400

GRAFIČKI DIZAJN: MIT dizajn studio, Osijek

TISAK: IBL d.o.o., Osijek

8 - 9Projekti

10 – 21 Tema broja

26 – 33 Događanja

42 – 43 Put pod noge

48 – 51 Sportski uspjesi

52 – 63 Još malo

pa gotovo

Iz sadržajaImpressum

Tema ovogodišnjeg broja su godišnjice - s

4 5svibanj 2013.

Naša je škola dobila status Međunarodne Eko- škole. U petak, 10. svibnja 2013. učiteljice Lidija Kuštro i Vlatka Šalić u Zagrebu su preuzele povelju o statusu Međunarodne Eko-škole i Zelenu zastavu.

No to nije bilo lako postići jer je trebalo ispuniti određene uvjete da bi se to ostvarilo. Nužno je bilo odraditi sedam koraka povezanih s ekologijom i čuvanjem prirode te ih dokumentirati fotografi jama i tekstom. Brigu da se svi koraci izvedu, i to pravilno, preuzeli su članovi Eko- odbora naše škole. Kako nam je rekla učiteljica Lidija Kuštro, nakon što je ocijenjeno u kakvom je stanju naša škola, tj. koliko se brinemo o ekologiji, učimo li o njoj, koliko otpada proizvodi škola i sl., osmišljen je plan za poboljšanje stanja u školi, koji treba provoditi tijekom ove školske godine. Naslov plana naše škole je Otpad.Tijekom cijele školske godine trebalo je pratiti stanje okoliša škole, kako bi se primijetila poboljšanja te ostvarenje izrađenoga plana. Kako bi se proširila svijest o brizi za okoliš, posredstvom medija o projektu se izvješćivala javnost.U školi je sastavljen Eko-kodeks, u kojem je iznesen stav škole prema okolišu i ekologiji, koji će se postaviti na školskim panoima te u svim učionicama. Glavni cilj cijelog ovog projekta je obrazovati djecu, ali i učitelje o okolišu i potaknuti ih da to znanje koriste i izvan škole. U nastavi učitelji uključuju određene aktivnosti i sadržaje vezane uz projekt.

Napisala: Helena Čavlović, 8.b

Uspješno završen projekt

Postali smo Eko-škola

U SREDIŠTU

U našoj je školi 31. siječnja 2013. održan drugi dan gradske smotre LiDraNo 2013., na kojem su nastupili učenici u skupnom scenskom i literarnom izrazu. Dan ranije u OŠ „Mladost“ nastupili su učenici sa svojim novinarskim te pojedinačnim scenskim izrazom.Od naših učenika za županijsku smotru izabrani su naša dramska skupina, recitatorica Marija Škojo (7.c) – nastupili su još Hana Lončar (5.b) i Daniel Ranogajec (7.d) – te novinarka Helena Čavlović (8.b).

Županijska smotra LiDraNo održana je 19. veljače 2013. u OŠ Antuna Mihanovića u Osijeku. Naša je škola imala uspješne predstavnike, koji su predloženi za državnu smotru u skoro svim kategorijama.

S igrokazom Dado i Goga u kategoriji skupnih dramsko – scenskih izraza to je uspjelo našoj dramskoj družini koju čine učenici 6.a razreda pod vodstvom učiteljice Irene Čerba.

Sa samostalnim novinarskim radom Dobro došao u (ne)poznato nastupila je Helena Čavlović (8.b). Ovaj rad također je predložen za državnu smotru, kao i oba naša školska lista – tiskani KBG i web izdanje KBG-a. Osim Helene, uredništvo je predstavljala i Kristina Čavlović (6.a). Njihovi su voditelji

učitelji Maja Holoker i Marinko Plazibat.

Premda nije predložena na državnu smotru, u kategoriji pojedinačnoga scenskoga izraza uspješno je nastupila Marija Škojo (7.c), čija je voditeljica učiteljica Sanda Slivac.

Od 7. do 9. travnja 2013. u Primoštenu je održana državna razina smotre LiDraNo za školsku godinu 2012./2013. Naša je škola sudjelovala u kategoriji školskih listova, s web izdanjem KBG-a. Urednica lista je Helena Čavlović (8.b), a njezin mentor učitelj Marinko Plazibat.

Na okruglom stolu članovi prosudbenoga povjerenstva komentirali su svaki list koji je došao do državne razine. Uz pohvale, bilo je tu i dosta kritika, čak i onim iskusnim listovima s 40 i više izdanja.

Uz jednu manju primjedbu, svi su komentari na naš list bili pozitivni. A onda i komentar na našu novinsku opremu i tekstove: Zanat je zanat, sjedi 5! Bila sam ponosna što sam pomogla stvoriti taj list, što sam za trud pohvaljena kad mnogi, vrlo uspješni listovi i urednici, nisu bili. Naravno, svi bi novinari iz naše škole trebali biti vrlo ponosni na sebe, jer nismo samo ja i učitelj Marinko Plazibat sudjelovali u izradi lista. Svi, čiji je makar i jedan tekst objavljen, pomogli su da KBG dođe na državnu smotru. Zaista se nadam da ću i nagodinu, kad krenem u gimnaziju, moći u web izdanju KBG-a čitati o državnom LiDraNu 2014.


Državna smotra LiDraNo 2013.

Zanat je zanat, sjedi 5!

Kao jedan od sedam koraka u postupku dobivanja statusa Međunarodne Eko-škole, OŠ „Retfala“ izabrala je 17. siječnja 2013. logo i slogan Škole s eko predznakom, nakon školskoga natječaja likovnih i literarnih radova na temu Eko-znak. Čista priroda želja je svih, budi i ti jedan od njih, pobjednički je slogan autorice Ane Abičić (7.c). Pobjednica natječaja za logo je Leonarda Kavedžić (5.a).U najuži krug odabira slogana Škole izabrani su još radovi Karle Ambruš (5.c), Dine Vuksana (5.a) i Lucije Lizatović (5.c). Za logo je konkurencija bila veća, a u najuži krug, osim pobjednice, plasirali su se još Anja Getoš (7.a), Lorena Miler (7.a), Tena Tonkovac (7.a), Maja Pivaš (7.c) i Majda Vartušek (7.c).Kriteriji izbora koje su uvažavali članovi povjerenstva za izbor - ravnateljica Blaženka Jelaš, učiteljica Hrvatskoga jezika Irena Čerba, učiteljica Likovne kulture Sandra Vehabović, učiteljica Biologije Vlatka Šalić, te Lidija Kuštro, učiteljica razredne nastave i koordinatorica projekta – bili su praćenje teme - opće eko teme i poruke naše škole, jedinstvenost unutar spektra znakova osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, originalnost i grafi čka čitljivost.

Budući da je cilj projekta uključiti sve učenike, djelatnike Škole i pojedince lokalne zajednice, osnovna poruka odabranih radova ima zadatak pozvati svakog promatrača na djelovanje. Odabrani radovi u cijelosti ispunjavaju taj zadatak.Grafi čki će znak biti i prepoznatljiv znak naše škole jer se značajno razlikuje od ostalih, pri čemu će originalnost i čitljivost znaka krasiti ovaj lijepi uradak.

Napisala: Vlatka Šalić, učiteljica Prirode i Biologije

Logo i slogan Eko-škole

Čitljivi i originalni

Skupivši čak 65 tona naša je škola prošle školske godine bila najuspješnija škola u Republici Hrvatskoj u prikupljanju staroga papira. Tim su povodom 4. prosinca 2012. svi naši učenici od tvrtke Unijapapir d.d. Osijek primili slatku nagradu - čokoladice i bombone koje proizvodi njihov dugogodišnji suradnik, osječka tvrtka Kandit d.o.o. U ime Unijapapira nagradu je uručio Damir Frajtag, lovac na stari papir - kako sam sebe naziva jer uporno obilazi različite tvrtke i škole objašnjavajući ljudima koliko je važno razdvajati otpad i reciklirati papir. Njegov lov, kako nam je rekao, u većini se slučajeva isplati i mnoge tvrtke zbog toga više brinu o okolišu.Našu je školu gospodin Frajtag osobito pohvalio jer skupi toliku količinu papira i jer je svake godine među tri najbolje u našoj županiji. Tako je i u ovoj školskoj godini; zasad smo treći, s 18 tona papira, 6 manje od vodeće škole.Primljena nagrada zasigurno je svima nama poticaj da se još više potrudimo na akcijama prikupljanja starog papira, čime ćemo spašavati prirodu, a možda i dogodine zaslužiti nagradu.


Nagrada Unijapapira

Teški 65 tona

Zasluženo su pobijedili

Na zasluženom godišnjem

Popis pohvala KBG-u

Hoće li stati sve?

Logo i slogan Eko-škole

Dječaci koji predstavljaju našu školu na natjecanju iz odbojke 18. veljače 2013. odigrali su četiri odlične utakmice. Na županijskom natjecanju okupilo se pet ekipa: Višnjevac, Bilje, Našice, Đakovo i ekipa OŠ „Retfala“. Odličnom igrom i složnošću naši su dečki došli do fi nala. U fi nalu su igrali protiv Bilja i vrlo lako dobili utakmicu te tako zasluženo postali prvaci Osječko-baranjske županije i u školu se vratili s peharom. Na Međužupanijskom natjecanju održanom u Slavonskom Brodu 16. travnja 2013. dečki su osvojili prvo mjesto i izborili odlazak na državno natjecanje.Državno natjecanje održano je u Poreču od 28. do 30. travnja 2013. Unatoč teškoj ozljedi kapetana Ante Kišasondija, dečki su odigrali 4 izvrsne utakmice, zauzeli prvo mjesto u skupini, ušli u polufi nale pa čak i u fi nale, ali nažalost nisu uspjeli pobijediti zagrebačku ekipu OŠ Marina Držića. Kući su se vratili s osvojenim izvrsnim 2. mjestom, peharom i srebrnim medaljama oko vrata. Svi smo jako ponosni na naše odbojkaše i njihovog voditelja jer biti drugi u državi nije mala stvar!Odbojkašku ekipu naše škole čine: Ante Kišasondi, Matej Kovačević, Marko Kovačević, Borna Ostoić, Damir Đorđijevski, Karlo Begović, Marin Magdić, Ivan Rack, Lovro Petričević, Toni Varga, Dino Jakšić i Patrik Tretinjak pod vodstvom učitelja Tjelesne i zdravstvene kulture Gorana Bošnjaka i trenera Zvonimira Bogdanovića.Iskrene čestitke svim našim odbojkašima te njihovom voditelju, učitelju Tjelesne i zdravstvene kulture Goranu Bošnjaku.

Napisala: Laura Lijić, 8.b

Natjecanje u odbojci

Srebrni odbojkaši

List učenika OŠ “Retfala” Osijek

Naše učiteljice s poveljom

6 7svibanj 2013.

Naša dramska družina ove se školske godine stvarno iskazala. S igrokazom Dado i Goga ove školske godine družina je nastupila na školskom i županijskom LiDraNu te u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića. Dado i Goga predstava je o bratu i sestri koje roditelji pošalju u šumu da uberu gljive za ručak, a oni se izgube i nalete na svemirsku vješticu.Na školskoj razini LiDraNa sudjelovalo je, osim naše, šest škola, i konkurencija je bila jaka, ali smo odlukom stručnog žirija prošli na županijsku smotru,.Na županijskom LiDraNu pošlo nam je za rukom još jednom pomesti konkurenciju – komisija nas je, s još jednom školom,

Dramska družina u Dječjem kazalištu

Osjetili pravu pozornicu

predložila za državnu razinu natjecanja. Naši Jona Zupković (u igrokazu vještica) i Donat Tolj (u igrokazu tata) bili su posebno pohvaljeni od strane žirija. Svi smo bili ponosni na našu dramsku družinu, iako nisu prošli na državni LiDraNo.U Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića dramska skupina nastupala je povodom projekta POZOR! Plivamo na sceni 2 osječkog Dječjeg kazališta, Dječje osječke kreativne kućice i Udruge Breza. I tamo su naši glumci zasjali; između sedam osnovnih škola koje su se natjecale, osvojili su treće mjesto. Jedina preinaka u igrokazu bila je promjena glumaca (aktivacija druge postave) pa se i ime igrokaza promijenilo u Dado i Gogo.

Našu dramsku družinu čine učenici 6.a razreda Jona Zupković, Donat Tolj, Anamarija Lagator, Filip Žulj, Marin Mikulić, Manuela Blažević, Vedran Vukić, Helena Vlaškovac, Dominik Mršo, Boris Vanstone Mrdeša, Martina Hering i ton majstor Dominik Flačer. Možemo biti ponosni s našim šestašima i njihovom mentoricom učiteljicom Irenom Čerba jer je rezultat sastajanja jednom tjedno stvarno zadivljujuć. Nadajmo se da im slava neće udariti u glavu, te da će tako dobro nastaviti i tijekom narednih godina.

Napisala: Kristina Čavlović, 6.a

Svi na okupu

U SREDIŠTU

Učenici koji su bili najbolji na školskim natjecanjima svoja su znanja pokazali i na županijskim natjecanjima. Učenica Helena Čavlović (8.b) na Županijskom natjecanju iz biologije zauzela je odlično 3. mjesto (mentorica učiteljicaVlatka Šalić). Na Županijskom natjecanju iz matematike Helena je bila na 6. mjestu (mentorica učiteljica Božica Kovačević), dok je Petra Ćutek (6.b) zauzela 5. mjesto (mentorica učiteljica Radojka Podunavac). Na Županijskom natjecanju iz njemačkog jezika učenica Sara Dina Ćondić (8.c) zauzela je 1. mjesto na B listi - učenici koji su živjeli u državi gdje je njemački službeni jezik. Na istom je natjecanju u- kategoriji učenika koji su njemački učili u Hrvatskoj- sudjelovao i Lovro Mihajlović (8.c), ali nije postigao zapaženiji rezultat. Njihova je mentorica učiteljica Stela Zubaj. Učenici sedmih razreda postigli su odlične rezultate na Županijskom natjecanju iz povijesti. Antun Pavić (7.d) bio je 4., Marija Prekodravac (7.d) bila je 8., Doria Karaica (7.b) bila je 10., dok je Tena Tonkovac bila 16. (mentorica učiteljica Maja Holoker). Na Županijskom natjecanju iz kemije Matej Dobrošević (7.c) bio je 6. (mentorica učiteljica Zdenka Dijanović). Trebamo istaknuti da je učenica Helena Čavlović (8.b) sudjelovala na najviše županijskih natjecanja.

Napisao: Daniel Ranogajec, 7.d

Županijska natjecanja

Bilo je uspjeha

Na manifestaciji I spomenici govore održanoj 30. studenoga 2012. u hotelu Mursa, na kojoj su osnovnoškolci čitali svoje literarne radove o 15 osječkih spomenika, sudjelovalo je 15 osnovnih škola. Svaka je škola izabrala tri rada koji su poslani na natječaj, a prosudbeno povjerenstvo izabralo je po jedan koji je predstavljao određenu školu. OŠ „Retfala“, radom o Pablu Picassu, predstavljao je David Đorđijevski iz 6. b razreda, zajedno s učiteljicom Gordanom Lušić.Ova manifestacija, posvećena i Danu grada, 2. prosinca, bila je edukativnog karaktera jer se mnogo saznalo i o spomenicima o kojima se malo govori, a imaju veliku ulogu u kulturi našeg grada.

Cijela mala, improvizirana pozornica bila je ukrašena crtežima spomenika o kojima se pisalo, koju su zajedno sa svojom učiteljicom osmislila i oslikala djeca iz Centra za odgoj i obrazovanje Ivan Štark Osijek.Kao gost večeri nastupio je pjesnik Lujo Medvidović (sada nažalost pokojni), a u glazbenom programu Plesni studio Corp Art, OK band te Andrej Dorić. Na kraju programa, u kojemu je David Đorđijevski bio uključen i kao voditelj i izvođač džingla, svi sudionici dobili su diplome i prigodne nagrade sponzora.

Napisali: Damir Đorđijevski, 8.b David Đorđijevski, 6.b

Naš predstavnik David Đorđijevski

Gradska manifestacija za osnovce

I spomenici govore

Kako je ovo teško



Kao iskusni pedagoški djelatnici, često uočavamo brojne propuste u odgojno-obrazovnom radu s učenicima. Jedan od takvih zasigurno je status darovitih učenika u svakodnevnom nastavnom radu, koji nije u dovoljnoj mjeri prilagođen interesu i potrebama ove populacije. Obrazovni sustav i standardi rada u našim školama (koji su propisani) takvi su da ne osiguravaju bolje, odnosno poticajnije radno okruženje.Skupina učitelja, stručnih suradnica i ravnateljica naše Škole, okupljeni u Timu za kvalitetu za rad s darovitim učenicima ambiciozno su krenuli prema promjenama koje bi omogućile obrazovni rad prilagođen interesu ove skupine djece, njihovoj razini znanja, uočenoj motivaciji za postizanjem većih obrazovnih postignuća ili visokog stupnja kreativnosti.

Zadovoljni dosadašnjim postignućemRazvojni ciklus ovoga projekta zašao je već u četvrtu godinu, a ostvarujemo ga po modelu kojeg su članovi ovoga Tima svojim idejama uspostavili i razvijali. U tom smo dijelu neobično ponosni i zadovoljni dosadašnjim postignućem. U skupinu darovitih učenika uključuju se učenici nakon dobivenih rezultata

psihologijskog testa sposobnosti. Učenici koji su postigli najbolje razultate na ovome testu ulaze u skupinu darovite djece.Prva skupina darovitih učenika formirana je školske godine 2010./2011., ukupno 11 učenika iz tadašnja tri odjela 4. razreda (ovogodišnji šestaši), tijekom prošle školske 2011./2012. ukupno 20 učenika ulazi u skupinu darovitih (ovogodišnji petaši) i ove školske godine u skupinu darovitih učenika uključena su 4 učenika sadašnjeg 4. razreda.Za uključivanje u rad skupine darovitih svoju suglasnost i potporu dali su nam roditelji koji su iskazali svoje veliko zadovoljstvo time što se njihova djeca nalaze u školi koja se senzibilizirala za potrebe i ove skupine djece.

Proširivanje postojećih sadržajaRad se odvija u tematskim radionicama iz različitih područja i predmeta: priroda, matematika, informatika, engleski i njemački jezik, likovna kultura; održane su također i dvije radionice iz hrvatskog jezika kao i jedna radionica iz glazbene kulture.Sadržaj radionica uglavnom je povezan s programom rada iz istih nastavnih predmeta, ali se razlikuju po opsegu

sadržaja jer su zahtjevi za postignućem i ishodima pojedinih radionica prilagođeni učenicima visokih interesa i sposobnosti. Jednostavno rečeno, rad se zasniva na načelu proširivanja postojećih sadržaja iz različitih obrazovnih područja.Najveći problem u ostvarivanju zadaća ovoga rada predstavlja nam činjenica što svi učitelji koji sudjeluju u ovome projektu rade izvan svoga radnog vremena i izvan svojih redovnih radnih zaduženja. To je čisti volonterski rad ljudi koji posvećuju svoje vrijeme, svoj dodatni angažman kao i svoja bogata iskustva učenicima koji će zasigurno proširiti svoja znanja novim spoznajama, ostvariti svoje kreativne potencijale i stvoriti osjećaj vlastite vrijednosti. Ovakav doživljaj učenika zasigurno će ovoj skupini učitelja predstavljati veću vrijednost od one materijalne, na koju (usput rečeno) nemaju pravo. Ovi učenici zaslužuju drugačiji tretman i status u našem obrazovnom sustavu, druge standarde u odnosu na ostale. Pitanje je hoće li ambicije i entuzijazam pojedinaca (učitelja) uspjeti to promijeniti. Pedagoginja Mirjana Žnidaršić

Rad s darovitim učenicima u OŠ „Retfala“

Jako su mi svidjele radionice, posebice ona iz engleskoga jezika.Radionice je vodio svaki učitelj za svoj predmet. Volio bih da se radionice nastave održavati. Mihael Batrnek, 5.a

Radionice za darovite su poučne, možemo naučiti puno više nego u redovnoj nastavi. Redovito sam dolazio na radionice i bilo mi je jako zanimljivo.Sven Pelin, 5.b

Meni se svidjelo što smo na radionicama učili nešto što nismo mogli naučiti u sklopu redovne nastave. Karla Ambruš, 5.c

Meni su sve radionice bile jako zanimljive, posebice radionice iz engleskoga i njemačkoga jezika. Dobili smo poučne zadatke koji nam pomažu logički razmišljati i zaključivati. Marija Pešikan, 5.d

Razgovarala: Valentina Miletić, 5.d

PROJEKTI

Dan darovitih, 21. ožujka, obilježili smo u našoj školi prigodnom izložbom. Na panoima ste mogli vidjeti plakate kojima smo htjeli podsjetiti da je sve čime smo okruženi netko morao izmisliti. Neki su izumi toliko stari da ih ne možemo pripisati pojedincu, ali im otprilike znamo podrijetlo.Jeste li, primjerice, znali da sapun postoji od 2500. g. prije Krista i da su ga upotrebljavali još i Mezopotamci? Znate li da se beton upotrebljava od 200. g. prije Krista - od starorimskih vremena?

Da papir postoji od 105. godine. Da su ljudi počeli upotrebljavati naočale u 13. st.Šibice je još 1680. izumio irski fi zičar i kemičar Robert Boyle. Daniel Fahrenheit, njemački izumitelj, još 1714. izumio je termometar. Fotografi je u boji ovjekovječuju važne trenutke od 1861. zahvaljujući Škotu J.C. Maxwellu. Biciklom nas je obradovao škotski kovač Kirkpatrick Macmillan davne 1840. Od 1872. postoje i, danas nam omiljene, traperice.Tisuće izuma bez kojih danas život ne bismo mogli ni zamisliti možda i nisu tako stare novotarije. Recimo, perilica rublja izumljena je 1907. Televizor u boji 1940. Mikrovalna pećnica postoji od 1945., a videorekorderi od 1956.Jeste li znali da je mikročip izumljen još 1958., laser 1960., a CD 1979.? U tom brojnom društvu izumitelja i znanstvenika oduvijek je bilo i naših ljudi.

Napisala: Danijela Novački, učiteljica Matematike

Dan darovitih

Sjećamo se izumitelja

Hrvatski izumi

Učenici petih i sedmih razreda koje vodi učitelj Geografi je Mirko Andrić, s kojim će surađivati Martina Matijević, Mario Brozd i još neki učitelji, opet sudjeluju u dvama projektima eTwinninga koji traju cijelu ovu školsku godinu.eTwinning je program za suradnju obrazovnih radnika država članica Europske unije i onih koje blisko surađuju s Europskom unijom. Svaki u tom programu učlanjeni obrazovni radnik može stvoriti svoj projekt i sudjelovati u projektima ostalih. Projekti pokrivaju sva područja obrazovanja u osnovnim i srednjim školama.

Praktična briga o okolišuProjekt za pete razrede naziva se Svakodnevna ekologija. U njemu će sudjelovati učenici i učitelji iz Nizozemske, Poljske, Bugarske i Rumunjske. Kako nam je rekao učitelj Mirko Andrić, cilj toga projekta je razviti svijest o

potrebi svakodnevnog razmišljanja o ekologiji.- Često puno učimo i slušamo o potrebi zaštite našeg sve osjetljivijeg okoliša, ali svakodnevno ulagati trud i brinuti se o ekologiji u svakodnevnom životu često nam je problem. Treba osvještavati kako praktično treba raditi na očuvanju okoliša brigom o svojoj četvrti, o potrošnji energije naših kućanskih uređaja, kupnji ekološki prihvatljivijih prehrambenih i elektroničkih proizvoda itd. – kaže učitelj.

Raznolikost EuropeDrugi projekt, koji se provodi u svim sedmim razredima, naziva se Moja Europa. Zemlje koje će također sudjelovati u njemu su Norveška, Poljska i Češka. Tim projektom učenici će razvijati osjećaj pripadnosti europskoj skupini naroda koju krasi velika raznolikost u svim područjima života. Učenici će također usvojiti znanja o različitim prirodnim i kulturnim posebnostima Europe te uvidjeti zašto je upravo Europa jedno od najboljih područja za život na našem planetu.Najveći dio projekata radit će se u učionicama Geografi je i Informatike. Pojedini dijelovi projekata radit će se u školskom dvorištu, Gradskoj četvrti Retfala, Tvrđi, ZOO vrtu i Kopačkom ritu. Na ranije spomenutom programu eTwinninga učenici će se moći međusobno dopisivati i surađivati, ali i sklopiti nova prijateljstva s ostalom djecom iz drugih država.

Napisala: Anja Getoš, 7.a

Novi projekti iz Geografi je

Idemo u Europu

Certifi kat

Pedagoginja Mirjana Žnidaršić

A što o radionicama kažu učenici...

Zaslužuju drugačiji tretman


TEMA BROJA

Učenici OŠ „Retfala“ nesumnjivo znaju da ove godine njihova škola obilježava 55. godišnjicu svoga djelovanja. No, kao što možda neki pretpostavljaju, povijest školstva u Retfali seže i dublje u prošlost. Povijesna literatura otkriva da se prve škole u mjestu Retfala, tada tek naselju zapadno od Osijeka i sjedištu vlastelinstva u vlasništvu obitelji Pejačević, javljaju još u davnom 18. stoljeću. Sa sigurnošću možemo reći da se od 19. stoljeća pučka škola nalazila u današnjoj Strossmayerovoj ulici. Te zgrade danas više nema, ali upravo je u njoj 1957. godine započela s radom osmogodišnja OŠ „Vladimir Nazor“, kako se naša škola isprva zvala.

Dogradnja školeSvaki početak je, kao što svi znamo, težak pa se u to vrijeme nastava odvijala u uvjetima kakve si danas teško možemo i zamisliti. Naime, dogradnja i renoviranje stare zgrade iz 19. stoljeća još nije bilo dovršeno te je oko 1000 učenika i tridesetak nastavnika škole imalo na raspolaganju tek nekoliko poljskih nužnika i jedan bunar u dvorištu. Premda se dovršetkom zgrade taj problem riješio, sama zgrada i dalje nije zadovoljavala sve potrebe škole i učenika. Primjerice, prava dvorana za tjelesnu i zdravstvenu kulturu izgrađena je tek 1970. godine. Broj učenika se širenjem Retfale povećavao, tako da se školske godine 1962./1963. taj broj popeo na čak 1432 učenika u 38 razrednih odjela, što je iznosilo oko 38 učenika po odjelu. Nastava se tada morala odvijati u tri smjene.

Nova školska zgradaOtvaranjem OŠ Ivan Filipović 1967. godine OŠ „Vladimir Nazor“ se donekle rasteretila, a problem nedostatka prostora uglavnom je riješen izgradnjom nove školske zgrade 1985. godine. Tako je OŠ „Vladimir Nazor“ sve do Domovinskog rata djelovala u dvije zgrade, staroj u Strossmayerovoj i novoj u Kapelskoj ulici. Poteškoćama unatoč, OŠ „Vladimir Nazor“ uvijek je bila među najuspješnijim osječkim školama, čiji su učenici i nastavnici za svoja postignuća i rad primili brojne nagrade i priznanja. U tom su razdoblju najaktivniji bili Klub mladih tehničara,

školski KUD „Vladimir Nazor“ i Sportsko društvo Mladost.

Škola tijekom Domovinskog rataGodine 1991., uslijed nove organizacije obrazovnih ustanova u Osijeku, škola mijenja naziv u OŠ „Retfala“. Inače, školska godina 1991./1992. zasigurno je bila najteža u povijesti škole i za nastavnike i za učenike. Zbog ratnih zbivanja nastava nije mogla ni započeti pa je tijekom jeseni 1991. organizirana nastava u izbjeglištvu. Viši razredi bili su raspoređeni u Jarovce u Slovačkoj i Hrvatski Židanj u Mađarskoj, dok je nastava u nižim razredima organizirana na Sljemenu. Umjesto učenika u školu se uselila Hrvatska vojska. Obje zgrade pretrpjele su štete od ratnih razaranja, a rat je, nažalost, školi donio i ljudske gubitke. U prosincu 1991. godine u svom je domu smrtno stradao učitelj Rudolf Šenk, a tijekom dežurstva u staroj zgradi potkraj studenog ranjene su nastavnice Ivanka Vukobrat i Ružica Valinčić.I nakon prestanka granatiranja Osijeka, posljedice ratnih zbivanja u školi bile su vidljive. To se najviše ogledalo u velikom broju izbjeglica i prognanika iz ratom pogođenih krajeva koji je iznosio gotovo 20% od ukupnog broja učenika. Također, zgrada Poljoprivredne i veterinarske škole bila je uništena, stoga joj je dana na korištenje stara zgrada u Strossmayerovoj ulici.

Nižu se uspjesiIpak, stanje se postupno normaliziralo, a škola je nastavila nizati uspjehe u radu. Tu valja izdvojiti zapažena sudjelovanja na smotri LiDraNo, kao i na mnogim županijskim i državnim natjecanjima u znanju i sportu. Nije na odmet navesti ni da je OŠ„Retfala“ prošle školske godine bila najuspješnija škola u Republici Hrvatskoj po količini prikupljenog starog papira što je rezultat i tridesetogodišnje tradicije sudjelovanja u takvim akcijama. Vjernim čitateljima ovoga časopisa zacijelo je drago i posebno priznanje osječkog ogranka Matice hrvatske KBG-u 2005. godine kada je bio proglašen najboljim osječkim učeničkim listom. Među projektima u kojima su sudjelovali učenici i nastavnici škole posebno treba istaknuti projekt Za sigurno i poticajno okruženje u školama koji je 2006. godine OŠ „Retfala“ donio status UNICEF-ove Škole bez nasilja. Sigurno da bi se o povijesti OŠ „Retfala“ moglo još puno toga napisati kada bi stranice ovoga lista bilo dovoljno prostrane za to. Ipak, najvažnije su one stranice u životu naše škole koje tek treba ispisati, a proteklih 55 godina sigurno mogu sadašnjim i budućima učenicima i djelatnicima biti inspiracija u učenju i radu.

Pripremio: Danijel Jelaš, povjesničar i bivši učenik OŠ „Retfala”

Kako se naša škola mijenjala, kakvi su planovi za budućnost i još mnogo toga saznali smo u razgovoru s ravnateljicom Blaženkom Jelaš koja tu dužnost obnaša punih osam godina.

▶ Tko je bio prvi ravnatelj/ica škole?Prva ravnateljica tadašnje Osnovne škole „Vladimir Nazor“ bila je Katarina Barišić, koja je tu dužnost obnašala od 1957. do 1971. Budući da sam i sama pohađala ovu školu u to vrijeme, pamtim ju kao mudru osobu koja je tražila red, rad i disciplinu, ali je voljela nas učenike. Bila je topla i pravedna.

▶ Koji učitelj/ica najduže predaje u našoj školi?Tražeći taj podatak otkrila sam zanimljivost: učiteljica Irena Čerba predaje u našoj školi od 14. rujna 1977., samo jedan dan duže od učiteljice Radojke Podunavac koja radi od 15. rujna 1977.

Uključeni u projekte▶ Kako se naša škola promijenila otkada ste vi ravnateljica?Možda bi bilo bolje da na to pitanje odgovor daju naši učenici i zaposlenici. Po mom mišljenju u posljednjih osam godina mnogo se toga promijenilo. U tom smo se razdoblju aktivno uključili u čitav niz projekata među kojima je zasigurno najznačajniji UNICEF-ov projekt Za sigurno i poticajno okruženje učenika u školama. Uspješnim provedbom ovoga projekta 2006. godine stekli smo status Škola bez nasilja, koji smo s uspjehom 2008. obnovili te smo se uključili u Mrežu škola bez nasilja. Zahvaljujući upravo tom projektu i povjerenstvu za prevenciju nasilja, koje smo osnovali na inicijativu pedagoginje, u našoj školi sukobi

među učenicima znatno su se smanjili. Smatram to velikim uspjehom naše škole.Od 2005. godine svake školske godine biramo Najučenika generacije, a ustrojili smo i izbor Najučenika svakog razrednog odjela, kojega biraju učenici. Zatim tu su glazbeni festival za učenike razredne nastave Do Re Mi te OŠ „Retfala“ traži svoju zvijezdu i kviz znanja za učenike predmetne nastave.U sklopu proslave crkvenog goda i Dana gradske četvrti u suradnji s udrugom Osječka škola u našoj školi održava se sada već tradicionalno od 2005. godine dječji glazbeni festival Retfala.Osim projekata poboljšana je opremljenost Škole: učenici su bojali ogradu, a tvrtka Vodovod postavila je novu ogradu u dvorištu prema naselju Retfala nova, u garderobu su postavljeni ormarići s ključićima za sve učenike od V. do VIII. razreda, u svaku učionicu postavljen je LCD projektor i uveden je internet, kompletno je obnovljena i preuređena učionica informatike, u učionicu predmetne nastave postavljena je pametna ploča, u hol je postavljen TV pa učenici mogu tijekom velikih odmora gledati spotove i slušati glazbu, u 6 učionica u prizemlju promijenjeni su prozori, a u dvorani za TZK postavljena je nova rasvjeta, u dvorani za priredbe postavljena su 3 nova klima-uređaja i preuređena je pozornica, postavljen je video-nadzor i time je smanjeno šaranje po školskoj zgradi.Tijekom moga mandata Škola je postala vježbaonica za studente Učiteljskog fakulteta, 9 članova Učiteljskog vijeća napredovalo je u zvanje učitelj - mentor, a 3 u zvanje učitelj -savjetnik. Ono na što sam posebno ponosna je rad s darovitim učenicima koji se u našoj školi provodi

već treću godinu zaredom. Poboljšala se i prometna sigurnost u okružju Škole: zahvaljujući kampanji Ugasimo mrak oko škole, koju smo proveli kao članovi međunarodne udruge Interaktivne otvorene škole, postavljen je rasvjetni stup u mračnom prolazu prema Ćićarijskoj ulici, a u suradnji s Gradskom četvrti i Gradom ispred Škole postavljen je pametni semafor koji registrira brzu vožnju i automatski zeleno svjetlo mijenja u crveno.

