SADRAJ1. POPIS ZNAAJNIJIH LOKALITETA PRIMORSKO-GORANSKE UPANIJE ABECEDNIM REDOM /CRIKVENIKO - VINODOLSKA RIVIJERA, GORSKI KOTAR, GRAD RIJEKA, OPATIJSKA RIVIJERA LIBURNIJA, OTOCI/ 2. LOKACIJE S OPISOM URBANISTIKOG I POVIJESNOG RAZVOJA S NAJZNAAJNIJIM SPOMENICIMA LITERATURA

KULTURNO-POVIJESNE ZNAMENITOSTI PG-E

1. POPIS ZNAAJNIJIH LOKALITETA PRIMORSKO-GORANSKE UPANIJE ABECEDNIM REDOM /CRIKVENIKO - VINODOLSKA RIVIJERA, GORSKI KOTAR, GRAD RIJEKA, OPATIJSKA RIVIJERA LIBURNIJA, OTOCI/

BAKAR BAKARAC BEGOVO RAZDOLJE BRIBIR BOSILJEVO BROD MORAVICE BROD NA KUPI BRSE

OTOK CRES: BALDARIN BELI CRES LUBENICE MARTINICA OSOR PUNTA KRIA VALUN

CRIKVENICA ABAR DELNICE DRAMALJ

3

DRIVENIK FUINE GOMIRJE GRIANE GROBNIK HRELJIN III IKA ILOVIK JADRANOVO JELENJE KASTAV KLANA KOSTRENA KRALJEVICA

OTOK KRK: BAKA DOBRINJ GLAVOTOK JURANDVOR KOLJUN KRK MALINSKA NJIVICE OMIALJ PORAT PUNAT RUDINE STARA BAKA ILO VALBISKA VRBNIK 4

LEDENICE LOKVE OTOK LOINJ: UNSKI MALI LOINJ VELI LOINJ NEREZINE

LOVRAN LUKOVDOL MATULJI MOENICE MOENIKA DRAGA MRKOPALJ NOVI VINODOLSKI OPATIJA

OTOK RAB: BANJOL BARBAT KAMPOR LOPAR MINJAK MUNDANIJE PALIT RAB SUPETARSKA DRAGA

RAVNA GORA RIJEKA SELCE 5

SEVERIN NA KUPI SKRAD SUSAK UNIJE VEPRINAC VIKOVO VOLOSKO VRBOVSKO

2. LOKACIJE S OPISOM URBANISTIKOG I POVIJESNOG RAZVOJA S NAJZNAAJNIJIM SPOMENICIMA

BAKAR Bakar je grad u dnu Bakarskoga zaljeva. U rimsko doba tu se nalazilo vee naselje, vjerovatno Volcera antikih kozmografa. Na njegovu vanost ukazuju bogati nalazi groblja iz I. st. i prve polovice II. st. na lokalitetu Trg (zlatni i srebrni nakit, bronana posuda s prizorima lova u reljefu, staklo, keramike svjetiljke, monete, veina nalaza nalazi se u Arheolokom muzeju u Zagrebu). U srednjem vijeku je u sklopu teritorijalne zajednice Vinodola koja je od 1225. posjed Frankopana. U XV. i XVI. st. nekoliko puta mijenja gospodare, a od 1550. do 1670. dre ga Zrinski kojima je glavna izvozna luka. Izgradnjom Lujzinske ceste, koja mu proiruje ekonomsko zalee, razvija se kao emporij sve dok eljeznica nije skrenula promet na Rijeku, a era parobroda potisnula bakarske jedrenjake. Kao feudalno uporite i graanska komuna odraava svoju dvostruku drutvenu karakteristiku i u urbanistikom razvoju: unutar gradskih bedema (sruenih u XVIII. i XIX. st.) nalazi se srednjovjekovni feudalni katel na najvioj toki naselja kao izdvojena graevina. Trokutne osnove, nepravilan zbog uzastopnih dogradnji i obnova, katel ima pravilnu tlocrtnu osnovu samo u svojemu junom, stambenom dijelu, okrenutu gradu. Proelje s prozorima prvog i drugog kata u simetrinim osovinama je iz XVII. st. U srednjem vijeku se gradskim vratima (na junom zidu) otvarao prema luci, kamo padinom terena teku i etiri ulice meu stepenasto izgraenim skupovima kua. Du luke prostire se predgrae Primorje, koje se rasterom izgraenih povrina razlikuje od gradskog rastera. Prolazi u Primorju vode promet od nekadanjih gradskih vrata prema moru ili nastavljaju tok stare ceste, glavne srednjovjekovne veze kopnenoga zalea s bakarskom lukom. Stare gradske kue graene su lomljencem, rjee tesanikom. Zidovi su u pravilu obukani.

6

U riznici upne crkve Sv. Andrije uvaju se romaniki kri, relikvijarij Sv. Urule (XVI. st.), pastoral (XVII. st.), barokni kalei itd. U Gradskom muzeju (tzv. Turska kua) nalazi se zbirka arheolokih nalaza, glagoljskih natpisa, arhivalija, bakarskih pomorskih starina, slika (portreti) i umjetnikog obrta. Tijekom XV. i XVI. st. nekoliko puta mijenja gospodare, a od 1550. do 1670. dre ga Zrinski, kojima je glavna izvozna luka. Njegova dvostruka drutvena uloga feudalnog uporita i graanske komune odrazila se i na urbanistikom razvoju. Unutar gradskih bedema, sruenih tijekom XVIII. i XIX. st., nalazi se srednjovjekovni feudalni katel na najvioj toki naselja kao izdvojena graevina. Trokutne osnove, nepravilan zbog uzastopnih dogradnji i obnova, katel ima pravilnu tlocrtnu osnovu samo u svojem junom, stambenom dijelu, okrenutom prema gradu. Proelje s prozorima 1. i 2. kata u simetrinim osovinama iz XVII. je stoljea. U srednjem se vijeku gradskim vratima na junom zidu otvarao prema luci, u smjeru koje padinom terena teku i etiri ulice meu stepenasto izgraenim blokovima kua. Du luke protee se nekadanje predgrae Primorje koje se razlikuje od ostatka gradskog rastera. Starija je funkcionalna arhitektura snanih plastikih oblika izgraena od ruku domaih majstora uglavnom od kamena lomljenca, a drvo se javlja u nosivim horizontalnim konstrukcijama. Autori niza starijih zgrada javne namjene podignutih tijekom XV. i XVI. st. vjerojatno su takoer domai majstori: "biskupija" - kaptolska kua sa starim biskupskim grbom iz 1494. na proelju, "plovanija" - upna kua iz 1514., te hospicij iz 1526. koji je obnovljen 1716. U vrijeme baroka palae podiu imuniji patriciji. Tako je poetkom XVIII. st. sagraena tzv. Rimska kua obitelji de Anesi s loom na 1. i 2. katu, a tijekom XVIII. st. palae Pettazzi i Battagliarini. Na mjestu srednjovjekovne crkve, sruene u potresu 1750., sagraena je nova upna crkva (1830.) s odvojenim zvonikom. U crkvi se nalaze barokni mramorni oltari i slika Sv. Trojstvo mletakog majstora 16. ili 17. st., a u riznici se uvaju romaniki kri, relikvijarij sv. Urule iz XVI. st., pastoral iz XVII. st., te barokni kalei. U crkvi sv. Kria, graevini centralne osnove, obnovljenoj u XVII. st., na glavnom se oltaru nalazi kasnogotiko raspelo. Jednobrodnu crkvu sv. Margarete sagradio je pokraj luke 1668. P. Zrinski. U njoj se nalaze oltarna slika V. Metzingera iz 1757. i slika Bogorodice s djetetom na glavnom oltaru, vjerojatno rad sjevernotalijanskog majstora iz XVII.st. Na groblju se nalazi Marijina crkva iz XVI. st. s renesansnim portalom i oltarnim slikama mletakog majstora s poetka XVIII. st.

BAKARAC upna crkva sv. Petra potjee iz XVIII. st. BEGOVO RAZDOLJE BOSILJEVO Oveliki srednjovjekovni utvreni grad Bosiljevo tvorilo je vie manjih kula i velika etverokutna brani-kula, povezana zidovima, nepravilnog tlocrta. Nije poznato vrijeme nastanka toga grada koji se prvi put spominje u XIV. st. Nakon tog vremena katel esto 7

mijenja gospodare koji ga u vie navrata pregrauju. Posljednji ga je obnovio grof Laval Nugent u duhu romantike u historijskim oblicima, danji izgled, meutim, duguje obnovi iz XX. st. BRIBIR (Vinodolska rivijera) Bribir je gradi u Vinodolu. U XIII. st. u posjedu je Frankopana, a u XV. grofova Celjskih, pa kralja Matije Korvina. Potkraj stoljea opet ga nasljeuju Frankopani. Oko sredine XVI. st. potpada pod Zrinske. U srednjem vijeku opkoljen je zidovima i kulama koje su u XIX. st. gotovo potpuno sruene. Unutar utvrena naselja nalazio se na sjevernoj strani feudalni katel branjen zidom. Katel je najveim dijelom poruen potkraj XIX. st. Od starog kompleksa dijelom se ouvala etverokutna kula, graena od tesanaca 1302. godine. Na zapadnom rubu bribirskog proplanka je pravilno ureen trg s prostranom trobrodnom baroknom crkvom Sv. Petra i Pavla kojoj je, prema glagoljskom natpisu iz 1524. prethodila starija gradnja. U riznici crkve uvaju se zlatni romaniki kri iz XIII. st, rad majstora Milonia, gotiki kale i monstranca. Tijekom XV. st. Bribir je u posjedu grofova Celjskih, pa kralja Matije Korvina, da bi ga potkraj stoljea ponovno naslijedili Frankopani. Oko sredine XVI. st. dolazi pod Zrinske koji ga dre do zapljene njihovih dobara 1671. godine. U srednjem je vijeku potpuno okruen zidinama i kulama koje su tijekom XIX. st. gotovo posve sruene. Unutar utvrena naselja nalazio se na sjevernoj strani feudalni katel koji je takoer najveim dijelom sruen potkraj XIX. st. Od tog starog kompleksa djelomino se ouvala etverokutna kula, graena od kamena tesanca 1302. godine. Na zapadnom je rubu bribirskog proplanka pravilno ureen trg s prostranom trobrodnom baroknom crkvom sv. Petra i Pavla kojoj je, prema glagoljskom natpisu iz 1524., prethodila starija gradnja. U crkvi su oltari sa slikama iz XVII., XVIII. i XIX. st., meu kojima i Pranje nogu pripisano Palmi mlaemu. U zid svetita ugraena je renesansna kamena kustodija, a nad bonim vratima renesansni reljef s likom Bogorodice iz XVI. st. U riznici se uvaju zlatni romaniki kri iz XIII. st., rad majstora Milonia (opus Milonigi), gotiki kale i monstranca.

BROD MORAVICE Naselje se nazivalo Gornje Muravice, a spominje se 1481. kao posjed Stjepana Frankopana. Godine 1577. postaju posjed Zrinskih, a nakon 1670. dolaze pod upravu Brodskog dominija i dobivaju naziv Brod Moravice. Poetkom XVII. st. sagradili su Zrinski u Gornjim Muravicama kulu Turanj za obranu protiv Turaka, od koje su sauvani ostaci i koji je kasnije ugraen u junu stranu crkve kao njezin zvonik; zatvoren je i tek pri vrhu olakan s po jednim otvorom sa svake strane. upa je u Brod Moravicama, uz gerovsku, najstarija na podruju gospotije Brod, a spominje se jo u XIV. st. Srednjovjekovna upna crkva 1434. ponovno je podignuta u XVIII. st. i ima kasnobarokna obiljeja, a u nju stari obrambeni toranj na jugoistonoj strani, te je obnovljena u XIX. st. nadgrobnih ploa iz XVIII. st. 8 frankopanske sv. Nikole iz je uklopljen i U crkvi ima

Na groblju je kapela sv. Roka iz 1640. godine. U Moravikim selima nalazi se zavjetna crkva sv. Marije Boje kapularske, jedna od najstarijih sauvanih graevina na brodmoravikom podruju. Spominje se 1663., a vjerojatno je bila izgraena poetkom XVII. st. Rije je o velikoj reprezentativnoj graevini paetvorinastog oblika s poligonalnim apsidama. Masivni zvonik iljastog krova smjeten je ispred ulaznog dijela i kroz njega se prvobitno ulazilo u crkvu. U crkvi se nalazi zanimljivi drveni polikromirani barokni glavni oltar. BROD NA KUPI Brod na Kupi nastaje u XIV. st. uz most preko Kupe koji spaja Frankopanske posjede u Gorskomu kotaru s Kranjskom. Krajem XV. st. Zrinski na temeljima starijeg drvenog burga grade dananji dvor (Katel Zrinskih). Selo se razvilo na otvorenomu oko stare jezgre koju je zatvarao obrambeni zid oko upne crkve i dvora. Barokna upna crkva sv. Magdalene graena je 1670., kasnije je obnavljana. BRSE Srednjovjekovno naselje razvilo se na strmoj stijeni oko nekadanjeg katela, stisnuto unutar bedema, iji su tragovi ouvani u temeljima vanjskog niza kua. OTOK CRES: BALDARIN BELI Naselje na otoku Cresu. Na mjestu prapovijesne gradine bilo je rimsko naselje, a u ranom srednjem vijeku utvreni castrum. Nepravilno i gusto gradsko tkivo u nizovima povezanih dvokatnih kua otvara se na najvioj toki humka u trg s javnom cisternom u sredini i sa sakralnim objektima sa strane. Tu se nalazi romaniki zvonik, upna crkva s romanikom supstrukcijom (poveana u XVIII. st.), loa naslonjena na upnu crkvu i mala romanika crkva Sv. Marije. U sakristiji upne crkve uvaju se krievi od bakrenoga lima iz XIII-XIV. st. U okolici se nalaze ruevine pet romanikih crkvica, a u Dolu je naputena jednobrodna romanika crkva Sv. Lovrea s tri polukrune apside to su upisane u ravni perimetar zida. Na groblju je gotika, iljasto nadsvoena bratovtinska crkva Sv. Antuna koja datira u poetak XV. st.

