Digestivni sistem (apparatus digestorius) ini skup organa koji su zadueni za obradu unijete hrane, njeno sprovoenje, odabiranje hranjivih sastojaka koji su potrebni organizmu, te izbacivanje nesvarenih ostataka hrane

Tumori gastrointestinalnog sistema

Organi probavnog sistema

Digestivni sistem (apparatus digestorius) ini skup organa koji su zadueni za obradu unijete hrane, njeno sprovoenje, odabiranje hranjivih sastojaka koji su potrebni organizmu, te izbacivanje nesvarenih ostataka hrane. Ovaj sistem je u veinskom dijelu izgraen od organa cjevastog oblika, a njegova ukupna duina je 8 10 m. U sastav ovog organskog sistema ulaze : usna duplja (cavitas oris), drijelo - tanije njegov srednji i donji dio (pharynx), jednjak (oesophagus), tanko crijevo (intestinum tenue) sastoji se od dvanaestopalanog crijeva (duodenum), tatog i usukanog crijeva (jejunum et ileum); debelo crijevo (intestinum crassum) sastoji se od slijepog crijeva (caecum) kojemu je pridodat crvuljak (appendix vermiformis), sitog crijeva (colon) koji se dijeli na ushodni dio (colon ascedens), popreni dio (colon transversum), nishodni dio (colon descendens) i sigmoidni dio (colon sigmoideum); marno crijevo (rectum) sastoji se od proirenog dijela (ampulla recti) i marnog kanala (canalis recti) koji se zavrava marnim otvorom (anus). Organi koji su pridodani ovom sistemu su : jetra (iecur; hepar), una kesa (vesica fellea), guteraa (pancreas) i slezana (lien).Simptomatologija oboljenja organa digestivnog sistema Bol kao koristan mehanizam ima veliko znaenje, ali naalost u mnogim sluajevima ona nije prvi nego posljednji simptom bolesti.

Svaki organ u abdomenu daje bol u odreenom podruju abdomena, meutim lokalizacija bola kadkada ne odgovara mjestu lokalizacije organa koji tu bol projekcira. Kod malignih procesa bol se javlja odmah nakon uzimanja hrane, dok se kod nekih oboljenja moe javiti i do nekoliko sati nakon konzumiranja hrane, kao to je sluaj kod ulkusne bolesti.

Gubitak elje za hranom, munina (nausea), povraanje (vomitus; emessis), regurgitacija, tucanje (singultus), oteano gutanje (dysphagia), poveano eanje (polydpsia), proliv, opstipacija, konstipacija, krvarenja iz gastrointestinalnog sistema (hematemeza, melena), malaksalost, mravljenje su takoer simptomi oboljenja organa digestivnog sistema.

Pojam tumor i njihova podjela Tumori ili neoplazme oznaavaju masu izmijenjenih elija koje pokazuju nepravilan i progresivan rast. Iako uzrok ovih novotvorina nije potpuno jasan, smatra se da one nastaju kao posljedica djelovanja razliitih unutranjih i spoljanjih fakrora. Svi tumori se dijele na dobroudne (benigne) i zloudne (maligne). Osnovna razlika izmeu ove dvije grupe je u tome to se maligni tumori bre ire i daju metastaze, kako u okolne limfne lijezde, tako i u udaljena tkiva i organe, te se na osnovu ovoga odreuje malignost nekog tumora. Benigni tumori su jasno ogranieni od okolnog zdravog tkiva. Naravno, dijagnoza zloudnog tumora ne podrazumijeva nuno smrt. Pravodobnom dijagnozom, i dobrim odabirom terapije izljeenje je kod nekih malignih tumora mogue. Posljednji stadij tumora je harestija koja predstavlja potpunu izmorenost organizma i sigurnu smrt. Metastaze su posljedica oslobaanja tumorskih elija ili dijelova tumorskog tkiva, te njihovog limfogeng i hematogenog irenja uz ugradnju u udaljenim tkivima i njihovog rasta u sekundarni tumor.

TNM klasifikacija tumora ocjenjuje rasprostranjenost tumora (T), stanje regionalnih limfnih vorova (N) i prisustvo ili odsustvo metastaza (M). Znaenje ove klasifikacije je prognostiko i analitiko.

Tumori usne upljine Zbog svoje lokalizacije tumori sluznice usne upljine, jezika i eljusti obino se rano dijagnosticiraju, jer su lako vidljivi. Inspekcija usne upljine spada u rutinski dio gastroenerolokog pregleda.Benigni tumori usne upljine Benigni tumori usne upljine su relativno rijetki i mogu poticati iz svih tkivnih struktura usta. Najee su angiomi (hemangiomi i limfangiomi). Razliite su veliine, a svojim rastom mogu uzrokovati makroglosiju i makroheliju. Mali hemangiomi mogu biti dio hereditarne teleagiektazije. Ovi tumori zahtijevaju lijeenje dok ne krvare ili ne vre kompresiju na okolno tkivo. Terapija se sastoji u eksciziji dijatermijom ovisno o veliini i prirodi tumora.

Veina tumora lijezda slinavica je benigna. Benigni mijeani tumor ovih lijezada je jo poznat i kao pleomorfni adenom. Najee su lokalizirani u parotidnoj lijezdi, a puno rjee u submandibularnoj lijezdi. Obino se javljaju izmeu 20 i 30 godina ivota. Rastom izrasline dolazi do oteanog ili onemoguenog pokretanja vilice, a zbog pritiska na sluni kanal moe se javiti gluhoa. ak i ako se potpuno otklone moe doi do pojave recidiva.Maligni tumori usne upljine est maligni tumor usta je karcinom. Na usnama karcinom poinje kao mikronodularna promjena sluznice ili kao bjeliasta ploa koja lii na leukoplakiju. Kasnije lezija ulcerira, relativno kasno metastazira, ali se lokalno iri i vrlo brzo prodire u kosti koje izgrauju eljust. Mukarci obolijevaju ee od ena, kao i puai lule i osobe izloene suncu.