Treba biti mudar▶ Jeste li zadovoljni svojim dosadašnjim radom?Jesam, iako je posao ravnateljice uvijek težiti boljem. Posebno mi je važno da je škola vratila imidž dobre škole, a to prvenstveno zahvaljujem dobrim učiteljima i odličnoj suradnji s pedagoškom službom.

▶ Je li teško voditi ovako veliku školu?Jest, prilično, pogotovo kad se radi o konfl iktnim situacijama. Treba biti dovoljno mudar i znati kako u određenoj situaciji pravilno reagirati. Nekada mi to uspijeva, a ponekad baš i ne.

▶ Na koji bi se način naša škola mogla još poboljšati? Radite li trenutno na nekim projektima s tim ciljem? Smatram da uvijek može biti još bolje. Mislim da bismo mogli postići bolje rezultate na natjecanjima u znanju. Velika

smo škola pa bi u skladu s tim trebalo biti više učenika koji se plasiraju na državno natjecanje. Za iduću školsku godinu pokušat ćemo dogovoriti strategiju kako postići bolje rezultate i uključit ćemo školu u projekt Kritičko opažanje nastave.Ono čime nisam zadovoljna jest izgled našeg školskog dvorišta. Mislim da bismo svi zajedno trebali više brinuti o njemu. Trenutačno smo u procesu stjecanja statusa Međunarodna Eko-škola pa se nadam da ćemo na taj način riješiti pitanje školskog okoliša. Škola je ove godine uključena u projekt Ambasadori mira koji provodi udruga Promovita. Ponosna sam na to jer time pokazujemo da nam je školsko ozračje jako važno i da ga želimo poboljšati.

▶ Kako vidite našu školu za 5, a kako za 55 godina?Školu vidim kao uspješnu ustanovu, koju učenici rado pohađaju jer se ondje osjećaju sretno i sigurno, a u kojoj rade zadovoljni učitelji. A što će biti za 55 godina? To mi je stvarno jako daleko u budućnosti. Tko zna, budući da tehnologija napreduje neopisivom brzinom, možda će se jednoga dana škole kao institucije ukinuti pa će se učenici obrazovati kod kuće putem računala. Ipak, nisam sigurna da će se to zbiti za moga života.

Razgovarala: Helena Čavlović, 8.b

Izgradnja škole 1984.

Razgovor s ravnateljicom Blaženkom Jelaš

Uvijek teži mo boljem55. godišnjica OŠ „Retfala”

Pogled unatrag

Posebno mi je važno da je škola vratila imidž „dobre škole“, a to prvenstveno zahvaljujem dobrim učiteljima i odličnoj suradnji s pedagoškom službom.


Učiteljica Sanja Lamza (drugi red odozgo, druga zdesna)

TEMA BROJA

Školski dani učiteljice Anne Selthofer

Strani jezik nije problem

Bilo je to davne 1982. godine. Toga ljeta vratila sam se iz Njemačke gdje sam rođena i išla u školu do kraja 4. razreda. U jesen te godine krenula sam u 5. razred OŠ “Vladimir Nazor“. Bila sam jako uzbuđena, ali i uplašena jer sam jako slabo pričala hrvatski jezik. Mama me je dovela u školu, a tadašnji direktor Tvrtko Bojčić me dočekao i odveo u 5.c razred. Nastava je već počela. Bila sam uplašena. Ušli smo u razred na sat matematike kod nastavnice Ane Čiček. Bilo mi je teško ostati u nepoznatoj okolini, no ubrzo sam se opustila jer su me jako lijepo dočekali i prihvatili. Već sljedeći sat upoznala sam i svoju razrednicu, Tonku Petrović. Bila sam oduševljena i vrlo brzo je zavoljela. Brinula se o meni, pomagala mi u svemu. To je osoba koja je odigrala i veliku ulogu u mome životu. Hvala joj na tome. S njom sam brzo naučila hrvatski jezik i bila vrlo sretna zbog toga. Drugi predmet koji sam osobito voljela bio je njemački jezik. Nastavnica Blaženka Jelaš mi je također puno pomogla u mome školovanju. Bilo je tu još nastavnika koji su mi pomagali imajući na umu moje svladavanje hrvatskog jezika. Hvala i njima.

Eto, danas sam učiteljica i radim u toj istoj školi u kojoj sam bila učenik. U ovu školu išao je i moj muž, a i moja djeca učenici su ove škole. Vrlo sam ponosna zbog toga.

Anna Selthofer

Djetinjstvo sam provela u Petefi jevoj ulici igrajući se s djecom iz ulice, u dvorištu, pred kućom, vozeći bicikl ili role. Budući da sam kao dijete uvijek imala višak energije, igrala sam se uglavnom s dječacima vije, žandara i lopova, Indijanaca i kauboja, penjanja po drveću i svih igara s loptom, uključujući i nogomet. Zajedničke igre djevojčica i dječaka uključivale su crtanje, klikeranje i pripremanje predstava u kojima smo uvježbavali uprizorenja poznatih bajki. Marljivo smo vježbali, od roditelja posuđivali odjeću i glumačke rekvizite i pisali oglase o održavanju predstava. Ljeti bi ljudi, koji su se vraćali s kupanja na Dravi, nerijetko ispunili čitavo dvorište i vrt gledajući naše predstave. Bili smo silno ponosni svaki put kada bi zapljeskali.Sestra, koja je od mene bila starija godinu dana, krenula je u školu. Dolazila je kući ozbiljna i često s pričama: U školi se mora mirno sjediti kao kip. Ne smije se ništa reći na glas. Moraš stalno „bubat“ napamet. Kada te učiteljica pita, jao tebi ako sve ne znaš.U mene se uvukao strah. Razmišljala sam kako ću ja jadna izdržati da samo mirno sjedim cijeli dan pa sam pitala sestru: A jel se smije kihati i kašljati u toj školi?Pomislila sam da će me izbaciti ako samo kihnem ili štucnem!

Neposlušna olovkaKrenula sam i ja u školu. Tada se zvala OŠ „Vladimir Nazor“.Prvi dan nastave bila je velika gužva. Prozivali su učenike i svi prozvani okupili su se oko svoje učiteljice. Budući da sam bila bolesna kada se išlo u predškolicu, nekako su propustili upisati moje ime na popis. Kada me ni jedna učiteljica nije prozvala, rasplakala sam se i rekla mami: Svatko ima svoju učiteljicu, a ja nisam ničija! Već sljedeći dan sve je bilo u redu. Bilo je lijepo što su se neprestano izmjenjivale različite aktivnosti i sve je bilo jako zanimljivo.Zadaće sam pisala redovito, samo nikako

mi nije bilo jasno zašto me ne sluša olovka - crtu povučem ravno, a ona ispadne grbava - kao da živi nekim vlastitim životom. Kada slova ne ispadnu baš najljepše, mama sve obriše i piši ponovno. Tako sam jednom pošteno napisala zadaću i, dok je učiteljica pregledavala zadaću ostalim učenicima, učinilo mi se da zadaća nije dovoljno uredna. Sve sam obrisala i htjela napisati ponovno, ali učiteljica je već bila kraj mene i napisala mi ogromnu crvenu jedinicu jer nemam domaću zadaću! Voljela sam ići u školu. Uživala sam kad smo mogli glumiti, pjevati, skakati, pisati pjesme i slikati do mile volje! Posebno sam voljela nastavu hrvatskog jezika. Sjećam se moje učiteljice Zlate Pavić koja se jako trudila oko svakoga od nas. Još pamtim kako joj ništa nije bilo teško - pokazati nam pokus iz prirode i društva ili naložiti peć u staroj učionici.

Tko se tuče - taj se voliNakon mjesec dana pohađanja nastave u mom poštanskom sandučiću osvanulo je pravo ljubavno pismo od Bore iz razreda.

Činilo mi se čak da se i on meni sviđa sve dok mi jednog dana nije opalio vruću pljusku. Rasplakala sam se i pitala ga zašto me udario. Odgovorio je: Tata mi je rekao da tko se tuče – taj se voli. Nakon toga dugo se nisam htjela ni u koga zaljubiti. Činilo mi se da oni koji veličaju ljubav uvelike pretjeruju.U višim razredima sve je postalo još zanimljivije.Disciplinu u školi rješavao je direktor Tvrtko Bojčić. Za vrijeme velikog odmora znalo je biti gužve, ponekad i tučnjave na hodnicima. On bi se pojavio na dnu hodnika i samo mirno stao. Najednom bi nastao muk. Svi bi stali uza zid i prestali disati. S grubijanima koji bi tukli slabije od sebe znao se i sam obračunati. Nikada nije stigla niti jedna tužba u školu. Nastavnike su poštivali i učenici i roditelji.

„Čage” i izletiU školi se i tada puno učilo, ali nam je ostajalo dovoljno slobodnog vremena za različite dodatne aktivnosti i igru. Dan škole bio je dan kada smo se mi učenici ponosno šepirili pokazujući roditeljima svoja postignuća. Sve učionice i predvorje škole bilo je ispunjeno učeničkim radovima i uspjesima.To je bila jedinstvena prilika i da našu nastavnicu tjelesnog Mariju Grbić vidimo u suknji i s nakovrčanom kosom.Najbolje su bile čage u dvorani i izlet u Veliku gdje je bila škola u prirodi.Svi ćemo pamtiti kako su se jedne večeri, dok smo pjevali okupljeni uz logorsku vatru, pojavile skačući nastavnice Grbić i Kolarević. Svaka je s obje noge ušla u jednu nogavicu trenirke nastavnika tjelesnog. Smijali smo se do suza... Bilo je još puno dogodovština u mom đačkom životu, ali o tome nekom drugom prigodom. Završavam ovo moje prisjećanje na đački život sa smiješkom i uz misao:Baš je bilo lijepo ići u „Nazoricu“!

Sanja Lamza

Učiteljica Sanja Lamza (drugi red odozgo, druga zdesna)

nogavicu trenirke nastavnika tjelesnog.

Bilo je još puno dogodovština u mom đačkom životu, ali o tome nekom drugom

Završavam ovo moje prisjećanje na đački život sa smiješkom i uz misao:Baš je bilo lijepo ići u „Nazoricu“!

Zadaće sam pisala redovito, samo nikako

Proslava 2. rođendana - učiteljica Sanja Lamza u sredini

Školski dani učiteljice Sanje Lamza

Nisam se usudila ki hnuti


TEMA BROJA

Ravnatelji škole 1957.-2013.

1957.-1971.Katarina Barišić (1916., Orahovica - 2005., Osijek),nastavnica hrvatskog i ruskog jezika

1972.-1985.Tvrtko Bojčić (1929., Ključ u BiH - 1986., Osijek),nastavnik povijesti i geografi je

1985.-1990. Radojka Podunavac (1948., Tenja), nastavnica matematike i fi zike. U OŠ „Vladimir Nazor“ od 1977. Nakon odlaska s dužnosti vraća se u nastavu.

1990.-2001.Marija Sikora (1943., Črnkovci), nastavnica matematike i fi zike. U OŠ „Vladimir Nazor“ od 1981, a od 2001. u mirovini.

2001.-2005.Pero Begovac (1952., Novaki kod Slatine), nastavnik fi zike i tehničkog odgoja. U OŠ „Vladimr Nazor“ od 1984. Nakon odlaska s dužnosti vraća se u nastavu.

2005. do danasBlaženka Jelaš (1955., Osijek), nastavnica njemačkog jezika. U OŠ „Vladimir Nazor“ radi od 1982., a od 2005. obnaša dužnost ravnateljice.

Učiteljica Matematike Radojka Podunavac u našoj školi radi od 1977. godine. Prije toga nekoliko je godina radila u Vladislavcima. Voli li se šaliti na svoj račun, je li zadovoljna svojim izborom profesije, kakve bi osobine trebao imati jedan učitelj i još mnogo toga saznali smo u razgovoru s njom. ▶ Koliko se školstvo promijenilo otkad

ste počeli raditi? Uče li se iste stvari u istim razredima i slično?

Programi se nisu puno promijenili, ali su postali opširniji.

▶ Jesu li se učenici promijenili?Sad ću te iznenaditi - meni se učenici nisu promijenili otkad sam ja išla u školu. Sve što sam ja isprobavala, rade učenici otkad radim - pokušavaju sve.

▶ Jeste li Vi bili dobar učenik?U osnovnoj sam školi bila odlična učenica, u srednjoj školi nisam, a kao student sam bila vrlo slaba.

Šverc u „hulahopkama“▶ Jeste li markirali ili koristili

švercove?Nekad smo i mi znali pobjeći s nastave. Jednom smo u gimnaziji svi, kompletan razred, pobjegli s četiri sata, a švercali smo gdje god smo mogli, kao što to i danas rade učenici. (smijeh)

▶ Jeste imali neki poseban trik što se tiče švercanja?

U gimnaziji sam sjedila sa svojom sestričnom pa kad smo pisali provjeru iz poznavanja glazbenika, ja sam ispod hulahopke imala na primjer šverc o

Mozartu i Beethovenu, a moja sestrična druga dva glazbenika. Ako profesor kaže jednog od njih, ja dižem suknju i govorim, približim se sestrični koliko mogu. A ako kaže nekog drugog, onda ona diže suknju. (smijeh)

▶ Koji Vam je predmet bio najdraži?Matematika, uvijek.

▶ Sjećate li se svoje prve jedinice?U osnovnoj školi mislim da ih nije bilo, ali sjećam se prve trojke iz njemačkog jezika u sedmom razredu, a u srednjoj školi znala sam dobiti jedinicu. Vjerojatno je prva bila iz povijesti. Vjerojatno, ali se ne sjećam sad, i nije bila jedina koja je bila!

▶ Dijelite li učenicima često jedinice?Samo kada zasluže.

▶ Poklanjate li ocjene? Što mislite o tome?

Mislim da učenika treba natjerati da nauči, bez obzira kojim metodama. Poklonim ocjenu samo učeniku koji se trudi, a ne može svladati gradivo.

▶ Imate li miljenike ili učenike na koje imate pik?

Znam da uvijek ima simpatičnije djece, s kojima se lakše našališ, lakše s njima komuniciraš, ali kad je ocjena u pitanju, obično ti učenici teže prolaze.

▶ Koje sve predmete predajete?Samo matematiku, a nekad sam predavala i matematiku i fi ziku.

▶ Dosadi li Vam uvijek predavati isto gradivo?

Rado sam išla na ekskurzije, iako je to strašno odgovoran posao. Nekad smo išli na logorovanje pa smo znali biti i po sedam dana u Velikoj pod šatorima uz potok. Tamo smo prali suđe, radili, učili. Bilo je predivno.

Izlet članova kolektiva Plitvice-Drvar-Banja Luka 1983.

Razgovor s učiteljicom Matematike Radojkom Podunavac

Ponovno bih isto birala

Ne, dapače, volim kad imam više razreda, jer nastojim na svakom satu raditi to drugačije, probati različite metode, i onda mogu zaključiti koje su bile najbolje.

▶ Jeste li zadovoljni svojim izborom profesije?

Jesam, jako sam zadovoljna. Još u prvom razredu osnovne škole znala sam da ću biti učiteljica, jer sam imala jednu prekrasnu učiteljicu i zahvaljujući upravo ljudima koji su meni predavali postala sam učiteljica. I danas, nakon četrdeset i tri godine, ponovno bih isto birala.

▶ Jeste li trenutno razrednica nekom razredu?

Ne, trenutno nisam, ali sam često bila. Nedavno smo s jednim razredom proslavili trideset godina kako su završili ovu školu.

Skok na glavu▶ Jeste li voljeli voditi učenike na

ekskurzije?Rado sam išla na ekskurzije, iako je to strašno odgovoran posao. Nekad smo išli na logorovanje pa smo znali biti i po sedam dana u Velikoj pod šatorima uz potok. Tamo smo prali suđe, radili, učili. Bilo je predivno.

▶ Sjećate li se neke posebno lude nepodopštine Vaših učenika?

Sjećam se upravo iz Vladislavaca s jednog logorovanja učenika iz mog razreda koji je, unatoč tome što sam tisuću puta rekla da ne smiju ući u bazen dok ne dođem i ja, skočio i razbio glavu i cijelo logorovanje proveo sa zamotanom glavom. Srećom, nije bila teža povreda.Sjećam se i jedne skupine učenika koji su ostali u logoru jer su bili kažnjeni, a kada sam ih došla obići, oni su u šatoru kartali. Ja sam jednu curicu, onako malo udarala po glavi, a ona je vikala: Budalo, prestani! Ja sam nastavila i onda mi je ona lijepo opsovala, a kad je izašla iz šatora, skamenila se. Danas je medicinska sestra i baka, vjerojatno. Bila je jedna odlična učenica i mislila je da je to bio netko od učenika. Naravno da se nisam ljutila, jer što sam tražila to sam i dobila. (smijeh)

▶ Jeste li ikad bacili kroz prozor nekog učenika, kao što često prijetite?

Nisam, i ne bih nikada. Ja se samo tako šalim. (smijeh)

▶ Smatrate li se strogom nastavnicom?Tražim i red i rad… Mislim da od učenika

ne tražim ništa više nego od sebe; ono što tražim od sebe, to tražim i od učenika. Jako volim da se međusobno razumijemo pa da nam može biti lijepo, a da uz to jako puno napravimo.

Učenika treba čuti▶ Što mislite, kakva bi osobine trebao

imati jedan učitelj?Pod broj jedan, ja to uvijek kažem, učenika treba čuti. Ne treba startati odmah na prvu loptu, često treba poslušati učenika i promatrati njegovu reakciju. Da ja nisam promatrala vaše reakcije kad smo se upoznali, sigurno ne bismo imali dobar odnos kakav danas imamo. Jedna me tvoja prijateljica nije pet sati uopće pogledala ravno u oči, a sad mi se već smješka. Evo, takvi se učenici, koji su malo nesigurni pa su došli s tko zna zna kakvim predrasudama, da ja stvarno bacam djecu kroz prozor, uplaše. Tada im dam do znanja da, ako rade, neće biti problema. I ti si me drugačije gledala, nego što me gledaš sad, nakon godine i pol.

▶ Kako to da se volite šaliti na svoj račun?

Pa ja se u životu volim najviše šaliti na svoj račun jer se onda mogu šaliti i na račun nekog drugoga. Pokušavam uvijek tom šalom nikoga ne povrijediti, a to na račun svojih godina, debljine… Nikad nisam skrivala ni svoje godine, ni debljinu, ni iznos plaće - kod mene je sve to javno.

▶ Je li se neki učenik pokušao našaliti na Vaš račun? Kako je prošao?

Bilo je svega. Probaš onda shvatiti zašto se to dogodilo. Ponekad mi se čini, kao što učenici međusobno dođu iz bezazlene situacije do nekakve ozbiljne situacije, da tako često i učenik nesvjesno povrijedi nastavnika, a onda to raščišćavamo, razgovaramo.

Razgovarala: Kristina Čavlović, 6.a


TEMA BROJA

OdijevanjeU moje doba školski hodnici i učionice plavili su se od tamnoplavih kuta. Mi smo, ipak, uspjeli pronaći način istaknuti svoja modna obilježja, kroz najrazličitije stilove kuta (bila je određena boja, ali ne i kroj), dok nam je, posebno u višim razredima, nekako svima bilo jako vruće na satu, pa smo, eto, morali skidati kute… Ne sjećam se da su nastavnici od toga pravili problem. Inače, i nastavnici su, uglavnom, nosili kute.Preobuvanje je bilo obvezno čitave školske godine. Papuče su bile tragično jednolične, uglavnom crne: ili one najtanje, kao balerinske papučice, ili zepe – crne papuče jako slične onima koje danas nose bake (zapravo, prabake)… Zepe su bile in i nikome nije smetalo što većina baka koje prodaju svoje povrće na pijaci nose iste takve papuče… Nekolicina nas koja se odvažila na modnu pobunu i nosila necrne papuče ostali učenici su uglavnom ismijavali optužujući nas da nosimo papuče za kuću…Šminkanje je bilo apsolutno nedopustivo. Bezbojno sjajilo za usne bilo je jedino što je moglo proći. Ne sjećam se da sam vidjela ijedan nalakirani nokat u osnovnoj školi, ali se sjećam vrlo oštrih reakcija nastavnika na našminkana lica najhrabrijih među nama – koje su, dakako, šminku odmah morale uklanjati…

TulumiTulumi su bili vrlo učestali. Tada su nazivani čajanke, iako na njima nikada nije bilo čaja… Uglavnom, hrane je bilo vrlo malo ili nimalo. Često su tulumi organizirani u učionici, samo za jedan razred – pomakli bismo klupe uz rub učionice i na gramofonu puštali pjesme. Učenici su donosili svoje ploče s popularnim pjesmama (a često i gramofon). Jednom su plesnog partnera birale djevojčice, a u sljedećem plesu su birali dječaci. Nije se smjelo odbiti ples. Razrednica je bila s nama i pazila da ne pravimo nered. Najčešći su bili ispadi dječaka kada ih je njihova simpatija zamolila za ples – bilo je tu i bježanja po razredu, i bacanja na pod, i skrivanja pod stolove… Posebno se pratilo tko je koga (i kojega po redu) pozvao na ples… Radi tih odabira bilo je puno razočarenja (često i suza), ali i puno ushićenih osmjeha… Inače, na tulumima se ponekad moglo i modno iskazati – sjećam se svojih prvih plesnih cipela s visokim potpeticama u petom razredu osnovne škole…

PrehranaRedari su neposredno prije velikog odmora odlazili u kuhinju i donosili užinu u učionicu. Na jednom pladnju su bili napitci, a na drugom sendviči. Napitci (čaj, mlijeko, jogurt) su stizali u šalicama – posebno su radovali topli napitci zimi. Sendviči su bili

raznoliki, svi spravljeni u školskoj kuhinji… Jelo se u učionici. Koliko se sjećam, bili smo jako uredni.

ReligijaVjeronauka u školi nije bilo. U školi se o vjeri nije pričalo, osim ponekad, kada su nas učili da Bog ne postoji. Ateizam (vjerovanje da Bog ne postoji) bio je službena politika. Na vjeronauku u crkvi skupljalo se značajno manje učenika nego danas – osjetila se atmosfera zajedništva izopćenih – nas koji smo se usudili ispovijedati svoju vjeru. Općenito, bilo je sjajno družiti se u tom okruženju, a na putu do crkve skrivati se i protrčavati pored škole da nas nastavnici (tada smo ih zvali drug nastavnik ili drugarica nastavnica) ne vide, jer su neki od njih osjetili potrebu sutradan nas u školi prosvjetljivati objašnjavajući nam da smo zatucani i primitivni jer se klanjamo idolima nepostojećeg boga. Mi, koji smo znali koliko griješe, žalili smo ih, iako nam je bilo teško što se nismo usudili u školi javno ispovijedati svoju vjeru – to je išlo do toga da smo si samo kriomice čestitali Božić (koji je tada bio radni dan). Ne sjećam se da sam u to doba srela ijednu nastavnicu iz svoje škole u našoj crkvi.

Spolni odgoj u školiImali smo u nižim razredima jedno predavanje o spolnosti (to je bio obvezan

nastavni sadržaj). Učiteljica je zakopčala svoju kutu do grla, uključila televizor, stala u kut učionice i čekala da pogledamo emisiju obrazovnog programa Radiotelevizije Zagreb u kojoj je bio prikazan crtež dječaka i djevojčice, te muškarca i žene, a spiker je objašnjavao fi zičke razlike među spolovima. Kada je emisija završila, školski sat je završio. Bez komentara. Svima nam je bilo prilično nelagodno. Mislim da je učiteljica najteže podnijela taj sat.U višim razredima imala sam sreću imati divnu razrednicu Irenu Čerba, koja i danas radi u ovoj školi. Već u petom razredu odradila je sve važne teme s nama na satu razredne zajednice: prvo su sat imali samo dječaci, a zatim samo djevojčice, a nakon toga smo svi zajedno pričali o osjetljivim temama; od promjena u pubertetu, preko svih mogućih zbunjujućih pojava kod dječaka i djevojčica, uključivo i o začeću, uglavnom, pričali smo o svemu. U to doba ona je bila jedina razrednica koja je ovu temu uistinu obradila s djecom, tako da smo mi bili jedini razred na školi u kojem djevojčicama dječaci nisu zavirivali pod suknjice, niti povlačili grudnjake, jer su oni znali što se tamo nalazi i da djevojčice ne vole kada im se tako prilazi. Čak su nas i branili od neobrazovanih dječaka iz susjednih razreda. I danas sam zahvalna razrednici na tome.

Poseban događaj: pokop predsjednika SFRJ druga TitaDana 4. svibnja 1980. godine umro je predsjednik tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, drug Tito. Mene je taj događaj zatekao na kraju 6. razreda. Pokop je bio četiri dana kasnije.

Toga smo dana svi morali doći u školu u pionirskoj uniformi (plava suknjica/hlače, bijela košulja, crvena marama oko vrata i plava kapa titovka s crvenom petokrakom zvijezdom). Morali smo biti na nastavi, ali umjesto nastave gledali smo (svaki razred u svojoj učionici) izravni TV prijenos pokopa iz Beograda. Bilo je dramatično (nikada neću zaboraviti Lenjinov posmrtni marš koji je tada odsviran valjda tisuću puta uzastopno). Budući da je na pokop došao svaki važniji političar na svijetu (iz čak 127 država), ceremonija je jako dugo trajala. Čitavo to vrijeme mi smo morali šutjeti i mirno uspravno sjediti. Dakako da je to nama bilo ubitačno dosadno. Zabavljali smo se na najneprimjetnije moguće načine, ali nismo uvijek u tome bili jednako uspješni. Meni je, na primjer, doletio, sasvim neočekivano, papirić s ljubavnom izjavom moje simpatije, što je nagnalo rumenilo u moje obraze, a nakon što mi je jasno dao do znanja da je on uistinu autor, mojoj sreći nije bilo kraja… Počela sam se glasno smijati, sva ozarena osmjehom od uha do uha, što je prenerazilo nastavnicu, a na njenu reakciju čitav se razred počeo gromoglasno smijati. Uskoro je u našu učionicu dojurilo još nekoliko uplakanih nastavnica (plakale su zbog pokopa) iz susjednih učionica, koje su užasnute shvatile da je povod tom nepriličnom ponašanju inače uzorna učenica. Meni je sve bilo OK. Stiskala sam njegovu poruku u ruci i čitav je svijet bio moj.

Marina Čavlović (djevojački Valentinčić)

Sjećanje Hrvoja Sudara

U školu radi društvaU OŠ „Vladimir Nazor“ došao sam u četvrtom razredu 1977. U to vrijeme ravnatelj je bio nastavnik Tvrtko Bojčić. Moja razrednica je bila nastavnica Irena Čerba koja i danas radi u školi i predaje hrvatski jezik. U sjećanju mi je ostala nastavnica Čiček, koja je predavala matematiku, i nastavnik Ivić koji je predavao je povijest, a bio je jako strog.Tjelesna i zdravstvena kultura i geografi ja su mi bili najdraži predmeti. TZK sam volio zato što sam bio spretan i fi zički sposoban odraditi svaku vježbu, a geografi ju sam volio od malih nogu jer je bilo zanimljivo istraživati Zemlju. Bavio sam se biciklizmom i bio sam prvak Hrvatske u šestom razredu.Nisam bio odličan učenik ni jako dobar u ponašanju, ali volio sam ići u školu radi društva. Unatoč svemu, zahvaljujući strogoći mojih nastavnika završio sam školu i fakultet. U školi smo svi nosili plave kute i i papuče. Imali smo školsku kuhinju, ali jeli smo u hodniku kruh s masti, pekmezom, paštetom... A najljepši dan je bio kada smo imali burek sa sirom.Družili smo se, gledali djevojčice koje su nam se sviđale, dogovarali se za nogomet jer onda nije bilo mobitela kao danas.Moji najbolji prijatelji bili su Davor zvan Ciber, Mario zvan Marec, Boris zvan Boca.S njih trojicom sam ostao jako dobar prijatelj, a Boris je postao kršteni kum mom sinu Ivanu Sudaru koji je također pohađao ovu školu.Na kraju vam želim reći da budete dobri učenici, slušajte svoje nastavnike jer oni vam oni žele samo dobro u životu!

Hrvoje SudarZgrada stare škole u Strossmayerovoj ulici

Marina Čavlović - prvi red, druga slijeva

Hrvoje Sudar- zadnji red, treći slijeva

Sjećanje Marine Čavlović

Čajanke bez čaja

Išao sam u školu u Strossmayerovoj ulici sedam godina te jednu godinu u Kapelsku. U sjećanju mi je ostalo to što su učenici puno toga radili za dobrobit škole, zvali su nas da prenosimo ugljen do podruma kako bi se mogli grijati, bojili smo ograde... Posebno mi se svidjelo to što smo za užinu imali kruh, mast i papriku.

Antonio Ilić

Bila sam prva generacija koja je išla u „novu“ školu. To je bilo najljepše doba u mom životu. U sjećanju su mi ostale nastavnica Dijanović koja mi je bila razrednica i nastavnica Podunavac koja je ponavljala: Ja ne znam reći ravnoteža, što nas je nasmijavalo.

Kristina Ilić

TEMA BROJA

Mia i Ana

Ena Ercegovac

KBG nekad i danas

15 nam je godina tek

Ena Ercegovac, nekadašnja novinarka KBG-a

Različite teme, nova saznanjaPozdrav KBG-ovci, većina vas me ne zna jer sam prije nepunih 5 godina napustila OŠ „Retfala“ pa tako i uredništvo ovoga lista.Jako mi je drago opet pisati za KBG jer se sjetim osnovne škole i priča koje su tada bile aktualne. Prva promjena koju vidim po današnjim generacijama je svakako napredak tehnologije. Dapače, imali smo i mi i mobitele, laptope i ostala čuda, ali nismo tome pridavali toliko pozornosti. Uglavnom smo imali Facebook profi le, ali na njima nismo provodili baš puno vremena jer je Facebook tada još uvijek bio u razvitku. Dosta je nas pisalo blogove, koji su bili

poprilično aktualni pa se u KBG-u dosta pisalo i o tome. Koliko mi je ostalo u sjećanju, često smo surađivali s mnogim književnicima, predstavnicima kulturnih institucija, sportašima, a meni jedna od dražih suradnji bio je intervju s hrvatskim vojnikom koji je djelovao u Afganistanu. Jako sam voljela razgovore koji su donosili nova saznanja o drugim kulturama i narodima.Što se tiče ostalih tekstova, česti su bili sportski naslovi u kojima su se nerijetko našli školski sportaši i njihova postignuća. Bilo je dosta priča o individualcima iz naše škole koji su postigli nešto značajnije. Te su teme članaka imale određenu težinu i

stvarno mogu reći da smo bili koliko-toliko ozbiljan školski list (pritom mislim da su tekstovi bili poprilično kvalitetni te se iz njih moglo nešto naučiti). Puno je govora bilo i o nasilju među učenicima koje je tada bilo aktualno. Eto, to bi bio jedan kraći osvrt na najčešće teme za vrijeme moga pisanja u KBG-u pa sada vi sami procijenite koliko su se promijenile generacije i njihovi interesi.