9

CRES Grad i luka na istoimenom otoku. Antiko ime mu je Crepsa (Crexa). Po vrhovima u creskoj okolici ima prapovijesnih gradina, a ona na brdu Sv. Bartolomej bila je naseljena i u rimsko doba. Na lokalitetu Lovreki nalazi se ranokranska crkva iz VI. st. Na uem gradskom podruju zabiljeeni su nalazi iz ranoga srednjega vijeka. Izgraena povrina dananjeg Cresa iri se u obliku potkove oko luke, u dnu duboko uvuene i od otvorenoga mora zatiene uvale. Tu je formu Cres dobio u XV. st., u doba najveega prosperiteta, kad je propadanjem Osora preuzeo funkciju ekonomskog i upravnog sredita na cresko-loinjskom arhipelagu. Njegova prvobitna jezgra nalazi se u I dijelu grada, izmeu luke i predijela zvanog Zagrad. Taj ui areal bio je u srednjem vijeku opasan zidom, tako da su S i Z etvrti, Drivenik i Varoina, sve do XVI. st. bile predgraa. Gradska vrata pod kulom za uru u luci, obnovljena u XVI. st., pripadaju sustavu toga staroga gradskoga zida. U XVI. st. mletaka uprava projektira i izvodi (1509.-1610.) nove gradske zidine i sustav ugaonih utvrda, kojima se cijelo dotad izgraeno podruje s predgraima i lukom uklapa u veliki etverokutni tlocrt. Urbanistiki raspored Cresa karakterizira splet ulica koje se proiruju i tvore manje trgove, te se bono granaju u dvorita koja slue kao javni komunikacijski prostori okolnih kua. Najstarija gradska crkva, Sv. Sidar (Izidor) ima romaniku polukrunu apsidu ureenu izvana motivom viseih lukova i proelje pregraeno u gotikom stilu. Trobrodna upna crkva Sv. Marije sagraena je u XV. st. Plastina dekoracija njezinih polukrunih arkada u brodovima (lukovi, kapiteli) i njezina proelja (prozorska rua, portal, skulptura) renesansnih je oblika, ali se u kompoziciji portala jo osijea gotika tektonika. Zvonik na trgu pred crkvom potjee iz XVI. st. U manjim crkvama u gradu i okolici, koje su gradile bratovtine, istiu se dva osnovna arhitektonska tipa, koji su karakteristini za sakralnu arhitekturu cijeloga otoka. Jedan je romaniki s polukruno izboenom apsidom i ravnim stropom u brodu (sv. Gajetan, sv. Jelena), a drugi je gotiki, s kvadratinom oltarnom niom koja je, kao i brod, nadsvoena iljatim svodom (Sv. Marija Magdalena). Izvan gradskih zidina nalazi se crkva Sv. Franje iz XIV. st. Jednobrodna crkva, nije presvoena, dok joj je veliki kvadratini kor krino presvoen. Samostanski traktovi Sv. Franje izgraeni su oko dva klaustra. U manjem od njih je arkada s kapitelima iz XV. st. Iz toga je vremena kamena skulptura vezana uz arhitekturu (grupa Navjetenje na proelju upne crkve i reljef Blaene Djevice Marije u luneti njezina portala, patricijski grbovi na proeljima kua, reljef s likom Sv. Izidora na fontiku) i drvena plastika u creskim crkvama (Pieta u upnoj crkvi, dijelovi plastinog triptiha u crkvi Sv. Sidra i sjedei sveev lik na glavnom oltaru, Bogorodica s djetetom u crkvi na kveru itd.), te rezbarene korske klupe u franjevakoj crkvi. Iz XV. st. su i kodeksi s polikromiranim inicijalima u posjedu upne crkve, franjevaca i benediktinki. Umjetniki i kulturno-povijesni spomenici sabrani su u nekoliko zbirki: u muzeju (prapovijest i antika arheologija, skulptura, ikone, drvena plastika XV. st., numizmatika), u lapidariju (rimski natpisi iz S dijela otoka, srednjovjekovna epigrafika), u upnom uredu (slike XV.-XVIII. st.), u franjevakom samostanu (namjetaj iz XVI.-XVII. st., gotika skulptura, slike, inkunabule, kodeksi iz XV. st.) i u samostanu benediktinki (ikone, kodeksi iz XV. st.).

10

Gradska vrata pod kulom za uru u luci, obnovljena u XVI. st., pripadaju sustavu toga staroga gradskog zida, u smjeru kojeg je nadograen niz kua. U XVI. st. mletaka uprava projektira i izvodi (1509.-1610.) nove gradske zidine i sustav ugaonih utvrda, kojim cijelo dotad izgraeno podruje s predgraima i lukom uklapa u veliki etverokutni tlocrt. U XIXXX. st. te se zidine rue te se od njih sauvala samo jedna cilindrina kula na sjeverozapadnom uglu, dijelovi zia i dvoja gradska vrata u stilu visoke renesanse, koja se otvaraju u predio Zazid. Urbanistiki raspored Cresa karkterizira splet ulica jednokatnica i dvokatnica koje se proiruju, tvorei manje trgove i bono se granaju u dvorita. U kuama puana zemljoradnika u prizemlju je konoba, a u kuama obrtnika prizemlje slui kao duan ili radionica, a vrata i prozor su spojeni u jedan otvor. Drutvenu diferencijaciju prati od druge polovice XV. st. i u XVI. st. pojava patricijske palae, graene od tesana kamena, s plastinim uresom portala i prozorskih okvira u stilu mletake gotike i rane renesanse: palaa Petris s biforama na zapadnom proelju, palae Rodinis i Mois. U luci su podignuti objekti javne namjene: kneev dvor s vijenicom, gradska loa, arsenal i fontik za ito. Najstarija gradska crkva, Sv. Sidar (Izidor), po tradiciji prvotna upna crkva, ima romaniku polukrunu apsidu ureenu izvana motivom viseih lukova i proelje pregraeno u gotikom stilu. Trobrodna upna crkva sv. Marije sagraena je u XV. st. Plastina dekoracija njezinih polukrunih arkada i njezina proelja renesansnih je oblika. Zvonik na trgu pred crkvom potjee iz XVI. st. U gradu i okolici nalaze se manje romanike ili gotike crkve koje su podigle bratovtine. Izvan gradskih zidina nalaze se samostani sv. Franje (franjevci i konventualci) i sv. Petra (benediktinke). Najznaajniji umjetniki inventar grada nastao je ili je importiran u XV. st. Iz toga je razdoblja kamena plastika vezana uz arhitekturu (grupa Navjetenja na proelju upne crkve i Bogorodica s djetetom u luneti njezinog portala, patricijski grbovi na proeljima kua, reljef sv. Izidora na fontiku) i drvena plastika u creskim crkvama (Piet u upnoj crkvi, dijelovi triptiha u crkvi sv. Sidar i sjedei sveev lik na glavnom oltaru, Bogorodica s djetetom u crkvi na kveru). Iz osamdesetih je godina XV. st. i najznaajnije slikarsko djelo u gradu: tempera na drvu s prikazom sv. Sebastijana sa svecima Alvisea Vivarinija, jednog od vodeih mletakih majstora s kraja XV. st. Slika se prvotno nalazila u upnoj crkvi Sv. Marije, danas u upnom uredu. Kasnija stoljea, XVII. i XVIII., unijela su u creske crkve oltarne slike na platnu iz manjih radionica. Umjetniki i kulturno-povijesni spomenici uvaju se u nekoliko zbirki: Gradski muzej, Lapidarij, upni ured, franjevaki samostan, samostan benediktinki.

LUBENICE Naselje na otoku Cresu. Nepravilan tlocrt obzidana naselja s nekoliko aglomeracija jednokatnih kua uvjetovala je konfiguracija tla na prirodno branjenu poloaju - okomitoj litici nad zapadnom obalom otoka. Lubenice su bile prapovijesna gradina, a u srednjem su vijeku, uz Osor, Cres i Beli, najstariji gradski centar cresko-loinjskog arhipelaga. Sauvani su jo istoni krak srednjovjekovnoga zida i sjeverna gradska vrata. Jednobrodna crkva Sv. Nikole izvan je zidina i datira u XIV-XV. st. Ima brod i etverokutno svetite presvoeno iljastim bavastim svodom. U unutranjosti se nalazi drveni gotiki sveev kip iz XV. st.

11

MARTINICA Selo i uvala na zapadnoj obali otoka Cresa. Ime potjee od srednjovjekovne crkve Sv. Martina koja je iz temelja pregraena u XIX. st. Oko 1500. creska patricijska obitelj Bokina osnovala je u Martinici samostan treoredaca - glagoljaa s crkvom Sv. Jeronima. Nad njezinim glavnim oltarom je slika Baldassarea d'Anne iz 1636., na zidovima slike apostola mletake kole iz XVII. st., a u samostanu zavjetne slike iz XVIII. st. s portretima creskih pomoraca. Na breuljcima u okolici nalaze se prapovijesne gradine (kasteljeri), ruevine romanike crkve Sv. Kristofora, fragmenti gotike crkve Sv. Kuzme i Damjana, a u uvalama uz more tragovi antikih vila. U drugoj uvali Martinici (Martinjici) na junom dijelu Cresa nalaze se temelji ranokranske bazilike s ostacima mozaika na podu, te ruevine ranosrednjovjekovne crkve ija je osnova u obliku grkog kria. U neposrednoj blizini samostana treoredaca-glagoljaa sagradila je u XVII. st. patricijska obitelj Sforza ladanjski dvorac, dvokatnicu s presvoenim prostorijama i arkadama na proelju, otvorenima prema dvoritu koje je opasano visokim zidom s pukarnicama.

OSOR Osor je grad na otoku Cresu. Antiki mu je naziv bio Apsoros. Nastanjen je ve u prapovijesti, a u trgovakom dodiru s grkim kolonijama razvija se osobito u rimsko doba i pod ranosrednjovjekovnom Bizantskom upravom. Od VI. st. je sjedite biskupije. Od XV. st. u neprestanom je opadanju. Smjetajem na uskoj prevlaci to povezuje otoke Cres i Loinj drao je kljuni poloaj otokih kopnenih putova, a do XV. st., u uvjetima stare priobalne navigacije, i kljunu poziciju morskoga puta kojim je promet iz sjevernojadranskih luka strujio na jug u Dalmaciju i Levant. Od XV. st., meutim, zbog plovidbe po otvorenu moru Osor postaje perifernim. Najveu povrinu dosee antika urbanizacija Osora koja obuhvaa prostor od kanala do uvale Vijar, kako su to pokazale gradske zidine, a potvrdila arheoloka iskopavanja. Istraivanja su takoer indicirala antiki raster gradskih ulica s ekscentrino (juno) trasiranim decumanusom, a otkriven je i veliki rimski mozaik reprezentativne zgrade. U antikoj gradskoj sredini Osora nastala je prema povijesnim izvorima biskupija u VI. st., a arheoloki nalazi na dananjem groblju oko mlae crkvice Sv. Marije utvrdili su sklop prvobitne ranokranske katedrale, dvojne bazilike s martirijem i baptisterijem. Ostaci sakralne arhitekture ili ulomci kultnoga kamenog namjetaja u gradu i blioj okolici upuuju na kontinuiranu graevnu djelatnost od VI. st. do romanike. Crkva Sv. Platona na poluotoku Suplatonski, dvoapsidalna je i jednobrodna, te je bogata pleternom skulpturom. Uz irenje benediktinaca na kvarnerskim otocima vezan je najvei romaniki skolp u Osoru, trobrodna bazilika Sv. Petra iz XI. st. s kasnoromanikim presvoenim aneksom i prostranim ostacima opatije. Osorskim benediktincima pripadao je evanelistar iz XI. st. Pisan je beneventanom i ukraen minijaturama montecassinskoga tipa. Romaniki su i ostaci crkve Sv. Lovre na breuljku JZ od grada, te crkvice Sv. Petra podno Osorice.