Karcinom jezika se najee javlja u starijih mukaraca i lokaliziran je na prednje dvije treine jezika. Predisponirajui faktor je hronina iritacija prekomjernim puenjem ili vakanjem duhana. Promjena najee ima izgled ulceracije. Karcinom se iri na okolne strukture usta. Vrlo brzo i esto metastaze daje u vratne limfne vorove, dok su hematogene metastaze rijetke. Terapija je radikalna ekstirpacija tumora s limfnim vorovima u bloku, a nakon toga primjena radioterapije.

Maligni tumori lijezda slinavica nastaju od nelijeenih malignih novotvorevina. Najei su karcinomi, a zatim adenokarcinomi i sakromi. Karcinomi su vrste grae, brzo prodiru u okolno tkivo uzrokujui kompesiju koja dovodi do deformacije lica to olakava postavljanje dijagnoze. Do recidiva moe doi i nekoliko godina nakon odstranjenja maligne neoplazme.Tumori jednjaka U oboljenja jednjaka s poveanim rizikom od nastanka karcinoma ubrajaju se ahalazija, Barrettov ezofagus, dugotrajne strikture poslije korozivnih oteenja jednjaka i ezofagealni veb. Nema specifinog lijeenja koje bi sprijeilo pojavu karcinoma. Periodina kontrola ovakvih bolesnika treba biti endoskopska, biopsika i citoloka, s nadom da e rano otkrie pojave karcinoma omoguiti bolji uinak odgovarajue terapije. Benigne neoplazme jednjaka Benigni tumori jednjaka su prema lokalizaciji u ezofagealnoj stijenci i po histo-genetsko-etiolokoj klasifikaciji dijele na epitelne koji proizilaze iz struktura sluznice i obino rastu intraluminalno, i neepitelne (mezenhimalne) s izlaskom iz dubljih mezanhimalnih struktura stijenke jednjaka, koji se ire prvenstveno intramularno, a kasnije egzofino. Veliina benignih tumora se kree od zrna prosa, lee, graka, pa sve do veliine jajeta. Dok je tumor malen ne uzrokuje gotovo nikakve potekoe, no s rastom i ovisno o mjestu lokalizacije moe uzrokovati vei broj tegoba. est je osjeaj stranog tijela, moe se javiti munina, povraanje, regurgitacija, te disfagija. Bol se zavisno od lokalizacije moe javiti retrosternalno, dorzalno-torakalno i epigastrino. U sluaju dodira ili kompresije tumora na larinks ili traheju moe nastati kaalj, guenje i devijacija disajnih puteva.

Dijagnoza se postavlja ezofagoskopski, biopsijom, te rendgenoloki (mada se kadkada endokopski i rendgenoloki tumor moe previdjeti). Kod veih tumora treba nastojati ekscizijom pomou dijatermije dobiti za histoloki pregled vei isjeak ili itav tumor. To je ujedno i terapijski zahvat, koji se, ako treba moe ponavljati kod svake endoskopske kontrole. Hirurka terapija je potrebna kod mezenhimalnih tumora s funkcionalnim potekoama.

Maligne neoplazme jednjaka Od malignih neoplazmi jednjaka na prvom mjestu dolazi karcinom, dok su ostale rjee; npr. sakromi. Karcinom je epitelna neoplazma, a ostale noplazme su mezenhimalne.

Karcinom jednjaka (carcinoma oesophagi) je u prosjeku je pet puta ei kod mukaraca nego kod ena i veinom se pojavljuje u petoj i estoj deceniji ivota. Etiologija karcinoma jednjaka nije poznata, ali se smatra da iritacijski faktor znaajno doprinosi njegovom nastanku. Jako uivanje akloholnih pia, nikotina, neuredan nain prehrane s nedovoljno savakanom hranom, brzo gurtanje vrue i jako zainjene hrane ili pia (aj) dovode do lokalne iritacije na sluznici i do smanjenja rezistencije organizma.

Karcinom jednjaka se primarno najee lokalizira na fiziolokim suenjima jednjaka. Kod ena je ee lokalizovan u gornjem dijelu, a kod mukaraca u donjem dijelu jednjaka. Zahvata itavu debljinu stijenke jednjaka, te se lako iri u medijastinum. Karcinom gornje treine jednjaka se limfogeno iri u duboke vratne limfne vorove, karcinom srednje treine u medijastinalne, a donje teine u abdominalne limfne vorove. Udaljene metastaze se nalaze u pluima, jetri, kostima, mozgu. U trenutku otkrivanja obino je uznapredovao. Po obliku moe biti egzofitini polipoidni tip, koji raste u lumen jednjaka i daje simptome opstrukcije; ulcerativni tip ulceracije uzrokuju krvarenje i metastaze, a kasnije dovode do opstrukcije jednjaka; infiltrirani tip. Glandularni tip adenokarcinoma lokaliziran u donjoj teini jednjaka je rijetko primarni karcinom jednjaka, a ee primarni karcinom eluca koji raste u jednjak. Anaplastini karcinom je najrjei, ali najmaligniji prema svom klinikom toku. Jednjak je mjesto i sekundarnih karcinoma, odnosno metastaza iz primarnih karcinoma hipofarinksa, larinksa, bronha, medijastinuma, dojke, eluca, guterae, prostate i testisa.