Ena Ercegovac

Nakon 10 godina uzele smo KBG u ruke i odmah su nas preplavile emocije, nismo mogle odoljeti da vam ne prenesemo naše uredničke doživljaje iz 2003. i 2004. godine.Listajući ga prisjetile smo se svih muka i radosti. Tada smo mislile da smo jako zaposlene i u sto muka, veći problemi nisu postojali. KBG nam je bio najbitnija izvannastavna aktivnost, ozbiljnije smo shvaćali posao urednice nego učenje povijesti i matematike. To je nekada početkom 2. polugodišta znalo ljutiti naše učiteljice, ali nama je tada svaki dan bio bitan kako bismo stigli obuhvatiti što više školskih aktivnosti, jer vrijeme tiska KBG-a se bližilo, a toliko je zanimljivih tema još bilo neobrađeno. Da se pitalo nas, list bi imao 100 stranica, jer trebalo je pohvaliti sva natjecanja, sve dobre učenike, aktualne teme, aktivnosti Škole, događanja i naravno, tračeve (koji su nas i sada, kad smo ih opet čitale, jako zabavili). Trudili smo se da što veći broj učenika bude uključen u KBG kroz slike, izjave o aktualnim temama, svojim

likovnim ili pisanim radovima...Dani prije izdavanja KBG-a bili su jako stresni, od jutra do mraka novinari su pisali, izmjenjivali, popunjavali tekstove, nismo mogli spavati od uzbuđenja.Na dan kad je novo izdanje KBG-a stiglo do ruku učenika i nas samih, vrijeme je stalo, KBG je bila glavna tema o kojoj se razgovaralo. Nije postojao učenik koji nije bar prelistao list. Naše muke tu nisu gotove, željele smo da se naš trud prepozna i da sve škole znaju kako je naša škola ozbiljna i zabavna. Željeli smo da pohvale naš trud i da svim školama dokažemo da smo mi najbolji, a vjerujte - konkurencija je stvarno bila jaka. Ipak, mi smo bili bolji i išli smo na državnu smotru LiDraNo.Tek kad smo upisale srednju školu shvatile smo da to veliko iskustvo, zalaganje i trud nije bilo kratkoročnog vijeka. Posao urednice bio je odskočna daska pri samom upisu u srednju školu i nastavku našeg školovanja. Naučio nas je uvažavati tuđa

mišljenja, kompromisu, timskom radu, odgovornosti i ono na što smo jako ponosne – naše prijateljstvo traje više od 10 godina, a zbližile smo se upravo u aktivnom radu u novinarskoj skupini.Drago nam je što možemo vidjeti da je naš školski list dogurao i do 15 godine izdavanja i što tradicija škole uspijeva i dalje. Želja nam je da sljedeće generacije novinara budu još bolji timovi nego što smo mi bili, da prate aktualne teme u školi i da budu hrabri i odvažni pisati o onome što žele i kako žele, da znaju izreći svoje mišljenje i zauzeti stav! KBG je srce naše škole, neka tako i ostane. Vole vas urednice KBG –a 2003. i 2004. godine Mia Veličković i Ana Zvonar!

Ana Zvonar i Mia Veličković, glavne urednice 6. i 7. broja KBG-a

Veliko iskustvo

KBG, naš školski list, ove godine slavi 15. rođendan, kao i neki osmaši. Naime, prvi put je izdan u svibnju 1998. godine, a otad se mijenjao, razvijao, ali i zadržao sve kvalitete pravog novinarskog uratka.Uvijek se bavio aktualnim temama, koje su bitne i zanimljive učenicima i učiteljima, a događaju se u i izvan škole. Tako se u prvom izdanju pisalo o eksplozivnim napravama zaostalima od rata, o tada popularnim glazbenicima, a čak i prije petnaest godina, kad nisu svi imali smartphone s kamerama u visokoj rezoluciji, imali su cijelu rubriku fotoreportaža.

Od aktualnih tema do „žutih stranica”Naravno, osim bitnih i aktualnih tema uvijek su postojale i zabavne stranice s tračevima, vicevima, kvizovima, križaljkama, osmosmjerkama, biserima… Te stranice su često bile dovoljan razlog za brojne učenike da kupe KBG, u nadi da će pronaći neku svoju nadahnutu izjavu u biserima, ili neki svoj trač na žutim stranicama, koje je imao prvi KBG.Teme brojeva su također bile vrlo raznolike. Uz jednu sličnost - uvijek su to bile aktualne teme koje su bile bitne, zanimljive, ili oboje za nas, učenike, u tom trenutku, pa su se

izmijenile teme od rizičnog ponašanja i problema odrastanja, preko novinarstva, do ovogodišnje teme, godišnjica, jer osim KBG-a, ove godine i naša škola slavi rođendan.

Na pravom mjestu u pravo vrijemeNi naslovnice nisu bile uvijek iste, a obično su se bavile temom broja, ili nekim drugim važnim i zanimljivim sadržajem lista. Dok je naslovnica prvog lista bila prekrivena naslovima tada popularnih časopisa i novina (naš KBG je imao sve što su imale sve te novine zajedno), u novije vrijeme se poštuje pravilo da na naslovnici moraju biti učenici naše škole, pa se na njoj nalaze novinari, članovi najrazličitijih grupa i radionica, ali i učenici koji su se jednostavno našli na pravom mjestu u pravo vrijeme.Zanimljivo je da se u našem KBG-u (Klubu Bistrookih Genijalaca) često piše i o stvarima koje nemaju veze sa školom, ali su nama zanimljive i bitne, kao što su idoli i narodnjaci, zbog čega svatko zaista može naći nešto za sebe i razlog da kupi list.A tu je i već tradicionalna rubrika Osmaši, koja je ove godine samo promijenila ime u Još malo pa gotovo, no i dalje su tu portreti svih osmaša, njihove fotografi je, a

odnedavno i zanimljivosti po kojima će se neki od nas sigurno dugo pamtiti.

Istaknuti pojedinciNaravno, uz sve zanimljivosti i aktualnedogađaje, osmaše i zabavne stranice,

uvijek ostane mjesta i za talentirane i nagrađene učenike koji su sudjelovali narazličitim, sportskim ili bilo kojim drugim natjecanjima. Vrlo sam ponosna što mogu reći da broj takvih stranica svake godine sve više raste, zbog mnogih učenika OŠ „Retfala“ koji se trude nešto postići i naporno vježbaju ili uče kako bi se istaknuli na natjecanju.I tako se naš list, od prvog izdanja 1998., od utemeljiteljice i odgovorne urednice Marice Grigić (učiteljice) i Ane Lijić i Martine Katić (učenica), pa sve do 16. izdanja (jedne je godine izdan dvaput), 15. rođendana i urednice Maje Holoker (učiteljice) i Helene Čavlović i Marije Prekodravac (učenice), te svog web izdanja, razvijao i mijenjao. Za njega su pisali učenici, učenice, a ponekad i učitelji, no uvijek je donosio sve vijesti o našoj školi, kao i brojne zanimljive tekstove, koje ni oni kojima je i tekst iz čitanke previše nisu mogli prestati čitati.


19svibanj 2013.18 List učenika OŠ “Retfala” Osijek

Naslovnica prvoga broja KBG-a

Naslovnica drugoga broja KBG-a

Naslovnica trećega broja KBG-a

TEMA BROJA

GLAVNI UREDNICI KBG-a:

Broj 1, 1998.Ana Lijić i Martina Katić, 8.cBroj 2, 1999.Anja Modrić i Maja Boškić, 8.dBroj 3, 2000.Jasmina Šimić, 8.aBroj 4, 2001.Ivana Ferenčak, Karolina Muha i Sonja Vranić, 7.cBroj 5, 2002.Ivana Ferenčak, Karolina Muha i Sonja Vranić, 8.cBroj 6, 2003.Barbara Bošnjak, 8.c, Mia Veličković, 7.a, Ana Zvonar, 7.bBroj 7, 2004.Mia Veličković, 8.a, Ana Zvonar, 8.bBroj 8, 2005.Marina Bošnjak, 6.c, Ivona Glavaš, 6.b, Ana Serdarušić, 8.aBroj 9, 2006.Ivona Glavaš, 7.b, Tihana Majer, 8.cBroj 10, 2007.Marina Bošnjak, 8.c, Ivona Glavaš, 8.bBroj 11, 2008.Berislav Ruška i Antonio Vranješ, 8.bBroj 12, 2009.Lorna Kalazić, 7.aBroj 13, 2010.Lorna Kalazić, 8.a, Matej Rogina, 8.cBroj 14, 2011.Iva Škojo, 7.c, Andrea Rakitić, 8.dBroj 15, 2012.Iva Škojo, 8.c, Helena Čavlović, 7.bBroj 16, 2013. Helena Čavlović, 8.b, Marija Prekodravac, 7.d

ODGOVORNI UREDNICI:

1998. - 2002. Marica Grigić2003. - 2005. Biljana Šalić2006. - 2010. Marinko Plazibat2011. - 2013. Maja Holoker

Naslovnica devetoga broja KBG-a

Naslovnica 15. broja KBG-a

Novinar je zanimanje, za koje se ljudi školuju i za koje ih se plaća, oni pisanjem članaka zarađuju za život, to je posao kao i svaki drugi i nije nimalo lagan. Mnogi odrasli novinari nisu uspješni i ne objavljuju im sve tekstove. A mi, novinari KBG-a, smo se primili tog teškog zadatka već u tinejdžerskim danima, a najmlađi novinari i ranije.Pratimo događanja u školi i izvan nje, smišljamo teme broja i rubrike, sami fotografi ramo … Zapravo obavljamo i posao novinara i fotografa. Nije to nimalo lako, ali mi uživamo u tome, jer je uvijek lijepo vidjeti kako ljudi čitaju tvoj članak, kako ga hvale ili barem spominju.Ove godine pisali smo puno, od istraživačkih radova do kratkih vijesti, a u tome su uspijevali i novopečeni novinari - petaši. Naravno, neke teme je zaista teško obraditi, pa nam ponekad treba i po nekoliko tjedana za članak od nekoliko redaka, ali nazovimo to temeljitošću, a ne zaboravljivošću.

Osim o događajima u školi, trudimo se pisati zaista o svemu što zanima mlade naše dobi, od glazbe i fi lmova do igrica i mode. Uvijek smo u akciji, fotografi ramo, radimo intervjue, bilježimo izjave… Ne postoji događanje u našoj školi koje nije popratio barem jedan, a nekad i više novinara.No, ne može to svatko, mnogo nas odustane već nakon nekoliko tjedana, jer ovo je naporan hobi, koji zahtijeva puno vremena, ali i sposobnost da podnesemo kritike, jer se svakome od nas novinara barem jednom (a većini i više puta) dogodilo da je učiteljica našla neke pogreške u članku i da su ga morali prepravljati. Čak i ako zadovoljimo ta dva uvjeta, još uvijek mora postojati određeni talent za pisanje, ali i upornost, jer nije dovoljno napisati jedan članak, treba stalno pisati, čak i kada imamo drugih obaveza i kada nam se zapravo baš i ne da ugasiti TV, izaći s fejsa i napraviti nešto korisno.Treba imati na umu da za trud uvijek dolazi

nagrada, zbog čega je web izdanje našeg lista bilo na državnoj razini LiDraNa. Koliko god ponekad bilo teško napisati neki članak, naći temu o kojoj bi pisali, ne treba odustati, jer je, uz dovoljno truda i velik broj pokušaja, sve moguće, pa čak i napisati zaista dobar članak, što nikome od nas, sad već iskusnih novinara, nije uspjelo od prve, a ni od druge.


Marijana Jurić, 8.b: Mislim da je list odličan, biseri su mi uvijek najzanimljiviji.

Učenici o KBG-u

Laura Lijić, 8.b: KBG je super list, govori puno o našoj školi i o učenicima. U njega je uloženo puno truda nas novinara, koji se isplati kad vidimo da ga ljudi čitaju.

Mislav Marinčić, 4.a: KBG mi se jako sviđa, pogotovo mi se sviđa ime KBG. U prošlom broju mi se posebno svidjela priča o čudovištu na engleskom.

Marko Lazar, 4.a: KBG je zanimljiv jer piše o događajima iz škole.

Ante Tomas , 6.b: Meni se KBG sviđa zato što ima zanimljive sadržaje, zabavan je, piše o ljudima koje poznajem… Jedino bih volio da izlazi više puta u godini.

Mateja Bečeheli, 8.c: Vrlo je zanimljiv. Ima puno korisnih informacija o školi i o događajima vezanim uz školu ili učenike.

Marin Mikulić, 6.a: Vrlo dobar časopis zato što možemo puno toga saznati o školi i učenicima. Učenici bi ga trebali više čitati da se informiraju.

Helena Vlaškovac, 6.a: Zabavan je. Ima zanimljive fotografi je uz svaki tekst. U njemu se mogu naći brojne korisne informacije. Najviše volim čitati bisere i portrete osmaša.

Razgovarale : Karla Bijelić, Helena Čavlović, Laura Lijić i Laura Mlinarić, 8.b

Marinko Plazibat, odgovorni urednik KBG-a 2006. - 2010.

Rastemo mi, rastete i viPisanje za školski list

Ne može to svatkoSvijet mijenjaju ljudi koji mogu osjetiti, koji znaju misliti i raditi, i koji žele djelovati! A mijenjajući sebe, novinari mijenjaju i svoje čitatelje.

Kad je riječ o KBG-u, našemu školskom listu – podjednako slavljeniku, tiskanomu izdanju, kao i web izdanju – dvije činjenice treba osobito istaknuti i razjasniti. Prva je, po momu mišljenju i najvažnija, njegova uloga u razvoju mladih novinara kao samopouzdanih, samosvjesnih, samokritičnih i kritičnih te angažiranih i pismenih osoba. Poticani od svojih voditelja na promatranje stvarnoga svijeta oko sebe te bilježenje svojih zapažanja i iznošenje vlastitoga mišljenja, temeljenoga na raščlanjivanju, uspoređivanju, razlikovanju važnoga od manje važnoga, sustavnosti, uvažavanju različitoga i dr., oni aktivno i angažirano hvale i kude pojave u svomu okružju, predlažu promjene i nove smjerove. Teme o kojemu govore nalaze u školi, ali i u široj javnosti, u društvu i svijetu, u medijima i na ulici. Vježbaju i uče se o tomu pismeno govoriti – uvjerljivo i ozbiljno, ali kad je to poželjnije – i duhovito i zabavno. I ako samo jedan učenik godišnje napravi u

tomu veliki pomak nabolje, mi smo uspjeli. Jer – takvih nam ljudi silno nedostaje, silno nam trebaju! Svijet mijenjaju ljudi koji mogu osjetiti, koji znaju misliti i raditi, i koji žele djelovati!A mijenjajući sebe, novinari mijenjaju i svoje čitatelje.Drugo je značenje školskoga lista što je on svojevrsna kronika događaja, i spomenica i spomenar, u kojoj se bilježi ono što smo u školi radili, pokušavali i željeli raditi – ne samo kao učenici i zaposlenici, nego i kao djeca i odrasli ljudi. Bio je kronika ne samo naših znanja, uspjeha i neuspjeha, nego i naših karakternih vrlina i mana, dobrih i loših navika, zanimljivih izbora i smiješnih lutanja, zanosa i slabosti. A sjećanja na to ipak nam trebaju, premda sve više i sve brže od njih bježimo.Uradili smo i mnoge propuste, iznevjerili neka očekivanja. Oni koji o njima (i po njima) sude, molio bih, neka na umu imaju da je voditeljima uvijek u interesu zabilježiti što više dobrih vijesti, jer će tako list biti bolji. Neka imaju na umu da je učenicima teško nametnuti pisati o onomu (i onima) o kojima ništa ne znaju jer ih nitko nije obavijestio, ili ako to ne žele, a za pisanje o temama i o ljudima koji su im zanimljivi treba im tek mali poticaj. A nitko od njih – kao ni od nas voditelja – ipak nije profesionalac koji nešto mora, ili mora znati, ili mora naći vremena.

Moje je mišljenje da smo zacrtano svih ovih godina - naši novinari i mi, njihovi voditelji – ipak jako dobro uspijevali. Mnogo su puta naši bivši učenici istaknuli koliko im je rad u novinarskoj družini značio, mnogo smo puta čuli pohvale naših čitatelja. Uvijek nas je bodrilo i to što smo redovito pozivani na državne smotre LiDraNa, gdje smo učili, ali i slali sliku naše škole po cijeloj Hrvatskoj.

Marinko Plazibat

21svibanj 2013.20 List učenika OŠ “Retfala” Osijek

U NIŽIM RAZREDIMA

Samo snijeg nedostaje

I u trgovini se može učiti

Ovako bih ja zaštitila vodu

Tko je bacio bocu u rijeku?Jedna zajednička

Cvjetni korzo

Šarena jajaManifestacija Cvjetni korzo održava se svake godine u subotu prije Cvjetnice. Ove godine održana je 23. ožujka.Na manifestaciji je ove godine sudjelovalo deset učenica naših trećih razreda i njihove učiteljice. Djevojčice su se kostimirale u cvjetne kostime koje su same izradile.U podne je ispred katedrale održan poseban program koji je vodio Jutromlat.Svaka je škola ukrašavala svoje veliko uskršnje jaje. Naše je jaje bilo ukrašeno šarenim cvjetovima koje su djevojčice marljivo izrađivale prethodnih dana nakon nastave. Napisala: Marija Prekodravac, 7.d

Posjet Orlovom putu

Lijepo i poučnoVeć nekoliko godina učenici prvih razreda u listopadu obilježavaju Dan jabuka. Kao i prošle, i ove su školske godine posjetili Orlov put. To je eko gospodarstvo na kojem se proizvode ekološki čisti proizvodi.

Prvašići su na Orlovom putu pravili sok od jabuka. Učiteljica 1.c razreda Dragica Tomić rekla nam je da je ovaj izlet za učenike bio lijepo i poučno iskustvo. Učenici su bili zainteresirani, oduševljeni, ali i razigrani. Dječaci su uživali igrajući nogomet, a djevojčicama su se najviše svidjele brojne životinje, posebice konji i psići.Učenici su imali priliku uživati i u šetnji voćnjakom.

Napisala: Karla Ambruš, 5.c

R alica u školskom dvorištu

Vožnja ralicomNaše školsko dvorište 6. veljače 2013. posjetila je neobična gošća– ralica. Naime, učenici 2.a razreda s učiteljicom Sanjom Lamza radili su na projektu naziva Zanimanja te su kao gosta pozvali oca učenika Jakova Mišetića, koji je djelatnik Unikoma. Učenici su saznali nešto o njegovu poslu i djelovanju Unikomovih djelatnika na čistoću grada. Pričao im je kako moraju održavati i popravljati ceste, čistiti lišće i snijeg, brinuti se o ZOO vrtu i slično.

Potom je slijedila demonstracija jednog od poslova – u školsko dvorište došla je ralica i po nogometnom igralištu posipala sol. Na sveopće oduševljenje djece, svaki učenik dobio je priliku ući u neobično vozilo.Nakon ovog zanimljivog posjeta mnogi su dječaci zaključili da kada odrastu, žele biti vozači ralice.


Prateći zabavno-edukativne sadržaje po tri učenika iz 4.a, 4.b i 4.c razreda naše škole imali su prigodu 16. ožujka 2013. u Avenue Mallu, u sklopu Green city projecta, naučiti nešto više o važnosti zaštite i očuvanja voda, a povodom UN-ove Međunarodne godine voda. Pokretni laboratorij Hrvatskih voda omogućio im je saznati nešto više o sastavu i kvaliteti vode. Osim toga, instruktori ronjenja su im, demonstrirajući suho ronjenje, otkrili kako se pripremiti za tu podvodnu aktivnost.Na tom zanimljivom predavanju prisutni su bili učenici više eko škola, a među njima i naša, koja taj status treba dobiti ove godine. Oni su sudjelovali i na natječaju u likovnom izričaju na temu Zaštita voda. Naša učenica Terra Leona Korpak (4.b) nacrtala je najbolji rad i dobila simboličnu nagradu.Tjedan dana kasnije, 23. ožujka 2013.,

u Zimskoj su luci učenici 4.a, 4.b i 4.c razreda OŠ„Retfala“, zajedno su sa svojim razrednicima, sudjelovali u volonterskoj akciji Očistimo hrvatske vode zajedno. Kako nam je rekao učitelj Goran Matasović, edukativni se dio za učenike odvijao u dva dijela. U prvom su dijelu uz stručnu pomoć djelatnika Hrvatskih voda naučili više o ciklusu vode u prirodi te važnosti i ulozi Hrvatskih voda u očuvanju i upravljanju vodama. Tom su prilikom Hrvatske vode za učenike, u suradnji s Agencijom za plovne putove, osigurali brod Vučedolska golubica, kojom su se djeca provozala rijekom Dravom. U drugom je dijelu učenicima predstavljena vještina ronjenja, te su učenici nazočili zaronu i čišćenju dna Zimske luke od raznoga otpada.

Napisala: Marija Prekodravac, 7.d

Green city project

Vodimo računa o vodi

U sklopu izvanučioničke nastave 22. veljače 2013. učenici 3. razreda imali su priliku posjetiti Galeriju likovnih umjetnosti, Državni arhiv u Osijeku i Muzej Slavonije. U galeriji su vidjeli mnoge poznate i prekrasne slike, a najviše im se svidio otisak automobilskih guma nastao drist anjem. Učenike se osobito dojmio posjet muzeju. Podijeljeni u dvije skupine pod vodstvom vodiča razgledali su muzej. Većini učenika najzanimljiviji izložak bio je komad drveta. No, to nije običan komad drveta, to je ostatak Sulejmanovog mosta. U muzeju su mogli

A odakle sve te knjige?

Osjećam se kao umjetnik

Napisali: Daniel Ranogajec i Marija Prekodravac, 7.d

Kad cvjetići zavladaju

Izvanučionička nastava 3. razreda

Iskustvo koje se pamtividjeti različite izloške, od kostiju mamuta pa sve do starog frizerskog salona. Stare dokumente, knjige, imenike i ocjene iz školskih dana poznatih spisatelja učenici su mogli vidjeli u arhivu. Učenicima je ovaj izlet bio vrlo zanimljiv i jako im se svidio.

23List učenika OŠ “Retfala” Osijek22 svibanj 2013.

Jedan od tradicionalnih događaja u našoj školi je i Festival Do Re Mi, održan 7. veljače 2013. u školskoj dvorani za priredbe. Namijenjen je učenicima od prvoga do četvrtoga razreda, a ovo je prva godina u kojoj je nastupilo najviše učenika prvih razreda.Nakon uvodnih riječi učiteljica prvih razreda Tanje Nemčanin i Ružice Jerbić, organizatorica festivala, kao gošća nastupila je Leonarda Kavedžić, učenica 5.a razreda.Puna dvorana sigurno je mnogo značila sudionicima jer su ove godine, sudeći prema zvučnosti pljeska, bili izvrsni. Počastili su nas izvedbama i stranih i domaćih izvođača, kao i pjesmama koje uče u školi. Na iznenađenje gledatelja, na kraju je ritmička skupina imala najupečatljiviju izvedbu te je počašćena ogromnim pljeskom. Svi su izvođači dobili diplome kako bi zapamtili da su bili dio

festivala koji nas uči da je važnije sudjelovati nego pobijediti.


U NIŽIM RAZREDIMA

Novo dječje igralište

Druženje i igraKao što ste sigurno zapazili, nedavno je pokraj šumice uz školsko igralište izgrađeno dječje igralište s nekoliko sprava. Djeca se mogu zabaviti na toboganu, ljuljačkama, penjalicama i jednomu neobičnomu vrtuljku. Našim učenicima igralište se jako svidjelo, ali voljeli bi da je ondje barem još jedan vrtuljak. Naime, neki su dječaci neprekidno ondje te drugi ne mogu doći na red.Cilj izgradnje dječjega igralište bio je i da se uredi prostor oko sportskih terena. Isto tako, predviđeno je da se napravi i košarkaško igralište. Ideja izgradnje igrališta potekla je od Gradske četvrti Retfala, a fi nancirao ju je Grad Osijek.

Napisala: Antonia Sudar, 5.b

Hoće li nas prepoznati?

Nera Pelin, 2.a

Autori slikovnice

Antonio Gašparić, 2.a

Otvorenje festivala

Festival Do Re Mi

Veliki pljesak izvođačima

Nastava pod maskama

Sulejman i u našoj školiUčenici nižih razreda i ove su godine imali nastavu pod maskama. Kako samo nekoliko dana u godini možemo biti netko drugi, princeze, gusari i štrumfovi preplavili su hodnike naše škole. Ove godine na hodnicima smo uz već uobičajene maske mogli vidjeti i puno Sulejmana i sultanija. Nastava pod maskama svidjela se i učenicima i učiteljima. Također je i užina bila u duhu maškara. Za svakog učenika po jedna slasna krafna. Sve je završilo zajedničkim plesom pod maskama.


Učenici 2.a razrednog odjela na temu Kada mjesec studeni ne bi imao svoje ime, kako bismo ga mogli nazvati smislili su svoje umotvorine.Polazište je bilo olujom ideja izreći asocijacije na riječ studeni. Od riječi kiša, hladno, blato, svijeće, mraz, vjetar, učenici su stvorili riječi koje ih u sebi sadrže, a mogli bi biti naziv za 11. mjesec u godini:

hladnodan

mrazodan

kišohlad

hladokiš (Patrik Begović)

kišodan (Dominik Liščić)

ledohlad (Petar Mikolčević)

vjetrohlad (Domagoj Babić)

svjećodan (Ena Bušić)

hladnoblat (Sara Salaić)

učiteljica Sanja Lamza

Učenici 4.b osmislili su, napisali i nacrtali vlastitu božićnu slikovnicu koju su nazvali Božićna bajka. Šarena slikovnica govori o djevojčici Ivi koja provodi Božić s mamom, tatom i bakom u jednoj drvenoj kolibici.Za izradu slikovnice trebala su im oko četiri školska sata. Podijelili su poslove, a kada bi nekome ponestalo inspiracije samo bi zamijenili poslove. Matea Parmačević bila je zadužena za oslikavanje slikovnice. Ema Miščević i Nikolina Bečeheli osmislile su cijelu priču i ispravljale gramatičke pogreške, a Lovro Bartolović, Leonardo Đerki i Frane Žuljević bili su zaduženi za izradu naslovnice, bojanje i dekoriranje slikovnice. Njihov je rad pratila i njihova učiteljica Anna Selthofer uz čiju su pomoć i realizirali ovaj mali projekt.Pothvat ovih učenika dokazuje da nije važno koliko nas ima, važno je da si međusobno pomažemo i surađujemo.


Nadareni četvrtaši

Božićna bajka u 4.b

Umotvorine 2.a

Nazivi za mjesec studeni

25List učenika OŠ “Retfala” Osijeksvibanj 2013.24


Svjetski dan tolerancije

Budimo svjesni svojih porukaZa učenike petih razreda u našoj su školi 15. veljače 2013. dva policajca i socijalna radnica održali predavanje pod nazivom Računala nisu odgajatelji.Istaknuli su da na internetu, koji već ima skoro svaka obitelj, možemo saznati mnogo toga korisnoga. Primjerice, postoje pedagoške igrice koje pomažu djeci pri razvoju. No, zbog različitih opasnosti morali bismo se dogovoriti s roditeljima o ograničenom vremenu koje provodimo na internetu, a to je rijedak slučaj. Na društvenim mrežama morali bismo se ponašati kao u stvarnom životu.Sve je to važno jer je nasilja na internetu sve više. Tzv. cyberbullying služi kako bi se dijete ponizilo. Neki su od oblika zlostavljanja vrijeđanje, ismijavanje, slanje anonimnih poruka mržnje, vrijeđanje druge osobe putem slike, prijetnja smrću putem interneta, neprimjereni sadržaji...Međutim, sve što smo učinili na internetu ide u arhivu. Mnoga kaznena djela na internetu, kao što su iskorištavanje djece

za pornografi ju, uvrede, klevete,

sramoćenje i dr. uspijevaju otkriti web detektivi i proslijediti podatke policiji.Da bismo se na internetu zaštitili, zaključili su, treba voditi računa tko nam je prijatelj, ne slati svoje osobne podakte, čuvati lozinku... Ako nam se dogodi nešto loše na internetu, moramo se obratiti roditeljima ili učiteljima. A ako primimo prijeteću ili seksualnu poruku, moramo odmah nazvati policiju.


Budimo svjesni svojih poruka

DOGAĐANJA

U nazočnosti župana

Potpisana Povelja miraKao VIP Ambasador mira naše škole u projektu protiv nasilja udruge Promovita, 21. ožujka 2013. našu školu posjetio je osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić. U njegovoj nazočnosti i nazočnosti učenika 4.c, 5.b i 6.a razreda potpisana je Povelja mira.Zatim je župan, koji je nekad pohađao našu školu, ugodno porazgovaro s učenicima i pogledao kratki video uradak o našim darovitim učenicima. Bio je izrazito zadovoljan svime viđenim i posebno se razveselio darovanim starim brojevima KBG-a.


Sa županom smo se i fotografi rali

Na početku predavanja

Prika

O zaštiti na internetu

Poučavali nas policajci

Radionice Neću drogu

Zajedno protiv ovisnostiVeć tradicionalno, i ove su školske godine petaši prisustvovali predavanju o ovisnosti. Radionicu je vodio Prika, a pridružili su mu se i njegov otac Dubravko i sestra Suzana. Prva je radionica održana u prvom polugodištu, a na njoj su učenici izađivali crteže na temu ovisnosti. U drugom je polugodištu održana radionica na kojoj nam je objašnjeno što znači kratica PAD - Pušenje, Alkohol i Droga.Izabran je i najbolji crtež, crtež Karle Kovačević iz 5.d razreda koja je svojim slikarskim umijećem najbolje dočarala ovisnost. Nakon proglašenja najboljeg crteža, Prika je otpjevao pjesmu Neću drogu, a pridružili su mu se i brojni učenici.

Napisala: Mia Suknović, 5.d

Učenici trećih razreda naše škole ugostili su 29. listopada 2012. vatrogasce. Oni su im govorili o opasnostima od požara te postupanju učenika u određenim situacijama vezanim uz

požare. Objašnjavali su im važnost i uporabu školskih uređaja za gašenje požara. Pomoću sličica i priče upozorili su ih na brojne opasnosti od požara.Učenici su na poklon dobili radni materijal pod nazivom Edukacija djece u području zaštite i spašavanja. U materijalu su navedeni svi važni telefonski brojevi te naputak što sve treba reći pri pozivu vatrogascima.Učenici su otišli kućama s jačim osjećajem sigurnosti, u nadi da će im broj vatrogasaca rijetko biti potreban, ali da će ga – ako im zatreba - znati upotrijebiti.

Napisala: Hana Lončar, 5.b

Obuka za sigurnost

Vatrogasci u školiRazgovor

nakon odgledanoga

fi lma

Konvencija o pravima djeteta, usvojena 20. studenog 1989., povod je održavanju Festivala o pravima djece širom svijeta. Obilježava se i diljem Hrvatske. Povodom Festivala, u našoj školi je 19. studenoga 2012. prikazan fi lm o djeci s Downovim sindromom, Mama, imam prijatelja.Film prati život dviju djevojčica - obje se zovu Danijela - i dječaka Josipa. Njihovi roditelji u fi lmu govore o teškoćama koje su prošli pri upisu u vrtić i školu, o tome kako je jedna od djevojčica ponavljala drugi razred osnovne škole, kako ih nisu htjeli primiti u neke vrtiće i škole… No, sve njihove priče imaju sretan kraj - sada svi pohađaju redovnu školu, odlikaši su i vole ih i učitelji i prijatelji iz razreda. Svi su ih u potpunosti prihvatili onakve kakvi jesu,

ne očekujući od njih više nego što mogu, ali ih i ne podcjenjujući, nego im pomažući kad im je pomoć potrebna te im tako omogućujući da posve normalno funkcioniraju na nastavi.Primjerice, Josip katkad tijekom sata ustane i počne se igrati, trčkarati, pjevati… Nitko se pretjerano ne osvrće na to dok je u učionici i ne zamjera mu. Katkad u toj igri iziđe iz učionice, a onda svi iz razreda idu za njim kako bi ga sigurno vratili. Danijela ide na izlete bez pratnje roditelja jer je uz nju uvijek njezin razred i učiteljica.Oboje, naravno, dobivaju i stručnu pomoć, osobito logopeda, te roditelja. Jedna od Danijela bila je i na pretpremijeri fi lma. Ona, kako je rekla, ide na redovnu nastavu, voli školu i svoje prijatelje, koji

joj katkad dolaze kući pa se igraju. Sama piše zadaće i pere kosu, i u biti se nimalo ne razlikuje od druge djece njezine dobi. U nečemu je i naprednija, s obzirom na to da nekim osmašima zadaće pišu mame, tate ili bilo tko drugi, samo ne oni sami.Djeca s Downovim sindromom dobre su i drage osobe, uvijek vesele i pozitivne. Vesele se malim stvarima i uvijek vide ono najbolje u ljudima. Ne isključujmo osobe s posebnim potrebama iz društva, poruka je fi lma koji smo gledali, one često nisu toliko drugačije od nas koliko na prvi pogled možda izgledaju.


Festival o pravima djece

Nikoga ne isključujmo

Susret učenika s vatrogascima

Radionica o komunikaciji

Na Svjetski dan tolerancije, 16. studenoga 2012., učiteljica Sanja Lamza održala je za učenike naše škole radionicu pod nazivom Komunikacija. Svaki razredni odjel predstavljao je jedan učenik. Na početku radionice svaki je učenik trebao izabrati drugog učenika kojega ne poznaje te razgovarati s njim, a nakon toga je svima ispričao što je saznao o toj osobi.Raspravljali smo o komunikaciji i svatko je mogao reći što misli o tome. Zaključili smo da bismo svi mi trebali paziti na ton kada

komuniciramo s nekom osobom, da nas ona ne bi možda krivo shvatila. Treba imati na umu da je najčešća komunikacija govora tijela (55%), zatim intonacija glasa (38%), a tek potom riječi (7%).Postoje javna komunikacija, kada se obraćamo svima, i privatna, kada se obraćamo svojim ukućanima. Dobra komunikacija treba biti jasna i razumljiva, pozitivnog stava, odnosno dobronamjerna, dvosmjerna, a uvijek moramo biti svjesni slanja poruke i negovornom komunikacijom.Radionica je bila, složili su se svi učenici, izvrsna i vrlo zanimljiva.

