KOLOKVIJ 1

1) Podjela kronolokog pristupa teorije o managementu?

Povijesno kronoloki pristup znanosti o managementu slijedi razvoj misli kroz

povijest ili vrijeme. Autor ove knjige ih je podijelio na:

Prapoeci pristupa managementu

Konvencionalni pristup managementu

Nekonvencionalni pristup managementu

Suvremeni pristup managementu

2) Konvencionalni pristup managementu?

Konvencionalni pristupi managementu se mogu podijeliti na sljedeih 5 pristupa:

Znanstveni pristup managementu

Administrativno, birokratski (univerzalni) pristup managementu

Bihevioralni pristup

Sistemski pristup

Kontigencijski pristup

3) Sve o Tayloru?

Frederick Winslow Taylor (1856.-1912.), nezaobilazno je ime i u procesu definiranja

managementa, ostavio je veliki trag, jer je prvi sintetizirao znanja o upravljanju i voenju i nazvao ga management. F. W. Taylor je strojarski inenjer, koji je, radei u Midvale Steel Company u Philadelphiji, uspio sagledati pitanje efikasnosti proizvodnje te zakljuio da se boljom organizacijom, boljom podjelom rada, specijalizacijom i obukom mogu smanjiti trokovi proizvodnje i poveati profit, i k tome jo poveati plae radnicima, putem njihove vee produktivnosti.

4) Taylorova naela?

Osnovna naela, koja je F. W. Taylor vidio kao temelje znanstvenog pristupu managementu, su sljedea:

Znanost (organizirano znanje), umjesto postupanja odoka

Postizanje sklada u skupnom djelovanju, umjesto nesklada

Postizanje suradnje meu ljudskim biima, umjesto kaotinog individualizma

Rad, da bi se ostvario maksimalni output, a ne ogranieni output

Maksimalni razvitak svih radnika, radi prosperiteta njih samih i njihove kompanije

Taylorova naela naglaavaju oslanjanje na znanost, a ne samo na iskustvo.

5) Univerzalni pristup managementu?

Administrativno, birokratski (univerzalni) pristup managementu najstariji je i najpopularniji pristup managementu, koji istie da je management, univerzalan, racionalan proces, koji se sastoji od niza meusobno povezanih zadataka ili funkcija.

Temelji se na dvije pretpostavke:

U svim organizacijama, bez obzira na njihovu prirodu djelatnosti i svrhu,

osnovni proces managementa je isti

Univerzalni proces managementa, moe se svesti na niz posebnih funkcija

managementa i povezanih naela managementa

6) Uz koji pristup veemo Fayola, o njemu sve!

Klasini teoretiar i otac operacijskog managementa Henri Fayol je u svom djelu

Administration idustrielle et generale (1916) prezentirao univerzalni pristup

managementu. Prema ovom pristupu administracija svih organizacija, nezavisno od njihovih oblika, karaktera i veliine, zahtijeva neki racionalni proces. H. Fayol kao nasljednik klasinih ekonomista, koji su potekli iz Europe, tj. iz Francuske, a po obrazovanju, kao inenjer rudarstva i direktor rudnika u sjevernoj Francuskoj, problem organizacije promatrao je kao poduzee u cjelini, tj. prilazio je pitanju nove organizacije poduzea sagledavajui cjelinu, a tu cjelinu dijeli u aktivnosti ili funkcije.

7) 14 naela

Fayol je iznio ope istine i pravila, kojih se u svom obavljanju menaderskih

funkcija trebaju pridravati svi menaderi, te ih je sintetizirao u 14 Fayolovih naela managementa:

Podjela rada

Autoritet i odgovornost

Disciplina

Jedinstvo zapovijedi

Jedinstvo usmjerenja

Podreivanje pojedinanih interesa opima

Nagraivanje

Centralizacija

Linija autoriteta

Red

Pravednost

Stabilnost zaposlenja

Inicijativa

Kooperativni duh espirit de corps

8) Bihevioralni pristup managementu

Bihevioralni pristup managementu naglaava vanost socijalne dimenzije, odnosno razumijevanja ljudskog ponaanja i potreba na radnom mjestu i za poveanjem organizacijske uspjenosti.

Bihevioralni pristup polazi od ovjekova ponaanja u organizaciji, koje bitno determinira i efikasnost u radu, istie meuovisnosti i interakciju ponaanja organizacije i

pojedinca, time da individualno ponaanje utjee na organizacijsko i obrnuto.

Ovaj humanistiki pokret najprije se razvio kao pokret ljudskih odnosa, a potom i u

pokret organizacijskog ponaanja.

- Pokret ljudskih odnosa razvio se u prvoj polovini 20. st. i orijentiran

je na management, kako bi ga uinio osjetljivijim na potrebe zaposlenih.

Tri razliita povijesna utjecaja doprinijela su pokretu ljudskih odnosa:

a) unionizacija razvila se legalizacijom kolektivnog ugovaranja

b) Hawthorne studije s namjerom da se ispita odnos izmeu intenziteta osvjetljenja i

proizvodnosti rada

c) Filozofija ljudskih odnosa nastala je kao potreba da se zaposleni kao

najvaniji element proizvodnosti rada bolje tretiraju

- Pokret organizacijskog ponaanja pokuava odrediti uzroke ljudskog

ponaanja, te na toj osnovi razviti efikasne tehnike managementa

Na temelju iznesenog proizale su tri bihevioralne teorije managementa:

a) teorija meuljudskih odnosa

b) teorija ljudskih potencijala

c) teorija organizacijskog ponaanja

9) SISTEMSKI PRISTUP (sve o njemu)

Sistemski pristup managementu integrira i sintetizira spoznaje klasinog i

bihevioralnog pristupa i spoznaje razliitih znanosti. Prema sistemskom pristupu managementu, poduzee je kompleksan, dinamiki i otvoren sustav.

Prema sistemskom pristupu managementu sam sustav, odnosno poduzee, sastoji se od pet komponenti:

input materijalni, ljudski, financijski i informacijski resursi

transformacijski proces koritenje tehnologije za pretvaranje

inputa u outpute

output proizvodi i usluge

povratna sprega znanje o rezultatima, koje utjee na izbor inputa

u sljedeem ciklusu

okolina socijalna, politika i ekonomska

Osnova razvoja sistemskog pristupa sadrana je u opoj teoriji sustava iji je tvorac

Ludwig von Bertalanffy.

10) Sve o Druckeru

Peter F. Drucker ( 1909. -), roeni Austrijanac, a od 1937. g. ivi u SAD,

Kalifornija, plodni pisac, teoretiar o managementu i poduzetnikom managementu. Kao otac modernog managementa, koji je prvi povezao teoriju sustava, definirao ciljeve novog pristupa managementu, teoretiar je koji se vie od 30 godina aktivno zalagao za razvoj teorije i primjene teorije o managementu u praksi. Drucker definira rukovoenje i ime se ono bavi, odnosno kako management moe biti djelotvorniji. Kljuno podruje rezultata, moe se razlikovati od poduzea do poduzea, te Drucker sugerira sljedee: trina pozicija, inovacije, proizvodnost, fiziki i financijski resursi, profitabilnost, managersko ostvarenje i razvoj, ostvarenje i stav radnika te javna odgovornost.

11) Nekonvencionalni pristup managementu

Poetkom 80-tih g. 20.st. snaan razvoj informatike tehnologije, primjena novih materijala, te openiti razvoj standarda ljudi, u razvijenim industrijskim zemljama, potaknuo je novi pristup znanosti, koji se zajednikim imenom zove postindustrijska revolucija. U uvjetima koji su zavladali u svim sferama ljudskih aktivnosti , uvjetima postindustrijske revolucije, uvjetima globalizacije i novih tehnologija, traio se novi pristup managementu, koji e udovoljiti novim zahtjevima. Ti novi netipini i do tada neuobiajeni uvjeti, koji su se javili u praksi, doveli su do stvaranja novih pristupa managementu, koje zajednikim imenom moemo nazvati nekonvencionalni pristupi managementu, kojima se eli odgovoriti, kako u novim uvjetima voditi poduzee, a da ono bude efikasnije i efektivnije. Iz tog novog pristupa mogu se definirati dvakarakteristina pristupa:

a) atributi savrenosti

b) model vjeno uspjene organizacije

12) KONTIGENCIJSKI PRISTUP MANAGEMENTU

Kontigencijski pristup managementu je pristup, koji uvaava sve utjecajne imbenike,

koji odreuju organizacijsku strukturu poduzea. Organizacijska struktura konkretnog

poduzea biti e rezultat utjecaja upravo onih imbenika organizacije koji su, u najveoj mjeri, odredili organizaciju odreenog poduzea s njegovim pripadajuim obiljejima, uvaavajui situaciju u kojoj se ono nalazi. Razvoj kontigencijske teorije, bio je reakcija na ideju da postoji jedan najbolji nain managementa.

13) 3 SUVREMENA PRISTUPA MANAGEMENTU

Suvremeno poduzee egzistira pod utjecajem brojnih eksternih i internih imbenika, te

da bi se uspjeno prilagodilo promjenama, suvremeno poduzee mora unapreivati kvalitetu svojih proizvoda, procesa i osoblja transformirajui se u tzv. kvalitetom upravljano poduzee.

