KIKA

ORHAN PAMUK

CRNA KNJIGA

Prema kazivanju Ibn Arabija, jedan njegov prijatelj derviš, kojega su duše uznosile u

nebesa, dospije jedanput na planinu Kaf1 koja opasava svijet te vidje da nju opasava

zmija. Danas znamo da ne postoji planina koja okružuje svijet, a ni zmija obavijena

oko nje.

—Enciklopedija islama

1 Mitska planina na kojoj živi ptica Feniks.

KIKA

KIKA

PRVI DIO

Prvo poglavlje

DAN KAD JE GALIP PRVI PUT

UGLEDAO RUJU...

Ne koristite epigraf jer ubija misterij skriven u tekstu. — Adli

Ako misterij mora umrijeti, tad i ti ubij tajnu, ubij lažnoga proroka koji

prodaje skrivena znanja! — Bahti

Opruţena potrbuške, Ruja je spavala u ugodnoj i toploj tami ispod sjenovitih dolina i mekih

plavih breţuljaka na nabranu poplunu s plavim kvadratićima, koji se pruţao s kraja na kraj

kreveta. S ulice su dopirali prvi zvuci zimskoga jutra: pokoji automobil i stari autobus, muklo

udaranje o kaldrmu mjedenih vrĉeva iz kojih su salepĉije2, udruţeni s prodavaĉima lisnatih

pogaĉica, nudili svoj topli napitak, zviţdanje nadzornika parkirališta na stajalištu dolmuša3.

Sobu je ispunjavala olovno siva zimska svjetlost prigušena tamnoplavim zavjesama. Pospan,

Galip je promatrao glavu svoje ţene koja je izvirivala ispod plavoga popluna. Rujina brada

bila je utonula u pernati jastuk.

Na oblini njezina ĉela odigravalo se nešto nestvarno, nešto što je budilo i strepnju i

zanimanje za ĉudesne stvari koje su se u tome ĉasu odvijale u njezinoj glavi. “Sjećanje je vrt”

napisao je Dţelal u jednoj kolumni. “Rujini vrtovi, Rujini vrtovi...” prolazilo je Galipu kroz

glavu, “ne misli na njih, ne misli jer ćeš biti ljubomoran!” Ali Galip je ipak mislio na njih

gledajući ţenino ĉelo.

Poţelio je prošetati se zatvorenim vrtom mirno usnule Ruje, na suncu, ispod vrba, bagrema

i ruţa-penjaĉica; prošetati se s osjećajem srama i straha od ljudi koje bi ondje mogao sresti

(Zdravo, otkud ti ovdje?!), bolno zamjećujući ne samo njezina ruţna sjećanja koja je pamtio i

oĉekivao, nego i sjene muškaraca kojima se nije nadao: Oprostite, dragi moj, gdje ste se

susreli s mojom ţenom? Gdje ste se upoznali? Prije tri godine, u vašoj kući. U stranom

modnom ĉasopisu koji je kupila u Aladinovu dućanu; u zgradi škole koju smo zajedno

pohaĊali; na ulazu u kino pred kojim ste se drţali za ruke... Ne, moţda Rujino pamćenje nije

tako okrutno pretrpano; moţda su ona i Galip upravo sada zaplovili u barci jedinim

osunĉanim zakutkom sjenovitog vrta njezinih sjećanja.

Šest mjeseci poslije preseljenja Rujinih roditelja u Istanbul Ruja i Galip dobili su

zaušnjake. Zbog toga su - ponekad Galipova, ponekad Rujina lijepa majka teta Suzan, a

ponekad obje zajedno - uzimale Galipa i Ruju za ruke i, autobusima koji su poskakivali po

poploĉenim cestama, odlazili na Bebek ili Tarabju, na voţnju ĉamcem. Tih se godina

govorilo o mikrobima, a ne o lijekovima; vjerovalo se da ĉisti bosponkl zrak koristi djeci

oboljeloj od zaušnjaka. Jutrom je more bilo mirno, a vlasnik bijele barke uvijek prijateljski

2 Prodavači salepa, bezalkoholnog pića koji se pravi od korijena istoimene biljke. 3 Vrsta taksija za prijevoz više osoba.

KIKA

raspoloţen. Majka i teta sjedile bi na krmi, a Galip i Ruja na pramcu, jedno uz drugo,

zaklonjeni veslaĉevim leĊima koja su se povijala i uspravljala. Pod njihovim njeţnim i

gotovo jednakim noţicama, koje su se njihale s ruba barke, lagano su protjecali more, alge,

mazutne mrlje u sedam boja, mali i gotovo prozirni obluci i poderane novine na koje su bacali

poglede ne bi li ugledali Dţelalovo ime.

Kad je Galip prvi put ugledao Ruju, šest mjeseci prije nego što su oboljeli od zaušnjaka,

sjedio je na stoliĉici postavljenoj na stol za objedovanje dok mu je brico kratio kosu. Taj

visoki ĉovjek s brkovima douglas navraćao je k njima pet puta na tjedan i brijao djeda. Bilo

je to vrijeme dugih redova za kavu pred Arapinovim i Aladinovim dućanom, švercera koji su

prodavali najlonske ĉarape i chevroleta 56, kojih je na istanbulskim ulicama iz dana u dan

bilo sve više. Galip je tek bio krenuo u školu, ali je - jer ga je baka dvije godine prije škole

nauĉila ĉitati - već pozorno ĉitao kolumne koje je Dţelal pod pseudonimom Selim Kaĉmaz

pet puta tjedno objavljivao na drugoj stranici Milijeta. Sjeli bi za jedan ugao stola za

objedovanje. Baka bi, objavivši hrapavim glasom najveću tajnu - kako se slova spajaju u

rijeĉi - otpuhnula dim Bafre, cigarete koja joj je uvijek bila u kutu usana; oĉi bi njezina unuka

zasuzile, a veliki konj u njegovoj poĉetnici poplavio bi i oţivio. Rasni konj, ispod kojega je

pisalo konj, bio je veći od košĉatih raga upregnutih u kola hromoga vodonoše i lopova

staretinara. Galip je u to vrijeme maštao kako će snaţnoga konja iz poĉetnice posuti ĉarob-

nim prahom koji će ga oţiviti, no poslije je, uĉeći iznova ĉitati i pisati u prvom razredu zato

što mu nisu dopustili da odmah krene u drugi, tu ideju smatrao glupom.

Da je djed, kao što je obećao, mogao donijeti taj ĉarobni prah u boĉici boje nara, Galip bi

ga posuo po cepelinima iz Prvoga svjetskog rata, po starim i prašnjavim ĉasopisima

Illustration s mnoštvom fotografija topova i leševa u blatu, po razglednicama koje je stric

Melih slao iz Pariza i Maroka i po orangutanki koja je na slici što ju je Vasif izrezao iz

ĉasopisa Svijet dojila mladunĉe, te po fotografijama ljudi neobiĉnih crta lica koje je Dţelal

izrezivao iz novina. No djed više nije išao van, ĉak ni k brijaĉu. Dane je provodio u kući. No

odijevao se kao i nekoć kad je odlazio u dućan: na sebi je imao stari engleski ţaket sa širokim

ovratnikom, tamnosiv kao brada koju nedjeljom nije brijao, široke hlaĉe, ukrasne gumbe na

manšetama košulje, a na vratu usku i dugu sluţbeniĉku “mašnu”, kako je govorio otac. Majka

je nije zvala “mašnom” nego “kravatom” - nekoć je njezina obitelj bila imućnija. Poslije bi

otac i majka razgovarali o djedu kao da razgovaraju o starim, drvenim, oljuštenim kućama

koje su iz dana u dan sve više propadale. A kad bi na kraju zaboravili na djeda, a ton kojim su

se obraćali jedno drugome postao viši, okrenuli bi se Galipu i rekli: “Hajde, idi gore i igraj

se!” “Dizalom?” “Ne idi sâm dizalom!” “Mogu li se igrali s Vasifom?” “Ne, naljutit ćeš ga.”

Zapravo, Vasif se nije ljutio. Bio je gluhonijem, ali je shvaćao da mu se ne izrugujem kad

se igram “tajnoga prolaza”, kad se provlaĉim ispod kreveta do kraja pećine u najmraĉnijem

dijelu kuće, kao što vojnik, neĉujan kao maĉka, puzi kroz tunel koji je iskopao do neprijateljskih

rovova. No to nitko nije znao, osim Ruje koja bi nam se kasnije pridruţila. Ponekad smo

Vasif i ja s prozora dugo gledali tramvaje. Jedan prozor na doksatu* betonske zgrade gledao

je na jedan kraj svijeta - na dţamiju, drugi pak na drugi kraj svijeta - na ţensku gimnaziju.

IzmeĊu njih nalazili su se policijska postaja, golemi kesten, ugao i Aladinov dućan pun

mušterija. Dok smo gledali mušterije kako ulaze i izlaze i pokazivali jedan drugome

automobile u prolazu, Vasif bi se najednom uzbudio i ispustio hripav i strašan krik kao da se

u snu bori s Ċavlom, a ja bih se, preplašen, trgnuo. Djed je obiĉavao sjediti tik iza nas, su-

ĉelice baki, u naslonjaĉu ĉija je jedna noga bila kraća; svirao je radio, a on i baka otpuhivali

bi kolute dima kao dva dimnjaka. “Vasif je opet uplašio Galipa”, kazao bi djed baki koja ga

nije slušala i - po navici, ne iz radoznalosti - upitao: “Da vidim, koliko ste automobila

nabrojili?” Ali ne bi ĉak ni saslušali koliko je prošlo dodgea, packarda, de sotoa i novih

chevroleta.

Dok su baka i djed razgovarali, s uvijek ukljuĉenog radija, na kojemu je drijemala figurica

mirnog, dugodlakog psa nimalo sliĉnog turskim psima, ĉule su se strana glazba te vijesti i

reklame banaka, proizvoĊaĉa kolonjske vode i Narodne lutrije. Optuţivali su jedno drugo

zbog pušenja, ţalili se na cigarete kao da je rijeĉ o zubobolji s kojom su se davno srodili, te si

meĊusobno spoĉitavali da ono drugo ne moţe prestati pušiti. A kad bi se jedno od njih

zagrcnulo od kašlja, drugo bi najprije slavodobitno, a potom usplahireno i ljutito, izjavljivalo

da je ipak bilo u pravu. Ali bi trenutak poslije taj netko planuo: “Prestani zanovijetati,

zaboga! Ta što imam osim pušenja!” Potom bi dodao ponešto iz novina: “Kaţu da su cigarete

dobre za ţivce!” Moţda bi poslije toga naĉas zamuknuli, ali tišina u kojoj se ĉulo kucanje sata

u hodniku ne bi potrajala dugo. Nastavili bi razgovor šuškajući novinama koje bi iznova uzeli

prelistavati ili igrajući popodnevnu partiju bezika4. Razgovarali bi i onda kad bi ukućani

otišli na veĉeru, i kad bi opet došli slušati radio, i nakon što bi proĉitali Dţelalovu kolumnu.

“Moţda bi se dozvao k pameti kad bi mu dopustili da potpiše tekst”, kazao bi djed.

"Ĉovjeĉe”, uzdahnula bi baka i s nehinjenom radoznalošću na licu upitala kao da to ĉini prvi

put: “Piše li tako loše zato što mu ne dopuštaju potpisati kolumnu, ili mu je ne daju potpisati

zato što tako loše piše?” “Ako ništa”, uzvratio bi djed, tješeći se jednom od tih dviju

mogućnosti, “zahvaljujući tome što je ne potpisuje, vrlo malo ljudi zna da sramoti baš nas.”

“Nitko to ne moţe znati”, rekla bi baka glasom koji se Galipu nije ĉinio posve iskrenim. “Tko

kaţe da u kolumnama govori o nama?”

Razgovarali su o jednoj od kolumna koje će Dţelal dosta poslije, u vrijeme kada bude od

ĉitatelja dobivao stotine pisama tjedno, još jednom objaviti neznatno preraĊene i pod svojim

razvikanim imenom. Neki su mislili da je to uĉinio zbog pomanjkanja nadahnuća, drugi da

zbog ţena i politike nije imao vremena za pisanje, a treći pak da je to uradio iz puke lijenosti.

“Zaboga, pa tko ne zna da u kolumni o obiteljskoj zgradi govori upravo o nama?!” uzviknuo

bi djed poput drugorazrednog kazališnog glumca kojemu je dotuţilo neuvjerljivo i po tko zna

koji put ponavljati istu reĉenicu, a baka bi zašutjela.

Negdje u to vrijeme djed je poĉeo spominjati san koji će poslije sve ĉešće sanjati. Taj san,

koji je povremeno prepriĉavao sa sjajem u oĉima, bio je plav baš kao i priĉe koje su

svakodnevno ponavljali. U snu nije prestajala padati tamnoplava kiša, pa su djedu

neprestance rasli brada i kosa. Baka bi strpljivo saslušala djedov san i rekla da će ubrzo stići

brico, no djed se ne bi obradovao kad bi ga spomenula: “Previše brblja i zapitkuje”, rekao bi.

Poslije razgovora o plavome snu i brici Galip ga je jednom ili dvaput ĉuo kako ispotiha kaţe:

"Morali bismo negdje drugdje sagraditi novu obiteljsku zgradu. Ovu nam nije donijela sreću.”

Dosta godina poslije, nakon što su obiteljsku zgradu na Sehrikalpu prodali kat po kat i preseli

se u drugu, a u staru se, kao i u obliţnje zgrade sliĉne njihovoj, uselili mali konfekcionari,

osiguravajući uredi i ginekolozi koji su tajno obavljali pobaĉaje, Galip se, prolazeći pokraj

Aladinova dućana i zagledajući ruţno i mraĉno lice zgrade, svaki put pitao zašto je djed

izgovorio te rijeĉi. Budući da je znao da djedov brico, više iz navike da brblja negoli iz puke

radoznalosti, ĉesto pita za strica Meliha kojemu su trebale godine da se najprije vrati iz Europe i

Amerike, a potom iz Izmira u Istanbul (“Gospodine, kada se stariji sin vraća iz Amerike?”), i

budući da djedu nikako nije bilo po volji što ga to pita, Galip je još u to vrijeme naslućivao

kako bi uzrok djedove nesreće mogao biti njegov najstariji i najĉudniji sin, koji je jednoga dana

napustio svoju prvu ţenu i sina i otisnuo se u inozemstvo te se nakon duga izbivanja vratio

kući s novom ţenom i kćeri (Rujom).

4 Bezik: vrsta kartaške igre.

KIKA

Kad su poĉeli graditi novu obiteljsku zgradu, stric Melih još je bio tu. Sudeći po onome što

je Dţelal ispriĉao Galipu mnogo godina poslije, stric Melih, koji u to vrijeme još nije bio

napunio tridesetu, svraćao je predveĉer da se naĊe s ocem i braćom. Oni bi dolazili iz Bijele

ljekarne na Karakoju i trgovine bombonima koju su, budući da se nije mogla nositi s Hadţi

Bekirovim dućanima i lokumima, najprije preuredili u slastiĉarnicu, a potom u restoran u

kojem se dobro prodavalo bakino slatko od dunje, smokve i višanja izloţeno u staklenkama

na policama. Da bi se vidio s njima, stric Melih je predveĉer odlazio iz ureda u kojemu se

manje bavio odvjetniĉkim radom, a više svaĊao i na koricama starih sudskih spisa grafitnom

olovkom crtao brodove i puste otoke; a kad bi stigao na gradilište na Nišantašu, skinuo bi

sako i razvezao kravatu, zasukao rukave i dao se na posao ne bi li potaknuo radnike koji bi se

pred kraj radnog vremena malo opustili. U to vrijeme stric je poĉeo spominjati kako bi netko

morao otići u Francusku i Njemaĉku da ondje nauĉi raditi europske slastice, naruĉi pozlaćeni

papir za pakiranje kandiranih kestena, ugovori s Francuzima izgradnju tvornice za

proizvodnju šarenoga sapuna za kupanje koji se pjeni, da kupi strojeve za tvornice koje su tih

godina u Americi i Europi propadale jedna za drugom kao pogoĊene epidemijom, da za tetu

Hale povoljno kupi veliki klavir te da gluhonijemoga Vasifa odvede na pregled nekome

dobrom specijalistu za uho i mozak.

Obiteljska zgrada bila je gotova, ali ne i useljena kada su Vasif i stric Melih dvije godine

poslije toga otputovali u Marsej rumunjskim brodom (Tristana) ĉije je fotografije (mirisale

su na ruţinu vodicu) Galip vidio u jednoj od bakinih kutija, i koji je, kako je Dţelal sedam

godina poslije tog dogaĊaja doznao iz Vasifovih novinskih isjeĉaka, potonuo u Crnome moru

udarivši u plutajuću minu. Kad je Vasif godinu kasnije, posve sam, stigao vlakom na

Sirkedţi, bio je i dalje gluh i nijem, “naravno” (kad god bi naĉeli tu temu, teta Hale bi

posebno naglasila zadnju rijeĉ, ĉiju skrivenu tajnu Galip godinama nije mogao dokuĉiti); no u

krilu je i dalje ĉvrsto drţao akvarij sa zlatnim ribicama s ĉijim će se pra-pra-pra-

prapotomcima druţiti i pedeset godina kasnije, i od kojih se u poĉetku uopće nije odvajao

gledajući ih ponekad s uzbuĊenjem koje mu je oduzimalo dah, a ponekad s tugom i suzama

koje su mu klizile niz obraze.

U to vrijeme Dţelal je s majkom stanovao na trećem katu. Budući da je stricu Melihu

trebalo novca kako bi nastavio “komercijalnu” šetnju pariškim ulicama, taj su kat (kasnije je

prodan nekome Armencu) najprije dali u najam preselivši se u malen i uvuĉen prostor u

potkrovlju koji je prije preureĊenja sluţio za odlaganje starih stvari. No kako su striĉeve

pošiljke iz Pariza postajale sve rjeĊe (pisma s receptima za spravljanje šećernih slastica i

kolaĉa, s formulama za proizvodnju sapuna i kolonjske vode i s fotografijama glumica i

balerina koje su te proizvode jele i koristile, kao i paketi s uzorcima zubnih pasta s okusom

mente, kandiranih kestena, pralina punjenih likerom te vatrogasnih i mornarskih kapa za

djecu), Melihova je majka poĉela razmišljati o povratku kući. Da bi ostvarila tu nakanu -

napustila našu obiteljsku zgradu i s Dţelalom se vratila na Aksaraj, majci koja je posjedovala

drvenu kuću i ocu koji je u jednoj zakladi radio kao sitni ĉinovnik - najprije je morao buknuti

svjetski rat, a nedugo zatim stric Melih poslati iz Bengazija razglednicu na kojoj su se vidjeli

neobiĉan dţamijski minaret i zrakoplov. Osim te svijetlosmeĊe razglednice na ĉijoj je

poleĊini pisalo da su putovi koji vode u domovinu minirani, stric je iz Maroka, kamo je

dospio dosta vremena poslije svršetka rata, slao i druge crno-bijele razglednice.

Tako su, mnogo kasnije, baka i djed iz jedne razglednice s prizorom ruĉno retuširanog

kolonijalnog hotela, u kojemu je snimljen i jedan ameriĉki film o trgovcima oruţjem i

špijunima koji su ljubili iste barske dame, saznali da se stric Melih u Marakešu oţenio nekom

Turkinjom koju je ondje upoznao, da je mladenka sejida5, te da je jako lijepa. (Dosta poslije,

nakon što su već bile prohujale mnoge i mnoge godine, pa ĉak i doba kad je po zastavama

koje su se vihorile s balkona na drugome katu toga hotela odgonetao kojim zemljama

pripadaju, Galip je, bacivši još jedan pogled na tu razglednicu i na trenutak razmislivši u stilu

koji je Dţelal koristio u priĉama “Razbojnici s Bejoglua”, zakljuĉio da je jedna od soba toga

hotela boje kolaĉa sa šlagom zasigurno “mjesto gdje je Ruja zaĉeta".)

A razglednica iz Izmira, koja je stigla pola godine nakon te (nikada nisu povjerovali da ju

je poslao stric jer su mislili “da se nikada više neće vratiti u Tursku”), sadrţavala je

svakojake glasine: da su se on i njegova nova ţena pokrstili i prikljuĉili nekolicini misionara

na putu u Keniju te tamo, u nekoj dolini gdje lavovi love troroge jelene, podignuli crkvu

nekog reda kriţa i polumjeseca. Neki je radoznalac - poznavao je mladenkinu rodbinu iz

Izmira - priĉao da je stric Melih postao milijunaš baveći se mutnim poslovima u ratom

zahvaćenoj sjevernoj Africi (trgovinom oruţjem, podmićivanjem nekoga kralja itd.); da je,

obogativši se, sa suprugom koja se već naveliko bila proĉula ljepotom i ĉijim se prohtjevima

nije mogao othrvati, naumio krenuti u Hollywood kako bi je uĉinio slavnom, te da je u

arapsko-francuskim ĉasopisima već poĉeo objavljivati njezine fotografije, i tome sliĉno.

MeĊutim, na razglednici koja je tjednima šetala s kata na kat naše obiteljske zgrade i

mjestimice bila oguljena vrškom nokta kao zlatnik s kojega se hoće skinuti sumnja da je

krivotvoren, stric je pisao da je zbog neizdrţive ĉeţnje za domovinom pao u postelju te da su

se zbog toga odluĉili vratiti u Tursku. Pisao je “da su sada dobro” te “da u duhu novoga i

modernoga poimanja financija” u Izmiru vodi poslove svojega tasta, trgovca smokvama i

duhanom. Nedugo zatim od strica je stigla nova razglednica ispisana teško ĉitljivim

rukopisom, kao da je arapski. Na svakome katu naše obiteljske zgrade njezin je sadrţaj

tumaĉen na drugi naĉin, moţda i zbog dijela nasljedstva koje će obitelj uvući u tihi rat, no

stric je Melih, kako je Galip poslije i sam proĉitao, ne pretjerano uvijenim rijeĉima javljao da

se uskoro vraća u Istanbul i da je dobio kćer, ali da još nije odluĉio koje će joj ime dati.

Galip je Rujino ime prvi put proĉitao na jednoj od razglednica koje je baka uguravala u okvir

ogledala bifea u kojemu su stajali servisi za liker. MeĊu razglednicama s prizorima crkava,

mostova, mora, svjetionika, brodova, dţamija, pustinja, piramida, hotela, parkova i ţivotinja,

koje su na velikome ogledalu izgledale kao drugi okvir i ljutile djeda, nalazile su se i Rujine

fotografije iz najranijega i ranoga djetinjstva, snimljene u Izmiru. U to vrijeme Galipa nije

zanimala kći njegova strica (ili, pomodno kazano, “kuzina”), koja je bila njegova vršnjakinja,

nego netko drugi: strina Suzan koja je tuţno gledala u fotografski aparat raskriljujući rukom

crno-bijelu pećinu napravljenu od mreţe protiv komaraca (u Galipu je izazivala jezu i

raspirivala mu maštu) i pokazivala Ruju koja je spavala u njoj. Tek kasnije, kad su te

fotografije poĉele kruţiti meĊu njima, shvatio je kako je baš njezina ljepota znala naĉas

izazvati odsutnu šutnju i muških i ţenskih ĉlanova naše velike porodice. Pa ipak, više se

razgovaralo o tome kada će se stric s Obitelji vratiti u Istanbul i na koji će se kat smjestiti. Jer

kad mu je majka, koja se po drugi put udala za jednoga odvjetnika, umrla mlada od bolesti

koju je svaki lijeĉnik nazivao drugim imenom, Dţelal više nije mogao ostati u pauĉinom

prekrivenoj i neprikladnoj kući na Aksaraju, te se i na bakino navaljivanje vratio u našu

obiteljsku zgradu i uselio se u stan u potkrovlju. Trudeći se razotkriti laţirane utakmice,

izvještavao je o nogometu za novine u kojima će kasnije, pod pseudonimom, objaviti prve

kolumne; nadahnuto je opisivao misteriozne i umjetniĉki izvedene zloĉine nasilnika iz

barova, noćnih klubova i javnih kuća u sporednim ulicama Bejoglua; izraĊivao je kriţaljke u

kojima je broj crnih kvadratića uvijek nadmašivao broj bijelih; po potrebi, pisao je nastavke

5 Netko tko je podrijetlom iz Obitelji poslanika Muhameda.

KIKA

maratonskoga feljtona kad bi “majstora” oborilo s nogu vino pomiješano s opijatima; s

vremena na vrijeme pisao je i rubrike Kakav rukopis-takva narav, Tumač snova, Vaše lice zrcali

Vašu osobnost, Dnevni horoskop (u njemu je poĉeo odašiljati skrivene pozdrave roĊacima i

poznanicima, a neki vele i poruke svojim ljubavnicama) i Vjerovali ili ne, a pisao je i kritike za

ameriĉke filmove koje je u slobodno vrijeme besplatno gledao u kinima. Govorilo se da će se,

nastavi li sam ţivjeti u potkrovlju, moći ĉak i oţeniti zahvaljujući marljivosti i novcu koji je

zaraĊivao kao novinar.

Kad je Galip - dogodilo se to dosta kasnije - jednoga jutra zamijetio da su pohabane

kamene ploĉe duţ tramvajske pruge nestale pod nepotrebnim slojem asfalta, pomislio je kako

je ono što djed naziva “nesrećom” moţda povezano s neobiĉnom stiješnjenošću koja se

osjećala u obiteljskoj zgradi, s nedostatkom prostora ili pak s neĉim sliĉnim, neodreĊenim i

uznemirujućim. Jedne se veĉeri stric Melih sa ţenom, kćerkom, torbama i sanducima vratio u

Istanbul kao da se ljuti zbog toga što njegove razglednice nisu uzimali za ozbiljno, banuo u

obiteljsku zgradu i, dakako, uselio se u Dţelalovo potkrovlje.

Kad je tog proljetnog jutra prespavao poĉetak nastave, Galip je baš sanjao kako kasni u školu.

S jednom lijepom, plavokosom djevojĉicom - nikako se nije mogao sjetiti tko je ona - sjedio je u

gradskome autobusu koji se udaljavao od škole u kojoj su trebali ĉitati posljednje stranice

poĉetnice. Kad se probudio, shvatio je da ne kasni samo on, nego da i otac kasni na posao. On

i majka doruĉkovali su za stolom prekrivenim plavo-bijelim stolnjakom nalik na šahovsku

ploĉu, koji je već sat vremena bio obasjan jutarnjim suncem, i razgovarali o pridošlicama u

potkrovlju kao da razgovaraju o miševima koji su izvirivali iz svakoga kutka obiteljske

zgrade ili o vampirima i dţinima6 sluškinje Esme. Osim što nije htio razmišljati o tome zašto

kasni u školu i srami li se otići na nastavu zato što kasni, Galip se nije ţelio zamarati ni time

tko su ljudi u potkrovlju. Popeo se na bakin i djedov kat gdje se ponavljala ista stvar: brijući

djeda koji se nije ĉinio pretjerano sretnim, brico se raspitivao za pristiglu rodbinu.

Razglednice s ogledala bile su razbacane, naokolo su leţale strane i neobiĉne stvari, a u zraku

se osjećao nov miris koji će Galip kasnije silno voljeti. Najednom je osjetio klonulost, strah i

ĉeţnju. Kako zapravo izgledaju te rukom napola obojene zemlje s razglednica? Kakva je

lijepa strina s fotografija? Poţelio je smjesta odrasti i postati muškarac. Baka se obradovala

kad je kazao da se hoće šišati, no brico je, kao i većina brbljavaca, bio nerazuman: nije ga

htio šišati u djedovoj fotelji nego ga je posadio na stoliĉku koju su postavili na stol za

objedovanje. Usto, plavo-bijeli prekrivaĉ koji je skinuo s djeda i zavezao oko Galipa bio je

prevelik, i ne samo da ga je davio, nego mu je i padao do ispod koljena poput suknje.

Mnogo godina poslije, po Galipovu raĉunu 19 godina, 19 mjeseci i 19 dana nakon njihova

prvog susreta, mnogo godina i nakon što su se vjenĉali, kad god bi rano ujutro ugledao pokraj

sebe Ruju kako spava glave uronjene u jastuk, Galip bi osjetio kako ga na isti naĉin uzne-

miruju plava boja na njezinu poplunu i ista takva na prekrivaĉu koji je brico skinuo s djeda i

obavio oko njega, no o tome joj nije rekao ni rijeĉi, moţda i stoga što je znao da neće

promijeniti navlaku za poplun samo zbog tako neuvjerljiva razloga.

Paţljivim i vrlo laganim pokretima Galip je ustao iz postelje misleći kako su jutarnje

novine već gurnute pod vrata, no noge ga ne odnesoše u tome smjeru, nego u kupaonicu pa

onda u kuhinju. Ĉajnik nije bio u kuhinji, a u dnevnoj je sobi našao samo posudu za grijanje

vode. Sudeći po tome što je mjedena pepeljara bila vrhom puna opušaka, Ruja je vjerojatno

do jutra ĉitala novi krimić. Ili pak nije ĉitala. Ĉajnik je našao u kupaonici. Kako je tlak u

cijevima bio jako slab, vodu su grijali u jedinome ĉajniku koji su imali, a ne u onome

strašnom aparatu koji zovu bojlerom. Kao što su to svojedobno ĉinili i baka i djed i otac i

6 Demon.

majka, i oni su katkad, pomireni i poslušni, no ipak nestrpljivi, grijali vodu prije nego što bi

poĉeli voditi ljubav.

U jednoj od svaĊa koje su poĉinjale rijeĉima “ostavi se tog pušenja!” djed je baku proglasio

nezahvalnom, a ona mu je uzvratila “kako ni jedno jedino jutro nije ustala iz kreveta poslije

njega”. Vasif je to samo promatrao, a Galip slušao i domišljao se što baka time ţeli reći.

Mnogo poslije, Dţelal je i o tome ponešto napisao, ali ne u smislu na koji je baka ciljala. “Ne

samo navika da se ustaje prije svanuća i za mrkloga mraka”, pisao je Dţelal, “nego i obiĉaj da

ţena ustane prije muškarca, tipiĉni su za seljake.” Proĉitavši zakljuĉak u kojemu je Dţelal

bez mnogo preinaka prepriĉavao ĉitateljima bakine i djedove navike pri jutarnjem buĊenju

(pepeljare na poplunu, proteze u istoj ĉaši sa zubnim ĉetkicama, izvjeţbani pogledi na

osmrtnice u jutarnjim novinama), baka je zakljuĉila: “Znaĉi, seljaci smo!” “Morali bismo mu

za doruĉak davati varivo od leće, pa da vidi što znaĉi biti seljak”, uzvratio je djed.

Dok je prao šalice za kavu, traţio ĉiste vilice, noţeve i tanjure te iz hladnjaka koji je

mirisao po pastrmi vadio bijeli sir i masline nalik plastiĉnima, i dok se brijao koristeći toplu

vodu iz ĉajnika, pomišljao je da namjernim lupkanjem probudi Ruju, no ipak to nije uĉinio.

Dok je za stolom pio kratko odleţali ĉaj, jeo pljesniv kruh s maslinama zaĉinjenim majĉinom

dušicom i ĉitao pospane rijeĉi u novinama koje su mirisale rta tiskarsku boju - uzeo ih je

ispod vrata i raširio pokraj tanjura - razmišljao je o drugim stvarima: o tome da bi naveĉer

mogli otići Dţelalu, ili u kino Konak. Bacio je pogled na Dţelalovu kolumnu i odluĉio je

proĉitati uveĉer kad se vrati iz kina; no kako nije mogao odvojiti pogled od teksta, ipak je

proĉitao jednu reĉenicu, ustao od stola ostavivši raskriljene novine, odjenuo kaput i pošao

van, pa se onda vratio. S rukama u dţepovima punima cigareta, sitniša i iskorištenih karata

neko je vrijeme, zadubljeno i s poštovanjem, nijemo promatrao svoju ţenu. Onda se okrenuo i

izašao iz kuće lagano povukavši ulazna vrata za sobom.

Tek oprane stube vonjale su po vlaţnoj prašini i prljavštini. Zrak je vani bio hladan, prljav i

crn od dima ugljena i mazuta koji se izvijao iz dimnjaka na Nišantašu. Otpuhujući oblaĉiće

pare u hladni zrak, Galip se provukao izmeĊu posvud razbacanih gomila smeća i stao u dugi

red za dolmuš.

Neki starac s uzdignutim ovratnikom jakne koju je nosio umjesto kaputa dvojio je pokraj

uliĉnoga prodavaĉa na suprotnom ploĉniku koju bi pogaĉicu uzeo - mesnu ili sa sirom. Galip

je najednom izjurio iz reda za dolmuš, zamaknuo za ugao, tutnuo novac prodavaĉu novina

koji je u jednome ulazu imao improvizirani pult, presavio kupljeni Milijet i stavio ga pod

pazuh. Svojedobno je ĉuo kako Dţelal posprdno oponaša jednu vremešnu ĉitateljicu svojih

kolumna: “Ah, gospodine Dţelale, toliko volimo i tako nestrpljivo išĉekujemo vaše kolumne

da ponekad ja i Muharem kupimo dva Milijeta dnevno!” Na to bi Galip, Ruja i Dţelal prasnuli

u smijeh. Dosta kasnije, nakon što ga je priliĉno smoĉila prljava kiša koja je zapadala

krupnim kapima, Galip se nekako ugurao u dolmuš. Shvativši da nitko u tom vozilu koje je

zaudaralo na mokru odjeću i duhanski dim ne kani zapoĉinjati razgovor s njim, kao pravi

ovisnik toliko je ispresavijao novine da je pred sobom imao samo kolumnu s druge stranice, a

onda se, bacivši odsutan pogled kroz prozor, dao na ĉitanje.

Drugo poglavlje

KAD SE POVUKU VODE BOSPORA

Ništa nije tako začudno kao život. Izuzev pisanja. —Ibn Zerhani

Jeste li primijetili da su se vode Bospora poĉele povlaĉiti? Ne mislim da jeste. Tko to od

nas išta ĉita i zna o današnjem svijetu, u kojemu jedni druge ubijamo s uţitkom i

uzbuĊenjem djece koja idu na blagdansku priredbu? Ĉak i tekstove omiljenih kolumnista

ĉitamo površno dok se laktovima probijamo kroz guţvu na pristaništu, sudaramo jedni s

drugima u autobusima ili sjedimo u dolmušima u kojima slova plešu kao pomamljena. Ja

sam ovu vijest proĉitao u jednome francuskom ĉasopisu za geologiju:

Crno se more zagrijava, a Sredozemno hladi. Morska voda otjeĉe u goleme špilje ispod

morskoga bazena koji se zbog toga poĉinje širiti, a posljedica tih tektonskih pomicanja jest

postupno dizanje morskoga dna Gibraltara, Dardanela i Bospora. Jedan od posljednjih

ribara s kojima sam razgovarao na bosporskoj obali rekao mi je da se njegova brodica

nasukala toĉno na mjestu gdje je nekoć bacao sidro na lancu ne kraćem od minareta i

upitao me: “Zanima li to imalo našega premijera?”

Ne znam zanima li ga. Ali znam što će u bliskoj budućnosti biti posljedice toga procesa

koji se, kako kaţu, postupno ubrzava. Posve je izvjesno da će se rajsko mjesto zvano Bospor

vrlo brzo preobraziti u crnu baruštinu, a crnim blatom prekriveni kosturi galija svjetlucat će u

njoj kao sablasti koje pokazuju svoje blještave zube. Nije teško pretpostaviti da će ta

baruština pred kraj vrućega ljeta mjestimice presušiti i pretvoriti se u blato, kao što to biva s

koritom plitke rjeĉice koja vodom opskrbljuje omanji grad, pa ĉak i to da će se na strmim

obalama zazelenjeti trava i stabljike kamilice jer će ih napajati otpadne vode koje će, huĉeći

kao slap, pritjecati iz tisuća širokih kanalizacijskih cijevi. U toj dubokoj i divljoj uvali, u

kojoj će se Djevojaĉka kula vinuti u nebo kao zastrašujuća i stvarna utvrda na vrhu brda,

poĉet će neki novi ţivot.

Govorim o novim ĉetvrtima koje će, pod budnim okom uţurbanih općinskih ĉinovnika s

kaznenim prijavama u rukama, poĉeti nicati u blatu uvale koju su nekoć zvali Bosporom.

Govorim o sirotinjskim kućercima, sklepanim dućanĉićima, barovima, noćnim klubovima i

drugim mjestima za zabavu, o lunaparkovima s vrtuljcima, kockarnicama, dţamijama,

derviškim tekijama i gnijezdima marksistiĉkih frakcija, o fušerskim ateljeima za izradu

plastiĉnih predmeta i malim radionicama za proizvodnju najlonskih ĉarapa... U tome

apokaliptiĉnom kaosu vidjet će se nagnute olupine brodova Sretne kompanije koji su nekoć

prometovali Bosporom te polja metalnih ĉepova s boca osvjeţavajućih napitaka i jata

meduza. IzmeĊu ameriĉkoga prekooceanskog broda koji će se nasukati onoga dana kad se

voda naglo povuĉe i jonskih stupova pokrivenih algama leţat će kosturi Kelta i Likijaca koji

KIKA

se, razjapljenih ĉeljusti, mole nepoznatim pretpovijesnim bogovima. Mogu zamisliti i to kako

će dotrajali rumunjski tanker, vitla zabodena u blato, napajati energijom antiĉke peći i

svjetiljke te civilizacije koja će se raĊati izmeĊu bizantskih riznica pokrivenih dagnjama,

srebrnih i limenih vilica i noţeva, tisuću godina starih baĉava vina, boca od osvjeţavajućih

napitaka i skeleta galija šiljatih kljunova. Pa ipak, ako na nešto moramo biti pripravni, to su

posve nove zaraze; izbit će u toj prokletoj udolini koju će napajati tamnozeleni slapovi

otpadnih voda, pojaviti se s pretpovijesnim otrovnim plinovima koji kuljaju iz zemlje, u

isušenim moĉvarama, meĊu truplima dupina, iveraka i sabljarki i horda štakora koji će otkriti

novi raj. Znam i opominjem vas: toga će dana dolinu pretvoriti u karantenu ograĊenu

bodljikavom ţicom, a sve nas duboko će potresti tragedije koje će se u njoj poĉeti dogaĊati.

S balkona, s kojih smo nekoć promatrali srebrni odbljesak mjeseĉine na svilenkastim

vodama Bospora, gledat ćemo svjetlucanje plavkastog dima koji će se izdizati s mjesta gdje

će na brzinu spaljivati mrtve jer ih neće stizati pokapati. Na obalama Bospora, gdje smo

nekoć sjedili za kavanskim stolovima, pili rakiju i udisali omamljujuću svjeţinu judina drveta

i orlovih noktiju, gušit će nas kiselkasto-pljesnivi smrad raspadnutih leševa. Na molovima

gdje su ribari nekoć vezivali brodice neće se ĉuti huka bosporskih struja i umirujući proljetni

poj ptica, nego dovikivanja protivnika koji će, strepeći za goli ţivot, posegnuti za svim

mogućim oruţjem baĉenim u more tijekom tisuću godina straha od pretresa i premetaĉina: za

svakojakim maĉevima i sabljama, bodeţima, zahrĊalim maĉetama, pištoljima i

kremenjaĉama. CarigraĊani koji su nekoć ţivjeli u naseljima na morskoj obali neće više

širom otvarati prozore autobusa kako bi, dok se uveĉer premoreni vraćaju kući, udahnuli

miris morskih alga; naprotiv, u okvire prozora gradskih autobusa, kroz koje će se nazirati

plameni jezici u jezovitoj tami uvale, nagurat će novine i komade tkanine kako unutra ne bi

prodirao smrad trulih leševa i mulja. Iz kavana, u kojima smo nekoć viĊali prodavaĉe balona

i lisnate halve, više nećemo gledati mornariĉke parade, nego krvavo crveni bljesak mina koje

će radoznala djeca dirati i potom s njima odletjeti u zrak. Ljudi koji se danas prehranjuju

skupljajući bizantske bakrenjake i prazne limenke koje olujno more izbaci poslije juţine,

prehranjivat će se prodajući predmete koje su nabujali bosporski brzaci nekoć davno odnosili

iz priobalnih drvenih kuća u morske dubine: mlinove za kavu, satove s kukavicom ĉije će

mehaniĉke ptice obrasti mahovinom, i crne glasovire prekrivene oklopom od dagnja.

Eto, i ja ću se jednoga takvog dana u ponoć provući kroz bodljikavu ţicu i stupiti u taj novi

pakao da u njemu naĊem jedan crni cadillac. Crnim cadillacom nekoć se razmetao jedan

razbojnik s Bejoglua (ne osuĊujem se reći “gangster”), vlasnik jedne rupĉage na ĉijem su

ulazu visjele dvije slike Istanbula kojima sam se divio. Njegove pustolovine pratio sam prije

trideset godina, dok sam još bio neiskusni dopisnik.

Isti takav automobil imali su Dagdelen, koji se obogatio na ţeljeznici, i duhanski kralj Maruf.

Mi novinari uĉinili smo besmrtnim svojega razbojnika izvještavajući jedan cijeli tjedan o

posljednjim satima njegova ţivota. A kad ga je jedne noći policija satjerala u škripac, on je sa

svojom ljubavnicom u mjestu Akinti Burun sletio cadillacom u mraĉne vode Bospora. Neki

vele da je bio drogiran, neki pak da je to namjerno uĉinio, poput odmetnika koji se na konju u

galopu strmoglavi u provaliju. Ja već sada mogu reći gdje se nalazi njegov cadillac za kojim

su ronioci danima tragali nošeni morskom strujom na dnu zaljeva, a koji su i novine i ĉitatelji

ubrzo potom zaboravili.

Leţat će ondje, u dubinama nove doline koju su nekoć zvali “Bosporom”, podno

blatnjavog bezdana obiljeţena sedam stoljeća starim rasparenim cipelama i ĉizmama u

kojima su se nastanili rakovi, devinim kostima i bocama s pismima nepoznatim ljubavima, na

mjestu iza padina pokrivenih šumama spuţvi i dagnja u kojima svjetlucaju dragulji, naušnice,

metalni ĉepovi za boce i zlatne narukvice, nedaleko od laboratorija za proizvodnju heroina

sklepanoga na brzu ruku u olupini jednoga trulog tegljaĉa, malo podalje od pješĉanika s

ostrigama i priljepcima, u koji su ilegalni proizvoĊaĉi sudţuka izlijevali kante krvi zaklanih

konja i magaraca.

Tragajući za autom, spustit ću se u tu mraĉnu tišinu koja zaudara na leševe i osluhnuti trube

automobila na asfaltnoj cesti koju smo nekoć zvali “priobalnom”, a koja će više nalikovati na

planinski put. Tu ću nabasati na kosture dvorskih urotnika, još uvijek skvrĉene u vrećama u

kojima su se ugušili, te na ostatke pravoslavnih svećenika s kriţevima i skiptarima u rukama i

s kuglama na gleţnjevima. Kad ugledam plavkasti dim koji se izdiţe iz dimnjaka (nekoć

periskopa) engleske podmornice koja je, namjeravajući torpedirati brod Guldţemal (s pri-

staništa Tophane prevozio je vojnike na Dardanele), potonula zbog toga što joj se vitlo

zapetljalo u ribarsku mreţu, a ona pramcem udarila u stijene obrasle algama, znat ću da su

uklonjeni kosturi engleskih mornara ĉije su ĉeljusti zbog nedostatka zraka bile širom

razjapljene, te da naši zemljaci, posve priviknuti na novi dom sagraĊen na dokovima

Liverpoola, sjede u kapetanovoj fotelji presvuĉenoj baršunom i iz kineskoga porculana piju

popodnevni ĉaj. Malo dalje, u tami, leţat će zahrĊalo sidro oklopnjaĉe Kaisera Wilhelma, a

namignut će mi sedefom prekriven televizijski ekran. Vidjet ću ostatke jedne poharane

Ċenovske riznice, muţar s cijevi zaĉepljenom blatom, dagnjama prekrivene slike i idole nekih

išĉezlih drţava i naroda te razbijene ţarulje mesinganoga lustera okrenutog naglavaĉke.

Spuštajući se lagano sve niţe i niţe i napredujući preko blata i stijena, ugledat ću kosture

galiota kako strpljivo sjede lancima prikovani za vesla i gledaju zvijezde. Vidjet ću jednu

ogrlicu na stablima algi. Moţda se neću obazirati na naoĉale i kišobrane, ali ću s pomnjom i

strahom na trenutak baciti pogled na veliĉanstvene kosture konja koji će i tada prkosno stajati

na nogama te na kriţarske oklopnike koji će pod oruţjem i u punoj opravi sjediti na njima. U

tom ću trenutku, uţasnut, shvatiti da kosturi kriţara, ĉiji će simboli i oruţje biti pokriveni

dagnjama, zapravo ĉuvaju crni cadillac koji leţi tik pokraj njih.

Crnome cadillacu, koji će povremeno jedva zamjetno osvijetliti fosforna svjetlost iz

nepoznata izvora, pribliţit ću se sa zebnjom i posve laganim koracima, kao da od kriţarskih

ĉuvara traţim dopuštenje za to. Pokušat ću nasilu otvoriti vrata poteţući ruĉicu na njima, ali

mi vozilo prekriveno dagnjama i morskim jeţevima neće dopustiti da uĊem; ni njegovi ĉvrsto

zatvoreni zelenkasti prozori neće se dati pomaknuti ni za dlaku. Tada ću iz dţepa izvaditi

kemijsku olovku i vrhom s jednoga od stakala lagano ostrugati sloj algi boje pistacija.

Kad u toj zastrašujućoj i zaĉaranoj ponoćnoj tami kresnem šibicu, blistavi volan, kromirani

mjeraĉ, kazaljke i satovi bljesnut će kao i oklopi na kriţarima. U metalnome odbljesku

ugledat ću kosture razbojnika i njegove voljene kako se na prednjim sjedalima ljube i grle.

Vidjet ću njihove isprepletene ruke i njezine narukvice i prstenje na njeţnom zapešću i

prstima, i to da su ne samo ĉeljustima već i sraslim lubanjama spojeni u besmrtni poljubac.

A kada, ne paleći drugo drvce šibice, poĊem natrag prema svjetlima grada, pomislit ću

kako je upravo to najsretniji naĉin da se u pogibelji doĉeka smrt, i poĉeti dozivati ljubljenu:

Dušo, ljepoto i tugo moja, nastupila su nesretna vremena, doĊi mi gdje god da si - u

zadimljenu uredu, u kući koja miriše na oprano rublje, u kuhinji koja vonja na isjeckani luk, u

neurednoj plavoj spavaćoj sobi, gdje god bila, doĊi mi, vrijeme je! Kucnuo je ĉas da zagrlimo

jedno drugo najjaĉe što se moţe i da u tišini polumraĉne sobe iza navuĉenih zavjesa ĉekamo

smrt.

Treće poglavlje

POZDRAVI RUJU!

Djed je takvu družinu nazivao porodicom. —Rilke

Onoga jutra kad će ga napustiti ţena, Galip je, drţeći pod pazuhom novine koje je netom

bio proĉitao i penjući se uza stube koje vode prema njegovu uredu na strmini Babiali,

mislio na zelenu kemijsku olovku koja mu je prije mnogo godina, na jednom od onih izleta

brodicom u vrijeme kad su Ruja i on imali zaušnjake, ispala iz ruke i potonula u bosporske

dubine. Uveĉer istoga dana, dok je pomno analizirao pismo koje mu je Ruja ostavila

napuštajući ga, prisjetit će se da zelena olovka kojom je pismo bilo napisano po svemu

odgovara onoj koja mu je davno ispala u vodu. Tu kemijsku olovku Galipu je prije dvadeset

ĉetiri godine posudio Dţelal na jedan tjedan, zamijetivši da mu se jako dopala. A kad je

saznao da je izgubljena, Dţelal je pitao gdje se u tom trenutku nalazila barka, a onda rekao:

“Ne smatram je izgubljenom. Znamo gdje je potonula.” Galipa je zaprepastila pomisao da

bi Dţelal mogao uza se imati još jednu takvu olovku kojom bi na “Dan kataklizme” (u

uredu je još jednom proĉitao pojedinosti o njoj) s prozora cadillaca sastrugao mahovinu

boje pistacije. Jer, podudarnost mnogih pojedinosti iz minulih desetljeća i stoljeća

(primjerice, da u onoj blatnjavoj bosporskoj dolini ĉiji je nastanak Dţelal prorekao zajedno

leţe bizantski novĉići s prikazom Olimpa i metalni zatvaraĉi boca osvjeţavajućega pića

Olimpos) bio je postupak kojim se rado koristio u svim svojim kolumnama. Dakako, ako

Galipa ne vara sjećanje, Dţelal je za jednoga od njihovih posljednjih susreta jedne veĉeri

rekao: “Kad vrt sjećanja poĉne sahnuti, tad ĉovjek strepi nad posljednjim stablima i ruţama

koje ima. Zalijevam ih i njegujem od jutra do mraka da mi se ne osuše: prisjećam se,

prisjećam se da ne zaboravim!”

Godinu dana poslije striĉeva odlaska u Pariz i Vasifova povratka s akvarijem na krilu,

Galip je od Dţelala ĉuo da su njegov otac i djed otišli u striĉev ured na Babialiju, natovarili

na jedna zapreţna kola njegove stvari i spise, prevezli ih na Nišantaš i smjestili u stan u pot-

krovlju. Mnogo godina nakon što se iz Magreba vratio stric Melih s novom, lijepom ţenom i

Rujom, i nakon što mu nisu dopustili ni da zaviri u slastiĉarnicu i ljekarnu iz straha da

obiteljski posao ne dovede do bankrota, kao što je bankrotirao i u Izmiru u poslu sa suhim

smokvama u koji je nekoć ušao sa svojim tastom, stric je Melih odluĉio ponovno otvoriti

odvjetniĉku pisarnicu pa je, da bi ostavio dojam na klijente, te stvari dopremio u novi ured.

Mnogo godina poslije Dţelal je jedne noći, prisjećajući se toga dogaĊaja s podsmijehom i

bijesom, ispriĉao Galipu i Ruji kako je isti namještaj prije dvadeset dvije godine u potkrovlje

KIKA

nosio isti nosaĉ specijaliziran za prenošenje osjetljivih stvari poput hladnjaka i glasovira,

samo što je u meĊuvremenu bio oćelavio.

I tako, dvadeset i jednu godinu poslije, nakon što je Vasif istome nosaĉu donio ĉašu vode

pozorno ga odmjeravajući, stric Melih odluĉio je odvjetniĉki ured ostaviti Galipu, koji mu u to

vrijeme nije bio zet nego samo nećak. Po mišljenju Galipova oca, stric se na to odluĉio zbog toga

što se prepirao jedino sa svojim klijentima, a ne i s njihovim protivnicima. Galipova je majka

smatrala da je stric bio ostario i podjetinjio, te da je zakone, sudske zapisnike i pravne knjige poĉeo

brkati s jelovnicima i voznim redom brodova na Bospora, a Ruja je drţala da je njezin dragi otac

donio takvu odluku zato što je slutio što će se dogoditi izmeĊu nje i njegova nećaka Galipa. S

uredom je Galipu u ruke dopao i stari inventar: gologlavi portreti nekih zapadnih pravnika

ĉija su imena, jednako kao i razlog njihove slave, davno bila zaboravljena; fotografije

profesora pravnoga fakulteta od prije pedeset godina (svi su na glavama imali fesove);

predmeti sudskih parnica ĉiji su sudionici - i tuţitelji, i tuţeni, i suci - odavno bili mrtvi;

pisaći stol za kojim je Dţelal neko vrijeme naveĉer radio i na kojemu je njegova majka ujutro

precrtavala krojeve za haljine; usto, na rubu stola i jedan veliki crni telefon koji je više

nalikovao na kakvu tešku, nezgrapnu i zlosretnu ratnu napravu negoli na sredstvo za

komunikaciju.

Zvonjava toga telefona, koji se s vremena na vrijeme znao oglasiti i sam od sebe, ĉovjeka

bi više uplašila nego što bi mu dojavila da ga netko treba. Slušalica boje katrana bila je teška

kao omanji uteg; kad bi se na njemu birao broj, oglašavao bi se kao stare rampe za prolaz

putnika na pristaništu Karakoj-Kadikoj, a ponekad bi uspostavljao vezu ne s brojem koji ste

traţili, nego s onim koji bi on sam birao.

Galip se iznenadio kad se Ruja javila ĉim je okrenuo kućni broj. “Jesi li budna?” Bilo mu

je drago što Ruja više nije u zatvorenome vrtu svojih sjećanja, nego u dobro poznatome

svijetu. Zamišljao je stolić na kojemu stoji telefon, nepospremljenu sobu i Rujino drţanje u

tome trenutku. “Jesi li proĉitala novine koje sam ti ostavio na stolu? Dţelal je napisao nešto

zanimljivo.” “Nisam”, odgovori Ruja. “Koliko je sati?” “Kasno si legla, zar ne?” upita Galip.

“Sam si spremio doruĉak?” uzvratila je Ruja. “Nisam te imao srca probuditi. Što si sanjala?”

“Noćas kasno vidjela sam u hodniku jednoga ţohara”, reĉe Ruja izvjeţbanim glasom spikera

koji na radiju priopćava mjesto gdje je u Crnome moru viĊena plutajuća mina, no ipak doda

usplahireno: “IzmeĊu kuhinjskih vrata i radijatora u hodniku... U dva sata... Nešto veliko...”

Poslije toga nastupila je tišina. “Da uzmem taksi i smjesta doĊem?” upita Galip. “Grozno je

biti u kući kad su zavjese navuĉene”, reĉe Ruja. “A da veĉeras odemo u kino? U Konak. Na

povratku moţemo svratiti k Dţelalu.” “Pospana sam* odgovori Ruja zijevajući. “Onda

spavaj!” reĉe Galip, zatim oboje zašutješe. Prije nego što je spustio slušalicu, Galip je

izdaleka još jednom ĉuo Ruju kako zijeva.

Sljedećih dana, tijekom kojih se mnogo, mnogo puta uvijek iznova morao prisjetiti toga

telefonskog razgovora, Galip se poĉeo propitivati ne samo je li Ruja još jednom zijevnula,

nego i koliko je onoga o ĉemu su razgovarali doista ĉuo. Budući da su se Rujine rijeĉi u

njegovu pamćenju, neprestano mijenjale i da je dvojio što je toĉno rekla, Galip je povjerovao

da osoba s kojom je razgovarao nije bila Ruja, nego netko drugi, utvarajući tako da ga je

netko prevario. Neki drugi put pomislio bi kako je ĉuo sve što je Ruja rekla, no da je on, a ne

ona, pred kraj razgovora postao netko drugi. S tom novom osobnošću Galip je rekonstruirao

sve što je, po njegovu mišljenju, pogrešno ĉuo ili zapamtio. Jer upravo će tih dana, kad mu se

njegov vlastiti glas ĉinio tuĊim, jako dobro shvatiti kako se dva sugovornika na istoj

telefonskoj liniji tijekom razgovora mogu preobraziti u posve druge osobe. U poĉetku je

naivno mislio kako je za sve kriv stari telefon, budući da je tu nezgrapnu napravu koristio po

cijeli dan.

Poslije razgovora s Rujom Galipa je najprije traţio podstanar koji je zbog spora s

kućevlasnicom dospio na sud. Potom je uslijedio pogrešan poziv. Dok se Iskender nije javio,

“pogrešan broj” ga je traţio još dva puta. Usto i netko tko je znao “da je roĊak gospodina

Dţelala”, pa je traţio Dţelalov telefonski broj. Tek poslije jednog trgovca ţeljezom koji je

pitao zbog ĉega sucu treba dati mito prije nego što donese presudu, nazvao je Iskender. I on je

htio stupiti u kontakt s Dţelalom.

Budući da je bio Galipov prijatelj iz gimnazijskih dana, te da se njih dvojica od tada uopće

nisu vidjela, Iskender je ukratko ispriĉao što mu se zbilo u proteklih petnaest godina, ĉestitao

mu na braku s Rujom i, kao i mnogi drugi, dodao “kako je zapravo znao da će se to dogoditi*.

Rekao je da je producent u jednoj reklamnoj tvrtki te da Dţelala ţeli upoznati s ljudima iz

BBC-ja koji snimaju emisiju o Turskoj. “Ţele pred kamerama imati novinara koji, poput

Dţelala, već trideset godina piše

o stanju u Turskoj!” Iskender je nepotrebno i preopširno objašnjavao kako se televizijska ekipa

susrela s politiĉarima, poslovnim ljudima i sindikalnim ĉelnicima, ali da se neizostavno ţele

susresti s Dţelalom jer ga smatraju najzanimljivijim.

“Ne brini se, smjesta ću ga naći”, rekao je Galip obradovavši se što mu se ukazala prilika

nazvati Dţelala. “Već su dva dana kako me kolege iz redakcije pokušavaju skinuti s vrata”,

rekao je Iskender. 'Zbog toga sam te nazvao. Dţelal već dva dana ne svraća onamo. Sigurno se

nešto kuha.” DogaĊalo se i prije da Dţelal na ĉetiri-pet dana svima zataji adresu i telefonski broj

te da se zatvori u jedan od svojih tajnih stanova u Istanbulu, no Galip nije ni pomislio da ga ne

bi mogao naći. “Ne brini se!” ponovio je još jednom, “odmah ću ti ga naći!”

Pa ipak, ni do veĉeri ga nije našao. Nazivao ga je cijeli dan, a pri svakome je pokušaju da

ga dobije kod kuće ili u redakciji Milijeta zamišljao kako će, kad se Dţelal javi, promijeniti

glas i s njim razgovarati kao netko drugi. (Onih veĉeri kad bi sve troje - Ruja, Dţelal i Galip -

sjedili i u stilu glumaca iz radio-drama oponašali neke ĉitatelje i oboţavatelje, Galip bi

izmijenjenim glasom rekao: “Dragi moj, dakako da sam razumio skrivenu poruku vaše

današnje kolumne!”) No kad god bi nazvao novine, ista bi mu tajnica dala isti odgovor:

“Gospodin Dţelal još nije došao.” Muĉeći se cijeli dan s telefoniranjem, Galipu se samo

jednom pruţila prigoda da izmijenjenim glasom zbuni sugovornika.

Bilo je već kasno predveĉerje kad ga je na veĉeru pozvala teta Hale, koju je nazvao misleći

da zna gdje je Dţelal. Kad je teta rekla kako će na veĉeru doći i Galip i Ruja, Galip je shvatio

da ga ni taj put nije prepoznala po glasu, da ga je zamijenila s Dţelalom. “Pa što onda?” rekla

je teta shvativši zabunu, “svi ste vi ionako moja nevjerna djeca, svi ste mi isti! I tebe sam

htjela nazvati.” Izgrdivši Galipa zbog toga što je nije dugo nazvao, i to glasom kojim je ruţila

svoga crnog maĉka Komura kad bi oštrim kandţama grebao fotelje, rekla mu je da usput

svrati do Aladinova dućana i kupi hranu za Vasifove zlatne ribice, jer da jedu samo hranu iz

Europe, a Aladin je ĉuva samo za poznanike. “Jeste li proĉitali današnju kolumnu?” upitao je

Galip.

“Ĉiju?” uzvratila je teta prkosnim glasom koji joj je već bio prešao u naviku. “Jel‟

Aladinovu? Ne, nisam. Milijet kupujemo samo radi tetkovih kriţaljki i da bi Vasif imao što

rezati škarama i zabavljati se. A ne radi toga da ĉitam Dţelalove kolumne i ţalostim se kad

vidim na što mi je sin spao.”

“Onda vi nazovite Ruju i pozovite je na veĉeru” rekao je Galip, “ja neću imati vremena.”

“Nemoj zaboraviti!” rekla je teta Hale podsjećajući ga na obvezu i vrijeme veĉere. Onda je

nabrojila uvijek iste uzvanike tih obiteljskih okupljanja, kao da nabraja uvijek ista jela s

jelovnika, i to glasom spikera s radija koji, da bi zagrijao slušatelje za utakmicu, poĉinje

KIKA

razgovijetno nabrajati zvijezde danima ţeljno oĉekivanoga nogometnog susreta: tvoja majka,

strina Suzan, stric Melih, Dţelal, ako doĊe, i dakako, tvoj otac, Vasif s Komurom i tvoja teta

Hale. No nije prasnula u promukao smijeh kako bi stavila toĉku na pobrojanu “momĉad”.

“Tebi ću napraviti puf-burek”*, rekla je i spustila slušalicu.

Odsutno zureći u telefon koji je poĉeo zvoniti ĉim je spustio slušalicu, Galip se prisjetio

tetinih planova o udaji koji su se u zadnji tren izjalovili, no iz nekoga se razloga nije mogao

sjetiti ĉudnog imena nesuĊenog tetka, koje je samo trenutak prije imao u glavi. Da mu se

mozak ne ulijeni, odluĉio je ne podići slušalicu dok se ne sjeti imena koje mu je bilo na vrh

jezika. Telefon je zazvonio sedam puta i prestao. Kad se malo poslije opet oglasio, Galip je

mislio na davni posjet nesuĊenoga tetka ĉudnog imena, njegova strica i starijeg brata koji su,

godinu dana prije nego što su Rujini stigli u Istanbul, došli da je isprose. Telefon je opet

utihnuo. A kad je još jednom zazvonio, bilo se već priliĉno smraĉilo; stvari u uredu nazirale

su se samo u obrisima. Galip se nije sjetio imena, ali je s nelagodom mislio na ĉudne cipele

toga ĉovjeka. Na licu je imao “orijentalni ĉir”**. “Jesu li oni Arapi?” pitao je djed. “Hale,

ţeliš li se stvarno udati za tog Arapina? Gdje ste se upoznali?” Posve sluĉajno!

Uveĉer oko sedam, dok je na izlasku iz opustjele zgrade pri svjetlosti uliĉnih svjetiljaka

prelistavao dosje jednoga klijenta koji je ţelio promijeniti ime, Galip je sluĉajno naletio na to

neobiĉno ime. Idući prema dolmušu na Nišantašu, razmišljao je o tome kako je svijet toliko

velik da ne moţe stati ni u jedno pamćenje, a sat kasnije, koraĉajući prema stanu na Nišantašu,

o tome kako ĉovjek o biti stvari prosuĊuje na temelju sluĉajnosti.

Zgrada u ĉijemu su jednom stanu stanovali teta Hale, Vasif i gospoĊa Esma, a u drugome stric

Melih i strina Suzan (prije i Ruja), nalazila se u jednoj zabaĉenoj ulici na Nišantašu. Budući da

je od policijske postaje na uglu, Aladinova dućana i glavne prometnice bila udarena samo tri

ulice i pet minuta hoda, moţda je neki drugi ljudi ne bi smatrali “zabaĉenom”; pa ipak, za

stanare stanova smještenih jedan iznad drugoga, koje gotovo da nije zanimala preobrazba

blatnjave njive i povrtnjaka s izvorom u kaldrmu, a potom i poploĉenu ulicu, pa ni preobrazba

mnogo zanimljivijih ulica, ta ulica nikako nije mogla biti

_____________________________________ •Vrsta bureka nadjevena sirom i mesom; prţi se u tavi na ulja. ** Leishmania tropica (lajšmanijaza).

centar Nišantaša. Prije preseljenja onamo jasno su naslućivali da će stanove u glavnoj ulici

Šehrikalp morati prodavati jedan za drugim (u njihovim glavama ta je ulica uspostavljala

simetriju njihovih ne samo zemljopisnih, nego i duhovnih svjetova), da će morati napustiti

zgradu koja je - kako je govorila teta Hale - “dominirala cijelim Nišantašem”, i prijeći u

oronule unajmljene stanove. Stoga su poslije useljenja u trošnu zgradu na nesretnome i

zabaĉenom kraju zemljopisne simetrije u njihovim glavama, od prvoga dana koristili naziv

“zabaĉena ulica”, moţda i zato da ne bi propustili nešto što se nikako nije smjelo propustiti:

priliku da okrive jedni druge, preuveliĉavajući nesreću koja ih je zadesila.

Nakon što se tri godine prije nego što će umrijeti preselio iz obiteljske zgrabe na

Šehrikalpu u stan u zabaĉenoj ulici, te u svome novom domu sjeo u fotelju s jednom kraćom

nogom, koja je u odnosu na uliĉni prozor zauzimala nov poloţaj, ali u odnosu na tešku

komodu na kojoj je stajao radio onaj isti kut koji je imala i u starome stanu, djed Mehmet

Sabit Bej je, zacijelo malo nadahnut i mršavim konjem koji je toga dana dovukao kola

natovarena našim stvarima, rekao: “Pa lijepo, s konja na magarca! Neka je sa srećom!”

Potom je ukljuĉio radio na kojemu je već stajao vezeni tabletić i na njemu figurica usnuloga

psa.

Bilo je to prije osamnaest godina. Ali istoga dana u osam naveĉer, kad je Galip ugledao

svjetla zgrade, sve su trgovine bile zatvorene osim cvjećarnice, Aladinova dućana i trgovine

sušenim voćem i sjemenkama, a zrakom koji je zaudarao na automobilske plinove, ĉaĊu iz

toplana, sumpor, lignit i prašinu, prolijetale su pahuljice mokroga snijega. Kad je Galip,

dakle, ugledao stara svjetla zgrade, uĉinilo mu se, kao i uvijek do tada, da sjećanja na tu

zgradu i njezine katove ne traju samo osamnaest godina. Za taj osjećaj nisu bili vaţni širina

ulice, ime na zgradi (nitko ga nije rado izgovarao zbog previše O i U u njemu) i mjesto gdje

se nalazila, nego dojam kao da u njoj, jedni iznad drugih, stanuju još od davne, bezvremene

prošlosti. Penjući se stubama koje su uvijek jednako zaudarale (formulu tog zadaha

objelodanio je Dţelal u kolumni koja je izazvala bijes: memla starih hodnika, zadah vlaţnoga

kamena i plijesni, miris pregrijana ulja i prţena luka), Galip je u glavi brzo prelistao male

scene i prizore koje će trenutak kasnije unutra i uţivo vidjeti, poput ĉitatelja koji rutinski i

nestrpljivo lista knjigu koju je uzduţ i poprijeko išĉitao.

Budući da je osam sati, vidjet ću strica Meliha kako sjedi u djedovoj fotelji i ĉita novine koje

je sâm donio s gornjega kata (kao da ih već nije bio proĉitao!), pravdajući se time “da vijest

proĉitana na donjem katu moţe imati drugo znaĉenje negoli kad se proĉita na gornjem” ili

“da ţeli još jednom baciti pogled na njih prije nego što ih Vasif škarama izreţe na komadiće”.

Ja ću pomisliti da mi nesretna papuĉa, koja po cijeli dan cupka na vrhu striĉeve iivijek

nemirne noge, vidno nervozna i nestrpljiva, bolno dovikuje: “Dosadno mi je, moram nešto

raditi, dosadno je, moram nešto raditi”, kao što sam se i ja dosaĊivao kad sam bio dijete. Ĉut

ću kako gospoĊa Esma, koju je iz kuhinje potjerala teta Hale kako bi na miru i bez iĉijega

uplitanja napravila puf-burek, pita: “Koliko će nas biti?” kao da ni sama ne zna i kao da drugi

znaju odgovor na to pitanje, i pritom, s cigaretom bez filtera u ustima (Bafra, ne moţe se ni

usporediti s Jeni harmanom!), postavlja stol za objedovanje. Strina Suzan i stric Melih, koji će

sjediti ispred mojih roditelja i, kao djed i baka, s radio-aparatom izmeĊu sebe, neko će

vrijeme šutjeti; potom će se strina Suzan okrenuti gospoĊi Esmi i upitati je s nadom: “Dolazi

li veĉeras Dţelal, gospoĊo Esma?” a kad stric po navici kaţe: “Neće se on opametiti, neće”,

ĉut ću kako moj otac, ponosan i zadovoljan zbog toga što moţe zaštititi svoga nećaka od strica

Meliha i pokazati da je odgovorniji i uravnoteţeniji od svoga starijeg brata, s uţitkom

obznaniti da je proĉitao jednu od posljednjih Dţelalovih kolumni. Potom će, uţivajući u tome

što štiti nećaka od svoga starijeg brata, ali i iz zadovoljstva što preda mnom moţe pametovati,

izreći nekoliko pohvalnih rijeĉi o toj i toj Dţelalovoj kolumni posvećenoj nekom

nacionalnom ili ţivotnom problemu i nekoliko “konstruktivnih” kritika (da ih je mogao ĉuti,

Dţelal bi ih ismijao prije svih), a majka će se (majko, bar se ti ne miješaj!), kimajući glavom

(jer i ona na striĉevu ljutnju uvijek odgovara u stilu “zapravo je dobar, ali-"), pridruţiti ocu; i

kad to budem vidio, neću se moći suzdrţati te ću ih uzalud upitati: “Jeste li proĉitali njegovu

današnju kolumnu?* premda znam da nikada neće shvatiti njezin duboki smisao ili osjetiti uţitak

koji ja osjećam ĉitajući Dţelalove tekstove. Ĉut ću strica kako pita: “Koji je danas dan ?” iako

moţda baš u tom trenutku drţi stranicu s Dţelalovom kolumnom, ili pak: “Zar mu daju svaki dan

pisati? Nisam je proĉitao!”; otac će kazati: “Uopće nije u redu da o premijeru piše onako grubo!”

a majka će dodati: “Pa ako i ne osjeća poštovanje prema njegovim idejama, morao bi osjećati

poštovanje prema njihovu autoru”, i njezina će reĉenica biti tako zapetljana da nitko neće

znati komu daje za pravo: premijeru, ocu ili pak Dţelalu. Moţda ohrabrena tom

KIKA

nedoreĉenošću, strina Suzan ponovno će naĉeti temu cigareta i duhana: “Njegove ideje o

besmrtnosti, ateizmu i duhanu podsjećaju na Francuze!” Vidjet ću kako se izmeĊu gospoĊe

Esme i strica Meliha ponovno rasplamsava stara rasprava: “Tvoja mi cigareta škodi jer imam

astmu, gospoĊo Esma!” reći će stric. “Ako ti smeta, gospodine Melih, onda najprije sam

prestani pušiti!” uzvratit će gospoĊa Esma s cigaretom u kutu usana postavljajući stol, iako se

još nije znalo koliko će osoba objedovati, i gledajući kako na njega polagano pada stolnjak

ĉiji je jedan kraj drţala, a drugi snaţno protresla kao da na leţaj prostire veliku, ĉistu plahtu.

Onda ću izaći van. U kuhinji, u isparinama koje mirišu na tijesto, rastopljen sir i zagrijano

ulje, zateći ću tetu Hale kako peĉe burek s maramom na glavi (“da joj se kosa ne zamasti”),

poput osamljene vještice koja u kotlu miješa ĉarobni napitak; da bi zauzvrat od mene dobila

posebnu paţnju, ljubav, a moţda i poljubac, tutnut će mi u usta (kao da mi daje mito) jedan

od vrelih burekĉića i reći: “Ne pokazuj nikome!” a potom upitati: “Je li vruće?” no ja neću

reći da jest iako će mi od boli poteći suze na oĉi. Odatle ću prijeći u sobu u kojoj su djed i

baka provodili besane noći, gdje nas je baka, umotana u plavi poplun na ĉijim smo rubovima

sjedili ja i Ruja, pouĉavala crtanju, matematici i ĉitanju, i kamo se poslije njihove smrti

smjestio Vasif sa svojim zlatnim ribicama. Tu ću naći Vasifa i Ruju. Zajedno će gledati ribice

ili Vasifovu zbirku isjeĉaka iz novina i ĉasopisa. Pridruţit ću im se. Po obiĉaju, Ruja i ja neko

vrijeme nećemo progovoriti ni rijeĉi, kao da nastojimo zatajiti da je Vasif gluhonijem, no

poslije ćemo mu, mimikom koju smo razvili još kao djeca, odigrati neki prizor iz starih

filmova s televizije, a moţda - budući da proteklih tjedana ni jedno od nas nije gledalo nešto

što bi se na taj naĉin dalo odglumiti - moţda

i neki prizor iz Fantoma u operi koja svaki put uzbudi Vasifa, pazeći pritom na svaki detalj

kao da smo taj film nedavno gledali. Kad se malo kasnije Ruja i ja pogledamo zato što će

nam Vasif, razumniji od svih ostalih, okrenuti leĊa, ili se pribliţiti svojim dragim ribicama, ja

ću - jer te nisam vidio od jutros i jer od sinoć nisam razgovarao s tobom oĉi u oĉi - ja ću te

pitati kako si, a ti ćeš mi, kao i uvijek, odgovoriti: “Ništa novo, dobro sam!” Naĉas ću zastati

i dobro razmisliti o ciljanim i usputnim znaĉenjima tih rijeĉi pa ću te onda, da bih prikrio

prazninu svojih misli, moţda i upitati: “Što si danas radila? Što si radila, Ruja?” praveći se da

ne znam kako još nisi poĉela prevoditi roman za koji si rekla da ćeš ga jednoga dana prevesti

i kako se lijeno izleţavaš prevrćući stranice starih krimića od kojih ni jedan nikako nisam

uspijevao proĉitati.

U jednoj drugoj kolumni Dţelal je napisao da većina stubišta u zgradama sporednih ulica

zaudara po spavanju, ĉešnjaku, plijesni, vapnu, ugljenu i vrelome ulju, te tako dao i drugu

formulu stubišnog vonja. Prije nego što je pozvonio na vratima, Galip pomisli: “Pitat ću Ruju

je li moţda ona veĉeras triput telefonirala.”

Vrata je otvorila teta Hale: “A gdje je Ruja?”

“Zar nije došla?” upita Galip. “Niste li joj telefonirali?”

“Jesam, no nitko se nije javio”, odgovori teta. “Pa sam mislila da si je ti obavijestio.”

“Moţda je gore, kod oca”, reĉe Galip.

“Tvoji stric i strina odavno su sišli k nama.”

Neko su vrijeme šutjeli.

“Doma je”, reĉe Galip nešto kasnije. “Skoknut ću onamo i dovesti je,"

“Nitko se kod vas ne javlja”, reĉe teta, ali je Galip već pojurio niza stube.

“Dobro, ali poţuri se!” viknu teta. “GospoĊa Esma već ti podgrijava horek.”

Galip je grabio brzim korakom dok je hladni vjetar raznosio mokre pahuljice snijega i vitlao

skutima njegova devet godina starog kaputa

(još jedna tema za Dţelala). Odavno je bio izraĉunao da mu od zgrade u kojoj su stanovale

tetina i striĉeva obitelj do njihove zgrade treba dvanaest minuta ako, ĉim izaĊe na ulicu, produţi

sporednom mraĉnom ulicom pokraj zatvorenih dućana, krojaĉke radionice u kojoj je još uvijek

radio vrijedni majstor s naoĉalama na nosu i stanova za pazikuće te nastavi hodati pod blijedim

svjetlima reklama za Coca- Colu i najlonske ĉarape. U procjeni se nije mnogo prevario: trebalo mu

je dvadeset šest minuta da se vrati istim ulicama i istim ploĉnicima krojaĉ je u iglu udijevao novi

konac, no na istome koljenu leţala mu je ista tkanina). Strini Suzan, koja mu je otvorila vrata, a

kasnije za stolom i ostalima, rekao je da se Ruja prehladila i razboljela, da je zaspala

ošamućena svim mogućim antibioticima koje je našla u ladici

i popila, da od umora nije mogla ustati i javiti se na telefon iako ga je ponekad ĉula da zvoni,

da je pospana i da nema teka, te da sve skupa pozdravlja iz bolesniĉke postelje.

Iako je znao kakve će fantastiĉne predodţbe izazvati njegove rijeĉi kod većine nazoĉnih za

stolom (jadna Ruja u bolesniĉkoj postelji!), pretpostavio je i to da će smjesta krenuti

jezikoslovna rasprava te da će svi odreda, ubacujući mnoštvo vokala i prilagoĊavajući ih

turskome izgovoru, poĉeti nabrajati lijekove koji se prodaju u našim ljekarnama: antibiotike,

peniciline, sirupe i pastile protiv kašlja, lijekove protiv gripe koji proširuju krvne ţile i

smiruju bolove te - kao šlag na torti - nazive vitamina koje s njima treba gutati u velikim

koliĉinama. Da je bila druga prigoda, Galip bi u tome kreativnom druţenju posvećenome

izgovoru rijeĉi i amaterskoj medicini mogao uţivati kao u poeziji, no njega je zaokupio

prizor Ruje u bolesniĉkoj postelji, prizor za koji ĉak ni mnogo kasnije nije mogao reći koliko

je bio stvaran, a koliko hinjen. Stvarnima su mu se ĉinili Rujina noga koja je izvirivala ispod

popluna i ukosnice rasute po plahti; hinjenima pak toboţe rasuta kosa na jastuku ili zbrkana

hrpa lijekova, ĉaša, boĉica i knjiga uz uzglavlje. Te dvije stvari ĉinile su mu se odnekud

poznatima, preuzetima iz nekoga filma koji je Ruja oponašala ili iz nekoga od loše

prevedenih romana koje je gutala kao pistacije kupljene u Aladinovu dućanu. Odgovarajući

kratko na “sućutna” pitanja koja su mu nešto kasnije poĉeli postavljati, Galip se i tada trudio

napraviti razliku izmeĊu tih Rujinih stvarnih i hinjenih prizora, u najmanju ruku kao i

detektivi iz kriminalistiĉkih romana koje je kasnije ţelio nauĉiti pisati.

Da, sada (dok svi sjede za stolom) Ruja vjerojatno spava; ne, nije gladna, nema potrebe da se

strina Suzan muĉi i ide joj kuhati juhu; ne ţeli ni doktora, onoga kojemu usta zaudaraju na

ĉešnjak, a torba na koţaru; ne, nije išla zubaru ni ovaj mjesec; toĉno, Ruja u posljednje

vrijeme jako rijetko izlazi, stalno je u kući izmeĊu ĉetiri zida; ne, danas uopće nije izlazila,

zar ste je vidjeli na ulici? Znaĉi, nakratko je bila izašla, no Galipu nije rekla; ne, rekla je, gdje

ste je vidjeli? Išla je u prodavaonicu tkanina, u trgovinu gumbima da kupi ljubiĉaste gumbe,

prošla je pokraj dţamije; dakako da je to rekla; bit će da se tako i prehladila na ovoj studeni;

kašljala je, usto i pušila, kutiju; da, bila je blijeda kao krpa; ah, ne, Galip ne zna da je i on

tako blijed; ni to kad će Ruja i on prestati s tim nezdravim ţivotom.

Kaput. Gumb. Ĉajnik. Kasnije, poslije toga rodbinskog propitivanja Galip si neće mnogo

razbijati glavu pitanjem zašto su mu na pamet pale baš te tri rijeĉi. Dţelal je u jednoj svojoj

kolumni proţetoj baroknim gnjevom napisao da se mraĉne strane našega nesvjesnog ne

pojavljuju kod nas, nego kod zapadnjaĉkih romanesknih i filmskih junaka koje uopće nismo

nauĉili oponašati. (U to je vrijeme Dţelal gledao film Iznenada, prošloga ljeta, u kojemu

Elizabeth Taylor nikako ne moţe prodrijeti do mraĉne podsvijesti Montgomeryja Clifta.) A

prije je pak - pod utjecajem nekih knjiga o psihologiji u kojima je bilo primjera s lascivnim

pojedinostima, što ih je ĉitao u skraćenim prijevodima - pisao ĉlanke u kojima je sve osim

naših jadnih ţivota objašnjavao tom nerazumljivom i zastrašujuće mraĉnom stranom naše

podsvijesti, što je Galip shvatio tek kad je saznao da je Dţelal utemeljio muzej i knjiţnicu

KIKA

posvećenu svome vlastitom ţivotu.

Da bi promijenio temu, Galip je umalo upitao “jeste li danas ĉitali...” no plašeći se da bi

mu to moglo prijeći u naviku, rekao je nešto drugo, nešto što mu je baš u tome trenutku palo

na pamet: “Teta Hale, zaboravio sam svratiti u Aladinov dućan.” Na slatko od bundeve, koje

je gospoĊa Esma donijela tako paţljivo kao da u kolijevci nosi ruţiĉastu bebu, posipali su

orahe tuĉene u muţaru (uspomena iz trgovine slasticama). Još prije ĉetvrt stoljeća Galip i

Ruja otkrili su da taj muţar odzvanja kao zvono udare li ga pri vrhu tankom drškom ţlice:

ding-dong! “Prestanite s tom zvonjavom, ta niste crkveni zvonari, glava će mi puknuti od

toga!” Dragi Boţe, teško je gutati toliku pljuvaĉku! Oraha nije bilo “dovoljno za sve”. Teta

Hale majstorski je pustila ljubiĉastu zdjelu da kruţi od ruke do ruke da bi opet bila zadnja na

redu (to nikako ne volim). Onda se, bacivši pogled u praznu zdjelu, najednom okomila na

nekog njihovog starog “neprijatelja1' u trgovini kojeg je drţala odgovornim ne samo za

pomanjkanje oraha, nego i za besparicu koja nas je muĉila. Prijavit će ga policiji. Dakako,

takvi poput njega bojali su se policije kao vraga! Kad je Dţelal jednom napisao da je policija

tamna strana naše podsvijesti, policajac iz postaje donio mu je poziv da doĊe u tuţiteljstvo i da

izjavu o tome. Zazvonio je telefon. Smrtno ozbiljan, Galipov je otac podigao slušalicu. Galip je

pomislio da zovu iz policije. Dok je razgovarao, otac je praznim pogledom kruţio uokolo:

gledao je i oko sebe (jedina utjeha: tapete su bile iste kao i u zgradi na Šehrikalpu: zelene

bobice rasute meĊu listovima puzavca) i ukućane na trosjedu (stric Melih imao je napad

kašlja, gluhonijemi Vasif kao da je prisluškivao razgovor, a kosa Galipove majke od silnog je

bojenja na koncu imala istu boju kao i kosa strine Suzan). Kao i svi ostali ukućani, i Galip je

mogao ĉuti samo polovicu telefonskog razgovora, ali se trudio dokuĉiti s kim to otac

razgovara.

“Ne, nije ovdje... A tko ste vi?” pitao je otac. “Hvala... Šteta što veĉeras nije s nama...”

“Netko traţi Ruju”, mislio je Galip.

“Netko je trebao Dţelala”, rekao je otac spustivši slušalicu. Bio je zadovoljan. “Starija

ţena, njegova oboţavateljica, prava gospoĊa, jako joj se dopala Dţelalova kolumna pa je

htjela razgovarati s njim, traţila je njegovu adresu i telefon.”

“Koja kolumna?” upitao je Galip.

“Znaš što, Hale”, rekao je Galipov otac, “to je vrlo ĉudno, no glas te ţene jako sliĉi tvome.”

“Valjda je i prirodno da glas starije ţene sliĉi mome!” rekla je Hale istegnuvši kao guska

svoj ruţiĉasti vrat. “No moj glas nipošto ne nalikuje na taj.”

“Kako ne?”

“Osoba za koju si rekao da je 'prava dama‟ zvala je i jutros”, odgovorila je teta. “No po

glasu se ne bi dalo zakljuĉiti da je gospoĊa, nego vještica koja se upinje govoriti kao gospoĊa.

Moţda i muškarac koji oponaša govor ostarjele ţene.”

Otkuda toj postarijoj dami njihov broj, i je li ju i Hale to pitala, zanimao se Galipov otac.

“Nisam...” rekla je Hale, “nisam mislila da trebam. Budući da me više ne ĉudi ni jedan

Dţelalov postupak otkako je u novinama poĉeo iznositi naše prljavo rublje kao da piše neki

tamo feljton o hrvaĉima, mislila sam, moţda je u nekom tekstu, u kojemu nas opet ismijava,

naveo i naš telefonski broj da bi se radoznali ĉitatelji još bolje zabavili. Zapravo, kad god se

prisjetim koliko su moji pokojni majka i otac propatili zbog njega, shvatim da jedina stvar

kojom me Dţelal još moţe iznenaditi nije pomisao da bi ĉitateljima mogao dati naš telefonski

broj da se zabave, nego spoznaja da je desetljećima zazirao od sviju nas.” “Zazirao je jer je

komunist” reĉe stric Melih pobjedonosno pripaljujući cigaretu nakon što je svladao kašalj.

“Kad su svojedobno shvatili da ne mogu zavesti ni radnike ni narod, komunisti su, pridobivši

vojsku, htjeli iscenirati boljševiĉku revoluciju na janjiĉarski naĉin. A on je kolumnama s

mirisom krvi i mrţnje posluţio kao instrument te iluzije.” “Nije”, rekla je teta Hale.

“Predaleko si otišao.”

“Ne znam, Ruja mi je to rekla”, odvrati stric Melih. Prasnuo je u smijeh, ali se nije

zakašljao. Potom je nastavio: “Uvjeren da će u tome boljševiĉko-janjiĉarskom poretku na

turski naĉin, koji su kanili utemeljiti poslije vojnog puĉa, biti ministar vanjskih poslova ili

veleposlanik u Parizu, dao se na uĉenje francuskog jezika. U poĉetku sam se ĉak i radovao

tome misleći kako će taj neostvarivi i prevratniĉki san koristiti mome sinu da, ako ništa, bar

nauĉi francuski jer zbog druţenja s ološem u mladosti nije stigao nauĉiti ĉak ni neki strani

jezik. No kad je u tome pretjerao, nisam više dopuštao Ruji da se viĊa s njim.” “Melih, ta

uopće nije bilo tako!” oglasi se strina Suzan. “Ruja i Dţelal stalno su se viĊali, pitali jedno za

drugo, voljeli se kao da su roĊeni brat i sestra.”

“Bilo je, bilo je, no ja sam kasno reagirao. Narod i vojsku nije mogao pridobiti, no pridobio

je sestru. Tako je Ruja i postala anarhistica. Da je moj sin Galip nije izvukao iz te bande, iz

toga štakorskog legla, tko zna gdje bi sada bila, sigurno ne u svome krevetu.”

Galip je gledao svoje nokte i mislio kako u tom trenu svi pred oĉima imaju sliku bolesne

Ruje u krevetu, i pitao se hoće li stric Melih dodati još nešto popisu propusta koji je svaka

dva-tri mjeseca naizust deklamirao.

“Moţda bi Ruja završila i u zatvoru, nije ona tako oprezna kao Dţelal”, rekao je stric Melih

i, ponesen svojim popisom, uzbuĊeno nastavio nabrajati, ne osvrćući se na povike “Boţe

saĉuvaj!”: 'Moţda bi se s Dţelalom pridruţila tim razbojnicima. Sirota bi Ruja ušla u svu tu

raskalašenu bratiju gangstera s Bejoglua, proizvoĊaĉa heroina, nasilnika iz noćnih klubova i

kokainu sklonih Bjelorusa, meĊu koje je Dţelal zalazio izgovarajući se da radi reportaţe.

Moţda bismo kćer morali traţiti meĊu Englezima koji su u potrazi za svojim nastranim uţicima

stigli ĉak do Istanbula; meĊu homoseksualcima koje uzbuĊuju feljtoni o hrvanju i hrvaĉi;

Amerikankama koje se prepuštaju ĉarima hamama; prevarantima; našim filmskim zvijezdama

koje se u nekoj europskoj zemlji ne bi mogle baviti ni prostitucijom, a kamoli

glumom; ĉasnicima izbaĉenima iz vojske zbog neposluha i dugova, muškobanjastim

pjevaĉicama sifilitiĉna glasa i prigradskim ljepoticama koje se izdaju za dame iz visokoga

društva. Reci joj neka uzme steropiramicin.”

“Molim?” upita Galip.

“To je najbolji antibiotik protiv gripe. On i bekozim forte. Jedanput svakih šest sati. Koliko

je sati? Je li se probudila?”

Strina Suzan rekla je da Ruja vjerojatno još uvijek spava. Galip je, kao i svi ostali, mislio

na Ruju.

“Ne!” javi se gospoĊa Esma podiţući paţljivo nesretni stolnjak koji su, unatoĉ bakinu

protivljenju, najprije djed, a onda i ostali ugledajući se na njegovu lošu naviku, koristili ne

samo kao stolnjak, nego i kao zaprljanu salvetu ĉijim su krajevima brisali usta poslije jela.

“Ne, ne dopuštam da se išta prigovara mome Dţelalu. On je postao velik ĉovjek.” Po

mišljenju strica Meliha, njegov pedesetpetogodišnji sin ne naziva sedamdesetpetogodišnjega

oca baš zato što i sam to misli, nikome ne odaje u kojem stanu boravi, usto iskljuĉuje telefon,

a brojeve taji kako bi svima bio nedostupan, ĉak i teti Hale koja mu je prva sve opraštala.

Galip se uplašio da će striĉeve oĉi ovlaţiti nekoliko hinjenih suza, ne od tuge, nego naprosto

iz navike. No dogodilo se nešto drugo, nešto ĉega se takoĊer bojao: ignorirajući razliku u

godinama (dvadeset dvije), stric je po staroj navadi još jednom ponovio da je zapravo uvijek

ţelio imati sina poput Galipa - pribrana, zrela i mirna, ne poput Dţelala...

Kad je Galip prije dvadeset i dvije godine (Dţelal je tada bio u njegovim sadašnjim

godinama), dakle, u dobi kad se sramio svoga brzog rasta, a još više nespretnih ruku i nogu,

KIKA

prvi put ĉuo tu reĉenicu, maštao je da će se ono što je njome izreĉeno jednom i ostvariti, i

odmah poĉeo sanjariti kako bi se tada spasio bezbojnih i bezliĉnih veĉera s majkom i ocem,

za kojih je svatko zurio u beskraj onkraj zidova koji su pravokutno okruţivali stol (Majka:

Ţeli li tko zejtinjagli* od današnjega ruĉka? Galip: Hmmm, ne. Majka: A ti? Otac: Što ja?) i

da će svake veĉeri moći jesti sa strinom Suzan, stricem Melihom i Rujom. Kasnije su mu i

druge stvari dolazile na pamet i izazivale mu vrtoglavicu: lijepa strina Suzan koju bi - makar i

povremeno - viĊao u plavoj spavaćici kad bi otišao na gornji kat da se nedjeljom prije podne

igra s Rujom (“tajni prolaz” i “ne vidim te”) bila bi mu majka (bolje); stric Melih, ĉije je

odvjetniĉke i afriĉke priĉe naprosto oboţavao, bio bi mu otac (bolje), a Ruja bi mu, jer su

istoga uzrasta, bila sestra blizanka (kada bi zastao na tome mjestu i razmotrio zastrašujuće

posljedice te mogućnosti, pokolebao bi se).

________________________________________

' Zejtinjagli: jela od povrća i riţe pripravljena na maslinovu ulju.

Kad je stol bio pospremljen, Galip je rekao da su Dţelala traţili ljudi s BBC-a, no da ga nisu

našli. Oĉekivao je da će njegove rijeĉi još jednom potaknuti rasprave o tome kako Dţelal

posvuda u Istanbulu ima stanove ĉije adrese i telefonske brojeve taji, i o ĉijem broju kruţe

svakojake priĉe, te o tome kako bi se ta njegova skloništa mogla pronaći. Pa ipak, to se nije

dogodilo. Netko je rekao da pada snijeg. Ustali su od stola. Prije nego što su se udobno

zavalili u svoje fotelje, nadlanicama su razmaknuli zavjesu i kroz hladni i mraĉni otvor

izmeĊu nje i okna provirili na sporednu ulicu koja se tek bila zabijeljela od snijega. Bijele

pahuljice neĉujno su padale. (Ponavljanje prizora koji je Dţelal više koristio da se našali na

raĉun svojih ĉitatelja, negoli da s njima podijeli ĉeţnju za “nekadašnjim ramazanskim

veĉerima”) Galip je krenuo za Vasifom koji se povukao u svoju sobu.

Vasif je sjeo na rub velikoga kreveta, Galip naspram njega. Vasif je rukom prešao preko svoje

sijede kose i spustio je na Galipovo rame: Ruja? Galip se šakom udari u prsa i zakašlja se kao

da će se ugušiti: Bolesna je i kašlje! Potom sklopi ruke i nasloni glavu na njih kao na jastuk:

Leţi. Vasif ispod kreveta izvadi veliku kartonsku kutiju: zbirku isjeĉaka iz novina i ĉasopisa

(prikupljao ih je proteklih pedeset godina), moţda najbolju od svih. Galip sjede pokraj njega.

Razgledali su fotografije koje su nasumce vadili iz kutije, kao da je i Ruja s njima, Vasifu s

druge strane, i kao da se sve troje smiju isjeĉcima koje im pokazuje: sapunastom osmijehu

jednoga poznatog nogometaša s novinske reklame kojemu je lice bilo prekriveno pjenom za

brijanje i koji je kasnije umro od krvarenja u mozgu nakon što je glavom odbio lopta upućenu

iz kornera; truplu iraĉkoga voĊe Kasima u krvavoj odori, poslije vojnoga puĉa; nacrtanom

prikazu glasovita “zloĉina na Trgu Šišli" (Tek poslije umirovljenja, dakle dvadeset godina

poslije, ljubomorni je pukovnik shvatio da ga njegova mlada ţena vara s jednim novinarom te

ju je danima pratio i na kraju ubio i nju i njezina razvratna ljubavnika u njegovu automobilu”,

izdeklamirala bi Ruja oponašajući glumce iz radijskih drama); premijeru Menderesu u

trenutku kad poklanja ţivot devi koju su njemu u ĉast htjeli ţrtvovati (u pozadini se vide

dopisnik Dţelal i deva, oboje gledaju u nekom drugom smjeru). Upravo kad je Galip htio

ustati i krenuti kući, pogled mu se zaustavi na dvama Dţelalovim starim tekstovima koje je

Vasif izvjeţbanim pokretom izvukao iz kutije. Prvi se zvao “Aladinov dućan”, a drugi

“Krvnik i uplakano lice”. Štivo za besanu noć! Nije trebalo previše gestikulacije da mu ih

Vasif posudi. Imali su razumijevanja i za to što nije popio kavu koju je gospoĊa Esma

donijela. Znaĉi, već mu se i s lica jasno ĉitalo “da mu je ţena bolesna”. Stajao je na pragu

otvorenih vrata. Ĉak je i stric Melih rekao: “Da, neka ide, neka samo ide!” Teta Hale pognula

se prema maĉku Komuru koji se vraćao sa snjeţne ulice, a iz stana su mu još jednom

doviknuli: “Ţelimo joj brz oporavak, nek‟ nam brzo ozdravi! I pozdravi je, pozdravi Ruju!”

Na povratku se Galip susreo s krojaĉem s naoĉalama; spuštao je rešetke na izlogu

radionice. Pozdravili su se ispod uliĉne svjetiljke s ĉijih su krajeva visjele male ledenice i

produţili zajedno. “Kasnim”, reĉe krojaĉ moţda i zato da bi narušio mrtvu tišinu snjeţne

veĉeri. “Doma me ţena ĉeka.” “Hladno je”, odvrati mu Galip. Osluškujući škripanje snijega

pod nogama, koraĉali su jedan pokraj drugoga do zgrade na uglu, sve dok se na gornjem katu

zgrade nije ukazao stan iz ĉije je spavaće sobe dopirala slaba Svjetlost noćne svjetiljke nad

uzglavljem. S vremena na vrijeme smjenjivali su se snijeg i tama.

Svjetlo u dnevnome boravku bilo je ugašeno, kako ga je Galip i ostavio izlazeći iz kuće, a

u hodniku upaljeno. Ĉim je ušao, pristavio je vodu za ĉaj. Skinuo je kaput i sako i objesio ih

na vješalicu, te je ušao u spavaću sobu i pri slaboj svjetlosti skinuo mokre ĉarape i navukao

suhe. Potom je sjeo za stol za objedovanje i još jednom proĉitao pismo koje mu je Ruja

ostavila na odlasku. Pismo napisano zelenom kemijskom olovkom imalo je manje rijeĉi nego

što je bio zapamtio: svega devetnaest.

KIKA

Četvrto poglavlje

ALADINOV DUĆAN

Ako imam neki nedostatak, to je što se udaljavam od teme. —Biron Paša

Ja sam “pitoreskni” pisac. Pogledao sam u rjeĉnike, ali znaĉenje te rijeĉi nisam mogao

odgonetnuti. Nije vaţno, ionako volim samo ozraĉje skriveno u njoj. Oduvijek sam sanjao o

tome da vam pripovijedam

o drugim stvarima: o konjanicima pod punom ratnom spremom, o vojskama koje se s dvaju

krajeva sumorne ravnice jednoga tmurnog jutra prije tristo godina spremaju jurnuti jedna na

drugu, o nesretnicima koji za zimskih noći u krĉmama priĉaju o svojim ljubavnim jadima, o

beskrajnim dogodovštinama ljubavnika koji tragaju za tajnama izgubljenim u sumornim

gradovima... Oduvijek sam sanjao da vam pripovijedam o tome, no Alah mi je dao samo

kolumnu u kojoj moram priĉati neke druge priĉe, i vas, moje ĉitatelje. Pa ipak, nekako se

snalazimo.

Da vrt mojih sjećanja nije poĉeo sahnuti, moţda se uopće ne bih ţalio na to; no ĉim se latim

pera, pred oĉima mi se ukaţete vi, moji ĉitatelji, koji svaki put od mene nešto oĉekujete, i

tragovi sjećanja u usahlu vrtu koja su, jedno po jedno, pobjegla od mene. Susret s tragom

sjećanja, a ne sa sjećanjem samim, nalikuje suznu pogledu na uleknuće koje u fotelji ostavi

voljena osoba kad vas zauvijek napusti.

Tako sam odluĉio razgovarati s Aladinom. Kad je ĉuo da ću u novinama pisati o njemu, no

da se najprije ţelim sastati s njim, razrogaĉio je svoje crne oĉi i upitao: “Brate, moţe li mi to

nauditi?”

Rekao sam mu da ne moţe. Opisao sam mu koje mjesto u našim ţivotima zauzima njegov

dućan na Nišantašu. Pripovijedao sam mu o tome kako tisuće, deseci tisuća vrsta robe koju je

prodavao u svome malom dućanu još i danas intenzivno ţive u našim sjećanjima sa svim

svojim bojama i mirisima. Pripovijedao sam mu o tome s kakvim su nestrpljenjem bolesna

djeca u svojim posteljama išĉekivala da im se majke vrate iz Aladinova dućana, kamo su

odlazile da im kupe igraĉku (olovnoga vojnika), knjigu (Crvenokosi dječak) ili crtani roman

(17. broj u kojemu se Kinova vraća iz mrtvih); o tisućama uĉenika iz okolnih škola koji su,

išĉekujući zadnje školsko zvono, u mašti poslije tog istog zvona hrlili u dućan i kupovali

ĉokoladne napolitanke sa skrivenim sliĉicama nogometaša (Metin iz Galatasaraja), hrvaĉa

(Hamit Kaplan)

i filmskih glumaca (Jerry Lewis); o djevojkama koje su prije odlaska u veĉernju školu za

umjetniĉki obrt kupovale aceton da bi s noktiju skinule izblijedjeli lak i koje su se mnogo

godina poslije prisjećale Aladinova dućana kao neke davno ispriĉane bajke kad bi se,

okruţene djecom i unucima u obiĉnoj kuhinji jednoga obiĉnog braka, s tugom sjetile svoje

rane mladosti i prvih ljubavi.

Odavno smo bili stigli u moj stan i sjeli jedan preko puta drugoga. Ispriĉao sam mu

pripovijest o zelenoj kemijskoj olovci i jednom loše prevedenom detektivskom romanu,

kupljenima prije mnogo godina u njegovu dućanu. Junakinja moje druge pripovijesti, kojoj

sam poklonio roman i koju sam jako volio, bila je osuĊena na to da do kraja ţivota ne radi

ništa drugo osim da ĉita detektivske romane. Pripovijedao sam mu o jednoj uroti koja je

trebala promijeniti našu i povijest cijeloga Istoka i o tome kako su se, prije svoga prvog

povijesnog susreta, u Aladinovu dućanu susreli rodoljubni ĉasnici koji su planirali srušiti

vladu i dvojica novinara. Opisivao sam mu kako je on, Aladin, jedne veĉeri, upravo u vrijeme

toga povijesnog susreta, za pultom prekrivenim knjigama i kulama kutija koje su sezale do

stropa pijuckao u prste i brojio novine i ĉasopise koje je sljedećega jutra morao vratiti, ni ne

sluteći što se u trgovini dogaĊa. Priĉao sam mu o našim i stranim obnaţenim ljepoticama koje

su pozirale za ĉasopise koje je stavljao u izlog i oko debelog kestena pred vratima dućana, i o

samcima koji odsutno prolaze poploĉenom ulicom, a noću sanjaju kako ih te iste ljepotice

zavode poput nezasitnih robinja i kalifovih ţena iz Tisuću i jedne noći. A budući da se poveo

razgovor o Tisuću i jednoj noći, ispriĉao sam mu da naslovna priĉa zapravo nije ispriĉana ni u

jednoj od tisuću i jedne noći, nego da je spretno ubaĉena meĊu korice knjige kad ju je

Antoine Galland prvi put tiskao na Zapadu prije dvjesto pedeset godina. Objasnio sam mu da

te priĉe nije pripovijedala Šeherezada, nego ih je Gallandu ispriĉao kršćanin po imenu

Hanna; da je Hanna zapravo Johanna Dijab, uĉenjak iz Alepa, da je priĉa turskoga podrijetla i

da se vrlo vjerojatno dogaĊala u Istanbulu, što sam zakljuĉio po pojedinostima koje se odnose

na kavu. Kazao sam i to da ĉovjek zapravo nikada neće dokuĉiti što je pravi ţivot, a što samo

priĉa. Jer ja, rekao sam mu, ja zapravo sve zaboravljam, sve zaboravljam, sve zaboravljam.

Jer sam zapravo star, nesretan, mrzovoljan i sam, i jer ţelim umrijeti. Jer s Trga Nišantaš

dopire buka veĉernjega prometa, a s radija glazba koja ĉovjeku tjera suze na oĉi. Jer da

zapravo i ja, koji sam cijeloga ţivota pripovijedao priĉe, da i ja prije nego što umrem ţelim

da mi on, Aladin, ispripovijeda sve priĉe o svemu što sam zaboravio: o boĉicama kolonjske

vode u dućanu, poštanskim markama, sliĉicama na kutijama šibica, najlonskim ĉarapama,

razglednicama, fotografijama umjetnika, erotskim almanasima, ukosnicama i molitvenim

knjigama.

Kao i sve druge stvarne osobe koje se zateknu u izmišljenoj pripovijesti, i Aladin je imao

irealnu stranu naravi koja pomiĉe granice ovoga svijeta i ogoljelu logiku koja utjeĉe na

njegova pravila. Rekao je da je zadovoljan zanimanjem tiska za njegov dućan. Ima već

trideset godina kako radi u tom dućanu na uglu, koji dvadeset ĉetiri sata na dan radi punom

parom, a nedjeljom popodne, izmeĊu dva i pol i ĉetiri i pol, odspava kod kuće jer u to vrijeme

svi slušaju prijenose nogometnih utakmica na radiju. Rekao je da se drukĉije zove no da to

njegovi kupci ne znaju. I da ĉita samo Hurijet. U njegovu dućanu politiĉki se susreti ne mogu

odrţavati jer je smješten toĉno preko puta policijske postaje Tešvikije, a politika ga uopće ne

zanima. Nije toĉna ni tvrdnja da broji ĉasopise pljujući u prste, niti da mu je dućan

legendaran ili bajkovit. Ţalio se na tu i sliĉne zablude: na to da neki siromašni starci

povjeruju kako su plastiĉni satovi u izlogu pravi te, zaĉuĊeni njihovom bagatelnom cijenom,

uzuĊeno upadnu u dućan; da neki pobjesne kad ne dobiju ništa na “salonskim konjskim

trkama” ili na lutriji koju su sami odabrali te galame misleći kako sam Aladin izmišlja te igre.

I ţena s potrganom oĉicom na najlonskoj ĉarapi, i majka djeteta ĉija se koţa po cijelom tijelu

guli od domaće ĉokolade, i ĉitatelj kojemu se ne sviĊaju politiĉki stavovi novina koje ĉita, svi

oni okrivljuju Aladina koji je samo posrednik, a ne proizvoĊaĉe koji tu robu proizvode.

Aladin nije odgovoran ni za paketić iz kojega iskrsne smeĊa krema za cipele namjesto kave;

KIKA

ne odgovara ni za domaće baterije koje iscure već poslije prve pjesme Emel Sajin, pjevaĉice

zavodljiva glasa, a ugljeno crna tekućina iz njih uništi tranzistor. Nije odgovoran ni za

kompas ĉija se igla, kamo god pošao, uvijek okreće prema policijskoj postaji na Tešvikije

umjesto prema sjeveru, kao ni za kutiju cigareta Bafra iz koje je izronilo ljubavno pismo i

braĉna ponuda romantiĉne mlade radnice, ali je presretni soboslikarski šegrt koji je otvorio tu

kutiju ipak dojurio k njemu, poljubio mu ruku, zamolio ga da im bude vjenĉani kum i pitao

za djevojĉino ime i adresu.

Svojedobno mu se dućan nalazio u “jednoj od najboljih istanbulskih ĉetvrti”, ali su ga i

ondje kupci uvijek iznova iznenaĊivali. Ĉudio se gospodi s kravatama koja nisu nauĉila što

znaĉi “ĉekati u redu”. Kad se nije mogao suspregnuti, vikao je na one koji nisu htjeli ĉekati

iako su znali što je “red”. Zbog pet-šest ljudi odustao je od prodaje autobusnih karata; kad bi

se autobus pojavio na uglu, oni bi jurnuli u dućan kao mongolski ratnici u pljaĉku i, rušeći

sve pred sobom, preklinjali ga da im hitno proda kartu. Doţivio je da se ĉetrdesetogodišnji

supruţnici posvaĊaju pri kupnji srećke. Susretao je našminkane ţene koje pomirišu trideset

razliĉitih sapuna da bi kupile samo jedan i umirovljene ĉasnike koji pomno isprobaju sve

zviţdaljke u kutiji prije nego što kupe jednu. Takve je ljude susretao, no ne smetaju mu više,

već se naviknuo na njih. Ravnodušan je bio i prema kućanici koja je gunĊala zato što nije

mogla naći neki od starih brojeva fotoromana ĉiji je posljednji svezak izašao prije jedanaest

godina, prema pretilom gospodinu koji bi prije kupnje poštanske marke najprije polizao

njezino naliĉje da bi okusio aromu ljepila, kao i prema mesarevoj ţeni koja mu je drugoga

dana ljutito vratila karanfil od krep-papira “jer ne miriše”.

Dućan je podignuo sam sa svojih deset prstiju. Godinama je svojeruĉno uvezivao sveske

Teksasa i Tommiksa; ujutro bi, dok grad još spava, otvarao dućan i ĉistio ga te na ulazna vrata

i na kesten vješao novine i ĉasopise. Drţeći da će ih kupci traţiti, najnovije je stvari stavljao

u izlog, te godinama obilazio Istanbul, pedalj po pedalj, dućan po dućan, da bi kupcima

mogao ponuditi najneobiĉniju robu (balerine koje plešu kad im se pribliţi magnetizirano

ogledalo, trobojne vezice za cipele, mala gipsana poprsja Ataturka u ĉijim oĉima svijetle

plave ţaruljice, šiljila u obliku vjetrenjaĉe, ploĉice s natpisom KUĆA

ZA IZNAJMLJIVANJE i BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM7, ŢVakaĆe gume s okusom

borove smole i sliĉicama ptica oznaĉenima od jedan do stotinu, ruţiĉaste kocke za tavlu koje

su se inaĉe mogle nabaviti samo na Kapaliĉaršiji, prekopirane crteţe Tarzana i Barbarose,

kape s kićankama u bojama nogometnih klubova - deset je godina i sâm imao na glavi jednu

takvu, plavu, metalne ţlice za obuvanje cipela ĉiji je drţak istodobno bio i otvaraĉ za boce).

Ĉak ni na najneobiĉnija pitanja (“Imate li plavu tintu s mirisom ruţe?”; “Drţite li moţda pr-

stenje koje svira?”) nikada ne bi odgovorio “ne”; vjerovao je da takve stvari postoje jer se

kupci raspituju za njih. Rekao bi im da doĊu sutra i u rokovnik zapisao što ţele, pa bi se

sljedećeg dana, poput putnika koji u gradu krene u potragu za nekom tajnom, raspitivao za tu

robu po dućanima i tragao za njom sve dok je ne bi našao. Bilo je dana kad bi bez velika

truda zaraĊivao na fotoromanima ili ilustriranim kaubojskim priĉama ili na fotografijama

domaćih glumaca “bezizraţajna lica" - sve je to prodavao u nevjerojatnim koliĉinama, ali i

hladnih, posnih vremena kad su cigarete i kava nabavljani na crnome trţištu i kad bi ga

obuzimala zebnja. Da bacite pogled iz njegova dućana, ne biste mogli vjerovati da su ljudi

koji teku niz poploĉenu ulicu takvi, takvi..., nekako... nekako... -ni-sam-ne-znam-kakvi.

Najednom se tako raznoliko mnoštvo kupaca poĉne zanimati za tabakere u obliku glazbene

kutije, potom razgrabi japanska nalivpera veliĉine maloga prsta, a idući mjesec sve to

zaboravi i tako zdušno navali kupovati upaljaĉe u obliku pištolja da ih Aladin jedva stiţe na-

7 U ime Alaha, Milostivog i Milosrdnog.

baviti. Poslije toga zavlada moda plastiĉnih cigaršpica: šest mjeseci koriste ih baš svi, prateći

s uţivanjem poremećena znanstvenika kako se u njima taloţi odvratni katran. Odjednom ih i

to prestane zanimati te svi odreda - i desniĉari i ljeviĉari, i vjernici i ateisti - poĉnu kod

Aladina kupovati brojanice svih oblika i boja te ih po cijeli dan vrte u rukama. No i ta se oluja

stiša, i prije nego što Aladin stigne vratiti neprodane brojanice, u modu uĊu snovi: na vratima

dućana stvori se red jer svatko ţeli kupiti omanji tumaĉ snova. Onda doĊe neki ameriĉki film,

i svi mladi krenu kupovati crne sunĉane naoĉale; pojavi se neka vijest u novinama, i sve ţene

traţe kremu za usne, a muškarci kapice koje priliĉe imamima. Ti se prohtjevi najĉešće šire

kao kuga - na nedokuĉiv naĉin. Zašto tisuće, deseci tisuća ljudi u nekom trenutku poĉnu

stavljati makete jedrenjaka na radio-aparate, radijatore, iza straţnjega sjedala u automobilu, u

sobe, na radne stolove, pultove? Kako se moţe protumaĉiti to što i majka i dijete, i muško i

ţensko, i staro i mlado, svi odreda neodoljivo poţele kupiti istu reprodukciju i objesiti je na

zid ili vrata - crteţ tuţna djeĉaka europskoga lica iz ĉijega je oka potekla krupna suza? Ovaj

narod, ovi ljudi, tako su... tako su... “ĉudni”, ili pak “neshvatljivi”, pa “ĉak zastrašujući”,

kaţem ja dodajući rijeĉi koje Aladin ne moţe pronaći jer pronalaţenje rijeĉi nije Aladinov,

nego moj posao. Poslije toga neko vrijeme obojica šutimo.

Nešto kasnije, dok je pripovijedao o malim celuloidnim guskama koje kimaju glavom i

koje godinama prodaje, o nekadašnjim griotama u obliku boĉice ili o tome gdje u Istanbulu

nabavlja najbolje i najjeftinije letvice za papirnate zmajeve, shvatio sam da izmeĊu Aladina i

njegovih kupaca postoji veza koju ni on sam ne moţe opisati pravim rijeĉima. Dragi su mu i

djevojĉica koja s bakom doĊe kupiti tamburin, i pristavi mladić koji zgrabi francuski ĉasopis i

povuĉe se u kut dućana kako bi se naĉas upustio u ljubavnu igru s golim modelom u njemu.

Volio je i kratkovidnu bankarsku ĉinovnicu koja bi kupila roman o nevjerojatnim ţivotnim

priĉama holivudskih zvijezda i noću ga proĉitala, a izjutra vraćala izgovarajući se da “taj već

ima”. Pa i starca koji je posebno molio da mu poster djevojke koja ĉita Kuran umota u novine

bez fotografija i slika. Pa ipak, bila je to ljubav s ogradama. Moţda je donekle imao

razumijevanja za majku i kćer koje bi iz modnoga ĉasopisa izvadile kroj, raširile ga nasred

dućana kao zemljopisnu kartu i poĉele rezati tkaninu, kao i za djeĉake koji bi s tek kupljenim

tenkovima zapoĉeli boj i polomili ih prije nego što izaĊu iz dućana. Ali, stalno ga je muĉio

osjećaj da mu ljudi koji se raspituju za baterijske svjetiljke u obliku olovke ili za privjeske za

kljuĉeve s lubanjom, upućuju znakove iz kakva njemu posve nepoznata i nerazumljiva

svijeta. Koje je skrivene znakove odašiljao tajnoviti ĉovjek koji je jednoga snjeţnog dana

ušao u njegov dućan i navaljivao da mu dade “Ljetno doba”, a ne “Zimsko doba” koje su

djeca trebala za školu? Jedne noći, upravo kad se spremao zatvoriti dućan, ušla su dva mraĉna

ĉovjeka. Pozorno, njeţno i spretno kao da su lijeĉnici, razgledali su lutke raznih veliĉina, one

koje pomiĉu ruke gore-dolje i za koje se prodaje gotova odjeća, oĉarano gledali kako ta

ruţiĉasta plastiĉna bića otvaraju i zatvaraju oĉi, a na kraju zatraţili da im zapakira jednu lutku

i litru rakije i nestali u jezovitoj tami. I sada (isto mu se dogaĊalo i ranije, poslije mnogih

sliĉnih dogaĊaja) Aladin sanja lutke koje prodaje u kutijama i plastiĉnim vrećicama; kad

zakljuĉa vrata dućana i ode, one polako otvaraju i zatvaraju oĉi, a kosa im raste. Moţda je i

mene htio pitati što bi to moglo znaĉiti, no najednom se prepustio beznadnoj i melankoliĉnoj

šutnji u koju zapadnu naši sunarodnjaci kad najednom osjete da prekomjerno govore te da

svojim problemima previše zamaraju svijet. Obojica zašutjesmo svjesni da će toga puta tišina

dugo potrajati.

Kad je Aladin poslije duţeg vremena ustao i krenuo kao da se zbog neĉega ispriĉava, kazao

je da ću ja to bolje znati i da ću kolumnu ionako napisati onako kako budem htio. Dragi

ĉitatelji, moţda jednoga dana i napišem dobar tekst o lutkama i našim snovima.

KIKA

Peto poglavlje

TO JE DJETINJARIJA!

Kad netko odlazi, odlazi iz nekog razloga. Kaže vam to. Dopušta vam da se opravdate.

Ne odlazi se tek tako. To je djetinjarija. —Marcel Proust

Oproštajno pismo od devetnaest rijeĉi Ruja je napisala zelenom kemijskom olovkom koja je, po

Galipovoj ţelji, uvijek stajala pokraj telefona. Budući da olovka nije bila na vidnome mjestu te da

je ni u kasnijim pretraţivanjima nije našao, Galip je zakljuĉio da je Ruja napisala pismo netom

prije izlaska iz stana. Bit će da ju je, napisavši pismo, stavila u torbicu da joj se nade pri ruci. Jer

debelo nalivpero koje je rado koristila kad bi se jednom u sto godina nakanila komu pisati (to

pismo nikada ne bi dovršila, a ako i bi, ne bi ga stavila u kuvertu, a ako bi ga i stavila, ne bi ga

poslala), bilo je na uobiĉajenom mjestu: u ladici komode u spavaćoj sobi. Raĉunajući i prekide,

Galipu je trebalo dosta vremena da ustanovi iz koje je biljeţnice istrgnut list na kojemu je pismo

bilo napisano. Taj list usporeĊivao je s listovima iz biljeţnica koje je izvadio iz ladica staroga

ormara u kojemu je Ruja, po Dţelalovu nagovoru, napravila mali muzej svoje prošlosti:

matematiĉka biljeţnica iz osnovne škole u kojoj se tucet jaja obraĉunava po šest kuruša*;

biljeţnica s molitvama koja je na nastavi vjeronauka bila obavezna i na ĉijim su zadnjim

stranicama iz puke dosade crtani kukasti kriţevi i karikatura razrokoga nastavnika; biljeţnice iz

knjiţevnosti (djelo Ljepota i Ljubav** moglo bi biti na ispitu!), na ĉijim su rubovima bile nacrtane

skice modela sukanja i imena nekih stranih filmskih zvijezda te naoĉitih domaćih sportaša i

pjevaĉa pop glazbe. Mnogo kasnije, netom prije jutarnje molitve, a poslije zadnje, jednako

razoĉaravajuće pretrage ladica i kutija, zavirivanja pod leţajeve i premetanja Rujinih dţepova iz

kojih se - kao da ga ţeli uvjeriti kako se ništa nije promijenilo - širio poznat miris, Galip je u

starome ormaru, u koji je tek lako gurnuo ruku kad mu je opet zapeo za oko, pronašao biljeţnicu

iz koje je Ruja istrgnula list. List je bio grubo i u ţurbi istrgnut iz sredine biljeţnice koju je ranije

prelistao ne obraćajući pozornost na crteţe i tekstove u njoj (drţavni udar naše vojske od 27.

svibnja*** izvršen je zbog vlasti koja je uništila naše šume; presjek hidre sliĉi plavoj vazi u

bakinu bifeu). Taj detalj nije imao nikakva znaĉenja, izuzmu li se bezglava uţurbanost, nevaţne

pojedinosti koje je cijelu noć gomilao u sebi, mala otkrića i asocijacije koje su se kao domine

rušile jedna na drugu.

Asocijacija: ruţni nastavnik povijesti kojega su on i Ruja prije mnogo godina, u višim razredima

osmogodišnje škole, u istoj uĉionici, ali ne i u istoj klupi, podnosili sa strpljenjem i podsmijehom,

najednom je uĉenicima rekao da izvade papire i olovke. U tišini koja je nastupila zbog straha od

provjere znanja koja ih je zatekla nespremne, zaĉulo se trganje listova iz biljeţnica, što on nikako

nije podnosio pa se prodorno kriještavim glasom: “Ne trgajte listove iz biljeţnica! Hoću da pišete

u radnim blokovima! Tko god dere biljeţnicu i upropaštava narodnu imovinu, taj nije Turĉin, nego

izrod! Dat ću mu jedinicu!” I davao bi.

Malo otkriće: u ponoćnoj tišini koju je drsko narušavao motor hladnjaka koji se ukljuĉivao u

njemu nedokuĉivim intervalima, Galip je

_______________________________

* najmanja novĉana jedinica u Turskoj.

**Alegorijsko poetsko djelo sufijske knjiţevnosti (Husn-ü Afk) o dvoje zaljubljenih po imenu Husn (Ljepota) i djevojci Ašk

(Ljubav), koje je krajem 18. st. napisao sevlevijski šejh Galip Dede (1757.-1799.), poznatiji kao Šejh Galip.

*** prvi drţavni udar u Turskoj izvršen je 27. svibnja i960, godine.

na dnu ormara po kojemu je po tko zna koji put prekopavao, meĊu štiklama maslinaste boje

koje Ruja nije ponijela sa sobom, ugledao prijevod jednoga krimića. To mu se u prvi mah nije

uĉinilo posebnim jer ih je u kući bilo na stotine. No njegova ruka, koja se tijekom noći

izvjeţbala da ispita sve što dotakne i pronaĊe na dnu ormara i u kutovima ladica, mehaniĉki je

poĉela prelistavati stranice te crne knjige na kojoj je bila nacrtana buljooka* mala, izdajniĉka

sova. Prelistavajući je, meĊu listovima je ugledao fotografiju iz nekog ĉasopisa tiskanoga na

kvalitetnu papiru: gol i zgodan muškarac. Promatrajući muškarĉevo opušteno spolovilo i

instinktivno ga usporeĊujući sa svojim, Galip pomisli: “Sigurno ga je izrezala iz nekog

stranog ĉasopisa kupljenoga kod Aladina.”

Asocijacija: Ruja je znala da Galip ne poseţe za krimićima jer ih ne podnosi. Uopće nije

mogao boraviti u tom virtualnom svijetu u kojem su Englezi “najengleskiji”, a debeli uvijek

najdeblji, i u kojem ni drugi “subjekti” i “objekti”, zajedno s ubojicama i ţrtvama, ne sliĉe

sebi samima jer ih pisac ili navodi na pravi trag, ili ih prisiljava da ĉitatelje navode na laţni

trag. (“Tako ubijam vrijeme!” rekla bi Ruja gutajući krimić i sjemenke iz Aladinova dućana.)

“Mogao bih”, rekao je jedanput Galip Ruji, “mogao bih ĉitati krimić u kojemu ni pisac ne zna

tko je ubojica, bude li takav ikada napisan.” Tako “objekti” i junaci ne bi morali biti izloţeni

prisili sveznajućega pripovjedaĉa koji ih navodi na prave i laţne tragove, a ĉitatelji bi, ako

ništa, slijedili ne zamisli pisca, nego stvari onakve kakve i jesu u stvarnome ţivotu. Ruja, koja

je bila bolji ĉitatelj romana od Galipa, pitala je kako se moţe ograniĉiti mnoštvo pojedinosti.

Jer u romanima te vrste detalji uvijek imaju neku svrhu.

Pojedinosti: prije nego što je izašla iz kuće, Ruja je zahod, kuhinju i hodnik dobro poprskala

sredstvom protiv kukaca s ĉijega su omota potrošaĉe plašili veliki crni i tri mala smeĊa

ţohara. (Još se osjećao njegov miris.) Da bi zagrijala vodu, okrenula je gumb na onome što

nazivaju “elektriĉnim bojlerom” (moţda i zbog rastresenosti, jer srijeda je dan kad u zgradi

imaju toplu vodu), prelistala (i izguţvala) Milijet te grafitnom olovkom koju je kasnije uzela

sa sobom riješila ponešto iz kriţaljke: mauzolej, pauza, mjesec, teţak; dioba, simbol, misterij,

slušaj. Doruĉkovala je (ĉaj, bijeli sir, kruh), suĊe nije oprala. U spavaćoj sobi popušila dvije,

u dnevnom boravku ĉetiri cigarete. Sa sobom je ponijela samo nešto zimske odjeće, dio

šminke za koju je tvrdila da joj šteti koţi, papuĉe, romane koje je zadnje proĉitala, privjesak

bez kljuĉeva za koji je vjerovala da joj donosi sreću pa ga je kvaĉila na ruĉku svoje ladice,

bisernu ogrlicu (bila joj je jedini nakit) i ĉetku za kosu s ogledalom na straţnjoj strani, te je

odjenula kaput koji je bio iste boje kao njezina kosa. Vjerojatno je sve to nagurala u stari

kofer srednje veliĉine koji joj je otac kupio za put na koji nikada nisu pošli (donio ga je stric

Melih iz Maroka). Zalupila je vrata većine ormara (nogom), ladice gurnula natrag, naokolo

razbacane sitnice vratila na njihova mjesta, a oproštajno pismo napisala u dahu, bez imalo

oklijevanja: u košari za otpatke i pepeljarama nije bilo nikakva poderana i baĉena nacrta.

Moţda se njezino pismo ne bi ni moglo nazvati oproštajnim: Ruja, doduše, nije spominjala da

će se vratiti, ali ni to da se neće vratiti. Kao da je napuštala kuću, a ne Galipa. A Galipu je

KIKA

uputila tri suuĉesniĉke rijeĉi, koje je prihvatio ĉim ih je proĉitao: “Pripazi na moje!” Kako ga

ni na koji naĉin nije krivila za odlazak, Galipa je to suuĉesništvo radovalo jer je - samo po

sebi - ipak bilo suuĉesništvo s Rujom. U zamjenu za to partnerstvo napisala mu je obećanje

od tri rijeĉi: “Javit ću se.” No te se noći nije javila.

Vodovodne i cijevi centralnoga grijanja cijele su noći stenjale, grgoljile i uzdisale. Povremeno

je padao snijeg. Prošao je prodavaĉ boze, ali se nije vratio. Galip i Rujin zeleni potpis gledali

su se satima. Stvari i sjene u stanu dobile su novo znaĉenje, sve je postalo drukĉije. Poţelio je

reći: “Dakle, luster koji već tri godine visi s stropa nalikuje pauku.” Htio je spavati misleći da

bi moţda mogao usnuti dobar san, no nije mogao zaspati. Cijele je noći analizirao što je sve

pretraţio (Je li pregledao kutiju na dnu ormara? Da, pregledao ju je. Moţda jest, moţda nije.

Vjerojatno nije. Ne, nije, i sada mora krenuti ispoĉetka.) i zapoĉinjao novu potragu. Kad bi

usred toga beznadnog posla zastao drţeći u ruci kopĉu starog Rujinog opasaĉa ili pak praznu

futrolu njezinih davno izgubljenih crnih naoĉala, i kad bi mu najednom sinulo koliko je ta po-

traga beznadno besmislena (kako su neuvjerljivi oni knjiški detektivi, kako je optimistiĉan pisac

koji mu došaptava tragove!), s pomnjom oprezna znanstvenika koji popisuje inventar nekoga

muzeja vratio bi na staro mjesto predmet koji je u tom trenutku imao u ruci, a noge bi snenim

koracima mjeseĉara same od sebe odnijele u kuhinju, gdje bi otvarao hladnjak, premetao

namirnice u njemu ne vadeći ništa, a potom se vraćao u omiljenu fotelju u dnevnome boravku i

nakratko sjeo prije nego što bi iznova zapoĉeo istu ceremoniju pretraţivanja.

Galipu je pred oĉima lebdjela uvijek ista slika dok je te noći sjedio u fotelji iz koje je tri

godine njihova braka promatrao Ruju: nestrpljiva i nervozna, sjedila bi preko puta njega i

ĉitala krimiće cupkajući nogama, cupkajući kosu, povremeno duboko uzdišući i okrećući

stranice, strastveno i s uţitkom. Ne, nije ta slika bila podsjećanje na vlastitu beznaĉajnost (lice

mi je nesimetriĉno, ruke nespretne, posve sam nezamjetljiv, glas mi je preslab!) i na osjećaj

poraţenosti i samoće koji ga je obuzimao u gimnazijskim danima. Tada se, naime, uvjerio da

se Ruja druţi s prištavim mladićima na ĉijim su naušnicama izbijale prve dlaĉice (on ih još

nije imao) i koji su prije njega poĉeli pušiti, te da s njima odlazi u slastiĉarnice i mlijeĉne

restorane po ĉijim su stolovima besciljno kruţili neustrašivi ţohari. Nije to bio osjećaj

poraţenosti i samoće od prije tri godine, kad se jednoga subotnjeg popodneva popeo na njihov

kat (Došao sam vas pitati imate li plave naljepnice za biljeţnice?) i vidio Ruju kako sjedi za

trošnim toaletnim stolićem svoje majke i šminka se pred ogledalom nestrpljivo cupkajući

nogama i pogledavajući na sat, niti osjećaj poraţenosti i samoće kakav ga je obuzeo tri godine

poslije toga, kad je saznao da je Ruja, koja nikada do tada nije izgledala tako blijeda i umorna,

sklopila brak koji nije bio “samo politiĉki brak” s jednim mladim politiĉarom kojega su njemu

bliski ljudi smatrali iznimno ĉasnim i poţrtvovnim i koji je još u to vrijeme, u ĉasopisu Zora

rada, pod svojim imenom poĉeo objavljivati prve politiĉke “analize”. Ne, nije to bila ta slika.

Pred oĉima mu je cijele noći lebdio samo jedan isjeĉak iz ţivota, slika neke propuštene

prigode ili nekog zadovoljstva: svjetlosti iz Aladinova dućana koja osvjetljava bijeli ploĉnik

dok vani prši snijeg.

Godinu i pol nakon što su se Rujini preselili na gornji kat obiteljske zgrade, dakle u trećem

razredu osnovne škole, jednoga petka dok se smraĉivalo, a ? Trga Nišantaš dopirala buka

automobila i tramvaja u zimsko predveĉerje, poĉeli su se igrati jedne nove igre - “pronaĊi

me", koju su tih dana izmislili spojivši pravila igara “tajni prolaz” i “ne vidim te”: jedno od

njih dvoje otišlo bi u neki od stanova u obiteljskoj zgradi, kod striĉeva ili bake, sakrilo se bilo

gdje i “nestalo”, a drugo bi tragalo za njim dok ga ne pronaĊe. Ta priliĉno jednostavna igra

zahtijevala je strpljenje i maštu igraĉa zato što se nije smjelo paliti svjetlo i što nije bila

vremenski ograniĉena. Kad je na njega došao red da “nestane” Galip se popeo na ormar u

bakinoj spavaćoj sobi (najprije na rukohvat fotelje, a potom, oprezno, na naslon), koji mu je

dva dana prije, u trenutku kreativnoga nadahnuća, zapeo za oko, i tu se pritajio

.

Siguran da ga ondje Ruja nikada neće pronaći, u tami je mislio na nju. Da bi bolje oćutio kako

pati zbog njegove odsutnosti, u mašti se uţivio u njezinu ulogu: bit će da je na rubu plaĉa, da

joj je dojadila samoća i da na donjem katu, uplakana, preklinje Galipa da izaĊe iz skrovišta u

udaljenoj, mraĉnoj sobi. Dosta kasnije, poslije ĉekanja koje mu se uĉinilo beskrajno dugim

kao i samo djetinjstvo, Galip je, najednom osjetivši nestrpljenje, skoĉio s ormara ne

shvaćajući kako ga je baš u tome ĉasu nestrpljenje porazilo. Priĉekavši da mu se oĉi priviknu

na prigušeno svjetlo u stanu, toga je puta on sam krenuo traţiti Ruju. Pretraţio je sve katove

obiteljske zgrade, a zatim je, obuzet neobiĉnim i sablasnim predosjećajem, posve poraţen,

stao pred baku (sjedila je u fotelji) i upitao je za Ruju. “Ah, pa ti si prašnjav od glave do pete!

Gdje si bio? Traţili su te!” A djed je na to dodao: “Dţelal je došao. On i Ruja otišli su u

Aladinov dućan!” Galip je smjesta odjurio do hladnog, modrog i mraĉnog prozora: padao je

snijeg, teţak i tuţan, i mamio ga van. Iz ne previše udaljena Aladinova dućana, izmeĊu

igraĉaka, ilustriranih ĉasopisa, lopta, jo-joa, raznobojnih boca i tenkova, probijala je svjetlost

boje Rujine koţe i mutno se odbijala o bjelinu snijega na ploĉniku.

Svaki put kad bi se Galip u dugim noćima poslije Rujina odlaska prisjetio te slike od prije

dvadeset ĉetiri godine, osjetio bi isto uzbuĊenje i bljutav okus u ustima kakvo ima mlijeko

kad iskipi. Gdje li je taj izgubljeni djelić njegova ţivota? Iz hodnika je dopiralo beskrajno i

podrugljivo otkucavanje zidnoga sata s klatnom. Taj je sat u bakinu i djedovu hodniku

godinama ĉekao da istekne vrijeme i nastupi beskraj, a Galip i Ruja su ga u prvim danima

braka uzeli iz stana tete Hale te ga poletno i gorljivo objesili na zid novoga gnijezda sreće

kako bi što duţe odrţali na ţivotu uspomene na djetinjstvo i legende o nekadašnjem

zajedniĉkom ţivotu. Pa ipak, ĉinilo se da se upravo Ruja, a ne Galip, u te tri godine braka ţalila

kako propušta radost koja je na nekome nepoznatom mjestu i zadovoljstvo nekoga nepoznatog

ţivota.

Galip bi izjutra odlazio na posao, a uveĉer se vraćao dolmušima i autobusima naguravajući se

s laktovima i koljenima smrknuta i bezimena mnoštva ljudi. Jedanput ili dvaput dnevno iz ureda bi

nazivao kući pronalazeći svakojake izgovore zbog kojih bi Ruja negodovala. A kad bi se

uveĉer vratio doma, po broju i vrsti opušaka u pepeljari, po namještaju, predmetima, novim

detaljima i boji Rujina lica mogao je manje ili više toĉno, no bez velike pogreške, dokuĉiti što

je toga dana radila. Kad bi u trenucima neizmjerne sreće (iznimno rijetko) ili teške sumnje

otvoreno pitao ţenu kako je provela dan i što je radila u kući, baš kao što ju je noć prije to

pitao u svojoj mašti nastojeći oponašati muţeve iz stranih filmova, oboje bi osjetili nemir

zbog zadiranja u neko neodreĊeno i sklisko podruĉje o kojemu se ni u jednome filmu posve

jasno ne govori, bio on istoĉnjaĉki ili zapadnjaĉki. Galip je tek poslije ţenidbe otkrio da u

ţivotu anonimne osobe koja se u statistikama i birokratskim rubrikama vodi kao “kućanica”

(ţena okruţena djecom i s praškom za pranje u rukama, dakle, onakva kakvu on nikada nije

mogao prispodobiti Ruji) postoji takvo misteriozno, tajnovito i sklisko podruĉje.

KIKA

Galip je znao da je za njega posve zatvoren vrt toga zagonetnog i skliskog podruĉja

prepunog tajnovitih biljaka i zastrašujućih cvjetova, baš kao i njemu nedokuĉiva prostora u

dubinama Rujinih sjećanja. To zabranjeno podruĉje bilo je zajedniĉka tema i cilj svih tih

promidţbenih poruka za sapune i deterdţente, fotoromana, najnovijih vijesti prevedenih iz

stranih ĉasopisa te većine priloga s radija i iz novinskih dodataka u boji, no istodobno se

pruţalo kudikamo dalje i bilo neusporedivo misterioznije i tajnovitije od svega spomenutoga.

Kada bi, potaknut nejasnim porivom, poĉeo razmišljati o tome zašto - primjerice - škare za

papir stoje na radijatoru u hodniku, pokraj mjedene posude, ili kad bi u vrijeme zajedniĉke

nedjeljne šetnje susreli ţenu s kojom se Ruja vrlo ĉesto viĊa (znao je to), ali koju on sam već

godinama nije vidio, Galip bi se na trenutak smeo kao da je pronašao trag koji vodi onomu

skliskom, kao svila skliskom i njemu zabranjenom podruĉju, ili kao da je nabasao na tajnoviti

znamen koji proistjeĉe upravo iz toga zabranjenog podruĉja, te bi neodluĉan zastao kao da se

najednom suoĉio s otajstvom nekog potisnutog i u podzemlje gurnutog reda koji se više ne

moţe tajiti. Zastrašujuća je bila spoznaja da su ta bića bez vlastite osobnosti, te “kućanice”,

meĊusobno povezane tajnama poput pripadnika nekog zabranjenog reda, ali da se ponašaju

kao da ne postoji ništa, kao da nemaju tajnih obreda, zajedniĉkih grijeha, radosti i zajedniĉku

prošlost, usto, kao da sve to što ĉine, ĉine posve iskreno, a ne da bi nešto zatajile. To

zabranjeno podruĉje istodobno je bilo i privlaĉno i odbojno poput tajne koju su kastrirani

haremski eunusi ĉuvali iza mnogih brava. Moţda nije uţasno kao noćna mora jer svi znaju da

postoji; pa ipak, njegov misterij izaziva tugu jer nikada nije opisano ili imenovano i, unatoĉ

tomu što se stoljećima prenosilo s naraštaja na naraštaj, nikada nije bilo izvor ponosa,

povjerenja ili trijumfa. Galipu se ponekad ĉinilo da je to podruĉje neka vrsta prokletstva,

nešto kao zla kob koja stoljećima prati sve ĉlanove jedne Obitelji, no budući da se i sam

uvjerio da se mnoge ţene udaju, rode dijete i potom, iz nekakva neshvatljiva razloga,

dragovoljno napuste posao i vrate se tome misterioznom prokletstvu, shvatio je da otajstvo

reda ima neku privlaĉnost. Ĉak je vjerovao da je kod nekih ţena koje se odluĉe izbaviti toga

prokletstva i postati netko drugi, i koje s tisuću muka naĊu nekakav posao i poĉnu raditi, da je

i kod takvih viĊao znakove ţelje da se vrate onim tajnovitim ceremonijama koje su nekoć

ostavile za sobom, onim ĉarobnim trenucima i kao svila skliskim ili mraĉnim podruĉjima koje

sâm nikada neće moći razumjeti. Ponekad, kad bi se Ruja nasmijala njegovoj glupavoj šali ili

igri rijeĉima toliko da bi taj smijeh iznenadio i njega samoga, ili kad bi s istim veseljem

prihvatila da njegove nespretne ruke lutaju kroz sjenovitu šumu njezine kose boje

vjeveriĉjega krzna, dakle, u jednome trenutku toliko priţeljkivane bliskosti izmeĊu muţa i

ţene, koja briše sve ceremonije nauĉene iz ilustriranih ĉasopisa i svu prošlost i budućnost,

najednom bi se u Galipu probudila ţelja da se kod svoje supruge raspita za to tajnovito

podruĉje jer je ţelio znati što je “danas”, odnosno baš “u ono vrijeme”, radila u kući osim što

je prala rublje i posuĊe, ĉitala krimiće i šetala se (lijeĉnik je kazao da ne mogu imati djece, pa

Ruja nije imala volje ni za što). Ali, otuĊenost koja bi se poslije takvoga pitanja mogla osjetiti

meĊu njima izgledala mu je toliko zastrašujuće, a odgovor na koji bi ciljalo pitanje toliko stran

rjeĉniku njihova zajedniĉkog jezika, da ne bi ništa rekao, samo bi praznim pogledom nakratko

promotrio Ruju koja mu je leţala u naruĉju. “Opet gledaš tako odsutno!' rekla bi Ruja. “Blijed si

kao krpa!” veselo bi ponovila reĉenicu koja je Galip slušao od majke još od najranijega

djetinjstva.

Poslije jutarnjega ezana8 Galip je kratko odspavao u fotelji u dnevnom boravku. Sanjao je da

Ruja, on i Vasif razgovaraju o nekom nesporazumu dok u akvariju, u tekućini boje zelene

8 Ezan: poziv na molitvu s džamijskog minareta.

kemijske olovke, lagano lelujaju zlatne ribice. Nešto kasnije shvatili su da je on, Galip,

gluhonijem, a ne Vasif, ali se zbog toga nisu previše ţalostili jer je ionako sve uskoro trebalo

biti kao i prije.

Razbudivši se, sjeo je za stol i - vjerojatno kao i Ruja prije dvadeset ĉetiri sata - poĉeo

traţiti prazan list papira. Kako mu papir, jednako kao ni Ruji, nije bio nadohvat ruke, na

poleĊini njezina oproštajnog pisma poĉeo je sastavljati popis osoba i mjesta kojih se tijekom

noći mogao prisjetiti. Taj uznemirujući popis, koji je postajao sve duţim što ga je više pisao,

i sve ga više tjerao na pisanje što je postajao duţim, u Galipu je budio osjećaj kao da oponaša

junake kriminalistiĉkih romana. Rujine bivše ljubavi, šaljive cure iz gimnazije, prijatelji koje

je povremeno spominjala, osobe koje su joj nekoć bile “politiĉki” bliske, kao i njihovi

zajedniĉki prijatelji kojima je odluĉio ne reći ništa sve dok ne pronaĊe Ruju, sva su ta imena

izdajniĉki namigivala njemu, detektivu-amateru, upućivala ga na krivi trag mašući mu iz

zakrivljenih crta samoglasnika i suglasnika od kojih su bila sastavljena, iz “ravnih” i “kosih”

oblika slova iz kojih su se pomaljala neka lica postajući smislenijima i dvosmislenijima. Kad

su smetlari ispraznili velike spremnike udarajući njima o rubove kamiona i otišli, Galip je, da

se popis ne bi prekomjerno oduţio, zelenu kemijsku olovku, zajedno s još jednom istom

takvom, gurnuo u unutrašnji dţep sakoa koji je toga dana namjeravao obući.

Kad je snijeg vani postao plavkast najavljujući svitanje, pogasio je sva svjetla u kući. Da

radoznali vratar ne bi postao sumnjiĉav, iznio je kantu za otpatke provjerivši još jednom

njezin sadrţaj. Pustio je ĉaj da odstoji, stavio u aparat nov ţilet i obrijao se, odjenuo ĉisto, ali

neizglaĉano rublje i košulju te pospremio stan po kojemu je cijele noći premetao. Dok se

odijevao, vratar je ispod vrata progurao Milijet. U kolumni koju je proĉitao uz ĉaj, Dţelal je

pisao o “oku” s kojim se susreo prije mnogo godina, u ponoć, u jednoj mraĉnoj i zabaĉenoj

ĉetvrti. Iako mu je taj davno objavljeni tekst bio poznat, Galip se najeţio osjetivši to isto

“oko” na sebi. Uto se oglasio telefon.

“Ruja!” pomisli Galip. Ţureći prema telefonu, razmišljao je ĉak i o kinu u koje bi uveĉer

mogli otići: Konak. Odgovarajući na pitanja glasu u slušalici koji mu je pokopao svaku nadu -

zvala je teta Suzan - ni na tren nije zastao: Da, spala joj je temperatura, cijelu je noć dobro

spavala, ĉak je i sanjala, jutros mu je ispriĉala taj san; naravno da bi htjela razgovarati s

majkom, samo trenutak! “Ruja!” dozivao ju je kroz hodnik, “Ruja, na telefonu je tvoja

majka!” Zamislio je Ruju kako zijevajući ustaje iz postelje, lijeno se proteţe i traţi papuĉe...

No odmah je ubacio drugu filmsku vrpcu u projektor svoga pamćenja: zabrinuti suprug Galip

ulazi u hodnik da bi pozvao ţenu na telefon i ponovno je zatjeĉe u duboku snu. Da bi taj drugi

film bolje animirao, da bi teti Suzan ponudio što uvjerljiviju atmosferu, stvarao je ĉak

“efekte” hodajući hodnikom gore-dolje. Potom se vratio do telefona. “Strina Suzan, zaspala

je, oĉi su joj bile krmeljive od temperature, umila se, legla i opet zaspala!” “Neka pije mnogo

naranĉina soka!” rekla je strina Suzan potanko mu objašnjavajući gdje moţe kupiti najbolje i

najjeftinije crvene naranĉe za cijeĊenje. “Moţda ćemo veĉeras ići u kino Konak”

samouvjereno je rekao Galip. “Neka pazi da se opet ne prehladi!” rekla je strina Suzan, a

onda je napreĉac promijenila temu, moţda i zato što joj se uĉinilo kako se previše miješa u

sve: “Znaš, glas ti je doista sliĉan Dţelalovu. Da se nisi i ti prehladio? Pazi da te Ruja ne

zarazi!” Izmijenili su iste izraze uzajamna poštovanja i ljubavi te, plašeći se da bi mogli

probuditi Ruju, lagano i oprezno spustili slušalice kao da se boje da će im nanijeti bol.

Kada je odmah poslije telefonskog razgovora iznova poĉeo ĉitati Dţelalovu staru kolumnu

osjećajući misli i “oko” iz teksta te onu drugu osobnost koja ga je maloĉas bila proţela,

KIKA

najednom mu sinu da se Ruja, naravno, vratila bivšem muţu. Zaĉudio se kako prije nije uvidio

tu posve razvidnu ĉinjenicu koju je cijele noći zamagljivao drugim fantazijama.

Odluĉno je krenuo prema telefonu da nazove Dţelala, prizna mu kakvu zbrku ima u glavi i do

ĉega ga je dovela, i da mu kaţe: “Idem ih potraţiti. Ali, kad naĊem Ruju s bivšim muţem - a

neće mi trebati puno vremena za to - bojim se da je neću moći nagovoriti da se vrati kući. To

moţeš samo ti. Kako da je nagovorim da se vrati doma?" (Htio je reći “meni”, no tu rijeĉ nije

prevalio preko usana.) “Smiri se!‟ prisno će mu uzvratiti Dţelal. “Kad te je napustila? Smiri se!

Motamo malo razmisliti. DoĊi k meni u redakciju.” Ali, Dţelala još uvijek nije bilo ni kod kuće,

ni u redakciji.

Napuštajući kuću, razmišljao je o tome da ne spusti telefonsku slušalicu. Kaţe li strina Suzan

da je “zvala i zvala, ali je uvijek bilo zauzeto” reći će: “Ruja nije dobro spustila slušalicu. Ta

znate da je rastresena, sve zaboravlja.” No ipak to nije uĉinio.

