Strah od materinskoga jezikaPiše: Cicibela

“Svaka ptica svojim glasom pjeva”…Prošlo je 170 godina od čuvenog govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog o hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru: … «Ako smo mi njega doma ustanovili, utvrdili i podigli, ne imamo se strašiti već ništa od nikakove strane, od nikakove stvari!!!»

Poliglot sam, mnogi mi zavide,al’ engleski na živce mi ide.Na Savici, nisu to sitnice,na engleskom pjevaju i ptice.

Cicibela

Tko?!Je l’ ja???

Nama je engleski jezik službeni, pa što?! Da nije toga, tko zna kad bih dao izjavu za vašu Frulu!

Jean, Valletta,Malta, 2009.

John, Cardi� , Wales, 2013.

Bez veze! Nas samo 20 % govori velški jezik, pa opet inzistiramo da svaka ptica na velškom pjeva!

Mici

ka, O

Š Br

estje

, 201

3.

Mi nemamo straha od materinskoga jezika. Kod nas se u Brestju govori samo hrvatski!

Muka mi je od svega! Kako biste vi uopće govorili hrvatski bez našeg Bogoslava Šuleka?!

Marjetka, Donovaly,Slovačka, 2012.

Opet te mačketine! Kako će nam narod vjerovati!?

Goran, Gornji grad, Zagreb, 2013.

Take it easy, Gorane! Umjesto monologa – razgovor, umjesto svađe – dogovor! Svima vam Happy New Year! Ne bojte se, jer…

Mici, kaštelanka,debatantica, 2013.

ISSN 1332-2001

Godina 19., broj 21, Zagreb, prosinac 2013.

Tema broja:STRAH

List Osnovne škole Jure Kaštelana

Born

a Lu

lić: V

itezo

vi su

tu

e-dnevnici

Željko Jozić:Na redu je pravogovor

ISSN 1332-2001ISSN 1332-2001

List Osnovne škole Jure Kaštelana

Učimo li za život ili za ocjene

korice.indd 1 22.1.2014. 16:02:14

~arobna frulaList Osnovne škole Jure KaštelanaGodina 19., broj 21, prosinac 2013.

Nakladnik:OŠ Jure KaštelanaZagreb, Ul. Vladimira Ruždjaka 2 aTel. 6331 550, fax. 6331 560E-mail: os-jure-kastelana@zg.htnet.hrwww. os-jure-kastelana.hr

UREDNIŠTVO: Ena Andruza, Martina Galović, Nikolina Krupec

NOVINARSKA SKUPINA:Ena Andruza, Ivan Crnko-Kovač, Lorena Dedaković, Dea Demeter, Martina Galović, Maja Gracin, Matej Horvat, Ivan Idžan, Vita Jozić, Uršula Kokor, Klara Koprivčić, Jelena Kovač, Mara Krnić, Nikolina Krupec, Paula Miljanović, Toma Nižetić, Luka Orešković, Erik Panić, Luka Papp, Katarina Nika Pernar, Karla Poljanac, Ivor Popović, Paulo Rinčić, Nina Slapničar, Lana Slović, Lucija Škara, Lucija Zelić, Petra Wilder

VODITELJICA:Maca Tonković, prof.maca.tonkovic@zg.t-com.hr

LIKOVNI SURADNICI: Dubravka Đuretek Šuper, prof., Maja Brundić, Tia Gašpert, Lea Glass, Marija Gliha, Nika Iveković, Lucija Pavlina, Karla Pustak, Lorenna Stanić, Domagoj Troha, Mia Vukosav.

NASLOVNA STRANICA: Ivana Kujundžić, Tia Gašpert, 8. r

FOTOGRAFIJE: Novinarska skupina i suradnici

LEKTORICE: Maja Matas i Ivanka Herak, prof.

GRAFIČKA OBRADA:Heroina, Zagreb

TISAK: Denona d.o.o

Naklada 700 primjeraka

15 Jelena Jakšić: Novinar se najviše mora bojati sam sebe

21 Školske trobe: Koliko kilograma

znanja nosimo u školu

40 100 godina od prvotiska Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića

46 Zdenko Bašić: Bića iz davnina

20 Knjiga učiteljice Marijane Vrančić: Budimo poduzetni

Sve naše naslovnice

91

korice.indd 2 27.1.2014. 12:32:00

Uvodnik

BUDI SVOJi nièeg se ne boj

Poštovano čitateljstvo i listateljstvo, ako dan ne uhvatite za rogove, za rep ga nećete uhvatiti, a ako dugo slušate kukavice, mislit ćete da su slavuji. Idete li po selu, ili ćete nešto čuti, ili će vas pas ugristi. Imate li slamu u glavi, ne držite vatrene govore.

Ne bojte se, nećemo mi vas ni na kraju uvodnika ostaviti bez narodnih mudrosti, samo smo htjeli započeti tekst nečim pametnim, a narodne su mudrosti provjerene i sigurne. Osim toga, malo nas je i strah jer osjećamo veliku odgovornost prema napisanoj riječi. (Strah je, uz temu broja, i tema novog ciklusa Comeniusa u kojem sudjelujemo pa smo postali posebno osjetljivi na tu riječ).

U to da novinarstvo ima velik utjecaj u društvu i sami smo se više puta uvjerili. Nakon članka o negativnom utjecaju planeta Plutona na grafičku pripremu i tisak našeg lista, Međunarodno društvo astronoma izbacilo je Plutona iz obitelji planeta Sunčevog sustava, tj. oduzelo mu je planetarni status. Poslije deseteraca naše suradnice Cicibele objavljenih u Čarobnoj fruli, hrvatski je deseterac već iduće godine uvršten na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine. U ovom broju imamo jedan tekst s naslovom Raspad EU. Dogodi li se to, bojimo se da ne okrivite nas.

No, od obrazovanja nemamo mi nikakvog straha! Prošle smo godine, od ukupno 550 učenika imali 357 odlikaša (65 %). Ove smo godine zakoračili u novu eru e-dnevnika. Prema našoj već prastaroj tradiciji putovalo se i debatiralo diljem EU, a i izvan nje.

Ne bojimo se mi ni od televizijskih kamera. Jedino nas je malčice bilo strah kad su nas pitali o strategiji hrvatskoga školstva jer o njoj baš i nismo puno znali, no nitko to nije mogao uočiti. Govorili smo za televiziju i o moći vulkana, fizici snijega i leda, školskim torbama, pravopisu, rukopisu, pubertetu… A strategiju smo kasnije od milja nazvali straHtegija.

Sve nam je išlo po planu, jedino izjavu što danas znači biti učitelj nismo mogli dobiti ni ove godine. Uzalud sav naš trud, novinarski šarm i domišljatost. Čak nam ni Djed Mraz tu nije mogao pomoći. Ali, mi ćemo i dalje biti uporni jer upornost se, kažu, isplati, a smislit ćemo dogodine i neku novu stra(h)tegiju.

Ipak, kako kaže naš narod, ne valja svakoj riječi kolač mijesiti i ne treba voditi ovcu vuku na domjenak. Evo i jedne prigodne: Budi svoj i ničeg se ne boj!

I cvalo vam i raslo, i dijelili i imali, i naprijed vam sve hodilo!

Voli vas vaše uredništvo i voditeljica

66 Na koncertu Justina Biebera

IZ SADRŽAJA:11 Nediljka Raič: Pauk plete mrežu svoju12 Biserka Fundak Jamičić: Nema besmislenih strahova13 Ljiljana Dufek: Podrška, razumijevanje i sigurnost14 Matea Galović: Kad se razlomci ne pokrate16 Antun Vukmanić: Ne boj se18 Darija Jeger: Opustite se, niste sami23 Ekocentar Budinjak24 Debatni turniri i natjecanja28 Lidrano

29 Susret Ivica Kičmanović35 Stručna usavršavanja naših profesora43 Postolar Stjepan Jakopović51 Izložba Jezik govorimo – pismo pišemo52 Izložba Picasso55 Izložba Romi svijeta kroz fotografiju58 Događanja na Savici60 Putovanja

65 Endi Schrötter68 Sport72 Verica Gemić: Lažnjaci73 Martina Galović: Treba li ukinuti Djeda Mraza

74 Anja Mihaljević: Sjećanja na osnovnu školu76 Mara Krnić: Učimo li za život ili za ocjene80 Priča Ružice Artić81 Pjesme Marije Smokrović i Ane Brkić82 Literarni radovi

87 Zabavne stranice

3

48 Luko Paljetak: Kako zadržati

dijete u sebi

3-31.indd 3 22.1.2014. 16:38:23

Prilog za povijest

4 5

U našoj školi od ove godine više nema dobro nam poznatih plavih dnevnika. Zamijenili su

ih e-dnevnici, a u zbornicama, na mjestu starih dnevnika s imenicima nalaze se bilježnice koje služe za «zlu ne trebalo». Umjesto velike teške knjige koju su profesori morali nositi od zbornice do učionica i svaki sat zamjenjivati je drugom, sada se sve ocjene nalaze u običnom računalu. Svaki učenik ima svoj e-identitet te roditelji mogu iz svojih domova preko

Obavili smo puno razgovora s učenicima, a pitali smo ih o prednostima i nedostatcima e-dnevnika i imenika. Svi se slažu da je super što uvijek mogu vidjeti svoje ocjene, no taj se doživljaj smanjuje na pomisao da ih mogu vidjeti i roditelji. Nije baš dobro što nema više križanja izostanaka ako zakasnimo na sat. Neki su mlađi učenici žalili za tim što nema više mogućnosti da se loša ocjena upiše olovkom pa da se kasnije, kad se ispravi, upiše bolja. Većina ih nije bila oduševljena slučajnim odabirom za odgovaranje, no ipak su to hrabro podnijeli. O tome da se roditelji odmah obavještavaju mailom ako nas nema u školi, nisu željeli govoriti jer mi smo svi fina djeca koja nikada ne markiraju.

Kad se zbroje sve prednosti i nedostatci, ipak se možemo složiti da promjena nije loša.

Branka Andruza, mamaOdlično se snalazim s podatcima koje mogu

dobiti. Prednosti su velike jer odmah mogu vidjeti osobna zapažanja profesora, a ocjene sam i prije sve znala. Nedostatke za sada nisam zapazila, no neke su rubrike pojedinih predmeta nejasno definirane. Prelazak na e-dnevnik neće utjecati na moje odlaske na informacije.

Prošle je godine u našoj zemlji bilo samo 15 škola koje su koristile e-dnevnike, a ove ih školske godine ima 250

Dragi e-dnevniče…

Učenici

Nije loše

Što bi nam sve mogli ispričati …

Za uspomenu i dugo sjećanje…

interneta odmah vidjeti sve ocjene i bilješke profesora. Posjetili smo prostoriju u kojoj se odmaraju svi stari imenici.

Oni su se tamo odlagali na kraju svake školske godine. Po pravilima treba ih čuvati 10 godina, no od tajnice Jasne Iveković Obradović doznajemo da ih u našoj školi ostavljaju i puno duže. Joj, što bi nam sve mogli ispričati!...

Mnogi su naši učitelji s veseljem dočekali novost. Nekima u početku i nije bilo drago, no sada, krajem polugodišta, za e-dnevnike imaju samo pohvale.

Ivana Krnić, mamaU e-imenicima ima više pozitivnih nego

negativnih stvari. Meni je najbolja stvar to što profesori mogu vidjeti samo ocjene učenika kojima predaju. Jako mi je važan uvid u djetetove ocjene u bilo koje vrijeme i bilo koji predmet, a također i dijete može vidjeti svoje ocjene. Slučajni odabir je odličan jer je pokazatelj toga tko je učio, a tko nije. Jedina negativna stvar je to što neki roditelji više uopće ne idu na informacije, nego samo odu na internet, a tako ne dobiju puni dojam razrednika o njihovom djetetu.

Roditelji

Velika prednost

Dora Grgić, 6. b, Ena Andruza, 7. b

aktu

alno

3-31.indd 4 22.1.2014. 16:38:27

Nevenka Majić, profesorica povijesti

Premalo je vremena prošlo od uvođenja da bih mogla reći sviđaju li mi se ili ne. Prednost je e-dnevnika upisivanje u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Glavni je nedostatak to što imam uvid samo u svoj predmet. Mislim da time ne mogu dobiti kompletnu sliku učenika i razreda kao cjeline.

4 5

S učiteljima, roditeljima i učenicima razgovarali i fotografirali: Klara Koprivčić, 5. b, Paula Miljanović, 5. c, Dora Grgić, 6. b, Mara Krnić, Ena Andruza, 7. b, Luka Orešković, 8. a

Gabrijela Šikić, učiteljica razredne nastave

Zadovoljna sam. U puno manje vremena mogu napraviti sve što trebam i želim u svom poslu. U svakom trenutku imam pregled onoga što sam napravila i jednostavno je raditi dalje. Mogućnost da i moji učenici dio svojih zadataka i obveza izvršavaju i rade na isti način, učinio bi školu i školovanje još kvalitetnijim, uspješnijim i privlačnijim našim budućim generacijama.

Sanja Miloloža, profesorica hrvatskoga jezika

E-dnevnik smatram izvrsnom pomoći pri obavljanju «papirnatih» razredničkih dužnosti, ali i zaslužnikom za bolju protočnost obavijesti o uspjehu i vladanju učenika na satu. Ako nemate straha od digitalnoga medija, e-dnevnik je najbolja stvar koja se razredniku i učitelju može dogoditi. To se najbolje vidjelo sad na polugodištu kad je za izvješća trebalo samo stisnuti «ispiši».

Violeta Beara, učiteljica razredne nastave

To je nešto što je bilo potrebno jer škola svakako mora biti u toku s vremenom. Znači, suvremena, aktualna, moderna. Istina, malo sam imala strah jer nisam računalni stručnjak, ali program je dobro osmišljen. To je pomoć i nama i roditeljima. Mislim da to također motivira i djecu jer mogu vidjeti ocjene pa eventualno planirati odgovaranje i tome slično.

Učitelji

ZADOVOLJNI SMO

3-31.indd 5 22.1.2014. 16:38:31

6 7

Naša se škola uključila u novi Comenius multilateralni školski projekt F.E.A.R.S. s novim partnerima iz Mađarske, Turske, Italije, Poljske, Rumunjske i Bugarske. Koordinator je škola iz Mađarske.

Novi, tematski Comenius projekt će kao i prethodni trajati dvije školske godine. Kratica F.E.A.R.S. (Fears of Education, Authority, Religion and Social Life) odnosi se na strahove s kojima se učenici, nastavnici i roditelji susreću tijekom odrastanja i školovanja. U projektu su strahovi podijeljeni na 4 glavne kategorije: strah od obrazovanja, autoriteta, religije i socijalnog života. Sa svakom ćemo se kategorijom na različite načine „boriti“ po jedno školsko polugodište u sljedeće dvije godine. Strahovi će se analizirati, obrađivati, osvještavati, voditi diskusije i debate i tražiti moguća rješenja u projektnim timovima učenika i nastavnika, a za svaki strah bit će zadužena druga

Zaduženja za susrete i strahoveF.E.A.R.S.

(Fears of Education, Authority, Religion and Social Life)

Glavni zadatak naše škole u ovom projektu bit će organizirati susret svih škola, nastavnika i učenika u svibnju 2014. te izraditi i provesti evaluaciju 4. upitnika 2015. o strahovima socijalnog karaktera.

škola/zemlja. Provest će se anonimne ankete na određenom uzorku učenika viših razreda te rezultati obraditi i evaluirati. Također će se u rješavanju problema koristiti razne metode poput art terapije, igranja uloga, izrade promotivnih filmova, yoge i sl.

Raznoliki zadatci poput izrade mrežne stranice, loga, upitnika, evaluacija, ugošćivanja projektnog susreta i sl. ravnopravno su podijeljeni među školama u dvije godine projektnog ciklusa, dok su periodička i završno izvješće Nacionalnoj agenciji (AMPEU) dužne napraviti sve škole.

U projektu su roditelji i lokalna zajednica dobrodošli partneri, a mora se osigurati i vidljivost projekta kroz tribine, novinarske članke, TV emisije, Comenius kutak u školi, mrežnu stranicu, socijalne mreže i sl.

Glavni zadatak naše škole u ovom projektu bit će organizirati susret svih škola, nastavnika i učenika u svibnju 2014. te izraditi i provesti evaluaciju 4. upitnika 2015. o strahovima socijalnog karaktera.

Mobilnost nastavnika i učenika odvijat će se u Turskoj, Hrvatskoj, Bugarskoj i Italiji, a naša škola još planira obaviti studijski posjet mađarskoj i poljskoj školi u 2014.

Moto Erasmusa +: Changing lives. Opening minds. (Mijenja živote. Otvara umove.)

ERASMUS +Podsjetimo, program Comenius

dio je Life Long Learning-a, programa Europske komisije koji završava ove godine, a od sljedeće traje novi sedmogodišnji (2014. – 2020.) programski ciklus Erasmus + koji će objediniti sve dosadašnje programe Europske komisije, a odnosi se na formalno i neformalno obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport. Europski parlament dao je „zeleno svjetlo“ programu Erasmus + na sjednici 19. 11. 2013. Comenius se neće prekidati, već će završiti prirodnim tijekom u 2015.

Podjela strahova u COMENIUSU

edukacijaautoritet religija

društveni život (socijalni strahovi i problemi)

Kao najatraktivniji konačni produkt projekta zamišljen je Flash mob učenika i nastavnika iz sedam projektnih škola na jednom od glavnih gradskih trgova u Rimu u svibnju 2015.

Vesna Starešinić, školska koordinatorica za projekt Comenius

Sinergija zastava zemalja sudionica Kola

ž izr

adila

Mire

la T

omić

, zam

jeni

ca

koor

dina

toric

e Com

eniu

sa

Novi Comenius multilateralni projekt 2013. – 2015.ak

tual

no

3-31.indd 6 22.1.2014. 16:38:32

6 7

Comenius u Turskoj

P rogramom je bio predviđen i posjet Istanbulu kako bismo se upoznali s poznatim kulturno-povijesnim

lokalitetima u tom gradu. Ovaj velegrad, smješten na obalama Bospora, prema službenom popisu broji preko 13 milijuna stanovnika, dok neslužbene procjene govore oko 18 milijuna. U sklopu programa imali smo priliku vidjeti najveću građevinu svoga vremena Aju Sofiju, isprva izgrađenu kao crkvu, zatim prenamijenjenu u

Na početku Puta svile

Ove smo školske godine započeli novi dvogodišnji multilateralni ciklus Comeniusa. Početkom listopada otputovali smo u Bursu na prvi sastanak s koordinatorima partnerskih škola.

lokalne znamenitosti. Jedna od najzanimljivijih je svakako bila džamija koju nazivaju Ulu Cami ili Velika džamija. Uz razne kulturno povijesne znamenitosti obišli smo i lokalne dužnosnike koji su nam zaželjeli ugodan boravak i uspješan rad u projektu.

Na samom kraju boravka svi predstavnici partnerskih škola bili su vrlo zadovoljni boravkom i druženjem u Turskoj te izrazili zadovoljstvo zbog sljedećeg sastanka koji će se održati u Zagrebu u našoj školi.

Ravnatelj Krešimir Supanc

Ispred zgrade turske škole partnera u društvu učenika Dio svečane priredbe u našu čast pred školom: svirači i pjevači vojnog orkestra iz Burse

Mačak OrhanUčenice iz Burse u igri i plesu ispred natpisa dobrodošlice

džamiju, a sada muzej. U neposrednoj blizini nalazi se i sultanova palača unutar koje je bio smješten i harem kojeg zbog obnove nismo obišli. Zatim smo posjetili jednu od najzanimljivijih tržnica na svijetu «Grad bazar» gdje je obvezno cjenkanje s trgovcima kao dio tradicije i turske kulture. U sklopu obilaska Istanbula imali smo organiziranu turu po Bosporu, morskom tjesnacu koji dijeli Europu i Aziju. Tjesnac je povezan visećim mostom ispod kojeg smo plovili. Iako stanovnici Istanbula sami govore da se ne kupaju jer je more prljavo, imali smo jedinstvenu priliku vidjeti i dupine koji su i za same domaćine bili iznenađenje.

U večernjim satima uputili smo se u Bursu gdje se nalazi partnerska škola. Bursa je četvrti po veličini grad u Turskoj s oko 2,5 milijuna stanovnika. Smještena je u Azijskom

dijelu Turske na oko 2 sata vožnje od Istanbula. Grad je poznat i kao

početni grad na Putu svile pa je u povijesti bio poznat po uzgoju dudovog svilca koji

je proizvodio svilu. U okolici grada bile su velike plantaže duda od kojih

je manji broj još uvijek sačuvan. Tijekom boravka u Bursi naši domaćini bili su vrlo gostoljubivi pa smo imali priliku obići najznačajnije dijelove Burse te upoznati

Valjda će u Fruli naći malo mjesta i

za mene…

Foto

grafi

je: V

esna

Sta

rešin

ić

3-31.indd 7 22.1.2014. 16:38:36

Velestrahovita anketa – čega se bojimo i kako savladavamo strahove

98

U anketi je sudjelovalo 399 učenika od 1. do 8. razreda. Pitali smo ih na što prvo pomisle kad čuju riječ strah, čega se boje i zašto te kako savladavaju svoje strahove.

Sa zadovoljstvom smo zaključili da nema kod nas onih koji se boje mačaka i miševa. (Možda je na to utjecala i odlična lektirna knjiga Luke Paljetka Miševi i mačke naglavačke.)

Odgovore naših ispitanika predstavljamo vam u četiri skupine.

Bojim se vjetra zato što ima zvuk duha • Strah me nekih riječi zato jer su opasne • Zapravo se ne bojim ničega, samo se ponekad iznenadim zbog elementa iznenađenja • Strah me pauka jer imaju

previše nogu po mom mišljenju • Jedino čega se zbilja bojim jest da ću biti nevoljena i da će se nešto dogoditi mojim roditeljima • Zamislim

da se moji strahovi boje mene – da im se dogodi nešto smiješno

misli su najvažnije

Prvi i drugi razredi

Mračni mrakIspitali smo 76 učenika 1. i 2. razreda. Kad čuju riječ strah pomisle na: mrak (10), lopove (10),

duhove (8), nešto strašno (4), zmije (3), vještice (3), psa (2), rat (2), ubojice (2). Veliki dio anketiranih (30) spominjao je uglavnom ono što su vidjeli u filmovima strave i užasa: zombiji, odrezane glave, krv, plešući klaun, mumije, vile koje kradu srca, vampiri, različita čudovišta. Neki su pomislili i na mračnu šumu, maglu, pantomimičara, kihanje, i na svoju ribicu Goldi koje više nema.

Ova se skupina najviše boji mraka (16) zato što je sve crno i mračno, što ima sjena, što je jeziv i ne zna se što je u njemu, a u mraku bi se mogli i izgubiti, zmija (8) zato što su otrovne i mogu ugristi, lopova (7) jer mogu ukrasti čak i djecu, ubojica (4), vještica (3) jer su strašne. Bilježimo i strah od pantomimičara jer se ne zna što pokazuju, možda pokazuju smrt, vampira, zombija, klauna, lavova i tigrova, krvi, šišmiša, uklete kuće pune duhova, mračne plešuće šume… Evo još nekih odgovora: Bojim se psa jer me je ugrizao; Kihanja jer je jezivo; Vatre i požara jer me može spaliti; Potresa zato što se kuće mogu srušiti; Vikanja jer ne volim da se viče na mene; Jezivih zvukova i noćnih mora; Da ne ostanem bez roditelja jer se neću znati brinuti za sebe; Tučnjave jer može nastati rat; Kad mi jedna ribica ugine, bojim se da se to ne desi i drugoj; Bojim se vjetra zato što ima zvuk duha. Dva su učenika napisala da se ne boje ničega.

Lucija Pavlina, 8. a

Domagoj Troha, 8. b

tem

a br

oja:

str

ah

3-31.indd 8 22.1.2014. 16:38:38

98

misli su najvažnije

Prvaši i drugaši ovako savladavaju svoje strahove: Pokušavam ne misliti na to i mislim na nešto lijepo (10); Upalim svjetlo (5); Razgovaram s roditeljima (6); Probudim iz sna (4); Pokrijem se dekom po glavi (3); Pobjegnem (4); Zatvaram oči (3); Uzmem igračku i sakrijem se; Pročitam knjigu o Ivinim kućnim ljubimcima; Stisnem se uz svoju najdražu igračku i uzdahnem; Uzdahnem i prođem pokraj toga; Molitvom; Udahnem i izdahnem. Ne znam kako savladati svoj strah – napisalo je 5 učenika.

Nikad ne znaš što može ISKOČITI IZ TAME

Treći i četvrti razredi

U ovoj je skupini anketirano 105 učenika. Na spomen riječi strah pomisle na: svoje vlastite strahove (14),

neki strašan film (12), mrak (8), nešto strašno i opasno (8), duhove (5), čudovišta (4), lopove (2), rat (2). Pomišljali su i na strašne ljude, smrt, krv, crni automobil, noć vještica, pauka, zmiju, kuću strave, ocjene i bratove šake. Pomislim na dan kad sam bila u liftu i nestalo je struje – napisala je jedna učenica.

Najviše je straha od mraka (22). Ne možeš ništa vidjeti i nikad ne znaš što može iskočiti iz tame; Uvijek mislim da se svašta u njemu skriva; Kao mala izgubila sam se u gradu po mraku; Ništa se ne vidi i čuju se neki glasovi; Bojim se sama jako kasno vraćati kući jer je jako mračno; Kad spavam mislim da me netko gleda. Zmija, uglavnom otrovnih, boji se 11 učenika, a odmah iza njih su pauci (10): Imaju velike zube; Jednom mi se jedan spustio dok sam spavala. Jezovitih priča i strašnih filmova boji se 8 učenika, a isto toliko ih strahuje od duhova.

Lopova se bojim ja jer je strašan i opasan on, napisala je jedna učenica, a s njom se slaže još 5 učenika te dodaju da ih lopovi mogu i ukrasti i ozlijediti. Velikih pasa boji se 5 učenika: imaju velike zube i svaki put mislim da će izaći iz ograde i ugristi me. Evo napokon i straha od ocjena i testova – 4 učenika. Smrti se boje dva ispitanika: Kad umrem vječno sam mrtav; Još sam mlad i želim puno toga napraviti.

Medvjeda se boje 2 ispitanika: kad sam u šumi bojim se da me ne pojede. Od životinjskog svijeta naši se ispitanici boje još i škorpiona jer se mogu ušuljati u kuću, lavova izvan ograde, tigra, šišmiša jer te može ugristi i zaplesti ti se u kosu, morskog psa, osa i pčela.

Bilježimo još odgovora, a o nekima bi i odrasli trebali dobro razmisliti: Bojim se tate zato što se stalno dere; Mame zato što, kad je naljutim, digne kuhaču i udari me; Sestre zato što me straši;

Brata jer me tuče; Da se ne osramotim u školi jer će mi se rugati; Bojim se čudnih ljudi, osjećam se kao da će me napasti; Visine, jer ako se negdje visoko popnem, mogu pasti; Stvarnog svijeta, ljudi koji bi me mogli oteti, ubiti, jer čujem na vijestima da se to nekome dogodilo; Crnog automobila jer se bojim da me netko ne otme; Putovati avionom jer sam vidjela da se avioni ruše na zemlju; Vožnje u liftu jer sam puno puta zapeo; Bojim se biti sama doma jer mi se čini da će doći netko nepoznat; Rata, jer su vojnici nemilosrdni; Pušaka i pištolja; Bolesti, jer znam da je treba dugo liječiti; Svoje sobe, jer kad je mrak pričinja mi se kao da vidim neka bića u njoj; Bojim se nekih riječi zato jer su opasne. Ničega se ne boji 7 učenika.

Kako trećaši i četvrtaši savladavaju svoje strahove: Ne mislim više na to (16); Mislim na nešto lijepo i dobro (10); Ohrabrujem se i govorim sebi: Ne bojim se, ne bojim se (9); Popričam o tome s odraslom osobom u obitelji (7); Upalim svjetlo (3); Zatvorim oči i ne gledam oko sebe (3); Pokrijem se dekom i spavam (3); Ne mogu savladati svoj strah (3); Pomislim da sve strašno može biti i smiješno; Sjednem u neki miran kut i čitam knjigu; Kažem sebi: Ja letim na oblaku.

Tia

Gaš

pert

, 8. a

NIJE ME strahNije me strahkad zvijezdeprospu prah i mjesec metlomod zlata otjera mrakdaleko od vrata,a moja mamanježna i milauzvije ruke komeka krilaoko moga jastukai priča mi pričepune čuda i čarolija.Iz mamina okamjesečina kaplje i sjapo mojim rukama,krevetu i svakomkutku sobe.I strah se uplaši i netragom ode dok tonem u san miran i spokojan.

Nevenka Videk

S do

pušte

njem

aut

orice

3-31.indd 9 22.1.2014. 16:38:40

11

Velestrahovita anketa – čega se bojimo i kako savladavamo strahove

Anketirali smo 119 učenika 5. i 6. razreda.Najviše petaša i šestaša, kad čuju riječ strah, pomisle na: bića i

scene iz filmova strave i užasa, dakle razna super strašna čudovišta, duhove, groblja, mrtvace, klaune, vještice i jezivu glazbu (29), pauke (15), mrak (10), smrt (6), rezultate testa (5), lopove, kriminalce i mafijaše (4), visinu (3), krv (2), štakore (2), morske pse (2). Spomenuta je i crna magla, noćne more, mračni dvorac, čovjek koji trči i vrišti, samo dijete u kući, bog straha i tame Thanatos, plač i jecanje, klaustrofobija… Pomislim da sam sâm i da me netko promatra – napisao je jedan šestaš. Pomišljalo se i na smrtonosne zamke, na najgori dan u životu, na mamu koja se uspjela riješiti straha od visina, na rat i ružne, mračne prizore.

Na popisu strahova pauci su na prvom mjestu (23): Jezivi su s tim dugim i tankim nogama; Kad sam bila mala jedan mi je pao na lice; Imaju previše nogu po mom mišljenju. Mraka je boji 14 ispitanika: Mislim da u njemu žive čudovišta; u mraku vidim razne sjene i šum vjetra. Slijedi strah od zmija otrovnica (9), uličnih nasilnika (8), loših ocjena (7), gubitka obitelji i prijatelja (7), horror filmova (7) jer su strašni, klauna (6) jer imaju crvene velike nosove. Strah od smrti ima 6 učenika: Ne znam što će mi se tada dalje desiti; Ne želim umrijeti, nitko ne želi; Zato što ću onda otići s ovoga svijet i neću više biti u svom rodnom mjestu s prijateljima i svojom obitelji.

O svojim se strahovima izjasnilo i 99 učenika 7. i 8. razreda.

Kad čuju riječ strah 26 ispitanika pomisli na školu i sve što uz to ide (testovi, informacije, e-dnevnici, poneki predmet, najčešće kemija), zatim na horrorce i, naravno, sve što se u njima može vidjeti (16), na mrak, hladnoću i tamu (12), pauke (11), zmije (5). Pomisle i na visinu, duboko more, uplašeno dijete, smrt, ubojstva, bube, crnu boju. Spominje se i neki zastrašujući osjećaj i samoća, osobe čudnog izgleda, napadaj panike, strah od govora u javnosti, strah od gubitka prijatelja, pijani vozači…Ovisi o kojem strahu počnem razmišljati jer su naše misli uzrok našeg straha – napisao je jedan ispitanik iz 8. razreda.

Sedmaši i osmaši najviše se boje pauka (26) jer imaju ružna i izobličena lica sa 6 očiju. Iza njih je strah od mraka (12) jer se nikad ne zna što se u njemu nalazi, zmija (11) jer su ružne i ljigave. U ovim se razredima povećao i strah od loših ocjena (10) jer su važne za upis u srednju školu, a prati ih strah od pojedinih predmeta (najviše kemije), testova i slučajnog odabira e-dnevnika (7).

Strahuje se još od morskih i običnih pasa, štakora, vrata od smočnice (jer su nekad otvorena i mislim da je unutra zombi ili tako nešto), ropstva, padanja (jer sam tako slomio ruku), visine (jer se bojim da ću pasti), stvari koje u mraku izgledaju kao opasne životinje, govorenja pred puno ljudi, živih riba izvan vode i ratne uzbune… Bojim se ruganja i toga da me odbace, da ja nisam tako lijepo dijete kao oni; Neuspjeha, iako znam da ne bih trebala, ali bojim se zato što mislim da me neće smatrati dobrom.

Razmislite i o ovim odgovorima: Bojim se medvjeda, zato što sam doživio susret s medvjedom u šumi dok sam bio u automobilu; Zapravo se ne bojim ničega, samo se ponekad iznenadim zbog elementa iznenađenja.

Kako naši petaši i šestaši savladavaju svoje strahove: Mislim na nešto lijepo i da se ništa strašno neće dogoditi (18); Zamislim da je sve u redu i da se nemam čega bojati (9); Razgovaram s prijateljicama ili s roditeljima (6); Suočavam se sa svojim strahovima (5); Čekam da nestanu (3); Ne savladavam svoje strahove (3). Mislim na dugu – napisao je jedan učenik, a drugi tvrdi: Trebaš učiniti to čega se bojiš.

Peti i šesti razrediJezivi, s previše nogu

Sedmi i osmi razredi

Užasni, sa 6 očijuOd smrti strahuje 6 učenika: Nitko ne zna što je ona; Ne znam mogu

li napustiti ovaj svijet. Strah od javnog nastupa ima 6 anketiranih, dok od klauna strahuje 5 učenika. Visine se boji 4 ispitanika: uvijek se čini da ću pasti i kad se nalazim na nekoj visini izgubim ravnotežu. Nepoznatih ljudi boje se 2 učenika (ne znaš na što su sve spremni), a 8 učenika ne boji se ničega. Bojim se puno stvari većinom jer su ružne, napisala je jedna učenica.

