1

Modul AG1081 Osnove agroekonomike

Koordinator: Prof.dr.sc. Tito Žimbrek

Studij: HORT, ZB, AZ I. semestar; Studij: AK; AZ, BZ, EP III. semestar Dani u tjednu/dvorana: ponedjeljak od 8 do 10h/VI./A i petak od 11 do 13h/VI-.A

Programski dio

Mikro agroekonomika

Voditelj programskog dijela modula: Prof. dr. sc. VJEKOSLAV PAR

E-mail: vpar@ agr.hr

Tel: 01 2393 790

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva

Mikro agroekonomika

Sadržaj

I. O nazivu, definicija ekonomije, mikroekonomike, mikro agroekonomike i ekonomike poduzeća;

II. Pojam poduzeća, poduzetnika i poduzetništva

III. Menedžment (upravljanje, organizacija, voñenje, kadrovsko popunjavanje, kontrola poslovanja)

2

Tema : O nazivu, definiciji ekonomije, mikroekonomije, mikro agroekonomika

DEFINICJE

Ekonomija proučava na koji način neko društvo može – rabeći oskudne resurse -proizvoditi različita dobra i raspodjeljivati ih različitim skupinama (tog) društva.

Ekonomija je znanost izbora -odluka. Proučava načine kako proizvoñači trebaju rabiti ograničene proizvodne resurse (kao što su npr. zemljište, rad, oprema, tehnologija odnosno znanje), da bi proizveli različita dobra (kao npr. pšenica, goveda, kaputi, ceste, oružje) kao i raspodijeliti ta dobra (različitim) članovima društva za njihovu potrošnju.

Mikroekonomija (engl. microeconomics, njem. Mikroökonomik) je dio gospodarske znanosti koji proučava ekonomsko područje djelovanja poduzetništva, poslovnosti, poduzeća i svih drugih subjekata koji se javljaju na tržištu ponude i potražnje.

Mikroekonomija se bavi ekonomskim pojavama na razini poduzeća, proizvoda, tržišta i potrošača Makroekonomija, proučava globalne veličine narodnog gospodarstva (nacionalne ekonomije),.

Marketing je nastao u poduzeću i dio je mikroekonomije.

Mezzoekonomija je onaj dio gospodarske znanosti koja istražuje pojedine grane narodne privrede. Dakle, odvojeno istraživanje proizvodnje, strukture, rasta, akumulativnosti, potrošnje, poljoprivrede, industrije, turizma, trgovine itd. spada u područje mezzoekonomije. Termin mezzoekonomija nije se čvršće usadio u znanstvenu terminologiju.

.

E K O N O M I J A

MIKROEKONOMIJA

MAKROEKONOMIJA

Mikroekonomija se bavi ponašanjem pojedinačnih ekonomskih jedinica – potrošača, tvrtki, gospodarstava,radnika, ulagača – kao i tržištima koja se sastoje od tih jedinica.

Makroekonomija se bavi analizom agregatnih ekonomskih varijabli, kao što su razina i stopa rasta nacionalnog proizvoda, kamatnjaci, nezaposlenost i inflacija.

Prefiks mikro- izvodi se iz grčke riječi “malen”

3

Mikroekonomika je ekonomija promatrana mikroskopom

Teorijska je značajka u tome što nastoji proširiti postojeće i doći do novih spoznaja

Praktična značajka u tome da polazi od postojećih gospodarskih problema poduzeća i da u njihovoj praksi provjerava ispravnost vlastitih pretpostavki i spoznaja

Mikroekonomija -ispituje ponašanje pojedinih dijelova privrede.

- Teorija proizvodnje .

- Troškove . Ponudu i potražnju .

- Ponašanje potrošača .

- Prednosti i nedostaci tržišnog mehanizma

MIKRO AGREKONOMIKA

- analizira poljoprivredne tvrtke kao i obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Po svom osnovnom sadržaju obuhvaća ekonomiku i organizaciju odnosno upravu poljoprivrednog gospodarstva, poduzeća odnosno tvrtki (mikro pristup).

Agrarna ekonomika je znanstvena disciplina, koja primjenjuje ekonomska načela i kvantitativne metode u rješavanju problema u poljoprivredi na makro i mikro razini.

AGRARNA EKONOMIKA (POLJOPRIVREDNA EKONOMIKA)

- proučava funkcioniranje poljoprivrede kao cjeline. Po svom osnovnom sadržaju obuhvaća agrarnu politiku, njezine ciljeve i mjere (makro pristup)

MAKRO AGREKONOMIKA

4

Ekonomika poduzeća

Ekonomika poduzeća znanstvena je (i nastavna) disciplina koja se bavi gospodarskim problemima poduzeća (poljoprivredne tvrtke kao i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima) i njihovim ponašanjem na domaćem i svjetskom tržištu.

Kao znanost ekonomika poduzeća proučava gospodarske probleme poduzeća, istražuje čimbenike njihova uspjeha i spoznaje zakonitosti pojava u njihovom poslovanju.

Kao nastavna disciplina ekonomika poduzeća saznaje za nova znanstvena dostignuća, prihvaća provjerene znanstvene spoznaje i naučava o svemu što je neosporno i što je od značenja za suvremenu izobrazbu ekonomista.

Zadaća je ekonomike poduzeća da pruži osnovna znanja za uspješno poslovanje poduzeća, da objašnjava ekonomske pojave u tom poslovanju i da omogući djelotvornije odlučivanje.

Cilj je ekonomike poduzeća da kao znanstvena disciplina potiče i razvija istraživački rad na području gospodarenja u poduzećima i da kao nastavna disciplina obrazuje i stvara ekonomiste i rukovodioce za potrebe poduzeća, drugih organizacija i ustanova.