12

Na znatno smanjenoj gradskoj povrini koja se u XV. st., u doba nazadovanja pod Venecijom, zatvara novim traktom zida grade se skromne patricijske i puanske kue. Gradi se biskupski dvor, jednobrodna crkva Sv. Gaudencija i nova trobrodna katedrala s trolisnim proeljem. Njezin plastiki ukras izvela je u oblicima rane renesanse mletaka radionica Bartolomea Buove. Riznica katedrale uva zlatni i srebrni liturgijski pribor iz XIV. - XVIII. st, te misno ruho iz XV-XVIII. st. U kaptolskome arhivu nalaze se iluminirani kodeksi iz XV. st., dok se drvene gotike skulpture iz XV. st. uvaju u riznici Sv. Gauencija i na Vijaru. Kraj grada u uvali Vijar, uz jednobrodnu crkvu Sv. Marije iz 1414., franjevci treoreci, glagoljai, osnovali su samostan potkraj XV. st. U staroj vijenici u Osoru smjetena je Arheoloka zbirka. U atriju se nalazi lapidarij s rimskim, ranokranskim, ranosrednjovjekovnim i mletakim epigrafskim spomenicima, a na katu zbirka prapovijesnih i rimskih grobnih priloga. Na znatno smanjenoj gradskoj povrini koja se u XV. st., u doba nazadovanja pod Venecijom, zatvara novim potezom zida grade se, i to sve rjee, patricijske i puanske kue skromna oblikovanja. Od javnih zgrada gradi se biskupski dvor, u ijem je dvoritu sauvano starije grlo cisterne s pleternom ornamentikom. U XV. stoljeu gradi se jednobrodna crkva sv. Gaudencija, iljastog svoda, te nova katedrala sv. Marije. Velebna trobrodna bazilika sv. Marije, koja svojim trolisnim glatkim proeljem od klesanaca s june strane zatvara prostor trga, graena je izmeu 1463. i 1498. godine. Pretpostavlja se da je crkva imala i kupolu koja se nije sauvala. Ranorenesansni plastini kameni ukrasi i kipovi na proelju pripisani su mletakom kiparu Giovanniju Buori. U XVII. joj je stoljeu prigraen poligonalan prezbiterij i sagraen odvojeni zvonik, gradnja kojeg se pripisuje krkom majstoru Gallu (Jakov Galeto) 1575. U katedrali se nalaze oltari i slike iz razdoblja XVI.-XVIII. st. (Baldassare d'Anna, Andrea Vicentino i dr.). Skladan i akustini prostor katedrale slui u ljetnim mjesecima kao dvorana internacionalnih glazbenih priredbi pod naslovom Osorske glazbene veeri. U kaptolskom arhivu uvaju se iluminirani kodeksi iz XV. st. Drvena gotika plastika iz XV. st. uva se u riznici, crkvi Sv. Gaudencija i uvali Vijar, a ona iz XVI. st. u crkvi na groblju. U uvali Vijar se nalazi jednobrodna crkva Sv. Marije iz 1414. godine, pored koje su franjevci glagoljai podigli samostan potkraj XV. st. O fazama dogradnje crkve i samostana svjedoe glagoljski natpisi iz XVI. i XVII. st.

POROZINA Pristanite na najzapadnijem rtu otoka Cresa. Na breuljku iznad pristanita u doba antike stajao je svjetionik po emu je i lokalitet dobio ime (Pharum insulae). Na tom je mjestu u drugoj polovici XV. st. sagraena gotika crkva Sv. Nikole, jednobrodna graevina s pravokutnim svetitem, te slomljenim bavastim svodom. U XVI. st. pokraj crkve sagraen je samostan franjevaca treoredaca glagoljaa u renesansnome stilu. Zbog opasnosti od gusara samostan je graen poput utvrde pa u prizemlju nije imao otvora. Crkva je u XVIII. st. barokizirana. Iz tog doba su i tri mramorna kipa na glavnom oltaru, te slike na dva bona oltara. Samostan je naputen 1843. I danas je u ruevnu stanju.

13

PUNTA KRIA Zaseoci na najjunijem dijelu otoka Cresa s mnotvom prapovijesnih tumula i gradina. Romanika crkva Sv. Andrije na seoskom groblju uz more nadograena je na ostatke starije, ranokranske graevine. U njoj se uva drvena gotika plastika iz XV. st. U ruevinama crkve Sv. Damjana ima ulomaka s pleternom dekoracijom. VALUN Selo juno od grada Cresa. Prvobitno ime bilo mu je Buev. Prva upna crkva Sv. Marka sagraena je najkasnije u XI. st. a s vremenom je pregraivana. Danas je ona grobljanska crkva, dok se upna crkva nalazi u selu. 1907. na trijemu pred crkvom Sv. Marka otkrivena je Valunska ploa, glagoljski spomenik iz XI. st. Izvorno je bila nadgrobni kamen s dobro ouvanim dvojezinim natpisom u tri retka. Prvi red pisan je na hrvatskom, oblom glagoljicom, a drugi i trei na latinskom, karolinom. 1912. ugraena je u zid sakristije valunske upne crkve, a vjerovatno je najstariji glagoljski epigrafski spomenik u Hrvatskoj. CRIKVENICA (Vinodolska rivijera) Crikvenica je primorski grad u Vinodolu. Nastaje kao luka starih vinodolskih gradova na prirodnomu izlazu na more. Prvi put se spomije kao rimsko naselje "Ad Turres". Padom Rimskog carstva propada, a ponovno se spominje u XIV. st. Pred usjekom u brdskoj kosi, na uu vinodolskoga potoka Dubraine, ve je u XIV. st. postojala mala crkva Sv. Marije, koju su Frankopani, gospodari toga kraja, obnovili 1412., te uz nju sagradili samostan i naselili pavline. Samostanski sklop pojaan je ugaonom cilindrinom kulom s krunitem (Katel). Crkva ima gotiko svetite, a dograena je barokna laa (1659., 1704.). Glavni oltar s kipovima Pavla Riedla (1776.), kao i dva bona oltara i propovjedaonica, djela su pavlinskih kipara i drvorezbara. Samostan je ukinut 1786. Iz prvotne jezgre oko luke, gospotijske kue i skladita za robu, te samostana, Crikvenica se irila du ceste za Kraljevicu i za Selce. Na mjesu romanike crkve Sv. Antona, sruene 1933., sagraena je istoimena neoromanika crkva. Krajem XIX. stoljea politiki faktori i kapital koncentriran u metropolama dvojne Monarhije utjecali su na razvoj turistikih sredita u ugarskome dijelu Primorja. Maarska je nakon nagodbe dobila izlaz na more preko Rijeke, a preko Pomorskog gubernija postala je gospodarem obale i u ostalome dijelu primorja te sustavno ureuje ljeilino-turistika mjesta. Ponajvie su joj odgovarali Crikvenica i Novi Vinodolski, a tome su doprinijele i lokalne oblasti koje se brinu za regulaciju cesta i etalita uz obalu, gdje poduzetniji mjetani grade pansione i kavane. Osnivanjem konzorcija za izgradnju kupalita na elu s nadvojvodom Josipom u Crikvenici stasa i prvi ljeilini salon te najzad 1897. godine monumentalni hotel K Nadvojvodi Josipu (danas hotel Therapia), namijenjen za aristokratsku i kapitalistiku klijentelu, a svojevremeno jedan od najsuvremenijih turistikih objekata izgraenih u Ugarsko-hrvatskom primorju. Oblikovan je u stilu visoke renesanse prema projektu inenjera S. Hofera iz Budimpete.

14

Poslovni ljudi iz Maarske pokrenuli su 1905. godine u Crikvenici izgradnju jo jednoga modernog hotela zvunog imena Miramare, u dvorinome dijelu s namjenom sanatorija. Jedan od investitora bio je Koloman Rimanoczy, arhitekt iz Velikog Varadina, te nije iskljueno da je on i projektirao hotel. Ma koliko je hotel Miramare bio kupalino-turistiki objekt s mogunou odmora i razonode, opskrbljen suvremenim terapijskim ureajima i morskim kupeljima, bio je i vrhunski gradski sadraj. Autorska smjelost, prije svega u smjetaju hotela, ostvarena je u njegovoj vanjskoj liniji koja prati zavoj sredinje gradske prometnice, meutim, ralanjenje unutranjega prostora je stereotipno: vestibulum je relativno malen te su iz njega strogo usmjereni pravci kretanja, stepenite, recepcija, restoran i kavana, a na katovima, s jedne i druge strane uskoga hodnika, niu se sobe bez zajednike katne povrine. Naturalistike osebujnosti secesije na proelju odnose se na motive cvijea i vitica te nepravilno uvijenih reetki balkona. Stropovi reprezentativnih prostorija takoer obiluju cvjetnim ornamentima izvedenima u tukaturi. Hotel Miramare iv je organizam, daleko od strogosti i hladnoe, a kao ambiciozna arhitektura najznaajniji je hotelski objekt u uemu sreditu Crikvenice, utkan u tkivo kupaline zone te dominanta kojom zavrava pravocrtni potez obale. Neposredna blizina mora te bujno zelenilo oblinjega parka znaajan su faktor u njegovoj poruci i kao ljeilinog sadraja. Osim hotela Therapia, izgraenog u stilu visoke neorenesanse, hotel Miramare drugi je hotel s izrazitim obiljejima vremena nastanka te se pridruuje bogatom fondu povijesnih spomenika turistikog graditeljstva u Hrvatskom primorju.

ABAR Kurija Zrinskih Osnutak naselja vezan je uz poetke kopanja i preradbu eljezne rude sredinom XVII. st. Godine 1651. Petar Zrinski u abru gradi visoku pe i kovanicu, kao i vlastelinski katel, a 1663. i upnu crkvu sv. Antuna Padovanskoga, jednobrodnu s trokatnim zvonikom, baroknih obiljeja. Iz XIX. st potjee dvor obitelji Paravia koji je dijelom u vanjskim zidovima sauvao nekadanje obrambene elemente katela Zrinskih. DELNICE upna crkva Sv. Ivana Krstitelja u Delnicama spominje se ve u XVII. st., otkad su starosjedioci ovog kraja, zrinski kmetovi, gradili svoje novo naselje na podruju dananjih donjih Delnica. Dananja upna crkva Sv. Ivana izgraena je dvadesetih godina XIX. st. Nedaleko Delnica, u Velikoj Lenici, nalazi se crkva Sv. Marije nastala prije XIX. st.

DRAMALJ Crkva sv. Jelene djevice i muenice. DRIVENIK (Vinodolska rivijera) Na vrhu brijega su ruevine utvrenog grada Drivenika. Grad je podignut na etverokutnoj osnovi, a na uglovima ima cilindrine kule. Od 1225. u posjedu je Frankopana, a od 1576. do 1671. u posjedu Zrinskih.

15

Pod gradom je stara crkva sv. Stjepana, s bavasto presvoenim svetitem. Crkvi su pripadali i kasnogotika drvena polikromirana skulptura Oplakivanje Kristovo, te raskoni drveni pozlaeni barokni oltar koji spada u skupinu "zlatnih oltara", a danas se nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. upna crkva sv. Dujma, izvorno srednjovjekovna graevina, proirena je i pregraena 1821. godine. U kapeli na groblju ostale su sauvane rustine barokne freske iz XVIII. st. U naselju je 1970. podignut spomenik Jurju Kloviu (djelo Z. Cara), najznaajnijem hrvatskom minijaturisti, porijeklom iz Griana, koji je ivio i stvarao u XVI. st. u Veneciji, Mantovi, Rimu i koji se svojim slikarskim umijeem bio toliko proslavio da ga Vasari naziva "Michelangelom minijature".

FUINE U Fuinama je 1722. bila izgraena crkva sv. Antuna Padovanskog, uglavnom od drva, a nakon to je izgorjela, podignuta je nova, jednostavna, trobrodna crkva s masivnim zvonikom poetkom XIX. st. GOMIRJE (selo sjeverozapadno od Ogulina) Na posjedu Frankopana spominje se 1602. drvena crkva s jedinim manastirom na podruju karlovakoga vladianstva. General Vuk Krsto Frankopan Traki podignuo je 1621. godine kulu uz manastir 1719. pretvorenu u zvonik uz koji je prigraena jednobrodna crkva posveena 1730. godine. U Gomirju je monah Simeon Balti vodio slikarsku radionicu iz kojih su se ikone slikale za pravoslavne crkve u Lici, no, vanost je te slikarske radionice vie kulturno povijesna, negoli umjetnika. GRIANE Od 1225. posjed knezova krkih Frankopana, a od sredine XVI. st. vlasnitvo knezova Zrinskih do pogubljenja Petra Zrinskog 1671. godine. Sauvani su ostaci ruevina srednjovjekovnog katela s valjkastim kulama na uglovima, te upna crkva sv. Martina sagraena 1599. Griane su rodno mjesto Jurja Julija Klovia (1498.-1578.), glasovitog hrvatskog minijaturiste koji je ivio i stvarao u XVI. st. u Veneciji, Mantovi, Rimu. GROBNIK Grobnik je utvreni grad na vrhu brijega iznad Grobnikoga polja i kanjona Rjeine, a mjesto je naseljeno od antikog doba. Prvi put se spominje u Vinodolskom zakoniku 1288. Njegove zidine, kule, dvoja gradska vrata iz XV.-XVII. st. najveim su dijelom porueni u XVIII. i XIX. st. kada je naselje preraslo gradski areal i kada su se poele podizati kue oko prilaznih putova. Unutar gradskih zidina uklopljen je feudalni katel (XV. - XVII. st.) kao utvreni sklop, odijeljen zidom i bastionima od samog naselja. U dvoritu usred katela je bunarsko grlo s uklesanim grbovima Frankopana i krbavskih knezova (XV. st.). U prizemlju jedne kule ouvan je profilirani polukruni portal nekadanje kapele Sv. Jelene (XVI. st.).

16

Gospodari Grobnika bili su Frankopani i Zrinski, a nakon njihove pogibije kraljevska ugarska komora i vlastela Perlasi, Batthyny i Thurn-Taxis. upna je crkva postojala ve 1288., no najstariji ouvani njezin dio koji potjee iz XV. st. su drugi i trei travej junog broda, presvoen gotikim krinim svodom s dijagonalnim kamenim rebrima. Crkva je proirena u XVI. st., o emu svjedoe glagolski natpisi iz 1524. na portalu junog broda, a kor je podignut 1577. Veim graevnim zahvatom crkva je u XVII. st. proirena i ureena kao trobrodni prostor s pravokutnim svetitem. Zvonik datira iz 1572. i renoviran je 1757. Na ulazu u grad nalazi se crkva Sv. Trojstva iz 1613., a na brdu iznad Rjeine crkva sv. Kria iz 1649. U Grobniku je 1992. otvorena Etnografska zbirka Grobinine.

