ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

TRAVANJ

2008

4

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis je od 1949. do 1991. godine izlazio pod imenom»Naše planine«.

PRETPLATA za 2008. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu na èaso-pis »Hrvatski planinar«, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštomæe primiti uplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, azatim æe, nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovnoprimati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim i veæim izbo-rom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnomformatu (e-mailom, na CD-u ili DVD-u, ali ne unutar Word doku-menata!). Podrobnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

WEB-STRANICA ÈASOPISA:

www.plsavez.hr/HP

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

121

GodišteVolume

BrojNumber100

Travanj - April 2008

4

Kako se nekoæplaninarilo

Kako se nekoæ planinarilo ........................................122Željko Poljak

Planinarska skloništa na Žumberku izmeðudva svjetska rata ........................................................127Vladimir Jagariæ

Planinarski izazovi Kamešnice..................................130Darko Gavriæ

Prenj i ja ......................................................................134Miloš Bjelajac

Planinari-fotografi, bravo!..........................................137Alan Èaplar

Boje hrvatskih planina ..............................................140

Alpe, Alpe! ..................................................................142Darko Kos

Cincar – planina za posebne doživljaje....................145Damir Martinovski

Ugriz zmije otrovnice ................................................148dr. Dario Švajda

Jesen na Grohotu........................................................151Jasna Žagar

Glavni odbor HPS-a ....................................................153

Vijesti ..........................................................................157

Kalendar akcija ..........................................................160

TEMA BROJAKako se nekoæ planinarilo

SLIKA NA NASLOVNICIVidik s Piramide u Samarskimstijenama (snimak s foto-natjeèaja»Hrvatskog planinara«)foto: Antonija Troha

SADRŽAJSADRŽAJ

122

Planinarski izazoviKamešnice130

Rezultati foto-natjeèaja»Hrvatskog planinara«137

Golica142

SADRŽAJ

5, 2008

IZ PLANINARSKE PROŠLOSTIIZ PLANINARSKE PROŠLOSTI

Poslije završetka Drugoga svjetskog rataplaninarenje je u nas bilo nešto sasvimdrugo nego danas, ne samo zbog drugaèi-

jeg poimanja planinarstva, nego i zbog prome-tne nerazvijenosti cijele zemlje i strašne ne-imaštine, èak i gladi. Tada ne samo da nije biloprivatnih automobila, nego niti meðugradskogaautobusnog prometa i, nešto što je današnjemnaraštaju gotovo nezamislivo: niste mogli otiæiu duæan i kupiti hranu za put, a kamoli plani-narsku opremu. Sve je bilo »racionirano«, tj.ako je što i stiglo u duæane, moglo se kupitisamo uz posebne doznake, tzv. bonove ili toèki-ce, koje je vlast dijelila graðanima prema stro-gim kriterijima. Veæina planinarskih kuæa bilaje u ratu razorena ili opustošena, a ono malosaèuvanih nije pružalo nikakav komfor, pa èakni osnovnu prehranu. Još k tome, prvih neko-liko godina komunistièka vlast nije gledala pla-ninare sa simpatijom i gotovo da ih je svrstavalau isti red s »omraženim« seljacima, koje se nazi-valo kulacima i po uzoru na SSSR nastojalonatjerati u kolhoze (kod nas su to bile seljaèkezadruge).

Prilikom jedne posjete Josipa Broza TitaTomislavovu domu na Sljemenu došla ga jepozdraviti planinarska delegacija u želji da jojse vrati Tomislavov dom, a on ju je veæ na ulazuneugodno osupnuo rijeèima: »Planinarstvo? Toje buržoaska izmišljotina!« Iako nas je to depri-miralo, mora se priznati da je imao pravo jer jeplaninarstvo potrebno samo graðanima (»buržo-aziji«), a ne i ljudima koji žive na ruralni naèin.Poslije je ipak pokazao blagonaklonost premaplaninarima, kad su ga uvjerili da su planinari»najsposobniji za obranu gorovitih granicasocijalistièke Jugoslavije i da nitko ne može bitibolji partizan od planinara«, pa je Tomislavovdom vraæen planinarima.

Od 1949. mogla su se opet osnivati plani-narska društva, koja su 1945. bila ukinuta. Dotada su se planinari mogli udruživati samo uplaninarske sekcije tzv. fiskulturnih društava, ukojima su bili pod istom kapom i planinari, inogometaši, i svi drugi sportaši. Danas rijetkokoji dinamovac zna da je Dinamo do 1949.imao planinarsku sekciju. Još èuvam svoju èlan-sku iskaznicu te sekcije i pokazujem je BadBlue Boysima koji je s nevjericom opipavaju.Pogotovo smo postali omiljeni vlastima kadsmo smislili originalnu lukavštinu: organiziralismo planinarske izlete i transverzale pod naslo-vom »Tragom te i te partizanske jedinice«,uglavnom izmišljenom trasom, onakvom kakvaje nama planinarima odgovarala. Na taj smonaèin postizali ne samo moralnu, nego i stvarnupotporu, pa smo tako dobivali i kamione zaprijevoz, vojska nam je posuðivala šatore, èak ikuhala vojnièki grah, a novine su uvelike hvalileplaninare koji s entuzijazmom njeguju partizan-sku tradiciju.

Naravno da putovanje na otvorenim ka-mionima nije bilo udobno, èesto smo pokisnulii prehladili se, a ponekad smo zbog kvara namotoru prenoæili negdje u šumi. Dogaðale su

122

Kako se nekoæ planinariloZgode i nezgode iz zaboravljenoga vremena

prof. dr. Željko Poljak, Zagreb

Dokaz da je »Dinamo« imao i planinarsku sekciju

5, 2008

se i teške nesreæe, pa je tako na jednom izletuu Žumberak kamion sletio s ceste i bilo je neko-liko mrtvih i teško ozlijeðenih planinara.

Tada, u vrijeme kad je svaki individualizambio politièki sumnjiv, valjda zato što je izmicaorežimskoj kontroli, vladala je doktrina da unajveæoj moguæoj mjeri treba poticati druženje,pa je tako veæ pet planinara imalo 75% popu-sta na željeznici, a to je tada bilo glavno prije-vozno sredstvo. Ako je pak škola ili fakultetizdao potvrdu da je rijeè o školskom izletu,popust je bio upravo nevjerojatnih 93%. Kadaje studentska sekcija PD-a »Zagreb« 1949.organizirala alpinistièki teèaj na Durmitoru,takoðer je dobila 93% popusta jer smo bili»školska ekskurzija«; nominalno nam je voðaputa bio profesor biologije na Medicinskomfakultetu Zdravko Lorkoviæ (1900 – 1998), kojinam se pridružio zato jer je na Durmitorukanio istraživati leptire. Tako je Studentskasekcija mogla unajmiti i cijeli vlak, pa odvesti700 studenata na Planicu, gdje su se održavaliskijaški letovi, a drugi put vlak za masovni izletna Plitvièka jezera.

Tada su planinari bili naviknuti na duga»cestarenja« i nitko nije rogoborio što se odželjeznièke stanice Rudopolje moralo do Plitvi-èkih jezera pješaèiti èetiri-pet sati. Zagrebaèkiplaninari smatrali su sasvim normalnim da sedo doma na Glavici – jednog od rijetkih domo-va koji je nakon rata ostao planinarima – pje-

šaèilo od posljednje tramvajske stanice u Èrno-mercu.

Cipele! Buduæi da se tada nije moglo uduæanu jednostavno kupiti cipele, pogotovo neplaninarske, a današnje tenisice još nisu bileizumljene, sretan je bio onaj tko se dokopaokakvih vojnièkih cokula. Ali kako u Alpe bezgojzerica? Alpinisti su se dosjetili pa su na stareraspadnute gojzerice dali prièvrstiti komaderashodovanih automobilskih guma i – svi su bilisretni! Zapravo i nisu bili posve sretni, iz jedno-ga èudnog razloga. Tada, u vrijeme dok još nijebio dostupan vibram potplat, bile su u modiokovane planinarske cipele i to tako da su narubu potplata bili zabijeni èavli s posebno izra-

123

Alpinisti 12. travnja 1942. defiliraju na Jelaèiæevu trguna proslavi prve godišnjice NDH

Planinarska parada naJelaèiæevu trgu uZagrebu 1951. godine.Slijeva: tajnica PSHTonka Abrus, urednik»Naših planina« PetarLuèiæ Roki, dopredsjed-nik PSH Boško Ivanoviæ,alpinist Dušan Krotin iplaninarski ideologVladimir Blaškoviæ

5, 2008

ðenom širokom glavicom, zvani cveki. Cveki sutrebali spreèavati klizanje na strminama, ali suzapravo bili opasni na glatkim stijenama, pa jezbog njih bilo i smrtnih sluèajeva. Planinari sutakve okovanke voljeli posebno zbog toga štose njihovo vojnièko stupanje po asfaltu èulonadaleko, na sveopæe divljenje obiènih graðana.

Današnji planinari jedva æe povjerovati daje Planinarski savez Hrvatske 1951. u Praškojulici 6 na drugom katu uredio postolarsku ra-dionicu u kojoj su planinari mogli prepravljatistare cipele, no da je doista bilo tako dokazujeoglas u èasopisu »Naše planine« (1951, str. 234;i nadalje æemo citirati taj èasopis kao dokumentjednoga èudnog razdoblja naše planinarskepovijesti). Tamo možemo proèitati èak i to dase na platnenu obuæu mogu vulkanizacijskimpostupkom nalijepiti gumeni potplati, da se izprovincije cipele mogu poslati na popravakpoštom, uz priloženu potvrdu planinarskogdruštva, te da se može plaæati i bonovima.

Eh, ti bonovi su posebna prièa! Kao što jeveæ spomenuto, tada niste mogli otiæi u duæan ikupiti cipele ako niste imali bon, a bon nije bilolako dobiti. Planinari su imali posebnu moguæ-nost nabavke bonova ako su u svom planinar-skom društvu dokazali uspon na odreðen brojvrhova viših od 1500 metara. Planinarski savezHrvatske imao je u tu svrhu posebnu Komisijuza planinarske rekvizite (NP 1951, str. 28)!Apsurdno: najprije se popni na Triglav, a onda

æeš dobiti bon za cipele. Posljedica je bilaapsurdna: na Triglav su se penjali i neplaninari,da bi se domogli cipela, o èemu slikovito govorièlanak »Planinari, bodovi i repovi na Triglavu«(NP 1950, str. 354). U njemu se pisac žali što suplaninari »izabrali baš Kamniške Alpe jer se tumože relativno lako 'zaraditi' mnogo bodova.Èim se popneš na visinu iznad 1500 metara, paizabereš grebenske putove, možeš nakupitimasu bodova, u par dana, bez velikog truda, jerse èitavo vrijeme ne moraš ni jednom spustitiispod 1500 metara«. U sljedeæem godištu može-te proèitati i ovu gotovo nevjerojatnu reèenicu:»Ako bi bodovi i bili 'krivi' za repove na Trigla-vu, i to bi u krajnjoj liniji bio uspjeh« (NP 1951,str. 28).

Pedesetih godina alpinisti su smatrani pla-ninarskom elitom. Veæina naših stijena bila jejoš netaknuta i svi su se divili prvenstvenimusponima alpinista, a oni su pronalazili svenovije i novije smjerove. Tako je u razmjernomaloj Klekovoj stijeni do danas ucrtano gotovostotinu raznih smjerova i varijanata tih smje-rova. No i s alpinistima je bilo kojekakvih nepri-lika. Zbog loše opreme, nedovoljnog iskustva inama danas teško shvatljivog entuzijazma,èesto su riskirali život i svake se godine dogo-dio poneki smrtni sluèaj. Tome je mnogo prido-nijela i loša oprema. Tako se jedan alpinist žali:»Velikim prilivom zainteresirane omladine sta-ra se užeta naglo troše i mnoga nisu više spo-sobna da im se povjere životi penjaèa« (NP1949, 190).

U ono doba, kad se nije moglo ni pomislitina dozvolu za pohod u strana gorja, alpinisti su,zahvaljujuæi svojoj vještini, mogli u slovenskimAlpama lako prebjeæi u inozemstvo, a i od onihkoji su uspjeli dobiti putovnicu i prijeæi »že-ljeznu zavjesu«, mnogi se nisu vratili u zemlju.Tako se, primjerice, od prvih petnaestak èla-nova PDS-a »Velebit« iz Zagreba kojima jedopušten uspon na Grossglockner u Austriji,vratilo samo dvoje (!). Svi ostali raspršili su sekao emigranti po svijetu, od Australije do Ka-nade. Takvi bjegovi alpinista bili su javna tajna,o kojoj se zbog sramote nije smjelo pisati, alijedan planinarski ideolog ipak diskretno prepo-ruèuje: »Posebno valja pooštriti budnost upravcu pravilnog socijalistièkog odgoja vrhun-

124 5, 2008

Štafetama smo udobrovoljili »one gore« (autor na Troglavu 6. travnja 1951.)

skih alpinistièkih kadrova, te ih pripremiti zateške uspone u inozemstvu, gdje æe steæi daljnjaiskustva« (NP 1950, str. 2). Alpinisti su poka-zali kako su dobro preodgojeni, dijelom glu-meæi, a dijelom možda s istinskim poletom, itime što su sudjelovali u raznim politièkimmanifestacijama, pa tako èitamo: »Na proslavublagdana rada 1. maja izašla je Alpinistièkasekcija u cijelosti. U defileu prilikom proslavesudjelovalo je 30 alpinista i pripravnika« (NP1949, str. 190). Zanimljivo je da neke alpinisteiz te povorke možemo naæi na fotografijamadefilea snimljenih sedam godina prije toga naJelaèiæevu trgu u Zagrebu prigodom proslaveprve godišnjice NDH (HP 1942, str. 66), meðunjima Slavu Brezoveèkog (1911 – 1989) i Stje-pana Brleèiæa (1924 – 2007), kojima je poslije,kao èlanovima Komunistièke partije (!), povje-rena delikatna dužnost tajnika Planinarskogsaveza Hrvatske.

U planinarskim kuæama komfor je bio, sdanašnjega gledišta – katastrofalan. Najèešæenije bilo kreveta, nego samo skupnih ležišta, ito na kat, a od posteljine u najboljem sluèajupokrivaè bez presvlake. Prije nego je u našuzemlju stigao insekticid DDT (tada spasonosan,a danas zabranjen zbog toksiènosti!), kuæe subile pune gamadi, poèevši od buha pa do stje-nica i ušiju, zbog kojih osjetljiviji pojedinci nisumogli zaspati, nego su radije prespavali u šumipod nekom krošnjom. Dvokrevetne su sobe bilerijetkost, a buduæi da muškarci i žene nisusmjeli spavati u istoj sobi, braèni parovi moralisu se razdvojiti: u mušku i žensku spavaonicu.Ako je kuæa sluèajno imala dvokrevetnu sobu,mogli su je dobiti samo parovi koji su imali istoprezime, inaèe se to smatralo odvratnim nemo-ralom. Pa i kod logorovanja se jako pazilo dauvijek budu osigurana barem dva šatora –muški i ženski. Kad se jedna naša planinarskaekipa vratila iz poljskih Tatra, gdje su u plani-narskim domovima spavali u zajednièkim spa-vaonicama, jedan nam je planinar pod diskre-cijom priznao kako cijelu noæ nije mogao zaspa-ti jer je pokraj njega ležala jedna lijepa Polja-kinja.

Jedan je od najtežih problema na izletimabila prehrana. Hrana se nije mogla kupiti uduæanima, èak niti obièan kruh, a rijetko je koja

planinarska kuæa bila opskrbljena hranom. Kadsmo jednom umorni stigli u planinarsku kuæu,bili smo presretni što smo za veèeru dobili tzv.poparu. Opskrbnik je iz neke prljave vreæeistresao u lonac ogriske staroga kruha, ofurioih vruæom vodom i zatim to posipao s malo sira– i bili smo presretni što ne moramo iæi na poèi-nak gladni. Tko je imao dobru vezu dobio je zaplaninarski pohod kakvu Unrinu konzervu(UNRRA je bila inozemna humanitarna orga-nizacija koja je slala pakete u podruèja ugro-žena nestašicom), no neprilika je bila u tomešto niste mogli birati: jedanput ste dobili mesnekonzerve, drugi put maslac od kikirikija, treæiput pekmez, ovisno o tome što se u tom èasunalazilo u skladištu. Tako su jedanput sloven-skim planinarima u Triglavskom domu rasle za-zubice kad smo mi Zagrepèani u blagovaoniciotvorili hrpu mesnih konzerva. Drugi smo putbili nesretni jer smo dobili samo sanduk mar-melade (tada se pakirala u drvene sanduke),koju smo jeli triput dnevno bez ikakva dodatka.Zanimljivo opažanje: unatoè omraženoj mar-meladi penjali smo se lako kao divokoze, doksmo se nakon proteinski bogatih mesnih kon-zerva morali svaki èas odmarati (ugljikohidratisu pogonski materijal za rad mišiæa). Zbogtakve prehrane nismo smjeli negodovati jer bito bilo »buržoasko zastranjivanje«.