Podjela ekonomike poduzeća

Opća ekonomika poduzeća: bavi se gospodarskim problemima s kojima se suočavaju sva poduzeća

Posebna ekonomika poduzeća: bavi se gospodarskim problemima poduzeća pojedinih vrsta djelatnosti ili samo ekonomikom odreñenih funkcija, i to:

- prema gospodarskim djelatnostima: ekonomika grañevinskih, industrijskih, trgovinskih , turističkih poduzeća itd.; ekonomika poljoprivrednih i šumarskih poduzeća;

- prema poslovnim funkcijama: ekonomika nabave; uvoza; proizvodnje; prodaje; transporta itd.

- prema karakteru vlasništva: ekonomika privatnih poduzeća; državnih (javnih) itd. - prema kombinacijama navedenih kriterija: ekonomika nabave u industrijskim

poduzećima; ekonomika proizvodnje u poljoprivrednim poduzećima itd.

Orijentacija ekonomike poduzeća

Poduzetnička : uključuje inicijativu da se uñe u gospodarski proces, da se u njega uloži kapital i drugi resursi, da se snosi rizik i da se postigne odgovarajući uspjeh Marketinška: okrenutost tržištu i njegovim potrebama, odnosima ponude i potražnje, konkurencija i dr. Sistematska: da se na poduzeća gleda kao na cjelinu (gospodarsku, tehničku i društvenu) Poslovno-politička: utemeljuje se na prethodnim trima orijentacijama-kad se radi o strateškim odlukama (osnivanje, predmet poslovanja i dr) taktičke i operativne odluke Poslovodno-menadžerska orijentacija: na koju se nadovezuje tehnološka i organizacijska orijentacija Biološka: zasnovana je na stajalištu da je poduzeće živi organizam poput čovjekova tijela (Spencer) Psihosociološka: uvažava spoznaje s područja psihologije i sociologije rada Ekološka: uvažava i teži zaštiti čovjekova okoliša Etička: od presudne je važnosti protivljenje da se pod svaku cijenu ostvari profit

5

Tema

Pojam poduzeća, poduzetništva i poduzetnika

Poduzeće je samostalna gospodarska, tehnička i društvena cjelina u vlasništvu odreñenih subjekata, koja proizvodi dobra ili usluge za potrebe tržišta, koristeći se odgovarajućim resursima i snoseći poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih ciljeva.

Poduzeće je samostalna gospodarska, tehnička i društvena cjelina

Samostalnost se ogleda u dva vida:

Ekonomska samostalnost poduzeća je u tome što bira predmet svojeg poslovanja, potrebne resurse i poslovne partnere, što donosi poslovne odluke i drugo

Pravna samostalnost očituje se u činjenici da je on pravna osoba i da na toj osnovi stječe prava i obveze, snosi odgovornost i pojavljuje se kao punopravni subjekt u svim odnosima

Poslovni oblici organiziranja u poljoprivredi

Poljoprivredno gospodarstvo jest proizvodno-gospodarska jedinica koja se bavi poljoprivredom, a djeluje kao trgovačko društvo, obrt ili zadruga ako je registrirano za obavljanje poljoprivredne djelatnosti te kao seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

1. Seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest samostalna gospodarska i socijalna jedinica temeljena na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti.

Poljoprivrednik je fizička osoba na poljoprivrednom gospodarstvu koja se bavi poljoprivredom te posjeduje znanja i vještine o poljoprivredi.

2. Trgovačko društvo je samostalna gospodarska, tehnička i društvena cjelina u vlasništvu odreñenih subjekata, koja proizvodi proizvode ili usluge za potrebe tržišta, koristeći se odgovarajućim resursima i snoseći poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih ciljeva.

Trgovačko društvo je trgovac - pravna osoba, koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku ili bilo koju drugu djelatnost, radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a čiji su osnivanje i ustroj odreñeni Zakonom o trgovačkim društvima (NN 111/93., 34/99., 52/00, 118/03).

Tvrtka je naziv pod kojim posluje trgovačko društvo. Tvrtka mora sadržavati naziv (ime), naznaku predmeta poslovanja te punu riječ ili skraćenicu vrste trgovačkog društva (d.d., d.o.o., j.t.d i sl.), tvrtki trgovačkog društva koje je u stečaju ili u likvidaciji dodaje se oznaka "u stečaju" ili "u likvidaciji" , te se tako upisuje u sudski registar. Može biti i skraćena, koja ne sadrži naznaku predmeta poslovanja.

6

3. Obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Može ga obavljati fizička ili pravna osoba odnosno trgovačko društvo.

Obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

Vrste obrta:

1. slobodni obrti - za njihovo obavljanje se ne traži ispit o stručnoj osposobljenosti ili majstorski ispit,

2. vezani obrti – za njihovo se obavljanje kao uvjet traži ispit o stručnoj osposobljenosti i majstorski ispit,

3. povlašteni obrti – obrtnik ili trgovačko društvo ih smije obavljati samo na temelju povlastice koju izdaje nadležno ministarstvo ovisno o vrsti obrta.

4. Zadruga je dobrovoljno udruženje zadrugara u kojem svaki član sudjeluje neposredno i koje zajedničkim poslovanjem po načelu uzajamne pomoći unapreñuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi profesionalni interes, u cilju ostvarenja svoje osobne i zajedničke dobiti zadrugara u skladu sa zakonom i pravilima zadruge.

Zadrugar je fizička osoba koja u cijelosti ili djelomično posluje putem zadruge, tj. ona osoba koja putem zadruge prodaje svoje proizvode, odnosno usluge, nabavlja proizvode ili koristi usluge potrebne za obavljanje svoje djelatnosti ili na drugi način neposredno sudjeluje u ostvarivanju ciljeva radi kojih je zadruga osnovana.

Poduzetništvo

Poduzetništvo je proces u kojem se gotovo ni iz čega gradi nešto. (Timmons, Babson)

Poduzetnik je pokretačka sila poduzetničkog procesa – pojedinac, koji stvara vrijednost i u tom procesu preuzima rizik gubitka novca, vremena ili nekog drugog oblika vrijednosti proizvoda ili usluge.

