!!"# $ %&( %( %&(

RUDI SUPEK

OVA JEDINA ZEMLJA

2. dopunjeno izdanje

ZAGREB .

Sadraj

Predgovor 7Uvod: Idemo li u katastrofu ili u Treu revoluciju 9

P r v i d i o

Dl LI ZEMLJA POSTAJE PREMALA?

1. Kobna eksponencijalna krivulja rasta 252. Biosfera i ekosistem ugroeno anorgansko tijelo ovjeka 323. Demografska eksplozija ljudske vrste 424. Da li e biti doskora jedna milijarda Indijaca? 475. Mrane prognoze u pogledu demografske ekspanzije 506. Usprkos zelenoj revoluciji* sve vie gladnih usta 547. Kako ukloniti pothranjenost i glad? 60. Granice rasta 67

D r u g i d i o

UNITAVANJE PRIRODNIH UVJETA IVOTA

9. Vrsto koja unitava biosferu Homo sapiens 7910. Osnovni uzroci zagaivanja okoline industrijalizacija

urbanizacija 83 . Atmosfera koja se pretvara u kantu za smee 9012. Tvorniki dimnjaci ne potuju nacionalne granice 9713. Automobil je tetan za zemlju, zrak, vodu, gorivo, duh

i tijelo 9914. Buka i jedno tehniko ludilo: nadzvuni transport 10315. Kemijska industrija buldoer u biosferi 11316. Minamata, Itai-ltai, Kanemi Jusho i druge bolesti

industrijskog uda u Japanu 12!

Predgovor

Ova knjiga je napisana povodom prve konferencije Ujedinjenih naroda posveene pitanjima ljudskog okolia i odrane u Stockholmu od 6. do 16. juna 1972. Konferencija je sazvana nakon to je u maju 1971. u Mentonu meunarodna konferencija strunjaka za ljudsku okolinu - ekologa, biologa, urbanista uputila apel na OUN koji je potpisalo 2200 uenjaka iz itava svijeta. U tom se apelu upozoravalo na veoma ozbiljnu situaciju u koju ulazi ovjeanstvo u vezi s demografskom ekspanzijom, ruenjem ravnotee izmeu ovjeka i biosfere te zagaivanjem okolia.

Autor ove knjige imao je prilike da sudjeluje u nezavisnoj konferenciji to ju je organizirala mirotvorna organizacija Dai Dong, koja je imala zadatak da nezavisno od utjecaja slubene politike pojedinih drava, a na osnovi uvjerenja samih strunjaka, podnese jednu rezoluciju konferenciji Ujedinjenih naroda. Ona se stoga odravala neposredno prije konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu, a na njoj su sudjelovali uenjaci iz raznih zemalja i s raznih kontinenata.

Sam problem ljudske okoline na prvi je pogled vie tehnike prirode, kao problem ouvanja prirode i gradova od zagaivanja, ali veoma brzo se moe vidjeti da je on povezan s bitnim pitanjima ljudske egzistencije uope: porastom puanstva i prenapuenou, iscrpljivanjem prirodnih resursa, industrijskom civilizacijom, kapitalistikom eksploatacijom prirode i ovjeka, odnosno razvijenih i nerazvijenih zemalja, i tako dalje. Na prvi pogled bezazleni problem ljudskog okolia dirnuo je u osnovna pitanja suvremene civilizacije i sudbine ljudske vrste.

Zato smo odluili da nae itaoce upoznamo na informativan i sintetiki nain sa itavom problematikom koja se danas nalazi iza onoga to se zove ekoloka kriza. Kako sc radi o veoma bogatom materijalu, povezanom s mnotvom

7

+ / . # # / . ! # . + !( !" %

( / ( ( ( !! !. ! ! ( ! . % $ / # ! . ! - ! ". / # " +% 0. ! ! " / (!/ ( ! ! !# ( ! (%

9* / . ! " (. + "% ! / #. (! ! ! (! + ( ! / ! (. ! !! !. + " " % :( ! )!. ( 4 4. ! $ ! !!!! / + + ! ( ! " !" " (!%

8/!. &%RUDI SUPEK

poto poznavala kruh da ga jede i odjeu da se oblai. Ljudi su hodali vukui udove po tlu, jeli su travu ustima kao ovce, pili su vodu iz barutina.1 Ljudi u ono daleko doba ve su posjedovali razna orua iz kremena u obliku bodea i sjekira, pa i strijele i lukove, ali im je to oruje sluilo za nain ivota po kojemu se nisu mnogo razlikovali od grabeljivaca.

Prema nalazima iz Jerihona u Palestini, Zagrosa u Kurdistanu, Jarmoa iz Iraka, Tepe Sabaha u Perziji danas moemo sa sigurnou zakljuiti da je do agrarne revolucije dolo u toku osmog tisuljea prije nae ere na Bliskom istoku. Nalazi pokazuju da su stanovnici u tom podruju posjedovali domau stoku, najprije koze i ovce, a zatim konje, svinje i krave. Uzgajali su ra i dvije vrste penice. Razvili su lonarstvo koje im je sluilo da pospreme etvu. U Sjevernoj Americi, u Novom Meksiku, otkriven je u peinama kukuruz koji je potjecao od oko 4000 godina prije nae ere. Uenjaci nisu jo razjasnili pitanje da li je agrarna revolucija nastala na jednom podruju, pa se irila na ostale dijelove svijeta, ili je nastala spontano na vie raznih mjesta na kugli zemaljskoj.

Sa Bliskog je istoka nova privreda, zasnovana na poljoprivredi, poela prodirati u Evropu tokom 4000 godina prije nae ere, pa je nalazimo izmeu 4500. i 2000. god. na Balkanu, u vicarskoj, Njemakoj, Danskoj, zapadnoevropskim zemljama, da bi zatim prodrla na Britanske otoke i Skandinaviju. Privreda zasnovana na lovu sauvala se u eurazijskim tundrama sve do najnovijeg vremena. Dok je agrarna revolucija putovala od Istoka na Zapad {Ex Oriente lux!), industrijska revolucija e ii suprotnim putem, od Zapada na Istok. Marx je smatrao da mu njegova domovina Njemaka ni izdaleka ne prua onaj uvid u posljedice industrijske revolucije koji e mu dati Engleska!

Da bi ivio, ovjeku je potrebna energija; i on sam je izvor energije. Da bi doao do hrane, on mora raditi, troiti svoju, energiju, a rauna se da ovjek prosjeno korisno upotrebljava ili troi samo od energije koju je konzumirao, ovjek je transformator energije koji radi s prilinim gubicima u toku transformacije. Ugljen koji proizvodi elektrinu energiju daje vei iznos od 23%. Biljke i ivotinje su takoer transformatori energije. I valja odmah dodati, ne naroito uspjeni. Tako je proizvodnja energije jednog vola u odnosu na konzumirano ito samo 10%. Zato e nam trebati *

> Pirennc, Paris.

12

za vola deset puta vie zemlje da se proizvede odreena koliina kalorija nego za ito. Teglea stoka prema proraunima ne daje vie od 3 do 51 > energije u odnosu na krmu kojom se hrani.

Biljni i ivotinjski transformatori energije postojali su prije nego to se ovjek pojavio na Zemlji. I dugo vremena se ovjek izdravao tako da je trao za njima. Sva njegova mudrost se sastojala da razlikuje hranjive od nehranjivih. Njegova vlastita efikasnost bila je veoma mala, jer je sav ivot troio na to da trai i lovi hranu. I to svaki put kad je bio gladan. On jo nije znao stvarati vee rezerve hrane.

Agrarna revolucija znai dubok prekid u nainu ovjekova ivota. Ona oznaava kraj divljatva, faze u kojoj se ovjek bitno ne razlikuje od drugih ivotinja. Kao to kae Cipolla, agrarna revolucija nije bila nita drugo nego proces pomou kojega je ovjek uspio upravljati i poveavati svoje snabdijevanje u biljkama i ivotinjama.2

Otada dolazi do nove evolucije ljudske vrste koja sada ima na raspolaganju kemijsku energiju biljaka i ivotinja, toplinu koja nastaje sagorijevanjem biljaka, vunu snagu ivotinje, a sve je to izazvalo naglo poveanje broja ljudi. Nastala su sela i stadij divljatva je zavrio. Dolazi do stalnog usavravanja poljoprivredne proizvodnje, pa je nakon otkria tropoljnog sistema ovjek uspio da se stalnije naseli na jednom tlu, jer nije bio vie prisiljen da stalno seljaka traei plodnu zemlju. U toku 4. milenija nalazimo u Sumeru kota, i konji poinju sluiti za vuu kola, ali je prolo jo tisue i tisue godina da bi se usavrio samar i prestao klati* ivotinju. Izgleda da je on otkriven tek u 4. stoljeu prije nae ere, otprilike kad i potkova. ovjek je, dodue, pronaao nain a se koristi i energijom vjetra i vode, ali se moe rei da je u cjelini 70 do 801 energije, sve do poetka industrijske revolucije, dolazilo od biljaka, ivotinja i ljudi.

Jedna od najvanijih posljedica poljoprivredne revolucije bila je osjetljivo poveanje broja ljudi na Zemlji, Rauna se da prije nje nije ivjelo vie od 20 milijuna ljudi na itavom planetu. Ovu brojku valja smatrati maksimumom. Od tog vremena prisustvujemo stalnom porastu puanstva na Zemlji, pojavi brojnih sela i gradova, koji su najvie imali 5 do 20 tisua stanovnika, ali je bilo i nekoliko iznimaka, kao to su antikna Atena ili Rim koji su u nekim periodima

* Carlo Al. Cipolla, Ides, Gallimard, Paris, 1965.

13

" 11%111 % 9 !+ %! ! % ( !+ ( (*! 1 1 ! . ! ! W 3(% 9 ! / !+ /. ( ! (. . . (!! ( . + " ( 1.R 1.V %

:! ! (+ ( !" + " ! (% +! ! + % 5I W ( +6. # % O, 5 ( (+ ! 6% 0 / ! / (%

4 % 11% ( ! ( ! . % 1% # / (! 11 ! % I % ! ! !#! ( - ! . " ! A( 4 % !" !!" % _

ivotni standard suvremenog ovjeka zavisi od roainizma i novih izvora energije, od jednoga novoga odnosa s prirodom. Meutim, ovjek zaboravlja a on danas u jednoj godini potroi takvu koliinu ugljena za koju je bilo potrebno stotine vjekova da se proizvede u fazi karbonizacije. I zato se postavlja pitanje: kako dugo e ovjek moi rasipati ovu energiju?

Rije rasipanje nije nimalo prejaka, jer valja znati da. na primjer, od 30 milijardi megavat sati energije koliko je ovjek potroio god. 1952. samo jedna treina je korisno upotrijebljena, dok su dvije treine I to na razne naine, /tato, kad imamo u vidu snagu industrijske civilizacije, ne smijemo nikada gubiti iz vida da je veina izvora energije te da se velike koliine, u stvari najvei dio nepovratno gubi. H. Thirring sasvim opravdano konstatira da u toku ljudske povijesti to moe biti samo jedna kratka epizoda u kojoj ovjek crpe iz fosilnih goriva da bi pokrio svoje potrebe u energiji (1958).

Nakon agrarne kao i nakon industrijske revolucije vidimo da dolazi do demografske eksplozije, ali su karakteristike jedne i druge razliite. Dobiva se utisak da se stvaranjem novih uvjeta ivota prekida ustaljena ravnotea u mnoenju ljudi, te dolazi o gibanja puanstva koje izmie kontroli, a nakon izvjesnog vremena ponovo se uspostavlja ravnotea. Ono to znamo o demografskoj ravnotei u fazi poljoprivredne ekonomije jest da visokoj stopi nataliteta (35 do 55%) odgovara takoer i visoka stopa mortaliteta (30 do 40%). U toj fazi nalazimo jake oscilacije u prirastu koje su izazvane povremenim visokim mortalitetom (od 150% do 500%), prouzrokovanim epidemijama, gladu, ratovima, onim nevoljama koje jc mata srednjovjekovnih ljudi nazvala jahaima Apokalipse. Dolazi, dakle, u nekim periodima do naglog smanjenja puanstva, koje se postepeno ponovo upotpunjava. S poetkom industrijske revolucije iezavaju ove jake oscilacije. Zahvaljujui poboljanim uvjetima ivota, prvenstveno uslijed bolje ishrane i napretka medicine, stopa smrtnosti poinje opadati, dok se relativno visoka stopa raanja i dalje zadrava. To uvjetuje nagli porast stanovnitva. Nakon izvjesnog vremena poinje opadati i stopa raanja i prirast se smanjuje. Dolazi do jedne nove ravnotee. Meutim, suvremena demografska ekspanzija uvjetovana je injenicom da su se u nerazvijenim zemljama poele primjenjivati mjere za suzbijanje smrtnosti, koje su prenesene iz razvijenih ze

15

malja, a da je stopa raanja ostala visoka kao u narodima s izrazito poljoprivrednom kulturom, tako da je kod njih dolo do naglog poveanja stanovnitva i neravnotee izmeu prehrane i mnoenja ljudi. Dok su razvijene zemlje mogle napredak u proizvodnji iskoristiti za bogaenje drutvenih slojeva, jer se stopa prirasta smanjila, dotle industrijalizacija u nerazvijenim zemljama, ak i onda kad ide brim i intenzivnijim tempom, ne daje poveanje ve raa smanjenje ivotnog standarda. Tempo industrijalizacije nije sposoban slijediti tempo razmnoavanja ljudi. No, nee li i zemlje u razvoju, koje sada pokazuju najveu demografsku ekspanziju, takoer ui u fazu nove ravnotee? Nee li i kod njih doi do smanjenja stope raanja kako bi proizvodnja mogla snabdjeti sve vie ljudi?