Danas je teško povjerovati da se tada u pla-ninu nije smjelo iæi, kao danas, radi užitka, negozbog viših ideoloških ciljeva. Tako tadašnji vo-deæi planinarski ideolog Vladimir Blaškoviæ

1255, 2008

Godina 1951.: planinari su sretni što se mogu voziti, makar na kamionu bez ikakve zaštite

(1901 – 1990) osuðuje planinarski hedonizam:»...èitavo brdo lukulsko-gastronomskih atri-buta: slanine, kobasica, pohanaca, suhog mesa,tvrdo kuhanih jaja, mladog luka, rotkvice, giba-nice, kolaèiæa, šljivove prepeke i starog lozinognektara. ... Bio je to pravi izletnièki triumfnepatvorenog malograðanskog nadriplaninar-stva ... A danas – nastavlja Blaškoviæ u pjesni-èkoj ekstazi (mi koji smo ga poznavali znali smoda je hini, vjerojatno po partijskom zadatku) –vijore se zastave, njišu se transparenti, èitavašuma parola govori o moralnom slomu klevet-nièke kampanje informbiroovskih kontrarevo-lucionara, a kliktaji tisuæa grla slijevaju se uzanosan pokliè predvodnika naše borbe, našegrada, naših uspjeha, herojskoj Komunistièkojpartiji Jugoslavije... To znaèi: ne odlaziti u pla-ninu samo radi izleta... veæ radi ... prikupljanjanovih snaga za nesebièno izvršavanje mnogo-brojnih društvenih zadataka u izgradnji socija-lizma« (NP 1950, str. 138).

U to doba nastojalo se planinarstvo što višeobilježiti manifestacijama. »Mi idejnost može-mo uspješno sprovaðati putem Dana planinara,Titove štafete kao važnog momenta u narodno-socijalistièkom životu, zatim Partizanskim mar-ševima i uopæe, da naši izleti i ture imaju pravisadržaj« – kaže veæ spomenuti Blaškoviæ, a alpi-nist Slavo Brezoveèki ga dopunjuje: »Na tajæemo naèin najbolje odgovoriti svim neprijate-ljima naše socijalistièke domovine.« (NP 1950, 3).

Kad ne bi postojali vjerodostojni doku-menti, danas bi se teško povjerovalo da su pla-ninari 1951. mogli na Jelaèiæevu trgu u Zagrebuorganizirati veliku paradu s tribinama: »Veæposlije èetiri sata popodne vrvio je trg Republi-ke graðanima, koji su došli da doèekaju štafetu.Vrlo ukusno ureðena tribina naroèito je pri-vlaèila pozornost prolaznika velikom maketomJugoslavije, na kojoj su reljefno istaknute naj-više planine od Triglava preko Medvednice...Pokraj šatora i planinarskih pomagala nalazilase logorska vatra iznad koje se istièe poprsjeMaršala Tita. Par minuta poslije 17 sati èuli suse iz Jurišiæeve ulice zvukovi glazbe, koja jestupala na èelu povorke od 150 planinara ...Slijedili su govori planinara i politièara« (NP1951, str. 93).

Skupština Planinarskog saveza Jugoslavijeproklamirala je 1950.: »Zadatak planinarskeorganizacije jeste da propagira planinarskuorganizaciju kao organizaciju u kojoj se jaèajui èelièe naši radni ljudi i omladina ... da budupripremni i sposobni da brane tekovine na-rodne revolucije« (NP 1950, str. 230).

Tadašnji je režim dobro ocijenio vrijednostplaninara kao vrsnih terenaca i domoljuba paih je nastojao pridobiti za svoje ciljeve, a plani-nari su dokazali tu svoju vrijednost u Domovin-skom ratu, u kojem su osnovali vlastite jedinicei branili Hrvatsku na najtežim podruèjima,poèevši od Velebita pa do Dinare.

126 5, 2008

Velebitaši»tragom te i tepartizanskejedinice« naKopaoniku 3.travnja 1950.(autor na èelukolone)

IZ PLANINARSKE PROŠLOSTIIZ PLANINARSKE PROŠLOSTI

Na glavnoj redovitoj godišnjoj skupštiniHPD-a 1930. godine bilo je, izmeðuostaloga, govora i o gradnji planinar-

skih kuæa, »koje su prvi preduvjet za razvojplaninarstva i promet stranaca« (dr. I. Krajaè).Na Žumberaèkoj gori predviðena je tada gra-dnja kuæe ispod vrha Svete Gere, ali prije toga»treba osnovati planinarsku podružnicu u Soši-cama«. Prijedlog nije ostvaren, unatoè tomešto je u to vrijeme naselje Sošice brojilo oko400 žitelja.

Planinari koji su posjeæivali Žumberaèkugoru izmeðu dva svjetska rata, a izleti su biliveæinom dvodnevni i višednevni, noæili su uprenoæištima gostionica, privatnim kuæama i nasijenu u »štaglju«, tj. na sjeniku. Ponekad senoæ probdjela i u èekaonici na željeznièkojpostaji, pa èak i ispod krošnje kakvoga drveta.U prenoæištima gostionica nije bilo naroèitakomfora – sve je bilo po »domaæi«, od ležištado »košte« (hrane), od koje je najtraženija bila»žumberaèka pogaèa« i »povitica« (pogaèicaod èvaraka).

Jedan od prilaza Žumberaèkoj gori bio je sjastrebarske strane. Prigodom izleta na Slave-tiæku goru prespavalo se u Slavetiæu na sjenikuvlasnika gostionice »Horvat«. Do sela se pješa-èilo od željeznièke postaje Jastrebarsko prekoÈrnilovca i Petrovine, a u Jastrebarskom moglase unajmiti i koèija. Povratak je bio preko selaDola i preko Krašiæa do željeznièke postajeZorkovac (na pruzi Karlovac – Zagreb).

U dolini rjeèice Kupèine planinari su mogliprenoæiti u Pribiækom Strmcu (oko 2 km od

Krašiæa). Spavalo se u »kirijaškoj« sobi na»strožaku« (blazina napunjena sijenom) u dvo-rišnoj zgradi gostionice i trgovine Josipa Adle-šiæa. Ako su ležišta zauzeli gonièi stoke ili koèi-jaši konjske zaprege s drvima (»na klaftre«),koji su se vraæali sa sajma u Jastrebarskom iliKarlovcu, produžilo se do obiteljskoga gospo-darstva Medvena u Medvenovoj Dragi, po-tomaka starih plemiæa – jednoselaca. KodMedvena su planinari uvijek bili gostoljubivodoèekani piæem, hranom i prenoæištem.

Taksist Stjepan Klemeniæ iz Jastrebarskoguveo je tridesetih godina 20. stoljeæa autobu-snu liniju Jastrebarsko – Kostanjevac (nakonrata liniju je vozio autobus Karla Koliæa,trgovca iz Jurkova Sela). Lakše su tada plani-nari stizali do Sošica, polaznog mjesta za vrhSvete Gere.

1275, 2008

Adlešiæeva gostionica u Strmcu Pribiækom 1945. godine

Planinarska skloništa naŽumberku izmeðu dvasvjetska rata

Vladimir Jagariæ, Zagreb

U Kalju, oko 12 km od Kostanjevca, putni-ci namjernici noæili su u zgradi opæinskog na-èelnika Pavla Kekiæa i u zgradi šumarije. O mo-guænosti smještaja i prehrane u Kalju obavje-štava planinare 1906. Vjekoslav Novotni usvojem »Vodièu na Plješivicu i Svetu Geru«.

U Sošicama, oko 12 km od Kostanjevca,planinari su mogli noæiti u tri kuæe gdje su bilegostionice s prenoæištima. Najstarije prenoæištebilo je pri »Marici«, koje takoðer spominje Vje-koslav Novotni u svojem Vodièu. Legendarnisošièki naèelnik Nikola Hraniloviæ - Vuna iznaj-mljivao je dvadesetih godina 20. stoljeæa dvijesobe za noæenje u svojoj novoizgraðenoj katni-ci. Kada se »Vuna« preselio u Zagreb, njegovuje kuæu kupio Nikola Radiæ - Ilas, koji je nasta-vio s iznajmljivanjem soba. Planinari su noæili iu treæoj sošièkoj kuæi, gostionici kod DakeRadiæa - Dakice. »Marièina birtija« s preno-æištem bila je najpoznatija, dok se »Vunino«prenoæište smatralo »elitnim smještajem«.

Do podnožja vrha Svete Gere (Kuti) u So-šicama su se mogla unajmiti lagana zaprežnakola za tri forinte, a za nošenje naprtnjaèe nakonju morala se platiti jedna forinta.

Drugi je pravac prema Žumberaèkoj goribio s karlovaèke strane. Putovalo se vlakom do

Karlovca, gdje se presjedalo u vlak Metlika –Novo Mesto – Ljubljana. Iz Metlike je dvaputna dan vozio autobus do Radatoviæa (dalje jebilo oko dva sata hoda do vrha Svete Gore).Noæilo se prema potrebi u gostionici MarkaSmiljaniæa - Markoša.

Nad glavnim ulaznim vratima župne crkveu Radatoviæu otkrivena je 23. rujna 1934. spo-men-ploèa Jovanu Hraniloviæu (1855 – 1924),piscu èuvenih »Žumberaèkih elegija«. Uz mno-štvo naroda proslavi je nazoèila i nekolicinaplaninara iz Zagreba i Karlovca. Planinari suse nakon proslave uputili prema vrhu SveteGere tražeæi lokaciju za planinarski dom.

U Zagrebu je 1934. godine pri DruštvuŽumberèana osnovan Fond za turizam iz kojegse namjeravala financirati izgradnja »planinar-skih kuæa na Žumberku i za maljanje zna-kova«. Predložene su dvije lokacije, jedna napodruèju vrha Svete Gere, a druga ispod vrhaZeèaka, u blizini sela Višoševiæa. ÈlanoviFonda predlagali su da se, dok se ne izgradikuæa, uvedu »planinarske štacije«, gdje æe semoæi prenoæiti.

Nikola Šejatoviæ iz Jezerina predlagao jeda se na Kordovoj gori, u blizini kapele sv. Ilije,izgradi »planinarska kuæa za turiste«.

128 5, 2008

Medvenova kurija u Medven Dragi 1955. godine

VLA

DIM

IR J

AG

AR

IÆ

Gotovo u svakom broju Žumberaèkih no-vina pisalo se o planinarstvu. Tako u broju 5 iz1934. piše i ovo: »... ne bi li sami Žumberèanimogli o svom trošku ili barem u zajednici splaninarskim društvom sagraditi dom na SvetojGeri, time bi pomogli bratu u zavièaju i onojnjegovoj sirotinji«. U broju 2 iz 1937. piše kakoæe se organizirati izlet na Žumberaèku goruposveæen športu i skijanju, te æe se tom pri-likom razgovarati o gradnji planinarske kuæena Svetoj Geri. Izlet je organizirao Planinarskiodbor pri Fondu za turizam Društva Žumber-èana.

»Zadruga planinar« (prije »Planinarski od-bor«) zamolila je poèetkom 1940. Školski odboru Sošicama da joj odstupi dio zemljišta u škol-skom vrtu za izgradnju »vrlo potrebnog Žum-beraèkog planinarskog doma, koji bi imao sobus kupaonom, a hrana i piæe dobila bi se kod do-maæih gostionièara«. Tako je pisalo u Žumbe-raèkim novinama, u broju 10, godine 1940.

Stojdraga je dvadesetih godina 20. stoljeæabila jedno od najpopularnijih zagrebaèko-samoborskih izletišta, zahvaljujuæi gostoljubi-vom i u žumberaèkoj planinarskoj publicisticièesto spominjanom stojdraškom župnikuMihajlu Sergejeviæu Trbojeviæu. U njegovu

župnom dvoru planinari su znali odsjesti i ponekoliko dana. Noæilo se i u stojdraškoj cestar-nici, gdje su planinari imali na raspolaganju»tri planinarske sobe« (Dragutin Hirc: »Pismaiz Žumberka«, 1898). Spavalo se i u »Planinar-skom odmorištu«, u kuæi gostionièara JankaSeveroviæa, te u Osredku, nedaleko od Gabro-vice, u šumarskoj kuæi Jurja Ogriza.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata podruèjeRadatoviæa bilo je pod talijanskom okupacijom.Prilikom povlaèenja talijanske vojske iz Radato-viæa, u prosincu 1942., Talijani su zapalili polasela. Izgorio je tada i pripremljeni drveni gra-ðevni materijal za planinarsku kuæu, uskladištenu dvorištu gostionièara Marka Smiljaniæa - Mar-koša. Veæ je bio napravljen i tlocrt kuæe. Plani-nari su kuæu namjeravali graditi na livadi »Stu-dena voda« (taj podatak saznao sam od NikiceSmiljaniæa, unuka gostionièara Marka). Tamo jedanas lovaèka kuæa, odakle ima dobar sat hodado vrha Svete Gere. Pitanje planinarske kuæe naŽumberaèkoj gori konaèno je riješeno nakon rataizgradnjom doma na Vodicama (PD »Dubovac«,Karlovac, 1959 – 1961) i u Sekuliæima (rekon-strukcija stare seljaèke zidanice, bivše vikend-kuæe prof. dr. Danijela Derežiæa, u planinarskidom, PD »Monter«, Zagreb, 1987).

1295, 2008

Hraniloviæeva (»Vunina«)/Radiæeva (»Ilasova«) kuæa u Sošicama

VLA

DIM

IR J

AG

AR

IÆ

Malo je planina koje su tako zanimljivekao Kamešnica, no unatoè svojoj lje-poti i privlaènosti, ona nije ni pribli-

žno toliko posjeæena koliko zaslužuje s obziromna svoje specifiènosti. Više je razloga za to.Jedan je od najveæih nedostataka što na tojvisokoj i prostranoj planini do novijeg vremenanije bilo ni jedne planinarske kuæe, a drugi jerazlog što mnogi planinarski putovi dugo nisuobnavljani, tako da se stare oznake ponegdjejedva razaznaju. U posljednje se vrijeme stanje

mijenja pa Kamešnica ponovno dobiva navažnosti.

Kamešnica je granièna planina, koja se dije-lom nalazi u Bosni, a dijelom u Hrvatskoj.Njezini najviši vrhovi – Konj (1856 m), Kameš-nica (1809 m) i Garjata (1773 m) – nalaze se nateritoriju Bosne i Hercegovine. Zbog teškogterena, na planini nema graniènih oznaka.Kamešnica nije bila zahvaæena ratnim djelo-vanjima pa na njoj nema mina i po njoj sesvatko može kretati bez straha.

DALMATINSKA ZAGORA – BIHDALMATINSKA ZAGORA – BIH

Planinarski izazoviKamešnice

Darko Gavriæ, Split

DA

RK

O G

AV

RIÆ

Planina s dva razlièita licaKamešnica oèarava svojom pitomošæu, lje-

potom travnatih visoravni i èistoæom bukove ijelove šume. Tu su mnogi izvori, kameni vrhovii okomite stijene kakve susreæemo u Alpama,ali i mnoštvo krških vrtaèa i speleoloških obje-kata. Najdublja je istražena jama na Garjati,ispod samog vrha (–250 m).

Bosanska strana Kamešnice sasvim jerazlièita od dalmatinske. Dalmatinska je stranapitomija i mnogo blaža, a bosanska je strma iteško prohodna, pretežno obrasla šumamabukve i jele.

Dugo godina mogli su se na Kamešnicividjeti dalmatinski i bosanski stoèari, no stanjese promijenilo. Mnoge srušene kuæe i pojate uposljednje vrijeme ponovno dobivaju crvene kro-vove. Najljepši su primjer Gljevske stajine, kojese nalaze izmeðu vrha Glavaša (1308 m) i Garjate.

Dalmatinski i livanjski planinari prošle sujeseni dovršili markaciju uzduž cijeloga hrpta tedugaèke graniène planine, pa taj put više nijerezerviran samo za pojedince dobre kondicije i

istraživaèkoga duha. Markacija poèinje u Ros-nom dolcu, koji je sastavni dio prijevoja Vagnja(1173 m). Vagnju se može priæi automobilomiz pravca Sinja preko Hana na Cetini. Na križa-nju ceste iza Hana treba krenuti desno za Gljevi odatle nastaviti lijevo makadamom za Vaganj.To je stara, široka, makadamska cesta, koja jenekad bila glavna poveznica Livna i Splita. Naputu do Vagnja prelazi se preko malograniènogprijelaza Bilog Briga i nastavlja za Trnove po-ljane, gdje se nalazi motel »Heidi«. On je sadazatvoren, a uz njega su kontejneri graniène poli-cije Bosne i Hercegovine. Cesta se nastavlja doVaganjskog sedla i stare lugarnice, gdje se ude-sno odvaja 3 km dobrog makadama do Rosnogdolca. Do Vaganjskog sedla može se doæi i sbosanske strane, iz Prologa, odakle se probijatrotraèna cesta, koja æe ubrzo biti asfaltirana.