Poduzetništvo i poduzetnike povezujemo uglavnom sa biznisom i to onim privatnim i kažemo da su poduzetnici oni pojedinci koji imaju vlastita poduzeća, njima upravljaju i od toga žive.

No, pojam poduzetništva daleko je širi. Poduzetništvo predstavlja način razmišljanja i nije usko vezan samo za biznis. U svakoj djelatnosti, svakom poduzeću, bez obzira na veličinu i vlasništvo poduzetničko razmišljanje je vrlo važno. Ono se veže uz kreativnost, sistemski pristup problemu, produktivnost... Poduzetnici su ljudi koji preuzimaju inicijative i donose promjene u okruženja u kojima žive i rade.

Poduzetništvo je ukupnost poduzetnikovih organizacijskih, nadzornih, usmjeravajućih, rukovodećih i upravljačkih funkcija. U ekonomskoj se teoriji promatra kao posebni proizvodni faktor. Zadatak mu je da na najpovoljniji način kombinira i koordinira proizvodne faktore i tako maksimizira čisti profit.

7

Izrazi “management” i “poduzetništvo” često se upotrebljavaju kao sinonimi, ali meñu njima postoje razlike jer management ne znači nužno uključivanje rizika, a poduzetništvo uvijek uključuje rizik.

Poduzetnik je osoba koja posluje na vlastiti rizik. Raspolaže sredstvima potrebnim za odreñenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi odluke koje se odnose na tu djelatnost, organizira i kombinira proizvodne činitelje, koordinira njihovo djelovanje, nadzire, rukovodi i upravlja cjelokupnim radom i poslovanjem. Zarada poduzetnika je poduzetnička dobit, koja ostaje nakon što se iz ukupnog prohoda odbiju troškovi.

Pojmovno odreñivanje poduzetništva

U sklopu tradicionalne teorije moguće je izdvojiti tri pristupa u pojmovnom odreñivanju

poduzetništva:

1. Psihološki pristup

-smatra se da su poduzetnička obilježja priroñena, poduzetnik ima odreñene predispozicije kao što su liderstvo, sklonost timskom radu, kreativnost i inovativnost

-ovaj pristup se ne može prihvatiti jer previše naglašava jedan aspekt, tj. objašnjava samo jednu stranu poduzetnika

2. Ekonomski pristup

-poduzetnik je racionalna osoba koja optimalno iskorištava proizvodne čimbenike da bi ostvarila maksimalni profit -predpostavka da je poduzetnik Homo Economicus nije prihvatljiva, ali je najbliža definiciji

3. Sociokulturni pristup -poduzetništvo je rezultat ispreplitanja socioloških, kulturoloških, ideoloških i drugih obilježja -to, opet, u potpunosti nije prihvatljivo jer npr. Poduzeća i poduzetnici u SAD-u nisu bitno drugačiji od poduzeća i poduzetnika u Njemačkoj Nijedan od ova tri teorijska pristupa ne može odgovoriti na pitanja što je to poduzetništvo i na koji način ono mijenja političko ekonomski sustav. Poduzetništvo se pojavljuje kao dinamična razvojna kombinacija ideja, talenta, kapitala, znanja i rizika u sklopu koje se povezuju ekonomski subjekti i njihova okolina.

Prava definicija poduzetništva moguća je tek uz uvažavanje svih čimbenika koje nalazimo kod pojedinačnih autora: upravljanje, nadzor, poslovna odgovornost, rizik, inovativnost, otvaranje novih tržišnih mogućnosti, formiranje malih poduzeća...

I zato poduzetništvo možemo definirat kao:

Sposobnost da se na temelju znanja i iskustva odreñena ideja provede u djelo pri optimalnom iskorištenju proizvodnih čimbenika i uz preuzimanje rizika za eventualnu propast te ideje.

8

MITOVI O PODUZETNIŠTVU*1

Brojni su stereotipi i mitovi o poduzetništvu i poduzetniku, kao nositelju poduzetničkog procesa. Ovdje navodimo neke od njih, uz objašnjenje zašto se radi o mitovima i kakva je zapravo realnost.

1. Poduzetnici se rañaju, a ne stvaraju.

• Naravno da osobine i talenti, koje čovjek dobiva roñenjem, imaju odreñeni značaj pri definiranju onoga čime ćemo se baviti u životu, ali one predstavljaju tek dobru pretpostavku, nikako ne i garanciju uspjeha. Stvaranje poduzetnika je proces koji se sastoji od akumuliranja odreñenih, relevantnih vještina, znanja, iskustva i kontakata, te značajnog ulaganja u vlastiti razvoj.

2. Svatko može započeti vlastiti posao.

• Najlakši dio svega je osnovati poduzeće. Poduzetnici koji shvaćaju razliku izmeñu ideje i prilike i koji misle dovoljno veliko imaju veću šansu za uspjeh. Ono što slijedi nakon osnivanja je puno teže – preživljavanje, održivost i izgradnja uspješnog profitabilnog poduzeća. Tek jedno od 10 do 20 novoosnovanih poduzeća koje preživi prvih pet godina rezultira stvaranjem profita za svoje osnivače.

3. Poduzetnici su kockari.

• Uspješni poduzetnici vrlo pažljivo mjere i kalkuliraju rizik posla u koji ulaze. Oni nastoji eliminirati i utjecati na rizik, pronaći partnere za podjelu rizika ili njegovo minimiziranje. Poduzetnici ne traže nužno rizične situacije, ali niti bježe od njih, ukoliko ih je nemoguće zaobići.

4. Poduzetnici žele imati sve pod kontrolom, žele sve raditi sami.

• Posjedovanje i upravljanje poduzećem potpuno samostalno predstavlja ograničenje za rast poduzeća. Samostalni poduzetnici obično uspijevaju zaraditi za vlastiti život. Ali, vrlo je teško samostalno upravljati poduzećem s visokim potencijalom rasta. Takvi poduzetnici grade tim, organizaciju i poduzeće. Oni radije rade na tome da načine «kolač»većim, nego da uzmu veći dio «kolača» – jer 100% od ništa je ipak ništa.