Napisala: Laura Mlinarić, 8.b

Festival o pravima djece

Ne smijemo praviti razlikeOvogodišnji četvrti po redu Festival o pravima djece održan je u studenom 2012. u Osijeku. Učenici petih i šestih razreda naše škole prisustvovali su fi lmskom dijelu programa Festivala održanom u CineStaru. Ove godine je glavna tema festivala bila Različiti, a jednaki. Stres, Smrad, Afrika, Tajno mjesto ... samo su neki od naslova prikazanih fi lmova.To su dječji radovi, snimljeni na vrlo jednostavan, iskren i poučan način. Iz njih su učenici mogli saznati koliko je važno uvažavati i razumjeti naše različitosti jer su nam one svima zajedničke. Ta mala dječja remek-djela potaknula su nas na razmišljanje pa smo pri povratku kući raspravljali o njima. Došli smo do zaključka da ne smijemo praviti razlike po rasnim, vjerskim, spolnim ili drugim osobinama. Važno je da svi imamo pravo na život, hranu, obrazovanje, igru i nije važno jesmo li bogati i lijepi, nego je važno da smo dobri. Napisao: Patrick Vodeničar, 5.a

28 29svibanj 2013. List učenika OŠ “Retfala” Osijeksvibanj 2013.

DOGAĐANJA

Ovogodišnja božićna priredba, održana u OŠ „Retfala“ 20. prosinca 2012., zapravo je cjelovita predstava pod nazivom Gabrijelova priča. U njoj anđeo Gabrijel, kao narator, pokušava ukazati kako su ljudi skrenuli s puta do Boga te pokušava vratiti njihovu vjeru i izvorni duh Božića.Gabrijelova priča izvedena je u dva termina, s dvije različite postave, koje su uvježbale učiteljice Ivona Ferić i Sanda Slivac. Večernju predstavu, na kojoj su bili uglavnom članovi obitelji naših učenika, učitelji, gosti i neki srednjoškolci, izvela je prva postava, a glavnu ulogu, anđela Gabrijela, igrao je David Đorđijevski (6.b). Osim njega, u glavnim ulogama nastupili su Iva Zolota (7.d), Vinka Brzica (7.d), Marija Prekodravac (7.d), Marija Škojo (7.c) i Luka Kišićek (7.d). Svojim kratkim plesnim nastupom predstavu je obogatila i srednjoškolka Iva Škojo.Prvu, podnevnu predstavu, koju su gledali uglavnom naši učenici, izvela je druga postava, s Danielom Ranogajcem (7.d) u ulozi Gabrijela, uz kojega su u glavnim ulogama glumili još Karla Ambruš (5.c), Leon Kišićek (5.d), Nina Marić (5.d), Marija Kapular (7.d), i Anamarija Marojević (7.d).Večernja predstava bit će zapamćena i po tome što je za njenoga trajanja glavnom

glumcu pozlilo, a nakon što ga je skoro bez imalo zastoja zamijenio glumac iz druge postave, on je smogao snage još jednom se u predstavu vratiti sa svojom drugom, kratkotrajnom ulogom.Prije predstave nazočne su pozdravile ravnateljica OŠ „Retfala“ Blaženka Jelaš te osječka dogradonačelnica Danijela Lovoković.

Napisali: Marija Prekodravac, 7.d Daniel Ranogajec, 7.d

Božićna predstava

Vraćanje izvornoga duha

Kad anđeli zapjevaju

Marija i Gabrijel

Uskrs na engleski način u 3.a

Kad se 3.c prihvati posla

Petaš u lovu na pisanice

Kotrljanje pisanica

Zeko nam je pomogao

A sad malo kemije

Sedmaši su se potrudili

Posljednji dan prije uskrsnih praznika, 22. ožujka 2013. svi su naši učenici umjesto nastave imali radionice, već tradicionalni uskrsni poklon koji je sve razveselio. U tim smo radionicama iz različitih predmeta obrađivali temu Uskrsa.

Crtež, priča, pjesmaPrvi razredi radili su igrokaz o uskrsnom zeki, a osim toga je 1.a pisao čestitke, 1.b uz pomoć lutaka i crteža odglumio igrokaz, 1.c izrađivao čestitke, a 1.d je crtao uskrsne motive.Pisanicama su se pozabavili drugi razredi - 2.c ih je crtao, a 2.b izrađivao od kartona izrezanih u obliku jaja koje su ukrašavali koncima i vunom. Dotad se 2.a Uskrsom bavio na malo drugačiji način - oni su uredili pano svojim radovima vezanim uz Uskrs, ali su i nastavnu jedinicu o Uskrsu iz svog udžbenika za Prirodu i društvo odlično obradili samostalno, bez mnogo pomoći svoje učiteljice.Uskrsne košarice izrađivali su 3. a i 3.c, a 3.b je ukrašavao čestitke i slušao glazbu. Osim košarica, učenici 3.a su iz Engleskog popunjavali osmosmjerke o Uskrsu te bojili čestitke s pisanicama koje se onda poklanjali jedni drugima. Četvrtaši su izrađivali čestitke u svim bojama i oblicima, kako bi svima mogli čestitati Uskrs, a osim toga je 4.a učio pjesmicu na engleskom, 4.b je obrađivao tekst o prosvjedu koke nesilice i izrađivao plakate o Uskrsu, a 4.c je razgovarao o Uskrsu.

Igra, gluma, kvizPeti razredi su imali jednu od, ako ne najzanimljivijih, onda defi nitivno najdinamičniju radionicu. Oni su bili u dvorani za tjelesni, a njihove radionice osmislio je učitelj Tjelesne i zdravstvene kulture Goran Bošnjak. Zabavljali su se tražeći jaja skrivena po dvorani, kotrljajući ih niz nagnute strunjače, utrkujući se noseći jaje u žlici... To su zapravo bile discipline natjecanja između razrednih odjela, a pobjednik je bio 5.d, koji je najbrže i najbolje izvršio sve zadatke. Prema svojim uspjesima svi su razredni odjeli dobili

različite čestitke i pohvalnice, koje su izradili na satima Hrvatskoga jezika i Informatike.Učenici šestih razreda imali su radionice iz Matematike, Engleskog, Tjelesnog i Hrvatskog. Iz Matematike su izračunavali gustoću jajeta, a s obzirom na to da je svaka skupina radila sa svojim, različitim jajetom, nije se moglo prepisivati. Iz Engleskog su imali kviz o Uskrsu, a nakon toga su pričali viceve o zečevima. Nakon malo razgibavanja iz Tjelesnog, došli su na radionicu iz Hrvatskog, gdje su dramatizirali tekst o zecu koji ide psihijatru.

Krasopis, mjerenja, plakatiU dvorani za priredbe, gdje su imali nekoliko različitih radionica, iz Povijesti, Hrvatskog, Matematike, Likovne kulture i Kemije, bili su sedmi razredi. Iz Povijesti su pogledali prezentaciju o povijesti Uskrsa i imali kviz o Uskrsu, iz Hrvatskog su izražajno čitali tekst na temu Uskrsa, a iz Matematike su izračunavali površinu natpisa na kojoj je pisalo Uskrs. Najuspješniji u tom zadatku bili su dečki iz 7.a, koji su dobili slatku nagradu - čokoladna jaja. Nakon toga je uslijedila radionica iz Likovne kulture, na kojoj su učenici iz šešira izvlačili imena sedmaša čije su inicijale trebali krasopisom, tj. kaligrafi jom zapisati na pisanicu. Smjeli su se koristiti fl omasterima, ali i korektorom i markerima. Radova je bilo svakakvih, od onih jednostavnih s jednobojnim slovima do onih s ružičasto obojanim jajima i zaista kreativnim dekoracijama. Na kraju su imali kratku radionicu iz Kemije na kojoj su proučavali sastav ljuske jajeta.Učenici osmih razreda također su bili u dvorani, a imali su radionice iz Vjeronauka, Matematike i Njemačkog. Prije radionica svi su pogledali prezentaciju o poremećajima u prehrani. Prezentacija je bila vrlo poučna jer je objašnjavala kako prepoznati nekoga s poremećajem u prehrani, ali i kako mu pomoći. Nakon toga su se učenici podijelili u skupine, a svaka skupina bila je na radionici iz drugog predmeta. Izrađivali su se plakati, iz Vjeronauka o značenju hostije, Tijela Kristova, iz Matematike o pravilnoj prehrani za djecu i odrasle, a iz Njemačkog se govorilo o uskrsnim običajima.No radionice nisu sve što se događalo toga dana. U međusmjeni su daroviti učenici šestih razreda imali posebne radionice iz Kemije, Biologije i Fizike, a neki učenici posjetili su tvrtku Vodovod-Osijek povodom svjetskog Dana voda


Integrirani nastavni dan

O Uskrsu lijepo, različito

Pano 2.a

Božićna pošta

Nije ju lako izbrisatiTradicionalno, i ove se godine u našoj školi dijelila božićna pošta. Učenici su slali prekrasne čestitke jedni drugima, ali i učiteljima. Dijelile su ih osmašice, ove godine posebno inventivne - imale su i glazbenu podlogu u obliku božićnih pjesama, koje su upotpunjavale božićni ugođaj.Nije bilo razreda u kojem se nije dostavila ni jedna čestitka, ali sedmaši su prednjačili. Tete Mrazice su se morale potruditi da uopće stave sve čestitke u vreću za poklone (a bila je zaista velika).Čestitke su bile jedinstvene, od onih izrađenih od postera do onih veličine poštanske marke. Svi su se potrudili poslati prijateljima male znakove pažnje i razveseliti ih. To je zapravo jako lijep način čestitanja blagdana; nije kao poruka na Facebooku ili mobitelu koja se može obrisati, koju jednom pročitamo i zaboravimo. Mnogima od nas čestitke dugo stoje u sobi i podsjećaju nas na to kako dobre prijatelje imamo.


Ovo je baš lijepo

30 31svibanj 2013.

DOGAĐANJA

Prodaja kolača

Za 3 kune 15 se dana hrane!Pod odmorima u obje smjene, 20. ožujka 2013. učenici osmih razreda naše škole prodavali su kolače i sokove, prikupljajući tako novac u humanitarne svrhe. Oko 3000 kn, koliko je skupljeno, namijenjeno je, naime, djeci u Africi. Ova je akcija nastavak projekta Marijini obroci, u okviru kojega smo prošle godine u školu donosili ruksake. Pokrenula ju je tada učiteljica Ljiljana Mandurić, saznavši da jedno dijete u nekoj afričkoj zemlji za hranu za cijelu godinu treba samo 75 kuna, za koliko se u Hrvatskoj često može kupiti tek jedna majica! Ona je uz pomoć drugih razrednica osmih razred organizirala obje akcije. Ovaj put osmaši su se potrudili i ispekli slasne kolače, a otac Karle Bijelić iz 8.b donio je i bočice sokova i cole koje su se prodavale po pet kuna. Cijena kolača ili čaše soka bila je više nego prihvatljiva - samo 3 kn, koliko smo zaista svi mogli izdvojiti. Iako je prodaja bila predviđena za velike odmore, još prije prvog sata bacili smo se na kupnju i krenuli na torte, mačje oči, muffi ne svih vrsta i oblika, s čokoladom, kremama u boji, nutellom... Do kraja drugoga velikog odmora u poslijepodnevnoj smjeni prodani su svi kolači i sokovi. Mnogi su plaćali i više od tri kune i nisu tražili da im marljivi prodavači (učenici osmih razreda) vrate ostatak. Tako će samo zbog našega zajedničkog doprinosa, po nekoliko muffi na ili 3 kune, bar 40 djece godinu dana imati plaćen obrok u školi, koji njima zaista znači život.


Jel’ može popust?

Učenici 2.c mijesili su tijesto za kruh

Učenici 5.b izrađuju hranilice za ptice

Zajednička molitva zahvale za plodove zemlje

U prvom razredu odigrali su igrokaz

E, ovako se to nekad radilo....

Integriranim nastavnim danom u našoj smo školi 18. listopada 2012. obilježili Dane kruha. Umjesto uobičajene nastave, učitelji su osmislili različite radionice. Nakon što smo pogledali i poslušali recitiranje učenika trećih i petih razreda, predvođeni retfalačkim župnikom Pavom Vukovcem pomolili se i zahvalili za plodove zemlje, razišli smo se po učionicama. Učenici šestih, sedmih i osmih razreda imali su zajedničke radionice za sve razredne odjele, a mlađi su učenici radili po razrednim odjelima, svatko unutar svoje učionice.Učenici prvoga razreda radili su igrokaze na temu kruha, a tijekom sata prirode i društva učili su kako nastaje kruh, odnosno nastavnu jedinicu Od sjetve do kruha na stolu, te su spomenuti postupak crtali.

Ni ptice neće biti gladne Drugi razredi obrađivali su pjesmice o kruhu i iz Hrvatskog jezika i iz Glazbene kulture te gledali prezentaciju o kruhu. Osim toga, 2.a je stvarao pekarske proizvode od glinamola, 2.b je rješavao različite križaljke i slagalice, a 2.c je pravio kruh!Osim što su jeli i igrali se, učenici trećih razreda pisali su sastavak o tomu što bi oni učinili sa starim kruhom umjesto da ga bace. Četvrti razredi izrađivali su plakate o kruhu i jeseni, čitali izreke o kruhu, radili listić o nastajanju kruha, a 4.c je i gledao fi lmić na istu temu.Svaki od petih razreda imao je svoju radionicu, ali svi su se dobro zabavili. Svi su odgledali i fi lm koji je izabrao učitelj Informatike Mario Brozd. U 5.a bilo je i pjesme i plesa, vezane uz žetvene svečanosti. 5.b izrađivao je hranilice za ptice od plastičnih boca i posudica koje su ukrašavali lišćem. Te su hranilice postavili u školsko dvorište, tako da su svojim recikliranjem pomogli prirodi na dva načina

Započeli smo s recitacijama

Lančići se mogu izraditi i od kokica

Stvari prikupljene za Caritas

Akcija Caritasa

Dobar odaziv učenika

– nisu bacili boce u prirodu i zagadili ju, a i pomogli su ptičicama da prežive zimu, kad je njima vrlo teško naći hranu. Odgledavši PowerPoint prezentaciju na engleskom jeziku na temu From fi eld to table u kojoj su se upoznali s procesom pravljenja kruha od polja do stola te odgledavši kratki fi lm i poslušavši pjesmu, učenici 5.c čitali su sastavke na hrvatskom jeziku. Potom su u sklopu Vjeronauka u skupinama izrađivali plakat na temu Od zrna do kruha. 5.d izrađivao je natpis kukuruz od zrna kukuruza, radio plakat o kukuruzu, slikopriču o kruhu, a pravili su i oblike od palente i izrađivali lančiće od kokica.

Brašna je bilo svugdjeU blagovaonici su se smjestili svi šesti razredi i uz pomoć svojih razrednica radili kruh. Sjajno su se proveli, samo nisam sigurna kakav je kruh ispao s obzirom na to da je pola brašna bilo na učenicima umjesto u kruhu. Osim toga, rješavali su listiće o doživljaju sastojaka kruha svim osjetilima.U dvorani za priredbe u prvoj su smjeni svi sedmi razredi radili različite radionice.

Iz Matematike i Engleskog prevodili su recept za kruh na engleski i proporcionalno smanjivali količine sastojaka, iz Hrvatskog su pisali pjesme o kruhu, a iz Likovne kulture su izrađivali grohaču, drvenu posudu u kojoj se nekad radio kruh, od glinamola.Osmi su razredi također bili u dvorani za priredbe, ali u drugoj smjeni. 8.a i 8.b izrađivali su lutkice od komušine (onoga u što je klip kukuruza umotan dok raste u polju) - nekoliko učenika je izrađivalo plakat o kukuruzu u poganskim religijama - a 8.c i 8.d su radili plakate o tekstu iz čitanke koji govori o kukuruzu.Naravno, svi su razredi donijeli brojne pekarske proizvode, ali i sokove i kokice (ipak su od kukuruza), u kojima su uživali zajedno s učiteljima. Novost je ove godine da je sva preostala hrana odnesena u pučku kuhinju, da i oni koji nemaju za sve proizvode koje nam je dala naša zemlja mogu uživati u njima.


Akcija prikupljanja stvari za Caritas u našoj je školi održana 11. i 12. listopada 2012. Svi su učenici pozvani da u školu donesu odjeću, školski pribor, torbe, igračke, manje – više sve stvari koje imaju, a više im ne trebaju. Te su stvari skupljane u holu tijekom dva dana, a učenici su se zbilja iskazali pa je prikupljenih stvari bilo mnogo. Čitave kutije pune stvari. Moglo se naći ponešto za svakoga. Volonteri iz Caritasa su došli i

odnijeli kutije, uz pomoć čistačica i učenika koji su se našli u blizini.Mislim da mogu u ime svih onih koji će te stvari dobiti zahvaliti učenicima naše škole što su se potrudili i donijeli tu vrećicu ili dvije koje, koliko god se to jednostavnim i nebitnim činilo, nekome mogu zbilja mnogo značiti.


Dani kruha

Od zrna do kruha


32 33svibanj 2013.

DOGAĐANJA

Predstavljanju rezultata ankete Koliko često čitamo, održanom u našoj školi 21. studenoga 2012., prisustvovala je i osječka književnica Jasna Horvat. Anketa je provedena u višim razredima OŠ “Retfala”,

a predstavili su je učenici sedmih razreda, koji su ju u sklopu nastave Matematike i obradili, zajedno sa svojom učiteljicom Danijelom Novački, pokretačicom ovoga malog projekta.Nakon što su nazočni učenici koji vole čitati izrekli svoje doživljaje i iskustva s čitanjem, naši učitelji Hrvatskoga jezika istaknuli da su rezultati ankete zabrinjavajući te da su oni posljedica toga što učenicima sve više vremena i pozornosti oduzimaju televizijski program i internet. Jasna Horvat izrekla je mišljenje da će internet u ovom modernom dobu čitanju zapravo pomoći da preživi.Promijenila su se vremena. U naše živote ušlo je bezbroj novih i naprednijih stvari, ali neke stvari su ipak ostale iste. Na primjer čitanje. Tu se ništa nije posebno promijenilo osim zabranjavajuće činjenice da ljudi i pogotovo djeca sve manje čitaju iz dana u dan. Vrijeme za to oduzimaju im internet, mobiteli i druga elektronika - naglašava književnica.Književnica je u istaknula kako je odmalena voljela čitati i da je imala san koji se i ostvario, a to je pisanje vlastitih knjiga. Također je istaknula kako je čitanje bitno za

budućnost.Iako smo došli do činjenice da je čitanje postalo sporedno, razgovorom smo uspjeli dokazati da ipak ima i djece koje vole čitati. Mogli smo čuti mišljenja učenika koji su nam priznali da obožavaju čitati jer ih to smiruje, odvodi u svijet mašte, pomaže im da budu svoji i slično.

Knjiga mitologije- KrijesniciKnjiževnica nam je predstavila svoje knjige. Nešto više mogli smo čuti o knjizi Krijesnici. Knjiga govori o pustolovinama dječaka Slavena Lendića i djevojčice Iris Tomić koji su stvarni ljudi u stvarnome životu. Mnogi likovi u knjizi preuzeti su iz legendi i mitova. Radnje ove knjige odvija se u Osijeku, stoga su je naši učenici koji su ju pročitali mogli lakše zamisliti. A među stvarnim likovima čak su i naši učitelji prepoznali neke od svojih profesora.Jasna Horvat svima preporučuje da pročitaju ovu knjigu jer je zanimljiva, poučna i djeca će se lako moći uputiti u svijet mašte mitoloških likova.

Napisale: Anja Getoš i Gabriela Ilić, 7.a, Marija Prekodravac, 7.d

Susret s književnicom Jasnom Horvat

Koliko mladi danas čitaju

Nakon prošlogodišnje, 6.b razred održao je 8. ožujka 2013. još jednu Noć čitanja, ovaj put zajedno s 5.c. Ovogodišnja tema bio je fi lm Harry Potter. Iako je to bila Noć čitanja, najmanje se čitalo. Učenici su se natjecali za nagradu koja je pobjednika oslobađala jednoga odgovaranja na satu engleskoga jezika.Sve vrijeme govorilo se na engleskom jeziku jer razrednice oba razreda, Martina Matijević i Ivana Palijan, predaju engleski

i njemački jezik. Osim kvizova i različitih natjecanja vezanih za već spomenutu temu, bilo je vremena za društvene igre poput Twistera, Istine ili izazova (u kojoj su sudjelovali cijeli razredi).Sve se to odvijalo do ponoći, a svi su učenici odlazili s nadom se da će se sljedeće godine održati još jedna Noć čitanja, i da će svi skupa uživati.

Napisao: David Đorđijevski, 6.b

Održana Noć čitanja

Svi su uživali

Čitanje je bitno za budućnost

Predah od čitanja

Pobjednik David Đorđijevski

Svi na pozornici

Glazbeni festival u OŠ „Retfala“

Pjesmom rastjerali oblake

Povodom dana Gradske četvrti Retfala i crkvenog goda župe Uzvišenja svetog Križa, 13. rujna 2012. u našoj je školi održan Glazbeni festival mladih 2012. Iako je taj dan bio oblačan te je padala i kiša, pjesma je otjerala kišu i većinu oblaka. Osmi po redu festival otvorili su predsjednik Školskog odbora Kristian Rack i ravnateljica OŠ „Retfala“ Blaženka Jelaš. Na festivalu su nastupili mladi, ali izvrsni pjevači.Anja Gojević i Tena Bogut razmazile su publiku pjesmom Razmažena. Nakon njih nastupile su Helena Vlaškovac i Anamarija Lagator s pjesmom Baš mi je dobro. Uslijedio je nastup Nike Ivezić s pjesmom Oko moje sanjivo, a Chris Kristek otpjevao nam je pjesmu Pratim te. Emma Kaladić nastupila je s pjesmom Pero i Anja, a Katarina Repušić otpjevala je pjesmu Hallelujah. U nastavku je nastupila Antonia Sudar s pjesmom What makes you beautiful, a nakon nje David Đorđijevski otpjevao je pjesmu Blago onom tko te ima. Matea Drageljević i Laura Kiš otpjevale su pjesmu Boyfriend. Leonarda Kavedžić nastupila je s pjesmom At Last, a Barbara Vidović s

pjesmom Call me maybe. S osmijehom na licu i pjesmom Volim osmijeh tvoj nastupila je Helena Klarić. Izvedbom pjesme Večeras je naša fešta Marka Lazara, Ivana Boguta, Ive Mandalinića i Lovre Vuletića završio je natjecateljski dio festivala.Prosudbeno povjerenstvo, čiji su članovi bili osječka solistica Marijana Matijević, Blaženka Tomić, učiteljica glazbene kulture u OŠ Ivana Filipovića, i Suzana Lažeta, predstavnica udruge Građanska prevencija „Osječka škola“, napustilo je dvoranu kako bi odlučili o pobjedniku festivala. Publiku su za to vrijeme svojim nastupom zabavljali učenici koji su sa svojim skladbama već nastupali na brojnim festivalima - Andrej Dorić, s pjesmom Komarci su dio ljeta, Mislav Kordić, s pjesmom A sve bih dao, Matko Jukić, s pjesmom Baš je cool te Tena i Hrvoje Nikolić s pjesmom Sladoled.Došao je red i na proglašenje pobjednika. Pobjednikom je proglašen David Đorđijevski, 2. je mjesto pripalo Katarini Repušić, a 3. mjesto Anji Gojević i Teni Bogut. Nagradu za ukupni umjetnički dojam

dobila je Leonarda Kavedžić. Svi su natjecatelji pozvani na pozornicu, gdje su dobili priznanja, peticu iz glazbenog i Prikin CD.Za organizaciju festivala zaslužna je nevladina udruga Građanska prevencija „Osječka škola“ te naša učiteljica Glazbene kulture Ivona Ferić.

Napisao: Ivor Balog, 5.c


35

Što se dogodi kada sedmaši dobiju olovke i bojice? Čudo! Učenici sedmih razreda su na satu Glazbene kulture na suitu Peer Gynt, suita op. 46, br.1 Edvarda Griega crtali asocijacije. To je

zapravo bila provjera razumijevanja glazbe, ali ju je učiteljica Ivona Ferić htjela začiniti, pa je odlučila provjeriti kako učenici doživljavaju skladbu, ne samo kroz tempo i dinamiku nego i kroz harmoniju boja. Učiteljica se ugodno iznenadila kada je vidjela nadahnuće i inspiraciju učenika. Kada su svi radovi bili dovršeni, žiri sastavljen od tri člana dobio je nimalo lak zadatak - morali su izabrati najbolji rad. Bilo je teško odlučiti koji su radovi najbolji, jer su svi bili fantastični. Na kraju je žiri odabrao tri najbolja rada koji su dobili žigove. Ovi radovi nam govore da se upornošću čuda postižu. Napisao: Daniel Ranogajec, 7.d

NASTAVA

Kako bolje učiti

Sve već znamo, samo primijenimoSvake godine ista priča. Ljeto završi, nastava započne, trebalo bi napokon početi učiti i zagrijati stolicu. Ali znamo kakvu glavobolju učenici dobiju čim se spomenu škola, učenje i zadaće. Kako bolje učiti? Hmmhmmm... To je pitanje koje se svi pitamo. Naše će znanje biti bolje ako pozorno pratimo nastavu, umjesto da se dopisujemo preko papirića s prijateljem u zadnjoj klupi ili surfamo na mobitelu pod klupom.Da, zvuči dosadno, ali ako slušamo što učiteljica govori, vjerojatno ćemo bolje upoznati sadržaje njezinoga predmeta, a uz to i pokupiti koju peticu.Matematika, kemija, fi zika, uff , uff f… Sigurno se smračite čim spomenemo te predmete, ali što je - tu je. Treba se suočiti s teškim zadatcima i svladati ih. Ako nekomu teže ide, može pitati prijatelja iz razreda da mu objasni, ili se dogovoriti s kolegama iz razreda da zajedno uče (a uz to se i dobro zabaviti). Ako uči sam, učenik bi si prvo trebao naći mjesto za učenje, gdje se može usredotočiti i neometano učiti; s toga mjesta treba ukloniti sve što odvlači pozornost. Nekim ljudima glazba pomaže dok uče, pa si mogu tiho pustiti omiljenu pjesmu. Ako mu je lakše, može si napisati bilješke ili sažetak sadržaja koji uči. Kad završi s učenjem, učenik može naglas ponoviti sve što nauči.Najvažnije od svega je organizacija - svaki tjedan treba organizirati kad koji predmet učiti. Nikad ne treba ostavljati učenje za zadnji tren, kad je ispit ili odgovaranje, nego učiti treba početi najmanje 3 - 4 dana ranije. Nakon naučenog gradiva može se nagraditi kockicom čokolade ili nekom drugom poslasticom.Sve nam je to već ranije bilo poznato, samo – treba to početi i primjenjivati!Sretno!

Napisala: Nina Kulić, 8.d

Ništa me neće omesti

A sad malo lijevo

Još jedno stopalo

Jesu li svi prsti na broju?

Pano s našim radovima

Ovo sam čuo

A ovo su naša prava

Kao što svi većinom znate, AIESEC je međunarodna organizacija koja studentima iz raznih zemalja pruža mogućnost obuke u drugim zemljama pa tako i u Hrvatskoj.U našoj se školi svake godine održavaju Aiesecove radionice. Na radionicama sudjeluje jedan student/studentica iz četiri različite zemlje. Ove su godine došli studenti iz Grčke, Latvije, Njemačke i Italije. Na radionicama su sudjelovali učenici sedmih i osmih razreda podijeljeni u skupine. Predavanja su trajala po dva školska sata jedanput tjedno. Sa studentima smo za vrijeme predavanja razgovarali na engleskom jeziku i učili kroz igru i zabavu, a jedna od tema je bilo i nasilje. Za vrijeme i nakon predavanja studente smo mogli pitati što nas zanima o njihovoj zemlji i jeziku. Također su nam rekli da se, ako želimo, možemo priključiti njihovoj stranici na Facebooku gdje piše više o cijelom projektu i gdje možemo naučiti više o jednakosti među ljudima i svijetu u kojem živimo.

Najvažnije od svega je da smo svi uspjeli dobro komunicirati na stranom jeziku, a u komunikaciji su se potrudili i oni malo slabiji učenici.

Napisala: Laura Mlinarić, 8. b

Likovnjaci su i ove godine pripremili iznenađenje za učenike naše škole. Kako je sve počelo? Pedagoginja je donijela plakat na kojemu su bila napisana prava djece iz Konvencije o pravima djeteta. Likovnjaci su jednog dana došli na svoj sastanak i počeli razmišljati kako bi mogli na zanimljiv način pokazati prava djece, a da bi to nekog zanimalo da pročita. Došli su na ideju da po školi budu stopala u kojima će pisati prava. - Htjeli smo na najzanimljiviji način učenicama prikazati njihova prava, jer ono što na plakatu piše ne bi nitko čitao, a ovako bi svi zastajali i pročitali - napomenula je učiteljica Sandra Vehabović.Sve je počelo od stopala patke, medvjeda, ali su shvatili da je ipak riječ o pravima djece, a ne životinja, pa su se odlučili za ljudsko stopalo. Likovnjaci su se trudili 3 tjedna kako bi osmislili, nacrtali i izrezali stopala, te na njih napisali prava. Iako je bilo mrvicu teško, zabavili su se, a i

isplatilo se.Nakon silnih priprema, likovnjaci su napokon 12. veljače 2013. postavili i nalijepili svoja stopala zajedno s pravima. Nakon što su obavili svoje, sa smiješkom su promatrali reakciju učenika. Uspjeli su barem na sekundu zaustaviti učenike, ali i učitelje. Na vratima učionice predmetne nastave možete vidjeti i prozorčić koji su izradili likovnjaci, a u kojem se nalazi Konvencija o pravima djeteta. Likovnjaci će i dalje imati nova iznenađenja za nas, nadamo se zanimljiva poput ovoga.

Napisala: Gabriela Ilić, 7.a

Ponovno se iskazujemo

Prava djece na drugačiji način

Sat Glazbene kulture

Inspiracija sve u šesnaest

Aiesecove radionice

Naučimo više o svijetu i ljudima

Svi smo upoznati s nedostatcima naše škole, pa smo zato odlučili pitati neke učenike što oni misle o tome i što bi oni promijenili da mogu u našoj školi. Gotovo svi su imali neku ideju, plan, program kako poboljšati našu školu, što joj dodati, što oduzeti… Neki su imali zbilja dobre ideje, koje su itekako ostvarive, a neki također dobre, ali malo manje ostvarive ideje.Evo nekih prijedloga:• glazba tijekom svih odmora• vraćanje automata• bolja užina, npr. hamburgeri (Happy Meal)• više terenske nastave i izleta• dvije užine• lakše gradivo• da za vrijeme odmora izađemo van u

školsko dvorište• radionica iz informatike na kojoj bismo

pravili igrice• veliki odmor koji traje 15 minuta

• da TV u holu radi svaki odmor• klime u učionicama• veće klupe u učionicama, a sve bi klupe

trebale imati policu za odlaganje stvari koja je kod mnogih pokidana

• ne bi bilo loše da imamo jastučiće na stolicama

• mjesto ispred škole gdje bismo mogli vezati bicikle

• novi golovi u dvorani• stolice u blagovaonici

Razgovarale i napisale: Helena Čavlović i Laura Mlinarić, 8.b

Kako poboljšati školu

Što bismo htjeli

List učenika OŠ “Retfala” Osijeksvibanj 2013.34

37

NASTAVA

Zimska škola matematike

Bilo je i matematike

Priprema, pozor...

A sad ćemo mi suditi...

Po šestero učenika iz svih razrednih odjela petog i šestog razreda OŠ „Retfala“, zajedno s učiteljicom Prirode Vlatkom Šalić i učiteljem Geografi je Mirkom Andrićem, posjetilo je 7. prosinca 2012. Eko centar Zlatna Greda. Prethodno smo zastali u Parku prirode Kopački rit gdje nam je njihov djelatnik govorio o Kopačkom ritu i punjenju ribnjaka.U Zlatnoj Gredi domaćini su nas posjeli u veliku sjenicu da se malo ugrijemo – u sredini je bila upaljena vatra. Nedugo zatim podijelili su nas u dvije skupine: Jelene i Orlove – najpoznatije životinje ovoga eko centra. Orlovi su gledali fi lm o parkovima prirode – hrvatskom Kopačkom ritu, Gornjem Podunavlju u Srbiji i Dunavu i Dravi u Mađarskoj. A Jeleni su s jednim od domaćina (ujedno i vodiča) krenuli u šumu. Imali smo i radne listiće koje smo ispunjavali, najčešće, na tuđim leđima.Vodič nas je upoznavao sa životinjama Zlatne Grede, a pomoć su mu bile i ploče sa

slikama i opisom, postavljene na svakih dvadesetak metara. Saznali smo i da je Bambi, lik iz Disneyjevog crtića, zapravo neki čudni mješanac; u stvarnosti se jeleni ne pare sa srnama, neko s košutama, a srne također imaju druge partnere - srndaće. U šumi je bilo mnogo blata pa su neoprezni završili na stražnjici.Nakon što su dvije skupine zamijenile prostore i odradile i drugi dio zadataka, imali smo nešto slobodnog vremena prije obećanog, vrlo iščekivanog, ručka. Dok su djevojčice bile zaokupljene dozivanjem konja, većina dječaka otišla je na igralište gdje ih se najviše dojmilo uže za ljuljanje. Glavna atrakcija uskoro je postala ideja jednog šestaša – na štap je stavio čips u obliku pilećeg batka i ispekao ga na vatri. U vrlo kratkom roku postao je popularan među djevojčicama.


