ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

SIJEÈANJ

2008

1

GODINA

GODIŠTA

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis je od 1949. do 1991. godine izlazio pod imenom»Naše planine«.

PRETPLATA za 2008. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu na èaso-pis »Hrvatski planinar«, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštomæe primiti uplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, azatim æe, nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovnoprimati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim i veæim izbo-rom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnomformatu (e-mailom, na CD-u ili DVD-u, ali ne unutar Word doku-menata!). Podrobnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

WEB-STRANICA ÈASOPISA:

www.plsavez.hr/HP

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

1

GodišteVolume

BrojNumber100

Sijeèanj - January 2008

1

»Hrvatski planinar« –100 godišta i 110 godina

»Hrvatski planinar« – stoljetna tradicija ......................2

Alan Èaplar

Hrvatski planinarski savez u 2007. godini ................12

Darko Berljak

Najbolji u prošloj godini ..............................................20

Pireneji – dostižni ledeni vrhunci................................22

Branko Meštriæ

Na Säuleck (3087 m)! ..................................................26

Damir Bajs

Jedna noæ u Paklenici ..................................................28

Tomislav Juzbašiæ

Diviti se znaèi živjeti!....................................................32

Blaž Tota

Planinarske kuæe..........................................................34

Planinarski tisak ..........................................................35

Zaštita prirode ..............................................................38

Vijesti ............................................................................39

Kalendar akcija ............................................................40

TEMA BROJA100. godište i 110. obljetnica izlaska

prvog broja »Hrvatskog planinara

SLIKA NA NASLOVNICIPrva dužina u 70 metara visokomi 4 širokom otoku–stijeni TotemPole u Tasmanijskom morufoto: Darko Berljak

SADRŽAJSADRŽAJ

2

Hrvatski planinarskisavez u 2007. godini12

Pireneji – dostižniledeni vrhunci22

Na Säuleck!26

SADRŽAJ

1, 2008

Naša se zemlja može s punim pravom po-nositi izuzetnom planinarskom tradi-cijom, koja je od najranijih dana bilanedjeljiv dio hrvatske kulture. Još davno prijenego što se planinarstvo poèelo razvijati kaoorganizirani pokret ljubitelja planina, brojni suistraživaèi obilazili hrvatske planine i na razli-èite naèine bilježili svoja zapažanja, otkrivajuæitako javnosti skrivene ljepote Hrvatske. Veæ je1536. godine u velikom djelu i ujedno prvom

hrvatskom romanu »Planine« Petar ZoraniæNinjanin ostavio pisani trag o uspinjanju na pla-ninske visove. Ta knjiga može se smatrati iprvom planinarskom knjigom na svijetu, jer jenapisana 19 godina prije tiskanja Gesneroveknjige »Pilatus«, koju neki europski narodismatraju najstarijom takvom knjigom.

Mnogo poslije, 1843. godine, ilirka Dra-gojla Jarneviæ, u svojem je dnevniku opisalasvoj penjaèki podvig kada se kroz stijenu Okiæa

DVIJE OBLJETNICE NAŠEG ÈASOPISADVIJE OBLJETNICE NAŠEG ÈASOPISA

»Hrvatski planinar« –stoljetna tradicija100. godište i 110 godina od prvog broja »Hrvatskog planinara«

Alan Èaplar, urednik »Hrvatskog planinara«

uspela do stare gradine na vrhu. Njezin usponprvi je zabilježeni penjaèki uspon kroz stijenu imože se smatrati preteèom alpinizma u Hrvat-skoj. Osobni dnevnik koji je vodila nije samovrijedan dokument o životu autorice, veæ ivješto pisano književno djelo iznimnog kultur-nog znaèenja.

Osnutkom Hrvatskog planinarskog društva1874. godine, Hrvati su postali deveti narodsvijeta sa svojim planinarskim društvom, a po-kretanjem èasopisa »Hrvatski planinar« 1898.godine dali su svojem djelovanju trajan peèat iostavili nam opipljiv trag o svojim otkriæima,postignuæima i doživljajima. Danas, poslije 110godina, èasopis »Hrvatski planinar« najstariji jehrvatski èasopis iz podruèja fizièke kulture ijedan od najstarijih planinarskih èasopisa nasvijetu. Tradicija te istraživaèki i književni dose-zi koje »Hrvatski planinar« baštini od planinaras kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa, svrstava ga ured èasopisa koji su postali pisano kulturnodobro. Èasopis od samih svojih poèetaka, pa dodanas, objavljuje književne priloge, ponajvišeputopisnog karaktera, zatim ekspedicijskeizvještaje, struène èlanke, posebno s podruèja

speleologije, alpinizma, zaštite prirode, teorijei ideologije.

Ljudi koji su se uspinjali na planine i s njihsilazili, svojim su zapažanjima i iskustvimazabilježenim u »Hrvatskom planinaru« planineuèinili pristupaènijima i zanimljivijima, no naj-veæa vrijednost èasopisa nesumnjivo je ljudskiiskren i izravan izrièaj kojim planinari svihgeneracija u njemu pišu o onome što vide idoživljavaju u planinama.

Kako je poèeloKraj 19. stoljeæa u austrougarskoj državi bio

je vrlo plodno znanstveno i kulturno doba,ujedno i vrlo plodno doba za razvitak planinar-stva, pa nije neobièno da je veæ tada Hrvatskaišla ukorak s europskim planinarskim zbivanji-ma i trendovima. Godine 1874. osnovano je uZagrebu Hrvatsko planinsko družtvo (HPD),

koje je vrlo brzo zapoèelo s organiziranimistraživanjem i upoznavanjem hrvatskih planina.U poèetku se, dakako, planinarenjem bavilovrlo malo ljudi, no njihovi rezultati su i s današ-njeg gledišta vrlo vrijedni.

U 25. godini rada HPD je odluèio pokre-nuti izdavanje svojega èasopisa. Izdavanje jepotaknuo književnik, pjesnik i profesor FranjoMarkoviæ predloživši na skupštini HPD-a 23.travnja 1898. »da se u prilog trajnom pobuði-vanju mara za planinarstvo i njegove svrhe izradiosnovu i priredi graðu za izdavanje društvenoglista.« Da je njegova inicijativa naišla na dobarodjek svjedoèi èinjenica da je odbor HPD-a veæ4. svibnja zakljuèio da se od mjeseca lipnjapoène izdavati mjeseènik »Hrvatski planinar«,da se prvi broj tiska u nakladi od 1000 primje-raka te za urednika izabrao tada veæ iskusnogputopisca i publicista Dragutina Hirca.

31, 2008

»Hrvatski planinar« najstariji je hrvatski èasopis iz podruèja fizièke

kulture i jedan od najstarijih europskih planinarskih èasopisa

Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898.

Dragutin Hirc zanimljiva je planinarska ipovijesna liènost. Bio je jedan od najplodnijihpublicista svoga doba s više od 1000 objavljenihèlanaka, a svoje je ime ovjekovjeèio s nekolikoknjiga sabranih putopisa koje su u ono dobabile najviši grafièki domet. Iako nije imao fakul-tetsku naobrazbu, zahvaljujuæi svojem entu-zijazmu Hirc je postao jedan od naših najugled-nijih botanièara. Svoje poznavanje naše zemljeokrunio je 1905. godine monumentalnim djelomPrirodni zemljopis Hrvatske (720 stranica!).

Govoreæi o poèetcima »Hrvatskog plani-nara« u tadašnjem europskom kontekstu, trebareæi da je tri godine prije u Ljubljani zapoèeoizlaziti »Planinski vestnik«, koji i danas izlazikao glasilo Planinske zveze Slovenije. Nemasumnje da je izlaženje »Planinskog vestnika«bilo jedan od poticaja da HPD u Zagrebupoène izdavati svoj èasopis. Slovenski planinar-ski èasopis veæ u ono doba zasigurno je biosvojevrstan uzor za »Hrvatski planinar«. Ipak,unatoè uzorima, kada je 1. lipnja 1898. godineizašao prvi broj èasopisa »Hrvatski planinar«bio je to izuzetan izdavaèki i kulturni pothvat.I danas, kada je planinara mnogo više nego štoih je bilo u ono doba i kada je grafièka i tiskar-

ska tehnologija neusporedivo naprednija, izda-vanje èasopisa je složen proces koji zahtijevadosta rada i znanja.

Na prvim stranicama prvog broja pred-stavljen je program èasopisa, koji do danas nijeizgubio na aktualnosti: »I evo 'Hrvatskog plani-nara' koji u èednom ruhu pozdravlja hrvatski

narod i bratsku pruža ruku 'Planinskom vestniku',

glasilu pobratimskoga 'Slovenskega planinskoga

društva', koji izlazi veæ èetvrtu godinu u bijeloj

Ljubljani. Prema svrsi društva donašati æe HP

opise naših gora i planina; opisivati laznje na

visoke bregove i vrhove, a naroèito izticati vidike

i po tome upozorivati na krasotu naše drage

domovine (...) svratiti æe svoju pozornost flori i

fauni... donašati životopise domaæih i stranih

èuvenih planinara (...) pratiti rad slavenskih

planinarskih družtava, u prvome redu susjednih,

te æe živom rieèi nastojati, da se što prije ustroje

družtva u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i Istriji

(...) pribirati planinarsku graðu ... nastojati da

svojim radom obogaæuje duh uzvišenim idejama,

da razvija u njemu pravi idealizam i da uzgaja

spram drage i preliepe nam domovine u srcima

žarki patriotizam.«. Pokretaè èasopisa FranjoMarkoviæ javio se u prvom broju HP-a pjesmom

4 1, 2008

Znameniti publicist i botanièarDragutin Hirc – prvi urednik«Hrvatskog planinara«

Franjo Markoviæ, istaknuti književnikkoji je inicirao izlaženje »Hrvatskogplaninara«

Osim ureðivanjem èasopisa,Vjekoslav Novotni zadužio nas je»Vodièem u goru zagrebaèku«

Na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeæa, prevladavao je u

èasopisu znanstveno-popularni stil buduæi da je planinarstvo tada

bilo usmjereno na istraživanje dotad nepoznatih krajeva Hrvatske

»Pozdrav Triglavu sa zagrebaèkog Sljemena«,nadahnutom vidikom sa sljemenske piramidekoji je jednog jutra sezao do Triglava.

Transformacija èasopisaIzdavanje èasopisa nije išlo glatko. Neki su

brojevi imali više, neki manje stranica, a zbogteškoæa s izdavanjem sredinom 1901. godineèasopis je postao dvomjeseènik. Kada se Hircumorio, 1904. godine urednikom je postao Vje-koslav Novotni, zagrebaèki gimnazijski profe-sor i zaljubljenik u Medvednicu. Za razliku odHirca, on je sve svoje slobodno vrijeme posve-tio HPD-u: bio je èlan od osnutka, dugo godinatajnik i širokogrudni mecena, tako da je »Hrvat-ski planinar« u njegovo doba doista postaoodraz društvenoga rada.

Godine 1907. izdan je jedinstven sedmobroj5 – 12 (na 20 stranica), a nakon toga èasopis jenastavio izlaziti kao prilog Obzorova »Vienca«pod naslovom »Planinarski list« (opet kao mje-seènik). »Obzor« je u to doba bio jedan od naj-znaèajnijih hrvatskih listova i odigrao je vrlovažnu ulogu u razvitku književnosti prije Prvogsvjetskog rata. U to vrijeme ureðivao ga je knji-ževnik prof. Josip Pasariæ, buduæi predsjednikHPD-a i kasnije urednik »Hrvatskog planinara«.Nakon èetiri godine izlaženja pod okriljem»Vienca«, »Hrvatski planinar« se 1914. godine

ponovno osamostalio, no nakon 7 brojeva poduredništvom Josipa Poljaka èasopis je zbogratnih okolnosti ponovno prestao izlaziti.

»Hrvatski planinar« je od poèetka pratioživot HPD-a i poslije PSH-a, a danas HPS-a, ibio svjedok svih transformacija planinarstva nanašim prostorima. U prvom razdoblju organi-ziranog hrvatskog planinarstva, na kraju 19. i uprvoj polovici 20. stoljeæa, prevladavao je uèasopisu znanstveno-popularni stil, buduæi daje u tom razdoblju planinarstvo bilo najvišeusmjereno na struèno istraživanje dotad nepo-znatih planinskih kutaka Hrvatske. Planinar-stvo je za mnoge istraživaèe toga doba zapravobilo naèin da »spoje ugodno s korisnim«, aèasopis »Hrvatski planinar« bio je glasnik gdjesu mogli svoja zapažanja s istraživaèkih ekspe-dicija zabilježiti i podijeliti s drugim istraživa-èima planina. Drugi, literati, èasopis su koristilikao glasilo specijalizirano za književnost inspi-riranu planinama, tako da se meðu prvimsuradnicima èasopisa nalaze brojna najugled-nija prirodoslovna i književna imena onogadoba, sve redom liènosti koje danas imaju»svoje« ulice u Zagrebu i mnogim drugim gra-dovima. Bili su to, primjerice: Hugo Badaliæ,Gjuro Deželiæ, Mirko Divkoviæ, DragutinGorjanoviæ Kramberger, Janko Jurkoviæ, IvanKukuljeviæ Sakcinski, Dragutin Hirc, Ðuro

51, 2008

U ovo doba godine – prije stotinu godina...