Šesto poglavlje

DJECA MAJSTORA BEDIIJA

...uzdasi zbog kojih drhtaj vječnog zraka slijedi. —Dante

Otkako smo stupce svojih novina odvaţno otvorili za sve probleme svojih sugraĊana

neovisno o staleţu kojemu pripadaju ili zanimanju i podrijetlu, stiţu nam zanimljiva pisma

ĉitatelja. Oni kojima se napokon pruţila mogućnost progovoriti o “svojoj” istini, ponekad

nemaju strpljenja pisati o njoj, nego dotrĉe u našu redakciju i naširoko nam izlaţu svoje

pripovijesti. A neki pak vide da sumnjamo u nevjerojatne dogaĊaje i strašne pojedinosti o

kojima nam pripovijedaju i poţele dokazati vjerodostojnost svojih priĉa te nas odvajaju od

radnih stolova i odvode u blatnjave, tajnovite i mraĉne ponore našega društva o kojima do

sada nitko nije ni pisao, niti se zanimao za njih. Eto, tako smo doznali za strašnu, u podzemlje

prognanu povijest izrade lutaka u Turskoj.

Izuzevši jedan “folklorni” detalj, kao što je strašilo za ptice koje zaudara na gnojivo i selo,

naši ljudi stoljećima nisu ni slutili da postoji obrt zvan “izrada modnih lutaka”. Prvi majstor

koji se upustio u taj posao, dakle utemeljitelj obrta za izradu modnih lutaka, bio je majstor

Bedii, koji je izradio lutke za Pomorski muzej podignut po naredbi sultana Abdulhamida i

pod nadzorom princa Osmana Dţelaletin-efendije. Majstor Bedii bio je i ĉovjek koji je poĉeo

stvarati tajnu povijest izrade lutaka u nas. Kad su prvi posjetitelji toga prvog muzeja vidjeli

kako uz carske galije ponosito stoje nagizdani, brkati i stasiti junaci i mornari koji su prije

tristo godina u Sredozemnome moru zagorĉavali ţivot talijanskim i španjolskim brodovima,

bili su zaprepašteni. Majstor Bedii je za izradu tih prvih ĉudesnih lutaka koristio drvo, gips,

vosak, devinu, ovĉju i srneću koţu te ljudsku kosu i bradu. Kad je onodobni uskogrudni

šejhulislam9 vidio ta ĉudesna stvorenja izraĊena s velikom umjetniĉkom vještinom, pobjesnio

je. Kako su to bile savršene kopije Alahovih stvorenja, njihova je izrada bila protumaĉena kao

neka vrsta nadmetanja s Njim, te su lutke izbaĉene iz muzeja, a izmeĊu galija poredana

strašila za ptice.

Taj cenzorski mentalitet s kojim smo se tisuće puta susreli u svojoj nedovršenoj povijesti

pozapadnjenja nije u majstoru Bediiju ugasio rasplamsalu “vatru umjetniĉkoga obrta”. Lutke

je izraĊivao kod kuće istodobno nastojeći od nadleţnih ĉinovnika ishoditi dopuštenje da u

muzej vrati rukotvorine koja je nazivao “svojom djecom”, ili pak da ih izloţi na drugome

javnom mjestu. Kad mu to nije uspjelo, okrenuo je leĊa drţavi i ĉinovnicima, ali ne i svome

novom obrtu. U podrumu kuće koji je pretvorio u mali atelje nastavio je izraĊivati lutke.

Kasnije se preselio iz staroga Istanbula na G alatu, na “franaĉku” obalu, ne samo da bi se

zaštitio od susjeda koji su ga optuţivali za “gatanje, nastranost i bezboţništvo‟ nego i zato što

9 Šejhulislam: najviši vjerski dostojanstvenik u Osmanskome Carstvu.

on i “njegova djeca”, kojih je iz dana u dan bivalo sve više, na kraju nisu mogli stati u

skromnu muslimansku kuću.

Pouĉivši i sina obrtu koji je sam bio izuĉio, majstor Bedii strastveno je i ne gubeći nadu

nastavio svoj minuciozni posao u toj ĉudnoj kući na Kuledibiju, u koju me odveo moj

posjetitelj. U uzbudljivome valu pozapadnjenja koji nas je zapljusnuo prvih godina

Republike, kad su gospoda s glave skinula fes i stavila panamski šešir, a gospoĊe odbacile

ĉadore i obule cipele s petom, u izloge glasovitih modnih salona u Aveniji Bejoglu trgovci su

poĉeli stavljati modne lutke. Kad je vidio prve lutke dopremljene iz inozemstva, majstor

Bedii je izjurio iz radionice na ulicu misleći da je poslije mnogih godina išĉekivanja napokon

osvanuo pobjedniĉki dan. Ali, na toj blještavoj aveniji kupnje i zabave, poznatoj kao Bejoglu,

doĉekalo ga je novo iznenaĊenje koje će ga opet natjerati da se vrati u mrak podrumskoga

ţivota, ovoga puta sve do smrti.

Njegove ponude odbili su svi ti veletrgovci, svi konfekcionari koji nude odijela, suknje,

kostime, ĉarape, kapute i kape, kao i svi dekorateri izloga, svi kojima je odnosio i pokazivao

uzorke i koji su dolazili u njegov podrumski atelje i podzemno skladište. Jer njegove lutke i

odjeća na njima sliĉili su na naše ljude, a ne na zapadnjake. “Kupac ne ţeli imati kaput koji

svaki dan viĊa na desetinama tisuća brkatih, krivonogih, tamnoputih i mršavih sugraĊana”,

rekao je jedan od prodavaĉa. “On ţeli kaput kakav nosi „naoĉit‟ ĉovjek iz daleke i nepoznate

zemlje kako bi, odjenuvši ga, povjerovao da se i sâm promijenio i postao netko drugi.”

Iskazavši divljenje prema djelima majstora Bediija, jedan iskusni dekorater izloga pojasnio je

zašto, naţalost, “zbog borbe za kruh svagdašnji” ne moţe u svoje izloge staviti te “prave

Turke, te naše nepatvorene sugraĊane”: jer Turci više ne ţele biti “Turci”, nego netko drugi.

Zbog toga su izveli prevrat u odijevanju, obrijali brade, promijenili jezik i pismo. Jedan drugi

vlasnik modnoga salona, koji se volio izraţavati još konciznije, rekao je da kupci ne kupuju

odijelo, nego zapravo privid. Ono što u biti ţele kupiti jest privid da bi mogli postati netko

“drugi”, netko tko nosi takvo odijelo.

Majstor Bedii nije ni pokušao napraviti modele prikladne za ostvarenje te nove iluzije.

Shvatio je da se neće moći nositi s modnim lutkama iz Europe, ĉiji su se ĉudni poloţaji tijela i

osmijesi s reklama za zubne paste neprestano mijenjali. Tako se vratio vlastitim snovima koje

je bio ostavio u mraku svoga ateljea. Napravivši u zadnjih petnaest godina ţivota više od sto

pedeset novih lutaka, od kojih je svaka bila istinsko remek-djelo, on je svim tim lokalnim i

zastrašujućim likovima iz mašte podario izgled pravih ljudi od krvi i mesa. Njegov sin, koji je

svratio u redakciju i odveo me u oĉev podzemni atelje, pokazivao mi je svaku od tih lutaka i

objašnjavao kako se u tim ĉudnim i prašnjavim djelima krije “bit” koja nas ĉini “onim što

jesmo”.

Niz blatnjavu padinu na Kuledibiju spustili smo se neravnim stubama od loše kaldrme i

sišli u podrum hladne i mraĉne kuće. Posvuda oko sebe osjetili smo punoću zaustavljena

ţivota lutaka koje su se svim silama upinjale pokrenuti, kao da ţele oţivjeti i dati se na neki

posao. U polumraĉnoj podrumskoj ostavi bilo je na stotine izraţajnih lica i oĉiju koje su

gledale u nas, ili jedne u druge. Neke su lutke sjedile, neke su nešto priĉale, neke jele, neke se

smijale, neke su klanjale namaz10, a neke opet kao da su svojim “postojanjem”, koje mi se u

tom ĉasu ĉinilo nepodnošljivim, prkosile vanjskome ţivotu. Sve je bilo jasno kao dan: u

njima je bilo više ţivota negoli u izlozima trgovina na Bejogluu i Mahmutpaši, ĉak više

negoli u mnoštvu ljudi na mostu Galata. Koţa toga ţivahnog i ustreptalog mnoštva lutaka

zraĉila je ţivotom. Bio sam oĉaran. Sjećam se: obuzet strepnjom i nekim unutarnjim

porivom, pribliţio sam se jednoj od lutaka; ţeleći preuzeti djelić te njezine ţivotne energije i

10 Klanjati namaz: obavljati jednu od pet muslimanskih dnevnih molitvi.

dokuĉiti tajnu takve stvarnosti i takvoga svijeta, nagnuo sam se prema njoj (starijem ĉovjeku,

utonulome u svoje ţivotne probleme) i dotaknuo je. Hladna koţa, zastrašujuća i hladna kao i

sama prostorija.

“Otac je govorio da prije svega moramo paziti na kretnje koje nas i ĉine onim što jesmo!”

ponosito je objašnjavao lutkarev sin. Poslije duga i zamorna radnog dana otac i sin iz mraĉnih

bi podzemnih odaja na Kuledibiju izlazili na svjetlo dana, sjedali za neki od stolova svod-

niĉke kavane na Taksimu, naruĉivali ĉaj i promatrali “geste” mnoštva ljudi na trgu. Otac je

tih godina shvaćao da jedan narod s vremenom moţe mijenjati “naĉin ţivota”, povijest,

tehnologiju, kulturu, umjetnost i knjiţevnost, ali ne i svoje kretnje. Priĉajući mi o svemu

tome, njegov mi je sin otkrivao posebnosti u kretnjama vozaĉa koji pripaljuje cigaretu,

pojašnjavao kako i zašto huligan s Bejoglua hoda s rukama odmaknutima od tijela i malo

postrance, i skretao mi pozornost na ĉeljust jednoga pomoćnika prodavaĉa slanutka koji se,

kao i svi mi, smijao širom otvorenih usta. Priĉao mi je o tome što znaĉi strah u oĉima ţene

koja spuštena pogleda i s mreţastom torbom u ruci prolazi sama ulicom, i zbog ĉega naši

ljudi hodajući gradom neprestance gledaju preda se, dok su im u prirodi pogledi upereni u

nebo... Tko zna koliko se puta vraćao na svoje lutke koje su ĉekale da istekne sat beskraja

koji bi ih mogao pokrenuti, i uvijek mi iznova skretao pozornost na njihove poloţaje, drţanje

i ono “naše” u tom drţanju. I na to da biste, odjenete li ih u lijepu odjeću, shvatili da te

ĉudesne kreature doista mogu biti izloţene.

Pa opet, u tim lutkama, u tim jadnim kreaturama bilo je nešto što je ĉovjeka tjeralo da izaĊe

na dnevno svjetlo vanjskoga ţivota. Kako da kaţem... nekakav uţas, nešto strašno bolno i

mraĉno! “Poslije nekog vremena otac više nije mogao uoĉiti ĉak ni naše svakodnevne

kretnje”, rekao je sin, a ja sam istoga trena pomislio kako sam taj zastrašujući kraj već bio

naslutio: otac i sin s vremenom su poĉinjali shvaćati da su se kretnje koje sam nazvao

“gestama”, te svakodnevne kretnje - od toga kako brišemo nos do naĉina na koji se glasno

smijemo, od hoda s pogledom ispod oka i rukovanja, do kretnji kojima otvaramo boce

- da su se i te “geste” promijenile izgubivši svoju prvotnu nevinost. Promatrajući mnoštvo

ljudi iz svodniĉke kavane, najprije nikako nisu mogli dokuĉiti na koga se uglédaju i koga

oponašaju ljudi s ulice koji nisu imali priliku vidjeti nikoga drugog osim sebe samih i sebi

sliĉnih. Kretnje koje nazivaju “najznaĉajnijim bogatstvom našega ĉovjeka”, ti mali pokreti

tijela koje svakodnevno ponavljamo, mijenjale su se polako i uporno te nestajale kao da njima

upravlja neki skriven i nevidljiv “šef”, a umjesto njih koristile su se neke nove, za koje se nije

znalo otkuda potjeĉu. Kasnije, u vrijeme kad je otac radio na jednoj seriji djeĉjih lutaka,

najednom im je sinulo: “Za sve su krivi ti prokleti filmovi!” uzviknuo je sin.

Zbog prokletih filmova koji u golemim koliĉinama stiţu sa Zapada i satima se vrte u našim

kinima, kretnje naših ljudi s ulice poĉele su gubiti svoju prvotnu nevinost. Naši su ljudi

polako odbacili svoje kretnje te poĉeli oponašati i prihvaćati kretnje stranaca. Ne ţelim ras-

predati o pojedinostima koje je sin sipao kao iz rukava da bi dokazao opravdanost bijesa koji

su u ocu izazivale te nove, usiljene kretnje i nerazumljive geste. Priĉao mi je o svemu što je

preuzeto iz filmova: o glasnome smijanju; o svim onim nauĉenim i suvišnim kretnjama koje

pravimo svakom prigodom - kad otvaramo prozor ili zatvaramo vrata, kad drţimo šalice za

kavu ili pak oblaĉimo kaput; o naĉinu na koji povlaĊujemo kimanjem glavom, uljudno

kašljemo ili zapadamo u bijes; o namigivanju, tuĉnjavi, kretnjama obrvama i oĉima; o otmjenim

pokretima koji ubijaju našu djetinju nevinost, te o strogosti

i nepopustljivosti. Njegov otac više nije htio ni vidjeti te hibridne kretnje koje su izgubile

svoju prvotnu nevinost. Bojeći se da bi i sam mogao nesvjesno prihvatiti te nove, hinjene

kretnje i prenijeti ih na svoju “djecu”, odluĉio je prestati izlaziti iz radionice. Zatvorivši se u

podzemnu ostavu, objavio je kako je zapravo davno upoznao “bit smisla i tajne u koju se

mora biti upućen”.

Promatrajući djela koja je majstor Bedii izradio zadnjih petnaest godina ţivota, s uţasom

“zloĉesta djeteta” koje je svoj stvarni identitet spoznalo mnogo godina kasnije, naslutio sam

što bi ta teško dokuĉiva bit trebala znaĉiti: u toj tami posvemašnjega beznaĊa, meĊu lutkama

striĉeva, téta, prijatelja, roĊaka, poznanika, sitnih trgovaca i radnika, u tom mnoštvu kreatura

koje su me gledale, hrlile u moj ţivot i zastupale me, bilo je i meni sliĉnih, bio sam ĉak i ja

sâm. Te lutke s likovima naših sugraĊana, od kojih je većina bila pokrivena sivom prašinom

(bili su meĊu njima i kriminalci s Bejoglua, i mlade švelje, i glasoviti bogataš Dţevdet Bej, i

enciklopedist Selahatin Bej, bili su i vatrogasci i patuljci, i ostarjeli prosjaci i trudne ţene),

kao i njihove jezive sjene koje su se pri prigušenoj svjetlosti svjetiljaka ĉinile ogromnima,

podsjećale su me na bogove koji ispaštaju zbog izgubljene ĉistoće i nevinosti, na muĉenike

koji jedu vlastito meso jer ne mogu patiti za druge, na nesretnike koji ubijaju jedno drugo jer

im ne daju da vode ljubav. Doimalo se kao da su i oni, kao i ja, kao svi mi, u dalekoj rajskoj

prošlosti bili dokuĉili smisao maglovite egzistencije u koju su sluĉajno dospjeli, no da su

kasnije zaboravili taj njezin magiĉni smisao. Patili smo zbog toga zaboravljena sjećanja,

pogrbili se, ali smo ustrajavali na tome da budemo ono što jesmo. Osjećaj nesreće i

gubitništva koji je prodro u naše kretnje, u geste koje nas ĉine onima koji jesmo, u naĉin na

koji brišemo nos, ĉeškamo se po glavi, koraĉamo i bacamo pogled, zapravo je bila kazna za

naše ustrajavanje da budemo ono što jesmo. “Otac je uvijek vjerovao da će njegove lutke

jednoga dana biti stavljene u izloge" pripovijedao je sin o majstoru Bediiju. “Nikada nije

izgubio nadu u to da će naši sugraĊani jednom biti toliko sretni da neće morati oponašati

druge", govorio je. A ja sam, slušajući ga, razmišljao o tome kako ta druţina lutaka ţudi da sa

mnom što prije izaĊe iz toga zatvorena i pljesniva skladišta na sunce i poĉne ţivjeti sretno

kao mi, gledajući druge, oponašajući druge i upinjući se da budu netko drugi.

A ta ţelja, kako sam kasnije saznao, nije ostala neispunjena! Vlasnik jedne trgovine, koji je

pozornost mušterija volio privlaĉiti bizarnim stvarima, kupio je nešto malo “robe” iz ateljea,

moţda i zato jer je znao da će joj smanjiti cijenu. Ali lutke su svojim drţanjem i poloţajima

toliko sliĉile kupcima onkraj izloga i rijeci prolaznika na ploĉniku, i izgledale tako obiĉnima,

tako stvarnima i “našima”, da se nitko nije osvrtao na njih. Poslije toga škrti ih je trgovac

pilom izrezao na komade; a kad je nestala cjelina koja kretnjama daje smisao, njihove ruke

i noge godinama su korištene za nešto drugo: da u malome izlogu male trgovine mnoštvu

prolaznika s Bejoglua izloţe kišobrane, rukavice, ĉizme i cipele.

Sedmo poglavlje

SLOVA PLANINE KAF

Mora li ime nešto značiti? —Lewis Carroll

Kad je poslije besane noći stupio na ulicu, Galip je po ĉudesnoj bjelini koja je prekrila

jednoliĉni i sivi Nišantaš zakljuĉio da je napadalo više snijega nego što je mislio. Brojni

prolaznici na ploĉnicima kao da nisu primjećivali mutne i oštre ledenice na strehama zgrada.

Galip je ušao u Iš-banku na Trgu Nišantaš (“Is-banka”, rekla bi Ruja svaki put kad bi se

sjetila Trga i prašine, dima, automobilskih plinova i prljave, plavkaste izmaglice koja je

sukljala iz okolnih dimnjaka11); ondje je saznao da Ruja u posljednjih deset dana nije

podignula znatniji iznos novca s njihova zajedniĉkog raĉuna, da im u banci ne radi grijanje te

da su svi bili veseli jer je jedna mlada, grozno našminkana sluţbenica dobila manji dobitak na

lutriji. Prošavši pokraj cvjećarnica sa zamagljenim izlozima, prolaza u koje su ulazili

raznosaĉi ĉaja i gimnazije Teraki na Šišliju, koju su Ruja i on pohaĊali, te ispod sablasnih

kestenovih stabala s ĉijih su grana visjele ledenice, ušao je u Aladinov dućan. Aladin je brisao

nos; na glavi je imao plavu kapuljaĉu koju je prije devet godina spominjao i Dţelal u jednoj

svojoj kolumni.

“Zdrav mi bio, Aladine! Da nisi bolestan?”

“Prehladio sam se.”

Razgovijetno izgovarajući njihove nazive, Galip zatraţi po jedan primjerak ljeviĉarskih

politiĉkih ĉasopisa za koje je neko vrijeme pisao i Rujin bivši muţ, i ĉiji je pristaša ili

protivnik nekoć i sam bio. S djetinjastim, plašljivim, sumnjiĉavim, ali nikad neprijateljskim

izrazom lica Aladin reĉe kako te ĉasopise ĉitaju samo studenti. “A što će tebi?” upita.

“Rješavat ću zagonetke!” uzvrati Galip.

Aladin se glasno nasmija pokazavši time da razumije šalu: “Pa u tim ĉasopisima uopće nema

enigmi!” Poslije toga upita briţnim glasom zaljubljenika u enigmatiku: “Ova su dva nedavno

izašla, hoćeš li i njih?” “Moţe”, reĉe Galip. “Sve ih zamotaj u novine!” doda potom šapatom

kao da je starac koji kupuje ĉasopis s fotografijama golih ţena.

U autobusu za Eminonu osjetio je da je paket u njegovu krilu nekim ĉudom oteţao te da ga,

opet nekim ĉudom, obuzima osjećaj da ga neĉije oko promatra. Ne, nije to bio netko iz

mnoštva ljudi natiskanih u autobusu, jer putnici su, klateći se tamo-amo kao u brodici na

uzburkanu moru, odsutno gledali snjeţne ulice i mnoštvo prolaznika na njima. Uto opazi da je

Aladin politiĉke ĉasopise zamotao u stari Milijet te da ga s fotografije u kutu presavijenih

novina promatra Dţelal. Godinama se Galip svakoga jutra susretao s istom tom fotografijom;

pa ipak, neobiĉno je bilo to što ga je Dţelal ovoga puta gledao na neki posve drukĉiji naĉin,

11 Igra riječi: Is Bankasi znači “Poslovna banka” (poznata turska banku), u Is Bankau značilo bi približno “čađava banka”.

pogledom koji je govorio “Poznajem te i stalno te promatram!” Stavio je prst na to “oko” koje

mu zaviruje u dušu, no l dalje mu se za duge voţnje autobusom ĉinilo da ga osjeća pod

pritom, Ĉim je stigao u ured, nazvao je Dţelala, no nije ga bilo. Briţno je odloţio paket u

jedan kut, iz njega izvadio ljeviĉarskc ĉasopise i paţ- ljivo ih poĉeo ĉitati. Oni su u njemu

najprije probudili uzbuĊenje, napetost i išĉekivanje, osjećaje koje je davno bio zaboravio i

koji su ga podsjetili na trenutke izbavljenja i pobjede (njima se više nije nadao, niti je pamtio

kad im se prestao nadati) te na dan potpune propasti. Dosta kasnije, poslije duga telefoniranja

bivšim Rujinim prijateljima ĉija je imena bio zapisao na poleĊini njezina oproštajnog pisma,

pred oĉi su mu iskrsnule izgubljene uspomene, privlaĉne i nevjerojatne kao filmovi koje je u

djetinjstvu gledao u ljetnim kinima izmeĊu dţamijskih zidova i otvorenih kavana. Gledajući

nekoć crno-bijele filmove snimljene u Ulici Ješilĉam12, Galip je ili mislio da ih ne razumije,

budući da je cjelovitosti filmske priĉe nedostajala motiviranost postupaka likova, ili je pak

sumnjao da ga oni ţele namamiti u svijet bogatih i nemilosrdnih oĉeva, predobrih siromaha,

kuhara, sluškinja, prosjaka i limuzina s krilima, u svijet koji se, iako ne s predumišljajem,

preobrazio u bajku (de soto s istom registracijskom tablicom vidjela sam i u prošlom filmu,

komentirala bi Ruja); no u trenutku negodovanja zbog toga nevjerojatnog svijeta ili pak

ĉuĊenja nad rasplakanim gledateljem pokraj sebe, da, da, toĉno u tome ĉasu - pozor! - i on bi

se nekim nedokuĉivim hokus-pokusom najednom zatekao kako plaĉe suosjećajući sa

sudbinom ogorĉenih dobriĉina ispijenih lica i napaćenih, odluĉnih i poţrtvovnih junaka s

filmskoga platna.

Kad je u starim politiĉkim ĉasopisima pronašao Ruju i njezina bivšeg muţa, telefonirao je

jednome svom starom prijatelju koji ih je skupljao: htio je saznati nešto više o bajkovitu crno-

bijelom svijetu malih Ijeviĉarskih frakcija.

“Još uvijek skupljaš ĉasopise, zar ne?" upitao ga je Galip optimistiĉno. “Mogu li nakratko

zaviriti u tvoju arhivu kako bih pripremio obranu za jednoga klijenta koji je zapao u nevolju?”

“Dakako", odgovorio je uvijek dobronamjerni Saim, obradovan time što ga netko traţi zbog njegova

"arhiva”. Rekao je Galipu da ga oĉekuje uveĉer u pola osam.

Galip je ostao raditi u uredu sve dok se nije smraĉilo. Nekoliko puta nazivao je Dţelala, ali ga nije

mogao dobiti. Poslije svakoga razgovora s tajnicom koja bi mu rekla kako "još" nije došao, ili da je

“ovoga ĉasa” izašao, Galip je imao osjećaj da ga s novinskoga lista koji je odloţio na policu (nekoć

vlasništvo strica Meliha) promatra Dţelalovo oko. Dţelalovu prisutnost u sobi osjećao je i dok

su mu pretili sin i majka (torba joj je bila puna lijekova), upadajući jedno drugome u rijeĉ,

izlagali kronologiju svaĊe meĊu nasljednicima maloga dućana na Kapaliĉaršiji ili dok je

jednome prometnom policajcu s crnim naoĉalama, koji je htio tuţiti drţavu zbog pogrešno

izraĉunatoga radnog staţa, objašnjavao kako mu se, prema vaţećim zakonima, dvije godine

koje je proveo u umobolnici ne mogu raĉunati u radni staţ.

Rujine prijatelje nazivao je pojedinaĉno. Za svaki poziv pronalazio je drugi izgovor.

Madţide, Rujinu prijateljicu iz gimnazije, pitao je za Gulin broj telefona jer ju je toboţe

morao nazvati zbog neke tuţbe. Od uljudne sluţavke iz bogate kuće doznao je da je Gul,

gospoĊa lijepa imena, koju Madţide nije podnosila, u klinici Gulbahĉe13 prekjuĉer rodila

treće i ĉetvrto dijete te da bi, ako se poţuri u rodilište, izmeĊu dva i pet kroz prozor djeĉje

sobe mogao vidjeti draţesne blizance kojima su nadjenuli imena Ljepota i Ljubav. Da, Figen

je Ruji htjela vratiti posuĊenu knjigu Što da se radi? (Ĉerniševski) i Raymonda Chandlera, i

ţeli joj brzo ozdravljenje. Što se pak Behije tiĉe, ne, Galip je imao pogrešno mišljenje o

12 Yeçilçam, ulica u četvrti Rejtiglu, blizu Trga Taksim. Budući da se sve do 1980. u njoj nalazila većina turskih filmskih

kuća, postala je simbolom turske kinematografije onoga doba. 13 Gul: Ruža; Gulbahče: Ružičnjak.

njezinu stricu, ĉovjek radi u odjelu za narkotike policijske uprave i... Da, nije se prevario, već

se po njezinu glasu dalo zakljuĉiti da ništa ne zna o Ruji. Semih se pak ĉudio kako je Galip

doznao za ilegalnu radionicu tekstila; da, ondje je s nekolicinom inţenjera i tehniĉara

grozniĉavo radio na izradi prvoga turskog patentnog zatvaraĉa ali ne, za najnovije

krijumĉarenje konca za šivanje i on je doznao iz novina pa o pravnome aspektu toga sluĉaja

ne moţe Galipu dati nikakvu informaciju, samo bi Ruji htio poslati najsrdaĉnije pozdrave (što

mu je Galip vjerovao).

Ni telefonski pozivi tijekom kojih je mijenjao glas i predstavljao se kao netko drugi Galipu

nisu pomogli da uĊe Ruji u trag. Sulejman, koji je iz Engleske donosio medicinske

enciklopedije stare ĉetrdeset godina i prodavao ih kao akviziter, iskreno i prostodušno rekao

je toboţnjem ravnatelju škole, koji ga je hitno traţio na telefon, da je rijeĉ o zabuni jer ne

samo da nema kćer Ruju, nego uopće ni nema djece. Ilijas, koji oĉevom teglenicom prevozi

ugljen preko Crnoga mori, rekao je da on u kinu Ruja (san) sigurno nije zaboravio nikakav

notes sa zapisanim snovima jer mjesecima nije bio u kinu, a Aulm, uvoznik dizala,

opovrgnuo je da bi mogao biti odgovoran za kvarove u zgradi Ruja jer za ulicu i zgradu s tim

imenom nikada nije ni ĉuo. I oni su, jednako kao Sulejman, ime Ruja izgovarali na isti naĉin -

krajnje prostodušno i iskreno, bez 1 najmanjega osjećaja uzrujanosti i krivnje. A Tarik, koji

ujutro u laboratoriju svoga pooĉima pravi mišomor, a noću piše pjesme o alkemiji smrti, s

radošću je prihvatio molbu studenata prava da odrţi predavanje s temom snova i misterija sna

te je rekao da će gospodina s kojim razgovara uveĉer ĉekati na Taksimu u nekadašnjoj

svodniĉkoj kavani. Kemal i Murat bili su na putu u Anadoliji. Radi teksta za godišnjak

Tvornice šivaćih strojeva Singer, prvi je krenuo tragom sjećanja na krojaĉicu iz Izmira koja je

prije pedeset godina, pred brojnim novinarima i uz burni pljesak nazoĉnih, s Ataturkom

otplesala valcer te odmah sjela za stroj na noţni pogon i sašila hlaĉe zapadnjaĉkoga kroja;

drugi je pak na mazgi putovao istoĉnom Anadolijom, obilazio sela i kavane i ondje prodavao

magiĉne kockice za igranje tavle, izraĊene od bedrene kosti tisućugodišnjega dobriĉine

kojega Europljani zovu Sveti Nikola.

Ime ili pseudonim bivšega Rujina muţa Galip nije pronašao ni meĊu preostalim imenima

sa svoga popisa (za snjeţnih i kišnih dana u telefonskoj su slušalici zvuĉala nejasno i

pogrešno), ni na stranicama politiĉkih ĉasopisa koje je ĉitao do veĉeri. Nije ga bilo meĊu

onima koji su mijenjali strane, priznali policiji da su krivi, bili muĉeni, pogubljeni, osuĊeni na

robiju ili pali od ruke nepoznatoga ubojice, kao ni meĊu autorima na ĉije se tekstove reagiralo

i autorima na koje se pozivalo, meĊu ĉitateljima ĉija su pisma objavljivana i ĉitateljima koji

su crtali karikature i pisali pjesme, pa ni meĊu imenima i pseudonimima ĉlanova redakcije.

Tuţan i nepomiĉan, ostao je sjediti u fotelji. Vani se spuštao sumrak, kroz prozor ga je

gledala jedna radoznala vrana, a s ulice je dopirala buka prometne guţve petkom uveĉer.

Lagano je utonuo u opuštajući i ugodan san. Kad se mnogo kasnije probudio, soba je bila u

mraku. Pa ipak, osjećao je da ga vrana pod prozorom promatra na isti naĉin kao i Dţelalovo

“oko" s fotografije u novinama. U tami je polako pozatvarao ladice, odjenuo kaput koji je

napipao na vješalici i izašao iz ureda. U mraĉnim hodnicima zgrade sva su svjetla bila

pogašena. Raznosaĉ ĉaja ĉistio je zahode.

Prolazeći preko snijegom prekrivena mosta na Galati, osjetio je hladnoću. S Bospora je puhao

vrlo hladan vjetar. Na Karakoju, u jednome mlijeĉnom restoranu s mramornim stolovima,

bokom okrenut zrcalima koja su se oglédala jedno u drugome, pojeo je pileću juhu s

rezancima i jaja na oko. Na jedinom zidu bez ogledala visjela je slika planinskoga krajolika.

Bila je nadahnuta prizorima iz kalendara Pan Americana i s razglednica: kroz borove šume,

onkraj jezera glatkoga kao zrcalo, vidjela se planina vrhova pokrivenih snijegom. Slika je bila

posebna po tome što je planina više nalikovala na planinu Kaf, na koju su u mašti Galip i

Ruja ĉesto odlazili, negoli na Alpe s razglednice.

Vozeći se uspinjaĉom od Tunela prema Bejogluu, Galip se s nepoznatim starcem upustio u

raspravu o glasovitoj “nesreći u Tunelu”, koja se zbila prije dvadeset godina. Jesu li vagoni

iskoĉili iz traĉnica, probili zidove, proletjeli kroz ostakljene okvire i, kao razuzdani i sretni

ţdrijepci kad im se popuste uzde, sletjeli na Trg Karakoj zbog toga što je puknulo ĉeliĉno uţe

za vuĉu ili zato što je strojovoĊa bio pijan? Pijani strojovoĊa iz Trabzona navodno je bio

zemljak toga nepoznatog starca. Na ulicama Dţihangira nije bilo ţive duše. Saim i njegova

ţena, koji su Galipu ţurno i radosno otvorili vrata, gledali su televizijski program u kavani u

prizemlju, gdje su se okupljali vozaĉi i vratari.

U emisiji Što smo ostavili za sobom sjetno se govorilo o graĊevinama koje su Osmanlije

nekoć podigli - o drevnim dţamijama, ĉesmama i karavansarajima koji su ostali na prostoru

Jugoslavije, Albanije, Grĉke... Galip je sjedio na jednoj fotelji u rokoko-stilu ĉije su opruge

davno bile popustile, i na koju su ga posadili kao dijete iz susjedstva koje doĊe gledati

nogometnu utakmicu. I dok je na ekranu televizora gledaa ţalosne snimke dţamija, ĉinilo mu

se da su ga Saim i njegova ţena odavno zaboravili. Saim je sliĉio jednome preminulom

hrvaĉu, olimpijskom pobjedniku ĉije su fotografije još uvijek visjele na zidovima voćarnica, a

njegova je ţena podsjećala na debeljuškasta i simpatiĉna miša. U sobi su se nalazili jedan

stari stol boje prašine i podna svjetiljka iste boje. Na zidu je, u pozlaćenu okviru, visjela slika

stare« koji je više sliĉio Saimovoj ţeni (“Zove li se Remzije?” umorno je razmišljao Galip)

negoli Saimu. Tu su bili i kalendar neke osiguravajući kuće, pepeljara s natpisom banke, bife

sa servisom za liker, vazom, srebrenom posudom za šećer i šalicama za kavu te, na kraju,

razlog Galipova dolaska: “knjiţnica-arhiv”, zapravo dva zida policu prepunih prašine, papira,

ĉasopisa, ĉasopisa i opet ĉasopisa.

Još prije deset godina tu su knjiţnicu šaljivi kolege sa studija nazivali “svojim

revolucionarnim arhivom”, a Saim ju je, kako se jednom odvaţio priznati, poĉeo stvarati

zbog “neodluĉnosti”. Ta “neodluĉnost” nije potjecala od dvojbe kojoj se od “dviju klasa

prikloniti”, kako se nekoć govorilo, već je to bila neodluĉnost ĉovjeka koji se boji izabrati

neku od politiĉkih frakcija.

Tih je godina Saim odlazio na sve politiĉke sastanke, sudjelovao u radu svakoga “foruma”,

jurio od sveuĉilišta do sveuĉilišta, od kantine do kantine, slušao svakoga, slijedio “svako

mišljenje, svaku politiku” i, budući da se susprezao previše pitati, iznalazio razne naĉine da

nabavi svakojake ljeviĉarske publikacije, ukljuĉujući i ruĉno umnoţena priopćenja,

propagandne brošure i rukom pisane letke (Oprosti, imaš li proglas koji su juĉer na

Tehniĉkom sveuĉilištu dijelili jeziĉni puristi ?), te ih ĉitao kao mahnit. Bit će da ih je poĉeo

prikupljati u nekome razdoblju kad mu je ponestalo vremena za ĉitanje svega što bi mu došlo

pod ruku, a i zato što još nije bio odluĉio kojoj se “politiĉkoj liniji prikloniti”. U kasnijim

godinama nakana da se graĊa proĉita i donese politiĉka odluka izgubila je na znaĉenju. Jedini

cilj bio je podići branu kako bi se rijeka “dokumenata”, koja se postupno raĉvala i širila,

usmjerila na jedno mjesto i tako sprijeĉila da uludo otjeĉe (tu je usporedbu napravio osobno

Saim, inaĉe graĊevinski inţenjer po struci). Stoga je Saim preostali dio ţivota velikodušno

posvetio tome cilju.

Galip je odmah prešao na stvar budući da su ga supruţnici gledali upitnim pogledima u

tišini koja je nastupila poslije završetka emisije, gašenja televizora i razmjene kurtoaznih

pitanja. Prihvatio se obrane jednoga studenta optuţenog za politiĉko ubojstvo koje nije

poĉinio. Ne, ne bi se moglo reći da nije bilo mrtvih jer se poslije jedne nevješte pljaĉke banke

koju su poĉinila trojica neiskusnih mladića, jedan od njih, usplahireno trĉeći Iz banke prema

ukradenu automobilu, sudario s malenom staricom koja je bila u mnoštvu kupaca na ulici. Od

ţestine toga sudara starica je pala, udarila glavom o ploĉnik i na mjestu preminula. (“Eto,

vidiš", rekla )e Salmova ţena.) Na licu mjesta uhićen je samo jedan mirni mladić iz “dobre

obitelj!” s pištoljem u ruci. Dakako da je policiji htio zatajiti imena dvojice prijatelja, prema

kojima je osjećao silno divljenje i poštovanje, a još je ĉudnije da mu je to pošlo za rukom

unatoĉ muĉenju. No ima nešto još gore: kao što je Galip kasnije ustanovio, šutnja mu je na

leĊa natovarila i stariĉinu smrt, za koju nije bio odgovoran. Student arheologije Mehmet

Jilmaz, koji se bio sudario sa staricom i prouzroĉio njezinu smrt, ubijen je tri tjedna kasnije u

novoj ĉetvrti bespravno podignutih kućeraka iza Umranije, u unakrsnoj vatri nepoznatih

poĉinitelja, dok je na zidu jedne tvornice pisao šifrirane parole. U novonastaloj situaciji

oĉekivalo se od mladića iz dobre Obitelji da imenuje stvarnoga krivca. MeĊutim, ne samo da

policija nije povjerovala u to da je ubijeni Mehmet Jilmaz zapravo onaj Mehmet Jilmaz za

kojim se traga, nego su i voĊe organizacije koja je organizirala pljaĉku posve neoĉekivano

ustvrdili da je Mehmet Jilmaz ţiv, te da je jednako odluĉan nastaviti pisati ĉlanke za njihov

ĉasopis. Galip se prihvatio obrane više na zamolbu njegova bogatog i dobronamjernog oca

negoli zbog mladića koji je “zasad” unutra te ţeli: 1) pregledati ĉlanke Mehmeta Jilmaza

kako bi dokazao da ta osoba nije onaj prvi Mehmet Jilmaz; 2) na osnovi korištenih

pseudonima utvrditi tko je namjesto ubijenog Mehmeta Jilmaza nastavio pisati ĉlanke pod

njegovim imenom; 3) baciti pogled na zadnjih šest mjeseci rada i djelovanja te politiĉke

frakcije budući da je za tu ĉudnu situaciju odgovorna organizacija koju je, kako su već

zamijetili Saim i njegova ţena, neko vrijeme vodio i Rujin bivši suprug; 4) dokraja proniknuti

u tajnu fantomskih tekstopisaca, pseudonima i nestalih osoba koji su pisali umjesto

pokojnika.

Odmah su zapoĉeli istragu koja je ponijela i Saima. Prva dva sata pratili su samo imena i

pseudonime autora ĉlanaka pijući ĉaj koji je posluţila Saimova ţena (Galip joj se kasnije

sjetio imena: Rukije) i grickajući kekse. Potom su u potragu ukljuĉili i pseudonime onih koji

su policiji priznali krivnju, poginulih osoba te suradnika ĉasopisa. Ubrzo im se zavrtjelo u

glavi od draţi jednoga napola skrivena svijeta sazdana od osmrtnica, prijetnji, priznanja,

bombi, tiskarskih pogrešaka, poezije i slogana, koji je poĉeo padati u zaborav još u vrijeme

dok se u njemu ţivjelo.

Pronašli su pseudonime koji nisu “krili” da su pseudonimi, imenu izvedena od pseudonima

i imena nastala dijeljenjem tih imena. Razriješili su akrostihove, ne baš toĉne igre rijeĉi i više

ili manje transparentne šifre, a da ni sami nisu znali koliko hotimice, a koliko pukim

sluĉajem. I Rukije je sjela za jedan kraj stola za kojim su Saim i Galip radili. U sobi su se

osjećali melankolija i blago nestrpljenje igraĉa koji na novogodišnju veĉer, uz radio, igraju

tombolu ili "salonske konjske trke”; ta su raspoloţenja bila snaţnija od ozraĉja potrage koja

je trebala spasiti mladića nevino optuţena za zloĉin, ili pak potrage za nestalom ţenom. Kroz

razmaknute zavjese vidio se snijeg koji je poĉinjao padati.

UzbuĊeni poput strpljiva uĉitelja koji, nakon što otkrije novog i izvrsnog uĉenika, postane

svjedokom njegova uspješnog sazrijevanja, ponosito su slijedili pustolovine pseudonima,

njihov krivudav hod od ĉasopisa do ĉasopisa, spuštanje i uzdizanje; a kad bi otkrili da je

netko od njih uhićen, muĉen, osuĊen ili nestao, ili da je netko ĉiju fotografiju vide prvi put

ubijen u unakrsnoj vatri nepoznatih poĉinitelja, zašutjeli bi obuzeti tugom koja bi potisnula

ushit traganja. Kad bi nešto kasnije otkrili novu igru rijeĉima, novu sluĉajnost ili neobiĉnost,

iznova bi se vraćali ţivotu tekstova iz ĉasopisa.

Po Saimovu mišljenju, ne samo da su mnoga imena i junaci na koje su nailazili u

ĉasopisima bili izmišljeni, nego se ni neke demonstracije, sastanci, tajna generalna

zasjedanja, ilegalni partijski kongresi i pljaĉke banaka nikada nisu ni dogodili. Kao ekstreman

primjer za to proĉitao mu je kratku povijest jedne narodne pobune od prije dvadeset godina

koja je planula u mjestašcu Kuĉuk Ĉeruh, smještenu izmeĊu Erzindţana i Kemaha u istoĉnoj

Anadoliji. Za vrijeme toga ustanka ĉiju povijest pomno biljeţi jedan od ĉasopisa, formirana je

prijelazna vlada, tiskana je ruţiĉasta marka sa slikom goluba, poginuo je kajmakam14

kojemu je na glavu pala vaza, tiskane su dnevne novine na ĉijim su stranicama objavljene

samo pjesme, okulisti i ljekarne besplatno su slabovidnima dijelili naoĉale, a osiguran je

ogrjev za peć u osnovnoj školi. Upravo kad su završavali most koji je to mjestašce trebao

povezati s civilizacijom, pristigle su oruţane snage ataturkovske vlade i preuzele kontrolu nad

dogaĊajima prije nego što su krave stigle pojesti dţamijske ćilime koji su zaudarali na

oznojene noge i prekrivali zemljani pod, te pobunjenike povješale na platane na mjesnome

trgu. Pa ipak, ne samo da nije postojalo mjestašce zvano Ĉeruh, što je Saim i dokazao

upozorivši na tajnu skrivenu u slovima i zemljopisnim kartama, nego su laţna bila ĉak i

imena osoba za koje se tvrdilo da su sudionici pobune koja se u povijesti mjestašca uzdigla

kao mitska ptica. Kad bi - posve poneseni rimom i aliteracijom tih pjesniĉkih pseudonima -

ponekad i naišli na trag koji vodi k Mehmetu Jilmazu (datum koji je Galip spomenuo

podudarao se s datumom jednoga politiĉkog zloĉina poĉinjenoga u Umranije), o kasnijem

raspletu dogaĊaja nisu mogli doznati ništa ne samo iz izvještaja i vijesti koje su ĉitali, nego ni

iz kasnijih brojeva ĉasopisa, te im se ĉinilo kao da gledaju nepovezane prizore iz starih

domaćih filmova.

Jedanput je Galip ustao od stola i telefonirao kući, Ruji, rekavši joj njeţnim glasom da će

kod Saima moţda raditi do kasnih noćnih sati i da ga stoga ne ĉeka, nego da ode spavati.

Telefon se nalazio na drugom kraju sobe. Saim i njegova ţena dali su pozdraviti Ruju.

Dakako, i Ruja njih.

Kad su se posve udubili u igru traţenja i odgonetanja imenâ te izvoĊenja novih

premetanjem slova u otkrivenima, Saimova je ţena ustala i otišla spavati ostavivši dvojicu

muškaraca u sobi zatrpanoj gomilama papira, novina, ĉasopisa i priopćenja. Odavno je bila

prošla ponoć, a nad Istanbulom je lebdjela ĉarobna snjeţna tišina. Dok je Galip uţivao u

slovoslagarskim i pravopisnim pogreškama jedne zanimljive zbirke ĉija je graĊa (proglasi

dijeljeni po zadimljenim sveuĉilišnim kantinama, u pokislim štrajkaškim šatorima i na

prigradskim ţeljezniĉkim postajama) bila objedinjena samo zato jer je umnaţana na istome

šapirografu blijeda otiska (“Jako je manjkava, nedostaje joj mnogo toga!” rekao je

samozatajni vlasnik), Saim je iz straţnje sobe donio jedan “rijedak primjerak” i s

kolekcionarskim ga ponosom pokazao Galipu: Anti-Ibn Zerhani ili put u sufijski misticizam

putnika koji ĉvrstim nogama stoji na zemlji.

Galip je pozorno prelistavao pisaćim strojem otipkane stranice ukoriĉene knjige. “Djelo

jednoga prijatelja iz maloga grada Kajserija, ĉije se ime ne moţe pronaći na srednje velikoj

zemljopisnoj karti Turske”, rekao je Saim. “U djetinjstvu je stekao obrazovanje u vjeri i

misticizmu od oca koji je bio šejh jedne male tekije. Prisjetivši se poslije mnogo godina što je

radio Lenjin dok je ĉitao Hegela, i on je, ĉitajući Mudro$ti izgubljenoga misterija Ibn

Zerhanija, arapskoga mistika iz 13. stoljeća, na marginama poĉeo pisati „materijalistiĉke‟

komentare. Te je komentare prepisao dodavši im nepotrebna i duga objašnjenju u zagradama.

Kasnije je napisao podugo pojašnjenje vlastita tekstu, vrstu komentara, kao da je rijeĉ o djelu

nekog posve drugog autori i mislima ĉiju tajnu i smisao nije moguće razriješiti. A onda je sve

to, ponovno kao da se radi o tuĊim rukopisima, objedinio i pretipkao dodavši knjizi

'predgovor prireĊivaĉa‟ koji je sam napisao. Na poĉetak knjige stavio je poglavlje od trideset

14 Kajmakam: namjesnikov zastupnik u nekom administativnom okrugu ili na nekoj dužnosti.

stranica u kojemu iznosi legendu o svojem vjerskom i revolucionarnom ţivotu.

Najzanimljiviji trenutak u tim legendama jest pišĉeva pripovijest o tome kako je, šećući se

jednoga predveĉerja mjesnim grobljem, otkrio snaţnu vezu izmeĊu filozofije sufizma, koju

zapadnjaci nazivaju „pantelzmom‟, i neke vrste „filozofske opredmećenosti‟, koju je on sam

razvio pod utjecajem svoga oca šejha. Kad je, naime, poslije dvadeset godina ugledao istu

vranu na groblju na kojemu pasu ovce i spavaju vampiri - i sam znaš da turske vrane ţive

duţe od dvjesto godina - samo ovaj put meĊu nešto debljim ĉempresima, shvatio je da je to

leteće, krilato i drsko stvorenje koje nazivaju 'uzvišenom idejom‟ ostalo posve isto ne samo u

tijelu i krilima, nego ĉak i u glavi i nogama. Njegov je i crteţ vrane na koricama knjige. On

dokazuje kako svaki Turĉin koji stremi besmrtnosti mora biti sam svoj Johnson, i Boswell,

i Goethe, i Eckermann. Pisaćim je strojem napravljeno šest kopija knjige. Teško da Sluţba za

nacionalnu sigurnost u svojim arhivima ima ijedan primjerak te knjige.”

Osim dvojice muškaraca, u sobi kao da se osjećao i duh trećega ĉovjeka koji ih je

povezivao s piscem knjige na ĉijim je koricama bila nacrtana vrana, sa ţivotom koji je

protekao izmeĊu kuće u provincijskome gradiću i male ţeljezarije naslijeĊene od oca, te s

maštom toga tuţnog, neupadljivog i tihog ţivota. “Postoji samo jedna priĉa o kojoj

pripovijedaju sva ta slova, sve rijeĉi, sve te oslobaĊajuće fantazije i trenuci muke i srama, i

svi tekstovi napisani s radošću i tugom tih fantazija i uspomena!” poţelio je reći Galip. Ĉinilo

se kao da je tu pripovijest Saim ulovio negdje u zbirci papira, novina i ĉasopisa (skupljao ju

je poput strpljiva ribara koji godinama izvlaĉi mreţu iz mora) i kao da je znao da ju je ulovio,

ali je iz nagomilana i razvrstana materijala nije mogao izvući van u svoj njezinoj ogoljenosti

jer je izgubio i rijeĉ kojom se pripovijest otkljuĉava i kojom se u nju ulazi.

Kad su u jednom ĉasopisu tiskanom prije ĉetiri godine naišli na ime Mehmeta Jilmaza,

Galip je htio poći kući misleći da je rijeĉ o sluĉajnosti, ali ga je Saim zaustavio rekavši mu

kako u ĉasopisima - konaĉno je koristio sintagmu “moji ĉasopisi” - ništa nije sluĉajnost.

Sljedeća dva sata, ulaţući nadljudske napore, skaĉući s ĉasopisa na ĉasopis i šireći oĉi kao

projektor, otkrio je da se Mehmet Jilmaz najprije zvao Ahmet Jilmaz; u jednom ĉasopisu na

ĉijoj je naslovnici bio naslikan izvor, i u kojemu se mnogo pisalo o kokosima i seljacima,

Ahmet Jilmaz postao je Mete Ĉakmaz. Saim je bez imalo muke otkrio da su Metin Ĉakmaz i

Ferit Ĉakmaz jedna te ista osoba; u meĊuvremenu je ta osoba prestala potpisivati teorijske

ĉlanke i dala se na pisanje tekstova za pjesme koje se, uz saz15 i duhanski dim, pjevaju na

komemoracijama u salonima za svadbe i druge obiteljske proslave. Pa ipak, ni tu se nije dugo

zadrţao. Neko je vrijeme njegov autorski potpis dokazivao da su svi ljudi, osim njega

samoga, policajci, a potom se preobratio u ambiciozna i nervozna ekonomista, nadarena u

matematici, koji razotkriva zablude engleskih akademika. No ni ti mraĉni i nesretni klišeji

nisu ga mogli primiriti na duţe vrijeme. U jednom ĉasopisu starom tri godine i dva mjeseca,

koji je skupa s novom zbirkom donio iz spavaće sobe krećući se na vrhovima prstiju, Saim je

s lakoćom pronašao našega junaka, kao da ga je onamo svojeruĉno smjestio. Poslije novoga

preobraţaja zvao se Ali iz Zemlje Ĉuda. Ovoga puta pisao je da će se promijeniti šahovska

pravila jer u nadolazećim, sretnim danima nitko više neće trebati kraljeve i kraljice, da će se

sva djeca po imenu Ali razviti i narasti jer se dobro hrane i da će jaja na kojima će biti

ispisana imena, zadovoljna i sretna, sjediti na zidovima "po turski” i rješavati zagonetke. Iz

drugoga su ĉasopisa saznali da je Ali iz Zemlje Ĉuda samo prevoditelj toga ĉlanka te da je

njegov autor jedan Albanac, profesor matematike. Ako je Galipa išta iznenadilo, onda je to

bio susret s imenom Rujina bivšeg muţa: on se, naime, uopće nije skrivao iza pseudonima, pa

je njegovo puno ime i prezime stajalo i ispod priĉe o ţivotu albanskoga profesora.

15 Glazbeni instrument sličan tamburi.

“Ništa ĉovjeka toliko ne iznenaĊuje koliko sam ţivot”, ponosito je kazao Saim u tome

trenutku zbunjenosti i tišine. “Osim pisanja.”

Ponovno je na vrhovima prstiju ušao u spavaću sobu i vratio se noseći dvije velike kutije

od margarina do vrha napunjene ĉasopisima. “Ovo su ĉasopisi o jednoj frakciji koja je bila

povezana s Albanijom. Otkrit ću ti jednu ĉudnu stvar koju sam rješavao godinama jer mi se

ĉini da je povezana s onim za ĉime tragaš.”

Ponovno je pristavio ĉaj te na stol stavio neke ĉasopise iz kutije i knjige s polica, za koje je

drţao da bi mu mogle trebati za priĉu.

“Bilo je to prije šest godina”, poĉeo je Saim pripovijedati. "Prelistavajući jednoga

subotnjeg popodneva jedan od ĉasopisa koji su izdavali sljedbenici Albanske partije rada i

voĊe Envera Hodţe (u to su vrijeme izlazila tri takva ĉasopisa koja su meĊu sobom vodila

nemilosrdan rat), to jest zadnji broj Narodnog truda, pogled su mi privukli jedan ĉlanak i

jedna fotografija. U njemu se govorilo o sveĉanosti upriliĉenoj u povodu najnovijih primanja

u partiju. Ne, moju pozornost nije privukla ĉinjenica da nove ĉlanove jedne marksistiĉke

stranke, ĉije su komunistiĉke aktivnosti u našoj zemlji bile zabranjene, primaju uz recitiranje

poezije i svirku sazova. Da bi opstali, i ostali mali ĉasopisi ljeviĉarskih organizacija morali su

dokazivati da su „stasali‟, te su u svakom novom broju, unatoĉ rizicima, objavljivali sliĉne

tekstove.

Pozornost mi je privuklo „dvanaest‟ stupova u dvorani. Stajali su ispod crno-bijele

fotografije na kojoj su se vidjeli veliki plakati s likovima Envera Hodţe i Maoa, recitatori

poezije i mnoštvo koje puši strastveno kao da sudjeluje u neĉemu svetom. Još ĉudnije je bilo

to što su se, kako je pisalo u reportaţi, kao pseudonimi novih partijskih ĉlanova uvijek

koristila alevitska16 imena Hasan, Husein, Ali, te imena poglavara bektašijskog reda17, što

sam otkrio tek kasnije. Da nisam znao koliko je bektašijski red u Albaniji nekoć bio jak,

moţda ni u snu ne bih naslutio tu nevjerojatnu tajnu, tako da sam krenuo istraţivati dogaĊaje i

izvore: ĉetiri sam godine neprestance ĉitao knjige o bektašijskom redu, janjiĉarima,

hurufijama18 i albanskome komunizmu i zahvaljujući tome otkrio povijesnu urotu staru

stotinu pedeset godina.”

“Sve to znaš i sam!" rekao je Saim i nastavio priĉati o sedam stoljeća dugoj povijesti

bektašijskog reda, poĉevši od njezina utemeljitelja, Hadţi Bektaša Velija19. Govorio je o

alevitskim, sufijskim i šamanistiĉkim izvorima reda, o njegovoj vezi s osnutkom i usponom

Osmanskoga Carstva te o tradiciji nezadovoljstva i pobuna u središtu janjiĉarske vojske, koja

je bila temeljem Carstva. Ako ĉovjek pomisli da je svaki janjiĉarski vojnik bio bektašija, u

trenu mu sine na koji je naĉin skriveno i nedokuĉivo uĉenje reda obiljeţilo povijest Istanbula.

I prvi progon bektašija iz Istanbula dogodio se zbog janjiĉara. Kad su po naredbi sultana

Mahmuta II. 1826. godine topovi otvorili vatru na vojarne pobunjenih janjiĉara koji su odbili

prihvatiti novi ustroj vojske po zapadnjaĉkom uzoru, zatvorene su i tekije koje su osiguravale

16 Aleviti (tur. Alevt), ezoterična vjerska zajednica u Anadoliji, u osmanskoj povijesti poznata pod imenom “Crvenoglavi”.

Stožerna je ličnost alevitskoga vjeronazora Hazreti Ali (otuda i noviji naziv Alevî), zet poslanika Muhameda. Zbog toga su ih ranije

pogrešno izjednačavali s iranskim šiitima iako su dogmatske i obredne razlike među njima uistinu velike.

17 Mistični red koji je bio rasprostranjen po cijelome Carstvu, posebice među janjičarima. Učenje je tog reda sinkretističko te u sebi

ima i kršćanske elemente.

18 Mistični red čiji sljedbenici vjeruju da arapska slova osim brojčane vrijednosti kriju i tajna značenja s pomoću kojih se može

proricati budućnost, a posebice tumačiti Kuran. To je učenje donekle slično židovskoj Kabali.

19Mistik i pjesnik iz 13. st. Rođen je u Horasanu, ali je aktivno djelovao u okolici anadolijskoga grada Kiršehira. Osnivač je

bektašijskog reda čije je učenje postalo temeljem šijitskoga ezoterizma i steklo veliku popularnost među pukom, posebice među

janjičarima koji su ga prihvatrili kao svoje ideološko polazište.

duhovno jedinstvo janjiĉara, a bektašijski su prvaci protjerani iz Istanbula.

Dvadeset godina poslije prvoga povlaĉenja u tajnost, opet su se bektašije vratile u Istanbul,

ali ovoga puta kao nakšibendije20. Sve do Ataturkove zabrane sufijskih bratstava poslije

utemeljenja Republike, dakle punih osamdeset godina, bektašije su se vanjskome svijetu

predstavljali kao nakšibendije, ali su i dalje ţivjeli kao bektašije, samo što su svoje tajno

uĉenje još dublje skrili u sebi.

Promatrajući u jednom engleskom putopisu na stolu gravuru s prikazom bektašijskoga

obreda, koja je više zrcalila snagu slikareve imaginacije negoli stvarnost, Galip je, jedan po

jedan, nabrojio dvanaest stupova.

“Treći povratak bektašija”, nastavio je Saim, “dogodio se pedeset godina poslije

utemeljenja Republike. Ali toga puta ne u odori nakšibendijskog reda, nego u marksistiĉko-

lenjinistiĉkoj...”

Poslije kraće šutnje uzbuĊeno je poĉeo kao iz rukava izbacivati primjere iz ĉasopisa, brošura,

knjiga, novinskih isjeĉaka, podastirati fotografije i gravure te dokazivati da je sve što se

radilo, pisalo te kako se ţivjelo i u redu i u partiji bilo posve jednako: sve pojedinosti tijekom

ceremonije primanja novih ĉlanova u red, odnosno partiju; razdoblje muĉenja i kušnji prije

primanja; patnje mladoga pristupnika prije primanja; štovanje i naĉini izraţavanja štovanja

prema muĉenicima, biltenima i umrlim ĉlanovima reda, odnosno partije; sveto znaĉenje koje

pripisuju rijeĉi "put”21; ponavljanje kakve rijeĉi ili parole radi jaĉanja duha jedinstva i

zajedništva; skupni obredi; meĊusobno prepoznavanje “upućenih” u tajne redove ili partije po

brkovima, bradama, pa ĉak i pogledima; svirka saza na sveĉanostima, metar i rima pjesama

koje su recitirali itd, itd. “I što je najvaţnije: ako je sve to samo sluĉajnost”, nastavio je Saim,

“ako je to samo gruba šala koju ml Je dragi Bog priredio u obliku rukopisa, opet bih morao

biti slijep da ne zamijetim kako se igre slova i rijeĉi, koje su bektašije preuzeli od hurufija,

ponavljaju u partijskim ĉasopisima na naĉin koji na moje rijeĉi ne baca ni najmanju sumnju.”

U tišini koja je potom uslijedila nije se ĉulo ništa osim zviţdaljki noćnih ĉuvara negdje u

udaljenim ĉetvrtima. Polako, kao da izgovara molitvu, Saim je Galipu poĉeo ĉitati igre slova

koje je otkrio, usporeĊujući njihova nova znaĉenja s prijašnjima.

Mnogo kasnije, kada se Galip s Rujinim likom pred oĉima poĉeo prepuštati sjećanjima na

sretne dane lebdeći tako izmeĊu sna i jave, Saim se upustio u nešto što je nazvao “biti i

najdojmljivijom stranom cijele stvari”! Ne, mladići koji su pristupili toj politiĉkoj partiji nisu

znali da su postali bektašije; ne, izuzev moţda ĉetvorice ili petorice, nitko nije ni slutio da je

cijela stvar rezultat tajnoga dogovora izmeĊu srednje pozicioniranih partijskih kadrova i

nekih bektašijskih šejhova u Albaniji; ne, svi ti dobrohotni i poţrtvovni mladi ljudi, ĉije su se

svakodnevne navike i ţivot korjenito promijenili nakon što su pristupili partiji, nisu ni sanjali

da su neki bektašijski prvaci sve fotografije snimljene tijekom tih ceremonija, obreda,

zajedniĉkih objeda i marševa, smatrali nastavkom bektašijskog reda. “Najprije sam naivno

mislio da je to strašna urota i nevjerojatna tajna te da su ti mladi ljudi bezoĉno prevareni”,

rekao je Saim. “Bio sam toliko uvjeren u svoje otkriće da sam mislio kako ću ga, samo zbog

uzbuĊenja koje me je obuzelo, poslije petnaest godina prvi put staviti na papir i objaviti sa

svim pojedinostima, ali sam ubrzo odustao.” Kroz snijeg koji je sipio dopiralo je potmulo

brundanje motora nekoga mraĉnog tankera na Bosporu. Osluškujući tutnjavu zbog koje su

lagano podrhtavala sva prozorska stakla u gradu, Saim je dodao: “Zato što sam konaĉno

spoznao da se ţivot ne bi nimalo promijenio kad bi se i dokazalo da postojimo samo u

neĉijem snu.”

20 Nakšibendije: jedan od derviških redova. 21 Tarikat: “put”; derviški (sufijski) red.

Poslije mi je ispriĉao priĉu o plemenu Zeriban koje se, nastanivši se u nekoj nepristupaĉnoj

planini u istoĉnoj Anadoliji, dvjesto godina spremalo za putovanje na planinu Kaf. Mijenja li

išta na stvari to što su ideju o putovanju na Kaf preuzeli iz jednoga tumaĉa snova staroga

tristo dvadeset godina, ili to što su plemenski prvaci, koji su tu predaju kao svetu tajnu

prenosili s naraštaja na naraštaj, bili u dosluhu s Osmanlijama da nikada ne krenu na taj put?

Kad bi se vojnicima koji u anadolijskim gradićima nedjeljom popodne pune kina objasnilo da

je prijetvorni pop, koji u povijesnome filmu kani otrovati turskoga junaka toĉeći mu otrov u

vino, u stvarnome ţivotu zapravo osrednji glumac odan vjeri i islamu, bi li to imalo ikakva

drugog uĉinka osim što bi im pokvarilo naslaĊivanje gnjevom koje im je jedina razonoda?

Dok je Galip pred jutro u polusnu sjedio na divanu, Saim mu je objašnjavao kako

sjedobradi bektašijski šejhovi, koji su se u prekrasnome, praznom salonu jednoga albanskog

kolonijalnog hotela s poĉetka prošloga stoljeća sastali s nekim vodećim partijskim funkciona-

rima, najvjerojatnije nisu znali da mladi Turci na fotografijama koje su gledali suznim oĉima

ne razgovaraju na svojim sveĉanostima o misterijima reda, nego vatreno raspravljaju o

marksistiĉko-lenjinistiĉkim postavkama. Ni alkemiĉari nisu mogli znati da nikada neće pro-

naći zlato za kojim stoljećima tragaju, no ta ĉinjenica nije bila razlog njihove nesreće, nego

njihova postojanja. Neka suvremeni iluzionist objašnjava koliko ţeli kako je trik što ga izvodi

obiĉna varka, uzbuĊeni će gledatelj osjetiti sreću jer će, makar i na trenutak, povjerovati da je

vidio pravu ĉaroliju, a ne iluziju. Mnogi se mladi ljudi u nekom razdoblju ţivota zaljube pod

utjecajem rijeĉi ili priĉe koju ĉuju, ili knjige koju zajedno proĉitaju, u tome ljubavnom zanosu

stupe u brak s voljenom osobom te preostali dio ţivota proţive sretno, a da nikada ne

osvijeste obmanu svojih ĉula skrivenu iza njihove ljubavi. Ujutro, dok je Saimova ţena

skupljala ĉasopise i pripremala stol za doruĉak, Saim je, ĉitajući jutarnje novine ugurane

ispod ulaznih vrata, rekao da ništa na stvari ne mijenja ni spoznaja da nijedan tekst, ništa što

je ikada napisano - upavo stoga jer je napisano - nije pravi ţivot, nego, u krajnjem sluĉaju,

samo ispriĉani san.

Osmo poglavlje

TRI MUŠKETIRA

Pitao sam ga tko su mu neprijatelji. Nabrajao je, nabrajao i nabrajao. —Razgovori s

Jahjom Kemalom

Sprovod mu je bio onakav kakvog se pribojavao prije dvadeset godina i kakav je opisao prije

trideset tri godine: dva ĉovjeka iz maloga, privatnog staraĉkog doma na Uskudaru (jedan je

bio posluţitelj, drugi prijatelj iz sobe); umirovljeni novinar kojega je, kao kolumnist, pro-

teţirao u svojim najuspješnijim godinama; zbunjeni roĊak koji nije imao pojma ni o ţivotu ni

o djelu pokojnikovu; jedna ĉudna, nakinĊurena ţena s velom od tila i šeširom urešenim iglom

koja je sliĉila na sultanske perjanice; imam efendija; ja i tijelo kolumnista u kovĉegu - sve u

svemu, devet osoba. Imam je brzo izgovorio molitve, moţda i zato što se toga dana, u

trenutku kad su spuštali kovĉeg u grobnu jamu, podigla snjeţna oluja; brzo smo ga zatrpali.

Što je poslije bilo, ne znam, svi smo se u tren oka razišli. Na postaji Kisikli nitko osim mene

nije ĉekao tramvaj. Prešavši na ovu stranu Bospora, popeo sam se na Bejoglu. U Alhambri je

igrao film Edwarda G. Robinsona Ţena na prozoru22; ušao sam i s oduševljenjem ga

pogledao. Oduvijek sam volio Edwarda G. Robinsona! U filmu igra neuspješna sluţbenika i

neuspješna slikara-amatera koji mijenja odjeću i identitet te se izdaje za milijardera da bi

zadivio svoju ljubav. No i njegova ljubav, Joan Bennett, vara njega. Bio je prevaren, tuţan,

uništen, a mi smo to, potišteni, gledali.

Kad sam se upoznao s pokojnikom (i ovaj odlomak, jednako kao i prvi, zapoĉinjem

rijeĉima koje je i pokojnik ĉesto ponavljao u svojim tekstovima), kad smo se, dakle, prvi put

sreli, on je bio sedamdesetogodišnji novinar-kolumnist, a meni je bilo trideset. Bio sam

krenuo u Bakirkoj vidjeti jednoga prijatelja. Na Sirkedţiju sam se upravo spremao ukrcati u

prigradski vlak, a kad tamo imam što vidjeti: za jednim stolom restorana na kolodvoru on

sjedi i pije rakiju u društvu još dvojice legendarnih kolumnista iz moga djetinjstva i rane

mladosti. Nije me zaĉudilo to što sam ta tri starca od sedamdeset i nešto godina, koja su

ţivjela na planini Kaf moje literarne fantazije, sreo na stanici Sirkedţi meĊu smrtnicima i

usred neizdrţive buke, nego to što ta tri mušketira od pera, koja su se cijeloga svojeg

spisateljskog ţivota meĊusobno vrijeĊala i omalovaţavala, sjede za istim stolom i piju rakiju

baš kao tri mušketira koja su se dvadeset godina poslije sastala u gostionici Dumas Otac i za

istim stolom pila vino! U svojim pola stoljeća dugim spisateljskim ţivotima, za kojih su

“potrošili” tri sultana, jednoga kalifa i tri predsjednika republike, ta su se tri svadljiva

22 Izvorni našlov Scarlet Street, film iz 1945. godine.

mušketira, ne raĉunajući brojne, povremeno i toĉne optuţbe, meĊusobno optuţivala i za

bezboţništvo, mladoturkijstvo, proeuropejstvo, nacionalizam, masoneriju, kemalizam,

republikanizam, izdaju domovine, podupiranje sultana, zapadnjaštvo, islamski misticizam,

knjiţevnu kraĊu, nacizam, cionizam, proarabizam, proarmenstvo, homoseksualnost,

prevrtljivost, prošerijatske ideje, komunizam, proamerikanizam i, naposljetku, za

egzistencijalizam, što je tada bilo jako pomodno. (U to je vrijeme jedan od njih ustvrdio da je

“Ibn Arabi najveći egzistencijalist” i da su ga “oni sa Zapada” sedamsto godina poslije samo

potkradali, potkradali, potkradali i oponašali.) Neko sam vrijeme pozorno promatrao ta tri

mušketira, a onda sam, slijedeći svoj unutarnji poriv, prišao njihovu stolu, predstavio se i

svakome od njih uputio odmjerene rijeĉi pohvale i divljenja.

Volio bih da me ĉitatelji razumiju: bio sam uzbuĊen, strastven i mlad, bio sam kreativan,

briljantan, uspješan i neodluĉan, a taj osjećaj neodluĉnosti varirao je u meni izmeĊu

samoljublja i samouvjerenosti te krajnje dobrohotnosti i lukavosti. Ne bih se ni usudio prići

toj trojici velikana svoje profesije da nisam - unatoĉ poĉetniĉkom ushićenju - bio posve

uvjeren da sam već ĉitaniji od njih, da od ĉitatelja primam kudikamo više pisama, da svakako

pišem bolje od njih i da su barem dvojica od njih toga bolno svjesna.

Zbog toga sam njihovo prezrivo mrgoĊenje radosno protumaĉio kao znak pobjede. Da sam

bio prosjeĉan ĉitatelj koji im je došao uputiti rijeĉi divljenja, a ne mlad i uspješan kolumnist,

naravno da bi se sa mnom bolje ophodili. Najprije mi nisu ponudili da sjednem, pa sam

ĉekao. Kad mi je konaĉno ponuĊeno sjesti, poslali su me u kuhinju kao da sam konobar; htjeli

su pregledati jedan ĉasopis, otrĉao sam na trafiku i kupio ga; jednome sam ogulio naranĉu,

drugome poţurio podići ubrus s poda; na njihova pitanja odgovarao sam krajnje smjerno:

dakle, rekao sam da je prava šteta što ne znam francuski, ali da se uveĉer, s rjeĉnikom u ruci,

trudim ĉitati i razumjeti Les Fleurs du Mal. Moje neznanje uĉinilo je moju pobjedu

podnošljivijom, a moje krajnje smjerno ponašanje olakšalo mi je krivicu.

Kad sam se mnogo godina kasnije i sam ponio na isti naĉin prema mladim novinarima,

shvatio sam da su me tri majstora, razgovarajući kao da nisam prisutan, zapravo htjela

impresionirati. Slušao sam ih bez rijeĉi i s poštovanjem: Što je nagnalo jednoga njemaĉkog

atomskog fiziĉara, ĉije ime tih dana nije silazilo s nastavnica novina, da prijeĊe na islam? Je

li Ahmet Mithat-efendi, rodonaĉelnik turskih kolumnista, jedne noći u nekoj mraĉnoj ulici

premlatio “Gumenoga” Sait Beja, pobjednika u polemici koju su njih dvojica vodila, i od

njega iznudio obećanje da će prekinuti rat perom? Je li Bergson bio mistik ili materijalist?

Ima li dokaza da na ovome svijetu postoji neki “drugi svijet” tajnovit i nevidljiv? Tko su

pjesnici koji su u posljednjim ajetima 26. sure Kurana Ĉasnog prekoreni kako hine da vjeruju

u Alaha, a zapravo nisu ni vjerovali, niti ĉinili Sto lm vjera nalaţe? U vezi s time, je li André

Gide uistinu bio homoseksualac ili se, zapravo sklon ţenama, predstavljao “drukĉijim" samo

da bi privukao pozornost na sebe, baš kao i arapski pjesnik Abu Nuvas? Je li Jules Verne u

uvodnome poglavlju svoga romana Svojeglavi Kéreban (Kéreban te Têtu) pogriješio u opisu

Trga Tophane i ĉesme Mahmuda I. zato što se sluţio jednom Mellingovom gravurom, ili

stoga što je opis trga i ĉesme doslovno preuzeo iz Lamartineova djela Voyage en Orient? Je

li Mevlana23 u peti svezak svoje Mesnevije uvrstio priĉu o ţeni koja je umrla dok je općila s

magarcem radi same priĉe ili radi njezine moralne pouke?

Uljudno i krajnje obazrivo raspravljali su o tim temama, a kako su njihovi pogledi ponekad

znali kliznuti i prema meni, a njihove mi sijede obrve odaslati znak pitanja, i ja sam kazao što

o tome mislim: kao i sve druge priĉe, i ta je onamo uvrštena radi nje same, samo što je pri-

23 Mevlana Dželaleddin Rumi (1207.-1273.), veliki mistik i pjesnik perzijskoga podrijetla, utemeljitelj mevlevijskog reda

(tarikata) tzv. plešućih derviša. Autor je grandioznog šestosveščanog djela Mesnevija, napisanog na perzijskome jeziku.

krivena tankim velom moralne pouke. Pitanje mi je uputio kolumnist na ĉijem sam sprovodu

juĉer bio: “Mladiću”, rekao je, “pišete li vi svoje tekstove radi moralne pouke ili radi

zabave?” Da bih im dokazao kako o svemu imam izgraĊeno mišljenje, uhvatio sam se prvoga

odgovora koji mi je pao na um. “Radi zabave, gospodine”, odgovorio sam. To im se nije

svidjelo. “Mladi ste, tek ste na poĉetku profesionalnog ţivota”, uzvratili su mi. “Hoćete li

saslušati nekoliko savjeta!” Oduševljeno sam poskoĉio s mjesta: “Gospodo, ţelim ih

zapisati!” rekoh, uzbuĊeno otrĉah do blagajne i od vlasnika restorana uzeh sveţanj papira. S

vama, svojim ĉitateljima, ţelim podijeliti savjete o tome kako se pišu kolumne; tijekom toga

dugog nedjeljnog razgovora zapisivao sam ih nalivperom napunjenim zelenom tintom (oni su

mi ga posudili) na poleĊini papira na ĉijoj je prednjoj strani otisnuto ime restorana.

Znam, ima meĊu vama i ĉitatelja koji nestrpljivo išĉekuju da im kaţem tko su ta tri davno

zaboravljena majstora. Oni oĉekuju da im imena tih mušketira po peru, koja sam do sada

uspješno krio, barem šapnem na uho - no ja to neću uĉiniti. Ne zato da bi spokojno poĉivali u

svojim grobovima, nego zbog toga što ţelim razdvojiti ĉitatelje koji to zasluţuju znati od onih

koji ne zasluţuju. Zbog toga ću svakoga od naših pokojnih kolumnista nazvati po

pseudonimu nekoga osmanskog sultana koji je pisao pjesme. Ĉitatelji koji otkriju kojemu

sultanu pripada koji pseudonim moţda i riješe tu posve nevaţnu zagonetku budu li imali na

umu da izmeĊu pseudonima sultana i imena mojih majstora postoji neki paralelizam. No

stvarna je zagonetka skrivena u savjetima koje su mi majstori davali vukući poteze u

šahovskoj igri svojih taština. Budući da još uvijek nisam dokuĉio ljepotu te tajne, uz savjete

svojih uĉitelja dopisivao sam u zagradama svoje kratke i bijedne komentare, nalikujući po

tome beznadnim mediokritetima koji u novinskim sportskim rubrikama analiziraju njima

nerazumljive poteze šahovskih velemajstora.

A: Adli. Toga zimskog dana imao je na sebi svijetlosmeĊe odijelo od engleskoga štofa (sve

skupe štofove u nas nazivaju “engleskima”, pa i ja to ĉinim) i tamnu kravatu. Visok,

njegovan, s poĉešljanim sijedim brkovima. Nosi štap. Izgleda poput engleskoga dţentlmena

bez novca, iako nisam siguran da se bez novca uopće moţe biti dţentlmen.

B: Bahti. Kravata mu je olabavljena i iskrivljena, kao i lice. Na sebi ima umrljan i

neizglaĉan stari sako. Ispod sakoa vide se prsluk i lanac dţepnoga sata. Debeo je i neuredan.

U ruci mu je stalno cigareta koju je zaljubljeno nazivao “jedinim prijateljem”, no jedini je

prijatelj izdao to jednostrano prijateljstvo i ubio ga srĉanim udarom.

Dţ: Dţemali. Nizak, nervozan. Ni njegovo nastojanje da izgleda ĉisto i uredno ne moţe

promijeniti dojam da podsjeća na umirovljenog uĉitelja. Izblijedjela poštarska jakna i hlaĉe,

na nogama stare cipele Sumerbank s debelim, gumenim potplatima. Debele naoĉale, izrazito

kratkovidan, gotovo napadno ruţan.

Sada slijede savjeti majstora i moji jadni komentari:

1. Dţ: Pisanje samo radi zadovoljstva ostavlja kolumnista na otvorenu moru bez kompasa.

2. B: No kolumnist nije ni Ezop ni Mcvlana. Pouka uvijek proizlazi iz priĉe, a ne priĉa iz

pouke.

3. Dţ: Kad pišeš, ravna| se prema svojoj inteligenciji, a ne inteligenciji ĉitatelja.

4. A: Priĉa je kompas (aluzija na 1. Dţ).

5. Dţ: Dokle god se ne prodre u tajnu naše povijesti i naših groblja, nije moguće govoriti ni

o nama, ni o Istoku.

6. B: Kljuĉ promišljanja Istoka i Zapada skriven je u ovim rijeĉima Bradatoga Arifa: “Ah,

vi nesretnici što u laĊi koja plovi na Istok gledate prema Zapadu!” (Bradati Je Arif junak

kolumna kojeg je stvorio B prema jednoj stvarnoj osobi.)

7. A-B-Dţ: Dodaj poslovice, idiome, anegdote, viceve, stihove, maksime, antologijske

rečenice.

8. Dţ: Ne traţi prikladnu maksimu kojom bi okrunio tekst nakon što izabereš temu, nego

najprije naĊi zgodan aforizam pa onda temu kojom ćeš ga okruniti.

9. A: Ne sjedaj za radni stol dok ne naĊeš prvu reĉenicu.

10. Dţ: Moraš iskreno vjerovati u ono o ĉemu pišeš.

11. A: Ako i ne vjeruješ, ĉitatelj mora vjerovati u to da iskreno vjeruješ.

12. B: Onaj kojega nazivaš ĉitateljem, dijete je koje bi išlo na vašar.

13. Dţ: Ĉitatelj ne oprašta huljenje na Muhameda, a Alah takve kaţnjava moţdanim

udarom. (Naslutivši da bi toĉka 11 mogla biti aluzija na njega, dovodi u vezu jedva zamjetno

kriva usta A s ĉlankom u kojemu A govori o Muhamedovu braĉnom i poslovnom ţivotu.)

14. A: Voli patuljke, i ĉitatelji ih vole. (Odgovor na 13. Dţ i aluzija na njegov nizak stas.)

15. B: Primjerice, tajnovita kuća patuljka na Uskudaru dobra je tema.

16. Dţ: I hrvanje je dobra tema, ali samo ako je rijeĉ o sportu, ili ako se piše o njemu.

(Drţeći da bi se toĉka 15 mogla odnositi na njega, aludira na govorkanja o homoseksualnosti

B zbog njegove strasti prema hrvanju i seriji ĉlanaka na tu temu.)

17. A: Ĉitatelj je osoba koja se bori za svakodnevno preţivljavanje, oţenjen, uzoran

obiteljski ĉovjek s ĉetvero djece i inteligencijom dvanaestogodišnjaka.

18. Dţ: Ĉitatelj je nezahvalan kao maĉka.

19. B: Maĉka, inaĉe pametna ţivotinja, nije nezahvalna nego svjesna toga da se ne moţe

pouzdati u kolumniste koji vole samo pse.

20. A: Pusti maĉke i pse, piši o problemima u zemlji.

21. B: Upamti adrese konzulata. (Aluzija na govorkanja da je u vrijeme Drugoga svjetskog

rata Dţ primao materijalnu potporu njemaĉkoga, a A engleskog konzulata.)

22. B: Upusti se u polemiku samo ako si sposoban smrviti protivnika.

23. A: Upusti se u polemiku samo ako moţeš pridobiti šefa za sebe.

24. Dţ: Upusti se u polemiku samo ako sa sobom poneseš kaput, (Aluzija na glasovitu

izjavu B kojom se pravdao što se nije ukljuĉio u oslobodilaĉki rat nego je ostao u

zaposjednutom Istanbulu: "Ne bih mogao izdrţati zimu u Ankari!”)

25. B: Odgovaraj na pisma ĉitatelja. Ako ih nema, piši ih sam sebi i odgovaraj na njih.

26. Dţ: Šeherezada je naša zaštitnica i uĉiteljica. Ne zaboravi: ni ti ne radiš ništa drugo

osim što ubacuješ sedam-osam stupaca meĊu dogaĊaje koje nazivaju “ţivotom”.

27. B: Ĉitaj malo, ali ĉitaj s radošću pa ćeš djelovati naĉitanije od nekoga tko ĉita puno, ali

s mukom i dosadom.

28. B: Budi komunikativan, upoznaj ĉovjeka i saĉuvaj ga u pamćenju da bi mu, kad umre,

mogao napisati nekrolog.

29. A: Nekrolog zapoĉni milosrdno i ne završavaj ga ruţnim rijeĉima o pokojniku.

30. A-B-Dţ: Kloni se sljedećih reĉenica koliko god je moguće: a) Pokojnik je do juĉer bio

zdrav, b) Profesija nam je nezahvalna, naši tekstovi već sutradan padaju u zaborav, c) Jeste li

sinoć na radiju slušali taj i taj program? d) Kako godine prolaze! e) Što bi on, da je ţiv,

rekao na tu sablazan? f) Tako se ne radi u Europi, g) Prije toliko i toliko godina kruh je

koštao toliko i toliko, h) Poslije me taj sluĉaj podsjetio na sljedeće.

31. Dţ: “Poslije” je ionako rijeĉ za poĉetnike koji ne vladaju umijećem pisanja.

32. B: Sve što je u kolumni umijeće pisanja, nije kolumna, a sve što je kolumna, nije

umijeće pisanja.

33. Dţ: Ne hvali razum koji ljubav prema umjetnosti zadovoljava silovanjem poezije.

(Podbada B zbog njegova pjesništva.)

34. B: Piši jednostavno, lakše će te ĉitati.

35. Dţ: Piši komplicirano pa će te lako ĉitati.

36. B: Dobit ćeš ĉir na ţelucu budeš li pisao teškim stilom.

37. A: Dobiješ li ĉir, postat ćeš umjetnikom. (Poslije prvih ljubaznih rijeĉi koje je jedan od

njih rekao drugome, sva su se trojica uglas nasmijala.)

38. B: Ostari što prije.

39. Dţ: Ostari da bi mogao napisati dobar tekst o jeseni. (Ponovno su razmijenili ljubazne

osmijehe.)

40. A: Nedvojbeno je da su tri velike teme smrt, ljubav i glazba.

41. Dţ: No o tome što je to ljubav morao bi se postići dogovor.

42. B: Tragaj za ljubavlju. (Podsjetit ću ĉitatelje da su poslije svih savjeta nastupale duge

tišine, stanke, šutnje.)

43. Dţ: Zataji ljubav jer si pisac!

44. B: Ljubav je potraga.

45. Dţ: Skrivaj se kako bi mislili da imaš neku tajnu!

46. A: Daj naslutiti da imaš neku tajnu da bi te ţene voljele.

47. Dţ: Svaka je ţena zrcalo. (Na ovome su mjestu i meni ponudili rakiju jer je otvorena

nova boca.)

48. B: Pamti nas po dobru. (“Dakako, gospodo!” rekao sam. I kao što će se prisjetiti moji

pozorni ĉitatelji, napisao sam dosta tekstova u kojima se prisjećam njih i njihovih priĉa.)

49. A: IzaĊi na ulicu, promatraj lica - i već imaš temu.

50. Dţ: Nagovijesti da postoje povijesne tajne, ali da, naţalost, o njima ne moţeš pisati.

(Na ovome je mjestu Dţ ispriĉao jednu priĉu koju ću vam drugom prigodom ispriĉati.

Govori o zaljubljenome ĉovjeku koji svojoj voljenoj kaţe: “Ja sam ti!” Prvi put sam osjetio

da su sva trojica kolumnista upućena u neku tajnu i da ih ona tjera da s toliko ljubavi sjednu

za isti stol iako već pola stoljeća vrijeĊaju jedan drugoga.)

51. A: Ne zaboravi da nam je cijeli svijet neprijatelj.

52. B: Ovi ljudi jako vole svoje paše, svoje djetinjstvo i majke, pa ih i ti voli.

53. A: Ne koristi epigraf jer on ubija misterij skriven u tekstu.

54. B: Ako misterij već mora umrijeti, onda i ti ubij tajnu, ali najprije laţnoga proroka koji

je nudi na prodaju.

55. Dţ: Ako ţeliš koristiti epigraf, ne uzimaj ga iz zapadnjaĉkih knjiga ĉiji pisci i novinari

nisu poput nas, i nipošto ga ne uzimaj iz knjiga'koje nisi proĉitao jer to radi i laţni mesija

Dedţal24.

56. A: Ne zaboravi: ti si i vrag, i anĊeo, i Dedţal, i On jer je ĉitateljima dosadan netko tko

je savršeno dobar, baš kao i netko tko je apsolutno loš.

57. B: A kad ĉitatelj shvati da mu se Dedţal javlja u Njegovu liku, kad uţasnut shvati da je

onaj kojega je smatrao Spasiteljem zapravo Dedţal i da je prevaren, bogami će te ubiti u

nekoj mraĉnoj ulici!

58. A: Da, zbog toga ĉuvaj tajnu. Nemoj nikome prodati tajnu svoje profesije!

59. Dţ: Ne zaboravi: ljubav je tvoja tajna. Ljubav je kljuĉna rijeĉ.

60. B: Ne, kljuĉna rijeĉ piše nam na licima. Gledaj i slušaj.

61. A: Ljubav je, ljubav je, ljubav je, ljubav!

62. B: Ne zaziri ni od plagiranja jer je svekolika tajna našega tegobnog ĉitanja i pisanja

skrivena u našem sufijskom zrcalu. Znaš li Mevlaninu priĉu o natjecanju dvojice slikara? I on

je tu priĉu preuzeo od drugih, no sam je... (Znam, efendim25, rekao sam.)

24 Dedžal (Deccal), u islamskoj eshatologiji pandan kršćanskom** Antlkrlitu, l»inl 25 Efendim: “dragi (moj) gospodine”.

63. Dţ: Kad jednom ostariš i zapitaš se moţe li ĉovjek ostati ono što jest, upitat ćeš se, ne

zaboravi, jesi li dokuĉio tajnu. (Nisam to zaboravio.)

64. B: Ne zaboravi ni stare autobuse, bezvrijedne knjige, strpljive ljude, one koje razumiju

stvari oko sebe i one koji to ne mogu!

Odnekud s kolodvora, moţda i iz samoga restorana, dopirala je do nas pjesma o ljubavi, boli i

besmislu ţivota. U tome trenutku posve me zaboraviše te prijateljski, bratski i sjetno nastaviše

jedan drugome priĉati priĉe podsjećajući me na to kako je svaki od njih vremešna, brkata

Šeherezada. Evo nekih od njih:

Smiješna i tuţna priĉa o nesretnome kolumnistu ĉija je jedina strast bila opisivati

Muhamedovo putovanje kroz sedam nebeskih sfera i koji se, mnogo godina kasnije, jako

rastuţio saznavši da je nešto sliĉno napravio Dante; priĉa o sumanutu i nastranu sultanu koji

je kao dijete sa sestrom lovio vrane u povrtnjacima; priĉa o piscu koji je izgubio snove kad

mu je ţena pobjegla; priĉa o ĉitatelju koji se poĉeo osjećati i kao Albertine i kao Proust; priĉa

o kolumnistu koji se prerušio u Mehmeda Osvajaĉa i umislio da je postao on, i tako dalje, i

tako dalje...

Deveto poglavlje

NETKO ME PRATI

Čas je padao snijeg, a čas se spuštala tama. —Šejh Galip

Jedna stara fotelja koju je Galip vidio ujutro kad je napustio kuću svoga prijatelja, arhivista

Saima, i niz stare se uliĉice i stube u ĉetvrti Dţihangir spustio na Karakoj, toga će mu dana

uvijek iznova dolaziti pred oĉi kao kakav detalj iz zloslutne noćne more. Fotelja pred

spuštenim roletama jedne radionice za tapetarske i stolarske usluge i obradu linoleuma i

kartona, smještene na strmoj padini iza ĉetvrti Tophane, kojom je neko vrijeme lutao Dţelal

prateći tragove trgovine opijumom i kokainom u Istanbulu. Nasloni za ruke i noge bili su

izgubili sjaj, poderana koţa na mjestu za sjedenje podsjećala je na ranu, u zahrĊale opruge

beznadno su virile van kroz koţu kao rasuta crijeva iz rasporena trbuha nekog kavalerijskog

dorata.

Došavši u Karakoj, gotovo da je povjerovao kako su pustoš padine na kojoj je vidio fotelju i

praznina trga (iako je bilo nešto iza osam) u vezi s nekom kataklizmom ĉiji je skori dolazak

svatko mogao osjetiti. Brodovi, koji su već trebali isploviti, kao da su zbog nadolazeće kata-

klizme mirovali vezani jedan uz drugi, pristaništa su opustjela, a uliĉni prodavaĉi, fotografi i

prosjaci grubih lica okupljeni na mostu Galata kao da su svoje posljednje dane odluĉili

provesti u dokolici. Dok je naslonjen na ogradu mosta gledao mutnu vodu, Galip se najprije

sjetio kako su nekoć djeca okupljena na jednome kraju mosta izranjala metalne novĉiće koje

su strani turisti bacali u vode Zlatnoga roga. Poslije se ĉudio zbog ĉega Dţelal u kolumni o

presušivanju Bospora ne spominje te kovanice koje će godinama kasnije upućivati na mnoge

stvari, samo ne na ono ĉemu su nekoć u prvome redu sluţile.

Otišao je u svoj ured i za stolom poĉeo ĉitati Dţelalovu novu kolumnu. Zapravo, kolumna

nije bila nova, prvi put je bila objavljena prije mnogo godina. Ta se spoznaja mogla

protumaĉiti i kao nagovještaj neĉega posve dugog, a ne samo kao oĉit dokaz da Dţelal

odavno ne šalje redakciji nove tekstove. Moţda i pitanje postavljeno usred teksta (Imate li

poteškoća biti ono što jeste?), jednako kao i brico, junak Dţelalove kolumne koji to pitanje

postavlja, ne upućuju na ciljana znaĉenja u tekstu nego na neka druga, skrivena znaĉenja, u

svijetu izvan teksta?

Galip se prisjećao da mu je Dţelal nekoć objašnjavao nešto u vezi s time. “Većina ljudi”,

rekao je, “ne zamjećuje bitna svojstva stvari samo zato jer su im pred nosom, a vide i

prepoznaju njihova marginalna

i drugorazredna svojstva koja im privlaĉe pozornost upravo zato što su takva. Zbog toga u

svojim kolumnama nikada ne razotkrivam ono što ĉitateljima ţelim reći, nego to uguram u

neki kutak svoga teksta. Dakako, taj kutak gdje skrivam znaĉenje nije jako tajnovit i

nedokuĉiv - moja bi igra skrivaĉa mogla obmanuti samo dijete - no ipak to ĉinim zbog toga

što ĉitatelji, jednako kao i djeca, smjesta povjeruju u sve što u njemu pronaĊu. A najgore je to

što odloţe novine ne dokuĉivši ono što je oĉito i što je utkano u velik dio preostaloga teksta,

kao što ne dokuĉe ni druga skrivena i sporedna znaĉenja za ĉije je odgonetanje potrebno samo

malo strpljenja i inteligencije.”

Naglo odloţivši novine, Galip se, voĊen nekim unutarnjim porivom, zaputi u Milijet

potraţiti Dţelala. Budući da je znao kako on u redakciju ĉešće dolazi vikendom jer tada nema

guţve, pretpostavljao je da će ga zateći samoga u sobi. Penjući se uzbrdicom, smislio je kako

će mu kazati samo to da je Ruja malo prehlaĊena. A onda će mu ispriĉati sluĉaj klijenta koji

oĉajava jer ga je ţena napustila. Što bi Dţelal rekao na to? Protivno našoj cjelokupnoj

povijesti i svim našim tradicijama, supruga neoĉekivano napušta jednoga našeg sugraĊanina

koji je voli, napušta poštena, marljiva, razborita, odmjerena, dobra i u poslu uspješna ĉovjeka.

Na što bi to moglo upućivati? Na koji skriveni smisao? Na neku kataklizmu? Pozorno

saslušavši pojedinosti Galipove priĉe, Dţelal bi poĉeo govoriti, a kad bi Dţelal govorio, svijet

bi postajao smislenijim, istine skrivene pred našim nosom postajale bi zaĉudnim dijelovima

bogate priĉe koju smo i prije znali, ali nismo znali da je znamo. I ţivot bi postao

podnošljivijim. Promatrajući svjetlucave grane na mokrim stablima u vrtu iranskoga

veleposlanstva, Galip je razmišljao o tome kako bi volio ţivjeti u svijetu o kojemu Dţelal

pripovijeda, a ne u vlastitome.

U sobi nije zatekao Dţelala. Stol mu je bio pospremljen, pepeljara prazna, nije bilo ni

šalice za ĉaj. Galip je sjeo u ljubiĉastu fotelju u koju sjeda svaki put kad uĊe u tu sobu, i

ĉekao. Vjerovao je da će ubrzo iz neke od susjednih soba ĉuti Dţelalov smijeh.

Kad je prestao vjerovati u to, prisjetio se mnogih drugih stvari. Najprije svoga prvog

posjeta novinama s jednim školskim prijateljem koji se kasnije zaljubio u Ruju. Otišao je bez

dopuštenja roditelja i pod izlikom da mora uzeti propusnicu za kviz koji je radio trebao

izravno prenositi. (Na povratku je, postiĊen, rekao prijatelju: “Proveo bi nas Dţelal i kroz

tiskaru, ali nije imao vremena.” “Jesi li na stolu vidio fotografije ţena?” pitao je prijatelj iz

škole.) Potom mu je u sjećanju oţivio dan kad su on i Ruja prvi put otišli u redakciju i kad ih

je Dţelal proveo kroz tiskaru (“Ţelite li i vi biti novinarka, gospoĊice?” pitao je Ruju postariji

slovoslagar, a ona je na povratku postavila Galipu isto pitanje). Prisjetio se i toga da je

Dţelalovu sobu zamišljao kao odaju iz Tisuću i jedne noći - prepunu snova i papira na

kojima su bile zapisane ideje za priĉe koje on sam nije mogao ni zamisliti...

Kad je ţurno poĉeo kopati po Dţelalovu stolu ne bi li pronašao nove papire i priĉe te ih

zaboravio, da, zaboravio, našao je sljedeće stvari: neotvorena pisma ĉitatelja, olovke, isjeĉke

iz novina (zelenom je olovkom bila obiljeţena vijest o zloĉinu koji je prije mnogo godina

poĉinio ljubomorni muţ), fotografije lica izrezane iz stranih ĉasopisa, portrete, zabilješke na

papirićima zapisane Dţelalovim rukopisom (Ne zaboravi: priĉa o princu!), prazne boĉice za

tintu, šibice, jednu ruţnu kravatu, bezvrijedne puĉke knjiţice o šamanizmu, hurufijskome

nauku i metodama jaĉanja pamćenja, boĉicu tableta za spavanje, lijekove za poboljšanje

cirkulacije, gumbe, ruĉni sat koji nije radio, škare, fotografije koje su ispale iz otvorenoga

pisma nekog ĉitatelja (na jednoj su bili Dţelal i neki ćelavi ĉasnik kako sjede u seoskoj

kavani i gledaju u fotografski aparat skupa s dvojicom hrvaĉa namazanih uljem i jednim

umiljatim domaćim psom), olovke u boji, ĉešljeve, cigaršpice i raznobojne kemijske olovke...

Na podlošku za pisanje našao je dva fascikla na kojima je pisalo za UPORABU I

REZERVE. U fasciklu za uporabu nalazila se Dţelalova neobjavljena nedjeljna kolumna,

zajedno s tekstovima objavljenima u proteklih šest dana. Budući da je nedjeljna kolumna

trebala izaći dan kasnije, vjerojatno je tekst već bio sloţen i ilustriran te vraćen u fascikl.

U fasciklu REZERVE našao je samo tri teksta, sva tri objavljena prije mnogo godina. Ĉetvrti

tekst, onaj koji je trebao izaći u ponedjeljak, u tom je trenutku najvjerojatnije bio na nekome

od donjih katova novinske kuće, na slovoslagarevu stolu, pa su dakle rezervni tekstovi u

fasciklu dostajali do ĉetvrtka. Bi li to moglo znaĉiti da je Dţelal bez iĉijega znanja otišao na

put ili na kraći odmor? No on gotovo nikada nije napuštao Istanbul!

Galip je ušao u prostranu sobu u redakciji da bi pitao za Dţelala,

i noge su ga same odnijele do stola za kojim su sjedila i razgovarala dva postarija ĉovjeka.

Jedan od njih, razdraţljiv starac koji je pisao pod svima poznatim pseudonimom Nešati, prije

mnogo godina vodio je s Dţelalom ţestoku polemiku. Sada je pak, ljutito moralizirajući, za

iste novine pisao nekakva sjećanja neusporedivo manje ĉitana od Dţelalove kolumne.

“Gospodina Dţelala nema već danima!” rekao je s obješenim licem koje je vrlo podsjećalo

na buldoga s fotografije u zaglavlju njegove rubrike. “Jeste li mu kakav rod?”

U neurednim fasciklima svoga pamćenja Galip samo što nije bio otkrio tko je drugi

novinar, kad ga ovaj upita zbog ĉega traţi gospodina Dţelala. Taj ĉovjek s tamnim naoĉalama

bio je Sherlock Holmes dodatka Magazin, kojega nitko nije bio u stanju prevariti. Taj je znao

sve o našim filmskim zvijezdama koje se prenemaţu i ponašaju kao ne znam kakve

osmanlijske gospoĊe. Znao je koje su meĊu njima, prije koliko godina i za koju madame

radile u luksuznim bordelima u zabaĉenim ulicama na Bejogluu, znao je da je Star-

Chanteuse, koja je u Istanbul dovedena kao argentinska aristokratkinja, premda je u

provincijskim gradićima u Francuskoj nastupala kao akrobatkinja, zapravo muslimanka iz

Alţira.

“Dakle, roĊaci ste”, reĉe novinar Magazina. “Koliko ja znam, gospodin Dţelal osim

pokojne majke nema bliskih roĊaka.”

“Oho!” oglasi se stari polemiĉar. “Kako bi Dţelal-efendija dospio na sadašnji poloţaj da

nema roĊaka! Imao je, primjerice, šogora koji ga je dosta pogurao. Bio je poboţan ĉovjek, on

ga je nauĉio pisati, no Dţelal ga je kasnije iznevjerio. Šogor je bio pripadnik jedne

nakšibendijske tekije i dolazio je na tajne obrede u zgradi bivše tvornice sapuna na

Kumkapiju. Poslije obreda na kojima su se koristili i lanci, preše za cijeĊenje maslina,

voštane svijeće i kalupi za sapun, jednom u tjednu sjedao bi za radni stol i Sluţbi za

nacionalnu sigurnost pisao izvještaje

o tekiji. Ĉovjek je zapravo htio dokazati da muridi26 reda o kojoj je izvještavao vojsku

zapravo ni u kojem smislu ne štete drţavi. Svoje je izvještaje pokazivao i Dţelalu da ih

njegov mladi i za knjiţevnost zagrijani šogor proĉita, da se informira o tome i uţiva u

literarnim kvalitetama teksta. I stil tih izvještaja, koje je Dţelal u kasnijim godinama, kad mu

je puhnulo u glavu da se prikloni ljevici, bezoĉno koristio, bio je protkan usporedbama i

alegorijama izravno preuzetim od Atara27, Abu Horasanija, Ibn Arabija28 i Bottfolija. Otkud

bi ĉitatelji koji u Dţelalovim usporedbama - a sve se oslanjaju na jednake, stereotipne

dosjetke - nalaze mostove koji nas povezuju s našom minulom kulturom, mogli znati da je

tvorac toga pastiša bio netko drugi, a ne Dţelal? A svestrani šogor, kojega je Dţelal ţelio

gurnuti u zaborav, bio je istinski majstor tisuću umijeća: izumio je škare s ogledalom da

26 Murid: netko tko želi pristupiti mističnom redu (derviškome redu); pristalica, sljedbenik nekoga šejha, vrhovnog

autoriteta reda.

27 Feridudin Atar, perzijski pjesnik i mistik rođen 1145/46. godine, autor glasovitog djela Mantik-ut Tajr (Govor ptica).

28 Ibn Arabi (rođ. 1163.), arapski filozof rodom iz Andaluzije. Autor je glasovita djela Fusus al-hikam (Dragulji mudrosti) za koje je

tvrdio da ga je napisao sa111 poslanik Muhamed i predao mu ga rekavši: “Izađi s njom u svijet!"

frizerima olakša posao, razvio je aparat za obrezivanje koji onemogućuje kobne pogreške

koje su uništile budućnost mnoge naše djece, konstruirao bezbolna vješala koja umjesto

masnoga konopca imaju lanac, a namjesto stolca sklisku podlogu. U vrijeme kad su mu

trebali sestrina i šogorova paţnja i naklonost, Dţelal je ta otkrića oduševljeno predstavljao

ĉitateljima u svojoj rubrici Vjerovali ili ne.”

"Oprosti, bilo je upravo suprotno!” usprotivio mu se novinar Magazina, "Dok je ureĊivao i

vodio rubriku Vjerovali ili ne, gospodin Dţelal bio je posve sam. Opisat ću vam jedan prizor

koji nisam ĉuo od drugih, nego sam mu osobno nazoĉio.”

Bio je to jedan od prizora iz filmova iz “produkcije Ješilĉam” koji govore o godinama

neimaštine i samoće dobroćudnih mladića koji su poslije postigli velik uspjeh u ţivotu. Jedne

novogodišnje noći u nekoj od siromašnih kuća sirotinjske ĉetvrti mladi i neiskusni novinar

Dţelal kaţe majci da ga je bogati ogranak Obitelji pozvao na novogodišnje slavlje u svoju

kuću na Nišantašu. Tamo će sa striĉevima i tetama i s njihovim veselim kćerima i

raspuštenim sinovima provesti zabavnu veĉer, a onda odjuriti na tko zna koje drugo slavlje u

gradu. Majka švelja, sretna što moţe maštati o sinovoj sreći, kaţe mu radosnu vijest: da je za

tu noć potajice prepravila i dotjerala stari kaput njegova pokojnoga oca. Dok Dţelal oblaĉi

kaput koji mu savršeno pristaje (prizor zbog kojega majci poteknu suze na oĉi: “Isti si

otac!”), majci lakne kad sazna da je na istu zabavu pozvan i prijatelj njezina sina, takoĊer

novinar. Kada taj novinar i svjedok ove priĉe te iste veĉeri siĊe s Dţelalom niz hladne i

mraĉne stube drvene kuće i naĊe se na blatnjavoj ulici, doznaje da siromašnoga Dţelala na

novogodišnju zabavu nisu pozvali nikakvi bogati roĊaci, niti itko drugi, nego da te noći mora

deţurati u redakciji kako bi platio operaciju za majku koja je, neprestance šivajući pri

svjetlosti svijeće, gotovo posve oslijepila.

Poslije te priĉe nastupila je tišina. Onda je Galip rekao nekoliko rijeĉi u vezi s

pojedinostima koje se nisu podudarale s Dţelalovom ţivotnom priĉom, no dva stara novinara

nisu se obazirala na njih. Da, moguće je da su se zabunili oko nekih rodbinskih odnosa i

datuma; budući da je otac gospodina Dţelala još uvijek ţiv (Jeste li sigurni u to?), moţe biti

da su pobrkali oca s djedom, ili stariju sestru s tetom, no - koliko se moglo vidjeti - nije ih

puno boljela glava zbog toga. Nakon što su Galipa pozvali da sjedne za njihov stol, ponudili

ga cigaretom i postavili pitanje na koje nisu saslušali odgovor (Što ste rekli, u kakvom ste

srodstvu s njim?), na zamišljenu šahovsku ploĉu poĉeli su slagati figure koje su, jednu za

drugom, vadili iz torbe uspomena.

Onih nesretnih dana kad mu je bilo zabranjeno pisati o bilo ĉemu osim o općinskim

problemima, Dţelal je bio toliko obasut beskrajnom ljubavlju svoje šire rodbine da je bilo

dovoljno da mu pred oĉima iskrsne nešto iz djetinjstva provedenog u vili s ĉijeg se svakog

prozora mogla vidjeti po jedna lipa, pa da u dahu napiše tekst koji nisu mogli razumjeti ni

ĉitatelji, ni cenzori.

Ne, izuzev s novinarima, imao je tako malo kontakata s ljudima da je, kad bi morao otići

na neki veliki skup, ţelio uza se imati iskrena prijatelja kojega bi mogao oponašati u svemu,

poĉevši od kretnji do govora, od odijevanja do izbora jela.

Ne, uopće nije bilo tako! Ĉime bi se, osim potporom moćnih roĊaka koji su ga štitili

ljubavlju koju nije zasluţio, moglo objasniti kako se taj mladi zaljubljenik u novinarstvo, ĉiji

je zadatak bio ureĊivati enigmatski kutak i ţensku rubriku Savjeti, u svega tri godine

ugnijezdio u najĉitanijoj rubrici ne samo u svojoj zemlji, nego i na Bliskom istoku

i Balkanu, te bez ikakvih skrupula poĉeo sijati razdor na sve strane?

Kad je jedan naš napredni drţavnik za osmi roĊendan svoga sina dao pripremiti krem-tortu

s jagodama na koju je stavljeno osam svijeća, te na to sasvim obiĉno “roĊendansko slavlje”

pozvao djeĉakove prijatelje, jednu levantinsku madame koja je tandrkala po klaviru i

novinare, i to s nakanom da se proslava roĊendana, toga temeljnog kamena zapadne

civilizacije, udomaći i kod nas, Dţelal ga je u svojoj kolumni s nesmiljenom i neshvatljivom

ironijom naprosto pokopao. No razlog tomu nije bio ideološke, politiĉke ili estetske naravi,

kako se mislilo, nego to što je Dţelal bolno zamijetio kako nikada u ţivotu nije osjetio takvu

oĉinsku, niti bilo kakvu drugu ljubav.

To što ga sada nigdje nema, što su adrese i telefoni koje je dao pogrešni ili izmišljeni, sve

je to zbog ĉudne i neshvatljive odvratnosti koju osjeća prema daljim i bliţim roĊacima,

prema svim ljudima koju mu nisu uzvratili ljubav. (Galip je pitao gdje bi mogao naći

Dţelala.)

Ne, razlog njegova povlaĉenja u neki skroviti kutak grada i bijega od svih ljudi bio je,

dakako, posve drugi: već je bio shvatio da se neće moći osloboditi onoga bolnog osjećaja

samoće koji mu od roĊenja stoji nad glavom kao aureola nesreće, niti bolne nemoći da se

pribliţi ljudima; stoga se, tko zna u kojoj dalekoj sobi, pomiren, prepustio beznadnoj samoći

od koje ne moţe pobjeći, onako kako se bolesnik bez nade prepušta svojoj bolesti.

Galip je htio znati u kojoj je ĉetvrti ta udaljena soba, spomenuo je televizijsku ekipu koja

traţi gospodina Dţelala...

“Gospodin Dţelal ionako će dobiti otkaz!” prekinu ga polemiĉar Nešati. “Već deset dana ne

šalje nove tekstove! Svi vide da su rukopisi koje je ostavio u fasciklu REZERVA zapravo

tekstovi od prije dvadeset godina, samo pretipkani.”

Kao što je Galip oĉekivao i priţeljkivao, njegovim se rijeĉima usprotivio novinar Magazina:

ti se tekstovi ĉitaju s mnogo većim zanimanjem nego prije, telefoni neprestano zvone, a

svaki dan Dţelal prima najmanje dvadeset pisama.

“Da”, uzvratio je polemiĉar, “pisma s prijedlozima kurvi, svodnika, terorista, hedonista,

preprodavaĉa droge i starih kriminalaca koje je hvalio zbog trgovine drogom.”

“Jel‟ ih ti to potajice otvaraš i ĉitaš?” upitao je novinar Magazina. “Kao i ti!” odgovorio je

polemiĉar.

Obojica su se uspravila na svojim stolicama kao šahisti zadovoljni poĉetnim potezima u

novoj partiji. Polemiĉar je iz unutarnjeg dţepa sakoa izvadio jednu malu kutiju. Pokazao ju

je Galipu kao opsjenar koji publici pomno pokazuje neki predmet prije negoli taj predmet

nestane. “Ovaj lijek za ţeludac jedina je zajedniĉka stvar koju imamo vaš roĊak, gospodin

Dţelal, i ja. U trenutku zaustavlja luĉenje ţeluĉane kiseline. Hoćete li jednu tabletu?”

Galip je uzeo bijelu tabletu i progutao je kako bi se ukljuĉio u igru za koju nije znao odakle

poĉinje i kamo vodi, no u kojoj je htio sudjelovati.

“SviĊa li vam se naša igra?” upitao je stari kolumnist smješkajući se. “Trudim se shvatiti

pravila", uzvratio je Galip sumnjiĉavo.

“Ĉitate li moje tekstove?”

“Ĉitam.”

“Kad uzmete novine, ĉiju kolumnu prvo proĉitate? Moju ili Dţelalovu?”

“Dţelal mi je roĊak.”

“Ĉitate li samo zbog toga njegov tekst prije mojega?” upita stari kolumnist. “Je li srodstvo

vaţnije od kvalitete ĉlanka?”

“I Dţelalove su kolumne jako dobre!” odvrati Galip.

“Svatko ih moţe napisati, shvaćate li?” reĉe stari polemiĉar. “Usto, većina tekstova preduga

je za kolumne. Oponašaju priĉe. One su umjetniĉki ukrasi. Prazne rijeĉi. Ima u njima

nekoliko šablonskih trikova, to je sve. Govore o uspomenama, samo o lijepim stvarima,

slaĊima od meda. Svaki se ĉas naiĊe na neki paradoks. Pribjegava se igri „prijetvornosti‟,

koju su divanski pjesnici zvali tecahiil-ii arifane, to jest 'pretvaraj se da ništa ne znaš‟.

Nepostojeće stvari predoĉene su kao postojeće, postojeće kao nepostojeće. Ako je sve to

nedostatno, praznina priĉe bit će prikrivena bombastiĉnim reĉenicama koje njegovi

oboţavatelji smatraju „lijepima‟. Svatko ima ţivot, uspomene i prošlost, kao i on. Svatko

moţe tako igrati. I vi. Ispriĉajte mi neku priĉu!” “Kakvu priĉu?”

“Kakvu god, prvu koja vam padne na pamet.”

“Priĉu o ĉovjeku ĉija je ţena jednoga dana nestala i koji ju je pošao traţiti”, poĉe Galip.

“Lutao je gradom u potrazi za njom. Kamo god krenuo, naišao bi na njezine tragove, ali ne i

na nju!”

“I?”

“Toliko”

“Ne, ne, mora biti još!” reĉe stari kolumnist. “Što ĉovjek išĉitava iz tih tragova posvuda po

gradu? Je li mu ţena stvarno lijepa? S kim je pobjegla?”

“U tragovima razasutima po gradu taj ĉovjek kao da ĉita vlastitu prošlost. Ne zna s kim je

pobjegla ili to ne ţeli znati jer, kad god i gdje god naiĊe na tragove svoje ţene i svoje

prošlosti, pomisli da bi ĉovjek kojemu je pobjegla, ili mjesto na koje je pobjegla, morali biti

skriveni negdje u njegovoj vlastitoj prošlosti.”

“To je dobra tema”, primijeti stari kolumnist. “Kao što bi Poe rekao: ljepotica koja umre ili

nestane! No pripovjedaĉ mora biti dosljedniji. Ĉitatelj, naime, nema povjerenja u neodluĉna

pripovjedaĉa. Završimo tu priĉu koristeći Dţelalove trikove... Uspomene: neka cijeli grad

vrvi lijepim uspomenama toga ĉovjeka. Stil: neka tragovi tih uspomena skriveni u kiĉastim

rijeĉima i figurama upućuju na prazninu. Tecahül-ü arifane: neka ĉovjek hini da ne zna

kome je njegova ţena pobjegla. Paradoks: tako bi ĉovjek kod kojega je ţena našla utoĉište

mogao biti isti onaj od kojega je pobjegla. Kako vam se ĉini? Vidite, i vi to moţete napisati.

Svatko moţe.”

“Ali samo Dţelal tako piše”, reĉe Galip.

“No dobro, odsad ćete i vi tako pisati!” uzvrati polemiĉar tonom koji je nagovijestio kraj

rasprave.

“Ako ga traţite, pozorno ĉitajte njegove kolumne", reĉe novinar Magazina. “On je negdje u

svojim tekstovima. Puni su odaslanih poruka, malih, osobnih poruka. Shvaćate li?”

Kao odgovor na to Galip je ispriĉao kako mu je Dţelal nekoć, kad su bili djeca, pokazivao

reĉenice koje je sastavio od prvih i zadnjih slova odlomaka njegovih tekstova. Priĉao je o

igrama slova koje je Dţelal bio izumio da zavara cenzuru i drţavno povjerenstvo za tisak,

0 sintagmama koje je pravio od prvih i zadnjih slogova reĉenice, o reĉenicama koje su se

dale sklopiti od svih velikih slova u tekstu i o igrama rijeĉi koje, kako je Dţelal rekao, mogu

razljutiti “našu tetu”.

“Je li vam teta bila usidjelica?” upitao je novinar Magazina.

“Nikad se nije udavala”, odgovorio je Galip.

“Je li toĉno da je gospodin Dţelal bio u svaĊi s ocem zbog jednoga kata u potkrovlju?”

Galip je odgovorio da je taj problem “jako stara stvar”.

“Je li toĉno da je jedan Dţelalov stric odvjetnik svojedobno brkao zapisnike, tumaĉenja i

zakone s jelovnicima i voznim redom brodova na Bosporu?”

Galip je odgovorio da bi i to, kao i drugo, kao i sve ostalo, moglo biti samo priĉa.

“Shvaćaš li, mladiću?” oglasi se stari novinar neugodnim glasom. “O tome mu nije priĉao

gospodin Dţelal. Do tih je skrivenih podataka došao jedan naš prijatelj, zaljubljenik u

detektivski poziv i hurufijski nauk. Izvlaĉio ih je iz Dţelalovih tekstova, iz slova meĊu

kojima su bila skrivena, i to s velikom mukom, kao da iglom kopa bunar.”

Moţda te igre imaju neko skriveno znaĉenje, mislio je novinar Magazina, moţda gospodinu

Dţelalu pristiţu glasovi iz kakvog misterija

1 moţda ga ta njegova duboka veza s misterijem izdiţe iznad drugih novinara, no ĉovjek bi

se morao prisjetiti i ove opomene: “Ohole novinare pokapaju ili novcem od milodara ili o

trošku općine...”

“A moţda je - saĉuvaj nas Boţe! - umro”, reĉe stari kolumnist. “Ne sviĊa vam se naša

igra?”

“A to da je izgubio pamćenje... Je li to izmišljeno ili je istina?” upitao je novinar Magazina.

“I jedno i drugo!” odgovori Galip.

“A prebivališta ĉije adrese taji?”

“Isto tako.”

"Moţda mu je pozlilo u jednome od tih stanova pa se bori za ţivot”, reĉe kolumnist.

“Znate, i on sam uţiva u igrama pretpostavki.”

“Da je tako, pozvao bi nekoga tko mu je blizak”, na to će novinar Magazina.

“Nema takvoga”, uzvrati mu stari kolumnist. “Nitko mu nije bio blizak.”

“Mladić vjerojatno ne misli tako”, reĉe novinar Magazina. “Niste nam rekli ni kako se

zovete.”

Galip je rekao svoje ime.

“Onda nam kaţite, gospodine Galipe”, nastavio je novinar Magazina, “postoji li osoba koju

gospodin Dţelal smatra toliko bliskom da bi joj u kući u koju se zatoĉio u trenucima tko zna

kakve krize mogao povjeriti neku knjiţevnu tajnu ili ostaviti svoju oporuku? Jer, ipak ne

moţe biti toliko sam.”

Galip je razmišljao. “Nije bio toliko sam”, reĉe uznemireno.

“Koga bi pozvao?” upita novinar Magazina. “Vas?”

“Svoju sestru”, odgovori Galip ne razmišljajući. “Ima sestru po ocu, mlaĊa je od njega

dvadeset godina. Nju bi pozvao.” Zamislio se. Sjetio se fotelje rasporena trbuha iz koje su

virile hrĊave opruge.

“Moţda ste napokon poĉeli shvaćati logiku naše igre”, rekao je stari kolumnist. “Već

izvlaĉite zakljuĉke i uţivate u njima. Stoga ću vam bez susprezanja reći: svi su hurufije

skonĉali loše. Fazlulah iz Esterabada, utemeljitelj hurufijskog reda, ubijen je kao pas. Svezali

su mu noge konopcem i vukli ga po ulicama i trgovima. Znate li da je i on prije šesto godina

poĉeo kao tumaĉ snova, jednako kao i gospodin Dţelal? Ali ne u.novinama, nego u jednoj

pećini izvan grada...”

“Koliko je uz pomoć takvih usporedi moguće razumjeti nekog ĉovjeka, koliko se moţe

prodrijeti u tajne neĉijega ţivota?” pitao se novinar Magazina. “Više od trideset godina

pokušavam proniknuti u nepostojeće tajne naših jadnih umjetnika koje oponašajući Ame-

rikance nazivamo 'zvijezdama'. Napokon sam shvatio: varaju se oni koji vjeruju da je ĉovjek

stvoren u paru. Nitko ne sliĉi ni na koga. Svaka naša siromašna djevojka siromašna je na svoj

naĉin. Svaka je naša zvijezda jedinstvena, jedna jedina na nebu, sama samcata, sirota

zvjezdica kojoj nema sliĉne.”

“Izuzev onih u Hollywoodu. Jesam li vam govorio o originalnim autorima koje gospodin

Dţelal oponaša? Osim onih koje sam malo prije pobrojio, stalno ponešto uzima od Dantea,

Dostojevskog, Mevlane i Šejha Galipa”, rekao je stari kolumnist.

“Svaki je ţivot jedinstven!” ustvrdio je kolumnist Magazina. “Priĉa i jest priĉa baš zato što

ne nalikuje ni na jednu drugu priĉu. Svaki je pisac posve sam i jadan.”

“Ne slaţem se s tim!” rekao je stari pisac kolumna. “Uzmimo njegov tekst „Kad se povuku

vode Bospora‟, koji ĉitatelji navodno jako vole. Nije li on nastao potkradanjem prastarih

knjiga koje govore o navještajima Sudnjega dana prije dolaska Mesije, prepisivanjem

kuranskih sura o smaku svijeta, Ibn Halduna, Abu Horasanija? Dţelalova je samo banalna

priĉa o nekom obiĉnom kriminalcu. Taj tekst nema nikakve knjiţevne vrijednosti. Gluposti o

kojima razglaba sigurno nisu razlog zbog kojega ga je uţi krug ĉitatelja doĉekao s

oduševljenjem, zbog kojega su histeriĉne ţene toga dana nazivale po stotinu puta. Poruke su

skrivene u slovima, njih mogu razumjeti samo ĉlanovi reda, oni koji su upućeni u tajne

ĉitanja, a ne vi ili ja. A kako su raštrkani po cijeloj zemlji, ti sljedbenici (polovicu Ĉine

prostitutke, a polovicu homoseksualci) te poruke skrivene u slovima tumaĉe kao naredbu da

se sastanu, te od jutra do veĉeri telefoniraju u redakciju da ne bismo njihova šejha, Dţelal-

efendiju, otpustili zbog gluposti o kojima piše. Ionako je pred zgradom uvijek dvoje-troje

ljudi koji ga ĉekaju. Kako moţemo znati da i vi, gospodine Galipe, niste jedan od njih?”

“Po tome što nam se dopao!” rekao je novinar Magazina. “U njemu smo prepoznali nešto

od svoje mladosti. Toliko nam je bio simpatiĉan dà smo mu otkrili mnogo tajni. Eto, po tome

znamo da nije jedan od tih. Kao što mi je pri našem zadnjem susretu posljednjih dana svoga

ţivota u staraĉkome domu rekla velika dama Šamije Samim, svojedobno glasovita zvijezda:

bolest zvana ljubomora... Što? Zar već idete, mladiću?"

“Gospodine Galipe, dragi sine, kad već odlaziš, odgovori mi na sljedeće pitanje!” rekao je

stari kolumnist. “Zbog ĉega novinari engleske televizije ţele razgovarati s Dţelalom, a ne sa

mnom?”

“Zato što piše bolje od vas”, odgovorio je Galip. Dignuo se od stola i krenuo prema

praznome hodniku koji je vodio prema stubama. Ĉuo je staroga novinara kako snaţnim

glasom i s ništa manje dobre volje viĉe za njim: “Zar stvarno misliš da sam ti dao tabletu za

ţeludac?” Stupivši na ulicu, Galip se oprezno osvrnu oko sebe. Na suprotnom ploĉniku, na

uglu gdje su nekoć uĉenici medrese spalili stranicu s Dţelalovom kolumnom tvrdeći da

vrijeĊa vjeru, dokono su stajali uliĉni prodavaĉ naranĉi i jedan ĉovjek bez ijedne vlasi na

glavi. Nitko nije ĉekao Dţelala. Prešao je na drugu stranu i kupio jednu naranĉu. Dok ju je

gulio i jeo, imao je osjećaj da ga netko slijedi. Nikako nije mogao dokuĉiti zbog ĉega ga je taj

osjećaj obuzeo baš kad je preko Trga Dţagaloglu krenuo prema svome uredu. Ni zašto mu se

ĉinio tako stvarnim dok se polako spuštao niz padinu razgledajući izloge knjiţara. Na zatiljku

kao da je osjećao jedva zamjetnu prisutnost nekog “oka”, i ništa više.

Kad je u jednoj od knjiţara pred kojima je uvijek usporavao ugledao drugi par oĉiju,

obradovao se kao da je ugledao nekoga bliskog i u tome trenutku shvatio koliko ga voli. Bio

je to izlog izdavaĉke kuće koja je objavila većinu kriminalistiĉkih romana koje je Ruja napro-

sto gutala. Zloslutna sova, koju je ĉesto viĊao na koricama knjiga, strpljivo je promatrala

Galipa i ljude koji su subotom prolazili ispred maloga izloga nevelike knjiţare. Galip je ušao

u knjiţaru, kupio tri stara romana za koja je pretpostavljao da ih Ruja nije proĉitala, usto i

roman Ţena, Ijubav i viski koji je toga tjedna promoviran, te sve to dao zapakirati. Na povećem

kartonu obješenom na gornju policu pisalo je sljedeće: U Turskoj ni jedna serija knjiga nije

dosegnula broj 126. Naklade naših detektivskih romana jamstvo su naše kvalitete. Budući da su u

knjiţari prodavali i druge knjige osim “knjiţevnih ljubavnih romana” i “serije humoristiĉkih

romana Sova” istoimene izdavaĉke kuće, upitao je imaju li kakvu knjigu o hurufijstvu.

Podeblji starac, koji je iz fotelje pokraj vrata mogao vidjeti i pult za kojim je stajao blijedi

mladić i ljude koji su prolazili blatnjavim ploĉnikom, dao mu je oĉekivani odgovor:

“Nemamo. Pitaj u knjiţari Škrtog Ismaila.” Potom je dodao: “Jednom su mi u ruke dospjeli

rukopisi krimića koje je s francuskoga preveo princ Osman Dţelaletin-efendija, i sam

hurufija. Znate li kako je ubijen?”

Izašavši van, Galip je promotrio obje strane ulice, no nije zamijetio ništa što bi mu privuklo

pozornost. Jedna pokrivena ţena s malim djetetom u preširoku kaputu gledala je izlog

prodavaĉa sendviĉa; tu su bile i dvije uĉenice u istim zelenim ĉarapama, a starac u smeĊem

kaputu ĉekao je da prijeĊe na drugu stranu ulice. No ĉim se uputio prema svome uredu, na

potiljku je osjetio pogled onoga istog “oka”.

Budući da ga nikada dotad nitko nije pratio te da nikada nije upoznao osjećaj kako je to

kad ga netko prati, Galipova iskustva bila su ograniĉena na ono što je znao iz filmova koje je

gledao i na prizore iz krimića koje je Ruja ĉitala. Iako je proĉitao vrlo malo kriminalistiĉkih

romana, ĉesto se razmetao idejama o njima: bit će da je moguće koncipirati krimić ĉiji bi

poĉetak i kraj bili isti, morala bi se moći zamisliti priĉa koja nema “kraja” zbog toga što bi joj

svršetak bio skriven u samoj priĉi, mora biti moguće smisliti roman ĉija se radnja odvija

meĊu slijepcima itd. Dok je iznosio te zamisli zbog kojih bi Ruja naškubila usne, maštao je o

tome da jednoga dana postane netko posve drugi.

Uvjerivši se da je prosjak bez noge, koji se bio smjestio u jedno udubljenje kraj ulaza u

poslovnu zgradu, slijep na oba oka, Galip je pomislio kako košmar koji ga je muĉio mora biti

povezan ne samo s Rujinom nestankom, nego i s nesanicom. Ušao je u sobu i umjesto da

smjesta sjedne za stol, otvorio je prozor i pogledao dolje. Neko je vrijeme promatrao sve što

se kretalo na ulici. Kad je sjeo za stol, ruka mu je sama od sebe krenula ne prema telefonu,

nego prema fasciklu s pisaćim papirom. Izvadio je iz njega jedan ĉist papir i bez mnogo se

razmišljanja bacio na pisanje.

“Gdje bi Ruja mogla biti: stan bivšega muţa, striĉev stan, Banuov stan, neki politiĉki stan,

konspirativni stan u kojemu se razgovara o poeziji, stan u kojem se razgovara o svemu, neki

posve drugi stan na Nišantašu, bilo koji stan, neki stan.” Shvativši da nije u stanju razmišljati,

odloţio je olovku. Kad ju je ponovno uzeo, precrtao je sve što je bio napisao osim prve

mogućnosti: “stan bivšega muţa”, te dopisao sljedeće: “Mjesta na kojima bi se mogli sastajati

Ruja i Dţelal: Ruja i Dţelal u Dţelalovoj kući, Ruja i Dţelal u nekoj hotelskoj sobi, Ruja i

Dţelal idu u kino. Ruja i Dţelal? Ruja i Dţelal?”

Zapisujući to na papire, usporeĊivao je samoga sebe s junacima krimića koje je osmišljavao u

glavi te mu se, zahvaljujući upravo tome, ĉinilo kako se pribliţava pragu vrata koja ga vode

prema Ruji, prema preobrazbi u nekoga novog ĉovjeka kakvim je ţelio postati, prema

jednome novom svijetu. Svijet koji se kroz ta vrata mogao vidjeti bio je svijet u kojemu

ĉovjek mirno prihvaća da ga netko prati. Jer ako ĉovjek vjeruje da ga prate, onda bi u

najmanju ruku morao vjerovati i u svoju sposobnost da sjedne za stol i popiše sve tragove

koji mu mogu pomoći da naĊe neku nestalu osobu. Galip je i sam znao da ne sliĉi na junake

kriminalistiĉkih romana, no uvjerenost da je nalik nekoj takvoj osobi i da bi mogao biti

“poput nje” pomalo mu je olakšavala pritisak zbog svega što se oko njega dogaĊalo. Mnogo

kasnije, kad mu je mladi konobar sa zaĉuĊujuće simetriĉnim razdjeljkom na glavi donio iz

restorana jelo koje je naruĉio, Galip je, neprestance biljeţeći moguće tragove na ĉistim

listovima papira, bio toliko uronio u svijet krimića da mu se pilav s donerom29 i salata od

mrkve, doneseni na prljavome pladnju, nisu ĉinili svakidašnjima, nego kao neka posve

drukĉija i njemu prvi put posluţena jela.

Slušalicu telefona koji je zazvonio usred jela podignuo je kao netko tko oĉekuje poziv.

Pogrešan broj. Maknuo je pladanj poslije završena objeda i s istim mirom nazvao stan na

Nišantašu. Puštajući telefon da dugo zvoni, zamišljao je kako se Ruja umorna vratila doma i

kako upravo ustaje iz kreveta, ali se ipak nije iznenadio kad mu se nitko nije javio. Okrenuo

je broj tete Hale.

29 Pilav: kuhana riža koja se služi kao prilog uz mesna jela.

Da teta ne bi pitala za nešto drugo osim za Rujinu bolest i razlog zbog kojega je Rujina

majka poljubila zakljuĉana vrata nakon što je, zabrinuta zbog višednevnog neuspješnog

nazivanja, otišla do njihova stana, Galip je u dahu izdeklamirao sljedeće: nisu se mogli javiti

jer je telefon bio pokvaren, Ruja je još one noći bila dobro, sada je zdrava kao drijen, ne fali

joj ništa, zadovoljna ţivotom, u svome ljubiĉastom kaputu sjedi u taksiju, jednom chevroletu

56, i ĉeka njega, Galipa, skupa idu u Izmir posjetiti jednoga starog prijatelja, sada teško

bolesnog, brod uskoro kreće, a on telefonira iz jednoga dućana na putu u luku, zahvaljuje

prodavaĉu koji mu je u toj guţvi dopustio telefonirati, doviĊenja! No teta Hale opet je morala

nešto pitati: jesu li dobro zatvorili vrata? Je li Ruja ponijela svoj zeleni vuneni dţemper?

Kad je Saim nazvao, Galip je upravo razmišljao o tome koliko bi se promijenila psiha

ĉovjeka koji bi neprestano zurio u plan grada u koji nije nogom kroĉio, a nastoji si ga

predoĉiti. Saim je i nakon Galipova odlaska nastavio kopati po svojem arhivu te je naišao na

neke korisne tragove: Mehmet Jilmaz, koji je odgovoran za smrt starice, mogao bi još uvijek

biti na ţivotu, ali poput utvare hoda gradom ne kao Ahmet Kaĉar ili Haldun Kara, kao što su

prije mislili, nego kao Muamer Ergener, a to se ime ne ĉini laţnim. Iznenadio se kad je u

ĉasopisu naišao na to ime koje je u svemu zastupalo "suprotno stajalište”; zbunili su ga i isti

stil i iste pravopisne pogreške osobe potpisane kao Salih Golbaši, koja je u istome ĉasopisu

oštro kritizirala dvije Dţelalove kolumne. Razmislivši o tome da se ime i prezime te osobe

rimuju s imenom i prezimenom prvoga Rujinog muţa i da je sastavljeno od istih suglasnika,

nastavio je potragu i u jednom od starih brojeva malotiraţnoga pedagoškog ĉasopisa Sat rada

opet naišao na njega, samo što je sada bio naveden kao odgovorni urednik, te je za Galipa

pribiljeţio adresu redakcije smještene izvan grada: Ĉetvrt Guntepe, Refet Bej 13, Sinanpaša,

Bakirkoj.

Galip se iznenadio kada je poslije telefonskog razgovora u gradskome vodiĉu pronašao

ĉetvrt Guntepe, ali to iznenaĊenje nije bilo prouzroĉeno njegovom ţeljom da se korjenito

promijeni i postane netko drugi. Ta se ĉetvrt prostirala na jednom golom brdu, a u jedan

bespravno podignut kućerak na njemu uselili su se prije dvanaest godina Ruja i njezin prvi

muţ, kako bi “djelovali” meĊu radnicima. Sudeći po karti, brdo je bilo ispresijecano ulicama

koje su nosile imena junaka oslobodilaĉkoga rata. U kutu karte vidio se trg oznaĉen zelenom

bojom (park), minaretom (dţamija) i, toĉno u sredini, kvadratićem (Ataturkov spomenik).

Bilo je to zadnje mjesto koje bi Galipu palo na pamet.

Ponovno je nazvao redakciju, a kad su mu rekli da “gospodin Dţelal još nije stigao”,

nazvao je Iskendera i ispriĉao mu da je našao Dţelala i prenio mu da se engleski novinari ţele

susresti s njim, da se ni on sam nije tome mnogo protivio, ali da je baš ovih dana jako zauzet.

Dok je to govorio, iz slušalice je dopirao plaĉ djevojĉice nedaleko od telefona. Iskender je

rekao da će Englezi ostati u Istanbulu još barem šest dana.

O Dţelalu su ĉuli mnogo toga pohvalnog pa je uvjeren da će ga ĉekati, a i sam Galip, ako ţeli,

moţe ih potraţiti u hotelu Pera Palas.

Odloţivši pladanj pred vrata, izašao je iz poslovne zgrade. Spuštajući se niz padinu,

primijetio je kako nebo nikada dotad nije bilo tako blijedo. Ĉinilo mu se da bi svakoga trena

mogao poĉeti padati pepeljast snijeg i da bi ga, sve i da zapada, mnoštvo ljudi na ulicama

doţivjelo kao nešto svakidašnje. A moţda su svi i gledali preda se, u blatnjave ploĉnike, da bi

se pripremili na to. Osjetio je da ga smiruju krimići pod rukama. Ĉinilo se da svatko moţe

nastaviti svoj svagdašnji ţivot - prodavaĉi plina za upaljaĉe u iznošenoj odjeći, zgrbljeni ljudi

koji podsjećaju na stare, izblijedjele komade odjeće i tihi putnici na stajalištu dolmuša - da svi

oni mogu disati u svojim svagdašnjim ţivotima jer su romani toga ţanra napisani u dalekim i

tajnovitim zemljama i da su ih na “naš jezik” prevele nesretne kućanice pune kajanja zbog

toga što su prekinule školovanje u gimnazijama u kojima se uĉe strani jezici.

Kad je u ĉetvrti Harbije izašao iz autobusa kojim je stigao s Eminonua, ugledao je mnoštvo

ljudi pred kinom Konak. Bili su to posjetitelji subotnje projekcije u ĉetvrt do tri. Prije

dvadeset pet godina dolazio je i on na te popodnevne projekcije s Rujom i prijateljima iz

škole; u gomili prištavih uĉenika odjevenih u iste lake kapute spuštao se niza stube koje su i

nekoć bile pokrivene piljevinom, gledao ţaruljicama osvijetljene prizore iz filmova koji će se

prikazivati tjedan dana poslije te mirno i strpljivo pratio s kim Ruja razgovara. Ĉinilo mu se

da film koji se prikazuje nema kraja, da se nikada neće otvoriti vrata i nastupiti trenutak kad

će ući i sjesti pokraj Ruje, a u dvorani se pogasiti svjetla. Kad je ĉuo da ima karata za

predstavu u ĉetvrt do tri, obuzeo ga je nekakav osjećaj slobode. U kinu je bilo jako toplo i

zagušljivo od gledatelja koji su netom bili izašli. Kad su se svjetla ugasila i poĉeo film,

shvatio je da će zaspati.

Probudivši se, uspravio se na sjedalu. Na platnu je bila neka lijepa ţena, vrlo lijepa, no

jednako toliko i tuţna. Potom je vidio široku, mirnu rijeku, onda seosku kuću i u zelenilu

jedan ameriĉki par. Onda je lijepa, tuţna ţena poĉela razgovarati sa sredovjeĉnim muškarcem

kojega Galip nikada prije nije vidio ni u jednom ameriĉkom filmu. Po sporom i mirnom

govoru, po istim pokretima i izrazima lica, shvatio je da im je ţivot pun boli. Zapravo je znao,

a ne shvatio! Njihov je ţivot bio pun patnje, pun gorĉine i teških muka koje nas u licu ĉine

sliĉnima: kad se jedna završi, sustigne nas druga, kad se na jednu naviknemo, snaĊe nas neka

nova. Ĉak i kad znamo da su odavno krenule na nas i pripremimo se za njih, kad se ta bol na

nas sruĉi kao noćna mora, opet se povuĉemo u neku vrstu osame, u beznadnu i neizbjeţnu

samoću koja bi nas usrećila kad bismo mislili da je dijelimo s drugima. Galip je na trenutak

osjetio da on i ţena na platnu dijele istu bol, ili moţda ne istu bol, nego zajedniĉki svijet:

jedan posve ureĊen svijet od kojega se ne oĉekuje previše, no u kojemu se nitko ni ne ljuti,

svijet u kojemu su smisao i besmisao ograniĉeni i koji ĉovjeka poziva na samozatajnost. Dok

se radnja filma odvijala, i dok je ţena izvlaĉila vodu iz bunaru, vozila stari fordov kamionet,

uzimala malo dijete u naruĉje i stavljala ga na spavanje neprestance mu nešto govoreći,

Galipu se ta ţena ĉinila bliskom ka0 da gleda samoga sebe. Ono što je u njemu budilo ţelju

da je zagrli nije bila njezina ljepota, prirodnost ili pak sposobnost da bude to što jest, nego

duboka uvjerenost da on i ta ţena ţive u istome svijetu. Kad bi je mogao priviti uza se, i ta bi

njeţna ţena svijetlosmeĊe kose pomislila isto. Galipu se ĉinilo da taj film gleda posve sam i

da nitko drugi ne vidi ono što on vidi. Nešto kasnije, kad je u usijanome gradu presjeĉenom

širokom asfaltnom cestom izbila tuĉnjava, i kad je jedan okretni, hitri, snaţni i “karakterni”

muškarac preuzeo kontrolu nad dogaĊajima, Galip je osjetio da je bliskosti izmeĊu njega i

ţene došao kraj. Svaka rijeĉ titla bola mu je oĉi, a u prepunu kinu osjećao je komešanje ljudi.

Ustao je, izašao i vratio se kući u ranoj pomrĉini i pod snijegom koji je lagano padao.

Mnogo poslije, dok je leţao na plavome, kariranom poplunu, u polusnu se sjetio da je u kinu

zaboravio krimiće koje je kupio za Ruju.

Deseto poglavlje

OKO

U tome stvaralačkom razdoblju svoga života nikada nije napisao manje od

pet stranica dnevno. —Abdurahman Šeref

DogaĊaj koji ću vam ispriĉati odigrao se jedne zimske noći. Zbio se u pesimistiĉnom

razdoblju moga ţivota: za mnom su bile prve i teške godine novinarskoga rada, no sve ono

što sam u profesionalnom ţivotu napravio radi to malo priznanja odavno je bilo potopilo moje

prvotno oduševljenje za taj poziv. U hladnim zimskim noćima govorio sam samome sebi da

sam ostao na nogama, no istodobno sam osjećao da sam iznutra ispraţnjen. Budući da sam te

zime obolio od nesanice koja će me pratiti cijeloga ţivota, ponekad sam s urednikom ostajao

u redakciji do sitnih sati i pripremao tekstove za koje sam znao da ih ujutro, u svakodnevnoj

zbrci i guţvi, neću stići napisati. Rubrika Vjerovali ili ne, koja je u to vrijeme bila vrlo omiljena

u europskim novinama i ĉasopisima, bila je kao stvorena za taj noćni rad. Najprije bih pred

sobom raskrilio neke europske novine s puno rupa nastalih izrezivanjem ĉlanaka, neko

vrijeme pomno analizirao crteţc Iz rubrike Vjerovali ili ne (poznavanje stranoga jezika smatrao

sam suvišnim, pa ĉak i štetnim po svoju maštu), te bih s nekom vrstom umjetniĉkoga ushita

zapisivao nadahnuća koja bi ti crteţi pobudili u meni.

Te zimske noći bacio sam pogled na crteţ jedne nakaze neobiĉna lica (oĉi su joj bile jedno

ispod drugoga), objavljen u francuskom Illustrationu, i u trenu skicirao tekst o jednookim

mitskim bićima. Najprije sam ukratko izloţio povijest toga neustrašivog stvorenja: u Epu

o Dede Korkutu30 plašilo je mlade djevojke; kod Homera se pretvaralo u podmukloga

Kiklopa; u Buharijevoj Povijesti Božjih poslanika bilo je nitko drugi doli Dedţal; u Tisuću i

jednoj noći uvlaĉilo se u vezirske hareme; prije susreta s voljenom Beatrice, koja mi se u

Danteovu Raju uĉinila jako poznatom, na trenutak se pojavilo u ljubiĉastoj odori; u

Mevlaninoj Mesneviji presretalo je karavane; a kod Vatheka31, kojega jako volim, pretvaralo

se u crnkinju. Potom sam opisao ĉemu nalikuje to njegovo ĉudno, jedino oko sliĉno mraĉnoj

rupi toĉno posred ĉela, zbog ĉega nas ono uţasava, zašto ga se trebamo bojati i kloniti, te sam

svojoj kratkoj “monografiji” pridodao i dvije priĉice koje su mi u naletu spisateljskoga ţara

same došle na vrh pera: taj netko, to otmjeno jednooko stvorenje znano kao “Lord”, ţivi u

jednoj siromašnoj ĉetvrti na obali Zlatnoga roga, noću se spušta u blatnjavu, mutnu i

mazutom zagaĊenu vodu i odlazi tko zna kamo, susreće se s Kiklopom ili je pak on sâm taj

Kiklop, a u ponoć, kad s glave svuĉe kapu s krznenim obodom, mnoge djevojke iz luksuznih

bordela na Peri od straha padaju u nesvijest.

30Ep oguskih Turaka. Smatra se da je nastajao u razdoblju u kojemu su oguski Turci prihvatili lslam (8.-10. st.), no vjerojatno vuče

korijene još iz predislamskoga doba. Zapisan je između 14. i 16. st.

31 Roman Wllllama Thomasa Beckforda, objavljen 1786. na engleskom, a 1787. na francuskom jeziku.

Ilustratoru koji je bio lud za takvim temama ostavio sam kratku poruku (Molim te, bez

brkova!) i nešto iza ponoći napustio redakciju. Budući da se nisam htio odmah vratiti u

hladan i prazan stan, odluĉio sam pješaĉiti starim istanbulskim ulicama. Kao i uvijek, nisam

bio zadovoljan Mamim sobom, ali sam bio zadovoljan tekstom i priĉom. Mislio sam, ako u

dugoj šetnji budem mislio na tu malu knjiţevnu pobjedu, moţda ću se malo osloboditi

osjećaja da sam nesretan, osjećaja koji se zavukao u mene kao bolest koja nikako ne prolazi.

Išao sam sporednim ulicama koje su krivudale i nepravilno se kriţale, suţavale se i

postajale sve mraĉnijima. Osluškujući bat svojih koraka, hodao sam ispod tamnih prozora

mraĉnih kuća ĉiji su se nakrivljeni i ostakljeni doksati gotovo dodirivali. Hodao sam tim po-

sve zaboravljenim ulicama od kojih su zazirali i ĉopori pasa, pospani noćni ĉuvari,

narkomani, pa ĉak i utvare.

Kad sam osjetio da me odnekud promatra neko oko, najprije se nisam naroĉito uzbudio. Bit

će da je to umišljanje povezano s tekstom koji sam maloprije napisao, govorio sam samome

sebi, jer ni na boĉnome prozoru doksata koji su se nadnosili nad usku ulicu, ni u mraku

pustoga graĊevinskog zemljišta nije bilo nikakva oka uperena prema meni. Osjećaj da me

netko promatra mogla je izazvati i kakva maglovita prikaza, te mu nisam htio pridavati

pozornost. Ali u nastupima duge tišine, kad se ništa nije ĉulo osim zviţdaljki noćnih ĉuvara i

zavijanja ĉopora pasa koji su u dalekim ĉetvrtima nasrtali jedni na druge, osjećaj da me netko

promatra postupno je jaĉao te je na kraju postao tako zgusnut da sam poslije nekoga vremena

shvatio kako se toga neizdrţivog pritiska ne mogu spasiti hineći da ga ne primjećujem.

Svevideće oko, koje me je posvuda pratilo, sad me je promatralo ne skrivajući se! Ne, ono

nije imalo nikakve veze s junacima priĉe koju sam izmislio. Nije bilo zastrašujuće, ruţno ili

smiješno kao oni. Nije bilo ni strano i hladno. Ĉak mi se ĉinilo poznatim: oku sam bio

poznat, a i ono meni. Već dugo smo znali jedno za drugo, ali za tako otvoreno suoĉenje

trebali su nam i onaj posebni osjećaj koje me obuzeo u ponoć i ona odreĊena ulica kojom

sam prolazio i uvjerljivost priviĊenja u njoj.

