ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

VELJAÈA

2008

2

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis je od 1949. do 1991. godine izlazio pod imenom»Naše planine«.

PRETPLATA za 2008. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu na èaso-pis »Hrvatski planinar«, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštomæe primiti uplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, azatim æe, nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovnoprimati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim i veæim izbo-rom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnomformatu (e-mailom, na CD-u ili DVD-u, ali ne unutar Word doku-menata!). Podrobnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

WEB-STRANICA ÈASOPISA:

www.plsavez.hr/HP

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

41

GodišteVolume

BrojNumber100

Veljaèa – February 2008

2

Uspjeh za pamæenje –Cho Oyu 2007

Uspjeh za pamæenje ....................................................42Darko Berljak

Ne pobjeðujemo planinu, veæ samog sebe(U spomen na sir Edmunda Hillaryja)..........................44Darko Berljak

Pismo iz zavižanske zime ............................................47Ante Vukušiæ

Spasimo tvrðavu Glavaš!..............................................52Ante Juras

Put na Èvrsnicu ............................................................55Tomislav Frišèiæ

Australske vertikale ....................................................60Darko Berljak

Kazalištarci – planinari ................................................62Vladimir Jagariæ

Godišnja skupština planinarskog društva ..................66Antun Lovriæ

Nad Vugrovcem ............................................................68Jasna Žagar

Put..................................................................................71Sakib Kliko

Planinarski putovi ........................................................74

Vijesti ............................................................................79

Kalendar akcija ............................................................80

TEMA BROJAPriznanja Hrvatskoj ženskoj

ekspediciji Cho Oyu 2007

SLIKA NA NASLOVNICIVeèernje rumenilo na Zavižanufoto: Ante Vukušiæ

SADRŽAJSADRŽAJ

42

Uspomena na sirEdmunda Hillaryja44

Pismo iz zavižanskezime47

Australske vertikale60

SADRŽAJ

2, 2008

42

Posjednjih petnaestak dana 2007. godine,èlanice hrvatske ženske alpinistièke ekspedi-cije »Cho Oyu 2007« provele su primajuæi

mnogobrojne nagrade i priznanja za ono što su uteško ponovljivom stilu ostvarile prošle jeseni našestom po visini vrhu svijeta, Cho Oyuu u Himalaji.

Uz to što se poznati svjetski proizvoðaèi plani-narske i alpinistièke opreme (npr. »Ferrino«,»Northland«, »Camp«) reklamiraju kao sponzorite ekspedicije, èlanice ekspedicije primile su po-sebna priznanja i novèane nagrade u svojim župa-nijama i gradovima (posebno u Zadru i Rijeci) teu svojim matiènim planinarskim društvima. Zani-mljivo je da se ekspediciji koja je u pogledu spon-zorstva prošla gotovo nezapaženo u Gradskompoglavarstvu Grada Zagreba, isto dogodilo i s pri-znanjima nakon ekspedicije. To se jedino možetumaèiti izostankom sustava i ocjena vrijednosti unadležnim gradskim uredima ili nekim predrasu-dama prema HPS-u još od neuspješnih »preuzi-manja« planinarskih domova na Medvednici prijenekoliko godina.

CHO OYU 2007CHO OYU 2007

Uspjeh za pamæenjeNajviša priznanja ženskoj alpinistièkoj ekspediciji »Cho Oyu 2007«

Darko Berljak, Zagreb

Hrvatske himalajke– najbolja ženskaekipa prema izboruSportskih novosti (s Blankom Vlašiæ,najboljom hrvat-skom sportašicomu 2007. godini)

2, 2008

No i bez toga, priznanja i nagrade koje jeekspedicija primila, najveæe su koje se mogudobiti u sportskim okvirima. Najveæi pustolovno-sportski portal u Hrvatskoj, »Adventure sport«,od svojih je pet godišnjih priznanja, ekspediciji»Cho Oyu 2007« dodijelio dva, proglasivši eks-pediciju najveæim »adventure dogaðajem u 2007.godini«, a same djevojke »adventure ekipomgodine«.

Najveæe sportsko priznanje u Hrvatskoj veæ56 godina dodjeljuju »Sportske novosti« iz Za-greba, a njegova je posebna vrijednost da izborne obavljaju struène komisije, veæ se pobjed-nikom u pojedinoj kategoriji postaje nakonanonimnoga glasanja èak 365 hrvatskih sportskihnovinara. Ekspedicija »Cho Oyu« proglašena jenajboljom ženskom ekipom u 2007. godini.

Nekoliko dana poslije, na »Velikom danuhrvatskog sporta«, koji u Koncertnoj dvorani»Vatroslav Lisinski« tradicionalno organiziraHrvatski olimpijski odbor, sve sudionice (i dva

muška sudionika) ekspedicije »Cho Oyu« pri-mile su plakete, a ekspedicija Posebno priznanjeHrvatskoga olimpijskog odbora za športski poth-vat godine.

Dodajmo tome da je još na prvom javnompredavanju Hrvatski planinarski savez dodijelioZlatni znak HPS-a svima koji su sudjelovali uekspediciji, a na Novogodišnjoj je sjednici Izvršniodbor HPS-a proglasio tu akciju najveæim plani-narskim uspjehom u 2007.

Krajem 2007. u Varaždinu je otvorena izlo-žba radova »Moji doživljaji Himalaje«, akadem-ske slikarice Jelene Dabiæ, sudionice ekspedicije,koja je izložila dvadesetak crteža i akvarela.

Predavanja o Prvoj hrvatskoj ženskoj ekspe-diciji »Cho Oyu 2007« veæ su održana u Zagrebu,Rijeci, Splitu, Zadru, Mojstrani, Varaždinu, Ja-strebarskom, Ðurðevcu, Karlovcu i Gospiæu, amnogo je zainteresiranih i u ostalim sredinama.Dogovor o predavanju u drugim mjestima gdje po-stoji interes može se ostvariti preko Ureda HPS-a.

432, 2008

Primanje posebnog priznanja Hrvatskog olimpijskog odbora za športski pothvat godine

Uèetvrtak 10. sijeènjaove godine od srèa-nog udara u bolnici u

Aucklandu na Novom Zelanduumro je sir Edmund Hillary.Tog dana zastave te državespuštene su na pola koplja unovozelandskem parlamentu,u pristaništu Auckland i BaziScott na Antarktiku, u Nepalusu tisuæe Sherpa zapalile ulja-nice, moleæi se za njegovu no-vu ljudsku reinkarnaciju, a mno-gi planinari i alpinisti u svijetu,ali i oni koji to nisu, sjetili suse tog èovjeka i njegovog do-prinosa ljudskoj povijesti.

Bio je najpoznatiji kao alpinist, koji se za-jedno sa Sherpom Tenzingom Norgayem prvipopeo na najviši vrh svijeta Chomolungmu,odnosno Mount Everest. Popeo se i na mnogedruge visoke vrhove te se uvrstio meðu zna-èajne istraživaèe Antarktika i Arktika.

Edmund Percival Hillary rodio se 20. srpnja1919. u mjestu Tuakau na Novom Zealandu. Pozanimanju je bio pèelar, od rane mladosti pe-njao se po novozelandskim planinama i stije-nama, a sa svojih 195 cm bio je neuobièajnovisok za alpinista. Prvi puta je posjetio Hima-laju u maloj novozelandskoj ekspediciji 1951.,a godinu dana kasnije u izvidnièkim pripre-mama za englesku ekspediciju Everest ‘53došao je na Cho Oyuu do 6650 metara. U povi-jest je ušao 29. svibnja 1953. godine u 11:30 polokalnom vremenu kada se s Tenzing Norga-yem prvi popeo na 8850 m, na vrh Mount Eve-

resta, najviše planine našegplaneta. Iako nevažan poda-tak, jer se radilo tek o kojemmetru i samo nekoliko sekun-di, zauvijek æe ostati tajna tkoje od njih dvojice prvi došaona vrh, jer su na to pitanjeuvijek jednako odgovarali:»...došli smo gotovo istovre-meno«. Nakon ekspedicije,engleska kraljica ElizabethaII, èija je krundba bila baš nadane uspona, dodijelila mu jeplemiæku titulu.

U sljedeæih nekoliko go-dina, Edmund Hillary, osimšto je èesto odlazio u Hima-

laju, 4. sijeènja 1958. godine, nakon Amudsenai Scotta s poèetka 20. stoljeæa, vodio je treæuskupinu koja je došla na Južni pol, pri tomekoristeæi »snježna« vozila u èijoj je konstrukcijisudjelovao i Hillary. Nakon toga, s motornimèamcima u ekspediciji »Od oceana do neba«istraživao je rijeku Ganges od ušæa do njenogizvora. Još nekoliko puta bio je na Antakrtiku,a 1985. u dobi od 65 godina s Neilom Arm-strongom, prvim èovjekom koji je došao naMjesec s malim dvomotornim zrakolovom spu-stio se na Sjeverni pol. Bio je predan zaštitnikprirode, posebno one planinske. Krajem osam-desetih postao je veleposlanik Novog Zealandaza Indiju, Nepal i Bangladesh sa sjedištem uDelhiju. Prije pet godina, 2003. godine EdmundHillary vrlo je aktivno sudjelovao u svim jedno-tjednim dogaðanjima u Kathmanduu prilikomobilježavanja 50. obljetnice uspona na Mount

44 2, 2008

PRVI OSVAJAÈ MOUNT EVERESTAPRVI OSVAJAÈ MOUNT EVERESTA

Ne pobjeðujemo planinu,veæ samog sebeU spomen na sir Edmunda Hillaryja

Darko Berljak, Zagreb

Everest, kada je i proglašen poèasnim graðani-nom Nepala. U to vrijeme broj 5/2003 »Natio-nal Geographica« bio je posveæen proslaviobljetnice uspona na Everest sa slikom Hillaryana naslovnici (desno dolje je slika s njegovimoriginalnim potpisom autoru ovog teksta).

Meðutim, svi se slažu da je od tih impresiv-nih podviga, još veæi – humanitarni rad koji jeEdmund Hillary desetljeæima obavljao u Nepa-lu. Ustanovio je zakladu Himalayan Trust pu-tem koje je izgraðeno na desetke škola i zdrav-stvenih ustanova, posebno u podruèju SoluKhumbu gdje živi narod Sherpa. Ne jednom, isam Hillary gradio je te objekte, zidajuæi iliizvodeæi tesarske radove u kojima je isto biomajstor. Sherpe su ga smatrali velikim dobroèi-niteljem, gotovo božanstvom. U državi u kojojni u glavnom gradu nije jednostavno školova-nje, Hillary je daleko od prometnica i veæihnaselja, na visinama izmeðu 3000 i 4000 metarasagradio brojne škole i omoguæio Sherpamanaobrazbu koja im je omoguæila sigurnije ikvalitetnije sudjelovanje u stranim ekspedici-jama i trekkinzima te bavljenje turizmom èimesu si osigurali bolji standard u toj siromašnojzemlji. U pokrajini Solu Khumbu Hillary, odno-sno zaklada Himalayan Trust koju je on osno-vao i vodio, sagradila je 27 škola, 2 bolnice i 12ambulanti. No, mnogi Sherpe nakon tih škola

nastavili su naobrazbu i na uèilištima diljemsvijeta te postali lijeènici, inženjeri i sl. Zato nijeèudno da su Hillaryju još za života podiglispomenik u prvoj i najvažnijoj od svih škola, umjestu Khumjung tri dana hoda od MountEveresta. Isto tako, rijetkost je da slika živog

452, 2008

U prigodi 50. obljetnice uspona na Mount Everest 2003. godine Hillary je proglašen poèasnimgraðaninom Nepala

DA

RK

O B

ER

LJA

K

èovjeka (ako nije neki kralj ili kraljica) bude nanovèanicama u opticaju, a to je sluèaj s Edmun-dom Hillaryem i pet novozelandskih dolara. Tunovèanicu Hillary je originalno potpisao prošlegodine prilikom dolaska u Kathmanduu i veèe-re kod Tashi Jangbu Sherpe, bivšeg predsjed-nika Nepalskog planinarskog saveza i velikogprijatelja hrvatskih himalajaca (slika gore).

Nažalost, to je bio i njegov posljednji posjetNepalu. Hillary je obilazeæi Nepal nezgodnopao, prevezen je na Novi Zealand i nakon togase nije mogao opraviti te je nekoliko mjeseciležao u Aucklandu u bolnici u kojoj je i umro.U tom gradu je 22. sijeènja pokopan sa svim

državnièkim poèastima, a njegov pepeo je pro-sut po morskim zaljevima u okolici koje jetoliko volio. Uz brojne znakove zahvalnosti,nepalska vlada poznati mali aerodrom u Lukliispod Everesta nazvala je »Aerodrom Hillary –Tenzing«.

Edmund Hillary napisao je nekoliko knjiga,koje nažalost nisu prevedene na hrvatski, no uslovenskom prijevodu je izdana 1981., moždanjegova najbolja knjiga: »Ni zmage brez tvega-nja«. U njoj je napisana poznata Hillaryevaizjava, bezbroj puta uporabljana i citirana meðuplaninarima i alpinistima: »Ne pobjeðujemoplaninu, veæ samog sebe.«

46

Èlanovi HPD-a »Pliva« u jesen 2006. ispred spomenika Hillaryu u Khumjungu

2, 2008

Zavižanski dom, navršio je eto, 80 godina.Osamdeset godina, pa što? Ni mnogo nimalo, reæi æe netko zavaljen u udobnoj

fotelji. Da, u pravu je, malo u životu planine ukojoj vjekovima huèe oluje i za kratkih ljetaiznenaðuju bure i gromovi – ali mnogo u životunaraštaja ljudi životom i djelom vezanih zazavižanski dom. Mnogo je vremena prošlo odKrajaèeve zaèetne ideje, izgradnje, ostanka iopstanka, prvih dolaznika i prolaznika, i jošprije izgradnje doma, od kosaca, žetelica, pa-stira, šumara, lugara i drvosjeèa, kojima su neboi smrekova grana, ili šimla u suhozidnu stanubila pokrivaè, a oštra tvrdaèa, mrazna ili mazna,podmetaè.

Velebit je otac i majka, oèuh i maæeha, hra-nitelj i branitelj, od kolijevke do groba sudbinasvojih žitelja gorštaka. Kolijevka, odrastanje,život, rad i mrtvaèki lijes. Sve, baš sve, vezanoje uz planinu, uvijek ponosnu i dragu. Èestookrutnu i bešæutnu, onu koja ne oprašta greškeni grijehe.

Je li itko ljepše opisao ovaj dio sjevernogVelebita od Krajaèa, Hirca, Rossija... zaèetnikâhrvatskog planinarstva? S njima je zapoèela erapuna novih spoznaja o Velebitu. Doðoše noviljudi da proðu utabanim stazama Podgoraca idive se ljepoti njihove planine – divljoj, nepro-hodnoj, nepokorenoj ljepoti. Pronašli su meðugorštacima majstore životnog iskustva koji

472, 2008

UZ 80. OBLJETNICU ZAVIŽANSKOG DOMAUZ 80. OBLJETNICU ZAVIŽANSKOG DOMA

Pismo iz zavižanske zimeAnte Vukušiæ, Zavižan

AN

TE V

UK

UŠ

IÆ

isklesaše kamen, istesaše graðu, iscijepašešimlu, sagradiše kuæu na Zavižanu. U živoj sti-jeni usjekoše Premužiæevu stazu i zametnušeklicu planinarstva na Velebitu. Davno na vele-bitskom kamenu nestadoše zagrebotine njiho-vih planinarskih, brukvicama potkovanih coku-la, no ostadoše staze i kuæe na korištenje i skrbnovim naraštajima gorštaka, planinara i svihdobronamjernih posjetitelja planine.