Rani oblik karcinoma jednjaka moe biti asimptomatski ili imati jedva primjetne simptome: lagana prolazna disfagija koja je posljedica tumorskog suenja jednjaka, osjeaj postojanja stranog tijela, prolazna promuklost, lagana bol pri gutanju, retrosternalno peenje. U podruju stenoze dolazi do zadravanja hrane koja se raspada uzrokujui upalne promjene stijenke, te neugodan zadah iz usta. Bolesnik u poetku ne moe progutati samo vrstu hranu, a kasnije je oteano i gutanje tekue hrane, a u krajnjem stadijumu je onemogueno gutanje i sline. Kompresija tumora na nervus recurens brzo izaziva promuklost. Bolesnici su blijedi, anemini ili imaju melene i hematemeze. Zbog infiltracije velikih ila mediastinuma mogue su u njima pojave tromboze. Od ostalih kompikacija javlja se jo i: pareza dijafragme (zbog pareze n. phrenicusa), bol, parestezija i pareza ruke (zbog pritiska na brahijalni splet). Dolazi do poveanja limfnih vorova, hepatomegalije zbog udaljenih metastaza. Od laboratorijskih nalaza je ubrzana sedimentacija eritrocita, javlja se leukocitoza, anemija, poveana laktatdehidrogenaza, alkalna i kisela fosfataza (kod metastaza), lagano poveanje alfa1 fetoprotein. Rano otkrivanje bolesti je mogue ezofagoskopijom s biopsijom u 80% sluajeva i citologijom u 95% sliajeva. Ezofagoskopija otkriva i ocjenjuje oblik tumora, lokaliuzaciju i operabilnost. Rendgenoloki polipoidni karcinom se vidi kao nepravilno suenje jednjaka. Ulcerozni tip se moe vidjeti kao neota i izrezuckana granica prenika. Infiltrirani sciozni tip se vidi kao koncentrino suenje jednjaka, s nepravilnom rubovima, dilatacijom gornjeg dijela i zastojem hrane.

Prognoza bolesti je vrlo teka. Ona ovisi o uznapredovalosti tumora u trenutku dijagnostike, njegovoj lokalizaciji, proirenosti, metastazama, te o postojeim komplikacijama. Hirurki zahvat je mogu kod lokalizacije karcinoma u donjoj i gornjoj treini jednjaka ali samo ako je promjena manja, dok je operacija karcinoma srednjeg dijela jednjaka gotovo nemogua ili zavrava sa tekim komplikacijam.

Lijeenje karcinoma jednjaka je operativno, radioloko i kemoterapijsko. Prije nego se pristupi bilo kojoj vrsti terapije potrebno je utvrditi da li je oboljeli sposoban da je podnese. Za odravanje oralne prehrane postavlja se Atkinsonova, odnosno Celestinova tuba. Treba naglasiti da postavljanje ove tube ne produava ivot inoperabilnog bolesnika nego ga ini podnoljivim. Postoje tri radikalne operativne metode :

prvom se recesira jednjak i neposredno uspostavlja kontinuitet digestivnog trakta;

drugom se jednjak recesira i sekundarno uspostavlja kontinuitet digestivnog trakta;

treom se recesira itav jednjak i izvodi pretorakalna plastika.

Radioloka terapija se provodi kod inoperabilnih sluajeva, dok kemoterapija citostaticima ima uinka samo kod ranih oblika karcinoma.

Maligni melanom (melanoma malignum oesophagi) je rijedak primarni malignom jednjaka. Javlja se kao veliki polipoidni pedunkularni tumor. Moe postojati i kao melanosakrom.

Karcinosakrom jednjaka (carcinosacroma oesophagi) je manje maligan i rijetko daje metastaze.Tumori elucaBenigne neoplazme eluca Pravi polipi u elucu su neoplazme s visokim potencijalom maligne alteracije, ali su jako rijetki.

Hamartomi se javljaju u elucu najee kao pedunkularni polipi u sklopu Peuz Jeghersova sindroma. Mogu biti i multipli i postii jako veliku veliinu. Ovdje spadaju i mioepitelni polipoidni tumori, juvenilni polipi i hemangiomi koji su u elucu jako rijetki.

Heterotopije u elucu rijetko izazivaju karcinom.

Mezenhimalne neoplazme se mogu javiti kao polipozne eflorescence.

Benigne epitelne neoplazme su esto polimorfne grae, tako da samo potpuni histoloki pregled cijelog polipa, dobijenog resekcijom dijatermijskom omom osigurava sigurnu dijagnostiku. Elektroresekcija polipa i drugih malih tumora u elucu je ujedno i terapija.

Pod slikom polipa mogu se kriti i maligni karcinomi.

Maligne neoplazme eluca Karcinom eluca je najea maligna neoplazma gastrointestinalnog sistema. Javlja se u svim ivotnim dobima, ali ipak rijetko u osoba mlae ivotne dobi. ee oboljevaju mukarci.

Na pojavu ovog karcinoma utjeu prehrana, zemljite, genetski i socio ekonomski faktori. Istraivanja pokazuju da u populaciji koja u prehrani ima preteno krompir, suenu i soljenu ribu, glaziranu riu, ee javlja karcinom eluca (Japan, Island). Nadalje, istraivanja pokazuju da ee oboljevaju nosioci krvne grupe A osim u Japanu, gdje je to sluaj sa krvnom grupom B.

Adenomi u elucu su rijetki, a samo oni predstavljaju pravo prekancerozno stanje. Smatra se da manje od 1% eluanih ulkusa maligno uznapreduje. U bolesnika s permicidnom anemijom primjeena je pojava adenomatoznih, neoplastinih polipa i eluanog karcinoma 3 4 puta ee nego u ostaloj populaciji.

Nodularni tip karcinoma se makroskopski endoskopski predstavlja kao vea ili manja promjena sastavljena od pojedinanih ili grupnih nodusa (voria) koji sekundarno ulceriraju i dovode do znaajnog oteenja eluane sluznice.