Neću navesti ime te ulice na padinama Zlatnoga roga jer to ništa ne znaĉi ĉitateljima koji ne

poznaju dobro Istanbul. Zamislite poploĉenu ulicu s mraĉnim drvenim kućama od kojih se

mnoge, trideset godina poslije toga mog “metafiziĉkog iskustva”, još uvijek nalaze ondje, za-

mislite sjene doksata, blijedu uliĉnu svjetiljku ĉija se svjetlost probija kroz isprepletene grane,

i eto! Ploĉnici su bili prljavi i uski. Zid male dţamije u toj ĉetvrti do beskraja se protezao u

tamu. U mraĉnoj toĉki gdje su se u perspektivi spajali zid i ulica ĉekalo me je to apsurdno

(kako bih ga drukĉije nazvao?) oko. Već je sve bilo jasno: ono me je ĉekalo ne da mi uĉini

nešto loše, recimo, da me prepadne, zadavi, izbode ili ubije, nego, kako sam poslije zakljuĉio,

da bi me što prije uronilo u to metafiziĉko iskustvo koje je više sliĉilo na san, i da bi mi

pomoglo.

Vladala je mrtva tišina. U prvi mah pomislio sam da je cijelo to iskustvo povezano s mojom

unutarnjom prazninom, sa svime onim što mi je uzela moja novinarska profesija. Ĉovjek

doţivljava najrealistiĉnije košmare upravo kad je umoran! Ali nije to bila mora, nego puno

odreĊeniji, jasniji, gotovo matematiĉki precizan osjećaj. “Znam da sam iznutra posve prazan.”

To sam rekao. A kad sam zastao naslonivši se na dţamijski zid, ponovio sam ovo: “Ono zna

da sam iznutra posve prazan.” Znalo je što mislim, znalo je što sam dosad radio, no sve to nije

bilo vaţno jer me je “oko” upućivalo na nešto sasvim drugo, nešto što je usto bilo i posve

oĉito: ja sam stvorio njega, a ono je stvorilo mene! Mislio sam da će mi ta misao sinuti u glavi

i nestati kao besmislena rijeĉ kad se najednom stvori na vrhu pera, no ona je ostala. Tako sam

i ja kroz vrata koja su raskrilile te misli ušao u jedan nov svijet, baš kao onaj engleski zec koji

je kroz rupu u polju propao u bezdan.

Na samome poĉetku ja sam stvorio to “oko”. Da me vidi i promatra, dakako. Nisam htio

biti izvan njegova dosega. Formirao sam se pod njegovim nadzorom i uz njegovu pomoć i bio

zadovoljan njime. Jer svakoga sam ĉasa bio svjestan da me promatra, dakle, postojao sam. Da

me nije promatralo, ne bih ni postojao. Ta je istina bila tako oĉita da sam zaboravio da sam ja

stvorio to “oko” te sam osjećao zahvalnost “njemu”, koje je uĉinilo da budem. Ţelio sam

slijediti njegove naredbe kako bih ušao u jednu ugodniju “egzistenciju”, no to se teško dalo

provesti. Pa opet, ta prisila nije bila bolna, bila je naĉin ţivljenja, nešto ugodno, nešto što je

trebalo prihvatiti kao normalno. Svijet misli u koji sam, naslonjen na zid dţamije, bio uronio,

nije nalikovao na moru nego na nekakvu sreću satkanu od sjećanja i meni poznatih slika

poput onih crteţa nepostojećih ilustratora ĉije sam bizarnosti saţimao u rubrici Vjerovali ili ne.

U sredini toga vrta sreće, oslonjen na dţamijski zid u ponoć, vidio sam samoga sebe i

gledao vlastite misli.

Smjesta sam shvatio: ono što sam vidio u središtu svojih misli, ili mašte, ili svijeta iluzija -

nazovite to kako hoćete - nije bilo nešto sliĉno meni, nego ja sâm. Istoga trena shvatio sam da

je moj pogled bio pogled “oka” koje sam netom prije vidio. Postao sam, znaĉi, “oko” i izvana

gledao samoga sebe. No taj mi osjećaj nije bio ĉudan i stran, nije mi bio ni strašan. Jer, ĉim

sam se pogledao izvana, sjetio sam se da mi je promatranje sebe izvana odavno prešlo u

naviku. Promatrajući se izvana, godinama sam radio na sebi. “Da, sve je onako kako i treba

biti”, govorio sam promatrajući samoga sebe. “Ne sliĉim dovoljno na ono na što ţelim

sliĉiti.” Ili: “Sliĉim, no moram se još malo potruditi.” Godinama sam to ponavljao, a kad sam

se kasnije ponovno pogledao, bio sam sretan: “Da, konaĉno sliĉim na ono ĉemu sam ţelio

sliĉiti!” rekao sam, “da, isti sam kao ONO, postao sam ONO!”

Što je ONO? Najprije sam shvatio zbog ĉega mi se u toj toĉki putovanja kroz svijet ĉuda

prikazalo ONO, na koje sam htio sliĉiti: zato što tijekom duge noćne šetnje nisam ţelio

nalikovati na njega, zato što nikoga i ništa nisam oponašao. Nemojte me pogrešno shvatiti.

Ne mislim da bi ĉovjek mogao ţivjeti ne oponašajući druge i ne ţeleći postati netko drugi, no

te je veĉeri - od umora, od praznine koju sam ćutio u sebi - ţelja da oponašam i da se

mijenjam bila toliko slaba da smo ja i ONO, ĉije sam naredbe slijedio, prvi put bili jednaki.

Tu “relativnu” jednakost moţete prepoznati i po tome što GA se nisam bojao, što sam bez

ikakva zazora iskoraknuo u fantastiĉni svijet u koji me je ONO pozivalo. Bio sam pod

njegovom prismotrom, ali sam te lijepe zimske noći bio i slobodan. Osjećaj koji sam ćutio u

sebi bio je osjećaj slobode i jednakosti, iako ne potaknut mojom voljom ili izvojevanom

pobjedom, nego umorom i porazom. ONO je otvorilo vrata velikoj bliskosti izmeĊu mene i

NJEGA. (Zacijelo se ta bliskost razaznaje i po mojemu stilu.) Tako je, prvi put poslije tolikih

godina, ON meni mogao povjeriti tajne, a ja sam NJEGA mogao razumjeti. Da, naravno da

sam razgovarao sa samim sobom, no takvi razgovori i nisu ništa drugo doli prijateljsko

došaptavanje s onim drugim, pa i trećim bićem skrivenim duboko u nama.

Moji paţljivi ĉitatelji zapravo su to i dokuĉili po zamjeni dviju rijeĉi, no ipak ţelim

napisati: ON je, dakako, “oko”. “Oko” je osoba koja sam ţelio biti. Nisam najprije stvorio

“oko”, nego osobu koja sam ţelio biti. A ta je osoba svoj strašni, ubitaĉni pogled upravila

prema meni. Taj nesmiljeni pogled koji je nadzirao svaki moj pokret i prosuĊivao ga, to

“oko” koje je ograniĉavalo moju slobodu, lebdjelo je nada mnom kao neko prokleto sunce

koje me neprestance prati. Pa ipak, ne dajte da vas moje rijeĉi zavedu i da pomislite da se

ţalim! Bio sam zadovoljan blještavilom koji mi je nudilo “oko”.

Kad sam samoga sebe promotrio u tome geometrijskom i blistavom prikazu (zbog toga je

zapravo i bio lijep), odmah mi je postalo jasno da sam GA ja stvorio, ali kako sam GA

stvorio, toga sam se tek maglovito prisjećao. Neki su tragovi upućivali na to da sam ga

sazdao od materijala vlastita ţivota i uspomena. Na NJEGA, kojega sam htio oponašati,

utjecali su razni junaci crtanih romana iz moga djetinjstva, neki umni mislioci i pisci ĉije sam

fotografije viĊao po stranim ĉasopisima, kao i poloţaji koje su te umišljene osobe zauzimale

pred fotografima dok su ih snimali ispred njihovih knjiţnica, radnih stolova ili svetih mjesta

na kojima su razvijale svoje “dubokoumne” ideje. Dakako da sam htio biti poput njih, ali do

koje mjere? U tome metafiziĉkom prostoru vidio sam i neke obeshrabrujuće pojedinosti iz

svoje prošlosti koje sam koristio stvarajući NJEGA: marljivog i bogatog susjeda o kojemu je

majka govorila s divljenjem; sjenu jednoga paše koji se, nakon što se europeizirao, dao na

spašavanje domovine; viziju junaka knjige koju sam pet puta proĉitao od korica do korica;

uĉitelja koji nas je kaţnjavao šutnjom; prijatelja iz razreda koji je oca i majku oslovljavao s

“vi” i koji je bio toliko bogat da je svakoga dana mogao nositi druge ĉarape; pametne,

uspješne i na jeziku brze junake stranih filmova prikazivanih u kinima Šehzadebaši i Bejoglu,

naĉin na koji drţe ĉaše i sposobnost da sa ţenama, lijepim ţenama, budu tako opušteni,

duhoviti i, ustreba

li, odluĉni; glasovite pisce, filozofe, uĉenjake, istraţivaĉe i izumitelje ĉije sam ţivotne priĉe

ĉitao u enciklopedijama i predgovorima knjiga; neke vojnike; junake iz priĉa koji, muĉeni

nesanicom, noću spašavaju grad od katastrofalne bujice... Svi ti ljudi pokazivali su mi se

jedan za drugim kao poznata mjesta koja mašu odnekud s karte svijeta ĉudesa u koji sam

stupio kasno iza ponoći, stojeći leĊima oslonjen na dţamijski zid. Najprije sam se djetinjasto

smeo kao netko tko prvi put u ţivotu ugleda na karti grada ĉetvrt i ulicu u kojoj ţivi

godinama. A onda sam osjetio onaj isti, bljutavi okus razoĉaranja koji osjeti i ĉovjek koji prvi

put u ţivotu vidi kartu svoga grada i zamijeti kako je na njoj crticama i toĉkicama oznaĉeno

sve ono ĉega se on moţe sjetiti iz cijeloga svojeg ţivota: zgrade, ulice, parkovi, kuće i sva

druga mjesta prepuna njegovih uspomena, te razoĉaran shvati koliko je malen, beznaĉajan i

nevaţan u usporedbi s drugim crtama i znakovima na toj golemoj karti.

NJEGA sam stvorio od svih uspomena i ljudi koji su se pretvorili u uspomene. U pogledu

“oka” koje je ON usmjerio odozgor prema meni i koji je sada bio i moj pogled, vidio se duh

ĉuda i kolaţ sazdan od mnoštva ljudi ĉijih sam se imena prisjećao tek kad bi, jedan po jedan,

istupili preda me. Tim sam “okom” sada vidio sebe i svoj ţivot. Zadovoljan time što gledam

njime i što, zahvaljujući tomu, mogu raditi na samome sebi, ţivim oponašajući GA, nastojeći

GA dosegnuti oponašanjem i vjerujući da ću jednoga dana biti ON, da ću, ako ništa, barem

biti poput NJEGA. Ne, ja ne ţivim s tom nadom, nego za nadu da ću biti netko drugi, da ću

biti ON. Neka moji ĉitatelji ne pomisle da je to “metafiziĉko iskustvo” neka vrsta

prosvjetljenja ili buĊenja, kao kad ĉovjek “otvori oĉi pred stvarnošću”. U svijetu ĉuda u koji

sam kroĉio stojeći oslonjen na dţamijski zid, sve je blistalo u savršenom geometrijskom

poretku oĉišćenom od krivnje i grijeha, uţitka i kazne. Jednom sam u snu vidio kako se preda

mnom pruţaju ista ulica i ista perspektiva i kako se sjajni puni mjesec na nebu prekrivenom

istim zagasitim plavetnilom polako pretvara u blještavi brojĉanik sata. Prizor koji mi se

ukazao bio je jasan, prozraĉan i simetriĉan baš kao u tome snu. Ĉovjeka je jednostavno

obuzimala ţelja da ga gleda do mile volje te da opaţa zabavne razlike koje su se savršeno

vidjele, i da ih jednu po jednu broji.

Ni ja se tomu nisam mogao othrvati: kao da tumaĉim poredak figura na modroj mramornoj

ploĉi za igru “mlin”, ponavljao sam samome sebi: “Ja, koji sam naslonjen na dţamijski zid,

ţelim postati ON.” Ovaj ĉovjek ţeli dosegnuti NJEGA, na kojega je ljubomoran. ON pak hini

kako ne zna da ga je stvorilo “ja” koje ga oponaša. Zbog toga ga “oko” i gleda s toliko

povjerenja. Ali, i ĉovjek oslonjen na dţamijski zid kao da je zaboravio da je stvorio “oko”

kako bi mu mogao prići, no donekle je i svjestan te maglovite istine. Ako MU u jednome

skoku priĊe i postane ON, tada ne samo da će se “oko” naći u klopci ili pak u praznini u

pravome smislu te rijeĉi, nego će i... et cetera, et cetera.

Razmišljao sam o tome promatrajući samoga sebe izvana. Potom je moje izvana

promatrano “ja”, prošavši pokraj dţamijskoga zida, drvenih kuća s doksatima koje su se

nizale jedna za drugom, pustih parcela, ĉesme, dućana sa spuštenim kapcima i groblja,

krenulo prema svojoj kući i spavaćoj sobi.

Kao što se, zagledajući lica u mnoštvu ljudi na ulici, najednom zaĉudimo ugledavši same

sebe u izlogu neke trgovine ili u velikome zrcalu iza poredanih modnih lutaka, tako sam se i

ja neprestance ĉudio gledajući sebe izvana. Pa ipak, znao sam da i nije tako ĉudno to što je

osoba koju sam - baš kao u snu - promatrao izvana, zapravo bila JA. Zaĉudna je bila ta

nevjerojatno topla, slatka, ljubavlju ispunjena bliskost koju sam osjećao prema njoj.

Naslućivao sam koliko je osjetljiva, tuţna, jadna, bespomoćna i potištena. Jedini sam ja znao

da ta osoba nije onakva kakva se drugima ĉini, i htio sam to osjetljivo dijete, toga roba, to

jadno i dobro stvorenje zaštititi i priviti na svoje grudi kao otac, pa ĉak i kao neki bog. On je

pak, nakon duga hoda, izašao na glavnu ulicu. (O ĉemu je razmišljao, zašto je bio potišten,

tako umoran i obeshrabren?) Odsutno je zurio u izloge mlijeĉnih restorana i dućana ĉija su se

svjetla naizmjeniĉno palila i gasila. Ruke je drţao u dţepovima. Potom je pognuo glavu i

nastavio pješaĉiti od Šehzadebašija i Unakapanija ne zamijetivši ni jedno vozilo, ni jedan

prazan taksi koji bi tu i tamo prošao pokraj njega. A moţda nije imao ni novca.

Prolazeći preko mosta Unkapani, još je jednom pogledao na Zlatni rog: jedan mornar, koji

se jedva nazirao u tami, povlaĉio je konopcem dugi, tanki dimnjak teglenice koja je trebala

proći ispod mosta. Penjući se uz padinu prema Šišhane, razmijenio je usput dvije-tri rijeĉi s

jednim pijancem. Nisu ga se dojmili dobro osvijetljeni izlozi Avenije Istiklal, osim jednoga:

dugo je gledao izlog trgovine srebrnim nakitom. “O ĉemu je razmišljao?” pitao sam se

radoznalo, drhteći od brige i gledajući ga s ljubavlju.

U jednom bifeu na Takismu kupio je cigarete i šibice; onim usporenim pokretima, kakve

ĉesto zapaţamo kod naših sugraĊana, otvorio je kutiju i pripalio cigaretu. Ah, taj tanki,

melankoliĉni dim koji se izvija iz njegovih usta! Sve sam znao, sve mi je to bilo poznato, sve

to kao da sam vidio i proţivio, ali sam bio i uplašen i uznemiren kao da mi je to prvi susret sa

ţivotom, s nekim ljudskim bićem. Kad god bi koraknuo, kad god bi prelazio ulicu, dolazilo

mi je da viknem: “Pazi se, mladiću!” i zahvaljivao sam Bogu što mu se ništa loše nije dogo-

dilo jer sam na ulici, na proĉeljima mraĉnih kuća i u neosvijetljenim prozorima opaţao

znakove moguće nesreće.

Hvala Bogu, prošao je ţiv i zdrav kroz vrata jedne zgrade na Nišantašu (zvala se

Šehrikalp). Kad je ušao u svoj stan u potkrovlju, mislio sam da će zaspati sa svojom boli koju

sam ţelio razumjeti i odagnati.

Ali ne, sjeo je u fotelju i, pušeći, neko vrijeme prelistavao novine. Potom se ushodao

izmeĊu starih stvari, trošnoga stola, blijedih zavjesa, papira i knjiga. Najednom je sjeo za stol,

namjestio se na škripavoj stolici i nadvio nad prazan list papira kako bi nalivperom nešto na-

pisao na njemu.

Odmah sam se stvorio pokraj njega, gotovo kao da sam i ja bio na neurednu stolu. Gledao

sam ga iz neposredne blizine: pisao je s djeĉjom predanošću, s mirnim uţitkom nekoga tko

gleda omiljeni film, ali je njegov pogled bio upravljen unutra. Promatrao sam ga onako kako

ponosni otac promatra voljenoga sina koji mu piše svoje prvo pismo. Pred kraj svake

reĉenice lagano bi napućio usne, a s napisanim rijeĉima i njegov je drhtavi pogled odmicao

po papiru. Vidjevši da je pri kraju prve stranice, proĉitao sam što je napisao i bolno ustuknuo.

Nije pisao o svojoj duši, koju sam ţudio upoznati, nego je samo pisao rijeĉi koje ovdje

sada ĉitate. One nisu bile njegov, nego moj svijet, u njima nisu bile njegove, nego ove moje

rijeĉi preko kojih sada tako brzo prelazite pogledom (Usporite, molim vas!). Htio sam se

usprotiviti, reći mu neka piše svojim rijeĉima, ali mi ništa nije polazilo za rukom osim gledati

ga kao u kakvu snu: nizale su se reĉenice i rijeĉi, a svaka sljedeća nanosila mi je sve veću

bol.

Malo sam zastao nad novim odlomkom. Pogledao me je kao da me vidi i kao da su nam se

pogledi sreli. Sjećate li se onih prizora iz starih knjiga i ĉasopisa kad pisac i njegova muza

ugodno ćaskaju? Na rubu teksta duhoviti bi ilustratori nacrtali draţesnu malu muzu (ne veću

od svoje olovke) i odsutnoga pisca kako sjede i smiješe se jedno drugome. Eto, tako smo se i

nas dvojica smiješili jedan drugome. Dakako da sam optimistiĉno oĉekivao kako će se sve

razjasniti nakon što smo razmijenili poglede pune razumijevanja: on bi shvatio stvarnost i

pisao priĉe iz vlastita ţivota koji sam ţudio upoznati, a ja bih imao zadovoljstvo ĉitati dokaze

da i on moţe biti samo svoj.

Ne, takvo se što ipak nije dogodilo. Još se jednom sretno osmijehnuo kao da je razjašnjeno

sve što se moralo razjasniti ili kao da je riješio neki problem u igri dame; uzbuĊen, naĉas je

zastao, a onda dopisao posljednje rijeĉi koje su sve što pripada mojemu svijetu ostavile u

nepojmljivoj tami.

Jedanaesto poglavlje

U KINU SMO IZGUBILI PAMĆENJE

Kino ne kvari djetetu samo vid, nego i moć rasuĎivanja. —Ulunaj

Kad se Galip probudio, znao je da je napadao novi snijeg. Moţda je to naslutio i spavajući jer

je tišinu snijega koji je prigušio gradsku buku osjećao i u snu kojega se sjetio ĉim se

probudio, a zaboravio ga ĉim je pogledao kroz prozor. Odavno se bilo smraĉilo. Oprao se

vodom koju bojler nikako nije mogao zagrijati i odjenuo se. Uzeo je olovku i list papira, sjeo

za stol i neko se vrijeme pozabavio tragovima. Nakon što se obrijao, odjenuo je sako s

uzorkom riblje kosti koji mu je, kako je Ruja mislila, jako dobro pristajao (takav je imao i

Dţelal), preko njega debeli, grubi kaput, i potom izašao na ulicu.

Snijeg je prestao padati, a na parkiranim automobilima i ploĉnicima bilo ga je ĉetiri prsta.

Ljudi koji su se subotom uveĉer vraćali iz kupovine s vrećicama u rukama hodali su oprezno

kao da koraĉaju po mekanoj površini nekoga planeta na koji su se tek poĉeli navikavati.

Kad je došao na Trg Nišantaš, obradovao se što je u glavnoj ulici jedva bilo prometa. S

novinskoga pulta koji je noću stajao na ulazu u jedan dućan ţiveţnih namirnica, i na kojemu

su bili posloţeni senzacionalistiĉki ĉasopisi i magazini s fotografijama obnaţenih ţena, uzeo

je sutrašnji Milijet. Ušao je u restoran preko puta, sjeo u kut iz kojega ne moţe vidjeti

prolaznike i naruĉio juhu od rajĉice i kebab. Ĉekajući jelo, pozorno je proĉitao Dţelalovu

nedjeljnu kolumnu.

Budući da je kolumnu napisanu prije mnogo godina proĉitao dok je toga jutra bio u

redakciji, Galip se prisjećao nekih Dţelalovih reĉenica o pamćenju. Pijuckajući kavu,

upitnikom je obiljeţio neke dijelove teksta. Izašavši iz restorana, našao je taksi koji će ga

odvesti u Bakirkoj i Sinanpašu.

Za vrijeme duge voţnje Galipa je obuzimao osjećaj da iz automobila gleda neki posve

drugi grad, a ne Istanbul. Na raskriţju gdje strma ulica s Gumušsujua vodi prema

Dolmabahĉeu dogodio se lanĉani sudar triju gradskih autobusa koje je poslije nesreće

okruţilo mnoštvo radoznalaca. Stajališta autobusa i dolmuša bila su posve prazna. Snijeg je

nalegao na grad kao nekakav osjećaj smoţdenosti i bezvoljnosti, svjetiljke su slabije

svijetlile, nestalo je ţivosti koja grad ĉini gradom: vratila se srednjovjekovna noć u kojoj su

sva vrata zakljuĉana, a ulice posve puste. Snijeg na dţamijskim kupolama, skladištima i

bespravno izgraĊenim potleušicama bio je plav, a ne bijel. Na prilazima Aksaraju Galip i

vozaĉ vidjeli su prostitutke modrih lica i usana, ispred gradskih bedema mladiće koji se

sanjkaju na drvenim ljestvama, a na izlazu iz velikog autobusnog kolodvora plava svjetla

policijskih automobila i policajce koji su kontrolirali autobuse, te putnike u ĉijim se oĉima zr-

calio strah. Stari vozaĉ ispriĉao je nevjerojatnu priĉu o jednoj davnoj i nevjerojatnoj zimi

kada se Zlatni rog bio zaledio. Pri unutarnjem svjetlu plymoutha 59 Galip je Dţelalovu

nedjeljnu kolumnu dopunio brojevima, znakovima, slovima, no rezultata nije bilo. Budući da

je vozaĉ rekao da ne moţe dalje, izašao je iz auta na Sinanpaši i nastavio pješke.

Ĉetvrt Guntepe bila je bliţe glavnoj prometnici nego što je mislio. Put je vodio izmeĊu

starih i bespravno izgraĊenih potleušica (na tom su graĊevinskom zemljištu poslije podignute

betonske dvokatnice s navuĉenim zavjesama) i dućana s pogašenim svjetlima, a nakon jed-

noga laganog uspona ĉovjek bi se najednom našao na malome trgu.

U sredini je stajalo Ataturkovo poprsje (ne kip) koje je Galip vidio u kvadratiću u vodiĉu

Sabah Šehir. Pouzdajući se u plan grada koji je imao u glavi, skrenuo je u ulicu koja je vodila

pokraj poveće dţamije na ĉijim su zidovima bili ispisani politiĉki slogani.

Galip nije ţelio ni zamisliti Ruju u nekoj od tih kuća kroz ĉije su prozore stršali limeni

dimnjaci, a balkoni im se blago nadnosili nad ulicu; ali kad je prije deset godina, isto tako u

ponoć, stigao na isto mjesto i neĉujno se prišuljao otvorenim prozorima kuće, kroz okno je

ugledao prizor koji nije ţelio ni zamisliti i smjesta se vratio natrag: te vrele noći u kolovozu,

za stolom zatrpanim papirima, sjedila je Ruja u laganoj platnenoj haljini bez rukava i nešto

ĉitala motajući na prst pramen kose; njezin muţ, leĊima okrenut Galipu, miješao je ĉaj pred

sobom dok je jedan noćni leptir, koji je ubrzo trebao uginuti, pravio zadnje i sve nepravilnije

krugove oko gole ţarulje tik iznad njihovih glava. IzmeĊu ţene i muţa stajao je tanjur

smokava i sprej protiv komaraca. Galip se jako dobro sjećao zveckanja ţliĉice u šalici ĉaja i

cvrĉanja cvrĉaka u obliţnjem grmlju. No kad je ugledao natpis ULICA RAFET BEjA, obješen

na jedan elektriĉni stup dopola zatrpan snijegom, u njemu se nije probudilo ni jedno sjećanje

vezano uz mjesto na kojemu se nalazila ta kuća.

Dvaput je prošao ulicom od poĉetka do kraja: na jednom su se kraju grudala djeca, a na

drugome je uliĉna svjetiljka osvjetljavala ţenu na poveliku filmskom plakatu koja ni po ĉemu

nije bila posebna i ĉije su oĉi bile išarane crnom olovkom. Budući da su sve kuće bile

dvokatnice te da ni na jednoj nije bilo broja, pri drugom se prolasku ulicom nevoljko prisjetio

svega onoga što je prvi put hinio da ne vidi: prozora, kvake na vratima od koje je prije deset

godina zazirao, onoga neoţbukanog i ruţnog zida. Na jednokatnicu je bio nadograĊen drugi

kat, vrt je bio ograĊen zidom, a dvorište betonirano. Prizemlje je bilo u potpunom mraku.

Plavkasta svjetlost televizora, koja se probijala kroz navuĉene zavjese na gornjem katu sa

zasebnim ulazom, i sumporno ţuti dim drvenog ugljena (kuljao je iz limenog dimnjaka koji je

kao topovska cijev stršao iz zida) odašiljali su radosnu vijest da će “Boţji gost”, kad im u

ponoć pokuca na vrata, u toj kući naći topao objed, toplu peć i tople ljude koji tupo zure u

televizor.

Dok se oprezno uspinjao snijegom pokrivenim stubama, iz susjednoga vrta zloslutno je

zalajao pas. “Neću dugo razgovarati s Rujom!” reĉe samome sebi, ali ipak nije bio posve

siguran komu: samome sebi ili, u mislima, njezinu muţu. Zamolit će je da mu objasni razloge

odlaska koje nije navela u oproštajnom pismu, potom zatraţiti da što prije navrati kući te

pokupi i odnese iz nje sve svoje stvari: knjige, cigarete, rasparene ĉarape, prazne kutije od

lijekova, ukosnice, futrole za naoĉale, napola pojedene ĉokolade, ukosnice, drvene patkice iz

djetinjstva... “Strašno me rastuţuju sve stvari koje me podsjećaju na tebe, toliko da ne mogu

izdrţati da budu pokraj mene.” Dakako, budući da to ne bi mogao reći pred tim tipom,

najbolje bi mu bilo da je odmah nagovori da odu nekamo gdje mogu sjesti i razgovarati “kao

razumni ljudi”. A kad bi otišli na neko takvo mjesto i zapoĉeli razgovor

o “razumu”, bilo bi posve moguće nagovoriti Ruju i na druge stvari, no kako naći to mjesto u

ĉetvrti gdje postoje samo kavane za muškarce? Već je prošlo mnogo vremena otkako je

pozvonio na vratima.

Kad je najprije ĉuo djeĉji glas (Majko, vrata!), a potom ţenski glas koji ni najmanje nije

nalikovao glasu njegove ţene, njegove ljubavi koju već dvadeset pet godina voli i prijateljice

s kojom trideset godina prijateljuje, Galip je shvatio koliku je glupost napravio misleći da će

je tu pronaći. Na trenutak je pomislio na bijeg, no vrata su se već bila otvorila. Ĉim ga je

ugledao, Galip je prepoznao “bivšega muţa”, ali on njega nije. Bio je srednjih godina i

srednje visine; izgledao je kao ĉovjek koji je nekoć imao iluzije i koji ih nikada više neće

imati.

Dok je Galip bivšem muţu, koji se trudio priviknuti oĉi na tamu opasnoga vanjskog

svijeta, davao dovoljno vremena da ga se sjeti, iznutra je provirila radoznala glava njegove

ţene, a onda prvoga, pa i drugoga djeteta: “Tko je to, tata?” Otac je pronašao kakav-takav

odgovor, naĉas je bio zbunjen. Osjetivši da mu ta zbunjenost pruţa jedinu mogućnost da

pobjegne ne ulazeći u kuću, Galip je odmah poĉeo govoriti.

Ispriĉava se što ga uznemirava u kasne noćne sate, no u teškoj je situaciji; zbog jednoga

gorućeg problema i radi informacija o jednoj osobi, moţda i o jednome imenu, došao je u tu

kuću, u koju bi u nekoj drugoj prilici došao iz prijateljstva (ĉak i s Rujom). Jedan student,

ĉiju je obranu preuzeo, okrivljen je za ubojstvo koje nije poĉinio. Ne, ne moţe se reći da nije

bilo ţrtve, no stvarni ubojica, za koga priĉaju da pod laţnim imenom luta gradom kao kakva

sablast, neko je vrijeme...

Kad je završio tu priĉu, pozvali su ga da uĊe. Nakon što je izuo cipele, dali su mu papuĉe

koje su mu bile malene, u ruku mu tutnuli šalicu kave i rekli da je ĉaj pristavljen. Da ne bi

duţio, Galip je još jednom ponovio ime dotiĉne osobe (izmislio je drugo, za svaki sluĉaj), a

tada je Rujin bivši muţ poĉeo govoriti. Dok je govorio, Galip je osjećao da ga njegove

pripovijesti pritišću kao san te da će mu svakim novim trenutkom biti sve teţe napustiti kuću.

Kasnije će se prisjetiti kako se neko vrijeme tješio mišlju da će, slušajući njegove pripovijesti,

saznati neke pojedinosti o Ruji, ako ništa barem otkriti neke tragove koji vode do nje, no ta je

utjeha više sliĉila na samozavaravanje bolesnika koji pod djelovanjem narkoze gubi svijest

prije teške operacije. Do trenutka kada je, tri sata kasnije, prišao dvorišnim vratima, za koja je

već mislio da se nikada neće otvoriti, iz pripovijesti bivšega Rujinog muţa, koje su tekle kao

bujica koja ruši sve pred sobom, saznao je sljedeće:

Mislimo da mnogo znamo, ali ne znamo ništa.

Primjerice, znamo da većina Ţidova iz istoĉne Europe i Amerike potjeĉe od stanovništva

ţidovskoga Hazarskog Carstva koje je izmeĊu Kavkaza i Volge vladalo prije tisuću godina.

Znamo i to da su Hazari zapravo Turci koji su prihvatili judaizam. Ne znamo pak da su i

Turci Ţidovi onoliko koliko su i Ţidovi Turci. Ah, kako je samo zanimljivo pratiti ta dva

bratska plemena koja su se, kao dva nesretna blizanca osuĊena jedan na drugoga, dvadeset

stoljeća neprestance gibala kao da plešu u ritmu skrivene muzike, dodirivala kao tangenta i

kruţnica, ali se nikada nisu susrela!

Kad je Rujin bivši muţ donio kartu, Galip se najednom trgnuo iz obamrlosti u koju je bio

utonuo kao u kakvu bajku; ustao je, razgibao tijelo tromo od vrućine te na raskriljenoj karti

bajkovita planeta zaĉuĊeno gledao strelice obiljeţene zelenom kemijskom olovkom. Budući

da je neporeciva istina da se povijest ponavlja u simetriĉnim razdobljima, već sada bismo se

morali pripremiti za razdoblje nesreće koje će trajati koliko i prohujalo razdoblje sreće... i

tako dalje, i tako dalje.

Najprije bi utemeljili drţavu izmeĊu dvaju tjesnaca, Bospora i Dardanela. No ovaj put ne bi

naselili nove ljude u novu zemlju, kao prije tisuću godina, nego bi stare ljude pretvorili u

“nove”, u one koji bi mogli sluţiti drţavi. Ne mora ĉovjek ĉitati Ibn Halduna da bi

pretpostavio kako bi nam radi toga izbrisali pamćenje i pretvorili nas u jadnike izvan

vremena, bez prošlosti i povijesti. Poznato je da turskoj djeci u opskurnim misionarskim

školama u sporednim ulicama Bejoglua i na padinama Bospora daju piti neku ljubiĉastu

tekućinu (obratite pozornost na boju, rekla je ţena koja je pozorno slušala muţa32) da im

izbrišu pamćenje. Kasnije su “humanisti” sa Zapada tu radikalnu metodu proglasili suviše

opasnom zbog štetnih kemijskih sastojaka te tekućine, pa se umjesto nje pribjeglo

umjerenijem, ali dugoroĉnijem rješenju: metodi “kino i glazba”.

Nema nikakve sumnje u to da su filmski postupci koji koriste ţenska lica, lijepa kao da su s

ikona, snaţnu i skladnu glazbu orgulja, ponavljanje slika koje podsjećaju na naboţne pjesme,

fascinantan, blještav prikaz alkoholnih pića, oruţje, avione i odjeću, kudikamo radikalniji i

djelotvorniji od metoda koje su misionari isprobali u Latinskoj Americi i Africi. (Galip se

pitao tko je još osim njega slušao te, oĉito prije sroĉene, duge reĉenice? Susjedi iz ĉetvrti?

Kolege na poslu? Anonimni putnici u dolmušima? Punica?) Kad su u Istanbulu otvorena prva

kina na Šehzadebašiju i Bejogluu, stotine su ljudi potpuno oslijepile. Oĉajniĉke krike

gledatelja, koji su u kinodvoranama osjećali da im se dogaĊa nešto uţasno i pobunili se protiv

toga, ušutkali su policajci i ludi psihijatri. A djecu, koja danas jednako spontano reagiraju,

smirili su tako što su im na oĉi obnevidjele od tih novih slika nabili naoĉale zdravstvenoga

osiguranja. Ali uvijek je bilo i onih koje se nije dalo tako lako prevariti. Jednom je, dvije

ĉetvrti dalje, vidio nekog šesnaestogodišnjeg mladića kako u ponoć ispaljuje oĉajniĉki metak

u filmski plakat i odmah mu je sve bilo jasno. Drugi, kojega su na ulazu u kino uhvatili s

kantama benzina u rukama i istukli ga zbog toga, zahtijevao je od svojih zlostavljaĉa da mu

vrate oci, da, nekadašnje oĉi koje su vidjele prijašnje slike... Novine su pisale o sluĉaju

mladoga pastira iz Malatje koji se samo u jednom tjednu toliko naviknuo na kino da je posve

izgubio pamćenje i zaboravio sve svoje poznanike, pa ĉak i put do kuće, je li moţda i Galip

ĉitao nešto o tome? Danima bi mogao priĉati o jadnicima koji se više nisu mogli vratiti

prijašnjim ţivotima jer su ţeljeli imati ulice, odjeću i ţene koje su vidjeli na filmskim plat-

nima. Budući da se beskrajno mnogo ljudi poistovjećuje s likovima s platna, ne nazivaju ih

više “pacijentima” ili “krivcima”, a naši ih novi gospodari ĉak i ukljuĉuju u zajedniĉke

poslove. Svi smo postali slijepci, svi odreda...

Domaćin, Rujin bivši muţ, potom je pitao kako je moguće da doista ni jedan od

duţnosnika ove drţave ne zamjećuje vezu izmeĊu pada Istanbula i uspona kina? Jesu li kina i

javne kuće u našoj zemlji igrom sluĉaja uvijek u istoj ulici? Zašto je u kinima uvijek tako

jako mraĉno, mraĉno kao u rogu?

Prije deset godina, ovdje, u ovoj kući, pod laţnim identitetom i s kodnim imenima, trudili su

se on i gospoĊa Ruja ţivjeti za jednu stvar u koju su u to vrijeme iskreno vjerovali. (Galip je

svako malo pogledavao u svoje nokte.) Priopćenja koja su stizala iz zemlje u kojoj nikada

nisu bili, napisana na jeziku zemlje u kojoj nikada nisu bili, prevodili su na “naš jezik”

trudeći se da prijevod sliĉi jeziku te daleke zemlje; politiĉka proroĉanstva ljudi koje nikada

nisu upoznali pretakali su u taj novi jezik te ih pretipkavali i umnoţavali da bi ih proslijedili

ljudima koje nikada nisu vidjeli. Naravno, zapravo su samo htjeli postati netko drugi. Koliko

su se samo radovali kad bi vidjeli da netko koga su tek upoznali njihova kodna imena smatra

pravima! DogaĊalo se da jedno od njih dvoje zaboravi na umor od dugotrajna rada u tvornici

baterija, na tekstove koje treba napisati i priopćenja koja treba staviti u kuverte, pa da dugo

promatra novu osobnu iskaznicu u ruci. Dobrohotnima i mladalaĉki zanesenima, toliko im se

sviĊalo reći da su se promijenili i postali posve drugi ljudi da su stvarali prigode u kojima bi

to mogli reći jedno drugome. Zahvaljujući svome novom identitetu, u svijetu su išĉitavali

znaĉenja koja do tada nisu mogli išĉitati: svijet je postao jedna sasvim nova enciklopedija

koju treba proĉitati od poĉetka do kraja. Ĉitali su je, no enciklopedija se uvijek iznova

32 Tur. eflitun: “ljubičast, boje jorgovana”, i adaptirani oblik Platonova imena (Efifitun).

mijenjala, a s njome i oni; došavši do kraja, opet bi se vraćali na poĉetak i tu enciklopediju, u

kojoj je bio saţet cijeli svijet, poĉinjali iznova ĉitati te bi, opijeni novim identitetom, tko zna

kojim po redu, meĊu njezinim stranicama ĉak i zaboravljali na sebe. (Dok su se domaćin i

njegove rijeĉi rasplinjivali u metafori kojom se sigurno i prije sluţio, Galip je na polici vitrine

ugledao sveske enciklopedije Riznica znanja, koja je izlazila kao dodatak jednim novinama.)

Danas, poslije mnogo godina, jasno mu je da je taj circulus vitiosus bio neka vrsta utješnoga

manevra koji su “oni” aranţirali: misliti da se moţemo vratiti svome prvotnom identitetu tako

da postanemo netko drugi, nakon što smo već jednom postali netko drugi neprestano se

mijenjajući i postajući drugi, nije ništa drugo doli isprazan optimizam. Negdje nasred puta,

meĊu pismima, priopćenjima, osobama, pištoljima i znakovima koje ni sami nisu mogli

rastumaĉiti, shvatili su da su se izgubili na zajedniĉkome putu kojim supruţnici hode. U to

vrijeme na golome je brdu stajala samo ova kuća. Jedne veĉeri Ruja je strpala nekoliko stvari

u torbu i vratila se roditeljima i sigurnosti staroga doma.

Domaćin, ĉiji su pogledi povremeno podsjećali na Zekoslava Mrkvu iz starih djeĉjih

ĉasopisa, i koji bi ustao iz fotelje i ushodao se svaki put kad bi ga ponijela ţestina

izgovorenih rijeĉi, što je kod Galipa izazivalo neku omamljujuću vrtoglavicu, zakljuĉio je da

se moramo vratiti na poĉetak svih poĉetaka kako bismo “tim” ljudima pomrsili raĉune. A

Galip vidi: kuća mu posve odgovara kući “malograĊanina”, ili “ĉovjeka iz srednje klase”, ili

kući “našega tradicionalnog graĊanina”. Ima stare fotelje s presvlakama od platna sa šarenim

cvjetićima, sintetiĉke zavjese, emajlirane tanjure ĉiji su rubovi urešeni leptirima, ruţni bife u

kojemu su zdjelica za bombone koji se o praznicima nude gostima te servis za liker, koji

nikada ne koriste, i jedan glatki tepih. Zna da njegova ţena nije obrazovana i tako izuzetna

kao Ruja. Sliĉi na svoju majku: jednostavna je, skromna, suzdrţana, kći je njegova strica

(ţena se osmjehnula najprije Galipu, a onda muţu, ali znaĉenje njezina osmijeha Galip nije

mogao dokuĉiti). I djeca su poput nje. Da je ţiv i da se ništa nije promijenilo, i njegov bi otac

tako organizirao svoj ţivot. Svjesno odabravši takav ţivot i svjesno ga ţiveći, osujećuje dvije

tisuće godina staru urotu: odbija biti netko drugi i uporno ustrajava na svome “iskonskom”

identitetu.

I sve ostalo što je Galip sluĉajno vidio u sobi bio je podreĊeno tome cilju. Zidni je sat bio

pomno odabran jer takvim kućama i pristaju zidni sat i njegovo kucanje. Televizor je bio

stalno upaljen, kao uliĉna svjetiljka, jer u takvim je kućama u to doba dana televizor uvijek

ukljuĉen. Na njemu je stajao kukiĉani tabletić zato što kod takvih Obitelji na televizorima

uvijek stoje kukiĉani tabletići. Na stolu je vladao nered: odbaĉene stare novine s izrezanim

kuponima, mrlja od dţema na rubu kutije od ĉokolade pretvorene u kutiju za šivaći pribor.

Ĉak i stvari koje on nije svjesno osmislio: šalica kojoj su djeca slomila drţak nalik uhu, rublje

koje se sušilo pokraj zastrašujuće peći, sve je to bilo dio nekoga dobro smišljenog plana.

Naĉas bi zastao i - baš kao da gleda neki film - pratio o ĉemu razgovaraju ţena i djeca te kako

sjede za stolom, uţivajući u spoznaji da njihove rijeĉi i kretnje posve odgovaraju rijeĉima i

kretnjama u takvim obiteljima. Ako je sreća u tome da ĉovjek svjesno ţivi onako kako ţeli,

onda je i bio sretan. A i sama pomisao da, ponesen tom srećom, raskrinkava povijesnu urotu

staru dvije tisuće godina, ĉinila ga je još sretnijim.

Iako je popio mnogo šalica kave i ĉaja, Galip je osjećao obamrlost. Stoga je domaćinove

posljednje rijeĉi hotimice protumaĉio kao zakljuĉne, Ultao 1 zanoseći se krenuo prema

vratima rekavši da snijeg opet pada. Ne prestajući govoriti, domaćin je stao izmeĊu Galipa i

zida ni kojemu je bio obješen kaput.

Ţao mu je što se gospodin Galip vraća u Istanbul u kojemu je i poĉeo sav taj rasap. Istanbul

je kamen kušnje. Porazno je i kroĉiti u taj grad, a pogotovo ţivjeti u njemu. Taj uţasni grad

sada je prepun sablaţnjivih slika koje smo isprva viĊali samo u kinima. Nesnosne guţve, stari

automobili, mostovi koji polako tonu u vodu, hrpe lima, rupe u asfaltu, velika nerazumljiva

slova, neĉitki oglasi, besmisleni, poderani panoi, grafiti ispisani razmazanim bojama,

fotografije boca i cigareta, minareti s kojih se ne ĉuje ezan, gomile graĊevinskog otpada,

prašina i blato... Ništa se ne moţe oĉekivati od te ruševine od grada. Ako jednoga dana bude

moguće novo uskrsnuće - domaćin je siguran u to da postoje i drugi ljudi koji se, kao i on

sam, svojim naĉinom ţivota bune protiv sadašnjega stanja - vjerovao je da će ono krenuti iz

ĉetvrti koje s prezirom nazivaju “mahalama betonskih kućeraka”, budući da se u njima još

uvijek njeguje i ĉuva ono što u biti jesmo. Ponosan je na to što je utemeljitelj jedne takve

ĉetvrti i što joj je prokrĉio put te poziva i Galipa da mu se pridruţi i nastavi ţivjeti takvim

ţivotom, i to smjesta. Mogao bi i noćas ostati kod njega; ako ništa, raspravljali bi o tome...

Galip je odjenuo kaput, pozdravio se s tihom majkom i pospanom djecom, otvorio vrata i

krenuo van. Promotrivši pozorno snijeg vani, domaćin je rekao “bi-jel”, izgovorivši tu rijeĉ

na naĉin koji se Galipu svidio. Poznavao je jednoga šejha koji je nosio samo bijelu odjeću, a

nakon što ga je upoznao, sanjao je jedan bijel-bjelcat san. U tome snjeţno bijelom snu sjedio

je s Muhamedom na straţnjem sjedalu snjeţno bijelog cadillaca. Naprijed su sjedili vozaĉ

(lice mu se nije vidjelo) i dva Muhamedova unuĉica, Hasan i Husein, oba odjevena u bijelo. I

dok je bijeli cadillac prolazio Bejogluom prepunim plakata, reklama, kina i bordela, unuĉici

su okretali glave prema djedu, a s lica im se ĉitalo negodovanje i prezir.

Galip je u tome ĉasu htio krenuti niza stube, ali domaćin nije prestajao govoriti: Ne, on ni

snovima ne pridaje veću vaţnost nego što treba. Samo je nauĉio ĉitati neke svete znakove i

ništa više od toga. Ţelio bi da i gospodin Galip i Ruja imaju koristi od njegova znanja. Jer, i

drugima je od koristi:

Uţiva u tome što danas iz premijerovih usta moţe ĉuti neke svoje politiĉke analize,

doslovce preuzete “globalne analize” koje je prije tri godine, u najţešćim danima svoga

politiĉkog ţivota, objavio pod pseudonimom. Naravno, “ljudi” imaju obavještajnu sluţbu

koja prati ĉak i najmanji ĉasopis u zemlji i, ustreba li, šalje informacije “gore”. Nedavno mu

je zapeo za oko jedan tekst Dţelala Salika. Shvatio je da je i on istim kanalima došao do tih

njegovih tekstova, no Dţelal je ionako beznadan sluĉaj: u kolumni koju svima prodaje uzalud

traţi pogrešno rješenje za već svršenu stvar.

Najzanimljivije u svemu tome jest pitanje kojim putem premijeri i glasoviti kolumnisti

dolaze do zamisli jednoga vjeri privrţenoga ĉovjeka koji ĉvrsto vjeruje u svoje ideje i na ĉija

vrata neki nikada nisu pokucali misleći da je njegovo prošlo? Neko se vrijeme spremao doka-

zati kako su te dvije ugledne osobe od rijeĉi do rijeĉi preuzele gotove izraze, pa ĉak i reĉenice

iz teksta tiskanoga u jednome frakcijskom ĉasopisu koji nitko ne ĉita, te tako tisku dokazati

drsku kraĊu svojih ideja, no za taj se obraĉun još nisu stvorili uvjeti. Pouzdano zna da još

uvijek mora strpljivo ĉekati te da će mu isti ti ljudi jednoga dana pokucati na vrata. To što je

gospodin Galip jedne snjeţne noći došao u tako daleku ĉetvrt s posve neuvjerljivim

izgovorom da mu treba jedno laţno ime; znak je da će se njegovo predviĊanje obistiniti.

Bi li gospodin Galip našu povijest odsad htio ĉitati s toga posve drugoga motrišta? Bi li ga

on mogao otpratiti ako gospodin Galip ne moţe sam naći put do glavne ulice, da ne zaluta?

Kada bi gospodin Galip opet mogao doći u posjet? Dobro, a bi li Ruji htio prenijeti puno

pozdrava od njega?

Dvanaesto poglavlje

POLJUBAC

Ibn Rušdovoj klasifikaciji antimnemonika ili svega onoga što dovodi do slabljenja pamćenja moglo

bi se s pravom pridružiti i čitanje novina i časopisa... —Coleridge

Toĉno prije tjedan dana netko te je pozdravio. “Naravno da ću je pozdraviti”, rekao sam, ali

sam zaboravio i prije nego sam ušao u automobil. Ne pozdrav, nego ĉovjeka koji te

pozdravio. Ako baš hoćete, ne kajem se zbog toga. Što se mene tiĉe, pametan muţ mora

zaboraviti pozdrave koje muškarci upućuju njegovoj ţeni. Za svaki sluĉaj. A pogotovo ako

vam je ţena kućanica. Ne raĉunamo li prodavaĉe na trţnici i rodbinu, nesretno biće zvano

kućanica u ţivotu ne vidi nijednoga drugog muškarca osim svoga nesnosnog muţa. Kad je,

dakle, netko pozdravi, ona misli na tu uglaĊenu osobu, naĊe vremena za to. Oh, da, takvi su

ljudi doista uglaĊeni! Za Boga miloga, je li taj obiĉaj postojao i prije? Jesu li i u ona dobra,

stara vremena uglaĊeni ljudi upućivali izraze poštovanja onim - u najmanju ruku bezimenim i

bezobliĉnim - haremima? Sve je nekoć bilo bolje.

Moji ĉitatelji koji znaju da nisam oţenjen, da se nikada nisam ţenio i da se, jer sam novinar,

nikada neću oţeniti, shvatili su već poslije prve reĉenice da sam im postavio zagonetku. Tko

je osoba koju sam oslovio s “ti”? Hokus-pokus! Vaš će stari kolumnist govoriti o pamćenju

koje ga polako napušta. Izvolite sa mnom u moj vrt mirisati ruţe koje venu, pa ćete zagonetku

odgonetnuti. No ne pribliţavajte mi se previše! Budite dva koraka dalje da u miru mogu

izvesti predstavu s ovim ne tako sjajnim tekstom prije nego što otkrijete moju varku.

Na samom poĉetku svoga novinarskog ţivota, prije dobrih trideset godina, kao dopisnik s

Bejoglua obilazio sam mnoga vrata trudeći se ugrabiti neku vijest. Pratio sam je li u noćnim

klubovima i meĊu kriminalcima te ĉetvrti poĉinjen neki novi zloĉin i je li se kakva ljubavna

priĉa završila samoubojstvom. Obilazio sam hotele raspitujući se je li u Istanbul navratio koji

slavni stranac, odnosno je li u naš grad stigao kakav zanimljiv zapadnjak kojega bih

ĉitateljima mogao predstaviti kao slavnoga. Hotelskim bih recepcionarima tutnuo u ruku

dvije i pol lire te od njih uzimao i ĉitao knjige gostiju. U to vrijeme svijet nije bio prepun

slavnih ljudi kao danas, nitko poznat nije svraćao u Istanbul. Kad bih u svojim novinama

predstavio takve ljude kao slavne osobe, iako su u svojim zemljama bili posve nepoznati, i

kad bi vidjeli svoje fotografije, obuzimalo ih je ĉuĊenje koje se redovito završavalo

nezahvalnošću. Jedna od takvih, za koju sam prije dvadeset godina u svome ĉlanku

“Glasovita modna dizajnerica boravila je tog i tog dana u našem gradu” prorekao da će

postati slavna, doista je dvadeset godina poslije postala glasovita francuska - i

egzistencijalistiĉka - modistica, no nije mi rekla ni hvala. Zapadnjaci su nezahvalni.

Jednoga od tih dana kad sam se bavio nezahvalnim slavnim osobama koje to još uvijek

nisu bile i mjesnim kriminalcima (sada ih zovu mafijašima), upoznao sam jednoga starog

ljekarnika koji je mogao biti zanimljiva tema. Taj je ĉovjek tada bolovao od dviju bolesti koje

i mene sada muĉe: od nesanice i gubitka pamćenja. Strašno je kad se te dvije bolesti

istodobno pojave jer mislimo da ćemo jednom (previše vremena zbog nesanice) nadomjestiti

drugu (oslabljeno pamćenje), no dogaĊa se upravo suprotno. U besanim su noćima od starca

(baš kao sada od mene) uspomene tako bjeţale da je u vremenu koje nikako nije prolazilo bio

uvjeren da je sam samcat u nekome svijetu bez identiteta, osobnosti, mirisa i boja, “na

mraĉnoj strani Mjeseca” o kojoj se u to vrijeme mnogo govorilo u ĉlancima prevedenima iz

stranih ĉasopisa.

Umjesto da poput mene bolest lijeĉi pisanjem, starac je u laboratoriju ljekarne izumio lijek

protiv nesanice. Na konferenciji za novinare na kojoj su bile dvije (s ljekarnikom tri) osobe -

ja i dopisnik nekih veĉernjih novina, inaĉe narkoman - starac je iz jedne boĉice

demonstrativno nalio u ĉašu ruţiĉastu tekućinu, pokazao je svima i ispio stvarno se

domogavši sna kojemu je godinama teţio. Je li pritom dosegnuo i rajske trenutke svojih

uspomena, to javnost, uzbuĊena spoznajom da je konaĉno i jedan Turĉin nešto izumio,

nikada neće saznati budući da se stari ljekarnik nikada više nije probudio.

Na njegovu pokopu, na koji smo otišli jednoga tmurnog dana, mislim dva dana nakon što je

zaspao, neprestance sam se pitao što je to ĉega se starac ţelio prisjetiti. I još uvijek

razmišljam: dok starimo, koji teret odbacuje naše pamćenje, kao što ćudljiva ţivotinja

odbacuje prekomjerni tovar koji ne ţeli nositi na leĊima? Nama najdraţi? Najteţi? Ili onaj

koji najlakše otpadne?

Zaboravio sam kako sunĉeva svjetlost pada na naša tijela probijajući se kroz lagane zavjese

u sobiĉcima najljepših dijelova Istanbula. Zaboravio sam pred kojim je kinom preprodavaĉ

karata bio ludo zaljubljen u mladu, blijedu Grkinju na blagajni. Odavno ne pamtim ni imena

dragih ĉitatelja s kojima sam sanjao iste snove onda kad sam ih tumaĉio u vašim novinama, ni

tajne koje sam im otkrivao u pismima.

Osvrćući se iznova na to izgubljeno vrijeme, tragajući za granom za koju bi se uhvatio u

besanim noćima, vaš se kolumnist godinama kasnije prisjeća jednoga strašnog dana koji je

doţivio na istanbulskim ulicama: jedanput sam svim svojim bićem ţudio za poljupcem.

Jednoga subotnjeg popodneva, gledajući u starom kinu jedan, moţda i od kina stariji

ameriĉki krimić (Crvena ulična svjetiljka), vidio sam ne baš dug prizor ljubljenja. Bio je to

posve obiĉan prizor koji se ni po ĉemu nije razlikovao od sliĉnih prizora iz crno-bijelih

filmova, koje su naši cenzori kratili na ĉetiri sekunde. Ali, ni sam ne znam kako, osjetio sam

jaku ţelju da se s nekom ţenom poljubim na isti naĉin - snaţno pritišćući svoje usne uz

njezine - toliko jaku da mi se ĉinilo da ću se ugušiti od tuge. Imao sam dvadeset ĉetiri godine,

ali se ni s jednom ţenom još nisam ljubio u usta. Ne, svakako da sam spavao sa ţenama iz

bordela, ali takve ne samo da se ne ljube, nego se ni ja s njima nisam htio ljubiti.

Izašavši na ulicu, dok film još nije bio završio, osjetio sam neko nestrpljenje i nemir kao da

me negdje u gradu ĉeka ţena koja bi se sa mnom ljubila. Sjećam se da sam ţurnim korakom

grabio do Tunela, potom se ţustro vratio na Galatasaraj nastojeći u sjećanje prizvati neko

lice, neki osmijeh, kao da oĉajniĉki traţim nešto u tami. Nije bilo nikoga poznatoga, nikoga

od rodbine s kime bih se poljubio, a ni nade da ću naći voljenu osobu; ta nisam bio ni

upoznao ţenu koja bi mi mogla biti ljubav! Kao da je prenapuĉeni grad bio posve pust.

Pa ipak, tek što sam stigao na Taksim, našao sam se u autobusu. Nakon što nas je otac

napustio, jedna se obitelj, daleki roĊaci s majĉine strane, donekle zanimala za nas. Imali su

kćer koja je bila dvije godine mlaĊa od mene i s kojom sam u to doba nekoliko puta odigrao

“devet figurica”33. Kad sam sat kasnije stigao do njihova stana na Findikzadeu

i pokucao na vrata, sjetio sam se da se djevojka o ĉijem sam poljupcu maštao davno udala.

Njezini, sada već pokojni otac i majka, pozvali su me da uĊem. Bili su malo zbunjeni, nisu

shvaćali kako to da sam iskrsnuo poslije toliko godina. Razgovarali smo o svemu i svaĉemu

(nije ih zanimalo ĉak ni to što sam novinar: za njih je to bila mizerna profesija, nešto kao

ogovaranje), pijuckali ĉaj i grickali perece slušajući prijenos nogometne utakmice na radiju.

Dobrohotno su oĉekivali da ostanem i na veĉeri, no ja sam najednom promrsio nešto i izjurio

van.

I nakon što sam izašao i osjetio svjeţinu zraka, u meni je još uvijek svom snagom plamtjela

ţudnja za poljupcem. Osjećao sam nekakav dubok, neizdrţiv nemir jer mi je koţa bila hladna

kao led, a meso i krv su gorjeli. Na Eminonuu sam se ukrcao na brod i prešao na drugu obalu

grada, u Kadikoj. Imao sam prijatelja u gimnaziji; on je priĉao

0 avanturama neke djevojke iz svoje ĉetvrti koja se voljela ljubakati (prije braka). Idući

prema Fenerbahĉeu, prema njegovoj kući, mislio sam: ĉak ako nje više i nema, prijatelj

poznaje njoj sliĉne. Vrtio sam se oko mraĉnih drvenih konaka i ĉempresa na mjestu gdje je

nekoć stanovao, ali kuću nisam mogao naći. Idući izmeĊu drvenih graĊevina od kojih većina

danas ne postoji, gledao sam neke osvijetljene prozore i zamišljao da je baš tu stanovala

djevojka koja se voljela ljubiti. “Eno, tamo je djevojka koja bi se sa mnom ljubila!” mislio

sam gledajući u neki prozor. Nismo bilo daleko jedno od drugoga, dijelili su nas tek jedan

vrtni zid, vrata i drvene stepenice, ali ipak nisam mogao do nje, nisam se mogao ljubiti s

njom. Ta stvar, tajnovita, neobiĉna, nevjerojatna, nepoznata i ĉarobna kao san, ta svakome

znana, zastrašujuća i privlaĉna stvar zvana ljubljenje, bila je nadohvat ruke, a opet tako

daleko!

Sjećam se da sam na povratku u europski dio grada razmišljao što bi se dogodilo da nasilu,

ili hineći da sam se zabunio, poljubim neku od ţena na brodu, no oko sebe nisam vidio ni

jedno prikladno lice, iako nisam posebno izbirljiv. I u drugim razdobljima ţivota dogaĊalo mi

se da me, dok s mnoštvom ljudi oko sebe dišem isti zrak, obuzme beznadan i bolan osjećaj da

sam posve sam u pustom, posve pustom gradu, no on nikada nije bio snaţan kao toga dana.

Dugo sam hodao vlaţnim, poploĉenim ulicama. Da bih ostvario naum, sigurno sam u taj

prazni, posve prazni grad morao doći neki drugi put, ovjenĉan slavom. No tom trenu vaš

kolumnist nije imao ni jednu drugu utjehu osim da se vrati kući u kojoj je ţivio s majkom

i da ĉita Balzaca koji je u turskome prijevodu razglabao o jadnom Rastignacu. U to vrijeme

nisam ĉitao knjige iz zadovoljstva nego, baš kao pravi Turĉin - kao domaću zadaću koja bi mi

jednoga dana mogla koristiti. No ono što u budućnosti moţe koristiti, ne koristi vam sada!

Tako sam nakon kraćega zadrţavanja u svojoj sobi nestrpljivo izašao van. Sjećam se da sam

se gledao u zrcalu kupaonice i razmišljao moţe li se ĉovjek ljubiti sa samim sobom te da sam,

zureći u zrcalo, zamišljao glumce iz filma.

Zapravo, usne tih glumaca (Joan Bennett, Dana Duryea) neprestance su mi bile pred oĉima.

Ne, ipak nije moguće poljubiti samoga sebe jer bih, na kraju, poljubio samo zrcalo. Izašao

sam iz kupaonice.

Majka je sjedila za stolom meĊu krojevima i izrezanim komadima šifona koje je dobila od

tko zna koje daleke roĊakinje i šivala veĉernju haljinu za neku svadbu. Poĉeo sam joj nešto

govoriti. Vjerojatno su to bile moje fantazije i priĉe o tome što ću u budućnosti napraviti, o

mojim budućim uspjesima i snovima, no u posao zadubljena majka uopće me nije slušala.

Shvatio sam: što god govorio, nevaţno je; vaţno je to što sam u subotnju veĉer s majkom i

što brbljam s njom. Poĉeo me obuzimati bijes. Kosa joj je te veĉeri bila ureĊena i lijepo

33 Devet figurica: vrsta igre na ploči označenoj kvadratićima.

poĉešljana, usne jedva zamjetno narumenjene bojom koje se još uvijek sjećam:

ciglastocrvena. Zurio sam nepomiĉan u njezine usne koje su ĉesto usporeĊivali s mojima.

"Zašto me tako ĉudno gledaš?” uplašeno je upitala.

Nastupila je duga tišina. Krenuo sam prema majci, ali zastadoh poslije dva koraka, noge su

mi drhtale. Ne pribliţivši joj se više od toga, poĉeo sam vikati koliko me grlo nosi. Više ne

pamtim što sam toĉno rekao, no istoga je ĉasa meĊu nama planula jedna od onih ĉestih,

uţasnih svaĊa. U trenutku smo zaboravili onaj obostrani i duboko usaĊeni strah da bi nas

susjedi mogli ĉuti. Bio je to jedan od onih izljeva bijesa i osjećaja slobode kad ĉovjek

sugovorniku saspe u lice sve što mu padne na pamet. U tim trenucima ĉovjek poţeli razbiti

šalicu za kavu ili prevrnuti peć.

Kad sam konaĉno izjurio iz kuće, majka je ostala plakati meĊu komadima šifona, koncima i

uvezenim pribadaĉama (prvu tursku pribadaĉu proizvela je 1976. godine tvrtka Atli). Do

ponoći sam tumarao gradom. Bio sam u dvorištu dţamije Sulejmanije, prošao preko

Ataturkova mosta, popeo se na Bejoglu... Ĉinilo mi se da ja nisam ja; kao da me je pratio

nekakav demon bijesa i osvete, kao da me je slijedila osoba koja je trebala biti ja.

Na Bejogluu sam sjeo u jedan mlijeĉni restoran samo da bih bio okruţen ljudima, ali nisam

gledao ni u koga zazirući od pomisli da bi mi se pogled mogao susresti s pogledom nekoga

poput mene, nekoga tko se trudi ispuniti beskrajne sate subotnje veĉeri. Jer, ljudi kao ja

smjesta se prepoznaju i prezru jedni druge. Malo kasnije prišao mi je jedan braĉni par.

Muškarac je poĉeo nešto govoriti. Tko li je bila ta sjedokosa utvara iz mojih sjećanja?

Bio je to prijatelj ĉiju kuću na Fenerbahĉeu nikako nisam mogao pronaći. Oţenio se. Radi

u Drţavnoj ţeljeznici. Već je bio sijed, ali je dobro pamtio davne godine. Kad neki stari

prijatelj s kojim se susretnete poslije mnogo godina nalazi da ste jako zanimljivi samo zato da

bi imponirao ţeni ili prijatelju koji je s njim i ponaša se kao da imate tko zna kakve

zajedniĉke uspomene i tajne, to vas, dakako, zbuni. I moj se prijatelj tako ponašao, no ja se

nisam dao zbuniti. U toj igri nisam prihvatio da budem netko tko izmišljene uspomene ĉini

zanimljivijima i tko još uvijek ţivi onim mizernim i ţalosnim ţivotom koji je taj drugi davno

ostavio iza sebe.

Miješajući svoj nezaslaĊeni puding, povjerio sam im da sam odavno oţenjen, da jako dobro

zaraĊujem, da me ĉekaš doma, da sam svoj Chevrolet ostavio na Taksimu i došao ti kupiti

puding s mljevenim pilećim prsima jer si ga poţeljela jesti, da stanujemo na Nišantašu te da

ih svojim automobilom mogu povesti dio puta. Zahvalio se na tome jer da još uvijek stanuje

na Fenerbahĉeu. Budući da je bio radoznao, najprije se ustruĉavao pitati tko si, a kad je

saznao da si iz “dobre obitelj!” poĉeo se raspitivati za tebe kako bi ţeni pokazao da je blizak s

dobrim obiteljima. Nisam propustio prigodu: rekao sam da bi te se morao sjećati. Sjetio te se

s velikim zadovoljstvom i šalje ti izraze dubokog poštovanja. Izašavši iz mlijeĉnog restorana

s paketićem u ruci, poljubio sam najprije njega, a potom - u duhu zapadnjaĉkih manira

pokupljenih iz filmova - i njegovu ţenu. Kako li ste vi, moji ĉitatelji, ĉudni i kako je ĉudna

ova zemlja!

Trinaesto poglavlje

POGLEDAJ TKO JE DOŠAO!

Da smo se ranije sreli! —Turkan Šoraj

Na glavnoj prometnici, na koju je Galip sišao nakon što je otišao iz kuće Rujina bivšeg muţa,

nije bilo ni jednoga prijevoznog sredstva kojim bi se povezao natrag. MeĊugradski autobusi,

koji bi s vremena na vrijeme s nepokolebljivom odluĉnošću projurili pokraj njega, ne bi ĉak ni

usporili. Odluĉio je pješaĉiti do ţeljezniĉke postaje na Bakirkoju. Dok se s mukom probijao

kroz snijeg napredujući prema ţeljezniĉkoj postaji koja je podsjećala na dotrajale ostakljene

hladnjake kakve trgovci ţiveţnim namirnicama rabe kao izloge, u mašti se bezbroj puta

susreo s Rujom. Već su se bili vratili svakodnevnom ţivotu, a posve obiĉni i razumljivi

razlozi zbog kojih ga je bila “ostavila" bili su odavno zaboravljeni. Pa ipak, u njihovu novom

ţivotu, koji je u Galipovoj mašti poĉinjao ispoĉetka, on Ruji nije rekao da se sastao s njezinim

bivšim muţem.

U vlaku koji je krenuo pola sata kasnije jedan mu je starac ispriĉao dogaĊaj koji se odigrao

prije ĉetrdeset godina, jedne isto toliko hladne zimske noći. U godinama siromaštva, kad se

oĉekivalo da i naša zemlja bude uvuĉena u rat, starac je sa svojom ĉetom proveo jednu tešku

zimu u nekome selu u Trakiji. Jednoga jutra stigla je tajna zapovijed da napuste selo. Vojnici

su uzjahali konje i poslije duga jahanja koje je trajalo cijeli dan pribliţili se Istanbulu. U grad,

meĊutim, nisu odmah ušli. Na brdima iznad Zlatnoga roga priĉekali su da padne noć. Tek

kada je ţivot u gradu popriliĉno zamro, spustili su se u mraĉne ulice, sjahali s konja i pješke,

po zaleĊenoj kaldrmi osvijetljenoj slabom svjetlošću ţmirkavih svjetiljki, stigli u klaonicu u

naselju Sutludţe. Ondje su predali ţivotinje. Zbog kloparanja vlaka Galip je slabo razabirao

slogove i rijeĉi starĉeve pripovijesti o krvavim prizorima pokolja: o tome kako su konji padali

jedan za drugim, o uţasu ţivotinja iz ĉijih su rasporenih trbuha ispadala crijeva na krvave

kamene ploĉe, a unutarnji organi izvirivali iz utrobe kao opruge iz razvaljene fotelje, o

razjarenim mesarima i o tome kako su tuţni pogledi konja koji su ĉekali u redu za klanje

sliĉili tuţnome izrazu na licima vojnika koji su obiĉnim korakom napustili grad.

Na postaji u Sirkedţiju nije bilo ni jednoga vozila. Galip je na trenutak pomislio da ode u

poslovnu zgradu i noć provede u uredu, ali je primijetio da jedan taksi zaokreće i da će

vjerojatno stati radi njega. Ali prije nego što se automobil pribliţio nogostupu, vrata je

otvorio jedan crno-bijeli ĉovjek s aktovkom u ruci, koji kao da je izašao iz crno-bijelih

filmova, i ušao u automobil. Primivši putnika, vozaĉ se zaustavio pred Galipom i rekao da bi i

njega mogao povesti skupa s “uvaţenim gospodinom”, ali samo do Galatasaraja. Galip je

ušao u taksi.

Kad je na Galatasaraju izašao iz taksija, pokajao se što s crno-bijelim ĉovjekom nije

progovorio ni rijeĉi. Promatrajući prazne, osvijetljene brodove za Bospor, privezane za most

na Karakoju, razmišljao je što je tom ĉovjeku mogao reći: “Gospodine, nekoć sam, prije

mnogo godina, iste ovakve snjeţne noći...” Da je poĉeo priĉati, zapoĉetu bi priĉu mirne duše

mogao dovesti do kraja, a ĉovjek bi ga saslušao s oĉekivanim zanimanjem.

Dok je nedaleko od kina Atlas gledao izlog trgovine ţenskom obućom (Ruja nosi broj 37),

prišao mu je neki nizak, mršav ĉovjek. U ruci je drţao torbu od umjetne koţe, onakvu kakvu

nose sluţbenici plinare koji obilaze stanove radi naplate duga.

"Voliš li zvijezde?” upitao je. Sako mu je bio zakopĉan do grla jer ga je nosio umjesto

zimskoga kaputa. Galip upravo pomisli da je nabasao na kolegu ĉovjeka koji za vedrih noći

postavlja teleskop na Taksimu i radoznalcima naplaćuje sto lira za gledanje zvijezda, kadli

ovaj iz aktovke izvadi nekakav “album”. Na stranicama koje je ĉovjek prevrtao Galip je vidio

nevjerojatne fotografije nekih glasovitih filmskih zvijezda otisnute na kvalitetnu papiru.

Naravno, na fotografijama nisu bile poznate filmske zvijezde, nego ţene nalik njima u istoj

odjeći i s istim nakitom. I što je najvaţnije, pozirale su na isti naĉin kao zvijezde, drţale

cigarete, zaobljavale usne ili ih pućile kao da hoće nekoga poljubiti. Svaka od tih “zvijezda”

imala je svoju stranicu na koju su bili nalijepljeni njezino ime (izrezano iz novinskih

naslovnica) i fotografija u boji (iz nekog ĉasopisa), ali su u okvir bile ubaĉene razne

“privlaĉne” poze dvojnica koje su se trudile oponašati svoje uzore.

Kad je vidio da Galipa zanimaju fotografije, suhonjavi ĉovjek s torbom u ruci odvuĉe ga u

jednu usku i pustu uliĉicu koja je vodila prema kinu Novi anĊeo, i pruţi mu album da ga sam

pregleda. Pri svjetlosti neobiĉnog izloga s ĉijega su stropa, privezane tankim uzicama, visjele

odsjeĉene ruke, noge, rukavice, kišobrani, torbe i ĉarape, Galip je paţljivo razgledao

fotografije Turkan Šoraj kako pleše u posve raskopĉanoj ciganskoj nošnji, ili kako premorena

pripaljuje cigaretu; Muţde Ari dok guli bananu zavodniĉki gledajući u kameru ili dok se

glasno i raskalašeno smije; Hulije Koĉjigit sa sunĉanim naoĉalama dok zašiva grudnjak koji

je skinula sa sebe, pere suĊe nagnuta nad sudoper ili pak, oĉajna i tuţna, plaĉe. Vlasnik

albuma, koji ga je cijelo vrijeme promatrao s istom pozornošću, najednom istrgnu album iz

Galipove ruke i bespogovorno ga strpa u torbu kao uĉitelj kad ulovi uĉenika da ĉita kakvu

zabranjenu knjigu.

“Da te odvedem k njima?”

“Gdje su?”

“Izgledaš mi kao pravi gospodin, poĊi za mnom!”

Dok su išli zabaĉenim ulicama, Galip je rekao da mu se sviĊa Turkan Šoraj, budući da je

na ĉovjekovo navaljivanje morao izabrati.

"Sto posto ona!" kazao je ĉovjek s torbom kao da odaje neku tajnu. “I njoj će biti drago,

jako ćeš joj se svidjeti.”

Ušli su u prizemlje jedne stare kamene zgrade pokraj policijske postaje na Bejogluu, na

kojoj je pisalo PRIJATELJI. Hodnik je zaudarao po prašini i tkaninama. U polumraĉnoj sobi

nije bilo ni platna ni šivaćih strojeva, no iz nekog se razloga Galipu uĉinilo da bi se to mjesto

moralo zvati krojaĉnica Prijatelji. Druga, vrlo svijetla soba u koju su ušli kroz visoka, bijela

vrata, podsjetila je Galipa na to da svodniku mora dati novac.

“Turkan!” oglasi se ĉovjek gurajući novac u dţep. “Gle, Turkan, došao je Izet, traţi te!”

Dvije ţene koje su se kartale okrenuše se prema Galipu s osmijehom na licu. Sobu, koja je

sliĉila na staru i dotrajalu kazališnu pozornicu, ispunjavali su teţak, omamljujući zrak

svojstven prostorijama koje griju peći ĉiji dimnjaci slabo vuku, uspavljujući miris nekog

parfema i zamorna buka “domaćeg popa”. Opruţena na sofi, jedna je ţena listala neki

humoristiĉki ĉasopis u poloţaju u kojemu je Ruja ĉitala krimiće (s jednom nogom na naslonu

sofe), ali nije sliĉila ni filmskoj zvijezdi, ni Ruji. Jedino se po imenu na njezinoj košulji

moglo zakljuĉiti da glumi Muţde Ar. Postariji muškarac, odjeven kao konobar, spavao je

pred televizorom na kojemu se vodila rasprava o povijesnome znaĉenju zauzeća Carigrada.

Jedna mlada ţena s trajno nakovrĉanom kosom, odjevena u traper, podsjetila je Galipa na

ameriĉku zvijezdu ĉije je ime bio zaboravio, no nije znao je li ta sliĉnost bila namjerna.

Ĉovjek koji je ušao na jedna druga vrata prišao je Muţde Ar te, progutavši prvi slog, s

ozbiljnošću pijanca poĉe sricati ime na njezinoj košulji poput ljudi koju uzimaju zdravo za

gotovo sve što proĉitaju u novinama.

Po naĉinu na koji mu je prilazila i nedokuĉivu skladu njezina hoda, Galip je pretpostavio da

bi ţena u haljini s uzorkom leopardova krzna morala biti Turkan Šoraj. Moţda je upravo ona

najviše sliĉila svome originalu: duga, plava kosa bila joj je prebaĉena preko desnoga ramena.

“Smijem li popušiti jednu cigaretu?” upitala je s ugodnim osmijehom na usnama. Stavila je u

usta cigaretu bez filtra. “Imate li vatre?” Kad joj je Galip upaljaĉem pripalio cigaretu, oko

njezine glave stvorio se nevjerojatno gust oblak dima. U nastupu neobiĉne tišine, u kojoj se

nije ĉula ni ona preglasna glazba, iz gustog dima izronili su njezina glava i oĉi s dugim

trepavicama. “Kao da svetica izranja iz magle”, pomislio je Galip i u tome trenutku prvi put u

ţivotu naslutio da bi mogao spavati i s drugom ţenom osim s Rujom. Platio je nekom

ĉovjeku koji je bio odjeven kao sluţbenik i oslovljavao ga s “gospodine Izete”. Kad su se

uspeli na gornji kat, u jednu briţljivo namještenu sobu, Ţena je ugasila napola popušenu

cigaretu u pepeljari na kojoj je pisalo Akbank i izvadila novu.

“Smijem li popušiti jednu cigaretu?” upitala je istim glasom uz iste kretnje. Stavila je

cigaretu u kut usana i umilno se osmjehivala gledajući ga onim istim gordim pogledom.

“Imate li vatre?”

Kad je Galip primijetio da je na isti naĉin - dopadljivim kretnjama nastojeći istaknuti grudi

- nagnula glavu prema zamišljenu upaljaĉu, shvatio je da su njezini pokreti i rijeĉi preslikani

iz jednoga filma Turkan Šoraj i da bi on trebao biti Izet Gunaj, glavni muški lik u tome filmu.

Nakon što je zapalila cigaretu, oko glave joj se opet stvorio nevjerojatno gust oblak dima iz

kojega su polako izranjala dva crna oka s dugim trepavicama. Kako li joj polazi za rukom

ispuhnuti tu veliku koliĉinu dima, kakvu je moguće proizvesti samo u studiju?

“Zašto šutiš?” upitala je ţena.

“Ne šutim”, uzvratio je Galip.

“Izgledaš iskusno, a moţda si ipak nevinašce?” pitala je s hinjenom znatiţeljom i ljutnjom.

Ponovila je istu reĉenicu na isti naĉin. Goleme naušnice dosezale su joj do obnaţenih ramena.

Haljinu s uzorkom leopardova krzna, koja je otkrivala leĊa sve do bokova,, nosila je Turkan

Šoraj prije dvadeset godina u filmu Moja draga prostitutka34, kada je s Izetom Gunajem u

glavnoj muškoj ulozi glumila animir-damu, što je Galip mogao zakljuĉiti i po fotografijama

uguranima u rubove toaletnog ogledala na ovalnoj komodi. Usto, iz ţeninih je usta ĉuo i

druge rijeĉi koje je Turkan Šoraj izgovorila u tom filmu: “Zar spavati?! Ţelim piti i zabavljati

se!” (pokunjena kao tuţno i razmaţeno dijete, najednom raširivši ruke prekriţene pod

bradom); “Izete, doĊi i ostani kod mene dok opet ne spuste most!” (kao dobra teta, briţna

prema djetetu iz susjedstva); “SuĊeno mi je danas napokon da budem s tobom!” (najednom

oduševljena); “Drago mi je što smo se upoznali, drago mi je što smo se upoznali, drago mi je

što smo se upoznali..." (na naĉin poštovane gospode).

Galip je sjeo na stolac pokraj vrata. Smjestivši se na tabure ispred ovalne komode koja je

priliĉno sliĉila na onu iz filma, ţena je ĉešljala svoju dugu, obojenu kosu. U jednome kutu

ogledala stajala je fotografija istog tog prizora. Ţenina leĊa bila su ljepša od glumiĉinih. U

jednom trenutku ugledala je Galipa u zrcalu:

34 Kultni turski film čiji izvorni naslov glasi Vesikah Yarim.

“Trebali smo se ranije sresti...”

“Davno smo se sreli”, odgovorio je Galip gledajući njezino lice u zrcalu. "U školi nismo

sjedili u istoj klupi, no kad bi za toplih proljetnih dana otvorili prozore poslije dugih rasprava

u razredu, istoga bih trena, kao i sada u zrcalu, ugledao odraz tvoga lica u prozorskome staklu

koje se zbog crne školske ploĉe u pozadini pretvaralo u zrcalo.”

“Hm... Trebali smo se ranije sresti.”

“Davno smo se sreli”, nastavio je Galip. “Kad smo se prvi put sreli, tvoje su mi se noge

ĉinile tako krhkima, tako njeţnima da sam se prepao da ću ih slomiti. Kao da ti je koţa u

djetinjstvu izgledala grublje, ali se s vremenom mijenjala, poslije srednje škole dobila je

lijepu boju i postala nevjerojatno njeţnom i mekanom. Za vrućih ljetnih dana, kad bi nas

vodili na plaţu zato što smo u kući postajali nepodnošljivi, vraćali bismo se iz Tarabje sa

sladoledima u rukama, ispisujući si oštrim noktima slova na nadlakticama bijelima od morske

soli. Volio sam njeţne dlaĉice na tvojim njeţnim rukama. Volio sam tvoje noge, pocrvenjele

od sunca. Volio sam tvoju kosu koja bi se rasula po mome licu kad god bi ustala dohvatiti

nešto s police iznad moje glave...”

“Trebali smo se ranije sresti.”

“Volio sam tragove tankih naramenica koje ti je na leĊima ostavljao gornji dio majĉina

kupaćeg kostima; tvoje odsutno cupkanje kose kad si bila nervozna; pokrete kojima si

srednjim prstom i palcem s vrha jezika skidala trunĉice duhana dok si pušila cigarete bez

filtra; naĉin na koji si otvarala usta gledajući film; pokrete kojima si, ĉitajući knjigu,

nesvjesno jela slanutak i lješnjake iz zdjele pod rukom. Volio sam to što si stalno gubila

kljuĉeve i to što si škiljila kroz trepavice zato što nisi htjela priznati da si kratkovidna. Briţno

sam te volio kad bi s poluspuštenim oĉnim kapcima krenula nekamo gledajući u daljinu, a ja

shvatio da si pošla u drugome smjeru, a ne onamo kamo si naumila. S osjećajem straha i

zebnje volio sam sve što sam znao da imaš u glavi, pa ĉak i ono što nisam znao. Mili Boţe!”

Primijetivši u zrcalu nekakav nemir na licu Turkan Šoraj, Galip je zašutio. Ţena se opruţila

na leţaju pokraj komode.

“DoĊi! Od toga nema nikakve koristi, baš nikakve, shvaćaš li?” No Galip je sjedio,

neodluĉan. "Ili moţda ne voliš Turkan Šoraj?” nastavila je ţena ljubomorno. Galip nije

mogao dokuĉiti je li njezina ljubomora bila stvarna ili odglumljena.

“Volim.”

“SviĊa li ti se kako trepćem?”

“SviĊa.”

“SviĊa ti se kako u filmu Baš je slatka na plaţi silazim niza stube, kako u Mojoj dragoj

prostitutki pripaljujem cigaretu, a u filmu Djevojka kao bomba pušim na cigaršpic, zar ne?”

“SviĊa mi se.”

“Pa onda, dragi moj, doĊi ovamo!”

“A da još razgovaramo?”

“O ĉemu?”

Galip je razmišljao.

“Kako se zoveš, ĉime se baviš?”

“Odvjetnik sam.”

“Imala sam jednoga”, rekla ja ţena. “Izvukao mi je sav novac, ali ne i automobil koji je moj

muţ kupio na moje ime. Auto je bio moj, shvaćaš li, moj, no sada njime raspolaţe jedna

kurva. Chevrolet 56, crven kao vatrogasno vozilo. Što će mi odvjetnik ako se ne moţe

izboriti da natrag dobijem auto? Bi li ti mogao ishoditi da mu ga oduzmu i vrate mi ga?”

“Mogao bih”, rekao je Galip.

“Moţeš?” rekla je s nadom. “Moţeš. Vratit ćeš mi ga, a ja ću se udati za tebe. Izbavit ćeš me

od ovoga ţivota. Mislim, filmskoga ţivota. Dosta mi je glume. Za ovaj glupavi narod

glumice nisu umjetnice, nego prostitutke. Ja nisam glumica, umjetnica sam, shvaćaš li?”

“Naravno...”

“Hoćeš li me uzeti za ţenu?” upitala je radosno. “Ako se oţeniš mnome, putovat ćemo

mojim autom. Hoćeš li me uzeti? Ali moraš me voljeti.”

“Oţenit ću se tobom.”

"Ne, ne, to ti pitaj mene... Pitaj me: hoćeš li se udati za mene?" “Turkan, hoćeš li se udati za

mene?”

“Ne tako! Pitaj me iskreno, osjećajno, kao u filmovima! Najprije ustani, to se ne pita

sjedeći.”

Galip je ustao kao da će pjevati tursku himnu: “Turkan, hoćeš li se udati za... za mene?”

"Ali nisam djevica!” odvratila je ţena. “Dogodila mi se neka nesreća."

“Dok si jahala, ili dok si se spuštala niz ogradu stepenica?”

“Ne, dok sam glaĉala. Smiješ se, no ja sam još juĉer ĉula da je naš sultan naredio da ti

odrube glavu. Jesi li oţenjen?”

“Oţenjen sam.”

“Uvijek me naĊu baš oţenjeni!” rekla je ţena glasom iz Moje drage prostitutke. “No to nije

vaţno. Vaţne su Drţavne ţeljeznice. Što misliš, koji će nogometni klub osvojiti prvenstvo?

Po tvome mišljenju, kamo sve ovo vodi? Što veliš, kad će vojska zaustaviti ovo bezvlašće?

Znaš, bolje bi ti pristajala kraća kosa.”

“Ne spominji ništa u vezi sa mnom”, rekao je Galip. “To je nepristojno.”

“A što sam to rekla?” upitala je ţena s hinjenom zbunjenošću, širom rastvorenih oĉiju,

trepćući kao Turkan Šoraj. “Pitala sam te hoćeš li se izboriti za moj auto ako se oţeniš

mnome. Ne, nego: hoćeš li se oţeniti mnome ako se izboriš za moj auto. Reći ću ti

registarski broj: 34 CG 19. srpnja 1919. krenuo je iz Samsuna i oslobodio cijelu zemlju.35

Chevrolet 56.”

“Priĉaj mi o chevroletu!”

“Dobro, ali ubrzo će pokucati na vrata. Kraj je vizite.”

“Na našem se jeziku kaţe „posjet‟.”

“Molim?”

“Novac nije vaţan.”

“Nije ni meni”, rekla je ţena. “Chevrolet je bio crven kao moji nokti, baš te boje. Jedan je

slomljen, zar ne? Moţda je i moj Chevrolet slupan. Prije nego što ga je bijednik od moga

muţa poklonio onoj kurvi, svaki sam dan ovamo dolazila automobilom. Sada ga vidim samo

na ulici, mislim, auto. Nekad ga vidim kako zaokreće na Taksimu, nekad pak na Karakoju,

dok ĉekam brod na pristaništu, ali uvijek ga vozi netko drugi. Ţena je luda za tim autom,

svaki ga dan daje polirati. Gledam, jedan je dan tamnosmeĊ, sutradan poniklan, ima nove

farove i boju bijele kave. Za koji dan je ruţiĉast svadbeni auto ukrašen cvijećem i s lutkom

na haubi. Ne zadugo, jer tjedan poslije obojen je u crno, a u njemu šestorica policajaca s

crnim brkovima - doista pravi policijski auto! Na njemu ĉak i piše POLICIJA, nema zabune.

Naravno, svaki mu put stavljaju druge tablice da ga ne bih prepoznala.”

“Naravno.”

“Naravno”, ponovi ţena. “I policajci i vozaĉi ţenini su ljubavnici, ali, zar moj bivši muţ

rogonja uopće zamjećuje što se dogaĊa oko njega? Mene je jednoga dana ostavio,

35 Aluzija na Ataturka i datum koji se smatra početkom oslobodilačkoga rata. Taj se datum danas slavi kao državni

praznik.

jednostavno otišao. Je li se to tebi ikada dogodilo? Koji je danas datum?”

“Dvanaesti.”

“Kako vrijeme leti! Gle, ti me još uvijek puštaš govoriti. Ţeliš li moţda nešto posebno?

Reci, dopao si mi se, uljudan si, pa zašto ne? Imaš li puno novaca uza se, jesi li doista bogat?

Ili si trgovac voćem i povrćem, kao Izet? Ne, odvjetnik si. Pa postavi mi neku zagonetku,

gospodine odvjetnice... Dobro, ja ću tebi: kakva je razlika izmeĊu sultana i mosta na

Bosporu?”

“Ne znam.”

“A izmeĊu Ataturka i Muhameda?”

“Ne znam.”

“Lako se predaješ!” rekla je ţena. Ustala je od komode u ĉijem se zrcalu oglédala i,

kikoćući se, šapnula odgovore Galipu na uho. Potom mu je obavila ruke oko vrata.

“Vjenĉajmo se”, promrsila je. “PoĊimo na planinu Kaf. Pripadajmo jedno drugome.

Postanimo posve drugi ljudi. Uzmi me, uzmi me, uzmi me!”

Poljubili su se poneseni tom igrom. Je li u toj ţeni bilo iĉega što ga podsjeća na Ruju? Nije,

no Galip je bio zadovoljan ţivotom. Kada su pali na postelju, ţena je uĉinila nešto što ga je

podsjetilo na Ruju, ali nije bilo posve isto. Kad god bi mu Ruja gurnula jezik u usta, on bi se

uznemirio misleći kako mu je ţena u tome trenutku postala neka druga osoba. A kad mu je

ova ţena - imitacija Turkan Šoraj - gurnula u usta svoj veći i teţi jezik, i još s nekom vrstom

pobjedniĉkoga osjećaja, ali dopadljivo i kao da zbija šalu, Galip je osjetio da je on, a ne ţena

u njegovu naruĉju, postao netko posve drugi, i jako se uzbudio. Kad ga je odgurnuti

zapoĉinjući igru, poĉeli su se prevrtati s kraja na kraj velikog kreveti, valjati se jedno preko

drugoga i mijenjati poloţaje - naĉas je jedno bilo gore, pa onda drugo - kao u neuvjerljivim

prizorima ljubljenja iz domaćih filmova. “Zavrtjelo mi se u glavi od tebe!” rekla je ţena

preslikavajući neki izmaštani, nepostojeći prizor i hineći da joj se doista zavrtjelo u glavi.

Kad je Galip uoĉio da se s drugoga kraja leţaja mogu vidjeti u zrcalu, bilo mu je jasno zbog

ĉega je bio potreban taj ugodni prizor valjanja po krevetu. Dok je ţena s njega i sebe skidala

odjeću, s uţitkom je pratio taj prizor u zrcalu. Nešto kasnije oboje su naizmjeniĉno i s

nasladom u zrcalu promatrali ţenina umijeća, kao da gledaju nekoga trećeg, ili kao da su

ĉlanovi ţirija koji na gimnastiĉkome natjecanju ocjenjuju natjecatelja koji izvodi obavezne

vjeţbe, jedino moţda s nešto više veselja. Dok su se njihali na tihim oprugama kreveta, u

trenutku kad Galip nije vidio zrcalo, ţena je rekla: “Oboje smo postali netko drugi. Tko sam

ja, tko sam, tko?” No Galip joj nije dao odgovor koji je htjela ĉuti, bio je zauzet samim

sobom. Ĉuo je da kaţe: “Dva puta dva jesu ĉetiri”, da nerazgovjetno ponavlja: “Slušaj, slušaj,

slušaj!” te da, koristeći se glagolskim vremenom kojim se pripovijedaju bajke ili prepriĉavaju

snovi, pripovijeda priĉu o nekome sultanu i sirotome princu.

“Ako sam ja ti, ti si ja”, rekla je kasnije dok su se oblaĉili, “što znaĉi da si ti postao ja, a ja

ti.” Smješkala se gledajući ga prepredeno. “SviĊa ti se Turkan Šoraj?”

“SviĊa.”

“Onda me odvedi iz ovog ţivota, spasi me, izbavi me, povedi me sa sobom, poĊimo

nekamo drugdje, pobjegnimo, vjenĉajmo se, poĉnimo novi ţivot!”

Iz kojega kazališnog komada, iz kojega su filma bile te rijeĉi? Galip je bio neodluĉan. A

moţda je ţena to i ţeljela. Rekla je Galipu kako ne vjeruje da je oţenjen jer dobro poznaje

oţenjene muškarce. Ako se uzmu i ako Galip uspije spasiti Chevrolet 56, ići će na voţnju uz

Bospor. Na Emirganu će kupiti lisnatu halvu, na Tarabji gledati more, a na Bujukdereu

objedovati.

“Ne volim Bujukdere”, rekao je Galip.

“Onda GA uzalud ĉekaš”, rekla je ţena. “ON nikada neće doći.”

“Ne ţuri mi se.”

“Meni da”, rekla je inateći se. “Bojim se da GA neću prepoznati kad doĊe. Bojim se da ću

GA zadnja prepoznati. Bojim se ostati na kraju.”

“Tko je ON?” upitao je Galip.

Ţena se zagonetno osmjehnu. “Zar nikad ne gledaš filmove, zar ne znaš pravila igre? Zar u

ovoj zemlji ostavljaju na ţivotu one koji to pitanje prevale preko usana? Ja ţelim ţivjeti.”

I dok je priĉala o prijateljici koja je nestala na misteriozan naĉin, najvjerojatnije ubijena i

potom baĉena u Bospor, netko je pokucao na vrata.

Ţena je zašutjela. Kad je Galip pošao iz sobe, šapatom mu je dobacila:

“Svi GA ĉekamo, svi mi, baš svi. Ĉekamo GA.”

Ĉetrnaesto poglavlje

SVI GA ĈEKAMO

Ne mogu odoljeti misterijima. —Dostojevski

Svi GA ĉekamo. Ĉekamo GA stoljećima. Neki GA ĉekaju potišteno zureći u olovnosive vode

Zlatnoga roga, ošamućeni mnoštvom ljudi na mostu Galata; neki dok ubacuju drva u peć koja

nikako da zagrije mali dvosobni stan na Surdibiju; neki dok se uspinju beskrajnim stubama

zgrade sagraĊene u grĉkome stilu u jednoj sporednoj ulici na Dţihangiru; neki dok u

dalekome anadolijskom gradiću rješavaju kriţaljke da bi skratili vrijeme do susreta s

prijateljima u krĉmi; neki pak dok maštaju o tome da se ukrcaju u zrakoplove, otputuju u ras-

košne salone i ondje uza se privinu lijepa tijela o kojima pišu ove novine i ĉije fotografije

objavljuju. Ĉekamo GA i kada snuţdeni koraĉamo blatnjavim ploĉnicima noseći vrećice od

stotinu puta preraĊena papira i jeftine plastike od koje jabuke smrde na sintetiku, i mreţaste

torbe koje na dlanovima i prstima ostavljaju modre tragove. Ĉekamo GA dok se vraćamo iz

kina u kojima subotom uveĉer gutamo filmove o avanturama prelijepih ţena i muškaraca

koji razbijaju boce i prozore te na povratku iz bordela u kojima lijeţemo s prostitutkama te ih

napuštamo još usamljeniji. Ĉekamo GA i kad se vraćamo iz krĉmi u kojima nam se okrutni

prijatelji podsmjehuju zbog naših malih opsesija, i na povratku od susjeda zbog ĉije buĉne

djece, koja nisu htjela poći na spavanje, nismo mogli uţivati ni u igri na radiju. Neki vele da

će se najprije ukazati na mraĉnim uglovima zabaĉenih ĉetvrti u kojima obijesna djeca

praćkama razbijaju uliĉne svjetiljke; neki pak da će se pojaviti pred dućanima grješnika koji

prodaju listiće Narodne lutrije i sportske prognoze, ĉasopise sa fotografijama golih ţena,

igraĉke, duhan, prezervative i svakojake triĉarije. Gdje god da se pojavi - bilo u

kebabdţinicama u kojima nedorasli djeĉaci dvanaest sati na dan mijese mljeveno meso, bilo u

kinima u kojima se, zahvaćene vatrom jedne jedine ţelje, tisuće oĉiju stapaju u jedno, ili na

zelenim breţuljcima na kojima anĊeoski nevini pastiri zadivljeno gledaju vitke ĉemprese na

grobljima - svi tvrde da će GA sretnik koji GA prvi ugleda smjesta prepoznati i istoga

trenutka shvatiti da je došao kraj ĉekanju dugom kao beskraj, a kratkom kao treptaj oka, te da

je napokon kucnuo ĉas spasenja.

Kuran je u pogledu NJEGOVA dolaska jasan samo onima koji znaju tumaĉiti slova (97.

ajet sure al-Isra i 23. ajet sure al-Zumer, koji kaţe da je Alah objavio Knjigu “sliĉnu po

smislu”). U knjizi Početak i povijest, koju je tristo pedeset godina poslije objave Kurana

napisao Muhatar ibn Tahir iz Jeruzalema, kao dokaz toga proroĉanstva navode se

Muhamedove rijeĉi kako će se pojaviti “netko ĉije će ime, izgled ili istovjetno djelo ukazati

na pravi put”, kao i svjedoĉenja tumaĉa toga ili sliĉnih hadisa36. Znamo da i Ibn Batuta prije

isto toliko godina u svojemu Putopisu spominje kako u podzemnoj odaji Mauzoleja

Gospodara vremena u šijitskoj Samari sveĉano oĉekuju NJEGOV povratak. Sudeći po tekstu

koji je trideset godina kasnije, po nalogu Firuz-šaha, zapisao njegov pisar, ţutim, prašnjavim

ulicama Delhija hodalo je tisuće nesretnika išĉekujući otkrovenje NJEGOVIH znakova i

NJEGOVA misterija. Znamo da je tih godina i Ibn Haldun iz svakoga od tih hadisa o

NJEGOVU dolasku izbacio pretjerivanja pojedinih šijitskih izvora i pojedinaĉno ih obradio u

svojoj Prolegomeni37 još jednom upozorivši na nešto drugo: na to da će se zajedno s NJIM

pojaviti i Dedţal, Sejtan ili - reĉeno po zapadnjaĉkome shvaćanju - Antikrist, te da će ON

toga Sudnjeg dana ubiti Dedţala.

Ĉudno je to što u išĉekivanju Velikoga Spasitelja nitko nikada nije zamislio NJEGOV lik;

baš nitko, poĉevši od moga marljivog ĉitatelja Mehmeta Jilmaza koji mi je opisao o ĉemu

sanjari u svome domu u jednome zabaĉenom anadolijskom gradiću, do Ibn Arabija koji je u

djelu Čudesni feniks još prije sedamsto godina pisao o istim vizijama; ili, poĉevši od filozofa

al-Kindija, koji je tisuću sto jedanaest godina prije nas maštao o tome kako će baš ON,

predvodeći svoje preobraćene pristaše, preoteti Istanbul iz kršćanskih ruku, pa do mlade

prodavaĉice koja mnogo stoljeća poslije ostvarenja toga sna u jednome dućanĉiću

manufakturne robe, smještenome u nekoj sporednoj ulici na Bejogluu, mašta o NJEMU meĊu

koncima, gumbima i najlonskim ĉarapama.

Dedţala si pak jako dobro moţemo predoĉiti. U djelu Proroci Buhari piše da je jednook i

crvenokos, dok u Hodočašću stoji da mu na licu piše tko je; Tajalisi biljeţi da ima debeo vrat,

dok je po navodima iz djela Vjerovanje u Božje jedinstvo hodţe Nizametin-efendije, koji je u

Istanbulu sanjario o NJEMU tisuću godina nakon Tajalisija, crvenook i košĉat. U stripu o

dogodovštinama jednoga turskog ratnika, koji je prvih godina moga novinarskog ţivota

izlazio u vrlo ĉitanim anadolijskim novinama KaraĎoz, Dedţala su crtali razrokim i

krivoustim. Na crteţu je imao široko ĉelo i velik nos, ali ne i brkove, a u borbi protiv našega

junaka, koji je ljubovao s ljepoticama još neosvojena Konstantinopola, sluţio se

nevjerojatnim podvalama (neke sam ja predloţio crtaĉu). Iako nam Dedţal toliko puno

zaokuplja maštu, jedini autor koji je slikovito opisao toga Izbavitelja bio je naš pisac dr. Ferit

Kemal, i to u djelu Le Grand Pacha, objavljenu u Parizu tek 1870. godine na francuskome

jeziku, što neki smatraju velikim gubitkom za našu nacionalnu knjiţevnost.

Koliko god da je pogrešno raspravu Le Grand Pacha, jedino djelo u kojemu je ON posve

vjerodostojno opisan, ne smatrati dijelom turske knjiţevnosti samo zato što je napisana na

francuskome jeziku, toliko je ţalosno to što u orijentalistiĉkim ĉasopisima Fontana i Veliki

Istok neke iskompleksirane osobe tvrde da je ruski pisac Dostojevski ulomak o Velikome

Inkvizitoru u romanu Braća Karamazovi preuzeo iz te nevelike rasprave. Legende o djelima

koja je Zapad preuzeo od Istoka i Istok od Zapada uvijek me podsjete na ovu misao: Ako

kaţemo da je svijet snova koji zovemo “ovim” zapravo kuća na ĉija smo vrata ušli zbunjeni

poput mjeseĉara, onda i knjiţevnosti sliĉe na zidne satove u odajama te iste kuće na koju se

ţelimo naviknuti. Stoga je besmisleno tvrditi:

1. da jedan od satova na zidovima te kuće snova otkucava toĉno ili netoĉno vrijeme;

2. da jedan od njih ţuri pet sati u odnosu na ostale, jer se istom logikom moţe izvesti

zakljuĉak da zapravo kasni sedam sati;

3. da sat na kojemu je devet sati i trideset pet minuta oponaša sat koji je prije tko zna koliko

36 Hadis: predaja o riječima i djelima poslanika Muhameda.

37 Ibn Haldun (1332.-1406.), slavni povjesničar, historiograf i političar. Najpoznatiji je po svome djelu Muqaddima

(Prolegomena ili Predgovor).

vremena pokazivao devet sati i trideset pet minuta.

Ibn Arabi, autor više od dvjesto sufijskih rasprava, godinu dana prije nego što će otputovati

na Ibn Rušdov38 sprovod u Kordobu, boravio je u Maroku, gdje je pisao knjigu nadahnut

predajom (snom) o tome kako je Muhamed jedne noći odnesen u Jeruzalem, odakle se

stubama uspeo na nebesa (arapski: miradž) te dobro promotrio raj i pakao, o ĉemu govori

sura al-Isra koju sam gore već spomenuo (napomena slovoslagaĉu: ako smo sada u gornjem

dijelu stupca, napiši “dolje”, a ne “gore”!). Ako na temelju Ibn Arabijeva opisa Poslanikova

obilaska sedam nebesa, svega što je ondje vidio i o ĉemu je razgovarao s prorocima koje je

susreo, ili na temelju ĉinjenice da je Ibn Arabi tu knjigu napisap s punih trideset pet godina

(1198.) zakljuĉimo da je Nizam, djevojka iz toga sna, ona prava, a da je Beatrice laţna, ili da

je Ibn Arabi u pravu, a Dante nije, ili pak da su Kitab al-Isra i Makam al-Asra originalna

djela, a Božanstvena komedija nije, onda je to pogreška o kojoj sam malo prije govorio pod

rednim brojem jedan.

Osvrnimo se i na andaluzijskoga filozofa Ibn Tufejla, koji je još u 11. stoljeću napisao djelo o

ĉovjeku koji je kao malo dijete dospio na neki nenaseljen otok i ondje godinama ţivio sam,

postupno stjeĉući spoznaje o prirodi, stvarima oko sebe, srni koja ga je dojila, moru, smrti,

nebu i “boţjim istinama”. Ako ustvrdimo da je Robinson Crusoe napravo inaĉica šesto

godina starijeg Ibn Tufejlova junaka Haja Ibn Jaksana, ili ako na temelju ĉinjenice da Daniel

Defoe podrobnije opisuje stvari i naprave svoga junaka Robinsona Crusoea, zakljuĉimo da je

Ibn Tiifejl šest stoljeća zaostao za Danielom Defoeom, onda su to besmislice o kojima sam

govorio pod rednim brojem dva.

Navodno je hadţi Velijudin-efendija, jedan od šejhulislama iz doba vladavine Mustafe III.,

poĉeo pisati drugu mesneviju nakon što je dobio nenadano nadahnuće potaknuto nepristojnim

i neprimjerenim rijeĉima svoga brbljavog prijatelja koji je jednoga petka u oţujku 1761.

godine došao njegovoj kući i, vidjevši veliĉanstvenu škrinju u šejhulislamovoj radnoj sobi,

rekao: “Hodţa-efendija, ĉini mi se da ti u škrinji vlada ista zbrka kao i u glavi.” UsporeĊujući

to dvoje, hadţi Velijudin-efendija je u svojoj mesneviji nastojao dokazati kako je i u njegovoj

glavi, kao i u škrinji od orahova drva, sve na svome mjestu. Dvadeset godina poslije

objavljivanja te glasovite mesnevije njemaĉki je filozof Kant izdvojio dvadeset kategorija

ĉistoga uma i pokazao da, jednako kao i u spomenutoj veliĉanstvenoj škrinji armenske izrade

s dvojim vratima, ĉetirima pregradama i s dvanaest ladica, i u našem umu ima dvadeset

pregrada koje ĉuvaju satove, mjesta, brojke, papire i mnoge druge triĉarije koje danas

nazivamo “kauzalnošću”, “egzistencijom” i “nuţnošću”. Zakljuĉiti po tome da je Nijemac

plagirao Velijudin-efendiju primjer je treće vrste gluposti.

Da je doktor Ferit Kemal, dok je ţivopisno slikao Velikoga Mesiju kojega svi išĉekujemo,

znao da će mu sugraĊani stoljeće kasnije pripisivati takve besmislice, ne bi se tome nimalo

zaĉudio. Jer, cijeli je ţivot ionako proveo pod aureolom nezainteresiranosti i zaborava, što ga

je izruĉivalo tišini nalik snu. Danas mogu samo zamišljati da mu je lice, kojega nema ni na

jednoj fotografiji, sliĉilo sablasnu licu nekoga mjeseĉara. Bio je narkoman. Iz

omalovaţavajućega djela Abdurahmana Šerefa Mladoosmanlije i sloboda zakljuĉujemo da je

Ferit Kemal mnoge bolesnike (i sam je bio bolestan) lijeĉio opijumom. Godine 1866. - da,

godinu prije nego što je Dostojevski krenuo na svoje drugo putovanje po Europi - otisnuo se

u Pariz gonjen nekim neodreĊenim buntovniĉkim porivom i ţeljom da bude slobodan. U

novinama Hurijet i Muhbir39 izašla su mu dva-tri ĉlanka. No dok su se mladoturci, postiţući

nagodbe s dvorom, postupno vraćali u Istanbul, on je ostao ü Parizu. Drugih tragova o njemu

38 Ibn Rušt (Rušd), poznat u Europi kao Averoes, arapski filozof iz 12. stoljeća. 39 Huriyet (hürriyet): “sloboda”, muhbir: “dopisnik".

nema. Sudeći po tome što u predgovoru svoje knjige spominje Baudelaireove Umjetne rajeve

(Les paradis artificiels), moguće je da je znao za De Quinceya kojega sam jako volio. A

moguće je da se bio upustio i u eksperimentiranja s opijumom. MeĊutim, na stranicama na

kojima govori o NJEMU nisu zamjetni tragovi tih eksperimenata, već nešto posve suprotno:

snaţna logika koja nam je danas i te kako potrebna. Ovaj tekst pišem s nakanom da

razmotrim tu logiku i da domoljubnim ĉasnicima naših oruţanih snaga predstavim neodoljive

ideje iz djela Le Grand Pacha.

No da bi se razumjela ta logika, najprije se treba prepustiti ozraĉju toga djela. Zamislite

knjigu u plavom uvezu koju je 1870. godine u Parizu tiskao nakladnik Poulet-Malassis na

podebljem papiru od slame. Ima svega devedeset šest stranica. Ilustrirao ju je jedan francuski

ilustrator (De Tennielle). Zamislite crteţe grada s ploĉnicima koji više nalikuju današnjim

istanbulskim ulicama s kamenim kućama i poploĉenim ulicama negoli Istanbulu toga doba;

zamislite crteţe gradova, stvari i sjena koji više podsjećaju na betonske štakornjake

opremljene suvremenim, strašnim elektriĉnim napravama za muĉenje, negoli na onodobne

kamene tamnice i primitivne muĉiteljske naprave.

Knjiga poĉinje opisom jedne zabaĉene istanbulske ulice u ponoć. Ĉuju se samo mukli

udarci štapova noćnih ĉuvara o kaldrmu i zavijanje ĉopora pasa koji u udaljenim ĉetvrtima

nasrću jedni na druge. Kroz kapke na prozorima drvenih kuća ne probija se ni traĉak

svjetlosti. Jedva zamjetan dim iz dimnjaka miješa se s izmaglicom koja se spustila na krovove

i kupole. U toj dubokoj tišini zaĉuju se koraci po pustome ploĉniku. Kao da išĉekuju radosnu

vijest, svi ljudi u kućama osluškuju taj neobiĉni, novi, neoĉekivani bat koraka - i oni koji se,

dobro utopljeni, spremaju leći u hladne postelje, i oni koji tonu u san pod brdima popluna.

Sljedećega dana, već dalekoga od tjeskobe protekle noći i puna sunĉeva blještavila, poĉelo

je veselje. Svi su GA prepoznali, svi su shvatili da je to ON i samo ON te da je istekao

posljednji trenutak vjeĉnosti pune patnje koja se svima u mraĉnim vremenima ĉinila

beskonaĉnom. U tome prazniĉnom ozraĉju ON je već bio meĊu vrtuljcima, meĊu izmirenim

starim neprijateljima, djecom koja jedu ušećerene jabuke i svakojake slastice, muškarcima i

ţenama koji se šale, meĊu sviraĉima i plesaĉima. Nesretnicima kojima će pruţiti ljepše dane i

povesti ih iz pobjede u pobjedu ON je više od nadmoćna spasitelja koji hoda - ON je stariji

brat koji se našao meĊu mlaĊom braćom. Pa ipak, na licu mu je sjena neke sumnje, neke

primisli i slutnje: dok tako zamišljen bude lutao ulicama, zgrabit će ga ljudi Grand Pache i

zatoĉiti u neku od hladnih gradskih tamnica s kamenim svodovima. U ponoć će mu u ćeliju

doći Grand Pacha s uljanicom u ruci i cijele noći razgovarati s njim.

Tko je Grand Pacha? Budući da i ja, baš kao i pisac spomenute knjige, ţelim da sami

ĉitatelji prosude tko je on, ne mogu doslovno prevesti na turski ĉak ni ime te po svemu

posebne osobe. Po tome što je paša, mogli bismo zakljuĉiti da je neki veliki drţavnik, veliki

vojskovoĊa ili bilo koji vojnik s visokim ĉinom. Po ispravnosti njegove logike mogli bismo

zakljuĉiti da je istodobno i filozof ili neka uzvišena osoba, jedna od onih kakve ĉesto

susrećemo, a koje su dosegnule neku vrstu spoznaje svojstvene ljudima koji misle na drţavu i

narod više negoli na same sebe. Cijele te noći u zatvorskoj će ćeliji govoriti samo Grand

Pacha, a ON će ga slušati. Evo kojom GA je logikom i rijeĉima Grand Pacha ušutkao i

nastojao obeshrabriti:

1. I ja sam, kao i svi drugi, odmah shvatio da si ti ON (tim je rijeĉima poĉeo Grand Pacha).

Da bih to shvatio, nisam morao pribjegavati tajnama slova, brojeva, navještajima s nebesa ili

iz Kurana i proroĉanstvima o tebi, kao što su to drugi ĉinili stotinama godina. Kad sam vidio

radost i pobjedniĉko uzbuĊenje na licima mnoštva ljudi, shvatio sam da si ti ON. Ti ljudi sada

od tebe oĉekuju da im izbrišeš sjećanje na patnje i boli, da im vratiš izgubljenu nadu i da ih

vodiš iz pobjede u pobjedu. Ali, moţeš li im to dati? Prije mnogo stoljeća Muhamed je tim

nesretnicima mogao pruţiti nadu zato što ih je sabljom vodio iz pobjede u pobjedu. MeĊutim,

što god bila naša vjera, danas je oruţje neprijatelja islama kudikamo moćnije od našega.

Nemoguće je ostvariti bilo kakvu vojnu pobjedu! Nije li to oĉito već iz ĉinjenice da su laţni

spasitelji, koji su nekoć ustvrdili da su ON, pregaţeni i uništeni nakon što su neko vrijeme

zadavali glavobolju Englezima i Francuzima u Indiji i Africi, izazvavši time još veća

razaranja? (Poslije ovoga što je ovdje prepriĉano iznose se vojne i ekonomske usporedbe

kojima se ţeli dokazati kako je postizanje velike pobjede ne samo islama, nego i Istoka nad

Zapadom, samo puka maštarija. Grand Pacha pošteno usporeĊuje razinu bogatstva Zapada s

neimaštinom Istoka kao da je realpolitiĉar, a ON, budući da nije šarlatan već uistinu ON,

šutke i s tugom potvrĊuje tu sumornu sliku.)

2. No, dakako, ta potresna neimaština ne znaĉi da se nesretnicima ne moţe pruţiti nada

(nastavlja Grand Pacha iako je ponoć davno prošla). Mi ne moţemo samo ratovati protiv

vanjskih neprijatelja. Što je s unutarnjima? Nisu li moţda uzrokom naše svekolike neimaštine

i patnje ipak grješnici, lihvari, krvopije, tirani i oni koji hine da su nevinašca, a ipak su

prijestupnici? I ti uviĊaš da se tvojoj nesretnoj braći moţe pruţiti nada u pobjedu i sreću samo

ratom protiv unutarnjih neprijatelja, nije li tako? Onda uviĊaš i to da se taj rat vodi s doušni-

cima, krvnicima, policijom i muĉiteljima, a ne s hrabrom vojskom i gazijama40. Onima koji

su izgubili svaku nadu treba samo pokazati krivca koji je odgovoran za sveopću bijedu i

smjesta će povjerovati da će, ĉim mu smrskaju glavu, na Zemlji zavladati raj. Eto, to smo

radili proteklih tristo godina. Da bismo braći ulili nadu, prokazujemo krivce meĊu njima. A

oni nam vjeruju jer ţude za nadom koliko i za kruhom. Budući da primjećuju kako se sve

odvija po toj logici, najinteligentniji i najpošteniji meĊu krivcima, prije nego što se nad njima

izvrši kazna, desetostruko uveliĉaju svoje male krivnje, ako ih imaju, te tako svojoj nesretnoj

braći omogućuju da, ako ništa drugo, proţive još neko vrijeme u nadi. Nekima ĉak i

oprostimo pa nam se pridruţuju u lovu na krivce. I nada, jednako kao i Kuran, odrţava ne

samo naš duhovno-moralni, nego i ovozemaljski ţivot. Zato što nadu i slobodu oĉekujemo

odande odakle nam dolazi i kruh.

3. Znam da si toliko odluĉan da moţeš uspjeti u svim teškim zadaćama koje oĉekuju od

tebe, toliko pravedan da, ne trepnuvši okom, moţeš izdvojiti krivce iz mnoštva ljudi, i toliko

jak da ih, premda nevoljko, moţeš podvrgnuti muĉenju i izaći na kraj sa svim tim teškim

zadaćama. Jer ti si ON. No koliko ćeš dugo moći zavaravati mase tom nadom? Poslije nekoga

vremena vidjet će da ništa ne ide nabolje. A budući da ni kruh u njihovim rukama neće

postajati veći, poĉet će kopniti i nada koju si im dao. Tada će iznova poĉeti gubiti vjeru u

Knjigu i ţivot na ovome i onome svijetu. Brzo će se prepustiti onome što ih okruţuje i s ĉim

su do juĉer ţivjeli: duboku pesimizmu, nemoralu i duhovnoj bijedi. A najgore je to što će

poĉeti sumnjati u tebe i gnušati te se. Doušnici će poĉeti osjećati grizoduSje zbog

prijestupnika koje su rado izruĉivali tvojim krvnicima i revnim muĉiteljima; policajci i

straţari toliko će se umoriti od besmislena muĉenja da ih neće zavarati ni najnovije metode,

ni nada koju ćeš im nastojati uliti, pa će zakljuĉiti da su nesretnici, koji se na vjetru zanjišu na

vješalima kao zreli grozdovi na ĉokotima, uzalud ţrtvovani. Vidjet ćeš, na Dan strašnoga

suda više neće vjerovati ni tebi ni priĉama koje si im pripovijedao. No sigurno ćeš doţivjeti i

gore od toga: kad više ne bude priĉe u koju svi mogu vjerovati, svaki od njih smislit će

vlastitu i svi će je ţeljeti ispriĉati. Nalik na mjeseĉare, milijuni bijednika tuţno će tumarati

prljavim ulicama prenapuĉenih gradova i blatnjavim trgovima koji se više ne mogu urediti,

noseći sa sobom svoje priĉe onako kako drugi ljudi nose aureolu nesreće. U njihovim oĉima

40 Gazija: heroj, ratni junak, pobjednik; borac za vjeru.

tada nećeš više biti ON, Spasitelj, nego Dedţal. Ti - Dedţal! Tada će poţeljeti vjerovati ne u

tvoje nego u njegove, Dedţalove priĉe! Dedţal ću biti ja ili netko sliĉan meni, netko tko se

pobjedonosno vraća. On će tim nesretnicima reći da si ih godinama obmanjivao i hranio

laţima, a ne nadom. Reći će im da si Dedţal, a ne ON. A moţda to neće ni biti potrebno jer

će ili Dedţal, ili neki nesretnik koji će konaĉno shvatiti da si ga godinama obmanjivao, u

nekoj mraĉnoj ulici u ponoć isprazniti pištolj u tvoje smrtno tijelo za koje su nekoć mislili da

mu metak ne moţe ništa. Tako ćeš, zbog toga što si godinama ulijevao nadu ljudima i

godinama ih obmanjivao, skonĉati jedne noći na prljavom ploĉniku neke blatnjave ulice na

koju si se već bio priviknuo i zavolio je.

Petnaesto poglavlje

LJUBAVNE PRIĈE U SNJEŢNIM

NOĆIMA

...dokoni i njima slični ljudi koji tragaju za bajkama i pričama... —

Mevlana

Galip je upravo bio napustio sobu dvojnice Tukan Šoraj kad je ponovno ugledao ĉovjeka iz

crno-bijelih filmova pokraj kojega je sjedio u taksiju vozeći se od Sirkedţija do Galatasaraja.

Stajao je pred policijskom postajom na Bejogluu, neodluĉan kamo bi krenuo. Na trenutak je

zastao kad se jedan policijski automobil s ukljuĉenim rotacijskim svjetlom pojavio iza ugla i

pribliţio nogostupu. Odmah je prepoznao ĉovjeka kojega su hitro izgurali kroz straţnja vrata

automobila; stajao je izmeĊu dvojice policajaca. Ozraĉje svojstveno crno-bijelim filmovima

koje je prije širio oko sebe bilo je nestalo, a lice mu je bilo obliveno ţivim bojama

poĉinjenoga prijestupa i noćnoga plavetnila. U kutu usana vidio se tamnocrveni trag krvi što

je svjetlucala pod jarkom svjetlošću reflektora koji su snaţno osvjetljavali proĉelje zgrade

kako bi se sprijeĉio svaki mogući napad. On je nije brisao. Aktovku, koju je u taksiju ĉvrsto

drţao, nosio je jedan od dvojice policajaca. Ĉovjek je hodao gledajući ravno preda se, s

pomirenošću ljudi koji priznaju zloĉin; pa ipak, ĉinilo se da je prezadovoljan svojim ţivotom.

Kad je pred vanjskim stubama policijske postaje opazio Galipa, naĉas ga je pogledao s nekom

ĉudnom i zastrašujućom razdraganošću:

“Dobra veĉer, gospodine!”

“Dobra veĉer!” uzvrati Galip neodluĉno.

“Tko je to?” upita jedan od policajaca pokazujući na Galipa.

Galip nije mogao ĉuti odgovor jer su ĉovjeka ugurali u policijsku postaju.

Kad je izašao na glavnu ulicu, bilo je jedan poslije ponoći. Na ploĉnicima pokrivenim

snijegom još uvijek je bilo prolaznika. “U jednoj od ulica paralelnih s vrtom engleskoga

konzulata ima lokala koji su otvoreni do jutra. U njih zalaze ne samo skorojevići iz Anadolije

koji dolaze spiskati novac, nego i školovani ljudi”, razmišljao je Galip. Ruja je te podatke

napabirĉila iz umjetniĉkih ĉasopisa koji o takvim mjestima pišu s podsmijehom.

Pred starom zgradom hotela Tokatlijan Galip je sreo Iskendera. Po zadahu se osjećalo da je

mnogo pio. Iskender mu je ispriĉao kako je televizijsku ekipu BBC-ja pokupio iz hotela Pera

Palas i pokazao im “Istanbul iz Tisuću i jedne noći” (pse koji kopaju po kantama za smeće,

prodavaĉe droge i sagova, trbušaste plesaĉice trbušnog plesa, nasilnike po noćnim klubovima

i drugo) te ih odveo u noćni klub u nekoj zabaĉenoj ulici. Ondje je jedan ĉudak s aktovkom u

ruci izazvao tuĉnjavu zbog neke nepromišljene rijeĉi, ne, ne s njima nego s nekim drugim

gostima. Poslije su stigli policajci, zgrabili ga i odveli. Jedan drugi sudionik tuĉe iskoĉio je

kroz prozor i pobjegao. Poslije te guţve za njihov stol sjeli su i neki drugi ljudi te je poĉela

noćna zabava kojoj se, ako ţeli, i Galip moţe pridruţiti. Neko je vrijeme hodao Bejogluom s

Iskenderom koji je traţio cigarete bez filtra, a potom se uputio u bar na ĉijim je vratima stajao

natpis NOĆNI KLUB.

Doĉekali su ga veselo, buĉno i pomalo nezainteresirano. Jedna lijepa ţena, koja je sjedila s

engleskim novinarima, pripovijedala je svoju priĉu. Orkestar je prekinuo svirku, a opsjenar je

zapoĉeo svoju toĉku: iz nekih je kutija vadio druge kutije, a potom je iz tih izvaĊenih vadio

nove kutije. Njegova pomoćnica imala je pomalo krive noge, a odmah ispod pupka tragove

oţiljka od carskog reza. Galip je pomislio kako bi ta ţena mogla roditi samo pospana zeca

kojeg je drţala u ruci, a ne djecu. Kad su poslije toĉke “izgubljeni radio”, koju su preuzeli od

Zatija Sungura, opet poĉeli vaditi kutije iz kutija, opalo je zanimanje gledatelja za njih.

Iskender je prevodio ono o ĉemu je pripovijedala Engleskinja za drugim krajem stola.

Galip ju je slušao s optimistiĉnim uvjerenjem da će s njezina izraţajnog lica moći dokuĉiti

smisao pripovijesti ĉiji je poĉetak propustio. Iz preostalog dijela priĉe moglo se razabrati da

neka ţena (Galip je pomislio da bi to mogla biti ona sama) ţeli muškarca kojega poznaje i

voli od svoje devete godine uvjeriti u jednu posve oĉitu ĉinjenicu, u posve jasnu poruku s

bizantskoga novĉića koji je izronio neki ronilac, ali da su muškarĉeve oĉi, koje nisu bile u

stanju vidjeti ništa osim ljubavi koju je osjećao prema njoj, bile slijepe za ĉaroliju o kojoj su

svi drugi mogli svjedoĉiti te da mu je preostalo samo da u ljubavnom zanosu piše pjesme.

“Tako su se na kraju roĊaci mogli vjenĉati zahvaljujući bizantskome novĉiću koji je ronilac

izronio s dna mora. No dok se ţivot ţene koja je povjerovala u ĉaroliju lica na bizantskome

novĉiću iz temelja promijenio, muškarac baš ništa nije shvatio”, preveo je Iskender

Engleskinjine rijeĉi. Zbog toga je ţena do kraja ţivota ţivjela sama u kuli (Galip je pomislio

da je ostavila muškarca). Kad je postalo jasno da je pripovijest gotova, ona “ljudima

svojstvena šutnja” koja je u društvu za dugim stolom nastupila iz poštovanja prema “ljudskim

osjećajima”, uĉinila mu se besmislenom. Moţda nije ţelio da se raduju tome što je lijepa

ţena napustila toga glupoga muškarca; ali, izuzevši ljepotu te “lijepe ţene”, tragiĉan (zato što

su se slušatelji prepustili onoj hinjenoj i budalastoj tišini koja je uslijedila poslije tako

suhoparnih rijeĉi!) i muĉan kraj te pripovijesti, ĉiju je samo jednu polovicu ĉuo, zapravo je

bio smiješan. Kad je priĉa bila gotova, Galip je zakljuĉio da ţena koja ju je pripovijedala nije

lijepa, nego samo simpatiĉna.

Iz Iskenderovih rijeĉi Galip je shvatio da je visoki muškarac koji je poĉeo pripovijedati

sljedeću priĉu pisac ĉije je ime tu i tamo znao ĉuti. Napomenuvši da njegova priĉa ima veze s

jednim piscem, taj je ĉovjek s naoĉalama upozorio slušatelje da pisca iz priĉe ne brkaju s

njime samim. Dok je to govorio pomalo kao da se stidi, a pomalo kao da ţeli uspostaviti

bliskost s ljudima za stolom, Galip nije bio siguran u njegovu stvarnu namjeru budući da se

ĉudno smješkao.

Po onome što je pisac ispripovijedao, taj je osamljeni Ĉovjek u svojoj kući godinama pisao

romane i priĉe koje nikome nije pokazivao, a i da jest, nitko ih ne bi objavio. Bio je tako

opsesivno posvećen svome poslu (a tada mu pitanje i nije bio posao) da mu je samoća postala

nekom vrstom navike. Nije zalazio meĊu ljude zbog toga što se nikako nije mogao odvojiti

od svoga radnog stola iza zatvorenih kućnih vrata, a ne zbog toga ito nije volio ljude ili zato

što mu se nije sviĊao njihov naĉin ţivota. Budući da je ţivio posve sam za svojim radnim

stolom, pišĉeve "društvene navike” toliko su bile otupjele da bi se, kad bi rijetko izašao i

utopio se u mnoštvu ljudi, zbunio i povukao u neki kut te ondje išĉekivao trenutak kad će se

ponovno vratiti za svoj radni stol. Svakoga dana provodio je više od ĉetrnaest sati za stolom;

a kad bi se pred samo svitanje s gradskih minareta jedan za drugim poĉinjali oglašavati pozivi

na jutarnju molitvu i njihova se jeka zaĉula u okolnim brdima, odlazio bi u postelju i maštao

o svojoj ljubljenoj koju je viĊao jednom u deset godina, i to sluĉajno. MeĊutim, o toj ţeni nije

sanjao s primislima putene “ljubavi” o kojoj svi govore, ili “spolnosti”, nego s ĉeţnjom za

imaginarnim suputnikom koji bi po svemu bio potpuna suprotnost samoći.

Pisac, koji je govorio da “ljubav” moţe razumjeti samo iz knjiga te da ga spolnost previše

ne uzbuĊuje, mnogo godina poslije oţenio se iznimno lijepom ţenom o kojoj je sanjao. Taj

mu brak nije promijenio ţivot, kao ni knjige koje su mu u to vrijeme objavljivane. Ponovno je

provodio ĉetrnaest sati dnevno sam za radnim stolom, ponovno je strpljivo i polako pisao

reĉenice za svoje pripovijesti i satima zurio u prazan papir pred sobom smišljajući pojedinosti

za nove priĉe. Jedina promjena u njegovu ţivotu bila je podudarnost izmeĊu snova koje je

njegova lijepa i tiha ţena mirno sanjala u krevetu u koji je lijegao pred jutro, i maštanja

kojima se po navici prepuštao osluškujući jutarnji poziv na molitvu. Dok je sanjario opruţen

pokraj ţene, piscu se ĉinilo da postoji neka veza izmeĊu njegovih i njezinih snova; nešto

nalik spontanu skladu njihovih udisaja i izdisaja koji su podsjećali na visoke i niske tonove

neke osrednje skladbe. Pisac je bio zadovoljan novim ţivotom i nije mu teško padalo to što

nakon toliko samaĉkih godina netko spava pokraj njega. Uţivao je maštati osluškujući disanje

lijepe ţene pokraj sebe i vjerujući da se njihovi snovi prepliću i miješaju.

Kad ga je jednoga zimskog dana ţena napustila bez ikakva povoda, za pisca su poĉeli teški

dani: više nikako nije mogao kao nekoć sanjariti u postelji osluškujući jutarnji poziv na

molitvu. Maštanja kojima se s lakoćom prepuštao prije ţenidbe i u braku, i s kojima je nekoć

spokojno uranjao u san, više nije mogao uĉiniti onoliko “uvjerljivima” i “jasnima” koliko je

priţeljkivao. Baš kao u romanu koji nikako nije uspijevao napisati kako je ţelio, pisac je i u

svojim maštanjima osjećao neku neobjašnjivu nepotpunost i neodluĉnost koja ga je vukla u

jezive slijepe ulice. Prvih dana poslije ţenina odlaska ta je utuĉenost u njegovim maštanjima

dosegla takve razmjere da on, koji se svakoga jutra budio s prvim pozivom na molitvu, nije

mogao zaspati ni dugo vremena nakon što bi prve ptice propjevale u krošnjama, galebovi

napustili gradske krovove na kojima se noću okupljaju, a kamion za odvoz smeća i prvi

gradski autobus prošli ispod njegova prozora. A gore od svega bilo je to što su se

nepotpunost u njegovim maštanjima i nedostatnost njegova sna odrazili i na pisanje.

Primijetio je da ĉak ni najjednostavnijoj reĉenici ne moţe udahnuti ţivost kakvu je ţelio, pa

ni da je dvadeset puta iznova napiše.

Pisac se jako trudio izaći iz te krize u koju je potonuo cijeli njegov svijet: podvrgnuo se

novome strogom reţimu i samoga sebe prisiljavao da se sjeti starih snova kako bi povratio

sklad meĊu njima. Kad je poslije mnogo tjedana, netom nakon mirna sna u koji je bio utonuo

poslije jutarnjega poziva na molitvu, ustao kao mjeseĉar, sjeo za radni stol i poĉeo pisati

uvjerljive i lijepe reĉenice, shvatio je da je prebrodio krizu te da je, kako bi ostvario ono što

ţeli, ĉak pribjegao i neobiĉnom lukavstvu koje je nesvjesno otkrio.

Budući da nije mogao odsanjati nove snove koje je ţelio, ĉovjek kojega je napustila ţena,

taj pisac, najprije je prizivao stare snove: sanjario je o nekadašnjem ţivotu u kojem ni s kim

nije dijelio krevet i u kojemu se njegove maštarije nisu miješale sa snovima kakve god lijepe

ţene. Odluĉno je i toliko usredotoĉeno mislio na osobu koju je ostavio u bivšem ţivotu da je

na kraju postao ta osoba o kojoj je maštao te je mogao mirno spavati maštajući o njoj. Kako

se ubrzo naviknuo na taj dvojni ţivot, nije se više morao siliti da sanjari i piše. Dok je

postajao netko drugi, pisao je puneći pepeljaru opušcima istih cigareta i pijući kavu iz istih

šalica te je mogao mirno usnuti u istoj postelji, u isto se vrijeme prepuštajući prividu vlastite

prošlosti.

Kad mu se jednoga dana ţena vratila (rekla je “kući”) ne rekavši poseban razlog zbog kojega

je otišla, za pisca je opet poĉelo teško razdoblje na koje se nikako nije mogao naviknuti, fer

ţivot mu je opet ispunila neizvjesnost koja se javila u snovima prvih dana nakon što ga je ona

napustila. Budio se iz tjeskobna sna koji mu je teškom mukom dolazio na oĉi. Nije mogao

naći mir ni sa starim ni s novim identitetom pa je zalud lutao izmeĊu prvoga i drugoga kao

pijanac koji se ne zna vratiti kući. Jednoga takvog besanog jutra pisac je ustao iz postelje i s

jastukom u ruci otišao u sobu u kojoj su bili njegov pisaći stol i papiri i koja je zaudarala po

grijanju i prašini. Ondje se sklupĉao na maloj sofi i odmah ĉvrsto zaspao. Od toga jutra

nastavio je spavati pokraj pisaćega stola i papira, a ne uz tihu i zagonetnu ţenu koja je sanjala

nerazumljive snove. Ĉim bi ustao, mogao bi napola budan sjesti za pisaći stol i mirno

nastaviti pisati pripovijesti koje su mu se ĉinile kao nastavak snova. Pa ipak, sada je imao

drugi problem koji ga je plašio.

Naime, prije nego što ga je ţena napustila, pisac je bio završio knjigu

o dvojici muškaraca sliĉnih jedan drugome koji su zamijenili mjesta i identitete. Tu su knjigu

poslije i njegovi ĉitatelji nazvali “povijesnom”. Kad bi poprimio svoju staru osobnost da bi

mogao mirno spavati i pisati, pisac bi postao osoba koja piše ovu pripovijest; budući da nije

mogao istodobno ţivjeti i svoju budućnost i budućnost te osobe iz mašte, pisac pronalazi

samoga sebe tako što iznova i s istim uzbuĊenjem piše staru “priĉu o dvojnicima”! Taj svijet,

u kojemu sve oponaša sve i u kojemu su sve priĉe i svi ljudi imitacije i originali drugih ljudi i

stvari osim sebe, i u kojemu su sve priĉe otvorene za druge priĉe, piscu se uĉinio toliko

stvarnim da je, misleći kako nitko neće povjerovati u priĉe napisane toliko “oĉito” realno,

odluĉio prijeći s onu stranu stvarnosti u taj svijet o kojemu će s uţitkom pisati i u koji će

ĉitatelji s uţitkom vjerovati. Da bi to ostvario, pisac u ponoć, dok njegova lijepa i tajanstvena

ţena spokojno spava u svome krevetu, luta mraĉnim gradskim ulicama, zabaĉenim ĉetvrtima

s porazbijanim uliĉnim svjetiljkama i bizantskim podzemnim prolazima, zalazi u kavane u

kojima se okupljaju narkomani i ubogi ljudi, u krĉme i noćne barove. Ono što je vidio nauĉilo

ga je da je ţivot u “našem gradu” stvaran koliko i imaginarni svijet. Naravno, to potvrĊuje da

je svijet zapravo jedna knjiga. Svidjelo mu se ĉitati taj ţivot, lutati od raskriţja do raskriţja i

svakoga dana satima hodati gledajući lica, znakove i priĉe koje mu grad-knjiga svakoga

trenutka nudi na svojim stranicama. To mu se toliko sviĊa da se sada boji kako se nikada više

neće moći vratiti svojoj lijepoj ţeni koja spava u svome krevetu i priĉi koju je ostavio

nedovršenom.

Pišĉeva priĉa primljena je s mûkom budući da je više govorila o samoći negoli o ljubavi, te

više o umijeću pripovijedanja negoli o samoj pripovijesti. Galip je mislio kako sve prisutne

najviše zanima odgovor na pitanje zbog ĉega je pisca napustila ţena budući da svatko ionako

pamti neko “bezrazloţno napuštanje”.

Barska dama, koja je nakon pisca zapoĉela svoju priĉu, nekoliko je puta ponovila da je

istina sve što će im ispriĉati, a posebno je nastojala da i “naši prijatelji turisti” budu

obaviješteni o toj vaţnoj stvari. Jer, ţeljela je da njezina pripovijest bude pouĉna ne samo za

Tursku, nego i za cijeli svijet. Priĉa je poĉinjala u bliskoj prošlosti, u tome istom noćnom

klubu. Dvoje mladih, bratić i sestriĉna, susreću se ondje nakon mnogo godina i meĊu njima

se iznova rasplamsava ljubav iz djetinjstva. Djevojka je bila barska dama, a muškarac

“zaštitnik” (to jest svodnik, rekla je okrenuvši se “turistima”), pa se meĊu njima nije

postavljalo “pitanje ĉasti” koje bi muškarca nagnalo da je ubije, kao što se i inaĉe oĉekuje u

takvim okolnostima. U to vrijeme noćni je klub, jednako kao i cijela Turska, bio miran, mladi

se nisu ubijali na ulicama nego su se ljubili te su za blagdane jedni drugima slali pakete

slastica, a ne bombe. Djevojka i mladić bili su sretni. Nakon iznenadne smrti djevojĉina oca

ţivjeli su u istoj kući, ali su spavali u zasebnim krevetima nestrpljivo išĉekujući dan

vjenĉanja.

Kad je osvanuo taj dan, djevojka se u društvu svih barskih dama s Bejoglua našminkala,

dotjerala i namirisala; za to vrijeme mladić se na glavnoj ulici, na koju je izašao vraćajući se

od brijaĉa, uhvatio u mreţu jedne prelijepe ţene. Mladića, koji se na prvi pogled smrtno

zaljubio u nju, ta je ţena odvela u svoju sobu u hotelu Pera Palas i tu mu, nakon što su se

nauţivali ljubavnih igara, otkrila svoju tajnu - nesretnica je bila nezakonito dijete iranskoga

šaha i engleske kraljice. Došla je u Tursku u sklopu velikog plana da se osveti majci i ocu

koji su je dobili nakon jedne noći uţitka, a potom ostavili na cjedilu. Od našega je svodnika

traţila da se domogne nekakva zemljovida ĉiju je jednu polovicu ĉuvala sluţba javne

sigurnosti, a drugu tajna policija.

Izgarajući od strasti, mladić je zatraţio dopuštenje da ode. Odjurio je u bar u kojemu se

trebala odrţati svadba. Ali uzvanici su se već bili razišli, a djevojka je sjedila u kutu i plakala.

Mladić ju je najprije utješio, a potom joj rekao da radi na jednoj "stvari od drţavne vaţnosti".

Odgodili su vjenĉanje i razglasili svim barskim damama, trbušnim plesaĉicama, svodnicima i

Cigankama iz Sulukulea41 da se kod policajaca koji zalaze u te istanbulske rupe raspitaju za

zemljovide. Kad su se na kraju domogli obaju dijelova zemljovida i sastavili ga, djevojka je,

kao što bi i sve druge ĉestite ţene u Istanbulu, shvatila da je izigrana i da je njezin bratić

zaljubljen u kćer iranskoga šaha i engleske kraljice. Sakrivši zemljovid pod lijevu dojku,

oţalošćena je djevojka prognala samu sebe u jedan bordel na Kuledibiju u koji zalaze

najpokvarenije ţene i najnemoralniji muškarci.

Po naredbi opake princeze mladić pretraţuje Istanbul pedalj po pedalj. Tragajući za

djevojkom, shvaća da voli onu koju traţi, a ne onu koja mu je naloţila da traţi, shvaća da

traga za svojom ljubavlju, a ne za bilo kojom ţenom te da voli sestriĉnu s kojom je odrastao u

djetinjstvu, a ne princezu. Kad je napokon u bordelu na Kuledibiju pronašao svoju ljubav iz

djetinjstva i u konveksnom zrcalu na prozoru, namijenjenom klijentima, vidio kojim se sve

lukavstvima djevojka koristi da bi se obranila od jednoga bogataša s leptir-mašnom i “ostala

ĉestita”, razbio je vrata i spasio je. Od silne boli, iznad oka kojim je virio kroz kljuĉanicu

(njegova polugola ljubav svira flautu) izbio mu je golem madeţ koji se nikada više nije

povukao. Isti takav biljeg njihove ljubavi imala je i djevojka ispod lijeve dojke. Kad je s

policijom izvršio prepad na Pera Palas i kad su uhitili okrutnu ţenu, iz ladica princeze koja je

gutala muškarce poispadale su fotografije desetine tisuća nevinih polugolih mladića

snimljenih u razliĉitim poloţajima, koje je ona obmanula i pridodala svojoj zbirci. Osim te

široke politiĉke galerije likova naĊene su stotine knjiga koje su prikazali na televiziji zajedno

s anarhistima, potom proglasi sa srpom i ĉekićem, jedna oporuka posljednjega nastranog

sultana te planovi o podjeli Turske, na kojima je bio bizantski kriţ. Policija je, dakako, vrlo

dobro znala da ta ţena u zemlju unosi anarhiju, ali i sifilis, no budući da su na njezinim

fotografijama bili i mnogi policajci “kao od majke roĊeni”, s palicama u rukama, stvar je

zataškana prije nego što je dospjela u tisak. Jedino je bilo dopušteno da se u novinama objave

fotografije bratića i sestriĉne i vijest o njihovu vjenĉanju. Pripovjedaĉica je iz torbe izvadila

taj isjeĉak s fotografijom i zamolila da ide od ruke do ruke; na njoj se vidjela osobno ona,

odjevena u elegantan kaput s ovratnikom od lisiĉjeg krzna i bisernim naušnicama koje je i te

veĉeri imala na sebi.

Kad je ţena kasnije shvatila da je njezina pripovijest doĉekana s izvjesnom sumnjom, pa

ĉak i s povremenim podsmjehivanjem, srdito je rekla da je istina sve što je ispriĉala i glasno

nekoga pozvala za stol. U baru je bio i fotograf koji je snimio tolike bestidne fotografije prin-

41 Sulukule, romsko naselje pokraj Istanbula.

ceze i njezinih ţrtava. Kad je taj fotograf olovnosive kose prišao stolu i kad mu je barska

dama rekla da će mu “gosti” za stolom dopustiti da ih slika u zamjenu za dobru ljubavnu

priĉu te da će mu ona usto dati bogatu napojnicu, fotograf je poĉeo pripovijedati:

Prije najmanje trideset godina jedan je sluga svratio u njegov mali studio i pozvao ga u

jednu kućicu na Šišliju, smještenu uz tramvajsku prugu. U toj kućici, u koju je otišao pitajući

se kako su, kraj tolikih kolega koji snimaju bogataške zabave, našli baš njega, “barskoga

fotografa”, doĉekala ga je jedna mlada i lijepa udovica i ponudila mu “posao”: predloţila mu

je da joj za pozamašnu svotu novca svako jutro donosi duplikate svih fotografija koje noću

snimi u klubovima na Bejogluu.

Naslućujući da bi se u pozadini toga posla, koji je prihvatio dijelom i iz radoznalosti,

mogla kriti neka “ljubavna priĉa”, fotograf donosi odluku da - koliko je to u njegovoj moći -

izbliza prati jedva zamjetno razroku ţenu svijetlokestenjaste boje. Na izmaku druge godine

fotograf shvaća da ţena ne traga za nekim odreĊenim muškarcem kojega otprije zna ili ĉiju je

fotografiju prije vidjela. Jer ni lica, ni ţivotne dobi muškaraca koje je htjela vidjeti u

drukĉijim poloţajima i na velikim formatima nisu se podudarali sa fotografijama koje je

odabirala meĊu stotinama onih koje su joj svako jutro prolazile kroz ruke. U kasnijim

godinama, pomalo zbog bliskosti koja se rodila iz njihove suradnje, pomalo i zbog povjerenja

koje ulijeva upućenost u zajedniĉku tajnu, ţena se poĉela povjeravati fotografu:

“Ne donosi mi fotografije bezliĉnih osoba, muškaraca praznih pogleda i bezizraţajna lica!”

govorila bi. “Kod njih ne nalazim nikakva smisla, nikakva znaka!” A fotografije lica na

kojemu je mogla proĉitati navještaj nekoga smisla (tu je rijeĉ uporno koristila) svaki put bi je

razoĉarale pa bi uvijek ponavljala isto: “Ako takve nalazimo u noćnim klubovima i krĉmama

kamo zalaze ţalosni i ucviljeni ljudi, kako li tek prazno gledaju ljudi na radnim mjestima, za

pultovima dućana, za uredskim stolovima, mili Boţe?!”

Pa ipak, nije da nisu naišli na dva-tri “sluĉaja” koja su im probudila nadu. Jednom prilikom

ţena je na posve izboranu licu nekoga starca - poslije se ispostavilo da je zlatar - proĉitala

neko jako staro i vrlo daleko znaĉenje na kojemu se dugo zadrţala. Brazde na njegovu ĉelu i

bogatstvo slovnih simbola ispod njegovih oĉiju bili su samo posljednje prazne rijeĉi nekakva

nedokuĉiva i opskurna znaĉenja koje se stalno ponavljalo. Kad su poslije tri godine naišli na

lice na kojemu su poigravali slovni simboli i koje je ukazivalo na vrijeme u kojemu ţive,

uvećali su fotografije toga ĉovjeka, po njihovu saznanju knjigovoĊe, ĉije ih je lice

uzbuĊivalo. Jednoga tmurnog jutra ţena je fotografu pokazala golemu fotografiju toga

ĉovjeka objavljenu u novinama i rekla: “Pronevjerio je dvadeset milijuna.” Nakon što je

prestao strepiti zbog krivnje i nezakonitih poslova, s lica opuštenoga knjigovoĊe, koji je

izmeĊu dvojice brkatih policajaca mirno gledao ĉitatelje, ĉitala se ravnodušnost jednaka

izrazu ţrtvenog janjeta obiljeţena kanom42.

Sašaptavajući se i namigujući jedni drugima, ljudi za stolom su se, dakako, sloţili da se

stvarna ljubav odvijala izmeĊu fotografa i ţene, no na kraju te “ljubavne priĉe” pojavio se

posve drugi junak. Kad je ţena jednoga prohladnog ljetnog jutra na fotografiji ugledala ono

nevjerojatno lice koje je blistalo meĊu bezizraţajnim fizionomijama za barskim stolom,

smjesta je zakljuĉila da potraga koja je trajala jedanaest godina nipošto nije bila uzaludna.

Budući da se mladi ĉovjek opet pojavio u noćnom klubu, njegovo jedinstveno lice iste je noći

ponovno snimljeno. Na uvećanim fotografijama s njega se moglo proĉitati vrlo ogoljeno,

jednostavno i jasno znaĉenje - bila je to ljubav. S ĉestita i otvorena lica toga

tridesettrogodišnjaka koji je imao malu urarsku radionicu na Karagumruku tih se pet “novih”

slova (LJ-U-B- -A-V) tako lako ĉitalo da je ţena fotografu, koji nije mogao razaznati ni jedno

42 Kana, kna: prah osušenog lišća biljke Lawsonia intermis L., koji se koristi za bojenje ruku, prstiju i kose.

od njih, rekla da je slijep. Dane koji su uslijedili provela je uzbuĊena kao mladenka koja

treba izaći pred prosce, i unaprijed pateći kao zaljubljenik koji zna da je od poĉetka osuĊen

na poraz. A kad bi je ipak obasjao traĉak nade, s opsesivnom je pomnjom razraĊivala sve

mogućnosti za buduću sreću. Za tjedan dana u svakome kutku ţenina dnevnog boravka

visjele su stotine urarovih fotografija snimljenih s raznim izgovorima i uz pomoć svakojakih

trikova.