Ovim ćemo strahovima dodati još ljigave bube, noćne leptire, pijane vozače, duboko more (jer mislim da će me nešto ugristi i povući u dubine), jednu igricu koja je strašna na neizreciv način, ekstra jezive duhove, a ne bi trebalo zanemariti ni buraza koji ima jaku ruku.

Strahovi se u ovoj skupini savladavaju ovako: Razmišljam o stvarima koje me vesele (18); Prestanem razmišljati o tome (14); Suočim se sa svojim strahom (12); Upalim svjetlo (6). Svoje strahove ne savladava 10 učenika. Pročitajte na kraju još zanimljivih prijedloga: Pjevam u sebi crkvene pjesme ili se molim Bogu; Duboko uzdahnem i zamislim Justina Biebera pokraj sebe; Vrištim; Odvojim vrijeme za sebe i najčešće se isplačem; Brojim do 10; Mislim da se moji strahovi boje mene… da im se dogodi nešto smiješno; Malo po malo, korak po korak, i jednog dana savladat ću strah.

Anketirali: I. Crnko Kovač, K. Koprivčić, E. Panić, K. Pernar, P. Rinčić, L. Škara, P. Wilder, 5. r, E. Andruza, M. Galović, N. Krupec, 7. r, I. Idžan, M. Puzak, L. Kodžić, L. Slović, U. Kokor, I. Popović, 8. r

10

tem

a br

oja:

str

ah

3-31.indd 10 22.1.2014. 16:38:40

11

Nisam iznenađena rezultatima naše ankete jer strah od pauka, bez obzira na to bio on opasan ili ne, ima oko 50 % žena i oko 10 % muškaraca. Abnormalan strah od paukova i bilo čega što podsjeća na njih naziva se ARAHNOFOBIJA (grč. arachne = pauk i phobos = strah). Mnogi ljudi smatraju pauke neprijateljima koje treba ubijati čim se pojave. Premda svi pauci imaju otrovne žlijezde, samo ih je oko 3 % opasno za čovjeka, a neki su čak i vrlo korisni.

I zato upoznajte «neprijatelja» da biste ga, možda, i zavoljeli.

Pauci pripadaju skupini životinja zvanoj PAUČNJACI. Razlikuju se po veličini, obliku i načinu života. Pauke često nazivaju i kukcima, no njihovih osam nogu pokazuju da to nisu. Tijelo im je podijeljeno na dva dijela: prednji dio ili GLAVOPRŠNJAK i stražnji dio ZADAK. Na glavopršnjaku se nalaze parni tjelesni privjesci: kliješta, čeljusne nožice i 4 para nogu za hodanje. Na zatku se nalaze prednje žlijezde koje luče niti paučine. Za disanje imaju cjevčice koje se granaju po cijelom tijelu, a nazivamo ih UZDUŠNICAMA. U uzdušnice zrak ulazi kroz otvore (ODUŠKE) na površini tijela. Iz njih se kisik prenosi po cijelom tijelu. Mužjaci su manji od ženki, a život im je težak. Ženke pauka često pojedu mužjaka i to ne samo nakon parenja.

Ono po čemu su pauci zasigurno poznati je pletenje mreže. Mreže su različitih oblika i veličina. Niti se na zraku skrutnu. Iako su vrlo tanke, niti su im otporne i čvrste. Mreža se koristi za hvatanje plijena, čuvanje oplođenih jaja, izrađivanje mjesta za život i kao dio rituala parenja.

Ima i otrovnih pauka koji će ubosti samo ako ih se uplaši. Među njima je crna udovica i neke tarantule. Paukov otrov na životinje djeluje različito: jedne ubija, drugima jedva naškodi. Postoje dvije vrste paukova

Upoznajte neprijatelja da biste ga zavoljeliPiše Neda Raič, profesorica biologije

Pauk plete mrežu svoju…

Ove zanimljive životinje sve češće se odabiru za kućne ljubimce. No, ako su vam još uvijek draži psi ili mačke, ne zaboravite da i pauci zaslužuju našu brigu, suosjećajnost i pomoć.

otrova – nervni i krvni. Nervni otrovi su vrlo ubojiti, oni djeluju na živčani sustav žrtve. U Hrvatskoj je CRNA UDOVICA najotrovniji pauk našeg podneblja, a rasprostranjena je uglavnom u priobalju. TARANTULA je najveći pauk, naraste do 30 cm, no otrov joj nije smrtonosan.

Ne zaboravite da su pauci korisne životinje u održavanju prirodne ravnoteže (jedu kukce). Paukova se svila upotrebljava u teleskopima i drugim instrumentima koji služe znanosti. Vrlo je fina i glatka, a jača je od čelične žice iste debljine. Paukova je mreža najjače prirodno vlakno koje se upotrebljava za zašivanje rana. Ove zanimljive životinje sve češće se odabiru za kućne ljubimce. No, ako su vam još uvijek draži psi ili mačke, ne zaboravite da i pauci zaslužuju našu brigu, suosjećajnost i pomoć.

10

Lorenna Stanić 6. b

3-31.indd 11 22.1.2014. 16:38:42

1312

Školska psihologinja Biserka Fundak Jamičić

O soba koja se u svome radu često susreće sa strahovima i fobijama naša je školska psihologinja Biserka Fundak

Jamičić. Zamolili smo je da nam objasni što je strah, s kojim se strahovima najčešće suočavaju naši učenici, što se čini kako bi te strahove prevladali te je li zadovoljna rezultatima.

- Strah je neugodan osjećaj koji se javlja kad se suočimo s nekim izvorom opasnosti. Izvor opasnosti može biti vanjski, kao npr. stvarna osoba, životinja ili neka situacija, a može biti i unutarnji kad se prisjetimo ili zamišljamo opasnu osobu, čudovište ili strašnu situaciju u kojoj smo bili ili nas ona tek čeka – rekla nam je psihologinja. – Tijekom odrastanja i normalnog razvitka djeca prolaze kroz različite, takozvane razvojne strahove i uglavnom ih kroz iskustvo nauče prevladati.

Biserka Fundak Jamičić: Postoje pretjerano i duboko izraženi, ali nerealni strahovi koji se zovu fobije. Za njihovo rješavanje tražimo pomoć i terapiju dječjeg psihijatra.

Nema BESMISLENIH strahova"Zastrašenom djetetu treba otvoren i

strpljiv razgovor da bi se ono povjerilo roditelju ili meni. Uvijek nastojim

pokazati razumijevanje i uvažavanje razloga koje učenik navodi kao uzrok

svojih strahovanja. Tijekom naših razgovora i susreta roditelji mogu puno

pomoći svom djetetu pa ih na to potičem."

postupcima, ali uz postavljanje jasnih pravila ponašanja i ograničenja, mogu najviše pomoći svom djetetu.

Prvašići i mlađi učenici i sami postanu ponosni na svoj napredak i prevladavanje straha od škole. Ponekad mi samo mahnu u prolazu, a ponekad mi se pohvale da su redovito u školi i da marljivo uče i igraju se s prijateljima. Stariji učenici prihvaćaju razgovor o svom napredovanju ili kratko odgovore da je sada sve dobro.

Zastrašenom djetetu treba otvoren i strpljiv razgovor da bi se ono povjerilo roditelju ili meni. Uvijek nastojim pokazati razumijevanje i uvažavanje razloga koje učenik navodi kao uzrok svojih strahovanja. Tijekom naših razgovora i susreta, roditelji mogu puno pomoći svom djetetu pa ih na to potičem.

Neki strahovi mogu stvarati smetnje u funkcioniranju pojedinca. Zato ih trebamo što prije smanjiti primjerenim odgojnim postupcima, savjetovanjem i ohrabrivanjem. Pri tome može pomoći ukazivanje povjerenja i podrška djetetu.

Željela bih napomenuti da postoje pretjerano i duboko izraženi, ali nerealni strahovi koji se zovu fobije. Za njihovo rješavanje tražimo pomoć i terapiju dječjeg psihijatra.

Ja se u svom radu, kao školska psihologica, najčešće susrećem sa strahom od odlaska u školu, sa strahom od odgovaranja i/ili pisanja testa, sa strahom od pojedinog učitelja i sa strahom učenika od roditelja i njihovih reakcija na školske ocjene. Ponekad se djeca boje ozbiljnijih sukoba s vršnjacima ili starijim učenicima.

PRVAŠIĆI I ŠKOLA

Nema besmislenih strahova. Svako dijete zaslužuje angažman nas odraslih kad pokaže da se nečega boji. Štoviše, jasno izražen strah, daje roditeljima, meni kao psihologu te učiteljima, mogućnost da pomognemo djetetu da taj strah prebrodi.

Teško mi je izdvojiti neki zanimljiv strah, ali mogu reći da mi je veliko zadovoljstvo kad od prvašića koji je pokazivao strah od škole nakon nekoliko razgovora dobijem veselog đaka koji bez većih teškoća dolazi u školu, marljivo uči i igra se sa svojim vršnjacima. Tome mogu doprinijeti roditelji. Naime, upravo oni svojim emocionalno toplim odgojnim

Tako npr. savladavanju straha od škole kod mlađe djece može znatno pomoći i to da roditelj prevlada svoju vlastitu nesigurnost i strah od odvajanja. Pomaže i kad roditelji smanje svoj pretjerano zaštitnički stav prema djetetu.

Važno je znati da poremećeni odnosi u obitelji, kao što su intenzivne i česte svađe ili konfliktni razvod roditelja također mogu dovesti do djetetovog odbijanja da ide u školu. O svemu tome razgovaram s roditeljima kako bismo zajedno pomogli učeniku.

ISPITIVANJE I TESTOVIKod starijih osnovaca, često se strah od škole, ispitivanja

ili testova javlja kad odličnih, izuzetno odgovornih učenika koji sami sebi zadaju pretjerano visoke ciljeve. Oni su „perfekcionisti“ koji u određenom trenutku procijene da nisu „dovoljno savršeni“ te odustaju, povlače se i razvijaju strah od škole.

Strah od škole susrećemo i kod djece čiji roditelji imaju pretjerano visoka očekivanja i od djece zahtijevaju samo odlične ocjene.

Učenici koji pate od pretjeranog straha od ispitivanja ili pisanja testa mogu naučiti strategije i tehnike koje pomažu u prevladavanju straha. To su različite tehnike opuštanja i nošenja sa stresom, učenje dovoljno unaprijed, češće ponavljanje, uvježbavanje odgovaranja, „prenaučenost“ određenog gradiva i slično.

Ena Andruza, 7. b

tem

a br

oja:

str

ah

3-31.indd 12 22.1.2014. 16:38:43

1312

P onekad je za strahove koje osjećamo potrebno potražiti

stručnu pomoć. Ako vam je to potrebno – ne bojte se, jer Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež u našem gradu nosi naslov Prijatelj djece, a jedna od djelatnica, dr. sc. Ljiljana Dufek, čitateljica je našeg lista. Zamolili smo doktoricu Dufek da nam dogovori s kojim se strahovima najčešće suočavaju pacijenti njihove Bolnice, na koje im načine pomažu te jesu li zadovoljni rezultatima:

- Pacijenti naše Bolnice veoma često iskazuju raznolike strahove koji su sukladni njihovoj razvojnoj dobi. Manja djeca najčešće se boje mraka, odvajanja od majke ili bliskih osoba, plaše se odlazaka u vrtić ili njima zastrašujućih životinja.

Školska pak djeca najčešće nelagodu i intenzivne strahove proživljavaju vezano za školu. Školska fobija je intenzivan strah od odlazaka na nastavu, koji uključuje i stanja panike, tjeskobe, tjelesnih manifestacija (bol u trbuhu, glavobolje, povraćanja). Mladi u adolescenciji strahuju slijedom svoje povezanosti unutar vršnjačke skupine, boje se neuspjeha, snažne kritike njima važnih osoba. Njihovi su strahovi vezani i za fizički izgled, a u podlozi imaju nesigurnost i sniženo samopouzdanje.

Djeca i mladi često se stide priznati postojanje svojih strahova te je potrebno prepoznati ih, otkriti, dati priliku djetetu da o njima slobodno progovori. Velika većina razvojno normalnih strahova prolazi uz podršku roditelja i djeci bliskih osoba – tek oni strahovi koji su uporni, ponavljajući i veoma intenzivni liječe se uz našu stručnu pomoć. Najvažniji pristup u liječenju strahova je snažna psihološka podrška i razumijevanje koje dajemo djeci. Potanko i diskretno valja s njima

dr. sc. Ljiljana Dufek: Često djecu uključujemo u program rada naše Dnevne bolnice, gdje u grupi djece iskazuju sve svoje osjećaje i opisuju tjeskobu i svoje strahove.

Psihijatrica Ljiljana Dufek, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, Zagreb

P onekad je za strahove koje osjećamo potrebno potražiti

stručnu pomoć. Ako vam je

Podrška, razumijevanje i sigurnost

"Bitno je poticati i roditelje i stručne suradnike u vrtićima i školama na

prepoznavanje skrivenih strahova kod djece koji mogu biti iskazivani kroz dječji nemir, neposluh, agresivnost."

razgovarati o njihovim strahovima kako bi djeca doživjela sigurnost u svojem povjeravanju.

Djeci pomažemo kroz osobni, individualni rad s njima – kroz psihoterapijsku podršku ili psihoterapiju. Koju ćemo vrstu terapije primijeniti, ovisi o dobi djeteta, intenzitetu straha, dužini trajanja ili potiskivanja straha. Izrazito je važno u terapijski rad sa djetetom uključiti i njima bliske osobe – roditelje, učitelje, odgajatelje. Kada je riječ o školskoj fobiji, važna je suradnja sa stručnim suradnicima škole.

Često djecu uključujemo u program rada naše Dnevne bolnice gdje u grupi djece iskazuju sve svoje

osjećaje i opisuju tjeskobu i svoje strahove. Pomažemo im, dakle kroz psihoterapijski pristup, otkloniti onaj strah koji remeti njihovo svakodnevno funkcioniranje.

Rezultati svakako ovise o aktivnom uključenju u tretman i djeteta i njegove obitelji, kao i trenutku kada se strah prepoznao i kada se počelo na njemu raditi (važnost ranog uključivanja u tretman). U većini slučajeva jesmo zadovoljni rezultatima, ali je svakako bitno i nadalje poticati i roditelje i stručne suradnike u vrtićima i školama na prepoznavanje skrivenih strahova kod djece koji mogu biti iskazivani kroz dječji nemir, neposluh, agresivnost.

Ivan Idžan, 8. a

Bolnica - PRIJATELJ DJECEPsihijatrijska bolnica za

djecu i mladež u Kukuljevićevoj ulici u Zagrebu stekla je 2010. godine naslov Bolnica – prijatelj djece. Za to je trebalo ispuniti mnogo uvjeta: unaprijediti sam prostor Bolnice, stalno provoditi edukaciju zdravstvenih djelatnika, hospitalizirati dijete samo ako je to za njega jedino rješenje. Važno je osigurati i sudjelovanje roditelja u liječenju djeteta.

U Bolnici su osmišljene razne kreativne radionice, rekreacijske i sportske aktivnosti na otvorenom (Bolnica ima dvorište i park), šetnje u park šumi Zelengaj… Bolesnici pripremaju glazbeno-scenski program, a u okviru projekta Theatro gostuju kazališne predstave.

3-31.indd 13 22.1.2014. 16:38:45

Čega se boje matematičari Jelena Jakšić, novinarka

14

N ovinari su hrabri ljudi. Iskopati kakav novinarski strah pokušali smo kod

naše bivše čuvene novinarke Jelene Jakšić koja je svoju školsku ljubav prema novinarstvu pretvorila u profesiju. Jelena je već dvije godine novinarka na Jabuka TV-u. Voditeljica je dviju emisija: Izabrani (intervjui sa zastupnicima u Gradskoj skupštini grada Zagreba) i Svakodnevica (obrađivanje aktualnih gradskih i državnih tema). Urednica je emisije Manje je više (emisija o nacionalnim manjinama). Vodila je svečanost ceremonije otvaranja Kuće Europe povodom ulaska Hrvatske u EU, 1. srpnja 2013.

Što se može neugodnoga dogoditi za vrijeme emitiranja TV emisije?

- Čar televizijskog novinarstva i vođenja emisije je upravo borba i nošenje s različitim neugodnostima koje onda s vremenom, ukoliko uistinu voliš svoj posao, postanu i njegova istinska čar. Neugodnosti su dio ovog posla i s vremenom se naučiš svaku takvu situaciju okrenuti u svoju korist i to

Piše Matea Galović, studentica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Kad se razlomci ne pokrate…

Jelena Jakšić: Prije svake emisije imam tremu. Ona je sada puno manja nego u početcima, ali sve je to prirodan proces učenja i stvar navike

Č esto se najgorom kletvom koja jednom matematičaru može

biti upućena smatra „Dabogda ti se razlomci ne pokratili!“ Jer zbilja, što ako rješavaš i rješavaš zadatak i u zadnjem koraku dobiješ neki ružan razlomak koji se nikako ne da pokratiti? To je odmah znak za uzbunu – počneš kontrolirati cijeli zadatak ispočetka da otkriješ gdje si pogriješio, a kad, nakon petominutnog paničnog preznojavanja,

shvatiš da je to bilo baš u zadnjem koraku, počneš se još više uzrujavati jer si potrošio jedan dio dragocjenog vremena na takve tričarije i sitnice poput kontrole računa. Mogli biste reći – zar nije računanje jedino čime se matematičari bave? Ali vjerovali ili ne, što se više bavite matematikom, vidite sve manje brojeva i računskih zadataka, a sve više čudnih grčkih slova, naopakih osmica i neobičnih simbola. Tako da bi se

moglo reći da se (odrasli) matematičari boje i brojeva, koliko god čudno vam to moglo zvučati. Puno češće naglasak je na idejama i znanju kako bismo riješili neki zadatak, a ne na samom rješavanju. Sigurno je i vama najdraža izlika: „Znao sam to, ali sam fulao jedan predznak!“ I kad smo već kod (krivih) predznaka, pred njima matematičari zaziru jednako kao i pred nepokraćenim razlomcima, ali to se samo nadovezuje na priču o ne baš pretjeranom obožavanju računa. Jer zašto bismo morali znati savršeno računati ako možemo računala naučiti da obavljaju to za nas? No kako sva tehnika kad-tad zakaže, isto se ponekad dogodi s matematičarevim najdražim malim strojem (ne, to NIJE smartphone!), kalkulatorom. Matematičari se jako boje toga da im usred bitnog ispita zakaže posebno bitna, nezamjenjiva tipka na kalkulatoru, a o običnom otkazivanju baterije da ne govorimo. U matematičkom svijetu osobito su važne definicije – ako na početku nismo nešto definirali, ne znamo kako se prema tome odnositi. A da nas slučajno ne optuže za nepedantnost, vrlo često definiranjem dokazujemo da je naša definicija dobra. Zato se matematičari užasavaju loših definicija, ili još gore – izostanka definicije. Što su stariji, matematičari vole biti što posebniji pa tako sve više zaziru od riječi koje koriste ostali smrtnici. Umjesto „obično“ oni kažu „trivijalno“, umjesto „redom“ oni kažu „respektivno“, dok nekim drugim, normalnim riječima, poput „normalan“, oni pridaju potpuno novo značenje. Mogla bih još dugo nabrajati, ali uviđate i sami da se matematičari boje biti poput svih ostalih. Bilo kako bilo, i matematičari su samo ljudi pa se u ovim teškim vremenima boje nezaposlenosti, nemogućnosti rada u struci i neuspjeha općenito jer su većinom neobično uporni i ambiciozni, ali to je već tema za neku drugu temu broja...

15

NOVINAR se najviše mora bojati SAM SEBE

Premda se matematičari boje biti poput svih ostalih i oni

su samo ljudi pa se u ovim teškim vremenima

boje nezaposlenosti, nemogućnosti rada u struci i neuspjeha

općenito

tem

a br

oja:

str

ah

3-31.indd 14 22.1.2014. 16:38:46

Jelena Jakšić, novinarka

14

na način da pokažeš ljudima da si i ti čovjek od krvi i mesa, drugim riječima da si spontan, iskren, iznenađen, sretan ili tužan zbog nastale situacije/priče. Srce mi brže zakuca kada vidim da mi gost za vrijeme emitiranja emisije uživo i nije baš previše pričljiv, ne mogu se ne smijati kada vidim i shvatim da sam doslovno zbog čudno naglašene riječi/geste snimatelje nasmijala do suza ili kada shvatim da je bubica u uhu pokvarena jer nemam vezu s dečkima iz režije koji mi govore koliko mi je ostalo do kraja emisije, imam li poziva gledatelja, trebam li najaviti reklamu... Puno je mogućih neugodnosti, ali sve polako učim okrenuti u svoju korist i upravo na svakoj takvoj situaciji nastojim pokazati da sve što se događa iza kamere nije namješteno i dogovoreno, već spontano i iskreno. Gledateljima je dosta “velikih” voditelja i “velikih” novinara.

Strahuješ li od toga? - Prije svake emisije imam tremu. Ona je sada puno

manja nego u počecima, ali sve je to prirodan proces učenja i stvar navike. Strahujem li od neugodnosti? Ne mogu reći da mi je svejedno, ali o njima ne razmišljam i naučila sam se s njima nositi i što je najvažnije, pomirila se da su dio ovog posla. U komunikaciji s ljudima, pogotovo pred kamerama, takve su stvari svakodnevna pojava.

Treba li se novinar bojati bilo čega?- Ako se vodi i radi slijedeći novinarske etičke kodekse,

ne treba se bojati. Po mom mišljenju, novinar se najviše mora bojati sam sebe. Lik na televiziji, potpis u prestižnim novinama, glas na najslušanijem radiju – čovjek poleti. I onda, vrlo često, taj let kratko traje, padne se i što onda? Treba znati ostati na zemlji. Cijenite svoj rad i trud, ali zapamtite da je skromnost vrlina.

Imaš li kakav savjet kako najlakše prevladati strah?- Kažu mnogi da se sa strahom treba suočiti i da je to

najbolji način za njegovo prevladavanje. Ne znam je li ta

15

"Lik na televiziji, potpis u prestižnim novinama, glas na najslušanijem radiju – čovjek poleti. I onda, vrlo često,

taj let kratko traje, padne se i što onda? Treba znati ostati na zemlji. Cijenite svoj rad i trud, ali zapamtite da je

skromnost vrlina."

Tema našeg broja je strah. Čega si se ti bojala dok si išla u osnovnu školu?

- Bolje je pitanje čega nisam? (šala) Bila sam poprilična paničarka, ali na moju sreću, niti jedan moj strah nije bio utemeljen na određenoj traumi ili ružnom iskustvu. Iako mi je iz ove perspektive sada jako smiješno, istina je kako mi je jedan od većih strahova bio hoću li ikada naći dečka, kako ću reći mami za jedinicu dan prije prijateljičinog rođendana, hoću li ispraviti jedinicu iz matematike i slično...

Je li neki od tih strahova još uvijek uz tebe?- Ne znam razlikuje li se to od osobe do osobe,

ali nekako imam dojam da moji strahovi nikada nisu isti, mijenjaju se s vremena na vrijeme, ovisno o mom raspoloženju (ha-ha-ha). Nemam neki od tipičnih strahova, već neki, možemo reći, “prigodni”. Primjerice, ako polažem ispite na fakultetu i još uz to znam da moram otići na posao i da neću imati previše vremena za učenje – strah kako neću položiti ispite s ocjenom koju sam zamislila, javi se u sekundi i traje dok ispiti ne prođu.

Ena Andruza, 7. b

Moji su strahovi prigodni

tvrdnja istinita, ali znam da je istina kako ipak, kad sjednete i razmislite, zaključite da je puno više stvari kojima se radujete, veselite, stvari koje volite raditi i koje vas opuštaju. Kada pomislite na nešto “strašno”, pošaljite poruku mami ili tati, nazovite baku, čavrljajte s prijateljicom, drugim riječima, opustite se. Biti osnovnoškolac, odnosno mlad, najljepše je razdoblje u životu i ne isplati ga se trošiti na strahove!

NOVINAR se najviše mora bojati SAM SEBE

3-31.indd 15 22.1.2014. 16:38:46

16 17

Bojnik Željko Ninić, zapovjednik eskadrile

16 17

tem

a br

oja:

str

ah

N ašeg smo župnika pitali čega se boje njegovi župljani i treba li se vjernik

(katolik) bojati bilo čega.- Najprije, hvala ti na mogućnosti

da o strahu kažem nešto iz perspektive kršćanske vjere. I to ne o nekom posebnom strahu stanovnika Savice, nego o općem ljudskom iskustvu i odgovoru vjere. Znaš li koja se zapovijed najviše puta ponavlja u Bibliji? Iznova i iznova, ova zapovijed pojavljuje se više od bilo koje druge. Možeš li pogoditi što je to?

NE BOJ SE!!!Nije “Primite milost!” Nije “Ne sagriješi!”

Već NE BOJ SE! I ponavlja se u Bibliji u različitim varijantama točno 366 puta – za svaki dan iznova, čak i u prijestupnoj godini.

Zašto? Jer strah je briljantan.Svi se mi svakodnevno suočavamo

s nekim svojim strahovima. Strah nam stvara probleme, jer nas uvjerava u ‘’istine’’ o nama samima i drugima. Blokira nas u ostvarivanju Božjeg plana i sprječava razvoj snova koje nam je Bog usadio u srce. Taj glas straha ti svakodnevno govori: ‘’Nisi sposoban. Ne možeš ti to. Premlad si. Trebaš više vremena i mudrosti...’’

Razlog zašto Biblija spominje strah toliko često je taj što on dovodi do svega drugog. Dovodi nas do skrivanja, laganja, grijeha, i opet tako – u krug. Vodi nas do plitkih života i praznih obećanja. Strah može oblikovati tvoj cijeli život, ako mu to dopustiš.

Ne slušaj taj lažljivi glas straha! Poslušaj Isusovo NE BOJ SE!

UZROK NASTANKA STRAHANo, pogledajmo i malo dublje u ovo

pitanje! Da bismo spoznali uzrok nastanka straha, zavirimo u Bibliju.

Odmah na prvim stranicama Biblije, u Knjizi Postanka 2. i 3. poglavlje, otkrivamo da je strah posljedica grijeha. Nakon prvog, tzv. istočnog grijeha, Adam i Eva su, kad su čuli korake Jahve Boga koji je šetao vrtom, osjetili strah od njega, pa su se sakrili među stabla u vrtu. Zašto su se sakrili? Sakrili su se jer su osjećali strah od Boga, s obzirom na to da su neposlušnošću prekršili Njegovu zapovijed. Zar to nije tako do današnjeg dana, da se oni koji su sagriješili protiv zakona, a time i protiv Boga, sakrivaju i bježe?

Strah od letenja imaju mnogi. Zanimalo nas je osjećaju li kakav strah i oni koji su se odlučili za privlačno, ali i rizično zanimanje vojnog pilota. Odgovor smo potražili kod bojnika Željka Ninića pilota MiG-a.

- Svi imamo strahove, a najčešće strah dolazi od neznanja ili od nepoznatog – kaže gospodin Ninić. – Stoga je za borbu protiv straha najbolje učiti i ponavljati. Vojni pilot je sigurno jedno od najatraktivnijih i najljepših zanimanja za mladog i zdravog muškarca, izuzetno je zanimljivo, dinamično i nikad isto. Odlučio sam se biti vojni pilot iz

domoljublja i izazova. Iluzije koje ljudsko tijelo doživljava prilikom

letenja u oblacima ili smanjenoj vidljivosti najčešći su uzrok straha, tj. često se čini da

letite u nagibu ili okrenut naopako – na leđima, a u stvari sve je normalno. Najveći strah, iskreno, to je očuvati zdravlje kako bih ovaj prekrasan posao mogao što duže i što bolje raditi.

Matea Galović, 7. c

Važno je ZDRAVLJE

Ivan Krupec, pukovnik 2. gbr "Gromovi" u Domovinskom ratu

Strahovi se u ratu brzo prebrode

Rat je, na sreću, daleko iza nas. No, mnogi su se od nas zapitali kako su se osjećali vojnici u ratu, je li ih bilo strah? Odgovor sam potražila kod svoga tate, časnika HV-a.

- U vrijeme dok sam bio sudionik Domovinskog rata osjećao sam strah dok se pucalo, no takvi se strahovi brzo prebrode. Kad sam bio ranjen najviše sam se bojao da ne padnem u zarobljeništvo da me ne bi mučili.

U svakodnevnom životu ne razmišljam o strahu, on sam dođe, ovisi o situaciji. Za sve treba znati kako reagirati u određenom trenutku i zašto se nešto dogodilo. Primjerice, medvjed vas neće napasti bez razloga.

Nemam velikih strahova, ali se bojim da se mojoj kćeri nešto ne dogodi.

Nikolina Krupec, 7. a

Župnik ANTUN VUKMANIĆ

3-31.indd 16 22.1.2014. 16:38:48

16 1716 17

Župnik ANTUN VUKMANIĆ

Ova se zapovijed ponavlja u Bibliji u različitim varijantama točno 366 puta – za svaki dan iznova, čak i u prijestupnoj godini • Razlog zašto Biblija spominje strah toliko često je taj što on dovodi do svega drugog. Dovodi nas do skrivanja, laganja, grijeha, i opet tako – u krug. Vodi nas do plitkih života i praznih obećanja. Strah može oblikovati tvoj cijeli život, ako mu to dopustiš

NE BOJ SE!

Antun Vukmanić: Strah nas blokira u ostvarivanju Božjeg plana i sprječava razvoj snova koje nam je Bog usadio u srce

Adam je sagriješio i sakrio se, a Bog ga zove: Adame, gdje si? Po Adamu smo svi grešnici, a Bog nas zove da dođemo k njemu da mu priznamo grijehe i pokajemo se, kako bi nam oprostio. U pravom životu vjere strah je uravnotežen pouzdanjem u Boga. Bog ne želi zastrašivati ljude, On ih hrabri: “Ne bojte se.” I taj poziv odzvanja Biblijom. Evo nekih primjera:

KAKO MOŽEMO SVLADATI SVOJE STRAHOVE? Vjerujući Božjim obećanjima. U Bibliji piše: Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom (Izaija 41,10).

KAD SMO U STRAHU, NEMOJMO ZABORAVITI NA BOGA. U Bibliji piše: Odvaži se i budi hrabar! Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj (Jošua 1,9).

NE TREBAMO SE BOJATI BOGA. U Bibliji piše: Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi (1. Ivanova poslanica 4,18).

NE TREBAMO SE BOJATI PRIRODNIH KATASTROFA. U Bibliji piše: Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. Nek’ buče i bjesne valovi morski, nek’ bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev (Psalam 46,2-4)!

NEMOJMO SE BOJATI LJUDI. U Bibliji piše: Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može? (Poslanica Hebrejima 13,6).

NEMOJMO SE BOJATI NARODA NI VLASTI. U Bibliji piše: Ne strepi, dakle, pred njima! Ta Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit (Ponovljeni zakon 7,21).

NEMOJMO SE BOJATI LOŠIH VIJESTI. U Bibliji piše: Žalosne se vijesti neće bojati, mirno je njegovo srce uzdajuć’ se u Jahvu. Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji (Psalam 112,7b-8).

STRAHOPOŠTOVANJE PREMA BOGUDakle, ako se prepustimo Bogu, vjerujući njegovim

obećanjima, jer je on svemogući Bog, ne trebamo ni od čega strahovati. Jedino što Biblija traži je strah Gospodnji. Radi se o strahopoštovanju prema Bogu, izrazu poštovanja prema njegovoj sili i slavi, ali i prema njegovom gnjevu. Drugim riječima, strah Gospodnji je potpuna spoznaja Boga koja donosi blagoslove i dobrobit. U Psalmu 111,10 i Mudrim izrekama 1,7 piše da je strah Gospodnji početak mudrosti, a da ludi preziru mudrost i pouku. Više psalama govori da strahu Božjem pripada blaženstvo, jer Božje se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga se boje. Knjiga Mudrih izreka nadalje govori da strah Gospodnji daje život (19,23), da je izvor života (14,27) i da nam pruža utočište i pouzdanje (14,26).

U Djelima apostolskim 10,34-35 apostol Petar govori: Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Tako shvaćen strah jest put spasenja po vjeri.

Za kraj samo jedan od mnogih Isusovih poziva: Ne boj se, samo vjeruj! (Evanđelje po Marku 5,36 i po Luki 8,50).

Molitva protiv strahaDragi Bože, daj mi hrabrost, umjesto kukavičluka i straha.

Trebam hrabrosti pred ljudima i pred samim sobom. Trebam hrabrosti u borbi protiv neprijatelja, protiv njegovih strahova i laži. Trebam tvoju pomoć da budem jak u tvojoj ljubavi. Trebam utjehu u tvojoj prisutnosti. Trebam tvoju ljubav stalno. Trebam ustrajnost u činjenju dobra i u molitvama, sve dok ne prijeđem k tebi u blaženu vječnost. Amen.

Oče naš ...

Martina Galović, 7. c

3-31.indd 17 22.1.2014. 16:38:49

Strah od javnog nastupate

ma

broj

a: s

trah

‘’Ja ovo ne mogu. Tako me strah. Ne znam zašto. Samo me je strah.’’, rečenice su koje smo svi čuli, a većina i izgovorila prije izlaganja seminara ispred cijelog razreda. Ako se pak radilo o recitaciji na školskoj priredbi onda su te rečenice, izrečene u još većem napadaju panike, bile tek pozadina dubokim i teškim uzdasima. Opustite se! Niste sami! S vama strahuju mnogi drugi!

Na samome vrhuStrah od javnog nastupa nalazi se na samom vrhu

strahova. Istraživanja pokazuju kako je taj strah kod ljudi češći nego strah od visine, buba i insekata, duboke vode, bolesti, smrti, letenja, usamljenosti, pasa i financijskih problema. Ako malo bolje pogledate ostatak liste 10 najčešćih strahova možete uočiti kako realne posljedice od ovoga straha nema. Unatoč svemu što se dogodi, preživjet ćete, nećete pasti, utopiti se ili završiti na lijekovima zbog alergijskih reakcija i depresije.Strah od javnog nastupa ima dvije posebnosti. Prva je ta što se javni nastupi ne mogu doživotno izbjegavati. Kad-tad morat ćete stati pred prijatelje i zahvaliti im što su svojim dolaskom vaše vjenčanje učinili nezaboravnim. Druga je ta

da ovome strahu ima lijeka i da ste vi sami svoji doktori!