Ulcerativni tip karcinoma ima najee izgled plitke ulceracije. Rubovi su izboeni nad dnom ulceracije, dok je periferija ulceracije i okolno tkivo zadebljano, infiltrirano i nodularno.

Karcinomi eluca povrnog, superficijalnog tipa se ire kroz mukozu i submukozu, u poetku nezahvaajui dublje slojeve. Nabori promjenjene sluznice su rigidni i to je jedini znak po kojem se razlikuju od okolne sluznice.

Karcinom gljivastog (fungiformnog) izgleda se izbouje u upljinu kao samostalna, esto dijelom ulcerirana promjena koja urasta u okolnu sluznicu i dublje slojeve tkiva.

Karcinom koji se iri fokalno ili difuzno kroz slojeve eluca naziva se plastini linitis (linitis plastica). Dovodi do pretvaranja eluca u zadebljani uski tubus u kojem se ne vidi lokacija tumora.

Mnogi karcinomi eluca izluuju sluz koja lii na elatinu, pa se takvi karcinomi jo nazivaju i koloidni karcinomi ili elatinozni karcinomi. Lauren karcinome eluca dijeli na intestinalni tip i difuzni tip. Kod interstinanog tipa se mogu uoiti lijezde. Interstinalni karcinom eluca je dobro ogranien, i pokazuje varijaciju u strukturi. ei je u osoba iznad 55 godina. Difuzni tip karcinoma ima jednolinu strukturu, nije jasno ogranien, te iroko zahvata sluznicu. Moe biti graen od rasutih, solidarnih ili malih grozdova elija. lijezde nisu prisutne, ali veina ovih tumora izluuje sluz. Izraena je proliferacija (razaranje) vezivnog tkiva. ei je kod osoba u dobi od 47 godina.

Oko 75% karcinoma eluca lokalizirano je u antropilorinoj regiji i na maloj krivini, a po statistici ga slijede karcinom na kardiji, zadnjoj stijenci eluca, forniksu, velikoj krivini i prednjoj stijenci eluca.

Infiltracija pilorusa i kardije svojim rastom izaziva brz razvoj simptoma, te je dijagnostika karcinoma ove lokacije olakana. irenje karcinoma eluca se odvija na nekoliko naina : direktno irenje u okolna tkiva i organe (guterau, jetru, slezenu, donji dio jednjaka, dvanaestopalno crijevo i uni mjehur), limfogenim putem i hematogenim metastaziranjem.

esto se simptomi neoplazme javljaju kao epigastrine tergobe kao to su munina, gadljivost, gubitak apetita i tjelesne teine. Ovi simptomi se javljaju dosta kasno, kada je maligni proces u uznapredovaloj fazi. Ponekad se smetnje javljaju samo nakon pretjerivanja u konzumiranju hrane. Moe se javiti i krv u stolici i ispljuvku, te dijareja. Karcinom kardije moe dovesti do disfagije sa regurgitacijom i substernalnom boli. Metastaze u jetri dovode do razvoja utila koe, ascitesa uz uveanje jetre. Metastaze u kotanom sistemu dovode do pojave lumbarga (bol u lumbalnom dijelu kime). Akutni abdomen je posljedica perforacije ulceriranog eluanog karcinoma. Obino maligni ulcerirani karcinom eluca daje simprome mnogo ranije nego to dovede do perforacije.

Ako se u epigastriju palpira rezistencija, nesinkronovana s disanjem, to je znak uznapredovalog karcinoma eluca. Limfni vorovi su poveani u lijevoj supraklavikularnoj regiji, lijevoj aksili, du ivice grudnog miia ili duboko u aksili. Digito - rektalnim pregledom u odmaklom stadijumu bolesti moe se nai tzv. cul-desac fenomen pri kojem se iznad prostate u mukaraca, ali i u odgovarajuoj regiji kod ena palpiraju tvrdi vorovi koji su pokriveni netaknutom sluznicom. Vaginalnim pregledom se mogu palpirati poveani jajnici kao posljedica tzv. Kruckenbergovog tumora koji nastaje zbog irenja primarnog karcinoma eluca. Temperatura moe biti poviena i u ranoj fazi, a redovno prati uznapredovali oblik maligne neoplazme.

Rengenolokim pregledom se moe previdjeti 30 40 % razvijenih karcinoma eluca i 80 87% ranih karcinoma eluca. Uprkos tome ova dijagnostika metoda ima visoku primjenu. Endoskopskim pregledom je mogue tano odreivanje lokacije tumora. Biopsijom u toku endoskopskog pregleda je mogue uzeti uzorak tkiva za ispitivanje.

Perforacija je vrlo rijetka komplikacija eluanog karcinoma, te najee nastaje u predjelu male krivine. Daljnje komplikacije su prodiranje karcinoma u stijenku kolona stvarajui gastrokoline fisure, te krvarenja u vidu hematemeze i melene. Upalne reakcije te srastanje tumora sa susjednim organima je esto u kasnoj fazi.

Jedina uspjena metoda lijeenja tumora eluca je operativni zahvat. Dokazivanjem metastaza operativno odstranjnje primarnog tumora je doslovno nepotrebno, jer i u sluaju potpunog odstranjenja primarne lezije dolazi do irenja metastaziranog tkiva. Radioterapija karcinoma eluca nije uspjena. Kemoterapija se upotrebljava kod inoperabilnoh pacijenata koji imaju jaku bol. Prognoza karcinoma eluca je loa i ovisi o rasprostranjenosti procesa u trenutku otkrivanja. Pogodnija je kod intestinalnog nego kod difuznog karcinoma.