Demografska istraivanja pokazuju da na ravnoteu u biolokoj reprodukciji ljudi djeluju mnogi faktori, i da je gotovo nemogue djelovati uspjeno na sve njih pomou drutvene intervencije. Potrebno je izvjesno vrijeme, odreeni proces gomilanja razliitih uinaka ili utjecaja, da se ponaanje ljudi izmijeni. Meutim, ono to ini suvremenu situaciju kritinom jest da ovaj proces stabilizacije izgleda suvie spor, da se jaz izmeu prenapuenosti i mogunosti ishrane ne suzuje, ve se, naprotiv, iri. Meutim, ono to ugroava svaku stabilizaciju u ovoj kritinoj situaciji ljudske vrste jest da se susreemo s jednim novim problemom, a to je iscrpljivanje prirodnih izvora na kojima poiva industrijska civilizacija.

Sama pojava industrijalizacije izazvala je jako poveanje stope prirasta puanstva. Tako je ona iznosila u svjetskom prosjeku 0,7/o u 18501900, lo u periodu 19001950, a danas je oko l,79. Sam proces stabilizacije na jednoj novoj razini (niska stopa raanja i niska stopa smrtnosti) vai samo za manji, industrijalizirani dio ovjeanstva, dok najvei dio poinje tek koristiti napredak u znanosti i tehnici, pa je kod njih stopa prirasta preko 3o i do 4. Tu lei izvor glavne opasnosti. Prirast u svjetskim razmjerima ne opada ve raste.

Jedan biolog koji je promatrao dijagram mnoenja ovjeanstva od agrarne revolucije, to jest od 10.000 godina prije nae ere do danas, izjavio je da krivulja rasta nalikuje na one krivulje koje opisuju jednu koloniju mikroba u unutranjosti organizma kad je naglo napadnut nekom infektivnom boleu. Bacii ovjek osvaja Zemlju!

16

" !! + " + # ! ! !. # (*! / ! !. + !/ #! (*! + # . !(! ! # ! ( % 3 # + /+ !! ! ! ! ! / / !( . ! + !7 +- - . ! + " ! ! (!% 2 (! ((! #! ! ! / " !. + / ! ( ! . + / ! /(/( ! / . . . % + " ( ( ! ( / ! ! (% : # ! ! ! ! . +. (! . ! ( . + !! ! / !/ (. / " / " ! ( ! %

: +" !/ + 5 " (6. ( ! +. +(# + ". ! / "!H ( + (. ( c! +! + + !! /Z !H ! + 5 " (6. (*! . " (+. !"! /. ! # 8 % ( * / + ! (. ! ! + ( + (. ( ! ! !" - + - +! !"!(! (! ! (% )O + ( +. +! ! // ( ( + #. ! ! ! !"!(!. ! ! !% LewisMtimfor, ( + !/( (,

ije, baca iz ove perspektive svjetlo na nau suvremenu situaciju:

ovjek je postao moralna ivotinja u rano paleolitsko vrijeme, a imao je vjerojatno vie odnosa suradnje sa stvorenjima koja su dijelila njegova obitavalita nego to ih ima danas. Paleolitski lovac moli za protenje ivotinju koju je ubio za ishranu. Na osnovni moral, briga za ivot i uzgoj ivota, vue svoj korijen ak o sisavaca, u brizi za mladunad. To je granitni osnov svakog morala, vrijedan toga imena.

Tada dolazi veliki neolitski proces domcstikacije, velika promjena koja se sporo odvija, preobraavajui krajolik i mijenjajui itav nain ivota. Ova promjena daje seksualnosti vei znaaj nego to ga je ona mogla imati prije. U ne- olitikom ivotu kultura seksa, u domestikadji biljaka i ivotinja i ovjeka samoga, osvaja itavo obitavalite. ,Dom i majka je ispisano iznad obraenog krajolika. ovjek sada ima stalno boravite, sigurno snabdijevanje u hrani i vidik na bioloki i kulturni kontinuitet.

Zatim, povrh toga dolazi civilizacija okoline, koja je kozmika i urbana. Civilizacija prodire u asu kad ovjek promatra dovoljno dugo zvijezde i planete da bi vidio kako njegov itav ivot nije samo povezan s lokalnim tlom ve sa Suncem i Mjesecom, te da zavisi od kretanja i energije koji postoje daleko izvan njegova vlastitog neposrednog obitavalita.

To su tri velika obitavalita ovjeka, i sada vidimo kako sva tri obitavalita iezavaju pred naim oima. Neka su opasno ugroena, neka su ve temeljito izmijenjena. No, sadanja opasnost nije u tome da e neka rijetka divlja ili neka dragocjena prirodna tvorevina kao rijeka Colorado biti unitena. Velika opasnost prijeti samom ljudskom opstanku.

A to je, zapravo, dovelo do ove opasnosti? injenica da se ovjek predao jednoj ekspanzivnoj tehnologiji u kojoj materijalni procesi premauju ljudsko poimanje i ciljeve.

Nema sumnje da temelj ljudske civilizacije i morala predstavljaju shvaanja i norme u vezi s biolokom reprodukcijom, odnos prema lanovima ljudske zajednice i prema potomstvu, buduim generacijama. Upravo ti temelji su u pitanju. ovjek je, dodue, jedna od rijetkih vrsta koja setodu- vijek, a s pojavom civilizacije sve vie i vie, meusobno unitavala i istrebljivala. Iako je ve veoma rano u svoje

Mumfor, !"# " $%& (& )* +# Future Environments of North America, (!,- . / 0$

18

moralne doktrine uklesao stav ljubi blinjega svoga, on kroz prole vjekove nije moralno mnogo napredovao. Kad reporter saopava da su ameriki imperijalisti za nekoliko dana na jednu siromanu zemlju kao to je Vijetnam sasuti vie bombi nego u toku itavog drugog svjetskog rata, ovjek se danas manje uzbuuje nego kad slua rezultate nedjeljnih utakmica, iako bi moralna reakcija bila da uzronike ovakvog rata potamani kao pobjenjele pse. No, njegova ravnodunost nije mnogo vea ni onda kad se radi o njegovom vlastitom potomstvu, U ime ijega odranja i budunosti je uvijek bio spreman opravdavati pljakake ratove protiv drugih naroda. Rasipanje prirodnih resursa, unitavanje biosfere proizvodnom bezobzirnou, nesmotreno razmnoavanje sve to ugroava danas ivot njegove djece i djece njegove djece. Ali on kao da je isto tako ravnoduan prema njihovoj sudbini, kao i prema sudbini njemu dalekih pripadnika njegove vrste. Doista, ini se da su rezultati modeme civilizacije pojaali degeneraciju moralnih osnova ljudskog ponaanja. Ili se samo radi o jednom priglupom tehnolokom optimizmu, koji vjeruje da ne postoje takva razaranja izazvana ovjekom na ovom planetu za koja se ne bi moglo nai lijeka?!

Svijest o opasnosti dola je iz redova onih koji imaju neposredni znanstveni uvid u prirodne procese i onih koji su zadueni da pribave ljudima hranu i krov nad glavom, iz redova prirodoslovaca. ) & (1971), koju je potpisalo 2200 vodeih uenjaka u svijetu, meu kojima je najvei broj upravo istraivaa prirode (i etiri nobelovca Salvador Lima, Jacques Monod, Albert Szent-Gyorgyi i George Wald) znaila je prvi alarm:

Iako smo iroko odvojeni geografski, s veoma razliitim kulturama, jezicima, pogledima, politikim i religijskim pri- padnitvima, mi smo ujedinjeni u naem vremenu zbog zajednike dosad nikad postojee opasnosti. Ova opasnost, kakvu ovjek s obzirom na njenu prirodu i veliinu jo nije susreo, rodila se stjecajem vie raznih pojava. Svaka od njih postavlja nas pred gotovo nerjeive probleme; a uzete zajedno, one ne znae vjerojatno samo irok porast ljudskih patnji u neposrednoj budunosti, ve mogunost iezavanja, ili virtuelnog iezavanja, ljudskog ivota na Zemlji.

Bez obzira na injenicu koliko e ovjeanstvo biti sposobno da prije, to jest pravovremeno, ili kasnije, to jest kad bude prekasno, uklanja ovu opasnost, ono stoji pred zada

19

totalitet ovjekove bioloke i drutvene egzistencije, ! ! + # i . ( / (. 9 !%

I/ ! ++ ! 7

I/ (! " " !!. " ( !+. ! ! # # % 4, ! ! !+. ! ! !+% 3 / /. ! (*! ++ . "! / "+( ! # / %

* ! 8 ! + +. ! c/Z !% I !" ! ! ! + !(.+ / / " "%

+ ! # ( !. + ! / . " ! . # ! ! / !% 9 * #! ! ! *! !.(+ # ! ! (% I ! !! ! /!!% _ ! "! " ++ /!! % ( ! ! ! !(!%

0 ! "! "! (!. ( (* ! . ! zdraviji, prirodniji, humaniji odnos izmeu ovjeka i prirode. 9 !! ! 8 %

+ +! ! 8 . # !! ( ( ! ! (. ! + 7 Ne bilo kakav ivot, nego ivot dostojan ovjeka! 3 (+ #" #

&1

ljudske vrste ve na stvaranje uvjeta za jedan kvalitetno bolji ivot. Bolji ivot znai bolji kvalitet ishrane, vie prostora za ovjeka, vie komunikacija s neiskvarenom, neindu- strijaliziranom prirodom.

Mi emo se svakako suprotstaviti energino onoj tezi: Zato da ne unitimo sve organizme i oistimo Zemiju za ovjeka? ovjek moe da naini sintetike nadomjestke za sve ono to inae proizvodi organski svijet.

Mi emo se energino suprotstaviti pretvaranju Zemlje u megalopolis: Zato da ne prenesemo sve cvijee, baste, ume, ptice i ivotinje u lonie, akvarije i vivarije naih velikih kua? ovjek treba da ivi u prirodi, meu biljkama i ivotinjama, a ne a bilje i ivotinje ive meu ljudima, u ovjekovim nastambama.

Industrijska civilizacija zasnovana na gomilanju profita truje sve prirodne izvore, truje ljudsku hranu ve u njenom korijenju, pretvara ljudsku hranu ponovo u krmu za masovno ovjeanstvo, koja im se servira na tekuoj vrpci raznovrsnih konzervi i restorana sa samoposluivanjem. Ishrana je izgubila u mnogoemu svoj ljudski oblik. Pored ostaloga, opominje Lewis Mumfor, jedno od najveih ljudskih dostignua jest da je izumio hranu, a ne prosto krmu. Sve ivotinje jedu krmu. ovjek je izmislio hranu. Hrana nije naprosto neto to vi stavljate u eludac i probavljate. Hrana je prilika za drutveni in. Ona je prilika za susrete. Ona je prilika za razgovor. Hrana je neto to postie osjetila. Vi ste ugodno raspoloeni dobrom hranom, dok vam jc odvratna loa i slaba hrana. Krajolik u kojem raste dobra hrana je zdravi krajolik za ovjeka i ivotinje.

No, ova ista civilizacija, usprkos svojem naglaenom hedonizmu, ne kvari samo fiziku hranu, ona zagauje u jo veoj mjeri duhovnu hranu. Jedan od osnovnih zadataka bit e da povedemo borbu protiv estetskog zagaivanja, za spaavanje estetskog izgleda ljudske okoline, za uspostavljanje novih normi za lijepo i zdravo, protiv poplave neukusa to ga raa komercijalizacija i publicitet zasnovan na masovnoj potronji i podraavan ju ljudskih depova.

ovjek nee moi a uredi svoje odnose s okolinom i prirodom ako ne izmijeni nain svoje proizvodnje, jer ono to proizvodi uvjetovano je prvenstveno od toga kako proizvodi, od proizvodnih odnosa, od ljudskih odnosa u samoj proizvodnji. Bezobzirno iskoritavanje prirode samo je poslje-

21

dica bezobzirnog izrabljivanja ovjekove prirode, ovjeka samog.

Naravno, da je u tom cilju potrebno ukinuti ne samo kapitalistiku proizvodnju, koja se zasniva na stalnoj i beskonanoj akumulaciji vika vrijednosti i vika rada, nego i svaki oblik takmienja izmeu socijalizma i kapitalizma, koji dovodi do istih posljedica, jer socijalizam u tom takmienju preuzima kapitalistiki ideal beskonane akumulacije dobara.