5. Poduzetnici su svoji vlastiti šefovi i potpuno su neovisni.

• Poduzetnici su daleko od toga da su potpuno neovisni – oni moraju zadovoljiti brojne obveze prema partnerima, investitorima, kupcima, dobavljačima, zaposlenicima, obitelji i sl. Ipak, poduzetnici donose odluku o tome da li će, kada će i što obaviti.

6. Poduzetnici rade duže i više nego manageri u velikim poduzećima.

• Ne postoji dokaz da poduzetnici rade duže i više od svojih kolega managera. Neki rade duže, neki ne. Neki su čak i rekli da rade manje od kada su poduzetnici.

1 Timmons, A., New Venture Creation – Entrepreneurship for the 21st Century, 5th Edition, Irwin McGraw-Hill Company, USA

9

7. Poduzetnici su stalno pod stresom i plaćaju veliku cijenu takvog života

• Bez sumnje – biti poduzetnik je stresno i zahtjevno. Ali, ne postoji dokaz da je stresnije ili zahtjevnije od bilo koje druge zahtjevne profesionalne uloge. Poduzetnici su uglavnom vrlo zadovoljni svojim poslom, imaju bolji osjećaj za postignuće, zdraviji su i rjeñe odlaze u mirovinu nego oni koji rade za druge. Tri puta više poduzetnika nego managera izjavilo je da nikada ne želi ići u mirovinu.

8. Započinjanje vlastitog posla je rizično i često završi neuspjehom

• Iskusni i talentirani poduzetnici pronalaze atraktivne poslovne prilike, sposobni su privući prave ljude, neophodno financiranje i druge resurse, što vodi uspjehu pothvata. No, kada poduzeće i propadne, ne propadaju poduzetnici. Neuspjeh predstavlja dio učećeg iskustva poduzetnika iz kojeg izlaze pametniji i snalažljiviji.

9. Novac je najvažniji resurs kod započinjanja posla.

• Ukoliko postoje svi ostali elementi potrebni za uspjeh poduzetničkog pothvata, nije problem doći ni do novca, ali ne vrijedi i obrnuto – ukoliko poduzetnik posjeduje dovoljno novca, ne znači nužno da će i uspjeti. Novac je za poduzetnika isto što i kist za umjetnika – inertni alat, koji u pravim rukama može napraviti čudo.

10. Poduzetnici trebaju biti mladi i energični.

• Godine i starost poduzetnika ne predstavljaju ograničenje. Prosječna starost poduzetnika početnika je 35 godina, ali postoje brojni primjeri da su poduzetnici započeli poslove i u svojim 60-im. Ono što je kritično za uspjeh je posjedovanje odgovarajućeg know-how, iskustva i kontakata, koji vode ka prepoznavanju i provoñenju poslovne prilike.

11. Poduzetnike motivira samo veličina moguće zarade.

• Poduzetnici koji traže prilike sa razvojnim potencijalom su više voñeni rastom poduzeća i ostvarenjem dugoročnih ciljeva, nego «instant» ostvarenjima kao što je visoka plaća. Osobno postignuće i zadovoljstvo, osjećaj kontrole nad vlastitom sudbinom i realiziranje vlastitih snova i vizije su takoñer snažni motivatori. Novac se vidi kao alat i način praćenja rezultata.

12. Ako je poduzetnik talentiran, uspjeh će doći za 1-2 godine.

• Postoji izreka koja kaže: «Limun sazrije za dvije i pol godine, a biseru treba sedam ili osam godina.» Rijetko se uspjeh poduzeća dogodi za manje od tri ili četiri godine.

13. Ukoliko poduzetnik ima dovoljno novca za start-up, ne može “promašiti”.

• Često je upravo suprotno istina: previše novca na početku dovode do euforije i sindroma «razmaženog djeteta». Uz to, nedostatak discipline i impulzivno trošenje obično dovode do ozbiljnih problema i neuspjeha .

14. I još mnogo drugih mitova koje treba izbjegavati

10

PODUZETNIČKE FUNKCIJE

Funkcija upravljanja označava odreñivanje i usmjeravanje. Ona se ogleda u donošenju za poduzeće vitalnih odluka o procesima rada i o rezultatima rada. Ova je funkcija u suštini uvjetovana društvenim sustavom i organizacijskom strukturom društva i gospodarstva. Ta funkcija redovito pripada vlasniku neposredno, ali u novije doba on ju djelomično ili u cijelosti prenosi na managera.

Funkcija voñenja kao pojam nema tradiciju u gospodarstvu već u politologiji, sociologiji i psihologiji. Vodstvo kao društveni odnos nastaje izmeñu pojedinaca ili više njih i ostalih pripadnika odreñene društvene skupine, gdje pojedinac ili više njih podržava i potiče ostvarivanje zadataka i ciljeva pojedine skupine. Vodstvo nije funkcija, ono je konglomerat meñuljudskih odnosa. Voña je svatko tko ima sljedbenike.

Funkcija rukovoñenja je proces usmjeravanja, organiziranja i ponašanja drugih radi ostvarivanja nekog zadatka poduzeća onako kako su upravljačkom ili poduzetničkom odlukom ti zadaci i ciljevi postavljeni. Nosioci funkcije rukovoñenja su djelatnici na različitim razinama složenosti zadatka, s odgovarajućim stupnjem ovlaštenja i odgovornosti u organizacijskoj strukturi poduzeća.

Izvršna funkcija realizira konkretizirane aktivnosti, odnosno čovjek na svom radnom mjestu obavlja svoj zadatak, izvršavajući time i dio zadatka poduzeća u cjelini. Dok je sadržaj funkcije upravljanja u donošenju za poduzeće vitalnih odluka o procesima i rezultatima rada, izvršna funkcija te odluke realizira.