Kad je poslije jedne veĉeri, u kojoj je fotograf izbliza napravio detaljnije snimke, urar

nevjerojatna lica prestao dolaziti u bar, ţena je izgubila razum. Poslala je fotografa u

Karagumruk, no muškarca nije bilo ni u urarskoj radionici, ni u stanu koji mu je pokazao

jedan stanovnik ĉetvrti. Kad je tjedan kasnije ponovno otišao onamo, radionica je bila “na

prodaju”, a stan ispraţnjen. Nakon toga ţena je izgubila svaki interes za fotografije koje je

fotograf na kraju donosio jedino “njoj za ljubav”, i nije htjela baciti ĉak ni letimiĉan pogled

na druga zanimljiva lica, nego samo na urarovo. Jednoga vjetrovitog jutra rano pristigle

jeseni pokucao je na ţenina vrata drţeći u ruci “primjerak” koji bi je mogao zanimati. Kad je

ljubopitljivi vratar zgrade u kojoj je stanovala rekao da se gospoĊa preselila na neku

nepoznatu adresu, fotograf je tuţno pomislio da je njegovoj priĉi došao kraj. A moţda je ta

njegova priĉa, koju je morao ispriĉati misleći na vlastitu prošlost, tek poĉinjala.

I doista, pravi kraj priĉe saznao je iz naslova jednih novina koje je mnogo godina kasnije

odsutno ĉitao: “U lice mu je izlila solnu kiselinu!” Ni ime, ni izgled, a ni godine ljubomorne

ţene koja je to napravila nisu odgovarali gospoĊi sa Šišlija, a ni muškarac kojemu je u lice

izlila solnu kiselinu nije bio urar, nego drţavni tuţitelj u nekome gradiću u središnjoj

Anadoliji, odakle je i potjecala ta vijest. Štoviše, ni jedna od pojedinosti iz novina nije se

podudarala s opisom lijepe ţene i urara o kojima je godinama razmišljao. Pa ipak, ĉim je

ugledao rijeĉ “solna kiselina”, naš je fotograf naslutio da oni mogli biti taj par. Shvatio je da

su njih dvoje godinama bili skupa, da su ga iskoristili i zajedno pobjegli te da su pribjegli toj

igri kako bi se otresli tko zna kojega nesretnika kakav je i sam bio. Kad je u jednome

tabloidu koji je kupio istoga dana vidio urarevo lice na kojemu nije bilo ni traga skrivenu

smislu i slovnim simbolima, shvatio je koliko je bio u pravu.

Kad je fotograf, gledajući ponajprije strane novinare, vidio da je njegova pripovijest

primljena s odobravanjem i zanimanjem, pobjedu je okrunio posljednjim detaljem: kao da

odaje vojnu tajnu, otkrio im je da je isti tabloid sliku unakaţenoga lica objavio još jednom,

mnogo godina poslije, kao fotografiju posljednje ţrtve dugogodišnjega rata na Bliskome

istoku te da je ispod nje bila otisnuta sljedeća reĉenica: “Kaţu da se sve dogaĊa zbog

ljubavi”.

Društvo za stolom razdragano je poziralo fotografu. MeĊu njima su bila dva-tri novinara i

jedan struĉnjak za promidţbu - Galip ih je poznavao iz viĊenja - jedan posve ćelav ĉovjek

koji mu se odnekud ĉinio poznatim i nekoliko stranaca koji su im se pridruţili. Za stolom se

već bilo stvorilo ozraĉje radoznalosti i sluĉajnoga prijateljstva kakvo sklapaju ljudi koji se na

jednu noć naĊu u istome prenoćištu, ili pak doţive nekakvu nezgodu. Noćni se klub bio

priliĉno ispraznio i utihnuo, a rasvjeta na pozornici odavno je bila ugašena.

Kad je Galip otkrio sliĉnost izmeĊu noćnoga kluba u kojemu su sjedili i bara u kojemu je

snimljen film Moja draga prostitutka s Turkan Šoraj u glavnoj ulozi, pozvao je postarijega

konobara i raspitao se o tome. I stari je konobar ispriĉao jednu pripovijest, moţda zbog toga

što su ga svi u tome ĉasu pogledali, a moţda i stoga što su ga uzbudile priĉe koje je te veĉeri

prisluškivao.

Ne, njegova pripovijest nije imala veze s time, nego s jednim starim, upravo ondje

snimljenim filmom. Gledao ga je toĉno ĉetrnaest puta onoga tjedna kad se prikazivao u kinu

Ruja, jer je mogao vidjeti i samoga sebe. Naime, u vrijeme snimanja sa zadovoljstvom je

prihvatio ponudu producenta i lijepe glumice da se pojavi u nekoliko prizora. U filmu koji je

gledao dva mjeseca kasnije prepoznao je svoje lice i ruke, ali leĊa, ramena i zatiljak iz

jednoga drugog prizora nisu bili njegovi. To je staroga konobara i plašilo i izazivalo u njemu

neku neobiĉnu jezu svaki put kad bi gledao film. Usto, nikako se nije mogao naviknuti na to

da iz njegovih usta izlazi tuĊi glas, i to glas koji će poslije ĉuti i u mnogim drugim filmovima.

Ta jeziva, zbunjujuća i košmarna zamjena njegove je roĊake i poznanike koji su gledali film

manje zanimala negoli njega samoga. Oni naprosto nisu razumjeli ni takozvane filmske

trikove, niti bitno vaţnu istinu: da uz pomoć male varke ĉovjek moţe drugoga prikazati kao

sebe, a sebe kao nekoga drugog.

Uzalud se konobar godinama nadao da će kina na Bejogluu u ljeto kad se prikazuju po dva

filma prikazati i onaj u kojemu se na trenutak pojavljuje. Vjerovao je da bi mogao zapoĉeti

jedan posve nov ţivot kad bi još jednom pogledao taj film, ne zato što bi se susreo s vlastitom

mladošću, nego iz posve drugoga, “poznatog” i njegovim bliţnjima neshvatljivog razloga koji

probrano društvo za stolom moţe jako dobro razumjeti.

Za stolom se konobaru iza leĊa dugo raspravljalo o tome što bi mogao biti taj “razumljivi

razlog”. Većina je, dakako, mislila da je posrijedi ljubav: konobar je bio zaljubljen ili u sebe

samoga ili u svijet koji je vidio u sebi ili u filmsku umjetnost. Barska je dama završila

raspravu rekavši da je konobar, kao i svi stari hrvaĉi, homoseksualac. Jednom su ga zatekli

kako pred zrcalom posve gol zadovoljava svoje porive, a uhvatili su ga dok je u kuhinji

zlostavljao mlade pomoćnike.

Starac s glavom glatkom kao bundeva, koji se Galipu ĉinio poznatim, usprotivio se ţeninim

“neutemeljenim predrasudama” prema hrvaĉima koji se bave turskim nacionalnim sportom.

Poĉeo je navoditi svoja zapaţanja o uzornome obiteljskom ţivotu tih iznimnih ljudi koje je

neko vrijeme izbliza pratio, posebice u Trakiji. Iskender je za to vrijeme rekao Galipu tko je

taj starac. S tom bundevastom glavom susreo se u hotelu Pera Palas dok je traţio Dţelala onih

uzbudljivih dana kad je pravio dnevni program za engleske novinare i trudio se završiti ga što

prije, da, moţda baš one veĉeri kad je telefonirao Galipu. Ĉovjek se prikljuĉio potrazi rekavši

da se gospodin Dţelal i on dobro znaju te da ga i on traţi zbog neke osobne stvari. U kasnijim

bi danima koji put iskrsnuo pred njih te njemu i engleskim novinarima pomagao ne samo da

pronaĊu Dţelala nego i u drugim, manje vaţnim poslovima, jer je kao umirovljeni ĉasnik

imao širok krug poznanika. Uţivao je u tome da prozbori pokoju rijeĉ na engleskome koji je

jedva govorio. Nema sumnje da je bio umirovljenik koji u slobodno vrijeme ţeli biti koristan,

rado sklapa prijateljstva i vrlo dobro poznaje Istanbul. Nakon opaski o hrvaĉima iz Trakije,

starac je uzeo rijeĉ napomenuvši da je došlo vrijeme za priĉu koja se dotiĉe biti stvari.

Zapravo, bilo je to više pitanje negoli priĉa. Jedan stari pastir zatvara u tor stado ovaca koje se

samo vratilo u selo zbog pomraĉenja sunca usred bijela dana, te se vraća kući. U postelji

zatiĉe ţenu koju silno voli i njezina ljubavnika. Nekoliko trenutaka oklijeva, a onda zgrabi

noţ i ubije oboje. Nakon što se predao, pred sucem se branio da nije ubio svoju ţenu i njezina

ljubavnika, nego njemu nepoznatu ţenu i njezina ljubavnika koje je zatekao u svome krevetu.

Pastirova logika bila je vrlo jednostavna: budući da je nezamislivo da bi mu ţena s kojom je

godinama ţivio u ljubavi, kojoj je vjerovao i poznavao je, mogla uĉiniti takvo što, njegova su

ţena i ona koju je zatekao u krevetu dvije razliĉite

osobe. Smjesta je povjerovao u tu zaĉuĊujuću promjenu pouzdajući se u iznimni znak koji

mu je sunce dalo. Svakako je bio spreman ispaštati kaznu namjesto ubojice u kojega se naĉas

bio preobratio, ali je ţelio da ţena i muškarac koje je ubio u svome krevetu budu smatrani

lopovima koji su ušli u njegovu kuću i bestidno iskoristili blagodati njegova kreveta. Nakon

što odleţi kaznu, kakva god bila, krenut će traţiti svoju ljubljenu ţenu koju nije vidio od

pomraĉenja sunca, a kad je naĊe, dat će se u potragu za svojom izgubljenom osobnošću,

moţda i uz njezinu pomoć. Kako je sudac presudio pastiru?

Slušajući odgovore koje su ljudi za stolom davali umirovljenome pukovniku, Galip je

razmišljao o tome kako je tu priĉu i to pitanje negdje već proĉitao ili ĉuo, no nikako se nije

mogao prisjetiti gdje. Kad je bacio pogled na jednu od tek izraĊenih fotografija koje je

fotograf podijelio društvu za stolom, na trenutak mu se uĉinilo da će se sjetiti odakle zna tu

priĉu i ćelavoga ĉovjeka. Uĉinilo mu se da tom ĉovjeku samo treba reći tko je on i da bi se

istoga ĉasa odgonetnula tajna lica ĉiji je skriveni smisao bilo teško dokuĉiti, baš kao i smisao

na licima iz fotografove priĉe. Kad je došao red na njega, Galip je poĉeo objašnjavati zašto bi

sudac trebao osloboditi pastira, osjećajući da polako odgoneta tajnu na licu umirovljenoga

ĉasnika; a kad je prestao govoriti, ĉinilo se kao da je ĉovjek slušajući ga posve promijenio

osobnost i za kratko vrijeme postao netko drugi.

Kad je došao red na njega, Galip je poĉeo pripovijedati ljubavnu priĉu jednoga ostarjelog i

osamljenog novinara koju je prije mnogo godina ĉuo od jednoga kolumnista. Taj je ĉovjek

proţivio ţivot prevodeći za novine i ĉasopise na Babialiju i pišući tekstove o filmskim i

kazališnim predstavama. Nikada se nije ţenio zato što su ga više privlaĉili ţenska odjeća i

nakit negoli same ţene. Ţivio je posve sam u malom dvosobnom stanu u jednoj zabaĉenoj

ulici na Bejogluu sa šarenom maĉkom koja je izgledala starija i osamljenija od njega samoga.

Jedini potres doţivio je kad je pred kraj ţivota poĉeo ĉitati onu naizgled beskrajnu knjigu u

kojoj Marcel Proust traga za izgubljenim vremenom.

Toliko se stari novinar zaljubio u tu knjigu da je neko vrijeme svakome koga bi sreo

govorio o njoj; meĊutim, nije naišao ni na koga tko bi s njime podijelio oduševljenje tim

djelom, a kamoli nekoga tko bi kao on uz tristo muka na francuskome proĉitao sve njegove

sveske i zavolio ih. Zbog toga se povukao u sebe i sam sebi poĉeo prepriĉavati priĉe i

pojedine prizore iz svezaka koje je tko zna koliko puta proĉitao. Kad bi se tijekom dana

suoĉio s nekim problemom, kad bi se morao miriti s prostotama i bešćutnošću “nekulturnih”

ljudi, a takvi su uvijek nemilosrdni, neprofinjeni i pohlepni, pomislio bi: “Ja ionako nisam

ovdje. Ja sam sada u svome stanu, u svojoj spavaćoj sobi, sanjarim o tome što radi moja

Albertine koja spava u drugoj sobi ili se upravo budi, ili pak uţivam i s radošću osluškujem

one njezine meke i slatke korake koji se ĉuju kad šeće po stanu.” Kad bi nesretan išao

ulicama, zamišljao je - baš kao i Proustov pripovjedaĉ - da ima lijepu i mladu ţenu koja ga

ĉeka kod kuće, da se zove Albertine i da ga je nekoć ĉak i poznanstvo s njom usrećivalo, te si

doĉaravao što u tom trenutku Albertine radi dok ga išĉekuje. A kad bi se vratio u dvosobni

stan koji peć nikako nije mogla zagrijati, stari bi se novinar s tugom sjetio stranica iz nekoga

drugog sveska u kojemu Albertine ostavlja Prousta; tada bi duboko u sebi oćutio tugu

praznoga doma i - kao da je istodobno i Proust i njegova ljubavnica Albertine - prisjećao se

svega o ĉemu su razgovarali smijući se, njezinih posjeta (prije ulaska morala mu je po-

zvoniti), zajedniĉkih doruĉaka, svojih beskrajnih napadaja ljubomore i maštanja o

zajedniĉkome putovanju u Veneciju. Sjećanja bi navirala sve dok mu od tuge i radosti ne bi

potekle suze.

Kad bi ga u nedjeljna jutra, koja je provodio sa svojom maĉkom, naljutile novine koje

objavljuju neukusne i banalne priĉe, i kad bi se prisjetio podrugljivih rijeĉi svojih radoznalih

susjeda, ograniĉenih dalekih roĊaka i neodgojene djece neobuzdana jezika, pretvarao se da je

u ladici stare komode našao nekakav prsten, zamišljao da ga je sluškinja Françoise pronašla u

ladici od ruţina drveta i da je taj prsten Albertine zaboravila uzeti, pa bi se okrenuo

zamišljenoj sluškinji i rekao joj tonom koji je mogla ĉuti šarena maĉka: “Ne, Françoise, Al-

bertine nije zaboravila ovaj prsten. Nije potrebno da joj ga šaljemo, ionako će se ubrzo vratiti

doma.”

Jadna je i bijedna ova naša zemlja u kojoj nitko ne zna za Albertine i nitko nije ĉuo za

Prousta, mislio je stari novinar. Kad se jednoga dana u njoj pojave ljudi koji će razumjeti

Prousta i Albertine, da, moţda će tek tada brkati, siromašni ljudi na ulicama moći bolje

ţivjeti, moţda će tek tada moći ţivo maštati o svojim ljubavima kao Proust, umjesto da jedni

druge izbodu noţevima u prvom naletu ljubomore. Svi oni brojni pisci i prevoditelji koji su

dobili posao u novinama samo zato to ih smatraju pismenima, loši su i ograniĉeni zato što

nisu ĉitali Prousta i nisu upoznali Albertine, zato što ne znaju da je stari novinar proĉitao

Prousta i ne shvaćaju da je on sam i Proust i Albertine.

Zaĉudnost te priĉe leţi u tome što stari, osamljeni novinar nije mislio da je on junak toga

romana ili njegov pisac. Jer svaki Turĉin koji strastveno zavoli neko zapadnjaĉko djelo koje

prije njega nitko nije ĉitao, nakon nekog vremena iskreno povjeruje u to da ga je on sam i

napisao, a ne samo s radošću proĉitao. Takav ĉovjek poslije poĉinje omalovaţavati ljude oko

sebe ne samo zbog toga što nisu proĉitali tu knjigu, nego i zato što nisu ĉitali djelo koje je on

osobno napisao. Eto, zbog toga ne ĉudi što se stari novinar godinama osjećao i kao Proust i

kao Albertine, nego to što je svoju dugogodišnju tajnu povjerio jednom mladom kolumnistu.

Moţda se stari novinar povjerio mladom kolumnistu zato što je osjećao posebnu naklonost

prema njemu. Mladić je naime posjedovao neku ljepotu koja ga je podsjećala i na Prousta i na

Albertine: imao je brĉiće, ĉvrstu, klasiĉnu graĊu, lijepa bedra, duge trepavice, zagasit ten i

nizak stas kao Proust i Albertine, a svojom mekanom, svilenkastom i svjetlucavom koţom

podsjećao je na Pakistanca. No sva je sliĉnost bila samo u tome. Kada je mladi i lijepi

kolumnist, ĉiji ukus u europskoj knjiţevnosti nije išao dalje od Paula de Kocka i Pitigrillija,

saslušao tajnu staroga novinara, najprije je prasnuo u grohotan smijeh, a onda rekao da će tu

zanimljivu priĉu ispriĉati u jednoj kolumni.

Shvativši kakvu je pogrešku poĉinio, stari je novinar preklinjao mladoga i lijepoga kolegu

da to ne uĉini, no ovaj se i dalje smijao ne shvaćajući o ĉemu je rijeĉ. Kad se stari novinar

vratio kući, najednom je shvatio da mu se srušio cijeli svijet. U praznoj kući nije više mogao

misliti ni na Proustove napadaje ljubomore, ni na lijepe trenutke koje su on i Albertine

proveli skupa, ni na to kamo je Albertine otišla. Ona iznimna i ĉarobna ljubav koju je u

Istanbulu osjećao i ţivio samo on i nitko drugi, ta uzvišena ljubav koja je bila jedinim

izvorom ponosa u njegovu ţivotu i koju dotad nitko nije ukaljao, uskoro je na grub i sirov

naĉin trebala biti ispriĉana stotinama tisuća ograniĉenih ĉitatelja, a Albertine, koju je

godinama oboţavao, gotovo obešĉašćena. Stari je novinar ţelio umrijeti svaki put kad bi se

upitao koliko će ograniĉenih ĉitatelja, koje zanimaju samo lopovštine posljednjega premijera

i pogreške na najnovijim radijskim programima, na dno kante za otpatke polagati listove

novina na kojima će biti otisnuto lijepo ime njegove voljene Albertine, zbog koje je bio

smrtno ljubomoran i smoţden kad ga je napustila i na koju ni na trenutak nije prestajao misliti

otkako ju je prvi put vidio u Balbecu kako vozi bicikl.

Zbog toga je smogao ono malo preostale snage i odluĉnosti, telefonirao mladome

kolumnistu svilenkaste puti i s brĉićima i preklinjao ga da ni u jednome svom tekstu nikada

ne spomene Prousta i Albertine, napomenuvši mu kako “jedino i samo on” moţe razumjeti

tu, po svemu osobitu i neizljeĉivu ljubav, tu ljudsku situaciju i beznadnu i bezgraniĉnu

ljubomoru. Hrabro je dodao i ovo: “Osim toga, vi niste ni proĉitali tu Proustovu knjigu!”

“Koju i ĉiju knjigu, i zašto?” upitao je mladi kolumnist koji je odavno bio zaboravio na

ljubav staroga novinara. Starac mu je opet ispripovijedao svoju priĉu, a mladi i bešćutni

kolumnist opet je prasnuo u grohotan smijeh i veselo rekao da, da, svakako bih tu priĉu

trebao napisati i objaviti je. Moţda i zato što je mislio da stari novinar ţeli da je objavi.

I objavio ju je. U kolumni nalik na priĉu stari se novinar opisuje onako kako ste i ĉuli: kao

osamljeni i oţalošćeni CarigraĊanin koji je zaljubljen u junaka jednoga ĉudnog zapadnjaĉkog

romana, i koji sebe smatra i piscem i junakom toga djela. I stari novinar iz priĉe, jednako kao

i onaj stvarni iz ţivota, ima šarenu maĉku. I stari novinar iz kolumne potresen je time što ga

ismijavaju u priĉi ispriĉanoj u kolumni. I u priĉi iz priĉe sadrţane u ispriĉanoj priĉi stari je

novinar poţelio umrijeti kad je u novinama ugledao imena Prousta i Albertine. U košmarima

koje je stari novinar proţivio zadnjih nesretnih noći iz bezdana su, jedan za drugim, izlazili

razliĉiti osamljeni novinari, Proustovi i Albertine. Kad bi se u ponoć trgnuo iz teških snova,

stari novinar više nije imao ni ljubavi koja ga je usrećivala time što nitko nije znao za nju.

Kad su jednoga jutra, trećega dana poslije objavljivanja okrutne kolumne, provalili vrata i

ušli u stan staroga novinara, zakljuĉili su da ga je ugušio dim iz peći ĉiji dimnjak nije dobro

vukao te da je umro mirno, u snu. Šarena maĉka gladovala je dva dana, ali se ipak nije

odvaţila jesti gospodara.

Iako je Galipova priĉa, jednako kao i ostale, bila prepuna tuge, zbliţila je slušatelje za

stolom i oraspoloţila ih. Nekolicina gostiju, meĊu njima i strani novinari, ustala je od stolova

i u pratnji glazbe sa skrivenoga radija zaplesala s barskim damama, zabavljala se i smijala

sve dok se noćni klub nije posve ispraznio.

Šesnaesto poglavlje

MORAM BITI ONO ŠTO JESAM

Ako želiš biti veseo ili tužan, rastresen, zamišljen ili uljudan, trebaš

to samo dobro odglumiti.

—Patricia Highsmith

Jednog metafiziĉkog pokusa, koji mi se dogodio jedne zimske noći prije dvadeset i šest

godina, sjetio sam se mnogo godina kasnije i ukratko ga opisao u jednoj od svojih kolumna.

Nakon tog poduţeg ĉlanka napisanog prije jedanaest ili dvanaest godina, ne mogu se toĉno

sjetiti kada (šteta što mi ovih dana, kad mi je pamćenje već dobrano oslabilo, nije pri ruci

moj “tajni arhiv” kojega se laćam u trenucima poput ovog!), primio sam mnoštvo pisama od

svojih ĉitatelja. MeĊu ĉitateljima koji su se, kao što to obiĉno biva, razbjesnili što nisam

napisao ĉlanak kakav su oĉekivali, na kakve su se naviknuli (Zašto nisam, kao obiĉno,

govorio o problemima u domovini, zašto nisam, kao obiĉno, opisivao melankoliju ulica

kišovitog Istanbula?), nalazilo se i pismo jednog ĉitatelja koji je “shvatio” da dijeli moje

mišljenje o jednoj drugoj “vrlo vaţnoj temi”. Pisao je da će me uskoro posjetiti i

postaviti mi pitanja o "osobnim” i "dubokim" temama za koje je smatrao da su nam obojici

bliske.

Gotovo sam bio zaboravio na pismo tog svog ĉitatelja koji je napisao da je brijaĉ (I to je

bilo ĉudno), kadli se on jedno popodne zaista pojavi. Bilo je vrijeme za prijelom i ja sam

upravo dovršavao dopola napisane ĉlanke da ih pošaljem dolje. Nisam imao nimalo vremena.

Osim toga, razmišljao sam i o tome kako će brijaĉ nadugo i naširoko opisivati svoje muke i

kako će me opsjedati ispitujući me zašto u svojim kolumnama ne mogu posvetiti dovoljno

prostora tim beskrajnim jadima. Da ga se riješim, rekao sam mu da doĊe neki drugi put.

Podsjetio me da ml je u pismu najavio da će doći i da nema vremena za “neki drugi put"; da

će mi postaviti dva pitanja na koja ću odmah moći odgovoriti, na koja mogu odgovoriti bez

imalo razmišljanja. Svidjelo mi se kako je bez okolišanja prešao na stvar, pa sam mu rekao da

me odmah pita.

“Je li vam teško biti ono što jeste?”

Budući da su kolege naslutili da je na pomolu nešto neobiĉno, neka zabava, neka šala zbog

koje će se kasnije svi smijati, poĉeli su se okupljati oko stola: mladi novinari kojima sam bio

mentor, debeli i glasni sportski novinar koji je sve nasmijavao... Stoga sam se, kako se u

takvom trenutku od mene i oĉekivalo, kao odgovor na pitanje “inteligentno” našalio. Brijaĉ je

šalu saslušao pozorno, kao da je to odgovor koji ţeli, i postavio drugo pitanje.

“Postoji li naĉin da ĉovjek bude samo ono što jest?”

Ovaj put pitanje nije postavio kao da namjerava zadovoljiti svoju znatiţelju, nego kao da

posreduje po ţelji nekog drugog. Bilo je oĉito da ga je unaprijed pripremio i nauĉio napamet.

Odjek moje prve šale još je uvijek bio u zraku. Okupili su se i drugi koji su ĉuli smijeh. Što je

u takvom trenutku bilo prirodnije od toga da, umjesto da odrţim ontologijski govor o

“mogućnosti ĉovjeka da bude ono što jest”, izvalim drugu šalu koju su s uzbuĊenjem

oĉekivali i koja će dobro sjesti? Osim toga, tom se drugom šalom povećava uĉinak prve i sve

se pretvara u vrlo zgodnu priĉu koja će se prepriĉavati i kada mene više ne bude. Nakon te

druge dosjetke, koje se danas ni ne sjećam, brijaĉ je rekao: “Razumijem!” - i otišao.

Budući da naš narod pokazuje zanimanje za dvosmislene rijeĉi samo kad ono drugo

znaĉenje sadrţi nekakvu uvredu ili poniţenje, uopće nisam obratio pozornost na brijaĉevu

preosjetljivost. Ĉak mogu reći da sam ga ponizio onako kako poniţavam one uzbuĊene

Ĉitatelje koji, upoznavši vašeg kolumnista u javnom zahodu, ĉovjeka koji zakopĉava hlaĉe

ispituju o smislu ţivota i o tome vjeruje li u Boga ili ne.

No kako je vrijeme prolazilo... Nakon te reĉenice koja je ostala nedovršena jasno je da me

oni moji ĉitatelji koji drţe da ću napisati da sam se pokajao zbog svoje drskosti, da sam stalno

razmišljao o tome koliko je brijaĉevo pitanje bilo na mjestu i da sam ga jedne noći ĉak i

sanjao i probudio se s osjećajem krivnje u košmaru, još nisu upoznali. Osim jednom, na

brijaĉa nikada nisam ni pomislio. A i to “jednom” kad sam na njega pomislio, zapravo sam

mislio na nešto drugo. To što mi je palo na pamet bilo je nastavak neĉega o ĉemu sam

razmišljao mnogo godina prije nego što sam ga upoznao. Na poĉetku se to ĉak nije ni moglo

nazvati razmišljanjem; bio je to refren koji mi se od djetinjstva s vremena na vrijeme motao

po glavi i koji se odjednom ponovno poĉeo ponavljati negdje u mojim ušima. Ne, nego u

dubinama mojega uma, moje duše: “Moram biti ono što jesam, moram biti ono što jesam,

moram biti ono što jesam...”

Nakon dana koji sam proveo u guţvi, s rodbinom i meĊu “prijateljima” s posla, prije nego

što ću u ponoć leći u krevet, sjedio sam u staroj fotelji u drugoj sobi svoga stana. Nogu

ispruţenih na podnošku, pušeći cigaretu, gledao sam u strop. Beskonaĉne rijeĉi ljudi koje sam

cijeli dan gledao, graja i njihove ţelje kao da su se ispreplele, postale jedinstven zvuk i negdje

mi duboko u ušima odzvanjale poput neugodne i zamorne glavobolje. Štoviše, poput

podmukle zubobolje. Taj stari “refren”, koji sam se ustruĉavao nazvati “razmišljanjem”,

najprije je poĉeo kao suprotnost toj zvonjavi, kao neka vrsta “kontrapunkta”. Podsjećao me

na izlaz koji će me, ako zaronim u vlastiti unutarnji glas, u vlastitu sreću i spokoj, ĉak u svoj

miris, spasiti beskrajne graje toga mnoštva. “Moraš biti ono što jesi, moraš biti ono što jesi,

moraš biti ono što jesi!”

U ponoć sam shvatio koliko sam sretan što sjedim daleko od sve te guţve i blata tog

odvratnog meteţa u koji oni (imam koji drţi propovijed na dţumi43, uĉitelji, moje tete, otac i

stric, politiĉari, svi), nazivajući ga “ţivotom”, ţele da svojski zaglibim, da zaglibimo. Bio

sam toliko zadovoljan što, umjesto njihovim suhoparnim i bljutavim bajkama, tumaram

vrtom vlastitih maštarija, da sam s ljubavlju promatrao svoje tanke noge koje su se pruţale od

fotelje do podnoška, ĉak i svoja uboga stopala; s blagošću sam odmjeravao svoju nevještu i

ruţnu ruku koja je ustima prinosila, a zatim odmicala cigaretu ĉiji sam dim otpuhivao prema

stropu. Jedanput u sto godina mogao sam biti ono što jesam! I zbog toga što sam jednom u

sto godina mogao biti ono što jesam, konaĉno sam mogao voljeti sebe! Eto, u tom trenutku

sreće i “refren” je promijenio boju. Umjesto da se od rijeĉi do rijeĉi ponavlja, onako kao što

mjesni luĊak, hodajući uza zid dţamije, kod svakoga kamena ponavlja istu rijeĉ, ili kao što

vremešni putnik kroz prozor vlaka broji telefonske stupove: “jedan, jedan, jedan”, poprimio

je odreĊenu ţestinu kojom je obavio ne samo mene, nego i onu moju staru, bijednu sobu u

kojoj sam sjedio u društvu njegova gnjeva i nestrpljenja. U tom ţaru u koji sam zapao

“refren” se više nije ponavljao sam.

Ja sam ga ponavljao s radosnom ţestinom; moram biti ono što jesam, ponavljao sam. Ja

moram biti ono Što jesam. Uopće ne mareći za njih. Ne mareći za njihove glasove, mirise,

ţelje, ljubavi i mrţnje, ja moram biti ono što jesam. Moram biti ono što jesam, ponavljao sam

promatrajući svoja stopala ugodno ispruţena na podnošku i dim cigarete koji sam otpuhivao

prema stropu. Jer, ako ne mogu biti ono što jesam, postajem onaj koji oni ţele da budem. A s

ĉovjekom kojega bi oni ţeljeli nikako se ne bih mogao pomiriti, mislio sam. I da je bolje da

ne budem ništa nego da postanem ta nesnosna osoba koja su ţeljeli da postanem. Ili da, još

bolje, uopće ne postojim. Zato što sam postajao osobom koju su moji striĉevi i tete, kada bih

ih u mladosti posjetio, odmjeravali pogledom koji je govorio: “Šteta što se bavi no-

vinarstvom. No puno radi pa će, nastavi li tako, ako Bog da, jednog dana biti uspješan.” Zato

što sam, nakon što sam godinama radio da bih se riješio te osobe, ja, odrastao ĉovjek, otišao u

onu obiteljsku zgradu u kojoj je na jednom od katova stanovao i moj otac sa svojom novom

ţenom, i postao osoba koju su gledali kao nekog tko je “puno radio i nakon mnogo godina

postao bar donekle uspješan”. Zato što se, što je još gore, ni ja nisam vidio nikako drugaĉije.

Zato što se ta osobnost koju nimalo nisam volio zalijepila za moje meso poput ruţne koţe.

Zatekao bih se kako u njihovu društvu umjesto svojih izgovaram rijeĉi te osobe, pa bih se po

povratku kući prisjećao kako sam svaku od njih izgovorio, a sve da bih sam sebe muĉio.

Otrcane fraze poput: "dotaknuo sam se te teme u ovotjednom dugom ĉlanku”, “pozabavio

sam se tim problemom u ĉlanku od prošle nedjelje”, “u sutrašnjem ĉlanku govorim i o tome”,

“ovaj utorak u dugom ĉlanku spominjem i to”, ponavljao sam dok se ne bih poĉeo gušiti od

tuge, da bih naposljetku bar malo mogao biti ono što jesam.

Cijeli moj ţivot bio je pun takvih ruţnih uspomena. Sjedeći u fotelji ispruţenih nogu,

prisjećao sam se jednog po jednog trenutka u kojemu ja nisam bio ja, kako bih još više

mogao uţivati u tome što mogu biti ono što jesam.

Sjetio sam se kako sam cijeli vojni rok proveo kao “onaj koji ni u najteţim situacijama ne

43 Džuma: glavna islamska molitva koja se obavlja petkom u džamiji.

odustaje od zbijanja šala”, jer su moji “prijatelji” po oruţju još prvi dan odluĉili da budem

takav. Sjetio sam se da sam na projekcijama loših filmova, na koje sam išao više da bih sâm

sjedio u prohladnoj tami nego da mi proĊe vrijeme, u “petominutnim pauzama” osjećao da

pogledi dokone svjetine koja puši govore “sposoban mladić, kandidat za vrlo vaţne poslove”,

i zbog toga se ponašao kao “zamišljen mladić, utonuo u slojevite, pa ĉak i uzvišene misli”.

Sjetio sam se kako sam se, u vrijeme kad smo sanjali o danu kad ćemo se dokopati planova

za vojni udar i preuzimanje vlasti, ponašao kao netko tko toliko voli svoj narod da noćima ne

spava zbog straha da će se, ako vojni udar još zakasni, njegove patnje produţiti. Sjetio sam se

kako sam se, na sastancima na koje sam odlazio kriomice, pravio da sam oĉajnik koji je

nedavno proţivio strašnu i beznadnu ljubavnu pustolovinu, misleći da kurve prema takvima

bolje postupaju. Sjetio sam se kako sam, kad ne bi bilo vremena da prijeĊem na drugu stranu

ceste; prolazio pokraj policijskih postaja trudeći se izgledati kao dobar graĊanin. Sjetio sam

se kako sam se u kući svojih roditelja, u koju sam išao samo zato što nisam imao hrabrosti da

u samoći provedem onu strašnu noć koja se naziva “novogodišnjom”, pravio da se sjajno

zabavljam igrajući tombolu s ostalima, samo da bih se uklopio. Sjetio sam se kako sam se

pred nekim ţenama koje su mi se sviĊale trudio izgledati ne kao ja, nego kao netko tko ne

misli ni o ĉemu osim o braku i borbi za golu egzistenciju, pred drugima kao netko tko ne

posvećuje vrijeme niĉemu osim spašavanju domovine, a pred nekima pak kao tankoćutan

ĉovjek sit neosjetljivosti i nerazumijevanja naših sugraĊana, kojega bi se otrcanom frazom

moglo nazvati “skrivenim pjesnikom”, misleći da će im se netko takav svidjeti. Zatim sam se

(da, na samome kraju) sjetio da ni kod brijaĉa, kojemu sam odlazio dva puta mjesečno, nisam bio

pravi ja, nego sam oponašao sebe kao skup svih tih likova koje sam glumio.

Ipak, ja sam tom brijaĉu išao da bih se oslobodio. (Ne onom s poĉetka ĉlanka, naravno!)

No, kad bih zajedno s njime poĉeo promatrati kosu koja će biti ošišana, glavu koja je nosi,

ramena, trup, ogledalo, odmah bih shvatio da ni osoba koja sjedi na toj stolici, ni ona koju

smo promatrali u ogledalu, nisam “ja”, nego netko drugi. Ta glava koju je brijaĉ rukom

pridrţavao dok me pitao: “Koliko ćemo skratiti naprijed?", vrat koji je nosi, ramena i trup,

nisu bili moji, nego Dţelala Salika, kolumnista.

Ja pak nisam imao ni najmanje veze s tim ĉovjekom. To je bilo toliko oĉito da sam mislio

da će i brijaĉ primijetiti, ali njega uopće nije bilo briga. Uz to bi mi, kao da ţeli da se još više

osjećam kao “kolumnist”, a ne kao ja, postavljao pitanja kakva se obiĉno postavljaju jednome

kolumnistu. Na primjer: “Da sad izbije rat, bismo li pobijedili Grke?” “Je li istina da je

premijerova ţena prostitutka?” “Podiţu li prodavaĉi povrća cijene?” Neka nerazumljiva sila,

ĉije porijeklo nikako ne uspijevam odgonetnuti, nije mi davala da odgovorim, nego bi

umjesto mene kolumnist, kojega sam i sâm s neobiĉnom zbunjenošću promatrao u ogledalu, s

uobiĉajenom pozom sveznalice promrmljao nešto poput: “Mir je dobar!” i “Treba znati da se

vješanjem ljudi cijene neće spustiti!”

Mrzio sam tog kolumnista koji je mislio da sve zna, koji je, ĉak i kad nije znao, bio

svjestan da ne zna i koji je kao pravi mudrijaš nauĉio blagonaklono gledati na vlastite

nedostatke i pretjerivanja! Mrzio sam i brijaĉa koji me svakim svojim pitanjem sve više ĉinio

“gospodinom Dţelalom, kolumnistom”! Eto u tom sam se dijelu svojih ruţnih uspomena

sjetio i brijaĉa koji je došao u novinsku redakciju da mi postavi ĉudna pitanja.

U kasnim noćnim satima, nogu ispruţenih na podnošku, sjedeći u fotelji koja me ĉinila

onime što jesam, slušajući novi gnjev staroga refrena koji mi je zvonio u ušima i podsjećao

me na ruţne uspomene, govorio sam sâm sebi: “Da, gospodine brijaĉu, ĉovjeku nikako ne

dopuštaju da bude ono što jest, ne puštaju ga da na miru bude on, nikad ga ne puštaju.” No,

metar refrena i te rijeĉi koje sam bijesno izgovarao samo su me sve dublje uranjale u spokoj

kojemu sam se htio predati.

Tada sam zakljuĉio da u cijeloj toj priĉi, u brijaĉevu posjetu i u sjećanju na njega

osvjeţenom posredstvom jednoga drugog brijaĉa, postoji neki red, neko znaĉenje, ĉak, kako

da kaţem, neka “tajna simetrija”,

o kojima sam pisao u nekim drugim ĉlancima, i koje će primijetiti samo moji vjerni ĉitatelji.

To je bio putokaz upravljen prema mojoj budućnosti. Mogućnost da budeš ono što jesi kad

ostaneš sam nakon dugoga dana, pa ĉak i nakon duge veĉeri, i sjediš u svojoj fotelji, podsjeća

na povratak kući nakon dugogodišnjeg putovanja ispunjenog pustolovinama.

Sedamnaesto poglavlje

PREPOZNAJETE LI ME?

Što se više osvrćem na ta vremena, kao da naslućujem gomilu koja tumara po

mraku.

—Ahmet Rasim

Izašavši iz noćnoga kluba, pripovjedaĉi se nisu odmah razišli, nego su pod snijegom koji je

polako poĉinjao padati ĉekali neku novu razonodu i pogledavali se, poput ljudi koji su vidjeli

kakav poţar ili umorstvo, pa ostaju prikovani za to mjesto kao da ĉekaju da se još nešto

dogodi. Ćelavi ĉovjek, koji je odavno na glavu stavio pusteni šešir, rekao je: “To nije mjesto

koje je otvoreno za sve, gospodine Iskenderu.” “Ovakvo društvo neće moći otpraviti. Ja samo

ţelim odvesti Engleze. Neka upoznaju i tu stranu naše domovine.” Obratio se Galipu. “I vi

ste dobrodošli, naravno...” Budući da ih se nisu uspjeli otarasiti kao ostalih, poveli su sa

sobom i dvoje koji su im se pridruţili u zadnji ĉas: ţenu koja se bavi antikvarstvom i

sredovjeĉnog arhitekta ĉetkastih brkova, te krenuli prema Tepebašiju.

Dok su prolazili ispred ameriĉkog konzulata, muškarac s pustenim šeširom upita: “Jeste li bili

u kućama gospodina Dţelala na Nišantašu i Šišliju?” “Zašto?” uzvrati Galip, izbliza se

zagledavši u ĉovjekovo lice koje nije nalazio odviše znakovitim. “Gospodin Iskender nam je

rekao da ste vi nećak Dţelala Salika. Zar ga nećete pozvati? Zar ne bi bilo dobro da on

Englezima razjasni probleme naše domovine? Pogledajte, sada svijet pokazuje interes za

nas.” “Naravno da bi”, reĉe Galip. “Imate li vi njegove adrese?” upitao je ĉovjek s pustenim

šeširom. “Nemam”, reĉe Galip, “nikome ih ne daje.” “Je li istina da se u tim stanovima

sastaje sa ţenama?” “Nije”, rekao je Galip. “Ne zamjerite”, reĉe ĉovjek. “Traĉevi. Što sve

neće reći! Ali nisu ljudska usta plastiĉna vrećica pa da ih sveţete. Pogotovo ako ste prava

legenda poput gospodina Dţelala! Ja ga poznajem.” “Stvarno?” “Da. Jednom me pozvao u

jedan od svojih stanova na Nišantašu.” “Gdje se nalazio taj stan?” upita Galip. “Sada je to

mjesto već odavno srušeno. U toj mi se kamenoj dvokatnici jednog predveĉerja poţalio na

samoću. Rekao mi je da ga potraţim kad god poţelim.” “Ali on ţeli biti sam”, reĉe Galip.

“Moţda ga ne poznajete dobro”, nato će ĉovjek. “Neki mi unutarnji glas govori da oĉekuje

moju pomoć. Zar zaista ne znate njegovu adresu?” “Zaista ne znam”, reĉe Galip. “Ali nije

sluĉajno da u njemu svatko pronalazi dio sebe.” “Iznimna osoba!” rekao je ĉovjek s pustenim

šeširom i time zakljuĉio priĉu. Tada su poĉeli razgovarati o Dţelalovim posljednjim

kolumnama.

U jednoj od uliĉica koje se penju prema Tunelu zaĉuli su zviţdaljku noćnog ĉuvara koja se

obiĉno ĉuje u siromašnim ĉetvrtima, pa su se svi okrenuli i zagledali u snijegom pokrivene

ploĉnike uske ulice osvijftljene ljubiĉastom neonskom svjetiljkom. Kad su ušli u jednu od

ulica koje izlaze na kulu Galata, Galipu se uĉinilo da se gornji katovi zgrada pored ceste

pribliţavaju jedni drugima poput zavjesa u kinu koje se polako zatvaraju. Na vrhu kule

gorjele su crvene svjetiljke koje najavljuju sutrašnji snijeg. Bila su dva sata ujutro. Negdje u

blizini buĉno se spustila rešetka nekog dućana.

Obišli su kulu, zašli u jednu od sporednih uliĉica koju Galip nikada prije nije vidio i prošli

zaleĊenim i mraĉnim ploĉnicima. Ĉovjek s pustenim šeširom zakucao je na stara vrata jedne

male dvokatnice. Nakon duţeg vremena na drugom se katu upalilo svjetlo, otvorio se prozor i

kroz njega se pomolila plaviĉasta glava. “Otvori, ja sam”, rekao je muškarac s pustenim

šeširom. “Imamo goste iz Engleske.” Potom se okrenuo i stidljivo osmijehnuo Englezima.

Vrata na kojima je pisalo MARS - ATELJE ZA IZRADU LUTAKA otvorio je bljedunjav,

neobrljan ĉovjek tridesetih godina. Lice mu je bilo sanjivo. Bio je odjeven u crne hlaĉe i plavi

prugasti gornji dio pidţame. Tek nakon što se rukovao sa svakim gostom gledajući ga

zagonetnim pogledom kao da su braća po nekoj tajni, uveo ih je u jarko osvijetljenu

prostoriju koja je mirisala po boji, punu kutija, kalupa, limenki i raznih dijelova tijela.

Dijeleći brošure koje je izvukao iz nekog kutka, poĉeo je govoriti monotonim glasom: “Naša

je ustanova najstarija ustanova za proizvodnju krojaĉkih lutaka na Balkanu i Bliskom istoku.

Stupanj na kojem se nalazimo danas, nakon stoljetne povijesti, ujedno je pokazatelj dosega

Turske u pitanju industrijalizacije i modernizacije. Danas, ne samo što se sto posto ruku, nogu

i bedara proizvodi u našoj zemlji...”

“Gospodine Dţebare”, neraspoloţeno je rekao ćelavi ĉovjek, “naši gosti nisu došli da vide

ovo, nego da uz vaše vodstvo vide donje katove, podzemlje, nesretnike, našu povijest, ono što

nas ĉini nama.” Vodiĉ je prvo ljutitim pokretom okrenuo prekidaĉ i, kad je stotine ruku, nogu,

glava i trupova u trenutku utonulo u tišinu i tamu, upalio golu ţarulju koja je osvijetlila malo

odmorište na vrhu stubišta. Svi su se zajedno uputili niza ţeljezne stube. Kad se odozdo

osjetio miris vlage, Galip je na trenutak zastao. Gospodin Dţebar pribliţio mu se s

ĉudnovatim mirom.

“Ne boj se, ovdje ćeš naći to što traţiš!” rekao je vrlo upućeno. “Poslao me On. Nikako ne

ţeli da lutaš krivim putem, da se izgubiš.” Je li i drugima govorio te neodreĊene rijeĉi? Vodiĉ

je lutke koje su vidjeli spustivši se u prvu sobu predstavio kao “prva djela mojega oca”. Dok

su u sljedećoj sobi pod svjetlom gole ţarulje promatrali lutke osmanlijskih pomoraca, gusara,

pisara i seljaka koji su podvijenih nogu sjedili oko niskoga stola, opet je promrmljao nešto

nerazumljivo. Galip je tek u nekoj drugoj sobi, u kojoj su vidjeli lutke pralje, nevjernika

odrubljene glave i krvnika s oruĊem u ruci, prvi put uspio razabrati vodiĉeve rijeĉi.

“Kad je moj djed prije sto godina proizveo svoja prva djela, koja ste vidjeli u prvim sobama,

na pameti mu nije bilo ništa do sljedećeg jednostavnog razmišljanja: 'Lutke koje stoje u

izlozima trgovina moraju se praviti po uzoru na naše ljude‟, mislio je djed. No, sprijeĉile su

ga zlosretne ţrtve meĊunarodne i povijesne urote koja je pripremana punih dvjesto godina.”

Spuštali su se stubama, prolazili kroz vrata i ponovno se spuštali. U prostorijama s ĉijih je

stropova kapala voda, i kojima je elektriĉni kabel s golim ţaruljama krivudao poput konopca

za sušenje rublja, vidjeli su na stotine lutaka.

Idući od vrata do vrata, vidjeli su lutku maršala Fevzija Ĉakmaka koji je kao naĉelnik

glavnog stoţera punih trideset godina strahovao da bi mu narod mogao biti u dosluhu s

neprijateljem te je htio isprazniti Istanbul i proglasiti ga gradom duhova, dići u zrak sve

mostove u zemlji, srušiti sve minarete u gradu kako Rusima ne bi posluţili kao orijentiri, i

grad pretvoriti u labirint u kojemu će se neprijatelji izgubiti. Vidjeli su lutke seljaka iz Konje

koji su bili svi navlas isti zato što su se generacijama meĊusobno ţenili - majke, oĉevi, kćeri,

djedovi, striĉevi - i one staretinara koji su skupljali svu onu starudiju koja nas je ĉinila onim

što jesmo, a da toga nisu bili svjesni. Vidjeli su lutke poznatih turskih umjetnika i glumaca

koji nisu mogli biti ni ono što jesu ni netko drugi, i zato su u svojim filmovima najbolje

mogli utjeloviti junake koji ne mogu biti ono što jesu, ili jednostavno sebe; tuţnih

smušenjaka koji su cijeli svoj ţivot posvetili prevoĊenju i “adaptiranju” kako bi prenijeli

znanje i umjetnost Zapada na Istok; zanesenjaka koji su, da bi krivudave istanbulske sokake

pretvorili u avenije lipa poput onih u Berlinu, ili pariške avenije što se pruţaju u obliku

zvijezde, ili u avenije s mostovima kao u Sankt Peterburgu, cijeli ţivot radili nad kartama s

povećalom u ruci, i nakon cjeloţivotnog sanjarenja o modernim ploĉnicima po kojima će naši

umirovljeni paše moći voditi svoje pse da obave nuţdu, šećući ih na uzicama kao zapadnjaci,

umrli ne ostvarivši ni jednu od svojih maštarija, a grobovi su im neznano gdje. Vidjeli su i

lutke sluţbenika obavještajne sluţbe koji su rano umirovljeni jer su ţeljeli ostati vjerni

nacionalnim i tradicionalnim metodama muĉenja, umjesto da se priklone novim

meĊunarodnim standardima, i one putujućih prodavaĉa koji s motkom na ramenima po

gradskim ĉetvrtima prodaju bozu, palamide i jogurt. MeĊu “Prizorima iz kavane”, koje je

vodiĉ predstavio kao “seriju koju je zapoĉeo moj djed, razvio moj otac, a ja je preuzeo”,

vidjeli su nezaposlene ljude glava uvuĉenih meĊu ramena, sretnike koji su igrajući damu ili

tavlu radosno uspijevali zaboraviti stoljeće u kojem ţive i vlastite identitete, te graĊane koji

pušeći jeftine cigarete s ĉajem u ruci gledaju u neku toĉku u daljini kao da se pokušavaju

sjetiti razloga za postojanje koji su izgubili. One koji se povlaĉe u svoje skrovite misli, i one

koji, zato što se ni ondje nisu uspjeli sakriti, bacaju karte i kocke, ili naguravaju jedni druge.

"Moj je djed tek na samrtnoj postelji uspio shvatiti koliko su snaţne meĊunarodne sile s

kojima se suoĉava”, priĉao je vodiĉ. “Povijesne sile koje nisu ţeljele da naš narod bude ono

što jest, zato što su nas ţeljele lišiti našeg najdragocjenijeg blaga, naših svakodnevnih pokreta

i gesta, protjerale su mog djeda s Bejoglua, iz dućana, iz Ulice Istiklal, iz izloga. Kad je moj

otac uz umirućeg djeda shvatio da mu za budućnost preostaje samo podzemlje, da,

podzemlje, još nije znao da je Istanbul tijekom cijele povijesti bio podzemni grad. Prvu

spoznaju o tome pruţio mu je ţivot, a kasnije blatnjavi podzemni hodnici s kojima se susretao

svaki put kad bi probijao nove prostorije u koje će smjestiti svoje lutke.”

Spuštajući se niza stube koje su vodile u te hodnike i prolazeći kroz blatnjave špilje koje se

više nisu mogle nazvati sobama, vidjeli su na stotine lutaka. One su pod svjetlom golih

ţarulja ponekad podsjećale Galipa na strpljive graĊane koje su, dok su na nekoj zaboravljenoj

postaji ĉekali autobus koji nikada neće stići, prekrili stoljetna prašina i blato, a ponekad na

iluziju koja mu se javljala dok je šetao istanbulskim ulicama, na osjećaj da su svi nesretnici

braća. Vidio je prodavaĉe tombole s vrećicama u rukama. Podrugljive i nervozne studente.

Pomoćnike u trgovinama koje prodaju pistacije, ljubitelje ptica i tragaĉe za skrivenim

blagom. Vidio je lutke onih koji ĉitaju Dantea da bi dokazali kako su zapadnjaĉka znanost i

umjetnost potekle s Istoka, i onih koji crtaju karte da bi dokazali da su objekti koji se nazivaju

minaretima zapravo signal nekom drugom svijetu. Uĉenike vjerske škole koje je, kad su

naletjeli na mreţu visokoga napona, udario plaviĉasti val energije pa su se poĉeli prisjećati

svakodnevnih dogaĊaja od prije dva stoljeća. Primijetio je da su lutke poredane u sobama

okovanima blatom podijeljene u skupine. Na primjer: varalice, oni koji ne mogu biti ono što

jesu, grešnici, oni koji se izdaju za druge. Vidio je nesretno oţenjene, nespokojne mrtvace i

muĉenike koji izlaze iz grobova. Vidio je zagonetne osobe sa slovima na ĉelima i licima,

mudrace koji su dokuĉili tajne tih slova, pa ĉak i današnje slavne osobe koje ih slijede.

U jednom kutu, meĊu poznatim suvremenim turskim piscima, ilustratorima i ostalim

umjetnicima, nalazila se i lutka Dţelala odjevena u kabanicu koju je nosio prije dvadeset

godina. Vodiĉ je u prolazu rekao da je taj kolumnist, u kojega je njegov otac nekoć polagao

velike nade, zlorabio tajnu slova koju je od njega preuzeo i jeftino se prodao. Jedan Dţelalov

ĉlanak, koji je prije dvadeset godina napisao o vodiĉevu ocu i djedu, bio je uokviren i poput

smrtne presude obješen lutki o vrat. Dok je Galip u plućima osjećao vlagu koja je probijala

kroz zidove blatnjavih soba što su, kao i kod mnogih drugih trgovaca, bile iskopane

protuzakonito jer se od općine nije mogla dobiti dozvola, i zagušljivi miris plijesni, vodiĉ je

priĉao kako je njegov otac, nakon bezbrojnih izdaja s kojima se susreo, sve svoje nade

polagao u tajnu slova koju je donio sa svojih putovanja po Anadoliji, i kako su mu se, u

danima kada je tu tajnu urezivao u lica svojih lutaka, svojih nesretnika, jedan po jedan

otkrivali podzemni hodnici koji Istanbul ĉine Istanbulom. Galip se priliĉno dugo zadrţao pred

Dţelalovom debelom lutkom ogromna trupa, meka pogleda i malih ruku, netremice je

gledajući. “Zbog tebe nikad nisam mogao biti ono što jesam”, došlo mu je da kaţe, “zbog

tebe sam povjerovao u sve te priĉe koje me ĉine tobom.” Promatrao je Dţelalovu lutku dugo i

paţljivo, kao sin koji nakon mnogo godina sa zanimanjem prouĉava dobro snimljenu

fotografiju svoga oca. Sjetio se da je materijal za hlaĉe koje su na njemu bio kupljen s

popustom u dućanu dalekog roĊaka na Sirkedţiju, da je kabanicu Dţelal jako volio jer je u

njoj sliĉio na junake iz engleskih detektivskih romana, da su se šavovi na rubu dţepova jakne

rasparali zato što je u njima ĉesto drţao ruke, da zadnjih godina nije mogao vidjeti

posjekotine ţiletom na njegovoj donjoj usni i adamovoj jabuĉici te da Dţelal i danas koristi

nalivpero koje stoji u dţepu njegove jakne. Volio ga je i bojao ga se. Ţelio je biti on i od

njega bjeţao. Traţio ga je i ţelio ga zaboraviti. Drţao je Dţelalovu jaknu kao da je zalijepljen

za njezin ovratnik, kao da će tako od njega moći saznati smisao ţivota koji nije uspio

dokuĉiti, tajnu koju je Dţelal znao i skrivao u sebi, zagonetku svijeta skrivena unutar našega,

izlaz iz igre koja je poĉela kao šala, a pretvorila se u noćnu moru. Izdaleka je dopirao glas

vodiĉa, sada ispunjen uzbuĊenjem koliko i navikom.

"Moj je otac toliko brzo stvarao lutke na ĉija je lica pomoću slova utiskivao znaĉenja koja

se na našim ulicama, u našim kućama niti igdje u našem društvu više ne mogu susresti, da za

njih u sobama koje smo iskopali pod zemljom nismo uspijevali naći dovoljno mjesta. Stoga je

ĉinjenicu da smo upravo u to vrijeme pronašli hodnike koji nas povezuju s povijesnim

podzemljem nemoguće objasniti sluĉajnošću. Moj je otac vrlo dobro vidio da će od tog

trenutka moći vladati podzemljem naše prošlosti, da ţivot u podzemlju naznaĉuje kraj

raspada na površini i da su hodnici, ĉiji su se krajevi jedan po jedan otvarali u našoj kući,

podzemni putovi krcati kosturima, povijesna prilika da tek uz pomoć lica pravih graĊana,

koje smo sami napravili, pronaĊemo ţivot i smisao.”

Kad je Galip pustio ovratnik, Dţelalova se lutka zanjihala sporo poput olovnog vojnika.

Galip se udaljio nekoliko koraka misleći da taj ĉudni, zastrašujući i smiješni prizor nikada

neće zaboraviti, i pripalio cigaretu. Uopće mu se nije dalo s ostalima spuštati u grotlo podze-

mnoga grada u kojemu će “jednoga dana biti isto toliko lutaka koliko i kostura”.

Dok je vodiĉ svojim “gostima” pokazivao ţdrijelo hodnika koji su na drugoj obali Zlatnog

roga iskopali Bizantinci u strahu od Atilina napada, a ĉiji je jedan kraj dopirao sve do ove

obale, i srdito im priĉao o kosturima koje će vidjeti ako sa svjetiljkom u ruci zaĊu u taj

prolaz, o riznicama koje oni ĉuvaju, a koje su skrivene od latinskih osvajaĉa prije šesto

sedamdeset pet godina, i o stolovima i stolicama koji se ne vide od pauĉine, Galip je

razmišljao o tome kako je već, veoma davno, u jednom Dţelalovom ĉlanku naišao na

zagonetku koja je upućivala na te prizore i priĉe. Dok je vodiĉ opisivao kako je njegov otac

silazak u podzemni svijet tumaĉio kao nezaobilazan znamen konaĉne propasti i gnjevno

pripovijedao o tome kako su se nakon svakog hodnika, nakon svakog dubokog tunela

iskopanog iz neke velike nuţde u Bizantu, Buzosu, Nova Romi, Romaniju, Carigradu,

Miklagardu, Konstantinopolu, Kospoliju i Istinpolinu, na površini stvarale nevjerojatno

isprevrtane formacije, te kako bi se podzemna civilizacija svaki put osvetila površinskom

svijetu koji ju je onamo gurnuo, Galip se prisjećao jedne Dţelalove kolumne u kojoj je o

katovima obiteljske zgrade pisao kao o nastavku podzemnih civilizacija. Vodiĉ je u ţaru priĉe

opisivao kako je njegov otac, da bi sudjelovao u toj grandioznoj propasti koju je podzemni

svijet najavio, u tom smaku svijeta kojemu se nemoguće suprotstaviti, ţelio lutkama napuniti

sve hodnike i sve podzemne prolaze krcate blagom na kojemu leţe kosturi i legu se štakori i

pauci; kako je otac maštanjem o proslavi te grandiozne propasti dao novi smisao svome

ţivotu te kako i on sam napreduje na tom putu utiskujući tajnu slova na lica svojih lutaka.

Slušajući ga, Galip je gotovo povjerovao u to da vodiĉ svakoga jutra prije svih kupuje

Milijet i pohlepno, ljubomorno, s jednakom mrţnjom i gnjevom ĉita Dţelalovu kolumnu. A

kad je rekao da u taj nevjerojatni hodnik, s ĉijega stropa vise zlatne ogrlice i narukvice, mogu

ući samo oni dovoljno odvaţni da pogledaju kosture Bizantinaca koji su sišli u podzemlje

strahujući od abasidske opsade i Ţidova izbjeglih pred napadom kriţara koji su zagrljeni

stupili u vjeĉnost, Galip je shvatio da je vodiĉ paţljivo proĉitao Dţelalov zadnji ĉlanak. Dok

je priĉao o šest stotina godina starim kosturima ljudi koji su preţivjeli epidemiju kuge i

azovskim brodom ušli u grad, i o onima Đenovljana, Amalfiljana i Piţana koji su pobjegli

kad su Bizantinci prije sedamsto godina u gradu pobili više od šest tisuća Talijana, i opisivao

kako za stolovima spuštenima u podzemlje još za avarske opsade sjede naslonjeni jedni na

druge i strpljivo ĉekaju Sudnji dan, Galip je razmišljao o tome kako i u njemu ima nešto

Dţelalove strpljivosti. Dok je vodiĉ priĉao da oni koji su dvjesto godina kasnije pobjegli zbog

zabrane konzumiranja kave, duhana i opijuma koju je uveo Murat IV., i sakrili se u hodnike,

nekoć iskopane radi bijega od osmanlijskog pljaĉkanja Bizanta, koji se pruţaju od Aja Sofije

do Svete Irene i od tamo do Pantokratora, a njihov jedan kraj, zato što u njih kasnije nisu

mogli stati, doseţe ĉak do ove obale, pod svilenkastim slojem prašine koji se na njih spustio

poput snijega, s mlincima za kavu, dţezvama, nargilama, ĉibucima, vrećicama duhana i

opijuma i fildţanima u rukama ĉekaju lutke koje će im jednoga dana pokazati put spasa,

Galip je razmišljao o tome kako će isti taj svileni sloj prašine jednoga dana pokrivati i

Dţelalov kostur. Vodiĉ je priĉao da u hodnicima u kojima su se skrivali Ţidovi protjerani iz

Bizanta, osim kostura prijestolonasljednika Ahmeta III., koji je sedamsto godina kasnije

poraţen u dvorskim spletkama i bio prisiljen spustiti se u podzemlje, i gruzijske djevojke koja

je sto godina nakon toga pobjegla iz harema sa svojim ljubavnikom, moţemo vidjeti i tiskare

krivotvorenog novca kako provjeravaju boju vlaţnih novĉanica, ili muslimansku Lady

Macbeth koja se, jer u malome podrumskom kazalištu nema garderobe, spustila kat niţe i za

toaletnim stolićem, u prizoru neviĊenom na cijelome svijetu, ĉetkom natopljenom bivoljom

krvlju, koju je na crno kupila od mesara, boji svoje ruke u jedinstvenu nijansu crvene boje, ili

pak naše mlade kemiĉare ponesene ţeljom da izvoze, kako stoje pored staklenih posuda i

destiliraju izvrstan heroin koji će zahrĊalim bugarskim brodovima poslati u Ameriku, a Galip

je, slušajući ga, razmišljao o tome kako sve to, kao da ĉita Dţelalove kolumne, moţe proĉitati

i s vodiĉevog lica.

Mnogo kasnije, nakon što je svojim “gostima” pokazao sve hodnike i sve lutke, vodiĉ je

opisao najveći svoj san i san svoga oca: jednoga vrućeg ljetnog dana, dok cijeli Istanbul bude

drijemao na teškoj podnevnoj sparini u oblacima prašine, pun muha i smeća, sve će lutke,

koje u hladnim, vlaţnim i mraĉnim hodnicima ţive punim ţivotom i ţivotnom snagom našega

naroda, s kosturima organizirati gozbu, veliku zabavu, festival posvećen ţivotu i smrti koji

nadilazi granice vremena, povijesti, zakona i zabrana. Nakon što su gosti s nelagodom

zamislili taj strašni prizor i ushićene kosture i lutke koji na toj zabavi sretno plešu, vrĉeve za

vino i šalice koje se razbijaju, glazbu i tišinu i klepet kostiju pri snošaju, i nakon što je vidio

bol na licima stotina “lutaka-graĊana” ĉije ţivotne priĉe vodiĉ nije osjetio potrebu ispriĉati,

Galip je pri povratku na sebi osjećao teţinu svih priĉa koje je ĉuo i svih lica koja je vidio.

Slabost u njegovim nogama nije bila ni od strmine uzbrdice kojom su se popeli, ni od umora

nakon dugog dana. U vlastitom je tijelu osjećao umor s lica braće pokraj koje su prolazili bez

zastajanja, s kojima su se susretali u vlaţnim sobama i na skliskim stubama osvijetljenima

golim ţaruljama. Sve muke i priĉe tih graĊana bile su izrasline na njegovu trupu: pognuti

vratovi, pogrbljena leĊa, iskrivljene noge. Osjećao je da su sva ta lica njegovo lice, da je sve

to beznaĊe njegovo beznaĊe i zato uopće nije ţelio gledati lutke koje su mu se ţivahno

pribliţavale, nije se ţelio s njima susresti oĉi u oĉi. MeĊutim, od njih nije uspijevao odlijepiti

pogled, kao netko tko se ne moţe odvojiti od svojeg blizanca. U jednom je trenu, toĉno kako

je to ĉinio u najranijoj mladosti ĉitajući Dţelalove kolumne, poţelio uvjeriti sama sebe da u

pozadini vidljiva svijeta postoji jedna jednostavna tajna ĉijeg će se utjecaja uspjeti osloboditi

ako je odgonetne. Tajna koja će, ako se za nju pronaĊe recept, osloboditi ĉovjeka. No otkrio je

da je u taj svijet bio toliko duboko zaglibio da se svaki put kad se napregne da riješi tajnu,

osjeti kao netko tko je izgubio pamćenje, kao da postaje bespomoćan i djetinjast, toĉno onako

kako se osjeća dok ĉita Dţelalove kolumne. Nije znao što znaĉi svijet na koji su upućivale

lutke. Nije znao što radi ondje s tim strancima. Nije znao ni smisao slova i lica, ni tajnu svojeg

postojanja. Uz to je, pribliţavajući se površini, penjući se prema gore, udaljavajući se sve više

od tajni skrivenih u dubini, shvatio da poĉinje zaboravljati i ono što je ondje vidio i saznao.

U jednoj od gornjih soba ugledao je seriju lutaka “obiĉnih graĊana” na kojoj se vodiĉ nije

zadrţao. Osjetio je da s njima dijeli istu sudbinu, da razmišlja o istim stvarima kao i oni.

Nekoć su svi ţivjeli smislen ţivot, no sada su iz nekog nepoznatog razloga izgubili i takav

ţivot, i pamćenje. Budući da bi se izgubili svaki put kad bi pošli iznova traţiti smisao i ušli u

hodnike svojega pamćenja pune paukova, budući da nisu mogli naći izlaz iz mraĉnih, slijepih

ulica svojih umova, budući da nikada nisu mogli naći kljuĉ za novi ţivot koji je nestao u

bezdanu njihovih sjećanja, obuzimala ih je neizljeĉiva bol onih koji su izgubili svoju kuću,

svoj dom, svoju prošlost i svoju povijest. Ta bol zbog udaljenosti od doma i gubitka svojega

puta bila je toliko silna, toliko neizdrţiva da je bilo najbolje ni ne pokušavati sjetiti se

izgubljena smisla ili tajne, nego se samo strpjeti i u tišini ponizno ĉekati da proĊe vjeĉnost.

No pribliţavajući se površini, Galip je osjećao i to da se neće moći pomiriti s tim teškim

išĉekivanjem. Da neće moći naći spokoj ako ne pronaĊe ono što traţi. Zar nije bolje biti loša

imitacija nekog drugog negoli izgubiti prošlost, pamćenje i snove?

Našavši se na pragu ţeljeznih stuba, poţelio je staviti se na Dţelalovo mjesto i prezreti sve

lutke i logiku koja ih je stvorila: sve je to bilo plod opsjednutosti besmislenim razmišljanjem.

Sve je bilo loša karikatura, neumjesna šala, jedna bezvezna i promašena budalaština! A vodiĉ,

koji je ionako bio karikatura samoga sebe, objašnjavao je, kao da to ţeli i dokazati, kako

njegov otac nije vjerovao u ono što nazivaju “zabranom slika u islamu”, te kako ono što

nazivaju “idejom” samo po sebi nije ništa drugo nego slika, te da su ondje vidjeli niz slika.

Kad su stigli u prvu prostoriju, objašnjavao je da moraju poraditi na trţištu lutaka da bi se ta

“grandiozna ideja” mogla odrţati te zamolio goste da od srca ponešto ubace u zelenu

škrinjicu za pomoć.

Galip je u zelenu kutiju ubacio tisuću lira i našao se oĉi u oĉi s antikvarkom.

"Prepoznajete li me?” upitala je. Imala je sanjarski pogled i djetinjast, zaigran izraz lica. “Ĉini se

da su sve priĉe moje bake istinite.” U polumraku su joj oĉi svjetlucale poput maĉjih.

“Molim ?" rekao je Galip zbunjeno.

"Ne sjećaš se", rekla je. “U srednjoj školi smo išli u isti razred. Belkis.”

“Belkis", ponovio je Galip, primjećujući da se od cijelog razreda ne moţe sjetiti ni jedne

djevojĉice osim Ruje.

"Imam auto" rekla je. “I ja stanujem na Nišantašu. Mogu te povesti.”

Skupina je izašla na svjeţ zrak i polako se raspršila. Engleski su novinari otišli u Pera

Palas, gospodin s pustenim šeširom Galipu je dao posjetnicu, pozdravio Dţelala i izgubio se u

zabitim uliĉicama Dţihangira. Iskender se ukrcao u taksi, a arhitekt ĉetkastih brkova prošetao

s Belkis i Galipom. Prošli su kino Atlas, od prodavaĉa na uglu kupili riţu

i pojeli je. Prouĉavali su satove koji su se nazirali kroz zaleĊen izlog jednoga urara u blizini

Taksima kao da gledaju zaĉarane igraĉke. Galip je promatrao poderani filmski plakat boje

mutne zagasitoplave veĉeri i fotografiju davno ubijenog bivšeg premijera kod jednog

fotografa, kad je arhitekt predloţio da ih odvede do dţamije Sulejmanije. Namjeravao im je

pokazati nešto zanimljivije od mjesta koje je nazvao “lutkarskim paklom”; dţamija stara

ĉetiri stotine godina polako se pomiĉe s mjesta! Ukrcali su se u automobil koji je Belkis

ostavila u jednoj od sporednih uliĉica Talimhane i krenuli u tišini. Dok su prolazili izmeĊu

mraĉnih, zastrašujućih dvokatnica, Galipu je došlo da kaţe: “Strašno, strašno!” Snijeg je

padao sasvim lagano, a cijeli je grad spavao.

Kad su nakon duga puta stigli do dţamije, arhitekt im je ispriĉao svoju priĉu: bavi se

restauracijom i odrţavanjem pa poznaje podzemne hodnike koji pripadaju dţamiji, ali i

imama koji je za nekoliko kuruša spreman otvoriti sva vrata. Kad je motor utihnuo, Galip je

rekao da neće izlaziti, nego ih priĉekati u automobilu.

“Smrznut ćeš se u autu!” rekla je Belkis.

Galip je prvo primijetio da mu se ţena ne obraća s vi, a zatim i to da, usprkos ljepoti, u

teškom ogrtaĉu i s maramom koju je u tom trenu omotala oko glave, sliĉi na jednu njegovu

daleku tetu. Kreme od badema koje je posluţivala ta daleka teta koju su posjećivali o

Bajramu bile su toliko slatke da bi Galip, prije nego što bi pojeo obaveznu drugu porciju,

morao popiti vode. Zašto Ruja nije dolazila u te bajramske posjete?

"Ne ţelim ići s vama!” odluĉno je rekao Galip.

"Ali zašto?” pitala je ţena. “Poslije ćemo se popeti i na minaret.” Okrenula se arhitektu.

“Moţemo li se popeti na minaret?”

Na trenutak su utihnuli. Negdje u blizini zalajao je pas. Galip je ĉuo brujanje grada pod

snijegom. “Moje srce ne moţe izdrţati tolike stube”, rekao je arhitekt, “vi se popnite.”

Galipu se zamisao o penjanju na minaret svidjela, pa je izašao iz auta. Prošli su kroz prvo

dvorište u kojemu su gole ţarulje osvjetljavale stabla okovana snijegom i ušli u unutarnje

dvorište. Masa se kamena odjednom uĉinila manjom nego što jest, a dţamija se pretvorila u

poznatu graĊevinu koja ne moţe sakriti svoje tajne. ZaleĊeni sloj snijega koji je prekrivao

mramor bio je mraĉan i pun rupa kao površina Mjeseca na reklami za strane satove.

Na mjestu na kojemu je trijem zakretao arhitekt je spretno poĉeo ĉaĉkati po lokotu

obješenom na metalna vrata. Usput je priĉao da dţamija, zajedno s breţuljkom na kojemu je

sagraĊena, zbog svoje teţine već stoljećima klizi prema Zlatnome rogu po pet do deset

centimetara godišnje. Da bi se zapravo sada trebala puno brţe spuštati prema obali, ali da

njezino pomicanje usporavaju “ovi kameni zidovi” koji krivudaju meĊu temeljima ĉiju je

tajnu još uvijek nemoguće otkriti, “ovaj sistem kanala” ĉiju tehniku još uvijek nismo uspjeli

nadmašiti, ta toliko pomno promišljena i uravnoteţena “vodena vaga” i “sustav hodnika” koji

je projektiran prije ĉetiri stotine godina. Kad su lokot i vrata popustili i otkrili mraĉan hodnik,

Galip je u ţeninim svjetlucavim oĉima zamijetio strast za ţivotom. Moţda Belkis i nije posje-

dovala izvanrednu ljepotu, ali se ĉovjek pitao što će sljedeće uĉiniti. “Zapadnjaci nisu uspjeli

riješiti tu tajnu!” zaneseno je rekao arhitekt i kao pijan se spustio u hodnik. Galip je ostao

vani.

Osluškivao je glasove koji su dopirali iz hodnika kad je iz sjena stupova ĉiji su rubovi bili

zaleĊeni izronio imam. Nije izgledao kao da se ţali što su ga probudili u taj rani jutarnji sat.

Nakon što je i on osluhnuo glasove iz hodnika, upitao je: “Je li ţena turistica?” “Ne”,

odgovorio je Galip, primijetivši da imam zbog brade izgleda starijim nego što jest. “Jesi li i ti

uĉitelj?” upita imam. “Profesor sam.” “Profesor si kao i gospodin Fikret!” “Jesam.” “Je li

istina da se dţamija miĉe?”

“lstina je, zbog toga smo i došli.” "Bog vas blagoslovio!” reĉe imam. Izgledao je

nepovjerljivo. “Je li ţena došla s djetetom?” “Nije”, reĉe Galip. "Ima jedno dijete koje se

skriva unutra, u dubini”, reĉe imam. "Navodno dţamija već stoljećima klizi”, rekao je Galip

sumnjiĉavo. "To znam” reĉe imam, “tamo je ulaz zabranjen, ali je jedna turistica ušla s

djetetom. Izašla je sama. Dijete je ostalo unutra.” “Trebao si reći policiji”, rekao je Galip.

“Nije bilo potrebe”, odgovorio je imam, “zato što je kasnije u novinama izašla slika djeteta i

ţene. Dijete je unuk etiopskog kralja, kaţu. Samo neka ga izvuku odande.” “Što je bilo na

djetetovu licu?” upita Galip. “Vidi, vidi”, uzvrati imam sumnjiĉavo, “i ti znaš. Djetetu nisi

mogao pogledati u oĉi.” “Što mu je pisalo na licu?” inzistirao je Galip. “Na licu mu je svašta

pisalo”, odgovorio je imam gubeći samopouzdanje. “Znaš li ti ĉitati lica?” pitao je Galip.

Imam je šutio. “Da bi ĉovjek našao lice koje je izgubio, je li dovoljno da se potrudi pronaći

njegovo znaĉenje?” pitao je Galip. “To ti bolje znaš”, rekao je imam tjeskobno. “Je li dţamija

otvorena?” upitao je Galip. “Maloprije sam je otvorio”, rekao je imam. “Uskoro će poĉeti

dolaziti na jutarnji namaz. Idi.”

Dţamija je bila prazna. Neonske svjetiljke više su osvjetljavale gole zidove, nego ljubiĉaste

sagove koji su se prostirali kao površina mora. Galipova su se stopala u ĉarapama smrzavala.

Promatrao je kupolu, stupove i ogromnu kamenu masu nad glavom ţeleći da oni na neki

naĉin utjeĉu na njega. No u njemu se nije probudilo ništa osim same ţelje za utjecajem: neki

osjećaj išĉekivanja, neodreĊena radoznalost što će se dogoditi... Osjetio je da je dţamija

ogroman objekt. Zatvoren i sam sebi dovoljan, kao i kamen od kojeg je sazidana. Prostor nije

ĉovjeka ni pozivao niti ga nekamo upućivao. Kao što ništa nije bilo znak za nešto drugo, tako

je sve moglo biti znak svega. U jednom mu se trenutku uĉinilo da vidi neko plaviĉasto

svjetlo. Zatim je ĉuo uţurban lepet poput lepeta krila golubice. Trenutak se kasnije pak sve

vratilo u staro stanje tihe nepokretnosti i išĉekivanja nekog novog znaĉenja. U tom je trenutku

pomislio da su stvari i kamenje “ogoljeli” od onoga što bi trebali biti: kao da ga dozivaju

govoreći: “Daj nam znaĉenje!” Malo kasnije, kad su se dva starca koja su se došaptavala u

hodu pribliţila i kleknula tik pred mihrabom44, Galip je oglušio na dozivanje stvari.

44 Mihrab: niša u zidu džamije u kojoj imam klanja predvodeći zajedničku molitvu.

Moţda upravo zbog toga nije oĉekivao ništa novo dok se penjao na minaret. Kad mu je

arhitekt rekao da se gospoĊa Belkis bez oklijevanja popela, i on se poĉeo brzo penjati

stubama. Nedugo zatim osjetio je kucanje u sljepooĉnicama i zastao. Potom je osjetio bol u

nogama i kukovima i sjeo. Sjeo bi svaki put kad bi prošao pored jedne od golih ţarulja koje

su osvjetljavale stubište pa bi se opet uspinjao. Negdje iznad sebe zaĉuo je zvuk ţeninih

koraka i ubrzao. Uspio ju je sustići tek mnogo kasnije, kad se uspeo na šerefu45. Zajedno s

njom je dugo, u tišini, bez rijeĉi promatrao Istanbul u mraku, nejasna svjetla grada i snijeg

koji je lagano padao.

Kad je Galip primijetio da se tmina polako cijepa, grad je izgledao kao da će, poput mraĉne

strane neke udaljene zvijezde, još neko vrijeme ostati u noći. Kasnije je, dršćući od hladnoće,

razmišljao o tome kako svjetlo koje udara u dim iz dimnjaka, zidove dţamije i hrpe betona,

izbija iz samoga grada, a ne odnekud izvan njega. Djelići grada prekriveni betonom,

kamenom, crijepom, drvetom, pleksiglasom i kupolama, naborani kao površina planeta ĉije

formiranje još nije dovršeno, kao da će se polako razmaknuti, a iz tame će probiti tajanstvena

plamena svjetlost podzemlja. Ni to nejasno razdoblje nije dugo trajalo. Ĉim su se meĊu

zidovima, dimnjacima i krovovima jedno po jedno poĉela nazirati krupna slova reklama za

cigarete i banke, kroz zvuĉnike koji su se nalazili tik pokraj njih zaĉuli su metalni glas imama

koji je uĉio jutarnji ezan46.

Dok su se spuštali stubama, Belkis je pitala za Ruju. Galip je odgovorio da ga ţena ĉeka

kod kuće; danas joj je kupio tri detektivska romäna, ona ih voli ĉitati noću.

Kad je Belkis ponovno upitala za Ruju, već su se bili ukrcali u njezin bezliĉni murat47,

ostavili arhitekta ĉetkastih brkova u uvijek prostranoj i uvijek pustoj ulici Dţihangir te se

uspinjali na Taksim. Galip joj je rekao da Ruja ne radi, da ĉita detektivske romane i da s

vremena na vrijeme polako prevodi jedan od romana koje ĉita. Dok se okretala na Trgu

Taksim, ţena je upitala Galipa na koji naĉin Ruja prevodi. Galip

joj je odgovorio: “Vrlo sporo.” Kad bi Galip ujutro otišao u ured, Ruja bi pospremila stol za

kojim su doruĉkovali i smjestila se za njega. Budući da je nikada nije vidio za tim stolom,

nije je ondje mogao ni zamisliti. Na neko je drugo pitanje odgovorio da povremeno ujutro

odsutno poput mjeseĉara izlazi iz kuće prije nego Ruja ustane. Rekao je da jednom tjedno

odlaze na veĉeru svojim zajedniĉkim tetama i da ponekad naveĉer idu u kino Konak.

“Znam”, rekla mu je Belkis. “ViĊala sam vas u kinu. Dok si ti zadovoljan svojim ţivotom

gledao slike u predvorju, i svoju ţenu, drţeći je njeţno pod ruku, vodio kroz guţvu do vrata

balkona, ona je na tim plakatima po zidovima i u guţvi traţila lice koje će joj otvoriti vrata

nekog drugog svijeta. Shvaćala sam da je negdje daleko od tebe i da ĉita tajna znaĉenja lica.”

Galip je šutio.

“U petominutnoj pauzi mahao si prodavaĉu koji je novĉićem udarao po drvenoj kutiji da bi

kao dobar i zadovoljan muţ kupio ţeni ĉokoladu s indijskim orašĉićima ili pingvina od leda i

tako je razveselio. I dok si traţio sitniš po dţepovima, ja sam pod blijedim svjetlima kina

opaţala da tvoja ţena, koja je s tugom gledala reklame za metlu za ĉišćenje tepiha ili cjedilo

za naranĉe, ĉak i u tim reklamama traţi tragove ĉarobne poruke koja će je odvesti u neki

drugi svijet.”

Galip je šutio.

“Dok su oko ponoći ljudi izlazili iz kina Konak, naslanjajući se jedni drugima na ogrtaĉe i

kapute više negoli jedni na druge, ja bih vas vidjela kako ruku pod ruku hodate prema kući

45 Šerefa: uski ograđeni prostor na džamijskom minaretu s kojega mujezin poziva vjernike na molitvu.

46 Učiti ezan: pozivati na molitvu s minareta džamije. Ezan je na arapskome jeziku, a uči ga mujezin pet puta dnevno.

47 Murat: model Fiatovog automobila koji se prozvodi u Turskoj.

gledajući pred sebe.” “Na kraju krajeva”, rekao je Galip s nekim nejasnim bijesom, “u kinu si

nas vidjela jednom.”

“Ne jednom. U kinu sam vas vidjela dvanaest puta, na ulici više od šezdeset puta, tri puta u

restoranu i šest puta u trgovinama. Kada bih se vratila kući, kao i u djetinjstvu, zamišljala sam

da djevojka pored tebe nije Ruja, nego ja.”

Nastupila je tišina.

“U srednjoj školi”, nastavila je ţena vozeći pored kina Konak koje je nedugo prije toga

spominjala, “na odmorima, dok se ona smijala priĉama djeĉaka koji su moĉili kosu i ĉešljali

je ĉešljevima koje su vadili iz straţnjih dţepova, i koji su vješali privjeske za kljuĉeve na

petlje za pojas na svojim hlaĉama, ja sam zamišljala da ona koju promatraš krajičkom oka, ne

podiţući pogleda s knjige na klupi, nije Ruja nego ja. U zimska jutra zamišljala sam da vesela

djevojka koju sam vidjela kako prelazi cestu ne pogledavši je li put slobodan ili ne, zato što si

ti pokraj nje, nije Ruja nego ja. Kad bih vas ponekad vidjela subotom popodne kako s nekim

ĉovjekom koji vas nasmijava hodate prema dolmušima za Taksim, sanjarila sam da će i mene

odvesti s tobom na Bejoglu.”

“Koliko je ta igra trajala?” pitao je Galip paleći radio u autu.

“To nije bila igra” rekla je ţena i, ne usporavajući pred ulazom u ulicu, dodala: “Neću

skrenuti u vašu ulicu.”

“Sjećam se ove muzike”, rekao je Galip promatrajući svoju ulicu kao da promatra

razglednicu nekog dalekog grada. “Ovo je pjevao Trini Lopez.”

Na ulici i zgradi nije bilo nikakvih naznaka da se Ruja vratila kući. Galip je ţeleći zaposliti

ruke mijenjao postaje na radiju. Ugodan i njeţan glas govorio je o mjerama zaštite od

poljskih miševa.

“Nikad se nisi udala?” pitao je Galip dok je auto ulazio u sporedne uliĉice Nišantaša.

“Udovica sam” rekla je Belkis. “Muţ mi je umro.”

“Uopće te se ne sjećam iz škole”, rekao je Galip bezrazloţno nemilosrdno. “Pada mi na

pamet jedno drugo lice sliĉno tebi. To je bila jedna jako mila, stidljiva ţidovska djevojka,

Meri Tavaši. Otac joj je bio vlasnik tvornice ĉarapa Vog. Zbog toga su na Novu godinu neki

djeĉaci, pa ĉak i profesori, od nje traţili Vogove kalendare na kojima su bile prikazane

djevojke u ĉarapama, a ona ih je donosila sa sramom i nelagodom.”

“Prvih godina braka Nihad i ja bili smo sretni”, objasnila je ţena nakon kraće tišine. “Bio

je mršav, tih, puno je pušio. Nedjeljom bi prelistao novine, slušao nogometne utakmice na

radiju i pokušavao svirati flautu koju je tada dobio. Vrlo je malo pio, ali lice mu je uglavnom

bilo melankoliĉnije od lica najtuţnijih pijanaca. U jednom je razdoblju srameţljivo

spominjao bol u glavi. Za to je vrijeme negdje u njegovom mozgu rasla ogromna izraslina.

Znaš da postoje tvrdoglava i tiha djeca koja nešto sakriju u ĉvrsto stisnutu šaku i, koliko god

da se trudiš, ne ţele je otvoriti i dati ti ono što je u njoj: on je poput njih tvrdoglavo ĉuvao

izraslinu u svojem mozgu. I isto kao ta djeca koja se, kad naposljetku otvore šaku i pruţe

vam kuglicu koju su skrivali, na trenutak osmijehnu, tako se i on meni pri odlasku na

operaciju mozga zadovoljno osmijehnuo. Ondje je tiho umro.”

Ušli su u zgradu koja se nalazila nedaleko od kuće tete Hale, na mjestu kojim je Galip

rijetko prolazio, ali za koje je znao da postoji kao i za svoju vlastitu ulicu, i koji je vanjskim

izgledom i ulazom bio iznenaĊujuće nalik obiteljskoj zgradi Šehrikalp.

“Znala sam da mi se smrću na neki naĉin osvećuje”, nastavila je ţena dok su bili u dizalu.

“Shvatio je da je on trebao biti imitacija tebe, onoliko koliko sam ja bila imitacija Ruje. Zato

što se ponekad, kad bih naveĉer pretjerala s konjakom, nisam mogla suzdrţati pa bih mu

nadugo i naširoko priĉala o tebi i Ruji.”

U tišini su ušli u stan. Galip je sjeo meĊu stvari sliĉne onima u njegovoj kući i, kao da se

ispriĉava, uznemireno rekao: “Nihada se sjećam iz razreda.”

“Što misliš, je li ti bio sliĉan?”

Galip je uz mnogo truda iz dubina svog sjećanja izvukao nekoliko prizora: dok on i Nihad

u rukama drţe “ispriĉnice” koje su potpisali skrbnici, na kojima piše da neće moći sudjelovati

na satu, njihov ih profesor tjelesnog optuţuje da su mlakonje; on i Nihad jednog vrućeg

proljetnog dana prislanjaju usne na slavine u smrdljivom uĉeniĉkom zahodu i piju vodu. Bio

je debeo, nespretan, teţak i spor. Nije bio ni odveć bistar. Usprkos svoj dobroj volji, Galip

nije mogao osjetiti bliskost prema dvojniku kojega se slabo sjećao.

“Da”, rekao je. “Nihad mi je malo sliĉio.”

“Nije nimalo”, rekla je Belkis. Oĉi su joj na trenutak opasno zasvjetlucale kao onda kad ju

je Galip prvi put primijetio. “Znam da ti uopće nije sliĉio. Ali bili smo u istome razredu.

Mogla sam ga natjerati da me gleda kao što si ti gledao Ruju. Dok sam za vrijeme podnevnih

odmora s Rujom i ostalim djeĉacima pušila u slastiĉarnici Sutiš, vidjela bih ga kako s

ploĉnika na kojemu bi stajao zabrinutim pogledom prelijeće preko dobro raspoloţenog

društva unutra, znajući da sam i ja u njemu. Dok sam za tugaljivih jesenskih veĉeri kad se

rano smrkavalo promatrala golo drveće pod blijedim svjetlom koje je dopiralo iz okolnih

obiteljskih zgrada, znala sam da će on, promatrajući isto to drveće, razmišljati o meni kao što

ti razmišljaš o Ruji.”

Kad su sjeli za doruĉak, u sobu su kroz razmaknute zavjese prodirale blistave sunĉeve

zrake.

"Znam koliko je ĉovjeku teško biti ono što jest”, rekla je Belkis, iznenada naĉinjući temu

kao oni koji o neĉemu dugo razmišljaju. “No to sam shvatila tek nakon tridesete. Prije toga

ĉinilo mi se da je problem samo nemogućnost da budem poput nekoga drugoga, ili naprosto

ljubomora. Dok sam noćima budna leţala u krevetu na leĊima i promatrala sjene na stropu,

toliko sam ţeljela biti na mjestu toga nekoga drugoga, da sam vjerovala da ću kao ruka koja

se izvlaĉi iz rukavice uspjeti izaći iz svoje koţe, i zatim se samo snagom svoje ţelje umotati u

koţu te druge osobe i zapoĉeti novi ţivot. Ponekad bih toliko patila zbog razmišljanja o tom

drugom ĉovjeku, zbog toga što ne mogu ţivjeti svoj ţivot kao da je njegov, da bi mi, dok bih

sjedila na sjedalu u kinu ili na prepunoj trţnici promatrala ljude utonule u vlastite svjetove, iz

oĉiju tekle suze.”

Ţena je odsutno, kao da maţe maslac, prelazila ĉistim noţem po tankoj kriški prepeĉenog

kruha.

“Ni nakon nekoliko desetljeća ne uspijevam shvatiti zašto ĉovjek umjesto svog ţivota ţeli

ţivjeti ţivot nekog drugog”, nastavila je. “Štoviše, ne mogu jasno reći ni zašto sam umjesto

ovog ili onog ĉovjeka ţeljela biti baš na Rujinu mjestu. Mogu reći samo da sam godinama

vjerovala da je to bolest koju treba skrivati. Sramila sam se svoje bolesti, svojega duha kojim

je ovladala i tijela osuĊenoga da je nosi. Mislila sam da je moj ţivot imitacija „originalnog

ţivota‟ kakav bi trebao biti. Da ga se, kao i svih imitacija, treba sramiti. Da je tuţan i jadan. U

to doba nisam bila u stanju ĉiniti ništa drugo osim nastaviti imitirati svoj „original‟. Neko sam

vrijeme planirala promijeniti školu, ĉetvrt ili okolinu, ali sam bila svjesna da bih, udaljivši se

od vas, samo još više razmišljala o vama. Jednog kišnog jesenskog popodneva, kad nisam

imala volje išta raditi, satima sam sjedila u fotelji i promatrala kapljice koje su udarale o

staklo. Razmišljala sam o vama, o Ruji i Galipu. Promatrala sam linije na svojem dlanu i

razmišljala što Galip i Ruja u tom trenutku rade, toliko da bih sat-dva kasnije povjerovala da

osoba koja sjedi u fotelji u mraĉnoj sobi nisam ja, nego Ruja. Ta mi je zastrašujuća misao

donosila silan uţitak.”

Ţena se povremeno, donoseći ĉaj ili prepeĉenac iz kuhinje, uspijevala ugodno nasmiješiti

kao da. pripovijeda zgodnu priĉu o nekom dalekom poznaniku, pa ju je Galip slušao bez

nelagode.

“Ta je bolest trajala sve do smrti moga muţa. Moţda još uvijek traje, ali sada je ne

doţivljavam kao bolest. Nakon dana samoće i kajanja koji su uslijedili nakon muţevljeve

smrti, zakljuĉila sam da ne postoji naĉin da ĉovjek bude ono što jest. Tih sam dana s

intenzivnim osjećajem kajanja, koji je zapravo samo druga vrsta te iste bolesti, gorjela od

ţelje da sve ono što sam kroz godine proţivjela s Nihadom proţivim ponovno na isti naĉin,

ali ovaj put samo kao ja. Jedne sam noći shvatila da će kajanje razoriti ono što je preostalo od

mog ţivota, i kroz glavu mi je prošlo sljedeće: prva polovica mojeg ţivota protekla je tako da,

zbog ţelje da budem netko drugi, nisam bila ono što jesam, a drugu ću provesti kao netko

drugi tko se kaje zbog godina u kojima nije bio ono što jest. Ta pomisao bila mi je toliko

smiješna da su se uţas i nesreća koje sam vidjela kao svoju prošlost i budućnost u trenu

pretvorili u sudbinu koju dijelim sa svima i kojom se nisam ţeljela previše zamarati. To da

nitko ne moţe biti ono što jest prihvatila sam kao ĉinjenicu koju je nemoguće zaboraviti.

Znala sam da starac kojeg sam viĊala zabavljenog vlastitim nevoljama u guţvi u redu na

autobusnoj postaji u sebi još uvijek odrţava na ţivotu duhove nekolicine „pravih‟ osoba na

ĉijem je mjestu htio biti prije mnogo godina. Znala sam da je ona snaţna, zdrava majka koja

je jednog zimskog jutra izvela svoje dijete na sunce u park bila ţrtva kopiranja jedne druge

majke koja je svoje dijete vodila u park. Znala sam da jadnike koji odsutno izlaze iz kina,

nesretnike koji se meškolje u vrevi ulice i u buĉnim kafićima od jutra do sutra uznemiravaju

utvare originala na ĉijim mjestima ţele biti.”

Pušili su za stolom. Dok je ţena priĉala, Galip je osjetio da ga, s toplinom koja polako raste

u sobi, svladava san kojem se ne moţe othrvati i obavija mu tijelo lagano kao osjećaj

nevinosti kojega ĉovjek postaje svjestan tek u snu. Kad je zatraţio dopuštenje da na divanu

pored radijatora “malo ubije oko”, Belkis mu je poĉela pripovijedati “Priĉu o princu” koja je

po njezinu mišljenju “imala veze sa svim tim”.

Da, nekoć je ţivio jedan princ koji je otkrio da je najvaţniji problem u ţivotu moći ili ne

moći biti ono što zapravo jesi. Ali kada je Galip poĉeo pred oĉima prizivati boje te priĉe,

zaspao je s osjećajem da se najprije pretvorio u nekog drugog, a zatim u onoga koji je zaspao.

Osamnaesto poglavlje

TAMA STAMBENE ZGRADE

...vanjština toga starog konaka podsjeća me na ljudsko lice. —Nathaniel

Hawthorne

Jedne sam veĉeri nakon mnogo godina otišao vidjeti tu zgradu. Prije sam ĉesto prolazio tim

ploĉnicima i uvijek punim ulicama. Na njima se u podne naguravaju neuredni gimnazijalci s

kravatama i torbama u rukama, uţurbano koraĉaju muţevi na povratku s posla i kućanice s

neke zabave. Pa ipak, nikada nisam dolazio ovamo s ciljem da ponovno vidim tu zgradu koja

mi je nekoć puno znaĉila.

Bilo je to jedne zimske veĉeri. Mrak je rano pao, a dim iz dimnjaka spustio se na prostranu

aveniju poput maglovite veĉeri. Samo na dva kata zgrade gorjelo je svjetlo: u veĉernjim je

satima urede osvjetljavala beţivotna i blijeda svjetlost. Preostali dio proĉelja zgrade bio je

posve taman. U mraĉnim stanovima bile su navuĉene tamne zavjese, a prozori su bili prazni i

strašni poput oĉiju slijepca. U usporedbi s prošlim vremenima bio je to blijed i otuţan prizor.

Ĉovjek ne bi ni mogao pomisliti da je u tome meteţu nekoć ţivjela brojna obitelj.

Uţivao sam u prizoru propadanja koji je proţimao zgradu poput kazne za mladenaĉke grijehe.

Znao sam da me taj osjećaj obuzima zato što nikada nisam mogao osjetiti sreću koja mi je

pripadala i zato što je ta ruševina u meni poticala ţelju za osvetom. MeĊutim, u tom trenutku

na pameti mi je bilo nešto posve drugo: “Pitam se što li je bilo s tajnom skrivenom u ponoru

pretvorenome u unutrašnje dvorište zgrade?”

Pomislio sam na bunar tik do zgrade. Nekoć je pobuĊivao jezu ne samo u meni, nego i u

draţesnoj djeci, djevojkama i odraslim stanarima zgrade. Kao kakav bunar iz bajke, bio je

prepun šišmiša, otrovnica, škorpiona i miševa. Znao sam da su o tome bunaru pripovijedali

Šejh Galip u svome djelu Ljepota i Ijubav i Mevlana u Mesneviji. Ponekad su priĉali da kad

onamo spuste vjedra, uţe bude prerezano. Nekada pak da u tom bezdanu boravi netko strašan,

crnac velik kao zgrada! Rekli bi: “Djeco, ne pribliţavajte se tom bunaru!” Jednom su vezali

domara za remen i spustili u bunar. Vratio se suznih oĉiju i pluća crnih od katrana nakon

besteţinskog putovanja u beskraj jednog mraĉnog vremena.

Znao sam i da bunar ĉuva otrovna pustinjska vještica koja se pretvara u domarevu prelijepu

ţenu. Znao sam i da bunar skriva tajnu nestalu u ponorima pamćenja stanara zgrade. Bojali su

se tajne skrivene u njemu kao da je posrijedi grijeh koji nikada neće moći biti zaboravljen.

Naposljetku su poput bespomoćnih ţivotinja koje prljavštinom prekrivaju svoj sram

zaboravili bunar, stvorenja, sjećanja i tajne skrivene njemu.

Kad sam se jednoga jutra probudio iz noćne more ispunjene bezizraţajnim ljudskim licima,

vidio sam da je otvor bunara prekriven. Praćen osjećajem nalik onome iz košmara u strahu

sam shvatio da se sada na tome mjestu uzdiţe izvrnuti bunar.

Sada su o tome novom meĊuprostoru govorili koristeći se drugim rijeĉima: unutarnje

dvorište zgrade, tamno mjesto zgrade. U naše ţivote unosio je tajnu i priĉu o smrti. To novo

mjesto prije je bilo bunar budući da su se s obje strane zgrade prvo nalazile prazne parcele, a

ne jedna od ruţnih zgrada nalik prljavome zidu koji okruţuje ulicu. Stanari zgrade nevoljko

su ga i s gaĊenjem poĉeli nazivati “unutarnjim dvorištem” i “mraĉnim mjestom” (nisu ga

nazivali “svjetlosnim oknom” kao ostali graĊani Istanbula). Prazna je parcela jednoga dana

prodana graĊevinarima. Kuhinjski prozori s pogledom na dţamiju, tramvajsku prugu, ţensku

gimnaziju, Aladinovu prodavaonicu i obliţnji bunar, sićušni uvuĉeni prozori hodnika te

prozori sobiĉaka koje su na svakom katu imale neku drugu namjenu (ostava, soba za poslugu,

djeĉja soba, soba za siromašnog gosta, soba za peglanje, soba daleke roĊakinje) sada su

gledali na prozore tri metra udaljene visoke, nove zgrade. Tako se izmeĊu betonskih zidova

pokrivenih prljavštinom stvaralo ustajalo ozraĉje bez svjetla. U prozorima su se zrcalili drugi

prozori i viši katovi zgrade. To ozraĉje podsjećalo je na bezdan bunara.

Golubovi su odmah otkrili tu prazninu. Neprestano su gomilali prljavštinu ispred prozora.

Stanari su s vremenom odustali od toga mjesta jer im je bilo izvan dosega. Ptice su na

napuklim prozorskim daskama, betonskim ispustima i pregibima ţljebova za kišnicu svijale

gnijezda prikladna za svoju neprestano rastuću populaciju. Prostor je uskoro ispunio teški,

ustajali zrak. S vremena na vrijeme golubima bi se pridruţili i drski galebovi, glasnici

vremenskih i drugih nepogoda. Ponekad i gavrani, udarajući u ponoć u mraĉne prozore

tamnoga bezdana. U prizemlje se ulazilo kroz mala ţeljezna vrata domareva neprozraĉenog

stana s niskim stropom. Ta su vrata podsjećala na ulaz u prostranu ćeliju (cviljela su kao vrata

tamnice). Nekada bi ondje nalazili strvine tih krilatih stvorenja. Njih su rastrgali miševi. Na

toj odvratnoj površini prekrivenoj prljavštinom nalazile su se i druge stvari. Ne bi se to moglo

nazvati gnojivom. Ondje bi završile i ljuske golubljih jaja. Njih su krali miševi uspinjući se

preko ţljebova na više katove. Bili su ondje i nesretni noţevi, vilice, po jedna ĉarapa, krpe za

prašinu, opušci, krhotine stakla, ţarulja, pospane posteljine i ogledala nestali u

tamnozelenome bezdanu iz stolnjaka s cvjetićima. Prizor su upotpunjavale i zahrĊale opruge

madraca, ruţiĉaste lutke bez ruku i oĉiju, ukrašene plastiĉnim trepavicama koje u oĉaju i

dalje uporno trepću, komadići paţljivo poderanih stranica nekih sumnjivih ĉasopisa i novina,

probušene lopte, prljavo djeĉje rublje, potrgane fotografije...

Domar bi povremeno išao od kata do kata s gaĊenjem drţeći neki od tih predmeta, kao da

je to okrivljenik kojemu treba utvrditi identitet. MeĊutim, stanari nisu ţeljeli biti vlasnici tih

sumnjivih predmeta neoĉekivano vraćenih iz toga drugog, blatnjavog svijeta. “Nije naš”,

obiĉavali su reći. "Zar je onamo pao?”

To je mjesto bilo poput straha. Ţeljeli su pobjeći od njega i zaboraviti ga, ali nisu mogli. O

njemu su govorili kao da govore o nekoj ruţnoj, umnoj bolesti. U trenutku nepaţnje dvorište

zgrade moglo je postati odvratno mjesto u koje su nesretnim sluĉajem i sami mogli pasti

slijedeći hudu sudbinu sirotih predmeta. U njemu se podlo smjestio rasadnik zla. Posve je

jasno da su se boleţljiva djeca ondje zarazila mikrobima iz novinskih stupaca te strahom od

smrti i utvara iz ranijih priĉa. Ĉudni su mirisi i osjećaj straha ponekad proţimali zgradu i

ulazili u domove kroz prostor izmeĊu prozora. S tog su mjesta dopirale nevolja i nesreća. U

umovima stanara, oblaci katastrofe koji su se poput tamnoplavog gustoga dima unutrašnjega

dvorišta (bankroti, dugovi, oĉevi koji bjeţe od Obitelji, ljubavi meĊu roĊacima, razvodi,

izdaje, ljubomore, smrti) nadvili nad njima, bili su usko povezani s prošlošću toga mjesta: kao

da je kakva knjiga, pobrkali su stranice u ţelji da zaborave.

Srećom, uvijek se pojavi netko tko prelista zabranjene stranice takvih knjiga i pronaĊe

blago: prestrašena djeca u tami hodnika. Ne pale svjetiljke da bi uštedjeli struju (ah, ta

djeca!), ulaze meĊu ĉvrsto navuĉene zavjese te naslanjaju ĉela na tamne prozore s pogledom

na unutrašnje dvorište zgrade.

Kad god bi se u djedovu stanu spremalo jelo za cijelu obitelj, sluškinja bi vikala kroz

unutarnje dvorište kako bi obavijestila ostale s viših katova da je jelo posluţeno. Majka i sin

prognani na najviši kat ne bi bili pozvani na objed, te bi svako malo pogledavali kroz

kuhinjski prozor. Kroz njega bi promatrali kako se jela pripremaju. Ponekad bi uveĉer gledao

kroz prozor dvorišta sve dok ga stara majka ne bi uhvatila. Za kišnih dana sluškinja bi

tugovala baš kao i ţljebovi te sanjarila gledajući u njih. Kasnijih je godina isto ĉinio i jedan

mladić. On će se pobjedonosno vratiti na kat koji upropaštena obitelj nije mogla zadrţati.

Bacimo sada i mi letimiĉan pogled na to što su vidjeli: na zamagljenim kuhinjskim

prozorima blijedi prizori ţena i djevojaka. Njihovi se glasovi ne ĉuju. Sjena nalik utvari u

tamnoj sobi klanja namaz i polako se uspravlja. Tu je i noga starije ţene. Odmara se na

krevetu pokrivenome prekrivaĉem, kraj ilustriranoga ĉasopisa (ako priĉekate vidjet ćete kako

jedna ruka okreće stranice ĉasopisa i lijeno ĉeška nogu). Ĉelo jednoga mladića na hladnome

prozorskom staklu. On je odluĉio da će se jednoga dana pobjedonosno vratiti kako bi otkrio

tajnu koju su ĉuvali stanari zgrade. (Isti je mladić ugledao svoju maćehu oĉaravajuće ljepote

dok je promatrao odsjaj vlastita lika na suprotnoj strani. I ona je poput njega maštala na

prozoru zgrade preko puta.)

Dodajmo i to da ove prizore upotpunjavaju tijela i glave golubova pritajenih u mraku, da je

okruţenje tamnoplave boje te da se zavjese pomiĉu. Svjetiljke se na trenutak upale pa ugase.

Osvijetljene sobe ostavljaju sjajan naranĉast trag u tuţnom sjećanju progonjenome osjećajem

krivnje. Ţivot je kratak. Malo toga vidimo i malo znamo, pa moţemo barem maštati. Ţelim

vam ugodnu nedjelju, dragi ĉitatelji.

Devetnaesto poglavlje

ZNAKOVI GRADA

Jesam li ja bio ista osoba kada sam se ovog jutra probudio? Ako nisam, pitam se:

Tko li sam to ja, za ime Božje? —Lewis Carroll

Kada se Galip probudio, iznad njega je stajala neka posve druga ţena. Moţda se presvukla.

Na sebi je imala tamnozelenu suknju, što ga je podsjetilo na to da se nalazi na nepoznatu

mjestu s nepoznatom ţenom. Njezino lice i kosa bili su posve drugaĉiji. Kosu je vezala odo-

straga kao Ava Gardner u filmu 55 dana u Pekingu, a usta namazala crvenim ruţem

Supertechirama. Galip je gledao to novo ţensko lice. Odjednom je pomislio kako se ljudi već

dugo poigravaju njime.

Malo kasnije izvadio je novine iz dţepa kaputa koji je ţena paţljivo objesila na vješalicu i

spremila u ormar, te ih je jednako paţljivo rasprostro na stol. Iznova je ĉitao Dţelalovu

kolumnu. Bilješke koje je ranije bio zapisao na marginama i podcrtane rijeĉi i slogovi uĉinili

su mu se besmislenima. Ĉinjenica da slova koja trebaju riješiti tajnu iz kolumne ne ukazuju

ni na što, bila je toliko jasna da se Galipu u jednom trenu uĉinilo kao da nema nikakve tajne i

kao da reĉenice istovremeno upućuju i na same sebe, i na druge stvari. Stoga mu se svaka

reĉenica iz te nedjeljne kolumne o junaku koji nije mogao ĉovjeĉanstvu obznaniti svoj

nevjerojatni izum jer je izgubio pamćenje izgledala poput neke druge, svima poznate i

razumljive priĉe. Ta je spoznaja bila toliko o£lta da uopće nije bilo potrebe izdvajati druga

slova, slogove i rijeĉi i iznova ih premetati. Kako bi dopro do skrivena znaĉenja, morao je

još jednom proĉitati kolumnu vjerujući u to da ga tekst skriva. I dok je pogledom prelazio

preko rijeĉi, vjerovao je da će moći proĉitati sve tajne ţivota i grada. One će ga uputiti na

mjesto gdje se skrivaju Ruja i Dţelal. MeĊutim, kad god bi podigao glavu s teksta i ugledao

Belkisino lice, napustio bi ga osjećaj optimizma. U ţelji da zadrţi taj osjećaj, pokušavao je

iznova i iznova ĉitati samo taj tekst, ali mu nije mogao dokuĉiti znaĉenje. Ushićeno je

osjećao da se pribliţava znanju vezanome uz tajnu ţivota i svijeta, no kad je pokušao

izgovarati rijeĉi slog po slog, misleći jasno na to mjesto koje traţi, pred oĉima je vidio samo

ţenska lica. Ţena ga je promatrala iz jednoga kuta sobe. Nakon nekog vremena prosudio je

da će se tajni pribliţiti razmišljajući, a ne slijedeći intuiciju. Olovkom je poĉeo zapisivati

nove bilješke uz rub teksta i oznaĉavati posve druge slogove i rijeĉi. Tek što se dao na posao,

kadli se Belkis pribliţi stolu.

“Tekst Dţelala Salika. Znam da je on tvoj stric. Znaš li zašto su mi se juĉer naveĉer

krojaĉke lutke pod zemljom uĉinile toliko strašnima?” upitala je.

“Znam”, odgovorio je Dţelal. "Ali on nije moj stric, već sin moga strica.”

“Jer mu lutka jako sliĉi. Kad god bih otišla na Nišantaš nadajući se da ću vas sresti, srela

bih njega u toj istoj odjeći, a ne vas.”

“Ovo je njegova stara kabanica. Ranije ju je ĉesto nosio”, rekao je Galip.

“I dalje je nosi i šeće Ništašom poput utvare”, rekla je Belkis. “Kakve su to bilješke uz rub

teksta?"

“Nemaju veze s tekstom”, rekao je Galip presavijajući novine. “Tekst govori o jednome

nestalom polarnom istraţivaĉu. Budući da je nestao, na njegovo su mjesto poslali drugog

istraţivaĉa. On se takoĊer izgubio. Misteriozni nestanak drugog istraţivaĉa produbio je

misterij nestanka onoga prvog. Taj je tada već ţivio pod drugim imenom u jednome

zaboravljenom gradu. Jednoga je dana ubijen. Ubijenome je nadimak bio...”

Privevši priĉu kraju, Galip je shvatio da će je biti prisiljen iznova ispriĉati. Iznova ju je

priĉao osjećajući pritom duboku srdţbu spram svih onih zbog kojih je to bio prisiljen ĉiniti.

Osjetio je poriv da kaţe: "Kad bi barem ljudi bili ono što jesu! Tada nitko ne bi trebao pripo-

vijedati priĉe!” Ustao je od stola i ponovno stavio presavijene novine u dţep staroga kaputa.

"Odlaziš?” upitala je Belkis posve nevoljko.

"Nisam završio priĉu”, srdito je rekao Galip.

Privodio je priĉu kraju te mu se u jednome trenu uĉinilo da Belkis na licu nosi masku.

Mislio je da će na njezinu licu jasno proĉitati znaĉenje ako s njega skine tu masku s usnama

obojenim crvenim ruţem, no nije mogao predvidjeti kakvo će to znaĉenje biti. Kao što je

obiĉavao ĉiniti u djetinjstvu kada bi do grla upao u nevolju, igrao se igre “Zašto postojimo?”

Baš kao i u djetinjstvu, za vrijeme igre mogao je pripovijedati priĉu i u isto vrijeme biti

zaokupljen neĉim drugim. U jednom trenu Galip je pomislio da se ţene zanimaju za Dţelala

upravo zato što moţe priĉati priĉu i istovremeno misliti na druge stvari. Belkis ga sada nije

gledala kao da sluša Dţelalovu priĉu, već kao da ne moţe sakriti znaĉenje na svome licu.

“Nije li Ruja zabrinuta zbog tebe?” upitala je Belkis.

“Ne. Koliko sam se puta vratio kući u ponoć zbog nestalih politiĉara i prevaranata! Oni su

se laţno predstavljali i uzimali priznanice o dugu. Koliko sam puta i ja sam bio izgubljen

zbog tajanstvenih stanara. Neki su od njih nestali ne plativši stanarinu. Bili su tu i neki

nesretnici. S laţnim dokumentima vjenĉali bi se po drugi put.”

“Prošlo je podne. Da sam ja Ruja i da te ĉekam kod kuće, ţeljela bih da se ĉim prije javiš

telefonom”, rekla je Belkis.

“Ne ţelim telefonirati.”

“Da sam ja ta koja te ĉeka, razboljela bih se od brige”, nastavila je Belkis. “Gledala bih

kroz prozor i išĉekivala da zazvoni telefon. Misleći na to kako ne zoveš iako znaš da sam

zabrinuta i tuţna, bila bih još ţalosnija. Hajde, javi joj se. Reci joj da si ovdje sa mnom.”

Ţena je donijela telefonsku slušalicu i Galip je nazvao kući. Nitko se nije javio.

“Nema nikoga.”

"Gdje li je?” rekla je ţena više kao da je rijeĉ o igri.

"Ne znam”, rekao je Galip.

Izvadio je novine iz dţepa kaputa. Ponovno se vratio za stol i poĉeo ĉitati Dţelalovu

kolumnu. Toliko ju je dugo iznova i iznova ĉitao da su slova izgubila znaĉenje i pretvorila se

u neke oblike saĉinjene od slova. Kasnije je pomislio da bi i on mogao napisati taj tekst te da

je U Stanju pisati onako kao što piše Dţelal. Ubrzo je iz ormara izvadio kaput i obukao ga.

Paţljivo je presavio novine, istrgnuo kolumnu i spremio je u dţep.

"Zar ideš? Nemoj!” rekla je Belkis.

Znatno kasnije Galip je kroz prozor taksija posljednji put pogledao tu njezinu dobro

poznatu ulicu. Bojao se da neće moći zaboraviti ţenino lice. Inzistirala je da ne ide. Ţelio ju

je pamtiti kao osobu iz neke druge priĉe.

Osjetio je potrebu da, poput likova iz detektivskih romana, vozaĉu kaţe: “Tim i tim putem

na aveniju”, no rekao mu je samo da ide do mosta Galata.

Dok je pješke prelazio preko mosta, obuzeo ga je osjećaj da će u nedjeljnoj guţvi moći

riješiti misterij. Već godinama to pokušava, a tek sada toga postaje svjestan. Kao u kakvom

snu izdaleka je naslućivao da je to oĉekivanje iluzija. Nije ga nimalo uznemirilo to što mu se

u glavi sudaraju te dvije proturjeĉne ĉinjenice. Vidio je vojnike koji su izašli u grad, ribiĉe,

roditelje s djecom. Uţurbano su hodali prema trajektu. Svi su oni ţivjeli taj misterij, no toga

nisu bili svjesni. Vidio je dijete u gumenim ĉizmicama u oĉevu naruĉju. Išli su u nedjeljni

posjet. U autobusu je vidio majku i kćer s maramama na glavi. Malo kasnije, kada Galip

riješi taj misterij, svi će postati svjesni te ĉinjenice. Ona već godinama izdaleka odreĊuje

njihove ţivote.

Nalazio se na ploĉniku mosta, na onoj strani iznad Mramornoga mora. Krenuo je ususret

ljudima. Kao da je onaj izgubljeni, zaboravljeni i istrošeni izraz na njihovim licima naĉas

bljesnuo. Gledali su tko im dolazi ususret. Dok im je gledao oĉi i promatrao lica, Galipu se

ĉinilo da iz njih moţe odgonetnuti tajnu.

Većina ih je nosila stare i izblijedjele kapute. Dok su hodali, cijeli im se svijet ĉinio posve

obiĉnim, baš kao i ploĉnik po kojemu su hodali. No u njemu se nisu osjećali kao kod kuće.

Bili su rastreseni, no kad bi im se sjećanje malo pokrenulo, na njihovim bezizraţajnim licima

javili bi se znatlţelja koja ih povezuje s nekim dubokim znaĉenjem iz prošlosti. "Ţelim ih

uznemiriti!” pomislio je Galip. "Ţelim im ispriĉati priĉu o princu !* Ta je priĉa sada posve

nova. Osjećao je da ju je protivio i da je se sjeća.

Većina ljudi imala je vrećice u rukama. Iz vrećica su stršali sitni metalni ili plastiĉni

komadi, novine i paketići, a Galip ih je gledao kao da ih vidi prvi put. Paţljivo je proĉitao

natpise na njima. Naĉas se ponadao da bi rijeĉi i slova na njima mogli biti znakovi koji mu

ukazuju na onu “drugu, pravu stvarnost”. MeĊutim, slogovi i rijeĉi na plastiĉnim vrećicama

postupno bi nestajali nakon što bi naĉas bljesnuli novim znaĉenjem, upravo onako kao što su

se nakon kratkotrajna bljeska gasila znaĉenja na licima ljudi koji su prolazili pokraj njega. No

Galip ih je opet dugo ĉitao: SLASTIĈARNICA... ATAKOJ... TURKSAN... SUŠENO VOĆE... SAT JE...

PALAČE.

Umjesto slova, na vrećici starca koji je pecao vidio je samo fotografiju rode i pomislio da

će moći razumjeti slike jednako kao što je razumio i slova. Na jednoj je vrećici ugledao lica

dvoje djece: djeĉaka i djevojĉice, i radosne roditelje kako puni nade gledaju na svijet. Na

drugim je vrećicama vidio dvije ribe, slike cipela, karte Turske, obrise zgrade, kutije cigareta,

crne maĉke, pijetlove, konjske potkove, minarete, baklave i drveće. Sve su to bez sumnje bili

znakovi nekoga misterija, ali kojega? Starija je ţena ispred dţamije prodavala hranu za

golubove. Na vrećici pored nje ugledao je sliku sove. Shvatio je da je to ista ona sova iz

Rujinih romana, ili neka njoj sliĉna, lukavo skrivena sova. Tada je posve jasno osjetio da

postoji neka ruka koja kriomice upravlja svime. Skriveno znaĉenje zapravo je igra tajanstvene

ruke. Nju treba razotkriti i dešifrirati. MeĊutim, nitko osim njega uopće nije mario za to iako

su svi do grla bili ukopani u znaĉenje i zaboravljeni misterij.

Kako bi izbliza mogao prouĉiti sovu, kupio je pun tanjur prosa od te ţene i bacio ga

golubovima. Ţena je bila nalik na vješticu. Odjednom su se oko hrane, gugućući, okupili

ruţni, crni golubovi natkrivši je poput kišobrana. Sova s plastiĉne vrećice bila je ista ona sova

iz detektivskih romana! Galip je osjećao ljutnju zbog toga što sretni i ponosni roditelji

promatraju kako njihova mala djevojĉica hrani golubove, a niĉega nisu svjesni. Nisu svjesni

ni sove, ni te jasne ĉinjenice, niti bilo kojega drugog znaka. Nije osjećao ni trunku sumnje.

Zaboravili su. Zamišljao se u ulozi junaka iz Rujinih detektivskih romana. Ono što je trebao

shvatiti nalazilo se negdje izmeĊu njega i te tajne ruke. Ta ruka sve odreĊuje i ukazuje na

skrivena znaĉenja. Unatoĉ tome uspijeva ostati nevidljiva.

Bilo je dovoljno da sada vidi šegrta kako prolazi kraj Sulejmanije noseći sliku te dţamije

uokvirenu ukrasnim staklenim zrncima, pa da zakljuĉi da su sve rijeĉi, slova i slike - znakovi.

Ţarke boje na slici djelovale su stvarnije od same dţamije. Skrivena ruka nije upravljala

samo natpisima, licima i slikama, već i svim drugim predmetima. Ĉim je to shvatio, prosudio

je da i ime gradske ĉetvrti po ĉijim nepravilnim ulicama hoda ima posebno znaĉenje. To

znaĉenje nitko nije primijetio. Kao da se bliţi kraju rješavanja kriţaljke, Galip je osjećao da

će uskoro sve moći staviti na svoje mjesto.

Slutio je da su škare za vrt, znakovi zabrane parkiranja, limenke umaka od rajĉice, odvijaĉi

ukrašeni zvjezdicama, zidni kalendari iz jeftinih restorana, akvedukt iz bizantskih vremena

ukrašen slovima od pleksiglasa i teški lokot na zatvorenom rolou kakve je viĊao u trošnim

prodavaonicama i na vijugavim ploĉnicima te ĉetvrti, znakovi koji ukazuju na to skriveno

znaĉenje. Osjećao je da će, ako poţeli, moći proĉitati te predmete i znakove kao da su ljudska

lica. Tako je, ihvativši to, pomislio da škare za rezanje ţice ukazuju na “paţnju”, staklenka

maslina na “strpljivost”, a veseli vozaĉ na oglasu za automobilske gume na ĉinjenicu da se

pribliţava svome cilju. MeĊutim, bio je okruţen znakovima kao što su telefonski kabeli,

oglas za sunećenje48, prometni znakovi, paketi deterdţenta, lopate bez drţaka, neĉitki

politiĉki slogani, komadići leda i prazni papiri. Ti znakovi nisu odavali nikakvo znaĉenje.

Moţda će mu se malo poslije stvari uĉiniti razumljivijima, no u tome trenutku sve ga je

umaralo i ĉinilo mu se kaotiĉnim. Junaci iz detektivskih romana koje ĉita Ruja bili su dio

mirnoga i spokojnoga svijeta okruţenoga tragovima. Tragove su im davali pisci romana. No

ipak, tješila ga je ĉinjenica da znakovi dţamije Ahi Ĉelebija ukazuju na nešto njemu posve

razumljivo.

Godinama prije Dţelal je napisao da je sanjao sebe, Muhameda i neke bogougodnike

okupljene u toj maloj dţamiji. Tumaĉ snova na Kasimpaši rekao mu je da će se do kraja

ţivota baviti pisanjem. Kasnije će toliko pisati i maštati da će mu se cijeli njegov ţivot ĉiniti

kao jedno dugo putovanje.

Galip je znatno kasnije shvatio da je Dţelal taj tekst preuzeo od Evlije Ĉelebija. Dok je

prolazio ispred prodavaonice ţiveţnim namirnicama, pomislio je: "Zato je priĉa imala jedno

znaĉenje kada sam je prvi put ĉitao, a posve drugo kad sam je ĉitao kasnije?” Uopće nije

sumnjao da će tekstovi imati drugaĉije znaĉenje svaki put kada ih bude ĉitao. Te priĉe, baš

kao i zagonetke u djeĉjim ĉasopisima, svaki bi put ukazivale na nešto drugo. Galipu je to

ulijevalo nadu da se pribliţava cilju prolazeći kroz vrata koja se jedna za drugima otvaraju

pred njime.

Izašao je iz trgovine i ugledao staretinara. Na prazan ploĉnik rasprostro je plahtu. Na njoj je

izloţio cijeli niz predmeta: dvije cijevi, stare gramofonske ploĉe, par crnih cipela, podmetaĉ

za svjetiljku, crni telefon, dvije opruge iz madraca, slomljena kliješta, sedefasti drţaĉ za

cigarete, zidni sat koji je stao, bjeloruske novĉanice, mjedenu slavinu, figuricu rimske boţice

sa strijelama na leĊima - moţda je to bila Dijana - prazan okvir za slike, stari radio-aparat,

dvije alke za vrata i posuda za šećer. Galip je bio oĉaran.

Sve ih je paţljivo promotrio te ih imenovao izgovarajući rijeĉ po rijeĉ. Osjetio je da ga nisu

oĉarali sami predmeti, već naĉin na koji su izloţeni. Bile su to obiĉne stvari. Mogu se vidjeti

kod svakog staretinara na ulici. Starac ih je poredao u ĉetiri reda po ĉetiri predmeta, kao na

ploĉi za igru dame. Predmeti su se nalazili na jednakoj udaljenosti jedan od drugoga, kao da

su na ploĉi s odreĊenim brojem kvadrata. Nisu se dodirivali. Ĉinilo mu se da ta jednostavnost

48 Obrezivanje dječaka.

i odreĊenost njihovih mjesta nije bila sluĉajna, već ciljana. Galipa je to podsjetilo na provjere

znanja rijeĉi iz udţbenika za uĉenje stranih jezika. Na tim je stranicama takoĊer viĊao crteţe

šesnaest razliĉitih predmeta poredanih jedan uz drugi. Kasnije bi te iste stvari morao

imenovati koristeći rijeĉi novoga jezika koji uĉi. S istim uzbuĊenjem poţelio je reći: cijev,

gramofonska ploĉa, cipela, kliješta.

MeĊutim, plašilo ga je to što je osjećao da predmeti ukazuju i na neka druga znaĉenja.

Gledao je u bakrenu slavinu. U poĉetku je smatrao da slavina, baš kao što je sluĉaj u

testovima poznavanja rijeĉi, ukazuje na samu sebe. Kasnije je s uzbuĊenjem naslutio da

ukazuje i na nešto drugo. Crni telefon na plahti, baš kao i fotografije telefona u knjigama za

uĉenje stranih jezika, ukazivao je na pojam “telefon”.

Posve obiĉan predmet. Omogućava nam da ĉujemo glas osobe s druge strane linije. No crni

je telefon ukazivao na jedno posve drugo znaĉenje. Galipu se od njega dizala kosa na glavi.

Kako ući u tajanstveni svijet toga drugog znaĉenja i riješiti misterij? No je sretan. Osjećao

je da se nalazi na pragu tog drugog svijeta, no nikako nije mogao zakoraĉiti u njega. Kada u

detektivskim romanima riješe misterij, taj drugi svijet obavijen velom tajne na trenutak za-

bljesne, no u istome trenu nestane tonući u tamnome bezdanu nepovezanosti s onim prvim

svijetom. Kada bi Ruja, usta punih slanutaka iz Aladinova dućana, rekla: “Ĉini se da je

ubojica umirovljeni ĉasnik.

Osvećuje se zbog uvrede!” Galip bi shvatio da je zaboravila sve detalje iz knjige prepune

engleskih slugu, upaljaĉa, stolova za objed, porculanskih šalica. Shvatio bi da će pamtiti

samo svijet novih i skrivenih znaĉenja na koja ukazuju ti predmeti i osobe. MeĊutim, ono što

bi na kraju tih loše prevedenih knjiga Ruji i liku detektiva iz romana Otvaralo vrata u nove

spoznaje, njemu je samo ulijevalo nadu da će i on jednoga dana otkriti taj novi svijet. Galip je

promotrio staretinara kao da namjerava proĉitati znaĉenje s njegova lica.

“Koliko košta telefon?”

“Jesi li ti kupac?” upita staretinar kako bi zapoĉeo cjenkanje.

Galipa je iznenadilo to neoĉekivano, osobno pitanje. Na trenutak je pomislio: “Eto, i oni

misle da sam ja netko drugi.” Ali svijet u koji je ţelio ući nije bio ovaj svijet, već svijet koji

je tijekom godina paţljivo osmislio Dţelal. Pomislio je da je Dţelal u svojim kolumnama

izgradio tajni svijet, godinama imenujući svaki od predmeta i pripovijedajući, a zatim sakrio

njegove kljuĉeve. Lice staretinara je zbog poziva na cjenkanje na tren zasjalo, a potom opet

poprimilo izraz smirenosti.

“Ĉemu sluţi ovo?” upita Galip pokazujući na malo, jednostavno postolje za svjetiljku.

“Moţe posluţiti kao noga stola, a neki je stavljaju i na kraj karniše. Moţe se koristiti i kao

kvaka.”

Galip se uspeo na Ataturkov most i pomislio: “Odsad ću gledati samo lica.” Blistavi izrazi

lica prolaznika na mostu rasli su u njegovoj glavi kao upitnici nad glavama junaka stranih

stripova, a potom s istim tim licima nestajali ostavljajući za sobom blijed trag. Kao da se na

trenutak uspostavila veza izmeĊu pogleda s mosta na grad i znaĉenja koja su ta lica

nagomilala u njegovu sjećanju. MeĊutim, to je bila iluzija. Moţda je na licima sugraĊana i

bilo moguće vidjeti istrošenost, nesreću, nestali sjaj i sjetu grada, no to nisu bili pomno

osmišljeni znakovi koji ukazuju na neku tajnu, već znakovi jednoga zajedniĉkog poraza,

povijesnoga razdoblja i osjećaja krivnje. U zapjenjenu moru koje su za sobom ostavljale

teglenice, olovnosiva boja Zlatnoga roga pretvarala se u zastrašujuću smeĊu.

Do trenutka kada je ušao u kafić iza Tunela, vidio je sedamdeset i tri nova lica. Sjeo je za

stol zadovoljan svime što je vidio. Nakon što je od konobara naruĉio ĉaj, iz navike je iz dţepa

hlaĉa izvadio novine i iznova poĉeo ĉitati Dţelalovu kolumnu. Rijeĉi, reĉenice i slova više

nisu bili novi. Ĉitajući ih osjećao je da se potvrĊuju neke misli koje mu prije nisu padale na

pamet. Te misli nisu bile dio Dţelalove kolumne, već njegove vlastite misli, a Dţelalova ih je

kolumna samo na ĉudan naĉin odraţavala. Kada je osjetio tu povezanost svojih i Dţelalovih

misli, Galip je osjetio unutarnji spokoj kao kada bi u djetinjstvu prosudio da moţe dobro

oponašati neku osobu na ĉijem bi mjestu ţelio biti.

Na stolu se nalazio komad papira savijen u obliku stošca. Suncokretove koštice jasno su

upućivale na to da ga je onome tko je prije Galipa sjedio za stolom prodao uliĉni prodavaĉ.

Galip je ugledao rub stošca i shvatio da je papir istrgnut iz školske biljeţnice. Proĉitao je

djeĉji sastavak na poleĊini papira. “6. studenoga 1972. Lekcija 12. Domaća zadaća: Naša

kuća, naš vrt. U vrtu naše kuće nalaze se ĉetiri stabla: dvije topole, jedna velika i jedna mala

vrba. Zidove vrta podignuo je otac od kamenja i ţice. Kuća je sklonište koje ljude zimi štiti

od hladnoće, a ljeti od vrućine. Kuća nas štiti od svih zala. Naša kuća ima jedna vrata, šest

prozora i dva dimnjaka.”

Ispod teksta vidio je crteţ kuće i drveća u vrtu obojen drvenim bojicama. Crjepovi su bili

pojedinaĉno nacrtani, a kasnije nestrpljivo obojeni u crveno. Kada je vidio da broj vrata,

prozora i dimnjaka odgovara onome iz teksta, osjetio je da spokoj u njemu raste.

Praćen tim osjećajem spokoja, okrenuo je praznu stranicu papira i poĉeo brzo pisati. Nije

bilo sumnje da rijeĉi koje je napisao na papir, baš kao i rijeĉi koje je napisalo dijete, uistinu

upućuju na neke postojeće ĉinjenice. Kao da je zbog te domaće zadaće ponovno poĉeo

otkrivati davno zaboravljene rijeĉi. Niţući tragove jedan ispod drugoga došao je do kraja

stranice i pomislio: “Sve je tako jednostavno!

Moram vidjeti još mnogo lica kako bih bio siguran da Dţelal razmišlja kao i ja."

Popio je ĉaj promatrajući lica gostiju kafića, a zatim ponovno izašao na hladnu ulicu. U

jednoj ulici iza gimnazije Galatasaraj ugledao je ţenu s maramom na glavi. Razgovarala je

sama sa sobom. Gledajući lice djevojĉice koja je, sagnuvši se ispod roloa, izašla iz trgovine,

shvatio je da svi ţivoti nalikuju jedan drugom. Na licu jedne mlade djevojke u izblijedjeloj

haljini mogao je proĉitati znakove. Ukazivali su na to da je uznemirena. Djevojka je hodala i,

skliţući se na ledu, neprestance gledala u svoje gumene cipele.

Ponovno je ušao u neki kafić i sjeo. Izvadio je domaću zadaću iz dţepa te je poĉeo brzo

ĉitati kao da ĉita Dţelalovu kolumnu. Napokon je shvatio da će, bude li uvijek iznova ĉitao

Dţelalove kolumne, preuzeti njegova sjećanja i odgonetnuti gdje je. To je znaĉilo da najprije

mora pronaći mjesto gdje su pohranjeni svi njegovi tekstovi. Iz domaće zadaće koju je po tko

zna koji put ĉitao zakljuĉio je da to mjesto zasigurno mora biti neka kuća: “Mjesto koje nas

štiti od svih zala.” Ĉitajući je ponovno, osjetio se poput prostodušna djeteta koje ne osjeća

strah kada imenuje predmete njihovim pravim imenima i najednom pomislio kako će odmah

moći reći na kojem ga mjestu ĉekaju Dţelal i Ruja. Sjedio je za stolom u kafiću. Kad god bi

ga obuzeo osjećaj uzbuĊenja, mogao je na poleĊini domaće zadaće samo zapisati nove

tragove, i ništa više.

Kada je ponovno izašao iz kafića, odbacio je neke od tragova, a neke je druge pak stavio u

prvi plan: budući da Dţelal ne bi mogao ţivjeti nigdje drugdje osim u Istanbulu, njih dvoje

nisu napustili grad. Nisu mogli biti na azijskoj strani Istanbula jer je Dţelal smatrao da ondje

nema dovoljno “povijesti”. Nisu mogli biti u kući nekog Dţelalova prijatelja jer on nije imao

takvih prijatelja. Ruja nije mogla biti kod nekoga od svojih prijatelja budući da Dţelal nikada

ne bi otišao na takvo mjesto. Nisu mogli odsjesti ni u kakvom hotelu jer muškarac i ţena koji

odsjedaju u istoj hotelskoj sobi uvijek privlaĉe paţnju, pa ĉak i kad su brat i sestra.

Kada je sjeo u sljedeći kafić, bio je barem siguran da je na dobrom putu. Hodao je

sporednim ulicama Bejoglua prema Taksimu, Nišantašu, Šišliju, središtu svoje prošlosti.

Sjetio se da je Dţelal u jednoj svojoj kolumni dugo pripovijedao o konjima na ulicama

Istanbula.

Na jednoj crno-bijeloj fotografiji na zidu vidio je pokojnoga hrvaĉa o kojem je Dţelal

opširno pisao. Ta je fotografija krasila zidove mnogih dućana, brijaĉnica i krojaĉkih

radionica. Bila je istrgnuta iz duplerice staroga primjerka ĉasopisa Hajat i uokvirena. Gledao

je skromni izraz nasmiješena lica osvajaĉa olimpijske medalje pa se sjetio da je hrvaĉ

poginuo u prometnoj nesreći. Na taj se naĉin naivni izraz lica pomiješao s mišlju o nesreći.

Galip je pomislio da je to znak. Ĉinilo mu se da upućuje na prometnu nesreću koja će ga

zadesiti.

To znaĉi da je potrebno zdruţiti ĉinjenice i maštarije kako bi se stvorili novi znakovi. Oni

će upućivati na neku posve drugu priĉu. Izašao je iz kafića i uputio se prema Taksimu.

Pomislio je: “Na primjer, kad pogledam ovoga starog i onemoćalog konja na uskom ploĉniku

Ulice Hasnun Galip, sjetim se onoga velikog konja iz poĉetnice kojim se sluţila moja baka

kada me uĉila ĉitati i pisati. Ispod crteţa pisalo je „konj‟. Taj veliki konj iz poĉetnice podsjeća

me na Dţelala i na stan koji je uredio u skladu sa svojim ţeljama i uspomenama. Tih je

godina ţivio sam na posljednjem katu zgrade u Aveniji Tešvikije. Zatim pomišljam da taj stan

upućuje na Dţelalovu ulogu u mome ţivotu.”

MeĊutim, prošlo je mnogo godina otkako je Dţelal otišao iz toga stana. Galip je zastao

pomislivši kako je moguće i to da krivo tumaĉi znakove. Nije uopće bilo sumnje da će se

izgubiti u gradu ukoliko povjeruje da ga vlastita intuicija vara. Ono što ga je tjeralo da ide da-

lje bile su priĉe. Njih je pronalazio ispitujući okolicu rukama poput slijepca koji intuitivno

prepoznaje predmete oko sebe. Već je tri dana šetao gradom paţljivo gledajući lica i smišljao

priĉe na temelju znakova u njima. Uopće nije bilo upitno da snagu za nastavak potrage crpi iz

priĉa svijeta i ljudi oko sebe.

Ušao je u drugi kafić i sjeo. Praćen istim osjećajem optimizma razmotrio je “svoju

situaciju”. Rijeĉi na popisu tragova djelovale su mu jednostavno i razumljivo kao i rijeĉi

domaće zadaće s poleĊine papira. Na crno-bijelom televizoru smještenome u udaljenom kutu

kafića prikazivala se nogometna utakmica i nogometaši na snijegom pokrivenom igralištu.

Rubovi terena ocrtani ugljenim prahom i lopta umazana blatom bili su crni. Većina je gostiju

pratila tu crnu loptu, samo su se neki kartali za rašĉišćenim stolom.

Izašao je iz kafića i pomislio kako je ta tajna jednostavna i jasna kao i ta crno-bijela

nogometna utakmica. Trebao je samo paţljivo hodati promatrajući u prolazu prizore i lica

ljudi te ići kamo ga noge vode. Istanbul je bio pun kafića; bilo je moguće propješaĉiti cijeli

grad uzduţ i poprijeko ulazeći svakih dvjesto metara u neki od njih.

Odjednom se našao u masi ljudi koji su izlazili iz kina u blizini Taksima. Silazili su

stubištem koje vodi na ulicu, s rukama u dţepovima ili drţeći se pod ruku i odsutno gledajući

ispred sebe. Na njihovim je licima bilo toliko mnogo znaĉenja da se Galipu uĉinilo kako nje-

gova vlastita priĉa nalik noćnoj mori uopće nije bitna. Budući da su u potpunosti bili

zaokupljeni vlastitim imaginarnim priĉama, na licima tih ljudi vidio se spokoj svojstven

onima koji su zaboravili svoje nevolje. U istome su se trenutku nalazili i na tim dotrajalim

ulicama i u priĉama ĉijim su djelom ţarko ţeljeli biti. Njihovi umovi, moreni porazima i boli,

sada su obilovali priĉama. Priĉe ublaţuju osjećaj tuge zbog doţivljenih poraza. “Oni su u

stanju vjerovati da su netko drugi!” ĉeznutljivo je pomislio Galip. Na tren je poţelio

pogledati taj isti film, izgubiti se u njegovoj priĉi i postati netko drugi. Vidio je da se ljudi

razilaze. Gledaju u posve obiĉne izloge prodavaonica i vraćaju se u dosadni i tmurni svijet,

meĊu njima dobro poznate stvari. “Lako se predaju!" pomislio je Galip.

MeĊutim, ĉovjek mora dati sve od sebe kako bi postao netko drugi. Došavši na Taksim,

Galip je osjetio odluĉnost potrebnu da potakne svu snagu volje. “Ja sam netko drugi!” rekao

je. Bio je to ugodan osjećaj. Sada mu se ĉinilo da se ne mijenjaju samo ledom prekriven ploĉ-

nik pod njegovim nogama i trg okruţen reklamama za Coca-Colu i konzerviranu hranu, već u

potpunosti i njegova vlastita osobnost. Neprestano ponavljajući tu reĉenicu ĉovjek bi mogao

povjerovati da se cijeli svijet mijenja, no nije bilo potrebno ići tako daleko. “Ja sam netko

drugi”, rekao je Galip sebi u bradu. S uţitkom je osjetio da glazba saĉinjena od sjećanja i

tuga te druge osobe u njemu postaje glasnija. U njemu je rastao novi ţivot. Trg Taksim -

središnja toĉka njegova svijeta - promijenio se. Autobusi prolaze poput ogromnih purana.

Trolejbusi se njime kreću polako poput odsutnih jastoga. Praćeni tom glazbom zamiĉu za

njegove uvijek mraĉne uglove. Taksim se pretvorio u moderno ureĊen trg osiromašene

zemlje. Tako su snijegom prekrivena skulptura “Republika”, grĉke stube i zgrada opere

uistinu postali dijelovi imaginarne zemlje na koju su ukazivali. Prije deset godina s uţitkom

je promatrao plamen poţara u operi. MeĊu skupinom rastresenih ljudi na autobusnoj postaji

nije vidio nijedno tajanstveno lice niti plastiĉnu vrećicu. Ništa nije ukazivalo na taj drugi

svijet obavijen velom tajne.

Hodao je preko Harbije ravno prema Nišantašu. Nije osjećao potrebu da ulazi u kafiće kako

bi ĉitao znakove na ljudskim licima. Znatno kasnije pomislio je da će pronaći mjesto koje

traţi, no više se nije mogao prisjetiti u koga se to uţivio. Kasnije će okruţen starim

kolumnama, biljeţnicama i novinskim izrescima vezanim uz Dţelalovu prošlost, pomisliti:

“U tom trenu nisam sam sebe mogao uvjeriti da sam Dţelal. U tom trenu još uvijek nisam

prestao biti onaj pravi ja.” Gledao je u stvari oko sebe kao putnik koji zbog kašnjenja aviona

provodi pola dana u nekom gradu. Ni u snu nije oĉekivao da će biti tu. Kip Ataturka

svjedoĉio je o ĉinjenici da je on odigrao vaţnu vojnu ulogu u povijesti zemlje. Skupina ljudi

na blatnome, osvijetljenome prostoru ispred kina ukazivala je na to da se ljudi iz dosade

zabavljaju uvoznim snovima. Prodavaĉi sendviĉa i bureka koji su s noţevima u rukama

gledali kroz izloge prema ploĉniku ukazivali su na to da bolna maštanja i sjećanja polako

gasnu. A gola i mraĉna stabla posred avenije ukazivala su na sveprisutnu tugu nacije, koja je

u predveĉerja postajala sve teţom i teţom. “Boţe, što da se radi u ovome gradu, u ovoj

aveniji, u ovaj sat?” promrmljao je Galip, svjestan da je to rekao u stilu jedne stare kolumne

koju je Dţelal nekoć izrezao iz novina i spremio.

Kada je stigao na Nišantaš, već se bilo smraĉilo. U zimskoj su veĉeri uske ploĉnike ispunili

ispušni plinovi vozila zastalih u guţvi i mirisi dima iz dimnjaka na zgradama. Galip je

spokojno udahnuo taj teški, neugodni miris. Na neki ga je ĉudan naĉin smatrao

karakteristiĉnim za tu gradsku ĉetvrt. Nalazio se u zabaĉenom djelu Nišantaša. Ţelja da

postane netko drugi u njemu je toliko narasla da je, ugledavši proĉelja zgrada, izloge dućana,

reklamne panoe banaka i neonska slova, pomislio da je rijeĉ o nekim posve novim stvarima,

unatoĉ ĉinjenici što ih je vidio već tisućama puta. Osjećaj promjene uslijed koje je njemu

dobro poznata ĉetvrt postala nov prizor u njemu je bio toliko jak da se ĉinilo kao da ga nikada

neće napustiti.

Umjesto da prijeĊe na drugu stranu ulice i nastavi ravno prema kući, skrenuo je desno u

Aveniju Tešvikije. Osjećaj promjene u potpunosti ga je ispunio i uĉinio zadovoljnim.

Ponovno je mislio da je netko drugi. Nove mogućnosti djelovale su mu toliko primamljivima

da je stvari oko sebe promatrao oĉima bolesnika koji je nakon mnogo godina dobio otpust iz

bolnice i susreo se s novim prizorima. Osjetio je ţelju reći: "Ĉini mi se da izlog slastiĉarnice

izgleda poput osvijetljenoga izloga prodavaonice nakita. Godinama već prolazim ovuda!

Avenija je zapravo uska, a ploĉnik vijugav!”

U djetinjstvu bi napuštao vlastito tijelo i promatrao tu potpuno drugu osobu. “Sada prolazi

ispred banke Osmanli, a sada ispred obiteljske zgrade Šehrikalp, ni ne okrenuvši se.”

Godinama je ovdje ţivio i majkom, ocem i djedom. Sada zastaje, gleda u izlog ljekarne i vidi

da za blagajnom sjedi sin ţene koja ga je u djetinjstvu cijepila. Bez straha prolazi ispred

policijske postaje i s ljubavlju gleda lutke iza šivaćih strojeva marke Singer kao da su stari

prijatelji. Sada odluĉno i s jasnim ciljem hoda prema središtu godinama pomno smišljanoga

misterija...” rekao je kao da prati neku osobu u koju bi se u djetinjstvu uţivio.

Prešavši na suprotnu stranu, još jednom se vratio natrag istim putem. Ponovno je prešao na

suprotnu stranu ulice i krenuo prema dţamiji prolazeći ispod pokoje lipe, reklamnih panoa i

balkona. Kasnije se vratio istim putem. Svaki put je otišao malo dalje hodajući luprotnim

smjerovima avenije i tako širio svoje “istraţivanje”. Paţljivo je prouĉavao pojedine detalje.

Njegova stara, nesretna liĉnost nije ih primjećivala. U izlogu Aladinove prodavaonice nalazio

se dţepni noţić na rasklapanje skriven meĊu nagomilanim starim novinama, plastiĉnim

pištoljima, igraĉkama i paketima najlonskih ĉarapa. Znak obveznog smjera kretanja vozila na

Aveniji Tešvikije usmjeravao je vozila prema obiteljskoj zgradi Šehrikalp. Na osušeni kruh

ostavljen na niskom zidu dţamije uhvatila se plijesan, iako je bilo hladno. Neke su rijeĉi

politiĉkih slogana napisanih na ulazu u ţensku gimnaziju bile dvosmislene. S fotografije na

zidu osvijetljene uĉionice Ataturk je kroz prašnjave prozore gledao obiteljsku zgradu

Šehrikalp. Neka je ĉudna ruka zabola pribadaĉe u ruţine pupoljke u izloga cvjećarnice. Galip

je slijedio poglede raskošnih krojaĉkih lutaka u izlogu tek otvorene prodavaonice koţne

galanterije, uprte u obiteljsku zgradu Šehrikalp. Dugo je promatrao posljednji kat zgrade.