3 najznaajnija suvremena pristupa u teoriji i praksi managementa:

upravljanje cjelokupnom kvalitetom

preoblikovanje poslovnih procesa

uea organizacija

14) MODEL VJENO USPJENE ORGANIZACIJE

U osnovi, model vjeno uspjene organizacije, moe se saeti u pet pretpostavki, koje

polaze od politike rukovoenja. Sve postavke rukovoenja zahtijevaju kontinuiranu akciju i nadzor, a pri tome su meusobno povezane. Suvremeno poduzee, koje hoe biti vjeno uspjeno, mora imati sljedee karakteristike:

ljudi rutinski rade dobro

rast je unosan i postojan

unaprijed se predviaju potrebe kupaca

promjene se planiraju i upravlja se njima

ljudi se ponose to tu rade

15) TQM upravljanje cjelokupnom kvalitetom total quality management

TQM je sustav unapreenja, poveanja fleksibilnosti, efektivnosti i

efikasnosti poslovanja. TQM se temelji na konceptu stalnog unapreivanja i poboljavanja procesa, na trajnoj kvaliteti i timskom radu, to sve ima za rezultat stalno napredovanje.

16) BPR preoblikovanje poslovnih procesa - business proces reengineering

BPR je koncept kojim se pokuava odgovoriti na poslovne zahtjeve sadanjeg vremena.

Najblii prijevod je preoblikovanje poslovnih procesa. Prema BPR je nuno primijenitistrategiju, koja se temelji na brzom i nemilosrdnom mijenjanju stanja, to se moe postii samo radikalnim promjenama, koje se izvode od vrha prema dnu, a pri tom se mijenjaju procesi, koji se mogu radikalno mijenjati s obzirom na novu informatiku tehnologiju. BPR ne znai srediti, modificirati, reorganizirati, prilagoditi, ve poeti ispoetka. Glavne znaajke trita, koje danas bitno utjeu na potrebu za BPR, mogu se saeti u tri pravila:

promjene postaju stalne kupci-gosti postaju glavni

konkurencija se poveava i postaje sve otrija

Kljuni pojmovi BPR a su: temeljito, korjenito, drastino i procesi.

Iz iznesenog se moe zakljuiti da je preoblikovanje poslovnih procesa metodologija,

koja se primjenjuje kod reorganizacije poslovnih sustava i usavravanja poslovanja, s ciljem dramatinih poboljanja temeljnih poslovnih rezultata.

17) UEA ORGANIZACIJA

Uea organizacija je organizacija u kojoj je svatko angairan u identifikaciji i

rjeavanju problema, omoguujui organizaciji kontinuirano eksperimentiranje. Radnja uee organizacije je predmet managerskog razvoja pet disciplina:

sistemsko miljenje

osobno majstorstvo

mentalni modeli

izgradnja zajednike vizije

timsko uenje

1) to je trgovako drutvo, gdje se upisuje, koje su to institucije?

Trgovako drutvo je pravna osoba iji su osnivanje i ustroj odreeni Zakonom o

trgovakim drutvima. Trgovako drutvo upisuje se u trgovaki registar Trgovakog suda.

2) Koliki je poetni kapital, u kojem obliku moe biti temeljni kapital, to je

temeljni kapital?

Poetni kapital iznosi 20 tisua kuna. Temeljni kapital moe biti u obliku novca, ili

u obliku stvari i prava. Temeljni kapital su financijska sredstva koja u banku kod osnivanja ulau njeni vlasnici.

3) Podjela drutva, koje su drutvo osoba/kapitala, karakteristike pojedinih!

Trgovako drutvo dijeli se na drutvo osoba i drutva kapitala.

Pod drutvo osoba spadaju:

javno trgovako drutvo (javno trgovako drutvo jest trgovako drutvo u

koje se udruuju dvije ili vie osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajednikom

tvrtkom, a svaki lan drutva odgovara vjerovnicima drutva neogranieno i solidarno cijelom svojom imovinom. lan drutva ne moe bez suglasnosti ostalih lanova raspolagati svojim udjelom u drutvu)

komanditno drutvo (komanditno je drutvo trgovako drutvo u koje se

udruuju dvije ili vie osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajednikom tvrtkom, od kojih najmanje jedna odgovara za obveze drutva neogranieno i solidarno cijelom svojom imovinom (komplementar), a najmanje jedna odgovara za obveze drutva samo do iznosa odreenog imovinskog uloga u drutvo)

tajno drutvo (tajno drutvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni

lan) ulae neku imovinsku vrijednost u poduzee druge osobe (poduzetnika), te na temelju toga uloga stjee pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika)

gospodarsko interesno drutvo (gospodarsko interesno udruenje pravna je

osoba koju osnivaju dvije ili vie fizikih i pravnih osoba da bi olakale i promicale

obavljanje gospodarskih djelatnosti koje ine predmete njihovog poslovanja, ali tako da ta pravna osoba za sebe ne stjee dobit)

Pod drutvo kapitala spadaju:

dioniko drutvo (dioniko drutvo je trgovako drutvo kapitala u

kojemu lanovi (dioniari) sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice. Dioniko drutvo moe osnovati i samo jedna osoba, odnosno drutvo moe imati i samo jednog dioniara)

drutvo sa ogranienom odgovornou (drutvo s ogranienom odgovornou

(d.o.o.) je trgovako drutvo u koje jedna ili vie pravnih ili fizikih osoba ulau

temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu.

Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki. Nijedan osniva ne moe kod osnivanja drutva preuzeti vie temeljnih uloga. Poslovni udjeli se ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima. lanovi ne odgovaraju za obveze drutva)

4) Razlika u odgovornosti izmeu dionikog drutva i drutva s ogranienom odgovornou?

Kod drutva s ogranienom odgovornou, osim opih partnera, koji odgovaraju

cjelokupnom svojom imovinom, postoje i ogranieni partneri koji za obveze drutva

odgovaraju do visine svojih uloga, koje su unijeli u drutvo. Ovi partneri se jo nazivaju i spavajui partneri jer su njihove odgovornosti i visina dobiti ograniene. Kod

dionikog drutva vlasnici dionica odgovaraju za obveze poduzea samo do visine

vrijednosti svojih dionica. Dioniko drutvo stjee potrebni kapital novim emisijama dionica, te je dugovjena, to znai da, ukoliko je dobro upravljana i voena, moe stalno postojati, bez obzira na vlasnike, jer se oni mijenjaju prodajom ili zamjenom dionica.

5) Tko su mali dioniari, tko moe biti dioniar?

Mali dioniari su vlasnici dionica koji su osloboeni plaanja poreza na dohodak

odnosno dobit. Broj malih dioniara je ogranien i samo fizike osobe mogu biti mali

dioniari. Inae, vlasnik dionica moe postati svatko.

6) to je okolina?

Okolina (okruenje), kao prirodna sila koja okruuje poduzee, moe se definirati

kao ukupnost initelja, koji svojim aktivnostima djeluju na poslovanje poduzea, a koje

menadment mora uvaavati, kod donoenja poslovnih odluka.

7) Podjela interne i eksterne okoline, definiraj striktno i jednu i drugu.

Interna okolina dijeli se na organizacijsku strukturu, organizacijsku kulturu i

organizacijske resurse.

Eksterna okolina dijeli se na opu ili socijalnu i poslovnu ili okolinu zadataka.

Interna okolina (okruenje) ine unutarnje snage poduzea koje utjeu na poslovanje,

ali iz njegove unutarnje strukture, a kako ih poduzee samo stvara, ono im se ne mora

prilagoavati ve na njih moe utjecati, a ine ju organizacijska struktura, organizacijska kultura i organizacijski resursi. Eksterna okolina (okruenje) su ire drutvene i poslovne snage koje utjeu na poslovanje hotelskog poduzea, te im se poduzee mora prilagoavati jer na njih ne moe utjecati.

8) Eksterna okolina kako se dijeli, te podjela ope okoline!

Eksterna okolina dijeli se na opu ili socijalnu i poslovnu ili okolinu zadataka.

Opa okolina dijeli se na:

Politiko-pravni utjecaj iz makro okoline

Ekonomski utjecaji iz makro okoline

Socijalno-kulturni utjecaji iz makro okoline

Tehnoloki utjecaji iz makro okoline

9) Podjela poslovne okoline ili okoline zadataka!

Poslovna okolina se dijeli na:

Konkurencija (turistiko trite, lokalno, domae i inozemno)

Turisti-gosti (struktura turistike potranje)

Dobavljai (dobavljai roba, usluga, opreme, energetike i komunalija)

Dioniari (vlasnici)

Zaposleni (sindikati)

Kreditori (banke, dobavljai novanih sredstava)

Vladine organizacije (ministarstva, HTZ)

Drutvene organizacije (crkva, sportske, kulturne i ostale organizacije)

Strukovna udruenja (HUH, UHPA, HUP..)

10) Kako se jo nazivaju poslovna i opa okolina?

Poslovna se jo naziva okolina zadataka ili mikro okolina, a opa se naziva socijalna

okolina ili makro okolina.

11) Poslovna okolina segmenti!

Konkurencija skup drugih hotelskih poduzea koji okruuju hotel

ili hotelsko poduzee ili zajedno konkuriraju za iste resurse. Konkurenti esto imaju sline ciljeve, te jedan prema drugom odreuju prednosti i slabosti, kako bi jedan eliminirao drugoga, u istoj trinoj utakmici.

Turisti-gosti fizike osobe koje novcem plaaju uslugu koja im se

nudi. Mogu doputovati uz posredstvo turistike agencije ili bez posredstva turistike agencije.