HRELJIN Hreljin su ruevine utvrenoga srednjovjekovnoga naselja s katelom na obroncima brijega iznad Bakra, nekad u sastavu Vinodola. Od 1225. Hreljin dre Frankopani, a izmeu 1550. i 1670. Zrinski. Na sjeverozapadnom i jugozapadnom kraju stajala je po jedna obrambena kula kruna tlocrta. Kula okrenuta prema Bakarskome zaljevu zatvarala je s obrambenim zidom i manjom etverougaonom kulom mali katel, vjerojatno najstariji dio utvrenoga naselja. Uza zidine su podignute kue. U sredini naselja stajala je crkva Sv. Jurja s prizidanim zvonikom na proelju, prvotno jednobrodna, a tijekom XVI-XVII. st. proirena na tri broda. ivot se odvijao na Hreljinu do 1726. kada ga je zaobila Karolinka cesta.

III upa sv. Josipa (nema crkve); Kapela u upi: sv. Ivan od Boga. IKA ILOVIK Ilovik je otok i selo juno od Loinja. Na vrhu Straa bila je velika prapovijesna gradina. Na lokalitetu Siadrija nalaze se ruevine ranosrednjovjekovne crkve Sv. Andrije. Otok Sv. Petra Na susjednom otoku Sv. Petra, nasuprot selu, protee se kilometar duga rimska arheoloka zona gdje su pronaeni temelji zgrada, ostaci mozaika, grobovi i novac. U XI. st. sagraen je na otoku benediktinski samostan Sancti Petri de Nemois ili de Neumis. Kompleks je zapremao povrinu pravokutnika unutar perimetralnog zida, graena od lomljenca i raslanjena u vanjskoj zoni lezenama. Zid je sauvan u cijelom opsegu dok su unutranji zidovi porueni, a prostor je pretvoren u groblje. Jednobrodna crkva unutar samostanskog sklopa sruena je potkraj XIX. st. prilikom gradnje nove crkve. Godine 1597. Mletaka je republika na otoku sv. Petra sagradila kulu kvadratina presjeka za obranu protiv Uskoka.

17

JADRANOVO Crkva sv. Jakova apostola JELENJE Crkva sv. Mihovila arkanela; Kapele u upi: sv. Anton (Kukuljani), sv. Rok (na groblju). KASTAV Kastav je gradi u Istri koji se nalazi sjeverozapadno od Rijeke. Na mjestu prapovijesne gradine (nekropola u uvali Miinci) razvilo se u srednjem vijeku sredite komune kojoj su pripadali Veprinac i Moenice. Grad s municipalnom upravom imao je u XVI. st. statut pisan na hrvatskom jeziku. Takoer je poznato glagoljako mjesto i sredite hrvatskoga narodnoga preporoda (XIX. st.) u Istri. U Kastvu su djelovali glagoljaki sveenici i notari. Kastav je sauvao izgled srednjovjekovnoga naselja na breuljku (378 m), s ostacima bedema, utvrenim gradskim vratima i bastionom (Fortica) na mjestu prapovijesne gradine te gradskom loom (1571.), obnovljenom 1825. Na trgu se nalazi i mala barokna crkvica. Unutar grada se na glavnu ulicu, koja vodi od vrata prema upnoj crkvi i utvrdi udiki, nadovezuje niz poprenih prolaza i uliica koje oblikuju nekoliko insula. Fortifikacijski sustav djelomice ine i kue izgraene na zapadnim i junim zidinama. U samome gradu, na trgu Lokvina, gdje se neko odvijao javni ivot, nalaze se cisterna s natpisom iz 1666., nekadanja kapetanova rezidencija, odnosno gospotijski dvor (danas pretvoren u kolu), te gotika crkva sv. Trojstva iz XV. st. Trobrodna barokna crkva sv. Jelene iz 1709. ima odijeljen zvonik iz 1724. U crkvi se uvaju vrijedni barokni oltari i krstionica iz XVIII. st., te barokne korske klupe iz XVII. st. U Kastvu se nalaze i ostaci ruevina nedovrene velike trobrodne isusovake crkve (Crekvina) koju je u XVII. st. vjerojatno projektirao Giacomo Briano, isusovaki arhitekt iz Modene koji je izradio i izvorni projekt za rjeku katedralu sv. Vida. Muzejska zbirka kastavtine nalazi se s unutranje strane gradskih zidina, uz gradsku Voltu. U okolici Kastva nalazimo niz srednjovjekovnih crkvica romanikog tlocrta s polukrunim apsidama.

KLANA Crkva sv. Jerolima KOSTRENA Crkva sv. Barbare

18

KRALJEVICA Kraljevica je gradi u sjevernom primorju. Naselje se razvilo uz prirodnu luku staroga hreljinskoga grada; u XVI. st. je najprije pod Frankopanima, potom se znatnije razvija u XVII. st. pod Zrinskima kao izvozna luka, no najsnanije se razvija za Karla VI. koji obnavlja i ureuje luku (Portus regius) kao zavrnu toku Karolinske ceste. U prvoj polovici XVII. st. gradi se iznad luke "Stari grad" Zrinskih, trokatno zdanje u traktovima oko dvaju unutranjih dvorita. U prvome se dvoritu otvaraju arkade kroz dva kata du dviju strana, dok se u drugome dvoritu nad arkadama prizemlja sjevernog zida na gornjim katovima niu slijepe arkade. Na proelju dvora je masivni zvonik iz 1790. s baroknom kapom. Uz proelje dvora nalazi se crkva sv. Nikole, jednobrodna graevina presvoena krinim svodom, prvotno spremite za sol koje je tek u XVIII. st. adaptirano za sakralnu namjenu. "Novi grad" na ulazu u Bakarski zaljev poeo je raditi Petar Zrinski 1650. kao utvreni dvor renesansne koncepcije, etverokutna tlocrta s valjkastim ugaonim kulama. U unutarnjem dvoritu otvaraju se uokolo arkade u prizemlju i na prvom katu. U sreditu unutarnjeg dvorita nalazi se cisterna, na ijem su grlu isklesani grbovi Zrinskih i Frankopana. Isusovci, vlasnici dvora od 1883. dozidali su drugi kat i izmijenili unutarnji tlocrt.

OTOK KRK: BAKA Naselje na junom dijelu otoka Krka. Uz more se nalaze ostaci antikog naselja kao to su mozaici, nadgrobni spomenici, kapiteli i tragovi akvedukta. U Maloj luci iznad antikog naselja Bosar pronaene su ruevine utvrenoga grada i crkve iz ranobizantskoga razdoblja. Na brdu oko groblja i prvobitne upne crkve Sv. Ivana vide se ruevine srednjovjekovne Bake koju su spalili Mleani 1380. Nakon toga naselje se sputa u luku. Crkva je izvorno bila ranoromanika sa zvonikom na proelju. U novoj trobrodnoj upnoj crkvi Sv. Trojstva iz XVIII. st. smjeteni su ranoromaniki kapiteli, te oltarna slika sa kraja XV. st. U Baki se nalazi i Zaviajni muzej. U okolici su brojne romanike crkvice- Sv. Duh, Sv. Marko, Sv. Eufemija i Sv. Juraj, te crkva Sv. Mihovila s kvadratinim gotikim svetitem koje je 1506. dogradio pop B. Papi o emu govori glagoljski natpis. Nedaleko Bake, u Jurandvoru, nad ostacima antike ladanjske vile s tragovima ranobizantske crkve iz VI. st. nalaze se ruevine glagoljske opatije s ranoromanikom crkvom Sv. Lucije. U crkvi je pronaena Baanska ploa, jedan od najstarijih pisanih, u kamenu klesanih spomenika hrvatskoga jezika. Nastala je u doba narodnih vladara u drugoj polovici XI. st., a pisana je pismom prelaznoga tipa iz oble u uglatu glagoljicu. Sadraj natpisa govori o darivanju posjeda kralja Zvonimira crkvi Sv. Lucije i o podizanju te crkve. Oblik ploe, osobito ornamentirani friz i lijeb sa strane upuuju na to da je ploa izvorno sluila kao lijevi plutej crkvene pregrade. Kasnije je, vjerojatno u XV. st., dospjela kao spolij u plonik crkve te je dosta oteena. Izvorno je ploa bila polikromirana. Uz gornji rub tee ornamentirani pojas s biljnim motivom troprutastih vitica i lia, dok je sav ostali prostor ispunjen glagoljskim natpisom. Ploa ima znaaj isprave kako su se one pisale u Dalmaciji i u

19

Hrvatskom primorju u XI. i XII. st. Original se danas uva u atriju glavne zgrade HAZU u Zagrebu. Nakon to su Mleani 1380. spalili srednjovjekovnu Baku, ije su ruevine i danas vidljive na brdu, naselje se sputa u luku, du koje se niu povezana proelja kua ambijentalne vrijednosti. U novoj, trobrodnoj upnoj crkvi Sv. Trojstva iz XVIII.st. smjeteni su ranoromaniki kapiteli, oltarna slika s kraja XV. st. autora M. Marziale, te Posljednja veera pripisana Palmi mlaemu. U okolici se nalaze romanike crkvice i Sv. Mihovil s kvadratinim gotikim svetitem koje je 1506. dogradio sveenik B. Papi, o emu svjedoi glagoljski natpis. Razbareni poliptih iz te crkve iz 1514., autora Paola Campse, izloen je u upnoj crkvi.

DOBRINJ Gradi na otoku Krku. Bio je srednjovjekovno komunalno utvreno sredite velikoga agrarnoga teritorija s petnaestak sela. U Dolinjem gradu, najstarijem dijelu Dobrinja kue se niu u paralelnim nizovima meu kojima teku uski, esto presvoeni prolazi. U prizemlju imaju konobu, a na katu svega jednu stambenu prostoriju. Masivniji zidovi kua na rubu grada preuzeli su obrambenu ulogu gradskih zidina. upna crkva Sv. Stjepana spominje se ve 1100. godine. Do XVI. st. bila je trobrodna bazilika. Domai graditelji u XV. i XVI. st. dograuju je i obnavljaju. U posjedu crkve je relikvijar Sv. Urule, djelo provincijskoga gotikog zlatara, pozlaeni krievi iz XV. st., ciborij iz XVI. st., antependij Paola Veneziana iz XIV. st. itd. Na Placi, mjestu sastajanja, sajmova i pukih sveanosti, cijelom stranom tee dvostruki red zidanih sjedala. U njezinu se zaelju nalazio Kneev dvor, rezidencija potkneeva. U naselju postoji Muzejska zbirka s arheolokim, etnografskim i kulturnopovijesnim inventarom. U selu Sv. Vid nalazi se istoimena ranoromanika crkva sa zvonikom na proelju, zadubina "slavnog Dragoslava" iz 1100. U dobrinjskoj okolici jo su i romanike crkve Sv. Jurja nad Krasom, Sv. Ivana u Suanu, Sv. Marka na moru, Sv. Klementa u Klimnu, Sv. Filipa i Jakova u Solinama i Sv. Petra u Rudinama. Takoer ima bogat fond glagoljakih rukopisa i natpisa. Domai graditelji tijekom XV. i XVI. st., Petar i Mihovil, te metri Vlahovii, viekratno je dograuju i obnavljaju. U XVI. st. podiu novo kvadratino svetite, presvoeno rebrastim mreastim svodom u zakanjelim gotikim oblicima. Ostali dijelovi crkve obnavljaju se 1606. Dananji oblik crkvi dala je obnova nakon to je grom oborio stari zvonik 1720. Iza glavnog oltara je freska iz XVI. st. koja je uokvirivala srednjovjekovni, nestali poliptih. Fresku pokriva retabl, veliki polikromirani reljef iz 1602. Sv. Trojstvo kruni Bogorodicu, sv. Stjepan i sveci zatitnici dobrinjskih bratovtina. Trijem pred crkvom postoji ve od XVII. st. U posjedu crkve je relikvijar sv. Urule, djelo provincijskoga gotikog zlatara, pozlaeni krievi iz XV. st., ciborij iz XVI. st., antependij (vez na crvenoj svili) Paola Veneziana iz XIV. st. s prikazom Krunjenja Bogorodice i likovima svetaca Stjepana i Jakova. Nad Placom izgraena je crkva Sv. Trojice (Sv. Anton), pred kojom je plokata i Simitir, nekad gradsko groblje, na kojemu je majstor Pilepi 1725. saradio novi zvonik.

20

U crkvi sv. Klementa u Klimnu uva se renesansni rezbareni retabl.

DUBANICA Podruje 20 sela na otoku Krku, od kojih je danas najrazvijenija Malinska. Na vrhovima Sveti Petar i Gradina su ilirske gradine. Iz antike su tragovi naselja u Svetom Vidu i vile u uvali Zaharija. Bizantskom sloju pripada titular crkve Sv. Apolinara u polju, koja se s romanikom crkvom Sv. Martina spominje 1153. Sredinje (izumrlo) naselje bilo je u polju oko crkve Sv. Apolinara, koja se oko 1500. proiruje i postaje upnom crkvom. Uz nju se 1618. gradi zvonik s retardiranim gotikim oblicima kapitela u biforama. Iz romanikog su razdoblja crkve Sv. Andrije i Sv. Jurja, a iz gotikoga Sv. Nikole.

GLAVOTOK Samostan i crkva franjevaca treeredaca glagoljaa na zapadnoj obali otoka Krka. U XIV. st. frankopansko imanje s obiteljskom kapelom, 1445. darovano treerecima koji tu najprije grade omanji smostan, 1507. i sadanju crkvu Bezgrenog zaea. Crkva je jednobrodna sa iljastim svodom u svetitu. Iza svetita nastavlja se kor s krino-rebrastim svodom, kakav ima i sakristija do njega. Sliku na glavnom oltaru, Bogorodica s djetetom, sv. Franjo i sv. Jerolim, naslikao je vjerojatno Matteo da Verona (1576.-1618.). Iz istog doba je i glavni mramorni oltar. Bone oltare izradio je 1760. mletaki kipar Giuseppe Bisson. U samostanu se nalaze slike i liturgijski predmeti iz XVII. i XVIII. st.