Pilar, August Šenoa, Napoleon Špun Strižiæ,Adolfo Weber, Ivan Zahar, Ljudevit FarkašVukotinoviæ itd. U tom razdoblju, a i poslije,tiskan je niz vrijednih struènih èlanaka koji se idanas citiraju u struènim publikacijama kada segovori o ishodištima geografije, botanike, geo-logije, meteorologije i drugih znanstvenih disci-plina u Hrvatskoj.

Poslije Prvog svjetskog rata, kada je glavnuulogu u planinarskoj organizaciji preuzeo širisloj bogatog graðanstva, i u èasopisu su poèeliprevladavati nadahnuti putopisi. U novije doba,kada se planinarstvo proširilo na sve društveneslojeve, èasopis je, u skladu s novim trendovima,postao reprezentativna revija s obiljem atrak-tivnih slika i vrlo raznovrsnih èlanaka i vijesti.

Zanimljivo je pratiti i kako se mijenjaojezik kojim se pisalo. Neke rijeèi koje su se uprvim godinama redovito koristile, danas dje-luju arhaièno i teško su razumljive. Primjerice,u prvim godinama èeste su rijeèi bile: uzlaz(uspon), prorov (tunel), okuèi i krivuljice(zavoji, serpentine), bjelolist (runolist) itd.

Razdoblje izmeðu dva svjetska rataÈasopis je nakon stišavanja nevolja Prvog

svjetskog rata poèeo izlaziti 1922. godine, po-novno pod uredništvom dr. Josipa Poljaka.Radi izdavanja èasopisa utemeljena je 12. trav-nja 1921. unutar HPD-a, s vrlo dobrim odzi-

vom, Nakladna zadruga hrvatskih planinara,(HP 1922, 62). Poljakovom zaslugom èasopisdobiva suvremeniji izgled i bogatiji sadržaj.Urednikom mu je bio do 1929., kada je svoj radu planinarskoj publicistici okrunio izvrsnim»Vodièem po Velebitu«. Osim toga, ureðivaoje HPD-ov »Fotografski vjesnik«, a postao je ipotpredsjednikom društva.

Godine 1922. u èasopisu je dr. Ivan Krajaè,buduæi reformator hrvatskog planinarstva, obja-vio svoj programatski èlanak »Hrvatsko plani-narstvo« (ponovno 1924. pod naslovom »Razvi-tak HPD-a«), no veæ 7. kolovoza 1925. na sjed-nici uprave Krajaè daje ostavku jer je imenovanza ministra trgovine u Beogradu. Na redovnojskupštini HPD-a izabran je za novog predsjed-nika dotadašnji potpredsjednik prof. JosipPasariæ, popularno zvan Japica. Predsjednièkije mandat Pasariæ zapoèeo velikim slavljemprigodom otvaranja Tomislavova doma, a samje godinama požrtvovno snosio glavni teretdruštvenog rada. Za njegova razdoblja HPD jepostigao velike uspjehe i višestruko poveæaoèlanstvo. Pasariæevim imenom nazvani su plani-narski dom na Ivanšèici i jedan kuk u Rožan-skim kukovima na Velebitu.

Josipa Poljaka naslijedio je na mjestu ured-nika 1929. upravo sam Pasariæ. Pasariæ je tadaveæ imao za sobom veliko publicistièko i ured-nièko iskustvo (od 1892. do 1905. bio je ured-nik »Obzora«). Nakon rada u »Obzoru« bio jeprofesor i ravnatelj gimnazije, a djelovao je ipolitièki pod okriljem HSS-a (u vrijeme Austro-Ugarske sukobljavao se s banom Khuenom, au novoj državi bio je i podsekretar prosvjete uBeogradu i potpredsjednik skupštine). Zahva-ljujuæi svom autoritetu uspijevao je izgladitimnoge društvene nesuglasice, ali je na krajumandata nastao oštar sukob »starih i mladih«koji je završio Pasariæevim neslavnim porazom.Naime, Pasariæ je sebi uzeo za pravo da u HPD-uodluèuje prilièno samovoljno, u èemu je imao iKrajaèevu podršku èiji se autoritet veoma pošti-vao. Prvi otvoreni sukob dogodio se nakonHPD-ove skupštine 1932. kad se na odbor-nièkoj konferenciji trebao konstituirati upravniodbor. Veæina odbornika predložila je za II.potpredsjednika dotadašnjega dugogodišnjegtajnika, odvjetnika dr. Zlatka Prebega, no Pasa-

6 1, 2008

DESET UREDNIKASadržaj èasopisa uvelike su obilježili njihovi

urednici, a veæina njih bili su ugledni znanstve-nici, književnici ili prosvjetni djelatnici. Za ured-nike su brižljivo birane liènosti koje su bile nesamo viène pisanju nego su i vrsni planinari. Tosu bili redom:1. Dragutin Hirc (1898. – 1903.), 2. Vjekoslav Novotni (1904. – 1909.), 3. Josip Pasariæ (1910. – 1913. i 1929. – 1933.), 4. dr. Josip Poljak (1914. i 1922. – 1929.), 5. Ante Cividini (1934.), 6. prof. dr. Fran Kušan (1935. – 1939.), 7. Ivan Rengjeo (1940. – 1944.), 8. Petar Luèiæ Roki (1949. – 1958.), 9. prof. dr. Željko Poljak (1959. – 2000.), 10. Alan Èaplar (2001. –).

riæ se tome usprotivio, a u tome ga je podržaoi Krajaè. Kad su njih dvojica zaprijetili ostav-kom, 10 od 18 odbornika predalo je ostavku.Pasariæ je svim HPD-ovim podružnicama upu-tio dopis u kojem je pobrojao Prebegove nedo-statke, no Prebeg mu nije ostao dužan pa jetiskao pamflet pod naslovom »Odgovor« na 23stranice, s teškim optužbama protiv Pasariæa.Pasariæ je tada odnio Pirovu pobjedu, jer veæiduæe godine (1933.) Prebeg je sa svojim isto-mišljenicima odnio pobjedu (239 : 347 glasova)i Pasariæ je ostao u manjini. Ozlojeðeni Pasariæizjavio je da »iz èinjenice odglasanog mu nepo-vjerenja povlaèi konzekvence i polaže kakopredsjednièki, tako i mandat èitavog odbora«(HP 1933, 200).

Za Pasariæeva nasljednika na èelu HPD-a,a ujedno i na mjestu urednika »Hrvatskog pla-ninara« izabran je dr. Ante Cividini, srednjo-školski profesor, publicist, pedagog i politièar.Izabran je kao kompromisna liènost, koja je bilaizvan dotadašnjih sukoba i poznat po tome štonije imao ambicija da vlada »èvrstom rukom«.Za njegova razdoblja, koje je trajalo šest godina(1933. – 1939), HPD je bio u stalnom usponu i

71, 2008

Josip Pasariæ – istaknuta planinar-ska i javna liènost u razdobljuizmeðu dva svjetska rata

Geolog Josip Poljak – autor »Vodièapo Velebitu« (1929.) i jedan od prvihistraživaèa našeg krša

Ante Cividini – šest uspješnihgodina na èelu Hrvatskog planinar-skog društva i »Hrvatskog planinara«

Osim što je odigrao veliku ulogu u razvitku hrvatskog planinarstva,

ekspedicionizma i speleologije, èasopis veæ više od stotinu godina

ima vodeæu ulogu u hrvatskoj planinarskoj književnosti

Prepoznatljive korice èasopisa 1920-ih i 30-ih godina

bez znaèajnijih društvenih nesporazuma. Kaoroðeni Goranin osobito je volio planine Gor-skog kotara. Za njim je ostalo nedovršeno djelo»Gorski kotar«, zamišljeno kao monumentalnaedicija (izašla su samo tri sveska). Kao urednik»Hrvatskog planinara« Cividini je èasopisunastojao dati opæekulturno obilježje, no veænakon 14 Cividinijevih brojeva preuzeo je 1935.godine urednièke poslove oko èasopisa pot-predsjednik HPD-a Fran Kušan. Taj profesorbotanike u godinama koje su slijedile istaknuose kao jedan od najveæih istraživaèa hrvatskeflore. Bio je osnivaè Botanièkog zavoda i Bota-nièkog vrta Farmaceutskog fakulteta u Zagre-bu, koji danas nosi njegovo ime, osnivaè bota-nièkog vrta kod Tomislavova doma na Sljeme-nu 1939. i botanièkog vrta u Modriæ-dolcu podZavižanom na Velebitu 1967. godine.

Krajem 1939., kada su se Cividini i Kušanpovukli, za urednika »Hrvatskog planinara«izabran je prof. Ivan Rengjeo, koji je unatoèratnim teškoæama i nevoljama uspio održatièasopis do sredine 1944. godine. Rengjeo je bioravnatelj prve klasiène gimnazije u Zagrebu.Došao je iz Sarajeva, gdje je bio predsjednik

Fran Kušan – botanièar svjetskogglasa, osnivaè triju botanièkih vrtova(Zagreb – Lašèina, Sljeme, Zavižan)

Gimnazijski ravnatelj Ivan Rengjeoureðivao je èasopis u teško vrijeme(Drugi svjetski rat)

Petar Luèiæ Roki – prvi urednik nakonponovnog poèetka izlaženja èasopisa1949. godine (»Naše planine«)

Od 1898. godine kada je »Hrvatski planinar« poèeo izlaziti do danas

u 752 svezaka (brojeva, dvobroja...) objavljeno je više od 28.500

stranica, otprilike 21.000 èlanaka i vijesti te 15.000 slika

Prepoznatljive korice èasopisa 1940-ih godina

8

Hrvatskog športskog kluba (1913.), tajnik HPD»Bjelašnica« (od 1923.), suosnivaè Društva pla-ninara BiH 1921. i njegov potpredsjednik. UZagrebu je bio predsjednik Hrv. numizmatiè-kog društva (1940.) i istodobno s »Hrvatskimplaninarom« urednik »Numizmatièkih vijesti«.

Drugi svjetski rat duboko je potresao iplaninarsku organizaciju. Ustaški režim 1941.odredio je da podružnice HPD-a moraju posveprekinuti vezu sa Središnjicom u Zagrebu ipostavio na njihovo èelo režimske povjerenike,a krovna planinarska udruga postalo je novo-osnovano Hrvatsko planinarsko družtvo NDH,koje je 1942. pretvoreno u Hrvatski planinarskisavez NDH. Reorganizacijom je, dakle, HPDformalno bio likvidiran, ali unatoè tome nastojidjelovati »po starim pravilima« i na izvanred-nom èlanskom sastanku 13. listopada 1943. birasvoju upravu postavljajuæi kao cilj »da se saèuvai poveæa društvena imovina i da se održi živiminteres èlanstva za planinarstvo i društveni rad,kako bi društvo u povoljnijim prilikama moglorazviti svoju punu djelatnost«. Uprava HPD-asazvala je 29. ožujka 1944. redovnu 68. glavnuskupštinu na kojoj ponovno usvaja nekadašnjustrukturu sa središnjicom i podružnicama te zapredsjednika HPD-a izabire Vilima Ivaniša.Okolnosti meðutim nisu bile povoljne: nakonobjavljivanja ovog skupštinskog zapisnika »Hrvat-ski planinar« prestao je izlaziti. Posljednji brojje 6-8, 1944.