Dobavljai pravne ili fizike osobe koje opskrbljuju hotelsko

poduzee raznim resursima bilo da su fiziki, ljudski, informacijski ili financijski. Dobavljai svojim poslovnim aktivnostima posredno ili neposredno utjeu na izbor strategije poduzea, zato to dobavlja utjee na vrijeme trajanja radnog procesa, kvalitetu usluge, razinu zaliha, veliinu angairanih financijskih sredstava, troak poslovanja, broj angairanih radnika itd

Dioniari skup vlasnika koji posjeduju dionice. Dioniari ine

poslovnu okolinu, tj. dio su strukture mikro okoline, jer uvijek dolaze izvana. Dioniar moe biti i menader ili uposlenik, ali u trenutku kad se pojavljuje kao dioniar na skuptini, prilazi poduzeu kao utjecaj koji oekuje rezultat, te samim time svrstava se u

mikro okolinu, ali najee dioniari, kao pravne ili fizike osobe, nisu dio menadmenta i poslovnog kadra.

Zaposleni oni su ukupnost svih ljudskih resursa u hotelskom

poduzeu, bez obzira kojoj menaderskoj ili izvrnoj strukturi pripadaju.

Kreditori dio su blieg okruenja koji svojim utjecajem iz

okruenja mijenjaju strukturu resursa, poglavito financijske resurse, ali i ostale resurse te u konanosti utjeu na organizacijsku strukturu, a time i na organizacijsku kulturu.

Vladine organizacije sva ministarstva i njihovi organi, koji ine

vladu odreene drave, a svojim aktivnostima pripadaju mikro okruenju. U najirem smislu, to su organi i slube ministarstva turizma RH, te gotovo sva ministarstva, koja svojim odlukama, pravilnicima, odredbama i uputstvima, utjeu na poslovanje hotelskog poduzea.

Drutvene organizacije su drutvene organizacije i pravne osobe

irokog spektra drutvenog i gospodarskog djelovanja, iz najblie okoline hotelskog poduzea, koje se svrstavaju u mikro okolinu. To je najprije turistika zajednica koja je osnovana temeljem zakona s ciljem jaanja i promicanja hrvatskog turizma.

Strukovna udruenja su drutvene organizacije, registrirane, u

pravilu, kod ministarstva pravosua, koje za svoj cilj imaju okupljanje lanstva, koje se zalae za povoljnije uvjete gospodarenja i unapreenje djelatnosti, zbog koje je osnovana

udruga.

12) Tri kljuna dijela interne okoline?

To su organizacijska struktura, organizacijska kultura i organizacijski resursi.

13) Definiraj organizacijsku strukturu i kulturu!

Organizacijska struktura predstavlja temelj organizacije svakog poduzea, to je

sveukupnost veza i odnosa izmeu i unutar resursa poduzea. Prioritetni zadatak je svakog poduzea izabrati i oblikovati takvu organizacijsku strukturu koja e odgovarati u uvjetima u kojima poduzee djeluje i koja e omoguiti poduzeu da svoje stvaralake napore i svoje organizacijsko ponaanja usmjeri prema ostvarenju utvrenih ciljeva i eljenih rezultata. Organizacijska kultura predstavlja ukupnost stavova, vrijednosti, normi, vjerovanja i pogleda, koje dijeli veina zaposlenih u poduzeu. Ona usmjerava ponaanje zaposlenih u poduzeu, koji usvajajui odreeni sustav vrijednosti, prihvaajui zadane norme ponaanja i potujui odgovarajue obiaje i tradiciju, doprinose stvaranju organizacijske klime u poduzeu, te ostvarenju vizije, misije i ciljeva hotelskog poduzea.

14) Tko donosi organizacijsku kulturu?

Ne postoji osoba koja donosi organizacijsku kulturu, ona predstavlja ukupnost stavova, vrijednosti, normi, vjerovanja i pogleda koje dijeli veina zaposlenih u poduzeu.

15) Sve o organizacijskoj strukturi podjele!

Postoje tri temeljne funkcije organizacijske strukture:

Prva funkcija treba omoguiti poduzeu da ono smanji internu i eksternu neizvjesnost

Druga funkcija je ujedno i najvanija, a odnosi se na osposobljavanje poduzea za obavljanje razliitih aktivnosti, uz prilagoavanje utjecajima okoline

Trea funkcija svodi se na osiguranje uspjene koordinacije svih aktivnosti u poduzeu

Organizacijske strukture mogu se grupirati u tri osnovne skupine:

1. Klasine, neadaptabilne, neorganske hijerarhijske organizacijske

strukture:

Poetna organizacijska struktura

Funkcijska organizacijska struktura

Divizijska organizacijska struktura

2. Neoklasine, poluadaptabilne i poluorganske organizacijske strukture:

Matrina organizacijska struktura

Projektna organizacijska struktura

3. Suvremene, adaptabilne, organske organizacijske strukture:

Procesna organizacijska struktura

Mrena organizacijska struktura

KOLOKVIJ 21.) TO JE TO MANAGEMENT POMOU CILJEVA

Menadment pomou ciljeva, ili u stranoj literaturi Mbo management by

objectiv, poznat je u svim dijelovima svijeta i u svim granama gospodarstva svijeta. Pojavio se, prvi puta, u djelima Peter F. Druckera 1954.g., kao rezultat prakse menadmenta, gdje se naglaava potreba naglaavanja ciljeva, u svim gospodarskim granama i njezinim podrujima, gdje se posebno naglaava potreba uspjenosti ovjeka (pojedinca) kao preduvjeta uspjenog poslovanje cijelog sustava (poduzea).U procesu razvoja shvaanja pojma menadment, pomou ciljeva mbo bilo je vie pristupa. Neki su ga shvaali kao sredstvo ocjenjivanja, a drugi kao skup tehnika motivacije. Menadment pomou ciljeva moe se definirati, kao sveobuhvatan sustav

upravljanja, koji integrira mnoge kljune aktivnosti u upravljanju na sustavan nain.

On je svjesno usmjeren na uinkovito i efikasno ostvarenje organizacijskih i individualnih ciljeva.

2.) OBJASNITE PROCES MANAGEMENTA I OCJENJIVANJA POMOU CILJEVA proces mbo

Polazei od teorijskih rasprava i sagledavajui praksu menadmenta, u vie

gospodarstvenih grana, dolazi do sagledavanja vanosti menadmenta, pomou ciljeva i procesa, kojima se dolaze do realizacije. Proces menadmenta, pomou ciljeva, treba promatrati, kao nain menaderskih aktivnosti, a ne samo procesom koji je dodatak menaderskom poslu. To je sloen proces, u koji je cijela aktivnost menadmenta integrirana. Postoji vie faza procesa menadmenta pomou ciljeva, a njih se moe grupirati u tri osnovne skupine procesa i potprocesa. Stoga M. Buble navodi tri osnovne faze:

1. definiranje ciljeva,

2. analiza kljunih rezultata pokazatelja,

3. praenje ostvarenja

3.) DEFINIRAJTE CILJEVE U HOTELIJERSTVU!

Menadment pomou ciljeva u hotelijerstvu moemo definirati kao skup znanja i

vjetina, u kreiranju ciljeva u kojima svi uposleni ele sudjelovati. U realizaciji postavljenog zajednikog cilja, kao skupa individualnih ciljeva, kojima se zadovoljavaju potrebe i motive gostiju i tako djelotvorno i efikasno, od interesa za sve, ostvaruje organizacijska i individualno skupina ciljeva.

U hotelijerstvu, prema vanosti, mogli bi se ciljevi, po hijerarhiji, podijeliti u

sljedee vrste u svrhu definiranja ciljeva, kod odreenja faza menadmenta pomou ciljeva. Redoslijed ciljeva poredati e se po vanosti na sljedei nain:

profitabilnost

poloaj na turistikom tritu

proizvodnost

financijski i materijalni resursi

razvoj ugostiteljsko hotelijerske usluge

razvoj managerske strukture

motiviranost radnika za izvrenje zadataka

ugled u turistikom okruenju

4.) DEFINIRAJTE OPIS KLJUNIH REZULTATA izbor kljunih rezultata,

definiranje pokazatelja!

OPIS KLJUNIH REZULTATA je skup nekih buduih zadataka menadmenta, ali koji bi mogli imati vei utjecaj na uspjeh poslovanja hotela, objekta ili ak cijelog hotelskog poduzea. To je, obino, iri popis zadataka iz kojih se odabiru oni zadaci za koje se ocjenjuje, da e imati vanu ulogu, u uspjehu poslovanja.