A koliko je od tada uloženo truda, muke,znoja i novca? Nemjerljivo. Na poèetku bezceste, sve je graðeno od priruènog materijala.Kamen je klesan na mjestu gradnje, odvaljen odVuèjaka, šljunak za žbuku kopan je u Kosi.Vapno za vezanje žbuke iz paljenih vapnenica

za Vuèjakom i pod Križiæin. Grede su tesane uIcincu, letve s istoène strane Vuèjaka, šimlacijepana u Ruji i na samaru dopremljena. Leðai ramena podgorskih težaka ponijela su golemteret izgradnje.

Rat, drugi svjetski, sve je to odnio i pozavršetku trebalo je poèeti sve ispoèetka. Uspo-stavom visinske meteorološke postaje Zavižannastala je potreba stalne prisutnosti èovjeka.Nije to bilo lako ni jednostavno. Do tada, dola-skom jeseni i prvih hladnih dana svi su napuštaliplaninu. Stoèari sa svojim blagom, kosci i žete-lice, lugari i šumari, planinari, pa i dotadašnjiopskrbnici i domari Planinarskog doma Zavižanprepuštali su kuæu i planinu surovim èarima

48 2, 2008

AN

TE V

UK

UŠ

IÆ

Velebit je otac i majka, oèuh i maæeha, hranitelj i branitelj, od

kolijevke do groba sudbina svojih žitelja gorštaka. Kolijevka,

odrastanje, život, rad i mrtvaèki lijes. Sve, baš sve, vezano je uz

planinu, uvijek ponosnu i dragu. Èesto okrutnu i bešæutnu, onu koja

ne oprašta greške ni grijehe

zime, hladnoæi, snijegu, buri i meæavama. Spu-štali su se u Podgorje i èekali novi uzdig.

Prvi zaposleni meteorološki motritelj naZavižanu bio je Nikola Miškulin iz Velikih Bri-snica, sela poviše Gornjeg Starigrada, odakle jebio i predratni opskrbnik i graditelj kuæe naZavižanu Ivan Modriæ. Njegovo ime èesto se podobru spominje u starim brojevima »Hrvatskogplaninara«.

Godine 1962. Nikoli Miškulinu pridružio sejoš jedan Podgorac – Drago Vukušiæ iz GornjeKlade i ostao na tom radnom mjestu sve doodlaska u mirovinu. I još više – ugazio je prtinusinovima i unucima, prenio klicu ljubavi rodnogVelebita.

Kakvi su uvjeti za opstanak bili tada, sad jeteško i zamisliti. Kožun od ovèje kože bio jenajbolji Gore-tex. A u njem se èesto išlo i upostelju. Voda se preko noæi smrzavala i naštednjaku.

Izgradnja šumske ceste uveliko je promije-nila i olakšala uvjete življenja, smanjeni sutroškovi dostave materijala za radove na domu,

olakšana je opskrba, što je do tada bilo jedinomoguæa na samaru, na leðima èovjeka ili mule.

Ovdje treba spomenuti suradnju šumara ineke od veæih pomoæi ovom domu još od sameizgradnje. Pod okriljem šumarskog nadzor-ništva u Senju, a pod nadzorom kr. lugaraJakova Vukušiæa kao poslovoðe, izvoðeni sumnogi radovi u svrhu turizma i na dobrobit sta-novništvu, kao što su putiæ s mostiæima i tune-liæima u Zavratnici, cesta za Velike Brisnice,cesta za Donji Starigrad, a meðu ostalim i pot-porni zid dvorišta ispred zavižanskoga planinar-skog doma.

Trasa ceste Oltari – Veliki Lom bila je prvoucrtana po zapadnoj strani Pivèevca, no šumar-ski inženjer Župan samoinicijativno je izmije-nio trasu i cestu proveo preko Zavižana. Istina,bilo je to na uštrb Premužiæeve staze, ali nadobrobit planinarskoga doma. Na njegov je po-ticaj izgraðen i odvojak do podnožja meteoro-loškoga kruga. Radilo se sve ruèno.

Ing. Stipe Tomljanoviæ zaslužan je za dovr-šetak ceste do samoga doma te za izgradnju

AN

TE V

UK

U[I

’

2, 2008

dalekovoda i trafostanice za dolazak struje.Šumari su zaslužni i za asfaltiranje odvojkaceste od Vukušiæ Ripišta do doma. One kojikažu da je taj asfalt nagrdio prirodu pozivamneka doðu prenijeti na ramenu drva za samojednu zimu.

Kolika je povezanost šumara i ovoga domasvjedoèi i upis u knjigu dojmova od 20. kolo-voza 1955.: »Velebit je dika, a Zavižan i okolicaje kruna dike naše lijepe struke šumarske.« Terijeèi napisao je ing. Juraj Saboliæ, tadašnjiupravitelj šumarije Krasno nekoliko sati prijenego što je tragièno preminuo ispred samogdoma. A te rijeèi prepisane su na njegov nad-grobni spomenik na groblju u Krasnu, gdje isada svjedoèe tu povezanost.

Rijetki pamte da je šezdesetih godina proš-log stoljeæa u ovom domu bio stalni postav JNAza vezu. Odselili su 1964., kada je dovršena zatadašnje uvjete suvremena PTT zgrada na Ve-lebitskoj Plješivici i tamo se pridružili poštan-skim dežurcima. Godinama su dežurci bili prvisusjedi zavižanskim meteorolozima i doma-rima. Zanimljivo je da se u 35 godina na dežur-

stvu izmijenilo više od 40 momaka. Širok krugpoznanstva u velebitskoj samoæi!

Zavižanski je dom veæ dugo obavještajnatoèka GSS-a, još dok su se nesreæe prijavljivalena telefon 37-316. A dom je sa svijetom biopovezan induktorskim telefonom preko pošteKrasno. Prvi telefonski vod bio je vlasništvoDržavnoga hidrometeorološkog zavoda. Zimisu bili èesti prekidi, zbog inja i pada stabala.Uspostavom UKV veze, vod je napušten.

Prvi nužnik na ispiranje izgraðen je prili-kom proširenja doma 1968. godine. Zbog pote-škoæa s vodom nije dugo radio. Potrebama jeslužio vanjski nužnik, ljeti obilat muhama, azimi – jama puhaljka.

Godine 1991. dograðen je skladišni prostori ponovno ureðen sanitarni èvor, a tek 2007., za80. roðendan doma, odvojen je nužnik domarai meteorologa od nužnika posjetitelja. Godine2006. u živoj je stijeni iskopan, bez stroja,prostor za drvarnicu, dva nužnika i kupaonicu.Na novi i na stari dio stavljena je betonska plo-èa, ureðeni su kanalizacijski odvodi, obnovlje-ne vodovodne i elektriène instalacije, sve je

AN

TE V

UK

UŠ

IÆ

obloženo u keramièke ploèice, podne i zidne.Uvedeno je centralno grijanje, 2006. u meteo-rološkidio, a 2007. u ostali. Postavljeni su lami-nati u spavaæe sobe na katu. Nabaèeno je jošmalo šminke na 80-godišnju staricu. A to jeomoguæeno uz veliku pomoæ dobrih ljudi izHPS-a, Ministarstva turizma, Elektroprojekta,Ine, Nacionalnog parka Sjeverni Velebit,DHMZ-a i obitelji Vukušiæ (kod autora supodaci tko je što napravio). A o tome kolike supotrebe daljnjeg poboljšanja uvjeta svjedoèi ièinjenica da imamo najskuplju vodu u državi –cisterna od 8 kubika stoji 1472,54 kuna.

Sama je kuæa više puta preživjela ošteæenjaod udara groma i samo sreæom nitko nije stra-dao. Još postoji rupa u opšavu prozora, a icisterna za vodu ošteæena je nekoliko puta.Gotovo svaka grmljavina ostavi poneki ožiljakna obližnjem Vuèjaku, trafostanici ili daleko-vodu. Dom ipak dobro prkosi orkanskim vjetro-vima uzmemo li u obzir da je dio kuæe napra-vljen od brvana i da su ta brvna prilièno trula.Neizbježno je i pitanje proširenja kuæe i izgra-dnje veæe cisterne za vodu te dogradnje manjihsoba, jer su prošla vremena skupnih spavaonica.I planinari sve više prigovaraju hrkaèima,smrdljivim èarapama...

Još uvijek se neki èude tome što dom nosiime »Zavižan«, a izgraðen je na padini vrhaVuèjaka. Stari Podgorci, kad su išli kositi na tajdio Velebita, govorili su da idu kositi na Zavi-žan, premda je svaka livada u okolici imalasvoje ime. Taj je naziv preuzet od domaæeg živ-lja, a posebno se ukorijenio uspostavom meteo-rološke postaje. Jedino su Lukovèani dom zvalikuæa za Kosicom, po sedlu sjeverno od Križiæa.

Mojoj su obitelji na Zavižanu bili treæi èvrstistanovi. Stalan stan bio je u Gornjoj Kladi, prviljetni stanovi na Babrovaèi, drugi na VukušiæDulibi, treæi na Vukušiæ Katuništu i èetvrti uŠkrbinim Dragama. U svakom od tih stanovaboravilo se odreðen dio godine, ovisno o poslu.

Uspostavom Nacionalnog parka i uz sve-srdno zalaganje njegovih djelatnika oèekujemonovu dobrobit i zaštitu planine. Ne u zabrana-ma i svakojakim ogranièenjima veæ i u oèuvanjuspomena na težak život u planini. Da možemoreæi: stoèari nisu zauvijek nestali s Velebita. Svedok postoje ostaci starih stanova, dok postoji i

posljednji proljetni uzdig ili makar sjeæanje nasve to. I nije zauvijek nestalo, dok sjedeæi naklupi ispred doma možete gledati igru razdra-ganih janjaca, jariæa, ždrebadi, pasa èuvara.Možda su i tu Vukušiæi, živi spomenici tih pro-šlih teških, ali lijepih vremena.

Posebno se ponosim što je moja obiteljaktivno prisutna u ovom domu više od polovicenjegova životnoga vijeka, gotovo pola stoljeæa.Mi nismo došli u Velebit puniti baterije nitražiti snagu. Mi smo tu roðeni, Velebit je našasnaga, naš dom, a mi njegova duša.

Za to su vrijeme prošle rijeke planinara,šumara, izletnika, raznih posjetitelja. Mnogi sevraæaju svake godine. Mnogi su otišli zauvijek,pamtimo ih i èesto spominjemo preprièavajuæiuspomene na njih uz toplu peæ.

Teret održavanja èistoæe podnio je uglav-nom ženski dio obitelji. Poslije svake su skupineposjetitelja, moja mama, moja supruga, sestra,kæi, nevjesta, kleèeæi izribale podove u spava-onicama i blagovaonicama da bi èisti doèekalisljedeæe posjetitelje. Nije nekad bilo ni perilicerublja, ali na èistoæu i toplinu u ovom se domuuvijek pazilo. Samo netko nenajavljen i u lošimuvjetima zatekao je hladnu blagovaonicu. Eto,doèekali smo da su i u sobama radijatori i da jebarem malo bolje nego u zamrzivaèu.

Volio bih da se proslava 80 godina ove kuæenije svela samo na jedan dan i dva broja »Hrvat-skog planinara«. Pozivam sve koji imaju što reæi,lijepo ili manje lijepo, neka pišu za Hrvatski iliLièki planinar – sigurno ima podataka koji nisupoznati ni HPS-u, ni meni. Obradovat æete mesvakom starom fotografijom doma ili Velebita.

Ovo je moja tridesetpeta zavižanska zima.Ne znam ni jednu koja nije bila zubata – nekamanje, neka više. Mnoge su razbješnjele olujeprohujale u ovih 35 godina, mnogi su snjegovizatrpali vrata i prozore. Mnoge su bure èupalestara stabla, inje lomilo smreke. Mnoge sumagle zaklanjale pogled na velebitske ljepote,more, otoke. A opet, s proljeæem su se livadeplavile od šafrana. Mnoge sam izlaske suncadoèekao na Vuèjaku, Velikom Zavižanu, Jeze-rima, nogu mokrih od rose, srca ushiæena ljepo-tom. Mnogih sam veèeri ispratio sunce na smi-raj i po njemu poslao pozdrav svojim najmili-jima, pozdrav iz zavižanske samoæe.

512, 2008

Gotovo da nema planinara koji na popu-larnoj stazi od kijevskog Glavaša dovrha Dinare (1831 m) nije zastao zadiv-

ljen pred ostacima velièanstvene tvrðaveGlavaš. Nalazi se nad istoimenim selom, neda-leko od ceste Kijevo – Glavaš – Uništa, kojaDalmaciju spaja s Bosnom. Smještena na str-mom obronku, predstavljala je vrlo povoljnustratešku toèku za obranu Cetinskog polja iokolnog podruèja od Turaka. Danas, još uvijekdobro oèuvana, svjedoèi o neprestanim borba-ma na našem tlu, posebno za dugotrajne turskeinvazije, budi znatiželju i poziva na angažiranjeza njezino daljnje oèuvanje.

Nekoliko je verzija prièe o postanku utvrdeGlavaš i dvojbi o vremenu njezina nastanka. Ipakse, kao godina izgradnje najèešæe prihvaæa 1356.

Lovriæ u Bilješkama o Putu po Dalmacijiopata Alberta Fortisa opisuje utvrde i ruševinestarih gradova oko Cetine i spominje Glavaš,navodeæi kako je bio prijestolnicom bana sve do1522. godine kada su ga zauzeli Turci. StjepanZlatoviæ, šibenski franjevac, povjesnièar iarheolog, pak, smatrao je tvrðavu nekadašnjimCetingradom, iako je mišljenje kasnije mije-njao, dok je Lujo Marun, osnivaè hrvatskearheologije i istraživaè starohrvatskih spome-nika izmeðu Cetine, Krke i Zrmanje, i nadaljezastupao mišljenje da je Glavaš zapravo bioCetingrad. Uvaženi povjesnièar dr. Ferdo Šišiæzastupa mišljenje o Glavašu kao nekadašnjemsrednjovjekovnom gradu Labu i datira ga uvrijeme izmeðu 1423. i 1495. godine. Toèno jeipak da su utvrdu držali Turci sve do 1718.

DINARA – ZAŠTITA POVIJESNE BAŠTINEDINARA – ZAŠTITA POVIJESNE BAŠTINE

BR

AN

KO

JA

LŽIÆ

Spasimo tvrðavu Glavaš!Planinari Šibensko-kninske županije u zaštiti povijesne baštine

Ante Juras, Šibenik

Gradina Glavaš – jedinstvenprizor na poèetku usponaprema vrhu Dinare

godine, da je poznata i pod imenom Dinariæ, aarheološka i druga istraživanja potvrdit æetoènost njezina prvog spomena i postojanja, tenjezinih vlasnika.

Planinari Šibensko-kninske županije, osluš-kujuæi želje posjetitelja Dinare, prvenstvenoplaninara i drugih ljubitelja prirode i poštova-telja povijesne baštine, žitelja ovoga kraja, a istruke, odluèili su pristupiti aktivnostima naoèuvanju ove hrvatske srednjovjekovne tvrðavepod geslom »Spasimo Glavaš!«. Inicijativa jepotekla od Udruge »Tvrðava Èaèvina« iz Splitai njezina predsjednika mr. Zdeslava Boškoviæa.Ovu udrugu osnovala je grupa graðana s ciljemzaštite i obnove starih tvrðava s podruèja slivarijeke Cetine, ali se opseg njihova djelovanjaubrzo proširio i na niz drugih srednjovjekovnihspomenika kulture u Dalmatinskoj zagori i go-tovo cijeloj Dalmaciji, uglavnom nepoznatihširoj kulturnoj javnosti. U relativno kratkomvremenu uspjeli su potaknuti restauraciju nizaizvanredno znaèajnih fortifikacijskih sklopova,ali i spomenika sakralne i svjetovne arhitekture.Upravo je zalaganjem èlanova ove udruge spa-šena od urušavanja i propasti tvrðava Èaèvinaiznad Trilja, èije ime udruga nosi.