Piše Darija Jeger, studentica 2. godine Studija za odnose s javnošću i studij medija ‘’Kairos’’

Opustite se, niste sami

Ako malo bolje pogledate ostatak liste 10 najčešćih strahova možete uočiti kako realne

posljedice od ovoga straha nema. Unatoč svemu što se dogodi preživjet ćete, nećete pasti, utopiti

se ili završiti na lijekovima zbog alergijskih reakcija i depresije. Uzmite za primjer mene.

Studiram da bih stalno javno govorila.

Sigurni smo da se nitko ne boji ovog simpatičnog tigrića (rad naše likovne skupine). A hoćete li ozbiljno shvatiti forvardušu koju ljudi tako vole slati jedni drugima, odlučite sami.

BEZ PANIKE, molim!

18

Popis najčešćih strahova kod ljudi:1. Strah od javnog nastupa2. Strah od visine3. Strah od insekata i buba4. Strah od duboke vode5. Strah od bolesti6. Strah od smrti7. Strah od letenja8. Strah od usamljenosti9. Strah od pasa10. Strah od financijskih problema

(Istraživanje autora Jerryja Weissmana)

Injekcija samopouzdanja lijek

je protiv tremeVečer prije govora

zasigurno ne možete zaspati. Zamišljate kako grčevito držite papire na kojima se nalazi vaš tekst. Znojni ste i želite propasti u zemlju. Možda se nadate invaziji vanzemaljaca koji će vas oteti i tako spasiti. Unatoč vašim molitvama svjesni ste da niti će se zemlja otvoriti, niti će se vanzemaljci pojaviti. Tada nastupate vi u ulozi doktora. Recite si baš kao doktor: ‘’Diši duboko dok te poslušam’’. Dišući u glavi ponovite tekst koji morate izgovoriti. Duboko disanje omogućit će vam da se opustite. U trenutku kada u mislima prođete tekst, objektivno, kao doktor morate zaključiti da vam nije ništa. Prepišite si dozu sna i injekciju samopouzdanja. Recite subjektivnom sebi, pacijentu, kako je on sam radio na izlaganju ili recitaciji. Podsjetite ga na sav trud koji je uložio i kako će u publici uvijek biti netko tko će ga podržati i ohrabriti. Objasnite mu kako publika nikada ne dođe slušati kako bi ismijala govornika već upravo suprotno, kako bi nešto naučila, kako bi uživala u onome što je pripremio.

Samo hrabro!Strah od javnog nastupa identičan je strahu od gledanja

horror filmova. Iako znamo da se radnja odvija na platnu i da je izmišljena, postoje ljudi (među kojima sam i ja) koji jednostavno odbijaju pogledati hororac. Ja se sa svojim strahom ne moram nikada suočiti, ali vrijeme je da se vi pokažete hrabrijima. Stvarno vam se ništa ne može dogoditi. Uzmite za primjer mene. Studiram da bih stalno javno govorila.

19

3-31.indd 18 22.1.2014. 16:38:50

Malo te je frka od kemije? Pa, ako baš nemaš „blage veze“ s kemijom, lako će ti se dogoditi, ili su se dogodile sljedeće stvari:

ü „spržit“ ćeš sestrinu kosu dok je budeš farbala

üuništit ćeš najdražu trenirku dok čistiš kupaonicu maminim najdražim „Domestosom“ (kiseline su nagrizajuće!!!)

übaš uvijek ti pukne staklena boca u zamrzivaču jer je do vrha napuniš vodom (anomalija vode J)

ükoliko puta si opekao usne vrućom žlicom iz juhe (metali su vodiči J)

üskoro je buknuo požar u kuhinji jer nisi znao čime gasiti ulje koje je počelo gorjeti u tavici jer si ti odlučio to jutro biti glavni kuhar u svojoj obitelji

ünikako skužiti zašto se masna mrlja s najdraže majice ne da ukloniti vodom

18

Piše Ivana Šestan Šarić, profesorica kemije

Malo te je frka? Uvidom u anketu ustanovili smo da se neki učenici

boje kemije. Jesu li vaši strahovi opravdani? Odgovor smo potražili kod profesorice istoimenog predmeta.

üdržao si mali akvarij s tebi tako dragom zlatnom ribicom na radnome stolu pokraj velike lampe. Ti i sad nemaš pojma zašto je ribica Mimi uginula (topljivost plinova u vodi).

übrat je kod obiteljske liječnice saznao da mu je jetra „spigana“ kao kod nekog starog alkosa. U šoku je iako dnevno strusi najmanje litru cole.

üsvi se podsmjehujete tatinoj teti jer sva čišćenja u kuhinji i kupaonici rješava vinskim octom i limunovim sokom. Teta je veća kemičarka nego će ikada biti ostali članovi tvoje obitelji (kalcijev karbonat otapa vinska i limunska kiselina).Ima toga još…I sad vi recite da se kemiju ne treba znati.

Pretvorimo strah u avanturu

PRONAĐITE UZROKStrah je nešto čega se bojimo, najčešće

su to paukovi, zmije, mrak… Sve su to dječji strahovi. Ali, ne znači da se roditelji ne boje, itekako se boje, ali oni se ne boje paukova, zmija, mraka i ostalih sličnih stvari.

Oni se boje hoće li dobiti povišicu jer ako ne dobiju neće moći nahraniti obitelj. Boje se hoće li im šef dati otkaz i slično. Po mom miljenju najmanje se boje bake i djedovi jer se oni nemaju čega puno bojati osim nekih malih sitnica.

Ako želite savladati strah morate se suočiti s njim. Primjerice, ako se bojite mraka morate ući u neku mračnu sobu i shvatiti da nema ničega čega se trebate bojati.

Najvažnije je pitanje ZAŠTO se bojimo? Zašto nešto izazva strah u nama? Najčešće to počinje tako da nam netko ispriča strašnu priču, nešto nam se pričini u mraku i tada strah uđe u nas.

Zapitajte se koji je vaš strah? Zašto i kako ste se počeli bojati? Probajte ga svladati i možda vam bude bolje, a možda sve ostane isto. To vam ne mogu garantirati, ali uvijek se isplati probati.

Nina Slapničar, 5. c

Strah je emocionalno stanje, psihološka reakcija na određenu opasnost. Prepoznavanje prijetnje oduvijek je bilo iznimno važno za opstanak. Strah je i danas dio naše svakodnevice, a mnogi smatraju da je u moderno doba on većinom neopravdan i prekomjeran.

Možemo li se boriti protiv osjećaja straha?

Itekako. Ne smijemo mu dopustiti da utječe na naše odluke i slobodu. Strah prvo trebamo pomno promotriti, pokušati se sabrati. Ako se bojimo razumjeti, onda se bojimo i stvarnosti. Jednostavno udaljavanje nikad ne pomaže, sa strahom se valja suočavati korak po korak.

Trebamo naći samopouzdanje u onome što volimo i ne zaboraviti da oslobađanje od straha zahtijeva i odgovornost.

Čak i najsitnijim promišljenim djelovanjem moguće je proglasiti pobjedu nad najvećim strahovima.

Pretvorimo strah u avanturu!Ivor Popović, 8. c

19

Marija Gliha, 8. c

3-31.indd 19 22.1.2014. 16:38:52

2120

Učiteljica MARIJANA VRANČIĆ, autorica knjige Budimo poduzetni

Učiteljica Marijana Vrančić radila je desetak godina u našoj školi, no projekt učeničke zadruge pokrenula je sa suradnicima u OŠ Prečko u koju je (zbog blizine mjesta stanovanja) otišla. Zanimalo nas je zašto takav projekt nije pokrenula u našoj školi te koji su uvjeti za postojanje učeničke zadruge.

- Prošlo je šest godina otkada sam otišla iz OŠ Jure Kaštelana i došla u OŠ Prečko, za vrijeme kojih se mnogo toga promijenilo u mom privatnom, a slijedom toga i profesionalnom životu. Moje su „curice“ postale „cure“ kojima nimalo ne smeta činjenica da je mama opet ostala duže u školi – kaže učiteljica Vrančić.

- Što se tiče uvjeta za učeničku zadrugu, njih ima svaka škola, ali je za njezin uspješan rad potrebno podosta entuzijazma učitelja, spremnost na dodatni rad i stalno prilagođavanje promjenama koje se događaju u obrazovnom sustavu. Stavljanje poduzetništva kao međupredmetne teme u NOK potaknulo je moje kolege i mene na pokretanje učeničke zadruge. Odlučili smo odbaciti „štrebersko“ učenje pustih činjenica i omogućiti djeci učenje za život na vlastitom iskustvu. Učenici u zadruzi stječu iskustva timskog rada kao na „pravom“

UČENJE ZA ŽIVOTna vlastitom iskustvu

Marijana Vrančić: U osnovnoj školi

se ne stavlja naglasak na učenje

za poduzetništvo nego na učenje

za poduzetnost. Poduzetnost u učenju,

igri, međusobnim odnosima, radu,

budućem zanimanju.

Učenici u zadruzi stječu iskustva timskog rada kao na „pravom“ poslu. Uče radeći i pri tome

se druže, zabavljaju i dobro se osjećaju. Ne brinu o ocjenama pa je time otklonjena briga i

strah koji su veliki neprijatelji učenja.

Budimo poduzetniJesenas je izašla knjiga učiteljice Marijane

Vrančič Budimo poduzetni! Knjiga je namijenjena prije svega našim učiteljima, ali i nama su bili zanimljivi primjeri iz prakse, tj. iz rada njezine školske zadruge ZIP (Zadrugari iz Prečkog). I mi se slažemo da je u našim školama nedovoljno zastupljeno aktivno učenje i timski rad te da se sve uglavnom svodi na slušanje, gledanje i čitanje.

Zato se nadamo da će knjiga učiteljice Vrančić biti poticaj mnogima, a osobito učiteljima u našoj školi s kojima je učiteljica radila desetak godina.

poslu. Uče radeći i pri tome se druže, zabavljaju i dobro se osjećaju. Ne brinu o ocjenama pa je time otklonjena briga i strah koji su veliki neprijatelji učenja. Mnogi učitelji i učenici imaju želju priključiti se zadrugarima stoga planiramo povećati broj sekcija i proširiti djelatnost zadruge. Uz dosadašnju proizvodnju elektroničkih slikovnica i raznih reklamnih proizvoda koji uz njih idu, proizvodit ćemo pozivnice, notese, didaktičke igračke… i tko zna što će naši učenici još smisliti…

Od učiteljice Vrančić doznajemo da postoje i radionice o poduzetničkom učenju koje već četiri godine vodi ona i njezini suradnici. Dolaze u svaku školu koja ih pozove, a u svoju bi bivšu školu učiteljica Marijana došla s osobitim veseljem. Na dan radionice cijela je škola u znaku učenja poduzetničkih vještina koje učenici na kraju prezentiraju na javnoj priredbi. Na priredbu dolaze i roditelji koje jako veseli kad vide da se u školi mogu naučiti i pojmovi kao što su npr. nabava materijala, proizvodnja, prodaja, cijena, reklama, prezentiranje.

Ako ste kada pogledali naš školski vrt, onda vam neće biti čudno što smo razgovor skrenuli na temu zadružnih vrtova.

- Mnoge zadruge imaju školske vrtove. Neke su u tome posebno uspješne. Jedna od malih tajni njihovog uspjeha je i dobra povezanost s roditeljima. Pronađite one (dovoljan je i jedan ili dva!) koji imaju „žicu“ za promjene i zamolite ih za pomoć i sugestije. Iznenadit ćete se koliko primjenjivog i korisnog znanja ima u njihovim životnim i radnim iskustvima!

- Drago mi je da su učenici i učitelji zainteresirani za ovu temu jer su poduzetnost i inicijativnost osobine koje su nam svima potrebne da bismo imali dobar i kvalitetan život – kaže nam na kraju učiteljica Vrančić. - I još samo jedno pojašnjenje: u osnovnoj školi se ne stavlja naglasak na učenje za poduzetništvo nego na učenje za poduzetnost. Poduzetnost u učenju, igri, međusobnim odnosima, radu, budućem zanimanju. Učiti se poduzetnom ponašanju treba započeti što je moguće ranije, već u vrtiću, kako ne bi bilo kao u onom starom vicu o zabrinutoj majci koja dolazi pedijatru i pita:

Doktore, recite mi kad trebam započeti s odgojem svog djeteta?

A koliko je dijete staro? Mjesec dana. E, pa onda ste već zakasnili!

Ivan Idžan, 8.a

iz š

kole

3-31.indd 20 22.1.2014. 16:38:53

21

Koliko kilograma znanja nosimo u školu

N e samo učenici, nego i njihovi roditelji, žale se na težinu školske torbe, količinu knjiga koju djeca nose u školu, kako se djeci

iskrivljuje kralježnica zbog težine školskih torbi, te smo odlučili točno utvrditi koliko danas teži učenička torba i šteti li dječjoj kralježnici i dječjem zdravlju!

I tada smo sami izvagali nekoliko školskih torba naših sedmašica i utvrdili da danas torbe teže upola manje nego prije 10 godina.

Danas je prosječna težina torbe 6–7 kg, dok je prije 10 godina imala čak 13 kg!!! Tu težinu (od 6 – 7 kg) dječja leđa još mogu podnijeti, tj. nije štetna za dječje zdravlje i kralježnicu. To nam je potvrdio dr. Vrdoljak koji je rekao da školska torba ili težina školske torbe nema nikakve veze s iskrivljenjem kralježnice! Iskrivljenje ili skolioza zapravo nastaje zbog slabih leđnih mišića ili je to vezano s genima. Liječnici preporučuju da težina školske torbe ne bi trebala nadmašiti više od deset posto djetetove težine.

Učenici koji nikako ne mogu podnijeti tu bol u leđima ili ramenima, koja nije vječna, i ako nemaju baš nikakva rješenja, kada sljedeći put budu kupovali školsku torbu, neka nabave torbu na kotače!

Zaključujemo da su se roditelji nepotrebno brinuli i bunili, a učenici bez pravog razloga zapomagali kako više ne mogu podnijeti taj veliki bol! Hajde, hajde! Pretrpite to malo što provedete vremena u školi, a onda se odmarajte, BEZ torbi! Mislim da ipak ne radite baš SVE s torbom na leđima!

Vita Jozić, 7. b

Izvagali smo torbe Eme Pisanski i Eleonore Šafar (2. razred). Svaka je torba teška 5 kg. Učenice vole nositi ovakve torbe, no ne bi imale ništa protiv da su malo lakše.

Torba sedmašice Jelene teška je 6,6 kg (torbe njezinih prijateljica iz razreda nešto su lakše: Deina 6,4 kg, a Marina samo 5,3 kg)

Prije 10 godina nije bilo modela torbi na kotačiće. No, učenici ih koji imaju žale se da ih je teško vući uz i niz stepenice.

Danas TORBE TEŽE UPOLA MANJE nego prije 10 godina

Težina školske torbe nema nikakve veze s iskrivljenjem kralježnice. Iskrivljenje ili skolioza nastaje

zbog slabih leđnih mišića ili je to vezano s genima.

S učenicima razgovarali i fotografirali: Ivan Crnko Kovač, Erik Panić, Karla Poljanec, Nina Slapničar, Lorena Dedaković, 5. r

Deset godina prošlo je od izložbe 13 kg znanja (bez sendviča i soka). Bila je to problemska izložba o dizajnu školskih knjiga, pribora i opreme. Ove je godine u Centru za kulturu POUZ-a autorica Mirna Vukotić ponovila izložbu i svima nam dala povod da se zapitamo je li se što promijenilo.

JE LI SE ŠTO PROMIJENILO

3-31.indd 21 22.1.2014. 16:38:57

Seosko imanje Sjeverovac

23

Dio obradivog zemljišta na Savici Gradsko je poglavarstvo odlučilo predati zainteresiranim građanima koji će na dobivenim parcelama urediti svoje vrtove. Naša ekogrupa pod vodstvom vjeroučiteljice Nade Vlajčević također je bila zainteresirana za parcelu na kojoj bi uzgajali povrće. Dobrom voljom gradonačelnika Milana Bandića dobili smo na uporabu zemljište odmah do njegovog. No, kad dao izjavu da će njegov vrt biti najljepši, čini nam se da je izgubio iz vida da su mu susjedi kaštelanci (nema boljih od nas).

Svečano otvaranje vrtova bilo je u prosincu. Na području Zagreba dodijeljeno je još parcela za vrtove i na drugim lokacijama. (zc)

AKTIVNO SUDJELOVANJE U SEOSKOM ŽIVOTUU organizaciji udruge

Suncokret s kojom surađujemo već nekoliko godina posjetili smo seosko imanje Sjeverovac kod Siska. Učenici bivših 4. c i 6. c razreda i njihove učiteljice Marina Lucin i Mirjana Ivanda aktivno su sudjelovali u poslovima koji se obavljaju na imanju: obrađivali su zemlju, sadili biljke, sudjelovali u pripremi hrane, slagali drva, družili se s domaćim životinjama. (zc) Mačka Jana, Sjeverovac

Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom

DRVEĆA su kao i LJUDIČlanovi ekološke skupine proljetos su posjetili Hrvatski šumarski

institut u Jastrebarskom. Pogledali smo film o radu Instituta, naučili ponešto o kukcima, posjetili kemijski laboratorij gdje su nam pokazali kako ispituju tlo, lišće i vodu. Veliko je zanimanje bilo i za ispitivanje sjemenja jer do tada gotovo nitko od nas nije vidio kako izgleda sjeme šumskog drveća. Iz sjemena se razvija nova biljka, a ona, kao i čovjek, ima djetinjstvo, zrelu dob i starost. Upoznali smo se i s tehnikama mjerenja stabala i sami smo probali izmjeriti i izračunati dimenzije stabala, a najbolji su bili nagrađeni majicom Instituta.

Svi smo ponijeli kući kamenčić od kvarcnog pijeska, a prije toga smo mogli na ekranima pogledati kako je nastalo kamenje. Kemijski labos (ispitivanje otopina indikatorima, pokus nastajanja ugljičnog dioksida…) bio je zanimljiv čak i onima koji baš ne vole kemiju.

Ovo je samo dio onoga što smo vidjeli i naučili. Svi su djelatnici Instituta bili ljubazni i strpljivi, iako su imali dosta veliku gužvu jer je to bio njihov Dan otvorenih vrata. Vidjelo se da su svi zaljubljeni u svoj posao i tu su ljubav nastojali prenijeti i nama. Lijepo je znati koliko se u našoj zemlji ljudi brinu za prirodu.

Danijela Pavlina, 8. a

Uzgajat ćemo POVRĆE

Vrtovi na Savici

Ovi iz Kaštelana su najaktivnji!

22

iz š

kole

3-31.indd 22 22.1.2014. 16:39:02

23

Učenici 4. a i 5. c razreda u pratnji učiteljica Marine Lucin, Marije Medić i pedagoginje Zdravke Ciglenečki bili su u listopadu na terenskoj nastavi u Eko-centru Budinjak (Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje). Bila je to nagrada za njihovo prošlogodišnje najuspješnije sudjelovanje u školskim ekoakcijama.

Terenska nastava u Eko-centru Budinjak

Mirisi prirode i davnih vremenaU obilasku poučne staze učenici su puno naučili o povijesti i prirodi Žumberka. Vidjeli su tumule, ostatke gradine, bedema i antičkog groblja. Obišli su špilju, ponikvu te se upoznali s biljnim i životinjskim svijetom lokve i travnjaka.

Upoznali smo se s Dubravkom Kranjčević koja nas je vodila poučnom stazom. Na početku smo došli do malih brežuljaka TUMULA ispod kojih su se nalazili grobovi iz starijeg željeznog doba. U grobnice se stavljao vrč s vodom, hrana i oružje. Ljudi su vjerovali da pokojnici na putu do raja trebaju hranu i vodu te oružje kako bi se obranili od zlih napasti. Voditeljica nam je pričala o jednoj kacigi koju su nosili samo vladari, a nađena je tamo.

Poslije smo otišli do jedne bare koja je nekad bila važna za život ovog kraja. Sad je zaposlenici Eko-centra štite da je šuma ne obraste. Potom smo došli do špilje zvane Židovska kuća. Priča kaže da su se nekad u toj špilji ljudi skrivali od neprijatelja. Na ovom području bilo je i naselje Gradina. U to vrijeme, kad si imao 30 godina, bio si starac.

Došli smo i do travnjaka. Tamo nam se najviše svidjela priča o leptiru, velikom gorskom plavcu i njegovom cvijetu. Vidjeli smo i otrovne gljive muhare. To su crvene gljive s bijelim točkicama koje su jako opasne. Lijepe su, ali nejestive!!

Jana Stojić, Isabela Jureša, 4. a

TISUĆLJEĆA KULINARSTVAU Arheološkom parku Budinjak u rujnu

možete, zajedno s roditeljima i učiteljima, uživati u jelima iz pretpovijesne, rimske, srednjovjekovne i tradicijske žumberačke kuhinje. Uz pomoć voditelja radionica, prema pretpovijesnim i povijesnim receptima, sami ćete pripremiti objed te ga kuhati (ili peći) usred livade, na ognjištu na otvorenom.

STAZA KNEŽEVANa Budinjačkom polju

živjeli su ljudi starijega željeznog doba (između 9. i 6. st. pr. Kr.). Tu je pronađeno više od 140 njihovih grobnica – zemljanih humaka, a arheolozi ih nazivaju tumulima. Grobovi najmoćnijih ljudi nazvani su kneževskima, a isticali su se veličinom i raskošnim predmetima odloženima uz pokojnike. Knez iz tumula 139 živio je u 8. st. pr. Kr. Pokopan je s kopljem u ruci, kacigom na prsima i ukrasnom opremom za konja.

Budinjak je mjesto u središnjem dijelu Žumberka. Na tom se području nalaze tri arheološka nalazišta: naselje i groblje iz starijega željeznog doba, groblje iz rimskog ranocarskog razdoblja i temelji crkve iz srednjega vijeka.

Zdravka Ciglenečki, pedagognja

KACIGA TIPA BUDINJAKOva je brončana kaciga pronađena

u Budinjaku, u kneževu grobu. Svaki budući nalaz takvog tipa kacige koji bude pronađen bilo gdje u Europi, nosit će ime BUDINJAK.

22

3-31.indd 23 22.1.2014. 16:39:05

24 2524

Tijekom ljetnih praznika u srpnju u Velom Lošinju održavao se projekt Europska duga u sklopu programa Europske komisije Mladi na djelu. Projekt je napisala i njime koordinirala naša učiteljica Vesna Starešinić, a uključivao je 5 zemalja: Hrvatsku, Litvu, Irsku, Sloveniju i Slovačku.

U humanitarnom dijelu projekta posjetili smo Starački dom gdje smo sa štićenicima pripremili interkulturalni program sa sviranjem i pjevanjem na svim našim jezicima te uz društvene igre i razgovor proveli ugodno popodne.

Bilo je mnogo zabavnih aktivnosti povezanih s građanskim odgojem. Radionice su poticale djecu da rješavaju sukobe na miran način, a igre povjerenja pomogle su nam da se bolje upoznamo. Održale su se i debatne radionice, a sve je bilo prezentirano putem različitih igara koje nikome nisu bile dosadne. Na taj su način svi ponešto naučili, a pritom se i družili u mješovitim grupama.

Državno natjecanje u debati održalo se 4. i 5. travnja u OŠ Zapruđe u Zagrebu. Na natjecanju

za osnovne škole bilo je 12 timova, uglavnom iz 7. i 8. r. Naše šestašice Dea Demeter, Vita Jozić i Jelena Kovač osvojile su 10. mjesto ekipno. Pripremljena je

teza glasila: “Spolno odgovorno ponašanje treba se učiti u školi”, a nepripremljena (ad hoc ili impromptu), zadana sat vremena prije natjecanja i spremana bez pomoći voditelja glasila je: “Profesore u školama treba zamijeniti robotima”.

Naše su natjecateljice bile najmlađa ekipa i s obzirom na to postigle su sjajan rezultat. (vs)

Državno natjecanje u debati

Međunarodni debatni turnir u Celju

Treće mjesto za DEU DEMETERDebatni klub Kaštelan (voditeljica Vesna Starešinić i debatantice

Jelena Kovač, Vita Jozić, Mara Krnić, Dea Demeter, Nikolina Krupec, Ozana Starešinić, Darija Jeger) proljetos je posjetio Celje radi sudjelovanja na Međunarodnom debatnom turniru. U novoj elitnoj OŠ Lava okupili su se debatanti iz Njemačke, Slovenije i Hrvatske. Naše su ekipe osvojile 7. i 8. mjesto, a Dea Demeter (6. b) proglašena je za 3. govornicu turnira.

Imale smo vremena razgledati Celje, posjetiti katedralu i Muzej grofova Celjskih te Muzej suvremene umjetnosti.

Jelena Kovač, 7. b

Posjet Staračkom domu u Velom Lošinju (Dea svira gtaru)

Projekt Europska duga (European Rainbow)

RADIONICE ZA GRAĐANSKI ODGOJU slobodno vrijeme mogli smo ići na plažu i odmarati

se. Razgledavali smo Veli Lošinj, išli smo na cjelodnevni izlet biciklima u Mali Lošinj i brodom na Susak. Mislim da su se svi odlično proveli. Meni je bilo sjajno jer sam upoznala nove ljude i sudjelovala u svim aktivnostima.

Dea Demeter, 7. b

U Gradskoj knjižnici Celje

iz š

kole

3-31.indd 24 22.1.2014. 16:39:08

24 2525

Debatni turnir u Buzetu

OVDJE CIJENE DEBATU

Na Debatnom turniru u Buzetu našu su školu zastupale članice Debatnog kluba Kaštelan (voditeljica Vesna Starešinić, debatantice Dea Demeter, Martina

Galović, Jelena Kovač). Debatiralo se na tezu »Profesionalizam u športu je opravdan». Pobjednici turnira bili su zagrebački učenici OŠ S. S. Kranjčevića, a naše su debatantice zauzele 13. mjesto. Na turniru su bile i naše bivše učenice Ana Klarić i Dora Koprivčić u svojstvu sutkinja.

U toplom govoru dobrodošlice ravnateljica je više puta istakla kako cijeni gotovo gerilski rad na debati u Hrvatskoj te višestruka odricanja i napore nastavnika i stručnog osoblja kako bi se ta, za životne vještine korisna, izvanškolska aktivnost održala usprkos nedostatku novca. Budući da ova škola izuzetno cijeni debatu, svi članovi školskog kluba imaju majice s nazivom i logom škole, a otvorenje turnira podržali su mnogi nastavnici, učenici i roditelji, iako je bila neradna subota.

Jelena Kovač. 7. b

International Worlds Schools Debate Tournament, Ljutomer

Umjesto POBJEDE, lijepe USPOMENE Učenici Lovro Marković, Ana

Klarić i Dora Koprivčić sudjelovali su na međunarodnom debatnom turniru u Ljutomeru uz pratnju voditeljica Darije Jeger i Vesne Starešinić. Ljutomer je grad u centru Prlekije, poznat po mnogim vinogradima. Turnir je održan u ožujku, u organizaciji udruge ZIP, Zavoda za kulturu dijaloga i Gimnazije Franca

Dea Demeter – prva govornica debatnog turniraU sklopu projekta Mladi na djelu (Youth

in Action) «Izrazi se! Mladi Europljani oblikuju svoju budućnost» bili smo ljetos u Lovranu. S nama su bili mladi od 13 do 17 godina iz Češke, Slovačke, Slovenije i Poljske. Glavna tema projekta bila je europska osviještenost, program za mlade u EU, debatne radionice i debatni turniri.

Naš debatni tim (Dea Demeter, Nikolina Krupec, Paula Bukvić i Martina Galović s voditeljicom Vesnom Starešinić) uvježbavao se za tezu treba li zamijeniti učitelje robotima. Posljednja tri dana boravka imali smo debatni

Miklošiča iz Ljutomera (Slovenija). Učenici su išli kao predstavnici Udruge Jablani i samo su im tri i pol boda nedostajala do prolaska u četvrt finale, a raspravljali su o kapitalizmu, demokraciji, konzumaciji energije i sekularizmu. U finalu su gledali dva susjeda, Sloveniju te Bosnu i Hercegovinu. Na kraju su Slovenci odnijeli pobjedu, a Lovro, Ana i Dora lijepe uspomene.

Dora Koprivčić

turnir na kojem je sudjelovalo deset timova. U svakom timu bile su tri osobe iz različitih država. Na taj način stekli smo nova prijateljstva, i doznali zanimljivosti o običajima i kulturi drugih zemalja. Pobijedio je tim u kojem je bio Slovak, Čeh i Slovenac, dok je naša Dea Demeter bila prva individualno.

Slobodno vrijeme smo provodili na plaži ili u zajedničkim prostorijama, posjetili smo i Opatiju čija je ljepota osvojila i ostale sudionike projekta.

Mladi na djelu u Lovranu

Martina Galović, 7. c

3-31.indd 25 22.1.2014. 16:39:13

26

Blagdani i običaji

27

‘’Thinking & Speaking a Better World” ili skraćeno ‘’@ better’’ je projekt koordinatora Bojane Skrt i ZIP-a, Zavoda za kulturu dijaloga iz Ljubljane. Projekt je dio programa EU Mladi na djelu (Youth in Action), gdje ga Europska komisija financira 70%. Partneri u projektu su ZIP (Slovenija), Udruga Jablani (Hrvatska), Hrvatsko debatno društvo – HDD (Hrvatska), Češka debatni společnost (Češka), ADK (Češka), ARGO (Rumunjska) i Slovenska debatna asociacia (Slovačka). U sklopu projekta Udruga Jablani sudjelovala je na debatnom turniru u Slovačkoj, debatnoj akademiji i turniru u Sloveniji te okruglom stolu i debatnom turniru u Zagrebu. SCHOOLS DEBATING COMPETITION U BRATISLAVI

BSDC 2013 je treće izdanje međunarodnog turnira u Slovačkoj, u Bratislavi, koji je održan u travnju. Kao predstavnici Udruge Jablani na njemu su bili učenici

Lovro Marković, Dora Koprivčić i Dora Anić uz pratnju voditeljica Darije Jeger i Vesne Starešinić. Prije turnira sudjelovali su na radionicama koje služe izradi ultimativnog debatnog priručnika. Učenici su uživali u obilasku Bratislave i

turniru gdje su postigli dobar rezultat, 15. mjesto. Ali, ono puno važnije, tamo su proslavili 17. rođendan Dore Koprivčić i pritom se svi dobro zabavili.

WORLD SCHOOLS DEBATE ACADEMY NA KRANJSKOJ GORI

WSDA je debatna škola koja je održana krajem lipnja i početkom srpnja. Na njoj su kao predstavnici Udruge Jablani sudjelovali učenici Dora Koprivčić, Lovro Marković, Ana Klarić i Luka Čude uz voditelje Vesnu Starešinić i Ivana Kovača. U toj ljetnoj školi debate su predavali neki od najboljih debatanata na globalnoj razini i neki od najboljih učitelja

Mladi na djelu (Youth in Action)

"Thinking & Speaking a Better World" ili skraćeno "@ better" je projekt koordinatora Bojane Skrt i ZIP-a, Zavoda

za kulturu dijaloga iz Ljubljane. U sklopu projekta Udruga Jablani sudjelovala je na debatnom turniru u Slovačkoj,

debatnoj akademiji i turniru u Sloveniji te okruglom stolu i debatnom turniru u Zagrebu.

Promišljamo i govorimo o BOLJEM SVIJETU

debate, poput Alfreda Snidera, Rhydiana Morgana i Jerneja Podgornika. Čak 95 ljudi iz 14 zemalja sa 5 kontinenata je na radionicama učilo o osnovnim principima WS debatnog formata, o argumentaciji, logičkim pogreškama, pronalaženju osnovnih principa u debati i izradi propozicijskog i opozicijskog debatnog slučaja. Na kraju tog tjedna održan je i kratki debatni turnir, a sve se održalo u prelijepim planinama Kranjske Gore u Sloveniji.

WORLD SCHOOLS OPEN U ZAGREBUZWSO koji je održan u Zagrebu u sklopu projekta

bio je prvi međunarodni srednjoškolski debati turnir u WS debatnom formatu. Na njemu su prisustvovale 33 ekipe iz cijele Europe. Cijeli događaj je trajao od 4. do 8. prosinca i sastojao se od radionica, okruglog stola i turnira. Na turniru se raspravljalo o pravima afričkih imigranata u Europskoj Uniji, protestima i pop glazbi. Kao predstavnice Udruge Jablani sudjelovale su učenice Dora Anić, Dora Koprivčić i Magdalena Pisačić pod vodstvom Vesne Starešinić i Ivana Kovača. Tijekom turnira imale su priliku upoznati nove ljude i provesti ih kroz naš grad. Svi su bili oduševljeni ljepotom Zagreba, pogotovo parkovima poput Zrinjevca i popularno nazvanog ‘’Tomislavca’’.

Posljednji događaj u sklopu projekta održat će se u ožujku 2014. u Pragu. O njemu ćete dobiti izvještaj u sljedećem broju Čarobne frule.

Dora Koprivčić

Na Kranjskoj gori s Bojanom Skrt, šefi com

projekta Youth in Action “Th inking and

Speaking a Better World”

Našaekipa na

turniru uBratislavi

iz š

kole

3-31.indd 26 22.1.2014. 16:39:15

26

Natječaj Centra za neohumanističke studije: Moja prva knjiga

27

NAGRADA ZA MARTU

Jedan od međunarodnih natječaja na kojem rado sudjelujemo i prilično smo uspješni jest i onaj u Republici Sloveniji u organizaciji Likovnog sveta Celje. Već nekoliko godina tema je ista: „Etno oblačila in folklora mojega naroda“.