IZBOR KLJUNIH REZULTATA sastoji se u postupku selektiranja rezultata, tono

odreenog menadera, koji je odgovoran za uspjeh, tono odreenog dijela hotela ili hotelskog poduzea, koji predstavljaju jasno odreen doprinos odreenog dijela poduzea, koji vodi. Obino su to oni kljuni rezultati, koji ine orijentaciju u konanom izboru kljunih rezultata, za neko hotelsko poduzee pogon ili odjel. Kao orijentacija, u

moguem izboru kljunih rezultata u hotelijerstvu, mogu se navesti po odjelima hotelskog poduzea (hotela) sljedei kljuni rezultati:

Odjel smjetaja prijemni odjel, prodaja i domainstvo

produktivnost odjela za smjetaj

broj zaposlenih po sobi

trokovi poslovanja recepcije

prosjena godinja stopa iskoritenja kapaciteta

Odjel hrane i pia

produktivnost odjela hrane i pia

koritenje kapaciteta restorana

prosjena cijena obroka

udio trokova rada u prihodu

Odjel nabave

produktivnost nabave struktura materijala nabave

rokovi nabave

struktura dobavljaa

Odjel odravanja

produktivnost odravanja

utroena energija

odnos utroeog materijala po gostu ili noenju

iskoritenost otpadne energije

Odjel financija

struktura prihoda i trokova po odjelima

profitabilnost

ekonominost

rentabilnost

DEFINIRANJE POKAZATELJA indikatora poslovanja je proces utvrivanja

ispravnosti izabranih kljunih rezultata, tj. indikatora poslovanja, ili, kako se ee u praksi nazivaju pokazatelji poslovanja. Oni imaju zadatak utvrditi da li je menader izabrao adekvatan (ispravan) kljuni rezlutat. Pokazatelji indikatori poslovanja iskazuju uspjenost odabranog skupa aktivnosti, koje je odabrao menadment. Kako navodi I. Avelini Holjevac pokazatelji su, poslovnog uspjeha, upravljaki signali koji omoguavaju usporeivanje ostvarenih i oekivanih rezultata i uspjenosti, kako bi menaderi mogli pravovremeno i pravilno reagirati i usmjeravati rezultate u eljenom pravcu. Iz toga slijedi da pokazatelji moraju imati sljedea obiljeja: istiniti odgovarati stvarnom stanju

potpuni mora ih biti dovoljan broj kako bi pokazivali sve aspekte poslovnog uspjeha

aurni pravovremeno izraunati i dostavljeni korisnicima

5.) DEFINIRAJTE BENCHMARKING PROCES!

Benchmarking proces je postupak mjerenja i usporeivanja usluga i operacija s

najboljima, koje se eli oponaati, a to mogu biti hoteli unutar korporacije, slini hoteli u destinaciji ili usporedivi hoteli unutar grupacije, udruenja, drave, kontinenta itd. Usporeuju se: usluge, trokovi, procesi, gosti, kadrovi, oprema itd., ali uvijek s onim koji je po odabiru mjera, tj. uzor. To je proces u kojem se usporeuje i u tom procesu usporeivanja mogu se izvui zakljuci, poruke i iskustva drugih. Uvjet proces benchmarkinga je autousporedba.

Proces benchmarkinga mora odgovoriti na dva pitanja:

to? (koja korisna iskustva se mogu usporediti, a ostvario ih je onaj s kim se

usporeuje?)

kako? (kako je doao onaj s kim se usporeuje do tih iskustava?)

Benchmarking proces mora odgovoriti na dva pitanja :

unutarnji benchmarking - to je proces kada se usporeuje odjel, odreeni proces ili

postupak s drugima unutar hotela ili hotelskog poduzea

vanjski benchmarking to je proces u kome se usporeuju odreene prakse i

procesi koji se koriste u organizaciji u procesu prilagodbe, tj. reinenjeringa s praksom drugih hotela ili hotelskih poduzea

6.)NAVEDITE DOBRE I LOE STRANE Mbo!

Pozitivne strane primjene Mbo:

1. poboljanje menaderskih aktivnosti - polazi od konstatacije da je planiranje poetna

funkcija menadmenta, i ini osnov za usmjeravanje k postizanju optimalnih rezultata;

sustav managementa pomou ciljeva tamo gdje se primjenjuje, prisiljava i potice

menadere, da razmiljaju o planiranju, kao sustavu usmjeravanja k dobrim rezultatima, a ne kao o istom planiranju, koje ne dovodi do jasnih rezultata. Ciljno orijentiran menadment egzaktno zahtijeva da menader razmilja, ali i izvrava traene zadatke, kako bi dao najbolje rezultate.

2. sklad organizacijske strukture je stalna briga menadmenta, to mu omoguuje

primjena Mbo..

3. poticanje kvalitete rada uposlenih je stalna prednost kao menadmenta koji

primjenjuje sustav Mbo. Ciljevi su svima jasni i svi izvritelji uz manje resursa izvravaju zadatke, jednostavno ne ekaju instrukcije, smjernice, naloge ili upute, jer su svi pojedinci usmjereni ka jasnim ciljevima. Pomo nadreenih svodi se u pojanjenju ciljeva.

4. uinkovita kontrola, kontrola kao korektivna funkcija, nije mogua bez jasnih

ciljeva. Sustav jasnih ciljeva i Mbo pomau i potiu efikasnost uinkovite kontrole, a ne kao sustav kazne i prinude ve kao sustav kontrole kvalitete. U najirem smislu, kontrola je mjerenje postignutih rezultata, u odnosu na eljeno.

Negativne strane primjene Mbo

1. Nedostatak i nemogunost uenja primjene Mbo pretjerivanje u

profesionalnosti i samokontroli, a da pri tom pojedinac nije spreman podnijeti pritisak, moe slomiti ravnoteu menaderskog tima, ali i pojedinca, te dovesti do gubljenja ne samo integriteta, ve i osobnog zdravlja.

2. Nejasne smjernice za postavljanje ciljeva svako planiranje da bi bilo uinkovito, mora imati sustav jasnih smjernica vizija, jer u protivnom planovi, ukoliko nisu

usmjeravani, postaju skup elja, koje se ne mogu ostvariti.

3. Tendencija naglaavanja kratkoronih ciljeva jedna od loih strana Mbo

proizlazi iz injenice, da je veina menaderskih timova dezorijentirana, estom promjenom strukture vlasnitva te su planovi kratkoroni pa menadment kada postavlja sustav ciljeva, postavlja ih na kratki rok, jer mu nitko ne garantira stalnost.

4. Nefleksibilnost i ostalo menaderi, u hrvatskom hotelijerstvu, esto

svojim neinventivnim i nekreativnim postupcima potiu pristup ne promjene ciljeva.

Jednostavno ciljevi se prepisuju iz razdoblja u razdoblje, ne daju se novi kljuni ciljevi, ne trae se novi rezultati, a Mbo, svojim tehnikama kompleksnosti, ne moe poticati menadment na dugoronost, ve potie kratkorone planove, vezane za jednu turistiku sezonu.

7.) ODREDITE POJMOVNO ODREENJE PREDIVANJA!

Menadersko predvianje se definira kao projiciranje (proricanje) ili procjena,

buduih dogaaja ili moguih uvjeta, u kojima e se hotelsko poduzee nai, u nekom buduem vremenskom razdoblju. Predvianje je vaan aspekt stratekog menadmenta. To su dugorone prognoze koje se zasnivaju na teorijama o odluivanju, a ako je rije o kratkoronim prognozama, one se zasnivaju na zapaanju. Teorije i zapaanja, dvije su osnovne temeljne komponente menaderskog predvianja i obje su potrebite za ispravnost prognoziranja, iako se razlikuju u zavisnosti od onoga to se eli predvidjeti (objekt predvianja) i onoga na koje se vrijeme (vremensko razdoblje) predvia.

Podjela predvianja klasificira se u tri klase predvianja:

1. predvianje posljedica dogaaja

2. predvianje vremena dogaaja

3. predvianje vremenskih serija

8.) KOJE SU METODE PREDVIANJA?

U literaturi se sree veliki broj metoda predvianja. U literaturi novijih datuma,

sree se sve vie metoda s primjenom ekonometrijskih modela, razna operacijska istraivanja, razni sistemski pristupi. Uz sve modele i klasifikacije za sagledavanja klasifikacija metoda predvianja, najvei broj autora prihvaa klasifikaciju Dobrov a:

1. metode ekstrapolacije

2. metode procjene eksperata

3. metode simulacije

9.) OBJASNITE METODU EKSTRAPOLACIJE I NJIHOVE OSNOVNE GRUPE!

Metode predvianja, koje se grupiraju u zajedniku skupinu, koje se najee nazivaju

metode ekstrapolacije imaju zajedniku karakteristiku, da se za predvianje nekog

budueg poslovnog dogaaja, uzima vremenska serija dogaaja iz prolosti, obino je to

vremenska serija od najmanje 10 godina, kada su u pitanju viegodinja predvianja, a kod kratkoronih predvianja, to je serija dogaaja, koja se bazira na najmanje 10 ili vie dogaaja iz neke blie prolosti. Bez obzira kako sagledavali metodu ekstrapolacije trenda, uvijek je to neko projektiranje budunosti, na osnovi iskustava koja su se dogodila u prolosti. U smislu prikaza, ove se metode koriste onda kada se dogaaji iz povijesti i dogaaji koji se predviaju, mogu izraziti kvantitativno pa se ponekad ove metode i nazivaju kvantitativnim metodama predvianja. Metode ekstrapolacije ili kvantitativne metode predvianja mogu se grupirati u etiri osnovne grupe:

1. metode vremenskih serija temelje se na identificiranju zakonitosti razvoja dosadanje pojave ili identifikaciji zakonitosti, koja se ogledala u traenom nizu povijesnih dogaaja s tim da se ta zakonitost projecira na budunost.

2. metode eksplanacije to je model predvianja koji se zasniva na odnosu

izmeu promatrane pojave i imbenika, koji utjeu na tu pojavu tj. utjecat e na njezine

promjene

3. ekonometrijske metode to su jedna od vie metoda koje se koriste za

predvianje buduih stanja; ekonometrijska metoda je kvantitativna metoda koja predstavlja spoj ekonomske teorije, matematike i statistike

4. monitoring pristup oblik je kvantitativnih metoda predvianja i zasniva

se na odreenju pojava sistemskih promjena, u postojeem kretanju poslovnih dogaaja, ili postojeih odnosa u hotelu, ili hotelskom poduzeu.

10.) OBJASNITE METODU PROCJENE EKSPERATA!

Metode odluivanja, koje se svrstavaju u skupinu metode eksperata, jo se u literaturi nazivaju metode konvergentnog usavravanja. Zajednika im je znaajka, da se zasnivaju na prikupljanju, analiziranju i usavravanju odgovora, velikog broja eksperata, na

odreena pitanja njihovog interesa (okruga predvianja).