Rani karcinom eluca (RK, ili EGC) je karcinom u ranim fazama razvoja koji je lokaliziran na sluznici ili sluznici i podsluznici, ali ne urasta u miini sloj. Rni karcinom eluca treba razlikovati od rnog koji je ogranien na mali dio eluane sluznice i koji se otkriva i uklanja u poetnoj fazi. Prognoza ovog karcinoma zavisi od faze u kojoj se dijagnosticirao. Kliniki simptomi ukazuju na prisustvo peptikog ulkusa, pacijenti imaju dispepsiju, bol u predjelu epigastrija, muninu, povraanje i krvarenje u probavnom sistemu. Simptomi se povlae pri primjeni simptomatske terapije, to usporava postavljanje stvarne dijagnoze. Razlikuju se tri tipa ovog karcinoma :

Tip I ili protirdirani tip je izboeni ili polipoidni tip koji se prua u lumen eluca;

Tip II ili superficijalni tip karakterie se neravnim plama i dijeli se na tri pod tipa:

Tip IIa ili elevirani tip lezija je izdignuta iznad okoline, ploasta je i jasno ograniena,

Tip IIb ili ravni lezija je u nivou sa okolnom sluznicom, a od nje se razlikuje samo po izmijenjenoj boji,

Tip IIc ili deprimirani (uvueni) lezija je pljosnata i malo ispod nivoa okolne sluznice;

Tip III ili ekskavirani tip ispoljava se kao ekskavirana lezija u obliku veih ili manjih ulceracija.

Rani karcinom eluca ee se javlja kombinovano sa vie tipova. Nastaje u donjoj polovini ili treini eluca. U zavisnosti od dubine moe se podijeliti na intramukozni i submukozni tip. Metastaziranje u okolne limfne vorove je ee kod submukoznog tipa.

Kod ovog karcinoma se uoava pojava zdravih polja, tj. zdravo tkivo je okrueno malignom promjenom. U klinikoj slici se mogu javiti promjene apetita, munina, povraanje, disfagija, dispepsija, opstipacija ili proliv. Dijagnoza se postavlja gastroskopskim i rendgenolokim pregledom (s tehnikom dvostrukog kontrasta), te biopsijom same promjene.

Terapija je hirurka, odnosno djelomina ili potpuna gasteroktomija.

Neepitelni tumori eluca su rijetki. Terapija je hirurka, ali ako je rije o pojedinanim i manjim promjenama mogua je transendoskopska elektrokoagulacija ili laserska fotokoagulacija. Kontraidikacija za biopsiju je sumnja na tumor vaskularnog porijekla, jer moe doi do obilnog krvarenja. Lipome pokriva normalna eluana sluznica koja se zbog veliine promjene i mehanikog optereenja moe upaliti. Mogu izazvati krvarenje.

Lejomiomi su ograeni od okoline, graeni su od glatkih miinih vlakana, nepravilno su rasporeeni, a izmeu njih se nalazi fibrozno tkivo.

Neuromi sporo rastu. Mogu se javiti kao vanom (ei je u ena, i na njegovom vrhu postoji ulceracija), neurofibrom (ee izrasta iz mienterinog nego iz submukoznog nervnog spleta),

Neuroblastom,

Simpatoblastom,

Paragangliom.

Tumori tankog crijeva Veina tumora tankog crijeva su benigne prirode, dok se maligni tumori u obliku raka, limfoma i karcinoida jako rijetki.Benigni tumori tankog crijeva Benigni tumori tankog crijeva ukljuuju nenormalan rast masnih i nervnih elija, zatim elija vezivnog i miinog tkiva. Kao i veina drugih dobroudnih tvorbi, ni ove neoplazme ne uzrokuju simptome. Simptomi koji se javljaju su uglavnom vezani za lokalizaciju i veliinu promjene. Neoplazma moe dovesti do djelominog ili potpunog suenja crijeva ili do strangulacije crijeva, ako se jedan dio crijeva uvue u drugi. Ponekada se moe javiti i krvarenje iz gastrointestinalnog sistema. Benigni tumori su : adenomi, leiomiomi, fibromi, lipomi, haemangiomi, limfangiomi i polipozni sindromi. Male novotvorine se mogu ukloniti endoskopskom elektrokauterizacijom, dok je za vee neoplazme potreban operativni zahvat.Maligni tumori tankog crijeva Iako rak tankog crijeva nije est, osobe sa Chronovom boleu i celijakijom spadaju u rizinu skupinu. Tvrd ili izduen odsjeak crijeva uzrokuje limfom koji se javlja u jejunumu i ileumu. Pored limfoma i karcinoma, zbog specifine grae tankog crijeva u njemu se moe pojaviti i tzv. neuroendokrini tumori od kojih je najpoznatiji karcinoid. Luenje hormona malignog tumora nije rijetkost. Tumori mogu dovesti do suenja crijeva, pojave jake boli u trbuhu te povraanje. Pored ovoga maligni tumori dovode i do pojaanog gubitka bjelanevina iz crijeva to se ispoljava pojavom edema na ekstremitetima i nakupljanjem tekuine u trbunoj i pleuralnoj duplji. Pri dijagnostici tumora tankog crijeva koristi se endoskopija, rendgenogram s barijem, dok je terapija hirurka.

