Urednica AVENKA ŽURI� Stru�ni suradnik KREŠIMIR NEMEC Grafi�ka urednica ŽELJKA SAMBOLEK Naslovnu stranicu i crteže izradio ZVONKO GRBAŠI� Korektorica BRANKA MESING-NAKARADA Slog i prijelom KLIK-D.T. d.o.o., Zagreb Nacionalna i sveu�ilišna biblioteka, Zagreb CIP - Katalogizacija u publikaciji UDK 886.2-31 SUPEK, Ivan Heretik / Ivan Supek ; priredio Zdravko Zima ; [crteži Zvonko Grbaši�]. - Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 340 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Biblioteka Hrvatski povijesni roman) Str. 325-335: Misao je crno jedro / Zdravko Zima. ISBN 953-0-60323-1 950522360 ISBN 953-0-60323-1 Tisak: ZRINSKI d.d. - �akovec Ivan Supek Priredio ZDRAVKO ZIMA Školska knjiga, Zagreb, 1995. HERETIK Povijesni roman PROLOG Kad je samotan poklonik izašao iz dominikanske »Svete Marije«, zimski je sumrak ve� potapljao �etvrt oko pusta trga. Neka ga potmula sila gurne pokraj Panteona u krivudave i tijesne uli�ice prema Tiberu. Jedva je što zapažao oko sebe ne mogavši se otrgnuti od uskrsnulog Krista s Viae Appiae. Mnogo se on svetih slika i kipova nagledao, ali ovo Michelangelovo privi�enje u kamenu uz oltar sv. Katarine �udno ga je proganjalo, možda zato što se s tim Spasiteljem susreo u osobitoj prilici, za proglašenja osude nad heretikom. Prije toga, iako je goti�ki podignuta »Santa Maria« iznad davnog Minervina svetišta bila �esto mjesto njegovih molitava, nije prepoznao lik koji je meštar isklesao u trenutku skepse. Obuhvativši desnom rukom svoj križ, Isus je ostao potpuno zatvoren u sebe; tek se krišom ogledao za zemljom koju je spasio, prije no što �e se dignuti u nebo. Taj plah i letimi�an osvrt kazivao je više od svih ateisti�kih rasprava. Bilo je �avolski izazovno suo�iti se posthumno s ishodom svoje žrtve; ni božanski se Mesija nije to usudio. �udno, promrmlja hodo�asnik, �udno daje baš najortodoksni]i red postavio to djelo sumnje pokraj svojeg oltara, umjesto da spali kipara. Krist, kako se tu ukazao apostolu Petru na njegovu eg-zodusu iz Rima, bio je i sam bjegunac, proganjan gorim malodušjem od svojeg sljedbenika prozvanog Stijena. I na tom bjekstvu podignuta je crkva! Dobro da vjernici u polusvjetlu voštanica nisu prepoznali �ovjekovo lice, dobro da su njihovi pogledi otupjeli na tolikim pobožnim maskama, dobro da im je slutnja zaglušena pompoznim svetkovinama; ina�e bi im se otkrilo ono �ime se on sukobio dok je komesar Svetog oficija �itao osudu. I sada ga taj reinkarnirani Spasitelj prati i kvari mu ono malo užitaka u dokolici. Iz tjesno�e i buke kvarta s mnogo meštarskih cimera izbio je ve�ernji šeta� na otvorenu obalu Tibera, blizu starog Hadrijanova mosta. Prohladan lahor umivao je njegova osjetila od mirisa ribljeg brodeta, radioni�kih plinova i prljavštine ku�erina. Udišu�i gotovo do boli, širio se pogledom preko zagašena pejzaža. Uzduž šumne rijeke redale su se pinije s tamnom krošnjom prema prozra�noj plaveti. Brežuljkast rub horizonta gutala je no� koju su najavili zapaljeni fenjeri na raštrkanim pala�ama. Šetalac se okretao nalijevo s lakom jezom. Slutio je da mu se otvorenost pejzaža samo pri�inja iz uska vidokuta... Da! Da, na drugoj je obali stajala golema kula, kao uvijek. Zatvorila je �itavo njegovo obzorje, neukloniva i kameno teška. Zastao je naslonivši se na vitku piniju. Dalje nije mogao. Nije, kao da bi ga svaki korak odavde vra�ao u strahotu prošlog ljeta. Omrznuo mu je Castello Sant'Angelo s dvojakim iskustvom inkvizitora i taoca, a ipak je dolazio ovamo ve�er na ve�er da to ovako poluspuštenih vjeda okrzne, poput Krista na staroj rimskoj cesti. Golem crvenkast valjak, opasan �etverokutnim niskim bedemom, izgledao je nedovršen, nedovršen na gornjem krugu, gdje se on razišao sa svojim heretikom. Svaki je bio proklet na svoj poseban jezik u uzaludnom traženju neba. Otada je tumarao sam. Ovdje je završavao njegov ve�ernji obilazak, pred mostom u kobnu kulu. Dalje nije mogao, nije, �ak ni u sje�anju. Pinija, na koju se umorno naslonio, svijala se pod njim na vjetru i zaklanjala ga tamnozelenom lepezom. Osluškivao je njen uznemiren šum s apatijom spoznaje da je ve� sve prošlo i da mu se više ništa osobito ne može dogoditi. Spokoj je narušila prisutnost uhode. Eto, vu�e se za njim ve� nekoliko ve�eri, u diskretnom razmaku. Možda je i taj drugi tako ukleto lunjao oko Sant'Angela, ali, �im bi ga opazio, pratio bi ga poput sjene. Nepodnošljive su te prikrpe! Pošto je nestao stari vo�a, apolonski se Dalmatinac lijepi njemu za pete.

Kako ga samo iz daljine odmjerava prije nego �e mu presje�i odstupnicu! Zna ovaj ve� svaki njegov pokret i oduzima mu slobodu šetnje. Najmu�nije je što ga opominje onoga što je zaklju�ano u šutnji papinske tamnice. Njen je izrod, baš izvoran, i sada se drži sro�en s njim, valjda isto tako izobli�enim. Kad su se i razilazili, taoci »Svetog an�ela« sa�uvali su nešto zajedni�ko; i taj je izraz bliskosti raspoznao uhoda pa se napokon odvažio pri�i. - Tvoje sveto o�instvo... Oslovio ga je s pasjom privrženoš�u kakvu su usvajali �etveronošci dugo na lancu Sant'Angela. Najbolje da ga se smjesta otrese pa produži u svojoj tihoj osami. - Ne moraš mi, fra Mateju, ništa zahvaljivati. Zaslužio si slobodu. - Nije zbog te slobode... Fratar je zapeo pri odbijanju pružene milosti zbunivši starijeg. Na �emu da mu i zahvaljuje? Iza�i napolje pri�injalo se kao spasenje samo onima u tamnici. O�aj je iskrivio lijepo lice ispod kovr�ave crne kose. Progonjeni šetalac malo se sažali pa dobaci za oproštaj: - Ne predbacuj sebi ništa! Tvoj iskaz u istrazi nije bio važan. - Nije bio? Za vas, možda, ali za mene?! Ja sam doon-da išao za Dominisovim poslanstvom. - Išao si, jeste, zirkaju�i na svjetovne zabave. Omalovažavaju�i tako svojeg pratioca, kardinal se pomakao od pinije i polako stupio na most. Prijašnja samo�a bila je puna zapreka, a ovako, ponizno pra�en, mogao je naprijed, zaronjena pogleda u mutne vode Tibera. Struje su poskakivale, prelijevale se i razilazile na debelim stupovima pa opet navirale i navirale. Površina rijeke po�ela je nekako �udno sivjeti. Gle, opet, prestravi se, pepeo! Zar silazi s uma? - Istina, istina - priznavao je kolebljivac korak iza njega - ja nisam sasvim prihva�ao svojeg u�itelja. Ta me stara ograda zadržava i sada da se odavde ne bacim u rijeku. Stariji se gr�evito hvatao za ogradu mosta da ga siva poplava ne povu�e. Pepeo je dolazio hrpimice kao da ga dominikanci sipaju u vodu iz svojih žara. Prokletstvo, otre rukom trenutno privi�enje, poludjet �e. Ili ve� luduje s ovim izgubljenikom? Svladavši krik, nadoveže tiho: - Marko Antonije je osu�en na vje�ni zaborav. Njegovo �e ime biti izbrisano iz crkvenih knjiga, slike spaljene, spisi uništeni. - Ho�e li to pomo�i, o�e kardinale? - On nije pripadao nijednom vjerskom taboru. I katolici i protestanti i ateisti složit �e se da osuda bude izvršena. - Pitao sam - ustrajao je fra Matej - ho�e li to nama pomo�i, nama dvojici ovdje. Pepeljasta je plima naglo splasnula, i rimska je rijeka opet tekla kao uvijek, mutna i namreškana, s litanijskim grgotom. Nije ipak poludio, usprkos strahotama Sant'An-gela i nametnutom udjelu u tom �istilištu. Ludilo bi bilo izbavljenje, a on je osu�en, i�ao i ovaj njegov klijent, da pamti. Pomo�i nije bilo ni jednome ni drugome. Obojica su u istrazi izgubila svoja lica, obojica suviše gadljiva ili premalo izopa�ena da se iznova uobli�e i sužive s pobjedni�kim društvom. - Što je vama bio Marko Antonije? - suo�avao ga je Dominisov u�enik. - Što?... Izre�eno je u osudi inkvizicije. Ništa se tome ne može dopisati ni otpisati. -Ako, ako... Ne, ništa više nije bilo sigurno. Od te su dvojbe obojica otpo�injala. Heretik je ostao neistražen i svuda prisutan, ostavljaju�i ih u ulogama svojih tužitelja, svjedoka ili sljedbenika. - A ja sam vidio u njemu nekoga drugog - suprotstavio se fratar inkvizitoru. - Taj drugi bio je autenti�niji od teologa i prelata. Smatrao sam to našom zavjerom što se odijevamo u crkveno ruho kad smo ve� druk�ije mislili. I nazrijevši tu podmuklost na u�itelju... - Pripravio si se na izdaju, he? - Ne! Nagovarao sam ga da se vrati na katedru fizike, gdje je bilo mjesto njegovu geniju. - Što bi on za katedrom uradio? Tko je htio u pohod na svijet, morao se ubaciti u crkvenu hijerarhiju. A us-pjevši u tome, htio je crkvi uzeti i misterij i vlast... Idi! Ti si ve� odlu�io povu�i se me�u laike. - Jesam, o�e inkvizitore, prije nego ste iz mene istjerivali �avola... -Idi! Pošao je naprijed da se oslobodi nasrtljivca, ali hod mu je opet zapinjao slute�i ispred sebe željezna vrata. I on se nasloni na ogradu mosta, s pogledom u zapadno nebo. Stado bijelih obla�i�a spuštalo se na rub horizonta, zacrvenjelih trbuha kao da su poprskani krvlju. Ispod tog radij alnog izliva stao je Sv. Petar, tisu�u kora�aj a od njega, gube�i se u sutonu. Još ga se nikada nije dojmila veli�anstvena bazilika kao odavde, s Hadrijanova mosta, u umiru�em purpuru, ispod raskrvarenih jaganjaca. Bilo je u tome neko zlokobno zna�enje koje je odgonetavao zabrinut i umoran. Lice se Sv. Petra nije razabralo, samo blještava kupola i zakrvavljeno stado, u oseci crvenila. Tajnovito je znamenje poplavljivao ocean tame, i uskoro ne�e ništa ostati osim �ovjekova snebivanja. Zdesna pomra�ene bazilike pojavili su se svijetli �etverokuti, razbacani po crnoj vertikalnoj ravnini. Preko susjednog mosta štropotale su ko�ije i micali se nadesno titravi fenjeri.

Urban VIII. primao je u svojem dvoru uzvanike, strane poklisare, rimske kardinale i druge velikaše. Katoli�ki je tabor bio u uzbuni, kao obi�no, za ovog vjerskog rata, koji i nije nikad prestajao. Nasuprot rasvjeti i gibanju u papinom dvoru ukopao se Sant'Angelo u nijem mrak. Kardinal je tjeskobno produžio mostom dok je pokajnik zapeo za njim kriknuvši: - Stani! Vi, koji napisaste osudu, dužni ste sve iskazati. Dakako, Marko Antonije je posredovao izme�u zara�enih, to je hereza... - Ne, to je politika, u prvom redu. Ali, odri�u�i crkvi vlast, on je �ovjeka htio prepustiti njegovoj slobodi i gra�anskom zakonu, njegovoj radoznalosti i požudi. Ti, gizdavi, idi tom svjetovnom stranom svog u�itelja! - Na kraju toga �eka...? - Možda drugi papa. Dok taj put ne bude prije�en, stajat �e kao napast pred ljudima. - Mene guraš me�u one koji �e dozvati Sotonu? No, ako Sotone uop�e nema? - Ti to kažeš, ti koji dolaziš iz Sant'Angela?! Otpuštenik ustukne s usplahirenim licem prema mra�noj tvr�avi. U njegovoj je grozi raspoznao inkvizitor ono što je na gornjem krugu svladalo Dominisova �aka. I sada se preživjeli raspada pod žigom poraza. Pokajnik se naglo okrene od mjesta torture prema kardinalu i uzrujano povi�e: - Tvoje sveto o�instvo mora mi dati sigurnost. - Nakon što si prvo porekao? - Kad ste me pomilovali... - Pomilovan si, Mateju, da živiš s tom dvojbom. Izrekavši tu anatemu, stariji ubrza korake prema kraju mosta. Svaka bi daljnja rije� bila suvišna. Ništa apsolutno nije se moglo dati pokolebanome, koji �e odsad opstati u infernu dvoumice. �uo je još njegove molbe, ali je ve� stupio na drugu obalu i bio obgrljen zamra�enim kolosom. Svaka kamena plo�a do njegovih cipela kazivala mu je put kojim je prošlog ljeta dolazio, sve dok se nije uvukao u zatvorenu ko�iju poput drugih velikaša. Evo, stoji pet kora�aj a od željeznih vrata, gdje je alkom udario onog kasnog aprilskog popodneva, kad njegovu krš�ansku mirno�u još nisu izrovali hodnici inkvizicije. Ponikavši o�ima u fuge plo�nika, sanjivo je ulazio u stravi�an Castelio. Koliko je god to nastojao izbrisati iz pam�enja, ništa se nije urušilo ni zamelo. Ta neizbrisiva nazo�nost ispunjala mu je dokolicu s potmulom grozom od koje je bježao u okoliš Sant'Angela i tumarao ondje sve dok ga drugi nije dognao do samog zida i sada mu na mostu oduzima odstupnicu. S bedema se za�uju teški, odmjereni koraci, i drhtav fenjer gore zaplovi kroz vjetrovitu tminu. Vojnici su obilazili vrh zida izme�u ugaonih kula, kao i prijašnjih ve�eri. S golema unutarnjeg valjka dopirao je žagor oslobo�ene smjene, a iz Michelangelove kapelice na gornjem krugu zazvonilo je Pozdravi]enje. Pa ipak, unato� tom znanom micanju i glasovima doimala se tvr�ava napušteno. Njena zato�enika više nije bilo unutra. Doduše, u �elijama ispod rubnog vijenca uvijek se skupilo dosta ogovaratelja, tvrdi-ca, otima�a ili uzurpatora, ali taj vašar zlo�ina nije zanimao inkvizitora. On više nije mogao biti bez svojeg heretika. Urasao mu je u žilje. Golemo se zdanje pred njim urušavalo. Izgubilo je zna�enje. Nakon nestanka izaziva�a preostale su prazne zidine koje je poklapala pijana vojni�ka no�. Pozni posjetilac nije se micao s mjesta, ukliješten izme�u Sant'Angela i pokajnika na Hadrijanovom funeral-nom mostu. Crna muklina progutala je golemu gra�evinu. Ostahu tek obrisi onog što je ovdje bilo. Iš�eznu�e tvrdih me�a oduzimalo mu je posljednji zaklon. Više nije bilo obrane od pritajenoga u šutnji dokolice. Sablasna se ruševina obnavljala sa svojim stubištima, terasama i dvoranama, napu�ena nekadašnjim prolaznicima. Eto strm, dug most preko Hadrijanove sepulhre; ovuda se uspinjao s Papinom pratnjom i ne slute�i kakvo mu preobraženje predstoji. Jedva se još prepoznaje, a isto je tako zakrabu-ljena i duga povorka koja ovamo ulazi. Svatko mu se name�e da bude odgonetan, ali se on žuri spiralnim stubištem na gornji krug valjka gdje ga �eka heretik. Sve ono dotaknuto i poluistraženo uskrsavalo je iz tame dopunjeno slutnjama i promašajima. Da, on se sastaje opet s hrvatskim primasom i apostatom, sastaje se s njim u obru�u Svetog Oca, jezuitskog generala, komesara Oficija, rimskih kardinala, doušnika i priležnica, sastaje se i sluša ih onako kao i prije, u istoj nedoumici. Još jedanput mora to pro�i, onako kako je bilo, mora to sebi dokraja ispri�ati, u posthumnom traženju smisla. S krova pala�e na gornjem krugu valjka, ondje gdje stoji arhan�el Mihael, izvidnik izvi�e dolazak Pape, i tvr�ava odjednom oživi. Njena dugotrajna šutnja ispuni se užurbanim koracima i uzbu�enim glasovima. Vojnici u zveketavu oružju i redovnici u crnim plaštevima preko bijele mantije ustr�ali su hodnicima i dvorištima dozivaju�i se ili ponavljaju�i zapovjedni povik. Njegova Svetost! Najava se prenosila preko stubišta i katova dok nije golema šupljina odzvanjala zlokobnim mrmorom. Scaglia, koji je dopješa�io Hadrijanovim mostom, u�e kroz željezna vrata kad je Urban VIII. stigao do stražnje ugaone kule, kuda od vatikanskog dvora vodi povišen, zatvoren hodnik na arkadama. Stražari na dvorištu izme�u vanjskog bedema i unutrašnjeg visokog valjka opkole ga i opsuju dok ne shvate da on, onako priprosto odjeven i skroman, pripada papinoj pratnji. Gologlavi kardinal pri�eka da povrh bedema pro�u velikaši pristigli tajnim hodnikom. Zatim se sam uspne na širok zid, kamo gaje straža uputila.

Prvi put u Tvr�avi svetog an�ela bio je duboko uznemiren. Sant'Angelo ležao je na njegovu rimskom obzorju kao pretežak izazov, kojem se uklanjao sve do ovog popo-dneva, kad mu je paž prenio poziv pontifeksa. U sjeni tog arhan�ela bivalo mu je katkad mu�no propovijedati ljubav prema bližnjima, a na ulazu u strašnu tamnicu gotovo mu je pozlilo. - Scaglia! Svece! Opazivši ga za le�ima, znanci su ga dozivali, ali on još više uspori hod. Od vanjskog bedema prelazilo se drvenim mosti�em na crvenkast, golem valjak. Ulaz iz blagog aprilskog popodneva u toranj bio je nagao i potresan. U prvi �as nije u tmini ništa razabrao, samo ga je zazeblo u sje�anju daje sunce zauvijek ostalo iza kamenih vratnica. Polako, raširenih zjenica od jeze, prokopavao je strm prolaz kroz mrak. Gle, u pakao se �ovjek uspinje, sine mu, suprotno bezazlenim predodžbama. Penju�i se dugim, kosim mostom kroz nutrinu valjka, stigao je iznad Hadrija-nove sepulhre. Urne i nakit bili su odavno oplja�kani iz mramorno oplo�ene �elije, ali je vatikanska elita ipak ovdje zastala da se pokloni pepelu starih gospodara Rima; i odvojeni se Scaglia napokon priklju�i svojem društvu. Zamijetio je isti izraz na Papinu licu. Barberinija je hvatala ista mu�nina kao i njega, no pazio je da to ne pokaže pred svojim dvorom. Iza njega kora�ali su makinal-no general Mutius i komesar Oficija, glavni doma�ini ovog preure�enog mauzoleja, a ta makinalnost njihovih kretnji brisala je mu�ne utiske. Ottavio Bandini �avrljao je s dvojicom kardinala o skandalima Charlesa princa od Walesa na dvoru infantice, što �e jama�no svršiti dvobojem engleske i španjolske flote. Da bruka bude urnebesna, odbijeni se prosac na putu u Madrid zaljubio i i rusku kraljevnu, a vjen�anje anglikanskog prestonasljednika sa sestrom francuskog kralja moglo bi biti teške posljedice za habsburškog cara Ferdinarda, koji je protjerao iz Praga zeta kralja Jamesa I, kneza Friedricha, nakon što je tek preko jedne zime vladao kao �eški kralj; a sada taj »Zimski kralj« moljaka pomo� u Londonu i Dar^koj... �avrljali su o tome, valjda da se otresu onoga bliz-:.. Iza zida bio je netko okovan, stari znanac, �ak ortak, tko zna? Polumrak su napu�ili starosjedioci, �ija je prisutnost bila tim nepodnosljivija što su mnogi odavno bili mrtvi. Ako se i otmjeno društvance zabavljalo prin�evim budalaštinama u Madridu, iz sablasnog se obru�a nije izbavilo. Sant'Angelo je poklopio svakoga od njih, kao neizbježna sjena Svete Stolice. O utamni�enima nije se govorilo. Tamnica je šutjela, a i grad oko nje, brbljav i radoznao, nerado se spominjao onih koji su ovamo bili dovedeni, obi�no u rane jutarnje sate, kad još ulicama nisu jurili raskošni �etveroprezi. Kardinal Clesel je malo zaostao kad se superiorni Ottavio Bandini s njim našalio kako �e njegov prijatelj sad u Castellu njega pogostiti. Taj »prijatelj« bio je utamni�eni Dominis. Cleselovo zaobljeno lice, natopljeno tamnom krvi, odavalo je unutarnju napetost i srdžbu. Tako�er izdvojeni Scaglia pridruži mu se su�utno: - Vi ste bili prijatelj Marka Antonija? - Tako se ovdje smatralo - odgovori njema�ki kardinal na pogrešno akcentuiranoj latinštini. - De Dominis mi je bio predstavljen vrlo davno na dvoru cara Rudolfa kad sam ondje bio papinski legat. On je, tada senjski biskup, dolazio u Prag i Be� da posreduje u sporu izme�u uskoka i Mle�ana. - Sretali ste ga i nedavno u Rimu? - Žali bože! To me stavilo u nezgodan položaj kad je umro njegov zaštitnik Grgur XV. Sveti oficij je od njegova obilaska u Rim pretprošle jeseni smatrao da se on nije -n'fFi!Hao svoje proklete »Crkvene države«. -p.B,Kr' se Ottavio Bandini tako opasno s njim našalio, Oltfc. .izrazio potrebu da se izjada suosje�ajnom kardinalu. ^ utV/ffft officium hvatao je Marka Antonija koji se pritajio sa svojim mislima. Na njema�kog kardinala, starog odmetnikova znanca, na�inio je jezuitski red pritisak. Da on izvede stvari na�istac, pozvao je Dommisa na ve�eru, a iza vrata postavio papinske uhode. Kad je njegov gost ispio butelju vina i raspoložio se, izlane oholo: Nitko od rimskih skolastika nije oborio moju knjigu; da pokušaju, ja bih im ve� odgovorio!« Odmah na to su ga zatvorili, a premeta�inom njegova stana prona�eno je mnogo filozofskih spisa i pisama protestantima, što je potvrdilo da se on nije obratio. Tako je osporio i Sveto Trojstvo... Kad se Scaglia s nelagodom odmakne od izdajni�kog doma�ina, uzdahne on snuždeno, eto, povla�e se svi od njega, koji je uhvatio dvoli�njaka i sada tu nastupa kao krunski svjedok. »Dvorana pravde« u pala�i na gornjem krugu ispunila je hladno�om i strogoš�u suce za stolom. Dva visoka prozora dopuštala su pogled kroz željezne rešetke u pomra�eno nebo. Na suprotnim zidovima, u osi zasvode-nja, stajala su vrata, jedna dvokrilna, druga ukrašena mramornim okvirom. Mrke stijene oli�io je Rafaelov u�enik freskom Justicije koja se u tom tamni�kom dekoru diomala još zlokobnije. Groza je obuzimala Scagliu pod kamenim svodovima. U�inilo mu se da okrutna boginja pokazuje prema podrumu gdje su �ekali njeni instrumenti: bi�evi sa �eli�nim vršcima, klupe za vezanje, preše na vijak, španjolske �izme, kota� za raspinjanje, pepeljare sa žeravicom, lonci, boce, �avli, kapaljka. Okrene se naglo prema svojim susjedima da izbjegne torturi uobrazilje. Jama�no ne�e dotle do�i. Lica oko stola bila su ukru�ena i neprozirna. Urban VIII. je ravnodušno šutio, i nitko se ne usudi narušiti tišinu. Optuženi je teško prilazio stolu, kamo su ga vodili nijemi dominikanci.

Tih je nekoliko dana na kamenu ležaju ve� okoštalo njegove kretnje i oslabilo mu vid. Posrtao je žmirkaju�i kao da ga vu�e sebi neka svijetla mrlja. Polako ih je pred sobom prepoznavao. »Na koljena«, naredi mu redovnik u kratkom crnom plastu preko duge bijele toge, »klekni pred Njegovom Svetoš�u«! On pokuša pokoriti se nare�enju, ali koljeno mu je bilo skvr�eno, a i nešto se u njemu opre takvu poklonstvu. Na gun�anje dvorjanika tiho ga Scaglia opravda. Oni slobodni trebaju kleknuti pred papom; njemu, optuženome prili�i da stoji uspravno. - Klekni Marko Antonije! - pozove ga osorno general Mutius. - Nisi li pred namjesnikom Spasitelja? - Klekni Marko Antonije! - pozove ga osorno general Mutius. - Sveti o�e, on je propovijedao splitskoj gomili - dojavi dalmatinski jezuit Ignacije - da je namjesnik Spasitelja duh prosvjete, duh njegove bezbožne knjige. Ta je obavijest podjarila negodovanje vatikanskog stožera, i prvi povici padnu protiv apostate. Otac Ignacije je prejedrio more da bi ovdje svjedo�io protiv splitskog nadbiskupa. Kako je njegov prvi istup djelovao, revno uznastoji dalje obavještavati, ali Ottavio Bandini, predstojnik Svetog oficija, zaustavi suhog i gorljivog jezuita s upozorenjem na proceduru: - Ta prokleta knjiga stoji pred nama, na suda�kom stolu: Dominisova »Crkvena država«! Po njegovu povratku iz krivovjernih zemalja, ja sam mu dao oprost uz uvjet da on sam obori tezu po tezu svoje knjižurine. Me�utim, on tu pokoru nije napravio. - A umjesto toga - upadne komesar Oficija - on nam ovdje tiska teoriju plime i oseke. Luciferski duh! Tajne prirode dovabile su Dominisa, kao i Galileija, na strminu pakla. - Ne miješajte u to Galileija! - srdito zapovijedi Urban VIII. - Klekni Marko Antonije! - pozove ga osorno general Mutius - Pizanac je doputovao ovamo - primijeti dobro obaviješteni Ottavio Bandini. - I bio sedam puta u audijenciji kod Njegove Svetosti. - Je li došao da pomogne otkriti punu Dominisovu zabludu? - upita sumnji�avo komesar Oficija. - On je dobar katolik, upamtite! - presije�e autoritativni Maffeo Barberini. - Po Galileiju, nova znanost ne tangira uzvišenu dogmu. Istraživanje prirode te�e na nižoj razini i ne povla�i moralna i vjerska pitanja, shvatite! Podmukli dominikanac poslušno se pokloni, a Ta pa obuzda svoju srdžbu i ustraje u superiornoj šutnji. Preko pizanskog u�enjaka, njegova starog šti�enika, napadali su rimski konzervativci Njegovu Svetost. Ho�e li on popustiti njihovu pritisku? Maffeo Barberini se jako promijenio otkako nosi zlatnu tijaru. Kao kardinal, suviše slobodouman i svjetovan po Scaglinu sudu, naginjao je stajalištu o dvjema istinama koje je znanosti pružalo neki prostor pokraj uzvišene dogme. Galileo i Akademija pozdravili su zanosno njegovo ustoli�enje kao eru znanstvenog procvala. A eto, ortodoksna ga je inkvizicija odmah nagnala na ovaj proces. - Jesi li smatrao pre�im - upita Mutius optuženoga -napisati tu fluktuaciju mora nego opovrgnu�e svoje proklete »Crkvene države«? - Pronalazio sam tu nešto novo - javi se Marko Antonije s nekom muklinom u glasu - privla�nu silu u svemiru, izme�u Mjeseca i oceana... Objavljivanje te teorije �inilo mi se hitno... s obzirom na pogrešne predodžbe... Zapeo je pri Galileiju �ije je predodžbe u tom traktatu pobijao. Te njihove razlike pojavile su mu se sada sporedne pred inkvizicijom. Ottavio Bandini pakosno protuma�i da je Pizanac objašnjavao plimu i oseku vrtnjom Zemlje, što je dakako tako�er hereza. Papa se opet namršti prozrevši lukavu igru, ali ne prigovori. �avolja priroda - opsuje komesar Oficija. - Privla�ila je odrana znatiželjnike, puna tajni, od pokrivenog ženskog tijela do zvijezda na nebeskom svodu. Dogme su ogradile vjernike pred padom. Marko Antonije je razbio tu < >gradu da bi poskliznuo u pakleni ponor. »Crkvena država« tog Lucifera postala je biblija svih protivnika Svete Rimske Stolice - zaklju�i oštri dominikanac. - Marko Antonije! - prozove autoritativno Urban VIII. Žamor smjesta utihne, i o�i se sviju okretahu izme�u vrhovnog suca i optuženoga. Dominis stupi korak naprijed i uko�i se. Dvorana pravde ispuni se sve�anom tišinom kao za pontifikalne mise, gdje je bila veli�ana vjerska istina, a proklinjan luciferski izazov. I slavnog pisca obarala je vlastita smjelost kad gaje Sveti Otac strogo suo�io. Opet je dvoumio da li da klekne pred Njegovom Nepogrešlvoš�u. Maffeo Barberini nastavi �vrsto, bez oštrine: - �uo si �ime te Sveti oficij tereti. Nisi ispunio pokoru. Formalan razlog da inkvizicijski postupak po�ne... Ti trebaš iznijeti svoje opravdanje. Dakle? - Ja mogu braniti - otegne optuženi kolebljivo pa presije�e. - Mogu braniti glavne teze svojeg djela... Izjavu poprati zluradi žagor Papine pratnje. Neka brani! Tako je... Ustraje, heretik! Kardinali su se i �lanovi inkvizicije zgražali s intimnim zadovoljstvom što on ne apelira na njihovu su�ut. Kako su god dugo baratali sakramentima milosti,

bilo bi im ipak neugodno odgurati na loma�u �ovjeka koji puže po podu. Uz Scagliu bilo je jama�no i drugih dostojanstvenika koje je oneraspoložilo utamni�enje takve li�nosti kao što je splitski nadbiskup, padovanski profesor i savjetnik engleskog kralja. Njegov je istup sada raspršio bojazni kurije da �e se on opet zakloniti iza licemjernog iskaza, i da ga bace u krajnost, Ottavio Bandini i komesar citirali su rogobatne re�enice iz njegove otvorene knjige na stolu. Scaglia je i dalje sjedio odvojeno. Kad je ve� prinu�en da bude ovdje, neka bar tako iskaže kako se protivi tom nasrtaju na nesretnika. Njegov zagovor ne bi tu ništa pomogao. »Der Teufel«, opsuje njema�ki kardinal starog prijatelja. Budu�i da je pisac stajao uz svoju knjigu, bila je Cleselova izdajni�ka ve�era još sramotnija. Ljutio se osje�aju�i se ovdje suvišan. - Mogu se braniti - utvr�ivao se Rabljanin ispred rasr�ena vatikanskog stožera - mogu, pozivom na evan�elje, staru krš�ansku predaju... - Heretik - povi�e Ottavio. - Dakako - potvrdi jezuitski general - svi heretici polaze od Svetog pisma. Slušaju�i zlurade poklike, Scaglia se odjednom makne iz svoje rezignacije. Unato� osje�anju kako je njegova u-padica uzaludna, nije otrpio na uglu stola i, da zaustavi tvrdoglavca na rubu, odrješito mu pri�e: - Marko Antonije! Da si polazio od evan�elja, ne može hiti prijekora. No, jesi li nastojao ostati Crkvi vjeran? - Nastojao sam... - Nastojao si, hvala Bogu! I preko, u protestantskim zemljama? - Preko najviše! Dominisov odgovor izazove smijeh. Caš�en na anglikanskom dvoru, rugao se komesar nepozvanom branitelju, vjeran Crkvi?! Objavljuju�i preko »Crkvenu državu«, vjeran Crkvi?! I spontanog je advokata zaprepastio odgovor. To, daje preko u Londonu bivao najviše katolikom, obaralo je vjerodostojnost. Scaglia se zbunjeno povu�e prema vratima u nakani da neopazice iš�ezne. Dvorana pod kamenim svodom bila je zasipana bijesom koji je IHolomio iz duge vatikanske naoblake. Prestravljeni pisac sklopi ruke na molitvu i zavapi: - Saslušajte me prije! Htio sam... - Htio si - citirao mu je Ottavio Bandini iz njegove knjige, uza sve ja�e povike: apostata, reformator, protestant! I Dominis nadvi�e žagor o�ajni�ki: - Saslušajte me! Saslušajte me! Komesar Oficij a stavi ruku na Dominisovo rame, na što svi zašute. Postupak inkvizicije je po�eo. U okrivljeniku je trnula želja za saslušanjem kad gaje pater commis-sarius oslovio: - Ti �eš ovdje imati priliku da sve iskažeš. - Imat �u? - Svakako! - Kako?! Na optuženikovo užasavanje protuma�io je hladni dominikanac proceduru. Prvo, bit �e pretresem osumnji�eni spisi, drugo, otkopani korijeni prestupaka, tre�e, izložene spasonosne dogme. Ako to zalutalog ne vrati pravoj vjeri, bit �e mu kra�eno jelo, sve oštrije. Valjda je starca ve� mu�ila glad u �eliji jer prijetnja s postom nije promašila. Što vrijedi i najja�i um u tom trupu naviklom na njegu? Premda je Crkva nau�avala transcendenciju, tijelom gaje držala u svojoj vlasti. Komesar Svetog oficija tuma�io je dalje proceduru koja je to nasilje pretvarala u juridi�ki postupak. Ne probudi li i strog post kajanje, dolazi na red tortura... Scaglia prihvati kvaku da iza�e napolje. Nije mogao gledati kako se drugi zamišlja na kota�u, u španjolskim �izmama, pod kineskom kapaljkom. - Tvoja Svetosti! Urbane Osmi - drš�u�i je Dominis prilazio Papi u posljednjem pokušaju. - Vratio sam se iz Engleske svojom odlukom i na poziv tvog prethodnika, Grgura XV. Kao dekan windsorski, po tradiciji kraljev savjetnik u vanjskim poslovima, radio sam na izmirenju krš�anskih zemalja. Posredovati izme�u zara�enih, vrlo je opasno. Posrednik �esto navu�e mržnju obiju strana. Pa ipak tu bojazan, ili udobnost, nadja�ao je krik europske golgote, strahota ovog vjerskog rata. I uputio sam se ovamo, usprkos opomenama, protestima, prijetnjama... O�ekivao sam ovdje oštre rasprave o uzrocima vjerskog raskola, o crkvenoj vlasti, o reformaciji, jeste, o�ekivao sam sudbinsku raspravu s vama, crkveni oci, s u�enim te-olozima, s prijateljima... - Pa raspravljat �eš ovdje - odvrati Barberini s ironijom - u miru, s prijateljem. - Ovdje, u Sant'Angelu, s prijateljem?! - Sa Scagliom. Imenovani ispusti kvaku kao opržen. Ve� poluodsutan, odjednom je bio ba�en u paklene krugove Sant'Angela. Omaška je bila isklju�ena. Gospodar obaju kraljevstava izrekao je to polagano i naglašeno, s kobnim zna�enjem. Scaglia se okrene prema vrhovnom sucu s pravedni�kim �u�enjem: - Sa mnom?

- Da! - Ne razumijem... - Razumjet �eš, s vremenom. Podsmijavao mu se himbeno dobrohotan i vladarski superioran. Ja li to osveta što je kritizirao Firentin�ev pontifikat, veli�anstven i blještav, ali bez prave krš�anske vrline? I Papina je pratnja bila zapanjena. Autokrat je rado takvim iznenadnim odlukama zbunjivao svoj dvor. Kad bi potpisivao ono stoje kancelarija pripremala, osje�ao se rukom nekog drugog tijela. Potpun bi gospodar bivao tek kad bi nare�ivao nešto frapantno, kao sada. Naravno, bilo je dvorjanika koji se ni�im nisu dali zbuniti i ovom su imperatorskom hiru tepali »mudro, veli�anstveno«. Nije li se »svetac« zauzeo za heretika? To je dovoljan razlog. Scaglia se našao pred ledenim zidom svojeg društva. Uzalud je tražio ne�iji mig ili ohrabrenje. Izrovana lica, ugašenih o�iju, nalikovala su na statue. Izdan od te bezš�utnosti, s grozom i gnušanjem pitao je Spasiteljeva namjesnika: - Utamni�uješ i mene? - Zaboga! - odglumi Maffeo Barberini preneraženje. -Šio ti pada na um, eminencijo?! Nisi li ti stup naše crkve? - Držao sam to dosad. - Drži i dalje! Tvoj ugled pravednika najviše te ospo-sobljuje za ovu raspravu, pred o�ima �itave Europe... -Ne! -Ne? - Oprosti, Sveti O�e, ne mogu. - Ti bi uvijek htio ulogu advokata ili zaštitnika? Dakako, to tebe ne obvezuje. Evo ti sada druk�ije prilike da se iskažeš kao sljedbenik Spasitelja i sluga Crkve. Dvoli�njaci podrivaju našu apostolsku stolicu, kleve�u me, mrmljaju, tobože zabrinuti za krš�ansko jedinstvo i �isto�u. - Ima me�u tim glasovima i iskreno zabrinutih. - Mi ne zaboravljamo, brate - milostivo ga podupre jezuitski general - da su tvoji istupi u kardinalskoj skupštini bili takvi. Dobronamjerni! Urban VIII. se naljuti na tu upadicu i jedva se svlada. Izme�u njega i generala rasla je napetost. Sam autokrat, nije podnosio pokraj sebe mo�an jezuitski red koji je držao ispovjedaonicu u Ku�ama Habsburga. Odbivši lakim mrštenjem Mutiusa, upozori imenovanog inikvizitora: - Pazi, eminencijo! Dominisov je povratak obavijen intrigama uzurpatorskih grupa. Neka tvoja istraga raš�isti maglu oko Svete Stolice! Mutius i general Oficija se zna�ajno pogledaju. Kome to Firentinac prijeti? Možda baš njima, tvrdim Rimljanima. Otkako je Barberini bio izabran glasovima francuskih kardinala i umjerenjaka, konzervativni je Rim bio u uzbuni. Urban VIII. im ne dopusti daljnje naga�anje i zaklju�i blagoslivljaju�i utu�enog samaritanca: - Ovaj �e proces utjecati na budu�nost krš�anstva. Moje sveto o�instvo bdije nad tobom, stražaru Rima! Scaglia se prikrao za Papom u slaboj nadi da izmijeni strašnu odluku. Uspevši se na prvi kat pala�e, Maffeo Barberini je ušao u golemu, pompoznu salu, baš iznad »Dvorane pravde«. Njegov zemljak del Vega dekorirao je tako�er gornje prostorije gdje su pape prebivali za nemirnih rimskih godina. Pala�a na gornjem krugu utvr�enog Hadrijanova mauzoleja bila je nepristupa�na i neosvojiva. Profinjen poznavalac razgledao je bogate polihromatske freske s poganskim motivima dok je njegova pratnja s je-zuitskim generalom i komesarom Oficija sišla u podrum ispod stražarskog vijenca gdje su bile zloglasne �elije. Oprezno kora�aju�i po kliskom mramornom podu, nije Papa ni jednom gestom ohrabrio nesretnog inkvizitora da mu se približi. Scagliu je još ja�e potištila bogato ukrašena sala s poganskim scenama. Pobožnosti I u nije bilo, svuda samo požuda za raskošem i sjajem, umjrlni�ka o-bijest, razmetanje, i to baš na vrhu mauzolej;}, iznad grozne tamnice! Iz najgornjeg kata pro�e Urban VIII. kroz kralak vestibul i si�e niz nekoliko stepenica u lo�u koju Hramante izgradio u južnoj to�ki širokog rubnog vijenca. Odavde se preko Tibera podastro orlovski vidik na grad. Kardinal je zastao na stepenicama iza svog neumoljiva vladara. Nije se odvažio da mu pristupi i isprosi oslobo�enje. Polako ga je pogled s vrha tvr�ave zanosio kao i Barberini]a nagnuta na ogradu lo�e. Zavladalo je blago predve�erje kad je travanjsko sunce zapalo za Vatikanskim brdom. Od južnog ulaza Sant'An-gcla produžavao se ravno stari Hadrijanov most na drugu obalu i razilazio preko u �vor ulica, gdje su lebdjele kruškolike kovne kupole i stršili crkveni tornjevi. Duboko dolje šumjela je funeralna rijeka zakre�u�i okomito na jug, i njen mrmorni rekvijem pratio je daleke povike, cvrkut jala u krošnjama i topot stražarske ophodnje. Dok je Scaglia vrebao priliku za molbu, Papa se prepustio draži za-gašene, pitoreskne panorame. Povjetarac s Apenina brisao im je obojici prah grobnice s osjetila. Uzduh je imao svježinu gorskog potoka, pogled se valjao po sagu razmekšanih dnevnih oštrina. U tom ugo�aju nestajao je pod njihovim nogama užasan toranj s prikovanim sužnjevima. Bile su to žrtve veli�ini Rima, za �iju se naklonost i on, Firentinac, uporno borio. - Ovo je magi�ni pun-duffl,

- promrmlja Maffeo prihvativši intimno svojeg pratioca, s kojeg se arhimedovski može di�i Zemlja... Ovaj grad koji od davnine traži od imperatora panem cl circenses! Kruh je sve teže požnjeti s ratnih polja, ali igara bit �e, doduše, ne s gladijatorima ve� sa svecima i hereticima. Zahtijevali su to od njega mrmljaju�i cijele zime, potkapaju�i njegov zapo�eti pontifikat, spletkare�i s ambasadama katoli�kih sila,'stavljaju�i njegovu odanost I^imu pod znak upitnika, prave�i šale na Njegovu Svetost. Nakon pobjede u konklavi nad dotad svemo�nom jezuit-sko-habsburškom koalicijom, njegovi su se glasa�i razišli po neutralnim daljinama i ostavili ga ovdje usamljena protiv razdraženog konzervativizma. Što mu vrijedi zlatna tijara kad klju�ne pozicije na kuriji drže njegovi protivnici? Jezuitski pitomac, fanati�ni zatira� luterana, carski vojskovo�a Johann von Tilly, koji je porazio �eške husite u studenom 1620. pri Bijelom brdu i protjerao iz Praga kneza Friedricha, vo�u Protestantske unije, �ije kraljevanje nije trajalo ni jednu godinu, taj slavni feld-maršal dobiva i gubi redom bitke kako bi sve opustošio, a njegov apostolski kajzer podmuklo spo�itava Svetom Ocu vjersku mlakost i vabi ga u to europsko razbojište. A ovdje oko njega sve sami doušnici, licemjeri, podlaci, pohlepni za zlatom i vlaš�u. Ispod dodvorivanja nastavio se podmukao dvoboj. Ovdje, u povišenoj lo�i, stajao je kraljevski nasuprot politi�kim spletkama, prljavom klevetanju i bigotnom gun�anju. Kloake su pod njim kipjele, a po provincijama se osilili vazali, okrunjeni razbojnici i raskalašeni prelati, ve� nagluhi na opomene ekskomunikacije. I kako da se on na Svetoj Stolici utvrdi? Scaglia je pratio Papin pogled koji se trpko odlijepio od grada i lutao u daljinama iza ruba horizonta. Na jugu u Napulju vlada španjolski potkralj, na sjeveru u Milanu tako�er madridski namjesnik. Španjolci su ga opkolili, ti najvjerniji katolici, najgorljiviji istrebljiva�i reformacije, najodaniji �uvari apostolske stolice, koji �e ga naposlijet-ku progutati, neminovno, ako se sve ovako dalje nastavi i jezuitsko-habsburška vladavina nametne Europi. Kako paradoksalno da on, glava katoli�kog tabora, ne smije moliti Boga za pobjedu cara Ferdinanda nad husitima i luteranima! Neposlušni carevi kneževi, antihabsburška Francuska i Venecija, �ak prezbiteri]anci i protestanti, sve su to njegovi potajni saveznici u suzbijanju Ku�a Habsburga, dakako, jednako opasni kad bi sami nadvladali. On, pontifeks nebeski, može opstati na svojoj šaci zemlje samo ako se bude antagonizme izme�u kraljevina i kneževom, sve redova i sekti. Tako je, žalibože, pobožna dušo! - Magi�ni centar... — šaptao je Urban VIII. priklonjenom inkvizitoru - magi�ni centar odakle eu privu�i razmrvljene i raskrvavljene pokrajine, privuci u jedinstvo Crkve. Prvo, da se ovdje u�vrstim... Istraga protiv Marka Antonija, moj je prvi pokus... Brežuljkasta panorama s kupolama i tornji�ima polako \v tonula u sumrak. Uzvišeno osamljen u Julijevoj lo�i, I Garberini je doista izgledao nebeski namjesnik nad tonulum zemljom. On �e obnoviti Rim superioran dinasti�kim i plutonomaškim težnjama. Ve� je po�eo na onom što je . Julije II. gradio. Golema bazilika s kupolom srebrno azurne boje, cjelovito uklopljena u arhitekturu nebeskog svoda, podignuta na Petrovim kostima, �uvar papinskog primata, sa�uvat �e i njegovo ime za daleke vjekove, kad više ne bude ni praha ni pepela zato�enicima Sant'Angela. Scaglia je ostao sam sa svojim optuženikom. Koliko je god to potiskivao, dizala se u njemu antipatija prema �ovjeku s kojim je odsad bio sudbinski vezan, tako iznenada i bez ikakva svog udjela. Ta je odbojnost rasla da pukne u samooptuživanje. Je li Barberini bio u pravu da je vrlinanajve�a.Što da se on srdi na Marka Antonija koji mu nije ništa skrivio? Traže�i motive svojeg imenovanja, o�ito dogovorenog izme�u Pape i jezuitskog generala, zapadao je u sve mu�niju nesigurnost. Njega su na kuriji više vagali no što je u svojoj povu�enosti predmnijevao. Njegove nedjeljne propovijedi sirotinji i istupi u kardinalskoj skupštini pro�uli su se, pra�eni sve ja�im mrmorom protiv pokvarenjastva u crkvenoj hijerarhiji. I eto, baš njemu, u ovom trenutku vrenja, povjerena je parnica s protivnikom papinstva! - Hvala ti, Scaglia! - prekine Marko Antonije njegovo okolišanje. -Nisam to htio... - Kad je ve� dotle došlo, Urban Osmi nije mi mogao postaviti boljeg suca. - Znaš, radije bih bio tvoj branitelj. - Zlo stoji sa mnom, misliš? - Uvijek sam tražio dobro i u teških grešnika. - Takav težak grešnik? Optuženi je iš�ekivao da to Scaglia pore�e, »ne, nisi takav«, ali on nije ništa odgovorio. Smetale su ga Dominisove o�i, velike, svijetle, pronicljive; kao da su prodirale u njegovu zatvorenu dušu. Bio je viši od njega, još krupniji u širokoj bradi, tako da ga nikako nije mogao pravo obuhvatiti. Kako je prinu�eni inkvizitor dalje šutio, nastavi starac kao za se: - Ja sam se hrvao s grijehom. Otkad razmišljam, još od jezuitskog sjemeništa, proganja me ta sjena Sant'Angela. Bježao sam, sve dalje i dalje, ali hajka nije za mnom iš�ezavala, nije ni pod westminsterskom zvonjavom. �udno! Kao da me odanle vukla ova tvr�ava... I kad su me kona�no proveli kroz željezna vrata, potmula je tjeskoba popustila. Kao da sam izašao iz duga, mra�na rova.

I sad ovdje stojim. I ne mogu druk�ije. Ovaj ispit, slutim to, uzdam se, donijet �e mi odrješenje. - Svemogu�i Bože! - zavapi samaritanski asket. - Da se nakon duge, an�eoske strpljivosti sudarim s tobom, u Sant'Angelu! - Ja nisam tome kriv. - Ali nisi ni nedužan. Sumorno izvi�anje prekine dolazak generala Družbe Isusove. Obojica su se smjesta našla u akutnom položaju istražitelja i optuženika. Mutius se vratio iz tamni�kih �elija hladan i bezizražajan, utjelovljenje discipline, kako je to zahtijevao i od svojih izvršitelja. Za njim je tamni�ar nosio punu vre�u na le�ima, a pri jednokrilnim vratima zastala je neka redovnica u bijeloj tunici. Jezuitski general upozori Scagliu na vre�u koju je zakukuljeni bacio na pod: - Dominisovi spisi! Dijelom objavljeni, dijelom pripremani za tisak. Neka ti, eminencijo, posluže kao svjedo�anstvo. Naše su provincije okužene Dominisovom doktrinom. - On je, ustoli�eni metropolit - pokaže otac Ignacije na Dominisa - podvrgavao sebi dalmatinske biskupe da odcijepi Dalmaciju od Svete Stolice i sam ondje stoluje. - �uješ, eminencijo - upozori Mutius novog inkvizitora, da nije gvozdenog jezuitskog reda, one bi se provincije odmetnule. �avo raskola se preko roti. - Dopusti, o�e Mucije - uzbuni se suhi provincijal - mi Hrvati stolje�ima suzbijamo provalu Osmanlija. Za ispriku, general blagoslovi antemurale christiani-iatis i time svrši sa svojim pod�injenim. Kratkom gestom pozove povu�enu opaticu i predstavi je Scagli. Sestra Fi-des pokloni se kardinalu koji joj malo zbunjeno odzdra-vi. Po�evši da sijedi i bora se oko o�nih kutova, neznanka sa�uvala ljepotu mirnu i uskla�enu s opati�kim ruhom. Zlatan križ na prsima, premalo ravnima po reguli, I pokazivao je njenu visoku zaslugu u redu. Mutius objasni uzbu�enom asketi da je �asna odavna u službi njegova ureda i zna mnoge tajne splitskog nadbiskupa. Pri toj primjedbi spustila je glavu, no bez zabune i stida, više cere-monijalno, bacivši isposnika u naga�anja, od kojih je zazirao. Asketski otvrdnuo prema koketnim moliteljicama, bio je odmah neobi�no uznemiren ovom ritualiziranom ljepoticom, tako bestjelesnom i ukro�enom! - Korijeni �ovjekovih prestupaka �eš�e se kriju u tjelesnoj pohoti nego u intelektualnoj radoznalosti ili moralnim sumnjama - pou�i veliki jezuitski inkvizitor novajliju. - To ne možemo Marku Antoniju odre�i: da je svim svojim intelektom tragao za istinom. - Toga je mišljenja bio i naš sveti red kad mu je povjerio katedre u Veroni, Brescii, Padovi. Njegove se žudnje nisu mirile ni u jednom našem pitomištu. Na nagovor svojeg zloduha istupio je iz našeg reda i postao biskup u Senju. To je po�etak njegova otpadništva. Odriješen sviju stega, bio je sve ja�e nošen ambicijom i gramzljivoš�u. I mleta�ki ga je dužd ubrzo potkupio... Optuženi uzdrhta pri kamenoj vratnici, ali se ne usudi stupiti u razgovor, a pater Mutius nastavi promatraju�i ga s mržnjom: - U dogovoru s mleta�kim providurom, koji je opkolio senjsku luku, on je dao utamni�iti i smaknuti usko�ke poglavice, neprijatelje Venecije. Bivšem je biskupu bila izre�ena optužba, tako, lice u lice, da nije ostalo kutka uzmaka. Zadrhtao je i gotovo klonuo, ali se smjesta oporavi i gotovo mu lakne što je to bilo izre�eno. Okrenut prema Scagli, uzrujano se obrani: - Potvora, generale! Zatvarao je u Senju i vješao kajzerov pukovnik Rabatta. - Po tvojoj uputi! - Besmislica! - Pobjegavši pred usko�kom osvetom, upustio se u Rimu u avanturu sa šti�enicom kardinala Mellina - dalje je objašnjavao jezuit zbunjenom kardinalu. - Pustolov! - Kad bismo, generale - odvrati Scaglia - po�eli kuriju mesti od razvratnika... - Tko bi ostao? Ali nitko na kuriji ne brani svoju greš-nost. A Dominis je uznesao svaki svoj porok na vrlinu. Eminencijo, ne upusti se ni u kakvu spletku! Uzvišen nad politi�ku borbu, ti �eš Marku Antoniju suditi za teološke zablude i moralne padove. U istrazi pomagat �e ti Rimski kolegi] i nadbiskupovi pratioci u Splitu i Londonu. Uz oca Ignacija, osloni se na sestru Fides. �asna, ti �eš iskazati kardinalu sve što znaš. Moj blagoslov s vama! Scaglia je zamijetio kako je stari nadbiskup, i u svojoj ugroženosti i pokraj svih strašnih okolnosti, bio uzbu�en pojavom bijele duvne. Bogzna što je sve me�u njima bilo. Na široku, bradatu licu nije se moglo razaznati da li joj se raduje ili ga ogor�ava, o�ekuje li od nje pomo� ili zlo; samo je u mutnim o�ima nešto bljesnulo i još uvijek jake usnice zadrhtaše. Opatica je prva prišla njemu kao starom znancu, a inkvizitor se dvoumio smije li dopustiti razgovor me�u njima, i u toj je neprilici vadio iz vre�e zgužvane spise i slagao ih na sudskom stolu. Udubljen u spise i bilješke, nastojao je isklju�iti se iz dijaloga za svojim le�ima, no smisao mu se protiv volje nametao, opscen i opasan. Tiskane je knjige poznavao.

Najve�e je dakako bilo djelo »De republica ecclesiastica« iskrižano i dopisano autorovim marginalijama, valjda za novo izdanje. Nepoznat je dio ležao u manuskriptu. Na .gornjem uglu naslovnih stranica bilo je �itljivo ozna�eno mjesto, datum i ime pljenitelja, ponajviše 17., kad je Marko Antonije bio doveden u latinskih spisa o crkvi gomilali su se listovi ispunjeni zagonetnim crtežima i ra�unima. Zacijelo, matematika i lizika, �avolske vještine! Iz vre�e je izlazio jedan svijet ispisan svojim crkvenim, politi�kim i prirodnim redom. I iznu�eni je istražitelj osjetio uz tjeskobu i poštovanje prema geniju koji je prenapregao misao preko granica shvatljivog. Istresavši pomno vre�u, da mu koji listi� ne hi promaknuo, utu�eno je sjeo za stol iza brda ispisanih rije�i. Sitan kao miš prema toj umotvorini, kako da proizlo�e do hereti�kog središta? - Monsinjore! Sestra Fides stala je pokraj njegove stolice da ga još više zbuni. Pred tom razlistalom mišlju baš mu je jezuitski red doturio pravu pomo�nicu! Od bijele duvne zapljusnuo ga je miris koji nije uspjela oprati na pohodu An�eoskoj tvr�avi; a možda je ona sama time odisala. Na svaki na�in, uzbudila ga je, mada je po�ela diskretno, �ak ponizno: - Monsinjore, ti si zaogrnut krepoš�u. To baš nije na kuriji �est uzor. - Žalibože! - Propovijeda se ljubav prema bližnjima, siromaštvo; a kako živi tvoja kardinalska družba? - Žalibože! - U ovom raskoraku izme�u svetih na�ela i požudnog svijeta, gdje ti stojiš, monsinjore? - Na Petrovoj stijeni. - Na oltaru, sam i jadan poput sveta�kog kipa. - �asna! - Sada ti je si�i s oltara. Kako �eš ina�e istraživati �ovjekov prestup? - Ja sam �esto poha�ao prestupnike... - Doista, kao kateheta, samaritanac, prolaznik. No ovdje, u Tvr�avi svetog an�ela, ti moraš sam si�i na dno grijeha. - Bog bio sa mnom! - Ti moraš biti ovdje bog... - Basta! Povik je bio neumjesan, kako mu se odmah u�inilo. Ona se ponašala pred njim besprijekorno; tek rije�i... Rije�i! Tako �udne i opasne. Kad su zamrle pod svodovima »Dvorane pravde«, stajala je pred njim samo bijela zagonetka. Gledao ju je s lakom jezom jedva vjeruju�i da mu to tako govori ova duvna savršena vanjštinom. Da je bila frivolna i nametljiva poput grešnica iza ispovjedne rešetke, lakše bi se obranio. Duga disciplina duha i tijela stvorila mu je oklop protiv napasti koja je vrebala iz polumraka ispovjedaonice. Sada je taj oprez bio �udno uspavan. Ritu-alizirana opatica mu se nu�ala nekako bestjelesna, podatna kao djevica na krizmi. Da bude slobodan, kao bog?! Bilo je sablažnjivo kako mu se smješkala, s napu�enim usnama �iji bi cjelov nalikovao transcendentnom obredu. Bože, što ga to obuzima? Mora je ukoriti za ono što je rekla, i za ono što se krije u njenu ma�jem šuljanju. - Sestro Fides! Poslat �u te natrag, s ukorom, ako se ne budeš ponašala kako ovdje prili�i. - Ti znaš, monsinjore, kako to ovdje prili�i, pri Sant'Angelu? Zna. Mora znati. Usporedit �e Dominisovc knjige s priznatim u�enjem pa suglasno s optuženim piscem konstatirati odstupanja od svetih dogmi. Takvu postupku ne�e nitko mo�i prigovoriti. Ako bude Marko Antonije želio, dopustit �e mu da uzme advokata, a i sam �e konzultirati Collegium Romanum u apokrifnim tekstovima. Time bi njegova zada�a bila ispunjena. Dalje se od toga nije u istrazi mogao zamisliti. Da bi raspravu smjesta pokrenuo u tom pravcu, stao je prekapati po svojem stolu i napokon digne iz sumnjive gomile knjižicu koja se �inila najbezazlenija, za po�etak. De radiis visus et lucis in vitris per-speetivis et iride. Tractatus Marci Antonii de Dominis. Predavanja, objasni mu autor, koja je u Veneciji mnogo kasnije tiskao njegov u�enik Bartol, pošto je Galileijevim teleskopom porastao interes za opti�ka svojstva le�a. O�ekivalo se tada da �e Marko Antonije objasniti Pizan�e-vo otkri�e, tako je i pisao fra Paolo Sarpi, i on je doista ve� prije u pove�anju vidnog kuta nakon loma zraka svjetlosti pronašao princip dalekozora. Luciferski pronalazak, promrmlja pobožni kardinal. Nikad mu se istraživanje prirode nije pri�injalo takvom davolštinom kao u nazo�nosti ove zare�ene i zakukuljene žene. Pred tom strminom u pakao spašavali su gvozdena stega i misterij onozemaljske transcendencije. Uznemiren, naglo prekine u�enjakovo objašnjavanje: - Ti si, mlad, pustopašan, u�itelj na Sveu�ilištu u Padovi, razorio �udo i divotu nebeske duge. To je bio po�etak... - Vidiš li neku pogrešku u mom zaklju�ivanju? Puštao sam zrake svjetlosti kroz kapljice vode, ponovio sam u svom eksperimentu što se zbiva u velikom kad sunce prosijava razasutu kišu.

Geometrija lomnih i reflektiranih pravaca stvorila je u mojoj to�ki gledanja divan luk na nebu. - Ta tvoja to�ka gledanja... bijaše zalet u vjersku stranputicu. Zar nisi slutio opasnost? - Naravno! Neka je tjeskoba bila u korijenu moje radoznalosti. - Pa što nisi, brate, na vrijeme odustao? - Bilo je to ja�e od straha. Svjetlo je davalo prisnu vezu izme�u stvari, svjetlo je i mene samog vezalo s prirodom. U svojem sam samostanu odgonetao pojavu slike. U zamršenoj raznolikosti otkrivao se euklidski sustav zraka svjetlosti. Postavljao sam jednostavne naprave i pratio posvud zrake, kroz rupice, brušena stakla i vodu, od svoje svije�e na stolu do duge na nebu. Bila je to igra koja je isprva zabavljala, ali pomalo su te igra�ke progovorile na osobit na�in. Beskrajan se svemir oglasio kroz moje eksperimente i matemati�ko zaklju�ivanje... - Svemir ili Lucifer, bogzna... Eksperiment i matematika plijenili su tvoje o�i da gledaš na isti na�in i Crkvu. I vidio si u njoj samo zemaljsku vanjštinu, žalibože, �esto izopa�enu. Od te tvoje fizike došlo je i poricanje sakramenata, euharistije. Nisi mogao znanstvenim umom prihvatili �udesnu pretvorbu kruha i vina u tijelo i krv Kristovu. - To�no, nisam to mogao shvatiti. A kako to tuma�i skolastika na temelju Aristotelove metafizike? - Zatražit �u sud Rimskog kolegija. Neka ti posvijetle naju�eniji sljedbenici Tome Akvinskog i Bellarmina, legitimni tuma�i svetih dogmi. - Ah, ti citatolozi... - prezirno odmahne Marko Antoni-je i odjednom se ražesti na Collegium Romanum, staro jezuitsko sveu�ilište. - Šuplji recitatori koji grade svoje tvr�ave kamen�i�ima evan�elja i stupovima metafizike, trublja�i uzvišenih pojmova koji transcendiraju u besmisao, svem razumnom zaklju�ivanju uzica i žig! Ako se na njih pozivaš, stalne pratioce protuhereti�kih progona, kakav mi sud, Scaglia, pripremaš?! Inkvizitor ustukne pred grozom svojeg optuženika. Ne, ne�e ga predati osudi Rimskog kolegija, koji je ionako rekao svoje o »Crkvenoj državi«. U tih je mudraca, možda doista samo napuhnutih citatoždera, bilo premalo krš�anske su�uti. Ipak, Crkva nije mogla a da ne odbaci i kazni u�enjakov stav prema sakramentima i dogmama. Utjehom mu bi da je Galileo Galilei ipak poslušao Bellarminov savjet, i na sli�no izmirenje upozori svog optuženika: - Pizanac je ustuknuo pred �avolskom optikom koju mu je pružio konstruirani teleskop, i on se rehabilitirao gledaju�i opet Božjim okom u svijet. Sveti oficij mu je milostivo oprostio. - Postoje poklekao - mra�no dometne stariji fizi�ar. - Tvrdoglav�e, misliš li da �eš odavde izi�i uspravna �ela? - Galilei je dirnuo u kozmi�ki sistem - umiješa se Fides postrance. Obojica se namršteno okrenu prema njoj, najmanje mjerodavnoj u teološkoj raspravi. Me�utim, ona se nimalo ne suspregne i produži nekako intimno prema splitskom nadbiskupu. - A ti si, Marko, dirnuo u papinsku stolicu. To je mnogo opasnije. Da pro�eš poput svog nasljednika u Padovi, morat �eš se još dublje sagnuti. Iz njena grgotava alta zaorila se grožnja inkvizicije. Je li ga htjela zaplašiti i navesti da popusti, ili mu predo�iti izgubljenost položaja? Scaglia prihvati upozorenje sumnjive pomo�nice i pokuša poja�ati njen u�inak na starog tvrdoglavca: - Kakva li izazova dobaciti jezuitskom generalu i komesaru Svetog oficij a: ti stojiš na svojim glavnim tezama! Valja se pokajati prije nego proces krene. - Kasnije ti kajanje ne�e koristiti - dobaci generalova doušnica. Prijetnje su lomile Dominisov prkos. Ta pokleknuo je on ve� na povratku iz Londona u Rim. Doduše, bio je to formalan obred odre�en katoliku koji je prebivao u kri-vovjernim zemljama. Njegovo osobno dostojanstvo nije time bilo srušeno. Naprotiv, slobodnom se odlukom pod�inio ritualu repatrijacije ili otkletve da bi uop�e mogao u starom zavi�aju djelovati. No, kleknuti u ovoj tvr�avi zna�ilo je nešto drugo. Pa ipak, kako da se izbavi odavde? Poluskršen, odgovori inkvizitoru koji ga je nukao da se pokaje. - Neka bude! Kleknut �u i ja pred Njegovom Svetoš�u. - Hvala Bogu - usklikne Scaglia s olakšanjem. Najedanput su nestale �avolje zasjede kroz koje je ova istraga vodila. Brdo papira na njegovu stolu raspršilo se, hvala Bogu! Poklonstvo superiornijeg intelekta spašavalo ga je od opasna tuma�enja i poštedjelo od ogovaranja i intriga. Me�utim, jezuitska je doušnica primila sa sumnjom obra�enje svojeg starog gospodara: - Kleknut �eš u dominikanskoj »Minervi« i izjaviti pred skupštinom svete inkvizicije... - Neka budu milosrdni, po Kristovu nauku - prekine on ponižavaju�i ceremonijal. - Ne�eš ih time ganuti. - Prije molbe za oprost - upozori ga Scaglia - moraš se odre�i svoje »Crkvene države«, u cijelosti. - U cijelosti ne�u... - Nego kako?! - plane razdraženi kardinal. - Ti si se kao splitski nadbiskup urotio protiv Rima s Paolom Sar-pijem, zloduhom Mleta�ke Republike. I dosljedno si kasnije, kad je Pavao V. prokleo Veneciju, branio mleta�ku pobunu. - Ja sam branio ustav Republike od papinske prevlasti, branio sam gra�ansko, ljudsko pravo.

Htio sam obnoviti temelje krš�anstva ispod cezarskog izopa�en]a. - Srljaš li u plamen? Izrekavši to, inkvizitor je u svom gnjevu namaknuo virtuelnu loma�u. Na sve troje u kamenoj Dvorani pravde, a najja�e na optuženoga, liznuli su jezici blize vatre. U omaglici užasa, preko Tibera, pojavi se pust trg, ružno uokviren, kuda su odvodili razbojnike na vješanje. Cam-po de' Fiori! Na toj rimskoj poljani procvale bi katkad plamene ruže. Heretik se pred Scagliom povukao i smr-kao, izobli�en i drhtav, kao da stoji iza suklja ja dima. Pa to i nije više živ �ovjek! Utjelovljenje je nekog duha, zlog ili dobrog, koji je došao u Rim i pripravan je pro�i kroz kušnju Sant'Angela. Pješa�iti preko Senatorskog mosta do vatikanske pala�e bilo je neugodno i opasno u tih pola sata prije papinskog primanja. Povorka ko�ija jurila je uskim kolnikom prestizavaju�i se i skre�u�i sve do kamenog ruba. Pješaku su prijetili i to�kovi i kopita obijesnih konja. Najviše je bilo �etveroprega, crno ulaštenih, s velikaškim grbovima ili zastavicama stranih poslanstava, pravih la�a koje su zapremale gotovo širinu mosta, a obi�no su ih još pratila �vrsta stražarska kola. Livrirani bi ko�ijaši pucketali bi�em uz zlo�udno konjsko rzanje i zveketanje napirlitancorme; paževi su na prednjim sjedištima puhali u rog ili trubu, više da razglase ugled svojih gospodara nego da (raže prolaz. Kad je ve� plebs nestao iz vizira patricija, njihove je sluge zabavljalo kako odskakuju i vrište pješaci na plo�niku ili mostu. Scaglia je uzastopno bio pritiješ-njen uz ogradu, �ak i okrznut isturenom osovinom to�ko-va, a nisu ga štedjeli ni repovi izvježbanih životinja. Poneki bi posjednik iza zavjese prepoznao asketskog kardinala pa zaustavljao vozilo i ljubazno ga pozivao u svoju kajišu; ali je to gurani i bi�evani s ponosom odbijao. Ne, radije �u ovako, hvala! Ipak eminencijo? Bez zamjerke, pješke �e produžiti. Neka ga smatraju prostakom i �udakom! Doista, sve je neobi�nija na kuriji krš�anska poniznost, a ova �e trubetava, blještava, kopitava trka sve pregaziti. Na �istini prema Sv. Petru bivalo je još opasnije hodati. Dobivši najedanput na prostranstvu, �etveroprezi su pomahnitali. Svaki je ko�ijaš htio potkraj presti�i takmace i naglo zauzdati konje. Na trgu ispred goleme bazilike sastajale su se razgalopirane povorke s drugih tiberskih mostova, i odasvud su na pješaka sunula teška ruda, blistava kopita, kota�i. Tako ugrožen, jedva se mogao pokloniti veli�anstvenoj gra�evini. Iznad pro�elja s okruglim stupovima dizala se orijaška kupola s kapelicom na vrhu i gvozdenim križem, a oko nje na širokoj galeriji stajale su isto takve kapelice s križevima i �etverokutni tornji�i, sve to u golemim dimenzijama i savršenom skladu. Sca-glia se prekrsti pred visokim sv. Petrom pa skrene prema zidu koji je opasao papinske pala�e i produžavao se u dugom arkadnom mostu do An�eoske tvr�ave. Ceremonijalno ukrašena straža na vratima prepozna priprostog kardinala i s vojni�kim ga pozdravom propusti u poplo�eno dvorište. Maffeo Barberini po�eo je pontifikat u punom sjaju, i ova rasvijetljena izložba njegova artisti�kog ukusa i bogatstva trebala je zadiviti strane poklisare i visok kler, osobito nakon što je njegov senilan prethodnik, Grgur XV, zapustio dvor. U takvoj se raskoši osje�ao Scaglia nelagod-nije nego ina�e na vatikanskim primanjima. Obi�no bi se povukao u kut posljednje dvorane, sam ili s nekim isto takvim asketom, pa meditirao ili raspravljao o misiji krš�anstva. Ovog su ga puta odvukli sa sofe ispod sablažnji-ve Rafaelove Madone koja je izgledala poput jedrih rimskih priležnica, baš na izazov pobožnim kontemplacijama. Bio je redom predstavljen poslanicima najmo�nijih dvorova, uz laskave preporuke, kao uzor dobrote, oli�ena pravednost, svetac, što je sve trebalo zajam�iti nepristranost istrage protiv splitskog nadbiskupa. Pod upaljenim zlatnim svije�njakom sa stotinu voštanica, u blještavu refleksu mramornog poda, sinuo je inkvizitoru smisao njegova �udna imenovanja; i tim su ga više ozlovoljila udvorna predstavljanja. Mleta�ki je poslanik diskretno izrazio sumnju u valjanost optužbe, uz mnogo komplimenata Njegovoj Uzoritosti, pa zna�ajno doda: - Senat vjeruje da Republika ne�e biti uvu�ena u ovaj proces. To bi otežalo naše odnose, s obzirom na intrige na londonskom dvoru koje su i mene i Marka Antonija splele. - Bili ste prijatelji? - Stari znanci - odgovori Pietro Contarini suzdrži]ivo. - Naši su se putovi �udno križali. Bio sam ovdje poslanik kad je Dominis izbjegao u protestantske zemlje i svašta sam, Bože prosti!, �uo od srditog Pavla Petog. A malo žalim bio sam poslan na dvor Jamesa Stuarta, gdje je on bio windsorski dekan. I eto sad ovdje prisustvujem njegovu posljednjem �inu. - Žalosno to kažete, gospodine - snuždi se i prinu�eni inkvizitor. - Bio je on u Republici prominentna li�nost. Ja sam ga prvi put vidio oko godine 1600, kad je pred senatom govorio o uskocima, upravo zare�en za senjskog biskupa. I Silo mu je tada �etrdeset godina, ali se ve� nadaleko pro�uo. Doista, bio je velik govornik. - Kako vas se dojmio? - Izvanredno! Što nije nikome uspjelo, on je pronašao: rješenje usko�ke razmirice. Nakon tolikih opre�nih izjava zaokupilo je Scagliu I prvo biskupovanje njegova optuženika u Senju, u tvr�avi gusara, kojih su se talijanski pomorci najviše bojali.

Mleta�ki je poslanik bio upu�en u sva ta zbivanja i diplomatska natezanja oko carskog Senja i smjesta je iskoristio priliku da novoj li�nosti na kuriji nametne svoje gledište. I tako je iz živahnoga slikanja Mle�anina izlazila obala "egzoti�na i pustolovna, a u isti mah neobi�no privla�na, <j;dje je po�elo politi�ko školovanje ex-profesora. Da od-vikne svoje vu�je stado od gusarenja, Marko Antonije je odlu�io uskoke vratiti prvobitnim ratarskim zanimanjima. Dakako, na onoj kamenoj goleti i nije nekoliko tisu�a prebjega moglo druk�ije živjeti nego od plja�ke. I zato Dominis smišlja da ih naseli uz hrvatsko-tursku granicu kao ratare i grani�are. Taj njegov plan privla�i carski Prag, duždevu pala�u i kuriju, ali odbija uskoke koji su se radije služili svojim la�icama i handžarima nego plugom i motikom. Nažalost, dok je biskup krstario izme�u antagonisti�kih prijestolnica, stigao je u Senj carski pukovnik Rabatta i vojni�kim metodama pacificirao gradi�, što je naposljetku izazvalo op�i revolt i prekid Dominisove misije. Ipak, on se svim stranama predstavio kao vješt državnik, zaklju�i mleta�ki poslanik, i mogao je nakon gusarskog brloga o�ekivati u Rimu neki visok položaj. - Što je po vašem mišljenju, signor Pietro - raspitivao se dirnuti inkvizitor za svojeg optuženika - glavni uzrok njegove nevolje? - Njegova svestranost... Strast da posreduje me�u zara�enim stranama! Kad bi našao neko rješenje, kao eto u usko�kom problemu, pa kasnije u sudbonosnijim momentima, kao u ovom takozvanom vjerskom ratu, on bi nastupao kao miritelj i posrednik, kad i nije za to imao punomo�i. Da se vratim na njegov nastup pred mleta�kim senatom! Najprije je zastupao naš interes predlažu�i preseljenje senjskih gusara pa odmah prešao na stajalište Rudolfa II. i nadvojvode Ferdinanda da mi to, Venecija, moramo financijski potpomo�i, a na kraju svega, zamislite, pro�itao je pismo kneza Frankopana, koji nam prijeti odmazdom ako budemo i dalje harali njegove posjede u Primorju i na otocima. Izlaganje Marka Antonija zadivilo je senat, no kasnije se svatko pitao, tko stoji iza njega, �iji je on zastupnik? Uskoci su ga smatrali mleta�kim saveznikom, u Veneciji je protiv njega pokretan veleizdajni�ki proces, a bogzna što �ete vi u Sant'Angelu od njega napraviti! Uostalom kako vam se svidi. Samo nemojte da se ponovi žalosna godina 1606, kad je Pavao V. prezreo mleta�ku jurisdikciju, na sramotu katoli�ke Europe! S tim upozorenjem, osobito istaknutim, prepusti veliki diplomat smu�enog istražitelja novoj zasjedi koja je samo �ekala da Contarini otprhne. Na sramotu katoli�ke Europe, ponovi Ottavio Bandini, kome je to vješti poslanik prišio. Prokleti dvoli�njaci, gun�ao je tvrdi Rimljanin za otmjenim kavalirom, popra�en kimanjem rektorove glavurde, pa smjesta replicirao pred Scagliom što je pri�uo: - Marka Antonija podmitio je u Senju mleta�ki dužd. Kad ga je Klement VIII. imenovao ondje za biskupa, iste updine 1600. promovira ga Padovansko sveu�ilište na doktora teologije, baš pošto je ovdje spaljen hereti�ki (iiordano Bruno. I taj novi evan�eoski doktor po�inje ondje predavati protiv dogmatike Rimskog kolegija, i konzekventno �emo ga kasnije na�i uz Paola Sarpija u obrani bogumrskog mleta�kog ustava. Neka ti ta ravna linija ne izbjegne, svece, u istraživanju njegove hereze! - Dominisov je duh, kao i Galileijev - umovao je veleglavi rektor Rimskog kolegija - bio izopa�en fizikom. Gledanje pojava kroz le�e i pokusi s napravama oduzimaju svijetu ontološku dubinu i božansku svrhovitost. Bit �e lalalno za Crkvu ako neki na stožeru budu i dalje pružali pokroviteljstvo znanostima. Uop�e, teološka budnost popušta. Kurija je suviše zabavljena konkretnim poslovima, cesto bez dubljeg teološkog uvi�aja. Nužno je da se na upravi Crkve uz prakti�ne državnike na�u i teolozi-filozofi, barem oni najkompetentniji, kao neko� moj blaženi prethodnik Bellarmino. Nudio se, duboko ogor�en što se to ne prihva�a. Budu�i da se Sveta Stolica temelji na Svetom pismu, tko bi drugi bio pozvaniji od njih koji sipaju iz rukava biblijske citate? Stari predstojnik Svetog oficija odmahne rukom na te pretenzije i zna�ajno prišapne šutljivom kardinalu: f - Rim je ugrožen, eminencijo. Na apostolskoj stolici ne sjedi više gvozdeni �uvar dvosjeklog ma�a Pavao V. niti I )osvetitelj bezgrešnog Marijina za�e�a Grgur XV. I on je iskazivao svoje nezadovoljstvo s izborom Barherinija, kao i drugi konzervativni kardinali koji nisu UrI ganu Osmom proricali dugu vladavinu. - U ovoj mutnoj situaciji - nastavi Ottavio Bandini trebamo se okupiti oko jedne jake li�nosti, jamca kontinuiteta. - General Mutius! - usklikne pobožno rektor jezuitskog sveu�ilišta. - On je naša uzdanica. Upu�uju�i tako Scagliu na pravu liniju, doveli su ga u glavnu i najsjajniju dvoranu. Urban VIII. je sjedio na povišenom prijestolju u umjetni�kom dekoru svoje zemaljske i duhovne vlasti. Istan�an poznavalac skupio je ovdje remek-djela iz stare vatikanske riznice, od velikih slikarskih platna do zlatarskih minijatura, a nad šarolikom vrevom uzvanika dizao se nebeski ukrašen strop. Da se njegovi poklonici ne bi poskliznuli na kamenom podu, bili su rasprostrti sagovi skladne ornamentike i egzoti�nih figura. Pred pontifeksom u zlatom izvezenom plastu s visokom tijarom na glavi okupili su se napirlitani predstavnici austrijske habsburške ku�e i zajedljivo slikali raštrkana bojišta od �eške do Rajne. Katoli�ka liga, kojoj je na �elu Maksimilijan Bavarski, usrdni štovatelj Djevice Marije, odlu�no je pomogla Ferdinandu II. da vrati Bohe-miju pod habsburšku krunu. Za uzvrat je kajzer darovao bavarskom savezniku zemlje otjeranog kneza Friedricha, »zimskog kralja«, što je Protestantska unija uzela za causa belli.

Vojska Katoli�ke lige prodire na sjever, ali Ferdinandu II. nedostaje novaca da sasvim slomi nepokorne luteranske gradove, pogotovo pošto se umiješao i danski kralj. Dok viteška apostolska vojska suzbija juriše protestanata i �isti Europu od hereze, mnogi se katoli�ki vladari drže postrance, �ak neki potajno ili otvoreno hrabre ili pomažu protivnike Svete Rimske Stolice, što je jama�no poznato Njegovoj Svetosti. Sluša Maffeo Barberi-ni gizdave kavalire kako zveckaju pred njim pozla�enim bodežima i pozivaju ga na križarsku vojnu, sluša ih i desnom rukom zašiljuje francusku bradu. Njegova ironi�na šutnja dopušta predstojniku Svetog oficija da se pohvali procesom protiv splitskog nadbiskupa i odmetnika, koji je pisao da je Jan Hus krivo osu�en, a ta napomena trebala je ugoditi Habsburgovcima zakrvljenim sa �eškim husitima. Biskup odmetnik je uop�e propovijedao da su protestanti, koje apostolski vitezovi vješaju i pale, jednako dobri krš�ani... oho! gle vraga! Ottavio Bandini nije Ipak postigao pun pogodak. Napržice opasane ma�evima, koje su se zaklinjale na Sveto pismo, nisu intimno ništa držale ni do kakvog pisma, i njima se nije mogla antihe-i eti�ka rasprava podvaliti za papine �ete i kese zlata. Senjor Don Diego Sarmiento de Acuna, conte di Gon-doinar, kako mu je napol španjolski napol talijanski bio predstavljen, �lan Filipova kraljevskog vije�a, poklisar na dvoru Jakova Stuarta i... bogzna što još, taj je otmjeni Španjolac uzeo Scagliu povjerljivo pod ruku i odvukao ga do stoli�a u kutu. Grof je bio suviše srda�an i samouvjereni da bi mu se on uspio oduprti, a odjednom mu do�e mi um da bi mu mogao pomo�i u istrazi pa malo zbunjeno prekine njegovo nonšalantno �avrljanje: - Ekscelencijo! Vi ste sigurno, kao poslanik u Londonu, I11 >oznali splitskog nadbiskupa, tada windsorskog dekana? - Ja da sam... - za�u�eno ponovi Gondomar pitanje i nasmije se ironi�no. - Dakako! -Kakav je bio? Opasan. Opasan? Jako! I ovdje je to mogao postati, nakon promjene ni u Svetoj Stolici. Francuski udar u konklavi, u kriti�nom 11 osnutku vjerskog rata! - Po�injem shva�ati... - De Dominis bio je pogodna figura za pregovore izme�u sporazumaša na katoli�koj i protestantskoj strani. - Zato ste, Habsburgovci i jezuiti, zapeli da se on uhiti? - Zamislite izme�u Madrida i Be�a neutralan pojas od Kimala do Venecije, a Rim pod profrancuskim papom! - Novi papa, Urban VIII, nastupa kao strog �uvar rim-. kog jedinstva... - Mora! Uostalom, bogzna što on sve želi ovim procesom... Mi se potpuno uzdamo u vas, eminencijo. General družbe Isusove vas osobito preporu�uje. Na�uo sam o nekim visokim kombinacijama, mnogo sre�e! Na koncu konca, u vašeg se heretika skupilo toliko toga da možete zapaliti stotinjak loma�a. - Vi biste ga željeli vidjeti na loma�i, senjor? - Ja ne mogu sebi priuštiti izraze osobnog osje�anja. Kraljev se vije�nik ukrutio pred njim, hladnih, staklenih o�iju, sasvim druk�iji od šarmantnog kavalira koga je upoznao. Šta je on osje�ao zastupaju�i interese madrid-ske krune? Lice poluzastrto zafrkanim brkom i vertikalnom bradicom iznad visokog ovratnika nije odavalo ništa. Otpo�evši, inkvizitor je pokušavao prodrijeti iza te bezizražajne maske. - Kažite mi, ekscelencijo, kakav je to bio �ovjek? - De Dominis? -Da. - Zbog �ega je to vama važno? - Zaboga! Ja sam njegov istražitelj. Grof se opet nasmijao pa zatim uozbiljio da ne povrijedi susjeda za stoli�em. Osmijeh je još tinjao u kutovima pronicljivih o�iju i na okrajcima strogih crta. Ispod južnja�ke kavalirštine promaljala se li�nost promišljena i savjetodavna. - Dragi kardinale, �ovjek je vrlo raznoliko bi�e. Neka vaša istraga izreže lik koji najviše pristaje sadašnjim okolnostima! Scaglia se potišteno povukao od superiornog diplomata. Istraga protiv Marka Antonija izazivala je u njega ponajprije vjerski sukob. S pozicija katoli�kih kanona htio je suditi svojem taocu, bez obzira na sve okolnosti. A sada je sa svojim zato�enikom bio prenesen u daleke predjele gdje se nije snalazio i gdje je, kako ga je Don Diego upu�ivao, trebalo politi�ki misliti. Njegova prva deviza, držati se istine i samo istine, sudarila se s podrugljivim smijehom poklisara. Oja�eno je izlazio iz rasvijetljene pala�e gdje su se zagrijani uzvanici skupljali oko velmoža, ponajviše oko pape i generala jezuitskog reda. Na takvim se primanjima moglo svašta prišapnuti ili izmoliti,

�esto uspješnije nego na dugim redovnim labirintima. Osim toga, važnost se vakoga u piramidnoj hijerarhiji napajala iz mo�i zaštitnika na višoj stepenici. Manji su stoga �eznuli za blizinom ja�ih, a velikima je opet bio potreban širok nogostup; i tako se taj konglomerat magi�no držao, usprkos klevetanju, zavisti i tiraniji, iskreno podložan Svetoj Stolici. I asket sam, premda je s mu�ninom napustio lukul-sku gozbu, bio je ražaren imperatorovom nazo�noš�u. Podrhtavao je i topio se u podani�koj o�aranosti, ma kako se svadio uzvišen iznad vreve ulizica i lovaca na crvene šešire. I bilo je to u njemu ja�e od pustinja�kog odricanja. Uzalud im Krist propovijedao jednakost kad su mu sljedbenici slavili krunu, najprije trnovu pa zlatnu... ali, zaustavi se i utmureni kardinal, takve ve� misli vode u herezu... Pri ulazu na arkadni most pozdravili su ga stražari vrlo pažljivo. Onaj tko je posjedovao propusnicu jako im je imponirao. Samo je nekoliko velikaša ovuda slobodno prolazilo. Iskazivanje vojne po�asti nije mimoišlo smjernog salotnika. Po�elo mu je to goditi, mada je mrzovoljno odbacio takvo lakoumlje. Sjena tajnovite sile pratila je odsad njegov hod zguš�ivaju�i se pomalo u novu predodžbu o njemu samom. Ta nije li odavno snatrio da vlada, doduše, na dobro svijeta, ali ne po�inju li tako svi silnici? Aleksandar VI. podigao je na starom leoninskom zidu ovaj dugi, zatvoreni hodnik pošto je definitivno preobratio Hadrijanov mauzolej u obrambenu tvr�avu i tamnicu. Zastrašiti i zakopati žive bilo je svakako važnije nego �uvati sveta�ke kosti i urne s pepelom. U prili�nim razmacima redali su se uski otvori, više nalik na puškarnice nego na prozore, kroz koje bi prolaznik osmotrio staru gradsku �etvrt. Iz tjesno�e passetta budili su se pritajeni koraci, i Scagli najedanput do�e da ga nosi duga, nevidljiva povorka. Odakle polazi, kuda cilja, nije se razabralo u uskom zavoju. Bio je to vjekovan hod izme�u pala�e i tamnice. Na jednom je kraju arkadnog mosta stajalo prijestolje, na drugom pak grobnica. Tko je oteo klju� tom tajnom prolazu mogao se Rimu pokazati kao svemo�ni pontifeks. I on je na tom mostu, protrne plahi pretendent, kamo se ide u glorificiranu vje�nost, ili u zaborav Tibera. Na drugom kraju bio je passetto tako�er zatvoren. Otklju�avši vrata, stupio je na otvoren most ispred Sant'Angela. Odavde je u ve�ernjoj rasvjeti sinula nadzemaljska inscenacija oko goleme gra�evine. Inspiriran faraonskim piramidama, božanski imperator Hadrijan zasnovao je svoje vje�no po�ivalište na obali Tibera, upravo na okuci gdje rijeka naglo zakre�e na jug pokraj brežuljaka vje�nog grada. Visok i širok valjak crvenkaste boje bio je opasan zidinama koje su tvorile gotovo pravilan kvadrat, a u svakome od �etiriju uglova stajala je stražarska kula. Na gornjem krugu dominantnog središnjeg tornja bila je dijametralno izgra�ena dvokatnica, a na njenu krovu lebdio je raskriljeni Mihael, koga je Grgur Veliki ugledao kako zati�e ma� u korice, u znak da strašna pošast prestaje, i otada je arhan�eo ostao na tom stožernom mjestu iznad tvr�ave i grada. Premda se �inilo da je crvenkast toranj nedovršen i mada ga je promatra� spontano produžavao u prozra�no nebo, Sant'Angelo sjedaše �vrsto na zemlji i u rimskim horizontalama. S ugaone kule bude spušten vise�i most. Inkvizitor prije�e s arkadnog hodnika u tvr�avu gdje su ga po-zdravljali vojnici pod oružjem i redovnici u bijeloj mantiji s crnim plaštem preko prsiju i le�a. Ulazak u mra�nu unutrašnjost valjka nije ga tako porazio kao prvog puta. Polako se udomljuje... doista strašna pomisao! U poznatoj Dvorani pravde sjeo je za stol i �ekao da tamni�ari dovedu optuženika. Njegova je prvobitna tjeskoba u ovoj kamenoj grobnici popuštala. Još malo prije tako stravi�ni obrisi mekšali su i stapali se u titravu polusvjetlu voštanica. Nakon raskošne i bu�ne pala�e gotovo mu je ovdje prijalo, pod grubim svodom, u samostanskoj tišini. U vrtlogu blještava društva spopala ga je neka neobjašnjiva tuga. I izdvojen i nespretan, stidio se, �ak ljutio na sebe i na galantnu vlastelu. Što je raspoloženje bivalo oko njega �ivahnije, dublje ga je to boljelo; zamalo da ne prolomi pla�em... Morao je pobje�i iz onih iluminiranih dvorana. Ick u ovom samostanskom ambijentu, unato� groznoj i lamjeni, vra�ao se u asketsku mirno�u. Drhtava se svjetlost lila preko žutih korica i zgužvanih I istova i potopila sve to napisano. Nakon svega onog što je �uo na papinu dvoru, ove su latinske rasprave gubile vezu s njegovim slu�ajem. Tko se u onom mnoštvu prelata,diplomata i uhoda oko Svete Stolice zabrinuo za vjersku istinu? Ortodoksni skolastici Rimskog kolegija bili su gurnuti s kurije. Probijali su se oni koji su laskali, sklapali saveze i podmetali nogu takmacima, za što, dakako, nije trebalo znanja nego njuha. Kad je tko bio me�u njima ozloglašen kao protivnik Tome Akvinskog ili Aristotelove metafizike, obi�no je pozadi bilo nešto manje apstraktno. Svete su dogme služile tu više za javnu egzekuci-iu suparnika. Pobunjeni splitski nadbiskup ispisao je protiv sebe desetosveš�anu optužbu, i inkvizitor �e ga hvatati za ovu ili onu formulaciju, u gadljivu saznanju da se njegovih progonitelja savršeno ne ti�u sve te filozofske i teološke kontroverze. Scaglia je ve� digao pogled s brda spisa na sudskom stolu kad su dominikanci doveli njegova heretika. Ne, ne�e ga zavesti fanati�nost skolastika. �ovjek stoji pred njim. U �ovjeku je uporište vjere ili ponor pakla. On mora upoznati tajna zrenja u Marku Antoniju prije nego mu suprotstavi njegovo vlastito slovo. Znakom ruke udalji tamni�are iz sumra�ne dvorane i pozove pogrbljenog starca do stola: - Sjedni, brate! Ja ne�u suditi rije�i odvojenoj od �ovjekovih �ina, srdžbi i nada. Rije� sama može biti privid. Ja moram tebe, pravednog ili grešnog, prona�i iza tvojih spisa, žalibože, �esto neumjerenih.