Ovdje su nekoć ţivjeli Rujini.

Osjećao se poput imitacije savršenih junaka iz stranih detektivskih romana. Nikada ih nije

ĉitao, no o njima mu je priĉala Ruja. Pomislio je kako je posve logiĉno da su Ruja i Dţelal

ondje na najvišem katu.

Udaljio se od zgrade kao da bjeţi i krenuo prema dţamiji, za što mu je bili potrebna sva

raspoloţiva snaga. Noge kao da se nisu ţeljele udaljiti od zgrade, već ući u nju, trĉeći se

uspeti njemu dobro poznatim stubama do toga mraĉnog i jezivog mjesta i pokazati mu nešto.

Galip nije ţelio misliti na taj prizor. Svom se snagom odmaknuo od kuće. Kako se udaljavao,

osjećao je da ploĉnici, prodavaonice, slova reklamnih panoa i prometni znakovi ponovno

dobivaju ona stara znaĉenja. U trenutku kada je to shvatio, posve ga je obuzeo osjećaj straha i

predstojeće katastrofe. Stigavši do Aladinove prodavaonice nije bio siguran je li osjećaj straha

uzrokovan time što se pribliţava policijskoj postaji ili time što je primijetio da znak

obaveznog smjera prometa više ne pokazuje na obiteljsku zgradu Šehrikalp. Bio je toliko

umoran i zbunjen da je morao na trenutak sjesti kako bi mogao misliti.

Sjeo je u stari restoran sa samoposluţivanjem pokraj postaje za dolmuše na liniji Tešvikije-

Eminonu, i naruĉio burek i ĉaj. Ne bi li bilo najlogiĉnije pomisliti da je Dţelal ponovno

unajmio ili kupio stan u kojemu je proveo djetinjstvo i mladenaĉke dane? To bi znaĉilo da oni

koji su ga nekoć otjerali s toga mjesta u oskudici trunu u nekoj prašnjavoj zgradi u jednoj od

straţnjih ulica, a on se ponovno pobjedonosno vratio onamo. Galipu je tu pobjedu, skrivanje

od cijele Obitelji i ĉinjenicu da mu nitko ne moţe ući u trag unatoĉ tomu što ţivi na glavnoj

aveniji, smatrao tipiĉnima za Dţelala.

U minutama koje su uslijedile nakon toga Galip je obratio pozornost na jednu obitelj.

Nedugo prije toga u restoran ušli su majka, otac, kćerka i sin nakon kina u nedjeljno

predveĉerje. Roditelji su bili Galipovih godina. Otac je izvadio novine iz dţepa kaputa.

Povremeno bi se zadubio u novine. Majka je namigujući nadzirala burnu djeĉju prepirku.

Poslije je kao kakav opsjenar na sve strane stola dodavala razliĉite stvari: šmrkavom sinu

rupĉić na nos, suprugu koji je ĉitao Dţelalovu kolumnu crvenu tabletu na dlan i upaljaĉ da

zapali cigaretu, kćerki ukosnicu u kosu, pa opet sinu istu rupĉić za nos.

Kada je pojeo burek i popio ĉaj, Galip je shvatio da je otac Obitelji još jedan njegov stari

prijatelj iz gimnazije. Izlazeći iz restorana osjetio je potrebu da mu to kaţe. Primijetio je da

ĉovjek ima ruţan oţiljak od opekotine na vratu i desnom obrazu. Prisjetio se da je i majka

Obitelji pametna brbljavica koja je s Rujom pohaĊala isti razred gimnazije Šišli Teraki. Dok

su odrasli razgovarali o uobiĉajenim stvarima i sjećanjima na stare dane i Ruju, djeca su

iskoristila priliku da se obraĉunaju jedno s drugim. Galip je rekao da nemaju djece, da Ruja

sada ĉita detektivski roman i ĉeka ga kod kuće. Rekao je i da se vraća iz kupovine karata i da

će uveĉer zajedno ići u kino Konak, te da je danas na ulici sreo još jednu razrednu kolegicu iz

srednjoškolskih dana, Belkis.

Nezanimljivi su supruţnici s jednako nezanimljivom sigurnošću, ne ostavivši mjesta

sumnji, ustvrdili: “U našem razredu nije bila ni jedna Belkis!” Bili su toliko sigurni u to jer

su s vremena na vrijeme otvarali koţne korice starih školskih godišnjaka te se prisjećali

svakog od razrednih kolega prepriĉavajući priĉe i sjećanja koja ih veţu za njih.

Galip je izašao iz restorana na hladnu ulicu i ţurno krenuo prema Trgu Nišantaš. Dotrĉao

je do kina Konak uvjeren da će Ruja i Dţelal u 19.15 biti ondje, no oni nisu bili na ploĉniku

ispred kina, a ni na ulazu. Dok je ĉekao da se pojave, ugledao je fotografiju ţene iz filma

koji je gledao juĉer poslijepodne. Osjetio je da u njemu ponovno raste ţelja da bude ona.

Znatno kasnije ponovno se našao pred obiteljskom zgradom Šehrikalp. Svake veĉeri u

osam sati plaviĉasta svjetla televizora obasjavala su prozore svih zgrada u aveniji, osim onih

na obiteljskoj zgradi Sehrikalp. Galip je paţljivo promatrao mraĉne stanove. Primijetio je

tamnoplavu krpu zakvaĉenu za rešetke balkona na posljednjem katu. Prije trideset godina

ondje je ţivjela cijela obitelj. Krpa iste boje, obješena na isti taj balkon, bila je znak

vodonoši da su stanari nekoga kata ostali bez vode. Vodonoša je raznosio vodu u pocinĉanim

limenkama Utovarenima na konjsku zapregu.

Galip je zakljuĉio da je ta krpa zasigurno znak. Dosjetio se nekoliko mogućih naĉina kako

da ga protumaĉi. To je mogao biti znak da se Dţelal i Ruja nalaze ondje, ili ĉinjenica koja

ukazuje na to da je Dţelal sa sjetom oţivio neke detalje iz svoje prošlosti. Stajao je na istome

mjestu do osam i petnaest, a onda krenuo kući.

Svjetlost u dnevnom boravku bila je bremenita nepodnošljivo tuţnim sjećanjima, poput

fotografija izgubljenoga raja objavljenih u novinama. U toj su sobi nekoć, ne tako davno, on

i Ruja zajedno sjedili, ĉitali novine i knjige te pušili. Nije bilo niĉega što bi ukazivalo na to

da se Ruja vratila kući ili da je svraćala onamo. Na povratku u gnijezdo umorni je suprug

zatekao samo iste tuţne mirise i sjene. Kroz hodnik je otišao u mraĉnu spavaću sobu

ostavivši svoje tihe stvari u sjaju sjetnih svjetiljaka. Skinuo je kaput. Napipavajući put

rukama pronašao je krevet i izvalio se na leĊa. Igra svjetlosti u dnevnom boravku i one koja

je s uliĉnih svjetiljki dopirala kroz hodnik, na stropu sobe oblikovala je sjene nalik

vraţiĉcima.

Kada je ustao iz kreveta, bio je siguran da zna što treba uĉiniti. U novinama je proĉitao

televizijski program i vidio da se raspored projekcija i nazivi filmova u obliţnjim kinima nisu

promijenili. Posljednji je put bacio pogled na Dţelalovu kolumnu. Otvorio je hladnjak i meĊu

trulim namirnicama pronašao i izvadio nekoliko maslina, feta sir i stari kruh te se najeo.

Pronašao je poveliku kuvertu u Rujinu ormaru i u nju nagurao nasumce odabrane novinske

izreske. Na kuverti je napisao Dţelalovo ime i ponio je sa sobom. U deset i petnaest izašao je

iz kuće i ponovno poĉeo ĉekati ispred obiteljske zgrade Šehrikalp, ovaj put malo podalje.

Uskoro su se upalila svjetla na stubištu. Domar zgrade Ismail prošao je s cigaretom u

ustima pokraj Galipa i poĉeo prazniti kante za smeće u veliki spremnik smješten kraj debelih

stabala kestena. Već ĉetrdeset godina radio je ondje kao domar.

“Dobar dan, gospodine Ismaile. Došao sam Dţelalu ostaviti ovu kuvertu.”

“Hej, Galipe! Dţelal nije ovdje”, rekao je domar sumnjiĉavo poput ravnatelja gimnazije

kojemu je drago što poslije mnogo godina prepoznaje svoga bivšeg uĉenika.

“Znam da je ovdje, ali nisam o tome nikoga obavijestio. Rekao mi je da nikomu ne kaţem

da je ovdje i da vam ostavim ovu kuvertu!” rekao je Galip dok je odluĉnim koracima ulazio u

zgradu.

Uspeo se stubama i ušao u stan. Stubište je već trideset godina ispunjavao isti miris plina i

prepeĉenoga ulja. Ismailova supruga Kamer sjedila je u istom naslonjaĉu i gledala u televizor

na ormariću. Na istome je mjestu nekoć stajao radio.

“Kamer, vidi tko ti je došao”, rekao je Galip.

“Aaa, zaboravio si ti na nas!” rekla je ţena, ustala i poljubila ga.

“Kako bih vas mogao zaboraviti!”

“Svi prolazite kraj zgrade, no nikada ne svraćate ovamo!”

“Ovo sam donio Dţelalu”, rekao je Galip pokazavši kuvertu.

“Je li ti Ismail rekao da je doneseš?”

“Ne, Dţelal mi je to osobno rekao. Znam da je ovdje, ali pazite, nemojte to nikome reći!”

rekao je Galip.

"Šutimo kao zaliveni. Upozorio nas je”, rekla je ţena.

"Znam. Je li sada gore?"

“Ne znam. Vraća se i izlazi u vrijeme kada mi već spavamo. Samo mu ĉujemo glas.

Iznosimo njegovo smeće i ostavljamo mu novine. Nekada se novine danima gomilaju ispred

vrata.”

"Neću se penjati gore”, rekao je Galip. Paţljivo je promotrio doma- rov stan praveći se

da traţi mjesto na koje bi mogao odloţiti kuvertu: stol za objed prekriven istim plavim,

kariranim voštanim stolnjakom, iste izblijedjele zavjese kroz koje se vide noge prolaznika na

ploĉniku i blatnjavi kotaĉi automobila, kutija za šivaći pribor, glaĉalo, posuda za šećer,

plinski štednjak i ĉaĊava grijalica. Galip je spazio kljuĉ obješen na ĉavao pribijen na rub

police iznad grijalice. Ţena je ponovno sjela u naslonjaĉ.

“Skuhat ću ti ĉaj. Sjedni ondje na rub kreveta”, rekla je ţena jednim okom gledajući

televiziju. “Što radi Ruja? Kako to da još uvijek nemate djece?”

Ţena je sada usmjerila svu svoju pozornost na televizijski ekran. Na njemu se pojavila neka

djevojka. Iako su bili udaljeni od njega, mogli su vidjeti da ta djevojka podsjeća na Ruju.

Kosa joj je bila raspuštena, ali nije bilo jasno koje je boje. Imala je svijetlu put, a njezin je

pogled odavao djetinju nezainteresiranost.

“Lijepa ţena”, rekao je tiho Galip.

“GospoĊa Ruja je ljepša”, rekla je gospoĊa Kamer jednako tihim glasom.

Oboje su s divljenjem gledali u ekran.

Galip je vještim pokretom ruke uspio skinuti kljuĉ s ĉavla.

“Kamo da odloţim kuvertu?” pitao je Galip.

“Daj je meni”, odgovorila je ţena.

Galip je kroz prozorĉić okrenut prema ulazu vidio da gospodin Ismail ulazi u zgradu kako

bi unio kante za smeće. Svjetlo se u dizalu upalilo, a dizalo pokrenulo. Zbog toga se slika na

ekranu pokvarila, a Galip je iskoristio taj trenutak da se oprosti od domareve ţene. Uspeo se

stubama i otišao do ulaznih vrata zgrade. Otvorio je vrata i uz tresak ih zatvorio ne izašavši iz

zgrade. Tiho se vratio u stubište i uspeo na drugi kat hodajući na vrhovima prstiju. Sjeo je na

stube izmeĊu drugog

i trećega kata i ĉekao da se Ismail spusti dizalom. Domar je po višim katovima zgrade

raznosio prazne kante za smeće. Svjetlo na stubištu se odjednom ugasilo. “Automatski”

promrmljao je Galip pomislivši na tu rijeĉ. U djetinjstvu mu je ona prizivala pomisao na

daleke, ĉarobne zemlje. Svjetla au se ponovno upalila. Dok se domar spuštao dizalom, Galip

se polako nastavio uspinjati stubama. Na vratima stana u kojemu je nekoć ţivio s roditeljima

stajala je mjedena ploĉica s imenom nekoga odvjetnika. Uspeo se na kat na kojemu su nekoć

ţivjeli baka i djed. Na vratima je ugledao natpis GINEKOLOŠKA ORDINACIJA i praznu kantu

za smeće.

Na vratima Dţelalova stana nije bilo ni ploĉice s imenom niti bilo kakve druge oznake.

Samopouzdan poput inkasatora za plin, pozvonio je na vrata. Kada je pozvonio drugi put,

svjetlo se ugasilo na stubištu. Ispod vrata stana nije dopirala nikakva svjetlost. Pozvonio je

drugi i treći put, traţeći kljuĉeve u bezdanu svoga dţepa. “Skrivaju se u jednoj od soba”,

pomislio je. “Sjede tiho u naslonjaĉima u dnevnom boravku i ĉekaju.” Isprva nije mogao

ugurati kljuĉ u kljuĉanicu. Pomislio je da je rijeĉ o krivome kljuĉu, no onda je, kao pamćenje

u kojemu se sve pobrka, ali se najednom prosvijetli i shvati svoju glupost i kaotiĉni poredak

svijeta, kljuĉ iznenaĊujućom i ĉudesnom simetrijom kliznuo u bravu. Kad su se vrata otvorila,

Galip je vidio da je stan mraĉan. Odmah nakon toga negdje u tami zazvonio je telefon.

DRUGI DIO

Prvo poglavlje

KUĆA DUHOVA

Osjećao se sjetno poput prazne kuće. —Flaubert

Telefon je zazvonio nekoliko sekunda nakon što su se vrata otvorila. Galip se uznemirio

misleći da izmeĊu zvona i vrata postoji nekakva mehaniĉka povezanost, baš kao što je to

sluĉaj s nemilosrdnom zvonjavom alarma u kriminalistiĉkim filmovima. Telefon je zazvonio

treći put, a uzbuĊeni se Galip u mraku stana trudio doći do njega. Zamišljao je da će udariti

u telefon. Kada je zazvonio i ĉetvrti put, odluĉio je da se neće javiti, no kada se i peti put

oglasio, odluĉio se javiti misleći da samo onaj tko ne vjeruje da u kući nema nikoga pušta da

telefon zvoni tako dugo. Dok je šesti put zvonilo, rukom je napipavao i traţio prekidaĉ za

svjetlo zamišljajući raspored toga sablasnog stana te se zaĉudio kada je udario u nešto.

Posljednji je put ušao kroz ta vrata prije petnaest godina. U potpunome mraku trĉao je prema

telefonu neprestano udarajući u stvari i prevrćući ih. Nikako nije mogao pronaći slušalicu.

Kada ju je naposljetku podignuo, njegovo je tijelo već samo bilo pronašlo naslonjaĉ i sjelo.

"Halo?"

“Znaĉi, konaĉno ste došli!” rekao je njemu potpuno nepoznat glas. “Da.”

“Gospodine Dţelale, koliko vas dana već zovem! Ispriĉavam se što vas uznemirujem u ovaj

kasni sat. Morao bih vas ĉim prije vidjeti.” “Ne prepoznajem vaš glas.”

“Prije mnogo godina sreli smo se na balu u povodu Dana Republike. Ja sam vam se

predstavio, no vjerojatno se toga sada nećete sjetiti. Kasnije sam vam poslao dva pisma pod

pseudonimima. Njih se sada ne sjećam. U jednome je bila tvrdnja koja bi mogla rasvijetliti

tajnu smrti sultana Abdulhamida, a drugo se odnosilo na urotu koja je u studentskim

krugovima poznata kao „sluĉaj Mrtvaĉki kovĉeg‟49. Tijekom istrage dao sam vam naslutiti

da se u priĉu upleo jedan agent. VoĊeni svojom oštroumnošću, istraţili ste problem. Shvatili

ste o ĉemu je rijeĉ

i pozabavili ste se njime u svojim kolumnama.”

“Da.”

“Preda mnom je sada jedan drugi dosje.”

“Dajte ga novinama.”

“Znam da već dugo niste otišli u redakciju. Povrh toga, ne znam koliko povjerenja mogu

imati u ljude koji ondje rade.”

49 Godine 1972. ubijen je jedan pripadnik ljevičarske organizacije Tikko, a potom je njegovo tijelo stavljeno u kovčeg

i bačeno u more. Taj zločin poznat pod imenom “Mrtvački kovčeg” (Sandik cinayeti) zbog brojnih je nerazjašnjenih

okolnosti svojedobno izazivao veliko zanimanje javnosti. Motivi i okolnosti u kojima se dogodio još nisu posve rasvijetljeni.

“U redu, u tom sluĉaju ostavite ga vrataru.”

“Ne znam adresu. Na telefonskim informacijama daju broj telefona, ali ne i adresu. Bit će da

ste ovaj telefon prijavili pod nekim drugim imenom. U telefonskom imeniku nema Dţelala

Salika. Postoji Dţelaletin Rumi, bit će da je to nadimak.”

“Nije li vam osoba koja vam je dala moj broj telefona dala i moju adresu?”

“Nije.”

“Od koga ste dobili moj broj telefona?”

“Od jednoga našeg zajedniĉkog prijatelja. O tome vam ţelim priĉati u ĉetiri oka. Danima vas

već traţim. Pokušao sam na sve moguće naĉine. Zvao sam vašu obitelj. Razgovarao sam sa

sestrom vašega oca. Ona vas jako voli. Kako bih vas sreo, otišao sam u razliĉite kutke

Istanbula: Kurtuluš, Dţihangir, kino Konak. Iz vaših starih novinskih tekstova saznao sam da

ih volite. U meĊuvremenu sam saznao da s vama ţeli razgovarati jedna engleska televizijska

ekipa te da vas i oni traţe. Jeste li znali za to?”

“Koja je tema dosjea?”

“Ne ţelim objašnjavati preko telefona. Dajte mi svoju adresu, nije kasno, odmah ću doći.

Ţivite na Nišantašu, zar ne?”

“Da”, odgovorio je Galip hladnokrvno. “No te me teme više ne zanimaju.”

“Kako molim?”

“Da ste paţljivo ĉitali moje kolumne, shvatili biste da me takve teme više ne zanimaju.”

“Ne, ne, rijeĉ je o temi koja će vas sigurno zanimati. O njoj ćete sigurno pisati, a moţete je

razotkriti i engleskoj televizijskoj ekipi. Recite na kojoj adresi se nalazite.”

“Oprostite”, rekao je Galip s takvim veseljem da je i samog sebe zaĉudio. “Ne sastajem se

više s knjiţevnim entuzijastima.”

Spokojno je spustio slušalicu. Ruka mu se sama od sebe ispruţila u mraku, napipala

prekidaĉ stolne svjetiljke nadohvat ruke i okrenula ga. Sobu je osvijetlila svjetlost naranĉastih

nijansa, a Galipa su obuzeli strah i osjećaj zbunjenosti. Kasnije će to pamtiti kao priviĊenje.

Soba je bila posve ista kao i prije dvadeset pet godina, Dţelal je ondje ţivio samaĉki, radeći

kao novinar. Sve stvari, zavjese, mjesta na kojima se nalaze svjetiljke, boje i sjene bile su u

potpunosti iste kao i prije dvadeset pet godina. Neke nove stvari kao da su imitirale pojedine

stare kako bi se poigrale s Galipom i uvjerile ga da nije proţivio posljednjih ĉetvrt stoljeća.

No ĉim je paţljivije pogledao, osjetio se kao netko tko treba zakljuĉiti da se vrijeme od

njegova djetinjstva do danas magiĉnim potezom otopilo i nestalo. Stvari koje su se iznenada

pojavile nisu bile nove. Mislio je da stvari u stanu stare usporedo s njegovim sjećanjima te da

su potrgane, a moţda i uništene. Sada su se odjednom ponovno pojavile pred njim zajedno sa

zaboravljenim sanjarenjima. Kao da stari stolovi, izblijedjele zavjese, prljave pepeljare i

dotrajali naslonjaĉi nisu pristali na sudbinu koju su im namijenili Galipov ţivot i sjećanja te

su se nakon jednoga dana (dana kad je obitelj strica Meliha došla iz Izmira i uselila se u

zgradu) pobunili protiv nametnuta im usuda, traţeći naĉin da stvore svoj vlastiti svijet. Galip

je još jednom u strahu shvatio da su sve stvari rasporeĊene kao i prije ĉetrdeset godina kada je

tu Dţelal ţivio s majkom. Na istovjetan naĉin bile su rasporeĊene i prije dvadeset pet godina

kad je tu ţivio mladi novinar Dţelal.

Stol od orahovine ĉije su noge nalikovale lavljima, njegova udaljenost od prozora zastrtih

svijetlozelenim zavjesama od iste tkanine (isti su razjareni lovaĉki hrtovi u šumi s ljubiĉastim

lišćem s jednakim ţarom još uvijek jurili za sirotim gazelama), oblik mrlje od briljantina

nalik ljudskoj sjeni na naslonjaĉu, strpljivost setera iz engleskih filmova koji iz prašnjave

vitrine s bakrenog tanjura promatra uvijek isti svijet, poloţaji zaustavljenih satova iznad

grijalice, šalica i škarica za nokte. Sve te stvari stajale su na svome mjestu kao da ih je Galip

otavio u tom naranĉastom svjetlu da ih se više nikada ne sjeti. Dţelal je u jednoj od svojih

posljednjih kolumna napisao: “Nekih se stvari naprosto ne moţemo sjetiti, a za neke ĉak

zaboravljamo i da ih se ne moţemo sjetiti, njih valja iznova traţiti.” Galip se sjećao da su te

stvari polako mijenjale mjesto na kojemu se nalaze, trošile se i bile obnavljane. Bilo je to

nakon što se Dţelal odselio iz ovoga stana, a Rujini su se u njega doselili. Znao je i da su te

iste stvari kasnije nestale u tmini koja neće ostaviti traga u sjećanju.

Telefon je ponovno zazvonio. Dok je iz staroga naslonjaĉa posezao za njim i podizao

slušalicu, bio je, ĉak i ne razmišljajući o tome, siguran da će moći imitirati Dţelalov glas.

Glas s druge strane bio je onaj isti.

Na Galipovu zamolbu ovoga se puta predstavio vlastitim imenom, a ne sjećanjem. Mahir II.

Te rijeĉi u Galipu nisu prizivale lice i osobu.

“Organizirat će vojni udar. Jedna mala organizacija unutar vojske. Vjerska organizacija,

jedan derviški red. Vjeruju u Mehdijev50 povratak. Vjeruju da je došlo vrijeme, a što je još

gore, pozivaju se na vaše tekstove.”

“Ja se nisam bavio takvim besmislicama.”

"Jesi, gospodine Dţelale, jesi. Kao što si napisao: ne sjećaš se zato što si izgubio pamćenje,

ili ga ne ţeliš, ne ţeliš se sjećati. Baci pogled na stare tekstove, ĉitaj ih malo, sjetit ćeš se.”

"Neću ih se moći sjetiti.”

“Sjetit ćeš se, jer koliko te poznajem, ti nisi od onih koji mogu mirno ostati sjediti kad

prime vijest o vojnom udaru.”

“Da, nisam. Nisam ĉak više ni svoj.”

“Odmah ću doći. Podsjetit ću te na prošlost i izgubljena sjećanja. Na kraju ćeš priznati da

sam u pravu i posve se predati ovome sluĉaju.” “I ja bih to ţelio, ali neću vas vidjeti.”

“Ja ću vidjeti tebe.”

“Samo ako si u stanju pronaći moju adresu. Uopće ne izlazim.” “Slušaj, u telefonskom

imeniku Istanbula ima tristo deset tisuća pretplatniĉkih brojeva. S obzirom na to da sam

nasumce okrenuo prvi broj, znam da u sat vremena mogu provjeriti pet tisuća brojeva. To

znaĉi da ću najkasnije za pet dana naći tvoju adresu i pseudonim koji me priliĉno intrigira.”

“Uzaludan trud!” reĉe Galip trudeći se ostaviti dojam da je siguran u sebe. “Ovaj broj nije

u telefonskom imeniku!”

“Lud si za pseudonimima. Već godinama ĉitam tvoje ĉlanke, oboţavaš se koristiti

pseudonimima i predstavljati se kao netko drugi. Umjesto da traţiš da se broj izbriše iz

telefonskog imenika, s uţitkom si izmislio neki pseudonim. Već sada mogu provjeriti neke

svoje pretpostavke i pseudonime koje voliš.”

“A ti su?”

Ĉovjek ih je nabrojao. Nakon što je spustio slušalicu i telefon iskopĉao iz utiĉnice, Galip je

shvatio da ni jedno od tih imena ne priziva sjećanja te da će ih zaboraviti. Izvadio je papir iz

dţepa hlaĉa i napisao ih jedno ispod drugoga. Ĉinjenica da postoji ĉitatelj koji pomnije prati

Dţelalove ĉlanke i koji ih se sjeća bolje od njega sama, Galipu je bila ĉudna i zbunjujuća do

te mjere da mu se ĉinilo da ne osjeća vlastito tijelo. Naslutio je da bi ga bratski osjećaji mogli

povezivati s tim paţljivim ĉitateljem, ĉak i kad bi to bio netko odbojan. Da mu je sjeo

suĉelice i porazgovarao s njim o Dţelalovim starim ĉlancima, ovaj bi naslonjaĉ i nestvarna

soba sada imali potpunije znaĉenje.

Svaki put kada bi se s kata na kojem je ţivjela oĉeva majka popeo do Dţelalova stana - što

50 Mehdi: spasitelj koji će se pojaviti na Sudnjemu danu. Vjerski autoriteti sunita (oko 80-90% muslimana u svijetu)

smatraju da njegov identitet nije poznat, odnosno da će se otkriti tek kad se on pojavi i kada ga ljudi prepoznaju kao

Mehdija. Po šijitskome vjerovanju Mehdi je Dvanaesti Imam, sin Imama Hasana el-Askerija.

se roditeljima ne bi previše sviĊalo - sjedio je u ovom naslonjaĉu. Sjedio je u njemu i kada bi

u poslijepodnevnim satima zajedno slušali prijenose utakmica na radiju (kimao bi glavom

kao da je rijeĉ o ozbiljnu poslu) te dok bi u ĉudu promatrao Dţelali kako s cigaretom u

ustima dovršava nastavak nezavršene serije tekstova o jednome hrvaĉu i brzo piše na pisaćem

stroju. Tada je Imao lest godina, a Rujini se još nisu bili doselili ovamo. U hladnim zimskim

veĉerima, uz dopuštenje roditelja popeo bi se na gornji kat kako bi slušao striĉeve priĉe o

Africi i promatrao tetu Suzan i lijepu Ru|u, i sjedio u ovome naslonjaĉu nasuprot Dţelalu koji

se namigujući podrugivao striĉevim priĉama. Ruju je tek tada otkrio. Bilo je to prije nego što

se Dţelal odselio i dok su svi još ţivjeli na istome katu s Obitelji strica Meliha. U sljedećim

je mjesecima Dţelal iznenada nestao, a svaĊe izmeĊu oca i strica Meliha redovito bi

rasplakale oĉevu majku. Dok su se u bakinu stanu svaĊali oko imovine i dijela koji im

pripada, netko bi rekao: “Pošaljite djecu gore.” Njih dvoje tada bi ostajali sami meĊu tim

tihim stvarima. Ruja bi sjedila opustivši noge preko ruba naslonjaĉa, a Galip bi je s

poštovanjem promatrao. Bilo je to prije dvadeset pet godina.

Galip je dugo sjedio u tišini. Kasnije se u ostalim sobama Dţelalova stana dao na potragu

za informacijama koje bi mogle ukazati na to gdje se skrivaju Ruja i Dţelal. Sam stan ĉinio

mu se poput utvare. Iznova je prizivao uspomene na djetinjstvo i mladost. Dva sata poslije s

ljubavlju je, uzbuĊenjem, divljenjem i poštovanjem šetao sobama i hodnicima toga utvarnog

stana, više kao kakav kolekcionar koji šeta kroz prvi otvoreni muzej posvećen njegovoj strasti

negoli kao detektiv koji traţi svoju nestalu ţenu, i znatiţeljno prevrtao po Dţelalovim

ormarima.

Sudeći po dvjema šalicama na stoliću, Dţelal je i druge dovodio onamo. Stolić je prevrnuo

trĉeći u mraku do telefona. MeĊutim, budući da su se krhke šalice bile slomile, nije mogao

doći do zakljuĉaka kusanjem preostalog sloja taloga kave (Ruja je uvijek pila slaĊu kavu).

Sudeći prema datumu izdanja najstarijeg primjerka novina Milijet, nagomilanih neprestanim

guranjem pod vrata, Dţelal je bio u stanu onoga dana kada je Ruja nestala. Kraj starog

pisaćeg stroja marke Remington nalazio se primjerak kolumne pod naslovom “Kad se

povuku vode Bospora” iz novina tiskanih istoga dana. Dţelal je zelenom kemijskom

olovkom ljutito ispravio tiskarske pogreške u kolumni. U ormaru u spavaćoj sobi i onome

kraj ulaznih vrata nije uopće bilo tragova koji bi upućivali na to da već dugo izbiva iz stana.

Cijeli stan, poĉevši od pidţame na plave pruge do cipela zamazanih svjeţim blatom,

tamnoplavih hlaĉa koje je ĉesto nosio u to godišnje doba, zimskih prsluka, hrpe donjega

rublja (u jednome od svojih starih tekstova Dţelal je napisao da se, nakon siromašnoga

djetinjstva i mladosti, većina bogatih muškaraca srednjih godina zarazi prekomjernom

kupovinom gaća i potkošulja koje nikada neće ni stići obući) i prljavih ĉarapa u kolari za

rublje, izgledao je kao stan nekoga tko bi se svakoga trena mogao vratiti s posla i odmah

nastaviti sa svakodnevnim ţivotom.

Moţda je bilo teško iz detalja kao što su ruĉnik i posteljina zakljuĉiti U kojoj se mjeri

oponašalo nekadašnje ureĊenje stana, no raspored soba sigurno je odgovarao konceptu

“utvarne kuće” iz dnevne sobe. Sve je bilo isto: Rujina soba iz djetinjstva s istim djeĉje

plavim zidovima; okvir improviziranog kreveta na koji je Dţelalova majka odlagala šlvaći

pribor, krojeve i europske tkanine koje su gospoĊe sa Nišantaša i Šišlija donosile zajedno s

fotografijama i modnim ĉasopisima. Ako su se mirisi, a oĉigledno jesu, skupljali u kutovima

stana da pobude asocijacije i ponovno prizovu prošlost, bilo je to zbog predmeta koji su ih

vizualno nadopunjavali. Galip je prišao starom kauĉu koji je nekoć bio Rujin krevet. Uĉinilo

mu se da osjeća mješavinu mirisa staroga sapuna Puro i striĉeve kolonjske vode Jorgi

Tomatis, koja je kasnije povuĉena iz prodaje. Kasnije je shvatio da mirisi mogu postojati

samo ako postoje i predmeti koji ih upotpunjuju. U sobi zapravo nije bilo ni ladica nekoć

ispunjenih šarenim knjigama, lutkama, ukosnicama, slatkišima, olovkama i slikovnicama

koje je Ruja dobivala iz Izmira i iz Aladinovog dućana, niti mirisnih sapuna u blizini njezina

kreveta, već su tu sad bile boĉice kopije parfema Re-ja i gume za ţvakanje s okusom mente.

Iz toga nestvarnog dekora bilo je teško dokuĉiti koliko je ĉesto Dţelal dolazio kući ili

koliko je dugo ovdje ţivio. Mogli bismo pomisliti da su opušci u starim pepeljarama -

izgledale su kao da su posve sluĉajno postavljene - ĉisti tanjuri u kuhinjskom ormaru i svjeţa

pasta za zube na otvoru nezatvorene tube Ipana (Dţelal ju je pri vrhu nemilosrdno stisnuo

kada je u jednoj od svojih kolumna pisao protiv te robne marke) zapravo dobro nadgledani

inventar muzeja koji s bolesnom pomnošću netko stalno ureĊuje. Krećući se dalje mogli

bismo pomisliti da su prašina na dnu kugle na svjetiljci i sjena koja pada na blijede zidove

klizeći preko prašine - šume Afrike i Srednje Azije iz mašte dvoje djece iz Istanbula. Mogli

bismo pomisliti i da su to prikaze vukova i lasica iz priĉa o vješticama i ĉudovištima koje su

slušali od tete i bake, a njihovi oblici nalik blijedim mrljama, neponovljiv dio onoga što je

oţivljeno u tome muzeju. Lokva vode sušila se pokraj balkonskih vrata. Vrata nisu bila dobro

zatvorena. Sive nakupine prašine uza zid bile su namotane poput svile. Parket se bio rasušio

od topline staroga radijatora i sada je zaškripao pod teţinom prvoga koraka. Iz svega toga

nije bilo moguće zakljuĉiti koliko je dugo Dţelal ţivio u tome stanu. Ĉinilo se da je raskošni

sat obješen nasuprot kuhinjskim vratima bio zaustavljen baš kao i satovi u raznim muzejima

posvećenima Ataturku diljem ove zemlje. Te su satove s jednakom manijakalnom ovisnošću

pomicali da pokazuju vrijeme njegove smrti. Isti se takav sat nalazio u kući staroga bogataša,

gospodina Dţevdeta. Teta Hale je to ponosno ponavljala. MeĊutim, Galipu nije palo na

pamet koje je to veĉeri sat mogao stati u devet i trideset pet, niti da bi to vrijeme moglo

ukazivati na vrijeme kljuĉnoga dogaĊaja.

Tek sada, nakon što su ga obuzeli ţelja za osvetom, sjeta i teret utvarne prošlosti zbog

stvari koje su prodane staretinaru zato što u stanu nije ostalo mjesta - tresući se na njegovim

kolima, te su stvari odlazile Bog zna kamo - primijetio je vitrinu izraĊenu od brijestova drva.

Vitrina je cijelom duţinom prekrivala dugi zid izmeĊu kuhinje i kupaonice. Vratio se u

hodnik kako bi prelistao papire koji su se u njoj nalazili.

Nakon kratke pretrage pronašao je izreske vijesti i novinskih reportaţa iz vremena kada je

Dţelal bio mladi izvjestitelj, izreske novinskih tekstova, sve kolumne i pripovijetke koje je

Dţelal objavio pod pseudonimima. Našao je i sve kolumne potpisane njegovim vlastitim

imenom kao što su Vjerovali ili ne, Tumač snova, Tristo čuda, Dogodilo se na današnji dan, Kakav

rukopis-takva narav, Vaše lice zrcali Vašu osobnost, Enigmatika i njima sliĉne, izreske svih

intervjua koje je Dţelal napravio i kopije novinskih ĉlanaka koji iz raznih razloga nisu

objavljeni. Tu su bile i njegove privatne bilješke, biljeţnice u koje je zapisivao svoje snove,

maštanja i najvaţnije detalje. Tu su bile i desetine tisuća novinskih izrezaka i fotografija,

sušeno voće i orašĉići, slatkiši od kestena, tisuće pisama ĉitatelja spremljenih u kutiju za

cipele, izresci iz romana u nastavcima pisanih u potpunosti ili djelomiĉno pod pseudonimom,

stotine kopija Dţelalovih pisama, stotine ĉudnih ĉasopisa, pamfleta, brošura te školskih i

vojnih godišnjaka, kutije pune fotografija ljudi izrezanih iz novina i ĉasopisa, pornografske

fotografije, fotografije ĉudnih ţivotinja i kukaca. Pronašao je i dvije velike kutije publikacija

i novinskih tekstova o hurufijskom pokretu, stare karte za nogometne utakmice, autobus i

kino, na kojima su bili nacrtani znakovi, simboli i istaknuta slova, neke fotografije koje nisu

zalijepljene u albume, priznanja za uspjeh koje je dobio od novinarskih udruga, turske novĉa-

nice i one iz Carske Rusije koje više nisu bile u optjecaju, imenike i adresare.

Ĉim je pronašao tri adresara, vratio se u naslonjaĉ u dnevnom boravku i jedan za drugim ih

proĉitao. Nakon ĉetrdesetominutne istrage shvatio je da su osobe iz adresara imale ulogu u

Dţelalovu ţivotu u razdoblju od pedesetih do kraja šezdesetih godina. Zakljuĉio je i da su

kuće koje se nalaze na tim adresama vrlo vjerojatno srušene, a brojevi telefona promijenjeni,

te da tamo neće moći naći Ruju i Dţelala. Nakon što je pregledao sitnice na polici u vitrini,

poĉeo je ĉitati Dţelalove kolumne i pisma ĉitatelja iz sedamdesetih godina. Ţelio je pronaći

pisma vezana uza “sluĉaj Mrtvaĉki kovĉeg”. Mahir II. rekao je da ih je poslao. Traţio je i

novinske tekstove o samome sluĉaju.

Galip se zainteresirao za to politiĉko ubojstvo zato što je iz gimnazijskih dana poznavao neke

od umiješanih u taj sluĉaj. Dţelal je rekao da je u našoj zemlji sve kopija neĉega drugog. Na

to ga je potakla ĉinjenica da je kreativna mladeţ okupljena oko iste te frakcije nesvjesno

oponašala jedan roman Dostojevskoga (Zli dusi), ostavši mu vjerna do detalja. Dok je rukom

prebirao po pismima, sjećao se jedne ili dviju veĉeri kada je Dţelal priĉao o toj temi. To su

bili mraĉni, hladni i neveseli dani za zaborav. Svaki put kada Galip nije znao treba li se

ponašati s poštovanjem ili prijezirom, Rujina bi muţa nazivao “dobrim deĉkom” ĉije je ime

zaboravio. Kada bi ga kasnije obuzela znatiţelja, paţljivo bi saslušao ogovaranja i dao se na

istraţivanje. Više je mogao saznati o najnovijim politiĉkim vijestima, nego o detaljima

vezanim uz sreću i nevolje mladoga braĉnog para. Jedne je zimske veĉeri Vasif spokojno

hranio zlatne ribice (crveni wakini i watonai kojima su resice na repovima nestale zbog

meĊusobna ukrštanja). Teta Hale rješavala je kriţaljku u Milijetu tu i tamo pogledavajući na

televizor. Te je veĉeri baka iznenada preminula oĉiju uprtih u hladni strop svoje hladne sobe.

Ruja je došla na sprovod bez pratnje, u kaputu svijetle boje i s još svjetlijom feredţom, te je

odmah nakon sprovoda nestala. (“I bolje je tako”, rekao je stric Melih ne skrivajući mrţnju

prema svome zetu provincijalnih korijena i dajući tako zvuĉnu kulisu Galipovim mislima.)

Kasnije su se Dţelal i Galip jedne veĉeri sastali u stanu. Dţelal je pitao Galipa ima li kakve

spoznaje vezane uz "sluĉaj Mrtvaĉki kovĉeg”. Nije saznao ono što ga je zapravo zanimalo:

“Pitam se je li koji od tih mladića proĉitao tu knjigu ruskoga pisca.” Iste je veĉeri Dţelal

rekao: “Sva su ubojstva, kao i sve knjige, imitacija. Zbog toga ne mogu objaviti knjigu pod

vlastitim imenom.” Sljedeće su se veĉeri u kasni sat ponovno okupili u beţivotnoj kući. A

kad su njih dvojica ostali sami, Dţelal je nastavio: “No ipak, i najteţa ubojstva karakterizira

nešto što se ne moţe naći ni u najgorim knjigama!” I u kasnijim je godinama Galip paţljivo

slušao Dţelalova promišljanja. Doţivljavao ih je kao svojevrsna putovanja tijekom kojih se

Dţelal polako spuštao u dubine vlastita uma. “To znaĉi da ljudi oponašaju knjige, a ne druga

ubojstva”, govorio je Dţelal. “Nama najdraţe stvari imitacije su imitacija. Knjige

o ubojstvima i ubojstva koja slijede fabulu knjige obraćaju se neĉemu zajedniĉkom u svima

nama: ĉovjek je u stanju ubiti samo kad se stavi u poloţaj neke druge osobe (jer nitko ne

moţe podnijeti da sebe vidi kao ubojicu). Inventivnost je u naĉelu plod srdţbe. Srdţba sve

baca u zaborav. No moţe nas potaknuti samo posredovanjem prethodno nauĉenih metoda.

Njih smo nauĉili od drugih: noţevi, pištolji, otrovi, knjiţevne tehnike, vrste romana, metrika

itd. Kada „ubojica iz naroda‟ kaţe onu poznatu: „Nisam bio pri sebi, gospodine suĉe', zapravo

iznosi sljedeću istinu: ĉin je ubojstva nešto što smo u potpunosti nauĉili iz legenda,

pripovijedaka, sjećanja i novina, ukratko, iz knjiţevnosti. Ĉak su i najprozirnija ubojstva, kao

na primjer ona koja su nehotice poĉinjena iz ljubomore, nesvjesne imitacije. Što kaţeš na to

da napišem tekst na tu temu?” upitao je. Nije ga napisao.

Dugo iza ponoći Galip je ĉitao Dţelalove stare kolumne iz ormara. U jednome trenutku

svjetiljke su lagano problijedile poput svjetiljaka koje osvjetljuju kazališni zastor, a poslije je

hladnjak zastenjao kao natovareni kamion kojemu na strmoj i blatnoj padini netko mjenjaĉem

mijenja brzinu. Cijeli je stan ostao u potpunome mraku. U nadi da će se struja svaki ĉas

vratiti, Galip je u krilu drţao registratore pune novinskih izrezaka te je dugo i nepomiĉno

sjedio u naslonjaĉu. Poput svih stanovnika Istanbula bio je naviknut na ĉeste nestanke struje.

Osluškivao je već godinama zaboravljene zvukove unutrašnjega dvoriita zgrade, kuckanje

grijalice, gluhe zidove, zavijanje u slavinama i cijevima, podmuklo kucanje sata i

zastrašujuću buku u hodniku zgrade. Prošlo je dosta vremena dok nije ušao u Dţelalovu sobu

napipavši rukom put. Dok je skidao odjeću i oblaĉio Dţelalovu pidţamu, palo mu je na pamet

da i onaj drugi junak iz povijesne pripovijetke ĉijega je tragiĉnog pisca juĉer naveĉer sreo u

klubu, ulazi u tihi i prazni krevet glavnoga junaka. Legao je u postelju, no nije mogao zaspati.

Drugo poglavlje

"ZAR NE MOŢETE SPAVATI?

Snovi su naš drugi život. —Gérard de Nerval

Ušli ste u krevet. Zavukli ste se meĊu pokrivaĉe i posteljinu. Oni odišu vašim sjećanjima i

mirisima. Glavu ste naslonili na dobri, stari, meki jastuk, okrenuli se na bok, noge ste privukli

trbuhu, nagnuli vrat; hladna jastuĉnica osvjeţila vam je lice. Još malo i spavat ćete, i u mraku

zaboraviti baš sve.

Sve ćete zaboraviti: nemilosrdnu moć nadreĊenih, nepromišljene rijeĉi, budalaštine,

poslove koje niste stigli obaviti na vrijeme, nerazumijevanje, bešćutnost, one koji vas

optuţuju ili će vas tek optuţivati, besparicu, vrijeme koje je zaĉas prošlo, prijevare i

nepravde. Zaboravit ćete i sve što niste mogli ostvariti, svoju samoću, sram, nepravdu,

poraze, osobnu bijedu, svoje jadno stanje i strašne nevolje, sve ćete to zaboraviti.

Drago vam je što ćete zaboraviti. Ĉekate. Vama dobro poznati ormari, ladice, grijalice,

stolovi, stolići za kavu, stolice, navuĉene zavjese, odloţena odjeća, vaša kutija cigareta, šibice

u dţepu vaše jakne, vaša ruĉna torba i sat, i oni ĉekaju.

Dok ĉekate, ĉujete poznate zvukove; automobil prolazi kroz gradsku ĉetvrt preko kamenih

kocaka kolnika i lokava uz rub ceste, uliĉna se vrata zatvaraju negdje u blizini, iznenada

netko spušta rolo slastiĉarnice. Ĉujete motor staroga hladnjaka, laveţ pasa u daljini, širenje

zvuka sirene za maglu s obale mora. Ti su zvukovi puni sjećanja. Sjećanja sada otvaraju vrata

novoga svijeta radosna zaborava te vas zajedno s mojim prizivanjem sna i snova podsjećaju

da sve ide svojim tijekom. Podsjećaju vas i na to da ćete ih zaboraviti, kao i stvari koje

okruţuju vaš dragi krevet te otploviti u jedan posve drugi svijet. Spremni ste.

Spremni ste. Kao da ste se udaljili od vlastita tijela, voljenih nogu i straţnjice, pa ĉak i od

ruku i šaka koje su vam još bliţe. Spremni ste i to vas ĉini toliko zadovoljnima da više ne

osjećate potrebu za tim bliskim dijelovima tijela. Dok vam se oĉi sklapaju, znate da ćete i

njih uskoro zaboraviti.

Znate da se ispod sklopljenih vjeĊa vaše zjenice blagim pokretom mišića udaljuju od

svjetlosti. Ĉini se da vaše zjenice pomoću mirisa i zvukova koje prizivam znaju da je sve u

redu. One sada ne daju sliku slabe svjetlosti sobe, već svjetlosti boja koje se rasprskavaju

poput vatrometa u vašem umu. Um se postupno opušta i postaje spokojan; vidite modre

mrlje, plave munje, ljubiĉast dim i ljubiĉast svod. Vidite tamnoplave vibrirajuće valove,

ruţiĉaste sjene, ljubiĉastu lavu koja teĉe iz otvora vulkana i tamnoplavu boju tihoga sjaja

zvijezda. Boje i oblici smjenjuju se, nestaju, ponovno se pojavljuju i polako se mijenjajući

vraćaju u neke zaboravljene prizore. Neki od njih nisu se nikada ni dogodili. Promatrate boje

u svojoj glavi.

No i dalje ne moţete spavati.

Nije li još prerano da priznate tu ĉinjenicu? Mislite na stvari o kojima razmišljate kad

spokojno spavate. Ne, nemojte misliti na to što se radili danas i što ćete raditi sutra, mislite na

slatke trenutke. Oni vas ponovno spajaju sa slatkim zaboravom sna. Vraćate se. Konaĉno

krećete nazad. Sve stvari ĉekaju vaš povratak i raduju vam se. Ne, uopće se ne vraćate.

Nalazite se u vlaku. Sa sobom ste ponijeli torbu punu vama najdraţih stvari. Vlak prolazi

meĊu telegrafskim stupovima pokrivenima snijegom. Svi vam se šutke dive zbog lijepih rijeĉi

i inteligentnih odgovora, pa makar i skriveno, uviĊajući pritom svoje pogreške. Obgrlili ste

lijepo tijelo svoje voljene i ona vaše. Vratili ste se u voćnjak koji niste mogli zaboraviti i

ondje berete zrele trešnje. Dolazi ljeto, dolazi zima, dolazi proljeće, dolazi jutro, plavo i

krasno, suncem okupano, veselo jutro... Ali ne, ne moţete spavati.

Tada uĉinite isto što i ja: lagano pomaknite ruke i noge i polako se okrenite u postelji.

Stavite glavu na drugi kraj jastuka, a obraz u njegov hladni kut. Zatim pomislite na kraljevnu

Mariju Paleologinu. Nju su kao mladenku poslali mongolskome vladaru Hulagu-kanu. Iz

vašega grada, Konstantinopola, poslana je u Iran da se uda za njega. Budući da je Hulagu

preminuo prije no što je ona stigla onamo, udala se za njegova sina i nasljednika Abaka.

Petnaest godina ţivjela je na mongolskome dvoru u Iranu, a kada joj je muţ ubijen, vratila se

u ova brda na kojima i vi ţelite spokojno spavati. Pomislite na njezinu tugu i dane provedene

u crkvi smještenoj na obali Zlatnog roga. Crkvu je dala izgraditi nakon što se vratila i

zatvorila u nju. Pomislite na patuljke sultanije Handan. Majka sultana Ahmeta I. dala je da se

na Uskudaru sagradi kuća za patuljke. Ţeljela je tako razveseliti te svoje drage prijatelje.

Patuljci su godinama ţivjeli ondje. Kasnije su, ponovno uz sultanijinu pomoć, sagradili

galiju. Njome su ţeljeli otići na neko rajsko mjesto. Porinuli su je i odselili se iz Istanbula u

neku nepoznatu zemlju. Tu zemlju nisu ĉak ni mogli pronaći na karti. Pomislite na tugu

sultanije Handan i sjetu patuljaka u jutro rastanka. Patuljci mašu rupĉićima. Pomislite sada na

tugu i sjetu koju osjećate u trenucima kada se rastajete od Istanbula i svega što vam je priraslo

srcu.

Dragi ĉitatelju, ako me i to ne uspava, zamišljam jednoga razdraţenog ĉovjeka. On u gluho

doba noći na pustome peronu kolodvora ĉeka vlak. Vlak nikako ne dolazi. Kada odluĉim

kamo će taj ĉovjek otići, postajem on. Zamišljam i radnike koji kopaju tunel na Silivrikapiju,

koji je prije sedam stoljeća omogućio Grcima da u vrijeme opsade Istanbula ulaze u grad.

Zatim zamišljam da sam zbunjena osoba koja otkriva da sve ima i svoje drugo znaĉenje.

Sanjarim o drugome svijetu, i dok mi postaje jasno to novo znaĉenje, zamišljam kako ću se

napiti okruţen novim znaĉenjima u tome novom svijetu. Zamišljam da sam izgubio pamćenje

i da sam ostavljen u meni potpuno nepoznatu gradu. Gradske su ĉetvrti potpuno puste. U

njima su nekoć ţivjeli milijuni ljudi. Puste su i avenije, dţamije, mostovi, brodovi, sve je

potpuno pusto. Hodam tim sablasnim prostorom i u suzama se prisjećam svoga grada i svoje

prošlosti. Polako hodam prema svojoj kući i krevetu. Zamišljam da sam François

Champollion. Uveĉer ustajem iz kreveta kako bih dešifrirao hijeroglife na kamenu iz Rozete.

Šećem se mraĉnim hodnicima svoga pamćenja te se, ušavši u slijepu ulicu, susrećem sa

zaboravljenim sjećanjima. Zamišljam da sam Murat IV. Jedne sam se veĉeri prerušio kako

bih nadgledao zabranu toĉenja alkohola. Vjerujući da mi nitko neće moći nauditi dok sam

prerušen i u pratnji svojih prerušenih tjelohranitelja, s ljubavlju se dajem na promatranje

ţivota svojih robova u dţamijama, u još uvijek otvorenim prodavaonicama i leprozijima u

skrivenim prolazima.

Kasnije, u ponoć, postajem šegrt. Idući od vrata do vrata, pripremam ljude za posljednji

ustanak janjiĉara u devetnaestome stoljeću. Trgovcu šapućem prvi i zadnji slog lozinke. Ili

postajem uĉenik medrese i glasnik. Budim usnule ĉlanove zabranjenoga derviškoga reda iz

tišine i sna koji traju godinama.

Dragi ĉitatelju, ako još uvijek ne mogu spavati, postajem nesretni bard. Traţim lice svoje

izgubljene drage slijedeći tragove sjećanja. Otvaram sva vrata u gradu. Traţim tragove svoje

prošlosti i svoje drage u svakoj sobi u kojoj se puši opijum, u svakome društvu pripovjedaĉa

priĉa i u svakoj kući iz koje se ori pjesma. Naposljetku, ako se tijekom ovoga dugog

putovanja moje pamćenje, moć imaginacije i sanjarenja još uvijek nisu iscrpili i predali,

ulazim u prvi poznati prostor. Taj se prostor pojavio preda mnom u jednome od mojih

sjećanja na onu sretnu neizvjesnost izmeĊu sna i jave, kuću dalekoga prijatelja ili prazan

konak bliskoga roĊaka. Ulazim u posljednju sobu. Nju sam pronašao neprestano otvarajući

sva vrata kao da pretraţujem zaboravljene kutke svoga pamćenja. Gasim svijeću. Ulazim u

krevet i spavam meĊu dalekim, nepoznatim i ĉudnim predmetima.

Treće poglavlje

"TKO JE UBIO ŠEMSA IZ TEBRIZA?

Koliko ću te vremena tražiti od kuće do kuće, od vrata do vrata? Koliko još vremena

od ugla do ugla, ulicu po ulicu ?

—Mevlana

Nakon duga sna Galip se ujutro probudio miran. Svjetiljka stara šezdeset godina bacala je sa

stropa svjetlost boje poţutjela papira. Bio je odjeven u Dţelalovu pidţamu. Pogasio je

svjetiljke u stanu te je, uzevši primjerke Milijeta, sjeo za Dţelalov radni stol i ĉitao ih. U

današnjoj kolumni vidio je tipografske greške koje je uoĉio i kada je u subotu poslije podne

otišao u redakciju (“biti ono što jeste” otisnuli su kao “biti ono što jesmo”). Ruka mu je sama

od sebe pošla prema ladici te je, pronašavši kemijsku olovku zelene boje, poĉela ispravljati

ĉlanak. Završio je s ispravljanjem. Palo mu je na pamet da je i Dţelal u toj plavoj pidţami na

pruge sjedao za taj stol i pušio te da je istom tom kemijskom olovkom ispravljao pogreške.

Vjerovao je da je sve u redu. Nakon što se dobro naspavao, za doruĉkom je bio pun

optimizma i zaokupljen samim sobom kao netko tko samopouzdano zapoĉinje teţak dan.

Ĉinilo mu se kao da ne osjeća potrebu da bude netko drugi. Nakon što je pripremio doruĉak,

na radni je stol smjestio neke od kutija punih kolumna, pisama i izrezaka iz novina. Njih je

izvadio iz ormara u hodniku. Nije uopće sumnjao da će, ako paţljivo i s pouzdanjem u sebe

proĉita sve tekstove pred sobom, pronaći ono što traţi.

Ĉitao je Dţelalove stare kolumne o divljim ţivotima posve napuitene djece koja bez ikoga

svoga ţive u pontonima mosta Galata, mucavcima i ĉudovišnim upraviteljima u sirotištima,

letaĉkim natjecanjima krilatih znanstvenika. Ti su znanstvenici skakali s mosta u zrak kao da

skaĉu u vodu s mosta Galata. Ĉitao je i o povijesti pederastije l svodnicima koji se danas time

bave. U sebi je pronašao pozornost i strpljenje koji su nuţni za ĉitanje tekstova. S istom

nadom i namjerom proĉitao je priĉe o sjećanjima strojarskoga nauĉnika s Bešiktaša. On je u

Istanbul dovezao prvi Fordov model T. Proĉitao je i priĉe o tome zašto su u svakoj gradskoj

ĉetvrti u Istanbulu morali biti podignuti tornjevi sa glazbenim satovima, priĉe o povijesnome

znaĉenju zabrane prizora s haremskim ţenama i crnim robovima iz knjige Tisuću ijedna noć i

o prednostima toga što se u stare tramvaje s konjskom zapregom moţete ukrcati u pokretu. Iz

tih je priĉa saznao i zašto su papagaji pobjegli iz Istanbula, a vrane došle u njega te priĉu o

tome kako je zbog toga poĉeo padati snijeg. Ĉitajući ih, prisjećao se dana kada je prvi put

ĉitao te tekstove. U meĊuvremenu je na komad papira zapisivao bilješke. Ponekad je neku

odreĊenu reĉenicu, ulomak ili rijeĉ iznova ĉitao. U kutiju je vraćao proĉitane tekstove i s

ljubavlju vadio nove. Sunce nije udaralo u unutrašnjost sobe, već samo u rubove prozora.

Zavjese su bile razmaknute. S krovova zgrada preko puta visjele su ledene sige. S njihovih

vrhova i s prljavih ţljebova punih snijega i prljavštine kapala je voda. IzmeĊu trokuta krova

boje prljavoga snijega i crvenih crjepova, te pravokutnika dugog nazubljenog dimnjaka iz

kojega je izlazio lignitni dim, vidjelo se plavo i sjajno nebo. Galip se oĉima umornim od

ĉitanja zagledao u prostor izmeĊu trokuta i pravokutnika. Vidio je vrane. Brzim su letom

presijecale njegovo plavetnilo. Okrenuo je glavu prema papiru pred sobom. Tada je shvatio

da gleda u isto mjesto i promatra let istih vrana kao i Dţelal kada se umori od pisanja.

Znatno kasnije sunce je udaralo u tamne prozore ĉije su zavjese bile navuĉene. Galipov

optimizam poĉeo je kopnjeti. Stvari, rijeĉi, smisao, moţda je sve bilo na svome mjestu, ali

kako je ĉitao, s tugom je osjećao da dublja istina koja ih drţi na okupu nestaje. Ĉitao je

Dţelalove ĉlanke o Mehdijima, o laţnim padišahovima i laţnim prorocima, o odnosima

Mevlane i Šemsa iz Tebriza, Mevlane i zlatara Selahatina s kojim se taj veliki pjesnik zbliţio

nakon Tebrizijeve smrti te o Mevlaninu odnosu sa Ĉelebi Husametinom, koji je zamijenio

Selahatina nakon što je ovaj umro. Ne bi li se oslobodio osjećaja nelagode koji se u njemu

skupio, proĉitao je sve što je Dţelal napisao u rubrici Vjerovali ili ne. Nije ga zabavila priĉa o

pjesniku Figaniju kojega su privezali za magarca i tako proveli kroz cijeli Istanbul zato što je,

napisavši jedan dvostih, uvrijedio Velikoga vezira. Nije ga zabavila ni priĉa o Šejhu Eflakiju

koji se oţenio svakom od svojih sestara te ih tako nehotice gurnuo u smrt. Ĉitajući pisma iz

druge kutije, s divljenjem je shvatio koliko se puno razliĉitih ljudi zanimalo za Dţelala. Isto

je divljenje osjećao i u djetinjstvu. MeĊutim, pisma onih koji su traţili novac, optuţivali jedni

druge, objašnjavali da su ţene drugih kolumnista kurve, izjavljivali mu ljubav ili mrţnju,

prijavljivali prljave prijevare tajnih redova i monopolistiĉki usmjerenih mjesnih moćnika nisu

posluţila niĉemu osim što su pothranjivala osjećaj nesigurnosti koji se nakupio u Galipu.

Sjedao je za stol znajući da je ono što je vezano uz postupnu promjenu slike o Dţelalu

zapravo u njegovoj glavi. Ujutro su stvari i predmeti bile nastavak jednog razumljivog svijeta,

a Dţelal netko ĉije ĉlanke već godinama ĉita. Njegove nepoznate strane prihvatio je s

odmakom i usvojio kao ĉinjenice koje nije znao. Poslijepodne je dizalo bez prestanka

dovozilo bolesnice i trudnice u ordinaciju ginekologa na katu niţe. Galip je shvatio da se ta

slika o Dţelalu u njegovoj glavi na ĉudan naĉin pretvorila u sliku koja “nedostaje”. Osjetio je

da su se stol za kojim sjedi, cijela soba i sve stvari oko njega promijenili. Stvari su poĉele

upućivati na jedan drugi svijet koji se nije ĉinio nimalo prijateljskim. Njegove se tajne nisu

mogle lako riješiti.

Odluĉio je ustrajati na toj temi jer je shvatio da je promjena usko vezana uz sve ono što je

Dţelal napisao o Mevlani. Ubrzo je izvadio sve Dţelalove kolumne posvećene tome

sufijskom pjesniku i poĉeo ih brzo ĉitati.

Ono što je Dţelala povezivalo s najutjecajnijim sufijskim piscem nisu bile ni pjesme napisane

u Konji u trinaestome stoljeću na perzijskom jeziku, ni cijenjeni stihovi odabrani iz tih

pjesama kako bi posluţili kao primjer na satu etike u srednjoj školi. Kao da je rijeĉ o

odabranim “biserima” koje ukrašavaju prve stranice knjiga mnogih osrednjih pisaca,

Dţelalovu pozornost uopće nisu privlaĉili ni bosonogi sudionici mevlevijskih obreda u

haljama. Turistiĉke kompanije i proizvoĊaĉi razglednica pak nisu odustajali od tih motiva. O

Mevlani je tijekom sedam stoljeća napisano na desetke tisuća svezaka knjiga, komentara. No

pjesnik, jednako kao i red koji se proširio nakon njegove smrti, privlaĉili su Dţelalovu

pozornost samo kao ţarište zanimanja prijeko potrebna svakome kolumnistu. Dţelala je u

vezi s Mevlanom najviše zaintrigirala erotska i mistiĉka bliskost s pojedinim muškarcima u

odreĊenim periodima njegova ţivota i to kako su se te tajne i zakljuĉci koji se mogu iz njih

izvesti odrazili na njegova djela.

Kada je Mevlani bilo oko ĉetrdeset i pet godina, ţivio je u derviškoj loţi koju je preuzeo od

svojega oca. U to vrijeme nisu ga voljeli samo njegovi uĉenici, već su mu se divili i svi

stanovnici grada. Onda je pao pod utjecaj lutajućega derviša Šemsa iz Tebriza, ĉije

vrijednosti i pogledi na ţivot nisu uopće nalikovali Mevlaninima. Prema Dţelalovu mišljenju,

bilo je to posve nerazumno ponašanje. To dokazuju objašnjenja ljetopisaca koji su tijekom

sedam stoljeća pokušavali razjasniti njihov odnos. Sumnja se da je jednoga dana Šems nestao

ili bio ubijen. Mevlana je tada, unatoĉ negodovanju svojih sljedbenika, zamjenikom

imenovao jednoga beznaĉajnog, neukog zlatara. Dţelal je smatrao da taj izbor ne ukazuje na

to da je, kao što su se svi trudili dokazati, Šems iz Tebriza posjedovao mistiĉku privlaĉnost.

Prema njegovu mišljenju, to je upućivalo na osebujnost Mevlanina duhovnog stanja i erotske

sklonosti. Nakon smrti toga drugog zamjenika, Mevlana je odabrao trećega. Taj je bio posve

obiĉan i nije imao dovoljno karizme da naslijedi prethodnika.

Prema Dţelalovu mišljenju, zamjenicima su se pripisivale nerealne vrline. Neki su ĉak

nasljednike genealoški povezivali s Muhamedom i Alijem, što se već stoljećima radi kako bi

se taj “nerazumni” odnos uĉinio “razumnim”. Dţelal je smatrao da su se previĊale i neke vrlo

vaţne stvari kada je rijeĉ o Mevlani. O njima je pisao u nedjeljnom izdanju novina rekavši da

se odraţavaju u Mevlaninim djelima. Ta je kolumna izašla na dan sjećanja na Mevlanu, koji

se svake godine obiljeţava u Konji. Nakon dvadeset i dvije godine Galip je ponovno ĉitao taj

tekst. U djetinjstvu ga je smatrao dosadnim, kao uostalom i sve druge tekstove vezane uz

religiju. Sjetio ga se zbog serije poštanskih maraka posvećene Mevlani. Serija je izašla samo

te godine (markice od petnaest kuruša bile su ruţiĉaste, od trideset kuruša plave, a one od

šezdeset kuruša, koje su bile rijetke, zelene boje). Ĉitajući ga, primijetio je da se stvari u

njegovoj okolini mijenjaju.

Prema Dţelalovu mišljenju, ĉinjenica da su Mevlana i lutajući derviš Šems ostavili dubok

dojam jedan na drugoga kada su se prvi put vidjeli u Konji, bila je istinita. Toj su ĉinjenici

ljetopisci posvećivali pozornost u glavnim smjernicama svojih knjiga i tisućama je puta

razmatrali. No to se nije dogodilo, kao što se smatra, nakon onoga slavnog dijaloga koji je

zapoĉeo Šems iz Tebriza. Njihov se razgovor zasnivao na “pitanju skromnosti”. Tisuće takvih

primjera moguće je naći i u najjednostavnijim sufijskim knjigama. Kao što je Dţelal napisao,

Mevlana nije mogao ostati pod dojmom tako jednostavne teme. U najmanju se ruku pravio da

ga se dojmila.

Upravo to je i uĉinio. Ponašao se kao da hrli u naruĉje jedne duboke osobnosti i dojmljiva

duha. Tada je imao ĉetrdeset i pet godina. Dţelal je vjerovao da je Mevlana toga dana uistinu

osjećao potrebu da se susretne s nekim takvim. Nekim u ĉijem će licu prepoznati svoj lik.

Tako je, ĉim se susreo s Šemsom, sam sebe uvjerio da je on taj. Naravno, nije mu uopće bilo

teško uvjeriti Šemsa u to. Odmah nakon toga susreta 23. listopada 1244., zatvorili su se u

jednu sobu u medresi i nisu izlazili šest mjeseci. Dţelal je prvo u ĉlanku pomno obradio to

“laiĉko” pitanje. Nije ţelio izazvati bijes svojih religioznih ĉitatelja. Pitao se što su to radili

šest mjeseci i o ĉemu su razgovarali u jednoj od soba medrese. Mevlevije se time nisu previše

bavili. Zatim je prešao na pravu temu.

Mevlana je cijeloga ţivota traţio “onoga drugog”, ogledalo svoga lica i duše. Upravo se

zato njihovi razgovori i ono što su ĉinili u sobi medrese mogu smatrati rijeĉima i djelima

jedne osobe koja pokušava biti više razliĉitih osoba u isto vrijeme, ili pak glasovima, rijeĉima

i djelima više osoba koje nastoje biti jedna. Isti je sluĉaj i sa Mevlaninim djelima. Kako bi

mogao podnijeti divljenje svojih sljedbenika (kojih se nije mogao odreći) i budala u svome

okruţenju te opresivnu atmosferu jednoga anadolskog grada u trinaestome stoljeću, osjećao je

potrebu za drugim identitetom. Njega je preuzeo poput krinke iz ormara. I to mu je donijelo

olakšanje. Dţelal je tu duboku potrebu potkrijepio slikom posuĊenom iz drugih tekstova:

“Baš kao što je bio i sluĉaj sa seljaĉkom odjećom u ormaru jednoga sultana nesigurnoga u

svoju vladavinu nad siromašnima, okrutnima i ulizicama u jednoj glupoj zemlji. Ĉuvao ju je u

ormaru i oblaĉio kako ga ne bi prepoznali kada uveĉer izlazi na ulicu."

Kao što je i oĉekivao, Dţelal je ponovno pisao o toj temi mjesec dana nakon što je izašao taj

tekst, iako je urednik traţio da to ne ĉini. Njegovi poboţni ĉitatelji reagirali su na tekst

prijetnjama smrću, a oni republikanski usmjereni pismima s ĉestitkama.

U novome je tekstu Dţelal prvo iznosio neke ĉinjenice poznate svim mevlevijama: drugi

uĉenici, ljubomorni što Mevlana pokazuje toliku naklonost prema jednome slabo poznatome

dervišu, vršili su pritisak na Šemsa i prijetili mu smrću. Ubrzo nakon toga, jednoga snjeţnog

dana, 15. veljaĉe 1246., Šems je nestao iz Konje. (Galip je volio Dlelalovu strast prema

povijesti. Podsjećala ga je na srednjoškolske udţbenike prepune tiskarskih grešaka.) Mevlana

nije mogao podnijeti nestanak svoga voljenog. Iz jednoga je pisma shvatio da je Šems u Da-

masku. Uĉinio je da se njegov “voljeni” (Dţelal je tu rijeĉ uvijek pisao U navodnicima kako bi

u ĉitateljima pobudio sumnju vezanu uz nju) dovede natrag te ga je odmah oţenio jednom od

svojih pokćerka. No i poslije toga se obruĉ ljubomore oko Šemsa ponovno poĉeo stezati. Nije

prošlo mnogo vremena i petoga ĉetvrtka mjeseca prosinca 1247. godine Šemsa je

nezadovoljna rulja namamila u zasjedu i nasmrt izbola noţem. MeĊu njima je bio i Mevlanin

sin Aladin. Šemsovo su tijelo iste veĉeri po hladnoj i prljavoj kiši bacili u bunar kraj

Mevlanine kuće.

U kasnijim redcima teksta Dţelal je opisivao mjesto kamo je baĉeno Šemsovo tijelo. Galip

tu nije našao neke nove podatke. Sve što je Dţelal napisao o bunaru, tijelu baĉenu u njega te

o Mevlaninoj ţalosti i samoći nije mu se uĉinilo samo strašnim i ĉudnim, već se osjećao kao

da je osobno vidio sedam stoljeća star bunar i odabrao kamen i horasansku ţbuku od kojih je

sazidan. Nekoliko je puta proĉitao tekst i pogledom prešao preko drugih odabranih ĉlanaka.

Otkrio je da je Dţelal u novinskom tekstu s otprilike istim datumom, pišući o unutrašnjem

dvorištu neke zgrade, iskoristio iste reĉenice kojima je opisao bunar te da je u oba teksta

zadrţao isti stil pisanja.

Kasnije je, pridavajući vaţnost toj stilskoj igri, poĉeo s jednakom pomnjom ĉitati kolumne

nagomilane na stolu. Za njih ne bi mario da ih je kojim sluĉajem proĉitao nakon što je uronio

u sve što je Dţelal napisao o hurufijama i njihovu nauku. I upravo tada, dok je ĉitao

Dţelalove ĉlanke, Galip je shvatio zašto se stvari koje ga okruţuju mijenjaju. Shvatio je zašto

su najednom nestali onaj optimizam i duboki smisao koji meĊusobno povezuje sve stolove,

zavjese, svjetiljke, pepeljare, stolice, škare na grijalici i ostale sitnice.

Dţelal je pisao o Mevlani kao o sebi samome. Iskoristivši promjenu jednog neupadljivog,

ali kljuĉnog mjesta meĊu rijeĉima i reĉenicama, sebe je postavljao na Mevlanino mjesto.

Galip je uoĉio da Dţelal u nekim tekstovima o samome sebi i u nekim “povijesnim”

tekstovima o Mevlani koristi isti stil. Taj je stil proţimao s osjećajem tuge sve reĉenice,

odlomke i više od toga. Galip je bio siguran u tu promjenu reda rijeĉi. Ta ĉudna stilska igra

bila je zastrašujuća zbog svega što je Dţelal napisao u svojim privatnim bilješkama,

neobjavljenim ĉlancima, razgovorima o povijesti, u esejima o šejhu Galipu, komentarima

snova i sjećanjima na Istanbul.

U svojoj kolumni Vjerovali ili ne Dţelal je stotine puta ispriĉao priĉu o kraljevima koji su

mislili da su netko drugi, o kineskim carevima koji su palili svoje palaĉe da bi postali netko

drugi i padišahovima koji su bolovali za tim da noću mijenjaju odjeću i zalaze meĊu puk,

zanemarujući danima dvor i drţavniĉke poslove. Dţelal je u jednu biljeţnicu pisao kratke

priĉe nalik nedovršenim sjećanjima. Galip je u njoj proĉitao da je Dţelal jednoga posve

obiĉnoga ljetnog dana sebe redom zamišljao kao: Leibniza, poznatoga bogataša gospodina

Dţevdeta, Muhameda, vlasnika novina, Anatolea Francea, uspješnoga kuhara, slavnoga

imama propovjednika, Robinsona Crusoea, Balzaca i još šest drugih osoba. Šest posljednjih

imena iz srama je prešarao. Vidio je crteţe Mevlane na poštanskim markama i plakatima te

jedan njegov neuspio portret na sarkofagu na kojemu je pisalo Mevlana Dţelal. Jedan je pak

neobjavljeni tekst poĉinjao sljedećom reĉenicom: “Mesnevija se smatra Mevlaninim najvećim

djelom iako je potpuni plagijat!”

Nakon te reĉenice Dţelal je istaknuo sliĉnosti Mesnevije s drugim djelima. Stilom koji je

odreĊivao strah od primisli da ne poštuju Mevlanu i potreba da se iznese istina, na tu su

sliĉnost ukazivali i drugi komentatori iz akademskih krugova. Ta i ta priĉa iz Mesnevije

preuzeta je iz Kelile i Dimne, ona je ukradena iz Atarova djela Govor ptica, jedna je uzeta iz

Lejle iMedţnuna, a ova druga pak iz djela Zgode bogougodnika. Gallp je na dugu popisu

plagiranih izvora vidio i dijela Priče o Boţjim poslanicima, Tisuću i jedna noć i djela pisca Ibn

Zerhanija. Na kraj popisa Dţelal je dodao i Mevlanin komentar o tome kako je krao priĉe od

drugih. Smrkavalo se. Galip to nije shvatio samo kao Mevlanin komentar, već i kao Dţelalov

komentar dok zamišlja da je Mevlana.

Dţelal je vjerovao da i Mevlana, poput nekih ljudi, nije mogao podnijeti da bude ono što

jest. Spokoj je pronalazio samo kada bi poprimio osebujnosti neke druge osobnosti.

Otpoĉevši neku priĉu, mogao je ispriĉati jedino ono što je netko drugi već ispriĉao. Zapravo

je to bio trik smišljen za sve nesretnike koji gore od ţelje da budu netko drugi i da ispriĉaju

priĉu kako bi se izbavili od dosade vlastitih tijela i duša. Poţelio je ispripovijedati nekakvu

priĉu samo kako bi je ispripovijedao. Baš kao i Tisuću i jedna noć, Mesnevija je bila ĉudna i

nesustavna literarna kompozicija. U njoj druga priĉa poĉinje, a da prva još nije završila;

druga ne završi, a već se prelazi na treću. Poput nepresušnih ljudskih osobnosti, ubrzo vam

dojadi. Galip je listao sveske Mesnevije. Vidio je crteţe uz erotske priĉe i pojedine stranice

prepune ispravaka U obliku uskliĉnika, upitnika i dijelova našaranih srditom zelenom

olovkom. U ţurbi je proĉitao priĉe na tim stranicama punim prljavštine i tinte. Shvatio je da

je Dţelal nekoliko svojih priĉa preuzeo iz Mesnevije i prilagodio ih Istanbulu našega vremena.

Iste je priĉe ĉitao U djetinjstvu misleći da su to njegovi autorski tekstovi. Galip se prisjetio

veĉeri tijekom kojih je Dţelal satima priĉao o umjetnosti pisanja nazira (pjesama zasnovanih

na drugim pjesmama, koje se pridrţavaju iste forme i sadrţaja) govoreći da je to jedina prava

vještina. Ruja bi halapljivo jela kolaĉe kupljene putem, a Dţelal priĉao o tome kako je mnoge

svoje kolumne, a moţda ĉak i sve, napisao uz tuĊu pomoć. Rekao je da su svi tekstovi

preuzeti od nekih drugih. Dodao je i kako nije najvaţnije stvarati nešto “novo”, već moći reći

nešto posve novo o remek-djelima stvaranima tisućama godina promijenivši im neke

dijelove. Galip se razbjesnio. Napuštao ga je optimizam u pogledu autentiĉnosti papira na

stolu. Uzrok tome nije bilo razoĉaranje u autentiĉnost Dţelalovih tekstova, već neke druge

pretpostavke na koje je upućivala ta ĉinjenica.

Palo mu je na pamet da bi na nekome drugom mjestu u Istanbulu mogli postojati neka druga

soba i stan ureĊeni na potpuno isti naĉin kao i ovaj, koji jednako tako imitira atmosferu od

prije dvadeset i pet godina. Ako ondje nisu Dţelal i Ruja koja s veseljem sluša njegovu priĉu,

sigurno postoji netko jednako nesretan kao Galip. I taj je netko vjerovao da će sjedeći za istim

stolom i neprestano ĉitajući zbirku starih kolumna pronaći izgubljenu suprugu. Kad god bi

razmišljao o njemu, pomišljao bi da njegov ţivot ima drugaĉiji smisao, jednako kao što i

znakovi na predmetima, slikama i plastiĉnim vrećicama svaki put ukazuju na nešto drugo. Isti

je sluĉaj s Dţelalovim tekstovima. Oni pri svakome ĉitanju upućuju na nešto drugo. Pomislio

je da bi se mogao izgubiti u znakovima koji poput vagona vlaka nezaustavljivo slijede jedni

druge. Pao je mrak, a u sobi se skupila ona prigušena, gotovo opipljiva svjetlost. Atmosfera je

podsjećala na miris plijesni i smrti u mraĉnim podrumima punim paukova. Galip je nevoljko

upalio svjetiljku na stolu. Shvatio je da ne postoji izlaz iz te noćne more i sablasnog svijeta,

osim da nastavi ĉitati već umorim oĉima.

Tako se vratio na bunar paukova. U njega je baĉeno Šemsovo tijelo. Nastavio je ĉitati na

mjestu gdje je stao. U nastavku priĉe pjesnik je bio izvan sebe zbog gubitka “prijatelja i

voljenoga”. Nikako nije mogao povjerovati da su ubili Šemsa i tijelo mu bacili u bunar.

Štoviše, ljutio se kada su mu ţeljeli pokazati bunar kraj kuće. Izmišljao je izlike kako će

traţiti svoga “voljenog” negdje drugdje: zar nije moguće da je Šems otišao u Damask, kao i

prošli put kada je nestao?

Mevlana je tako otišao u Damask i ondje traţio svoga voljenog. Ušao je u sve ulice i sobe u

gradu. Zavirio je u svaki skriveni kutak i pod svaki kamen. Traţio ga je kod njegovih starih

prijatelja i zajedniĉkih poznanika. Jednu po jednu pretraţio je sve dţamije, derviške tekije i

draga mjesta koja je Šems volio. Nakon nekoga vremena sama je potraga postala vaţnija od

ţelje da ga pronaĊe. U ovome dijelu kolumne ĉitatelj zatjeĉe sebe okruţena opijumskim

dimom, mirisom ruţine vodice i šišmišima jednoga mistiĉnog i panteistiĉkog svijeta. U tome

je svijetu ono što biva traţeno zamijenilo mjesta s onim koji traţi. U njemu bit nije

pronalaţenje cilja već koraĉanje prema njemu. Ukratko su prikazane razne Mevlanine

pustolovine na ulicama velikoga grada, koje odgovaraju etapama kroz koje mora proći

sljedbenik reda da bi dosegnuo istinu i postigao savršenstvo. Prizor njegove nevjerice u trenu

kada je postalo jasno da je njegov voljeni pobjegao i potraga sa njim odgovaraju stadiju nef-i

isbat51. Prizori sa starim prijateljima i neprijateljima njegovog voljenog i prizori stvari punih

bolnih sjećanja odgovaraju razliĉitim stadijima derviških iskušenja. Prizor u javnoj kući

oznaĉuje stapanje u ljubavi. Izgubiti se u raju i paklu pseudonima nalik šifriranim pismima i u

tekstovima punim knjiţevnih zamki i igara rijeĉima - nakon smrti Mensura Haladţa pronašli

su ih u njegovoj kući - znaĉilo je izgubiti se u dolini tajni na koju upućuje i Atar. Prizor u

gostionici uzet je iz Atarova Mantik-ut Tajra. U njemu iza ponoći svi pripovjedaĉi priĉaju

neku drugu ljubavnu priĉu. Pjesnik pijan luta ulicama grada okruţen prodavaonicama i

prozorima koji skrivaju misterij. Njegova spoznaja da je ono što je traţio na planini Kaf

zapravo on sâm bila je još jednom primjer stapanja s apsolutom uzet iz iste knjige, itd.

Dţelalov dugi tekst bio je ukrašen impresivnim stihovima pisanima U aruzu52. Bili su to

stihovi sufija o jedinstvu putnika u mistiĉkoj potrazi za onime za ĉime tragaju. U tekstu se

nalazio i jedan poznati Mevlanin stih. Dţelal nije volio prepjeve pa ga je napisao u prozi: “Pa

ja sam on!” rekao je pjesnik jednoga dana, izgubljen u znakovima grada. “Zašto još uvijek

traţim ako je tako?” Vrhunac zapleta teksta završio je knjiţevnom ĉinjenicom koju su sve

mevlevije s ponosom ponavljale: Mevlana je nakon toga sakupio svoje sjajne pjesme pod

imenom Divan Šemsa iz Tebriza, a ne pod svojim imenom.53

Baš kao i u djetinjstvu, Galipa su u kolumni najviše zanimali fikcionalni dijelovi

detektivske potrage i istrage. Dţelal je svojim zakljuĉkom iznova razljutio poboţne ĉitatelje

ĉija je srca osvojio priĉama o sufijima. S druge strane, njime je razveselio svoje laiĉki i

republikanski orijentirane ĉitatelje. Napisao je: “Mevlana je osobno dao ubiti Šemsa te je

51 Zapravo nefy ü isbât “negirati i potvrditi”. Nefy znači poricanje nečega što postoji, I isbât potvrđivanje da to nešto ipak

postoji iako se poricalo. Obično se kao primjer te stilske figure navodi rečenica La iîâha illallâh “Nema boga osim Alaha."

(Vid. F. Nametak, Pojmovnik divanske i tesavvufske književnosti, Sarajevo 2007., str. 190),

52 Aruz: metrika klasičnog turskog pjesništva.

53 Divan: pjesnička zbirka.

traţio da se njegovo tijelo baci u bunar!” Dţelal je tu tvrdnju dokazao metodom koju su u

pedesetim godinama ĉesto koristili turska policija i javni tuţitelj. S njome se pobliţe upoznao

kada je pedesetih godina radio kao izvjestitelj iz sudnice na Bejogluu. Prvo je stilom javnoga

tuţitelja u malome provincijskom gradu, naviknutoga na iznošenje optuţbe, istaknuo da je od

tog ubojstva najviše koristi imao sam Mevlana. Podsjetivši da je zahvaljujući tome ĉinu od

obiĉnoga uĉitelja postao najveći sufijski pjesnik, ukazao je na to da je vjerojatno sam

Mevlana najviše priţeljkivao to ubojstvo. Dţelal je zanemario pravne poveznice izmeĊu ţelje

da se nešto uĉini i toga da se nekome dade da nešto uĉini. Bili su to motivi karakteristiĉni za

kršćanske romane. Zatim se okrenuo pokazateljima krivice i trikovima tipiĉnima za ubojice

poĉetnike kao što su nevjerica u to da je mrtav, odbijanje da pogleda u bunar i opsesivno

ponašanje. Odmah nakon toga prešao je na novu temu. Galipa je to bacilo u duboko beznaĊe.

Pitao se na što su onda ukazivali višemjeseĉna istraga i pretraţivanje grada uzduţ i poprijeko

nakon ubojstva?

Galip je na temelju nekih informacija iz biljeţnice i karte Damaska shvatio da je Dţelal toj

temi posvetio više vremena nego što se to na prvi pogled ĉinilo. Kartu je pronašao u jednoj

kutiji s Dţelalovim starim ulaznicama za nogometne utakmice (Turska-MaĊarska 3:1) i kino

(Ţena na prozoru i Povratak kući). Na karti su zelenom bojom bila oznaĉena neka mjesta. Ta je

mjesta Mevlana pretraţio za svoga boravka u Damasku. Nije traţio Šemsa jer je dobro znao

da je mrtav. Bit će da je Mevlana radio nešto drugo, ali što? Na karti su bila oznaĉena sva

mjesta koja je posjetio u gradu. Na poleĊini karte vidio je imena svih gradskih ĉetvrti,

objekata, prenoćišta i gostionica. U sve je njih Mevlana kroĉio. Dţelal je pokušao dati neki

smisao izduţenim slovima i slogovima imena. Oni su stajali poredani na karti jedan ispod

drugoga. Traţio je skrivenu simetriju.

Pao je mrak. Znatno kasnije pronašao je kutiju s Dţelalovim sitnicama. U njoj su bili i

karta Kaira i telefonski imenik Istanbula iz 1934. godine. Oni su mu dospjeli u ruke u vrijeme

kada je objavljen tekst o detektivskim priĉama iz Tisuću i jedne noći. Kao što je i oĉekivao,

mjesta iz priĉa u knjizi bila su na karti Kaira oznaĉena zelenim strelicama nacrtanima

kemijskom olovkom. Na kartama i na stranicama gradskoga vodiĉa vidio je iste strelice

nacrtane istom zelenom bojom, premda ne istom olovkom. Pratio je avanture zelenih strelica

na zbunjujućim kartama. Ĉinilo mu se kao da prati tragove svoga jednotjednog obilaska

Istanbula. Kako bi samoga sebe uvjerio da je sve to iluzija, podsjetio se da zelene strelice nisu

zgrade u koje je kroĉio, dţamije u koje je ušao i padine uz koje se uspeo. Pa ipak, posjetio je

susjedne zgrade, ušao u dţamije u blizini i popeo uz padine istih brda. To znaĉi da je cijeli

Istanbul, bez obzira na to što govori karta, bio prepun ljudi. Svi su oni krenuli na isto

putovanje!

Galip je potom spojio karte Damaska, Kaira i Istanbula. O istoj je stvari pisao Dţelal u

jednome svom tekstu inspiriranome E. A. Poeom. Kako bi to uĉinio, morao je poderati

uvezane stranice telefonskoga imenika Istanbula, i to ţiletom iz kupaonice. Na njemu su i

dalje bili Vidljivi tragovi korištenja. Postavio je te karte jednu do druge. Nije znao što da

uĉini sa sitnim oznakama i crteţima jer se njihove veliĉine nisu podudarale. Poslije ih je

pritisnuo na staklena vrata dnevne sobe i promatrao u svjetlu koje je padalo odostrag. Isto je

radio i u djetinjstvu kada bi on i Ruja precrtavali neku sliku iz ĉasopisa. Trudeći se promatrati

ih kao dijelove misterija, gledao je u njih kao što je nekoć svoga vlasnika promatrala odjeća

na stolu u radnoj sobi Dţelalove majke. Na kartama naslaganima jedne na druge slabo se

moglo razabrati izborano lice starice u poodmakloj dobi.

Toliko je dugo gledao u to lice da je imao osjećaj kao da je rijeĉ o staroj znanici. Osjećaj

bliskosti i tišina veĉeri ĉinili su ga spokojnim. Ĉinilo mu se da je taj osjećaj unaprijed

proţivljen i isplaniran te da bi on trebao nekome drugom uliti povjerenje. Galip je uistinu

mislio da ga Dţelal vodi. Postojao je cijeli niz Dţelalovih tekstova o znaĉenjima lica.

MeĊutim, Galipu su na pamet padale neke Dţelalove reĉenice iz teksta o unutarnjem spokoju

koji ga je ispunio dok je promatrao lica stranih umjetnica. VoĊen time, odluĉio je iz kutije

izvaditi ĉlanke o kinematografiji. Njih je Dţelal napisao u mladosti.

U starim ĉlancima o kinematografiji Dţelal je opisivao patnju i nostalgiju na licima nekih

ameriĉkih glumaĉkih zvijezda. Ĉinio je to kao da priĉa o sjajnim mramornim kipovima,

glatkoj površini nekoga nevidljivog planeta i prozaiĉnim sanjarskim basnama kakve udaljene

zemlje. Ĉitajući te retke osjetio je da je ta nostalgija ono što ga ĉini bliskim Dţelalu, a ne

Ruja i njegove priĉe. Taj je osjećaj bio poput Ugodne, jedva ĉujne glazbe. U isto je vrijeme

volio novootkrivene detalje na karti, licima i u rijeĉima, i bojao ih se. Ţelio je ući dublje u te

tekstove o kinematografiji, no suzdrţao se i zastao. Dţelal nije istim stilom pisao o licima

slavnih turskih glumica. Njega su onu podsjećala na pola stoljeća stari, zaboravljeni brzojav

iz rata.

Tada je shvatio zašto ga je ujutro za doruĉkom napustio osjećaj optimizma. Taj mu je

osjećaj prije proţimao cijelo tijelo. Nakon šest sati ĉitanja, njegova se slika o Dţelalu u

potpunosti promijenila. Ujutro je pun optimizma vjerovao u ovaj svijet i mislio je da će

marljivo radeći lako riješiti tu dobro skrivenu tajnu. Tada nije ţudio biti netko drugi. Ali sada

su se te tajne poĉele udaljavati od njega. Njemu dobro poznate stvari i predmeti u sobi poĉeli

su se pretvarati u tajanstvene predmete, u dijelove jednoga nepoznatog svijeta i karte

nepoznatih lica. Galip se ţelio osloboditi uloge beznadne i opterećene osobe. Poţelio je biti

netko drugi. Ţelio je slijediti posljednji trag. On bi mu mogao objasniti Dţelalov odnos s

Mevlanom i mevlevijama. Poĉeo je ĉitati neke kolumne u kojima je Dţelal pisao o svojim

sjećanjima, a plava svjetla televizora poĉela su s prozora obasjavati Aveniju Tešvikije.

Dţelal se nije zanimao za mevlevije samo zato što je znao da će ĉitatelji koji osjećaju

neobjašnjivu vezanost uz temu uroniti u nju, već i zato što mu je oĉuh bio mevlevija. Dţelal

ga je opisao s mješavinom laiĉke ljutnje i volterovskog humora: kao grbava odvjetnika.

Govorio je kroz nos i odlazio na tajne obrede. Galip je iz opisa shvatio da je to ĉovjek za

kojega se Dţelalova majka udala nakon što se stric nije vratio iz Europe i sjeverne Afrike, jer

nije mogla uzdrţavati sebe i sina. On je redovito odlazio u mevlevijsku tekiju koja se nalazi u

jednoj sporednoj ulici gradske ĉetvrti Javuz Sultan pokraj cisterne s vodom iz bizantskog

doba. Galip je ĉitao o tome kako je Dţelal ţivio pod istim krovom s oĉuhom i radio na mjestu

podvornika u kinu. U mraĉnim, prepunim dvoranama ĉesto je dijelio i dobivao batine dok je

prodavao sodu u pauzama filma. S prodavaĉem bi se dogovorio da u peciva stavlja soi i

papar. U tekstu se poput dobroga ĉitatelja stavljao u ulogu podvornika i svadljivih

posjetitelja.

Ĉitao je tekst o Dţelalovim sjećanjima iz knjigoveţnice. Na tome je mjestu radio nakon što

je napustio posao u kinu u Aveniji Šehzadebaši. Galipu je u oĉi upala jedna reĉenica koja mu

se uĉinila kao davno prije smišljeno proroĉanstvo vezano uz njegovo stanje. Bila je to jedna

posve uobiĉajena reĉenica. Svi je pisci koriste kada izmišljaju svoju dirljivu i hvalevrijednu

prošlost. “Ĉitao bih sve što mi je došlo pod ruku”, napisao je Dţelal. Galip je ĉitao sve što mu

je došlo pod ruku o Dţelalu. Pratio ga je osjećaj da Dţelal pripovijeda o njemu osobno, a ne o

vremenu kada je radio u knjigoveţnici.

Galip je nekoliko puta pomislio na tu reĉenicu. Smatrao ju je dokazom da Dţelal zna što on

radi u tome trenu. Svoja jednotjedna nastojanja nije doţivljavao kao traganje za Dţelalom i

Rujom, nego kao igru. Igru je osmislio Dţelal (a moţda i Ruja). Ta je zamisao odgovarala

Dţelalovoj ţelji da malim zamkama, nejasnoćama i rijeĉima iz daljine tiho upravlja ljudima.

Zbog toga Galip svoju potragu u tom ţivom muzeju više nije smatrao znakovima svoje, već

Dţelalove slobode.

Ţelio je što prije izaći iz stana. Razlog nije bila neizdrţiva bol u oĉima prouzroĉena

ĉitanjem, nego to što u kuhinji nije bilo hrane. Iz ormara pored vrata izvadio je Dţelalov

tamnoplavi kaput i obukao ga. Ţelio je da Ismail i njegova ţena, ako još nisu zaspali, pomisle

da lu noge i kaput koje će zamijetiti kroz vrata svojega stana Dţelalovi. Ne upalivši svjetlo

sišao je stepeništem. Vidio je da kroz niski prozor domareva stana okrenuta prema ulazu

zgrade ne dopire svjetlost. Nije imao kljuĉ pa stoga nije svom snagom povukao za sobom

ulazna vrata zgrade. Zakoraĉio je na ploĉnik i na tren se najeţio. Pomislio je da će onaj

muškarac s druge strane telefonske linije izaći iz nekoga mraĉnog kuta. Dugo se trudio ne

misliti na njega. Zamišljao je da u ruci toga ĉovjeka neće biti dosje o vojnom udaru, već nešto

strašnije i opasnije. Imao je predosjećaj da će mu muškarac biti poznat, no na ulici nije bilo

baš nikoga. Hodao je ispunjen osjećajem da ga onaj glas slijedi. Ne, nije zamišljao da je netko

drugi. “Vidim sve kao što jest”, pomislio je dok je prolazio ispred policijske postaje. Ovdje su

straţu ĉuvali policajci s automatskim puškama u rukama. Gledali su ga umornim i

sumnjiĉavim pogledima. Galip je hodao neprestano gledajući ispred sebe. Nije ţelio vidjeti

tekst plakata, neonskih reklamnih panoa i politiĉkih slogana na zidovima. Svi su kafići i

restorani na Nišantašu bili zatvoreni.

Dugo je hodao ispod ĉempresa, platana i divljih kestena slušajući bat svojih koraka na

ploĉniku. Sa stabala je na ploĉnik kapao otopljeni snijeg. Ĉuo je i otuţne zvukove u

ţljebovima te buku iz kafića u blizini. U jednome mlijeĉnom restoranu u Karakoju do mile se

volje najeo piletine, variva i kadajifa54. Kasnije je kupio povrće u prodavaonici te kruh i sir

na jednome kiosku i vratio se u obiteljsku zgradu Šehrikalp.

54 Kadajif: vrsta orijentalne slastice.

Četvrto poglavlje

PRIĈA O ONIMA KOJI NE MOGU

ISPRIĈATI PRIĈU

- Da! reče raspoloženi čitatelj. - To je pametno, to je genijalno. To razumijem i time se

oduševljavam. I ja sam sto puta to isto pomislio! Drugim riječima, ovaj me je čovjek podsjetio na

moju vlastitu pamet i zbog toga mu se divim. —Coleridge

Ne, moj najvaţniji tekst nije onaj o rješenju misterija ţivota. Do grla smo u njemu, a toga

nismo ni svjesni. Nije ni onaj napisan prije šesnaest godina i ĉetiri mjeseca. U njemu sam

istraţio nevjerojatne sliĉnosti na kartama Damaska, Kaira i Istanbula. (Svi zainteresirani

mogu u tome tekstu proĉitati o poloţajima Darb el-Mustakima, naše Kapaliĉaršije i kairske

ĉetvrti Han al-Halili. Svi ti poloţaji nalikuju slovu mim. Ĉitatelji mogu saznati i na koje me

to lice podsjećaju.)

Ne, moja najsmislenija pripovijest nije ni dvjesto godina stara pripovijest o sirotome

derviškom voĊi Mahmutu. On je za besmrtnost prodao tajne reda jednome europskom

špijunu i poslije poţalio. O tome sam jednom prilikom pisao s istim uzbuĊenjem. (U tom

tekstu moţete saznati kako je šejh na bojnim poljima pokušavao prevariti umiruće junake

oblivene krvlju nudeći im teret svoje besmrtnosti.)

Svaki put kada se sjetim priĉa o kriminalcima s Bejoglua, o pjesnicima koji su izgubili

pamćenje, opsjenarima, pjevaĉicama s dvostrukim identitetom i beznadnim ljubavnicima,

shvatim da stalno preskaĉem temu koju danas smatram najvaţnijom, da je omalovaţavam ili

je s ĉudnom suzdrţanošću zaobilazim. No ja to ne ĉinim! Pišem već trideset godina, a

pribliţno sam toliko vremena posvetio i ĉitanju. Nisam uopće vidio da je neki pjesnik s

Istoka ili Zapada obratio pozornost na istinu o kojoj ću sada pisati.

Sada, dok budem ĉitao ono što ću napisati, zamišljajte lica o kojima su pripovijedati. (Što

je zapravo ĉitanje ako ne prenošenje pišĉevih rijeĉi na tiho kinematografsko platno vašega

uma?) Na platnu svojega uma oţivite trgovinu ljekovitim biljem u jednome od gradova u

istoĉnoj Anadoliji. U hladno zimsko poslijepodne mrak rano pada. Na trţnici nema previše

zbivanja. Brijaĉ ostavlja radionicu nauĉniku. Jedan Umirovljeni starac i kupci okupili su se

oko peći u prodavaonici na trţnici i ĉavrljaju. Prepriĉavaju se sjećanja iz vojske, listaju se

novine, ogovara se, a s vremena na vrijeme ĉuje se smijeh. Jedan meĊu okupljenima

najmanje priĉa. On osjeća nespokoj zbog toga što ne moţe doći do rijeĉi. To je brijaĉev brat.

I on na pameti ima priĉe i šale, ali premda to silno ţeli, ne zna lijepo pripovijedati, niti

privući pozornost drugih. Tijekom cijeloga poslijepodneva pokušavao je ispriĉati jednu priĉu.

Drugi bi mu tada i ne primijetivši upali u rijeĉ. Sada vas molim da zamislite izraz lica

brijaĉeva brata kojega prekidaju u pola priĉe.

Pomislite na proslavu zaruka u kući Obitelji istanbulskoga lijeĉnika. Ti je obitelj poprimila

zapadnjaĉke navike ali se time nije obogatila. Gosti su okupirali obiteljsku kuću. Dio njih na

trenutak se sluĉajno okupio oko kreveta u sobi djevojke pred zarukama. Na krevetu su bili

nagomilani kaputi gostiju. U tome su društvu i simpatiĉna mlada djevojka i dva mladića.

Obojica pokazuju zanimanje za nju. Jedan od te dvojice nije previše pristao ni pametan, ali je

priĉljiv i druţeljubiv. Zbog toga plijeni pozornost lijepe djevojke i starijih muškaraca koji ga

U lobi slušaju. Sada pokušajte zamisliti lice toga drugog, pametnijeg i senzibilnijeg mladića.

On ne zna kako privući pozornost.

Sada vas molim da zamislite tri sestre koje su se udale u razmaku od po dvije godine. One

se okupljaju u kući svoje majke dva mjeseca nakon Sto se najmlaĊa od njih udala. U zimsko

poslijepodne uz sivu Svjetlost piju ĉaj u kući trgovaĉke Obitelji srednjega sloja. Ĉuje se

kucanje golemoga zidnog sata i glasanje nestrpljivoga kanarinca. NajmlaĊa je sestra uvijek

priĉljiva i vesela. Sada priĉa o dvomjeseĉnome braĉnom iskustvu i prepriĉava neke situacije i

smiješne dogaĊaje iz svog ţivota. Naĉin na koji priĉa potiĉe najstariju i najljepšu sestru da,

unatoĉ tomu što već godinama proţivljava takve situacije, s melankolijom pomisli da njezinu

ţivotu i njezinu suprugu nešto nedostaje. Sada vas molim da zamislite tu melankoliju!

Jeste li zamislili? Sliĉe li sva ta lica na neki ĉudan naĉin jedna na druge? Ne postoji li nešto

zbog ĉega ih je lako pobrkati? Neke nevidljive niti koje ih izdaleka meĊusobno povezuju.

Nisu li lica šutljivih ljudi s nezanimljivim ţivotnim priĉama i bez pripovjedaĉkoga dara

smislenija i potpunija? Oni ne mogu privući pozornost pa tek nakon što proĊe dogaĊaj kod

kuće smišljaju dobru repliku. Njihova lica bujaju priĉama, a oni ih ne mogu ispriĉati. Ona

nose tragove tišine, masnica, ĉak i poraza. Jeste li ikada pomišljali na svoje lice meĊu tim

licima? Koliko smo svi mi napaćeni, koliko dirljivi? Većina nas je beznadna!

Ali ne ţelim vas ponovno zavaravati: ja nisam jedan od vas. Onaj koji, uzevši papir i

olovku, moţe nešto napisati i uvjeriti druge da proĉitaju to što je napisao, moţe se donekle

smatrati spašenim od te bolesti. Upravo zbog toga se ni jedan meni poznat pisac nije temeljito

pozabavio tim, moţda najvaţnijim, ljudskim stanjem. Sada shvaćam. Svaki put kad u ruke

uzmem olovku, tema je ista. Od sada ću nastojati ući u tajnu poezije naših lica i strašnu tajnu

naših pogleda, pripremite se.

Peto poglavlje

ZAGONETKE NA LICIMA

Obično su lica ono što ne primjećujemo u prolazu. —Lewis Caroll

Galip je u subotu ujutro sjeo za radni stol koji je bio prekriven primjercima kolumna. Više

nije bio optimistiĉan kao prethodnog jutra. Nakon jednodnevnoga rada njegova se slika o

Dţelalu u potpunosti promijenila. Ĉinilo mu se kao da je zbog toga nestao i cilj njegove po-

trage. Budući da je samo mogao pretpostavljati gdje su se sakrili Ruja i Dţelal, sjedio je za

stolom i ĉitao kolumne i bilješke koje je izvadio iz ormara u hodniku. Osjetio je da moţe

napraviti jedinu stvar koju je moguće napraviti u situaciji kada ste suoĉeni s katastrofom, a to

je imati ĉistu savjest. Povrh toga, sjediti i ĉitati Dţelalove tekstove bilo je bolje nego ĉitati

ugovore podstanara i agresivnih stanodavaca ili spise trgovaca ţeljezom i tepisima sklonih

prijevari, u prašnjavu uredu na Sirkedţiju. Ova ga je soba ĉinila sretnim zbog sjećanja na

djetinjstvo.

Osjećao se uzbuĊeno poput ĉinovnika premještenoga na bolje radno mjesto, pa makar to bilo i

ishod katastrofe.

Pio je drugu jutarnju kavu. S istim je uzbuĊenjem ponovno razmotrio sve dostupne

tragove. Sjetio se teksta Dţelalove kolumne pod naslovom “Isprike i izrugivanja” u Milijetu

ubaĉenome ispod vrata. Isti je tekst prije mnogo godina već jednom bilo objavljen. To je

znaĉilo da Dţelal nije poslao novi tekst za nedjeljno izdanje. Bio je to šesti stari ĉlanak

objavljen u ovim novinama. U kutiji s rezervnim tekstovima ostao je još samo jedan. To je

znaĉilo da će, ako Dţelal u roku od trideset i šest sati ne dostavi novi tekst, njegova kolumna

od ĉetvrtka biti prazna. Budući da mu je već trideset i pet godina svako jutro poĉinjalo

kolumnom koju Dţelal, za razliku od drugih kolumnista, nikada nije propustio napisati pod

izlikom da je bolestan ili na odmoru, osjećaj koji je obuzimao Galipa svaki put kad bi

pomislio na praznu drugu stranicu novina podsjetio bi ga na katastrofu koja se pribliţava, na

uţas koji će obuzeti ljude onoga dana kad se povuku vode Bospora.

Kad je one veĉeri ušao u stan, iskopĉao je telefon iz utiĉnice. Ţelio se usredotoĉiti na moguće

tragove. Ponovno je razmislio o glasu na telefonu. Sve što je taj ĉovjek rekao o “sluĉaju

Mrtvaĉki kovĉeg” i vojnom udaru Galipa je podsjetilo na neke Dţelalove stare kolumne.

Pronalaţenje tih sitnih detalja razasutih po raznim tekstovima uzelo mu je mnogo vremena.

Kada je nakon toga ponovno sjeo za stol, bio umoran kao da je cijeli dan radio.

Bit će da se Dţelal, pišući poĉetkom šezdesetih godina provokativni ĉlanak o vojnom

udaru, sjetio jedne od ĉinjenica u tekstu o Mevlani: kolumnist ţeli da široke mase ĉitatelja

prihvate neku ĉinjenicu. VoĊen tom ţeljom, on mora znati kako da u sedimentima

ĉitateljeva sjećanja oţivi neku davno zaboravljenu, neutemeljenu misao te uĉini da je

ĉitatelj prihvati! Galip je ĉitao Dţelalove priĉe sabrane iz povijesnih izvora. Kao svaki

dobar ĉitatelj, oĉekivao je da se aktiviraju i sedimenti njegova pamćenja, no uspio je

potaknuti samo maštu. Ĉitao je kako je jednoga dana dvanaesti imam u uliĉicama

Kapaliĉaršije sijao strah i trepet meĊu zlatarima-prevarantima. Ĉitao je o sinu derviškoga

voĊe. On se spominje u knjizi Povijest silahtara55. Nakon što ga je vlastiti otac proglasio

Mehdijem, poveo je za sobom kurdske pastire i majstore kovaĉe te napadao tvrĊave.

Proĉitao je i priĉu o nauĉniku iz praonice posuĊa. On je sanjao Muhameda na zadnjem

sjedalu bijeloga cadillaca sa spuštenim krovom. U snu je automobil prelazio preko

kamenih ploĉa kolnika na Bejogluu, prekrivenih lokvama prljave vode. Nakon toga

proglasio se Mehdijem. Ţelja mu je bila potaknuti prostitutke, Cigane i ĉistaĉe cipela na

borbu protiv krupnih kriminalaca i svodnika. Ĉinilo mu se da te tekstove vidi okupane

ljubiĉastom bojom zore vlastita ţivota i vlastitih maštanja. Neke su mu od tih priĉa u

jednakoj mjeri poticale i maštu i pamćenje: jedne je veĉeri ĉitao priĉu o laţnome Avdţi

Mehmetu. Taj se prvo proglasio legalnim nasljednikom sultana i sultanom, a potom i

svecem. Sjetio se Dţelalove priĉe o tome kakav bi morao biti jedan “laţni Dţelal” da bi

mogao umjesto njega pisati kolumne (“Netko tko bi mogao usvojiti moju sposobnost

pamćenja”, rekao je). Sjetio se i Rujina uvijek snena i optimistiĉna smješkanja. Na

trenutak se uplašio osjetivši da je uvuĉen u opasnu igru koja vodi u smrtonosnu klopku.

Ponovno je proĉitao imena i adrese iz biljeţnice s telefonskim brojevima,

usporeĊujući ih jedno po jedno s imenima i adresama iz telefonskoga imenika. Nazvao je

nekoliko brojeva koji su mu djelovali sumnjivo. Jedan od njih bio je broj radionice za

izradu predmeta od plastike na Laleliju. IzraĊivali su posude za pranje posuĊa, kante i

košare za rublje te su, ako im se da primjer kalupa, u roku od tjedan dana mogli dostaviti

na stotine komada bilo kakvog predmeta. Na drugome se broju javilo neko dijete. Reklo

je da ţivi s ocem, majkom i bakom. Otac nije bio kod kuće i prije nego što mu je majka

sumnjiĉavo uzela'slušalicu iz ruke, u razgovor se umiješao stariji brat. Rekao je da

nepoznatim osobama ne daju svoja imena. “Tko ste vi, tko? Krivi broj”, rekla je oprezna

majka prijetećim tonom.

Galip je u podne poĉeo pregledavati Dţelalove stare autobusne karte i ulaznice za kino.

Dţelal je na neke od njih paţljivim rukopisom napisao mišljenje o filmu, a na neke imena

glumaca. Galip je pokušao dati neko znaĉenje podcrtanim imenima glumaca. Na

autobusnim kartama i ulaznicama za kino bila su napisana neka imena i rijeĉi. Na jednoj

je karti bilo lice nacrtano latiniĉnim slovima. (Budući da je bila rijeĉ o karti od petnaest

kuruša, bit će da je s poĉetka šezdesetih godina.) Proĉitao je slova na kartama, neke stare

kritike filmova, neke stare intervjue (Slavna ameriĉka umjetnica Mary Marlove juĉer je

bila u našem gradu!), nedovršene kriţaljke, nasumce odabrana pisma ĉitatelja i izreske iz

novina vezane uz neka ubojstva na Bejogluu, o kojima je Dţelal namjeravao pisati. U

većini sluĉajeva ta ubojstva kao da su oponašala jedno drugo ne samo po tome što je

korišten kuhinjski pribor za rezanje i što je vrijeme zloĉina bilo nakon ponoći, a ubojice i

ţrtve bili mrtvi-pijani, nego i po stilu kojim je Dţelal pisao o njima. U tim se tekstovima

oslanjao na mušku senzualnost i moralni princip: “tako završavaju oni koji se upuštaju u

mutne poslove”. Dţelal je u svojim kasnijim tekstovima na temu tih ubojstava koristio

izreske iz novina koji su se odnosili na posebne dijelove Istanbula (Dţihangir, Taksim,

55 Sllahtar: pašin ili vezirov službenik koji se brine o održavanju oružja.

Laleli, Kurtuluš).

Zahvaljujući seriji tekstova iz iste kutije pod nazivom “Prvi u našoj povijesti”, Galip se prisjetio

da je prvu knjigu na latiniĉnom pismu u Turskoj 1928. godine objavio vlasnik “Prosvjetne

knjiţnice” Kasim Bej. Na listovima Prosvjetnoga kalendara sa satom, osim crteţa vezanih uz sate

namaza, nalazili su se popis jela koja Ruja voli, izreke poznatih osoba kao što su Ataturk, islamski

velikani, Benjamin Franklin i Bottfolio te neprikladne šale. Dţelal je retuširao brojĉanik s

kazaljkama na nekim odloţenim listovima kalendara. Tako ga je pretvorio u lica s dugim brkovima

ili u okrugla lica s dugim nosevima. Vidjevši to, Galip je nešto zapisao na papir. Kasnije je ruĉao

kruh, feta sir i jabuku te je u jednom trenu s neobiĉnim zanimanjem pogledao zapisanu bilješku.

Vidio je trag zelene kemijske olovke. Olovka je neodluĉno napredovala prema zadnjoj stranici

biljeţnice. U toj su biljeţnici bili zapisani kodovi i njihova rješenja preuzeti iz knjiga o liniji

Maginot i njemaĉkim špijunima, te saţeci kriminalistiĉkih romana Zlatni kukac i Sedmo slovo. Taj je

trag moţda nalikovao na strelice nacrtane zelenom olovkom na kartama Kaira, Damaska i Istanbula,

no ponekad je nalikovao i na ljudsko lice i cvijeće, a ponekad pak na zavojite dijelove rijeke koja

vijuga u dolini. Nakon ĉetiri stranice besmislenih, asimetriĉnih zavoja, na petoj je stranici Galip

otkrio tajnu crteţa. Na sredini prazne stranice nalazio se mrav. Put koji je ţivotinja neodluĉno

slijedila bio je oznaĉen kemijskom olovkom. Posred pete stranice bilo je njegovo mrtvo tijelo.

Tijelo se zalijepilo i osušilo nakon što je biljeţnica zatvorena. Galip iz toga nije mogao doći ni do

kakva zakljuĉka te se dao na istraţivanje. Ţelio je saznati koliko je to mrtvo tijelo staro i postoji li

ikakva veza izmeĊu toga ĉudnog eksperimenta i tekstova o Mevlani. Mevlana je u ĉetvrtome svesku

Mesnevije ispriĉao priĉu o mravu i nedovršenu tekstu. Mrav se najprije susreo s arapskim slovima,

narcisima i ljiljanima. Kasnije je primijetila ruku, a potom i to da rukom upravlja um. “A još

kasnije”, dodao je Dţelal u jednom od svojih tekstova, “da taj um pokreće neki drugi um.” Tako su

se još jednom pomiješala maštanja sufijskoga pjesnika i Dţelalovi snovi. Galip je moţda

namjeravao smisleno povezati tekstove s datumom pisanja u biljeţnicu, no na zadnjim su

stranicama bili samo mjesta i datumi poţara u starome Istanbulu te broj drvenih konaka zahvaćenih

njime.

Proĉitao je jedan Dţelalov tekst o nauĉniku prodavaĉa rabljenih knjiga. Poĉetkom stoljeća

prodavao je knjige idući od vrata do vrata. Svaki je dan odlazio u bogate kuće u raznim dijelovima

Istanbula. Tamo bi cjenkajući se prodavao knjige haremskim ţenama, prezaposlenim ĉinovnicima,

nepokretnim starcima i djeci sanjarima. Prave su mušterije bili paše. Oni zbog zabrane sultana

Abdulhamida nisu izlazili iz zgrada ministarstava i iz svojih palaĉa. Prodavao im je knjige u koje bi

prethodno ubacio tajne poruke. Galip je proĉitao kako je nauĉnik paše (“svoje ĉitatelje”, napisao je

Dţelal) pomoću skrivenih uputa s vremenom poduĉio hurufijskim tajnama potrebnima za ĉitanje

poruka. Galipu se ĉinilo da polako postaje netko drugi. To je i ţelio. Tada je shvatio da su te

hurufijske tajne jednostavne poput tajnih znakova i slova na kraju jednog prevedenog ameriĉkog

romana koji je prešao daleka mora prije nego što ga je Dţelal jednoga subotnjeg podneva donio

Ruji na poklon. Galip je sada bio uvjeren da ĉovjek neprestano ĉitajući moţe postati netko drugi.

Uto je zazvonio telefon. Naravno, zvao jê opet isti muškarac.

“Raduje me što si ponovno ukopĉao telefon”, zapoĉeo je. Galipa je taj glas

podsjećao na glas muškarca kasnije srednje dobi. “Nisam ni pomišljao da bi sada, kada

se oĉekuje najstrašniji razvoj dogaĊaja, mogao prekinuti vezu s vanjskim svijetom.”

“Do koje si stranice imenika došao?”

“Trudim se, no ide sporije nego što sam mislio. Nakon što sam satima gledao u

brojeve, poĉeo sam pomišljati na stvari koje mi nikada prije nisu padale na pamet. U

brojevima sam poĉeo uoĉavati magiĉne formule. Poĉeo sam uoĉavati simetriĉan

poredak brojeva, ponavljanja i magiĉne formule u njima. To me usporava.”

“A lica?”

“Da, ali ta se lica javljaju nakon odreĊenog poretka brojeva. Brojevi ne govore cijelo

vrijeme, nekada šute. Ponekad mi se ĉini da mi pojedine ĉetvorke nešto šapuću i kreću

jedna za drugom. Upravo tada znamenke u parovima postaju simetriĉan kvadrat;

odvratiš pogled i već su postale šesnaest. Na njihovo prazno mjesto tada dolaze

sedmice. One mi takoĊer došaptavaju isti poredak. Ţelim misliti kako su to sve

besmislene sluĉajnosti, no ne podsjeća li i tebe Timur Jildirimoglu s broja 140 2240 na

bitku kod Ankare 1402. te na ĉinjenicu da je nakon pobjede Timur uzeo Jildirimovu

ţenu u svoj harem? Imenik buja cijelom našom poviješću. Ne mogu listati stranice

imenika jer ne ţelim to vidjeti. Ne mogu doći do tebe, no znam da samo ti moţeš

zaustaviti najveću urotu. Proĉitaj svoju kolumnu koja ju je pokrenula. Samo ti moţeš

zaustaviti taj puĉ, budući da si ga i zakuhao!”

“Zašto?”

“Kada smo prošli put razgovarali, nisam uzalud rekao da vjeruju u Mehdija i da

ga ĉekaju. Rijeĉ je o šaĉici vojnika. I oni su, baš kao i ja, prije mnogo godina proĉitali

neke od tvojih tekstova vjerujući u njihovu istinitost. Sjeti se tekstova iz prvih mjeseci

1962. godine. Ponovno obrati pozornost na sreću koja zraĉi s obiteljskih fotografija na

listićima lutrije (majka plete, otac ĉita novine, moţda tvoju kolumnu. Sin sjedi na podu i

uĉi, baka i maĉka drijemaju pored peći. Zašto se listići lutrije tako dobro prodaju kad je

sve tako idealno, a sve Obitelji sretne poput moje?) te na zakljuĉak kolumne u kojoj

objašnjavaš zašto nisi mogao vjerovati u tu sreću. Zašto si se u to vrijeme toliko izru-

givao domaćim filmovima? Zašto ti, dok gledaš te filmove vezane uz naše osjećaje,

vidiš samo boce kolonjske vode na komodi kraj kreveta, fotografije poslagane na

pokvareni klavir pun pauĉine, razglednice na rubu ogledala i figurice pasa na

obiteljskome radio-aparatu?”

“Ne znam.”

“Ah, znaš! Ţeliš to prikazati kao znakove naše bijede i propasti. Na isti si naĉin

priĉao i o istrošenim stvarima baĉenima u dvorište zgrade, širim obiteljima u stanovima

iste zgrade, bratićima i sestriĉnama koji se zbog toga i uzmu te o prekrivaĉima koje

stavljaju na fotelje kako se ne bi pohabale. Sve si to prikazao kao patetiĉne znakove

nezaustavljive katastrofe i prosjeĉnosti u koju smo potonuli. Kasnije si u povijesnim

kolumnama dao naslutiti da je spas uvijek moguć. Ĉak i za najgorega dana mogao bi se

pojaviti netko tko će nas izvući iz bijede.

Povratak spasitelja iz vremena od prije nekoliko stotina godina. Ta će se osoba

reinkarnirati kao netko drugi i nakon petsto godina vratiti kao Mevlana Dţelaletin, Šejh Galip

ili pak kao neki kolumnist, ovoga puta u Istanbulu! Dok si pisao o toj temi, o tuzi ţena dok

ĉekaju vodu kraj ĉesme i o dirljivim ljubavnim izjavama urezanima na naslonjaĉe sjedala u

starim tramvajima, bilo je mladih ĉasnika koji su vjerovali u sve što si napisao. Mislili su da

će dolaskom Mehdija nestati sva bijeda i tuga te da će u jednome trenutku sve biti dovedeno u

red. Njih si uvjerio! Njih si poznavao! Za njih si pisao!”

“Dobro, što ti sad ţeliš?”

“Bit će dovoljno da te jednom posjetim.”

“Kojim povodom? Dosje i tome sliĉno ne postoji, zar ne?”

“Sve ću ti ispriĉati.”

“I tvoje je ime pseudonim!” reĉe Galip.

“Ţelim te vidjeti!” odvrati muškarac glasom iz sinkroniziranih filmova. Taj je glas zvuĉao

neprirodno, ali je na neki ĉudan naĉin bio dirljiv i uvjerljiv kao kada kaţe “volim te”. “Ţelim

te posjetiti. Kad se susretnemo, bit će ti jasno zašto. Nitko te ne moţe poznavati kao ja, nitko.

Znam da do jutra sanjariš ispijajući uveĉer skuhane kave i ĉajeve i pušiš cigarete Maltepe.

Njih si stavio na grijalicu da se osuše. Znam da tekstove pišeš pisaćim strojem, a ispravljaš

zelenom kemijskom olovkom i da nisi zadovoljan svojim ţivotom. Znam i da do jutra hodaš

amo-tamo po sobi. Ţeliš biti netko drugi, a nikako se ne moţeš odluĉiti tko ćeš biti.”

“O tome sam ĉesto pisao”, rekao je Galip.

“Znam i da nisi volio svog oca i da te je izbacio iz potkrovlja. Ondje ste se svi zajedno

stiskali nakon što se vratio iz Afrike sa svojom novom ţenom. Znam i što te muĉilo u vrijeme

kada si se vratio ţivjeti s majkom. Ah, brate moj! Dok si radio kao siromašni izvjestitelj s

Bejoglua, izmišljao si nepostojeća ubojstva kako bi privukao pozornost! U hotelu Pera Palas

radio si intervjue s nepostojećim zvijezdama nikada snimljenih ameriĉkih filmova! Pušio si

opijum kako bi mogao napisati ispovijesti jednoga turskog ovisnika o opijumu! Na putovanju

po Anadoliji dobio si batine! Na to si putovanje krenuo kako bi dovršio ĉlanke o hrvanju.

Ĉlanke si u nastavcima objavljivao pod pseudonimom. U kolumni Vjerovali ili ne u suzama si

priĉao o svome ţivotu. Nitko to nije shvatio! Znam i da ti se ruke znoje, da si dva puta preţi-

vio prometnu nesreću i da si, unatoĉ tome što se bojiš samoće, uvijek ostao sam. Voliš se

uspinjati na minarete, voliš pornografske ĉasopise, voliš pretraţivati po Aladinovu dućanu i

biti u dobrim odnosima s polusestrom. Tko drugi moţe to znati!”

"Mnogi ljudi”, rekao je Galip. “Sve se moţe saznati iz mojih kolumna. Hoćeš li mi reći

zašto me zapravo ţeliš vidjeti?”

“Vojni udar!”

“Spuštam slušalicu...”

"Kunem se!” rekao je. “Sve ću ti ispriĉati kada se susretnemo.” Galip je iskopĉao telefon iz

utiĉnice. Iz ormara u hodniku uzeo je godišnjak i sjeo u naslonjaĉ. U isti naslonjaĉ sjedao je i

Dţelal kada se uveĉer mrtav umoran vraćao u isti stan. Godišnjak je Galipu još juĉer privukao

pozornost. Bio je to kvalitetno uvezen godišnjak Vojne akademije iz 1947. godine. Izuzmu li

se fotografije i maksime Ataturka, potom predsjednika drţave, zapovjednika glavnoga

stoţera, zapovjednika svih rodova vojske i zapovjednika i predavaĉa na Vojnoj akademiji, u

potpunosti je bio sastavljen od fotografija uĉenika. Nakon telefonskog razgovora okretao je

stranice godišnjaka meĊu koje je Dţelal umetnuo pelir papir. Nije znao zašto ga ţeli prelistati.

Sva lica, pogledi, baš kao i kape na glavama i oznake ĉinova na ovratnicima toliko su

nalikovali jedni na druge da ih je bilo lako pomiješati. U jednom trenu uĉinilo mu se da

okreće stranice nekoga starog numizmatiĉkog ĉasopisa naĊenoga u prašnjavoj kutiji. U

takvim kutijama prodavaĉi ispred trgovine izlaţu rabljene, jeftine i istrošene knjige na ĉijim

se stranicama nalaze primjerci srebrnih novĉića. Njih su pak u stanju razlikovati samo

struĉnjaci. Imao je osjećaj da hoda ulicama i sjedi u brodskim salonima. Primijetio je da je

glazba u njemu postaje glasnija: dopadalo mu se gledati lica.

Okrećući stranice sjetio se onoga što je nekoć osjećao dok je listao novi broj djeĉjega

ĉasopisa. Mirisao je na tiskarsku boju i papir, a ĉekao bi ga tjednima. Naravno, sve je

povezano, kao što u knjigama piše. Na fotografijama je poĉeo uoĉavati blistave izraze lica.

Većina mladih ĉasnika s fotografija u godišnjaku zasigurno je sudjelovala u neuspješnome

vojnom udaru poĉetkom šezdesetih godina. Objavljene su i fotografije visokih ĉasnika. Oni su

iz daljine upravljali tim mladićima ne dovodeći svoje ţivote u opasnost. Ali, ni u jednom

Dţelalovom crteţu na stranicama godišnjaka, niti na pokojoj pelir papirom prekrivenoj

stranici, nije bilo niĉega što bi se moglo povezati s vojnim udarom. Nekim je licima Dţelal,

poput kakva djeteta, dodao brkove i bradu, a bore pretvorio u tekstove s latiniĉnim slovima

bez znaĉenja. Na nekima je pak podoĉnjake pretvorio u pravilne, okrugle oblike sastavljene

od slova O i C i dodao im zvijezde, rogove i naoĉale. Obiljeţio je kosti brade, nosa i ĉela

mladih ĉasnika, potom povukao linije koje ispituju proporcije duljine i širine lica, nosa i usana

te ĉela i brade. Ispod nekih fotografija naznaĉio je referencije na fotografije s neke druge

stranice. Na lica većine kadeta dodao je prištiće, krupne madeţe, mrlje, ĉireve, modrice i

oţiljke od opekotina. Jedno od lica bilo je tako sjajno i ĉisto da na njega nije mogao dodati ni

jednu crtu ili slovo. Dţelal je kraj njega napisao: “Retuširana lica ubijaju dušu!”

Listajući neke druge godišnjake koje je izvadio iz ormara, Galip je naišao na istu

reĉenicu. Njih je pak izvadio iz nekoga drugog ormara. Na fotografijama uĉenika

strojarske škole, profesora medicinskoga fakulteta i novoizabranih zastupnika turskoga

parlamenta vidio je iste Dţelalove djetinjaste crteţe. Vidio ih je i na fotografijama

inţenjera i upravitelja zaposlenih na ţeljezniĉkoj liniji Sivas-Kajseri, ĉlanova Udruge za

uljepšavanje Burse i fotografijama dobrovoljaca u Korejskome ratu. Ti su se dobrovoljci

prijavili preko Alsandţaka u Izmiru. Većinu je lica okomitom crtom podijelio na dva

jednaka dijela ţeleći tako istaknuti slova na njima. Neke bi stranice brzo okretao, a po-

nekad bi dugo gledao u jednu fotografiju kao da u zadnji ĉas spašava teško prizvano

sjećanje prije nego što ono padne u beskrajni ponor zaborava, kao da po mraku

pokušava pronaći adresu neke nepoznate kuće. Neka lica nisu odavala više od onoga što

bi pokazala u prvome trenu. Neka bi, mirna i nepokretna, najednom zapoĉela svoju

priĉu. Tada bi se Galip prisjetio nekih boja i tuţnoga pogleda konobarice iz jednoga

starog, stranog filma, ili neke pjesme koju bi svaki put propustio ĉuti od poĉetka kad bi

je pustili na radiju, pa ĉak i dana kad ju je posljednji put ĉuo.

Smrkavalo se, a Galip je kao pijan listao sve godišnjake i albume, novine i slike

izrezane iz ĉasopisa. Sve je to pronašao u ormaru u hodniku i kasnije donio u radnu

sobu. Na fotografijama je vidio mlade djevojke, gospodu s pustenim šeširima, gospoĊe s

maramama na glavi, golobrade mladiće i zauvijek nestale beznadnike. Vidio je lica koja

nisu odavala kako i kada su fotografije snimljene, i ona koja jesu: dvojica graĊani dok

zabrinuto promatraju muhtara56 koji, praćen blagonaklonim pogledima ministara i

policajaca iz osiguranja, predaje molbu premijeru; majka koja je uspjela spasiti svoje

dijete i zaveţljaj iz poţara u Dereboju na Bešiktašu; ţene koje ĉekaju u redu kako bi

kupile karte za film Misirli Abdulvahapa ispred kina Elhamra; poznatu trbušnu

plesaĉicu i filmsku zvijezdu meĊu sluţbenicima policijske postaje na Bejogluu, koju su

onamo priveli zbog posjedovanja hašiša, te bezizraţajno lice raĉunovoĊe odgovornoga

za kraĊu novca koji mu je povjeren. Te nasumce odabrane fotografije iz kutija kao da su

same objašnjavale zašto ih je Dţelal saĉuvao. “Što uopće moţe biti bogatije znaĉenjem,

uvjerljivije i zanimljivije od fotografije, dokumenta na kojemu je zabiljeţen izraz lica

neke osobe”, pomislio je Galip.

Obuzet nekom ĉudnom tugom, osjećao je da se i iza “najispraznijih” lica, ĉiji su

smisao i dubina bili izblijedjeli zbog retuširanja i fotografskih trikova, krije neka priĉa

puna uspomena i strahova, neka tajna i tuga koja se, budući da se nije mogla izraziti

rijeĉima, odraţavala u oĉima, obrvama i pogledima. Dok je gledao sretno i zbunjeno

lice poplunareva šegrta koji je na Narodnoj lutriji dobio glavni zgoditak, ĉinovnika

osiguravajućeg društva koji je ţenu izbo noţem i tursku kraljicu ljepote koja je na

natjecanju za mis osvojila treće mjesto i tako svoju zemlju “na najbolji naĉin”

predstavila Europi, Galipu umalo nisu potekle suze.

Galip je na nekim od tih lica zamijetio tragove tuge o kojoj je ĉitao u Dţelalovim

56 Muhtar: starješina sela ili gradske četvrti.

kolumnama i zakljuĉio da je Dţelal te tekstove pisao gledajući iste fotografije. Kolumnu

o donjem rublju obješenu u vrtu siromašne kuće s pogledom na tvorniĉko skladište

vjerojatno je napisao gledajući lice našeg amaterskog boksaĉkog prvaka u perolakoj

kategoriji; za kolumnu o vijugavim ulicama Galate, koje su zapravo vijugave samo u

oĉima stranca, nadahnulo ga je modroblijedo lice poznatoga pjevaĉa u dobi od sto i

jedanaest godina, koji je s ponosom

nagovještavao da je spavao s Ataturkom, a lica hodoĉasnika s kapicama na glavi, koji su

poginuli u autobusu na povratku iz Meke, podsjetila su Galipa na jedan tekst o zemljovidima i

bakrorezima staroga Istanbula. U tom je tekstu Dţelal napisao da su na nekim zemljovidima

bile obiljeţene riznice, a na franaĉkim bakrorezima prikazani naši suludi neprijatelji koji su

došli u Istanbul ubiti sultana. Galip je razmišljao o tome kako postoji neka veza izmeĊu teksta

koji je Dţelal napisao jednoga dana u vrijeme višetjedne osame u skrovitu stanu u nekom

zakutku Istanbula, i karata na kojima su neka mjesta bila oznaĉena zelenom olovkom.

UzbuĊeno je poĉeo sricati imena općina na karti Istanbula. Budući da je sve te rijeĉi

godinama koristio u svakodnevnome ţivotu, bile su toliko bremenite sjećanjima da Galipa

nisu više ni na što podsjećale, poput rijeĉi “voda” ili “stvar”. Neka imena kvartova u

Istanbulu odmah bi prizivala kakvo sjećanje nakon što bi ih naglas ponovio. Galip se sjetio

Dţelalove serije kolumna o nekim istanbulskim ĉetvrtima. I te je tekstove izvadio iz ormara.

Svi su oni bili objavljeni pod zajedniĉkim nazivom “Skriveni kutci Istanbula”. Dok ih je

ĉitao, Galip je shvatio da u njima Dţelal više pripovijeda svoje priĉe nego što govori o skri-

venim kutcima Istanbula. U nekoj drugoj prilici ta bi mu spoznaja bila smiješna, no ovaj ga je

put toliko razoĉarala da je ljutito pomislio kako Dţelal tijekom cijeloga svog spisateljskog

ţivota nije varao samo ĉitatelje, već svjesno i samoga sebe.

Ĉitajući tekstove o sitnim ĉarkama u tramvaju na liniji Fatih-Harbije, o djeĉaku kojega su

roditelji poslali u trgovinu i koji se nikada više nije vratio te o otkucajima satova u urarskoj

radionici na Tophaneu, promrmljao je u bradu: “Neće me više zavaravati.” Kada mu je nešto

kasnije palo na pamet da bi se Dţelal zasigurno mogao skrivati u nekoj kući u ĉetvrtima

Harbije, Ferikoj ili Tophane, Galip je naĉas usmjerio svoju ljutnju ne na Dţelala, koji ga je

navukao u stupicu, nego na svoju pamet, koja je traţila znakove u Dţelalovim tekstovima.

Stoga je poĉeo mrziti um koji nije mogao ţivjeti bez priĉa, onako kako mrzi kakvo dijete u

neprestanoj potrazi za zabavom. No ubrzo je shvatio da na svijetu ne postoje znakovi, tragovi,

druga i treća znaĉenja, tajne i misteriji: svi su znakovi bili plod njegove mašte, uobrazilje i

vlastitoga uma koji teţi pronaći i razumjeti. Osjetio je ţelju da mirno ţivi u svijetu u kojemu

je svaka stvar samo ono što jest. U tom sluĉaju ni tekstovi, ni slova, ni lica, ni uliĉne

svjetiljke, ni Dţelalov stol, ni ormar strica Meliha, ni škare, ni kemijska olovka s Rujinim

otiscima ne bi bili sumnjivi tragovi tajni. Pitao se kako ući u taj svijet u kojem će zelena

olovka biti samo zelena olovka, i u kojemu neće ţeljeti biti netko drugi. Pogledao je karte na

stolu poput djeteta koje mašta da ţivi u dalekoj stranoj zemlji iz filma: ţelio je samoga sebe

uvjeriti da i on ţivi u tom svijetu. Naĉas mu se uĉinilo da vidi lice nekoga starca jako

naborana ĉela; potom su mu se ukazala lica sultana koja su se stapala jedna s drugima. Poslije

toga ukazalo se lice nekoga njemu poznatog, moţda sultanova sina, ali je i ono nestalo prije

nego što ga je uspio razabrati.

Sjeo je u fotelju misleći da će fotografije koje je Dţelal sakupio u proteklih trideset godina

moći gledati kao prizore novoga svijeta u kojemu je ţelio ţivjeti. Gledao je lica na

fotografijama koje je nasumce izvadio iz kutije, nastojeći ne vidjeti tajne i znakove na njima.

Tako su sva lice poĉela dobijati samo tjelesne obrise: nos, oĉi i usta, baš kao i ona na osobnim

iskaznicama i potvrdama o prebivalištu. A kad bi ga naĉas rastuţilo neko lice, na primjer bol

na znakovitom i lijepom licu ţene s iskaznice zdravstvenog osiguranja, pribrao bi se i odmah

bacio pogled na neko drugo lice, na kojemu se nisu vidjeli ni bol, ni priĉa, baš ništa osim

njega samoga. Da ga ne bi ponijele priĉe s tih lica, nije ĉitao napomene ispod fotografija ni

tumaĉio znakove koje je Dţelal stavljao na njihove rubove i na njih same. Dugo ih je proma-

trao primoravajući se da ih gleda samo kao mape ljudskih lica. Kad je uveĉer promet na Trgu

Nišantaš postao ţivlji, a Galipu opet potekle suze iz oĉiju, bio je pregledao samo mali dio

fotografija koje je Dţelal sakupljao punih trideset godina.

Šesto poglavlje

KRVNIK I UPLAKANO LICE

Ne plači, ne plači, ah, molim te, ne plači! —Halit Zija

Zbog ĉega nas prizor muškarca u suzama uznemiruje? Prizor uplakane ţene moţemo

smatrati neĉim neobiĉnim, ali ga prihvaćamo s iskrenošću i osjećajem naklonosti. Uplakani

muškarac ispunjava nas osjećajem oĉaja. U svijetu toga ĉovjeka ima nešto što se ne slaţe s

našim svijetom, nešto što nas ĉini nespokojnima, pa ĉak i plaši. On kao da je došao na kraj

svijeta ili pak napravio sve što je ikada mogao - kao što obiĉno biva kada umre netko koga

volimo. Svi poznajemo uţas i osjećaj zbunjenosti pri neoĉekivanu susretu s posve nepozna-

tom zemljom na karti bliskoga nam ljudskog lica. U ĉetvrtome svesku Povijesti Mustafe

Naimije, Ljetopisu jednoga dvorjanina Mehmeta Halife i u djelu Povijest krvnika Kadrija iz

Jedrena naišao sam na priĉe vezane uz tu temu.

Jedne proljetne veĉeri prije tristo godina najslavniji krvnik svoga vremena, Kara Omer, na

svom se konju pribliţavao tvrĊavi u Erzurumu. Dvanaest dana prije poslan je s fermanom57 u

ruci da po sultanovoj odluci i po nalogu bostandţibaše pogubi vladara tvrĊave Abdi- -pašu.

Bio je zadovoljan što je put od Istanbula do Erzuruma prevalio za dvanaest dana. Za isti bi put

prosjeĉnoj osobi u to doba godine trebalo mjesec dana. U svjeţini proljetne veĉeri zaboravio

je na umor, no ipak se osjećao malaksalo. Dobro je znao da se tako ne bi smio osjećati prije

izvršenja duţnosti. Kao da je osjećao sjenu nekog prokletstva ili kolebanje koje će ga

sprijeĉiti da ĉasno i propisno obavi svoj posao.

Njegov je posao bio teţak, a to što ga je sada ĉinilo teškim bilo je sljedeće: trebao je ući u

posve nepoznatu palaĉu punu pašinih ljudi, uruĉiti ferman i dati svima do znanja da je

besmisleno suprotstavljati se sultanovoj odluci. U sluĉaju da se paša suprotstavi, trebao ga je

odmah ubiti prije nego njegovi ljudi nešto uĉine. U tome je poslu bio toliko iskusan da zbog

toga nije smio osjećati nikakvu nesigurnost. Tijekom dvadesetogodišnje karijere smaknuo je

više od šesto ljudi: pribliţno dvadeset prinĉeva, dva velika vezira, dvadeset trojicu paša,

poštene i lopove, krive i nevine, ţene, muškarce, kršćane i muslimane. Od vremena kada je

uĉio zanat do današnjega dana muĉio je tisuće ljudi.

U proljetno jutro krvnik je na obali rijeke ispred grada sjahao s konja. Praćen veselim

cvrkutom ptica uzeo je abdest i klanjao namaz. Vrlo se rijetko molio i traţio Alahov

blagoslov prije no što obavi posao, ali Bog je kao i svaki put prihvatio molitvu toga smrtnika.

Paša je odmah prepoznao krvnika s omĉom za pojasom i pustenom ĉunjastom kapom na

britvom obrijanoj glavi. Bilo mu je jasno što slijedi, no nije stvarao velike probleme. Bio je

svjestan svoje krivice pa se moţda zato već davno prije pomirio sa sudbinom.

57 Sultanov dekret.

Prvo je najmanje deset puta proĉitao ferman. Svaki put ga je ĉitao s jednakom pomnjom.

(To je, naime, bilo karakteristiĉno za one koji su se slijepo drţali pravila.) Na pompozan ga je

naĉin poljubio i stavio na glavu. (Kara Omer je tu reakciju smatrao besmislenom, a

zamjećivao ju je kod onih koji su mislili da još uvijek mogu ostaviti dobar dojam.) Rekao je

da ţeli ĉitati Kuran i klanjati namaz. (To je bila ţelja onih iskreno poboţnih, no neki su time

samo ţeljeli dobiti na vremenu.)

Nakon što je otklanjao namaz, svojim je ljudima podijelio drago kamenje, nakit i prstenje s

ruke. Nije ţelio ništa ostaviti krvniku. Rekao je: “Sjetit ćete me se.” (Tako su reagirali oni

blisko vezani za ovaj svijet te oni toliko površni da zamjeraju krvniku.) Prije nego što mu je

krvnik stavio omĉu na vrat, uz psovke se pokušao boriti. No nakon snaţnog udarca šakom u

rub brade, srušio se i poĉeo ĉekati smrt. Plakao je.

Iako je plaĉ takoĊer bio jedan od uobiĉajenih reakcija ţrtava u takvim situacijama, krvnik

je na pašinu licu vidio nešto zbog ĉega je po prvi put u svome poslu osjetio neodluĉnost.

Kasnije je napravio nešto što nije nikada radio: prije nego što je zadavio ţrtvu, lice joj je

prekrio tkaninom. Kada bi kod drugih krvnika primijetio takvo ponašanje, kritizirao bi ih jer

je vjerovao da krvnik mora moći gledati ţrtvi u oĉi kako bi mogao bez oklijevanja i bez

greške odraditi svoj posao.

Nakon što se uvjerio da je paša mrtav, ne gubeći ni tren, posebnom britvom (zvanom šifre)

odvojio je glavu od tijela. Potom ju je ubacio u debelu vreću od kostrijeti napunjenu medom.

Imao ju je uza se zato što je glavu morao neoštećenu donijeti na prepoznavanje. Tako je

dokazivao da je ispunio svoju duţnost. Paţljivo je smještao glavu u vreću od kostrijeti. U

ĉudu je ugledao izraz pašina lica. Taj uţasni i neshvatljivi izraz lica neće zaboraviti do kraja

kratkoga ostatka svoga ţivota. Glavu je smjestio na straţnji dio sedla.

Smjesta je uzjahao i krenuo iz grada. Pašino tijelo pokapali su u suzama. Sprovod je bio

muĉno dirljiv. Krvnik je tada već bio na najmanje dva dana jahanja od toga mjesta. Jahao je

dan i pol bez prestanka i stigao do tvrĊave Kemah. Najeo se u jednome karavansaraju te

kasnije povukao u sobu zajedno sa vrećom, i dugo spavao.

Budio se iz ĉvrstoga poludnevnog sna. Još uvijek je sanjao da se nalazi u Jedrenama svoga

djetinjstva. Pribliţio se golemoj staklenci punoj majĉina dţema od smokava. Stalno ga je

pravila. Cijela kuća, vrt i gradska ĉetvrt bili bi tada okupani njegovim jakim, kiselkastim

mirisom. Prvo su smokve u dţemu postale oĉi nekoga uplakanog lica, a poslije je bio svjedok

neshvatljivu uţasu na tome licu. S osjećajem krivnje otvorio je poklopac staklenke. Tada su

iz nje poĉeli dopirati jecaji odrasla muškarca. Sledio se od oĉaja i osjećaja bespomoćnosti.

Sljedeće je veĉeri spavao u nekom drugom prenoćištu. U snu se zatekao u jednoj od

sporednih ulica Jedrena u predveĉerje svoje mladosti. Nije shvatio što se toĉno dogaĊa, ali je,

nakon što ga je prijatelj upozorio, vidio sunce na jednome kraju neba i pun mjesec na dru-

gome kraju neba. Sunce je zalazilo, a mjesec se dizao. Kako je padao mrak, mjesec je

postajao sjajniji. Uskoro je postalo jasno da je mjesec zapravo uplakano ljudsko lice. Ta je

preobrazba pretvorila ulice Jedrena u ulice nekoga drugog nepoznatog grada. Ne, nije to bio

dirljiv, već posve neobjašnjiv trenutak.

Sljedećega je jutra pomislio kako je san u skladu s njegovim sjećanjima. U svome ţivotu

vidio je na tisuće uplakanih muških lica, no ni jedno od njih u njemu nije pobudilo osjećaj

milosrĊa, straha ili krivnje. Obiĉno bi se jako rastuţio zbog ţrtve, no taj bi osjećaj odmah

potisnuo slijedeći logiku pravde i povjerenoga mu zadatka te ideju nepovratnosti. Ţrtve bi

zadavio, slomio im vrat i odrubio glavu. MeĊutim, bio je svjestan da su ţrtve bolje upoznate s

razlozima koji ih odvode u smrt. U prizoru lica uplakana i šmrkava muškarca nema niĉega što

bi trebalo biti nepodnošljivo: on preklinje i jecajući odlazi u smrt. Za razliku od raskošnih

povijesnih opisa izvršenja kazne, krvnik nije, kako to misle neke budale, obiĉavao poniţavati

muškarce niti bi, kao što su radile neke druge budale, osjetio saţaljenje dok bi stajao ispred

njih. Ti isti uopće nisu mogli razumjeti sluĉajnu i nepovratnu okrutnost ţivota.

Dobro, što ga je onda u snu ĉinilo bespomoćnim? U jedno sjajno sunĉano jutro jahao je

izmeĊu dubokih, stjenovitih ponora. Vreća od kostrijeti nalazila se na sapima konja. Pomislio

je da su oklijevanje i osjećaj bespomoćnosti u njemu, povezani s onim osjećajem prokletstva

ĉiju je sjenu zamijetio u svojoj duši prije ulaska u Erzurum. Prije nego što je zadavio pašu, na

njegovu je licu vidio misterij. To ga je natjeralo da mu na lice stavi komad vunene tkanine.

Krvnik je dugo jahao meĊu strmim stijenama ĉudnih oblika (jedrenjak u obliku lonca, a na

pramcu jedna smokva i lav), izmeĊu neobiĉnih stabala bora i bukvi te ĉudnim, kako samo

ĉudnim oblucima na obalama ledeno hladnih potoka. Ni jednom nije pomislio na glavu na

straţnjoj strani svoga sedla. Ono što ga je sada više ĉudilo bio je taj novi svijet. Njega je

iznova otkrio, i prvi put primijetio.

Primijetio je i da u besanim noćima sva stabla nalikuju na tamne sjene koje šetaju kroz

njegova sjećanja. Pastiri su izveli stada ovaca na pašu na zazelenjele obronke. Po prvi put mu

se uĉinilo da nose glave na svojim ramenima kao da su tuĊe. Vidio je ljubiĉaste planine na

zapadu, koje će preći za pola dana. Planine i oblaci iznad njih kao da su bili izrasli iz sićušnih

toĉaka. Pomislio je kako to ukazuje na ĉinjenicu da je svijet gol, potpuno gol. Sada je shvaćao

da su sve biljke, predmeti i plahe ţivotinje u okolici znakovi svijeta staroga koliko i sjećanja,

nagoga poput uţasa i strašnoga poput noćne more. Napredovao je prema zapadu, a sjene su

poĉele mijenjati znaĉenje. Krvnik je osjetio da znakovi i tragovi koje ne moţe razriješiti ni

dokuĉiti lagano istjeĉu u njegovu okolinu kao što krv istjeĉe iz napuknute zemljane posude.