Naše planineNedugo nakon što je 1948. godine zapoèelo

osnivanje planinarskih društava i nakon što jeosnovan Planinarski savez Hrvatske, ponovnoizdavanje planinarskog èasopisa potaknuo jeprof. Vladimir Blaškoviæ. Blaškoviæ je poslije usvojoj »Povijesti hrvatskog Planinarstva« (Za-greb, 1975) ovako opisao HPD-ovo i PSH-ovoglasilo: »Èasopis je odigrao veoma važnu ulogune samo kao propagator planinarske misli negoi kao publikacija s obiljem dragocjenog plani-narskog štiva. Pored vješto pisanih planinarskihcrtica i nebrojenih bilježaka, vijesti, instruktiv-nih savjeta i zanimljivih podataka najraznovrs-nijeg planinarskog sadržaja, donosio je i prilogenemale znanstvene vrijednosti, koji su ponekadznaèili pravo otkriæe... Uz refleksivne planinar-

ske impresije u tom je èasopisu bilo objavljenoknjiževno visokovrijednih, upravo briljantnopisanih putopisa dostojnih da budu tiskani i unajserioznijem književnom èasopisu.«

Èasopis je, da u njemu ne bi bilo hrvatskihobilježja, 1949. dobio neutralno ime, »Naše pla-nine«. Urednikom je postao Pero Luèiæ Roki,šef raèunovodstva Veterinarskog fakulteta uZagrebu. Luèiæ Roki poèeo je planinariti kaouèenik u Sinju. Bio je èlan HPD-a »Mosor« uSplitu prije Drugog svjetskog rata, a nakon rataje meðu osnivaèima PD-a »Zagreb«. Bio je utom društvu predsjednik (1952.) i potpredsjed-nik te èlan vodstva PSH (potpredsjednik, refe-rent za veze s inozemstvom, predsjednik Komi-sije za izdavaèku djelatnost), osnivaè Alpini-stièkog kluba u Zagrebu 1959. i njegov prvi pred-sjednik. Osobito se istaknuo kao fotograf, preda-vaè i publicist, a zahvaljujuæi svojoj komunikativ-nosti i temperamentu kao uspješan propagan-dist. Njegovo djelo je reprezentativna fotomono-grafija »Planine Jugoslavije« 1967. godine.

9

Od 1949. do 1991. godine èasopis je nosio neutralno ime»Naše planine« i distribuirao se po cijeloj Jugoslaviji

Željko Poljak 42 godineza kormilom èasopisa

Drugu polovicu 20. stoljeæa obilježilo jeposebno jedno ime. To je ime prof. dr. ŽeljkaPoljaka, koji je bio urednik od 1959. do 2000.godine – pune 42 godine. Tako dug urednièkistaž apsolutni je rekord na prostoru jugoistoèneEurope i rekord svih vremena u hrvatskoj pu-blicistici uopæe. Poljakova biografija je vrloopsežna i impresivna, a buduæi da je veæ mnogoputa objavljena i dobro poznata, neæemo jeovdje ponavljati, veæ samo ustvrditi da u cjelo-kupnoj hrvatskoj planinarskoj povijesti nemaplaninara s tako bogatom i raznolikom plani-narskom biografijom. Poljak se sam najboljepredstavio bogato ilustriranom knjigom »Životna planinarski naèin« 2005. godine u izdanjuHPS-a. Poljak je i danas aktivan, a premda udobi od 82 godine, neumorno planinari, stvara,ureðuje razne publikacije i suraðuje u »Hrvat-skom planinaru« lektorirajuæi svaki broj (puteminterneta!).

Godine 1966., od broja 7., »Naše planine«bile su ujedno glasilo i Planinarskog savezaBosne i Hercegovine. Tako je bilo do kraja 1981.kada je PS BiH odustao od suizdavaštva jer nijeviše mogao snositi tiskarske troškove. Predstav-nik BiH u uredništvu bio je sarajevski planinarDrago Bozja, a od 1980. Tomislav Batiniæ iŠefko Hadžialiæ.

Povijesni dogaðaji koji su uzrokovali raspadJugoslavije poèetkom 90-ih godina 20. stoljeæaodrazili su se i u hrvatskom planinarstvu i usamom èasopisu. Èasopisu je naglo prepolov-ljena naklada jer je prije Domovinskog ratamnogo planinara iz drugih jugoslavenskih repu-blika primalo »Naše planine«, no èasopisu jevraæeno hrvatsko obilježje i naslov koji je imaood poèetka – »Hrvatski planinar«. Odluka otome da se Planinarski savez Hrvatske preime-nuje u Hrvatski planinarski savez i da se èaso-pisu »Naše planine« vrati staro tradicionalnoime »Hrvatski planinar« donesena je na redov-noj skupštini PSH-a 13. travnja 1991.

Prof. dr. Željka Poljaka na urednièkojdužnosti naslijedio je s prvim danima treæeg

10 1, 2008

milenija, 2001. godine, pisac ovih redaka, u dobiod samo 21 godinu (dakle dvaput manje negošto je Poljak tada veæ bio urednikom)! Koristeæise novim tehnologijama i moguænostima, èaso-pis se 2001. poèeo tiskati u boji i prerastao ubogato ilustriranu reviju na 40 stranica. Danasse tiska u nakladi od 2000 primjeraka.

Bogatstvo planinarske rijeèiVeliko ime za »Hrvatski planinar« je i ime

kutinskog planinara prof. dr. Darka Grundlera,koji je izradio cjelovitu raèunalnu bibliografijuèasopisa – od prvog broja do danas. Koliko jeto opsežan posao svjedoèi èinjenica da je natome radio 10 godina (!), a da mu za unospodataka o jednom prosjeènom broju trebajuprosjeèno 4 sata (4×800 brojeva = 3200 dobro-voljnih sati za planinarstvo!). Ta baza podatakazasad još nije dostupna planinarskoj javnosti,jer se od 2007. provodi projekt digitalizacijesvih brojeva »Hrvatskog planinara«. Rezultattog posla bit æe kompletna digitalna arhivaèasopisa – dostupna za raèunalno pretraživanjei pregledavanje.

U Hrvatskoj danas postoji samo jedna cje-lovita biblioteka sa svim brojevima »Hrvatskogplaninara« i »Naših planina«. To je bibliotekaprof. dr. Željka Poljaka. Darko Grundler, AlanÈaplar i HPS kompletirali su svoje bibliotekekopiranjem i skeniranjem brojeva koji su imnedostajali iz Poljakove biblioteke.

Prije Grundlerove cjelovite bibliografije, te-matsku tiskanu bibliografiju HP i NP napravioje i objavio prof. dr. Željko Poljak. Bibiblio-grafija je tiskana najprije 1959. kada je Poljakpostao urednikom »Naših planina«, a poslije unastavcima u br. 9-12, 1975 i 1-2, 1976 i zatimu knjizi Željka Poljaka i suradnika »Hrvatskoplaninarstvo« (Zagreb 1975, str. 315-380).

Tijekom godina nastao je u »Hrvatskomplaninaru«, ali i u drugim èasopisima i knjigama,pozamašan planinarski opus, koji je 1994. go-dine predstavljen antologijom Željka Poljaka»Hrvatska planinarska književnost«. Ta je vrstaknjiževnosti, inaèe najsrodnija putopisnoj knji-ževnosti, vrlo razvijena i cijenjena u alpskihnaroda. U èasopisu ima više stotina vrijednihknjiževnih ostvarenja, o èemu svjedoèi èinjenicada je više autora svoje èlanke sabralo i objavilo

kao samostalne književne zbirke (Ante Ruka-vina, Željko Poljak, Mira Šincek, Darko Ber-ljak). U èasopisu su, meðu ostalima, objavljivalii istaknuti pjesnici i književnici kao što su Vladi-mir Nazor, August Šenoa, Ljudevit Farkaš-Vukotinoviæ, Franjo Markoviæ i drugi.

Osim što je odigrao veliku ulogu u razvojuhrvatske planinarske književnosti, èasopis veæviše od stotinu godina ima vodeæu ulogu urazvitku hrvatskog planinarstva, ekspedicio-nizma i speleologije kao djelatnosti fizièke kul-ture, a svojim dugogodišnjim izlaženjem postaoje svojevrstan arhiv za povijest hrvatskog plani-narstva. Njegovih stotinu godišta predstavlja nesamo bogatu planinarsku biblioteku nego itrajnu vezu meðu planinarskim misliocima broj-nih generacija.

111, 2008

Urednici u zadnjih pola stoljeæa i 50 godišta èasopisa: Željko Poljak (42) i Alan Èaplar (8) – Troglav, 2007.

UHrvatskom planinarskom savezu kra-jem 2007. registrirana je 251 plani-narska udruga, od toga 221 planinar-skih društava i klubova, 11 županijskih i grad-skih planinarskih saveza, dvije stanice vodièa,Hrvatska gorska služba spašavanja i njenih 16stanica. U 2007. dobili smo nekoliko novih pla-ninarskih društava/klubova u Zagrebu, Rijeci,Novskoj, Lokvama i, po prvi put, u Kutjevu,Bistri, Stupniku, Viškovu, Bibinju, Bakru i Visute jedan županijski planinarski savez (Dubro-vaèko-neretvanski) i Stanicu planinarskihvodièa Slavonije. Ukupan broj èlanova, koji seutvrðuje se konaènim obraèunom izdanih ivraæenih markica sredinom sijeènja, premasadašnjim podacima iznosit æe preko 23.000, au tom su broju gotovo podjednako na treæinezastupljeni mladež, seniori i umirovljenici.

U 2007. godini održani su mnogobrojni po-hodi, izleti, susreti, dogaðanja i ekspedicije tedruge raznovrsne akcije u svim podruèjimadjelovanja i razinama u HPS-u. Dan hrvatskihplaninara održan je 5. i 6. svibnja na Malaèkoju organizaciji HPD-a »Malaèka - Donja Kašte-la« iz Kaštela Starog. U rujnu je sveèano obilje-žena 80. obljetnica planinarskog doma »Zavi-žan« proslavom na samom objektu. Od ostalihvelikih saveznih akcija treba spomenuti da supoèetkom sijeènja obavljeni, veæ treæu godinuzaredom, vrlo zahtjevni poslovi za potrebeSvjetskog skijaškog kupa u ženskom slalomu naSljemenu. Zajedno s HGSS-om na tom sunatjecanju èlanovi HPS-a pripremili pristupneputove za desetak tisuæa gledatelja na vrlozahtjevnom planinskom terenu, po zimi i ponoæi te su zbrinuli sve kojima je bila potrebnapomoæ ili podrška u kretanju. Za prvosvibanj-

ske praznike zajedno s NP »Paklenica« orga-nizirano je meðunarodno penjaèko natjecanje»Big Wall speed climbing«, a 5. kolovoza naDan pobjede i domovinske zahvalnosti, tradi-cionalni, ove godine jubilarni deseti pohod naDinaru – našu najvišu planinu. Nakon dobivenelokacijske i graðevinske dozvole za piramidu-vidikovac na Hunjki, taj više milijuna kuna vri-jedan objekt poèeo se graditi poèetkom jeseni.Donesene su i sve daljnje potrebne odluke ipokrenuti poslovi u nadležnom ministarstvu zaosnivanje Uèilišta HPS-a èiji je cilj jedinstvenii verificirani nastavni kadar za sve struène dje-latnosti koje su statutarno propisane i odobreneza našu nacionalnu krovnu udrugu.

Prva hrvatska ženska ekspedicija »ChoOyu« izvedena je u tibetskoj Himalaji od 13.kolovoza do 12. listopada te iako je prošlogotovo dva mjeseca od njenog završetka moždajoš nismo svjesni njene pune vrijednosti, onogšto je ostvarila i što doprinosi ne samo alpini-zmu, veæ i cijelokupnom hrvatskom planinar-stvu. Ispraæena sumnjama i nevjericom, èak imeðu planinarima, pa i nekim alpinistièkimautoritetima, postala je jedan od najveæih uspje-ha Saveza uopæe. Ekspedicija je dobila visokestruène i medijske ocjene u Hrvatskoj i inozem-stvu, a najpoznatiji svjetski brandovi alpini-stièke opreme u svojim katalozima i web strani-cama s ponosom istièu da su èlanice upotrije-bile njihovu opremu u Himalaji. U velikomstilu, kada su druge ekspedicije odustale zboglošeg vremena, pet naših djevojaka došlo je navrh visok 8201 m, od toga èetiri bez uporabeumjetnog kisika. Više od 28 godina bilo je po-trebno da se pet Hrvata opet upišu u meðu kojisu stajali na nekom vrhu višem od 8000 m, a

12 1, 2008

GODIŠNJE IZVJEŠÆEGODIŠNJE IZVJEŠÆE

Hrvatski planinarski savezu 2007. godini

Darko Berljak, glavni tajnik HPS-a

istom broju djevojaka za to je trebala samojedna ekspedicija i to prva u kojoj su krenule uHimalaji. Posebnost je da su uspon izvele nevje-rojatno brzo i sigurno, bez ikakvih uobièajnihzdravstvenih tegoba i ozljeda. HPS-u i djevoj-kama na uspjehu je èestitao predsjednik Repu-blike koji ih je primio prije odlaska, te nekolikoministara, HOO, mnoge ustanove i pojedinci.Potpredsjednica Vlade RH doèekala je ekspe-diciju u Zraènoj luci Zagreb, poslije im prire-dila i prijem te obeæala punu podršku ubuduæim sliènim akcijama. Ovih sedana sve što je uloženo u taj ni-malo jednostavan projekt vraæau obliku najviših priznanja uprostoru gdje nikada nije bilomjesta za planinare i njihovedjelatnosti. Od mnogobrojnih,spomenimo samo da je Hrvat-ski olimpijski odbor ekspedi-ciju proglasio najveæim sport-skim pothvatom u 2007. godinina Velikom danu hrvatskog spor-ta 27. prosinca, a na najprestižnijemsportskom proglašenju 21. prosinca,koji niz godina organiziraju »Sport-ske novosti«, èlanice ekspedicijepostale su najbolja ženska ekipagodine. Rezultat i promidžbuHPS-a, alpinizma i planinarstva koju je postiglata ekspedicija bit æe vrlo teško nadmašiti.