Individualne procjene eksperata zasnivaju se na postavci, da izabrani ekspert

(pojedinac) posjeduje znanja, iz podruja za koje se vri predvianje, koji ima dokazane kvalitete i pod pretpostavkom da e sam izraditi predvianje. Pojedinac e obino koristiti metode manjeg obima, kao to su intervju, te manje analitike procjene iz podruja koje se predvia.

11.) OBJASNITE GRUPNE PROCJENE EKSPERATA!

Grupne procjene eksperata , zasnivaju se na injenici da, esto za neke sloene

gospodarske procjene, a kod kojih se trai visoki stupanj pouzdanosti, nije dovoljno miljenje ili procjena jednog eksperta, ve se trai vei stupanj pouzdanja prognoze, a to znai angairanje veeg broja eksperata koji ine grupu. Komisijski nain procjene istoznaan je s pojmovima okrugli stol, workshoop, panel diskusija,

brainstorming i ostalim poznatim metodama zasnovanim na neposrednoj komunikaciji

izmeu eksperata, gdje se iznose ideje, analiziraju potencijalna rjeenja i zakljuuju

mogue pojave, dogaaji i rjeenja.

12.) OBJASNITE DELFI METODU!

Delfi metoda je jedna od interdiscipliniranih primjena znanosti, koja se temelji na

pretpostavci i zakonitosti interdiscipliniranosti, ako koristi sustavno miljenje vie eksperata za predvianje tj. simuliranje budunosti.

Delfi metoda ima sljedea obiljeja:

1. to je timski rad i organizator mora sastaviti skupinu eksperata razliitih

struka i zanimanja

2. to je zagarantirana anonimnost odgovora svakog eksperta, ali i eksperta kao

osobe, ime se osigurava zatita od tuih miljenja i utjecaja drugih eksperata ili autoriteta. Anonimnost se postie pismenim radom temeljem upitnika ili radom preko interneta, e-maila, itd., a pravo pristupa odgovoru imaju samo odreeni voe cijelog projekta

3. to je uvijek proces viekratnog ponavljanja postupka, da bi, po sustavu

povratne veze, svi lanovi naruenog tima, mogli biti upoznati sa sumarnim rezultatima prethodnog koraka. Ponavljanje prethodnog koraka, moe se ponoviti, dok voa projekta ne doe do najveeg mogueg pribliavanja cjelini odgovora i postavljenog osnovnog cilja-problema koji treba rijeiti.

4. to je zajedniko miljenje tima eksperata, koje se daje uvijek samo sumarno, u

jezgrovitom statistikom iskazu, na razini struke, bez dodatnih objanjenja, a s ciljem da se zadri anonimnost stavova i prohodnost informacija, na razini eskpertne skupine.

13.) OBJASNITE METODU SCENARIJA !

To je jedna od intuitivnih metoda, koja se isto temelji na prikupljanju, analiziranju

i usavravanju informacija (poslovnih podataka), a polazi od pretpostavke, da se

unaprijed oblikuje neko budue stanje cijelog poduzea ili njegovog pogona, objekta, ili dijela objekta, ili ak nekog procesa. Metoda scenarija koristi se u uvjetima, kada je predvianje teko mogue, poznatim jednostavnim kvantitativnim alatima i kada se eli poboljati proces predvianja neke teko dokuive budunosti. Cilj svih metoda scenarija, je odgovoriti na pitanje, kakvo e neko poduzee (sloeno i veliko) biti, u nekom odreenom vremenu, u budunosti. To je timski rad, zasnovan na interakcijama, sve dok se ne doe do konanog rjeenja.

U najirem smislu provoenje metode scenarija moe se saeti u 6 faza:

1. faza: identifikacija ulaznih informacija, u polaznom trenutku analize

2. faza: adaptacija kvantitativnog instrumentarija (modela) za identifikaciju ulaznih informacija

3. faza: prikupljanje statistiko dokumentacijske osnove

4. faza: izrada alternativnih scenarija

5. faza: izbor first best scenarija

6. faza: donoenje odluke i realizacija izabranog scenarija

14.) OBJASNITE UTOPIJA METODU!

To je jedna od intuitivnih metoda, koja sadri u sebi, visoki stupanj unesenih

tehnika futurologije, kojom se predvia daleka budunost. Ovom metodom predviaju se daleke budunosti, zasnovane na razvoju znanosti i tehnologije, tj. progresa, koji donosi

oekivani razvoj zanosti i tehnologije, u nekom dugom vremenskom periodu. Ova metoda, iz domene futorologije, jedan je od intuitivnih metoda za koju je karakteristian timski rad, ali za razliku od delfi metoda i metoda scenarija, ovdje se trae vrhunski strunjaci, najviih akademskih titula, koji imaju daleki pogled u budunost.

15.) OBJASNITE METODE SIMULACIJE!

Takoer je jedna od metoda procjene eksperata, iz skupine intutitivnih metoda, a

zasnivaju se na izradi modela, koje su skup vie varijabli, gdje se promjenom jedne varijable, simulira ponaanje u budunosti. Model, koji se odabire, obino je prikaz postojeeg stanja iz stvarnosti, a on je skup velikog broja zavisnih varijabli, kao to su broj noenja, prodajna cijena, fiksni trokovi, cijena namirnica, energenata i usluga na tritu itd. One se, kao nezavisne varijable, mijenjaju, te se, u tom modelu, trai - simulira promjena jedne od varijabli.

16.) TO JE STRATEGIJA?

Pojam strategija potjee iz starogrke rijei strategos to bi

trebalo znaiti vojskovoa. Definicija koju je iznio A. D. Chandler Jr., a citira M. Buble

strategija je odreivanje temeljnih dugoronih ciljeva poduzea, prilagoavanje

smjerova poslovnih aktivnosti, odnosno odreivanje koncepcija i izbor resursa, potrebnih za postizanje zacrtanih ciljeva. Strategija u hotelijerstvu je sposobnost odreivanja temeljnih ciljeva, kojima se zaobilaze ili smanjuju iznenaenja, koja mogu umanjiti ili unititi krajnji cilj, a sposobnou se odreuje pravilan izbor uporabe raspoloivih

resursa, kojima se postie traena razina usluge i, s njima, ostvaruje zacrtana dugorona sudbina ciljevi hotelskog poduzea ili hotela.

17.) KOJE SU RAZINE STRATEGIJA U HOTELSKOM PODUZEU?

Na temelju tri osnovne razine menadmenta koja je iznesena u prethodnom tekstu

postoje tri razine strategije:

1. Korporacijska strategija, na razini cjelokupnog poduzea

2. Poslovna strategija, na razini strateke poslovne jedinice

3. Funkcijska strategija, na razini poslovnog funkcijskog podruja

18.) TO JE TO POSLOVNI PORTFOLIO?

Poslovni portfolio Bussines Portfolio karakteristian je za hotelska

poduzea, koja imaju mnogo razliitih poslovnih podruja, koja nisu meusobno povezana, te je nuan razliit pristup svakom od tih podruja. U hrvatskom hotelijerstvu strategija poslovni portfolio, primjenjivat e se u sloenim hotelskim sustavima, koji imaju vie djelatnosti i veoma heterogenu organizacijsku strukturu. Razlikujemo etiri tipa poslovnog portfolia:

1. jednostavni portfolio

2. diferencirani portfolio

3. portfolio konkurentskih prednosti

4. strategijski domino

19.) TO JE TO POSLOVNA STRATEGIJA?

Za razliku od korporacijske strategije koja naglaava razinu poduzea, kao cjeline i

usmjerena je na pitanje djelokruga (podruja poslovanja) i razmjetaj resursa, poslovna

strategija naglaava razinu poslovnih jedinica ili stratekih poslovnih jedinica i usmjerena je na konkurentne prednosti i sinergiju. Poslovna strategija treba dati odgovor na pitanje, kako konkurirati na svakom od trita, koje je hotel odabrao, te se koristi razliitim

modelima, koji se nalaze u literaturi, te radi sagledavanja moguih alternativnih poslovnih strategija stoje na raspolaganju dvije metode odabira poslovnih strategija:

1. model ivotnog ciklusa proizvoda i

2. porterov model generikih strategija

20.) OBJASNITE MODEL IVOTNOG CIKLUSA NEKOG TURISTIKOG OBJEKTA ILI USLUGE!

Model ivotnog ciklusa ugostiteljskog objekta ili usluge temelji se na modelu

ivotnog ciklusa proizvoda koje se u literaturi naziva PLC Product Life Cycle, a temelji se na spoznaji da su i prirodni i umjetni sustavi podvrgnuti zakonu nastajanja i nestajanja. Prema ivotnom ciklusu, koji se sastoji od est faza: pojava, razvoj, zrelost, zasienje, degeneracija i smrt, koncipiran je ivotni ciklus turistikog objekta ili usluge, koji se prema Kreitneru sastoji od pet faza, koje prati pet temeljnih tipova strategije:

1. faza predkomercijalizacije inovativna strategija

2. faza uvoenja infiltracija

3. faza rasta napredovanje

4. faza dozrijevanja obrambena

5. faza opadanja povlaenje

21.) OBJASNITE PORTER-OV MODEL GENERIKIH STRATEGIJA!