Inicijativu udruge »Tvrðava Èaèvina« po-držali su i Kninski muzej, Opæina Kijevo i šiben-ski konzervatori, a prvi pokušaji èišæenja tvrða-ve zarasle u travu i korov vezani su za HPD»Sinjal 1831« iz Kijeva. Ovo mlado planinarskodruštvo, okupljeno oko Marka Gojeviæa, us-pješnog pokretaèa svih planinarskih aktivnostina Dinari i rodnom Glavašu, bilo je domaæinompedesetorici planinara iz šibenskog »Kame-nara« i »Svetog Mihovila«, te vodièkog »Kle-na«, koji su, zajedno s domaæinima i predstav-nicima udruge »Tvrðava Èaèvina«, sredinom

listopada 2007. zapoèeli s akcijom »SpasimoGlavaš« i oèistili tvrðavu i okoliš od vegetacije,a urušeno kamenje deponirali u blizini radiponovne ugradnje. Uskoro se može oèekivati

532, 2008

Podnožje tvrðave temeljito je oèišæenoA

NTE

JU

RA

S

Detalj zida na utvrdi Glavaš

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

Danas, još uvijek dobro

oèuvana, gradina Glavaš

svjedoèi o neprestanim

borbama na našem tlu, budi

znatiželju i poziva na

angažiranje za njezino daljnje

oèuvanje

cjelovitiji i struèni poèetak obnove, pa æe ovaplaninarska akcija za spas znaèajnog povijesnogspomenika omoguæiti lakši i bolji pristup kon-zervatorima i arheolozima. U tijeku je izradakvalitetne projektne dokumentacije i arhitek-tonsko snimanje utvrde za što je sredstva osigu-ralo Ministarstvo kulture, a buduæi da je Glavašjedan od simbola Kijeva, mogu se oèekivati idrugi oblici potpore, donacije i sponzorstva zaprojekt obnove Glavaša.

Tvrðava, duga oko 40 m i široka 20 m, sizrazitom okruglastom kulom, ima obilježjavojnog graditeljstva iz kasnog srednjeg vijeka.Arheoloških snimanja do sada nije bilo, a kadse tome pristupi, kao i iskopavanjima u obliž-njoj Pekasovoj dragi, gdje je otkriveno nekolikogrobova, precizno æe se odgovoriti na još uvijekotvoreno pitanje kada je sagraðena ova utvrda.

Glavaš æe nas i nadalje, uvijek podsjeæati naspretne ruke svojih graditelja, prošla stoljeæakraljeva, kneževa i begova, žestokih okršaja ibitaka, pobjednièkih i izgubljenih, na kljuènamjesta i dogaðaje iz naše povijesti. Tvrðave

utjelovljuju dušu i naèin života iz naše davneprošlosti.

Planinari iz Šibensko-kninske županije, usuradnji s udrugom »Tvrðava Èaèvina«, nasta-vit æe aktivnosti na obnovi Glavaša, na ponoshrvatske povijesti i naše Dinare. U planu su irazne promidžbene aktivnosti i suradnja sa ši-benskim Filatelistièkim i numizmatièkim dru-štvom na izradi prigodne dopisnice i poštanskemarke, eventualno suvenira s likom tvrðave itome slièno. Podršku i prijedloge za ukljuèiva-nje u naše aktivnosti na obnovi Glavaša oèe-kujemo od svih hrvatskih planinara, posebno odsudionika godišnjih tradicionalnih uspona navrh Dinare povodom Dana pobjede i domovin-ske zahvalnosti, kao i onih koji individualno iliu grupama pohode najviši vrh Hrvatske. Infra-struktura planinarske staze iz naselja Glavašojaèana je planinarskom kuæom »Glavaš« (550m) s dvanaest kreveta i planinarskim skloništem»Martinova košara« na polovici puta do vrha.Zaštita povijesne baštine na našim planinama inaša je zadaæa.

54

Nakon uspješno obavljenog posla, snimak za uspomenu

AN

TE J

UR

AS

2, 2008

Prije kojih pet godina upoznao sam najednom planinarskom druženju skupinuplaninara iz Zagreba, koji su me tom pri-

likom pozivali da s njima krenem na planinuÈvrsnicu u Hercegovini. Što zbog drugih plano-va, što zbog obveza, unatoè opisu u superlati-vima i dugim nagovaranjima, ipak nisam išao.

U proljeæe prošle godine, opet na jednomplaninarskom druženju, upoznao sam planinarebaš iz Hercegovine, toènije iz Tomislavgrada.Istina, žive u Zagrebu, ali vole svoj kraj i posje-æuju ga, a osobito planine. Ovaj put nije bilo mno-go nagovaranja i vrlo smo se brzo dogovorili.

Umjesto uobièajenim smjerom, kroz Liku,prema savjetu prijatelja ipak odlazimo istoèni-jom, kraæom varijantom, koja je, što se poslijepokazalo, kraæa samo po kilometrima. Dokautomobili grabe po srpanjskoj vrelini premaOkuèanima i graniènom prijelazu, gledam ukartu i na njoj naše odredište. Èvrsnica ili Èvrst-nica, sa svojih 2228 metara i vrhom Ploènom,treæa je po visini planina u BiH. Osim najvišega,ima još desetak vrhova viših od 2000 metara.Okružena je Neretvom s istoka, njezinim prito-cima Doljankom sa sjevera i Drežankom s juga,te Dugim poljem i Vran planinom sa zapada.Iako s druge strane granice, pripada hrvatskometnièkom podruèju, tako da je Hrvati u BiHdrže hrvatskom planinom, istièuæi da je Ploèno»najviši vrh Hrvata«.

Uvijek volim skupiti što više podataka okraju koji posjeæujem, a osobito o planinskimputovima i prilazima. Taj sam se put koristioliteraturom iz vremena bivše države i zbog togadanas nepouzdanom – pregazio ju je zub vre-mena ili, u prijevodu, ratna zbivanja. Svi novitekstovi koje sam pronašao ili kopiraju onestare ili govore vrlo šturo o novostima na pla-nini te oèito nisu najvjerodostojniji. Unatoè

informatièkoj revoluciji i sveprisutnom inter-netu, ima vrlo malo pouzdanih podataka o sa-dašnjem stanju na planini i oko nje.*

No, zato fotografije veæ na prvi pogled dje-luju zbilja èarobno i više nego obeæavajuæe.Ostale su mi u sjeæanju dvije fotografije s inter-neta: tri terenca, jezero, rijetka trava, planinasa snijegom u pozadini. Piše da su snimljeneispod Èvrsnice. Možda jesu, ali mogle bi proæii kao safari u Africi ili kao neka alpska dolina.

Dolazimo do Stare Gradiške, a potom i dokolone što vodi preko Save u Bosansku Gra-dišku. Tu ulazimo u Bosnu i Hercegovinu,odnosno na podruèje Republike Srpske. Daovdje žive Srbi, a oèito i vladaju, vidi se na sva-kom koraku. Jao vama koji se ovdje naðete, aniste imali prilike uèiti æirilicu: doslovno su sviputokazi na tom pismu. Subota je i svadba pro-lazi gradom. Vijori se nekoliko zastava srpskihboja, ali »ljiljana« nigdje. U gradu se prodajedoslovno sve: na rubnicima uz cestu žene vezustolnjake, štand do štanda, djeca zaustavljajuautomobile i nude cigarete i CD-e. Maðarska spoèetka 90-ih? Èista nula prema ovome! Pla-stika, žive i zaklane svinje, lonci i kotliæi, piliæi,auti, tekstil, gnojivo... sve uz cestu prema BanjaLuci. Ima robe sa svih strana. Osobito dobroprolazi slovenska, ali ni naši »Ledo« i »Vegeta«ne stoje loše. I još nešto: Kuvajt je zemlja nafte,ali sigurno nema toliko benzinskih crpki najednom kilometru, kao na dionici od graniceprema Laktašima.

Prolazimo i jedinom autocestom u BiH,ako se nekoliko kilometara od Laktaša do Ba-nja Luke može tako nazvati. Prolaz kroz Banja

552, 2008

BOSNA I HERCEGOVINABOSNA I HERCEGOVINA

Put na ÈvrsnicuÈvrsnica – (bivša) zaboravljena ljepotica

Tomislav Frišèiæ, Ivanec

* Opširan opis Èvrsnice, s novijim podacima, može se naæiu Poljakovom vodièu »Hrvatske planine«, str. 598-607(Zagreb, 2007). Op. ur.

Luku posebna je prièa. Zaobilaznici ni traga.Prolazimo kroz bezbroj semafora te, konaèno,vozimo dolinom Vrbasa. Prekrasan kanjon irijeka što vrluda.

Nekoliko kilometara prije Jajca ulazimo uhrvatsko podruèje. Vidimo to po hrvatskomstijegu na jednoj hidroelektrani, ali i po kuæamai okuænicama, koje su ovdje drugaèije. Nasta-vljamo prema Donjem Vakufu. To je treæazemlja: ovdje uglavnom žive Bošnjaci. Rat kaoda je juèer završio: porušene kuæe, oronulezgrade, napuštene i opljaèkane tvornice. Bugoj-

no je oveæi grad, ali i u njemu se oèito teško živi.Skreæemo prema Kupresu. Cesta se cijelo vrije-me penje kroz velièanstvene crnogoriène šume.Opet kao da smo došli u Hrvatsku, prolazimotunel i Kupreška vrata (1348 m) te izlazimo naKupreško polje. Stvarno je lijepo, i nije èudo daje toliko opjevano.

Na polju i oko njega nièu vikendice i apart-mani u doskora napuštenim zaseocima. Cestase sad cijelo vrijeme spušta. Vidimo obližnjiCincar. Sav je travnat i sigurno pruža izvrstanvidik. Kažu da na njemu ima runolista više odtrave. Preko Šuice dolazimo u Tomislavgrad.Podsjeæa me na moj Ivanec, jedino što seunatoè visini (903 m), u zraku osjeæa toplablizina mora. Telefonom smo nazvali našetamošnje prijatelje i dogovorili susret u jednomkafiæu. Više nego srdaèan susret ostaje pomalozasjenjen time što zbog poslovnih obveza ovajput neæe biti ništa od zajednièkog uspona. No,ništa zato, s nama æe iæi osobno predsjednikovdašnjega planinarskog društva »Orlova stina«.Vremena je malo, a pred nama je još tridese-tak kilometara puta do prenoæišta.

Napuštamo Tomislavgrad i odlazimo usmjeru Parka prirode Blidinje. Uskoro napušta-mo udoban asfalt i polako nestajemo u prašiniceste koja je u ratno vrijeme bila cesta spasa.Spaja Tomislavgrad i Ramu, penje se sve do1300 m, široka je na mjestima i više od 10metara, a prolazi duž cijeloga Dugog polja i

56 2, 2008

Impresivne stijene planine Èvrsnice

IVA

N V

ITE

Z

Na snijegu, s kratkim rukavima

danas je glavna prometnica u Parku prirodeBlidinje. Park je osnovan 1995., a ukljuèujeÈvrsnicu, Vran planinu i Dugo polje (dugo jeoko 12, široko 2 – 3 km, a sve na visini od oko1250 metara).

U suton stižemo do Blidinjeg jezera. S lije-ve nam je strane Vran, s desne Èvrsnica, aizmeðu njih su cesta i jezero. Nalazimo se navisini od 1183 metra, na jezeru površine 3,2èetvorna kilometra, kojemu velièina varira ovi-sno o kolièini oborina. Kažu da može presušiti,ali i poplaviti. Ima riba, pataka i gnjuraca.

Nastavljamo put po mrkloj noæi. Tu i tamokakvo svjetlo – civilizacija je oèito daleko odnas. Usred te pustoši i samoæe pojavljuje se kaopriviðenje zgrada rasvijetljena kao Las Vegas.Upravo tako i djeluje, kao onaj motel iz pozna-toga filma »Od sumraka do zore«. Parkirališteje asfaltirano, iako do prve prave ceste ima višeod 30 km, i sve je puno limuzina i terenaca. Isad ono najzanimljivije: objekt je još u izgradnji,i kad konaèno bude gotov, izgledat æe kao pravaalpska kuæa prenesena iz Austrije. Zasad jeureðeno prizemlje, gdje je i restoran, te prvi katsa sobama. Drugi je kat djelomièno završen,dok su na treæemu skele, a krovište je takoðeru izgradnji. Tako je u ljeto 2006. izgledaomotel-hotel »Hajduèka vrlet«.

Zadržavamo se tek nekoliko trenutaka inastavljamo u tamu prema selu Risovcu, jed-nom od rijetkih stalnih naselja u planini. Stiže-mo do bivšega planinarskog doma Risovac, asada skijaškoga centra. Potjeèe iz vremena ZOI84, paviljonskog je tipa, a dograðen je i resto-ran. U blizini je žièara i ovo je buduænost togakraja. Ceste su, po prièanju, tijekom zime boljenego sada, ali veæ sada ovamo dolazi mnogonaših ljudi iz Dalmacije, pa i iz Zagreba, jersnijega, i to onoga prirodnog, ima više negodovoljno (osim možda zimi).

Ustajemo s prvim zrakama sunca, doruèku-jemo, pakiramo ruksake, obuvamo cipele za

uspon i odlazimo do mjesta sastanka. Motel jošspava, jedino mladi štenci šarplaninci veseloskakuæu oko nas. Scena kao iz vestern-filmova.Niska trava i duga cesta. Planina i vrh s ostaci-ma snijega u pozadini. Stvarno prekrasna pano-rama! Odjednom u daljini prašina na cesti. Crnijahaè? Ne, ni sluèajno. To je naš vodiè, gospo-din Slavko, mladiæ u èetrdesetim godinama,oèito velik planinarski zanesenjak. Odmahnalazimo zajednièki jezik i veæ smo na putuprema podnožju Èvrsnice.

Automobile ostavljamo kraj jedne vikendkuæice. Sa slikovite livade put nas vodi krozcrnogoriènu šumu, a zatim odmah mimo velike

572, 2008

Èvrsnica ili Èvrstnica, sa svojih 2228 metara i vrhom Ploènom,

treæa je po visini planina u BiH. Osim najvišega, ima još desetak

vrhova viših od 2000 metara

Vrh Ploèno, najviši na Èvrsnici

stijene oštro uzbrdo zavojima do jednoga vrloslikovitog proplanka. Odavde se pruža lijep vidikna cijelo Dugo polje i Vran planinu, na kojoj seprepoznaje nekoliko vrhova viših od 2000metara (najviši, Veliki Vran, visok je 2074 m).

Ubrzo se put umiruje i staza prolazi visoko-gorskim krasom punim cvijeæa. Nigdje nisamvidio toliko sunovrata kao ovdje: to su doslovnolivade sunovrata. Runolista nigdje, iako bi gatakoðer moralo biti. Èvrsnica je inaèe poznatapo endemskim biljnim vrstama.

Gledam prema vrhu. Nadvio se nad okomi-tom stijenom i snježnim plaštem koji blješti nasuncu. Staza nas, meðutim, ne vodi izravnoprema vrhu, veæ kruži i skreæe ulijevo. Šteta štone postoji kraæa varijanta. Vjerojatno bi bila na-pornija, ali u Alpama su takve staze vrlo popu-larne. Staza kojom idemo dostupna je svojimblagim usponom gotovo svakome tko ima imalokondicije.