Skupština HPS-a održana je 26. svibnja uEuropskom domu u Zagrebu, a zasjedanje naj-višeg tijela našeg Saveza, u kojem ravnopravnosudjeluju sve naše èlanice, bio je najvažniji dru-štveni dogaðaj u prošloj godini. Na skupštini supodneseni izvještaji o radu u prošle èetiri godi-ne s vrlo zadovoljavajuæim financijskim poka-zateljima te o radu Nadzornog odbora i Sudaèasti HPS, predložen je i usvojen srednjoroènii ambiciozni financijski plan HPS-a do 2011.godine, izabrani su novi dužnosnici i tijela Save-za koji æe to moæi ostvariti, te prihvaæen noviStatut HPS-a. Ovjera pravovaljanosti donese-nih odluka na Skupštini i novog statuta potra-jala je nekoliko mjeseci, jer je statut trebaoodobriti i Hrvatski olimpijski odbor, a nakontoga Ured za opæu upravu u Zagrebu koji jedetaljno provjeravao mandat svake osobe ovla-

štene za zastupanje svih planinarskih udrugakoje su sudjelovale u radu tog tijela HPS-a.

Sjednica Glavnog odbora HPS-a održana je24. veljaèe. Na njoj je, uz uobièajeni dnevni redtog tijela, prihvaæen zakljuèni raèun i odreðenèak 43% veæi proraèun Saveza od prošle godines usklaðenim velièinama prihoda i rashoda uiznosu od 2.147.000,00 kn za tekuæu godinu, aod toga preko pola milijuna za rad naših struè-nih i organizacijskih komisija. Donesena je

odluka da Glavni odbor, koji za to imamandat sukladno Zakonu o športu,

izmijeni i dopuni Statut HPS-asamo u njegovim obveznim

odredbama, a u sluèaju dodat-nih mišljenja HOO-a, kojimora odobriti statute nacio-nalnih športskih saveza, da ihodobri i Skupština HPS-a.

Izvršni odbor je u 2007.održao sedam sjednica, na

kojima se raspravljalo o 46 glav-nih toèaka dnevnog reda i šezde-

set podtoèaka. Izglasano je okoosamdeset odluka ili zakljuèaka popojedinim temama. Nadzorni

odbor, odnosno njegovi predstav-nici, bili su prisutni na svim sjed-

nicama.Cijene èlanskih markica veæ se sedmu

godinu nisu mijenjale, a tako æe ostati i u 2008.Uplaæena sredstva od markica koriste se zasigurnost, odnosno osiguranje u sluèaju nesreæeu planini za svakog našeg èlana, za obnovuplaninarskih objekta te za struèni rad èlanstvau naših 15 specijalistièkih djelatnosti. Uz osigu-ranje za sluèaj nesreæe, ostvaruje se popust od50% u cijeni noæenja u planinarskim domovimau Hrvatskoj, Sloveniji i dijelu BiH, popusti utrgovinama planinarske opreme, 50% popustau cijenama ulaznica u nacionalnim parkovimau planinarskim podruèjima te u kupnji plani-narske literature.

HPS je uspostavio kontakt s pojedinim vla-dinim ministarstvima, njihovim tijelima i dužno-snicima, županijskim i gradskim upravama okopitanja povezanih s našom djelatnošæu. Okospomenute ekspedicije kontakt je ostvaren sVladom RH koja je, osim podrške, dala i

131, 2008

znaèajnu financijsku pomoæ te s Uredom zaravnopravnost spolova. U Upravi za zaštituprirode Ministarstva kulture održani su sastancii dogovori oko odnosa organiziranog planinar-stva, njegovih djelatnosti i zajednièkih interesaplaninara u zaštiæenim planinskim podruèjima,parkovima prirode i nacionalnim parkovima. Uvezi s osnivanjem svog Uèilišta, HPS suraðujes Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta.Posebno treba istaknuti odliènu suradnju sDržavnim hidrometeorološkim zavodom. HPSje sudjelovao u javnoj raspravi o Zakonu ougostiteljskoj djelatnosti. Naši prijedlozi suprihvaæeni prilikom njegova donošenja, a odno-se se na moguænost da se planinarsko društvoizravno bavi ugostiteljstvom i pružanjem uslugasmještaja u svojim objektima. Iako su dužnos-nici HPS-a uporno nastojali da se iz Zakona opružanju usluga u turizmu izostavi ili pojedno-stavi odredba o organizaciji izleta s više od jed-nog noæenja za planinare, to nije bilo moguæete je u njemu ona i dalje ostala u istom oblikukao i u starom zakonu. To na prvi pogled prili-èno otežava putovanja na izlete veæem brojuplaninara, no iako je Zakon na snazi posljed-njih 11 godina nije primijeæeno da je bitno utje-cao na našu djelatnost.

Na meðunarodnom planu sudjelovali smou Meðunarodnoj asocijaciji planinarskih saveza(UIAA), i to u radu Komisije za ekspedicije, naosnivaèkoj skupštini IFSC (Športsko penjanje)u Frankfurtu te na priprema Opæe skupštineUIAA u Matsumotu (Japan). U suradnji s Aus-tralskom penjaèkom federacijom organiziranaje ekspedicija na Tasmaniju i big wall penjanjeu ostalim podruèjima Australije. U našim natje-cateljskim športovima (planinarsko skijanje,sportsko penjanje i ledno penjanje) nastupalesu ženske i muške hrvatske reprezentacije najednom svjetskom i jednom europskom prven-stvu, na dva svjetska kupa i na drugim meðuna-rodnim natjecanjima u postojeæim kategori-jama. Više desetaka natjecatelja i natjecateljicaukljuèeno je u kategorizaciju hrvatskih sportaša.

Hrvatski olimpijski odbor sufinancirao jedio troškova natjecanja za naše športske disci-pline, plaæene su sve naše èlanarine u meðuna-rodnim udrugama (UIAA, IFSC, ISCM i IOF),putovanja na sastanke UIAA u inozemstvu, kao

i plaæe naših zaposlenika. Sudjelovali smo uradu sjednica Skupštine Hrvatskog olimpijskogodbora i Odbora neolimpijskih športova.

Odnosi s novinskim i elektronskim mediji-ma održavani su povodom pojedinih akcija(Dan planinara, obilježavanje obljetnice DomaZavižan), a najintenzivniji su bili u vezi sa žen-skom ekspedicijom u Himalaji o kojoj su izvješ-tavale gotove sve dnevne novine u Hrvatskoj,nekoliko radijskih postaja, HRT, Nova TV iRTL, a voditelj ekspedicije se na dan uspona naCho Oyu satelitskim telefonom izravno javio usredišnji Dnevnik HRT-a.

Kontakti s 251 udruženom èlanicom HPS-auspostavljali su izravno èlanovi svih tijela HPS-ai zaposlenici i to na terenu, putem prijama stra-naka u Uredu HPS-a, telefonskim razgovorima,dopisivanjem e-poštom, objavama u èasopisu»Hrvatski planinar« i dopisima našim društvi-ma i klubovima o raznim temama, s odgovori-ma na pojedina pitanja i prijedloge za boljusuradnju. Zbog brojnosti udruga i raznovrsnihsadržaja ti poslovi zahtijevaju mnogo vremena.U 2007. godini predstavnici HPS-a službeno su(a mnogo puta i neslužbeno) došli na preko 150dogaðaja, od osnivaèkih i redovnih skupština doraznih proslava i ostalih akcija koje su organi-zirala planinarska društva, županijski savezi istruène komisije.

Razdruživanje orijentacijskog športa izHPS-a okonèano je krajem godine nakon dužegvremena potrebnog da se usklade svi potrebnidokumenti i odluke HPS-a i novoosnovanogHrvatskog orijentacijskog saveza oko djelatno-sti koja je u HPS-u postojala preko 40 godina.Ta èinjenica navodi se u preambuli StatutaHOS-a, a potpisana je i Povelja o razdruživanjutog sporta iz HPS-a.

Godišnji prihod u 2007. godini, iako jošnema konaènih pokazatelja, bit æe, kao što je tobilo i posljednjih desetak godina, opet rekor-dan, ovog puta blizu tri milijuna kuna. Razlogje takvom velikom iznosu iznad onog planira-nog bila ekspedicija »Cho Oyu« èiji sponzori suuplaæivali sredstva na naš raèun. Iz sredstavaHPS-a ekspedicija nije potrošila nijednu kunu,što više èak je ostvarila pozitivnu razliku odnekoliko desetaka tisuæa kuna u korist ostalihdjelatnosti u HPS-u.

14 1, 2008

Ured HPS-a s dva profesionalna djelatnikau punom i jednoga s pola radnog vremena po-kušava na najbolji moguæi naèin obaviti sveposlove, kao i one koje ponekad ne moguriješiti ostali dužnosnici ili proèelnici komisija.Ured HPS-a je èlanstvu i graðanstvu mjestogdje se mogu dobiti sve informacije o planina-ma i planinarstvu, istodobno se brine o pretplatii financijskim poslovima izdavanja našeg èaso-pisa, kontaktira s raznim ustanovama i pravnimosobama izvan HPS-a, mnogobrojnim udruže-nim èlanicama u vezi s èlanskim materijalom iostalim pitanjima naše organizacije, suraðuje s15 komisija HPS-a, vodi vlastito poslovanjekroz nabavu i prodaju planinarske literature,dogovara i ugovara najamnine i sponzorstva teobavlja ostale poslove kako bi se uz èlanarineosigurali dodatni izvori prihoda koji u ovojgodini iznose preko dva i pol milijuna kuna.

Èasopis »Hrvatski planinar« izlazi redovito,s ažurnim voðenjem evidencije pretplatnika.Zaprimljeno je više stotina razlièitih priloga, aobjavljeno ih je preko dvjesta. Naklada je oko1800 primjeraka, a pretplatnika je malo više od1700, uz uobièajene probleme naplate za goto-vo istih stotinjak neplatiša i za oko pedesetaknaših èlanica. U 2008. godini obilježit æe se 110.obljetnica izlaženja i 100. godište »Hrvatskog

planinara«. Visina pretplate za 2008. ostala je uistom iznosu kao i u 2007. godini.

Znaèajka je HPS-a širok raspon djelatno-sti, po èemu je jedinstven izmeðu sedamdese-tak nacionalnih planinarskih saveza u svijetu, aostvaruje se u 15 struènih i organizacijskihkomisija. One su u 2007. godini izvele oko 180(prosjeèno po jedna svaki drugi dan) akcija,ekspedicija, pohoda, susreta, škola, teèajeva,seminara, vježbi, predavanja i natjecanja. Nanjima je sudjelovalo preko tri tisuæe naših èla-nova. Tu èinjenicu treba istaknuti, jer znatandio našeg èlanstva svoj boravak u planinskojprirodi ne provodi samo rekreativno, veæ gaosmišljava struènom i društveno korisnom dje-latnošæu. U iduæim recima je najsažetiji opisrada tih komisija u 2007. godini.