Tumori apendiksa Tumori apendiksa su vrlo rijetki. Kod benignih se odstranjuje crvuljak, a kod malignih je potrebno odstraniti i ileum i cekum.Tumori debelog crijeva este novotvorine u debelom crijevu su polipi koji su najei benigni. Meutim, zbog mogunosti maligne alteracije preporuuje se odstranjnje svih novotvorina u ovom podruju. Rak debelog crijeva je jako est.Benigni tumori debelog crijeva Benigni tumori se dijele na epitelne, kao to su : tubularni adenom (adenomatozni polip), vilo-tubularni adenom, metaplastini polipi; limfoidne kao to je benigni limfoidni polip; vezivnotkivne : lipomi, leiomiomi, neurogeni tumori; mjeane (hamartoma): Peutz Jerghers sindrom, juvenilna polipoza. Polip predstavlja rast tkiva iz crijevne stijenke te zauzima uplinju crijeva. Polipi najee rastu u rektumu i donjem dijelu debelog crijeva dok su rijetki u njegovom gornjem dijelu. Neki polipi posjeduju peteljku, a njihova veliina varira (vei polip znai i veu mogunost maligne alteracije). Ove neoplazme se mogu podijeliti u tri grupe :

hiperplastini polipi koji su naei;

adenomatozni polip; polipozni sindromi. Iako rijetko uzrokuju simptome, pilipi mogu biti uzrok krvarenju iz rektuma. Ukoliko je polip na duoj peteljci mogue je njegovo ispadanje kroz anus, ali se to deava iznimno rijetko. Proliv je posljedica izluivanja vode i soli kod velikih polipa koji su najvjerovatnije kancerogeni ili e to tek postati.

Polipi se mogu osjetiti manuelnim rektalnim pregledom, ali se ee otkriju prilikom rutinske sigmoidoskopije. Nakon otkrivanja prisutnosti polipa nuna je kolonoskopija (pretraga kojom se pretrauje cijelo debelo crijevo) kojom se moe i uzeti materijal u dijagnostike svrhe. Prije uklanjanja polipa iz debelog crijeva nuna je upotreba klizme i laksativa, a potom se polipi uklone za vrijeme kolonoskopije rezanjem. Ukoliko je nemogue uklanjanje polipa tokom kolonoskopije, onda je potreban operativni zahvat. Odstranjene novotvorbe obavezno pregledava patolog, te utvruje njihov stupanj maligmosti. Nakon uklanjanja polipa kolonoskopski pregled se ponavlja nakoj jedne godine, a zatim po odredbi doktora. Obiteljska polipoza je priroeno stanje gdje se razvije 100 ili ak i vie prekanceroznih, adenomatoznih polipa koji prekrivaju debelo crijevo i rektum. Polipi se razvijaju za vrijeme djeijeg uzrasta i doba odrastanja. Rizik od raka kolona, koji se kod nelijeenih sluajeva razvija uglavnom prije 40. godina, moe se otkloniti ako se potpuno odstrani debelo crijevo (i rektum). Kod nekih pacijenata polipi rektuma nestanu ako se ukloni dio debelog crijeva a rektum se pripoji na tanko crijevo. U sluaju da je otklonjeno cijelo debelo crijevo tanko e se prazniti preko otvora nainjenog na trbunoj stijenci (ileostoma). Gardnerov sindrom je tip nasljednje polipoze gdje se benigni tumori pojavljuju svuda po tijelu, i u crijevima. Osobe koje boluju od ovoga sindroma spadaju u visokorizinu skupinu za nastanak raka debelog crijeva.

Peutz Jeghersov sindrom je nasljedno oboljenje gdje se kod oboljelih u elucu, tankom i debelom crijevu pojavljuju tzv. mladenaki polipi. Osobe koje imaju ovaj sindrom imaju smeu kou i sluznice, pogotovo usne i desni. Ovaj sindrom ne poveava rizik od nastanka raka debelog crijeva, ali zato poveava rizik od nastanka raka drugih organa (guterae, plua, dojke, jajnika i maternice).Maligni tumori debelog crijeva U pramaligna stanja se ubrajaju adenomi koji uzrokuju obiteljsku polipozu, te ulcerozni kolitis. U etiologiji se mogu izdvojiti genetski faktori, te sveukupni nain ivota koji podrazumijeva nain ishrane, tjelesne aktivnosti i dr. Pri ocjeni ozbiljnosti stanja koriste se sljedei pokazatelji :

tip tumora (papilarni, tubularni, mucinozni, tip peatnog prstena); opta diferenciranost (dobra, umjerena, srednja);

polaritet jedara (lako prepoznatljiv, jedva prepoznatljiv, neprepoznatljiv);

konfiguracija tubula (kompleksni tubuli, prosti tubuli, nepravilni tubuli, nema tubula);

nain rasta tumora (ekspanzivni i infiltrativni);

limfocitna infiltracija (naznaena, umjerena, slaba);

fibrosis (slaba, umjerena, ekspanzivna).

Kod irenja karcinoma se razlikuju etiri stadijuma. Kod prvog stadijuma ( A ) promjene su na nivou sluznice. U drugom stadijumu ( B ) dolazi do infiltracije do seroze. Promjene u limfnim vorovima su uoljive kod treeg stadijuma ( C ), a u etvrtom ( D ) stadijumu je vidljivo metastaziranje.