JURANDVOR Jednobrodnoj ranoromanikoj crkvi 1498. prigraena je uz juni zid broda kapela Gospe od Ruarija, presvoena gotikim krinim svodom. U crkvenom se lapidariju nalazi drvena polikromirana plastika iz XVI. st. sa starih bonih oltara, te znaajni slikani poliptih Sv. Lucije koji se nalazio na glavnom oltaru; rad je najveeg mletakog slikara XIV. st., Paola Veneziana i sinova, a nastaje izmeu 1333.-1345. (prema A.Morassiju). KOLJUN Otoi u zatvorenoj uvali kraj Punta na otoku Krku. Nastanjen u rimsko doba i ranom srednjem vijeku. U XII. stoljeu je osnovana benediktinska opatija, a 1447. dobivaju i naseljuju otoi franjevci, na temelju frankopanske darovnice. Dananji je samostan s klaustrom podignut u XVI. st., ali u njega su ukomponirani dijelovi iz benediktinskog razdoblja (primjerice, kapela sv. Bernardina). Franjevaka crkva Navjetenja, sagraena je 1523. Jednobrodna je, s krino nadsvoenim pjevalitem i otvorenim krovitem iznad broda. Na glavnom oltaru nalazi se poliptih Girolama da Santacrocea iz 1535., a na lijevome bonom oltaru slika sv. Franje pripisan istom autoru. Na trijumfalnom se luku nalazi velika kompozicija Posljednji sud, ulje na platnu, E. Ughetta iz 1653.

21

U kapeli sv. Bernardina nalazi se drveni plastiki oblikovan triptih iz XVI. st., u maloj kapeli usred crnogorine ume uvaju se fragmenti jaslica nastalih u XVI. st., a u muzejskoj zbirci samostana uvaju se proizvodi umjetnikog obrta i slike, meu kojima i one krkog majstora Frana Juria (1671.-1718.). Samostan posjeduje arhiv i knjinicu s inkunabulama, glagoljskim rukopisima i rijetkim izdanjima, te etnografsku zbirku. KRK Krk je glavni grad istoimenoga otoka. Urbaniziran je jo u antiko doba. Poetkom IV. st. jedan ga natpis spominje kao "splendidissima civitas Curictarum". Hrvatski naziv Krk oblikovan je u neposrednom kontakktu hrvatske migracije s jo ivom antikom tradicijom (Curictum, Curicta), dok je mlai naziv Vecla-Vegla-Veglia (u znaenju Stari grad) nastao u srednjem vijeku. Uz epigrafiku, novac i sitne predmete, iz rimskog doba su ostaci zida kraj franjevakog samostana i terme s hipokaustom i mozaicima. Katedrala Sv. Marije sagraena je u V.-VI. st. na temeljima terma. Bila je trobrodna bazilika s interpoliranom srednjom apsidom. Uz sjeverni brod izgraen je baptisterij s poligonalnom piscinom. Dananja katedrala rezultat je viekratnih obnova i dogradnja. U gotiku plastiku katedrale ubrajaju se raspela, Bogorodica s djetetom i frankopanska srebrna pala majstora P. Kolera iz 1477. Od slikarskih djela istiu se fragment romanikih zidnih slika u crkvi Sv. Kvirina i polipith Sv. Lucije, Paola Venecijana u biskupiji. Na proelje katedrale priljubila se u smjeru S-J dvokatna romanika bazilika Sv. Kvirina. U prizemlju su ukrienim svodnim pojasima pojaani svodovi traveja srednjega broda. Prostor koji je pripadao lijevom brodu slui kao javni prolaz (uz proelje katedrale) i poklapa se vjerovatno s rimskim cardom. U predromanici sagraene su crkve Sv. Lovre kraj grada (trobrodna poruena benediktinska opatija), Sv. Dunata u puntarskoj uvali (krinog tlocrta s kupolom koja je oslonjena na trompe), i Sv. Krevana na uvalom avlenom (krinog tlocrta s tri apside, te kupolom). Gospa od zdravlja, prvobitno opatija Sv. Mihovila, ranoromanika je bazilika sa zvonikom na proelju. Sustav gradskih fortifikacija potjee iz razliitih razdoblja: kula kvadratina tlocrta na Kamplinu je iz 1191., zidovi i bastioni uz more grade se u vrijeme Nikole Frankopana 1407., dok su mletake gradnje XV. i XVI. st. cilindrina kula u kompleksu Kneeva dvora, obnovljena gradska vrata i zidovi. Od slikarskih djela istiu se poliptih Sv. Lucije Paola Veneziana iz XIV. st. u biskupiji, Polaganje u grob G.A. Pordenonea, etiri slike C. Tasca-e iz 1706., tri slike N. Grassija (1712.-1721.) te pala F. Zugna u katedrali i oltarna slika Bogorodica s franjevakim svecima B. Licina iz tridesetih godina XVI. st. kod franjevaca.

MALINSKA Mjesto se prvi put spominje u XV. st., a tek se od XIX. st. razvija kao luka (Dubanica).

22

NJIVICE Naselje se prvi put spominje 1474. godine. OMIALJ Naselje na uzvisini sjeverozapadnog dijela otoka Krka. Ve je u prapovijesti postojalo gradinsko naselje. Na lokalitetu Okladi u morskome zaljevu naeni su arheoloki ostaci rimskog veteranskoga rezidencijalnog sklopa iz doba Flavijevaca, prema natpisu zvanog Fulfinum. Na lokalitetu Kurilovo otkrivena je nekropola iz tog doba s bogatim nalazima keramike, urna s pepelom, kovina i stakla. Kada su stanovnici Fulfinuma napustili naselje ostala je u upotrebi utvrda na poluotokome brijegu. U uvali Sepen nalazi se ranokranska bazilika ouvana do krovita. Monumentalna crkvena graevina ima narteks, protesis i diakonikon, a u pravokutno svetite upisana je polukruna apsida. Prema mjesnoj tradiciji ta je crkva, puki zvana Mirje (zidovlje), bila dio glagoljake benediktinske opatije Sv. Nikole, naputene u XV. st. Dolaskom Hrvata na otok nastaje gradi Omialj koji zajedno s propadajuim naseljima ini "komun" (opinu), istaknuto sredite glagoljake kulture. U latinskim se ispravama prvi put spominje 1153. kao Castrum Musculum. U doba knezova Ivana i Nikole Frankopana Omialj se uvruje jakim zidinama, gradi se katel, vodosprema i obrambena kula 1476. godine. Od 1480. grad je pod mletakom vlau. Romanika upna crkva Uznesenja Marijina (Stomorina), temeljito je obnovljena i proirena u XVI. st. Na proelju se nalazi prozorska rozeta koju je izradio "metar Sinoga". U luneti iznad vrata je predromaniki reljef s prikazom kria i palmi. U unutranjosti se nalaze kameni amboni s romanikom dekoracijom. Na trgu pred gradskom loom iz XVI. st. nalazi se kapela Sv. Jelene pregraena 1458. u kojoj je smjeten gradski lapidarij. Najvaniji je spomenik romanika zborna (sada upna) crkva Uznesenja Marijina (Stomarina). Temeljito je obnovljena i proirena (transept, kapele, kupola i svetite) u XVI. st. Zvonik crkve gradili su 1533.-1536. meter Pero iz Omilja i meter Andrij iz Kotora". U unutranjosti crkve nalaze se kameni amboni s romanikom dekoracijom. Renesansni drvorezbareni oltarni retabl s plitkim reljefima mletaki je rad u kojem je, prema R. Mateji, vidljiv utjecaj Sansovina. U XVII. stoljeu pred retablom podignut je kameni oltar koji je danas smjeten u kapelu "od Du", sagraenu 1525. Na oltaru srca Isusova nalazi se triptih Jacobella del Fiorea iz XV. st. Na trgu pred gradskom loom iz XVI. st. nalazi se kapela sv. Jelene, pregraena 1458. u inaici vinodolsko-krke gotike.

PORAT Na zapadnom rubu naselja nalazi se samostan i crkva sv. Marije Magdalene franjevaca treoredaca glagoljaa. Sadanja crkva sagraena je sredinom XVI. st. u gotiko-renesansnom stilu. Jednobrodna je crkva imala etverokutno svetite s krinorebrastim svodom. Sredinom XVIII. st. crkva je barokizirana, te su joj pridodane dvije plitke bone kapele. Na glavnom se oltaru nalazi poliptih Sv. Magdalene, rad Girolama i Francesca Santacrocea iz 1556. Boni oltari sv. Nikole i sv. Roka podignuti su sredinom XVIII. st.; u crkvi se nalazi i drveno gotiko raspelo. U samostanu koji u sadanjem obliku potjee iz XVII. st., nalazi se zbirka umjetnina (XVI.-XX. st.). 23

PUNAT Naselje istono od grada Krka. U upnoj crkvi Sv. Trojstva iz 1777. nalazi se kasnogotika drvena polikromirana skulptura Sv. Ane Samotree iz XV. st. U Puntarskoj dragi smjeten je otoi Koljun, umski rezervat prirode i spomenik kulture. U franjevakom samostanu sa crkvom Navjetenja Marijina iz 1480. smjetena je vrijedna knjinica, etnografski muzej i stalna izloba crkvene umjetnosti. Puke kue u Puntu stasaju mahom u XVIII. st. s masivnim balaturama na proelju, povezane u nizove uz glavne prolaze. Meu najstarijim zgradama je "Stari to", u kojoj se nalazi mlin za masline iz XVIII. st. upna crkva Sv. Trojstva nastala je 1777. (pregraena 1934.). Na glavnom se oltaru nalaze rezbarije i drvene skulpture P. Riedla, nastale oko 1750., te Maggiotova slika Propovijed sv. Ivana. Oltar i slika doneeni su 1790. iz crkve sv. Nikole u Senju. U okolici Punta, u predjelu Kanajt, podignuta je 1692. ladanjska kua krkih biskupa (danas rasadnik). U dnu uvale pokraj puta u grad Krk stoje ostaci starohrvatske crkve sv. Donata.

RUDINE STARA BAKA ILO VALBISKA VRBNIK Gradi s lukom na sjeverozapnoj obali otoka Krka. Razvio se na mjestu prapovijesnog naselja koje je iskoristilo prirodno zatien poloaj na strmome brdu (49 m) tik nad morem. Prvi se put spominje 1100., a 1388. dobiva statut pisan glagoljicom. Tipino je frankopansko naselje po svojemu tlocrtu, slino ostalima koja su podizali krki knezovi u Hrvatskom primorju. I danas je gradi zadrao ope znaajke srednjovjekovnoga naselja, nad kojim se izdie upna crkva Sv. Marije koja je graena u XV. i XVI. st. Crkva je vie puta pregraivana. Zvonik joj se gradi 1527. u renesansnom slogu, a unutranjost joj je barokizirana. Osobito se istie renesansni oltar Marije Ruarice, prema priama dar kneza Ivana Frankopana. U kapeli Marijine nadarbine nalazi se poliptih Sv. Ane, domai rad iz XV. st. U zadrunom domu smjetena je glasovita knjinica Vrbnianina Dinka Vitezovia s vie od 15 000 svezaka. Najskupocjeniji meu njima su glagoljaki rukopisi iz XIV - XV. st. Ispred crkve je glavni trg s gradskom loom i Kneevim dvorom. Gradi dominira Vrbnikim poljem, na ijem S rubu stoje ruevine tvrave Gradac koju tradicija povezuje uz Frankopane. Navodno je Vrbnik matini grad obitelji. Na mjesnom groblju nalazi se gotika crkvica Sv. Ivana iz XV. st., a u uvali Sv. Juraj vide se ruevine crkve s tragovima romanikih zidnih slika.

24

To tipino frankopansko naselje po svojemu je tlocrtu slino ostalima koje su podizali krki knezovi u Hrvatskom primorju. U svojem dananjem izgledu gradi je zadrao znaajke srednjovjekovnog naselja. Nad njime se izdie upna crkva sv. Marije, graena u XV. i XVI. st., poslije vie puta pregraivana. Njezin je renesansni zvonik podignut 1527. Osim baroknoga namjetaja, oltara i crkvenog posua, osobito se istie renesansni oltar Marije Ruarice, navodno dar kneza Ivana Frankopana. Na glavnom oltaru nalazi se djelo Kotoranina Marina Citkovia Posljednja veera iz 1599. U Zadrunom je domu smjetena glasovita knjinica Vrbnianina Dinka Vitezia s vie od 15000 svezaka (rukopisi XIV.-XV. st., inkunabule). U sklopu knjinice je i triptih Bogorodice sa svecima iz XVI. st. Pred crkvom je glavni trg s loom, potetarijom i Kneevim dvorom. Kraj samih vrata kojima se ulazilo u grad bila je smjetena bratimska kua sv. Ivana na kojoj se nalazila velika zidna slika Sv. Kristofora koja predstavlja rijedak primjer tog ikonografskog tipa. Gradi dominira Vrbnikim poljem, na ijem sjevernom rubu stoje ruevine tvrave Gradac koju tradicija povezuje uz Frankopane, prema tradiciji njihov matini grad. Na mjesnom je groblju i gotika crkvica sv. Ivana iz XV. st., a u uvali Sv. Juraj naziru se ruevine crkvice s ostacima romanikih fresaka.

LEDENICE Mjesto se spominje ve u XIII. st. Vidljivi su ostaci obrambenih zidina, frankopanskog katela i kula. Tu nalazimo ostatke romanike crkve sv. Stjepana sa zvonikom koji je sluio kao obrambena kula. LOKVE Crkva sv. Katarine djevice i muenice.