Oblici poduzetništva

- Individualno poduzetništvo

- Kolektivno (korporacijsko) poduzetništvo

- Eksterno poduzetništvo.

- Interno poduzetništvo

Individualno poduzetništvo se temelji na tržišnoj konkurenciji posebno u sklopu malih i srednjih poduzeća. Ono obično predstavlja usku povezanost vlasništva, upravljanja i rizika. Redovito se u istoj osobi sjedinjuju vlasnička, poduzetnička i upravljačka funkcija, pa i sam management u užem rukovoditeljskom smislu.

Kolektivno (korporacijsko) poduzetništvo je u teoriji sporan fenomen. U nekih teoretičara ono se pojavljuje kao svojevrsna reakcija na glorificiranje i mitologiziranje individualnog poduzetništva i poduzetnika. Neki smatraju da je već sam pojam kolektivno poduzetništvo samo sebi suprotnost, jer je za poduzetništvo svojstvena individualna aktivnost. Drugi ne odbacuju kolektivno poduzetništvo, ali upozoravaju da je ono povezano s ograničenom konkurencijom, te da podjelom vlasničkih, upravljačkih i rizičnih funkcija, uz naglašeni management stvara odreñene probleme.

Eksterno poduzetništvo je najstariji i temeljni oblik poduzetničke aktivnosti, a proizlazi iz same činjenice da je poduzeće kao poslovni sustav smješteno u odreñenu užu ili širu okolinu, te u ekonomski sustav zemlje. Poduzeće kao poslovni sustav iz te okoline pribavlja sve činitelje proizvodno-poslovnog procesa i plasira svoje proizvode i usluge – obavlja razmjenu sa svojom okolinom. U njoj se vrednuju njegovi proizvodi. Upravo na toj vezi poduzeća i okoline ostvaruje se najveći dio poduzetničke aktivnosti. Sve ono što je

11

prethodno istaknuto u svezi s poduzetništvom odnosi se pretežno na eksterno poduzetništvo. No, s obzirom na promjene koje se dogañaju unutar velikih poduzeća, brojna se poduzetnička svojstva proširuju i na područje unutarnje poslovne aktivnosti – dakle unutar odreñenog većeg poduzeća.

Interno poduzetništvo obično je vezano za stvaranje novih poduzeća ili različitih poslovnih, istraživačko-razvojnih i drugih jedinica s više ili manje potpunom ekonomskom samostalnošću unutar starog poduzeća. Ono istodobno znači i širenje nekih managerskih funkcija na području istog poduzetništva. Usporedno s time stvaraju se i odreñena unutarnja tržišta, ne samo roba nego i kapitala, financijskih sredstava, znanja i slično.

Tema

MENEDŽMENT

(rukovoñenje, upravljanje, organizacija, voñenje, kadrovsko popunjavanje, kontrola poslovanja)

SUDIOCI EKONOMSKOG PROCESA

NAZIV AKTIVNOSTI

1.VLASNIK VLASNIŠTVO -gdje investirati -efikasnost -raspodjela dobiti -rizik

2. PODUZETNIK Schumpeter : «onaj koji pokreće, ostvaruje, mijenja i prekida poduhvate i procese»

PODUZETNIŠTVO -razvojne odluke -odluka o investiranju -poslovna politika -izbor poslovnog organa

3. MANAGER RUVOðENJE -raspored zadataka -koordinacija izbor suradnika -poslovanje prema svjetskim kriterijima

4. RADNIK RAD -neposredni izvršitelj zadataka

UPRAVLJANJE - RUKOVOðENJE - MENEDŽEMENT

Za većinu pojmovi upravljanje, rukovoñenje i menadžment imaju isto značenje odnosno predstavljaju sinonime. Meñutim, svaki od navedenih pojmova osim male sadržajne sličnosti odlikuje se i različitosti.

Upravo je nerazlikovanje sadržaja pojedinih pojmova te donošenje potrebnih odluka (upravljačkih ili rukovodećih) primjenom pravila uzrok zbog čega veliki broj poduzeća u Hrvatskoj ostvaruje ispodprosječne poslovne rezultate.

Upravljanje je organizacijska funkcija i proces. Funkciju upravljanja u poduzeću vrše vlasnici ili njihovi predstavnici. Upravljanje se realizira donošenjem upravljačkih odluka.

Rukovoñenje označava aktivnost planiranja,organiziranja,voñenja i kontrole. Rukovoñenjem se daju upute izvršiteljima za izvršenje radnih zadataka. Rukovoñenjem se ostvaruju predviñeni ciljevi - poslovni rezultati u odreñenom vremenskom razdoblju.

12

Menadžment se pojmovno odreñuje u trostrukom značenju.

Menadžment označava proces maksimalnog iskorištenja i upotrebe raspoloživih resursa.

Menadžmentom se naziva uprava i nadzorni odbor u poduzeću.

Menadžmentom se nazivaju i svi menadžeri -direktori u poduzeću koji su odgovorni za izvršavanje odreñenih zadataka.

TEORIJE MANAGEMENTA

Ishodište managerskih teorija je H. Fayol (1842 – 1925.) koji je krenuo od empirijskog pristupa. Interdisciplinarnog ponašanja, socijalnog sistema, teorije odlučivanja, sistemskog pristupa, matematičkog pristupa do situacijskog ili kontigencijskog pristupa.

Po Fayolu (“Opće industrijsko upravljanje -1916.g.) postoji jedinstvena teorija upravljanja poduzećem, te on poslovanje poduzeća grupira u šest osnovnih funkcija od kojih administrativna zauzima centralno mjesto jer povezuje i usklañuje sve ostale (tehničku, komercijalnu, financijsku, računovodstvenu i sigurnosnu).