Jasno je, da onoga asa kad smo postavili granice u gomilanju materijalnih dobara, kad smo ljudima rekli: Evo to je sva glina kojom ete zadovoljiti svoje stvaralake potrebe, da e se tada odmah postaviti dva osnovna pitanja: pravedne raspodjele prirodnih resursa i prave prirode ljudskih potreba. Dva bitna oblika otuenja ovjeka od ovjeka doi e u sredite ljudske panje, naime, prvo, kako sprijeiti da gomilanje bogatstva, privatno ili dravno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju postane sredstvo eksploatacije ovjeka; d, drugo, kako podrediti proizvodnju, odnosno opremeivanje ljudskih moi, istinskim ljudskim potrebama, to jest ovjeku kao lanu slobodne ljudske zajednice?

Jedno je nesumnjivo: nikakvo mogue rjeenje za suvremenu ekoloku krizu nije mogue ako ne doe do radikalnih reformi ljudskog drutva, jer je i sama ekoloka kriza* samo odraz dublje drutvene krize ovjeka, njegovog naina proizvodnje, njegovog odnosa prema vlastitim uvjetima ivota.

%( = ;

Sjeamo se jo kolskih klupa one prie o izumitelju ahovske igre i perzijskom caru. Oduevljeni car ponudio je izumitelju dar kakav poeli, a ovoj je na carevo iznenaenje veoma skromno zatraio da mu se na ahovskoj ploi posla- u zrna ita, i to na slijedei nain: jedno na prvo polje, dva na drugo, etiri na tree i tako uvijek povostruavajui na slijedea pa sve do posljednjeg ezdeset etvrtog. Caru se to priinilo doista skromnom nagradom kojoj nee biti teko zadovoljiti. Meutim, veoma brzo se vidjelo da car nee imati dovoljno ita ni u svojim ambarima, a ni u itavoj carevini! Doista, za deseto polje trebalo je 512 zrna, za petnaesto 16.384, a za dvadeset prvo ve vie od jednog milijuna zma. Za etrdeseto polje trebalo je milijun milijuna zma. Tako je itavo carevo spremite bilo iscrpljeno prije nego to se dolo do posljednjih polja. Obian postupak stalnog podvostrua- vanja doveo je do takvih koliina pred kojima zastaje ljudska mata. Jasno je da su poetne koliine beznaajne prema onima koje slijede sve dalje i dalje. To lei u prirodi eksponencijalne krivulje rasta.

Navikli smo a mislimo kako je netko podvostruio, potro- struio pa i podeseterostruio svoju imovinu. Ne slutimo a ovakav proces u mnogim drugim sluajevima vodi do kritinih pa i katastrofalnih situacija. Ljudska mata ini se da je mnogo bolje prilagoena zamiljanju linearnog nego eksponencijalneg rasta, pa je izloena neugodnim iznenaenjima kad se u prirodi susretne s potonjim. O tome nam pria jedan matematiki zadatak kojim se djeci eli prikazati kako eksponencijalni rast dovodi do kritinih ili graninih situacija. Pretpostavimo da se u jednom ribnjaku vodeni ljiljan povostruava svakog dana. Ako dozvolimo da raste bez ikakve kontrole, on e za 30 dana prekriti itavu povrinu rib-

25

nj aka, guei svaki drugi ivot u njemu. Ako pratimo svakog dana njegov rast, veoma dugo vremena on e izgledati malen i ovjek e oLuiti da ga podree tek kad pokrije bar polovinu ribnjaka. Kojeg e to biti dana? Naravno, dvadeset devetoga. Ali tada ne preostaje vie od jednog dana a spasite ribnjak. I moda je to ve prekasno.

ovjek je od ivotinja naslijedio sposobnost a bolje predouju prostorne nego vremenske odnose meu stvarima. Zato mu je postalo jasno to znai eksponencijalno poveanje jedne male koliine tek onda, kad je narasla do velikog kupa. Zato mu posljedice procesa, kao to je podvostruava- nje jedne koliine u odreenim vremenskim razmacima, izgledaju nevjerojatne! Za predvianje takvih procesa korisno je zamiljati eksponencijalni rast u pojmovima vremena povostruenja odnosno trajanja potrebnog da bi se jedna data koliina podvostruila. Kako u prirodi imamo najee posla s pojavama rastenja, to je takav nain miljenja blii procesima koje promatramo. Na primjer, u sluaju vodenog ljiljana je vrijeme povostruenja bilo jedan dan. Postoje procesi rastenja koji se odvijaju sporije ili bre od ovoga. Tako, ako stavimo novac u banku uz 7 posto kamata, bit e potrebno 10 godina da bi se ova svota podvostruila. Postoji jednostavni matematiki odnos izmeu kamatne stope, ili stope rasta i vremena koje je potrebno da bi se neka koliina podvostruila. Donja tabela pokazuje nam koliko je vremena potrebno da bi se neka koliina podvostruila uz razliite stope rasta*

Tabela 1 VRIJEME POVOSTRUENJA

Stopa rasta (li po god.)

Vrijeme povostruenja (u godinama)

0,1 7000,5 1401.0 702,0 354,0 185,0 147,0 10

10,0 7

* Ove primjere uzimamo iz veoma poznale knjige The Limits to Growth, koju je izdao *Club of Rome* sa supruzima Meadows i drugima, (Izd. Universe Book, New York, 1972.).

26

Grafikon br. 2 $9 IW W 0 )$ T >3$93

Ekonomski rast pojedinih nacija pokazuje da razlike u eksponencijalnim stopama rasta utjeu tako da raste jaz izmeubogatih i siromanih zemalja.

># /7 &.$! "? ,!# "2

%& @ >!"# $ ! 4,& +A B2 52#- 8:

R1

prosjeni ivot veine puanstva u svijetu bio jc oko 30 godina. Napredak u medicini i higijenskim uvjetima ivota podvostruio je prosjenu duinu ivota u toku jednog jedinog vijeka. Pod utjecajem industrijalizacije i poboljanih uvjeta ivota fertilitet je Iako opao, ali je mortalitet jo vie opao, sto je ubrzalo eksponencijalni rast puanstva. Do kakvih posljedica vodi ovaj rast u suvremenom svijetu, vidjet emo odmah malo dalje.

Da bi se moglo prehraniti naglo poraslo puanstvo, potrebno je da industrijska i poljoprivredna proizvodnja raste razmjerno poveanju samih ljudi. Ako promatramo porast industrijske proizvodnje, ija je povijest znatno kraa od razvitka puanstva, vidimo da ona raste jo bre od porasta puanstva. Ona takoer pokazuje eksponencijalni rast. Tako je stopa industrijskog rasta izmeu 1963 i 1968 iznosila prosjeno u svijetu 7 posto godinje, to znai da je u nekim zemljama bila i via. (Grafikon broj 2 pokazuje stope ekonomskog rasta za najrazvijenije i slabo razvijene zemlje.)

Budui da je industrijska stopa rasla za 7 posto, a puanstva za 2 posto, to bismo mogli pretpostaviti da ne postoji problem s ishranom i ivotnim standardom. Prema stopi industrijskog rasta proizvodnja bi se morala podvostruiti unutar svakih 14 godina, dok se puanstvo po sadanjoj stopi rasta povostruava za 34 godine otprilike. To bi znailo da moemo biti optimistini! Meutim, ova stopa industrijskog rasta vrijedi samo za industrijski razvijene zemlje, dok je kod nerazvijenih mnogo nia. A kod nerazvijenih je upravo stopa rasta puanstva danas najvia! Pored toga susreemo se danas s jo jednim faktorom koji ima odluujue znaenje, a to je ogranienost prirodnih izvora.

Ako usporedimo godinji prirast stanovnitva s prirastom nacionalnog dohotka u deset najbrojnijih zemalja u svijetu, (vidi tabelu 2), tada dolazimo do nesumnjivog zakljuka da bogati postaju sve bogatiji, a siromani imaju sve vie djece!

Ove e se stope sigurno promijeniti do kraja 2000. godine. Tako e u Nigeriji sigurno doi do pozitivnog rasta puanstva, koje je opalo uslijed graanskog rata. U svakom sluaju, ako na osnovu postojeih stopa rasta izraunamo trend razvitka za razliite zemlje, tada dolazimo do sigurnog zakljuka: ! ( + + !

31

Tabela 2 EKONOMSKE I POPULACIONE STOPE RASTA

Z e m l j aPuanstvo

u milijunima

1968

Prosjena god. stopa rasta puanstva(196168)

Nacionalni bruto proizvod

po glavi (US dolari)

(1968)

Prosjena god. stopa rasta

NBP po glavi

(196?68)

NR Kina 730 1.5 90 0.3Indija 524 2,5 100 1,0SSSR 238 1,3 1.100 5,8SAD 201 1,4 3.980 3,4Pakistan 123 2,6 100 Indonezija 113 2,4 100 0,8Japan 101 1,0 1.190 9,9Brazil 88 3,0 250 1,6Nigerija 63 2,4 70 -0,3SR Njemaka 60 1,0 1.970 3,4

Izvor: World Bank Atlas (Washington, DC: Intornational Bank for Reconstruction and Development, 1910),

Naravno, veina ljudi odbacuje takav zakljuak, jer pretpostavlja da e se neto uraditi kako bi se sadanje tendencije razvitka promijenile. , pri tome redovito ne mislimo kakve bi to promjene morale biti. Najee postoji jedan slijepi industrijski optimizam, vjerovanje a je stalni rast proizvodnih snaga dovoljna garancija da emo rijeiti sve probleme u vezi s ishranom i blagostanjem ovjeanstva. Moramo odmah rei da ovaj optimizam ne rauna s jednim znaajnim faktorom, a to su granice svake vrsie beskonanog rasta koje postavlja jedan konani svijet. Imamo li uope jasnu predodbu o svijetu u kojem ivimo?

2. Biosfera i ekosistem ugroeno anorgansko tijelo ovjeka

Od asa kad se ovjek odvojio od placente materinje utrobe, njegova je osnovna ivotna tenja a ovlada svijetom. Tako su njegovo uspravi janje i prvi koraci, njegov prvi skok preko neke provalije, prvi hitac kamenom iti strijelom u neki cilj, njegov prvi uspon na drvo ili planinski vrh, njegove prve naprave, bila to samo praka ili dalekometni top, njegov prvi uzlet uvis pomou letjelice ili interplanetarne rakete uvijek praeni pobjednikim krikovima. Svijet se

32

!(!+! / ( ( /% $ ! .+ . +. "+( / ("! ( . # ! # % $! ! ! / % / #. + (/ " !/ ! #. #! ( ( ! ( !( ! !% 0+ ! // ( + ! ! ! / ! ! ( % 4/ ! @

2 # ! !+.+ (+ " " ! # ! / # (! " !#!% 3 " ! # ! !. " /!. ! ! ! (. . # ! ! +! ! ! # /!% ( biosferom. I /! . + !/ + I! ! !/!. ( "! . + "+ )! W " . . "! &V . /!! " ! # #. ! " " !% $ / ( +! . . ! ! % 9 . . !/ !"! ! ( ! *! + ! ( % I " !/ ! ! ! " !! ( + / . !! ! / * ! %0 ! ! / 8 . !! * H + / ++ /. " ! ! ! !! !!.+ ! 8 %

/ " ! / + ( (*! # /

RR

s najveom ozbiljnou, s daleko veom ozbiljnou nego upozorenja o mogunosti atomskog rata. Uostalom, nije iskljueno da e suprotnosti koje raa demografska ekspanzija pojaati opasnost da doe i do atomskog genocida, do proirenja onih metoda koje se danas u manjem obimu primjenjuju u Vijetnamu.

O kakvim se suprotnostima radi? Pogledajmo, prije svega, neke osnovne karakteristike suvremene demografske ekspanzije. Podsjetimo jo jednom na neke brojke: one pokazuju da je razvitak puanstva tekao po ubrzanoj eksponencijalnoj krivulji, te da valja ovakvo ubrzanje oekivati i slijedeih decenija:

1650: 470 milijuna (broji svjetsko puanstvo)1750: 750 milijuna1800: 960 milijuna1850: 1240 milijuna1900: 1650 milijuna1960: 2990 milijuna1980 : 4300 milijuna2000: vie od 6 milijardi.

Ove brojke to ih objavljuju Ujedinjeni narodi (World Population Prospect), potvruju i druga istraivanja. Uzimajui u obzir razliite faktore koji mogu utjecati na stopu prirasta svjetskog puanstva, prihvaene su tri hipoteze: prema prvoj, nazvanoj jakom, svijet bi mogao brojiti godine 2000. 6,8 milijardi ljudi; prema drugoj, srednjoj, brojio bi 5,9 milijardi, a prema treoj, takozvanoj slaboj brojio bi 5,3 milijardi. Naravno, postoje eksperti koji smatraju da se stope nataliteta nee osjetljivo smanjiti, te da e svjetsko puanstvo brojiti 2000. godine neko 7,4 milijardi ljudi. Naravno, sa sadanjim stopama prirasta situacija postaje katastrofalna im se prenesemo malo dalje u budunost, i to ne tako daleko, jer e je doivjeti ve naa unuad. (Podsjetimo samo da su Malthusove spekulacije o porastu stanovnitva, na pretpostavci da se ovjeanstvo podvostruava svakih 25 godina, mnogi smatrali u njegovo vrijeme sasvim nerealnim spekulacijama!) Prema sadanjem ritmu valja raunati da e za jedno stoljee ivjeti na zemlji 25 milijardi ljudi, a za stoljee i po 50 milijardi. Suvremeni tempo prije govori u prilog jake nego slabe hipoteze.