Posjet Zlatnoj Gredi

Bogatstvo, blago, vatra

Svi smo se borili za mjesto pored vatrice

Da jednom i mi budemo na pozornici

Fotografi ranje nakon odrađenih zadataka

Posjet Županijskom sudu

Nagrada za Indianu Jonesa

Učenici petih i sedmih razreda OŠ „Retfala“, u pratnji ravnateljice Blaženke Jelaš te učitelja Mirka Andrića, Ivone Ferić, Ivane Palijan, Vlatke Šalić i Stele Zubaj, posjetili su 15. prosinca 2012. Đakovo. Prvo smo

obišli katedralu, gdje nam je voditeljica ukratko ispričala njezinu povijest. Zatim smo prošetali trgom, a nakon toga odvezli smo se u đakovačku Pastuharnu, gdje smo odgledali Božićni bal lipicanaca.Radnja ove predstave vrlo je zanimljiva. Plemići, kneževi, kneginje i druge važne osobe sa svojim bijelim lipicancima došli su na audiciju za kraljevski bal. Tamo je meštar procjenjivao ljepotu i spretnost lipicanaca te samo neke puštao na bal. Najzanimljiviji je bio sam kraljevski bal gdje su najvještiji i najljepši lipicanci izvodili vješte akrobacije.Nakon bala, a prije polaska kući, mogli smo se i fotografi rati s lipicancima.

Napisao: Daniel Ranogajec, 7.d

Đakovački Božićni bal lipicanaca

Izvodili su akrobacije

Terenska nastava petih razreda

Umjesto tjelesnog- hodanje

Učenici petih razreda 24. travnja 2013. u sklopu terenske nastave Povijesti, Hrvatskoga jezika i Geografi je posjetili su Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku i Arheološki muzej u Tvrđi. U HNK-u su vidjeli što se sve nalazi iza pozornice uz stručno vodstvo glumice Petre Blašković. Učenici su imali priliku saznati više o povijesti kazališta, pripremanju predstava, a vidjeli su i prostoriju u kojoj se održavaju probe (tzv. Zelena dvorana). Posjet su završili ondje gdje završava i predstava – na pozornici. Nakon obilaska HNK-a učenici su se uputili prema Trgu Sv. Trojstva i Arheološkom muzeju gdje je također bilo jako zanimljivo. Saznali su nešto više o životu ljudi u prošlosti, a vidjeli su i što su pojedini narodi donijeli na naše prostore. Učenici su imali priliku razgledati i izložbu Poljske tradicijske dječje igračke.


Za naše dvorište sve se može

Kad se male ruke slože

Zajedno za čisti okolišU sklopu akcije Zelena čistka – jedan dan za čisti okoliš u našoj je školi 19. travnja 2013. organizirano čišćenje školskoga dvorišta. Sudjelovali su svi učenici naše škole pod budnim okom učitelja.Učenici su dobili rukavice, grablje za lišće, vreće za smeće, metle i krenuli na posao. Neki učenici su grabljali, a neki su skupljali lišće, grane i razno smeće u vreće, a neki su se sakrili u hlad i čekali da sve bude gotovo.Iako je bilo jako vruće, to nas nije spriječilo da uredimo školsko dvorište i da uživamo u čistom okolišu.


svibanj 2013.36 List učenika OŠ “Retfala” Osijek

Karla Bijelić, Laura Lijić, Mislav Vetengl i Helena Čavlović, učenici 8.b razreda, posjetili su 21. rujna 2012. Županijski sud u Osijeku. Taj je posjet bio nagrada za uspjeh u sudjelovanju na projektu Budi i ti osječki Indiana Jones, u kojem smo prošle školske godine sudjelovali i bili najbolji u našoj školi. S nama su u Županijskomu sudu bile i skupine učenika iz još četiri osječke škole, sudionika spomenutoga projekta. Razgledali smo glavnu sudnicu i učili o radu suda te radu odvjetnika i zaposlenika koji pomažu svjedocima i žrtvama.


Dvadeseta Zimska škola matematike za učenike osnovnih škola održana je 8. i 9. siječnja 2013., a domaćini su ponovno bili OŠ „Mladost“ prvog dana i Odjel za matematiku drugog dana. Radionice su trajale od 9 do 12 sati, a osim što su bile poučne, bile su i zanimljive. Jednu od radionica vodila je i Danijela Novački, učiteljica Matematike u našoj školi.Njena radionica zvala se Kocka, kockica. Na njoj smo ispunjavali različite listiće sa sadržajem vezanim uz kocke, a uglavnom su to bili logički zadatci koje smo rješavali bez većih poteškoća. Mnoge druge, također zanimljive radionice bavile su se radom na računalu, rješavanjem matematičkih zadataka pomoću tablica i dr.Rješavali smo i zagonetke, dobivali nagrade za najbrže riješene zadatke (čokolade), ali i utješne nagrade za sve (bombone). Već prvog

dana, čim smo došli u OŠ „Mladost“, dobili smo čestitkice na kojima je bio napisan naš program za sljedeća dva dana i nekoliko bombona, da bismo malo zasladili brojeve koji su inače većini ljudi dosadni.Na kraju smo svi dobili listiće na kojima smo ocjenjivali Zimsku školu matematike, izabrali najbolje radionice i iznijeli prijedloge za poboljšanje. Većina učenika bila je zadovoljna stečenim iskustvom, osobito stoga što smo naučili i ponešto što bi nam moglo biti korisno i u redovnoj nastavi. Osim toga, svi koji su sudjelovali u radionicama bili su nagrađeni peticom. U Zimskoj školi matematike svatko može naći nešto za sebe: društvo, zabavu, slatkiše, petice… A bilo je i matematike.


38 39List učenika OŠ “Retfala” Osijek

Učenici osmih razreda naše škole u pratnji učiteljica Božane Čičak, Ljiljane Mandurić, Gordane Lušić, Sanele Gašparić, Ljubice Potkovac i Vlatke Šalić. posjetili su 25. listopada 2012. godine Vukovar, grad koji je najviše stradao u Domovinskom ratu, ali se nakon pada ponosno uzdigao i postao simbolom hrabre, ali neustrašive Hrvatske. Terenska nastava započela je vožnjom autobusom do Vukovara. U Vukovaru smo prvo posjetili vukovarsku bolnicu, mjesto kroz koje je za vrijeme Domovinskog rata prošlo tisuće ranjenika, vojnika, ali i male djece i novorođenčadi. Ondje smo pogledali kratak, ali vrlo dirljiv fi lm koji nas je sve ostavio bez teksta. Nismo mogli vjerovati koliko je ljudi patilo, umiralo i živjelo u ogromnom strahu za vlastiti život. Toliko prolivenih suza, toliko uništenih domova i toliko opustošenih ulica nikada nismo vidjeli. Nakon fi lma, koji nas je sve dirnuo, krenuli smo u obilazak podrumskog dijela bolnice. Ondje je vrlo slikovito prikazano stanje u kakvom su se ljudi nalazili i uvjeti u kojima su morali živjeti, bolje rečeno - preživljavati.U dugačkom hodniku kronološki su poredani događaji tih ratnih dana pa smo si čitajući te opise rata mogli vrlo slikovito predočiti takvo stanje. U tom se dijelu bolnice nalaze još uvijek isti kreveti kao i za vrijeme rata, samo što su na njima sada umjesto stvarnih ljudi ljudske fi gure napravljene od gipsa. Dok smo prolazili prostorijama

bolnice, osjećali smo se kao da smo se vratili dvadesetak godina unazad, kao da smo tamo i da je sve oko nas stvarno.

938 križeva za 938 žrtavaNakon vukovarske bolnice, došli smo do vodotornja, simbola grada Vukovara, koji je za vrijeme rata bio jedna od glavnih meta na koju se pucalo. Unatoč mnogobrojnim oštećenjima, uspio je ostati neporušen. Vodotoranj je simbol pobjede, hrabrosti i života. Ponosno je stajao na svome mjestu podsjećajući nas na patnje koje je Vukovaru donio Domovinski rat. Obišli smo centar grada, gdje smo slobodno vrijeme iskoristili za šetnju gradom uz obalu Dunava fotografi rajući se.Uslijedio je posjet Memorijalnom centru Domovinskog rata u vojarni na Sajmištu. Došavši tamo, prvo što smo zamijetili bili su mnogobrojni tenkovi kod kojih smo se odmah fotografi rali. Bilo je tu svačega, od raznoraznih mina, pa sve do topova, oružja i ratnih brodova. Hodajući vojarnom osjećali smo se kao na pravom ratnom bojištu. Obišli smo i prostoriju u kojoj je slikovito prikazan logor u kojemu je bilo smješteno na stotinu muškaraca, razdvojenih od obitelji i osuđenih na pakao. Hodali smo logorom u tišini, svjesni koliko su muke ljudi na tom mjestu proživjeli. U sljedećoj prostoriji vidjeli smo različite vrste oružja. Našu pažnju posebno su privukle ručno napravljene puške i pištolji. U Memorijalnom centru nalazi se još jedna zgrada u kojoj su također kronološki prikazani dani ratovanja. Pažnju su nam privlačile brojne osmrtnice na zidovima, slike poginulih osoba i grada Vukovara potpuno uništenog i opustošenog.

Nakon vojarne, odlazimo u obilazak Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata. Hodajući grobljem, nismo mogli ne primijetiti kako je groblje lijepo uređeno, čisto i uredno. Dolazimo do nevjerojatng prizora. Pred nama stoji 938 bijelih križeva, svaki za jednu ekshumiranu žrtvu.

Mrak kao ratni ugođajPosjetili smo još jedan memorijalni centar, Spomen dom Ovčara, odnosno hangar gdje su se događali zločini i ubijani ljudi koji su odvođeni iz bolnice. 261 žarulja-zvijezda za svakog ubijenog i nestalog u hangarima Ovčare, čahure na podu kao simbol izvršenja zločina, slike ubijenih i nestalih iz vukovarske bolnice, izložene nađene osobne stvari, osvijetljena spirala s imenima u središnjem djelu poda te mrak stvarali su ugođaj sličan onom iz 1991. (Što se, naravno, ipak ne može usporediti.)Nakon obilaska Ovčare, uputili smo se prema franjevačkom samostanu i crkvi sv. Filipa i Jakova. Ondje smo pogledali još jedan fi lm, ovoga puta puno strašniji i dirljiviji. U mraku, pred nama su se izmjenjivale tužne snimke razdvojenih obitelji, razaranja grada i na tisuće žrtava. Nakon fi lma uputili smo se u crkvicu koja je sada obnovljena. Ondje nam je župnik ukratko ispričao povijest crkve te smo se na kraju svi zajedno pomolili u čast braniteljima, i svim onim ljudima

koji su poginuli u Domovinskom ratu. Ponijeli smo u Osijek sa sobom slike pune boli i jada koje će mnogi od nas dugo nositi u srcima gdje god se nalazili. Nikoga ne smijemo mrziti, a povijest Vukovara nikada ne zaboraviti, moto je i našeg izleta.

Napisale: Laura Lijić i Karla Bijelić, 8.b

Naši učenici pred vukovarskim križem

Možemo mi i na tenk

Sat povijesti iz Vukovara

Obilježen tugom i srećomJednodnevni izlet u Vukovar

Podsjetnik na rat

Godišnjica pada Vukovara

Grad u svijećamaKao i svake godine, učenici sedmih razreda OŠ „Retfala“, u pratnji svojih razrednica, otišli su 17. studenog 2012. u osječku Vukovarsku ulicu i zapalili lampione te tako odali počast gradu Vukovaru, čija je godišnjica pada u neprijateljske ruke 18. studenoga, dan poslije našeg posjeta. Svaki učenik dobio je u školi jedan ili dva lampiona, no nakraju smo ih svi zapalili mnogo više. Zapalili su ih i učenici iz svih ostalih osječkih škola te smo tako svi zajedno pokazali kako smo zahvalni na svemu što su stanovnici Grada heroja učinili za nas i našu zemlju.

Napisala: Katarina Radić, 7.a na zidovima, slike poginulih osoba i grada Vukovara potpuno uništenog i opustošenog.

NASTAVA

Ne, nije to sat povijesti u našoj školi na kojem se govori o Vukovaru. To je sat povijesti koji se vodi iz Vukovara, kao svojevrsnoga domaćina, u spomen na dan pada Vukovara, a u njemu sudjeluju učenici iz cijele Hrvatske. Ove godine, 16. studenoga 2012., održan je treći put, kao videokonferencija u dvadeset i dvije škole iz trinaest gradova, među njima i OŠ Jagode Truhelke, OŠ „Mladost“ i OŠ „Retfala“ iz Osijeka.Našu školu predstavljalo je po nekoliko učenika iz svakog osmog razreda, pod

vodstvom učiteljica Ljubice Potkovac i Gordane Lušić. Neki su učenici čitali svoje pjesme (Karla Generalić, 8.a) ili prozne tekstove (Leonarda Keler, 8.c) o Vukovaru. Učenici nekih drugih škola čitali su i povijesne tekstove, podatke o bitkama, ili prepričavali iskustva svojih bližnjih koji su se borili u ratu ili ga proživjeli na neki drugi način.Još jedan korak u nastojanju da se Vukovar nikad ne zaboravi ovim je događajem sigurno učinjen jer svi mi koji smo bili tamo dugo ćemo pamtiti trenutak u kojem smo shvatili da nas na ekranu gledaju stotine vršnjaka iz cijele države.Taj dan bio je poseban i kao dan oslobođenja hrvatskih generala Markača i Gotovine. I o njima se govorilo, i njih se spominjalo, pa je treći sat povijesti iz Vukovara obilježio tužan pad Vukovara i sretno puštanje generala na slobodu.


Videokonferencija povodom dana pada Vukovara

Niz lampiona duž Vukovarske ulice

svibanj 2013.


OVISNOSTI

Svaka je tvar otrovna, samo o dozi ovisi hoće li postati otrov!(učiteljica Zdenka Dijanović)

Ovisnost znači da nešto uzimamo ili koristimo u prekomjernim količinama i jednostavno ne možemo bez toga - navikavamo se. Nažalost, sve više mladih je ovisno o cigaretama i alkoholu. Ali ipak najveća ovisnost djece između 8 i 14 godina su internet i računala! Uglavnom na nas utječe društvo - prijatelji koji puše, piju, cijeli dan provode igrajući igrice, ništa ne uče, tuku se..., a u nekim slučajevima čak i roditelji koji su alkoholičari te slične stvari. Najteže se oduprijeti pod silnim pritiskom okruženja u kojem se nalazimo. Najčešće to započinje s: Ajde, probaj samo jednu cigaru, pa onda: Ajde još jednu, ništa ti neće biti, i tako dok ne postanemo ovisni! Najgore u takvim slučajevima je što oni koji odbijaju pušiti, piti i slično, na kraju budu izbačeni iz društva. Što je u cigareti tako primamljivo i fi no? Možemo biti veseli i bez alkoholnih pića! Šalimo se i kada nismo nadrogirani! Dopisivanje na chatu trebamo zamijeniti šetnjom i druženjem vani s prijateljima, te stvarnim razgovorom! Kockanje ne donosi sreću! Zašto pijemo kavu, a ne sok ili mlijeko? Svatko je ovisan, a toga nije ni svjestan.

Cigarete

Cigarete, kao što već znamo, sadrže nikotin koji nas čini ovisnima o pušenju. Razne su

vrste cigareta, od najtanjih - do debelih cigara! U početku su sve one iste. Dok se ne naviknemo na njih. Cigarete općenito truju naše tijelo, a pogotovo krv i pluća, koja postaju crna! Itekako nisu bezazlene i mogu izazvati rak. Uz to, od pušenja imamo loš zadah, smrde nam prsti, smrdi nam odjeća, a i kosa. Činjenica je da žene puše više od muškaraca - što je zabrinjavajuće. Unatoč raznim organizacijama koje se bore protiv pušenja i droge, to se ne može zaustaviti. U sve više javnih ustanova i kafi ća postoji odjel za pušače i nepušače... A što je s nama koji udišemo dim tamo gdje toga nema? Svaka cigareta - kraći život!

Alkohol

Izlaziš van, ideš na tulume gdje se toče alkoholna pića. Svi tvoji prijatelji popili su barem čašicu pa ćeš i ti. Kad tvoji prijatelji popiju 5 čašica, onda ćeš i ti. Kad se napiju, već ćeš biti mrtav pijan. Tko god hoće, s tobom može raditi što god hoće! Pijemo alkoholna pića i što ih više popijemo, više zaboravljamo gdje smo, što radimo, zašto smo tu gdje jesmo, i ostalo. Mnogo njih se onesvijesti pa čak i umre na licu mjesta od prekomjerne količine alkohola u tijelu, venama, mozgu... Nisi tinejdžer ako se jedanput u životu ne napiješ! Tko kaže?! Alkohol također šteti organizmu i stvara ovisnost, a mnogi ga počnu uzimati kad su u društvu koje pije, kada im je dosadno pa žele probati nešto novo, kada su nesretni pa misle da će ih to utješiti... ništa od toga nije opravdanje! Mnogo ljudi misle da će postati veseli kad popiju čašicu - dvije pa onda postanu nasilni ili često možemo

čuti: Pod utjecajem alkohola ubio ženu i djecu, Skrivio automobilsku nesreću pod utjecajem alkohola ili čak Pijani muškarac pretukao nedužnog starca. Da, toga je mnogo. Isto tako, sigurno nitko ne želi povraćati, imati mučnine i glavobolje...

Računalo

Ono u čemu smo pravi maheri su internet, Facebook i igrice. Više puta na dan, više sati dnevno. I tako svaki dan. Kada nam mama kaže da moramo učiti, mi odgovaramo da moramo prvo završiti ono što radimo na kompu. Ili kada nas prijatelji pozovu van - mi ih pozovemo kod sebe da igramo igrice zajedno. Je li to normalno? Normalno je da internet koristimo za nešto korisno ili eventualno za zabavu 1 - 2 sata na dan. Sve više od toga je ovisnost! Postoje ljudi koji su toliko ovisni da ni ne spavaju skoro cijelu noć, ne obavljaju redovno nuždu, ne tuširaju se i ne jedu i ne piju po nekoliko dana... Strašno! To je kao novi sport. Samo što se zbog virtualnog sporta odvajamo od stvarnoga svijeta i zaboravljamo na sve oko sebe, a od pravog sporta postajemo snažiji i zdraviji, a stječemo i nove prijatelje te se socijaliziramo. Računalo je sasvim u redu, ako ga koristimo umjereno!


O čemu smo ovisni

Nema opravdanjaAnketa o društvenim mrežama

Ne možemo bez njih

I o ovome smo ovisni

Kako bismo saznali koje su društvene mreže najzastupljenije među učenicima naše škole te kolika je ovisnost učenika o računalima i svemu vezanim za njih, odlučili smo provesti anketu.Anketa je provedena na uzorku od 56 učenika viših razreda naše škole.

Anketa je pokazala da su naši učenici pravi ovisnici o Facebooku. Veći dio ispitanih učenika na internetu provodi 2 – 3 sata dnevno. Ono što bi učenici najviše željeli promijeniti je bolja sigurnost i zaštita na internetu. Kao i u svemu, i u korištenju društvenih mreža trebamo biti umjereni kakvima se smatra 54 % naših ispitanika.


Ne možemo bez njih

42 svibanj 2013.

PUT POD NOGE

Kako se pripremiti za put?Sigurno ste se svi ponekad trebali brzo spakirati za put pa evo nekoliko savjeta kako to učiniti brzo i sa što manje stresa.Napravite popis stvari koje će vam biti potrebne, a kod sastavljanja popisa voditi računa kuda idemo, koliko ostajemo i što tamo planiramo raditi. Garderobu prilagodite godišnjem dobu i vremenskoj prognozi. Kupite stvari s popisa koje vam nedostaju, također i hranu i sokove za put.Slijedi pakiranje - uvijek će biti previše odjeće pa slijedi faza smanjivanja, guranja i pritiskanja, a kada su torbe napokon zatvorene spremni ste za putPosljednje provjere - ne zaboravite punjače za mobitele, fotoaparate, novčanike, putovnicu, zdravstvenu iskaznicu i slično,a ako imate kućne ljubimce morate se i za njih pobrinuti ako ih ne vodite sa sobom.Na kraju, nemojte nikako zaboraviti ponijeti sa sobom puno dobre volje.Sretan put i dobar provod!


Pripreme za putovanje

Idemo na put

Samo najnužnije

Prvi posjet Vondelparku

Upoznavanje s Bob Marleyem

Moji djed i baka žive u Nizozemskoj, u Amsterdamu. Brat i ja svake godine odlazimo k njima na ljetovanje. To su za nas dva najljepša mjeseca u godini. Svake godine vidimo nešto novo. Kad smo brat i ja saznali da ćemo ponovno ići u Amsterdam, bili smo jako uzbuđeni. Prvi posjet Amsterdamu na mene ja ostavio snažan dojam tako da sam se veselio što ću ga opet posjetiti. Do Amsterdama smo putovali vlakom. Početna stanica našeg putovanja bila je Osijek, a do Amsterdama smo morali čak tri puta presjedati, u Zagrebu, Münchenu i Düsseldorfu. Nakon 24 sata dugog puta evo nas u Amsterdamu. Niti kiša koja je padala nije nam mogla pokvariti raspoloženje.

Kuće bez zavjesaAmsterdam je poznat po svojim muzejima. Obišli smo svjetski poznati muzej voštanih fi gura Madame Tussauds. Na ulazu u muzej dočekao nas je Barack Obama ispred Bijele kuće. Prolazeći kroz muzej imali smo vrlo bliske susrete s fi gurama raznih

Posjet Amsterdamu

U gradu bicikala i kanalapoznatih osoba - Lady Gagom, Angelinom Jolie, Juliom Roberts, Marilyn Monroe, Bob Marleyjem... To nije bio naš jedini susret s Bob Marleyjem. Na ulici nam je prišao muškarac koji izgledom podsjeća na Bob Marleya. Predstavio nam se kao Bobily Bob i upitao nas želimo li vidjeti njegov ples i dati mu nešto novca. Na amsterdamskim ulicama često možete susresti takve osobe jer je grad prepun uličnih svirača, pjevača, žonglera. Sljedeće što smo vidjeli bila je najstarija kuća u Amsterdamu. Kuća je to iz 1550. godine i nalazi u katoličkoj enklavi. To je mirniji dio grada koji je prvi nastao, nastanjen je katolicima i prilikom protestanskih osvajanja ostao je neosvojen i onakav kakav je nekada bio. U Amsterdamu se nalazi i kuća Anne Frank. Zanimljivo je to što na prozorima amsterdamskih kuća nema zavjesa. Ta tradicija proizlazi iz vjerovanja da vjernici nemaju što skrivati od Boga.Odmor od razgledavanja odlučili smo potražiti u najvećem parku u Amsterdamu, u Vondelparku. Park je prepun ljudi koji sjede, leže na travi, druže se i odmaraju. Obišli smo i najskuplju ulicu Pieter Cornelicz Hoost straat u kojoj se nalaze trgovine koje prodaju samo markiranu odjeću, Louis

Vuitton, Gucci, Armani...

Biljke mesožderkePosjetili smo tržnicu cvijeća gdje slobodno možete kupiti paketić za početnike (sjeme marihuane sa uputama za uzgoj). Na tržnici smo vidjeli i biljke mesožderke kojima se nismo približavali. Usput smo uočili trgovinu sa 100 vrsta sira i nismo odoljeti da ne uđemo unutra i da ne probamo barem 5 vrsta sira, a usput i kupimo nešto za ponijeti. Korak po korak, iz ulice u ulicu i stigli smo do Ulice crvenih svjetiljki. Ulica je puna izloga iz kojih su nas gledala lica lijepih žena koje se bave prostitucijom. Fotografi ranje ondje nije dozvoljeno. U toj se ulici nalaze i brojni coff ee shopovi u kojima ima najmanje kave. Naime, ondje je dopuštena konzumacija marihuane. Ondje možete dobiti uputstva za njezino uzgajanje, zatim razni pribor koji je za to potreban, te druge proizvode koji također sadrže marihuanu u raznim oblicima kao npr. čokolade, lizalice, bombone.Naše se putovanje približilo kraju. Već se polako spuštao mrak nad amsterdamske ulice, a mi krećemo prema kolodvoru. Na kolodvoru smo susreli veliku grupu Ajaxovih navijača koji su nas oduševili

Predah za fotografi ranje

svojim pjesmama i bez ikakvih nereda sišli na stanici kod Ajaxovog stadiona. Oni su zaokružili ovo naše putovanje. Koliko god puta posjetite Amsterdam, uvijek ćete vidjeti nešto što prošli put niste uspjeli vidjeli i saznati nešto što niste znali. Radujem se sljedećem posjetu i svima preporučujem da ako budete imali priliku slobodno otiđite posjetiti ovaj prekrasni grad. Grad u kojem ljudi prolaze pored vas ne obraćajući pažnju, na čijim ulicama možete čuti bezbroj raznih jezika, gdje žive crni, bijeli, žuti i svi drugi bez ikakvoga opterećenja što se meni najviše sviđa.

Do sljedećeg putovanja,

David Đorđijevski, 6.b

Karla Ambruš u Parizu

U gradu svjetla

Ispred Trnoružičinog dvorca

Ove godine u travnju posjetila sam Pariz, veliku europsku metropolu. Nakon dva sata ugodne vožnje avionom iz Budimpešte, stigli smo u Pariz. Prvi dan našega boravka u Parizu započeli smo posjetom centru grada, točnije Elizejskim poljanama. To je jedna od najpoznatijih avenija na svijetu prepuna trgovina, restorana, muzeja i kazališta.Sljedeća točka našega obilaska bio je simbol Pariza - Eiff elov toranj. Nakon uživanja u prekrasnom pogledu s tornja, s kojeg se vidi cijeli grad, uputili smo se prema poznatome muzeju Louvre u kojem se nalazi i najpoznatija slika na svijetu, Mona Lisa Leonarda da Vincija. Obilazak smo završili posjetom katedrali Notre Dame koja ove godne slavi 850. rođendan. Drugi dan put nas je odveo u Disneyland što je meni bio poseban doživljaj. Obilazak Disneylanda započeli smo posjetom Disneyjevu studiju, dijelu Disneylanda u kojem se mogu vidjeti kulise i rekviziti iz Disneyevih fi lmova. Drugi veliki dio Disneylanda je Disney Park koji sadrži velik broj zanimljivih atrakcija podijeljenih u nekoliko zona: Adventureland, Frontierland, Fantasyland i Discoveryland. U Disneylandu možete uživati u brojnim vožnjama, trgovinama, Disney dvorcu, koji se meni osobito svidio, i brojnim drugim atrakcijama.Treći dan, a ujedno i posljednji dan našega boravka u Parizu posjetili smo dvorac francuskih kraljeva, Versailles. To je jako lijep dvorac oko kojega se nalaze veliki vrtovi, prirodni labirint i umjetna jezera.Na kraju mogu reću da je Pariz jedan jako lijep grad koji se meni posebno svidio.

Putovala i napisala: Karla Ambruš, 5.c

List učenika OŠ “Retfala” Osijek 43


OČIMA OSMAŠA

U petom i šestom razredu upoznali smo nove učitelje, nove predmete, a isto tako i oni su upoznali nas. Onda smo bili samo klinci. Ponašali smo se kao i svi prije nas. Padale su petice, jedna za drugom, imali smo većinom uzorno vladanje i sve je bilo idealno jer nismo imali nekih velikih briga. No, zašto bi sve bilo jednostavno?

Više nismo tako maliTijekom ljetnih praznika razmišljali smo o tome kako će u sedmom razredu sve biti kako mi želimo, jer smo, naravno, sada najstariji u smjeni. Prvi tjedan nastave sve češće smo čuli rečenicu: Vi ste sada sedmi razred i od vas se očekuje zrelo ponašanje jer vi više niste mali. To nas je pomalo zbunjivalo. Odakle sad to? A uz to, svi su počeli vršiti pritisak na nas zbog upisa u srednju školu jer, kako znamo, danas je vrlo teško upisati željenu srednju školu. No nas sedmaše ništa nije spriječilo da zanemarimo savjete učitelja i napravimo opet po svome.

U pubertetu smo...

Upisi, opomene i kazneDo sada smo navikli da nam svi popuštaju, a sad odjednom ta strogoća. I već prvi dan pali su upisi jer nismo ozbiljno shvatili što nam drugi govore. Upisi, opomene, kazne... Ništa nas nije zastrašilo pa smo si tako dopustili neprekidno pričanje za vrijeme nastave, korištenje mobitela za vrijeme nastave, tući se, ogovarati učitelje i raditi sve moguće nepodopštine. Izgovor mnogih sedmaša za nešto što su skrivili bio je: Učiteljice, mi smo u pubertetu i sad je normalno da se tako ponašamo. Ali, je li pubertet kriv baš za sve? Iako nam hormoni divljaju i potpuno sve što se tiče fi zičkog i psihičkog stanja se mijenja, mi još uvijek možemo kontrolirati svoje postupke i odlučivati što je ispravno, a što ne, jer kako svi kažu, sada smo svi stariji i zreliji. Ili ne baš svi. Mnogi učitelji neprimjereno ponašanje opisuju kao djetinjasto.

Želimo biti glavni, a trebamo biti uzorVećinu postupaka koje napravimo vidjeli smo ili prekopirali od nekog starijeg, naših uzora. Većina sedmaša ne može izbjeći upadanje u starije društvo, pušenje, nasilje i ostale probleme. Što više odrastamo, u glavi si stvaramo sliku da smo veliki i glavni i da nam nitko ne može ništa. To baš i nije tako. Žalosno je to što se puno njih već u ranoj dobi odalo alkoholu i cigaretama želeći biti face. Sada su možda face u očima ostalih učenika, ali ne shvaćaju da će morati snositi i posljedice. To što sada započnu ostat će im za cijeli život i toga će se teško riješiti. Također, učitelji nam govore da trebamo biti primjer petašima i šestašima jer će nas oni uglavnom oponašati kada dođu u sedmi razred. Znači trebamo biti uzor. Svima je jasno da se ponašanje naše generacije znatno pogoršalo pa je zbog toga i odgođena višednevna ekskurzija na kojoj nam je trebalo biti ludo i nezaboravno. Krivimo učitelje, a zapravo ne razmišljamo da moramo biti odgovorni za svoje postupke. Ne bi nam bilo na odmet malo više pozornosti i poštovanja prema učiteljima, a tako i prema svima oko nas.

Svi su to prošliShvatili smo da sada više nema šale i da moramo strašno puno učiti, gradivo svih predmeta, nekoliko sati na dan. Tu su još zadaće i projekti, a da ne pričamo o dodatnim i izvannastavnim aktivnostima. Neprestano se žalimo i razmišljamo o tome zašto baš moramo ići u školu. Postajemo lijeni i ništa nam se ne da. Zahtijevamo svoja prava i slične stvari. Ali uz prava idu dužnosti i obveze koje moramo izvršavati. Svi su prošli osnovnu školu zbog općeg znanja i svi znaju kako nam je. Samo moramo biti jaki i misliti na budućnost. I najvažnije je nikada ne odustati te se boriti za cilj. Jedino na taj način možemo postići

status dobrog učenika i zrelog sedmaša. Vjerojatno nitko od nas ne želi propustiti glavnu ekskurziju na kraju osmog razreda. Zato sedmaši, zagrijmo stolice i pokažimo da možemo biti uzor ostalim učenicima!


Još malo pa smo najstariji u smjeni

Dobit ćeš upis

Nitko nas ne razumije

Cijelo vrijeme na nogama

Rođendanska proslava u tramvaju

Bilo je nezaboravno

Neki plešu, a neki poziraju

Učenica naše škole Maja Vuković 5. listopada 2012. proslavila je svoj rođendan uz prijatelje iz razreda. Bilo je odlično, no još više – bilo je neobično! Rođendanska proslava održala se u tramvaju. Da, pravom tramvaju. Ona je naime jedna od rijetkih u cijeloj Hrvatskoj koji su svoj rođendan proslavili na tom neobičnom mjestu. Isprva smo se svi čudili i mislili kako će to biti bezveze i da nećemo imati što raditi. Upravo suprotno! Pripreme su trajale tjednima. Cure su išle u shopping, kod frizera, šminkale se, peglale kosu... Sve je moralo biti savršeno za proslavu. Dečki su, naravno, bili manje

uzbuđeni. Nakon silnih priprema napokon smo dočekali taj posebni dan.Prvo smo se svi, nas dvadesetak, okupili i krenuli prema dvorcu Pejačević, gdje nas je čekao naš tramvaj. Ušli smo u tramvaj, smjestili se na sjedala i čekali početak vožnje. Odjednom su se ugasila svjetla i počela je svirati glazba. Svi smo se digli i počeli plesati. Bilo je tamo i hrane i pića.