Karcinom debelog cvrijeva je drugi najei tip raka i drugi po uestalosti smrtnih sluajeva. Najvei rizik od karcinoma imaju osobe pete decenije i starije. Rak kolona i rektuma se zasebno evidentiraju zbog razliite anamneze. Rak kolona je oko 2 puta ei od raka rektuma, te ei je kod ena nego kod mukaraca. Rak debelog crijeva ne mora zahvatiti oba njegova dijela zajedno. Tani uzroci ovoga oboljenja nisu poznati, ali se smatra da odreeni faktori vie doprinose razvoju oboljenja. U faktore rizika spadaju : dob ei je kod starijih osoba, iako nije iskljueno njegovo pojavljivanje i u pubertetu; prehrana ee se javlja kod osoba koje konzumiraju visokokalorine namjernice, hranu bogatu ivotinjskim mastina, a siromanu biljnim vlaknima, kalcijom, vitaminom D; prisustvo polipa u debelom crijevu; prisustvo nekih drugih bolesti kao npr. rak jajnika, maternice i dr.; prisustvo raka debelog crijeva u bliskih lanova porodice; upale debelog crijeva . . . Simptomi zavise od lokacije, proirenosti i tipa raka. Simptomi koji su uglavnom prisutni od pojave neoplazme su umor i slabost zbog izraene anemije. Desni, uzlazni dio debelog crijeva ima vei promjer i tanju stijenku, te zbog tekueg sadraja do zaepljenja dolazi tek u kasnom stadijumu raka. Kod iznimno velikog tumora, promjena se moe palpirati preko trbunog zida. Tumor ove lokacije moe izazvati poveanje tjelesne temperature, znojenje, malokrvnost, gubitak tjelesne teine. Lijevi, silazni dio debelog crijeva ima manji promjer i deblju stijenku, dok je sadraj u njemu poluvrst, te se ranije pojavljuje aepljenje. Maligna neoplazma u ovom podruju uzrokuje naizmjenino opstipaciju i dijareju. Krv u stolici se rijetko moe vidjeti makroskopski, pa je potrebno mikroskopsko ispitivanje stolice na skriveno krvarenje. U trbuhu moe biti prisutna grevita bol. Kod raka rektuma krvarenje se javlja za vrijeme pranjenja crijeva, ali se moe javiti i osjeaj da crijevo nije potpuno ispranjeno. Bol se najee javlja kada se rak proiri na drugo tkivo izvan rektuma. Za rano postavljanje dijagnoze je vaan redovit pregled, posebno kod rizinih skupina. Pored ispitivanja stolice na prisustvo krvi u dijagnostici se upotrebljavaju i druge metode kao to su kolonoskopija, sigmoidoskopija, zatim serije rendgenskih snimki debelog crijeva (pacijentu se daje nekoliko klizmi sa otopinom barija), te digitorektralni pregled. Krvnim pretragama se moe uoiti poveana koncentracija tumorskih markera npr. karcinoembrionalni antigen, CA 19 9 i CA 128. U dijagnostici se mogu korostiti i druge metode kao npr. NMR (nuklearna magnetna rezonanca), PET (pozitronska emisijska tomografija) koristi se za otkrivanje proirenosti raka te aktivnosti uoenih promjena.

Lijeenje karcinoma zavisi od stepena uznapredovalosti u trenutku otkrivanja. Ako se rak debelog crijeva otkrije u ranom stadijumu razvoja i ako se odmah pone sa odgovarajuom terapijom, anse za potpuno izljeenje su i do 95%. ak i ako ne doe do potpunog izljeenja mogue je bolest drati pod kontrolom.

Lokalno lijeenje podrazumijeva zraenje ili operativno odstranjivanje tumorskog tkiva u crijevu, pa ak i udaljenih metastaza. Sistemsko lijeenje obuhvata primjenu kemoterapije i biolokih lijekova koji se rasporeuju po cijelom tijelu. Prilikom hirurkog lijeenja uklanja se veliki dio zahvaenog dijela crijeva i okolnih limfnih vorova, te se spajaju preostali dijelovi. Kod rektalnog karcinoma nain operacije ovisi o udaljenosti neoplazme od anusa te zahvaenosti crijevne stijenke. Ukoliko je karcinom znatno uznapredovao u potpunosti se odstranjuje rektum i anus, te se na trbunom zidu naini kolostoma (hirurki napravljen otvor koji povezuje preostali dio debelog crijeva sa trbunim zidom). Ona moe biti privremena i trajna, izaziva iritaciju okolnog tkiva. Nakon operacije kod bolesnika se moe pojaviti krvarenje i / ili druge komplikacije, proliv ili opstipacija. Radioterapija je postupak pri kojem se koriste zrake velike energije za unitavanje stanica maligne neoplazme. Ova vrsta terapije se esto izvodi ambulantno, iznimka su bolesnici koji zajedno sa radioterapijom primaju i kemotrapiju te je njihovo lijeenje bolniko. Radioterapija moe biti : neoadjuvantna moe se primjeniti prije operacije s ciljem da se tumor smanji omoguavajui potedni operativni zahvat;

adjuvantna primjenjuje se nakon operacije;

palijativna primjenjuje se za lijeejnje metstaza

Kao nuspojave mogu se pojaviti : umor, iscrpljuenost, munina, povraanje, proliv, krv u stolici, grevi u crijevima, nemogunost mokrenja. Na mjestu zraenja koa moe biti crvena, osjetljiva, napeta i suha. Nuspojave se uglavnom povlae nakon prestanka terapije. Kemoterapija ima sistemski uinak na organizam, odnosno djeluje i na zdrave elije u organizmu. Ona podrazumijeva upotrebu odreenih lijekova kako bi se zaustavio rast i razmnoavanje malignih elija. Nuspojave ovoga naina lijeenja su : umor, munina i povraanje, manjak leukocita, poveana sklonost ka nastanku infekcija, manjak eritrocita i trombocita, stomatitis, alopecija i dr.

U bioloke lijekove (imunoterapija) se ubrajaju monoklonska protutijela koji se veu na tumorske stanice. Oni ne uzrokuju opadanje kose te se kao nuspojave javljau : povien krvni pritisak, osip, glavobolja, slabost, suha koa, poviena temperatura i dr. Ova terapija se primjenjuje u kombinaciji s kemoterapijom. Potrebno je provoditi periodine kontrole kako bi se na vrijeme otkrila pojava recidiva ili novog karcinoma. Kontrola ukljuuje fizikalni pregled, pregled stolice na krv, kolonoskopiju, rengensku snimku plua i laboratorijske testove.

Tumori jetreBenigni tumori jetre

U benigne tumore se ubrajaju hemangiom, adenomi i hemartromi.