Ove je godine na natječaj stiglo 8500 dječjih likovnih radova iz 39 zemalja svijeta. To veseli jer je jedna od zapaženih i nagrađenih bila i učenica našeg razreda: Marta Vukoja. Veselimo se Martinom uspjehu, a mi ostali, trudimo se crtati i dalje.

Laura Gudeljević, 3. b

SEDAM NAGRADA za 2. b razredU avanturu izrade slikovnica upustili smo se mi, učenici tada 2. b

razreda. U prvom trenutku nismo niti bili svjesni koliko nas zahtjevan zadatak čeka. Nakon što je Centar za neohumanističke studije iz Karlovca raspisao natječaj pod imenom Moja prva knjiga, dogovorili smo se s učiteljicom da osmislimo teme naše priče. Čak nas sedmero je imalo ideju i temu za priču. Svi smo je nakon tri mjeseca rada i realizirali.

U konkurenciji 685 priča, za koje je prosudbena komisija rekla da su sve kvalitetnije u odnosu na protekle godine, sve su naše slikovnice nagrađene. Neke drugim, neke trećim mjestom, a neke su osvojile posebnu nagradu. Najviše je uspjeha postigla slikovnica Matije Hrgetića: Pauk Stipe. Naknadno su nam javili da nije osvojila prvo mjesto i bila tiskana zbog nekih tehničkih propusta. Osim Matije, slikovnice su izradile i za njih nagrađene: Petra Dundović za slikovnicu Mačkica Mimi i njezina čarobna lopta, Marta Vukoja za slikovnicu Priča o kameleonu, Klara Kovač za slikovnicu Ostvareni snovi, Hana Urukalović za slikovnicu Kako je Zoe spasila šumu, Natalija Horvatinović za slikovnicu Nina i Mrvica i Marta Vračar za slikovnicu Lea i njezini šareni snovi.

No, najljepši je trenutak uslijedio ove školske godine, kada smo u pratnji roditelja i učiteljice Suzane Plevnik u Karlovcu preuzeli nagrade.

Bilo je lijepo i svečano. Prošetali smo i prekrasnim gradom na četiri rijeke i počastili se sladoledom za nagradu. Ove školske godine već imamo spremne nove priče. Tko zna, možda pokoja bude i nagrađena. Držite nam palčeve.

Marta Vračar, Hana Urukalović, 3. b

Naše razglednice za Europu

Krajem školske godine uključili smo se i na natječaj Goethe instituta na temu: „Eine Postkarte fur Europa“. Željeli smo našim likovnim radovima pokazati što očekujemo od Europe i predstaviti našu zemlju. Zahvalili su nam i poslali za nagradu CD sa zanimljivim njemačkim dječjim filmom, te nas pozvali na suradnju i učenje njemačkoga jezika. Volimo strane jezike, ali trudimo se usavršiti i materinji.

Učenici 3. b razreda

Nagrade HANI i NATALIJIVeć smo pisali o poznatom Annual World

Children’s Picture Contestu, uglednom dječjem likovnom natječaju u Japanu na čiju adresu svake godine pristiže oko 30 000 likovnih radova djece iz cijelog svijeta. Na 20. natječaj smo poslali neke svoje radove i ponovo su uslijedile nagrade.

Naša Hana Demeter ovog je puta osvojila srebrnu medalju, a Natalija Horvatinović počasnu nagradu. Hana je oslikala berbu grožđa, a Natalija doživljaj s ljetovanja. Budući da se radi o učenicama koje su već nagrađivane, moramo se složiti da njihov uspjeh nije slučajan i neočekivan. Na školu su iz Japana stigli uokvireni certifikati i simbolične nagrade. Veselimo se njihovom uspjehu i čestitamo!

Klara Kovač, 3. b

Natječaj Etno oblačila in folklora mojega naroda, Slovenija

Suradnja s GOETHE INSTITUTOM

Annual World Children’s Picture Contest, Japan

3-31.indd 27 22.1.2014. 16:39:19

Primošten, lijepi i u travnju vrlo tihi i pusti gradić ove je godine u travnju ugostio nas lidranovce. Zbog novih pravila, bilo nas je nešto manje nego prošle godine, no zato smo još više cijenili naš boravak u hotelu Zora gdje se i održavao sav program.

Osim Čarobne frule na državnu je razinu dospjela i naša Vita Jozić sa svojim samostalnim scenskim nastupom. Svi smo uživali u njezinoj

Naša novinarka i voditeljica na LiDraNu 2013. u Primoštenu

S mirisom moraPomalo je depresivno

djelovala izložba školskih listova kojih je svake godine sve manje u papirnatom obliku, a od ove godine samo

ih ukupno 15 može biti pozvano na državnu

razinu

U opustjelom Primoštenu i drugi su tražili zanimljivosti za svoj list

Turista još nema, grad nas je dočekao pust

izvedbi Prepelice Grigora Viteza, a i od prosudbenog je povjerenstva dobila samo pohvale. Odlični su bili i ostali pojedinačni i skupni scenski nastupi. Naša omiljena dramska skupina iz OŠ Petra Zrinskog i ove nam je godine priredila vrhunsku izvedbu s naslovom Kao u kinu.

Pomalo je depresivno djelovala izložba školskih listova kojih je svake godine sve manje u papirnatom obliku, a od ove godine samo ih ukupno 15 može biti pozvano na državnu razinu. Pažljivo smo poslušali primjedbe prosudbenog povjerenstva i nastojat ćemo ih sve, kao i uvijek, provesti u djelo.

Tri dana vrlo su brzo protekla, bilo je teško odvojiti se od mirisa mora i dobrog društva. I, da, naravno da želimo doći i iduće godine!

Ena Andruza, 7. b

Dramska skupina OŠ Petra Zrinskog iz Zagreba: Kao u kinu

Vita Jozić s mentoricom Ivankom Herak

Primošten

28

Zbornici

POGREŠKA U POPISU MJESTA gdje se održavao LiDraNo

Već drugu godinu upozoravamo na pogrešku koja se ponavlja

u Zborniku LiDraNo, a riječ je o popisu mjesta gdje se naša smotra

održavala na državnoj razini.

Budući da su naši novinari bili sudionici svih LiDraNa od 1977.

godine do danas, odgovorno tvrdimo da LiDraNo 1997. nije bio u

Zadru, nego u Šibeniku, a 1999. nije bio u Šibeniku nego u Zadru.

Nije lako biti novinarka. Ni mačku

ne možeš naći…

29

iz š

kole

3-31.indd 28 22.1.2014. 16:39:25

Naši su nagrađeni i pohvaljeni učenici i ove godine sudjelovali na 27. Susretu Ivica Kičmanović koji je održan 6. lipnja (na rođendan književnika Ante Kovačića) u Starogradskoj vijećnici.

Na Susretu je bilo 208 učenika i učitelja osnovnih škola iz Hrvatske, BiH i Vojvodine. Na natječaj je stiglo 768 radova iz 118 škola – 633 literarna i 135 novinarskih. Svi su radovi napisani na temu djetinjstva i školovanja u spomen na Antu Kovačića, pisca koji je napisao najljepše stranice o djetinjstvu i školovanju.

Za svoje su novinarske radove o djetinjstvu i odrastanju nagrađeni Ivor Popović i Mara Krnić, a Martina Galović dobila je nagradu za novinarski rad

27. Susret Ivica Kičmanović

S okusom POVIJESTIOsim uživanja u druženju,

svatko od nas na ovim Susretima nauči nešto novo

o prošlosti. Ipak, našim budućim novinarima savjetujemo da im je

pametnije prije Susreta znati čija je nekad bila

slastičarnica kod Kamenitih vrata i čiji se lik nalazi na

zidu pokraj nje.

sa susreta s Pajom Kanižajem na novinarskoj radionici. Bilježimo i nagradu školi i voditeljici novinarske skupine. Pohvale za novinarske radove dobili su Nikolina Krupec, Ena Andruza, Martina Galović i Luka Orešković. Knjige koje smo dobili za nagradu svake su godine sve brojnije i sve bolje, a za to treba zahvaliti organizatoru Susreta Stjepanu Laljku i brojnim sponzorima iz izdavačkih kuća. Ipak, svake je godine za održavanje Susreta osigurano sve manje novca.

Uživali smo u pjevanju Miroslava Živkovića i Stanka Radikovića, a mnogi kičmanovići možda i nisu svjesni da svake godine imaju sreću slušati glazbenu pratnju poznatog glazbenika maestra Stjepana Mihaljinca. Svojim su se pjesmama predstavili književnici Pajo Kanižaj i Luko Paljetak koji je bio gost ovogodišnje novinarske radionice. Na dodjeli nagrada odabrane literarne radove čitali su glumci Sunčana Zelenika, Doris Pinčić i Zvonko Novosel. Doris Pinčić bivša je kičmanovićka, a zbog uloge u popularnoj sapunici svi su se željeli fotografirati s njom. Naposljetku je uslijedila novinarska radionica s Lukom Paljetkom te čuveni domjenak za gladne kičmanoviće.

Za učenike izvan Zagreba, prije događanja u Staroj gradskoj vijećnici,

Žvakaća guma na hlačama portugalskog veleposlanika

Od Tonija Šupera, upravitelja Starogradske vijećnice, doznajemo da nisu baš svi kičmanovići tako divni i krasni kako izgledaju u vrijeme Susreta. Nakon završetka događanja, u dvorani je bio susret inozemnih veleposlanika pa se dogodilo da se veleposlaniku Portugala za hlače zalijepila žvakaća guma koja je ostala na klupi.

28

bio je organiziran posjet Hrvatskome saboru. Popodne je proteklo u zaustavljanju kod grobnice obitelji Jelačić u Novim Dvorima i posjetu školi u Mariji Gorici koju je pohađao Ante Kovačić. Nakon osvježenja uz kolače i sok uslijedio je koncert u župnoj crkvi. Slušali smo sopranisticu Miru Vlahović i orguljaša Hrvoja Banaja. U toj je crkvi majka Ante Kovačića bila sluškinja na župnom dvoru pa se on tamo igrao kao dječak.

Idući dan predviđen je za posjet Mirogoju gdje smo na grobovima poznatih književnika i ljudi zaslužnih za hrvatsku povijest i kulturu položili cvijeće i upalili lampione.

Hana Štimac, 6. c

Organizator Susreta StjepanLaljak i glumica Doris Pinčić

Glumica Sunčana Zelenika i legendarni profesor iz Gunje Josip Krunić koji je i nakon mirovine ostao vjeran Susretima,a njegovi bivši učenici bilježe Susretetonom i slikom

Naš je Matija s nama četiri godineposjećivao Mirogoj. Snimili smoga u podnožju spomenikaHermanu Bolléu,graditelju Mirogoja.

29

3-31.indd 29 22.1.2014. 16:39:27

iz š

kole

Tehnička kultura

U našoj se školi svake godine održava Županijsko natjecanje mladih tehničara. Natjecanje se odvija u dvije kategorije, H i P.

Natjecatelji se u H-kategoriji natječu u izradi tehničke tvorevine u sedam područja tehničke kulture:

• maketarstvo i modelarstvo (V. razred)• graditeljstvo (VI. razred)• obrada materijala (VII. razred)• strojarske konstrukcije (VII. razred)• elektrotehnika (VIII. razred)• elektronika (VIII. razred) • robotika (V. do VIII. razred).Natjecatelji (od V. do VIII razreda) se u

P-kategoriji natječu u izradi tehničke tvorevine u pet posebnih područja tehničke kulture, a to su:

• automatika• fotografija• modelarstvo uporabnih tehničkih tvorevina• orijentacija i komunikacija • robotsko spašavanje žrtveMia Marčetić (maketarstvo i modelarstvo)

osvojila je prvo mjesto na županijskom natjecanju,

Mia Marčetić osvojila je 1. mjesto na Županijskom natjecanju

Andrej Slapničar morao je putovati

avionom da bi stigao s jednoga

na drugo državno natjecanje

Natjecanjemladih tehničara

a Andrej Slapničar (robotika H) treće mjesto na županijskom natjecanju i treće mjesto na državnom natjecanju.

I samo da se zna – Andreju je to bilo treće državno natjecanje u istom mjesecu. Bio je na državnom iz informatike i osvojio treće mjesto, bio je na državnom iz matematike i avionom je doletio na državno iz tehničke kulture da stigne na vrijeme.

Svjetlana Seljanec Savković

ModelarstvoModelari su u 2013. godini bili jako uspješni. Nina Salaj

i Filip Božić su na „Modelarskoj ligi“ osvojili prvo mjesto u Zagrebu što im je osiguralo mjesto na državnom natjecanju u Kraljevici. (...pst…tamo su se malo i zabavljali…)

Robotičari isto vrijedno rade – svake druge srijede po tri, četiri sata – koliko tko izdrži :o))) i to svi – i veliki i mali – prvi, četvrti, peti, šesti, sedmi razred… važno je imati volju. Za sve ostalo smo mi tu…

Natječemo se na raznim natjecanjima: Roboliga, Robokup i Natjecanju mladih tehničara u H i P kategoriji.

Robotika

30 31

Foto

grafi

je: S

vjet

lana

Selj

anec

Sav

kovi

ć

3-31.indd 30 22.1.2014. 16:39:35

Kao i svake školske godine u našoj školi vrijedno rade članovi školske prometne

jedinice. S obzirom na to da nam je vrijeme bilo naklonjeno uspjeli smo obnoviti

oznake za parkirna mjesta na školskom parkiralištu, ali i obići parkirališta u naselju

da provjerimo tko se pravilno parkira, a tko se malo „šverca“. (sss)

ŠKOLsKa PrOMEtna JEDInICa

30

Raspad Europske Unije nitko od nas nije očekivao i trebalo je malo pričekati da se uzbuđenje stiša kako bismo nastavili prezentaciju.

Malo je toga ostalo što mi nismo obradili na temu EU u našem projektnom danu. Niži su razredi crtali, pjevali, recitirali, plesali, izrađivali čak i kraljevske krune. Tako su temeljito obradili pojedine europske zemlje kao da su u njima živjeli od rođenja.

A tek viši razredi – EU u brojkama, u kvizovima, u sportu, u Marijanskim svetištima, u mitovima i legendama… Razgovaralo se o europskom građanskom odgoju, povijesti, kemiji, zagađenju vode, tla i zraka, slikarstvu i književnosti, preslikavalo se zastave osnom simetrijom…

I onda, negdje nakon održivog razvoja, skupina tehničara ponosno je pokazala svoju Europu koju su vrijedno skicirali, rezuckali sve po granicama zemalja, pa sastavljali, te svaku od zemalja lijepo obojili vedrim bojama… Ostatak vidite na fotografiji.

Nikolina Krupec, 7. aRaspad Europske Unije doživjeli smo vrlo dramatično

Projektni dan

Raspad EUROPSKE UNIJE

BESPLATNI udžbeniciMalo tjelesne aktivnosti dobro je došlo

našim profesorima prije početka nastavne godine. Ovako je izgledala podjela besplatnih udžbenika prije nego što su završili u razredima i u našim torbama.

Zagrebački osnovci iz 106 redovnih, 4 privatne, 4 škole za učenike s teškoćama u razvoju te 3 ustanove u sustavu socijalne skrbi, prema obećanju gradonačelnika Milana Bandića, besplatne će udžbenike dobivati sve dok je on na čelu grada. (mt)

31

3-31.indd 31 22.1.2014. 16:39:39

3332

U listopadu u našem razredu i školi obilježavamo Dan neovisnosti Republike Hrvatske, koji mnogi učenici (a i odrasli) brkaju s Danom državnosti. Dan neovisnosti slavi se 8. listopada kada je 1991. godine Hrvatski sabor donio odluku o raskidanju državnopravnih veza s republikama i pokrajinama SFRJ. Mi smo ovaj blagdan obilježili malim projektom. Osmislili smo plakate na temu Moja domovina.

Priredba i razredna događanja povodom Dana neovisnosti

Domovini U ČAST

Ove smo godine, na inicijativu učiteljice Jasne Ilijaš odustali od klasičnih pisama i svetom smo Nikoli uputili poruke elektronskom poštom. Da i sveti Nikola nema ništa protiv ovakvog načina komuniciranja pokazalo se na školskoj priredbi koju je organizirala vjeroučiteljica Nada Vlajčević. (mt)

Školsku je priredbu režirala učiteljica Ilonka Andrić. Učenici nižih razreda govorili su stihove o domovini, a sudjelovao je i školski zbor.

Projekt našeg razreda bio je poticaj i za brojne sastavke i pjesme od kojih izdvajamo pjesmu Hane Demeter:

MOJA DOMOVINAMoja domovina je moj svijet,Moja domovina je moj ponos.Moja domovina je za mene ljepotaI čuvat ću je da takva i ostane.

Mi se ponosimo ljepotom naše domovine, a brinemo i o njezinoj čistoći.

Marta Vračar, 3. b

Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje

Proizvodi pekarnice SavicaProizvodi pekarnice SavicaProizvodi pekarnice SavicaPovodom Dana kruha Alban

Lushaj, vlasnik pekarnice Savica, svake nas godine počasti kruhom i krušnim proizvodima, a taj mu običaj nije stran ni kod ostalih školskih događanja. Prvo smo mu zahvalili za to što je naš

dugogodišnji sponzor, no on je odgovorio da je to normalno, jer su i djeca iz naše škole njegovi

stalni kupci. Posao pekara u njegovoj je obitelji već generacijama jer je

takav običaj u Prizrenu, odakle njegova obitelj potječe. U Zagreb se gospodin Lushaj doselio iz Dalmacije, 1996. godine i otvorio pekarnicu Savica.

Biti pekar fizički je naporno, jer se radi svaki dan i radi se noću, no sve je lakše ako voliš ono što radiš. Prednost je toga posla što je stalan i što se radi samo sa zdravim namirnicama.

- U prodavaonici već dugo godina imamo istu ekipu i uvijek vlada veselo raspoloženje. Jedino kvalitetom i dobrim odnosom prema kupcima možemo opstati u konkurenciji – rekao nam je gospodin Lushaj.

PRIREDBADane kruha uljepšali smo

priredbom koju su izveli učenici nižih razreda i školski zbor. Kruh je blagoslovio župnik Antun Vukmanić. Nakon priredbe učenici su se zasladili krušnim proizvodima. Priredbu su organizirale učiteljice Violeta Beara i Jasna Ilijaš te vjeroučiteljica Nada Vlajčević.

Lorena Dedaković, 5. d

Lushaj, vlasnik pekarnice Savica, svake nas godine počasti kruhom

dugogodišnji sponzor, no on je odgovorio da je to normalno, jer

stalni kupci.

SVETI NIKOLA u skladu s vremenom

Jestivi grb grada Zagreba iz Pekarnice Savica

Alban Lushaj: Jedinokvalitetom i dobrimodnosom prema kupcima možemoopstati u konkurenciji

iz š

kole

Liko

vna

grup

a

32-53.indd 32 22.1.2014. 16:54:38

3332

U našoj je školi treći put zaredom održan božićni osnovnoškolski debatni turnir. Domaćin turnira je Debatni klub Kaštelan, a partner udruga Jablani kroz program Mladi na djelu Europske komisije. Sudjelovalo je 15 škola i udruga iz Zagreba, Istre, Rijeke i Malog Lošinja s oko 100 debatanata, sudaca, učenika-promatrača i mjerača vremena. Debatiralo se u dvije skupine: juniori (5. i 6. razredi) i seniori (7. i 8. razredi). Ukupno je bilo 27 timova, a našu su školu predstavljala tri tima.

U kategoriji juniora pobijedila je ekipa OŠ Podmurvice 1 iz Rijeke, drugo mjesto osvojila je ekipa OŠ Trsat 1 iz Rijeke, a treće je mjesto pripalo našoj ekipi Kaštelan 3. Najbolji junior pojedinačno je Ivan Unković, OŠ Vežice, Rijeka.

U kategoriji seniora pobijedila je ekipa OŠ S. S. Kranjčević 1 iz Zagreba. Našim je seniorima Kaštelan 2 pripalo drugo mjesto, a na trećem je ekipa Setam 1 iz OŠ Dr. Ivan Merza iz Zagreba. Najbolji senior pojedinačno je Ivana Činkaš, OŠ S. S. Kranjčevića iz Zagreba.

Zadovoljni smo rezultatima, obnovili smo neka prijateljstva i dobro se zabavili. Debatni klub zahvaljuje učiteljici Vesni Starešinić što svake godine ulaže puno truda u organizaciju turnira i u to da nas pripremi.

Jelena Kovač, 7. b

Učenici 6. c razreda u igrokazu Kameni svatovi

Svečana priredba za dan školeU izuzetno uspjeloj svečanoj

školskoj priredbi povodom Dana škole sudjelovali su učenici nižih i viših razreda koji su predstavili rezultate svoga rada u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. U nizu odličnih recitacija i igrokaza publika je uživala i u glasovirskoj točki koju se šesteroručno izvele Lea Tavra i prijateljice, u breakdanceu Ivana Grgića, akrobatskom rokenrolu, prezentaciji članova karate kluba Lotus te, naravno, našem zboru i folklorašima.

Najveći je pljesak dobila učiteljica Ilonka Andrić, voditeljica simpatičnih folkloraša, koja od iduće godine odlazi u mirovinu.

Na našu je priredbu, kao i svake godine došla dramska umjetnica Nada Subotić, udovica Jure Kaštelana.

Priredbu je organizirala profesorica Ivanka Herak. (mt)

Kameni svatovi oduševili publikuRazredni projekt 6. c razreda, uz školski projekt Medvednica, realiziran

je uz pomoć profesorica Sanje Milolože i Daliborke Zappalorto Rotim. Igrokaz Kameni svatovi koji nas je sve obradovao na ovoj priredbi ima ovakvu podjelu uloga i glumaca. Glavne uloge: Hana Štimac – Janja, mlinar – Matej Bošnjak, mlinarica – Petra Drakulić, mlinarev sin – Marko Gavran.

Svi su učenici aktivno sudjelovali i uveličali Dan škole. (sm)

Božićni sajamNa sada već tradicionalnom

Božićnom sajmu u našoj školi sudjelovali su gotovo svi niži i viši razredi. Bilo je čestitki, sokova, keksa, ukrasa, kolača, CD-ova školskog zbora… Roditelji su pomogli donošenjem kolača i keksa, a učenici su sami, uz pomoć svojih učiteljica i razrednica, izradili čestitke i ukrase. Odaziv posjetitelja bio je dobar, a sav će prihod ići u humanitarne svrhe.

Matej Horvat, 5. b

3. božićni osnovnoškolski debatni turnir

Drugo i treće mjesto za naše debatante

32-53.indd 33 22.1.2014. 16:54:41

3434 3535

Novi umirovljenici

34

Cijeli svoj radni vijek, a to je 25 godina, gospođa Sulja provela je u našoj školi na radnom mjestu spremačice. Kaže nam da je sretna što je mogla zaraditi mirovinu. Osjeća se dobro, a sada je zauzeta oko njegovanja bolesnog supruga tako da nema puno vremena za odmaranje.

Imala je uvijek dobar odnos s nastavnicima i učenicima, kao i sa svojim kolegicama. U školi joj je uvijek bilo lijepo i misli da je posao školske spremačice, iako možda ne najlakši, lijep upravo zbog djece i školskog ozračja.

Poručuje nam da učimo, budemo dobri i da slušamo svoje roditelje.

Novi profesori

SNJEŽANA KRIVIĆ, profesorica engleskoga jezika

MARIJAN VUKRES, profesor matematike

Uživam u čitanjuProfesor Vukres otišao je u mirovinu nakon dužeg bolovanja. Bio je profesor

matematike 35 godina, a u našoj je školi radio 20 godina. Volio se družiti i s učenicima, i s profesorima, a nije mu bilo drago kad je netko nediscipliniran i kad psuje. Nikad nije imao najdraži razred ili učenika, sve je jednako volio i bio je pravedan. Sada se bavi rekreacijom, a hobi mu je čitanje knjiga koje je ranije kupio, ali nije stigao pročitati. Kaže nam da se sada, kad je u mirovini, osjeća slobodno, bez obveza, odmorno.

Našu Frulu profesor Vukres pomno je čitao od prvog broja. Nadamo se da će tu naviku zadržati i u mirovini.

DAVORKA PINČIĆ, profesorica engleskoga jezika

U našoj je školi profesorica Pinčić radila točno 15 godina i 15 dana, a to joj je vrijeme brzo prošlo. Bila je i samostalna prevoditeljica, radila je u raznim srednjim i osnovnim školama. Sve što je radila, radila je sa zadovoljstvom.

Svim sadašnjim učenicima predavala je u nekoj fazi školovanja i želi im svima sve dobro. Radovala se mirovini, no period koji je provela s đacima uvijek će ostati zlatni period njezinoga života. Ako je i bilo ružnih trenutaka, zaboravila ih je, a ono što je bilo najljepše, ne bi stalo ni u Frulu, toliko je bilo puno lijepih trenutaka.

Osim odmaranja, u mirovini će se baviti i nečim kreativnim.

Zlatne godine

ŠEĆERA SULJA, spremačica

Budite dobri i učite

Danijela Pavlina, 8. a

Nakon odlaska u mirovinu profesorice Davorke Pinčić u našu je školu došla profesorica engleskoga jezika Snježana Krivić koja predaje u prvim, drugim, trećim i četvrtim razredima. Osim engleskog, diplomirala je i hrvatski jezik i književnost. Svoje je zanimanje odabrala zato jer su joj oduvijek dobro išli strani jezici i jako voli engleski, englesku i hrvatsku književnost. No, prvenstveno voli raditi s djecom, podučavati ih i svaki dan naučiti ih nečem novom.

Do sada je radila u OŠ Antuna Mihanovića, OŠ Bukovac i OŠ Sesvetska Sela. U našoj se školi odlično osjeća i zadovoljna je svojim učenicima.

Slobodno vrijeme provodi sa svojim suprugom i sinom Davidom koji je ove godine krenuo u prvi razred. Osim toga jako voli čitati i peći kolače.

Voli životinje i ima crnobijelu mačku Micu. (mt)

Volim čitati i peći kolače

iz š

kole

32-53.indd 34 22.1.2014. 16:54:46

34 353534

P očetkom srpnja posjetila sam Wales (velški: Cymru) u sklopu programa Europske komisije Mladi na djelu, akcija izgradnja

partnerstva (PBA-partnership building activity), za voditelje i koordinatore međunarodnih projekata za mlade. Aktivnosti je prisustvovalo 30 osoba iz UK, Finske, Litve, Ukrajine, Mađarske, Italije, Rumunjske, Poljske, Grčke, Turske i Španjolske.

Većina je događanja bila u životopisnom odmaralištu u mjestu Lavernock Point, 20-tak km od Cardiffa gdje smo stanovali doslovno na 20-metarskoj okomitoj litici. Svaki dan smo mogli vidjeti velike razlike u razini Keltskog mora/Atlanskog oceana tijekom plime i oseke.

U tjedan dana aktivnosti prisustvovali smo predavanjima i radionicama te raznim neformalnim metodama poput team buildinga „Gorge Walk-a“ – višesatnog probijanja kroz kamenitu, ledenu rijeku Gorge u ronilačkim odijelima sa završnim skokom sa slapa. Posjetili smo Centar za mlade i Somalijsku intergracijsku zajednicu u Cardiffu. Cardiff je, poput cijele Velike Britanije preplavljen ljudima porijeklom iz cijelog svijeta, od kojih neki tamo, poput Somalijaca, žive već treću generaciju i potpuno su integrirani u društvo. Pritom su uspjeli zadržati svoju kulturu, vjeru i običaje. U lijepo uređenom i praktičnom Centru za mlade s mnogobrojnim aktivnostima iznenadila nas je radionica za djevojčice od 11 do 13 godina s temom kako se brinuti o novorođenčetu, s lutkama koje plaču ako se o njima ne brineš na ispravan način. (Velika Britanija ima najviši postotak maloljetnih majki na svijetu.)

U sklopu kulturološkog upoznavanja Walesa posjetili smo gradski centar, luku, te nekoliko muzeja, među njima i najomiljeniji muzej na otvorenom u UK, St. Fagans National History Museum, koji je očuvao predivan dvorac u elizabetinskom stilu, s kompletnim namještajem, slikama, posuđem, a u okolini dvorca, osim maštovito uređenih vrtova i jezera s pticama, potpuno je rekonstruirano kasno srednjovjekovno selo te kasnije obrtničke i trgovačke radionice.

Muzej ugljena Veliki Pit (Big Pit National Coal Museum), najveći je i najpoznatiji muzej takve vrste. Dvosatna šetnja hladnim, vlažnim i mračnim tunelima pokazala nam je sve o načinima vađenja ugljena, zašto je konj bio toliko cijenjen u rudniku, kako se komuniciralo, kako dizala uzbuna u slučaju opasnosti i zašto je taj posao bio vrlo opasan. Rudnike je zatvorila bivša premijerka Margareth Thatcher, no svi bivši rudari, sada zaposleni u muzeju, ponovo bi se vratili na posao u rudnike kada bi se oni opet otvorili, najviše zbog čvrstog prijateljstva

među rudarima. U Walesu i dalje ima mnogo ugljena i ostalih sirovina. Rudnici su zatvoreni samo zato jer je vađenje ugljena postalo preskupo. Velšani znaju reći da su ti rudnici njihove zalihe za crne dane, kada presuše sve ostale sirovine u EU i svijetu.

Pogledali smo i kazališnu predstavu samo za punoljetne „The Rocky Horror Picture Show“ koja je i 40 godina nakon prikazivanja svježa i zabavna. Na tu glazbenu burlesku gledatelji dolaze odjeveni kao likovi iz predstave, pjevaju i plešu te odgovaraju naratoru na pozornici zabavnim odgovorima. Na ulazu su nam svima pregledali torbe ne zbog sumnje da smo stavili oružje, već zbog sumnje da smo prokrijumčarili rižu, brašno, perje i sl. koje ćemo bacati na pozornicu.

Velšani su izvorno Kelti, dakle, drukčijeg podrijetla nego Englezi s kojima su u vječnom rivalstvu. Iako su izgubili nezavisnost još u 13. st. i svega ih 20 % govori velški jezik, inzistiraju na dvojezičnim natpisima baš svugdje i naglašavanju svakom prilikom da nisu Englezi. Najveća je uvreda je nekom iz Walesa reći da je Englez. Prepoznatljivi velški crveni zmaj (Welsh Red Dragon) nalazi se posvuda kao znak nacionalnog ponosa i identiteta.

Wales je zemlja našim čitateljima najpoznatija po nogometu i snimanju omiljene SF serije za mlade Doktor Who. No to je i zemlja toplih domaćina, tolerancije, kulturne raznolikosti, bogate pretkršćanske, keltske mitologije i bez sumnje najzabavnijeg jezika koji sam do sada srela.

Npr jedna željeznička postaja zove se:Llanfairpwllgwyngyllgogerychwyrndrobwyll-

llantysiliogogogoch. Pokušajte to izgovoriti u jednom dahu!

Vesna Starešinić, učiteljica

Stručno usavršavanje u Walesu

Skok sa slapaWales je zemlja najzabavnijeg jezika koji sam do sada srela. Npr. jedna željeznička postaja zove seLlanfairpwllgwyngyllgogerychwy-rndrobwyll-llantysiliogogogoch.

32-53.indd 35 22.1.2014. 16:54:50

3736 37

U rujnu sam provela deset iznimno zanimljivih dana u Portugalu u sklopu stručnog usavršavanja o korištenju brojnih tehnologija pri interkulturalnoj edukaciji. Aktivnost je u potpunosti bila financirana u okviru Programa za cjeloživotno učenje od strane Europske unije preko Agencije za mobilnost i programe EU.

Stručno usavršavanje bilo je u organizaciji CREF edukacijskog centra koji se nalazi u Sesimbri, a bili smo smješteni u prekrasnom obalnom dijelu Portugala – Costa de Caparica. Seminar je bio iznimno dinamičan i zgusnutog rasporeda aktivnosti. Na samom početku programa, svi sudionici su imali priliku predstaviti sebe, običaje države iz koje dolaze te njen obrazovni sustav. Tako sam imala priliku i naučiti ponešto o Irskoj, Švedskoj, Poljskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Latviji, Estoniji, Litvi, Njemačkoj, Turskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj. Nakon upoznavanja, prisustvovali smo predavanju i grupnoj radionici na temu interkulturalnih kompetencija i kulturoloških dimenzija globalizacije. Prvi dan je završio radionicom o načinima i metodama upravljanja kulturnim različitostima u samom obrazovanju.

Sljedeći dan smo imali priliku posjetiti CREF edukacijski centar za učitelje i upoznati se s njegovom djelatnošću. Kroz nekoliko radionica, upoznali smo se s radom na interaktivnoj ploči i naučili kako ju najbrže osposobiti za Pogled na Lisabon

Stručno usavršavanje u Portugalu

Obrigada, CREF

Gradskoj knjižnici u Sesimbri svi su polaznici donirali knjigu na svom jeziku kako bi doprinijeli

interkulturalnom odjelu. Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić prva je knjiga na hrvatskom jeziku koju

imaju nakon našeg posjeta.

rad u učionici te radili na Moodle platformi koju koriste sudionici edukacijskog centra. Djelatnici CREF-a predstavili su nam svoj program rada s imigrantima koji rano napuštaju školovanje i upoznali nas sa svojim uspješnim modelom ponovnog uključivanja te osjetljive skupine u redovno školovanje. Poslijepodne smo posjetili osnovnu školu u Sesimbri gdje su nam ljubazni djelatnici predstavili svoje projekte vezane za multikulturalnu edukaciju. Uslijedio je posjet gradskoj knjižnici u Sesimbri gdje su svi polaznici donirali knjigu na svom jeziku kako bi doprinijeli interkulturalnom odjelu. Ja sam donirala knjigu Ivane Brlić Mažuranić Priče iz davnine. To je prva knjiga koju (nakon našeg posjeta) imaju na hrvatskom jeziku.

Narednih dana stručnog usavršavanja imali smo prilike upoznati i raditi s raznim ICT alatima koji se mogu implementirati u nastavu te tako obogatiti nastavni proces. Za vrijeme trajanja stručnog usavršavanja izmjenjivale su se razne metode rada, a zadnji dan je svaka skupina predstavila rezultate svog rada kao i metode i alate koje su koristili tijekom rada.