Uskoro prolazimo preko prvih krpa snijega,kojega sigurno ima više od jednog metra, te gaupotrebljavamo za osvježenje umjesto slado-leda. Sunce sve jaèe prži i na snježnim dijelo-vima puta žalim što nemam sunèane naoèale.

Došli smo pod sam vrh. Gotovo da ga mo-žemo dohvatiti rukom, meðutim, tek sad dolazinajteži i najnaporniji dio. Prvo snježna kosina,

a zatim neugodan sipar. Dva koraka naprijed,jedan nazad i tako korak po korak. Izlazimo nagreben, a zatim idemo prema vojnom objektuna samome vrhu. Objekt nije ograðen i odmahga vidim kao buduæi planinarski dom. Bio biodlièna alternativa planinarskoj kuæi na Vilincu(1961 m) pod Velikim Vilincem (2116 m), kojaje dva puta izgorjela i koja svojom lokacijom nasredini planine èini obnovu neminovnom, prijeili poslije.

Razgledavam zgradu; vrata su otvorena,nekoliko vojnika ubija vrijeme uobièajenimaktivnostima. Nova lica i razgovor s nama raz-bijaju im dosadu. Susreæemo i nekoliko plani-nara iz Splita, koji se upravo spremaju napovratak. Odlazim do trigonometrijskoga stupana kojem piše Ploèno – 2228 m.

Pogled se prostire na sve strane, iako bividljivost mogla biti i bolja. Vrijeme oèito zaposlijepodne ima druge planove. Moæno Bioko-vo i Mosor skrivaju more, Kamešnica kao nadlanu, impresivne bosanske planine... Nazire sePrenj, po mnogima najljepša planina u BiH, amislim da smo u daljini vidjeli i Bjelašnicu iMagliæ.

Kad to gledaš, shvatiš zašto je jedan ame-rièki general izjavio da je bivša SFRJ Vijetnamna kvadrat. Planine i doline, pašnjaci i šume,

58

Planinari iz Ivanca na vrhu Èvrsnice

IVA

N V

ITE

Z

2, 2008

rijeke i duboke klisure, sve je to stoljeæima slu-žilo za napade i obranu, za namjensku indu-striju, kao svojevrsna tvrðava za obranu odnekoga i neèega. A ljudi? Oni su oduvijek pla-æali visoku cijenu blaga i prokletstva što su gaimali. Sve se plaæalo u krvi i životima. A kadèovjek pogleda tu ljepotu, taj potencijal za pla-ninarstvo, zimske sportove, za mir i uživanje uprirodi – što æe vam skupa Austrija i Švicarska.Ali – još je mnogo tih »ali«!

Uslijedio je ruèak: špek, jeger i kobasice uzkruh, luk i kosanu mast – gdje god bili, bez togasmo kao goli na snijegu. Slavko i deèki u unifor-mama okreæu glavama, ali ipak kušaju poneštood tih delicija.

Silazak ide mnogo brže, a i vrijeme postajesve nepovoljnije. Iako Èvrsnica obiluje životinj-skim svijetom, osobito divokozama, danas oèitonisu raspoložene za poziranje.

Do automobila smo pošteno ožednjeli, pasmo opet svratili do motela. Opet dolazimo domakadama, koji se ovdje oèito smatra više negosolidnom cestom jer mimo nas juri ostarjeli»pežo« sa 120 na sat, a i ostali automobili vozeotprilike 80 – 100. I kome onda treba asfalt? Alizato prašina doslovno ulazi u svaku poru.Vraæamo se ipak preko Jablanice i Rame jer jetamo bolja cesta.

Nakon okrjepe, opraštamo se od Slavka iodlazimo prema Neretvi. Cesta je stvarno malobolja, ali prolazi kroz podruèja teško stradala uratu. Prolazimo i kroz Doljane, hrvatsko selopoznato po planinarstvu. Prolazimo kroz Jabla-nicu i nastavljamo prema sjeveru i hidroakumu-lacijskom jezeru Rami, te dalje prema glasovitomProzoru, Uskoplju i Bugojnu. Zatvorili smo krug.

Politika je na žalost još uvijek predubokousaðena u život ovdašnjega èovjeka, a ratnastradanja i patnje ostavile su predubok trag.Stoga se mora mnogo toga shvatiti i ljudimaprogledati kroz prste. No vratimo se planinar-stvu! Kad se sjetim samo onih stijena iznadNeretve, veæ zamišljam kakva bi to penjaèkameka bila, recimo u Sloveniji. Ili da usporedimoBohinjsko i Blidinje jezero – za sada nebo izemlja. Ali za koju godinu – tko zna! Ni ja nimoji prijatelji nismo još donedavno vjerovali daæemo ikad u hercegovaèke (pazi, Èvrsnica nijebosanska nego hercegovaèka!) planine, a evoveæ sada kujemo planove za posjet Magliæu iPrenju, pa i Durmitoru...

Jugoistok Europe sve se više otvara. Svakese godine utiru nove planinarske staze i obna-vljaju planinarski domovi, tako da nedirnutaizazovna priroda bosanskohercegovaèkih plani-na postaje sve pristupaènija.

592, 2008

Vidik s vrha Èvrsnice

IVA

N V

ITE

Z

60

VELIKE STIJENE SVIJETAVELIKE STIJENE SVIJETA

Australske vertikaletekst i fotografije: Darko Berljak, Zagreb

Veæ dvanaest godina provodi se projekt »Velikestijene svijeta« u kojima je sudjelovalo više oddesetak hrvatskih Big Wall penjaèa. Na sedam

ekspedicija ispenjano je mnoštvo smjerova i obveznobar jedan prvenstveni na svakom kontinentu, osimAntartike. Jedini penjaè koji je sudjelovao na svimekspedicijama je Boris Èujiæ koji je od 14. 11. do 9. 12.boravio na posljednjem kontinentu tog projekta uAustraliji i Tasmaniji s partnerom Ivicom Matkoviæem.Darko Berljak je uspone pratio fotoaparatom i DVDkamerom. Evo nekoliko slika s te izuzetno atraktivnepenjanjaèke pustolovine.

Penjanje po stijeni OrganPipes na Mt. Wellingtonuna Tasmaniji

Strop u podruèju Arapiles(Victoria – J Australija)

Strop u penjalištuBlackheath u BlueMountains (NoviJužni Wales – JIAustralija)

2, 2008

Penjanje na morskomklifu blizu Sydneya

Boris Èujiæ u stijeniOrgan Pipes

Druga dužina u otoku-stijeni Totem Pole uTasmanijskom moru

Nisu planinarili samo lijeènici, profesori,grafièari i ljudi ostalih profesija, veæ suse planinarstvom bavili i kazališni

umjetnici. Izdvajamo dvojicu planinara iz naj-starijega kazališnog naraštaja: Nikolu pl. Falle-ra i Arnošta Grunda.

Nikola pl. FallerNikola pl. Faller rodio se 1862. u plemiækoj

kuriji Pahinsko kod Ivanca, a osnovnu i srednjuškolu pohaðao je u rodnom gradu, te Vara-ždinu i Zagrebu. Napustivši pravne studije, po-svetio se glazbi. Velik je njegov doprinos razvi-tku hrvatske glazbe. Bio je dirigent i ravnateljopere u Hrvatskom zemaljskom kazalištu uZagrebu, dirigent simfonièara, koncertni pija-

nist, dirigent »Kola«, intendant kazališta u Osi-jeku, dirigent opere »Stagione« u Rijeci i skla-datelj. Stalno je nešto radio: pisao glazbene felj-tone za novine, vodio osobni dnevnik umjet-nièkog stvaranja, a bavio se i enigmatikom.Tvorac je moderne hrvatske križaljke. Sekcija»VAZAK« KUD-a željeznièara u Varaždinupostavila je povodom 50. obljetnice Fallerovesmrti (1988.) spomen-ploèu na proèelju njegoverodne kuæe u Pahinskom. U njoj se održava ibijenale pod nazivom »Fallerov zagonetaèkimemorijal«.

Pedeset je godina Faller, planinareæi ljeti zavrijeme »kazališnih ferija«, sabirao planinskobilje. Veæ je u djetinjstvu skupljao planinskocvijeæe po obroncima zavièajne planine Ivanšèi-ce. Preselivši se s roditeljima u Zagreb, upo-znaje vodeæe hrvatske botanièare: dr. JosipaSchlossera Klekovskog (1808. – 1882.), lijeè-nika, osnivaèa hrvatske botanike i prvog pred-sjednika HPD-a, te Ljudevita Vukotinoviæa(1813. – 1893.), književnika i prirodoslovca. Snjima je mladi Faller botanizirao okolicomZagreba, a najviše po Medvednici. Botaniziraoje i s Dragutinom Hircom (1853. – 1921.), kojiga je odveo na Klek, planinu nadaleko poznatupo bogatoj flori. Na livadici podno Kleèica pro-našli su rijetku »bilinu Pedicularis Schlosser«.S Hircom je hodao i terenima Samoborskogagorja, gdje su skupili veliku zbirku bilja i poklo-nili je botanièkom zavodu.

U potrazi za biljem Faller je bio i u Gor-skom kotaru, na Risnjaku. Vidjevši na stijena-ma Velikog Bukovca mnogo alpskih ruža, bioje toliko oduševljen da su te stijene poslije pro-zvali (D. Hirc, M. Šenoa i V. Langhoffer) »Mi-kulinim stijenama«. Botanizirao je još po Žum-beraèkoj gori (Sveta Gera), Bjelolasici, kvarner-skim i dalmatinskim otocima – gotovo po svimplaninskim predjelima Hrvatske. Bio je i na

62 2, 2008

IZ POVIJESTI PLANINARSTVAIZ POVIJESTI PLANINARSTVA

Nikola pl. Faller

Kazalištarci – planinariVladimir Jagariæ, Zagreb

Lovæenu. Biljke je tražio i planinareæi u Viso-kim Tatrama te mnogim europskim zemljama(i na Siciliji).

Nije Faller »samo planinar, florist i glazbe-nik, veæ svjetski putnik«, napisao je o njemuDragutin Hirc u Obzoru (1909, br. 101) povo-dom 25. obljetnice njegova umjetnièkog rada.*

Faller je umro 1938. Sahranjen je uz velikepoèasti u mirogojskim arkadama. Njegovo jeime èasno zabilježeno u Spomenici Hrvatskogaplaninskog družtva 1884., meðu prvim redovi-tim èlanovima HPD-a. Dio saèuvanog Fallero-vog biljnog materijala uklopljen je u Hrvatskiherbarij, koji se èuva u Farmaceutsko-biološ-kom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.

Arnošt GrundArnošt Grund (Prag, 1866. – Zagreb, 1929.)

zapoèeo je karijeru glumca u Pragu, a nastavioje u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagre-bu. Pjevao je u operi i opereti, a najviše je igraou komedijama domaæeg repertoara. Bio je vrlopopularan glumac-komièar – nastupao je i ukabaretskim kazalištima.

U slobodno je vrijeme (»kazališne ferije«),planinareæi, usput skupljao leptire. Bio je po-znat lepidopterolog. Planinarenje je povezao sistraživanjem faune beskralježnjaka. Obilazioje planinske predjele Velebita, Gorskoga kota-ra, Medvednice i Samoborskoga gorja. Svojuzbirku leptira obogatio je obilazeæi (i noæu)okolicu Zagreba, pogotovo podruèje Podsu-seda.

Po istraživanju leptira bio je èuven i u ino-zemstvu. Dopisivao se s najpoznatijim europ-skim lepidopterolozima. Sve svoje radove pisaoje na njemaèkom jeziku i objavljivao ih u stra-nim èasopisima. Tiskao je svoje radove i uGlasniku Hrvatskoga prirodoslovnog društva.Grundovo djelo na podruèju istraživanja fauneleptira »osnova su za daljnja istraživanja leptiranaše zemlje« (dr. Zdravko Lorkoviæ). Njegovirukopisi i zbirka leptira pohranjeni su u ento-mološkoj zbirci Zoološkog odjela Hrvatskogaprirodoslovnog muzeja u Zagrebu.

Duhovito je i opširno Grund u dnevnikuNovosti (1908, br. 185) opisao svoj izlet naVelebit u društvu zoologa dr. Miroslava Hirtza(1874. – 1944.):

Iz Rijeke do Sv. Jurja putovali su sedamsati, a po osobi »platili su samo 40 novèiæa«. DoŠtirovaèe, oko 46 km, dopeljali su se na »lojtre-nim kolima« konjske zaprege. Odsjeli su uRogiæevoj gostionici. On je imao »tri mladelijepe kæerke, tri dušice, tri gracije koje ovdježive u progonstvu, jer na Štirovcu u zimi je šestmjeseci tako visokog snijega da ni štirovaèkapilana ne radi«. Od pet dana boravka na Vele-bitu, jedan su iskoristili za izlet u »nepoznatekrajeve«, a to je bilo do vrha Šatorine. Grundse bojao da æe na putu susresti medvjeda jer jenaišao na »svježe medvedove cape i toaletu«, ana predjelima gdje je bilo sklisko kamenje sta-vljao je na pete svojih cipela »penjala, steigeise«.Ostale dane boravka gostili su se janjetinom»na tri peèena naèina« i lovljenjem leptira idrugih kukaca po štirovaèkoj livadi (Hirtz jeinaèe istraživao faunu kralježnjaka).

Sljedeæa njihova tura ponovno je bila vo-žnja »lojtrenim kolima« preko Alana do Jablan-ca. Putovali su punih sedam sati jer je Grund

632, 2008

* O Falleru kao planinaru »Hrvatski planinar« objavio je1992. èlanak Franje Marciuša pod naslovom »Nikola pl.Faller i planinarstvo« (br. 11-12, str. 261 – 263). Op. ur.

Arnošt Grund

povremeno silazio s kola loveæi leptire. »Znan-stvena ekspedicija« završila je u jablanaèkojgostionici »gðice Franjice Turine«, uz velikupotrošnju hladnog piva, kupanjem u moru,druženjem s domaæim ljudima i mjesnim naèel-nikom te lovljenjem zalutalih leptira i drugihkukaca.

Kazalištarci i planineNije poznato je li tko od kazalištaraca pla-

ninario u vremenima koja su slijedila. Ako ih jei bilo, bilo ih je vrlo malo, jer je nedjelja, kad seide na izlete, za kazalištarce radni dan (probe,predstave). Bilo je kazališnih umjetnika koji suproveli ljetni odmor u pansionima Gorskogakotara, u Skradu i Fužinama.

Legendarna dramska glumica zagrebaèko-ga kazališta iz »stare garde« hrvatskog glumištaMarija Ružièka-Strozzi (1850. – 1937.), koja jeodigrala oko 600 glavnih uloga u domaæem istranom repertoaru, boravila je od 7. do 10.srpnja 1884. s nekoliko kolega glumaca na Slje-menu. Taj podatak, s njezinim potpisom, zabi-lježen je u upisnoj knjizi Hrvatskoga planinskogdružtva koja se nalazila u Gradskoj kuæi na Slje-

menu, u prvom planinarskom domu u Hrvat-skoj. (Upisna knjiga èuva se u Samoborskommuzeju, u planinarskoj zbirci.)

Za Drugoga svjetskog rata postojala je priHrvatskom državnom kazalištu skupina (klapa)mladih glumaca, pretežno sastavljenih od ðakaGlumaèke škole, koja je èesto odlazila na ne-djeljne izlete na Medvednicu.