Na tvom po�etku stoji optika i na kraju opet fizika privla�ne sile, a izme�u toga dug, krivudav put biskupa i reformatora. Što te otrglo od tvog prvog i posljednjeg uporišta? Marko Antonije sjeo je ohrabren pokraj njega. Tih je nekoliko tamni�kih no�i pokrilo nepoznatom mrko�om staro prijazno lice sa širokom bradom. I bore na visoku �elu nekako su okamenjele. Kao da ga Sant'Angelo ozidava... I po�eo je pri�ati s nekim drugim, promuklim glasom. Dvorana pravde, grubo zasvo�ena, s gvozdenom rešetkom na oba visoka prozora, vra�ala je ambijent davnog jezuitskog samostana. Ondje su po�ele dvoumice i kida-nja. Rabljanin odrastao u sun�anu zaljevu ispod šumovita brežuljka, razbu�en jarkim bojama, mirisima i vidicima pu�ine, nije se smirivao u zaka�enoj tamnici. Kažnjen na samo�u i tminu, že�ao je za svjetlom, i tako se dao na igru sa stakalcima, zrcalima, le�ama, kapljicama vode... Zraka svjetlosti posta mu glasnik svijeta, najvjerniji drug, most k stvarima. �avolština, gun�ao je stari gvardijan, sazivanje paklenih sila. Strogi su mu jezuiti proricali propast i, eto, stigao je kona�no do Sant'Angela. Ova vjekovno dogra�ivana pe�ina teško je nalegla na utamni�enoga. Njegov je život još samo titrao kao žižak uspomena koji se podatljivo davao Scagli. Kamena je tama bila ispred njega, no odasvud, gdje je neko� prolazio, zasvjetlucali su portali, trijemovi, atriji, sastajališta i raskrš�a. I razgovori kojima se zvuk davno prosuo opet su se zgušnjavali u dvoumljenja i tjeskobe. Sve je to uskrsavalo, ne kao prošlo i pokopano, ve� nedovršeno i otvoreno. Baš zato što pred njim nije bilo nikamo dalje, ono prijašnje se rastvaralo s beskraj putova koji nisu vodili ovamo gdje sad sjedi. - Zašto se nisi zaustavio u anti�kom kortilu Padovanskog sveu�ilišta? - požalio je inkvizitor mladog profesora koji se šetao sa svojim �acima u tišini i skladu kolornih stupova, izme�u unutarnjih galerija �etverokrilne zgrade. Ta je pala�a s patinom vjekova bila prvi dom mnogih »if«-ujaka. Najsmjeliji u kolegiju mudrih, zagrabio je kroz sknlasti�ku maglu za beskrajnim svijetom; u�itelj retorike. logike, filozofije, fizike, teologije, sam je bio nezasitno radoznao i predan istraživanju. A onda, zašto je otišao? .. Istraživa�ki zanosi, blještava predavanja u Auli M.uMii, sastanci Akademskog zbora, promocije u Gigantskoj sali, sva ta uzbu�enja na jednoj profesorskoj maginli jenjavala su u sumorna nezadovoljstva. To nije bilo ono pravo. Život je prolazio pokraj njihova samostanskog Zida, a i ugled u�enjaka nije bio velik u društvu kojim su vladali opsjenari i silnici. Bio je �udak koji kroz rešetke virio u raskošne, zabavne, mo�ne dvorove. Samostanska me tišina pritisnula. Slušati dan na dim sušanj sandala na hodniku, zvono na tornju i svoj itf.kopljen glas u seminaru... Misao je u meni udarala takvom snagom. Razbila je vrata mog samostana. Morao fiiitu se vani, u svijetu okušati. I jesi se, Bog ti prosti! - zavapi nesretni inkvizitor. -l, i senjska biskupija bijaše baš ispit za tebe, profesora! l 'umamio si se, usprkos opomeni razboritih, da hrliš u gusarski brlog. Kako te taj prvi brodolom nije vratio u Padovanski kortil! - Nije to bila moja havarija nego otisnu�e... - Ti, oholi! - Je li oholost nastupiti s nekom zamišlju? - Precijenio si težinu misli, jesi, s kobnim posljedicama. Tvoje te stado otjeralo, biskupe. Iz pri�anja su se pomaljali �upavi likovi u surovu tkanju ili ov�jim kožusima, namrgo�eni na biskupov plan o preseljenju na žitorodnu granicu. Uskoci! Gusari, obuze starog pastira želja da povi�e u daljinu... A možda je to bio, tko zna?, posljednji na�in za izbjegao narod da preživi. Na prevaru ubijeni poglavice istupali su iz mraka s josthumnom optužbom. Dok si ti, biskupe, nastojao privesti uskoke miru i ratarstvu, carski je pukovnik mirio Senj po vojni�ki, kuršumom i vješalima. Luda si ako si iskreno mislio da �eš posaditi žito na li�koj trome�i gdje su harale turske, carske i mleta�ke vojske. Ili si hulja kao drugi koji mirotvornom frazom pokrivaju vu�ju gubicu. I da te usko�ka zasjeda nabila na kolac na vrh Velebita, bila bi to zaslužena krunidba tvoje misije, a i opomena svima kasnije da me�u vucima treba vu�ji zavijati, kao što jedino doli�i �ovjeku. Ta uzaludna putovanja izme�u dalekih prijestolnica, preko razbojišta, na vje�nom bespu�u! Prolazio je pokraj hrpa leševa, pokraj garišta koja su se još pušila, prolazio je pokraj busija i stratišta, prolazio je polusklopljenih vje-da, prolazio da sve to stalno bude prisutno u njegovim refleksijama. Kauri nabijeni na kolac, djevojke odvedene u turske hareme ili u ropstvo krš�anima, plja�ka na drumovima, odmazde koje pale �itava sela, vjersko bjesnilo, gavranska jata nad bojištima, psi koji lo�u potoke krvi, razuzdana konjica... i k tome kosturi koji vise u primorskom masliniku kao plod njegovih mirotvornih kalema. Malodušniji bi pobjegao iz tog stravi�nog obru�a u tran-scendentnu onozemnost, a samotni prelat, progledao u prokletoj optici, hrva se s tim vukodlacima, vampirima, vješticama, istjeriva�ima vragova, nabija�ima na kolac, paliteljima loma�a i drumskim razbojnicima, hrva se u ime Duha prosvjete! Eh, drski izazove na vjetrometini gdje su se jedino jastrebovi zadržali svojim pandžama. Kardinala za prenatrpanim stolom traktata sve je ja�e zaokupljao �ovjek koji je izlazio iz pripovijedanja na mahove nesuvisla i mutna. Nakon usko�kog Senja urasao je dvojbeni lik u splitsku anti�ku ruševinu.

U tom neobi�nom gradi�u zbila se sudbina autora »Crkvene države«. Marko Antonije dobio je od Pape najsiromašniju dalmatinsku biskupiju, ali gdje se još pamtio drevni naslov: Dalmatiae et Croatiae primas! Pod tom gordom titulom primasa Hrvatske ležale su tužne reliquiae reliquiarum. Bilo mu je smiriti se u si�ušnoj dijecezi ili oboljeti u kraljevskoj nostalgiji. Inaugurirani prvostolnik uhvatio se za sjenu nekadašnje kraljevine, suviše snažan i požudan da prihvati stvaran ostatak. Jedna stara titula, ve� zaboravljena na svim dvorovima, postaje njegova jedina karta u igri za vlast; i u pokušajima da joj vrati kraljevski sjaj, on �v sam, onako tašt, zasjati ljudskom veli�inom. Doju�erašnji senjski biskup, koji kao revan opunomo�enik Kleminenta Osmog obilazi cara, nadvojvodu i dužda, na njihove pohvale, odjednom odbacuje staro vazalstvo. I on raste ispod kamenih divova prkosan i maštovit. Uz onu golet nisu ex-profesora prikovali ni papin dekret ni nadbiskupske nadarbine. Pod jednim oronulim naslovom, koji �e odsad nositi kroz olujno vrijeme, dizala se najautenti�ni]a li�nost gotovo izbrisane nacije, u ljudskoj pobuni protiv I prevlasti i pustošenja. �im je imenovani nadbiskup stigao u Split, njegovo je zadovoljstvo splasnulo. Bezbrojne prigradnje Dioklecijanovoj pala�i, neukusne pregrade, kapelice, spilje - sve neka nametni�ka vegetacija ruševine. Iz prizemnih prozora smrdjelo je na pokvarenu ribu i �ula se neprestana sva�a, a odozdo iz pukotina izbijao je smrad kanalizacije. Gore na napetim konopcima izme�u balkona ili suprotnih ku�erina visilo je šareno rublje poput obiteljskih zastava. Na prvoj šetnji kroz metropolu poklopilo je primasa propadanje nekadašnje veli�anstvenosti. Uljezi u carevo po�ivalište raznijeli su kamen starih harmonija; razrušene forme i proporcije poslužile su prikrpama uz anti�ke zidine. Me�u tim gra�evinama bilo je i ljepših pala�a, me�utim, nedostajao im je prednji plato da se pruže svojom ljepotom. I tijesne su uli�ice bile razrovane i zakr�ene ostacima starog zida. Barbarska provincija, ljutio se došljak iz talijanske renesanse, prostota i neznanje na svakom koraku! Dioklecijanov mauzolej, koji su pokršteni doseljenici stolje�ima prepravljali, a i dopunili visokim zvonikom, nije nalikovao na poznate bazilike. Uvis pružen oktogon bio je pretrpan oltarima, goti�kom starudijom i drvenim galerijama. Doduše, impozantno su se doimali okrugli anti�ki stupovi s rascvjetanim završetkom koji su nosili dekorirani svod, ali i taj je sklad bio narušen. Da bi se pove�ao prostor za puk, drvene su skele držale dva gornja kata na koja se dolazilo iz vanjskog zvonika; i ta je nakazna improvizacija upropastila staru arhitekturu. I mnoštvo u stolnoj crkvi doimalo ga se isto tako nezgrapno, skrpano, prljavo. Kaptol i vlastela ozlojedili su ga bu�nim pohvalama stricu Antunu, �ijoj martirskoj smrti pod Klisom ima zahvaliti da su ga birali za svojeg crkvenog poglavara, premda se rimska kurija nije odavno obazirala na njihov izbor i �ak to smatrala izazovnim. Uznemireni u�enjakovom reputacijom, stari su kliski junaci natuknuli da �e novog pastira najviše cijeniti po tome kako �e podi�i križarski duh na nov pohod protiv Turaka. Marko Antonije bio je suviše oprezan da se opet zamjeri saveznicima uskoka, ali je ve� njegova mlakost poja�ala sumnje u protumleta�kom taboru. Ne manje postradali od turske najezde bili su seoski popovi, ba�eni na prosja�ki štap, koji su kupili milodare po poharanoj okolici i prodavali relikvije i strašna proro�anstva. Otkako je netom otvoreno sjemenište bilo opet raspušteno, malo je tko od tih posve�enih odrpanaca išta u�io; i ona-ko zapušteni i goropadni, požalili su se metropolitu odmah na kaptol koji je u op�oj bijedi prigrabio ipak neke beneficije. Ve�ini je sve�enstva bilo dodijeljeno da se potuca po kršu, krsti i vjen�ava na domet turskog kuršuma. U nastupnom je govoru prvostolnik zaprepastio gorljive križare i bogomoljke. Bilo je to sasvim druk�ije od propovijedi njegovih prethodnika i neukih kanonika. U Imurnoj mauzolejskoj rasvjeti sinulo je kaptolu i plemstvu da nisu ni slutili koga su u Rimu predlagali. Putnik, koga su zamišljali na dalekim cestama izme�u dvorova, rvrsto je sjeo na nadbiskupsku stolicu i smjesta ih po�eo pou�avati kako da urede svoju komunu. Dok su se pobožna vlastela u redovima klupa snebivala, gra�anstvo je na gornjim galerijama bilo ushi�eno. Meštri s oznakama cehova ili pod zastavama svojih bratstava prihva�ali su novoga poglavara koji je obe�avao obnovu propalog srednjovjekovnog središta. Ovdje su neko� procvali najraznovrsniji obrti i odvade su iz luke polazile trgova�ke karavane na razgranane kopnene putove. Turska je provala pre-i ezala te žile metropole, suzila nekadašnje prostranstvo na tanku prugu iza planinskih pojasa, te ostavila razdvojene, otu�ivane i pustošene dijelove pod mleta�kom ili habsburškom vlaš�u. U tom komadanju, okupaciji i propadanju gasio se i sjaj carske pala�e. Njeni su se zidovi rušili, kule raspukle, divne porte pale, poplo�eni trgovi zablatili. Pa ipak, unato� rasulu stare kraljevine, sa�uvalo se po zakucima i skrovištima mnogo stoljetnog iskustva, vještine i ljepote. Kad se Dominis prošetao labirintom uli�ica, svuda je nalazio cimere i izloge zlatara, klesara, pekara, kroja�a, zidara, rezbara, stolara, remenara, cipelara i papu�ara, a njihovo umije�e nije bilo ispod prosjeka preko mora. Neki su izra�eni predmeti zadivili �ak i rafinirani ukus. Ako je prvi pogled na neobi�an gradi� u Dioklecijanovim zidinama i zbunio Marka Antonija, pomnije ga je upoznavanje ohrabrilo. Ve� pri prvim koracima da nešto u�ini, nadbiskup se sukobio s petrificiranim strukturama vlasti u komuni. Kaptol je bio, kao i plemi�ko vije�e, kula zatvorena u se; a nad svima je zapovijedao mleta�ki knez.

Proturje�ja crkvene i državne organizacije žestoko su izbijala u hrvatskoj katoli�koj komuni pod mleta�kom vladavinom, i nadbiskupu je ve� pri prvom nastupu u stolnoj crkvi bilo dosu�eno da rezignira ili srne u bitku protiv jezuita koji su zahtijevali istragu nad neposlušnim, divljim i glagoljaškim sve�enstvom. Na Ignacijeve tužbe da zalazi u bludne fratarske zbjegove u Bosni, jaki se Divjan isprsi: - Ja sam nosio križ pod Klisom. Isusovac odvrati divu da �e Sveti oficij ispitati tko je pravi krš�anin. Pozivanje svete inkvizicije uzbunilo je pobožno mnoštvo u pregra�enom poganskom mauzoleju. Konzervativni starosjedioci ruševine kažnjavali su izgrednike, nasilnike i lopove; no spaljivanje heretika �inilo se opasnom pošasti koju je bolje ne pustiti unutar Dioklecijanovih zidina. Zgranuti su jednako bili odrpani skitnice kao i gradski gizdelini. Pred tom prijetnjom pribjegli su svojem pastiru, koga bi se malo prije odrekli. �uješ, nadbiskupe! Tko je ovdje gospodar? Reverendissime... Zauvijek užasnut loma�ama na Campo de' Fiori, Marko Antonije bi sada rado zaobišao Sveti oficij, no povjereno mu stado nije to dopuštalo, i da ih umiri, nehotice prejako zajam�i: - Bez mog odobrenja ne�e inkvizicija nikoga ispitivati. - Nadbiskupe - upozori ga otac Ignacije autoritativno -Sanctum officium ne podliježe tvojoj jurisdikciji. - Dižeš li Oficij iznad Crkve, pater? - Sveti red služi jedinstvu i �isto�i Crkve. - Služi, mimo legitimnih poglavara? - Tu es archiepiscopus... - Immediatus superior tuus - prekine Dominis jezui-tovo objašnjavanje na ezoteri�noj latinštini - tuus metropolitanus et primas, upamti! Upamtite svi! Kratak dvoboj izme�u nadbiskupa i redovnika obradovao je predstavljenu komunu, makar svakoga iz drugog razloga. Kaptol i plemstvo, iznevjereni prvim nastupom svog odabranika, miroljubivog ne�aka poginulog junaka, povla�ivali su njegovu nasrtaju na mo�ni red, što oc, ako ništa drugo, oslabiti obje rivalske strane a oja�ati njihov položaj. Knezu Mle�aninu svaka je sva�a u gradu lolazila kao naru�ena. Jedino gra�ani, koji su oprezno i potpomagali slobodarske težnje a poneki i potajno pristali ili uz protestantizam, iskreno su odobravali nadbiskupovo suzbijanje jezuitskih pretenzija. Me�utim, sam Dominis nije nipošto bio siguran u mo� koja je blistala iz njegove divinske vanjštine. On je pri prvom nastupu neugodno zapazio prisutnost Družbe Isusove, bezuvjetno podložne generalu reda. Podlac, opsuje tiho zakletog �lana, i dojavi]ivat �e odavde u rimski ured! Po obavještajnoj sliužbi i gvozdenoj disciplini prigrabio je jezuitski red kormilo na kuriji i o�ito je ovdje, gdje je sve bilo konfuzno, zava�eno i razvlašteno, djelovao kao usmjerena, pobjedni�ka sila. Nadbiskupovu su vlast tako�er uzurpirali mleta�ki knez i kapetan komune. Po rimskoj skolastici i sve-lini dogmama potjecala je sva vlast od Boga, i po tome bio je Petrov nasljednik iznad svih vladara, Crkva iznad I,li�ke uprave. Me�utim, u stvarnosti su se nadležnosti I »repletale, sukobljavale i izvrtale. Ta zamršenost i proturije�je izbijali su punom žestinom u tijesnoj komuni. Nad-I) iskupa je postavio papa, kneza dužd, a isusova�ki je red priznavao samo generalov ured; beznadna zavrzlama vjersko-lai�kih prerogativa! Pa ipak, pridošlica se nije povukao pred tim utvrdama i gordo je doviknuo njihovu izvi�a�u: »Tuus metropolitanus et primas...« - Upamtit �emo - zaorilo se sonornom šupljinom katedrale - naš si prvostolnik. Primas hrvatski! - Osloni se na nas, pu�ke popove - pozove ga Divjan - I da se ne boj ni Tur�ina ni jezuita! - Kako da se oslonim na vas, popovi - izazovno uzvrati uzveli�ani - kad ništa ne znate? - Ništa ne znamo, kažeš - mjerio je orijaš sebe i svilenastog dostojanstvenika. - Ništa baš, osim da se bijete s Turcima. Od vašeg popovanja ne�e zrno pasti u brazdu. E, junaci, da vi prionete uz plug ili neki obrt! Popovi se zgledaju u �udu. Krvi Isusova, ta bili su posve�eni! Posve�eni za duhovnu službu. A ovaj bi ih natrag tjerao za drlja�u ili šilo... Iako su se potucali uzduž i popreko turske me�e i prosja�ili u oplja�kanim kolibama, bilo je to ipak bolje od teža�kog udesa. Snebivaju�i se slušali su kako im malo prije isklicani primas prijeti: - Tko se ho�e posvetiti duhovnoj službi, morat �e odsad u školu, pod mojim tutorstvom. - Tvoj prethodnik, blaženi Fokonije - umiješa se pater Ignacije - prepustio je odgoj klerika nama, Družbi isusovaca. - A vi ste taj odgoj prepustili Turcima? Okrivljeni kateheta ne uzvrati na zajedljivu šalu. Povjereno sjemenište zapustili.su jezuiti, oni koji su ina�e u Italiji obratili toliko pažnje svojim u�ilištima. Doista, zapitani �lan reda manje se poveo u tome za svojom lijenoš-�u i neznanjem nego uputama iz generalova ureda, ali takva mu javna obrana nije bila dopuštena. Dva mlada klerika, koja su na sve�anom poklonstvu novom glavaru predstavljala fiktivni zavod,

osmjele se da se jave iza debelog anti�kog stupa mauzoleja, »Reveren-dissime! Reverendissimus praelatus...« »Pss, Ivane, psss, balavci«, ušutkivali su ih stariji, »psss«, ali se jak momak nije dao zaustaviti. Gurao se naprijed vuku�i za ruku manjega i nježnijega. Probivši prednji red oko nadbiskupa, obojica se duboko poklone, i prvi, Ivan, ponovivši prelat-ski naslov, nabusito ustvrdi: - Nitko nas ovdje ništa ne u�i. - Nitko se za nas ne brine - dopuni drugi, ljepušasti, ugodnog zvonkog tenora. - Osim što nas tjeraju - mrko produži visoki momak da nosimo vedra vode na njihova polja. - Što baš nije prava priprema za duhovnu službu, preuzvišeni... - Nego kmetska rabota! Gle bundžija! Fakini! Pripremili su se za ovakav istup. Mrmor i poneka psovka popratili su obojicu izgrednika, knji su se opet duboko klanjali Preuzvišenome, pošto su Izdeklamirali svoje. Apostrofirani reverendissimus nije mogao suspre�i smiješak, na zadovoljstvo gledalaca na Akripavim galerijama. Mladi buntovnici svi�ali su se jednako slobodoumnom došljaku kao i gra�anstvu koje je u ii žilo kanonike i rabotu. Dangube! - izdere se pater Ignacije na obojicu s prezirom. - Što biste vi u�ili? Sve - odbrusi Ivan - što može narodu pomo�i. Filozofiju, poetiku... - zapne drugi, Matej. I1 shva�anju odgoja slagao se arhi�akon s jezuitima. Tuba tu mulariju pou�iti batinom a ne logikom. Kaptol si- lako�er služio mladim pitomcima za polijevanje svojih vjerno suhih polja, i njihov se protest doimao kanonika trdnako bogohulno. Napokon, Preuzvišeni, �ime bi mulci mogli posvjedo�iti svoju odanost crkvi kad se više ne sije-I.u (urske glave? I kanonik Petar nastojao je nadbiskupa odvratiti od suvišnog truda koji ne bi urodio ni�im dobrim, po svoj prilici, jer što se �ovjek smatra pametniji, to je bezobrazniji, i u�ene titule bi samo još podjarile bunio vi lištvo, a osim toga nema u zbijenom gradu ni pogodne zarade ni u�itelja. Dobrohotno savjetovanje starijih i iskusnijih, koji su dobro poznavali ovaj kraj i narod, prekine ozloje�eni u�enjak: - Ja �u otvoriti svoju pala�u za pitomište. I sam �u toj vašoj mulariji predavati logiku, matematiku, filozofiju, fiziku, teologiju. Ivan klekne sa svojim kerubinskim drugom Matejem Ispred visokog u�itelja s iskazima zahvalnosti, uz gun�anje uvrije�enih tutora. Premda je Dominis uvijek primao takva poklonstva s unutarnjom gadljivoš�u, nije ovog puta mogao a da se ne odazove toj obezimenjenoj marvi, kako su otmjeni kroni�ari i providuri krstili potomstvo razbijene Hrvatske. Pred tim podcjenjivanjem, pod tom najezdom i plja�kom trebalo je u prvom redu braniti staro pravo i humani lik; opismenjenje postaje glavni štit u ovo vrijeme, kad se svakojake pretenzije i povlastice grade na vrlo mutnim poveljama i Svetom pismu. Logika traktata bila je ponekad ubita�nija od topovskih paljba. Dolaze�i u ruševnu prijestolnicu, Marko Antonije �e je u�vrš�ivati stupovima inteligencije. Ovdje �e po�eti druk�ije negoli u senjskoj biskupiji, kad je projašio uzaludne diplomatske putove izme�u kajzerova dvora, Venecije i kurije. Split je bio mnogo dalji svim vladarima, ali zato, i u svojim razvalinama, bliži nekadašnjem sjaju i mo�i. Njegova udaljenost od suparni�kih prijestolja i središnji položaj na Jadranu upravo su poticali na uspostavu stare cjeline. Ako ve� mitra prvostolnika Dalmacije i Hrvatske nije mnogo zna�ila izvan vidika Sv. Dujma a baš ništa u Be�u, Mlecima i Rimu, izležu se ipak pod njom veliki planovi. Prvi mu je zadatak, pomislio je Dominis, da podigne ovdje suvremeno u�ilište koje �e privu�i �ake i u�enjake iz cijele nekadašnje Hrvatske, a i iz daljih zemalja. I on, Rabljanin, poput drugih iz zapuštenih primorsko-dalmatinskih provincija, morao je oti�i u loretanski zavod, gdje su ih jezuiti obrazovali u gvozdenom zaptu i fanati�noj dogmi za stražare na »predzi�u« crkve. Da se sprije�i taj odliv u tu�e i pogubne struje, treba na ovom rtu sagraditi svjetionik duha, i za tu viziju uznastojao je u�eni pridošlica pridobiti nepismenu komunu: - Što sam radio preko mora, što ne bih ovdje uradio?! Najrevniji pitomci ostat �e sa mnom kao tutori novih �aka. Za jedno desetlje�e, vidjet �ete, dizat �e se u ovim Dioklecijanovim zidinama prava akademija. Arhi�akon se zgrane na �elu svojeg kaptola. Akademija?! Zvu�alo je to poganski i opasno. Mada su se ovdašnji kanonici manje bavili apstraktnom skolastikom nego prikupljanjem svojih beneficija, ipak su na�uli nešto maglovito o neoplatonskim skretanjima od Aristotelova autori-irta; a i sam naslov škole u�ini im se apokrifan. Kanonik I 'etar je ra�unao da bi to bio prevelik teret za nadbiskupi-|ti, Divjana je prenerazio dolazak tolikih mudraca. Ma što �e oni tu kad i za starog popa nema almoza? Ina�e tako raskidano jagmom za beneficijama, �itavo se sve�enstvo složilo u mrmljanju na nadbiskupove prosvjetne novotarije, savršeno nepotrebne za ovaj naš narod, ionako sklon nadmudrivanju, kome se ponajprije mora utuviti poslušnost prema crkvenim o�ima, od rimskog pape do posljednjeg kapelana u Zagori; i jedino tu autenti�no posve�enje ostaju demeškinja i kubura, amen! Od te jednodušne lamentacije odvojilo se ipak nekoliko glasova. Bogati trgovac Ivan Capogrosso ponudio je s gornje galerije skromni obol nadbiskupovoj akademiji, a za njim su se javili i drugi trgovci i obrtnici, s isto tako skromnim doprinosima. Polovni su gra�ani željeli mir s mo�nim susjedima i radije hi nešto svog prihoda uložili u pamet nego u naoružanje ii.ijamnika.

- Kukavice - povi�e vlastelin Jakov iz plemi�kih klupa na gornjoj galeriji - kukavice! Opet biste nas prodavali sandžaku, kao za opsade Klisa... U mrmoru, koji se odozgo razlijegao na tu uvredu, digao se u prvoj klupi mršav i blijed �ovjek i pruži uvis desnu ruku, u znak upozorenja, dok su drugi plemi�i stišavali naprasitog Jakova. - Pss... pss... doktor Alberti želi govoriti. - Psikanje je izražavalo ugled koji je bljedoliki imao i u plemi�kim klupama i na pu�kim galerijama. Doktor koji je ustao pri�eka još trenutak na potpunu tišinu pa onda progovori, malo mucavo i zadihano. - Uzvišeni nadbiskupe! I'illustrissime de Dominis! Ti dolaziš ovamo iz bogatog i obijesnog svijeta, gdje se grade akademije, ali se i pale loma�e. Jednog �e dana oni preko požaliti što su razvezali radoznale demone koji srljaju u plamen pakleni, miserere Domine! Može li nam Vaša u�enost zajam�iti da se �avolja sumnja ne�e uvu�i i me�u nas? Nas je ovdje, na rubu strašne osmanlijske poplave, sa�uvala tvrda vjera i juna�ko žrtvovanje. To utvr�uj dalje, prvostolnice! Tu vjeru i herojstvo... Dominis je iznena�eno promatrao grozni�ava govornika u hrastovim klupama ispred sebe. Njegova je po�etna mucavost iš�ezla, i onako drhtav i užarenih o�iju gorio je sa svojom rije�i. Izvanredan stilist! Baš izvanredan, prizna nekadašnji veronski u�itelj humanizma. Odnjegovana fraza, iskazivana s dubokim uzbu�enjem, grabila je slušateljice u sumra�noj bazilici, i ohrabren njihovim udivljenjem, nasr-nuo je još vatrenije na glasovitog došljaka: - Gospodine, nismo mi takvi nepismenjaci, odrpanci, barabe, nismo... kako to izgleda Vašoj Veleu�enosti. Grad je ovaj od davnina, kao i Venecija, a bijaše neko� i mo�niji od Gospodarice Jadrana, tada pod Zvonimirovom krunom. �ita se u nas prili�no, i mnoga se dobra knjiga prevodi na naš jezik, kojemu dasmo svoj autenti�ni stil i gramatiku. Latinski libri Spli�anina Marka Maruli�a šire pravu vjeru po Europi, a njegova hrvatska pjesan Judita hrabri nas za boj protiv Turaka. Jest, Preuzvišeni, naša poetska rije� odzvanja nadaleko iz ovih ugroženih zidina. - Valja ti doktore, vrlo dobro, plemeniti Mati]a, živio naš pisac, slava našim pjesnicima, bravo - zamrmorilo je u šupljini mauzoleja. Apostrofirani »Veleu�eni« ugrize se u usnicu za pogrešku koju je po�inio u nastupnoj mrzovolji. Umjesto da pokuša pridobiti te ljude za svoju osnovu, uvrijedio ih je i tako dopustio ovom branitelju starine da lupa po njegovoj akademiji, uz svestrano bodrenje: - Što bi nam donijela jedna akademija znanosti? Hrpicu uzoholjenih i otu�enih, možda �ak heretike. Nama treba nešto posve drugo, moji vrli sugra�ani. Knjiga na hrvatskom jeziku, knjiga svima razumljiva, knjiga koja �e ja�ati vjeru naroda... Pisca ezoteri�nih latinskih traktata porazilo je ovo oduševljenje za hrvatsku rije�. Da, bilo je to najmo�nije i možda jedino sredstvo da se razbijeni dijelovi naroda sa�uvaju od najezde sa svih strana. �im je to grozni�avom govorniku priznao, smjesta je nalazio još ja�i razlog za novo u�ilište: - Dabome, treba takva knjiga. Ali doktore, tko �e je pisat i? I što �e u njoj biti? - Naš doktor Matija - pohvali arhi�akon gorljiva plemi�a - marljivo prevodi i redigira na našem jeziku misali , brevijare, molitvenike i druge crkvene knjige. »Eto«, mahne rukom nadbiskup, ali izre�e u sebi, to je ii rije� koja se širi me�u vlastelom i pukom. Jezuitski protunapadaj na reformaciju! Izlazak protestantskih knjižica u prvim hrvatskim tiskarama uznemirio je Družbu Isusovu u Rimu, i odanle je slao njegov znanac Komulo-vi� dogmatiku »na slovinskom jeziku«. Dr. Alberti zapazio je prezirni izraz na prvostolnikovu licu i dopuni arhi-dakona malo stidljivo: - Ja i sam pišem... izvoran misterij. Crkveni obredi o-b�ivljaju se u nas, žalibože, makinalno, kao dnevna navika. Ja sam poduzeo - Bog me nadahnuo! - da obnovim, u prvobitnom svetom plamenu, mesijansku žrtvu. Pobožni mladi�i i gospo�ice prikazat �e »Borbu Spasiteljevu«, mom skromnom tekstu, a po veli�ini njihova srca... Nekoliko gospo�ica �ak je zapljeskalo, iz plemi�kih U upa i galerije gra�anstva. Me�utim, sebidostatni kanonici nisu baš pridavali važnost tom takmi�arskom pothvatu, a arhi�akon je progun�ao da se takva igrarija ne doli�i ina�e tako ozbiljnom crkvenom piscu, na što taj I »okuša još jednom pridobiti skupljenu op�inu: - U ovoj crkvenoj mlakosti, u ovom mešetarenju, pod navalom mode sa Zapada, okrijepimo se iznova mesijanskim misterijom! Okrijepimo se, sugra�ani, onom vjerom koja je istakla krš�ansku zastavu na sandžakovoj Ivrdavi! U pohod na turskog osvaja�a!... to je naš zavjet, nadbiskupe! Opomenuvši ga tako, dr. Alberti naglo sjedne popra�en žamorom odobravanja, ponajviše iz plemi�kih redova. Povla�uju�i poklici bili su ipak prigušeni iz opreza prema mleta�kom knezu, legitimnom �uvaru mira na turskim granicama. Na gornjim galerijama nitko se nije makao za križarski pohod. Kroz njihov muk dobacio je trgovac Capogrosso »radije akademija«, na što je opet vlastelin Jakov planuo na kukavice. I ne opredijelivši se ni za jednu stranku u zava�enom gradu, Dominis se sa svojom novotarijom našao na strani gra�ana nasuprot kaptolu i vlasteli. - Odakle, Markantune - intimno ga oslovi kanonik Petar - da istisneš toliki novac za u�ilište?

Komuna je poharana, a pored tebe ima još za jednog biskupa pla�ati. - Još jednog biskupa? - snebivao se bradati pop. - Nisi im to rekao? - otrovno upita kanonik pogo�enog poglavara i povu�e se diskretno. Kad je kaptol podmuklo zamuknuo, niže se sve�enstvo uskomešalo, a mnogozna�ni tajac i uzvrpoljenost oko okamenjenog prvostolnika s nelagodom su ispunili smra�eni mauzolej. Stisnuto mnoštvo na drvenim skelama nije u mauzolejskoj sjeni zimskog sunca razabiralo lica nadbiskupa i sve�enika na kamenom dnu, ali je bilo obuzeto njihovom napregnutom konfrontacijom. Ima tihih trenutaka koji navještaju nešto kobno. Sumra�na šupljina bila je nalik na razjapljena golema usta, još puna neiskazanoga. Svatko je u svojem napetom iš�ekivanju bio pritisnut težinom koja se još nije rasplinula u konvencionalne rije�i. I srednjovjekovni sveci gledahu zabezeknuto iz svojih udubina. Bijele koludrice i djevice za udaju, koje nisu ništa shva�ale osim da dolazi nešto užasno, dopunile su svojim bljedilom i omaglicama tjeskobu katedrale. Prvostolnik se još nije micao iz okamenjenosti, nalik na majstorove mu�enike na oltaru. Makar se podmukli prirepak neprestano držao ruba njegovih misli otkako mu je Klement VIII. dobacio ovu pasju kost, nije se mogao tako predstaviti pred svojom dijecezom. Pa ipak, bilo neminovno da �e mu kanonik Petar ili netko drugi zloban postaviti to pitanje. U sve�anom odjeku likova proglasa ispustio je Archiepiscopus Spalalensis manje �asnu dopunu, s kojom je ovdje bio ustoli�en. cum reservatione annuae pensionis 500 ducatonun monetae venetae pro personis nominandis«. Uzalud je bio optr�ao kuriju da se otrese tog �avolskog repa ispod nadbiskupskog plašta. Državni tajnik Aldobrandini bio je neumoljiv kad se plijenila koja biskupija. Bilo je lakše sti�i oprost od grijeha. Uz zagovor sebi sklonog, poštenog kardinala Baronija uspjelo je Dominisu jedino da skude pretvori u dukate, no da�a jednom vatikanskom udvorici ostala je omašna, pa mada se u Rimu time gotovo primirio, sada mu je to, su�elice narodu, opet postalo nepodnošljivo. Trenutak otkrivanja prika�enog repa, koji je (ako potiskivao, iznenada je banuo iz ugla�anog cerelonijalnog poklonstva. Hrpa odrpanih mantijaša opkolila je mrmljanjem šutnju nadbiskupa i kaptola. Uvijek se pred njima nešto krilo. Odaje velikaša bile su zaklju�ane pred njima, prostim popovima. Iz opskurnih spletaka izvirio je najedanput drugi biskup, pokraj ovoga, urešenoga svim pastirskim insignijama, kao na svetim slikama. Selja�ki ponos nije oirpio da se pred njima skrivaju važne tajne, koje su se obi�no o�itovale poslije na njihovu štetu. Proguravši se do upu�enog kanonika, Divjan ga zgrabi - ma izbljuj kad si grcnuo. Kakvog �emo to još jednog biskupa uzdržavati? - Kažu - vadio se ušeprtljani izdajica - ma oni s kurije, da je naš slavni Markantun imenovan splitskim nadbiskupom uz klauzulu... - Uz klauzulu - istiskivao je orijaš dalje iz trbušastog trebendara. - Uz klauzulu da iz svoje nadbiskupske nadarbine pla�a 500 škuda godišnje nekom Andreucciju, konfidenu državnog tajnika Aldobrandinija... - Petsto škuda, iz prihoda naše komune?! I k tome, kažu upu�eni - dovrši kanonik Petar s drhtavom jabu�icom - 50 škuda dvorjaniku nekog kardi-nala... Divjan ispusti zadihanog trbonju i okrene se prema nadbiskupu, koji je i dalje šutio uko�en. Snebivanje i ža-gor razlijegali su se od hrpe popova preko �itave crkve. Za ispoš�ene gola�e bio je to bajoslovni anuitet, a osupnuo je i kanonike, koji bi svaki iscijedio nekoliko škuda na godinu. Za sve je bilo pravo �udo koliko se još moglo nahara�iti iz te oplijenjene prugice zemlje. Posve�enim prosjacima, koji su se potucali s križem i biblijom preko škrtih kamenjara, otelo se tek malo prigušeno prosvjedovanje. Takva plja�ka! Gulikože! Odakle da ova granica pla�a tolike dvorjanike oko Svete Stolice?! Ve� papina desetina se jedva skupi. Komunu su ogolili porezi, da�e, sakramenti, globe, kuluk; a sad kurija uvela i ove klauzule. Postave jednog za biskupa da utjeruje još za drugog, tre�eg, bez konca i kraja. Goropadni div izazovno se pokloni pred svojim glavarom: - Kaži! Jesi li ti ovdje ustoli�en ili još netko drugi? Uvreda je zapekla Dominisove obraze, no njegova ledena poza suzbila je val uzavrele krvi. Iz mu�nog položaja, u koji ga je stavio papin dekret, mora se izbaviti, kud puklo da puklo. Nametnuvši mu danak na biskupovanje, kurija gaje orobila i ponizila na svojeg ovršitelja nad osiromašenom op�inom. Time je bilo postignuto dvostruko, i vrelo zlata i vjerni namjesnici, zaparni�eni s plja�kanom rajom. Sve�ano inaugurirani u tom je suo�en]u planuo mržnjom na podmukli, grabežljivi, bahati Rim koji ga je ovdje izložio. Ili �e se ovdje sramotno izobli�iti poput svih vazala. Ili... Ovo drugo pružalo se pred njim poput nesa-gledive provalije. Nije se htio strovaliti u papinu nemilost niti obeš�astiti pred ovim bijednim, svadljivim i tako ponosnim svijetom, i u tom dvoumljenju krzmaju�i po�ne: - Vi ste me izabrali za svojeg nadbiskupa, po starom obi�aju...Koji obi�aj Papa ne priznaje, upozorila ga je Ignacijeva grimasa. Svejedno! Njega to iskazano povjerenje obvezuje. Bez njihove pomo�i našao bi se sam na opasnoj strmini. Odgovaraju�i nijemom isusovcu, produži on u žarištu svjetlucavih o�iju iz polumraka mauzoleja:

- I Papa mi je poslao plašt. Dakle, vaš sam prvostolnik, jedini i bezuvjetni. - A ona klauzula? - tražio je Divjan nedvouman odgovor. Da izvu�e Papinog namjesnika iz škripca, istupi pater Ignacije sa svom oštrinom. Sve sve�enstvo dužno je apsolutnu poslušnost Spasiteljevu nasljedniku u Rimu. Papinska rije�, kakva se god ovdje �inila, sveta je i neporeciva, nadahnuta tajanstvenim smislom. Tko se opre, i samom misiju, griješi protiv crkvenih kanona, i Sveti oficij �e ga goniti. Strašni dvosjekli ma� Svetog Oca presjekao je poput plamene munje žamor u grobni�kom mraku, i muk okamenjene svjetine slije se s nijemim mu�eni�kim lu>iirama po zidovima i na oltaru; samo su u toj tišini još !>icde galerije škripale kao podignuto stratište. I prgavi kliski križar zaplašeno se povu�e u svoju prosja�ku hrpu, odakle je bradati pop i ne �ekaju�i potvrdu, obeshra-t)icno pitao nadbiskupa: - Istjerivat �eš odavde škude za kuriju? - Ne�u. Kolebljivi papin vazal se odlu�io. Ako s onih 500 judi-nih dukata izgubi povjerenje dijeceze, koji �e još autoritet ostati na ovom poharanom raskrš�u morskih i kopnenih osvaja�a? Uspravljen veli�inom posljednjih ostataka, izazivao je neizmjerno premo�nije uzurpatore, u zagašenom preljevu zimskog sutona u katedrali: - Ovdje sam ja prvostolnik. I nikakve pogodbe uz svo-ju �ast ne priznajem. Nekoliko glasova to osupnuto prihvati: »Tako Markan-lune, tako valja.« I smjesta se povla�ivanje raširi zbitim mnoštvom na objema galerijama pa kroz portal sv. Dujma na prepun Peristil, sve glasnije i glasnije, u zanosu s prona�enim prvostolnikom. Nakon tolikih tu�inaca, izvr-šiteljatu�e volje, evo jednom i njihov �ovjek! Pravi pastir op�ine! Primas Hrvatske! Primaju�i poklonstva i ovacije, uspravan sa svojim pozla�enim štapom, oka�eni je nadbiskup u dimu tamjana nazreo crne fantome koji su us-plazili sumra�nom šupljinom ispod crkvenih svodova, razmahani i zagušljivi, zlokobni stvorovi svetog pepela i žeravica pakla! Prva smotra cijelog njegova podru�ja pove�ala je nadbiskupovu srdžbu na kuriju. U gradi�u još je bilo nešto, ali izvan zidina golet i bijeda! Za nekoliko sati prebacio ga je brz ri�an od jedne me�e do druge, preko kržljavih maslinika i obilatih kamenjara, kroz rasušena polja i raštrkana naselja. Usku, obra�enu prugu uz more zatvarao je strm kameni pojas s jednim jedinim prolazom izme�u Mosora i Kozjaka, kliskim prijevojem, kojim je gospodario turski sandžak. Svi nekadašnji biskupski i plemi�ki posjedi iza tog planinskog lanca bili su izgubljeni, a pružali su se neko� duboko u Bosnu. Sada su ondje hara� kupili paše, begovi i hodže. Iz razbijenih dijelova bila je preko sastavljena Duvanjska biskupija, me�utim, njen glavar nije smio onamo, a hrpice fratara povla�ile su se u šume. Biti katolik zna�ilo je izvr�i se zulumu i ropstvu, ponekad i naoštrenom kolcu, i tako iz godine u godinu, bodreni tek papinskim poslanicama ili obe�anjima ugar-sko-hrvatskog kralja i habsburškog cara, starosjedioci su odbacivali svoj težak križ. Primasa Hrvatske dopao je zvu�an naslov i šaka zemlje odakle je još morao istisnuti potok škuda za Rim. Projašivši uzduž i popreko darovanu dijecezu, Marko Antonije je sve lju�e gun�ao protiv va-ukanske kurije. Nitko, baš nitko nije se u onom raskošnom vrtlogu oko Svete Stolice zabrinuo što se zbiva na ovim turskim granicama. Uhva�eni u zamke vlasti i prestiža, jagmili su se za �astima kojima se pozlata izvla�ila iz dalekih pustošenih provincija. I on da posluži tom njihovu grabežu? Jahao je od mjesta do mjesta da sve to�no upamti i zapiše kako bi papinsku kancelariju uvjerio u i u razboritost dekretiranog nameta. Petsto dukata pro urno?! Nekom njihovom doušniku! Pa desetina, doprinosi, milodari! Ako ve� nisu htjeli pomo�i raji, neka se bar ne združe s Osmanlijama u hara�u! Ovo slavljeno »predzi�e krš�anstva« biva sve tanje, i bogzna ne�e li ga san-džakova konjica izbrisati s podnožja Mosora. Vatreni je ri�an ponio krupnog jaha�a kroz srdžbu i stiješnjen vidik. U njegovim su žilama uzavrele zamrzle struje, i kroz raširene zjenice primakla mu se veli�anstvena divota. I pokraj niskih potleušica i odrpanih težaka po njivicama, ovaj je stari put zanosio. Raznoliko stijenje pa < rveno-mrka zemlja sa skupinama borova i vitkih �empresa, oleandri, smokve, bajami, ogra�eni vinogradi re- < lali su se poput šara golema saga koji su Mosor i Kozjak rasprostrti pod svojim nogama. Nisko, zarumenjelo sun-rv. prosulo je blagu vidljivost nad prolistao pejzaž, tako kraljevski okrunjen platinastim gorjem. Ugrijani je konjanik srkao pljuskaje lahora, najedanput razvedren i �il. Tek prešavši �etvrto desetlje�e, postigao je punu snagu, i ništa mu pred njim nije izgledalo nedostižno. Obala pod kamenim divovima posta uzletište orlovskom maštanju. On �e prekora�iti planinski obru�, makar preko sjedio bosanski paša, i povratiti oteto svojoj vlasti. A kad tako oja�a, morat �e ga dalmatinski biskupi, ti sufragani, papini vazali i tu�ini, priznati za metropolita. Prvo je, dakle, da privoli kuriju da mu pripoji Duvanjsku biskupiju i ne krati staro primasko pravo... Samo ta sramotna klauzula! Tih petsto dukata godišnje krnjilo mu je �ast i sroza-valo ga na rimskog poreznika. Vražji rep pod biskupskim plaštem! Rasr�eni jaha� podbode ve� zasoptana pastuha da je srnuo naprijed, u titravu omaglicu. Vijugav put bio je iz-gažen konjskim kopitima, i nije se moglo skrenuti. Brzo prevaljen uspon uznosio je njegove misli.

Da, uspet �e se... do stare veli�ine! Trepavice mu se orosiše, a iz te ustreptale poplave izranjala je tvr�ava, sve ve�a i impozantni] a. Slijeva i zdesna vikali su za njim naoružani Poljicani što nije u trku razumio nego je i dalje podbadao ostrugom ri�ana, oblivena znojem, gotovo bez daha. I jedna je kubura prasnula, u znak opomene. Neobazrivi se jaha� sve više uspinjao na svojem konju koji je ve� teturao i posrtao preko opasnog ruba. Neka je nezasitna pohlepa u njemu, koju nisu zaustavili ni umor ni oprez, grabila naprijed. Krajnji ga je napon ushi�ivao; kao da �e lipsalim pastuhom srušiti vrata na vrhu snovi�enja. Kad su oba zaglavinjala, za�uje iza zavoja poznat glas. Ovdje ga je �ekao trgovac Capogrosso sa svojom karavanom. Povrh liti�aste uzvisice u klancu dizala se znamenita tvr�ava koja je stolje�ima gospodarila prijelazom u Dalmatinsku zagoru i Bosnu. Na strme i vertikalne pe�ine produžavali su se jaki bedemi, tako da su priroda i gra�evinska vještina stvorile jedinstvenu, nepristupa�nu kulu. Penju�i se pogledom po okomitim liticama i zidinama, Dominis se iznova zadivio kako je �eta Spli�ana, Kaštelana i uskoka uspjela Klis preoteti turskoj posadi, i uspomene na borbe prije sedam godina intenzivno su ga obuzele, sa svim ondašnjim dilemama i posljedicama za njega, povu�ena u�enjaka. Kako je vijest o nevjerojatno smjelom podvigu potresla katoli�ki Zapad koji je iz daljine ve� ravnodušno pratio martirstvo Hrvata pod najezdom Osmanlija! Od te no�i na sedmoga travnja 1596. bila je zaboravljena metropola opet uzdignuta u središte svjetskih sukoba. Zastava ugarsko-hrvatskog kralja, umjesto Muhamedova polumjeseca nad Klisom, nije bila samo izazov sultanu i sporazumaš-koj Veneciji, gospodarici Jadrana. Preotevši »Vrata Dalmacije«, opkoljeni su osloboditelji pozivali u pomo� katoli�ke vitezove sa svih strana, a u najkriti�nijim danima obrane stigao je jedino senjski biskup Antun s hrvatskim hanom i tisu�u vojnika da budu poraženi od mnogobroj-i lij ih Turaka, evo, pred ovim zidinama, gdje on sada hodo�asti, nasljednik svojeg poginulog strica i kuma. Moralo se tako svršiti. Legendarno juna�ki podvig, izoliran u ovom kamenom sedlu, bez strateških implikacija velesila, bio je unaprijed osu�en na obostrane represalije sandžaka i mleta�kog providura. Podržavani iskazima udiv-ljenja Rima i Španjolske, a tek kasno i preslabo carskim generalom, hrvatska se posada držala još nekoliko mjeseci pa iscrpljena predala opet tvr�avu premo�nom osvaja�u, uz donekle �asne uvjete. Ma kako se ta avantura doimala s daleka diplomatskog stajališta, martirov sinovac bude na poprištu slavne bitke ispunjen turobnom gordoš�u, i kad mu se približi trgovac, nostalgi�no uzdahne: - Oh da smo bar zadržali Klis! - Najamnici ugarsko-hrvatskog kralja tako�er su nas plja�kali - odvrati Ivan Capogrosso rezignirano - �esto gore od Turaka, kad nisu primili pla�u. Nitko od plja�kaša nije se brinuo da li što pripada sandžaku ili komuni. Umjesto zaštite, bilo je stvoreno leglo odmazdi i grabeža. - Splitski plemi�i i moji kanonici druk�ije mi pri�ahu... - Naravno! Njihova su imanja iza prijevoja, i nikako se ne mogu pomiriti s tim gubitkom. Mi pak, trgovci i obrtnici, posjedujemo samo svoju vještinu i zaradu pa nam je prije svega potreban mir. - Vi ste se priklonili mleta�koj vlasti? - U sadašnjoj situaciji nema nam boljeg izbora od kakve-takve legalnosti i primirja. Žalibože, kliski je po-hod još ja�e podvojio našu komunu. Plemstvo i kapto napuhavaju se s juna�kom slavom nasuprot nama, gra�anima, koji smo se onda držali po strani... -1 dalje vodili unosnu trgovinu s pašalukom? - dobaci mu Dominis s lakom ironijom. - To naše trgovanje najviše koristi tebi, nadbiskupe. Naše su karavane tamošnjim Hrvatima jedina veza sa starim, dobrim vremenima. Katolicima je u Otomanskom Carstvu zabranjena trgovina, i ina�e su obespravljeni. Nas pak, splitske trgovce, potiskuju Mle�ani s ove ceste i jedva tko dobije propusnicu. Nepravda na svakom koraku. I razbojstvo... Capogrosso se s unutarnjim nemirom okrenuo dolje prema žalu, gdje se krio stari grad, pun uzajamnih optužbi i neprijateljstava. Bogzna što �e se zbiti do njegova povratka. I da li �e se ikada vratiti s opasnog puta kroz tursku Bosnu? Dolje su ga vlastela žigosala kao izdajicu zato što nije svojim novcem pripomogao križarskom pohodu, a sprijeda �e ga možda nabiti kao kaurina na kolac. Prepo-ru�na pisma njegovih muslimanskih ortaka slabo su ga �uvala od drumskih razbojnika i samovoljnih aga. - Kad bi napokon bio uspostavljen zakon na ovim krvavim granicama! - zavapi trgovac okrenuvši se opet prema nadbiskupu. - Ergo, tebi pogoduje više mleta�ko-turska nagodba od ratnog stanja i svejedno ti je �ija je ovdje posada? - Shvati, Markantune, tko nosi oružje, taj robi one koji rade i stje�u. Ja bih ponajprije želio da se plja�ka u nekim razumnim mjerama i legalnim okvirima, a ne razbojni�kim prepadima, kao što se uvriježilo na ovom prokletom križanju. - Samo da, Ivane, sretno prodeš! - Vidjet �eš - nasmiješi se Capogrosso zabrinutom prijatelju. - Ako baš posada nije na odlasku, htjet �e i od drugih karavana uzeti carinu. Mogu se, dakle, nadati razumnoj ucjeni. Nepomi�ni je prelat gledao za povorkom konjanika i natovarenih mazgi koja je polako krenula uz prijevoj ispod prijete�e tvr�ave. Odjednom se nekoliko vještih jaha�a spusti niz strme litice, gdje se nikakav puteljak nije razabirao. I otima�ina po�ne, s ritualnim poklonom izme�u trgovacca i turskog

�auša. �ak je i šaren sag bio rasprostrt na kamenu da sjednu i nešto založe. Strašna se posada ponašala s hvaljenom muslimanskom gostoljubivoš�u, valjda 1/ bojazni da im unosne karavane ne skrenu na dubrova�ku skelu ili gore na sjever. Pro�i �e, kliktao je udaljeni gledalalac, pro�i �e! Surovi kupitelji hara�a privikavali su se na i ugla�enije metode, donekle pod pritiskom muslimanskih 11 ilova�a, a shva�aju�i i sami da takav ugovorni plijen, mada manji, stalno pritje�e, bez rizika odmazde. Tursko zaposjednu�e prijevoja izme�u ina�e neprohodnih planina silno je smetalo hrvatskog primasa, no mirio se s rije�ima splitskog trgovca. Za karavanama s obrtni�kom robom krijum�arila se stara vjera jednog naroda; takvi su susreti ja�ali kad je ve� raja gotovo klonula. Iako je paša zabranio bosanskim katolicima trgovinu, nije to sprije�ilo dodire koji su se prenosili preko dolina i gorskih pašnjaka kao sje�anje na sretniju zajedni�ku državu. Eto, oslanjaju�i se na taj razgranan promet, Dii �e obnoviti svoju nadbiskupiju i preko turske me�e, a u (ome ga valjda ne�e prije�iti Vatikan i Mleci? Takva bi obnova na vojni�ki izgubljenim krajevima �uvala puk od Ianji�arstva, raskola i gubitka imena. S druge pak strane, Dominisovoj metropoli povratio bi se stari ugled, a i prihodi, što nije bilo sporedno u njegovim planovima. Kad je prijateljeva karavana zamakla za prijevojem, a i i dan se pridigao od trke, nadbiskup odjaši natrag, pra�en poklicima Polji�ana koji su ga prepoznali, neprekidno na straži ceste prema turskom Klisu. Ispod visoke serpentine ležala je njegova dijeceza, obrubljena beskrajnim plavetnilom gdje su plivali raznoliki otoci. Bliži i manji zdesna bili su okrugli, nalijevo se pružio dug Bra�...Nepomi�ni je prelat gledao za povorkom konjanika i natovarenih mazgi koja je polako krenula uz prijevoj ispod prijete�e tvr�ave. raju�i širok kanal, za njim još izduženiji Hvar. U zaljevu Ispod šumovita Marjana nazrela se Dioklecijanova pala�a iz koje je izvirio bijeli toranj Sv. Dujma. Ispunjena odrazima mora i mirisima grmlja, blago osun�ana panorama ga je ushitila. Ništa nije bilo ljepše od ovog orlovskog pogleda na pitoresknu obalu s crvenkastim njivicama, zelenim vinogradima, šumar cima i maslinicima pa na pu�inu s kamenim galijama. Spuštaju�i se s pastuhom prema svojem sjedištu, Dominis nije više žalio što ga je kurija ovamo bacila. S ovog kliskog druma pucali su vidici koje nije Rim slutio. On se ovdje osje�ao kao prvostolnik jedne kraljevine. Konj mu je bio iznemogao, i on sam ve� zgruvan u sedlu svrati u poljsku ku�u kanonika Petra, koji ga je ustrajno pozivao na kr�ag svojeg vina i na prijateljsko �askanje. Skromno napomenuta kolibica otkrila se u šutu i ci bajama i maslina kao mala tvr�ava. Bila je gra�ena od neklesana kamena, bez prozora u prizemlju, s okovanim vratima. Tog ga popodneva nije gospodar jama�no zadirkivao jer se s gornjeg kata ve� �uo zagrijan žamor. Nakon kratka krzmanja udari zvbkirom na teška hrastova vrata. Lupio je još jednom pa opet, opet, dok se na gornjem katu iza željezne rešetke ne ukaže poznata okrugla glava, najprije zbunjena, �ak možda neugodno, pa zatim tobože jako razdragana. U blagovaonici na katu skupilo se društvance koje je najmanje želio sresti. Zate�eni arhi�akon tako�er je hinio radost dok je otac Ignacije ostao hladno suzdržljiv, kao i vlastelin Jakov, koji se jedini u velikom vije�u opirao njegovu izboru za nadbiskupa. Uzvrpoljeni doma�in smjesta mu predstavi dr. Matiju Albertija, ro�aka kliskog junaka, iako se on ve� sam vatreno predstavio na nadbiskupovu nastupu; a kako je Marko Antonije dojašio s obilaska Klisa, razgovor se odmah nadoveže na unesre�eni pohod. I uspomene su dakako bile pra�ene dizanjem punih �aša, u staru slavu i za novu vojnu, sa zna�ajnim namigivanjem prema prelatu u pro�elju, koji se pohlepno bacio na pladnjeve s pršutom i sirom. Kad nabusiti Jakov nazdravi uskocima, tim vrlim braniteljima hrvatske obale, bivšem se senjskom biskupu ipak zagrcne. Sa zacrvenjela vlastelinova lica pro�itao je da su usko�ke potvore dovde doprle, i tko zna ne žale li ve� plemi�i i kaptol što su ga predlagali Vatikanu za Fokonijeva nasljednika. Protiv tog podmuklog rovarenja i pijanog nazdravi�arstva treba on istupiti s jasnim na�elima, a kako je putem meditirao o svojem poslanstvu na ovom komadi�u zemlje ispod sandžakova kopita, produži to glasno ispred iznena�enog stola: - Krš�anski bi vladari brzo potisnuli tursku najezdu natrag u Aziju kad bi se složili, ali medu njima vladaju zavist, uzurpatorstvo i vjerski raskol. Zašto da mi ovdje istr�avamo kao vje�ni križari, uvijek u prvim bojnim redovima, dok oni na zapadu, uz dvoli�ne pohvale našem junaštvu, tjeraju svoje poslove? - Da ne istr�avamo na Klis? - sko�i prgavi Jakov. - Da prepustimo Turcima svoja stara imanja iza gorja? - Zahtijevaš li od nas, nadbiskupe - progun�a pripiti doma�in - da prekrižimo, svoje stare župe preko? - To je mleta�ka politika - dobaci sa za�elja dr. Matija. Da, mleta�ka, udari vlastelin Jakov po stolu, na što se oba kanonika ušeprtljaju, još dovoljno trijezni da o�uvaju dužno poštivanje svojeg prvostolnika. Bože! da ne podignu svoj ma�, pateti�no je zavapio jezuitski otac, kad rex apostolicus suzbija strahovite navale Osmanlija?! - Neka španjolski kralj pohita u pomo� svojem habsburškom ro�aku na bojištima Ugarske! - ironi�no odvrati Dominis. - Ali Španjolci radije huškaju nas na mleta�-ko-turskim granicama, kako bi naudili svojem talijanskom protivniku, a sami ratuju protiv luterana i plja�kaju bogate nizozemske gradove.

- To i jest najve�a opasnost za svetu crkvu - usklikne otac Ignacije - heretici! - Ve�a od Turaka? Jezuit je oklijevao da to na o�i kliskih boraca pofvr�i, , i vješt to diplomat iskoristi da pobjedni�ki zaklju�i: - Eto, dokle smo mi, krš�ani, došli: da želimo radije icdan drugom propast nego Turcima. Istina, doktore, mleta�ka je politika u ovim krajevima podmukla, �esto nauštrb ovom narodu. Me�utim, nismo li mi sami zapo�injali štetne zadjevice i polazili �ak u gusarenje, poput onih nesretnih uskoka? U ovom je �asu najpre�e da se konsolidiraju ostaci stare Hrvatske, �iji sam ja de iure primas, a ubudu�e i defacto, ako me svi ovdje budete poduprli. Taj poziv nije oko gostoljubiva stola nalazio odaziva. Odebljali Petar ponikao je u janje�i but na pladnju, zacrvrnjelih obraza od navale krvi i primisli, a isto su tako zavjereni�ki šutjeli i arhi�akon, i otac Ignacije, i bljedunjavi doktor. O�ito nije u njihovim tajnim planovima bilo mjesta za ustoli�enog pridošlicu. Mu�an tajac olakša doma�in to�e�i svoje vino iz zemljane amfore, uz vinogradarske pohvale boji, mirisu, �isto�i. Raspaljen ve� jakim žarom, vlastelin Jakov povi�e sa starom mržnjom: - To bi i splitski prostaci... htjeli bi mleta�ku Signoriu umjesto nas, zakonite vlastele, htjeli bi primirje, ku�kini sinovi, htjeli bi, samo da sa svima trguju. Izdajni�ka kopilad! Doušnici! Pu�ki prokuratori su nas, svoje stare gospodare, tužili mleta�kom knezu kao pristaše cara i neprijatelje Prejasne Republike, da joj vražju mater... Treba po tim mleta�kim slugama usko�kim handžarom! Premda je psovao proste gra�ane i njihove doušni�ke prokuratore, sjekira je mržnje zamahnula i na nadbiskupa, u kome je nazreo duždeva slugu, kao i uskoci. Senjskog bjegunca pogodi ta psovka, koja gaje progonila dovde, jednako bezumna i osvetni�ka. Kako da se pravda, udaren ovako iza le�a, više jekom nego izravnom optužbom? U svakoj su njegovoj zamisli tražili rep nekog vraga; nitko od tih strastvenih stran�ara nije htio shvatiti njegovu tako teško održavanu nezavisnost. I sad ga Jakovljevo oko drsko žigoše: ti si, ti si... Nedore�ena ga uvreda razruje i propne se u njemu krikom. Nije to više izdržao. Mora se istrgnuti iz tog podozriva obru�a, mora time prekinuti, s podlom šutnjom! - Zoveš ovamo, vlasteline, usko�ki handžar - po�eo je s nekim stranim grgotom koji je i njega samog za�udio. -A što je to Senju donijelo? Crnu gusarsku slavu, mleta�ku opsadu s mora, kaznenu carsku posadu na papinu poruku... da, da, ozloje�eni je Klement VIII. pisao kaj zeru Rudolfu u Prag pa meni, tada senjskom upravitelju, da posredujem i ukrotim svoje rogato stado. Otkri�e Papina pisma caru i Dominisu prenerazilo je usko�ke saveznike koji su se sje�ali kako ih je isti Klement VIII. napustio za mleta�ke blokade s mora i turske opsade Klisa. Prokleti smo mi me�u velesilama, uzdahnuo je doma�in i utješno punio vr�eve svojih gostiju. I prgavi Jakov bio je poklopljen. Ono što je senjski zloduh kazivao o svojem posredovanju izme�u Pape, kajzera, dužda i uskoka prevrtalo je sve predodžbe doktora Matije. Izgledao je dotu�en. Da, bila je to pobožna želja da Sveti Otac i ugarsko-hrvatski kralj vole i �uvaju svoje privržene i hrabre grani�are, no sad im je zakašnjeli posjetilac otkrivao istinu koju su sami odavno slutili. Jedini se pater Ignacije nije dao pokolebati i, obuhva�aju�i pogledom svoje saveznike, hladno je opominjao: - Nama, nedostojnima, nepoznati su razlozi koji vode Kristova namjesnika na zemlji. Vjerujemo u Njegovu Nepogrešivost. Sveti Otac, sa svojim svetim redovima, sjedi-nit �e sve krš�ane i povesti nas u kona�ni boj protiv nekrsta, na naš spas i oslobo�enje svih vjernika. - Jedinstvo pod rimskim papom? - ne vjeruju�i upita nadbiskup. - Vidite, veoma štovani, koliko se ve� krš�anskih zemalja odvojilo od Rimske Stolice, a jezuitsko nastojanje, sve od Tridenta, da se na papinskom primatu obnovi jedinstvo krš�anske Europe, samo je produbilo raskol i dalje prijeti još lju�im sukobima. I ovdje nije ništa manje zamršeno nego u �eškoj, Njema�koj, Nizozem-lju, Engleskoj, �ak je u nas još teže nakon prodora Osmanlija. Staroj podjeli na Latine i Grke pridolazi potur�ivanje... - Bizant je otpo�eo šizmu - upade drš�u�i otac Ignacio- I stoga je Grke stigla zaslužena kazna. Odmetnici koji izbjegnu turskom ma�u prihvatit �e opet pravu i spasonosnu vjeru. - Ne vjerujem to, Ignacije - promrmlja njegov susjed pri stolu, plemeniti Jakov. - Drže naši pravoslavci �vrsto uz svoje stare obi�aje i popove. To ih je sa�uvalo pod turskim zulumom. Bolje je ne dirati u njihove svetinje, kad ve� mnogi žive u miru s nama i zajedno s nama idu na Turke. - Pravoslavci su nezakonito prodrli u stare hrvatske krajeve - uskipi dr. Matija. - Ve�ina Srba ratuje s Osmanlijama protiv nas katolika. I plja�kaju, siluju i ubijaju gore od muslimana. - Ako su ve� izbjegli ovamo - sudio je arhi�akon - moraju priznati našu crkvu. - Polako! Polako - opomene doma�in. - Ne treba tu jezuitske oštrine. Meni su neki pravoslavni popovi privrže-iiiji od tobože naših, katoli�kih. Sve niže sve�enstvo smrdi, bogme, na glagoljaštvo, odmetništvo, hajdu�iju. Nasuprot toj popustljivosti, arhi�akon je s ocem Igna-rijem ustrajao u zahtjevu da se svi krš�ani imaju vratiti pravim obredima. Nadbiskupa spopadne laka jeza pred podjelama koje su buktale na ovim turskim granicama. Svatko je od tih grani�ara ve� ukrštao svoj ma� s turskom ili srpskom demeškinjom,

i tko je iznio glavu, zahvaljivao je Bogu. Tvrda je vjera o�uvala ostatak Hrvata ua rubu strahovite azijatske provale, a isto tako i pravoslavne manastire u planinskim zabitima. Potmula groza rasla je u primasovim privi�enjima za nazdravi�arskim stolom. Vidio se usred papinskih križara, istra]nih glago-ljaša, pravoslavnih izbjeglica, potur�enih starosjedilaca,vidio se u vjerskom metežu ispod križa, krsta i polumjeseca, vidio se i ustuknuo odatle: - Prvo je na nama, duhovnim pastirima, da pogasimo crkveni raskol koji razjedinjuje krš�anske zemlje i unosi toliko nemira i mržnje u gra�anski život. Prošlo je doba Grgura VII. da se dvosjeklim papinskim ma�em, svjetovnom i duhovnom supremacijom, postigne jedinstvo krš�ana. Umjesto nametanja nekog dogmati�nog unitarizma, poštujmo tradicionalne razlike i priznajmo ravnopravnost svih crkava. U takvoj slozi brzo �emo slomiti strašnog osvaja�a koji želi progutati ovaj ostatak krš�anske Europe... �etica konjanika primicala se sjevernim zidinama Dioklecijanove pala�e kad je ve� crven odsjaj tamnio za Kaštelima. Nije bilo uputno zano�iti napolju, mada Turci i nisu s Klisa tako �esto kao neko� upadali sve do solinskih razvalina. Preko ve�ernje tišine na zagašenu pitoresknu zaljevu razlijevala se zvonjava Sv. Dujma i poput nebeskog oklopa pokrivala prugicu zemlje ispod sandža-kove tvr�ave. Da, �uvala je stolje�ima ovu kraljevsku ostavštinu, ali u sve�anu brujanju nadbiskup je, jašu�i, pri-�uo i mra�ne korove koji su i ovamo zazivali strašnu bar-tolomejsku no�.Kad je i prešao od profesorske katedre na biskupsku stolicu, Marko Antonije jednako se sistematski pripremao za predavanja. Umjesto sveu�ilišnog auditorija bila i«1 to sad stolna crkva, ali je njegov pristup ostao u bitnom isti. Dok su vjerou�itelji automatski ponavljali ono i.!o im je Rim propisao, on je kriti�no prostudirao školali ku prije nego je o odre�enoj temi progovorio. I tako su nadbiskupove propovijedi bile konzekventan nastavak njegovih prijašnjih te�ajeva na padovanskom fakultetu i i Imgim školama, s krucijalnim europskim dvoumicama i obzhzorjem, zacijelo, prilago�eni zapuštenoj komuni. Kao neko� za Aulu Magnu, tako se i sada i vanjštinom dotijerivao za nastupe u svojoj katedrali. Talijanski mu je kroja� sašio posebno ruho, a nastupao bi i u tradicionalnom ornatu. Ve�ernjice s razgovorima više su ga zanosile u ritualnih nedjeljnih misa, a i vra�ale su ga u stari se-niinar. Iako prenatrpan sveta�kim likovima i drvenim galerijama, Dioklecijanov je hram s Markom Antonijem poprimao ugo�aj anti�ke akademije. On je govorio jednostavno i oštro, bez uzvišene retori�nosti, onako kako je navikao za katedrom, prizivaju�i se na logi�nu sposobnost slušatelja i iskustvo. Oko njega u redovima klupa ili na dvokatnim skelama bili su plemi�i, �inovnici, meštri, licemjeri, ugursuzi, lopovi, vlastoljupci, razvratnici i kavgadžije, mahom ljudi kakav je i on sam bio. To ljudsko ne valja uništavati i pokrivati isposni�kim kostimom, kao što je to uradila asketska gotika sa slikama i kipovima svetaca u crkvi. Romanskoj nadbiskupskoj propovjedaonici stajala je nasuprot u oktogonu kapela sv. Stasa. Majstor koji je izradio oltar pod kamenom kanopom digao se do genija rascvjetane gotike. Me�utim, taj je duh ve� pripadao prošlosti. Renesansa se vratila iskonskoj, poganskoj ljepoti prirode, kojoj se i Marko Antonije divio, i on je svoju zaostalu dijecezu vodio do novog ukusa i mišljenja. Naro�itu je draž auditoriju davala tiha nazo�nost ljepotica. Kao što je njegova duhovitost neko� privukla razmažene Rimljanke, tako je o�aravala i mlade provincijalke. S njegovom maštom i živahnoš�u bivala je religija nešto drugo od martirija na zidnim freskama ili ubita�no monotonih litanija; je li to još uop�e bila misa? Bunila je i prepora�ala zakržljalu misao u ruševini i tvr�avi. Zaneseno lice poneke slušatelj ice poticalo ga je na naj smjelije pothvate. Nenavikao ma�u i tu�njavama, imao je odrana potrebu da hrabrost iskazuje oštrim rije�ima. Ponekad bi ga razdražilo što pobožne gospo�e gledaju u njega kao u svetog uškopljenika, i tako povrije�en u svojoj muškosti, izlanuo bi nešto neprili�no. Dok se vi tu natje�ete u vrlinama, �asne supruge i djevice, kako je preko? Na Tri-dentskom koncilu, gdje su bili proklamirani dogmatski principi, bilo je više priležnica od kardinala i prelata... Nakon neobrazovanog i pijanog Fokonija bilo je plemstvo zaprepašteno izravnom kritikom i oštroumljem novog nadbiskupa. Uz udivljenje pronosio se i mrmor sumnje. Nakon što je protestantizam zahvatio ma�arsku vlastelu, sjeverna se Hrvatska tako�er podvojila ve� prema tome da li su se velikaši više bojali habsburške ili ugarske dominacije. Niže na jug, uz turske granice, jenjali su lute-ranski valovi. Odavno ve� nagrizen teološkim i juridi�kim oprekama, križarski je Split pri�uo u Dominisovim propovijedima odjek starih i novih sukoba. Isukrste, zapomagao je dr. Matija u plemi�kim klupama ispred središnjeg oltara. Bljedunjavo lice, još grozni�a-vijih o�iju u treperu voštanica, iskrivilo se ne mogavši progutati ve�ernju lekciju. Ah da, prizna tiho profesor, bio je to prevelik obrok. Treba pomalo. Ina�e �e rastjerati auditorij u kojem je ovaj pisac misterija bio najrevniji. Sazvavši Svetog Duha, pobožni je doktor zapisivao u svoj brevijar ono što ga je tako zgranulo. Žele�i diskusiju u svojoj crkvi, Marko Antonije je dao znak vlastelinu da slobodno kaže svoju primjedbu, na što se ovaj uzrujano podigne: - Preuzvišeni, pogodila me vaša parabola s Poncijem Pilatom... Da zemaljski vladar ima pravo suditi Božjem sinu? Ho�ete li ljudski zakon staviti iznad božanskog? Nekog �inovnika iznad Krista? - Kristova poruka, i vjera uop�e, doktore, ne uzurpira svjetovnu jurisdikciju pa ne ukida ni�iju odgovornost pred zemaljskim zakonom.

- A odakle taj zakon, Preuzvišeni? - Ponajviše starim obi�ajem, pristankom ljudi... - Ovdje najviše... naredbom mleta�kog senata! Iz Matijina oslova prsnula je mržnja na Veneciju koja |c lomila mo� hrvatske vlastele i zagospodarila dugom obalom sve do Dubrova�ke Republike. I njegovi su susjedi u klupama do oltara sv. Dujma opsovali republiku i rgovaca i prostaka, ali to je prošlo u gun�anju. Pobožan .•»radi� nije navikao da se u katedrali spori. Svaki je tu razgovor vrije�ao vjeru. I uzrujani je to književnik osjetio kad je nastojao vratiti uzvišenost svetišta: - Preuzvišeni! Vi stojite na propovjedaonici kao namjesnik Svetog Oca. Njegova Svetost izvor je vlasti, jedine koju mi, katolici, priznajemo. - Crkva nije država, doktore, nije to po Kristu... - Ako ne bude Božje, crkvene vlasti, recite, namjesnice pape, što �e biti od ovog svijeta? - Ostaje evan�elje kao zajedni�ki temelj krš�anske ICurope - odgovori ohladnjeli predava� u žamoru. - Kobno je za Crkvu da je prisvojila cezarsku vlast i misti�ne kultove. Sveti Otac ne može osporavati ius humanum. - A ius divinum?! - usklikne ogor�eno privrženik Družbe Isusove. - Ius in sacra?! Što bi Crkva bila bez božanskog prava? - Duhovna zajednica... - Zapala u sumnju i mlitavost... Ako se raspadne sveti katoli�ki tabor pod papom, što da nas vodi protiv turskih osvaja�a? - Uvijek vi, doktore, prvo na Osmanlije. - To i jest nama prvo. Da ste vi rasli, kao mi ovdje, osluškuju�i no� na no� provalnike na Solinu... - A da ste vi gledali kako se zabavljaju na kuriji i po katoli�kim dvorovima dok vi ovdje na granici ginete, kako se otimaju za krune i posjede dok vi ovdje u bijedi propadate, kako raspiruju vjerski raskol... eh da vi progledate kroz �itavu tu magluštinu vjere i opsjene, nešto drugo bi vam bilo pre�e, ono što nas jedino može sa�uvati na rubu strašne turske provale. I nadbiskup je nakon kratka dvoboja nastavio sa svojom propovijedi. Albertijeva gaje fanati�nost baš navodila da konzekventno rastavi vjeru od gra�anskog prava. Na tim vjekovnim križanjima, gdje su se miješale latinska i gr�ka tradicija, staro slavenstvo i prodori iz Azije, jedino tolerantnost i jednaki legalitet bili su zajedni�ki spas. Iz titrava polusvjetla voštanica izašao je propovjednik na Peristil koji je plovio u razlivenu mjese�inu. Plo�nik je ostao zasjenjen, ali povrh Sv. Dujma, preko ruševne kolo-nade stupova i trokatnih fasada lilo se srebro. Pokraj bjelkasta zvonika lebdio je mjesec, u još blijedoj astralnoj kopreni. Okrugla glava bez trupa smiješila se superiorno ljudskim gladima i lutanju. U potpunoj sjeni stajalo je pro�elje carskih odaja zacijeljeno, kao da �e sad odanle izi�i imperator Dioklecijan. Još se nikada nije razmaženog stranca tako dojmila ova simbioza anti�ke arhitekture i krš�anske prigradnje. I pobožni starosjedilac dr. Ma-tija zbunjeno se osvrtao na pregra�en mauzolej i Jupite-rov hram pod podrugljivim, bakantskim mjesecom; i razdrt tom oprekom izme�u poganskih svetišta i križeva na vrhu, usplahireno je prišapnuo nadbiskupu: - Demoni vrebaju iz skrovišta Dioklecijanove pala�e. Kunem vam se, Preuzvišeni, demoni! Ja ih �ujem... • njem... Iz starih hodnika i zatrpanih dvorana dopiralo je dois-la nešto sablasno. Zadah raspadanja, pucanje zidina, ne�iji hod, tko zna? Preplašeni uljezi posvud su gradili ka-prlice i postavljali kipove patrona da bi sprije�ili povra-i.ik starih bogova, no uzalud. Poganski je podsvijet izlazio, pogotovu za takva punog mjeseca, podzemlje puno tajnovite mo�i. Lunjaju�i za prvostolnikom, Alberti se ispovijedao: - Kako grozno!... molitva mi više nije pomagala. Demoni su me opsjedali. I onda... po�eh pisati. Doista, illus-nissime, po�eh pisati, ali ne znanstvene traktate poput vas. To je za mene, oprostite, Preuzvišeni, �avolska stupica. Ja se spašavam druk�ije. Isukrstova muka i uskrsnu�e, zar ne?... to je izbavljenje svakome od nas, izbavljenje kad se to iznova prikaže, s demonima koji nas opsjedaju. Klo, glasovi se jave, iz dubine, nerazgovijetni, ali neodoljivi. Mu�im se da im prepoznam rije� i lik. Zapisujem! Zapisujem... Onda su moji, pobije�eni! Poruka Spasitelja je�i kroza me. Aleluja! Trijumfalno se uspravio pred njim kao da je to on ustao iz smrti. U drami uskrsnu�a razbuktao se ovaj suši�avi život. Smrt i preobraženje! Dok je nadbiskup u pontifikalnim misama slavio samo spomen Mu�enika, grozni�avi je to pisac doživljavao u iskonskoj snazi, možda �ak i ja�e, s autenti�nim tijelom i krvlju. On je u svojoj opsjednutosti obnovio svetu žrtvu, koja je uznosila poklonika, nasuprot crkvenjakovoj skepsi: - Uobrazilja je u vas, doktore, ja�a od stvarnosti. - Stvarnost? - ponovi plemeniti Matija gadljivo - što je to, bez mašte? Hrpa zemlje ili pravljenje kobasica? Ja bih istrunuo u ovom brbljavom, škrtom, uskom gradi�u, gdje se nikad ništa ne doga�a...

- Doista! Da �ovjek ne prigrli kakav zamišljaj svijeta, teško bi ovdje izdržao. - Svijet napolju, to je bespu�e. Treba prokopati u sebi... Iz neke tjeskobe, tek slutnje, razgrne se vidik, prolome glasovi. Ono mutno nošeno, jedva naviješteno, vapi da bude iskazano. Ja pišem Muku, uve�er Velikog Uskrsa... Poncije Pilat me progoni. Prokurator Judeje. Dok gane oli�im... On zapne pokraj primasa kao da je ugledao neku sablast; i trenutak je tako izbuljenih o�iju visio na Dominisu, a onda obojica nelagodno produže kroz mra�ne uli�ice. U kasnu ve�er odzvanjale su molitve iz svih kapela i samostana. Nadbiskup je bio iznena�en tom epidemijom pobožnosti koju je sam izazvao, po svoj prilici. Njegovi su prosvjetiteljski sati u stolnoj crkvi imali druk�iji u�inak na konzervativnu komunu. Još nikada nisu kanonici i redovnici tako zdušno prionuli na službu Božju, i svih desetak crkvica oko Sv. Dujma natjecalo se u ritualnosti mise koju je on ogolio na uspomenu Kristova �ina, bez pretvaranja vina u krv i hostije u tijelo Spasitelja, bez dramati�ne zvonjave i funeralnog dima. Da, oja�eno je priznao, intelektualisti�ka su predavanja dosadila redovitim posjetiocima, kad se ionako nije pri tom ništa doga�alo. Misao mora nastupiti s akcijom; ina�e, u toj op�oj obamrlosti, pobje�ivat �e istjeriva�i demona. Intenzivno ga je smetao njegov pratilac, ushi�en zvonovima i mrmo-rom molitve. Kroz Matiju izbijalo je neprijateljstvo plemstva i kaptola prema novom prvostolniku, koji je poremetio njihove ustaljene krugove. Vjera je tu predstavljala zatvorenu utvrdu, s posve�enim stražama i lozinkama, ispred neprijateljske opsade. Otjeran korom sv. Ciprijana, ozloje�eni je nadbiskup obilazio s tihim piscem samostan benediktinki. Iznutra je tako�er pobožno odjeknulo, kao na primicanje lucifera. »Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum«, predvodio |c visoki sopran, na što se nadovezalo višeglasno žensko mrmljanje s obligatnim završetkom »in saecula saeculo-rum, amen«, i to se u beskraj ponavljalo s istom frazom »Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum...« Pa zatim Ini�na jezuitova zapovijed »Laudatur Iesus Christus!« I >eto sve nanovo... Da intelektualno nastrojen prisluškiva� ludi! Monotono ponavljani misterij lupao je po njegovoj batom jezuitskog zapta, vje�no isti, nepromjenljiv i trijumfalan. Što on protiv toga može svojim istraživanjem? Pojedine dogme bile su bezbroj puta ponovljene, razvikane i raspjevane, tako da su se svakom zabile u i'lnvu, i kad bi tkogod u�inio samo malu omašku, drugi hi ga odmah ispravljali, u tom uvježbavanom zboru. I njegov pratilac nastavljao je šapatom Bogorodi�in misterij, hipnoti�ki uspavan kao i neumorni recitatori gore u polusvjesno stanje, koje nije više prihva�alo tu�e razloge nego se odmah obaralo na njih fanati�nom mržnjom. Prošavši i sam jezuitsko pitomište, Marko Antonije poznavao tu strašnu snagu ritualno ponavljane litanije, sa crnim vrazima i herojskim svecima, s paklom i rajem. Usamljeni�ka misao stajala je nasuprot sakrosanktnoj kolektivnoj mistici, a o ishodu tog dvoboja obuzimala ga je tjeskobna slutnja, u mrmoru Avemarije odozgo. - Preuzvišeni - malo mucavo oslovi ga doktor Alberti -divno je slušati ovu ve�ernju pobožnost, zar ne? Samot-nik biva kao na pahuljicama prenesen preko ove oskudne i jadne stvarnosti u onu višu zbilju svete transceiulenijc. Što nam �injenice i razlozi znanstvenog intelektu mogu pružiti? Ništa osim skepse i podle prora�unatosti. Vidite, ove plemenite k�eri unutra krale su se s hranom kroz turski obru� do izmorenog Klisa, usprkos svim opomenama razbora! Neke su od tih junakinja i poginule na najstrašniji na�in, u šakama pohotnih zvijeri. A ipak, išle su i išle, no� na no�, nadahnute mesijanskom žrtvom. Može li Vaša veleu�enost tako obodriti smrtnike? Ne, priznao je u sebi vlastelinu Matiji, ne može. U takvim krajnjim situacijama, na ovim ugroženim granicama, uo�i smrti, um nije spašavao. Ovaj zbjeg na ša�ici zemlje održao se jedino martirskom vjerom, iskonski nepovjerljiv prema u�enom strancu koji bi mu oduzeo njegov štit i ostavio ga razoružanog nasuprot strašnoj konjici. Što, ako su to i obmane, kad razum pretkazuje neminovnu propast? Najvjerniji poha�a� njegovih propovijedi u katedrali nastavi zamišljeno: - Vi tuma�ite, Prejasnosti, da duga nije most u nebo nego opti�ki privid, nastao refleksijom i lomom zraka svjetlosti. U vašem tuma�enju ne mogu se na�i nikakve greške, sve je obrazloženo lucidno, �ak prinudno! Ali, pitam vas, Veleu�eni, kamo vode takva umovanja?! Da iš�ezava svetost stvari i misterij života. Poslije vaših predavanja, oprostite mi, dolazi mi da zapla�em nad sobom, eto, to je! - Treba prihvatiti istinu kakva jest - branio se istraživalac. - Treba li... prihvatiti vanjštinu? Tu i po�inje razdvajanje. Vaša me istina ne zaokuplja, ravnodušna mije. - Pa što se onda - našali se propovjednik - toliko krivite za mojih tuma�enja! - Strašno je slušati tu vašu filozofiju s oltara najugroženijeg katoli�kog uporišta, nad kostima mu�enika... Oprostite, nadbiskupe, ako ovako iznosim svoje dvojbe; vaš sam ina�e poštovalac! Nije mu zamjerio štuju�i uvijek iskrenost svojih protivnika u diskusiji. Ovaj revni prevodilac misala, brevijara i drugih crkvenih knjiga bio je posve druk�iji od svojih prijatelja kanonika koji su od vjere osigurali sebi stalan prihod, da, da, kao i on, prvostolnik, i jedini je taj mistik me�u svima njima bio �ist od teokratske lihve. Albertijev užas urovao se u njegove meditacije u odzvanjanju ve�ernje pobožnosti. Možda je doista trebalo ostati za katedrom philosophiae naturalis i odanle pucati na arhai�ne utvrde.