Put grebenom KamešniceOd Rosnog dolca dalje treba iæi pješice.

Kreæemo uzbrdo, uglavnom kroz šumu, i nakonsat i pol uspona dolazimo do ruševine neka-

1315, 2008

DA

RK

O G

AV

RIÆZima na Kamešnici

dašnje planinarske kuæe splitskog »Mosora«,koja je bila sveèano otvorena 23. rujna 1934. Zapola sata stižemo u Kurtegiæa dolac, travnatuzaravan okruženu šumom, iznad koje se dižuvrhovi Planinica (1612 m), Kolebajka (1535 m)i Trovrsi (1645 m). Dolac je prije Drugogasvjetskog rata, a i nakon njega, bio omiljenoizletište i skijalište splitskih planinara. Novo-osnovana planinarska udruga »Dinaridi« izSplita planira napraviti planinarsko sklonište ivratiti dôcu stari planinarski sjaj jer je od starihpojata ostala samo hrpa kamenja. Ostvarenjetoga projekta oèekuje se tijekom ove godine.Glavnina graðevinskog materijala je prikuplje-na, a kad okopni snijeg, sve što je potrebno zaradove bit æe prebaèeno helikopterom. Kuæa æebiti izgraðena u planinskom stilu, od jelovihoblica. U njoj æe biti jedna prostorija za bora-vak, a u potkrovlju spavaonica.

Markacije dalje vode uzbrdo bukovomšumom zaobilazeæi Planinicu, te izbijaju nagreben kojim se ide dalje prema Burnjaèi(1770 m). Nastavljaju se zatim grebenom premaGarjati, vrhu koji se nalazi u samom središtu

planine i s kojeg se pruža velièanstven vidik nacijelu Kamešnicu. Prizor u kojem se s jednestrane izmjenjuju surov kamenit krajolik, krše-vit grebenski niz i duboke vrtaèe, a s druge stra-ne pitome livade, koje su u proljeæe pune miri-sne vegetacije, jedan je od najljepših koji semože vidjeti na Kamešnici.

Staza nas dalje vodi na Bliznièki brig (1690 m)i sa svakim novim korakom otkrivamo noveoblike u carstvu kamenih spletova. Nastavljamokrasnim udolinama do Bunariæa (izvora vode),gdje se markacija raèva: lijevo za vrh Kameš-nicu (koja nije najviši vrh planine Kamešnice),a desno za planinarski dom u Donjim Koritima(2 h i 30 min). Bunariæ je neobièan fenomen jerse nalazi na razmjerno velikoj nadmorskoj visi-ni, a presuši tek za velikih ljetnih žega i sušnihrazdoblja.

Put za vrh Kamešnicu vodi kroz klekovinui na vrh izbija nakon otprilike pola sata oštroguspona. S toga je vrha nezaboravan vidik na diodinarskoga krša, Livanjsko polje i bosanske pla-nine. Ovdje osjeæamo èak èetiri tipa podneblja:od prave i prijelazne sredozemne, do konti-

132 5, 2008

Divovsko prirodno okno

DA

RK

O G

AV

RIÆ

133

nentalne i planinske klime, s dodirom suhihkontinentalnih i vlažnih morskih zraènih struja.

Dalje, prema najvišem vrhu Kamešnice,Konju, staza nas takoðer vodi grebenom, èasuzbrdo, èas nizbrdo. Nakon pola sata udesno seodvaja markacija za Donja Korita i vrh Kruge(1606 m), a za još otprilike pola sata od togakrižanja stižemo na Konj. S Konja se može siæi

do Poduba, odnosno Voštana, ili preko Žla-bine, gdje PD »Jelinjak« iz Trilja ovoga ljeta na-mjerava urediti planinarsko sklonište. Od Žla-bine nas makadamski put vodi u Voštane. OdKonja do Voštana ima oko 4 sata hoda.

Staza prema Podgradini (BiH; 3 h) najkra-æa je, ali i najstrmija. Na njoj se, sat vremenahoda od vrha, nalazi nova planinarska kuæa naPešinu vrilu. Za cijelu turu od Vagnja do Vošta-na treba najmanje 10 h.

Planina kao prijateljRaznovrstan prostor i dinamièan krajolik

trajan su izazov nama planinarima, znatiželjnimposjetiteljima i pustolovima, i prilika za otkri-vanje novih prirodnih ljepota u intimnom dodi-ru s prirodom. A njih je na ovoj planini u izo-bilju. Oni koji su prošli put grebenom Kame-šnice ili koji æe ga tek proæi, neæe zažaliti što sudošli jer æe se èarobna panorama duboko ure-zati u njihova sjeæanja. Kamešnica je planina skojom se može sklopiti dirljivo prijateljstvo.

Prema Vagnju – ravno!

DA

RK

O G

AV

RIÆ

Tuljac za žig na Konju

DA

RK

O G

AV

RIÆ

5, 2008

Ma, nisam ovamo došao zbog adrena-lina. Ni zbog osvajanja, ni zbog rekor-da. Planina se ne osvaja. U planinu

dolazim da joj se poklonim, da je pogledam snajviše toèke i cijelu obuhvatim, da me prožmei ispuni svojom snagom, ljepotom, prostranst-vom i vjekovima.

Mi smo se na Prenj dokotrljali od Bijele(konjièke) šumskom cestom izdubljenom žesto-kim bujicama, koja nam je, kad nismo micalikamenje ili svladavali izlokane brazde, stalnoizmicala ispod kotaèa. Malo uz zapinjanje, malouz žmirenje na zavojima, pod stalnim nadzoromjutarnjeg sunca, penjali smo se više od sat vre-mena u okrilje èarobnoga planinskog svijeta.

Bilo nas je trojica – Mirsad, Tiho i ja. Mir-sadu su, kad je još bio beba, pod jastuk stavljali

dva kamena, jedan sa Èvrsnice i jedan s Prenja,jer je samo tako mogao zaspati. Zato mu Prenji Èvrsnica doðu gotovo kao otac i mati, tolikoje za njih vezan. Tiho je vrhunski sportaš koji jesvoj prvi odlazak u zonu 2000 shvatio gotovoprofesionalno i odmah, veæ prvi dan, izišao nadva vrha iznad 2000 metara. Hrabro se nosio sprvim planinarskim iskustvima, a otkrio je ialergiju na pelud prenjskog cvijeæa, trava ikleke. Meni je cijela ta akcija bila ostvarenjestare, brižno njegovane planinarske želje. OPrenju sam slušao prièe, gledao sam ga saÈvrsnice, tražio po internetu i konaèno sam se,ohrabren dobrom vremenskom prognozom i udobrom društvu, uputio prema Jablanici. Mir-sad nas je doèekao u »Ruži« s planom za triplaninarska dana.

134

BOSNA I HERCEGOVINABOSNA I HERCEGOVINA

Prenj i jaMiloš Bjelajac, Sisak

Hodati Prenjom pravi je užitak za sva èula – mnogi Prenj smatraju najljepšom planinom u BiH

MIL

OŠ

BJE

LAJA

C

5, 2008

Kad smo izašli na Tisovicu, zatekli smoposljednje jutarnje magle, a Prenj nas je gledaos Otiša i Zelene glave kao da pita što li hoæemo,koga trebamo i kamo smo krenuli. Nabacili smoruksake i kroz rosu krenuli uz Tisovicu premakolibi na Vrutku. Putem smo dolili vode navrelu Lonèiæu i izašli do kolibe. Koliba naVrutku odlièno je poslužila i kao prenoæište ikao polazna toèka za obilazak toga dijela pla-nine. Nakon prohladnog iskustva iz prve noæi,iduæe veèeri nismo bili lijeni podložiti vatru izagrijati umorne kosti.

Prvi dan, nakon izlaska do kolibe, ostalonam je dovoljno vremena da se popnemo naZelenu glavu i Otiš, da se spustimo do razore-nog doma na Jezercu i vratimo do kolibe.Sutradan smo rano, gurani u leða prvim sunèe-vim zrakama, oko Crnoglava krenuli premaLupoglavu. Bio je to još jedan jedinstveni prenj-ski doživljaj, s vidicima od Durmitora do Cin-cara i Raduše, od Bjelašnice i Vranice do Vele-ža, a meni se uèinilo i još dalje, ali sam prestaopogaðati jer nisam znao imena za te dalekeplaninske obrise. Èak mi se uèinilo i da je hori-zont preko Mostara previše pravilno zakrivljeni da bi mogao biti more. Iza Lupoglava se

sakrila dolina Poljica u kojoj je nepoznatimajstor skladnim slaganjem kamenih ploèa,livada i šumaraka stvorio èudnovat ambijent, zakoji nisam siguran je li ljepši kad ga se gleda svisine ili kada se ušeta u njega. Dolina je izvanruke i nije neko mjesto pogodno za »osvajanje«,pa æe dugo ostati pošteðena tragova planinar-ske cipele. Naèin na koji je Mirsad govorio onjoj dao je naslutiti da kod jablanièkih plani-nara ima poseban status, nešto kao mjesto kojeje namijenjeno samo pravim gorskim hodo-èašæima.

Moja je slabost, ali i dobra strana, da lakopodlegnem utjecaju planine, pa me udalje-nost, strmina ili teret na leðima ne sprjeèa-

1355, 2008

Otiš i Zelena glava – najviši vrh Prenja

MIL

OŠ

BJE

LAJA

C

Prolazeæi planinom po više ili

manje vidljivim stazama, uz

novije ili starije markacije,

uživao sam potopljen u trave,

cvijeæe i sipare meðu

kamenim vrhovima

vaju da hodam satima. Prolazeæi planinom poviše ili manje vidljivim stazama, uz novije ilistarije markacije, uživao sam potopljen utrave, cvijeæe i sipare meðu kamenim vrho-vima. Ipak sam primijetio da Mirsad krozasve to prolazi s velikim respektom premaplanini koju tako dobro poznaje, da pogle-dava na barometar, da ne skraæuje korak i nepravi duge odmore. Prenj ga je nauèio damože naglo promijeniti raspoloženje, sakritisunèani osmijeh, navuæi maglu, oblake, kišu isnijeg, a u tim uvjetima obilježena minskapolja mimo kojih smo prolazili i planinarskestaze postaju teško uoèljivi. I najiskusniji sesklanjaju kada Prenj zaboravi na planinare ilise na njih naljuti, ali mi smo imali sreæe iPrenj nam je pokazao samo svoju dobrustranu.

Posljednji dan smo izašli na Veliku kapu,spustili pogled na dolinu Bijele, Konjic i Jabla-nièko jezero, a sve one lijepe bosanske planinekoje su izdigle svoje travnate i kamenite grbeposvuda uokolo neæu nabrajati. Spustili smo sedo kolibe i odradili onaj neizbježni osjeæajzadovoljstva koji nastaje nakon posljednjeg ho-danja, kada znaš što si prošao i što æeš pokušati

iduæi put, jer uvijek saznaš za još neki hramPrirode pred koji se može stati i pronaæi onuskrivenu religioznost koju planine kriju u sebi.Na Prenju æe to sljedeæi put biti Cetina i VelikiPrenj, možda još ove godine.

Natrpali smo ruksake i spustili se niz Tiso-vicu. Putem smo navratili do vrela iznad rušev-nih koliba na Tisovici, odmorili se u hladu inastavili do automobila. Zaobišli smo stadokonja koje je juèer stiglo u planinu i pozdravilise s Prenjom, ovaj put kao dobri prijatelji.

Oprezno smo se spustili u dolinu niz onuistu nemirnu cestu, predahnuli uz pivo »iz vode«,a zatim raspravljali o proteklim danima nadjablanièkom janjetinom, kao što je i red. Završ-na rijeè, uz uštipke, kajmak i sireve, bila je u»Ruži«, tamo gdje je sve i poèelo. Te veèeri sampreko Neretve još jedanput pogledao na Prenj,a ujutro smo stali na Makljenu, odakle se Prenjvidi slijeva udesno i nazad, da provjerimo jesmoli zapamtili imena svih njegovih vrhova.

Najvažnije je da smo Prenj obišli ne osta-vljajuæi traga, tako da samo on zna da smo tamobili. Zato æe nas i sljedeæi put lijepo doèekati.Mirsad bi zakljuèio: »Dobro kažeš! Ne znamšto kažeš, al' dobro kažeš.«

136

Ukras u kršu

MIL

OŠ

BJE

LAJA

C

5, 2008

1375, 2008

Planinari-fotografi, bravo!Rezultati foto-natjeèaja »Hrvatskog planinara«

Alan Èaplar, Zagreb

Krajem prošle godine u našem je èasopisuobjavljen poziv planinarima za sudjelo-vanje u foto-natjeèaju »Hrvatskog plani-

nara« povodom 100. godišta i 110. obljetniceizlaženja èasopisa. Pristiglo je mnogo lijepihfotografija, a u proteklih nekoliko mjeseci onesu obraðene i ocijenjene. Evo i rezultata!

Prije svega, recimo da je foto-natjeèaj orga-niziran radi prikupljanja kvalitetnih snimaka zaobjavljivanje u èasopisu, a ne radi nagraðivanjai nadmetanja oko pitanja »tko je bolji«. Naime,veæ duže vrijeme autori fotografija koje seobjavljuju u èasopisu uglavnom su samo autorièlanaka i vijesti i uz njih razmjerno uzak krugdrugih planinara. Stoga je Urednièki odborželio putem foto-natjeèaja otvoriti put do stra-nica èasopisa i drugim zainteresiranim planina-rima i njihovim dobrim snimkama. Ta se željazahvaljujuæi dobrom odazivu na natjeèaj upotpunosti ispunila – pristiglo je mnogo foto-grafija vrijednih divljenja! Najbolje snimkepredstavit æemo u ovom i u nekoliko sljedeæihbrojeva, a uz redovne èlanke u èasopisu objavitæemo i mnoge slike koje nisu nagraðene, a kva-litetom zaslužuju objavljivanje u èasopisu imogu dobro ilustrirati temu o kojoj se piše.Neke od slika, koje su za to pogodne zahvalju-juæi kvadratiènom formatu, ukrasit æe naslov-nice èasopisa. Prva meðu njima bila je slika nanaslovnici prošlog broja – snimak žumberaèkihkukurijeka (fotografija Marija Žutog), a drugaje slika na naslovnici ovog broja koju je snimilaAntonija Troha.