Smrkavalo se dok je jeo u jednome prenoćištu. Shvaćao je da se s vrećom neće moći

zatvoriti u sobu i spavati. Znao je da u pola noći neće moći izdrţati strašan san. San će se

proširiti posve polako, kao što gnoj moţe poteći iz otvorene rane. Ne bi mogao izdrţati ni ono

oĉajno lice. Njega sanja svake veĉeri kao dio nekoga drugog sjećanja. Gledajući s ĉuĊenjem u

lica ljudi u guţvi prenoćišta, neko se vrijeme odmarao te je krenuo dalje.

Veĉer je bila hladna i tiha. Nije bilo vjetra. Ni jedna grana nije se micala, a krvnikov

umorni konj sâm je nalazio put. Ne vidjevši dugo ništa, nastavio je putovati ne razmišljajući o

onome što ga je uznemiravalo. Kasnije će pomisliti da je razlog tomu veĉernja tama. Drveće,

sjene i stijene posve su se polako pretvarale u znakove nerješiva misterija u trenutku kada bi

se meĊu oblacima pojavio mjesec. Nisu djelovali zastrašujuće ni dirljivi nišani na groblju, ni

osamljeni ĉempresi, ni zavijanje vukova u samotnoj noći, nego to što sve ukazuje na nešto

drugo. Svijet je krvniku ţelio nešto reći, ali on se kao u snu gubio u dvosmislenosti znakova.

Krvnik je pored jutro zaĉuo jecanje u blizini.

U cik zore pomislio je kako je jecanje igra vjetra u granama. Sve je pripisao umoru i

nesanici. Jecaji iz vreće sa straţnjega dijela sedla postali su toliko glasni da ju je, baš kao

netko tko u ponoć ustaje iz kreveta kako bi zaustavio iritantnu škripu nezatvorenih prozora,

vrlo ĉvrsto stegnuo uţetom. No kasnije ne samo da će pod jakom kišom ĉuti jecaje, već će i

na svome licu osjetiti suze toga uplakanog lica.

Vrijeme se razvedrilo, a krvnik je shvatio da postoji veza izmeĊu zagonetnog izraza lica i

misterija ovoga novog svijeta. Kao da su nekoć obiĉni izrazi lica i njihova uobiĉajena

znaĉenja odrţavali na ţivotu svijet koji mu se nekoć ĉinio poznatim i smislenim, a ĉije je

znaĉenje nestalo nakon što se pojavio taj ĉudni izraz lica ostavivši ga u strašnoj samoći, kao

Što se sve poremeti nakon što se razbije magiĉni gral ili napukne ĉarobni kristalni vrĉ. Na

suncu je sušio mokru odjeću.

Shvatio je da mora promijeniti izraz na licu u vreći kako bi sve mogao vratiti u prvotno

stanje. S druge strane, etika njegova posla nalagala mu je da odmah nakon smaknuća glavu

ĉvrsto zatvori u vreću punu meda i neoštećenu donese u Istanbul.

Krvnik je jahao cijelu noć. Ujutro su se neumorni jecaji iz vreće pretvorili u uznemirujuću

glazbu. Krvnik je do tada toliko bio promijenio sliku o svijetu oko sebe da mu je bilo teško

vjerovati da je to on. Platane i borovi, blatni putovi i seoske ĉesme bili su projekcije jednoga

nepoznatog svijeta. U podne je, voĊen ţivotinjskim instinktom, halapljivo jeo u selu ne

prepoznajući hranu pred sobom. Ranije nije ni znao da to selo postoji. Ispruţio se ispod

nekog drveta izvan sela kako bi odmorio konja. Shvatio je da se nebo pretvorilo u posve

nepoznat ĉudan plavi svod. U sumrak je uzjahao konja i nastavio put. Pred njim je još uvijek

bilo šestodnevno putovanje. Postao je svjestan da nikako neće moći stići do Istanbula ako ne

smiri jecaje u torbi i ne promijeni izraz lica koje plaĉe. Bit će to magiĉan postupak kojim će

svijet pretvoriti u onaj stari, dobro poznati svijet.

Nakon što se smraĉilo, naišao je na bunar na rubu sela iz kojega je dopirao laveţ pasa i

sjahao s konja. Skinuo je vreću od kostrijeti sa straţnjega dijela sedla, rastvorio je i iz meda

izvadio glavu paţljivo je drţeći za kosu. Iz bunara je izvukao nekoliko vjedara vode i oprao

pašinu glavu kao da pere novoroĊenĉe. Komadom tkanine pomno ju je osušio, ukljuĉujući uši

i ušnu šupljinu. Nakon toga joj je pod svjetlom punoga mjeseca pogledao u lice: plakalo je,

uopće se nije promijenilo, imalo je isti, nepodnošljivi izraz. Njega nije mogao zaboraviti.

Glavu je ostavio na rubu bunara. Sa straţnjega dijela sedla izvadio je alate svoga zanata,

dva posebna noţa i tupe metalne šipke za muĉenje, te se vratio. Prvo je polako poĉeo

ispravljati rubove usta, koţu i kosti izvijajući ih noţem. Dugo se trudio. Razrezao je usne i

uspio im udahnuti smiješak, pa makar i jedva vidljiv i neprirodan. Poslije se pozabavio

detaljima te je poĉeo otvarati stisnute oĉi. Nakon duga i naporna truda uspio je proširiti

osmijeh na cijelo lice. Bio je umoran, ali je barem napokon odahnuo. Unatoĉ tomu uspio se

razveseliti vidjevši ljubiĉasti trag od udarca na rubu Abdi-pašine brade. Na to je mjesto

smjestio svoju šaku prije nego što ga je zadavio. Radostan poput djeteta, vratio je svoja

pomagala na straţnji dio sedla.

Kada se vratio, glave nije bilo na mjestu na kojemu ju je ostavio. U prvome trenu mislio je da

je rijeĉ o nekoj podvali. Kasnije je shvatio da je pala u bunar. Bez oklijevanja je otrĉao do

najbliţe kuće te je udarajući o vrata probudio stanare. Bilo je dovoljno da stari otac i sin pred

sobom vide krvnika da poslušaju njegove naredbe. Sva trojica su do jutra pokušavala izvaditi

glavu s dna bunara, iako on i nije bio vrlo dubok. RaĊao se novi dan. Sina su uţetom za

davljenje privezali oko struka i spustili u bunar. Vratio se prestravljen. Vikao je, a za kosu je

drţao pašinu glavu. Glava je bila raskomadana, ali barem više nije plakala. Krvnik je

spokojno osušio glavu, ĉvrsto je zapakirao u vreću napunjenu medom te se, gurnuvši ocu i

sinu u ruke nekoliko kuruša, veselo udaljio iz sela u pravcu zapada.

Sunce se raĊalo, a ptice su cvrkutale u procvalim krošnjama. Krvnik je pun ţivotnog

uzbuĊenja širokog kao nebeski svod shvatio da je svijet opet onaj stari, poznati. Iz torbe više

nisu dopirali jecaji. Prije podneva sišao je s konja na obali jezera iza brda pokrivena

borovima. Sretan je zaspao i spavao dubokim snom, što je već danima ĉekao. A prije nego što

je legao i zaspao, s radošću se prošetao do obala jezera te je, vidjevši svoje lice na površini

vode, još jednom shvatio da je svijet onakav kakav i treba biti.

Pet dana kasnije svjedoci koji su poznavali Abdi-pašu rekli su da glava izvaĊena iz torbe

od kostrijeti nije njegova. I dok su razgovarali o tome kako nasmiješeni izraz lica nimalo ne

podsjeća na Abdi-pašu, krvnik se sjetio svoga sretnog lica koje je spokojno promatrao na po-

vršini jezera. Znajući da od toga neće biti koristi, nije odgovarao na optuţbe da je za mito

koje je uzeo od Abdi-paše u vreću stavio i donio neĉiju tuĊu glavu, na primjer glavu kakva

nevina pastira kojega je ubio te da je, kako ne bi primijetili njegovu prijevaru, uništio lice

grubo postupajući s njime. Jer je već prije vidio da kroz vrata ulazi krvnik koji će odrubiti

njegovu glavu.

Glasina da je umjesto paši odrubio glavu nekome neduţnom pastiru vrlo se brzo proširila.

Abdi-paša je u udobnosti svoje palaĉe doĉekao drugoga krvnika poslanoga u Erzurum i

odmah ga dao pogubiti. Tako je poĉela dvadesetogodišnja pobuna paše za kojega su neki,

ĉitajući slova s njegova lica, ustvrdili da je laţni, i u kojoj je palo šest tisuća petsto ljudskih

glava.

Sedmo poglavlje

MISTERIJ SLOVA I NESTANAK

MISTERIJA

Tisuće i tisuće tajni bit će znano Kada se ukaže to skriveno lice.

—Atar

Uveĉer je promet na Trgu Nišantaš oslabio, a srdita zviţdaljka policajca na uglu utihnula.

Galip je već toliko dugo gledao fotografije da je iscrpio svu tugu iz lica sugraĊana. Nije više

plakao. Nestali su i veselje, radost i uzbuĊenje; kao da od ţivota nije ništa ni oĉekivao.

Gledao je fotografije i osjećao se ravnodušnim kao netko tko je izgubio pamćenje, nadanja i

budućnost. Nije bilo niĉega osim tišine. Ĉinilo se da će mu, krećući se i polako rastući u

nekome zakutku njegova uma, obaviti cijelo tijelo. Jeo je kruh i sir, pio ustajali ĉaj i gledao

slike. Površine slika bile su pokrivene mrvicama kruha. U gradu je jenjala vreva. Javili su se

veĉernji zvukovi. Mogao je ĉuti motor hladnjaka, zatvaranje roloa dućana na drugome kraju

ulice i Aladinov glasni smijeh. Ponekad bi obratio pozornost na lupkanje cipela s potpeticom

na ploĉniku. S vremena na vrijeme je s uţasom, strahom i ĉuĊenjem gledao lice na nekoj

fotografiji te zaboravljao ĉak i na tišinu.

U tom je trenutku poĉeo razmišljati o vezi izmeĊu misterija slova i znaĉenja lica i to više sa

ţeljom da oponaša nekog junaka iz Rujinih detektivskih romana, nego da otkrije znaĉenje

svega što je Dţelal istaknuo na fotografijama. “Junaci u krimićima oko sebe stalno pronalaze

tragove. Dovoljno je da ĉovjek povjeruje da svi predmeti skrivaju neku tajnu i da postane

jedan on njih”, pomislio je Galip umorno. Iz ormara u hodniku izvadio je kutiju te poĉeo

raditi. Dţelal je u toj kutiji drţao knjige, brošure, izreske iz novina i tisuće fotografija i slika

vezanih uz hurufijski pokret.

Vidio je lica oblikovana arapskim slovima. Oĉi od slova vav i ajn, obrve od slova ra i ze i

noseve od elifa. Dţelal je predanošću nekoga tko uĉi staro pismo ispisao slova jedno po

jedno. Na stranicama knjige s litografijama vidio je suzne oĉi napravljene od slova vav i dţim.

Toĉka u dţimu bila je zapravo suza koja kapa na dno stranice. Na nekim crno-bijelim

neretuširanim fotografijama vidio je da se u obrvama, oĉima, nosevima i usnama s lakoćom

mogu proĉitati ista slova. Dţelal je ĉitkim slovima napisao ime jednoga bektašijskog šejha

ispod fotografije. Vidio je natpis Uzdah zbog Ijubavi! Vidio je galije u oluji, munje na nebu,

lica u krošnjama drveća i brade. Sve te stvari predstavljale su po jedno slovo. Na fotografiji

je vidio blijeda lica. Oĉi su im bile iskopane. Na rubu usana nevinih vidio je ispisane tragove

grijeha. Vidio je grješnike. U borama na njihovim ĉelima bile su zapisane buduće strahote.

Vidio je odsutan izraz lica obješenih razbojnika i turskoga premijera. Oni preko bijelih

osuĊeniĉkih košulja i policijskoga zapisnika obješenog im o vrat gledaju u zemlju. Noge im

ne dopiru ni do poda. Vidio je pojedina slova na blijedim fotografijama koje su poslali ljudi

koji su proĉitali nemoral u našminkanim oĉima poznate filmske umjetnice. Vidio je i slova

istaknuta na fotografijama onih koji su sebe usporeĊivali sa sultanima, pašama, Rudolfom

Valentinom i Mussolinijem. Vidio je i fotografije njima sliĉnih ljudi te slova na Dţelalovim

osobnim fotografijama. Vidio je duga pisma onih koji su dešifrirali obavijest iz jedne

Dţelalove kolumne. Napisao ju je ukazujući ĉitateljima na znaĉenja i na posebno mjesto

slova “h” - posljednjega slova Alahova imena. Bila su tu i pisma onih koji su tjedan, mjesec

ili godinu dana pomoću rijeĉi “jutro" “lice” i “sunce” objašnjavali Dţelalove simetriĉne

crteţe. Ĉitatelji su pisali duga pisma kako bi dokazali da nema razlike izmeĊu bavljenja

slovima i oboţavanja idola. Galip je uoĉio znakove tajne igre slovima koju je Dţelal otkrio.

Vidio je slike na kojima su dodana slova arapskoga i latiniĉnoga pisma, kopiranima iz

minijatura osnivaĉa hurufijskog reda Fazlulaha iz Astarabada, te rijeĉi i slova istaknuta na

fotografijama filmskih glumaca i nogometaša. Dţelal je te fotografije izvadio iz pakiranja

punjenih biskvita i šarenih ţvakaćih guma tvrdih kao gumeni potplat cipele. Vidio je i

fotografije ubojica, griješnika i šejhova. Vidio je stotine, tisuće, desetine tisuća fotografija

“sugraĊana”. Njihova lica na fotografijama bila su ispisana znakovima. Vidio je tisuće

fotografija sugraĊana koje je Dţelal primao iz svih mjesta u Anadoliji, malih gradova

prekrivenih prašinom, udaljenih kasaba. Tamo ljeti od vrućine puca zemlja, a tijekom ĉetiri

zimska mjeseca u njih ne svraća nitko osim gladnih vukova. Vidio je i fotografije poslane iz

sela krijumĉara na granici sa Sirijom, u kojima polovica muškaraca šepa jer je stala na minu,

i iz planinskih sela u kojima već ĉetrdeset godina ĉekaju da se izgradi cesta. Fotografije su

stizale i iz barova i noćnih klubova u velikim gradovima, iz klaonica smještenih u pećinama,

iz kafića krijumĉara cigareta i hašiša. Susreo se i s fotografijama poslanima iz ureda “uprave”

pustih ţeljezniĉkih stanica, javnih kuća u gradskoj ĉetvrti Sogukoluk i predvorja hotela u

kojima noće preprodavaĉi stoke. Vidio je tisuće fotografija snimljenih starim aparatima

Lajka koje su koristili uliĉni fotografi. Postavljali bi ih pored ureda drţavne uprave, zgrada

mjesne uprave i kraj stolova ovlaštenih pisara. Fotografi bi ulazili pod crnu plahtu na

aparatima postavljenim na tronošce i ukrašenim plavim amajlijama protiv uroka i, poput

vraĉa ili alkemiĉara, baratali mijehovima, pumpama i fotografskim ploĉama premazanim

kemikalijama. Nije bilo teško primijetiti da sugraĊane obuzima strah od prolaznosti i ţelja za

besmrtnošću dok gledaju u objektiv. Galip je odmah shvatio da je taj intenzivni osjećaj

povezan s propašću, smrti, porazima i strahovima s lica i karata. Morao je proĉitati i shvatiti

znakove nacrtane na njihovim licima kako bi mogao razotkriti ta skrivena i zagonetna

znaĉenja sjećanja. Kao da je rijeĉ o nekome velikom porazu koji je uslijedio nakon mnogih

godina sreće, fotografije su bile u potpunosti prekrivene slojem pepela i prašine iz vulkana

koji je izbacio lavu.

Bilo je jasno da su neke fotografije bile poslane za kolumnu Vaše lice zrcali Vašu osobnost.

Dţelal je preuzeo tu kolumnu poĉetkom pedesetih godina, u isto vrijeme kada je pisao i

zagonetke, filmske kritike i kolumnu Vjerovali ili ne. Bilo je jasno da su neke od njih poslane

kao dogovor na poziv koji je odaslao u svojim kolumnama (Ţelimo vidjeti fotografije svojih

ĉitatelja, a neke od njih ţelimo objaviti u ovoj kolumni!), a za neke je pak iz teksta na

papirima, pismima i poleĊinama fotografija koje je izvadio iz kutije bilo jasno da su poslane

kao odgovor na pisma ĉiji sadrţaj Galip nije mogao toĉno razumjeti. Gledali bi u fotografske

aparate kao da oţivljavaju neko sjećanje iz daleke prošlosti ili kao da promatraju zelenkastu

Svjetlost munje koja je u jednome trenutku bljesnula iznad udaljena djelića zemlje koji se

jedva vidi na obzoru; kao da naviknutim oĉima promatraju svoju budućnost kako polako tone

u tamnoj moĉvari, poput onih zaboravnih ljudi koji ne sumnjaju u to da se pamćenje koje su

izgubili više nikada neće vratiti. Galip je osjećao da nijemi izraz na njihovim licima raste u

nekom zakutku njegova uma. Posve je jasno naslućivao zašto Dţelal već godinama puni tu

kutiju svim tim fotografijama, izrescima, licima i pogledima. Kada bi taj razlog poţelio

iskoristiti kao kljuĉ za rješenje veze izmeĊu svojega ţivota s Dţelalovim i Rujinim te kao

kljuĉ za izlazak iz te sablasne kuće i pripovijesti o svojoj vlastitoj budućnosti, gubio bi se u

izmaglicama znaĉenja koje su lebdjele izmeĊu lica i slova, baš kao što su se i lica na

fotografijama gubila u izmaglici. Tako se poĉeo pribliţavati uţasu koji će ubrzo proĉitati na

njihovim licima i koji će kasnije polako obuzeti i njega.

U litografskim knjigama i brošurama punim pravopisnih pogrešaka ĉitao je i o ţivotu

osnivaĉa hurufijskog pokreta i proroku Fazlulahu. Rodio se 1339. godine u Astarabadu u

blizini Kaspijskoga jezera. S osamnaest se godina cijelim svojim bićem posvetio sufizmu.

Odlazi na hodoĉašće u Meku i postaje sljedbenik Šejha Hasana. Galip je ĉitao o tome kako je

Fazlulah stjecao iskustvo u Azerbajdţanu i Iranu idući od grada do grada te o ĉemu je sve

razgovarao sa šejhovima u Tebrizu, Širvanu i Bakuu. Osjetio je neodoljivu ţelju da svoj

ţivot, kao što piše u litografskim knjigama, “poĉne iznova”. Fazlulahova predviĊanja vlastite

budućnosti i smrti, koja su se kasnije i obistinila, Galipu su se uĉinila kao niz obiĉnih

dogaĊaja koji se dogaĊaju svakome tko ţeli poĉeti novi ţivot. Fazlulah se prvo proslavio

tumaĉenjima snova.

Jednom je u snu vidio dva pupavca, sebe i proroka Sulejmana58. Dok su ih s grane ptice

gledale kako spavaju, snovi Fazlulaha i proroka Sulejmana su se pomiješali; tako su i dvije

ptice na drvetu postale jedna. Sljedeći je put u snu vidio derviša. Kasnije će mu taj derviš doći

u posjet u špilju u koju se povukao i reći da ga je sanjao: dok su u špilji zajedno listali neku

knjigu, u slovima su viĊali svoja lica, a kada su se okrenuli jedan prema drugome, na licima

su vidjeli slova iz knjige.

Prema Fazlulahovu uĉenju, zvuk je granica izmeĊu Postojanja i Nepostojanja. Sve

opipljive stvari proizvode neki zvuk kada prelaze iz materijalnoga svijeta u nematerijalni.

Dovoljno je da se sudare ĉak i “najtiše” stvari, pa da to bude jasno. Najsavršeniji je oblik

zvuka bili su, dakako, rijeĉ, uzvišeni pojam zvan logos i misterij zvan Riječ, a taj je sazdan od

slova. Slova su pak bit i smisao Alahove pojavnosti na ovome svijetu. Njih je moguće posve

jasno razabrati na ljudskim licima. Naša lica od roĊenja nose sedam crta. Dvije crte obrva,

ĉetiri crte trepavica i crtu kose. Kada im se kasnije pridodaju crta nosa - on se u pubertetu

“kasno razvio” - dobiva se ĉetrnaest slova. A kada se te imaginarne crte i stvarni prikaz, koji

je još poetiĉniji od imaginarnoga, zbroje, postaje jasno da brojka od dvadeset i osam slova,

koju Muhamed spominje u Kuranu, nije sluĉajnost. Galip je ĉitao o tome kako su crta kose i

ona ispod brade morale biti paţljivo prouĉene te podijeljene napola kako bi se stiglo do

brojke od trideset i dva slova u perzijskome jeziku. Fazlulah je govorio tim jezikom i na

njemu napisao svoje poznato djelo Knjiga o vječnosti. Shvatio je zašto su lice i kosa na nekim

fotografijama iz ormara podijeljeni po sredini, onako kao što je to u glumaca u ameriĉkim

filmovima iz pedesetih godina. Sve je izgledalo vrlo jednostavno. U jednome trenutku dopala

mu se ta djetinja nagost. Osjetio je da još jednom shvaća što je to Dţelala povuklo u igre

slovima.

Baš kao i ON, kojega je Dţelal spominjao u svojoj kolumni, i Fazlulah je sebe proglasio

spasiteljem, svecem, Mesijom kojega su ĉekali Ţidovi i kršćani te Mehdijem. Tvrdio je da ga

je Muhamed poslao kao glasonošu dobrih vijesti. U Isfahanu je sakupio sedam sljedbenika i

poĉeo širiti vjeru. Galip je ĉitao kako je Fazlulah idući od grada do grada propovijedao da

ovaj svijet ne otkriva svoje znaĉenje na prvi pogled jer se stopio s tajnama. Pripovijedao je da

moramo znati riješiti misterij slova kako bismo mogli dokuĉiti tajne. Dok je ĉitao taj tekst,

Galipa je obuzimao spokoj. Ĉinilo mu se da u njemu nalazi jednostavan dokaz da se i njegov

ţivot stopio s misterijem, što je oĉekivao i stalno priţeljkivao. Ako je toĉno da je svijet proţet

58 Starozavjetni Salamon.

tajnama, to bi moglo znaĉiti da i šalica kave na stolu, pepeljara, noţ za papir pa ĉak i njegova

vlastita ruka, koja se kao rak odmarala kraj otvaraĉa, ukazuju na jedan tajanstveni svijet. Ruja

je već bila u tom svijetu, a Galip je bio na njegovu pragu. Kako bi i on mogao ući u njega,

morao je još neko' vrijeme paţljivo ĉitati. Ponovno je ĉitao o Fazlulahovu ţivotu i smrti.

Shvatio je da je on sanjao svoju smrt i da je otišao u smrt kao da sanja. Bio je optuţen za

bezboštvo zbog toga što ne štuje Alaha, već slova, ljude i idole. Optuţen je i zato što se

proglasio Mehdijem te zato što ne vjeruje u pravo i vidljivo znaĉenje Kurana, nego u ono

skriveno i nevidljivo. Uhvaćen je, osuĊen i obješen.

Nakon što su Fazlulah i njegovi roĊaci ubijeni, hurufije su se preselili iz Irana u Anadoliju.

Do selidbe je došlo zahvaljujući jednome od njegovih nasljednika, pjesniku Nesimiju. Pjesnik

je u zelenu škrinju utovario Fazlulahove knjige i rukopise o hurufijskom pokretu. Sama će

škrinja poslije poprimiti mitska obiljeţja. Išao je tako Anadolijom od grada do grada i u

udaljenim medresama punim paukova i u usnulim tekijama punim guštera našao nove

istomišljenike. Ţelio je svojim nasljednicima pokazati da nije samo Kuran proţet tajnama,

već i cijeli svijet. U tu je svrhu primijenio igre rijeĉima i slovima preuzete iz šahovske igre

koju je vrlo volio. Nesimi je u dvama stihovima usporedio madeţ i crte na licu svoga

ljubavnika sa slovom i toĉkom, a to slovo i toĉku sa spuţvom i biserom na dnu mora. Sebe je

potom usporedio s umirućim roniocem u potrazi za biserom. Kasnije je ronilac ponovno

postao ljubavnik koji hrli u susret Bogu. Na taj je naĉin zatvorio krug i poistovjetio svoga

ljubavnika s Bogom. Za kaznu je ubijen tako što mu je oderana koţa. Njegovo obješeno tijelo

izloţili su u gradu. Truplo je raskomadano na sedam dijelova koje su poslali u sedam gradova

gdje je imao odane pristaše, kako bi oni iz toga izvukli pouku.

Hurufijska se misao zbog Naimijeva utjecaja brzo proširila meĊu bektašijama u

Osmanskome Carstvu. Petnaest godina nakon osvajanja Istanbula hurufijsko je uĉenje

uzburkalo i strasti Mehmeta II. Osvajaĉa. Kada su pripadnici uleme bliski sultanu saznali da

sultan ĉita Fazlulahove traktate, da govori o misterijima svijeta, tajnama Bizanta

i pitanjima koja postavljaju slova, te promatra svaki dimnjak, svod i stablo kao moguće

rješenje zagonetki nekoga drugog, podzemnog svijeta, smislili su spletku i pripadnike

hurufijskog reda dali ţive spaliti.

Galip je u jednoj knjiţici vidio sliku nekih hurufija kojima su nakon neuspjela pokušaja

ubojstva Osvajaĉeva sina Bejazita II. odrubili glave i spalili ih. Iz rukom pisane bilješke na

prvoj stranici bilo je jasno da je knjiţica tiskana u tajnosti poĉetkom Drugoga svjetskog rata u

okolici Erzuruma (ili se ţeljelo da tako izgleda). Na jednoj se stranici vidio još jedan prikaz

hurufija nacrtan istim djetinjim crtama. Njih su ubili i bacili u vatru nakon jednog neuspjelog

atentata na Fatihova sina Bajazita II. Na licima im se vidio uţas. Plameni jezici obavijali su

njihova tijela. U vatri su se pojavili elifi i lamovi iz rijeĉi Alah. Što je još ĉudnije, iz oĉiju

hurufija baĉenih u plamen tekle su suze ukrašene latiniĉnim slovima O, U, i Dţ. Galip je na

toj slici naišao na komentare hurufija o prelasku na latiniĉno pismo i jeziĉnoj reformi iz 1928.

godine. Tada je još uvijek bio zaokupljen formulama misterija. Nastavio je ĉitati tekstove iz

kutije, no nije im mogao dati smisao. Proĉitao je stranice i stranice tekstova.

U njima je pisalo da je Alahov iskonski atribut jedna “tajna riznica”, jedan misterij. Bit

problema jest pronalazak toga misterija. Potrebno je shvatiti da se misteriji odraţavaju u

svijetu. Vidljivi su na svakome mjestu, u svakoj stvari, predmetu i ĉovjeku.

Svijet je more tih tragova, a svaka njegova slana kap upućuje na misterij. Galip je i dalje

ĉitao crvenih oĉiju umornih od naprezanja. Znao je da će uskoro uroniti u to more tragova.

Sve stvari oko nas nose znakove misterija, stoga je on i prisutan svugdje i u svemu. Galip je

jasno vidio da su predmeti oko njega zapravo znakovi. Oni ukazuju na same sebe i na taj

misterij, baš kao i lice voljene osobe, biseri, slavuji, zlatnoţuta kosa, ĉaše vina, veĉer i

plamen u pjesmi. Zavjesa na koju je padala slaba svjetlost svjetiljke, stari naslonjaĉi

bremeniti sjećanjima na Ruju, sjene na zidovima, zastrašujuća telefonska slušalica... Sve te

stvari toliko su obilovale znaĉenjima da se Galipu ĉinilo kako se nesvjesno upustio u neku

igru. Isto je ponekad osjećao i u djetinjstvu. Nastavio je ĉitati osjećajući jedva zamjetnu

nesigurnost. Vjerovao je da će, baš kao i u djetinjstvu, moći izaći iz igre ako mu poĊe za

rukom da postane netko drugi. U toj zastrašujućoj igri svi su ljudi oponašali neke druge, a sve

stvari nešto drugo. “Ako se bojiš, upalit ću svjetiljku”, rekao bi Galip dok bi se zajedno igrali

u tami. “Nemoj je paliti”, rekla bi Ruja. Voljela je igru i osjećaj straha.

Galip je nastavio ĉitati. Na poĉetku sedamnaestoga stoljeća dţelalijski su ustanci uznemirili

Anadoliju. U to su se vrijeme neke hurufije nastanile u udaljenim selima koja su seljaci

napustili bjeţeći od paša, kadija, razbojnika i imama. Galip je pokušavao dešifrirati stihove

jedne podulje pjesme. Govorila je o sretnom i smislenom ţivotu u hurufijskim selima.

Ponovno se sjetio sretnih dana svoga djetinjstva provedenih s Rujom.

Jednom davno, znaĉenje i pokret bili su isto. U to sretno, rajsko doba, stvari i naša maštanja

o njima bili su jedno. Svi su znali da alati, stvari i noţevi nisu samo produţeci naših tijela,

već i duša. Kada bi pjesnici u to doba rekli “drvo”, svi su mogli zamisliti pravo drvo. Svi bi

znali da ne moraju nadugaĉko pokazivati vještinu i brojiti grane kako bi rijeĉi pjesme i to

drvo ukazivali na pravo drvo u vrtu. Tada su svi dobro znali da su stvari i rijeĉi bliske jedne

drugima. Ujutro, kada bi se na to utvarno selo meĊu planinama spustila magla, rijeĉi i stvari

miješale su se jedne s drugima. U ta maglovita jutra budili bi se iz snova i ne bi mogli

razlikovati san od jave, pjesmu od ţivota, imena od ljudi. Nikome nije palo na pamet pitati se

što je pravi ţivot i koja je priĉa prava. Snovi su se ţivjeli i tumaĉili. U to su vrijeme lica ljudi,

baš kao i sve drugo, bila puna znaĉenja. Ĉak su i potpuno nepismeni poĉeli sami od sebe

ĉitati slova posve jasna znaĉenja na našim licima.

Galip je ĉitao o tome kako je pjesnik, u ţelji da pripovijeda o sretnom dobu kada ljudi još

nisu znali za vrijeme, doĉarao nepomiĉno naranĉasto sunce na obzoru. Doĉarao je i

nepomiĉne galije ĉija se jedra nadimaju na vjetru iznad mirna mora svijetloplave i pepeljaste

boje. Vidio je potpuno bijele dţamije i još bjelje minarete. Uzdiţu se na obali poput opsjena i

ĉini se da nikada neće nestati. Shvatio je da su u razdoblju od sedamnaestoga stoljeća do

današnjeg dana skrivene hurufijske ideje bile prisutne i u Istanbulu. Galip je ĉitao kako su

rode, feniksi, albatrosi i simurzi59 meĊu bijelim minaretima s tri balkona mahali krilima

prema obzoru i njihali se iznad stotina kupola Istanbula kao da su ostali visjeti na nebu; kako

su šetnje putnika po nepravilnim ulicama Istanbula bile zabavne i vrtoglave poput

blagdanskoga putovanja u beskonaĉnost. Ĉitao je i kako putnik, slijedeći prstom krlvul|e

svoga kretanja na karti, nakon tih lutanja odmah razumije slova na svome licu i misterij

vlastita ţivota; kako su se za ljetnih veĉeri obasjanih mjeseĉinom kante koje su spuštali u

bunar vraćale sa znakovima misterija i zvijezda, i s vodom hladnom poput leda. U to su

vrijeme svi recitirali pjesme o znaĉenju znakova i znakovima znaĉenja. Shvatio je da

hurufijski pokret u Istanbulu imao svoje zlatno doba te da su njegove i Rujine godine sreće

davno prošle. No ĉinilo mu se da je to zlatno i sretno doba kratko trajalo. Galip je proĉitao da

je nakon toga misterij postao posve jasan. Neki hurufije su se nadali da će im eliksiri

pripravljeni od krvi, jaja, izmeta i dlake pomoći da dobro sakriju znaĉenje, a neki su pak

kopali prolaze u svojim kućama u skrovitim kutcima Istanbula kako bi sakrili svoje tajne.

59 Simurg, mitska ptica koja se gdjekada poistovjećuje s Feniksom. Simurg je opisan kao krilato stvorenje dovoljno

veliko da ponese slona ili kita. Prikazuje se i kao pijetao s glavom psa i kandžama lava, ali i s ljudskim licem. U islamskom

misticizmu Simurg

Proĉitao je i da su neki manje sretni uhvaćeni i obješeni na stabla zato što su se ukljuĉili u

janjiĉarsku pobunu. Slova na njihovim zgrĉenim licima izgubila su znaĉenja u trenutku kada

su nauljene omĉe na njihovim vratovima zategnuli poput kravata. Bardovi sa sazovima u

rukama u ponoć bi odlazili u tekije u skrivenim ĉetvrtima na rubu grada. Ondje bi šaputali

hurufijske tajne nailazeći na zid istinskoga nerazumijevanja. Svi su ti znakovi, ukljuĉujući

udaljena i sablasna sela, upućivali na to da je to zlatno doba s velikom tugom prekinuto.

Došao je do zadnje stranice u staroj knjizi poezije. Rubove te knjige izgrizli su miševi, a iz

nje se širio ugodan miris vlage i pljesniva papira morskozelene i boje modre galice. Tu je

Galip naišao na zanimljivu bilješku da se ĉitatelj o svemu tome moţe bolje informirati iz

jednog drugog traktata. Na zadnjoj stranici knjiţice, izmeĊu posljednjih stihova gazele,

adrese izdavaĉke kuće i datuma tiskanja, horasanski je slovoslagar sitnim slovima umetnuo

priliĉno dugu, nedovršenu reĉenicu. U njoj je stajalo da je djelo pod nazivom Misterij slova i

nestanak misterija tiskano u Erzurumu u blizini Horasana kao sedma knjiga iste

_________________________________

simbolizira uzlet duše u više sfere, napuštanje ovozemaljskog i nestanak u Bogu. (Vid. F. Nametak, Pojmovnik divanske i

tesavvufike književnosti, Sarajevo 2007., str. 224).

serije. Djelo je napisao F. M. III., a hvalospjev mu je napisao istanbulski novinar Selim

Kaĉmaz.

Slomljen umorom pomiješanim s maštanjima, Galip se sjetio godina kada se Dţelal poĉeo

baviti novinarstvom. U to se vrijeme Dţelalova veza s igrama slovima i rijeĉima svodila na

objavljivanje posebnih pozdrava supruţnika, prijatelja i roĊaka svojim ljubljenima u

rubrikama Vaša sreća danas i Vjerovali ili ne.

Galip je u sveţnjevima papira, ĉasopisa i novina ĉeznutljivo traţio knjigu. Detaljno je

pretraţio sve unaokolo. Iza ponoći je bez nade pogledao u jednu od kutija. Pronašao ju je u

njoj, meĊu Dţelalovim novinskim izrescima s poĉetka šezdesetih godina, neobjavljenim

polemiĉkim tekstovima i nekim ĉudnim fotografijama. Nastupila je obeshrabrujuća i

zastrašujuća tišina kao za vrijeme policijskoga sata.

Poput nekolikih djela te vrste, knjiga pod naslovom Misterij slova i nestanak misterija

objavljena je tek godinama kasnije u jednome drugom gradu. Tiskana je u Gordesu 1962.

godine, a imala je dvjesto dvadeset stranica. Galipa je zaĉudila ĉinjenica da je ondje u to

vrijeme postojao tiskarski stroj. Na poţutjelim je koricama bila tamna slika otisnuta lošom

tiskarskom bojom. Na njoj se vidjela aleja kestenova koja se gubila u beskonaĉnosti. Iza

svakog stabla kestena nalazila su se slova, strašna slova od kojih se diţe kosa na glavi.

Na prvi je pogled knjiga nalikovala na jednu od knjiga poput onih: Zašto već dvjesto godina

ne moţemo stići na Zapad? i Kako se razviti?. Takve su knjige tih godina ĉesto pisali ĉasnici

“idealisti”. Na poĉetku jedne od posveta u toj knjizi, tiskanoj u jednome udaljenom gradiću u

Anadoliji, stajalo je: “Polaznice Vojne akademije! Ti si onaj koji će spasiti ovu zemlju!”

Poĉevši listati knjigu, Galip je shvatio da je pred njim posve drugaĉije “djelo”. Ustao je iz

naslonjaĉa, prešao za Dţelalov stol te ju je, naslonivši laktove na obje strane knjige, poĉeo

pozorno ĉitati.

Knjiga Misterij slova i nestanak misterija imala je tri glavna poglavlja. Naslovi prvih dvaju

poglavlja susreću se i u nazivu knjige. Prvo poglavlje “Misterij slova” poĉinjalo je priĉom o

ţivotu osnivaĉa hurufijskoga pokreta Fazlulaha. F. M. III. priĉi je dao svjetovnu dimenziju,

stavivši mnogo veći naglasak na ĉinjenicu da je Fazlulah bio filozof, matematiĉar i

racionalist, nego na njegovu sufijsku i mistiĉku liĉnost. Fazlulah je bio prorok, Mehdi,

muĉenik i svetac, a što je moţda i vaţnije, bio je genijalni filozof, no bio je “naše gore list”.

Upravo zbog toga, pokušavati objasniti Fazlulahova razmišljanja utjecajima kabale, Pitagore,

neoplatontzma i panteizma, kao što to ĉine zapadnjaĉki orijentalisti, ne bi znaĉilo ništa drugo

nego ubiti ga zapadnjaĉkom mišlju s kojom se nikada u ţivotu nije slagao. Fazlulah je bio

istoĉnjak u pravome smislu rijeĉi.

Prema F. M. III., Istok i Zapad dijelili su svijet na dvije potpuno suprotne polutke, jedno su

drugo pobijali te su bili meĊusobno opreĉni kao dobro i zlo, svjetlo i tama, vrag i anĊeo.

Uopće nije bilo moguće da pomire svoje razlike i ţive u suglasju jedan s drugim, kao što vi-

zionari smatraju da bi trebalo. Jedan od dvaju svjetova uvijek je bio nadmoćniji, jedan je

morao biti gospodar, a drugi rob. Kao primjer ratovanja tih neumornih blizanaca razmotrio je

cijeli niz povijesnih dogaĊaja nabijenih posebnim znaĉenjem: od toga kako je Aleksandar

Veliki jednim udarcem maĉa presjekao gordijski ĉvor, do kriţarskih ratova, brojeva i slova s

dvojakim znaĉenjem na ĉarobnome satu koji je Harun al-Rašid poslao Karlu Velikome i

Hanibalova prelaska preko Alpa. Pisao je i o pobjedi islama u Andaluziji (cijela stranica bila

je posvećena broju stupova dţamije u Kordobi), o osvajanju Bizanta i Istanbula od strane

Mehmeda II. Osvajaĉa koji je i sam bio hurufija, o propasti Hazarske drţave, porazu

Ošmanlija ispred Doppija (Bijeli zamak) i kasnije pred Venecijom.

Prema F. M. III. sve te povijesne ĉinjenice ukazivale su na istu ideju. Nju je Fazlulah već

prije neizravno iznio u svojim djelima. Razdoblja u kojima su Istok ili Zapad bili nadmoćniji

nisu se izmjenjivala sluĉajnošću, već logikom. Ona strana koja bi svijet uspjela doţivjeti kao

mjesto puno tajni porazila bi drugu. Svijet nije bio jednostavno i jednoznaĉno mjesto bez tajni

pa stoga takvo razmišljanje nuţno vodi u poraz i propast.

F. M. III. drugo je poglavlje posvetio detaljnoj raspravi o nestanku misterija. Bilo da je

rijeĉ o filozofiji antiĉke Grĉke, neoplatonistiĉkome kršćanskom boţanstvu, hinduistiĉkoj

nirvani, Atarovoj ptici Simurgu, Mevlaninome “voljenom”, “Skrivenoj riznici” hurufija,

Kantovoj “noumeni” ili o “krivcu” u detektivskome romanu, misterij je uvijek oznaĉavao

“središte”. To znaĉi da civilizacije uslijed nestanka ideje o misteriju nuţno gube svoj poredak

ostajući bez središta.

Galip je ĉitao retke koji govore o tome kako je Mevlana bio prisiljen ubiti svoga

“ljubljenog”, kako je otišao u Damask da zaštiti svoj misterij, obilazio grad i istraţivao ga te

kako sve to nije bilo dovoljno da se odrţi njegova ideja o misteriju. Proĉitao je i retke o

zakutcima kamo je Mevlana zalazio ţeleći pronaći “središte” misli koju nije mogao dokuĉiti.

Pisac je ustvrdio da za ponovnu uspostavu nestala misterija postoje dvije dobre metode:

poĉiniti savršeno ubojstvo ili nestati bez traga.

F. M. III. se u knjizi posvetio i “licima ispisanim slovima”. Za hurufije je to najvaţnija

tema. Kao što je to Fazlulah napravio u svome djelu Knjiga vječnosti, jasno je iznio ĉinjenicu

da se boţanstvo oĉituje na licima ljudi. Dugo je prouĉavao crte ljudskoga lica te ih kasnije

povezao s arapskim slovima. Nakon djetinjastih stranica s iscrpnim tumaĉenjima stihova

hurufijskih pjesnika kao što su Nesimi, Rafii, Misali, Bagdatli Ruhi i Gul Baba, poĉela se

nazirati logika: u vrijeme sreće i pobjede lica svih nas puna su znaĉenja, baš kao i ovaj svijet

oko nas. Tim znaĉenjem zaduţili su nas hurufije. Oni su u svijetu vidjeli misterij, a na našim

licima slova. To znaĉi da su nestankom hurufijskoga pokreta nestala i slova s naših lica,

jednako kao što je nestao i misterij našega svijeta. Naša su lica od tada prazna kao i prije. Iz

njih se ništa više ne moţe proĉitati; naše obrve, oĉi, nosevi, pogledi, izrazi i prazna lica lišeni

su znaĉenja. Galip je osjećao potrebu da ustane od stola. Ţelio je vidjeti svoje lice u ogledalu,

no nastavio je pozorno ĉitati.

Zbog praznine na našim licima fotografije ljudi su potamnjele i poĉele djelovati

zastrašujuće poput ĉudnih znakova na licima turskih, arapskih i indijskih filmskih zvijezda

ĉija lica potiĉu na razmišljanje o tamnoj strani Mjeseca. Zbog nje ljudi na ulicama Istanbula,

Damaska ili Kaira nalikuju jedni drugima poput utvara koje u ponoć jecaju od tuge; mladići

spojenih obrva nose uvijek iste brkove, a ţene s maramama na glavi uvijek gledaju ispred

sebe dok hodaju blatnjavim ploĉnicima. To znaĉi da se mora uspostaviti nov sustav. To će

ponovno dati smisao praznini na našim licima i pomoći nam da na njima vidimo latiniĉna

slova. Drugo poglavlje knjige završavalo je sretnom viješću da se time bavi treće poglavlje

pod nazivom “Otkriće misterija”.

Galipu se svidio knjiţevni stil F. M. III. Podsjećao ga je na Dţelalov. Koristio je dvostruka

znaĉenja rijeĉi poigravajući se njima bezazleno poput djeteta.

Osmo poglavlje

DUGA PARTIJA ŠAHA

S vremena na vrijeme Harun al-Rašid prerušavao bi se i obilazio Bagdad u želji da sazna što ljudi

misle o njemu i njegovoj vladavini. Tako je bilo i te večeri... —Tisuću i jedna noć

Pismo koje danas objavljujem u svojoj kolumni rasvjetljava tamne toĉke jednoga razdoblja

naše bliske povijesti, poznatoga pod nazivom “Prelazak na demokraciju”. Uslijed

izdajniĉkoga ĉina posve je sluĉajno dospjelo u ruke jednome mom ĉitatelju. Ĉitatelj nije

ţelio da mu objavimo ime. Posve je jasno da ga je napisao naš tadašnji diktator jednome od

svojih sinova ili jednoj od svojih kćeri u inozemstvu. Pašin stil pisanja nisam mijenjao:

Soba u kojoj je umro osnivaĉ Turske Republike bila je toliko topla i zagušljiva da bi

ĉovjek pomislio kako nije stao samo zlatni samostojeći sat u njoj već i svi satovi u palaĉi

Dolmabahĉe i u cijelom Istanbulu. Taj je sat zaustavljen u osam sati i pet minuta one veĉeri

u kolovozu kada je prije šest tjedana preminuo Ataturk. Uvijek vas je nasmijavao Jer bi

zbunjivao vašu pokojnu majku. Zbog strašne vrućine ĉinilo se kao da su se okamenili svaki

pokret, misao i vrijeme. Na prozoru s pogledom na Bospor nije bilo ni najmanjega pokreta.

Straţari su poput lutaka iz izloga stajali u polumraku postrojeni uzduţ mola. Ĉinilo mi se

da su i oni ostali u stavu mirno zato što je vrijeme stalo, a ne zbog moje naredbe. Osjetio

sam da je došlo vrijeme da se upustim u nešto što već godinama ţelim. Obukao sam seosku

odjeću iz svoga ormara. Prije se nikad nisam mogao odvaţiti da to uĉinim. Iskrao sam se

kroz haremska vrata palaĉe koja se više ne koriste. Kako bih se ohrabrio, podsjetio sam se

na to da su se i prije mene neki sultani tako iskradali na straţnja vrata palaĉa Topkapi,

Bejlerbej i Jildiz u Istanbulu. Nestali bi u tami voljenoga grada, a kasnije se vratili ţivi i

zdravi.

Koliko se samo Istanbul promijenio! Na moje ĉuĊenje prozori moga blindiranog chevroleta

nisu bili samo otporni na metke, već kroz njih nije dopirala ni prava slika ţivota moga

ljubljenog grada. Udaljivši se od zidova palaĉe, hodao sam prema Karakoju. Kupio sam

zagorjelu halvu kod jednog prodavaĉa. Razgovarao sam s muškarcima u kafićima na

otvorenom. Igrali su tavlu, kartali se i slušali radio. Vidio sam prostitutke. Ĉekale su

mušterije u slastiĉarnicama. Vidio sam i djecu pred restoranom. Prosila su pokazujući na

kebab u izlogu. Ušao sam u dvorište dţamije. Ţelio sam se pomiješati s mnoštvom ljudi koji

su izlazili s jacija-namaza60. Sjedio sam u obiteljskim ĉajanama s vrtovima, u zabaĉenim

susjedstvima, i kao svi drugi pio ĉaj i jeo suncokretove koštice. U jednoj od sporednih uliĉica

poploĉenoj velikim kamenim kockama vidio sam mlade roditelje. Vraćali su se iz posjeta

susjedima. Kad biste samo znali s kakvom se odanošću ţena s maramom na glavi priljubila

uz ruku svoga muţa! On je na ramenima nosio usnula sina. Oĉi su mi se orosile.

60 Jacija-namaz: večernja islamska molitva.

Ne, nije me rastuţila sreća ili nesreća sugraĊana. Svjedoĉio sam njihovim istrošenim, ali

stvarnim ţivotima. To je ĉak i u toj veĉeri slobode i maštanja u meni ponovno razbuktalo

strah i tugu zbog toga što sam odustao od vlastitih snova. Osjećao sam da sam se udaljio od

stvarnosti. Pokušao sam se spasiti od toga straha i te nestvarne slike gledajući Istanbul.

Gledao sam izloge slastiĉarnice i promatrao svjetinu. Iskrcavali su se s parobroda Gradske

linije s lijepim dimnjacima. Bila je to posljednja veĉernja voţnja. Oĉi su mi se opet orosile.

Pribliţavalo se vrijeme policijskoga sata. Njega sam, dakako, ja odredio. Ţelio sam osjetiti

svjeţinu mora. Na povratku sam prišao jednome laĊaru. Dio sam mu pedeset kuruša i rekao

da me dobro provoza i ostavi na suprotnoj obali u Karakoju ili Kabatašu. Rekao mi je:

“Ĉovjeĉe, jesi li ti potpuno sišao s uma? Zar ne znaš da Predsjednik-paša svake veĉeri prolazi

onuda motornim brodom? Hvataju svakoga tko se nade na moru i odvode u zatvor.” Izvadio

sam sveţanj ruţiĉastih novĉanica (dobro sam znao kakve glasine šire moji neprijatelji zbog

toga što je na njima tiskan moj lik) i pruţio mu ga u mraku. “Ako se sad otisnemo tvojom

barkom, hoćeš li mi pokazati motorni brod tog Predsjednika-paše?” “UĊi pod ovo platno i

pazi, ni makac!” rekao je i rukom pokazao na jedan kutak u potpalublju barke. “Neka nas

Bog ĉuva.” Poĉeo je veslati.

More je bilo tamno. Nisam mogao znati kamo idemo, prema Bosporu, Zlatnome rogu ili

prema Mramornome moru. Mirno je more bilo tiho, mraĉni grad takoĊer. Osjećao sam jedva

osjetan miris sumaglice. Odjednom se zaĉulo brujanje motora. Pribliţavalo se iz daljine.

LaĊar je šapatom rekao: “Evo ga, dolazi! Svake veĉeri dolazi!” Barku je sakrio iza luĉkih

plutaĉa prekrivenih morskim puţevima. Nisam mogao odvojiti oĉi od snopa svjetlosti.

Okretao se s lijeva na desno te nemilice šarao po gradu, dţamijama, obali i moru. Poslije sam

vidio da nam se taj veliki bijeli brod polako pribliţava. Napredovao je u polumraku. Uz

brodsku ogradu stajao je niz naoruţanih straţara s prslucima za spašavanje i oruţjem na

leĊima. Gore na zapovjednome mostu stajala je skupina ljudi, a na uzvišenju iznad njih sâm

“laţni predsjednik-paša!” U polumraku sam ga jedva razabrao, no kroz sumaglicu sam

nazirao da je obuĉen isto kao i ja. Rekao sam laĊaru da slijedi brod, no uzalud. Rekao je da

policijski sat samo što nije poĉeo te da ne ţeli biti na ulici. Ostavio me u Kabatašu. Vratio

sam se u palaĉu kroz tihe ulice.

Uveĉer sam razmišljao o tome laţnom paši. Nalikovao mi je, no nisam razmišljao o tome tko

je on i što je radio nasred mora, već sam razmišljao o samome sebi. Ujutro sam od nadleţnih

zapovjednika zatraţio da za nekoliko sati pomaknu vrijeme policijskoga sata kako bih ga

mogao duţe pratiti. Na radiju su odmah objavili tu vijest i pustili moje priopćenje. Ţelio sam

odaslati poruku da zabrana više nije toliko stroga pa sam naredio da se na slobodu pusti dio

pritvorenika. Odmah su i osloboĊeni.

Je li Istanbul sljedeće veĉeri bio veseliji? Ne! To je dokazivalo da neprestana tuga na licu

moga naroda nije uzrokovana politiĉkom stegom, kao što su to tvrdili moji površni protivnici,

već da joj je uzrok nešto trajno i puno dublje. Sljedeće su veĉeri pušili, pili kavu, jeli

suncokretove koštice i sladoled. S jednakom tugom i rastresenošću slušali su moje obraćanje

i vijest da je skraćeno trajanje policijskoga sata, no kako su samo bili stvarni! MeĊu njima

sam se osjećao poput mjeseĉara. Ĉinilo mi se da se ne mogu probuditi i vratiti meĊu stvarne

ljude. LaĊar me je iz nekog razloga opet ĉekao na Eminonuu. Odmah smo se otisnuli na

more. Ovaj put veĉer je bila vjetrovita, a more valovito. Kao da je Predsjednik-paša vidio

neki znak upozorenja te nas je sada puštao da ĉekamo. Dok smo iza jedne plutaĉe na

otvorenome moru kod Kabataša promatrali njegov brod, a potom i njega samoga, pomislio

sam kako je lijep te, ako je uopće moguće ove dvije rijeĉi staviti jednu pored druge, lijep i

stvaran. Stajao je na zapovjednome mostu i oĉima poput reflektora prelazio preko Istanbula,

ljudi i povijesti. Što je vidio?

Kada sam u laĊarev dţep ubacio sveţanj ruţiĉastih novĉanica, dao se na veslanje. Njišući

se na valovitu moru sustigli smo ih u blizini brodogradilišta na Kasimpaši, no mogli smo ih

samo promatrati iz daljine. Ulazili su u sive i tamnoplave limuzine. Tu je bio i moj Che-

vrolet. LaĊar je rekao da smo zakasnili te da se pribliţava policijski sat.

Kad sam stupio na kopno nakon dugoga boravka na valovitu moru, najprije sam pomislio da

je osjećaj “nestvarnosti” bio prourokovan poremećenom ravnoteţom, no nije bilo tako.

Hodao sam alejama pustim zbog policijskoga sata. Obuzeo me snaţan osjećaj da izlazim iz

okvira stvarnosti. Vidio sam prizore nalik onima iz svijeta snova. Na putu od Findiklija do

Dolmabahĉea nije bilo nikoga izuzev ĉopora pasa i prodavaĉa kukuruza koji je dvadeset

koraka ispred mene uţurbano gurao kolica i neprestano se osvrtao. Iz njegova pogleda bilo

mi je jasno da me se uplašio i da sada bjeţi od mene. Ţelio sam mu reći da je ono ĉega se

treba plašiti skriveno iza velikih stabala kestena poredanih duţ ceste, ali nisam mogao, kao da

sam bio u nekom snu. Nisam znao bojim li se svoje šutnje ili me ona ĉini nijemim. Kako sam

ubrzavao korak, tako je ubrzavao i prodavaĉ kukuruza. Ono što me plašilo bilo je iza stabala,

no nisam znao ĉega se to plašim. Što je još gore, znao sam da taj strašni prizor nije dio sna.

Nisam ţelio ponovno proţivjeti isti osjećaj straha.

Sljedećega jutra zatraţio sam da se još više skrati trajanje policijskoga sata i na slobodu

pusti dio pritvorenika. Nisam ni dao izjavu o tome, pa su na radiju emitirali jedno moje staro

obraćanje.

Dugogodišnje mi je iskustvo govorilo da ću i ovoga puta na ulicama grada vidjeti iste

prizore te da se nikada ništa neće promijeniti. Nisam se prevario: neka ljetna kina pomaknula

su unaprijed sate projekcija, ali to je bilo sve. Boja na rukama prodavaĉa šećerne vune bila je

ista, baš kao i bijela lica turista sa Zapada. Oni se uveĉer nisu usuĊivali izaći na ulicu bez

svojih vodiĉa.

Našao sam svoga laĊara na istome mjestu. Ondje je bio i laţni paša. Naišli smo na njega

nedugo nakon što smo se otisnuli na more. More je bilo mirno kao i prve veĉeri, ali nije bilo

one jedva vidljive izmaglice. U tamnome morskom ogledalu nazirao sam minarete, svjetla

grada i pašu. Stajao je na istome uzvišenju iznad zapovjednog mosta. Bio je stvaran. Osim

toga, i on je vidio nas, kao što bi nas vidjela i svaka stvarna osoba u to rano predveĉerje.

Slijedeći ga, neprimjetno smo uplovili u pristanište u Kasimpaši. Posve sam mirno iskoĉio

na obalu, a kadli ono, na mene skoĉiše neki muškarci! Više su izgledali kao zaštitari u

noćnim klubovima, nego kao vojnici. Uhvatili su me za ruke i pitali: “Što radiš ovdje ovako

kasno?” U panici sam rekao da policijski sat još nije poĉeo. “Ja sam siroti seljak i odsjedam u

hotelu na Sirkedţiju. Pošao sam na izlet barkom veĉer uoĉi povratka u selo. Nisam znao za

pašinu zabranu” rekao sam. Ali uplašeni im je laĊar sve ispriĉao, a oni su to prenijeli paši.

Iako je bio u “civilnoj” odjeći, vrlo mi je sliĉio. Nakon što nas je još jednom saslušao, izdao

je naredbu: laĊar je mogao otići, a ja sam trebao poći s njima.

Paša i ja smo sjedili sami na straţnjem sjedalu chevroleta parkiranoga u luci. Prozori

automobila nisu propuštali zvuk (detalj kojega nije bilo na mom chevroletu). Vozaĉ je sjedio

na prednjem sjedalu i bio jednako tih kao automobil. Svojom prisutnošću nije narušavao našu

samoću, već ju je, naprotiv, povećavao. “Obojica već godinama ĉekamo današnji dan”, rekao

je glasom koji uopće nije zvuĉao kao moj. “Ja sam ĉekao i bio sam toga svjestan. Ti nisi, no

ni jedan od nas dvojice nije znao da ćemo se ovako sresti.”

Glasom jednako strastvenim koliko i umornim priĉao je svoju priĉu. Bio je smiren zbog

toga što će je konaĉno privesti kraju, i više nego uzbuĊen što je ima priliku ispriĉati. Prema

njegovim rijeĉima bili smo u istoj klasi na Vojnoj akademiji i slušali predavanja istih

profesora. Istih smo hladnih zimskih veĉeri odlazili na predavanja, istih smo vrelih ljetnih

dana zajedno ĉekali da poteĉe voda iz slavina u našoj kamenoj vojarni. U dane dopusta

zajedno smo izlazili u obilazak Istanbula. Obojica smo voljeli taj grad. Tada je već znao da će

sve biti kao što je sada, iako tada nije mogao znati kako će to toĉno biti.

Prema njegovim rijeĉima u to je vrijeme meĊu nama dvojicom navodno trajala tajna borba

za bolju ocjenu iz matematike, prvo mjesto u natjecanju u gaĊanju i titulu kadeta s najvišim

prosjekom ocjena. Natjecali smo se u tomu tko će imati više prijatelja. Shvatio je da ću biti

bolji od njega i da ću ţivjeti u palaĉi sa zaustavljenim satovima. Podsjetio sam ga da je to

morala biti uistinu neprimjetna borba budući da se nisam mogao sjetiti da sam se i s kim

natjecao - kao što vama ĉesto savjetujem - niti sam se mogao sjetiti da mi je on bio prijatelj.

Uopće se nije zaĉudio. Povukao se iz borbe znajući da sam toliko samouvjeren da ni ne

primjećujem tu našu “skrivenu” borbu. Već je tada znao da sam mnogo napredniji od drugih

kadeta u razredu, poruĉnika, pa ĉak i kapetana. Nije ţelio biti moja bezliĉna imitacija ni

drugorazredna sjena onoga najuspješnijega. Ţelio je biti “stvaran”. Priĉao je, a ja sam kroz

prozore chevroleta promatrao opustjele ulice Istanbula. Polako sam shvaćao da baš i ne sliĉi

na moj automobil. S vremena na vrijeme pogledavao sam prema našim nepomiĉnim nogama

izmeĊu sjedala.

Kasnije je rekao kako uopće ne misli da smo se sluĉajno sreli. Nije trebalo biti vidovit kako

bi se predvidjelo da će se naš siromašni narod nakon ĉetrdeset godina predati još jednome

diktatoru i da će mu izruĉiti Istanbul. Bilo je lako zakljuĉiti da će taj diktator biti ĉasnik naših

godina te da će na kraju shvatiti kako ću baš ja biti taj ĉasnik. Tako je još na Vojnoj

akademiji stvorio predodţbu o budućnosti. Imao je dvije mogućnosti: mogao je lutati izmeĊu

stvarnosti i imitacije, ili izmeĊu sadašnjosti i maštanja o prošlosti i budućnosti, kao kakva

sjena iz polusvijeta, poput svih u ovome sablasnom gradu. Mogao je i posvetiti cijeli ţivot

tomu da pronaĊe naĉin kako da bude stvaran. Poĉinio je nedjelo dovoljno teško da bude

izbaĉen iz vojske, ali ne i da »završi u zatvoru. Rekao je da je obukao odoru zapovjednika

Vojne akademije i izvršio inspekciju noćne straţe. Tek što je izbaĉen s Vojne akademije, poĉeo

se baviti trgovinom. Tada sam se po prvi put sjetio toga bezliĉnog kadeta. S ponosom je

rekao: “Svi znaju kako se u našoj zemlji najlakše obogatiti. Pa ipak, razlog našega siromaštva

je taj što se ljude tijekom ţivota ne uĉi kako postati bogat, već kako prihvatiti siromaštvo.”

Nakon trenutka tišine dodao je da sam ga ja nauĉio kako biti autentiĉan. “Ti?” rekao je

znakovito. “Nakon godina ĉekanja, ove sam veĉeri s ĉuĊenjem uvidio da si manje autentiĉan

od mene. Ubogi seljaĉe!” Uslijedila je duga tišina. U odjeći seljaka iz Kajserija osjećao sam

se više nestvarno nego smiješno. Osjećao sam kao da sam protiv svoje volje uvuĉen u isjeĉak

nekoga sna. Shvatio sam i da taj san potjeĉe od prizora tame u gradu. Prizori promiĉu kraj

prozora automobila poput usporena kadra nekog filma: puste ulice, ploĉnici, otvorene

površine. Ponovno je došlo vrijeme policijskoga sata, i grad je opustjeo.

Sada mi je postalo jasno da mi je moj ponosni prijatelj ukazao na grad iz mojih vlastitih

snova. Prošli smo izmeĊu drvenih kuća koje su se, stisnute golemim ĉempresima, u

potpunosti izgubile meĊu njima. Prošli smo i kroz ĉetvrti na rubu grada koje su se proširile i

na groblja te su izgledale kao vrata zemlje snova. Spustili smo se niz poploĉene padine

prepuštene ĉoporima pasa koji su se neprestano borili. Prešli smo mraĉne uzbrdice koje su

svjetla uliĉne rasvjete više zamraĉivala nego osvjetljavala. Prolazili smo kroz sablasne ulice s

pokvarenim ĉesmama, kućama s urušenim zidovima i oštećenim dimnjacima. Sve mi je to

djelovalo kao dio sna. S ĉudnim sam strahom promatrao dţamije. Drijemale su poput divova

iz bajke. Prolazili smo preko trgova s presahnulim zdencima, zaboravljenim kipovima i

zaustavljenim satovima. Imao sam dojam da vrijeme nije stalo samo u palaĉi, već i u cijelome

Istanbulu. Više nisam slušao svoga imitatora. Hvalisavo je priĉao o svome uspjehu u trgovini.

Njegove priĉe nisu bile prikladne u toj situaciji. (Priĉao je o tome kako je neki stari pastir

uhvatio svoju ţenu s ljubavnikom te jednu priĉu iz Tisuću i jedne noći. U toj priĉi Harun al-

Rašid nestaje.) Pred jutro je avenija, koja nosi naše prezime više nalikovala nastavku sna

nego stvarnome prizoru. Takve su bile i sve ostale avenije, ulice i otvorene površine.

Kasnije je ispriĉao san koji je Mevlana nazvao “priĉom o natjecanju u slikanju”, a ja sam

napisao priopćenje. Emitirano je na radiju i njime je dokinut policijski sat. Naši vas prijatelji

zapadnjaci sigurno ispituju o pozadini te priĉe. Nakon besane noći trudio sam se zaspati u

krevetu. Maštao sam da će se otvorene površine napuniti ljudima i zaustavljeni satovi

pokrenuti te da će ljudi u kavanama, na mostovima i vratima kina zapoĉeti ţivot stvarniji od

sna i utvara. Ne znam koliko su se ostvarila moja maštanja. Ne znam ni mogu li sada u

Istanbulu biti ono što uistinu jesam. Od svojih poboĉnika slušam kako sloboda, kao i uvijek,

više nadahnjuje moje neprijatelje, nego sanjare. Ponovno su se poĉeli skupljati u ĉajanama,

hotelskim sobama i pod mostovima. Spletkare protiv nas. Neki od njih već sada po našim

zidinama ispisuju kodirane slogane. Njih nitko ne moţe dešifrirati, no sve to nije bitno.

Vremena kada je prerušeni sultan odlazio meĊu narod, stvar su prošlosti. Takvo što moţe se

naći još samo u knjigama.

Nedavno sam u jednoj knjizi proĉitao kako se princ Selim prerušio i otišao u Tebriz. Ondje

je došao na glas kao priliĉno dobar šahist. Budući da je Šah Ismail takoĊer bio ljubitelj te

igre, pozvao je toga mladića u derviškoj odjeći u palaĉu na partiju šaha. Pobjednik duge

partije bio je Selim. Godinama kasnije ponovno će se sresti u bitci kod Ĉaldirana. Šah će

shvatiti da nije igrao šah s nekim dervišem, već s osmanskim sultanom. Pitam se je li za

vrijeme bitke u kojoj mu je Selim I. oduzeo Tebriz sjetio poteza iz te partije. Moj prgavi

imitator sjećao se svih poteza iz naše igre. E da, bit će da mi je istekla pretplata na ĉasopis o

šahu King and Pawn, ne šalju ga više. Šaljem ti novac na tvoj raĉun u ambasadi da je obnoviš.

Deveto poglavlje

OTKRIĆE MISTERIJA

Ovo poglavlje tumači tekst na tvome licu. —Nijazi-i Misri

Galip je skuhao kavu i poĉeo ĉitati treće poglavlje knjige Misterij slova i nestanak misterija.

Ţelio se razbuditi. Otišao je do kupaonice i umio se hladnom vodom. Suzdrţao se od toga da

uopće pogleda svoje lice. Pun poleta sjeo je za Dţelalov radni stol. Uĉinio je to poput

nestrpljiva gimnazijalca koji je spreman riješiti neki teţak matematiĉki zadatak.

F. M. III. tvrdio je da će se Mehdi pojaviti u Anadoliji, na teritoriju Republike Turske. On

će spasiti cijeli Istok i vratiti izgubljeni misterij. Poĉet će od uspostave odnosa izmeĊu

dvadeset i osam slova turske latinice i crta ljudskih lica. Na temelju hurufijskih traktata,

bektašijske poezije i anadolijske narodne umjetnosti, utvarnih ruševina u hurufijskim selima,

crteţa na zidovima tekija i palaĉa paša te tisuća kaligrafskih natpisa, prikazao je vrijednosti

nekih arapskih i perzijskih glasova u turskom jeziku. Kasnije je zastrašujućom preciznošću

pronašao i istaknuo svako od tih slova na fotografijama nekih osoba. Galip je promatrao te

fotografije. Autor knjige rekao je da su toliko precizne i jasne da ne postoji potreba da se na

njima traţe latiniĉna slova. Najeţio se. To mu se dogodilo i kada je gledao fotografije iz

Dţelalova ormara. Prošao je stranice prekrivene loše reproduciranim fotografijama. Ispod

njih je pisalo da su to lica Fazlulaha i dvojice njegovih nasljednika, Mevlanin portret

prekopiran s minijature te lice “našega” olimpijskog pobjednika. Naišao je i na jednu

Dţelalovu fotografiju s kraja pedesetih godina. Tada je imao oko trideset i pet godina. Galip

se preplašio. Na toj su fotografiji takoĊer strelicama bili prikazani poloţaji nekih slova i

smjer njihova pisanja. F. M. III. u njegovu je nosu vidio slovo U, a na rubovima oĉiju slova

Z. Slovo H pokrivalo je cijelo lice. Galip je u ţurbi prelistao nekoliko stranica. Vidio je slike

i fotografije hurufijskih šejhova, slavnih imama, lica ameriĉkih zvijezda kao što su Greta

Garbo, Humphrey Bogart, Edward G. Robinson i Bette Davis, lica poznatih krvnika te

fotografije nekih kriminalca s Bejoglua o ĉijim je pustolovinama Dţelal pisao u mladosti.

Autor je poslije napisao da svako slovo ima dva znaĉenja: obiĉno i oĉito znaĉenje te ono

skriveno na našem licu.

“Prihvatili smo ĉinjenicu da svako slovo na licu ukazuje na neko skriveno znaĉenje. To znaĉi

da svaka rijeĉ sastavljena od tih slova nuţno ima i sekundarno znaĉenje”, zakljuĉio je kasnije

F. M. III. Sve reĉenice i ulomci, ukratko, svi pisani tekstovi posjeduju drugo, skriveno

znaĉenje. No ako se uzme u obzir da se ta znaĉenja mogu izraziti i pomoću drugih reĉenica, a

napose i slovâ, “interpretacijom” je moguće pomoću onog drugoga znaĉenja otkriti treće.

Preko svakoga sljedećeg znaĉenja moguće je otkriti neko novo. Tako dolazimo do

beskonaĉnoga niza skrivenih znaĉenja. Svako lice nalikuje na neko drugo kao da je rijeĉ o

karti beskonaĉne mreţe ulica nekoga grada. U njemu svaka ulica vodi u neku drugu. Ako

pokušavate riješiti misterij slijedeći vlastitu logiku, niste ništa drugaĉiji od prolaznika na

ulicama. Oni otkrivaju misterij dok hodaju ulicama koje su na karti grada. Misterij se sve više

širi. Shvaćaju da su ulice i uzbrdice dio putovanja njihova vlastita ţivota. Oţalošćeni ĉitatelji

poĉinju nestajati u bezdanu misterija. Upravo tada “pojavljuje” se ţeljno oĉekivani spasitelj,

ON, odnosno Mehdi. U tome se trenutku lica i karte spajaju. Putnik tada od Mehdija dobiva

potrebne znakove (poput sufijskoga putnika). Njih pronalazi u tekstu. Oboruţan rješenjima i

kodovima, poĉinje nalaziti svoj put! "Baš kao što pješak pronalazi svoj put pomoću putokaza

na ulici i aveniji”, rekao je F. M. III. radostan poput djeteta. Pitanje je samo hoćemo li uspjeti

vidjeti Mehdijeve znakove u tekstu i u svojim ţivotima.

P. M. III. tvrdio je da se za rješenje toga misterija potrebno staviti u ulogu Mehdija te

pokušati predvidjeti što bi on mogao uĉiniti. Poput šahista moramo predvidjeti njegove

sljedeće poteze. Pozvao je ĉitatelje da to zajedno naprave. Zatraţio je da zamisle osobu

spremnu obratiti se široj masi ĉitatelja u svako doba. Odmah zatim je rekao: zamislimo, na

primjer, jednoga kolumnista. Njegove tekstove na brodovima, u autobusima, dolmušima,

brijaĉnicama i u svim krajevima zemlje svakodnevno ĉitaju stotine tisuća ljudi. To je dobar

primjer osobe kroz koju Mehdi moţe objaviti skrivene znakove. Ako niste svjesni misterija, a

ĉitate tekst toga kolumnista, on će imati samo jedno znaĉenje, ono površinsko. Oni koji

išĉekuju Mehdija i znaju za njegove kodove i formule, moći će, polazeći od drugog znaĉenja,

razumjeti i ono skriveno znaĉenje. Mehdi u tekst moţe staviti sljedeću reĉenicu: “To su bile

moje misli dok sam se promatrao izvana.” Neki će odmah razumjeti da je posrijedi posebna

obavijest. Upravo su nju ĉekali. Oboruţani kodovima, zapoĉet će avanturu. Ona će ih odvesti

u posve nov ţivot i na posve nov put. Obiĉan ĉitatelj razmišljat će samo o ĉudnome

osnovnom znaĉenju reĉenice.

Kao što je navješćivao naslov “Otkriće misterija”, treće poglavlje nije se bavilo samo

misterijem, nego i pronalaţenjem Mehdijevih reĉenica u tekstu.

Pisac je kasnije priĉao o kodiranim formulama iz teksta Edgara Allana Poea pod naslovom

“Rijeĉ-dvije o skrivenim tekstovima”. Tvrdio je da je metoda premještanja slova latiniĉnoga

pisma najbliţa metodi iz kodiranih pisama Mensura Haladţa. Tu će metodu u tekstovima

koristiti Mehdi. U posljednjim redcima knjige neoĉekivano je iznio ovaj bitni zakljuĉak:

poĉetna toĉka svih kodova i formula bila su slova. Svatko tko se upusti u tu avanturu moći će

ih proĉitati na svome licu. Svatko tko ţeli krenuti na putovanje i otploviti u neki drugi svijet,

mora prvo vidjeti slova na vlastitu licu. Ta skromna knjiga u ruci ĉitatelja bila je vodiĉ za

nalaţenje slova na licu svake osobe. Tu je napravljen samo uvod u skrivene kodove i

formule. Mehdi će se uskoro uzdići poput sunca i smjestiti ih u tekst. Galip je shvatio da rijeĉ

“sunce” ukazuje na ime Mevlanina voljenog Šemsa. Iz ruku je bacio knjigu i krenuo prema

zahodu kako bi se pogledao u zrcalo. “Dţelal je odavno razumio znaĉenje znakova na mome

licu.” Ta je misao jedva vidljivo svjetlucala u njegovu umu, a kasnije se pretvorila u posve

oĉit strah. Obuzeo ga je osjećaj propasti. Ĉinilo mu se da ništa od onoga što se odigralo neće

moći biti ispravljeno. Isto bi mu se ĉinilo u djetinjstvu i ranoj mladosti kada bi nešto skrivio

ili kad bi vjerovao da se upleo u misterij. “Od sada sam netko drugi”, pomislio je Galip poput

zaigrana djeteta, no ujedno i poput nekoga tko je pošao na put bez povratka.

Sat je pokazivao tri i dvanaest. Samo u taj sat cijelom zgradom i gradom vlada tišina.

Zapravo je to bio osjećaj tišine jer se moglo ĉuti tiho zujanje kotlovnice u blizini ili

generatora nekog velikog broda u daljini. Prosudio je kako je odavno došlo vrijeme da se

pokrene, no ipak se još malo suzdrţao.

Sjetio se neĉega što je već tri dana pokušavao zaboraviti: ukoliko Dţelal nije poslao kakav

novi tekst, njegova će kolumna od sutra ostajati prazna. Nije ni ţelio pomišljati na praznu

kolumnu. Svih ovih godina ni jednom nije ostala prazna. Ako sutra ne izaĊe novi tekst, to

znaĉi da ga Ruja i Dţelal ne ĉekaju na nekom skrivenom mjestu u gradu smijući se i

razgovarajući. Ĉitao je jedan od starih tekstova. Sluĉajno ga je izvadio iz ormara i pomislio:

“Pa ovo bih i ja mogao napisati.” U rukama je drţao jednu formulu. Ne, nije to bila formula

staroga kolumnista, već nešto drugo. “Proĉitao sam sve što si napisao, znam sve o tebi, ĉitao

sam i ĉitao.” Posljednju je rijeĉ promrmljao gotovo naglas. Ĉitao je neki drugi Dţelalov

novinski tekst iz ormara. No to se ne bi moglo nazvati ĉitanjem. Prelazio je preko tekstova

izgovarajući rijeĉi u sebi, ali njegov je um bio usredotoĉen na sekundarna znaĉenja rijeĉi.

Njih je pokušavao dokuĉiti. Galipu se ĉinilo da se svaki put dok ĉita pribliţava Dţelalu. “Što

je ĉitanje doli polagano usvajanje tuĊega pamćenja?” pomislio je.

Konaĉno je bio spreman otići do ogledala i proĉitati slova na svome licu. Ušao je u

kupaonicu i pogledao se u ogledalo.

Mjesecima kasnije Galip će sjesti za stol kako bi napisao novi tekst. Stvari oko njega i dalje

će oponašati prizor star trideset godina. Tada će se sjetiti toga prizora u ogledalu i pomisliti

na istu rijeĉ: uţas. Pogledao se u zrcalu uzbuĊen kao da je to nekakva igra. Isprva nije osjećao

strah, nego prazninu, zaborav i odsustvo ţelje da reagira. Razlog je bio taj što je u tome

trenutku pod svjetlom gole ţarulje pogledao lice u ogledalu kao da gleda lica premijera i

filmskih glumaca koja je ĉesto viĊao u novinama. U vlastito je lice gledao kao da gleda u

stari i iznošeni kaput ili tuţni stari kišobran, ili kao da je rijeĉ o za njega posve obiĉnu

zimskom jutru, a ne o neriješenu misteriju. "Tada sam bio toliko naviknut na samog sebe da

uopće nisam primjećivao vlastito lice", pomislit će kasnije Galip. MeĊutim, taj osjećaj

nezainteresiranosti nije dugo trajao. Ugledavši svoje lice u ogledalu, odmah je uspio razabrati

obrise slova na njemu.

Bilo mu je ĉudno što je u stanju gledati svoje lice kao da gleda ispisan komad papira ili

natpis vezan za znakove na nekome drugom licu i oĉima. Isprva nije previše razmišljao o

tome. Naposljetku je izmeĊu oĉiju i obrva poĉeo razabirati posve vidljiva slova koja su

uskoro postala sasvim jasna. Galip je pomislio na to da ih nikada prije nije vidio. Pomislio je

i da je sve to iluzija koja je plod njegovih vlastitih vjerovanja, a dijelom i toga što je predugo

gledao u slova istaknuta na licima s fotografija. Odvratio je pogled od zrcala, a zatim

ponovno pogledao u njega. Slova su stajala ondje gdje ih je i prije vidio. Nisu se pojavljivala i

nestajala poput enigmatskih figura u djeĉjim ĉasopisima, u kojima se isprva moţe vidjeti

granje drveća, a poslije na trenutak i skriveni lik lopova meĊu granjem. Ta su se slova

nalazila u topografiji karte lica koje je Galip svako jutro odsutno brijao. Nalazila su se i u

oĉima, nosu i obrvama. Sve su hurufije u obliku nosa vidjele elif. Slova su se nalazila i na

okrugloj površini nazvanoj “krug lica”. Ĉinilo se da više nije bilo teško proĉitati znakove,

nego ih ne moći proĉitati. Galip je i to pokušao. Da bi se spasio te uznemirujuće maske na

licu, prizvao je u pomoć podcjenjivaĉko nepovjerenje koje je imao u glavi dok je danima

prelistavao i ĉitao knjige o hurufijskoj umjetnosti i knjiţevnosti. Htio je u sebi potaknuti

sumnju koja bi sve što se odnosi na slova i lica uĉinila smiješnim, nategnutim i djetinjastim,

ali su crte njegova lica toliko jasno upućivala na slova da se nije mogao odvojiti od zrcala.

To će kasnije u njemu izazvati uţas. Sve se brzo odvijalo. Nije mogao dokuĉiti je li

njegovo lice poprimilo izraz uţasa zbog toga što se pretvorilo u masku sa slovima i rijeĉima

ili je uzrok tome njihovo strašno znaĉenje. Znaĉenje je ukazivalo na jedan misterij. Galip je

već godinama znao za njega, no ţelio ga je zaboraviti. Sjećao ga se, iako je isprva mislio da

ga se ne moţe sjetiti. Ranije ga je prouĉavao, no nikada i dokuĉio. Sjetit će ga se kasnije kada

bude pisao, no pomoću posve drugih rijeĉi. Ĉim je proĉitao rijeĉi, bio je uvjeren da je sve

tako jednostavno i razumljivo. Kasnije će to opisati kao trenutak uţasa. Moţda je tek tada u

ĉudu shvatio da istina zapravo moţe biti tako jednostavna. Maleni je ĉajnik na stolu bio u

stanju doţivjeti kao posve nevjerojatan predmet. Istodobno ga je vidio i kao nešto posve

obiĉno.

Prihvatio je ĉinjenicu da slova i rijeĉi na njegovu licu nisu iluzija. Odmaknuo se od

ogledala i izašao u hodnik. Naposljetku je osjetio da taj “uţas” ima znatno više veze s onim

na što ukazuju znaĉenja rijeĉi, nego s time što se njegovo lice pretvorilo u neku drugo, u

masku s natpisom. Prema pravilima igre slova se nalaze na licima svih ljudi. Ta ga je

spoznaja tješila. Gledao je police ormara u hodniku. Nedostajali su mu Dţelal i Ruja. U

jednom je trenutku osjetio tako duboku bol da se jedva odrţao na nogama. Ĉinilo mu se da su

ga tijelo i duša iznenada napustili zbog nikad poĉinjenih grijehova te da samo on pamti poraz

i ruševne ostatke misterija.

Kasnije se ţelio prisjetiti svega što je radio tih nekoliko minuta nakon što se pogledao u

zrcalo (budući da se sve odvijalo vrlo brzo). Sjetio se minuta provedenih izmeĊu ormara u

hodniku i prozora s pogledom na unutarnje dvorište zgrade. Pokušavao se udaljiti od ogledala

u mraĉnoj sobi. Obuzeo ga je uţas. Na ĉelu su mu se skupljale hladne kapljice znoja. Teško

je disao. U jednom je trenutku razmišljao o tome kako bi ponovno mogao stati pred ogledalo

i skinuti tu tanku masku sa svoga lica kao kakvu krastu s rane. Mislio je da neće moći

proĉitati slova ispod nje, baš kao što nije mogao proĉitati obiĉne grafite na ulicama ni

znakove na plastiĉnim vrećicama. Ţelio je zaboraviti na bol. Izvadio je još jedan tekst iz

ormara i pokušao ga ĉitati. Sve mu je već bilo jasno. Poznavao je Dţelalove tekstove kao da

ih je on sâm napisao. Zamišljao je da je slijep i da su zjenice njegovih oĉiju mramorne rupe,

usta otvor peći, a nosnice zahrĊali otvori za vijke. Shvatio je da i Dţelal vidi slova te da su

obojica ušla u igru. Kasnije neće biti toliko siguran da je na to tako jasno pomislio. Ţelio je

plakati, ali nije mogao. Osjećao je da teško diše. Ispustio je nekontroliran jecaj, ruka mu je

sama krenuli prema prozorsko) kvaki. Poţelio je pogledati u zatvoreno dvorište zgrade, u

mjesto gdje se nekoć nalazio tamni ponor. Ĉinilo mu se da poput djeteta oponaša neku

nepoznatu osobu.

Galip Je otvorio prozor, nagnuo se u tamu, a laktove naslonio na rub prozora. Nagnuo se

nad dvorište zgrade. Odande se miris širio neugodan miris staroga golubljeg izmeta,

odbaĉenih stvari, prljavštine, gradskoga dima, blata, asfalta i beznaĊa. Onamo su ljudi bacali

stvari koje su ţeljeli zaboraviti. Poţelio je skoĉiti u tamu iz koje nema povratka, u odbaĉena

sjećanja starih stanara zgrade. Dţelal je godinama strpljivo gradio taj svijet ukrašavajući ga

motivima zdenaca, misterija i straha iz stare poezije. Galip je zurio u tamu kao da je pijan.

Neugodan miris prizivao je sjećanja na godine djetinjstva u toj zgradi. Ta su sjećanja bila

usko vezana uz taj strah. Nekoć je bio djete, smjerni mladić, suprug zadovoljan svojom

suprugom, obiĉan graĊanin na rubu nepoznatoga. Dţelal i Ruja toliko su mu nedostajali da je

poţelio vikati. Kao u snu osjećao je da mu je oduzeta polovica tijela i odnesena na neko

daleko mraĉno mjesto. Iz te se stupice mogao izbaviti samo ako duboko udahne i zaviĉe. No

on je samo gledao u tamni ponor osjećajući hladnoću zimske veĉeri i vlaţni snijeg na licu.

Gledao je u mrak i osjećao da dijeli svoju bol. O njoj je danima razmišljao. Ono što ga plaši

postalo je jasno i oĉito. Znao je da su na vidjelo izašli njegovi ţivotni porazi i bijeda. Dţelal

ga je natjerao u stupicu pripremljenu do najsitnije pojedinosti. Nagnuvši se do struka kroz

prozor, dugo je gledao u ponor tamna bezdana. Na licu i vratu osjetio je neugodnu hladnoću.

Povukao se s prozora i zatvorio ga.

Nije mu bilo posve jasno što mu se dogodilo. Kasnije će se posve jasno sjetiti što je sve

radio do zore. Tada će misliti da je sve što je uĉinio bilo logiĉno, nuţno i na mjestu. Prešao je

u dnevni boravak, sjeo u u naslonjaĉ i odmorio se. Pospremio je Dţelalov stol. Vratio je

papire, izreske iz novina i fotografije u kutije. Kutije je smjestio u ormar. Dva je dana

razbacivao stvari po kući. Sada je pospremio sve u stanu, pa ĉak i sitnice koje je Dţelal bio

razbacao jer je neuredan. Ispraznio je pepeljare, oprao šalice i ĉaše. Odškrinuo je prozore i

prozraĉio stan. Umio se, skuhao još jednu jaku kavu, rašĉistio radni stol te na njega stavio

Dţelalov stari pisaći stroj marke Remington. Dţelal je već godinama drţao prazne papire za

pisanje u ladici. Izvadio ih je, jedan od listova umetnuo u pisaću mašinu i odmah poĉeo

pisati.

Pisao je gotovo dva sata ne listajući od stola. Osjetivši da je sve došlo na svoje mjesto,

sretno je pisao. Pritiskao je tipke stroja. One su se pomicale proizvodeći zvuk sliĉan jednoj

staroj melodiji. Bilo mu je jasno da je unaprijed znao što će pisati kao da već neko vrijeme

razmišlja o tome. Moţda je ponekad morao usporiti i razmisliti ne bi li na pravo mjesto

smjestio kakvu potrebnu rijeĉ, ali pisao je onako kao što je Dţelal prije rekao: prepustivši se

tijeku misli i reĉenica bez opiranja.

Prvi je tekst zapoĉeo rijeĉima: “Pogledao sam u ogledalo i proĉitao slova na svome licu.”

Drugi je zapoĉeo rekavši: “Sanjao sam da sam postao netko tko već godinama ţelim biti”, a

treći priĉama o starome Bejogluu. Bio je siguran da će njegovi tekstovi odgovarati Dţelalovoj

kolumni, baš kao što je i priţeljkivao. Tisuće je puta oponašao Dţelalov potpis na zadnjim

stranicama srednjoškolskih biljeţnica. Potpisao se na tri teksta.

Pred jutro je kamion za odvoz smeća prolazio ulicom. Ĉula se buka kontejnera koji su

udarali o rubove kamiona. Galip je prouĉavao Dţelalovu sliku u knjizi F. M. III. Ispod jedne

od blijedih fotografija nije pisalo o kome je rijeĉ. Pomislio je da je osoba na njoj pisac knjige.

Paţljivo je proĉitao autobiografiju na poĉetku knjige. Izraĉunao je koliko je godina mogao

imati F. M. III. u vrijeme kada se umiješao u neuspjeli pokušaj vojnoga udara. Prvi put je po

duţnosti otišao u Anadoliju s ĉinom poruĉnika. Tada je gledao Hamita Kaplana na poĉetku

njegove hrvaĉke karijere. Iz toga se moţe zakljuĉiti da je vjerojatno bio Dţelalovih godina.

Galip je u godišnjacima Vojne akademije ponovno proĉešljao diplomce iz 1944., 45. i 46.

godine. Netko od mladića iz godišnjaka moţda je mladenaĉka verzija autora djela Otkriće

misterija. Ćelave glave mladića bile su pokrivene ĉasniĉkim kapama.

Galip je u pola devet izašao kroz vrata obiteljske zgrade Šehrikalp. U unutarnjem dţepu

sakoa nosio je tri presavijena teksta. Uţurbano je prešao na ploĉnik na drugoj strani ulice.

Nitko ga nije vidio, a ako i Jest, nije se oglasio za njim. Vrijeme je bilo vedro, a nebo

zimskoplave boje. Ploĉnici su bili prekrivenim snijegom, ledom i blatom. Ušao je U veţu u

kojoj je bila brijaĉnica Venus. Onamo je na brijanje svakoga jutra dolazio njegov djed, a

kasnije i on i Dţelal. U bravarskoj radionici na samome kraju veţe ostavio je kljuĉ Dţelalova

stana. Od prodavaĉa novina na uglu kupio je Milijet. Ušao je u slastiĉarnicu Sutiš. Ondje je

ponekad i Dţelal ujutro doruĉkovao. Naruĉio je peĉena jaja, kajmak, med i ĉaj. Doruĉkovao

je i ĉitao Dţelalovu kolumnu. Pokušao je dati smisao brojnim tragovima. Pomislio je da se i

junaci iz Rujinih detektivskih romana zasigurno osjećaju kao on sada. Osjećao se poput

detektiva. Pronašao je kljuĉ rješenja misterija, njime će otvoriti nova vrata.

Dţelalov tekst u novinama bio je posljednji iz fascikla s rezervnim tekstovima. Poput svih

ostalih tekstova, i on je već bio objavljen. Galip nije ni pokušao dokuĉiti njegovo drugo

znaĉenje. Nakon doruĉka stajao je u redu za dolmuš i razmišljao o tome kakva je osoba

donedavno bio: u dolmušu bi ĉitao novine, razmišljao o povratku kući i maštao o svojoj

usnuloj supruzi. Oĉi su mu zasuzile.

U trenutku kada je dolmuš prolazio ispred palaĉe Dolmabahĉe, Galip je pomislio: “Ĉini se

da je dovoljno da ĉovjek iznenada shvati da je netko drugi. Tada je u stanju povjerovati da se

svijet u potpunosti promijenio.” Gledao je kroz prozore dolmuša. Ĉinilo mu se da ne vidi onaj

stari, već neki posve drugi Istanbul ĉiji je misterij je tek nedavno shvatio, a poslije će o njemu

i pisati.

Urednici su bili na sastanku u uredništvu novina. Lagano je pokucao na vrata, priĉekao

nekoliko trenutaka i ušao u Dţelalov ured. Stvari u uredu i na stolu bile su ondje gdje ih je

Galip za posljednjega boravka ostavio. Sjeo je za njegov stol i u velikoj ţurbi pretraţio ladice.

Vidio je stare pozivnice za koktele i domjenke u povodu raznih otvorenja, izjave razliĉitih

lijevih i desnih politiĉkih frakcija, iste novinske izreske, kravatu, ruĉni sat, prazne boĉice

tinte, lijekove... i crne naoĉale. Njih prošli put nije primijetio. Stavio je naoĉale i izašao iz

Dţelalova ureda. Ušao je u prostranu redakciju i ugledao staroga novinara polemiĉara

Nešatija kako radi. Stolica tik do njega bila je prazna. Galip je sjeo na nju. Nakon nekog

vremena pitao je starca: “Jeste li me se sjetili?”

“Sjetio sam vas se. I vi ste cvijet u vrtu moga pamćenja”, rekao je Nešati. Nije podigao

glavu s teksta. “Pamćenje je vrt. Ĉije su to rijeĉi?” “To su rijeĉi Dţelala Salika.”

“Ne, Bottfoliove” rekao je stari pisac i podigao glavu. “Iz onog klasiĉnog prijevoda Ibn

Zerhanija. Dţelal Salik ih je, kao sve drugo, ukrao od njega. Isto kao što ste vi ukrali njegove

naoĉale.”

“Naoĉale su moje”, odgovorio je Galip.

“Znaĉi, i naoĉale se, jednako kao i ljudi, proizvode u paru. Dajte da ih pogledam.”

Galip je skinuo naoĉale i dao mu ih. Starac ih je prouĉio i oprezno stavio na nos. Sada je

izgledao kao jedan od legendarnih kriminalaca iz Dţelalovih tekstova iz pedesetih godina.

Bio je to vlasnik kockarnice, javne kuće i noćnoga kluba. Jednoga je dana nestao. Nisu

uspjeli pronaći ni njegov cadillac. Okrenuo se prema Galipu zagonetno se smijući.

“Ne kaţe se bez razloga da je katkada potrebno vidjeti svijet oko sebe oĉima neke druge

osobe. Ĉovjek tek tada poĉinje shvaćati misterij svijeta i ljudi. Jeste li me razumjeli? Ĉije su

to rijeĉi?”

“To su rijeĉi F. M. III.” rekao je Galip.

“Nema on nikakve veze s tim. On je budala i ništa više”, rekao je starac. “Siroti bijednik.

Od koga si ĉuo njegovo ime?”

“Dţelal mi je rekao da je to već godinama jedan od njegovih pseudonima.”

“To znaĉi da taj senilni ĉovjek ne nijeĉe samo svoju prošlost i tekstove, nego i razmišlja o

drugima kao da je rijeĉ o njemu samome. No ne mogu zamisliti da je naš oštroumni gospodin

Dţelal postao toliko senilan. Vjerojatno je svjesno lagao. Ţelio je time nešto postići. F. M. III.

je ţiva osoba od krvi i mesa. Rijeĉ je o jednome ĉasniku. Prije dvadeset i pet godina zasipao

je našu redakciju svojim pismima. Da ne ispadnemo nepristojni, objavili smo jedno ili dva

njegova pisma u rubrikama namijenjenima pismima ĉitatelja. Poĉeo je svakodnevno dolaziti

ovamo. Šepirio se hodnicima kao da je kod nas stalno uposlen. Onda je iznenada prestao

dolaziti i nije se pojavio dvadeset godina. Prije tjedan dana iznenada se ponovno pojavio.

Potpuno je oćelavio. Rekao je da mi se divi. Bio je patetiĉan, priĉao je kako su se pojavili

znakovi.”

“Kakvi znakovi?”

“Ma hajde, pa znaš, ili ti Dţelal nikada nije priĉao o tome? Smicalice

o tome kako je kucnuo pravi ĉas, znakovi su se pojavili i hajde sad na ulicu. Sudnji dan,

osloboĊenje Istoka i tome sliĉno?”

“Dţelal i ja smo vas spomenuli kada smo prije nekoliko dana priĉali

o toj temi.”

“Gdje se skriva?”

“Zaboravio sam.”

"Urednici su se okupili”, rekao je stari kolumnist. "Izbacit će tvoga roĊaka Dţelala jer ne

šalje nove tekstove. Predloţit će mi da preuzmem kolumnu na drugoj stranici, no odbit ću.

Prenesi mu to.”

“I Dţelal je o vama priĉao s ljubavlju kada je prije nekoliko dana opisivao vojni udar s

poĉetka šezdesetih godina. Rekao je da ste se zajedno upleli u priĉu.”

“To je laţ. Mrzi me, sve nas mrzi” rekao je stari kolumnist. Opustio se. Sada su mu naoĉale

bolje pristajale pa je izgledao manje kao gangster sa staroga Bejoglua, a više kao neki voĊa.

“Izdao je udar. Naravno, tebi to nije ispriĉao. Vjerojatno ti je ispriĉao da je sve sam

organizirao. Istina je da se, kao i uvijek, tvoj bratić Dţelal ukljuĉio u priĉu tek kad su svi

poĉeli vjerovati u njezin uspjeh. Osnivale su se mreţe ĉitatelja razasutih diljem Anadolije, a

kolale su priĉe o piramidama, minaretima, masonskim simbolima, misterioznim šestarima,

slikama guštera, seldţuĉkim kupolama, oznaĉenim bjeloruskim novĉanicama i vuĉjim

glavama. Dţelal je u to vrijeme sakupljao samo fotografije svojih ĉitatelja kao što djeca

sakupljaju fotografije pjevaĉa. Jedan je dan izmislio onu priĉu o kući krojaĉkih lutaka, a neki

drugi dan je priĉao o skrivenome oku. Rekao je da ga u tami veĉeri slijedi po uskim ulicama.

Shvatili smo da nam se ţeli prikljuĉiti. Mislili smo da će koristiti svoju kolumnu kako bi

pridonio našoj ideji, a moţda i privući neke od vojnika. Ali kako ih je privukao! U to je

vrijeme bilo puno luĊaka i parazita poput tog F. M. III. Dţelal ih je odmah zarobio. Kasnije

se povezao i s jednim drugim mutnim društvom. Njihovi su mu kodovi, formule i igre

slovima koristili.

Nakon svake osobne „pobjede‟ dolazio bi k nama te bi se pogaĊao oko poloţaja na koji će

doći poslije revolucije. Rekao je da je povezan s ostacima nekih derviških redova i onima koji

ţive u oĉekivanju Mehdija. Tvrdio je da dobiva pisma od nepostojećih ljudi i da će nam ih

poslije pokazati. Rekao je da su ga unuci paša i šejhova posjećivali u njegovu domu. Oni su

mu dali rukopise i oporuke pune tajni. Dodao je i kako su mu u ponoć u redakciju u posjet

dolazili ĉudni ljudi. Sve je te osobe izmislio. Tih sam dana odluĉio privesti kraju jednu

iluziju. On je poĉeo širiti glasine da će nakon revolucije postati ministar vanjskih poslova. U

to se vrijeme u svojim tekstovima bavio budalastim priĉama. Nazivao ih je oporukom jednoga

mraĉnog, mitskog ĉovjeka. Pisao je budalaštine o urotama. One su trebale razotkriti jednu

nepoznatu ĉinjenicu iz naše prošlosti. Tekstovi su mu bili puni besmislica

o prorocima, Mehdijima i Sudnjem danu. Sjeo sam i u svojoj kolumni dodao priĉu Ibn

Zerhanija i Bottfolija. Iznio sam ĉinjenice. Kakva kukavica! Istog se trenutka odvojio od nas i

prikljuĉio drugima. Priĉaju da se uveĉer presvlaĉio i uţivljavao u likove svojih junaka. Ţelio

je svojim novim prijateljima povezanima s mladim ĉasnicima dokazati da su te osobe stvarne.

Ja sam govorio da ne postoje. Jedne se veĉeri pojavio pred vratima kina na Bejogluu obuĉen

kao Mehdi ili kao sultan Mehmed II. Osvajaĉ. Prije poĉetka projekcije pred zaĉuĊenim je

mnoštvom u kinu propovijedao o tome kako je potrebno da cijela nacija promjeni izgled i

poĉne ţivjeti nekim drugim ţivotom. Rekao je da su ameriĉki i domaći filmovi jednako

beznadni. Mnoštvo u kinu huškao je na producente u ulici Yešilĉam. Ţelio ih je povesti za

sobom. U ono vrijeme, kao i danas, dolazak „Spasitelja' ĉekali su pripadnici bijedne male

burţoazije, ali i cijela nacija! Ţivjeli su u trošnim drvenim kućama u blatnjavim ulicama

ĉetvrti na rubu Istanbula. O njima je Dţelal ĉesto pisao. To su oni koji uvijek s istom

iskrenošću i nadom vjeruju da će u sluĉaju vojnoga udara cijena kruha porasti te da će se

otvoriti vrata raja ako grješnici budu muĉeni. Ali Dţelal je bio pohlepan. Ţelio je sve

nadzirati. To je dovelo do svaĊe meĊu frakcijama i nije bilo ništa od vojnoga udara. Tenkovi

naveĉer nisu otišli do zgrade radija, već su se vratili u vojarnu. Ishod svega: kao što vidiš, još

uvijek plazimo, a budući da se sramimo pred Europom, ponekad pustimo neki glas. Tako

stranim novinarima koji nas posjete moţemo reći da im napokon sliĉimo. To ne znaĉi da smo

oĉajni i da se ne moţemo spasiti*. Postoji naĉin. Da je engleska televizijska ekipa ţeljela

razgovarati sa mnom, a ne s Dţelalom, otkrio bih tajnu kako je Istok još desetinama tisuća

godina mogao ostati sretni Istok.

Gospodine Galipe, vaš je bratić hendikepiran i tragiĉan ĉovjek. Uopće nema potrebe da

poput njega u ormarima drţimo vlasulje, laţne brade i ĉudnu odjeću. Tako nećemo postati

ono što zapravo jesmo. Mahumud I. svake bi se veĉeri prerušavao, a znate li kako? Umjesto

sultanskoga turbana nosio bi fes, a u rukama štap, i to je sve! Nije potrebno šminkati se svaku

veĉer, niti nositi pretjerano kićenu odjeću ili pak otrcanu odjeću prosjaka. Naš je svijet

cjelina. Nije se raspao. Unutar ovoga svijeta uistinu postoji neki drugi svijet, no on nije tajan i

skriven kao što je to sluĉaj sa zapadnim svijetom. Taj je svijet skriven iza prizora i

scenografije. Mi ne moramo pobjedonosno dići veo da shvatimo skrivenu istinu. Naš je

skromni svijet posvuda, nama središte i nije ga moguće naći na karti. MeĊutim, upravo je to

naš misterij, a to je uistinu vrlo teško shvatiti. To iziskuje napor. Pitam vas koliko to hrabrih

junaka meĊu nama zna da su oni sami sav taj svijet ĉiji misterij traţe? Tko meĊu nama zna da

je i sam svijet u potrazi za misterijem? Neki su to shvatili. Oni se imaju pravo prerušavati i

postajati netko drugi. Postoji samo jedan osjećaj koji dijelim s vašim roĊakom Dţelalom. I ja

ţalim naše sirote filmske zvijezde. One ne mogu biti ono što jesu, a nisu u stanju ni biti netko

drugi. Štoviše, još više ţalim naš narod. On se poistovjećuje s tim zvijezdama. Taj se narod

mogao spasiti, mogao se spasiti cijeli Istok, no vaš nas je bratić Dţelal izdao zbog svojih

ambicija. Uplašio se vlastita djela te sada bjeţi od cijele nacije u svojoj ĉudnoj odjeći. Zašto

se skriva?”

“Znate zašto. Na ulicama se svakodnevno dogodi deset do petnaest ubojstava”, odgovorio

je Galip.

“To nisu politiĉka, već duhovna ubojstva. Uostalom, ako su se pseudopripadnici derviških

redova, pseudomarksisti i fašisti meĊusobno pomiješali, što se to Dţelala tiĉe? On više

nikoga ne zanima. Skrivajući se izaziva smrt. Ţeli da i mi pomislimo da je toliko vaţan da ga

ţele ubiti. U vrijeme dok je postojala Demokratska stranka, u našim je novinama radio jedan

dobar kolumnist, sada pokojni. U ţelji da privuĉe pozornost svakodnevno je tuţitelju

zaduţenome za tisak slao pisma pod pseudonimom. U njima je prijavljivao sebe. Ţelio je da

protiv njega podignu tuţbu. Kao da mu to nije bilo dovoljno, tvrdio je da mi šaljemo ta

pisma. Razumijete li? Gospodin Dţelal takoĊer je izgubio svoju prošlost i pamćenje. Oni su

bili njegova jedina veza s ovim svijetom. To što više ne moţe pisati, nije sluĉajnost.”

“On me je poslao ovamo”, rekao je Galip. Iz dţepa sakoa izvadio je tekstove. “Traţio je da

novinama dostavim tekstove.”

“Dajte da vidim.”

Stari je kolumnist proĉitao tri teksta ne skidajući crne naoĉale. Galip je na stolu vidio

prijevod Chateaubriandova djela Memoari s one strane groba. Iz uredništva je izašao jedan

visoki muškarac. Stari ga je pisac prstom ruke pozvao da priĊe.

“Novi tekstovi gospodina Dţelala. Opet se ţeli praviti vaţan, opet...”

“Poslat ću ih dolje na pripremu za tisak”, rekao je visoki ĉovjek. “Mislili smo objaviti jedan

njegov stari tekst.”

“Ja ću dostavljati njegove nove tekstove”, rekao je Galip.

“Zašto se ne pojavljuje?” upitao je visoki ĉovjek. “Ovih ga dana mnogi traţe.”

“Oĉito se uveĉer obojica prerušavaju”, rekao je stari pisac pokazujući glavom na Galipa.

Visoki se ĉovjek udaljio smiješeći se. Stari se kolumnist okrenuo prema Galipu. “Obuĉeni u

ĉudnu odjeću, s maskama i tim naoĉalama odlazite u sablasne ulice. Upuštate se u prljave

poslove, slijedite ĉudne tajne i utvare onih koji su već dvjesto godina mrtvi. Odlazite u

dţamije s urušenim minaretima, trošne graĊevine, prazne kuće i napuštene derviške tekije,

meĊu varalice i ovisnike o heroinu, zar ne? I ti si se, Galipe, promijenio otkako se nismo

vidjeli. Lice ti je blijedo, a oĉi upale. Postao si netko drugi. Istanbulske veĉeri nemaju kraja.

Postao si sablast. Ne moţeš spavati zbog griţnje savjesti uzrokovane vlastitim grijesima...

Molim?”

“Gospodine, uzeo bih naoĉale. Odlazim.”

Deseto poglavlje

IZGLEDA DA SAM JA TAJ JUNAK

Pitanje osebujnosti stila: svoje prve retke pišemo oponašajući tuĎe tekstove. To je, naravno,

nužno. Ne uče li i djeca govoriti oponašajući druge?

—Tahir al-Mevlevi

Pogledao sam u zrcalo i proĉitao slova na svome licu. Zrcalo je bilo mirno more, a moje lice

u njemu blijedi papir. Na licu su bili vidljivi tragovi zelene tinte boje mora. “Dušo, lice ti je

blijedo kao papir” govorila bi mi tvoja lijepa majka, moja strina, kada bih gledao u prazno.

Tada sam se nesvjesno bojao znaĉenja slova na svome licu i toga da te neću moći naći meĊu

starim stolovima, umornim stolicama, blijedim svjetiljkama, novinama, zavjesama i

cigaretama. Zimi mrak pada ranije, a noći su duţe. Ĉim se smraĉi, zatvore vrata i upale

svjetiljke, pomislim na tebe. U djetinjstvu si sjedila iza zatvorenih vrata na drugom katu.

Sada sjediš iza vrata našega zajedniĉkog stana.

Ĉitatelju, hej, ĉitatelju! Ti koji razumiješ da pripovijedam o svojoj roĊakinji. Zajedno

ţivimo pod istim krovom. Dok ĉitaš ove retke, pokušaj se staviti u moj poloţaj i obrati

pozornost na moje znakove.

Obojica znamo da priĉam tvoju priĉu kada priĉam o sebi i svojim sjećanjima.

Pogledao sam se u zrcalo i proĉitao slova na svome licu. Moje je lice bilo kamen iz Rozete

koji sam dešifrirao. Bilo je nadgrobni kamen bez turbana. Bilo je zrcalo u kojemu se ogleda

ĉitatelj. Nas dvojica, ĉitatelj i ja, disali bismo na pore istoga lica dok je duhanski dim

ispunjavao sobu punu romana koje si ĉitala kao da ih gutaš, dok je iz mraĉne kuhinje dopiralo

tuţno zujanje hladnjaka, a svjetiljka sa štitnikom od kartona bacala svjetlost boje papira na

moje prste i tvoje duge noge.

Ja sam taj dovitljivi, tuţni junak iz knjige koju ĉitaš. Ja sam taj putnik koji uz pomoć

vodiĉa trĉi izmeĊu mramornih blokova, ogromnih stupova i tamnih stijena svijeta onih koji

su osuĊeni na podzemni ţivot, i uspinjem se stubama na sedam nebesa obasjanih zvijezdama.

Ja sam iskusni detektiv iz romana koji svojoj ljubljenoj s drugoga kraja mosta razapeta iznad

ponora dovikuje: “Ja sam ti!” i kojemu blagonaklonost pisca omogućuje da pronaĊe tragove

otrova u pepelu cigarete. Ti bi nestrpljivo i bez rijeĉi okretala stranice. Poĉinio sam umorstva

zbog ljubavi, na konju prešao Eufrat, nestajao u piramidama i vršio atentate na kardinale.

“Dušo, o ĉemu govori ta knjiga?" Ti si bila zbrinuta kućanica, a ja muţ koji se uveĉer vraća

kući s posla. “Ni o ĉemu.” Dok je zadnji, najprazniji autobus veĉernje linije prolazio ulicom,

naši bi se naslonjaĉi zatresli. U ruci bi drţala meko uvezanu knjigu, a ja novine koje nisam

stigao proĉitati. “Bi li me voljela da sam junak te knjige?” pitao sam te. “Ne priĉaj gluposti!”

U romanima si ĉitala o nemilosrdnoj tišini noći, a ja sam dobro znao što je to.

Pomislio sam kako je njezina majka bila u pravu: lice mi je uvijek bilo blijedo. Na njemu se

razaznaje pet slova. Pokraj slova A u poĉetnici je pisalo At, a pokraj slova D Dal. Dva D bila

su od rijeĉi Dede, a dva slova B od rijeĉi Baba .61 Na francuskome se kaţe Papa. Ne postoji

planina imenom Kaf, ni zmija oko nje. Trĉao bih za zarezima, zaustavljao se pred toĉkama i

ĉudio uskliĉnicima. Kako me je samo svijet prikazan u knjigama i na kartama zbunjivao!

Rendţer Tommiks ţivio je u Nevadi. Tu su i teksaška legenda Pecos Bili u bostonskoj

epizodi te Karaoglu u središnjoj Aziji. Ĉovjek s tisuću lica, Rodi, Batman svi su bili tu. Ah,

Aladine, je li izašao sto dvadeset peti broj Teksasa? “Stanište!” rekla bi baka uzimajući nam

stripove iz ruku. "Nema veze što nije izašao novi broj toga prljavog stripa. Ja ću vam ispriĉati

jednu priĉu." Priĉala bi nam priĉu s cigaretom u ustima. Nas smo se dvoje tada uspinjali na

planinu Kaf, brali jabuke, spuštali se niz dimnjake i slijedili tragove. Mi smo bili najbolji

detektivi, a u poretku su nas slijedili Sherlock Holmes, prijatelj Pecos Billa Bijelo Pero i

Šepavi Ali, neprijatelj Maloga Mehmeda. Ĉitatelju, hej ĉitatelju, slijediš li slova na mome

licu? Pa moje lice je karta! Ja to nisam znao! “Što je bilo kasnije?” pitala si iz naslonjaĉa

nasuprot mome. “Bako, što je bilo kasnije?”

Godinama kasnije ja sam bio umorni suprug koji se naveĉer vraća kući s posla. Zgrabila bi

ĉasopis ĉim bih ga izvadio iz aktovke, sjela u isti taj naslonjaĉ i neprestano mahala nogama.

Gledao bih u tebe istim praznim pogledom i u strahu se pitao: “O ĉemu sada razmišlja?

Kakav je misterij meni nedostupna, skrivena vrta njezina uma?” Gledao sam tvoja ramena,

dugu raspuštenu kosu i tvoje šarene ĉasopise. Pokušao sam dokuĉiti misterij tvoga uma i toga

zašto uporno njišeš nogama. Neboderi u New Yorku, vatromet, zgodni revolucionari i

odriješiti milijunaši u Parizu. (Okreni stranicu.) Avioni s bazenima, popularne zvijezde s

ruţiĉastim kravatama, univerzalni genijalci i najnovije obavijesti. (Okreni stranicu.) Mlade

zvijezde u Hollywoodu, buntovni pjesnici, razni prinĉevi i princeze. (Okreni stranicu.) Jedna

domaća vijest: dva pjesnika i tri knjiţevna kritiĉara raspravljaju o korisnosti ĉitanja.

U tome trenutku još nisam bio riješio misterij, ali ti jesi. Satima si ĉitala. Sumerska boţica

zdravlja: Bo. Znak za telurij: Te. Nota: Re. Rijeka koja teĉe uzvodno: abeceda. Izmišljena

planina koja leţi na ravnicama slova: Kaf. Magiĉna rijeĉ: Slušaj! Teatar uma: San. Zgodni

junak na slici sa strane: Ti si to uvijek znala, ja nikada nisam. U tihoj veĉeri si podigla glavu s

ĉasopisa. Jedna polovica tvoga lica bila je obasjana, a druga je bila tamno ogledalo. Pitala si:

“Trebam li skratiti kosu?” Nisam bio siguran obraćaš li se meni ili zgodnome junaku. Pogled

mi je opet na trenutak bio prazan.

Hej, ĉitatelju! Nikada ti nisam mogao objasniti zašto ne vjerujem u svijet bez junaka, ni

zašto jadni pisac koji daje ţivot junacima ne moţe biti junak. Nisam te mogao uvjeriti da su

ljudi s fotografija u ĉasopisima drugaĉiji od nas, niti sam te tjerao da pristaneš na osrednji

ţivot.

I nikada te nisam tjerao da i mene uvedeš u tu osrednjost.

61 At: "konj”, dal: “grana”, dede: “djed”, baba: “otac”.

Jedanaesto poglavlje

BRATE MOJ!

Onaj koji se od svih vladara za koje sam čuo uspio najviše približiti pravom božanskom

duhu bio je, mislim, BagdaĎanin Harun al-Rašid koji je, kao što vam je poznato, uživao

izlaziti prerušen.

—Isak Dinesen

Kada je izašao iz zgrade Milijeta s crnim naoĉalama, Galip je umjesto prema ûredu krenuo

prema Kapaliĉaršiji. Prolazio je izmeĊu dućana u kojima se prodaju suveniri i kroz

dvorište dţamije Nuruosmanije, kad je najednom osjetio da mu zbog nesanice Istanbul

izgleda kao neki sasvim drugi grad. Koţne torbe, lule od morske pjene i mlinci za kavu

koje je vidio prolazeći Kapaliĉaršijom nisu ga podsjećali na predmete iz grada koji su

ljudi, ţiveći u njemu tisućama godina, uĉinili sliĉnima sebi, nego na zastrašujuće simbole

neke nedokuĉive zemlje u koju su milijuni privremeno prognani. “Neobiĉno je to”, mislio

je Galip tumarajući zamršenim uliĉicama Kapaliĉaršije, “što otkad sam proĉitao slova na

svojem licu, više ne mogu biti optimistiĉan i vjerovati da ću u potpunosti postati ono što

jesam.”

Zašavši u Ulicu papudţija, umalo je povjerovao da ono što se mijenja nlije grad, nego on sam.

No otkako je proĉitao slova na svom licu, postao je toliko uvjeren da dovoljno poznaje

zagonetku grada da to niije moglo biti istina. Dok je razgledavao izlog jedne prodavaonice

sagova, neki unutarnji glas rekao mu je da je jednom prije već vidio te sagove, da je svojim

blatnjavim cipelama i starim papuĉama godinama koraĉao po njima. Da poznaje opreznog

vlasnika dućana koji ga sumnjiĉavo promatra ispijajući kavu pred vratima. Da povijest

dućana ispunjenu sitnim prijevarama i podvalama te njegovu priĉu s mirisom prašine poznaje

kao vlastiti ţivot. Isto je pomislio razgledavajući izloge zlatarskih radnji i postolarskih radnji i

antikvarnica. Nakon što je uţurbano prošao još nekoliko uliĉica, uĉinilo mu se da poznaje sve

što se prodaje na Kapaliĉaršiji; od bakrenih ibrika do vaga s utezima. Sve prodavaĉe koji

ĉekaju kupce i ljude koji prolaze ulicama. Cijeli Istanbul bio mu je poznat, ni jedna tajna toga

grada Galipu nije ostala skrivena.

Sa spokojem koji mu je pruţao taj osjećaj lutao je ulicama kao u snu. Triĉarije koje je vidio

u izlozima i lica koja je susretao na ulici Galipu su se prvi put u ţivotu uĉinili istovremeno

zbunjujućima kao u snu, i umirujućima i poznatima poput onih na obiteljskome ruĉku koji se

jede u guţvi i buĉno. Dok je prolazio pokraj blještavih izloga zlatarnica, palo mu je na pamet

da je taj spokoj povezan s tajnom na koju su ukazivala sa strahom proĉitana slova na njegovu

licu. Otkad ih je proĉitao, uopće nije htio razmišljati o onoj nujnoj i zlosretnoj osobi koju je

ostavio u svojoj prošlosti. Ako ima nešto što svijet ĉini tajnovitim, to je postojanje one druge

osobe koju ĉovjek ĉuva u sebi i s njom ţivi kao s blizancem. Kad je prošao Ulicom postolara,

u kojoj besposleni trgovci drijemaju pred vratima, i ugledao panorame Istanbula na

razglednicama jarkih boja izloţenima na ulazu jednoga malog dućana, zakljuĉio je da je svoju

unutarnju osobu već odavno ostavio iza sebe; te su razglednice bile toliko poznate, toliko

zastarjele i pune otrcanih istanbulskih prizora da se Galipu, dok je promatrao poznate i

dosadne slike brodova Gradskih linija koji pristaju uz most Galata, dimnjaka palaĉe Topkapi,

Djevojaĉke kule i Bosporskog mosta, uĉinilo da je nemoguće da je ijedna tajna toga grada

njemu ostala skrivena. No osjećaj je nestao u trenutku kad je zašao u uske uliĉice Bezistana

ĉiji se izlozi od zelenoga stakla odraţavaju jedan u drugome. “Netko me slijedi”, pomislio je

sa strahom.

Premda uokolo nije bilo nikoga sumnjivog tko bi mu privukao pozornost, Galipa je u

trenutku obuzeo osjećaj koji ga je podsjećao na neumitnu katastrofu koja se tromo pribliţava.

Ubrzao je korak. Stigavši do Ulice kalpakĉija skrenuo je desno, prošao ulicom do kraja i

izašao iz ĉaršije. Namjeravao je bez usporavanja proći Trţnicom antikvara, no kada se našao

pred knjiţarom Elif, njezino mu se ime, koje je godinama doţivljavao uobiĉajenim, uĉinilo

znakom. Zapanjujuće nije bilo to što se elif, prvo slovo arapskog alfabeta i Alahova imena,

koje je prema hurufijskom vjerovanju ishodište svih slova, a time i cijeloga svijeta, našlo u

nazivu dućana, nego to što je elif na knjiţari bio napisan latinicom, toĉno onako kako je to

predvidio Mehmet III. Osvajaĉ. Budući da na to nije htio gledati kao na znak, nego kao na

obiĉnu sluĉajnost, skrenuo je pogled na dućan Šejha Muamer-efendije. Knjiţara Zamani

Šejhija, koju su nekoć uĉestalo posjećivale ucviljene siromašne udovice iz zabaĉenih ĉetvrti i

sjetni ameriĉki milijarderi, bila je zatvorena. Galipu se to nije uĉinilo znakom nekoga

uobiĉajenog dogaĊaja, kao što je nevoljkost šejh-efendije da izaĊe iz kuće ili njegova smrt,

nego toga da grad još uvijek ima pokoju skrivenu tajnu. “Ako još uvijek po gradu viĊam

ovakve znakove”, mislio je šetajući i hodajući meĊu hrpama prevedenih detektivskih romana

i tumaĉenja Kurana koje su antikvari ostavili pred vratima, “znaĉi da nisam nauĉio ono što su

mi slova na licu govorila.” No to nije bio razlog; kad god bi se sjetio da ga slijede, koraci bi

mu se ubrzali sami od sebe, a grad bi se iz spokojnoga kutka koji vrvi poznatim znakovima i

stvarima pretvarao u zastrašujući svijet prepun nepoznatih opasnosti i tajni. Galip je zakljuĉio

da će samo ako ubrza uspjeti za sobom ostaviti sjenu koja ga prati i zaboraviti osjećaj

tajnovitosti koji budi tjeskobu.

S Trga Bejazit je brzo ušao u Ulicu šatordţija, iz koje je, zato što mu se sviĊalo njezino ime,

skrenuo u Ulicu samovara. Ulicom pušaĉa nargile, koja je paralelna s njom, spustio se prema

Zlatnom rogu i zatim se ponovno uspeo skrenuvši Ulicom muţara. Vidio je plastiĉarske

radionice, zalogajnice, kotlarske radionice i bravarije. “Znaĉi da sam se na poĉetku svoga

novog ţivota najprije trebao susresti s ovim dućanima”, pomislio je naivno poput djeteta.

Vidio je dućane u kojima se prodaju kante, lavori, staklene perle, svjetlucave šljokice za

odjeću te policijske i vojne odore. Neko je vrijeme hodao prema kuli Bejazit, koju je odabrao

za cilj. Zatim se okrenuo pa se, probijajući se meĊu kamionima, prodavaĉima naranaĉa,

konjskim kolima, starim friţiderima, kolima nosaĉa, gomilama smeća i politiĉkim sloganima

ispisanim« po zidovima sveuĉilišta, uspeo do dţamije Sulejmanije. Ušao je u dvorište.

Hodajući ispod ĉempresa, zagazio je u blato pa je kod medrese izašao na ulicu. Hodao je

meĊu neobojenim drvenim kućama koje su se naslanjale jedna na drugu. Kroz glavu mu je

prolazilo kako dimnjaci peĉi, koji vire kroz prozore na prvom katu ruševnih kuća, strle na

ulicu poput slijepih cijevi vatrenog oruţja, hrĊavih periskopa ili strašnih grla topova. Na kraju

više nije htio ni pomišljati na rijeĉ "poput", samo da ga više ništa ne bi podsjetilo na nešto

drugo.

Kada su ga zaokupile misli o imenu Ulice Patuljkova ĉesma, u koju je skrenuo kako bi

izašao iz Ulice mladića, i o tome da bi i ono moglo biti znak, zakljuĉio je da su ulice

poploĉene kaldrmom prepune zamki i znakova, pa je prešao na asfalt, u Aleju prinĉeva. Vidio

je prodavaĉe simita62, vozaĉe minibusa koji piju ĉaj i studente koji prouĉavaju plakate na

vratima kina s lahmadţunima63 u rukama. Tri filma odjednom. Dva su bila karate-filmovi u

kojima je igrao Bruce Lee, dok je na slikama na poderanim plakatima za treći film seldţuĉki

zapovjednik pograniĉne oblasti Dţunejt Arkin tukao bizantske muškarce i spavao s njihovim

ţenama. Trgnuo se kao da će oslijepiti ako bude dulje gledao u naranĉasta lica filmskih

glumaca na fotografijama u predvorju te se udaljio. Dok je prolazio pokraj Prinĉevske

dţamije, trudio se ne misliti na priĉu o princu koja mu se vrzmala u mislima. Ipak, sve oko

njega još je vrvjelo tajanstvenim znakovima: prometnim znakovima hrĊavih rubova, na-

krivljenim grafitima, prljavim restoranima, hotelskim natpisima od pleksiglasa i reklamnim

plakatima pjevaĉa arabeski i proizvoĊaĉa deterdţenata. I kad bi uz velik trud postigao da ga

znakovi ne zaokupe, šetajući duţ akvedukta Bozdogan sanjario bi o riĊobradim bizantinskim

svećenicima iz povijesnih filmova koje je gledao u djetinjstvu. Ili bi se, prolazeći pokraj

prodavaonice boze Vefa, sjetio jedne bajramske veĉeri od prije mnogo godina kada je stric

Melih, pijan od silnih likera koje je popio, unajmljenim taksijima svu rodbinu doveo ovamo

na bozu. I te bi maštarije odmah postajale znakovi tajni zaostalih u njegovoj prošlosti.

Trĉeći Ataturkovom avenijom još je jednom zakljuĉio da će, ako se bude kretao sve brţe i

brţe, znakove, slike i slova koja mu grad prikazuje vidjeti onako kako sâm ţeli: ne kao dio

tajne, nego onakvima kakvi jesu. Brzo je ušao u Ulicu stolara, prešao u Ulicu teslara i potom

dugo hodao ne obraćajući pozornost na imena ulica. Vidio je trošne stambene zgrade u nizu,

podignute tik uz drvene kuće, s balkonima zahrĊalih ograda, dugonose modele kamiona iz

1950., kotaĉe kola kakvima se igraju djeca, iskrivljene elektriĉne stupove, raskopane i potom

zaboravljene ploĉnike, maĉke koje ĉeprkaju po kantama za smeće, starice pokrivenih glava

koje puše na prozorima, uliĉne prodavaĉe jogurta, ĉistaĉe kanala i poplunare.

Dok se spuštao Ulicom ćilimara prema Ulici Domovina, naglo je skrenuo lijevo i dva puta

prešao cestu. Pio je ajran64 u jednoj trgovini kad je shvatio da je ideju o “praćenju” pokupio

iz detektivskih romana koje je ĉitala Ruja. Pa ipak, bio je svjestan da tu misao, kao ni

neshvatljive tajne grada, neće lako izbiti iz glave. Skrenuo je u Ulicu par grlica i na prvom

raĉvanju ponovno skrenuo lijevo. U Ulici intelektualca poĉeo je trĉati. Aveniju Fevzi-paše

prešao je protrĉavši izmeĊu minibusa dok je na semaforu gorjelo crveno svjetlo. Kad je s

ploĉe proĉitao da se ulica u koju je potom ušao zove Lavlji brlog, na trenutak ga je uhvatila

panika: ako ona skrivena ruka, ĉiju je prisutnost osjetio prije ĉetiri dana šetajući blizu mosta

Galata, još uvijek za njega postavlja znakove po Istanbulu, onda mora da se tajna za koju zna

da postoji nalazi negdje mnogo dalje.

Iz vreve trţnice je, prošavši pokraj ribarnica gdje se prodaju šnjuri, palamide i iverci, ušao

u dvorište Fatihove dţamije, na koje izlaze sve ulice. U prostranome dvorištu nije bilo nikoga

osim crnobradog ĉovjeka u crnom kaputu, koji je po snijegu hodao poput usamljene vrane. I

malo je groblje bilo prazno. Vrata sultanova turbeta bila su zakljuĉana. Promatrajući

unutrašnjost kroz prozor, Galip je slušao brujanje grada. Buku prodavaĉa koja je dopirala s

trţnice, trube automobila, djeĉje glasove iz dvorišta neke udaljene osnovne škole, udaranje

ĉekića, zvukove motora, dreku vrabaca i gavrana koji su se komešali po drveću u dvorištu,

buku minibusa i motocikala u prolazu, prozore koji se otvaraju i zatvaraju negdje u blizini,

vrata, gradilišta, kuće, uliĉice, drveće, parkove, more, brodove, kvartove, sve zvukove grada.

Mehmed Osvajaĉ, ĉovjek na ĉijem je mjestu Galip poţelio biti dok je kroz prašnjava stakla

promatrao njegov sarkofag, tajnu je ovoga grada, koji je osvojio pet stoljeća prije Galipova

62 Simit: vrsta peciva posutog sezamom.

63 Lahmadžun: kora od tijesta na koju se stavlja mljeveno meso, luk i začini, a potom se peče u pećnici. 64 Ajran: vrsta tekućeg, ilanog jogurta.

roĊenja, otkrio uz pomoć hurufijskih spisa koji su mu dopali ruku. Prihvatio se mukotrpna

odgonetanja svijeta u kojemu su svaka vrata, svaki dimnjak, svaka ulica, svaki most, svaki

svod i svaka platana znak za nešto drugo.

"Da hurufijski spisi i hurufije zbog urote nisu spaljeni", razmišljao je Galip hodajući

Ulicom kaligrafa Izeta prema Zejreku, “i da je sultan uspio odgonetnuti tajnu grada, tko zna

što bi sve saznao šećući bizantinskim ulicama koje je osvojio i gledajući razrušene zidove,

stogodišnje platane, prašnjave ulice i prazna zemljišta kao ja sad?” Kada je stigao do starih i

sablasnih zgrada skladišta duhana Dţibali, Galip je sam sebi ponudio odgovor koji je znao

otkad je proĉitao slova sa svoga lica: “Grad koji vidi prvi put poznaje kao da ga je obišao

tisućama puta.” No ono doista zaĉuĊujuće bilo je sljedeće: Istanbul je bio poput netom

osvojena grada. Galip se nije uspijevao prepustiti osjećaju da mu je išta od blatnjavih ulica,

pohabanih ploĉnika, ruševnih zidova, tugaljivih stabala olovne boje, trošnih automobila i još

trošnijih autobusa, melankoliĉnih lica koja nalikuju jedno drugome i pasa koji su kost i koţa,

već viĊeno ili poznato.

Kad je shvatio da se neće moći riješiti osobe koja ga prati (u ĉije postojanje nije bio

siguran), prošetao je obalom Zlatnoga roga. MeĊu radionicama, praznim teretnim brodovima,

radnicima u kombinezonima koji na pauzi za ruĉak jedu ćevape u kruhu i igraju nogomet u

blatu, i razrušenim bizantskim akveduktima, u njemu je toliko narasla ţelja da taj grad doţivi

kao spokojno mjesto puno poznatih prizora, da je sebe, kao u djetinjstvu, pokušao zamisliti

kao nekog drugog, kao sultana Mehmeda Osvajaĉa. Nakon duge šetnje s tom djetinjastom

maštarijom koja mu se nije ĉinila ni ludom ni smiješnom, sjetio se da je Dţelal prije mnogo

godina, u kolumni napisanoj u povodu obljetnice osvojenja Istanbula, napisao da je od sto

dvadeset i ĉetiri vladara koji su Istanbulom vladali tijekom tisuću šesto pedeset godina od

Konstantina do danas, Osvajaĉ bio jedini koji nije osjećao potrebu da noću izlazi prerušen.

“Iz razloga koje neki od naših ĉitatelja vrlo dobro znaju”, pisao je Dţelal u tekstu kojega se

Galip prisjećao njišući se zajedno s mnoštvom u autobusu Sirkedţi-Ejup koji je poskakivao

na cestama poploĉenima kaldrmom. U autobusu za Taksim, u koji je ušao na postaji

Unkapani, Galipa je zbunila brzina kojom je osoba koja ga je pratila uspjela s njim presjesti

na drugi autobus. Pogled je osjećao mnogo bliţim, na zatiljku. Kad je na Taksimu još jednom

presjeo, palo mu je na pamet da će se, ako porazgovara sa starcem koji sjedi pokraj njega,

uspjeti pretvoriti u nekoga drugog i moţda se na taj naĉin riješiti sjene koja ga slijedi.

“Što mislite, hoće li ovaj snijeg još padati?” upitao je Galip gledajući kroz prozor.

“Tko zna”, rekao je starac. Moţda bi rekao još nešto, ali ga je Galip prekinuo.

“Ĉega je znak ovaj snijeg?” rekao je. “Ĉiji je glasnik? Znate li priĉu o kljuĉu velikog

Mevlane? Sretna je okolnost što sam je sinoć sanjao. Sve je bilo blistavo bijelo.

Snijeţnobijelo, kao ovaj snijeg. Odjednom sam se probudio s prodornom i hladnom, ledenom

boli u prsima. Pomislio sam da mi je na srcu snjeţna gruda ili ledena lopta. Kristalna kugla.

Nisu bile. Na srcu mi je bio dijamantni kljuĉ pjesnika Mevlane. Uzeo sam ga u ruku i ustao s

namjerom da njime otvorim vrata sobe. Otvorila su se, a ja sam se našao u nekoj drugoj sobi.

U njoj je u krevetu spavao netko meni sliĉan, ali ne ja. Vrata te sobe otvorio sam kljuĉem sa

srca uspavana ĉovjeka, ostavivši onaj koji mi je bio u ruci na njegovu mjestu. Ušao sam u još

jednu sobu. I ta je soba bila takva: meni sliĉni, ali ljepši likovi, kljuĉevi na mjestu njihovih

srdaca... I sljedeća se soba otvara u još jednu, a ova opet u sljedeću. Osim toga, vidio sam, u

sobama ih osim mene ima još. Sjene kao ja. Prikaze koje kao i ja lutaju snovima s kljuĉevima

u rukama. U svakoj sobi krevet, u svakom krevetu ĉovjek koji sanja kao ja! Shvatio sam da

sam na trţnici u raju. Tu nema ni kupovine ni prodaje ni novca; tu su samo likovi i lica. Onaj

lik koji ti se svidi, u njega ulaziš, stavljaš to lice na sebe kao masku i poĉinješ novi ţivot. No

lik kojega traţim, znam, nalazi se u posljednjoj od tisuću i jedne sobe, jer zadnji kljuĉ koji

sam uzeo u ruke ne otvara njezina vrata. Tada shvaćam da sam ta vrata mogao otvoriti onim

prvim kljuĉem koji sam ugledao na svojim ledeno hladnim prsima. Ali tko više zna gdje je taj

kljuĉ? U ĉijim je rukama? Ne mogu znati koja je od tisuću i jedne sobe ona s krevetom koji

sam napustio. I tako, s razornim osjećajem kajanja i u suzama, s drugim beznadnicima lutam od

vrata do vrata, od sobe do sobe, i tako ostavljajući jedan i uzimajući drugi kljuĉ, ĉudeći se svakome

od uspavanih likova, shvaćam da zauvijek...”

"Gledaj", reĉe starac, "gledaj!”

Pogledavši preko crnih naoĉala onamo kamo mu je starac pokazivao prstom, Galip je

zašutio. Na ploĉniku, tik pred zgradom Radija, leţao je mrtvac okruţen nekolicinom ljudi

koji su vikali na sav glas

i znatiţeljnicima koji su se ţurno okupljali. Kada je promet stao, oni koji su sjedili na

sjedalima prenatrpanoga autobusa, kao i oni koji su se drţali za rukohvate, nagurali su se na

prozore i sa strahom i uţasom nijemo promatrali mrtvaca u krvi.

Tišina je ostala nepomućena još dugo nakon što je promet krenuo. Galip je preko puta kina

Konak izašao iz autobusa, na trţnici Ankara na rubu Nišantaša kupio usoljenu tunu, namaz od

kavijara, jezik, banane i jabuke te uţurbano krenuo prema obiteljskoj zgradi Šehrikalp. Toliko

se osjećao kao netko drugi da to nije ţelio. Prvo se spustio do vratareva stana. Vratar Ismail

sjedio je za kuhinjskim stolom pokrivenim plavim uvoštenim platnom s gospoĊom Kamer i

njihovim unuĉićima i jeo krumpir s mljevenim mesom u ozraĉju obiteljske sreće koja se

Galipu ĉinila stoljećima dalekom.

“Dobar tek”, rekao je Galip, i nakon kraće šutnje dodao: “Niste ostavili omotnicu za

Dţelala.”

“Zvonili smo i zvonili, ali ga nije bilo kod kuće”, rekla je vratareva ţena.

“Sada je gore”, rekao je Galip. “Gdje je omotnica?”

“Zar je Dţelal gore?” upita gospodin Ismail. “Ako već ideš onamo, daj mu i ovaj raĉun za

struju.”

Ustao je od stola i raĉune koji su stajali na televizoru jedan po jedan pribliţavao svojim

kratkovidnim oĉima. Galip je u trenu izvadio kljuĉ iz dţepa i objesio ga na prazan klin na

rubu police iznad radijatora. Nisu ga vidjeli. Uzeo je omotnicu i raĉun i izašao.

“Neka se Dţelal ne brine, nikome ništa ne govorim!” oglasila se gospoĊa Kamer nekako

sumnjivo veselo.

Davno je to bilo kada je Galip prvi put uţivao vozeći se starim dizalom u obiteljskoj zgradi

Šehrikalp. Još se uvijek osjećao smrad strojnog ulja i laka za drvo, i još je uvijek krećući

stenjao poput starca s lumbagom. Zrcalo u kojem su se Ruja i on gledali i mjerili tko je viši

stajalo je ĉvrsto na svom mjestu, ali se Galip, u strahu da će ga opet obuzeti uţas slova, nije

pogledao.

Ušao je u stan i jedva da je stigao skinuti i objesiti kaput i sako, kad je zazvonio telefon.

Prije nego što se javio, otrĉao je u kupaonicu i ţudno se, hrabro i odluĉno nekoliko sekunda

gledao u ogledalo kako bi bio spreman na sve. Ne, nije bila sluĉajnost, slova su bila na

starome mjestu. Sve, cijeli svijet i njegova tajna. “Znam”, mislio je Galip dok je podizao

slušalicu: “Znam.” Isto je tako i prije nego što se javio znao da ga zove glas koji mu je javio

radosnu vijest o vojnom udaru.

“Halo.”

“Kako ćeš se ovaj put zvati?” upita Galip. “Nadimaka je već toliko da ih miješam.”

“Razuman poĉetak”, rekao je glas. U njemu je bilo samouvjerenosti koju Galip nije

oĉekivao. “Ti mi daj ime, gospodine Dţelal.”

“Mehmet.”

“Kao Mehmet Osvajaĉ?”

“Da.”

“U redu. Ja sam Mehmet. Nisam uspio naći tvoje ime u imeniku. Daj mi adresu da doĊem.”

“Zašto bih ti dao adresu koju skrivam od svih?”

“Zato što sam ja dobronamjeran i obiĉan graĊanin koji poznatom novinaru ţeli donijeti

dokaze o krvavom vojnom udaru koji se bliţi. Zato.”

“O meni znaš toliko da ne moţeš biti obiĉan graĊanin”, rekao je Galip.

“Prijé šest godina na ţeljezniĉkom kolodvoru u Karsu sreo sam jednog graĊanina”, ĉuo se

glas ĉovjeka koji se zvao Mehmetom. “Obiĉnoga graĊanina. On je bio travar i putovao je u

Erzurum radi trgovine. Cijelim smo putem razgovarali o tebi. Znao je što znaĉi to što si prvi

tekst koji si objavio pod svojim imenom zapoĉeo turskom rijeĉju „dinle‟65 za perzijsku rijeĉ

„bišnov‟, kojom je Mevlana zapoĉeo svoju Mesneviju. Poznavao je i simetriju i utilitarizam

skrivene u usporedbi ţivota s romanom u nastavcima u ĉlanku koji si napisao u srpnju tisuću

devetsto pedeset i šeste, dok si toĉno godinu dana kasnije usporeĊivao romane u nastavcima

sa ţivotom, zato što je iz tvoga stila shvatio da si te godine pod pseudonimom dovršio roman

u nastavcima o hrvanju, koji je profesionalni kolumnist, naljutivši se na šefa, ostavio

nedovršenim. Znao je da je u tekstu iz tih godina koji si zapoĉeo s „Lijepe ţene na ulici

gledajte kao Europljani, smiješeći se s ljubavlju, a ne namršteno i s mrţnjom‟, ona lijepa

dama koju si, za primjer ţenama koje su nesretne zbog takvih muških pogleda, opisao s

ljubavlju, divljenjem i suosjećanjem, zapravo tvoja maćeha. Znao je i to da je, u tekstu u

kojem si šest godina kasnije šaljivo usporedio velike Obitelji koje ţive u istoj obiteljskoj

zgradi u prašnjavom Istanbulu s nesretnim zlatnim ribicama koje ţive u jednom akvariju,

zapravo rijeĉ o ribicama tvojega gluhonijemog strica i o tvojoj vlastitoj Obitelji. Taj ĉovjek

koji ne samo da u ţivotu nije bio u Istanbulu, nego nogom nije kroĉio zapadno od Erzuruma,

znao je sve tvoje roĊake ĉija imena nisi spominjao, stanove na Nišantašu u kojima si boravio,

ulice, policijsku postaju na uglu, Aladinov dućan preko puta, dvorište dţamije Tešvikije s

fontanom, posljednje saĉuvane vrtove, slastiĉarnicu Šutiš i stabla kestena i lipe na

ploĉnicima, jednako dobro kao unutrašnjost vlastitog malog dućana u podnoţju kule u Karsu,

u kojemu, kao i Aladin, prodaje sve vrste triĉarija, od mirisa do vezica za cipele, od duhana

do igle i konca. U godinama kada nacionalna radijska mreţa još nije ni mogla biti osnovana,

znao je da je u „Kvizu znanja u jedanaest pitanja‟ na Istanbulskom radiju, pod

pokroviteljstvom proizvoĊaĉa zubne paste Ipana, samo tri tjedna nakon ĉlanka u kojem si ih

ismijao, da bi te ušutkali, pitanje za tisuću dvjesto lira bilo o tebi. Znao je i to da, kao što se

od tebe moglo i oĉekivati, nisi prihvatio to malo mito, nego si u prvom sljedećem ĉlanku

ĉitateljima savjetovao da ne upotrebljavaju ameriĉke zubne paste, nego da zube peru ĉistim

prstima i sapunom od mente koji će sami pripremiti kod kuće. Ti naravno ne znaš da je naš

dobroćudni travar, slijedeći izmišljenu formulu iz toga ĉlanka, zube, koji će kasnije jedan po

jedan ispasti, godinama ĉistio prstima. A mi smo, travar i ja, u preostalom dijelu našeg

putovanja vlakom ĉak priredili kviz znanja naslova „Tema: Naš kolumnist Dţelal Salik‟.

Namuĉio sam se dok nisam pobijedio tog ĉovjeka ĉiji je najveći strah bio da će propustiti

kolodvor u Erzurumu. Nije imao novaca da dâ napraviti zube koji mu nedostaju u ustima.

Osim tvojih kolumna jedina zabava u ţivotu bila mu je ljubav prema raznovrsnim pticama

koje je drţao u kavezima u dvorištu i pripovijedanje priĉa o njima. Rano je propao.

65 Dinle!: Slušaj!

Da, on je bio obiĉan graĊanin. Jesi li razumio, gospodine Dţelale? I obiĉan graĊanin - pazi da

ih opet ne bi omalovaţavao - i obiĉan graĊanin te poznaje. A ja te poznajem i bolje od

obiĉnog graĊanina. Zbog toga ćemo razgovarati do veĉeri!”

“Ĉetiri mjeseca nakon drugog ĉlanka o zubnoj pasti”, poĉeo je Galip, “u jednom ĉlanku

ponovno sam dotaknuo tu temu. Kako?”

“Pisao si o mirisu mentola paste za zube koji izlazi iz lijepih usta ljupkih malih djevojĉica i

djeĉaka dok uveĉer prije spavanja oĉevima, ujacima, tetama, striĉevima i polubraći koji su

kod kuće, jednom po jednom, daju poljubac za laku noć. Najblaţe reĉeno, to nije bio lijep

tekst.”

“Drugi primjeri kad sam pisao o zlatnim ribicama?”

“Ribica si se dotaknuo prije šest godina u jednom ĉlanku u kojem si poţelio smrt i tišinu, i

mjesec dana kasnije u ĉlanku u kojem si napisao da traţiš red i sklad. Televizore koje imamo

u svojim domovima ĉesto si usporeĊivao s akvarijima. O uţasima koji su zadesili japanske

zlatne ribice wakin zato što se pare sa srodnicima pisao si potkradajući Enciklopediju

Britannicu. Tko ti je to preveo? Sestra, nećakinja?” “Policijska postaja?”

“Podsjećala te na zagasitoplavu, na batine, na tamu, na matiĉni list, na pometnju zbog

drţavljanstva, na zahrĊale cijevi za vodu, na crne cipele, noći bez zvijezda, natmurena lica, na

jedan metafiziĉki osjećaj nepomiĉnosti, na zlu kob, na to da si Turĉin, na prokišnjavanje kro-

vova i, naravno, na smrt.”

“Sve to je znao i travar?”

“I više.”

“Što te sve pitao?”

“Taj ĉovjek koji u ţivotu nije vidio tramvaj, a vrlo vjerojatno nikad ni neće, prvo me upitao

koja je razlika u mirisu istanbulskih tramvaja koje vuku konji i onih bez konja. Rekao sam

mu da osnovna razlika, osim u mirisu konja i znoja, leţi drugdje: u mirisu motora, ulja i elek-

triĉne struje. Pitao me miriše li struja u Istanbulu. To nisi napisao, ali je on iz tvoje kolumne

izvukao takav zakljuĉak. Pitao me recept za miris novina koje su netom izašle iz tiska.

Odgovor iz tvojeg ĉlanka, zima tisuću devetsto pedeset i osme, jest: mješavina mirisa kinina,

podruma, sumpora i vina. Drugim rijeĉima, mješavina da ti se zavrti u glavi. Novine kojima

trebaju tri dana da stignu u Kars putem izgube taj miris kaše. Ipak, najteţe travarovo pitanje

bilo je ono o mirisu jorgovana. Nisam se mogao sjetiti da si tom cvijetu uopće posvetio

paţnju. Po travaru, koji je priĉao oĉiju nasmiješenih poput onih u starca koji se prisjeća

zaslaĊenih uspomena, u dvadeset i pet godina triput si pisao o mirisu tog cvijeta. Rekao je da

si jednom, priĉajući priĉu o neobiĉnom princu koji je ţivio sam i, ĉekajući da zauzme

prijestolje, oko sebe širio strah, napisao da Je njegova draga mirisala na jorgovan. Dvaput si

pak - a u tome ima ponavljanja - vjerojatno nadahnut kćerkom nekog od svojlh bliskih

roĊaka, opisivao malu djevojĉicu s ĉistom izglaĉanom pregaĉom i svjetlucavom vrpcom u

kosi, koja nakon ljetnih praznika ponovno kreće u školu. Jedne si godine napisao da joj je

kosa mirisala na jorgovan, a druge glava. Je li to bila repriza iz stvarnog ţivota ili ponavljanje

pisca koji sam od sebe krade?”

Galip je neko vrijeme šutio. “Ne sjećam se”, reĉe i nastavi kao da se probudio iz sna:

“Znam i da sam razmišljao o tekstu o princu, ali ne sjećam se da sam ga napisao.”