Zaštita prirode – Komisija se bavila zaštitomproljetnica putem predavanja i dijeljenja letakagraðanstvu; održavana su predavanja u školamai u planinarskim društvima, posebice povodomDana vode i Dana planeta Zemlje. U suradnjis Državnim zavodom za zaštitu prirode organi-zirana je i održana radionica s praktiènim ra-dom za inventarizaciju biološke raznolikosti. Urujnu je Komisija poèela provoditi teèaj zaèuvare prirode po novom modelu u koji je bilo

151, 2008

Novogodišnja sjednica HPS-a 17. prosinca 2007.

ukljuèeno 34 polaznika. Povodom Dana èistihplanina održana je veæ èetrnaesta akcija èišæe-nja staza i vodotoka u PP Medvednica. Nastav-lja se suradnja s MZOPU na pripremi NVO uzaštiti prirode. Nastavljeni su projekti »Zaštitaizvora pitke vode u PP Medvednica« i u opæiniÈrnomerec (potoci i mostovi). Intenzivno sepromovira zaštita prirode kroz medije (na TV-u:Dan zaštite okoliša, Dobro jutro Hrvatska iŠkolska televezija; na radiju: Slušaj kako Zem-lja diše, Z kao zemlja, na Hrvatskom kato-lièkom radiju te povodom Dana planeta Zemlje26. rujna, Svjetskog dana èistih planina i Meðu-narodnog dana planina 11. prosinca). Komisijasuraðuje i s drugim udrugama na zaštiti šuma,podzemlja i oèuvanju ruralnog života u planin-skim podruèjima. U akcijama Komisije izravnoje sudjelovalo preko 1000 sudionika.

Gospodarstvo – Prikupljena je potrebnadokumentacija za novo sklonište u Šugarskojdulibi, osim glavnog projekta, koji je u izradi,kao i dokumentacija za tipsko sklonište napredjelu Skorpovac. U domu »Zavižan« uvede-no je centralno grijanje i obavljeni su radovi nasanitarnom èvoru. Raspisan je natjeèaj i dvana-estorici upravljaèa planinarskih kuæa dodijelje-na su dosad najviša novèana sredstva za pomoæpri obnovi i izgradnji, u ukupnom iznosu od

170.172,07 kuna. Izraðene su nove ploèe zaplaninarske objekte. Osnovana je GIS bazapodataka svih planinarskih objekata, koja jepodloga za novu kategorizaciju.

Planinarski putovi – Održano je 10 sasta-naka Komisije, dovršen je i donesen Pravilnik ipripremljeno novo izdanje priruènika za marka-ciste. Obavljene su detaljne pripreme za proši-renje HPO-a, uvedeno je »Najviše priznanje«za 150 obiðenih KT, tiskan je novi DnevnikHPO-a. Poboljšan je novi program teèaja zamarkaciste s ispitom te se poèeo primjenjivati.Od planinarskih društava nastavilo se priku-pljati i sreðivati podatke o obilaznicama, a pri-premljeni su i objavljeni sadržaji na internet-skim stranicama Komisije, s koje se linkompristupa Pravilniku, stranici o obilaznicama istranici o markacistima. Za HPO je u 2007.godini podijeljeno 198 priznanja, za VPP 10, aza VO 9. Održana su dva teèaja (za zagrebaèkopodruèje i na Dinari za podruèje Zagore i Dal-macije) te dva sastanka s povjerenicima za pla-ninarske putove u planinarskim društvima.Izraðeno je 19 metalnih žigova za kontrolnetoèke HPO-a i VPP-a. Uspostavljena je surad-nja s veæinom županijskih planinarskih župa-nija, kao i suradnja s planinarskim društvimaèiji se èlanovi zanimaju za osnivanje novog pla-

16

Dio uzvanika na Novogodišnjoj sjednici HPS-a

ninarskog puta ili obilaznice. S tvrtkom »Navi-go sistem« i dalje traju dogovori o izradi zemljo-vida, a provodi se snimanje tragova planinar-skih putova GPS ureðajima. Interventne akcijebile su na podruèju Banovine i Korduna zbogizvida uvrštenja novih KT u Dnevnik HPO-a,radi markiranja puta na Velikom Rujnu, pos-tavljanja metalnog žiga na Bojinom kuku napodruèju južnog Velebita, markiranja puta naOzeblin i postavljanja metalnog žiga na vrhu.

Alpinizam – Naši predstavnici su u sijeènjusudjelovali u francuskom Fournelu na meðuna-rodnom skupu penjaèa u ledu. Održana su trikola prvenstva Hrvatske u lednom penjanju, areprezentacija Hrvatske nastupala je u muškoji ženskoj konkurenciji na meðunarodnimprvenstvima penjanja u ledu u Italiji i Rumunj-skoj. Komisija je uputila predstavnika na zimskipenjaèki susret koji je organizirao Britanskiplaninarski savez u Škotskoj. Održano je natje-canje »Big wall speed climbing« u brzom penja-nju u Paklenici. Za buduæe pripravnike HGSS-aodržan je alpinistièki teèaj u Ravnom Dabru, tealpinistièke škole u nekoliko AO-a u Hrvatskoj.Organizirana je Hrvatska ženska himalajskaekspedicija »Cho Oyu« i ekspedicija »Velikestijene svijeta« u Tasmaniji.

Vodièi – Održan je zimski teèaj u Tuku sa16 sudionika, ljetni teèaj na Mosoru s 15 sudio-nika, teèaj vodièa društvenih izleta s 22 pola-znika na Kozjaku, te ispiti za 43 vodièa. Održa-ne su visokogorske vježbe u Gran Paradisu i naBreithornu, a poèele su življe raditi potkomisijaza opremu i potkomisija za školovanje. Pripre-ma se i materijal za meðunarodnu verifikacijuvodièa HPS-a putem licence UIAA. Krajemlistopada održan je 24. Zbor vodièa u kuæi naVinici s 54 sudionika.

Promidžba i izdavaèka djelatnost – Uspo-stavljen je web site ekspedicija Cho Oyu i Veli-ke stijene svijeta. Redovno su podizane vijesti ifoto-album, a vrlo živo se kontaktiralo s medi-jima koji su s naše strane preuzimali vijesti islike s tih akcija. Wiki server se održava i redo-vito radi. Okupljeno je 120 suradnika, a naslov-na stranica skupila je 90.000 hitova. Od naklad-nièke djelatnosti treba istaknuti »Planinarskeputove« kao novo, bitno osuvremenjeno i teme-ljito doraðeno izdanje priruènika za markaci-

ste, koji se koristi kao osnovna literatura zamarkacistièku djelatnost u HPS-u, te monogra-fija »Jamski sustav Lukina jama - Trojama«koja obuhvaæa prikaz otkriæa i rezultate speleo-loškog istraživanja sjevernog Velebita, odnosnojamskog sustava Lukina jama - Trojama i okol-nih jama u Hajduèkim kukovima. Kao i prošlihgodina, izraðen je zidni kalendar HPS-a za 2008.godinu s atraktivnim slikama iz planina. Praksas kalendarima prošlih godina, s usporednomnajavom akcija èlanica HPS-a u kalendaru,pokazala se vrlo praktiènom i korisnom, jer suna taj naèin informacije o pohodima i sliènimakcijama postale lako dostupne svih hrvatskimplaninarima. Za potrebe kalendara i èasopisa»Hrvatski planinar« organizirano je prikuplja-nje informacija o akcijama. Planinarskim dru-štvima koja su za to imala potrebu, Komisija jepomogla u ureðivanju i pripremi njihovih pu-blikacija, dnevnika obilaznica i drugih sliènihizdanja. Tako su izraðeni dnevnici planinarskeobilaznice »Petrova gora«, a za potrebe promi-džbe HPS-a tiskani su atraktivni plakat »Danhrvatskih planinara« (Malaèka) te novi obrazacpriznanja za markaciste. Obavljeno je više odpola posla na digitalizaciji svih brojeva èasopisa»Hrvatski planinar«.

Školovanje kadrova – Prema poslanim pro-gramima i izvještajima o održanim planinar-skim i struènim školama èlanica HPS-a, Komi-sija je poslala organizatorima oko 1600 diplomaHPS-a za planinarske i specijalistièke škole.

Speleologija – Èlanice Komisije za speleo-logiju u proteklih godinu dana organizirale su223 speleološka istraživanja ili posjeta speleo-loškim objektima. Najznaèajnija speleološkaistraživanja bila su u špilji Kiti Gaæešinoj i Mu-nižabi na Crnopcu, u jami Velebita u NP Sje-verni Velebit koja je sada istražena do nove du-bine od 1034 metra. Održan je speleološki logorVjetrenica 2007. u Ravnom, BiH, uz sudjelo-vanje tridesetak speleologa i biospeleologa izšest zemalja. Speleološka istraživanja u posebnozaštiæenim podruèjima obavljana su suradnji snadležnim ustanovama (NP i PP), a u pojedinimistraživanjima izvoðena su meteorološka ifizikalna mjerenja. U 2007. bilo je više posjetastranih speleologa – švicarski u jami Munižabi,Cerovaèkim špiljama i Modriæ špilji; poljski

171, 2008

speleolozi su sudjelovali u speleološkoj ekspedi-ciji Velebita 2007. U kolovozu, tijekom sudjelo-vanja u istraživanju jame Piagga Bella u gorjuMarguareis u Italiji, ozlijedio se Igor Jeliniæ (SODubovac) na dubini oko 400 m, a uspješna akcijaspašavanja završila je nakon nekoliko dana kadaje izvuèen iz jame. Treba istaknuti velik trudpreko stotinu talijanskih spašavatelja tijekom teakcije, na èemu im dugujemo veliku zahvalnost.U Starigradu-Paklenici održan je seminar oizradi speleološkog nacrta. U Novoj Vasi poredjame Baredine održan je u svibnju prvi zajed-nièki seminar Komisije za speleologiju HPS-a,Hrvatskog speleološkog saveza i Komisije zaspeleološko spašavanje HGSS-a. Ovaj seminar,na kojem su sudjelovala 64 speleologa iz 15speleoloških klubova ili odsjeka, znaèajan je izviše razloga. Po prvi put je uspostavljena kon-kretna suradnja izmeðu hrvatskih krovnih speleo-loških organizacija, koja æe se nastaviti i drugimtematikama od zajednièkog interesa. Naši suspeleolozi sudjelovali na godišnjem skupu spe-leologa u Italiji, na Svjetskom kongresu speleo-loškog spašavanja u Maðarskoj i na Skupuspeleologa Hrvatske. Tijekom godine održano je6 speleoloških škola po programu Komisije zaspeleologiju na kojima je školovan ukupno 91novi speleolog-pripravnik. Održani su ispiti zanaziv speleolog, te instruktorski seminari.

Planinarsko skijanje – U izrazito jakojkonkurenciji na Europskom prvenstvu u plani-narskom skijanju u Avoriazu (Francuska) našjedini natjecatelj (disciplina Uphill) postigao jekvalitetno vrijeme u utrci.

Športsko penjanje – Održano je 13 sasta-naka Komisije, osam natjecanja za prvenstvoHrvatske u boulder, brzinskoj i težinskoj kate-goriji za seniore i mlaðe kategorije te tri kolažupanijske boulder lige Splitsko-dalmatinskežupanije. Seniorska reprezentacija RH nastu-pila je vrlo u muškoj i ženskoj konkurenciji naSvjetskom prvenstvu u Španjolskoj, te na Svjet-skom kupu u Kranju (Slovenija).

Komisija za suradnju s upravama zaštiæe-nih planinskih podruèja – S ostalim komisijamaHPS-a, dužnosnicima HPS-a i s Uredom HPS-aprikupljala je sve podatke važne za odnoseorganiziranog planinarstva s javnim ustano-vama zaštiæenih podruèja.

Komisija za visokogorske uspone, dalekeplaninarska putovanja i pohode – Planinarskimdruštvima i ostalim korisnicima u HPS-u davalaje mišljenja i savjete te omoguæavala kontakteu Keniji, Tanzaniji, Kini, Australiji, Pakistanu,Indiji, Nepalu i Tibetu.

Priznanja – Održano je 6 sjednica, na koji-ma su za udruge i èlanove predložena ova pri-znanja HPS-a: 30 zlatnih, 12 srebrnih i 21 bron-èani znak HPS-a, 5 plaketa i jedno Posebno pri-znanje. Na velik broj zlatnih znakova utjecalaje dodjela njih 21 svim èlanicama (19) i dvamaèlanovima ženske ekspedicije na Cho Oyu.

Povijest planinarstva – Tiskan je vodièkroz muzejsku zbirku u Ogulinu i nastavljenoprikupljanje graðe za fundus Alpinistièkogmuzeja zahvaljujuæi prilozima istaknutih alpini-sta, njihovih obitelji ili prijatelja. U gradskommuzeju u Samoboru obavljen je razgovor radistjecanja uvida u trenutno stanje Planinarskogmuzeja HPS-a u Samoboru, odnosno planinar-ske muzejske zbirke. Ustanovljeno je da je,zahvaljujuæi angažmanu zaposlenika Muzeja teulaganju HPS-a koji je nabavio odreðen brojkartonskih registratora, planinarska muzejskagraða razmjerno dobro složena, popisana ipohranjena, no vrlo se mali dio fundusa tre-nutno izlaže. S vodstvom stanice HGSS-aZagreb, koja, ako bi to bilo dogovoreno s Gra-dom Zagrebom, planira preuzimanje napuš-tene zgrade donje stanice ZET-ove sljemenskežièare za skladište svoje opreme, smještaj vozilai radni prostor, obavljen je preliminarni razgo-vor o moguænosti da se u dijelu prostora tezgrade postavi i stalna izložba iz planinarskogarhiva u Samoboru. U povodu Dana svih svetihposjeæeni su grobovi istaknutih alpinista i plani-nara sahranjenih na zagrebaèkom Mirogoju i uGaju urni kod mirogojskog Krematorija.