Na natjeèaj je do zadanoga roka pristiglo1647 snimaka od 38 autora. Ocjenjivanjem jeobuhvaæeno 1239 fotografija (dio autora poslaoje više od dopuštenog broja slika pa je izvršenapredselekcija). Meðu pristiglim fotografijamabilo je i nekih koje nisu bile posve u skladu s

pravilima i idejom natjeèaja, no nismo ih isklju-èili jer se to po propozicijama natjeèaja nijemoglo. Primjerice, neki su autori poslali istefotografije koje su slali i na natjeèaj koji smoorganizirali 2004. godine, dok su neki umjestodigitalnih fotografija poslali manje ili više uspješ-ne skenove dijapozitiva i fotografija te pretjera-no sažete slike. Što uèiniti s takvim snimkamaako »original« kojim raspolažemo nije dovoljnokvalitetan? Moglo bi se dogoditi da neku foto-grafiju nagradimo, a da se ne može objaviti jertehnièki nije dovoljno kvalitetna za tisak. Pone-kad se na fotografijama vidi i osoba koja namju je poslala, što znaèi da ju je vjerojatno njezi-nim fotoaparatom snimio netko drugi (možemoli iskljuèiti te slike zato što poznajemo pošilja-telja?). S druge strane, mnoge planinare nitkoiz ocjenjivaèkog odbora ne poznaje i tu bi semoglo dogoditi da propustimo iskljuèiti njihoveportrete. Odluèili smo stoga i te fotografije

PLANINARSKA FOTOGRAFIJAPLANINARSKA FOTOGRAFIJA

Karikatura Senaida Serdareviæa (1953 – 1999)

138 5, 2008

REZULTATI FOTO-NATJEÈAJA

1. tema – Vrhovi Hrvatskeplaninarske obilaznice1. mjestoIvanšèica, foto: Ðenka Špralja

2. mjestoPlešivica s Oštrca, foto: Slavko Bolariæ

3. mjestoSv. Ilija na Pelješcu, foto: Vladimir JagušiæOrljak (Dugi otok), foto: Željko TancerMali Bat (Crnopac), foto: Branko BalaškoDinara, foto: Igor PopoviæBadanj na Dinari, foto: Igor PopoviæVeliki Zavižan s Vuèjaka, foto: Ante Vukušiæ

PohvaleSamoborsko gorje, foto: Slavko BolariæVidik s Piramide (Samarske stijene), foto: AntonijaTrohaPogled s Osoršæice, foto: Vladimir JagušiæNa Kijevskom Batu, foto: Vladimir JagušiæModro, foto: Darko MoharMjesto za odmor - Uèka, foto: Dražen DemarkKlek, foto: Ðenka ŠpraljaBiokovo – Vošac, foto: Ðenka Špralja

2. temaÈetiri godišnja doba u planinama1. mjestoU magli, foto: Branko BalaškoProljeæe na Papuku, foto: Kristina Novak

2. mjestoSveti Jure (Biokovo), foto: Franjo MlinacDetalj sa staze, foto: Mario ŽutiBitorajka, studeni u toplom, foto: Ivan MarušiæZalazeæe sunce ljubi Veliki Zavižan, foto: Ante VukušiæModriæ dolac, foto: Ante Vukušiæ

3. mjestoMedvednica zimi, foto: Boris LanèaSnježni èovjek (Medvednica), foto: Ðenka ŠpraljaJesen, foto: Vladimir JagušiæBreze na Medvednici, foto: Branko BalaškoBalinovac s maglenim šalom, foto: Ante VukušiæMoslavaèka gora, foto: Slavica Filièiæ

PohvaleZimska panorama, foto: Igor PopoviæZima na Medvednici, foto: Mario ŽutiZima na Velikom Lubenovcu, foto: Željko TancerProljeæe u Budinjaku (Žumberak), foto: Mario ŽutiKukurijek, foto: Ðenka ŠpraljaKranjski ljiljan, foto: Ðenka ŠpraljaJesen na Velikom Lubenovcu, foto: Mario ŽutiJesen u Rožanskim kukovima, foto: Mario ŽutiJesen na Papuku, foto: Kristina NovakDrvenièke stine, foto: Darko KosÈekajuæi proljeæe (Velebit), foto: Igor PopoviæBiokovo, foto: Franjo MlinacModriæ dolac i Veliki Zavižan, foto: Ante VukušiæZavižanska kosa, foto: Ante VukušiæVelebitski botanièki vrt, foto: Ante VukušiæBalinovac, foto: Ante Vukušiæ

3. tema – Èovjek i planina1. mjestoBez granica - Aiguille du Midi-Chamonix, foto: Žarko Seršiæ

2. mjestoOsjeti slobodu (Mont Blanc), foto: Žarko SeršiæDrveæe i èovjek, foto: Franjo MlinacKolona planinara, foto: Josip Pejša

3. mjestoSvitanje na Risnjaku, foto: Mario ŽutiNa stijeni, foto: Slavko Bolariæ

PohvaleZov bjeline, foto: Ivan MarušiæU sedlu, foto: Branko BalaškoÈetiri noge i srednji Velebit, foto: Irena ŽutiRaj na Stolu, foto: Branko BalaškoNa krilima Obruèa, foto: Ivan MarušiæLedena pustinja, foto: Franjo MlinacBalkon ispod Triglava, foto: Branko Balaško

Èestitamo svim autorima koji su

poslali vrlo uspješne snimke, a

zahvaljujemo i svima drugima

koji su se odazvali našem foto-

natjeèaju!

1395, 2008

ocjenjivati ravnopravno s ostalima, držeæise pravila koja su objavljena u èasopisu, aimajuæi u vidu da nam nije cilj iskljuèivatifotografije zbog nekih formalnih razloga,veæ prikupiti i u èasopisu predstaviti štoviše lijepih slika.

Fotografije su ocjenjivali èlanovi Ure-dnièkog odbora te dva istaknuta fotografa– poznati planinarski fotograf TomislavMarkoviæ, èlan HPD-a »Pliva«, i profesio-nalni fotograf Romeo Ibriševiæ, vodeæihrvatski panoramski fotograf, èlan zagre-baèkog HPD-a »Željeznièar«. Ocjenjivaèinisu znali imena autora snimaka, veæ samoredni broj i naslov slike (npr. 130 Uspon naKlek, 456 Silazak s Dinare itd.). Ocjenji-valo se tako da je svatko unutar svake temeizdvojio po tri slike koje zaslužuju po 2boda i sedam slika koje zaslužuju po 1 bod.

Evo kako je svoj postupak ocjenjivanjaopisao jedan od ocjenjivaèa: »Odabir naj-boljih fotografija bio je mnogo teži zada-tak nego što sam oèekivao. Pri odabirusam najprije primijenio metodu elimina-cije. Najprije sam izbacivao »obiteljske«fotografije, zatim fotografije loše kvalitete.U svakoj temi ostalo mi je 30 – 40 foto-grafija, meðu kojima sam dalje eliminiraoone koje su promašile temu. Dalje sam serukovodio iskljuèivo prema nazivu teme, aonda sam išao na kvalitetu i umjetnièki do-jam. Bilo je jako mnogo dobrih fotografijapa sam neke eliminirao teškom mukom,ali trebalo je odabrati samo deset u svakojkategoriji. Možda su neke koje sam elimi-nirao mnogo bolje od odabranih, ali to jemoj izbor i ja sam ih doživio kao fotogra-fije koje zaslužuju poneki bod. Mnogo jelijepih fotografija, nije se bilo lako odlu-èiti.«

Najbolje fotografije poslali su: BrankoBalaško, Slavko Bolariæ, Dražen Demark,Slavica Filièiæ, Vladimir Jagušiæ, GordanJerkiæ, Darko Kos, Boris Lanèa, IvanMarušiæ, Franjo Mlinac, Kristina Novak,Josip Pejša, Igor Popoviæ, Željka Rotar,Žarko Seršiæ, Ðenka Špralja, ŽeljkoTancer, Ante Vukušiæ i Mario Žuti.

4. tema – Inozemne planine1. mjestoTre Cime (Dolomiti), foto: Ðenka ŠpraljaJulijske Alpe, foto: Branko Balaško

2. mjestoPonor zove (Mangart, Slovenija), foto: Dražen DemarkJezero, foto: Gordan JerkiæDolomiti Cadini, foto: Ðenka Špralja

3. nagradaLogarska dolina, foto: Branko Balaško

PohvalePrema Kredarici, foto: Ivan MarušiæStoržiè s Krvavca, foto: Branko BalaškoRijeka leda - Mer de Glass (Chamonix), foto: ŽarkoSeršiæRakov Škocijan, foto: Igor PopoviæNebo nad Jalovcem, foto: Ðenka ŠpraljaŽutokljune galice (Kavke), foto: Željka RotarJulijske Alpe, foto: Igor PopoviæGlen Coe, foto: Darko Mohar

5. tema – Slobodni motivi iz planina1. mjestoZa Velebit bez mina, foto: Ivan Marušiæ

2. mjestoNoæna svjetiljka (Gomirje), foto: Žarko SeršiæJankovaèko jezero, foto: Gordan JerkiæIzlazak sunca, foto: Željka Rotar

3. mjestoLeptir, foto: Mario ŽutiJutarnja rosa s Velebita, foto: Mario ŽutiJetrenka sa Žumberka, foto: Mario ŽutiBiokovska cesta, foto: Igor PopoviæBijelo i plavo, foto: Josip Pejša

PohvaleZavratnica, foto: Gordan JerkiæVelebit, foto: Slavko BolariæVelebit, foto: Ðenka ŠpraljaSopotski slap (Žumberak), foto: Slavko BolariæHunjka (Medvednica), foto: Neven ÈobanovHranilište za djetliæe, foto: Mario ŽutiBožiæna razglednica, foto: Ivan MarušiæAlpski kotrljani, foto: Neven ÈobanovMakarska s Biokova, foto: Josip PejšaSuton, foto: Josip Pejša

FOTO-NATJEÈAJ »HRVATSKOG PLANINARA«FOTO-NATJEÈAJ »HRVATSKOG PLANINARA«

Boje hrvatskih planinaNajbolje fotografije s foto-natjeèaja na temu»Vrhovi Hrvatske planinarske obilaznice«

Sv. Ilija na Pelješcu, foto: Vladimir Jagušiæ Veliki Zavižan s Vuèjaka, foto: Ante Vukušiæ

1. mjesto:Ivanšèica, foto:Ðenka Špralja

2. mjesto:Plešivica s Oštrca,foto: Slavko Bolariæ

Orljak (Dugi otok), foto: Željko Tancer

Stijene u Crnopcu, foto: Branko Balaško Badanj na Dinari, foto: Igor Popoviæ

Alpe, Alpe! Tko nije prošao Karavanke,nije vidio Alpe – rekao je jedan stariplaninar na gljivarskoj veèeri kad sam

mu rekao da napuštam ugodno društvo radiranojutarnjeg buðenja i odlaska na Karavanke,odnosno na Golicu.

Karavanke su planinski greben koji se pru-ža u smjeru istok-zapad u dužini od 120 km i

zajedno s Kamniško-Savinjskim Alpama tvoriprirodnu granicu izmeðu Austrije i Slovenije.Najviši vrh Karavanki je Veliki Stol (2236 m) usredišnjem djelu, a od ostalih istaknutijihvrhova najpoznatiji su Peca (2125 m), Olševa(1929 m), Košuta (2133 m), Veliki vrh (2088 m),Golica (1835 m) i Kepa (2143 m). Jedini putkoji je u prošlosti spajao zapad s jugozapadnim

SLOVENIJASLOVENIJA

Alpe, Alpe!Nezaboravan vidik s Golice

Darko Kos, Ivanec

DA

RK

O K

OS

143

dijelom Europe vodio je preko Karavanki,odnosno Ljubelja (1370 m). Danas kroz Kara-vanke prolazi 8 km dug cestovni i željeznièki tu-nel, koji povezuje Sloveniju s ostatkom Europe.

Godine 2000. Karavanke su proglašeneparkom prirode, zbog ljepote, ponajviše svojihpašnjaka i biljne raznolikosti. Za Golicu je spe-cifièno da su u proljeæe livade pune bijelihsunovrata.

Stara ekipa, sve pravi prijatelji, kreæemo snaše Ivaneèke »špice« ranom zorom ususretKaravankama. Sigurnom rukom naših vozaèaubrzo stižemo na granièni prijelaz i zaèas smou Europskoj uniji. Malo lutamo, tražimo praviput i, uz rješavanje gumi-defekta, stižemo uJesenice. Skreæemo desno prema Planini podGolicom i ubrzo smo na današnjem polazištu,koje je visoko kao i naša Ivanšèica (1060 m).Cilj nam je pak visok kao naša Dinara – 1835 m.

Iz prvog pogleda na planinu èovjek odmahshvati da Golica s razlogom nosi to ime. Do pri-bližno 1500 metara visine raste crnogoriènašuma, a iznad nje su zelene livade.

Na poèetku puta nude nam se dvije vari-jante: 1. mimo Fenca (planinarska kuæa na1090 m) – 2 h i 2. preko Savskih jama – 3 h.Savske jame su èetiri zatvorena rudnika željez-ne rude siderita (FeCO3) koji se više od 500godina crpio iz utrobe Karavanki; zatvoreni sukrajem 19. stoljeæa. Kreæemo prvom varijan-

DA

RK

O K

OS

tom, putom po kojem se za dva sata strmijeguspona kroz prekrasnu crnogoriènu šumu stižedo planinarskog doma pod Golicom, na visiniod 1582 m. Dom je otvoren od svibnja do rujna,a raspolaže s 40 ležaja. Opskrbljen je jelom ipiæem, a njime upravlja PD »Jesenice«.

Na ranojutarnjem suncu bijele se vrhoviJulijskih Alpa u svoj svojoj ljepoti oblika, sasimbolom i ponosom naših susjeda – »kraljem«Triglavom. Ljepota pred kojom èovjeku zastanedah, zbog koje poželi da vrijeme stane kako biimao vremena upiti svu tu ljepotu! Fotoapara-tom zaustavljam vrijeme, punim memoriju.

Put nas dalje vodi zelenim tepihom cik-cakprema vrhu Golice. Pod vrhom prelazimo žièa-nu ogradu, koja je pod naponom, da ne bi kojakrava ili ovca otišla susjedu. Granièni kamen,na hrptu smo Karavanki! Slovenska strana jestrma, a austrijska se još strmije obrušava uCeloveèku kotlinu, Korušku i prema Villachu.

Od doma do vrha stigli smo za 30 minuta.S vrha se pruža prekrasan vidik na sve strane.Lijep jesenski sunèan dan omoguæava nam ne-zaboravne vidike na austrijske Alpe. Raspozna-jemo Ankogel i Grossglockner, okovane snije-gom. Kamniško-savinjske Alpe nastavljaju se nasmjer Karavanki i gledam u daljini njihovezeleno-bijele vrhove. Odlièna vidljivost omogu-æuje nam da golim okom vidimo i Stanièev domispod Triglava. Okreæem se oko sebe, gledam,slikam, upijam energiju i ljepotu alpskih vrho-va! Uz malo truda i znoja èovjek dobiva tolikomnogo.

Sjedam na zeleni travnati tepih i razmišljamo rijeèima starog planinara s poèetka prièe.Doista je u pravu, provjerite i vi!

Alpe, Alpe!

144 5, 2008

DA

RK

O K

OS

DA

RK

O K

OS

145

Sedam je sati vožnje veæ bilo za nama kadsmo konaèno stigli iz naše Cerne do odre-dišta negdje meðu oblacima. Duž gotovo

cijelog puta pratila nas je kiša, ali se sada izme-ðu oblaka poèelo pokazivati toplo sunce.

Prema dogovoru s vrlo ljubaznim domaæi-nima, smještamo se u novoizgraðenom domuPlaninarskog društva »Cincar« iz Livna. Ne tro-šimo vrijeme uzalud, veæ odmah, u pratnji na-šega stalnog vodièa Hrvoja, kreæemo premavrhu Cincara.

Markacija vodi najprije sat vremena pogotovo ravnoj visoravni Krugu, a tek zatim po-èinje uspon. Visoravan je izrazito slikovita jerse, dokle god pogled seže, vide samo kamen iniska trava. Osim toga, glavni su vladari te

prostrane visoravni divlji konji, kojih ovdje imanekoliko desetaka. Upravo je proèitavši uNational Geographicu èlanak o divljim konji-ma, Žarko predložio da se uputimo na Cincari upoznamo tu ljepotu.

Prvi konji pušteni su na slobodu sedamde-setih godina prošloga stoljeæa, kad su mnogiovdašnji stanovnici otišli na rad u Njemaèku.Konje nisu htjeli prodati, veæ su ih pustili udivljinu da slobodno žive. Slièno se dogaðalo itijekom prošloga rata, no u ratnom ih je vihorumnogo i stradalo. Konji koji se danas moguvidjeti na Krugu potomci su preživjelih. Kadupoznate te prekrasne životinje, iznenadit æetese što nisu potpuno divlji. Prilaze ljudima, nekièak jedu iz ruku, no ako napravite samo jedan

Divlji konji na visoravni Krugu

DA

MIR

MA

RTI

NO

VS

KI

Cincar – planina zaposebne doživljaje

Damir Martinovski, Cerna

BOSNA I HERCEGOVINABOSNA I HERCEGOVINA

5, 2008

korak prema njima, odmah bježe. Treba bitimiran i strpljiv jer se samo tako može doživjetièudnovat dodir divlje životinje i èovjeka.

Prve smo konje susreli nakon pola satahoda. Najprije nam je prišao predvodnik, dobronas promotrio s nekih dvadesetak metara, inte-ligentnim pogledom procijenio da nismo opa-sni, te nam prišao na 2 – 3 metra. Slijedile su gadvije kobile, a ostali su se, zajedno sa ždrebadi,držali po strani. Petnaestak smo se minutazabavljali s konjima, a i oni s nama, a onda smonastavili dalje.

S visoravni se pruža prekrasan vidik premavršnom dijelu Cincara. Ta velika, dvogrba pla-nina dopola je obrasla niskom travom, a ugornjem je dijelu puna bijelih stijena razbaca-nih meðu sivožutim busenima.

Glavnina ekipe odluèila se za blaži uspon,koji veliku kosinu, visoku 600 – 700 metara inagnutu èak 40 – 45 stupnjeva, zaobilazi s desnestrane. Ja se upuæujem najstrmijim dijelom.Veselim se tome jer se još nikad nisam penjaotoliko dugom strminom – bilo je i strmijihuspona, ali nikad toliko dugih.