Spomenimo još nekolicinu zagrebaèkihkazalištaraca-planinara u novije doba. Glumicakazališta »Komedija« i TV-glumica Nada Roccoèlanica je HPD-a »Vihor« i trenutno jedini ka-zališni umjetnik koji aktivno planinari. Bila jeu austrijskim Alpama, talijanskim Dolomitimai na vrhu Dinare, a njezine su omiljene planineŽumberaèko gorje i Velebit (posjeæuje ga svakoljeto). Glumac-pjevaè Branko Blaæe i njegovasupruga Vesna Butorac, umirovljena prima-balerina HNK-a, veæ godinama po mjesec danaljetuju (kampiraju) na Štirovaèi, na Velebitu,odakle obilaze obližnje predjele. Od èlanovakazališta »Komedije« spomenimo još SmiljkuBencet, popularnu »Regicu« iz kultne TV-se-rije »Gruntovèani«, koja je planinarila po Julij-skim Alpama, Zasavskim gorama, a najèešæe po

64

Skupina / klapa planinara pri Hrvatskom državnom kazalištu – Hunjka, travanj 1943.

2, 2008

Žumberku. Iz »Komedije« je i autor ovoga pri-loga, koji æe sljedeæe godine proslaviti 60.obljetnicu planinarenja i redovitoga èlanstva uHPD-u »Zagreb-Matica«.

Bilo je pokušaja da se u okviru kazališta»Komedija« osnuje planinarsko društvo, štonije uspjelo jer predlagaè Društva nije bio kaza-lištarac.

Aktivna planinarka iz Hrvatskoga narod-nog kazališta (HNK) bila je Božena Kraljeva(1904. – 1989.), prvakinja Drame, koja je ostva-rila velik broj glavnih uloga, veæinom u Shake-spearovim dramama, kao što su uloge Julije(Romeo i Julija), Ofelije (Hamlet), Desdemone(Otelo) i druge. Bila je redovita èlanica PD-a»Zagreb-Matica« od 1956., a najviše je posjeæi-vala Medvednicu.

Iz HNK-a planinarili su glumac i dugogo-dišnji »runolistaš« Jurica Dijakoviæ (1921. –1993.), operni solist Franjo Paulik (1921. –1995.) i povjesnièar kazališta Pavao Cindriæ(1924. – 1998.).

U sklopu planinarskih društava djeluju sku-pine koje obogaæuju planinarsko-društveniživot aktivnostima iz podruèja umjetnosti, a to

su pjevaèki zborovi, amaterske dramske druži-ne, vokalno-pjevaèki sastavi, estradni zabavljaèi,slikari i pjesnici. (U jednom od sljedeæih bro-jeva HP-a slijedi opširniji prikaz planinarskihskupina / klapa.)

652, 2008

Smiljka Bencet i Vladimir Jagariæ na Pliješu 21. lipnja 1962. godine

Nada Rocco u Dolomitima – Monte Patherno (2700 m)

Zimski su mjeseci vrijeme održavanjagodišnjih skupština planinarskih dru-štava. Godišnja skupština može biti izvje-

štajna i izborna. Brojni razlozi mogu nametnutipotrebu održavanja izvanrednih (prijevreme-nih) skupština, radi rješavanja stanovitog pro-blema, ili izbornih, kad to zahtijeva kadrovskapotreba.

Iskustvo s brojnim godišnjim skupštinamapokazuje da postoji velika raznolikost naèinaodržavanja, glede dnevnog reda, voðenja, skup-štinskih tijela, izvješæa društvenih tijela, naèinaizbora društvenih tijela i predsjednika, raspraveitd. Na žalost, u nekim se društvima ukorijenilai praksa da se skupštine ne održavaju redovito,što je jednostavno nedopustivo.

Evo nekoliko smjernica o tome kako bitrebala izgledati dobro organizirana skupštinau planinarskom društvu.

Skupštinu priprema upravni odbor (izvršniodbor), a sazivaju je predsjednik i tajnik dru-štva. U pozivu èlanovima društva moraju bitinavedeni mjesto održavanja skupštine, nadne-vak i vrijeme poèetka te prijedlog dnevnog redaskupštine. Neka društva u dodatku pozivu pozi-vaju èlanove na uplatu èlanarine, a neka dopi-suju i druge obavijesti (npr. o društvenoj vese-lici, veèeri i sl.). Korisno je èlanovima društvabarem za izbornu skupštinu poslati i poslovniko radu godišnje skupštine, kako bi na vrijemeznali svoja prava i obveze na skupštini.

Skupština društva (izvještajna ili izborna)zapoèinje himnom društva (ako je društvo ima),potom pozdravnim rijeèima predsjednikadruštva, te njegovim prijedlogom radnog pred-sjedništva (od tri do pet èlanova), koje æe voditiskupštinu, zatim zapisnièara i ovjerovitelja zapi-

snika (dva). Slijedi glasovanje o prijedlogu, apotom izabrano radno predsjedništvo preuzimavoðenje skupštine s izdvojenog dijela prostorije(obièno prednjeg). Zahvaljujuæi se na izboru,predsjednik u ime predsjedništva daje na glaso-vanje prijedlog dnevnog reda, a nakon njegovausvajanja obavlja se izbor skupštinskih tijela:verifikacijskog povjerenstva (praktièno je daèlanovi pri ulazu u prostoriju evidentiraju svojunazoènost, a predstavnik povjerenstva æe poprikupljenim podacima izvijestiti skupštinu otome može li ona pravomoæno odluèivati o svimdruštvenim pitanjima; dovoljna je natpoloviènaveæina ukupnog broja èlanova planinarskogdruštva s pravom glasa), zatim kandidacijskogpovjerenstva (samo kad se održava izbornaskupština ili prilikom popune društvenih tijela)i, napokon, izbornog povjerenstva koje provodiizbor (samo za izbornih skupština).

Nakon izbora skupštinskih tijela (verifikacij-skoga, kandidacijskog i izbornog povjerenstva),predsjednik radnog predsjedništva prozivat æeredom dužnosnike društva da izlože svoja izvje-šæa; tajnik društva o radu društva (djelatnostima)u protekloj godini, blagajnik o financijskom po-slovanju, predsjednik nadzornog odbora o pre-gledu financijske dokumentacije i stanju raèuna,predsjednik suda èasti o radu toga tijela... Nekadruštva obièavaju da i proèelnici odbora, sekcija,klubova (npr. gospodarskog odbora, markacijske,speleološke sekcije i sl.) izvješæuju skupštinu osvom radu. Nakon izloženih izvješæa, prikladnoje da se skupštini obrate gosti na skupštini (žu-pan, gradonaèelnik, naèelnik, izaslanstva drugihplaninarskih društava i dr.).

Poslije toga se èlanovi društva pozivaju naraspravu o izvješæima podnijetima skupštini.

66 2, 2008

RAD PLANINARSKIH DRUŠTAVARAD PLANINARSKIH DRUŠTAVA

Godišnja skupštinaplaninarskog društva

dr. Antun Lovriæ, Požega

67

Dobro je potaknuti raspravu, osobito o pro-blemskim temama u društvu. Nakon rasprave,izvješæa treba usvojiti, odnosno glasovati o nji-hovu prihvaæanju.

Sljedeæa toèka dnevnog reda mora biti pro-gram rada za iduæe razdoblje. Veæina društavaiznijet æe samo plan izleta, što nije dostatno.(Primjera radi, požeški planinari, uz rasporeddruštvenih izleta po mjesecima i vodièe, uklju-èuju u godišnji program rada markiranje plani-narskih putova, radne akcije na održavanjuplaninarskih kuæa, planinarsku školu, visoko-gorske pohode, višednevne ture, planinarskepriredbe (Papuèki jaglaci, Martinje u Požegi),financijski plan i dr. Usvojeni program rada ifinancijski plan postaju društvena obveza zaèlanstvo i dužnosnike društva.

Ako je posrijedi izborna skupština, nakonusvojenog programa rada slijedi razrješenjedotadašnjih društvenih dužnosnika, a potom æeizborno povjerenstvo predložiti nove dužnos-nike društva i društvena tijela: predsjednika idopredsjednika društva, upravni (izvršni) odbor,nadzorni odbor i sud èasti. Broj èlanova u poje-dinim tijelima reguliran je statutom društva. Upravilu dotadašnji upravni odbor predlaže listukandidata, ali ih može predlagati i skupština.Slijedi glasovanje o predsjedniku i dopredsjed-

niku društva, upravnom (izvršnom odboru),sudu èasti, nadzornom odboru...

I, pri kraju, a nakon izbora, obièaj je da senovoizabrani predsjednik društva u ime društve-nih tijela i svoje osobno ime zahvali skupštini(èlanovima društva) na ukazanom povjerenju.

Nakon održane skupštine, na konstituira-juæoj se sjednici upravnog (izvršnog) odboraizabiru tajnik i blagajnik društva, proèelniciodbora i sekcija, kronièar društva i drugi du-žnosnici društva.

Izvještajna skupština okonèava se usvajanjemprograma rada i financijskoga plana. Kad jepotrebna kadrovska popuna nekoga društvenogtijela, postupak je isti kao i za izbornu skupštinu.

Tako, eto, rade »prava« planinarska društva,ali osim njih postoje i društva »na papiru«, kojajednostavno ne mogu održati svoju godišnjuskupštinu. Pitanje njima: znaju li da uz akt osni-vanja postoji i akt brisanja iz registra planinar-skih društava? I još jedno pitanje: može li sepoplava novih planinarskih društava zaustavitiuvidom u zapisnike s godišnjih skupština i ubroj èlanova tih planinarskih društava? U povi-jesti planinarstva postojala su stroga pravilakojih su se društva morala pridržavati. Danasnije tako i èini se da je krajnje vrijeme da senešto promijeni.

2, 2008

Na pitomim brežuljcima Sesvetskogaprigorja, samo šest kilometara sjevernood Sesveta, istoènih vrata grada Zagre-

ba, smjestio se Vugrovec. Prvi se put spominjejoš 1201. godine u ispravi kralja Emerika, ko-jom on nalaže »razvod meðah imanjah kaptol-skih«.

Èini se da je Vugrovec do prve polovice 13.stoljeæa pripadao zagrebaèkom kaptolu. Meðu-tim, kad je zagrebaèki biskup izgubio Medved-grad, koji je štitio njegove posjede pod Medved-nicom, kao novo središte odabrana je prastaraVugra. Na tom je posjedu krajem 13. stoljeæaizgraðena utvrda, a podno utvrde niknulo jenovo naselje, koje je u vrijeme biskupa Mihajladobilo niz povlastica i status slobodnoga kra-ljevskoga grada. Unatoè tome, Vugrovec jezbog niza okolnosti zaostao u razvoju te jezapravo ostao selo.

Ugodno je, gotovo prohladno ljetno jutro.Nakon niza neizdrživo sparnih srpanjskih danakolovoz se opet èini ljupkim, a šetnje ugodnima.Iako su se oblaci razvlaèili noæašnjim nebom,èini se da æe dan biti sunèan i vruæ. Ljetna jesnenica uljuljala selo pa tek u nekom dvorištukljucka pijetao, u drugom zalaje pas, dok selijeni maèak razvlaèi u dubokoj travi pored puta.

Na samom križanju staroga sajmenog putacrkva je svetog Franje Ksaverskog. Župnom jecrkvom postala odredbom biskupa Maksimi-lijana Vrhovca. Potjeèe još s poèetka 18. sto-ljeæa. Kroz niska drvena vrata uðoh u samotnutišinu. Svetac zaštitnik bdije s glavnog, a Blaže-na Djevica Marija i sveti Josip s djetetom Isu-som s postranih oltara. Jutarnji Oèenašek iZdravamarija za zdravlje, sreæu i mir. Nevoljkoizaðoh i prepustih crkvu prvim nedjeljnimmisnicima. Mir poèiva nad farofom – župnim

68

MEDVEDNICAMEDVEDNICA

Planinarski dom »Vugrovec« – dom sa zanimljivom prošlošæu

JAS

NA

ŽA

GA

R

Nad VugrovcemJasna Žagar, Sesvete

2, 2008

dvorom koji je dao izgraditi u baroknom stilusam biskup Vrhovac. U njemu su saèuvani vrije-dan crkveni arhiv, inventar i biblioteka. Poèivau hladu golemih jasena.

Pogledah prema nebu pa zaustavih pogledna brežuljku Kocilu. Uvijek mi je bila draga onagrobljanska kapelica iz 14. stoljeæa što se sti-snula na vrhu. Ona je bila prva, još u vrijemekad je župa svetog Mihalja bila feudalni posjedzagrebaèkog biskupa. Stara zidanica otmjenotreperi u modrini i zelenilu jutra. Lagano joj seprišuljah kroz žamor tek probuðene prirode.Nekako je tiha i neobièno hladna. Tri kamenestube vode u predvorje sa sivim gotièkim svodo-vima i podom ispod razine zemlje. Teška drve-na vrata prijeèe ulazak u unutrašnjost kapelice.Kljuèanice nema. Tek se jedna popreèna starin-ska greda, što se nazire ispod prošupljenogokvira vrata, opire sili kojom nastojah oslobo-diti prolaz. Osjeæam ustajali zadah vlage i svje-žinu stoljetnoga kamena, koji cijelom zdanjudaju ozraèje tajanstvenosti. S ovog se mjesta širividik na cijeli razvuèeni vugroveèki kraj, saslasnim voænjacima, mirisnim vinogradima,cvjetnim vrtovima i livadama.

Ponesena bojama jutra lijeno koraèam sila-zeæi s brežuljka. Cikorija, šumska iglica i jare-bika stenju pod naletima vjetra, koji se menièini sasvim ugodnim. Jastreb mi kružeæi jasnimnebom u potrazi za lovinom odvlaèi pozornost,pa umalo ne vidjeh sliku što je do sada ne imahprilike vidjeti. Ogromno mi iznenaðenje prijeèishvatiti kakva se to borba odvija pred mojimoèima, dok u grlu osjeæam stezanje, a žilama mise šire hladnoæa i led. Riðovka – pomislih –ubija sljepiæa i uèinih pogrešku istraživaèa po-èetnika, što u silnom uzbuðenju ne prepoznasmukulju.

Smukulja je jedna od naših najmanjih zmija.Naraste do svega osamdeset ili devedeset centi-metara. Naseljava suha podruèja obrasla grm-ljem i svijetlim šumama, krševite obronke i vino-grade pa ne èudi da smo se srele baš ovdje.Kreæe se polako, ali zato u opasnosti bijesnogrize. Pri tome iz izmetnih žlijezda ispuštaizluèevinu neugodna mirisa. Za èovjeka jeneotrovna i potpuno neopasna. Dobro se penjei po potrebi dobro pliva. Hrani se prvenstvenogušterima, drugim zmijama i miševima.

Sljepiæ je pak beznogi gušter koji samoizgleda poput zmije. Zdepast i spor, naraste dopedeset centimetara duljine. Živi na vlažnimlivadama i u šumama i prava je dnevna životi-nja. Grabežljivac je, hrani se životinjama spori-jim od sebe, a to su kišne gliste, puževi i nekikukci. Potpuno je bezopasan i ljudi ga ubijajubez ikakva razloga.

A sada je eto i sam postao lovina. U oèimamu vidim strah i agoniju umiranja, dok bespo-moæno leži u snažnom zagrljaju spretnijeg isnažnijeg lovca. U rep mu je zarinula otrovnezube, dok se cijelim tijelom ovija oko njega paga steže i guši, èekajuæi da otrov poène djelo-vati. Pojest æe ga tek kad bude mrtav. On setrzne u posljednjem grèu, a ona se spretno izvijei zarine mu zube duboko u vrat. U trenu posta-de klupko nejasnih smeðih toèkica duž leða isivog trbuha pa se èini da se klupko tako zape-tljalo da ga ni najvještije ruke ne bi mogleraspetljati, a onda se opet odmota pa podigneglavu i gleda ga bijesno svojim zmijskim oèima.Srcolika šara na glavi, što slièi na krunu, dalajoj je ime Coronella – okrunjena. Hladna,otmjena, neopisivo lijepa.