Sve je bilo savršeno. Lica su nam obasjali refl ektori u raznim bojama, osjećali smo se kao da smo u disku, u neobičnom disku. Uz pjesmu i ples cijelo smo vrijeme bili na nogama. Tramvaj nas je proveo kroz cijeli grad. Ljudi koji su prolazili ulicama, i vidjeli blješteći tramvaj, ostali su iznenađeni. Ostavili smo ih bez teksta. Tako smo se vozili dva kruga, što bi bilo dva sata, koliko je trajala proslava rođendana. Kada je tramvaj stao i kad smo morali izaći, poželjeli smo da je sve trajalo bar još malo duže. Ali svemu dođe kraj. Majo, svaka ti čast! Ovaj neobičan rođendan još dugo ćemo nositi u našim srcima i ostat će zauvijek u našim sjećanjima.


46 47svibanj 2013.

U našoj školi kao i u svakoj drugoj ima puno nadarenih učenika i učenica. Neki su dobri u nogometu, drugi pak odlično sviraju gitaru dok se treći neprestano druže s vodenim bojama i kistovima. Učenica 6.b razreda Magdalena Poplašen sve redom zadivljuje svojim crtačkim umijećem. Njezini su crteži uvijek prepoznati na satu Likovne kulture. - Svakako da uživam crtati, ali samo onda

kada želim nešto postići ili probati nacrtati nešto što do sada nisam uspjela i usavršiti ono što jesam - ističe Magdalena. Magdalena svoje bilježnice ukrašava koristeći fl omastere i bojice. Vrlo uredno piše tako da njene bilježnice izgledaju kao slikovnice pune padeža, množenja, dijeljenja... Kada nema papira za crtanje, posluži se pernicama. Neka najobičnija pernica u Magdaleninim rukama može postati pravo umjetničko čudo.Crtati je počela s četiri godine. Magdalena priznaje kako u sve svoje radove ulaže veliki trud. Crtanje nije lagan posao. Prvo treba osmisliti ideju tj.crtež, napraviti skice, nabaviti hamer papir, a zatim skice prenijeti na papir, a potom se poslužiti drvenim bojama, fl omasterima, plastelinom, tušem, olovkom, temperama... Magdalena čak smišlja i svoje tehnike. Jedna od njih je završeni rad premazati plastelinom. Ponekad svoje radove poklanja prijateljima. Sva sreća da ih još ne naplaćuje.Ima Magdalena i svoje uzore u crtanju, Kim McElroy i Robertu Baer, jer svojim crtežima očaravaju svijet pa tako i Magdalenu. Iako Magdalena voli crtati, u budućnosti nema namjeru postati arhitektica ili

umjetnica. Crtanje voli kao hobi. Radije bi bila biologinja, arheologinja, ili se bavila paleontologijom. Nije još odlučila.

Napisala: Dorotea Živalj, 6.b

UMJETNICI

U našoj školi ima puno sportaša, ali i umjetnika, nadarenih slikara, plesača, glazbenika, pisaca, glumaca… Među njima je i David Đorđijevski koji se uspješno bavi pjevanjem i glumom, o čemu svjedoče brojne nagrade koje je osvojio.Sudjelovao je na brojnim natjecanjima i posjetio je mnoga mjesta među kojima je i New York! Naime, David pjeva u vokalnom ansamblu Brevis koji je među mnogim drugim zborovima izabran da nastupi upravo u New Yorku. Osim što su pjevali, uživali su obilazeći znamenitosti New Yorka. Osim toga, David je nastupao i na festivalima i natjecanjima u Osijeku te u Varaždinu i Zadru. U Zadru je pokazao svoj talent osvojivši prvu nagradu na festivalu Jadera. Također je bio prvi i na festivalu

Essek Fest održanom u Osijeku. U našoj je školi prošle godine održan festival Do Re Mi koji nije mogao proći bez Davida koji je otpjevao pjesmu Kad ljubav pobijedi te je sve prisutne oduševio i ostavio bez teksta. Mogli smo Davida vidjeti i našem mjuziklu U potrazi za princezom u kojem je David nastupio kao praščić Drago. Nastupio je i u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u predstavi Božićni Roščić, Papčić i Zvončić kao jedan od glavnih likova. Mogli bi još dugo navoditi sve Davidove uspjehe, ali ovo su neki od najvažnijih. Uz svu tu ljubav za glazbu i glumu te mnoge obaveze, treba istaknuti da je David i odličan učenik. Davidu želimo još puno nagrada i sreće u daljnjoj karijeri.

Napisala: Dorotea Živalj, 6.b

David Đorđijevski

Gl umi, pjeva, putuje

Pogled na New York

Matko i Đelo jusić

5.a razred u svojim redovima ima i raspjevanog slavuja – Leonardu Kavedžić. Na glazbenom festivalu povodom crkvenog goda osvojila je nagradu za umjetnički dojam, a zapažene rezultate imala je i na prošlogodišnjim festivalima. Učiteljica je već u prvom razredu prepoznala njezin talent, tako da nas je njezin glas uveseljavao svake godine na priredbama.Osim pjevanja, Leonarda se bavi i sviranjem oboe te suvremenim plesom. Pohađa Glazbenu školu Franje Kuhača, uporna je i puno vježba. Njezin je napredak vidljiv kroz ove četiri godine i nadamo se da će upornim radom postići velike rezultate.

Napisao: Patrick Vodeničar, 5.a

Leonarda Kavedžić

Raspjevani slavuj

Matko Jukić

Nastup u DubrovnikuMatko Jukić učenik je 5.c razreda naše škole i nadareni pjevač. Ovo je ljeto bio u Dubrovniku, ali ne samo turistički. Matko je u Dubrovnik došao povodom festivala Mali raspjevani Dubrovnik na kojem je i sam nastupio.Ove je godine festival proslavio 50 godina svoga postojanja. Otvoren je večer uoči otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara ispred crkve sv. Vlaha. Matko je predstavljao grad Osijek i to svojom autorskom pjesmom Baš je cool i za to je dobio zasluženo priznanje. Na festivalu je bilo puno djece iz Hrvatske, ali i iz drugih zemalja.


Magdalena Poplašen

Oslikava i pernice

Nadarena Iva

Zabava i hobi

Crtanje može biti i hobi i vrsta zabave.Za Ivu Breskovac, učenicu 5.c razreda nije nikakav problem nacrtati nešto lijepo,

bilo to komplicirano ili jednostavno. Iva kaže da je crtati vrlo zabavno i kreativno. Jednom prigodom prijavila se na natječaj za crtanje i zamislite, crtež je bio toliko lijep i autentičan da žiri nije povjerovao da je to ona sama nacrtala. Prijateljice su joj dale savjet da ubuduće crta malo lošije, no to je za nju nemoguće.Iva voli crtati životinje, a najviše konje. U četvrtom razredu morali smo nacrtati nešto iz knjige koju smo dobile. Pogodite što Iva je nacrtala? Konje! Crtež je bio potpuno identičan onomu iz knjige. Svaki, pa i najmanji detalj bio je nacrtan.Svi koji poznaju Ivu i njezinu vještinu savjetuju joj da se bavi crtanjem, no Iva

samo mahne rukom i kaže da je to samo način zabave i njezin hobi.

Napisala: Ema Skoko, 5.c


48 49svibanj 2013.48 svibanj 2013.

SPORTSKI USPJESI

Kad se spomenu sportski talenti u našoj školi, većina nas pomisli na nogometaše i odbojkaše, ali ima i uspješnih tenisača i tenisačica. Tu se svakako ubraja, te posebno ističe Borna Faj svojim talentom za tenis. Borna je učenik 8.b razreda i član Tenis kluba Olimpija Osijek već 6 godina.Borna je od malih nogu pratio tenis na televiziji, te se tako odlučio za ozbiljno treniranje tenisa.

Kaže kako je tenis zanimljiv sport i sviđa mu se jer je samostalan.U svojih 6 godina aktivnog treniranja ostvario je mnoge uspjehe sudjelujući na raznim školskim natjecanjima i turnirima. Posjetio je mnoge gradove, od Vinkovaca, Đakova, Valpova, Varaždina, Požege pa sve do Bjelovara, Daruvara, Virovitice, Koprivnice, Čakovca i Zagreba u kojima je pokazao sve svoje vještine i uvježbano znanje. Osvojio je 2 brončane medalje u Osijeku na školskom natjecanju i jednu u Požegi, te zlatnu medalju na natjecanju u parovima, u Đakovu. Također, ponosni je vlasnik mnogo diploma. Kaže kako je sve stvar treninga na koje redovito odlazi. Izostanci su vrlo rijetki, te uvijek zbog opravdanih razloga, školskih obveza ili ako je bolestan. Treninzi su tijekom ljeta bili svakim danom po 2 sata, a sada, dok traje nastava, 5 puta tjedno po sat vremena. Nekada budu jako naporni, a nekada nimalo. Bornini uzori u tenisu su hrvatski tenisač Ivan Dodig i srpski tenisač, jedan od najboljih tenisača današnjice, Novak Đoković. Borni se sviđa njihova igra, naročito Dodigova jer je potpuno smiren bilo da pobjeđuje ili gubi.Kaže kako mu nije važna pobjeda, ali se ipak često naživcira kada izgubi od osobe koju

inače uvijek pobijedi. To je bio i razlog zašto je mislio odustati od tenisa nekoliko puta. O tome svjedoče dva namjerno slomljena reketa i jedan slučajno. Kao i svaki veliki sportaš, i Borna je doživio sportske ozljede. Iskrenuo je nogu par puta, ali bez većih posljedica. Nadodaje kako je tenis vrlo skup sport. Svatko treba imati vlastiti reket i prave teniske patike, te uza sve to plaćati članarinu (500 kn mjesečno) i prijave za turnire (oko 100-150 kn).Borna je zadovoljan svojom igrom, jedino bi htio poraditi na snazi i pojačati jačinu udarca. Možda se bude profesionalno bavio tenisom u budućnosti ako uspije ostvariti nešto važnije sad dok je mlađi. Misli da bi mogao nastupati na državnim natjecanjima, ali za svjetska nije baš siguran. Kad bi mogao birati na kojem svjetskom teniskom turniru bi volio igrati, defi nitivno bi se odlučio za Roland Garros u Parizu ili poznati Wimbledon u Londonu.Iskreno se nadamo da će se Borni sve to ostvariti, te da neće odustati i da će se njegova upornost, trud i vježba itekako isplatiti u budućnosti.

Napisala: Karla Bijelić, 8.b

Talentirani tenisač Borna Faj

Nije važna pobjeda

Rijetki su turniri na kojem se ne spomene ime Lucije Faj. Ona igra za našu školu i predstavlja svoj klub TK Olimpija Osijek po cijeloj Hrvatskoj. Sudjelovala je na turnirima u Zagrebu, Splitu, Puli, Vodicama, Dubrovniku, Umagu, Varaždinu... Deveta je na razini djevojčica do dvanaest godina. .Kada i izgubi, Luciju to ne usporava da nastavi sa svojim ciljem.Nema ljepšeg sporta od tenisa, misli Lucija

Napisala: Marija Pešikan, 5.d

Lucija Faj, učenica 5.d

Samo naprijed

Dominik i Dorotea Živalj

Zajedno u sportu

U našoj se školi Dan darovitih učenika obilježio prikazivanjem fi lma u kojem su daroviti učenici iz naše škole predstavljali svoj talent. Doris Jakšić jedna je od učenica koje su bile u fi lmu, a predstavila je svoj talent u karateu koji trenira u Karate klubu Esseker.U razgovoru s Doris saznala sam da je karate borba sa zamišljenim protivnikom, bez fi zičkog kontakta. Ona ga trenira već osam godina, od prvog razreda kada se odlučila za njega, jer su je oduvijek zanimali borilački sportovi. Otad niže brojne uspjehe i postiže zapažene rezultate na brojnim natjecanjima, u i izvan države. Zasad je bila na tri državna natjecanja, u Splitu, Daruvaru i Bilju. Na ovom posljednjem je osvojila prvo mjesto u svojoj kategoriji. Naravno, za takva postignuća nije dovoljan samo talent, treba

uložiti i puno truda i rada. Naime, Doris ima naporne treninge svaki dan, po sat i pol, no ipak sve stigne, kaže da samo treba uskladiti sve aktivnosti i dobro organizirati vrijeme, pa uvijek ima vremena i za učenje i za prijatelje.Doris u karateu posebno voli što zbog njega dosta putuje i upoznaje mnogo ljudi koji također treniraju karate i slični su joj, pa stječe mnogo prijatelja u cijeloj Hrvatskoj, a i izvan nje. Iako je trenutačno uzela malu pauzu od svog omiljenog sporta, planira ga nastaviti trenirati, što znači da ćemo sigurno uskoro opet slušati o njezinim iznimnim postignućima i medaljama sa državnih natjecanja.


Doris Jakšić

Putuje i osvaja medalje

postignuća nije dovoljan samo talent, treba

U prošlogodišnjem broju KBG-a pisali smo o Dorotei Živalj, učenici 6.b razreda koja se već 8 godina uspješno bavi plivanjem. Podsjetimo, Dorotea je sudjelovala na brojnim natjecanjima u Hrvatskoj, ali i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj... Ponosna je vlasnica brojnih

nagrada, 15 medalja i 3 pehara. Zajedno s prijateljicama oborila je dva državna rekorda u štafeti. Osim Dorotee, u plivanju je uspješan još jedan član obitelji Živalj, njezin brat Dominik. I Dominik, kao i Dorotea, trenira plivanje u PK Osijek Žito. Do sada je sudjelovao na brojnim natjecanjima i osvojio 56 medalja. Vodene treninge imaju 6 puta tjedno (nedjelja - odmor), svaki drugi tjedan Dorotea mora plesati zumbu (zbog koordinacije pokreta), a ponedjeljkom, srijedom i petkom imaju suhe treninge (trbušnjaci, sklekovi, skokovi). Treninzi su često naporni, no na kraju se sav trud isplati. Kroz plivanje upoznali su puno prijatelja iz drugih dijelova Hrvatske.Dorotea i Dominik kažu kako ne bi mogli zamisliti svoj život bez plivanja jer bi im onda vjerojatno bilo dosadno. U našoj se školi plivanjem bavi dosta učenika, a na školskom natjecanju u

plivanju održanom u studenom 2012. sudjelovali su osim Dorotee i Dominika Živalja i Patrik Sili, Dario Vlahović i Karla Ambruš.

Napisao: David Đorđijevski, 6.b



Patrik Sili, učenik 5.a razreda, ima tek jedanaest godina, a već je ostvario velike uspjehe u sportu kojim se bavi, a to je plivanje. Išao je na mnogobrojna natjecanja i ostvario vrlo dobre rezultate. Ima puno medalja i kaže da mu je plivanje najbolji sport te da je zadovoljan svojim dosadašnjim postignućima. Plivanje trenira već pet godina. Što sve radi na treningu? Prvo se razgibava, a onda ulazi u olimpijski bazen i pliva zadanu vrstu plivanja. Kako kaže Patrik, plivanje je najbolji sport za snagu mišića i za razgibavanje.

Napisao: Patrick Vodeničar, 5.a

U petak, 8. ožujka 2013. povodom Školskog sportskog dana održana je 11. po redu Olimpijada školskog sporta u dvorani ŠD Jug. Na njoj su sudjelovale po dvije najbolje plasirane škole u gradu iz svakog od ovih sportova: košarka, rukomet, odbojka te mali nogomet. Naša škola sudjelovala je u čak dva sporta - odbojka i mali nogomet. Naši su nogometaši nastupili u fi nalu natjecanja u nogometu, ali nažalost izgubili su igrajući protiv OŠ „Grigor Vitez“ te su osvojili srebrnu medalju. Učitelj Luka Rimac naglasio je da su naši dečki nastupili s oslabljenim timom zato što se neki izvrsni nogometaši nisu pojavili na utakmici i jednostavno nisu imali šanse protiv protivnika koji su odlično igrali.Nogometnu ekipu naše škole čine: Marin Magdić (7.b), Karlo Begović (7.b), Lovro Petričević (8.b), Patrik Petrov (8.d), Valentin Bošnjak (8.a), Luka Marin (8.d), Fran Klarić

(7.a), Frano Matić (8.d) i Ivan Rosner (8.a).Jednu utakmicu odigrali su Ante Kišasondi i Borna Ostoić (8.b) jer su neki dječaci bili ozlijeđeni pa nisu mogli igrati. Uspješniji su bili odbojkaši koji su po običaju pobijedili i još jednom ponijeli naslov prvaka grada. Igrali su protiv OŠ Višnjevac koja se također jako trudila što se moglo primijetiti po kvalitetnoj odbojkaškoj igri, dugim poenima, snalažljivosti igrača te brzini lopte pa je mnogobrojnim gledateljima i navijačima bilo i više nego zanimljivo i uzbudljivo pratiti utakmicu. Ipak, unatoč trudu odbojkaša iz Višnjevca, pobjedu su odnijeli dječaci naše škole kojima ovim putem čestitamo na dokazanoj i zasluženoj tituli prvaka grada, a posebne čestitke Anti Kišasondiju koji je proglašen igračem utakmice.

Napisala: Laura Lijić i Laura Mlinarić, 8.b

SPORTSKI USPJESI

Na utakmici Hrvatska - Wales održanoj 16. listopada 2012. na stadionu Gradski vrt u Osijeku svoju priliku za nastup dobila je naša sportska nada Ena Pernar, učenica 5.d razreda koja je na teren uoči početka utakmice izvela igrača Walesa. Ena je imala i priliku fotografi rati se sa svojim idolima koji su joj dali i svoje autograme. To je zaslužila svojim upornim radom i napornim treninzima. Ena već tri godine trenira nogomet u ŽNK Osijek. Njezino zanimanje za nogomet rodilo se još kada je imala pet godina. Ona sada već odlično dodaje loptu, žonglira njome i zabija golove. Svaki dan ide na trening. Iako se to čini jako napornim, a imala je i nekoliko ozbiljnijih ozljeda, Ena ne misli odustati od nogometa. Jednoga dana Ena bi voljela postati profesionalna nogometašica. Zaželimo joj sreću da joj se u budućnosti ostvari njen najveći san.

Napisala: Marija Pešikan, 5.d

Ena Pernar

Uspješna u muškom sportu

Ena i njezin idol Mario Mandžukić

Odbojkaši

Naši atletičari

Nogometna ekipa ŠŠD Retfala s voditeljem Lukom Rimcem

Uspješne, a tek su na početku

Znate li tko je naš Jackie Chan – karate majstor s osmijehom na licu? Zove se Domagoj Matković i učenik je 5.a razreda. Vlasnik je plavog pojasa i brojnih medalja, a uskoro će postati vlasnik ljubičastog pojasa. Ove godine osvojio je zlatnu medalju na natjecanju u Osijeku i srebrnu medalju u Ivanić- Gradu. Na 14. Božićnom kupu koji je održan u Podsusedu osvojio je prvo mjesto u svojoj kategoriji i drugo mjesto u starijoj grupi. Iz Slavonskog Broda vratio se s dva pehara. Njegov najnoviji uspjeh je s državnog natjecanja u Biogradu na Moru koje je održano 23. i 24. ožujka 2013. U starijoj je kategoriji osvojio peto mjesto. Iako se Domagoj u Osijek vratio bez medalja, sigurni smo u njegove mogućnosti Iako se radi o borilačkom sportu, Domagoj nije nasilan i ne vježba na nama svoje vještine. Vedar je i dobar prijatelj, a osim karatea uspješan je i u još jednoj disciplini – sviranju tamburice. Zamislite taj spoj nošnje i kimona.

Napisao: Patrick Vodeničar, 5. a

Domagoj Matković

Novi Jackie Chan

Patrik Sili

Novi Michael Phelps

Nina Kulić

Petice umjesto medalja

Školski sportski dan

Odbojkaši opet pobijedili

Mnogi naši učenici sedmih i osmih razreda, u pratnji učitelja Tjelesne i zdravstvene kulture Gorana Bošnjaka i Luke Rimca, sudjelovali su na natjecanju iz atletike za osnovne i srednje škole iz Osijeka i okolice, održanom 18. listopada 2012. na stadionu Gradski vrt. Natjecanja su se održavala u različitim kategorijama, a to su trčanje na 100, 300, 400, 600 i 1000 metara, bacanje kugle, skakanje u dalj, skakanje u vis te, na kraju, u štafeti. Budući da je na ovome natjecanju bilo zaista mnogo učenika naše škole, istaknut ćemo samo najuspješnije. Od djevojčica posebno se istaknula učenica 8.d razreda Nina Kulić, koja je bacila kuglu dalekih 8,47 metara i time osvojila 2. mjesto i srebrnu medalju. Djevojčice su sveukupno našoj školi donijele 111 bodova i time se plasirale na 6. mjesto. Dječaci Matej Cvitanušić (8.c), Luka Marin (8.d), Ivan Makek (8.c) i Borna Ostoić (8.b) osvojili su četvrto mjesto u štafeti te, nažalost, izgubili medalju kojoj su bili vrlo blizu. Borna Ostoić je, osim toga, osvojio 5. mjesto u disciplini trčanje na 1000 metara. Sveukupno, dječaci su našoj školi donijeli 216 bodova i tako zauzeli peto mjesto.

Napisale: Laura Lijić i Laura Mlinarić, 8.b

Gradsko natjecanje u atletici

Najbolje bacili kuglu

Badminton u školi

Novi hobi učenika

Napisala: Marija Škojo, 7.c

Ove školske godine u našu je školu došla Nina Kulić, nova učenica 8.d razreda. Jako joj se sviđa u našoj školi, zadovoljna je i učiteljima i društvom u koje se brzo uklopila.Voli trčanje,

gimnastiku, atletiku, tenis, ples, balet i sve što ima bilo kakve veze sa sportom. To je zasigurno dobar razlog zašto je deset godina trenirala ritmičku gimnastiku. Sa svojim klubom obišla je skoro cijelu Europu

- Srbiju, Bugarsku, Crnu Goru, Mađarsku, Češku, Slovačku, Austriju, Njemačku, Italiju, Sloveniju, Belgiju, a mnoge od njih i po nekoliko puta. Sve te države obišla je sa svojom trenericom i sa svojim prijateljicama iz kluba koje su joj postale najbolje prijateljice. U 10 godina treniranja skupila je 40 medalja, te 73 diplome. Uvijek se trudila svoje slobodno vrijeme organizirati najbolje što je mogla, tako da ima vremena i za treninge, ali i za učenje, obitelj i prijatelje. Sve se može kad se hoće, bitna je samo dobra organizacija - govori nam Nina.Sa ostalim djevojkama iz kluba nastupala je i u hrvatskom Supertalentu, poznatoj televizijskoj emisiji. Iako nisu prošle u polufi nale, dobile su

samo jedno ‘’ne’’ od žirija, ali i velike pohvale. Tako je došla i 2011. godina, kada Nina prestaje trenirati ritmičku gimnastiku. Naime, imala je velikih problema s koljenom, pukao joj je meniskus, pa se zbog zdravstevnih razloga morala oprostiti s treniranjem. Oprostila se od gimnastike, od njezinog stila života, bila je spremna sve žrtvovati za treniranje, pa je čak ugrozila svoje zdravlje i svoj uspjeh u školi. Sada joj nije toliko žao, koljeno joj je sve bolje, a u školi skuplja sve više odličnih ocjena. Naučila je uspjeh u gimnastici zamijeniti uspjehom u školi, a zlatne i srebrne medalje peticama i četvorkama.

Napisala: Laura Lijić, 8.b

Iako im je to tek prvo natjecanje, na kojem je sudjelovalo jako mnogo škola, naše učenice ostvarile su na međuškolskom natjecanje u badmintonu izvrstan uspjeh - bile su treće. Natjecanje je održano 18. siječnja 2013. u Prosvjetno-kulturnom centru Mađara u Republici Hrvatskoj, a nastupile su Ana Abičić (7.c), Maja i Lucija Bizacki (7.b) te Ana Šunić (7.b).Sve je počelo ove školske godine kada je učitelj Tjelesne i zdravstvene kulture Goran Bošnjak rekao da se u našoj školi može trenirati badminton. Neki učenici su se odmah zainteresirali i prijavili se na izvannastavnu aktivnost - badminton. Najbolje među njima išle su na natjecanje.Spomenuti odličan rezultat vjerojatno će privući i druge naše učenice, ali i učenike, da im se pridruže.

53

JOŠ MALO PA GOTOVO

I učenici ovogodišnjih osmih razreda odradili su, 25.-29. kolovoza 2012. u Sv. Filipu i Jakovu, svoj mali maturalac. Budući da smo morali nešto i naučiti, svratili smo i u Smiljan, mjesto u kojem je živio Nikola Tesla, razgledali Zadar, Šibenik i Biograd, posjetili otok Pašman, Nacionalni parka Krka i još neka mjesta. Toliko se toga događalo, toliko smo toga uradili, čuli i vidjeli, kako onoga što smo morali, tako i onoga što baš nismo smjeli, da je jako teško ne zaboraviti nešto važno i ne napisati ono što ne smijem… Najvažnije je - bilo je nezaboravno.

Zabavno putovanje, zanimljivo u SmiljanuPutovanje je trajalo desetak sati. U autobusima je bilo vrlo zabavno. Svatko je našao neku zabavu za sebe: dečki su najčešće kartali, a cure su slušale pjesme. U Smiljanu smo posjetili Teslinu kuću, vidjeli neke od njegovih izuma, pogledali fi lm o njegovom životu… Sve to je bilo zanimljivo (nitko nije baš zaspao tijekom fi lma, više zadrijemao, čak i neke od učiteljica), ali nama je bilo mnogo draže naći se na poznatom terenu – igralištu. To što krećemo u osmi razred ne znači da se nismo penjali po penjalicama, spuštali niz tobogan i iskušavali različite vrtuljke.Ubrzo smo došli na odredište, odmaralište u Sv. Filipu i Jakovu. A onda - iznenađenje! Već prve večeri otišli smo na plažu, iako to nije bilo planirano. Imali smo samo pola sata, ali i to je bilo dovoljno da se zabavimo.

Sloboda ima graniceNa večeri smo imali švedski stol s, blago rečeno, savršenom hranom. Dok su neki ipak držali dijetu (ipak se treba skinuti u kupaći na plaži), većina je odlučila uživati u delikatesama koje su nam pripremili, a najtraženije gurmansko jelo bili su krumpirići.Prve večeri otišli smo u središte Sv. Filipa i Jakova, gdje smo mogli ići kamo smo htjeli. Kupovali smo sladolede, razglednice, sokove, ostvarivali su se neki planovi o osvajanju cura i dečki…Čim smo se vratili u odmaralište, organizirali smo malu rođendansku zabavu za Luciju koja je slavila rođendan; čak nam se i razrednica pridružila. Nažalost, zabava je trajala samo do ponoći, kad su nam završavali izlasci. Naravno, nismo baš posve poštovali te zabrane.Neki od nas bili su dovoljno spretni da njihovi mali izleti prođu nekažnjeno, ali nekoliko najsretnijih je ulovljeno već prve večeri pa su prvi pravi odlazak na plažu sljedećeg dana proveli sunčajući se umjesto uživajući u ne baš toplom moru.

Posljednji čuli orguljeTog popodneva trebali smo ići na izlet brodom na otok Pašman, ali je izlet zbog lošeg vremena odgođen, a mi smo ostali u odmaralištu i svejedno se dobro zabavili.Navečer smo išli do Zadra, gdje smo vidjeli

brojne znamenitosti: crkvu sv. Donata, Trg pet bunara i još mnogo toga, samo što je većina nas više gledala tko zgodan prolazi nego slušala o čemu vodičica priča.Bili smo jedni od posljednjih koji su čuli Morske orgulje jer ih je nekoliko dana kasnije pokidala oluja, slikali smo se kod Pozdrava suncu… A onda smo dobili slobodno vrijeme.Šetali smo Kalelargom, na kojoj ima toliko dućana da možeš naći sve što bi ti moglo zatrebati… Osim bona za mobitel. Kao da tražim svemirski brod. Iako bonove unatoč svim svojim naporima nisam našla, bilo je sladoleda i sokova pa sam preboljela tu katastrofu.I te večeri smo se vratili u svoje sobe koje su, uz nekoliko malenih nedostataka, bile sasvim u redu (samo su kreveti uzrokovali bolove u cijelom tijelu, zahodi baš i nisu radili, a tipke za paljenje bojlera i grijalice bile su vrlo slične pa su neki završili s toplom kupaonicom i hladnom vodom). To su zaista maleni nedostatci jer smo imali klima-uređaje i televizore, tako da se dalo živjeti. Dva para pobjeđujuTrećeg dana otišli smo na izlet brodom na otok Pašman. Plaža nas baš i nije zanimala, a ni ledeno more, ali je zato maleni dućančić bio središte našeg izleta, tako da smo se uspjeli opskrbiti namirnicama potrebnim

Ekskurzija osmih razreda

Svi bi to htjeli ponoviti

Gornja paluba

Donja paluba

Predah uz sladoled

Tu se snalazimo

Još 5 minuta, nastavnice

za život (čips i lizalice).Popodne smo proveli na plaži, sunčajući se, kupajući i ispuštajući i posljednje atome snage dok smo pokušavali natjerati pedaline da se kreću u smjeru u kojem mi želimo, a ne kuda ih nose valovi. Iako je bilo naporno, dobro smo se zabavili.Nakon još jedne večere na kojoj smo jeli nevjerojatne delicije (krumpirići, krumpirići i još malo krumpirića – nije da nije bilo druge hrane, i sve smo mi jeli, ali krumpirići…) sredili smo se u sobama i uputili prema plaži na beach party.Jedan kafi ć na plaži otvorio nam je svoja vrata, tako da smo proveli večer pijući bezalkoholne koktele i plešući. Iako atmosfera nije bila baš onako dobra kao što zna biti, plesno natjecanje nas je defi nitivno zainteresiralo, a i nasmijalo. Neki parovi su bili pomalo ukočeni, ali neki su se potpuno opustili pa su tako neke majice završile na podu. Na kraju smo umjesto jednog imali dva pobjednika, jer se povjerenstvo (naše učiteljice i vodičica) nije moglo odlučiti između dva fi nalna para pa su i Dora i Damir (8.b) i Renata i Patrik (8.d) podijelili nagradu – litru bezalkoholnog koktela.

Dramatično poslijepodneSljedećeg dana prijepodne smo proveli u Nacionalnom parku Krka, razgledajući prekrasne vodopade i potočiće, a zatim smo se uputili u Šibenik gdje smo posjetili katedralu. Budući da je bilo vrlo vruće, većina nas je ipak obukla kratke hlačice i samo ponijela nešto duže, tako da smo se pred crkvom u to oblačili. I da, moguće je obući uske traperice preko kratkih hlačica, provjereno. :)

Još jedno popodne provedeno na plaži… Samo malo dramatičnije. Nekoliko cura iz 8.d razreda uzelo je pedalinu, samo su se malo zanijele i nisu primijetile koliko je vjetar jak. Prije nego što su to primijetile, vjetar ih je odnio dalje od nas, u smjeru grada i luke. Na svu sreću, netko je to primijetio na vrijeme pa su naši hrabri dečki, predvođeni bekanima, pojurili (dobro, zaplivali) spasiti dame u nevolji. Dečki su preuzeli pedalinu, i dijelom pedalirajući, a dijelom gurajući ju, sretno ju vratili na plažu, kao i cure koje su malo precijenile svoje mogućnosti. Jedine ozljede bile su nekoliko uboda ježinaca i jedna ogrebotina.Naravno, ni potom nije bilo stanke, tako da navečer odlazimo u Biograd, posjećujemo muzej (iskreno, o muzeju se sjećam samo da je bilo užasno vruće i da su se plastične čaše pored automata za vodu dijelile kao da su zlatne), a zatim i kirvaj. O, da, mi smo se tamo vozili na autićima na sudaranje, twisteru, a bilo je i trampolina, šećerne vune, suvenira… A onda se razrednica čudi gdje smo potrošili sav novac.

A sad svatko svojim putemTako smo, malo po malo, a da to uopće nismo primijetili, stigli i do posljednjeg dana. Nakon povratka iz Biograda pakirali smo se i radili posljednje gluposti na izletu (kad je već zadnji dan…).Posljednjeg jutra su tjelovježbu imali samo oni koji su uhvaćeni kako rade nešto što ne bi trebali prošle večeri. Naravno, bilo je presmiješno gledati ih kako dolaze na doručak na rubu snaga, a neki i na rubu suza. No sve je to ubrzo zaboravljeno kad smo se počeli ukrcavati u autobus i krenuli

prema Osijeku.Stali smo u Jospidolu, gdje smo posjetili obiteljsku tvornicu sira, koji smo mogli kupiti, ali i besplatno degustirati (naravno, ovo drugo nam je bilo draže). Zatim smo ručali u restoranu i vratili se drijemanju u autobusu.Iako je vožnja dugo trajala i mnogo nas je do popodneva spavalo u autobusu, na kraju smo se dobro zabavili igrajući Ne zaboravi stihove. Kako je u našem autobusu bio samo 8.b razred, atmosfera je bila opuštena. Natjecatelji su pjevali točne i netočne stihove, a uspjeli su ubaciti i jednu ne baš pristojnu pjesmu, pa su stihovi bili nadopunjeni biiip-ovima.Na kraju, većina nas nije htjela da izlet završi. No, čim smo izašli iz autobusa, svatko je krenuo svojim putem. Naš posljednji izlet završio je. Svima nam je bilo lijepo. Svi bi to htjeli ponoviti. Tko zna, možda i hoćemo, naš razred često uspije i ono što drugi misle da je nemoguće uraditi.