Za odabir strategije, kojom e se postizati konkurentska prednost, moe posluit

Porterov pristup, koji, u svojem opem pristupu, polazi od pretpostavke, da je bit strategije u izboru puta, za postizavanje konkurencije. Model generikih strategija temelji se na dvije veliine:

irini trita, ovisno da li poduzee eli vladati cjelovitim tritem ili

samo nekim trinim segmentom (specijalni segment turista, razliitost geografskog

podruja dolaska turista i sl.), koja predstavlja ordinatu kooridnatnog sustava i

relativna konkurentska prednost, koja pokazuje nain ovladavanja trita

(posebnim turistikim programima ili niskim trokovima), koja predstavlja apscisu koordinatnog sustava

Tri generike strategije Porterovog modela su:

1. strategija diferencijacije

2. strategija voenja trokova

3. strategija fokusiranja

22.) NAVEDITE IMBENIKE UTJECAJA NA IZBOR STRATEGIJE U HOTELIJERSTVU!

Utjecaj na izbor strategije, kljuno je pitanje, u pravilnom odabiru strategije koja

e dati optimalne, tj. oekivane rezultate. U tom odabiru, pitanje je, koji su to imbenici,

koji e utjecati na pravilan izbor. To su, zasigurno, metode i tehnike analiza, kojima e se

pravilno odabrati strategija, koja osigurava ostvarenje ciljeva. M. Buble navodi tri skupine analiza, koje osiguravaju dijagnosticiranje imbenika utjecaja, na izbor strategije:

1. analiza ope ili socijalne okoline

2. analiza poslovne okoline ili okoline zadatka

3. analiza interne okoline ili interna analiza

23.) OBJASNITE Pest ANALIZU ANALIZA OPE OKOLINE!

Analiza ope ili socijalne okoline, u literaturi se navodi, da se u najveem broju sluajeva, pomou PEST analize, koja u sutini utvruje prilike i prijetnje, koje dolaze iz

djelovanju sljedeih vrsta okolina:

politiko pravne (P)

ekonomske (E)

socijalno kulturne (S)

tehnoloke (T)

U nastavku teksta, postavlja se pitanje, to su to prilike i to su to prijetnje.

Prilika opportunity, u najveem broju literature, oznaava vanjske imbenike

i situacije, koje utjeu na poduzee, u ostvarivanju svojih ciljeva. U najirem smislu,

u hotelskom poduzeu to su anse, prilike, pogodnosti ili situacije za hotelsko

poduzee, koje se javljaju tijekom poslovanja, a koje utjeu na poduzee u pravilu, izvana. To su razni materijalni i demografski resursi, razvoj znanosti i tehnologije... To su prilike, ali ee e biti prijetnje.

Prijetnja threat to su takoer vanjski imbenici i razne sloene situacije, koje

takoer dolaze iz okruenja, ali im je obiljeje da mogu potpuno onemoguiti pa ak

zaustaviti ili unititi, ostvarenje stratekog cilja poduzea. U eksternim sluajevima,

ak, mogu dovesti i cijelo poduzee u opasnost. To je skup vanjskih imbenika, koji

predstavljaju opasnost i suprotnost su od prilika. Kod navedene analize, treba imati u vidu bipolarnost i prilika i prijetnji, tj. povoljna prilika moe postati prijetnja i obrnuto.

24.) OBJASNITE PORTFOLIO ANALIZU!

Portfolio analiza se najee, u strunoj literaturi , naziva portfolio analysis.

Sastoji se od skupa metoda i tehnika, kojima se procjenjuje odabir strategije, u sustavu

stratekog upravljanja hotelskog poduzea. U portfolio analizi, uvijek se polazi od

pretpostavke, da je poduzee sloeni i dinamiki sustav. Mogue slabosti, hotelskog poduzea, ne manifestiraju se samo u obavljanju pojedinih aktivnost i neadekvatnoj bazi pojedinih resursa, ve one mogu proizai iz neadekvatnog miksa usluga. U hotelijerstvu, portfolio analiza se koristi za meusektorsku usporedbu gospodarskih grana, za analizu u velikim hotelskim sustavima, ali koristi se i za analizu pojedinih usluga, u hotelu.

25.) TO JE STRATEKI MANAGEMENT U HOTELIJERSTVU?

Strateki menadment je proces, kojim se osigurava spremnost hotelskog poduzea na

adaptaciju okoline, koja se stalno mijenja. Strateki menadment ima pogled nad svim aspektima djelovanja hotelskog poduzea, ali s time da moe usmjeravati, hotelsko poduzee, prema eljenom cilju. Strateki menadment je dakle proces kojim se osigurava spremnost poduzea da se prilagodi promjenama okoline, a to se ini kontrolom ostvarivanja ciljeva poduzea te poduzimanjem korektivnih akcija, kako u planovima, tako i u taktikama i strategiji poduzea. Imamo 3 podsustava stratekog menadmenta: odreivanje strategije

primjena strategije

kontrola i razvoj strategije

1. to je odluivanje?

Odluivanje (decision making) bi se moglo definirati kao: izabiranje smjera, odnosno

naina djelovanja, izmeu vie alternativa.

Odluivanje je proces identifikacije problema i proces rjeavanja problema.

Identifikacija problema je faza, u procesu odluivanja, u kojoj se prati, kakvi su uvjeti u

organizaciji i okolini, kako bi izvedba bila zadovoljavajua, te kako bi se dijagnosticirali uzroci smetnji.

Odluivanje je sloeni psihosomatski proces odabira, izmeu vie moguih alternativa,

izmeu kojih se odabire ona, koja je najpovoljnija i kojom se ostvaruje cilj poslovanja.

2. Objasnite sustav meusobnog odnosa upravljanje, rukovoenje, izvrenje!

Funkcija upravljanja vezuje se uz procese postavljanja ciljeva, planiranja, organiziranja, voenja i kontrole, kao menaderskih funkcija, ime se funkcija upravljanja i menadment gotovo izjednaavaju, ali se procesi odluivanja uvijek postavljaju iznad menadmenta, te se time dovodi u sumnju izjednaavanja pojma odluivanja i upravljanja. Funkcija upravljanje je u osnovi funkcija vlasnitva i proizlazi iz vlasnitva,

te se uvijek upravljanje bazira na pravu, tj. neotuivom pravu vlasnika nad kapitalom, tako je vlasnik kapitala uvije nositelja prava, tj. nositelj je funkcije upravljanja nad kapitalom (imovinom).

Rukovoenje je poslovna funkcija, koja je postavljena izmeu upravljanja i

izvrenja. Rukovoenje je u zavisnom odnosu s upravljanjem, jer funkcija upravljanja odreuje nositelja rukovodeih aktivnosti u poduzeu. Funkcija rukovoenja ostvaruje se kroz proces donoenja odluka, odnosno kroz odluivanje na svim razinama rukovoenja.

Izvravanje se definira kao skup izvrnih operacija, koje dolaze iz menaderskih

odluka. Izvravanje je nastavak ralambe menaderskih zadataka, iz kojih i proizlaze.

Najee, proces izvravanja nije u neposrednoj vezi s vlasnikim upravljanjem, naime,

izmeu vlasnikog upravljanja i izvravanja postavlja se menadment, sa skupom

svojih odluka.

3. to je to poslovno odnosno menadersko odluivanje?

Poslovno odluivanje je proces vezan za donoenje odluka, kao moguih poslovnih

alternativa, od kojih se odabire ona poslovna alternativa, koja poduzeu treba osigurati

postizavanje zadanog cilja. Poslovno odluivanje obuhvaa iri krug poslovnih odluka, u odnosu na menaderske odluke, koje su skup izvrnih odluka.

Menadersko odluivanje svodi se na odnos menadmenta i odluivanja, tj. pojma

rukovoenja i odluivanja. Menaderska odluka esto sadri odreenu razinu privatnih odluka.

4. Navedite vrste menaderskih odluka!

Odluka je izbor izmeu vie inaica pravaca djelovanja, orijentiranih k ostvarenju cilja.

S aspekta poznatog problema:

Programirane odluke koriste se za rjeavanje rutinskih problema u situacijama

koje se uvijek ili esto ponavljaju.

Neprogramirane odluke koje se javljaju prvi puta, u uvjetima koje menader do

tada nije imao.

S aspekta ustaljenosti kriterija odluivanja:

Rutinske odluke koje se svakodnevno ponavljaju, to je razina radnog mjesta via to je broj rutinskih odluka manji i obrnuto.

Adaptivne odluke koje se vie bave problemima nego samim zadatkom.

Inovativne odluke koje su usmjerene na promjenu ciljeva, svrhe i politike

poduzea, zahtijevaju kreativno miljenje i napor zaposlenih.

S aspekta razina menadmenta:

Strateke odluke one kojima se odreuje strategija poduzea, donose ih najvii organi upravljanja u poduzeu.

Taktike odluke one gdje je situacija i problem poznat, te su zahtjevi, koji se

rjeavaju pomou taktikih odluka, jasno postavljeni. Taktike odluke su operacionalizacija stratekih odluka.

Operativne odluke odluke najnie razine menadmenta, kojima se

realiziraju taktike odluke. Koriste se u situacijama koje se ponavljaju.S aspekta razina menadmenta i naina odluivanja:

Intuitivne odluke temelje se na intuiciji, odnosno osjeaju,

javljaju se u svim razinama menadmenta. Najee su vezane uz svakodnevni ivot. Mogu biti kreativne, ali obino nisu pouzdane.

Odluke na temelju prosuivanja temelje se na prijanjem iskustvu i znanju,

koriste se za iste ili sline situacije. Odluka na temelju prosuivanja obino je brza i s

malim ueem trokova, ali je i kratkog dosega, moe se donositi kad su situacije

poznate i kad se ponavljaju.