“Travar se sjećao. Osim osjeta mirisa i osjećaj za prostor bio mu je dobar. Polazeći od

tvojih ĉlanaka ne samo da je zamišljao Istanbul kao vrtlog mirisa, nego je poznavao i sve

gradske ĉetvrti kojima si lutao, koje si volio, volio potajice od svih, i smatrao ih

zagonetnima. No, kao što nije mogao zamisliti neke mirise, nije imao ni najmanju

predodţbu o tome koliko su te ĉetvrti udaljene jedna od druge. Zbog tebe sam, da bih te

našao, i sam povremeno zavirivao u te i meni dobro poznate zakutke, no budući da je iz

tvojeg telefonskog broja bilo jasno da se skrivaš negdje na podruĉju Nišantaša i Šišlija, ovaj

put se nisam trudio. Ovo ti govorim zato što će te zanimati: travaru sam rekao da ti napiše

pismo. Nećakinja koja mu ĉita tvoje ĉlanke navodno zna ĉitati, ali ne i pisati. Travar

naravno ne zna ni ĉitati ni pisati. I sam si jednom napisao da poznavanje slova unazaĊuje

pamćenje. Hoćeš li da ti kaţem na koji sam naĉin, dok se naš parni vlak pribliţavao

Erzurumu, uspio pobijediti tog ĉovjeka koji te poznaje samo po slušanju tvojih tekstova?”

“Nemoj.”

“Iako je pojedinaĉno pamtio apstraktne pojmove iz tvojih tekstova, njihova znaĉenja kao

da si uopće nije mogao predoĉiti. Na primjer, nije imao nikakvu ideju o tome što bi to

mogao biti plagijat ili knjiţevna kraĊa. Njegova mu nećakinja iz novina nije ĉitala ništa

osim tvojih ĉlanaka, a drugo ga nikada nije ni zanimalo. Pomislio bi da je uvjeren da sve

ĉlanke na svijetu piše jedna osoba, ili da se svi pišu istovremeno. Pitao sam ga zašto se

uvijek iznova vraćaš i pišeš o pjesniku Mevlani. Šutio je. Pitao sam travara koliko je ĉlanak

iz 1961. pod naslovom „Zagonetka tajnih spisa‟ tvoj, a koliko Poeov. Nije šutio, rekao je da

je u cijelosti tvoj. Pitao sam ga o dvojbi 'bit priĉe ili priĉa o biti‟, koja je bila osjetljiva

toĉka polemike - travar bi rekao svaĊe - o Nešatiju, Bottfoliju i Ibn Zerhaniju. Bit svega je

slovo, rekao je uvjereno. Ništa nije razumio, pa sam ga pobijedio.”

“U toj polemici”, poĉeo je Galip, “u toj se polemici argumenti koje sam iznio protiv

Nešatija oslanjaju na tezu da je bit svega slovo.”

“Ali to nije Ibn Zerhanijevo, nego Fazlulahovo mišljenje. Da se nakon parodije o Velikom

Inkvizitoru ne bi našao u škripcu, ostao si prisiljen grĉevito se drţati Ibn Zerhanija. Znam da

ti je, dok si to pisao, na pameti bilo jedino kako poniziti Nešatija u šefovim oĉima ne bi li

postigao da ga izbaci iz novina. Prvo si, postavivši mu stupicu u raspravi „Prijevod ili

plagijat?‟, Nešatija pomahnitalog od zavisti doveo do zakljuĉka koji će ga navesti da bijesno

kaţe „plagijat‟. Potom si tom tvrdnjom koju si preuzeo od Ibn Zerhanija, a koju je on preuzeo

od Bottfolija, uĉinio da izgleda kao da je aludirao na to da Istok neće moći biti kreativan i na

taj naĉin podcijenio Turke. U jednom si potezu nahuškao njegove ĉitatelje da pišu pisma

vlasniku novina i poĉeo braniti našu slavnu povijest i „našu kulturu‟. A bijedni turski ĉitatelj,

uvijek spreman na nove kriţarske pohode protiv bolesnih umova koji tvrde da je „veliki turski

arhitekt‟ Mimar Sinan zapravo bio Armenac iz Kajserija, kao i obiĉno ne propušta priliku. Pa

kada gazdu zaspe kiša pisama protiv tog izroda, jadni Nešati, pijan od uţitka što te zatekao u

knjiţevnoj kraĊi, ostaje bez posla i bez kolumne. A znaš li da ti on danas, ĉak i kao posrnuli

pisac, u istim novinama u kojima ste se sreli kopa jamu ogovarajući te iza leĊa, što i ptice na

grani znaju?”

“Što sam napisao o jamama?”

“To je toliko otvorena tema da je o njoj sramota pitati vjernog ĉitatelja poput mene, a toliko

široka da joj nema kraja. Neću priĉati o knjiţevnim jamama divanskog pjesništva i bunaru u

koji je baĉeno mrtvo tijelo Mevlaninog voljenog prijatelja Šemsa, o bunarima punim dţina,

vještica i divova iz Tisuću i jedne noći koje si uvijek i bez ustezanja koristio, o uskim

prolazima izmeĊu stambenih zgrada ili bezdanu tame o kojem si napisao da se spušta u

nutrinu naših duša. Puno si pisao o tome. Ali što kaţeš na ovo? U jesen 1957- napisao si

promišljen, ljutit i melankoliĉan tekst o ţalosnim šumama betonskih minareta (na minarete

obzidane kamenom nisi imao previše primjedbi), koje poput agresivnih šuma kopalja

opsjedaju naše gradove i nove gradiće koji niĉu ni njihovim rubovima. U tom ĉlanku, koji je

kao i svako djelo ko|e izlazi iz okvira dnevne politike i dnevnih skandala ostao nezamijećen, i

njegovim još manje zamijećenim posljednjim redcima, opisujući straţnje dvorište jedne

dţamije nedovršenog minareta u jednoj sporednoj ĉetvrti, obraslo asimetriĉnim trnjem i

simetriĉnom paprati, pripovijedao si o nekoj mukloj, tamnoj i slijepoj jami. Shvatio sam da si

tom stvarnom jamom, koju si opisao trima pridjevima, majstorski aludirao na to da trebamo

svrnuti pogled ne prema visinama betonskih minareta, nego prema zmijama i dušama koje

leţe u isušenim i mraĉnim jamama zaostalim u podsvijesti naše prošlosti. Zato je bila

nuţnost, a ne sluĉajnost to što si deset godina kasnije, jedne od besanih i nesretnih noći u

kojima si bio prisiljen sam, potpuno sam se hrvati s utvarama griţnje savjesti, potaknut

vlastitom tuţnom prošlošću i kiklopima, opisujući „oko‟ krivnje koje te godinama bez milosti

prati, u jednom tekstu napisao da taj organ vida stoji „toĉno posred ĉela poput mraĉne jame‟.”

Je li taj glas, ĉijeg je vlasnika Galip zamišljao u pohabanoj jakni s bijelim ovratnikom i s

licem utvare, sve te reĉenice izgovarao napamet, u ţaru sjećanja, ili je odnekud ĉitao? Galip

se zamislio. Glas je pak njegovu šutnju protumaĉio kao znak i pobjedniĉki se nasmijao. Zatim

je s osjećajem bratske bliskosti što ga pruţa spoznaja da poput zajedniĉke pupĉane vrpce

dijele telefonsku ţicu koja, krenuvši iz podnoţja tko zna kojeg gradskog breţuljka, prolazi

tko zna kojim od podzemnih putova punih bizantskih novĉića i osmanlijskih lubanja, proteţe

se meĊu hrĊavim stupovima, platanama i kestenima poput konopca za rublje te kao crni

bršljan obavija boĉne zidove starih zgrada na kojima se ţbuka ljušti, kao da odaje tajnu

prošaptao da jako voli Dţelala, jako cijeni Dţelala, dobro poznaje Dţelala i Dţelal u to više

ne sumnja, zar ne?

“Ne znam”, rekao je Galip.

“Onda hajde da se riješimo ovih crnih telefona”, rekao je glas. Zato što je zvonjava tih

telefona, koji su s vremena na vrijeme zvonili sami od sebe, više zastrašivala nego

upozoravala, zato što su njihove slušalice boje katrana bile teške poput malih utega, zato što

su pri okretanju brojeva škrgutali melodiju poput one starih rotacijskih vrata na trajektnom

pristaništu Karakoj-Kadikoj i zato što bi povremeno uspostavili vezu s kim oni hoće, a ne s

kim hoće onaj koji bira broj. “Jesi li razumio, gospodine Dţelale? Daj mi adresu, odmah ću

doći.”

Galip je, kao uĉitelj pokoleban genijalnošću svog izvrsnog uĉenika, prvo zastao, a onda,

ĉudeći se cvjetovima koji se sa svakim odgovorom otvaraju u vrtu njegovog vlastitog

sjećanja, beskraju tog vrta u svakom pitanju i stupici u koju je polako upadao, upitao:

“Najlonske ĉarape?”

“U tekstu iz 1958. napisao si da si dvije godine ranije, znaĉi u vrijeme kad si bio prisiljen

svoju kolumnu umjesto pod svojim objavljivati pod bijednim izmišljenim imenima, u jednom

kinu na Bejogluu (Ruja), u koje si jednog vrućeg ljetnog dana ušao ošamućen od rada i

samoće da bi zaboravio svoju nesreću i pobjegao od podnevnog sunca, gledao prvi od dva

filma poĉevši od sredine. IzmeĊu grohota ĉikaških gangstera poturĉenih uz pomoć jadnih

sinkronizera s Bejoglua, pucnjeva iz automatskih pušaka i zveketa boca i stakla, trgnuo te

zvuk koji je dolazio iz blizine: nedaleko od tebe jedna se ţena kroz najlonske ĉarape dugim

noktima ĉešala po nogama. Kad je prvi film završio, a svjetla se upalila, dva reda ispred sebe

vidio si lijepu i elegantnu majku i njezinog pametnog i mirnog jedanaestogodišnjeg sina kako

prijateljski razgovaraju. Dugo si promatrao njihovo prijateljstvo i naĉin na koji su razgovarali

pozorno slušajući jedno drugo. U kolumni koju ćeš napisati dvije godine kasnije, opisat ćeš

kako si, gledajući drugi film, umjesto zveketa maĉeva i huke morskih oluja što su sukljali iz

zvuĉnika, slušao šum koji je proizvodila nemirna ruka švrljajući po nogama koje su u ljetnim

noćima sluţile kao hrana istanbulskim komarcima, a umjesto o urotama koje kuju gusari na

platnu, razmišljao o prijateljstvu majke i sina. Kao što si opisao u ĉlanku napisanom dvanaest

godina nakon toga, netom nakon što je objavljen tekst o najlonskim ĉarapama, vlasnik novina

te izgrdio: zar nisi znao da je opaţanje seksualnosti kod udanih ţena s djecom opasno, vrlo

opasno ponašanje i da turski ĉitatelj to neće trpjeti, i da je, ako ţeliš biti ţivi kolumnist,

neophodno da pripaziš na ono što pišeš o udanim ţenama, kao i na svoj stil?”

“Stil. Kratak odgovor, molim.”

“Stil je za tebe bio ţivot. Stil je za tebe bio glas. Stil su bila tvoja razmišljenje. Stil je bio bit

osobnosti koju si oţivio u sebi. No ta osobnost nije bila jedna, niti dvije. Bile su tri...”

"Tvoj prvi glas koji zoveš 'moja jednostavna osobnost‟. To je onaj koji pokazuješ svima,

koji posjedaš za stol na obiteljskim okupljanjima

i nakon jela ga tjeraš da ogovara s ostalima okruţen dimom cigareta. Toj osobi duguješ

detalje vezane uz svakodnevni ţivot. Drugi je osoba kakva ţeliš biti. To je maska koju si

ukrao od onih koji ne mogu naći spokoj na ovome svijetu, nego ţive u nekom drugom. Koji

su okaljani ĉarima tog drugog svijeta i u tebi izazivaju divljenje. Jednom si napisao, a ja sa

suzama u oĉima ĉitao, da bez navike da šapćući vodiš dijaloge s tim „junakom‟ kojeg si prvo

ţelio imitirati, a poslije zauzeti njegovo mjesto, bez navike da igre rijeĉi, zagonetke, ruganja i

peckanja koje ti je šaptao u uho ponavljaš poput slaboumnika koji pjevuši refrene koji mu se

motaju po glavi, ne bi mogao podnijeti svakodnevni ţivot, pa bi se poput mnogih nesretnika

povukao u neki kut i ĉekao smrt. Ona treća je tebe, a naravno i mene, dovodila do svjetova

koje ove tvoje dvije osobnosti koje si nazivao „objektivni stil, subjektivni stil‟ ne mogu

dosegnuti. Mraĉna osobnost, crni stil! Ono što si napisao u noćima kada si bio toliko nesretan

da se nisi mogao zadovoljiti imitacijama i maskama bolje znam ja, ali ono što si radio bolje

znaš ti, brate. Razumjet ćemo jedan drugoga, jedan drugoga ćemo pronaći, zajedno ćemo se

prerušiti, daj mi svoju adresu.”

“Adrese?”

“Gradovi nastaju od adresa, adrese od slova, a slova od lica. U ponedjeljak 12. listopada

1963. opisivao si Kurtuluš, starim imenom Tatavla, Armenska ĉetvrt, kao jedan od tebi

najdraţih kutaka Istanbula. Ĉitao sam s uţitkom.”

“Ĉitati?”

“Jednom, u veljaĉi 1962., ako je datum potreban, jedne zimske veĉeri jednoga od onih tvojih

nervoznih dana u kojima si se pripremao za vojni udar koji će spasiti domovinu od bijede, u

nekoj mraĉnoj uliĉici na Bejogluu vidio si kako je jedno veliko zrcalo s pozlaćenim okvirom

- koje se iz jednog noćnog kluba u kojemu rade trbušne plesaĉice i opsjenari iz tko zna kojeg

ĉudnog razloga selilo u neki drugi - od hladnoće ili iz nekog drugog razloga prvo puklo, a

zatim se pred tvojim oĉima raspalo u sitne komadiće. U tom si trenu shvatio da to što se spoj

koji od stakla ĉini zrcalo u turskom naziva „tajnom‟ nije sluĉajnost. Kad si u jednoj svojoj

kolumni opisao taj trenutak nadahnuća, rekao si da je ĉitanje zapravo gledanje u ogledalo: oni

koji poznaju „tajnu‟ iza ogledala prelaze na drugu stranu, a oni koji nisu upućeni u tajnu slova

ne mogu naći ništa do bljutavosti svojih lica na ovome svijetu.”

“Što je bila ta tajna?”

“Što je ta tajna osim tebe znam samo ja. I sâm znaš da je to nešto što se ne moţe objasniti

preko telefona. Daj mi adresu.”

“Što je bila ta tajna?”

“Misliš li da je potrebno da ti ĉitatelj posveti cijeli svoj ţivotni vijek da bi je se domogao?

Ja sam ti ga posvetio. Da bih mogao naslutiti tu tajnu, ĉitao sam sve što si napisao u

godinama kada nisi pisao pod svojim imenom: romane u nastavcima koje si pisao za nekog

drugog, zagonetke, portrete, politiĉke i sentimentalne reportaţe. U drţavnim knjiţnicama u

kojima peći nisu radile, obuĉen u kaput, s kapom na glavi i vunenim rukavicama na rukama,

dršćući sam sjedio i ĉitao sve za što sam slutio da si ti napisao. To što si tijekom više od

trideset godina bez prestanka objavljivao u prosjeku nešto više od osam stranica dnevno, ĉini

knjigu od sto tisuća stranica ili tristo svezaka po tristo trideset i tri stranice. Ovaj bi ti narod

samo zbog toga trebao podignuti spomenik.”

“I tebi, zato što si proĉitao”, reĉe Galip. “Spomenik?”

“Dok sam na jednom od svojih putovanja kroz Anadoliju, u gradiću ĉije sam ime zaboravio, u

parku na gradskome trgu ĉekao polazak autobusa, pokraj mene je sjeo jedan mladić. Poĉeli

smo razgovarati. Prvo smo razgovarali o Ataturkovom spomeniku koji je prstom upirao u

garaţu za autobuse, kao da govori da je odlazak jedino što se u tom tuţnom gradiću moţe

napraviti. Kasnije smo, kad sam na to skrenuo razgovor, priĉali o ĉlanku koji si napisao o

kipovima Ataturka kojih u našoj zemlji ima više od deset tisuća. Napisao si da će u noći

Posljednjeg suda, dok nebesku tamu budu cijepali munje i gromovi, a Zemlja se pomicala, svi

ti ĉudovišni kipovi oţivjeti, da će se, neki u zapadnjaĉkoj odjeći obloţenoj golubljim

izmetom, neki u maršalskoj uniformi s medaljama, neki na zastrašujućem propetom pastuhu

golemog uda, a neki s cilindrom i fantomskim ogrtaĉem, polako pomaknuti s mjesta. Sići će s

postolja zatrpanih suhim cvijećem i vijencima, oko kojih su godinama jurili prašnjavi stari

autobusi, konjske zaprege i muhe, i pred kojima su se vojnici u uniformama koje mirišu na

znoj i uĉenice ţenske gimnazije koje mirišu po naftalinu okupljali i recitirali himnu, te utonuti

u tamu. Opisao si i s kolikim će se strahom u noći Sudnjeg dana, dok tlo bude podrhtavalo i

nebo se cijepalo, od zvuka tih bronĉanih I mramornih ĉizama i potkova u rubnim ĉetvrtima

parati uši naših ubogih sugraĊana koji će iza zatvorenih prozora svojih kuća slušati fijukanje

izvana. Taj je ĉlanak svojedobno proĉitao i vatreni mladić koji je sjedio pokraj mene, i toliko

se uzbudio da ti je odmah s nestrpljenjem napisao pismo u kojem je pitao kada će taj Sudnji

dan doći. Ako je toĉno ono što mi je rekao, poslao si mu kratak odgovor u kojem si od njega

zatraţio jednu fotografiju za dokumente. Kad si je dobio, otkrio si mu tajnu koja će „biti

znamenje da je taj dan došao‟. Ne, tajna koju si mu odao nije bila „ta tajna'. Zato što mi ju je

mladić, razoĉaran dugogodišnjim ĉekanjem u parku s presušenim bazenom i oĉerupanim

travnjakom, otkrio iako je trebala biti osobna. Navodno si mu napisao druga znaĉenja nekih

slova i traţio da neku reĉenicu na koju će jednoga dana naići u tvojem ĉlanku shvati kao

znak. Nakon ĉitanja te reĉenice, naš je mladić trebao odgonetnuti šifriranu kolumnu i krenuti

u akciju.”

“Koja je to bila reĉenica?”

“„Cijeli moj ţivot bio je pun ruţnih uspomena poput ove.‟ To je bila reĉenica. Ne mogu

razabrati je li ju on izmislio ili si je ti napisao. Zanimljivo je to što sam, kad si priĉao o tome

kako ti pamćenje slabi ili se ĉak potpuno briše, u jednom tvojem starom ĉlanku koji je ovih

dana ponovno objavljen proĉitao tu reĉenicu zajedno s ostalima. Daj mi adresu pa ću ti

odmah objasniti što to znaĉi.”

“Druge reĉenice?”

“Daj mi adresu! Daj mi adresu jer sada znam da te ne zanimaju ni druge reĉenice ni druge

priĉe. Odustao si od ove zemlje toliko da te više ništa ne zanima. U mišjoj rupi u kojoj se s

gnušanjem skrivaš, na rubu si da se zbog samoće, nedostatka prijatelja i suputnika poĉneš

nekontrolirano smijati. Daj mi adresu pa ću ti reći u kojem ćeš kutku antikvarijata pronaći

uĉenike vjerske škole i hrvaĉke suce, ljubitelje tek stasalih djeĉaka, kako razmjenjuju

potpisane fotografije koje su dobili od tebe. Daj mi adresu pa ću ti pokazati gravure koje

prikazuju osam posljednjih osmanlijskih sultana u skrivenome kutku Istanbula in flagranti s

haremskim ţenama na koje su prethodno navukli odjeću zapadnjaĉkih kurvi. Jesi li znao da

se ta bolest, koja zahtijeva obilje haljina i nakita, u luksuznim pariškim krojaĉnicama i

javnim kućama naziva „turska slabost‟? Jesi li znao da je na jednoj gravuri koja prikazuje

Mahmuda II. kako prerušen opći u nekom mraĉnom istanbulskom sokaku, on naslikan s

golim nogama u ĉizmama koje je Napoleon nosio u pohodu na Egipat i kriţem od rubina i

dijamanata, koji je njegova omiljena ţena, sultanija majka Bezmialem, a ona je baka našeg

princa ĉija ti se priĉa jako svidjela i kuma jednog osmanlijskog broda, smjelo nosila?”

“Kriţ?” rekao je Galip s nekom radošću i osjećajem da prvi put u šest dana i ĉetiri sata

otkako ga je ţena napustila uţiva u ţivotu.

“Kriţ je po obliku suprotnost polumjesecu, njegovo pobijanje, „negativ‟. Odmah ispod teksta

od 18. siječnja 1958., u kojem si, da bi to dokazao, razglabao o redcima iz rane egipatske

geometrije, arapske algebre i sirijskog neoplatonizma, bila je objavljena vijest o vjenĉanju

Edwarda G. Robinsona, kojega kao „opasnog frajera s velikog platna i pozornica koji ţvaĉe

cigare‟ jako volim, i Jane Adler, modne dizajnerice iz New Yorka, kao i fotografija

mladenaca u sjeni kriţa. Znam da to nije bila sluĉajnost. Daj mi adresu. Toĉno tjedan dana

nakon tog ĉlanka iznio si ideju da odgoj naše djece u strahu od kriţa i oduševljenju prema

polumjesecu u njihovim zrelim godinama uzrokuje tromost. Na primjer, nesposobnost

odgonetanja ĉarobnih holivudskih lica i spolnu neodluĉnost, tako da sve ţene lijepih lica

doţivljavaju kao majke ili tete. Da bi dokazao to svoje stajalište, napisao si da će se u

spavaohicama besplatnih internata, u dane kada se na satu povijesti govori o kriţarskim

ratovima, nasumce pronaći na stotine uĉenika koji su smoĉili krevet. Ali to ne znaĉi ništa. Daj

mi adresu pa ću ti donijeti sve priĉe o kriţevima iz provincijalnih novina na koje sam nabasao

dok sam kopao po knjiţnicama da bih ĉitao tvoje ĉlanke. Iz Erdţijas posta, Kajseri, 1962.:

„OsuĊenik na smrt, koji se vraća iz zemlje mrtvih nakon što je puklo masno uţe koje mu je

bilo oko vrata, opisuje kriţeve na koje je naišao na svojem kratkom putu u pakao‟. A iz Zelene

Konje, Konja, 1951. „Naš glavni urednik je danas telegramom objavio Predsjedniku

Republike da je za .urski moral prikladnije da umjes.o .og pozna.og slova u obliku kriţa

koris.imo (.)‟, i ako mi daš adresu, odmah ću ti donijeti još i više... Ne kaţem da ćeš ih

iskoristiti kao materijal zato što znam da mrziš kolumniste koji ţivot doţivljavaju kao

materijal. Odmah ću donijeti sve Sto trenutaĉno stoji preda mnom U kutijama, zajedno ćemo

ĉitati, zajedno se smijati, zajedno plakati. Hajde, daj ml adresu, donijet ću ti priĉu u

nastavcima iz gradskih novina o mladićima iz Iskenderuna koji jedino u noćnim klubovima

nisu mucali zato Sto nikome osim barskim zabavljaĉicama nisu mogli ispriĉati koliko mrze

svoje oĉeve. Daj adresu, donijet ću ti proroĉanstvo o ljubavi i smrti nepismenog konobara

koji ne samo da nije znao perzijski, nego ni turski nije govorio kako valja, ali je, budući da su

bili blizanci po duši, recitirao nepoznatu poeziju Omera Hajama. Daj adresu pa ću ti donijeti

snove novinara i slovoslagaĉa iz Bajburta koji je shvatio da će izgubiti pamćenje, pa je na

posljednjoj stranici novina kojih je bio vlasnik u nastavcima poĉeo objavljivati sve svoje

znanje, sav ţivot i sjećanja, sve do noći svoje smrti. Znam da ćeš u prostranom vrtu koji

opisuje u posljednjem snu, meĊu uspomenama na neke dane koje blijede, lišćem koje pada i

zdencem koji presušuje, pronaći i svoju priĉu. Brate moj. Znam i kako si, da bi sprijeĉio da ti

se pamćenje sasuši, uzimao lijekove koji razrjeĊuju krv. I da si svakodnevno satima leţao

nogu naslonjenih na zid da bi ti krv otišla u mozak i tako jednu po jednu izvlaĉio uspomene iz

te tmurne, slijepe rupe. Dok ti glava viseći preko ruba kauĉa ili kreveta poprima ţarkocrvenu

boju, s mukom se prisjećaš: „16. oţujka 1957/ „16. oţujka 1957. sam u kebabdţinici Vilajet

sjedio i jeo s kolegama iz redakcije i priĉao o maskama koje ljubomora moţe navući na

ĉovjeka!' I onda se, znam, ponovno trudiš i kaţeš: „Da, da. U svibnju 1962. godine, kad sam

se u kući u jednoj od sporednih ulica Kurtuluša probudio nakon nevjerojatnog podnevnog

voĊenja ljubavi, ţeni koja je pokraj mene leţala gola rekao sam da dva ogromna madeţa na

njezinoj koţi sliĉe madeţima moje maćehe‟. Kaţeš, ali se odmah poslije prepuštaš sumnji

koju ćeš poslije opisati kao „nemilosrdnu‟. Jesi li to rekao njoj ili svjetloputoj ţeni u kamenoj

kući u kojoj se kroz odškrinute prozore neprestano ĉuje ţamor s trţnice na Bešiktašu? Ili ţeni

orošenih oĉiju koja se odvaţila kasniti muţu i djeci samo zato što te toliko voli, i koja je,

izašavši iz jednosobnog stana s pogledom na golo drveće u parku Dţihangir, otišla ĉak na

Bejoglu da ti kupi neki upaljaĉ za koji se, kao što ćeš kasnije napisati u jednoj kolumni, više

ni ne sjećaš zašto si ga toliko razmaţeno zahtijevao? Daj adresu, pa ću ti donijeti Mnemonics,

najnoviji lijek iz Europe koji nas, na brzinu otvarajući nikotinom i ruţnim sjećanjima

zaĉepljene ţile u mozgu, u trenutku vraća u svakodnevni ţivot izgubljenog raja. Nakon što

umjesto dvije, kako piše u receptu, u svoj jutarnji ĉaj poĉneš dodavati dvadeset kapi tekućine

boje jorgovana, zauvijek ćeš se sjetiti mnogih uspomena koje si zaboravio, kao i onih za koje

si zaboravio da si ih zaboravio, onako kako pronalaziš drvene bojice, ĉešljeve i pikule iz

djetinjstva koje izranjaju iz prostora iza starih ormara. Ako mi daš adresu, sjetit ćeš se ĉlanka

u kojemu govoriš da svatko od nas nosi kartu na svojem licu i da je ona puna naznaka

nezaobilaznih zakutaka grada u kojem ţivimo, kao i zašto si taj ĉlanak napisao. Ako mi daš

adresu, sjetit ćeš se zašto si u svojoj kolumni morao pisati o poznatoj Mevlaninoj priĉi o

natjecanju slikara. Ako mi daš adresu, sjetit ćeš se i zašto si napisao onu nerazumljivu

kolumnu o tome kako ta beznadna samoća nikad neće postojati zato što nas i u najsamotnijim

vremenima prate ţene iz mašte. Napisao si još i da će nas te ţene, kad god instinktivno

naslute da maštamo o njima, ĉekati, traţiti, a poneke nas i naći. Daj mi adresu, brate, pa ću te

podsjetiti i na ono ĉega se ne budeš mogao sjetiti, jer sad polako gubiš cijeli raj i pakao koji si

ţivio i snivao. Daj adresu da odmah doĊem i spasim te prije nego ti pamćenje u potpunosti

utone u bezdan zaborava. Znam sve o tebi, proĉitao sam sve što si napisao. Osim mene, ne

moţeš naći nikoga da ti pomogne ponovno uspostaviti taj svijet, ponovno napisati te ĉarobne

tekstove koji, danju kao krvoţedni orao, a noću kao prepredene utvare, tumaraju cijelom

zemljom. Kad doĊem do tebe, ponovno ćeš poĉeti pisati te ĉarobne ĉlanke koji pale vatru u

srcima mladića u kavanama najzabaĉenijih anadolskih sela, zbog kojih iz oĉiju uĉitelja i

uĉenika u osnovnim školama na planinskim vrhovima suze cure u potocima, a kod mladih

majki, koje u kućama u sporednim uliĉicama malih gradića ĉekaju smrt ĉitajući fotoromane,

bude ushit za ţivotom. Daj adresu, razgovarat ćemo sve do jutra pa ćeš zajedno s izgubljenom

prošlošću ponovno pronaći ljubav za ovu zemlju i ove ljude. Pomisli samo na oĉajnike koji ti

pišu pisma u snjeţnim planinskim gradićima u koje poštanska kola svraćaju samo jednom u

petnaest dana. Pomisli na budale koje prije nego što raskinu zaruke, odu na hadţ ili iskoriste

pravo glasa na izborima, tebi pišu i od tebe traţe pamet, na nesretne Ċake koji te ĉitaju na satu

zemljopisa sjedeći u zadnjem redu, na jadne uredske sluţbenike koji sjede za stolovima

gurnutima u neki kut i, ĉekajući dan odlaska u mirovinu, pogledom prelijeću tvoje tekstove.

Pomisli na nesretnike koji, ako nema tvojih ĉlanaka, naveĉer u kafiću osim radijskog

programa nemaju nikakvu temu za razgovor. Pomisli na sve one koji te ĉitaju na

nenatkrivenim autobusnim postajama, u prljavim i melankoliĉnim salonima kina i na

zabaĉenim ţeljezniĉkim postajama. Svi od tebe oĉekuju ĉudo, svi!

I moraš im dati ĉudo koje oĉekuju. Daj adresu, bolje ćemo to napraviti udvoje. Napiši im da

se bliţi dan osloboĊenja. Da će uskoro proći vrijeme stajanja u redu pred ĉesmom u naselju s

plastiĉnim spremnicima u rukama i išĉekivanja da voda poteĉe. Da će gimnazijalke koje

bjeţe od kuće, umjesto da završe u javnim kućama na Galati, moći postati filmske zvijezde i

da će, nakon ĉuda koje će se uskoro dogoditi, svaka srećka Narodne lutrije biti dobitna. Da

pijani muţevi kad se vrate kući neće tući svoje ţene i da će nakon tog ĉudesnog dana lokal-

nim vlakovima biti dodani vagoni. Napiši i da će jednoga dana na svim gradskim trgovima

svirati orkestri kao na onima u Europi, da će jednog dana svi biti slavni i junaci i da će jednog

dana, jednog skorog dana, svi moći ne samo spavati sa svakom ţenom koju poţele, uklju-

ĉujući i vlastitu majku, nego da će tu ţenu - na neki ĉudesan naĉin - i nakon toga moći

nastaviti gledati kao anĊeosku djevicu i sestru. Napiši da su napokon pronaĊeni tajni

dokumenti koji rasvjetljavaju povijesnu tajnu koja ih je stoljećima drţala u bijedi i da

organizacija vjernika koja poput mreţe obavija cijelu Anadoliju samo što se nije pokrenula.

Napiši da je izašlo na vidjelo tko su pederi, svećenici, bankari i kurve koji postavljaju

meĊunarodnu zamku koja nas osuĊuje na ovaj bijedni ţivot, kao i tko su njihovi lokalni

suradnici. Pokaţi im tko su im neprijatelji da bi mogli osjetiti spokoj koji pruţa pronalaţenje

krivca za vlastitu nesreću i bijedu; daj im naslutiti što da uĉine da se od tih neprijatelja spase

kako bi u satima u kojima se od tuge i bijesa tresu kao prutovi mogli sanjariti o tome kako će

jednoga dana sklopiti velik, velik posao. Toliko im dobro objasni da su za svu bijedu u

njihovim ţivotima odgovorni ti odvratni neprijatelji, da osjete unutarnji spokoj koji pruţa

prebacivanje vlastitih grijeha na druge. Brate moj, znam da tvoje pero moţe ostvariti sve

maštarije, napisati puno teţe priĉe i izvesti najnevjerojatnija ĉuda. Sve ćeš te snove ostvariti

ĉudesnim rijeĉima i fantastiĉnim uspomenama koje ćeš izvući iz bezdana svojeg sjećanja.

Ako je naš travar iz Karsa mogao godinama s vjerom ĉitati priĉe o ulicama u kojima je

proteklo tvoje djetinjstvo, to je zato što je izmeĊu redaka mogao naslutiti te snove. Vrati mu

njegove snove. Nekoć si pisao tekstove od kojih su nesretnici u ovoj zemlji drhtali, od kojih

su se jeţili, koji su im mutili pamet, koji su im davali naslutiti buduće lijepe dane kao da ih

podsjećaju na stare bajrame s vrtuljcima i ljuljaĉkama. Daj mi adresu i ponovno ćeš ih pisati.

Što se osim pisanja u ovoj prokletoj zemlji moţe oĉekivati od ljudi poput tebe? Znam da

pišeš samo zato što ne moţeš ništa drugo, zato što si bespomoćan. Ah, kao da sam svih ovih

godina malo mislio na te tvoje trenutke bespomoćnosti. UzbuĊivalo te kad bi vidio slike paša

i voća koje vise u voćarnicama. Brinuo si se kad bi vidio svoju tuţnu braću tvrdih pogleda

kako u prljavim kavanama zabaĉenih ĉetvrti kartama gnjecavim od vlage igraju „šezdeset

šest‟. Kad bih vidio majku i sina kako u slijepoj jutarnjoj tami stoje u redu ispred Vijeća za

meso i ribu da bi obavili povoljnu kupovinu, kad bi na mojim putovanjima po Anadoliji vlak

ujutro prolazio pored mjesta na kojima se okupljaju nadniĉari, kad bi mi za oko zapeli oĉevi

koji u nedjeljno poslijepodne u blatnjavim parkovima bez drveća i zelenila sjede sa ţenama i

djecom i pušeći ĉekaju da proĊe beskrajno vrijeme dosade, upitao bih se što bi ti mislio o

njima. Znam da bi ti, da si vidio te prizore, vrativši se naveĉer u svoj sobiĉak sjeo za svoj

stari radni stol koji je protuteţa ovoj bijednoj i zaboravljenoj zemlji, i njihove bajke zapisao

na bijele papire kojima se razlijeva tinta. Zamišljao bih te glave nagnute nad papire kako u

ponoć, bez nade, potišten ustaješ od stola, otvaraš hladnjak i, kao što si jednom napisao, ne

uzimaš ništa odreĊeno. Ništa ne vidiš, ništa ne uzimaš, samo zamišljeno gledaš i potom

odsutno poput mjeseĉara lutaš sobama i oko stola. O, brate! Bio si sam. Bio si bijedan. Bio si

tuţan. Koliko sam te volio! Godinama sam ĉitao tvoje ĉlanke i mislio na tebe. Uvijek na tebe.

Molim te, daj mi adresu. Barem mi daj odgovor. Ispriĉat ću ti kako sam na licima studenata

Vojne akademije s kojima sam se susreo na brodu za Jalovu vidio nalijepljena ogromna slova

nalik mrtvim paucima. Ispriĉat ću ti kako je te ĉvrsto graĊene studente, kad sam se s njima u

prljavom brodskom toaletu našao nasamo, obuzela ljupka i djetinja uznemirenost. Ispriĉat ću

ti kako je slijepi prodavaĉ lutrije, koji u dţepovima nosi pisma s odgovorima koja je dobio od

tebe, u krĉmi nakon jedne ĉašice rakije davao drugima za stolom da ih ĉitaju. Kako je svaki

put svima za stolom ponosno pokazivao zagonetku u tekstu u koju si ga ti uputio i kako je

svako jutro tjerao sina da mu ĉita Milijet ne bi li pronašao reĉenicu koja će tu zagonetku

upotpuniti. Na pismima je bio peĉat pošte Tešvikije. Halo, slušaš li me? Ako ništa, bar mi

odgovori, reci da si tu. Boţe! ĉujem da dišeš, ĉujem ti dah. Slušaj. Ovo su reĉenice koje sam

unaprijed briţno pripremio. Slušaj ih paţljivo. Dok si objašnjavao zašto ti se tanki dimnjaci

starih bosporskih brodova koji ispuštaju sumoran dim ĉine toliko njeţnima i krhkima, ja sam

te razumio. Kad si napisao da na provincijskim svadbama na kojima ţene plešu sa ţenama, a

muškarci s muškarcima u trenu ostaješ bez daha, ja sam te razumio. Kad si pisao o tome zašto

se tjeskoba, koja ti sapinje dušu dok hodaš meĊu ostacima drvenih kuća što se proţimaju s

grobljima, u ponoć kad se vratiš u sobu pretvara u suze, ja sam te razumio. Kad si napisao

kako te razdire tišina dok u starim kinima na ĉijim vratima mala djeca prodaju proĉitane

Teksase i Tommikse, u dvorani krcatoj mladićima koji se neprekidno vrpolje, gledaš filmove

sa Samsonom i Herkulom radnje smještene u doba staroga Rima, a na platnu se pojavljuju

duge tanke noge i ţalosno lice trećerazredne ameriĉke glumice u ulozi lijepe ropkinje, i kako

onda poţeliš umrijeti, i tada sam te razumio. Kako? Razumiješ li ti mene? Odgovori,

pokvarenjaĉe! Ja sam onaj nevjerojatni ĉitatelj koji bi svakog pisca, ako ga samo jednom u

ţivotu sretne, uĉinio sretnim! Daj mi adresu i donijet ću ti fotografije uĉenica ţenske

gimnazije koje su tvoje oboţavateljice. Sto dvadeset i sedam komada. Neke su u biljeţnici za

ankete ostavile adrese, a neke upisale rijeĉi divljenja. Trideset i tri nose naoĉale, jedanaest ih

ima aparatić za zube, šest ih ima vrat dug poput labuĊega, a dvadeset i ĉetiri nose kosu

svezanu u konjski rep, onako kako ti voliš. Sve te vole, oĉarane su tobom. Kunem ti se. Daj

mi adresu i donijet ću ti popis ţena koje su poĉetkom šezdesetih, kad si u jednoj kolumni

pisao: „Jeste li sinoć slušali radio? Ja sam slušajući Sat zaljubljenih i voljenih cijelo vrijeme

razmišljao‟, svim srcem vjerovale da si razmišljao upravo o njima. Jesi li znao da osim u

provincijskim gradićima, kućama sluţbenika, meĊu ţenama ĉasnika te vatrenim i nervoznim

studentima, oboţavatelja imaš i u visokom društvu? Ako mi daš adresu, donijet ću ti i

fotografije ţena koje se ne maskiraju samo za otuţne balove visokog društva, nego i u

privatnom ţivotu. Jednom si s pravom napisao da kod nas ne postoji privatni ţivot i da

„privatni ţivot‟ kao pojam koji susrećemo u prevedenim romanima i vijestima iz stranoga

ţutog tiska ne moţemo ni shvatiti, ali kad vidiš te fotografije s ĉizmama s visokim

potpeticama i Ċavolskim maskama... Hajde daj, daj mi adresu, preklinjem te. Odmah ću ti

donijeti i fascinantnu zbirku portreta sugraĊana koju sam skupio tijekom dvadeset godina.

Imam fotografije ljubomornih ljubavnika snimljene netom nakon što su jedno drugome u lice

bacili dušiĉnu kiselinu. Fotografije bradatih i golobradih zbunjenih reakcionara, uhvaćenih

pri tajnom obredu crtanja arapskih slova po licima. Fotografije kurdskih pobunjenika s ĉijih

lica koja gore od napalma slova nestaju, i one pogubljenja silovatelja koji u tišini vise u

pograniĉnim gradovima, koje sam pomoću mita uspio izvući iz dosjea o izvršenju. Kad im

masno uţe slomi vrat, suprotno onome što prikazuju karikature, jezik uopće ne izaĊe. Samo

su slova na licu puno ĉitkija. Sad znam i koju si skrivenu ţelju izrazio kad si u jednom od

svojih starijih tekstova pisao o tome zašto više voliš stare autoritete i krvnike. Odijelo koje

odijevaš kad usred noći izlaziš meĊu nas da bi oţivio izgubljene zagonetke poznato mi je

koliko i to da te zanimaju šifre, igre rijeĉima i skriveni spisi. Znam i podvale koje ste ti i tvoja

polusestra smišljali za njezinog muţa odvjetnika da biste se mogli nalaziti i o svemu se šaliti

do jutra. Da biste mogli ispriĉati najbezazleniju, najĉišću priĉu koja nas ĉini onime što jesmo.

Znam i koliko si bio u pravu kad si bijesnim ĉitateljicama, koje su se poţalile na ĉlanke u

kojima se šališ na raĉun odvjetnika, rekao da zapravo ne govoriš o njima. Daj mi već jednom

tu adresu! Znam što oznaĉava svaki od pasa, lubanja, konja i vještica koji se zabavljaju u

tvojim snovima, i kakve ljubavne priĉe pišeš zbog sliĉica ţena, pištolja, mrtvaĉkih glava,

nogometaša, zastava i cvijeća zalijepljenih u kutovima retrovizora u taksijima. Znam i dio

kljuĉnih reĉenica koje guraš u ruke svojim oboţavateljima da bi ih otjerao od sebe, kao i

zašto se nikad ne odvajaš niti od biljeţnica u koje ih zapisuješ niti od povijesnih kostima...”

Mnogo kasnije, nakon što je neĉujno spustio slušalicu i iskopĉao telefon, nakon što je

poput mjeseĉara koji traţi vlastite uspomene pretraţio Dţelalove biljeţnice, staru odjeću,

ormare i ĉlanke, leţao je u Dţelalovom krevetu, odjeven u njegovu pidţamu. Dok je slušao

veĉernju vrevu s Trga Nišantaš i tonuo u dug i dubok san, Galip Je još jednom shvatio da je

najljepša strana sna to što se u njemu ono što si ĉuo miješa s onim što nikad nisi ĉuo, ono što

si vidio s onim što nikada nisi, a ono što znaš s onim što ne znaš, i to toliko da se zaboravlja

udaljenost koja na oĉi tjera suze, udaljenost izmeĊu osobe koja jesi i one za koju ţeliš

vjerovati da ćeš jednom postati.

Dvanaesto poglavlje

PRIĈA O TOME KAKO JE UŠAO U

OGLEDALO

Na nekome mjestu dvoje je skupa sjelo: lik i njegov odraz

uĎoše u zrcalo.

—Šejh Galip

Sanjao sam da sam napokon osoba kojom sam godinama htio postati. Negdje usred ţivota

koji se naziva “snom”, negdje u šumi graĊevina blatnjavoga grada, meĊu mraĉnim

ulicama i još mraĉnijim licima. Susreo sam te spavajući, umoran od tuge. Shvatio sam da

ćeš me moći voljeti ĉak i ako ne postanem netko drugi. Shvatio sam da trebam prihvatiti

sebe takvim kakav jesam, ponizno, kao da se promatram na fotografiji za dokumente.

Spoznao sam prazninu koja se krije u nastojanju da zauzmem tuĊe mjesto. Moţda u

nekom snu. Moţda u nekoj priĉi. Svaki put kad hodamo, pred nama se pojavljuju mraĉne

ulice i zastrašujuće kuće koje se nad nas nadvijaju. Dok hodamo, ploĉnici i trgovine

dobivaju smisao.

Koliko je godina prošlo otkad smo ti i ja prvi put zbunjeno otkrili ovu ĉarobnu igru s

kojom ćemo se u ţivotu toliko ĉesto susretati? Jedan dan uoĉi Bajrama majke su nas

odvele na djeĉji odjel neke trgovine odjećom (u to sretno, lijepo vrijeme naši se "odjeli”

još nisu dijelili na ţenske i muške). Sluĉajno smo zašli meĊu dva velika ogledala koja su u

polumraĉnom kutku dućana dosadnijeg od najdosadnijeg sata vjeronauka stajala jedno

nasuprot drugome, i ugledali kako se naši odrazi smanjuju, preklapaju i mnoţe.

Dok amo se dvije godine kasnije šalili na raĉun poznanika koji je svoje slike slao Klubu

prijatelja ţivotinja, primijetili smo da naslovnica posljednjeg broja Dječjeg tjedna, ĉiju smo

rubriku Veliki izumitelji ĉitali u tišini, prikazuje djevojku koja ĉita ĉasopis koji drţimo u

rukama. Paţljivo smo pogledali ĉasopis u njezinim rukama i primijetili da se slike jedna u

drugoj mnoţe: djevojka na naslovnici ĉasopisa koji u rukama drţi djevojka koja je na

naslovnici ĉasopisa koji u rukama drţi djevojka koja je na naslovnici ĉasopisa koji u rukama

drţi djevojka koja je na naslovnici ĉasopisa koji u rukama drţi djevojka koja je na naslovnici

ĉasopisa koji drţimo mi bili su ista crvenokosa djevojka i isti Dječji tjedan koji su se

smanjivali.

Isto se dogaĊalo i sa staklenkom paste od maslina koja se pojavila na trţištu onih godina

kad smo narasli i udaljili se jedno od drugog. Nju sam viĊao samo na vašem stolu, za

nedjeljnim doruĉkom, jer se na našem katu to nije jelo. Etiketa na staklenci, koja se na radiju

reklamirala: “Ooo, jedeš ajvar! - Ne, nego pastu od maslina Ender!” prikazivala je

besprijekornu i sretnu obitelj s majkom, ocem, djevojĉicom i djeĉakom kako sjedi za stolom i

doruĉkuje. Kad sam ti pokazao da na tom nacrtanom stolu stoji ista takva staklenka i na njoj

još jedna i da se staklenke paste od maslina i sretne Obitelji smanjuju do veliĉine koju oko ne

raspoznaje, oboje smo znali poĉetak ove bajke koju ću ti ispriĉati, ali ne i njezin kraj.

Djevojka i mladić bili su roĊaci. Odrasli su u istoj zgradi, penjali se istim stubištem,

halapljivo jeli iste slatkiše i lokume. Zajedno su uĉili, istodobno obolijevali od istih bolesti,

zajedno se skrivali ne bi li uplašili jedno drugo. Bili su istih godina. Zajedno su išli u školu i

kino, slušali iste programe na radiju i iste gramofonske ploĉe, ĉitali isti Dječji tjedan i iste

knjige, isprobavali iste fesove, svilene marame i ĉizme koji su izranjali iz ormara i škrinja po

kojima su kopali. Jednog su se dana, za posjeta striĉevog odraslog sina ĉije su priĉe

oboţavali, dokopali knjige koja mu je bila u rukama i poĉeli ĉitati.

Ta je knjiga bila veoma debela. Djeĉak i djevojĉica su se u poĉetku posprdno smijali

njezinim zastarjelim rijeĉima, kitnjastom stilu i perzijskim izrazima. Kad bi im dosadila,

bacali su je na stranu da bi je poslije listali, radoznali postoji li moţda u njoj kakav prizor

muĉenja, golo tijelo ili slika podmornice. Tek su je kasnije poĉeli ĉitati. Negdje na poĉetku

meĊu glavnim junacima odvijao se takav ljubavni prizor da je djeĉak poţelio naći se na

junakovom mjestu. Ljubav je bila toliko lijepo opisana da se i on poţelio zaljubiti kao i lik iz

knjige. I tako je prvo primijetio da je i sam poĉeo pokazivati sve znakove ljubavi za koje je

zamišljao da će kasnije biti opisani u knjizi (nestrpljivost za vrijeme jela, smišljanje izlika da

bi mogao otići djevojci, nemogućnost da pije vodu usprkos ţeĊi), a zatim shvatio da se, u

ĉarobnim trenucima dok su zajedno gledali stranice knjige drţeći ih svaki za jedan kraj,

zaljubio u djevojku.

No kakva je to priĉa bila ispriĉana u knjizi koju su ĉitali drţeći je svaki za jedan kraj? Bila

je to priĉa smještena u vrlo davna vremena, o mladiću i djevojci koji su se rodili u istome

nomadskom plemenu. Djevojka i momak, Husn i Ašk, Ljepota i Ljubav, ţivjeli su na rubu

iste pustinje, rodili se iste noći, pohaĊali nastavu kod istog uĉitelja, šetali obalom istoga

jezera i zaljubili se jedno u drugo. Kada je godinama kasnije mladić zatraţio njezinu ruku,

plemenski su starješine postavili uvjet: mora otići u Zemlju Srdaca i otamo donijeti jednu

dragocjenost. Kakve je samo muke prošao mladić na svom putu: upao je u zdenac i postao

zarobljenik šarene vještice, ošamutile su ga tisuće lica i likova koje je vidio u jednoj jami,

podlegao je ĉarima kćeri kineskog cara zato što ga je podsjećala na njegovu dragu, izvukao se

iz jama, bio zarobljen u tvrĊavama, slijedili su ga i on je slijedio druge. Hvatao se ukoštac sa

zimom, prelazio putove, slijedio tragove i znakove, zaglibljivao u tajne slova. Priĉao priĉe i

slušao ih. Na kraju mu je Suhan, koji ga je uvijek slijedio prerušen i spašavao od nevolja,

rekao: “Ti si tvoja draga, a tvoja draga je ti; zar to još nisi shvatio?” Tada se mladić sjetio da

se u djevojku zaljubio dok su na nastavi kod istog uĉitelja dijelili jednu knjigu.

U toj je knjizi pak bilo rijeĉi o jednom vladaru po imenu Hurem Šah i lijepom mladiću

Dţavidu u kojega je bio zaljubljen. Ti si, naravno, prije našeg sirotog vladara shvatila da se u

toj priĉi nalazi još jedna ljubavna priĉa o nekim drugim zaljubljenicima koji će se zaljubiti

ĉitajući neku treću ljubavnu priĉu. I u toj se priĉi dvoje zaljubljuje jedno u drugo ĉitajući

ljubavnu priĉu iz neke knjige, i ljubavnici iz te knjige takoĊer se zaljubljuju ĉitajući neku

drugu ljubavnu priĉu.

Kad sam godinama nakon posjeta trgovini odjeće, ĉitanja Dječjeg tjedna i prouĉavanja

staklenke paste od maslina otkrio da se te ljubavne priĉe otvaraju jedna u drugu jednako kao i

vrtovi naših sjećanja, i da se otvaranjem vrata meĊusobno povezuju i stvaraju beskonaĉan niz

priĉa, ti si pobjegla iz naše kuće, a ja sam se posvetio priĉama i svojoj priĉi. Sve te priĉe, od

kojih su se neke odvijale u pustinjama Arabije, u Damasku, neke u azijskim stepama, u

Horasanu, neke u podnoţju Alpa, u Veroni, a neke na obali Tigrisa, u Bagdadu, bile su tuţne,

sve melankoliĉne, sve dirljive. Što je još dirljivije, sve se te priĉe lako pamte i ĉovjek se

jednako lako moţe postaviti na mjesto najĉišćega, najnapaćenijeg i najnesretnijeg junaka.

Nisam još uspio odgonetnuti kraj naše priĉe, i ako ju jednoga dana netko, a moţda to

budem i ja, zapiše, ne znam hoće li se ĉitatelj, kao što sam to ja ĉinio dok sam ĉitao ljubavne

priĉe, moći odmah poistovjetiti s jednim od junaka niti hoće li se naša priĉa pamtiti. Ali sam,

budući da u ovakvim knjigama uvijek postoje odlomci koji junake i priĉe izdvajaju i ĉine

jedinstvenima, zakljuĉio da bih i ja trebao sastaviti jedan:

Volio sam te kad smo jednom zajedno bili u gostima i kad ti se, dok si pozorno slušala priĉu

pripovjedaĉa koji je bio tri koraka udaljen od tebe, u sobi u kojoj je zrak bio teţak i plaviĉast

od dima cigareta, na licu polako pojavio onaj ponoćni izraz koji kaţe “ja nisam tu”. Volio

sam preneraţeni izraz tvoga lica kada bi nakon tjedna lijenosti, nestrpljivo traţeći remen

meĊu košuljama, zelenim puloverima i starim spavaćicama koje iz nekog razloga nikako nisi

uspijevala baciti, kroz otvorena vrata primijetila strašan nered u ormaru. Volio sam te dok

smo bili djeca kad si iz obijesti odluĉila da ćeš biti slikarica i kad si se, sjedeći s djedom za

stolom, posvećena uĉenju crtanja drveta, bez ljutnje smijala njegovim zadirkivanjima koja

nisu imala veze s onim što si radila. Volio sam izraz zaigrane zbunjenosti koji bi ti se na licu

pojavio kad bi se vrata dolmuša zatvorila tako da je rub tvoga ljubiĉastog kaputa ostao vani,

ili kad bi vidjela kako kovanica od pet lira koju si maloĉas drţala u ruci iznenada pada na pod

i u besprijekornom se luku kotrlja prema rešetki na rubu ploĉnika. Volio sam te kad bi za

blistavog travanjskog dana izašla na naš maleni balkon i shvatila da te sunce prevarilo i da se

rubac koji si objesila ujutro još nije osušio, i odmah potom, kad bi snuţdeno osluhnula

cvrkutanje djece sa zemljišta iza zgrade. Volio sam te kad bih, dok bi nekome prepriĉavala

film koji smo zajedno gledali, u ĉudu shvaćao koliko je tvoje pamćenje drugaĉije od mojeg.

Volio sam te dok bih te promatrao kako sklupĉana u nekom kutku, ne mareći za mene, u

novinama s puno slika ĉitaš bisere o ţenidbama unutar Obitelji i brakovima meĊu roĊacima

koje je napisao profesor viĉan pisanju ĉlanaka. Volio sam dok bih gledao ne ono što ĉitaš,

nego naĉin na koji ti se dok ĉitaš, kao kod Tolstojevih junakinja, samo gornja usna blago

zaobli. Volio sam pogled kojim si u ogledalu dizala prouĉavala samu sebe kao da gledaš

nekog drugog, i nervoznu potragu u torbi za neĉim ĉega si se iz nekog razloga nakon tog

pogleda sjetila. Volio sam gledati ţurno obuvanje cipela s visokom petom koje te satima

ĉekaju leţeći jedna pokraj druge, jedna okrenuta na bok poput tanke jedrilice a druga poput

pogrbljene maĉke, i vješte pokrete tvojih bedara, nogu i stopala prije nego što ih ostaviš u

istoj blatnoj i asimetriĉnoj samoći kad se satima kasnije vratiš kući. Volio sam te kad bi ti

sjetne misli odlutale tko zna kamo dok bi promatrala opuške i izgorene šibice crnih glava,

pognutih kao bez nade, koji su do vrha ispunjavali tvoju pepeljaru. Volio sam te kad bi u

ulicama kojima smo uvijek prolazili odjednom otkrili neko sasvim novo svjetlo, kao da je

Sunce tog dana izašlo na zapadu, ili neki sasvim novi kutak. Nisam volio ulice, volio sam

tebe. Kad bi u zimskom danu iznenadni juţni vjetar otopio snijeg i rašĉistio oblake prljavštine

nad Istanbulom, nisam volio planinu Uludag koju si mi pokazivala u pozadini antena,

minareta i otoka, nego tebe, koja si drhtala i uvlaĉila glavu meĊu ramena. Volio sam te dok si

sa ţaljenjem gledala umornog starog konja koji vuĉe vodonošina teška kola puna pocinĉanih

kanti. Volio sam te kad bih vidio tvoj radosni osmijeh dok si se šalila na raĉun onih koji

govore “ne dajte prosjacima novac, oni su zapravo jako bogati”, ili kad bi, dok su svi

zavojitim stubištem sporo izlazili iz kina u vanjski svijet, ti našla neki preĉac i izvela nas na

ulicu prije tog mnoštva. Volio sam kako bi, nakon što bi iz Prosvjetnog kalendara sa satom

istrgnula još jedan list koji nas pribliţava smrti, dostojanstvenim i sumornim glasom ĉitala

recepte za slanutak s mesom, riţu, ukiseljeno povrće i miješani kompot, koji su se na dnu

kalendara, kao predznak smrti kojoj se pribliţavamo, preporuĉali kao jelo dana, i kako bi,

nakon što bi me strpljivo muĉila da se tuba paste od inćuna marke Kartal otvara tako da se

prvo skine prsten, a zatim poklopac okrene do kraja, rekla: s poštovanjem, monsieur Trelidis,

proizvoĊaĉ”. Kad bih u zimsko jutro vidio da ti je lice boje mutnog bijelog neba iznad grada,

volio sam te zabrinuto, kao u djetinjstvu kad bih te gledao kako u luĊaĉkom i radosnom trku

prelaziš cestu probijajući se kroz rijeku automobila. Volio sam te dok si pozorno i sa

smiješkom gledala vranu kako slijeće na tabut na kamenom odru u dvorištu dţamije. Volio

sam te kad bi glasom kojim si oponašala radijske drame glumila svaĊe svoje majke i oca,

kada bih paţljivo rukama obujmio tvoju glavu i u oĉima ti sa strahom vidio kamo ide naš

ţivot, i kad sam danima kasnije pokraj vaze ponovno ugledao tvoj prsten, za koji ne znam

zašto si ga ondje ostavila. Volio sam te i kad bih nakon dugog voĊenja ljubavi koje podsjeća

na jednoliĉan let i lepršanje mitskih ptica konaĉno shvatio da i ti svojim šalama i

stvaralaĉkom snagom sudjeluješ u uzvišenoj radosti. Volio sam te kad bi mi pokazala

savršenu zvijezdu u jabuci koju si prerezala po širini umjesto po duţini, kad bih u podne na

svojem pisaćem stolu ugledao vlas koja se meni potpuno neshvatljivo ondje stvorila, i kad bih

na putovanju na koje smo zajedno pošli u prenatrpanom gradskom autobusu meĊu rukama

omotanim oko rukohvata ugledao naše, jednu pokraj druge, i s tugom primijetio koliko malo

sliĉe. Volio sam te kao da te poznajem kao vlastito tijelo, kao da traţim vlastitu dušu koja me

napustila, kao da bolno i radosno shvaćam da sam netko drugi. Volio sam te bespomoćno,

bolno i ljubomorno kad sam jednog predveĉerja, dok su se jata vrana kriješteći razlijetala kao

luda, a mrak naše kuće i svjetlo izvana polako mijenjali mjesta zato što je odjednom nestalo

struje, na tvojem zagonetnom i melankoliĉnom licu ponovno ugledao isti onaj tajanstveni

izraz koji se pojavljivao dok bi gledala za vlakom koji je otišao u nama nepoznatom smjeru i

isti onaj tuţni pogled. Volio sam te.

Trinaesto poglavlje

NISAM DUŠEVNI BOLESNIK, SAMO SAM TVOJ VJERNI ĈITATELJ

U tvome se biću zrcali moje biće. —Sulejman Ĉelebi

Iz sna u koji je u srijedu naveĉer zapao nakon dvodnevne nesanice Galip se probudio u

ĉetvrtak pred jutro. Zapravo, to baš i nije bilo buĊenje. Mnogo kasnije, kad iznova bude

pokušao shvatiti sve što se dogaĊalo i prolazilo mu kroz glavu, sjetit će se da se izmeĊu

ĉetiri ujutro kad se probudio i sedam kad je odslušao jutarnji ezan i opet zaspao, nalazio u

“ĉudesnoj legendarnoj zemlji izmeĊu sna i jave” o kojoj je Dţelal u svojim kolumnama

ĉesto pisao.

Kao što se dogaĊa većini onih koji se probude usred dubokog sna nakon duge nesanice i

iscrpljenosti, i iznemoglih nesretnika koji se probude u tuĊem krevetu, Galip se s teškoćom

prisjećao gdje se nalaze krevet, soba i kuća u kojoj se probudio i kako se ondje našao. No,

njegovo sjećanje kao da se i nije previše muĉilo da se oslobodi te oĉaravajuće pometnje.

Zato se Galip nije nimalo zbunio kad je tik do radnog stola, ondje gdje ju je prije

spavanja ostavio, ugledao kutiju s Dţelalovim rekvizitima sa prerušavanje. Iz nje je, jedan

po jedan, izvadio poznate predmete: polucilindar, sultanske turbane, kaftane, štapove,

ĉizme, umrljane svilene košulje, umjetne brade razliĉitih veliĉina i boja, vlasulje, dţepne

tatove, prazne okvire za naoĉale, šešire, fesove, svilene pojase, noţeve, janjiĉarski nakit,

štitnike za ruke i još mnoštvo triĉarija koje se mogu nabaviti na Bejogluu u poznatom

dućanu gospodina Erola koji odjećom i oruţjem snabdijeva turske producente povijesnih

filmova. Nakon toga je, kao da se prisjeća uspomene potisnute u neki zabaĉeni kutak

sjećanja, pred oĉima pokušao doĉarati Dţelala kako obuĉen u tu odjeću kreće na svoje

noćne izlete na Bejoglu. I taj mu se prizor, kao i plaviĉasti kućerci, skromne ulice i prikaze

koje je maloprije sanjao i koje su mu i dalje plesale pred oĉima, uĉinio jednom od legendi

iz “zemlje izmeĊu sna i jave”; kao ĉudo koje nije ni zagonetno, ni istinito, ni razumljivo, ni

potpuno nerazumljivo. U snu je traţio adresu u nekoj ĉetvrti koja se nalazila i u Damasku i

u Istanbulu i u podnoţju kule u Karsu. Pronašao ju je brzo i bez imalo truda, kao jedno od

onih laganih rješenja zagonetki iz ĉasopisa.

Kad je na stolu ugledao biljeţnicu punu adresa, Galipu je san još uvijek bio na pameti pa je

zakljuĉio da je to zanimljiva podudarnost. Obradovao se kao da je naišao na znakove koje mu

je ostavila neka vješta nevidljiva ruka ili tragove nekog nestašnog boga koji se sakrio kao

dijete. Adrese iz biljeţnice i uz njih zapisane reĉenice ĉitao je smiješeći se, zadovoljan što

ţivi u ovome svijetu. Tko zna koliko je zanesenjaka i oboţavatelja iz svih dijelova Istanbula i

Anadolije ĉekalo dan kada će ove reĉenice pronaći u Dţelalovim ĉlancima. Neki moţda već i

jesu. Kroz izmaglice sna i snova Galip se pokušavao sjetiti: Je li te reĉenice već susreo u

Dţelalovim ĉlancima? Je li ih prije mnogo godina proĉitao? Za neke se od njih nije sjećao da

ih je ĉitao, ali je znao da ih je mnogo puta ĉuo od Dţelala. Na primjer: “Ono što ĉudno ĉini

ĉudnim jest njegova obiĉnost, a ono što obiĉno ĉini obiĉnim njegova je zaĉudnost.”

Ako se za neke i nije mogao sjetiti da ih je proĉitao ili ĉuo od Dţelala, sjećao se da ih je

zapazio negdje drugdje. Takav je, na primjer, ovaj polustih Šejha Galipa napisan prije dva

stoljeća koji govori o školskim danima dvoje djece, djeĉaka Husna i djevojĉice Ašk: “Tajna

je gospodar, budi paţljiv prema njoj.”

Za neke se nije sjećao da ih je ĉuo ili proĉitao kod Dţelala niti igdje drugdje, ali su mu bile

jednako bliske. Na primjer, ova koja će jednoga dana biti znak Fahretinu Dalkiranu iz

Serendţebeja na Bešiktašu: “Toga dana slobode i meteţa, kad su mnogi sanjarili o tome kako

svoje uĉitelje tuku sve dok ih ne oblije krv ili s uţitkom ubijaju svoje oĉeve, gospodin se

povukao i dugo nije pomolio nosa iz stana za koji nitko nije znao gdje se nalazi, jer je imao

toliko zdravog razuma da pretpostavi da će se njegov izgubljeni brat blizanac, s kojim se

godinama gorljivo priţeljkivao sresti, pred njime moći pojaviti samo kao smrt.” Tko je bio

gospodin?

Kad je dan bio na pomolu, Galip je nesvjesno ukopĉao telefon, oprao se, pojeo ono što je

uspio pronaći u friţideru i ubrzo nakon jutarnjeg ezana legao u Dţelalov krevet. Netom prije

negoli je zaspao, u zemlji izmeĊu sna i jave, negdje bliţe snu nego mašti, s Rujom je krenuo

na izlet ĉamcem po Bosporu na kojem su bili u djetinjstvu. U ĉamcu nije bilo ni teta, ni

majki, ni laĊara. Biti s Rujom sam samcat u Galipu je budilo tjeskobu.

Kad se probudio, zvonio je telefon. U ono vremena koliko mu je trebalo da do njega

stigne, Galip je zakljuĉio da ga ne zove Ruja, nego onaj uvijek isti glas. Kad je zaĉuo ţenski

glas, rijeĉ mu je zapela u grlu.

“Dţelale? Dţelale, jesi li to ti?” rekao je ne tako mlad i nimalo poznat ţenski glas.

“Da.”

“Dušo. Dušo moja. Gdje si? Kuda se skitaš? Danima te zovem i zovem. Ah...”

Zadnji se slog otegnuo u jecaj, a jecaj se pretvorio u plaĉ.

“Ne prepoznajem vaš glas”, rekao je Galip.

“Vašglas”, rekla je ţena oponašajući Galipa. “Vašglas. Meni kaţe vaš glas. Ja sam postala

vaš glas” Nakon kratke stanke je sa samopouzdanjem kockara koji se pouzdaje u svoje karte,

pomalo prisno, a pomalo oholo objasnila: “Ja sam Emine.”

Galipu to ništa nije znaĉilo.

“Da.”

“Da? To je sve što imaš reći?”

"Nakon toliko godina...” promrmljao je Galip.

"Nakon toliko godina, dušo. Konaĉno, nakon toliko godina. Znaš li kiko mi je bilo kad sam

u tvojoj kolumni vidjela da si mi se obratio? Dvadeset godina sam ĉekala današnji dan. I znaš

li što mi se dogodilo kad sim proĉitala tu reĉenicu koju dvadeset godina ĉekam? Poţeljela

sam vikati. Reći cijelome svijetu, svima. Bila sam kao mahnita, jedva sam se savladavala.

Plakala sam. Znaš, Mehmeta su umirovili jer je navodno bio umiješan u ono s revolucijom.

Ipak svako jutro izlazi, vjeĉito ima nekog posla. Izletjela sam na ulicu odmah poslije njega.

Odjurila sam na Kurtuluš, u našu uliĉicu, ali tamo nije bilo niĉega, baš niĉega. Sve se

promijenilo. Sve je srušeno, ništa nije tamo gdje je bilo. Naše kuće nema. Poĉela sam plakati

nasred ulice. Saţalili su se i dali mi ĉašu vode. Odmah sam se vratila kući, spakirala kovĉeg i

pobjegla prije nego što se Mehmet vratio. Dušo, Dţelale moj, reci kako ću te naći. Već sam

sedam dana na cesti. Spavam u hotelskim sobama ili kao uljez kod dalekih roĊaka pred

kojima ne mogu sakriti stid. Koliko sam samo puta zvala u novine. Svaki put bi rekli: „Ne

znamo.‟ Zvala sam tvoju rodbinu, rekli bi isto. Zvala sam ovaj broj, nitko se nije javljao. Sa

sobom sam ponijela samo nekoliko sitnica, ništa ne ţelim. Mehmet me, kaţu, traţi kao lud.

Njemu sam ostavila kratko pismo u kojemu ništa nisam objasnila. Ne zna zašto sam otišla od

kuće. Nitko ne zna. Nikome nisam povjerila tajnu koja je jedini ponos mojeg ţivota. Svoju

ljubav, našu ljubav nikome nisam otkrila, dušo. Što će sad biti? Bojim se. Sad sam sama!

Više nemam nikakve odgovornosti. Više ti neće biti ţao što se tvoj punašni zeko ţuri na

veĉeru da bi stigao svojoj kući i muţu. Djeca su mi odrasla, jedno je u Njemaĉkoj, a drugo u

vojsci. Cijeli ţivot i sve svoje vrijeme posvetit ću tebi. Dat ću ti sve. Peglat ću ti, pospremati

pisaći stol i, ah, tvoje ĉlanke. Mijenjat ću ti jastuĉnice. Nisam te vidjela nigdje osim ondje

gdje smo se sastajali, bez stvari i ormara. Toliko me zanima tvoja prava kuća, tvoje stvari,

tvoje knjige. Gdje si, dušo? Kako ću te naći? Zašto nisi i svoju adresu šifrirao u ĉlanku? Daj

mi je. I ti si na mene mislio, zar ne? I ti si godinama bez prestanka mislio? Opet ćemo biti

sami u onoj našoj jednosobnoj kamenoj kući, popodne, dok sunce kroz lišće lipe dopire do

naših lica, do naših ĉašica za ĉaj, do naših ruku koje se meĊusobno prepoznaju. Ali, Dţelale,

te kuće više nema. Srušena je, nestala. Nema ni onih Armenaca, ni starih dućana... Jesi li to

znao?

Jesi li htio da odem onamo? Da odem i da plaĉem? Zašto to nisi dodao u svoj ĉlanak? Ti,

koji moţeš napisati sve, mogao si napisati i to. Razgovaraj sa mnom! Nakon dvadeset godina!

Priĉaj ! Znoje li ti se još uvijek ruke kad se sramiš? Pojavljuje li ti se još uvijek onaj

djetinjasti izraz na licu dok spavaš? Reci... Reci mi 'dušo‟... Kako ću te vidjeti?” “GospoĊo”,

rekao je Galip oprezno, “gospoĊo, ja sam sve zaboravio. Došlo je do neke greške, ja već

danima ne šaljem ĉlanke u novine. Oni ponovno tiskaju ĉlanke od prije trideset godina.

Razumijete li?” “Ne.”

“Ni vama ni ikome drugome nisam htio poslati ni znak ni reĉenicu. Više ne pišem. Oni u

novinama ponovno objavljuju moje stare tekstove. Znaĉi da je ta reĉenica bila u nekom tekstu

od prije trideset godina.”

“Laţi” zaurlala je ţena. “Laţ! Ti mene voliš. Jako si me volio. U svojim si kolumnama

uvijek pisao o meni. Dok si opisivao najljepše dijelove Istanbula, opisivao si ulicu u kojoj se

nalazi kuća u kojoj smo vodili ljubav. Naš Kurtuluš. Naš mali kutak, a ne neku obiĉnu gar-

sonijeru. Ono što si vidio u vrtu bile su naše lipe. Kad si spominjao Mevlaninu ljepoticu lica

poput mjeseca, nisi govorio o knjiţevnosti, nego o svojoj mjeseĉevoj ljepotici, o meni...

Govorio si i o mojim usnama boje trešnje i mojim obrvama oblika polumjeseca. Za sve sam

te to ja nadahnula. Znala sam da su ono što si, kad su Amerikanci otišli na Mjesec, nazvao

tamnim mrljama na mjeseĉevoj površini, zapravo madeţi na mojem obrazu. Dušo, nemoj više

poricati. „Zastrašujući bezdan mraĉnih jama‟ bile su moje crne oĉi. Hvala ti, zaplakala sam.

Mjesto ţa koje si rekao: „Vratio sam se u tu zgradu!‟ bila je, naravno, naša dvokatnica, ali da

nitko ne bi otkrio našu zabranjenu i skrivenu ljubav, morao si je, znam, opisati kao

šesterokatnu obiteljsku zgradu s dizalom na Nišantašu. Jer smo se ti i ja ondje na Kurtulušu, u

toj kući, nalazili prije osamnaest godina. Toĉno pet puta. Ako ništa drugo, bar ne poriĉi, znam

da me voliš.”

“GospoĊo, sve je to bilo vrlo davno, i sami tako kaţete...” rekao je Galip. “Ja se više niĉega

ne sjećam, zaboravljam stvari jednu po jednu.” “Dušo, Dţelale, Dţelale moj. Nije moguće da

si to ti. Ne mogu vjerovati. Zar je tamo netko tko te na silu drţi, tko te tjera da to govoriš?

Jesi li sam? Samo mi reci istinu, reci da si me godinama volio i bit će dovoljno. Ĉekala sam

osamnaest godina, ĉekat ću još toliko. Samo mi leĊnom, jedan jedini put reci da me voliš. Ili,

ako ništa drugo, bar mi reel da si me tada volio. Reci „tad sam te volio‟ i poklopit ću

zauvijek.” "Volio sam te."

"Reci mi 'dušo'...”

"Dušo..."

"A ne, ne tako. Reci iskreno!”

"GospoĊo, molim vas! Neka prošlost ostane prošlost. Ja sam ostario, moţda ni vi više niste

mladi. Ja nisam ĉovjek iz vaše mašte. Molim vas, dajte da što prije zaboravimo tu izdavaĉku

grešku, tu okrutnu šalu koju nam je priredio nemar.”

“Boţe! A što će biti sa mnom?”

"Vratit ćete se kući, muţu. Ako vas voli, oprostit će vam. Izmislit ćete nekakvu priĉu. Ako

vas voli, odmah će povjerovati. Vratite se kući prije nego što povrijedite muţa. Vašeg

odanog muţa koji vas voli.” “Daj da te nakon osamnaest godina još jednom vidim.”

“Ja nisam onaj ĉovjek od prije osamnaest godina, gospoĊo.”

“Ne, ti jesi taj ĉovjek. Ĉitam tvoje ĉlanke. Znam sve o tebi. Oh, koliko sam samo mislila na

tebe. Reci mi. Dan izbavljenja više nije daleko, zar ne? Tko je izbavitelj? I ja ga ĉekam.

„On‟ si ti. Znam. Još puno ljudi zna. Cijela tajna je u tvojim rukama. Nećeš doći na bijelom

konju, nego u bijelom cadillacu. Svi to sanjaju. Dţelale moj, koliko te samo volim. Daj da te

bar jednom, makar iz daleka vidim. Daj da te bar jednom vidim u nekom parku, u parku na

Maĉki. DoĊi u pet u park na Maĉki.”

“GospoĊo, ispriĉavam se, ali prekinut ću vezu. Prije toga ću, kao starac koji se povukao iz

svijeta, pribjeći vašoj ljubavi koje nikad nisam bio vrijedan i zamoliti vas još nešto. Molim

vas da mi kaţete gdje ste našli moj telefonski broj? Imate li ijednu od mojih adresa? Jako su

mi vaţne.”

“Ako ti kaţem, hoćeš li mi dopustiti da te još jednom vidim?” Tišina.

“Dopustit ću ti”, rekao je Galip.

Još jednom tišina.

“Daj mi ipak prvo adresu”, reĉe ţena lukavo. “Iskreno, nakon svih ovih godina ti ne

vjerujem.”

Galip se zamislio. S druge se strane poput umorne parne lokomotive ĉuo nervozan dah ţene

- moţda i dviju, pomislio je. Iz pozadine je dopirala nejasna muzika s radija, muzika koja se

na radijskim programima reklamirala kao “turska narodna muzika” i koja je Galipa više

nego na ljubav, napuštanje i bol podsjećala na posljednje godine djeda i bake i njihove

posljednje cigarete. Galip se trudio prizvati sliku sobe u ĉijem zabaĉenom kutu stoji masivni

stari radio i zadihane ţene suznih oĉiju koja na drugom kraju sobe sjedi u pohabanoj fotelji s

telefonom u ruci, ali mu je pred oĉi dolazila soba dva kata niţe u kojoj su baka i djed nekoć

sjedili i pušili. Tamo je s Rujom igrao “nisam te vidio”. Kad je nakon kraće stanke zaustio:

“Adrese...” ţena je zavikala iz sve snage: “Ne! Ne! Nemoj reći! I on sluša. I on je tu. Tjera

me da govorim. Dţelale, dragi, nemoj mi reći adresu, naći će te i ubiti. Ah, oh, ah!”

Iz slušalice koju je snaţno pritiskao na uho, Galip je zaĉuo ĉudne, zastrašujuće metalne

zvukove, nerazumljiv zveket pomiješan s njezinim zadnjim jaucima. Zamislio je

naguravanje. U tome trenutku zaĉuo se snaţan tresak: ili je opalio pištolj ili je slušalica oko

koje su se natezali pala na pod. Odmah je nastupila tišina, ali ni ona nije bila potpuna. Galip

je s radija koji je u daljini i dalje svirao ĉuo pjesmu Behije Aksoj o ţenskarima i jednako

udaljene jecaje uplakane ţene. Iz blizine se ĉulo disanje onoga kome je slušalica sada dopala

ruku, tko god on bio. Ta osoba ništa nije govorila. Tišina je potrajala veoma dugo. Na radiju

je poĉela nova pjesma. Zvuk disanja i monotonija ţeninih jecaja nisu se mijenjali.

“Halo!” rekao je Galip, dobrano uzrujan. “Halo! Halo!”

“Ja sam. Ja”, oglasio se naposljetku muški glas. Glas koji je danima slušao. Isti kao i

uvijek. Govorio je zrelo, hladnokrvno, gotovo kao da smiruje Galipa, kao da zatvara

neprijatnu temu. “Emine mi je juĉer sve priznala. Pronašao sam je i doveo kući. Gospodine

Dţelale, gadiš mi se, upropastit ću te!” Hladnim je glasom, kao sudac koji obznanjuje

neugodan rezultat dugotrajne utakmice koji nikoga ne zadovoljava, dodao: “Ubit ću te!”

Nastala je tišina.

“Kad bi me samo saslušao”, rekao je Galip s navikom koju je stekao na poslu. “Kolumna je

objavljena greškom. To je stari ĉlanak.”

“Pusti to. Pusti”, reĉe Mehmet. Kako li se preţivao? “Te priĉe sam nedavno ĉuo i puno ih se

naslušao. Neću te zbog toga ubiti, iako i zbog toga zasluţuješ smrt. Znaš li zašto ću te ubiti?”

Pitanje nije postavio da bi dobio odgovor od Dţelala, niti od Galipa - jer je njegov odgovor,

ĉini se, odavna bio spreman. Galip je već po navici slušao: “Ne zato što si izdao vojnu akciju

koja bi dovela ovu onemoćalu zemlju u red. Ni zato što si se kasnije rugao samozatajnim

ĉasnicima, tim odvaţnim ljudima koji su zbog tebe ţivotarili, sudionicima u tom rodoljubnom

ĉinu koji je zbog tebe završio sramotno. Ni zbog toga što si ti sjedio u fotelji i prepuštao se

sramotnim i podlim maštarijama, dok su oni u tu pustolovinu, koju si prvenstveno izazvao ti

svojim pisanjem, ulazili stavljajući glavu u torbu i s poštovanjem i divljenjem ti otvarali svoja

vrata i planove. Ĉak ni zato što si meĊu tim skromnim domoljubnim ljudima, ĉije si

povjerenje zadobio i u ĉije si domove ušao, uspio svoje maštarije podlo provesti u djelo.

Skratit ću. Nije ni zbog toga što si onih dana kad smo svi bili opijeni uzbuĊenjem zbog

revolucije prevario moju jadnu ţenu koja je tada prolazila kroz krizu. Ne. Nego zato što si nas

sve prevario. Cijelu zemlju. Ubit ću te zato što si nas sve, cijeli narod i prije svega mene,

godinama i godinama, uvukavši nas u privid svojih dopadljivih lakrdija, dirljivih detalja i

nepokolebljivih rijeĉi, uspijevao natjerati da gutamo tvoje sramotne ideje, besmislene

maštarije i smjele laţi. Konaĉno su mi se otvorile oĉi. Vrijeme je da se otvore i drugima. Znaš

onog travara ĉiju si priĉu s podsmijehom slušao. Osvetit ću i tog ĉovjeka kojem si se jednom

nasmijao i zaboravio ga. U ovom jednom tjednu, u kojem sam cijeli grad proĉešljao pedalj po

pedalj da bih naišao na tvoj trag, shvatio sam da je to jedino što se treba uĉiniti. Zato što je

potrebno da ovaj narod i ja zaboravimo sve što smo nauĉili. Sam si napisao da sve svoje

pisce, nakon što proĊe prva jesen nakon njihovog sprovoda, prepuštamo vjeĉnome snu u

bezdanu zaborava.”

“Sa svime se potpuno slaţem”, rekao je Galip. “Jesam li ti rekao da ću se, nakon ovih

zadnjih nekoliko ĉlanaka koje sam napisao da bih se oslobodio i zadnjih fragmenata

saĉuvanih u mojem dobro ispraţnjenom sjećanju, u potpunosti povući iz pisanja? Mogu li te

ovom prilikom pitati kako ti se svidio moj današnji ĉlanak?”

“Licemjeru jedan, znaš li ti što je odgovornost, što je privrţenost, što je iskrenost, što je

poţrtvovnost? Podsjećaju li te te rijeĉi i na što osim na ruganje ĉitateljima ili na davanje

laţnih znakova nekom prevarenom jadniku? Znaš li što je bratstvo?”

Više zato što mu se pitanje svidjelo nego da bi branio Dţelala, Galip je poţelio reći: “Znam!”

ali sada je iz Mehmetovih usta - ma kakav Mehmet, on je Muhamed - na drugome kraju ţice

potekla ţestoka bujica psovki.

“Šuti, dosta je više!” rekao je kad mu je ponestalo psovki. Galip je iz tišine koja je

uslijedila shvatio da je to rekao svojoj ţeni koja je još uvijek plakala negdje u sobi. Ĉuo je i

ţenski glas koji je nešto objašnjavao i gašenje radija.

“Pisao si mudrijaške tekstove koji omalovaţavaju ljubav meĊu roĊacima zato što si znao da

je ona kći mojega ujaka”, nastavio je glas koji se predstavljao kao Mehmet. “Iako znaš da se

polovica djece u ovoj zemlji udaje za sinove svojih teta, a druga ţeni kćerima svojih ujaka,

pisao si sramotne ĉlanke koji se bez ustruĉavanja rugaju brakovima meĊu roĊacima. Ne,

gospodine Dţelale, ja se ovom ţenom nisam oţenio zato što u ţivotu nisam imao prilike

upoznati neku drugu djevojku, zato što se bojim svih ţena koje nisu dio moje Obitelji, ni zato

što ne vjerujem da bi me ikoja ţena, osim moje majke, teta i njihovih kćeri mogla iskreno

voljeti ili me bar strpljivo podnositi. Oţenio sam se ovom ţenom zato što ju volim. Moţeš li ti

uopće zamisliti što znaĉi od djetinjstva voljeti djevojku s kojom si se zajedno igrao? Moţeš li

zamisliti kako je to voljeti jednu ţenu, samo jednu ţenu cijeli svoj ţivot? Ja sam ovu ţenu

koja sada zbog tebe plaĉe volio pedeset godina. Volim je otkad sam bio dijete, razumiješ li,

još uvijek je volim. Znaš li ti uopće što znaĉi voljeti? Znaš li kako je to s ĉeţnjom, kao kad

sanjaš vlastito tijelo, gledati nekoga tko te upotpunjuje. Što je ljubav, znaš li ti to? Mogu li te

rijeĉi za tebe biti išta drugo osim materijala koji ćeš upotrijebiti za svoju sljedeću spretnu,

lukavu i bestidnu spisateljsku toĉku koju ćeš prirediti za one tvoje zaostale ĉitatelje koji su

odavna spremni da ih zavedu tvoje bajke? Ţalim te, prezirem te, ţalim zbog tebe. Jesi li ikada

u ţivotu mogao uĉiniti išta što nije poigravanje rijeĉima, njihovo mijenjanje i izvrtanje?

Odgovori!”

“Dragi prijatelju”, rekao je Galip, “to je bilo moje zanimanje.”

“Ha! Njegovo zanimanje!” zaurlao je glas s drugog kraja ţice. “Obmanuo si nas, prevario,

sve nas ponizio! Toliko sam ti vjerovao da sam ti davao za pravo ĉak i kad sam proĉitao tvoj

pompozni tekst koji je nemilosrdno dokazivao da je ĉitav moj ţivot parada bijede, niz

budalaština i zabluda, pakao košmara i remek-djelo prosjeĉnosti sazdano od nemoći,

poniţavanja i trivijalnosti. Uza sve to, umjesto da pomislim kako me to poniţava i vrijeĊa,

osjećao sam ponos što sam se upoznao i susreo s nekim tko ima takve uzvišene ideje i tako

britko pero. Ponosio sam se ĉak i time što smo se za jednog vojnog udara našli u istome

ĉamcu koji je potonuo ĉim je spušten u more. Licemjeru, toliko sam ti se divio da sam, kad si

kao glavnoga krivca za svu bijedu prikazao slabost, i to ne samo moju nego cijele nacije,

bolno razmišljao o tome zašto sam kukavica. Zbog ĉega, zbog kojih grešaka sam postao

bojaţljiv? A tebe, za kojega danas znam da si puno veća kukavica od mene, gledao sam kao

spomenik hrabrosti. Toliko sam te oboţavao da sam, ne bih li odgonetnuo tajna i skrivena

ĉuda u njima, na stotine puta ĉitao tvoje ĉlanke u kojima si, zato što te više uopće, ali uopće

nije bilo briga za nas, opisivao svoje obiĉne uspomene iz mladosti, nimalo drugaĉije od bilo

ĉijih, mraĉno stubište s mirisom prţenog luka u zgradi u kojoj si proveo dio djetinjstva, snove

pune utvara i vještica ili svoja besmislena metafiziĉka iskustva. Ĉak sam davao ţeni da ih ĉita

i uveĉer s njom satima raspravljao. Nakon toga bih pomislio da je jedino vjerojatno da

skriveno znaĉenje koje je tu naznaĉeno postoji i uvjerio sam sebe da sam te besmislice

shvatio.” “Nikad nisam htio poticati takvu vrstu oboţavanja”, zapoĉeo je Galip.

“Laţ! Za cijeloga svog spisateljskog ţivota trudio si se uloviti ovakve kao što sam ja.

Odgovarao si im na pisma, traţio njihove fotografije, prouĉavao njihove rukopise, pravio se

da odaješ tajne, reĉenice i ĉarobne rijeĉi...”

“Sve je to bilo za ustanak. Za Sudnji dan, za Mehdijev dolazak, sve za ĉas izbavljenja...”

“A poslije? Kad si od toga odustao?”

“E, zahvaljujući tomu su ĉitatelji konaĉno mogli vjerovati u nešto.” “Vjerovali su tebi, a i ti

si se bogme time zanosio... Ĉuj, i ja sam bio toliki oboţavatelj da sam ĉitajući tvoj izvrsni

ĉlanak skakao od radosti u fotelji u kojoj sam sjedio, iz oĉiju su mi frcale suze, nisam mogao

stajati na mjestu. Tumarao sam po sobi, hodao ulicom gore dolje, sanjario o tebi. Ali ni to nije

ništa. Toliko sam maštao o tebi, toliko sanjario da kao da se u jednom trenutku granica

izmeĊu moje i tvoje osobnosti poĉela gubiti u magli i dimu mojih maštarija. Ne, nikad se ne

bih toliko izgubio da pomislim da sam sâm napisao te kolumne. Ne zaboravi da ja nisam

duševni bolesnik, nego samo tvoj vjerni ĉitatelj.

Ali uĉinilo bi mi se da je u stvaranju tih blistavih reĉenica koje pišeš, istanĉanih otkrića i

razmišljanja, na neki ĉudan naĉin, nekim putem koji je toliko zamršen da se na prvi pogled ne

moţe ni dokazati, postojao i moj udio. Kao da ti ne bi mogao izmisliti sva ta ĉuda da nije bilo

mene. Ne, nemoj me krivo shvatiti, ne govorim o onim tvojim razmišljanjima koja si

godinama krao od mene, a da nisi niti jednom osjetio potrebu da me zamoliš za dopuštenje.

Ne govorim ni o nadahnuću koje su u meni pobudili hurufije, ni o otkrićima u zadnjem dijelu

moje knjige za koju sam se toliko namuĉio da je objavim. Ona i tako pripadaju tebi. Ono što

ţelim objasniti je naprosto osjećaj da smo zajedno razmišljali o istoj stvari; osjećaj da i ja

imam udjela u tvome uspjehu. Razumiješ li?”

“Razumijem”, reĉe Galip, “i sâm sam nešto sliĉno napisao...”

“Da, i to nesretnim sluĉajem baš u tom slavnom, ponovno objavljenom ĉlanku. Ali ne

razumiješ, jer da razumiješ, odmah bi se sloţio sa mnom. Zbog toga ću te ubiti! Eto, zbog

toga! Zato što, iako nikada ne razumiješ, uvijek djeluješ kao da razumiješ. Zato što nam se,

iako nikada nisi pokraj nas, uspijevaš do te mjere drsko uvući u dušu da nam noću ulaziš u

snove. Da bih se uvjerio da sam i ja sudjelovao u stvaranju tih tvojih sjajnih tekstova, nakon

što sam godinama gutao sve što si napisao, pokušavao sam se sjetiti kako smo, kako ćemo, u

sretnim godinama našeg prijateljstva, zajedno razmišljati ili razgovarati o neĉemu sliĉnom

onome što si opisao. Toliko sam o tome razmišljao, toliko sam o tebi maštao da mi se, kad

bih upoznao nekog tvojeg oboţavatelja, uĉinilo kao da nevjerojatne pohvale koje govori o

tebi zapravo upućuje meni; kao da sam i ja slavan koliko i ti. Glasine koje su kruţile o tvojem

misterioznom i skrivenom ţivotu kao da su dokazivale da ni ja nisam obiĉan, da je bar dio te

boţanske ĉari zahvatio i mene, da sam i ja legenda poput tebe. Uzbudio bih se, zbog tebe bih

postajao netko drugi. Prvih godina, kad sam na brodu Gradskih linija ĉuo dvojicu graĊana

kako s novinama u rukama razgovaraju o tebi, došlo mi je da iz sve snage zaviĉem: „Ja

poznajem Dţelala Salika, vrlo smo bliski!‟, da uţivam u njihovoj zbunjenosti i divljenju, da

im priĉam o tajnama koje dijelim s tobom. Kasnijih je godina ta moja ţelja još više ojaĉala i

ĉim bih negdje vidio dvoje kako razgovaraju o tebi, kako te ĉitaju, odmah bih poţelio reći:

„Gospodo, vrlo ste blizu Dţelalu Saliku, štoviše, ja sam Dţelal Salik!' Od tog mi se

razmišljanja toliko vrtjelo u glavi, ono me toliko potresalo da bi mi svaki put kad bih

pomislio da ću to reći, srce poĉelo snaţno lupati, na ĉelu bi mi se skupile kapljice znoja, a kad

bih pomislio na divljenje koje ću ugledati na licima tih budala, ĉinilo mi se da ću se

onesvijestiti od uţitka. Razlog što tu reĉenicu nikad nisam izgovorio pobjedniĉki i radosno

viĉući nije bio taj što sam je smatrao besmislenom ili pretjeranom, nego to što mi je bilo

dovoljno da mi ona samo proĊe kroz glavu. Razumiješ li?”

“Razumijem.”

“Tvoje sam ĉlanke ĉitao trijumfalno, s osjećajem da sam pametan koliko i ti. Nisu klicali

samo tebi, nego i meni, u to sam bio siguran. Zato što smo nas dvojica bili zajedno na mjestu

vrlo razliĉitom od ove guţve. Jako sam te dobro razumio. I meni su se, kao i tebi, zgadile te

mase koje idu u kina, na nogometne utakmice, na sajmove i sajmišta. Uvijek sam mislio da

oni nikad neće postati korisni, da će uvijek izvoditi iste budalaštine, da će se dati varati istim

bajkama i da, ĉak i u onim srceparajućim trenucima neimaštine i nemoći koji tjeraju suze na

oĉi i u kojima izgledaju najĉišće, nisu samo ţrtve, nego istodobno krivci ili barem sudionici u

zloĉinu. A tebi su dodijali varalice koje doĉekuju kao spasitelje, najnovije budalaštine

njihovih najnovijih predsjednika, njihovi vojni udari, njihova demokracija, njihova muĉenja i

njihova kina. Zbog toga sam te volio. Godinama bih nakon svakog tvog ĉlanka oduševljeno

pomislio i rekao: „Eto, zbog toga volim Dţelala Salika!‟ I svaki put sam te volio s potpuno

novim ushitom i suzama koje su mi tekle iz oĉiju. Jesi li juĉer, dok sam ti cvrkućući kao

slavuj dokazivao da se sjećam baš svakog tvojeg starog ĉlanka, mogao pretpostaviti da je

moguće imati takvog ĉitatelja?”

“Moţda, malo...”

“Slušaj me onda... U jednom davnom trenutku mojega tuţnog ţivota, u jednoj od bljutavih i

obiĉnih uspomena iz ovog našeg sramotnog svijeta, kad mi je prst ostao prikliješten u vratima

dolmuša koja je zatvorila neka neuljuĊena ţivotinja i kad sam, pripremajući dokumente

potrebne da bih osigurao neki mali dodatak svojoj mirovini, morao otrpjeti pametovanje

nekog bezvrijednog tipa, znaĉi na samom vrhuncu svoje bijede, odjednom sam se, grĉevito

kao da se hvatam za pojas za spašavanje, uhvatio za ovu misao: „Što bi Dţelal Salik uĉinio u

ovakvom stanju? Što bi on rekao? Ponašam li se moţda kao on?' U zadnjih je dvadeset

godina ovo posljednje pitanje postalo moja bolest. Dok sam na svadbi jednog roĊaka, da ne

bih pokvario ugoĊaj, s ostalima plesao kolo ili dok sam u kvartovskom kafiću, u koji sam

odlazio ubijati vrijeme, pobjeĊivao igrajući „šezdeset šest‟ te se radosno i grohotom smijao,

odjednom bih pomislio: „Bi li Dţelal Salik ikada ovo radio?‟ To bi bilo dovoljno da me

postidi za cijelu veĉer, za cijeli ţivot. Provodio sam cijeli svoj ţivot pitajući se: „Što bi Dţelal

Salik sada uĉinio, što li Dţelal Salik sada radi, o ĉemu Dţelal Salik sada razmišlja?‟ I da je

ostalo samo na tome, opet bi bilo dobro. No uz to, u glavu mi se uvuklo još i ovo pitanje: „Što

li Dţelal Salik misli o meni?‟ To bi se pitanje godinama, kada bih svoj razum iskoristio toliko

da shvati da me se ti ni jednom nećeš sjetiti, pomisliti na mene, da ti neću ni pasti na pamet,

vraćalo u sljedećem obliku: „Kad bi me Dţelal Salik vidio u ovome stanju, što bi mislio o

meni? Kad bi me Dţelal Salik vidio kako ujutro nakon doruĉka, još uvijek u pidţami, pušim

cigaretu, što bi rekao? Kad bi ĉuo kako sam izgrdio skitnicu koji je uznemiravao udanu damu

u kratkoj suknji pokraj sebe, što bi Dţelal Salik pomislio? Kad bi znao da sve njegove ĉlanke

izrezujem i ĉuvam u registratorima marke ONKA, kako bi se Dţelal Salik osjećao? Kad bi

saznao moja razmišljanja o njemu, moja razmišljanja o ţivotu, pitam se, što bi Dţelal Salik

rekao?‟”

“Dragi moj ĉitatelju i prijatelju”, rekao je Galip, “reci mi, zašto me svih ovih godina nisi

bar jednom nazvao?”

“Misliš da mi to nikad nije palo na pamet? Bojao sam se. Nemoj me krivo shvatiti, ne

bojim se poniţavanja pred tobom, ili toga da se, kako se u takvim situacijama obiĉno dogaĊa,

ne bih mogao suzdrţati od ulagivanja. Toga da bih i tvoje najobiĉnije rijeĉi doĉekivao s

divljenjem kao da su velika ĉuda, ili da bih, misleći da ti to ţeliš, u sasvim pogrešnom

trenutku i kada je to zadnje što ţeliš, prasnuo u smijeh. Prerastao sam sve te prizore koje sam

jedan po jedan tisućama puta zamišljao.” “Previše si pametan da bi uopće zamišljao takve

prizore”, rekao je Galip suosjećajno.

“Bojao sam se toga da, nakon što se susretnemo i nakon što ti najiskrenije kaţem rijeĉi

divljenja i laskanja poput ovih koje sam ti sada rekao, ni ti ni ja nećemo imati što reći niti o

ĉemu razgovarati.”

“Ali to se, kao što vidiš, uopće nije desilo”, reĉe Galip. “Gledaj kako ugodno ćaskamo.”

Nastupila je tišina.

"Ubit ću te", rekao je glas. "Ubit ću te! Zbog tebe nikad nisam mogao biti ono što jesam."

"Ĉovjek nikada ne moţe biti ono što jest.”

"Puno si pisao o tome, ali ti to nikada ne moţeš osjetiti kao ja, nikada ne moţeš pojmiti tu

istinu kao ja... Ono što ti nazivaš 'zagonetkom' je to što razumiješ i bez razumijevanja, što o

toj istini pišeš a da je ne razumiješ. Zato što ĉovjek tu istinu ne moţe otkriti ako nije ono što

jest. A opet, ako je otkrije, znaĉi da ne moţe biti ono što jest. Oboje u isto vrijeme ne moţe

biti istina. Shvaćaš li paradoks?”

“Ja sam i ono što jesam i netko drugi”, reĉe Galip.

"Ne, to ne kaţeš vjerujući cijelim srcem”, rekao je ĉovjek na drugom kraju telefonske ţice.

“Zbog toga ćeš umrijeti. Kao i u svojim ĉlancima, uvjeravaš, ali sâm u to ne vjeruješ. A zato

što ti u to ne vjeruješ, uspijevaš uvjeriti druge. A kad oni koje si uspio uvjeriti shvate da si ih

uspio uvjeriti a da sâm ne vjeruješ, obuzme ih strah.”

“Strah?”

“Od toga što nazivaš zagonetkom. Zar ne shvaćaš? Te neodreĊenosti, te tvoje igre

krivotvorenja koja se naziva kolumnom, mraĉne strane slova, toga se bojim. Godinama sam

ĉitajući tvoje ĉlanke osjećao da sam i tu, na mjestu na kojem ĉitam, u svojoj fotelji ili za

svojim stolom, i na nekom sasvim drugom mjestu, pokraj pisca koji pripovijeda. Znaš li

kakav je to osjećaj kad shvatiš da si se dao uvjeriti od nekoga tko sâm ne vjeruje? Znati da

oni koji su te u nešto uvjerili zapravo u to ne vjeruju? Ne ţalim što zbog tebe nisam mogao

biti ono što jesam. Ovako se moj siromašan i bijedan ţivot obogatio. Izašavši iz tame vlastite

nesnosne bljutavosti, postao sam ti, ali nikad nisam ni bio siguran u ĉaroliju koju sam zvao

„ti‟. Nisam znao, ali sam ne znajući znao. Moţe li se za to uopće reći „znati‟? Kad mi je ţena

s kojom sam trideset godina u braku ostavila kratko pisamce na kuhinjskom stolu i bez

objašnjenja se pridruţila nestalima, kao da sam znao kamo je otišla, a opet kao da nisam znao

da to znam. Dok sam lutao gradom pretraţujući sve zakutke zato što nisam znao gdje je,

nisam traţio tebe, nego nju. No traţeći nju, opet sam nesvjesno traţio i tebe, jer mi je još od

prvog dana dok sam se ulicu po ulicu trudio raspetljati zagonetku Istanbula, na umu bila i ova

uznemirujuća misao: „Kad bi Dţelal Salik saznao da me ţena bez razloga napustila, što bi na

to rekao?‟ Zakljuĉio sam da je ta situacija „situacija baš po mjeri Dţelala Salika‟. Ţelio sam ti

ispriĉati sve. Mislio sam da je baš to tema koju sam godinama bezuspješno traţio, toĉno ona

o kojoj bi se moglo razgovarati s tobom. Obuzeo me toliki ushit da sam se prvi put nakon

tolikih godina odvaţio potraţiti te. No nisam te mogao naći, nije te bilo. Nigdje te nije bilo.

Ali znao sam, znao. Imao sam tvoje telefonske brojeve koje sam tijekom godina nabavio tek

tako, da te moţda jednoga dana nazovem. Zvao sam, nije te bilo. Zvao sam tvoju rodbinu,

tetu koja te jako voli, pomajku koja je za tebe strastveno vezana, tvojega oca, koji nije mogao

obuzdati svoje zanimanje za tebe, tvojega strica. Svi su se jako zanimali za tebe, ali tebe nije

bilo. Otišao sam u redakciju Milijeta, ni tamo te nije bilo. U redakciji je bilo i drugih koji su te

traţili. Sin tvojega strica i muţ tvoje sestre Galip, koji je htio da se sastaneš s ekipom

engleske televizije. Instinktivno sam se prilijepio za njega. Taj sanjar, taj mjeseĉar zna gdje

Dţelal ţivi, mislio sam. On sigurno zna, a osim toga i zna da zna, govorio sam samome sebi.

Slijedio sam ga po Istanbulu poput sjene. On naprijed, ja malo dalje, iza njega. Prolazili smo

ulicama, ulazili u kamene poslovne zgrade, stare dućane, ostakljene veţe i prljava kina.

Obišli smo Kapaliĉaršiju pedalj po pedalj, zašli u nepoploĉene siromašne ĉetvrti, prelazili

mostove, uranjali u mraĉne zakutke i nepoznate istanbulske ĉetvrti, zalazili u prašinu, blato i

prljavštinu. Nikamo nismo stizali, a i dalje smo išli. Hodali smo kao da poznajemo cijeli

Istanbul, a nismo poznavali ni jedno mjesto. Izgubio sam ga pa ponovno našao pa izgubio pa

ponovno našao i poslije ga opet izgubio, da bi na kraju on mene našao u nekom otrcanom

noćnom klubu. Tamo je svatko od nas za stolom ispriĉao po jednu priĉu. Ja volim priĉati

priĉe, ali ne mogu naći slušatelja. Ovaj su put slušali. Negdje na pola priĉe, dok su

znatiţeljni, nestrpljivi pogledi slušatelja s mojeg lica pokušavali išĉitati njezin kraj, a ja se,

kao i uvijek u takvim situacijama, bojao da će ga i vidjeti, lutao sam izmeĊu priĉe i tih misli i

shvatio da je moja ţena pobjegla k tebi. „Kao da znam da je pobjegla Dţelalu/ mislio sam.

Kao da znam, ali ne znam da znam. Ono što sam traţio mora da je bilo to stanje duha.

Konaĉno sam uspio proći kroz vrata koja su se otvarala prema mojoj duši i ući unutra, u

jedan novi svijet. Prvi put nakon tolikih godina uspio sam biti i netko drugi i ja, toĉno onako

kako sam ţelio. S jedne strane dolazilo mi je da laţem i kaţem: „Proĉitao sam ovu priĉu kod

jednog kolumnista‟, a s druge sam osjećao da konaĉno mogu uroniti u spokoj koji sam

godinama nastojao postići, Taj prokleti spokoj nalikovao je osjećaju koji sam sa strahom

naslućivao dok sam ulicu po ulicu lutao Istanbulom, dok sam hodajući po razrovanim

ploĉnicima i blatu ispred dućana promatrao tugu na licima sugraĊana, i dok sam ĉitao tvoje

stare ĉlanke ne bih li otkrio gdje te mogu naći. No dovršio sam svoju priĉu i konaĉno shvatio

kamo mi je otišla ţena. A i prije sam, slušajući priĉe konobara, fotografi i visokog pisca,

ugledao uţasan ishod toga što sam netom prije shvatio. Cijeli ţivot su me obmanjivali, cijeli

ţivot varali! Boţe! Moj Boţe! Znaĉe li tebi išta ove rijeĉi?”

"Znaĉe.”

“Onda slušaj. Ja sam zakljuĉio da je istina za kojom si nas godinama tjerao da trĉimo

nazivajući je „zagonetkom‟, kao što si i sam ne znajući znao i ne razumjevši napisao,

sljedeća: U ovoj zemlji nitko ne moţe biti ono što jest! Postojati u jednoj zemlji gubitnika i

smoţdenih znaĉi biti netko drugi. Netko sam drugi, znaĉi postojim! Ali zar onda onaj kojim

ja strastveno ţelim postati, nipošto ne smije postati netko drugi? Prevaren sam, nasamaren,

samo to kaţem. Zato što osoba kojoj ja vjerujem i koju ĉitam ne bi mogla oteti ţenu nekome

tko ga slijepo oboţava. Te ponoći, u tom noćnom klubu, htio sam svim tim prostitutkama,

konobarima, fotografima i prevarenim muţevima koji su sjedili oko stola i priĉali priĉe

doviknuti: „Hej, gubitnici! Hej, bijednici! Hej, prokletnici! Hej, zaboravljeni! Hej,

beznaĉajni! Ne bojte se, nitko nije ono što jest, nitko! I svi kraljevi, sretnici, sultani, slavne

osobe, zvijezde, bogataši, svi su takvi. Oslobodite ih se! Tada ćete u njihovoj odsutnosti vi

pronaći priĉu koju su vam odavali kao da je tajna. Ubijte ih! Stvorite vlastite tajne, sami

pronaĊite vlastite zagonetke!‟ Razumiješ li? Ja te neću ubiti sa ţivotinjskim osjećajem gnjeva

i osvete, kao što bi to većina prevarenih muţeva uĉinila, nego zato što ne ţelim ući u svijet u

koji me uvlaĉiš. Cijeli Istanbul, sva slova, svi znakovi i lica koje si smjestio u svoje ĉlanke

tada će se stopiti u tvoju pravu zagonetku. „Dţelal Salik ustrijeljen!‟ pisat će novine.

„Zagonetno ubojstvo‟, „Neshvatljivo ubojstvo‟ koje nikad neće moći biti riješeno. Moţda će

smisao koji u našem svijetu uopće ne postoji u potpunosti nestati. Uoĉi Sudnjega dana o

kojemu priĉaš, uoĉi Mehdijevog dolaska Istanbulom će vladati nered, ali za mene i za mnoge

to će biti otkriće izgubljene zagonetke. Zato što nitko neće moći razriješiti tajnu koja se krije

iza tih zbivanja. Što bi drugo to moglo biti doli otkriće zagonetke koju si dobro razumio,

njeno ponovno otkriće o kojem sam pisao u svojoj skromnoj knjizi objavljenoj uz tvoju

pomoć?”

“Uopće nije tako”, rekao je Galip. “Poĉini koliko god hoćeš zagonetno ubojstvo. Oni će, ti

sretnici i bijednici, budale i zaboravljeni, odmah udruţiti snage i izmisliti priĉu koja dokazuje

da u tom ĉinu nema niĉeg mistiĉnog. Ta priĉa, u koju će povjerovati brzinom kojom je

smišljaju, moju će smrt utisnuti u oblik jedne obiĉne bezbojne zamke. I prije poĉetka mojeg

sprovoda svi će odmah zakljuĉiti da to mora biti rezultat urote koja dovodi u opasnost naš

nacionalni integritet ili dugogodišnje ljubavne pustolovine ispunjene ljubomorom. Uz to će

reći da se ĉini da je ubojica bio oruĊe krijumĉara droge i pobornika vojnog udara, da su

ubojstvo proveli nakšibendijski tarikat i organizirani ljubavni glasnici, da su taj prljavi posao

organizirali unuci posljednjeg sultana i oni koji su spalili našu zastavu, i da su uz njih u tu

predstavu bili ukljuĉeni i oni koji ţele zlo našoj demokraciji i Republici, zajedno s onima koji

pripremaju najnoviji kriţarski rat!” “Mrtvo tijelo poznatog kolumnista koje se na tajanstven

naĉin našlo usred Istanbula, na blatnjavom ploĉniku, meĊu hrpama smeća, ostacima povrća,

psećim strvinama i srećkama Narodne lutrije... Kako se drugaĉije tim jadnicima moţe

objasniti da jedna zagonetka još uvijek prerušena luta meĊu nama, negdje duboko, u našoj

prošlosti, u talogu naših uspomena, meĊu rijeĉima i reĉenicama, na rubu zaborava, i da je

trebamo pronaći?”

“Ovo ti govorim iz svojeg tridesetogodišnjeg spisateljskog iskustva”, reĉe Galip, “niĉega

se ne sjećaju, niĉega. Osim toga, nije sasvim sigurno ni da brme našao, uspio to obaviti i iz

toga izaći ĉist. U najboljem bi me sluĉaju uzalud ranio u krivo mjesto. Kasnije bih ja postao

junak na naĉin koji ti nikako ne ţeliš i bio prisiljen podnositi budalaštine Predsjednika koji bi

me posjetio da mi poţeli brzo ozdravljenje, dok bi ti u policijskoj postaji dobivao teške batine

- muĉenje da i ne spominjemo. To nije nimalo ugodno, budi siguran! Više ne ţele vjerovati

da u pozadini svijeta postoji tajna koju neće moći dokuĉiti.”

“Tko će mi dokazati da cijeli moj ţivot nije bio zabluda, obiĉna neprijatna šala?”

“Ja!” reĉe Galip. “Slušaj...”

“Bišnov? Ne, ne ţelim...”

“Vjeruj mi, i ja sam vjerovao koliko i ti.”

"Recimo da ti vjerujem !" zavapio je Mehmet. "Povjerovat ću ti da saĉuvam smisao

vlastitog ţivota, ali što će biti sa šegrtima poplunara koji šiframa koje si im tutnuo u ruke

nastoje slovkati izgubljeni smisao svojih ţivota? Što će biti sa zamišljenim djevicama koje

samo zbog tvojih ĉlanaka, dok ĉekaju svoje zaruĉnike koji se nikada neće vratiti iz

Njemaĉke, niti ih pozvati da im se pridruţe, mogu sanjariti o namještaju, aparatima za

cijeĊenje naranĉi, svjetiljkama sa sjenilom u obliku ribe i ĉipkastim plahtama koje će koristiti

u danima raja koje si lm obećao? Što će biti s tvojim ĉitateljima koji će zbog tebe shvatiti da

su zapravo oni sami rajska ptica koju traţe, s tvojim tuţnim ĉitateljima o umirovljenim

autobusnim kondukterima koji su uz pomoć metode nauĉene od tebe uspjeli na vlastitim

licima vidjeti planove stanova u koje će useliti u raju, katastarskim sluţbenicima koji su

nadahnućem koje su pronašli u tebi i uz pomoć ebdţeda66 uspjeli izraĉunati dan kad će se u

kaldrmom poploĉenim albanskim ulicama ukazati Mehdi koji će nas sve spasiti, i

inkasatorima plina i prodavaĉima simita i staretinarima i prosjacima - vidiš, ne mogu se

riješiti tvojih rijeĉi - i našim travarom iz Karsa?”

“Zaboravi”, reĉe Galip u strahu da će glas s druge strane po navici otegnuti popis.

“Zaboravi ih, zaboravi sve, nemoj misliti na njih. Misli na posljednje osmanlijske sultane koji

su izlazili prerušeni. Misli na tradicionalne metode kriminalaca s Bejoglua koji, vjerni

obiĉajima, svoje ţrtve muĉe prije nego što ih ubiju zato što moţda imaju neki skriveni novac,

zlato ili tajnu. Razmisli zašto umjetnici koji u novinama rade na retuširanju i na crno-bijele

Originale slika dţamija, plesaĉica, mostova, turskih mišica i nogometaša, koje, izrezane iz

ĉasopisa kao što su Hajat, Ses, Pazar, Posta, 7 Gun, Jelpaze, Peri, Revu i Hafta, stoje na zidovima

dvije tisuće i petsto brijaĉnica, kistovima nanose boju, nebo uvijek oboje u prusko plavu, a

naše blatno tlo u boju engleske trave. Pomisli na tisuću i jedan izvor mirisa u uskim, mraĉnim

i zastrašujućim stubištima obiteljskih zgrada, na desetke tisuća vrsta mješavina koje se od tih

mirisa stvaraju i na rjeĉnike turskog jezika koje će trebati ispremetati da bi se našle stotine

tisuća rijeĉi kojima će se one moći opisati.”

“Ah, ti pokvareni pišĉe!”

“Pomisli na zagonetku koja se skriva u tome što se prvi parobrod koji su Turci kupili u

Engleskoj zvao Swift. Pomisli na strast za simetriju i red što je osjeća ljevoruki kaligraf koji

je, zato što ga je zanimalo gatanje, crtao taloge iz tisuća šalica kave koje je za ţivota popio i

šalice u kojima su se nalazili, te, svojim lijepim rukopisom zapisujući tekst proroĉanstva

pokraj slika, za sobom ostavio rukopisno djelo od tristo stranica.”

66 Ebdžed: u tekstu, gatanje pomoću arapskih slova kojima su pridružene brojčane vrijednosti.

“Ovaj me put nećeš moći prevariti.”

“Pomisli na stotine tisuća jama iskopanih tijekom dvije tisuće petsto godina u vrtovima

našega grada, koje će zbog izgradnje temelja za stambene zgrade biti zatrpane kamenom i

betonom, i na škorpione, ţabe, skakavce, šareno i raznovrsno likijsko, frigijsko, rimsko,

bizantsko i osmanlijsko zlato, rubine, dragulje, kriţeve, prikaze, zabranjene ikone, knjige i

poslanice, planove koji vode do zakopanog blaga i lubanje nesretnih ţrtava ubojstva s

nepoznatim poĉiniteljem u njima...” “Opet mrtvo tijelo Šemsa iz Tebriza baĉeno u bunar,

ha?”

“...i na beton, ţeljezo, stanove u obiteljskim zgradama, vrata, stare vratare, parkete ĉije su

fuge pocrnjele kao prljavi nokti, briţne majke, srdite oĉeve, ormare ĉija se vrata ne mogu

zatvoriti, sestre, polusestre...”

“Jesi li ti Šems iz Tebriza? Jesi li Dedţal? Mehdi?”

“...striĉevog sina oţenjenog polusestrom, hidrauliĉka dizala, ogledalo u dizalu...”

“Da, da, o svemu tome si pisao.”

“...skrivene zakutke koje djeca otkrivaju i u njima se igraju, prekrivaĉe za krevet koji su

dio miraza, svilenu tkaninu koju je djedov djed kupio od kineskog trgovca dok je bio

namjesnik u Damasku i koju se još nitko nije usudio izrezati, koje će nositi na sebi...”

“Pokušavaš me namamiti, zar ne?”

“...pomisli na cijelu zagonetku naših ţivota. Pomisli na tajnu koja se skriva iza toga što su

stari krvnici britku oštricu, kojom su nakon pogubljenja odsijecali glave svojih ţrtava da ih

javno izloţe kao opomenu drugima, nazivali 'šifrom‟. Pomisli na spoznaje koje se kriju u

tome što je umirovljeni pukovnik, koji je šahovske figure preimenovao po uzoru na veliku

tursku obitelj: kralja u majku, kraljicu u oca, lovca u strica, a konja u tetu, pijune

preimenovao u lupeţe, a ne u djecu."

"Znaš li da sam te, u onih desetak godina nakon što si nas izdao, vidio samo jednom,

moţda, u ĉudnoj hurufijskoj odjeći sultana Mehmeta Osvajaĉa...”

"Zamisli beskrajan spokoj jedne obiĉne veĉeri ĉovjeka koji kod kuće sjedi za stolom i

satima rješava zagonetke iz divanskog pjesništva i kriţaljke iz novina. Zamisli kako će, osim

papira i slova koje osvjetljava stolna svjetiljka, sve što je u sobi: pepeljare, zavjese, satovi,

vrijeme, uspomene, boli, tuge, obmane, bijes, porazi... ah, naši porazi, ostati u tami. Pomisli

na slatkoću besteţinskog stanja koje ćeš osjećati u tajanstvenoj praznini koju slova opisuju s

lijeva na desno i odozgo prema dolje, a koja će se moći usporediti samo s beskonaĉnim

zamkama koje donosi prerušavanje.”

“Gledaj, prijatelju”, rekao je glas s druge strane ţice s prizvukom koji je odavao da zna što

radi i zbunjivao Galipa, “zaboravimo sad sve zamke, sve igre, sva slova i njihove dvojnike;

sve smo to prošli, sve smo to savladali. Da, postavio sam ti zamku, ali nije uspjela. Već znaš,

ali opet ću ti otvoreno reći. Kao što tebe nema u telefonskom imeniku, tako nije bilo ni

vojnog udara, ni dosjea! Volimo te, uvijek mislimo na tebe, oboje smo tvoji oboţavatelji,

zaista ti se divimo. Cijeli je naš ţivot protekao s tobom i tako će i dalje biti. Hajde da sada

zaboravimo sve što treba zaboraviti. Hajde da naveĉer Emine i ja doĊemo k tebi. Pravit ćemo

se da se ništa nije dogodilo, razgovarati kao da ništa nije bilo. Satima ćeš priĉati kao što si

sada priĉao. Hajde, reci da! Vjeruj u nas, uĉinit ću što god ţeliš, donijeti što god ţeliš!”

Galip je dugo razmišljao.

“Daj mi moje brojeve telefona i adrese koje imaš!” rekao je potom. “Odmah ću ti ih dati,

ali ne mogu ih zaboraviti.”

“Daj.”

Kad je ĉovjek otišao po adresar, slušalicu je uzela njegova ţena. “Vjeruj mu”, prošaptala

je. “Ovaj put se stvarno kaje, stvarno je iskren. Jako te voli. Htio je napraviti ludost, ali je

davno odustao. Ako nešto i uĉini, uĉinit će meni. Tebi neće ništa, kukavica je, jamĉim ti.

Zahvaljujem Bogu što je sve uredio. Naveĉer ću obući onu moju plavu kariranu suknju koju

toliko voliš. Dragi, što god poţeliš, i on i ja, oboje ćemo napraviti. Što god poţeliš! I još da ti

ovo kaţem: da bi mogao biti kao ti, on je poput tebe oblaĉio hurufijsko odijelo sultana

Mehmeta Osvajaĉa i iz slova na licima cijele vaše Obitelji...” Zašutjela je kad su se pribliţili

koraci njezina muţa.

Kada je muţ uzeo slušalicu, Galip je na zadnju stranicu knjige (La Bruyère, Karakteri) koju

je izvukao s police tik pokraj sebe paţljivo zapisao ostale Dţelalove telefone i adrese,

tjerajući ga da svaku ponovi više puta. Poslije će im, kao što je unaprijed isplanirao, reći da se

predomislio, da ne moţe više trošiti vrijeme na uporne oboţavatelje. U zadnjem je trenu

odustao. U glavi mu je sinula nova misao. Mnogo kasnije, kad se toĉno ili krivo bude

prisjećao onoga što se dogaĊalo te veĉeri, pomislit će: “Moţda me uhvatila znatiţelja.

Znatiţelja da makar jednom izdaleka vidim tog muţa i ţenu. A moţda sam poţelio

i da Dţelalu i Ruji, nakon što ih pronaĊem uz pomoć tih telefonskih brojeva i adresa,

ispriĉam ne samo ovu nevjerojatnu priĉu i telefonske razgovore, nego da im budem u stanju

opisati i kako je braĉni par izgledao, kako su hodali i kako su bili odjeveni.”

“Neću vam dati svoju kućnu adresu”, rekao je. “Ali moţemo se naći negdje drugdje. U

devet naveĉer na Nišantašu, pred Aladinovim dućanom, na primjer.”

I to je toliko usrećilo muţa i ţenu da se Galip uznemirio zbog silne zahvalnosti na drugom

kraju ţice. Ţeli li Dţelal da uveĉer kad budu dolazili, ponesu kolaĉ od badema ili petit fourre

iz slastiĉarnice Omur, ili, budući da će jako dugo sjediti i priĉati, lješnjake, pistacije i veliku

bocu konjaka? Kad je umorni muţ prasnuo u zastrašujući smijeh i zavikao: “Donijet ću i

svoju zbirku fotografija, portrete i fotografije gimnazijalki!” Galip je shvatio da kod braĉnog

para već dugo stoji jedna otvorena boca konjaka. Nestrpljivo su ponovili mjesto i vrijeme

sastanka i spustili slušalice.

Četrnaesto poglavlje

ZAGONETNE SLIKE

Njezinu sam tajnu preuzeo iz Mesnevije. —Šejh Galip

Na poĉetku ljeta 1952., ako je potreban toĉan datum: prve subote u lipnju, na Bejogluu, u

jednoj od uskih uliĉica koje povezuju ulicu javnih kuća i engleski konzulat, otvoren je najveći

bordel, ne samo u Istanbulu ili Turskoj, nego na cijelom Balkanu i Bliskom istoku. Taj se

sretni datum poklopio i sa završnicom jednog pretencioznog šestomjeseĉnog slikarskog

natjeĉaja. Naime, tada najslavniji kriminalac s Bejoglua, koji će kasnije postati legendaran po

tome što je zajedno sa svojim cadillacom nestao u vodama Bospora, zaţelio je u širokom

hodniku na ulazu u svoju ustanovu dati naslikati prizore Istanbula.

Ne, slavni razbojnik te slike nije naruĉio da bi podrţao tu umjetnost u kojoj smo zbog

zabrana koje nalaţe islam popriliĉno zaostali (govorim o slikarstvu, ne o prostituciji), nego zato

da bi svojim probranim mušterijama, koje će u njegovu palaĉu uţitaka dolaziti iz svih krajeva

Istanbula i Anadolije, uz glazbu, drogu, piće i djevojke mogao predoĉiti i ljepote Istanbula.

Kad su akademski slikari s kutomjerima u rukama, koji, oponašajući zapadnjaĉke kubistiĉke

slikare, naše seoske djevojke uspijevaju ugurati u oblik baklave, našega kriminalca odbili zato

što prihvaćaju narudţbe samo od banaka, on je proširio vijest meĊu slikarima, pismoslikarima

i soboslikarima koji stropove provincijskih konaka, zidove ljetnih kina, šatore gutaĉa zmija na

sajmovima, kola i kamione ĉine dopadljivima. Budući da su obojica obrtnika, koji su se

mjesecima kasnije iskazali, poput pravih umjetnika tvrdili da su bolji jedan od drugoga, naš je

kriminalac, nadahnut bankama, umiješao pozamašnu svotu novaca te meĊu dvojicom upornih

slikara otvorio “Natjecanje za najljepšu sliku Istanbula” i dva suprotna zida kod ulaza u

palaĉu predao pohlepnim obrtnicima u ruke.

Slikari, koji su se podozrivo gledali, već su prvi dan dali meĊu zidovima razvući zavjesu.

Sto osamdeset dana kasnije, u noći otvorenja palaĉe uţitaka, ta je ista umrljana zavjesa još

uvijek stajala u ulaznom hodniku punom pozlaćenih naslonjaĉa presvuĉenih rebrastim crve-

nim baršunom, sagova iz Gordesa, srebrnih svijećnjaka, kristalnih vrĉeva, Ataturkovih

fotografija, porculanskih servisa i sedefom inkrustiranih tronoţaca. Kada je vlasnik, okruţen

probranim društvom u kojem se, budući da je javna kuća u sluţbene registre upisana kao

Klub za oţivljavanje klasiĉne turske umjetnosti, po sluţbenoj duţnosti nalazio i

gradonaĉelnik, povukao zavjesu od jute, gosti su na jednom zidu vidjeli “prelijepu” sliku

Istanbula, a na drugome istu tu sliku pod svjetlom srebrnih svijećnjaka, blistaviju nego što

stvarno jest. Još ljepšu i još privlaĉniju, prikazanu u jednom ogledalu.

Nagrada je, naravno, pripala slikaru koji je postavio ogledalo. MeĊutim, većinu gostiju koji

su tijekom godina navraćali u javnu kuću nevjerojatni bi prizori na zidovima toliko oĉarali da

bi odvojeno uţivali u svakome. Da bi shvatili tajnu tog uţitka, satima bi hodali od zida do

zida i promatrali ih.

Bijedan i tugaljiv uliĉni pas s prvog zida u ogledalu nasuprot pretvara se u psa koji je

istovremeno i sjetan i lukav. Kad se ponovno okrenete prema slici na prvom zidu, otkrijete da

je lukavost zapravo i ondje prikazana i da se uz to kod psa dade naslutiti i neki pokret koji u

ĉovjeku budi sumnju. Tek što se okrenete i opet pogledate u ogledalo, pojave se joS neka

ĉudna komešanja i naznake koje će ukazati na znaĉenje pokreta, pa će se ovoga puta

promatraĉ, dobrano pomućena uma, teškom mukom savladavati da se u trenu ponovno ne

okrene prema prvome zidu i pogleda originalnu sliku.

Jednom je jedan stariji, temeljiti gost u ogledalu vidio kako iz presušene ĉesme na trgu, na

kraju ulice kojom luta tugaljivi pas, pršti voda. Kad se s nemirom zaboravnog starca koji se

sjetio da je kod kuće ostavio otvorene slavine ponovno okrenuo prema slici, shvatio je da je

ĉesma suha. Kad se ponovno okrenuo prema zrcalu i osvjedoĉio da voda još obilnije teĉe,

svoje je otkriće poţelio podijeliti sa “ţenama za uţitak”, ali ga je doĉekala samo

nezainteresiranost barskih dama koje su se odavno zasitile neiscrpnih igara slike i zrcala, pa

se bespomoćno povukao u vlastiti zatvoreni ţivot i samoću vijeka proteklog u

nerazumijevanju.

Ţene koje su radile u palaĉi, budući da nisu bile baš posve nezainteresirane, u snjeţnim

zimskim veĉerima koje su provodile drijemajući i tjeskobno priĉajući jedne drugima jedne te

iste bajke, koristile su zaĉarane igre slike i zrcala kao zabavan test osobnosti gostiju. Bilo je

nestrpljivih, neosjetljivih i uznemirenih posjetitelja koji uopće nisu primjećivali zagonetna

neslaganja izmeĊu slike i odraza u ogledalu. Oni su ili bez prestanka priĉali o vlastitim

mukama, ili samo ĉekali da od barskih dama koje nisu razlikovali što prije dobiju samo jedno,

ono što svi muškarci ţele. Bilo je i onih koji su itekako primjećivali igru ogledala i slike, ali

nisu marili za nju. Bili su to prepredeni, smjeli ljudi kojima ništa nije vaţno i kojih se treba

bojati. Bilo je i onih koji su, kao da boluju od neizljeĉive bolesti simetrije, djetinjasto ustrajali

u tome da se isprave nepodudarnosti izmeĊu ogledala i slike te svojim nemirom gnjavili

animir-dame, konobare i zaštitare. To su bile škrte, proraĉunate osobe koje ne mogu

zaboraviti na svijet ni dok piju ni dok vode ljubav. Njihova potreba da sve urede samo ih je

ĉinila neuspješnim prijateljima i neuspješnim udvaraĉima.

U vrijeme kad su se stanovnici palaĉe već bili naviknuli na koketeriju zrcala i slike, glavni je

istraţitelj Bejoglua, koji bi noćni klub, zahvaljujući više zaštiti koju je pruţao negoli moći

novca, ĉesto poĉastio svojim posjetom, našavši se u ogledalu oĉi u oĉi s mraĉnom osobom

ćelave glave koja je na prvome zidu prikazana u tamnoj uliĉici s pištoljem u ruci, shvatio da

je upravo to ubojica iz godinama neriješenog glasovitog “ubojstva na Trgu Šišli” te se,

pretpostavivši da umjetnik koji je postavio zrcalo zna tajnu, poĉeo raspitivati o njegovom

identitetu.

U ljepljivoj veĉeri jednoga vrućeg ljetnog dana, kada su prljave vode što teku ploĉnikom

isparavale prije nego što bi stigle do obliţnje rešetke, jedan je gospodski sin, ostavivši oĉev

mercedes pred natpisom ZABRANJENO PARKIRANJE, zakljuĉio da je fina djevojka koju je u

ogledalu vidio kako u jednoj siromašnoj istanbulskoj ĉetvrti tka tepih, njegova izgubljena

draga koju godinama traţi i ne uspijeva pronaći. Kada se okrenuo slici, doĉekala ga je samo

nesretna i bezbojna djevojka koja ţivi u jednom od sela koja pripadaju njezinu ocu.

Za gazdu, koji će kasnijih godina, natjeravši svoj cadillac u bosporsku struju kao kakvog

konja, otkriti svijet unutar svijeta, sve te zgodne dosjetke, dopadljive sluĉajnosti i misteriji

skriveni u svijetu nisu bili igra slike i zrcala; kada bi gosti, razuma pomućena drogom i

rakijom, na neko vrijeme utonuli u oblake nesreće i tuge, u svojim bi glavama otkrivali jedan

star i sretan svijet, i u djetinjoj radosti otkrivanja tajne tog izgubljenog raja miješali

zagonetke iz predodţbi s likovima pred sobom. Usprkos tom ĉvrstom realizmu, u nedjeljna se

jutra slavnoga kriminalca moglo vidjeti kako s djecom barskih dama koja ĉekaju da ih

umorne majke odvedu u kino, veselo sudjeluje u igri “PronaĊimo sedam razlika izmeĊu dvije

slike” kao da rješava zagonetku iz nedjeljnog dodatka novinama.

No razlika, znaĉenja i zbunjujućih nepodudarnosti nije bilo sedam nego beskonaĉno mnogo.

Zato što je slika Istanbula na prvom zidu, koliko god da je tehnikom nalikovala na slike s

konjskih kola i sajmova, po ţivosti podsjećala na sjenovite, mraĉne i zastrašujuće gravure, a

po obradi teme na bogate freske. Jedna krupna ptica naslikana na zidu, u ogledalu lagano

maše krilima, poput kakve mitske ptice. Neobojena proĉelja starih drvenih konaka u ogledalu

se pretvaraju u zastrašujuća lica. Prazniĉni sajmovi i vrtuljci u zrcalu se poĉinju micati i

poprimati boju. Svi ti stari tramvaji, konjske zaprege, minareti, mostovi, ubojice, slastiĉari,

parkovi, kafići na obali, trajekti Gradskih linija, natpisi i sanduci postajali su znakovi jednog

sasvim drugog svijeta. Crna knjiga, koju je slikar kao zgodnu dosjetku smjestio u ruke

slijepog prosjaka, u ogledalu se dijelila na dvoje i pretvarala u knjigu s dva znaĉenja, s dvije

priĉe. Pri pogledu na zid pak vidi se da je knjiga od poĉetka do kraja jedna jedina te da se

zagonetka u njoj izgubila. Naša filmska zvijezda crvenih usana, ĉeznutljiva pogleda i

ogromnih trepavica, koju je slikar kao uspomenu na svoja stara djela sa sajmova naslikao na

prvome zidu, u ogledalu se pretvara u prsatu majku cijelog naroda koja je zapala u

siromaštvo. Zamagljeni pogledi se okreću natrag prema zidu i s uţasom i uţitkom primjećuju

da majka nije majka nego udana ţena s kojom godinama netko spava.

Ipak, ono što je najviše uţasavalo posjetitelje palaĉe bilo je beskrajno mnoštvo ljudi koje je

slikar ţivahno smjestio posvuda po slici i nova znaĉenja, ĉudni znakovi i nepoznati svjetovi

koji se u ogledalu pojavljuju na licima tih zastrašujućih masa koje ispunjavaju mostove.

Osjećaj da lice koje je pri pogledu na sliku izgledalo kao lice zabrinutog, sjetnog i

prostodušnog graĊanina ili radišnog ĉovjeka s pustenim šeširom, zadovoljnog svojim

ţivotom, zapravo vrvi tragovima neke karte, zagonetke ili izgubljene priĉe kao što bi se

pokazalo u ogledalu, kod pijanih je posjetitelja, koji bi se vrzmali meĊu baršunastim

foteljama pa u ogledalu primijetili i svoj lik, budio nadu da su uoĉili tajnu koju zna samo

nekolicina odabranih. Bilo je općepoznato da te osobe, prema kojima su se animir-dame

ophodile kao da su paše, neće stati dok ne riješe tajnu slike i ogledala. Poznata su bila i

njihova brojna putovanja, pustolovine i sukobi u koje bi se upuštali ne bi li se pribliţili

nekom rješenju.

Mnogo kasnije, godinama nakon što se vlasnik kluba izgubio u beskraju bosporskih voda,

već ostarjele animir-dame su iz ţalosnog lica istraţitelja s Bejoglua, koji je, iako je pao u

nemilost, i dalje navraćao u bar, shvatile da je i on jedan od tih nespokojnih ljudi.

Taj je ĉovjek htio još jednom pogledati u ogledalo ne bi li razriješio tajnu starog i ĉuvenog

“ubojstva na Trgu Šišli”, no prije tjedan dana su mu rekli da je golemo zrcalo u tuĉnjavi

dvojice snagatora, koja je izbila zbog nezaposlenosti i tjeskobe više negoli zbog ţena ili

novca, treskom palo na grubijane i razbilo se u tisuće komada. I tako je istraţitelj na pragu

mirovine ostao meĊu krhotinama stakla ne riješivši ni ubojstvo, ni tajnu ogledala.

Petnaesto poglavlje

NE PRIPOVJEDAĈ NEGO PRIĈA

Moja metoda pisanja oslanja se više na glasno razmišljanje i promatranje vlastitih

raspoloženja, nego na brigu o tome tko me sluša.

—De Quincey

Glas na telefonu je malo prije odluke o sastanku pred Aladinovim dućanom Galipu

izdiktirao Dţelalovih sedam telefonskih brojeva. Galip je bio toliko siguran da će na

jednome od njih pronaći Dţelala i Ruju da je već zamišljao ulice, stanove i pragove na

kojima će ih ponovno vidjeti. Znao je da će razloge njihovog skrivanja, koje će mu Dţelal i

Ruja objasniti ĉim ih ugleda, od prve reĉenice smatrati u potpunosti logiĉnima i

opravdanima. Bio je siguran da će mu reći: “Galipe, i mi smo tebe toliko traţili, ali te nije

bilo. Ni u kući ni u uredu. Gdje si bio?” Ustao je iz fotelje u kojoj je već satima sjedio,

skinuo Dţelalovu pidţamu, okupao se, obrijao i obukao. Slova koja je gledajući se u ogle-

dalo jasno razabirao na svojem licu nisu izgledala ni kao produţetak neke tajanstvene zamke

ni neke luĊaĉke igre, niti kao optiĉka iluzija koja moţe probuditi sumnje u vezi s njegovom

osobnosti. Bila su dio stvarnoga svijeta, kao i ruţiĉasti sapun Lux, poput onoga koji koristi

Silvana Mangano, i stara britva pred ogledalom.

U novinama Milijet, koje su bile ubaĉene ispod vrata, svoje je vlastite reĉenice objavljene u

Dţelalovoj kolumni ĉitao kao da su tuĊe. S obzirom na to da su bile objavljene pod

Dţelalovom slikom, trebale su biti Dţelalove. S druge strane, Galip je znao da je sam napisao

te rijeĉi. To mu se nije ĉinilo proturjeĉnim. Naprotiv, ĉinilo mu se da je to razumljiv nastavak

svijeta. Zamišljao je Dţelala u stanu na jednoj od adresa koje je drţao u rukama kako ĉita tuĊi

ĉlanak objavljen u njegovoj vlastitoj kolumni. Pretpostavljao je da on to ne bi doţivio kao

napad ili krivotvorenje. Vrlo vjerojatno ne bi ni primijetio da to nije neki njegov stari tekst.

Nakon što se najeo kruha, namaza od kavijara, jezika i banana, odluĉio je još više ojaĉati

veze sa stvarnim svijetom i srediti poslove koje je ostavio nedovršenima. Nazvao je prijatelja

odvjetnika s kojim je vodio politiĉke parnice i, rekavši da je hitno morao otputovati i da je već

nekoliko dana izvan Istanbula, saznao da jedna od parnica napreduje sporo kao i uvijek, dok

je u drugoj presuda izreĉena, a klijenti zbog skrivanja osnivaĉa tajne komunistiĉke

organizacije osuĊeni na po šest godina. Naljutio se kad se sjetio da je u novinama koje je

malo prije proĉitao preletio tu vijest i da mu nije palo na pamet da ona ima ikakve veze s

njim. Nije mogao jasno razabrati prema kome i zašto osjeća taj bijes. Telefonirao je svojoj

kući kao da je to najprirodnija stvar. “Ako se Ruja javi”, mislio je, “malo ću se ja s njom

poigrati.” Planirao je izmijeniti glas i predstaviti se kao netko tko traţi Galipa, ali nije bilo

odgovora.

Nazvao je Iskendera. Njemu će reći da Dţelala tek što nije našao i pitati ga koliko ljudi s

engleske televizije još ostaju u Istanbulu. “Ovo im je zadnja veĉer”, rekao mu je Iskender.

“Rano ujutro putuju u London.” Galip mu je rekao da je na tragu Dţelalu, da bi se Dţelal

volio vidjeti s engleskom televizijskom ekipom da se izjasni o nekim vaţnim temama i da mu

je taj susret veoma vaţan. “U tom ću se sluĉaju svakako s njima dogovoriti za veĉeras”, rekao

je Iskender. “I oni su, naime, jako zainteresirani.” Galip je rekao da je “trenutaĉno ovdje” i

Iskenderu dao broj koji je proĉitao sa slušalice.

Okrenuo je broj tete Hale i, izmijenivši i produbivši glas, objasnio da je vjerni ĉitatelj i

oboţavatelj koji bi gospodinu Dţelalu htio ĉestitati na današnjem ĉlanku. Razmišljao je. Jesu

li moţda otišli na policiju zato što se Ruja i on nisu javili? Ili moţda još uvijek oĉekuju da će

se vratiti iz Izmira? Ili je moţda Ruja navratila k njima i sve im objasnila? I zar cijelo to

vrijeme od Dţelala nije bilo ni traga ni glasa? Ozbiljne rijeĉi tete Hale, koja mu je rekla da

gospodin Dţelal nije tu i da nazove novine, nisu mu odgovorile na pitanja. U dva sata i

dvadeset minuta Galip je jedan po jedan poĉeo nazivati sedam telefonskih brojeva sa zadnje

stranice Karaktera.

Bilo je već sedam sati kad je shvatio da u stanovima s tim telefonskim brojevima ţive

posve nepoznate Obitelji i svima poznata brbljava djeca, te gospoda grubih i kreštavih

glasova. Da su na tim brojevima kebabdţinice i mudrijaši od posrednika nekretninama koje

nimalo ne zanimaju bivši vlasnici telefonskih brojeva, gospoĊe krojaĉice koje tvrde da već

ĉetrdeset godina imaju isti telefonski broj i mladi braĉni parovi koji se kasno naveĉer vraćaju

kući. Dok se trudio izaći na kraj s telefonskim brojevima, na donjim policama ormara od

brijestovine, na dnu kutije pune starih razglednica koje je već pregledao, ali mu nisu

zaokupile paţnju, pronašao je deset fotografija.

Jedanaestogodišnja Ruja na izletu na Bospor u poznatom kafiću pod platanom na Emirganu,

sa stricem Melihom u sakou s kravatom, lijepom strinom Suzan, koja joj je u mladosti sliĉila,

i nekim tko bi, ako nije neki ĉudni prijatelj kojega je Dţelal vukao sa sobom, mogao biti

imam dţamije na Emirganu, sa zanimanjem promatra fotografski aparat koji se oĉito nalazi u

Dţelalovim rukama... Ruja, u haljini s naramenicama koju je nosila u ljeto izmeĊu drugog i

trećeg razreda osnovne škole, s Vasifom pokazuje akvarijske ribice Komuru, dvomjeseĉnom

maĉku tete Hale, i gospoĊa Esma koja im se smije škiljeći zbog cigarete koju ima u ustima i

popravlja maramu na glavi da bi se zaštitila od fotografskog aparata jer nije sigurna ulazi li u

kadar ili ne... Revolucionarna i neuredna Ruja u prvoj godini svog prvog braka, kad se nije

previše zanimala za svoju majku, striĉeve i tete, jednog zimskog dana nakon što se dobro

najela na zajedniĉkom ruĉku za Ramazanski bajram na koji je sama neoĉekivano došla, nogu

priljubljenih uz trbuh i glave okomito poloţene na jastuk mirno spava na bakinom krevetu na

kojemu se od iznenadnog umora ispruţila, u istom poloţaju u kojem ju je Galip prije sedam

dana i jedanaest sati zadnji put vidio... Dok cijela obitelj, za fotografiju poredana pred

vratima obiteljske zgrade Sehrikalp, zajedno s vratarom Ismailom i gospoĊom Kamer gleda u

fotografski aparat, Ruja s vrpcom u kosi iz Dţelalova zagrljaja promatra psa lutalicu koji je

sigurno već odavno mrtav... Strina Suzan, gospoĊa Esma i Ruja, zajedno s mnoštvom koje je

od djevojaĉke gimnazije sve do Aladinovog dućana poredano na oba ploĉnika Avenije

Tešvikije, gledaju prolazak De Gaullea od kojega se na slici vidi samo prednji rub auta...

Ruja, koja sjedi za majĉinim toaletnim stolićem zatrpanim puderljerama, tubama kreme

Pertev, boĉicama ruţine vodice i kolonjske vode, parfemima s pumpicama, rašpicama i

kopĉama za kosu, kako se, otvorivši krila ogledala i gurnuvši glavu meĊu njih, pretvara u tri,

pet, devet, sedamanaest, i trideset i tri Ruje... Petnaestogodišnja Ruja, nesvjesna da je

fotografiraju, s posudom slanutka pored sebe, u jednobojnoj haljini bez rukava, nagnuta nad

novine na koje kroz otvoren prozor udara sunce, na licu izraz zbog kojega je Galip uvijek

strahovao da je iskljuĉen, jednom rukom ĉupka kosu, a drugom rješava zagonetku olovkom

kojoj je izgrizla gumicu... Ruja prije najviše pet mjeseci, sudeći po tome što oko vrata ima

hetitsko sunce koje joj je Galip kupio za prošli roĊendan, sjedi u istoj sobi po kojoj je Galip

satima tumarao, tik do telefona kojim je Galip malo prije razgovarao, u fotelji u kojoj Galip

sada sjedi, i sretno se smije... Ruja sumorna lica, rastuţena svaĊama roditelja koje su se

rasplamsavale na putovanjima, u nekoj sivoj gostionici za koju Galip nije mogao razabrati

gdje se nalazi... Na plaţi Kilijos na koju je išla one godine kad je završila gimnaziju, u

pozadini zapjenjeno more, pokraj nje bicikl koji nije njezin, ali na ĉije sjedalo naslanja svoju

lijepu ruku kao da to jest, na njoj bikini koji otkriva oţiljak od operacije slijepog crijeva, dva

jednaka madeţa veliĉine zrna leće izmeĊu oţiljka i pupka te nejasan obris rebara na njezinoj

svilenoj koţi, u ruci ĉasopis ĉiji naziv Galip nije mogao proĉitati ne zato što je fotografija

mutna, nego od suza. Ruja ţeli biti sretna, ali na licu nosi tuţni i sumorni smiješak ĉiju

zagonetku njezin muţ, koji gleda slike, nikada nije mogao razumjeti.

Galip je sa svojim suznim oĉima postao dijelom zagonetke. Kao da je na mjestu koje

poznaje, ali ne zna da ga poznaje; kao da je na stranicama knjige koju je poĉitao, ali je

zaboravio da ju je proĉitao pa mu je ponovno uzbudljiva. Bio je svjestan da je taj osjećaj

katastrofe i gubitka i prije osjetio, kao i toga da je ta bol toliko snaţna da je ĉovjek samo

jednom u ţivotu moţe osjetiti. Tu bol prijevare, samoobmane i gubitka koju je osjećao

smatrao je sebi svojstvenom, kao da se nikome drugom ne moţe dogoditi, a istovremeno je

osjećao i da je ona posljedica zamke koju je netko pripremio unaprijed, kao da planira partiju

šaha.

Nije brisao suze koje su kapale na Rujine fotografije. Teško je disao na nos i nepomiĉno

sjedio na fotelji. Izvana, s Trga Nišantaš, dopirali su zvukovi petka naveĉer: umorni motori

punih autobusa, automobili koji su, kad bi promet postao gušći, naslijepo trubili, zviţdaljka

nervoznog policajca na uglu, zvuĉnici prodavaonica ploĉa i kaseta na ulazima u prolaze i

masa koja je preplavljivala ploĉnike. Od njih su s vremena na vrijeme lagano pucketali ne

samo prozori, nego i sve stvari u sobi. Dok je Galip u sobi pozorno slušao to pucketanje,

sjetio se da osim vremena i prostora koji su zajedniĉki namještaju, stvarima i svim ljudima,

postoje i vlastiti, privatni svjetovi i vremena. “Biti prevaren znaĉi biti prevaren”, rekao je sam

sebi. Toliko je puta ponovio te rijeĉi da su se one oĉistile od znaĉenja i gorĉine i pretvorile se

u glasove i slova koji ne znaĉe ništa.