51

Brojke koje su objavili UN u 1966, govore u njezin prilog, jer je u vrijeme posljednjih est godina prirast iznosio 11 posto. To bi znailo da ve u god. 2020. valja raunati sa 10 milijardi stanovnika.

Naime, ono to je izvor izvjesnog pesimizma u tom pogledu jest injenica da je prirast najvei u nerazvijenim zemljama, a te zemlje imaju i najvei broj mladog stanovnitva, koje e se tek u toku slijedeih deset godina razmnoavati u punoj snazi. Tako u Evropi i SAD nalazimo 24 posto ljudi ispod 15 godina starosti, u Japanu 34 posto, u Africi i Latinskoj Americi 37 posto, u Aziji 40 posto (a to je najbrojniji kontinent), U Aliru, na primjer, 50 posto puanstva je ispod 18 godina starosti.

Trei svijet ima najmlae stanovnitvo, tako mlado kakvo Evropa nikad nije imala.

Paul Ehrlich kae: Jedna od najnezdravijih injenica u sadanjoj situaciji jest da je otprilike 40 posto stanovnitva nerazvijenih zemalja mlae o 15 godina. Kad te skupine mladih ljudi dostignu za deset godina dob razmnoavanja, doivjet emo najvei babyboom svih vremena. Ova su djeca uzrok svih prijeteih predvianja za godinu 2000. Ona su dinamit eksplozije puanstva. (Op. cit. str. 24.)

Postoji veoma mala vjerojatnost a bi se ubrzano mnoenje moglo sprijeiti ili smanjiti na osjetljiviji nain. Primjer Indije, koja u tom smjeru vri velike napore ali bez veeg uspjeha, ozbiljna je opomena. Veina ovih zemalja po svojoj drutvenoj i kulturnoj strukturi nalazi se jo pod jakim utjecajem nagona za rasplodnjom, to je u primitivnim uvjetima bilo ne samo preduvjet nadivljavanja nego i stvaranja neophodne radne snage za odranje, i veoma je teko u kraem vremenskom periodu taj nagon suzbiti i stvoriti radikalno drugaije shvaanje u odnosu na neposredna pitanja postojanja jedne individualne porodice, kad se vjekovima smatralo da e od 14 ili 15 roene djece ostati na ivocu 3 ili 4, te da je to upravo onaj broj koji osigurava nadivljavanje. Da taj broj preivjele djece ugroava budui opstanak njih samih i svih ostalih, to je nemogue shvatiti po logici tradicionalnog loeg ivota ili gladovanja!

Jo jedna pojava utjee na porast stanovnitva i danas se takoer razvija ne samo u razvijenim zemljama nego u jo brem tempu u nerazvijenima. To je produenje ivota. Pojava je openita. Primjer na Ceylonu je veoma tipian:

52

industrijaliziranih zemalja i zemalja u razvoju koje nastoje usvojiti industrijsku civilizaciju. Ovaj raskorak izvor je meunarodnih napetosti izmeu bogatih nacija i siromanih nacija. $ + poznati knjievnik i predsjednik afrike Republike Senegal, izjavio je jednom: Najvee nejednakosti ne nalaze se vie meu klasama nego meu nacijama.

Do slinog zakljuka dolaze i eksperti Ujedinjenih naroda koji u jednom biltenu 1965. godine kau da nivo plodnosti razdvaja danas slabo razvijene zemlje o razvijenih zemalja mnogo sistematinijc i potpunije nego bilo koji drugi kriterij. (Bulletin dmographique br. 7.)

Nije potrebno imati naroito razvijenu matu da bi se predvidjelo kako e postojanje sve brojnijeg i gladnijeg stanovnitva prisiljavati mnoge drave da trae lijek za takvo stanje na meunarodnom planu, najprije u vidu pomoi, a ako takva pomo, 5z bilo kakvih razloga, bude sustegnuta, pomou agresivnih pothvata. Kako e takva situacija biti svjetska a ne lokalna ili regionalna, to e ona nuno raati svjetske napetosti i sukobe, mogunost ope konflagracije. U takvoj situaciji sve one teorije o lokalnim ratovima, kao popratnim pojavama modernog imperijalizma, pokazuju se premasene, jer e se postaviti fundamentalna pitanja opstanka svjetskog stanovnitva. Ako se eli izbjei takav svjetski sukob, bit e potrebno poduzeti veoma radikalne mjere, i to u svjetskim razmjerima. U tom nas pogledu demografska ekspanzija uvodi u jednu revolucionarnu situaciju, jer preostaje alternativa: svjetski unitavajui ratovi ili revolucionarne mjere takoer u svjetskim razmjerima. O kakvim revolucionarnim mjerama moe biti rije, rei emo kasnije, tek to odgovorimo na jo neka nerasvijetljena pitanja. Prije svega, na pitanje da li doista prijeti glad novim ljudima koji e se raati u ovih trideset godina.

( 7? ;L A

Svake minute u danu raa se 125 novoroenadi. Zahvaljujui suvremenoj medicini ona imaju ansu da preive prvu godinu, ali njihove anse da izbjegnu gladi su neusporedivo manje. Jedan lanak u New Republic (od 7. VII 1965) go-

54

vori o tome da u Indiji svake godine umire 5 milijuna djece od pothranjenosti. Ameriki Population Crisis Committee ocjenjuje da godinje oko tri i po milijuna ljudi umire od gladi, Glavni uzrok smrti u svijetu je nedovoljna ishrana, tvrdi profesor Richet. Od 60 milijuna ljudi koji godinje umiru, 20 milijuna umire od gladi. Jedan ovjek na osam redovito trpi od gladi; jedan ovjek na dva jc redovito loe ishra- njen, jer ne dobiva dovoljno proteina. Glad, ta stara mori- teljica ljudi, iako u potroakim drutvima stvara privid da jc konano protjerana, nikad nije vie prijetila ovjeanstvu! Ona ponovo prijeti u jo veim razmjerima, i ekonomist Ren Dumont predvia za god. 1986. strahovitu glad u svjetskim razmjerima.

Prvih godina nakon drugog svjetskog rata vjerovalo se da e radikalno poboljanje poljoprivredne proizvodnje, takozvana zelena revolucija, stvoriti dovoljne zalihe hrane da se prehrani ovjeanstvo. Razvijene zemlje snabdijevale su nerazvijene poljoprivrednim proizvodima iz vlastitih vikova. Na itavom svijetu dolo jc do poveanja proizvodnje, i ona je u toku 1952. i 1953. gotovo dostigla demografski porast puanstva. God. 1963. je poljoprivredna proizvodnja premaila predratnu za 50 posto. Meutim, ona je zaostajala za ubrzanim porastom puanstva, tako, dok je 1965. i 1966. poljoprivredna proizvodnja u itavom svijetu porasla za 1,2 posto, dotle je prirast puanstva bio 2 posto. (Pri tome valja imati u vidu da se u poljoprivrednu proizvodnju rauna i nejestivo bilje, kao duhan, konoplja ili pamuk). Treba takoer uzeti u obzir da poljoprivredna proizvodnja nije svagdje u svijetu rasla jednakim tempom, pa je tako u socijalistikim zemljama zaostajala, a u latinskoamerikim zemljama bila ak ispod predratne razine. Cijene su poljoprivrednih proizvoda poele rasti i znakovi se krize ishrane pribliavati.

Specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu, FAO, pratila je razvitak prehrane u svijetu i dola do zakljuka da porast prehrambeniii proizvoda ne prelazi jedan posto godinje, dok svjetsko puanstvo raste dva puta bre.

Uzmimo Sjevernu i Junu Ameriku, koje su otprilike podjednako velike, a 1950. godine imale su priblino jednaki broj stanovnika Sjeverna Amerika 163 milijuna i Juna Amerika 168 milijuna. No razlike do kojih je dolo u kasnijem razvoju pokazuju kako je Sjeverna Amerika postala svjetska koara s kruhom, kako kae Lester Brown, dok se Juna Amerika

55

! !( % > . . + !+ . ! !#+ # (. R]% 4 ! $ 3. / / % RV ! . &R !%9 / 1 ! " ! $3 ((%

( ! ( / !!+ + / ( ( ( % 9 % ( ! ( ( / &. ! ! (% 8 % % ( " ! ! R. % W% A,! + ( " " / ! (. (. V& (. ( ( ! !+ & "% c_ / R %Z

0( ( ! " ! #. ! ! / (( (. " " ! (! * " !( (% 54 ! ( ! (!/ (( ( % 1. ! (!( ! ( % 4 / ". " ( ! ((% 3 / / +!. / / /! !! ! ! (%6HcA!. % %Z

9. /" . ( !("! W . !% % # / !(! / ( ( &11 ! % : / ( # !"! !( ! ( ( . ". !"! ( +! * + !* #%

4 ! ! ( (" # " "% 9 !7 $3+ 4#. . 3! . 3. !! U!# 3%$ $34 ( " "% % !

SAD jednu etvrtinu svoje etve u penici, to jest 9 milijuna tona, izvezle u Indiju. P. Ehrlich upozorava da je to izazvalo masovnu migraciju indijskog stanovnitva prema lukama, gdje se istovaruje ito, pa su neki eksperti miljenja da to koi razvitak indijske poljoprivrede. U svakom sluaju, s prirastom puanstva u Indiji (14 do 18 milijuna godinje), i ova e se pomo jednog dana nai u orsokaku.

Porast stanovnitva uvjetuje veu potronju itarica, a nemogunost poljoprivrednika da zadovolje tim zahtjevima dovodi do osjetnog porasta cijena. Cijene naglo skau im se osjeti stvarna oskudica u nekim proizvodima. Tako su svjetski stokovi itarica u 1976. godini iznosili jedva 30 dana svjetske potronje, a dovoljno je da stokovi padnu na ispod 60 dana u zalihama svjetske potronje, pa da se javi psihoza oskudice i nagli skok cijena. Tako su cijene penice i soje tokom 1974. i 1975. godine podvostruene.

Grafikon br. 4 ODNOS SVJETSKOGA STOKA U ITARICAMA I CIJENE PENICE 19601976.

Cijena ita Svjetski stokovi itaUSA dolari Dani potronje

Svjetski stokovi ita i cijene penice

58

Porast cijena itarica najvie pogaa siromane slojeve koji samo na prehranu troe i vie od 60

i ljude. Najvanije je da se mogu dobiti veoma velike koliine iz sadanjih petrolejskih rafinerija. Uzimajui u obzir jo neiskoritene izvore petroleja i bogatu sastojinu parafina, rauna se da bi se mogla dobiti prosjena proizvodnja od 20 milijuna tona proteina, dok sadanji svjetski deficit iznosi tri milijuna tonai Kod Marseillea postoji jedna tvornica za petrolejski kvasac, ija se proizvodnja smatra veoma rentabilnom, jer mikrobioloko uklanjanje parafina odmah stvara komercijalno upotrebiv proizvod. Stoga trokovi proizvodnje nisu skupi, i petrolejske kompanije bi mogle nai jedan lijep izvor prihoda proizvodnjom ovog kvasca, a to bi ujedno poboljalo svjetsku ishranu.

Kemija i kemijska industrija nastoje pronai i druge izvore proteina, pa se tako govori o eksploataciji plijesni ili bakterija. Ve sada pilie hrane mrtvim kolibacilima, koji ubrzavaju rast bolje nego mlijeni proteini.

Mnogi smatraju da e se ljudi sve vie i vie hraniti umjetno sloenom hranom, raznim preparatima od proteina i drugih hranjivih materija. Tako Bonnefous dolazi do zakljuka; Budui da ljudska ishrana postaje sve racionalnija, sve e se vie proiriti pojam sloene hrane (aliment compos*). Ve je vie nerazvijenih zemalja usavrilo ovu vrstu hrane, uravnoteene, bogate na amino-kiselinama, preparirane unaprijed prema formulama koje variraju od zemlje do zemlje, budui da vaLja dati prioritet domaim izvorima: uljaricama, zrnima pamuka, sezamu ili kokosovom orahu. Ove mjeavine, koje se lako uskladitavaju a malo stoje, ivo preporuuju eksperti Ujedinjenih naroda. One predstavljaju najbolje orade za borbu protiv gladi. (117)

Da li je ishrana pomou sloene hrane, odnosno preparata kakve danas uivaju kozmonauti, perspektiva budunosti za koju e se prisilno ili dobrovoljno opredijeliti ljudi, u ovaj as je teko odluiti. Meutim, problem ishrane valja rijeiti u godinama koje dolaze, a to znai prvenstveno na osnovu sadanjih tehnolokih i ekonomskih mogunosti Valja se osloniti, prije svega, na obradu raspoloive zemlje. U pogledu njenog poveanja, ocjene su nekih eksperata mnogo pesimi- stikije.