Racionalne odluke proizlaze iz sloenih procesa zasnovanih na

analitikom postupku, kojem je temelj poznavanje faza donoenja racionalnih odluka, a najee se javljaju u sferi stratekog odluivanja i u situacijama koje su do tada nepoznate. Nikad nisu jeftine.

S aspekta razina menadmenta u odnosu poduzea i okoline:

Institucijske odluke donose menaderi najvie razine menadmenta, a tiu se

poslovne strategije poduzea, kao i odnosa poduzea s okolinom.

Organizacijske odluke srednja razina menadmenta, odnose se na problematiku

diferencijacije u poduzeu kao i integracije izmeu dijelova poduzea.

Operativne odluke najnia razina menadmenta, tiu se redovnih svakodnevnih aktivnosti u poduzeu.

S aspekta prirode problema o kojem se odluuje:

Strukturirane odluke nia razina menadmenta, donose se u okviru odreene

strukture, te su uvjetovane tom strukturom. To su najee programirane odluke.

Nestrukturirane odluke najvia razina menadmenta, najee su neprogramirane, donose se u situacijama gdje nema stalnih uloga ni linija komunikacija.

S aspekta nositelja (subjekta) odluivanja:

Vlasnike odluke odluke vlasnika poduzea, skuptine dioniara

ili nadzornih organa, dakle organa upravljanja.

Menaderske odluke odluke uprave, direktora poduzea, kao i menadera svih razina.

Izvrne odluke odluke svih zaposlenih na njihovim radnim mjestima.

S aspekta broja nositelja (subjekta) odluivanja:

Individualne odluke donose ih pojedinci na svojim radnim mjestima, razlikuju se po

vanosti, s obzirom na radno mjesto pojedinca.

Skupne odluke vane odluke, donosi ih vei broj pojedinaca, koji rade na rjeavanju nekog problema.

Kolektivne odluke egzistencijalne odluke, donosi ih najvei organ upravljanja u poduzeu.

S aspekta morala:

Moralne odluke zasnovane na moralnim naelima, to nije garancija njihove

zakonske osnove.

Nemoralne odluke ne zasnuju se na moralnim naelima, ali ne

moraju biti u suprotnosti sa zakonom.

S aspekta zakona:

Zakonske odluke temeljene na zakonima, i donositelj ne snosi posljedice sankcija

utemeljenih na zakonima.

Nezakonske odluke donesene izvan zakona i donositelj moe imati posljedice i

moe snositi sankcije, utemeljene na zakonima.

5. Objasnite modele odluivanja!

Modeli odluivanja, u menaderskom poslu, mogu se definirati kao objekt, koji

reprezentira neku zamiljenu stvarnost (model), a ta prenesena stvarnost, mora se to vie

pojednostavniti, kako bi se na modelu sagledale sve posljedice, koje se mogu dogoditi sutra, u stvarnosti. Modeli odluivanja obino su podloga za uspjeno odluivanje.

6. Navedite procese i tehnike donoenja odluka uvjetovane rizikom!

7. Navedite tehnike odluivanja koje su vezane za procese odluivanja!

To su: generiranje alternativnih rjeenja, vrednovanje (evaluacija) alternativnih rjeenja iselekcija alternativnih rjeenja.

8. Objasnite brainstorming!

Brainstorming je jedna od najstarijih i najpoznatijih intuitivnih, kreativnih metoda generiranja ideja.

Sastoji se od: formuliranja problema, iznoenja ideja i evaluacije ideja.

Formuliranje problema odvija se na nain da se postoji pitanje

Kako poboljati?, na iji odgovor postoje dva naina: ekstenzivno

(neprecizni odgovori, bogate ideje) ili sublimirano (precizni odgovori, siromane ideje).

Iznoenje ideja odvija se u grupi od 5-12 osoba, u trajanju od 30 min se iznose

ideje za rjeavanje problema, a pridravaju se ova pravila:

- kvantiteta ima prednost nad kvalitetom

- kritika iznijetih ideja nije dozvoljena

- nema ogranienja fantaziji, jer i nestvarna ideja moe simulirati stvaranje stvarnije ideje

- bitan je uinak grupe, a ne pojedinca

Evaluacija ideja podrazumijeva njihovo klasificiranje, vrednovanje i selekciju, radi izbora one ideje, koja e se realizirati.

9. Objasnite morfoloku analizu!

Morfoloka analiza uz pomo morfoloke sheme, odnosno morfoloke matrice, iznalazi

rjeenja problema. Ralanjuje problem, na nain, da u pretkoloni unosi elemente problema ili utjecajne veliine, a u zaglavlju matrice, odnosno njezinim redovima, unosi

elementarna rjeenja. Spajanjem elementarnih rjeenja punom linijom predstavlja jedno rjeenje, a isprekidanom linijom drugo rjeenje zadanog problema. Za izvoenje ove analize potrebno je 30 minuta do 2 sata, a angaira se 4-7 osoba. Ova analiza se zbog svoje sloenosti manje primjenjuje od drugih jednostavnijih metoda.

10. Objasnite sinektiku!

Cilj sinektike je stvaranje jedne precizne ideje za rjeenje odreenog problema.

Sinektika se temelji na saznanju, da se kreativno i produktivno miljenje, esti, i dugotrajno, odvija u sferi podsvjesnog, te da tom kreativnom procesu stvaranja ideja pogoduju asocijacije, pomou analogija. Sinektiki postupak sastoji se od 3 faze: upoznavanja s problemom, otuivanja problema i strukturne sinteze. Za ovaj postupak potrebno je 5-7 osoba, a voa tima jedini poznaje prirodu problema, ostali se dre u mraku, kako ne bi izgubili na kreativnosti.

11. Objasnite marginalnu analizu!

Marginalna analiza jo se zove granina analiza, a predstavlja metodu kojom se

analiziraju odnosi ukupnih, prosjenih i graninih veliina. Marginalna analiza znaajna je za istraivanje ravnotee poduzea. Marginalna analiza se, naroito, koristi pri

rjeavanju svakog ekonomskog problema izbora. U tom smislu, ona omoguava rjeenje problema alokacije resursa, bilo za realizaciju razliitih ciljeva, bilo za maksimalizaciju zadanog cilja.

12. Objasnite cost benefit analizu!

Cost benefit analiza se jo zove analiza uinkovitosti trokova, a predstavlja unapreenje

marginalne analize, na podrujima, na kojima treba ocjenjivati prihvatljivost neke

alternative i s aspekta kvantitativnih faktora. Cost benefit analiza se vie koristi za donoenje odluka o velikim investicijskim zahvatima, odnosno razvojnim projektima nego za sitno investiranje. Posebno je primjenjiva pri donoenju odluka o investicijama u infrastrukturu.

13. Objasnite tehnike odluivanja vezane za selekciju alternativnog rjeenja!

Tehnike su: iskustvo (oslon na prolost), eksperiment te istraivanje i analiza.

Iskustvo do odreene mjere najbolji uitelj, jer sve informacije koje ovjek

dobiva, iz svoje okoline, od ranih dana, moemo nazvati iskustvom. Svako iskustvo

zastarijeva razvojem i primjenom znanosti. Ona podruja, u kojima se znanost najbre razvija, dovode i do breg zastarijevanja iskustva. Iz navedenog se moe zakljuiti da se menadment treba koristiti vie iskustvom o zakonitostima, nego iskustvom o pojavama, koje se dogaaju.

Eksperiment je provjeravanje posljedica, koje bi se dogodile u praksi, nakon

selekcije nekog alternativnog rjeenja. Ovo je najskuplji nain provjere izabranog

alternativnog rjeenja, budui da i nakon zavrenog eksperimentiranja mogu postojati sumnje u to to eksperiment dokazuje. Zato se ova tehnika primjenjuje nakon razmatranja drugih metoda. Razlikujemo dvije vrste eksperimenta: pravi (javlja se u obliku laboratorijskog eksperimenta i u obliku eksperimentalnog istraivanja u prirodnim uvjetima) i kvazi eksperiment (javlja se u obliku tzv. prirodnog eksperimentiranja i u obliku tzv. ex post facto eksperimenta).

Istraivanje i analiza najuinkovitija tehnika selekcije alternativnih

rjeenja, jer podrazumijeva rjeavanje problema, na nain, da ga se najprije razumije, te se traga za odnosima izmeu najpresudnijih varijabli, ogranienja i pretpostavki, koje

se odnose na pretpostavljeni cilj. Ovaj pristup odvija se pomou olovke i papira, odnosno raunala i ispisa.

Razlikujemo logiku analizu (zakoni logike) i kvantitativnu analizu (matematiko-statistike metode).

14. Navedite tehnike odluivanja koje su vezane za vrste i razina odluka!

Inovativne odluke primjenjuju se tehnika stabla odluivanja i

Osborneov model kreativnosti, jer se odnose na neobine i neodreene probleme.

Adaptivne odluke primjenjuju se analiza kritine toke i tehnika

matrice plaanja, jer se odnose na umjereno neodreene probleme i alternativna rjeenja.

Rutinske odluke primjenjuju se pravila i standardne procedure, te

umjetne inteligencije, jer se odnose na poznate i dobro definirane probleme.