Administrativnu funkciju dijeli na 5 elemenata: predviñanje, organiziranje, zapovijedanje, usklañivanje i kontroliranje. Uveo je funkcionalno-štabni sustav rukovoñenja, te se bavio problenima izgradnje organizacijske hijerarhije ( dva modela: izvršni radnici => 15 radnika na 1 poslovoñu; na ostalim razinama => 4 radnika na 1 nadreñenog).

Za Fayola, centralizirana organizacija koja se temelji na zapovijedima, je bila prirodan način organiziranja poduzeća.

RAZVOJ TEORIJE MANAGEMENTA

1.Osnove teorije managementa

Vezana je uz ulogu F.W. Taylora. Njegovi važniji radovi su : «Upravljanje pogonom» 1903., «Principi znanstvenog upravljanja» 1911. Sustav managementa se bazira na 2 pretpostavke :

-dosljedna podjela rada – odvaja planiranje i izvršenje

- supstitucija rukovoñenja sistemom funkcionalnih odnosa

Prva konferencija o znanstvenom upravljanju i rukovoñenju je bila 1911 godine, na kojoj su formulirana 4 principa naučnog rukovoñenja : a) Razvoj znanosti kao zamjena za empirijske metode b) Selekcija radnika na znanstvenoj osnovi, a zatim njegova sistemska priprema i obuka c) Prenošenje znanstvenih saznanja na radnike – izabranog na znanstvenoj osnovi d) Podjela rada izmeñu rukovoñenja i radnika

13

DEFINICIJE MANAGEMENTA I FARM MANAGEMENTA

Različitosti naziva

� Farming, farm managementa, farm organization and management (englesko govorno područje)

� Bewirtschaftung, Betriebswirtschaft, Landwirtschaftliche (njemačko govorno područje)

� gospodarska uprava, gospodarenje, organizacija i ekonomika poljoprivrednog poduzeća, upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima.

Managment – vodstvo, uprava, rukovodstvo, upravljanje, rukovoñenje, gospodarenje itd. Manager-upravitelj, voditelj, rukovoditelj

Management je proces maksimalnog iskorištenja i uporabe raspoloživih resursa (Odjel za zapošljavanje Velike Britanije)

Management (menedžment) je proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojemu pojedinci radeći zajedno u skupinama, efikasno ostvaruju odabrane ciljeve.

Management (upravljanje) možemo definirati i kao proces rukovoñenja koji se ostvaruje u skladu s odreñenim pravilima, uvažavanjem provjerenih načela i primjenom odgovarajućih tehnika. Sastoji se od procesa planiranja, organizacije, voñenja i vrednovanja.

Managment je proces planiranja, organiziranja, voñenja i kontroliranja članova organizacije te korištenje svih raspoloživih resursa organizacije u cilju postizavanja ciljeva (J. Stoner i R. Freeman)

Management je umijeće obavljanja stvari pomoću ljudi (Mary Parker Follet)

Management znači predviñati i planirati, organizirati, upravljati, koordinirati i kontrolirati (Henri Fayol) Management na poljoprivrednim gospodarstvima (farmama) nazivamo farm management, a u nas se još naziva uprava poljoprivrednim gospodarstvima ili gospodarska uprava.

U tom smislu farm manager planira organizira, vodi, upravlja ljudskim potencijalima i kontrolira poslovanje poljoprivrednog gospodarstva.

Farm management možemo definirati kao proučavanje načina i sredstava organizacije zemlje, radne snage i kapitala, te primjenu tehničkih znanja i vještine u svrhu osposobljavanja poljoprivrednog gospodarstva za postizavanje maksimalnog neto prinosa (Foster)

Farm management je djelatnost koja se bavi odlukama koje utječu na profitabinost poljoprivrednog gospodarstva (Castele)

Učinkovito rukovoñenje, odnosno menedžment, važno je kako za vlasnike multinacionalne kompanije, tako i za vlasnika malog obrta. Funkcije managementa ostvaruju manageri koji se kod nas uobičajeno nazivaju direktori, upravitelji, rukovoditelji ili ravnatelji.

14

MANAGER (menedžer) je osoba koja pet osnovnih menedžerskih funkcija: planiranje; organiziranje; kadrovsko popunjavanje, voñenje i kontroliranje.

Osnovna zadaća managera je donošenje strateških i taktičkih odluka o pitanjima: što proizvoditi, koje inpute koristiti, koliko koristiti pojedine inpute, koje načine financiranja koristiti, kako i gdje prodati proizvode. Jednom donesene odluke treba stalno analizirati i eventualno korigirati ukoliko to zahtijevaju važeći tržišni uvjeti.

Razlozi zbog kojih su odluke podložne promjenama su:

1. Cijene -kretanje tržišnih cijena može biti mjesečno, tjedno, dnevno. Ovisno je o klimatskim proizvodnim uvjetima, vladinom programu, agrarnoj politici, razini uvoza i izvoza te ostalim faktorima koji utječu na ponudu i potražnju nekog proizvoda

2. Nove tehnologije -razvoj novih sorata, pesticida, pojava novih krmiva, dopuna stočnoj hrani, unaprijeñena mehanizacija, alati i strojevi

3. Ostale promjene - promjene odreñenih naknada, pravilnici o zaštiti okoliša, promjene u sustavu poticaja

Ključni aspekti management procesa

Ciljevi moraju biti:

- jasni, mjerljivi realni i ostvarivi

- maksimalni output uz minimalni input

Rad sa i putem drugih

Ostvarenje ciljeva

poduzeća

Postići najviše s oskudnim resursima

Ravnoteža efikasnosti i efektivnosti

PROMJENJIVA OKOLINA

PROMJENJIVA OKOLINA

15

Management (upravljanje) možemo definirati kao proces rukovoñenja koji se ostvaruje u skladu s odreñenim pravilima, uvažavanjem provjerenih načela i primjenom odgovarajućih tehnika. Sastoji se od procesa planiranja, organiziranja, kadrovskog popunjavanja, voñenja i kontroliranja.