Da li moemo raunati s obradom daljnje zemlje i s poveanjem proizvodnje ivotnih namirnica? pita se P. Ehrlich. Odgovor glasi sasvim odluno ne. U gotovo svim sluajevima gdje zemlja jo nije obraena ima dovoljno razloga za to

64

loe tlo, pomanjkanje vode, nepogodni klimatski uvjeti ili kombinacija ovih uvjeta. (Op. cit. str. 75.)

P. Ehrlich navodi nekoliko primjera u prilog svoje teze, Tako, na primjer, pokuaj s dcsalimzacijom mora radi dobivanja vode za obradu oranica. Prema prognozama, tim bi se projektom dobila u god. 1984. koliina o 75 milijardi litara vode dnevno. To se ini veoma uvjerljivo, kad se ne bi znalo da e samo SAD u god. 1984. trebati dnevno 2300 milijardi litara vode dvije treine vie nego to iznosi sadanja potronja vode od 1400 milijardi litara. A to znai da e maksimalni svejtski kapacitet desalinizirane vode iznositi u god. 1984. jednu triesetinu od potreba SAD.

Svaka ravnica nije za obradu. To je pokazao sovjetski pokuaj s obradom kazahstanske stepe. Mnogo se oekivalo o sijanja penice u tim krajevima, ali se pokuaj izjalovio. Tome su pridonijeli nepovoljni klimatski uvjeti i drugi faktori.

Veliku panju privlae neobraene povrine stepa i uma u tropskim krajevima. Pria se kako bi bilo lako obraditi goleme povrine Amazone u Brazilu. Najvjerojatnije je da bi takav pokuaj zavrio katastrofom. U veini tropskih krajeva Zemlje tlo je krajnje neplodno. Bujne ume u slivu Amazone rastu na takvom tlu koje bi, kad bi bilo izloeno Suncu i zraku, brzo postalo neplodno ili bi se uslijed sloenih kemijskih promjena pretvorilo u nekakvu pelnastu materiju koja je poznata kao latent. U mnogim tropskim krajevima to se ve dogodilo. Tko je imao sreu da posjeti Angkor Wat u Kambodi, vidio je prekrasne gradove i hramove koje je Khmer prije oko 800 godina izgradio. Graevni materijal je bio pjeenjak i latent. Bilo je sudbonosno za Khmer da se tamo zemlja uslijed obrade tla pretvarala u laterit, koji je dodue dobro posluio za izgradnju trajnih hramova, ali je bio potpuno nepogodan za kulturu korisnih, biljaka. Materijal kojemu njihova kultura duguje trajni spomenik bio je po svemu sudei glavni uzrok njihove propasti! (Op. cit. str. 77.)

U nerazvijenim zemljama neprestani porast stanovnitva zahtijeva iznalaenje novih izvora prehrane. Budui da se esto radi o stoarskim narodima ili stoarskim izvorima hrane, nastoji se dobiti to vie nove ispae. Na taj nain dolazi do pretjeranog koritenja ispae, do unitavanja zelenog pokrivaa Zemlje koze su u tom pogledu poznate kao veliki tetoine a time i do erozije tla i pretvaranja plodne zemlje u pustinju. Ovaj je proces naroito vidljiv u krajevima koji opasuju Saharu na sjevernom i junom dijelu.

65

I ( !"! "% 9 3 p / #> . !% : W! 9 / ! % $ + ! B!! ! 0h )*! $4 ! 3(. ! / % 4 # ! (! " !# $% 0 !/ $. + ! !# . " ! (% I +! ! R ! !. (*! % % . ! (/ !/ ( .V ! V.V !% " . . / / "( /! ! !/ "% 9 !/ +" +. ! !! %

O( ! ! . " ( ! !" /( #! ! + % O( ( . /!! ! 5+ ! !( ! +6%

/ ( / ( . " . ! !. !+!! +!. +! #!H -? ! #! (( ! /+ (? # + # / / / + + !. "+ ? (( (* !//* ( / " ? >(! . +! +. + # "! (. + + ( # / / / " ( /. / " !! ! # # * F

9 Izvjetaj dr Mary McNeil u Scientific American, novembar 1964.

i energije, te da ovjek, ako eli opstati, mora ekonomino postupati s promjenama u ciklusima kroz koje prolaze sve tvari neophodne za ivot. 0 tim granicama se u ovom periodu industrijske ekspanzije malo mislilo. Ali sada se one poinju pomaljati i stavljaju nas pred jednu novu odgovornost u odnosu na eksploataciju prirode i stvaranje ivota.

I( 2;

Industrijska je revolucija zapoela prometejskim zanosom, i romantiarima se priinilo da je stvaralatvo ovjeka preuzelo ulogu boga u prirodi, te je kovaoica svijeta u prvom zanosu ljudskog pohoda k osvajanju prirode, monim sredstvima znanosti i industrije, izgledala beskrajna, kao to je sam ljudski napor izgledao beskonaan, doista boanski. Meutim, jedva da je proao jedan vijek takvog razvoja, nesluenog dosad, u povijesti, i ovjek se sudario s granicama same prirode od koje zavisi, a time i s granicama svoje proizvodne moi.

Kopernikanska revolucija, koja mu je dovela do svijesti ve prije nekoliko stoljea da ivi na jednom perifernom planetu jednog beskrajnog sistema, sada mu je pokazala da je ovaj planet isto tako ogranien kao predmet njegove ivotne proizvodne djelatnosti, da je on isto tako snabdjeven samo konanim i ogranienim koliinama raznih sirovina i prehrambenih tvari, kao to bi to bio i bilo koji drugi kozmiki brod kojim bi se uputio u vjeno putovanje. tovie, da se rezerve s kojima se uputio na ovo putovanje primiu svojem kraju.

Uenjaci okupljeni u Rimskom klubu upozorili su na dramatian nain da je dosadanji rast ljudi, njihovih proizvodnih mogunosti, njihovih ivotnih uvjeta (s obzirom na zagaivanje) doao do granica koje i samu proizvodnju stavljaju u pitanje. Oni su postavili pitanje, to e biti potrebno, u pogledu prirodnih resursa, da se odri sadanji ekonomski i po- pulacioni rast do godine 2000. i daLje. Ostavljajui po strani socijalne faktore, upozorili su na fizike uvjete ovoga rasta, one koji omoguavaju fizioloku i industrijsku aktivnost, to jest stvaranje ivota i stvaranje sredstava za ivot hranu, sirovine, fosilno i nuklearno gorivo, ekoloki sistem planeta

6?

I i =

% 0_% p T

I

69

U

8

UU

8

U

DU

U

DU

U

U

U

9U

UU

9U

U

9U

U

%&

5/

&!

V#

!

1&

"

#

43

8

U:

zuje takoer to se dogaa pod pretpostavkom da se nita nee oduzeti od obradive zemlje za gradove, ceste i druge nepoljoprivredne potrebe. U tom bi sluaju nestaica obradive zemlje bila odgoena za nekih deset godina. To je, doista, kratka odgoda pored velike tednje! Isto tako vidimo na grafikonu to se dogaa pod pretpostavkom da se podvostrui ili poetverostrui sadanja proizvodnost zemlje pomou napretka u poljoprivrednoj tehnici, uvoenjem veeg broja traktora, umjetnih gnojiva, navodnjavanja. Vidimo da se tim proizvodnim naporom dobiva samo nekih 30 godina, to jest vrijeme neto manje od onoga kad e se puanstvo podvostruiti po sadanjoj stopi rasta. to znai da se nita ne bi dobilo, ukoliko se rast puanstva ne zaustavi.

Oskudica u hrani ve se osjea danas, prije nego to e kriza prehrane izbiti u akutnom obliku. Ona e se stalno poveavati povlaei za sobom porast cijena ivotnih namirnica, pothranjenost i poveanu smrtnost uslijed izgladnjelosti. Kako e oskudica hrane pogaati sve vie ljudi na Zemlji, to e se zaotravati politiki odnosi ne samo unutar jedne zemlje, nego naroito meu zemljama, prije svega onima bogatijima i onima siromanima. Na dnevni red e doi opasnost ratova izmeu sitih* i gladnih.

Da li postoji mogunost da se izvori hrane poveaju? Eksponencijalni rast - hrane proizlazi neposredno iz pozitivnog feedback utjecaja koji sada odreuje porast stanovnitva. Snabdijevanje hranom koje vaija oekivati u budunosti zavisi od zemljita i slatke vode, a i od poljoprivrednog kapitala, to opet zavisi od jednog pozitivnog feedback utjecaja u sistemu od ulaganja kapitala. Krenje novih zemljita, obraivanje mora, ili proirena upotreba umjetnih gnojiva i pesticida trait e poveanje sveukupnih zaliha za proizovdnju hrane. Prirodni izvori koji omoguuju porast ovih dobara nisu oni koji se mogu obnavljati, kao zemlja ili voda, nego oni koji se ne obnavljaju, kao goriva ili metali. Stoga poveanje proizvodnje hrane u budunosti veoma zavisi o postojanju upravo tih prirodnih izvora koji se ne obnavljaju. Da li su zalihe tih resursa na Zemlji ograniene?

70

NEOBNOVLJIVI RESURSI

U First Annual Report of the Council of Environmental Quality (Washington, 1970) itamo slijedee;

ak ako uzmemo u obzir takve ekonomske faktore kao to je porast cijena uz smanjenu ponudu, pokazat e se danas da koliine platine, zlata, cinka i olova nisu dovoljne da zadovolje potranju. Sa sadanjom stopom ekspanzije... srebro, kositar i uran mogli bi ponestati do kraja stoljea usprkos poveanim cijenama. Oko godine 2050. mnogo vie minerala moglo bi biti iscrpljeno, ukoliko se nastavi dosadanjom stopom potronje. Usprkos novim spektakularnim otkriima, postoji samo ogranien broj preostalih mjesta na kojima se jo moe traiti minerale. Geolozi se ne slau o mogunostima pronalaenja velikih, novih, bogatih nalazita rudae. Oslanjanje na takva otkria pokazalo bi se nerazumno u duem roku.

Ova prognoza pokazuje da je sadanja generacija ona koja veoma brzo iscrpljuje mineralne rezerve i da e se budue generacije nai bez njih. Sto znai takva prognoza za jednu industrijsku civilizaciju, koja je prije 6000 tisua godina poela da sc bori za metale, a u posljednjih 200 godina bezobzirno ih poela rasipati, nije teko predvidjeti. Pogledajmo kako stoji s mineralnim rezervama na Zemlji.

Uenjaci iz Rimskog kluba uzeli su u obzir u svojim procjenama razne faktore, kao to su razliite koliine minerala i njihova kvaliteta, proizvodne trokove, novu tehnologiju, elastinost potranje od strane potroaa, i zamjenu odreenih minerala drugim izvorima. Na osnovu kompjutorskih prorauna za razliite metale oni dolaze do slijedeeg zakljuka: Pod pretpostavkom sadanje stope koritenja resursa i projiciranog porasta ovih stopa, najvei dio sada vanih neobnovljivih resursa postat e krajnje skup za 100 godina od sada. (Str. 66.)

Koji nam izlaz iz ove situacije preporuuju spomenuti uenjaci, kad se jednog dana potkraj 2000. godine suelimo sa zahtjevima 7 milijardi ljudi za boljim ili samo moguim ivotom? Da li postoji dovoljno resursa za ekonomski razvoj 7 milijardi ljudi koje oekujemo u 2000. godini s razumno visokim standardom ivota? Jo jednom, odgovor mora biti

D. Meadows, D. Meadows. J. Raners, W. Behrens. The Limits to Growth, sir. 54. Universe Books, New York, 1972. Rimski klub je okupio strunjake iz SAD, Italije, Turske, Njemake, Indije, Norveke, Irana. (Vidi tabelu 3 na str. 72).

71

Tabela 3 - 0W A0 _OU:_ : I> :> 40 : >W$ >$ :

>$!Poznatesvjetskerezerve

+indeks

(godine)

Eksponencijalni indeks

(godine)

Eksponencijalni indeks

za peterosuvke rezerve (godine)

& R V

3 ! .Y1f 11 R .Y1w V&1 RV Y 1@ &R11 1/ V.Y1f :/ 1 1 VA R1Y1 R & V8 RRY1w! ( Y w &V1 R R Y1f & & V) Y1w V Va R.R&Y1

.VY 1@/ R R V

I !/%% R && V0 VY1f // S R &1 1 V.RY1f B &Rs 1S &R 1

* milijardi barelaLegenda: Ovo je neto skraena tabela koju donose autori Rimskog klu

ba. drugoj koloni se nalaze poznate rezerve minerala prema procjeni USBureau of Mines, Mineral Faces and Problems, 1970 {Washington, 1970).

U treoj koloni je statiki indeks rezervi ili broj godina koliko bi trajaleove rezerve kad bi sc troilo po sadanjoj stopi proizvodnje.

U etvrtoj koloni je eksponencijalni indeks rezervi, odnosno broj godinakoliko bi rezerve trajale ako bi potronja rasla eksponencijalno sa prosjenom(procijenjenom) godinjom stopom rasta.

U petoj koloni je eksponencijalni indeks izraunat pod pretpostavkom dasu rezerve pet puta vede od sada poznatih, uz eksponencijalni porast potronjepo prosjenoj (procijenjenoj) godinjoj stopi rasta.