Volim u planini upotrijebiti sva osjetila, nozvukova prirode, osim vjetra, ovdje nema. Sje-tim se da u rancu imam mp3-player, koji slušamza vrijeme putovanja, te mi padne na pamet dauspon pokušam dopuniti slušanjem glazbe.Kako volim elektronièku glazbu, izaberemtechno set Carla Coxa, stavim slušalice u uši idobro pojaèam glasnoæu. U ušima mi odzvanjaritam koji me gura naprijed, a i pruža nestva-ran osjeæaj. Tko kaže da je techno samo zazagušljive dvorane!

146 5, 2008

DA

MIR

MA

RTI

NO

VS

KI

Na poèetku je bilo lako. Redovito vježbam iu dobroj sam formi pa mogu napredovati priliènobrzo. Negdje na èetvrtini uspona primijetim dasu Žarko i Josip krenuli za mnom, što mi je jakodrago jer znam koliko obojica vole strmine. Zanjima ide još troje planinara. Što sam više,odmori su sve èešæi i sve potrebniji – desetaksekundi, koliko treba da se doðe do zraka i maloumiri srce. Na dvije treæine puta veæ osjeæam veæukrizu, noge sve manje slušaju voljne impulse, a islabo prospavana noæ èini svoje.

Iznad mene je oblak zaposjeo vrh, nadamse da æe do moga dolaska otploviti. Uspon jesve strmiji, a snaga na izmaku. Gledajuæi uzbr-do, odredim si gore mjesto za odmor, no nogestanu na pola toga puta i neæe dalje, pa po-novno. Ipak, uskoro Carl Cox završava svoj set,a ja sam konaèno na vrhu.

Oblak je negdje daleko, a vidik je više negospektakularan. Jugozapadno, u daljini, nasuncu blješti Buško jezero, lijevo od njega videse Tušnica, a desno Kamešnica, Troglav i Dina-ra. U daljini se vide još i Golija i Šator, a ispodplanina pogled privlaèe široko Livanjsko iGlamoèko polje. Dakako, lijepo se vidi i pro-strana travnato-kamenita visoravan Krug. Sdruge strane pružaju se u nedogled bosanskeplanine sa šumovitim dolovima. Uspon s tesjeveroistoène strane bio bi mnogo strmiji. Sadaje, na žalost, opasan zbog mina. Ipak, najvišeoèaravaju oblaci, koji doslovno lebde nekolikometara iznad moje glave i bacaju tamne sjenepo visoravni. Nezaboravno!

Vjetar neumorno puše i huèi. Okidam ne-koliko fotografija. Uskoro mi se u užitku pri-družuju Žarko i Josip, a za njima postupno stižudomaæin Hrvoje, pa Emanuel i Stjepan, sviumorni, ali sjajnih oèiju i radosnog osmjeha.Pozdravi, èestitke, fotografije za uspomenu,okrjepa... Sretni smo zbog dobrog uspona, ali ièinjenice da je ovo prva planina viša od 2000metara na koju su se popeli èlanovi HPD-a»Grac« iz Cerne.

Po silasku prema domu skreæemo do izvoras odliènom hladnom vodom i starih napuštenihzgrada za pravljenje sira. Sir »Cincar« najboljije koji sam kušao.

Sutradan odlazimo na Troglav. U Velebitsam zaljubljen, ali Troglav je ipak najljepšaplanina koju sam vidio. Za opisivanje ljepotetriju vrhova izronjenih iz guste šume i provalijeizmeðu njih, a tek vidika sa samih vrhova,jednostavno nemam rijeèi – treba vidjeti i osje-titi mistiènu ljepotu tih mjesta. Te simboleljepote prirode trebao bi vidjeti svatko od nas.Ja æu se vratiti!

1475, 2008

Cincar - ta velika, dvogrba

planina dopola je obrasla

niskom travom, a u gornjem

je dijelu puna bijelih stijena

razbacanih meðu sivožutim

busenovima

Zmije za èovjeka predstavljaju opasnost teizazivaju strah i odbojnost. U nekim ihpredjelima èak ubrajaju u vražja stvore-

nja. Ima, doduše, i krajeva gdje ih štuju kaobožanstva. No, èinjenica da ugrizom mogu ubitièovjeka, nalaže oprez pri susretu s njima. Dabismo umirili svoj strah, moramo razbiti mitovei legende koji prate zmije te ih što bolje upo-znati da bismo ih se mogli èuvati.

Koliko postoji mitova i legendi o zmijama,toliko postoji i naèina lijeèenja ljudi od njihovaugriza. Uz konvencionalnu medicinu, koja imai proturjeènih preporuka, postoji i tradicijskamedicina pa i bizarni tretmani, kao što suamputacije, elektrièni šokovi, crno kamenje ilitalismani. Ovim èlankom želim sažeti postojeæeznanje i predoèiti jednostavan i logièan pristuppružanju prve pomoæi u sluèaju ujeda zmijaotrovnica koje žive u našim krajevima (poskokai riðovki).

U Hrvatskoj zmije godišnje ugrizu 50 do 60ljudi, a smrtni su sluèajevi vrlo rijetki. Smrtnostje manja od 1%. U više od pola sluèajeva zmijeugrizu za prste ruku i nogu, i to kad ih se po-kuša uhvatiti ili kad se njima nestruèno rukuje.Posebno su ugrožena djeca, kad ne shvaæajuæiopasnost pokušavaju dodirnuti ili uhvatitizmiju. Ugrizi su moguæi i prilikom žetve, sku-pljanja plodova ili u vrtu. Turisti i planinari vrlorijetko stradavaju, a kad se to i dogodi, obiènoje razlog neoprezno kretanje u prirodi. Pružimoli joj priliku, zmija se pri susretu s èovjekompovlaèi i bježi.

Zmija rijetko napada, a kada se brani, neubrizgava uvijek otrov u napadaèa. Za sveotrovnice možemo opæenito reæi da je svakidrugi ujed suh, bez ubrizgavanja otrova.

U Europi nema više mnogo otrovnica iprijeti im izumiranje, pa su stoga pod zaštitom.Saznanje da su opasne i da mogu usmrtiti

èovjeka doprinosi njihovu ubijanju i nestajanju.Malo je ljudi koji pri susretu sa zmijom odmahznaju radi li se o neotrovnoj zmiji ili otrovnici.Karakteristike europskih otrovnica jesu:

– nikad nisu dulje od jednog metra (ili su tovrlo rijetko)

– na leðima imaju cik-cak prugu– zjenica im je vertikalna i uska– glava je trokutasta oblika– vrat je izrazito uži u odnosu na tijelo.

Zanimljiv je podatak o smrtnoj dozi otrova:smrtna doza otrova riðovke jest 0,11 mg/kg, aposkoka 0,48 mg/kg, što je u suprotnosti s tvrd-njom da je poskok najotrovnija europska zmija.

Neotrovna se zmija može vrlo lako zamije-niti otrovnom, no ugriz neotrovnih zmija bezo-pasan je i prolazi bez znakova otrovanja.

Prirodno je stanište poskoka krš Dinarida.Poskoci žive i na otocima Krku, Braèu, Rabu,Pagu, Viru, Dugom otoku, Ugljanu, Pašmanu,Šolti, Hvaru, Korèuli, Mljetu, a nalazimo ga iu Lici, na Medvednici, Ivanšèici i Kalniku.Riðovke vole vlažnije krajeve.

Otrovni aparatZmije gutaju cijeli plijen. Za to je potrebna

vrlo složena prilagodba usta. Životinje koje imsluže kao hrana moraju prethodno biti umrtvlje-ne ili ubijene kako bi se proces gutanja i pro-bave mogao nesmetano i bezopasno odvijati.

148 5, 2008

PLANINSKA MEDICINAPLANINSKA MEDICINA

Ugriz zmije otrovnicedr. Dario Švajda*, Požega

Koliko postoji mitova i

legendi o zmijama, toliko

postoji i naèina lijeèenja ljudi

od njihova ugriza

* Autor je uvaženi lijeènik, nekoliko godina bio jeproèelnik Komisije za medicinu HGSS-a

Neke zmije guše svoju lovinu, a otrovne ubri-zgavaju otrov koji ubija plijen.

Oštrim i zakrivljenim zubima zmije nemogu komadati plijen pa ga moraju progutaticijelog. Uloga zuba jest i pomoæ pri gutanju.Anatomska prilagodba gornje i donje èeljusti injihova velika rastezljivost omoguæavaju zmijida guta znatno veæi plijen no što bi se to dalozakljuèiti po velièini njenih usta.

Otrov kojim zmije paraliziraju i ubijajuplijen stvara se u žlijezdama vrlo sliènim žlije-zdama slinovnicama. Otrov zatim žljezdanimkanaliæem dolazi do zuba, odakle se kroz šu-pljinu u zubu ubrizgava u plijen. Naše zmijeimaju dva otrovna zuba, koji se nalaze u pre-dnjem dijelu gornje èeljusti, a dugaèki su od 3do 5 mm, rijetko do 10 mm. Prije ugriza zmijazauzima položaj za napad, poprimajuæi obliknalik slovu S. Napad je brz i munjevit, gotovonevidljiv, pa ugriz ne mora biti odmah uoèen.

Zmijski otrovZmijski je otrov jedinstvena mješavina

složenih kemijskih spojeva, koji djeluju i kaootrovi i kao probavni sokovi (enzimi). Sadržajotrova varira od vrste do vrste, pa èak i u zmijaiste vrste. Na svojstva otrova utjeèu i starostzmije, izbor hrane, zatoèeništvo i drugo. Mladezmije imaju jaèi otrov od starijih. Èak i netomizlegle zmijice imaju potpuno formiran otrov.

Pomoæu otrova zmija hvata i probavlja pli-jen, a može ga upotrijebiti i za obranu. Da prihvatanju plijena ne bi stradala, zmija brzo na-padne i ubrizga otrov te se zatim povlaèi kakobi otrov uèinio svoje. Sve se odvija vrlo brzo.Otrov paralizira disanje ili izaziva smrtonosnakrvarenja (u mozak, probavni sustav i sl.).Nakon toga zmija guta plijen.

Otrov je vodenasta, viskozna, bezbojna iližuækasta tekuæina. Sušenjem se dobije bijeli iližuækast prah. Osušen može trajati desetljeæimaa da ne izgubi biološka svojstva.

Znakovi i simptomi otrovanjaNakon ugriza nastupa više simptoma razli-

èita intenziteta. Može se razlikovati nekolikostupnjeva otrovanja:

– bez otrovanja: nema lokalnih simptoma nireakcija oko mjesta ugriza ni nakon više od

sat vremena. Razlog tome može biti da jeto bio suh ugriz ili da nas je ugrizla zmijakoja nije otrovnica;

– blaže otrovanje: lokalni otok (edem) okomjesta ugriza, bol, muènina, povraæanje iubrzan rad srca (tahikardija);

– teže otrovanje: brzo i jako oticanje, crvenitraèci po koži koji se šire poput korijena(limfangitis), poveæani limfni èvorovi, kojina dodir jako bole (u pazuhu, ako je ugri-zena ruka, u preponama, ako je ugrizenanoga), povraæanje, proljev, bol u trbuhu ipad krvnog tlaka;

– teško otrovanje: veliko oticanje, koje zahva-æa veæe podruèje, a ne samo mjesto ugriza,poveæani limfni èvorovi, plavkasto blijedakoža, znaci šoka (znojna i hladna koža cije-log tijela, ubrzan srèani rad, ubrzano disa-nje, otok lica i ždrijela, vrtoglavica, nesvje-stica, koma).Nakon ugriza europskih otrovnica lokalne

reakcije nastaju unutar sat vremena, a opæereakcije mogu nastati i više sati poslije. Dakle,do nastupa opæih znakova imamo vremenaugrizenog dovesti do bolnice. Otrov europskihzmija najèešæe djeluje na zgrušavanje krvi, alizapaženi su i blaži simptomi paralize mišiæa,posebno kapaka i oènih mišiæa.

Prognoza je dobra. Simptomi kod lakog itežeg otrovanja nestaju za nekoliko dana. Lo-kalna nekroza vrlo je rijetka i nema potrebe zadaljnjom obradom. Teška su otrovanja rijetka.Èešæa su kod djece i starijih osoba.

Prva pomoæUgriz zmije ne treba podcjenjivati, ali ne

smijemo ni panièariti. Ne izaziva svaki ujed zna-kove otrovanja jer su obrambeni ujedi èestoputa suhi, tj. otrov nije ubrizgan. Svaki se ujedzmije ipak smatra potencijalno vrlo opasnimdok se na osnovi pojave simptoma ne dokažesuprotno. U mnogim sluèajevima to nije jasnoi više sati.

Mjere prve pomoæi treba ogranièiti na naj-važnije. Ozlijeðenog moramo ohrabriti i umiritijer su èesti strah i histeriène reakcije, koje pri-krivaju stvarne simptome otrovanja. Panika uoèevidaca nije dobrodošla, jer može prouzroèitidonošenje pogrešnih odluka.

1495, 2008

Ugrizeni ekstremitet (ruku ili nogu) mora-mo imobilizirati jer svako pomicanje i pokre-tanje ubrzava kolanje i širenje otrova. Ozlijeðe-nog transportiramo u ležeæem položaju. Štoprije valja ukloniti prstenje, satove i narukvicejer brz razvoj otoka može prouzroèiti prekidcirkulacije u ruci.

Ako je moguæe, identificiramo vrstu zmijekoja je ugrizla, ali bez hvatanja i izlaganja nepo-trebnom riziku od ponovnog ugriza. Izgled mje-sta ujeda i brz nastanak lokalnih simptomajasno pokazuje da se radi o zmiji otrovnici.

Kada je transport do bolnice dug, smijemobolesniku dati tekuæinu na usta, da bi se izbje-gla dehidracija, ali ne smijemo davati kavu, èaji alkohol. Zabranjeno je davanje tekuæine osobikoja je bez svijesti jer se time može ugušiti.

Zabranjeno je:– Podvezivanje iznad mjesta ugriza. Danas je

opæeprihvaæeno da je podvezivanje opasnojer potpuno prekida kolanje krvi i prouzro-kuje teško ošteæenje tkiva ispod mjestapodvezivanja, što može dovesti do stanjakad je jedina moguænost amputacija. Uoèe-no je da kod vipera podvezivanje pojaèavaedem i poveæava nekroze.

– Isisavanje otrova na mjestu ugriza. Postu-pak je neuèinkovit i besmislen jer se ubriz-gani otrov ne može isisati iz tkiva. Postojetvornièki proizvedeni aparati koji služe zaisisavanje otrova, ali je nekim istraživa-njima utvrðeno da primjena takvih ureðajamože poveæati ošteæenja.

– Zarezivanje mjesta ujeda. To je opasan po-stupak, iz više razloga. Jedan od njih je mo-guæe ošteæenje živaca, tetiva i krvnih žila, arezna rana može postati glavno mjestokrvarenja, do kojeg dolazi zbog djelovanjaotrova. Taj postupak može i pojaèatinekrozu.

– Trenutna amputacija je besmislena.– Plasiranje leda izaziva lokalni poremeæaj

cirkulacije pa èak i smrzotine, koje dodatnoošteæuju tkivo.

– Davanje seruma na terenu. Treba naglasitida davanje seruma nije prva mjera prvepomoæi. Serum može dati jedino lijeènik,koji je svjestan rizika davanja seruma i kojiima lijekove i pribor za borbu protiv poslje-dica reakcija na serum. Mišljenje da æenošenje seruma i njegovo davanje poveæatipreživljavanje može biti velika zabluda jerdavanje seruma u terenskim uvjetima možebiti fatalno.Na nekim mjestima spominju se i elektro-

šokovi kao mjera prve pomoæi. Na tržištu semogu naæi ureðaji koji proizvode struju i šoko-ve, te ureðaji koji otrov termièki uništavaju.Otrov je termolabilan, a taj ureðaj povisujetemperaturu u podruèju gdje se nalazi otrov itime ga uništava. Uspjeh takvog postupka nijedokazan.

Antiviperini serumPrije upotrebe seruma moramo dobro pro-

cijeniti treba li ga primijeniti, jer nije potrebanu svim sluèajevima zmijskog ugriza. Opæenitomožemo reæi da se serum koristi kod srednjeteških i teških znakova otrovanja. Lokalni efektikoje izaziva otrov nastupaju nekoliko minutanakon ubrizgavanja otrova i ne mogu se spri-jeèiti davanjem seruma. Djecu tretiramo istimdozama kao odrasle jer su primila istu kolièinuotrova.

Serum se daje intravenski i u bolnièkimuvjetima. Davanje seruma pod kožu ili u mišiæoko mjesta ujeda nije uèinkovito.