V AN JSKO O KR U ŽEN JE

P la n ira n je

O rgan iz ira n je

K ad ro vs k o p op un ja va n je

V oñe n je

K on tro lira n je

V AN JSKO O KR U ŽEN JE

D a b i s e p ro izv e lo o u tp u te

V an js k e v a r ija b le i in fo rm ac ije

1 . P o vo ljn e p r il ik e 2 . O g ra n ič e n ja 3 . O s ta lo

O U T PUT I

1 . P ro izvo d i 2 . U s lu ge 3 . P ro fit 4 . Z a d ovo ljs tv o 5 . O b je d in ja va n je c ilje v a 6 . O s ta lo

IN P U T I

1 . L ju ds k i 2 . K ap ita ln i 3 . M ened že rs k i 4 .T ehno lo š k i

C ilja n i in p u ti p o d no s ite lja za h t je v a

1 . Z a p os le n i 5 . D rža va 2 . P o troš a č i 6 . S re d in a 3 . D ob av lja č i 7 . O s ta li 4 . D io n ič a r i

16

Funkcije menadžmenta

Funkcije menadžmenta

PLANIRANJE ORGANIZIRANJE VOðENJE KONTROLA

Definiranje ciljeva Predviñanje Odreñivanje strategije Alokacija resursa Rasporeñivanje zadataka Procedure

Razvijanje strukture Delegiranje Uspostavljanje odnosa Efekti organiziranja

Iniciranje Motiviranje Izbor kadrova Razvoj kadrova Komuniciranje Promocija

Razvoj standarda Izbor sistema kontrole Tehnike kontrole Monitoring Mjerenje performansi Unapreñenje performansi

17

Planiranje

Planiranje je polazna funkcija rukovoñenja manifestirana u procesu definiranja ciljeva koje treba ostvariti, utvrñivanju preduvjeta u kojima će se ti ciljevi realizirati, izbora pravaca djelovanja, sredstava, metoda i tehnika za njihovo postignuće.

Planiranje je najvažnija funkcija rukovoñenja.

Uključuje izbor ciljeva i aktivnosti za njihovo ostvarivanje; vodi nas na odreñeno mjesto u budućnosti na koje želimo stići i bezuvjetno podrazumijeva inovativni duh managera.

Planiranje se često definira kao racionalna vizija budućnosti.

Što je rukovodna razina viša, to vizija mora biti dugoročnija. Ona, meñutim, mora biti shvatljiva i managerima na nižim razinama jer skupni napor ne može biti učinkovit ako svi uključeni u rad ne znaju što se od njih očekuje.

Suvremena organizacija rada podrazumijeva raspršenje ovlasti i njihovo delegiranje (prenošenje, prepuštanje) suradnicima. Delegiranje se drži elementarnim činom rukovoñenja.

Neuspjesi managera najvećim dijelom proizlaze iz nedovoljnog ili neprikladnog prenošenja ovlasti suradnicima.

Najčešće su tome uzrok osobni stavovi managera što se očituju u nesposobnost prihvaćanja tuñih zamisli, nespremnost prepuštanja odluke o poslovima koje je manager ranije obavljao, neprihvaćanje mogućnosti suradnikove pogreške u izvršenju preuzete obveze i nedostatak povjerenja u suradnike.

Planiranje je primarna zadaća managementa i djeluje na to da se dogode stvari koje se inače ne bi dogodile. Osnovni koraci u planiranju

Organizacija

Svrha je organiziranja pridonijeti valjanosti ciljeva i učinkovitosti njihova ostvarivanja. Organizacijska struktura je učinkovita ako omogućuje pojedincima doprinijeti ciljevima tvrtke i ako njegova organizacijska struktura doprinosi ostvarivanju planiranih ciljeva uz minimum neželjenih posljedica ili troškova. Stalne promjene na tržištu traže visoku sklonost poduzetništvu te uvjetuju u poduzećima nastanak strategije unutrašnjeg poduzetništva, koja dovodi do novih organizacijskih formi i organizacijskih struktura.

Koncept na kojemu se zasniva poduzetnička organizacija je partnerski odnos vlasnika, radnika i Menadžmenta (uprava i direktori) na poduzetničkom načelu dobitak/dobitak-gubitak/gubitak. Ovo načelo znači da su interesi zaposlenika(radnici rukovoditelji) i vlasnika poduzeća istosmjerni jer zaposlenici učestvuju u godišnjem rezultatu te su i suvlasnici poduzeća i dobivaju na kraju godine i pripadajući dio dobiti iz vlasništva dionica/udjela ili iz rezultata godišnje operativne dobiti.

Svijest o prilici

Postavljanje ciljeva

Odreñivanje i izbor pravaca akcije

Oblikovanje planova

Budgeting plan

18

Modeliranje strukture poduzetničke organizacije je složen projektni zadatak jer je organizacija sustav gdje je postizanje optimuma cjeline-poduzeća složenije od postizanja optimuma pojedinih njezinih dijelova.

Organiziranje je proces: dizajniranja strukture, rasporeñivanje dužnosti i koordiniranje osobama u njihovim naporima da se ostvare ciljevi poduzeća. Organizacijska struktura predstavlja odnos izmeñu faktora proizvodnje i odnose unutar tih faktora. Predstavlja raspored organizacijskih potencijala i sredstvo je za ostvarenje ciljeva.

Voñenje

Voñenje ljudi je najsloženija funkcija rukovoñenja, a njena je svrha utjecanje na ljude kako bi oni što više doprinijeli zajedničkom cilju. Pritom se ne smije izgubiti iz vida da je važno ostvariti rezultate, ali sredstvo za njihovo ostvarenje nikad ne smije ugroziti dostojanstvo pojedinca. Prema ljudima se valja ophoditi s poštovanjem bez obzira na njihov položaj, jer svi sudjeluju u ostvarenju zajedničkog cilja.