Maštao je: s Rujom je, ne u ovoj sobi, nego u njihovoj kući. Petak je naveĉer i oni će,

nakon što negdje veĉeraju, otići u kino Konak. Na povratku će kupiti sutrašnje novine i kad

stignu kući uroniti u njih, kao i u knjige koje imaju kod kuće. U drugoj mu je maštariji netko,

netko s licem prikaze, govorio: “Ja već godinama znam tko si ti, a ti me ni ne poznaješ.” Kad

se sjetio tko je ta utvara od ĉovjeka, shvatio je da ga je godinama slijedio. Poslije je postalo

jasno da ĉovjek nije slijedio njega, nego Ruju. I sâm je nekoć, jednom ili dvaput, potajno

uhodio Dţelala i Ruju, i tada ga je obuzeo sasvim neoĉekivan strah: “Kao da sam umro pa

sada izdaleka s gorĉinom promatram kako ţivot teĉe nakon mene.” Sjedeći za Dţelalovim

stolom odmah je napisao kolumnu koja poĉinje tom reĉenicom i stavio Dţelalov potpis. Bio

je siguran da ga netko uhodi; ako ne osoba, onda bar jedno oko.

Buku koja je dopirala s Trga Nišantaš polako je zamjenjivalo brujanje televizora iz

susjednih zgrada. Kada je iza dva susjedna zida zaĉuo glazbu koja oznaĉava poĉetak vijesti u

osam, Galip je shvatio da se cijeli Istanbul okupio oko kuhinjskih stolova i da šest milijuna

ljudi trenutaĉno gleda televiziju. Osjetio je ţelju da masturbira. Kasnije je postao nemiran

zbog stalne prisutnosti oka koje mu se priviĊalo. Toliko je silovito poţelio biti ono što jest,

samo ono što jest, da mu je došlo da porazbija sve u sobi i da ubije one koji su ga doveli u to

stanje. Upravo je snovao kako će išĉupati telefon iz zida i baciti ga kroz prozor, kad je aparat

zazvonio.

Bio je Iskender. Rekao je da se ĉuo s ljudima s engleske televizije, da su jako uzbuĊeni i da

veĉeras oĉekuju Dţelala u sobi u hotelu Pera Palaa da ga snime. Je li Galip našao Dţelala?

"Da, da, da!” rekao je Galip i sam iznenaĊen vlastitom ţestinom. "Dţelal je spreman. Dat

će neke vrlo vaţne izjave. U deset sati bit ćemo u Pera Palasu.”

Nakon što je poklopio, obuzelo ga je uzbuĊenje koje je variralo izmeĊu osjećaja straha i

sreće, spokoja i nemira, osvete i bratske radosti. Uţurbano je nešto traţio meĊu biljeţnicima,

papirima, starim spisima i izrescima iz novina, ali ni sam nije znao što. Moţda neki znak koji

će dokazati postojanje slova na licu? Ali slova i znaĉenja su bila toliko oĉita da nisu trebala

dokaz. A logika koja će mu pomoći u odabiru priĉe? Naţalost, nije bio u stanju povjerovati

iĉemu osim vlastitom bijesu i uzbuĊenju. Primjer koji će pokazati ljepotu zagonetke? Znao je

da je za to potrebno samo pripovijedati, pripovijedati vjerujući u priĉe. Prekopao je ormare,

na brzinu proĉitao adresare, rašĉlanjivao “kljuĉne reĉenice”, pogledao u karte i uţurbano

pregledao fotografije lica odlaţući jednu, a uzimajući drugu. Premetao je kutiju s kostimima

kad je u tri minute do devet, s razornim osjećajem kajanja zbog toga što svjesno kasni, istrĉao

iz kuće.

U devet sati i dvije minute zašao je u sjenovitu veţu zgrade preko puta Aladinovog dućana.

Na ploĉniku nasuprot nije bilo nikoga tko bi mogao biti ćelavi pripovjedaĉ ili njegova ţena.

Ljutio se na njih zato što su telefonski brojevi koje su mu dali bili pogrešni. Tko je koga

varao? Tko se s kime poigravao?

Kroz dupkom pun izlog vidio se samo dio dobro osvijetljenog Aladinovog dućana. MeĊu

djeĉjim puškama koje su na uzicama visjele sa stropa, gumenim loptama u mreţama,

maskama orangutana i Frankensteina, kutijama s društvenim igrama, bocama rakije i likera,

šarenim magazinima i sportskim ĉasopisima koji su u izlogu visjeli priĉvršćeni kvaĉicama, i

lutkama u kutijama, Galip bi povremeno ugledao Aladinovu glavu i tijelo koje se saginjalo i

uspravljalo: brojao je novine koje je spakirao za povrat. Osim njega u dućanu nije bilo

nikoga. Aladinova ţena, koja je tijekom dana radila za pultom, sada je vjerojatno bila kod

kuće, u kuhinji, i ĉekala muţev dolazak. U dućan je ušao neki ĉovjek i Aladin je zašao za

pult. Odmah iza njega ušao je i stari braĉni par od kojega je Galipu zaigralo srce. Nakon

neobiĉno odjevenog ĉovjeka koji je ušao prvi, muţ i ţena su izašli s velikom bocom u

rukama i primili se pod ruku. Galip je ipak u trenu shvatio da to ne mogu biti oni; bili su

previše utonuli u vlastiti svijet. Kasnije je ušao gospodin u kaputu s krznenim ovratnikom i s

Aladinom se upustio u razgovor. Galip je zamišljao o ĉemu priĉaju.

Sada na ulici nije bilo nikoga tko je privlaĉio paţnju; ni na strani Trga Nišantaš, ni u smjeru

dţamije, ni u ulici koja dolazi s Ihlamura: zamišljeni ljudi, uţurbani trgovci bez kaputa,

samotnjaci posve izgubljeni u olovnom plavetnilu veĉeri. U jednom su trenutku sve ulice i

ploĉnici opustjeli i Galipu se uĉinilo da ĉuje cvrĉanje neonske lampe na reklamnoj ploĉi

dućana sa šivaćim strojem u izlogu. Nije bilo nikoga osim policajca koji je s automatskom

puškom u ruci straţario ispred policijske postaje. Gledajući mraĉne i gole grane kestena na

koje je Aladin uz pomoć gumene vrpce i kvaĉica vješao raznobojne ĉasopise, osjetio je strah

da ga netko uhodi, da se zna da je tu i da je u opasnosti. Zaĉula se buka: na uglu su se zamalo

sudarili auto marke dodge, model 54, koji je dolazio iz smjera Ihlamura i stari gradski

autobus marke škoda koji se uspinjao prema Nišantašu. Galip je vidio kako su se putnici u

autobusu, koji je naglo zakoĉio i stao, sabrali, oporavili i pogledali na drugu stranu ceste. Pod

slabim svjetlima u kabini vozila našao se oĉi u oĉi s umornim licem, nezainteresiranim za

dogaĊaj, najviše metar udaljenim od sebe. Iscrpljen ĉovjek šezdesetih godina, neobiĉnih oĉiju

punih boli i tuge. Je li ga moţda i prije negdje sreo? Je li umirovljeni odvjetnik ili uĉitelj koji

ĉeka smrt? Obojica su moţda mislila sliĉno i, koristeći taj sluĉajni trenutak koji im je priuštio

gradski ţivot, odvaţno promatrala jedan drugog. Kad je autobus iznenada krenuo, izgubili su

se da se moţda nikad više ne vide. Galip je stojeći u ljubiĉastom oblaku ispušnih plinova

primijetio neko gibanje na ploĉniku nasuprot: vidio je dvojicu mladića kako stoje pred

Aladinovim dućanom i jedan drugome pripaljuju cigarete i dvojicu studenata koji prije

odlaska u kino petkom naveĉer ĉekaju trećeg prijatelja. U Aladinovom dućanu bila je guţva,

troje ljudi koji su razgledali ĉasopise i jedan ĉuvar. Na uglu se u tren oka stvorio prodavaĉ

naranĉi ogromnih brkova s kolima koja je grubo gurao. Ili je moţda već dugo bio ondje i da

ga Galip nije primijetio? Ploĉnikom na strani dţamije pribliţavao se par s vrećicama u

rukama, a Galip je u rukama mladog oca osim vrećici primijetio i dijete. U istom je trenu

grĉka madam, stara vlasnica susjedne male slastiĉarnice, ugasila svjetla u trgovini, omotala se

starim kaputom i izašla na ulicu. Pristojno se osmjehnula Galipu, kukom dohvatila rešetku i

buĉno je spustila. U jednom su se trenutku Ispraznili i ploĉnici i Aladinov dućan. Iz smjera

djevojaĉke gimnazije, polako gurajući djeĉja kolica, došao je i prošao, odjeven u ţuto-

tamnoplavu uniformu, luĊak iz gornje ĉetvrti koji je umislio da je slavni nogometaš. On je iz

djeĉjih kolica, ĉiji su kotaĉi okrećući se proizvodili glazbu koja se Galipu sviĊala, prodavao

novine na ulazu u kino Indţi na Pangalti. Zapuhao je ne baš jak vjetar. Galip je zebao. Bilo je

već devet i dvadeset. “Priĉekat ću da proĊu još tri prolaznika”, mislio je. Sada nije mogao

vidjeti ni Aladina u dućanu ni policajca koji bi trebao biti pred ulazom u policijsku postaju.

Otvorila su se vrata vrlo uskog balkona na jednoj od zgrada preko puta. Galip je ugledao

crveni ţar zapaljene cigarete. Poslije je ĉovjek bacio cigaretu i ušao. Ploĉnici su bili

prekriveni s nešto vlage koja je reflektirala metalno svjetlo neonskih svjetiljki na reklamnim

ploĉama, komadićima papira, smećem, opušcima cigareta, plastiĉnim vrećicama... Galipu su

se odjednom cijela ulica, ĉetvrt i udaljene zgrade ĉiji su se dimnjaci nazirali u mraĉnom

plavetnilu neprijatne veĉeri, meĊu kojima je od djetinjstva ţivio i pomno pratio njihove

promjene, uĉinili stranima i dalekima poput dinosaura ĉije je slike vidio u jednoj djeĉjoj

knjizi. Kasnije se osjetio kao ĉovjek kojemu iz oĉiju izbijaju x-zrake kakav je htio biti u

djetinjstvu: vidio je skriveno znaĉenje unutar svijeta. Slova na reklamnim panoima za

prodavaonice sagova, restorane i slastiĉarnice, kolaĉi u izlozima, kroasani, šivaći strojevi i

novine zapravo su oduvijek ukazivali na to drugo znaĉenje, ali su nesretnici koji ulicama

lutaju kao mjeseĉari zaboravili sjećanja na taj svijet ĉiju su tajnu nekoć poznavali pa se

snalaze s prvim znaĉenjem koje im je preostalo; kao oni koji zaborave ljubav, bratstvo i

junaštvo pa se zadovolje onime što o tome vide u filmovima. Prošetao je do Trga Tešvikije i

sjeo u taksi.

Dok je taksi prolazio pored Aladinovog dućana, Galip je zamislio ćelavog muškarca koji se,

kao i on, skriva u nekom kutku i ĉeka Dţelala. Je li to samo zamišljao, ili je moţda pokraj

izloga sa šivaćim strojevima, meĊu zaĉaranim i jezivim trupovima beţivotnih lutaka koje su

šivale pod neonskim svjetlima, vidio zastrašujuću, ĉudno odjevenu sjenu? To kao da nije

uspijevao razluĉiti. Stigavši na Trg Nišantaš, zaustavio je taksi i kupio sutrašnje izdanje

Milijeta koje izlazi svaku veĉer. Ĉitajući svoj vlastiti ĉlanak zbunjeno, zaigrano i znatiţeljno

kao da je Dţelalov, zamišljao je Dţelala kako ĉita tuĊi tekst u vlastitoj kolumni, pod

vlastitom slikom i imenom, ali nikako nije mogao zamisliti njegovu reakciju. U Galipu je

rastao bijes prema njemu i Ruji. “Vidjet ćete vi još!” htio je reći, ali nije mogao razabrati je li

mu na umu bila osveta ili nagrada. Osim toga, u nekome kutku njegove mašte skrivala se i

nada da će ih sresti u Pera Palasu. Dok je taksi prolazio krivudavim ulicama Tarlabaša,

pokraj mraĉnih hotela i oronulih kafića golih zidova, prepunih muškaraca, Galip je osjetio da

cijeli Istanbul nešto ĉeka. Zatim se zgranuo nad starošću automobila, autobusa i kamiona na

cesti kao da ih prvi put primjećuje.

Ulaz u Pera Palas bio je topao i osvijetljen. U širokom salonu, na jednom od starih divana s

desne strane sjedio je Iskender i s nekoliko turista promatrao guţvu: lokalni filmaši su,

koristeći ugoĊaj s kraja 19. stoljeća, u hotelu snimali povijesni film. U dobro rasvjetljenom

salonu vladala je atmosfera zabave, prijateljstva i radosti.

“Dţelala nema, nije mogao doći”, poĉeo je objašnjavati Iskenderu. “Iskrsnuo mu je jako

vaţan posao. Zbog tog tajanstvenog posla se i skriva. I zbog te iste tajne ţeli da ja govorim

umjesto njega. Priĉu koju trebam ispriĉati znam do najsitnije pojedinosti. Ja ću govoriti

umjesto njega.”

“Ne znam hoće li se oni sloţiti.”

“Njima ćeš reći da sam ja Dţelal Salik”, rekao je Galip s tolikim ţarom da se i sam

zaĉudio.

“Zašto?”

“Zato što je vaţna priĉa, a ne pripovjedaĉ. Sada imamo priĉu koju treba ispriĉati.”

“Ali oni te poznaju”, rekao je Iskender. “One veĉeri u noćnom klubu ĉak si im ispriĉao

priĉu.”

“Poznaju?” rekao je Galip sjedajući. “Pogrešno koristiš tu rijeĉ. Vidjeli su me, to je sve.

Osim toga, danas sam netko drugi. Ne poznaju ni osobu koju su vidjeli taj dan, ni mene kojeg

će vidjeti danas. I sigurno misle da svi Turci sliĉe.”

"Ako i kaţemo da je ĉovjek kojega su taj dan vidjeli netko drugi, a ne ti”, reĉe Iskender,

"ipak sigurno oĉekuju da je Dţelal Salik stariji.”

"Što oni znaju o Dţelalu?” reĉe Galip. “Njima je sigurno netko rekao: popriĉajte i s tim

slavnim kolumnistom, to će biti dobro za vašu reportaţu o Turskoj. Oni su pak njegovo ime

zapisali na neki papir. I sigurno nisu pitali ni za njegove godine ni za njegovo lice.”

U to se iz dijela salona u kojem se snimao povijesni film zaĉuo grohot. Okrenuli su se na

divanu na kojem su sjedili i pogledali.

"Ĉemu se smiju?” pitao je Galip.

"Nisam shvatio”, rekao je Iskender i nasmiješio se kao da jest.

“Nitko od nas nije ono što jest”, rekao je Galip šapćući kao da odaje tajnu. "Nitko od nas

ne moţe biti ono što jest. Zar nimalo ne sumnjaš da te svi vide kao nekoga drugog? Zar si

toliko siguran da si ti ti? Ako jesi, jesi li siguran u to tko je osoba za koju si siguran da si ti?

Što ti ljudi ţele? Zar osoba koju traţe nije samo stranac s ĉijim će mukama

i tugom engleski gledatelji koji poslije veĉere gledaju televiziju suosjećati? Netko s priĉom

koja će ih dirnuti? Ja imam priĉu koja u potpunosti odgovara tim zahtjevima! Nema potrebe

da mi itko vidi lice. Neka snimaju tako da ono bude u mraku. Tajanstveni i slavni turski

novinar u strahu od tiranske vlade, politiĉkih ubojstava i voĊa vojnih udara - to je

najzanimljivija tema, a ne zaboravi ni to da sam musliman - koji je odgovorio na pitanja

BBC-ja ţeleći da mu identitet ostane skriven. Zar to nije još i bolje?”

“U redu”, rekao je Iskender. “Samo da nazovem sobu, sigurno ĉekaju.”

Galip je promatrao rad na filmu u drugome kraju salona. Jedan bradati osmanlijski paša s

fesom na glavi u blistavoj novoj uniformi s medaljama, pojasima i ordenima, razgovarao je s

poslušnom kćeri koja je pozorno slušala voljenog oca. Njegovo lice nije bilo okrenuto prema

njoj, nego prema upaljenoj kameri koju su konobari i hotelski posluţitelji u tišini pratili.

“Pomoći nema niotkuda. Nemamo nimalo snage, nemamo nade, nemamo ništa i svi, baš

svi, cijeli je svijet neprijatelj Turĉinu‟.” govorio je paša. “Sam Alah zna da je drţava bila

prisiljena ţrtvovati i ovu tvrĊavu...”

“Ali tatice, gledajte, mi još uvijek...” zaustila je kći pokazujući knjigu koju je drţala u ruci,

više gledateljima nego svom ocu. Galip iz njezinih rijeĉi nije mogao razabrati koja je. Ni pri

ponavljanju prizora nije uspio razabrati naslov te knjige koja ga je još više zainteresirala kada

je shvatio da nije Kuran.

Kasnije, kad se popeo starim liftom i ušao u sobu broj 212 do koje ga je doveo Iskender,

bio je ispunjen osjećajem praznine, kao kad zaboraviš ime koje jako dobro znaš.

U sobi su bila tri engleska novinara koje je vidio u noćnom klubu na Bejogluu. Momci su s

ĉašicama rakije u rukama pripremali kameru i rasvjetu. Ţena je podignula glavu s novina koje

je ĉitala.

“Naš poznati novinar i kolumnist Dţelal Salik osobno pred vama!” rekao je Iskender na

engleskom, što je Galip poput dobrog uĉenika odmah pokušao prevesti na turski, i podbacio.

“Jako mi je drago što smo se upoznali!” istovremeno su rekli ţena i druga dva momka, kao

blizanci u stripu. “Ali, zar se nismo već prije sreli?” dodala je ţena.

“Zar se nismo već prije sreli, kaţe”, prenio je Iskender Galipu.

“Gdje?” Galip će Iskenderu.

Iskender je pak ţeni rekao da je Galip pitao: “Gdje?”

“U onom klubu”, rekla je ţena.

“Godinama nisam išao u klubove, ni sada ne idem”, rekao je Galip uvjereno. “Ĉak mislim

da nikad u ţivotu nisam bio u noćnom klubu. Tu vrstu društvenih aktivnosti, takva

prenatrpana mjesta, nalazim protivnima samoći i mentalnom zdravlju koje trebam da bih

stvarao. Intenzitet mojeg spisateljskog ţivota koji doseţe zastrašujuće razmjere, nevjerojatna

dubina mojeg misaonog ţivota i politiĉka ubojstva i pritisci koji dostiţu još nevjerojatnije

razmjere ionako me uvijek odvraćaju od tog naĉina ţivota. S druge strane, nije mi nepoznato

ni to da, ne samo u cijelom Istanbulu, nego i u cijeloj mojoj zemlji, postoje moji sunarodnjaci

koji sami sebe vide kao Dţelala Salika, predstavljaju se kao Dţelal Salik, i to ĉine sa ţeljom

koja je vrlo opravdana i umjesna. Ĉak sam se u veĉerima u kojima sam prerušen lutao

gradom, u gnijezdima bijede u zabaĉenim ĉetvrtima, u našem mraĉnom, nerazumljivom

ţivotu, u središtu zagonetke, i ja sa strahom susreo s nekima od njih. I sprijateljio sam se s

tim nesretnicima koji do te mjere uspijevaju biti ja da me uţasavaju. Istanbul je jedna velika

zemlja, neshvatljiva zemlja.”

Kad je Iskender poĉeo prevoditi, Galip se kroz prozor zagledao u Zlatni rog i blijeda svjetla

Istanbula: dţamiju sultana Selima Javuza htjeli su, ĉini se, osvijetliti za turiste, ali budući da

je jedan dio svjetiljki, kao što se obiĉno u tim sluĉajevima dogodi, bio pokraden, dţamija se

pretvorila u zastrašujuću i ĉudnu kamenu gromadu, u mraĉna usta starca sa samo jednim

zubom. Kad je Iskender završio s prevoĊenjem, ţena se s otmjenošću kojoj nije nedostajalo

humora i zaigranosti ispriĉala što se prevarila i rekla da je zamijenila gospodina Salika s

visokim romanopiscem s naoĉalama koji je te veĉeri ondje priĉao priĉu. Ipak, nije izgledala

uvjereno ni u priĉu ni u ono što govori. Moţda je odluĉila tu ĉudnu situaciju i Galipa

prihvatiti kao tursku neobiĉnost; obavila se onom “ne razumijem, ali poštujem” aurom koju

su tolerantni i obrazovani ljudi poprimali pri susretu s drugom kulturom. Galip je osjetio

naklonost prema toj glumici punoj razumijevanja koja nije pokvarila igru iako je uoĉila da su

karte laţne. Nije li malo nalikovala Ruji?

Kada je Galip sjeo u naslonjaĉ, koji je s reflektorima postavljenima u pozadini, kamerom i

mikrofonom smještenima odmah pokraj i crnim elektriĉnim kablovima nalikovao na modernu

elektriĉnu stolicu, primijetili su da je uznemiren. Jedan od muškaraca tutnuo mu je ĉašu u

ruke i po njegovoj mu ţelji ljubazno i smiješeći se natoĉio vodu i rakiju. Ţena je jednako

zaigrano - ionako se cijelo vrijeme smiješila - uţurbano stavila kasetu u svoju kameru i, kad

je u tren oka, nestašno poput nekoga tko u projektor stavlja pornografsku kasetu, pritisnula

gumb, na malom prenosivom ekranu pojavili su se prizori Turske koje su snimili u ovih osam

dana. Gledali su u tišini, s blagim podsmijehom kao da gledaju pornografski film, ali ne

sasvim nezainteresirani: dobro raspoloţeni prosjak akrobat koji pokazuje svoje slomljene

ruke i noge iskrenute na krivu stranu, vatreni politiĉki miting i naprašiti voĊa koji poslije

mitinga daje izjavu, dvojica starijih graĊana koji igraju tavlu, prizori gostionica i noćnih

klubova, prodavaĉ sagova koji se ponosi svojim izlogom, nomadsko pleme koje se sa svojim

devama penje uzbrdo, parni vlak koji u prolazu dahćući ispušta dim, djeca u sirotinjskim

ĉetvrtima koja mašu kameri, ţene pokrivenih glava koje ĉuvaju naranĉe u voćarnici, ţrtva i

tragovi politiĉkog ubojstva prekriveni novinskim papirom, stari nosaĉ koji konjskim kolima

prevozi veliki klavir.

“Ja poznajem tog nosaĉa”, iznenada je rekao Galip. “To je nosaĉ koji nas je prije dvadeset i

tri godine preselio iz obiteljske zgrade Šehrikalp u sporednu ulicu!”

Svi su zaigrano i zabavljajući se, a istodobno ozbiljno, gledali staroga nosaĉa koji se

jednako tako zaigrano i zabavljajući se i jednako tako ozbiljno smiješio kameri dok je kola

natovarena klavirom gurao u prednje dvorište jedne stare obiteljske zgrade.

“Vratio se prinĉev klavir”, rekao je Galip. Dok je to izgovarao, kao da nije mogao

prepoznati ĉijim to glasom govori ni tko je, ali je bio siguran da je sve onako kako treba biti.

“Nekoć je u lovaĉkom dvorcu koji se nalazio na mjestu te obiteljske zgrade ţivio jedan princ.

Ispriĉat ću vam njegovu priĉu.”

Sve su vrlo brzo pripremili. Iskender je ponovio da se tu nalazi slavni kolumnist koji se

sprema dati vrlo vaţnu povijesnu izjavu. Ţena ga je sa ţarom predstavila publici struĉno ga

smjestivši u široki okvir koji je obuhvaćao posljednje osmanlijske sultane, tajnu tursku

komunistiĉku partiju, Ataturkovo nepoznato i tajanstveno nasljeĊe, islamistiĉki pokret u

Turskoj, politiĉka ubojstva i mogućnost vojnog udara.

“Nekoć je u gradu u kojemu se nalazimo ţivio jedan princ koji je otkrio da je najvaţniji

problem u ţivotu moći ili ne moći biti ono što zapravo jesi”, zapoĉeo je Galip svoju priĉu.

Dok je pripovijedao, u sebi je toliko osjećao prinĉev bijes da je samoga sebe vidio kao nekog

drugog. Tko je to bio? Priĉajući o prinĉevom djetinjstvu, osjetio je da je ta nova osobnost

kojom se obavio zapravo dijete po imenu Galip, koje je nekoć bio. Priĉajući o tome kako se

princ hvatao ukoštac s knjigama, vidio se kao pisca tih knjiga. Priĉajući o samotnim danima

koje je princ provodio u palaĉi, vidio je sebe u ulozi junaka iz njegovih priĉa. Dok je priĉao o

tome kako je princ svome tajniku diktirao svoja razmišljanja, kao da se nalazio u njima.

Pripovijedajući priĉe o princu kao da pripovijeda Dţelalove priĉe, osjećao se kao junak neke

od njih. Priĉajući o prinĉevim posljednjim mjesecima, mislio je: “i Dţelal bi to ovako

ispriĉao” i osjećao bijes prema prisutnima u sobi zato što to nisu mogli razumjeti. Priĉao je s

tolikim ţarom da su ga Englezi slušali kao da razumiju turski. Kad je opisao prinĉeve

posljednje dane i završio priĉu, bez stanke je poĉeo ispoĉetka: “Nekoć je u gradu u kojemu se

nalazimo ţivio jedan princ koji je otkrio da je najvaţniji problem u ţivotu moći ili ne moći

biti ono što zapravo jesi”, poĉeo je jednako uvjereno.

Kad se ĉetiri sata kasnije vratio u obiteljsku zgradu Šehrikalp i razmišljao o razlici izmeĊu

prvog i drugog puta kad je izgovorio tu reĉenicu, skoro je pomislio da je, dok ju je prvi put

izgovarao, Dţelal bio ţiv i zdrav, a da je drugi put leţao mrtav toĉno nasuprot policijske

postaje Tešviklje, malo dalje od Aladinovog dućana, tijela prekrivena novinama. Dok je drugi

put pripovijedao, naglasio je dijelove kojima prvi put nije posvetio paţnju, a treći je put jasno

shvatio da kad god iznova priĉa, moţe postati novi ĉovjek. “I ja, kao princ, priĉam zato da bih

mogao biti ono što jesam”, došlo mu je da kaţe. S bijesom prema onima koju mu nisu

dopuštali da se osjeća kao ono što jest i s vjerom da će se zagonetka grada i ţivota u koju je

upao riješiti samo tako, priĉanjem priĉa, dovršio je treće pripovijedanje s tragom smrti i

bjeline na kraju. Nastupila je tišina. Engleski novinari i Iskender su ţurno i od srca zapljeskali

Galipu, kao gledatelji koji plješću vještom glumcu nakon zahtjevne predstave.

Šesnaesto poglavlje

PRIĈA O PRINCU

Kako su stari tramvaji bili dobri! —Ahmet Rasim

Nekoć je u gradu u kojemu se nalazimo ţivio jedan princ koji je otkrio da je najvaţniji

problem u ţivotu moći ili ne moći biti ono što zapravo jesi. Njegovo je otkriće bilo cijeli

njegov ţivot, a cijeli njegov ţivot bio je njegovo otkriće. Ovo saţeto svjedoĉanstvo o svom

kratkom ţivotu Princ je sam dao napisati kad je potkraj ţivota unajmio Tajnika da zapiše

priĉu o onome što je otkrio. Princ je priĉao, a Tajnik pisao.

U ta vremena - prije sto godina - naš grad još nije bio mjesto ĉijim ulicama milijuni lutaju

poput dokonih zbunjenih kokosi, ĉijim padinama teku rijeke smeća, a pod mostovima

kanalizacija, iz ĉijih dimnjaka suklja dim boje katrana i na ĉijim se autobusnim postajama

ljudi koji ĉekaju nemilosrdno guraju laktovima. U ta su doba tramvaje vukli konji pa su bili

toliko spori da ste, dok su bili u pokretu, mogli sići i ponovno se ukrcati. Bosporski trajekti su

toliko sporo plovili da bi se neki putnici iskrcali na jednome pristaništu te u sjeni lipa, kestena

i platana, smijući se i brbljajući, prošetali do sljedećega, ondje popili ĉaj u kafiću i, ukrcavši

se na isti trajekt koji je tek stigao, nastavljali put. Tada stabla oraha i kestena još nisu bila

posjeĉena i pretvorena u elektriĉne stupove na koje će brijaĉi i krojaĉi lijepiti svoje ruĉno

izraĊene plakate. Na rubu grada nisu poĉinjala smetlišta i goli bre- ţuljci naĉiĉkani

elektriĉnim i telegrafskim stupovima, nego zelenilo i šumarci u koje su potišteni i strogi

sultani išli u lov. U lovaĉkom dvorcu na jednom od tih zelenih breţuljaka, koji će kasnije

nestati pod kanalizacijskim cijevima, kamenom poploĉenim cestama i stambenim zgradama,

Princ je ţivio dvadeset i dvije godine i tri mjeseca.

Diktiranje je za Princa bilo naĉin da bude ono što jest. Vjerovao je da diktirajući Tajniku,

koji je sjedio za stolom od mahagonija, moţe biti samo ono što jest. Samo je tako uspijevao

pobijediti glasove drugih ljudi, tuĊe priĉe koje su mu se uvlaĉile u misli dok se vrzmao po

prostorijama dvorca i tuĊe misli ĉijeg se utjecaja, tumarajući po dvorištu opasanom visokim

zidovima, nikako nije mogao riješiti, a koje su mu tijekom dana brujale u ušima. “Da bi

ĉovjek mogao biti ono što jest, u njemu se trebaju nalaziti samo njegov vlastiti glas, njegove

vlastite priĉe i njegove vlastite misli!” govorio bi Princ, a Tajnik bi pisao.

Ali to nije znaĉilo da je Princ, dok je diktirao, u sebi ĉuo samo vlastiti glas. Baš naprotiv,

kad bi poĉeo priĉati neku priĉu, pomislio bi na neku tuĊu. Znao je Princ da u trenutku kad

poĉne razvijati svoje vlastito mišljenje zaglavi u nekom drugom mišljenju koje je netko drugi

izrekao i da, u trenutku kad ga poĉne obuzimati vlastiti bijes, u sebi osjeća i neĉiji tuĊi. No

znao je i da ĉovjek ispuštajući glasove protiv onih koje u sebi ĉuje i izmišljajući priĉe protiv

drugih priĉa, njegovim rijeĉima: “hvatajući se ukoštac s tuĊim klepetanjem”, moţe dosegnuti

i svoj glas. Diktiranje je smatrao bojnim poljem na kojem će ta borba završiti u njegovu

korist.

Princ se na tom bojnom polju hrvao s mislima, priĉama i rijeĉima. Reĉenicu koju bi

izgovorio tumarajući sobama dvorca i penjući se jednim stubištem, mijenjao bi spuštajući se

drugim na mjesto s kojega je krenuo. Onda bi naredio Tajniku da ponovi onu koju je

izdiktirao penjući se prvim stubištem ili sjedeći ili leţeći na divanu nasuprot njegovom stolu.

“Hajde, proĉitaj”, rekao bi Princ, a Tajnik bi monotonim glasom proĉitao zadnje reĉenice koje

mu je gospodar izdiktirao:

“Princ Osman Dţelaletin znao je da je na ovoj zemlji, na ovoj prokletoj zemlji, najvaţniji

problem moći ili ne moći biti ono što zapravo jesi i da smo svi, ako se taj problem ne riješi

kako treba, osuĊeni na propast, poraz i ropstvo. Sva plemena koja nisu našla naĉin da budu

ono što jesu osuĊena su na ropstvo, sve rase na degeneraciju, svi narodi na bijedu, na

ništavilo, ništavilo, govorio bi Osman Dţelaletin.” “„Ništavilo‟ neće pisati dva, nego tri

puta!” rekao bi Princ spuštajući se ili penjući stubama ili vrzmajući se oko Tajnikova stola.

To bi rekao takvim glasom i s takvim izrazom da bi povjerovao da oponaša manire koje je

poprimio na satu “diktea” gospodina Françoisa, Francuza koji ga je uĉio francuski od malih

nogu, otkad je progovorio: njegove ljutite korake, ĉak i njegov docirajući ton, i u trenu bi

zapao u krizu koja mu “obustavlja intelektualnu aktivnost” i "izbljeĊuje sve boje mašte”.

Tajnik bi, već navikao na te krize, s iskustvom koje donose godine, odloţio olovku i s

bezizraţajnim i praznim izrazom koji bi na lice navukao kao masku ĉekao da proĊu napadaj

“ne mogu biti ono što jesam” i bijes.

Uspomene iz djetinjstva i mladosti princa Osmana Dţelaletina bile su proturjeĉne. Tajnik

se sjećao da je neko vrijeme ĉesto zapisivao prizore sreće iz zabavnog, sretnog i ţivahnog

djetinjstva i mladosti koji su protekli u istanbulskim palaĉama, dvorcima i konacima

osmanlijske dinastije, ali oni su ostali u starim biljeţnicama. “Zato što je moja majka

Nurudţihan Kadin Efendi67 bila njegova najdraţa ţena i ljubimica, moj je otac sultan

Abdulmedţid Han od svoje tridesetero djece najviše volio mene”, jednom je prije mnogo

godina objasnio Princ. Još je jednom, opet prije mnogo godina, opisujući te prizore sreće

rekao: “Zato što je moj otac sultan Abdulmedţid Han od svoje tridesetero djece najviše volio

mene, njegova druga ţena, moja majka Nurudţihan Kadin Efendi, bila mu je miljenica u

haremu.”

Tajnik je zapisao kako se crni haremski aga onesvijestio kad mu je mali Princ zalupio vrata u

lice dok je, bjeţeći od svojeg starijeg brata Rešata koji ga je lovio, preskakao po dvije

stepenice i lupao vratima haremskoga stana palaĉe Dolmabahĉe, i kako je njegova ĉetrnaesto-

godišnja starija sestra, sultanija Munira, u veĉer onoga dana kada je obećana budalastom

ĉetrdesetpetogodišnjem paši, uzela svojega ljupkog brata u naruĉje i plaĉući mu rekla da je

ţalosna samo zbog njega, zato što će završiti daleko od njega i da je Prinĉev bijeli ovratnik

bio posve mokar od sestrinih suza. Zapisao je i to da na zabavi u ĉast Engleza i Francuza koji

su u Istanbul došli zbog rata na Krimu Princ uz majĉinu dozvolu s jedanaestogodišnjom kćeri

jednog Engleza nije plesao, nego su dugo pregledavali stranice knjige u kojoj su bili prikazani

ţeljeznica, pingvini i gusari, i kako ga je na sveĉanosti krštenja jednoga broda imenom

njegove bake, sultanije Bezmialem, nakon oklade u kojoj je Princ pobijedio pojevši toĉno

dvije oke lokuma od ruţe i pistacija, njegov glupi stariji brat udario po šiji. Zapisao je i kako

67 Kadin efendi: sultanova miljenica u haremu koja mu je rodila sina. Najutjecajnija žena harema poslije sultanove majke.

je sa starijom braćom i sestrama bio kaţnjen kad se u palaĉi proĉulo da su u jednoj trgovini

na Bejogluu, u koju su otišli koĉijom koja pripada palaĉi, pokraj desetaka rubaca, boca

kolonjske vode, lepeza i rukavica, nagovorili djeĉaka za pultom da skine pregaĉu i kupili je s

idejom će im koristiti za kazališne predstave, kao i to da je Princ u djetinjstvu i ranoj mladosti

oponašao sve: lijeĉnike, engleskog veleposlanika, brodove koji su prolazili ispred prozora,

velike vezire, kreštave zvukove škripavih vrata i glasove haremskih aga, svojega oca, konjska

kola, udaranje kiše o prozore, ono što je proĉitao u knjigama, uplakanu svjetinu nakon

sprovoda njegova oca, valove i uĉitelja klavira, Talijana Guatelli-pašu. Princ je rekao da o tim

trenucima, kojih će se kasnijih godina u svakom opisu sjećati s istim pojedinostima, ali ljutito

i s rijeĉima mrţnje, uvijek treba misliti u kombinaciji s kolaĉima, slatkišima, ogledalima,

glazbenim kutijama i puno puno igraĉaka i puno puno knjiga i s poljupcima dobivenim od

desetaka i desetaka ţena i djevojaka od sedam do sedamdeset. S poljupcima.

Kad kasnije bude unajmio Tajnika da zapisuje njegovu prošlost i razmišljanja, Princ će za te

godine sreće reći: “Sretne godine moga djetinjstva trajale su vrlo dugo. Budalasta sreća moga

djetinjstva trajala je toliko dugo da sam toĉno do dvadeset i devete godine ţivio kao

budalasto i sretno dijete. A carstvo koje princu kojeg će posjesti na prijestolje moţe

omogućiti da do dvadeset i devete godine ţivi ţivot budalastog i sretnog djeteta osuĊeno je,

naravno, na pad, raspad i nestanak.” Do dvadeset i devete se godine Princ, kao što bi uĉinio i

svaki drugi princ koji je peti u nasljednom nizu za prijestolje, zabavljao, spavao sa ţenama,

ĉitao knjige, stjecao imanje i stvari, površno se zanimao za glazbu i slikarstvo, još površnije

za vojnu sluţbu, oţenio se, dobio troje djece, od kojih su dvojica bili sinovi, te stekao

prijatelje i neprijatelje, kao i svi. Kasnije će izdiktirati: “Znaĉi da sam trebao navršiti

dvadeset i devetu da bih se oslobodio cijelog tog tereta, tih stvari i tih ţena, prijatelja i

budalastih razmišljanja.”

U dvadeset i devetoj se godini iznenada, zbog nekih neoĉekivanih povijesnih zbivanja, s

petog mjesta u nasljednome nizu uspeo na treće. Po Prinĉevu mišljenju samo su budale

govorile da su dogaĊaji bili “sasvim neoĉekivani”, jer nitko pri zdravoj pameti nije mogao

pomisliti da su bolest i smrt njegova strica sultana Abdulaziza, duha trulog koliko su mu trule

bile misli i volja, i svrgnuće s prijestolja njegova starijeg brata, koji je ubrzo nakon što je

zauzeo striĉevo mjesto poludio, prirodan razvoj dogaĊaja. Nakon što bi to izdiktirao penjući

se stubištem dvorca, Princ bi rekao da je i njegov stariji brat Abdulhamit, koji je bio na

prijestolju, lud koliko i najstariji brat. Spuštajući se drugim stubištem, rekao bi da je drugi

princ, koji je u nasljednome nizu bio ispred njega, i kao i on u nekom drugom konaku ĉekao

svoj red na prijestolje, još luĊi od ostale braće. Nakon što bi moţda po tisućiti put izdiktirao

te opasne rijeĉi, Tajnik bi ih moţda po tisućiti put zapisao i nastavio strpljivo biljeţiti

objašnjenja za to što su Prinĉeva starija braća poludjela. Zašto su morali poludjeti, i zašto

osmanlijski prinĉevi nisu imali drugog izbora nego da polude.

Zato što je svatko tko cijeli ţivot provodi ĉekajući da zasjedne na prijestolje carstva ionako

osuĊen na ludilo; zato što će svatko tko vidi stariju braću poludjelu od ĉekanja s istim tim

snom završiti u pat-poziciji - poludjeti ili ne poludjeti - i zbog toga sigurno poludjeti; zato što

ljudi polude ne zato jer ţele poludjeti, nego zato jer to ne ţele i od toga stvaraju problem; zato

što nijedan princ koji je makar jednom za svih tih godina ĉekanja pomislio na to kako su

njegovi preci i pradjedovi, ĉim bi zasjeli na prijestolje, davali zadaviti ostalu braću, više nije

mogao ţivjeti a da ne poludi; zato što je svaki princ koji je u bilo kojoj knjizi o povijesti

proĉitao kako je njegov djed Mehmet III., ĉim je postao sultan, dao da se jedan po jedan

smaknu njegova devetnaestorica braće meĊu kojima je bilo i dojenĉadi, a morao ih je

proĉitati jer je morao poznavati povijest drţave na ĉije će prijestolje zasjesti, bio osuĊen na

ludilo; zato što se u nekoj toĉki neizdrţivog išĉekivanja koje završava trovanjem, davljenjem

ili ubojstvom pod krinkom samoubojstva dogaĊa ludilo koje je, budući da znaĉi povlaĉenje iz

utrke, najlakši naĉin bijega za sve prinĉeve koji u redu za prijestolje ĉekaju kao u redu za

smrt, a time i njihova najdublja i najskrivenija ţelja; zato što je ludilo bilo dobra prilika za

spas od sultanovih uhoda koje nadziru princa te klopki i stupica osrednjih politiĉara koji bi se

kroz tu mreţu probili i doprli do njega, i od svih tih neizdrţivih iluzija o prijestolju; zato što

se svaki princ koji je pogledao kartu carstva o ĉijem je tronu sanjario svaki put kad bi

spoznao koliko je prostrana, koliko je bezgraniĉna i koliko beskrajna zemlja za koju će ubrzo

preuzeti odgovornost i kojom će upravljati svojim, da, samo svojim naredbama, morao naći

na rubu ludila, dok je svaki princ koji nije imao taj osjećaj beskraja i nije mogao pojmiti

veliĉinu carstva za koje će jednoga dana odgovarati i tako već bio lud. Toĉno na tom dijelu

nabrajanja razloga za ludilo princ Osman Dţelaletin bi rekao: “Ako sam ja danas netko tko

ima više pameti u glavi od svih tih budala, bezumnika i glupana koji vladaju Osmanskim

Carstvom, razlog je upravo taj suludi osjećaj beskraja! Razmišljanje o beskraju odgovornosti

koju ću jednoga dana natovariti sebi na pleća mene nije izludilo kao druge beskarakterne

slabiće i jadnike. Naprotiv, mene je pomno razmišljanje o tom osjećaju osvijestilo, zato što

sam ga vlastitom voljom i odluĉnošću zauzdao i otkrio da je najvaţniji problem u ţivotu moći

ili ne moći biti ono što zapravo jesi.”

Ĉim je s petoga mjesta u nasljednom nizu dospio na treće, predao se ĉitanju. Svaki princ koji

uspon na prijestolje ne smatra ĉudom misli da se treba obrazovati i optimistiĉno vjeruje da se

to postiţe ĉitanjem. Iz svake knjige koju je pohlepno ĉitao, ĉije je stranice okretao kao da ih

guta, crpio je napredne “korisne misli”. Ĉeznutljivo je sanjario o tome kako će te misli u

kratkom vremenu ostvariti u budućoj sretnoj osmanskoj drţavi. Toliko je ţelio vjerovati u te

maštarije kojih se grĉevito drţao da ne bi poludio, i što prije se osloboditi svega što ga

podsjeća na njegov stari, budalasti, djetinjasti ţivot, da je ostavio ţenu, djecu i sve svoje stare

stvari i navike u ljetnikovcu na obali Bospora i preselio se u mali lovaĉki dvorac u kojem će

ţivjeti dvadeset i dvije godine i tri mjeseca. Lovaĉki se dvorac nalazio na breţuljku koji će

sto godina kasnije biti oklopljen kamenom poploĉenim tramvajskim prugama, raznolikim

strašnim i mraĉnim stambenim zgradama koje oponašaju zapadne stilove, ţenskim i muškim

gimnazijama, jednom policijskom postajom, jednom dţamijom i dućanima trgovaca odje-

ćom, cvijećem i tepisima te kemijskom ĉistionicom. Iza zidova koje je Princ dao podići da bi

se zaštitio od budalaština vanjskog svijeta, a sultan zato da bi tog opasnog brata mogao lakše

drţati na oku, nazirali su se ogromni kesteni i platane oko ĉijih će grana jedno stoljeće

kasnije biti omotane telefonske ţice, a na ĉija će debla kvaĉicama biti priĉvršćeni ĉasopisi sa

slikama golih ţena. U danima kad je vjetar puhao prema moru jedini zvuk koji se u dvorcu

ĉuo, osim krikova jata gavrana koji ni nakon sto godina neće napustiti breţuljak, bili su

zvukovi vjeţbi i glazba iz vojarni na breţuljcima s druge strane. Princ je mnogo puta

izdiktirao da mu je prvih šest godina provedenih u dvorcu bilo najsretnije razdoblje u ţivotu.

“Zato što sam u tom periodu samo ĉitao”, govorio bi Princ. “Zato što sam samo maštao o

proĉitanom. Zato što sam tih šest godina ţivio samo s mislima i glasovima pisaca koje sam

ĉitao.” A zatim bi dodao: “Ali u tih šest godina uopće nisam bio ono što jesam.” Kad god bi s

gorĉinom i ĉeţnjom pomislio na tih šest godina, Princ bi diktirao: “Ja nisam bio ja i moţda

sam upravo zato bio sretan, ali duţnost sultana nije da bude sretan, nego da bude ono što

jest!”, a zatim bi izgovorio reĉenicu koju je Tajnik moţda nekoliko tisuća puta zapisao u

svoje biljeţnice. “Biti ono što jest nije samo sultanova duţnost, nego svaĉija.” Princ je jedne

veĉeri na izmaku tih šest godina izdiktirao da tu istinu, koju je nazivao “najvećim otkrićem i

ciljem svog ţivota”, jasno osjeća: “Kao što sam tih sretnih veĉeri ĉesto ĉinio, opet sam u

mašti sjedio na osmanlijskom prijestolju i bijesno grdio neku zamišljenu budalu da bih riješio

neki drţavni problem. Tu budalu iz mašte grdio sam zato što je i Voltaire rekao da tako treba,

a onda sam najednom spoznao stanje u koje sam zapao i sledio se. Ĉovjek kojega sam u mašti

vidio na prijestolju kao trideset petog osmanlijskog sultana kao da je bio Voltaire, a ne ja.

Kao da je bio njegova imitacija, a ne ja. U tom sam trenutku prvi put spoznao uţas koji se

skriva u tome da je sultan koji će vladati milijunima smrtnika i upravljati njihovom zemljom

koja na karti izgleda beskrajno i bezgraniĉno, netko drugi, a ne onaj koji jest.” U kasnijim

napadajima bijesa Princ je ispriĉao i druge priĉe vezane uz trenutak kada je prvi put spoznao

tu istinu, ali je Tajnik znao da se trenutak spoznaje dogodio u okviru uvijek istih opaţanja. Je

li bila istina da su umom sultana koji će vladati ţivotima milijuna ljudi lutale tuĊe reĉenice?

Zar ne bi trebalo da princ koji će jednoga dana upravljati jednim od najvećih carstava na

svijetu djeluje samo i iskljuĉivo svojom voljom? Bi li se osoba koja pušta da njezinim umom

tuĊe misli lutaju kao beskrajni košmar trebala smatrati sultanom ili sjenom?

"Kad sam shvatio da trebam biti ono što jesam, a ne sjena, pravi sultan, a ne netko drugi,

odluĉio sam da se trebam osloboditi svih knjiga koje sam proĉitao ne samo u zadnjih šest

godina, nego tijekom cijeloga ţivota", govorio bi Princ na poĉetku priĉe o sljedećih deset

godina svog ţivota. “Da bih mogao biti ono što jesam, a ne netko drugi, morao sam se

osloboditi svih knjiga, svih pisaca, svih priĉa i svih glasova. To mi je uzelo deset godina.”

Tako je Princ Tajniku poĉeo diktirati na koji se naĉin jedne po jedne oslobaĊao knjiga koje su

na njega utjecale. Tajnik je zapisao da je Princ spalio sve sveske Voltairea koje je imao u

dvorcu, jer bi se svaki put kad bi ga ĉitao, svaki put kad bi ga se sjetio, pretvarao u Francuza

koji je bezboţniji, šaljiviji, pametniji i dovitljiviji od njega, ali ne bi bio ono što jest. Tajnik je

zapisao da su Schopenhauerova djela udaljena iz dvorca zato što se zbog njih Princ

poistovjećivao s nekim tko satima i danima razmišlja o svojoj volji i na kraju shvatio da ta

pesimistiĉna osoba s kojom se poistovjetio nije Princ koji će jednoga dana zasjesti na

osmanlijski tron, nego njemaĉki filozof osobno. I Rousseaova su djela, od kojih je svako

dopremljeno uz silne troškove, iskidana i uklonjena iz dvorca zato što su Princa pretvorila u

divljaka koji sam sebe pokušava uhvatiti na djelu. “Spalio sam i sve one francuske mislioce:

Deltoura, De Passeta, Morellija koji pripovijeda da je svijet mjesto koje se moţe pojmiti

umom i Brichota koji piše suprotno, zato što sam se svaki put kad bih ih ĉitao vidio ne kao

sultana budućnosti, kakav trebam biti, nego kao šaljivĉinu koji se trudi osporiti besmislena

zapaţanja mislilaca koji su mu prethodili, kao profesora koji se upušta u polemiku”, govorio

bi Princ. Spalio je priĉe iz Tisuću i jedne noći zato što sultani koji izlaze prerušeni, s kojima

se zbog te knjige poistovjećivao, više nisu bili sultani kakvim bi Princ trebao postati. Spalio

je Macbetha zato što je pri svakom ĉitanju sebe vidio kao beskarakternu kukavicu spremnu

da zbog prijestolja uprlja ruke krvlju, i što je još gore, zato što je, umjesto srama što je takav,

osjećao neki poetski ponos. Mevlaninu je Mesneviju uklonio iz dvorca zato što bi se svaki

put rasplinuo meĊu priĉama te zbrkane knjige i poistovjetio s lutajućim dervišem koji

optimistiĉno vjeruje da su one srţ ţivota. “Šejha Galipa sam spalio zato što sam se pri

svakome ĉitanju osjećao kao melankoliĉni zaljubljenik”, objašnjavao bi Princ. “Bottfolija

sam dao spaliti zato što sam ĉitajući postajao zapadnjak koji ţeli biti istoĉnjak, a Ibn

Zerhanija zato što sam postajao istoĉnjak koji ţeli biti zapadnjak. Zato što nisam htio biti ni

istoĉnjak ni zapadnjak ni strastven ni lud ni pustolov ni itko tko je izašao iz knjiga.” Nakon

tih rijeĉi Princ bi strastveno ponovio onaj refren koji je Tajnik tijekom šest godina bezbroj

puta iznova i iznova zapisivao u svoje mnogobrojne biljeţnice: “Samo sam ţelio biti ono što

jesam, samo sam ţelio biti ono što jesam, samo sam ţelio biti ono što jesam.”

No znao je da to neće biti lako. Kad se riješio cijelog niza knjiga i napokon oglušio na zvuk

priĉa koje su godinama neprestano priĉale, tišina koja je zavladala u njegovom umu bila mu

je toliko nepodnošljiva da je i ne htijući poĉeo u grad slati jednoga od svojih ljudi da mu kupi

nove knjige. Prvo se rugao piscima knjiga koje bi progutao ĉim bi ih izvadio iz paketa, a

zatim bi knjige gnjevno i sveĉano spalio. Kasnije bi, dok su njihovi glasovi i dalje odjekivali

u njemu i dok je nehotice oponašao njihove pisce, bolno osjetio da se klin samo klinom izbija

i zakljuĉio da je jedini naĉin da ih se oslobodi ĉitanje drugih knjiga, pa bi ponovno slao

svojeg ĉovjeka na Babiali i prodavaĉima stranih knjiga na Bejoglu koji su ga ţeljno ĉekali.

“Princ Osman Dţelaletin je, nakon što je odluĉio da moţe postati ono što jest, toĉno deset

godina ratovao s knjigama”, zapisao je jednoga dana Tajnik, a Princ ga je ispravio: “ne

„ratovao‟, napiši „hvatao se ukoštac‟!” Princ Osman Dţelaletin je, nakon što se deset godina

borio s knjigama i njihovim glasovima, shvatio da će samo podiţući vlastiti glas i vlastite

priĉe protiv njih moći postati ono što jest, pa je zaposlio Tajnika.

“U tih deset godina princ Osman Dţelaletin nije se borio samo s knjigama i priĉama, nego sa

svime za što je smatrao da ga spreĉava da bude ono što jest”, dodavao bi Princ viĉući s vrha

stubišta, a Tajnik bi paţljivo zapisao tu reĉenicu, koja je unatoĉ tomu što je ponovljena tisuću

puta, tisuću i prvi put bila izgovorena s istim uvjerenjem i ţarom kao i prvi put, kao i sve

ostale koje su s jednakim ţarom slijedile. Tajnik je zapisao i da se Princ tijekom tih deset

godina nije borio samo s knjigama, nego i sa svim stvarima koje su ga okruţivale i na njega

utjecale. Zato što su sav taj namještaj, stolovi, naslonjaĉi i tronošci ĉovjeku pruţali potreban

ili nepotreban spokoj ili nespokoj i odvlaĉili ga od biti; zato što Princ nije mogao izoštriti

misli koje će ga uĉiniti onim što jest jer mu je pogled zapinjao za sve te pepeljare i

svijećnjake; zato što su ulja na zidovima, vaze na tronošcima i loptasti jastuci na sofama

uvlaĉili Princa u nepoţeljna stanja duha; zato što su svi ti satovi, zdjele, uredi i stari stolci bili

puni uspomena koje su Princa spreĉavale da bude ono što jest.

Tajnik je zapisao da se Princ, osim sa stvarima od kojih je neke razbio, neke spalio, a neke

bacio i tako ih maknuo s oĉiju, tijekom tih deset godina borio i s uspomenama koje su ga

uvijek ĉinile nekim drugim. "Kad nakon mnogo godina negdje izmeĊu razmišljanja i ma- Ste

iskrsne neka mala, nevaţna i jednostavna sitnica koja je u mojoj proSlosti zaostala kao

okrutni ubojica koji me ţeli ubiti, kao luĊak koji godinama ide za nekom neshvatljivom

osvetom, izgubim prisebnost”, govorio bi Princ. Zato što je iznenadna pojava zdjele jagoda

koju je pojeo u djetinjstvu, ili besmislice koju je izrekao neki bezvrijedni haremski aga

uţasna u mislima osobe koja će, kad zasjedne na osmanlijski tron, morati misliti na ţivote

milijuna nesretnika. Sultan koji treba biti ono što jest i baviti se samo svojim mislima i

plodovima svoje vlastite volje i odluĉnosti, a i svi ostali, trebaju se suprotstaviti nemarnoj i

proizvoljnoj glazbi uspomena koje ih spreĉavaju da budu ono što jesu. “Princ Osman

Dţelaletin je, da bi se izborio protiv uspomena koje kvare ĉistoću njegovih misli i osobne

volje, isušio sve izvore mirisa u dvorcu, uništio sve predmete i odjeću koji su mu je bili

poznati, prekinuo veze s umjetnošću zvanom glazba koja pomućuje svijest i bijelim klavirom

na kojemu nikad nije svirao i sve prostorije dvorca dao obojiti u bijelo”, jednom je zapisao

Tajnik.

“No gori od svega, nesnosniji od svih uspomena, predmeta i knjiga, su ljudi”, dodao bi Princ

opruţivši se na divanu koji još nije bio bacio te bi naredio Tajniku da proĉita ono što mu je

izdiktirao. Ima ih raznih: u neobiĉnim trenucima, u najnepoţeljnije doba ulaze kroz vrata i

dimnjake i donose gnjusna ogovaranja i bezvrijedne glasine. Dok ţele ĉiniti dobro, samo

ĉovjeku otimaju mir. Njihova ljubav više guši nego što umiruje. Govore da bi dokazali da

imaju misli. Da bi vas uvjerili da su zanimljivi, priĉaju priĉe. Da bi vam pokazali da vas vole,

otimaju vam spokoj. Sve to moţda i nije bilo bitno, ali bi Princ koji je uporno ţelio biti ono

što jest i ostati sam sa svojim mislima, dugo nakon svakog posjeta tih budala, tih

nepotrebnih, obiĉnih spletkara bez ikakvih strasti, osjećao da nije svoj. “Princ Osman

Dţelaletin mislio je da su najveća prepreka tomu da ĉovjek bude to što jest ljudi koji ga

okruţuju”, jednom je zapisao Tajnik. Drugi put je zapisao da je “ljudima najveći uţitak

usporeĊivati se s drugima”. TakoĊer je zapisao da je Prinĉev najveći strah bila obveza koju će

imati jednom kad zasjedne na prijestolje, a to je da s takvima uspostavlja veze. “Ĉovjek je

pod utjecajem drugih zato što suosjeća s oţalošćenima, ubogima i bespomoćnima”, rekao bi

Princ. “Pod utjecajem smo obiĉnih i prosjeĉnih zato što na kraju i mi postajemo obiĉni i

prosjeĉni” rekao bi. “A pod utjecajem onih koji imaju osobnost i onih vrijednih poštovanja

nalazimo se zato što ih nesvjesno poĉinjemo oponašati. Ovi posljednji zapravo su i

najopasniji”, govorio bi. “Ali napiši da sam ih sve, baš sve udaljio iz svoje okoline! Napiši da

sam cijelu ovu borbu posvetio ne samo sebi, ne samo tomu da bih mogao biti ono što jesam,

nego i spasu milijuna ljudi!”

Zato što je u šesnaestoj godini tog “nevjerojatnog rata biti ili ne biti” koji je izazvao, jedne

od onih noći kada se borio s namještajem na koji je navikao, mirisima koje je volio i

knjigama koje su na njega utjecale, dok je kroz “pozapadnjaĉene” kapke na prozorima

promatrao snijeg i mjeseĉinu u prostranom vrtu, Princ shvatio da rat koji vodi zapravo nije

njegov vlastiti, nego rat milijuna nesretnika ĉije su sudbine vezane uz Osmansko Carstvo u

raspadanju. Zato što su, kao što je njegov Tajnik u posljednjih šest godina Prinĉevog ţivota u

svoje biljeţnice zapisao moţda na desetke tisuća puta, “svi narodi koji ne mogu biti ono što.

jesu, sve civilizacije koje oponašaju neke druge i svi narodi koji mogu biti sretni s tuĊim

priĉama” osuĊeni na propast, nestanak i zaborav. Tako je Princ, u šesnaestoj godini otkako se

povukao u svoj dvorac i poĉeo ĉekati da zasjedne na prijestolje, a nakon što je shvatio da se

protiv priĉa koje u sebi ĉuje moţe boriti samo i jedino podiţući glas vlastitih priĉa i bio na

pragu da zaposli Tajnika, shvatio da je borba koju je šesnaest godina ţivio kao osobni i

psihološki pokus zapravo “povijesna borba ţivota i smrti”, “posljednji stupanj borbe za

promjenu ljušture ili protiv nje, koja se vidi samo jednom u nekoliko tisuća godina” i

“najvaţniji stadij u povijesnom razvoju koji će stoljećima kasnije povjesniĉari s pravom

ocijeniti kao prekretnicu”.

Nedugo nakon noći u kojoj je mjesec blistao nad vrtom pokrivenim snijegom podsjećajući na

prostranstvo i strahotu vjeĉnosti, kada je starome, odanom i strpljivom Tajniku kojega je

zaposlio i svako jutro posjedao za stol od mahagonija preko puta svojega divana poĉeo priĉati

tvoju priĉu i svoje otkriće, Princ će se sjetiti da je ta “silno vaţna povijesni dimenzija”

zapravo otkrivena mnogo godina ranije: zar nije vlastitim oĉima, prije nego što se zatvorio u

svoj dvorac, vidio kako se ulice Istanbula iz dana u dan mijenjaju oponašajući imaginarni

grad neke nepostojeće strane zemlje? Zar nije znao da su jadnici i nesretnici koji se kreću tim

ulicama promijenili svoj izgled i odjeću ugledajući se na ono što su vidjeli kod zapadnjaĉkih

putopisaca i prouĉavajući fotografije stranaca koje su im dopale ruku? Zar nije i sâm ĉuo

kako jadnici iz siromašnih ĉetvrti koji se naveĉer okupljaju oko peći u kavanama, umjesto da

jedni drugima priĉaju bajke koje su naslijedili od oĉeva, iz novina ĉitaju smeće koje su

drugorazredni kolumnisti napisali mijenjajući imena junaka iz Tri mušketira i Grofa Monte

Christa u muslimanska? Osim toga, nije li i sâm nekoć, misleći da će mu vrijeme lakše proći,

ĉesto posjećivao armenske knjiţare koji su te sramotne tekstove objavljivali u obliku knjige?

Zar nije i sâm, prije nego što je pokazao odluĉnost i karakter dovoljne da se zatvori u dvorac,

u prosjeĉnosti koju je dijelio sa svim tim jadnicima i zlosretnicima pri svakome pogledu u

ogledalo osjećao kako se staro, tajanstveno znaĉenje njegova lica polako gubi? “Da, osjećao

je”, zapisivao je Tajnik nakon svakoga od pitanja znajući da Princ tako ţeli. “Da, Princ je

osjećao da se i njegovo lice mijenja.”

Prije nego što je istekla druga godina njegovog rada s Tajnikom - Princ je posao koji su

obavljali nazivao “radom” - Princ je Tajniku izdiktirao sve, od zvukova raznovrsnih

parobroda koje je oponašao u djetinjstvu do lokuma koje je jeo, od svih noćnih mora koje je

imao u svojem ĉetrdesetsedmogodišnjem ţivotu do svih knjiga koje je proĉitao, od

najomiljenije odjeće do one koju je najmanje volio, od bolesti koje je prebolio do vrsta

ţivotinja koje je poznavao. To je napravio “procjenjujući svaku reĉenicu i svaku rijeĉ u

svjetlu velike istine koju je otkrio”, kako je ĉesto govorio. Svako bi jutro zauzeli svoja

mjesta, Tajnik za stolom od mahagonija, a Princ na divanu preko puta, u prostoru za šetnju

oko njega ili na stubištima koja su odande vodila na kat ili se s njega spuštala. Obojica su

moţda znali da Princ nema novu priĉu koju će izdiktirati, no ta je tišina bila ono što su traţili.

Zato što se“samo kad mu ne ostane ništa za reći, ĉovjek dobrano pribliţi onome što jest”,

rekao bi Princ. “Tek kad u sebi zaĉuje onu duboku tišinu koja nastupa kad se potroše stvari o

kojima priĉa, kad zamuknu sve uspomene, knjige, priĉe i pamćenje, ĉovjek moţe biti svjedok

uzleta svojeg pravog glasa, koji ga ĉini onim što jest, iz dubina vlastitog duha, iz beskrajnih i

mraĉnih labirinata vlastite liĉnosti.”

Jednoga dana, dok je ĉekao da se taj glas polako uzdigne iz bezdana u kojem se skrivaju

bajke, Princ se dotaknuo teme o kojoj je dotad rijetko priĉao smatrajući da je “najopasnija”.

Teme ţena i ljubavi. Skoro je šest mjeseci priĉao o svojim bivšim ljubavima, vezama koje se

tako ne mogu nazvati, “zbliţavanjima” s haremskim ţenama kojih se svih, osim jednoga ili

dva, sjećao bolno i sjetno, te o svojoj ţeni.

Ono što je kod te vrste zbliţavanja bilo zastrašujuće, po Prinĉevom je mišljenju bilo to što

je ĉak i obiĉna, ne odveć posebna ţena mogla zaokupiti velik dio ĉovjekovih misli, a da on

toga ni ne bude svjestan. Budući da u godinama rane mladosti kad se oţenio, i u prvo vrijeme

kad je ostavio ţenu i djecu u ljetnikovcu na obali Bospora i uselio se u dvorac, znaĉi sve do

trideset i pete godine, nije imao otkriće ni cilj kao što su “budi samo ono što jesi” i “nemoj

biti ni pod kakvim utjecajem”, Princ tom stanju nije pridavao preveliku vaţnost. I njega je,

kao i druge, ovo “imitatorsko i bijedno društvo” nauĉilo da se u ljubavi prema ţeni, mladiću

ili Bogu sve moţe zaboraviti i da “u ljubavi sve nestaje i odlazi”, kao i da se time treba hvaliti

i ponositi. Zato je Princ, kao što su tada ĉinile i mase na ulicama, ĉak bio ponosan što je

“zaljubljen”.

Kad se zatvorio u dvorac, šest godina neprestano ĉitao i otkrio da je najvaţniji problem u

ţivotu moći ili ne moći biti ono što zapravo jesi, Princ je zakljuĉio da prema ţenama treba

biti oprezan. Istina je da se bez ţena osjećao kao da mu nešto nedostaje. No takoĊer je bila

istina da bi svaka ţena kojoj se pribliţio pokvarila ĉistoću njegovih misli i polako zauzela

središnje mjesto u njegovoj mašti koje je sam ţelio biti izvor. Neko je vrijeme mislio da će,

ako se zbliţi sa što je moguće više ţena, uspjeti u svoju krv uliti ljubavni protuotrov. Problem

je bio u tome što ga nisu previše zanimale, budući da im je prilazio samo s utilitaristiĉkom

odlukom da se navikne na ljubav i prezasiti ljubavne opojnosti. Dogodilo se da je gospoĊu

Lejlu, koju je opisao kao “najmanje posebnu, najbezbojniju, najneviniju i najbezazleniju” od

svih ţena koje je upoznao, zbog ĉega je vjerovao da se u nju neće moći zaljubiti, poĉeo

najviše primjećivati. “Princ Osman Dţelaletin je bez straha otvorio svoje srce gospoĊi Lejli,

jer je vjerovao da se u nju neće moći zaljubiti”, zapisao je jedne noći Tajnik, budući da je već

i noću radio. “No upravo zato što je bila jedina ţena kojoj sam bez straha mogao otvoriti

svoje srce, odmah sam se u nju zaljubio”, dodao je Princ. “To je bilo jedno od najstrašnijih

razdoblja u mom ţivotu.”

Tajnik je opisao dane kad su se Princ i gospoĊa Lejla sastajali u dvorcu i svaĊali: gospoĊa

Lejla u dvorac bi dolazila s pratnjom nakon poludnevnog putovanja konjskom zapregom iz

konaka svojega oca paše. Zatim bi jeli za trpezom o kakvima su ĉitali u francuskim

romanima, i razgovarali o poeziji i glazbi poput njeţnih junaka. Odmah poslije jela, budući da

je bilo vrijeme povratka, zapodijevali bi svaĊu koja je uznemiravala kuhare, lakaje i koĉijaše

koji su slušali iza poluotvorenih vrata. “Za naše svaĊe nije postojao neki odreĊeni razlog”,

jednom je objasnio Princ. “Prema njoj sam osjećao bijes samo zato što zbog nje nisam mogao

biti ono što jesam, zato što sam zbog nje izgubio ĉistoću svojih misli i zato što sam zbog nje

oglušio na onaj glas koji je dolazio iz dubina mojega ja. To je trajalo sve dok nije umrla zbog

greške za koju nikad neću shvatiti je li se dogodila mojom krivicom ili ne.”

Princ je diktirao da mu je nakon smrti gospoĊe Lejle bilo ţao, ali i da je postao slobodan.

Ĉak i kada bi uvijek tihi, uvijek paţljivi i uvijek poslušni Tajnik uĉinio ono što u šest godina

svoga profesionalnog ţivota nikada nije, i pokušao još koji put otvoriti i dotaknuti temu te

ljubavi i smrti, Princ bi se na nju vraćao samo na naĉin i u vrijeme koje bi sam odabrao.

Tako je jedne noći, oko šesnaest mjeseci prije svoje smrti, Princ opisivao kako će se, ako

nakon borbe koju već petnaest godina vodi u dvorcu doţivi neuspjeh i ne uspije postati ono

što jest, i ulice Istanbula pretvoriti u ulice zlosretnog grada koji “ne moţe biti ono što jest” i

da ni nesretnici koji hodaju trgovima, parkovima i ulicama koji oponašaju trgove, parkove i

ulice drugih gradova, nikada neće moći biti ono što jesu. Govorio je da on usprkos tomu što

godinama nije ni zakoraĉio izvan vrta dvorca, poznaje svaku ulicu svojeg voljenog Istanbula i

u svojoj mašti svaki ploĉnik, svaku uliĉnu svjetiljku i svaki dućan vidi tako ţivo kao da pored

njih svakodnevno prolazi. A onda je u ponoć promijenio svoj uobiĉajeni bijesni glas i muklo,

s melankoliĉnim prizvukom izdiktirao da je u danima kad je gospoĊa Lejla svakodnevno

koĉijom dolazila u dvorac većinu vremena provodio zamišljajući je kako se kreće i napreduje

gradskim ulicama. “Princ Osman Dţelaletin je u danima kad se borio da postane ono što jest,

jednu, ruţiĉastu polovicu dana provodio zamišljajući kojim ulicama prolaze i kojim se

uzbrdicama penju dvopreţna kola na svojem putu s Kuruĉešme do našega dvorca, a drugu,

crnu, zamišljajući povratak koĉije koja je gospoĊu Lejlu, oĉiju suznih nakon uobiĉajenog

objeda i svaĊa, istim tim putovima i padinama odvodila natrag u konak njezinog oca paše”,

pisao je Tajnik svojim uobiĉajenim paţljivim i pedantnim rukopisom.

Jednom drugom prigodom, samo sto dana prije svoje smrti, dok je, da bi utišao tuĊe

glasove i priĉe koje je tih dana opet poĉinjao ĉuti, gnjevno jednu po jednu nabrajao osobnosti

koje je svjesno ili nesvjesno cijeli ţivot poput druge duše nosio u sebi, Princ je tiho izdiktirao

da je od svih tih osobnosti, kojima se obavijao kao nesretni sultan koji svake veĉeri mora

odjenuti drugo odijelo, najviše volio onu zaljubljenu u ţenu ĉija je kosa mirisala na jorgovan.

Tajnik, koji je svaki redak i svaku reĉenicu koju mu je Princ izdiktirao kasnije uvijek iznova

paţljivo ĉitao, i koji je tijekom šest godina polako upoznao, ovladao i stekao vjernu

predodţbu o Prinĉevom sjećanju i prošlosti, znao je da je ţena ĉija kosa miriše na jorgovan

gospoĊa Lejla, zato što se sjetio da mu je Princ jednom prigodom izdiktirao priĉu o

zaljubljenom ĉovjeku koji zbog ţene s mirisom jorgovana nije mogao biti ono što jest, jer ĉak

ni kad je ţena umrla u nesreći za koju nikada neće saznati je li ju skrivioj miris jorgovana nije

mogao zaboraviti.

Posljednji zajedniĉki mjeseci Tajnika i Princa protekli su, kao što je Princ rekao s veseljem

koje je prethodilo bolesti, u “intenzivnom radu, s ĉvrstom nadom i vjerom”. Tih je dana Princ

bez prestanka diktirao te je diktirajući i priĉajući vlastite priĉe u sebi mnogo bolje ĉuo glas

koji ga je ĉinio onime što jest. Radili bi do kasnih noćnih sati. Tajnik bi se, koliko god kasno

bilo, ukrcao u svoja kola koja su stajala vezana u dvorištu i vratio se kući, a ujutro bi došao

rano i zauzeo svoje mjesto za stolom od mahagonija.

Princ je priĉao o kraljevstvima koja su se rušila i nestajala zato što nisu mogla biti ono što

jesu, o plemenima koja su nestala zato što su oponašala druga plemena, i o narodima koji su,

zato što nisu mogli ţivjeti svoje ţivote, pali u zaborav u dalekim i nepoznatim krajevima. Iliri

su nestali s povijesne pozornice samo zato što dva stoljeća nisu mogli naći kralja koji će ih

svojom snaţnom osobnošću moći pouĉiti kako da budu ono što jesu. Pad Babilona nije se

dogodio zato što je kralj Nimrud izazvao Boga, kao što se mislilo, nego zato što je, ulaţući

sve svoje snage u izgradnju kule iscrpio izvore koji su ga ĉinili onime što jest. Nomadsko

pleme Lapita, koje samo što nije prešlo na sjedilaĉki naĉin ţivota i osnovalo drţavu, oĉarali

su Ajtipaljani s kojima su trgovali, te su se posve predali oponašanju i nestali. Krah Sasanida

dogodio se zato što su posljednja tri vladara, Kavad, Ardašir i Jezdegerd, kako al-Taberi piše

u svojoj Povijesti, bili toliko oĉarani Bizantincima, Arapima i Ţidovima da ni jedan dan

svojih ţivota nisu mogli biti ono što jesu. Velika je Lidija pala i nestala s povijesne pozornice

samo pedeset godina nakon izgradnje prvoga hrama pod utjecajem Suse u glavnome gradu

Sardu. Seberi su bili na pragu da osnuju veliko carstvo u Aziji kad je cijeli narod, kao da je

obolio od nekakve zarazne bolesti, poĉeo nositi odjeću i nakit kakve su nosili Sarmati i

recitirati njihovu poeziju. I zato što su zaboravili svoje uspomene i tajnu koja ih je ĉinila

onime što jesu, danas ih ni povjesniĉari ne pamte. “Medijci, Paflagonjani i Kelti”, diktirao bi

Princ, a Tajnik bi prije gospodara dodao: “propali su i nestali zato što nisu mogli biti ono što

jesu.” “Skiti, Kalmuci, Misjaci”, zaustio bi Princ, a Tajnik nastavio: “propali su i nestali zato

što nisu mogli biti ono što jesu.” Kad bi kasno u noć u znoju završili sa svojim radom i

priĉama o smrti i propadanju, izvana bi, u tišini ljetne noći, zaĉuli odluĉan glas cvrĉka.

Kada je jednog vjetrovitog jesenskog dana u kojemu je u bazen s lokvanjima i ţabama

popadalo crveno lišće kestena Princ ozebao i pao u krevet, nitko od njih dvojice tome nije

pridavao vaţnost. Tada je Princ opisivao ono što će, ako ne uspije jednog dana postati ono što

jest i zasjesti na osmanlijsko prijestolje, prolaziti kroz glave budala koje će ţivjeti u

izopaĉenim ulicama Istanbula. Opisivao je kako će “na vlastite ţivote gledati tuĊim oĉima,

umjesto vlastitih priĉa slušati tuĊe bajke i umjesto vlastitim biti oĉarani licima drugih”. Pili su

ĉaj od lipe koju su ubrali u vrtu i radili do kasnih noćnih sati.

Kada se sljedećeg dana Tajnik popeo na kat da uzme još jedan pokrivaĉ i pokrije gospodara

koji je u vrućici leţao na divanu, s ĉudnim je zanosom primijetio da je dvorac u kojemu su

tijekom godina svi stolovi i stolice raskomadani, sva vrata išĉupana i sve stvari uništene,

prazan, posve prazan. U njegovim praznim sobama, na njegovim zidovima i stubištima

vladala je bjelina kao iz sna. U jednoj praznoj sobi stajao je bijeli Steinway klavir kojem u

Istanbulu nije bilo ravnog. Zaostao iz Prinĉeva djetinjstva, na njemu godinama nitko nije

svirao, a nisu ga bacili jer je bio posve zaboravljen. Pod snjeţnobijelim svjetlom, koje se kroz

prozore ulijevalo u dvorac kao u neki drugi planet, Tajnik je ugledao bjelinu koja je u

ĉovjeku budila osjećaj da su sve uspomene izblijedile, da se pamćenje sledilo, da su se svi

zvukovi, mirisi i predmeti povukli i da je vrijeme stalo. Dok se s bijelim, bezmirisnim

jorganom u naruĉju spuštao stubama, osjetio je da su divan na kojem leţi Princ, njegov stol

od mahagonija za kojim je godinama radio, njegovi bijeli papiri i prozori lomljivi, krhki i

nestvarni poput onih u kućama za lutke kojima se igraju djeca. Dok je jorganom pokrivao

svojeg gospodara koji se dva dana nije brijao, primijetio je da mu je brada osijedjela. Uz

uzglavlje su stajale bijele tablete i pola ĉaše vode.

“Sinoć sam u snu, u gustoj i mraĉnoj šumi u nekoj dalekoj zemlji, vidio majku kako me

ĉeka”, izdiktirao je Princ s divana na kojem je leţao. “Iz golemog crvenog vrĉa tekla je voda,

ali sasvim polako, kao boza. Tada sam shvatio da sam izdrţao samo zato što sam cijeli ţivot

nastojao biti ono što jesam”, diktirao je. “Princ Osman Dţelaletin cijeli je ţivot proveo u

išĉekivanju unutarnje tišine kako bi mogao ĉuti svoj glas i svoje priĉe”, pisao je Tajnik. “Da

bi doĉekao tišinu”, ponovio je Princ. “Neka se u Istanbulu ne zaustave satovi”, diktirao je.

“Kad bih pogledao satove koje sam sanjao”, rekao je Princ, “uvijek bi mislio da priĉaju tuĊe

priĉe”, nastavio je Tajnik. Nastupila je tišina. “Ljubomoran sam na kamenje u nenaseljenim

pustinjama, na kamenjare meĊu planinama na koje nikada nije stupila ljudska noga i na stabla

u dolinama koje nitko nije vidio, samo zato što mogu biti ono što jesu”, s naporom je i

nestrpljivo diktirao Princ. “Kad sam u snu lutao vrtom svojih uspomena”, poĉeo je u jednom

trenutku. “Ništa”, dodao je kasnije. “Ništa”, paţljivo je zapisao Tajnik. Nastupila je duga,

veoma duga tišina. Tajnik je zatim ustao, pribliţio se divanu na kojemu je Princ leţao,

paţljivo promotrio svoga gospodara i tiho se vratio za stol. Potom je napisao: “Nakon što je

izdiktirao ovu reĉenicu, u ĉetvrtak 7. šabana 1321., u tri sata i petnaest minuta ujutro, u

svojemu lovaĉkom dvorcu na padini brijega Tešvikije, Princ Osman Dţelaletin je preminuo.”

Dvadeset godina kasnije Tajnik je istim tim rukopisom zapisao sljedeće: "Na prijestolje koje

princ Osman Dţelaletin nije doĉekao, sedam godina kasnije zasjeo je njegov stariji brat

Mehmet Rešat koji ga je u djetinjstvu udario po šiji. Osmanska drţava je za njegove vladavine

ušla u svjetski rat i raspala se.”

Blljeţnicu je Dţelalu Saliku donio jedan Tajnikov roĊak, a ovaj je zapis nakon smrti našeg

kolumnista pronaĊen meĊu njegovim spisima.

Sedamnaesto poglavlje

ALI JA SAM TAJ KOJI OVO PIŠE

Vi koji čitate još ste uvijek meĎu živima Ali ja koji ovo pišem

Već sam odavno U zemlji sjena.

—E. A. Poe

“Da, da, ja sam ja!” pomislio je Galip kad je završio priĉu o princu. “Da, ja sam ja!” Zato

što je ispriĉao priĉu, bio je toliko siguran da moţe biti ono što jest i toliko zadovoljan što je

to moguće, da je poţelio što prije otići u obiteljsku zgradu Šehrikalp, sjesti za Dţelalov stol

i pisati njegove nove kolumne.

U taksiju u koji je sjeo izašavši iz hotela vozaĉ mu je poĉeo priĉati priĉu. Budući da je

shvatio da ĉovjek samo priĉajući moţe biti ono što jest, Galip ga je pomirljivo slušao.

Dok su jednoga vrućeg ljetnog dana prije sto godina njemaĉki i turski inţenjeri koji su

gradili ţeljezniĉki kolodvor Hajdarpaša radili za stolom na kojemu su leţali nacrti, jedan je

ronilac, koji je lovio u blizini, na dnu mora našao novĉić. Na novĉiću je bilo otisnuto

ţensko lice. Ĉudnovato, ĉarobno lice. Ronilac je svoj nalaz pokazao jednome od turskih

inţenjera koji su radili pod crnim kišobranima, misleći da će oni moţda iz slova razaznati

zagonetku tog lica koju sam nije moglo odgonetnuti. Mladog se inţenjera umjesto natpisa

toliko dojmio ĉarobni Izraz na licu bizantske carice, da se zaprepastio, ĉak i prestrašio, što

je ronioca zbunilo. Tajna je bila u tome što izraz na cariĉinom licu nije samo Imao veze s

onime što je inţenjer arapskim i latinskim ilovima prepisao na svoje papire, nego je u

njemu bilo nešto što ga je podsjećalo na drago lice kćeri njegova strica kojom se godinama

planirao oţeniti. Tu su djevojku upravo tada trebali udati za nekog drugog.

"Da, cesta je zatvorena kod policijske postaje Tešvikije”, odgovorio je vozaĉ na Galipovo

pitanje. “Opet su nekoga ubili.”

Galip je izašao iz taksija i ušao u usku, kratku ulicu koja spaja Aveniju Emlak s Avenijom

Tešvikije. Plava svjetla policijskog automobila parkiranog na mjestu na kojem se ulica spaja s

avenijom palila su se i gasila i na mokrom asfaltu odraţavala blijedom i sumornom neonskom

bojom. Na malom trgu pred Aladinovim dućanom u kojem su još uvijek gorjela svjetla

vladala je zaĉarana tišina kakvu Galip nikad u ţivotu nije osjetio i koja ga samo u snovima ne

bi zaĉudila.

Promet je nestao. Drveće je mirovalo. Nije bilo ni daška vjetra. Na malom prostoru vladala

je atmosfera kazališne scene formirane od umjetnih boja i zvukova. Lutke iz izloga, koje su

stajale meĊu šivaćim strojevima Singer, izgledale su kao da će se umiješati meĊu policiju i

sluţbenike. “Da, a ja sam ja!” Galipu je došlo da kaţe. IzmeĊu znatiţeljnika i policajaca

bljeskalica jednog fotografa zabljesnula je srebrnoplavo. U tom je trenutku Galip, kao da se

sjetio neke uspomene iz snova ili pronašao kljuĉ koji je izgubio prije dvadeset godina, kao da

je prepoznao lice koje nije htio susresti, ugledao bijelu mrlju ispruţenu na ploĉniku dva

koraka dalje od izloga sa strojevima Singer. Samo jedna osoba: Dţelal. Bio je pokriven

novinama. A gdje je Ruja? Galip se pribliţio.

Glava, nepokrivena novinama koje su poput pokrivaĉa od tiskanog papira omotale cijelo

tijelo, bila je naslonjena na blatni, prljavi ploĉnik kao na jastuk. Oĉi su mu bile otvorene, ali

odsutne kao da sanja. Na licu umoran izraz, kao da se izgubio u vlastitim mislima, ali i

spokojan kao da gleda zvijezde. Kao da kaţe: odmaram se i sjećam. Gdje je Ruja? Galipa je

obuzela zaigranost, ţelja za šalom, kajanje. Nema tragova krvi. Kako je shvatio da je truplo

Dţelalovo prije nego što ga je vidio? Znate li, poţelio je reći, da ja navodno ne znam da sve

znam. Imao je rupu u pameti, mojoj pameti, našoj pameti; gumb, jedan ljubiĉasti gumb: iz

prostora iza ormara izlaze novac, ĉepovi od boca sode, gumbi. Gledamo zvijezde, zvijezde

meĊu granama. Truplo kao da je govorilo: “Dobro me pokrijte da ne zebem.” Dobro ga

pokrijte da ne zebe. Galip je zebao. “Ja sam ja!” Shvatio je da su rastvorene novine zapravo

listovi Milijeta i Terdţumana. Mrlje od ulja u sedam boja. Dijelovi novina u koje su gledali

pitajući se ima li meĊu njima Dţelalovih ĉlanaka. “Ne zebi. Hladno je.”

Ĉuo je kako metalni glas iz radiostanice u jednome od policijskih kombija otvorenih vrata

zove glavnog istraţitelja. Molim vas, gdje je Ruja? Gdje, gdje? Svjetla semafora na uglu koja

se uzalud pale i gase: zeleno, crveno. I opet: zeleno, crveno. Isto u izlogu madame

slastiĉarke: zeleno, crveno. Sjećam se, sjećam se, sjećam se, govorio je Dţelal. Kapci na

Aladinovom dućanu bili su spušteni, a svjetla unutra upaljena. Moţe li to biti trag?

Gospodine istraţitelju, htio je reći Galip, ja pišem prvi turski detektivski roman. Pogledajte,

ovo je prvi trag: svjetla su ostala upaljena. Na podu opušci, komadići papira, smeće. Galip se

namjerio na mladoga policajca, pribliţio se i poĉeo ispitivati.

Ĉin se dogodio izmeĊu devet i trideset i deset sati. Ubojica nije poznat. Nesretnik je na

mjestu pao. Da, bio je poznati novinar. Ne, nitko nije bio s njim. Zašto je ţrtva ovdje

napadnuta, ni policajac ne zna. Ne, ne puši. Da, teško je biti policajac. Ne, nitko nije bio s

ubijenim, sluţbenik je u to bio siguran; zašto gospodin pita? Ĉime se gospodin bavi? Što

gospodin ovdje traţi u ovo doba noći? Moţe li gospodin pokazati svoje isprave?

Dok je policajac prouĉavao njegovu osobnu iskaznicu, Galip je promatrao pokrivaĉ od

novina pod kojim je leţalo Dţelalovo tijelo. Izdaleka se bolje vidjelo blijedo, ruţiĉasto

svjetlo koje neonske svjetiljke iz izloga s lutkama bacaju na novine. Mislio je: Gospodine

sluţbenice, pokojnik bi zamijetio ovakve sitne detalje. I onaj na fotografiji sam ja, kao i lice

koje je na mojem licu. Hajde, uzmi. Molim. Idem ja. I tako me ţena ĉeka kod kuće. Moţda

sam sve glatko riješio.

Nije ni zastao pred obiteljskom zgradom Šehrikalp. Pretrĉao je preko Trga Nišantaš i jedva

da je ušao u ulicu u kojoj mu se nalazi kuća kad je, prvi put u mnogo godina, jedan pas

lutalica, podla ţivotinja boje blata, zareţao i zalajao na njega kao da će ga napasti. Ĉega je to

znak? Prešao je na drugu stranu ceste. Jesu li svjetla u dnevnom boravku upaljena? Kako na

to nije obratio paţnju? Razmišljao je u dizalu.

Kod kuće nije bilo nikoga. Nigdje ni traga koji bi pokazao da je Ruja u jednome trenutku

došla i otišla. Predmeti koje je dirala, kvake na vratima, posvuda razbacane škare, ţlice i

pepeljare u kojima je Ruja nekoć gasila cigarete, kuhinjski stol za kojim su nekoć zajedno

sjedili i jeli, prazne i tuţne fotelje u kojima su nekoć sjedili jedno nasuprot drugome, sve što

se nalazilo u stanu bilo je neizdrţivo muĉno, neizdrţivo tuţno. Izjurio je iz kuće.

Dugo je lutao ulicama. Na ploĉnicima izmeĊu Šišlija i Nišantaša, kojima se u djetinjstvu s

Rujom ţurio kad bi išli u kino Site, nije se micalo ništa osim pasa koji su kopali po kantama

za smeće. Koliko si kolumni napisao o ovim psima? Koliko ću ih ja napisati? Nakon duge

šetnje prošetao je ulicom iza dţamije, vratio se preko Trga Tešvikije i noge su ga oĉekivano

ponijele ravno na ugao na kojemu je prije ĉetrdeset i pet minuta leţalo Dţelalovo tijelo.

Ondje nije bilo nikoga. Svi su se, policijski automobili, novinari i okupljeno mnoštvo,

zajedno s tijelom povukli i otišli. Galip ni pred izlogom sa šivaćim strojevima, pod svjetlom

neonske svjetiljke koje je kroz lutke prodiralo van, na dijelu ploĉnika na kojem je leţalo

Dţelalovo tijelo nije vidio nikakav trag. Novine kojima je mrtvac bio pokriven vjerojatno su

bile briţljivo pokupljene. Pred policijskom je postajom, kao i uvijek, jedan policajac drţao

straţu.

Ušavši u obiteljsku zgradu Šehrikalp, osjetio je umor na koji nije bio naviknut. Dţelalov

stan je bio vjeran podsjetnik na prošlost i Galipa je podsjećao na kuću kojoj se vojnik vraća

nakon višegodišnjih pustolovina i ratova: bio je toliko zbunjujuć i istodobno toliko poznat da

su mu na oĉi navrle suze. Koliko se samo udaljio od te prošlosti! A nije prošlo ni šest sati

otkako je izašao. Prošlost je bila privlaĉna poput sna. Legao je u Dţelalov krevet kao neduţno

dijete i kao dijete koje je nešto skrivilo. Mislio je da će ĉlanke i fotografije koje su svjetiljke

obasjavale, zagonetku, Ruju, ono što traţi vidjeti u snovima. Mislio je da u snovima neće

poĉiniti zloĉin i da će ga poĉiniti. Zaspao je.

Kad se probudio, pomislio je; “Subotnje jutro.” MeĊutim, bilo je subotnje podne. Dan kad se

ne ide u ured, na sud. Otišao je do vrata ne navukavši papuĉe i uzeo Milijet ubaĉen pod njih:

“Dţelal Salik ubijen.”

Vijest su objavili na naslovnici. Objavili su fotografiju trupla snimljenu prije nego što je

pokriveno novinama. DogaĊaju su posvetili cijelu stranicu. Odmah su uzeli izjave premijera i

ostalih nadleţnih i slavnih. Galipov šifrirani ĉlanak naslova “Vrati se kući” uokvirili su kao

“njegov posljednji ĉlanak”. Objavili su i jednu njegovu lijepu, nedavno snimljenu fotografiju.

Po mišljenju slavnih, meci su ispaljeni u demokraciju, slobodu mišljenja, mir i mnogo drugih

dobrih stvari kojih bi se sjetili u svakoj sliĉnoj prigodi. Poduzete su mjere za hvatanje

ubojice.

Sjedio je za stolom punim papira i izrezaka iz novina i pušio. Dugo je pušio sjedeći za tim

stolom u pidţami. Kad se zvono na vratima oglasilo, imao je osjećaj da već sat vremena sjedi

i puši istu cigaretu. Bila je gospoĊa Kamer. Prvo je s kljuĉem u ruci zurila u Galipa, kojega je

ugledala na vratima što su se neoĉekivano otvorila, kao da vidi sablast, a zatim je ušla,

stropoštala se u fotelju pokraj telefona i poĉela plakati. Svi su mislili da je i Galip umro. Svi

su se danima pitali što je s njima. Ĉim je proĉitala vijesti u jutarnjim novinama, izjurila je iz

kuće da bi otišla do tete Hale. Prolazeći pored Aladinovog dućana unutra je vidjela guţvu.

Tada je shvatila da je u dućanu ujutro pronaĊeno tijelo gospoĊe Ruje. Aladin je, navodno,

kad je ujutro otvorio dućan, nabasao na Rujino tijelo koje je poĉivalo meĊu lutkama.

Ĉitatelju, hej ĉitatelju, dopusti mi da se na ovom dijelu svoje knjige u kojoj sam se, moţda i

ne posve uspješno, od poĉetka trudio jasno razdvojiti pripovjedaĉe od junaka i kolumne od

stranica na kojima su opisani dogaĊaji, to jest nakon desetaka dobronamjernih napora koje si i

ti moţda primijetio, prije nego što ove retke pošaljem slovoslagaĉu, bar jednom umiješam.

Znate kako u nekim knjigama postoje stranice koje nas, ne toliko zbog sposobnosti pisca,

koliko zbog priĉe koja kao da je “sama od sebe” nastala i kao da “sama od sebe” teĉe, toliko

proţmu da ih nikako ne moţemo zaboraviti. Te stranice u našem umu, u našim srcima - recite

kako god hoćete - u nama ne ostaju kao stranice na kojima je majstorsko pero pisca stvorilo

ĉuda, nego kao opipljiva i bolna uspomena iz našeg vlastitog ţivota koje ćemo se godinama

sjećati. Nekih kao sati raja, nekih kao sati pakla, nekih kao oboje, a ĉešće kao nijedno od

toga. No uvijek suznih oĉiju. Ja bih, da nisam kolumnist-skorojević nego profesionalac i

sposoban pisac, sad bio uvjeren da se nalazimo na jednoj od tih stranica koje će godinama

ţivjeti u pametnim i osjetljivim ĉitateljima mojega djela pod naslovom Ruja i Galip. No

budući da sam realist kad su u pitanju moje sposobnosti i moje pitanje, kod mene tog

uvjerenja nema. Zbog toga na ovim stranicama ĉitatelja ţelim ostaviti nasamo s njegovim

uspomenama. Da bi se to postiglo, najbolje što se moţe napraviti jest preporuĉiti

slovoslagaĉu da ove listove oboji crnom tintom pa da vi sami zamislite stvari koje ne mogu

temeljito opisati. Da bi vam predoĉile boju crnoga sna u koji sam zapao na mjestu na kojem

je moja priĉa stala. Da bi vas stalno podsjećale na tišinu u mojem umu dok sam sljedećih

dana poput mjeseĉara lutao kroz dogaĊaje. Stranice koje slijede, crne stranice, od sada

promatrajte kao sjećanja jednog mjeseĉara.

GospoĊa Kamer je od Aladinovog dućana trkom došla do stana tete Hale. Tamo su svi

plakali, mislili su da je i Galip mrtav. GospoĊa Kamer im je naposljetku odala Dţelalovu

tajnu: rekla im je da se Dţelal godinama sakrivao ovdje, u obiteljskoj zgradi Šehrikalp, u

stanu na zadnjem katu, a Galip i Ruja zadnjih sedam dana. Opet su svi pomislili da su i Ruja i

Galip mrtvi. Kad se gospoĊa Kamer kasnije vratila onamo, u obiteljsku zgradu Šehrikalp,

gospodin Ismail joj je rekao: “IzaĊi i poĊi gore pogledati!” Uzela je kljuĉ i popela se na kat

kad ju je, trenutak prije nego što je otvorila vrata, obuzeo ĉudan strah, a zatim vjera. Vjera da

je Galip ţiv. Na sebi je imala zelenu suknju boje pistacije koju je Galip ĉesto viĊao i prljavu

pregaĉu.

Galip je kasnije, kada je otišao kući, primijetio da teta Hale nosi haljinu od tkanine iste te

zelene boje pistacije na kojoj cvatu ljubiĉasti cvjetovi. Je li to bila sluĉajnost ili neminovnost

od prije trideset i pet godina koja podsjeća da je svijet zaĉaran kao i vrtovi sjećanja? Svojoj

majci, ocu, stricu Melihu, strini Suzan i svima koji su ga slušali sa suzama u oĉima objasnio

je da su se on i Ruja prije pet dana vratili iz Izmira i da su ovih pet dana i nekoliko noći

većinu vremena proveli s Dţelalom u obiteljskoj zgradi Šehrikalp. Dţelal je zadnji kat kupio

prije mnogo godina i to je krio od svih. Skrivao se od nekih ljudi koji su mu prijetili.

Dok je u kasnim popodnevnim satima Galip isto to objašnjavao ljudima iz Sluţbe drţavne

sigurnosti i javnom tuţitelju, puno je priĉao i o glasu s telefona. MeĊutim, tu dvojicu s

izrazom lica koji je govorio “mi sve znamo” nije uspio uvući u svoju priĉu. Osjetio je

bespomoćnost onoga tko ne moţe izaći iz svojih snova, a u njih ne moţe nikoga uvući. U

njegovu umu vladala je duga i duboka tišina.

Predveĉer se u jednom trenutku našao u Vasifovoj sobi. Ondje je, moţda zato što je to bila

jedina soba u kući u kojoj se nije plakalo, zatekao neiskvarene tragove sretnog obiteljskog

ţivota koji je sada bio prošlost. Zlatne ribice, degenerirane “ţenidbama" u Obitelji, spokojno

su se ljuljuškale u akvariju. Maĉak tete Hale, Komur, ispruţen na rubu tepiha odsutno je

škiljio u Vasifa. Vasif je sjedio na rubu kreveta i prouĉavao golemu hrpu papira koju je drţao

u rukama. Papiri su bili telegrami sućuti koje su poslale stotine ljudi, od premijera do obiĉnog

ĉitatelja. Galip je na Vasifovom licu vidio onaj izraz ĉuĊenja i zaigranosti koji se pojavljivao

kad bi na istom tom dijelu kreveta sjedio izmeĊu njega i Ruje dok su zajedno gledali stare

izreske iz novina. Soba je bila osvijetljena onim blijedim, slabim svjetlom koje je viĊao kad

bi se ondje sastajali prije veĉere koju je za njih spremala teta Hale, a prije nje baka: to

uspavljujuće svjetlo gole elektriĉne ţarulje niske voltaţe u nepromjenjivom i ĉvrstom spoju s

izblijedjelim starim namještajem i zidnim tapetama Galipa je podsjetilo na melankoliju

vremena kad su on i Ruja bili zajedno i na tugu koja ga je proţimala poput bolesti koja

nikada neće proći. Sad su ta melankolija i tuga bile lijepe uspomene. Galip je podigao Vasifa

s mjesta na kojem je sjedio. Ugasio je svjetlo. Na prazan se krevet ispruţio u odjeći, kao

dijete koje prije spavanja ţeli plakati, i dvanaest sati spavao.

Kada se sljedeći dan na sprovodu koji je kretao iz dţamije Tešvikije našao u ĉetiri oka s

urednikom, rekao mu je da postoje kutije pune Dţelalovih još neobjavljenih ĉlanaka, da je

zadnjih tjedana, unatoĉ tomu što je u novine slao malo novih ĉlanaka, neprestano radio, da je

dovršio svoje stare projekte i da je zaigrano napisao mnogo novih tekstova o temama kojih se

nikada prije nije doticao. Urednik je, naravno, rekao da te ĉlanke ţeli objaviti u Dţelalovoj

kolumni. Tako se otvorio put Galipovom spisateljskom ţivotu koji će u Dţelalovoj kolumni

trajati dugi niz godina. Dok je masa izašavši iz dţamije Tešvikije napredovala prema Trgu

Nišantaš na kojem su ĉekala pogrebna kola, Galip je ugledao Aladina kako ih odsutno

promatra s vrata dućana. U rukama je drţao lutku koju se spremao zamotati u komad novina.

Noć nakon što je u Milijet odnio Dţelalove nove ĉlanke, Galip je prvi put sanjao Ruju i tu

lutku. Kada je ostavio ĉlanke i poslušao rijeĉi ţaljenja i mišljenja o ubojstvu od Dţelalovih

prijatelja i neprijatelja meĊu kojima je bio i stari kolumnist Nešati, povukao se u njegovu

sobu i poĉeo ĉitati novine od zadnjih pet dana koje su stajale na stolu. MeĊu tekstovima

kolumnista koji su, ovisno o svojim sklonostima, odgovornost za ubojstvo svaljivali na

Armence, tursku mafiju (Galip je to poţelio ispraviti u “kriminalce s Bejoglua”, zelenom

kemijskom), komuniste, krijumĉare cigareta, Grke, islamiste, idealiste, Ruse i nakšibendije,

patetiĉnim i pretjerano pohvalnim nekrolozima i stupcima u kojima su opisana sliĉna

ubojstva u našoj povijesti, za oko mu je zapeo istraţivaĉki ĉlanak jednog mladog novinara o

tome kako je ubojstvo poĉinjeno. Ĉlanak objavljen u Dţumhurijetu na dan sprovoda bio je

kratak i jasan, ali vrlo rjeĉito napisan. Sudionici se nisu spominjali imenom, nego općim

imenicama napisanim velikim slovom.

Poznati Kolumnist i njegova sestra u petak naveĉer u sedam sati izašli su iz Kolumnistove

kuće na Nišantašu i otišli u kino Konak. Film naslova Povratak kući završio je u devet sati i

dvadeset pet minuta. Kolumnist i njegova sestra, udana za mladog odvjetnika (ovdje je Galip

prvi put u ţivotu naišao na vlastito ime u novinama, pa makar bilo i indirektno spomenuto),

zajedno su s masom izašli iz kina. Snijeg, koji je u deset dana zameo Istanbul, više nije

padao, ali je bilo hladno. Nakon što su prešli Aveniju Valikonak, ušli su u Aveniju Emlak i

izašli na Aveniju Tešvikije. Smrt ih je sustigla toĉno pred policijskom postajom u devet sati i

trideset pet minuta. Ubojica sa starim pištoljem marke Kirikkale, kakvi se ĉesto nalaze kod

umirovljenih vojnih lica, metke je vjerojatno bio namijenio Kolumnistu, ali su oni pogodili i

brata i sestru. Od samo pet metaka koji su ispaljeni, moţda zato što se oruţje zaglavilo, tri su

pogodila Kolumnista, jedan njegovu sestru, a jedan zid dţamije Tešvikije. Budući da ga je

jedan od metaka pogodio u srce, Kolumnist je pao na mjestu mrtav. Drugi je metak smrskao

nalivpero u lijevom dţepu njegove jakne (tog sluĉajnog znaka oduševljeno su se prihvatile

sve novine), pa se tako Kolumnistova bijela košulja uprljala zelenom tintom više nego krvlju.

Njegova je sestra pak, teško ranjena u lijevo plućno krilo, nastavila hodati i ušla u dućan u

kojem se prodaju duhan i novine, od mjesta dogaĊaja udaljen jednako koliko i policijska

postaja preko puta. Novinar je, poput detektiva koji premotava film i nekoliko puta gleda

vaţan prizor, u više navrata opisao kako se sestra teško hodajući domogla tog dućana, u

okolici poznatog kao Aladinov dućan, ušla u njega, i kako je Aladin, koji se sklonio iza

korijena drveta, nije uspio vidjeti. U toj muĉnoj predstavi vladala je atmosfera baletnog

prizora koji se odigrava pod tamnoplavim svjetlima. Sestra s mukom ulazi u dućan i pada u

kut meĊu lutke. Potom se film odjednom ubrzava i postaje apsurdan: vlasnik koji je skidao

novine obješene na stablo kestena pred dućanom koji je upravo zatvarao, zaĉuje pucnjeve i

uspaniĉi se pa, budući da nije primijetio ţenu koja je ušla u njegov dućan, ţurno spušta

rešetku, navrat-nanos bjeţi s mjesta dogaĊaja i trĉi kući.

Iako su u prodavaonici duhana u okolici poznatoj kao Aladinov dućan do jutra gorjela

svjetla, nitko, ni policajci koji su provodili istragu u okolici niti itko drugi, nije primijetio

mladu ţenu koja se unutra u agoniji borila za ţivot. Nadleţni su s ĉuĊenjem doĉekali i

ĉinjenicu da deţurni policajac na ploĉniku preko puta ne samo da nije intervenirao, nego nije

ni primijetio da je još jedna osoba pogoĊena.

Ubojica je pobjegao u nepoznatom smjeru. Jedan graĊanin koji se ujutro obratio

nadleţnima izjavio je da je uveĉer, malo prije dogaĊaja, u Aladinovu dućanu kupio srećku

Narodne lutrije, i da je u blizini mjesta dogaĊaja vidio mraĉnu sjenu zastrašujućeg izgleda,

umotanu u neobiĉan ogrtaĉ, u ĉudnovatom odijelu koje je izgledalo kao iz povijesnih filmova

(“Kao da je sultan Mehmet Osvajaĉ”, rekao je), i da je to ĉak i prije nego što je iz novina

saznao što se dogodilo, uzbuĊeno ispriĉao svojoj ţeni i njezinoj sestri. Mladi je novinar svoj

ĉlanak završio sa ţeljom da i taj trag ne postane ţrtvom nezainteresiranosti i nesposobnosti,

kao što je bio sluĉaj s djevojkom ĉije je tijelo ujutro pronaĊeno meĊu lutkama.

Tu je noć Galip sanjao Ruju meĊu lutkama iz Aladinova dućana. Nije bila mrtva. U mraku

je zajedno s drugim, tek jedva dišući, ĉekala Galipa i namigivala mu. Ali Galip je kasnio,

nikako nije mogao doći do nje; mogao je samo izdaleka, s prozora obiteljske zgrade

Šehrikalp, suznih oĉiju promatrati svjetla koja su iz izloga Aladinova dućana padala na

ploĉnik pokriven snijegom.

Jednog sunĉanog jutra poĉetkom veljaĉe otac je Galipu rekao da je stigao odgovor na zahtjev

u vezi s nasljedstvom, koji je stric Melih predao na Katastarsku upravu Šišli, i da se

ispostavilo da je Dţelal u nekoj sporednoj ulici na Nišantašu imao još jedan stan.

Stan do kojega su stric Melih i Galip otišli povevši sa sobom grbavog bravara nalazio se u

sporednom dijelu Nišantaša, u jednoj od onih uskih ulica poploĉenih kaldrmom i razrovanih

ploĉnika, za koje se Galip svaki put kad bi u njih zašao pitao zašto bogataši ţive na tako

bijednim mjestima. Ili zašto se onda za one koji ţive na tako bijednim mjestima kaţe da su

bogati. Stan je bio na najvišem katu jedne od onih trokatnica ili ĉetverokatnica ĉija su

proĉelja potamnjela od ĉaĊi i dima, a boja im se mjestimiĉno ljušti kao koţa neizljeĉivog bo-

lesnika. Bravar je bez imalo muke otvorio umornu bravu na vratima bez natpisa i otišao.

U straţnjem dijelu nalazile su se dvije uzane spavaće sobe s po jednim krevetom. U

prednjem su vidjeli mali salon u kojega je svjetlost dopirala kroz prozore s pogledom na

ulicu, s golemim kuhinjskim stolom u sredini. Stol je sa svake strane imao po jednu fotelju i

bio prekriven izrescima iz novina koji su govorili o najnovijim ubojstvima, fotografijama,

ĉasopisima o filmu i sportu, novim izdanjima stripova iz Galipova djetinjstva kao što su

Teksas i Tommiks, detektivskim romanima, te hrpama novina i papira. Ljuske pistacija koje

su do vrha ispunjavale široku bakrenu pepeljaru Galipu su bile nepobitan dokaz da je za tim

stolom sjedila Ruja.

U sobi koja je vjerojatno bila Dţelalova Galip je vidio pakiranja lijeka za poboljšanje

pamćenja Mnemonics, lijekove za proširivanje krvnih ţila te kutije aspirina i šibica. Ono što

je vidio na stolcu u Rujinoj sobi podsjetilo ga je na to da njegova ţena na odlasku nije

ponijela puno stvari: nešto šminke, njezine papuĉe, privjesak za kljuĉeve za koji je vjerovala

da joj donosi sreću i ĉetku za kosu s ogledalom na straţnjoj strani. Galip se toliko zagledao u

te predmete koji su u praznoj sobi golih zidova stajali na stolici marke Thonet, da se u

jednom trenu otrgnuo od iluzije i osjetio da je shvatio ono drugo znaĉenje koje su mu

nagovještavale i zaboravljenu tajnu unutar svijeta. “Ovamo su došli jedno drugome priĉati

priĉe”, razmišljao je vrativši se do strica Meliha koji je još uvijek bio zadihan od penjanja uza

stube. Poloţaj u kojemu su na rubu stola stajali fascikli s papirima odavao je da je Ruja

poĉela zapisivati Dţelalove priĉe, da je tijekom tog tjedna Dţelal uvijek sjedio u lijevoj

fotelji, u kojoj je sada bio stric Melih, a Ruja ga slušala iz one koja je bila slobodna. Galip je

Dţelalove priĉe, koje će kasnije iskoristiti u svojim ĉlancima za Milijet, ugurao u dţep jakne

i zapoĉeo s objašnjenjem koje je stric Melih bez mnogo navaljivanja oĉekivao.

Dţelal je obolio od strašne bolesti gubitka pamćenja koju je poznati engleski lijeĉnik dr.

Cole Ridge davno otkrio, ali joj nije uspio naći lijeka. Da bi svoju bolest sakrio od svih,

skrivao se po ovim stanovima i stalno traţio pomoć od Ruje i Galipa. Zbog toga su noćima

ovdje boravili, ponekad Galip, a ponekad Ruja, slušali Dţelalove priĉe i ĉak ih zapisivali

misleći da će tako pronaći i obnoviti njegovu prošlost. Dok je vani padao snijeg, Dţelal bi im

satima priĉao svoje neiscrpne priĉe.

Stric Melih je dugo šutio kao da je sve dobro razumio. Onda je plakao. Zapalio je cigaretu.

Osjetio je lagano gušenje. Rekao je da je Dţelal uvijek imao pogrešne ideje. Bio je izbaĉen iz

obiteljske zgrade Šehrikalp, a kad mu se otac ponovno oţenio, on se predao nekoj ĉudnoj

strasti, kao da se ţeli osvetiti cijeloj Obitelji jer su se prema njemu i majci loše ponijeli. Ipak,

otac ga je volio koliko i Ruju. Sada više nije imao djece. Ne, sada mu je jedino dijete bio

Galip.

Suze. Tišina. Zvukovi nepoznatog stana. Galip je poţelio stricu Melihu reći da što prije ode

u prodavaonicu na uglu, kupi rakiju i vrati se kući. Umjesto toga sam je sebi postavio pitanje

na koje više neće misliti, a za ĉitatelje koji sami ţele postavljati pitanja bolje je da ga

preskoĉe (jedan odlomak).

Zbog kojih su to priĉa, kojih uspomena, kojeg cvijeća i bajki iz vrta sjećanja Dţelal i Ruja,

da bi u punini iskusili njihov okus, miris i nasladu, osjetili da trebaju iskljuĉiti Galipa? Je li to

zbog toga što nije znao pripovijedati? Je li to zbog toga što nije bio ţivahan i vedar kao oni?

Je li to zato što neke priĉe nikada nije mogao razumjeti? Zato što im je prekomjernim

divljenjem uskraćivao uţitak? Zato što su pobjegli od njegove neizljeĉive sjete koju je oko

sebe širio kao zarazu?

Galip je primijetio da je Ruja pod ventil staroga prašnjavog radijatora, kao i kod kuće,

stavila plastiĉnu posudu od jogurta.

Negdje pred kraj ljeta Galip je ispraznio unajmljeni stan u kojem je ţivio s Rujom, zato što

nije mogao izdrţati nepodnošljive uspomene na nju i zato što se svo pokućstvo od gorĉine i

tuge skoro meškoljilo na svojim mjestima, i uselio se u Dţelalov stan u obiteljsku zgradu

Šehrikalp. Kao ito nije mogao pogledati Rujino tijelo, nije ţelio vidjeti ni pokućstvo koje je

njegov otac komad po komad razdijelio na sve strane, a dijelom i prodao. O onome u što je u

snovima optimistiĉno vjerovao nije više mogao ni maštati: da će Ruja, kao što je izašla iz

prvoga braka i došla k njemu, jednoga dana ponovno odnekud doći i da će zajedno moći

nastaviti ţivjeti kao da nastavljaju knjigu koju su dopola proĉitali. Dugi ljetni dani produljili

su se kao da nikada neće završiti.

Na kraju ljeta dogodio se vojni udar. Nova vlada, sastavljena od opreznih domoljuba koji

nisu zaglibili u ustajalo blato koje se naziva politikom, objavila je da će jednog po jednog

pronaći krivce za stara politiĉka ubojstva. Zato su novine, koje su zbog cenzure ostale bez

politiĉkih vijesti o kojima mogu pisati, na prvu godišnjicu smrti uglaĊenim i odabranim

rijeĉima podsjetile da ni “ubojstvo Dţelala Salika” još nije riješeno. Jedne novine, iz nekog

razloga to nije bio Milijet, za koji je Dţelal pisao nego neke druge, objavile su da će onome

tko pomogne u pronalaţenju ubojice dati veliku novĉanu nagradu. Tim se novcem mogao

kupiti kamion, mali mlin ili dućan koji bi nekome osigurao solidan mjeseĉni prihod za cijeli

ţivot. Tako je poĉela inicijativa i ushit koji će rasvijetliti tajnu “ubojstva Dţelala Salika”. Ĉak

su i zapovjednici za izvanredno stanje iz provincijskih gradova, da ne bi propustili tu

posljednju priliku za besmrtnost koja im se pruţa, zasukali rukave i poĉeli raditi punom

parom.

Iz mojega ste stila sigurno shvatili da sam opet ja poĉeo priĉati što se dogaĊalo. Zajedno sa

stablima kestena koja su tih dana ponovno listala i ja sam se iz melankolika polako pretvarao

u gnjevnog ĉovjeka. A taj gnjevni ĉovjek nije pridavao veliku vaţnost vijestima koje su, uz

opasku dopisnika iz unutrašnjosti da se “ispitivanje drţi u tajnosti”, dopirale do Istanbula.

Jedan se tjedan ĉitalo da je ubojica uhvaćen u nekom planinskom selu ĉije se ime proĉulo

zato što se nekad u provaliji na ulazu u selo smrskao autobus pun nogometaša i navijaĉa u

kojem su svi poginuli, a drugi da je krivac uhvaćen dok je iz jednoga obalnog gradića s

osjećajem ĉeţnje i duţnosti na horizontu promatrao susjednu drţavu koja mu je dala punu

vreću novca da bi obavio taj posao. Te prve vijesti obodrile su graĊane koji se inaĉe nisu

mogli ni odvaţiti na dojave te potaknule na rad i zapovjednike za izvanredno stanje koji su

zavidjeli svojim kolegama na uspjehu, pa je na poĉetku ljeta poĉela prava manija “ubojica je

uhvaćen”. Otprilike u to vrijeme policijski su sluţbenici poĉeli u ponoć dolaziti po mene i

voziti me u svoje sjedište u gradu da “iskoriste moje znanje” ili da “identificiram poĉinitelja”.

Kao što se dogaĊa u zabaĉenim gradićima koji drţe do svoje vjere i svojih grobljâ, u

kojima se uz policijski sat od ponoći do jutra zbog nedostatka novca u općinskoj blagajni

gase elektriĉni generatori, pa u njima vlada atmosfera autoriteta, u kojoj mesari bez dozvole

divljaĉki ubijaju ostarjele konje, te bezglasna i zastrašujuća tama, cijela se zemlja, kao da je

ţivot u njoj najednom noţem prerezan napola, podijelila na dvoje: na crno i bijelo. Malo iza

ponoći polako bih ustajao od radnog stola, za kojim sam, okruţen dimom, nadahnućem i

stvaralaštvom kakvo pristaje Dţelalu, pisao njegovu najnoviju kolumnu, silazio na pusti

ploĉnik pred ulaznim vratima obiteljske zgrade Šehrikalp i ĉekao policijska kola koja će me

pokupiti i odvesti u zgradu Sluţbe drţavne sigurnosti na padinama Bešiktaša koja je, opasana

visokim zidovima, sliĉila dvorcu. Koliko god da je grad bio pust, nepokretan i mraĉan, toliko

je u dvorcu bilo ţivo, uţurbano i blještavo svijetlo.

Pokazivali bi mi fotografije neispavanih mladića sanjarskih pogleda, s tamnoljubiĉastim

podoĉnjacima i neuredne kose. Oĉi nekih podsjećale su me na crnookog sina vodonoše koji je

prije mnogo godina s ocem došao u našu kuću i, dok su punili kubik vode, svojim prodornim

pogledom odmah u pamćenje pohranio namještaj koji se ondje nalazio. Neki su me podsjećali

na prištavog i smjelog “prijatelja starijeg brata jednog prijatelja” koji je Ruji pristupio u

“petominutnoj pauzi” u jednom od kina u koja smo zajedno išli dok je ona, ni najmanje ne

obraćajući paţnju na sina svojega strica pokraj sebe, s uţitkom jela svojeg ledenog pingvina;

neki na našeg vršnjaka, prodavaĉa u poznatoj trgovini tekstilom izmeĊu kuće i škole koja je

zabiljeţena u lokalnoj povijesti, koji je kroz poluotvorena vrata sanjivim oĉima promatrao

školsku vrevu kako se razlijeva ulicom; neki - a ti su bili najstrašniji - nisu me podsjećali ni

na koga i ni na što. Dok sam u magli vlastitih uspomena promatrao ta prazna i zastrašujuća

lica, prisiljena pozirati fotografu pred neoliĉenim, prljavim i tko zna ĉime sve zamrljanim

zidovima policijske uprave, nisam mogao sasvim razabrati, niti reći da ne razabirem neku

nejasnu sjenu, izraz koji se nije potpuno odavao, a nije ostajao ni potpuno skriven. Znaĉi,

kolebao sam se, a detektivi koje je nemoguće prevariti stajali su uz mene, ohrabrivali me i

odavali mi provokativne podatke o osobi koja se krije iza sablasti na fotografiji: ovaj je

mladić uhićen u Sivasu nakon dojave, u kafiću u kojem se okupljaju ultraljeviĉari, i na duši

ima ĉetiri ubojstva. Dugaĉak ĉlanak ovoga drugog, kojemu brkovi tek izbijaju, bio je

objavljen u nastavcima u ĉasopisu koji zastupa politiĉke ideje Enver Hodţe, i u njemu je

Dţelal opisan kao ljudska meta. Ovog s pokidanim gumbima na jakni u Istanbul su poslali iz

Malatje. Bio je uĉitelj, ali je prije petnaest godina, uvjeren da je Dţelal u ĉlanku o Mevlani

uvrijedio tu uzvišenu vjersku veliĉinu, svojim devetogodišnjim uĉenicima uporno

objašnjavao da Dţelala treba ubiti. Sredovjeĉni bojaţljivi muškarac s izgledom oca Obitelji

zapravo je bio pijanac koji je u jednoj krĉmi na Bejogluu odrţao dug govor o tome kako se

naša zemlja treba oĉistiti od svih mikroba, a u policijsku postaju Bejoglu prijavio ga je graĊa-

nin koji je sjedio za susjednim stolom zaokupljen mislima o nagradi koju će dodijeliti novine,

rekavši da je meĊu ostalim mikrobima bilo spomenuto i Dţelalovo ime. Poznaje li gospodin

Galip tog pijanca mamurnog lica? Poznaje li te mrzovoljne, ljutite i nesretne ljude koji su se

izgubili u snovima i nestali? Je li gospodin Galip ikoje od ovih nestvarnih i okrivljenih lica,

ĉije su slike jednu po jednu stavljali pred njega, nedavno ili posljednjih godina vidio u

Dţelalovoj blizini?

Sredinom ljeta, onih dana kad sam primijetio da je na novim novĉanicama od pet tisuća lira

prikazan Mevlana, u novinama sam proĉitao osmrtnicu za umirovljenog pukovnika imenom

Mehmet III. Osvajaĉ. Istih tih vrućih srpanjskih dana obavezni noćni posjeti postali su sve

uĉestaliji, a fotografija koje su se nizale preda mnom bilo je sve više i više. Na fotografijama

koje su mi pokazivali vidio sam mnogo tuţnija, mnogo sjetnija, mnogo strašnija i mnogo

nevjerojatnija lica od onih iz Dţelalove skromne zbirke: mehaniĉari za bicikle, studenti

arheologije, porubljivaĉi tkanina i sagova, vlasnici benzinskih pumpi, pomoćnici u trgovini,

statisti iz Ješilĉama, vlasnici kafića, pisci vjerskih knjiţica, kondukteri u autobusima, ĉuvari

parkova, ĉuvari u noćnim klubovima, mladi knjigovoĊe, prodavaĉi enciklopedija... Svi

podvrgnuti muĉenju, više ili manje izudarani i zlostavljani, svi su u fotografski aparat gledali

s izrazima koji bi govorili “ja nisam ovdje” i “ja sam i tako netko drugi”, kojima su prikrivali

tugu i strah. Kao da ţele potisnuti onu izgubljenu tajnu, onu skrivenu informaciju koja svima

leţi u pamćenju ali su je zaboravili, i zbog toga je nikada nisu ni traţili. Kao da je ţele

zaboraviti i izgubiti tako da se nikad ne vrati iz bezdana.

Budući da se više ne ţelim vraćati na to koja je figurica u staroj igri, koja se meni (i mojim

ĉitateljima) ĉini već odavno završenom, stala na svoje mjesto i koji sam odavno predviĊeni

potez nesvjesno povukao, ne bih uopće trebao spominjati slova koja sam vidio na licima s

fotografija. No u jednoj od beskrajnih noći koje sam proveo u dvorcu (bi li moţda bilo

prikladnije reći tvrĊavi?), kad sam sva lica koja su mi pokazali jednako odluĉno odbio, jedan

me zaposlenik Sluţbe drţavne sigurnosti, za kojega ću kasnije saznati da je stoţerni

pukovnik, upitao: “A slova, zar ni slova ne vidite?” I dodao profesionalnim tonom: “I mi

znamo koliko je ĉovjeku u ovoj zemlji teško biti ono što jest. Ali kad biste nam barem malo

pomogli.”

Jedne sam noći slušao zakljuĉke jednog debeljuškastog potpukovnika koji se raspriĉao o

tome kako u nekim ostacima derviških redova u Anadoliji još uvijek ţivi vjerovanje u

Mehdija, kao da ne govori o rezultatima istrage, nego kao da prepriĉava uspomene iz svojeg

mraĉnog i neugodnog djetinjstva. Na svojim tajnim putovanjima po Anadoliji Dţelal je

pokušavao stupiti u vezu s tim “reakcionarnim ostacima”. U jednoj automehaniĉarskoj

radionici u predgraĊu Konje ili u kući jednoga poplunara u Sivasu uspio se sastati s

nekolicinom tih mjeseĉara i reći im da će u svojim tekstovima objaviti znakove Sudnjega

dana, ali da trebaju ĉekati. Eto, tih su znakova bili puni ĉlanci u kojima je pisao o kiklopima,

o Bosporu koji je presušio i o prerušenim pašama i sultanima.

Kada je jedan od radišnih ĉinovnika, koji je objavio da je konaĉno uspio odgonetnuti te

znakove, smrtno ozbiljan rekao da će riješiti zagonetku akrostihova koja će se formirati od

poĉetnih slova odlomaka u Dţelalovom ĉlanku pod naslovom “Poljubac”, poţelio sam reći:

“Znam.” Kada su mi pokazali znaĉenje koje se skriva u naslovu Homeinijeve knjige

Otkrivanje zagonetke, u kojoj opisuje svoju borbu i ţivot i donosi fotografije koje je snimio u

mraĉnim gradskim ulicama za višegodišnjeg progonstva u Bursi, popriliĉno sam dobro

razumio što mi ţele pokazati i poţelio reći: “Znam.” I ja sam, kao i oni, poznavao izgubljenu

liĉnost i zagonetku skrivene u Dţelalovim ĉlancima o Mevlani. Kada bi oni, smijući se i

zabavljajući, rekli da, kako bi “utemeljili” Dţelalovu izgubljenu zagonetku, traţe nekoga tko

će se ubiti zato što su mu “popustili šarafi” ili je izgubio pamćenje, ili kad bih na nekoj

fotografiji spultenoj preda me ugledao lice jako sliĉno nekoj tuţnoj i melankoliĉnoj osobi

izgubljena izraza s fotografija iz dubina Dţelalova ormara od brestovine, opet bi mi došlo da

kaţem: “Znam.” Ţelio sam reći da znam i tko su ljubavnici koje je zazivao u ĉlanku o

presušivanju bosporskih voda, tko je njegova imaginarna ţena kojoj se obraća u ĉlanku koji je

napisao s iluzijom o poljupcu i tko su junaci koje je susretao u snovima prije sna. Kad bi se s

podsmijehom prisjetili da je preprodavaĉ karata, koji je izgubio glavu zaljubivši se u Grkinju

blijeda lica zaposlenu na blagajni kina, o kojem je Dţelal pisao u jednome od svojih ĉlanaka,

zapravo bio policajac u civilu s kojim su bili u vezi; kad bih u kasne noćne sate dugo

promatrao lice sumnjivca, od batina, muĉenja i nesanice izgubljena zajedno sa svojim

tajnama i znaĉenjima, koji je, zbog ĉarobnog ogledala meĊu nama i ĉinjenice da mi njega

moţemo vidjeti, a on nas ne, bio još uznemireniji, i rekao da ni njega ne prepoznajem; kad bi

mi objasnili da su Dţelalove teorije o licima i kartama “jedan obiĉan trik” i da je tom

jeftinom metodom varao i uveseljavao ĉitatelje koji su od njega oĉekivali neku tajnu, neki

zavjet, neki znak suuĉesništva, iako nisam vjerovao njihovim rijeĉima, opet bi mi došlo da

kaţem: “Znam.”

Moţda su i sami bili svjesni da ja to znam ili ne znam. Moţda su što prije htjeli završiti

svoj posao i iskorijeniti sumnju koja se nije meškoljila samo u mojim mislima, nego i u

mislima svih ĉitatelja novina i svih graĊana, prije nego što poraste i razvije se, ubiti tajnu

naših ţivota prekrivenu katranom i pepeljastim talogom i Dţelalovu crnu izgubljenu

zagonetku prije nego što ih otkrijemo.

Ponekad bi neki od detektiva koji je vjerovao da se priĉa dovoljno otegnula, odluĉni ĉasnik

kojega prvi put vidim ili suhonjavi javni tuţitelj kojega sam upoznao nekoliko mjeseci ranije

poĉeo priĉati besprijekornu priĉu, poput nimalo uvjerljivog detektiva iz romana, koji za

ĉitatelje ĉarobnjaĉkom lakoćom, jedno po jedno otkriva znaĉenja svih tragova i detalja. Dok

se odvijao taj prizor koji je podsjećao na zadnje stranice Rujinih romana, drugi su sluţbenici

strpljivo i ponosno, poput uĉitelja koji u školskoj debati sudjeluju kao ĉlanovi porote, slušali i

vodili bilješke na papirima sa zaglavljem Drţavnog ureda za nabavu koje su drţali pred

sobom: ubojica je bio pijun poslan od snaga izvana koje ţele “destabilizirati” naše društvo,

bektašije-nakšibendije koji su vidjeli da su njihove tajne postale predmetom ismijavanja, neki

pjesnici koji u kvantitativnom metru pišu akrostihove i moderni narodni pjevaĉi, to jest

hurufije dobrovoljci, u toj su se uroti koja nas je gurala ravno u anarhiju, što je neka vrsta

Sudnjega dana, nesvjesno obvezali na to da zastupaju vanjske sile. Ne, ovo ubojstvo nije

imalo nikakve veze s politikom: da bi se to shvatilo, bilo je dovoljno sjetiti se kako je ubijeni

novinar, tonom koji je prije mnogo godina izašao iz mode i svima neĉitkim opsegom i stilom,

pisao gluposti koje su mu se motale po glavi i koje nisu imale nikakve veze s politikom.

Ubojica je bio ili poznati kriminalac s Bejoglua glavom, koji je pretjerane legende koje je

Dţelal o njemu pisao shvatio kao izrugivanje, ili plaćeni ubojica kojega je on unajmio. Jedne

od tih noći u kojima su muĉenjem tjerali sveuĉilišne studente koji su, samo da bi se razmetali,

sami sebe prijavljivali i preuzimali odgovornost za ubojstvo, da povuku svoje izjave, ili

neduţne ljude dovedene iz dţamije silili da priznaju, bio je ondje i jedan stari profesor

divanske knjiţevnosti s umjetnim zubalom. On je djetinjstvo proveo s jednim umirovljenim

ĉasnikom Sluţbe drţavne sigurnosti, u istim straţnjim vrtovima starog Istanbula i istim

ulicama u kojima su kuće s doksatima. Nakon dosadnog objašnjenja o hurufijama, starim

igrama rijeĉi i umjetnosti, koje su prekidali pošalicama, poslušao je i moju priĉu koju sam

nevoljko ispriĉao. Napuhavajući se poput gatara iz predgraĊa, rekao je da se dogaĊaji bez

puno muke izvrsno mogu uklopiti u Ljepotu i Ijubav Šejha Galipa. Za to je vrijeme dvoĉlani

odbor prouĉavao prijave koje su novinama i policiji poslane s ushitom zbog obećane nagrade;

na profesorov knjiţevni pronalazak, koji je ukazivao na problematiku poezije od prije dvjesto

godina, nisu obratili paţnju.

Otprilike su tada zakljuĉili da je ubojica jedan brijaĉ kojega je netko prijavio. Nakon što su

mi pokazali tankog, malenog ĉovjeka šezdesetih godina i shvatili da ga opet nisam uspio

identificirati, više me nikad nisu pozvali u dvorac na svoje festivale smrti, ţivota, zagonetki i

vlasti. Tjedan dana kasnije novine su objavile iscrpnu priĉu o brijaĉu koji je prvo zanijekao

krivnju, a onda priznao, da bi je poslije ponovno zanijekao i opet priznao. Dţelal Salik je o

tom ĉovjeku prvi put pisao prije mnogo godina u ĉlanku pod naslovom “Moram biti ono što

jesam”. U tom ĉlanku, i u još nekoliko kasnijih, napisao je da je brijaĉ došao u novine i

postavio mu pitanja koja će rasvijetliti duboki misterij vezan uz Istok, nas i naše postojanje, i

da mu je on na ta pitanja odgovorio dosjetkama. Brijaĉ je te dosjetke, kojima su i drugi

svjedoĉili, doţivio kao uvrede. Gnjevno je primijetio da su prvo spomenute u jednom ĉlanku,

a poslije još nekoliko puta obraĊene. Kad je dvadeset i tri godine kasnije prvi ĉlanak ponovno

objavljen pod istim naslovom, brijaĉ je to doţivio kao da mu je uvreda ponovno nanesena pa

se, nakon nekoliko podbadanja iz svoje okoline, odluĉio osvetiti kolumnistu. Brojaĉ je svoje

djelo, jezikom koji je nauĉio od policajaca i iz novina, okarakterizirao kao “pojedinaĉni

terorizam”. Tko su bili provokatori ĉije je postojanje zanijekao, bilo je nemoguće otkriti.

Nedugo nakon objavljivanja fotografija njegovog umornog i izmuĉenog lica oĉišćenog od

znaĉenja i slova, u skladu s odmah potvrĊenom odlukom u ubrzanoj parnici koja je sluţila

kao primjer, jednog jutra, u sat kad istanbulskim ulicama lutaju samo ĉopori nesretnih pasa

koji ne podlijeţu policijskom satu, brijaĉ je bio obješen.

Tih sam dana radio na svim priĉama o planini Kaf kojih sam se mogao sjetiti i pronaći, i

istodobno, ne bih li rasvijetlio “dogaĊaje”, u svojem odvjetniĉkom uredu još bunovan od sna

slušao teorije ljudi koji su me posjećivali. Nikome nisam mogao baš puno pomoći. Saslušao

sam strastvenog uĉenika medrese Imam Hatip koji mi je nadugo i naširoko objašnjavao da je

iz Dţelalovih ĉlanaka shvatio da je on Dedţal. Ako je on izveo taj zakljuĉak, onda ga je izveo

i ubojica, te je tako ubivši Dţelala sebe postavio na Mehdijevo, to jest Njegovo mjesto.

Pritom mi je pokazivao slova na izrescima iz novina koji su vrvjeli priĉama o krvnicima.

Saslušao sam i krojaĉa s Nišantaša koji mi je ispriĉao kako je za Dţelala šivao povijesne

kostime. Ĉak sam se i toga da je taj krojaĉ onaj isti kojega sam one snjeţne noći kad je Ruja

nestala vidio kako radi u svojem dućanu sjetio teško, kao netko tko se kao kroz maglu

prisjeća filma koji je davno gledao. Jednako sam reagirao i na Saima, koji me je htio

obavijestiti o bogatstvima arhiva Sluţbe drţavne sigurnosti i donijeti mi radosnu vijest da je

pravi Mehmet Jilmaz konaĉno uhićen, a nevini student pušten na slobodu. I dok je Saim,

usmjerivši paţnju na naslov ĉlanka koji je prikazan kao razlog ubojstva, razbijao glavu nad

rijeĉima “moram biti ono što jesam”, ja sam se toliko udaljio od onoga što jesam da kao da

sam se udaljavao i od ove crne knjige i od Galipa.

Na neko sam se vrijeme posvetio samo pravu i parnicama. Kasnije sam pak popustio u poslu,

nazvao stare prijatelje i s ljudima koje sam nedavno upoznao obilazio restorane i krĉme.

Ponekad bih primijetio da su oblaci nad Istanbulom poprimili nevjerojatnu ţutu ili pepeljastu

boju, a ponekad bih sam sebe pokušavao uvjeriti da je nebo nad gradom isto ono poznato,

svakidašnje nebo. U ponoć bih, kako je to Dţelal ĉinio u plodnim razdobljima, odjednom s

lakoćom napisao dvije-tri njegove kolumne za taj tjedan i potom ustao od stola, sjeo u fotelju

pokraj telefona, ispruţio noge na podnoţak i ĉekao da se stvari oko mene polako pretvore u

znakove nekog drugog svijeta, nekog drugog svemira. Tada bih osjetio kako se negdje u

dubini mojega sjećanja neka uspomena miĉe poput sjene. Kako napreduje prolazeći kroz

vrata koja iz vrta sjećanja vode u neki drugi vrt i odande opet u druge i treće vrtove te kako

se u toku tog poznatog procesa vrata moje vlastite osobnosti otvaraju i zatvaraju, a moje ja

mijenja u osobu koja će se s tom sjenom susresti i s njom biti sretna. Kasnije samo što ne bih

progovorio njezinim glasom.

Da se ne bih nespreman susreo s uspomenama na Ruju, svoj sam ţivot drţao pod

nadzorom, iako moţda ne baš jako ĉvrstim, i pomno se klonio tuge za koju sam se bojao da

bi se u neoĉekivano vrijeme i na neoĉekivanom mjestu mogla obrušiti na mene. Kad bih dva

ili tri puta tjedno naveĉer odlazio do tete Hale, nakon jela bih s Vasifom hranio zlatne ribice,

ali nikada nisam s njim sjedio na rubu kreveta i gledao izreske iz novina koje mi je htio

pokazati. (Ipak, tako sam naišao na izrezak na kojem je na mjestu Dţelalove bila otisnuta

slika Edwarda G. Robinsona, i tako otkrio da njih dvojica makar malo sliĉe jedan na drugog,

poput dalekih roĊaka.) Kad bi postalo kasno i otac ili strina Suzan mi, kao da me kod kuće

ĉeka Ruja u bolesniĉkom krevetu, rekli da odem kući prije nego još više zakasnim,

odgovorio bih: “Da, bolje je da odem prije nego što policijski sat proĊe.”

Klonio sam se ulica koje vode pokraj Aladinovog dućana i onih kojima smo Ruja i ja

obiĉavali šetati. Do naše stare kuće i do obiteljske zgrade Šehrikalp hodao sam sporednim

ulicama koje su mi sve u svemu produţavale put. Da ne bih zašao u ulice kojima su Dţelal i

Ruja prošli poslije izlaska iz kina Konak, opet sam mijenjao put i tako se našao u ĉudnim i

mraĉnim sporednim ulicama, meĊu svjetiljkama, slovima, meni nepoznatim zidovima,

slijepim zgradama zastrašujućih lica, tamnim zavjesama na prozorima i dvorištima dţamija.

Šetnja meĊu svim tim mraĉnim i mrtvim znakovima toliko bi me promijenila da bih, stigavši

pred obiteljsku zgradu Šehrikalp malo poslije poĉetka policijskog sata i ugledavši krpu koja

je još uvijek visjela na ogradi balkona na najvišem katu, s lakoćom to protumaĉio kao znak

da me kod kuće ĉeka Ruja.

Kad bih nakon šetnje praznim i mraĉnim ulicama ugledao znak koji je Ruja za mene

ostavila na ogradi balkona, sjetio bih se kako smo Jedne snjeţne noći u trećoj godini braka

vrlo dugo razgovarali. Kao dva popustljiva dobra prijatelja koji se godinama druţe. Bez

podbadanja. Razgovor nije upao u bezdan Rujine indiferentnosti niti smo ijednom osjetili da

se pribliţava ona duboka tišina koja se iznenadno kao duh pojavljivala meĊu nama. Kad sam

naĉeo temu, sanjarili smo, s uţitkom koji je i Ruja nalazila u svojoj mašti, o danu koji ćemo

zajedno provesti u sedamdeset i trećoj godini ţivota.

Jednoga zimskog dana u sedamdeset i trećoj godini ţivota namjeravali smo zajedno izaći

na Bejoglu. Od ušteĊenog novca jedno drugome bismo kupili poklon: dţemper ili par

rukavica. Bili bismo obuĉeni u stare i teške kapute koje volimo, na koje smo se navikli i koji

mirišu po nama. Razgledavali bismo izloge bez ikakva razloga, ne traţeći ništa, i razgovarali.

Bijesno bismo psovali, jadikovali o tome kako se sve mijenja i ćaskali o tome kako su odjeća,

izlozi i ljudi nekoć bili bolji i ljepši. Dok bismo to radili, znali bismo da se tako ponašamo

zato što smo dovoljno stari da od budućnosti ništa ne moţemo oĉekivati, a ipak bismo se tako

ponašali. Kupili bismo kilogram ušećerenih kestena paţljivo promatrajući kako ih vaţu i

pakiraju. Kasnije bismo negdje u sporednim ulicama Bejoglua pronašli antikvarijat koji

nikada prije nismo vidjeli te bismo zbunjeno i radosno ĉestitali jedno drugom. Unutra bi se

nalazili jeftini detektivski romani koje Ruja nikad nije proĉitala ili koje je zaboravila. Dok

bismo mi birali i ĉeprkali po romanima, stara maĉka koja luta meĊu hrpama knjiga poĉela bi

presti, a blaga prodavaĉica bi nam se nasmiješila. Odande bismo izašli s naramkom knjiga

koje bi nas veselile zato što smo ih jeftino kupili i radovali se što smo namirili Rujine potrebe

za detektivskim romanima za bar dva mjeseca. Dok bismo pili ĉaj u slastiĉarnici, meĊu nama

bi izbila prepirka. Porjeĉkali bismo se zato što smo doţivjeli sedamdeset i treću godinu, i zato

što bismo, kao i svi koji navrše sedamdeset i treću, znali da smo cijeli ţivot potrošili uzalud.

Vrativši se kući, otvorili bismo pakete, bez ikakvog srama skinuli odjeću i svojim se blijedim

i starim tijelima oslabljenih mišića te s obiljem ušećerenih kestena i sirupa predali dugom

voĊenju ljubavi. Blijeda boja naših starih i umornih tijela bila bi poluprozraĉna, krem boja

djeĉje koţe iz vremena kad smo se prije šezdeset i sedam godina prvi put upoznali. Ruja, ĉija

je mašta uvijek bila bujnija od moje, dodala je da bismo usred ludog voĊenja ljubavi stali,

zapalili cigaretu i plakali. Temu sam naĉeo ja jer sam znao da će me Ruja, kad sa sedamdeset

i tri godine doĊe u stanje u kojem više neće ĉeznuti za drugaĉijim ţivotom, voljeti. Istanbul bi

pak, kao što su moji ĉitatelji primijetili, nastavio ţivjeti u jednakoj bijedi.

Još uvijek ponekad u Dţelalovim starim kutijama, meĊu stvarima u uredu ili u nekoj sobi u

kući tete Hale, naiĊem na neku njezinu stvar koja mi je nekim ĉudom promaknula pa je

nisam bacio. Ljubiĉasti gumb s haljine na cvjetiće koju sam na njoj vidio kad smo se prvi put

upoznali; “moderne” naoĉale produţenih gornjih rubova koje su se šezdesetih godina poĉele

pojavljivati na licima sposobnih, zdravih ţena u europskim ĉasopisima, koje je Ruja istih tih

godina šest mjeseci nosila i poslije odbacila; male crne ukosnice od kojih je jednu objema

rukama stavljala u kosu, a drugu za to vrijeme drţala u kutku usana; poklopac u obliku repa

drvene patke u kojoj je drţala šivaće igle i konce i za kojim je godinama tugovala misleći da

je izgubljen; zadaća iz knjiţevnosti koja je ostala meĊu odvjetniĉkim dokumentima strica

Meliha, prepisana iz enciklopedije, o legendarnoj ptici Simurg koja ţivi na planini Kaf i o

pustolovinama onih koji su je traţili; vlasi koje su ostale zapetljane u ĉetki za kosu strine

Suzan; popis narudţbi koji je napisan i predan meni (usoljena tuna, ĉasopis Filmsko platno,

plin za upaljaĉ, ĉokolada Bonibon s lješnjacima); slika drveta nacrtana uz djedovu pomoć;

konj u poĉetnici; jedna od zelenih ĉarapa koje sam vidio na njezinim nogama prije devetnaest

godina dok je vozila unajmljeni bicikl.

Prije nego što bih neku od tih stvarĉica oprezno, obzirno i briţno ostavio u nekoj od kanti

za smeće na ulicama Nišantaša i pobjegao, nekoliko bi ih dana, ponekad nekoliko tjedana -

dobro, dobro, ĉak mjesec ili dva, nosio u svojim prljavim dţepovima. Kad bih se od njih s

tugom odvojio, sanjario bih kako će mi se, baš kao i stvari koje se vraćaju iz tame obiteljske

zgrade, i te tuţne stvarĉice jednoga dana zajedno s uspomenama jedna po jedna vratiti.

Jedino što mi je danas ostalo od Ruje su tekstovi: ove crne, potpuno crne, mraĉne stranice.

Ponekad se sjetim snjeţne zimske noći u kojoj smo prvi put iz Dţelalovih usta ĉuli neku od

ovih priĉa, na primjer priĉu o krvniku ili bajku s naslovom "Ruja i Galip”. Sjetim se i neke

druge priĉe o tome da je jedini naĉin da ĉovjek bude ono što jest taj da bude netko drugi ili da

se izgubi u tuĊim priĉama. Ove priĉe, koje sam ţelio okupiti u jednoj crnoj knjizi, na primjer

naše ljubavne priĉe koje vode jedna u drugu, naša sjećanja, neka treća i ĉetvrta bajka, zajedno

a priĉom o zaljubljeniku koji je zalutao na ulicama Istanbula i postao netko drugi ţivo me

podsjećaju na priĉu o ĉovjeku koji traţi izgubljeno znaĉenje i tajnu svoga lica. I tako se s

novim zanosom prihvaćam svoga novog posla koji se sastoji od ponovnog zapisivanja starih,

vrlo starih, vrlo vrlo starih priĉa i dolazim do kraja svoje crne knjige. Na tom kraju Galip piše

Dţelalov posljednji tekst koji treba dostaviti u novine i kojem nitko zapravo ne poklanja

previše paţnje. Kasnije, kako se bliţi jutro, bolno se prisjeća Ruje, ustaje od stola i promatra

tamu grada koji se budi. Sjećam se Ruje, ustajem od stola i promatram tamu grada koji se

budi. Sjećamo se Ruje, promatramo istanbulsku tamu i u ponoć, kad mi se izmeĊu sna i jave

uĉini da sam na kariranom plavom poplunu naišao na Rujin trag, obuzimaju nas ushit i sjeta.

Zato što ništa ne moţe biti tako zbunjujuće kao ţivot. Osim pisanja. Osim pisanja. Da,

naravno, ništa osim pisanja, jedine utjehe.

1985.-1989.

Izvori citata na početku poglavlja

Str. 5., natuknica “Muhÿiddin Arabi”, Islam Ansiklopedisi (Enciklopedija islama),

Ahmet Atej.

Genf Gazeteciye Nasihatlar (Savjeti mladom novinaru), M. Balamir

Iz knjige Kitap-al Zulmet, Obscuri Libri (Bottfolio), preveo na arapski ibn Zerhani

Zapisi Maltea Lauridsa Briggea, R. M. Rilke

Mazaret ve Istihza (Isprika i sarkazam), Biron Paja

Albertine Disparue, Marcel Proust

Divina Commedia, Dante

Through the Looking-Glass, Lewis Carroll

Yahya Kemal‟le Sohbetler (Razgovori s Jahjom Kemalom), Sermet Sami Uysal

Hilsn-ii A$k (Ljepota i ljubav), §eyh Galip

Natuknica “Ahmet Mithat Efendi”, Istanbul Ansiklopedisi (Enciklopedija Istanbula)

Vakanüvis (Dvorski kroniĉar), Abdurrahman Çeref

Novine Milliyet od 7. lipnja 1952., R. C. Ulunay

Biographia Literaria, S. T. Coleridge

Film Vesikah Yarim (Moja draga prostitutka), Liitfi Akad

Pisma, Dostojevski

Mesnevija (Mesnevi), Mevlâna Celalettin Rumi

Talented Mr. Ripley, Patricia Highsmith

Muharir, $air, Edip (Novinar, pjesnik, knjiţevnik), Ahmet Rasim

The House of the Seven Gables, Nathaniel Hawthorne

Alice in Wonderland, Lewis Carroll

Madame Bovary, Gustave Flaubert

Aurélia, Gérard de Nerval

Divan-i femsi Tebrizi (Divan Šemsa iz Tebriza), Mevlâna Celalettin Rumi

Essays On His Own Times, S. T. Coleridge

Through the Looking-Glass, Lewis Carroll

Nemide, Halit Ziya U§akligil

Mantik-ül Tayr (Govor ptica), Feridüddin Attar

Tisuću i jedna noć

Divan, Niyazi-i Misri

Natuknica “Stil”, Edebiyat Liigati (Književni rježnik), Tahir-ül Mevlevi

The Deluge At Norderney, Isak Dinesen

Hilsn-ü Afk (Ljepota i Ijubav), §eyh Galip

Vesilet-iin Necat, Süleyman Çelebi

Hüsn-il A§k (Ljepota i Ijubav), §eyh Galip

Confessions of an English Opium-Eater, De Quincey

Efkûli Zaman, Ahmet Rasim

Shadow - A Parable, E. A. Poe