Preventivne mjerePazite prilikom hodanja kamenjarom, pazi-

te kamo stajete, gdje sjedate i kuda se penjete.Posebna pozornost potrebna je pri provlaèenjukroz gustiš i grmlje jer zmije mogu biti na gra-nama. Budite oprezni pri skupljanju grana zavatru. Cipele i duge hlaèe dobra su zaštita odugriza.

Ostavite zmiju na miru. Najbolja je preven-cija ne hvatati je i ne uznemirivati.

150 5, 2008

U Hrvatskoj zmije godišnje ugrizu 50 do 60 ljudi, a smrtni su

sluèajevi vrlo rijetki. Ugriz zmije ne treba podcjenjivati, ali ne

smijemo ni panièariti

Radost koju osjeæa svaki planinar kad seuputi bilo kojom stazom ili putom pre-ma nekom planinarskom domu ili pak

samo u šetnju istoènom Medvednicom, poznataje velikom broju planinara, posebice Sesveèani-ma. Prelijepo je u rano jesensko nedjeljno jutroproæi prigorskim naseljima pa stazama i puto-vima ulaziti sve dublje i dublje u srce planine,ostaviti iza sebe vrevu velikoga grada i uronitiu šarenilo boja kitnjaste šume, osluškivatimrmorenje lišæa i žuborenje skrivenog potoèiæaili se pak samo prepustiti tišini. Užitak je zastatina proplanku, osvrnuti se oko sebe na sve stra-ne, pogledati rosnu livadu, požutjeli voænjak,zaspalu klet. Baš tako, sveèano, lako, osjeæa seèovjek na ovom vijugavom putu, što se blatnjavi pust blago uspinje na brežuljak Grohot.

Do Grohota se stiže iz sela Blaguše. Rano jejutro pa tek poneki prolaznik u sveèanom ruhužuri na nedjeljnu misu. O selu Blaguši malo jedostupnih podataka. Tek da se èesto spominjalau prošlosti, veæ od 1201. godine. Naziv mu potje-èe od starog narodnog imena Blagonja, Blagus iliod kršæanskoga Blaž. Današnje selo Blaguša biloje u srednjem vijeku zajedno s Kašinom napodruèju zemljišnog posjeda koji se u povijesnimizvorima naziva "Terra Cassina cum Blagussa«.U povelji hrvatskoga kralja Andrije, iz 1217.,opisane su granice posjeda prepozita zagre-baèkoga kaptola Cirijaka i njegove braæe, koji suposjed stavili pod zaštitu Zagrebaèke crkve, poduvjetom da tu zemlju nikada neæe oduzeti Ciri-jaku i njegovim nasljednicima. Jedan od meða-šnika bio je i hrast koji se nalazio odmah poredcrkve u Kašini. Oko vlasništva nad posjedomBlagušom u Èazmi 1396. sporili su se prepozitzagrebaèki Ladislav i Zagrebaèki kaptol. Ivan izSiene presudio je u korist Kaptola.*

Prema usmenoj predaji, u Blaguši je bilaneka gradina s dubokim bunarom. Postojanje

utvrde Blaguša potvrðeno je podacima iz povi-jesnih isprava od kraja 13. do pred kraj 15. sto-ljeæa. Vjekoslav Klaiæ poèetkom 20. stoljeæapiše da je taj grad jamaèno stajao negdje ublizini današnjeg sela i potoka Blaguše. Pretpo-stavlja se da je bio na brežuljku Gradišæu iznadsela, na 245 metara nadmorske visine.

Danas u Blaguši živi nešto više od 600 sta-novnika u 177 kuæanstava. Mjesto nema škole

1515, 2008

MEDVEDNICAMEDVEDNICA

Razgledna piramida na Grohotu

Jesen na GrohotuJasna Žagar, Sesvete

* Izvor: Nadu, M.: Povijesne crkve i kapele u Sesvetskomprigorju, 1994., str. 9, 10

pa ovdašnja djeca svaki dan putuju autobusomu Kašinu. Selo je prepuno lijepih kuæica ruralnearhitekture, a ponegdje još prkose vremenukakva drvena hižica, kotac i staja.

Planinarski put zaèas napušta selo i lijenose uspinje mimo livada i kletica pa se ondaèaskom izgubi u šumi. Blijedo sunašce žmirka is mukom se probija kroz sapunaste nakupinesivih oblaka što mirno klize ka istoku, pa zra-kom dotakne i pozlati usamljenu vrbu, dok rosapoput kristaliæa zablista na povinutoj travi.Rudlava se šuma prelijeva u raskoši boja izzelene u žutu, iz smeðe u crvenu, iz naranèasteu zlatnu. Kupine neæe dozrijeti, a i poneki šipaktu je tek da rumenilom uljepša nadolazeæutmurnu zimu. Tišina lagano treperi nad krajo-likom pa mi bez glasa milo šapuæe na uho nje-žnu jesensku pjesmu. Oèi mi gledaju oblake ivinograde, dok su mi misli razbacane, a srceglasno kuca i odjekuje i veæe je od grlenog ke-stena, što je raširio goleme grane da zagrli nji-ma èitav svijet. Otpalo mi lišæe šušti pod noga-ma, a štapom ga namjerno prevræem i razba-cujem u nevinoj djeèjoj igri s prirodom.

Kad èovjek u šetnji sam prolazi šumom, ne-primjetno nad njim šumore vremešna stabla,vrebaju lovaèke èeke, a mekan put vijuga i zaèas se približi cilju svoga putovanja. Danas je toplaninarska kuæa »Grohot«, koja se nalazi udubokoj šumi podno istoimenog vrha, nagorskom rebru na svega 474 metra nadmorske

visine. Sagradilo ju je HPD »Blagus« iz Blaguše1995. godine. Majušna je to jednokatna zida-nica, koja svojom èistom bjelinom osvježavaèupavi proplanak. Usamljeni dežurni grije ozebleruke uz vatricu što tinja iz poljske peæi, dok seugodan miris dima, kakav može nastati samoizgaranjem drva, širi niz put pa nestane negdjeu dubini šume. Cvrkuæe debela grbava grana pasve sikæe na vruæinu u ognjištu. Ljeti kuæica vrviod posjetitelja, a zimi svi zaborave na nju.

S razgledne, 14 metara visoke željezne pira-mide pogled leti na sve strane na usnulu Med-vednicu i šareno Prigorje. Gledam tako sveuokolo pa sjednem na klupu da malo poèinem.Suhi list padne mi na ruku, dok sasvim samaspokojno promatram nevidljivo srce šume. Umislima prebirem stotine stihova o otpalomlišæu, o tišini i jeseni, koji me ispunjavaju toli-kom radošæu, a koje zbog zaborava ili strahanikada neæu zapisati. U dubokoj, pustoj šumiduša mi treperi poput ptice. Istim blatnjavimputom prolazimo moja sjena i ja i u povratku.

I tako, neèujno lako stigla je veèer. S pozla-æenim suhim listom na stolu zamišljeno proma-tram prozraènu tminu što lebdi iza prozora.Olovka mi gotovo sama klizi po bijelom papiru,bilježeæi tako jednostavne obiène rijeèi što ihizgovara srce, da ostane zapisano kako je bilalijepa jesen u mom Prigorju. I tako sve dok mina oèi ne doðe san. U noæi jesenskih boja itišine sanjam o planini.

152 5, 2008

Nazoèni èlanovi Glavnog odbora: H. Kraljeviæ(predsjednik HPS-a), T. Èaniæ (dopredsjednik HPS-a),V. Novak, R. Broniæ, B. S. Körmendy, M. Glagoliæ,N. Gojeviæ, G. Gabriæ, I. Hapaè, B. Margitiæ (èlanoviIzvršnog odbora), V. Sor (èlan IO i proèelnik Komi-sije za školovanje), A. Maroviæ, B. Meštriæ, B. Šepa-roviæ, J. Kosoviæ, D. Luš, D. Lovreèek, V. Simièeviæ,B. Krznariæ i G. Škugor (proèelnici komisija za šport-sko penjanje, promidžbu i izdavaštvo, planinarskoskijanje, planinarske putove, vodièe, suradnju s upra-vama zaštiæenih planinskih podruèja, alpinizam,gospodarstvo, kadrovsku, statutarnu i normativnudjelatnost), D. Berljak (HGSS), I. Marinov (PS Split-sko-dalmatinske županije), M. Fulir (PS Krapinsko-zagorske županije), B. Kušen (PS Varaždinske župa-nije), I. Pernar (PS Karlovaèke županije), A. Benko-viæ (PS Lièko-senjske županije), M. Perkoviæ (PS Du-brovaèko-neretvanske županije), ukupno 27 èlanovaGlavnog odbora HPS-a.

Ostali nazoèni: Miro Mesiæ (predsjednik Nad-zornog odbora HPS-a).

Nakon otvaranja sjednice H. Kraljeviæ,predsjednik HPS-a, zamolio je èlanove Glavnogodbora da se minutom šutnje sjetimo umrlihplaninara od prošle sjednice do danas.

Predsjednik HPS-a dnevni red sjednice od10 toèaka koji je predložen u pozivu na sjednicui taj je jednoglasno prihvaæen.

Dnevni red:1. Verifikacija èlanova Glavnog odbora pre-

ma èlanku 26. Statuta HPS-a 2. Donošenje Poslovnika o radu Glavnog

odbora HPS-a3. Imenovanje proèelnika i zamjenika komi-

sija HPS-a4. Izvještaj o radu HPS-a u 2007. g. 5. Izvještaj o radu komisija HPS-a u 2007. g. 6. Izvještaj o radu gradskih i županijskih

planinarskih saveza 7. Zakljuèni raèun HPS-a za 2007. g.8. Izvještaj Nadzornog odbora HPS-a za 2007. g.

9. Proraèun za 2008. g. - komisije i ukupno HPS10. Razno

Nakon toga jednoglasno je prihvaæen i pri-jedlog sastava verifikacijske komisije (G. Šku-gor, N. Gojeviæ i D. Luš), zapisnièara (D. Ber-ljak) i ovjerovitelja zapisnika (H. Kraljeviæ i I.Hapaè).

1. Verifikacija èlanova Glavnog odboraprema èlanku 26. Statuta HPS-a. Verifikacij-ska komisija je prema predanim evidencijskimlistiæima ustanovila da je na sjednici nazoèno 27od ukupno 40 èlanova Glavnog odbora HPS-a.Potreban kvorum je najmanje 21 nazoènih, kojii postoji, a za donošenje pravovaljanih odlukapotrebno je 14 jednakih glasova. Izvještaj Veri-fikacijske komisije jednoglasno je prihvaæen.

2. Donošenje Poslovnika o radu Glavnogodbora HPS-a. Poslovnik o radu Glavnog odbo-ra HPS-a bez rasprave prihvaæen je jednoglasno.

3. Imenovanje proèelnika i zamjenika ko-misija HPS-a. Bez rasprave svi su proèelnici izamjenici (navedeni su u zagradama) u struè-nim i organizacijskim komisijama HPS-a ime-novani jednoglasno – Športsko penjanje: Ana-maria Maroviæ (Vedran Vraèar); Odlikovanja:Milivoj Rihtariæ (Mato Bilièiæ); Vodièi: DarkoLuš (Mladen Mužiniæ); Gospodarstvo: BožidarKrznariæ (Krešimir Bartakoviæ); Speleologija:Dalibor Paar (Martina Borovec); Planinarskoskijanje: Branko Šeparoviæ (Mario Rodeš); Po-vijest planinarstva: Borislav Aleraj; Zaštita pri-rode: Slavko Ferina (Miljenko Habrle); Alpini-zam: Vedrana Simièeviæ (Damir Paveliæ); Pla-ninarski putovi: Jasna Kosoviæ (Tomislav Pa-vlin); Školovanje: Vladimir Sor (Darko Domi-šljanoviæ); Promidžba i izdavaštvo: BrankoMeštriæ (Alan Èaplar); Statutarno, normativnai kadrovska: Goran Škugor (Žarko Adamek);Suradnja s upravama zaštiæenih planinskih po-

1535, 2008

Glavni odbor HPS-aZapisnik sjednice održane 1. ožujka 2008. u Domu HPS-a u Zagrebu

IZ RADA HPS-IZ RADA HPS-aa

druèja: Dražen Lovreèek (Miro Mesiæ) i Plani-narski pohodi, visokogorski usponi i dalekaputovanja: Željko Žarak (Tomislav Markoviæ).Osim toga je na prijedlog B. Meštriæa (pro-midžba i izdavaštvo) jednoglasno usvojen popisslužbenih e-mail adresa s imenima i prezime-nima proèelnika i dužnosnika @plsavez.hr.

4. Izvještaj o radu HPS-a u 2007. g. V. No-vak, predsjednik Izvršnog odbora, i D. Berljak,glavni tajnik HPS-a, kratko su se osvrnuli naizvještaj o radu HPS-a objavljen u »Hrvatskomplaninaru« br. 1/2008. Znaèajka je HPS-a širokraspon djelatnosti, po èemu je jedinstven izme-ðu sedamdesetak nacionalnih planinarskih sa-veza u svijetu, a ostvaruje se u 15 struènih i or-ganizacijskih komisija. One su u 2007. godiniizvele oko 180 (prosjeèno jedna svaki drugi dan)akcija, ekspedicija, pohoda, susreta, škola, te-èaja, seminara, vježbi, predavanja i natjecanja,na kojima je sudjelovalo preko tri tisuæe našihèlanova. U HPS-u je krajem 2007. registrirana251 planinarska udruga, od toga 221 planinar-sko društvo i klub, 11 županijskih i gradskihplaninarskih saveza, dvije stanice vodièa, HGSSi njegovih 15 stanica. Godinu æemo pamtiti povelikom uspjehu Prve ženske alpinistièke eks-pedicije »Cho Oyu 2007«, koja je krajem godi-ne dobila niz priznanja izvan HPS-a, dobro or-ganiziranim Danom hrvatskih planinara naMalaèkoj, 10. jubilarnom pohodu na Dinaru iostalim vrlo kvalitetno izvedenim saveznimakcijama. Izvještaj je jednoglasno prihvaæen. U2007. godini obavljani su i svi potrebni pravniposlovi oko osnivanja Uèilišta HPS-a, te je uokviru ove toèke dnevnog reda, a na prijedlogKomisije za kadrovsku, statutarnu i normativnudjelatnost za normativne akte, jednoglasnodonesena i sljedeæa odluka: Zbog donošenjaZakona o obrazovanju odraslih koji je donesennakon prošle sjednice Glavnog odbora, a nakojem je usvojena odluka o osnivanju UèilištaHPS-a, potrebno je promijeniti naziv ustanovetako da glasi »Planinarsko uèilište«, a potrebnoje uvažiti i sve ostale odredbe koje se u tomZakonu odnose na rad takvog uèilišta i propisu-ju za njegov rad. Ovlašæuje se Izvršni odborHPS-a za daljnja usklaðivanje ovakve odluke seventualnim primjedbama Ministarstva i Trgo-vaèkog suda. Nakon dobivanja pozitivnog

mišljenja Ministarstva, ta se odluka dostavljaTrgovaèkom sudu radi registracije, a nakontoga krenut æe se s registracijom programa pokojima æe Uèilište raditi.

5. Izvještaj o radu komisija HPS-a u 2007.Izvještaji o radu struènih i organizacijskih komi-sija HPS-a u 2007. godini primljeni su u UreduHPS-a i u sažetom obliku objavljeni u HP1/2008. D. Berljak, glavni tajnik HPS-a, naveoje neke od poznatih èinjenica u odnosu (komi-sija-proèelnik-Ured HPS), jer se ponavljajusituacije koje otežavaju rad u tom podruèju.Vrlo je èest sluèaj površno ispunjenih putnihnaloga, njihova zakašnjela predaja, hitni zahtjevza gotovinom za pojedine akcije komisija bezpotrebne prethodne najave blagajni, traženjesredstva za akcije koje nisu u godišnjim plano-vima i proraèunima komisija, nepodnošenjeizvještaja o pojedinim akcija, kao i izlaženje izokvira nadležnosti komisija po pojedinim pita-njima. Pojedini proèelnici donose planove radas nerealnim i velikim financijskim sredstvima.Ured HPS-a i tijela HPS-a ne samo da za radkomisija usmjeruju sav prihod od èlanskih mar-kica (uz dio koji ide za osiguranje èlanova), veæi iz drugih izvora pronalaze još gotovo treæinuukupnoga godišnjeg proraèuna za rad komisija.Meðutim, gotovo sve komisije koje osim pravneosobnosti i posebnog žiro-raèuna imaju sveostale ovlasti samostalnog djelovanja, ne ostva-ruju, zapravo i ne pokazuju interes i nastojanjeda i same priskrbe potrebna dodatna financij-ska sredstva. Veæina od njih ima što za ponu-diti, samo treba uložiti malo napora i za takavoblik djelovanja. Primjer da je to moguæe bilaje ženska ekspedicija za Cho Oyu èije su sudio-nice, naravno, sa svim potrebnim ovlastimaIzvršnog odbora HPS-a i Komisije za alpinizam,skupile preko milijun kuna za svoju akciju,pokrile sve troškove te èak ostvarile i višak odnekoliko desetaka tisuæa kuna za druge akcijeu Savezu.