Ja se u prirodne zakone ne smijem miješati,ali pomislih na odlasku, da si ugrijem ozebleruke i srce, kako li æe onaj zapisan na papiru

692, 2008

Smukulja i sljepiæ

JAS

NA

ŽA

GA

R

riješiti sluèaj u kojemu je jedna rijetka i pose-bno zaštiæena zmija pojela jednog ugroženog iposebno zaštiæenog guštera.

U mislima, dok premeæem nogu pred noguka kraju moga današnjeg puta, opet se vratih upovijest. Malo je poznato da je u Vugrovcu u18. stoljeæu bila otvorena »štikarska« škola.Osnovao ju je biskup Petretiæ, a iz nje su pote-kla prelijepa misna ruha. Neki stanovnici Vu-grovca i danas nose prezimena ili nadimkesvojih predaka koji su po zvanju bili štikari.

I tako, laganom šetnjom po vugroveèkomkraju, stigoh do planinarskog doma. Smjestio sena brežuljku ponad Vugrovca, svega 235 meta-ra iznad mora. Bio je nekoæ biskupski majur teje služio za stanovanje upravitelju biskupskogimanja. Potjeèe iz 18. stoljeæa. Oko njega suvidljivi ostaci parka i povišen zaravanak nakojemu je navodno bio grad. Grad su sagradilikmetovi tlakom. Zgrada je za planinarske po-trebe preureðena 1951. godine i poèetna jetoèka Planinarskog puta Medvednicom. Uvrijeme Domovinskog rata u domu su boraviliprognanici, a planinarima je vraæen 2001. Èinimi se da vapi za obnovom, baš kao i krezubedrvene klupe i smežurani stolovi, što se skupa

sa mnom odmaraju u hladovini vremešne lipe.Davno je ocvala, ali njezin opojni miris osjeæami sad. Prièa se da su vugroveèke stoljetne lipebile zasaðene još u ono davno doba blaženogAugustina, a narod je vjerovao da njihovo lišæeima posebnu ljekovitu moæ.

Vjetar šumori krošnjama oraha, breze ijasena. Dok ušuškana promatram zelene pri-gorske kletice kako trepere na suncu i vjetru,slušam tišinu kako žubori oko mene. »Tako jetiho, da šutnju je èuti« – zapisao je DragutinDomjaniæ lutajuæi ovim bregovima u potrazi zakakvim novim, još nezapisanim stihom. U spo-men na omiljenog pjesnika djeèje kulturno-umjetnièko društvo iz Vugrovca nosi njegovoime. Tek nekoliko koraka dalje, iz davnogabiskupskog perivoja, pruža se pogled na Sljemei toranj kroz rudlavo zelenilo kud oko seže.

Vjetar mrmori krošnjama, trava leluja liva-dama, grozdovi mirišu u kletima. Duša poèivagledajuæi kako:

Tamo daleko Planina se plavi,

Voænjak se rasu, u prodoli travne

Spušta se šuma.– Da l' živu još tamo

Prièe ko nekad u proljeti davne?

(Dragutin Domjaniæ)

70 2, 2008

Vidik s puta Vugrovec – Lipa prema središnjem dijelu Medvednice i vrhu Sljemenu

VE

SN

A H

OLJ

EV

AC

Želja za putovanjem je nepresušna, kaopotreba za vodom, kruhom i zrakom.Putovanje je hodanje iz grada na ledinu,

s ledine u grad, iz grada u grad. Putovanje je ihodanje planinskim bespuæem. To je stalnapotjera za dušom onog što pohodimo.

U planini dušu ima sve – èovjek, kamen,stoka, cvijet, voda, koliba – sve živo i neživo èinidušu planine. Tamo je èovjek ne samo u potjerii traganju, nego u pravoj hajci za dušom planinei za svojom dušom.

Ta hajka èesto zna dovesti èovjeka u ne-zgodne trenutke, trenutke kad stvarno uspijepronaæi svoju dušu i zbog toga požali prokli-njuæi samoga sebe. Tako sam i ja jednom prili-kom, obilazeæi crnogorske planine, krenuo naput u jedan od onih dana kad putnici ne oda-biru putovanje ako ih na to ne tjera velikanevolja.

Moji me domaæini, gorštaci iz obitelji Alek-siæ iz Pašinog polja, odvraæaše, no ja èvrstoodluèih krenuti dalje u potjeru. Iz tjestastemagle nazirahu se pokisle jele polegle poredblatnjavog puta kao umorna karavana. Plastovisijena i usamljeno stijenje stvarahu sablasnusliku, sliku nekog drugog svijeta. Put ne mogohni nazrijeti, osim u svojoj glavi.

Gorštaci me odvraæaše od puta, nudiše miutoèište u svom domu kao najroðenijem. No,shvativši da sam jedan od onih ludih i tvrdogla-vih hajkaèa, sa zebnjom su ponavljali: »Sretnorode. Ne zaboravi, to je Sinjajevina i preko njese ne ide osim u velikoj potrebi. Ako ti, rode,

ne krene, vrati se. Naša kuæa je i tvoja kuæa.«Lukavo sam zahvaljivao i ne pomišljajuæi odu-stati.

Pritisnut teretom naprtnjaèe, ozbiljna lica,odvažno i dostojanstveno sam zagrabio putom.Isto onako, kao kad bih, Bog zna po koji puta,poveo grupe na slièna putovanja, uvijek siguranda æemo dosegnuti zadani cilj. Gle, i sad osje-æam iza sebe prijatelje, kao da èujem njihoveglasove koji se pretvaraju u šapat, šapat nepo-vjerenja. Ma ne, to se meni samo èini. Oni sumi uvijek vjerovali, barem ispoèetka. I sad bi,samo da su tu.

Gazim i ne osvræem se. Lako pratim putpotrebom ugažen i siguran sam da me voditamo kamo naumih – Gomile, Veliki Peæarac,katuni Zaglavak i Velika provalija, sve do crkveRužice. Zavirujem u tuðe duše, od svakeponešto ukradem i bogatim svoju. Nižu sesusreti »prvog reda«.

Konaèno sam na Crvenom ždrijelu, vratimaSinjajevine, iduæi od Šaranskog polja. Umoran,gladan, mokar, promrzao, uznemiren. Predprvim susretom s planinom za koju sam davnoproèitao da je istovremeno i topla i divlja. Bože,èudne li usporedbe!

Umorne, ali poslušne noge, donesoše medo Jeliæa katuna. Tu ni cigaret duhana udaljenod Crvenog ždrijela. Novi susret i nove prièe.Ponovno me odvraæaju od moje nakane. Amoje želje, umjesto da splahnu, bivaju još veæe,jaèe. Sjedim i jedem. Suludo. Divljaèki otkidamkomade hrane promrzlim prstima. Da me

71

PutSakib Kliko, Jajce, Bosna i Hercegovina

* Sakib Kliko iz Jajca jedan je od autora koji su svojim nadahnutim èlancima punili stupce našeg èasopisa u vrijeme dokje èasopis nosio naslov »Naše planine« i bio zajednièko glasilo Planinarskog saveza Hrvatske i Planinarskog saveza Bosnei Hercegovine. Kliko je u ratu koji je bjesnio u BiH ostao bez svega – ostali su mu samo ljubav za planine i uspomenena davna planinarska lutanja. Uredništvo »Hrvatskog planinara« prošle mu je godine, dobrotom sada veæ pokojnogMarijana Wilhelma, poslalo na dar tridesetak godišta »Naših planina« za njegovu planinarsku knjižnicu, a on nam seodužio èlankom kojim iznova progovara o svojim planinarskim lutanjima i propituje dušu èovjeka – planinara. (Ur.)

2, 2008

netko sa strane promatra pomislio bi kakobarem tri dana nisam ništa jeo. Ili da jedemposljednji put, kao pred smrtnu kaznu. I menije sve to izgledalo èudno, no ne pridavah tomenikakvog znaèenja. Želio sam dalje, dalje.Kuda? U uzavreli vještièin lonac.

Ne znam što je to, ali ponovno vidim svojeprijatelje. Sad su nepovjerljivi, što obièno nisu.Obraæam im se i savjetujem da se mene drže,mene slijede. Noge dobro nose. Pamet treba davodi noge – izgovarao sam kao što bih po obi-èaju èinio na našim putovanjima. »Samo gaziteu moje stope!« – bile bi zadnje rijeèi prije pola-ska i oni bi tada, kao i sada, šutke kretali, svatkosa svojim mislima.

Beèim oèi, naprežem sva èula kako bihmogao slijediti slabo ugaženu stazu. Nigdjetraga od planinarskih oznaka i prave staze. Tošto ja èinim nije svatko u stanju, govorio samsebi, jer planina i nije za svakoga. U nju ne ulazitko je ne poznaje, a po ovakvom danu baš nitko.

Bilo mi je žao što su magle ovako stisnutei što ne mogu nikome iza sebe reæi: »Èak tamoæu vas izvesti, tamo dovesti, na one prijevoje štoih vidite!« Podigao sam oèi i gledao klekovinupo visovima, a iza nje zid od magle. Svuda jeležala tišina. Prolazim izmeðu ponikava, uspi-njem se vododerinama skaèuæi s kamena nakamen, iduæi, èini mi se prema vrhu Peæarca.Ne samo èini mi se, veæ siguran sam to je pravastaza što me vodi baš gore na vrh.

Veæ dugo, dugo hodam i morao bih bitiblizu, ako ne i na samom vrhu. Osjeæam umori hladnoæu i žeð. Neodoljivo mi se spava. Èinimi se da èak i pomalo dremnem. I èuda! Netkoje prošao tu prije mene. Ne tako davno. Vjeru-jem da æu ga stiæi ako malo požurim. Ta, moguja to, mogu i hoæu. Treba mi društvo. Ubija meova olovna samoæa.

Luda li èovjeka! Kuda je pošao? Èvrsta jekoraka, ljudeskara. U stope mu mogu stati. Pataj se kamen klima, a on stao na njega. Ovaj jeluði od mene. Što li je ovdje stajao? Znam, nijesiguran ni u sebe ni u put. Govorim ja pravo,nije planina za svakoga. A ovaj, taj je stvarnolud. Pameti on nema koliko kokoš. Živ on majcibio, pa makar i budala, ali u planinu neka neplazi kad je dan ovakav. Bolje mu je kod kuæeostati i prebirati grah. Samo da mi je sustiæi ga!

Dao sam se sada u potjeru za tim èovjekom,a ne znam ni kamo ide, ni što je naumio. Èaksam zaboravio svoj cilj i naum. Stadoh da sepriberem i prozovem. Tu sam gle! Jurim tragnekog luðaka. Zašto? Sagnem glavu k zemlji dabolje razmislim, kao da od zemlje oèekujemodgovore na svoja pitanja. Vidim trag onogispred sebe. Jest, stvarno je lud kao i ja. I cipeleima iste kao moje. Otiskujem par svojih ðonovada se uvjerim – istina, potpuno iste k'o moje.Taman kad pomislih da mi je žešæe pojuriti ovogputnika ispred sebe, nešto mi sinu u glavi i okonje, k'o ona svjetlost oko glave svetaca. Ta nematog luðeg od mene! Jer ne samo da sam plani-nom po ovom vremenu gazio, nego sam skorosat vremena ganjao i sustizao samog sebe i pritome njega – sebe korio koliko li je lud i udaren.

Osjeæam znoj, curi mi niz èelo. Odakle poovom studenom vjetru znoj? I dlanovi mi seznoje. »Eee, pametnjakoviæu, hajde da sadvidimo tko je za planinu i za koga je planina!?«– kao da èujem glas svojih prijatelja što ga vjetarodnekud donosi. Ma ne, ne bi oni mene ni sadaprozivali. O, Bože, Bože! Što mi je sad èiniti?

Svjestan sam, a za to mi ne treba puno pa-meti ni hrabrosti, da se odavde moram izvuæi.»Pusti tog luðaka ispred sebe«, govorio sam si,»i kreni onamo kamo si naumio.« Ali kojim seputem ide tamo? Recimo do katuna Zaglavak?Sjetih se rijeèi svojih prvih uèitelja u planini.Govorili su da u ovakvim nezgodama valja iæisamo niz strminu i niz vodene tokove. Ali gdjeje ovdje voda? I kuda niz strmo, kad je ovoplanina k'o mjeseèeva površina? Nekud ipakmoram!

Krenem niz prvu padinu pa što bude. Što lisad vodi moje noge, pamet to sigurno nije. I nezadugo, evo me u jednom dolu. Možda silazi svrha? Da pokušam! Nema tu ni snijega ni stopaonog moga što ga proganjah. Žurim niz dô kaoda toèno znam kud vodi put i razmišljam osvojim prijateljima s kojima sam prije dva danazavršio jedno uspješno putovanje. Oni su sadsigurno u Dubrovniku, ako ne veæ tamo, naputu su do tamo. Osjeæam neku toplinu pripomisli na to.

Iz tih me misli trže klepet zvona s vrataovce ili goveda. Nisam još siguran, no vjerujemda uz njih moram naæi i ljudsko stvorenje. Dozi-

72 2, 2008

vam, pitam ima li koga. Blaženi Bože, koje liradosti i nemira u mom tijelu, kad zaèuh ljud-ski glas.

»Kako se zove ovo ovdje?« – upitah.»Sinjajevina, rode, sve ti je ovo Sinjaje-

vina«.»To, znam, ali ovaj predio ovdje?« – novi-

narski sam uporan u postavljanju pitanja ne bihli saznao svoj položaj. Zanijemio èovjek kao dasam mu štogod, nedaj bože, opsovao, pljuskumu dao. U nadi da ipak još nešto saznam,upitah: »Odakle si ti, rode?«

»Iz istoène Bosne, od Goražda. Ovdi èuvamovce i usput kupim lišaj sa stinja. More se zara-dit.«

Luda li èovjeka, pomislih u sebi. Danas mibaš ništa ne polazi za rukom. Ovaj ovdje, kaoni ja koji sam prvi put ovdje, ništa ne zna. Sjetihse Zaglavka i doviknuh odozdo iz dola, snažnokao da me inaèe neæe èuti iz ove magle:»Rodeee, a gdje mu ga doðe Zaglavak?«

»Evo ravno, pravo gdje ja rukom poka-zujem!«

Majko moja, luda li èovjeka, nit' vidim nje-ga, nit' njegovu ruku, a ni on mene. Dozivamo

se kao u snu. Kad sam sve ovo vrijeme lutao,još æu se popeti do ovog èovjeka da vidim kudaje ruku usmjerio.

Sav zadihan stigoh do njega pokisla kao miši zatekoh ga kako struže lišajeve s kamenja.Pozdravih se s neznancem, upoznasmo se ipotom ga opet zasuh svojim pitanjima.

»Gdje mu ga, rode, doðe taj Zaglavak, gdjeVelika provalija, gdje Ružica, a gdje Žabljak?«– riješih da zagazim tamo kamo je najbliže.I pošto mi je èovjek, Nezir, sve objasnio, shva-tih da sam ponovno krenuo u pravcu Žabljaka,baš tamo odakle poðoh. Zaglavak je sasvim nadrugu stranu ovog uzvišenja. Na rastanku mièovjek uvjerljivo reèe da Zaglavak nije moguæemimoiæi ako se slijedi staza na kojoj mi sadaljudujemo. »Fala, rode!« – sto sam puta narastanku ponovio.

Zgranuto palim cigaretu, danas sam ihskoro potpuno zaboravio. I dok sam iz sebesnažno otpuhivao i posljednji dim koji se mije-šao s parom iz mog daha, ugledao sam kolibu ispasonosan planinarski crveni krug što uokvi-ruje bijelu toèku koja eto znaèi kraj ovomemom lutanju i poèetak novom putu.

732, 2008

74

Posebna, visoka i najviša priznanja Hrvatske planinarske obilaznice dodijeljena su u Domu HPS-a 22. prosinca 2007.