A ovako se sam stavio u tijesan i protuslovan položaj, gdje balansira dvosmislenim metaforama i ustupcima mesijanskoj pompi. Ima li tu još uop�e nekog razumnog razrješenja? - Prema Aristotelu i Tomi Akvinskom - nastavio je ortodoksni doktor - svim je stvarima usa�ena božanska svrha. Sve ovdašnje i jest proisteklo iz onoga Jednog, Praizvora. Shva�aju�i tako stvari i bi�a, vra�amo se Bo-žanskom bivstvu. - Štovani doktore - nasmiješi se stari protivnik skolastike - vaši u�itelji nisu dovoljno istraživali prirodu niti znali matematiku. - Opet ta vaša znanost! Eksperimenti i dokazi! Ratio, gdje treba transcendencija. Credo, quia absurdum est, kako je pisao Tertulijan. Da, illustrissime, vjerujem jer je to apsurdno. Vjerujem u uksrnu�e jer je to nemogu�e, po vašoj fizici. - Ako odbacite pokus i razlog, gdje �ete na�i vjerodostojnost? - U sebi! U sebi - ponovio je Alberti s krikom. - Ja osluškujem u samo�i Ono prvo, Božansko. Ponajprije šap�e mi, vrlo tiho, a onda zabruji... Ne vjerujete, nadbiskupe! Nikad vam se to nije oglasilo? -Ne! - Vi ste se izgubili u istraživanju prirode. Natura natu-rans, to je vrag, kao i žena. �ovjek je grešan porodom. U ženinoj maternici on se odvaja od Božanskog bivstva i poprima tijelo kao svoje odmetništvo i grijeh. - Da vi niste luteran, doktore? - Ja?! Zaboga! - prestravio se krivo optuženi. - Pa Luther je polazio od otkri�a Boga u sebi, nadove-zavši se na Dunsa Scota koji je osporavao racionalne dokaze Božje opstojnosti, u opoziciji prema tomistima i oficijelnoj katoli�koj dogmatici. Po Lutheru, kao i Dunsu vScotu, ljudski je um nedostatan i slijep, kao i �ovjekova volja; to je tek Božja milost da ga otkrivamo i ponašamo se dobro. Ako �avo zasjedne na našu volju... Sotona ve� sjedi - prije�e prestravljeni naglo u bjesomu�ni napadaj. - Eto, vidite! - rugao mu se dalje padovanski teolog -vi ste luteran. Ako �avo jaši na �ovjekovoj volji, piše Luther, htjet �e �ovjek kuda Sotona ho�e; štoviše ne može odlu�iti pod kojeg �e jaha�a do�i, da li Boga ili Vraga. Trebalo bi, kaže Luther, potpuno razoriti �ovjekovo bi�e pa da on transcendira, iz stanja svoje grešnosti ili otpada... kao što ste, doktore, rekli. Mistika je utuklo otkri�e da je govorio nešto sli�no s prokletim otpadnikom od Rima. Ušutkavši oponenta, nadbiskup je slušao mrmljanje litanije koja je sipila odozgo, uporna kao jesenja kiša da sve ispere i izravna u opskurnoj, rominjavoj bezli�nosti. Prozori samostana bili su uokvireni bijelim kamenim gredama u zidu od grubo tesanih plo�a i, onako surovi bez �ipkastih zastora i drugog uresa, nisu obe�avali nikakvu uzbudljivu ljepotu. I druge su ga okolne zgrade pritiskivale, isto tako grube i neurešene, koje su pratile njegove ve�ernje šetnje sa staklenim o�ima. Bole�ivi doktor upotpunjavao je ovaj bezut-ješni ambijent mucavom oja�enoš�u: - Vi ste, u svojim refleksijama na Tridentinski koncil, izvrgli sablazni sakrament djevi�anstva... Taj drhtavi prijekor kontrapunktirao je slavi bezgrešnog za�e�a koje je na katu bilo u beskraj opjevano. Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum... Ozloje�eni prelat naglo prekine urotni�ki žamor oko sebe: - Vi, doktore, bilježite svaku moju propovijed. Matija Alberti još više problijedi, kao da pada u nesvijest, pa uzbu�eno odvrati: - Vjerujte mi, nije mi to bila namjera! Ja sam �astan �ovjek, i ništa podlo nisam dosad nikome u�inio, tako mi Gospoda! Dominis za�u�eno osmotri svog pomo�nika koji se po�eo crvenjeti u navali plave, grudobolne krvi u svoje žutkaste obraze, zadihan kao u paklenim kliještima. On se izvikao na njega bez ikakve primisli, naprosto iz zlovolje, a sada je bio zate�en izre�enom sumnjom. Naglo, s kratkim ad-dio napusti povrije�enog doktora, ali mu se nekoliko no�i za redom vra�alo njegovo zacrvenjelo, izobli�eno lice. Mladi seminaristi bili su oduševljeni velikim u�iteljem. Prije im je otac Ignacije tuvio u glave uvijek iste pri�ice i svete istine, izvrnutih o�iju u nebesa i s grožnjom u glasu; rigorozno ponavljanje stare legende i nepogrešivih dogmi uspavalo je njihovu misao. Jezuitski dril je i imao ovu prakti�nu svrhu: da pitomi mladena�ki bunt i kali gvozdene vojnike crkve. Transcendentna sanjarenja bila su tu jedini bijeg iz ubita�ne discipline, i kona�ni ishod tog odgoja bile su legije kadavera s gorljivom križarskom misijom, pripravne da srnu na krivovjerce i vještice. Poslije lakvog zatupljivanja, uz obra�ivanje samostanskih i kanoni�kih polja, pitomci oca Ignacija došli su u školu najnemirnijeg duha tog vremena, koji je oblijetao cijelu utvrdu katoli�ke skolastike i sve prokope novih istraživanja. U�inak je bio poput udarca �eki�a po truloj drvenoj kacigi. Oko dje�je radoznalosti olupio se mra�ni pokrov, i pred teturavim nogama pukao je svijet s tajnovitim stazama i kobnim raskrš�ima, pružen u nedogled. Pokraj njihova tijesnog i opustošenog rodilišta ispod turske tvr�ave rasla su prostranstva i profinjenosti što su neodoljivo privla�ila neiskusan um. Njihov rje�iti vo�a poznavao je sve prilaze i dopirao svuda. Pokazuju�i im šarenu nebesku dugu, nije se uspeo u nadzemaljsko, nego ih odveo sa sobom u svoju radionicu, gdje je postavljao razli�ite lr�c i zastore pa promatrao zrake svjetlosti,

da sva ta opažanja genijalnom intuicijom svede na geometriju pravaca, što �e nastaviti u Dubrovniku njegov znanac Marin Getaldi�; zatim im je u osvrtu na Aristotela i Platona pripovijedao o dugom potmulom sukobu izme�u Petriševi�a i Bellarmi-na na svim poljima od metafizike Tome Akvinskog do Danteove poezije, i tako su se iz zakukuljenih dogmi rastvarala živa ljudska proturje�ja na obrani i obaranju starih autoriteta. Obzorje pastir�i�a s kamenom gromadom odostraga i plavom pu�inom sprijeda po�elo se napu�iva-ti raskošnim gradovima, mramornim pala�ama, u�enja�-kim sastajalištima i avanturama duha; i oni su srnuli za svojim u�iteljem razbivši stare ograde, dordanski po-mamni za beskrajnim svemirom. Kao privremena predavaonica i u�ionica služila je ove�a soba u prizemlju nadbiskupove pala�e, s prozorima na Peristil i visoki toranj Sv. Dujma. Izme�u desetero momaka privukla su Dominisovu pažnju dvojica fratri�a koji su na prvom poklonstvu prvostolniku u katedrali od-važno zahtijevala školovanje. Poslije sveg spletkarenja i dvoli�nosti, kako su zacjeljivali �isti �a�ki pogledi! Plaho su ga milovali, radoznali i puni povjerenja, kao zaljubljene djevojke. U koš�atom i šutljivom Ivanu pronalazio je potpunu privrženost, malo nelagodnu zbog traženja �istog uzora; me�utim, njegov drug u klupi bio je opre�an, mekih i otmjenih kretnja, kao da je odrastao u nekom dvoru a ne na zagorskom kamenjaru. Ta profinjena ljepota neobi�no se dojmila razmaženog poznavaoca, tim ja�e što je i mladi�ev um bio nekako istan�an i otvoren prema svijetu. I tako je pomalo fra Matej postajao njegov miljenik, koji je ulazio u intimnu zatvorenost nadbiskupove pala�e. U mladom kerubinu naslutio je svoju mladena�ku odvratnost prema crkvenom mraku i skolastici, a tako osokoljen, �ak je u seminaru iskazivao njegove stare sumnje: - Stoje uop�e vjerski nauk? Kad istražujemo prirodu i stvari oko sebe, kriterij je istine, rckoste, otkrivanje zakona ili trajnijih struktura, zar ne, u�itelju? - Tako je. A priori se ništa ne može znati. Treba istraživati. - Ipak, u skolastici definiraju se unaprijed neki op�i pojmovi ili, to�nije, iskazuju se neke svete rije�i, a odatle se onda izvla�e konzekvencije za naš svijet i život. - Zato, Matej u - nasmiješi se u�itelj svojem miljeniku i odbacismo takvu skolastiku, kao u sebe zatvoren sistem, bez smisla i primjena u zbilji. - Ali, u�itelju, zar se religija ne temelji na svetoj objavi I fanati�nom usvajanju? Mrmor u klupama ozna�io je obojici antiskolastika da još seminar nije bio osposobljen za tako otvorene diskusije. Teški je pe�at po�ivao još na mislima klerika. Polako, polako, ponavljao je u sebi tutor, izrast �e odavde slobodna, platonska akademija. Ivan i Matej vra�ali su se uzbu�eni s popodnevnog sala logike u svoj samostan na Marjanu. Da se može utvrditi istina »more geometrico«, kako to Euklid izvodi iz svojih aksioma jasnim konstrukcijama, bilo je fascinantno otkri�e, tako suprotno krutom jezuitovu naslanjanju na svete citate. Po�imo od dvaju stavaka, re�e Matej, »Bog je savršen u svemu« i »svijet je djelo Boga«, što odavde izlazi? »Svijet je savršen«. A je li tome tako? Obojica su sumnji�avo vrtjela glavama. Ako u svijet uklope ovaj Split s okolinom, teško bi se to moglo smatrati savršenim, zna-<Ni, djela savršenog bi�a nisu savršena, a onda, u �emu je uop�e to njegovo savršenstvo? Kroz zelenu lepezu granja otvaralo se dolje šumovito more. Prvi proljetni maestral je jenjao u zalazu sunca, ali neumorni su valovi udarali u kameno podnožje brežuljka. Zrak je bio savršeno proziran, zasi�en tek mirisom mladog inja. Na rubu plavi�aste pu�ine plivala su dva du-L»a otoka otvaraju�i izme�u sebe pogled u daljinu. S obližnjeg �iova jedrila je barka oštre siluete na kosim zrakama svjetlosti. Zagašena ljepota ve�ernjeg pejzaža omamljivala je kerubinskog fratri�a, koji je odjednom intenzivno osje-lio ružno�u svoje redovni�ke mantije. Ta surova tkanina, uštavljena znojem i prašinom... Svezan je debelim konopcem oko pasa u tu vre�u posta i prosja�enja. Bilo je to nepodnošljivo, ti pateri s bi�evima, izbezumljeni pokajnici, osaka�eni prosjaci na crkvenim portalima, bogomoljke s krunicama, sve beskona�na povorka nakaza koja ga vu�e sa sobom, dok mu je ovaj suton toliko obe�avao, tako lepršav, mirisav, slikovit, iš�ezavaju�i. Zaodijeva se tim treperavim šumarkom na povjetarcu, punom proljetnog daha i kolornih vidika, ja�e i ja�e nakostrušen na grubu, prljavu mantiju; i u divljem je poletu razgrne i baci sa sebe, s isprekidanim klicanjem: - Ne�u više to strašilo... Ovo pahuljasto zelenilo! Miris šume... odraz ve�ernji... neka me odijeva! Ivan je zadivljeno promatrao golog druga, pokrivenog tek krpom preko bedara, koji je onako kovr�av, nježna lica i djevoja�kog stasa oli�io an�eosku ljepotu, a ubrzo se u to divljenje primiješa osje�aj grijeha. Iz razgrnute golotinje izbijalo je ekstati�no uzbu�enje, kojem se stroži asket opirao: - Zare�en si, Mateju. Nitko od nas ne može više tu mantiju odbaciti... - On... Preuzvišeni - promrmlja posrnuli kerubin - istupio je iz Družbe Isusove... I ne mari za te zavjete... - Pokrij se! Hajde... I ispovijedi u�itelju što te spopalo. Smu�eni onim što je naglo provalilo, fratri�i su stigli do stare zgrade, kad ih najedanput prene iz razmišljanja vika odozgo. Prodorni, bolni, iskrivljeni povici dolazili su iz �elije oca Ignacija, ali to nije bio on. Oba se momka u �udu pogledaju. Radoznalost prevlada bojazan. Matej se oprezno uspne na ramena jakog Ivana i priviri na prozor s rešetkom.

U polumra�noj �eliji stajao je dr. Alberti i bi�evao se razodjeven do pasa dok ga je Ignacije iz kuta strogo mjerio, o�ito nezadovoljan ja�inom udarca. Nježnom bi doktoru u posljednji mah nestalo snage; žestoko bi zamahnuo pa zastao. �vorovi na krajevima remenja samo su ga okrznuli, ali i to mu je zadavalo strašnu bol, i jaukao je, ja�e prije udarca, iz strepnje pred svojom okrutnom voljom. Pošto se ošinuo, jauk je prelazio u cvilenje s izrazom patni�kog blaženstva na izobli�enu licu. Ja�e, ja�e, podbadao ga je mrki jezuit, štediš se, je li? varaš Crkvu i itoga, je li? misliš, možeš prevariti, je li? Grešnik sam, potvr�ivao je rasplakani Matija za svojim ispovjednikom, veliki grešnik; i napokon mu je pošlo za rukom da se oši-iic iz puna zamaha. Tanki mlazovi krvi procurili su iz njegovih rutavih prsiju, na što se strogi pater tek razjari. Ja�e, ja�e, podjarivao je mu�enika, ti izdaješ svog crkvenog poglavara. Ne�u, ne�u više, jecao je pokajni�ki doktor, Isukrste! oprosti meni, nevrijednome... Kako, riknuo je Ignacije, ne�eš?! Ti bi služio Crkvi gospodski, je li, pišu�i misterije, je li, za križ �asti i za pljesak publike, je li, pizdavi podla�e?! Tvoj otkup, znaj, zapovijedao mu je si rasni jezuit, bit �e tvoj ponovni grijeh. Mea culpa, mea eulpa, zaridao je grešnik, �ovjek je od istoka osu�en na prešno stanje, o muko Isukrstova! Trenutak filozofske meditacije dopustio mu je da pogleda, a kad spazi krv na svojim dlakavim prsima problijedi nasmrt i sruši se na pod. Uhoda spuzne s le�a svog druga koji je radoznalo �ekao objašnjenje. Matej važno stavi prst na usta i obojica se povuku u tih borik, uzbu�ena tajnovitim otkri�em. Bilo je to zamršenije od logi�kog problema koji im je zadao njihov u�itelj. Da su se pokajnici bi�evali u �eliji oca-ispovjednika, nije bilo ništa naro�ito. Jedanput su tako zatekli i ljepuškastu koludricu, Bosanku, kako se bi�uje skinute tunike, s krpom oko bedara. Kad je fratri� za�u�eno blenuo u gole dojke i trbuh, bio je do krvi išiban. Samo bi�evanje pobožnog pisca misterija nije im pružalo zagonetku nego usklici pali pri tom odricateljskom aktu. - Izdao je našeg nadbiskupa - zamišljeno je ponovio Ivan - i opet �e ga izdati, kao otkup od grijeha i ponovni grijeh. Ma što mu to zna�i? - To je logi�ki circulus vitiosus - poga�ao je Matej. - Ma nema to veze s logikom. - Strašno zamršeno! Meni je otpo�etka bilo sumnjivo kako dr. Alberti pomno bilježi u�iteljeve propovijedi u katedrali. Pri škakljivim paradoksima bi ga spopala drhtavica i �itav bi se unio u svoju bilježnicu. - Misliš - za�udi se Ivan - da bi on odavao? Kome? - Ne znam još. - Ocu Ignaciju? - Pater može sam te propovijedi pri�uti. Izdaje svog crkvenog poglavara, i dalje �e izdavati, ergo, odatle slijedi, on te svoje zapise nekud šalje i dalje �e slati, a otac Ignacije to drži grijehom, ali ga dalje na to upu�uje, kao otkup i ponovni grijeh... - Prokleto protuslovno! - usklikne Ivan zapanjeno. - Dijaboli�na jezuitska dijalektika, kako nam je u�itelj jednom natuknuo - zaklju�i Matej tiho. - Treba to preuzvišenom ispri�ati. - Prije trebamo to istražiti - odvrati poduzetniji momak. - Ja �u tajno slijediti oca Ignacija, a ti izdajicu-po-kajnika. Pazi, dok ne u�emo u trag toj zagonetki, koja prijeti našem u�itelju, nikome ni rije�i! Matej je opsjedao ku�u doktora Albertija. Katoli�ki književnik malo je saobra�ao sa svijetom; rijetko je izlazio, a još rje�e mu je tko dolazio u posjete. Katkad bi iz prozora njegove sobe navrli napolje uzbu�eni krikovi, molitve i pla�. Piše svoj misterij, konstatira pozorni uhoda, sigurno Muku Isusovu, koja �e se prikazati uo�i Uskrsa, a gdje �e vlatelinske k�eri nastupiti. Zaneseni autor proživljavao je u transu iznova Kristovo su�enje, s osobito vehementnim Pilatovim nastupom. »Ja imam pravo«, �ulo se iznutra urlanje, »da te osudim, Isuse, moja je vlast iznad božje... Da! Da, Dominise, pogani Pilate, izdajico Spasitelja, ti bi htio da uživaš u vlasti koja je od Gospoda, ali to �e biti tvoja propast, jao tebi, bogoubojico, pišem ti tvoj mene-tekel-fares...« - Gle hulje - ustrepta skriveni slušalac - sprema da Pilata obu�e u našeg nadbiskupa. - Daljnji dijalog izgubio se u nesuvislom hropta-nju. U osvijetljenoj sobi na katu zaružili su željezni lonci, zaškripao stari stol, rušile se stolice i pod praskao pod bjesomu�nim skakutanjem, a onda se sva ta lupa slegla it nemo�no jecanje, na o�aj jedinog gledaoca koji opet nije do kraja prozreo dramatski zaplet. Treba mijenjati plan opsade. Umjesto da stoji ispred prozora izmu�enog autora, on �e odsad postaviti zasjedu njegovim pouzdanicima. Najviše je doktor zalazio vlastelinu i Jakovu, gdje su se sastajali i neki kanonici. Plemi�eva pala�a držala se širokog Diklecijanova zida, i odanle se zbivanje moglo sigurnije osmotriti nego iza prometnog ugla. Istraživa�ko uzbu�enje zanijelo je radoznalog i nemirnog momka. Mora uhvatiti te tajnovite veze, bez obzira na opasnost! Sa svojeg skrovišta vidio je tavanski prozor uha�ane pala�e. Da se motkom prebaci unutra? Druge ve�eri izveo je taj svoj plan. Ribarske ostve upravo su dosegle sa zida rub prozora, i na rukama se odnjihao do pala�e pa uzverao kroz uski otvor. Bio je u tavanu iznad gornjeg kata. Oprezno je bosonog tapkao po jakim gredama, koje nisu sasvim zatvarale otvore,

tako da je ovdje-on�je prodiralo svjetlo iz soba, a i glasovi. Prolazile su tako ve�eri u tavanskoj zasjedi, a da se ništa naro�ito nije dogodilo. Matej se navikao da no�uje Iznad starih škrinja i vre�a mandula. U kutu pri dimnjaku visjele su šunke i kobasice, koje je s grižnjom savjesti jw)�eo nagrizati ispošteni samostanski miš. Iz tog grijeha pao je u još gore tjelesno iskušenje kad je s ležaja na kvrgavoj gredi gledao u spavaonicu vlastelinove k�eri. Neravni rub propuštao je tek uski kut donje, draškave panorame, no malo-pomalo širio je fratri� sablažnjivu pukotinu. Djevojka je spavala raspletene kose, tek naslu�ena u sjeni mjese�ine. Gledalac Isukrstove muke fanati�nog doktora upao je i sam u uzbudljivu dramu napasti i krivnje. Griješi li on tako? Požrtvovanje za ugroženog u�itelja poprimilo je drugi vid... Nadolazak južine pretvorio je tavan u parnu kupelj, Ujdje se goli momak preznojavao. I nemirna spava�ica ispod njega odgrnula je svoju ponjavu i raskop�ala �ipkastu košulju.Djevojka je spavala raspletene kose, tek naslu�ena u sjeni mjese�ine. Valjaju�i se i protežu�i u bunovnom drijemu, ulila mu se onako mazna i podatljiva. Ovdje više nema Ignacija da bi�em istjera iz njega napast. Miškolji se na trbuhu, nadražene muškosti, pokrit mrakom, Igraju�i kroz pukotinu. One dvije šiljaste dojke isturile su se odozdo prema njemu, kao ražarene vile pakla! Koprcao se nabadan sve bolnije i, na trenutke, propadao dolje, u mazno gušteri�ino protezanje, hvataju�i rukama ka zabranjenim kruškama; a onda bi ga razmak prere-juio. Bio je pribit vražjim �avlom na drvenu gredu, izmu�en ukazanjem blaženstva, u nemo�i da to dohvati. Divlja je snaga u njemu bujala, poticana valjuškanjem spava�ice I jakim mirisima mesa iz sušionice. To napasno tijelo... Tijelo, ispošteno, izbi�evano i zabranjeno, prolomilo je skrivenim silama i omamnom ljepotom. I ukraden prizor djevojke koja se gola umivala u osvit zore nije tog jutra više puštao zakašnjelog sjemeništarca. Uz; i lud je prelistavao bilješke s prethodnog sata. Ono što mu se ukazalo kroz usku pukotinu bilo je privla�nije od pravih tajni teologije. Na iš�r�kanim stranicama, iz naba�enih crta, izvirile su njene grudi, zaobljena ramena i... Ošamu�en izletio je iz nadbiskupove pala�e daje potraži i zacijeli bolni razmak. Kod ku�e nije bila. Otišla je, kao obi�no, sa svojom ujnom u crkvu sv. Arnira pokraj ženskog samostana, gdje je njena kuma bila vikarica. Zastavivši se ispred portala, vru� i zadihan od potjere, mladi� se naglo ohladi u grešnosti svoje namjere. Bilo mu je zabranjeno da išta o�ekuje. Snuždeno se oslonio na zid crkve kad ona pro�e blizu njega i osvrne se izazovno: - Fra Matej se, gle, uzoholio otkad je me�u akademicima. Stid mu je prije�io daje pogleda i pozdravi, a osim toga dobacila je to neizravno kao da razgovara sa svojom pratilicom. Kad bije god posljednjeg tjedna sreo na ulici, pri�inila bi mu se kako ju je vi�ao kroz tavansku pukotinu; i pritiješnjen krivicom, ponikao je opet o�ima pred njom. - Pusti božjeg �ovjeka, Dobrice! - opomene stroga ujna i povu�e za rukav nestašnu ka�iperku. Taj naziv duboko povrijedi fratri�a. Božji �ovjek?! To je poricalo njegovu vlastitu osobu i muškost. Ponesen mržnjom na redovni�ku mantiju i uškopljeni�ki znak, odvrati ponosno rugalici: - Ja sam svoj �ovjek. - Oho! - osupne se mlada ljepotica. - Da ne�eš biti kao tvoj u�itelj? Njen naglasak i napu�ena usta odavali su kako se u njenoj ku�i govorilo o nadbiskupu. Da, želio je da jednom bude kao on, tako slobodan i mo�an, ali je to ležalo daleko iza sedam bregova. - Pamti, mom�e - ukori ga oštrooka paziteljica - u raj se stiže kroz uska vrata. - Kroz pukotinu, ha, ha - odbrusi fratar s iznenadnom obiješ�u. Kad je potisnuo taj revolt u sebi, sumnji�ava je ve� ujna odvukla vrckavu Dobricu. Nepovjerljivi otac nije nikuda puštao k�er bez nadzora i ne sanjaju�i da vrag leži na tavanu. No� je slijedila za no�u bez plijena. Izmrcvaren na svojoj kvrgavoj osmatra�nici, kona�no zaspi kao klada. Kad mu je ljubavnica otprhnula, kao uvijek, u vru�ici zbliže-nja, sunce je ve� stajalo pred tavanskim oknom, a ulicom su orili povici i koraci. Odstupnica mu je bila odrezana. Zasjeda posta vlastita klopka u danu punom uku�anskih obilazaka. Popodne je, nakon plahog iš�ekivanja, zasjelo u sobi tajnovito društvance. U žamoru pozdravljanja i namještanja stolica nije se isprva ništa �ulo, ali doušnik gore na balvanu shvati da mora biti nešto važno. Pomalo se kroz metež glasova razabrao smisao njihove uzrujanosti: Suci i veliko vije�e spremaju predstavku duždu kako bi Republika poduprla nadbiskupa na kuriji, u sporu oko nadarhine. Prokletstvo, opsuje kanonik Petar, u tom sporu oko onih 500 dukata pridobit �e Markantun �itavu komunu. Žalibože, jadao se arhi�akon, nadbiskupija je ve� za Fokonija operušana... nema ni crkvenog ruha, �ak ni kaleža... ššššššš. Rimska gramzljivost radi za Dominisa... Uogme, potvrdi nepoznati, oja�at �e on u gradu poslije te predstavke ššššššš. Može li se to sprije�iti? Teško, mumljao je kanonik Petar, teško, teško... J-ja, zapiskutao je dr. Alberti, ja �u razotkriti tog Pilata, ho�u, pera mi... Sveti oficij treba dobiti na uvid njegove bogohulne prosvjedi... Tiho! Pss... Dobrice, zapovjedi vlastelin Jakov svojoj k�eri, donesi odozgo pršuta! Ajde, skokom! Doušnik na gredi pomakne se kad je ve� hitra djevojka priskakivala škriputavim stepenicama. Bilo je kasno da iza�e na prozor ili da se uvu�e u neku škrinju, a do sušionice mora nabasati na njega.

Drš�u�i, mladi� pri�e vratašcima daje pri�eka, pa što bude neka bude! - Matej? - zapanji se Dobrica ali ne vrisne, �ega se najviše bojao, nego ga radoznalo osmotri. - Ti ovdje?! - Duga je to pri�a - smirivao je njenu uzbunu s prs-lom na ustima. - Ispri�at �eš mi - šapatom prihvati mala ljepotica tajnu - odmah, �im se vratim. Slušao je njen lak i hitar korak niz škripavo stepenište dok mu je u prsima udarao bat zvona. Žile su se odanle rasplazile kao zmije, nabrekle od otrova i zaglušnih kucaja. Udaralo je u njemu i ljuljalo se oko njega kao da �e sve pu�i i srušiti se... Ona je poletno odskakutala saplevši ga dražesnim osmijehom. Vrata dolje zalupe. Žurilo joj se dok je on ovdje zamirao u tjeskobi. Uz tajnovito obe�anje ostavila mu je i svoj djevi�anski miris. To divno tijelo izvi�eno, nikad dotaknuto, nikad, nikad... Propinjao se u snatrenom zagrljaju, zdvojan stoje ne smije zgrabiti. Njen nagao povratak razbio je utvaru. U dnevnoj haljini, za�ešljana, sigurnih kretnji i ispiti]iva, smještavalaje i uljeza u stvarne okvire. Oboje je sjelo u najdalji kut tavana da on ispri�a svoj �udan boravak ovdje. Kako da po�ne? I �ime da je prevari? Da se verao po krovovima, u potrazi... Vragoljanka je piljila u njegovu zabunu, ushi�ena tim nalazom. Kako se zate�eni kerubin nije odvažio, po�ne ona malo zarumenjena: - Ti si, je l', ležao no�u, ondje, na balvanu, iznad mog kreveta? Njegova je šutnja dovoljno potvr�ivala. Ja�e pocrvenjevši, dosje�ala se kako ju je on odozgo promatrao u postelji i, valjda, kad se golušala; pa poravna haljinu ispod koljena i na grudima, o�ito bez srdžbe na mladi�ev prestupak. - �udno - prošaptala je s udivljenjem - spopao me takav san! Ležim u turskoj tamnici u Klisu, a iznad mene vitez bodežom sije�e grede. Strahujem, trupac �e pasti na mene, a ja ni makac! On pruži drš�u�i ruku i dotakne njeno rame. Grgot ispod njena zvonka šapta ga je pozivao, razliven sjaj u zjenicama hrabrio. Trenutak se oboje uko�i od strave, a onda prsti, koji su pripadali nekome drugome, obgrle rame djevojke. Stezao ju je polako, sve ja�e, u jezi i omami tog prvog dodira. Stisak mu je donosio olakšanje i u isti ga mah ja�e plijenio. Dlan je bio ispunjen njenom oblinom, palac je zarovao preko klju�ne kosti. Smije li dalje? Na njenu zarumenjelu licu i u vlažnomu pogledu odrazio se njegov strah. I on i ona strepjeli su pred onim tajanstvenim, što im je toliko bilo branjeno, ali je radoznao i požudan �avo nadvladao opomene crkve, i fratri� je s djevicom padao u smrtan grijeh... Uzavreo od ve�ernje propovijedi, Marko Antonije je prelazio preko sumra�nog Peristila. Duge, usporedne arkade i veli�anstven ulaz u Dioklecijanov stan obrubili su njegovo šetalište. Na ovom tisu�ljetnom plo�niku kora�ao je poput cezara, samo, dok se ostarjeli imperator ovdje mirio sa smr�u, on je požudno grabio svijet pred sobom. A snaga mu je udarala u tijesan i pobožan gradi�... Ve� je usko podnosio monaštvo. Zanesen pogled njegovih si u .iteljica podjario gaje na kamenoj propovjedaonici. I Mahjev odjek uzdrhtao na poslušnim usnicama. Da se do kraja;i izrekao, prihvatile bi ga... Ne! Bojazan je virila iz raširenih zjenica u odsjevu oltarskih svije�a. Rastjerao bi ih da iskaže ono najdublje u sebi. I on se opet zaogrnuo u Iuclatski plašt. Tek kad se udomi u toj tvr�avi, ispružit �u svoju ruku. Sad je hora snubljenja. Treba se prišuljati mimo nepovjerenja tih vitezova pape i cara, �lanova sve-nli bratovština, djevica i gospo�a pod nepovredivim sakramentima. A onda, da, onda... Raspojasan i razigran onim nedore�enim na ve�ernjici, poletio je preko romanske kolonade, potamnjelih krovova i visokog tornja. Da se izbavi iz tog uzap�ena gradi�a! U visinu, u prostranstva! Dok mu se bogata Italija nu�ala, ova se sirotinja na staroj ruševini strogo podvrgla isposni�kim zavjetima. (iledaju te, preuzvišeni, rugao mu se kaštelanski gospo-dar, kanonik Petar, kao sveta�ku sliku na zidu. Da se ušla )pi! Ili provaljuje u ženski samostan poput naprasitog Kokonija... Bijeda! U rimskim je ve�erima gotovo zaboravio da je izop�en iz društva ljepotica. Skinuvši jezuitsku luniku, po�eo se osje�ati punim �ovjekom. Baš uz ljubavnicu mo�nog kardinala! A to oslobo�enje svršilo je skandalom koji ga je otpravio u ovu najzabitiju dijecezu, na tursku granicu. I sad se ovdje trapi da ne sablazni sveto predzi�e krš�anstva. U njegovu biblioteku unijela je koludrica zapaljen luki-jernar i nijemo ostala pri vratima. Šest mirnih plami�aka n krugu oko gracioznog srebrnog stalka pozdravili su ga s dobro ve�e. Vatrice su bile otvorene i tek malo ustitrane, kao da šap�u, i stari ga se lukijernar doimao kao drug s kojim tiho snatri u pustoj no�i. Me�utim, prije mora s nekom naredbom otpraviti redušu koja je �ekala na izlazu. Djevica ga ve� tjednima služi, i on je polako zapa-ža i u nestašici drugog društva upušta se s njom u razgovor. Mlada ga Bosanka iznenadi svojom bistrinom i temperamentom koji nije samostanska stega utrnula. - Kiniš se ti u samostanu, djevice? - Katkad biva neizdržljivo... U takvim mi trenucima pomaže otac Ignacije. - Jezuit?! Kako? - On je moj ispovjednik. - Odvla�i te u svoju �eliju... - Što misliš?! On je svet. Pri�a mi o životu svetica. I ja se želim žrtvovati. - Da se žrtvuješ, a zašto? - Za Crkvu, za spas.

- Ti si stvorena za ženu, cijela. - Što bi me �ekalo kao ženu u našem kamenjaru? U zadimljenim, mra�nim potleušicama? Pokraj kozjih staza, u stalnoj oskudici i sva�i... Otac Ignacije mije ukazao drugo obzorje, u daljini, oko Svete Stolice. - Ti bi u Rim? - Još sam nedostojna. Ali mogla bih to zaslužiti. Molila sam oca Ignacija za neku tešku kušnju... - A on te poslao u moju pala�u na službu? - upita nadbiskup sa sumnjom koja se tog �asa rodila. - Opatica nadstojnica. - Mala moja službenico! Ljepotice kao ti, koje provincijski tutori šalju u Rim, svršavaju kao kardinalske pri-ležnice, u najboljem slu�aju... Ne grozi me se! Ja dolazim iz onog obzorja koje ti je tako nebeski naslikao tvoj ispovjednik. Ništa naši ljudi ondje ne postižu, ništa doli pla�eni�kog koplja, dvorskog bakšiša i pasje smrti na cesti. -I ti si ondje, Preuzvišeni, posrnuo? - �ula si? Naravno! U ovom splitskom kotlu najja�e odzvanja olajavanje. Rimski su farizeji dreknuli. I otpravili me u najzabitiju provinciju. A da se nikako više ne izbavim, zavezali su mi lanac oko vrata. Petsto dukata godišnje! Prokleta ucjena! Njihova mržnja i strah nisu imali mjere. Pokvarenjaci! - Zamrzili su te u Rimu? Bojali te se... a zašto? - Jer su glupi, siloviti, himbeni. Pa neka! Uz taj prosja�ki štap zapala me visoka titula. - Dalmatiae et Croatiae primas! - Možda to još nije izblijedjelo s moje mitre. Pokušat �u obnoviti duhovnu vlast primasa na ruševinama stare ! hrvatske! To je ovdje moja jedina karta. - Ja sam izbjegla iz starog kraja. Ho�eš li, Preuzvišeni, I lovesti križare da oslobode moje Duvno? Mlada Bosanka mu se najedanput javila kao glasnica Iz kraja njegovih aspiracija. Doline preko planinskog pojasa pod turskim pašom postale su s tom koludricom bliske i doku�ive. Obuzeo gaje udes kaurske raje dok je on; i pripovijedala kako je izbjegla ispred �auša koji je kupio petnaestogodišnje djevojke za agin harem. Franjevci su joj pomogli da se prebaci u Split gdje je �eznula za svojom zelenom dolinom. Pozvan na križarsku vojnu, Marko Antonije po�ne bosanskoj izbjeglici tuma�iti visoku diplomaciju. Jezuiti i Habsburgovci rovare na ovim granicama kako bi napakostili Mleta�koj Republici, bez obveze Rima i Madrida da sami stupe u rat protiv sultana. Dok krš�ansku Europu razdire raskol na sjever i jug, zapad i istok, od križarskog pohoda ne�e biti ništa. Pozorno, na trenutke zadivljeno lice mlade lijepe slusateljice zanijelo je Marka Antonija da joj se otkriva. On �e, kao posljednji legalni �uvar starog jedinstva, postavljati u Livnu i drugdje svoje namjesnike i biskupe, a kurija �e morati potvrditi; ina�e bi pripomogla potur�ivanju. Nadbiskupov je san brkao pamet koludrice koja je ve� i bila obrazovana u potpunoj poslušnosti militantnom redu, podložna volji upravitelja, po onom jezuitskom na�elu »perinde ac si cadaver essent«. U�enjaka i miritelja zazeblo je pred tim legijama leševa koje su stupale kroz europski sumrak po uputama generala; i da otrgne tu ljepuškastu, odvažnu djevicu iz strašnog reda, pokuša se s njom vratiti u ono mladena�ko doba kad se pobunio protiv zapta Družbe Isusove. - Htjeli su i od mene stvoriti vojnika svetog reda, oboružanog zavjetima, sa šljemom na glavi. Htjeli su... - A nisu? - Moju �ud nije zatrlo jezuitsko pitomište. Privla�ilo me sve zabranjeno: knjige na indeksu, tajna društva, djevojke. - Pomozi mi, sveta Uršulo! -Sama �eš ti ve�... Usplahirila se, više od svojih potajnih želja negoli od njegove otvorenosti. Pocrvenjela, kestenjastih obrva i dugih trepavica, zadihana, odudarala je od svoje samostanske bjeline. Nisu joj daskom ni postom uspjeli zgnje�iti dojke, i njena je ženstvenost dozrela i u hladnoj sjeni. Plaho i ujedno radoznalo uspravila se pred njim i napokon izrekla ono što joj je podrhtavalo na usnicama: - Ti, nadbiskupe, ne štuješ svete zavjete? - To te mu�i, djevice? . - Mu�i... Krv, grešna od matere. - Znaj, svi su ti zavjeti i otajstva postavljeni da se vi, redovnici u�vrstite u gvozdenoj disciplini. Sveti red traži od vas da budete leševi kojima upravlja volja generala. Protunaravno je to i opasno... - Prisizali smo na Sveto pismo... - Najviše je od tih propisa bez oslonca na evan�elju. Dakako, na vrhu hijerarhije malo se tko time trapi. - Kažeš... te su stege skrojene samo za nas dolje? A ti, Preuzvišeni, možeš s mene skinuti preuzak kroj? Priznala gaje za svojeg vjerskog glavara sa ženskim lukavstvom da bi on kasnije bio svemu kriv. Nagovor luciferskog nadbiskupa nadja�ao je zvonjavu nad njenim pustim djevojaštvom. Me�utim, razbivši njen oklop, prosvjetitelj ustukne. Bilo bi odve� banalno da tako uzme djevicu koju mu je samostan poslao, jama�no po starom tributu. Otprativši je, malo razo�aranu, zamislio se o svojem poslu. Fra Paolo Sarpi, kolega u fizici i crkvenoj reformi,

šuruje ga pismima iz Mletaka da nastavi istraživanja o i irkim le�ama. Od njega se o�ekuje da �e objasniti telep kojim je Galileo pošao na turneju po talijanskim novima. Pogled na vrtnju Jupiterovih mjeseca ilustrirao je Kopernikov heliocentri�ni sistem, ali su stoga sko-U'.tici odbacivali opti�ku sliku kao �avolsko izopa�enje. IHuncljivši u Padovi teoriju le�a i duge, Marko Antonije bio je najpozvaniji da to do kraja objasni. Prozori njegove palace nisu mu davali dosta svjetla za eksperimente, i zato... i ne samo zato, probit �e jedan zid Dioklecijanova oktogona, ondje iza glavnog oltara, i proširiti baziliku novim krilom, gdje �e on, kao primas, predsjedavati saboru dalmatinskih biskupa i, kao fizi�ar, eksperimentirati. Crkva sv. Dujma bila je puna mraka, bezli�nih isposnika i nvcla�kih rekvizita, zatrpana još nakaznim skelama. Uop�e, u njegovoj se dijecezi zadržao srednji vijek s okrutnim asketizmom, pokajni�kim procesijama, suludim narika�ama, poganskim praznovjerjem, pijanim svetkovinama. Sve �e on to raš�istiti pa otvoriti zatrpane arkade, plokate i hodnike da svjetlo i uzduh tog divnog pejzaža udu u pljesnivu ruševinu! Vrijeme je prolazilo. Obnovitelj je propao u hrastovu Ntolicu s licem prema drhtavu žišku. Kroz okamenjena korita života iscurili su potoci misli, vrtlozi dvojbe i ljes-kanja nade. Sve maloprije iskazano stajalo je zale�eno u nemogu�nosti da se promijeni. Iscrpljeni se pripovjeda� uije micao. Vrijeme je prolazilo u spoznaji svršenog, suvišno i pogrebno. Gdje da se traži ishodište Dominisova sukoba s papinstvom? Istražitelj �e zapeti pri gomili žalbi i presuda koje su pale na onu klauzulu pri imenovanju da splitski nadbiskup ima pla�ati petsto dukata godišnje takmacu na istu stolicu. I lako bi se pomislilo da je to os heretikove povijesti. Doista, kad je onaj takmac, Talijan Andreucci, bio sam imenovan za trogirskog biskupa, Marko Antonije je smjesta utvrdio da je time njegova obaveza utrnula. Me�utim, on i prije nije priznavao taj ekstra-porez, uobi�ajen odavno i napadan otpo�etka reformacije, i sustezao je nametnuti danak, koliko je god mogao, da ga sasvim obustavi. Trogirski biskup nije imao manje prihode od njega, a osim toga, bio mu je podre�en kao dalmatinskom metropolitu. Pla�anje sufraganu krnjilo bi mu još više ionako sporenu �ast. Njegove su nadarbine jedva do-stajale da uzdržava nanovo otvorenu školu, proširi tijesnu katedralu i podigne svoj ugled. Za profesorskom je katedrom nau�io kakav je položaj siromaha u ovom svijetu. Biskupski su mu posjedi osiguravali nezavisnost i neku mo�: bez toga bi njegove zamisli ostale puko maštanje. Da se oslobodi sramotne i plja�kaške klauzule, u�enjak je razvio cijeli sustav prava. On šalje žalbu za žalbom u Rim, potanko obrazlaže svoje stavove i obara odluke kancelarije. Što su njegovi argumenti ja�i, tim tvr�i bivaju nadležni uredi. Parnica izlazi na svim instancama na njegovu štetu. Kurija nemilosrdno inzistira da on i dalje podmiruje anuitet bogatijem Andreucciju, njenu doušniku u mleta�koj Dalmaciji, i naposljetku stavit �e i nadbiskupovo imanje pod ovrhu. Obostrana tvrdoglavost! - uskliknut �e nepristrani inkvizitor, žalibože, tako �est uzrok sporova... No, nije li baš tvrdoglavost ono što se mora objasniti? Što tjera mudrog diplomatu Marka Antonija u tako žu�ljivu parnicu kad bi drugim na�inom jama�no više isposlovao u Rimu? A što pak ukru�uje Pavla V. i kardinale da ne skinu apsurdnu obvezu, apsurdnu, pošto su svojem miljeniku dali bogatiju biskupiju? Motivi leže dublje od napisanih obrazloženja. Spor je po�eo prije zazornog dekreta Klemen-la VIII. Jezuiti su zamjerili darovitom pitomcu stoje istupio iz njihova reda, Collegium Romanum ga neprestano sumnji�i otkako je habilitiran na teološkom fakultetu u l'adovi, konzervativnoj i dogmatskoj kuriji bila je nepo-dobna Rabljaninova otvorenost po znanstvenoj reputaciji... Razloga je bilo dosta za uzajamno nepovjerenje. Kad mu umješan posrednik izme�u kajzera i dužda �ekao u Kimu crveni kardinalski šešir, otpuhnuli su ga s nadbiskupskim plaštem na ugroženu tursku granicu; a da se ne bi u Splitu pridigao, natovarili su mu teške namete. Ubijaju�i sve njegove molbe i utjeruju�i dug mleta�kim sudom, hijerarhija je, prvo, iz tu�eg džepa nagra�ivala svog doušnika u Trogiru i, drugo, što je bilo važnije, oduzimala je sredstva opasnom pretendentu. Teško je osporiti, sudio je Scaglia slušaju�i svog optuženika, da njegovi nadzornici nisu doznali ono što zrije u mislima Marka Antonija. On je bio odrana pra�en, kao i svatko dugi odli�nije pameti ili roda. Na njegovim predavanjima bilo je uvijek dosta onih koji su prisluškivali za Sveti oficij ili ured jezuitskog generala. Pažljivo se bilježilo sve što je govorio i što se o njemu pronosilo. Prisluškivanje bijaše glavna služba svetog reda, ali su tome pripo-magali odani vjernici. Kad je ex-profesor stao na propovjedaonicu Sv, Dujma, nitko drugi ne�e godinama zapisivati njegove propovijedi nego dr. Matija, pisac hrvatske gramatike i misterija o Isukrstovoj muci, dakle, dovoljno kompetentan sluša�. I taj plemi� i književnik dojavljivat �e nadbiskupove propovijedi Andreucciju u Trogir, koji �e to dalje dostavljati vatikanskoj kancelariji. Time što je doznavala ono pritajeno i grešno, Crkva je izgra�ivala svoju vlast nad ljudskim dušama i sudbinama. Crn križi� obilježio je otpo�etka Dominisov curriculum vitae. Samo površan istražitelj tražio bi klju� u hrpi spisa oko one rogobatne klauzule. Ta je duga parnica bila obostrano �ar-kanje u iš�ekivanju i pripremi odlu�nog obra�una. Sjeme hereze ponio je ve� mladi Rabljanin u jezuitsko sjemenište. Dolaze�i s granica ugroženih turskom najezdom, negodovao je na raskol u krš�anskoj Europi i odmah se usprotivio militantnom i dogmati�nom unitarizmu. Snošljivost me�u poklonicima latinskih i gr�kih obreda,

koju su zagovarali humanisti od 15. stolje�a, mogla je dati primjer suopstojnosti i drugih vjera. Intelekt koji je rastao u otkrivanju svemira nije više mogao ozbiljno prihvatiti stare skolasti�ke spekulacije. Pošto je skinuo �ar s duge na nebu i izoštrio pogled geometrijom zraka svjetlosti, kako da prihvati sakrosanktnu, misti�nu optiku? On je jasno vidio kako se narod zavarava lažnim svetinjama. Vidio je grabež za vlaš�u i imanjima, gdje se propovijedala Svevišnja dogma. Povremeni boravci u Rimu pa u rimskim provincijama otkrili su mu dokraja na �emu se osniva Sveta Stolica. Kad su ga srditi kardinali bacili u zabit ispod sandžakove tvr�ave, on je nastavio živo sudioništvo u rimskim sukobima. Prete�a Galileijeva teleskopa bijaše vraški dalekovidan. Njegovo je gledište izašlo iz autenti�nog istraživanja. Rušenje petrificirane skolastike i sloboda misli postaju najja�om straš�u u�enjaka koju �e Sanctum officium loma�ama gasiti. Za profesorskom je katedrom okoštala u Dominisa ki�ma koja se ne�e svinuti pred papinom nepogrešivoš�u. I zaognuvši se biskupskim plaštem i podupiru�i se o pastirski štap, ostaje on gra�anin novog vijeka uspravljen novim znanostima i ljudskim pravom. J Proturje�je u njemu samom - zaklju�ivao je inkvizitor. Taština, želja da se istakne i pohlepa za novcem zavele su znanstvenika da pokrije svoju glavu �asnom mitrom. Njegov enigmati�an i ezoteri�an jezik nije ništa kazivao ugroženom svijetu koji je iš�ekivao �udo. Što bi pripitomilo divlje stado? Odakle da sine svjetlo onom grozomornom ljudskom mraku? Narod nije mogao druk�ije primiti zakon nego kroz svete obrede i papinski autoritet. �im se sladu prikaže, meditirao je rimski kardinal uz Dominiso-vo pri�anje, da je to ljudski ili prirodni zakon, zavlada bezakonje! Heretik odgovara: važna je istina. To�no... Neka bude! Ali tvoja je znanstvena istina ono što ti i drugi mogu nanovo utvrditi, uvijek i svuda. Zašto onda prihva�aš evan�elje, koje je objavljeno jednom davno i koje nitko ne može po svojoj volji verificirati? I što onda dižeš biskupsku �ast više od svih posve�enih prelata? Ako je lobodno, raspušteno, besciljno istraživanje išta u tebi • lovsljedno odnjegovalo, to je oholost, da budeš prvi, uviik i svuda, prvi! Kurija je pogriješila, rasu�uje Scaglia, što je Marka Antonija ustoli�ila u onoj pustoši gdje �e on sam prebivati sa svojom oholom mišlju. Slušao gaje i prenosio se u samotna predve�erja ispod tornja pregra�ena Dioklecijanova mauzoleja. Pogrebna se koprena no� na no� spuštala s neba na nemirnog mislioca. Sve to vje�no isto i beznadno stopilo se u trenutak bunta. Kad zimska bura zalupi sva vrata, u �ovjeku isto tako dalje hu�i i razme�e se. Sale splitskih obješenjaka više ne nasmijavaju, sun�ani su ornamenti utrnuli u mrtvu ruševinu. Preko krovova i kroz tijesne ulice nalije�u legije bjesova; i kroz njihov zlu-i ad fi�uk oživljuje carska pala�a, uzbrekta, trese se, lomi, lupa, dozivi]e. Poneki korak poznog stražara, ili uhode, primiješa se sablasnoj tutnjavi ili plah gost udari alkom po portalu. I to je sve. Sve u toj dugoj vu�joj no�i. A nadbiskup sjedi uz drhtavu voštanicu, potopljen s tom kraljevskom galijom u oceanu mraka. Sjedi i hvata se pera kao vesla koje �e ga iznijeti iz brodoloma. Što je nadahnulo te zapise, propovijedi? Mnogošta, ali i silina bure. Opustošena provincija, sat jahanja od turskog Klisa, nije zatrla vidovit duh. Naprotiv! Rabljaninova je potpuna pozicija baš izrasla na ruševinama stare kraljevine. Ba-civši ga na ugroženu granicu, kurija ga je vratila na njegovo iskonsko tlo gdje �e se genij di�i do povijesnog zvijež�a. Taj postupak kako su ga sapeli bijedom, porezima, glupoš�u i uho�enjem, dao mu je kona�an poticaj. Gdje bi se netko drugi predao, Marko Antonije prelazi u protu-napadaj s najzamašnijim konzekvencijama. U njega se našlo još jedno oružje, doduše ve� zahr�alo, ali legalno još uvijek na snazi. Bilo je to: ptavo hrvatskog primasa. Nadbiskup je splitski neko� dobivao pri imenovanju taj titularni ukras kojemu nije nitko više pripisivao kakvu važnost. I kurija i njene sluge u Dalmaciji bile su zaprepaštene kad je nazovi-primas po�eo provoditi svoju vlast. Izvanredno marljiv i pronicljiv, pisao je naokolo, rješavao sporove u susjednim dijecezama i savjetovao tamošnje biskupe, koji su ta njegova pisma slali u Rim gdje su se �itala s iznena�enjem. Dalmatiae et Croatiae primas... kao za hrvatskih kraljeva?! Uspomene su strašile. Sum-nji�enje Vatikana planulo je srdžbom na u�ena uzurpatora s druge jadranske obale. Me�utim, ex-profesor ne želi shvatiti daje njegova gorda titula uveo list davnih kraljevskih ljeta. Na metropoli-tovu opomenu, a i osudu, pokvareni upravitelj hvarske biskupije ga opsuje u samom Splitu. Kad Pavao V. još jednom odbacuje njegovu žalbu protiv Andreuccija, poziva on na red tog vatikanskog doušnika koji svojim raskalašenim i bahatim vladanjem sablažnjuje trogirski kaptol i narod; a ovaj mu uzvra�a uvredljivim pismom, siguran u svoje veze. Papinska kancelarija i jezuitski red režu njegove ohole prerogative. Ukorima i naredbama, a tako�er i došaptavanjem, kurija je obznanila tko u Crkvi drži vlast. Ne samo da �e dalmatinski biskupi okrenuti le�a obnovitelju nego �e se i splitski kaptol pred njim zaklju�ati. Arhi�akon saziva kanonike na tajne sjednice, gdje se donose zaklju�ci i popunjuju ispražnjene stolice, a da nadbiskupa i ne pitaju za mišljenje. Uzalud on bjesni u svojoj osami. Kad kažnjava neposlušne kanoni�ke pretendente, mleta�ki mu se knez isprije�i svojom vlaš�u. Malo je tko tako gorko osjetio kako je labav i šupalj njegov položaj. Njegovi su se prethodnici provodili u Italiji ili na ladanju. �im je on pokušao ne�im ispuniti stare naslove, sudario se s utvrdama vlasti. U neprekidnom natezanju s prgavim kaptolom oslonio se na niže sve�enstvo; ali ono je bilo neobrazovano i rasulo po turskim me�ama.

Protiv nepovjerenja vlastele i uskoka, koji su priželjkivali novi pohod na Klis pod zastavom habsburškog cara, stjecao je privrženost gra�anstva koje je više voljelo raditi i trgovati u miru; ali i taj je oslonac bio slab. Pod sve ja�om stegom Rima bili bi mu bogomdani saveznici baš okolni biskupi, izvrgnuti jednakim nametima i dalekoj administraciji. Me�utim, jedva je još Iko od tih stranaca pazio na nekadašnju �ast. Bili su prezreni od kardinalske elite u Vatikanu da sami iskale svoj prezir na narod �iji jezik nisu ni razumjeli. Svim poniženim i izopa�enim provincijama apsolutno je vladala Sveta Stolica. �ast biskupa, �ast �ovjeka... što je to još vrijedilo? Misti�na je mo� dolazila od Njegove Svetosti, i tko je stupio u kontakt sa sankrosanktnom organizacijom, bivao je tako�er posve�en i mo�an. A nadbiskup sam, otkako je na njega pala sjena papine nemilosti, pretvarao se u o�ima pouzdanika u voštanu figuru ili apostatu. Kako da se izbavi od te dvorske smrti? Odakle da utis-ne sok svojim utvarama? Što da suprotstavi velikašima pod ti]arom i crvenim šeširima? Njegova je pozicija ve� ocrtana; treba mu odaziv krš�anske Europe, izmrcvarene vjerskim raskolom. Kao i drugi reformatori, usvaja on zajedni�ku podlogu u evan�elju, ali ta �e poruka ranog krš�anstva druk�ije zvu�iti u dilemama fizi�ara i izmiritelja,gra�anina i primasa. Iz gotovo ve� zgažene baštine Marko Antonije uskrsava onaj sebi srodan duh kojim �e prizivati krš�ane. U obrani od totalne vladavine nad dušama, radom i posjedima vjernika domišlja se na�elima decentra-lizacije i ravnopravnosti komuna, konzekventno obara misti�ku dogmu i odvaja vlast od crkve; a tu mu Biblija i stara predaja stoje pri ruci. Nisu li se u izvornom krš�anstvu širile ravnopravne op�ine? Nije li papinstvo kasnije cezarsko izopacenje? Nije li Krist jasno rekao da crkvi ne pripada svjetovna vlast? U tome i jest bitan obrat Novog zavjeta prema pri�i o Mojsiju i Deset zapovijedi Božjih, gdje je �ovjek svoju slobodu i pravo predao Jahvi koji svime upravlja. Kad se Dominis s propovjedaonice Sv. Duj-ma priziva na Ciprijana i rane op�ine, tada je to prije svega apel na jednakost i mir, zahtjev da se Crkva vrati u �isto moralan zavi�aj. Vjera da to krš�anstvo još nije mrtvo, nadahnjuje nadbiskupa u otporu protiv papinskog apsolutizma. Uspravljen mišlju novog doba, a okrijepljen iz starog moralno-poetskog izvora, ustrajao je na ruševinama ruševina, ustrajao protiv svojeg kaptola, tu�inaca--sufragana i svetog reda. I s te ugrožene granice prolistat �e knjiga kao spasenje iz samotne nemo�i, iz bjesnila raskola, iz misti�ne pod�injenosti.Prva se objava zbila s propovjedaonice Sv. Dujma. Sumnji�en zbog hereti�kog zastranjivanja i lišavan �asti, nadbiskup se branio na najefikasniji na�in pred vjernicima koji su štovali Sveto pismo; i iz svjedo�enja evan�elista i apostola proizlazilo je da je rimska skolastika izopacenje krš�anstva. Priturska komuna, hrabrena mesijanskom vjerom i martirskim legendama, nije pružala padovansku aulu za akademske rasprave, i stoga �e znanstveni argumenti ustupiti mjesto obilju citata iz evan�elja, a tako �e se izgra�ivati i Dominisova »Crkvena država«. Me�utim, misao u�enjaka i gra�anina nosi �itavo njegovo djelo. Vrsni je eksperimentator poga�ao kojom �e metodom posti�i ono željeno. U njemu se odrana sjedinjavala lutnja s pokusom, misao s izvršenjem. Knjiga nije Mar-I.u Antoniju nikad postala utjeha ili nadomjestak za zbilj- ki �in. On sam stajao je svojom rije�i i �inom pred svojim protivnicima i skepticima. I kad su se iz njegovih splitskih propovijedi ra�ali obrisi deset teških svezaka, on nije nikad ja�e želio da iza�e na povijesno poprište: Izgledi na preokret sinuli su kad je siloviti Pavao V. godi ne 1606. obznanio anatemu i interdikt Mleta�koj Republici zato stoje sudila zlo�inu sve�enika, u provo�enju voje gra�anske jurisdikcije. Tvrdi kanonist Camillo nije dopuštao svjetovnim vlastima da igdje dira-in sve�enstvo i Crkvu pa je ubrzo nakon ustoli�enja u svibnju 1605. htio pokazati neposlušnima tko je još uvi-M'k gospodar katoli�kog svijeta. Papina anatema jedne katoli�ke vlade razbuktat �e novovjekovni sukob izme�u crkvene i svjetovne vlasti. Mleta�ki senat brani s odvaž-iiim Paolom Sarpijem republi�ku suverenost i pravo nasuprot Božjem namjesniku na zemlji, koji zabranjuje sve�enstvu Venecije da obavlja bogoslužje sve dok senat ne poklekne. Došlo je vrijeme opredjeljenja, vijeme kad hrabri predvode, a oprezni se povla�e. Rimski obru� puca oko Marka Antonija, i prerogativi metropolita napokon dobivaju snagu na dugoj obali stare Hrvatske. Katoli�ki stožer Dalmacije kupi se u nadbiskupovoj pala�i. Neobi�ni gosti ulaze i izlaze, a gra�ani u Peristilu koji još ništa ne znaju snebivaju se. U�enjakova je biblio-Irka pretvorena u ratni stožer. Vijesti se donose, vijesti se napolje šalju, povjerljive i sudbonosne. Nakon duge zagušljive tišine, Marko Antonije požudno sr�e nadošlu oluju sa zapada. On biva os vrtnje; zamašaj odluke zanosi ga u vrtoglave visine. Biskupi su suzdrži]ivi; najradije bi u zavjetrini �ekali ishod dvoboja izme�u Rima i Venecije. Ali ne dopušta im goropadni Pavao V. Interdikt! I ne dopušta im duždeva zapovijed: obavljajte dalje službu Božju! Kojoj od tih dviju vlasti da se pokore? 117Sunce je palo za Kaštelima razlivši bakrenu žitkost preko plavi�astog svoda. Vatren odsjaj poskakuje po gornjim prozorima južnih fasada prema Srebrnim vratima, �as ovdje, �as ondje. Prolaznici i kneževi stražari uznemireno gledaju u ljubi�asto-purpurno nebo. Kao da na dalekom zapadu gori...

Umjesto da se gasi, biva sjaj sve ja�i. I visok, bjelkast toranj Sv. Dujma pripaljen je na vršku i jedri s križem u nebeski požar. Na katu nadbiskupove pala�e, okrenute na zagašen istok, užgane su voštanice i žmirkaju napolje u zažarenu ve�er. Dominis je izašao na balkon iznad uznemirenog Peristila, pod kobnim znamenjem na nebu. Njegova su plu�a tražila gutljaj lahora s Marjana, dok su u zagušljivoj sobi njegovi gosti potezali iz hladnih podrumskih kr�aga, sve ja�e zagrijani vinom i vije�anjem. Pokraj stepenica mauzoleja smiješila mu se egipatska sfinga podatno i zagonetno. Premda od kamena i okljaštrena, urasla je u njegovo obitavalište kao neka životinja dovedena izdaleka i pripitomljena. Kad ni s kim nije imao razgovarati, njoj bi tepao, kao sada, gdje mu bu�no društvo unutra nije ništa kazivalo. Ej ti, prefriganko, frigana pod ciganskim Reom, što mi vra�aš? Žezlo primasa? Kao neko� davno... Croati-ae rex! Ili pad... Smiješiš se, faraonska kujo, zavaravaš tim svojim smiješkom, a kad se sunovratimo, ti ostaješ superiorno nasmijana. Ništa se novo nije zbilo. Svaki vezir želi biti faraon, svaki kardinal papa, svaki knez kralj. Neka ja pove�am broj tih pretendenata, je li?... neka pridodam svoj kamen tisu�ljetnoj piramidi. A možda mi uspije. Ona pijana nazdravica kralju Hrvatskom, kojom me rimski druži ovamo ispratiše, Croatiae rex, ha, ha, ha, Croatiae rex, ha, ha, ha... to pijano poklonstvo bijaše možda, možda, navještaj sudbine. Je li, prefriganko? I ti mi tako vra�aš? Smiješiš se kao što si se tisu�lje�ima smiješila velikaškim tlapnjama. Pustinjski su vjetrovi prali taj tvoj zagonetan smiješak, oblaci te pijeska zatrpavali, ali ti ostaješ tako nasmijana dok su oni, �ije si vlastohleplje podjarila, netragom iš�ezli u sprovodu dinal i ja. Sic transit gloria mundi... Slava papa i careva nije ostavila ništa bolje od Keopove piramide. Jednom treba odvojiti vlast i nasilje od ižnji duha. Po�ni time ti, primase! Obuzdaj požudu koja gura na vjekovnu carsku strminu! Ti, dvorska kujo, mijesiš se na me�i zelene doline i Sahare, tvoj zagonetan smijeh daje prolaz osvaja�ima, a kuda, kuda? Odozdo mu Ivan maše, sve je u redu. Do bijesa, ništa nije ure�eno. Sve je ovo strašna zbrka i kojoj nitko nikome ništa ne vjeruje. Mleta�ka flota stražari uzduž dalmatinske obale. A ovdje, oko njegova Peristila, obilaze kapeli u lovi kopljanici, sumnji�avi prema svakome tko ne nosi njihovu uniformu. U ovom trenutku raskola uzdaje se vlast jedino u vojni�ku silu nezatrovanu teološkim dilemama. Pri posljednjem stupu arkada porje�kao se dr. Matija h mleta�kim �asnikom. Slikovito gestikuliranje dopunjavalo je njihovu zvonku talijanštinu. Fanati�ni katolik htio |c papinu pe�atnicu udariti u pamet gizdelinu koji se namršteno ogledavao za svojim stražarima. Ipak su se mirno razišli. Ispod nadbiskupova balkona dovikne uzrujani oloktor: - Preuzvišeni, što je ostalo od naše autonomije? Najgora smo provincija, pod zapovjedništvom tih pla�enika! Splitska su vlastela imala razloga da se uzbune. U �asu opasnosti prezreo je mleta�ki knez njihova autonomna tijela, napose veliko vije�e, kao da nisu nikad igrala ozbiljnu ulogu. A kapetanovi oružnici nisu više nimalo uvažavali plemi�ke oznake i bodeže. O�ito je u vojni�kim mjerilima bila sva raznorodna Dalmacija izravnana, jednako pritajeno opasna, gdje je bila nužna stroga opsada. Providur �eka metropolita na svojoj galiji. �eka ga s važnom porukom Paola Sarpija. Ta zna on što mu duhovni vo�a senata poru�uje. Kako se crkvena hijerarhija u prejasnoj Republici koleba, Marko Antonije bi donio odlu�nu prevagu; i zato se providur usidrio u luci i �eka najudvornije dok kneževi stražari patroliraju oko nadbiskupske pala�e. - Tempora mutantur! - usklikne dr. Mati]a na vratima za pozdrav. Živio, navijeke, odazove se nekoliko pomirljivih glasova. Pripitom društvu za nadbiskupovu stolu živjelo se kao dosad, bez želje za promjenama koje je izvikivao autor mesijanske pasije. Prokleta provincija, ponovi Dominis za svojim gostima, ta ruševina, gdje kloko�u kanali s mokra�om, štur ci cvile svu no�, a ljudi hr�u u rup�agama... Splitska stolica predvodi Dalmaciju, za�uje metropolit svog biskupskog susjeda. Eto, sad se pod�injava, ekvili-brist, da na njih u Splitu svali breme odgovornosti. Nadbiskup je ovdje gospodar, žurno se vadi arhi�akon iz opasne prethodnice, kaptol je dužan izvršavati njegove zapovijedi. Gle, stari lisac, priznaje! Sic, sic, povla�uje kanonik Petar, naš Markantun odlu�uje, hvala Bogu! Dominis se vra�a u prenatrpanu biblioteku koja zagušuje isparivanjem gostiju i njihovom mlakoš�u. Izjasniti se, uvijek je bilo pogibeljno, a jedino Bog zna tko �e sutra biti pobjednik... Sjednuvši opet za pro�elje svog velikog stola, krcatog pismima i vr�evima vina, malo gadljivo je prihva�ao subordinaciju biskupa i kaptola. Doduše, oni nisu toliko voljeli Svetog Oca koliko one nov�i�e koji su pritjecali od krstitki, vjen�anja, pomasti, zadušnica, kadenja ili zvonjave, ali nisi ni htjeli rastavu od Rima. Neka primas vodi! Vivat! Ta sloga, tiho se požali kolovo�a, to je ljepilo od brašna koje �e se raspasti u slini ustiju. �avolsko iskušenje, zavapio je dr. Mati)a nad crkvenim nov�i�em; zar da ta lakomost pobijedi vjeru?! On je za nadbiskupovim stolom zastupao vlastelu koja se oprezno držala postrance, ali se sam usrdno pokoravao; Papi. Njegov tutor, otac Ignacije, zagonetno je nestao, valjda, rasturaju�i Pavlove proglase,

koje su mleta�ki žbiri plijenili; i sad ja sam ovdje istupao, iskreno i oštro, nasuprot prora�unatom sve�enstvu: - Idu�i ovamo, upitao sam oružnika na Peristilu, znaš li, tvoj dužd je proklet. A taj mi odbrusi, baš me briga, ja Hlušam samo svog kapetana. Molim vas, crkveni oci, u tHnnu ste vi bolji od onog pla�enika dolje? Ajde, ajde, stišavali su kanonici starog druga, koji se nije dao tako lako otpraviti i nastavio je s dubokim uvjerenjem šibati njihovu mlakost: - Papa je oslovio svoju pe�atnicu na svakog katolika. Vi se ne možete zaklanjati za svoje pretpostavljene, a nikako pak za mleta�ku vlast, koja je prokleta. Disidenti u Veneciji ugrozili su katoli�ko jedinstvo. Vaša je sveta dužnost, �asni biskupi i kanonici, da u�vrstite katoli�ki tabor. Tko tu dvoumi ili se izvla�i, sti�i �e ga anatema, in nornine Domini! ~ Deus omen avertat! - zazove susjedni biskup u strahu pred tom nesre�om. I još se poneki prekriži za stolom. Mu�na tišina pritisnula je sve�eni�ki skup u zagušljivoj biblioteci. Kako su je od makinalno obavljali crkvenu službu, spomen strašnog prokletstva tinjao je negdje u mraku kapela. Premda je pisac misterija otkrivao njihovu lakomost i sebi�nost, želja za jedinstvom katoli�kog tabora resoniralo je u na-$uhom habitusu. Sic, sic, gun�ao je uvrije�eni Petar, mi smo svi dobri katolici, a zatim se odvaži da glasno iskaže svoju dvojbu: - Rim je daleko. Ne shva�a ovdje prilike. Ako mi za-ivorimo crkvu, nagrnut �e drugi popovi, eto ti na! Tako je, baš tako, obišlo je mrmljanje oko stola. Nagrnut �e, bogme! Oni drugi, s planina. Glagoljaši! Prva je dužnost legalnih crkvenih poglavara �uvati svete obrede. Treba nastaviti, in maiorem Dei gloriam! Gorljivog doktora poklopio je kanonikov argument, i on na trenutak zašuti. U zao �as nabaci susjedni biskup galiju usidrenu u luci, na što dr. Matija iznova usplamti: - Zaista, zaista vam kažem, Mleta�ka Republika raspast �e se pod papinom anatemom. Ne �ujete li, ra�undžije, kako ve� puca na svim stranama? - Nije sigurno - obuzdavao je Petar starog prijatelja. -Nije više vrijeme Grgura VII, kad su takva prokletstva obarala careve. Treba tu dobro promisliti, moj doktore! - Kukavice! - istr�avao se dr. Alberti. - Vi biste se i dalje pokoravali izop�enoj vladi?! - Senat je proglasio interdikt nevaljalim i ništetnim. - Protivan je gra�anskoj jurisdikciji - dopuni kanonika stari padovanski teolog. - Republika brani svoju legalnu nezavisnost nasuprot papinskoj supremaciji. - A mi, Preuzvišeni - upita ga grozni�avi doktor s prodornim pogledom - što da mi branimo? Mleta�ku državu ili svoju opstojnost? Da pridržimo osvaja�a s leda, kad ga se možemo otresti? Naša se cijela obala može sad osloboditi, s Papinim blagoslovom i uz carevu pomo�! Sjedinit �emo se s hrvatskim velikašima na sjeveru, vratiti svoju o�evinu... Doma�in uzdrhta na �elu stola. Pisac misterija iskazivao je njegov dugi san, odjednom rastvoren u akutne politi�ke kombinacije. Iz rasula proklete Venecije, pretkazivao je zaneseni vidovnjak, izronit �e potonula drevna kraljevina... To i nije bilo onozemaljski nedoku�ivo. Ta se mogu�nost realno pružala, možda, kad bi se svi ovdje složili... Me�utim, vatreni je poziv digao oprezne biskupe i isto tako lukave �lanove kaptola na odlazak. Arhi�akon se ispri�avao starim išijasom koji mu ne dopušta dugo sjedenje; Petar je napominjao neke ranojutarnje obaveze. Svatko je u drugome nazri]evao doušnika neke vlasti, ili one blize s pla�enicima ispred portala ili one druge koja je izdaleka prijetila prokletstvom. Ti si legitimni poglavar, kadio je lukavi išijati�ar doma�inu, ti zapovijedaš, Mark-antune, opraštao se drugi lisac, svi zajedno misle�i, ti �eš za nas platiti ceh. Otvorio je dvokrilna vrata balkona da prozra�i zadah sijela. Vani je ve� no� gutala siluetu Sv. Dujma. Iza krnje arkade gorio je zidni fenjer, i pijano pjevanje dopiralo je preko pustog trga. Vinska bra�a! Gostioni�ki prozor bio oaza u tom crkvenom mraku. Kad bi se bar iz tog tjeskobnog sjedišta odšetao donle! Diskretan potplat zastrugao je za njegovim le�ima. Nile bio sam. Posljednji gost davao je znak svoje prisutnosti. Oklijeva, taj zanesenjak i opet kašljuca i vrpolji se prema njemu na vratnici balkona. Svjetlucava zvijež�a i prohladna svježina naviještali su dolazak bure. Odvojeni za puh donese obijestan žagor iz kr�me i �ist dah kamenog diva na sjeveru. - Prvostolnice! - oslovi ga krzmaju�i uljez, prvi put tako, priznavaju�i mu odjednom �ast. - Trenutak je, prvostolnice hrvatski. Vi nosite legitimnu titulu. Vi možete, u rasulu proklete Venecije, istaknuti staro državno pravo. Primas Dalmatiae et Croatiae zadrhtao je pod mo�i koja je odjednom suknula iz oronula naslova. Da, ustaša se, on drži kontinuitet jedne kraljevine; i kad se sve naokolo ruši, on stoji ovdje, legitimni baštinik. Nisu li ga Mle�ani toliko puta zatajili? I što da se on ne iznevjeri starim savezima? Lukavoš�u može se iz ove peripetije više izvu�i nego dosljednoš�u. Grozni�avi plemi� prilazio mu je odostraga kao sudbinsko iskušenje: - Sve ovdašnje plemstvo okupit �e se oko vas. I Sveta Stolica bit �e vam milostiva...

Jama�no, sad bi se mnogošta moglo iscjenkati od Rima, oslabljenog napadajem na Mleta�ku Republiku. Dok se obje velesile lome, on bi ovdje zacijelio rastepene komadi�e. Zastupnik vlastele i jezuitski ortak uznosio ga je na vo�u urote!- Prvostolnice hrvatski! Nasljednice primasa kralja Tomislava! Proglasite pripojenje ovih pokrajina ugarsko--hrvatskom kralju! Ali snubljeni se još više uznio. Ne primas ugarsko-hr-vatskog kralja, habsburškog kaj zera, nego... Rex Croati-ael Ležalo je to na vršcima najprhkijih snova, a odjednom bude izre�eno, tako, na drhtaju usana. Otvorene ralje no�i zinule su prema njemu i lakomo gutale ohole tlapnje. U odsjevu ferala s nadbiskupskog portala smiješila mu se sfinga polegla do nogu Sv. Dujma. Eto, gazdo, što osta od faraonskih sanja. Piramide! Piramide na rubu pustinje. Sic transit gloria mundi! - Uzveli�ali biste me za primasa ugarsko-hrvatskog kralja, Habsburgovca, a sve mi ovdje osporiste. Dr. Matija se pridržavao na ormaru s knjigama u �udnoj groznici. I njega je raskidala dvoumica. Podilazio je s podani�kom ponudom znanstveniku koga je od njegova dolaska ovamo sumnji�io. U ogledalu tog iskrivljenog lica vidio se Dominis kao Poncije Pilat i kao hrvatski kralj. �avolska kušnja za autora »Isukrstove muke«! Sav se iskrivio u dvoumici ne klanja li se krivom gospodaru. Ot-po�evši obra�un, Marko Antonije nastavi: - Moje ste propovijedi u katedrali, doktore, dostavljali u Rim, preko biskupa Andreuccija u Trogiru. Doušnik to ne pore�e. Spopalo ga je za trenutak, pro-blijedjelog, da bježi, a zatim se trpko nasmiješi kao da bi se tim osmijehom htio pokriti. To dostavljanje bilo mu je i grijeh i pokora, kako je iskazivalo izobli�eno lice. Ovaj vatreni osloboditelj Klisa i širitelj hrvatske rije�i uorta�io se s najgorim strancem, razvratnikom i plja�kašem, protiv njega, metropolita, i to na najpodliji na�in. Nakon dužeg krzmanja promuca pozelenjeli vlastelin: - S-sanctum O-officium je najmjerodavniji sudac nad našim mišljenjem. U skupštini inkvizicije skupljeni su Kardinali, prvi teolozi. Sam Sveti Otac nadzire... Nismo li svi mi dužni da svoje sumnje iznesemo pred taj sud? - Mogli ste svoje, kome ho�ete, ali vi ste dostavljali moje govore, ne znam koliko iskvarene. - To�no, to�no, vi ste me smutili svojim propovijedima, kao i druge pobožne duše. Nije li bilo jedino spasonosno, nadbiskupe, da se potpuno povjerimo Svetom oficiju, vrhovnom i nepogrešivom sucu? Namršteni je primas izrekao svoj sud o tom �inu. I splitski je plemi� izmjeni�no crvenjeo i blijedio, ali je odanost Crkvi nadvladala njegov stid. Priznavaju�i vrhovni autoritet pape i kardinalske skupštine, bio je pripravan da se odre�e samog sebe i isto tako da ponizi i uništi svakoga drugog. - Trenutak je katarze - istisne kroz gr� sapeti poklonik. - Ono prije bijaše ekspozicija maski. Uskoro �e se vidjeti tko je tko. Ja padam pred vama na koljena, prvostolnice, ako sam, u demonskom pomra�enju, nazreo krivi lik. Mea culpa! Mea mcucima culpa! I doista je kleknuo. Dominis se nelagodno okrene od njega na podu i zagleda se opet kroz balkonska vrata u mrak. Tko je tko? Gusta crna tkanina pokrila je sva tražena obli�ja. Autor mesijanske pasije bio je pripravan zatajiti se ako on, primas, bude onaj koga je ovdje tako predano iš�ekivao. Polako se rijedilo pred njim, i znani obrisi izronjavali su iz mora tame. Njegov prirepak šaputao je s poda: - Ja vam se zavjetujem, s drugom splitskom vlastelom, prvostolnice, ako proglasite odcjepljenje od proklete Venecije. - Ja, ovdje, sam, ispred mleta�kih pla�enika i galija?! - Onako, kao osloboditelji Klisa prije deset godina. (:ar �e vas podržati, i hrvatski �e velikaši dojahati ovamo s vojskom, kao neko�. A sad �e i Papin blagoslov biti s nama! Španjolci �e tako�er doploviti... Da, Rudolf II. bi ga podupro ako bi poput kliskih junaka istakao zastavu ugarsko-hrvatskog kralja; i Španjolci bi s Juga Italije rado ovamo doplovili; i Rim bi ga blagoslivljao, dabome! Svi pomazani pretendenti mogli su sad nasrnuti na posjede proklete republike; a što bi njemu, prvostolniku, ostalo? I što bi se uop�e sa�uvalo u toj novoj podjeli? - A tko vam jam�i, doktore, da ne�e na kraju dojahati bosanski paša? - Mi �emo, oslobo�eni Mle�ana, prokletih turskih saveznika, po�i na Klis, a odanle, s hrvatskim velikašima... - Suviše ho�ete, suviše! Ili premalo... Da, premalo mi nudite. Umorno je gledao u Peristil obrubljen ruševnom arkadom. Odjednom ga je porazila usko�a tog njegovog kraljevskog šetališta. Pedeset koraka naprijed, pedeset nazad, od cezarskog izlaza do suprotnog zida, uvijek tako, pedeset koraka naprijed, pedeset nazad. Da poludi u ovom ogra�enom kamenom dvorištu! I luduje kao ovaj pisac Isukrstove muke, s kraljevskim sablastima! - Ustanite, gospodine Matijo, ja nisam onaj kome hodo�astite. - Nego tko ste? Tko?! Ne�ete proglasiti odcjepljenje? - To nije na�in obnove ovih naših krajeva.

Mleta�ka Republika brani danas principe gra�anskog prava koji jedini mogu srušiti politi�ko-vjersku strahovladu. Bilo bi grozno da se uspostavi sistem totalne duhovne i svjetovne vlasti. - Vi �ete, namjesnice Pape - zgrozi se njegov poklonik - uskratiti poslušnost Njegovoj Svetosti Pavlu V? - Ja sam ovdje prvostolnik. A zapovjedi rimskog biskupa ne primam. - Ti ravan?! - U Mletke �u, sutra, brodom, da stanem uz bok ustavobranitelja. Bura je nadimala jedra galije, udarala svezanim konopcima i šuštala iznad jarbola. Dolaze�i sa sjeveroistoka, pomagala je dugim redovima vesla�a ispod palube. Njen pun razmah tek se o�ekivao. Velika drvena konstrukcija propinjala se i škripala. Udaran sve snažnijim zapusima, Marko Antonije se držao za uže, okrenut prema žu�kastosivom Mosoru. Na podnožju kamenog diva, u oštrom sun�anom kontrastu, skutrila se njegova metropola. U �eterokutnom bedemu goleme pala�e stršili su mnogi tornji�i, a povrh svega bjelkast, �etverokutan zvonik, sužavan prema gore, s romani�kim dvoprozorima. ondje je ostalo prazno nadbiskupovo sjedište. Vratit �e se, ponavljao je nasuprot buri koja je sve silni]e nosila ljuljanu galiju. Vratit �e se kao pobjednik mraka. Priznati poglavar ove duge obale, s legitimnim prerogativima na zemlju na sjeveru! Bura ga je ražeš�eno udarala u lice i tresla konopcem za koji se držao, ali on je u svojem jakom tijelu osje�ao istu takvu silinu, odlu�an da se hrva sa bjesovima nevremena... San Marco je tih toplih jesenjih ve�eri vrvio i bu�io od uzbu�enih šeta�a. Izdržati u anatemi ili skrušeno pokleknuti pred gnjevnim Pavlom, bila je najteža dilema izop�eni ka (koji su kao nikad prije isticali svoju katoli�ku vjeru). Bizantski ukrašena bazilika punila je trg zvonjavom i procesijama. Uskrativši podanicima Republike misu, kr-slitke, vjen�anje, hostiju Tijela Kristova, korizmene procesije i druge mesijanske sve�anosti, srditi je pontifeks o�ekivao op�i o�aj i skrušeno pokajanje, me�utim, samo je raspirio dugo prigušivane prosvjede. Na njegove srdite poslanice, proste psovke i prijetnje odgovarali su mleta�ki pravnici s potankim analizama i solidnim argumentima. Senat s umnim bogoslovcem Paolom Sarpijem održavao se na visokoj razini na�elne razmirice dok je rimski stožer pod celestijalnom kanopom gazio sve dublje u mo�varu. Anatema nije odbila pobožne Mle�ane od legalne vlasti, naprotiv, svi su se zajedno takmi�ili da se iskažu boljim katolicima od bahatih Rimljana. Da su i takvi visoki prelati, kao hrvatski primas, odbacili papinu pe-�atnicu, bilo je veliko ohrabren]e. Oko rje�ita splitskog nadbiskupa okupljali su se najsmjeliji antipapisti, važni �inovnici Republike i mnogi zemljaci; i s tih bu�nih razgovora nosili su se nacrti sutrašnjih epistola i akata. Tih jasnih no�i izgledao je San Marco veli�anstveni]i nego ikada, sa svoja tri duga pro�elja i isto�nja�ki ukrašenom bazilikom na �etvrtoj otvorenoj strani prema duž-devoj pala�i i moru. Kad je bat poznog Kronosa otjerao svjetinu kroz glavne portale, uz Marka Antonija ostajahu na]vatreni]i diskutanti izvan reda ranoranilaca, me�u njima naj�eš�e njegov u�enik Bartol iz Padove i Spli�anin Jerolim Vendramin, župnik Sv. Mauricija, najrevniji sastavlja� senatskih odgovora Rimu. U tišini i opustjelosti nakon bu�ne vreve osjetio se nadbiskup kao da je ponesen u golemu dvoranu, astralno zasvo�enu, gdje �e po�eti rasprava izme�u njega i Pape, i s tla svih njegovih poniženja i otpora digne se buntovni�ka rije� na veli�inu svjetskog mirotvorca: - Ova sada borba protiv papine supremacije ne vodi se samo za o�uvanje državne suverenosti i gra�anske jurisdikcije, nije to samo sukob izme�u dviju vlada, kako bi nagodbenjaci htjeli prikazati. Tu se odlu�uje budu�nost krš�anstva. Baš zato što smo katolici, a ne Grci ili protestanti, mi možemo skršiti cezarske prerogative Rimske Stolice, jedno od ognjišta šizme, hereza i rata. Time bi ova raskomadana i mrcvarena Europa zacijeljela u krš�anskoj slozi i izbavila se turske najezde. Na nama, na ovom pješ�anom prudu, leži danas sva povijesna težina. I mi moramo izdržati, usprkos kletvi, usprkos mlitavcima! - Izdržat �emo, vjere mi! - kleo se Bartol - uz nas su svi katoli�ki vladari osim Habsburgovaca, a i narod. - Premda su mnogi vladari uz naš senat, osobito pak Henrik IV. - oprezno primijeti Petar Contarini - nitko od njih ne�e otvoreno prekinuti s Rimom.Oni bi nas gurnuli u vatru da sami za se iskandže neke povlastice. A narod, dragi Bartole, radije pusti postrance! Contarini je �itave ve�eri, vrlo dobro obaviješten, upadao ironi�nim opaskama i mra�nim upozorenjima. Mada nitko nije mogao posumnjati u njegovu odanost Republici, navukao je na se mrzovolju radikalne strane. Njegovo oprezno ponašanje bilo je znak podvajanja na šutljivim vrhovima, stoje uznemirilo borbenog Marka Antonija. - Što, Signor Pietro, mleta�ki bi mešetari trgovali s I »i incipima? - Preuzvišeni - nasmiješi se pouzdanik Signorije - sukob se vodi izme�u dviju vlada a ne izme�u principa. - Vražja istina! - opsuje Bartol. - Svaka se vlada zaklanja iza na�ela koja joj služe. - Pa ne�emo gubiti glave zbog na�ela - dopuni ga brzo Contarini. - Vidim to - odgovori zamišljeno Jerolim Vendramin i sažalno se okrene svom prijatelju. - Nas dvojica iz Splita, Markantune, dižemo ovdje najviše stijeg mleta�ke nezavisnosti protiv Rima. Ti pišeš za bogoslovce, a ja sam ve� velik broj spisa sastavio za malo vije�e; ali oni, brate, ve� se preplašiše svoje hrabrosti.

- Nije to - ispravi ga signor Pietro - nego se na kuriji pokolebaše. - Kažem - nije se dao smesti župnik Sv. Mauricija -I )oplašili ste se anateme, i senat i kurija, da ne bi puk podivljao. - Ako se može posti�i razumna nagodba? - pažljivo je mleta�ki plemi� ispitivao svoje sugovornike pa se zna�ajno okrene Dominisu. - Senat se mora brinuti da eks-i remni istupi ne sprije�e sporazum u interesu Venecije. - Predbacujete li meni takav istup? - upita razlju�eni nadbiskup. - Nipošto, Preuzvišeni! Mi smo vam ovdje duboko zahvalni, me�utim, dužnost nam je da spor ograni�imo na vitalne interese naše Republike. Dominis kona�no uzvrati patni�ki pogled svom prijatelju župniku. Njih dvojica nisu mogli nametnuti mleta�kim trgovcima svoje ciljeve nego su im u stvari služila dokle je to Signoriji bilo probita�no. Ako se stariji Ven-dramin i mirio time, u dalmatinskom se prvostolniku gomilala srdžba na dvoli�nu Republiku. Bogomoljci i mešetari! Da su u ovom mutnom previranju stali na provu vremena, nije izlazilo ni iz kakvih na�ela ve� naprosto iz prestiža jedne vlade prema drugoj vladi. Od ranog prolje�a tisu�ušestoitre�e, kad je papinskom vizitatoru postavio zahtjev na duvanjsku biskupiju, Bosna je bila u pozadini Dominisovih politi�kih istupa. Tada mu je oprezni Priuli pripojio neke župe od prijeko, ali mu više od toga nije kurija dopuštala, a ni Venecija, iz zajedni�kog straliovanja da primas ne uspostavi nekadašnji autoritet u staroj Hrvatskoj. Interdiktom je bila narušena stara ravnoteža sila, i Marko Antonije mogao je iznova tražiti svoje pravo. Prilazi u duždevu pala�u ostali su mu otvoreni, makar u pompoznim dvoranama i diskretnim kabinetima nije više bio onako priman kao na po�etku sukoba s Rimom. Ve�ina senatora nije željela novih zapetljaj a u zapo�etim pregovorima, neki su se �ak pred njim zaklju�avali, no bilo ih je koji su ga do�ekivali s istom srda�noš�u kao za prvih borbenih ve�eri na Markovu trgu. Pala�a koja se od isto�nja�ki ukrašene bazilike pružala do obale imala je tisu�u prozora i još više o�iju, gdje je svaki njegov pokret bio osmatran, a gdje je on sam obnevidio u diplomatskoj prašini. Nitko tu nije mogao ništa odre�eno re�i, i redoviti su se putovi gubili u labirintu tajnovite vlasti. U unutarnjem dvorištu, kao i na obali, skupljali su se poklisari, vojnici, tekli�i i trgovci, a njihovo razli�ito ruho i govor unosili su još više šarenila me�u �ipkaste fasade od raznobojnog kamena. Trokrilna je zgrada, zatvorena na �etvrtoj strani stolnom crkvom, poprimila mnogošto od dalekih plovidbi, mnogo plemenitog mramora, zlatnog nakita i arapske stilizacije koja je kamen preobražavala u ornamentiku sagova, a najviše pak isto�nja�ke vike, vašar-8ke gužve i došaptavanja posljednjih vijesti. I Sarpiju se žurilo kad ga je Rabljanin uhvatio izme�u dviju važnih sjednica. Koliko su se god dva prijatelja slagala u znanstvenim i vjerskim pogledima, fra Paolo se ukrutio prema pretenzijama dalmatinskog primasa. Na oštrim crtama ustavobranitelja zapazio je ponosni moli-Iclj sjenu nepovjerenja. Iako je sjeo s njim za svoj velik stol s nekadašnjom prisnoš�u, pridijevao mu je pomalo onu drugu osobu iz povjerljivih arhiva i na trenutke zatim u zabuni tko zapravo sjedi s njim. Elokventno obrazlaganje Marka Antonija bilo je polako prigušivano državni�kim izbjegavanjem predmeta, i na izravne prijedloge l Kidale su opaske: »vidjet �emo, nije još moment, treba to pomnije prou�iti...« Iskusnom usko�kom posredniku, koji se namoljakao po europskim dvorovima, bilo je dovoljno jasno daje odbijen, ali je ipak nastavljao parnicu s podmuklim drugom, s kojim se ve� jednom davno sukobio u takmi za ninsku biskupiju, a sada, eto, za svoju �ast i nacionalnu opstojnost. Ustavši iz naslonja�a, uspravi se u svojoj veli�ini pred sitnim franjevcem i ogor�eno primijeti: - Laskalo mi se ovdje. Laskalo mi se dok sam zastupao pravednu mleta�ku stvar, laskalo mi se... - Ti ostaješ naš ponos, Marko Antonije! - prekine ga fra I 'aolo Sarpi srda�no. - Mi o�ekujemo još mnogo od tebe, pogotovu od tvojih opti�kih istraživanja. Ja sam malen lizi�ar prema tebi i Galileiju, koji stvarate novu znanost... - Pusti filozofiju! Sada, kad tražim kao hrvatski prvo-stolnik staro pravo, otpravljate me, sumnji�ite, �ak optužujete zbog veleizdaje. - To nije ozbiljno, shvati! - Nezahvalna i sebi�na Signoria! Ništa vas ne�e toliko omrznuti kao vaša mudra diplomacija. Bojite se da mi uzduž dalmatinske obale ne oja�amo, i vi umjesto saveznika protiv Turaka stvarate sebi neprijatelje i gusare... - �ekaj, �ekaj, dragi prijatelju! - zaustavljao gaje voda senata. - Što ti to govoriš: mi i vi? Nismo li svi jedna republika? - Jedno i glavno vam je ova prijestolnica! A Dalmaciju raskomadaste na provincije pod svojim knezovima i pro-vidurima. - A što bi ti, primase, htio? - sumnji�avo ga je ispitivao državnik. - Da mi, Mle�ani, pla�amo danak za plo-vidbu kao u doba hrvatskih kraljeva? - Htio bih ravnopravnost i obnovu svoje vlasti.

- Tvoje vlasti... dokle? - Dokle se govori mojim jezikom, Paolo. - Vašeg jezika i nema - ozbiljno odvrati Sarpi. - I nema naroda s tim imenom. Dalmatiae et Croatiae primas, to je zauvijek prošlo. Sve je ondje prosta mješavina. Neka tvoji što prije prigrle mleta�ke obi�aje i zakon! Vaši gradovi dobili su pod Venecijom samostalnost. - Neobaviješten si, fra Paolo! Ja sam skupio spise na glagoljici iz doba hrvatskih kraljeva. I moji su u�enici proputovali zemlju daleko na sjever, sve do Drave, gdje se govori hrvatski... - Hrvatski?! Ne obmanjuj se, Marko Antonije, svojom titulom! - Tako, sve nam ondje pori�eš, sve, dok u Italiji nakon Machiavellijeva »Principa« razbuktava nacionalno osje�anje za oslobo�enje ispod Španjolaca i kona�no ujedinjenje. To vaše nastupanje pod zastavom »sacro egoismo della patria« izazvat �e mržnju drugih naroda, osobito onih obespravljenih i iskorištavanih i, bojim se, za vjerskim �e ratom uslijediti jednako grozni nacionalni ratovi. Razo�aranje i nesigurnost spopali su starog mleta�kog podanika koji je iz padovanskog univerzalnog horizonta sišao na kamen svog strica i kuma, martira jednog naroda brisanog turskim ma�em i perom diplomata. Je li to bio usud jedne gorde titule? Ili je kum�e kroz jezuitska sjemeništa pronijelo uspomenu uspomena na daleku prošlost? Bogzna... Rabljaninov je ponos imao korijenje koje ni drugi ni on nisu doku�ili. Mlitavci su to�no pretkazali. I Rim i Venecija ustuknuli su ubrzo pred interdiktom. Nakon njihova sporazuma, iako je svim sve�enicima bio zajam�en oprost, ostao je t mntovni primas u još gorem položaju negoli prije, izvrgnut nemilosti kurije, opkoljen rimskim uhodama, pritisnut is-I )latom Andreucciju. U tom uklještavanju mrvila se obnoviteljska koncepcija; nov�ane teško�e oborile su i zamisao akademije. Na prihodima splitske komune ležale su pandže mleta�kog lava i rimske vu�ice, a onda strašna kuga provali iz turske Bosne i pohara grad i okolicu. Crna pošast zasjenila je sramotu povratka iz Venecije. Nije se vratio onako kako mu se to ukazivalo na providurovoj galiji. Susjedni biskupi izbjegavali su pomilovanoga, koji uvijek navla�i nemilost, a isto su se tako pred njim utvrdili kaptol i veliko vije�e. Zamalo je blagoslovio kugu šio je rastjerala tu gizdavu gamad oko njega, i sam je, pra�en neustrašivim Ivanom, išao od ku�e do ku�e podižu�i duh umiru�oj komuni i nadziru�i preventivne mjere. On je izdržao uo�i strašne smrti dok su hrabri vitezovi odmaglili; izdržao je s narodom koji nije imao kamo, izdržao je, baš zato stoje bio tako ponižen i oklevetan. A ipak, nisu mu praštali... Vrativši se iz egzila, kanonici i vlastela još su ga ja�e zamrzili, poniženi njegovom hrabroš�u. Što on to, gospodin, obilazi bolesne i sirotinju?! Krije se tu neka opasna namjera. Uspješnije od njegove škole djelovale su spletke i denuncijacije. Vrebali su na priliku da zadaju udarac njegovom poraslom ugledu, a onda im je on otkrio svoju slabu stranu. Gledajte ga, razbubnjalo se naokolo, postavlja onu Bosanku za vikaricu Svete Marije! Svoju bestidnu priležnicu! Dvaput krivo zare�enu, dvostruku skvrniteljicu sakramenta! Ta bi, paklena napast, vodila samostan s našim djevicama, pomozi nam Blažena Djevica Marija! Tom bapskom ogovaranju još bi se i odupro, ali ple-mi�ko ga je vije�e molilo, uljudno i perfidno, s kavalir-skim razumijevanjem, neka odustane od sablažnjivog imenovanja, zbog mira pobožnih duša; a prije toga je prokurator manastira zaklju�ao dragocjenosti da ih ne bi nova vikarica ukrala. Kakva potvora, velika nebesa, neka grom udari u ovo razboj ište! Da je bio kao njegov prethodnik Fokonije, odgovorio bi anatemom plemi�kom vije�u i dalje, kao taj nadbiskup, bludio po samostanu i sva�ao se sa svojim lajavim stadom. Samo se fokonijska bestidnost mogla suprotstaviti tom licemjerju. Stari je pokvarenjak proklinjao komunu u ime papine bule »In Caena Domini«, a kuriji se žalio da mu se sputava vjerska sloboda. Tanko�utni]'i se nasljednik povla�io u se, sam podrovan sumnjom je li dobro postupio imenuju�i Fides za vikaricu. Bosanka mu je bivala sve zagonetnija. �as bi mu se u ljubavi posve predavala, �as bi ga gledala kao tu�ina, katkad obijesna, katkad tmurna, sve tako promjenljiva kao aprilsko vrijeme. Nije se mogao u nju pouzdati, a prijatelje nije sticao, osim Ivana Capogrossa, koji je ispunjavao njegovu samo�u dogodovštinama s dalekih putovanja. Što mu je akcio-ni krug bivao uži, dalje je grabila njegova misao. Ta sve se oko njega rušilo: imanje pod ovrhom, proširenje u Bosnu na �orsokacima vatikanske kancelarije, metropolitska obnova uzduž razlomi)ene obale. Njegov kaptol, biskupi-sufragani, Družba Isusova, mleta�ki knez, Venecija i Rim, svi su mu kidali jedra nekako slute�i da bi on jedini mogao otisnuti staru kraljevinu na pu�inu vremena. Njegovi su pothvati propadali, jedan za drugim. Sam je ostao na vjetrovitoj viso�ini. To opustošenje ispunjavalo ga je osvetni�kim bijesom na sve oko njega, a i na samog sebe. Što je god po�eo, propalo je, i otporom sredine i vlastitom neumješnoš�u. U ovom tijesnom i ve� podijeljenom svijetu nije bilo za njega mjesta. Stolica dalmatinskog primasa lebdjela je u praznini; on nije uspio da se uklopi u petrificirane relacije, ne samo uzduž jadranskih obala ne-tfo i u zaba�enoj splitskoj komuni. Nije pod�inio sebi svojeglav kaptol niti pridobio veliko vije�e, a stari mleta�ki saveznik oglušio se na njegove legalne pretenzije. Odasvud otpori i podmukli udarci!