Osim radnih posjeta, domaćini su nam omogućili istinsko uživanje u ljepotama bajnog Portugala. Kroz istraživanje, upoznali smo znamenitosti i kulturnopovijesne spomenike grada Lisabona, a večeri su odisale sretnom tugom kroz tradicionalnu glazbu na večerima Fada.

Mirela Tomić, učiteljica informatike

Iz jedne od radionica o multikulturalnoj edukaciji

Sudionici skupa u Sesimbri

međ

unar

odni

pro

jekt

i

32-53.indd 36 22.1.2014. 16:54:53

3736 37

SALTO trening na Cipru

„Get connected“ ime je SALTO treninga (Support Advanced Learning and Training Opportunities) kojem sam prisustvovala od 15. do 21. studenog u Nikoziji, u grčkom dijelu podijeljenog grada. Trening je okupio sudionike iz 9 zemalja (Nizozemska, Francuska, Španjolska, Poljska, Italija, Njemačka, Austrija, Cipar i Hrvatska), a odnosio se na osobe

iz neprofitnih organizacija koje rade s mladima. Organizatori su bili talijanska i ciparska nacionalna agencija za EU programe i Youth Council iz Cipra. Sudionici su se upoznali neformalnim metodama i međusobno predstavili svoje organizacije i njihov rad te planirali zajedničke

projekte. Posjetili smo UN tampon zonu između grčkog i turskog dijela grada i nezavisni internetski radio za mlade.

Težište treninga bilo je na grupnom radu i predstavljanju različitih metoda on-line participacije mladih u međunarodnim projektima. Upoznali smo se s mnogim načinima korištenja interneta, no nažalost nismo imali vremena detaljnije se baviti ijednim od tih alata. Paradoksalno, i internetska veza je bila loša.

Nakon obavljenog zadatka (intervjuiranje osoba od 12 do 25 godina na ulicama Nikozije), doznali smo nešto i o internetskim navikama mlade ciparske populacije: Osim sveprisutnog Facebooka, Twitera i već zastarjelih blogova, koji uglavnom služe za zabavu, mladi se najviše koriste  Lindekinom za profesionalno predstavljanje i traženje posla, Instagramom za dijeljenje fotografija, Pinterestom za istraživanje i traženje posla te Prezi prezentacijama koje polako istiskuju omiljeni Power Point. Raste popularnost Google + kao socijalne mreže. Wix je

Stari dio grada napučen je restoranima, kafićima i trgovinama svjetskih brandova odjeće i obuće te ugostiteljskim objektima koji nude grčki zaleđeni jogurt. Na Cipru se vozi lijevom stranom ulice jer su donedavno bili britanska kolonija, a veliki britanski kao i talijanski utjecaj osjeća se i danas. Na mnogo mjesta u gradu se kopa, stavlja novi asfalt i sl. i čini se da to traje mjesecima, a sveukupni dojam grada je zapuštenost. Grad je prepun useljenika iz Filipina, Rusije, Poljske, Rumunjske i ostatka istočne Europe kao i Bliskog istoka. Sam grad ima oko 300.000 stanovnika, većinom katolika.

Grčka katolička crkva presvete Djevice sa zlatnim lanom (Panagia Chrysaliniotissa)

Nikozija

Današnji on-line alati spominjani na treningu

Mačak Stavros: Dajte mi, napokon, Čarobnu frulu, što se čeka?!

Povezanost u podijeljenom graduOsim sveprisutnog Facebooka i Twitera mladi se najviše koriste Lindekinom za profesionalno predstavljanje i traženje posla, Instagramom za dijeljenje fotografija, Pinterestom za istraživanje i traženje posla te Prezi prezentacijama koje polako istiskuju omiljeni Power Point. Raste popularnost Google + kao socijalne mreže.

omiljen kod izrade web stranica. You-tube se koristi i za učenje matematike (osim za slušanje glazbe i gledanje filmova) i skidanje kulinarskih recepata. Pregled većine on-line alata možete pronaći ovdje. Što se tiče učenika naše škole, neformalno saznajemo da You tube i Facebook dijele prvo mjesto.

Grčka katolička crkva presvete Djevice sa zlatnim lanom

Vesna Starešinić, učiteljica

32-53.indd 37 22.1.2014. 16:54:57

3938

Idejni začetnik jedinstvenoga Hrvatskoga pravopisa i njegov glavni urednik dr. sc. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, rado se odazvao na razgovor o pravopisnim i drugim jezičnim pitanjima za Čarobnu frulu. A kako i ne bi kad sam mu zaprijetila da ću na sljedećem testu iz pravopisa i gramatike namjerno pisati krive odgovore pa da ga onda vidim (jer on je moj tata).

Kako ste dobili ideju da napišete novi pravopis?

Hrvatskim se jezikom bavim već više od 20 godina i poput većine govornika hrvatskoga jezika bio sam svjestan da je posljednjih godina došlo do razjedinjene pravopisne prakse u hrvatskome jeziku, što je kao posljedicu imalo poprilično negativan stav prema jezikoslovnoj struci, a onda i prema jeziku samome, što je jedan od pogubnijih učinaka takve prakse. Naime, budući da su brojni pravopisi služili u školama kao učevna sredstva, a propisivali su različito, došlo je do zbunjujuće situacije da se može i ovako i onako, a to najčešće znači: može bilo kako. I to je trebalo prekinuti jer ćemo u konačnici svi postati nepismeni. Čak i ja, kao ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, više nisam bio siguran

ŽELJKO JOZIĆ, glavni urednik jedinstvenoga Hrvatskog pravopisa

Na redu je pravogovor

Čak i ja, kao ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, više nisam bio siguran trebam li pisati ‘ne ću’ ili ‘neću’, ‘uvrjeda’,

‘izrjeka’ ili ‘uvreda’, ‘izreka’ • U šali znam reći da me mediji ne bi toliko opsjedali ni da sam

pronašao drugi dio Bašćanske ploče (ova koja je pronađena 1851. godine lijeva je oltarska

pregrada, a stručnjaci vjeruju da negdje postoji i desna)

trebam li pisati ‘ne ću’ ili ‘neću’, ‘uvrjeda’, ‘izrjeka’ ili ‘uvreda’, ‘izreka’. Eto, to je bio jedan od osnovnih povoda: razriješiti hrvatski pravopisni problem.

Budući da ste idejni začetnik i glavni urednik, jeste li zadovoljni pravopisom?

Hrvatski pravopis izvrsno je primljen u javnosti. Njegova potpuno besplatna internetska inačica na adresi pravopis.hr mjesečno ima više od 40.000 korisnika, s time da broj korisnika svakodnevno raste! To očito govori da su korisnici zadovoljni našim pravopisnim rješenjima koja zrcale hrvatsku jezičnu tradiciju i prate moderan hrvatski jezik. A ako su korisnici njime zadovoljni, naravno da sam zadovoljan i ja.

SKRB ZA JEZIK I ZA OKOLIŠJe li bilo teško donijeti neka

pravopisna pravila?Naravno. Budući da je pravopis

pisalo 14 znanstvenika Instituta, a potvrdilo ga je 23-člano Znanstveno vijeća Instituta, bilo je vrlo teško uskladiti sva mišljenja, ali smo kod najspornijih pitanja pristupali glasovanju i tako na najdemokratičniji način donosili pravopisna rješenja.

Pravopis je objavljen ponajprije kao internetsko izdanje, a odnedavno i kao tiskano? Zašto ste

se odlučili na takav put?Od samih početaka ideje pisanja

pravopisa htio sam da to bude javno dobro svih govornika hrvatskoga jezika, a internetsko izdanje najbolje je rješenje za takvu ideju.

Za svako stablo posječeno za tiskanje Pravopisa posađena su tri druga. Otkuda ti podatci?

Hrvatski pravopis IHJJ-a ponosno nosi certifikat FSC-a (The Forest Stewardship Council – Vijeće za nadzor šuma), a on znači da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. To konkretno znači da se za svako stablo posječeno za izradu naše knjige posadi nekoliko novih stabala. Da bi neka knjiga dobila taj certifikat, izdavač mora na račun FSC-a uplatiti određenu svotu novca kojom se onda financira sađenje novih stabala (o tome više na adresi: https://ic.fsc.org/). Mi smo time pokazali da nam je osim skrbi za hrvatski jezik itekako važna i skrb za okoliš.

DIGITALNA INAČICA ZA OSOBE SOŠTEĆENJEM VIDA

Kad će biti objavljen Pravopis na brajici?

Čim je Pravopis objavljen na internetu, stupili smo u kontakt s Hrvatskom udrugom za promicanje

Unatoč internetskom izdanju,Pravopis se odlično prodavaonakon promocije na Interliberu

jezi

k

32-53.indd 38 22.1.2014. 16:54:59

3938

i razvoj tiflotehnike (HUPRT), koja okuplja slabovidne i slijepe. Želja nam je bila da se Pravopis objavi i na brajici, ali smo zamoljeni da radije digitalnu inačicu Pravopisa na adresi pravopis.hr prilagodimo slijepima i slabovidnima jer je to mnogo praktičnije i korisnije (prilagodba knjige na brajično pismo vrlo je skup proces, a prilagođena knjiga daleko je opsežnija od ‘obične’ knjige). Zato smo i pristupili prilagodbi internetske inačice slijepima i slabovidnima, a od 15. studenoga 2013. dobili smo potvrdu HUPRT-a da smo ‘u potpunosti pristupačni za

Na redu je pravogovor

Željko Jozić: Mislim da je vrijeme da se pred jezičnim činjenicama prestanu

zatvarati oči.

DEFINIRANJE PRAVOGOVORNE NORME

Mnogo se govorilo o pravopisu, a što je s pravogovorom?

Činjenica je da hrvatski jezik još uvijek nema pravogovorni priručnik, a ekskluzivno za Čarobnu frulu najavljujem izradu pravogovornoga rječnika i priručnika u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Bilo je krajnje vrijeme da se hrvatska pravogovorna norma napokon definira jer smo svjesni kako je u posljednjih 20-ak godina u hrvatskome jeziku došlo do izvjesnih pomaka i promjena. Čini mi se da je došlo vrijeme da se pravogovorna norma ipak malo fleksibilizira i da se, barem kod izgovora stranih riječi, dopuste dvostrukosti, primjerice: radijâtor, katalizâtor, politikȁnt, kooperȁnt – riječi su koje prema sadašnjoj novoštokavskoj pravogovornoj normi nisu dobro naglašene (trebalo bi biti: radìjātor, katalìzātor, politìkant, kooopèrant), ali tako ih naglašava više od 90 % govornika hrvatskoga jezika. Mislim da je vrijeme da se pred jezičnim činjenicama prestanu zatvarati oči.

osobe s oštećenjem vida koje u svom radu koriste čitače zaslona’, na što smo posebno ponosni.

Mislite li da se toliko pisalo o pravopisu i zbog toga što medije zanima hrvatski jezik samo ako naslute da bi u pozadini mogao biti neki incident?

Pravopis je medijima vrlo zanimljiva tema i zbog činjenice da su se oko pravopisa posljednjih 20-ak godina lomila brojna koplja. Naime, od hrvatske samostalnosti imamo više od 25 pravopisnih izdanja! To je apsolutno najprodavanija knjiga u

Hrvatskoj, daleko ispred Biblije. Neke procjene idu za tim da je pravopisnih izdanja prodano u više stotina tisuća primjeraka. U šali znam reći da me mediji ne bi toliko opsjedali ni da sam pronašao drugi dio Bašćanske ploče (ova koja je pronađena 1851. godine lijeva je oltarska pregrada, a stručnjaci vjeruju da negdje postoji i desna). Doduše, zanimanje za hrvatski jezik zasigurno je dobra stvar jer je meni kao jezikoslovcu jako važno da se o hrvatskome jeziku piše i da ljudi postanu svjesni važnosti pravilnoga pisanja hrvatskim jezikom.

Vita Jozić, 7. b

32-53.indd 39 22.1.2014. 16:55:00

100 godina od prvotiska Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića

40 41

Veliko rođendansko slavljeKnjigu je 1913. godine objavio Hrvatski pedagoško-

književni zbor. Danas je Hlapić najviše objavljivani i najviše prevođeni roman naše dječje književnosti. Ima

više od 130 domaćih i inozemnih izdanja.

100 godina od prvotiska Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića

Međunarodna konferencija

Od ČUDNOVATOG do ČUDESNOG

U Slavonskom je Brodu u travnju održana Međunarodna znanstvena konferencija Od čudnovatog do čudesnog: 100 godina Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića. Organizirali su je Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti i Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod. To je prva konferencija posvećena jednom djelu dječje književnosti, a na njoj je sudjelovalo osamdesetak znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva.

Tih je dana cijeli grad bio u ozračju Hlapića i ostalih likova iz djela Ivane Brlić Mažuranić. Posjetitelji su mogli uživati u pričaonici Tko su Gita i Hlapić, kazališnoj radionici U svijetu bajki, glazbeno-scenskoj čaroliji Šegrt Hlapić, izložbama, predstavljanju knjiga, kolačima i suvenirima.

Spomenik Ivane Brlić Mažuraniću Slavonskom Brodu

Hrvatski centar za dječju knjigu

HLAPIĆ – mudar kao knjiga

Hrvatski centar za dječju knjigu u predvorju zagrebačke Gradske knjižnice organizirao je izložbu Hlapić – mudar kao knjiga. Mogli ste pogledati postere i različita domaća i strana izdanja knjige. Ako ste to propustili, uvijek vam ostaje za utjehu naša školska knjižnica koja se može pohvaliti s desetak izdanja Šegrta Hlapića.

Rođendan Ivane Brlić Mažuranić (18. travnja) u istom je Centru proslavljen promocijom kineskog izdanja Hlapića u suradnji s Hrvatskim savezom za esperanto. Na temelju prijevoda na esperanto (1998.), uslijedili su prijevodi na japanski, perzijski, bengalski, vijetnamski i kineski jezik.

Prolazeći tržnicom u Slavonskom Brodu Ivana Brlić Mažuranić vidjela je jednog simpatičnog opančarskog šegrta i njegovog mrkog gazdu. Tako je došlo nadahnuće za knjigu koju je napisala za svoga nećaka Hristu.

U njezinim zapisima stoji da je 14. listopada 1912. završila roman, pa tako neki smatraju da je Hlapićev rođendan zapravo 13. listopada te da on sada ima 101 godinu. Vi sad računajte kako vam drago, važno je što sada svi znate da Hlapić nije miš.

Koliko godina ima HLAPIĆ

knjiž

evno

st

32-53.indd 40 22.1.2014. 16:55:03

40 41

Veliko rođendansko slavljeNacionalna i sveučilišna knjižnica

Hlapićevih 100 u 100

Prvo izdanje Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića

Autorice izložbe Dunja Marija Gabriel i Amelija Žulj u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici priredile su stotinu izložaka od kojih se svaki odnosio na Hlapića.

Ivana Brlić Mažuranić htjela je da Hlapić bude ilustriran i sama je naznačila mjesta za ilustracije. Prvo je izdanje ilustrirala zagrebačka slikarica Nasta Šenoa Rojc. U tom je izdanju samo naslovnica bila u boji, a crteži unutar knjige crnobijeli.

Prvi jezik na koji je knjiga prevedena bio je češki, 1930. godine. Za života Ivane Brlić Mažuranić izašla su tri izdanja Hlapića, a ona je bila najzadovoljnija ilustracijama poznatog češkog ilustratora Josefa Lade. Njih možete vidjeti i danas i u našoj knjižnici u novom, rođendanskom izdanju Hlapića.

Postoji i prigodna poštanska marka s Hlapićevim likom, Hlapićeva revija na ledu, a naći ćete Hlapića i u karnevalskim povorkama.

U časopisu Suvremenik Matoš je iznio svoje mišljenje o knjizi: Napisati je mogaše samo genij matere. Genij hrvatske majke upućuje našu djecu, sitnu i bradatu, na jedina dva načina našeg spasa i održanja: na rad i poštenje.

A. G. Matoš o Hlapiću:

Rad i poštenje

Muzej grada Zagreba

Muzejske pričalice

U Muzeju grada Zagreba održavale su se edukativne kreativne radionice pod nazivom Muzejske pričalice. Njima su željeli povezati cehovsku baštinu sa sadržajem romana. Sudionici radionica izrađivali su cehovske proizvode i razgovarali o Hlapićevim moralnim vrednotama. Možda nije loše podsjetiti se da je Hlapić bio hrabar, radišan, strpljiv, mudar, pobožan, skroman, plemenit… pa ako se želite na koga ugledati, samo izvolite!

U knjižnici Savica predavanje povodom stotog rođendana šegrta Hlapića održao je Berislav Majhut, izvanredni profesor na Učiteljskom fakultetu.

Pokazao nam je da je knjiga prevedena na više stranih jezika i da su je ilustrirali razni ilustratori. Zatim nam je prikazao ilustracije iz različitih izdanja Šegrta Hlapića i uz njih tekst. MI smo trebali pažljivo pogledati ilustraciju i uočiti razliku između teksta i ilustracije. Dvoje najbržih učenika za nagradu su dobili knjigu, a među njima sam bila i ja.

Marija Vrsalović, 3. c

Predavanje Berislava Majhuta

Nepažljivi ilustratori

Izdanja Šegrta Hlapića u našoj knjižnici

Pripremila Knjižničarska grupa

32-53.indd 41 22.1.2014. 16:55:10

4342

Film

Nedovoljno iskorištena svevremenost ŠEGRTA HLAPIĆA

Premijeru Petranovićeva filma publika je dočekala ne na sjedalima već uz stepenice jedne od dviju napunjenih dvorana, što je dokaz da je šegrt Hlapić privukao veliku pažnju medija i javnosti.

Hlapićevo je putovanje, iako dobro dočarano, ipak pomalo monotono. Čistim čizmicama i košuljama film je izostavio elemente socijalne tematike koji su izraženi u romanu Ivane Brlić Mažuranić. Uloge nekih veterana filmske umjetnosti poput Ive Gregurevića ili Mustafe Nadarevića dobro su izvedene, ali nisu dovoljno iskorištene.

Neovisno o tome, maleni je postolar u Hrvatskoj premašio Thora i tako doživio veliki trijumf zasjevši na prvo mjesto gledanosti. Film će zasigurno privući mlađu publiku ili pak osigurati zabavan školski sat.

Ivor Popović, 8. cKnjige lagane za čitanje

Prvi jezično prilagođeni romanza djecu s teškoćama u razvoju

Čudnovate zgode šegrta Hlapića prvi je jezično prilagođeni roman za djecu s teškoćama u razvoju. Tekst su prilagodile Maja Rič, Sabrina Bešlić i Valerija  Šerbedžić studentice interdisciplinarnog  studija kulturologije Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, katedra za knjižničarstvo, a voditeljica je doc. dr. sc. Dinka Kovačević. Ilustracije za ovo izdanje djelo su učenika OŠ “Antun Mihanović”, voditeljica Jelena Kovre. (mt)

Knjiga je boljaNama, učenicima trećih razreda, roman Čudnovate

zgode šegrta Hlapića ove je školske godine obvezni lektirni naslov. Zato smo ga svi temeljito pročitali i proučili jer je on bio uvod u nešto širi projekt (gledanje crtanog filma na tu temu te revije na ledu). Vrhunac je trebao biti odlazak u kino, jer je eto, sto godina moralo proći da se netko sjeti napraviti film na temu ovog zanimljivog romana.

Očekivanja su bila velika, a rezultat nešto slabiji. Radnja filma je po mišljenju mojih prijatelja bila prilično razvučena, a slabiji dojam nisu uspjele ispraviti ni duhovite dosjetke nekih glumaca. Režiser Silvije Petranović je propustio priliku da sjajnu priču malo osuvremeni i napravi je zanimljivom svima nama. Brojčanu ocjenu nećemo davati, nismo filmski kritičari, ali na temelju provedenih razgovora u razredu možemo zaključiti da po ljepoti izraza i maštovitosti događanja većina učenika prednost daje knjizi.

Roko Brkić, Sara Basarić, 3. b

Hlapićeva postolarska

radionica na ovogodišnjem

Interliberu (Knjižnice grada

Zagreba)

Izvo

r: In

tern

etIz

vor:

Inte

rnet

knjiž

evno

st

32-53.indd 42 22.1.2014. 16:55:13

4342

P ostolaru Stjepanu Jakopoviću iz susjednog Folnegovićevog naselja nakon filma o še-

grtu Hlapiću porasla je popularnost u kvartu. Posjećivali su ga učenici iz obližnje škole, djeca iz vrtića…

- S ljudima se mora komunicirati onako kako treba, od najmanjeg do najstarijeg, do stogodišnjaka – kaže gospodin Jakopović. – Ali, istina je, prolaze djeca s ocem ili majkom pored radnje i kažu im: Evo našeg postolara!

I oni su me pitali jesam li čitao knjigu ili gledao film. Nisam, ali vam mogu ispričati o sebi isto kao i šegrt Hlapić, radio sam iste poslove kao i on, siroče. Šegrt, taj isti Hlapić kao i ja, morao je sve poslove raditi. Od sitnih poslova popravaka, pa do izrade cipela. Tako je to bilo u sklopu naše šegrtije. Vjerujem da je tako počeo i Hlapić.

U moje vrijeme nije bilo velikih mogućnosti za školovanje nakon osnovne škole, nego se išlo učiti zanat. Imao sam u selu jednoga postolara pa sam ga gledao kako radi i taj mi se posao svidio. Tako sam počeo u 14. godini ići na zanat koji se učio tri godine. A u te tri godine mi smo radili sve: nosili vodu, čistili, prali… Sve je to bilo u toj šegrtiji, vjerujem da je i Hlapić radio te poslove. Mi nismo radili 8 sati kao sad. Počeli smo ujutro u 7 pa se radilo navečer i do 10 sati. Iz škole bismo se vraćali natrag na posao jer smo kod gazde imali stan i hranu. Moj se majstor zvao Carek Stjepan, bio je divan čovjek, doživio je 87 godina. Postolari dugo žive zbog te prašine, ljepila i ovoga svega. Ja imam sad 75 godina i još radim – smješka se gospodin Jakopović.

Svoga šegrta nije imao, kaže da danas više ni nema šegrtske škole za sitne zanate kao što je njegov. Nakon šegrtovanja zaposlio se u tvornici obuće Astra, a 1971. g. došao je ovdje i otvorio zanatsko-postolarsku radnju. Upozorava nas da mnogi ljudi griješe kad mu kažu da je obrtnik (i mi smo pogriješili), jer obrtnici su i oni koji peku kestenje ili kokice, a postolar je zanatlija.

Svima nam je poznato da se broj zanatlija jako smanjio. Zanimalo nas je vidi li on kakvo rješenje toga problema.

- Tu bi vlast morala imati sluha da bi se poboljšalo stanje. Najamnine su preskupe i mnogi su ljudi morali odustati. Kako će čovjek platiti 1500 ili 2000 kn za najamninu, ako toliko zaradi? Tu je i socijalno osiguranje, penzioni fond i sva ostala davanja. Ni ja ne bih mogao raditi da nisam kupio ovaj prostor. Osim toga, ljudi sve manje popravljaju cipele. Nas su

najviše uništili Kinezi, a te se cipele ne mogu popraviti. Jeftinije je kupiti nove nego da ih ja popravim na jednom mjestu, a sutra da puknu na

drugom.Stari odlaze, a podmlatka nema, to je

tako u svim sitnim zanatima. Mlade ljude to više ne zanima. Ni ja nemam koga ostaviti tu. Imam nećaka koji je završio postolarski zanat, doduše, imao je praksu u tvornici, ali on vozi kola hitne pomoći i ne želi raditi ovaj posao.

Nakupio sam 55 godina radnog staža – kaže nam na kraju razgovora. – Neprestano sam radio, i ništa mi u životu nije bilo teško. Svoj posao treba voljeti, onda možeš biti pravi meštar. Uvijek sam bio zadovoljan s poslom. I da se ponovo rodim, opet bih bio postolar!

Nikolina Krupec, 7. a

- S ljudima se mora komunicirati onako kako

Postolar Stjepan Jakopović

Nemam kome ostaviti radnju“Mi smo kao šegrti radili sve: nosili vodu, čistili, prali… Počeli smo ujutro u 7 pa se radilo navečer i do 10 sati. Iz škole bismo se vraćali natrag na posao jer smo kod gazde imali stan i hranu. Moj se majstor zvao Stjepan Carek, bio je divan čovjek.”

Stjepan Jakopović: Stari odlaze, a podmlatka nema, to je tako u svim sitnim zanatima.

«Ja ću biti postolar,

jer mi je taj zanat najviše omilio.

A zatim reče još Hlapić:

Ionako ima više ljudi koji deru cipele,

nego onakvih koji ih prave.»

(I. B. M.: Čudnovate zgode

šegrta Hlapića)

32-53.indd 43 22.1.2014. 16:55:15

4544

N aš je sugovornik mnogima bio poznat kao jedan od urednika Modre laste, a nekima

od nas i kao član državnog povjerenstva smotre LiDraNo. Radio je u nekoliko gimnazija kao profesor filozofije i etike. Danas vodi Brilliant akademiju za razvoj potencijala mladih. Od početka svoje karijere okružen je mladima, održao je brojna predavanja u različitim školama. Stoga nije čudno da je za mlade počeo i pisati. U lipnju je izašla njegova knjiga Povratak vitezova namijenjena djeci, ali i njihovim učiteljima i roditeljima.

U Vašoj knjizi ima puno pouka (vidi da ste bili profesor), ali ona zbog toga nije dosadna. Lako se čita, ima u njoj puno vedrine. Je li Vam to bilo teško postići?

- Ideja je bila napisati filozofsko-etično-duhovnu knjigu za mlade, koja će tinejdžerima odškrinuti vrata samospoznaje i pronalaska snage i mudrosti unutar samih sebe, a humor se dogodio spontano. S njim nikad ne možete unaprijed računati, a jako je dragocjen kada se pojavi. I najdraže mi je čuti kada mladi kažu da im je knjiga pametna i duhovita.

S kojim ste se Vi zmajevima borili u periodu Vašeg odrastanja?

- Hm, da, doista mogu reći da je bio jedan veliki zmaj, odnosno jedna vrlo opasna aždaja protiv koje sam se borio. Bila je to Jugoslavenska vojska koja je u vrijeme mog odrastanja napala našu domovinu. Kako sam još od malena bio jako srčan i odlučan u borbi za pravdu, prvog dana sukoba, prijavio sam se u dobrovoljce. Iako sam imao svega 14 godina, lagao sam da imam 18 godina, i jedne noći u 4 ujutro pozvali su me u vojsku, no kada su vidjeli da sam golobradi klinac, poslali su me kući. Mama je drugi dan odjurila u općinu i digla veliku galamu, a oni su joj pokazali papir gdje se vidjelo da sam bio prvi prijavljeni dobrovoljac na općini Medveščak. Poslije sam cijelo vrijeme bio u Narodnoj zaštiti, a na kraju sam, kao jedan od najmlađih, dobio i Spomenicu domovinskog rata.

Kako do pravog viteštvaU liku Merlina prepoznali smo i neke osobine svojih učitelja

i roditelja. Tko su bili Merlini u Vašem odrastanju (osim onog unutarnjeg)? Imate li ih i danas?

- Kada sam krenuo u traženje odgovora na pitanje o smislu života, tako su se počeli pojavljivati i moji Merlini. Prvi je bio mudri Heraklit koji je govorio o prolaznosti svega, ali i o tome da je karakter sudbina. Onda negdje u trećem srednje, kada sam želio naučiti kako smiriti svoj nemirni um, krenuo sam na meditaciju i predavanja o budizmu gdje me zaokupio Buddhin nauk i učenje da je život patnja i da postoji put oslobođenja od patnje. Tu je bio i Nietzsche koji me oduševljavao svojom britkom misaonošću. Potom je došao Platon, a onda i čitava plejada kršćanskih svetaca i mislilaca na čelu sa Kristom. Tu valja spomenuti i one, vama možda manje poznate prosvijetljene mudrace i velike učitelje s Istoka, od kojih sam također mnogo naučio, a to su Lao Tse, Konfucije, Šankara, Vivekananda, Sathya Sai Baba...

Rekli ste u jednom intervjuu da ste u snu dobili ideju za pisanje na temu viteštva. Trebamo li pažljivije osluškivati svoje snove i ostale «znakove» oko sebe?

- Svakako, jer čovjek nije samo materijalno biće, već duhovno biće, i kroz snove, ali i intuiciju, dobivamo mnoge informacije koje nam šalje naša viša svijest koja uvijek i nepogrešivo zna što je za nas najbolje. Istovremeno, kroz znakove, slutnje i nadahnuća, javljaju nam se i anđeli koji su cijelo vrijeme prisutni oko nas. Međutim, ljudi vrlo malo znaju o njima, a oni su nevjerojatno brojni, moćni i uvijek spremni pomoći. Stoga bih zaključio – molite, pitajte, tražite i nebesa će vam poslati odgovore. A ponekog sretnika će možda pozvati i sam Merlin na vitešku obuku u duboku šumu. :-)

Auto

r fot

ogra

� je:

Antu

n Bu

kova

cBorna Lulić, autor knjige Povratak vitezova

Slijedite svoj unutarnji kompas“Rekao bih da viteška vojska nezadrživo nadire i da će vrijeme koje nam dolazi ususret obilježiti upravo hrabri, istinoljubivi i pravedni ljudi koji će svojim idejama i životima pomoći čovječanstvu da se vine na jednu višu razinu svijesti i življenja”

Borna Lulić: Molite, pitajte, tražite i nebesa ćevam poslati odgovore. A ponekog sretnika ćemožda pozvati i sam Merlin na vitešku obuku uduboku šumu. :-)

knjiž

evno

st

32-53.indd 44 22.1.2014. 16:55:16

4544

U knjizi kažete da je jedan od glavnih zadataka vitezova u 21. stoljeću razlikovati stvarni od virtualnoga svijeta. Kako da što lakše prođemo kroz virtualnu šumu jer opasnosti su u njoj velike? Nije baš lako steći vitešku hrabrost i živjeti u skladu s viteškim vrlinama.

- Mislim da postoji jedan univerzalan način i odgovor koji odolijeva svim vremenima, a to je – slušati svoj unutarnji glas. A ako još i slijedimo svoj glas savjesti, taj unutarnji kompas koji nam uvijek i nepogrešivo pokazuje pravi put –onda već govorimo o visokom stupnju hrabrosti. A tada smo i na terenu pravog viteštva, zar ne?!

Brilliant akademijaGovorite i o tome da je jedini pravi čovjekov neprijatelj

neznanje (ne ono školsko), a strah je samo posljedica. Govorite o znanju koje se odnosi na svrhu i smisao života, o tome da spoznamo sebe. U stjecanju takvog znanja pomažete i polaznicima Brilliant akademije koju ste osnovali. Na koji način polaznici u njoj razvijaju viteške vrline?

- Istina je da je neznanje o životu i o tome kako treba živjeti najveći problem čovječanstva, a ono se reflektira na mnogobrojne načine kao siromaštvo, glad, razne bolesti, uništavanje biljnih i životinjskih vrsta, ali i kao nezadovoljstvo školom (iako je učenje u svojoj naravi najpoželjnije i najzanimljivije iskustvo), korumpiranost i nepoštenje, nezaposlenost mladih... Sve navedeno jest posljedica neznanja o tome tko mi ustvari jesmo, zašto smo ovdje i kako bismo trebali živjeti. Velika je iluzija da je ova civilizacija jako napredna. Tu varku stvara tehnološki napredak, međutim u svim ostalim pogledima, dakle u socijalnom, ekonomskom, moralnom, duhovnom, obrazovnom, ekološkom smislu, mi samo pokazujemo da smo vrlo nerazvijeni i da jako malo znamo o temeljnom smislu i svrsi života. A ono se, ukratko, odnosi na rast i napredak svih bića, a pojavljuje se kroz sklad i obilje, te kao mir, ljubav, radost, nenasilje...

Brilliant akademiju sam pokrenuo u sklopu firme Gentis, jer sam želio pomoći mladima da razviju vrline i vještine koje će trebati svakoga dana u životu, jednako kao čitanje i pisanje, pa ih učim izgradnji samopouzdanja, samopoštovanja, razvoju kreativnosti, socijalnih i komunikacijskih vještina, umijeću javnog nastupa, samomotivacije i organizacije, liderskih osobina, itd.

Tko su polaznici Brilliant akademije i jesu li oni, a i Vi, zadovoljni rezultatima?

- Polaznici Brilliant akademije su srednjoškolci, i da, jako su zadovoljni. I oni i njihovi roditelji. Govore da su osvijestili mnogo svojih kvaliteta za koje nisu ni znali da ih imaju i da su postali samopouzdaniji. A to mi je najdraže čuti.

Najavili ste da će Povratak vitezova imati i nastavak. Kad ga možemo očekivati?

- Inspiracija je tu, potreba također, ideje dolaze, sada treba samo sjesti i početi pisati. Najveći protivnik je previše posla, a nedostatak vrijeme kojeg treba izmisliti, odnosno stvoriti na uštrb spavanja, druženja i rijetkih slobodnih trenutaka. Ali, s druge strane, pisanje vas puni energijom, ono je i odmor, a ujedno i najkorisnije uloženo

Slijedite svoj unutarnji kompas

Ova je knjiga, kao što u podnaslovu stoji, uzbudljiva priča o viteštvu za cure i dečke, a govori o obnovi viteških vrlina i ideala u suvremenom kontekstu. To je moderna priča iz 21. stoljeća o čarobnjaku Merlinu, djevojčici Marijeti i dječaku Arturu. Pravog viteza, u bilo kojem vremenu, krase temeljne ljudske vrijednosti koje su nam urođene: plemenitost, poštenje, dobrota, ljubav, ustrajnost, nesebičnost, odlučnost, hrabrost, pravednost, pomaganje drugima, govorenje istine, potreba da spoznamo sebe i svoju svrhu… Svima kojima je potrebna pomoć u odrastanju, samopouzdanju i spoznavanju sebe knjiga će biti pravo otkriće. Jer, kako je rekao autor, u svakome se od nas krije vitez i svi smo pozvani biti vitezovi.