ALA

N È

AP

LAR

Dopredsjednik HPS-a Tomislav Èaniæ, proèelnica Komisijeza planinarske putove Jasna Kosoviæ i Zdenko Kristijan,koji je sedam sezona vodio evidenciju o HPO-u

ALA

N È

AP

LAR

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA U 2007. GODINIpripremio: Zdenko Kristijan, Samobor

U subotu 22. prosinca 2007. Komisija za plani-narske putove HPS-a na prigodnoj je sveèanostipodijelila priznanja za 2007. godinu: 35 posebnih pri-znanja i 22 visoka priznanja, a prvi puta je dodijeljenonajviše priznanje Hrvatske planinarske obilaznice za150 obiðenih vrhova. Uz proèelnicu Komisije JasnuKosoviæ i povjerenika za HPO Zdenka Kristijana skupje pozdravio dopredsjednik HPS-a Tomislav Èaniæ,koji je ujedno primio posebno priznanje HPO. Nadodjeli u Domu HPS-a bili su skoro svi pozvani, bezobzira na zimsko vrijeme.

Najviše priznanja (11) primili su èlanovi »Kame-njaka« iz Rijeke, a zatim »Zagreb-Matica« (7). Tridruštva su primila po 6 priznanja: »Japetiæ«, Samo-bor, »Željeznièar«, Zagreb i »Runolist«, Oroslavje.

Administraciju HPO vodio je Zdenko Kristijanod 2000. do 2007., osim 2002. kada je to obavljaoBernard Margitiæ. Od 2008. izdavanje znaèaka i prizna-nja preuzima Ronald Schreiner, èlan PD »INA Bje-lolasica«, Zagreb i èlan Komisije za pl. putove HPS-a.

Na kraju su pojedini sudionici dali prijedloge oHPO-u, a skup je završio prigodnim domjenkom.

2, 2008

752, 2008

Priznanja u 2007. godini (1. 1. 2007. – 31. 12. 2007.)

PLANINARSKO DRUŠTVO B S Z P V N UK1. Kamenjak, Rijeka 10 10 7 6 5 382. Zagreb-Matica, Zagreb 12 7 4 6 1 303. Dubovac, Karlovac 9 9 184. Japetiæ, Samobor 4 5 1 1 2 3 165. Željeznièar, Zagreb 3 3 2 2 3 1 146. Ivanèica, Ivanec 3 4 4 117. Svilaja, Sinj 2 2 2 2 1 1 108. MIV, Varaždin 4 3 3 109. Glas Istre, Pula 2 4 2 8

10. Obruè, Jelenje 1 1 2 2 1 1 811. Mosor, Split 1 2 2 2 712. Lipa, Lipik 1 1 2 2 613. Runolist, Oroslavje 3 3 614. Zanatlija, Zagreb 3 1 1 1 615. Bilo, Koprivnica 2 2 1 516. Šumar, Zagreb 3 1 417. Dirov brijeg, Vinkovci 2 2 418. Kapela, Zagreb 1 1 1 1 4

itd.Ukupan broj priznanja u 2007. 84 63 38 35 22 11 253

Slijedi 5 društava s 3 priznanja, 12 s 2 i 12 s jednim priznanjem. Na popisu je ukupno 46 planinarskih dru-štava, od Orašja i Vinkovaca do Dubrovnika. Prvi put u popisu se javljaju: »Èièak« Orašje (BiH), »Zmaje-vac«, Novska, »Bijele stijene«, Mrkopalj, »Klek«, Ogulin te »Vihor« i »ZET« iz Zagreba. U 2006. godinidodijeljeno je ukupno 121 priznanje, a u 2007. godini broj dodijeljenih priznanja se podvostruèio.

Bronèana znaèka (25 KT)344. Ivica Beniæ Dubovac, Karlovac345. Boris Gaziæ Kamenjak, Rijeka346. Ema Hofer MIV, Varaždin347. Branko Hofer MIV, Varaždin348. Dubravko Hofer MIV, Varaždin349. Denis Vranješ Mosor, Split350. Mirko Harmina Susedgrad, Zagreb351. Željko Vinkoviæ Bilogora, Bjelovar352. Hrvoje Grguriæ Bijele stijene, Mrkopalj353. Ana Hanžek Belecgrad, Belec354. Božena Dugi Popoviæ Zagreb-Matica, Zagreb355. Hrvoje Peharnik Vihor, Zagreb356. Matija Peharnik Vihor, Zagreb357. Tatjana Prpiæ Kamenjak, Rijeka358. Saša Cagariæ Kamenjak, Rijeka359. Sandra Zelenika Kamenjak, Rijeka360. Fehim Buševac Kamenjak, Rijeka361. Mirjana Badovinac Dubovac, Karlovac

362. Božidar Dragišiæ Velebit, Zagreb363. Zlatko Kolariæ Zagreb-Matica, Zagreb364. Zdenko Rosiæ Zagreb-Matica, Zagreb365. Mario Mišæeniæ Opatija, Opatija366. Milan Šoštariæ Japetiæ, Samobor367. Damir Horvat Zagreb-Matica, Zagreb368. Juraj Vrbanac Zagreb-Matica, Zagreb369. Dragica Dražiæ MIV, Varaždin370. Gordana Dömötörffy Japetiæ, Samobor371. Vidan Janjiæ Èièak, Orašje, BiH372. Patrik Prskalo Lisina, Matulji373. Dragica Skender Stanko Kempny, Zagreb374. Vinko Maroševiæ Lipa, Lipik375. Mirjana Golob Platak, Rijeka376. Ivan Golob Platak, Rijeka377. Sanja Katiæ Dubovac, Karlovac378. Damir Butina Dubovac, Karlovac379. Roman Èaplar Željeznièar, Zagreb380. Tatjana Kodžoman Svilaja, Sinj

Popis obilaznika koji su primili priznanja u 2007. godini

381. Elijas Mihaliæ Japetiæ, Samobor382. Nikolina Kušter Dugi vrh, Varaždin383. Josip Dolovski Dugi vrh, Varaždin384. Igor Popoviæ Obruè, Jelenje385. Jasna Domitroviæ Zagreb-Matica, Zagreb386. Dražen Domitroviæ Zagreb-Matica, Zagreb387. Darko Ožetski Zagreb-Matica, Zagreb388. Ivan Valio Dubovac, Karlovac389. Davor Augustin Zmajevac, Novska390. Monika Dakiæ Dubovac, Karlovac391. Dalibor Dakiæ Dubovac, Karlovac392. Alen Ljubej Željeznièar, Zagreb393. Zlatko Beciæ Dirov brijeg, Vinkovci394. Renata Borkoviæ Bilo, Koprivnica395. Draženka Majdak KutièiæBilo, Koprivnica396. Deni Danica Ferenèak Zanatlija, Zagreb397. Berislav Mijiæ Šumar, Zagreb398. Lana Vlah Šumar, Zagreb399. Zvonimir Vlah Šumar, Zagreb400. Kristina Ferenèak Zanatlija, Zagreb401. Mihaela Ferenèak Zanatlija, Zagreb402. Jasna Žagar Lipa, Sesvete403. Tomislav Mikulandra Dirov brijeg, Vinkovci404. Željka Buševac Kamenjak, Rijeka405. Boris Buljan Svilaja, Sinj406. Mileva Jordan Kamenjak, Rijeka407. Jadranka Bistrièiæ Kamenjak, Rijeka408. Zvonko Lovrekoviæ Željeznièar, Zagreb409. Franjo Jankoviæ Meðimurje, Èakovec410. Filip Cvetkoviæ Japetiæ, Samobor411. Tomislav Gašpariæ Zagreb-Matica, Zagreb412. Gorana Pecirep Kamenjak, Rijeka413. Stanko Kresoviæ Kamenjak, Rijeka414. Branko Rajer Dubovac, Karlovac415. Nataša Bojanjac Dubovac, Karlovac416. Brankica Koprivnjak Zagreb-Matica, Zagreb417. Ivan Antoliæ Soban Lipa, Sesvete418. Višnja Krušiæ ZET, Zagreb419. Nikola Niševiæ Ivanèica, Ivanec420. Božidar Šoštar Ivanèica, Ivanec421. Adam Šoštar Ivanèica, Ivanec422. Dr. Šukrija Šeremet Klek, Ogulin423. Darko Krušiæ ZET, Zagreb424. Sreèko Sekušak Zagreb-Matica, Zagreb425. Vjekoslav Komadina Zagreb-Matica, Zagreb426. Ante Debeljak Vrapèe, Zagreb427. Ljubica Bubiæ-Filipi Vrapèe, Zagreb

Srebrna znaèka (50 KT)207. Ema Hofer MIV, Varaždin208. Branko Hofer MIV, Varaždin209. Dubravko Hofer MIV, Varaždin210. Ksenija Franuloviæ Mosor, Split211. Denis Vranješ Mosor, Split212. Mirko Harmina Susedgrad, Zagreb213. Ivan Dömötörffy Japetiæ, Samobor214. Ivica Beniæ Dubovac, Karlovac215. Željka Bariæ Kamenjak, Rijeka216. Žarko Fištrek Kamenjak, Rijeka217. Saša Cagariæ Kamenjak, Rijeka218. Gordana Dömötörffy Japetiæ, Samobor219. Slavko Cukon Glas Istre, Pula220. Loredana Cukon Glas Istre, Pula221. Mladen Dijaèiæ Dubovac, Karlovac222. Nevenka Ilijaniæ Dubovac, Karlovac223. Vinko Maroševiæ Lipa, Lipik224. Dragica Kneževiæ Japetiæ, Samobor225. Vesna Èaplar Zagreb-Matica, Zagreb226. Ana Èaplar Željeznièar, Zagreb227. Krešimir Ožaniæ Japetiæ, Samobor228. Tatjana Kodžoman Svilaja, Sinj229. Damir Horvat Zagreb-Matica, Zagreb230. Juraj Vrbanac Zagreb-Matica, Zagreb231. Igor Popoviæ Obruè, Jelenje232. Jasna Domitroviæ Zagreb-Matica, Zagreb233. Mirjana Badovinac Dubovac, Karlovac234. Željko Horvat Degenija, Zagreb235. Željka Mikulandra Kamenar, Šibenik236. Neven Kursar Kamenar, Šibenik237. Monika Dakiæ Dubovac, Karlovac238. Dalibor Dakiæ Dubovac, Karlovac239. Zdenko Rosiæ Zagreb-Matica, Zagreb240. Elijas Mihaliæ Japetiæ, Samobor241. Zoran Vejiæ Svilaja, Sinj242. Igor Nað Dirov brijeg, Vinkovci243. Zlatko Beciæ Dirov brijeg, Vinkovci244. Mladen Vedriš Kapela, Zagreb245. Dalia Posariæ Bilo, Koprivnica246. Milena Bošnjak Bilo, Koprivnica247. Deni Danica Ferenèak Zanatlija, Zagreb248. Boris Gaziæ Kamenjak, Rijeka249. Željka Buševac Kamenjak, Rijeka250. Fehim Buševac Kamenjak, Rijeka251. Zlatko Kolariæ Zagreb-Matica, Zagreb252. Draženko Fabijaniæ Željeznièar, Zagreb253. Tatjana Prpiæ Kamenjak, Rijeka254. Sandra Zelenika Kamenjak, Rijeka255. Rudolf Rukavina Šumar, Zagreb256. Narciso Tomasi Kamenjak, Rijeka257. Stanko Kresoviæ Kamenjak, Rijeka258. Ivan Novak Lipa, Sesvete259. Dominik Sviliæ Dubovac, Karlovac260. Tin Sviliæ Dubovac, Karlovac261. Dražen Sviliæ Dubovac, Karlovac262. Josip Lazar Ivanèica, Ivanec263. Darko Kos Ivanèica, Ivanec

76 2, 2008

772, 2008

264. Božidar Šoštar Ivanèica, Ivanec265. Adam Šoštar Ivanèica, Ivanec266. Biserka Ulipi Željeznièar, Zagreb267. Katija Vlahušiæ Dubrovnik, Dubrovnik268. Vjekoslav Komadina Zagreb-Matica, Zagreb269. Mirjana Pavlic Meðimurje, Èakovec

Zlatna znaèka (75 KT)135. Uroš Marèiæ Kamenjak, Rijeka136. Ema Hofer MIV, Varaždin137. Branko Hofer MIV, Varaždin138. Dubravko Hofer MIV, Varaždin139. Tomislav Popoviæ Zagreb-Matica, Zagreb140. Silvana Holubek Japetiæ, Samobor141. Ana Èaplar Željeznièar, Zagreb142. Tatjana Kodžoman Svilaja, Sinj143. Helena Furdek Vinica, Duga Resa144. Stevica Furdek Vinica, Duga Resa145. Martin Henc Kapela, Zagreb146. Igor Popoviæ Obruè, Jelenje147. Jasna Domitroviæ Zagreb-Matica, Zagreb148. Steljko Baèiæ Glas Istre, Pula149. Nevenka Baèiæ Glas Istre, Pula150. Ðorðe Tovrloža INA Bjelolasica, Zagreb151. Zoran Vejiæ Svilaja, Sinj152. Branko Geriæ Obruè, Jelenje153. Deni Danica Ferenèak Zanatlija, Zagreb154. Herman Slamenik Zavižan, Senj155. Loredana Cukon Glas Istre, Pula156. Slavko Cukon Glas Istre, Pula157. Fehim Buševac Kamenjak, Rijeka158. Damir Plešnik Grafièar, Zagreb159. Ksenija Franuloviæ Mosor, Split160. Denis Vranješ Mosor, Split161. Alisa Èaliæ Kamenjak, Rijeka162. Draženko Fabijaniæ Željeznièar, Zagreb163. Žarko Fištrek Kamenjak, Rijeka164. Ljiljana Jagiæ Kamenjak, Rijeka165. Tatjana Prpiæ Kamenjak, Rijeka166. Saša Cagariæ Kamenjak, Rijeka167. Nikola Holubek Susedgrad, Zagreb168. Tomislav Èaniæ Željeznièar, Gospiæ169. Milan Vujnoviæ Zagreb-Matica, Zagreb170. Žarko Roèek Lipa, Lipik171. Vinko Maroševiæ Lipa, Lipik172. Vjekoslav Komadina Zagreb-Matica, Zagreb

Posebno priznanje (100 KT)102. Zdenko Godec Zagreb-Matica, Zagreb103. Stanko Popoviæ Zagreb-Matica, Zagreb104. Uroš Marèiæ Kamenjak, Rijeka105. Anðelko Sojè Runolist, Oroslavje106. Tomislav Popoviæ Zagreb-Matica, Zagreb107. Silvana Holubek Japetiæ, Samobor108. Ana Èaplar Željeznièar, Zagreb109. Tatjana Kodžoman Svilaja, Sinj110. Martin Henc Kapela, Zagreb111. Igor Popoviæ Obruè, Jelenje112. Jasna Domitroviæ Zagreb-Matica, Zagreb113. Ðorðe Tovrloža INA Bjelolasica, Zagreb

114. Zoran Vejiæ Svilaja, Sinj115. Branko Geriæ Obruè, Jelenje116. Deni Danica Ferenèak Zanatlija, Zagreb117. Herman Slamenik Zavižan, Senj118. Nevenko Kraševac Runolist, Oroslavje119. Fehim Buševac Kamenjak, Rijeka120. Ksenija Franuloviæ Mosor, Split121. Alisa Èaliæ Kamenjak, Rijeka122. Draženko Fabijaniæ Željeznièar, Zagreb123. Žarko Fištrek Kamenjak, Rijeka124. Ljiljana Jagiæ Kamenjak, Rijeka125. Saša Cagariæ Kamenjak, Rijeka126. Denis Vranješ Mosor, Split127. Tomislav Èaniæ Željeznièar, Gospiæ128. Branimir Pušèenik Runolist, Oroslavje129. Milan Vujnoviæ Zagreb-Matica, Zagreb130. Žarko Roèek Lipa, Lipik131. Duško Vitez Ivanèica, Ivanec132. Ivan Vitez Ivanèica, Ivanec133. Stjepan Kaštelega Ivanèica, Ivanec134. Tomislav Frišèiæ Ivanèica, Ivanec135. Vinko Maroševiæ Lipa, Lipik136. Vjekoslav Komadina Zagreb-Matica, Zagreb