!% ( ! !" " ! ! ! (% / " ( " +% / !+ ! ! ! /+ % / ( ! ( + % ! ! / / ( / ! !( !. ! !/! ( ! !! (/!!%6 c% % % -%Z

$ /( + /( ( . . ./ + ! ! "!% 8 ! ! + "!% 9 "

&

je to gore, to ono ne samo da ne vodi rauna o buduim generacijama, nego ni o tome da mnoge od tih materija odlaze zauvijek izgubljene kao energetini potencijal ovjeanstva. No, to nije jedini vid ovog rasipnitva: zagaivanje prirode, odnosno akumuliranje tih tvari uz istovremeno unitavanje njihove prirodne cirkulacije u biosferi i unitavanje ove same biosfere jo je jedan katastrofalni vid suvremene egzistencije ovjeanstva. (Vidi grafikon broj 6 na strani 74).

Moemo rei da metali koje smo upotrijebili za neke ureaje u suvremenom ivotu nisu nikad izgubljeni, jer se atomi i molekule ne gube i ne iezavaju, pa postoji mogunost da se oni ponovo upotrijebe na bilo koji nain. Prirodni ekoloki sistem moe apsorbirati mnoge od tih metala i supstancija na nain koji nije opasan po ivot i koji moe biti ak koristan. Opasnost lei u jednoj drugoj pojavi to se takoer danas iri eksponencijalnom brzinom, naime u tome da se upotrijebljene supstancije ostavljaju u prirodi na nain koji je tetan za ivot. Suvremena civilizacija odbacuje pri upotrebi i nakon upotrebe u okolinu mnoge otpatke i oni neposredno tete ivotu. Na primjer, iva u oceanima truje ribu, olovo u esticama zraka truje ljude, brda gradskog smea, uljene mrlje po oceanima i obalama zagauju okolinu i onemoguavaju normalno obnavljanje prirode. Ovo zagaivanje takoer raste eksponencijalnom krivuljom, i otuda svijest o opasnostima i bolestima koje se poinju iriti.

Analize autora iz Rimskog kluba bile su izloene kritikama u kojima je naroito prigovoreno da nisu vodili rauna o svim moguim faktorima koji djeluju na razvitak proizvodnih snaga i procjenu resursa. (Oni, na primjer, ne uzimaju u obzir resurse kao to su atomska energija ili izvor s Mjeseca i neki drugi koje tehnologija jo nije otkrila.) Najee se prigovara da su njihove procjene suvie pesimistike, No, postavlja se pitanje, to znai optimizam kad je u pitanju prenapuenost ljudi i ogranienost prirodnih resursa, bez obzira gdje mi postavili granice te ogranienosti, da li u malo bliu ili dalju budunost, kad je u pitanju raspolaganje njima i njihovo iscrpljivanje. U svakom sluaju autori iz Rimskog kluba upozorili su na pravi problem, a to je da suvremeno ovjeanstvo nema nikakav odreeni Stav prema bitnoj injenici kao to je eksponencijalni porast puanstva i s time odgovarajue iscrpljivanje prirodnih resursa. Valja dodati, kad se uzmu u obzir ekoloki faktori, kojima se oni nisu bavili, kao to je zagaivanje okoline, bacanje u biosferu sve veeg

73

&

Unitavanje prirodnih uvjeta ivota

&( ) 8 $ D

Mnogi ljudi zakljuuju na osnovu rastue i razumski objektivne oitosti da duinu ivota biosfere, kao oblasti podesne za obitavanje organizama, valja mjeriti prije u dekadama nego u stotinama milijuna godina. Krivnja za to lei iskljuivo na naoj vlastitoj vrsti.

Romantizam u knjievnosti ostavio nam je prekrasne opise prirode, netaknute, iste, bujne, ispunjene nepreglednim mnotvom arolikog cvijea, biljaka i ivotinjske faune. Ovaj je zanos za prirodom padao istovremeno sa ovjekovim osvajakim pohodom u njena skrivena bogatstva, on nagovjetava poetak industrijske ere koja e prirodu iskoristiti, izopaiti, pretvoriti u antiprirodu. On je bio samo odraz nove ovjekove moi, novog buenja ljudskih apetita. Tada su jo ljudi etali alejama pod sjenovitom kronjom lipa ili platana, a nisu se spoticali na gomile automobila koji su ogolili plonike, oku- ili zrak da bi etae protjerali ak i s plonika. Potoci i rijeke jo su tekli bistri i pitki u zeleno-plavim bojama, i nisu se jo pretvorili u smee odvodne kanalizacione jaruge, mora se jo nisu pretvorila u povrine uprljane uljem i otpacima i nisu umirala kao smrdljive barutine. Sunce nad gradovima jo nije zalazilo u smog, a kia nije padala s olovom i drugom prainom, i polako ali sigurno trovala plua i organizam ljudi. Gorski vrhunci jo su ljeskali pod snjenom kapom i poigravali se munjama i olujama, i nisu znali za kie koje donose radioaktivni stroncij iz zatrovane stratosfere, koji e, noen bujicama i podzemnim vodama, pronai put u kosti novoroene djece i prijetiti nakaznim mutacijama organizma. * 111

bar, str. S3.111 G. Evelyn Hutchinson, The Biosphere, Scientific American, septem-

79

Mnoge svoje pobjede nad prirodom slavio je ovjek ne znajui da za njima hoda i smrt, koja e mu se najaviti tek u najnovije vrijeme sa zlokobnim fanfarama o bliskoj katastrofi. Iako ponosan na svoja ljudska dostignua, na nevjerojatne pothvate tehnike i industrijske preobrazbe, ovjek je ostao sasvim nesvjestan da je samo jedan meu mnogim ivotinjskim vrstama i da za njega vae ista pravila igre kao i za sva druga iva bia, da shvati da je priroda jedna i jedinstvena, da je stavio svoj planetarni opstanak u pitanje, a da mu s ovoga planeta nema praktiki nikakvog izlaza.

Ekologija je znanost novijeg datuma. Ona je veoma brzo postala poznata zahvaljujui problemima zagaivanja s kojima se suvremeni urbanizirani i industrijalizirani ovjek susree na svakom koraku. Naravno, problem zagaivanja nije od danas. On ima svoju tradiciju. Ve su Rimljani znali za nj i nije sluajno, kao to upozorava Lewis Mumford, da je najvea graevina to su je poduzeli Rimljani ve u 6. stoljeu prije nae ere bila upravo Cloaca Maxima, veliki odvodni kanal ljudskih fekalija i drugih otpadaka u jednom golemom gradu bez modernih industrijskih dostignua, gradu ti kojemu je odvoz smea bio isto tako velik problem kao u suvremenom New Yorku ili Londonu. Talijanski arheolog Rodolfo Laudani otkopao je otpadnu jamu za bacanje strvine u starom Rimu, jedan camarium. Zadah trulei bio je jo i danas nepodnoljiv. Ve u 14. stoljeu, dakle prije industrijskog doba, engleski kralj Edward I. morao je zabraniti upotrebu ugljena za gorivo u kuama, pod prijetnjom smrtne kazne. toliko je London bio oneien ugljenim dimom. Friedrich Engels, opisujui bijedu engleskog proletarijata, ostavio je svjedoanstva o zagaenosti u Lancashiru poetkom 19. stoljea. Opisujui rjeicu Irk, Engels kae: U donjem toku Irk stagnira, kao uzak, crn poput ugljena, pljesnivo smradni tok pun otpadaka i smea koje taloi na plitkoj desnoj obali. Za sunog vremena ostaje dugi niz odvratnih, crno-zelenkastih, muljevitih barica na ovoj obali, iz kojih se pojavljuju mjehurii zaguljivog plina, irei nepodnoljiv smrad ak i za ovjeka koji stoji na mostu etrdeset ili pedeset stopa iznad rjeice.

Danas su takve pojave postale mnogo ee, ali kroz itavo 19. stoljee njima se nije obraala naroita panja, kao ni sanitarnim ureajima uope. Tek se od 1840. godine u SAD i Evropi poinje izgraivati gradska kanalizacija. Na to su ljude najvie prisilile epidemije kolere i tifusa. Od toga vremena

80

! ! % 8* ! ! . ! ./ ! !% + + ! . (/ " ! (*+. " ! / % ! ( % $! ( " / // + (/ !# /!. + ( ! ! ( ! !" ( !" % !( ( + ! - ,. ! ( # ! (%

8* # 5 ./# " # . c . (!. . %Z ! " ( #6% 8* +! ( % A!! ! 5 ! 6. * ! *" 8 % 9 N ( !! !,!! ( !. ( % $ ! / ( . " ! ! % _ (*+ (* ! . + ! ! !"! #. " ( !! /% I. . ( # ! ! % 9 !,. / ! . " /!". / + !"%

4 + (*+ . / . ! " // +. / % 9 + ! !. *#, / (*% 0+ !/ ! + 5! /6. ! + (( # "! " ! ( (* % 4. ! ( !/( ! ! ( ! / (* %

Slino kao puanstvo ili industrijska proizvodnja (koritenje prirodnih izvora tvari), tako i zagaivanje raste eksponencijalnom krivuljom, pa je ono danas postalo globalni problem. Autori iz Rimskog kluba upozoravaju da je zagaivanje postalo jedan opi sistem, i da stoga njegova budua kontrola od strane drava predstavlja veoma sloeni problem. I to zbog slijedeih razloga:

*1. Iako je mali broj onih vrsta zagaivanja koje danas mjerimo u vremenskim periodima, one pokazuju da rastu eksponencijalno,

2. Nemamo gotovo nikakvih spoznaja o tome gdje bi mogle biti gornje granice krivulja porasta ovih vrsta zagaivanja.

3. Prisutnost prirodnog razmaka u ekolokim procesima poveava vjerojatnost da nuno potcijenimo kontrolna mjerenja, i na taj nain doemo neopazice do gornjih granica.

4. Veliki je broj zagaivaa raspodijeljen globalno; njihov se tetni uinak pojavljuje na velikim udaljenostima od toke gdje se stvaraju. (Op. cit. str. 69.)

Posljedice zagaivanja ljudi primjeuju tek onda kad one imaju neposredni katastrofalni oblik veliki pomor riba u rijekama, izbijanje raznih bolesti ili pojave guenja kod veeg broja ljudi , ali ih slabo primjeujemo kao trajne i spore procese iji tetni uinak neki gotovo uzimaju kao prirodnu smrt prirode ili ljudi. ovjek je ivotinja s najveim sposobnostima prilagoavanja, i ta njegova sposobnost prilagoavanja ne ide samo do prilagodbe na najneljuskije uvjete ivota, kao to su pokazali nacistiki logori smrti, nego i na najivotinjskije uvjete ivota, to jest na takve uvjete ivota pod kojima normalne ivotinjske vrste ugibaju, kao to pokazuju suvremeni velegradski slumovi. Zato, kad je rije o ekolokim problemima odranja ljudske vrste, neophodno je uvesti ne samo minimalne uvjete pod kojima je ovjek sposoban da se odri, nego i pojam - to jest izvjesne humane i estetske kriterije ivota, po kojima se ovjek u nainu svojeg ivota uzdie iznad isto bioloke sfere ivotarenja.

N

10. Osnovni uzroci zagaivanja okoline industrijalizacija i urbanizacija

Poetak industrijalizacije znai i novi odnos prema prirodi Dok je ovjek u predindustrijskom periodu ivio u statinim i konanim uvjetima koritenja prirode, oslanjajui se na povijesno nagomilano iskustvo u koritenju prirodnih izvora, s jedne strane, i na samu prirodu, koja je sama odreivala ciklus proizvodnje i reprodukcije i davala relativno male vikove za razmjenu s druge strane, sad se odnos prema prirodi radikalno mijenja. Ona prestaje biti prirodna okolina ovjeka u kojoj je on samo jedan od njezinih elemenata, nego se pretvara u predmet eksploatacije, jedan sveopi predmet s neiscrpnim i raznolikim mogunostima koritenja, predmet koji valja uvijek nanovo otkrivati i podreivati ljudskoj obradi. Osnovno obiljeje ove nove industrijske proizvodnje je njena stalna ekspanzija, zakon proirene reprodukcije, kao osnova za stvaranje novog bogatstva, novih profita, novih investicija za nove proizvodne pothvate. Ovaj poriv za proirenjem eksploatacije ima svoju logiku u akumulaciji vika vrijednosti i on namee ne samo nove tehnike u eksploataciji prirode nego stvara i nove potrebe; podreuje ovjeka s njegovim potrebama logici potronje radi nove proizvodnje, potronje u sve veim razmjerima u sve raznolikijim oblicima, potronje povezane s golemim troenjem i rasipanjem prirodnih resursa. Stara tema prosvjetiteljske filozofije o vlasti ovjeka nad prirodom, dobiva s kapitalizmom novu i kobnu dimenziju: vlasti zbog gomilanja bogatstva i novane moi, moi koja ini itavu prirodu, i samu ljudsku prirodu, samo predmetom eksploatacije, i koja se ne zaustavlja na unitavanju prirodnih uvjeta ivota, kao to se ne zaustavlja ni na unitavanju ljudske vrste kao takve. Marx je veoma dobro opisao ovaj duh kapitalizma koji pretvara itavu prirodu u predmet ope eksploatacije:

Vrijednost stare industrije se odrava tako da se stvara osnova za jednu novu, gdje se odnos izmeu kapitala i rada postavlja u jedan novi oblik. Dakle, istraivanje itave prirode, da bi se nale nove korisne (!) osobine stvari; univerzalna razmjena proizvoda svih tuih klima i zemalja; nove (umjetne) obrade prirodnih predmeta da bi im se dale nove upotrebne vrijednosti. Istraivanje Zemlje na sve strane, istovremeno da bi se otkrili novi upotrebivi predmeti kao i

83

!/ / H / . %H ! ( ( " +H . ( / ( ( ( !"H ! ! !" + ( ! " / /. / / - ( " !( !" (- c # !# . / / ( !#. !! Z - ! ! ((%6

+ + ( 5(*, (6. !! . "% I" ! * % 3 . " ( ( ( . ( + /. !/. ! !!(% c / 5! (*6. ! ! ! . #!( !/ ! ( " " (% >(! . 5! (*6 ! (* @Z ( . ! ( (! /. !" . ! !" /. " !!% )*!. ! + !"! ! . (+. ! ! !. !!(% 8 / ! ( ( / / !! jednog !"% W " / !(! + !. ! ! *! *! sve !.+ / ( % " " ! (!%

+ " /(/( ! ( 8 % W. ! 4,7

5 ! ( ! / "!% I. * ( ( + % 9 S

. Marx, Nacrti la kritiku politike ekonomije, Dietz V.. Berlin, 1953,str. 312-313.