Bile su to stoljetne tvr�ave, ja�e od njega, koje su ga malo-pomalo gurale u more. Inkvizitora je pri�anje neobi�no obuzelo. Sam �iste i jednoli�ne prošlosti, bio je razrovan pothvatima drugoga. Ja�e su ga grabile osobne peripetije od crkvenih sporova. Ta nije li odlu�io da sudi �ovjeku? Porijeklo Dominisovih nazora pojavilo mu se mutno i nisko. Napeto je slušao o prvom nadbiskupovom zbliženju s plahom koludricom koja se uvrsti u zgražanje gradi�a nad sablažnjivim konkubinatom. Izvi�anja njegove nevinosti šuljala su se u zabranjene predjele i dopunjavala oskudne podatke. Kad se htio strogo držati onog re�enog, isposnikova se glad hranila svojim privi�enjima na okrajcima jednog punog i pustolovnog života. Potmulo je u njemu rasla srdžba na pust opasnog prelata koji je srljao za strastima svojeg snažnog duha i tijela; Ambicije i požude, da, to... Tom njegovu ogor�enju primiješao se i jad nad vlastitim trap-ljenjem. Bože, kako se molio, postio i �ak se bi�evao, dok je ovaj do njega za sudskim stolom puštao sebi uzde. Daljine i kalendari ispušili su se iz nagla požara. Djevica, koju je dotakao ve� prezrelu i u ocvatu ljepote, vukla gaje u bludne splitske no�i. Sluša Scaglia dalmatinskog metropolita kako se žali na podmitljivu, grabežljivu, despotsku kuriju, i on se polako opredjeljuje u toj dugoj parnici. Što je god Marko Antonije predlagao Vatikanu ili slao na potvrdu, bilo je uporno odbijano, �esto bez ikakva obrazloženja. I tako mu je bilo poništeno neosporno pravo na Duvanjsku biskupiju. Mada je on još najve�ma mogao sa�uvati katoli�ke ostatke u turskoj Bosni, ipak nisu priznali njegova namjesnika u Duvnu i dapa�e mu prijetili izop�enjem. Sluša mrzovoljni kardinal te duge optužbe i pritom misli kako se to malo njih dvojice ovdje ti�e. Do šejtana i to Du-vanjsko polje! Kancelarija je mudro ocijenila da bi ja�anje splitskog prvostolnika stvaralo nove opasnosti, možda pogubnije od Osmanovih horda u daljim perspektivama. Turski je osvaja� bio u neku ruku �avolska kazna za šizmu i oholost na drugoj obali Jadrana. Osmanlije su razbile Bizant i svojim nasiljima ja�ali križarsku privrženost papi-osloboditelju; baš dijaboli�an pomo�nik Svete Stolice... Što tu Marko Antonije ho�e? Tamošnje dijeceze darovane su tu�incima i slugama? Dalmacija propada, paša potur�uje starosjedioce... Sluša Scaglia bosanske preokupacije, a isposni�ka mu se uobrazilja i dalje gura u nadbiskupovu postelju. Ta podložna Bosanka jedino je opipljivo u reminiscentnim nacionalnim halucinacijama. Ljubavnica koju razodijeva iz gustih haljina godina! Osjetio je nekadašnju djevicu sa svim ticalima svoje usplahirene nevinosti. Primoran da sluša kao sudac, lijepio se uz blud drugoga, bez svoje stare obrane. Inkvizicija je bacila njega prvog na torturu. Za starim ljubavnikom primicao se duvni koja ga je od po�etka uznemirila. Na pragu divljeg braka, gdje je pripovijedalac zastao, pratilac je poletio naprijed. Ona mu se pružala ma�ji opružena, kao poklon grabeži]ivcu. Pomahnitao je s nekadašnjim zavodnikom pri do�aranju njena oskvrnu�a. Užas grijeha držao ga je još na rubu �istilišta, tik do slasti i prokletstva. Bludni�e, prekori vražjeg prelata, bludni�e koji si prešao zabranjenu granicu. Kad je Marko Antonije otišao s tamni�arima, još intenzivnije je ostala s asketom bijela redovnica. Tamo gdje je optuženik prestao s pri�om udario je monah naglo isukanom žudnjom. Bio je povu�en u infernalan nokturno. Razgaljena privi�enja hvatala su ga s nadbiskupova ležaja. Jedva se suzdržavao da opet ne dozove prestupnika i zatraži nova objašnjenja, pohlepan za svakim migom i detaljem. Da se on bar pokajao! Ali gordi je buntovnik pretvarao grijeh u svoju vrlinu. I živio je u skladu sa svojim na�elima, dok se on svetac, trapio i sad se mu�i zbog grešnih želja. Op�injeni je inkvizitor ostao sa svojim utvarama pod kamenim svodom »Dvorane pravde«. Rasplavljena mjese�ina prelijevala se kroz željezne rešetke visokog prozora i padala na pod po kvadratnim plo�icama. Njen se odsjaj Izvla�io po mrkim zidovima. Koraci straže na dvorištu ispred pala�e su zamrli i gornji je krug Sant'Angela uronio u rimsku no�. I samotan se no�nik prepuštao no�noj tišini. U šuljanju mjeseca oživjela je stara grobnica sa svojim neistrunulim prestupnicima. Ovdje u mraku pod svetim arhan�elom ogriješili su se i gospodari i zato�enici sa sedam smrtnih grijeha; i sada još vampiruju, bez obzira na to jesu li sagnjili u gvozdu ili su nosili žezlo. U kamenim grobovima ispod vijenca Tvr�ave sanjaju živi pokapani o osveti, pokolju, otima�ini, bludu, a tamni�ari ih zbog tih snova izgladniti, zamoriti, sasje�i i baciti u kanale. Scaglia je tjeskobno osje�ao kako je �itava An�eoska tvr�ava pod odrubljenom mjese�evom glavom preplavljena odsjajem zlata i krvi. Nose�i vagu zlo�ina, valjda ve� on sam podmuklo odmjerava svoj probitak. Zamak svetog arhan�ela �udno je prevrtao sva njegova mjerila. Ovdje, gdje je svaki bunt bio tako nesmiljeno progonjen, odjednom je sve bivalo dopušteno. Stravi�na ograda grijeha pala je pred izmu�enim svecem. Debeli zidovi kaznionice bili su, za�udo, propusni za najgrešniji prestup. Stoje�i u središtu te ljudske mu�ionice, Scaglia je vrisnuo svim okovanim požudama. Dok je bio na dvoru, mogao se svladavati; sada gaje ponio krilati demon Tvr�ave. Za-strepio je u nagloj spoznaji da se ne�e ovdje održati kakav je dosad bio ili se sebi prikazivao. U isposnikovoj groznici preobražavala se svaka istražna dvorana u interijer daleke nadbiskupove pala�e, i u toj ambivalentnoj atmosferi šiknula je zatomljena strast poput gejzira. Više ništa drugo nije vidio nego rastvorena vrata Dominisove spavaonice i polutamu unutra, kamo je pružao svoje gladne ruke. Bludnici! Ostavili su ga pred pragom svoje igre. Da njuši blud iz kaveza svojih kanona... Kako je užasno prazno pod tim kamenim svodovima; pod svodovima veli�ine i vje�nosti.

Biva neizdržljivo... držati to okamenjeno nebonad sobom. Stoji li on posljednji na straži, ispred lupeške, razuzdane družbe? »Svetac«, klanja mu se pokajni�ka procesija; luda, podsmijava mu se kardinalski zbor. Da, svetac i luda, ako istraje u ovoj stražarskoj �amotinji, u izvi�anju... Djevica Fides poluspuštenih kapaka. Taj stid sluti razvrat, poslušnost priprema ležaj. �eka li? Ili je otprhnula kao privi�enje mašte? Njen dah zahvatio je suhu granu njegova monaštva. I on drš�e, u vatri, dimnih misli, izgorjelog klecala. Je li sve svoje želje upregao uz jedno jedino rudo? I da sjedne na prijestolje iznuren, žut, mrtav... Na tom mu�nom hodo�aš�u krijepi ga mesijanska vizija ili lupeška igra. Svetac ili licemjer, to je dvojba. Prije licemjer. Djevica Fides, poslušna, bludna pogleda. Da se prepusti, da se... da... kako bi onda smio suditi Dominisu, s pozivom na sakramente koje sam podmuklo skrnavi? Fizi�ki je prisustvovao njihovu zagrljaju kad ona iznenada bane na otvorena vrata i omete ga u bludu. Zamagljenih o�iju, na to�ki bijelog isijanja, jedva je raspozna u dugoj kopreni. Zamra�eni prostor ljuljao se s njom i lomio, �as blizu, �as bolno daleko. On ju onako ma�kasto prionjivu uhvati za meku nadlakticu, no bol trenutnog i raskida nije se time stišala. S bijesom prevarenog planuo |c na preljubnicu. - Pogazila si s njim zavjet? Poslužila mu kao bludni le-Jaj? Kaži! Izdala si s njim vjeru? - On je bio moj crkveni poglavar - mirno odvrati uhva�ena. -- Ti si prisegla vjernost papi i, svetom redu. Njemu, napasniku nisi bila dužna poslušnost. - Monsinjore, prekasno mi to tuma�ite. - Prekasno?! Dakle, izvršilo se ono što mu se na ulazu u nadbiskupovu spavaonicu ukazalo. Koludrica je popustila napasniku. Na razbarušen ležaj Scaglinih privi�enja legla je gola prestupnica koju je stezao i stezao tako daje kriknula. Gram-zljivi su prsti otpuzali s njene nadlaktice na oblo rame i ukopali se u grubu tuniku. Isposnik se s teškom mukom obuzdavao daje ne privine i iznova oskvrne u fantomskom krevetu. Da to potisne, mrmljao je nau�eno i krivo: - Sveti red te uzvisio �isto�om... - Jezuit me poslao nadbiskupu. - Jezuit? - Pater Ignacije. Idi njemu, tjerao me, to je tvoja prva služba. - Laž! - Mislila sam da mora tako biti. - Da mora?! - Molila sam oca Ignacija za neku veliku kušnju... - Bludnice podatna! - zgrabi je objema rukama u po-inamnom bijesu da se osveti za sve svoje monaške muke. Pala si na prvom iskušenju. Nije te zadržala kazna koja roka prestupnicu? Da budeš zazidana uz suh kruh i vr� vode, s vje�nim prokletstvom! - Tako mi je onda i jezuit prijetio, prije dvadeset godina, kad me zavještao u doušni�ku službu. - Prije dvadeset godina? Odjednom pukne pred njim golema razdaljina prem;i posrnuloj djevici. Zbilo se to nedohvatno davno. Scaglin se na�e nasukan na brodskom kljunu koji se zarinuo ti pli�inu vremena. Do onog trenutka oskvrnu�a više nije mogao sti�i. U nedoumici buljio je u duvnu sa zlatnini križem na prsima. Njegova smežurana ruka, pala na ocvalu djevicu, sablasno se ukrstila sa simbolom spasenja dok je ona objašnjavala kako ju je tutor gurnuo primasu da je poslije sa�eka i ucijeni. Inkvizitor se mu�no vratio pod šutljiv svod An�eoske tvr�ave. To je bila kamena zbilja, gdje su se razbijali svi maštoviti uzleti. Zavedena koludrica je produžila s davnim sje�anjima: - Nas oboje bili smo igra�ka oca Ignacija. On je poznavao Dominisovu žestinu i predvidio da se ja ne�u obraniti. - Grešnice - mrmljao je kardinal makinalno. - Tako mi je jezuit govorio: da sam grešnica. I da mi j< odsad opstati u grešnom stanju. - Da si se pokajala... - Na koljenima sam ga zaklinjala, uplakana, slomlj« na, užasnuta. - Mogao ti je odrediti pokoru koja bi te oprala. - On mi je i odredio pokoru koja me neprestano bacala u prvi grijeh. Jezuitsko iznašaš�e! �in dvosmislen, otkup ili ponovni prestup, potpuno me izru�io Svetoi uredu. - Ne shva�am te. - Ne želite shvatiti, eminencijo. Nije htio dalje je slijediti, pošto gaje oboje ljubavnika1 odmamilo u pakleno grotlo. U onom pomra�enju svršavalo je izvi�anje njegove nadraženosti, no opipana prilež-nica prisilila ga je da se sastane s njom u ovom turobnom »poslije«.

Iza grijeha prijete�i je stajao Sant'Angelo s o�ima koje sve vide i s rukama koje svuda hvataju. Bijela sestra je poga�ala da se on žacao proniknuti u tajnu promisao te an�elo-�uvarske tvorevine. Njegov je pogled klizio preko nagrizenih zidova u �emernoj nostalgiji za sta* om samostanskom �elijom, izgubljenom možda zauvijek na ovom prinudnom istraživanju �ovjekovih lutanja. - Ti si ponovila svoj grijeh s Markom Antonijem? - Mnogo puta. - Bestidna! - zagrcnulo se isposniku od tog priznanja iioje je ona upotpunjavala diskretnim smijuljenjem. - Po naputku jezuita, molim. - Lažeš! - izdere se na dvoli�nu opaticu. - Bilo vam je ! < > užitak. -Bilo je. - Ne tajiš - zbuni se djevac pred tom otvorenoš�u. - To mi je otežalo pokoru - potuži se heretikova pri-Icžnica. - Kakvu pokoru?! - Ta shvati kona�no! - povisila je i ona ton sa savrše-ii 11 n izrazom pravednice. - Sveti red mi je naložio da uhodim nadbiskupa. Kako bih to druk�ije postigla? Nervozno je razbila ljusku u koju su se zatvorila sve�e-i zrenja. On se nije nikad želio domisliti onome što je le-ilo napolju iza zavjeta. Tek na mahove bi taj zid postao polupropustan, i napasne bi ga slutnje tad bacale na drveno klecalo. Me�utim, s ovom službenicom svetog reda odjednom je istina iznikla s tla misterija, zapravo, bila Je uvijek pred njim, samo što se on zatvarao u sveta�ku bezazlenost. Istina o vrlini, istina o grijehu, jedna jedina stravi�na istina o vlasti Crkve! Nevjerojatno, mrmljao je makinalno, uvjeren ipak da je baš tako kako mu je ona pri�ala, koju je i general Družbe Isusove predstavio kao svoju uhodu. Ma kako se to kosilo s njegovom dužnoš�u u An�eoskoj tvr�avi, nije mogao suspre�i odvratnost prema toj naoko savršenoj opatici sa zlatnim ordenom za zasluge: - Služila si redu, tako prljavo... - Tko je �ist, monsinjore, ne služi. - Užasno! - Što te užasava! - tvrdo ga je suo�ila s istinom. - Tko sve koga na kuriji ne uhodi, i na kakve sve na�ine. Nisi li i ti pod prismotrom? Da, bio je, kao i svatko drugi na njegovu položaju. To nije bilo tako �udovišno. Prenerazila ga je zapravo svrha tog uha�anja. Božansko oko koje sve vidi �uvalo je slabi-�a od prestupa, me�utim, jezuitska je prismotra upravo podmetala grijeh. Daje crkvena hijerarhija bila tako podmukla, nasilna i razvratna, nije bilo tako strašno. Mnogo strasnije bilo je što se na toj izopa�enosti gradila vlast svetog reda. Ispovijedi splitskog nadbiskupa i zavrbovane doušnice sastavljale su se u britku spoznaju koja je uzbunila njegovu pravednost. Dominisovi sufragani i kanonici služili su samo zato Rimu što su bili neizlje�ivo pokvareni u ogledalu svoje savjesti i svog puka. Da su bili �isti i predani svojoj dijecezi, dosljedno bi se našli uz primasa; a ovako zava�eni sa svim staležima zbog preteških na-darbina, ozloglašeni svojim porocima i pod vje�nom prijetnjom ekskomunikacije, preobražavali su se u poslušne instrumente papinske politike. Sveti red nije uha�ao prestup da ga sprije�i. Naprotiv! Grijeh mu je služio da zavlada nad pr^sJaipfiiGinaar-Zato su i bile izmišljene oT~ g-jjeposti i protunaravni^zavjeti, kap štjgje. pobunje ^^ Izmu�enom ask tuje sinul�fiz polumraka An�eoske tvr�ave zašto je Svei Stolica, utemeljena na Spasiteljevoj žrtvi, padala sve lje; i on se zgrozio nad svojim zaslijepljenim životom. Da, ponašao se od djetinjstva kao da je oko Svevišnjega na njemu. A ako je njegova vrlina bila poza kukavi�luk ka ili ludosti? Ti strogi propisi, zavjeti siromaštva, poslušnosti i odricanja, ti stari kanoni, sve tako nepodnošljivo i bezumno da ljudi padaju sa strepnjom u stanje greš-nosti. I, mu�eni krivnjom, izobli�uju se u pokajnike ili pokvarenjake, na svaki na�in, u dobre sluge Crkve... U tom mu�nom raskidu sa sobom bivšim bude mu nepodnošljiva nazo�nost savršeno ravnodušne i amoralne lopatice. Da se oslobodi njena promatranja i mrkog kame-Motf svoda, pro�e kroz susjednu dvoranu, udobno ure�eni i za inkvizitore, i iza�e na pusto dvorište, obasjano mla-Imi mjesecem. Cortile di teatro, promrmlja sarkasti�no mu! tog dvorišta ogra�enog trokatnom pala�om na glavnom dijametru gornjeg kruga i rubnim vijencem Tvr�ave, »vdje su LavX. i Pio IV. po�eli prire�ivati kazališne pred-i ive, tik iznad �elija u bedemskom luku. Na rubu poplo-. me terase vidjeli su se uski otvori kanala kroz koje je utamni�enima dolazio zrak i nešto svjetla, a oni odozdo mogli su �uti i glasove glumaca i aplauz publike. Samotnom no�nom posjetiocu �inilo se da prisustvuje danteov-»koj pakleno-nebesnoj komediji. U jednom od tih kamenih grobova, koji bulje gvozdenim oknom u vršak Sant' Angela, ležao je živ sedam godina Giordano Bruno, u drugom majstor-zlatar i kipar Benvenuto Cellini, u tre�oj ly<!pa Beatrice Cenci, u �etvrtoj kardinal... sve to beskona�an red taoca izgladnjelih, izmrcvarenih, zaklanih i upaljenih. Bilo je tu udubina u kamenu koje bi se za osu�enicima zatvorile da u njima skapaju;

bilo je dubokih ždrijela u tom kamenom brijegu, kamo bi papini stražari bacali one koje su gospodari prekrižili; bilo je najfantas-(irnijih mu�ilišta i stratišta. A povrh podruma torture bila je podignuta pozornica na kojoj se u plamtilu zublji i pod prozorima papinskih apartmana odigravala vje�na farsa. Cortile di teatro! Kardinal je susprezao smijeh koji |c provaljivao iz bolnog gr�a. Ova trijumfalna predstava bila je pra�ena krikovima žrtvi i klicanjem dvorjanika, krkljanjem krvi i smijehom. Odozgo je papa iz svojeg raskošnog salona gledao tu igru u kulisama stravi�ne zbilje. Što je pakao dolje bio dublji, gore je bila ja�a pomama za užicima, sjajem i zaboravom. Scaglia skrene pogled na drugu stranu dvorišta, gdje je Klement VII. podigao luksuznu kupaonicu, dekoriranu frivolnim figuricama »alla l'ompeiana« i grijanu strujom toplog zraka, baš iznad drugog ulaza u tamni�ki trakt. Perverzno i �udovišno, smu�i se inkvizitoru; a ipak, uklapalo se to savršeno u dijaboli�nu arhitekturu An�eoske tvr�ave. �uo je kako je izašla za njim iz pala�e i tiho stala za njegovim le�ima. Mjese�ina razlivena po plo�niku i starim fasadama potapala je užas i odnosila dvorište u sre-brnast drijem. Scaglia se okrene prema duvni i izre�e potmulu slutnju: - Je li ti nare�eno da uha�aš i mene, onako kao što si splitskog nadbiskupa? - Što ti moj odgovor može pomo�i? - Ta tvoja grozna tajnovitost! - Ja sam prema tebi potpuno otvorena - šaputala mu je »�asna« - kako mi je i general Mutius zapovijedio. Pretpostavimo, tvoja je sumnja na mjestu. Što �eš na to? - Odlazi! - Klonit �eš me se? - Kao od otrovnice - povla�io se kardinal prema prolazu u drugo, simetri�no dvorište, odakle se silazilo napolje. - General �e to primiti kao izraz dubokog nepovjerenja - draškala ga na zatiljku svojim dahom. - Nikad ne�eš postati državni tajnik. - Odakle znaš da to želim? - Mnogo ja znam. Slutio je to. Njemu, pokolebanome u staroj vrlini, bil;i je ova raspuštenica beskrajno superiorna. Ona je saznal;i sve �ega se on s monaškom nevinoš�u plašio. Uzbu�en* > je gledao u razlivenu mjese�inu koja je potapala vijenar gornjeg bedema i oduzimala stvarima prijašnju težinu. 11 slivu te sjajne rimske no�i zaželio je da ga tajnovita duvni i uha�a, onako, baš onako kao njena starog gospodara. - A možda ti tvoj general i nije nešto takvo naredio. - Možda. - Kako da na tebi raspoznam istinu? Neuhvatljiva je, onostrana, bijela transcendentnost. Nije mogao sebi predo�iti da ju je Dominis ikada posjedovao. Prenosila ga je na onu drugu, prhku stranu, gdje nigdje i nije ostalo urezano. Njen prigušen, sfingin osmijeh intrigirao je kao laka poruga na svim vrlinama i grijesima. Podsvjesno je ponovio usklik svog okrivljenika; Fides-vjerolomka! Tvoje lice, odnjegovano u sjeni samostana, savršena je maska, tako savršena da prirodnu Ijrpotu potiskuje. Pretvorna si, Fides, i sve je na tebi vještu ko, krivo, podmuklo. Nije se vrije�ala na to dvosmisleno laskanje, duboko uvjerena u svoju nadmo�. Isposnik se raskidao u dvojbama kroz koje je splitska koludrica odavno prošla. Bez Ikakve potrebe opravdanja, uspravila se pred njegovim aamagljenim o�ima: - Kako da se druk�ije održim u tom svetom redu? - Ti si stvorila jedan egzistencijalni lik u toj galeriji svetaca, vojnika, kraljeva, prelata, zvonara, ministranata, fratara i hulja. Tvoj lik, prividna bezli�nost, naviješta mi pre-obraženje, zacijelo, profano! To ho�e od mene sveti red? Uhvati je za oba ramena, obasjanu mladim mjesecom. 'IVrdava svetog an�ela potonula je sa svojim bezbrojnim iiiainni�enicima iza nagle plime strasti. Predao joj se, is-Uusnoj, da ga nosi kroz taj potop svijeta. Bijela redovnica 11 ni se hrabre�i smiješila: - Tvoja vrlina postala ti je zapreka u napredovanju na kuriji. - Da! - vrisnuo je trapljenik - ti �eš mi otvoriti vrata. Kurija ho�e licemjera, kao što je i sama pod mesijan- kim nali�jem, pohlepna, tašta, grabežljiva, bez skrupula. I )ruk�ije i ne može papinstvo opstati. To je otkrio u istrazi. I još jedno: krivi je svetac, krivi svetac, krivi svetac... Guštik tame ispod krošanja pinija polako se razmicao dok je samotnik nepomi�no zurio u prohod ispod svojih nogu. Na dnu strmine jedva se nazirala obala, ali prepozna je s grozom. Bila je baš ta! Obala pod Marjanom. Djevojka ga je �ekala na nekadašnjem mjestu sa svojim teškim bremenom, zlokobno tiha. Potmula krivnja ispunila ga je na obronku, u toj potmulosti ležalo je saznanje nemo�i da se otkupi. Što da joj kaže? Šutio je kao i ona. Ništa joj nije mogao ponuditi doli prosja�kog štapa i prokletstva. Pustio je da ona sama riješi. Ne do�ekavši ga, pritajenog, snažno je zaveslala na �amcu od obale, dok je on slutio što �e se zbiti. Veslala je u beskrajnu no� bez zvijezda i bludne mjese�ine.

Okamenjen je i dalje buljio u stravi�ni mrak kad nešto bu�ne u more, pa protrnuvši krikne: Dobrica! Pohitavši suludo u svjetlucav prohod, Matej se odmah zaustavi. Bilo je prekasno. Kobna obala ležala je daleko od njega. U kaštelanskoj no�i mu je vlastelinova k�i povjerila mu�nu tajnu. Skroviti sastanci nisu prošli bez kazne. Dobrica se bacila u dubinu s kamenom oko vrata, a on je otr�ao bezumno; i otada bježi kroz te bunovne no�i, proganjan svojim podmuklim dvojnikom. Da, ne može to pore�i, laknulo mu je kad je napetu tišinu razbilo bu�ka-nje vode, da, olaknulo u onom udarcu groze. Njegovo mjestance u nadbiskupovoj akademiji bilo je spašeno s izgledom na u�enja�ku karijeru. Ja�e od te prve ljubavi zanosio ga je Dominisov putokaz, a �im je to jednom shvatio, kro�io je prema dalekom cilju, uz bunovne prekide kad se osje�ao podlacem i nesretnikom. Izmoreni konj ležao je na postelji od borovih iglica. Probu�eni jaha� ponovno položi grozni�avu glavu na topli hbuh životinje, ali o�i mu se više nisu sklapale. Tjeskoba tfa nije puštala otkako je na ovom drumu za Rim doznao za nadbiskupovo utamni�enje. U prvoj prepasti htio se vratiti u Veneciju, zatim je ipak produžio prema papinskoj prijestolnici, sve polaganije i polaganije, bliz tome da okrene konja nazad. No, �im bi sebe predstavio na San Marcu, zasti�en bi i ljut podbo konja ostrugom na brži kas. I tako se produžavao taj dvojbeni put, prekidan sve grozomorni]im no�ištima što je bio bliži Sant'Angelu. Izdaja u�itelja, koja se za�ela u mutnoj tjeskobi, uskrisila \v. staru nevjeru prema zatrudnjeloj djevojci, s dvostrukom krivnjom, i poho�en mu�nim privi�enjem, o�ajni�ki \v gledao niz opasnu strminu. Gomila mrkih divova i obrisi stravi�nih tvr�ava preobražavali su se u predjutarnji t >ejzaž, umiven blistavom rosom od no�nih utvara. Šuma pinija svršavala je u podnožju brežuljka, odakle se prosti-i ala u beskraj šarolika kampanja. Šumno more bilo je tako�er jedan od privida te goleme ravni, isprugane oranicama i na�i�kane maslinicima, pune ustalasanog klasja i cvjetnog mirisa. Kako je, uzdahne izmu�eni fratar, divna i a priroda, a kako je to sve unakaženo vjerskim sljepilom! U daljini je iz sutona izronio šiljast toranj i kao neki ogromni �avao pribio rub blage florentinske panorame. ! )olinu je plavilo razliveno svjetlo preko planinske kose. I /.djezni križ na zvoniku zablistao je u pozlati prvih zraka. Matejev pogled nije se nikako mogao otkinuti od ruba iiorizonta. Izronjela kapela kameno je poklopila njegovu jutarnju o�aranost; a onda su udarci pali po njemu, najprije tihi, pa ja�i i ja�i: bim-bom, bim-bom, bim-bom. Tako je udaralo po njegovu mozgu u Splitu pa u Veneciji, Londonu, Rimu. Nikamo nije mogao pobje�i od te zvonjave koja je pokrila sve vidike, naselja i ceste, urnebesna, i i ijumfalna i ubita�na. Rezignirano digne svog konja i ot-kasa u tjeskobnu neizvjesnost. Prilaze u Rim zaposjeli su papinski oružnici. Kako mršavi franjevac nije ništa drugo posjedovao osim vre�e s rubljem i knjigama, nisu ga dugo zadržavali. U�i u grad je smio; a ho�e li iza�i? Obijesna vreva na ulicama mela je s prašnog jaha�a nakupinu sipljivih raspoloženja. Stanovnici su te bezbrižne i vesele metropole bili kao uvijek, radoznali spram došljaka i spremni na šalu. Glupo, da on bude me�u svima tima ozna�en, baš glupo, posvetiti se nekom mesijanskom martirstvu usred tih žena koje hiho�u, o�ijukaju, krevelje se, blebe�u i žva�u slatkiše, desperatno glupo, glu-po, glu-po, glu-po... Vrata proklete ku�e plaho mu je odškrinuo nagluh starac i pla�no se razgun�ao prepoznavši ga, gospodareva �aka. Strahota je, sve živo u ku�i pokupili su redovnici na preslušanje, prijetili im �ak bi�em i užarenim kliješti-ma, a što bi debela Kata znala osim svoje kuha�e, djevojke su samo cviljele, pa su ih pustili iz Oficija, nakon �ega se služin�ad razbježala, kuda koji, mili moji, samo je on ovdje ostao na straži, a s njim i fra Ivan, koji je, hvala Bogu, bio odsutan kad su došli po Preuzvišenoga, ina�e bi taj sigurno nešto po�inio, tako su bar njih dvojica živi i zdravi, o�uvao ih Krist pravedni! Umorni povratnik otpravi staroga pa prilegne u pustom stanu da pri�eka svog druga koji je obilazio »utjecajne persone«. Oba Dominisova pratioca zagrlila su se i izljubila s privrženoš�u kakva sjedinjuje posljednje branitelje izgubljene tvr�ave. Njih dvojica ostala su sama u napuštenoj ku�i usred strašne inkvizicijske opsade. Znanci su se klonili te stare jednokatnice s malim vrtom pomnije od pe�ine gubavca. Dodir s ožigosanima bio je isto tako poguban kao i sa zaraženima od lepre. Fra Ivan klicao je pridošlici s dubokim olaknu�em, lijepo da si došao, lijepo, lijepo. To ponavljanje zagreblo je putnika, izmorenog dvojbom. Dakle, zagrcne mu se, i on je pomišljao da se ne�e vratiti. Uvredljiv poklik druga i vlastita sukrivnja izvili su ga iz prijateljskog zagrljaja. Iznova je u njemu ja�ao odbojni • >klop, iskovan iz toliko me�usobnih sva�a i nerazumijevanja. Kroz razdraganost do�eka razabrao je na Ivanovu licu promjene koje su ga iritirale. Nekako je otvrdnuo usud opasnosti koje su ih opkolile, i pri�ao je s neprijatnom žestinom: - Podmukla jezuitska makinacija! Iznudili su utamni�enje u�itelja, u �asu kad im je bivao najopasniji. Strašno i (o iskušenje za njega, i za sve nas, ali, ako izdržimo s njim, može to biti odlu�an prijelom. Marko Antonije u 1 '.uit'Angelu, to je danas moralna dilema svakog katolika. 1 i pas krš�anstva odatle �e iza�i. Mateja je ozlovoljilo tvrdoglavo pouzdanje koje je Do-ininis prenio na svojeg najvjernijeg sljedbenika. U svakom su zlu pronalazili znak blagotvorne promjene, pa i sada, kad su gvozdena vrata Castella zatvarala sve izlaze. Ivan je opazio staru skepsu na prijateljevu licu pa nastavi )oš žeš�e: - I ovdje u Rimu mnogi sve�enici i redovnici negoduju zbog razbuktavanja hajke i otvoreno traže nužne reforme. Kurija je svuda omražena, a grupa mladih teologa pokre�e oštru diskusiju.

- Što ti teolozi, sa svojim raspravama, mogu u�initi u našoj stvari? - Stvara se opozicija... - Bah! - otpuhne prezrivo Matej. To malodušje naljutilo je ve� ozloje�enog optimista. Tvrdo i fanati�no sjekao je uvijek pred sobom razborite sumnje. Ovog se puta ipak savlada i upita dvojbenog povratnika: - A što bi po tvome trebalo raditi? - Ne znam - otezao je upitani u svojoj nedoumici - sada više ne znam. - A prije? Matej se povu�e da ne razgrne stari bolni sukob. Otpo- < rtka se protivio Dominisovu odlasku iz Londona predvi�aju�i što �e se dogoditi, kao i svi razboriti znanci. I onda su mu obojica govorila o prijelomnoj situaciji, u kojoj spas krš�anstva zahtijeva misionarski pohod, duboko ozloje�eni na mlakonju koji je glasno izražavao njihove potmule sumnje. Da podigne duh svom drugu, Ivan ga odvede sa sobomj do fra Bernarda, �iji je mali i siromašni samostan na periferiji pružao krov sastancima nezadovoljnika. Izvana stara franjeva�ka zgrada doimala ruševno, ali unutarnji| trijem s kamenim bunarom i dvjema razgranatim smokvama stvarao je ladanjski ugo�aj. U takvim dvoriši mogao se �ovjek osje�ati odvojen od nametljiva i surovi svijeta, me�utim, društvance oko starog Dominisova prijatelja vrtilo se oko centralnih figura na nepristupa�nom Vatikanu. Pošto je fra Bernardo upoznao novaka sa starosjediocima, vehementna se rasprava nastavila, o�ito s odsutnim protivnikom. Predvodila su dvojica klerika, pi suhonjav, prevelike glave za svoju infantilnu zabezeknu-tost, drugi ugojen i okretan, zvjerkaju�i ispod oka, dok si ostali, tri redovnika i jedan kapelan, pažljivo slušali, možda s razboritim distanciranjem, kako se pridošlici u�inilo. Suhonjavi filozof gradio je dje�a�ki pedantno sve je kule: - Crkva je utemeljena na Svetom pismu, to je neosporna premisa, ergo, na njenu �elu morali bi biti oni koji najbolje poznaju svete spise, ina�e se ruše temelji... - Kao što se i zbiva - nadoveže drugi, naduti. - Na kuriji su zavladali gizdelini i neznalice, spletkari i lovci, gramzljivci i napržice. Crkva se može preporoditi samo ako joj elitan kolegij teologa povrati prvobitno mesijanstvo. Poslije smrti Bellarmina, tko se od kardinala još bavi skolastikom? - Ugojili su se i omlitavili duhom, zabrinuti jedino za svoje šešire - nastavi suhi. - Ja sam neki dan javno dokazao Bandiniju da ne poznaje svetog Pavla. Nota bene!, krivo je citirao jedno mjesto iz Pavlove poslanice. I takvi ignoranti postaju dekani Svetog oficija! - Stari se kardinal - primijeti fra Bernardo - strašno na tebe naljutio. - Neka, neka! - zadovoljno se nasmijao mrs;ivi kritik. - Sve nas, koji u tan�ine poznajemo Aristotela, Tomu Akvinskog i Bellarmina - žali se njegov trbušnsti drug drže daleko od Svete stolice. Da uhvatiš neko mjestance ti kuriji, moraš biti gluplji od kardinalskog prosjeka, ili se bar takvim napraviti. To bahato mediokritetstvo guši svuda smjeli duh. - I tako ostaje Crkva bez putokaza - zaklju�i prvi -kad odasvud traže reforme i preispitivanje osnova, u širenju lai�ke svjetovnosti. Mi, rimski teolozi, moramo odlu�no stati u prvi red, ma kako se tome privilegirana kasta Inotivila, moramo to za opstanak apostolske stolice! Matej je odsutno pod stablom grizao ubrane smokve. I iio je gladan, a i u trbuhu mu je krulilo na to teološko raspravljanje. I ova su dvojica povjerovala da �e im studij teologije dati pravo na kardinalske šešire. I sada se njihovo skolasti�ko znanje suprotstavlja zaposjednutim tvr�avama. Bezizglednog li dvoboja! I onda, kad bi se ovakvi i uspjeli narinuti, što bi slijedilo? Ono isto što i sada. Ta bili su ve� jednom na vrhu sveti oci, odakle je nastupao neminovan pad. Njegovo distanciranje pod smokvom dražilo je pomamne diskutante, i oni ne otrpe a da ga ne pozovu za mišljenje. - Trula je crkva, slažem se s vama, pa pustite je neka dalje trune, zatvorena u se, bez okna prema novom vremenu. Mi bismo pametnije uradili da... -Što? - Što bi ti, fra Mateju? - Ja bih se radije okrenuo svjetovnim poslovima i znanosti. Bih, kad bi mi to još bilo mogu�e. - Ali nije - tvrdo upadne Ivan - nikome! Pridobiti Crkvu, krucijalna je bitka našeg vremena. Marko Antonije u šakama inkvizicije stavlja na kušnju dušu svakog krš�anina. Od gun�anja na kuriju treba danas prije�i na odlu�ni podvig, za oslobo�enje u�itelja i za pobjedu njegove misli! Krš�anski svijet može biti izbavi]en od šizme i raskola, od ma�a i loma�e, samo ako prihvati Dominisovu poruku za tolerantnost svih crkava. Vatren se poziv utapao u mlakom krugu. Tja, tja, tja, zamrmorilo je naokolo i pokopalo goru�u oštricu probe. Dobro�udni je kapelan požalio nesretnog splitskog arhiepiskopa, a pri tim iskazima su�uti zadržali su se i franjevci. Utamni�enje velikog posrednika navještavalo je hajku, koju nitko dobre volje nije želio. Gvozdena pesnica Pavla V. ostala je ovdje u zlom sje�anju. Oba filozofa su šutjela imaju�i o�ito o Dominisovu djelu svoje mišljenje, kao o svim stvarima uop�e. Tek kad je fra Bernardo donio teški zemljani vr�, i trbušasti teolog smjesta lakomo potegao, po�ela se njihova ukru�enost otapati.

Zacrvenjevši se od preduga gutljaja, naduti je uzgred primijetio da utamni�enome nedostaje metafizi�ki njuh, na što je isto tako zacrvenjeni fra Ivan surovo zatražio objašnjenje. - Dominis je ostao prirodoslovac - tuma�io mu je debeli metafizi�ar - a znanost ostaje pri površnom, vanj-skom promatranju stvari. Fizi�aru su izbjegle božanska metamorfoza i transcendencija. Vino u kaležu bilo mu je isto prije i poslije podizanja. Naravno, svojim fizi�kim osjetilima, sr �uci, i nije ništa drugo mogao osje�ati. Sveti obredi i otajstva ostali su za njega goli simboli i puko svetkovanje Spasiteljeve uspomene. - Na tome se ruši �itava »De republica ecclesiastica« -potkrijepi mršavi. - Um optere�en znanstvenom fakti�no-š�u nije se vinuo na ontološku zaravan, odakle bi sagledao smisao stvari. Prema tome i njegova tobože radikalna kritika nije uop�e dosegla stupove papinstva. - �udno je - primijeti naduti - da se on, fizi�ar, okrenuo prema teološkim pitanjima. - On je napao Crkvu izvana - sve oštrije je udarao suhonjavi filozof- napadao sa svjetovnih pozicija, s pozicija empiri�ke znanosti. - Nije istina! - sko�i njegov fanati�ni u�enik. - Tko je ve�i poznavalac evan�elja od njega?! On je dokazao da se na�ela rimske crkve protive Svetom pismu i krš�anskoj predaji. - Hereza! - povi�u složno oba filozofa. Na taj povik nastupi mu�ni tajac. I jedna i druga strana izašla je iz uljudne suzdržanosti otkrivši svoje pravo lice. Ako su i istupali s radikalnom kritikom, nezadovoljni teolozi nisu se kidali od rimskog primata, uz koji su bili srasli svojim ro�enjem i ambicijama. Fra Ivan prekasno uvidi svoju pogrešku, zaustavljen migom svog druga. Položaj im nije dopuštao da se nadme�u s kako-tako blagonaklonim redovnicima. Uzalud je ljubazni fra Bernardo nu�ao svoje staro vino. Prvobitno se solidarno raspoloženje više nije vra�alo, i obojica ugroženih otišla su pogruženo. Ako je i šutio na tuma�enje obojice filozofa, Matej je žestinu odgovora upravio svom starom suparniku. Omalovažavanje Dominisova djela s visokog tornja metafizike utvrdilo ga je u sumnji prema starom u�itelju. Misti�na kula nije se mogla izvana napasti; trebalo je Crkvu prepustiti unutarnjem raspadanju. Htjeli su da preduhitre vrijeme i svršit �e zato kao zato�enici Sant'Angela. Kad su malo odmakli od vrata samostana, Matej se s porugom osvrne: -1 ti se nadaš pomo�i od ovih skolastika?! - Ima i boljih - snuždeno odvrati Ivan - me�u siromašnim sve�enstvom. Ja obilazim sva mjesta u Rimu, gdje god se što �uje protiv kurije i jezuita. - I vjeruješ da �eš te zakutke di�i, za oslobo�enje u�itelja? Tvrdoglavac je šutio, ve� i sam pokoleban u svojem pouzdanju. Prolazili su pokraj prljavih i trošnih ku�eri-na, zaustavljani ruljom dje�urlije koja je vrištala za milodarom. Krivudave, bu�ne ulice beskrajno su se otegnule prema središtu grada. Prosja�ilo se i trgovalo, sva�alo i ljubakalo, uz zvu�nu pratnju iz obrtni�kih radionica. Vrludaju�i prema svom stanu, oba su fratra nabasala na Collegium Romanum iza pustog trga. Prednja fasada �etverokrilno zatvorene zgrade imala je još posebno istaknuto pro�elje s dva ulaza i zvonikom na vrhu te s ki�eni-jim prozorima i velikim satom u središtu. Na kupoli zvonika stajao je jednostavan križ na kojem je vijorila trijumfalna zastava, a �itava je pala�a prijete�i sjela ispred umornih lutalaca. Na ovoj okamini, šapne Matej svojem drugu, razbio se naš jedrenjak; drugamo je trebalo okrenuti kormilo, niz struju vremena. Na lijeva vrata izlazili su pitomci iz dvorišta, na desna su se spuštali iz gornjih katova, tihi i uozbiljeni, u dugoj sivoj tunici. Protiv tog discipliniranog odreda Crkve jurišao je samotan pisac; misao genija protiv kolektivnih dogmi! Ishod i nije mogao biti druk�iji. - Drugamo je trebalo okrenuti - ponavljao je uz nijemog Ivana - drugamo. - Kamo, po tvom? - prihvati drug zapo�eti razgovor u u�iteljevu stanu. - Nije trebalo da nanovo obu�emo ovo fratarsko ruho kad smo ionako odbacili zavjete. - Znaš, u�itelj je molio Grgura XV. da nas obojicu riješi zakletve redu. Do toga, bilo je potrebno... - Licemjerje! Da, licemjerje, to je uvijek bilo potrebno. De Dominis je na jednoj strani neštedimice isticao svoju istinu, a na drugoj se zajedno s nama upuštao u takva dje�ja skrivanja. Baš apsurdno! Ivan nije podnosio ni najmanje mrlje na svojem u�itelju. Fanati�no mu je vjerovao opravdavaju�i svaki njegov �in pred drugim, kolebljivim sljedbenikom; i gdje bi mu se spotaknula obrana, ljutito bi srnuo na kriti�ara. - Ti si ve� u Londonu dvoumio. - A de Dominis nije? - To je drugo, Mateju! - Zašto bi to bilo drugo? Marcus Antonius je trebao uzeti katedru philosophiae naturalis u Cambridgeu ili (Irugdje, i nama bi svima bilo ušte�eno mu�ilište. - Što može u�initi grupica u�enjaka, razasuta po svije-iu, nasuprot Crkvi, koja dominira mnijenjem naroda i odre�uje tijek zbivanja? - A što �e donijeti sav taj reformatorski žar? Da se u crkvi podgrije zamrzli duh i oja�aju otpori.

Me�utim, posve�uju�i se prirodi... -1 trguju�i - prekine ga ražeš�eni drug. - Neka, i trguju�i, širili bismo bazu novog života, gdje rv. sveti otac i crkveni redovi otpasti kako smiješne starudije. - Ti prvi otpadaš, podmukli... - Budalo! Razbješnjenima zapele su psovke kad su za�u�eni pi-lomci zastali pokraj njih. Baš bezumno da se njih dvojica zgrabe pred Rimskim kolegijem, nao�i skolasti�kih protivnika. Matej se okrene od zasoptanog kavgadzije prema okruglom satu na pro�elju bjelkaste pala�e ispod zvonika. Duža kazaljka svršavala je u oštrici strelice, kra�a i deblja u trozublji, obje na prstenu cifara, što je pokazivalo neko vrijeme koje se nikamo nije micalo, uvijek isto, kao što su to ve� ljudski dani zatvoreni u vje�ni Reov krug. Mladi su isusovci prolazili prezirno namršteni kraj njih dvojice iz prosja�kog reda, neki i promrmljali »prostaci«. Krotki]i franjevac trgne se i povu�e sa sobom mrkog grubijana. - Stari mi je na vratima rekao - po�ne Matej pomirljivo - da ti obilaziš važne persone, radi intervencije. To bi svakako više pomoglo našem u�itelju. - Pokušavao sam - sumorno odvrati pratilac. - Svi se stari znanci povla�e, jedino mi savjetuju da odmaglim odavde. Kukavice! - Jesi li pokušao do�i do mleta�kog poslanika? - Nisam! - Nadbiskup je bio podanik Republike, kao i nas dvojica, i vrlo zaslužan. Venecija bi nam bila dužna okrilje. Do mleta�kog poslanika prodrli su ipak lakše nego im se to �inilo na vojni�ki �uvanom ulazu u otmjenu renesansnu pala�u. Franjevci su uživali reputaciju u Republici, a poznanstvo s Paolom Sarpijem, na kojega su se obojica pred sekretarom pozvala, služilo im je kao najbolje predstavljanje, i ubrzo su bili uvedeni u raskošnu dvoranu, venecijanski ostakljenu, s golemom bibliotekom i rastvorenim sjajnim tabernakulom, gdje je sjedio signor Pietro Contarini. Kad ih ugleda kako se smucaju po dugom perzi-janskom sagu, prevaljuju�i razmak od dvokrilnih hrastovih vrata do Njegove ekscelencije, sko�i zajapuren: - To ste vas dvojica, Dominisovi adlatusi! Kako ste samo nasamarili mog tajnika! Oba se molitelja prepadnu da �e biti smjesta izba�ena napolje, niz mramorno stubište. Pietro Contarini ih je upamtio iz Londona, kad je kao izvanredni poklisar pohodio Dominisovu savojsku rezidenciju i odvra�ao ga da ne tiska tajni Sarpijev manuskript, o �emu se upravo pronio glas. Ugla�eni poslanik svlada prvi impuls i zadrži se pri psovanju: - Pozvati se na pokojnog fra Paola, kome je vaš gazda prevarom uzeo rukopis, baš dosjetka! Tiskanjem »Histo-ria del Concilio Tridentino« bio je Sarpi stavljen u mu�an položaj prema Rimu, a s njim i naš senat. - Dopustite, ekscelencijo - plaho primijeti Matej - djelo nije uzeto prevarom, a izašlo je pod pseudonimom di Pietro Soave Polani... - Ispod kojeg je svatko mogao pro�itati pravog autora - žestio se dalje mleta�ki poslanik - pogotovo kad je Do-minis u posveti sam kazao daje to djelo njegovog prijatelja, ugledne li�nosti i državnika na katoli�koj strani, kome je manuskript oteo, da, silom oteo, i eto štampa ga, taj pažljivi prijatelj, pod nadimkom, da mu ne naudi, do�avola! Pojava te povijesti Tridentinskog koncila strašno je otežala ionako napete odnose izme�u Republike i Vatikana. Kako se usu�ujete da mi izlazile pml lice! Falsili-katori! Krijum�ari! Vrazi u redovni�kim mantijama! - Prvo - drš�u�i je odbijao fra Ivan oštre psovke - nijedna rije� nije u Sarpijevu manuskriptu izmijenjena, prema tome, signor Pietro, ne biste nas smjeli zvati krivotvoriteljima; drugo, u�itelj je svuda otvoreno istupao sa svojim u�enjem, �ak presmjelo, kako ste vi neko� u Mlecima kazali; i tre�e, još iz Londona bio je Grgur XV. zamoljen da nam dopusti da skinemo ove redovni�ke haljine, s obzirom na naš na�elni stav. Ina�e, budite uvjereni, < kscelencijo, mi nismo nigdje pogazili zavjete �isto�e, si-i < >maštva i iskrenosti! Kad je Matej o�ekivao još bjesnije grdnje i udarac nogom, mleta�ki se poklisar odjednom udobrovoljio izvadivši zlatnu kasetu. Njegove su tanke nosnice zadrhtale na razdražljivu emanaciju dok je vještim prstima mijesio kuglicu burmuta. Zabavljalo ga je da se namjerio na dostojnog protivnika, koga je sad s lukavim smiješkom lovio: - Znate, momci, Pavao Peti, pokoj mu vje�ni!, namu�io me radi vas. Eto, odmetnici krijum�are pamflete preko mleta�ke granice, vikao je na mene, stvorili su u Mlecima ilegalni punkt za širenje prokletih spisa. Ja sam mu morao nekoliko puta sve�ano jam�iti da �e Republika zaplijeniti sve Dominisove proglase koje je sigurno jedan od vas dvojice prenio iz Heidelberga do lakoumnog Bartola, nadbiskupova pouzdanika. To nisu, fratri, bila krijum�arska posla? - Daje prejasna Republika dopustila slobodno širenje... - Pavao V. bi me otpravio iz Rima s novom anatemom,

baš u momentu kad su nam zaprijetili austrijski i španjolski Habsburgovci, jedni iz usko�kog Senja, drugi iz Milana. Sam Paolo Sarpi, prijatelj vašeg nadbiskupa, preporu�io je senatu da se heidelberški pamflet zabrani. - Prijatelj?! - s mržnjom ponovi ve� ražareni fratar. -Prijatelj koji odmah dopušta da se uništi naša zbirka slavenskih knjiga, stari misali, kronike, unikati; da ne bude pomena hrvatskom jeziku! Otima�i, krivotvoritelji povijesti! Za�udo, Mle�anin prasne u smijeh na tu grdnju. Ipak je dogurao do zida svog protivnika, kome nije ostalo ništa do nemo�ne srdžbe. Mateju se u�ini da je signor Pietro bio razdragan Papinom srdžbom, koga su Mle�ani od interdikta mrzili, i pola im stoga praštao. - Ja ne mogu pomo�i vašem u�itelju, ni vama - re�e uozbiljeni Contarini. - Izravna mleta�ka intevencija u sadašnjoj fazi procesa unijela bi neželjene politi�ke komplikacije. Bolje da se rasprava zadrži na �isto teološkim problemima, gdje je de Dominis nenadmašiv majstor i nitko ga ne�e natjerati na sklizak led. Uostalom, upozoravam vas, inkvizitor, kardinal Scaglia, na glasu je dobra i pravedna krš�anina, s nezavisnim položajem prema svim grupama na kuriji. Urban VIII. je doduše popustio habs-burško-jezuitskom pritisku utamni�ivši splitskog nadbiskupa, ali njegove nakane mogu biti druk�ije, u krajnjoj instanciji. Dakle, kao što rekoh, klju� drži kardinal Scaglia, mnogo sre�e! Na to upozorenje povu�e Contarini tri puta vrpcu zvonca, a njegov paž smjesta otvori vrata i uslužnom kretnjom pozove obojicu fratara na odlazak. Audijencija je svršila jednim migom, možda vrlo važnim, do koga trebaju oti�i u ovoj fazi procesa. Komornik kardinala Scaglie odredio im je primanje u to�an sat. Eminencija se upravo selila iz rimskog predgra�a u jednu od zaplijenjenih pala�a koju je Urban VIII. dodijelio svojem inkvizitoru, a nalazila se u blizini Ville Borg-hese, tako�er otete od bogatih Cencija, koje je blagopo-�inuvši Papa dao pogubiti u Sant'Angelu na najprimitivniji na�in, batom po glavi i gušenjem. Otima�ina i umorstvo, mrmljao je fra Ivan zvjerkaju�i na željezne rešetke vile, ovo razbojstvo smrdi do neba! Neka se samo izlaje, puštao ga je oprezni pratilac, bit �e krotkiji pred kardinalom. Na Maiejevim mislima ležala je omarna kapa probdjevene no�i. I tole�iv poludrijem raskidao se uvijek pri istom stravi�nom privi�enju: kako dolazi duga dominikanska povorka, sprijeda pješaci u crnim plaštevima preko bijele haljine, s podignutim križevima, pa dostojanstveni �lanovi svete inkvizicije na oki�enim vrancima, a on leži u Dominisovu kreve-lu i ne može se maknuti. Bilo je lakoumno zadržati, se u ozigosanoj ku�i, svi su ih razumni opominjali, ali tvrdoglavi drug nije htio ni �uti o odlasku. Darovana pala�a Sca-pji doticala je šume pinija koja se od starih bedema proteg-la uz Tiber, preko valovitih obronaka s dražesnim dolini-rama i potocima. Još ljetna žega nije ispila žuborenja ni sokove iz razgranatih žila, i beskrajno zelenilo, nijansirano od boje smaragda pod nogama do tamnih iglica pokrova, zapljusnulo je mamurnog no�nika jakim mirisima. Smrdi do neba, ponavlja on Ivanovu grdnju, koje li poreme�enosti osjetila! On je, asket, sa svojim apostolom svuda njušio razbojište; i sada njih trojica ovdje u Rimu propadaju, u mjesto da se sami razblažuju u nekom takvom zamku, tako�er nekome otetu, ali tu vjekovnu otima�inu bili su nemo�ni zaustaviti, i važno je uvijek na�i se na strani onih koji kroje pravdu. Lice kardinalove pala�e nije hrabrilo posjetioce. Kroz željezne rešetke prozorskog dvoreda gledala je napolje gospodska nepovjerljivost. I fasada je bila mrko oli�ena, a na njenim bridovima bila je isturena kamena gra�a, duže i kra�e plo�e, naslagane odozdo do krova od sme�ih ka-nalica. Širok i dubok ulaz, tako�er obrubljen kamenim gredama i zasvo�en prema gore, stajao je otvoren i vodio u ogra�eno dvorište. Ispred fratara koji su oklijevali u plahoj udaljenosti prodrndala je ko�ija, dosta stara, suviše neugledna za kardinala, baš onako glomazna i zatvorena kakvima su se služili �asnici papinske straže. - Komornik nam je postavio stupicu - šapne usplahireni Matej svom isto tako problijedjelom drugu. - Ludo je da sami upadnemo. - Treba i�i - ponavljao je Ivan s mukom - treba, treba... - Pa dokle? To je kraj. Služili smo mu, nesmotrenome, dosta dugo, služili kao tekli�i, prepisiva�i, famulusi. Vrijeme je da se zamislimo o samima sebi. I napustimo u�itelja?! Surovo se okomio na kolebljivog pratioca prozrevši izdaju u njegovim razmišljanjima. Vrije�ati druge, to je bio jedini fanatikov na�in da utu�e vlastite tjeskobe i dvojbe. Kao ni sebi, tako ni drugome nije dopuštao nikakve slabosti, i suo�en s razboritim oklijevanjem, bahato isprsi svoju odlu�nost: - Ja idem sam, trgovce, ako se ti plašiš. I po�e prema kamenom portalu, kamo je prošla zlo, slutna ko�ija, ne osvr�u�i se na kolebljivca. Onako uspravan, krutih kretnji, u dugoj tunici, sa svezanim užetom oko pasa, nali�io je na Krista koji je ušao u Pilatovu pala�u. Da je nastavio s prepirkom i uvredama, Matej bi mogao othrvati, ali ovako... Ohola, žrtvena gesta duboke se kosnula istan�anog ljepotana; i on zaglavmja za nesmi| ljenim prethodnikom, usprkos svim razlozima i uzbuni.

Zgrada se iznutra preure�ivala za novog vlasni Uzduž stubišta i na katovima vrzli su se i galamili razli�it majstori sa svojim šegrtima, u keceljama, namazani boj; ma, lupaju�i �eki�ima i drugim alatom. Potamnjela mena ograda stubišta strugala se od patine stolje�a upotpunjavala frivolnim kipovima. Na zidu prvog zavoji dovršavala je grupa slikara veliku fresku: Salomin na judejskom dvoru za glavu Ivana Krstitelja. Dok je Matej bio malo umiren što ne dolaze nekom strogom ketu, njegov je predvodnik mrko zastao ispred te velik^ obijesti, kojoj je biblijska pri�a samo poslužila da se nj sladi golotinjom plesa�ice i kraljevskim bakanalom. Jidejska je princeza izgledala nekako poznata, možda su zato obojica zaustavila, u mutnom poga�anju. To ovalne tamnoputo lice s dva cvijeta o�iju, okrutno stisnute tanke usne, frntav nosi�... Na njihovu prepast, odozgo si�e i ma Saloma- sestra Fides! Freska ju je otkrila te su je i poslije osamgodišnjeg rastanka smjesta prepoznali. Ona je bila pozirala majstoru onako gola kao pred njima na zidu, kruškastih dojki i amfornih bedara, koje je neko� pod grubom tunikom fratri�ev pogled plaho opipavao. Sad mu se ta cijela golotinja pružala naslikana, rafinirano poluskrivena lepršavim, tankim koprenama; i iskustvo vještaka uspore�ivalo je zakukuljenu duvnu s pomla�enim, rasplesanim linijama. - Eminencija još spava - objašnjavala je s nekadašnjom ravnodušnoš�u, kao da ih ne prepoznaje, ili kao da so nikada nisu razišli. I onda ga je jedva zapažala, selja�kog momka, prohtog nadbiskupova �aka, odvra�aju�i s tihom antipati-jom drugom, asketskom seminaristu, koji ju je i sada fcibao prijekorima. Što ti, koludrice, radiš ovdje?! Da �e ga ovako iznova sresti, u inkvizitor ovoj pala�i, baš saaleunski! Kako je spomenula »eminenciju na spavanju«, -losta je objašnjavalo... i još više naga plesa�ica na lirski! Ona je progmizila preko Mateja onim nekadašnjim gušterskim pogledom, �ije je zna�enje tek sada potpuno shva�ao. Bio je budala što se toliko poricao u bezgrani�noj vjernosti prema samoživom nadbiskupu! - Morat �ete dolje pri�ekati, fratri - otpravljala ih je odozgo - dok maestro ne dovrši današnje slikanje. I mu�alj majstor s kretnjom fine ruke pokaže neka se nose, i sva se ona gomila obrtnika i šegrta razmili po prizemlju. O�ito, opatica �e ovdje gola pozirati slikaru. Matej prokune svoju smrdljivu, prosja�ku mantiju od koje se bijela gospodarica odvrnula s ga�enjem. I time gaje de Dominis unakazio, kad je to ve� bio odbacio, preobražen u londonskog kavalira. Da se onakav s njom sreo... U ovom prosja�kom liku ništa od nje ne�e izmoliti. Suvišan svaki pokušaj! - Sestro Fides - po�eo je Ivan svladavaju�i se što je bolje mogao - ako ti ovdje gospodariš, kao što si neko� u nadbiskupovoj pala�i... - �ekaj dolje, fratre! - zarežala je na drzovitog prosjaka. - Gospo�o - pokuša Matej sprije�iti sva�u - nismo došli da ni na što podsje�amo. Ipak, kad bi nas ti, uzvišena, htjela saslušati. - Imat �eš prilike, ofucani Adonise. Dolje! Dolje... Prije nego je odgonetao to obe�anje, ve� su ih obojicu odgurale sluge niz stubište dok se Fides zadržala s majstorom ispred freske. U dvorištu odostraga do�ekalo ih je drugo iznena�enje. Pri onoj sumnjivoj ko�iji vrpoljili su se otac Ignacije i kanonik Petar, gotovo nepromijenjeni. U obostranoj zapa-njenosti prvi je suhi jezuit pozvao pridosliee na hvaljenje Isusa, što franjevci prihvate, na sve vijeke, s paterovii završetkom, amen! Još dosta �ili kanonik gun�ao je pozadini uvrije�eno što je izravnan s ove dvije bitange d< antišambrira ispred kardinalove konjušnice, gdje je smrdjelo na trulo sijeno i govno. Sazivani Nazarenac u; postavio je nekakvu vezu izme�u zava�enih Spli�ana, koje je komornik skupio na tako neobi�nom mjestu, ili je to smislila Fides... I potišteni pater pozorno je pretraživac svoje nekadašnje pitomce, ušeprtljane i propale, pa za�e voljno zaklju�i pretragu: - Razmetni sin je najdraži, stoji u evan�elju, najdraži, jeste, kad se vra�a svojem domu sa spoznajom svoje zablude. Lucifer vas je odveo od vaše ku�e u tu�inu, gdje vas nije obasulo zlato ni �asti... - Prvo - presje�e ga oštri Ivan - ovo nije naš dom nego baš razmetna tu�ina. Fuj, ovaj smrad, gnušao se kaštelanski vinogradar, te nažderane kobile puštaju iznutra vjetrove... Ignacije je tako�er stiskao svoj tanki nos, samo discipliniraniji, nije psovao, okrenut prema prozorima na prvom katu, gdje je tražio svoju nekadašnju doušnicu. Puni pijeteta i stare mržnje, hodo�astili su u Rim, kamo je ona prilcžnica prije stigla i, da se nasla�uje, strpala ih je sve zajedno ispred staje. Iz dvorišne niske zgrade izleti gospodski �etveropreg i zaustavi se pri izlazu. Grupica svjedoka zadivljeno je i zavidno ispratila oki�ene vrance, koji su se propinjali za rudom i udarali u plo�nik blještavim potkovama, puni poleta i snage. Na sjedište do ko�ijaša uzverao se paž s pozla�enim ma�em za pašom, a zatim si�e odozgo i sama gospodarica. Povrije�eni kanonik ne otrpi na mjestu i pri�e joj s jedva namještenom prijateljskom grimasom: - Sestra Fides... he, he, ta stari smo znanci, bez zamjere! Ona je ve� stala jednom bijelom papu�om na nogostup ko�ije,

malo okrenuta prema nezgrapnom debeljku. Krv je udarila u obraze naprasitog Kaštelanina, koji se naprezao da ustraje u poniznom i srda�nom tonu: - Ljutiš se na nas, he, he... što se naš kaptol usprotivio Ivom imenovanju za vikaricu Svete Marije? Znaš... plemi�ko te vije�e nije htjelo, ali ja, znaš... - Znam - nemarno ga prekine. - Onaj prokurator, poslan od velikog vije�a... ' - Zaklju�ao je sve dragocjenosti Svete Marije - prisje�ala se imenovana s nehajem - da to ne bi nova vikarica pokrala. - Neka Bog potare te potvorice! - prokune stari pre-bendar sa zgražanjem. - Bog? - smijuljila se odba�ena vikarica. - Ho�eš mi to nebom naplatiti, stara škrtico? - Žalim, gospojo - opirao se lukavi kanonik da pogodi njeno cerekanje. - Sestro Fides - prišuljao se njen davni dušobrižnik -mi se pobožno radujemo da si se ti ovdje uzdigla... - Jesam, pater - ponosno se uspravila na nogostupu velikaške ko�ije. - Jesam! Eto, primijeti Matej iz kuta, ostala je ona sitna provincijalka koja se ko�operi ispred svojih nekadašnjih gospodara. I u vrtlogu te blještave metropole nisu se njena osje�anja iš�upala iz splitskog tla. Osve�ivala se sad onima koji su je ondje ogovarali. Njen jezuitski tutor bio je najdublje zgranut daje gleda ovako odozdo, odlikovanu zlatnim križem na grudima, Pro Ecclesia et Pontifice! Ali prisiljavao se, kao i njegov ortak, na poniznu pozu: - Sjeti se, sestro Fides, da smo te mi odgajali za ovo što si danas ovdje. - To me sje�aš, Ignacije? Mržnja je provalila iz bijele koludrice, tek na tren, da se smiri u hladnoj nadmo�i. U tom trenutku bilo je izre�eno sve što se izme�u njih nagomilalo, otkako ju je on zaredio. Mu�io ju je, mu�en i sam okrutnim zavjetom i podmuklom ljubomorom. Pa ipak, nije mu praštala ako je i nastavila nehajno: - Da, dobro ste me spremali za Rim, licemjeri, doušnici, lopovi! Avanti! Avanti! Visoki ko�ijaš na prednjem sjedištu opisao je pucketa-vim bi�em osmicu u zraku, ošinuvši pritom po licu i nasrtljivog molitelja. Vranci su potegnuli, i brzi �etveropreg je zaokrenuo kroz kameni portal. Obojici prezrenih krali su se pogledi pod kota�e. Petar je nabreklog vrata gutao uvredu, a zatim po doma�i opsuje za ko�ijom: Nadbiskupska priležnica! Razbojnica nezasitna! Pokrala bi i Svetu Mariju da nije bilo onih lokota na škrinjama i ormarima... Psovanje ga ipak nije izbavilo iz položaja odbijenog molitelja, i, zapjenjen od bijesa, okretao se prema o�evicima u dvorištu. I otac Ignacije je pokunjeno pošao za njim prema ko-njušnici glade�i ošinuti obraz kao da ne vjeruje. - Vi, na kraju svog Judinog puta! - oslovi apostolski Ivan dvojicu koja su se vra�ala. - Zaveži, pti�je strašilo! - prekine ga mrki kanonik. -Vi ste nas doveli u ovaj položaj, odmetnici! Vaš primas, prvi, neka ga Sant'Angelo! - On je htio obnoviti staru veli�inu - optuživao je sve goropadniji fratar - a vi ste ga izdali tu�incima. - Nadbiskup je sam pobjegao u prokletu tu�inu -upadne i otac Ignacije, oporavljen od udarca bi�em. - Pobjegao! - potvrdi kaštelanski gospodar - dok mi ostajemo, usprkos svemu. Bjegunac... odrod! - Vi to kažete - istisne s mukom Ivan - vi pitate zašto je primas pobjegao?! - Ti pas-skitnica! - povi�e kanonik Petar. Div je, problijedivši, razlivenih o�iju, stajao nasuprot splitskom vlastelinu i jezuitskom provincijalu. Matej zakora�i da ga povu�e natrag, ali odustane. Pred tom skamenitom, strašnom mržnjom obuzela ga je o�ajna slabost Bio je nemo�an da iznova u�e u vjekovan sukob izme�u vlastele i kmetova. U razderanoj, ispranoj mantiji, �upav i neobrijan, izgledao je njegov pratilac doista onako kako gaje opsovao kanonik s crvenom trakom oko gazdinskog trbuha. Pas-skitnica! Kako da Dominisov sljedbenik obrazloži njihov bijeg iz Splita, kad se i sam tome i ada usprotivio?! Pogo�en u najdublju dvojbu, eto, sprema se na krajnje... Fra Ivan, obamro, odjednom sko�i do praznog ko�ija-ševa sjedišta i istrgne bi� iz kožnatog tuljca pa se, okre�u�i prema starim neprijateljima, zadrži na prebendaru. - Bi�em �u vas istjerati iz ove pilatske pala�e, bi�em, lebe, Judo, koji si tužio u�itelja Vatikanu, tebe, jezuitski doušni�e! I on zamahne na kanonika Petra, koji je trbušat, u duga�kim haljinama, nezgrapno poskakivao u pokušajima da dohvati držalo bi�a. Pritr�ali su i ko�ijaš i otac Ignacije, svi vi�u�i i lome�i rukama, na r�žestale udarce strašnog fratra. Metež i cika izvukli su iz zgrada brojne sluge, majstore, šegrtariju; i oko hrvališta do konjušnice sastavio se jednako bu�an i komešav krug, kad se na prozoru gornjeg kata pojavi sam kardinal, u �ipkastoj no�noj košulji, bunovan i namršten, i povi�e odozgo mrzovoljno: - Izbacite ovu splitsku marvu! Vaaan... Legavši opet u postelju razbarušenu od no�nog valjanja, zloje�eni je Scaglia još pri�uo kroz teški mamurluk viku, metež, udarce, jaukanje, rzanje konja, ali ubrzo utihne taj ošmar u tananom poludrijemu na sipini budnosti.

Bi�em �u vas istjerati iz ove pilatske pala�e, bi�em, tebe, Judo. koji si tužio u�itelja Vatikanu, tebe, jezuitski doušnice! Teška ljetna omara gušila je spava�a u široku hrastovu krevetu pod brokatnim baldahinom. Izranjavao je gr�evito dohvataju�i �vrst okvir i opet tonuo u mulj sagnji-Ith prikaza. Kroz ta polubu�enja i grozomoran košmar vukla se �vrsta os. I kad bi se dizao na površinu svijesti i kad bi se iznova utapao u mutnim dubinama, to je ostajalo: passetto izme�u dvora i Sant'Angela. Arkadni most upajao je san i javu, s jednim ležištem ispod ljubi�aste kanope, a s drugim u tamnici pri Tiberu. Hvataju�i se drvena ruba i propadaju�i u glavoboljni glib pa puze�i opet po zgužvanim jastucima, uznojeni spava� nije nikako stigao na obalu zaborava. Kroz tajni hodnik šuljali su se po-Hiclioci. Željezna vrata na drugom kraju bila su razvaljena, i najedanput su izašli zato�enici sadašnji i prijašnji, živi i mrtvi. Duga se procesija primicala mostom, a sprirela je kora�ao bradat orijaš s rastvorenom knjigom. Skvr�en u postelji pokuša se pomaknuti, ali uzalud! Sve goznija težina gnje�ila je njegove pokrete. Obamro, �ekao je njihov dolazak. Predvodnik je bivao bliži i ve�i. Prepoznavao ga je ispred razmuljenih likova. Da, on! Marko Antonije... Sablastan se most sruši. Scaglia je buljio u mrak goleme spavaonice, zadihan i obliven kao daje isplivao iz baruštine. Opet jedna grozomorna no�! Baš ludo da njega, suca, opsjedaju utvare koje mu�e savjest bezazlenih vjernika. U�estalo je to sve mu�ni]e otkako se preselio ovamo iz samostanske �elije. Pala�a je bila napu�ena no�nim prikazama. Ono što je potiskivao za dana nahrupilo bi kroz odškrinutu spavaonicu. Skepti�an je razbor mogao mnogo izdržati, ali od te podmukle najezde nije bilo obrane. Utvare su se šuljale protiv svih kanona papinske bezgrešnosti, ispunjene tajnim tjeskobama i mu�ninom krivnje. U naglim se no�nim suo�enjima prepoznavao kakav je uistinu bio, nimalo predestiniran da sudi splitskom reformatoru, a njegovu su povlaštenost opsjeda krivice i opasnosti. Prevrtao se s boka na bok da otrese otprhlinu vizij ali mu to nije uspijevalo i izmrcvaren ustane s krevet pri�e rastvorenom prozoru. Napolju je vladao mrak. Niski oblaci poklopili su navrlu južinu, i bilo je nesm vlažno i toplo. Kotlina užarena kasnoljetnim suncem parivala se no�u, i u toj zagušljivoj plimi borio se za gutljaj zraka. U obilju mirisa prepoznavao je egzoti�no renje ispod prozora, me�utim, najja�e se osje�ao zadah znojenog tijela. Duga, �ipkasta košulja lijepila se uz njegovu kožu kao haljina rastopljenih prikaza. Plazile su je tako po njemu, ljepljive, znojne, smrdljive. Pogled u mra�en vrt nije ga opro od ga�enja. Zapara izvana naišla je kao mokra ponjava na mamurne misli. Zgrozi svojeg mrtva�ki bijelog tijela. I kvadrat na masivnim stropovima, pokriven brokatnim baldahinom, pri�inio mu odrom, na koji više nije mogao le�i. Nagao, iracionalan užas silio ga je da traži i pretražuje prijete�i guštik žbunja oko sebe. Napetost izme�u pape i jezuitskog generala zaoštraila se u razmahu rata izme�u Katoli�ke lige i Protestanske unije. Premda je Ferdinandov guverner Wenzel voj Wallenstein gubilištima, otimanjem imanja buntovnika poreznim grabežem držao u pokornosti husitsku �eš] otpor protestanata ja�ao je diljem Njema�ke sve do Fhdrlje i Baltika. Kajzer uvijek bez novaca mora se oslonili na VVallensteinove metode pribavljanja sredstava i �eta, Ato je Urban VIII. u intimnom krugu ozna�io obi�nim razbojstvom, po Mutiusovu obavještenju. Op�u neizvjesnost pove�ava uspon kardinala Riehelieua na prvog francuskog ministra, a situacija se još time zamršuje što se engleski prestolonasljednik, odbijen u Madridu, vezuje s francuskom princezom. Katoli�ki je tabor u uzbuni, iš�ekuje se, po generalovu barometru, hitna intervencija Rima, a Njegova Svetost krsti sve to ratom izme�u uzurpa-lorskih dinastija. Tko je ja�i: Papa ili pater Mutius? Jedan je nosio na glavi svetu tijaru, drugi je posjedovao mo�nu organizaciju »Prvi sluga« bio je pontifeksu tako pri ruci daje malo n« • držao njegov pastirski štap. Družba Isusova rasplela ni- preko svih strogo-katoli�kih dvorova, biskupija, vojnih ipovjedništava i, povrh svega, preko tajni duša. Moralo se priznati da se mnoga generalova pretkazanja potvr�uju i odluke provode, a to ga je �inilo nezamjenjivim u zbrci i bezvla�u. Od budne straže Crkve postao je i isusovaca glavna sila koja je pokretala katoli�ki svijet, u�ilišta do dvorova. Savjest je vojnika i velmoža bila kolijevke do odra predana jezuitskoj ispovjedaonici. Kraljevska prijestolja i Svetu Stolicu stajale su sive minencije. Ako je gvozdeni red i prisizao Papi i Crkvi otpunu odanost, a pater Mutius je to u beskraj ponav-i io, Maffeo Barberini je sve mu�nije osje�ao generalovu mo�. Impulzivni i pametni autokrat nije se dao reducirati na lutku upravljanu voljom drugoga i lukavo se opirao jezu i (sko-habsburškim planovima. Prvi �uvari apostolske Htolice, najkatoli�ki]i vitezovi, gorljivi križari i istrebljiva�i hereze suviše su se pokraj njega razmetali, a da im on ne bi želio poraz ili bar poštene udarce u sukobu s isto tako masnim protestantizmom. I sino�, kad je Scaglia bio na iiiclijenciji, sveznaju�i general je Papu razdražio, i Urban III. je zamalo otkrio svoje lice. Tako, o�e Mucije, Kajzer treba imenovati Wallensteina za generalissimusa? Taj ponijem�eni Moravljanin, istreb-ljiva� husitske Bohemije, palitelj luteranskih gradova - na �elu katoli�ke vojske?! Ta to je izazov svakoj krš�anskoj duši. Taj vaš genijalni strateg i monetarni devalvator najve�i je razbojnik koga su vaša pitomišta ikad odgojila. Što taj radi po �eškoj, Moravskoj, Ugarskoj, Njema�koj, to nije ratovanje ni obra�anje na pravu vjeru. Seoski župnici, biskupi, nunciji pišu o grozotama koje nadmašuju Sulejmanova divljaštva. Taj vaš pitomac pravi od križarske vojne najve�u plja�ku u povijesti. Svakoga, koga ho�e orobiti, proglašuje husitom ili luteranom,

a orobiti ho�e taj designirani generalissimus cijelu Europu. Njegove �ete plijene, siluju, pale i kolju od Karpata do Atlantika; kuda su ti apokalipti�ki jaha�i prohujali, tu ostaju obesku�enc i podivljale gomile, novi najamnici Hercega smrti. Da, to je genijalan pronalazak vojskovo�e najrevnijeg katoli�kog Veli�anstva: rat se hrani ratom! Seljaci i gra�ani, kojima si popalio ku�e, silovao žene, poklao stoku, raznesao imanje, po�i �e za tvojom crnom zastavom, Herr von Wal-lenstein! Taj �e sotona odbiti od Svete Stolice najodanije provincije. Ve� šuruju na isto�nim granicama s Turcima kao s manjim zlom. Ma�arska hajdu�ija, o�e Mucije? Mleta�ka dvoli�nost? A sad i Michelieu ugrožava most izme�u habsburgovaca na jugu i sjeveru... Iz tjeskobne no�ne tišine vra�a se jeka ve�ernjeg razgovora. Teška je omara pala na sve rije�i. U ustajalom zraku, zasi�enom toplom vlagom, napinjali su se gromovi. Crn je horizont otežao oblacima koji su nosili nevrijeme. Da se to nebo napokon prolomi! Oznojen i mamuran, Scaglia je glavinjao izme�u stajališta Pape i generala. Izba�en iz ravnoteže, Barberini je suviše rekao podmuklu jezuitu, i bogzna ne jezdi li ve� njegov glasnik kroz tu zagušljivu no� k habsburškim saveznicima. U tom momentu, kad Njegovo rimsko-germansko Veli�anstvo Ferdinand II. vodi rat do istrage s protestantima, Sveti Otac priželjkuje njihovu zajedni�ku propast, �ujete li? Tko �e koga? Kad bi njih dvojicu mogao inkvizitor to�-nije odmjeriti, lakše bi se opredijelio. Papa više ne dopušta da Mutius upravlja pokraj njega pomo�u svojih uhoda, kardinala i poklisara, a Mucijeva mreža ve� po Rimu i naokolo raznosi da �e sumnjivi Firentinac izdati strancima Petrovo naslije�e. U obostranom pripremanju za kona�an obra�un ukazuje se sad Scagli i proces protiv Marka Antonija. Kamo da on okrene istragu, kamo general ho�e ili kamo ga Maffeo gurka? Zli glasnici jezde preko mra�nog obzorja. Osluškivao \v iz daljine potmulu prijetnju. Kona�no je u crnom nebu zatutnjilo, i svjež povjetarac lako okupa njegovu kožu. Možda je ve� zakišilo u planinama i sada ovdje gusne, valja se i pritište prije nego prolomi. Njegova su prena-I x'ta vlakanca iš�ekivala odapinjanje crnog svoda. Bio je lazdražen i sapet tjeskobom kao nikada dosad. Nije mu ostajalo u pustoj pala�i, i nervozno potegne zvonce da dozove paža. - Ko�iju! - naredi pospanom mladi�u. Zlatan svije�njak liznuo je pohlepno uvis svim svojim goru�im jezicima kao da želi ispiti jezero tame nad sobom. I kardinal se uspravio da razdere crnu, zagušljivu neizvjesnost oko sebe. Ovaj proces protiv splitskog odmetnika, to je prije svega njegov, Scaglin proces. Ni za koga on se ne�e opredijeliti, ni s kim ne�e paktirati, ni s kim raskidati. On sam mora iz Sant'Angela izi�i s izbaviteljskom spoznajom. Na rimskim je brežuljcima zagrmjelo, i prva munja osvijetli visoka stabla i krovove, tek za treptaj oka. I on mora tako zabljesnuti preko ovog mra�nog grada. Neka mu tu pomogne onaj vražji grof, odnjegovan u sjeni madridske inkvizicije, koji jama�no najviše na o njegovu optuženiku. Prve debele kapljice razbijale su se na kamenim figu-lama Bakova vrta ili šuštavo klizile uz široke listove egzoti�nog raslinja. Pripiti i pospani gosti požudno su iš�ekivali nadolaze�i prolom kao unutarnje olaknu�e. Poslije pono�nog ban�enja, Scaglino je raspoloženje bilo mra�no i pla�ljivo kao ovo nebo nad njim, odakle je zakišilo. Bubnjanje i sušanj slijevali su se u kompaktan šum, sve ja�i i ja�i. Kona�no, prošapta nenavikli Bakov sljedbenik, pljusak! Zaželi da ga taj zvonki slap udari i rasto�i kao neku grudicu zemlje; i blatnjavi su potoci razgmizali u njemu. Osje�ao je kako to curi kroza nj, razmrvljeno i zabla�eno. Oh, to blato... I Gondomar je izgledao rasto�en tom vododerinom koja je zaglušila sve njegove dokaze o mleta�kom uhodi. - Kako grofe - šapne za se inkvizitor - možete toliko mrziti tog �ovjeka?! Pošto ste ga dopremili u tamnicu... - On me je prvi zamrzio - obrani se iritirano španjolski polisar. - Nije vam ništa u�inio. - Našalio se sa mnom, vrlo uvredljivo! -1 zbog šale?! - Fistule nisu za podsmijeh. - Na engleskom dvoru? - Da, ondje. Uspjelo mi je dugim udvaranjem da me muši�avi i nastrani kralj drži svojim prijateljem, pokraj svog ljubimca Georgea Villiersa, koga je uzvisio na vojvodu od Buckinghama. Ja sam Jamesa i njegova vojvodu pridobio uz plan da princ Charles vjen�a našu infanticu. Vjen�anje izme�u ku�a Stuarta i Habsburga u Madridu bilo je isprva dogovarano da ukloni suparništvo izme�u Španjolske i Velike Britanije na moru i oslabi englesku podršku Veneciji i Savoji u sporu s našom, španjolskom Lombardijom. Zacijelo, James, koji se bolesno plašio rata, pa i samih vojnika u blizini, imao je još jedan razlog kad je izbilo neprijateljstvo izme�u kajzera i njegova zeta Friedricha, palatinskog elektora... A onda je u tu dvorsku igru upao »Spli�anin« sa svojim izmirenjem krš�ana, što bi dakako potkopalo obje ku�e Habsburga, a oja�alo Francusku i Veneciju. Moja bi misija u Whitehallu bila okon�ana, a u Madridu bi me �ekala mirovina. Prokleto opasna igra! Gondomarov sjajan položaj, a možda i gol život, visio je o niti uspjeha koju je malone prekinuo drugi kraljev savjetnik.

Iz tame nad »Bakovim vrtom« spuštali su se mlazovi vode oživljuju�i šuštave iTane i anti�ke figure; kao da su zmije rasplazile vrtom. Prolom je bivao sve bu�niji tako daje Scaglia jedva razabirao stoje grof preda se mrmljao: - Ipak, to nije uzrok... toj mržnji. Ja sam se sukobio s mnogima suprotnih stajališta pa i sam mijenjah svoje slavove, prema prilikama. Eto taj Pietro Contarini! Nas se dvojica izvan diplomatskih poslova izvrsno slažemo. Me�utim, de Dominis je nastupio u Whitehallu kako prorok koji donosi novu bibliju. Teokrat James, zalu�en odrana trološkim traktatima, bio je o�aran svojim gostom, i njih su dvojica raspravljala kao da nas drugih uop�e nema. Uvredljivo! A ipak, ja sam ga na dvoru nadigrao! -Razlog više... - Za oprošten]e, moj svece? Ha, ha, ha... Mrko se nasmijao u olujnu no�, susprežu�i se da ne vrije�a inkvizitora koji nije prihva�ao njegova svjedo�an-siva. Lešinar, tiho odvrati »svetac«, domamio je svojeg hikmaca u Rim i ovdje ga ho�e raskidati njegovim, Scagli-nim noktima, sam gospodski uzvišen nad egzekucijom. Opazivši trzaj na licu sugovornika, Gondomar se ispri�a za svoj grub smiješak: - Oprašta se mrtvima i nemo�nima. De Dominis ne prestaje biti opasan, ne prestaje, pogotovo otkako je stao uz svoju knjigu... U tom op�em metežu i krvarenju predstavlja on neku busolu. Bogzna nije li Europa u ponovnom rasulu gdje �e se izgubljenici spašavati novim zavjetom. - A vi mislite, grofe, da bi takav novi zavjet mogla biti Dominisova »Republika«? - Ja ne�u dopustiti ni najmanju mogu�nost. Prenerafilo me kako su u�eni krugovi primili izlazak njegove knjige. I on sam, autor, povjerovao je da postaje velesila. Paljba iz tiskara u Londonu, Heidelbergu i Pragu, salva od nekoliko tisu�a knjiga, i novi je svijet izvojevan. Kako smiješno! Pa ipak, bilo je nelagodno promatrati kako se studenti, teolozi, u�enjaci i obi�ni gra�ani oduševljavaju onim napisanim. Na sre�u, drugi nadbiskup i primas, anglikanski, bio je uvrije�en uspjesima »Spli�anina«, a i kralja je kona�no ozlojedilo da se netko pored njega pravi ve�im teologom; i tako smo složno odgurali Marka Anto-nija iz središta pažnje... Ja sam mu valjano uzvratio šalu kad je kurija zatražila kontakt s njim. Tajna korespon-dencija izme�u njega i prethodnog pape Grgura XV. prolazila je kroz moje ruke. A sva ta pisma pokazao sam Ja-mesu! Podlo, zar ne, eminencijo? A možda je to bio zajedni�ki dogovor, dvostruka igra, gdje je svatko od nas otkrivao karte i jednoj i dugoj strani? To se i ovdje nastavlja. Dali smo Barberiniju as u ruke. I on sad može zaigrati kako mu je najprobita�nije. Prva varijanta: Dominis je mleta�ki uhoda. U tom slu�aju bi nas, Španjolce, udobrovoljio, a ozlojedio Republiku i sve smutljivce koji ho�e ujedinjenu Italiju. Druga varijanta: Dominis osu�en kao heretik. To ne bi ni jednoj strani dalo prednosti i otežalo bi status quo. Tre�a varijanta: Dominis je pozvan u Rim kao pregovaratelj engleskog kralja. To pruža Urbanu VIII. izvanredne šanse protiv njegovih takmaca... Prestao je glasno kombinirati, iako ga nije mnogo smetala prisutnost inkvizitora. Da, trpko potvrdi Scaglia, nitko nije njemu pridavao veliku važnost. Dvorjanici su gledali u njemu marionetu Papine ili generalove igre. I sad eto, ovaj madridski opsjenar! Omalovaženi ne otrpi a da mu se ne osveti: - Ekscelencijo, propuštate jednu varijantu, naime, ja mogu i osloboditi vašeg starog suigra�a. - Nipošto to ne ispuštam iz vida, dragi prijatelju. Samo se plašim posljedica takva odrješenja, za vas u Rimu! Da jednoga oslobodite, morat �ete mnoge druge strpati u Sant'Angelo... Uostalom, de Dominis kvari tu kombinaciju brane�i teze svoje »Republike«. Jeste li spremni (hi skinete njegovu knjigu s indeksa? I prihvatite Dominisovo preure�enje crkve i države? Da svako piskaralo slekne pravo da se miješa u naš poredak?! Ja prezirem sve te mudrijaše koji nemaju �asnijeg na�ina da iza�u iz anonimnosti. - Zar toliko mrzite Marka Antonija? –Opet vi, eh... Opet su na trenutak zašutjeli. Njihov se pozni razgovor rastvarao u nedore�ene aluzije, zatomljena naga�anja i Irpka sje�anja, pra�en šumom vododerine i dalekom (utnjavom. Jedan je vrije�ao drugoga, razo�arani kao uvijek u potrazi za ekstati�nom zabavom. Od svih napetosti i sudara nije ostalo ništa drugo doli ove dosadne kišetine koja je curila i curila kao svemirska klepsidra pokazuju�i uzaludno vrijeme. Španjolski grof ga je uzalud progonio prijateljstvom da bi iz njega izvukao tajnu namjeru Pape (koju i on sam nije znao, ali to nije htio odati), a ono što je pritom doznavao o Gondomarovu londonskom suparniku samo je pove�avalo njegovu nedoumicu. Pljuštilo je i pljuštilo iz mra�ne visine, pljuštilo je odnose�i talog dima i vjetrova, pljuštilo je u trijem i prskalo kasne goste, ali se mržnja u madridskom velikašu nije gasila. Oholi autor obarao je zdanje �asti koje je njega uz-nijelo do stožera, gdje se ko�io, on, senor don Diego Sar-miento de Acuna, conte di ... Me�utim, napadaj je bio upravljen i prema njemu, rimskom kardinalu, u obru�u kanoniziranih vrijednosti. Zapravo bi morao osje�ati isto sto i taj uvrije�eni aristokrat, zapravo su njih dvojica... kakva pomisao?! Da se suprotstavljaju�i se piscu i u�enjaku na�e u društvu tog vražjeg poklisara? Gondomar je pažljivo odmatao pismo koje mu je dostavio šutljiv sluga. Njegovo se lice uozbiljilo ugledavši pe�at pošiljaoca. Pater Mutius? Nakako su svi poprimali istu grimasu kad su saobra�ali s jezuitskim generalom. Dignuvši se na odlazak, grof mu zna�ajno objasni:

- Papa je iznenada no�u otišao u Sant'Angelo. Traže vas, eminencijo.