Nadamo se da će i odrasli shvatiti vrijednost ove knjige i uvrstiti je u školsku lektiru.

vrijeme. Kao i uostalom svaki rad koji razbuđuje kreativnost i potiče nas da dajemo najbolje od sebe drugima.

Rekli ste u knjizi da je jedino trajno blago koje čovjek u životu stekne ono koje je podijelio s drugima. Nije po pravilima novinarstva napisati zahvalu sugovorniku na kraju razgovora, ali mi ćemo ipak napisati da Vam zahvaljujemo što ste Vaše blago podijelili s nama. I, kad će se, napokon, objaviti vitezovi?

- Rekao bih da viteška vojska nezadrživo nadire i da će vrijeme koje nam dolazi ususret obilježiti upravo hrabri, istinoljubivi i pravedni ljudi koji će svojim idejama i životima pomoći čovječanstvu da se vine na jednu višu razinu svijesti i življenja. A ti vitezovi su svi oni koji se usuđuju misliti svojom glavom i srcem, raditi za opće dobro, neustrašivo širiti vječna načela istine i ispravnosti, gledati u svim ljudima svoju braću bez obzira na rasu, vjeru ili nacionalnost i čuvati planet Zemlju kao svoju majku. Vitezovi su tu - i svakim danom bit će ih sve više i više!

Prikaz knjige

POVRATAK VITEZOVA Planetopija, Zagreb 2013.

Martina Galović, 7. c

32-53.indd 45 22.1.2014. 16:55:17

46 47

Mlađim je čitateljima Zdenko Bašić vjerojatno poznat po ilustracijama Alice u Zemlji čudesa, Pinocchija, Andersenovih i Grimmovih bajki, Priča iz davnine... No, svima koji su bilo kad razmišljali o davnim vremenima u kojima su postojale (a možda još postoje) vile, vještice i ostala tajanstvena dobra, ali i loša bića knjige Zdenka Bašića Sjeverozapadni vjetar i Mjesečeve sjene bit će pravo otkriće. One su njegov autorski projekt (napisao je tekst, ilustrirao ih i opremio). Za svoje je radove dobio brojne nagrade. Prema Sjeverozapadnom vjetru snima se film, a knjiga je 2012. nagrađena i Kiklopom za najbolju knjigu za mlade. Istu su nagradu Mjesečeve sjene dobile ove godine.

“Za mene je bio zadivljujući osjećaj, otkriće, da živim u svijetu koji u sebi ima magije, i ne samo to, već je to sila

koja ga oblikuje, stvara i drži ga na okupu... Ono što je bilo zastrašujuće, a istovremeno i uzbuđujuće je što je ta sila

neukrotiva i divlja i stalno se mijenja poput života i smrti.”

Bića iz davnina

Zdenko Bašić, likovni umjetnik i književnik

Zdenko Bašić: Mi smo se, dok smo bili vaših godina, bojali duhova i pesigla-vaca, a zbog toga smo bili uvijek u potrazi za njima…

Zdenko Bašić: MJESEČEVE SJENEO vješticama i pričama noćnih sati sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog kraja, Planetopija, Zagreb, 2013.

Zdenko Bašić: SJEVEROZAPADNI VJETARO vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa sve do Samoborskog kraja, Planetopija, Zagreb, 2012.

4746

knjiž

evno

st

Foto

gra�

ja iz

arh

iva

Zden

ka B

ašića

32-53.indd 46 22.1.2014. 16:55:32

46 47

O tišini novih dana…

Danas je zavladala tišina u vilinskim dvorima i šumama. Glasna se buka proširila svijetom, vilinski su izvori presušili, a šumama zjapi napušten otpad. Još gdjegod neko osamljeno biće pjeva tiho pjesme o minulim danima čekajući novo jutro. Pjeva još o ljepoti koja je sada skrivena u buci, o mirisnim poljima i velikim hrastovim šumama, koje su stajale ovdje, možda baš tu ispod ovog betona, ispod ovog poda, ispod ove prodavaonice, ovog šoping-centra, ovog parkirališta, ove ceste…

Jednom su možda baš ovdje plesale vile i njihali se bijeli mirisni cvjetovi zvončića na proljetnom suncu.

Pjevale molitvu za svoj mir i svoje mjesto na ovome svijetu.Sada je ovdje tišina u buci.

*Pjeva dalje to biće o miru i oprostu jer nije sve samo lijepo sjećanje.

Isto ono korijenje i dalje raste pod betonom, sjeme i lukovice spavaju i čekaju svoje sunce da niknu.

Još uvijek u proljeće mirišu bijeli cvjetovi gdje nađu mjesto za dah i njišu se na vjetru pod krošnjama.

A šumski zumbuli pjevaju u ranu zoru i pozivaju vilinski narod i njihovu pjesmu. Ta pjesma nije daleko u bajkama, nego tu, kraj vas, možda odmah iza ovog parkirališta, ovdje u šumarku kraj autoceste ili iza one betonske zgrade. I skriva ljepotu i tajne koje još može čuti i vidjeti svatko tko je voljan.

Iz knjige Zdenka Bašića Sjeverozapadni vjetar (Planetopija, Zagreb, 2012.)

Ne možemo se odlučiti je li Vaše knjige (Sjeverozapadni vjetar i Mjesečeve sjene) bilo ljepše gledati ili čitati. Budući da smo ih prvo ipak gledali, zanima nas kako pravite ilustracije. Kakve to vile žive u vašem računalu i kako vam pomažu?

- Ja u svome radu koristim lutke, fotografije, crteže, kostime i modele – tako da mogu reći da je to svojevrstan digitalni kolaž kojim stvaram atmosferu i «oslikavam» priče. A u mome kompjutoru nema vila, osim onih koje sam tamo stavim ili nacrtam. Kao i obična olovka, kompjuter radi onako kako ga ruka vodi.

Jeste li sreli neko biće iz priča koje ste slušali i zapisivali? Ako niste, biste li voljeli?

- Još uvijek svi mi živimo u, ili tik na pragu svijeta u kojem se još mogu susresti bića iz davnina, tako da sam imao prilike «vidjeti» neka od bića iz legendi. Premda pojam vid, ili sluh, ili njuh nisu osjetila kojima se njih najbolje opaža...

Koliko ste imali godina kad su Vam bake pričale te priče? Je li vas bilo strah?

- Ne sjećam se svojih godina kada sam prvi puta čuo priče, ali ih pamtim od kada pamtim sebe. Ne mogu reći da je to bio strah, kada sam slušao te priče, jer danas pod strahom podrazumijevam nešto posve drugačije. Za mene je to bio zadivljujući osjećaj, otkriće, da živim u svijetu koji u sebi ima magije, i ne samo to, već je to sila koja ga oblikuje, stvara i drži ga na okupu... Ono što je bilo zastrašujuće, a istovremeno i uzbuđujuće je što je ta sila neukrotiva i divlja i stalno se mijenja poput života i smrti.

Tema našeg novog broja školskog lista je strah. Čega se bojala Vaša generacija dok ste išli u osnovnu školu?

- Mi smo se bojali duhova i pesiglavaca, a zbog toga smo bili uvijek u potrazi za njima...

Vaše su nam knjige zanimljive i zbog školskog projekta „Medvednica“. No, unatoč tome što su neki pročitali Sjeverozapadni

vjetar, na izletu na Medvednicu bilo je samo problema: s kišom, uzbrdicama, nizbrdicama i blatom, a vjetar nam ništa nije htio reći. Slažete li se da je našem naraštaju jako teško ostati „otvoreni pod nebom“. Gdje smo pogriješili?

- Uhh... najjednostavnije rečeno, što tražimo, i ako to tražimo, onda je sigurno da ćemo jednom to pronaći. A ako nas na nešto tjeraju, ili nas navode, onda nam od toga jako brzo dođe dosta i muka. Naučili su nas da je šuma zmazana, hladna i vlažna, bube grizu, vukovi proždiru. Propuh nas napuše, a mjehur boli kada je zemlja hladna, a od

vjetra boli grlo... a onda su vam još rekli da bi bilo dobro da ste na zraku, i tako u besvijest, sve što ne biste smjeli, i sve ono što biste morali... i nitko se više ne sjeća što bi htio niti više može čuti vjetar...

Što Vama danas priča vjetar? - Evo danas je dan poslije Božića i

puše neki topli vjetar. Miriši na petarde i kišu. Vjerojatno ću prošetati do šume da čujem neku ljepšu priču od njega jer tu u gradu njegove priče nisu baš lijepe, jako mi je žao jer još uvijek ne priča o snijegu...

Martina Galović, 7. c, Uršula Kokor, 8. c

4746

32-53.indd 47 22.1.2014. 16:55:46

48

Luko Paljetak, pjesnik, prevoditelj, akademik

49

Luko Paljetak pianino je svirao i svaku je tipku redom dirao. A svirao je toga dana neku šansonu Yvesa Montanda. Kičmanovići su njemu spremili pitanjai pitali ga sve napamet, bez čitanja.

Tako je počela novinarska radionica na 27. Susretu Ivica Kičmanović koji je 6. lipnja, na rođendan Ante Kovačića, održan u Starogradskoj vijećnici. Novinari su odmah navalili na miševe i mačke: te otkud ideja, te zašto baš oni… Nećete vjerovati, ali ideju je Luko Paljetak dobio od samih miševa i mačaka: Njihov trajni sukob bio mi je vrlo izazovan jer je mogao u meni izazvati čitav niz asocijacija i stvoriti niz igara riječima koje onda same postaju ili mačka ili miš.

Drago mu je što su mu neke pjesme i uglazbljene. Na molbu skladatelja Đele Jusića napisao je pjesmu Na Stradunu. No, njemu je najdraža pjesma U svakom slučaju te volim koju pjeva Ibrica Jusić. – Vjerujem da i vi znate nekome reći: U svakom slučaju te volim – rekao je naš gost.

Kako je nastao nadimak PajoKičmanovići ne bi bili to što jesu kad ih ne bi zanimalo

nečije djetinjstvo i školovanje. Tako smo doznali da se Luko Paljetak igrao usred Straduna u svome rodnom Gradu. Na Susretu je bio i Pajo Kanižaj pa je to potaklo Luku Paljetka da ispriča zgodu o kojoj se vrlo malo zna – kako je u osnovnoj školi dobio nadimak Pajo. U vrijeme njegovog djetinjstva nije bilo toliko raznovrsne robe kao danas. Teta iz Amerike poslala mu je kišnu kabanicu jarko žute boje, kao kanarinac. Kad se u školi pojavio u toj žutoj kabanici koja je bila jako dugačka, nastala je opća smijurija. Prozvali su ga Patak i dobio je nadimak Pajo.

U četvrtom razredu osnovne škole htio je postati

DNEVNIK CVIJETE ZUZORIĆLuko Paljetak bio je u zagrebačkoj Ulici Cvijete Zuzorić. Ulica koju bi on nazvao tim imenom trebala bi imati puno cvijeća i cvjetnih balkona, a njome bi trebali prolaziti lijepi ljudi, s lijepim mislima. Cvijeta Zuzorić živjela je u doba renesanse, a iz Dubrovnika je otišla 1583. godine. Za nju se tvrdi da je znala pisati pjesme, glazbene komade, da je bila odlična matematičarka, da je prelijepo izgledala. To je sve što o njoj znamo, jer ništa drugo nije sačuvano. Bio je to povod Luku Paljetku da napiše prozno djelo, da izmisli njezin dnevnik. Pisao ga je u prvom licu kao da ga piše najprije djevojčica pa udata žena i tako dalje.

Luko Paljetak: Vjerujem da i vi znate nekome reći: U svakom slučaju te volim.

Treba zadržati dijete u sebiNekad su mladići u Dubrovniku pjevali, uz gitaru, djevojkama pod prozorima. I,

ako ih njihove mame nisu zalile hladnom vodom ili nečim još gorim, onda je uspjelo.

Ali, ako i nije, djevojke su svejedno znale tko im je bio pod prozorom.

kemičar, no kad je izrada prskalica za Božić završila eksplozijom mama mu je rekla da je s kemijom gotovo.

Kasnije je htio postati slikar i upisati se na Likovnu akademiju u Zagrebu, ali zbog premalo novca odlučio se za jeftiniju varijantu studiranja u Zadru gdje je završio filozofski fakultet. Uvijek je volio čitati, no nije mislio da će književnost biti njegov glavni posao, a knjiga njegov život. Tako je to bilo sve dok se jednog dana nije dogodila prva pjesma, pa onda druga… pa ti netko kaže da to i nije tako loše pa se malo ohrabriš.

Radio je kao glumac u Kazalištu lutaka u Zadru. Režirao je i predstave za djecu, ali pisanje je za njega najvažniji

posao na svijetu. Kad piše za djecu, onda je i sam dijete i ima onoliko godina koliko mu je u tom trenutku potrebno, a kad piše za odrasle onda može imati i preko 100 godina.

Što ide u korist pjesnicima

Misli da su pisci danas u drugom planu. Danas veću ulogu imaju novinari jer oni prenose informaciju do čitatelja, a za knjigom posiže tek određeni broj ljudi kad se zasiti svakog

drugog oblika informacija. U drugom su planu pogotovo pjesnici, no njima ide u korist nešto što nikad neće prestati na svijetu, a to je ljubav.

Poznat je i kao prevoditelj s engleskoga, francuskoga i slovenskoga jezika. Jedna od najdražih knjiga koju nam preporučuje, a koju je i preveo s francuskoga jezika, jest Mali princ. Rekao nam je da je sve što naučimo iz jezika i o jeziku vrlo korisno. Važno je znati strane jezike, ali najvažnije od svega je znati svoj jezik. Jer, ako njega ne znamo, nećemo naučiti ni jedan drugi.

Luko Paljetak je i akademik, i dobitnik Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na području književnosti… ali je uvijek zadržao dijete u sebi: Svi ga mi imamo u sebi. Ali, važno je to dijete hraniti onom «hranom» od koje može živjeti. A to su korisne maštarije, sjećanje na djetinjstvo, znati se radovati jednostavnim malim stvarima kojima smo se radovali i u djetinjstvu… zato što crveni lišće, zato što nekoga voliš, i zato što tebe netko voli, što si vidio nešto lijepo, što znaš nešto lijepo napraviti, ili zato što ti se toga dana nije dogodilo ništa ružno.

Govorio bi on još stvari finei svirao nam sonatine, no Susret je svojim tokom tekao i domjenak nas je u prizemlju čekao.

Martina Galović, 7. c

knjiž

evno

st

32-53.indd 48 22.1.2014. 16:55:47

48

U sjećanje

49

Književne susrete s Jozom Vrkićem upamtilo je nekoliko generacija naših učenika. Bio je najomiljeniji književnik koji je ikada gostovao u našoj školi, o čemu su svjedočile mnogobrojne učeničke izjave nakon susreta.

Pisao je i za odrasle, a nama će ostati skupljena pučka baština i usmena predaja u knjigama Hrvatskih bajki, Hrvatskih predaja, Hrvatskih smješnica… Njegova ljubav prema prirodi ostala nam je u tri knjige Mudre sove, Bijeloj vrani i Crnoj vrani, Divljoj našoj, u putopisima Modre oči Lijepe Naše…

Pokopan je u rodnim Naklicama na ušću Cetine pokraj Omiša.Luka Orešković, Ivan Idžan, 8. a

Jozo Vrkić(10. 10. 1941. – 26. 9. 2013.)

49

32-53.indd 49 22.1.2014. 16:55:54

50

KNJIGE na darNije prvi put da učiteljica Jasna Ilijaš poklanja knjige za školsku

knjižnicu. Ove nas je godine obradovala vrijednim enciklopedijskim rječnikom, leksikonima i knjigama za najmlađe. – Ovo su knjige moga sina – rekla je učiteljica. – Njemu više nisu potrebne i želio je da ih darujem našoj knjižnici. (mt)

5150

Nove knjige predstavlja vam teta kuharica MAJA BARAĆ

Julia Donaldson: KNJIGE DRAGE KUHAR DRAGE (Ilustrirao Alex Scheffer, prijevod Krešimir Krnic)

Drago nije kuhar, nego mu je to prezime! Iako s njim ne dijelim isto zanimanje, i ja volim, kao i on, sjesti u omiljenu fotelju i uživati u knjigama. Otvorite slikovnicu i uživajte u knjigama zajedno s njim.

Koraljka Milun: SOFIJA SOVA ČUVARICA SNOVA (Ilustrirala Maja Pušić Čerić)

Tema našeg broja je strah. Onima koji se boje mraka poručujem neka svakako pročitaju ovu knjigu. Uz simpatičnu i mudru sovu Sofiju i ljupke krijesnice vaši će strahovi nestati.

Kestutis Kasparavičius: DAN JAGODA, VRTLAR FLORENCIJE, ZEC MRKVUS VELIKI, MALA ZIMA

(prijevod Mirjana Bračko)

Mnogi već poznaju djela popularnog litvanskog pisca, neki su se i družili s njim i zajedno crtali čuvenu žirafu. Stoga posebna preporuka za ove nove ludo dobre knjige nije potrebna. Napisat ću samo da je knjigu

Zec Mrkvus Veliki posvetio magli na prozoru, a Malu zimu posvetio je nepoznatom, malom kukcu koji ga je promatrao kroz pukotinu u podu dok je pisao.

Maja Gluščević: TIŠINA SNIMA SE

Dok sam bila mala gledala sam film Vuk samotnjak, a sad sam imala priliku pročitati kako su se zabavljali dok su ga snimali. Ponovo sam uživala u zgodama dječaka Ranka i njegovog psa Hunda (doduše svi su  mislili da je to opasan vuk pa su se raspredale razne priče). Nadam se da ćete i vi uživati.

Pasqual Romano: MALI MAGIČAR (Abrakadabra…)

(prijevod Larisa Mravunac)

Bit ćete oduševljeni kad shvatite da i sami, uz malo truda, možete izvesti neke trikove vrsnih magičara. Sve je detaljno opisano, a trikovi su podijeljeni na vrlo lake, lake i teže. Naučit ćete čak i kako pročitati misli publike. Ako želite zadiviti mlađeg brata ili sestru, možete početi vježbati.

Dinka Juričić: TREBAŠ LOVU? ZARADI JE! (Priručnik za razvijanje dječjeg

poduzetništva)

Hahahaahh! Ako niste pri nekoj lovi, a želite nešto zaraditi i popraviti budžet – pročitajte ovu knjižicu. Imate li kakvu ideju, ovdje ćete doznati kako je možete razviti, a čak i ako nemate nekih zamisli, u ovoj ćete knjizi naći nešto što biste željeli raditi. Pomoći će vam da prepoznate svoje strahove koji vas koče i da ih se riješite. Evo na kraju zlatnog savjeta najuspješnijih među uspješnima: Sve što radiš, radi predano, sa zanosom i strašću.

505050

Sa zanosom i strašću

Ah, što je danas lijepo biti dijete! Uza sva tehnološka čuda imate i mnoštvo prekrasnih

knjiga. Moram priznati da nisam ravnodušna prema Facebooku, ali ne mogu odoljeti

ni zanimljivoj knjizi. Jedna me je odmah privukla i dovela u zabludu.

Sukob u školskoj kuhinji

Ne može, to je moja rubrika!

I ja bih htjela pisati prikaze novih knjiga!

knjiž

evno

st

Foto

gra�

ja: V

latk

a Je

ras

32-53.indd 50 22.1.2014. 16:55:56

50 5150

Školska knjižnica

P ovodom Dana hrvatskoga jezika u školskoj je knjižnici postavljena izložba Jezik

govorimo – pismo pišemo. Izložene knjige iz zbirke Stjepana Rendulića upotpunila su glagoljična i latinična slova od keramike koje je izradila Verica Kovač. Za izložbu je gospođa Kovač donijela i panoe ispisane glagoljičnom kaligrafijom, a na njima su bili stihovi hrvatskih pjesnika. Za pisanje je koristila guščja ili bambusova pera.

Jezik GOVORIMO - pismo PIŠEMO

Knjige iz knjižnice Stjepana Rendulića i radovi iz umjetničke radionice Verice Kovač

Znate li?

Zanimljivosti o glagoljici• da je glagoljica prvo hrvatsko pismo na kojem je zapisana riječ na

hrvatskom jeziku

• da se Hrvati glagoljicom služe, dokazano, od 10. st. do danas

• da glagoljska slova imaju i brojčanu vrijednost, što znači da se mogu rabiti i kao brojevi

• da su se do 12. st. glagoljicom služili i predci današnjih Čeha, Slovaka, Bugara, Makedonaca, Rusa, Ukrajinaca (…), a od 12. st. njome se služe samo Hrvati

• da se glagoljske knjige i rukopisi nalaze u više od 26 zemalja svijeta kao najvrjedniji dio zbirki nacionalnih knjižnica i privatnih kolekcionara

(Podatci iz časopisa Bašćina br. 11, profesorica Biserka Draganić)

I mi se u našoj knjižnici možemo pohvaliti faksimilnom reprodukcijom Brevijara po zakonu rimskoga dvora (1491.) koju smo dobili kao nagradu na Susretu Ivica Kičmanović. Jedini sačuvani primjerak te knjige nalazi se u Veneciji (Biblioteca Nazionale Marciana).

Izložba je bila prigoda da se još jednom podsjetimo na našu bogatu povijest u kojoj smo pisali i govorili na tri pisma i tri jezika.

Luka Orešković, 8. a

Izložbu možemo, kako je i rekao gospodin Rendulić, smatrati pregledom povijesti hrvatskoga jezika. Pregled je počinjao pravopisima, od 1779. pa do čuvenog «londonca» 1971. godine. Bila su izložena izdanja gramatika od Bartola Kašića do današnjih dana. Od skupine rječnika gospodin Rendulić želio je ukazati na Belostenčev latinsko-hrvatski rječnik tiskan 1774. godine i naglasio da su u to vrijeme takav enciklopedijski rječnik imala samo četiri naroda u Europi. Nama je bilo zanimljivo da postoji i rječnik hrvatskoga kajkavskog jezika.

Našu je pozornost privukla i skupina knjiga u kojima su primjeri živoga jezika od 16. st. nadalje (kronike, zbornici, molitvenici, pa i prvi hrvatski bonton).

Bilo je i nekoliko knjiga koje obilježavaju glagoljicu, među njima i Misal po zakonu rimskoga dvora, a svi znate da je to bila prva knjiga tiskana 1483. na hrvatskom jeziku i na glagoljici, a samo 28 godina nakon otkrića tiska. Bio je izložen i Senjski misal i Vinodolski zakon.

Foto

gra�

je: L

uka

Ore

škov

ić

32-53.indd 51 22.1.2014. 16:55:58

Picasso u Zagrebu

Teta ima zeleni nos Tata mi je spomenuo da je Picasso izjavio kako je kao dijete pokušavao

slikati kao odrastao, a kasnije je cijeli svoj život pokušavao crtati kao dijete.

Ovog je proljeća u Zagrebu postavljena zanimljiva izložba. Iz Pariza

su stigla likovna djela znamenitog slikara Pabla Picassa. Budući da volim

crtati, roditelji su mi ispunili želju. Zajednički smo posjetili izložbu.

Prolazili smo pokraj velikih i malih slika. Divila sam se autoportretima

koji su izgledali kao živi. Tada smo zastali ispred portreta Dore Maar.

Baš čudno, pomislila sam, pa ova teta ima zelen nos. Mora da ju je

slikar naslikao kad je bio u vrtiću. Sigurno nije imao druge flomastre

osim zelenih. Pa i meni se to često zna desiti. Počnem crtati jednom

bojom, a kad se flomaster istroši, nastavljam onim što imam. Mama me

počela uvjeravati da ju je on nacrtao kako ju je vidio. Ima nešto u tome,

pomislila sam. Vjerojatno ga je ta Dora nešto naljutila pa ju je počeo

slikati zelenom. Učili smo mi u školi da zelena spada u hladne boje.

Ne znam je li kao mali Picasso bio zainteresiran za ekologiju. Moguće

je da je mislio zeleno. I meni se to desi jer je moja škola proglašena

ekoškolom. Mislim da bih sličan portret i sama mogla naslikati bez

velike muke. U čemu je onda stvar? Pa Picasso je najpoznatiji slikar

svijeta, a slike su mu tako jednostavne. Tata mi je spomenuo da je

Picasso izjavio kako je kao dijete pokušavao slikati kao odrastao, a

kasnije je cijeli svoj život pokušavao crtati kao dijete.

Pokušala sam čitati što su o njegovu slikarstvu pisali likovni

kritičari. Moram biti iskrena. Nisam puno razumjela. Oni su pravi

umjetnici u tome kako jednostavne crte i slike objasniti kompliciranim

i nerazumljivim riječima. Mislim da Picasso nije puno držao do njihovih

riječi. U moru različitih slika i stilova uporno je nastojao biti svoj i u tomu

je njegova veličina.

Ne da se hvalim, ali uočavam neke sličnosti s njim. I ja se trudim

tvrdoglavo ostati svoja, iako to i nije uvijek lako. Marta Vračar, 3. b

Po čemu smo slični Picasso i ja

52 53

Ivon

a M

ihal

ec, 7

. cPe

tra D

raku

lić, B

arba

ra Š

koro

, 5. c

Petra

Kru

neš,

8. d

izlo

žbe

Marta Vračar, 3. b

32-53.indd 52 22.1.2014. 16:56:04

Izložba «Picasso: remek-djela iz Muzeja Picasso u Parizu» mnoge je od nas «natjerala» u Klovićeve dvore. Svi smo željeli vidjeti djela jednog od najznačajnijih umjetnika 20. st., iako se nekima od nas prije toga i nisu sviđala.

Na izložbi su predstavljene sve umjetničke faze kroz koje je umjetnik prošao. Mogli smo pogledati više od stotinu radova i dokumenata od Picassovih ranih radova sve do onih iz posljednjih godina njegovog života.

Neki su i nakon izložbe uvjereno tvrdili da u svome stanu ne bi željeli imati Picassovu sliku dok su drugi, nadahnuti onim što su vidjeli, pokušali naslikati… no, pogledajte sami.

Teta ima zeleni nos Tata mi je spomenuo da je Picasso izjavio kako je kao dijete pokušavao

slikati kao odrastao, a kasnije je cijeli svoj život pokušavao crtati kao dijete.

52

Po čemu smo slični Picasso i mi

Izložba mi je bila lijepa jer je Picasso drugačiji od drugih. Ima svoju viziju i svoj stil koji nitko ne može kopirati, a kamoli vidjeti ono što on vidi. Mislim da bi svaki slikar trebao biti drugačiji. Picasso je imao sreću što je bio cijenjen i poštovan još za života, a takvu sreću mnogi veliki slikari nisu imali. Ne volim kad netko kaže da su mu Picassove slike bez veze, jer takvi ljudi nisu u stanju doživjeti umjetnost.

Petra Kruneš, 8. d

Svidjela mi se izložba zato što je jedinstvena. Svaka slika ima svoju priču koju nam je vodič zanimljivo ispričao. Mnogo sam toga doznala o Picassu i njegovim ljubavima. Svojim nam je slikama ispričao svoju životnu priču. Ima ljudi koji misle kako je Picasso ružno slikao, ali ja mislim da je neobičnim načinom slikanja promijenio slikarstvo i podignuo ga na višu razinu. Najviše su mi se svidjeli portreti Marie Therese i Dore Mar.

Uršula Kokor, (7. c) 8. c

Slike su bile lijepe, neke od njih čudne, a neke toliko nerazumljive da je prvo trebalo pročitati objašnjenje da bih shvatila. Na kraju su slike bile veselijih boja za razliku od onih na početku slikanih sivkastim tonovima. Najviše mi se svidjela slika konjanika zbog izgleda i boja, a najmanje slika Picassovog sina u bijelom, nekako mi je izgledao kao strašilo. Skulpture su bile zanimljive, a najviše mi se svidjela mačja skulptura.

Danijela Pavlina, 8. a

53

Misl

av V

lajse

vić,

5. c

Jessica Masten, 5. b

Mia Novotny, Jelena Urošević, 5. c

Iva Kvesić, Dorotea Brkić, 5. c

32-53.indd 53 22.1.2014. 16:56:10

5554

Umjetnički paviljon Juraj Šporer, Opatija

U Opatiji u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer održana je izložba «Srednjovjekovne sprave za mučenje», kolekcionara Piotra Buczkowskog. Predstavljeno je više od pedeset rekonstrukcija sablasnih naprava iz tog vremena.

Upoznati smo s činjenicom da je razdoblje srednjeg vijeka često nazivano mračno doba. Takve sprave za

Srednjovjekovne sprave za mučenjeSprave koje su izložene vrlo su

sablasne i jezive, ali svi oni koji žele saznati kako su se u srednjem vijeku

kažnjavali „heretici“ i „vještice“ i upoznati mračno doba ljudske

povijesti mogu na izložbi osjetiti duh toga vremena

1. Vaganje osumnjičenika potječe od uvjerenja da vražji šegrti teže manje nego što bi trebali prema svojem � zičkom izgledu; 2. Stolica za ispitivanje. Optuženika su postavljali u takav položaj da bi mu kod svakog pokreta šiljci probijali kožu; 3. Pokornička halja. Na taj su se način kažnjavali manji prijestupi, a nosila se samo na moralnoj osnovi. Načinjena je od grube jute s izvezenim crvenim križevima. Osuđenik ju je morao nositi određeno vrijeme te u njoj ići na hodočašća, mise ili na službene ceremonije; 4. Maska sra-mote. Počinitelj ih je morao nositi u javnosti, kako bi se svima dalo do znanja da je otkriveno kazneno djelo te da počinitelj plaća za svoje grijehe; 5. Željezna čizma imala je sustav vijaka koji je postupno gnječio goljenicu, istovremeno onemogućujući žrtvi da stane na noge

i uslijedilo bi mučenje. Jedna od zanimljivosti je da je u 18. stoljeću postojalo sudište u Nizozemskoj koje je vagalo osobe osumnjičene za čarobnjaštvo i u zamjenu za četiri forinte i 10 groša nudilo priznate certifikate koji bi ih zaštitili od neosnovanih optužbi.

Stolica za ispitivanje najčešće se koristila u srednjoj Europi. Posve je pokrivena šiljcima koji bi se osuđeniku zabijali u kožu a mučenje bi trajalo nekoliko sati.

Vještičja stolica namijenjena je za šutljive žene za koje se vjerovalo da se bave magijom, ali i za crvenokose žene koje bi susjedi optužili. Takav stolac bio je omiljeno sredstvo austrijskih inkvizitora. Na takvom stolcu tragično je preminula i Marija Wukinetz koja je na stolcu provela 11 dana te je na kraju umrla u mukama.

Stup srama u svim je kulturama i društvima bio među najčešćim sredstvima kažnjavanja. Osuđenik je bio privezan

1. 2. 3. 4. 5.

mučenje su se koristile u kaznenim postupcima od srednjeg vijeka sve do 18. stoljeća, a i dulje, u svim krajevima Europe.

Posebno je zanimljiva sprava „Nirnbeška djevica“. Ime je dobila jer izgledom podsjeća na bavarsku djevojku. Osuđenik bi ušao u napravu, gdje su ga po zatvaranju probijali šiljci smješteni sa svih strana i postavljeni tako da se zabiju u razne dijelove tijela, ali da pritom ne razdiru vitalne organe.

Zanimljiv je bio i postupak vaganja. Osumnjičeni bi se skinuo kako na sebi ne bi imao predmete koji povećavaju težinu. Uz pomoć tjelesnih tabela provjeravalo se je li težina u skladu s tjelesnom građom. Ukoliko bi se osoba pokazala prelaganom to bi značilo da je bila u dosluhu s nečastivim

za stup na unaprijed određeno vrijeme, od nekoliko sati do nekoliko dana. Žrtva je bila bespomoćna pred osudom javnosti tako da je osuđenik mogao i smrtno stradati.

Neke od sprava za mučenje izazivale su teške tjelesne ozljede te na kraju i smrt, ali također izložene su i one kojima su se kažnjavali manji prijestupi tako da bi se osuđenika ponizilo i osramotilo (sramotne maske, pokorničke halje i sl.).

Sprave koje su izložene vrlo su sablasne i jezive, ali svi oni koji žele saznati kako su se u srednjem vijeku kažnjavali „heretici“ i „vještice“ i upoznati mračno doba ljudske povijesti mogu na izložbi osjetiti duh tog vremena.

Luka Orešković 8. a

izlo

žbe

Fotogra� je: Luka Orešković

54-73.indd 54 22.1.2014. 17:09:39

5554

Umjetnički paviljon Juraj Šporer, Opatija Muzej za umjetnost i obrt

Večera u Emausu

Povodom obilježavanja romskog blagdana Đurđevdana u prostorijama Ministarstva obrane RH, Galeriji Zvonimir, otvorena je izložba “Romi svijeta kroz fotografiju”. Izložbu je priredio Ivan Rumbak, predsjednik HOSORH-a (Humanitarne Organizacije Svjetske Organizacije Roma u Hrvatskoj).

Na 250 fotografija prikazan je život Roma iz cijelog svijeta u njihovom stalnom i stvarnom okruženju. Fotografije su izbor iz bogate fotoarhive Ivana Rumbaka koji godinama radi na očuvanju romske kulturne baštine.

Ova je izložba prvi puta postavljena u Hrvatskoj, a prema našim informacijama takvih izložba do sada nije bilo nigdje u svijetu.

Nakon razgledavanja fotografija zadovoljne su posjetitelje oduševili članovi KUD-a Veseli Romi koji su na tradicionalnim instrumentima izvodili romsku narodnu glazbu. (mt)

Ljubitelji likovne umjetnosti mogli su uživati u djelu Večera u Emausu velikog baroknog slikara Michelangela Merisija poznatijeg pod imenom Caravaggio. Slika je procijenjena na 60 milijuna eura i najvrjednije je pojedinačno umjetničko djelo koje je ikad izloženo u Hrvatskoj. Slika je nastala 1606. godine i obilježila je duh talijanskog baroka.