V

11. Atmosfera koja se pretvara u kantu za smee

$ ! 0h ! / ( " (. W A! . * ! ++ / ! / " ! (% 9! !+ / ( ( + !. ( ( $! +! % I ( ( $!. b!*, ! ( 0h U. !" ! + !% 4 / !. 5 6%) !# ! (! ( / . ( + . ! +!* " ! (7 /! . $! ( ( ( 8 ! /. " % ( ( ! !!. !! ". +. . ( ( ! % ( (. $! !. /( . /( ! / !H "+( .

% . !% 0 !. ( ! . * (0h . )/ ( " . ! !+ ( / # + . ( (!$!. " + 0h . / + +.+ ( " ! !! !% 4 ! ! / ! (* # ( ( ? 9". ! / !! (*% 3 +! ! . (!!. / (% 9 !+ * ! ". " (+ ! ( ! !.( ( ( ! *"( 5( (6% b ! ! ( ! ?@ 8 . # ! (* - ! @ - ! ! ! / # ( ! .

1

mainstvima s gorivom bogatim sumporom. Devedeset pet posto ugljikovog monoksida u podruju New Yorka dolazi od motornih vozila, pored jo samo dva znaajnija industrijska izvora koji ire ugljini monoksid: Hess Oil Company i California Oil Company. U god. 1967. je Hess Oil Company istovari vala u zrak 79.000 tona ugljikovog monoksida godinje, a California Oil Company 75.000 tona.

Norman Cousins, predsjednik Komiteta za zrano zagaivanje u opini New York i izdava .Saturday Review, posvjedoio je kod Senatskog komiteta za zagaivanje zraka i vode u 1966. da je , . . . vie otrova po kvadratnom kilometru istovareno u zrak New Yorka nego bilo gdje drugdje u Sjedinjenim Dravama. On je nastojao da utvrdi izvore ovih otrova:

,Oni dolaze od jedanaest njujorkih stanica za istovar smea. Oni dolaze od samog gradskog Odbora za stanovanje sa 2600 krematorija i 2500 pei za grijanje. Oni dolaze od privatnih stambenih zgrada i uredskih zgrada. Oni dolaze od 600.000 privatnih domainstava koja troe mazut kao gorivo za centralno loenje, u najveem dijelu. Oni dolaze od 11 elektrana koje pripadaju Consolidated Edison kompaniji, a nalaze se unutar grada. Elektrine centrale troe godinje unutar gradske oblasti 10 milijardi funti ugljena i 800.000 galona nafte. Oni dolaze od 8500 industrijskih postrojenja. Oni dolaze od praine koja se stvara ruenjem i izgradnjom zgrada. Od uobiajenog ulinog smea, 13.000 javnih blagovaonica i restorana i jednog i po milijuna automobila, autobusa i kamiona. Oni dolaze od 400.000 tisue uzlijetanja i ateriranja aviona na njujorkim aerodromima svake godine, i od nekih25.000 parnih brodova u New Yorku.

Cousins izvjetava da je 230.000 tona godinje pojedinih tvari, ae i leteeg pepela, 597.000 tona godinje sumpornog dioksida, 298.000 tona godinje duinog oksida i 567.000 tona godinje hidrokarbonata istovareno u zrak New Yorka. Konano, izbacivanje ugljikovog monoksida u cjelini iznosi1.536.000 tona godinje. Sve ovo predstavlja ekvivalent od nekih 730 funti (oko 350 kg) smea i otrova po osobi godinje u New Yorku. (Ron Linton, op. cit. str. 5254.)

Tako sam shvatio da Sunce u New Yorku ne zalazi u obinu prainu, nego u otrovnu prainu, u pravu kantu smea koja je istovremeno otpadni ko za ljudsko industrijsko stvaranje i grobnica zdravog ljudskog ivota. Uostalom, ne treba vjerovati da je ova opisana situacija sa zagaivanjem u New Yorku najgora, da on oliuje inferno modernog velegradskog

92

! "! !!% 8 ( !+ " ( " % &% + (*!(7

5+ / ! _ A !* + / % / . ( (!# # # / ! / ( % 8+ (*. !". + !(+. ( # - ! # (% . . !( + /? . _ !(+. ( (+ (* # (!% 9 " #. /( /( !(+ " !( (! / %6 cB% > O!. % % % V%Z

0 ! + !! ! ( klimatske uvjete#% ! # ( ! % ) b !O/ ( + " ! R1% !+ % 0 ( " / " ! + !+ ( + !(+ *8 % 0 !. . # ( / / (( + " ! ! ! H " ! ! +! 3! 3!% 0. ! !+7 ( !+ ! ! ! + . ( 1 . ( ( . ! . . (( ! % + ! +! ! ! ! ( ! " ( %_" " ! ! (+ " " ! . !+! .

/ ! 0 + # * 5 /(. + !+ ! " ! /!!. (/ /( ++%6 0 !( ! ! ! ! ! " %

Samo vedska, koja je posebno ispitivala kretanje sumpora u evropskoj atmosferi, izbacuje u atmosferu oko pola milijuna tona sumpora godinje, a od toga oko jedan milijun tona sumpornog dioksida (SO;). Polovina od toga otpada na industriju a druga polovina na kuno loenje. Simporne oborine u vedskoj, u srednjem i junom dijelu, iznose 9 kg po hektaru godinje.5

Kakvu tetu mogu izazvati sumporne supstancije? Sumporni dioksid u zraku teti ljudskom zdravlju, metalnom materijalu, obojenim povrinama, nekim fasadama na zgradama i vegetaciji. Kod ovjeka on napada naroito dine organe i sluznice, ali tetni uinci na ovjeku jo nisu sistematski ispitani. Poznato je da on korodira metalne povrine, i da je stopa korozije u Stockholms, na primjer, est puta vea nego u pokrajini gdje nema toliko industrije i nastambi. Provjereno je eksperimentalno da on unitava vegetaciju. Naroito njenije biljke, kao to su liajevi, pogibaju ve u vrlo malim koncentracijama sumpornog dioksida. Takoer su i crnogorina drvea jako osjetljiva na njega. Sumporne oborine izazivaju poveanje kiselosti tla i tekuih, odnosno stajaih voda. Opadanje pH-vrijednosti uslijed kiselina ugroava iva bia, pa vedi pretpostavljaju kad bi sadanji razvitak trajao jo 50

- godina da vie niti ribe ne bi mogle opstati. To stanje je ve dostignuto u nekim krajevima june Norveke i jugozapadne vedske. umske povrine u tom dijelu vedske su takoer jako osjetljive na poveanje kiselosti uslijed sumpornog dioksida, pa se smatra da je ugroeno neko 100.000 knv umskih povrina. (vedska zemlja je uglavnom ve po svojem sastavu veoma kisela, podsol tip zemlje, pa je i stoga svako poveanje opasno. Rauna se da je izmeu 1950. i 1965. prirast uma smanjen godinje za oko 0,3 posto.)

Sumpor izbaen u atmosferu prenosi se pomou vjetra veoma daleko o svojeg izvora. On se mijea sa istim zrakom i smanjuje se brzo u koncentraciji. Ali usprkos tome njega zrak nosi jo 2 do 4 dana dalje, tako da obino prijee preko 1000 kilometara od svojeg izvora prije nego se taloi na tlu. Tako vedski izvjetaj govori o tome da je vie od 50 posto taloenog sumpora u vedskoj porijeklom iz Engleske i srednje Evrope (dimnjaci u Ruhrskoj oblasti su moan izvor sumpornih supstancija), teta koju nanosi ovaj sumpor ne prenosi se samo zrakom, to jest udisanjem, nego velikim di

te vedska istraivanja su prikazana u asopisu Ambio sv. 1, br. 1, 1972. pod naslovom Sulphur Pollution Across National Boundaries, str. 1520.

98

! " /% >(! . " ! / ! ( . !( , + %

4 / ! " ! ! !. #! 7 Z +! !! "! H /Z ( ! ( c . ! . $!+ . " . %ZH Z + (/ ! ! ( + + !*% I ( *! ! / ! (*. ! %

0 ! ( !( ( ! ! !(! ( (/ ! !% 9" ( !* " ! ! ! % 9 N +!! / " ( &1 ! / # ! ( V1. 1 ! / ( 1 % )*!. ( ! ( / %

4 / ! " ! ( . ! ! (! / / 1.1 . (/ " !. / / 1.1&% (! (( ! " %

" !+ ( ( !+ / ( " ! ! !/+ " . / / ( / + *!!.(! %

13. Automobil je tetan za zemlju, zrak, vodu, gorivo, duh i tijelo

3!/ / + ! % ! ! ! % U !# % 3 ! . " # ! / ( ! # ! +! (! ( % 8 !/ ! ( ( +%

Uzalud su autori istaknuli da pjeake valja ljubiti: automobilisti su potisnuli pjeake ne samo s gradskih ulica nego i s plonika, i polako ili sve vie potiskuju u gradsko podzemlje, daleko od sunca i svjeeg zraka. Pred nesmiljenim naletom automobila nisu uzmaknuli samo pjeaci, pokoene su takoer zelene uline aleje, stoljetna platonska debla, opustoeni su cvjetni trgovi i parkovi. Automobilizam je rak modernih gradova, pod njegovim neobuzdanim irenjem rui se vjekovno gradsko tkivo, propadaju sa svojim ambijentima stoljetni kulturni spomenici. Meutim, auto je modernom ovjeku, kojemu se uri i za kojega je vrijeme novac, postao na neki nain neophodan, i bit e vjerojatno sve dok se urba i novac ne stave u neki drugi okvir ljudskih vrijednosti.

ZEMLJA

Ve smo upozorili da se irenje gradova i putova odvija na tetu poljoprivrede, te da je upravo najbolja zemlja rtva urbanizacije. U tom procesu uloga automobila nije mala. Otprilike jedna etvrtina gradske povrine otpada na onaj dio kojim se koristi automobil. Postoje dakako gradovi s veim i manjim povrinama, gusto i rjee naseljeni, i takav postotak nije posvuda jednak. Ako uzmemo neki grad srednje veliine, kao to je Berkeley u Kaliforniji, tada vidimo da tamo svaki graanin ima 28,1 etvornih stopa parka, dok svaki auto ima 968 etvornih stopa putova. Jedna etvrtina grada otpada na auto: 17 posto na ceste i tome jo 9 posto na auto-ceste, garae, parkiralita, servisne stanice i tako dalje. Iako su parkovi razvijeniji u Berkeleyju mnogo bolje nego u mnogim drugim gradovima, samo 1,2 posto od gradske povrine otpada na njih.

Poznati ameriki historiar gradova $% & kae:Kao to je nekada eljeznica, tako sada autoceste oduzi

maju najvredniju zemlju za odmor koju posjeduju gradovi, ne samo tako da kradu zemlju koja je bila posveena parkovima, nego to odsijecaju prilaze parkovima s jezerima i umanjuju njihovu vrijednost za o d m o r i osvjeenje, jer unose, prometnu buku i smrad izluina, a oboje su, i buka i ugljikov monoksid, tetni za zdravlje.

I optuuje inenjere da poinjaju iste pogreke kao i nekada kod izgradnje eljeznica:

100

Inenjeri auto-cesta znaju premalo o planiranju gradova da bi ispravili pogreke koje su poinjene nekada uvoenjem eljeznikog sistema putova u nae gradove, a takoer su zaboravili zaudo i nae iskustvo s povienim eljeznikim prugama i na alost to je zaboravila veina naih gradskih otaca.