List učenika OŠ “Retfala” Osijek52 svibanj 2013.


JOŠ MALO PA GOTOVO

Portret 8.a

Nesložni u nebitnomNesložni u nebitnom

JOŠ MALO PA GOTOVO

Danijela Vekić - Uvijek, ali baš uvijek je nasmijana i spremna za akciju. Uvijek ćemo pamtiti njenu nevjerojatnu snagu i osobnost. Danijela možda neće biti prva osoba koje će se ljudi sjetiti, ali će defi nitivno biti zadnja koju će zaboraviti. Uza sve to, Danijela ima i mnogo bisera, odani je dinamovac te ima najsmješnije grimase.

Maja Barić - Iskrena i poštena cura koja će se uvijek boriti za nekoga i stajati uz tebe. Ona je pametna, humoristična i uvijek prijateljski raspoložena. Najčešća stvar koju joj govore na satu je: Majo, ispast će ti iPhone iz džepa. Ponekad se hvali svojim plesnim vještinama (sarkastično rečeno) na tjelesnom. Poznata je po svojoj uzrečici: HAHAHAHAHAHAH ne...

Matea Zec – Peškirić - Cura sa NAJBOLJIM prezimenom na svijetu! Ima zarazne osobine, presmiješan smijeh i najljepše smeđe oči (po kojima je poznata). Ona je

također naša odbojkašica, mudrica (ima defi nitivno najbolje bisere), vesela, spontana i uvijek optimistična osoba. Uza sve to, Tea je nepokolebljiv hajdukovac.

Ivana Čamić - Poznata po svojoj plavoj kosi i plavim očima. Vjerni je obožavatelj hrane. Normalni ljudi kažu: Obožavam kada mi dečko/cura kaže da me voli. A naša Ivana kaže: Obožavam kada mi mikrovalna kaže - HRANA JE GOTOVA. Zaslužila je titulu najljepšeg osmijeha u razredu, iskrena je te nema dlake na jeziku (fi gurativno, ne doslovno).

Iva Ferenc - Cura koja provali foru i ostane živa! Iva je pravi primjer onoga pravoga prijatelja koji će biti tu, pored tebe u najtežim trenutcima. Ima i svoje posebne čari (ne kao vila ili čarobnjak, više kao posebna osoba), voli plesati, ima specifi čan osmijeh i omiljena je među dečkima. Tko nema Ivu za prijateljicu, taj puno propušta u životu.

Dorotea Šalić - Osoba koja je dobra sa svima u razredu, jedna od najdražih osoba koju čovjek može upoznati. Kada pusti nekoga da samo malo proviri u njen svijet, taj netko shvati da je Dora doista jedno nevjerojatno i posebno biće. Uostalom, Dora je kreativna, darežljiva, mudra, humoristična, i vjerna obožavateljica igre Pou.

Doris Papić - Cura koja živi za modu i odjeću. Potencijalna modna dizejnerica! U početku, kada je upoznate, jako je povučena, ali kada malo bolje upozna nekoga i taj netko nju, tada bude pravi raspašoj! Uvijek vrckava, nasmijana, smiješna, nekada i smotana, nekada jako spretna. Uglavnom, osoba koju čovjek mora upoznati.

Ana Dukmenić - Velika ljubiteljica životinja, posebice zečeva. Uvijek joj možeš sve reći znajući da tvoju tajnu nikome neće odati. Ana se zauzima za prijatelje, humoristična je (pripada krugu onih jače smješnijih), odlučna, intuitivna te nevjerojatno dobra osoba. Uvijek ima smiješak na licu i baš zbog te osobine ljudi vole biti u njenom društvu.

Doris Jakšić - Nevjerojatno pametna i bistra djevojka. Na svako pitanje bilo iz povijesti ili geografi je će odgovoriti uglavnom točno (nitko nije savršen). Inače je državna prvakinja u karateu, osvojila je sve moguće medalje te je ljudi mogu slobodno poistovjetiti s Blankom Vlašić. Doris je odana prijateljica, dobar informatičar, smiješna i tolerantna.

Paula Petrović - Ona je naša odbojkašica sa predivnim glasom. (Beyonce i RiRi joj zajedno nisu ni do koljena). Paula je uvijek spremna svima pomoći i biti rame za plakanje. Ona je dokaz da još postoje pravi prijatelji. Svi volimo čuti njene šale i komentare koji nas nasmiju do suza. Rečenica koju najčešće upotrebljava je: Koji je tvoj problem?

Matija Minarik - Jedan od World Leadera (samo su dva na ovom svijetu). Budući je predsjednik SAD-a koji će ukinuti korupciju te će zbog njega zavladati poštenje i nova sloboda. Inače, Matija je jedna pametna, ambicozna i poduzetna osoba te vrhunski informatičar, matematičar i fi zičar. Jedan je od onih prijatelja koji će ti pomoći da nikada ne skreneš sa svoga puta.

Ivan Rosner - Drugi World Leader! Budući predsjednik Japana i Rusije, također i budući znanstvenik. Presmiješan je prijatelj koji najbolje pleše i pjeva pjesmu Don’t Cha. Inteligentna je, dosjetljiva i posebna osoba. Ivan je jedan od rijetkih ljudi koji zna gdje je Karlina pernica (najvjerojatnije jer uzme tu pernicu pa je sakrije). Prije je obožavao veslanje, trebao je biti budući David Šain, ali sada je odličan i u nogometu.

Hrvoje Harkanovac – Za početak, pravi najbolje palačinke s nutellom, može se i udati koliko ih dobro radi! Pripada onom dijelu talentiranoga razreda; naime Harki je isto osvojio milijun nagrada i medalja iz kuglanja, bio je i na državnom natjecanju. Uz to sve, Bog mu je podario predivan glas i čarobne prste te odlično pjeva, a i odlično svira.

Stjepan Tot - Jedan od četiri razredna bisera! Vjeran, darežljiv i zabavan prijatelj kojem je humorističnost No.1 osobina. Najviše ga vole učiteljice Matematike i Povijesti čiji je sat pun njegovih fora. Odan je prijatelj, uvijek nasmijan i spreman sve oraspoložiti. Razredni je optimist. Zna se zauzeti za svoje ja, ali i za svoje prijatelje. Piše najbolje božićne čestitke. Hajduk mu je u krvi.

Valentin Bošnjak – Vale je osoba koja nikada neće iznevjeriti prijatelja. Voli se šaliti i raditi gluposti za vrijeme nastave po čemu je vrlo poznat, ali mu to nitko ne zamjerava jer su njegove šale stvarno smiješne. Nema tog sporta u kojem on nije

dobar, igra košarku, nogomet, rukomet kao pravi profesionalac. Mogao bi postati vrhunski sportaš kojim će se svi jednoga dana ponositi.

Vid Vrdoljak - Najrazigranije i najintrigantnije biće. Poznat je po svome pjevanju i crtanju za vrijeme nastave, ali i po rečenici: E, pa ja baš neću! te po tome što uvijek radi suprotno od drugih. Uz Vida je vezana jedna zanimljiva rečenica: Ironija je kada se zoveš Vid, a imaš dioptriju -10. Iako je kod nas došao u petom razredu, ubrzo smo ga svi zavoljeli.

Tin Kovač - Poznat je po svojim frazama Heeeeeej! ili Aaaaaa! (za koje nitko ne zna čemu služe). Najbolji je karataš tzv. Karate Kid u našoj školi! Osvojio je puno nagrada. Pripada grupici The Biseri jer njegove provale nitko ne može nadmašiti. Tin je prije svega hrabra i avanturistička osoba koja nikada ne prihvaća ne kao odgovor. Uz to je i odličan Fashion Guru.

Hrvoje Kljajić - Razredni šarmer koji je uvijek spreman za akciju. Zauzet će se za prijatelje čak i tada kada nitko drugi to ne želi. Naš je najbolji predsjednik, humoristična te karizmatična osoba. Jednog dana će se oženiti s Milom Kunis te će živjeti na Beverly Hillsu. Mislimo da je jedina osoba koja zna gdje je pečat!

Karla Generalić - Karlu se najjednostavnije može opisati u dvije riječi: pravi prijatelj. Ona je naš razredni anđeo. Nikada ti neće okrenuti leđa i iznevjeriti te. Ponekad ima besmislene izjave kojima nas sve nasmijava. Poznata je po brzom i neprestanom pričanju. Kad god nam zatreba savjet, Karla je uvijek tu sa svojom rečenicom: Moja baka ima sestru čija susjeda ima muža... Vrlo je vesela i simpatična osoba.

Hrvoje Šoš - Dječak koji od prvog razreda na satu šuti, no kada zazvoni zvono, tek tada vidimo pravog Hrvoja. Poznat je po

svojoj plavoj bieberici i stalnom smiješku na licu. Vrlo je društvena i zabavna osoba od koje se na satu teško može nešto izvući. Bez obzira na ono što radi i što kaže, on igra glavnu ulogu prijatelja u našem razredu.

Robert Marković - Naš najbolji informatičar iliti Computer Wizz. Zna apsolutno sve o računalima, web stranicama i računalnim igricama. Zadržava stalni osmijeh na licu i nevjerojatno pravilno držanje. Poznat je po svojim starijim uspjesima u veslanju, no očekujemo nove budući da je on naš novopečeni odbojkaš.

Mario Kolarić - Također jedan od razrednih gamera. Odličan prijatelj koji vam uvijek zna staviti osmijeh na lice svojim smiješnim i ponekad besmislenim rečenicama. Često ga se može čuti kako priča o igricama, kako se smije i kako se šali i nasmijava cijeli razred.

Domagoj Dobek - Naš Nijemac i Englez (rastura strane jezike) koji je zaluđen svim mogućim igricama. Ne priča često na satu, no kada ga prozovu uvijek zna odgovor. Pravedan, drag, duhovit i karizmatičan dečko. Uvijek će se nasmijati nečijoj šali, izjavi, pa čak i kad nije smiješna, i ponekad je jedini koji se smije, samo da šala ne bi propala.

Elisa Kišpal - Naša Purgerica i Mađarica koja nam je došla u 3. razredu. Ispravna, smiješna, ambiciozna, maštovita i prava prijateljica. Poznata je po svojoj dugoj, bujnoj kosi, raznim izjavama koje svakim danom postaju sve smješnije i smješnije i po stalnom pokazivanju vježbi na tjelesnom. Elisa je osoba koja će te uvijek razumjeti i pomoći.

Napisale: Karla Generalić i Paula Petrović, 8.a

8.a razred s razrednicom Božanom Čičak

56 57

JOŠ MALO PA GOTOVO

Portreti 8.b

Ljiljini apostoliPortreti 8.b

Ana – Koliko može biti povučena, toliko može biti i glasna i plijeniti pozornost. Pomalo zbunjena pa se često i crveni. Ne ističe se u tjelesnom, ali zato ima vrlo kreativne radove, pogotovo pjesme na satu hrvatskog. Svi se volimo našaliti s njom, i iako ju nekada zadirkujemo bez razloga, Ana je osoba koja je ovaj razred upotpunila i koji defi nitivno ne bi bio jednak bez nje.

Super društvoDora – Zadržava prosjek 5.0, iako obično tek u šestom mjesecu podiže prosjek s 4.8 na 5.0. Uvijek ima nekog tajnovitog Njega u životu, a ponekad i više njih. Trenutno je na dijeti i svi uživamo jesti čips pred njom i pri tome gledati izraz njezina lica. Nema koncerta na kojem ona nije bila, a ni karata koje već nije rezervirala za sljedeće. Najniža osoba u razredu s kojom se svi možemo našaliti, ali i ozbiljno porazgovarati.

Sandi – Otkad sjedi sam u prvoj klupi u srednjem redu, vladanje mu se znatno popravilo. Kad nema s kim pričati, pod budnim okom učitelja čak i nešto nauči, no ocjene iz matematike su mu i dalje, kako kaže učiteljica, vinograd. Iako se čini ponekad bezobrazan, u stvari je vrlo dobar i iskren prijatelj, nimalo zlonamjeran, s kojim se treba dobro upoznati, a zatim suditi.

Laura M. – Draga cura, zna biti zbilja zabavna. U zadnje vrijeme joj se zna dogoditi da zazuji na satu, pa na kraju sve ispituje o glavnoj temi predavanja. Unatoč tome, prosjek je zadovoljavajuć i planira upisati Klasičnu gimnaziju. Nikada nikoga ne bi povrijedila, a najmanje od svega sukobila se s učiteljima.

TenisačiBorna F. (Fajko) – Ako zna fi ziku, zadovoljni su i on i njegov tata. Također je uspješan tenisač i dobar učenik. Uvijek ima neke skrivene poslastice koje će ti dati pod pravim uvjetima (zna se čovjek cjenkati). U razredu je miran samo kad učiteljica proziva.

Marijana (Mare Rtf) – Naša jezičarka. Engleski joj ide tako dobro da joj je učiteljica rekla da jednom mjesečno ne mora doći na sat. Ni u njemačkom nije loša. Osim toga, često smisli neku dubokoumnu rečenicu koja zvuči tako smiješno u tom trenutku pa joj mnogi pomognu samo zato što ih je nasmijala. Jedna od najumiljatijih i najslađih cura u razredu.

Lucija – Draga cura. Dobra u jezicima, za razliku od matematike i fi zike, za koje kaže da je njezino neznanje nasljedno. Kada sjedi s Dorom u zadnjoj klupi, gotovo uvijek ih se može čuti kako se smiju nečemu, što rado podijele s ostatkom razreda kad učiteljica ne sluša. Također je uspješna tenisačica.

Ivana (Pexa) – Iako se to ne bi reklo po njezinoj kilaži, uvijek ima nešto za jesti, što joj najčešće nije problem podijeliti s drugima, zbog čega je, naravno, svi vole. Učila je slovački nekoliko godina i zna se svađati ako zatreba. Vrlo je strastvena osoba, ne podnosi nepravdu, ali je zato marljiva i dok ne bude zadovoljna ocjenom koju dobije, neće odustati!

Napisale: Karla Bijelić i Helena Čavlović, 8.b

GenijalciKarla – Defi nitivno razredna genijalka. Uvijek sve stigne i zna, a ocjene su joj i više nego odlične. Ponekad paničari bez razloga i zna biti pomalo zbunjena (pogotovo kad izlaže i recitira pred razredom, smijehu nema kraja). Ima prezarazan osmijeh i zapravo je super cura i potpuno naša, iako je došla u našu školu tek u petom razredu.

Helena – Naša Wikipedija koju u svakom trenutku možemo otvoriti. Svoje znanje svima velikodušno prenosi i objašnjava (za vrijeme odmora ona radi prekovremeno). Njen mobitel sadrži slike svih zadaća, testova, odgovora i objašnjenja (pa čak i crteže) pa je s razlogom prozvan službenim. Ona je defi nitivno učenica bez konkurencije, a uz to i odlična prijateljica. Glavno da je uz to sve ona i zaljubljena, a škola ipak na prvom mjestu!

Matej (Mata) – Naša mala beba, razrednica mu je grabila juhu na izletu. No, ima odlične ocjene, vjerojatno uči više nego svi drugi u razredu zajedno. Ako se prije ispita netko ne može sjetiti nečega, defi nitivno će se obratiti njemu. Vrlo ispravan i dobar dečko, čista suprotnost od ostalih buntovnih dečkiju.

Laura L. – Jedna od razrednih genijalki, ocjene uvijek na razini, uz to trenira odbojku, ide na nekoliko dodatnih aktivnosti, na brojna školska natjecanja gdje pokazuje iznimne rezultate. Prije svakog ispita iz matematike kuka da ništa ne zna, a na kraju uvijek dobije 5, ili u najgorem slučaju 4. Svi volimo biti u njenom društvu jer je vrlo zabavna i zanimljiva osoba.

OdbojkašiSandra – Odbojkašica u duši. Na treninge i utakmice ide i kad je boli koljeno koje je ozlijedila prošle godine, tako da je češće na utakmicama ili u bolnici nego na nastavi. Zbog toga je razrednica često opominje, ali Sandru to ne zabrinjava previše. Njen simbol je svakako njena gusta kovrčava kosa kakvu imaju samo rijetki.

Damir (Đorđe) – Često je bolestan, a uz to i odbojkaš pa ga zaista često nema na nastavi. Ipak, uspije nekako sve to nadoknaditi (navikao je on već), pa mu ocjene ne pate previše. Njegov aparatić za zube mu ne dopušta da izgovori sve riječi pravilno, ali nama svima to zvuči vrlo simpatično i slatko. Inače, super dečko iz zadnje klupe. Učiteljice ga vole jer je pristojan i uzoran učenik.

Ante (Kišo Junior) – Jedan od najboljih odbojkaša, općenito dobar u sportu. Prošle godine je bio najučenik jer je, kako je rekla razrednica, pokazao najveći napredak te je svoje loše vladanje digao na uzorno. Zabavan, čak i kad mu cure zadaju srčane aritmije.

Borna O. (Boky) – Održavanje prosjeka zamijenio je odbojkom. Obično ima neki izraz za koji nitko nije čuo, a on ga upotrebljava u svakoj drugoj rečenici (smijeh osiguran). Ima prvoklasne radove iz vjeronauka. Iako je vrlo glasan na satu sa svojim prepoznatljivim smijehom, Borna je zapravo vrlo povučen i ne govori svakome svoje tajne, samo prijateljima za koje je siguran da će držati jezik za zubima.

Lovro (Lojko) – Nakon svakog ispita iz kemija učiteljica spominje kako je njegovom bratu odlično išlo, a mogla bi i njemu da se potrudi. Možda mu kemija ne ide kao bratu, ali je zato odličan u odbojci, nasmijavanju društva i hrabrom podnošenju upisa. Pratio je modne trendove, te ih iz godine u godinu mijenjao, ali se svih onih prijašnjih stidi i nerado govori o njima. Naš je razred uvijek činio nasmijanim!

VragolaniMislav (Miki) – U slobodno vrijeme ide u glazbenu školu, a na nastavi priča i zabavlja se. Čak i kad su učitelji spremni upisati ga, on se nekim čudom (i šalom) uspije spasiti svaki put, a ponekad ne samo od upisa nego i od loše ocjene. Čim ga nema u školi, učitelji to primijete, a u razredu odmah zavlada red, rad i disciplina.

Luka (Sečo) – Obično je negdje u svom svijetu u svojoj zadnjoj klupi, iz koje baš i ne prati nastavu. No, kada ga učiteljica opomene zbog

toga, obično smisli neki smiješni komentar na svoj račun, pa mu ipak oproste. Luka je humoristična osoba, pomalo tajanstvena, ali dobronamjeran i velikodušan prijatelj.

Adrian – Užasno živahan, pomalo djetinjast. Uvijek nešto sastavlja i rastavlja, nikad ga nitko nije vidio da sjedi mirno. Uvijek će posuditi punjač za iPhone u slučaju nužde. Zbog svoje živahnosti je predobro društvo, osim ako nisi pospan.

Roberto (Robi) – Nikad nije kriv ni za što, a i kad je, mora, hmm, strastvenom raspravom objasniti učiteljima da ipak nije. Upravo ta strastvena rasprava uvijek mu donese i upise nakon kojih se konačno popravio i postao dobrica, prije svega šutljiv. I dalje zna nasmijati društvo i naživcirati učiteljice. Glumi frajera za vrijeme sata, ali zapravo je vrlo iskren prijatelj koji bi sve podijelio s tobom.

PovučeniDomagoj (Dodo) – Dosta povučen dečko dok ga se ne upozna. Zna biti zabavan i ima dobar smisao za humor. Sjedi s Karlom ove godine, pa mu se i prosjek malo podigao. Posjeduje ogromno znanje o operi, čak i bez učenja. Svima će rado pomoći naročito tijekom pisanja ispita zapostavljajući čak i svoj. Njegov je hobi sviranje tamburice.

Marko – Povučen dečko, svi učitelji ga znaju zbog starijih sestara. Začudo, nije odbojkaš (ima i takvih), ali zato trenira vaterpolo i pohađa Sveučilište gdje usavršava engleski jezik i rezultati su vidljivi. Kad smo ga svi bolje upoznali, svima nam je postao drag i vrlo simpatičan prijatelj. Rijetki su incidenti sa nastavnicama, a često se znamo u njegovom društvu našaliti.

Maja – Naša razredna umjetnica, crta, slika, pjeva, šminka se, boja kosu (razrednica baš i ne podržava zadnje dvoje). Zapravo dosta povučena cura u razredu, ali kad se opusti u društvu uvijek bude zabavno. Iako ju malo nas zapravo poznaje, oni koji se s njom druže mogu potvrditi da je Maja vrlo ispravna cura i odana prijateljica.

svibanj 2013. List učenika OŠ “Retfala” Osijek

8.b razred s razrednicom Ljiljanom Mandurić

58 59svibanj 2013.

JOŠ MALO PA GOTOVO

Iva Antolović (Ive) - Iskrena, raspjevana, spremna pomoći i pametna. Aktivna je na satu i u razgovoru, uvijek nasmijana, često kasni s prijateljicama na sat. Radi grimase i voli povijest i geografi ju. Marljiva je. :)

Stella Baksa - Iskrena i uvijek ima smiješak na licu. Ponekad je stidljiva, ali i jako druželjubiva. Dobro obavi posao i nikad ne iznevjeri druge. Spremna je za razgovor i uvijek ti želi pomoći. :)

Tonka Budić (Tonkica) - Naša mala crna slatkica, pomalo je razigrana, ali vrlo marljiva i uredna. Sve dobro odradi i jako je poduzetna. Voli se družiti sa svima, ali najčešće je viđena s Perom. :)

Matej Cvitanušić (Cvita) - Ne voli baš učiti i ima dobre fore. Najviše voli svoju razrednicu.Nekad je ozbiljan, ali se to rijetko dogodi. Dobar je, nasmijan i najviše voli tjelesni. :)

Tomislav Čavčić (Tomara) - Voli društvo više nego itko od nas, voli sport, učenje mu baš i ne ide, ali se trudi što više može. Kada uzme nešto raditi, onda to radi cijelim svojim bićem. Dobar je i miran, ali samo pod nastavom. :)

Sara Dina Ćondić ( Ćonde) - Sara je naša Švicarka. Jako je draga i osjećajna osoba. Voli pomoći drugima i uvijek zadnja shvati vic. Voli se baviti sportom i jako je dobra u njemačkom. :)

Portret 8.c

U svom fi lmuAugustin Đurašević (Đuro) - Vrlo šaljiva, a u isto vrijeme i ozbiljna osoba. Marljiv i često voli uzeti stvari u svoje ruke. Što god treba napraviti, Đuro može (kad hoće). Kad neće, Đuro to svejedno dobro napravi. :)

Diana Lede (Didi) - Jako voli crtati i voli pričati s ljudima. Lako se zaljubi. Poštena je i iskrena. Uvijek sudjeluje i glavna je za nabavljanje stvari koje nam trebaju za nekakve radionice. :)

Leonarda Keler (Lea) - Lea je nova učenica u našem razredu. Jako joj dobro ide pisanje sastavaka. Voli pričati za vrijeme sata. Uvijek je voljna poslušati osobu i pomoći joj.Voli se baviti sportom i to joj jako dobro ide. :)

Ivan Makek (Morks) - Ne možete ga uhvatiti jer je jako brz. Voli pomoći ljudima i rado igra uber. Nekad je miran, a nekad ne. Rado prima savjete, a rado ih i daje. Dobar je i iskren. Najbolje mu idu geografi ja i povijest. :)

Adrijan Bešlić (Bešla, Bemba) - Adrijan je vrlo otmjen čovjek. Voli odijela, a pogotovo šešire iz 40-ih godina. Vrlo ozbiljno shvaća svaki zadatak koji se pred njega postavi. Pošten je i odan, često se šali. Ponekad napravi veći zbrku nego što je, ali brzo to popravi. Često je zbunjen. :)

Marija Miličević (Mare) - Jako je zaigrana, voli raditi čudne grimase s prijateljicom Ivom. Voli pjevati i plesati te pokazati ono što ima. Nije bas sportski tip, ali uvijek je spremna za jednu šetnjicu. Nekad je zbunjena, ali jako odlučna i znatiželjna. :)

Sara Ogrizek (Ogrizekalo) - Pametna i šaljiva. Jako voli plesati, a time se i bavi u slobodno vrijeme. Voli konje i brine oko životinja. Voli sarkazam i rado pomaže drugima. :)

Vanja Miletić (Zmaj) - Stvarno zabavan tip, voli pomoći ako je potrebno. Sluša Vucu i voli pjevati stare pjesme s Bećom. Ima odličan smisao za humor. Dobar je sa svima u razredu i rado daje savjete. Uspješan u zavođenju cura.

Antonio Šomođi (Šomzi) - Veliki šaljivdžija. Jako dobro oponaša druge. Rođeni je knjižničar. Zna biti i ozbiljan, pogotovo kad se naljuti. Dobar je, iskren i uvijek mu možeš vjerovati. Vrlo je bistar i pametan. :)

Mateja Bečeheli (Bečo) (pisali Filip i Lovro) - Mateja je jako zabavna osoba i vrlo kreativna.Poznaje puno ljudi i druželjubiva je. Često je ozbiljna i pomaže drugima ako imaju problem. Voli sport i šetnju sa psom. Uvijek sudjeluje u svemu, u čemu treba i u čemu ne treba. Duša našeg razreda.

Matea Pernar (Pero) - Vrlo jednostavna cura, prepoznatljiva po svojoj pletenici. Voli se šaliti i u svemu vidi svjetliju stranu. Najviše se druži s Tonkom i vrlo je pozitivna. Ima najljepši rukopis u razredu i učitelji to često vole iskoristiti, na što se ona ne žali.

Hrvoje Zolota (Zole, Hrca) - Veseo je i često nasmijan. Nekad provaljuje gluposti, ali je često ozbiljan. Lako ga je nasmijati. Vrlo je pozitivan i zna se zauzeti za sebe, a i za druge.Zna kad je vrijeme za šalu, a kad za rad.

Lovro Mihajlović (Loki) (pisao Filip) - Pametan, vrlo ozbiljan i marljiv. Svi predmeti mu dobro idu. Okušao se u mnogim natjecanjima. Voli se šaliti.Osoba koju treba poslušati i vjerovati joj. Svaka ga majka hoće za zeta. :)

Filip Homolka (Mođika, Momolka) (pisao Lovro) - Filip ima jako pozitivan karakter, ponekad je tvrdoglav, ali samo ponekad. Uvijek odradi zadatak kako treba i ispunjava obećanja. Zanimljiv je i zabavan, dobro mu ide fi zika. On je budući znanstvenik, a mogao bi biti i liječnik (zbog rukopisa). :)

Napisali: Mateja Bečeheli, Lovro Mihajlović i Filip Homolka, 8.c


8.c razred s razrednicom Gordanom Lušić

60 61svibanj 2013.

JOŠ MALO PA GOTOVO

Portret 8.d

Poseban slučajRazredni zafrkanti

Frano Matić - Naš poznati matematičar, fi lozof, izumitelj Steve. Uvijek ga se može čuti kako smišlja nove projekte. Skriveni intelektualac, ali mu se baš ne da učiti. Uvijek ima najbolje fore u razredu na koje svi umiremo. Poznat je po oponašanju likova. Bavi se sportom.

Luka Marin (Gelo) - Novi Mario Balotelli. Voli zbijati šale sa svojom ekipom. Poznat po izostancima s matematike zbog nogometnih turnira. Poznatiji je pod nadimkom Gelo. Kada bi u učenju rasturao kao u nogometu, gdje bi mu bio kraj?! Rastura engleski. :P

Patrik Petrov (Pačo) - Treći član klape razrednih zafrkanata. Također nogometaš. Ima presmiješan izraz lica kada se smije. Često pada sa stolice kada je u pitanju smijeh. Uvijek je razigran i veseo. Poznat po svom modnom izričaju.

Povučene brbljavice

Martina Šarić (Tina) - Na satu uglavnom tiha i povučena, nekada se zalomi da prasne u smijeh. Rastura sve predmete i sve rješava na vrijeme. Inače dobra i ugodna za priču. Želja joj je upisati III. gimnaziju u čemu će, nadamo se, i uspjeti.

Leonarda Fabing (Lela) - Naizgled povučena, tiha, krhka.., no rijetko pokaže svoje pravo lice, hehe. Dobra je, a kada počne pričati ne možeš ju zaustaviti. Poznata po svom cvrkutavom smijehu.

Lara Ivo - Želi postati frizerka i nadamo se da će joj to i uspjeti i da će jednog dana praviti najbolje frizure u gradu. Ponekad je zatvorena u sebe, ali zapravo jako dobro funkcionira u društvu i ispravna je. Voli ples i Endija Schröttera.

Sara Bajs - Povučena učenica koja u sebi krije talent predivnog crtanja. Na satu se gotovo i ne čuje, ali zato ponekad zna opaliti pokoju psovku. Kada se potrudi u učenju, zna zadiviti cijeli razred.

Dorotea Čičin - Ćapin (Dora) - Dobra Sarina prijateljica i dobra učenica. Poznata je po tome što je završila Glazbenu školu Franje Kuhača. Dobra osoba, ponekad pretiha, ponekad preglasna.

Tihana Vilović (Tihe Vila) - Ova duhovita cura dolazi iz Dubrovnika. Našoj se školi pridružila u 4.razredu. Inače vrlo zabavna, ponekad zbunjena, ali dobra i iskrena osoba. Njezina riječ oštrilo postala je dio razrednog vokabulara. Uvijek ćemo ju pamtiti po njezinom dubrovačkom naglasku.

Dežurni krivci

Mihael Lacković (Mihač, Lac) - Ne voli baš učiti, ali zato rastura u izvođenju pokreta sa svojim BMX-om. Često preglasan, rijetko pretih. Do 8.razreda je bio poznat po svojoj bieberici, ali ju je onda pod pritiskom učitelja ošišao. Inače ispravan i smiješan dečko.

Damir Škrbec (Škrbec) - Naš Damba je razredni nasmijanko. Poznat po svom prezaraznom smijehu koji sve iritira, ali se

onda i mi moramo smijati. Jako se trudi kada je u pitanju škola. Kad ga se opomene, uvijek kaže: Šta jaaa?!?!?! Kada je najveća tišina u razredu, on se smije haha.Najglasniji, ali i najuzorniji.

Nikolina Ercegovac (Nikša) ( pisala Nina) - A sada za sve ljubitelje inteligentnih cura, predstavljamo vam Nikolinu Ercegovac. Djevojka koja je uvijek zabavna, pametna, iskrena i lijepa. Uvijek spremna pomoći, pogotovo kada treba prepisati zadaću. Voli nositi košulje.

Tomislav Ćavar (Ćavo, Ćaco) - Primjer odličnog učenika koji čim izađe iz škole uzima svoj bicikl i nestane. Voli se smijati i zbijati šale. Nekada se jako naživcira te se tada svi moraju odmaknuti od njega, haha. Poznat po tome što postavlja milijun pitanja kada mu nešto nije jasno. Dobar i iskren prijatelj.

Marija Šperanda (Mara, Špeka) - Naša razredna dobrica. Iznimno se naživcira kada se ljudi ružno ponašaju. Uvijek se bori za pravdu. Prije je trenirala veslanje i bila je jako uspješna u tom sportu. Pouzdana i iskrena.

Puni energije

Rebecca Ćutuk (Justin) - Naša Rebecca se uvijek smije! Ova mlada dama često se zanese u sanjarenju za vrijeme sata (maštajući o svom dečku Justinu Bieberu). Voli plesati i pjevati gdje god stigne. Ponekad hiperaktivna i zbunjena.

Nina Kulić (pisala Nikolina) - Iako je kod nas došla u 8 razredu, svi ćemo ju pamtiti kao da je s nama cijelo školovanje jer njezine dobro poznate provale nikad nećemo zaboraviti. Osim što je duhovita, ona je rastezljiva kao žvaka, pametna (nisam sarkastična) i jako dobra prijateljica kada ju bolje upoznate.

Iva Buhač - Naša Iva je dobra i odlična učenica te je luda kao i svaka druga plavuša. Poznata je po tome što nema dlake na jeziku. Voli se zafrkavati i družiti s prijateljima. Uvijek spremna pomoći. Ne podnosi kada je netko zove Ivo.

Anamaria Petričević (Ana) - Otkačena i ludaaa. Voli se smijati i zabavljati. Jako lijepo crta. S njom je uvijek zabavno i nezaboravno. Voli se upuštati u avanture po čemu će i pamtiti svoje tinejdžersko razdoblje.