Kao što vidite, generalova je obavještajna služba brža. Dovi�enja u tvr�avi! Mlaki mlazovi pljuštali su po kardinalu koji se pružio na pletenoj ležaljci. Poslije duge i teške sparine bilo je to ipak svježe olakšanje. Me�u stablima i grmljem redali su se kameni kipovi golih bogova i božica, nimfa i panova, ljudi i životinja, u osamljenoj golotinji ili u aktu parenja. Scaglin pogled po�ivao je na Ledi s labudom kako je stoje�ki primala okamenjenog krilatog ljubavnika, �udesno oživjela u polutami. Prozori na unutarnjoj fasadi bili su zatvoreni, sva stakla obojena, tako da se iz pala�e nije vidjela eroti�na anti�ka scena niti ono što su obnavljali no�ni posjetioci vrta u sve ekstravagantni]im figurama. Preobra�eni se monah opustio na kiši u gadljivu raspoloženju da ga ovaj prolom natmurenog neba ne�e oprati. Pljuštalo je po njemu i pljuštalo. Prštavi mlazovi razgmi-zali su se iz njegove kose po vratu i ramenima, voda se cijedila iz bijele atenske tunike, u koju se preodjenuo na ulazu u »Bakov vrt«. No i tako polijevan i naskroz promo�en, �eznuo je za nekadašnjim kupanjima u bistrim planinskim rje�icama, nakon bogoslužja na otvorenom. Tri kora�aj a ispred njegove ležaljke uživala je u blatu povalje-na dvole�na životinja, i ta pomi�na i roktava figura aktualno je dopunjavala kamenu Ledinu kompoziciju. Gadljivo se ježio kao da je sam zaronjen u tu kaljužu. Potoci, koji su klizili kroz šuštavu krošnju, nisu ga oprali. Nikad se više ne�e vratiti u �isto�u pobožnih meditacija. Puno-mjese�an trans s profaniziranom opaticom doveo ga je na kraju u ovo blato. Ne, više se nikad ne�e od toga umiti, uzalud svi daždevi s neba. Brojna papinska straža razvukla se od passetta, povrh vanjskih bedema, preko drvena mosta do golema valjka, kroz cilindri�nu nutrinu Sant'Angela, dugom Aleksandrovom rampom sve do gornjeg dvorišta ispred pala�e. Kasnog je posjetioca obuzimala tjeskoba da bi se željezna vrata za njim zatvorila; i da se ne na�e u toj klopki, osiguranje je bilo ja�e nego ina�e. Urban VIII. zaustavi se na spiralnom stubištu izme�u rampe i gornje terase, ispred �elije atendenta. Zlatna zublja u ruci djevoja�ki ljupkog paža osvijetlila je željeznu rešetku u mrkom zidu pa okovana niska vrata. Šutljiv dominikanac polagano je okretao klju� u bravi. Možda ga je ko�ila sumnja smije li lo bez nare�enja svojeg starješine, mada je, doista, Sveti Otac iznad svih njih. Pozni gost gun�ao je na ovo zatezanje kojemu je poga�ao razlog. Na svakom mu se mjestu pokazivalo da pokraj njega vladaju zakukuljeni redovi i kongregacije. Kad klju�ar u crnom plastu preko bijele mantije napokon otvori vrata, udalji Papa s nestrpljivom gestom svoju pratnju, osim paža koji mu je posvijetlio ulaz u tihu �eliju. Utamni�eni je kroz drijem slušao kako se zveketava kolona uspinje dugim Aleksandrovim mostom kroz unu-! rašnjost mauzoleja. Udarci su nogu bivali tvrdi, a iz mrmora izdvajali su se pojedini povici. Kad odsjev lu�i padne na rešetku �elije, ukazu se i koplja i svjetlucavi ma�evi. Vojnici su prolazili pokraj njegova kaveza kao da je postao neka opasna zvijer. Suludo! Suludo kako su se izmišljali vjerski neprijatelji... Spopadne ga da zaurla od divljeg o�aja, ali to odmah popusti. Poga�ao je da je taj iznenadan posjet njemu namijenjen; dolazio je netko važniji od Scaglie kad ga toliki oružnici prate. U njegovu kamenom grotlu pretapala se java sa snom, i sada je buljio u došljaka na ulazu kao u prikazu svojeg grozni�ava poludrijema. Koliko je puta tako vidio ponti-feksa koji je držao most izme�u blistava dvorca i ove kamene pe�ine! I što ve� nije me�u njima dvojicom bilo izre�eno! Za�udo, pridošlica se nije raspršio, kao obi�no, u drijemnu maglicu. I ljepuškast je mladi� sa zubljom na vratima davao utvari zbiljsku �vrsto�u. Da to zaista nije on, Papa... Da, ja sam, ja, odzvanjalo je u kamenoj šupljini. On je, on, tu, nadohvat njegove ruke, nemo�ne. U gr�u je stezao mlohave tetive i pregibao se u skvr�enim, kosto-bolnim zglobovima. Dlanovi su se upirali o kamen ispred zlatno izvezenih papu�a. Evo, kona�no kle�i pred gospodarom Rima. - Ti si mnogo naudio Crkvi - otpo�ne Urban VIII. nad starcem na podu. - Ovdje ti se daje posljednja prilika da to donekle popraviš. Govor ga je vra�ao u poznatu stvarnost. Jedva obe�ana milost, uvod u bogzna kakvu pokoru, potisne druga Dominisova osje�anja. Njegov je ve� prkos nagnjio za ovog neosun�anog ljeta, i uskoro �e se raspasti posljednje ljudske uspomene. Ponizno se davao svojem tamni�aru: - Ho�eš li moje pokajanje? - Ho�u tvoje puno priznanje. - Kazivao sam Scagli kako je bilo... - Ne, ne, tražim mnogo više od tebe. Tvoje priznanje mora, shva�aš li?, popraviti zlo što se ovdje za�elo... Nije htio shvatiti što drugi zahtijeva od njega, nije mogao. Smisao je govorenog propao u mrak ove ozidane šupljine. Barberini povu�e papu�u iz prstiju puzavca na kamenu i nastavi obi�nim tonom: - Marko Antonije! Govorimo otvoreno, kao dva iskusna državnika. Inkvizicija �e na�i dovoljno u tvojim tezama da te osudi kao heretika. A dalje... znaš! Tvoja je jedina obrana da se zakloniš iza �ina otkletve koji si izvršio po povratku. Obe�aj još jednom da �eš ispuniti zadanu pokoru. -I bit �u pušten odavde? - Zavisi od mnogo toga. U svakom slu�aju, proces �e za tebe skrenuti u povoljnije struje. - Ne�eš me osloboditi, dakle, ni ako pokleknem? - Mnogo se toga mora prije riješiti. - Tvoje suparništvo s jezuitskim generalom?

- Naga�aj samo! Uostalom, na ovom si mjestu mirni od bodeža ili otrova. Tvoji ortaci, oni s kojima sidogurao svoj dolazak u Rim iz Londona, ho�e i sam Grgur XV. pozivao me ovamo. On je bio tvoj školski kolega i sobni drug? Da, pouzdao se u svog starog prijatelja Alessandra koji je po�etkom godine 1621. naslijedio njegova protivnika . Me�utim, novi se Papa pokazao druk�iji. Odmah c pridružio pohodu Ferdinanda II. na protestantsku Njema�ku i zajedno je s Bavarcima i Španjolcima orobio 1 Iridelberg, osobito divan Friedrichov burg i dragocjene biblioteke, odakle je i Marko Antonije dopunjavao svoj rukopis. Otisnuvši se u grabež i paleže, Grgur XV. padao je u mistiku gluhu prema nekadašnjem sugovorniku. - Dakle - nutkao ga novi papa - tvoj kolega Alessan-dro i general Mutius htjeli su preko tebe uspostaviti kontakt, s engleskim dvorom? Bilo je opasno da to potvrdi. Što su Alessandro i kardinal Mellino htjeli pišu�i mu da se vrati, nije nikad bilo Jasno u naglom mijenjanju situacije. Kad se doista vratio, bolesnije Papa bio najviše time zaokupljen da kanonizira bezgrešno za�e�e Djevice Marije, a bio je podložan kon-z(u-vativnom stožeru i jedva mu odobrio 500 dukata pro a mio, i to, na ironiju pravde, baš iz nadarbina trogirskog biskupa! - Došao sam ovamo, ponajprije, vlastitom pobudom. - Ti, apostato, hulitelju Rima?! - Usprkos srdžbi, koja se razlila preko stranica moje knjige, nisam prekinuo s rimskom crkvom niti napustio zajedni�ku vjeru. - Vjeru?! Ne pri�aj to meni! - Istina... - Napisao si sam, s razlogom, da se vjerom samo kiti . . grabež za vlaš�u i posjedima. - Ja se nisam jagmio za vlaš�u. Iza moje se rije�i nije krila neka tajna namjera. Htio sam izmirenje medu crkvama. - Izmirenje - ponovi Barberini ve� ponesen srdžbom -na ra�un papinske stolice? Marko Antonije se teško podigne s kamena poda gdje je kle�ao u svom poniženju. Otpo�eta je rasprava dirnula njegov ponos. Uvijek je tako bivalo, ma kako prije odlu�io da �e se skrušeno ponašati. Uspravljen, svojim stasom i mišlju nadvisio je gospodara Sant'Angela koji mu se pri�ini nekako malen i bliz, a to ga ohrabri da se njih dvojica mogu sporazumjeti. - Urbane Osmi! Ja sam, kao i mnogi drugi, primio tvoje ustoli�enje s nadom da nastupa preokret u rimskoj crkvi. Ti �eš biti najve�i od sviju papa ako žrtvuješ neke svoje prerogative i ukloniš uzroke raskola i gra�anskog nemira. - Ja sam naklon prema modernim strujama. Sada na apostolskoj stolici prvo mi je da sagledam politi�ke sile iza novih misli. - Bolje da to novo mišljenje prihvatiš kao najja�u silu. Danas, u rastu znanosti i ljudskog prava, nepodnošljiva biva stara mistika, stara cezarska vlast. - Ti mene pou�avaš?! Mališan se podigao na prste i srdito šiljio francusku bradu. Razdraženost je odala dvojbu starog liberala koji se proglasio Nepogrešivom Svetoš�u; i ta je uznositost jednako razdražila starog pisca. Zamrzio je Barberinija kad mu je, kao prvi akt svog pontifikata, oduzeo i onaj mali dohodak koji mu je dodijelio njegov prethodnik. Psovao je tada naokolo podmuklog Papu, a sada ga je obuzimala sve ja�a pomama da se s njim ovdje otvoreno u svemu obra�una: - Ti mi obustavljaš nov�anu potporu i utamni�uješ me kad se o�ekivalo da �eš, izabran glasovima umjerenjaka, prihvatiti moju koncepciju; utamni�uješ me da se opereš od objeda dogmatika, utamni�uješ me u spekulaciji da �eš time oja�ati svoj položaj... - Ti meni sudiš?! - Promisli! Ako sad popustiš natražnjacima, gdje �eš - zaustaviti? Nakon mene bit �eš prisiljen da i druue i u�iš inkviziciji, prvo Galileija... Ne, ne, Galileo nije kao ti, nije tako preuzetan. On je ponizan sluga Crkve i ne miješa se u vjerske sporove, njegova je jedina želja da se znanost razvija u miru, pod tvojim pokroviteljstvom. Da se razvija me�u tvr�avama dogmi? Znanstvena otkri�a mogu biti i korisna, ali ne smiju pretendirati na apsolutnu istinu koju mi, Spasiteljevi namjesnici, �uvamo. - Ako i drugi u�enjaci, poput Galileija, prihvate to moral no ravnodušje... - Ja im to preporu�ujem, za njihovo dobro! - To može biti kobno, Urbane Osmi! Na jednoj �e se Htrani gomilati otkri�a korisna i opasna, na drugoj strani ostat �e vlast puna mistike, taštine, grabežljivosti. Ne vidiš li posljedice? Još je vrijeme da to sprije�iš, Najmo�niji, otvori kapiju novim kretanjima! A stavi kra�un fanati�nim redovima, raspusti kardinalski zbor i uspostavi prijašnji koncil s ravnopravnoš�u biskupa! - Tvoja »Crkvena država«! - poprati namršteno Barberini rije�i pisca koji je prodirao u njegove najtanje dileme. Baš da digne sve furije ovdje!

- Pa tko su ti rimski kardinali? Ponajviše ro�aci papa, (Ivorjanici Habsburgovaca, doušnici Družbe Isusove, pre-Kv.no podmitljivi, raskalašeni, neznalice, zaokupljeni intrigama oko vlasti. Kad oni ne mare za duhovne poslove, Crkvom upravlja vatikanska kancelarija. - Taj i takav kardinalski zbor i vatikanska kancelarija, loje stvarna sila ovdje. - Bit �e, Sveti O�e, dok ne povratiš staro pravo sinodu biskupa. - Pa da svaki biskup vu�e na svoju stranu? Da mi biskupski sinod, kao neko�, uzurpira vlast? - Bit �eš ve�i, Urbane Osmi, kad si�eš jednu stepenici - Na tvoju razinu, splitski nadbiskupe?! - plane Uri) VIII. na uzurpatora. - Dosta! Marko Antonije ustukne pred njegovim naglim pogledom. Stare su ga ideje suviše zanijele, i na trenutak je zaboravio gdje stoji. Sitan �ovjek pred njim u kraljevske >i plastu ustreptao je u treptavu svjetlu zublje. Ma kako 1 prije liberalan, otkako mu je glava okrunjena zlatnom i jarom, gledao je sve iz božanske visine, i sada mu se bi dati orijaš pri�ini kao uvredljiv izazov. - Tvoju oholost nije ni Sant'Angelo zatro. Nadut si sv jom u�enoš�u, kivan na naš primat. Htio bi biti najve�i.. - U svim mojim spisima stoji daje rimski biskupprU mus inter pares. - Podlace! - Pozivao sam se na staru jednakost. -Klevetao si me... - Nikada, Sveti O�e! - A ono tvoje pismo kolnskom vojvodi? Pa canter-burvjskom nadbiskupu? U kojima se zauzimaš za mla-dog Barberinija? -Kunem ti se... - Podmetao si mi ono Bijankino kopile, zajedno s drugim nitkovima. Prljao mi ugled na dvorovima! - Tako je! - potvrdi general Mutius iza paža za svije�njakom, koji se zbunio ne usu�uju�i se zadržati velmožu. - Njegov je zlo�in, primarno, što je prljao tebe, Sveti O�e, i, naravno, hereti�ko pisanje. Barberini se lecne kao zate�en u ilegalnom poslu pa se odmah na to još gnjevniji uspravi. Dovraga, ne može u�i niti nijedan korak a da mu se za pete ne prika�i ova na srtljiva sjena koja mu uslužno nudi svoje obavijesti. Ne prestano je pod jezuitskom paskom, i eto, �im se uputio u arkadni hodnik, ve� su dojavili drugom gospodaru Sant'Angela. Sveti Otac uhvatio je ironi�an prizvuk u tobože udvornom oslovu. Da mu to podme�e: ono Bijankino kopile! Taj mladi monstrum paradira na »Njegovoj Svetosti«. Pater Mutius malo je spustio pred njim svoje K.ipke nabuhle od vina i bluda. Licemjer! I on, Papa, ponudo skuplja dokumente protiv generala i jednog �e ga tfana prokazati, možda baš na skupštini njegova reda, «iko ga ne preduhitri otrovom, krvnik Isusov! - Dominisove se knjige �itaju po našim biskupijama -obavještavo je sveznadar Papu. - On je dublje zasjekao »Svetu Stolicu od Wycliffa, Jana Husa, Calvina i Luthera. Marka Antonija je zazeblo na postamentu reformatora, k.mio ga je Mutius stavljao i gdje mu je u nekadašnjim njegovim mjerilima bilo mjesto. Pa ipak, iako se nije prestao smatrati svoj �etvorici ravan, nije mu to više bilo pravo društvo. Moja knjiga, pokuša upasti izme�u obojice' rimskih vladara, digla se iznad protestantskog separatizma i jezuitskog protujuriša; ali se Urban VIII. okrenuo ixl njega prema prvom slugi Svete Stolice: - Tako, zasjekao je dublje, a vi ga na dolasku odrje-Aujcte... - Po zapovijedi tvog prethodnika... - Kojim ste vi upravljali! General zašuti jedva suzdržavaju�i naprasitu �ud. Što je ja�e napao odrješenika, u gori se stavio položaj. O�ito je lukavi Firentinac kompromitirati habsburško-jezuitsku opoziciju ili je prisiliti na poklonstvo. Barberinijeve su namjere ostale opasno zagonetne u mraku Tvr�ave. Nagao dolazak Mutiusa prekinuo je objašnjavanje izme�u Pape i njegova zato�enika. Domišlj avaj u�i se da Papa traži razloge njegova povratka u diplomatskim spletkama, Dominis otvoreno izjavi: - Htio sam biti posrednik izme�u rimske i anglikanske crkve. - Dakle - fiksira ga jezuit - ti smatraš anglikansku crkvu pravovjernom? - Svakako krš�anskom! - Hereza! - ustanovi general Mutius okrenut prema| Papi. - Hereza! Daljnja istraga suvišna. - Ti ne možeš odijeliti crkvu od države - protuma�i' hladni Barberini. - Kralj je poglavar anglikanske crkve, papa rimske. Da posreduješ, morao si imati punomo�i kralja ili kurije. Ina�e što kome vrijediš? Utamni�eni se ugrize za usnu. Svaka je tu obrana krila u sebi nove pogibelji. Pori�u�i da je i�iji uhoda, otkrivao je svoju slabost. Kad ne bude kuriji više predstavljao nikakvu silu, odnijet �e ga vjetar kao truo list. Njegova je otpornost ležala u mutnim naga�anjima koja su obavila njegov povratak. - Valjalo bi pri�ekati s istragom - savjetuje general službeno - dok ne stigne kardinal Scaglia. Autokrat je opet bio opomenut na strogost procedure. Što je jednom naredio ili potpisao, postalo je propis kojemu se i sam mora pod�initi. Takvi poznavaoci protokolaj etikete i poslovnika, kao što su bili pater Mutius i državni tajnik,

neprestano su ga držali u šahu, i sve manje mu ostajalo slobodnog polja za vlastitu odluku. Prenose�i na svoje stožernike i kancelariju izvršenje svojih zapovijedi ili zaklju�aka svete skupštine, lišavao se apsolutne vlasti. Podmuklo dirigirani aparat upravljao je papinstvom u njegovo ime i umjesto njega, �esto protiv njegovih nakana, tako da bi se katkad zapjenio od nemo�nog bijesa. I sada je potražio rupe u savršenoj generalovoj mreži: - Je li bila ovdje ispitana služin�ad bivšeg nadbiskupa? - Dakako! - odgovori Mutius s malim �u�enjem. Glupa �eljad! Ništa važno da ispri�a. Me�utim, utamni�ena su dva fratra koja su pratila nadbiskupa iz Splita Englesku. - Jesu li priznali? - �ekaju... - malo zate�eno otegne veliki inkvizitor s objašnjenjem. - �ekaju, ha - š�epa Papa lakomo propii-,i svog doglavnika - a što? Posljednju pomast? Ih smjesta! Komesar Svetog oficija stigao je kad je ve� iznenadni no�ni posjetilac zamakao za gornji krug Sam'Angrln, i u svojoj srdžbi zapovjedi dominikanac tamni�arima �;i tvrdokornog heretika ne ostave više u finom atcn�enf »kom apartmanu nego da ga odvedu u pravi zatvor, i to mjesta, na o�i Svetog Oca. Hrpica redovnika i stražara povu�e sa sobom Dominisa na drugo dvorište, kamo još nikada nije stupio. »Cortile di teatro« bilo je mokro i sklisko od netom prestale kiše i potpuno mra�no pod obla�nim svodom. �uo je žagor i korake koji su se spuštali pod rubnim vijencem, gdje se nalazila stravi�na korana torture; no njega su odveli na drugu stranu, udare se ispod pompejanskog kupatila Klementa VII. silazili u trakt s osu�eni�kim �elijama. Dakle, utvrdi obnevidjeli starac sa studenom jezom, stigao je donde, �ega se �itavog života užasavao. Sve do posljednjih stepenica u ozidani mrak nadao se da njegovi tamni�ari ne�e dotle i�i. Bile su to obmane kojima se ogradila �ovjekova strava da kona�no bude pod i mi pokopan. - U �eliju Giordana Bruna! - povikao je odozgo s ulaza pater commissarius, i surova ga pratnja ^urne naprijed. Teturao je kroz tijesan i krivudav hodnik dok nisu zastali na mjestu koje je �uvalo spomen nesretnog svemirskog vizionara. Pravih vrata i nije bilo. Šutljivi dominikanci prinudili su svog uhva�enika da klekne, i, onako na koljenima, upuza kroz nizak otvor u svoju novu �eliju; a zatim se željezna vratašca za njim zaklope. Bio je u kamenom grobu, gdje nije mogao stati na noge i uspraviti se, nego �e odsada puzati na podu tek nekoliko peda-1 ja od jednog i drugog zida. Baš grobovi za žive leševe! Mora da se hodnik produžavao na drugu stranu do podruma torture jer je odanle dopirao žamor i udarci. Dominis gorko zažali za starom atendentskom sobom, gdje je slušao prolaznike na spiralnom stubištu, ponaj �eš�e vojnike i dominikance. Odsad �e tamni�kom samovanju pri�i još jedno mu�enje, najstrašnije: blizina tortu re. Izme�u klopota dominikanskih sandala za�uje se i U turav hod dvojice bosonogih. I njegovi u�enici valjda su bili na kraju svog otpora, ba�eni u jednu od susjednih �elija. U tim kamenim rupama golemog mauzoleja gnjili su prikovani, kojima je i tijesan prolaz kroz istragu inkvizi �ije bio uskra�en; a kad su ih, obnevidjele, pozivali n;i treptavo svjetlo, bilo je to tek da mrtvom rukom dovuku nekoga ovamo. Starog u�itelja pritisnula je težina krivnje Propovijedati istinu u ovo vrijeme, izvrgnuti je sljedbeni ke progonu, tamnici i loma�i. Preživjeti, katkad i udobno mogli su jedino pisci koji su zabavljali vladare i podanik« galantnim ili ekstravagantnim dogodovštinama, ako vec nisu slavili laž i silu na prijestolju, postavši cinici i dvoli�njaci. Ushit spoznaje odveo je obojicu fratara iz njihove uske padine na podnožju Mosora, gdje bi ipak proživjcli svoj vijek, makar i prosja�ki, ako ih slu�ajno ne bi janji�ari nabili na kolac kao papine uhode. On je svoje �ake s apsolutnom sigurnoš�u vodio u najdonje krugove dantr ovski insceniranog mu�ilišta; ako se danas osvrne nazad, drugamo ta krivudava staza nije mogla ni voditi. No mo ralo mu je to biti jasno na samom po�etku, prije no što je stao nau�avati. Istina je rijetko uklonila i upropaštavala glasnogovornika time što je svojim u�enicima otvorio vrata zabranjenoga, spoznaje, zateturali su oni na rubu provalije, gdje ina�e kratkovidi i malii zadovoljni sretno prolaze. Nije još došlo vrijeme da preko sumorne tišine izvi�e svoj užas; možda ne�e taj sal oduška nikad ni nastupiti. Trebalo je i treba se šutke prignuti pred svemo�nim nitkovima, a i to nije �esto dovoljno. Odrana su ga tutori pou�avali da naizust odgovara u vje�no istoj litaniji, da buba napamet izreke apostola i kli�e Svetom Ocu. Premda se pitomac onda bunio protiv tog nasilja nad umom, bila je to zapravo oprobana mudrost s kojom se moglo i�i u ovaj život. A što je svojim slušateljima? Jednu iluziju koja se kona�no razbili na ovom kamenu. Povici su bivali sve bliži i zlokobniji. Kona�no ih prepozna. Grozno, to vi�e njegov Ivan. �uje i kako teški kota� škripi. U�enikov je glas iskrivljen od neizdržljive boli, ali on je, najmiliji! Doziva ga raspet Dominis salvator! Grozno kako to izvikuje nasuprot svojim mu�iteljima. Dominis salvator! Umire s njegovim imenom na ustima dok dozivani spasitelj pada na koljena u o�aju svoje nemo�i... Komesar Oficija uzrujano je upoznao pristiglog Scagliu s iznenadnim dolaskom Svetog Oca. Stoje on nasamu s Markom Antonijem razgovarao, ostalo je tajna, ali je Maffeo Barberini bio nakon toga neobi�no srdit i �ak je prisustvovao istrazi heretikovih u�enika u torturi. Na »Cortile di teatro« gmizali su još poto�i�i kiše, a bilo je i (murno pod niskim oblacima. Odasvud su se �uli koraci i povici. Uzbuna je još uvijek trajala nakon posjeta Njegove Svetosti. Dominikanci su izlazili iz podruma pod rubnim vijencem,

umorni od svog posla u dvorani torture, a neispavanog inkvizitora povede komesar suprotnim putem, kroz vrata ispod pompejanskog kupatila, u trakt sa strašnim �elijama. Inkvizitor se s istom gadljivoš�u premiještao iz »Bako-va vrta« u Sant'Angelo. Prazno je bilo u njemu i oko njega. Tu prazninu mu�no je narušio dolazak okrivljenika. Obojica su se prvi put našla u oniskom, mra�nom podrumu torture, ispod »Kazališnog dvorišta«. U jednom kutu stajao je drven kota� za raspinjanje, u drugom klupa sa španjolskim �izmama, u tre�em nisko ozidano ognjište, pa svakojake preše, svrdla, bi�evi, posude, �avli. Uz sam ulaz zjapila je udubina u kamenu, gdje se vezao �ovjek da mu voda kaplje na tjeme, po starokineskom naputku. U taj nezgrapan i natrpan okvir bila je dogurana graciozna i klementinska fotelja. Scaglin paž, prvi koga je nekadašnji asket uzeo, donio je tako�er iz Klementova salona renesansni svije�njak i ostavio ga na daski mehanizma za gnje�enje kostiju. Treptavi, svijetle�i jezici polako su se uvla�ili u svoje voštane �aske pred plimom žu�kastog, kišnog jutra s hodnika. Umorni kardinal u skupom grimiznom plastu nije se osvrtao na optuženika. Istraga ga više nije zaokupljala. On je došao do one kona�ne spoznaje gdje sve biva dosadno i besmisleno. Njegovo zasi�eno oko odmaralo se na estetskim linijama Papina svije�njaka, usa�enog u ozla�en zagrljaj Adonisa s Afroditom. Ljepota te figure bila je sublimno �ista, savršenih propoi �ija i stroge forme, bez priziva na prljava skrovišta ljud ske naravi. Pošto se svaki smisao izdimio u paklenske u i vare, pasivni je gledalac mogao još jedino uživati u tim skladnim oblicima i kolornom preljevu kišnog svjetla Dug, izbjegli�ki muk prekine okrivljenik: - Uvi�am. Inkvizitorov je pogled tako legao uz vijugavu skulpturu da nije doku�io što to drugi »uvi�a«, i tek kad to Dominis ponovi s nekim nakaznim hropcem, prene se iz estetske beš�utnosti. - Uvi�aš, što? - Nemogu�e je istrajati na svim tezama. - Ti bi ponešto odbacio? - Bih. - Kao na brodu koji tone? - Tako - prista brodolomac uz svog istražitelja. - Najviše te tereti što si pisao o Papi. - Odbacujem to - odrješito mahne Marko Antonije. - Odbacuješ? - Odbacujem. - Preko palube, u more? Otpo�etka je Scaglia navodio starog tvrdoglavca na ovaj �in, a kad je do toga došlo, mrzovoljno sam ustukne. Jedna se ljudska veli�ina pred njim stropoštala poklopiv-Si i njega, suca. Dan na dan, tjedan za tjednom preko tog ljeta, rastao je istraživani lik iz mo�vare papinstva. I si�ušni inkvizitor uhranio se tom veli�inom. Ako bi se katkad i snuždio nad svojim poslom, davalo mu je to ipak naro�itu aureolu; a ta njegova važnost ogledala se i u promijenjenom ponašanju okoline. Postao je persona grata, ujna eminencija, stražar dogmi koji sudi najumnijem protivniku Rima. Znanci su ga obilazili u smjernom po-lukrugu, gra�ani na ulicama skidali šešire, žene poklekle I »red njim. Scaglia je predosje�ao da �e ta mo� trajati samo tako dugo dok bude heretik bio pod njegovom istragom, i otezao je s raspravom, na Papino i generalovo nezadovoljstvo. Što su ga ja�e Barberini i Mutius gonili, ja�i je u njemu bivao otpor da osudom izru�i zalog svoje nove snage. Polako, polako, najprije neka se u�vrsti na kuriji! I Io�e imenovanja, jamstva, ordene, darovnice, prije nego cloigra svoju ulogu. A evo, �ega se pribojavao, pred njim je: slomljeni titan koji pokapa i svog inkvizitora, pošto ga je skinuo sa sveta�kog oltara. Da zadrži reformatora na lom padu, pokuša u pepelu nekadašnjeg dostojanstva razgorjeti mržnju na njihova zajedni�kog tiranina: - Ergo, Papa nije monarh, nije uzro�nik raskola, nije uzurpator tvog duha, nije plja�kaš tvojih op�ina, nije nasilnik, nije razvratnik, nije, nije... Možeš li ti napisati (knjigu »Crkvenu državu«? - Nastojat �u - obe�avao je skrušeno pokajnik. - S onim istim poletom, logi�kom oštrinom? - S više iskustva. - Upoznao si Urbana VIII, kao i ja. Znaš kako je autoritativan, bahat, odan profanim užicima, baš onakav kakvi su bili pape prije njega i kakvi �e dalje biti; jer Sveta Stolica nosi takvom kopiladi, neminovno, po tvojem zaklju�ivanju. - Moji nekadašnji zaklju�ci gradili su se na slabim premisama. - Na slabim premisama? Sinulo ti je tek sada, u tamnici? - Štošta mi se srušilo, ve� ranije, na Jamesovu dvoru. Istina je. Prije svog odlaska u protestantske zemlje vidio sam samo jednu stranu, i to iz uskog splitskog ugla. - A izdaleka ti se širio rimski panoptikum? - Sumnje su me podgrizale �im sam stigao u Englesku. Tiskaju�i ondje svoj splitski manuskript,

molio sam Papu neka ne baci napre�ac u plamen moju knjigu, nego dopusti... - Dopusti širenje tvog djela?! Gdje proglašavaš papin stvo izrodom krš�anstva?! I pozivaš biskupe na ustanak protiv Svete Stolice?! Ve�eg farizeja, znaj, nije Crkva othranila. - Iskreno sam želio - uvjeravao je optuženi svojeg istražitelja - da koncil razmotri moje teze pa usvoji što je na dobro Crkve. Scaglia je morao u sebi priznati slavnom autoru da se više obra�ao Katoli�koj crkvi nego engleskoj i njema�koj reformaciji, mada je odmah pao na »Index librorum pro-hibitorum«, uz sve�ano prokletstvo svete skupštine. Ekskomunicirani apostat nije, me�utim, u Londonu kidao sa starim zavi�ajem, i inkvizicija je imala neprestanu glavobolju da pohvata sve njegove poslanice, pamflete, knjige i pisma. To je skršilo odmetnika: da nosi svoju istinu kroz lakoumne dvorove i pu�ke vašare. Na dugim putovanjima trebalo je zgaziti podmukla neprijatelja koji je vrebao iza svakog zavoja - vlastite dvojbe. On se nije mogao zaustaviti na podnožju prijestolja. Samo naprijed, uvijek naprijed, evo, do ovog zida gdje - kako je prorekao pater commissarius - svatko prizna svoju zabludu. A tako je sad i povratnik molio: - Zgrozila me kraljevska vlast isto kao neko� papinska, i druk�ije sam prišao odnosu duhovne i svjetovne vlasti, kao što dokazuju moje posljednje prerade »Crkvene države«... - Za teološke prerade - plane mrzovoljni kardinal u isto vrijeme na Papu i njegova rušitelja - baš Barberinija boli glava! Ali tvoje pero ogreblo gaje po muškoj golotinji. Canterburvjski nadbiskup razglašuje po Europi pismo koje ti preporu�aš papino kopile. Tu intrigu ti Maffeo nemože zaboraviti. - Onaj me nitkov nalagao... - Laže li mladi Barberini ili ne laže, sasvim je svejedno. Ti si, u svakom slu�aju, persiflirao Papin odnošaj s Bijankom Bolonjeskom. Dirnuti u vladarske žene, Marko Antonije, opasnije je nego u teološke dogme. - Da mi za tu spletku sudi?! - Bože, on te ne može optužiti zbog svojeg razvrata. Na njegovu zadovoljštinu skupilo se u tebe dosta hereze. - On je tebe postavio za mog istražitelja. - Pa? - Zna�i, nije se poveo za niskom osvetom. Želi da se pravedno istraži moj slu�aj. Pali se svetac trpko osmjehne na okrivi]enikov pokušaj da ga digne na nekadašnji oltar. Više nije u njemu gorjelo kandilo mesijanskoj žrtvi. Okus zemlje bio je bljutav, no odrinuti se u transcendentnu prazninu više nije mogao. U tom mamurluku prosipali su se svi kaleži mar-tirske krvi. I on više nije htio pro�i ludim životnim trenutkom kao pravdonosac. - Je li znak pravednosti - nemilosrdno upita pokajnika - da nas obojicu baci u ovu tvr�avu da raspravljamo o vjerskim istinama? Da on imalo štuje ljudski um, odredio bi neko u�ilište ili samostan. -I ovo je neki samostan. Svjetski lutalac postao je oprezan i lukav kad je vec sve bilo prekasno. Scagli se zgadilo kako je nekadašnji slobodar branio njihova tamni�ara. Taj nepristrani, prav doljubivi Sveti Otac! An�eoska tvr�ava polako je i bez os tatka gutala �ovjekov ponos. Iskrena rije� izme�u njili dvojice bila je pokopana u himbenu grimasu. Kardinal nije htio autokratu priuštiti Dominisovo poniženje i iza zovno ponovi: - Da, i ovo je neka vrsta samostana. Nigdje se tako usrdno ne moli za spas. U ovim mra�nim sakristijam;i vadi se istina užarenim kliještima, kota�ima, španjolskim �izmama, prešama. Pravi�an je Sveti Otac, sada kažeš? - On mi je ponudio nit izlaza. - Za koju �eš se držati cvokotavih zubi? Donja �eljust utamni�enoga doista je podrhtavala, a grozni�avim se pogledom držao inkvizitora kao spasila�kog pruta u strašnom potopu. Scagliu je ogor�ila ta podlost da se na njega svali odluka, u sjeni tobože benevolentnog pape. Dominis se dakle ponadao da �e iza�i odavde, i tu iluziju treba mu razbiti: - E, tako lako, galilejski, ne�eš iza�i iz An�eoske tvr�ave. Svaki �itatelj »Crkvene države« mora se zastidjeti za podlog, potpla�enog, prljavog autora. - Scaglia! - Htio bih povu�i sad svoje teze, a da ti ništa ne ukalja lice? Papa i Sveti oficij mi nalažu da optužim �ovjeka, gola �ovjeka, shvati! - Što mi se osim mojih traktata može pripisati? - Što se �ovjeku ne može pripisati? I onda, što ti sve nisi htio, oholi primase? Tuži te Ottavio Bandini, �uj, da si htio sjediniti rimsku crkvu s anglikanskom, s tobon kao prvostolnikom i vazalom Jamesa Stuarta. Tvoj švapjski 'prijatelj' Clesel dojavljuje da si se s knezom Fried] richom, vo�om protestanata, dogovorio: tebi hrvatska kruna, a njemu tvoje usluge; a i tvoji Spli�ani potvr�uji da si se kitio titulom primasa Croatiae samo da istakne« kraljevske prerogative. Novi se Papa hvali da je uhvatio zavjeru izme�u luterana i nekih katolika ovdje, a tvoje razgranane veze i obilna korespodencija to �ini vjerodostojnim... Izrekavši Papinu objedu, inkvizitor je to odjednom pronašao vjerodostojnim u Dominisovoj zate�enosti.

Dakle, ništa tom buntovniku nije bilo previsoko. Nije li bio mudriji od svih papa i kraljeva? Privi�enje obnovljenog krš�anstva, koje se dizalo na rimskim razvalinama, mo-ftao je samo genijalni autor ostvariti; pa što da se tu ne posluži priglupim kraljem? Ono što je uzveli�ani Maffeo izmišljavao u kriti�noj svijesti svoje malenkosti, a i u lukavosti da se isprsi kao spasitelj pred konzervativnim Rimom, moglo se podudarati s logikom njegova uzurpatora. Da se on sada pravi manji od makova zrna, samo otkriva ohol cvijet u �ahuri. Pa ako su to i bila trenutna maštanja bez politi�kih utana�enja, nije to za ovu istragu ni odsudno. Oprezni papa koji drži svoje strijelce daleko od vjerskih ratišta, nastoji svojeg zatvorenika uzdi�i na l »rvu opasnost katoli�kog logora, a možda je to i najdublji istina, bez obzira na isiljene optužbe. - Pater commissarius preslušao je tvoju služin�ad, m�binu, znance, �ake. Jesi li ikad vjerovao u ljudsko I u ijateljstvo? Kroz ova željezna vrata to ne prolazi. Ili brzo padne. Riješio sam se opasnih obmana slušaju�i tvoje bližnje. Fra Matej, tvoj nekadašnji seminarist, maloprije Je iskazao da si tajno, još kao splitski nadbiskup, stupio u vezu s engleskim poslanikom u Mleta�koj Republici. Po nalogu izvana, ti si se dao na antirimsko djelo. - Da bi to moj Matej iskazao?! - zgrane se Dominis. - Zacijelo, pošto su kosti lomili tvom drugom �aku. Svatko ovdje prizna, sve! Uostalom, plitka laž. U predgovoru kažeš da je »De republica ecclesiastica« pisana dvanaest godina, dakle, otkako si sjeo na splitsku stolicu. Ignoranti! Nasilnici, opijeni svojom svemo�i. Nisu se ni po-tnidili da vještije sastave optužnicu. Dakle, onaj tvoj ljubimac je skrušeno priznao da ste prije bijega stupili u službu engleskog kralja kao uhode. - Kao uhode?! - Predo�it �u ti zapisnik preslušan]a. Optuženi zatetura kao da �e se onesvijestiti. Ve� je vre�a hereti�kih teza bila preteška za njegova pogrbljena le�a, a nova ga je optužba sasvim obarala. Kroz pomra�enje vra�ale su mu se inkvizitorove rije�i. �itatelji njegovih djela za-stidjet �e se potpla�enog, prljavog uhode! Da mu sude zbog | teološkog zastranjivanja, nije inkviziciji bilo dosta. Odmetnik mora okon�ati na dnu ljudske niskosti. Užasnut i pa-daju�i, hvatao se za okrajak imperatorovog plašta: - Zna li Papa kako je taj iskaz iznu�en? - Sam Barberini, znaj - s ledenim tonom mu je kardinal oduzimao posljednju uzicu - nestrpljiv i ljut, što ja odugovla�im, dao je mu�iti tvoje �ake i pratioce. Prvi raspet, fra Ivan, dovikao mu je sa kota�a: Papa - antikrist! Dominis - Spasitelj! Njegova mu�eni�ka agonija obratila je| drugoga, koji je izmucao što god mu je stavljeno na jezik. Ne, to više nije mogao pokajnik prihvatiti. Inkvizitor je zadovoljno osmotrio na njegovu izobli�enom licu kako se diže o�ajni�ki protest s tla predaje. Stari u�itelj fiksirao je užasnut okrugao željezni poklopac u središtu mucionice nad rupom, kamo su mu�itelji gurali preminule ili suvišne. I fra Ivan bio je ba�en dolje, u funeralne labirinte ovog mauzoleja, odakle su posmrtni ostaci, gnjilež i prah, od-curili u Tiber. Uspravi]en mržnjom na tu torturu i pokop, Dominis muklo krikne: ljudožderi! - Da! - sa slaš�u prihvati Scaglia - nažderani svojom vlaš�u da više ni za kakvu �ovje�nost i vjerodostojnost ne mare. Ionako im se mora sve povjerovati. Što, ako je glupo namješteno? Priznanje bit �e žrtvi još gore poniženje, a prihva�anje vjernicima još ve�i iskaz odanosti. To nam daju za posljednju životnu mogu�nost. - Laž - hroptao je starac - laž... - Ako nismo hulje - nastavio je kardinal s ispovijedi -po�et �emo se takvima osje�ati. I to je po�etak našeg definitivnog poraza dok �e ugursuzi sigurno zavladati. - Hulje! - A otac te lažljive, grešne, pokajni�ke, lupeške kopi-ladi... - Papa! - prekine utamni�eni - antikrist! - Uvi�aš? Dominis se lecne i okamenjeno zagleda u promijenjeno Scaglino lice, koji je ponovio sa stravi�nim zadovoljstvom: - Uvi�aš! Naravno! Tko je tako oštro proniknuo u papinstvo kao ti. Pokajnik se odjednom našao bez krinke pred svojim zagonetnim istražiteljem. Onome koji hvata prijestup bilo je dopušteno da se otkriva pred optuženima. Njegovo intektualno zgražanje nad tiranskom apoteozom navukla je optuženoga u izdaju svoje posljednje obrane. Stajao je gol u strašnoj sudnici, gdje je maloprije izdahnuo Ivan kli�u�i njemu, Salvatoru. Kamo se toliko bojao okrenuti lice, sada utu�eno pogleda. Kostolomni kota� �ekao je u mra�nom uglu. Na uleknutim pre�kama nazirale su se svježe mrlje krvi. I kameni pod bio je poškropijen iz rana mu�enika. Šumna kišna zavjesa je pala s tamni�kih otvora, i titravo žu�kasto svitanje preplavilo je unutrašnjost i iznosilo tragove no�nih umiranja. Splitski nadbiskup klekne u pijetetu do krvavih mrlja i ostane tako kle�ati, ispred inkvizitora. - Scaglia - zamoli nakon oduže stanke - primi moje pokajanje!

- Da primim tvoje odreknu�e - odbijao je mrki kardinal - tako neiskreno?! Bio bih zavjerenik u himbi. - Iskreno sam bio odlu�io kad si me ti povukao... - Tebi se to s usta odronilo, dugo suzdržavano. - Nepromišljena psovka - pokušao je Marko Antonije nametnuti drugome svoju ispriku. -Ne! Utamni�eni je s grozom promatrao redovitog posjetioca koji ga je mjesecima nutkao na pokajanje da ga u ovom trenutku sloma odbije. Ako se sam u mra�noj �eliji raspadao, njegov se istražitelj tako�er za to vrijeme pre-rušio. Pomalo se mijenjao sveta�ki izraz i asketski ukro�ene kretnje. Prije dva tjedna iznenadilo ga je raskošno ruho, kakvo su nosili i drugi kardinali, pa pratnja ljepuš-kastog paža, koji je i sada �ekao gospodara na stubištu, a povrh svega ona gadljiva turobnost koja prati bludni�ki užitak. Otada je zagonetno prestala dolaziti u Tvr�avu Fi-des; kao da je glavna svjedokinja odigrala svoju ulogu ili je igra dalje na drugom mjestu. Ljubomor starog ljubavnika nije propustio ni u ovom mu�ilištu sitne znakove približavanja izme�u iskusne duvne i stidljiva isposnika. Onog jutra prije dva tjedna intenzivno je istrujila iz zbunjenog istražitelja njena prisutnost; jedva se usudio suo�iti s njim. Nepuna mjese�eva mijena bila je dovoljna da se na sve�evu licu namjesti cini�an smiješak. Bilo je dosta razloga da se zamrze, ali još više da praštaju. Jedan je drugome uništavao staru osobu, u parnici koju im je nametnuo Sveti Otac. Svatko je žalio za onim što je bio, shvativši da ovako dalje ne može opstati, i svatko je drugoga nastojao zadržati u iskonskom liku, sebi u obranu. - Ti si se dugih dvanaest godina nosio u splitskoj zabiti sa crkvenom državom - podsje�ao je Scaglia pokajnika. - Poricao si papin primat, skidao kardinalsku skupštinu sa stožera, ukidao centralne kongregacije, a zašto? Da uspostaviš jednakost biskupa i op�ina; da stari biskupski sinod potisne vlast pape i kardinala u Rimu. Nitko u svoj reformaciji nije tako promišljeno i oštro postavio alterntivu papinstvu. Sveta Stolica ili tvoja dobrovoljna zadruga, to je krajnja dilema! - Ho�eš, Scaglia - mrmljao je optuženi - da me upropastiš... - Ti sam pokapaš svoju poziciju. -Gdje sad stojim... - Dosljedno si odbacio rimske dogme da živiš u skladu sa znanoš�u i svojim tuma�enjem Biblije. - Da živim?! - zdvojno ponovi Dominis. - Da živim?! Ho�eš li mi odrezeti posljednju odstupnicu? Ja vidim tvoje okolišanje. - Vidiš? - ponovi inkvizitor zate�eno i u njemu plane mržnja na podmuklog promatra�a. - Dan za danom, malo-pomalo preobražavaš se. Ušao si u Sant'Angelo ravna hoda, u priprostom plastu, s an�eoskom dobrotom. A kako �eš iza�i? - Ti mene istražuješ? - Sveti oficij nas je obojicu ovdje zatvorio da vrebamo jedan na drugoga. Užasno je loviti tako tu�e primisli. Kad nisi hulja, kažeš, po�inješ se takvim osje�ati. To je po�etak izobli�enja. Možda je ta sveta�ka maska otpo�etka bila zamka, padne na um utamni�enome. Prigrabio je njegovo povjerenje da ga uhvati u jednom iskazu o�ajni�kog bijesa i sada ga drži vu�jim zubima. Taj cini�ni cerek, prezirno razvu�ena usta, šuljaju�i korak, pogled kao u jastreba, sve to odaje lovca koji je š�epao plijen. Poigrao se s njim i na kraju ga pou�ava u istinoljublju: - Ti si uhva�en u hinjenju, nadbiskupe. - Ja nisam u tvojoj dilemi, meni ovdje nema druge. - Kako da ti dalje vjerujem? Znaš ono, kriv u jednome, kriv u drugome. Inkvizitor ga je lomio, ne zato da pore�e što je bio, nego da prizna što nije. �im gaje ulovio u jednoj laži, nije se više mogao obraniti da ne bude krivotvoren. Izmoren i skinute pokajni�ke krinke, prihva�ao je lik u koji je drugi vjerodostojno zaogrtao njegove životne ostatke. - Kad se umiješ tako pretvarati, kao malo prije n skrušenu pokajanju, što ti ne možeš biti? Uhoda je kralja Jakova, pla�enik Protestantske unije, ortak kneza Friedricha, uzurpator Pape, vo�a tajne urote oko Svete Stolice, rušitelj Katoli�ke crkve i još mnogo drugo, ako im se pobijanje nekih dogma u�ini premalen zlo�in. Ve� ionako više ništa pred sobom ne predstavlja. Pa dajte mi lice, istražitelji, koje vam se svidi! Ja sve primam. Li�nost mi je izgnjila u ovoj grobnici, gdje se ne pale kandila u spomen mrtvih, nego se živi mrtvaci pripaljuju i raspinju da bi obnovili uspomene, u slavu i �ast Crkve! Pa kad me više nema, kako da se opirem da neku lutku ne pokažu na crkvenim sajmovima? - Ho�e li ti to olakšati? - Da te potvorim? - zbuni se Scaglia. - Da se ne osje�aš, kako veliš... - Hulja? Svakako - potvrdi natmureni inkvizitor - našu bi parnicu olakšalo da je to jedan od nas dvojice. Krivo ga je na svojem lancu olajao. Nepatvoren je svetac ušao u An�eosku tvr�avu da se mu�no sukobi s huljom na izlasku. Da ta borba nije svršena, davalo je utamni�enome nadu. Žu�kasto, poslijekišno jutro tiho se ušuljalo pod kamene svodove, pra�eno štropotam, koracima i dozivanjem stražara na bedemima. No�ni užas potiskivalo je obi�no svakidašnje micanje, puno pouzdanja u novi dan, i prelit tim životnim svjetlom, optuženik je hrabrio svog suca:

- Znaš da nismo hulje. Ustraj Scaglia, uznastoj da iza�emo odavde sa�uvani, koliko je god to mogu�e! Ti si nevin. Umorni istražitelj uzme upaljen svije�njak i polako krene k stubištu. Bilo mu je te no�i suviše istrage. Zaželio je da bez snova padne na svoj krevet pod baldahinom i prespava mu�ninu. Preživjeti se moglo samo u pjeni nagona i estetske rafiniranosti. U traženju bilo kakva podražaja Scaglia prinese ustima plamte�i svije�njak. Da ot- puhne sve te goru�e jezike! Lice mu od njih gori, a nik.i-mo ne svijetle. Da ih otpuhne! I utopi stid u ponovnoj no�i... Otpuhavši redom drhtave žiške, okrene se na izlazu prema utamni�enome, �iji ga je pogled teško ispra�ivao, pa potvrdi: - Slutiš. Sestra Fides uha�a sada mene kao neko� tebe. - Pokvarenjakinja! - plane starac s ostatkom davnog ljubomora. - Savršena! Vidiš �ime ra�a tvoje prosvje�ivanje? Još ve�om podmukloš�u i razvratom. - Izdala me... izopa�ena jezuitskim tutorom. - Ti si u njoj razorio jedino uporište. Tvoja »Crkvena država« bijaše tvoja jedina ljubavnica. Pisanju i objavi knjige sve si žrtvovao, i tu malu koludricu. Zašto? Zašto si to po�eo? Zamjerka je pogodila starog nadbiskupa. On je bijelu koludricu u�io slobodi a pater Ignacije doušništvu, i iz te simbioze izašla je savršena pokvarenjakinja, kao što je utvrdio njen posljednji ljubavnik. Smu�ivalo mu se vide�i je u toj bludni�koj službi; a onda pri�u]e iz mraka njene rije�i: kako da druk�ije preživi? Najgore je to što nije više nalazio drugog odgovora. Inkvizitor još trenutak zastane i strogo omjeri svog optuženika: - Jedno ostaje mutno u svim tvojim objašnjenjima. Što te nagnalo da iz engleskog mira dohrliš ovamo, ti windsorski dekane, najoštriji protivnice pape?! A prije osam godina pobjegao si, splitski nadbiskupe, na prvo izvi�anje Svetog oficija. Ta flagrantna diskrepantnost daje iskazima svjedoka neku vjerodostojnost, pored svih prinudnih okolnosti. Objasni! Zašto si se vratio u tu zazornu crkvenu državu? Možeš li to sebi objasniti? Pomno razmisli, proruj svoje pam�enje, prije nego... Ah, sve je to tako protuslovno, zamršeno, na rubu ludila. �elija u kamenu nije imala ni vrata ni prozora, nije znala za zvjezdano nebo ni za drugog �ovjeka na pragu. Iz nje se pasji puzalo kroz tijesan prolaz u maglicu ljudskih uspomena. Utamni�eni se naprezao da dohvati onoga minulog koji mora iza�i pred kolebljiva inkvizitora kao njegovo autenti�no svjedo�anstvo. Zacijelo, to više nije on koji ovdje �ami, mada ga je curriculum vitae ovamo neporecivo doveo. Njegove dvojbe i kobne odluke zbile su se ondje daleko, u toliko pregra�ivanoj Dioklecijanovoj pala�i, kojoj se slika u ovoj pljesnivoj pe�ini raspada i gdje se on sam ve� jedva prepoznaje. A ipak, ta sjena vremena postaje krucijalna kušnja njegove opstojnosti, i on uporno ispituje tragove i prevr�e ostatke bivšeg bjegunca iz crkvene države. Nije tome ni tako davno, me�utim, treba se provu�i kroz ovo kameno brdo koje leži na sje�anjima. On dubi i dubi do vjetrogonje, koga bi se najradije odrekao, a mora ga braniti s posljednjom samrtnom snagom. I tako raste iz kamene maternice Sant'Angela jedna osoba I sa svojom motivacijom i opravdanjem. Je li to on? Je li to bio on sada optuženi? Tko bi to mogao utvrditi. Nevrijeme je zamelo stazu. Ostaju samo naga�anja. Iznova su ga razdrle dvojbe i mogu�nosti, kao i neko� u nemirnom duhu, prije nego je u�injen nepovratan korak. Kad se nakon senjske havarije ondje iskrcao, pre�i njim je opet bila strma, neprohodna planina. Na njenu) uskom podnožju osje�ao se sapet, kao i sada. Što god jei poduzimao, sudarilo se s duhovnim i fizi�kim granicama njegove komune. Starosjedioci i prebjezi, obuzeti svojim održanjem u raspadanju carske pala�e, nisu prihva�ali ono što se daleko vani zbivalo. Njihovo je obzorje zatvorila tvr�ava na mosorskom prijevoju, i u toj si�ušnoj pruzi do isto tako opasnog mora zgr�ilo se vjekovno preživljavanje. Rezigniravši od obnove, izdvojena se metropola predavala mitu s rimskim papom i apostolskim kajze-rom kad je ondje osvanuo martirov sinovac sa sudbinskim preorijentacijama. Sto se dublje utamni�enik probija prema nekadašnjem prvostolniku u Splitu, sve se više s njim sraš�uje, ma kako bi trebao sa�uvati oprezan razmak. Jedva da je onaj drugi, davni, mogao druk�ije postupiti, naravno, s ondašnjim razmišljanjima i dostojanstvom, u nemilosrdnom tjesnacu. Otkapani lik iz kraljevske ruševine zra�i još uvijek titanski u ovaj mra�ni grob u An�eoskoj tvr�avi. I ti ga davni odbljesci griju i pridižu, tek na trenutke da opet klone na tvrd i studen ležaj. Odakle mu je neko� navirala neobuzdana snaga, zjape željezna vrata Sant'Angela. Negdje drugdje taj bi se bijes raspršio, no iz tijesnog splitskog kotla upravo je sukljao. Nitko nije tako zdvojno osjetio tu pritursku provinciju kao bivši padovanski u�enjak. Bio je spreman da ide do kraja s ostacima jednog naroda. Za grozne pošasti, kad su se mleta�ki providuri, kanonici i plemstvo razbježali, on je ostao u kužnom gradu, me�u umiru�ima, sam prkose�i smrti. Pa ipak, ipak... Nisu ga prihvatili kao svoju autenti�nu rije�. Gomilu gladuša, gubavaca, bjegunaca, plemi�a i težaka nisu mu�ili sukobi izme�u reformacije i protureformacije ni sporovi izme�u papinske i svjetovne vlasti nego sandžakov Klis, odmazde, nerodice, rabote i da�e.

Da se krajnji otkup od tih zala nalazi u nekoj novoj koncepciji crkve i države, to se �inilo maglovito, a i opasno na ovoj turskoj granici. Kako daleko se vidjelo s tornja Sv. Dujma, toliko je i shva�ao stisnut gradi� u Dioklecijanovim zidinama. Dominisu se nisu pridružili suputnici koji bi ga pratili po naobla�enim europskim horizontima gdje je prijetio strahovit prolom. On nije u toj svojoj metropoli imao ni s kim razgovarati, bio je osamljen na najmu�niji na�in, svojim superiornim i dalekovidnim intelektom. Da se �ovjek propije me�u proždrljivim kanonicima, priglupom vlastelom, odrpanom sirotinjom i gun�avim babama s krunicama! Tu se svaki proglas razbija na okamenjenoj vjeri i mrmljanju litanija. Upao je sa svojim vi�enjima u jednu zapuštenu gradinu, kojom oblijetaju šišmiši i hujaju bure, gdje se svaka proro�ka rije� vra�a no�u kao �agljev hihot. Upao je i sada udara �elom u uskim i vijugavim prolazima koji ne vode nikamo. Istraživalao se tu vrti u �etverokutu, ogra�en debelim zidinama vlada-ju�e tuposti. U pukotinama i rup�agama ove ruševine skupljaju se ljudi tek da se namagar�e, olaju i opi]u. Utovljena kaptolska trbušina i prosja�ki štap franjevaca, gozba u pala�i Cindra i prežgana juha u varoškim potleušicama, ma� apostolskog viteza i lopovska om�a za vratom, to su krajnji rasponi u kojima se mi�u ambicije ove komune. Propovjednik u stolnoj crkvi stje�e op�u mržnju što im kida uvriježena životna na�ela. �ovjekoliko raslinstvo ruševine htjelo je ustrajati u onom što jest, htjelo je to slušaju�i s grozom lamanje kamena i osipanje. Teška, ljepljiva, zagušljiva provincija legla je na sve Dominisove osnove. Što god zamislio, zamiralo je na površini. Baruština se u dubini nije micala, vje�no ista. Svaki životni pokret tu je trunuo da pove�a trom mulj. Zaroniti se nije imalo ni u šta osim u smrad i gnjilež. Vlastela su se subotom okupljala na kartanju, bratovštine na godišnjim proslavama svojih patrona; to su bile razlike, ali razlike u istoj ravnini. Za produhovljenijim užicima nije nitko ovdje grabio, ili tek izuzetno, poput nekolicine književnika ili trgovca Ivana Capogrossa, u malom obroku. Kad im je progovorio o svojem istraživanju crkve ili o diskusiji s Galileijem, blenuli su u njega. Ugroženi grani�ari nisu nikako mogli povjerovati da bi njihov udes bio suod-re�en nekom apstraktnom znanoš�u. Um još tu nije nešto predstavljao. Tko je potegao iz Minervina vr�a, morao je odavde bježati kao proklet. Daju�i se na gradnju u�ilišta, metropolit je htio zaustaviti stoljetno lutanje u�enjaka-ahasvera; no vjetrometina gaje pobijedila. Osim nekolicine u�enika i prijatelja ništa nije zadržao uza svoj naum. I napokon je i sam klonuo na vjetrovitom podnožju turske stražarnice; klonuo pod svojim preteškim naslovom. Unato� svim razo�aranjima i porazima, silni se ve� bio duh uhvatio ukoštac s papinstvom u onim ve�im prostranstvima gdje nije bilo uzmaka ni primirja. Nakon dvanaeset godina, otkako je sjeo na splitsku nadbiskupsku stolicu, jedva da je još ondje bio prisutan. Zapo�eti dvoboj nije se mogao odlu�iti na dalmatinskoj obali. On je potražio svojeg protivnika u trijumfalnom središtu i na europskim Irontama. Jedno oružje pružila mu je dioklecijanska zabit u sukobu sa silnim imperijem: pero pisca. I on se toga do-hvatio kao što se propalica odaje vinu ili hašišu. Kad je sjeo za stol kao osu�eni parni�ar s vatikanskom kancelarijom, htio je neke opozicionalne struje vremena preto�iti na bijeli pergament. Beskona�ne diskusije u Padovi, Brescii, Rimu, s prijateljima i protivnicima, �ekale su njegov epilog. Strastveni polemi�ar je u splitskoj šutnji produžavao ono što je na katoli�kom zapadu i protestantskom sjeveru bilo na�eto. Malo-pomalo razgreblo je nemirno pero �ahure zrenja. Stereotipna re�enica, pre-lunuta u sredini ili pred krajem, vukla ga je u neiskazane predjele. Neki stilisti�ki obrat, svježa metafora ili asocijacija izazivah su prijelomne zaklju�ke. Bilo je to �udo pisane rije�i da se iz sebe umnožavaju, u beskraj fantasti�nih projekcija. Tek što bi to prespora ruka ucrtala, ve� su se novi mostovi ukazivali prema obalama koje ne bi pružale po�inka putniku �im bi onamo stupio. Nigdje se nije moglo stati, ništa nije bilo kona�no. Dominis bi legao s umornim košmarom u postelju, dizao se da završi prekinuto pisanje; a onda bi trka iznova po�injala. Gonjen pisac stigao je onamo kamo nije naumio i gdje se najedanput osjetio sam, sam nasuprot sistemu totalne vlasti. Ono neko� rasipano u slu�ajnim primislima, povjerljivom pri-šaptavanju, skolasti�kim silogizmima, retori�kim obratima i nepromišljenim psovkama raslo je neodložno i ne-zatajivo. Razigrano kopljašce, namo�eno tamnom krvi, bilo je odvažnije od nadbiskupskog parni�ara. Tamo, gdje bi on ustuknuo, razvezana je rije� srnula naprijed. Vukao se u tom neprestanom lancu preko djevi�anske bjeline da se s užasom obazre oko sebe i opet produži. Bilo je sve manje putokaza na tom istraživanju. Vodio ga je još samo vlastiti putopis. Dopro je do onih posljednjih spoznaja gdje je sam stao su�elice svom svijetu. Samotni autor i Crkvena država, ostala su dva posljednja protivnika koja su se rvala na život i smrt. Reformacija, koja se digla na hegemoniju i pokvare-nost Rima, ukrutila se u jednako misti�nim dogmama i feudalnoj izopa�enosti. Premda je trenutno nastupilo zatišje, sve je slutilo novi rat, grozniji od zapam�enih ratova. Na svim su se stranama opremale pla�eni�ke vojske, europski su dvorovi sklapali svakojake saveze, a kao preludij topovskoj paljbi pucalo se pamfletima na protivni�ke utvrde. Teolozi pape i katoli�kih veli�anstava, kao i protestantskih kraljeva i kneževa, dokazivali su sveto pravo da se inovjerci orobe i spale, a takvi su pisani dokazi imali težinu u to doba post Christum, gdje se vlast zasni-vala na Svetom pismu. Prete�e tog nemira bili su dva nova Ivana Krstitelja, John Wycliffe i Jan Hus.

Prvi, doctor evangelicus, prevode�i Bibliju nakon trinaest stolje�a na prostonarodni jezik, izrekao je o�igledan zaklju�ak da je u rimskoj crkvi mnogošta suprotno od nau�avanja Utemeljitelja; pa ako ga je Koncil u Konstanci posthumno spalio i pepeo razasuo na vjetru, nije mogao njegova opažanja iš�upati iz prinudnih o�evidaca papinstva. Isti je Koncil godine 1415. otpremio na loma�u i živog Husa, koji je odrekao pravo su�enja tom koncilu i uop�e pobijao papinsku supremaciju; i unato� nepoštednim pohodima na husite, eto, nakon dva stolje�a bukti u �eškoj martirov duh ja�e nego ikada. Nadahnut istim vra�anjem bibliji, Lutherov je protest bio ustupak njema�kom feudalizmu i okrutnom gušenju kmetskih buna. Martin Luther je prihvatio iskonsku �ovjekovu grešnost da bi time opravdao sve patnje i tla�enja i ubio u podanicima gospodnju slobodnu volju, na koban tijek njema�ke povjesti. Švicarski reformisti Calvin i Zwingli težili su teokraciji i s istom fanati�noš�u palili u Ženevi loma�e kao katoli�ka inkvizicija u Madridu. Heretici, vještice, skeptici, sumnji-rala u trinitno jedinstvo, grditelji bogorodi�ina djevi�anstva, obaratelji božanske predestinacije, poricatelji prvog grijeha, astrolozi, alkemisti i vra�i, sve te upaljene ljudske baklje na procesijama pravovjerja prethodile su ratnom požaru. Više puta odga�ani Koncil u Tridentu dugo je i bu�no raspravljao o nauku Martina Luthera, ali su jednako žestoko izbijale opreke izme�u katoli�kih biskupa i kardinala. Jedni su tvrdili da biskupska �ast potje�e od Krista, drugi pak od pape, a to nije bila samo teološka distinkcija. Napokon se 4. prosinca 1563. lotarinški kardinal izvikao na luterane: »prokleti bili svi heretici«, a cijeli sabor je to popratio povicima, prokleti bili, prokleti... Zaklju�ci su zna�ili pobjedu papinstva. Tridentinski koncil je zauvijek razdvojio katoli�ku i protestantsku crkvu, davši vjersku vatru suparništvima izme�u papa, careva, kraljeva, prelata, kneževa, nov�ara, gradova. Taj je raskol sve ja�e osje�ao Marko Antonije u svojoj priturskoj pokrajini. Bio je dovoljno daleko da se ne prikloni nijednoj vjerskoj strani, dovoljno daleko da sam odredi vlastitu poziciju, kompliciranu još nadiranjem bjegunaca iz stare bogumilske Bosne i pravoslavnog Balkana. Miješanje naroda razli�itih obreda i tradicije izazivalo je teško�e, pogotovo ondje gdje su crkve postale simboli nacionalne opstojnosti. Ma kako bi to izgledalo probita�nije u danim okolnostima, primas u Splitu nije stao ni na kakav unitarizam i dosljedno je propovijedao koegzistenciju svih vjera. Suprotstavljaju�i se autokratskom i gramzljivom Rimu, maštao je o europskom jedinstvu na obnovljenom izvornom krš�anstvu i zemaljskom pravu. Prvobitne apostolske op�ine stopile su se u centralisti�ku državu s okrunjenim papom, kardinalskom skupštinom, svemo�nim kancelarijama i egoizmom prijestolnice. Ta crkvena država treba sada prestati, za op�e izmirenje! Prvo je da se s korijenom iš�upa papinski primat, kojemu nema oslona u evan�elju, a da se sve crkve, stare pat-rijaršije i nove, protestantske, priznaju ravnopravnima; povrh toga, kako se ne bi zapapila ni�ija samovolja, sinod �e jednakih i pravo izabranih biskupa dogovarati za-jedni�ke poslove, uz dužno poštovanje tradicionalnih razlika. Razli�ita teološka tuma�enja i uvriježeni obredi ne smiju izazivati uzajamno nepovjerenje i srdžbu, pa �ak i prokletstvo, kao nažalost sada, kad rimska kurija name�e svima svoju dogmu, tobože radi krš�anskog jedinstv; dok je Otomansko Carstvo upreglo grkoisto�nu crkvu pohode na katoli�ke zemlje, a tim osvajanjima i grabeži p pridružila se i pecka patrijarsi]a koja poti�e seobu Srba u Kraljevinu Hrvatsku i Ugarsku... Piše Marko Antonije, Dalmatiae et Croatiae primas, u dubokoj no�i priturske provincije, piše testament jednog umiru�eg vremena, piše sa zanosom stvaratelja nove har-moniae mundi. Poneki korak za�u�eno zapne ispred venecijanskih stakala na kojima titra odraz svije�e. Kome piše ovaj osamljenik? Zapuši bure spuštaju se niz planinsku strminu i nalije�u na staru ruševinu prije nego �e se razle�i preko ustalasane pu�ine. Nevidljive zra�ne legije lupaju po rasto�enim krovovima, tresu klimavim gredama, propuhuju pukotine, uvla�e se ispod škripavih vrata i prozora. Sve je napeto i trepta, pala�a je puna huke i lomova, tek stanari šute ili buncaju u stravi�nom snu ispod turske tvr�ave. Izme�u udaraca vjetra sušnu zakašnjeli povratnici ili pozni uhoda vime u sumnjivo svjetlo. Dok cijela ruševina spava tisu�ugodišnjim uspomenama u lomnjavi i osip; Dominis sluša oluju izdaleka i u�vrš�uje svoje zdanje, i general svetog reda pretvorili su Spasiteljevu crkvu imi u�e svog despotizma, Luther je reformaciju izdao njenu« kim knezovima; Car rimsko-germanski i kralj ugarsko-ln vatski sprema se vojskom na husitsku �ešku, umjesto da otjera Osmanlije natrag u Aziju. Da se krš�anski svijet složi, odmah bi zašao strašni polumjesec iza europskog horizonta. Ni papisti ni protestanti nisu pronašli klju� mira; držala ga je ruka zaba�enog pisca na turskoj granici. Splitski osamljenik pisao je knjigu novog svijeta s proro�kim uvjerenjem da on to u krajnjoj instanciji rješava i sudbinu svojeg naroda. U ovom tjesnacu izme�u Svete Stolice i barbarske najezde i nije bilo proboja, osim trenuta�nih protujuriša i stanki. Sve ono, za što se on godinama uzalud parni�io s autokratskom kurijom, moralo je biti izneseno na najširi forum. Restauracija ovih razmrvljenih, opustošenih i otu�enih ostataka mogla je biti izvojevana samo na europskoj fronti. I tako, dok su njegovi sufragani javljali Vatikanu o povla�enju i rezignaciji neposlušnog prvostolnika, bacio se on uistinu u odlu�nu, bespoštednu bitku. Ništa više nije moglo zaustaviti razigrani duh, ni potmula slutnja da se na tim dalekim prodorima ostaje sam nasuprot tmini. Umjesto da bude gospodar svoje rije�i, nabujali ga je potok vukao sa sobom, skupljen iz bezbroj tajnih priliva.

�asovi slobode, kad se dokon hvatao guš�jeg pera, bili su kratki. Iz nabreklih šutnji papinskog vazala izlila se srdita epistola i ponijela ga, kamo, što zna, no kobni je sukob bio neodlo-žan. Sto mari ako mu još lijevo i desno jedino osvjetljuju hereti�ke loma�e? Prometejska vatra s njegovih misli spalila je oprezne ograde i sigurne kaštele. Logi�ka konstrukcija iskalila se iz istraživa�kih groznica. Svaka pojedina teza bi ga neko� na po�etku prestrašila, no sve to zajedno sa�injavalo je neoborivu tvr�avu. Opijao se njenom snagom zaboravljaju�i da on sam stoji iza toga. Ne izaziva li tim guš�jim perom strahovito nadmo�nog protivnika? Krist je imao za sobom dvanaest apostola i narod koji je tražio Mesiju, a on je ovdje potpuno sam me�u hrvatskim �uvarima starina, turskim izbjeglicama, mleta�kim pla�enicima i papinim križarima. Hrpica �aka i slobodoumnih gra�ana nije brojila ništa u europskim konfrontacijama. Otpo�eti odavde pohod, bila bi gotova propast. On se morao zatajiti pred svojom komunom koja je Micala hrvatsko-ugarskom kralju i papi osloboditelju, nepovjerljiva prema nadbiskupovim mleta�kim kombinacijama, crkvenim reformama i u�enosti. Da na ovoj svojoj zemlji zabode stijeg svoje Republike, gavrani bi na nj sletjeli. Ovdje mu nema nade. On mora skupiti svoj tabor s europskih žarišta. Njegovu �e vojsku di�i - knjiga. To mu je posljednje uporište u borbi - daleki �itatelji. Prodor tiskane rije�i otvorit �e mu željezna vrata gradova, a onda �e i on sam na daleke putove za svojom prethodnicom, na �elu ste�enih pristaša. Jer, ako se u to ne bi pouzdao, što bi mu osim �ekanja smrti preostalo u carskoj ruševini? Zvonjava je odozgo udarila zaglušna, rogobatna, nametljiva, razorna. Godinama on, dan na dan, sluša taj zvonik nad svojom glavom kako razglašuje jutrenja, ve-�ernjice, Marijina Pozdravljen]a, pontifikalne mise, uskr-se i smrti; sluša i jedva to zamje�uje. No ovog kasnog po-podneva odzvanjalo je to druk�ije, s potmulom prijetnjom iz posve�ene mjedi. Ušan�ena piš�eva pažnja bila je alarmirana trijumfalnom najavom neprijatelja. Još su klasi�ki cizelirane re�enice curile kroz trzavo pero na bijeli pergament, ali ve� isprekidane i izlivene u drhtave bube. Bio je oja�en što prestaje krvariti tim crnilom iz otvorenih arterija svoje misli. Njegova prevrtljiva komuna pohitala je da kli�e protivni�koj galiji na pristaništu, a on se usamljen i dalje povjerava ovoj hrpici liš�a. No rije�i se preobražavaju u kukce, koji plaze i drš�u izgubljene hrabrosti i smisla. U grebež oštrice po pergameni primiješalo se šuštanje surove tunike. Fides se šuljala od svije�njaka do svije�njaka i palila redom debele voštanice koje su cvrljele pa ispustile smrad oprženog sala. Križanje titravih svjetlosti raznijelo je slova na blještavoj bjelini. Volio je pisati u onom diskretnom polumraku kad intuicija pomalo svjetluca i pali se u jarka sagledavanja; i zato su ga prštave pjege naljutile. Žmirkao je da se otrese svijetle�ih nametnika, me�utim, i ona mu se nametala, isprva šuštanjem i mrmljanjem pa kona�no, zapovjednim povicima. Marko! Marko! Trebaš se prirediti za primanje. Papin vizitator polazi s pristaništa ovamo... Prokletstvo! Preduhitrio ga jezuitski uhoda, baš pri zaklju�ku! Ne�e završiti. Auto-rovoj oja�enosti kontrapunktiralo je ženino kokodakanje, vje�no egzaltirano i puno one kokošje mudrosti što mu kazuje, drljaš i drljaš perom po papiru, kao da �e ti odatle izniknuti kardinalski klobuk, a na sve �e to pasti vru�a lu�a, jer nakon Svetog pisma, papinih bula, zaklju�aka crkvenih koncila, uputa generala, što ti još imaš dopisali?! Ne�e joj odgovoriti, baš ne�e, glupa�a koja se urotila s (om jazbinom protiv njegova djela, neka samo oblije�e i zvrnda kao gladna muha nad �istim pladnjem, ionako ne može ništa s njegovih listova pozobati. Uvijek gaje odvla�ila na tri�ave stvari i u postelju, gdje joj je sve manje pružao, a s godinama mu je i dodijala ta igra koja se majmunski perpetuira; i pravi užitak još jedino nalazi uz guš�je pero, zamo�eno u �ašu neiskazanoga. Bijela duvna srdito natakne mitru na njegovu nemirnu glavu, u pomami da zaklopi sve tajne izlaske, i pokrivaju�i ga ceremonijalnim plaštem, izvezenim zlatnim nitima, nezadovoljno povi�e: - Uh, kakvu si trbušinu othranio za ovim stolom. Ne bi li bilo korisnije da pregledamo nadbiskupske maslinike, lozu, polja? Tu tvoju drlja�u ne�e Sveti oficij blagosloviti. - Ha! - trgne se pisac. - Ha! - ponovi ona s porugom. - Što ga�eš? - O�erupat �e te za to tvoje guš�je pero. - Što ti tu razumiješ, patko?! - Non sine aliqua democratiae admixtione ecclesiain ipsam gubernare, et consequenter... - Umiješ latinštinu? - zgrane se nadbiskup. - ...et consequenter - nastavila je izazovno - Petri pri matum, seu papatum, ostendo cum euvangelio et Chrisli institutione plurimum pugnare. Moja sententia, zabezekne se autor. Ošamu�en potrti žio je u hrpi listova što je duvna recitirala. Da, to stoji negdje na po�etku, u prvoj knjizi. Moja re�enica, ponav ljao je kao okraden. - Tvoja! - potvrdi mu Fides. - Kontrola suvišna. Ostavio je šuštavu hrpu da dohvati kradljivicu. Najedan put je stala pred njim sasvim druk�ija, izmijenjene ulog« neizmjerno nadmo�na po onome što nije shva�ao. Ta nepoznata žena! Na toliko omilovanu licu otkrivao je zagoncf ne sjene i opasne stupice.

Dvanaest godina se na muški ni �in uvjerava da mu se potpuno predaje, a evo, u jednom se sudaru ta duga sigurnost razbila. Uzalud je smještava u stari lik. Isti tamnoputi ovalni obrazi koji se sljubljuju u ja-mi�astu bradicu, crvena usta nalik na splošnjeno srce, vlažan pogled u ruži od trepavica, glatko �elo pod bijelom maramom, da, da, sve isto, pa ipak, staro je lice bilo razbije no, a izvirila je tajnovita, opasna neznanka. - U�iš napamet što pišem? - pitao ju je sumnji�avo. - Ponešto - odgovarala je s istom zagonetnoš�u, bli šali - naro�ito gdje Papu spominješ. - Ti si luda! - Mens tua insana est, kad tako škrabaš, iz �istog mira. - Majmunice, zašto si to bubala? - Da se pohvalim svojom u�enoš�u. - Pred kim? - Pogodi! - Pred jezuitima? i Njeno vragoljasto cerekanje moglo je ozna�iti »da« kao i »ne« u igri poga�anja. Više nije raspoznavao na novom licu obijesne grimase. U�io je svoju ljubavnicu u dugim zimskim ve�erima raznovrsnim zabavama dok ga nije napokon nadigrala. Njene nagle, mahnite raspuštenosti su «;a zaplašile, kao i sada ovo otkri�e. Utvr�ivao je: - Ti to deklamiraš ocu Ignaciju? - Što si se zabezeknuo? Ne kaniš li to publicirati? Od male predobjave nikakve štete. - Fides - pozivao ju je u krug starih identi�nosti - što da mislim o tebi! - Ono što misliš. On zate�eno spusti glavu. Otkrivala je njegove najtanje primisli i, na užas, potvr�ivala neka to samo misli o njoj. zatim se mutna sumnja po�ela kristalizirati, odmah je odbaci. Bilo bi suviše odvratno. I to da ga je nukala na najgore pretpostavke, branilo ju je na paradoksan na�in. I )ugogodišnja podatna služavka o�itovala je svoj ponos u iznenadnim hirovima i ugrizima, tako da nikad nije bio s njom nacistu. Mala �avolica! Ispipavala ga je zavivši se sama u sedam koprena, i umjesto da on nju istražuje, mora se sam opravdavati: - Ja sam ti poklonio potpuno povjerenje. Podrugljivo mu se na to osmjehnula, što je potpalilo u njemu zapretanu srdžbu. Opet nije u tom njenu smiješku razabirao ne mari li za njegovo velikodušje ili to drži lažnim. I jedno i drugo ga je duboko povrijedilo. Prije nego se okomio na jednu od tih dviju uvreda, Fides je ve� s nekom tmurnom trpko�om objašnjavala: - U tom tvom poklonu, Marko, bila je zamotana tvoja samovolja, bezbrižnost, potpuna sigurnost, muška samouvjerenost; a ja sam bila lišena svoje volje, ugrožena našim grijehom... - Nesmisao! - prekine je sa žestinom. - Ja sam te uzeo kao svoju ženu. - Kao?! Kao?! To »kao« svjedo�ilo je protiv njega. Bilo mu je nemo gu�e da u ovoj katoli�koj tvr�avi na turskoj granici posti i pi poput Martina Luthera i vjen�a se s opaticom u obostranom raskidu s rimskim kanonima. On je imao srce i svojom priležnicom jedno jedino opravdanje: - Znaš, sakramenti nisu mi nikad ništa zna�ili. - Tebi nisu dok su mene, kršiteljicu, izru�ivali... Iznova je tako zapela da je i ono najgore bilo naviješteno. Ma kako su se krili pred licemjernom okolinom, nj i hova duga veza nije mogla izbje�i ženskoj radoznalosti i uhodama. Dok su prvostolnika smjeli jedino izdaleka olajavati, ona je morala tražiti odobrenje od nadstojnio samostana za �este izlaske, izvan odre�ene službe u pala�i. No tko da im to i zabrani? Uostalom, nije on nišln radio što nije bilo uobi�ajeno u hijerarhiji. - Bio sam tvoj patron, vaš crkveni poglavar. - Utvara - odbila je s prezirom njegov pokušaj. - Znao si kome sam bila dužna poslušnost. - Družbi Isusovoj? - Jedinoj apsolutnoj vlasti nad svima nama. Njen tvrdi odgovor nije mu više dopuštao nikakve dvo-umice. I kad je ležala s njim, ostala je podložna strašnom redu. On je sebi utvarao da je ovdje gospodar; uistinu, nije imao vlasti da zaštiti ljubavnicu koja je kršila strogi zavjet. Ako joj je to dopuštao pater Ignacije, moralo je to biti u tajnom interesu generalova ureda. Otrovnica, koji je davno upuzala u njihovu postelju, zasiktala je u izn< nadnom sudaru dviju dugih šutnja. Osjetio je dubol ugriz koji se rasto�io njegovim žilama i topio draga zrncj povjerenja. Stare prhke slutnje izronile su pred njega ka< britka istina, oli�ena u bijeloj duvni. Bio je zatrovan i sapet totalnom vlaš�u nad svima njima i, guše�i se nemo�nim bijesom, proklinjao je: - Prokleti rede! Spremio si mi dalilsku postelju. Kad se upuzah u najtananije sanje, otkrivao sam se uhu Svetog oficija, je li, moja ljubavi? - Voljela sam te, Marko - ustvrdila je nevjernica - sve to dugo vrijeme, dvanaest godina.

- Sve vrijeme, i u jezuitskoj ispovjedaonici? - Onda najviše, katkad i puna mržnje na te. Tebi je I rilo udobno u tvojoj nadbiskupskoj stolici. Gradio si se kao da si moj gospodar, a znao si kako me moj grijeh izru�uje hvata�ima vještica. Na jedan znak oca Ignacija bila bih gotova, a ti bi to šutke gledao. - Ne bih. - Katkad sam poželjela tu vatrenu probu za te, dragi. Možda to sad stoji pred nama. Došlo je naše trinaesto ljeto. - Naše? - ponovio je upitno pa nastavio s ugašenom srdžbom. - Nijedan trenutak više ne mogu držati svojim. Crkvena država nas je potpuno orobila. - Ho�eš li na kraju sve pore�i? Da nismo imali svoje pune, svezaboravne sate? - Ako si ti prenosila... Opet je zastao u staroj dvoumici. �im mu se po�ela ulagivati, nije mogao �ak ni dore�i optužbu. Tajnovita ljepotica utrnula je jednim migom sumnji�enja koje je sama izazivala. Njeni su postupci bili uvijek tako neshvatljivi da je najpametnije bilo ne analizirati je. Iznova se vra�ao u labilnu ravnotežu ostarjelog muža koji, i kad nazire prevaru, gun�avo prima milovanje mlade ljubavnice. - Staro sumnji�alo! - tepala mu je za le�ima položivši mu ruke na ramena. - S ovog lista na stolu pro�itala sam tvoju latinsku re�enicu. - Tko bi tebe pro�itao? - rezignirano je uzdahnuo. - Da me ti nisi upoznao?! Ne vide�i je, nego prihva�aju�i njene tanke, gipke prste, mogao je dogledati kakva je bila za mnogih sastanaka, prekidanih njegovim odlascima u Rim i Veneciju. Na po�etku, kad je zavjetovana djevica bila ba�ena u najteže iskušenje, on je bio do pomame obuzet njenom divnom mladoš�u; više je o njoj razmišljao kad gaje zbunila dvosmislenim opaskama, i sada se bori za nju, onemo�ao. Staro sumnji�alo! - tepala mu je za le�ima položivši mu ruke na ramena. je potpuno posjeduje. Daje to druk�ije po�elo! Uzeo ju je kao i neke druge na svojem proputovanju, me�utim, jedna ve�ernja pustolovina održala se kao postojano sidrište u ovoj pustoj, bogomoljskoj luci, na pristanu kamene starosti. Pokušavao je dosjetiti se nevine koludrice u prvom nastupu njene službe u nadbiskupskoj pala�i, no duvna je za njegovim ramenima odagnala ono davno privi�enje, onako plaho, nespretno, zaneseno udesima svetica, na ulazu u život iza crkvenih portala. - Bila si onda druk�ija. - Kao djevica? - Onako otvorena i zanošljiva. Na nesre�u, ovo je vrijeme tako navito da se svatko sve više u se uvija. - Ti si se prvi ovdje u�ahurio, preda mnom. Da, povukao se od sviju �im je guš�jim krilašcem odjedrio na zabranjenu pu�inu. Razmak od sakrosanktnih bedema rastao je a time i prijetnja oluje. Sam se probijao s drhtavom svije�om, opkoljen naoblakom odakle su munje i orkani vrebali. Na tim daljinama izgubili su i neprijatelji �ovje�je obli�je; preostale su bezumne sile. Šutnja je tu bila jedini �uvar. Treba izbjegnuti sudar i zatajiti se sve do onog �asa kad jato glasnika poleti s njegova pramca. Tad mu više ne�e mo�i ništa; njegova �e rije� biti �itana na sveu�ilištima i po trgovima. - Po nekim znacima, Fides, Sveti oficij je obaviješten što pripremam. - �udi li te? - puhnula mu je odostraga u goli vrat. -Zaklju�avaš se u knjižnicu, vrlo tajnovito, a svakome tko upadne prišapneš kako puniš bure baruta koje �e razni-jeti Rim. - Podvaljuješ. - Barski te biskup denuncirao Svetom uredu. I knez Toriani... - Odakle znaš? - Na�ula sam od jezuita. Radi �ega, misliš, poha�a te Papin vizitator? Naga�ao je da bi to mogao biti razlog pohoda, a sadi mu je to i ona potvr�ivala, na na�in upu�enih u tajnu po zadinu zbivanja. Njene su veze s jezuitima bile mutne i opasne, i sve je ovdje bilo dvoli�no i grozomorno. Šutcn gledao je njene gole ruke na svojem nadbiskupskom 01 natu. Savijale su se i gmizale po njegovim prsima popi u dviju bjelkastih zmija u potrazi za srcem. Prekasno je d.i je se otrese. Miris zrele ljepote ve� ga je zatrovao. Slijedi«» je umornim okom njene gole ruke. Bile su vitke, gracio/ ne i gipke, uskog rista, tankih prstiju, �vrstih zglobov;i punašne iznad lakta s nagovještajem ženskih ramen.i Prignuta nad njim, draškala ga je kruškastim dojkama i vrelim dahom. Iako su jaki porivi u njemu zamirali, gr�r vito se držao za to mlado tijelo, u sve dubljoj strepnji &,\ propada u ponor starosti. Ja�i od mladena�kog nagon; i bio je užas od smrti koji se jedino mirio u njenu zagrlj.i ju, tek nakratko, da iznova prolomi u zdvojnosti nemo�i Ali takva je ve� stara�ka ljubav. Okusio je to prije vremr na u posjedu ove ženke, �ija je žudnja strmo rasla dok s« on ve� spuštao sa zenita. Dvije životne linije razilazile su se, a raskid je bio tim bolniji što se jedno nije moglo od vojiti od drugog. Njene su ga ruke sa strepnjom hvatale:

- Budi zadovoljan što nam sveti red dopušta da živinu > u grijehu. Ja im vrijedim samo toliko koliko si im ti važan. Ako ti propadneš... I ona bi propala, sigurno. Držala ga se isto tako zdv( no kao i on nje. Strah je bio usa�en u stranputice užitkl Živjeti su mogli jedino u grijehu, puni kajanja, iš�ekuju kaznu ili milost od svetog reda. Fides ga je usrdno molio objema maznim rukama: - Zaklinjem te, Marko, spali ovaj svoj rukopis prije nego inkvizicija udari na portal. Ionako to cenzura ne�e nikad propustiti u tisak. Uništi optužbu protiv sebe! - Dvanaest ljeta šutnje zriju u ovim listovima. Kad sam stisnuo zube na papine poslanice, zulum svetog reda, imperatorsku glupost... - Jest, dragi, latio si se ovog guš�jeg kopljašceta kojim možeš samo sebe još dublje raskrvariti. Molim te, baci u kamin ovu hrpu psovki! - Da to u�inim, izgubio bih zadnju ljudsku pozadinu svih svojih uzmaka. - U toj tvojoj pozadini vreba... Zastala je gurnuvši ga u zloslutnu nedore�enost. U toj pozadini bili su bodeži i vatre kao na bojištu, s tom razlikom da se goloruki pisac nije mogao braniti. Najgore je da bude smaknut prije no što njegov testament bude pretvoren u tvr�ave i skupštine. Mazni prsti redovnice odjednom se stisnu u �vrstu om�u oko vrata. Da, tako bi mo-$10 da visi na nekoj grani pokraj nekog puta. Papa je njegovu prijatelju Paolu Sarpiju u Mlecima poslao dva pla�enika-ubojice, koji su mu zadali udarce noževima, što bi u ovoj hajdu�iji vještije izveli. - Prijete li mi ve� tvoji jezuiti? - Šaptali su preda mnom, vrlo ozbiljnih grimasa. - Što šapu�u? - Sveti red �uva Petrovo nasljedstvo. Ako se tu netko nepozvani postavi za apostola... - Što �e s njim? - Bože, kako ve� prolaze apostoli. Jednom križ, drugom ma� u le�a, tre�emu �aša otrova. - Kao mom drugu u Veneciji, bodež iz busije; to je odve� banalno. Prije �aša otrovanog vina. - Ho�eš li da me na to nagnaju? Lecne se na to njeno priznanje. Od golih ruku duvne prostrujila je smrtna hladno�a. Bila je mrtvac kojim je upravljala tu�a, strašna volja. U tom bijelom lesu preživjela je eroti�na žudnja, ali ve� nagnjila, s mirisom nadgrobne krizanteme, preobražavaju�i se u pomamno uništavanje. I malo prije mu je stegla vrat u željici da ga zaguši i, bogzna ne�e li mu jedne ve�eri pružiti vr� otrova. Možda njen posljednji otkup. Prišao je prozoru ispred kojeg se mrak hvatao visokog bijelog zvonika. Najtmurni- 217 je je u svemu što je ne može ni prezreti. Crkvena država ih je oboje od prvog djetinjeg teturanja uzela za ruku i dovela do onog što su sada. - Zašto - zajecala je nad njim - zašto si po�eo pisati ovu našu optužbu?! Zašto?! Žagor i koraci prenu primasa iz neutješnih meditacij.i i on pogleda na otvorenu, isto�nu stranu Peristila, sjevn no od Dioklecijanova mauzoleja. Od Srebrnih vrata dolazila je skupina kanonika, nižeg sve�enstva i redovnika u šarolikom ruhu. Onako ispod divnih anti�kih stupov i pojavili su se si�ušni, brbljavi, nametljivi, pravi uljezi u carsko šetalište. Trenutak se još nadbiskupov pogled drži na egipatskoj sfingi na ulazu u njegovu stolnu crl kao da od nje o�ekuje neki mig ili proroštvo, a zatim gne glavu prema metežu koji je udario na njegova vraj Stiglo je poklonstvo kaptola i nižeg klera s do�eka vizij tora, koga on ovdje u svojoj pala�i o�ekuje. Zaobljena glatko izbrijana ili bradata, navorana, usaljena, suhonj va lica bila su još na ulazu u njegov kabinet ozarena pojavom visokog posjetioca. Zgadio mu se taj podani�ki raz tim ja�e što je neko� i sam podlegao sjaju pape, di da ili kajzera. Usprkos svim njegovim nastojanjima, kardinal se nije promijenio. Kanonici su starjeli, još sebi�ni]i i zlobniji, uorta�eni s isto takvom vlastelom, a seoske su popove zdesetkovali turski ili pravoslavni prodori i kuga. Za bu�nom hrpom ušao je otac Ignacije, mrk i strog kao obi�no. Veleu�eni Markantune, ništa dobra, tobože samilosno mu je nagoviještao trbušasti Petar, tvoje su se propovijedi �ule do Rima, ti si �ak to sve napisao, kažu, da razglasiš te svoje novotarije po svijetu... Ve� na�in kako su banuli u njegovu pala�u i razmetali se opaskama dovoljno je kazivao daje papin poslanik odmah na pristanu udario po nadbiskupovu autoritetu. Suhi Ignacije je trijumfirao što sumnjivi propovjednik mora u Rim na saslušanje i, uvjeren u ishod putovanja, pokapao je ve� ovdje Marka Antonija: - Tvoje u�enje bijaše ovdje strano. Nitko od dalmatinskih biskupa, splitskih kanonika ili pobožnog gra�anstva nije pristao uza te, osim nekolicine trgovaca, podivljalih popova i prostaka. Želio si ovdje udomiti znanost iz tu�eg podneblja, želio si, papin namjesnice, rasto�iti tvrdu vjeru na ovom predzi�u Rima, unosio si nemir i raskol u najistureniju katoli�ku tvr�avu... Ako se Dominis i mirio time da gubi bitku u hijerarhijskim okvirima, autor neobjavljene knjige planuo je na tu optužbu.