Dobre rezultate mogu postići samo primjereno motivirani ljudi, zbog toga je zadatak managera otkriti prave načine i tehnike poticanja svojih suradnika i znati upravljati sukobima što se mogu pojaviti. Voñenje je umjetnost utjecanja na ljude da oni rade spremno, pouzdano, gorljivo, intenzivno i zanosno.

Uspješni voñe ne stoje iza skupine da bi je gurali, nego stoje ispred da bi je nadahnjivali i olakšali joj napredovanje.

Uloga managera nije manipuliranje sa svojim suradnicima nego prepoznavanje onoga što ih motivira. Zaposleni će rado slijediti onog managera koji im osigurava zadovoljenje njihovih vlastitih potreba ili ciljeva. Oni manageri koji bolje razumiju što motivira njihove ljude i kako ta motivacija djeluje pozitivno na njih, pa to razumijevanje znaju pravilno primijeniti, bit će uspješniji u voñenju.

Odnos menadžmenta i voñenja

..."Menadžeri su ljudi koji rade stvari na pravi način, lideri (voñe) su ljudi koji rade prave stvari"...

Odnos menadžmenta i voñenja

19

Voñenje (Leading) je jedna od (najvažnijih) funkcija menadžmenta

Dok se menadžment definira kao proces usmjeravanja drugih prema izvršenju odreñenog zadatka, kod voñenja se više naglašava utjecaj na druge koji izvršavaju neki zadatak

Voñenje je umjetnost utjecanja na ljude tako da oni spremno i poletno teže ostvarivanju ciljeva organizacije

Menadžerom se postaje automatski, zauzimanjem odreñenog položaja u organizacijskoj hijerarhiji, dok nitko ne postaje voñom automatski svojim položajem kojeg zauzima u organizaciji.

Odnos menadžera i voñe

Vrednovanje - kontrola

Vrednovanje je funkcija rukovoñenja usko povezana s planiranjem. Vrednovanje ima za cilj pratiti rad i stalno usporeñivati postignute rezultate s ciljevima i standardima kvantitete i kvalitete utvrñenima u planiranju. Vrednovanje se sastoji od tri etape.

U prvoj etapi se odreñuju kriteriji učinkovitosti, u drugoj etapi se mjere rezultati dovodeći ih u odnos s utvrñenim kriterijima, a u trećoj se etapi uzročno-posljedičnom analizom otklanjaju uočeni nedostaci.

Ako su pokazatelji učinkovitosti pravilno odabrani i ako je moguće precizno utvrditi aktivnosti zaposlenih, procjena učinkovitosti nije osobito složena. No postoje i aktivnosti za koje je izuzetno složeno utvrditi pokazatelje, kao i brojne aktivnosti koje je teško izmjeriti. U praksi se susreću mnoge vrste pokazatelja za vrednovanje. Neki su od njih izraženi u fizičkim jedinicama, troškovima, u kapitalu, prihodima, utvrñenim ciljevima, a postoje i nematerijalni pokazatelji.

Nadzor i vrednovanje što ih ostvaruju manageri moraju biti prilagoñeni zadacima što će ih se provjeravati i osobi koja će te provjere ostvarivati. Osnovna polazišta, i sam proces nadzora, su uglavnom zajednički za većinu djelatnosti, ali svaka djelatnost ipak traži svoja specifična rješenja.

Menadžeri koji nisu voñe

Voñe koji nisu menadžeri

Menadžeri Voñe

Menadžeri koji su takoñer voñe

20

Kontroliranje pomaže ostvarivanju ciljeva poduzeća ako je izvršena prihvatljiva standardizacija. Proces kontrole odvija se kroz četiri etape:

1. Postavljenje standarda 2. Mjerenje ostvarenja 3. usporeñivanje standarda s ostvarenjem 4. Evaluacija ostvarenja

TEHNIKE MENADŽMENTA ILI HIR? U menadžerskim funkcijama često se u praksi koriste pomodni pojmovi, od kojih neki doñu i odu, neki brže, a neki sporije.

U planiranju – pomodna riječ koja zvuči značajno bez pravog razloga je «strateško savezništvo», koja u biti znači da kompanije (poduzeća) surañuju zajedno

U organiziranju – u modi je «organizacijska kultura», taj izraz označava zajedničke vrijednosti zaposlenih, te opće obrasce njihova ponašanja.

U kadrovskom popunjavanju – npr. izrazi: «Plaćanje po učinku», «dekoncentracija kadrova»

U voñenju – «intrapreneur», osoba koja djeluje kao poduzetnik (entrepreneur), ali to čini unutar organizacije.

U kontroliranju – «realne skupine za kvalitetu»; One su način poboljšanja kvalitete pomoću kojega roba postaje konkurentnija.

FILOZOFIJA USPJEŠNOSTI (izražena matematičkim putem)

I3

USPJEHI3 + T2 = USPJEHI3 + T2 =

I == INFORMACIJAo tržištucijenama repromaterijalanovim tehnologijamaostalo

I = INOVACIJA – poslovanje na inovativan nacin

bržeboljekvalitetnije od konkurencije

Inovacija može biti:

• Uvodenje (proizvodnja) novog proizvoda ili nove kvalitete• Uvodenje nove metode proizvodnje ili prodaje

• Osvajanje novog tržišta na kojem dosada niste prodavali … itd

.

I =INICIJATIVA – u svim segmentima poslovanja

21

T2

“Velika je razlika izmeñu onoga što jesmo i što bismo trebali biti. Koristimo samo mali dio naših tjelesnih i umnih zaliha. Uopćeno govoreći, ljudsko biće živi ispod prosjeka svojih sposobnosti. Obdareno je svakojakim sposobnostima od kojih se mnogima nikada ne služe.”

Wiliam James

T= TRŽIŠTE – je regulator svega• stalno istraživati tržište• tržište odreduje što treba proizvoditi, po kojoj cijeni, kakvog izgleda itd.

T= TROŠKOVI• upravljati troškovima

• ne postoji Vaša prodajna cijena – cijene odreduje tržište• uvijek postoji rezerva za smanjenje troškova