Renata Banović (Renči) - Uvijek je za smijeh i zabavu. Poznata po svojoj eksplozivnosti. Vrlo je hiperaktivna i uvijek je spremna za lude avanture. Učenici koji sjede u istom redu s njom ne vide ništa na ploču zbog njezine bujne kose, ali zbog toga nam i je simpatična.

Katarina Božić (Kata) - Lako se može naživcirati što je ostalima u razredu smiješno. Poznata po svom piskutavom smijehu. Vrlo snalažljiva i pametna. Kada se smije, oči joj se uopće ne vide što je svima simpatično i slatko.

U svom fi lmu

Marin Šunić (Šunka) - Došao kod nas u 7. razredu s nadimkom Šunka i tako je i ostalo. Jako pametan i komunikativan. Kako mu dobro idu matematika i fi zika, mogao bi postati novi Albert Einstein. Obožava beatboxanje.

Josip Čepo (Čepo, Čepićaner) - Kompjutorski majstor. Živi za igrice i kompjutor. Ponekad zbija originalne šale. Poznat po izmišljanju nove matematike. Najstariji učenik našeg razreda, ali i najljeniji kada je u pitanju brisanje ploče.

Napisale: Nina Kulić i Nikolina Ercegovac, 8.d


8.d razred s razrednicom Ivonom Ferić

62 63svibanj 2013. List učenika OŠ “Retfala” Osijeksvibanj 2013.

JOŠ MALO PA GOTOVO

Kad u jutarnjoj smjeni ulazim u 8.a, počinje čarolija u kojoj ništa nije slučajno, a koja mi pokazuje kakav će tjedan biti. Sve oni hoće i ništa ne odbijaju.Često obećaju, a ponešto i ispune jer vremena imaju uvijek premalo. Dobri su pjevači, aktivni šaptači, vrhunski crtači i nespretni šverceri. Tu ih saveznici uvijek

napuštaju na samom početku, a znakovi (simptomi) su prepoznatljivi: Doroteini crveni obrazi, Pauline velike oči, Tinov živi komentar, Ivin zagonetni osmijeh, Robertova ozbiljnost, Ivanino komešanje, Matijin osmijeh, Stjepanova nesigurnost, Karlino zaprepaštenje, Dorisina panika, Ivanov trijumf, Elisina nesigurnost, Hrvojeva samouvjerenost, Mateina plahost, Anina srčanost, Dorisina mirnoća, Danijelina hrabrost, Vidova velika, velika ljubav kojom pobuđuje upit i zaprepaštenje Šoša i Dobeka. Dok Mario pomalo bocka, podražuje, Maji je svega dosta i ne želi ga u svojoj bilježnici. Hrvojevo dobrotvorstvo i Valentinovi gafovi pokazuju koliko im radosti treba i koliko ju cijene.

Osmaši osobno

Po čemu će nas pamtiti

Razred s najviše novinara: 8.b (Laura Lijić, Laura Mlinarić, Karla Bijelić, Helena Čavlović)

Razred s najviše upisa: 8.d

Učenik s najviše prijatelja na Facebooku: Sandra Barlović, 8.b (oko 2000)

Učenica koja je sudjelovala na najviše natjecanja: Helena Čavlović, 8.b (Klokan bez granica, LiDraNo (državno), biologija i matematika (županijsko), fi zika, engleski, povijest, geografi ja i kemija (školsko)

Najniža učenica: Dora Dinjar, 8.b (149 cm)

Najviši učenik: Matej Kovačević, 8.b (oko 190 cm)

Učenica s najviše izostanaka: Sandra Barlović, 8.b (oko 2 mjeseca)

Razred u kojem dio učenika uči engleski jezik, a dio učenika njemački jezik: 8.d

Razred s najviše skupljenog starog papira: 8.a (dobili su nagradno putovanje od 2 dana)

Najduža muška kosa: Adrijan Bešlić, 8.c

Najkraća ženska kosa: Diana Lede, 8.c

Najpristojniji razred: 8.c

Razred koji najkraće postoji: 8.d (od četvrtog razreda)

Razred s jedinim crvenokosim učenicama: 8.c (Sara Ogrizek i Stella Baksa)

Razredi s jednakim brojem djevojčica i dječaka: 8.a (12 i 12), 8.c (10 i 10)

Jedini razred s više djevojčica od dječaka: 8.d (8 dječaka, 14 djevojčica)

Razred s najviše iPhona: 8.b (8)

Razred s najviše aparatića za zube: 8.b (8)

Razred koji je imao muškog razrednika: 8.d (u nižim razredima, učitelj Goran Matasović)

Razred koji smo spomenuli najviše puta u zanimljivostima: 8.b (8 puta)

Napisale: Karla Bijelić i Helena Čavlović, 8.b

Zanimljivosti o osmašima

Premladi za vozačkuSad malo poziranja

Severina ima konkurencijuNa +30 u crkvu

Po čemu će nas pamtiti Zanimljivosti o osmašima

Pozdrav svima

Ljubica Potkovac, učiteljica Povijesti i Geografi je

8.a razred

8.c … Što reći? Koju poruku poslati? Htio je reći jednom jedan čiča. To je razred kakav bi svaki učitelj poželio. U njihovom razredu odmah se osjeti toplina i zajedništvo. Dragi su, nasmijani, pristojni, iako su ponekad uspavani, vole vježbati i nikad se ne žale. Imali smo odličan odnos i bilo mi je veliko zadovoljstvo upoznati se i surađivati s takvim razredom. Veliki pozdrav 8.c i njihovoj razrednici Gordani koja ih odlično vodi.

Dragi - zauvijekEnergični - i previšeKreativni – u izbjegavanju obvezaAktivni - povremenoNeobuzdani - skoro uvijekImpulzivni - ponekadNaša se ljubav nije dogodila na prvi pogled, ali 8.d ostaje zauvijek u mome srcu.

San svakog učitelja je naučiti učenika samostalno misliti i zaključivati. A kada dobijete razred gdje je to moguće, onda svoj posao volite još više. Takav je 8.b. Oni su jednostavno pametni i žele više. Zato ih volim. S njima vam nikad neće biti dosadno, traže puno energije, nema kraja pitanjima, znaju vas provozati ako niste spremni, ali zato zauzvrat daju puno. Uživate kad test pokaže rezultat 100%, kad skoro i nema jedinica. Vaš trud se tada isplatio i vidite u njima svijetlu budućnost. Znanje je moć, ali i trud ima svoju snagu. Sretno im i neka ne posustanu u svom radu.

Božica Kovačević, učiteljica Matematike

Danijela Novački, učiteljica Matematike

Luka Rimac, učitelj Tjelesne i zdravstvene kulture

8.b razred 8.d razred8.c razred

64 65List učenika OŠ “Retfala” Osijek

LITERARNO - LIKOVNI KUTAK

Blago labuduBlago labudu!On se lako pere,a kad vidi lava,jako se dere.

Plivati on voli jako,svima je sladak tako!

Blago labudu!Blago labudu!

Ime njegovo, to je ime Ro,a kad vjetar zapuše otpuhne mu pero.

Onda jao labudu!

Kada djeca posjetiti ga dođu mala,labudu skoro ode glava!

Onda jao, jao labudu!

Filip Getoš, 3.a

ProljećeSunce je izašlo,biljke cvatu.Novi sjaj se probudio.Ptice pjevajunajljepše pjesme.Drveće je zeleno,puno lišća.Sunce sjaji iznad plavog mora.Djeca pišu najljepše pjesme o toplom suncu i lijepom cvijeću.Trava miriše,zime nema,samo toplina iveselje.Proljeće je došlo.Sve se budi.Životinje se seleu svoje nove domove.Sve je ljepše.

Nikolina Bečeheli, 4.b

Baka me podučilaBila sam posve mala.S bakom sam otišla u njezino dvorište. Ugledala sam nešto vrlo, vrlo čudno. Pitala sam bakicu što je to. Odgovorila mi je da je to jedno malo biće koje živi kao i mi, a zove se cvijet.Nisam znala ništa o tome. Baka mi je rekla da postoje različite vrste cvjetova: ljubičice, tratinčice, maslačci i još puno njih.Tada me baka čvrsto zagrlla i rekla: Ti si moj cvijet.

Katja Lončar, 3.c

Moj zavičajMoj zavičaj je jako, jako velik. U njemu ima prekrasne trave, puno livada i cvijeća.Ravan je. On se zove nizinski zavičaj.Meni se sviđaju njegove rijeke i potoci, polja i vrtovi, pa čak i pšenica!Njegov je izgled predivan. Volim prekrasno sunce koje blješti, bijele oblake, cvijeće puno boja i zelenu travu.Moj zavičaj je čist, pun mira i ljepote.Jako volim svoj prekrasan zavičaj i divim se njemu.

Ana Vuksan, 2.a

SnješkicaZima je. Pahulje su plesale cijelu noć i ujutro razveselile dječicu. Bilo je jako puno snijega. Dječica su malenim ručicama napravila mene – Snješkicu.Imam bucmasto tijelo, šal oko vrata, dva prelijepa crna oka te slatki mrkvičasti nos. A tek šešir... veliki damski crveni šešir. Jako sam draga. Ja sam najljepši i najbolji snjegović.

Lucija Kovač, 3.a

Dječja ljubavKad velika ljubav zateče dijete,cijeli mu se um pomete.

Tako se jedni Katja i Davidod ljubavi počnu plavit´.

Katja je jako slatka,a suknja joj je vrlo kratka.

David je srca teška, pa treba da se malo smješka.

Oni su zajedno uvijek, pogotovo kad sade kukurijek.

Katja i David dobili su dar, zato što su jako sladak par.

Nika Gjergja, 3.c

Matej Cvitanušić, 8.c

Domagoj Dorić, 8.b

Karla Generalić, 8.a

Andrea Abramac, 4.b

Dunja Koški, 4.bJelena Savić, 2.a Antonio Gašparić, 2.aMaja Medvidović, 8.b

OsijekOsijek je predivan grad,o njemu pisat ću vam sad.U njemu ima svaštašto vam poželi mašta.

U mome se gradu nikad ne krije tuga,u njemu se krije prošlost slavna i duga.

Kada bi njegove ulicepričati znale,mnogo bi nam zanimljivih priča dale.

Volim svoj gradi njegovo ime.Svim se srcemponosim njime!

Valentina Miletić, 5.d

(Valentina je s ovom pjesmom sudjelovala na literarno-likovnom natječaju „Poj riči materinske“ koji organizira OŠ Primošten. Pjesma je uvrštena u zbornik, a Valentina i njezina učiteljica Sanda Slivac dobile su zahvalnicu.)

svibanj 2013.

Izgubljeni jednorogJednoga dana neobično šareni jednorog šetao je šumom, sve dok se nije izgubio. Pokušavao je pronaći pravi put i vratiti se kući. Već je pala noć, a jednorog samo što nije zaplakao. Odjednom se pojavilo malo svjetlo. Tko je to? upitao je jednorog. To nije bila niti Zubić vila, a niti svjetiljka uskrsnog zeca. To je bila krijesnica. Čim je ugledala jednoroga, odlučila mu je pomoći. Tako je jednorog stigao kući, a krijesnica je zauvijek nestala u mračnoj šumi.

Anja Gojević, 3.c

(grafi čki dizajn omota CD-a, Beethovenova VII. simfonija, II.stavak, korelacija Glazbena kultura – Likovna kultura)

Putovanje jedne kapljiceKrenula jedna kapljica koja se zvala Skočica na dugačko i široko putovanje.Krenula je vesela i razigrana. Nije znala kakve je sve neprilike očekuju. Dok je vrijeme bilo lijepo, dok nije bilo kiše, vjetra, a ni jakog sunca, kapljica se veselo igrala skačući s lista na list, sa cvijeta na cvijet. Proputovala je ona tako puno gradova, obišla puno šuma sve dok je nije snašlo veliko nevrijeme. Počela je gubiti tlo pod nogama. Vjetar ju je tresao, a lišće se savijalo. Borila se hrabra Skočica, skakala s lista na travu, pa opet gore i tako nekoliko dana i noći. Kad se vjetar smirio, zadovoljno se popela na najviši cvijet i pobjednički skakutala. Zatim se odlučila vratiti odakle je došla jer je mislila da tamo nema ni kiše, ni vjetra i da je nitko neće ometati u njenim igrama. Zaboravila je da je ona samo kapljica i da je slabija od snažnog vjetra.

Domagoj Babić, 2.a

66 svibanj 2013.

NA ŠKOLSKIM HODNICIMA

Modni trendovi

Što se nosi ove godine

Treba voditi računa i o detaljima

Zašto kasnimo u školu

Što ću danas obući

Jedan kričavi detalj je dovoljan

Znate li u čemu je tajna toplih ruku kada je vani hladno? Otkrit ću vam.Jedan dan šetala sam s prijateljicom po trgovinama i uočila mali predmet kao jastučić, ali dosta tvrd. Pitala sam

prodavačicu što je to, a ona mi je odgovorila da je to grijač za ruke. Pomislila sam kako to može biti grijač. Uzmeš ga u ruku, a on je hladan. No, tajna je u sljedećem. U tom jastučiću nalazi se metalna pločica koja ispušta toplinu kada je slomite. U jednoj minuti jastučić se otopi i ubrzo se zagrije masa koja ga ispunjava. Takva topla masa može vas grijati oko jedan sat. Dok je jastučić u vašem džepu, odnosno u ruci, morate ga stalno stiskati kako bi se toplina zadržala. Kada se jastučić stegne, a vi ga ponovo želite koristiti nekom drugom prilikom, ne brinite se, to je ipak izvedivo. Stavite ga u kipuću vodu na osam minuta i zatim ga ponovo možete koristiti. Zgodna stvar za hladne zimske dane, zar ne?


Grijač za ruke

Rješenje za zimske dane

Svake godine postoji neka igračkica, modni dodatak ili nešto slično što svi učenici obožavaju i svi imaju. Ove godine to su privjesci za ključeve s buljavim očima. Iako postoje već prilično dugo, postali su populani tek kad su nakon nekoliko popusta

došli do prihvatljive cijene od 5 kn.Može ih se kupiti na skoro svakom kiosku, a ima ih zaista najrazličitijih. Gotovo uvijek su u obliku životinjice, a njihovi tvorci pustili su mašti na volju pa ima svinjica, žaba, psića, čak i tematskih – to je primjerice sob, koji se pojavio pred Božić.Podjednako ih vole mali i veliki jer osim što su zabavni i vrlo zanimljivi (kad im se stisne trbuščić ili glava oči im iskoče, izbulje se, a ovisno o dijelu trbuha ili glave koji pritisneš, oči iskoče u različitim smjerovima), oni su i praktični – ključeve je mnogo lakše naći u torbi ako imaju velik i šaren privjesak.Praktični su, slatki, zabavni, jest ini.


Zanimljivi predmeti

Privjesci s čarobnim očima

Idealno za hladne zimske dane

Nas ne možeš lako izgubiti

- nalik vesti. Bilo koja boja, na uske traperice, najbolja kombinacija za zimu!

To bi bilo to! Najbitnije stvari koje se nose ove godine, a vjerojatno neće tako brzo pasti u zaborav. Kada birate svoju odjevnu kombinaciju, birajte ono u čemu se osjećate ugodno i ono što vam se sviđa. Ne brinite, svi će prihvatiti vaš novi stil! Naravno, budite maštoviti i smišljajte svoje vlastite modne dodatke.

Jedna, dvije o kosiNeee! Sve sam iskombinirala/o, a ne znam što ću s kosom! Jeste li se pronašli u ovoj rečenici? Ma, nije to ništa neobično. Evo nekoliko savjeta.- Jeste li znali da kosa jednako brzo raste i kad ne skratite vrhove? Ispucani vrhovi samo stvaraju privid da je kosa kraća.- Cure, kada se bavite sportom, obavezno zavežite rep, pletenicu ili punđicu - bolje će se slagati s vašom odjećom, a i kosa vam neće letjeti uokolo.- Ako još niste, probajte ispeglati ili nakovrčati kosu! Ravno, kovrčavo - ide uz sveee! Vrhovi će vam kad-tad ispucati pa se nemojte brinuti zbog toga.- Kao što je već spomentuo: pletenice su još u modi!- Kada se govori o šiškama, najbolje ih ošišajte na stranu ili na kratko, ili ako ih ne želite šišati pričvrstite ih španglicom u stranu.- Sve cure žele dugačku kosu! One koje imaju dugačku kosu, blago vama..., a one koje ne - morate ju početi puštati, probajte naći neki šampon za brži rast kose. :)- Svakako isprobajte neku novu frizuru - kod frizera ili kod kuće... promjena će vam dobro doći!Nadam se da vam je ovo bilo korisno. Dečki su malo zanemareni, ali vjerojatno se cure više brinu oko izgleda. Cure, sretno vam u budućim modnim pobjedama! I ne zaboravite - sve ste posebne bez obzira na stil odijevanja.


Rješenje za zimske dane

List učenika OŠ “Retfala” Osijek 67

Većini je stalo samo do izgleda, no to usprkos modnim trendovima, nije najbitnije - posebno u materijalnom smislu...

Moda je nešto o čemu mladi danas često razmišljaju. Jedna od njima najbitnijih tema. Tijekom dana često čujemo: Imaš predobru majicu! ili Gdje si kupila te hlače, super ti stoje?! Svake godine postoji nekoliko odjevnih kombinacija i modnih dodataka koje svi nose, nešto što svi koji žele biti modne ikone, moraju imati. Oni koji ne nose moderne stvari smatraju se zastarjelima. Trebamo li druge suditi po odjeći? Naravno da ne, ali to često radimo...

Must have

Evo nekoliko dodataka koji će i tvoj stil učiniti modernim:

>USKE HLAČE< Cure, a odnedavno i dečki, obavezno svaki dan nose uske rifl e ili uske tajice. Ako niste primijetili, dečki uske hlače nose pomalo spuštene kako bi privukli

pozornost cura. Ha, ha. Recimo da im to često uspjeva. Dečki, isprobajte! Cure, ni slučajno, jer su uske hlače same po sebi dovoljne!

>KRIČAVO< To mogu biti hlače, majice, ukrasi za kosu, patike, štikle, pa čak i lak na noktima. Uopće nije bitno. Najbolje na sebe stavite kričave boje kao što su: ružičasta, narančasta, žuta i zelena. Te boje svima dobro pristaju i svi ih obožavaju! Ali nikako nemojte pretjerivati, jedan kričavi detalj je dovoljan!

>REMEN< Sigurno ste primijetili da neke cure nose remen svijetlosmeđe boje. To je zato što se on slaže s bojom gotovo svih hlača. Savršen je kao modni dodatak i može popraviti izgled hlača ako ne izgledaju baš najbolje.

>CRNA SUKNJA< Kada idete na tulume ili rođendansku zabavu uvijek se pitate: Što obući? Umjesto da za svaki događaj kupujete novu haljinu, kupite crnu usku suknju koju ćete nositi više puta i u svim prilikama. Obucite elegantnu majicu i crnu usku suknju i izgledat ćete baš super!

>BIJELE STARKE< Hm, starke nikako da izađu iz mode... Nakon toliko godina još se nose! Ako ih još nemate obavezno ih kupite. Bijele, crne, zelene, ljubičaste ili ružičaste, iako su bijele najpopularnije. Idu uz sve odjevne kombinacije, a puno cura ih oblači i uz svečanije haljine.

>MAJICA SA CVJETNIM UZORKOM< Ljeti je vruće i bitno nam je samo da obučemo nešto kratko. Ali ako vam nije

stalo samo do toga, nego i do stila, obucite majicu sa cvjetnim uzorkom i kratke jeans hlačice. Preporučujem i ljetni kombinezon s cvjetovima koji je napravljen u jednom dijelu tako da možete biti drugačiji od ostalih.

>MAJICA STOLNJAK< Gledate cure kako ljeti nose poluprozirne majice sa uzorkom stolnjaka. Najčešće su to bijele, ružičaste, plave, pa čak i crne. Njih isto obucite uz kratke jeans hlačice jer su te majice totalno otkačene te su svima neobične i zanimljive.

>TORBICA PISMO< Možda niste znali, ali torbe pismo su se itekako vratile u modu. Savršeno pristaju uz svečane haljine i apsolutno svima! Za svečane prilike kupite lakiranu torbicu pismo koja vam se slaže uz boju haljine i bit će te slatki ko´ bombon!

>KUPAĆI KOSTIM BEZ NARAMENICA< Kupaći kostim bez naramenica postao je ljetni hit i jako moderan. Čak i ovdje možete primijeniti kričave boje ili samo crnu i bijelu.

>BIJELA KOŠULJA< Nema se puno za reći. Bijela košulja kratkih ili dugih rukava ide uz sve i u svim prilikama. Uvucite ju u hlače i spremni ste za školu, nastup, rođendan, apsolutno bilo što. Obucite ju čak i ljeti uz jeans kratke hlačice.

>SVEČANE HALJINE< Ako još nemate svečanu haljinu, morate ju nabaviti! Boju haljine prilagodite prigodi. Naravno, ovo se odnosi na one starije koji uz haljinu kombiniraju štikle i šminku...mlađi sasvim slatko izgledaju u običnim haljinicama.

>DUKSA< Zimi nam je svima hlaaadno. Brrr! Mnogo njih zato nosi dukse. To su debele majice s kapuljačom i džepovima


I ove smo školske godine odlučili među učenicima naše škole provesti anketu ILI - ILI. Učenici moraju izabrati jednu od dvije ponuđene stvari, ali i obrazložiti svoj izbor.

1. One Direction ili Justin Bieber?One Direction. Njihove su pjesme veselije i bolje. Uvijek su nasmijani i sve pretvore u šalu, a Bieber je najčešće ozbiljan. Petra Ćutek, 6.b

2. Gardaland ili Disneyland?Disneyland. Veći je i ima više zabavnijih sadržaja.Borna Kufner, 6.b

3. OK ili Teen? OK. OK je čitaniji, ima zanimljivije sadržaje i opširniji je.Sara Ravlija, 6.a

4. Zara ili H&M? Zbog većeg izbora ženske odjeće primjerene meni, draži mi je H&M.. Ima više živih boja kao i nakita, odjeće, šalova...Jona Zupković, 6.a

5.Milka ili Čoksa?Finija mi je Milka. Ima bolji okus te dolazi u više vrsta.Ana Perajica, 8.b

6. RTL ili Nova TV? Više pratim program Nove TV. Ima zanimljivije sadržaje, a pogotovo fi lmove. Karla Ambruš, 5.c

7. Pas ili mačka?Pas. Psa mogu šetati i više se igrati s njim, a mačke često bježe.Doria Drnasin, 6.b

8. Coca - Cola ili Fanta?Više volim Coca - Colu. Fanta ima okus naranče, a ja ne volim naranču.Nina Suljić, 4.c

9. Ljeto ili zima?Ljeto, jer se kupamo u moru i na bazenima, nosimo ljetnu odjeću i gledamo dečke kako igraju nogomet svaki dan. Kristina Čavlović, 6.a

10. Jagode ili lubenica?Jagode, jer su ukusnije i mogu ih kombinirati uz razna jela.Iva Zolota, 7.d

11. Računalo ili mobitel?Mobitel, jer na mobitelu imamo sve što imamo i na računalu, ali je mobitel praktičniji i možeš ga nositi bilo gdje, a računalo ne.Ema Steiner, 6.b

12. Duksa ili obična majica?Obična majica, jer je udobnija i laganija.Dolores Ćosić, 6.c

13. Autobus ili vlak?Vlak, jer ima više prostora, brže stignem, i bolja su sjedala. U autobusu je jako zagušljivo, a ne mogu se otvoriti ni prozori.Matea Drageljević, 6.c

14. Sila ili Sulejman Veličanstveni?Sulejman Veličanstveni jer je uzbudljivija radnja i ima smješnije i zanimljivije likove.Iva Vila, 6.b

Razgovarali: Dorotea Živalj, Lucija Gujić i David Đorđijevski, 6.b

Mi pitamo, vi odgovarate

Anketa ILI - ILI

Biseri 5.c

UštipakUčitelj: Nabroji Mjesečeve mijene. Učenik: Mlađak, uštipak... (umjesto uštap)

Prije KristaUčiteljica: Koje je godine rođen Krist?Učenica: 3500.g.pr.Kr.

ZvonoUčenik: Kada zvoni?Učiteljica: Kada ti budeš gotov sodgovaranjem.

ProsvjediUčenik: Ispred vaše zgrade bili su prosvjedi.Učiteljica: To je bilo okupljanje stanara.

JesenUčitelj: Koji je mjesec najhladniji?Učenik: Jesen.

Jet - packUčiteljica: Što Židovi u Isusovo vrijeme nisu smjeli subotom?Učenik: Hodati.Učiteljica: A kako su onda išli u sinagogu?Učenik: Pa imali su jet - pack.

Ivor Balog, 5.c

Biseri 6.a

ŠesnaesteracUčenica: Moja baka ima 16-ero djece…Učenik: Što je bila tvoja baka?! (zanimanje)Učiteljica: Hrvatska ima prirodni pad stanovništva…Učenik: To će promijeniti njezina baka!

RecesijaUčteljica: Prodaješ zjake, a nitko ne kupuje!Učenica: Recesija je, učiteljice!

Križanac(Netko je glasno ispustio vjetar…)Učiteljica: Eto što se događa kad se tvorovi pomiješaju s ljudima.

TalentUčiteljica: Što to on radi?Učenik1: Udara glavom o stolicu!Učenik2: Traži svoj talent!

Biseri

To vam je kad se izgubite, pa lijevo!

Hm, težak izbor...

Ništa ne razumijem

Na tajnom zadatku

SVAŠTARA

Izjava

Učiteljica: Nemojte da me strefi infarkt, neće me nitko moći nosit’!

Kristina Čavlović, 6.a

Biseri 7.a

MozakUčiteljica: Uopće ne pratiš nastavu! Što ti je sad u glavi?!Učenik: Pola mozga!

ProrociUčitelj: Koji su bili proroci?Učenik: Joj, kako se ono zvao...Učitelj: Hajde, sjeti se!Učenik: Zeus!

MudracUčiteljica: Kakve su to Mudrosne knjige?Učenik: Mudre.

Anja Getoš, 7.a

Biseri 7.d

VodozemciUčiteljica: Zna li netko nešto o vodozemcima otprije?

Učenik: Da. Oni su mješavina ljudi i riba.

SjećanjeUčiteljica: Sjećate li se kada je Charles Lindbergh preletio Atlantski ocean 1927.g.?Učenik: Ne, nastavnice, mi tada nismo živjeli!

Sto noguUčiteljica: Kojoj vrsti životinja pripada stonoga?Učenik: Onoj sa više nogu!

GolubicaUčiteljica: Zašto je naslov ove pjesme Golubice vukovarske povratak, a ne Povratak vukovarske golubice?Učenik: Možda je taj naslov već bio zauzet!

Amfi teatarUčiteljica: Gdje se u Osijeku nalazi amfi teatar?Učenik: U Puli!

IzjaveŽivotinje vrše fotosintezu!

Josip Runjanin je kao mlad bio dijete!

Jedva čekam da se oženim pa da promijenim prezime!

Daniel Ranogajec, 7.d

Biseri 8.b

PapakUčiteljica: Kako se kaže očni kapak na engleskom?Učenica: Što treba preves ti, očni papak?

MorrrrrronUčiteljica: Jedna sekta su mormoni…Učenik: Moroni?!

LogičnoUčiteljica: Ti pričaš?!Učenik: Da!Učiteljica: Dobro, što ne razumiješ?Učenik: Ništa!

MatematičarUčiteljica: Daje li neki broj pomnožen sam

sa sobom 6?Učenik: Da, 36!

IzgubljeniUčiteljica: Gdje to stoji?Učenik: To vam je kad se izgubite, pa lijevo!

Jagodica BobicaUčiteljica: Odabrala sam zadatke iz udžbenika profesora Jagodića.Učenik: Jel¨ se on preziva Bobić? Mislim, Jagodić Bobić?

KrštenjeUčiteljica: Znaš li ti svoje ime?! Nisam tebe prozvala!Učenik: Prekrstio sam se!

Umjetničko djeloUčenik: Aha, to je brod nacrtan tamo na ploči, ne kuži se baš što je to…Učiteljica: A što bi ti, da crtam kruzer?!

Helena Čavlović, 8.b

71List učenika OŠ “Retfala” Osijek

SVAŠTARA

1. Ujutro, kada ti zazvoni budilica, što prvo napraviš?a) Nastaviš spavati.b) Ostaneš ležati u krevetu i razmišljaš što danas trebaš napraviti.c) Odmah se ustaneš i odeš u kupaonicu.

2. Doručkuješ li?a) Nikad ne doručkujem zato što volim spavati.b) Ako sam na dijeti, onda ne doručkujem, možda jabuku.c) Uvijek doručkujem jer mi to daje energiju.

3. Kako se ponašaš kada učitelj/ica uđe u razred?

a) Spavaš na stolu.b) Tražiš nešto po torbi.c) Ustaneš se i pozdraviš učitelja/icu.

4. Voliš li učiti?a) Ne, to mi je dosadno i ne da mi se.b) Moram, jer me roditelji kontroliraju.c) S učenjem nemam problema.

5. Imaš li vremena za igru?a) Ako ne spavam, igram se.b) Nekad da, nekad ne.c) Uvijek nađem vremena za prijatelje

6. Koji sport treniraš?a) Spavanje.b) Bavim se sportom samo pod tjelesnim.

c) Treniram sport ...

7. Koji ti je omiljeni pjevač, bend ili pjevačica?a) Sve, samo ne Justin Bieber i One Direction.b) Justin Bieberc) Domaća glazba.

Test

Kakva si osoba

Ako imaš najviše odgovora:

A – Voliš jako ljenčariti i ne voliš učiti. Preporučujem ti da počneš izvršavati svoje zadatke i da ozbiljno shvatiš školu.

B – Pravi si kampanjac! Nekada ti se nešto da, a nekada ne. Malo razmisli kako to djeluje na osobe oko tebe.

C – Bravo! Ti si pravi primjer dobrog djeteta i učenika! Ostani takav/va!

Sastavila: Antonia Sudar, 5.b

Edin Suljić učenik je 5.c razreda. Jedan od njegovih hobija su i Yu-Gi-Oh karte. Edin je zavolio Yu-Gi-Oh karte s tri godine. Prvi ih je put vidio u izlogu trgovine s igračkama. Ubrzo su mu postale omiljena igra.Obožava kartati protiv drugih jer skoro uvijek pobjeđuje, ali ipak misli da je važnije sudjelovati nego pobijediti. Voli pomagati i učiti početnike i kaže kako mu je to najdraže, jer ih nauči najbolje što zna. Prvo ih nauči pravilima, a onda svrsi igranja i potom samoj igri.Na turnire je počeo ići sa 6 godina te je uglavnom bio na zadnjem i predzadnjem

mjestu, ali nije odustajao. Postajao je sve bolji i bolji pa je ubrzo stigla i prva nagrada, veliki trofej.Turniri Yu-Gi-Oh-a, koji su započeli na početku školske godine, bili su u sklopu Pannonian Challengea, a Edin je na njima zauzeo prva mjesta.Na državnom fi nalu u ožujku Edin je zauzeo odlično 3. mjesto u izrazito jakoj konkurenciji. Nagrade za prvo mjesto su vrlo vrijedne i rijetke karte i veliki trofej.Naš Edin i dalje marljivo odlazi na turnire, vrijedno trenira te poručuje svima koji još nisu zavoljeli Yu - Gi – Oh karte da nikada nije kasno da se uključe.Edin voli i nasmijavati druge, a njegove provale za vrijeme sata uvijek uljepšaju dan.Tako je i dobio ideju i počeo pisati viceve. Inspiracija su mu većinom Yu-Gi-Oh karte. Sa svojom maštom stvara odlične viceve. Većini njegovih prijatelja sviđaju se Edinovi vicevi.Prosječno napiše dva vica tjedno.Na kraju, Edin nam svima poručuje: Život je kratak, a malo smijeha i zabave neće nikome nauditi.


Smijeh kao hobi

Nasmijane karte

Mala zabava

5. lipnja - Svjetski dan zaštite okoliša

Osmosmjerka o državama

Riješi križaljku i dobit ćeš rješenje - kakva bi trebala biti planeta Zemlja.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

1. Plitvička...2. Veće tekućice od jezera3. Na moru se valjaju veliki...4. U kantu bacamo...5. Flora i...6. Mi udišemo...7. Čujemo...8. Naša planeta9. Mješavina dima i magle je...10. Biljka proljetnica11. Na nebu se vidi bijeli...

Rješenje: _________________________

70 svibanj 2013.

Rješenja: 1. jezera, 2. rijeke, 3. valovi, 4. smeće, 5. fauna, 6. zrak, 7. zvukove,8. Zemlja, 9. smog, 10. ljubičica, 11. oblak

Sastavio: Daniel Ranogajec, 7.d

Sastavila: Mia Suknović, 5.d

Eko panika

Helena Lušić, 5.b

KBG (OŠ - LiDraNo 2014.)

Education

Transcript of KBG (OŠ - LiDraNo 2014.)