Nikad mu se još njegovo djelo nije ukazalo tako ukorijenjeno u ovo tlo kao sada pri dolasku rimskih emisara. Stoje�i za stolom, gdje je ležao njegov manuskript, dostojanstveno odgovori podmuklom jezuitu i svojem nevjernom sve�enstvu: - Ono strano, što kažete, izraslo je na ovom vašem školju. Pokušao sam vas iz vaših tradicija i sukoba di�i na ravan gdje, u posljednjoj instanciji, i može biti izvojevana pobjeda nad divljim osvaja�em, bijedom i neznanjem. Nisam li vam prvo govorio o ravnopravnosti op�ina, o izmirenju crkava, o ljudskom pravu i slobodi... - Govorio si - prekine ga uzrujano otac Ignacije - protiv rimskih dogmi koje nas jedino �uvaju od propasti. - Ti, Ignacije, odrastao si na ovim ostacima ostataka, kao i ja, i odmah si shvatio da jedino ja, primas hrvatski, mogu svojim autoritetom i znanjem obnoviti nekadašnju cjelinu. A ti rovariš poda mnom, rušiš moje planove, poti�eš moj kaptol i biskupe na neposluh. - Služio sam katoli�koj univerzalnosti koja nas uzvisuje iznad tvojih lokalnih pretenzija, nadbiskupe. - Uzvisuje papinu metropolu dok tebe degradira na provincijala Družbe Isusove. Moje propovijedi u crkvi sv. Dujma i sve moje pisanje u ovoj splitskoj zabiti bili su namijenjeni vama, i drugima, da nam vrate krš�ansku slogu i pouzdanje u novo vrijeme. Što sam god u�inio, vi ste olajali; što god zapo�eo, izdali ste. Ti si, jezuitski provincijale, huškao komunu i biskupe Dalmacije protiv mene, vi, kanonici, tužakali ste me Vatikanu, a vi, pu�ki popovi, koji ste mi prisezali, ustrajali ste u nepismenosti i divljaštvu. Nadbiskupov se prijekor duboko zasjekao u raznoliku skupinu. Svatko je u tom trenutku osjetio da je nekak< > skrivio padu njihova prvostolnika. I kanonik Petar, naj tvr�i, po�eo se zbunjeno opravdavati da je i kaptol branio staro pravo, a popovi-odrpanci po�eše zaklinjati diva iz;i stola neka oprosti, ta njihov je poglavar, prvostolnik doživotni, primas hrvatski! - Od tog gordog naslova ostao mi je samo gorak memento - odvrati oja�eni Marko Antonije. - Idite! Idite... Za razišlom skupinom zaostao je težak zadah, ili se tako iznerviranom gospodaru �inilo. Ustajali zrak bio j< zasi�en isparivanjem tjelesa i znojnih mantija. Jedva s< moglo disati. Smrdi ta konzervativna dijeceza, uzdahu« gadljivo, smrdi zaklju�ana u prigradnje ruševine. Njegov pokušaj renesanse bio je unaprijed osu�en na poraz. Na tim razbijenim, opustošenim i utvr�enim �esticama pod zastavama pape, mleta�kog lava ili habsburškog cara cvao je lokalni separatizam ili prirepaštvo. Zatvoriti se u se ili prikloniti nekoj velesili, to je bila njihova dilema u svjetskoj vijavici, dilema koja je isklju�ivala duhovno okupljanje. Hrvatska se država izdimila kroz kasnija stolje�a kao prhak, davan san. Na njenim se razdvojenim ostacima sa�uvala Katoli�ka crkva, još više-manje cjelovita, ali pod upravom Rima koji je zgnje�io renesansne osnove primasa, legalnog nasljednika Tomislavove kraljevine. Nositi tu titulu, a biti stvarno ono što je bio, zna�ilo je osjetiti punu odgovornost i potpunu nemo�. Sukob s Vatikanom, i sa samim sobom, bio je neminovan. Najgore je bilo to što nije nikad imao pred sobom ravna protivnika. Ti usaljeni kanonici, pohabani vlastelini, jezuitski bjeso-mu�nik, otu�eni biskupi i izaslanici kurije! Sve to zajedno priglupo, prgavo, slugansko. A k tome ovaj narod... Kmetovi upregnuti poput stoke, plja�kani meštri, izbjeglice od turskog zuluma, osaka�eni pla�enici, prosjaci s ispruženim dlanom, pogorelci i gubavci skupili su se pod njegovom propovjedaonicom, a on im pri�a o cezaro papinskom izopa�enju Crkve, o kardinalskoj skupštini koja je uzurpirala pravo biskupskog sinoda, o univerzalnom (luhu, o svim tim stvarima koje su gladnima i golima izgledale metafizi�ki daleka utvara sitog gospodina. Kad jedan narod padne kao ovaj, lizat �e papu�e svakome tko mu baca milostinju. I dovoljno je da rimski poslanik pokaže na pristaništu zlatan križ pa da mu komuna povi�e hosana«, najgrlatije baš oni koji su prije razvikali nadbiskupove optužbe protiv gulikoža i podjarmljiva�a. Sve ja�e klicanje pratilo je vizitatora koji se najprije išao pomoliti sv. Ciprijanu, na koga se Marko Antonije toliko pozivao. Uz Svetog Oca bivao je hvaljen i general I )ružbe Isusove, �uvar katoli�kog jedinstva. Dominis je sa svoja dva u�enika snuždeno stajao uz prozor i prepoznavao glasove svojih znanaca i poklonika. Budale, rasrdi se fra Ivan, zahvaljuju onima koji im plijene zemlju i ime. Odro�ena, osiromašena i demoralizirana provincija mo-ola je biti manipulirana direktivama crkvenih gospodara; i sada je tu gomilu vodila jezuitska avangarda protiv reformatora. Dominis je pri�uo prijetnju u usklicima Svetom Ocu i Družbi Isusovoj. Ve� to da njegov naslov nisu nijedanput izvikivali, �ak ni sada kad su stigli u blizinu njegove pala�e, bilo je dovoljno zloslutno. Papin je poslanik trijumfalno prolazio njegovim gradi�em dok je prvostolnik o�ajavao u osamljenosti. �ovjek koji na tim granicama stane razmišljati neminovno ostaje izdvojen. Urnebes je pratio tirane koji su bili isto tako podmukli, nepismeni i nasilni kao ova svjetina. Njegova su predavanja u katedrali samo mobilizirala militantnu glupost. I ovog popodneva izašli su sa svojim patronima, grbovima, geslima, cimerima i nakitom da iskažu svoju odanost rimskoj crkvi, jedinom pouzdanom branitelju od najezde Muhamedova polumjeseca, koji se prijete�i dizao sa stare kliske kule; a u toj sve�anosti gubile su se primasove teze kao potezi izgubljene šahovske igre. Papin je poslanik polagano ušao ostavivši oružanu pratnju na hodniku pala�e. U sivoj tunici pri�injao se još viši i mršaviji. Njegov je jedini ukras bio zlatni križ koji mu je visio na vojni�ki ravnim prsima. Onako tih i suzdr-žljiv, dolazio je kao vjesnik tajnovitog, strašnog reda koji je sebi podvrgavao duše sviju.

Stali su nasuprot u opreznoj udaljenosti, s radozna-loš�u neznanaca koji su mnogo �uli jedan o drugome. Nuncijevi oružnici zaposjeli su ulaz, klicanje mnoštva opkolilo je pala�u, no dopirali su iz graje i izdvojeni poklici prvostolniku Dalmacije i Hrvatske. Ipak ga gra�ani i pu�ki popovi nisu sasvim napustili; me�u njima bili su sigurno Capogrosso i Divjan. U sve�anom ornatu, sa znacima svoje vlasti, suo�en s rimskim došljakom, nadbiskup i primas obnovio je uzdrmano dostojanstvo. Jedno se na ovoj hajdu�koj me�i uvriježilo: da se pada s ponosom. Nijemo je gledao generala Družbe Isusove koji je dolazio s Papinom punomo�i i tamnom silom svojeg reda. Njegovo je vojni�ko držanje bilo tek malo umekšano krš�anskom poniznoš�u, što je postala nova manira crkvenih velikaša. U treperu voštanica isko�ile su mu jabu�ne kosti, a �elo i obrazi još su se ja�e izrovali tako da se na mahove pri�injao kao sablasni kostur u bijeloj tunici. I glas, kojim je prekinuo mu�nu tišinu, odzvanjao je šupljinom goleme grobnice. - Marko Antonije! Prešao sam opasno gorje, prešao sam olujno more. Zar �e mi najteže biti pro�i ovih sedam kora�aj a, od �ovjeka do �ovjeka? Ti si stao kao hrid na ovim brodolomnim dalmatinskim klisurama. Pamti! Crkva nije podignuta na stijeni vrline nego na ljudskom grijehu. Nema ništa izme�u nas, brate, preko �ega ne bih mogao prije�i. - Gdje ja stojim �istina je, svakome pristupna. - Sjeti se, Spasitelj jedino ne�e sti�i do oholog pravednika. - Ja sam grešnik. - Brate, nosim ti blagoslov Svetog Oca. - Na blagoslovu - pokloni se nadbiskup - hvala mu. - Njegova Svetost šalje ti svoj o�inski cjelov. Vizitator mu pri�e i dodirne ga suhim usnama u oba obraza. Pri tom ritualnom poljupcu obojica su se lako napurila ne mogavši zatomiti me�usobnu odvratnost. Ma kako bili lukavi i promišljeni, intimne su ih reakcije oda-vale. Zid je me�u njima bio podignut, zid iza kojeg je svatko nastavio igrati svoju ulogu. Umjesto da uzvrati cjelov, Dominis licemjerno zamoli Papinog poslanika: - Poljubi njegov sveti prsten za mene, nedostojnoga. - Sam �eš time biti po�aš�en - odvrati mu pater Mutius s izrazom dobre vijesti. - Raduj se! Nosim ti poziv u Rim. - U Rim?! - Gdje je mjesto tvojoj u�enosti. Mi nismo ondje zaboravili kakav si ti govornik i pisac. Tvoj slavni um ne smije potamniti u ovoj provinciji. Pošto su ga prije trinaest godina odrinuli od sebe u ovu zabit, šejtanu pod kopitima, najedanput su se sjatili da ga dognaju u Rim. Papin poslanik u Veneciji obasipao ga je odanle zapovijedima i obe�anjima, a kako se nije odazivao, stigao je ovamo i opunomo�enik Pavla V, eto, s o�inskim cjelovom koji nije naviještao ništa dobra. Treba s nekom isprikom otpraviti i ovaj nasrtaj na svoje povu�eno utvr�enje. - Ovdje mogu u tišini istraživati. - Bez pomo�i Pape, svetog reda, Rimskog kolegija? - Moji spisi nisu dosad stekli u vas pohvale. - Što kažeš? - zgrane se Mutius. - Nismo li ti povjerili najvažnije katedre? Prvi duhovi trebaju se okupiti oko Svete Stolice. Odanle se upravlja katoli�kim svijetom. Pavao V. drži mnogo do tvog suda i rado bi �uo tvoje pareneze... - Pošto je presudio nadarbine u Andreuccijevu korist, protiv mene? Osporio mi prerogative primasa? Slao mi ukore i �ak zaprijetio ekskomunikacijom? - Neka te odluke kancelarije ne gurnu u o�aj. Ja ti, brate, vra�am milost našeg reda. General je omalovažio papine postupke, možda zato što ih nije mogao pore�i ili što doista nije tome pridavao velike težine. Suparništvo izme�u razli�itih ureda i kongregacija bilo je donekle poznato Dominisu, dugo odsutnome iz ondašnjih spletaka, no to�no je znao da ta razdvojenost prestaje u odnosu prema provincijama; povrh toga, nije bio tako bezazlen da se uzda u milost koju mu je došljak ponudio. Pošto nije prihva�ao velikodušnost pokrovitelja, visoki pater namršteno produži: - Ti nisi bio izvježban za ovu pastirsku palicu. I više od ovog plašta pristajao bi ti rektorski... - Bi - ironi�no potvrdi Dominis - da vi vladate. - �uvamo Svetu Stolicu - ispravi ga vizitator strogo. -Tebi je tvoj um prokr�io put naprijed. - Kamo? U zabit za katedrom. Nikad nije bilo povjerenja u nas, u�enjake. Padovansko ste sveu�ilište optuživali zbog zabluda. I to se proteglo na mene kad sam bio imenovan za senjskog biskupa pa primasa ove ruševine. - Prije nego tražiš puno povjerenje, upitaj se, Marko Antonije, jesi li se potpuno povjerio Svetom Ocu i Uredu. Nisi li nešto zadržao za sebe? To je bio po�etak tvog otu�enja. Tajna misao rasla je u tebi u osje�anje prestupka. A da si nam se ispovijedio, laknulo bi ti, brate. Sveti red ho�e �uti sve primisli, slutnje, sumnje, pun milosti prema ispovijedaocu. Strogi otac bio je nadahnut i preobražen mesijanskom miloš�u prema sumnjivcu. Oštre bore su se razišle,

usnice ovlažile, kradljive o�i zasjale o�inskom dobrotom. Bariton razmekšan do pla�a proplazio je kroz oklop davnog jezuitskog pitomca, i da mu odoli, Dominisov se razum hvatao �injenica: - Sveta Stolica stoji samouvjereno na nekim dogmama... - Vitam impendere vero. Papa želi da se raspravlja o novim pogledima znanosti. - Prvo, treba slobode... - Mi �emo vama, misliocima, dati onoliko slobode koliko treba istraživanju u krilu Crkve. Naravno, na ovom predzi�u nužan je vojni�ki zapt, i ovdje ne možemo dopustiti kriti�ku akademiju. Me�utim, da znaš kako se otvoreno u Rimu diskutira, uz benevolentnost našeg svetog reda! Sam bi kardinal Bellarmino želio s tobom birati poglede, Bellarmino, koga ti poznaješ još iz Rimskog kolegija kao vrlo širokogrudnoga... - Vrlo ortodoksnog - upadne stari padovanski teolog -koji me odavno optužuje kao protivnika njegove skolastike. - Bellarmino je, s našom suglasnoš�u, tražio razgovor s u�enjacima, i sigurno bi ta diskusija izme�u vas dvojice bila vrlo korisna da se pro�iste grani�na pitanja. - Bogzna - ubode Dominis svog udvornog gosta - ne bi li toj audijenciji prisustvovao i komesar Svetog oficija? - Bogme! - prasne u smijeh jezuit. - Dominikanci bi te optužili kao i tvog kolegu Galileija da protusloviš Svetom pismu, ali, kako znaš, naš je red vrlo sklon novim mislima, i mi svakako želimo novu znanost uvesti u naša u�ilišta. Dominis je rezervirano šutio ne prihva�aju�i jezuitovu ispriku, �iji je ured, doduše, pokazivao više shva�anja za novu znanost od zadrtih dominikanaca, no bilo je to prije svega motivirano lukavoš�u da otupe oštrice novih znanja; i tako su u krajnjoj instanciji više škodili od crnobi-jelih pasa, koji su bijesno slijedili Tomu Akvinskog. Vizitator je ljutito grizao donju usnicu što se tako nepromišljeno zarekao. Bez ve�e naobrazbe i sumnji�av prema svim »mudracima«, spontano je pred splitskim u�enjakom istupio s Bellarminom kao mogu�im »širokogrudnim« subesjednikom u raspravama izme�u crkve i znanosti. Zaba�eni prelat bio je valjda pismima upu�en u zbivanja metropole, i treba mu malo osvijetliti tajnu po-zadinu. Galilei je pogriješio što se suviše oslonio na liberalnog kardinala Maffea Barberinija, koji bi u škripcu izdao i svog najboljeg prijatelja, istinski odan jedino svojoj grandomaniji; i zato bi jezuit benevolentno svakom autoru savjetovao da se drži one snage koja doista nešto predstavlja, ina�e je teško sprije�iti da ne ode na »Index libro-rum prohibitorum«; no odjednom obuzet nekom zaostalom dvojbom prekine svoje preporu�ivanje i upita šutljiva doma�ina: - Zašto, kaži, vi prirodoslovci toliko istr�avate? - Kad netko osjeti stvarala�ku mo� istraživanja - zamišljeno odvrati fizi�ar - teško može ostaviti svijet da stoji kakav jest. To objašnjenje nije zadovoljilo ispovjednika koji je upoznao tolike potajne želje, i namjestivši na svom licu izraz o�inskog opraštanja, nastavi toplo i usrdno: - Sumnje obilaze svakoga od vjernika. I pritisnu �im se osamiš. Znam, mnogo je toga na kupoli Petrova zdanja što sablazni krš�anina. Kad jednom napukneš od dvojbe šutnja �e te sasvim raskoliti, pogotovu u ovoj divljini. Jedino ti ispovijed može pribaviti unutarnje zacjeljenje i povrh toga, milost. Crkva je puna shva�anja za grešniki pokajnika. Grešnik-pokajnik najmiliji je svetom redu. Je dan jedini ne�e se otkupiti - oholi pravednik! Jer, crkvene la�e plove tako visoko da posada ne izdrži. A poslij« razbludnih odušaka vra�aju se prestupnici žeš�oj revno sti. Druk�ije i ne može ljudska gomila služiti Svetoj Stolici. Kaži, brate, što te opsjeda. Ono pritajeno, ako ne kažeš, iskukuljit �e se u tvog krvnika. Vizitatorov pogled grabežljivo je kružio nad stolom gdje je ležala hrpa ispisanih listova, pa zakora�i preniii plijenu, tobože slu�ajno. Autor mu se nasmiješi. Bili su prepisi molba i žalba koje je slao rimskoj kancelariji, zbog nadarbina, Duvanjske biskupije, osporenih pravdi ilegalne ovrhe, otima�ina, ekskomunikacija, biskupske pokvarenosti, svakojakog zuluma za tog njegova stolovanja na križanju svih osvaja�a. Doma�in ponutka krijum�ara pomaknuvši rukom prema njemu dokumente: - Kad sam se tužio na nepodnošljive namete, neuvi�avnost kurije, podmuklost redovnika... - Nisi bio uslišan? - �ak opominjan! - A odbijen, po�eo si se povjeravati svom peru? Da, uhvatio se toga kao vesla na olujnoj pu�ini kojim �e se dokopati kopna s utvr�enim gradovima, velikim u�ilištima, slobodnim umovima; ali to nije htio priznati nametljivom ispovjedniku. Pater se prevareno povukao od stola gdje je uvrebao list s pe�atom papinske kancelarije, me�utim lova�ka mu taština nije dopustila da ostane u tom nadmudrenom položaju i on ravno udari po pritajenom autoru: - Tvoj duh bi ovdje sam lako zabasao. Krajnje je vrijeme da se priklju�iš filozofima u Collegium Romanum. Brbljavi citatolozi, opsuje tiho Marko Antonije, strvinari na ostavštini apostola, recitatori Tome Akvinskog, šupljofrazni skolastici,

koji su gradili svoje traktate na kamen�i�ima Svetog pisma i Aristotelove metafizike, savjetnici Svetog oficija, vje�ni pratioci protuhereti�ke inkvizicije i krvnika. Priklju�iti im se po Rimljaninovu naputku, zna�ilo bi izgubiti svaku vezu s novom znanoš�u. Skolasticki papagaji trebali su natkri�ati istraživa�ki um. raj Rim nije mogao primiti autora »Crkvene države« i on odbije opasan poziv: - Ne bih mogao, sada. - Ne bi - hinio je jezuit �u�enje - kad te Sveti Otac zove? - Neka mi oprosti! Teško mi je na put. Moram ovdje svršiti svoje poslove! - Knjigu? Napokon je vizitator izrekao što ovdje traži. Dojavljeni manuskript zaokupio je svu njegovu pažnju. Vu�jim o�ima fiksirao je pisca da mu odreže podmuklu odstupnicu. Dominis je posljednji put pokušao da ga odvrne u nadbiskupske parnice s vatikanskom kancelarijom: - Ni moj spor oko nadarbine nije riješen. - Ta gdje se to kona�no rješava nego na kuriji? Mi smo svi skloni da presudimo u tvoju korist. -1 vratite ubrane škude? - Uzdaj se, brate u milost Svetog Oca! A onaj svoj manuskript ponesi sa sobom! Završit �eš to u Rimu, uz našu pomo�, benedicamus Domino! Kakav bi to bio blagoslov, bilo je autoru dovoljno jasno, no duže se nije mogao kriti. Sveti red bio je to�no obavještavan. Preostalo mu je da posjetioca uljulja u uvjerenje da se radi o nevažnom sporu: - Pisao sam nešto u vezi s mojom parnicom protiv one hulje Andreuccija... - Pokaži! - Ako ikad dovršim, poslat �u knjigu cenzoru Svetog oficija. - Odštampanu? - Gdje bih odštampao bez vašeg imprimatura? I jezuit je o tome razmišljao, ne baš uvjeren u tu nemogu�nost. Zakrinkani tekstovi promakli su koji put rutinskoj pretrazi i, pošto bi neki finiji njuh me�u kardinalima bio užasnut, naklada bi ve� bila razgrabljena. �itala�ka publika imala je uop�e naro�ito �ulo za zabranjene knjige. Tako je »Homo novus«, doturen iz Londona, išao od ruke do ruke, i rimski je sud morao izre�i smrtnu kaznu da sprije�i širenje Novog �ovjeka me�u pobožnim katolicima. Ugledni pisac kao Marcus Antonuis de Dominis mogao je prona�i nekog nakladnika u Veneciji ili �ak sasvim izvan dohvata papinske cenzure, a možda je po-mišljao da uz akademiju u Splitu osnuje i tiskaru. Na svaki na�in bilo je vizitatoru sumnjivo da se nadbiskup toliko opire pozivu. - Ti bi, brate, ovdje ostao? - Htio bih u miru okon�ati. - U miru, kao svojeglav pastir ovog buntovnog stada?! - Ponovio si, o�e, da nisam za ovu stolicu. Možda zaista nisam. - Ti stojiš na predzi�u Crkve. Kao prvi sluga Rima bio si dužan da u�vrš�uješ vjeru i ljubav u Svetog Oca. Na tome su sve rasprave s kurijom svršavale. Bio je njihov sluga, dužan da izvršava povjerene dužnosti; a pokazao se svojeglav i nezahvalan. Plašt koji je primio od Rima postao mu je nesnosan. Gušio se u njemu, a i uz-duh je oko njega ustajao kao smrdljiva baruština. Do�e mu da raskida sve�ano ruho, polomi pastirski štap i zgazi sjajnu mitru, ali se obuzda. Prišao je prozoru da se na�as izbavi od strašnog protivnika. Predvo�ena rulja napolju se razišla, a u sumra�nom Peristilu ostale su tek dvije hrpice, jedna uz oca Ignacija, druga uz Divjana i Capo-grossa, o�ito bez želje za nekim nasilnim �inom. I nadbiskupova se služin�ad osmjelila pa potisnula vizitatorovu pratnju iz hodnika. Prvi jezuitski udarac rasplinuo se, kao obi�no, u muši�avoj, nepostojanoj gomili. A poneki se �ovjek valjda u ovom napetom trenutku sje�ao da ih je njihov primas jedini hrabrio kad su kuga i glad rastjerale plemstvo i kaptol iz grada i okoline. Mora da su ga zamijetili u odsjevu voštanica na prozoru jer je nekoliko povika pronijelo njegovo ime. Eto, suviše se žalio na svoju komunu. Bilo je u gradu njegovih privrženika koji su u zlatnim medaljonima na prsima nosili metropolitovu sli�icu. Mrak je ovijao ranjene stupove Peristila, i veli�anstvena kamena kolonada kao da je bila obnovljena u nekadašnjoj ljepoti; taj carski sklad uznesao je i klonulog vazala. Sve dok bude stajao na nekoj stepenici piramide, svaki Papin opunomo�enik može gaziti po njegovu tjemenu. Treba se kona�no odriješiti od te strmoglave strmine gdje je jedan drugome služio za nogostup a svi zajedno za podnožje Svete Stolice. S blistavom �aš�u primio je i prljavu obavezu da radi u interesu viših; i to vjerovništvo mora sada skinuti sa sebe. - Ja ne�u više biti prvi sluga. - Što kažeš?! - zapanji se suhi pater. - Ne želiš služiti Papi? - Povu�i �u se s nadbiskupske stolice. - Abdiciraš? - Odlu�io sam tako, prije tvog dolaska. - Ti si odlu�io - ponovi gospodar ljudskih duša s pre-neraženjem i mržnjom. - Ti?! - Vra�am Papi ovaj plašt.

- Ti?! - Ja se povla�im. - Kamo?! Riknuo je to iz dugo hinjenog o�instva. Iskrivljeno lice pred Dominisom iskazivalo je sada svoje najdublje osje�aje; i ruke su mu se zgr�ile u bezumnoj pomami da ga zadave. Maloprijašnje bratimljenje bilo je varka koja nije odoljela prvom suo�enju. Donja mu se usnica spustila od prezira otkrivaju�i šiljaste zube, pohlepne za ugrizom protivnika. A tek o�i! Ugledao je u njima svoju iznakaže-nu sliku, kakva se polako, ki�icama uhoda, u tajnom uredu oblikovala. Sveti ga je red zamrzio, i plamen je sukljao iz raširenih generalovih zjenica. Kamo? - povikao je s divljim gr�em zatrpavaju�i sve izlaze. - Kamo?! Sve pripada Crkvi. I ova košulja na tebi nije tvoja. U koleri�nom napadaju uhvatio je nadbiskupa za plašt i stao ga trgati. Strašni otac bio se prije svladavao pred prkosom i himbom, no ovo odmetnikovo »addio« nije podnio; bila mu je nepodnošljiva misao da netko pod crkvenim tutorstvom ima nekuda oti�i. Navikli su da papinske vazale i sluge mi�u i zatvaraju, ali da se tko sam povla�i, bila je njima uvreda. Vuku�i nadbiskupa za košulju, vikao je bjesomu�no: - Ti nemaš ništa svoga. I svoju sjenicu na campusu sagradio si biskupskim dukatima. Za svaku mrvicu kruha, za svaki vr� vina, za svaku postelju, zahvaljuj svetom redu! Ti se ne možeš povu�i od Crkve, nikamo i nikad, pamti! Ali možeš biti lišen svega i ekskomuniciran. - Zaprijetio mi je ve� tako Pavao V. Dominisov odmjeren odgovor poklopi razbješnjelog posjetioca, i on ispusti isukanu �ipkastu košulju i odstupi smeteno. Opet ga je zavela žestina da iskaže što je trebalo pomno pokriti o�inskom dobrotom. Njegova napra-sita, despotska �ud nije se još slegla u jezuitsku podmuk-lost koja je sigurno vodila cilju. Iscerivši neoprezno vu�ju gubicu, namještao je sada na licu ljubazniju grimasu, i pošto se doma�inu zagrozio izop�enjem, obratio mu se najsla�im tonom: - Došao sam da te spasim od anateme, brate. Tvoje ideje reforme bit �e u Rimskom kolegiju, na kuriji i u mom uredu pomno pretresene. Što pro�e kroz sito i rešeto, bit �e objavljeno na znanje urbi et orbi. Ujutro te �ekam u luci. Pax hominibus bonae voluntatis! - Trenutak još! - pokuša ga zadržati. - Kad pontifeks zove - pou�i pater - hita se s ushitom, prvom la�om. Sivi posjetilac uputi se vratima bez onog pozdrava koji bi dopuštao rastanak. U sumra�nom se hodniku uzgiba dremljiva straža, a na to micanje i zveket oružja odjekne izvana nekoliko poklika u �ast Svetog Oca i njegova poslanika. Izme�u oružnika progurala su se oba Domini-sova adlatusa, spremna poput slugu na intervenciju. Opasan debelim uzetom, fra Ivan je vukao za sobom dug ma� i manje hrabra druga, Mateja. S praga obnovio je doma�in pokušaj da otresitom gostu utisne svoju volju: - Molim tvoje o�instvo, prenesi Pavlu Petom... Mutius se tvrdo okrene izme�u svojih zveckavih pobo�nika i ponovi još tvr�im glasom koji nije više ni zapovijedao ni prijetio nego naprosto iskazivao nepromjenljiv udes:Ti �eš do�i. Ti �eš do�i. Vani na Peristilu �ekali su Ignacije i dr. Alberti sa svojima rimskog gospodara. Pisac misterija uspeo se na klimaks, a to njegovo povišeno raspoloženje prelilo se i na mlade junake njegova mesijanskog igrokaza. Plemi�ki gizdelini povla�ili bi svoje bodeže iz pozla�enih korica i klicali na križarski pohod protiv Osmanlija. Dolazak papinskog vizitatora djelovao je kao poziv na uzbunu, pogotovu, pošto su ve� papini emisari u Dubrovniku pripremali ustanak u Hercegovini, na negodovanje Mleta�ke Republike. Premda nisu znali što se u nadbiskupovoj sobi odigrava, hrpica vlastele bu�no je podjarivala ratni�ki duh nasuprot promleta�kim kapitulantima; i kad je vizi-tator izašao iz pala�e, staro carsko dvorište planulo je križarskim pokli�ima. U boj protiv Turaka! Na Klis! oslobo�enje krš�anskih zemalja! Dolje s mleta�kim s razumašima... - Obaviješteni su o tvojoj knjizi - upadne fra Ivan u" njegovo o�ajavanje. - I ho�e te odvu�i u Rim pred Sanctum officium! - Što �eš uraditi, Preuzvišeni? - plaho ga je ispitiva<| ljepuškasti Matej, prestrašen bukom napolju. Što mu ostaje doli bijega ako ne spali svoj mani skript? Još malo prije nije prihva�ao ni jedno ni drugo, nadi da se može povu�i u svoju sjenicu na šumovitoj obali. Nemilostivoj kuriji nudio je ve� svoju abdikaciju, dakako, uz ogradu da dijeceza sama izabere njegova nasljednika, po starom obi�aju. Ako ve� drugome prepusti kugom i ovrhom udarenu stolicu, neka Rim opet ne nametne nekog svojeg Andreuccija, kao Trogiranima, tu�in-ca bez skrupula i mjere. U toj rezignaciji oduzeo mu je papin poslanik posljednju utjehu. Odstupnice nije bilo u crkvenoj državi! Sve pripada Crkvi, urlao je strašni pater kroz njegov muk, ni ova košulja na tebi nije ivoja. ni sjenica u boriku... Dominisova družina otišla je tako�er za bu�nim mnoštvom prema Trgu sv. Lovre. U pustoj pala�i osini;i su s njim samo oba fratra, potištena kao i on u svojoj osmljenosti. Ovim usitnjenim, razmrvljenim i obezglavljeni!n svijetom upravljale su vjekovne vlasti koje su puku prire�ivale ovakve mimohode, igranke i pokolje. Otac Ignacije je uzdizao svojeg generala na prvog junaka krš�anstva,

mada je bio podmukao i krvolo�an. Oki�eni špaliri vidjeli su ga kako miluje obraze djevoj�ica u korizmenoj bjelini, kako im obe�ava budu�a dobra i kle�i za njihov spas; špaliri nisu imali pam�enja i podcikivali su na svako obe�anje. Na poljani su se vrtjeli ražnjevi. Za komadi� pe�ene ov�etine i krpice baldahina zaboravit �e gladuši radi �ega se njihov primas sukobio s rimskom kurijom. Ionako im taj njegov bunt nije ništa donio; a nakon kuge i ovrhe bio je sirotinja kao i svi oni. Ova ruševina jednog nesretnog kraljevstva pokapala je lude obnovitelje u veselom raspoloženju, eto tako, obigravaju�i oko osvaja�a i pljenitelja. Još dok je »Crkvena država« ležala u rukopisu, ve� je navukla progonitelje. Zapovijed Svetog oficija Marku An-toniju da se sa svojim manuskriptom predstavi u Rimu nije uznemirila samo autora nego i pobožnu komunu ispod sandžakove tvr�ave. U mrmljanju pa i u letku koji se raznosio naokolo bio je splitski nadbiskup prokazan kao grešnik i slobodoumnik koji, eto, dvanaest godina propovijeda protiv jedino spasonosnih rimskih dogmi, ovdje, na ovom slavljenom predzi�u krš�anstva, gdje se svi moraju zbiti pod svetom apostolskom zastavom. Bezbožniš-tvu i krivovjerstvu nadbiskupa bio je dopisan ne manje otrovan šapat o bludu, s oživljavanjem onog osuje�enog pokušaja da se kurvinska i lopovska Bosanka nametu< za vikaricu samostana sv. Marije. List pribijen na crkvenim vratima i tajno okolo raspn �avan izvrgao je paklenoj kušnji duše vjernika, nau�en< da slušaju i biskupa i kaptol i redovnike. Najedanput su se ti vrhovni autoriteti razdvojili. Še�u�i se ulicama zabrinutih lica i tajnovite upu�enosti, kanonici su davali im-primatur podmuklom spisu; a dominikanci, obi�no uor-ta�eni s manjebrojnim ali utjecajnijim isusovcima, šuljali su se kroz usplahireni mrak. Stari Dominisovi protivnici medu vlastelom povikaše opet na usko�kog krvnika i mleta�kog uhodu da se pobožno gra�anstvo zbunjeno I uplašeno spominjalo sablažnjivih propovijedi. Premda j< optužnica bila ba�ena bez potpisa, svatko je u njoj n;i lazio nešto autenti�no, slagao se ili ne slagao s grdnjanii na rušitelja katoli�kog bedema, Pilata-bogoubojicu, ski navitelja sakramenta i poricatelja svete katoli�ke dogni« Zabuna u konzervativnoj op�ini bila je potpuna, upravo 11 mjesecu kad je prvostolnik trebao proslaviti svoje davim zamišljeno djelo - proširenje tijesne katedrale novom k;i pelom preko probijena isto�nog zida mauzoleja. Uzbuna je zahvatila i Capogrossa i Mateja, koji su pn �ekali nadbiskupa na Peristilu. Njegov miljenik, koji je optr�ao dugu obalu do Kaštel-Su�urca, zadihano je ob;i vještavao o širenju urote; uzrujani trgovac dopunjavao je to iz svojih izvora: - Najratoborniji na kaptolu i me�u vlastelom ho�e U-otjerati, Markantune, i ustoli�iti nekoga od roda Albertija, po svojoj staroj želji. Pošto se sukob izme�u tebe i Rimu zategao do loma, vjeruju, pravi je moment. - Pisac te infamije nesumnjivo je doktor Alberti - us-klikne Matej. - Prepoznaje se odmah po misti�nom pato-su, pilatskoj potvori i parafrazi nadbiskupovih propovijedi. - Što �eš, Markantune? - pitao je Capogrosso zamišljenog prijatelja na stepenicama Sv. Dujma. - Što �u? Autori spisa kriju se iza anonimnosti, dok je u isti mah posvud razglašeno tko stoji iza njih. Protiv tog šuškanja, klevetanja i obilaženja meni ostaje samo jedna obrana: moja propovjedaonica. Odanle �u izravno udariti po zavjeri. Primas je duboko povrije�en ušao u stolnu crkvu smišljaju�i što �e odgovoriti bezimenim napada�ima. Najgore je to što za punu istinu još taj si�ušan svijet nije bio spreman, okoštao u vjekovnim predrasudama, na domak janji�arskog handžara. Pa ipak, on ne�e pore�i razbub-njanu opreku izme�u sebe i Rimske Stolice, samo što nije iskrivio Kristovo poslanstvo on, ve� su to u�inili oni koji stoje iza podmuklog letka! Kao što su naumili njega pribiti na stup sramote, tako �e on njih. Ako je ikad pomišljao na odlazak, sada ne�e, nipošto! Prijelaz u otvorenu bitku iz dugih godina me�usobnog op�injavanja zagri-jao je samotnika; i ne osvr�u�i se oko sebe, ravno se uspeo na propovjedaonicu; i gordo zagledao u svoju novu kapelu. U njegovu odeonu, u klupama za kaptol i biskupe nije bilo nikoga. Jednako tako prazna bila su i sjedišta vlastele; tek pokoji plahi bogomoljac tapkao je po napuštenoj crkvi. U obru�u je nevidljivog... To je bilo gore od kamenovanja. Protiv anonimnih osvada i bojkota nije bilo obrane. Dominisova je uzavrelost naglo splasnula. Razo�arano je i dalje buljio kroz sumra�nu baziliku u svoj osvijetljeni odeon s visokim redom okruglih prozora. U središtu stražnjeg zida stajao je uzvišeni primasov tron, uz oba paralelna zida dvoredni kor za njegov kler, onaj zdesna divno izrezbaren, remek-djelo majstora iz trinaestog stolje�a. Ovdje je naumio sazvati zemaljski sabor, kao neko� davno za hrvatskih kraljeva; odavde je htio proglasiti svoje staro pravo. Hrastovo prijestolje mu�alo je prazno nasuprot isto tako praznim velikaškim klupama; besjede izme�u poglavara i doglavara nije bilo, i nikad ne�e biti. Dalmatinski oiskupi izdali su ga isto tako kao i njegov zaklju�an, samoživ kaptol. Ovlažen se pogled opraštao od napuštene kraljevine, proklet da bludi po samotnim visinama. Nakazne skele koje su držale dvije gornje galerije bile su kona�no iznesene, i carski mauzolej pojavio se opet u nekadašnjoj ljepoti, �ist i prostran, spreman za sve�anu proslavu svoje nove la�e; no oki�eni prelat nije se uklapao u taj divni sklad. Visoko zasvodenje na kolosalnim anti�kim stupovima pove�avalo je osje�aj praznine i izgubljenosti.

Pusta katedrala zinula je na samotnog propovjednika krvolo�no, sa zubima kamenih svetaca i vatrenim jezicima u polumraku. Gutala gaje i gutala, za bezbrojnih jutrenja, velikih misa i iluminiranih ve�er-njica, i eto, sad �e ga ispljuvati kao oglodalu kost. Splitski antipapo! Za�u�eno sagne glavu prema plemi�kim klupama, gdje se iz praznog reda digao doktor Matija, okrenut prema povišenoj propovjedaonici. Bio je pogrbljen, kao da se ne može uspraviti, zgr�en u sebi. Izviknuo je slavodobitno iz tolikih godina pasje šutnje, zastrašen u isti mah svojim istupom. Glas mu je titrao od unutarnjih napetosti. - Splitski antipapo! Htio si srušiti stupove rimske crkve. Htio si ovo antemurale christianitatis pregraditi u dvor svojeg krivovjerstva. Htio si uzvišen tron iznad oltara. A što si postigao? Da je tvoje krivo u�enje razotkrito! Tvoj blud razglašen! Tvoja crkva pusta! Sija� otrovnih listova nije izdržao u anonimnosti i pred visokim okrivljenikom ponavljao je optužbu, krive�i se i drš�u�i na vihoru iz duge, nabrekle tišine. Sumornog �ovjeka na propovjedaonici nije smjesta povukla ova provala srdžbe, i više zbunjen nego ljut preispitivao je od po�etka razloge njihova neprijateljstva. - Odupro sam se rimskoj prevlasti, istina, no, kako odatle izvodiš, doktore, da sam vam se htio nametnuti za papu? Ako se netko suprotstavi nasilju, da li sam mora biti nasilnik? - Siledžija si, non plus ultra! Udario si po pravu kaptola, udario si po pravu plemi�kog vije�a, udario si po svetim redovima, udario si po svemu onome što je �uvalo hrvatsko zi�e pred Turcima. - Ja sam nosio mitru hrvatsku, sjeti se, doktore! Mitru raskomadane države... Da ste vi htjeli njenu obnovu, pristali biste uza me. Ali vi ste �uvali jedino svoje povlastice i beneficije, nasuprot meštrima i težacima. - Bunio si licemjernog gra�anina, bunio si prosja�kog popa, bunio si nevjernog težaka, a u �ije ime?! Što su uradili pobunjeni kmetovi u Sjevernoj Hrvatskoj? Sa svojim su vo�om Mati]om Gupcem poharali vlasteoske zamke i razbili tvr�ave, pošto je stožer plemstva, s Nikolom Zrinskim, izginuo kod Sigeta. I ondje, kao i ovdje, prosta je klatež poslužila svakom strancu, svakom osvaja�u! Ti si došao ovamo, kao tu�in, da razoriš drevni red i nametneš svoju volju... Suši�av odvjetak drevne splitske loze razvikao se iz praznih plemi�kih klupa u pustoj bazilici nasuprot Rabljaninu na povišenoj loži. Ovako sam, on je ovdje zastupao �itav ponosan rod, u obrani svojeg ugroženog prava. Da, pogo�eno prizna prvostolnik, on je ostao stran svim strankama stiješnjene komune. Svaka je tu stranka imala svoje svetinje i znake raspoznavanja, hermeti�ki zatvorena prema drugima koji nisu bili njeni �lanovi. Ne prihva�aju�i takve ograde i lozinke, istraživa�ki um bio je nemilosrdno izop�en. Zapaljene voštanice na središnjem oltaru držale su mrtva�ku stražu ispred odeona, gdje se mra�io samotan kraljevski tron. Tako je svršavala njegova vladavina, zapravo i ne po�evši! Dvorana iza treptavih svije�a izgledala je kao novoizgradena mrtva�nica truju�i ga mirisom kre�a. Što �e ostati ovdje pokopano? Pokuša to još jednom predo�iti svojem grozni�avom grobaru: - Svatko se od vas zatvorio u gesla i interese svoje stranke, nesposoban da �uje što sam vam ja govorio... Izusti i odvede dolje u ispovjedaonici - �uo sam te - upao je najrevniji poha�a� propovijedi - i razmišljao o svakoj tvojoj rije�i. I onda mi je sinulo... Ti si Poncije Pilat, prokurator mleta�kog osvaja�a! Tako si otpo�eo u Senju, tako si ovdje nastavio, Pilate! - Tako si me, doktore, smještavao u ludilu misterija. A da si pokušao iskreno shvatiti moje namjere... - Prozreo sam te! - Jesi, vlastitu utvaru! Htio sam da se dignete do šireg obzorja. - I zaboravimo ono svoje ovdje?! Da, to si htio, mudri Luciferu... "*e ime, dr. Alberti ustukne. Žestina gaje oo još nije raspoznavao. Zate�eno je bu . enog nadbiskupa na kamenoj propo cj leuelog stupa mauzoleja, u tom zazornom dekoru poganskog i katoli�kog. Psovka je napokon izbacila Dominisa iz stoi�ke ravnoteže. Duga povreda bila je u njemu razgrebena, i zatomljena je rije� udarala kroz njegove žile, u grkljanu. Umjesto da se ispri�a, psova� se drš�u�i pravdao: - Kad je Papa prokleo Republiku, ti si posvuda huškao na Svetu Stolicu. I poslije, kad je senat pokleknuo, nastavio si s bunom... Što ti ovdje ho�eš? Što? Pavao Peti zabranio ti je ulazak u crkvu. - Ja sam ovdje prvostolnik! - Pretkazano je - tajnovito spusti glas zastravljeni doktor - u Crkvu �e se uvu�i, u biskupskom ornatu, Antikrist... Suši�avi se vjernik dolje u hrastovoj klupi skutrio kao da doista dolazi nagoviješteni Antikrist. NakoiLvehement-nognajjadaja^ sad je ustuknuo pred privi�enjem koje je izazvao. Sigurnog raspoznavanja nije nigdje bilo. Vjera je bila prokleta na vje�nu sumnju. Opkoljen oltarima mu�enika, u praznoj bazilici, nadbiskup je protrnuo od te pomisli. Antikrist?! Po �emu to prepoznati... Što je god po-mišljao i poduzimao, nekako je usplahirilo pobožne duše.

Neki je duh bio u njemu kome nije sagledao porijeklo. Lucifer? - Antikrist, pretkazano je - mrmljao je izmu�eni pisac misterija - postavit �e za božanstvo tijelo i svjetovno pravo. Ti si nukao svoje �ake da istražuju materiju, da uživaju golotinju; ti si zajam�io zakon Republike. A kamo taj tvoj put vodi? Raširene zjenice u stravi otkrivale su pakleni cilj, koji je njemu, istraživa�u, ostao skr en. Toj doktorovoj uvjerenosti što da on suprotstavi osim svoje ne ! imice? Potmula krivnja mu�ila je odavno slobodne ' *lata; i sada mu je to bilo glasno izre�eno: Antikrist. . ..ti istjeriva� �avla produži drhtavo: - Izdao si Svetog Oca, koji je teb ustoli�io, i utirao si put bezbožnoj tiraniji... Napokon je tužitelj pogodio u srce papina vazala., i mržnji se mržnja odazove. I jedan i drugi godinama su pobijali u protivniku vlastite sumnje, najprije obazrivo i uljudno, da sad odbace svaku koprenu. Njihov je dijalog odzvanjao u sumra�nom mauzoleju svetogrdno i sablasno; kao da su se dva demona sukobila usred kamenog sna krš�anskih martira, u titravu krugu oltarskih svije�a. Rasuti bogomoljci po kutovima oktogona uko�ili su se na ovaj prolom bjesova, nijemi poput svetaca u udubinama. Marko Antonije lakim pokretom ruke zbriše sa �ela trenutnu op�injenost; i ono maloprije izvikano pojavi mu se kao neka �avolska lakrdija. Preglupo! Zate�eno se odmjeravao u mauzolejskoj praznini pa polako si�e sa stare propovjedaonice, zauvijek. Na pustom Peristilu ko�ila se ispred Dioklecijanovih arkada skupina vlastelina koji ga izazovno ne pozdrave. �uo je za le�ima prigušen povik »mleta�ki uhoda« pa još prigušeniju opasku »prodavao je usko�ke glave«, jedno i drugo tako tiho da se nije mogao okrenuti i grditelje pozvati na odgovornost. Udarali su ga odostraga, iz sigurne udaljenosti, nemo�nog da se brani. Progutana uvreda pothranila je davne grižnje, vje�no u busiji pam�enja da se zarinu u bjegunca oštrim zubima. Pelud njegovih mi-rotvornih sa�enja raznosili su gusarski vjetrovi dugom obalom da urodi ovdje otrovnim plodom. I jedno i drugo pastir ovan] e svršavalo je jednako: i odanle i odavde tjera ga hajka fanatika i gusara. Ludi je doktor lucidno postavio dijagnozu njegova neuspjeha: pod darovanim papinskim plaštem nije se buntovni vo�a mogao ustasati. Izdani se nadbiskup apati�no povukao u svoju biblioteku, gdje su ga s obazrivom su�uti opkolili prijatelji. Ostarjeli Divjan dojahao je sa svoje planine �im su onamo pali prvi letci protiv bludnog pastira. Prokleti jezuiti, i kaptol, i plemstvo, kleo je, treba izdržati prvi juriš dok se ne pokolebaju, rimske sluge! Gra�anstvo pamti, govorio je Capo-grosso pokunjenom prelatu, da si ustrajao uz njega, u najteže vrijeme, za strašne pošasti; i kad pro�e ova trenuta�na zabuna, ponovo �e te slušati. Da, bodrio je fra Ivan, treba izdržati, izdržati i pobijediti podmuklu alijansu vlastele, jezuita i kaptola. Me�utim, napušteni je propovjednik, sila-ze�i s govornice, ve� šapatom izrekao svoju odluku: - Nesretna priturska provincija! Pod tim sandžakovini Klisom utvrdila se u rimskom okrilju. Ja �u u Mletke, sn svojim �acima. Odanle �u borbu protiv papinstva prenijeti na svjetske fronte, ondje gdje jedino mogu pobijediti. - Živjeli! - usklikne Matej žude�i za raskošnim životom. - Odlazimo u Veneciju! - Ne nagli, Markantune! - opominjao ga je oprezni trgovac. - I ondje su te potkapali. Nakon svega, mogu Mle�ani obnoviti staru optužbu, znaš, zbog veleizdaje, što si kajzerovom dvoru predao tlocrt Primorja i krajine, kamo si uskoke mislio preseliti. - Besmislica! - odbacivao je lijepi fratar svaku zapreku. - Kako bi druk�ije mogao illustrissimus pregovarati izme�u obiju vlada? Fra Ivan odupirao se odlasku, suprotno svom vršnjaku, koga je bigotni Split pritisnuo kao teška mora. Ako, izgube ovdje svoje tlo pod nogama, što �e u tu�ini predstavljati? Privrženi Zagorac pokuša oporom privrženoš�u nižega privoliti primasa da ostane: - Sjeti se, u�itelju, Lutherova usklika pred katedralom: Ja stojim ovdje, i ne mogu druk�ije. - Iza mene ne stoje njema�ki kneževi - odvrati Marko Antonije - ne stoji Reichstag, ne stoji �ak ni narod s priznatim imenom. Na ovoj vjetrometini misao je crno jedro: Ja �u u Mletke sa svojim manuskriptom. - Zavješten si novom svijetu - klicao mu je nestrpljivi Matej - koji spava u tvojim listovima. - Uzdaš li se - pitao ga Ivan Capogrosso ozbiljno - da �eš to mo�i ondje objaviti? - Plutokratska Venecija naš je protivnik, kao i papinski Rim - odgovori fra Ivan. - Zapad je opsjednut idejom velikih monarhija i centralisti�kih država. Naprotiv, tvoje op�ine, u�itelju, imaju u starim hrvatskim zadrugama i ovdašnjim bratovštinama duboko korijenje. Krajnji je trenutak da u Splitu ili okolici podignemo tiskaru i sa svojom se pisanom rije�i suprotstavimo otu�ivanju. Kad dovršiš, u�itelju, svoju poruku, objavi je ovdje, na hrvatskom jeziku! Dominisove davne nakane podbadale su njegova silovitog sljedbenika kad je ve� on sam sustao. Proširenje Sv. Dujma gaje istrošilo, možda sasvim suvišno, i teško bi se još skupilo novaca za tiskaru. I onda, što bi na to Venecija i Rim, ionako ve� ozlovoljeni... Dok je on tako dvoumio, njegov drugi u�enik prasne u smijeh:

- Ovakva knjiga, za koga, ha, ha, ha... Za nepismene plemi�e? Za zadrte kanonike? Ili za ove ribare, kobasi�are, postolare, težake, ha, ha, ha... - Ne vrije�aj svoj narod! - Budi pametan, Ivane! - nastavi ljepuškasti fratar uozbiljeno. - Ne vidiš li kakva je ovo grozna provincija?! Vlastela �uvaju ma�em svoje privilegije, kaptol ždere svoje beneficije, zatvoren u se, gradski cehovi ne pripuštaju nikoga izvana; sve tako sitno, zaklju�ano, ljubomorno! I gdje da stane nova istina? U�enjaku nema ovdje mjesta. - Selo je tvr�e od grada - odvrati nepopustljivi Zagorac - i ve�i ima vidik. Ja sam svuda nailazio na istomišljenike, uzduž Neretve, preko Save... Projašio je on i propješa�io te duge i opasne putove, daleko na sjever, skupljaju�i rijetke knjige za nadbiskupovu biblioteku i izvi�aju�i. Metropolitova osnova gonila je neumornog sljedbenika, kad se on sam ve� povukao u u�enja�ki kabinet. Ivan je svuda ostavljao svoje javke i jatake, u širenju nove organizacije, tko zna zašto. - Tlapnje! Tlapnje! - ponovi njegov seminarski drug i iznervirano se okrene prema nijemom gospodaru: - Knjiga ovdje, na hrvatskom, to ne postoji za veliki svijet. Ondje je daj, najmudriji, gdje �e te slavom ovjen�ati. Stari se putnik teško otkidao odavde. Da se potkraj uputi u daleke, nepoznate zemlje? Mirio se ve� time da u sjeni maslinika prekopa zgomilano znanje i odmara se uz vr� vina i ženino �avrljanje. Stigao je u godine kad ga više nisu privla�ila otkri�a u daljini; u njemu samome bilo je toliko toga da se domisli do kraja. A sada ga upravo to neiskazano gura na put: njegova knjiga! Ovaj krik duge šutnje, šutnje Papina vazala, ja�i je od kostobolje, umora, želje za po�inkom i opreza. Neka svi koji idu stopama Mesije �uju za Crkvenu državu! Užurbani fratri spremali su spise i knjige u škrinje. Naro�itu dragocjenost sa�injavala je slavenska zbirka s izvanredno rijetkim primjercima koje je Dominis godinama prikupljao. Slikovito i osebujno pismo na starim koricama prenosilo ga je u ono golemo, neistraženo prostranstvo sjeverno od planinskog pojasa, kamo je otpo-�etka upirao o�i, da sva ta maštanja pregaze turska kopita i vjerski raskol. Sve guš�i mrak padao je na nadbiskupove putove. Više nije razabirao stoje pred njim, no ostati na mjestu zna�ilo bi pore�i sebe. Koliko je lakše bilo wittenberškom reformatoru koji je 1. studenog 1517. pribio svoje napisane teze na vrata dvorske crkve! Iza splitskog buntovnika vjerili su se s Rimom kaptol i plemstvo, skanjivalo se pobožno gra�anstvo. Tmasti, prijete�i oblak obavio je zamišljenog prvostolnika; i olovo se izlilo u putnikove noge. Kako zakora�iti do pouzdane obale preko oceana tame?! Uz šuštanje starih listova, koje su oba fratra prevrtala, vratila se pastiru i ona daleka vika njegova stada oko ov�jih ražanja i poklici u �ast jezuitskog generala i pobožna usplahirenost nad infamnim lecima. Ne, ovdje mu nije ostati, nikome pod prokletstvom duha! Gusti oblaci poklopili su plovidbu dalmatinskog primasa. Vjetar je jenjavao, i jedrenjak je sporo klizio naprijed, u tmurnu neizvjesnost. Na mahove bi zakišilo. Trgovac kapetan je s prove gledao uznemireno naprijed. Baš opasno vrijeme! Rominjava je kiša zastirala pogled i zaglušila kretanje iza vodenih zavjesa. Mornari su uzalud napinjali užad svih triju jedara, velikog na središnjem jarbolu i dvaju pomo�nih na provi i krmi, da bi se brže pomakla drvena trupina. Ivan Capogrosso je nare�ivao gdje da se zategnu, a gdje da se otpuste, zabrinut do pro�u opasni velebitski kanal, slabo stražaren mleta�kim galijama u toj slaboj vidljivosti. Tmurna kišna rasvjeta pod niskim oblacima slijevala se sa sumornim Dominisovim raspoloženjem. Zaboljelo bi ga da ga ispra�uju sun�ane obale i otoci na posljednjem mimohodu. Bolje da ništa ne vidi. Ta bilo je toliko ljepote u pejzažima koje je zauvijek napuštao! Gotovo se osjetio kralj nad beskrajnom šarom uvala, kamenih divova i raštrkanih otoka. Nigdje nije priroda iznijela toliko bogatstvo oblika i boja kao u njegovoj kraljevini. A svu tu divotu pomra�ili su vjernici. I sad ga ispra�uje beskona�an, monoton pla�. Ta sprovodna kiša, kako to godi... Nakanio je još jednom posjetiti rodnu ku�u u Rabu, groblje pre�a. Gradi� povrh brežuljka izme�u dviju uvala ostao je vje�no svratiste umornog putnika. Ondje se za�ela njegova radoznalost za raskoš svjetla, i kroz mnoga razo�aranja vra�ao se slikovitoj, šumovitoj, mirisnoj rapskoj uvali. - Brod! Capogrosso je povikao s prove, i uzbuna je odmah is-trgla mom�ad iz potpalublja. Sve se uskomešalo zure�i na stranu kamo se okrenuo trgovac, kad netko krikne: i drugi brod zdesna! Uskoci! �ega se nenaoružan jedrenjak u toj kiši bojao, tu je! Dva su �amca izvirila iz sive magle i snažnim se zaveslajima primicala ve�oj ali sporijoj la�i. Vjetra nije bilo da se umakne, a niti topova da se potope napada�i. Na svakom od dvaju brodi�a bilo je dvadesetak uskoka koji su brzo veslaju�i dovikivali posadi jedrenjaka: Predaj se! predaj se... Marko Antonije se povu�e u kabinu. Obrana bi samo još ja�e razjarila gusare. Dok se trgovac pokušava s njima nagoditi, bolje da njega ne opaze. Stisnut me�u škrinjama, osluškivao je divlju graju iza zatvorenih vrata. Sve ja�a groza obuzimala je nekadašnjeg senjskog biskupa. Ako provale unutra i prepoznaju ga?

I što on još predstavlja u uspomeni usko�ke tvr�ave? Nikad nije rado razmišljao o svojoj prvoj misiji koju je prekinulo krvoproli�e. Ali sad su usko�ke sjekire udarile po kori zaborava. I sve onda nedovršeno i nerazjašnjeno pojavilo se sa starim grožnjama. Ti napada�i bili su djeca i rod onih ubijenih prije decenij i po, othranjeni mržnjom prema krivcima. Što, ako su i ubili pukovnika Rabattu? Njihova se osveta nije nikad stišala kao i ovo more pod olujnim Velebitom. To je mleta�ka la�a, ustvrdio je na palubi usko�ki kapetan na trgov�eva uvjeravanja. Bogme, mleta�ka la�a, po-vikaše i oni koji su se uzverali iz svojih brodi�a na jedrenjak. Da bi mirne duše oplijenili, morali su to proglasiti mleta�kim posjedom. Prokleta Venecija, sultanov saveznik, otima� Primorja, tuma�io je bradati kapetan, u ratu je s ugarsko-hrvatskim kraljem. Ono što bi ti, izdajni�ki trgov�e, htio odvesti u Mletke, mi �emo uzeti. Ho�emo, bogme, potvrdiše grlati momci, ratni je plijen, ratni plijen! Capogrosso se prestao braniti budu�i da od njegovih mornara nije bilo glasa. Neka plijene, samo da nikog ne ubiju ili odvedu u roblje. Gusari su brzo pretraživali la�u i bacali vre�e i sanduke s palube u svoje prika�ene �amce. Prijete�i štropot približio se i središnjoj, najuglednijoj odaji. - Ovamo unutra ne�ete! - povi�e Ivan pred nadbiskupovim vratima. - Odstupi, fratre! - zapovjedi zadihani uskok, na graju svoje družbe. - Otale! Prebiri, mantijašu, krunicu, a ne miješaj se u muška posla! Skriva taj mleta�ki franjevac škrinje zlata. Otalee... Dominis se digne s jedne od škrinja, u kojima je bilo spremljeno sve njegovo preostalo imanje, i pri�e vratima strepe�i za otresitog u�enika i za se. Nezadovoljni plijenom izvu�enim iz utrobe la�e, uskoci su se skupljali ispred središnje kabine, nestrpljivi da dovrše pretragu, u blizini mleta�ke flote. - Jeste li vi krš�ani? - pitao je gomilu rasr�eni fra Ivan. - Grijeh je kako napadate ovu mirnu trgova�ku la�u. Natrag, gusari! Prijete�a buka bijaše odgovor krš�anskom pozivu. Ipak su se sustezali napasti franjevca koji je govorio njihovim jezikom. Hora je, usklikne netko odzada. Mleta�ke galije mogu nai�i. Ukloni fratra s vrata! Plja�kaaaj... - Što je unutra? - za�uo je Dominis kapetanov glas. - Ništa za plja�ku, vo�o - odvrati Ivan mirnije. - Okanite se toga ljudi, ako ste krš�ani. - Mi smo vojnici najkrš�anski]eg ugarsko-hrvatskog kralja - objašnjavao je nabusiti kapetan. - Naš kralj ratuje protiv himbene Venecije... - Taj kralj - ispravi ga tvrdi Dominisov pratilac - ponajprije je austrijski car, kome je zazorno oslobo�enje hrvatskih zemalja, kao i Mlecima i Rimu. - Gle! - usklikne kapetan osupnuto. - Ti si glasnik novog hrvatskog kralja?! Grohotan smijeh poprati taj usklik. U trenutku, kad se kajzer opet zaratio zbog njihova gusarenja s Mleta�kom Republikom, bilo je opasno poricati tog hrvatskog kralja, a valjda je to shvatio i srditi Krstitelj, kad je zašutio. Nekome je pošlo za rukom da pritisne kvaku nezaklju�ane brave, i vrata budu silovito odrinuta. Kad gomila pred odajom ugleda krupnog prelata, smjesta utihne i malo se povu�e, a onda stariji uskok odostraga krikne: - Biskup! De Dominis! Krvnik mleta�kiii... Bivši senjski biskup prestravio se pred grozom koju je njegova pojava na vratima izazvala, zaglušen strašnim usko�kim krikom. Obostran tajac mu�no se otegne. Nikoga on više u toj gomili nije prepoznavao, ali ugledao se na njihovim obezumljenim licima kakav je ostao u pam�enju kamenite tvr�ave. Kakva utvara! Nakaza izrasla iz njihovih prepri�avan]a... Okamenjenost se odjednom otopi, i pogrdna ga vika obaspe, i prednji nahrupe na vrata. Strava i, još ja�e, uvreda ga pokrenu da se opravda pred trinaestogodišnjim sumnji�enjem koje je sad diglo ruku na njega: - Vi me zovete mleta�kim uhodom i krvnikom, a Mle�ani me optužiše za veleizdaju, zašto? Zato što sam htio mir me�u vama! - Nagovorio si nas na primirje - odgovori stariji uskok u žamoru - da bi nas Mle�i�i lakše pobili. - U Senju je vješao pukovnik nadvojvode i Rudolfa II. Habsburškog, koga nazivate hrvatskim kraljem. Ja sam nastojao vratiti vas zemlji, vašim starim ratarskim zanimanjima... - Htio si nas iseliti... - Od �ega biste na onom kamenu, u tvr�avi, živjeli? Moj je onda bio naum da kuburom i sjekirom �uvate našu staru granicu protiv Turaka, a motikom i plugom zara�ujete svagdašnji kruh... - Biskup! De Dominis! Krvnik mleta�kiii... Biskupovo su objašnjenje raznijeli povici uskoka. Izdajica! Da njih, junake, zapregne u plug?! I u�ini seljacima... Mržnja prenošena od ognjišta do ognjišta planula je bijesom osvete. Marko Antonije ustukne pred iskrivljenim licima, goru�im o�ima, kretnjama punim divljine, ali ga prednji stisnu na škrinju, i, užasnut, zakloni rukom glavu kad tupi udarci zamra�e sve. Kad je poharani jedrenjak prošao kraj oto�i�a S. Gior-gia, pred izmu�enim se putnicima rasprostrta raskošna divota u kamenu i staklu. Razriješena stvarnog tlocrta, ovdje se graditeljska mašta poigrala oblicima i harmonijama. Splitskih se bjegunaca, koji su upali u usko�ku zasjedu na olujnom moru,

doimalo to bogatstvo kao nikada prije. Gusari su svom bivšem biskupu oteli neznatnu ušte�evinu, a jedva su ga i živa pustili. I tako je Marko Antonije sa svoja dva adlatusa doplovio do »Gospodarice Jadrana« premla�en, siromašan i otjeran. Venecija je mladom Mateju bila odušak od tjesno�e i umiranja Dioklecijanove pala�e. Velegrad podignut na pješ�anim prudovima o�arao je odmah fratra koji je teško podnosio opsadnu stegu, zveket križarskih ma�eva, asketsku strogo�u i provincijsko zavirkivanje. Župnik Vendra-min, stari prijatelj i suborac Marka Antonija za vrijeme in-terdikta, imao je sjedište u produžetku Markova trga prema Velikom kanalu. Od duždeve pala�e i bazilike San Marca do župe sv. Mauricija izmjenjivali su se najraznovrsniji stilovi, najviše pak firentinske renesanse, srednjovjekovnog Bizanta, maurskih �ipaka, francuskih dvoraca, ruralnog istarskog Primorja, sve to u najslobodnijim kombinacijama i prijelazima. Razli�ito obojene i dekorirane pala�e redale su se uzduž, �as širih, �as užih kanala i razigrale oko spletova arkadnih mosti�a. Nigdje drugdje nisu prozori ni balkoni bili tako divni! Sva se istan�anost ukusa usredoto�ila u njima, možda što je bilo tako malo mjesta za promenadu. Dvokratno ili trokratno zasvo�eni u graciozne šiljkove, obrubljeni fino�om �ipaka, s obojenim staklima mozai�nog šarenila, u preljevu jarke sun�ane rasvjete ili treptavih ferala, sa svojim diskretnim stanarima, prozori su živjeli tajnovitom ljepotom mašte. Njihova raznolikost i zanimljivost dolazila je od finih detalja i nakita u strogo održavanim proporcijama, s osobitim izborom plemenitog kamena, dolazila je od pritajene prisutnosti radoznalih ljepotica. Prolaze�i gondolom ispod isturenih balkona, stranac je hvatao prpošne poglede iz sumra�ne unutarnjosti, iza brokatnih zastora, katkad u odsjaju golemih zlatnih svije�njaka sa stropa, u dekoru tabernakula i �udnovatih satova. Zgomilane riznice i kipljenja strasti razdavali su se kroz venecijanske bifore. Ti su dodiri, lišeni sastanaka na obi�nom, zbiljskom kopnu, bili tim požudniji, maštovitiji i smjeliji! Fantasti�ne pustolovine brzo bi planule iz letimi�nog suo�enja, i no�nici su se s visokih kljunova �amaca ve-rali do ljubavnica. Jedan takav pogled s prozora uhvatio je i kerubinski lijepog fratra, koji je bio izmu�en malogra�anskim zap-tom ispod tornja Sv. Dujma. Moralo se to negdje dogoditi u ovom razbludnom velegradu, a njega je zadesilo na pristaništu engleske ambasade, kad je donosio Dominisovo pismo. Zadihan od veslanja i prepun dojmova, vezao je gondolu za okrugli stup na malom molu i tiho pjevušio maloprije oslušanu ariju. La, la, la podsmješljivo mu se odazvalo odozgo s to�nom intonacijom, la, la, la. Matej iznena�eno podigne glavu. Iz raskošne sale smijuljila mu se Venecijanka, kakva se može na�i samo u pala�ama bo-gatih stranaca. Sir Henry Wotton slao je sve �eš�e poruke splitskom nadbiskupu, a time se ponavljalo uzbudljivo o�ijukanje, sve duže i ispletenije, što je kona�no moralo završiti no�nim pohodom. U posjedu iskusne i temperamentne žene bila je dozrela Adonisova žudnja, tako plaho isukana na vlastelinovu tavanu i naglo prekinuta Dobri�i-nim samoubojstvom. Asketi�ni Ivan je tako�er ispadao iz ravnoteže, ali iz drugog razloga. Blještava, rasipna, uskomešana, pjevuša-va metropola izvabila je iz njega nostalgi�ne akorde. Svaki mu se provedeni dan ovdje �inio izgubljen. Što mu je god prepri�ao o�arani Matej sa svojih obilazaka, kriti�ki je preispitivao s vagom isposnika, domoljuba i zavidnika. Umjesto životnog savršenstva ukazao mu se ovdje blud, lakoumlje i lihva, ali i umije�a koja su se trebala prenijeti na drugu, kamenitu obalu. Sve �eš�e bi hrvatskom primasu govorio o tamošnjim neobavljenim poslovima i uporno nutkao na povratak. Nadbiskup je pisao u Split neposlušnom kaptolu, velikom vije�u i op�ini. Pisao je neodržanu propovijed u svojoj napuštenoj stolnoj crkvi, razdiran srdžbom, uvredom i razo�aranjem, kao onda penju�i se na propovjedaonicu. Klišeji latinštine prije�ili su mu da se ispsuje do mile volje, a tome je pridolazila i golema udaljenost na kojoj su bjesovi šuštali. Kao i uvijek, u�enja�ki je razbor pobje�ivao kavgadžiju, i njegovo pero natopila je crna tuga oproštaja. Zašto? Zašto, pitao je svoju dijecezu, zašto im je toliko omrznuo? On ne vidi na sebi krivice, a ono, �ime ga optužuju, neosnovano je i lažno. On nije kriv što su drugi iskrivili katoli�ku vjeru; on pak uvijek je polazio od Svetog pisma i krš�anske predaje. Njegov je bi� jedino udarao po rimskoj kuriji koja je odbijala sve njegove pravedne zahtjeve, vo�ena sebi�noš�u i vlastohlepljem. Umjesto da ga pokušaju razumjeti, izvrtali su njegove rije�i, podmetali mu i klevetali ga. Piše to nadbiskup u dvoumici ho�e li se ikad vratiti na svoju stolicu. Venecija mu je pružila uto�ište s još neuve-lim spomenom da je sa Sarpijem i Vendraminom podigao obranu protiv rimskog nasrtaja; padovanski ga je kolegij pozivao na staru katedru; slobodoumni krugovi i ugledni stranci vrtjeli su se oko živahnog duha. Uza sav vlastelinski konzervativizam i katoli�ku revnost, republika svjetskih trgovaca uznjegovala je vjersku tolerantnost i razmjenu misli, gdje je splitski bjegunac našao svoj iskonski ambijent. Žrtvi Papine autokrati�nosti odgovarao je mleta�ki statut koji nije dopuštao da se ijedna osoba, ma kako zaslužna, dugo zadrži na vrhu vlasti. Izbornost poglavara, to je bila posljednja pouka koju je rezignirani davao svojoj komuni. I u blještavoj metropoli, medu starim prijateljima i �acima, zadržala se potmula bol zbog uvrede nanesene mu u domovini; i to bi ga katkad za najvedrijih provo�enja obuzelo. Pa ipak, dalekovidni pisac epistole prelazio je preko svoje mu�nine. On, koga su otjerali, savjetuje svoje klevetnike kako �e braniti staro pravo da sami biraju svojeg prvostolnika i druge �asnike. Samo da im Rim ne nametne nekog udvoricu! Neka dopuste njemu da im predloži svojeg zamjenika i nasljednika,

Dalmatinca pametnog i poštenog, no nipošto Spli�anina koji bi teško bio nepristran u zava�enom gradi�u... Ustoli�uje ondje svog ne�aka, prišapne Matej Ivanu prepisuju�i pismo. Preuzvišeni jako voli svoje ne�ake i ne�akinje... da mu to nisu djeca? Eto taj slikar Pon�un u Veneciji! Ne bi više mazio ni ro�enog sina. Lijepi i zaljubljivi fratar zadovoljno je otkrivao u�iteljeve varke, što je isposni�ki drug nijemo i namršteno prešutio. Uobi�ajeno ve�ernje društvance, u kojem su Bartol i Pon�un bili naj�eš�i i najglasniji, poremetio je dolazak Pa-ola Sarpija. Oba su stara prijatelja sjela u župnoj dvorani koju je Vendramin uredio za biblioteku svojem gostu. Evo, gledaj, podsjetio je Marko Antonije mleta�kog politi�ara na razgovor prije deset godina, puni ormari misala, kronika i drugih knjiga na slavenskom jeziku! Fra Paolo bio je zao-kupljen svojim rukopisom. I �ekao je sa svojstvenom autorskom plahoš�u sud ve�eg fizi�ara i teologa. Drže�i pred sobom na stolu omašan svezak, Dominis nije škrtario pohvalama. »Historia del condlio Tridentino« bijaše sinteza mleta�ke državne mudrosti i Sarpijeve erudicije, sastavljena od akuratnih izvještaja mleta�kih predstavnika na Koncilu i pronicljivih analiza, sinteza dubokog uvi�aja i vatrenog protesta. Oduševljeni je �itatelj �estitao davnom suborcu protiv papinske dominacije: - Pravo remek-djelo! To moraš smjesta objaviti, Paolo. Tvoja »Historia« potrest �e svijet. Tvorac remek-djela snuždeno se uvla�io u široku stolicu, sa zgr�enim rukama na drvenom naslonu. Na stranu okrenuto lice pokrivao je sve guš�i pepeo. Oštar asketski profil sjekao je udobnu polutamu kriju�i pogled i nakanu posjeta. Na prijateljev ushit promrmlja zbunjeno: - Ne mogu. Ne mogu. - Ne možeš - �udio mu se Dominis - ti, Sarpi?! - Kad bih ja bio samo Paolo Sarpi - uzdahnuo je rezignirano prvi savjetnik Republike. - Kome objava tvojih istraživanja može više koristit nego Republici? Tridentinski koncil, kako sam pišeš, bi( je podlo smišljen i skandalozno izvršen napadaj Rima m nezavisne katoli�ke zemlje, s drskim proklamacijama| falsificiranim odlukama i svetogrdnim anatemama, sve t( »In Caena Domini«, a po tebi, za uspostavu papinske vla| sti nad cijelom krš�anskom Europom. U ovo danas vrije) me, kad Pavao V. nastavlja juriš na reformaciju, tvoja je Historia aktualnija nego ikada. Paolo, po�imo opet zajedj no u bitku kao one slavne tisu�ušestoišeste, sada sa svojim dovršenim djelima! Ove dvije knjige, tvoja i mojaj srušit �e trulo prijestolje. Borbeni poziv nije pokrenuo koautora antirimske enciklike, koji je plaho pogledavao vlastiti manuskript na stolu. Visoko �elo nabralo se od teške brige. U taj svežanj papira pred sobom izrigao je vulkanski gnjev da bi se hladan i prora�unan uspeo na visoki postament tvorca mleta�ke politike. Državnik je potiskivao slavi�nog pisca kad je iz bremenite šutnje uzeo rije�: - Sada nije moment, nikako! Španjolski namjesnik u Milanu skuplja veliku vojsku, po svoj prilici protiv nas, a njegov ro�ak kajzer pušta opet na nas usko�ke morske pse. Ja ne mogu sebi dopustiti nijedan potez koji bi još i Papu izazvao. Treba pri�ekati s objavom. - Dokle? Misao �e uvijek biti pritisnuta politi�kim okolnostima. Treba uzeti na sebe taj rizik. - Bilo bi to lakoumno, bar s moje strane... - Lakoumno?! Dati prevagu istini nad trenuta�nim spletkama i sebi�nostima? - Što si, Marko Antonije, postigao s tom istinom u svojoj komuni? Da su te oklevetali i napustili. Ne valja istr�avati pred rudo. - Ondje još nije sazrelo - pogo�eno se branio izdani nadbiskup. - A ovdje, me�u tim lihvarima i bogomoljcima, jest? Ja uživam samo zato njihovu hvalu što pomno važem svaki probitak Republike. Ina�e bi me otpravili, kao tvoji tebe. Svatko od nas može najbolje poslužiti svojem narodu da polako i oprezno mijenja njihove predrasude. - A ova tvoja knjiga, žestoka i rušiteljska? Duge, koš�ate ruke dohvatile su debeli manuskript sa stola, kao da se boji da �e mu ga drugi oteti. Požutjeli listovi nemirno su zašuštali slute�i vatru. Fra Paolo položi nježno na koljena svoje divlje dijete. Još nije vrijeme za to. Dominis je zlurado pratio kretnju pritajenog autora pa mu sa smiješkom dobaci: - O�ekivao sam to od tebe, Paolo. - Ergo, vidiš moje argumente? Gost se uvrijedio pogo�en u taštinu koja ne želi da ijedan postupak netko drugi pretkaže. Oštre crte na suhom licu još su se ja�e napregle. Više nije bilo dvojbe u �vrsto�u njegove odluke. Mislilac na vlasti bio je spreman pogaziti svoju vlastitu misao. Dok se splitski bjegunac uzdao u univerzalne principe, državnik je mjerio odnose sila, zabrinut da ni�im ne poremeti jedva uspostavljenu ravnotežu. Povrije�en buntovnikovom otvorenoš�u, sam je oštrije odre�ivao svoj stav: - Znaj, Marko Antonije, ne samo da ne�u tiskati svoj rukopis nego �u, žalibože, biti prisiljen, dragi prijatelju, da sprije�im objavu tvog djela. - Tjeraš li me odavde, Paolo?

- Nipošto! - uzvrpolji se osumnji�eni zaštitnik. - Naprotiv! Ja sam upravo, da znaš, sa senatom odbio zahtjev rimske inkvizicije da te izru�imo. Odbjegli papin vazal osjeti se najedanput opkoljen. Egzil i nije bio tako pouzdan kako mu se to dosad �inilo. Uza sve simpatije, nije vjerovao Mle�anima kao ni njegovi senjski uskoci koje je neko� poveo na sporazum, završen om�om s vješala. Sarpi je morao zamijetiti tu sjenu nepovjerenja jer gaje smjesta gorljivo uvjeravao kako Republika visoko cijeni njegove zasluge i nikad ga ne�e izdati Svetom oficiju. Senat je, ne kolebaju�i se, odbacio zahtjev papina poklisara, osnovan na neodrživim razlozima i protivan državnoj nezavisnosti Venecije. Na Dominisu je odsada da ni�im ne oteža ionako prenapete odnose izme-�u Signorije i kurije, koja �e sigurno ponavljati svoju ne tu sa sve žeš�im optužbama. San Marco štuje njegove sluge? A nisu se požurili da mu osiguraju mirovinu kac mu prihode splitske biskupije uskra�uje vatikanska celarija. Da im ne oteža, mole ga, prenapete relacije s mom? A njegov ovdašnji boravak sigurno je najve�e opt re�enje za politi�are kompromisa. Uzalud ga prvi slovac Duždeve pala�e uvjerava da ga senat ne�e nikac izru�iti Rimu; ve� na samom po�etku egzila obuzela gaje mu�nina neželjene prisutnosti. Progonjeni nije ni od koga ljubljen, a ti farizeji ubrzo �e mu pripisati neku krivnju da pilatski operu ruke. Nisu li ga ve� davno optužili zbog veleizdaje? I što mu je to na po�etku fra Paolo govorio o mleta�kim lihvarima i bogomoljcima, koji bi i njega ot- pravili? Prijateljeva srda�nost u�ini mu se namještena; ispod krš�anske ljubaznosti izvirio je hladan državnik kad gaje ispitivao: - Sir Henry Wotton i njegov kapelan William kontaktirali su s tobom? - Uha�ate me, Paolo? - Naravno! Takvu li�nost... Nije li te ve� prije ambasador Charleton ovdje nagovarao da prijedes u Englesku? Znaš, uspostavljeni je kontakt jako uzbudio diplomatske krugove. Je li istina da te sam James Prvi poziva? -Istina je! -A ti? - Ja radije ostajem i Veneciji ili Padovi, svojem drugom zavi�aju. - Bene, bene - odobravao je licemjerno mleta�ki državnik. - Da znaš, još prije nego si se predstavio u Whitehallu, ve� odasvud dvorski politi�ari povla�e vrlo zna�ajne posljedice od tvoje pojave na londonskom dvoru. Uostalom, James I. je sin fanati�ne katolkinje Marije Stuart, koju je pogubila kraljica Elizabeta, k�i raskolnika Henrika VIII. Mir s protestantima ne bi rimskim dogmaticima godio. Uznemi-rena kurija možda je zato i tako navalila da te predamo. I ovdje se tome pridaje osobita važnost, s obzirom na habs-burško opkoljavanje, od kojeg nas najviše može izbaviti savez s engleskim kraljem. U svakom slu�aju, Republika se pouzdaj e u tebe kao svog starog emisara. -Ti kao da bi želio... - Nikako! Ti ostaješ ovdje, dragane. Jedno te moram upozoriti: Iz Rima smo obaviješteni da su ondje spremni na sve da sprije�e tiskanje tvog djela; kad te ne uspiju od nas dobiti, poslat �e ti pla�ene ubojice, kao onda meni, sje�aš se? Sarpi ustane na odlazak. Rekao mu je i suviše za zakletog državnika, mada je krajnja svrha njegove posjete ostala lebdjeti u magli. Doduše, bio je to �in kurtoazije da ga on sam obavijesti o zahtjevu papinskog poklisara i odluci senata, a ne Bartol ili netko drugi; doduše, bilo je to prijateljski prirodno da ga upozori na opasnost od poslanih ubojica, ali, ali... Za povratak rukopisa mu se o�ito nije žurilo. Položio ga je opet na stol ispred svojeg prvog �itatelja, autorski neutaživ na pohvale: - Ako ti, Marko Antonije, još treba... Pritajeni pisac patio je dvostruko, i zbog svoje samozataje i zbog prezira s kojim gaje otpravio drugi, hrabriji. Tn šuštava hrpica bila je mukla rana upornog i samosvjesnog politi�ara. Kroz sve odmjerene deklaracije i mudre jurisdikcije grgotala je zatomljena izvorna rije�. To umno lice pred njim postajalo je tužno i jadno poput gluma�ke maske koja se ne može odbaciti ni kad je igra dosadila. Pokušaj smiješka raspadao se u kreveljenju tog nezgrapnog dvojstva, od kojeg je jedna osoba rasla u Pala�i Republikej a druga u zaklju�anoj �eliji. Gledaju�i na stolu svoje zabrc njeno kopile, državnik je �eznutljivo uzdahnuo: - Eh, moja uspavana k�eri, da mi je ugledati te kako izlaziš u bijeloj vjen�anici s crnim cvjeti�ima! Ali ostario sam, ne�u to do�ekati. - Budi miran - pakosno ga isprati Dominis do vrata, do�ekat �eš! Zluradost hrabrijeg splasne. Nakanjuju�i se na objazatajenog manuskripta, da nije upao u lukavštinu druge ga? Fra Paolo ve� ra�una s njegovim bijegom u Londoi kao gotovom stvari... �avo u franjeva�koj mantiji! Utn pio mu je svoju knjižurinu za popudbinu dok se on ondje, budala, grizao zbog namjeravane otmice! Ne, više mu nije ovdje ostati. Porod dvanaest nijemi] godina vrištao je za tiskarom, koja �e ga iznijeti na bijel svijet. Proganjani pisac nije bio fra Paolo discipliniran u1 monaškoj samozataji i podre�en interesima svoje Signo-rije. On mora sti�i do svih �itatelja, ma optr�ao globus! Što, ako na tom putovanju mora platiti carinu; istina se na kraju uvijek isplati. Nije važno tko �e djelo objaviti,

važno je da se uop�e izda. Uzgon ispisanih listova odigao ga je od stare zemlje i iz svih navika. On je pošao za svojom knjigom koja je ve� pripadala dalekim o�ima. Ništa ne može zaustaviti autora koji je tek okusio miris tiska. Pred njim su stajale pograni�ne straže; uzduž dugih cesta i bespu�a u rajnskoj dolini vrebale su španjolske tvr�ave; svuda neprijateljske vojske i razbojni�ke bande. Verona, Brescia, Chur, Heidelberg, Koln, Holandija, London... ako stigne. Mora se izvr�i svim tim opasnostima; neka ineognito dubrova�kog trgovca u pratnji plemi�a Wottona �uva nosioca antipapinske poslanice! Mra�na neizvjesnost padala je na dugu putni�ku krivulju od jadranskih laguna do Atlantika, po nesigurnim cestama i zaposjednutim rijekama, na drndavim ko�ijama i slabom brodu. No�enja �e prolaziti u osluškivanju napada�a, izlasci sunca razgrnut �e jedinu zaštitu nenaoružanoga. Ako papinski konjanici ili Španjolci iz tvr�ava na Rajni prepoznaju tobožnjeg dubrova�kog trgovca? Da se sam tako izru�i Svetom oficiju?! I na kraju, ako sretno pro�e kroz sve te pogibelji, �eka ga u Whitehallu tek jedno kraljevsko obe�anje. To je od svega najmu�nije; predati se u ne�iju milost. Crni oblaci nalegli su na preko-alpski put, puni grožnje. Pješ�ane su se lagune pod njegovim egzilom razilazile, a sprijeda nije nigdje bilo �vrstog nogostupa. Pisac je zadrhtao u praznini razorenog, sam sa svojom invencijom koja je, ispisuju�i se, ništila sve oko njega i gurala ga prema obalama mašte. Gdje da pozni pratilac traži podrijetlo autorove odvažnosti? Ponajprije u luciferskom ništenju svega postoje�eg pa u suživljavanju s osnatrenim mogu�nostima. Samo poricanje ne bi još osnažilo, kao ni samo maštanje; izme�u drskog udarca nogom i nebuloznog privi�enja napi-njala se prava hrabrost. Primorani inkvizitor ustuknuo je pred tim lukom koji je izlazio iz daleke zemlje i sinuo preko horizonta kao nebeska duga. Slijediti dalje odmetnika - bilo je opasno. A ipak, mora. Mora! To je njegov udes. Ho�e li postati homo duplex kao drugi kardinali ili fra Paolo? Jedno intimno lice, drugo nali�je na hijerarhijskoj promenadi... Ili �e, sagledavši odmetni�ki put do kraja, prona�i obranu svoje pozicije? Davni, neprohodani i pomra�eni predjeli nametnuli su se umornom istražitelju. Nije li ve� kao mlad klerik zab;i sao u jaruge papinstva? Ondje Scaglia sre�e svojeg herc ti�kog vo�u. Njihov razgovor zamire u daljini, a i ne raz.i bire više mjesto gdje su se razišli. Možda na sjeveru šp;i njolskog Milana. Ili na podnožju švicarskih Alpa. Svejed no... Bilo je to još pred kobnom granicom gdje se putnik može okrenuti natrag. Stani! - zaklinje odmetnika preplašeni slijednik, zaus tavi se! Na toj me�i valja odmjeriti svaki korak. Još nisi ništa fatalno u�inio. Ali, kad prije�eš taj prijevoj, nema h povratka... Prijestup koji nije izvršen najve�i je; rije� koja nije is kazana najbu�nija je. Tko je jednom došao do granice, mora dalje, bez obzira! Ljudi ne�e tako daleko i�i kako bi ih ti daleko vodio. Sam �eš prije�i u nepoznatu zemlju, sam i ožigosan, ;i kuga anateme epidemi�ki �e se proširiti tvojim starini prebivalištima. Prijatelji bit �e stavljeni u karantenu, sa-maritanci šibani po rukama koje budu za tobom pružali, kolebljivci utvr�eni u kletvi na tebe, nepristrani prinu�eni da ti sude. A tvoja knjiga ne�e biti �itana! Svako njeno slovo plamti u meni, vrištao je neiskazani autor, ja sam baklja na mra�nim granicama... Da, baklja, prokletni�e, baklja koja �e zapaliti druge loma�e! Neka! Neka, ako se jedino tako mogu obznaniti. A što �e se obznaniti, pomamni piš�e? Tvoja istinaj Nikada! Sveti oficij poslat �e na loma�e tvoje sljedbenike crkvene neprijatelje, ljudske monstrume, sluge davi koji �e zastrašiti svjetinu. Samo s propovjedaonica Crkve možeš nešto priop�iti, samo unutar Crkve možeš nešto popraviti, a nikako izvana, nikako pod žigom izop�enja. I zato, bjegunce, okreni se i po�i sa mnom natrag, hodom strpljiva popravitelja! Bit �eš spašen kad s tvog pogleda utrnu vizije na rubu. Vrati se, odmetnice, u krug priznatih stvari! Vrati se... Ali Marcus Antonius de Dominis arehiepiseopus Spa-latensis stajao je ve� u Heidelbergu i na sve strane proglašavao svoj prelazak. Suae projeetionis consilium expo-nitl Taj putni svezak, otisnut u glavnom univerzitetskom i Friedrichovom luteranskom gradu, nije toliko objašnjavao njegov prebjeg koliko je po�eo nepoštednu navalu na Rim. Miris tiskarske boje silno je uzbudio pisca. Napokon, mirisao je omamno, napokon, napokon se dokopao oružja kojim su dosad apsolutno raspolagali njegovi protivnici i recitatori papinskih bula. Napokon �e u toj poplavi laži i misterija isploviti bijelo jedro istine. Dugogo-dišnji je usamljenik osje�ao kako se širi preko beskrajnog prostranstva, s tiskanom i sve više umnožavanom rije�i. Okrenut prema vatikanskom dvoru, bio je ispunjen silinom kojom je preša pritisnula slog s listovima njegove knjige. Evo prvog udarca, pratio je zaneseno rad stroja, uskoro �e drugi pa tre�i, sve do sloma! Ima oružje kojim ljudski duh može u borbu protiv vladavine mraka, ima, napokon, napokon... Huktanje i jezici vatre iz kamina pobu�ivali su u Ivanovu pri�anju jeku dalekih strahota. On se vratio do Marka Antonija u Windsor Castle pošto je prokrstario Njema�ku i �ešku s upravo tiskanom »Crkvenom državom«.