Prva verzija Večere u Emausu nalazi se u Londonu, a ova druga verzija došla nam je iz Italije (Pinacoteca di Brera di Milano) kao izraz dobrodošlice u Europsku Uniju.

Svi oni koji nisu otišli u Muzej za umjetnost i obrt i pogledali izložbu S Caravaggiom u Europu neka se utješe ovom fotografijom koju smo preuzeli s internetskih stranica Muzeja. (mt)

Galerija Zvonimir

Romi svijeta kroz fotogra� ju

S in

tern

etsk

ih st

rani

ca M

UO

Foto

gra�

je: M

aca

Tonk

ović

54-73.indd 55 22.1.2014. 17:09:45

57

Muzej automobila Ferdinand Budicki

56

Posjetili smo Muzej automobila koji je otvoren u srpnju ove godine u prostoru bivše tvornice Pluto, a dobio je ime po legendarnom Ferdinandu Budickom koji je 1901. g. u Zagreb dovezao prvi automobil.

Izloženo je četrdesetak povijesnih automobila i sve je upotpunjeno zanimljivim fotografijama iz povijesti automobilizma. Oldtimere su Muzeju posudili njihovi vlasnici bez ikakve naknade. Najstariji izložak je crni Ford T iz 1922. g., najvrjedniji je Rolls Royce Silver Shadow iz 1967., a najduža je limuzina Lincoln, duga 6 m. U našem gradu ima preko 1500 oldtimera pa će se postav Muzeja vremenom mijenjati. Bila je tu i stara kabina sljemenske žičare te motocikli i bicikli, a mogli smo vidjeti i druge predmete koji su obilježili 20. stoljeće.

Posebna tematska izložba bila je postavljena povodom 65. rođendana Citroena pa smo mogli vidjeti i 6 modela nekad popularnih spačeka.

Muzej organizira i radionice i igraonice – likovnu, modelarsku, maketarsku. Dečki su uživali i u staroj računalnoj tehnologiji te isprobali koristiti Commodore i Spectrum.

Bešte, ljudi – Bešte, ljudi – Bešte, ljudi – IDE AUTOIDE AUTOIDE AUTO

Muzejska grupa učenika 6. razreda

FERDINAND BUDICKI

Ferdinand Budicki (1871. – 1951.) bio je zagrebački trgovac i bravar. Zahvaljujući njemu Zagrepčani su prvi puta vidjeli automobil. Bilo je to 1901. godine. U to su vrijeme našim gradom, koji je imao tek oko 70 000 stanovnika, prometovale kočije i konjski tramvaji.

Građani su bili začuđeni, neki i zgroženi, kad se gospodin Budicki pojavio u automobilu marke Opel (3,5 KS, maksimalna brzina 30 km/h) i tako uveo naš grad u novo tehnološko doba. Automobil je imao samo jedno sjedalo, a na stražnjoj strani veliki valjak za benzin.

Ubrzo su mnogi od Zagrepčana i sami poželjeli imati automobil pa je Budicki na uglu Gundulićeve i Ilice otvorio prvu prodavaonicu automobila.

Automobilizam, a ubrzo i motociklizam, postao je dijelom zagrebačke svakidašnjice. Prvi put se Budicki popeo automobilom na Sljeme, 1904., a 1910. otvorio je prvu auto-školu. On je prvi položio vozački ispit pred komisijom koju je sam naučio voziti.

Prvi bicikl stigao je u Zagreb također zahvaljujući Ferdinandu Budickom koji je i sam konstruirao bicikl, a 1987. g. biciklom marke «Aleksander» prešao je 16 758 km obišavši velik dio Europe te dijelove Alžira i Tunisa.

izlo

žbe

Učenici 6. c

Foto

gra�

je: M

aca

Tonk

ović

54-73.indd 56 22.1.2014. 17:09:53

5756

Ove su godine naši digitalci vrlo vrijedni, snimili su jako puno fotografija, a u nekima od njih mogli ste uživati na izložbi u školskom predvorju.

Dobili smo i vrijedne nagrade i priznanja: Paola Nikolina Dedaković osvojila je srebrnu medalju na natječaju Sretno dijete, sretna obitelj koprivničkog foto-kino kluba, a Marija Gliha treće mjesto na međuškolskom natjecanju učenika osnovnih i srednjih škola grada Zagreba u organizaciji Foto kino kluba Zagreb. (sss)

Digitalna fotografi ja

Marija Gliha

Paola Nikolina

Dedaković

Iva Kvesić

Matej Bošnjak

Matej Bošnjak Lea Petranović

Tino Zahirović

Bruna Zadro

Nasmiješi se, snimamo

Edita Pavan

54-73.indd 57 22.1.2014. 17:11:21

58 59

Prosvjedi protiv gradnje crkve

Druženje u parkuDugo se godina priprema gradnja crkve na našoj Savici.

No, mjesto gdje je planirana izgradnja ne odgovara svim građanima koji ovdje žive, iako su i oni vjernici i članovi Župe bl. Alojzija Stepinca. Oni tvrde da bi zgrada crkve s popratnim sadržajima zauzela veliki dio današnjeg glavnog parka te da na Savici ima i drugih slobodnih parcela.

Potpisivala se i peticija, a proljetos je grupa građana Savice “Čuvajmo naš park” organizirala druženje u parku kako bi potaknula akciju protiv gradnje crkve na tom mjestu. Na druženju su bila i djeca koja su nam rekla da se u parku svaki dan igraju te da bi im gradnja crkve oduzela velik prostor za igru. Odrasli su imali različita mišljenja: jedni su govorili da ne žele da se uništi zelenilo koje ih smiruje po dolasku s posla, a drugi žele da im djeca imaju što veći prostor za igru.

Luka Orešković, Ivan Idžan, 8. a

Akupunktura grada

TRNJERAJ – za ljepšu SavicuJedna je od ideja da se na livadu

postave bicikli na kojima bi građani mogli vježbati i usput osvjetljivati

svoj kvart

Zahvaljujući projektu Akupunktura grada naša je Savica od rujna ljepša i svježija. Obojane su «klofer štange» (Pimp my štanga), izbetonirana je i obojana tzv. «Kockica» na parkiralištu pa je sada veći užitak igrati se u njoj, a oko nje su postavljene klupe. U radovima su sudjelovali i učenici naše škole.

U završnom programu Trnjeraj krajem rujna dosta je zainteresiranih okupila inicijativa Jesi li za trg? (prostor kod tržnog centra). Prikupljeno je stotinjak potpisa onih koji bi željeli prostor za kvartovsko okupljanje.

Projekt Akupunktura grada sufinancirala je Europska komisija, a program se razvio unutar Sekcije mladih DAZ-a na volonterskoj bazi. Autori projekta su mladi arhitekti Rene Lisac i Kristine Careva.

Naša se Savica promijenila na bolje. A što vi mislite?

Luka Orešković, 8.a

Ove godine kvart nam se promijenio. Obojen je pješački most koji povezuje prvi i drugi plato, obojen je pothodnik koji povezuje Savicu i Kruge te na Savskom nasipu maštovito napravljen bicikl od metalnih šipki i bačvi.

Sve su to upotpunila završna događanja pod nazivom Trnjeraj. U ulici Ljerke Šram održana je radionica za mališane. U popodnevnim satima turnir u malom nogometu održao se u «Kockici» koja je također super oslikana i preuređena. Navečer je kod nasipa održana kinopredstava na otvorenom.

Maja Gracin, 7. c

Zagr

eb

Fotogra� ja: Ivan Idžan

Fotogra� je: Luka Orešković

54-73.indd 58 22.1.2014. 17:11:25

58 59

This autumn we participated in a themed walking tour about Zagreb mysterious creatures. While we were strolling around Upper Town, our tour guide was telling us stories and legends about people and creatures that used to live in Zagreb. Maybe you can still see their ghosts at night. Do you know that there is a dragon sleeping beneath our city? And a snake that protects the gold of Medvedgrad? Well, we are going to tell you what happened in Zagreb many years ago.

SLEEPING DRAGONThere is a sleeping dragon beneath the city of Zagreb and when

it wakes up, it causes an earthquake. A big earthquake struck Zagreb in 1880. at 7.05 am. Near the Cathedral there is a clock that stopped at the time of the earthquake and it hasn’t moved since then. After that, Zagreb was hit by 185 smaller earthquakes and when all settled down, people said that the dragon had fallen asleep. The city was severely damaged and our famous writer, August Šenoa, died of pneumonia which he got while he was helping the injured people. Let’s hope that the dragon never wakes up again.

THE BLACK QUEENBarbara of Cilli also known as “the Black Queen” was the most

notorious resident of Zagreb. They called her “the Black Queen” because she was a widow and wore black robes. She was also evil and blood thirsty. When the Turks attacked Medvedgrad, the Black Queen made a pact with the devil. She promised to give him Medvedgrad

Znate li

Zagrebački spomenik Johannesu Gutenbergu

Secret Zagreb WalksDo you feel safe when you walk along the streets of Zagreb Upper Town? The next time you go there, be careful because it is possible that a ghost is watching your every move.

Pođite hrabro u sumrak, čekaju vas tajne Gornjega grada

if he helped her to fight the Turks. But the devil cursed her and she turned into a snake. Now she still lives beneath Medvedgrad protecting her gold.

THE GHOST OF A SNAKEA long time ago a lady was walking down

Zvonarnička Street. When she came to the Chapel of Saint Dismas, she looked through the key hole and saw a giant snake. The snake started following her. The lady tried to escape and she ran home but the snake was behind her. When the lady saw the first living creature in the street, the snake disappeared into thin air.

If you want to know more about the mysterious creatures of Zagreb, you will have to look for them yourselves.

Pripremile: Ivona Bušljeta, Nikolina Krupec, Silvestar Kranjčević, Lucija Pecigoš,

Nina Kruljac, Dora Filipović, 7. r

Zahvaljujući profesoru FER-a Darku Žubriniću doznajemo da u središtu Zagreba, u Jurišićevoj ulici br. 7 postoji spomenik Johannesu Gutenbergu. Podignut je 1887. godine i jedan je od rijetkih takvih spomenika u svijetu. To je ujedno i drugi najstariji spomenik Johannesu Gutenbergu (odmah nakon Mainza).

Za vas koji, možda, ipak bolje poznajete dostignuća Billa Gatesa napisat ćemo da je Gutenberg bio njemački tiskar, izumitelj tiska s pomičnim lijevanim slovima. U Mainzu je 1455. g. tiskana čuvena Biblija od 22 retka u nakladi od 200 primjeraka.

Knjižničarka

Foto

gra�

ja: D

arko

Žub

rinić

Foto

gra�

ja: M

aca

Tonk

ović

54-73.indd 59 22.1.2014. 17:11:28

60 61

Pođimo u Kanadu s profesorom Goranom Milekom

Putovanje u Kanadu bilo je dugo iščekivano i brižljivo planirano. Glavni razlog odlaska bio je posjet prijateljima koji žive u gradu Edmontonu, u pokrajini Alberti. Supruga, sin i ja odlučili smo putovanje u Edmonton proširiti na još dva grada, Calgary i Vancouver, kako bi naš dojam o Kanadi bio što potpuniji. U Calgaryju smo odlučili provesti dva dana i pri tome posjetiti najpoznatiji kanadski nacionalni park Banff. Ostali dani bili su predviđeni za boravak u Edmontonu i Vancouveru.

parka se vezuje uz 1885. godinu, kada su na mjestu parka otkriveni vrući prirodni izvori. Površina parka iznosi 6641 kilometar kvadratni. Park privlači brojnim jezerima, šumama, biljnim i životinjskim svijetom, raj je za planinare, avanturiste, izletnike. Jedna od atrakcija Banffa je i Banff Springs Hotel, izgrađen za aristokraciju

u škotskom stilu te žičara koja vodi na vidikovac koji je smješten na 2281 metar nadmorske visine. S vidikovca se pruža prekrasan pogled na gradić Banff, planinske lance

14 000 kilometara od kuće

Kanađani su vrlo ljubazan i opušten narod. Vrline koje smo odmah

primijetili su organiziranost i točnost. Iako je put do Kanade izuzetno

skup, cijene u Kanadi su puno niže nego u zemljama zapadne Europe.

Nedostatci su brza hrana i slaba kava. Ipak, dajem peticu jer su to sitnice u

usporedbi s ostalim bogatstvom.

60 61

CALGARYCalgary je kao grad osnovan 1875. godine. Smjestio se

na kontaktu prerije i Stjenjaka, na sutoku rijeka Bow i Elbow. Postao je poznat u vrijeme održavanja Zimskih olimpijskih igara 1988. godine. Osim po Olimpijskim igrama, grad je poznat i po rodeu koji se ovdje održava svake godine u srpnju. Tada na svoje dolaze svi koji vole Divlji zapad, natjecanja u jahanju divljih konja i bikova te kaubojsku atmosferu. U gradu postoje brojne trgovine koje nude šešire i opremu neophodnu svakom pravom kauboju. Gradsku atrakciju predstavlja i 191 metar visok toranj. Oduševio me prekrasan pogled na prerije i Stjenjak. Na samom izlazu iz grada nalazi se Zimski olimpijski centar sa skakaonicama i ostalim sadržajima vezanima za zimske sportove.

BANFFBanff je udaljen od Calgaryja oko 130 kilometara.

Najstariji je i najpoznatiji kanadski nacionalni park. Osnutak

Stjenjaka i okolicu. Simpatičan gradić Banff privlači svojim trgovinama, restoranima, suvenirnicama.

EDMONTON Let iz Calgaryja za Edmonton traje nekih pola

sata. Već sam pogled iz aviona dočarava nepregledno kanadsko prostranstvo, nizine kakve ne možemo susresti na našim prostorima. Edmonton je smješten na rijeci North Saskatchewan. Glavni je grad provincije Alberte. Središnji dio grada karakterizira tipična američka arhitektura, a najstarija zgrada je legislatura iz 1913. godine. Dvije stvari koje svakako vrijedi vidjeti su park Fort Edmonton te West Edmonton Mall. Fort Edmonton je vjeran prikaz starog Edmontona koji privlači svojim ulicama, bankom, crkvom, salunom, utvrdom. Posjetitelja vraća u nekadašnja vremena i prikazuje kako se tada živjelo u Edmontonu. West Edmonton Mall će privući ljubitelje kupovine, budući da je do nedavno bio najveći natkriveni trgovački centar u svijetu.

Rijeka Elbow protječe kroz Calgary

puto

vanj

a

Fotogra� je: Goran Milek

54-73.indd 60 22.1.2014. 17:11:32

60 61

VANCOUVERUdaljenost između Edmontona i Vancouvera iznosi oko 1500

kilometara, sat i pol vožnje avionom. Vancouver je smješten u Britanskoj Kolumbiji i svoj razvoj može zahvaliti položaju na obali Tihog oceana te Kanadskoj pacifičkoj pruzi. Treći je grad po veličini u Kanadi, iza Toronta i Montreala. Najveće atrakcije u gradu su Canada Place, Science World, Steam Clock i Stanley Park.

Canada Place je mjesto koje neodoljivo podsjeća na operu u Sydneyju. Građevina u obliku jedrenjaka podignuta je za Svjetsku izložbu 1986. godine. Šetnica uz nju pruža prekrasan pogled na grad. Neposredno do Canada Placea nalazi se završna stanica Kanadske pacifičke željeznice.

Steam Clock je sat koji se javlja svakih 15 minuta i pri tom ispušta razne melodije i paru. Turisti uživaju u fotografiranju ovog neobičnog sata. Science World je građevina koja će zaokupiti ljubitelje znanosti i tehnike, a izgrađena je 1986. godine. Ljubitelji

14 000 kilometara od kuće

60 61

prirode pronaći će zadovoljstvo u posjetu Stanley parku. Ovdje se nalazi akvarij sa bogatim morskim svijetom te tropska zona koja vjerno dočarava životinjski svijet tropa. Atrakciju čine i dvije beluge te show koji se s njima izvodi za posjetitelje. U Vancouveru je smještena druga po veličini kineska četvrt u Sjevernoj Americi. Kinezi dolaze na ove prostore u 19. stoljeću. Danas su uglavnom zaposleni kao prodavači i taksisti. Kineske trgovine, paviljoni, vrtovi i ulazna vrata u četvrt na neki su način Kina u malome. Svojim dolaskom u Vancouver Kinezi su donijeli i dašak istoka. Nezaobilazno moram spomenuti da je Vancouver poznat po velikoj količini kiše tijekom godine pa tako ni nas nije mimoišla.

Kanađani su vrlo ljubazan i opušten narod. Vrline koje smo odmah primijetili su organiziranost i točnost. Iako je put do Kanade izuzetno skup, cijene u Kanadi su puno niže nego u zemljama zapadne Europe. Nedostatci su brza hrana i slaba kava. Ipak, dajem peticu jer su to sitnice u usporedbi s ostalim bogatstvom.

Posjet bih preporučio svakome!!!

Ban� . Nacionalni park, pogled s vidikovca

Vancouver. Canada place, dio grada

Fort Edmonton, stari dio grada Edmontonapodignut krajem 19. i početkom 20. st.

Ban� . Rijeka Bow koja protječe kroz grad

54-73.indd 61 22.1.2014. 17:11:37

62 63

Najveće prirodno čudo Irske je Gaint’s Causeway. Divova je staza nastala kao posljedica vulkanske erupcije u dalekoj

prošlosti. Procijenjeno je da se između 30 i 40 tisuća bazaltnih stupova spušta u more • Najživopisnije mjesto Dublina je Temple

Bar: uske uličice (kaldrma), pubovi, restorani, male trgovine, okupljališta

mladih te glazbenika i umjetnikaKolovoz. U Zagrebu nesnosnih 39 ºC, na tekućem

računu netaknuta otpremnina… Rješenje je Irska. Tamo je ugodnih 18 – 20 ºC.

Nakon slijetanja u dublinsku zračnu luku, uz pratnju kiše, uslijedila je vožnja udobnim autobusom i lijevom stranom nove ceste prema Dundalku, gradiću uz granicu sa Sjevernom Irskom. Podsjeća me na naš Samobor. Kiša je još padala tijekom noći. Jutro je donijelo prekrasan dan i takvog je dana započelo moje putovanje Zelenim Otokom.

Zanesena ljepotom pejzaža uživala sam gledajući livade i pašnjake, koji su i zimi zeleni i na kojima pasu krave, ovce i rjeđe konji. Arkadija našeg vremena! Dojmljive su i planine, rijeke, jezera… nebo. Zašto nebo? Putujući nizinskim dijelom Irske, nebo mi je bilo stalni suputnik. Nikad prije nisam primijetila, osjetila ni doživjela nešto slično. Irsko je nebo najveće i najviše kad je plavo, a najniže kad ga prekriju gusti oblaci,

Piše Stana Milošević, naša umirovljena profesorica hrvatskoga jezika

bijeli i sivi; tamni i crni. (Neki kažu da je takvo nebo nad Slavonijom.)

Gaint’s Causeway i Moherski klifoviNajveće prirodno čudo Irske je Gaint’s Causeway.

Divova je staza nastala kao posljedica vulkanske erupcije u dalekoj prošlosti. Čine je bazaltni stupovi (tvrđi od granita) koji su najčešće šesterokutna oblika, ali ima ih i s manje i više stranica. Strme litice, što se uzdižu poput stražara uz Stazu, sadrže dosta željeza što pridonosi njihovoj boji starog zlata. Procijenjeno je da se između 30 i 40 tisuća bazaltnih stupova spušta u more. Brojne su legende vezane uz Stazu divova. Jedna govori o ratniku i vođi hrabrih Iraca Finnu Maccoolu. Finn je imao i nadnaravne moći. Napravio je stazu preko mora do jednog otoka u Škotskoj na kojem je živjela njegova voljena žena. Eto, i ljubav čini čuda!

Našla sam se na Stazi divova ispod razvaline dvorca s brojnim turistima iz cijeloga svijeta. Raspršeno mnoštvo činilo se poput raznobojnih mrava. Na strmoj se litici, visoko iznad mora, ruševine starog dvorca prepustile nježnostima sunčevih zraka.

U pokrajini Burren su Moherski klifovi, još jedan prirodni fenomen koji nijednog posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Prostor je uređen i pristupačan, a divlja je priroda sačuvala moć i apsolutni je gospodar ovog krajolika. Hridi se okomito uzdižu iz Atlantskog oceana, a šum valova pojačan snažnim vjetrom zaustavlja dah. Strahopoštovanje je prava riječ za ono što osjećam ovdje.

40 NIJANSI ZELENE40 NIJANSI ZELENE40 NIJANSI ZELENE

62

Sjeverna Irska, Gaint’s Causeway

63

Har� stica na Moherskim klifovima

Irska (ili Kako potrošiti otpremninu)pu

tova

nja

54-73.indd 62 22.1.2014. 17:11:40

62 63

Dingle i SligoNa zapadu Irske je poluotok Dingle,

najzapadnija europska pokrajina. Iznad Zaljeva Dingle su strme livade i pašnjaci. Na sjeveru je visoka gora Brandon. Posebnost pejzažu poluotoka daju fuksije koje rastu u grmovima i čine živu ogradu u prekrasnim nijansama crvene boje. Zanimljiva je kuća od gromača i suhozid kao postupak gradnje. Naravno, sjetila sam se Otona Glihe i njegovih gromača, ali i dvanaest križeva u suhozidu Nikole Bašića na Kornatima podignutim na spomen žrtvama kornatske tragedije prije nekoliko godina.

Pokrajinom Sligo dominira neobičan oblik planine Ben Bulben. Gledano s ceste, iz moje perspektive, uzdiže se usred ravnice poput golemog zelenog zida. Tek kad se pogleda s druge strane, kad se njezini obronci spuštaju prema ravnici, ima prepoznatljiv oblik planine. Ljepote je ovoga kraja opjevao najpoznatiji irski pjesnik William Batler Yeats. Prisjećam se i ostalih Iraca velikana svjetske književnosti: Jonathan Swift, Oscar Wilde, Jamws Joyce, Georges Bernard Shaw, Samuel Beckett…

Dvorci i seoski životUgođaj smirenog seoskog života Irske u 19.

st. spoznala sam u Bunratty parku. U malom je naselju sve što vjerno oslikava život irsko seljaka: kuće sa slamnatim krovovima u kojima su živjeli siromašni i bogatiji seljaci, vrt, domaće životinje, škola, liječnikova kuća s ordinacijom. Sve su kuće opremljene namještajem i predmetima prema

socijalnom statusu svojih vlasnika.

Nedaleko od sela je Bunratty Castle, autentičan irski dvorac, obnovljen sredinom prošlog stoljeća daje izvornu sliku o načinu života svojih gospodara.

Turistički je vrlo posjećen i dvorac Blarny. Spiralnim stubama, ima ih točno 127 (izbrojila osobno), popeli smo se na vrh da bismo vidjeli «kamen Blarneya» koji posjetitelji mogu poljubiti kako bi im se ispunila želja, ali i stekao dar rječitosti. Službeni će fotograf to ovjekovječiti za 10 eura. Malo je posjetitelja poljubilo kamen. Neki iz higijenskih i zdravstvenih razloga, a neki i stoga što je ljubljenje teško izvedivo: morate leći na leđa i spustiti glavu niza zid dok vas jedan snažan muškarac drži ispod koljena.

Belfast Belfast, prijestolnica Sjeverne Irske zadivljuje

velebnom Gradskom vijećnicom koja svjesna svoje ljepote ponosno stoji u središnjem dijelu grada. Ispred glavnog ulaza je spomenik kraljici Viktoriji. Mjesto je poznato i po brodogradilištu u kojem je izgrađen Titanic. U gradu je i pub ispred čijih se ulaznih vrta u podu nalazi kraljevska kruna i oni koji ulaze nerijetko obrišu noge o nju. Pub je pod zaštitom UNESCO-a. Belfast je podijeljen grad između katolika i protestanata, onih koji priznaju britansku krunu i onih koji žele ujedinjenje Sjeverne Irske s

40 NIJANSI ZELENE40 NIJANSI ZELENE40 NIJANSI ZELENE

62 63

Kažu da u Irskoj postoji 40 nijansi zelene boje

Dolmen nedaleko CarlowaIznad zaljeva Dingle

54-73.indd 63 22.1.2014. 17:11:42

64 65

Republikom Irskom. Nemiri su ovdje vrlo česti.Galway, Limerick, Adare, Cork, Kilkenny, Carlow,

samo su neka zapaženija mjesta do Dublina.

DublinDublin je glavni grad

Republike Irske. U 18. st. kad je irsko plemstvo bilo bogato i moćno, grad svojom ljepotom nije zaostajao za Londonom. Georgijanske kuće, ono što ih je ostalo, i dublinska vrata čuvaju se kao dio arhitekture iz toga vremena.

Grad ima najveći i najljepši park u Europi – Phoenix. U Parku je papa Ivan Pavao II. 1979. predvodio misu kojoj je nazočilo

više od milijun vjernika. Parkom dominira Papin križ (27 m) i Wellingtonov obelisk visok (63 m), a njegova je gradnja trajala 44 godine.

U istinitost kršćanske vjere keltska je plemena uvjerio misionar Patrick i 432. g. Kelti prihvaćaju kršćanstvo, a Patrick postaje svetac i zaštitnik Irske. Slavi se Dan sv. Patricka – 17. ožujka i taj je dan Ircima najveći nacionalni praznik.

Legenda kaže da je Patrick sve zmije s otoka bacio u more i zato u Irskoj nema zmija, a valovi Irskog mora, zbog vječne ljutnje zmija, snažno i bijesno udaraju o irsku obalu.

U gradu je podignuta katedrala sv. Patricka, protestantska crkva iz 13. st. Ima najveće orgulje u Irskoj. U njoj je spomenik Jonathanu Swiftu, predstojniku Katedrale i piscu, ali i spomenici zaslužnim irskim obiteljima.

Najživopisnije mjesto grada je Temple Bar: uske uličice (kaldrma), pubovi, restorani, male trgovine, okupljališta mladih te glazbenika i umjetnika. Turistički je vrlo posjećeno i prava bi šteta bila da je namjera vlasti o rušenju i prenamjeni Temple Bara uspjela. Pobijedila je volja građana koji su se peticijom 2003. g.

suprotstavili gradskim vlastima. Široka promenada O’Connell Street

ispunjena brojnim šetačima koji uživaju u djelima uličnih umjetnika – glazbenika i pjevača, slikara i kipara – odiše posebnom atmosferom i optimizmom. Ime je dobila po Danielu O’Connellu, borcu za političku slobodu katolika. U blizini je spomenik Jamesu Joyceu, jednom od utemeljitelja modernog romana. Zanimljivo je da je njegov Uliks smatran pornografskim djelom i u Irskoj je bio zabranjen sve do 1960. godine.

Turisti se rado slikaju uz brončani kip ulične prodavačice Molly Malone koja je postala simbolom požrtvovnosti i brige za obitelj.

Opjevana u popularnoj baladi Molly Malone. I mi smo naučili pjevati refren ove balade i to uspješno pokazali bendu koji nas je zabavljao uz irsku večeru u jednom dublinskom pubu.

Trinity Colleg i Book of KellsPosjetili smo i Trinity Colleg, protestantsko

sveučilište koje je 1592. g. osnovala kraljica Elizabeta I. Nikako ili rijetko su bili studenti katolici. Više katolika upisuju tek od 1970. godine. Uz opće uvjete potrebno je i znanje irskog jezika. Zna ga samo oko 11% stanovništva. Odličan student ovog sveučilišta bio je Samuel Beckett.

U sklopu koledža je i Stara knjižnica smještena u Dugoj dvorani. U njoj se čuva oko 2 000 000 starih knjiga. Ponos ove knjižnice svakako je Book of Kells, rukopisna knjiga bogato iluminirana, napisana latinskim jezikom i keltskim pismom. Ljepotom i vještinom ukrašavanja podsjetila me na naše rukopisne misale pisane glagoljicom. U dugoj su dvorani i mramorna poprsja pisaca, znanstvenika, povijesnih ličnosti ali i najstarija harfa u Irskoj.

Irska je vjerojatno jedina zemlja na svijetu koja u grbu ima muzički instrument – harfu. Harfa je nacionalno glazbalo, svira se od 10. st. Nacionalni instrumenti Irske su i violina, irska flauta, mala harmonika dugmetara i bubanj izrađen od kozje kože po kojem se udara štapićem. Glazbeni su oblici country i rock. Svira se i pjeva na ulicama i u pubovima. Publika je opuštena i vesela. Glazba je dio života svakog Irca. Je li to zbog piva i viskija? Ne znam. Narod je veseo, a sve njihove pjesme su tužne.

Odlučila sam ono malo vremena što je ostalo do polaska u dublinsku zračnu luku, provesti u Nacionalnom muzeju Irske. Zadovoljstvo je nadmašilo sva moja očekivanja.

A da šećer dolazi na kraju, istina je. Numizmatički odjel ima samo jednu malu prostoriju, ali lijevo na zidu, prije ulaska u nju, smještena je vitrina u kojoj se nalazi Mestrovic Plaque. Centralna banka Irske koristi je kao pečat. Pročitavši Croat artist Mestrovic osjetih radost i ponos. Sjetih se Ivaniševićevih stihova „I kud god idem sa mnom je Hrvatska“!

64

Dublin, Temple Bar. Rušenje radi prenamjene tog dijela grada nije uspjelo. Građani su se peticijom 2003. g. suprotstavili gradskim vlastima.

Brončani kip ulične prodavačice Molly Malone, opjevane u popularnoj baladi

Mestrovic Plaque. Centralna banka Irskekoristi je kao pečat

puto

vanj

a

Fotogra� je: Stana Milošević,

Tanja Mohorić

54-73.indd 64 22.1.2014. 17:11:44

64 6564

Čuli smo da ti je prva pjesma ˝ATOM˝, a i druga ˝Sve je OK˝ jako popularna, reci nam koliko je to pregleda na Youtubeu?

Da, Youtube pregledi su zaista sjajni i jako mi je drago zbog toga. Spot ‘Atom’ je do sada pregledan gotovo milijun i pol puta, dok je drugi spot ‘Sve je OK!’ pregledan gotovo 320.000 puta. Hvala svima koji gledaju moje spotove – to mi puno znači!

Primio si naš školski list, pa reci kako ti se čini?

Da, imao sam prilike prelistati Čarobnu frulu i mogu reći da mi se jako sviđa – svaka čast! Zadivilo me kako dobro i kvalitetno izgleda jedan školski časopis, mogu reći puno bolje od nekih profesionalnih koji se prodaju po kioscima. Jako dobro i samo naprijed .

Ime i prezime: Endi Schrötter

Datum rođenja: 11. 3. 1998.Mjesto rođenja: Požega

Hobi: videoigrice, stolni tenis, nogomet,

filmoviOmiljena hrana:

pizza, rižoto, čokoladaOmiljeno piće:

Sprite i Coca-Cola

ENDI SCHRÖTTER, pjevač

Sve što možeš sanjati, možeš i ostvariti

Dan mi je totalno popunjen, ali ja

u ovome uživam i ne doživljavam to

kao posao, pa uz dobru organizaciju vremena sve super

funkcionira. • Hvala svima

koji gledaju moje spotove – to mi

puno znači

Nakon odličnog plesnog nastupa u televizijskom spektaklu Supertalent Endi Schrötter uspješno je nastavio glazbenu karijeru, a nije zanemario ni školovanje. Svojim je nastupima stekao velik broj fanova i pregleda na Youtubeu.

Kako ti se sviđa reakcija fanova na novu pjesmu (HIT) RMNOS?

Do sada su reakcije na novu pjesmu izvrsne, i sigurno najbolje do sada. Jako sam sretan što se nova pjesma fanovima jako sviđa jer smo na njoj dugo radili i pripremali je cijelo ljeto. Evo, na proteklim nastupima već ju svi pjevaju napamet i to mi je najveća nagrada.

Po čemu te fanovi najviše pamte?To morate njih pitati, hehe, ali koliko

vidim po njihovim porukama koje mi svakodnevno šalju u velikom broju, mislim da im se sviđa moja iskrenost, ljubav prema plesu i pjesmi, i to što živim prema motu – Sve što možeš sanjati, možeš i ostvariti .

Kad možemo očekivati spot za novu pjesmu?

Novi će spot izaći u drugoj polovici studenog, tako da pretpostavljam da će ga fanovi već moći vidjeti u trenutku kada budu čitali ovaj intervju. Nadam se da će im se svidjeti.

Od koga, a i kako si dobio ponudu da snimiš ATOM i zapjevaš?

Od svog današnjeg menadžera, a inače krizmanog kuma, Mihovila Beka. Još tijekom nastupa na Supertalentu Mihovil je predložio meni i mojim roditeljima da pokušamo izdati pjesmu i snimiti spot pa da vidimo kako će to funkcionirati, i eto – ispalo je super. On je moj generalni menadžer i okupio je izvrsnu ekipu oko mene – mi funkcioniramo kao jedna velika obitelj i uživamo u ovome poslu, putovanjima, planovima, pjesmama...

Čuli smo da i look određuješ sa svojim menadžerom Mihovilom Bekom, koji ti puno pomaže.

Da, Mihovil i ja o svemu odlučujemo zajedno i dogovaramo s ostatkom našeg tima.

Pohađaš dvije škole i imaš još mnogo obaveza. Je li ti teško?