Statutarna, kadrovska i normativna dje-latnost – Komisija je prema zahtjevima pregle-davala ugovore, pravilnike i druge dokumenteza Ured HPS-a, Izvršni i Glavni odbor HPS-a,te davala mišljenja o pojedinim odredbamaraznih zakona važnih za planinarstvo. Pripre-mila je i uputila u Ministarstvo znanosti, obra-zovanja i športa sve dokumente potrebne zaosnivanje Uèilišta Hrvatskoga planinarskogsaveza.

18 1, 2008

Hrvatska gorska služba spašavanja – Veæpetu godinu djeluje kao samostalna pravnaosoba, ali statutarno i nizom zajednièkih inte-resa i dalje je èvrsto povezana s HPS-om. Uslužbi djeluje preko 400 osoba koje su obveznoèlanovi HPS-a. Uz redovnu djelatnost spaša-vanja unesreæenih, održavanja vježbi, teèajeva iispita za gorske spašavatelje, HGSS je dežuraona skijališima i u planinskim nacionalnim par-kovima, te na veæim akcijama u planinama.Služba je postigla vrlo visok status i opæe uva-žavanje u našem društvu.

Ovaj sažeti pregled rada tijela i UredaHPS-a, komisija i ostalih djelatnosti HPS-a iopravdava ocjenu da æe i 2007. ostati zabilježe-na kao godina s organiziranim akcijama najviševrijednosti i znaèenja, najveæim brojem udruže-nih društava/klubova u povijesti hrvatskog pla-ninarstva i dosad najvišim ostvarenim priho-dom. HPS ne krije zadovoljstvo i ponos zbogpostignutih rezultata, a nema ni najmanjeg po-kazatelja da se taj trend stalnog rasta neæezadržati i u sljedeæim godinama.

U ovom izvještaju nisu spomenute još mno-ge vrijedne i znaèajne akcije, ali, izmeðu osta-log ni neke èinjenice s kojima nismo zadovoljni.

Ponekad èlanice HPS-a zbog svojih uskih inte-resa, zaboravljaju neke važne odredbe StatutaHPS-a i ponašaju se neprihvatljivo, ali je takvihsluèajeva sve manje. Meðutim, ima sve više pri-mjera da se pojedine udruge ili skupine baveplaninarskim djelatnostima, a nisu èlanice HPS-a,ali prozivaju i predlažu kako da se u organizi-ranom hrvatskom planinarstvu rješavaju poje-dina pitanja. Do neke granice ne treba na tu nji-hova aktivnost reagirati, no ako se ona nastavi,HPS æe poduzeti oštre mjere u svrhu zaštitesvih svojih djelatnosti propisanih Statutom.

Pozivamo planinarska društva, županijske igradske planinarske saveze, ali i pojedince, daèešæe izvješæuju o svom radu u našem èasopisuili da takve izvještaje šalju u Ured HPS-a, nesamo zbog obavještavanja planinarske javnosti,veæ da i buduæim naraštajima ostavimo pisanitrag o našem radu.

Zahvaljujemo svim dužnosnicima, proèel-nicima i èlanovima komisija, zaposlenicima isuradnicima, te planinarskim udrugama i svimplaninarima HPS-a koji su ove godine svojimdjelovanjem u hrvatskim i inozemnim plani-nama, podzemnom svijetu, ali i zalaganjem umnogim ustanovama i tijelima, pridonijeli da sepostignu izuzetno vrijedni planinarski rezultati.

191, 2008

Ostvarenje po kojem æe se najviše pamtiti 2007. godina – Prva ženska himalajska ekspedicija ma Cho Oyu

Najbolji u prošloj godiniGodišnja priznanja i nagrade Izvršnog odbora HPS-a

20 1, 2008

U ponedjeljak 17. prosinca 2007. održana je u Domu HPS-atradicionalna Novogodišnja sjednica na kojoj su dodijeljena priznanjaIzvršnog odbora HPS-a planinarskim udrugama, organizatorimaakcija i pojedincima koji su se istaknuli radom tijekom godine, kaoi ustanovama izvan HPS-a koje su pomogle planinarsko djelovanje. Evo popisa nagraðenih:

Najuspješnija planinarska udruga: Planinarsko društvo »Dubovac«,Karlovac zbog kvalitetnog programa izleta, poveæanja brojaèlanova i uzorne brige za planinarske kuæe »Vodice« i »Kalvarija«te za planinarsku popularizaciju Petrove gore

Najbolje organizirana akcija: dvodnevna dogaðanja na Danimahrvatskih planinara na Malaèki u organizaciji HPD »Malaèka -Donja Kaštela«

Najbolji društveni rad u planinarskoj udruzi: Josip Majnariæ – HPD »Zanatlija« Zagreb, za aktivnosti koje su rezultiraleizgradnjom temelja planinarskog vidikovca visine 30 metarau blizini Hunjke na Medvednici

Najbolji planinarski dužnosnik: proèelnik Komisije za promidžbu iizdavaštvo Branko Meštriæ, za kontinuirano i pravodobno praæenjei prezentiranje aktualnih dogaðanja u pl. organizaciji, posebno zavrijeme trajanja himalajske ekspedicije na Cho Oyu.

Najveæi planinarski uspjeh: Prva hrvatska ženska alpinistièkaekspedicija Cho Oyu 2007, koja je svojim rezultatima postavilanove standarde u hrvatskom himalajizmu i ekspedicionizmu

Najbolja planinarska kuæa: planinarski dom »Putalj« na Kozjaku,za ureðenost, kvalitetu smještaja i prihvata svih posjetitelja doma

JosipMajnariæ

PlaninarskodruštvoDubovac,Karlovac

Prva hrvatskaženskaekspedicijaCho Oyu

BrankoMeštriæ

Dragutin Hanžek

Planinarskidom Putalj

Malaèka -Donja Kaštela

Najbolji domar: Dragutin Hanžek – domar u planinarskomdomu »Pasariæeva kuæa« na Ivanšèici, za srdaèan odnos premaposjetiteljima, brigu za objekt i korektnu suradnju s društvomvlasnikom kuæe

Najbolji upravljaè planinarske kuæe: Hrvatsko planinarskodruštvo »Željeznièar« Zagreb, upravljaè planinarskog doma na Oštrcu, za društvenu akciju na promjeni krova, èime je tajplaninarski objekt spašen od daljnjeg propadanja i moguæegurušavanja cijelog krovišta tijekom zime

Najbolji vanjski suradnik: Državni hidrometeorološki zavod,Zagreb, za stalnu i kvalitetnu suradnju oko rada Glavnemeteorološke postaje na Zavižanu te za pomoæ i informacije(sinoptièki izvještaji) èlanicama ekspedicije prilikom uspona naCho Oyu (8201 m)

Najveæi sponzorski doprinos: »Termomont« Samobor, zapoklon u materijalu i radovima kojima je u planinarskom domu»Zavižan« osposobljeno centralno grijanje i time poboljšanausluga smještaja za posjetitelje doma, naroèito u zimskimmjesecima

Najbolja planinarska web-stranica: Hrvatski planinarski klub»Sveti Mihovil«, Šibenik za redovito i aktualno održavanjedruštvene web-stranice s vrlo kvalitetnim informacijama za sve posjetitelje stranice

Najveæi doprinos publicistièkoj djelatnosti (dva dobitnika): Branko Jalžiæ i suradnici za pripremu preglednog i kvalitetnogprikaza svih dogaðanja oko višegodišnjeg istraživanja jamskogsustava Lukina jama - Trojama na Sjevernom Velebitu

Zdenko Kristijan i suradnici: za pripremu treæeg izdanjapriruènika za markaciste, pod naslovom »Planinarski putovi«koje je, zbog kvalitete i sveobuhvanog pregleda teme kojuobraðuje prerasla okvire priruènika i postala kvalitetanudžbenik potreban svima

211, 2008

DHMZŽeljeznièar – Oštrc Tehnomont Samobor

ZdenkoKristijan,Planinarskiputovi

Branko Jalžiæ,Lukina jama -

Trojama

Da odmah rašèistimo tu dostižnost! Jasnoje da hrvatski planinari mogu dostiæigotovo sve na ovom planetu. Èinili suto, pa æe i dalje èiniti. Ali ovdje je rijeè o nama,»malim« planinarima, koji rijetko napuštamonaše granice, a Velebit, Biokovo i Dinaraprirodno su nam stanište u kojemu se najboljeosjeæamo. Dobro, dodajmo tu poneki »ispad«u susjedne nam zemlje, na poneki dvotisuænjak– i to je sve.

Pireneji su svakako jedno od poznatihgorja. To zahvaljuju svom geografskom položa-ju i ulozi – ulozi prirodne razmeðe jednog kon-tinenta i njegova poluotoka, a ujedno i razmeðedviju velikih zemalja. Malo je manje poznato daje gorje dugaèko više od 440 km i da ima 212vrhova viših od 3000 metara. Zanimat æe nas daje najviši vrh Aneto (3404 m) te da je najveæi»živuæi« ledenjak u Pirenejima takoðer naAnetu (danas 163 ha, a 1894. èak 630 ha!).

Kako doæi do Pireneja? Pokazalo se – prili-èno jednostavno. Naravno da postoje moguæ-nosti i zrakom i morem, pa malim autom, no mismo se odluèili za autobus. Štoviše, brzo se po-kazalo da je za desetine hrvatskih autobusnihprijevoznika put do Pireneja stvar rutine.Stotine hrvatskih autobusa vozilo je hodoèa-snike do Lurda, a vjerojatno tek malo manjenjih maturante do Barcelone. Mi smo se odlu-èili za francusku vezu pa smo u svoj programukljuèili i obilazak toga nesumnjivo velikogahodoèasnièkog središta.

Lurd se nalazi na sjevernim obroncimaPireneja pa nismo propustili veæ odande »bacitipoglede« s lokalnog vrha – Pic du Jera (948 m)na Pireneje. Jednako nas je intrigirala i planin-ska cesta kojom se iz Francuske valja prebaciti

u Španjolsku. Pokazalo se da ni to nije problem,jer Pireneje karakteriziraju popreène udoline,duboko uvuèene u tijelo planine, duž kojih susagraðene vrlo dobre ceste, a granica je, narav-no, europska – neprimjetna.

Kako »naša« udolina Benasque nema vrataprema Francuskoj, valjalo se uvuæi stotinjakkilometara u Španjolsku da bismo dohvatiliprvu popreènu cestu. Iz Barcelone bi bilo mno-go kraæe (oko 300 km).

Benasque je krasan gradiæ stiješnjen meðuplaninskim grebenima, s brojnim hotelima usamom gradu i u okolici (skijaško središte!).Nas je zanimao kamp Aneto – vrlo uredan ipraktièan, a pokazalo se i uobièajen za planina-re, jer smo poslije u kampu susreli ljude što smoih upamtili s uspona. Planinari se rado smje-štaju i u hotelima u Banos de Benasque, dubljeu dolini, a èesto i u Lianos de Hospital – po-sljednjem mjestu do kojeg se može vlastitimprijevozom, barem u ljetnim mjesecima. Iako jecesta i dalje dobra, tu je rampa i dalje vozesamo »njihovi« autobusi. Navodno se izvan se-zone može autom i dalje.

Cesta završava 6 km dalje na Besurti i naj-prikladnije je »progutati« tih nekoliko eura pasjesti u njihov autobus odmah ispred kampa.

22

PLANINARENJE PO PIRENEJIMAPLANINARENJE PO PIRENEJIMA

Pireneji – dostižniledeni vrhunci

Branko Meštriæ, Zagreb

Pireneji su prirodna razmeða

Pirenejskog poluotoka i

ostatka europskog kopna, a

ujedno i razmeða dviju velikih

zemalja: Španjolske i

Francuske

1, 2008

Iskrcat æe vas na 1920 metara, na samom poèet-ku graðene i obilježene staze kojom se za manjeod sata dohvati planinarski dom »La Renclu-sa«. Dom je ishodište brojnih uspona u Pire-neje, pa i uspona na najviši vrh.