Prve �etiri knjige bijahu tiskane u Londonu i ponovo u starom Heidelbergu godinu dana kasnije, kobne tisu�u-šestoiosamnaeste, kad je planuo dugo zaoštravan sukob izme�u habsburškog kajzera i Protestantske unije. Prijem tako vizionarskog djela na pomolu vjerskog rata uzbudio je autora. Pisma u�enih �itatelja-latinista bila su iski�ena pohvalama. Me�utim, teško je prodirao kroz papinski bedem. Bio se ponadao da �e ga prihvatiti donekle slobodoumniji katoli�ki krugovi koji su se suprotstavljali jezuitskom redu i dogmatizmu Tridentinskog koncila. Ali je »Republica ecclesiastica« pala pod cenzuru teoloških fakulteta u Parizu i Kolnu; Sorbonna je pedantno nanizala hereti�ke stavke u njegovu djelu, a nije ga branilo ni Padovansko sveu�ilište, �iji je bio �lan. Ulaz u papinske zemlje bio mu je zatvoren. Na pritisak Pavla V. plijenila je Mleta�ka Republika sve što je nosilo njegovo ime. Paolo Sarpi ponio se kukavno. Razlog više da objavi u Londonu njegovu zatajenu »Povijest Tridentinskog koncila«! Neka se Sarpi sad vrpolji, neka se senat ispri�ava kuriji, neka bjeguncu predbacuju kra�u rukopisa! - fra Paolo je pošao s njim, htio ili ne htio, u bitku protiv papinstva kao godine 1606. Heidelberški proglas Marka Antonija bio je uskoro preveden na �eški, izvještavao je dalje neumorni poslanik, i nadbiskupov je obra�un s Papom oduševio husitski Prag. Kakav to divan bijaše grad! Skladnije gra�en i obrazovaniji od Venecije, Be�a, Londona, pun svakojakih društava po baroknim pala�ama i prostranim podrumima. �uvaju�i duh Jana Husa, �eška bi sigurno postala rasadište Dominisove knjige da je sad ne gazi kopito �avoljeg guvernera von Wallensteina. �esi su izabrali za kralja kneza Friedricha ne samo zato što je bio vo�a Protestantske unije, nego što je zet Jamesa I, pa su se nadali engleskoj pomo�i. No onaj »zimski kralj« odao se s Elizabetom pustopašnim zabavama dok je austrijska i bavarska vojska stupala u �ešku. Nakon poraza pri Bijelom brdu car Ferdinand II. je pogubio tobožnje buntovnike, zapravo domoljube koji su branili slobodu, i sada dalje Herzog von Wallenstein, taj Sotona u ljudskoj spodobi ubija i plja�ka, a sve to odavde mirno promatra engleski kralj, zna�ajno je Ivan završio izvješ�e s putovanja. Rat se širio brže od poruke mira. Eto, Bavarci s jedne strane, a Španjolci s druge strane, primi�u se Heidelbergu, Friedrichovu sjedištu. Dominisu se ukazao divan knežev burg, pa staro sveu�ilište, dragocjene biblioteke i tiskara gdje je objavio svoj prvi pamflet; kneginja Elizabeta, profesori, gra�ani, koji su ga onda tako gostili, sve je bilo ugroženo. Pisca je obuzelo osje�anje da kasni. Kasni u svemu. Da je prije tiskao svoju knjigu, prije no što su topovi progovorili! Ili njegova dvanaest godina duga splitska propovijed mora još �ekati? Dok se Europa ne umori od vjerskog raskola? Toplo se dahtanje širilo od velikog kamina u središtu glavnog zida nasuprot piš�evu stolu ali još nije dvorana bila zagrijana i nikada ne�e biti. Bila je prevelika, nikad osun�ana, s jednim hladnim prozorom prema Henrijevoj kuli u bedemu Windsorske tvr�ave. S oplo�ena dvorišta odjekivali su tvrdi koraci i udarci kopita. I vojnika i konja bilo je ovdje suviše otkako je James I. došao u lov. Napolju se još nije sasvim razdanilo. Nad sivim zidinama visi-lo je nebo prljavo-sivo. Prozeblom se prelatu �inilo da ga odozgo potapa hladna baruština. Podrhtavao je, valjda više od jeze s Ivanova putovanja. Njegov dvokatni stan prigra�en crkvi sv. Jurja bi je ipak tako udoban prema prebivalištima koje mu je putnikovo pri�anje približilo. Soba gdje je radio i primao posjetioce bila je velikaška dvorana, dosta izdužena, pokrivena turskim sagom, s visokim ormarima za knjige. Njen je glavni ukras bio veliki središnji kamin. Lijep je bio i pogled na kule i unutrašnjost tvr�ave, gdje su bile izgra�ene kraljeve odaje. - Treba nam novaca, nadbiskupe - zaklju�i Ivan svoj putopis. - Tvoja knjiga pisana na latinskom ne�e iza�i izvan sveu�ilišta, samostana i dvorova. Manje u�en od tebe Luther se probio kad je svoj protest objavio na jeziku svojeg naroda. Treba nam novac da tiskamo tvoja djela na njema�kom, talijanskom, �eškom, hrvatskom. - Odakle nam novac? Kralj nije više tako darežljiv kao prvih godina kad je nagradio »Crkvenu državu« i Sarpijc-vu »Povijest«. Njemu i njegovu episkopatu bilo je zanimljivo da se izgrdi papa, a �im su im se tu pokazala na�eln vjerske tolerantnosti, povukli su se. Ja sam dobio ov;i| Deanery oj Windsor i Mastership oj Savoy s gomilom nametnika i prosjaka. Kad sam ih se pokušao otresti, svi ti biskupi i lihvari zgranuli su se s engleskom licemjer noš�u i sad me ogovaraju da sam škrtica. I sam kralj je povikao na mene: »Vi ste ovdje stranac, vi ste stranac, i ostavite sve stvari onako kako ste ih našli.« - Da, mi smo ovdje stranci koji nikad ne�emo nau�ili njihov jezik ni obi�aje - potvrdi dalmatinski Zagorac s. i zadovoljstvom koje nije izbjeglo njegovu gospodaru. - Po zivali su te ovamo i do�ekali kao kneza. Univerziteti u Cambridgeu i Oxfordu predstavili su ti se, kako je zavid no primijetio nadbiskup Abbot, kao da bi ti sam bio jed no sveu�ilište. A nisu ti, preuzvišeni, dali ni stolicu bis kupa. - Protivno je njihovoj tradiciji, kažu mi, da netko buci« ovdje biskup tko nije Englez. A windsorski su dekani bih od davnine povlašteni kao kraljevi savjetnici u vanjskim poslovima. - Što vrijedi ovdje propovijedati univerzalnost? Eto, oni su prije svega Britanci, a tko nije ovdje ro�en i ne umije njihov 'rr ili th, tome nema pristupa na najviša mjesta. Skupi ovdje nešto novaca pa digni sidro, Preuzvišeni! - Engleska nije zemlja gdje stranac može lako žeti novce. Ve� mi predbacuju i gramzljivost i ambiciju.

Po�elo je s toliko po�asti, sada sve oko mene hladni. Mi nismo usvojili njihov jezik, a oni se tako malo zanimaju za naše, europske probleme. Zagorac, ponesen veli�inom svogprimasa, raskopao je Dominisovu povredu. Nakon kraljevskog do�eka u West-minsteru iš�ekivao je unosnu �ast i utjecajan položaj. Britanski velikaši i biskupi natjecali su se isprva galantnoš-�u i darežljivoš�u da o�araju stranca koji je došao iz renesansne Italije. Njegov prvi doma�in, canterburvjski nadbiskup i primas, kome je James povjerio ugledna gosta, prvi je negodovao. Stari mir bio mu je pokvaren. Smetalo gaje što toliki plemi�i poha�aju Marka Antonija koji je Lambethsku pala�u pretvorio u svoj dvor, po talijanskom na�inu, gdje se do kasna razgovaralo i pilo. Smetalo ga je tako�er što »Spli�aninu«, kako su ga svi zvali, iskazuju ve�u pažnju nego njemu, prvome nakon kralja u anglikanskom episkopatu. Primas George Abbot bio je prethodnik neraspoloženja koje slijedi svakom oduševljenju s nepoznatim. Osnovna je pogreška gosta bila da nije uzvratio jednakim laskanjem. Spli�anin nije shvatio kako je nužno da sve ovdje hvali, a iznad svega božanski umišljenog teokrata. Sin gorljive katolkinje Marije Stuart naslijedio je žestinu za teološke rasprave. Autor »Crkvene države« nije posjedovao filozofsku ironiju lorda-kancelara Bacona da se divi kraljevim izrekama. James je još u Škotskoj pisao sa stravom i pomamom svoju »Demonologiju«, a ta ga zaokupljenost s vragom i vješticama nije puštala ni na engleskom prijestolju. Marko Antonije bio je ponajprije fizi�ar kome je ta knjiga o demonima bila pomra�enje razuma. On nije stekao dvorsku lukavost da se okoristi kraljevom nastranoš�u. Fran-cis Bacon je to umio. Inscenirani proces protiv katoli�ke grupe, koja je tobože pripremala da barutom baci u zrak parlament i kralja, zastrašio je još ja�e autokrata. Odra-stavši u dvorcu preljuba i umorstava, škotski je princ usisao tjeskobu prema iracionalnim silama, a kako mu nitko od podanika nije bivao ravan, užas je poprimao demonske likove. Iza otpora podanika, opozicije parlamenta ili slu�ajne nesre�e nazri]evala se prisutnost Vraga. Dvorjanici su ga bestidno obožavali ili zastrašivali izmišljotinama kako bi zadržali njegovu milost, a ti maniri nisu bili po �udi Spli�aninu. Kraljevo je prvobitno oduševljenje za u�enog sugovornika plasnulo. Windsorski se dekan spusti kratkim stubištem s prvog kata, pra�en šutljivim u�enikom, i iza�e na zatvoreno dvorište izme�u svojeg stana i crkve. Poplo�eni kvadrat ogra�en kamenim stupi�ima i kitnjastim zidom sje�ao ga je dalmatinskih samostana. Dvorište je bilo lijepo, samo hladno, vje�no u sjeni. Dok je to u mediteranskom ljetu pružalo ugodan hlad, ovdje je stajalo vje�no nepoželjno i pusto. St. George's Chapel uklapaše se dostojanstveno, �ak graciozno, u dugoljast prostor unutar bedema. Privirivši usput na stražnja vrata, Dominis je nekako �udno bio privu�en korom koji se pred njim bio protegao uz oba suprotna zida kapele. Doduše, visok kor od hrastovi-ne bio je majstorsko umije�e, s dva duga reda sa svake strane i pole�inom koja je nad svakom stolicom bila i/ rezbarena u tornji�, ali je to tako �esto obilazio da je goto vo prestao zapažati. No, odjednom gaje ta ljepota obuzr la. Je li se divio ljepoti linija i raskoši figurica? Ne, bilo je nešto drugo... �u�enje presta kad se sukobi s pogledom Zagorca. Da, to je! Podsjetio ga je njegova odeona u Sv. Dujmu. Otresito ostavi Ivana i po�e prema gornjem dijelu zamka. Starom nadbiskupu bivala je mu�na prisutnost vjernog u�enika. Stalno ga je sje�ao onog što je izgubio u domovini, a što nije ovdje postigao. Ijedno i drugo bilo je nepopravljivo. Njegov borbeni sljedbenik maštao je o povratku. Ali to je bilo nemogu�e. Kad je bolje upoznao odnose na engleskom dvoru i u crkvi, iš�ekivanje nekog boljeg mjesta bijaše tako�er uzaludno. Objava knjige nije mu donijela dugo o�ekivanu slavu i mo�. Polako je shva�ao zašto je Thomas More mirno objavio svoju »Utopiju«, mirno i bez posljedica, da bude tek smaknut zato što je izostao s Henrikova pira. Radi jedne nove ženidbe taj je mahniti kralj rastavio svoju crkvu od rimske i postavio se za poglavara anglikanske crkve, a sad on, Spli�anin, dolazi ovamo s nekim principima za sjedinjenje. Doista, smiješno! Morusova utopija, kao i njegova Crkvena država ležale su izvan podneblja Otoka. Knjiga nije tu uop�e mnogo zna�ila. Važnije je bilo što se o nekomu na dvoru ili u Lambethskoj pala�i došapnulo, a o njemu je ve� grof Gondomar natuknuo kralju da je u svom srcu ostao rimokatolik. Razdanilo se na engleski na�in. Nešto više svjetla pro-diralo je kroz rastanjenu maglu. Jutro u dvorištu unutar zidina �inilo se kao obi�no, sivo, vlažno i hladno. Prisutnost kralja unijela je u zamak više kretanja i zbrke. Konjušari i goni�i divlja�i �ekali su na travnjaku ili po stazama po�etak lova. Poneki bi glasnik projašio pra�en odzvanjanjem kopita po plo�niku. Windsor Gastle bio je podignut na malom brdu iznad Temze. Rijeka bogata ribom i plovna davala je engleskim kraljevima sve od Vilima Osvaja�a najbolju vezu s Londonom pa se tako i Marko Antonije �esto prevezao �amcem do svojeg drugog boravišta u prijestolnici. Poviši bedemi od sivobijela kamena opasali su dugoljast prostor, nešto stisnut u polovini dužine tako da je iz pti�je perspektive izgledao kao poluotvorena usta. Donjom polovinom dominirala je crkva sv. Jurja, s portalom nasuprot konjušnici, što je kvarilo crkveno ozra�je; u gornjoj su polovini uza zidine bile izgra�ene kraljevske pala�e. Naro�itu su ljepotu davale zamku povišene kule koje su oja�ale bedeme i �uvale nekoliko širokih vrata. Odavno je ve� prestala opasnost napadaja ili opsade, i tvr�ava je ponajviše služila kraljevima za odmor i lov, ali se vojni�ki zapt održavao. Zaobišavši Henrijevu kulu, Marko Antonije u�e u kva-drati�no dvorište gdje su se komešali paževi i sluge,

neprijateljski odvojeni od lakeja grofa Diega Gondomara. Vražji svat, opsuje dekan, baš zalu�uje kralja nevjerojatnim vjen�anjem. Pošto je James govorio u parlamentu protiv habsburške najezde, eto, sad �asti ovdje lovom madridskog ambasadora i sklapa vezu koja bi trebala spasiti njegova zeta Friedricha, a njemu donijeti bogat miraz. Taj je demonolog slijep za zbivanja oko sebe. U trenutku kad zahtijeva od parlamenta novac za vojnu ekspediciju na kontinentu, on pušta da ovdje sitni�ari i ugursuzi ruše njegova umnog lorda-kancelara koji je primao mito prije osude, a ne poslije, kao što se pristoji po engleskom zakonu. Jadni Francis Bacon! Pišu�i svoju filozofiju Novum organum, rastreseno je uzeo zlatnike u svilenoj torbici koju mu je predala neka lady da to i još neka druga mala mita pokunjeno prizna pred bu�nim saborskim klupama. Ti prezbiteri]anci! Kako su lako kancelara i filozofa otpravili u Tower, ti licemjeri i lopovi, kao da su sami oli�enje kreposti. Hladna, maglovita no� još se protezala kroz kamene hodnike i dvorane kad je ušao u pala�u. James Stuart ve� se raspri�ao s isto tako gorljivim španjolskim ambasadorom, u punom krugu lordova i biskupa, od kojih je George Villiers, Vojvoda od Buckinghama, odudarao mladena�kom bezbrižnoš�u i elegancijom. Grof Gondomar podnosio je prosvjed Madrida, prvo, zbog britanske regimente koja je išla u pomo� ugroženom Heidelbergu, i, drugo, zbog flotile koja je opet uplovila u Sredozemno more i sjela na vitalne spojnice Španjolske s njenim talijanskim posjedima, na što je lord-admiral upozorio na Spinolinu armiju koja je jedrila iz španjolske Nizozemske. James je bio dužan braniti svojeg zeta kneza Friedricha, makar se prije usprotivio da on prihvati �ešku krunu nasuprot starijem pravu Ferdinanda II. Poslana regimenta bila je preslaba da potisne Španjolce i Bavarce koji su nadirali prema Friedrichovu dvoru, ali kralju se i nije išlo preko Kanala u skup i opasan rat, a niti je Madrid želio ponovan dvoboj s nadmo�nom mornaricom; i tako su obostrane žalbe i prijetnje svršavale isticanjem dobrih namjera, uz gun�anje biskupa i lordova koji su iznudili tu demonstraciju britanske sile protiv habsburške dominacije Europom. Po najdubljem Jamesovom uvjerenju držao je Madrid klju� kontinentalne zavrzlame, i on se uhvatio za ono što mu je prišapnuo lukavi poslanik, na uzbunu svojeg dvora, crkve i parlamenta. Vojvoda od Buckinghama, novi kraljev ljubimac, jedini je bio oduševljen kombinacijom da princ Charles oženi španjolsku infanticu, ili se samo tako pravio da ugodi starom Jamesu. Mladi George Villiers, onako vitak i ženski ljepuškast, jako je zaokupio umiru�u star�evu seksualnost, i Stuart nije više mogao ništa u�initi bez svojeg dražesnog mignona. Pokraj vojvode izgledao je još stariji, manji i ružniji. Jezik mu je bio preširok, i prskao je slinu pri govoru kao da su mu usta natrpana jelom. Nos mu je bio kriv, obrazi upali, brada rijetka i isprana. Zbog neke uobrazilje nikad se nije prao ni kupao, a parfemi nisu mogli potopiti zadah njegova �esto uznojena tijela. Doista, njegov mignon nije trebao da bude zahvalan canterburvj-skom nadbiskupu što ga je nedavno predstavio starom monarhu. Pietro Contarini povukao je windsorskog dekana u udaljen kut gdje su mogli iskaliti bijes na Gondomarove makinacije. Dvojicu starih mleta�kih znanaca razdvajalo je mnogo toga, ponajviše skandal pošto je Dominis publicirao Sarpijevu Povijest Tridenta, me�utim, putovi su im se nekako �udno križali, a i sada su se ovdje sastali da engleskog kralja privuku savezu protiv jezuitsko-habs-burške dominacije Europom. Ovaj španjolski intrigant i provodadžija, mrmljao je mleta�ki poklisar, mami Stuar-ta najnevjerojatnijim pri�ama. Jezuitski Madrid, �ujete li, nadbiskupe, posredovat �e za muža njegove k�eri Elizabete, za vo�u Protestantske unije, posredovat, �e radi udaje svoje infantice Ane Marije?! Pa to je više nego kraljevska sljepo�a za stvarnost, to je prisluškivanje demona. Suo�avam ga sa �injenicama, siktao je Pietro Contari-ni, utvr�ena je maksima, sir, da su Ku�e Habsburga saveznice, osim toga, Britanija i Španjolska prirodne su suparnice na moru i u prekooceanskim teritorijima, vi se, sir, permanentno nalazite u otvorenom ili podmuklom ratu sa Carstvom Nezalaze�eg Sunca, habsburška bi pobjeda zna�ila usamljenje Otoka i zalaz britanske imperije. Suo�avam ga tako s politi�kom konstelacijom, dragi nadbiskupe, a on mi odvra�a, sve se to može me�u kraljevima lijepo urediti. Stari antagonizmi, vjerske opreke, staleške predrasude, nacionalna okupljanja, izvojevani li-berteti, globalne aspiracije i federativni otpori, sve je to ništa ili neznatno prema magi�noj mo�i prstena koji bi svezao Ku�e Habsburga i Stuarta. Pa taj kralj koji se smatra božanskim, upravo izaziva vragove... Štovani Marko Antonije, ho�ete li vi još pokušati da unesete malo svjetla u tu pomr�inu? - Moj se savjet ovdje više tako na prima kao na po�etku. - Znam, dekane, don Diego je prišapnuo kralju da niste iskren obra�enik. Ništa zato! Sin katolkinje Marije, koju je Elizabeta justificirala, nosi potmulu �ežnju za izmirenjem s rimskom crkvom. Vi ste mu došli kao mig s neba, vi, teolog našeg otpora protiv Papine supremacije i protagonist krš�anskog jedinstva na širim temeljima. - Ekscelencijo, kad sam ja pridobivao kralja za intervenciju protiv španjolske okupacije Italije, vi ste smjesta oštro demantirali da biste se sa mnom dogovarali. - Dopustite, Preuzvišeni, mi smo se protivili buci. Takve se stvari ugovaraju izme�u zidova bez ušiju. Osim toga, premisa da Pavao V. pristaje uz antihabsburški savez ležala je izvan sklopa eventualnosti. Širenje takve glasine samo je otežalo jedva uspostavljene veze izme�u Republike i Vatikana,

pogotovu pošto ste vi ovdje izdali Sar-pijevu knjigu pod tako providnim pseudonimom i još providnijim predgovorom... oprostite! - Mogao se tim planom izvršiti pritisak na kuriju i mlitavce. �udno ekscelencijo, vi grdite starog Jamesa što poduzima nešto u tišini, mimo op�eg raspoloženja, a mene ste dezavuirali kad su moje zamisli hvatale ovdje korijenje. Da sada tako nemo�no stojim, i vaša je zasluga, si-gnor Pietro, zasluga dvoli�ne Signorije! Dugo nošena gor�ina provalila je iz hrvatskog primasa. Služe�i se samostalnim nadbiskupom i uvaženim teologom u sukobu s papistima i habsburgovcima, Venecija ga se odmah odricala �im je otežao mleta�ku politiku naga�anja. Izdali su ga u usko�kom primirju, izdali u obnovi nadbiskupije, izdali u sporu sa Svetim oficijem, izdali u širenju na�ela tolerantnosti odavde do Jadrana; a nakon tog lanca izdaja iznova apeliraju na njegovu privrženost, udvorni kad treba nekoga iskoristiti, a bez sje�anja kad bi im netko odslužio. - Pamtite li, ekscelencijo - nastavi trpko splitski bjegunac - kad sam vas na Markovu trgu upozoravao da je dosljednost odre�enim na�elima najuspješnija politika na dugu stazu. - Gospodine! - uvrije�eno se uspravi mleta�ki plemi� -ja sam uvijek služio samo Prejasnoj Republici. - A ja mnogim gospodarima?! - upita sad povrije�eni Rabljanin. Contarini je šutio osmatraju�i kraljevo poga�anje s galantnim grofom, ali taje šutnja iza lepeze diskretnosti dovoljno kazivala. Nikad nezacijeljeni žuljevi na Dominiso-vim lutanjima bili su opet razdrti. Krv zavi�aja procurila je kroz nanesenu uvredu. Oh, ti samodopadni sluge koji imaju samo jednog gospodara! Gdje su ti prisežnici nekog kralja, senata ili crkve vidjeli mnogoslužje, on je ustrajao u najtežoj dosljednosti. - Otkad samostalno mislim, ekscelencijo, na svim tim putovanjima i dvorovima, ja sam služio jednoj ideji... - A svi mi - našali se uman kavalir - služili smo ostvarenju vaše ideje? Poslanikova je šala odjednom srušila njegovo gordo utvr�enje. Gle, njegova ideja?! Ha, ha, ha... Bio je to oblak kojim je obavio svoju glavu. Propovijedati poklisarima velesila, napuhnutim velikašima, licemjernim biskupima i okrunjenom mališanu, to je vikati u orkan koji pustoši zemlju. Kraljevski �aš�en u Whitehallu, isprva se zavaravao da �e svoje zamisli presaditi u teokratove želje za mirom, a kad se ve� opio uspjehom vrtlara, shvatio je da je sadio na no�ištu demona. Servirati ideje na lovu ili za stolom Njegova veli�anstva, to je bila izdaja tih ideja, i gore od toga, bila je izdaja onih mnogih, bezimenih, koji-ma bi njegovi vidici pomogli si�i s vjekovne golgote. Daruju�i portret infantice, don Diego se raspri�ao o slikarstvu tako da je pravi smisao tog dara bio zavijen u mutnu neobaveznost. - Autenti�na madridska škola! Ništa lošija od brabant-ske. Doduše, �eka se još pravi majstor poput Rubensa. Ali, do�i �e. Vidio sam »Poklonstvo kraljeva« nekog mladi�a Velazqueza, uvjeravam vas, Veli�anstvo, to �e jednog dana biti prvi kist Europe. - Ta vaša infantica - prekine George Abbot španjolskog ambasadora - smije se vjen�ati samo dopuštenje] Svetog Oca u Rimu. Odbojnost canterburvjskog nadbiskupa da pogled« sliku, a osobito ironija s kojom je naglasio »Sveti Otac«, izazvala je zadovoljstvo tvrdih prezbiteri]anaca, ali su se oni suviše bojali kralja da bi to glasno iskazali. Kako je nježna Marija Anna o�ito privla�ila princa Charlesa, George Abbot mu pokuša oteti portret: - Da od Njegova Veli�anstva bude smiješan Papin vazal?! Jamesu se zagrcne slina na taj izazov. Odrješiti je primas izrekao bojazan anglikanskog episkopata dok je dr. Williams, biskup od Lincolna, mudro šutio, uvijek spreman da povla�uje svakom kraljevom hiru. George Abbot je želio, kao i parlament, da princ od Walesa vjen�a neku protestantsku kraljevnu. Prskaju�i slinom na hrabrog izaziva�a, sitni i ružni Stuart je iznova utvr�ivao svoje dostojanstvo: - U mojim žilama te�e krv kraljeva Izraela. Naše srodstvo sa Spasiteljem ne može rimski biskup pobiti. Engleski kraljevi su namjesnici Isusa Krista na zemlji, zapravo, sami su bogovi... Bio je beskrajno brbljav i lovci su se ve� pobojali da su uhvatili ma�ka za rep. Lov je bila strast škotskog kralja, ali se još strastvenije odavao teološkim raspravama. Pri svakom novom otvaranju parlamenta slikao je skupljenim velikašima i trgovcima kakav je on božanski kralj. Vidio je uop�e sebe sasvim druk�ije nego su ga dvor i narod vidjeli, navikli na tudorsko dostojanstvo. Kad kralj govori, pri�ao je James parlamentu, to je kao kad lav ri�e. Uistinu, fuflao je i dizao se na prste, kao sada, u nadmetanju s rimskim patrijarhom. Luda, opsuje ga Marko Antonije tiho; napušta stare saveznike traže�i posrednika za mir u Madridu. A možda je i on, �aš�eni gost, pogriješio? Trebao je pognuta �ela slušati kako se ovaj mališan divinizira i diviti mu se, božanski! veli�anstveno! lavovski! kao i ovi prefrigani beskrupulozni lovci na položaje oko njega. - Ovaj španjolski vrtiguz op�arao je starkelju - srdio se Contarini prigušeno. - Na njegov je nagovor sir Walter Raleigh otpravljen na panj. Uzalud sve njegove pobjede nad španjolskom armadom, uzalud njegova osvajanja novih zemalja za Englesku,

uzalud odana služba Elizabeti Velikoj... uostalom služba ne samo admiralska i kolonijalna nego i intimne naravi, no tko bi prozreo odaje djevice? Kralj je �ak predlagao, zamislite!, da se engleski junak vješa na trgu u Madridu, za zadovoljštinu Španjolcima, razumijete li, nadbiskupe, ovaj potpun nehaj za britansko dostojanstvo i interese? - Po�injem shva�ati nešto drugo: Kako je opasno nek< ideje servirati za kraljevskim stolom! Htio sam Anglikansku crkvu izmiriti s umjerenim katolicima. - Kralj je ovdje, �ujete li ga?, božanskiji od pape. I 01. sebi ravna vidi jedino preko u Filipu Habsburškom. Bogovi se uvijek mogu me�u sobom nagoditi, na ra�un ljudi, zar ne? Pazite, nadbiskupe! Gondomar vam ne�e prostiti onu dosjetku s njegovim fistulama. Dok su njih dvojica znanaca iz Venecije šaputala, oke kralja je krug bivao sve bu�niji i zagrijaniji. Kad se James malo povukao pred negodovanjem anglikanskog vrha i lordova, lakoumni princ od Walesa izazovno poljubi sliku infantice. Tvrdi tabor koji je zahtijevao vojnu pomo� Friedrichu, vo�i Protestantske unije, mora lakoumnika odvratiti od te sablažnjive ženidbe pa je jedan drugoga nutkao pogledom da istupi s prigovorom. - Ho�e li infantica pri vjen�anju prije�i u Anglikansku crkvu? - pitao je otrovno George Abbot madridskog ambasadora. - Nipošto! - Dakle, vi o�ekujete da �e se princ Charles pokatoli�iti?| Gondomar se tome nadao, što bi promijenilo sve odnose u Engleskoj i me�u vladama, ali bio je suviše razborit da to ne oda žestokom anglikancu. Za razliku od primasa, dr. Williams, biskup od Lincolna, nalazio je rješenje da princ i infantica zadrže staru vjeru. Miješani brak? Što �e biti s djecom? Jesu li habsburške princeze spremne da imaju protestantske sinove? Zahtijevaju�i to�na objašnjenja, Abbot je natjerao obojicu provodadžija u škripac. Prepreke su rasle s obje strane. Me�utim, James se nije na to osvrtao. Otkako mu je Gondomar sugerirao da �e ga Charlesova prosidba u Madridu izbaviti od ratnog zapetljaj a i donijeti mu bajoslovan miraz, on tu ideju nije više ispuštao. Svaki mu je vojni pohod bio stran i neshvatljiv. Bez politi�ke imaginacije i iskustva, bio je zaokupljen samo ljudima i doga�ajima iz svoje okoline, a sve izvan toga, �ak i na londonskoj periferiji, nije ga se ticalo. To dijete, pomisli Dominis, to zakržljalo dijete sjedi na prijestolju! Nasuprot canterburvjskog nadbiskupa uzeo je lukavi don Diego taktiku da omalovažava teološke razlike i zastupa Jamesovu percepciju da se sve može me�u kraljevima fino urediti. A kako je ve� po�eo Spli�anina uvla�iti u raspravu nastavi arogantno: - Illustrissimus de Dominis može autenti�no posvjedo�iti koliki je u�inak filozofije na stvarni poredak. Molim! Pitali smo vas, Dean of Windsor, je li vaša »Respublica eccle-siastica« pomakla i jedan europski kamen-me�aš? - Tko je �itao? - odmahne autor zlovoljno. - Hrpice luterana i cenzori Svetog oficija. - A što ste o�ekivali? - zabadao se dalje u njega cini�ni grof. - Da �e vas nositi od usta do usta kao Bibliju? Apostoli su š�epali svoj trenutak u rasulu rimskog imperija. Gospodu ovdje više zanimaju monopoli, duhan iz Virgini-je, širenje »Isto�no-indijske kompanije«... Na tu šalu negodovali su lordovi onako bu�no kako se još smjelo u kraljevoj blizini. S religijskim stvarima, neka Spasitelj posvjedo�i!, nije se na Otoku vodila trgovina kao na kontinentu gdje je papa prodavao crkvene naslove i oproste od grijeha. Insinuacija je da su više marili za trgova�ke knjige nego za molitvenik, a kako se baš o monopolima prepiralo u parlamentu, lord-rizni�ar je ambasadoru predbacio miješanje u njihove unutarnje poslove, štoviše, još gore subverzivno podbadanje. Kralj je bio naposljetku oneraspoložen dvoli�noš�u Gondomara koji je izmjeni�no laskao i dražio njegov dvor pa autoritativno prekine obostrano zadirkivanje: - Grofe, dovoljno je da sam ja �itao »Crkvenu državu«, ja i moji biskupi. - Ako su? - dometne Španjolac dvojbeno. - Ako smo? - zabezekne se George Abbot, a za njim plane i dr. Williams, biskup od Lincolna. Takva potvora! Me�utim, don Diego ih je obojicu preduhitrio najuljudnije: - Ako ste �itali, što nikako ne stavljam u sumnju, onda ste morali odrediti svoj stav prema prvoj glavi prve knjige gdje se rimska crkva ozna�ava kao monarhija papom kao monarhom. Anglikanski je primas oprezno šutio. Gorljivom puri-tancu su svi reformatori na kontinentu bili sumnjivi, uspio je i kralja zaplašiti da se iza toga �esto kriju bune| gra�ana i kmetova; i tako je on otpo�etka zadržao oprez prema djelu odmetnika. - Papa monarh? - snebi se biskup Williams. - Samo bez svog krvnog nasljedstva - dopuni Gondo-j mar. - Ta �itali ste. Ja, kao laik, nisam shvatio je li to po-| hvala ili blasfemija. - Evidentno! - povi�e kralj sa straš�u teološkog tuma-j �a. - Da je monarhija, bilo bi pohvalno, no kako nema! nasljedne loze, suši se u sebi i propast �e. - Je li to vaša interpretacija, autore? - okrene se španjolski grof sa smiješkom prema Marku Antoniju.

Bilo je drsko poslije kraljevske izjave zatražiti tuma�enje od zbunjenog autora koji je o�ekivao da �e monarh smjesta oštro reagirati. Me�utim, James se u tom trenutku osjetio toliko inferioran velikom piscu da ga je žmir-kavim o�ima molio za potvrdu. I ostali su se velikaši okrenuli prema uglednom gostu u dvoumici. Dominis se iznenada našao u škripcu da interpretira svoj stav prema kraljevskoj vlasti, koja mu je ovdje omrznula, pa izbjegavaju�i odgovor re�e: - Pišu�i to, nisam predmnijevao da �u dobiti takvo kraljevsko tuma�enje. - Vrlo dvosmisleno! - povi�e Gondomar prema kralju i produži. - Neka vrst nasljedstva, posve�enog, vlada i u papinstvu. - To nije ono pravo, po krvi. - Po Spasiteljskoj krvi, Veli�anstvo - umiljavao se galantni Španjolac. - Uostalom, illustrissimus de Dominis može vam bolje objasniti održanje crkvene hijerarhije. On je dugo služio Papi, zar ne, nadbiskupe? Vješt je poklisar pokušavao svrnuti neraspoloženje prema svom starom protivniku i rušitelju jezuitsko-habs-burških planova, koji je apati�no gledao kako mu mad-ridski intrigant potkopava položaj na dvoru i �itavo petogodišnje nastojanje. Po nekoj �avolskoj logici bio je protestantskom vladaru bliži pakt s najkonzervativnijim katoli�kim krilom nego s liberalnijim silama. Našavši se na istom bespu�u kao i onda u Splitu, nadbiskup je sam sebe grizao kao izgubljeni pas svoj rep: - Da sam služio papinstvu, krivo je moje rapsko ro�enje. No, Kraljevu službu sam odabrah. - Bene - pohvali James ne shvativši jetku šalu, a za njim odmah klikne Williams, novi pouzdanik: - Bene vale, decane Vindesorii! - Bene vvcit - dopuni ih senjor Diego sa savršenom latinštinom nasuprot biskupovu krivom akcentuiranju -qui bene latuit - Tko se tu skriva, grofe? - povrije�eno upita kralj koji je ljubomorno �uvao pri�in da na njegovu dvoru vlada iskrenost. - Sir - dodvorno mu se pokloni madridski poklisar -izgleda da ispod plašta windsorskog dekana viri rep republi�kog lava. Velikaši i biskupi okrenuli su se prema Dominisu na koga je cini�ni Španjolac nišanio Ovidijevim stihom da odmah udari po njegovoj mleta�koj pozadini. Iako se na tom primanju držao postrance, ljut na iznenadno snub-ljenje infantice, madridski provodadžija gurkao ga je u središte pažnje kako bi ga u ovom povoljnom momentu srušio. Mora se braniti, i zbog pristalica svoje koncepcije koji su ga poticali; i u tom dvorskom komešanju uspravi se ispred krivonog autokrata: - Kralju! Ja nisam nikad skrivao svoje uvjerenje da bi približavanje Velike Britanije Veneciji i Francuskoj pomoglo da se Europa izbavi od vjerskih ratova. Otkako sam ovdje, milostivi Kralju, radio sam na izmirenju vaše Anglikanske crkve s katolicima. Prosvije�eni krš�ani u svim zara�enim taborima po�inju danas uvi�ati nužnost me�usobnog sporazumijevanja... - Vidite, dekane - zlovoljno ga prekine James Stuart -mi ovdje razgovaramo s opunomo�enikom madridske krune. - Ku�a Habsburga s jezuitskom ispovjedaonicom - pitao je windsorski dekan s povišenim tonom u mrmoru odobravanja - je li to most Londona s kontinentom? - Jest! - natkri�i krivonogi slinavac lordove. - Nakon kraljeva suda - dodvori se biskup Williams 4]| bilo bi izdajni�ki da neki subjekt druk�ije misli. Dominis je zašutio pokraj isto tako ogor�enog Abbota kome je dr. Williams preotimao Jamesovu milost. Nisu više mogli odvratiti svojeglava starca od tog vjen�anja koje mu donosi mir i zlato iz Amerike. Daljnjim bi protivljenjem ugrozio gost ovidijski egzil, gdje se moglo dobro proživjeti kriju�i svoju odvratnost. Dok je canterburvjski primas nešto povjerljivo šaputao s ozloje�enim lordovima, na scenu je ponovo istupio gizdavi vojvoda od Buck-inghama. Taj je mladi pustolov i sada veli�ao kraljevu mudrost da završi latinskim citatom, sasvim po svojoj lakoumnoj hrabrosti. Ako se sve izjalovi, ostaje: ultima ratio regisl - Tako, tako, moj vojvodo - usklikne kralj polaskan. -Ostaju topovi! Senjor Don Diego! Ako madridski dvor želi trajan savez s našom ku�om, posavjetovat �u se o tome s prestolonasljednikom. Razdraženi su puritanci iskoristili odlazak kralja da nastave teološku raspravu s podlim španjolskim poklisarom oko nedavnog škopljenja. Po njihovu najdubljem uvjerenju griješili su kalu�eri protiv božanske promisli, a i zakona prirodnih i državnih, što su priro�ene organe upotrebljavali jedino za mokrenje, a »mob«, ina�e pobožan evangeli�ki puk, izvršio je opravdanu kaznu. Uostalom, bila je to dje�-ja igra prema haranjima okrutnog hercega Wallensteina, Belzebuba u ljudskoj spodobi, koji je pekao na ražnju nesretne husite i luterane i dao zabijati koplja u vagine njihovih žena pošto su se razularene �ete na njima obredale. Argument, da je druga vjerska strana �inila isto pa i gore, opravdavao je svaki vlastiti �in, i ta logika odmazde pro-dužavala se do potpunog uzajamnog uništenja. Dominis je rezignirano ispratio gorljive puritance sjede�i u kožnatoj stolici do kamina koji je još isijavao toplinu u njegove premrzle zglobove. Pet godina je nastojao sroditi se s hladnim i maglovitim Otokom,

no uzalud. Ovdje i nije bilo onako slobodoumnih i širokogrudnih gra�ana kao u Mleta�koj Republici. Trgovci i meštri u parlamentu bili su isti takvi vjerski i nacionalni fanatici kao i ve�ina lordova, i koliko su se god prepirali oko monopola i koncesija, s kojima je osiromašeni James vodio besramnu trgovinu, slagali su se u osnovnome: u nepovjerenju prema integralnim težnjama kontinenta. Širenje »Isto�no-indijske kompanije« i prekooceanskih kolonija mnogo je više zaokupljalo maštu Britanaca od europskih sporova i saveza. U Anglikanskoj je crkvi bila ušan�ena tradicija nezavisnosti koja je prihva�ala samo jednu stranu Dominisove knjige, onu antirimsku, ostaju�i inertna prema univerzalnoj sintezi. Wycliffova reforma, kao i Lut-herova, mrvila je veli�anstvenu srednjovjekovnu cjelinu, nošena sve ja�im nacionalnim separatizmom i monarhijskim prerogativima. Boravak na kraljevu dvoru morao je ogor�iti autora »Crkvene države« koji je uzeo vlast crkvi da bi je predao zemaljskim vladarima. No James Stuart bio je isto tako diviniziran i apsolutan gospodar kao i rimski papa. Da li je papa prigrabio svjetovnu vlast ili kralj crkvenu, izlazilo je na isto. Marko Antonije se odra-na pobunio protiv hijerarhije sa Svetim Ocem na vrhu koja je potpuno zagospodarila �ovjekom, njegovim imanjem, stvaranjem i dušom; ali svjetovna vlast, eto, bivala je isto tako dogmati�na, nasilna i sakrosanktna. Biti dvorjanik kralja nije bilo nimalo �asnije od njegove splitske službe. Naprotiv, u starom se zavi�aju sa�uvalo više krš�anske univerzalnosti, a i pontifeks je bio više ukro�en sinodom i ceremonijalom od svojeglavog Stuarta. Nije zamijetio kad mu se Gondomar prišuljao; i smeteno se zagleda u ki�eno odjevenog španjolskog grofa, u naborane prugaste hla�e, stegnute ispod koljena, gdje su se produžavale šarenim �arapama. Za urešenim pojasom oko pasa nosio je turski svrnut bodež u zlatnim koricama, kojim se sigurno nije nikad poslužio, ubita�no bodu-�i samo otrovnim jezikom. Na �ipkastoj košulji bili su pribodeni najviši ordeni pape, španjolske i engleske krune, sjedinjeni tako na podmuklim grudima. Poslanik se udvorno prignuo pred njim i s tonom isprike otpo�eo: - Niste me krivo shvatili, nadbiskupe? - Bilo je odviše napadno - odgovori Marko Antonije ravnodušno. - Kopate mi jamu na dvoru. - Zaboga! - usklikne senjor Diego kao da se brani od udarca ma�a. - Ja se mnogome nadam od vas kao po-srednika. - Ja posrednik? - Ne uživate li posebnu milost engleskog kralja? I niste li uvažavani u kuriji? - Da, u Rimu sam prvo ime na indeksu. - Pridajete suviše težine teološkim raspravama. - Ne više. -Ne više?! Žustri je grof skoknuo na to otkri�e. Umiljato lice zasjalo je radoš�u što ne sjedi pred njim teološki fanatik nego otriježnjeni skeptik s kojim se može voditi diplomatski pregovor. Da se još ja�e utvrdi u otkrivenoj relaciji, upita s usrdnim razumijevanjem: - Je li, nadbiskupe, o�evina biva draža što ste dalje? - Pogotovo na ovom dvoru - izlane gost pa se smjesta ispravi - u magluštini. - Nigdje nije nebo kao na našem Mediteranu, makar gore i Sveti Otac sjedio. - Nigdje! Otkad sam preplovio Kanal, ne ugrijah se. -1 ja sam prozebao kroz kosti, u ovim grobnicama. Oba došljaka s juga nostalgi�no su se zbližila pod tmurnim i studenim svodovima. Ova prokletna vlaga! Uvla�i se ispod kaputa. I u krevet s nama legne. Priležnice su ovdje, tužio se madridski kavalir, hladni oblozi od krpe. Da mi je našeg sunca, uzdisao je splitski bjegunac, prije nego me ovaj kamen pokopa. - Pa vratite se, nadbiskupe - pozove ga španjolski poklisar - u sun�ani Rim! - Šalite se, don Diego?! - Nipošto! Mamurno raspoloženje rasprši se u oštrom suo�enju obaju stranaca. Lepršavi se kicoš uozbiljio, otežao težinom svoje izjave, sada autenti�an glasnik strašne velesile. Galantna lako�a njegovih gesta i fraza bila je pri�in; uistinu, bio je promišljen i tvrd. Kamena nepomi�nost grofova lica uvjeravala je izbjeglicu da mu je ono rekao što je pomno bilo zasnovano. Da se vrati u Rim, poslije svega? - Znajte - upozoravao ga je tajnoviti emisar - opunomo�en sam od Svete Stolice da poradim na vašem po-vratku. - Nakon mog bijega, proglasa u Heidelbergu, sve�anog do�eka u Westminsteru... - Nadbiskupe - prekine ga hitri Španjolac - vi ste se dali na put da prou�ite reformaciju. - Nisam zato - mrmljao je u�enjak u zabuni - nisam najprije... - Budite diplomat, molim vas! U tom svojstvu možete najviše u�initi. Novi papa, vaš stari prijatelj, bio bi vam zahvalan da se nekako opravda vaš odlazak, radi nižeg klera. Pošto je iznenadna veza Jamesa i habsburškog Madrida gotovo zatrla Dominisovu misiju na dvoru, odjednom mu je bila ukazana fascinantna uloga: da posreduje izme�u pape i kralja na izmirenju zara�enih crkava. Kao autor »Republike« nije doista, kao što mu se narugao Gon-domar, pomakao nijedan kamen-me�aš.

Pisma apostola �inila su �uda u rasulu Cezarova imperija; u današnjoj konstelaciji vlasti oblijetala su poput galebova kamene kule, izru�ena strelicama dvorskih lovaca. Sto nije uspio s knjigom, mogla bi mu prokr�iti kraljevska i papinska rije�. Da bude diplomat, kako mu opunomo�enik kurije savjetuje? U tom posredovanju pruža mu se izlaz iz ovdašnje izolacije. Jamesu je prijeko potrebna Papina privola za vjen�anje infantice Ane Marije; pa neka to on izradi! Jamesu je urgentna intervencija za pritijesnjenog zeta, neka on uznastoji; Jamesu je nužno vjersko izmirenje, neka, neka, sve �e on to argumentirati pred Grgurom XV. i skupštinom kardinala, u �istoj krš�anskoj revnosti. Ako se s ove ukazane pozicije osvrne na svoj boravak na engleskom dvoru, on je neprestano djelovao kao nepristrani izmiritelj i u tom retrospektivnom osvrtu smio se utvrditi pred španjolskim poslanikom: - Uistinu, ja nikad nisam istupio iz rimske crkve. Katoli�ki univerzalizam bio mi je bliži od nacionalizma protestanata. - Eto - veselo mu povladi grof- služili ste ovdje i dalje Crkvi, na svoj na�in. - Možda najkorisnije... - Okrunite sada tu službu! Zbliženje Pape i Kralja, uklanjanje posljedica raskola, trajan mir, to bi bilo najljepše djelo našeg vremena, što je i u koricama vaših deset knjiga. Zacijelo, to je bio moto njegova djela. Uvijek je nastojao od apstraktnih izvoda prije�i na politi�ku akciju. Prije dva i pol desetlje�a po�eo je diplomatskom misijom izme�u cara, dužda i pape, kasnije je sve svoje pouzdanje položio u daleke, nepoznate �itatelje da se, nakon razo�arenja, vrati efikasnijoj ulozi posrednika izme�u mo�nih vladara. Papin je poslanik bio razdragan njegovim obra�enjem, nekako suviše a da to ne pobudi u njemu staru sumnji�avost. Skakutao je oko njega, hvatao ga za dugmad i �ipke, kreveljio mu se i mamio ga: - Ferdinand II. je fanati�an križar, zalu�en još u jezuitskoj školi. Ako habsburški Madrid pristane uz kajzer-ove antihereti�ke pohode, to �e baciti cijelu Europu u more krvi i plamena. Jedini je spas: sporazum Španjolske i Engleske u obuzdavanju vjerskog rata. Bez skromnosti, nas dvojica možemo sprije�iti najve�u katastrofu u povijesti krš�anstva, možemo složno! - Kad bi to kurija shvatila! - uzdahne nesigurno apo-stat. - Opunomo�en sam osigurati vas da �e vam se u Rimu ispla�ivati 12 tisu�a škuda godišnje, uz redovne pri-hode vaše nove, ugledne stolice. Nudi vam se biskupija u Salernu, pa kasnije i crven šešir. Izvrsno? Kad se odlu�ite, sve �emo za put hitno urediti. Pouzdajte se u mene, dragi nadbiskupe! Ja žurim u kraljevski lov. Lov na in-fanticu! Dovi�enja, designirani kardinale! Nadam se da mi ne�e ga�ati u le�a, engleski džentlmeni! Skakutavi gizdelin izgubio se poput neke demonske pojave, ali ono što je tajnovito kazivao dugo je ve� ležalo ispod bjegun�evih meditacija kao bolestan, �eznutljiv san, i odjednom probu�eno, više se nije slijegalo u mutne tjeskobe. Prhka nostalgi�na raspoloženja zgrušala su se u odluku povratka. Dalje ostati u prezbiteri]anskoj Engleskoj, dok James šuruje s jezuitskim Madridom, bilo bi �ekati svoju politi�ku, moralnu i kona�no fizi�ku propast. U tim stuartsko-habsburškim kombinacijama i puritanskim ekscesima zna�io je put u Rim manje zlo i možda posljednju mogu�nost opstojnosti. I James i rimska kurija ho�e se s njim poslužiti, a on je dovoljno iskusan da u toj dvojakoj službi ne izgubi svoj cilj. Umjereni katolici revoltirani su »�iš�enjima« carskih vojskovo�a a, s druge strane, i gra�anska reformacija želi povratak mirnim zanimanjima. Kopita razularenih konjica stravi�no odjekuju europskim cestama, ostavljaju�i za sobom dimna garišta, vo�njake gdje se na vjetru njišu pocrnjeli mrtvaci, pustoš i suludi pla�. Gore �eška sela, gori Mann-heim, gore stare metropole, dok se oba jezuitska pitom-ca, carski vojskovo�e, feldmaršal Tilly i herceg Wallen-stein, natje�u u plja�ki i pokoljima. Iz mraka vjerske netrpeljivosti provalile su najgore razbojni�ke bande, to je epilog crkvene šizme. U toj autodestrukciji krš�anstva, nije prorok mirotvorne sinteze mogao ostati u knjiškom zakutku. On mora istupiti, na na�in koji mu dopušta zafron-tašeni, tiranski svijet. Uz pomo� Svetog pisma i milosti vladara, kao i podrškom tolerantnog gra�anstva, krpat �e rasporeno i u bijelu tuniku zaviti izmrcvarenu Europu... Odluka povratka razrovala je njegov površno uspostavljen mir, sa svakodnevnim navikama kao udobnom ko�ijom u smrt. Pomišljao je da ostatak života utroši u istraživanje tajanstvene privla�ne sile, kojom je ve� prije Zadranin Grisogono tuma�io plimu i oseku, a kakvo je privla�enje njegov creski susjed Franjo Petriševi� mutno naga�ao izme�u svih svemirskih tijela. Inteligentni Englezi zanimali su se više za njegova istraživanja prirode negoli za teologiju, gdje su se kralj i biskupi držali nepogrešivim autoritetima. Širenje nove znanosti bilo je efikasnije od pobijanja skolasti�kih i evangeli�kih dogmi i manje je izlagalo autore zubima cenzure. Kad se ve� hrvatski primas i diplomat pomirio time da okon�a u kabinet-skom kutu, madridski spletkar ga je izbacio iz kolote�ine najambicioznijim planovima. Tihi Windsorski dvorac napu�io se prikazama iz starog zavi�aja. Odlazak odanle nije ništa prekinuo ni riješio. Pet godina se uvjeravao kako su one sun�ane obale definitivno potonule iza njega da na prvi signal istr�i iz udobna zape�ka. Znanstveni traktati i konstruirane sprave za istraživanje nisu ga više mogli zadržati; naslu�ena je kozmi�ka atrakcija usahla. Dugogodišnji potmuo pritisak u njemu prsnuo je s bolnim krikom za izgubljenom zemljom.

Šetao se pokraj bedema gledaju�i prema Temzi. Brdo na kojem je stajao Windsor Castle bijaše opkoljeno mrkim šumama. Ali ljeskava rijeka na podnožju tekla je daleko, u ocean, u Sredozemlje. I nosila njegovu misao do toplih žala gdje su mirisali borovi i limuni. Ondje ga �eka i njegova k�i... Ukazala mu se kako su mu je opisali, nalik na majku. Ve� ostario, silno je želio da se prepusti brizi svoje djece. Pustoš ovih vojni�kih zidina bivala mu je nepodnošljiva. Sjetno je gledao u daljinu kuda je tekla tiha Temza. I nakon toliko godina glasovi odanle ja�i su od zvona Sv. Jurja, Jamesovog roga i pokli�a lova�ke družine. Ispisuju�i list za listom »Crkvene države«, bio je pripravan na ukor, degradaciju, progonstvo, pa i murus strictus. Ali to je gore od martirskog usuda: da kao buntovni autor bude �aš�en na ovom dvoru! Radije rizik Tvr�ave svetog an�ela... Vratit �e se. Što da izgubi doli ostatka ovog skitanja, vr�a bljutavog piva i smiješka kraljeve milosti? Što mu je u Splitu bio ponos, ovdje mu tjera crvenilo u lice; i prignute glave, kao lopov, šulja se na stranu kad stanu veli�ati njegovo djelo. Vratit �e se. Preskupo je platio svojem kraljevskom izdava�u. Njegova poslanica nije prošla kroz željezna vrata sukobljenih crkava. Treba po�eti druk�ije, bez gorkog izazova, polako, tiho; treba se vinuti nad tvr�ave an�eoskim krilima. Temza je prestala te�i. Zaustavljena prodorom plime iz Kanala, ustalasala se i zamutila. Njeni su se valovi razlikovali od morskih; bili su kuglasti i raštrkani bez fronte napredovanja. Oko svakog se centra dizala voda i spuštala nekako izdvojeno. Dok bi valovi na moru dolazili od pu�ine i razbijali se na obali, Temza je stajala uzbu�ka-na. I boja joj je bila �udna, miješana od plavih, zelenih i žutih preljeva. Eto, ni more ni rijeka, nego nešto degenerirano. Sve je ovdje dvoli�no, gun�ao je Marko Antonije idu�i i preko Westminsterskog mosta. Nikad mu se Engleska nije pri�injala tako podmukla kao u ovom trenutku. Okrz-nuvši pogledom golemu pala�u s dugim troredom prozo-1 ra, tražio je na drugoj obali Lambethsku pala�u. Ondje je! po�eo njegov egzil i ondje �e svršiti, po svoj prilici. Nijej više iš�ekivao velikodušje anglikanskog episkopata kao prije šest godina kad ga je kralj udomio u pala�i canter-burvjskog nadbiskupa. Kako su ga onda posje�ivali i �as-j tili! Tihi se samostan na rijeci pretvorio u njegov dvor, štcJ je odmah ozbiljnog i oholog Abbota uvrijedilo. Njegovo ji negodovanje bilo prete�a srdžbe koja se sad obara na nedoli�nog stranca. Šta �e mu sve pripisati? Da je lakom valjda zato što se nije zadovoljio milostinjom. Da je tašt valjda zato što se smatrao njima ravan. Da je prevrtljiv Njegov je isto�ni grijeh bio u tome što nije shvatio da ovdje stranac koji je dužan da se neprestano zahvaljuji doma�inima i divi njihovu establishmentu. Plima je pobje�ivala, ali uzbu�kana rijeka nije još po�ela te�i u suprotnom smjeru. Trebao je dovršiti svoju teoriju dnevnog pulziranja mora, umjesto da se sad spori s Anglikanskom crkvom. Sveu�ilišta su na ovom izoliranom otoku bila najotvorenija njegovim istraživanjima. Padovanska se tu optika znala. I pomno su se slušala njegova razlaganja o privla�noj sili koja uzrokuje plimu i oseku. Geometrija zraka svjetlosti i svemirska atrakcija, to su bili principi na kojima se mogla podi�i nova filozofija prirode... Prokletstvo! Da sad odgovara pred biskupskim sudom tko je božji opunomo�enik na zemlji: kralj ili papa? U prve �etiri knjige tiskane ovdje u�inio je ve� krajnju koncesiju kralju, no i to im je bilo premalo; izdava�a za ostale knjige morao je tražiti drugdje. Nisu prihva�ali njegovu univerzalnost ni sada kad vjerski razdor potkapa opstojnost sviju... Pokraj njega projurila je ko�ija biskupa od Londona. Stari se znanac nije zaustavio da ga pozove unutra do svojeg sjedišta. Dakle, ne stoji s njim dobro. Što mu spremaju? Utamni�enje? Ne! Ne... U tom bi slu�aju poslali po njega stražare. Ipak, taj mu razlog nije davao sigurnosti, kao ni osje�aj nevinosti. Tjeskoba je u njemu rasla što mu je bliža bila Lambethska pala�a. Pje-ša�io je da bi tako posvjedo�io svoju skromnost, �ak poniznost; no ho�e li to itko od sudaca uvažiti? Od drugog nogostupa mosta otegao se put slobodnom obalom. Pogledavao je nemirno na suprotnu stranu, u pala�u parlamenta. Duga fasada od �etverokutnih prozora i vertikalnih stupova, oživljena još povišenim kulama, nije mu se kao ina�e usjekla dostojanstvenom ljepotom. Luda ku�a, progun�ao je mrzovoljno. Ti landlordi i mešetari sapli�u se u sitnim ra�unima kad bi kona�no morali shvatiti što se zbiva na kontinentu. I James �e opet raspustiti The House of Commons kad pred njima isprska slinu bijesa, zadovoljan poslije sa samim sobom i svojom »lavljom rikom«. Tog kasnozimskog jutra pri�injala se Dominisu Lambethska pala�a još mrkija. Njena mrko�a nije dolazila od potamnjela kamena i opeke nego od samostanske zatvorenosti. Odbijala je. Stigavši prije zakazanog sata, šetao se na obali ispred sjedišta canterburvjskog nadbiskupa. Neka ga vide iznutra i pozovu! Na mnogim prozorima nije se pojavila ni jedna glava niti su se �uli koraci iza ograde. Po svoj prilici sva je pažnja bila usredoto�ena na glavnu dvoranu, gdje su se skupljali biskupi i dekani. Bila je to po obliku goti�ka kapela sa zasvo�enim prozorima i bijelim potpornim stupovima izme�u tih zasvo�enja, a pro-tegla se izme�u kamene trokatnice i dvoglave kule od tamnocrvene opeke. Ratnica od bijela gruba kamena bila je stolje�ima dogra�ivana, a isto su se tako preure�ivale i kule. Pa ipak, unato� tim stilski razli�itim prigradnjama i neukusnim preobrazbama, skupina zgrada je sa�uvala neko strogo jedinstvo i doimala se skladno. Na krovu kapele bio je tornji� s križem, a tako�er se vijorila i zastava nadbiskupa od Canterburvja.

Na prizemnim su prozorima trokatnice i kule bile postavljene prosto kovane rešetke, a i ina�e nije na Lambethskoj pala�i bilo znakova raskoši osim nešto malo na glavnoj dvorani. Propovijedana strogost Anglikanske crkve najviše se baš oli�ila u prima-sovu sjedištu i nekako se podudarala s Abbotovim karak-terom. Bilo je neizbježno da se njih dva nadbiskupa sukobe. George Abbot, puritanac, uvijek ozbiljan, nije bio doma�in koji bi �astio rado Spli�anina. Platonske gozbe njegova gosta punile su ga jedom za tihim stolom, dok se stra-j nac napokon nije odselio s isto tako nemirnom druži' nom. Po�etnom neslaganju u na�inu života pridolazile si opasnije teološke razlike. Ronzervativni protestant, Abboi bi za Europu, njemu daleku i zamršenu prihvatio princip: �ija vladavina, njegova religija; i stoga mu je svaki pobunjenik ili heretik od prijeko bio sumnjiv, pa tako i Spli�anin. Iz obzira prema Rralju prešu�ivao je pet godina sumnji�enja prema strancu da danas nastupi opunomo�en sa svojom komisijom. Eto, uskoro �e njih dvojica otvoreno razgovarati. Marko Antonije nije više imao ništa kriti. Njegove su karte ležale na stolu. Sad je red na canterburvj-skom nadbiskupu da odigra svoju ulogu. Temza se �udno ustalasala prije nego što �e pote�i u suprotnom smjeru; ni more ni rijeka. Mutne su vode nadolazile iz Ranala i gušile zeleno-žu�kaste preljeve. Nekoliko je brodova bilo usidreno, ove�i jedrenjak pri dugoj pala�i parlamenta. Gledan tako iskosa, izgledaše House of Commons svojim ravnim linijama i kulama, u redoslijedu stakla i žutog kamena, još veli�anstveni]e. Odostraga su se otkrivala i dva tupa tornja Westminsterske opatije. Sada, kad se ve� odlu�io na odlazak, obuzimala ga je ljepota stare �etvrti. Bilo je tu ipak toliko dostojanstva... Potišten, zaroni pogledom u valove Temze. Mutne su vode dolazile, mutna je izgledala njegova sudbina. Rijeka mu se u�ini kucavicom tajanstvenog svemira. Neka privla�na sila izme�u Mjeseca i oceana, nalik na magnetsku, upravljala je njenim dnevnim pulsom, to�no poput mehanizma ure. Nije li pametnije da se posveti istraživanju te atrakcije nego da bude smrvljen vjerskim bjesovima? Ako pro�e kroz taj anglikanski sud, put ga nosi rimskoj inkviziciji; sve gore od gorega. Naga�ao je zbog �ega ga sve mogu optužiti kad ga ko-mornik pozove unutra. Nagla ga strava spopadne. Velika vrata u zidu izme�u obje sme�e kule, zasvo�ena i dvokril-na, od teške hrastovine, poklopila su ga težinom tamnice. Slobodan ulazi; no kako �e izi�i? Zdesna mu je ostala crkva sv. Djevice Marije, stisnuta uz nadbiskupsko sjedište. Sve je tu bilo tijesno i tamni�ki mrko. Pošao je poznatim hodnikom prema glavnoj dvorani gdje ga je �ekala komisija koju je engleski i škotski kralj imenovao, kako je to ve� bivalo kad je trebalo odlu�iti o važnim stvarima. Za širokim stolom sjedilo je dvanaest biskupa i dekana, u središtu, dakako, primas George Abbot. Njegov strog izraz nije dopuštao nikakvu bliskost. Optuženog je zazeblo od hladno�e svih tih pogleda, mada još nije optužbe znao. Njegovi stari znanci, neki �ak prijatelji, ko�ili su se kao da se nikad prije nisu sreli, a kamoli zajedno ve�erali. James je odredio za predsjednika baš najglasnijeg protivnika španjolske ženidbe, valjda zato da skine sa sebe sumnju da on šalje Spli�anina u Rim po papino odobrenje. Bilo kako, samo da se stiša uzbuna po crkvama i trgovima da �e dalmatinski nadbiskup pokatoli�iti pobožne sljedbenika Wycliffa, taj podmukli rimski uhoda, podla izdajica... kakve li gluposti! George Abbot je �itao Kraljevu naredbu. Taj himbeni teokrat! Umjesto da ga o�uva stražom pred nahuškanim londonskim mobom, svuda ga psuje kao nezahvalnika i bezbožnika zato što ustraje na povratku; i sada ga stavlja pred tribunal epi-skopata odakle ga jedna neoprezna izjava može baciti u Tower. Ne umiješajte samo u to Kralja, upozorava ga dr. Williams, i sretan vam put! Taj biskupski nitkov i besav-jesna udvorica naslje�uje Baconov položaj lorda-kancela-ra. Klupko spletaka! Nitko nije nikome ništa vjerovao, a James Stuart se ponašao potpuno neodgovorno, bez ikakve obveze prema ikome. I tako u toj dvorskoj igri nitko nije znao ni svoju ni tu�u ulogu; muši�av i nevidljiv bog mogao je svemu dati neo�ekivan kraj. Canterburvjski je nadbiskup pro�itao epistolu pod naslovom »De Pa�e Religionibus«, koju je Marko Antonije 16. januara 1622. uputio najmo�nijem Kralju. Ratni�ka ve�ina episkopata mrštila se na poziv na vjerski mir. Ho�e sjediniti Anglikansku crkvu s rimskom? Valjda da Veliku Britaniju po-katoli�i... Pasus epistole, gdje je on svoj odlazak obrazlagao osobnim potrebama, bio je primljen, s više razumijevanja. Oštra klima nije godila njegovu narušenom zdravlju; u domovini bi ga pažljivije njegovali ne�aci i ne�akinje. To zna�i po talijanskom biskupska djeca, protuma�i George Abbot bez zagrižljivosti, dapa�e dobrohotno. I drugi su biskupi i dekani pokazali suosje�anje s ocem koji je želio ostatak starosti provesti sa svojim sinovima i k�erima, a koje ni pravim imenom nije smio zvati. - Epistola je potpisana: Archiepiscopus Spalatensis -doda nadbiskup od Canterburvja. - To�no, dean of Wind-sor? - Obi�aj je - objasni Dominis suzdrži]ivo - da se upotrebljava najviša titula. - A windsorska vam bijaše preniska i nevrijedna? - Ja sam nadbiskup i primas... - Primas terrae incognitae - upadne podrugljivo biskup od Londona. - Ta nepoznata zemlja bijaše prije kraljevina nego... -zapne Spli�anin s odgovorom kad se suci za stolom uzgi-baju, a londonski biskup dore�e:

- Nego Velika Britanija? Vi ne priznajete, gospodine, da loza Stuarta seže do kraljeva Izraela? Bilo bi glupo da prizna srodstvo koje je svima u anglikanskom episkopatu bilo samo Kraljeva utvara. Izazovno pitanje nije odobravao ni George Abbot. On prekine obostranu �arku strogom kretnjom ruke i nastavi istragu: - Obra�aju�i se Kralju, kitili ste se naslovom koji vam je dao rimski papa. To je uvreda! Bez odobrenja engleskog kralja, vi ste se ovdje dopisivali s rimskim papom? To je veleizdaja! Tuže ga za veleizdaju? Da ga otprave u Tower? Canterburvjski je nadbiskup ukazao na pisma koja je grof Gon-domar prenosio izme�u Marka Antonija i kurije. Grgur XV. i kardinal Mellino zahtijevali su od bjegunca potpisane izjave kajanja i obe�avali mu najve�u milost. Taje pisma španjolski poslanik predo�io Jamesu I, tko zna zašto? Možda je želio potkopati duhovitijeg dvorjanika, možda se sa samim Kraljem dogovarao kako da iskoriste starog prijatelja novog pape. Sve su te kombinacije plinu-le u Stuartovoj muši�avosti. Optuženi se nije smio prizvati ni na kakav dogovor i oprezno se izvla�io iz veleizdaje: - Mislio sam isprva da je to neka Gondomarova igra sa mnom. I uzvra�ao sam mu pisma za Rim. Znate, ja nisam �ovjek koji se ne upušta u šalu. Kad sam se uvjerio da poruke doista dolaze od Grgura XV. i kardinala Mellina, obavijestio sam Njegovo Veli�anstvo. Moje pismo o tome imate na stolu. - Lukav odgovor - promrmlja dekan od Winchestera. Gun�anje obi�e potkovu uozbiljenih glava. Jedne je objašnjenje zadovoljilo, druge nije. Abbot, uvijek tako oštro odre�en, zahtijevao je jasno da ili ne; u oba bi mu slu�aja dalji postupak bio olakšan. Bio je to puritanac �vrstih na�ela i dosljedne britanske politike, no Dominis nije pristao da bude veleizdajica ili lažac. Istina, ona �ista istina, koju traži �astan sud, gubila se u guštiku dvorskih spletaka. Duboko oja�en �itavom zavrzlamom, anglikanski je primas povikao na dalmatinskog: - Prevrtljiv�e! Vaš je isto�ni grijeh: prevrtljivost. Najprije ste se odmetnuli od rimskog pape, antikrista, da budete ovdje �aš�eni od engleskog kralja i crkve. A sad se dekane windsorski, odme�ete od nas da bi se još više uspeli u rimskoj hijerarhiji. - Krivo me prekoravate s prevrtljivosti. Za mene je to ista religija i ovdje i ondje. - Prijat �ete svetu Anglikansku crkvu u Rimu, kao što ste ovdje grdili Pavla V. i kardinale. - Ne bojte se! - Mi se ne bojimo... Dakle, to ih je naviše zabrinulo: da �e on preko otkrivati njihovu pomno pokrivanu prljavštinu. Kraljeva nastranost, inscenirani procesi protiv katolika, suparništvo u episkopatu, podmi�ivanje velikaša, kra�e, neznanje... i još mnogo toga nije bilo zgodno da se rastrubi naokolo. Hermeti�ka je izolacija dosta pridonijela dobrom glasu Britanaca, a sad je odlazio s Otoka tako bu�an o�evidac. Ako ga puste preko Kanala, kako da se zaštite pred njegovim strašnim jezikom? Shva�aju�i njihovu bojazan Marko Antonije izre�e^ sve�ano: - Stojim �vrsto na tome i, �ak ako mi i životu zaprijeti, iskazat �u pred Papom i kardinalskom skupštinom da je engleska crkva istinska i prava Kristova crkva. - Tko da vam povjeruje? - usklikne canterburvjski nadbiskup u mrmoru. - Da �ete pred Papom i inkvizicijom braniti nas protestante?! Nitko za stolom nije mu povjerovao. Rušilo je to sve predodžbe koje su imali o njemu, strancu, a i o sebi. Osuda je ve� bila donesena prije njegova uvjeravanja. Što god ovdje rekao, nije moglo ništa izmijeniti. George Abbot je u ime kolegija pro�itao osudu: prvo, Marko Antonije lišava se �asti windsorskog dekana i mastera Šavova i, drugo, ima u roku od dvadeset dana napustiti Veliku Britaniju. U obrazloženju osude još je napisao da je de Dominis kriv i zato što �e u Rimu klevetati Anglikansku crkvu - zacijelo razlog napisan s punim uvjerenjem. Kad je zamolio da ga puste ku�i, pokosila gaje engleska hipokrizija. Obeš�astili su ga da oduzmu njegovoj rije�i vjerodostojnost, prognali da mu onemogu�e posredovanje. Anglikanski je primas izveo šah-mat protiv nepo�udna Spli�anina. Bukvin trupac dogorio je u kaminu, i tamnocrveno ždrijelo zinulo je lakomo na prozeblog doma�ina u kožnatom naslonja�u. U sobi s kamenim podom i visokim svodovima naselila se izvanjska studena vlaga koja se uvla�ila u kosti i snove. Dominis je, okrenut prema dugom gotskom prozoru, tjeskobno osluškivao glasove s plo�nika. Da mu je bar krivonogi poslao nekoliko oružni-ka pred pala�u, u znak kraljevske zaštite! �im se prezbiteri]'anski town uzbudio glasinama o njegovu odlasku, Stuart se odmah javno odricao starog saveznika, po onoj vladarskoj uzvišenosti koja nije zadužena ni prema jednom svom podaniku. Matej se opet vra�ao iz izvi�anja, kao onda u Splitu za ortodoksne pobune protiv nadbiskupa, dok je Ivan, tako�er neobi�no uznemiren, stražario na portalu. Obojica su definitivno skinula staru franjeva�ku mantiju; kovr�avom Adonisu skladno je pristajalo otmjeno lai�ko ruho, stegnuto uz savršen stas, naprotiv, njegova druga u surovu gra�anskom kaputu izdavale su tvrde, asketske kretnje, I u takvom škripcu nije profinjen selja�i� propustio da se nezadovoljno ogleda u neurednoj i hladnoj dvorani,

kojoj su jedinu ljepotu sa�uvali olovni holandski prozori s divnim preljevima boja i rascvjetanim minijaturnim figurama. Bio je duboko oja�en što pet godina njihova kraljevskog egzila, punog dvorskih sve�anosti i uzbudljivih sastanaka, svršava opet u metežu putnih priprema s još crnjim vidicima; i tiho predbacuju�i krivnju svojeglavom starcu, završavao je svoj izvještaj: - Ideja povratka podigla je sve demone iz crkvenog mraka. Osvaja�i svijeta danas polaze odavde u Indiju, Afriku, Ameriku. Misionarski put u Rim, �isti anakronizam: - Anakronizam? - plane križar na svog razmekšalog druga - dok Europu žderu vjerske furije?! - Poslije tog požara i pokolja - tvrdio je posvjetovnjeni monah - ljudi �e svuda �epiti sebi uši �im za�uju za Spasitelja. Illustrissime, treba se javno odre�i povratka da se londonski mob i dvor primire. - Nikako! Nikako - ustrajao je Ivan odlu�no na povratku, dok je u�itelj šutio i gledao obojicu s nedoumi-com, �ak ponizno, s potmulom krivnjom. - Ti bi u Rim - rugao mu se gizdavi kavalir - na ren-dez-vous s generalom Mucijem? - Ja bih u Sjevernu Hrvatsku... Zapeo je pri svojem tajnom planu, sada poluizre�e-nom, ispituju�i krišom svojeg vo�u, koji se trgnuo iz sumorne rezignacije. Da odu do knezova Zrinskih, starih znanaca, plemenitih pokrovitelja reformacije? Njegov pobo�nik je odanle smišljao pohod na Rim, dovršivši ono poluizre�eno: - Težište se Hrvatske prenijelo iz Dalmacije na sjever, izme�u Siska, Varaždina i senjsko-modruške dijeceze, primase. Odanle mogli bismo se, oja�ani, vratiti u Split, našu metropolu... - Dosta tlapnji! - oja�eni Matej presije�e te planove iznerviranom gestom. - Bolje glavu smjesta na panj nego ovako dalje maštati. Posljednji je �as da odustanemo od uzaludne Golgote. Neka se u�itelj prihvati katedre u Cam-bridgeu, ili negdje drugdje! - Kako si se ti trgovce, ve� prihvatio svog posli�a?! Oba stara seminarska druga odmjerila su se s omalovažavanjem, uz nelagodnu dvoumicu njihova starog tutora. Po obi�aju, ravnosmjerni Ivan prvi je napadao, ispunjen dubokim negodovanjem na razmekšalog, obijesnog i snalažljivog »džentlmena«. Pošto se raspušteni fratar na-sitio galantnih dvorskih avantura, eto, sad se ženi s jedinicom bogatog prekomorskog trgovca, s osiguranom linijom u prosperitet. - Da, fratre, trgujem - superiorno potvrdi skori zet londonskog trgovca. - Taj posli� mi jedino pruža osobnu nezavisnost. Dodijalo mi je, kao i našem illustrissimusu, da se kreveljim na dvoru tog kralja-pape, kao prirepak najglupljeg teokratskog društva. To je sve out oj date. Razgranato robno-nov�ano poslovanje sigurnije �e srušiti trulu hijerarhiju od topovskih paljba i apostolskih poslanica. - Ti ideš samo za svojim interesom, miraž�žijo - vrije�ao je dalje izazvani asket. - Idem, pa što? Kad bude svatko promicao svoj realni interes, to �e biti kraj crkvenoj mistici i svem papinstvu. Mi smo se neko� zavjetovali na siromaštvo i zajedništvo; i izgubili smo slobodu i svoju osobnost, dok je autokratska kasta nad svime zagospodarila. Neka svakome pripadne onaj posjed koji može ste�i svojim radom i podu-zetnoš�u. Namršteni Ivan uzalud je nastojao slijediti svog najboljeg druga, koji je odmaglio me�u maglovite dokove Tem-ze, odakle su polazili brodovi tastove kompanije. Roba i novac, zapne on, slušaju�i, lov za profitom... A krš�anstvo?! Ako to robno-nov�ano poslovanje razori krš�ansku etiku? Trgov�ev zet, u skupocjenom kaftanu, s urom na teškom zlatnom lancu, najavio mu je vrijeme skepse i došao, onako džentlmenski ure�en, kao prete�a onog profanog svijeta gdje su izumrle apostolske vrline. Utvr�eni vjernik nabusito zaustavi prome�urnog kicoša na njegovim trgova�kim plovidbama po dalekim obzorjima. - Stoj, vraže! Posjed je podigao ograde me�u ljudima, stvorio nejednakost... - Pa? Ukidanje posjeda donosi još nešto gore... - Crkvenu hijerarhiju? I to �emo zbrisati, sa svim me�ama. Naše je uto�ište: komuna! Ah, mahne Matej prezirno rukom. Teze i protuteže »Crkvene države« prestale su ga zaokupljati. Omalovaženi autor uzvrpolji se u kožnatom naslonja�u. Odavno je za-pažao kako mu se miljenik otu�uje, nošen njegovim skrivenim sumnjama, ali taj ga se otvoreni, dapa�e drski istup kosnuo, u tim osobitim okolnostima, gdje je tražio njihovu privrženost ja�e nego ikada. U toj dosad najtežoj kušnji lomila se teško održavana istomišljenost. Kad ga najbliži �aci napuštaju, tko �e mu se odazvati... Osje�aju�i kako se sve oko njega ruši, pokuša zadržati prevrtljiva trgovca: - Matej u, ti shva�aš, op�ine, kako ih zamislismo, odstranile bi gramzljivu hijerarhiju, vjekovne konflikte izme�u despota, vjerski raskol... Zamucnuo je ispred ironi�na u�enikova trzaja. Do�e mu da �ušne lijep, odnjegovan obraz, unakažen novim, okrutnim crtama; ali se obuzda. Kako je �isto povjerenje strujilo neko� iz tog otmjenog lica! Bilo je mu�no gledati kako se ljubav gasi na najbližima i ostavlja pomra�ene predjele osje�ajima razo�aranja. Obuzet tugom, stari u�itelj je ponizno branio svoje neko� tako blještavo stajalište, kad mu nestrpljivi slušatelj upadne u rije�: - Oh te prakrš�anske komune... Nema povratka na staro. Ovdje i na kontinentu dižu se mo�ne monarhije,

koje �e ugušiti autonomaške pravice gradova i provincija. Nakon toga, if you like or not, proširit �e se utjecaj poslovnih ljudi, a pomalo �e otpadati svi kraljevi, pape, i antipape, shvatite illustrissime! Tako pou�avani »illustrissimus« bio je oboren mladi�evom sigurnoš�u koja je izašla iz poslovnih kvartova, gdje je svaki kova� ili du�andžija bio ponosan poput kralja. Ovaj novi elan odbacio je s katoli�kom transcendenci-jom i feudalnu pod�injenost. Njegov bivši miljenik obra�ao mu se kao ravan ravnome, �ak i malo nadmeno, u želji da uspostavi tu jednakost. Zar je zaista došlo novo vrijeme za kojim je on zaostao? Njegov drugi u�enik oštro se opirao rušenju starog autoriteta, i umjesto njega, poko-lebanoga, pozivao otpadnika na staru odanost: - Ti �eš, prvi, otpasti od nas?! Matej evo se lijepo lice navoralo i iskrivilo od trpkog prijekora. Maloprijašnje samopouzdanje je iš�ezlo. I on je govorio više da zadrži njih dvojicu nego da opravda svoje stajalište. Raskid mu je oduzimao naj�vrš�i potporanj, i snuždeno se okretao prema visokim, gotski zasvodenim prozorima, gdje se ve�er tmurno gasila, kao Kristovo uza-šaš�e na olovnim holandskim staklima, u željeznoj rešetki. Velika, hladna dvorana savojskog mastera, s drvenim raspelom i portretima teokratskih Tudora, distancirala se odbojno od sve trojice uljeza. Da, prozebli stanar morao je ovdje oboljeti za pitoresknim jugom. I londonskog je zeta zatrovao taj san. Ipak, opirao se s poslovnom ra-cionalnoš�u. Gdje su jamstva? Marko Antonije pokaže rukom na otvoreni tabernakul od tamne hrastovine: - Pisao mije Gido di Bagno iz Bruxellesa. �itajte! Vrlo ljubazno pismo... Patraški nadbiskup i papinski nuncij primit �e me objeru�ke. - Taj rimski povjerenik - mrko dometne Ivan - uzgred napominje davanje milosti, valjda nakon izvršene formalne pokore. - Zna�i - pitao je neizravno drugi njegov �ak - treba ondje pokleknuti i pro�i kroz ritual povratka, je li? Bilo je to najmu�nije; kleknuti nao�i svojih davnih štovatelja. Obojici su se lako izdužile usnice od ga�enja kao da ga ve� vide tako poniženog pred sobom. U ovom podijeljenom svijetu mora putnik namiriti carinu svakoj oružanoj vlasti, i on to sada pla�a goru�ih obraza i s posljednjim zlatnicima svoje oholosti. - Ta otkletva - tvrdo je sudio njegov nemilosrdni sljedbenik - bila bi krivokletstvo. - Ne! - obrani se splitski nadbiskup zdvojno - ja nisam nikad odbacio �ast katoli�kog prelata niti prešao na protestantsku stranu. - Preuzvišeni, izme�u tih obiju strana, - tvrdoglavio je Ivan - mi smo išli za svojim ciljem. - Vi ne shva�ate obojica - odgovorio je stari u�itelj - da se odlu�na bitka mora izvojevati u zidinama Katoli�ke crkve. Gdje mi predbacujete prevrtljivost, ja sam najdosljedniji. Da, produžio je u sebi povrije�eno, drugi bi spokojno uživao u nemalim prihodima windsorskog dekana; ali odre�i se udobnosti i otisnuti u neizvjesnost, najstroža je konzekvencija proklamiranih teza. Objavljuju�i svoje dugo tajeno djelo, on se u prologu obratio u prvom redu katoli�kim biskupima, ne samo iz lukavstva nego i iz najdubljeg uvjerenja. Ciljevi, mrmljao je ozloje�eni džentlmen na mesijanskog druga; uvijek neki ciljevi! Ti asketi, nesposobni da se igdje sužive, neprestano srljaju za nekim privi�enjima. Umjesto da grabe za svijetom krojenim prema nekom svojem kalupu, treba se zadovoljiti ne�im mnogo manjim ali efikasnijim, eto, uzmite, ja�anje parlamenta nasuprot kraljevskoj samovolji, predstavništvo sveu�ilišta u parlamentu, osloba�anje trgovine od monopola. Da, tu smo, uskliknuo je izazvani fratar. Uvijek neka trgovina! Biblijske prikaze trnule su na šarenom staklu s teškim olovnim tonom. Pokoja purpurna pruga, žu�kasta pjega ili križište svjetlosti odupiralo se poplavi mraka, ali smisao je ve� potonuo. U toj mra�noj dekompoziciji nisu se prozori više nikud otvarali. Možda iza tih visokih goti�kih zasvo�enja i nije nikad bilo vidika. Primas je zadrhtao u studeni te dvojbe. Što zna nije li njegov najlucidniji u�enik pogodio izlaz zadovoljivši se ne�im prividno manjim ali životno bogatijim. Kakvi ciljevi?! Kakvi svjetovi?! Treba živjeti... Drhtao je zamotan u vunenu ponjavu, drže�i uko�enim prstima razmotani pergament. Pišu mu iz Venecije da Rimu ne smije povjerovati; i neka se nikako onamo ne vra�a! Vijest o toj nevjerojatnoj nakani uznemirila je njegove tamošnje prijatelje; jedni strahuju za njegov život, drugi se boje razli�itih zapetljaj a, možda, kao ovaj razboriti Sarpijev nasljednik, koji ga upozorava na jezuitsku himbenost i varljivost svih obe�anja kurije; kao da bi on to ikada mogao zaboraviti?! Pišu mu odanle kako su prošle njegove knjige i prijatelji; kao da on o tome nije obaviješten?! Bijesni Pavao V. plijenio je posvud i proklinjao odmetnikovu rije�, Sveti oficij je odmah otpo�eo istragu protiv njega, in contumaciam, Bellarminovi vajni u�enici na Sorboni pronašli su u »Republici« 47 hereti�kih stavaka, sveta kardinalska skupština bacila je na nj anatemu, Marcus Antonius je prvo ime na »Indeksu«, papin poslanik u Veneciji provodi konstantan pritisak i tako je došlo i do inkvizicijskog postupka protiv njegovih privrženika u Splitu. Me�utim, �asni bogoslov�e Mleta�ke Republike, nisu ni protestantski velikaši i popovi manje himbeni i intransigentni. �im se njihovu gostu oteo uzdah za odlaskom, najradije bi ga nogama izbacili. Samouvjereni prez-biterijanci, puritanci, kalvinisti, luterani otkrili su nakon šest godina �aš�enja sa zgražanjem da on nije pripadao njima, a tko to nije, mora pripadati papinskom taboru;

tertium non doturi Neutralci su predstavljali za jednu i drugu zara�enu stranu zazorne uljeze, kao uop�e filozofska skepsa i humana su�ut, i svaka univerzalna utvrda pala je pod obostranu paljbu. Ogor�eni anglikanci guraju posrednika me�u papiste, koji �e ga pak po sudu fra Ful-gencija i mleta�kog poslanika u Londonu sasvim sigurno strpati u tamnicu. �ovjek bi se morao izobli�iti do vjerske mržnje i pobjesniti da prihvati neku zastavu u ovom svetom ratu, no kako druk�ije opstati? Križari su se još sa Saracenima viteški borili, ali prema raskolniku nisu se njegovali nikakvi maniri. Katoliku se pojavio protestant kao sam �avo koji ga iskušava, a luteranima je opet papinstvo bilo utjelovljenje Sotone. Istog mesijanskog po-rijekla i gramze�i za istom totalnom vlaš�u, pravovjerje i hereza bili su smrtno zagrljeni na istoj mrlji zemlje, prožeti okrutnoš�u, sljepilom i bijesom uništavanja. Ni strašne provale Tatara, Huna, Turaka, Mongola nisu uspjele izmiriti raskolnike. Atila, Džingis-kan ili Sulejman ostali su uvijek kao neka daleka, prolazna, geofizi�ka opasnost, ali krivovjerac - to je bilo nešto intimno prisutno, vje�no napasno i sudbinski kobno, što se mora oprezno otkrivati, mrcvariti i zatirati u vjerskoj vatri. Klanje i paljenje he-retika bila je najautenti�ni]'a kušnja vjere. Osumnji�eni disident zadrhtao je pri mra�nom ždrijelu kamina, gdje su još lako treperile crne ruže iz dogorjelih listova. Uzalud pali svoje proglase krš�anskom svijetu, odre�ene za plovidbu preko Kanala. Prešutjeti nije dovoljno; me�u �oporima treba s nekim �oporom kanibalski zavijati. Od svih njegovih misaonih zrenja ostat �e samo ovakve uglje-naste, treperave ruže... Gondomar se mrzovoljno šetkao rezidencijom savoj-skog mastera, pretijesnom za njegovu uznemirenost, više nalik na ovršitelja u bundi nego na starog galantnog kavalira. Hladno�a bila je tek izlika da ne sjedne za �ajni stoli� i ne srkne malo te bljutave, vru�e teku�ine, uz uobi�ajene tužaljke na londonsku klimu. Takva su kurtoazna okolišanja sasvim prestala otkako se na bjegunca podigla hajka, i španjolski poklisar bio je ovdje samo na prolazu, zabrinut najnovijim doga�ajima. Biskupski inscenirana istraga riješila je dvor sudioništva u Dominisovu odlasku, i razulareni mob može provaliti ovamo i raš�etvoriti izdajicu, a Njegova U�enost ne mi�e se nego prima savjete iz Venecije i Francuske da mu propast dolazi od Rima. - Proklete franko-venecijanske intrige - kleo je srditi grof. - Dužd i Louis XIII. ho�e vas obmanom zadržati u Londonu, kako biste i dalje radili u njihovu interesu, protiv kraljeve španjolske preorijentacije. - Shvatite, grofe - branio se iznerviran Marko Antonije -ja nisam posebno radio ni za koga, ni protiv koga... - Menije sve to�no poznato, molim! - Iako sam na dvoru bio opunomo�en od savojskog vojvode... - Dopustite, i s mleta�kim ste poslanikom urgirali mlakog Jamesa da nastupi kao jamac primirja, vrlo ne-povoljnog za našeg namjesnika u Milanu. - Ja sam se zalagao za širu politiku izmirenja... - Da, da - nije mu blebetavi Španjolac dopuštao objašnjenje - mo�na grupa na dvoru i u parlamentu podržavala je vašu antihabsburšku politiku, nasre�u, Stuart se okrenuo od vaše mleta�ko-francuske alijanse i sada šalje svog Charlesa i Georgea u Madrid da osvajaju infanticu, gdje �e ta dva kretena pristati na sve samo da se ne vrate ku�i blamirani; a što, ako ondje jezuiti zatraže vašu ekstradiciju? Emigrant protrne pri uvjerljivosti te prijetnje. James je britanskog moreplovca Waltera Raleigha ponudio Madridu da ga javno pogube, a predao bi i njega bez moralne mu�nine, �ak s olakšanjem što se osloba�a uzvanika koji ga je iritirao superiornom inteligencijom i na kraju mu otežao diplomatske smicalice pred anglikanskom opozicijom. Ugroženi poprati s pogledom mržnje osorno šetka-nje svojeg nesmiljenog posjetioca. Što zna, nije li baš on potpalio srdžbu puritanaea na njega kako bi lakše proveo svoje planove. Najprije ga je s najlaskavijim ponudama zavodio na bijeg, da, grof mijenja stil kako je bjegunac gubio na prestižu, i eto, na kraju, grozi mu se ekstradicijom. Gondomar nije dopuštao kolebljivcu da sa�eka ishod prin�eva snubljenja infantice, možda jednako skepti�an, i požurivao gaje na odlazak: - Druk�ije �e vas Rim primiti, gospodine, ako se budete vratili svojom voljom, kao obra�enik... - Obra�enik? - cikne nadbiskup iz stare gordosti. -Senjor! Vi ste mi pristupili kao bogodanom posredniku izme�u Pape i Kralja, designiranom biskupu od Salerna i kardinalu, molili ste me, polagali jamstva. Poklisar u tigrovu krznu ironi�no se nasmiješi. Budala je tko je ikada povjerovao diplomatskim obe�anjima! U toj opasnoj igri mijenjale su se uloge prema trenuta�nom odnosu snaga. Sama osoba nije tu ništa predstavljala, dakle, nije moglo biti osobnih obaveza. Uputivši se prema vratima, grof Diego utješno dobaci: - Vi još imate izglede u Rimu kao medijator. - Kad me Kralj ovdje popljuje! - Gospodine, on to mora, mora radi svoje okoline. Ali, snubit �e vas taj buzorant ako vas u Rimu uzvisi vaš stari sobni kolega... - A ako ne? - Ta shvatite napokon! Vama ne preostaje drugo u ovoj situaciji nego da se pouzdate u staro prijateljstvo Grgura XV. Preporu�it �u vas grofu Schwarzenbergu da vas povede svojom la�om u Bruxelles. Sretno!