OTOK LOINJ: Otok na sjevernom Jadranu. Nastanjen je od bronanoga doba iz kojega potjee velik broj gradina smjetenih po vrhovima podno Osorice te oko Maloloinjskoga zaljeva. U rimsko doba nema veih naselja, ali su na obalama uz najplodnije agrarne povrine utvreni ostaci ladanjskih rezidencija (villae rusticae) i to u Liskima, Sv. Jakovu i Studeniu pod unskim. Na kompleksu Studenia nastaje srednjovjekovna crkva od koje su sauvane ruevine zidova i ostaci sarkofaga. U srednjem vijeku, kada je cijeli otok administrativno bio podruje grada Osora, postoje samo pastirski stanovi. U doba romanike grade se na S dijelu otoka prve sakralne graevine - crkva eremita Sv. Lovre (jugozapadno od Osora), Sv. Petar i Sv. Marija Magdalena ispod Osorice, te Sv. Jakov (na groblju istoimena sela).

25

U XIV. i XV. st. nastaju naselja Velo selo oko gotike crkve Sv. Nikole koja se spominje 1384., i Malo selo oko crkve Sv. Martina koja je izgraena izmeu 1450-90. Danas su to Veli Loinj i Mali Loinj. Zbog opasnosti od gusarskih napada u XV. st se grade u oba naselja kule za zbjegove. U XIV. i XV. st. nastaju naselja Velo selo oko gotike crkve sv. Nikole, koja se spominje 1384. i Malo selo oko crkve sv. Martina, izgraene izmeu 1450. i 1490., dananji Veli Loinj i Mali Loinj. Zbog opasnosti od gusarskih napada grade se u XV.st. u oba naselja kule za zbjegove. Nagli razvitak pomorske privrede i brodogradnje u XVIII. i XIX. st., koji oba naselja preoblikuje u gradove, prati pojava barokne svjetovne i sakralne arhitekture. Krajem XIX. stoljea na osnovi meteorolokih ispitivanja mjesta Veli i Mali Loinj proglaena su zimskim klimatskim ljeilitima i oporavilitima te sve vie zadobivaju gradski izgled. Intenzivna ugostiteljska izgradnja rezultira podignuem hotela i pensiona, gostionica i kavana. Posebno poglavlje u razvoju turizma na otoku Loinju predstavlja poumljavanje i kupalino otvaranje prostrane uvale ikat nasuprot Maloga Loinja, gdje se veina zdanja oblikuje poput vila, primjerice Adelme ili Carline, projekti bekog arhitekta Rudolfa von Wiendenfelda.

UNSKI Stara crkva sv. Nikole nastaje u XVI. st., a 1784. poveana je tako da je u svemu bila nalik crkvi sv. Marije Magdalene u Nerezinama. Sruena je 1908., a na tom je mjestu podignuta dananja, jednostavna, jednobrodna crkva. MALI LOINJ Maloloinjska crkva sv. Martina postojala je ve oko 1450., ali je bila viekratno pregraivana; pored nje se nalazi kamena skuptura iz XVII. st. pukog karaktera lokalne proizvodnje. U Malom Loinju 1696. izgraena je trobrodna upna crkva Poroenja Marijina, Male Gospe, u konanom obliku dovrena i produena za jedan interkolumnij 1757., a sagraeno je i reprezentativno barokno proelje. U inventaru crkve istie se glavni mramorni oltar, s inkrustacijama, slikovita obrisa, s relikvijama sv. Romula. U junom dijelu grada reda se 14 kapelica - postaja Krinog puta, podignutih 1752. godine.

VELI LOINJ Valjkastu kulu s krunitem i prsobranima, koja se pojavljuje i na grbu grada, podigli su u XVI. st. Loinjani radi obrane luke i naselja i za zbjeg puanstva pred gusarskim i uskokim nasrtajima s mora. Vaan urbanistiki i graditeljski pothvat bila je gradnja crkve sv. Antuna Opata u Velom Loinju. Sagraena je 1774. na mjestu crkve iz XV. i trobrodne iz XVII. st. U crkvi su tukature C. Somazzija i orgulje G. Callida. Crkva je bogato opremljena mramornim oltarima i oltarnim palama. Na stipesu glavnog oltara nalazi se mramorni reljefni antependij s prikazom Veere u Emausu, rad G. Albertinija iz Pirana. Meu slikarskim djelima nalazimo vrijedno djelo mletakog slikara Bartolomea Vivarinija iz 1475., Bogorodica sa svecima, 26

zatim djela iz XVII. i XVIII. st.: Sv. Franjo B. Strozzija, Sv. Ivan Krstitelj L. Querene, Poklonstvo kraljeva F. Hayeza, Sv. Grgur L. del Cosse, Due u istilitu F. Potenze, Sv. Apoloniju i Sv. Luciju G. Angelija. Meu kiparskim radovima, mahom G. Sardija, svakako valja istaknuti mramorni Oltar Bogorodice od Ruarija mletakog kipara G. Bonazze. Uvezeni predmeti prevladavaju i u drugim crkvama Veloga Loinja, a sabrani su ponajvie darivanjem domaih kapetana obogaenih pomorskom trovinom koji su umjetnine kupovali na drabama ukinutih mletakih crkava. Tako primjerice, nastaje zbirka slika kapetana Gapara Kraljete (Craglietto) (1776.-1838.). U inventaru crkve Gospe od Anela takoer se nalaze tako sakupljene umjetnine. Crkvi su prigraeni oko 1600. prednji dio zvonika, a renovirana je 1732., kada je dobila i svetite s kupolom. Crkva je bogata mramornim baroknim oltarima, a u njoj se nalazi i vrijedna zbirka slika mletakih majstora XVII. i XVIII. st.: Sv. Franjo Paulski i Sv. Hildebrand djelo su F. Fontembassa, vrijedan ciklus od osam ovala u kojem prevladavaju starozavjetne teme naslikao je G.A. Pellegrini, dok autori ostalih slika jo nisu utvreni. Pomorski znaaj Loinja prate i zavjetne slike pomoraca iz XVIII. st. u crkvi sv. Nikole. Gotika crkva, iljastih svodova u lai i svetitu, nastala je oko 1400., a proirena je u XVIII. st. Prizidana joj je nova laa, dok je stara pretvorena u svetite, a na mjestu starog svetita sagraena je sakristija.

NEREZINE Selo na otoku Loinju. Na vrhovima u okolici ima vie prapovijesnih gradina (lokaliteti Halmac, Berdo). Antiki nalazi na lokalitetu Halmac ukazuju na postojanje rimske ladanjske vile. Izvan naselja nalazi se franjevaka jednobrodna crkva i samostan s klaustrom, izgraeni 1503.-1515. Trokatni renesansni zvonik s biforama datira iz 1590-1604. Na glavnom oltaru nalazi se slika Sv. Franjo sa svecima Gaudencijem, Nikolom, Klarom i Bonaventurom iz XVI. st. U polju, izvan naselja, sagradili su osorski patriciji Dra kulu za zbjeg. Crkva sv. Marije Magdalene prvobitna je nerezinska upna crkva. Sagraena je 1534., a poveana u XVII. st. kada je dobila krini tlocrt i nove oltare. U oblinjem selu sv. Jakova nalazi se romanika crkva sv. Jakova, poveana 1624. i upna crkva sv. Marije iz XIX. st. podignuta na mjestu ranije, sagraene prije XVI. st.

LOVRAN Lovran je grad na istonoj obali Istre, a ravenski kozmograf iz VII. st. spominje ga pod imenom Lauriana. Bio je srednjovjekovna hrvatska opina, a u XV. st. potpada pod pazinsku kneiju. Naselje opasuje zid s ugaonim kulama koje su djelomino ouvane u perifernom zidu junog bloka kua. U luku vode gradska vrata, tzv. Stubica. Puku arhitekturu obiljeavaju vanjska stubita, natkriveni svodovi, prolazi pod kuama i mala obzidana dvorita. Proelja kua niu se, u skladno povezanoj asimetriji gradskoga trga, uz objekte javne namjene: uz srednjovjekovnu gradsku kulu od masivnih tesanika, kvadratina tlocrta, uz prvotno odvojeni romaniki zvonik (nadozidan u baroku) i uz proelje upne crkve Sv. Jurja. 27

upna crkva Sv. Jurja sagraena je kao jednobrodna s kvadratinim svetitem presvoenim kasnogotikim mreastim svodom, a regulacijom u XVIII. st. prizidane kapele postaju drugom laom. Crkvu oslikavaju dvije domae kasnogotike radionice izmeu 1470. i 1479. Kastavska radionica izvodi slike na svodu i u gornjem pojasu zidova svetita (kristoloki ciklus, Majka Boja, evanelisti, aneli i sveci), dok istarski tzv. areni majstor slika u donjem pojasu prizore muenja Sv. Jurja i euharistijske teme, a na trijumfalnome luku Navjetenje. Crkva Sv. Trojstva je romanika, obnovljena u gotici. U unutranosti su konzervirani ostaci gotikih fresaka iz prve polovice XV. st. U XVII. i XVIII. st. grade se patricijske kue s balkonima, balustradama, loama i naglaenim portalima. Glavni gradski trg je asimetrinog tlocrta, a zatvaraju ga proelja stambenih objekata i onih javne namjene: srednjovjekovnu gradsku kulu od masivnih tesanika, kvadratina tloctra i nadograenu iznad drugog kata, romaniki zvonik, nadograen u baroku, koji je prvotno bio odvojen od proelja upne crkve sv. Jurja iz XIII. st. Ona je isprva jednobrodna, s kvadratinim svetitem presvoenim kasnogotikim mreastim svodom, a regulacijom u XVIII. st. dozidane kapele postaju joj drugom laom. Crkvu 1470.-79. oslikavaju dvije domae kasnogotike radionice. U crkvi se nalaze drveni rezbareni oltari iz XVI. i XVII. st. i krstionica iz XVII. st. Na prijelazu XIX. i XX. stoljea Lovran se svojim izuzetnim smjetajem uklapa u zonu pogodnu za razvoj turizma. Ovaj slikoviti gradi, uskoro priznat i kao morsko ljeilite, opskrbljuje se, poput Voloskog i Opatije, neophodnim infrastrukturnim sastavnicama: elektrinom rasvjetom te novim vodovodom za potrebe sve veega broja turista. Tramvajska pruga, koja se od eljeznike postaje u Matuljima sputa prema Opatiji i Lovranu, putena je u promet 1908. godine. Na podruju Lovrana mnogobrojni privatni ljetnikovci i vile podiu se na znalaki odabranim mjestima s nesmetanim pogledom na raskoni krajobraz i more ili su pak utopljeni u slikovite vedute privatnih perivoja i cvjetnjaka. Pojava uglavnom tipiziranih objekata prenesenih iz srednjoeuropske, najee gradske, sredine u mediteransku graditeljsku tradiciju, djelovala je u poetku nametljivo i neskladno, u suprotnosti s lokalnim prilikama te su bile neophodne hortikulturne intervencije kako bi se uravnoteila novonastala situacija. Monumentalnost i aristokratizam odrazili su se i u odabiru flore: stabla su egzotina, cvjetne vrste rijetke poput japanske kamelije ili magnolije, a mnogi parkovi i danas su zatieni kao posebne prirodne vrijednosti. Govorei o vanjskom izgledu ljetnikovaca i vila prevladavaju zdanja istaknutih volumena s velikim otvorima, razigranih tlocrta i krovnih visina, premda se raspored prostorija temelji na usvojenim shemama. Prizemlje zauzimaju saloni i blagovaonice, iji interijeri po obradi ne zaostaju za vanjtinom graevina; na pianu nobile su spavaonice. Kuhinja s pomonim radnim prostorijama, koje redovito imaju vanjski prilaz neposredno iz vrta, smjetena je u suterenu, dok je potkrovlje namijenjeno posluzi. Proelja karakterizira izbor plemenitoga materijala: fino obraenih kamenih kvadara ili mramornih ploa, a istie se i bogata tukatura, razdjelni vijenci te matoviti prozorski okviri, balustrade i kovanoeljezne ograde. Poetkom XX. stoljea sve je uestalije rastvaranje fasada vertikalnim i horizontalnim nizom loa i terasa ili pak asimetrino povienje bonog ugla s jednom prozorskom osi ili balkonom, to doprinosi leernosti mediteranskog ugoaja. Secesijski inventar ukrasa uobiajeno podrazumijeva motive enskih glava ili poprsja te raznih animalnih prikaza, najee riba, karpina i dupina. Pored plonoga vrpastog motiva neizostavan je i vegetabilni, a koloristiki efekt postie se tamnije obojenom podlogom ili crvenom fasadnom opekom. 28

Pomnom obradom vanjtine plemenitim materijalom te njegovanim zelenilom istiu se vila San Roco, smjetena uz glavnu cestu na junom kraju Lovrana, te secesijska vila Gianna, osobito njezina ulina fronta s raskonom loom na oba kuta i naglaenim vertikalama snanih stupova uz obilje bizarne figurativne plastike (bazilisci, zmajevi). Vlasnici vila i hotela projekte naruuju kod poznatih arhitekata u Be (Max Fabiani) ili Budimpetu, ali i u Rijeku (Emilio Ambrosini) te Opatiju i Lovran (Sandor Neuhauser i Rudolf Pelda, Franz Florian i Attilio Maguol), a projektirati za elitna klimatska ljeilita bilo je i pitanje osobnoga prestia za autore i naruioce zbog afirmacije u specijaliziranim asopisima te zbog toga to je to osiguravalo nove narudbe. Razvojni put hotela, privremenoga stambenog konglomerata, u Lovranu je bio postupan. U poetku najnunijom adaptacijom to postaju zateeni objekti, iako se hotel, kao posebni tip turistikog objekta, nametnuo jo osamdesetih godina XIX. stoljea kada se poinju graditi velike namjenske zgrade koje e u cijelosti nastojati zadovoljiti visoki europski standard turistikih usluga (hoteli Quarnero i Stephanie u Opatiji). U primjeru Grand-hotela Lovrana u Lovranu, osim to je valjalo rijeiti problem unutranje komunikacije i konfora te prostor prizemlja komponirati s prostranim salonom u koji se ulazilo neposredno iz foyera, a zatim predvidjeti i moderni Bijou bar, biljar i itaonicu, trebalo se pozabaviti i vanjskom dekoracijom zdanja. Proelja hotela i sanatorija, ak i ona oblikovana poetkom XX. stoljea, jo mogu biti kompozicijski zatvorena, a u svojoj obradi nositi neostilske odlike usporedo sa secesijskim poput spomenutog hotela Lovrana. U mnogim primjerima ipak dolazi do karakteristinoga rastvaranja proelja horizontalnim nizanjem loa i balkona u funkciji sunanih kupelji te istupanja prostrane terase nad ulaznim dijelom s june strane orijentirane moru, gdje dominira i krovna atika s imenom hotela (Excelsior - Bristol u Lovranu, Grand hotel Palace, Sanatorium Dr. Schalk i Villa Istria u Opatiji). Zajednika im je karakteristika bila izvrsna pozicija u blizini kupalita ili nad prostranim ozelenjenim perivojem koji se prostire do obalnog puta.