Hemangiom je ei u ena nego u mukaraca. Najee se susree kavernozni tip. U dijagnostici se primjenjuje arteriografija jetrene arterije, dok odstranjivanje moe biti segmentelnom ili lobarnom resekcijom jetre.Hepatoangiomi su tumori hepatinih elija i esto su multipli. Ponekad ih je nemogue ukloniti. Holangiohepato angiomi su tumori izvodnih kanala jetre, najee su solidarni.

Maligni tumori jetre Hepatom je najei primarni tumor jetre. Izaziva nagli pad tjelesne teine i brzo dovodi do nastanka anemije. Bol je posljedica veliine tumora koji raste na povrini jetre. Mogu se javiti i utica i hipertenzija. Dijagnoza se postavlja splenoportografijom, selektivnom arteriografijom, UZV jetre, biopsijom nekarekteristinog tkiva. Ukoliko je hepatom solidarna maligna neoplazma koja nije dala metastaze radi se lobarna resekcija jetre. Jetra je naee mjesto sekundarnih tumora.

Tumori guterae U pankreasu se mogu pronai ciste koje se dijele na prave ciste i pseudociste. Prave ciste se dijele na embrionalne, neoplastine i parazitarne. Pseudociste se dijele na : posttraumatske ciste pankreasa koje nastaju usljed traumatske rupture kanala za izluivanje; retencione ciste nastaju usljed zadravanja sadraja koji noramalno treba da se izlui. Prave ciste se razvijaju sporije nego pseudociste. Velike ciste uzrokuju bol zbog pritiska na okolno tkivo, muninu i povraanje. Ukoliko cista spreava oticanje sadraja iz guterae moe se javiti utica, a ukoliko su jako velike mogu se palpirati preko trbunog zida. U dijagnozi je vana anamneza, RTG snimak, splenoportografija. Terapija cista ove lokacije je djelomina ili totalna resekcija pankreasa.Maligni tumori pankreasa Karcinom guterae je najee lokalizovan na glavi guterae. Iako se moe javiti u svakom ivotnom dobu, najei je izmeu 40 i 60 godina. Karcinom glave guterae i papile Vateri je ei kod mukaraca. Metastaze se nalaze u pankreasu i aortnim limfnim vorovima, a kasnije i u udaljenim organima. Karcinom papile Vateri brzo daje metastaze. U klinikoj slici se javljaju bolovi u epigastriju koji se ire u lea. U poetku su povremeni, a kasnije stalni. Boja koe je tamnoutozelena, a pojavu utice prati svrab. Mogue je uveanje jetre i une kese. Karcinom papile je praen melenom, dok je stolica kod karcinoma glave guterae aholina. Dijagnoza se postavlja radiolokim pregledom, a od laboratorijskih nalaza bilirubin je povean, poveane su lipaza i amilaza. Anemija i leukocitoza se javljaju zbog nekroze tkiva. Rijetko se mogu uoiti hiperglikemija i glikozurija. Terapija je hirurka uz radioterapiju.

Sakrom pankreasa je rijedak i javlja se u vidu cista.

Tumori Largenhansovih ostrvaca su rijetki. Insulinom se najee javlja izmeu 30. i 60. godina, podjednako u oba pola. Maligni oblik dovodi do proliferacije beta-elija. Bolesnik natate osjea zamor, tremor (nevoljno grenje i oputanje poprenoprugaste muskulature) i pospanost. Javljaju se grevi, diplopija, midrijaza, usporeno disanje i halucinacije. U teeim sluajevima moe nastupiti hipoglikemijska koma. Terapija je operativna.Tumori unog mjehura

Tumori une kese su nekada bili iznimka, dok se danas sve ee susreu. Kamenci u ovom organu predstavljaju znatan rizik od razvoja neoplazme. Pored njih, ulogu u nastanku tumora imaju i starosna dob (osobe starije od 60 godina su podlonije oboljenju), spol (ene obolijevaju dva puta ee nego mukarci), malformacije unih kanalia, puenje, prekomjerna tjelesna teina, izlaganje potencijalnim kancerogenima, upotreba lijekova na hormonalnoj bazi ... Javljaju se simptomi prisustva kamenaca u unoj kesi, opstruktivna utica, a moe se javiti i napad akutne upale une kese. utica moe biti praena svrbeom koe. Javlja se bol u trbuhu gore desno, munina i povraanje koje rezultiraju gubitkom apetita i mravljenjem. Urin je taman, dok je stolica esto aholina. Kadkada se moe javiti i poviena tjelesna temperatura.

U dijagnostici se koriste UZV, CT, MR i laboratorijske pretrage. Kod maligne neoplazme potrebno je hirurko odstranjenje une kese, te kemo i radioterapija. Uravnoteena ishrana, uz dosta tjelesne aktivnosti smanjuje rizik od oboljenja, kao i smanjenje tjelesne teine i prestanak puenja.Tumori slezane Tkivo slezane je jako otporno prema svim elijama koje ne uestvuju uz njenoj fiziolokoj grai i funkciji, te su bilo kakve patoloke promjene slezane jako rijetke. Jako rijetko se u ovom organu mogu pojaviti maligne neoplazme, od kojih su najei limfosakromi i angiosakromi. Izljeenje se kadkada moe postii splenektomijom.

Zakljuak: Iz svega navedenog moe se zakljuiti da se razvoj neoplazmi u digestivnom sistemu ne moe prevenirati, ali se rizik moe smanjiti pravilnom ishranom, fizikom aktivnou, redovnim kontrolnim pregledima rizinih skupinama. Osnovni problem kod svih neoplazmi je to ne daju simptome u ranom stadijumu razvoja, nego tek kada je dolo do znatnije destrukcije tkiva, ili ak metastaziranja.Literatura:Osnovi specijalne patoloke anatomije Miroslav Opri;

Gastroenterologija I dio Jereb, Teodorovi;Hirurgija Petkovi, BukurovPAGE - 11 -