Na samu Renclusu valja potrošiti nekolikorijeèi. Kuæa je inaèe dobra i uredna, a s obziromda se nalazi na 2140 metara, dobro je i opskr-bljena. No takvu neljubaznost, strogost i nepri-lagodljivost teško æete naæi i u našim krajevima,pa je najbolje da i ne dolazite ako niste toènodogovorili i smještaj i prehranu. A to je priliènoteško, jer je engleski slaba strana mnogihŠpanjolaca. Nama se dogodilo da je domarrezervaciju za 30 ljudi razumio kao 13, da nismomogli ni uæi u dom jer smo valjda došli prerano,da se ne može dobiti jelo kad hoæete, veæ kadoni hoæe, i tako biser za biserom. Simpatièan jebiser i to da æe vas ispred doma (u koji nemožete uæi!) napastovati domarovi konji i bezskrupula krasti hranu iz ruksaka. Dodajmo još i

da nemamo popust u domu (Slovenci imaju!),pa smještaj ispada prilièno skup.

Ali da oko Rencluse ne bi sve bilo crno kadje ružièasto, valja se odmaknuti samo nekolikokoraka od kuæe i naæi æete se u raju rascvjeta-nih rododendrona, prelijepih potoka i nestvar-nih dolinica s jezercima. Ne iznenadite se nibrojnim sviscima, koji æe svako toliko iskoèitiiza kamena, važno vam pozirati pa odmagliti uprvu rupu. (Nije primijeæeno da kradu send-vièe, a niti da pakiraju èokoladu!)

Ako se kome èini da uspon s 2100 na 3400metara nije ni po èemu osobit – samo je djelo-mièno u pravu. Naime, kad uzmete u obzir daodmah u startu valja oštro uzbrdo po tipiènomgranitnom bujiènjaku, gdje gotovo i nema staze(posljednja markacija je ispod kuæe, a marki-ranje staza prema vrhu nepoznat je pojam), dase svuda izmeðu kamenja cijedi voda, da brojnièuljci èesto zavedu na stijenu s koje se ne možedalje, a kamenje se pri vrhu »krijeste« mièe na

23

Pireneji u tri rijeèi: granit, voda i rododendroni

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

1, 2008

sve strane, prièa baš i nije tako jednostavna.Zapravo, to smo shvatili više na silasku, kadjednostavno ne vjeruješ da si po toj vododeriniprošao uzbrdo, a nikad kraja spustu do kuæekoju gledaš na dlanu veæ dva sata.

Sreæom, lutanje meðu kamenjem naglo seokonèa dolaskom na Portillon Superior (glav-na vrata), a pred oèima pukne vidik na velebniAneto, sav u snijegu, i na malo skromnijiledenjak Aneto ispred njega. Sumnjivo djeluješto su one mrvice od planinara koji svladavajuposljednji uspon tako sitne, no taj je dojamnajbolje pripisati umoru i rijetkom zraku i zane-mariti ga. Nakon tri sata, kad se konaèno pri-bližite tom usponu, ipak sve postaje jasnije.Dakle, od Glavnih vrata nadalje nema višenikakvih sumnji o stazi – u našem je sluèajugotovo cijelom duljinom bila ugažena u snijegu,u svakom drugom sluèaju dio preko ledenjakaje isto tako jasan, a i sam je cilj cijelo vrijemevidljiv.

Ledenjak zaista zahtijeva cepin i dereze, nonavez nije potreban jer nema pukotina ni opa-snosti. Jedina je opasnost, ali za ledenjak, to štose sve više i brže topi. Na pojedinim mjestimanaiæi æete na huk podledenjaèkih potoka.Završni uspon na vrh, od 3200 metara naviše,strm je, a kako je bio zasniježen, i priliènozahtjevan, dereze su više nego dobrodošle.

Pripremajuæi se za uspon, nailazili smo nanapomene da je dobro ponijeti uže i navezivatise pri silasku s Portillona na ledenjak, a na-roèito na Mahoma prijelazu, samom izlazu navrh. Gore smo uistinu i zatekli nekoliko uspa-nièenih pojedinaca koji su se svima èetirima idjelomièno zubima držali za kamen, no naše jeuže ostalo smotano i tih pet metara nismodoživjeli osobito problematiènim. Jest da je upitanju greda široka pola metra i da je prova-lija s obje strane duboka nekoliko stotinametara, ali to nije ništa što veæ nismo vidjeli uSamarskim stijenama. Doduše, malo je neugod-

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

24

Prvi pogled s Portillona na Aneto

1, 2008

no hodati iznad prestrašenih i na stijenu prilije-pljenih Španjolki. Zanimljivo je da taj mali de-talj, koji zaista može biti opasan, a dnevno gaprolazi na stotine èak i neiskusnih planinara,uopæe nije osiguran, iako bi dva-tri klina i/ilikomad sajle svima olakšali muke. Ali, to jevaljda španjolski pristup.

Od tridesetoro sudionika pohoda PD-a»Šumar«, na najviši vrh Pireneja stiglo je tri-naestoro, ponajprije stoga što smo imali tri-naest kompleta dereza i cepina. Nekoliko našihljudi koji bi inaèe stigli na vrh bez poteškoæaostalo je na poèetku ledenjaka. No, èak i njimanije krivo zbog toga. Èitav doživljaj planine ividici koje nam ona pruža toliko su razlièiti odonih na koje smo navikli. Toliko su široki èak isa »skromnih« 2900 metara na Portillonu, danikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

Velik broj hrvatskih planinara nema u svomcurriculumu dvotisuænjake, tako da su veæ naRenclusi dosegli vlastiti rekord, a za nekolicinunas koji smo ponešto i dosegli po Alpama, 3404metra visine zaista je velika stvar. Smiješno je štoæe u povratku svi u autobusu doseæi 2408 metaranadmorske visine na izlazu iz Andore, a damnogi to nisu niti æe ikad ispenjati vlastonožno.

I na kraju zakljuèak: nije tako teško dopu-tovati u Pireneje, nije ni tako teško uspeti se nanajviši vrh i dostiæi 3404 metra, sve preko sni-jega i ledenjaka. Lijepo je doživjeti neke druga-èije planine, drugaèije cvijeæe, pa i životinje,koje nisu velebitske ili biokovske, hodati pokamenju koje nije vapnenac i imati vode na svestrane. Preporuèujem!

25

Èlanovi PD-a »Šumar« na najvišem vrhu Pireneja

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

Gužva na vršnom grebenuB

RA

NK

O M

EŠ

TRIÆ

1, 2008

Veæ po tradiciji, kad se vratimo s ljeto-vanja, slijedi uspon na neki tritisuænjak.Poslije Gross Venedigera, Gross Hafne-ra, Petzeka i Kitzsteinhorna došao je red i naSäuleck. Taj se vrh nalazi u nacionalnom parkuHohe Tauern (Visoke ture). Imali smo mnogorazloga za uspon baš na taj vrh. Uspon je umje-reno težak i nema osobito eksponiranih mjesta.Dobro je uporište za uspon planinarski dom»Arthur von Schmidt«.

Vremenska prognoza bila je dobra. Našprijatelj, koji ima mnogo iskustva u visokimplaninama, malo je promijenio plan uspona iodredio da umjesto sa zapadne strane, od spo-menutog planinarskog doma, idemo s istoènestrane, od »Giessener Hütte« (2215 m). Tajuspon traje dva sata više, ali bili smo spremniza to.

Od Zagreba do polazišta za uspon (1600 m)treba prijeæi oko 300 km. Od parkirališta kodbrane poèinju markirani put i šumska cesta doGiessener Hütte. Do kuæe se stiže za sat i pollakog uspona. Penjanje može potrajati i dužeako se, poput nas, »uvalite« u grmove brusnica.Ma tko bi im odolio!

Giessener Hütte je ugodan i prilièno velikdom, s toèno 100 ležaja. Nije ni èudo da je takavjer je jedna od glavnih ishodišnih toèaka za usponna Hochalmspitze, 3360 metara visok vrh s istoi-menim ledenjakom. Domar nam je rekao da dovrha Säulecka treba 7 – 8 sati hoda, pa smo seprvi dan naumili popeti samo na »kuæni« vrhiznad doma, Winterleitenkopf (2518 m). Iakouspon traje samo jedan sat, treba se malo oznojitijer je staza prilièno strma. Èak smo i malo»sajlali«, što nam je bilo dodatno iskustvo i nekavrst treninga za ono što nas je èekalo sutradan. I taj je vrh vrlo razgledan pa smo dobili širokpregled okolice toga dijela Ankogelove skupine.

Sada malo o ponudi u domu i o cijenama,za one koji se namjeravaju uputiti u te planine.Noæenje uz predoèenje planinarske iskaznicestoji 6 eura, što je vrlo prihvatljivo. Pivo košta2,90 eura (dakle oko 21 kn), što i nije malo akose zna da je opskrba doma moguæa cestovnimvozilom. Takve cijene, pa i više, imaju za ciljsprijeèiti da se ne popije previše, što u planininikad nije dobro, ali ipak omoguæuju da sepopije jedno piæe i nadoknadi izgubljena teku-æina. I to je u redu. Jela su od 3 – 7 eura, što jetakoðer prihvatljivo i u razini cijena npr. uslovenskim Alpama.

Sutradan, nakon ranijeg ustajanja, prednama je bio cijeli dug ljetni dan. Staza odmahpokraj doma prelazi preko nekoliko metaraširokih rjeèica koje se strmo spuštaju iz visin-skih predjela. Prijelaz preko njih omoguæavaveæe kamenje razmaknuto taman za svakikorak. Nismo ni slutili što nas na tome mjestuèeka u povratku. Blago se uspinjuæi po liva-dama, obišli smo za oko sat vremena golemiamfiteatar koji èine brojni okolni vrhovi. A onda je poèelo!

Staza okreæe na zapad i poèinje beskrajnopodruèje rasutih granitnih stijena razlièite

26

AUSTRIJSKE ALPEAUSTRIJSKE ALPE

Giessener Hütte (2215 m)

DA

MIR

BA

JS

Na Säuleck (3087 m)!Kroz granitni »pakao« do vrha

Damir Bajs, Zagreb

1, 2008

velièine i težine. Staze tu i nema. Ponekamarkacija pokazuje opæi smjer kretanja i sve jeprepušteno pravilu »Snaði se!«. Sad gore, padolje, pa otpenjavanje, pa skok. A èesto taj skokzavršava ljuljanjem po nestabilnoj glonði. Pa tionda hvataj ravnotežu!

To je trajalo dva sata, a izgledalo je takoblizu. Mjeseèev pejzaž koji niti jedna fotogra-fija ne može doèarati. Nakon jedne sajle odpedesetak metara, iznad ponora, stigli smo naprijevoj Malnitzer Scharte (2673 m). Tu smomalo odmorili koljena, koja su na tako teškomterenu najviše trpjela. Samo se nas troje osje-æalo sposobnima za nastavak prema Säulecku.

Staza dalje nije bila ništa lakša, a dodatanje napor bio prvo spuštanje od oko 100 metarado polusmrznutog, omanjeg sivog jezerca, za-pravo ostatka snijega i leda. Tek odatle poèinjezavršni dvosatni uspon na vrh. Iako je vidljiv jošs prijevoja, one toèkice – ljudi na vrhu – sporosu postajale krupnije. Nikad stiæi! No ipak jesvakim metrom cilj bio sve bliži. Visinska gra-nica od 3000 metara prolazi malim prijevojems kojeg se pruža vidik na zapadnu stranuHochalmspitze. I tu ima snijega i leda, ali mi seèini da ga je prije ne tako mnogo godina biloznatno više. To su mi na vrhu potvrdili i nekiAustrijanci.

Konaèno na vrhu – 3087 metara! Sve jeispod nas. Duboke doline što su ih napravilebujice prilikom otapanja snjegova tijekom

tisuæa godina, bezbrojni vrhovi, jezero Dösse-ner See pokraj veæ spomenutog doma »Arthurvon Schmidt« i još beskrajno mnogo toga možese vidjeti s toga zaista lijepog i visokog vrha.Naravno, tu je i obvezni križ, kao i na veæiniaustrijskih vrhova te, zaèudo, žig. Da èovjek nepovjeruje.

Ugodna razmjena mišljenja s nekolikoplaninara i okrjepa trajali su èitav sat. Gotovosmo zaboravili da nas sve to opet èeka napovratku. A iza nas je veæ šest sati hoda.Oprezno smo se spuštali, ponekad zabljesnutiodsjajem kamenih gromada srebrnog škriljevca.Djelovale su kao da je netko pobacao dragokamenje oko nas. Nekoliko malih grumenaponijeli smo za uspomenu.