Svako prometalo trai za prijevoz odreeni ui ili iri dio zemlje. Tako je mogue na jednoj traci auto-ceste prevesti u jednom satu maksimalno 3600 putnika. Ako usporedimo s ovom efikasnou automobila druga prijevozna sredstva, dobivamo slijedee brojke:

Nain Broj putnika po satu

Efikasnost u odtiosit na auto

auto 3.600 1autobus 60.000 17vlak 42.000 12bicikl 10.000 2,8hod 6.300 1,7

Auto zauzima najvie prostora, a to znai da relativno prevozi najmanje putnika. Oskudica prostora prisilit e vjerojatno u buduim gradovima da se ponovo vea panja posveti autobusima, podzemnim eljeznicama i drugim javnim prometalima na raun individualnih automobila. Izbacivanje privatnog automobilskog prometa iz nekih centara grada ve je zapoelo.

Auto je omoguio imunijim slojevima da stanuju na veim udaljenostima izvan giada, i postoji sve vea migracija u prigradska naselja, koja se izgrauju u najljepim dijelovima okoline, po umama i uz jezera. U ovom sluaju nije dovoljno da jedna obitelj posjeduje samo jedan auto, nego gotovo svaki lan obitelji mora posjedovati vlastiti. Poznato je, da je u ovom sluaju auto prouzroio drutveno raslojavanje na taj nain to su bogatiji naputali bive centre grada, a proletarijat ih naseljava, pa je tako nastala ona tipina slika iz amerikih velegradova, kao to su New York, Chicago ili neki drugi, da su sredita grada pretvorena u prave slumovc. Danas je ovjek etajui centrom Washingtona neusporedivo nesigurni nego na njegovoj periferiji. Iako je u

! +!. # 2$A BA $ @# ! $%6" # /7 J ## 7 7 ! 7$ / 0$ 8U

101

!+! ! !# ! /! ! ! !# ! ". !( ! # + !" ( . ! . !( !,. ! % !" !/ !,(!! ! ! " / . ! ( ! (!. ! ( u #! / ! " /. ! / ! !/%

8>3

$ !!" " ! (* (. /!! !/!! ! ! % 1 + ! (! ( ! $34 !!" % T % ! O 3 ! .V V%111 + ! (! ( /( % O 3 / ( " * ! ! %

T% R% " O3 / R ! ! !/ . ! " & ! /( % I 111 % % " !+ .& !.R.V1%111 !/ " . ! /(. / / # %11 ( + !!% )*!. ! ( % I* ( 1% +!! ! !/ ! O 3 . ! ( % : ! ( (* (. %

I + (7 . ! . . !"+ . ". ! ! % $ ! . ! ." ( ! ( % ! !"+, ! !+ ( ! * + ( O3 % $! ! ! ! ! % + "( ( / "%

)*! ! ( " . !. ! !"+ ,

102

godine. Hoe Ii motorizirano ovjeanstvo zadesiti sudbina koja je pogodila drevno Rimsko carstvo?

Olovo je kao neist potpuno suvino. Ono se dodaje benzinu samo da bi se jeftino i na umjetan nain poveao broj oktana u benzinu. Samim procesom rafiniranja moe se dobiti ista koliina oktana, poskupljenje benzina za vozaa godinje bi iznosilo samo 14 doLara. Oito je da je ova vrsta trovanja uvjetovana najtrivijalnijom eom za profitom na tetu ljudskog zdravija. 8+ ) 8 preporuuje da se postupi s autom kao i sa cigaretama u SAD, te da se napie na svaki auto: Oprez: zagaivanje zraka proizvedeno ovim vozilom tetno je za zdravije i moe dovesti do prerane smrti uslijed raka na pluima, kardiovaskularnih oboljenja, emphi- zema i drugih bolesti. Isto tako bi i servisne stanice morale izv je s iti ploe s upozorenjem: Izgaranje goriva prodanog u ovoj radnji izaziva zagaivanje zraka koje je tetno.

GORIVO

Upotreba benzina u automobilima predstavlja, upozoravaK. Kantor, najrasipnikiji i najrazorniji oblik transporta na zemlji. Privatni automobil troi prosjeno 4,4 galona na 100 milja, a nosi prosjeno 1,5 ovjeka. (Avion i helikopter troe jo vie, te Boeing 707 troi 5,5 galona po putniku, a helikopter 13 galona.) Motocikl tri puta manje troi. Sredstva javnog saobraaja troe mnogo manje goriva autobus 0,8 galona po putniku. Autobus je, dakle, 5 puta efikasniji, a vlak 12 puta efikasniji od automobila.

God. 1967. u SAD automobili su potroili 400 milijardi litara benzina. Polovina od svih automobila u svijetu, to jest od 200 milijuna, nalazi se u SAD. Kad bi svi ljudi troili toliko benzina za saobraaj kao Amerikanci, tada bi se najvee nalazite petroleja u SAD, Proudhoe Bae na Aljasci, ije zalihe se procjenjuju na 100 milijardi hektolitara, potroilo za 3 do 4 godine. K. Kantor sasvim opravdano tvrdi: Mi neodgovorno troimo izvore fosilnog goriva koji se ne mogu obnoviti, i to sa to veom brzinom sve u ime napretka. I njegova poruka u tom pogledu glasi:

Kenneth P. Kantor, Warning: The Automobile Is Dangerous to Earth, Air, Fire, Water, Mind and Body, u knjizi The Environmental Handbook, op. C l t .

104

5I! ! " % ) !. !. " . / !!" . + % $" ( " / % /! #" / " - . !/!./ . +. . !! !% ) " " +# !" #. ( " " / #. (/ " " " !%6c% % %&1%Z

_43

_ !( / (* . / (/!! ! ! (*!! " #. ! ( %

I % / 1 "! 11%111. R1 ! ! " &11%111 + " R11%111 % 8 U / ( / ! % 0 " ( ! ! / % V + "! R1%111 " ! (/ # RR!. +! ! VR !+ " ( % !+ 59B6. % % (/ ! ( ! $ A/ ( , / % 7

5I $ A/ - /!. 7 0. % 0 % 0 +% 0 / % 0 !" ! ( ! !+! !% $ " % 9!/ # ! !%$!+ % 0 # !/ +%B ! ( ! % 0 !% (!# + ( ! # (+" % 0 (!! !/!%I / ! !@ B$ A ( " #

1

obalu. Pokazuju kako se maslacem moe oistiti probavni trakt ptica. Maslac, zajedno s voskom otpornim za vodu, upotrebljava se s deterdentima za pranje galebova, kormorana, gnjuraca, mnogih drugih vrsta. Ptice umiru. Jednu mrtvu pticu odnose u plastinoj vreici. Nastojim da je snimim. Njezin uvar zatiuje je od moje lee. Ptice nisu vie zatiene od vode. Moraju se uvati sve dok im nc poraste novo, votano perje. Veina ih umire. Ispada da ih vie milijuna godina razvoja nije pripremilo za estomjeseni pritvor u krletkama na Ventura County Fairgrounds. (Op. cit., str. 208209.)

Ovo to se dogodilo u Santa Barbari ponovilo se i na drugim obalama, i francuskoj i engleskoj, a dogaa se svakodnevno u manjim razmjerima na svim obalama u svijetu, naroito na onima koje okruuju industrijalizirane zemlje. Ove obale su nekada privlaile ljude svojom ljepotom i toplim morem, a danas su zaprljane mazutom u tolikoj mjeri da ljudi sa njih bjee. Naravno da mjere koje se poduzimaju protiv zagaivanja mora jo nisu postale dovoljno uspjene. Te mjere su nemone kad se radi o sudarima tankera ili o izljevima nafte u more kod podmorskog buenja nafte. Ovdje se drutvene mjere sukobljavaju s interesima trgovakih kompanija ili pojedinih zemalja. Efikasne mjere mogu predstavljati samo one koje e imati internacionalni karakter i koje e iskljuivati sebine interese pojedinih grupa ljudi.

TIJELO I DUH

K. Kantor ne pretjerava kad kae da se automobil i amerika publika nalaze u borbi na ivot i smrt. Kola oduzimaju amerikom narodu njegovu zemlju, zrak, misao i same ivote. I za potvrdu toga navodi da je samo u god, 1968. bilo preko 50.000 ubijenih u auto-nesreama u SAD, a preko 2 milijuna bilo je ranjeno. O god. 1963. deset puta toliko Amerikanaca bilo je ubijeno na cestama koliko u ratu u Vijetnamu. Iako je ovo ubijanje i samorazaranje manje vidljivo od barbarskih metoda u ratu, ono moe eventualno amerikim imperijalistima posluiti kao opravdanje za ljudske gubitke u ratu.

Smrtni sudari na auto-cestama postali su sastavni dio ivota modernog ovjeka, i ovjek za volanom uzima ih kao normalni rizik, o kojemu ne treba misliti. Naravno da su smrtne nesree vee tamo gdje su saobraajnice slabije razvi-

106

)6. (+ ( ! + #@ 4!". (+ # ! . Edward T. Hall ! ( Sakrivena dimenzija / 7

53!/ ! !! + c+ /( &1 # " ! . % >% $%Z * ! % ( ! + . +. !%3 / ! (. !(! ! / # . " / ( / ! !/ %6

0. ( / / / 5 6 5+ #6 +. !" / ! / / # %

14. Buka i jedno tehniko ludilo: nadzvuni transport

U +" 5 (6 ! ! !" /!% 0+ (! ! /+ !"% I ! ( # /! / !% U / ( ( !* ( ( * (!+ # + ! / //!% 8!+ ! / ( +. ! + # (( ,+ %

+ (!+ # (! . ! (! / # /" *! . (! !# ( *! ! !%

_ ( (! &1-R1 / . . ! " !. ! " / (! 1 / . ! !# % 8! ! !! ! " ( 5/!6. ( 5/!6 # (+. ! (/%

/! " +! / % + /! ! ! + - . .

1

gubitak sluha te fiziko i mentalno oteivanje. Pojedinci razliito reagiraju na zvukove. Najtetniji su visoki i isprekidani zvukovi Ve je E 8+ glasoviti bakteriolog, rekao god. 1907.: Doi e dan kad emo se boriti protiv nesmiljene buke kao protiv najgoreg neprijatelja naeg zdravlja. Zvuk je glavna negativna posljedica uivanja u modernom gradskom ivotu, Pored buke automobila, avioni i helikopteri jo su vie pojaali buku, a uvoenje nadzvunih aviona dovest e je do kulminacije.

Vrena su mjerenja o jaini buke u raznim uvjetima stanovanja. Tako je u prigradskim naseljima buka od 20 do 30 decibela, u parikoj peterokatnici na ne suvie prometnoj ulici je 40 decibela, u New Yorku na devetom katu hotela je 55 decibela. Dvomotorni avion na udaljenosti od tisuu metara daje 70 decibela. U prosjenoj tvornici je 75 decibela, a u u n u tranjosti automobila koji ide 100 kilometara na sat 80 decibela. Kod etveromotornog aviona na udaljenosti od pola kilometra, 85 decibela. Kod automobila koji naglo koi na desetak metara od nas, 98 decibela; motorni zabija avala na deset metara udaljenosti 110 decibela, buna elektrina centrala 120 decibela, mlazni avion na dvadeset metara udaljenosti 125 decibela.

1 : ( s univerziteta u Pittsburghu, smatra da oko 34 milijuna radnika u SAD radi u uvjetima gdje buka redovito premauje 85 decibela, te da preko 14 milijuna od ovih radnika trpi od oteenja sluha. No problem buke nije ogranien samo na radnike po tvornicama, ve je on zahvatio itavu komunalnu zajednicu, jer mnogi zvuci na ulici ne samo da dostiu nego i premauju buku iz tvornice.

O 8( izvjetava da su istraivanja na vie sveuilita u SAD pokazala da izlaganje buci od 90 decibela i vie izaziva crvenilo koe, stee eluane miie i razdrauje. Neki lijenici smatraju da bi buka mogla biti prikriveni faktor kod sranih i arterijalnih bolesti, kod nervoze i mentalnih oboljenja. Jaki zvukovi izazivaju vazo-konstrikciju, stezanje krvnih sudova, poveavaju tjelesni tonus ili napetost, ime utjeu na krvni pritisak, te na funkcije srca i ivanog sistema. Zvuk je doista uzrok razdraenosti, nervoznosti ili tjeskobnosti, jer spreava normalno odmaranje organizma.

Buci su naroito izloeni stanovnici naselja koja se nalaze u blizini aerodroma. Na primjer, OHare internacionalni aerodrom u Chicagu je vjerojatno najprometniji aerodrom u svijetu. On obavlja dnevno 1200 letova. Od toga je dnevno oko

109

1000 mlaznih aviona. U satovima najvee navale svakih 40 sekundi uzlijee ili slijee po jedan mlanjak. Godinje se preveze 23 milijuna putnika, ali za stotine tisua osoba po kuama, bolnicama i uredima u radijusu od 20 kilometara od aerodroma to znai stalnu i nepodnoljivu buku.

Buka izaziva prekid u radu, i Linton iznosi svjedoanstvo jednog uitelja koji kae da u njegovoj koli, u blizini jednog aerodroma, ima dnevnih 40 o 60 prekida u radu. Meutim, neusporedivo inte