Visoko priznanje (125 KT)53. Darko Dömötörffy Japetiæ, Samobor54. Ivana Kolar Bilo, Koprivnica55. Alan Èaplar Željeznièar, Zagreb56. Tatjana Kodžoman Svilaja, Sinj57. Branko Kokoliæ Runolist, Oroslavje58. Andrija Pinjušiæ Japetiæ, Samobor59. Berislav Banek PK Hrv. lijeè. zbora, Zagreb60. Anðelko Sojè Runolist, Oroslavje61. Loredana Rojniæ Glas Istre, Pula62. Vladimir Rojniæ Glas Istre, Pula63. Nevenko Kraševac Runolist, Oroslavje64. Tomislav Pavlin Stanko Kempny, Zagreb65. Fehim Buševac Kamenjak, Rijeka66. Stjepan Hanžek Belecgrad, Belec67. Alisa Èaliæ Kamenjak, Rijeka68. Uroš Marèiæ Kamenjak, Rijeka69. Žarko Fištrek Kamenjak, Rijeka70. Saša Cagariæ Kamenjak, Rijeka71. Josipa Belina Zagreb-Matica, Zagreb72. Mario Maršaniæ Obruè, Jelenje73. Ivanka Konèevski Željeznièar, Zagreb74. Zlatko Matkoviæ Željeznièar, Zagreb

Najviše priznanje (150 KT)1. Ronald Schreiner INA Bjelolasica, Zagreb2. Bernard Margitiæ Željeznièar, Zagreb3. Željko Tancer Priroda – PBZ, Zagreb4. Zlatko Ivanèiæ Japetiæ, Samobor5. Branka Kireta Japetiæ, Samobor6. Jadranko Popoviæ Obruè, Jelenje7. Ena Mrakužiæ Jastrebarsko, Jastrebarsko8. Nina Mrakužiæ Jastrebarsko, Jastrebarsko9. Željko Mrakužiæ Jastrebarsko, Jastrebarsko

10. Ivica Kodžoman Svilaja, Sinj11. Jadranko Stilinoviæ Japetiæ, Samobor

78

Ukupna statistika priznanja (21. 5. 2000. – 31. 12. 2007.)

PLANINARSKO DRUŠTVO B S Z P V N UK1. Željeznièar, Zagreb 49 34 23 23 14 1 1442. Zagreb-Matica, Zagreb 40 22 15 13 4 943. Japetiæ, Samobor 29 20 12 11 6 3 814. Kamenjak, Rijeka 20 14 8 7 6 555. MIV, Varaždin 17 13 13 8 4 556. Dubovac, Karlovac 25 17 4 467. Dugi vrh, Varaždin 17 10 8 5 3 438. Obruè, Jelenje 9 7 7 7 5 1 369. Ivanèica, Ivanec 10 8 4 4 26

10. Ericsson N. Tesla, Zagreb 9 6 4 4 2 2511. Jastrebarsko, Jastrebarsko 8 5 3 3 3 3 2512. Stanko Kempny, Zagreb 8 6 3 3 3 2313. Glas Istre Pula 6 6 6 2 2 2214. Bilo, Koprivnica 8 5 3 2 1 1915. Runolist, Oroslavje 4 4 4 4 3 1916. Susedgrad, Zagreb 6 4 3 2 2 1717. Svilaja, Sinj 4 3 3 3 2 1 1618. Kamenar, Šibenik 5 5 3 2 1 1619. Mosor, Split 5 3 2 2 1220. Lisina, Matulji 6 2 2 2 1221. Vinica, Duga Resa 4 4 3 1 1222. Zanatlija, Zagreb 5 2 2 2 1 1223. INA Bjelolasica, Zagreb 3 3 2 2 1 1 1224. Gradina, Konjšèina 5 3 2 1 1125. Željeznièar, Gospiæ 4 3 2 1 1026. Dilj gora, Slavonski Brod 2 2 2 2 2 1027. PK Hrv. lijeèniè. zbora, ZG 2 2 2 2 2 10

itd.Sva priznanja 2000. – 2007. 427 269 172 136 74 11 1089

Na popisu su ukupno 82 planinarska društva, 76 iz Hrvatske, 5 iz Slovenije i 1 iz BiH. U ukupnom poretkui dalje je na prvom mjestu HPD Željeznièar iz Zagreba, a u 2007. godini HPD »Zagreb-Matica« je izbilona drugo mjesto, prestigavši HPD »Japetiæ« iz Samobora. PK »Kamenjak« iz Rijeke skoèio je s 11. mjestau 2006. godini na èetvrto mjesto i dostigao HPD »MIV« iz Varaždina s istim brojem priznanja. PD »Dubo-vac« iz Karlovca je šesto i prestiglo je HPD »Dugi vrh« iz Varaždina. HPD »Ivanèica« iz Ivanca se s 12.popelo na 9. mjesto. Znaèajan skok, za skoro 20 mjesta na tablici ima 17. HPD »Svilaja« Sinj i 19. HPD»Mosor«, Split.

Kratice u tablicama: B = Bronèana znaèka (25 KT)S = Srebrna znaèka (50 KT)Z = Zlatna znaèka (75 KT)P = Posebno priznanje (100 KT)V = Visoko priznanje (125 KT)N = Najviše priznanje (150 KT)UK = Ukupno

Napomene:1. Nevenka Ilijaniæ iz PD »Dubovac« (vidi srebrna znaèka br. 222), upisano

prezime kod bronèane znaèke br. 226 je: Nevenka Kijaniæ, ispravno je: Ilijaniæ2. Helena Makariæ (bronèana br. 222 i srebrna br. 127) promijenila je prezime

u Furdek (vidi zlatnu znaèku br. 144.)3. Nikola Holubek iz HPD »Japetiæ« (bronèana br. 146) je preseljenjem upisan

kao èlan PD »Susedgrad«, Zagreb4. Narciso Tomasi (bronèana br. 66) preseljenjem iz Pule u Rijeku upisao se u

PD »Kamenjak«, Rijeka. (vidi srebrnu znaèku br. 256)

2, 2008

792, 2008

IZLOŽBA »MOJI DOŽIVLJAJIHIMALAJE«

U petak 28. prosinca 2007. u Varaždinu je otvo-rena izložba radova »Moji doživljaji Himalaje«, aka-demske slikarice Jelene Dabiæ, sudionice hrvatskeženske alpinistièke ekspedicije »Cho Oyu 2007.«. Naizložbi je izloženo dvadesetak crteža i akvarela nasta-lih nakon povratka iz Himalaje. Jelena Dabiæ roðenaje 1981. godine, a 2006. diplomirala je na Akademijilikovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. AnteRašiæa. Dosad je izlagala na dvadesetak skupnih isamostalnih izložbi.

Svoj je doživljaj Himalaje, osim izloženim slika-ma, zabilježila nadahnutim rijeèima tiskanim u kata-logu izložbe: »Zapanjujuæe je koliko sam nijansi bijeleboje snijega upila i omirisala, oblaci su me zapanjivalisvojim nevjerojatnim oblicima i bojama, a nebo jemijenjalo takve duboke tonove plave boje kakve jenemoguæe zamisliti. Promatrajuæi tu divljinu, okrut-nost, pustoš i hladnoæu, a istovremeno i neopisivuljepotu, sveobuhvatnost i snagu, teško je bilo oteti seosjeæaju da sam bliže Bogu. Stavljena u tu ledenupustoš upijala sam ljepotu jednostavnosti koju samopriroda može napraviti. Iskustvo i inspiracija kojimasam ispunila svoje biæe u Himalaji promijenilo meduboko i potpuno. U meni su otvorena nova prostran-stva... stvaralaèka prostranstva.«

Alan Èaplar

SKUPŠTINA HPD »ANTE BEDALOV«,KAŠTEL KAMBELOVAC

U Kaštel Kambelovcu 26. studenoga 2007. odr-žana je izborna skupština HPD-a »Ante Bedalov«. Naskupštini su bili nazoèni dogradonaèelnik Petar Boljati predsjednik mjesnog odbora i vijeænik Tone Reniæ,predsjednik koordinacijskog planinarskog odboraDalmacije i predsjednik planinarskog saveza Kninsko-šibenske županije prof. Ante Juras, predsjednik HPD-a »Malaèka« Petar Penga te predsjednici PK-a »Split«,HPD-a »Prpa«, Baške Oštarije, HPD-a »Mosor«,Split i naš èlan i predstavnik HGSS-a Miro Jurinoviæ.

Otvorenje izložbe Jelene Dabiæ u Varaždinu

Yakovi u baznom logoru na Himalaji - akvaren Jelene Dabiæ

Za predsjednika društva ponovno je izabran JosipPejša. Za dopredsjednike izabrani su Tomislav iMario Tadin, a za tajnicu Maristela Popoviæ-Dageta.

U proteklom èetverogodišnjem razdoblju sveèa-no je obilježena je 25. obljetnica djelovanja Društva.Središnje akcije društva svake godine su pohod poputu »Kolijevkom hrvatske državnosti« i »Planinarskimaraton« preko svih vrhova Mosora. Po trasi »Ko-lijevke« prošli su brojni osnovnoškolci – iz ukupnoosam škola s prostora Splitsko-dalmatinske županije(podijeljeno je oko 250 majica sa znakom »Kolijevke«).Sve manifestacije pratili su televizija, novine i èasopisi(»Matica«, »Veèernji list«, »Osloboðenje«, »Hrvatskiplaninar« i dr.)

Društvo ima razvijenu suradnju s veæinom plani-narskih društava u Hrvatskoj, a naroèito s HPD »Ka-menar«, HPD »Malaèka«, HPD »Mosor«, PK »Split«i PD »Imber«. Društvo je sudjelovalo u izradi zemljo-vida Kozjaka, a suraðuje se i s udrugom »Èaèvina«

oko projekta »Spasimo utvrdu Glavaš«. U iduæemrazdoblju, glavna zadaæa bit æe obnova planinarskekuæe »Pod Koludrom«.

Josip Pejša

GODIŠNJA SKUPŠTINA HPD »PRPA«Planinarska udruga »Prpa« održala je 15.

prosinca 2007. redovnu godišnju skupštinu u svojemdomu pod Basaèom na Baškim Oštarijama. Ni me-æava s orkanskom burom nije sprijeèila vjerne èlanoveiz Kaštela, Splita i Zagreba da doðu na Velebit udogovoreno vrijeme. Snježno nevrijeme ipak je djelo-mièno pokvarilo plan – bilo je, naime, nemoguæeodržati misu za pokojne planinare u kapelici Gospeod Velebita.

Vrijeme održavanja skupštine baš u prosincu nijeposve sluèajno. Okupljanje planinara o sv. Luciji pre-raslo je u tradiciju, pa je to ujedno i prigoda da serezimiraju dogaðanja u ovoj i prave planovi za iduæugodinu. U prostorijama planinarskog doma IvicaFumiæ priredio je izložbu fotografija, a o aktivnostimaudruge u 2007. godini izvijestili su Vlado Prpiæ iDarko Gavriæ. Na podruèju srednjeg i južnog Vele-bita najviše se radilo na održavanju planinarskih staza.U blizini doma velikim zalaganjem èlanova sagraðenaje kapelica koja je posveæena Gospi od Velebita. Tije-

80 2, 2008

Mnoštvo mladih na Velom vrju, najvišem vrhu Kozjaka

JOS

IP P

EJŠ

A

2, 2008

9. 2. Planinarski maskenbal u Velikoj HPD 'Sokolovac 1898', Požega

Velika

17. 2. Izlet po Pazinskom planinarskom putu PD 'Pazinka', Pazin

Giovanni Sirotti, 052/621-257, 098/254-183Pazin - Stari Draguć - Borut

17. 2. 8. zimski uspon na Bjelolasicu HPD 'Bijele stijene', Mrkopalj

Stanislav Horaček, 051/833-429, s.horacek@inet.hrBegovo Razdolje - Bjelolasica

23. 2. Tragom prvog izleta varaždinskih planinara PD 'Ravna gora', Varaždin

Zlatko Smerke, 042/741-433, 091/58-27-673

Marijan Fabeta, 098/659-250Presečno - Varaždinske Toplice

1. - 2. 3. Kolijevkom hrvatske državnosti HPD 'Ante Bedalov', Kaštel Kambelovac

Josip Pejša, 021/221-402, 091/73-08-109Kozjak

2. 3. Žene u planinu PD 'Kamenjak', Rijeka

Vedran Grubelić, 091/89-65-552, pdkamenjak@gmail.comKamenjak na otoku Rabu

2. - 3. 3. »Kolijevkom hrvatske državnosti« HPD 'Ante Bedalov', Kaštel Kambelovac

Megdan - Klis - pl. dom Putalj i pl. kuća Pod Koludrom

5. - 10. 3. Put zdravlja - otočni put mirisa i boja PK 'Osorščica', Mali Lošinj

Bolto Gaberšek, 098/403-469

Marčela Badurina, marcela.badurina@jadranka.t-com.hrOsorščica na Lošinju

9. 3. Proljetni izlet u Sijaset PD 'Zavižan', Senj

Ana Lopac, 098/97-08-873Senj - pl. kuća "Sijaset"

kom godine u njoj je održano nekoliko misnih sveèa-nosti, a otvorenju je nazoèio alpinist Stipe Božiæ.

Èlanovi splitske podružnice društva, u èijem sa-stavu je i nekoliko pripadnika HGSS-a, kao i vrijedniKaštelani markirali su stazu preko Kamešnice i tristaze na Troglavu. Radilo se i na izradi skloništa naKamešnici (kontejner), uz potporu èlanova planinar-skog društva »Kamešnica« iz Livna. Èlanovi »Prpe«sudjelovali su takoðer u ureðenju putova na Dinari,Mosoru i Pelješcu. Za voditelja podružnice na skupš-tini je izabran Drago Grubaè.

Planovi za 2008. godinu više su nego ambiciozni.Spliæani u srpnju planiraju uspon na Mont Blanc, apripreme su veæ u tijeku. Nastavljaju se poslovi okoodržavanja planinarskih staza. U dogovoru s HPS-omi Parkom prirode Velebit namjeravamo prikladnourediti poèetak Premužiæeve staze na Stupaèinovu(razmišlja se o ureðenju nadstrešnice ili manje kuæice

s knjigom za upis i peèatom radi evidentiranja plani-nara koji prolaze Premužiæevom stazom). Ove godinepostavljat æemo i smjerokaze koje je veæ izradio TonèiRinèiæ iz Kaštel Suæurca. Ideja ima još, a koliko æe setoga uèiniti, izvijestit æemo na kraju godine.

Vlado Prpiæ

IZLOŽBA PLANINARSKIH SLIKAU GLIPTOTECI

Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu priredioje u Gliptoteci (Medvedgradska ul. 2) izložbu slikaèlana PD Novi Zagreb Vladimira Pfeifera, poznatogfotografa žive i nežive prirode. Izložba je otvorena do15. veljaèe, a izloženo je pedesetak izabranih fotogra-fija prirodnih rijetkosti, dobar dio iz hrvatskih planina.Tiskan je i katalog s reprodukcijama te razglednice sizabranim motivima. prof. dr. Željko Poljak