Povratak je zbog teško prohodnog terenatrajao gotovo jednako kao i uspon. A desetakminuta prije doma èekalo nas je iznenaðenje.Tijekom dana, koji je bio vrlo topao, snijeg i leds ledenjaka dodatno su se topili pa je kolièinavode što se obrušavala niz padinu bila znatnoveæa, a prelazak potoka nemoguæ. Trebalo namje pola sata da na pogodna mjesta nabacamoveæe kamenje i na taj naèin prebrodimo vodenuprepreku. Po onoj staroj »Ništa nas ne smijeiznenaditi«, uspjeli smo u svom naumu. Kratakodmor u domu i odlièan gulaš dali su nam joštoliko snage da se spustimo do auta. Poslijeponoæi, umorni i zadovoljni, ugledali smo kona-èno svjetla našega grada.

271, 2008

Vrh Säulecka(3087 m)

Putujuæi jednom prilikom duž naše obale,sjetih se da kolegica Vlatka u Zadru imaneke apartmanèiæe te da u ljetno vrijemeboravi tamo sa svojim deèkom Juricom, a Juricaima auto... Nazovem ih i – svaka im èast –premda su se upravo spremali na slapove Krke,odmah su bili spremni promijeniti plan te suprihvatili moj prijedlog da posjetimo Paklenicu.Predložio sam im da zajedno prošetamo doplaninarskog doma »Paklenica«, da Katica,Lidija i ja prenoæimo u domu, a da se Vlatka iJurica iste veèeri vrate u Zadar. Svi su se složilii mogli smo krenuti!

Paklenica je iznimno mjestoPaklenica je proglašena nacionalnim par-

kom još 1949. godine te je uz Plitvièka jezeranaš najstariji nacionalni park. Ime je dobila posmoli crnog bora, tzv. paklini, koja se nekoæupotrebljavala za premazivanje drvenih bro-dova. Impresivna ljepota mitske hrvatske pla-nine – Velebita, dosegla je vrhunac upravoovdje u podruèju Paklenice. Na tom razmjernomalenom prostoru nalazi se iznimno velikobogatstvo geomorfoloških fenomena, raznolikbiljni i životinjski svijet, atraktivni krajolici ioèuvana priroda. Buduæi da je izgraðena od

28

JUŽNI VELEBITJUŽNI VELEBIT

Jedna noæ u PakleniciTomislav Juzbašiæ, Županja

Najuži dio Velike Paklenice

ALA

N È

AP

LAR

1, 2008

vapnenaca i dolomita, Paklenica se odlikujebogatstvom krških pojava kakve su, primjerice,škrape, kamenice, prozorci, kukovi, jame, špilje.Najveæe i najbogatije špiljskim ukrasima jesušpilja Manita peæ i jama Vodarica.

Šume pokrivaju dvije treæine površine Nacio-nalnog parka Paklenica i odlikuju se najrazli-èitijim biljnim zajednicama, od bukovih šumado autohtonih šuma crnog bora. Meðu flori-stièkim ukrasima Paklenice istièe se vegetacijastijena, osobito razne vrste zvonèiæa, a na ka-menjaru prevladavaju kadulja i vrijesak. Napaklenièkim pak livadama rastu mnogobrojnevrste orhideja i ljiljana.

Zahvaljujuæi oèuvanosti ekosustava, živo-tinjski svijet Paklenice bogat je i raznolik. Zabi-lježeno je mnogo razlièitih vrsta životinja, odkojih su mnoge nestale s velikog djela euro-pskih podruèja. Posebno se to može reæi zaleptire, kao što su npr. uskrsni leptir, ljepokriliadmiral i lastin rep.

Pola stoljeæa tradicije alpinizma i sportskogpenjanja stavilo je Paklenicu uz sam bok naj-poznatijim europskim penjaèkim odredištima.

Osobita je pogodnost i europski raritet što zbogpogodne mediteranske klime sezona penjanjau Paklenici može trajati praktièno tijekom cijelegodine. Najviše se penjaèa okuplja oko 1. svi-bnja, kada se održava tradicionalni meðuna-rodni alpinistièki susret, sada pod nazivom »BigWall Speed Climbing«. Najveæi broj ureðenihsportskih i drugih smjerova nalazi se na samomulazu u Nacionalni park, u klancu Velike Pakle-nice, a tu je i najveæa stijena na Velebitu teujedno najpoznatija hrvatska stijena – Aniæakuk (712 m). Visoka je više od 300 metara, aglasovita je po svojoj razvedenosti, brojnimpenjaèkim problemima i prevjesima, a osobitose istièe prepoznatljiv prevjesni Brid Klina.Osim alpinistièkim smjerovima, do vrha Aniæakuka može se stiæi i planinarskom stazom; navrhu se nalazi kutija s planinarskim žigom.

Pješaèenje je jedini naèin da se stvarnoupozna Paklenica. Na podruèju Parka postojioko 150 km staza i putova, od turistièkih, kojiiz klanca Velike Paklenice vode do špilje Ma-nite peæi, šumarske kuæe »Lugarnica« i plani-narskog doma »Paklenica«, do onih pravih

291, 2008

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

Divovska stijena Aniæa kuka

planinarskih, koji vode do najviših velebitskihvrhova, Vaganskog vrha i Svetog brda. Pakle-nièki mlinovi, stupe i planinski zaseoci doèara-vaju posjetiteljima život ovdašnjih gorštaka u netako davnoj prošlosti, a zidine tvrðave Paklariæsvjedoèe o životu ovoga kraja u prapovijesnodoba.

Od parkirališta na ulazu u Nacionalni parkdo doma ima oko dva i pol sata laka hoda poširokoj kamenoj stazi, no veæ nakon 20 minutapješaèenja zastajemo kod èuvenog labirintabunkera. U najveæoj tajnosti iskopala ga je bivšaJNA i po završetku zazidala kao atomsko sklo-

nište. Površina podzemnih prostora je 1730 m2,a dužina 549 m. Izvan ljetne sezone posjet jemoguæ uz prethodni dogovor s upravom Parka,a tijekom ljeta posjet turista omoguæuju dežur-stva u odreðenim popodnevnim satima.

Noæna uzbuðenja u PakleniciU obilasku spomenutih bunkera i izložbi

fotografija velebitske flore i faune koje su unjemu postavljene zadržasmo se oko sat vre-mena te stoga do planinarskog doma stigosmou samo predveèerje. Dom se nalazi na nadmor-skoj visini 480 metara; u zidanom prizemljunalaze se blagovaonica i kuhinja, a na prvomkatu spavaonice s 40 ležaja. Otvoren je i op-skrbljen vikendom, a ljeti svakodnevno. Njimeupravlja HPD »Paklenica« iz Zadra.

Putem smo nagovorili Vlatku i Juricu da seipak ne vraæaju u Zadar nego da s nama prespa-vaju u domu. Sutradan æemo još malo uživati uvelebitskim ljepotama pa æemo se onda svizajedno vratiti u Zadar.

Stigavši do doma, ljubazno pozdravih do-mara Valtera i zapitah ga ima li mjesta zanoæenje (telefonom sam još iz Zadra pokuša-vao rezervirati noæenje, no nitko se nije oda-zvao). Pregovori o noæenju nisu bili baš ugodnoiskustvo, a kad smo veèerali u noænoj idili teraseispred doma, izronio je nov neoèekivan pro-blem. Naime, Vlatka se sjetila da je sestri javilada idu na Velebit, ali da æe doæi k njoj spavati,a ovdje nema signala za mobitel da bi obiteljijavila o promjeni plana i noæenju na Velebitu.Mogli smo samo zamisliti kakva æe panikauskoro nastati u njezinu domu – kæi izgubljenana Velebitu, a ako je još uvijek živa, noæu æe jerastrgati divlje zvijeri, alarmirat æe GSS...

Odmah uzmem mobitele s napisanim po-rukama u kojima se objašnjava promjena planate stadoh trèati nazad prema ulazu u nacionalnipark, gdje je dobar signal. Baterije na èeonojsvjetiljci poèeše mi nagovještavati svoj skorašnjikraj, te je stoga ugasih da bih ostatke energijesaèuvao za nužnije prilike. Hvala dragom Boguda u tom mraku nisam polomio noge trèeæi po

30 1, 2008

Paklenica je proglašena nacionalnim parkom još 1949. godine te

je uz Plitvièka jezera naš najstariji nacionalni park

Planinari na putu kroz Veliku Paklenicu

ALA

N È

AP

LAR

kamenju, no u svakom sluèaju potpuno samizgubio iluziju o svojoj hrabrosti – noæu se budišumska fauna i svaki šum lijevo ili desno odputa gotovo da mi je zaustavljao rad srca. Svesu to upotpunjavali i napadi s visine – izne-nadna glasanja sova i drugih noænih ptica.Uglavnom, »umirao« sam od straha.

Upravo dok su mi se glavom rojile mislihoæu li biti veèera medvjedima ili vukovima kojitijekom noæi dolaze piti vodu u paklenièkompotoku – na desetak metara ispred sebe zaèu-jem zvukove pokreta neusporedivo jaèih od svihprijašnjih. Nije bilo sumnje da se preda mnomnalazi neko itekako veliko stvorenje. U trenut-ku sam zastao i malo je nedostajalo da se ska-menim od straha. Stvorenje koje se nalazilopreda mnom takoðer je zastalo, èuvši me iliosjetivši. Tih nekoliko trenutaka trajalo jeèitavu vjeènost. Napokon sam skupio hrabrostida se suoèim s onim što slijedi te upalih svje-tiljku – gotovo istovremeno i na glavi planinarakoji je stajao desetak metara ispred menetakoðer se upalila svjetiljka. Uh!

Idemo nazad!Sutradan ustajemo rano da iskoristimo još

jedan lijep sunèan dan na Velebitu. Hodamonazad prema izlazu iz Velike Paklenice te otpri-like na pola puta stižemo da putokaza kojiusmjerava prema Manitoj peæi.

Do nje nam je trebalo gotovo sat uspona.Ulaz se nalazi na visini od 540 metara, u pod-nožju Vidakova kuka (856 m). Manita peænajljepša je paklenièka špilja i jedna od naj-ljepših u Hrvatskoj. Od ulaza, kroz predvorje,do prve dvorane, vodi betonirana staza dugaèka25 metara. U dvoranu se silazi niza strmu sti-jenu stubama dugaèkim 22 metra. Dvorana jedugaèka 40, široka 85, a visoka 32 metra.Hodnik dugaèak 75 metara vodi do drugedvorane, dugaèke 28 metara. Od brojnih pre-krasnih primjeraka stalagmita i stalaktita po-sebno se istièe skup nazvan »Orgulje«, koji jepriroda stvarala tisuæama i tisuæama godina.

Negdje sam proèitao da je Manita peædobila ime po ženama (èija je zadaæa u prošlo-sti bila da osiguraju vodu za svoja domaæinstva)koje su se za suše spuštale niz strme stijene domalog izvora ili minijaturnog jezera s pitkom

vodom, odakle bi je pravim junaèkim podvizimaiznosile. Zbog te njihove lude hrabrosti nazivalisu ih »manitašicama« (grè. mania – ludilo,bjesnilo), a špilju u koju su se spuštale Mani-tom peæi.

Kao i ulaz u nedaleki podzemni labirintbunkera, i posjet špilji moguæ je izvan ljetneturistièke sezone uz prethodan dogovor s upra-vom Parka. Ljeti su svakodnevno osiguranadežurstva vodièa, no za razliku od bunkera kojisu otvoreni za posjetitelje popodne, Manita peæmože se obiæi prijepodne. Posjetom špilji uglav-nom smo završili obilazak Nacionalnog parka»Paklenica«.

Iako je to bio sasvim jednostavan izlet, ostatæe nam svima u iznimnom sjeæanju još dugo,dugo...

311, 2008

Planinarski dom »Paklenica«

ALA

N È

AP

LAR

Da napišem ovaj èlanak, potaknuo meèlanak Darka Mohara, objavljen pro-šloga lipnja u »Hrvatskom planinaru«.Prije dvadesetak godina išao sam u predve-

èerje s djeèacima Ivom, Božom i Mirkom, sino-vima Ante Vukušiæa, na šetnju iz Zavižanaprema Vukušiæ snježnici. Na cestu je sišaomladi medvjed, okreæuæi kamenje u potrazi zasvojim specijalitetom, mravima i mravljimjajima. Misleæi da je blizu medvjediæeva mama,zaustavih djeèake, ali oni uzeše kamenèiæe,otrèaše naprijed i stadoše ih bacati na medvje-diæa. U strahu sam poèeo vikati: »Ne igrajtese!« Medvjed je, meðutim, primijetio djecu,stao na stražnje noge, koprcao