Izvještaji struènih i organizacijskih komisijaHPS-a za 2007. godinu prihvaæeni su jednoglasno.

6. Izvještaj o radu gradskih i županijskihplaninarskih saveza. Izvještaje gradskih i župa-nijskih planinarskih saveza u pisanom oblikudostavili su planinarski savezi Krapinsko-zagor-ske, Varaždinske, Lièko-senjske i Karlovaèke

154 5, 2008

županije. Njihovi predstavnici, kao i predsta-vnici ostalih planinarskih županijskih saveza,dali su na sjednici i usmeno kraæi prikaz radatih udruga. I. Marinov je iznio zapažanja oodnosima u PS Splitsko-dalmatinske županije,o èemu je prije sjednice Glavnog odbora i upisanom obliku obavijestio Ured HPS-a. Veæi-na zapažanja se odnosila na status HPD-a »Mo-sor« u tom Savezu, na što mu je replicirao G.Gabriæ. U nastavku rasprave bilo je pitanja oneuèlanjivanju pojedinih planinarskih društavau županijskim savezima, kao i èestom nepozna-vanju godišnjeg plana rada, proraèuna i njegoverealizacije u pojedinim županijskim i gradskimsavezima. Ta pitanja nisu u nadležnosti Glav-nog odbora HPS-a, a odgovore na njih moguplaninarska društva, odnosno registrirane èla-nice tih saveza, potražiti samo u tim savezima.

7. Zakljuèni raèun HPS-a za 2007. g.Glavni tajnik HPS-a objasnio je stavke zakljuè-nog raèuna HPS-a za 2007. godinu koji su svièlanovi Glavnog odbora dobili uz pozive zasjednicu. Prihod u 2007. bio je 2.675.089,44kn, preneseni ostatak iz 2006. godine iznosioje 301.839,33 kn, što je ukupno iznosilo2.976.928,77 kn. U ukupnom prihodu je od pro-daje èlanskih markica ostvareno 443.111,00 kn.Ukupni rashod bio je 2.736.007,85 kn, odnosnoostvaren je pozitivni saldo od 240.920,92 kn,koji je uobièajena prièuva za sve djelatnostiSaveza u prvom tromjesjeèju kada su najmanjiprihodi. Usporeðujuæi te rezultate s godinom

ranije, vidljivo je da su ukupni prihodi u 2007.g. bili 76 % veæi od onih u 2006. g., a tome su uznatnom dijelu razlog naknadno dogovorenasponzorska sredstva za ekspediciju Cho Oyu.No i bez toga je HPS, u vrlo složenim gospo-darskim uvjetima u Hrvatskoj, poslovao u 2007.godini izuzetno uspješno; sve obveze izvanHPS-a, i prema komisijama HPS-a i godišnjemproraèunu koji je usvojio Glavni odbor, obavlja-ne su u cijelosti, uredno i na vrijeme. Meðutim,postoje problemi na koje treba upozoriti. Plani-narska društva, iako im je za podignute markicedužnièko-vjerovnièki odnos tek na kraju svakogtromjesjeèja, raèune èesto ne plaæaju ili to neobavljaju na vrijeme, a tijekom godine podižu inerealan broj markica pa ih zatim vraæaju HPS-u,èesto i izvan roka (15. sijeènja za prošlu godi-nu). Zbog sve veæe inflacije, naraslih zahtjevakomisija, poskupljenja cijena roba i usluga,Ured HPS-a, ali i nadležna tijela HPS-a, moratæe uložiti dosta napora da višegodišnji izuzetanrast prihoda (npr. u 2000. godini bio je oko 750tisuæa kn, a prošle godine veæ se približio na trimilijuna) zadrže bar na sadašnjoj razini.Zakljuèni raèun prihvaæen je jednoglasno.

8. Izvještaj Nadzornog odbora HPS-a za 2007.u pisanom je obliku bio priložen materijalimauz poziv na sjednicu Glavnog odbora. Nadzorniodbor HPS-a pozivan je na sve sjedice Izvršnogodbora, na njima bio nazoèan te time izravnopratio naèin rada tog tijela i pravovaljanostdonesenih odluka. Isto je tako obavio uvid uostvarenje programa HPS-a, zakonitosti i pri-mjene opæih i organizacijskih akata i zakljuèakaprošlogodišnje Skupštine, Glavnog odbora,Izvršnog odbora i komisija HPS-a, materijalnogi financijskog poslovanja HPS-a te rada struèneslužbe i Ureda HPS-a. Ocijenio je da je sve na-vedeno obavljeno zakonski, u skladu sa Statu-tom HPS-a i prema odlukama tijela HPS-a.Izvještaj Nadzornog odbora prihvaæen je jedno-glasno.

9. Proraèun za 2008. g. - komisije i ukupnoHPS. Predložen je proraèun usklaðenih prihodai rashoda od 1,870.920,92 kn. Od èlanskih mar-kica i iskaznica planira se 450.000,00 kn, a ostaliprihodi (gotovo milijun i pol kuna iz drugihizvora financiranja). Sredstvima od èlanskihmarkica plaæa se polica osiguranja za sve èla-

1555, 2008

nove društava i financira djelatnost svih struè-nih i organizacijskih komisija HPS-a. U timakcijama sudjeluje oko 3.000 naših èlanova, u2008., planira se oko 250 akcija, a predviðenasu sredstva u ukupnom iznosu od 500.000,00kn. Glavne stavke petnaest komisija jesu ove:Planinarski putovi: teèaji za markaciste, školo-vanje instruktora, izrada metalnih žigova zavrhove HPO-a i VPP-a, materijal za rad, sastan-ci i interventne akcije na terenu (20.000 kn);Gospodarstvo: natjeèaj za obnovu planinarskihobjekata i hitne potrebe preko godine (200.000kn); Promidžba i izdavaštvo: priruènici, plakati,letci i druga manja izdanja, ureðivanje web stra-nice, kalendar za 2009., obilježavanje 100. go-dišta »Hrvatskog planinara«, završetak digitali-zacije svih brojeva tiskanih u 110 godina, do-gradnja servera za web stranicu (117.000 kn);Speleologija: seminari, istraživaèki logori i eks-pedicije (19.000 kn); Vodièi: zimski i ljetniteèaj, teèaj za vodièe društvenih izleta, visoko-gorska vježba, oprema, nove znaèke (33.000kn); Zaštita prirode: deset tradicionalnih akcijatijekom godine (6.500 kn); Priznanja: sastanciKomisije, nabava plaketa, diploma i znaèaka(15.000 kn); Školovanje: tisak diploma za plani-narske i struène škole, tisak programa školo-vanja (7.000 kn); Alpinizam: Fournel – skuppenjaèa u ledu, nastupi reprezentacije u Svjet-skom kupu lednog penjanja i za prvenstvo Hr-vatske, ispiti za naslov »alpinist«, instruktorskiseminar i ispiti, skup alpinista u Engleskoj, teèajza mlade alpiniste u Chamonixu (17.000 kn),Športsko penjanje: natjecanja za prvenstvo Hr-vatske, pripreme reprezentacije, seminari i sa-stanci (19.000 kn); Planinarsko skijanje: prven-stvo Hrvatske i oprema (13.000 kn); Povijestplaninarstva: daljnje ureðenje arhive u Samo-borskom muzeju i zbirke u Ogulinu (6.000 kn);Suradnja s upravama zaštiæenih planinarskihpodruèja (3.000 kn); Planinarski pohodi, viso-kogorski usponi i daleka putovanja (3.000 kn) iprièuvna sredstva za sve komisije u sluèaju važnihakcija koje se nisu mogle planirati (21.500 kn).Predloženi proraèun komisija od 500.000,00 kni ukupni proraèun HPS-a za 2008. u iznosu od1,870.920,92 kn prihvaæeni su jednoglasno.

10. Razno. D. Luš je obavijestio o pozna-tim problemima oko povremenih preklapanja

djelatnosti vodièke službe HPS-a i udruge kojanije èlanica HPS-a (Savez gorskih vodièa Hrvat-ske) te o kadrovskoj obnovi Stanice vodièa Zagreb.

B. Kušen, predstavnik Planinarskog savezaKrapinsko-zagorske županije, obavijestio je opripremama za Dane hrvatskih planinara kojiæe se 24. i 25. svibnja 2008. održati kod plani-narske kuæe Belecgrad u organizaciji HPD-a»Belecgrad« iz Belca.

I. Pernar, predstavnik Planinarskog savezaKarlovaèke županije, zatražio je objašnjenjepovodom odredbi Zakona o pružanju usluga uturizmu koje se odnose na planinarske udruge.V. Novak, predsjednik IO HPS-a, u svom odgo-voru naveo je èinjenicu kako je HPS, odnosnonjegova tijela u fazi pisanja teksta tog Zakonau tadašnjem Ministarstvu mora, turizma, pro-meta i veza, na sve odredbe koje su se ticaleplaninarskih udruga dao konkretne primjedbei prijedloge, no one u konaènom tekstu Zakonanisu prihvaæene. Nakon stupanja Zakona nasnagu o njegovim odredbama raspravljalo se nadvije posljednje sjednice Izvršnog odbora HPS-a,a na temelju desetak pitanja u pisanom oblikukoji je sastavio jedan od èlanova Izvršnog odbo-ra, oèitovala se u meðuvremenu i naša Komi-sija za statutarnu, normativnu i kadrovsku dje-latnost. Meðutim, u želji cjelovitog i neupitnogtumaèenja zatražila je i dodatno mišljenje odMinistarstva turizma. Nakon primitka tog mi-šljenja i svih ostalih važnih informacija o tojproblematici, o njima æe raspravljati Izvršniodbor i bit æe proslijeðeni èlanicama HPS-a. U kraæoj raspravi, u kojoj je sudjelovalo neko-liko èlanova Glavnog odbora, D. Berljak je uzoèitost spornih odredbi iz tog Zakona, naveo dase ponekad i meðu planinarima zaboravlja gdjezavršava naša statutima propisana djelatnost, agdje poèinje turistièka djelatnost. Ako imatakvih težnji, one se ne mogu provoditi krozplaninarsku udrugu, veæ jedino osnivanjem turi-stièke agencije. Dodao je, kako je u svijetu svemanja tendencija zajednièkih odlaska velikihskupina na planinarenje.

Sjednica je zapoèela u 11:10, a završila u14:20 sati.

Zapisnièar: D. BerljakOvjerovitelji: H. Kraljeviæ, I. Hapaè

156 5, 2008

157

ZAPOÈELE PRIPREME ZA OBNOVUPREMUŽIÆEVE STAZE

Na sastanku Komisije za planinarske putove HPS-a,planinarskih društava koji održavaju planinarske pu-tove po Velebitu i predstavnika Parka prirode Vele-bit održanom u ožujku ove godine raspravljalo se odaljnjem održavanju velebitskih planinarskih putova.Neka društva to èine savjesno, s puno požrtvovanja ibrižno, mnoga društva zanemaruju preuzete obveze,a ima i društava koji samovoljno markiraju staze, bezsuglasnosti Komisije za planinarske putove Hrvatskogplaninarskog saveza i Parka prirode Velebit. Bilo jerijeèi i o planinarskim putovima koji prolaze krozminski sumnjiva podruèja na južnom dijelu Velebita.

Mnoge ljubitelje velebitskih ljepota razveselit æevijest iz Parka prirode Velebit da je u tijeku snimanjestanja Premužiæeve staze, nakon kojeg æe u iduæihsedam godina slijediti etapna obnova staze, za što suosigurana sredstva. Najviše obveza oko održavanjaplaninarskih putova po Velebitu preuzeli su Planinar-sko društvo »Željeznièar« iz Gospiæa i HPD »Zagreb-Matica«, a HPD »Paklenica« iznenadilo je sve HPSodlukom da odustaje od održavanja 2/3 putova kojeje dosad održavalo. Mnogo problema na terenu stvaraHPD »Prpa« iz Baških Oštarija koje nekontroliranomarkira staze po srednjem i dijelu južnog Velebita,èime brojne planinare dovodi u zabunu, a na mnogo

mjesta nestruèno postavlja osiguranja na stijene idovode u opasnost planinare koji nisu svjesni što ihna odreðenom spuštanju èeka (npr. silazak s Baèiækuka). Kad se utvrdi plan upravljanja i održavanjaplaninarskih putova po Velebitu, Park prirode Vele-bit izradit æe unificirane putokaze i pomagati dru-štvima koja održavaju planinarske putove osigura-vajuæi potreban materijal i usluge prijevoza.

Tomislav Èaniæ

OBNOVA LAPJAKA – NAJVAŽNIJIPOSAO U 2008. GODINI

Godišnja skupština HPD-a »Sokolovac 1898« uPožegi održana je 19. sijeènja 2008. u Nastavno-obra-zovnom centru HEP-a u Velikoj, zato što su poèeliradovi na obnovi društvenog doma »Lapjak«. Prematradiciji, skup je uzorno organiziran i održan u nazoè-nosti Vlade Novaka, predsjednika Izvršnog odboraHPS-a, Darka Berljaka, tajnika HPS-a, zatim pože-škog gradonaèelnika i saborskog zastupnika ZdravkaRonka te Brune Horvata, predsjednika Turistièkezajednice grada Požege. Tu su bili i predstavnici plani-narskih društava iz Daruvara, Kutjeva, Lipika, Našica,Nove Gradiške, Orahovice, Osijeka, Pakraca, Pleter-nice, Slavonskog Broda i Velike te predstavniciparkova prirode Papuk i Velebit.

Iz tajnièkog izvještaja za 2007. razvidno je da supožeški planinari sudjelovali na 30 izleta i pohoda uzemlji i inozemstvu. Kao domaæini, uspješno su orga-nizirali jubilarne, 25. »Papuèke jaglace«, prvi proljetniizlet slavonskih planinara, Martinje u Požegi, Plani-narski tjedan s nekoliko predavanja i Planinarskimaskenbal. Upravni odbor održao je sedam sjednica,a organizirano je i 10 radnih akcija na ureðenju dru-Premužiæeva staza u Rožanskim kukovima

TEÈAJI ZA MARKACISTETijekom ove godine Komisija za planinar-

ske putove HPS-a održat æe tri teèaja za marka-ciste. Teèaji æe se održati u ovim terminima: 12.i 13. travnja na Mosoru, 31. svibnja i 1. lipnja naBaškim Oštarijama na Velebitu te 11. i 12. listo-pada u Samoborskom gorju. Teèajima se moguprikljuèiti planinari iz bilo kojeg dijela Hrvat-ske. Planinarska društva koja žele svoje èlanoveuputiti na teèaj trebaju prijaviti kandidate dvatjedna prije poèetka teèaja i poslati ispunjeniobrazac za markaciste i fotografiju velièine kaoza osobnu iskaznicu za svakog kandidata.

Jasna Kosoviæ

5, 2008

štvenog doma »Lapjak« u Velikoj i planinarskog sklo-ništa »Trišnjica« u Papuku. Ureðivani su i markiraniplaninarski putovi, a pojedinci su se posebice iskazaliprilikom ureðenja novih društvenih prostorija uPožegi. U nakladi Biblioteke »Papuk«, koja djeluje usastavu Društva, objavljena je publikacija »Kad sedigne kuka i motika« i dvije razglednice. Požeški suplaninari moralno i savjetima pomogli kutjevaèkimplaninarskim kolegama da utemelje HPD »Vidim«, asuradnjom u elektronièkim medijima i tisku, promi-cali su planinarske i ekološke teme.

Kako Društvo ove godine obilježava 110. obljet-nicu organiziranog planinarstva u Požegi i pola stolje-æa od izgradnje doma »Lapjak« u Velikoj, usvojen jebogat program rada za 2008., ukljuèujuæi i visoko-gorski pohod u planine Norveške ili Francuske.

Nakon odustajanja od prodaje »Lapjaka«, najvišeæe posla biti na njegovoj obnovi. Ukupna investicijaiznosi više od milijun kuna. Do lipnja je planiranoureðenje prizemlja. Moderniziran prostor bi se iznaj-mio, a nastavilo bi se ureðenjem soba s 80 ležajeva.Vizija, volja, potpora, mnogo obeæanja i nešto novcapostoje, a to je za poèetak dovoljno.

Na kraju su èelnici HPS-a uruèili požeškim plani-narima èetrnaest bronèanih, srebrnih i zlatnih znakovapriznanja te Plaketu HPS-a Antunu Lovriæu, Vjeko-slavu Trobiæu i Josipu Gariloviæu, koji je dobio i

najviše društveno priznanje, diplomu »Stjepan Lovriæ- Stipa«.