LUKOVDOL (Vrbovsko) U Lukovdolu je u XVI. st. postojala crkva sv. Marije koju su Turci unitili, a nova je izgraena 1604. Dananja jednobrodna kasnobaraokna upna crkva sv. Marije smjetena je na povienom mjestu, usred naselja. U ovom se rodnom mjestu pjesnika I. G. Kovaia nalazi i njegov spomenik kojeg je izradio V. Baki. U zaseoku Rtiu nalazi se jednobrodna barokna crkva sv. Franje Ksaverskoga s trostranim zavretkom, kupolastim svodom nad brodom i masivnim bonim zvonikom koji vjerojatno potjee od neke starije graevine. Drveni barokni crkveni namjetaj bogato je rezbaren: tri drvena polikromirana oltara s relikvijarima, od kojih se istie glavni oltar s atlantima; te ispovjedaonice i ormar. U nedalekom zaseoku Plemenitau stoji staro kameno zdanje koje je, prema predaji, lovaki dvor Frankopana.

MATULJI Crkva Krista Kralja; Kapele u upi: Majka Boja (Juii), sv. Mihovil (Matulji).

29

MOENICE Vjerojatno naseljene ve u prapovijesti, u srednjem vijeku utvreni su grad nad istonom obalom Moenike Drage. Na mjestu najlakeg prilaza, uz liburnijsku cestu, nalaze se gradska vrata, obnovljena 1642. Do vrata se nalazi kvadratina kula koja ju je branila, a pred vratima se nalazi loa, tzv. Stranica. Vanjski zidovi perifernih kua graeni su kao gradske zidine, kruno zatvarajui zbijeno tkivo zgrada. Na vrhu brijega, prema kojem radijalno vode prolazi, dominira masivan zvonik u romansko-lombardskom stilu iz XII.-XIII. st. dovren kupolom 1658. i trobrodna upna crkva sv. Andrije. Crkva je barokno presvoena, svetite je dovreno do 1701., a trobrodni prostor ureen krajem XVIII. st. Crkva je bogata oltarnom mramornom kamenom plastikom. Na glavnom se oltaru nalazi pet kipova padovanskog kipara Jacopa Contierija iz drugog desetljea XVIII. st. Bogato rezbarene korske klupe pripisuju se M. Ziereru (1699.-1704.). U crkvenom se lapidariju nalazi kamena puka plastika iz XVII. st. Orgulje iz 1847. djelo su Petera Rumpela. Kue obitelji Negoveti-Dekovi iz XVI. st. i Negoveti iz 1770. imaju reprezentativno obraena proelja. Pokraj grada su crkvice s karakteristinim trijemovima: Sv. Sebastijan iz 1501. i Sv. Bartol iz 1628. godine.

MOENIKA DRAGA Kapele sv. Marine i sv. Petra MRKOPALJ Mrkopalj je gradi u Gorskome kotaru. Na poloaju F(o)rtici nad Crikvenom u Mrkopaljskome polju iskopani su 1976. zidovi jednobrodne romanike crkvice s polukrunom apsidom iz XIII. st. Prva upna crkva sv. Filipa bombardirana je 1944. i sruena do temelja nakon II. svjetskog rata. Dananja upna crkva sv. Marije od sedam alosti, vrsna klasicistika graevina, podignuta je 1854. kao zavjet protiv kuge.

NOVI VINODOLSKI Novi Vinodolski je luka i turistiko sredite. Poeci turizma seu u 1878. kada je izgraeno prvo privatno kupalite uz Bribirsku rivu. Jezgra je Staroga grada frankopanski katel koji je nastao u XIII. st., a preureen je 1893. Pred njim je 1288. sastavljen glasoviti Vinodolski zakonik pisan glagoljicom. Zakonik je jedan od najvanijih dokumenata hrvatskoga srednjovjekovnog obiajnog prava. U njemu se grad naziva Novigrad. Na glavnom trgu nalazi se kula Kvadrac iz vremena XIV. ili XV. st. upna crkva Sv. Jakova nastala je u XIII. st., kasnije je barokizirana, a poetkom XX. st. dobiva novo proelje sa zvonikom. Frankopanski katel je djelomino poruen 1761. te preureen 1893.; ulazna vrata u grad poruena su 1875.

30

Na pogodnu poloaju iznad litice na malenom trgu nastaje sredite s upnom crkvom sv. Filipa i Jakova. Svetite crkve proireno je 1520., a u XVII. st. crkva je barokizirana. Glavni oltar i tukature na svodu djelo su vicarskih tukatera, brae Clementa i Giacoma Somazzija (1807.). Novo proelje u XX. st. U svetitu se nalazi renesana nadgrobna ploa modrukoga biskupa Kristofora iz 1518. Vrijedan su rad rezbarene korske klupe iz XVII. st., oltarna slika Sv. Filipa i Jakova s poetka XVIII. st., te nadgrobna ploa kanonika Nikole Mrzljaka, djelo rijekoga kipra P. Stefanuttija iz 1844. U crkvenoj se riznici nalaze dva relikvijara u obliku enske glave iz XV. st. Knez Martin Frankopan podignuo je oko 1460. u luci na Ospu pavlinski samostan s crkvom BDMarije koji su porueni 1917. Crkva je imala iljasto-bavasti svod s pojasnicama nad polustupovima. Njihovi se kapiteli u stilu puke renesanse uvaju u Narodnome muzeju u Novome. Iz iste crkve potjee drvorezbareni reljef Sv. Pavla i sv. Antuna koji se uva u Hrvatskom povijesnom muzeju, te oltarna slika s glavnog oltara, drvenog s pozlatom, koji se danas nalazi u upnoj crkvi u Novome. Nad vratima je bio frankopanski grb, sada uzidan na proelju katela. Iz sruene crkve sv. Fabijana i Sebastijana, graene u doba kneza Bernardina, 1511. godine, potjeu dijelovi drvorezbarena pozlaena oltara iz 1656. (danas u Narodnom muzeju u Novome), te triptih sjevernotalijanskog majstora s kraja XV. st. (Hrvatski povijesni muzej). Gotika crkica Sv. Trojstva ima iljasto-bavasti svod; njezin je oltar tektonskog tipa dao podignuti kanonik Antun Maurani u prvoj polovici XVIII. st.

OPATIJA Ljetovalite je dobilo ime po benediktinskoj opatiji sv. Jakova (Abbazia St. Jacobi e Paolo, di Preluca), koja se prvi put spominje 1449. U posjedu je rijekih augustinaca od 1560. do 1723., a od 1774. rijekog kaptola. Jednostavna kapela sv. Jakova graena je u sadanjem obliku 1506., o emu svjedoi latinski natpis na nadvratniku. Crkva je pregraena 1774., a proirena 1937. godine. Dananje turistiko sredite poinje svoj razvitak 1844. godine izgradnjom Ville Angioline pod pokroviteljstvom Ignazija Scarpe. Svojem je ljetnikovcu dodao kompleks vrtova koji e izrasti u gradski park. Angiolina je uskoro postala odmaralite habsburkih monarha, a popularnost joj raste to zbog klijentele, to zbog smjetaja te povoljne mikroklime. Sama zgrada mirnog je bidermaersko-klasicistikog stila. Opatija je uskoro, zbog povoljnosti par exellence za izgradnju sanatorija i mondenih okupljalita za visoku aristokraciju i kapitaliste, proglaena klimatskim ljeilitem te zimskim oporavilitem, a njezin vrtoglavi uspon u tome svojstvu zapoinje sredinom osamdesetih godina XIX. stoljea. Ulaganjem prvenstveno Drutva junih eljeznica iz Bea u zemljita i objekte na opatijskom podruju, niz modernih hotela i pansiona, ljetnikovaca i ljeilita, objektnih kupalita kao i reprezentativnih rezidencijalnih vila i malih palaa postaje gotovo neizbrojiv (neobarokna vila Madona, vila Rosalia). Hotel Quarnero (danas Kvarner), prvi i najluksuzniji opatijski hotel, niknuo je 1884. godine prema zamisli bekog arhitekta Wilhlema koji ga prikladno odmie od usporednoga obalnog etalita te potom proiruje paviljonskim zdanjem Kursalona. Proelje Kursalona obogaeno je motivima umjetnikih disciplina u punoj plastici, to upuuje na kulturnookupljalinu namjenu zdanja. Ve 1885. slijedi izgradnja hotela Stephanie (danas hotel Imperijal), koji se izdvaja smjetajem u sklopu sredinje opatijske prometnice odnosno 31

strmim stepeninim prilazom. Uvuena atika s loama te balkonske konzole ulinoga proelja ovoga statinog te tlocrtno simetrino organiziranog objekta ustupak su autora njegovog projekta, arhitekta K. Schuberta, ipak i djelomino primorskom ugoaju okruja. Hotel Palace (danas ponovo Palace) pruao je mogunost ugodnog oputanja u sjeni dubokih loa s pogledom na zaljev i otoke, a dosljednost njihovog rasprostiranja cjelokupnom proelnom povrinom poetkom XX. stoljea postati e prototip u rjeavanju modernih hotelskih objekata na itavome Hrvatskom primorju. Ono to hotel Palace usklauje s fin de sieclom, iji je suvremenik, vertikalni je proboj gracilnih tornjia iznad razine krovne strehe s uzgibanim dekorativnim plastikama na vrhu (figure djevojaka i riba razjapljenih eljusti). Motivi podmorskog svijeta ponavljaju se na kovano-eljeznim ogradama balkona bonih proelja te na glavnoj fasadi. Ljetovalini ambijent Opatije obiljeit e promenadni i kupalini paviljoni i sastajalita, zatim mnogobrojna drvena i zidana kupalita, dok se objekti trgovakih kategorija, poput uvenoga bazara Mandria te montani prodajni paviljoni i kiosci niu uz sredinju prometnicu. Poetkom XX. stoljea turistike sadraje upotpunjuju kinoteatri i umjetniki ateljei, restorani i kavane u prizemljima uslunih objekata. Ilustrativni graditeljski primjeri u proienome secesijskom stilu u Opatiji su stambena uglovnica s proelnim ornamentom u formi kestenova lia u sklopu sredinje prometnice (danas etalite Marala Tita br. 110) te u istoj ulici vila Devana s ostakljenim prodajnim ateljeima u parternoj etai, "eljanom" fasadom te produecima bonih osi u razini krovita, potom dvokatnica slikovite figurativne plastike, pojednostavljena inaica vile Gianne u Lovranu ( danas etalite Marala Tita br. 94) kao i dananji hotel Mozart. U cjelini arhitektura s prijeloma XIX. i XX. stoljea, koja i danas karakterizira graditeljsku fizionomiju Opatije, kao i ostalih turistikih mjesta liburnijske obale, nosi obiljeja kontinentalnih kupalinih inaica nekadanje Austro-Ugarske Monarhije, primjerice Badena kod Bea, ili Karlovyh Varya, premda se ne moe porei da su se raznovrsni stilski elementi na domaem tlu usuglasili i u sasvim originalne cjeline. Izmijenjeni projekt Maxa Fabianija za zgradu Ljeilita dravnih slubenika u Opatiji (danas Dom zdravlja, Stepenice dr. Vande Ekl 1) bio je, za razliku od natjeajnog iz 1897. godine, veoma pojednostavljen. Rije je, zapravo, o prilagodbi ambijentu, premda su proelja obilovala pojedinostima od drva i eljeza u jakim bojama. Objekt simetrino rasporeenih ugaonih tornjia, s mnotvom loa i balkona dvadesetak juno orijentiranih soba, posebnoga je sklada i istoe te je s razlogom utjecao na ostale arhitekte koji na slian nain projektiraju tipoloki bliske objekte ne samo du liburnijske obale ve i u Istri.

OTOK RAB: BANJOL BARBAT Selo juno od grada Raba podno strmoga brda Kamenjaka. Na nekoliko mjesta ima rimskih nalaza kao to su zidovi, keramika i novac. Na mjestu dananje upne crkve Sv. Stjepana iz 1850. od XI.-XV. st. bila je benediktinska opatija Sancti Stephani de Postran. U unutranjosti jednobrodne crkve nalazi se slikano raspelo na dasci, rad lokalnog majstora XVII. ili XVIII. st. Kraj crkve se nalazi sarkofag iz VI. st. s uklesanim kriem.