Jezuitski ortak oduzeo mu je sve, Kraljevo prijateljstvo, windsorsku dekaniju, evangeli�ke saveznike i egzil. Drš�u�i omatao se u debelu ponjavu. Uzalud. Nikad se ovdje ne�e zagrijati. Atlantska magluština sjela mu je na plu�a i opkolila ga o�ajnim kišnim sivilom. Disanje biva hrvanje, bol u zglobovima neizdržljiva. Prozebao i izmu�en, osluškuju�i približavanje puritanske hajke, predavao se snatrenju sun-�anih daljina. Ondje bi se u toplom pli�aku otopio kamen s njegovih žila, �itav bi se u starom zavi�aju preporodio, sigurno! Radosti njegova snažnog tijela izrasle su iz onog crvenkastog tla, a ovaj ga tmurni, prezbiterijanski, kramarski otok guši i razara. Sam sjedi ovdje s kostobolnom, ast-mati�nom, gluhonijemom smrti dok mu se odanle pruža posljednja životna avantura, tko zna? Osje�ao je kako mu je puls sve brži i disanje biva sve teže. Groznica! Pratio je iz minute u minutu kako se u njemu diže. Misli su mu se razbarušile i plinule kao da vru� vjetar puše u vlasi. Oštre me�e izme�u stvari i doga�aja bile su zametene, duboke razdaljine zatrpane, masivne težine �udesno ispuhane u mjehuri�e sapunice. Ma-loprijašnja zamorna tromost razilazila se u grozni�avu lako�u. Razmaci i kameni svodovi bili su mora samotni-ka. Najedanput mu je sve postalo blizu, nadohvat ruke. Više ga nije opkoljavala magla i studen vlage ve� nebeski oblak odakle su tajnovite prikaze izronjavale. Znoj ga je oblivao pod ponjavom, dah mu ponestajao u tom plivanju preko potopljenog prostora. Napregnuo se da privu�e ono što je bilo mutno pred njim, u daljini. Puta nije dogledao. Nosio ga je preko gradskih plo�nika i razbla�enih drumova, na drndavoj ko�iji i ljuljavoj palubi, kroz kišu i žegu, protiv prijateljskih opomena i vlastitih sumnji. Jedni su ga bjesovi gonili naprijed, drugi zaustavljali, gdje više stati nije bilo. Sve prijelaze zaposjele su �ete Njegova Apostolskog Veli�anstva ili kajzerovi protivnici, jednako opasni za uglednog putnika s nešto služin�adi, oboružanog pe�atima sviju vlasti, što nije nikome mnogo imponiralo. Gdje bi zano�io, opkolili su ga požari, pucanj, vika. Koliko je bilo imperativnih glasova da ide dalje, toliko je bilo i da ne ide; a u takvim zdvajanjima odlu�ila je groza da �e �itav život propasti ututanj. To predsmrtno raspoloženje tjeralo je njegov konjski spreg, unato� ko�ijaševu krzmanju, uzbuni družbe i upozorenjima. Vozio se i vozio, vide�i dalje od onih koji su se ukopali u ilova�u stvarnosti; vozio se naprijed bez obzira na zasjede i užas. U njegovoj vru�ici dogorijevali su stravi�ni likovi uzduž vijugava kolosijeka i na pustim bespu�ima, ispred srušenih mostova i na garištima. Kroz omaglicu ukazivali su mu se obrisi daleke bazilike, ispod nebosklona. Umoran i prozebao, sjeo je ispred logorske vatre i gledao kroz dim kao što vra�i gledaju budu�nost i dozivlju demona. Cijela europska apokalipsa prohujala je kroz crni oblak, s jaha�ima u oklopu, pokajni�kim procesijama, obesku�enim kmetovima i razbojni�kim bandama. Suparni�ke crkve i dinastije stvorile su neprestani sudnji dan i vje�no plamte�i pakao. Nitko nije bio od toga izbav-ljen. Iza šumarka liznuo je u nebo crvenkast jezik, liznuo iz zapaljenog sela, koje je ju�er �astilo konjicu luteranskog markgrofa, isto tako dobrovoljno kao što je i poleglo sa svojim ženama današnjem pobjedniku. Imati ku�u u ovom nevremenu, bila je sigurna ucjena i smrt; �ovjek je mogao jedino tako preživjeti da je otišao s kakvom oružanom ruljom pa sam plja�kao, silovao, palio, ubijao. Oko logorske vatre skupila se �eta Hrvata iz Wallen-steinove pukovnije, radoznala da vidi i �uje svojeg primasa, koga je naokolo razglasio fra Ivan. Poslije teološke la-tinštine i engleske grlobolje, taj je prvi susret sa zavi�ajnom rije�i bio i drag i mu�an u isti mah, na ovoj stranoj oranici, pod golemim stupom dima. Po austrijski uniformirani kajkavci nemirno su iš�ekivali da progovori prvo-stolnik njihove Hrvatske, koja je ležala ondje daleko iza Sutle i pružala rasje�ene ruke prema moru; iš�ekivali su da »Njihova Svetlost« objasni zakaj su oni tu, bogu za le�ima, gde vrag zove laku no�, kad doma trnaci trunu i Tur�in dolazi od Save. Strašna je to kaštiga, Preuzvišeni, primiti na ro�enju sveti križ kaj te kak vrag grešnu dušu tera kroz ovaj pakel; i, bogme, darežljivi su velemožni ce-sarski kapetani kad nam puš�aju plja�kati drugog kmeta, koji bu nas zutra sigurno vrtil na ražnju, u �ast svoga luteranskog boga! Gleda hrvatski prvostolnik u goru�i grm, gdje mu se kao neko� Mojsiju ukazuje sudbina za-sužnjenog i razgonjenog naroda, sudbina iskazana kajkavskim jezikom, gleda i mrmlja u sebi svoj zavjet. Naprijed, naprijed, naprijed... Dok to on tiho ponavlja, njegov uzbu�eni sljedbenik progovara, na udivljenje po-vojni�enih Zagoraca. Neka se smjesta vrate iza Drave, sa svojim Prvostolnikom! A kak bi se vrnuli, Presvetli, kad su ih zdoma žbiri oterali?! Da tu, cesarovi vojaki, pale luteranima hiže i dižu im galge. �e seljaka oteraju od zemlje, kaj drugo more neg drugde plja�kati i ubijati? Dok bijednik ide ma�em na bijednika, govori im fra Ivan, takva bit �e vam sudbina. Oslobodimo se u domovini silnika koji nam otimaju rad i gone nas u rat! Po�imo s hrvatskim prvostolnikom u svoju zemlju! Ne! To su tlapnje, kako re�e razboriti Matej. Da skrenu radije u prijateljski Hannover, gdje izlaze posljednje knjige »Crkvene države«? Ne! To bi bilo skrenuti sa spasiteljske staze. Nisu li ga ispratili iz Bruxellesa jednako blagoslovi katolika kao i izmorene reformacije? Kaj to more ovaj hrva�ki kral? Osloboditi ih kmetske rabote, grafovskih zbira, cesarske službe. Hrpa odrpanih, kljasuh, izmu�enih hvata se fratrovih rije�i kao splavi u poplavi krvi.

Hvataju Preuzvišenoga za rukave, okrajke kaputa, �izme, mole na koljenima da žive po Božjim zakonima, neka ih Prvostolnik odvede iz ovog pakla u domovinu mira! U Rim, u Rim, ponavlja on s posljednjom zdvojnom odlu�noš�u. Vjerski pakao na zemlji može utrnuti samo ona vizija koju je nosio od Splita do Westminstera i s kojom se sada vra�a, kao opunomo�eni poslanik sve ljudske patnje i krika za mirom. U ovom op�em bjesnilu i samouništenju, pod zapovijedi »kolji i plijeni«, treba se uskrisiti Nazaren�eva blagost. Dosta je bilo oružja, Ivane, i doziva mržnje! Da zaista pomognu ovim nesretnim skitnicama za logorskom vatrom, oni moraju onamo, kamo su naumili, do ognjišta ovih požara koji sukljaju u nebo. Otežao mrak pao je na povratnikove korake. Nigdje naokolo nije bilo fenjera koji bi ga pozivao na konak, niti su odozgo svijetlila zvijež�a koja bi davala smjer. Opet je zastao najednom bespu�u u grobni�koj tami, gdje sablasti obilaze umornog putnika. Dugo je osluškivao zloslutni šum vjetra dok se nisu javili koraci i glasovi, koraci tvrdi, odmjereni poput ophodnje straže na bedemu, a povici prigušeni, sa strane i odozdo. Obla�na no� bila je napu�ena nemirnim sjenama. Možda živih nigdje nije bilo; tek su legije leševa marširale i gomile pregaženih oko njega jecale. Možda su ti pla�idruzi bili probodeni vojnici, zaklani kmetovi, silovane djevice, justificirani razbojnici, premla�eni popovi, tko bi to znao? Spomen-plo�e nije bilo, i on jedini stoji s novim evan�eljem na ovom bespo-kojnom groblju i pita se što �e im sada njegova istina. Svi prilazi Rimu posrtali su na takvu humku. Mesiju je �ekao izabrani narod, Kristov su dolazak najavili proroci; a pred njim, povratnikom, zatvaraju se vrata i podbruse pete kao daje gubavac. Nitko preživio više ne�e njega prepoznati, svi su se od njega povukli, ostao je bez pratnje u ovoj pono�i, gdje funeralna straža obilazi bedemom i samrtnici uokrug stenju, urlaju i mole. Pa kome on to nosi svoju poruku? Jedva se ve� držao na klecavim nogama, i znoj prena-prezanja curio je s njega. Posljednjih tisu�u kora�aj a najteže je pro�i; kad se na�e ispred zidina, natrag više ne može. Vapaji uzaludnih mu�enika zaustavljali su ga na pustom mjestu, a i vlastita iscrpljenost. U daljini je šum-jela zlokobno rijeka, ili vjetar u šumarku, svejedno. I neko napušteno pseto cviljelo je grizu�i zid, iza kojeg je njušilo gospodara. Dominis požali što i on nije uza se othranio nekog ov�ara da ga, pastira, prati na ovim vu�jim stazama. Mora naprijed, i ovako sam i umoran. Ako još trenutak prostoj i, le�i �e zauvijek u neki jarak pokraj svoje golgotske staze. Mora naprijed! Samo to osloba�alo ga je od izdaje poslanstva. Osje�ao je putnu groznicu u svom bilu, disanju, razbarušenim privi�enjima. Skupivši posljednju snagu, zakora�i u mrak i udari u stijenu i sruši se, ali ga najedanput uhvate snažne ruke, mnogo ruku, i ponesu naprijed. Pristaše! Njegove pristaše! Podupirali su ga za oba ramena i pomagali mu dalje, prema blijedoj mrlji koja se širila i upijala ga kao neka golema spužva. Tihi, okretni pratioci posjednu ga na klupu dok su mu se o�i prilago�avale bodljikavu svjetlu. Iz magle, za�udo, primaknu se zidovi, a do svojih bosih nogu opazi velike, �udnovate �izme. Pogled mu se plaho uvu�e i njihovu mra�nu šupljinu i okrzne o �avle. Zaboga, španjolske �izme! I klupa s remenjem! U nagloj grozi podigne glavu i u strašnom obru�u torture sukobi se sa svojim inkvizitorom. - Vra�aš se u Rim, Marko Antonije? Kao posrednik izme�u...? Htio si? Iz tumaranja po davnim predjelima pao je na kamen neizmjenjive odluke. Njegovi su posljednji pratioci bili cr-no-bijeli psi crkve koji su �ekali po kutovima uz instrumente inkvizicije. I komesar Oficija šutke je s ulaza promatrao susret njih dvojice, istražitelja i optuženika, a u ruci je držao svije�njak kojim je, valjda, palio okorjele. - Htio sam... ugasiti vjerski pakao - promrmlja povratnik zate�eno. - I dosljedno stigao do Sant'Angela. Ovo je jedina me�upostaja. - Da je u vas velikodušja... - Pustili bismo te da igraš posrednika - naruga se izobli�eni kardinal u raskošnom plastu i sa crvenim šeši-rom na glavi - na ohrabrenje drugim odmetnicima? - Europa leži zgažena konjicama... Konjice pod vjerskim zastavama! Jure. Gaze! Sve gaze... Kroz dim požara ukazao mi se... -Paxmundi?! - Mir svijeta! - potvrdi putnik strašnom cariniku. - Ta poruka prokopala se kroz katakombe, imperatorska mu-�ilišta. Vjera uzima križ su�uti, a Crkva je uzela cezarsko žezlo... Scaglin izraz nije ga bodrio na daljnje objašnjavanje, a i iznemogao je od duge pretrage minulih boravišta. Košulja natopljena znojem lijepila mu se uz tijelo, a kapljice na trepavicama lomile pogled. Iz vru�ice padao je u studen. Zubi su mu cvokotali, koža se purila, tresao se u svim zglobovima i drhtao iz nutrine. U toj zimici bilo mu je jedva shvatljivo što mu je inkvizitor tuvio u uho: - Apostoli su mrtvi. Na njihovim je kostima gra�en Rim. Baštinu drži jedna vjera, jedna zapovijed. - Takva crkva... gospodarica nad dušama i imanjem ljudskim... stvara ropstvo, bunu, raskol, šizmu... - Neka bude! - povi�e prkosni kardinal. - Neka bude raskola, uzurpatorskih prijestolja, neka bude ropstva, bune, anatema!

- Neka bude? - Priznat �u ti, naposljetku - spusti Scaglia glas do ispovjednog šapta. - Tvoj napadaj na papinstvo vratio mi je vjeru. Zapravo, ono prije u meni i nije bila vjera nego rav-nodušje nevinog. Tvoja nam hereza otkriva smisao. Tu smo! I stajat �emo takvi! - Stojiš, Scaglia, na tvr�avi s pijanom soldateskom, na tamnicama-grobovima... - Tortura! - dovi�e komesar Oficija postrance. - Okorjeli heretik! - Ti si našao klju� Arkadije, autore? - upita ga natmureni inkvizitor. - Da srušiš zauvijek papinsku stolicu? Da odvojiš vjeru i vlast? I prepustiš narode njihovu pravu i slobodi? Time se vra�aš u Rim, posrednice? A �ime jam�iš da u tvojim komunama ne�e zavladati još gore tiran-stvo? Ipak je bolji jedan papa nego sto njih i rulja. Iza svih tvojih deset knjiga stoji pobuna jedne barbarske provincije. To je korijen tvojih dilema. Korijen svega! Posrednik je drhtao u hladnom vjetru koji je vje�no puhao kroz sve hodnike i šupljine Sant'Angela. I crveni jezici na svije�njaku u komesarovoj ruci treperili su, �as pokošeni, �as uspravljeni uvis. Crno-bijeli dominikanci opkolili su ga prijete�i, a obasjano, surovo lice njihova poglavara naviještalo je strahotu. Drhtao je sve ja�e, iz dublje nutrine. Posljednjeg se mjeseca toliko bojao vatre, a, eto, smrznut �e se na ovoj vijavici. Ta užasna studen! Na tom mrazu stoji gol nasuprot skamenjenom stražaru Rima. - Ho�eš li, kardinale, te o�ajne pokrajine zauvijek predati pod provincijale svetog reda? Vi Rimljani! Tvrdi... Ne �ujete proroštvo u zraku? Glas o propasti novog Babilona! Babilon gdje zaboraviste isti ljudski jezik... Proroštvo koje je u Splitu ispisao iznova je obuzelo smu�ena pisca. Novi Babilon! Grozni�avo je sagledao propast koju Scaglia odbije odrješitom kretnjom: - Za Rim bi samouništenje bilo tvoje krš�anstvo. - Zna�i, nema mira izme�u vas i nas? - Ima! Pax Romana. - Ho�ete li o�uvati takav svoj mir? - Gore u dvorani - pokaže inkvizitor na papinsku pala�u koja se iz podruma nije vidjela - Urban VIII. se dogovara o ljevaonici topova. Da, u ovoj tvr�avi baš je ostala praznina za tu ljevaonicu. Sant'Angelo bit �e time upotpunjen. - Topovi? Topovi - promrmlja Marko Antonije u sve ja�oj groznici. - Posljednja obrana vjere... Davno... davno je po�elo s tom ljevaonicom. A dokle još... dokle?! - Torturu! - povi�e postrance pater commissarius. Za dominikanskim poglavarom spuštali su se u podrum redovnici u crnim plaštevima preko bijele mantije. Njihova lica bila su pokrivena kukuljicama da neka zaostala ljudska crta ne bi u mu�enika pobudila lažnu nadu. Komesarov povik i držanje dominikanaca nisu više dopuštali nikakve odgode. Scaglia s mukom odstupi od starca koji je drhtao u groznici svojih posljednjih utvara, gluh i slijep za strahotu oko sebe. Ništa više �ovjek ovdje nije mogao re�i; tek se tmurno ispri�a na izlasku: - Ja te moram njima predati. Dominikanci, izvršite svoje! Crno-bijeli psi dognali su hrpu nakaza iz mra�nog hodnika. Iz njihovih prnjaka zaudarala su krvava znoje-nja, ljudski im je lik bio izobli�en od ožiljaka i modrica. Ti prvi, naredi komesar Svetog oficija i gurne naprijed te-turava fratra u pokajni�koj mantiji, s uzetom oko vrata i pepelom u kovr�avoj kosi. Kad se ve� povukao na stubište, Scaglia se vrati s potmulom slutnjom. Zbilja, Matej! Kerubinski u�enik uko�io se s bi�em u ruci nasuprot starcu, �ije su se zjenice raširile, u užasu prepoznavanja... Udri, zarežao je pater commissarius u uho okamenjenog pokajnika, koji je jedva �ujno micao usne ponavljaju�i »udri«. I drugi su mu pokajnici prišli, isto tako posipani pepelom po glavi, samo razdraženi i grlati. Udri, ciknuše u koru na fratra koji je oklijevao, udri, iskazi svoje obra�enje! Ti iskrivljeni glasovi, zgrozi se umorni kardinal, i ta lica! U obru�u tih redovnika urlala su strašila i prijetila Luciferovu sljedbeniku, podmuklom pre-tvorici, lažnom pokajniku, koji se nije odazivao njihovoj vjerskoj razjarenosti i mržnji na zavodnika. I najbliži osine po vratu nepomi�nog Matej a. On zaglavinja i ispusti bi�, a na to dvojica krastavih odrpanaca nasrnu sa zakrvavljenim šibama na starog heretika. Natrag, zapovjedi komesar Oficija i utisnu držalo opet u zgr�ene fratrove ruke. Ti prvi, za tvoj otkup, ti prvi, ponovio je oštro, na što se obru� razmakne oko u�itelja i �aka, suo�ena u po-lutmini torture, na rubu shva�anja. Što je još jedan vidio u drugom? Možda ništa. Obnevidjeli, spašavali su se od užasnog prepoznavanja, u opsadi pokajnika koji su režali i mahali bi�evima. Podigni desnicu, zapovjedi strašni pater, i ruka se bezvoljnoga digne, prelomljena i mrtva�ka... Potreseni inkvizitor uhvatio se rukom za kamenu vratnicu podruma. Bilo je to neizdržljivo suo�iti se s tim vje�jim izobli�enjem. Kakve su nakaze svi poslali pa ipak, unato� tom ga�enju, nije mogao ni sebe, pa ni onog pokajnika dolje, koji bi�uje svojeg starog u�itelja, osudili: bili su polako preobražavani u An�eoskoj tvr�avi, bez mogu�nosti da išta promijene. Odozdo ga zaustave na izlazu surovi povici, sve ja�i i pani�niji. Stara�ka je iznemoglost preduhitrila pse crkve.

�ovjek je dolje na podu hroptao u grozni�avoj agoniji što nitko više nije razumio. Smrt, klikne s olakšanjem Dominisov prinu�eni pratilac. Smrt ih je obojicu spašavala, jednoga od torture, drugoga od pakla savjesti. Blažena, spasiteljska smrt! Inkvizitor je zaklju�io bezazleno da sa smr�u prestaje istraga. Vjerska revnost nije ipak tako lako puštala heretike u grob, i mnogi koji su se prokrijum�arili u vje�ni pokoj bili su iznova otkopani. Dominis je ve� desetu nedjelju ležao u drvenom sanduku i �ekao redoviti katoli�ki sprovod dok je pontifeks vije�ao i vije�ao s generalom, kardinalima, Svetim oficijem i poklisarima apostolskih veli�anstava. Zadah posmrtnih ostataka, koji su se raspadali cijele te jeseni tisu�ušestodvadeseti�etvrte, ispunio je crkvenu tminu, sve hodnike i dvorane kurije; i širio se daleko oko vatikanskog brežuljka. Lakonska vijest iz šutnje Sant'Angela uzbudila je krš�ansku Europu, ve� ravnodušnu na haranje ma�a i plamena; i malo je tko povjerovao u prirodan kraj, mada je mješovita komisija lije�nika i sve�enika konstatirala fatalnu upalu plu�a (i diskretno dodala da se nikakve druge tjelesne povrede nisu opa- Potreseni inkvizitor uhvatio se rukom za kamenu vratnicu podruma. žale), ali su takve ad hoc dekretirane komisije ve� toliko puta krivo svjedo�ile da im se nije priznavalo kad bi i istinu iskazale. Ve�u vjerodostojnost pružala je skepticima Papina upornost da se s procesom produži do kraja; a obra�unati sa živim bilo bi svakako još slavnije. I tako Scagliu nije mimoišlo da komesaru Svetog oficija ne dostavi summarium svoje polugodišnje istrage, i prvog dana zime sazvan je u staroj dominikanskoj crkvi »Sta Maria sopra Minerva« zbor svete inkvizicije. Svjetine je toliko nagrnulo od Circa Agonale, Panteona, Chiese del Gesu da su ex-inkvizitoru morali oružnici kr�iti prolaz. Rim je ustrajno bio uvjeravan na svim forumima i sa svih svojih propovjedaonica kakvu je lucifer-sku opasnost utjelovio Dalmatiae et Croatiae primas, i �uvari Petrova nasljedstva pohrlili su da sudjeluju u tom posljednjem �inu obrane; a pridružilo im se i dosta obi�nih znatiželjnika, kao uvijek na paradama. Profani vul-gus ostao je pretežno ispred manastirski golog pro�elja Minerve, dok je straža na glavni portal i oba sporedna vrata puštala unutra �lanove Svetog oficija, kardinale u grimiznim plaštevima i pod crvenim šeširima, raznolike prelate, otmjene plemi�e s pozla�enim bodežima i ugledne gra�ane pod znacima njihovih bratovština. Brbljava gomila na tijesnom trgu naga�ala je da li �e pokojniku priuštiti pjevanje popa i križ na humku ili �e ga odvesti na Campo de' Fiori, mada je odluka o tome ve� bila donesena u tajnom kabinetu, i takve javne skupštine sve�ano su odlu�ivale samo o onome što nije kuriju zanimalo. Ne uzvra�aju�i ponizne poklone ili poklike zahvalnosti, Scaglia se progura u prenatrpanu crkvu i nasloni se na prvi stup desne kolonade, odakle je okom mogao preletjeti cijelu sumra�nu nutrinu. Poznavao je dobro tu veliku goti�ku gra�evinu na svetištu poganske božice, s mra-mornim sarkofagom sv. Katarine pod prednjim oltarom, s grobovima medi�ejskih papa, neukusno dekoriranim kapelicama, me�u kojima se isticala ona sprijeda, posve�ena Tomi Akvinskom, vrhovnom autoritetu dominikanskog reda; upoznao je gra�evinu za takvih zasjedanja inkvizicije ili za javnih pokajanja grešnika. Dva reda majes-teti�nih stupova držala su središnju la�u i dijelila je od dugih sporednih krila, u sukcesivnom zasvo�enju u goti�koj uzvišenosti. Prostrana crkva bila je puna kao nikada. U središtu stajala je mrka škrinja, na njoj umjesto vijenaca vre�a s autorovom ostavštinom, a iznad toga velik portret Marka Antonija, kako bi bila do�arana heretikova prisutnost. Na jednoj strani sjedjela je skupština svete inkvizicije, na dugoj sacer senatus, pa mnogi kardinali, biskupi, velikaši, teolozi, a oko njih manje odli�ni i gra�anstvo stoje�i. Scaglia je vidio mnoge svoje znance iz kurije i Rimskog kolegija. Rijetko je tko htio izostati s takvih crkvenih sve�anosti, gdje su se mogli isprsiti vjerskom rev-noš�u i ruhom �asti. Starorimski smisao za cirkus, pro-gun�a s odvratnoš�u zakašnjeli posjetilac i pritisne na nos �ipkasti, parfimirani rup�i�. Taj užasni zadah! Pre-plavio je crkvu, ili je to bila samo njegova halucinacija. Svakako, do astralnog svoda zaudara taj lešinarski obred i proni�e smradom njegove meditacije. Nikada više ne�e on srknuti �ist miris pinija na Vatikanskom brdu. Uzalud pritište svileni rup�i� na svoje nosnice, uzalud obamire osjetilima, uzalud sve! Zadah tog procesa legao je na njegovu razdraženu senzibilnost. Da ode? Bilo bi to farizejsko odricanje �ina koji je preuzeo na se, u punoj spoznaji. Smrt optuženika nije ga izbavila od mu�ne dileme. On bi to dosudio, u svakom slu�aju... Skupština svete inkvizicije odvijala se po to�no odre�enom protokolu koji nije dopuštao nikakvo upletanje ni poreme�aj. Ta ritualna akuratnost umanjivala je tjeskobu uvijek prisutnu na me�i posmrtnog svijeta. Gledaju�i u tajnovitu škrinju, mnoštvo je bilo obuzeto osje�anjem da �e mrtvac odjednom ustati i prekinuti ceremoniju. Naravno, ništa se nije dogodilo, i komesar Svetog oficija mirno je �itao osudu, pomno sastavljenu u papinom salonu, i njegovo monotono ravnodušje gasilo je svako iš�ekivanje �uda. Marcus Antonius, Juit archiepiscopus Spn/nfr/i',r. Dalmatiae et Croatiae primas... uz dugo ia/ini'.l|.ni|< odmetnuo se od rimske crkve i otišao u Englesku; k.ul gx je Pavao V. pozvao pod prijetnjom ekskomunikaeije da se predstavi Svetom oficiju u odre�enom roku, ne s,mi<> da to nije u�inio nego je dapa�e objavio protiv papinske vl.i sti knjige pune hereze... poslije povratka opet je u njemu proklijalo sjeme krivovjerstva... i branio je nužnost ujedi njavanja s protestantima i pregovore,

o �emu nedvojbeno svjedo�i njegova korespondencija i odgovori pred inkvizicijom... Sve je to istina, potvrdi istražitelj u zadahu posmrtnih ostataka; uskrsnuli bi medijator jedva što mogao zamjeriti. Prelati u raznobojnim brokatnim plaštevima, napirlita-na vlastela sa cifrastim bodežima, uozbiljeno gra�anstvo, bogoslovci Rimskog kolegija, raznobojni fratri, bogomolj-ke sa crnim brevijarima, svi su bili najdublje zgranuti onim što je dominikanac otkrivao. Nesretni mirotvorac! Pokušao je s pomo�u okrunjenih glava provesti svoju zamisao, i ta ga je opsjena oborila, kao što ve� padaju razumne koncepcije u ovom faraonskom misteriju. Njegov londonski doma�in šalje sad ratnu flotu na Španjolsku (pošto se princ Charles vratio iz Madrida obrukan bez in-fantice), sa sjevera jezdi švedski kralj u njema�ku klaonicu, ovdje u Sant'Angelu otvara Urban VIII. ljevaonicu topova, svuda još vlada jedino zakon sile, i vjerskom se ratu ne vidi kraj. Pritisnut smrdljivom gomilom uz kameni stup, Scaglia iznenada ugleda kroz omaglicu Spasiteljev kip slijeva glavnog oltara. Obuhvativši desnom rukom veliki križ, Isus se zatvorio u sebe; ipak, prije uzašaš�a, još je jednom krišom osmotrio spašenu zemlju. Taj posljednji pogled nije iskazivao trijumf; bio je turoban, kos, kao da se pita a ujedno boji utvrditi... Kriv je, povikao je otac komesar gnjevno, kriv je stoje htio srušiti Svetu Stolicu, kriv je što se ponovo vratio da sjedini pravovjerne i heretike, pravu crkvu i krivu, kriv je, kriv... Podržavaj i�i se jedva na stupu, inkvizitor bio je poražen posljednjom spoznajom, zapravo, slutnjom Michelangelova Krista, kako gaje spazio apostol Petar s Viae Appiae, u svojim halucinant-nim dvojbama. To je bilo mu�nije od onog mrtvog sna poraženoga u Kapeli Medi�ija. Biti dignut u celestijalne visine, a krišom se osvrnuti na svoje mesijansko djelo, bio je po�etak nove Golgote bez utjehe. ...utvr�eno je, nastavljao je crno-bijeli redovnik, da je njegovo pokajanje pri povratku bilo lažno... Naravno, potvrdi ex-inkvizitor, iznova je htio spašavati! Da ga je on uhvatio u tom lažnom pokajanju, to mu je bilo jedino zadovoljstvo u tom gnusnom pokopu jedne ljudske veli�ine u sjeni Sant'Angela. Kako bi se i odrekao strastveni reformator kad je ova paklenska zavrzlama vapila za njegovim razumom?! Me�utim, crno-bijeli psi rastrgli su misao i dalje �e režati na svaki pomol duha, �ak i na izraz su�uti. �ovjekova je tu posljednja obrana, baš jedina, ona kukuljica na licu. Ergo, zbog svega toga, �itao je pater commissarius, osu�uje se njegova uspomena na vje�nu sramotu te se lišava svih �asti, dostojanstva i koristi (zatim je snizio glas i promrmljao protokolarno), a njegov se imetak dozna�uje Svetom oficiju. Razbojnici, opsuje Scaglia u sebi, grabež je oduvijek razbuktavao njihovu vjersku revnost. Proglašavali su neprijateljima naj�eš�e one koje su naumili oplja�kati. Do-minisova su dobra bila ve� ionako razgrabljena u Splitu, Veneciji, Rimu; i ta osuda je trebala samo legalizirati kra�u i opunomo�iti �inovnike Oficija da ganjaju druge, ilegi-timne lopove. Ime prokletoga ima se izbrisati iz svih knjiga, njegova uspomena, povisio je dominikanac ton, izbacuje se iz svete crkve, na sve vijekove, amen. Da, u toj osudi na zaborav svi �e se združiti, i katolici i luteranci, i Rimljani i Britanci, a i njegova priturska komuna, svi, svi... U mu�nini, gotovo da se sruši, sukobljen s okamenjenim Kristom u posthumnoj sumnji, Scaglia se s posljednjim naporom progura napolje prije nego je pater commissarius do�itao žuti pergament. Ionako je znao što dolazi. Na portalu su mu opet ceremonijalni stražari dugim kopljima �istili prolaz. Na to micanje iznutra, kao na znak sve�anog svršetka, zgusnuta je gomila ispred dominikanske crkve freneti�no zavrištala u pobjedu pape nad heretikom. Odgurnuvši grubo prednje vika�e, bjegunac u impozantnom kardinalskom ruhu probije se preko prenatrpanog trga i zakrene nalijevo, pokraj gustih povorki pod šarenim zastavama. Pošto se malo izvukao iz nesnosne gužve, Minervin zvonik zabruji za njim, i svjetina odasvud udari u radosnu, pobjedni�ku ciku. Sveta inkvizicija je objavljivala osudu nad mrtvim neprijateljem, koji �e biti ipak spaljen, a pepeo mu ba�en u Tiber; da pome-na od njega ne bude! Fortissimo zvonjave prestizao je oja�enog bjegunca i sa svih ga strana opkoljavao. I drugi su se tornjevi oglasili na poziv Svete Marije. Nikuda nije bilo uma�i. Razigrana zvona urnebesno su razglašavala pobjedu Crkve nad buntovnim Luciferom. Vje�ni grad je brujao, podcikivao, kora�ao i plesao dok je smu�eni inkvizitor bježao i bježao, moren privi�enjem uskrsnulog Spasitelja iz dominikanske Minerve. Tek se na mostu zaustavi. Prignut preko kamene ograde, Scaglia je gledao u mutne struje Tibera. Pri dnu stepenica, koje su vodile do kamenog postamenta Sikstova mosta, ljuljao se privezan crn �amac. Odatle bit �e prosut prah Marka Antonija u zaborav rijeke koja je dolazila od Sant'Angela i iš�ezavala u beskrajno ravnodušje mora. Izme�u tvr�ave i slanih usta vje�nosti protekle su sve mesijanske vizije. Da se buntovnici mogu poput njega sagnuti nad to uvijek-istosmjerno proticanje, od Castella do uš�a beskrajnosti, da se... ali uzalud je o tome meditirati. Rimska je rijeka odasvud sabirala pritoke, požudna i virovita, ljeskava na zalascima sunca i zamu�ena od silovitih vododerina. Stolje�ima sipa se topli ljudski pepeo u njene struje, vijekovima se ona tako hrani i održava, ta sveta rijeka sa hramovima i dvorovima na svojim pitoresknim obalama. Zamišljeni kardinal podigne glavu prema brežuljku protegnutom uz rub horizonta s tamnim pinijama koje su kontrastno stršale prema ažurnoj prozra�nosti. Ondje se dizala i bazilika svetog Petra s prigra�enim pala�ama.

Uz obalu redali su se bujni mediteranski vrtovi s poluskrivenim dvorcima, a ispred samog mosta sagradio je nekadašnji pontifeks divno mramorno svetište tiber-skim vodama, koje su nezasitno gutale pepeo heretika. Povorka oki�enih gospodskih ko�ija opet je prodrnda-la iza njegovih le�a kao onda kad je kao imenovani inkvizitor dolazio na Papino primanje; i opet su ga znanci pozivali da sjedne unutra, samo što ovog puta nije odbijao s nekadašnjim asketskim ponosom. Sada je i on posjedovao konjušnicu, �opor lakeja i metresu iza �ipkastog zastora; posjedovao je to makar nije u tome mnogo uživao, ali odre�i se takvih udobnosti i �asti bio bi samo oblik licemjer stva koje je prezreo. �etveroprezi stranih poklisara jurili su kao i onda da ne zakasne na kulmen sve�anosti, a izme�u njih vozili su se i velikaši s kurije, koji su se klonili gužve oko stare Minerve. Kardinal, le�ima okrenut prema toj razgalopiranoj, raskopitanoj, rastrubljenoj povorci, i dalje se. nije mogao otrgnuti od skakutavih tiberskih struja. Koliko je toga proteklo otkako je rušev-nim Hadrijanovim mostom prešao u Castello! Jedva još može fiksirati onog pravednika ispred Sant'Angela. Preobražaj ga zaboli kao da se to sad u njemu urušilo. I Tiber se �udno mijenjao. Sivio je nekako, dižu�i se pod mostom, sve viši i viši. Kao da mu voda nadire preko stisnutih usta... fuj! Pokuša da ispljuje lužnati okus, no još se zagrcne. Pepeo! Pepeo je nadolazio nabujalom rije-kom, nadolazio hrpimice, a on to guta i guta, ve� kao leš nabuhnjuje, i uhranjen tim prokletim pepelom, tumarat �e vatikanskom poplavom. Nešto prijete�e otrgne utopljenika iz funeralnog vira. Težak korak zastao je za njegovim le�ima. Gr�evito se uhvati za ogradu kao da �e ga onaj odstraga baciti u rijeku. Opasnost je banula najedanput, intenzivno naslu�ena, razbivši oklop ravnodušja... Da nije neki razbojnik?! Tjeskobno okrzne okom obalu. Sre�om, prilazili su zakašnjeli pješaci. Nepoznati ga nije mogao spopasti bez o�evidaca... Sve je to tek ludi predosje�aj. Zacijelo je neki umorni hodo�asnik trenutak zastao pokraj njega da opet produži prema Campo de'Fiori. Ipak, teški se korak nelagodno zadržao u kardinalovu uhu. I pridošlica se nije micao. Kao napada� iz busije... Opet ga je obuzela nazo�nost opasnosti, i da se toga otrese, naglo se okrene nadesno, gdje mora daje stajao onaj drugi. Okrenuvši se, isto tako naglo ustukne ispred pogleda neznanca. Ta strašna mržnja iz o�iju! I oštrina izraza! Sjekao ga je, ovaj fratar, goropadan, herkulski snažan, ukopan u ovaj rimski most kao neki osvetni�ki kip. - Zašto? Oteo mu se krik iz bezumnosti tog suo�en]a. Prosja�ki franjevac bio mu je nepoznat, a sapeo ga na kamenoj ogradi silovitom mržnjom, isto tako neo�ekivano kao i bezrazložno. Zašto? Stranac pokaže rukom u daljinu prema poljani, gdje su se vješali razbojnici i spaljivali heretici, i inkvizitor protrne od slutnje: Dominisov sljedbenik! Neka ga baci dolje u ralje Tibera! Njegova je groza iš�ezla �im mu je potmula opasnost bila tako oli�ena. Gotovo se obradovao da mu se nešto vra�a od njegova heretika. Gle, nije izumro, nije, nije! Ostalo je nešto od njega, ostalo je, i ta ljudina! - Ti si Dominisov... Zapeo je u suvišnosti tog pitanja. Dabome, bio je Do-minisov, i jest! Mu�na pustoš, koja ga je bila opkolila, bila je sad opet ispunjena, doduše, ne onako kao prije, kad mu je bio suprotstavljen sam autor »Republike«. Tko je ovaj preživjeli? I što ho�e s njim? Možda ga i ne�e baciti preko ograde mosta, tek mu ovako pljuje u lice, pun prezira. Njegova tjeskoba i predosje�aj pogibelji navrli su iz zgusnute krivnje, uzalud potiskivane racionalnim argumentima i nužnoš�u održanja; i odjednom ga svlada žestoka potreba da se opravda pred ovim nepoznatim hereti-kovim sljedbenikom: - Ono što je pro�itano na skupštini inkvizicije, istina je... Opet je zastao pred strašnim fratrovim trzajem. Istina?! Zbog te istine mrki �e ga orijaš zadaviti. Trebalo je re�i, ono pro�itano bilo je to�no, u odnosu optuženika prema raskolnim crkvama; i da goropadnika privede neumitnim �injenicama, obazrivo dometne: - Došavši u Rim, Marko Antonije je morao prihvatiti ovaj sud, baš ovakav! Drugog nije bilo. - On vam je, Rimljani, pružio posljednju priliku - odvrati mrkonja mirno, bez grožnje - ali vi ste to odbacili. Nešto poznato dolazilo je od fratrove odmjerenosti. Kao da gaje ve� negdje sreo... Kroz kovitlac digla se mutna prikaza i opet propala u nerazgovijetan, nelagodan talog. Inkvizitor se nije mogao dosjetiti, ali bio je sve uvjereniji da se s njim ve� negdje sukobio. Uostalom, drugi gaje nesumnjivo prepoznao, �ak se i predstavljanje �inilo suvišnim. - Vaše je papinstvo odsad mrtvo - nastavi Nepoznati sa stranim akcentom. - Svijet traži druk�ije zajedništvo, ono koje je utemeljeno u ljudskom pravu i krš�anskoj su�uti. Tako se talijanski govorilo na drugoj obali Jadrana. Dakle, bio je to neki Dalmatinac, valjda iz pratnje splitskog nadbiskupa, možda... Daleki žagor naruši Scagline kombinacije.

Procesija je stizala iz dominikanske crkve na Campo de'Fiori, koji je ležao na pclslo kora�aj;i od Sikstova mosta. Rasprava nije na gornjem krugu SanrAiu>Ha bih okon�ana, osuda u dominikanskoj Mincrvi iza�i pred sud vjekova, ako tu vatra ne izbavi. Ho�e li Tiber raznijeli uspomenu? Posumnjavši u trajnost prokletstva, inkvizitor je zaželio prokopati mržnju Dominisova sljedbenika. - Crkva ne može druk�ije opstati... - Nego ovako? - pokaže Nepoznati prema poljani odakle je doprla cika raspaljena pripremom loma�e. - Jedino ovako - potvrdi kardinal i pokrije opet glavu crvenim šeširom. Povjetarac nije ohladio njegovu vru�icu. Pod šeširom bio je manje izložen i zatvarao se u prijašnje nepristupa�no dostojanstvo. - Onda kraj Crkvi! - Finiš ecclesiae? Tvoj to u�itelj nije domislio. Ho�eš li ti, odmetnice, proslijediti dotle? Vidiš li kamo to vodi? Nepoznati je šutio mu�en i sam dvojbom u prigušenu odjeku fulminantne procesije. Njegov je voda pokušao izmirenje crkava, uzalud otpo�etka, uzalud dokraja. Na tom promašaju trebalo je zastati ili srušiti zajedni�ki temelj. A kamo da odatle rušitelj stupi? Radoznao pred tim nepoznatim tlom, inkvizitor je gotovo podbadao namrštena diva: - Jedna crkva, to �e se neprestano raspadati; a više crkava, to je neprestani rat. Marko Antonije je htio izmiriti ono što je nepomirljivo. Ali ti �eš, heretikov u�enice, udariti stazom bune i rata? - Vi ste, na sakrosanktnim stolicama, tako odlu�ili... Buna. I rat! Svoj crveni šešir vi �ete, kardinale, jedino razmijeniti za om�u. Vaša totalna vlast nad ljudskim dušama, radom i imanjem vaša je propast. - A kome tu vlast daje tvoj u�itelj? Onima koji �e stvoriti još gore crkve, crkve bez sjene Kristove... - Inkvizitore, zastao si istragom na pola Dominisova puta. Njegova oporuka seže dalje. Uzalud je palite na loma�i. Marko Antonije �e govoriti stolje�ima i stolje�ima kasnije, govorit �e svima onima koji �e svoju ljudsku slobodu i krš�anstvo suprotstaviti papinskoj svevlasti, bez obzira vlada li se nad njima u ima Krista ili Lucifera... I Dominisov sljedbenik po�e. Onako uspravljen, odrezanih asketskih kretnji, martirski kro�e�i naprijed, dolazio mu je poznat... Fra Ivan! On?! Lik, koji mu je bljesnuo iz pri�anja, vjerno je prianjao uz �ovjeka na mostu. Da bi se on izvukao iz mrtva�kog kanala? I pobjegao iz Tvr�ave... Bilo je mogu�e. Nekima je to uspjelo. U Domi-nisovu pratiocu i njegovu maloprijašnjem sugovorniku bila je ona ista strašna snaga asketski disciplinirana dalekim ciljevima. A u tom prepoznavanju protrne. Nije li pred njim tek jedan od mnogo likova... To se pred njim pojavio Krist! Svemogu�i... Ne bi li mu Isus isto tako govorio kao ovaj prosjak? Zacijelo, to nije Michelangelov Spasitelj pun dvojbe, nego Onaj koji mu se davno objavio »Ja sam istina i put«. Nepoznati prešao je na obalu i nestao u gomili koja je odasvud pristizala. Scaglia pode polagano za Kristovom sjenom ne bi li ga dostigao, ali se zatekao u gibanju prema Cvjetnom trgu, kamo nikako nije htio. Tako napušten u svjetini, opet se punio sumnjom. Je li mu se zaista javio Spasitelj? Ili heretik? Iznenadni susret razorio mu je ste�enu sigurnost. Koliko mu je god bilo odvratno ono što �e se izvršiti, nije se više htio pilatski držati postrance. Trpko slušaju�i viku, pro�e pokraj otmjene Pala�e Farnese. Pognut i uvu�en u se, nastojao je u svojim o�ima zadržati divno tro-katno pro�elje i poznat ures Michelangelova dlijeta, ali divlji su pokli�i trgali umjetni�ku patinu. Ve� s Piazze Farnese ugledao je podignutu loma�u. Na njoj je ležao Marko Antonije, do njega natrpana vre�a; i tako izdaleka izgledao je kao putnik koji otpo�iva prije nego �e uzeti svoj težak prtljag. Taj se dojam ubrzo gubio. Zaogrnut u crn plašt, kako su ga izvadili iz lijesa, crnio se iz bližeg kao neka sablast dovu�ena u obru� mahnitih. Gomila se skupila iz svih rimskih �etvrti i udaljene periferije, bu�na i razigrana, no ne onako kao što bi to pružao prizor sa živim na loma�i. Ispod gomile klada mrmljali su dominikanci litaniju s vrištavom ženskom pratnjom, a poneki hrapav bariton prihva�ao bi to bjesomu�no, u slavu Svetog Oca, na propast neprijatelja apostolske crkve! Ipak, ono pravo fulminantno raspoloženje pri paljenju heretika i vještica nije nastupalo. Mrtvac gore kvario je zadovoljstvo. Scaglia se nije primicao, iz gnušanja prema mrtva�kom raspadanju. Neka mu se apostal javlja u nemirnim no�ima onakav kakav mu je proricao propast novog Babilona! Neka ostanu protivnici! Neka gnušanje i su�ut ne rasto�e njihova posljednja oli�enja... Ogledavao se naokolo da ga nešto privu�e i izbavi iz jeze mrtva�eve prisutnosti. Pu�ka se radoznalost okretala prema sjajno nalaštenim ko�ijama koje su stajale na vatikanskoj cesti, odakle se preko glava svjetine nudio �ist vidik na loma�u. U jednoj od tih raskošnih ekipaža sjedio je Urban VIII, �uvan dvoredom blistavih oružnika, i pažljivo mjerio temperaturu oduševljenja koje je potpalio. Vatra se usprkos trudu izvršne svjetovne vlasti nije dugo razgorijevala, a kad je napokon liznula preko nepomi�nog heretika, iz dugog �ekanja gledalaca planula je više mržnja nego radostan ushit. Rimska je rulja kriknula na pobunjenog Dalmatinca, kao što je od dvojbenog Petrova ustoli�enja vikala protiv svih apostata i samosta-laca, u sumnjivom kalkuliranju da se nešto od zlatnih pritoka kuriji odlijeva i u njene kloake. Lai�ki su inflama-tori, uz molitve dominikanaca,

dugim željeznim žara�ima namještali tijelo koje se uzgibalo, a kad mrtvaca uhvate plamene pandže i on se ukaže kako se gr�i, otima i pridi-že, �ar oživljen]a bude potpun. Pokli� kanibalske gladi stopio je bezbrojno mnoštvo pod crkvenim stjegovima, cijela je poljana razjapila usta, s plamte�im jezicima, u okusu ljudske žrtve. Zaglušen cikom, inkvizitor je s treptajem krivnje pratio palež vre�e s autorovom ostavštinom. I on to, zaduženi, nije dospio pro�itati. Gorjela je revidirana Republika, gorjele su epistole za vjersko izmirenje, gorjele su skice nove fizike, dogorijevala je na loma�i jedna vizija univerzuma, a pocrnjeli listovi otkidali su se od nokata vatre i odlijetali na apeninskom lahoru daleko preko svjetine. On je mogao nešto od toga sa�uvati za kasnije, ali, odmahne skepti�no rukom za šuštavim bjeguncima, �emu? Takve su mesijanske spoznaje samo hranile vatru koja gori kroz vjekove vjekova. Da, tako je bolje, ignoranti i hedonisti preživjet �e, no, �im je to zaklju�io, rimski se kardinal sjeti Neznanca na mostu i, obuzet tjeskobom, po-vu�e se sa »Cvjetnog polja« na kojem je tog prvog zimskog dana izrasla plamena ruža, iz zrenja ljudskog razuma, prkose�i ljudožderskom urliku... Napomena izdava�a Roman Heretik prire�en je prema izdanju Matice hrvatske iz 1968, koje je autor neznatno doradio, a izdava� proveo nužne granjske i pravopisne korekcije. MISAO JE CRNO JEDRO Ako pisac poseže za prošloš�u kao mogu�im romansijerskim predloškom, u njegovoj potrebi ne treba otkrivati slu�ajnost ili želju da se nadomjesti ono što je ionako u kompetenciji povijesne znanosti. Povjesni�ar istražuje �injenice da bi u njihovu slijedu prepoznao stanoviti zakon, pripovjeda�u dekor povijesti služi kao dobrodošla pozadina u kojoj �e dileme njegovih junaka i pitanje �ovjekova opstanka dobiti posebnu težinu. Kada u povijesti ne bi našao ništa više nego ulan�ani niz zbivanja, pripovjeda� se ne bi bitno udaljio od pukog kroni�ara. No povijest je za njega ponajprije okvir univerzalne drame, prostor u kojem ljudske dvojbe determinirane ideologijom i moralom nadilaze granice konkretnog vremena. S jedne strane povijest se �ini kao ocean kojim se opija kolektivna samosvijest, s druge strane ona je more u �ijim valovima tonu pojedina�ne zablude. Pisac se ne obra�a povijesti možda zbog nje same, nego zbog suvremenosti; zato da bi u vremenski zatvorenim ciklusima sjedinio prošlost i sadašnjost sažimaju�i ih u onoj to�ki u kojoj se vrijeme identificira kao ljudsko iskustvo. Kao više ili manje opipljiva tragedija. S obzirom na to, korelacija izme�u romanopisca i prošlosti ne svjedo�i o mogu�em pasatizmu, nego o potrebi da roman jednim dijelom bude fiksiran u zbiljskom tlu, a drugim u okružju vje�itih dvojbi koje mijenjaju prostor ili vanjski dekor, opisuju�i uvijek iznova krug �ovjekove sudbine. Kao legitimni baštinik epa i drame, roman pretpostavlja doga�aj ili kroniku, pretpostavlja povijest koja se pod rukom sprema pripovjeda�a pretvara u pripovijest. U hrvatskoj književnosti takav oblik romana ima posebno mjesto. Nema dvojbe da je tome uvelike kumovala naša nacionalna povijest i da su mnogi autori fikcionalizirali prošlost u želji da izme�u kolektivnih zanosa i njihove kompromitacije otkriju spasonosni klju�. Pozivaju�i se na jednoga takvog autoriteta kao što je T.S. Eliot, mogli bismo re�i da pripovjeda� ne traga za onim što je prošlo u prošlosti, nego za osje�aj za povijest, angloameri�ki pjesnik, dovodi do toga da pisac nije prožet samo vlastitim naraštajem, nego uvjerenjem da svekolika literatura, a u tom sklopu i njegova nacionalna, tvore imaginarni duhovni poredak. Smisao za povijest, za vremensko i izvanvremensko, za sadašnje i trajno, jest ono što pisca izdiže iznad kroni�ara, otvaraju�i prostor u kojem njegove opsesije dobivaju pe�at sveobuhvatne prakse. U hrvatskoj književnosti novijega doba tim osje�ajem za prošlost u kojem se sažimaju prostor i vrijeme možda nitko nije bio toliko obuzet kao Krleža. Premda je u Zastavama izložio svoju filozofiju povijesti, Krleža nije pisao povijesne romane u kanoniziranom zna�enju te rije�i, ali je bio op�injen poviješ�u, identificiraju�i je naj�eš�e kao »rijeku krvi«, »ljetopis gluposti«, »zmijsko klupko podlosti«, »konstantu bijede, smrti i sladostrasti«, bludnicu (prije nego u�iteljicu) itd. Posumnja li ljudsko bi�e u hegelijanski smisao povijesti, u njezinu pravocrtnost i vrhunski rezon, objašnjavao je višekratno Krleža, postaje heretik i bogootpadnik koji vlastitom sudbinom otpla�uje ono što je nametnuto kao zajedni�ka norma. Znatnim dijelom pripovijedni opus Ivana Supeka, doktora filozofije i teorijske fizike, posve�en je takvim li�nostima, krivovjercima i otpadnicima koji su odstupali od nekih op�eprihva�enih na�ela, ali �iji se curriculum vi-tae upravo zbog toga nudio kao izniman romansijerski predložak. Za taj dio Supekova stvaralaštva, izuzimaju�i knjige i više od stotinu radova iz podru�ja teorijske fizike i filozofije znanosti, najvažniji su romani Heretik (1968), Extraordinarius (1974), Krunski svjedok u Hebrangovu slu�aju (1990) i Buna Janusa Pannoniusa (1992). Da bismo se što više približili autorovoj potrebi da beletrizira život Marka Antonija de Dominisa, valja podsjetiti na najvažnije to�ke njegova životopisa. Za ranih dana, izme�u dva svjetska rata, Su-pek je bio vo�en gotovo univerzalisti�kom ambicijom uspostavljanja što ve�e ravnoteže izme�u egzaktnih i društvenih znanosti. Filozofski fakultet poha�ao je u Zurichu, Leipzigu, Parizu i Zagrebu,

a u Leipzigu je tako�er postigao dvostruki doktorat: iz filozofije i teorijske fizike. Kao fizi�ar i mislilac, uporište za svoju »filozofiju povijesti« otkrio je u tuma�enju kvantne teorije Nielsa Bohra i svoga izravnog mentora Wernera Heisenberga (potonji je posredovao i u njegovu spašavanju kada gaje u Njema�koj uhitio Gestapo). Bohr i Heisenberg bili su na svoj na�in presudni za njegov intelektualni put jer su rušili temelje tradicionalnog determinizma i teorije odraza na kojima je po�ivao dijalekti�ki materijalizam, a koji je u vrijeme Supekova zrenja nametan kao gotovo svevladaju�a doktrina. Nijekanjem tih zabluda i opovrgavanjem materijalisti�ke odre�enosti spomenuti fizi�ari, kako je svjedo�io i sam Supek, ponudili su pretpostavke za radikalno novo razumijevanje slobode koje ne�e imati granica, a ako ih i bude imalo, onda �e ono biti kanalizirano pojedina�nim mišljenjem, moralom i kreativnom maštom. Taj intelektualni izbor i takva pozicija doveli su do toga da je Supek u ono doba, prije drugoga svjetskog rata, tretiran kao revizi-onist, pa u krajnjoj liniji i kao krivovjerac, što je rezultiralo njegovim raskolom s boljševi�kom strujom ne samo u odnosu na politi�-' ku stvarnost, nego i u tuma�enju znanstvenih i umjetni�kih fenomena. Vra�aju�i se tim dalekim godinama, on je u knjizi Krivovjernik na ljevici (1980) objašnjavao da su zagreba�ki revizionisti tragali za novim putovima i da je Carillov i Berlinguerov eurokomunizam iniciran još potkraj tridesetih godina u zagreba�koj kavani Corso. Richtmann, Podhorskv i drugi pripadnici te revizionisti�ke družbe jasno su se odvojili od ondašnje lijeve ortodoksije naglašavanjem potrebe za univerzalnoš�u, slobodom i tolerancijom, a to »bogohulno« trojstvo definitivno ih je udaljilo od onog što je bilo ome�eno striktnim dogmatizmom marksisti�ko-lenjinisti�kog tipa. Supekov život, ali dakako i njegova znanstvena i spisateljska htijenja, tako su se našli u svojevrsnom procjepu. S jedne strane bio je vo�en potrebom da slijedi duh vremena, s druge pak željom da se suprotstavi onome što se u tom vremenu pokazuje kao zloduh ili intelektualna invalidnost koja u svojoj nedostatnosti, i u sprezi s vlaš�u, može uroditi najpogubnijim posljedicama. Po�emo li od tih pretpostavki, od onog što je karakteriziralo okružje u kojem se napajala Supekova potreba za slobodom ili iskakanjem iz okoštalih shema, bit �e nam razumljivija njegova sklonost da beletrizira i na svoj na�in istražuje živome putanje Marka Antonija de Dominisa i Janusa Pannoniusa ili, ako je o novijoj povijesti rije�, Andrije Hebranga. Uživljavaju�i se u njihove sudbine, Supek je bazao tankom i teško opipljivom granicom koja omogu�uje da nepomirljivog individualca. i postoje�eg, svijeta, "sRucenog zidoyima_kQmaenci}narušen na štetu jednoga ili drugoga, Kada se taj odnos poremeti, otkrivaju se novi obzori ili se zatamnjuju i oni osvojeni. Naj�eš�om žrtvom u takvim prilikama bivaju pojedinac, heretik i otpadnik kojim je Supek kao pripovjeda� trajno zaokupljen. Taj odnos pobunjenog �ovjeka i strogo hijerarhi-zirane okoline višestruko je izazovan jer u svojoj raznorodnosti upu�uje na ograni�enost individualnog �ina, ali i zatvorenost jednom zadane države - svijeta, koja odslikava povijest u skali njezinih tragi�nih nemogu�nosti. Udaljenost pojedinca vo�enog potrebom za slobodom i društvenog korpusa koji tu slobodu mjeri vlastitim metrom, jednaka je udaljenosti izme�u Zemlje i zvijezda ili stvarnosti i iluzija! No paradoks je u tome da se povijest, koliko god možda pravocrtna, nudi kao pripovijest u �asu kada pobunjeni �ovjek (po Camusu: L'Homme revolte) narušava njezin o�ekivani i pomno pripremani slijed. Ako posegnemo za u�enjem znamenitoga francuskog nihiliste E.M. Ciorana, onda bismo trebali prihvatiti njegovu tvrdnju da je otpadnik onaj koji se više nije u stanju opredijeliti. Svijet je takav kakav jest, i smislen i besmislen, pa je zato svaka gesta istodobno razložna i duboko apsurdna. Budu�i da Cioran izri�ito sumnja u mogu�nost preinake svijeta, otpadnik bi se po njemu trebao odre�i vlastita imena ili krenuti putem samonegacije, što se u krajnjoj to�ki svodi na jedno te isto. Cioran je zacijelo najbliži istini kada tvrdi da u otpadniku »tinja sjaj nekoga drugog svijeta«. Zato je njegova sudbina iznimna i izvanredna: na svoj je na�in blizak Bogu, premda ga njegova duboka strast za izdvojenoš�u nerijetko gura u provaliju i prokletstvo. Uzimaju�i u obzir sve to, �injenica da je Ivan Supek beletrizirao životni put Marka Antonija de Dominisa, jedne od najve�ih ali i naj-kontroverznijih li�nosti hrvatske povijesti, sve je prije nego slu�ajna. Dvojba je li se Supek u toj mjeri identificirao s Dominisom zbog njegovih otkri�a u oblasti fizike ili zbog njegove pobune spram Rimokatoli�ke crkve, u osnovi je ipak lažna. Jer svakim dijelom svoga kreativnog bi�a znameniti Rabljanin postavljao se kao kr�itelj novih putova, no ono što je me�u prirodoslovcima i fizi�arima moglo izazvati tek zavist i nevjericu, u vatikanskim krugovima do�ekivano je kao vrhunska blasfemija. Ne umanjuju�i važnost postignu�a iz fizike, poglavito onih vezanih za fenomen duge te pitanje nastanka plime i oseke, u �emu je nadišao i Galileija, �ini se da je taj padovanski profesor, senjski biskup i splitski nadbiskup iz dubine onog vremena, reformacijskog i protureformacijskog, najvažniji kao os-poravatelj vatikanskih privilegija, kao katoli�ki velikodostojnik koji nije�e pravo Crkve da se miješa u svjetovne kompetencije i koji se u eri velikih vjerskih antagonizama na europskom kontinentu zalaže za ekumenizam. Kao izraziti otpadnik, osporavan i anatemiziran, kao znanstvenik svjetskog glasa i dalmatinski primas koji je naginjao protestantizmu, Dominis nije do�ekao to da Vatikan, ga pokopa po katoli�kom obredu. što se o njemu izjasnila inkvizicija, no kada je osu�en, žigosan je vje�nom sramotom, imovina je konfiscirana,

tijelo i njegovi rukopisi javno su spaljeni na stratištu za notorne zlo�ince, a pepeo mu je ba�en u Tiber. Ve� tako obilježen i ovlašno skiciran Dominisov život sa svim mogu�im meandrima i teško odgonetljivim epizodama, nudi se kao roman. Razli�iti aspekti njegova djelovanja zaokupljali su hrvatske istraživa�e od Franje Ra�kog i Dragutina Prohaske do Veljka Gorta-na, Josipa Tur�inovi�a i drugih. Tin Ujevi� pisao je o Dominisu kao o osobi nedovoljne moralne rigoroznosti i »monstrumu oholosti«, posvjedo�uju�i opet jednom daje bio sve prije nego jednozna�na figura. Krleža je bio zaokupljen nacionalnom poviješ�u, osobito njezinim protagonistima, kao što su Križani� i Star�evi�, možda mnogo više od svojih književni�kih suvremenika. Svojih tipi�nih invektiva nije poštedio ni Dominisa. Iako nije zaboravio njegovu posredni�ku ulogu u pomirenju razjedinjenih crkava, prozvao ga je bez ustru�avanja srebro-ljupcem i ulizicom, vjeruju�i da se iza svih nesporazuma s katolicima, protestantima i anglikancima krila zapravo pohlepa za novcem. Iz današnje perspektive, gotovo �etiri stolje�a poslije smrti, posthumna kob Dominisa i njegova djela svjedo�i da rijeku povijesti nije tako lako kanalizirati. �ak ni s pomo�u sile. Od znanstvenika svjetskog glasa o kojem je s najve�im respektom govorila onodobna Europa, od splitskog nadbiskupa i dalmatinskog primasa koji je kanio obnoviti sjaj i snagu ujedinjene Hrvatske, od uglednog profesora na padovanskom sveu�ilištu, do autora teoloških i prirodoznanstvenih spisa, windsorskog dekana i savjetnika engleskog kralja, Dominis se na kraju našao pred vratima inkvizicije. Kada je umro, skršen duhovno i tjelesno, kao poniženi apostat, najviša sudska instanca rimske kurije nije bila samo protiv ritualnog ispra�aja, nego je spaljivanjein njegova tijela i rukopisa,odnosno anatemiziranjern uspomene (i slike!), nastojala za svagda zbrisati sje�anje na opasnog Rabljanina. Unato� tomu, iz dubine svog vremena Dominis nam se vra�a, makar i kao otpadnik, jedan od najve�ih u povijesti zapadnoeuropskoga civilizacijskog kruga. Ispituju�i u svojoj studiji Masa i mo� fenomen besmrtnosti, Eli-as Canetti navodi slu�aj romanopisca Henrija Bevlea, poznatog u povijesti književnosti pod pseudonimom Stendhal. Doti�ni francuski pripovjeda� pisao je cijeloga života, ali ga njegovo vrijeme (vrijeme Napoleonovih osvajanja) nije priznavalo. »On se bez žaljenja pomirio s tim da piše za malo ljudi«, tvrdi Canetti, »ali je bio potpuno siguran da �e ga za stotinu godina �itati mnogi.« Objašnjavaju�i da zbiljski rivalitet me�u ljudima po�inje poslije smrti, kada njihov »uspjeh« više nije uvjetovan prljavim intrigama ili osobnom nepod-nošljivoš�u, taj Židov i austrijski autor zaklju�uje da nam veliki pokojnici iz prošlih epoha služe kao svojevrsna hrana. Nema dvojbe da je takvu vrstu hrane, duhovne i teško pokvarljive, Supek otkrio u Dominisovoj ostavštini. Pod rukom sveznaju�eg pripovjeda�a, vo�enog potrebom za epskom obuhvatnoš�u i nepristranoš�u, u ro-manu Heretik portret glasovitog Rabljanina pretapa se istodobno u panoramu vremena razdiranog vjerskim proturje�jima i željom Vatikana da o�uva svoj stoljetni primat. Potaknut na svoj na�in Dominisovom sudbinom, Supek nije posegnuo za Masi�nimnaracijskim postupkom, koji pretpostavlja romanšijersku obradu doga�aja. Moglo bi se re�i da je otpadnik osu�en na vje�ni zaborav i sekvencije, koja prethodi otpadnikov majgstiiurat, pisac poseže flashbackovima i u retrospektivom kada je hrvatski rinizanju prizora oblikuje obuhvatno štivo koje se nudi kao Dpmini- i kao kronika jednog vremena �ije danas"nisu izgubile misao. "Kako Supek"nije samo pisac, nego i znanstvenik, �ini se da se u romansiranju života svoga dalekog prethodnika koji je tako�er bio pisac i znanstvenik rukovodio potrebom da s gotovo matemati�kom to�noš�u i egzaktnoš�u slijedi njegove krivudave tragove. S osje�ajem za preciznost i minucioznu sliku, pred �itateljem izrasta postupno jedna iznimna li�nost �ije se nedoumice i moralne dvojbe pokazuju u krajnjoj liniji kao dvojbe od kojih nije pošte�eno nijedno vrijeme. Ciceronova dosjetka o povijesti kao u�iteljici života do�ekala je u Supekovu pomno dokumentiranom romanu još jednu radikalnu provjeru. Ako povijesni roman shvatimo kao onaj oblik fikcionalne proze u kojem se kriti�ki ispituje �ovjekova moralna i egzistencijalna tjeskoba, onda bi u takvoj vrsti proze trebalo vidjeti sve prije nego potrebu za pukim tradicionalizmom. Vra�aju�i se Dominisu, Supek se obra�a protagonistu povijesti koji je vo�en svojim unutrašnjim izborom i koji je baš zbog toga gotovo uvijek na gubitku. Aktualiziranjem carlvleovske ideje o iznimnim pojedincima kao promotorima epohalnih zbivanja, u romanu se podržava dojam o povijesti kao zavodnici i vještici, kao u�iteljici života koja ima svoje o�aravaju�e lice i razo�aravaju�e nali�je. Ne shva�aju�i prošlost kao zauvijek definirano stanje, Supek je na njezinim raskrižjima obnovio ona presudna pitanja u kojima se iznova identificira drama povijesti, a s njom i drama nepokorivog pojedinca. Ve� na po�etnim stranicama romana, dok kardinal Scaglia prolazi izme�u zloglasne tvr�ave Sant'Angelo i Hadrijanova mosta, dok pred �itateljem uskrsavaju vatikanske zidine, ocrtane suzdržanim ali odlu�no vo�enim perom, u slutnji zimskog predve�erja nazire se ona utroba proždrljive povijesti koja �e progutati tolike žrtve. Uvodni dijalog izme�u inkvizicijskog istražitelja kardinala Sca-glie i fra Mateja, Dominisova kerubinskog u�enika koji �e svoju bliskost s rapskim raskolnikom platiti najve�im mogu�im poniženjem,

otkriva da Moloh povijesti ne brine za pravdu nego samo za ono što u odre�enom trenutku pomaže ili odmaže njegovim jasno postavljenim ciljevima. Na pitanje dekuražiranog fratra, u kojem tinjaju pos-ljednji ostaci iluzija, kardinal odgovara da su nedoumice suvišne: jer Marko Antonije ionako nije pripadao nikome, pa �e i katolici i protestanti i bezvjerci lako pristati da odluka o šizmatikovu spaljivanju bude napokon provedena. Tako ve� po�etna sekvencija navješ�uje heretikovu zastrašuju�u kob, putanju iznimnog pojedinca koji gotovo oholo uživa u ikonoklasti�koj izdvojenosti, no, nasuprot tome, u najtežim �asovima ostaje osu�en na samo�u. Za Dominisa je možda presudno bilo to što se nije htio odre�i svoje Crkvene države {De republica ecclesiastica), knjige koju je pisao godinama i koja je poslije mnogih teško�a 1617. ipak objelodanjena u Londonu. Kakav je duh titrao ispod Dominisove nadbiskupske odore, najbolje svjedo�i citirana desetosveš�ana knjiga u kojoj objašnjava da je pontifikat, dakle vladavina najvišega katoli�kog sve�enika, u opreci s evan�eljem i Kristovim naukom. U ono doba, kada su diljem Europe nicale nove crkve u oporbi spram Vatikana, splitski nadbiskup odlu�no je nijekao privilegije Rimokatoli�ke crkve. S obzirom na autoritet koji je uživao, osporavanjem prava Crkve da arbitrira u profanim pitanjima, i ukupnoš�u svoje pomno elaborirane kritike, Dominis je zadao težak udarac kuriji. Kongregacija Indeksa ustanovila je da Crkvena država vrvi bogohulnim tezama, oficij Mleta�ke Republike tako�er je zabranio raspa�avanje spisa, a teološki kolegij na Sorbonni podijelio se u dva tabora. Oni prvi, koji su bili za zabranu, pronašli su u knjizi Dominisovu sve težem položaju u Vatikanu pridonosilo je njegovo bavljenje prirodnim znanostima, no �injenica daje tako odlu�no negirao crkvenu vlast, da je »�ovjeka htio prepustiti njegovoj slobodi i gra�anskom zakonu, njegovoj radoznalosti i požudi«, definirala ga je kao glasnika budu�nosti, ali gaje po�etkom 17. stolje�a pretvorila u najve�ega mogu�eg heretika u kojem, kako se htjelo dokazati, plamti sotonski zloduh. Kada ga je papa Grgur XV. pozvao da se vrati iz Engleske, gdje je djelovao kao windsorski dekan, kraljev savjetnik i posrednik u izmirenju krš�anskih zemalja, Dominis se unato� svim opomenama odazvao pozivu. Njegovo približavanje Anglikanskoj crkvi trebalo je objasniti kao suptilnu špijunažu radi slabljenja protivnika, a nakon �ina abjura-cije, potvr�enog i zasebnim spisom, Marko Antonije vratio se u krilo mati�ne crkve. No smr�u Grgura XV, Dominisova bliskog prijatelja iz studentskih dana, i promaknu�em Urbana VIII, koji je postao pontifeks maksimus, njegove su pozicije ozbiljno poljuljane. Inkvizicija je otkrila da se nekadašnji splitski nadbiskup opet priklonio herezi i Dominisova sudbina bila je napokon zape�a�ena. Prate�i životni krug rapskog raskolnika, Supek je svjestan koliko je njegovu sotonizjranju jiridonijelo bavljenje znanoš�u. U ranom 17. stolje�u, ""SolTje zagonetka svijeta ispitivana uglavnom s pozicije Crkve, �injenica da se netko usudio kriti�kim okom mjeriti vjerske dogme prouzro�ila je razumljivu sablazan. Ili kao što najednom mjestu kardinal Scaglia izravno replicira optuženom Dominisu: »Od te tvoje fizike došlo je i poricanje sakramenta, euharistije. Nisi mogao znanstvenim umom prihvatiti �udesnu pretvorbu kruha i vina u tijelo i krv Kristovu.« Dakako, nevolja je bila u tome što je tvrdoglavi apostat i fizi�ar ispitivao svijet ne samo posredovanjem Biblije, nego i s pomo�u le�a i drugih sprava, nijekaju�i na taj na�in njegovo božansko ishodište. Htio ili ne htio, Dominis fizi�ar negirao je svetost stvari nalikuju�i tragi�nom junaku koji �e 200 godina kasnije oživjeti u jednom od najslavnijih djela europske književnosti - Geotheovu Faustu. Težnja za spoznajom, za otkrivanjem novih i neistraženih mogu�nosti odvest �e Fausta do ugovora s Mefistofelesom, likom koji utjelovljuje �avolska obilježja i koji, u Goetheovoj pjesni�koj projekciji, navješ�uje vladavinu novca i bezo�ne pohlepe. Kako je onda mogao završiti Dominisov krivovjerni�ki put nego onako kako je završio? Veli�anstveni Faust, u Goetheovoj verziji, umire u �asu prosvjetlje-nja, usuprot nesretnom Marku Antoniju kojem ni strah od tamnice ni svjetlo inkvizicijske loma�e nisu mogli pomo�i da svoju misao uskladi sa zahtjevima Rimske kongregacije. Duboko svjestan gdje se kriju uzroci Rabljaninove tragedije, s vještinom u kojoj se stapaju to�nost i smisao za suptilnost, Supek oživljava zatvorski dijalog izme�u apostate i istražitelja. Ali ti razgovori, bez obzira na njihovu provokativnost, doimaju se kao predsmrtna igra. Njihovo ishodište razotkriva se u Domini-sovu životu, u �injenici da je još kao splitski nadbiskup pou�avao sve�eni�ke kandidate u logici i matematici, otimaju�i ih utjecaju isusovaca, kojima je svojedobno i sam pripadao, u sporovima s trogirskim biskupom Andreuccijem, koji mu je podmetnut kao korektiv, u njegovim istraživanjima, koketiranju s reformacijskim crkvama i koje�emu drugome. Premda su se mladi seminaristi u Dioklecijanovu gradu oduševljavali njegovim predavanjima, nadbiskup je dolazio u sukobe sa splitskim kaptolom i ojtodoksnim, sljedbenicima Rimskejrkve^ Jedan od njih, dr. Matija Alberti, pisac misterija o fsukf stovoj muci, bio je štoviše Dominisov uliolIaT U Jednoj tipi�noj polemici s nadbiskupom on �e doslovce zaklju�iti: »Natura natu-rans, to je vrag, kao i žena. �ovjek je grešan porodom. U ženinoj maternici on se odvaja od Božanskog bivstva i poprima tijelo kao svoje odmetništvo i grijeh.«

Racionalnost i vjerska tuma�enja nisu išla ruku pod ruku, osobito ako je njihova sprega narušavala vjerske temelje. Po franjevcu Dunsu Scotusu, racionalni razlozi nisu dostatni da bi se objasnilo stvaranje svijeta iz ništavila, besmrtnost duše i dogma o trojedin-stvu. Znanstvenim eksperimentima Dominis je na svoj na�in obezvrijedio kuriju i potezao vraga za rep, a koketiranjem s otpadni�kim crkvama kao daje sam pokazao provaliju u koju �e ga poslije svega gurnuti Sanctum oflicium. Ako je �ovjek toga doba bio razapet na križu racionalne pustolovine i vjerskih dogmi, ako je dvojio izme�u opipljive znatiželje i svetog neznanja, Marko Antonije bio je u prvim redovima onih koji su toj znatiželji podnijeli krvav danak. Za razliku od tvoraca klasi�nih povijesnih romana koji svoje junake idealiziraju i umataju u plašt nadnaravne �isto�e (Scott, Šenoa), protagonist Supekove proze ni u jednom �asu nije stiješnjen u crno-bijeli kalup. Beletriziraju�i biografiju velikoga rimootpadnika s iznimnim osje�ajem za preciznost, Supek je pošao od pretpostavke da se Dominisov život sam po sebi rastvara kao roman: trebalo je »samo« slijediti njegove stranice, palimpsestirati ih dokumentarnim prividom i �injenice koje su bremenite fabuloznoš�u pretvoriti u kostur budu�e pri�e. Tako smo dobili roman koji se zahvaljuju�i autorovoj akribi�no-sti doima kao kronika, ali i heretikov ljetopis koji prerasta u intri-gantnu pri�u, pojedina�nu i op�u, nacionalnu i univerzalnu. Ve�ina likova, od kardinala Scaglie do Dominisovih sljedbenika (fra Ivana i fra Mateja), doktora Albertija i sestre Fides, ponajprije su u funkciji glavnog junaka koji se postupno otkriva kao kolos okovan svojim zanosima i povijesnim predodre�enjem. Takvog šizmatika koji je želio posredovati izme�u razjedinjenih crkava, koji je »dublje zasje-kao Svetu Stolicu od Wycliffea, Jana Husa, Calvina i Luthera«, Supek ne predstavlja kako papirnatog sveca, nego kao �ovjeka od krvi i mesa obilježenoga plamenom strasti i pobunom protiv svoje jezuitske prošlosti. Dominisova sklonost spram hereti�kih spisa i mi-sterioznih bratstava poentirana je_na stanovit na�in zabranjenom Utr^^^S^esirom Fides. U neuhvatljivom kolu povijesti i legaliziranog licemjerja nedužnost je izigrana zauvijek: visoki katoli�ki po-glavar Mar^Antpny.e: ima priležnicu, a. ona je opet instrument u rukama Svetog reda koji joj je, naredio da uhodi nadbiskupa. Vra�aju�i se glavnim etapama Dominisova puta, vi�enoga uglavnom iz perspektive istražitelja kardinala Scaglie, oživljavaju�i majstorski njegove splitske godine, vrludanje izme�u Rima i Mleta�ke Republike, katoli�ke ortodoksije i reformacijskih izroda, Supek portretira gorostasa hrvatske povijesti, tragi�nog najviše zato štojsu njegove vrlifie^eSanp kao nedo£ustiyr^ijesi. UnutaFcvrste i jasno o^n^SeneTcompozicije ra�vaju se rukavci jedne sudbine koja ide svom zlosretnom, ali jedako tako o�ekivanom finalu. Supek je pisac koji ne teži za površinskim efektima i koji dopušta da se zamašnjak Dominisove kobi vrti snagom vlastite gravitacije. Autor se koristi dokumentima o otpadniku i vremenu u kojem je živio toliko do zbiljske rekonstrukcije koliko do traganja za onom neuhvatljivom niti koja u ludilu povijesti otkriva kakav-takav smisao. Mogli bismo zaklju�iti da je Supekovo osvajanje u dubine ljudskoga bi�a, samo�u iznimne individue �ija je veli�ina nesvodljivana mjerila realnog svijeta. Anti�ka ideja svijeta kao harmonije i srednjovjekovna slika prepoznatljiva u pojmu teofanije nudile su vrijednosni sklop u kojem je svako ljudsko bi�e trebalo na�i vlastito uto�ište. Poslije globalnoga europskog potresa, izazvanog husitskim i luteranskim pokretom, iznikao je pred vratima Vatikana rapski pisac s novim evan�eljem. Knjigom Crkvena država on se htio izdignuti iznad protestantskog ekskluzivizma i jezuitske reakcije: na jednoj i drugoj strani do�ekan je sa sumnjama, a kada je ostao sam, šti�en tek vlastitom pame�u i svojim bogohulnim spisom, njegov kraj nije bilo teško predvidjeti. Sanjaju�i o europskoj ekumeni, utemeljenoj u izvornim Kristovim na�elima i zemaljskom pravu, Dominis se našao pred zidom koji nije mogao zaobi�i. Genij pred posve�enom kongregacijom, ustraše-nom za svoje privilegije i prevlast nad tu�im dušama. Trebala je samo još ona knjiga kao vrhunski corpus delicti, pa da mržnja spram hrvatskoga krivovjerca bude ugašena u prahu i pepelu njegova sotoniziranog tijela. Supek pripovjeda� ne poseže ni za kakvim ekshibicionizmom, ali u �asovima zato�eništva u tvr�avi Sant'Ange-lo, dok glavnog junaka obilaze vatikanski poglavari, iz fingirane kronike roman se postupno pretvara u krležijansku sliku povijesti. Turske najezde, kao i podijeljenost na katolike, prezbiterijance, kalviniste i luterane samo su podjarili bijes spram oholog raskolnika. Dominis je htio otklju�ati rajska vrata, a završio je u paklu mra�ne mržnje podgrijavane me�u onima koji propovijedaju ljubav kao najviše na�elo. Dok sumira put Marka Antonija, Supek oživljava slike apokalipse, zazivaju�i u stanovitoj mjeri usporedbu s Bo-schovim platnima. U �emu je njihova bliskost? I znameniti nizozemski slikar i hrvatski pripovjeda� poti�u vizije koje su halucinantne, ali ostvarene realisti�kim prosedeom. U predsmrtnoj grozi heretik sluti razbojni�ke družine, tugaljive procesije, silovane djevice i premla�ene popove, ukratko dijaboli�ne utvare što ih je svojom maštom najuvjerljivije fiksirao upravo Bosch. Vratimo li se našoj nacionalnoj povijesti i na�inu na koji ju je interpretirao Krleža (u Baladama Petrice Kerempuha i drugdje), do�i �emo do naizgled paradoksalne tvrdnje daje Bosch umjetnik i vizionar koji uz tu prispodobu povijesti prirodno prianja. Ta povijest, krležijanska i supe-kovska, hrvatska i himeri�na, pred planetarnom ravnodušnoš�u obnavlja se od pamtivijeka mitskim prikazama ili krvavim truplima. Anonimnim ili slavnim, svejedno.

Zato se i zlosretni Marko Antonije u kolopletu težnji svoga naroda i europskog tutorstva prikazuje kao lik, gotovo znak, .Njegovi su pothvati propadali, jedan za drugim. Sam je ostao na vjetrovitoj viso�ini.« Uzdižu�i se kao crkveni poglavar i istraživa� iznad onog doba, Dominis utjelovljuje plementiti rod i krivovjerni�ki izrod, »hrvatsko pogansko meso« (Krleža) koje je zadrtom latinitetu oduvijek bilo strano. Tragedija splitskog nadbiskupa i prirodoslovca ogleda se poslije svega u �injenici da, osim malobrojnih u�enika, iza njega nitko nije stajao. U Dominisovu mati�nom okružju misao je tretirana kao »crno jedro«, u mo�nom Rimu njegove opsesije, pohranjene u hereti�kim spisima, shva�ene su kao urota bezimenog polusvijeta koji treba ostati to što jest: barbarska provincija. Obra�aju�i se Marku Antoniju, jednom od najve�ih aktera naše nacionalne povijesti, Supek u romansijerskoj formi posvjedo�uje da je inidividualnost svojevrsna zaraza od koje nije pošte�eno vrijeme. Vode�i s Dominisom dijalog iz dubine 20. stolje�a, koji se doima kao eterniziraju�i eho, pisac u prašnjavoj prošlosti sluti tragove duha u kojem je o�uvano ono najdragocjenije i najnedohvatijivije: smisao. Supekovo autorsko majstorstvo sažima one elemente tradicionalnog i novog, tvora�kog i rušila�kog, s pomo�u kojih se Rablja-ninova mra�na ispovijest pretapa u op�u povijest. Misti�ari tvrde da veliki pothvati, i ono što je ostvareno, nikada ne može biti izgubljeno. Tom uvjerenju pridonosi i Supekov Heretik, jedan od najboljih povijesnih romana što ih je polu�ila novija hrvatska književnost. Zdravko Zimar Bilješka o piscu Romanopisac, dramski autor, filozof i fizi�ar Ivan Supek ro�en je 8. travnja 1915. u Zagrebu. Pu�ku školu i gimnaziju završio je u rodnome gradu. Studirao je matematiku, fiziku i filozofiju u Zii-richu (1934-1935), Leipzigu (1935-1937), Parizu (1937), Zagrebu (1937-1938) te ponovo u Leipzigu (1938-1940), gdje je i polu�io doktorat znanosti, a tu postaje i Heisenbergov asistent. U ožujku 1941. uhitio gaje Gestapo, ali je spašen posredovanjem svog profesora Wernera Heisenberga. Od 1943. do 1945. sudjelovao je u NOB-u. Nakon rata radio je kao profesor na Prirodoslovno-matema-ti�kom fakultetu u Zagrebu do odlaska u mirovinu (1985). Bio je rektor zagreba�kog Sveu�ilišta (1969-1972) i utemeljitelj Instituta Ru�era Boškovi�a. Godine 1958. isklju�en je iz instituta zbog neslaganja s ondašnjom Saveznom komisijom za nuklearnu energiju. Dugogodišnji je urednik �asopisa Encyclopaedia moderna i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Osim plodnog književnog rada, objavio je oko stotinu naslova iz teorijske fizike i filozofije. POVIJESNE OSOBE KOJE SE SPOMINJU U ROMANU Alberti, Matija (1555-1624) -splitski vlastelin, arhi�akon i pisac. Obrazovao se u jezuitskim školama u Italiji. Preveo je s latinskog Oficij B. Marije i ispjevao Muku Isusovu. Potkraj života po�eo se baviti alkemi-jom. Bacon, Francis (1561-1626) -engleski filozof, jedan od utemeljitelja modernog materijalizma i novovjeke filozofije. Studirao je u Cambridgeu. Za vrijeme vladavine Elizabete, a osobito Jamesa I, postigao je viso-ke politi�ke i državni�ke položaje. Bio je �uvar Velikoga državnog pe�ata, lord kancelar, barun od Verulama. Godine 1621. osu�en je na globu i zatvor zbog primanja mita, iako je optužba, po mišljenju nekih autora, bila lažna. Bacon je uskoro pomilovan, ali se više nije vratio politi�koj djelatnosti, nego se posvetio filozofijskim i znanstvenim istraživanjima. Polaze�i od uvjerenja da je cjelokupno ljudsko znanje nužno postaviti na nove temelje, namjeravao je u povelikom djelu izložiti osnovna na�ela nove metode spoznaje i prema tim na�elima skupiti i klasificirati sve što je ljudski um do tog vremena otkrio. Od cijele zamisli najvažniji je njegov Novumorganon scientiarum (1620). Odlu�ni je protivnik skolasti�kih mudrovanja, držao je da su istinske spoznaje samo one koje uve�avaju mo� ljudskog roda i »služe ljudskim koristima«. Usuprot tada vladaj u�em ari-stotelizmu, koji polazi od silogizma i dedukcije kao osnovnih spoznajnih na�ela, on svoje »novo oružje« (»Novum orga-non«) zasniva ponajprije na indukciji kao jedinoj pouzdanoj metodi otkrivanja istine. Dominis, Marko Antonije de (1560-1624) - hrvatski znan-stvenik, teolog i pisac. Potomak stare rapske porodice, sin odvjetnika Jeronima i majke Ve-necijanke. Studije je završio u Padovi i stupio u isusova�ki red. Predavao je na sveu�ilištima u Padovi i Bresciji i došao na glas novoš�u svojih pogleda na podru�ju prirodnih znanosti, privla�e�i velik broj slušatelja. Godine 1596. istupio je iz jezuitskog reda i postao senjskim biskupom. Zalagao se za to da se usko�ko pitanje riješi demilitarizacijom i privo�enjem uskoka mirnodopskim zanimanjima. Usko�ko neprija-teljstvo ugrozilo je njegov život, pa je odstupio sa stolice senjskog biskupa. Na molbu splitskog kaptola, uz odobrenje pape Klementa VIII, imenovan je 1602. splitskim nadbiskupom, a svom protukandidatu, udin-skom dekanu Andreucciju, morao je svake godine ispla�ivati 500 dukata. Od vremena dolaska Splita pod Veneciju, Domi-nis je bio prvi Dalmatinac koji je dospio na položaj splitskog nadbiskupa. Zbog sukoba s lokalnom biskupijom i Andreuc-cijem, 1606. otputio se u Veneciju. Ondje se sprijateljio s fra Paolom Sarpijem, vo�om opozicije koja se suprotstavljala papi. Uskoro se vratio u Split, no opetovani nesporazumi s kanonicima natjerali su intelektualno nadmo�nog,

ali moralno labilnog Dominisa da odstupi sa svog položaja. Nakon toga dospio je u Veneciju, gdje se kretao u liberalnim, proturim-ski raspoloženim krugovima. Pokušaji papinskog nuncija da ga namame u Rim nisu urodili plodom, pa Dominis odlazi u Švicarsku, zatim Njema�ku i Englesku. Ondje je imenovan windsorskim dekanom, a ve� prve godine boravka u Londonu tiskao je svoje kapitalno djelo De republica ecclesiastica. Budu�i da je Rimska kongregacija u toj knjizi pronašla niz hereti�kih teza, �itanje i raspa�a-vanje Dominisova spisa u zoni vatikanskih utjecaja bilo je najstrože zabranjeno. Godine 1619. Dominis je objavio Povijest Tridentskoga koncila, u kojoj je on napisao samo posvetu, dok je kao autor ozna�en Pietro Soave Polano. Uskoro se otkrilo da iza toga pseudonima stoji fra Paolo Sarpi, a kako je nekadašnji splitski nadbiskup knjigu tiskao bez autorove dozvole, i to poslije pomirenja Venecije i Rima, izbio je skandal. Na nagovor španjolskih poslani�kih krugova, Dominis je kod novoizabranog pape Grgura XV, svog prijatelja iz mladosti, trebao zagovarati udaju španjolske infatkinje za Charlesa, vojvodu od Walesa i engleskog prestolonasljednika. Godine 1622. vratio se iz Londona u Rim i javno odrekao svih svojih odstupanja od katoli�ke vjere. Doskora je umro Dominisov zaštitnik Grgur XV, a za ponti-fikata Urbana VIII. inkvizicija je obnovila optužbe o njegovoj herezi. Nakoliko mjeseci nakon zato�enja u tvr�avi Sant'Angelo umro je i Dominis. Potkraj 1624. njegov leš i spisateljska ostavština spaljeni su pred rimskom svjetinom. Kao fizi�ar Dominis je objavio dva spisa. Prvi obra�uje fenomen vida i duge, a drugi postanak plime i oseke. Isaac Newton spominje ga u svom djelu The Optiks, hvale�i njegov pokus sa staklenom ku-glom ispunjenom vodom. U ono doba, kada još nije bila otkrivena gravitacija, plima i oseka predstavljale su veliku zagonetku. Dominis ih je objašnjavao djelovanjem Mjeseca, no njegovi suvremenici, primjerice Galileo Galilei, odbacivali su tu teoriju koja se ipak pokazala to�nom. Galilei, Galileo (1564-1642) -talijanski teoreti�ar, fizi�ar i matemati�ar. Pripisuje mu se niz otkri�a, kako što su hidro-statska vaga, zakoni slobodnog pada, teleskop, gibanje po kosini, istodobnost oscilacije njihala itd. Bio je materijalist, protivnik spekulativne skolastike i zastupnik teorije o dvjema istinama. Po njemu, razumom se ne može suditi o religiozno-teo-loškim dvojbama, ali teologija i skolastika nedostatne su u tuma�enju prirode i svijeta. Drže�i da u temelju prou�avanja treba biti iskustvo, bunio se protiv skolasti�ke nedodirljivosti i jeftine silogistike. Grgur XV. (1554-1623) - Rimski pontifeks maksimus, svjetovnim imenom Alessandro Ludo-visi, Dominisov bliski prijatelj iz studentskih dana. Na papinsku stolicu dospio je po�etkom 1621, a njegov pontifikat trajao je oko dvije godine. Dominis se odlu�io vratiti iz Londona u Rim u vrijeme njegova prvosve-�enstva jer je u Grgura XV. imao veliko povjerenje. O pristanku novog pape ovisio je me�u ostalim važan me�udržavni akt, udaja španjolske in-fantkinje za engleskog prestolonasljednika - u �emu je trebao posredovati bivši splitski biskup i krivovjerac. Za pontifika-ta Grgura XV. Dominis se odrekao svojih hereti�kih teza, ali se nakon njegove smrti opet našao u nemilosti Rimske kurije. James I. (1566-1625) - škotski i engleski kralj, sin Marije Stuart i lorda Darnlevja. Nakon maj�ine abdikacije postao je kralj Škotske, a nakon smrti engleske kraljice Elizabete i kralj Engleske. Ne vode�i ra�una o parlamentu vladao je apsolutisti�ki, a oslonac za to tražio je i u Anglikanskoj crkvi. Tako je protiv sebe izazvao opoziciju puritanaca i neprijateljstvo parlamenta. Njegova nastojanja da u Engleskoj izmiri Katoli�ku i Anglikansku crkvu nisu urodila plodom. U vanjskoj politici želio je održati dobre odnose s katoli�kom i protestantskom Europom. Za vrijeme boravka u Engleskoj Dominis je bio njegov savjetnik, a Supek piše da se James I. »bolesno plašio rata, pa i samih vojnika u blizini«. Pavao V. (1552-1621) - Rimski pontifeks maksimus, svjetovnim imenom Camillo Borghese. Papom je postao 1605. U tridesetogodišnjem ratu pomagao cara Ferdinanda II. Mo� Rimske kurije ja�ao je osnivanjem crkvenih redova i organiziranjem misija. Za njegova pontifi-kata završena je gradnja bazilike sv. Petra. Kada je Pavao V. pozvao Dominisa, koji je boravio u Engleskoj, da se predstavi Svetom redu, doti�ni, kako objašnjava Supek, ne samo da ga nije poslušao, nego je objavio knjige u kojima se usprotivio papinskoj vlasti. Sarpi, Paolo (1552-1626) -talijanski povjesni�ar i redovnik. Isprva se bavio prirodnim znanostima. Pripisuje mu se prvi opis krvotoka i prvi koncept karte Mjeseca. Kada je 1606. sukob izme�u Venecije i Rimske kurije doveo do papinskog interdikta, Sarpi je kao teolog - kanonist Mleta�ke Republike tiskao spis u kojem je nijekao valjanost papina postupka. Optužen za kalvinizam i bezbožništvo, bio je teško ra-njen u atentatu koji su po�inili pla�enici Vatikana. Najpoznatije Sarpijevo djelo Povijest Tri-dentskoga koncila, u kojem su potezi Rimokatoli�ke crkve podvrgnuti izri�itoj kritici, objavio je, bez autorova dopuštenja, Marko Antonije de Domi-nis u Londonu (1619). Ta knjiga, koja se stanovito vrijeme pripisivala Dominisu, imala je velik odjek u reformacijskom svijetu, ali je i obnovila odbojnost Vatikana prema Sarpiju. Osim toga, Sarpi je autor spisa o povijesti uskoka, prožetog mleta�kim neprijateljstvom spram Hrvata. Urban VIII. (1568-1644) - Rimski papa od 1623, svjetovnim imenom Maffeo Barberini. Osnovao kongregaciju De propaganda fide. U strahu pred Habsburgovcima, u Tridesetogodišnjem ratu podržao Francusku. Osudio je jansenizam, protestantizam, a pozicije Vatikana nastojao je oja�ati s pomo�u inkvizicije. Za njegova pontifikata osu�en je Dominis,

no u isto doba vo�eni su procesi protiv Tommasa Campanel-le, Galileja Galileija i drugih. Pisao je i stihove. (Z.Z.) KAZALO HERETIK 7 Napomena izdava�a 323 Misao je crno jedro {Zdravko Zima) 325 Bilješka o piscu 336 (Z. Z.) Povijesne osobe koje se spominju u romanu {Z.Z.) 337 ŠKOLSKA KNJIGA d.d. Zagreb, Masarvkova 28 Za izdava�a dr. DRAGOMIR MA�ERI� Tisak dovršen u srpnju 1995.