Skupština je zakljuèena zajednièkom veèerom iplaninarskom veselicom, uz nastup glazbenog sastava»Ritam-band« iz Požege. Ivan Jakovina

STO DRAGOJLI NA OKIÆUObilježavajuæi 165. godišnjicu prvog penjaèkog

uspona u Hrvatskoj, 13. travnja ove godine HPD»Željeznièar« iz Zagreba tradicionalni pohod na OkiæDragojlinom stazom organizira pod nazivom »StoDragojli na Okiæu«. Na taj naèin iskazat æe se posebnazahvalnost i pažnja ilirki Dragojli Jarneviæ, hrabrojženi i velikoj zaljubljenici u prirodu i domovinu, ali isvim našim dragim kolegicama planinarkama. Dra-gojla Jarneviæ (Karlovac, 4. 1. 1812. - 12. 3. 1875.)davne je 1843. godine (30 godina prije osnivanja prveplaninarske organizacije u Hrvatskoj) bez ikakveplaninarske opreme i znanja, bosonoga, s prijateljem»plazila« kroz divlju i romantiènu ljepotu južnogaokiækog stijenja »da bi se mogla sa velikog verha jednenepristupne klisure koja stermo u visinu viri – poHorvatskoj razgledati«! Dragojla Jarneviæ lijep jeprimjer u hrvatskoj povijesti kako se voli priroda idomovina i kako se u radu za njen boljitak angažiraèovjek »malih snaga«, ali velikog duha.

U spomen na taj uspon, svake se godine u travnjuodržava Dragojlin pohod na Okiæ. Tom prigodomalpinisti, visokogorci i speleolozi iz HPD-a »Želje-

158

Okiæ

LUK

A K

OS

IÆ

5, 2008

1595, 2008

znièar« stazu dodatno osiguravaju rukohvatima odužadi pa je uspon – naravno, uz potreban oprez –nezaboravan doživljaj. O tome svjedoèe i mnogi zapisiplaninara u Knjizi dojmova, iz koje vidimo da suDragojlinu stazu svladale i trudnice, i ljubitelji pasa sasvojim ljubimcima, djedovi i bake s unucima itd. Napohodu svake godine sudjeluje sve više planinara – oddjeèje dobi pa do onih u sedmom i osmom desetljeæuživota. Svaki sudionik pohoda dobiva iskaznicu kojasluži za evidentiranje sudjelovanja u pohodu i stje-canje priznanja.

U okviru ovogodišnjeg pohoda prisjetit æemo sei Dragutina Belaèiæa - Žohara, vrsnog alpinista i uèi-telja mnogih mladih alpinista – kojemu je u spomennapravljen Žoharov klinèani put. Taj se put nalazi uneposrednoj blizini Dragojline staze pa vještiji plani-nari koji vole veæe izazove i tamo mogu isprobati svojesposobnosti. Pozivamo sve zainteresirane planinare, aposebno planinarke, da nam se pridruže 13. travnjana Okiæu! Zdravko Molak

ZA 35. OBLJETNICU – VAGANSKI VRHPlaninarsko društvo »Željeznièar« iz Gospiæa

obilježit æe svoj 35. roðendan na najvišem vrhu Vele-bita – Vaganskom vrhu. Okupljanje zainteresiranihsudionika bit æe u subotu 26. travnja od 9 do 9:30 satiispred Hotela »Ana« u Gospiæu. Osobnim vozilima imanjim autobusima (do 30 sjedala) sudionici pohodadoæi æe do Raduèa i odatle šumskom cestom do Bu-novca, odakle poèinje penjanje na Vaganski vrh. U 14sati na vrhu æe se održati sveèanost kojom æe seobilježiti 35. obljetnica postojanja jednog od najakti-vnijih lièko-senjskih društava. U sluèaju lošeg vremenapohod æe se ipak održati, ali æe se sveèanost odgoditiza naveèer u 19 sati na Baškim Oštarijama. Za plani-nare koji žele iskoristiti dva dana vikenda na Velebituosigurat æe se smještaj (potrebno ga je ranije rezervi-rati). PD »Željeznièar« planira svoju obljetnicu obi-lježiti i izdavanjem prigodne knjižice. Za sve informa-cije i rezervacije smještaja na raspolaganju su telefoni053/574-065 i 098/961-00-42. Tomislav Èaniæ

Gospodin Hermann Landvogt iz Seulbergakod Bad Homburga, sjeverna Njemaèka, èlan jePD-a »Novi Zagreb« i zaljubljenik u hrvatskeplanine. Taj svjetski putnik i vrstan fotograf, pro-slavio je prošlog ljeta svoj 80. roðendan na Vele-bitu, kamo veæ od 1968. svako ljeto dolazi sa svojimfotoaparatima, najèešæe u društvu supruge Renate(roðene 1934.). Hermann se rodio 1927., po zani-manju je precizni mehanièar, a glavni su mu hobijifotografija i ornitologija. U Drugom svjetskom ratubio je kao 17-godišnjak u ruskom zarobljeništvu ipreživio je glad zahvaljujuæi dobroti ruskogaèasnika koji je nadzirao zarobljenike. Ruski èuvarisu zažmirili kad su zarobljenici obijali vagone upotrazi za hranom i sve je bilo dobro dok kaoèuvare nisu postavili – njemaèke vojnike!

Sa svojim je fotoparatom obišao mnoge kra-jeve svijeta, na Aleutima je tragao za medvjedima,penjao se na Rocky Mountains, Mount McKinley,Durmitor, Magliæ, Klek, Biokovo – ali od svihplanina srcu mu je najviše prirastao Velebit, kamonajèešæe dolazi zajedno s fotografom prirodeVladimirom Pfeiferom, takoðer èlanom PD-a»Novi Zagreb«. Landvogtu ne smeta ni poodmaklaživotna dob; èim doðe na »svoj« Velebit, on sepreporodi i ne može se naèuditi raznovrsnostiljepota te naše planine. Kad je poslije Domovin-skog rata došao do Tulovih greda, tako se njima

oduševio da ga nisu uplašili ni natpisi da ulazi uminska polja. Iako nije nauèio hrvatski, odavno jezavolio Hrvate i za vrijeme Domovinskog ratadesetak je puta dovezao svoj kombi pun humani-tarne pomoæi, a nije ga bilo strah dovesti se i doprve borbene crte. »Vi Hrvati i ne slutite kolikozdravije živite i kakvo prirodno bogatstvo imate« –èesto zna reæi. Pa ako iduæe ljeto sretnete na Vele-bitu èudnoga starog èovjeka s hrpom fotografskogpribora, sjetite se da bi to mogao biti gospodinLandvogt i srdaèno ga pozdravite.

prof. dr. Željko Poljak

NJEMAÈKI OSAMDESETOGODIŠNJAK – HRVATSKI PLANINAR

160 5, 2008

8. 4. - 3. 6. Planinarska škola HPD 'Zagreb-Matica' HPD 'Zagreb-Matica', Zagreb

Bruno Šibl, 098/237-566HPD 'Zagreb-Matica', Zagreb

13. 4. Izlet po Pazinskom planinarskom putu PD 'Pazinka', Pazin

Giovanni Sirotti, 052/621-257, 098/254-183Borut - izvor Pazinčice - Lesiščina - Planik - Korita - Lupogl

13. 4. Dragojlin pohod na Okić HPD 'Željezničar', Zagreb

Samoborsko gorje: Okić

13. 4. Pohod 'Tragom prvog izleta HPD Sisak' HPD 'Sisak', Sisak

Nedjeljko Balog, 098/257-050

V. Žarković, 098/17-95-220, vlasta.zarkovic@sk.t-com.hrHrastovička gora

13. 4. Dan PD »Malačka« HPD 'Malačka - Donja Kaštela', Kaštel Stari

Planinarska kuća »Malačka«

14. 4. - 2. 6. Alpinistička škola HPD 'Zagreb-Matica' HPD 'Zagreb-Matica', Zagreb

Iris Bostjančić, 091/51-63-135HPD 'Zagreb-Matica', Zagreb

14. 4. Proljetni pohod Vinica Martinščak HPD 'Vinica', Duga Resa

Antun Goldašić, 099/40-40-743

Moric Vahtarić, moric.vahtaric@ka.t-com.hrpl. kuća 'Mladen Polović', Vinica - Martinščak

16. - 21. 4. Tragovima apoksiomena PK 'Osorščica', Mali Lošinj

Bolto Gaberšek, 098/403-469

Marčela Badurina, marcela.badurina@jadranka.t-com.hrCres, Osorščica na Lošinju

19. - 20. 4. Proljetni pohod po Ravnoj gori PD 'Ravna gora', Varaždin

Zlatko Smerke, 042/741-433, 091/48-27-673

Marijan Fabeta, 098/659-250Ravna gora

19. 4. 16. rusov pohod na Medvednicu PD 'Ericsson - Nikola Tesla", Zagreb

Damir Kuzmanić, 091/52-92-075, damir.kuzmanic@zg.t-coBliznec - Njivice - Hunjka - Sljeme - pansion Medvednica

20. 4. Otvorenje sezone šetnice Kamačnik PD 'Kozarac', Vrbovsko

Tatjana Kušić, 051/875-987

Brankica Mišić-Mareš, 098/368-984Vrbovsko - Kamačnik

20. 4. Dan PD 'Brezovica', Petrovsko PD 'Brezovica', Petrovsko

Mladen Sitar, 098/64-74-111

Ivica Hršak, 091/51-59-399pl. kuća 'Ačkova hiža' na Brezovici

20. 4. Izlet Podunavskim pješačkim putom HPD 'Zanatlija', Osijek

Marijan Špiranec, 091/54-09-548

Ljiljana Havranek, 098/528-270Mišino brdo - Aljmaš - Erdut

20. 4. Medvednica bez smeća - eko-akcija HPD 'Zagreb-Matica', Zagreb

Edo Hadžiselimović, 098/98-84-994Medvednica - Bikčevićeva staza - Puntijarka

20. 4. Obilazak puta 'Ante Frua' HPD 'Kamenar', Šibenik

Ante Juras, 022/215-914, 098/79-91-381Šibenik - pl. kuća 'Ćićo' - Orlovača - Dubrava

20. 4. Proljeće na Bilogori HPD 'Bilogora', Bjelovar

Đuro Gustović, 043/231-025, 098/871-698Bilogora, pl. dom 'Kamenitovac'

26. 4. 35. obljetnica PD 'Željezničar', Gospić PD 'Željezničar', Gospić

Tomislav Čanić, 053/574-065, 098/96-10-042Baške Oštarije

26. 4. 5. long walk day PD 'Skitaci', Labin

pd.skitaci@pu.t-com.hr, 091/51-03-532Brseč - Skitača (40 km)

26. 4. Rusov pohod na Medvednicu PD 'Ericsson - Nikola Tesla', Zagreb

Bliznec - Njivice - Hunjka - Grafičar - Risnjak

26. 4. Planinarski maraton 'Mosor 2008' HPD 'Ante Bedalov', Kaštel Kambelovac

Josip Pejša, 021/221-402, 091/73-08-109Mosor: Klis - Omiš

5, 2008

27. 4. Oda proljeću HPD 'Imber - Mosor', Omiš

Miomir Fistanić, 021/863-357, 091/53-71-042

Pjero Orlandini, 021/861-745, 098/96-71-395Omiška Dinara

30. 4. - 1. 5. Izlet povodom 50 godina ZPP-a HPD 'Ivančica', Ivanec

Borislav Kušen, 042/782-135, 098/90-31-833Kalnik - Grebengrad - Ham Pokojec - Ivanščica

1.5. Liječničkom planinarskom stazom na Medve PK Hrvatskog liječničkog zbora, Zagreb

B. Banek, 091/41-00-216, berislav.banek@zg.t-com.hrMedvednica: Gračani - Brestovac - Snopljak

1. 5. Tradicionalno okupljanje na Strahinjščici PD 'Strahinjščica', Krapina

Biserka Bajcer, 091/57-65-056

Branko Vrhovec, 091/15-36-772pl. kuća "Strahinjščica"

1. - 4. 5. Prvosvibanjski pohod po Mljetu PD 'Mljet', Goveđari

Marin Perković, 098/470-469, marin.perkovic1@du.t-com.hrOtok Mljet

3. 5. Planinarski pohod na Špičunak PD 'Špičunak', Lokve

Vilim Novak, 051/831-148, 091/25-28-104Park šuma Golubinjak - Hirčeva špilja - Špičunak

4. 5. Dan pješačenja u Istarskoj županiji PD 'Pazinka', Pazin

Giovanni Sirotti, 052/621-257, 098/254-183Kružna staza oko Pazina

4. 5. Dan HPD 'Kuna gora', Pregrada HPD 'Kuna gora', Pregrada

Stjepan Novačko, 098/499-435

Vesna Vešligaj, 098/13-54-982, 091/56-53-322pl. kuća 'Kuna gora'

30. 4. - 1. 5. Izlet povodom 50 godina ZPP-a HPD 'Ivančica', Ivanec

Borislav Kušen, 042/782-135, 098/90-31-833Kalnik - Grebengrad - Ham Pokojec - Ivanščica

1.5. Liječničkom planinarskom stazom na Medve PK Hrvatskog liječničkog zbora, Zagreb

B. Banek, 091/41-00-216, berislav.banek@zg.t-com.hrMedvednica: Gračani - Brestovac - Snopljak

1. 5. Tradicionalno okupljanje na Strahinjščici PD 'Strahinjščica', Krapina

Biserka Bajcer, 091/57-65-056

Branko Vrhovec, 091/15-36-772pl. kuća "Strahinjščica"

1. - 4. 5. Prvosvibanjski pohod po Mljetu PD 'Mljet', Goveđari

Marin Perković, 098/470-469, marin.perkovic1@du.t-com.hrOtok Mljet

3. 5. Planinarski pohod na Špičunak PD 'Špičunak', Lokve

Vilim Novak, 051/831-148, 091/25-28-104Park šuma Golubinjak - Hirčeva špilja - Špičunak

4. 5. Dan pješačenja u Istarskoj županiji PD 'Pazinka', Pazin

Giovanni Sirotti, 052/621-257, 098/254-183Kružna staza oko Pazina

4. 5. Dan HPD 'Kuna gora', Pregrada HPD 'Kuna gora', Pregrada

Stjepan Novačko, 098/499-435

Vesna Vešligaj, 098/13-54-982, 091/56-53-322pl. kuća 'Kuna gora'

7. - 12. 5. Četiri otoka PK 'Osorščica', Mali Lošinj

Bolto Gaberšek, 098/403-469

Marčela Badurina, marcela.badurina@jadranka.t-com.hrLošinj, Ilovik, Susak, Unije

10. - 11. 5 Dan planinara Dalmacije PD 'Sveti Ilija', Orebić

Ivica Trojanović, 098/565-087

Ivica Židić, 098/285-226Orebić - Sveti Ilija

18. 5. 19. pohod 'Pješačenjem do zdravlja' PD 'Strilež', Crikvenica

Josip Pravdica, 051/785-358, josip.pravdica@ri.t-com.hrBater - Kurin

18. 5. Japetićev pohod - stazom osnivača Društva HPD 'Japetić', Samobor

Darko Dömötörffy, 098/302-700

24. - 25. 5. DAN HRVATSKIH PLANINARA HPS i HPD 'Belecgrad', Belec

Stjepan Hanžek, 091/79-41-399, 049/460-070

Verica Havoić, 098/16-09-056Ivanščica, pl. kuća 'Belecgrad'

èasop i s ko j i spa ja gene rac i j e

»Hrvatski planinar«, èasopis Hrvatskog planinarskog saveza, najstariji je hrvatski èasopis iz podruèja fi zièke kulture i jedan od najstarijih europskih planinarskih èasopisa. Osim što je odigrao veliku ulogu u razvitku hrvatskog planinarstva, ekspedicionizma i speleologije, èasopis veæ više od stotinu godina ima vodeæu ulogu u hrvatskoj planinarskoj književnosti. Prvi je broj izašao 1. lipnja 1898. godine. Od 1910. do 1913. izlazio je kao prilog Obzorovog »Vijenca«, pod naslovom »Planinarski list«, a od 1949. do 1991. godine izlazio je pod imenom »Naše planine«. U 100 godišta i 110 godina objavljeno je više od 28.500 stranica, 21.000 èlanaka i vijesti te 15.000 slika.Èasopis izlazi svaki mjesec i distribuira se pretplatnicima putem pošte. Želite li se pretplatiti, nazovite Hrvatski planinarski savez, tel. 01/48-24-142, 01/48-23-624 ili pošaljite e-mail: hps@plsavez.hr. Više informacija o èasopisu: www.plsavez.hr/HP