32

Na brdu iznad naselja, na mjestu prapovijesne gradine, nalazi se kasnoantika, a kasnije i srednjovjekovna utvrda poligonalna tlocrta, masivnih zidova s potpornjima. Unutar utvrde nalaze se ostaci jednobrodne ranoromanike crkve Sv. Damjana s polukrunom apsidom koja je izvana raslanjena polukrunim niama. U upnoj se crkvi nalazi drveno slikano raspelo, rad lokalnog majstora XVII. ili XVIII. st. KAMPOR Selo sjeverno od grada Raba. Unutar franjevakog samostana nalazi se romanika jednobrodna crkva Sv. Eufemije koja se spominje 1237. Crkva je danas gotovo potpuno izgubila svoj prvotni izgled. U obnovljenoj crkvi 1989. postavljena je stalna izloba fra Ambroza Testena, samoukog slikara koji je cijelo vrijeme svoga boravka u samostanu slikao i velik broj svojih slika poklonio posjetiocima. Gotika crkva Sv. Bernardina barokizirana je u XVII. st., i nalazi se uz samostan kojeg je 1458. dao sagraditi rapski plemi Petar de Zaro. Crkva ima tabulatum - oslikani strop na drvu s 27 slika iz ivota sv. Franje i drugih franjevakih svetaca, te kor etverokutna tlocrta, presvoen krinim svodom kojeg nose dva dijagonalno ukriena rebra. Kao protomagister pri gradnji crkve i samostana spominje se Juraj Dimitrov Zadranin. U oltarnu ogradu ugraeni su pluteji sa zrelom pleternom dekoracijom iz IX.-X. st. U bonoj kapeli nalazi se poliptih brae Vivarini iz 1458. i kasnogotiko drveno raspelo. U sredini samostanskog sklopa je klaustar u kojemu je ureen lapidarij s rimskim natpisima i fragmentima ranosrednjovjekovne skulpture. Tu se takoer nalazi i sarkofag utemeljiteljice samostana Mande Budrii, na kojemu su figuralni reljefi s kraja XV. st. Samostanski arhiv i knjinica uvaju inkunabule i iluminirane kodekse iz XIV. i XV. st. Meu njima se istie Kamporski psaltir, iluminirani rukopis s kraja XIV. st. Ureen je s 20 inicijala izvedenih u ivim bojama i lisnatim motivima. Rukopis je izradila vjerojatno neka lokalna prepisivaka radionica prema venecijanskome uzoru. U samostanskom muzeju nalaze se vrijedne slike, dijelovi mozaika, koralni rukopisi, inkunabule, keramike ploice, amfore, keramike uljanice, kip boice lova Dijane, vrijedna zbirka novca, tkalaki stan, te narodna rapska nonja i jo itav niz vrijednih eksponata. U naselju se nalazi gotika crkva sv. Bernardina (barokizirana u XVII. st.), uz samostan s klaustrom sagraen 1458. Jedan je brod s kasetiranim stropom ureen slikama, a kor je etverokutna tlocrta, presvoen krinim svodom, to ga nose dva ukriena rebra, konzolno uprta u zid. Kao protomagister pri gradnji crkve spominje se Juraj Dmitrov Zadranin. U jednoj od pokrajnjih kapela nalazi se poliptih Sv. Bernardina iz 1458. brae Vivarini, jedne od dviju vodeih obiteljskih radionica Venecije tog razdoblja, te kasnogotiko drveno raspelo.

LOPAR Najsjevernije naselje na otoku. Prema legendi, u selu je roen klesar Marin, utemeljitelj mini dravice San Marino na Apeninskom poluotoku. Prema istoj legendi, klesar Marin je sredinom III. st. dospio u Arminium, dananji Rimini, da bi tamo radio na obnovi utvrda. U vrijeme Dioklecijanova progona krana povukao se u pilju na brdo Monte Titano i ivio pustinjakim ivotom. Za njim su doli brojni istomiljenici i ubrzo je na brdu izgraena

33

crkvica i samostan oko koje se kasnije razvila dravica i grad San Marino, a klesar Marinus iz Lopara uvrten je u red svetaca.

MINJAK MUNDANIJE PALIT RAB Rab je grad na istoimenom otoku. Izgraen je na malome poluotoku koji u sredini jugozapadne obale otoka tvori prirodnu luku. Antiko mu je ime Arba, Arva, Arbia i potjee vjerojatno od ilirskog Arb, to znai taman, zelen, poumljen, a to je i danas bitna znaajka otoka. U X. st. bizantski car Konstantin Porfirogenet naziva ga Arbe. Hrvatsko ime Rab spominje se prvi put 1446. u ispravi o osnivanju franjevakog samostana Sv. Eufemije u Kamporu. Mnogobrojni prapovijesni nalazi potvruju vrlo ranu nastanjenost otoka. Glavno liburnsko naselje zasigurno se nalazilo na mjestu dananjega grada, koji za cara Augusta postaje rimski municipij. Pojavom kranstva Rab postaje biskupsko sredite. Tradiciju rimskog municipija grad je ouvao i pod Bizantom, a sredinom IX. st. ulazi u sastav bizantske teme Dalmacije. S ostalim romanskim gradovima plaa tribut hrvatskim vladarima. Hrvati naseljavaju Rab neto kasnije nego druge otoke zbog dobro organizirane lokalne romanske zajednice. Poetkom XI. st. osvaja ga nakratko Venecija, a potom ulazi u sastav hrvatske drave. Poetkom XII. st. osniva se slobodna gradska komuna, politika formacija koja gradu osigurava mir i gospodarski razvitak sve do 1409., kada zapoinje gotovo 400 godina duga mletaka vladavina. Nakon gospodarskog napretka u XV. st. slijedi dugo razdoblje potpune zavisnosti od Venecije u kojemu Rab postupno nazaduje. 1828. ukida se biskupija. Dananju urbanistiku osnovu i najvei dio graditeljskoga naslijea grad je stekao uglavnom u doba romanike. Tri usporedne uzdune ulice (gornja, srednja i donja) proteu se od SZ zidina do JI dijela poluotoka, gdje se gube u nepravilnoj planimetriji najstarijega dijela grada, Kaldanca. Poprene ulice strma su stubita koja u pravilnim razmacima spajaju srednju s gornjom ulicom, zatvarajui na taj nain stambene insule poloene popreno na duu os grada. U romanikom stilu od svjetovnih graevina graeni su: juno krilo Kneeva dvora s reprezentativnim biforama, te niz stambenih kua koje su tijekom stoljea doivjele razliite promjene. U XIV. st. u neposrednoj blizini Kneeva dvora podignut je toranj s gradskim satom. U drugoj polovici XV. i poetkom XVI. st. gradi se nekoliko znaajnih stambenih zgrada: palaa Dominis ima niz renesansnih prozora, veliki portal i dvorite s trijemovima; palaa Nimira ima na proelju portal kasnogotikih oblika iz 1490.; na palai Crnota ouvan je monumentalan portal s grbom u gotikoj luneti; renesansnu morfologiju ouvale su palae Galzinga i Marinelis. Krajem XV. st. pregraen je Kneev dvor kojemu je dodana kula na junom uglu s gotikim portalom i monoforama u viim katovima i renesansna bifora na prvome katu. U isto vrijeme pregrauje se i Biskupski dvor od kojega je ouvan samo JI ogradni zid s renesansnim portalom.

34

Najvaniji sakralni spomenici smjeteni su na poluotoku i zajedno sa svoja etiri zvonika i dijelovima gradskih zidina tvore jednu od najljepih arhitektonskih cjelina na Jadranu. Dananja zborna crkva Sv. Marije Velike (nekadanja katedrala) slojevit je graditeljski spomenik ije osnove seu u ranokransko razdoblje. Osnovna tlocrtna dispozicija, poligonalni plat glavne apside te tipoloke osobine nekoliko kapitela upuuju na rani postanak, moda u drugu polovicu V. st. U IX. st. crkva je dobila ciborij nad glavnim oltarom, koji je pregraen krajem XV. st. Ciborij je jedini in situ ouvani primjer predromanikoga oltarnog nadgraa na hrvatskoj obali. U drugoj polovici XI. st. crkva poprima tipine osobine protoromanike bazilike: est pari stupova dijeli prostor u tri broda, a svetite je povieno. Proelje s dvostrukim nizom lezena i visokih slijepih lukova u dvobojnu kamenu (crvena rapska brea i bijeli vapnenac) stilski pripada zreloj romanici i povezuje se s posvetom pape Aleksandra III. 1177. godine. Gornji dio proelja je noviji o emu govori natpis u rozeti iz 1438. Na sjevernom zidu u crkvi je ugraen kameni reljef Krista na prijestolju, venecijansko-bizantski rad iz XI. st. U svetitu se nalaze korske klupe iz 1445. koje su stilski bliske korskim klupama zadarske katedrale Sv. Stoije koje je izradio majstor Matej Moronzon. Drveni kip Sv. Kristofora pripisuje se Petru de Riboldisu, polikromirana Pieta ima osobine srednjoeuropske kasnogotike umjetnosti. Sredinom XV. st. Andrija Alei radi u katedrali na ukraavanju grobnice obitelji Scaffa. Petar Trogiranin isklesao je krstionicu i rustinu Pieta u luneti glavnoga portala 1514. Zvonik nedaleko crkve sagraen je tijekom XII. i poetkom XIII. st. po lombardijskome uzoru. Izvorno je bio pokriven kvadratinom piramidom, dok je esterostrana piramida podignuta u XV. st. Zavrna terasa ograena je elegantnom renesansnom balustradom. enski benediktinski samostan Sv. Andrije zanimljiv je graditeljski sklop koji datira u XII. st., a sve do XVIII. st. zbivale su se razne pregradnje i nadogradnje. Crkva je izvorno sagraena kao ranoromanika trobrodna bazilika s tri polukrune apside. Fragment natpisa koji se moe povezati s gradnjom datira u XI. st. U drugoj polovici XV. st. pregraeno je proelje ranorenesansnih karakteristika, dok su se romanike konzolice sauvale pod krovnim vijencem. Unutranjost je barokizirana. Zanimljiv je rad drveni oltar iz XVIII. st. S june strane proelja sagraen je zvonik 1181. o emu nam svjedoi natpis uzidan u zid prvog kata. Crkva Sv. Ivana Evanelista bila je izvorno ranokranska trobrodna bazilika. U XI. st. uz nju se gradi benediktinski samostan, a crkva se preureuje u romanikim oblicima. Oblik i irina apside omoguile su izgradnju ophoda oko oltara, tzv. deambulatorija koji je ujedno i jedini primjer takve arhitekture u krugu dalmatinske romanike. Podovi u crkvi bili su ukraeni mozaicima. U XV. st. crkvi se prigrauju nove kapele na kojima radi Andrija Alei. Sredinom XIX. st. crkva i samostan su naputeni nakon to su kratko vrijeme bili sjedite biskupije. Danas su ouvani samo ostaci. U XII. st. s june strane svetita crkve sagraen je romaniki zvonik slian onome uz crkvu Sv. Andrije. U Kaldancu se nalazi crkvica Sv. Katarine i ostaci kapele uz sjeverni zid katedrale iz istog doba. Uz sjeverozapadne zidine nalazi se crkva Sv. Kristofora iz XV. st. s jednostavnim portalom i rozetom na proelju. Naputena je u XIX. st., no nedavno je obnovljena i u njoj je

35

smjeten gradski lapidarij s brojnim izlocima od antike do XVIII. st. Meu eksponatima se istie nadgrobna ploa obitelji Crnota, rad Andrije Aleija. Crkva Sv. Frane u parku izvan grada sazidana je u drugoj polovici XV. st. u kasnogotikim i ranorenesansnim oblicima. Pravokutni, izdueni brod i etvrtasto svetite presvoeni su gotikim prelomljenim svodom. Na trijumfalnom luku isklesani su grbovi donatora gotovo svih najpoznatijih rapskih patricijskih obitelji. Sauvana je i nadgrobna ploa utemeljitelja crkve i samostana fra Matije Bonjaka. Proelje crkve od pravilnih klesanaca ukraeno je na zabatu trima renesansnim stiliziranim koljkama. Na portalu je natpis iz 1491. Na samome vrhu poluotoka smjeten je samostan Sv. Antuna Opata osnovan krajem XV. st. Crkva je u cijelosti pregraena, a ouvano je gotiko svetite presvoeno krinorebrastim svodom. U crkvi se nalaze dva barokna oltara, nekoliko nadgrobinh ploa iz XV. i XVI. st. i vrijedno kasnogotiko raspelo, a u samostanu slika s prikazom Raba iz XVI. st. U neposrednoj blizini Sv. Antuna pronaeni su ostaci jednobrodne romanike kapelice s polukrunom apsidom. Crkva Sv. Kria sagraena je u drugoj polovici XVI. st. na mjestu srednjovjekovne koja se spominje 1286. kao gradski hospicij benediktinske opatije Sv. Petra u Supetarskoj Dragi. Unutranjost je barokizirana u XVIII. st. Braa Somazzi izvode tukature 1799., a slika na glavnom oltaru pripisivala se F. Benkoviu i G. Guardiju. Na mjestu na kojem se najvjerovatinije nalazila ranokranske bazilika Sv. Tome, na SZ strani Trga Piazzete, sagraeni su 1573. - 78. kasnorenesansna crkva Sv. Justine i benediktinski samostan rapskih puanki. Drveno barokno pjevalite u crkvi oslanja se na stupove s ranoromanikim kapitelima. U crkvi je danas smjetena izloba crkvene umjetnosti. Znaajiniji izloci su: prijenosni oltari s pozlaenim bakrenim ploicama na kojima su u tehnici kloazoniranog emajla prikazani apostoli, a to ga je gradu darovao kralj Koloman; fragmenti iluminiranog evanelistar