15. Objasnite ekspertne sustave!

Ekspertni sustavi su jedna od metoda umjetne inteligencije. Oni predstavljaju

raunarske programe, za rjeavanje problema, koji zahtijevaju posebna ekspertna znanja i specijalno razvijene metode. Programirani su na temelju koritenja pravila zakljuivanja, tipa ako-onda, formalnoj, simbolikoj i rasplinutoj logici, semantikoj mrei i frejovima (okvirima). Ekspertni sustavi predlau rjeenje, temeljeno na kompjuterskom procesu, slinom logikom zakljuivanju. Oni posjeduju bazu znanja i metode za nadograivanje informacija te sadre sve

znaajke komunikacije s ekspertom, iz nekog podruja, ime su eljene informacije,

koje se na taj nain dobiju, popraene objanjenjima i stavovima.

16. Objasnite analizu toke pokria (Break Even Point Analysis)!

Analiza toke pokria pokazuje odnose izmeu opsega proizvodnje, prihoda, trokova i

profita za hotelsko poduzee. U literaturi se jo naziva i analizom odnosa trokova, obujma proizvodnje i profita. Njezina je bit u tome, da utvrdi odnose izmeu trokova i

profita, u zavisnosti o kretanju razine aktivnosti, odnosno obujma uinka. Ona polazi od

injenice da se trokovi ponaaju razliito, ovisno o obujmu uinka.

17. Objasnite matricu odluivanja!

Matrica odluivanja nain je prikazivanja posljedica izbora neke alternative

(odluke), zavisno o situaciji, meutim, posljedice odluka izraavaju se u ulaganjima, dobiti, trokovima i sl., te odatle naziv matrica plaanja (Pay-off Matrix). To je tehnika odluivanja, koja se primarno koristi u uvjetima neizvjesnosti, odnosno u sluaju rizika. Tehniku matrice karakteriziraju etiri temeljne varijable: strategije, stanja, vjerojatnost i posljedice.

18. Navedite tehnike odluivanja vezane za inovativne odluke!

To su: stablo odluivanja i Osborneov model kreativnosti.

Stablo odluivanja tehnika odluivanja koja se temelji na

odnosima izmeu strategije i stanja, slino kao u matrici odluivanja. Stablo odluivanja je slikoviti model, kojim se reprezentira itava struktura odluivanja, te je lake primjenjiv kod analiza i donoenja niza odluka. Koristi se za kompleksne probleme financija, marketinga, uvoenje novih proizvoda i dr. Korisno je za donoenje odluka, u uvjetima rizika, jer koristi kriterij oekivane vrijednosti.

Osborneov model kreativnosti tehnika koja s koristi u procesu

donoenja inovativnih odluka, a usmjerena je na stimuliranje kreacije, razvijanje suradnje i grupno donoenje inovativnih odluka. Temelji se na postavki da veina ljudi i ljudskih

grupa, ima potencijal za visoku kreativnost i inovaciju, u donoenju odluka, ak i kreiranje ideja utopijskog karaktera. Ovaj model sastoji se od tri faze: istraivanja problema, otkrivanja ideja i traenja rjeenja.

19. Navedite informacijske sustave koji slue za podrku odluivanja!

Sustavi za transakcijsku obradu podataka (TPS) odluivanju pruaju neizravnu potporu.

Sustavi za automatizaciju uredskog poslovanja (OAS) takoer pruaju neizravnu potporu odluivanju.

Menaderski informacijski sustavi (MIS) pruaju izravnu potporu odluivanju.

Menaderski sustavi za podrku odluivanju (MSS) pruaju izravnu potporu

odluivanju, a dijele se na:

1. sustave podrke odluivanja (DSS)

2. sustave za podrku grupnom odluivanju (GDSS)

3. ekspertne sustave (ES)

4. sustave za podrku vrhovnom menadmentu (ESS)

20. Odredite pojam organiziranje!

Organiziranje je dio menadmenta koji ukljuuje uspostavljanje namjeravane strukture

uloga za ljude unutar organizacije poduzea.

21. Odredite pojam organizacije rada!

Organizacija rada definira se kao svjesna ovjekova djelatnost kojom se usklauju svi

initelji (materijalni, usluni i ljudski) proizvodnje (stvaranja usluge) glede postizanja

optimalnih rezultata rada. Jedan od osnovnih zadataka organizacije rada je uspostava

skladnih meusobnih odnosa izmeu svih initelja proizvodnje (stvaranja usluge) kako bi se postigli optimalni rezultati.

22. Koji je osnovni zadatak projektiranja organizacije?

Osnovni zadatak projektiranja organizacije sastoji se u sljedeem:

Ralanjivanje ukupnog zadatka poduzea

Formiranje radnih mjesta

Formiranje organizacijskih jedinica

Projektiranje odnosa izmeu organizacijskih jedinica

Projektiranje sustava upravljanja

Projektiranje organizacije radnog kolektiva

Projektiranje organizacije tijekova

Projektiranje prostorne organizacije

Projektiranje organizacijskih sredstava

23. Koje su faze procesa organiziranja?

Pokretanje postupka projektiranja organizacije predstavlja trenutak kada se donosi odluka o potrebi unapreenja organizacije.

Analiza postojee organizacije ima zadatak detaljno istraiti injenice i podvrgnuti kritici postojee stanje.

Projektiranje modela nove organizacije faza u kojoj se izrauje projekt i stvara

odgovarajua dokumentacija potrebna za primjenu projekta.

Aplikacija projektiranog modela organizacije posljednja faza iji su glavni

stupnjevi: planiranje primjene, izrada dokumentacije, obuka kadrova, izvoenje projekta, praenje projekta u primjeni.

24. Objasnite razliku izmeu formalne i neformalne organizacije!

Formalna organizacija je formalno uspostavljena organizacijska struktura, koja se

javlja kao rezultat procesa organizacijske izgradnje na temelju unaprijed utvrenog rasporeda poslova i sustava meusobnih veza u odreenoj organizaciji. Formalna organizacijska struktura je propisana i slubeno utvrena te ini kraljenicu, odnosno kostur svake organizacije. Neformalna organizacija vezuje se za ljude i njihovu djelovanje u organizaciji te se moe definirati kao skup relativno trajnih odnosa meu ljudima u organizaciji koji su se razvili

tijekom njihovog zajednikog rada, a djeluju na formalne ciljeve organizacije.

25. Nabrojite i objasnite ope metode organizacije!

Analitike metode temeljene na analizi kretanja rezultata poslovanja

preko raznih indikatora koriste se odgovarajuim indikatorima poslovanja poduzea na

temelju kojih se zakljuuje o globalnoj efikasnosti organizacije poduzea.

Analitike metode temeljene na ispitivanju funkcioniranja elemenata

poslovanja temelje se na postavci da svako poduzee mora posjedovati odgovarajue komponente ljude, materijale, opremu, radne uvjete, metode rada, potroae i novac koje prolaze kroz odreene postupke osiguranje, koritenje, odravanje i obnavljanje. U tom procesu nastaju odreene promjene koje se ocjenjuju ocjenama od 0 do 3, a zbroj tih ocjena pokazuje bonitet organizacije poduzea.

Kompleksna analitika metoda predstavlja svojevrsnu kombinaciju raznih

analitikih metoda u namjeri da kvantitativnom determinacijom izvri ocjenjivanje postojee i oblikovanje nove organizacije. Provodi se u dvije faze, prva se odnosi naocjenjivanje razine postojee organizacije, a druga na projektiranje modela nove organizacije.

Metoda procesnih funkcija dosta je slina prethodnoj, s tom razlikom to uvodi

pojam procesne funkcije kao vanog dijela funkcija menadmenta. U tom se smislu

razlikuje devet procesnih funkcija: evidentiranje, obavjetavanje, kontroliranje, analiziranje, odluivanje, planiranje, usklaivanje, organiziranje i izvoenje.

Grafiko-matrine metode predstavljaju instrumentarij za razgranienje

nadlenosti i odgovornosti izmeu pojedinih organizacijskih jedinica, te pojedinih

radnih mjesta (posebno menaderskih) unutar tih jedinica.

Kompleksna matrina metoda temelji se na ralanjivanju

cjelokupnog poslovanja poduzea i matrino-grafikom reguliranju odnosa izmeu nositelja poslova. Ralanjivanje poslovanja provodi se prema odreenim principima i to najprije na poslovne funkcije, zatim na podruja poslovanja i elemente poslovanja te konano na radne postupke. Potom se provodi grupiranje zadataka i njihovih nositelja, da bi zatim uslijedilo koncipiranje makro, mezo i mikro organizacijskog modela.

26. Nabrojite i objasnite posebne metode organizacije!

Posebne metode organizacije namijenjene su rjeavanju pojedinanih organizacijskih

problema, tj. onih problema koji se odnose na jedno radno mjesto ili na jedno funkcijsko podruje. Posebne metode organiziranja, koje se koriste za unapreivanje organizacije, su mnogobrojne. Jedan dio tih metoda sastavni je dio tzv. operacijskih istraivanja (metode zaliha, redovi ekanja, metode zamjene, simulacija itd.), neke se mogu nai u okviru tzv. produktivistikih tehnikam (analiza sustava, razni sustavi menadmenta, opisi poslovanja, procjene poslova itd.), a neke se mogu nai u literaturi iz organizacije (razna shemiranja, metode raspona kontrole, metode niveliranja, metode pravno-organizacijske formalizacije, metode komunikacijskih mrea, tehnike i oblici korespondencije, metode itinerera, metode i tehnike distribucije utjecaja, stohastiki modeli organizacijske agregatizacije, metode i tehnike igre uloga i studija sluajeva itd.)

U kojim e se sluajevima koristiti navedene metode zavisi o karakteru

organizacijskog problema koji se eli rjeavati, ciljeva koji se ele postii te raspoloivosti vremena, kadrova i sredstava.