Paaaa, nekad zna biti jako teško i naporno jer sam u školi od ranog jutra do kasnog poslijepodneva. Kad se na to sve dodaju još i treninzi, nastupi, intervjui, jasno je da mi je dan totalno popunjen, ali ja u ovome uživam i ne doživljavam to kao posao, pa uz dobru organizaciju vremena, sve super funkcionira. I naravno, imam jako dobar tim ljudi koji brine o meni.

glazba

Paula Miljanović 5. c

Foto

gra�

ja iz

arh

ive E

ndija

Sch

rőtte

ra

54-73.indd 65 22.1.2014. 17:11:45

66 67

V eć od studenog odbrojavala sam dane do ‘’početka ostatka mog života’’. Kad sam stigla u Beč, cijeli dan

sam mislila: Ajme, Justin je u istom gradu kao i ja! Prije sam bila sretna što se nalazimo pod istim nebom, a sad smo u istom gradu! Na dan koncerta, hodajući centrom grada čula sam cure kako vrište. Da, to je moja obitelj. Cure koje imaju iste snove kao i ja sad se nadaju da će se ostvariti. Čekaju svog idola pred hotelom i mole ga da siđe i slika se s njima. Oči su mi se napunile suzama i pojurila sam putem povika. Hrpa ljudi (prvenstveno cura) čeka strpljivo pred hotelom. Naravno, uz policiju i zaštitare. Ne znam kako, ali uspjela sam se progurati kroz gomilu u prvi red. Svi smo se gurali prema

jer su dehidrirale. Kao predizvođač je nastupio jedan mladi austrijski pjevač. Dečko lijepo pjeva, ali sam jedva čekala da ga maknu s pozornice i da se Justin spusti s anđeoskim krilima (sve sam unaprijed vidjela na internetu). Nakon nekog vremena iznad Believe ključa pojavili su se brojevi: 00:10:00. Počelo je odbrojavanje! Vrištanje se čulo sa svih strana, a u jednom trenutku sam shvatila da vrisak dolazi i iz mojih usta. Za 10 minuta doživjet ćemo ono što čekamo godinama! To je bilo najdužih 10 minuta u mom životu.

 Dvoranom je odzvanjala glazba, a polako se lebdeći spuštao anđeo. Anđeo s velikim krilima, u bijelim hlačama, bijeloj majici, bijelom sakou, bijelim tenisicama, s crnim sunčanim naočalama, sa zlatnim rukavicama, zlatne kose i malo tamnije puti nego što sam vidjela na internetu. Kroz suze sam pokušavala vidjeti što bolje to savršeno biće. Justin Bieber, moj idol nekoliko desetaka metara od mene. Kada se spustio na zemlju ljudi oko njega su mu brzo maknuli krila, a on je počeo pjevati ‘’All around the world’’. Tada sam prvi put uživo čula njegov glas. Njegov anđeoski glas. Prekrasan je. Vrištanje se oko mene ni u jednom trenutku nije smirilo, no to mi nije smetalo. Ja sam čula svaku njegovu riječ. Plesao je sa svojom grupom plesača, a ja sam u sebi mislila: Kako prije

Na koncertu Justina Biebera u Beču, 30. ožujka 2013.

Moj san se ostvario

Hodajući centrom grada čula sam cure kako vrište. Da, to je moja obitelj. Cure koje imaju iste snove kao i ja sad

se nadaju da će se ostvariti. Čekaju svog idola pred hotelom i mole ga da siđe i slika se s njima. Oči su mi se napunile suzama i pojurila sam putem povika.

vratima, a zaštitari su čuvali ljude koji su izlazili iz hotela od ‘’poludjelih tinejdžerica’’. Pjevali smo pjesme i vrištali. Justina nažalost nismo dozvali, ali je izašao njegov gitarist. Vidjela sam osobu koja radi s Justinom! Meni je to kao Belieberu puno značilo. Pored nas se u jednom trenutku pokušao probiti bus s Justinovim stvarima. Svi smo se ponadali da će možda iz tog busa on izaći i ostvariti nam snove, ali nije. Nismo do danas saznali je li on uopće bio unutra. Satima sam čekala puna nade, sve dok me tata nije potjerao na ručak. Ja sam htjela ostati još. Mogla sam biti tamo bez hrane i vode još danima, samo da njega vidim. Da mu kažem koliko ga volim. Da on meni uputi jedan svoj pogled, a po mogućnosti i osmjeh. Dočekale su ga samo cure koje nisu imale karte za koncert pa se nisu morale žuriti da se spreme. Tek kad sam došla u podzemnu shvatila sam da je dobro što smo otišli jer nam je preostalo malo vremena za spremanje i tek tada sam shvatila koliko mi je zapravo hladno.

U 19.00 zauzela sam mjesto na tribinama čekajući koncert koji je trebao početi u 19.30. Na velikom platnu je bio Believe ključ. Stalno sam gledala u njega i pokušavala se uvjeriti da je ovo stvarnost. Tu i tamo bih pogledala u gomilu na parteru i u 20 minuta sam uočila 20-ak cura kako ih zaštitari vuku preko ograde iz gomile i vode na ležaj hitne pomoći

nisam shvatila da je tako savršen? Srce mi je tuklo kao nikada u životu.

Tijekom koncerta presvukao se nekoliko puta. Pjevao je mnogo pjesama: Die in your arms, As long as you love me, One time, Eenie meenie, She don’t like the lights, Beauty and a beat… No jedna pjesma je bila posebna, Be alright. Za vrijeme te pjesme dvoranom nije odjeknuo niti jedan vrisak. Svi su pjevali uz Justina. To je znak koliko ga mi, njegovi Belieberi, poštujemo. Kada je došao red na pjesmu ‘’One less lonely girl’’ sve cure su se ponadale da će one biti izabrane za Justinovu princezu. Ali, samo je jedna mogla biti ta sretnica. Valjda zna koliku je sreću imala i valjda zna to cijeniti. Koncert je završio pjesmom ‘’Baby’’. Na platnu je pisalo: Justin Bieber, Believe. Gledala sam u to platno jer nisam htjela da ovo završi. Tako je brzo prošlo. Očekivala sam da će Justin odjednom iskočiti na pozornicu i iznenaditi nas. Ali nije.

Kada sam se vraćala u stan razmišljala sam o onome što se zbivalo prije dobrih 10 minuta. Prije 10 minuta sam vjerojatno zadnji puta u životu pogledala Justina. Čula njegov glas. No bolje jednom nego ni jednom. Glas mi je bio skroz ispucao, a u ušima mi je šumilo (to je potrajalo oko tjedan dana). To je bio najbolji dan u mom životu. Moj se san ostvario. Shvatila sam da nije Justin bez veze govorio ‘’never say never’’ i ‘’believe’’.

Ena Andruza, 6. b (7. b)

glaz

ba

Foto

gra�

je: E

na A

ndru

za

54-73.indd 66 22.1.2014. 17:11:48

66 67

N akon 5 mjeseci čekanja, otkako su kupljene karte za bečki koncert

Justina Biebera, te stalne brige da se nešto prije puta ne zakomplicira, moja kćerka Ena i ja krenuli smo dan prije koncerta.

Dočekali su nas prijatelji koji žive u Beču. Dan koncerta osvanuo je kišovit. Odlučio sam nakon

doručka pokazati Eni dio Beča gdje sam nekada davno stanovao radeći za tvrtku Simens, moj prvi posao. Brzo smo stigli do Mariahilferstrasse, ali to više nije bilo ono što je ostalo u sjećanju. Nema više promenade i trgovina, hladno je i strogo poslovno. Mijenjamo plan i odlazimo u strogi centar Stephans plac i Karls plac. Velike slike-plakati Justina Biebera nalaze se u većini dućana. Ena inzistira da ju fotografiram uz nekoliko tih plakata.

Najednom primjećujemo veliku gužvu i vrisku djevojčica. Ena odmah ustvrdi da je tu sigurno negdje Justin Bieber, te da su tu Belieberi (Justin fanovi). I zaista, iza ugla je bio hotel Sacher u kojem je odsjeo Justin. Stvorila se ogromna gužva tinejdžera i ponekih roditelja te konstantna vriska, uglavnom djevojčica. Naravno, toj gužvi i vriski pridružila se i moja Ena, a uz Enu i ja bez vriske. Na Enino inzistiranje proveli smo 4 sata ispred tog hotela, prvo skoro licem uz staklo na ulazu hotela, a potom 5 metara dalje kada je policija napravila odstojanje pomoću metalne ograde. Učestala skandiranja „Justin, Justin“ i „Justin come on“ nisu uspjela izmamiti toliko željenog Justina. Smrzao sam se od hladnoće, a Ena uporna, trpi i odlučno čeka. Pokušao sam joj objasniti da ovo više nema smisla, da je hladno, te da nas teta Ana čeka s ručkom. Odgovorila je da je ovo njezin životni san, da je konačno blizu Justina, te ako ne želim čekati da je ostavim tu ispred hotela. Objasnila mi je da Justin prije početka koncerta mora izaći na susret s nekolicinom Beliebera koji su ostvarili pravo na taj susret. Kada je Justin izašao ne znamo, jer je Ena ipak popustila, pa smo samo pola sata kasnili na dogovoreni ručak. Nakon ručka već je bilo 17 sati i Ena se odmah posvetila detaljnom uljepšavanju, odjeća i šminka. Izgledala je izvrsno, dostojna zvijezde Justina.

U Vienna state hale stigli smo u 19.00, a koncert počinje u 19.30. Ogroman broj ljudi u nepreglednim redovima ulaze u halu. Sve ide relativno brzo i dobro organizirano uz pregled zaštitarske službe. Uz pomoć biljeterke smještamo se visoko na tribini, desno od pozornice. Mjesta su na dobrom položaju, a preglednost pozornice i cijele hale je super. Kao predizvođač nastupio je mladi pjevač s gitarom iz Austrije konstantno praćen vriskom djevojčica. Moja Ena također vrišti i skandira Justin, Justin... No Justin kasni oko 40 minuta i konačno na velikim monitorima prikazuje se digitalni sat s odbrojavanjem od 10 minuta.

I visoko na pozornici pojavljuje se Justin s pjesmom „All around the world“, popraćen svim mogućim zvučnim i svjetlosnim efektima. Svi koji su do tada sjedili ustaju, vrište, skandiraju, plješću. U hali se stvara zvuk na momente takve jačine i frekvencije da postaje bolan za moje uši, a siguran sam i za većinu prisutnih. Primijetio sam da i osoblje hale stavlja ruke na uši. Taj zvuk pratio nas je tijekom cijelog koncerta od 2 sata, tako da mi je bilo nemoguće pratiti i razumjeti riječi koje je izgovarao Justin.

A Justin je bio neumoran, pjesma za pjesmom, pun ritma i plesa, praćen svojom grupom vokala i plesača. Ena i većina Beliebera znaju riječi svih pjesama, pjevaju zajedno sa Justinom. Justin šeće produženom pozornicom u parter, dodiruje ruke Beliebera u prvim stajaćim redovima, šalje poljupce…

U jednom momentu sjedala u našem redu počinju se u ritmu tresti. Djevojčice iz Slovačke u redu iza našega držale su noge na metalnoj cijevi koja je povezivala naše naslone i nogama nas tresle. Njihov je otac uskoro intervenirao, pa je neugodno drmanje prestalo. U parteru nije bilo sjedećih mjesta, ogromni prostor hale ispunjen strpljivim Belieberima koji stoje, stiskaju se, ili oni daleko odostraga koji sjede na podu. Na oko 10 metara od produžene pozornice parter je jednim sigurnosnim prolazom širine oko 1,5 metra bio podijeljen na dva dijela. Tim prolazom cijelo vrijeme kretali su se redari i bolničko osoblje. Belieberi koji su stajali u samom centru partera vršili su konstantni pritisak prema naprijed na metalnu ogradu tog prolaza, tako da pojedinci nisu mogli disati. S naše tribine bilo je vidljivo kako redari preko te ograde često izvlače ugalavnom djevojčice, a osoblje hitne pomoći ih odnosi na nosilima. Jadne djevojčice, neke su odnesene i prije nego se je Justin pojavio na pozornici. Po mojoj procjeni, u vremenu od 3 sata odvezeno je oko 30 Beliebera, nadam se bez većih posljedica.

Moja ocjena koncerta: odličan, svjetski, scenski savršen, bez i jednog incidenta. Eni se ostvario životni san, vidjela je i bila tako blizu svog idola Justina. A Justin, fenomenalan, pun energije i nakon 6 mjeseci svjetske turneje sa 1 – 3 koncerta tjedno. Tako mlad, a već 4 godine u vrhu svjetske slave, pa godišnja turneja, to treba izdržati.

 Na Eninom licu vidi se sreća, sreća koju je zaslužila svojim primjernim vladanjem i rezultatima u školi, a mama i ja smo joj tu sreću omogućili sve do ponovnog susreta sa Justinom.

Sjetio sam se svoga davnog puta u Beč kad sam kao tinejdžer išao na koncert grupe Rolling Stones. Divno je biti mlad.

Koncert Justina Biebera u Beču 30. ožujka 2013.Piše: tata Edgar Andruza

Divno je biti mladPrimjećujemo veliku gužvu i vrisku djevojčica. Ena odmah ustvrdi da je tu sigurno negdje Justin Bieber, te da su tu Belieberi … Stvorila se ogromna gužva tinejdžera i ponekih roditelja te konstantna vriska, uglavnom djevojčica. Toj gužvi i vriski pridružila se i moja Ena, a uz Enu i ja bez vriske.

54-73.indd 67 22.1.2014. 17:11:51

Filip Vragolović, prvi desno

6968

Hokej na leduFilip Vragolović

Sedmaš Filip Vragolović bavi se hokejom na ledu već deset godina. Dakle, nije teško izračunati da je taj šport zavolio još kao trogodišnjak. Danas trenira u hokejaškom klubu Zagreb. Igra na mjestu lijevog krila. Sa svojim je klubom nastupao na utakmicama i izvan naše zemlje – Češkoj, Austriji, Srbiji, Sloveniji.

Oprema jednog hokejaša nije nimalo jednostavna. Pogledajmo što sve nosi Filip na treningu: RIBANO (pidžama koju odijeva ispod opreme), DŽOKSE (kratke hlače koje imaju suspenzor i čičke za štucne), ŠTUCNE, HOKEJAŠKE HLAČE, KLIZALJKE, ŠICERI (štitnici za potkoljenicu i koljena), PLASTRON (štitnici za ramena i tijelo), LAKTOBRANI, DRES, OKOVRATNIK, KACIGA, RUKAVICE i PALICA.

U početku mu je oprema bila teška, ali kasnije se priviknuo. Ni treninzi nisu neki problem jer je vrijeme prilagođeno tako da zbog njih nikada ne mora izostajati s nastave.

Hokejom će se naš Filip baviti i dalje, a hokejaški mu je uzor Sidney Crosby.

Nikolina Krupec, 7. a

Petra Popović, učenica 2. razreda, bavi se zanimljivim sportom – penjanjem. Taj je sport, osim za zdravlje, vrlo koristan i pouzdan i u suočavanju sa strahovima te izgradnji samopouzdanja. Osim mišića ruku i nogu, u ovome se sportu razvija i razmišljanje i snaga volje.

Cilj je toga sporta prelaženje postavljenih smjerova na umjetnoj stijeni. Svaki od smjerova ima različito postavljene grifove, a težina je prilagođena ovisno o iskustvu i mogućnostima penjača.

Petri je penjanje korisno i zabavno, a najviše voli

kad se penju užetom pa se zaljuljaju. Neki se od nas boje visina, no Petri to nije nimalo strašno, a kad se nađe pri vrhu stijene priznaje nam da je ponosna na sebe.

Svim budućim penjačima Petra poručuje da budu uporni i da vjeruju u sebe.

Ivor Popović, 8. c

Plesna radionica DŠR Modus klub kontinuirano i uspješno radi pod ovim nazivom od 1994. god. Ove smo godine ostvarili zapažene rezultate na međunarodnim i domaćim natjecanjima, posebno s najmlađim natjecateljima.

Na SOLO natjecanjima Nika Smolić osvojila je 1. mjesto, Lorenna Stanić 2., Jana Malčić 3. te Nika Dolušić 4. mjesto. U skupini DUO na svjetskom kupu NIka Smolić i Lorenna Stanić osvajanjem 1. mjesta potvrdile su svoju titulu

Deset godina vjernosti

Medalje i pehariza Lorennu

Plesna radionica MODUS KLUB

aktualnih europskih privakinja koju su osvojile u listopadu prošle godine u Mađarskoj.

Naša mala grupa 7L – NOTE, gdje i Lorenna pleše, osvojila je 1. mjesto na ovogodišnjem kupu RH kao i na svjetskom kupu u Italiji. (ls)

PenjanjePetra PopovićZa um i za tijelo

spor

t

54-73.indd 68 22.1.2014. 17:11:53

6968

KlizanjeLana Petranović

U davna vremena, dok se u našoj školi učio latinski i grčki jezik, u Čarobnoj fruli br. 6/1999. objavili smo:

MENS SANA IN CORPORE SANO (zdrav duh u zdravu tijelu), citat je iz X. satire rimskog satiričara Juvenala (rođen prije 65. g. n. e., umro poslije 128. g. n. e.).

Puna rečenica iz koje je citat uzet glasi: ORANDUM EST, UT SIT MENS SANA IN CORPORE SANO. U prijevodu bi to glasilo: Treba moliti, da bude zdrav duh u zdravu tijelu! Juvenal je i napisao

tu satiru upravo protiv ondašnjih obožavatelja tijela, koji su zanemarivali zdravlje duha.

Današnji smisao tog citata nije nikako potekao od Juvenala i on se često krivo citira.

X. satira govori o besmislenosti i gluposti želja i molitava koje ljudi upućuju bogovima. Juvenal nabraja neke od tih besmislenih želja, i dalje kaže da treba sve prepustiti bogovima, ali ono što treba tražiti od njih je tjelesno zdravlje i zdrav um.

Klasičari 8. c razreda s prof. Vesnom Tanasovskom

Zlatni niz se nastavljaLanini su ljetni praznici prošli radno, s buđenjem u 5.30

i cjelodnevnim treninzima u klizačkom kampu u Kanadi, u gradu Montrealu, ali je zato sezona počela odličnim rezultatima.

Startala je na međunarodnom natjecanju 25. Zlatni medvjed u Zagrebu gdje je osvojila prvo mjesto u konkurenciji dvadesetak djevojaka iz 4 zemlje. Zatim je održano natjecanje memorijal „Lara Đerić“ gdje je među domaćim curama u svojoj kategoriji „napredni mlađi junior“ Lana osvojila također zlatnu medalju.

U studenom je u slovenskom Celju održano prvo natjecanje „Europa cup“-a  u sezoni Skate Celje, (pet natjecanja u pet različitih zemalja) gdje je Lana osvojila drugo mjesto i srebrnu medalju.

 Pred nama je cijela sezona u kojoj se nadamo još puno penjanja na postolje.

Krešimir Petranović

Yogom do zdravijeg i produktivnijeg životaU sklopu programa“ZAGREB-ZDRAVI GRAD“, koji provodi GRADSKI

URED ZA ZDRAVSTVO, Udruga Jablani provodila je od rujna do prosinca 2013. dva puta tjedno program rekreativne medicinske yoge u prostorima

školske dvorane za učenike, nastavnike i roditelje pod nazivom: „Yogom do zdravijeg i produktivnijeg života“.

Na vježbanje su dobrodošli svi bez obzira na dob, spol i prethodna iskustva s vježbanjem, a vježbanje je bilo besplatno.

Program bi se trebao nastaviti i u 2014. godini. (vs)

Što je Juvenal htio reći...

MENS SANA IN CORPORE SANO

54-73.indd 69 22.1.2014. 17:11:55

MIRNA VUKOTIĆ – prijateljica djece i nepresušni izvor maštovitih ideja

P rvo su suradnici Mirne Vukotić ispričali priču koja je bila poticaj za izradu maštovito smišljenih lutaka. Pokazali su nam kako jednostavno, a

efektno izraditi vlastitu lutku. Baš kad smo svi veselo animirali vlastite lutkice, uslijedilo je prvoklasno iznenađenje. U školskoj nas je knjižnici dočekao Siniša Miletić, glumac iz Kazališta lutaka. On je donio lutke koje su bile dijelom predstava Kazališta lutaka, a mi smo ih prvo učili pokretati, a nakon toga smo uz pokret i glumili.

Iako to i nije baš lako, izvrsno smo se zabavili. Na kraju radionice smo se puni dojmova razbježali na ostale dnevne obveze i ostali dužni našoj dragoj Mirni i njezinim suradnicima najtoplije zahvaliti. Stoga ovim putem zahvaljujemo teti Mirni, želimo joj puno zdravlja i novih ideja, te šaljemo tisuću poljubaca.

Zahvalni učenici i učiteljice trećih razreda

Dani otvorenih vrata u Pučkom otvorenom učilištuPrilika za novo veselje uslijedila je početkom ove školske godine, kad

nas je Mirna pozvala na Dane otvorenih vrata Pučkog otvorenog učilišta. To je bio pravi festival raznovrsnih radionica, likovnih, plesnih, glazbenih... Mi, učenici 3. b razreda najduže smo se zadržali na radionici digitalne fotografije i montaže. Bilo je jako poučno i zabavno, a zatim smo uz razgovor i duhovite komentare i objašnjenja izvođača poslušali pravi mali jazz koncert. No, da u Pučkom otvorenom učilištu nije kraj događanja kad svi pomislimo da je kraj, potvrdilo se još jednom. Prisustvovali smo zabavnom programu iluzionista, klauna, mađioničara. No, i tada se nisu pozdravili s nama, već su nas prije odlaska u školu počastili palačinkama. Zato se nemojte čuditi kad mi s veseljem dočekamo ideje naše Mirne!

Petra Dundović, 3. b

Učenike četvrtih razreda posjetio je fotograf Amir Šepić u pratnji mnogim našim učenicima poznate Mirne Vukotić iz Centra za kulturu Pučkog otvorenog učilišta. Pažljiva gospođa Mirna i ljubazni gospodin Amir došli su nas poučiti nekim trikovima u fotografiranju, snimanju uz priručna sredstva te kako izbjeći početničke pogreške pri snimanju.

Doznali smo od gospodina Amira da su slike odlične na niskoj temperaturi, a na visokoj zrnaste.

Prilikom snimanja lica dobro ih je osvijetliti bijelim stiroporom ili drugim bijelim predmetima. Slike nam mogu ispasti jako lijepe ako znamo male trikove. Mi smo ih naučili nekoliko, a oni koji žele znati više, mogu doći na jednu od radionica u Centar za kulturu.

Na kraju smo svi imali priliku fotografirati se uz razne izraze lica, a svi su bili jako smiješni. Nosili smo velike šešire i kape. Odlično smo se proveli i mnogo naučili.

Matea Tolić, 4. b

Fotografska radionica

Pažljiva gospođa Mirna i ljubazni gospodin Amir

Male tajne velikih majstora

Da je Mirna Vukotić (djelatnica Pučkog otvorenog učilišta – Centar za kulturu) vjerna suradnica naše škole i zadužena za mnogo radosti koju nam pruža svojim maštovito

osmišljenim radionicama, to već pjevaju i vrapci na grani. Krajem prošle školske godine, po tko zna koji put, donijela je puno veselja u našu školu osmislivši maštovitu radionicu.

Dani otvorenih vrata u Pučkom otvorenom učilištu

je kraj, potvrdilo se još jednom. Prisustvovali smo zabavnom programu

Petra Dundović, 3. b

Dani otvorenih vrata u Pučkom otvorenom učilištuPrilika za novo veselje uslijedila je početkom ove školske godine, kad

nas je Mirna pozvala na Dane otvorenih vrata Pučkog otvorenog učilišta. To je bio pravi festival raznovrsnih radionica, likovnih, plesnih, glazbenih... Mi, učenici 3. b razreda najduže smo se zadržali na radionici digitalne fotografije i montaže. Bilo je jako poučno i zabavno, a zatim smo uz razgovor i duhovite komentare i objašnjenja izvođača poslušali pravi mali jazz koncert. No, da u Pučkom otvorenom učilištu nije kraj događanja kad svi pomislimo da

Dani otvorenih vrata u Pučkom otvorenom učilištuPrilika za novo veselje uslijedila je početkom ove školske godine, kad

nas je Mirna pozvala na Dane otvorenih vrata Pučkog otvorenog učilišta. To je bio pravi festival raznovrsnih radionica, likovnih, plesnih, glazbenih... Mi, učenici 3. b razreda najduže smo se zadržali na radionici digitalne fotografije i montaže. Bilo je jako poučno i zabavno, a zatim smo uz razgovor i duhovite komentare i objašnjenja izvođača poslušali pravi mali jazz koncert. No, da u Pučkom otvorenom učilištu nije kraj događanja kad svi pomislimo da je kraj, potvrdilo se još jednom. Prisustvovali smo zabavnom programu

Petra Dundović, 3. b

Kuća lutkine priče

70 71

djet

injs

tvo

i odr

asta

nje

Foto

gra�

je: S

uzan

a Pl

evni

k

54-73.indd 70 22.1.2014. 17:12:03

Ekološka akcija Udruge Vilibald

17 kapa traži vlasnikaJoj, ta djeca, uvijek nešto

zaborave! Ne možete ni zamisliti koliko se stvari svakog dana gubi i završava na našoj porti. No, još je veći problem to što ih nitko ne traži. Među izgubljenim stvarima bilo je jedan dan čak 17 kapa. Već danima su na porti i jedne izgubljene tenisice. Nije nam jasno kako je netko otišao doma

bez tenisica? Osim kapa tu su i rukavice, šalovi, jakne, veste…

Dragi roditelji, zar je moguće da se niste zapitali gdje su stvari vaše djece?

A vi, učenici, brzo dođite po svoje stvari i ne ostavljajte ih po školi.

Katarina Nika Pernar, 5. c

Izgubljene stvari

Pored redovitih akcija na očuvanju okoliša škole, recikliranja i zbrinjavanja opasnog otpada (skupljanje starog papira, baterija, mobitela i pripadajuće opreme) ove smo se godine uključili u humanitarnu akciju Starim čepovima do skupih lijekova. Prikupili smo 22 815 čepova od plastike za Udrugu oboljelih od leukemije i limfoma. (zc)

Razvrstaj i svrstaj – pokreni seUz pomoć Udruge Vilibald za učenike 4. b razreda organizirana

je radionica na temu otpada. Najprije smo uz pomoć voditeljica i učiteljice razvrstali otpad prema vrstama u posebne kutije. Zatim

su nam voditeljice podijelile materijale za izradu: gumbiće, tkaninu, ukrase od papira u boji, perlice, kvačice, stare CD-ove s izbušenom

rupom na vrhu. Još su nam bile potrebne škare i ljepilo. Prvo smo zalijepili papir na CD i izrezali ga, a poslije smo po volji mogli lijepiti

ukrase i pisati radosne poruke za roditelje. Na kraju su nam voditeljice podijelile knjižice s idejama za nove

radove za posebne prilike. Naučili smo da se i od otpada mogu praviti lijepi i korisni predmeti.

Matea Tolić, 4. b

Školske ekološke akcije

Sačuvajmo planet

ukrase i pisati radosne poruke za roditelje.

radove za posebne prilike.

su nam voditeljice podijelile materijale za izradu: gumbiće, tkaninu, ukrase od papira u boji, perlice, kvačice, stare CD-ove s izbušenom

Prikupili smo 1 672 kg papira i … …22 815 čepova

70 71

54-73.indd 71 22.1.2014. 17:12:08

72 73

D va zajapurena stvora približavala su mi se dugačkim školskim hodnikom vičući: Nije pravi, nemaš ti za to love!; E

pa je, pravi je! Dobil sam ga od tete iz Švicarske!; Daj ne muljaj, vidi se s kilometra da je s trešnjevačkog placa!

U žaru verbalnog rata začinjenog međusobnim udaranjem u rame nakon svake izgovorene rečenice, nisu me ni primijetili, mada baš nisam mala i teško vidljiva. Odlučila sam šutke stati i čekati. Nisam stigla do kraja ni dovršiti nijemi razgovor sa samom sobom o tome hoće li me primijetiti ili će se zabubati ravno u mene, već su mi obojica bili u naručju.

Oprostite raska, nismo vas vidli, progovori jedan, pocrvenjevši. Da me niste vidjeli, to mi je jasno, ali mi nije jasno oko čega se opet svađate. Niste li prošli odmor zbog neke svađe bili kod gospođe pedagog?, progovorih glumeći ljutnju. Bile su to moje dvije razredne svađalice. Tko ih ne poznaje, mislio bi da su najveći neprijatelji, a oni su ustvari najbolji prijatelji s osebujnim načinom komunikacije. S obzirom na to da su se svađali samo oko nekih nevažnih stvari, oko, po mojem mišljenju, čistih bedastoća i njihove bi svađe uvijek završavale primirjem i kompromisnim rješenjem, čovjek se na njih nije mogao ozbiljnije naljutiti. Ponekad bi uspjeli izbaciti iz takta nekog od učitelja, jer nisu proglasili primirje u okvirima učiteljske tolerancije pa bi svađu dovršili kod pedagoga, kamo bi ih poslali na hlađenje. Ovoga su puta svađu nastavili hodajući zajedno sa mnom prema učionici.

Imate još oko dvadeset koraka vremena da okončate prepirku. Ulaskom u učionicu dilema pravi je-nije pravi, ma što to bilo, mora prestati. Nećete mi biologiju pretvoriti u svađologiju. Uostalom oko čega se uopće svađate?

Oko sata, odvratiše u isti glas. Pogledajte sami raska, pa recite je l’ to pravi Rolex? Tvrdi da ga je dobil od tete iz Švicarske,

a ja velim da je to trešnjevački Rolex, pokušava me uvući u svađu jedan od njih, po zanimanju razredni borac za istinu i pravdu. Niti znam kako izgleda pravi Rolex, niti me, da vam pravo kažem, zanima. Više me zanima zbog čega je nekome uopće važno je li on pravi ili lažni i zbog čega bi netko uopće imao potrebu kititi se nekakvim Rolexom i isticati to kao prednost svojeg lika i djela, odvraćam ja, dok zajedno ulazimo u učionicu. Nastavili su se svađati na svojim mjestima u pola glasa dok sam u dnevnik upisivala temu sata i imena učenika koji toga dana nisu bili u školi. Nisam li vam rekla da ćete ulaskom u učionicu završiti svađu o Rolexu? upitah ih s namjerom da se okrenemo biološkoj tematici.

Prekinuli su međusobno nadmudrivanje i biološka tematika mogla je doći na red, da među nama nije bila i Razredna šminkerica. Spominjanje bilo koje iole poznatije robne marke uvijek je izazvalo njezin interes. Rolex? Tko ima Rolex?, upita. On veli da ga ima, a ja tvrdim da je to Rolex s trešnjevačkog placa, odvraća Razredni borac za istinu i pravdu, upirući prstom u najboljeg prijatelja. I ti si mu neki prijatelj!, na to će Dobri duh razreda. Ak mu je baš tak važno da ima pravi Rolex, mogel bi zažmiriti na jedno oko i praviti se da ne vidiš da je lažnjak!; A, ne! Treba uvijek inzistirati na istini. Nije kršćanski lagati!, uključuje se Referentica za vjerska pitanja. Svi mi idemo na vjeronauk i znamo da je grijeh lagati. Kako možeš navoditi nekog da zažmiri pred laži? Osim toga, treba se okrenuti duhovnom, a ne se klanjati materijalnom, nastavlja ona. Dvoličnosti li beskrajne!, uznemireno će Razredni analitičar. Ne podnosiš laž, kažeš? Insistiraš na duhovnom? Zakaj si si onda speglala kosu koja je prirodno kovrčava? Zakaj si jučer dok smo išli u kino namazala trepavice da izgledaju gušće i dulje? Kaj to nisu lažnjaci? A kak da tvoju želju da jednog dana budeš menadžer, jer to omogućuje dobru zaradu, povežem sa stremljenjem ka duhovnosti?

Biološka tematika više nije imala šansu. Nije da je, uz malo represije, nisam mogla nametnuti, ali diskusija koja se zahuktavala zvučala je obećavajuće, a iskustvo mi je govorilo da takve diskusije mogu biti korisnije od biološke tematike. U sljedećih pola sata biologije pričalo se o malim i velikim lažima koje nas okružuju. Od push up-a do predizbornih obećanja, od reklama koje nude vječnu mladost i ljepotu, do lažnih diploma. Spominjale su se lažne mučnine zbog kojih se ponekad izostane s nastave, ali i lažna roditeljska bolovanja kada se za to ukaže potreba. Sjetio se netko i onih koji pričaju o štetnosti pušenja, a okorjeli su pušači, kao i one, tako česte rečenice Reci da nisam kod kuće, koju povremeno izgovaraju i oni koji odlučno tvrde da istina nema alternative. Nizala su moja djeca primjere lažnjaka iz svakodnevnog života. Od roditeljskog doma, preko škole, Sabora i HRT-a, pa sve do Crkve, a ja im, nažalost, nisam mogla reći da ne govore istinu. Mogla sam ih jedino podsjetiti na neke časne i dobre primjere iz naše svakodnevnice kojih ipak, na sreću, ima i tako barem malo obraniti čast svih nas koji ih posredno ili neposredno odgajamo. Zvono je prekinulo diskusiju. Uzela sam dnevnik sa stola, i krenula prema vratima, svjesna da se u rubrici u koju sam upisala temu proteklog školskog sata, skriva još jedan lažnjak.

LažnjaciPričalo se o malim i velikim lažima

koje nas okružuju. Spominjale su se lažne mučnine zbog kojih se ponekad izostane s nastave, ali i

lažna roditeljska bolovanja kada se za to ukaže potreba.

djet

injs

tvo

i odr

asta

nje Sa sata biologije

Piše Verica Gemić, prof., OŠ Grigora Viteza, Zagreb

54-73.indd 72 22.1.2014. 17:12:10

72 73

J ednom su naši novinari u uvodniku napisali da oni slave Božić bez Djeda Mraza, ali da ga vrlo cijene kad je riječ o

darovima za Novu godinu. Tako je bilo u doba prije nego što su u našoj zemlji

nastupile demokratske promjene. Tada se Božić opisivao kao miran i tih obiteljski blagdan koji je slavio rođenje malog Isusa. Danas se, međutim, govori da je Božić blagdan darivanja. Kako se čini, mnogima je danas bit Božića u poklonima koje nam donosi Djed Mraz koji je ustvari lik iz ruske bajke. U istočnoeuropskim zemljama prije 1990. godine, on je, naravno,

običaj da kitimo borove s početkom prosinca, a raskitimo ih usred božićnih blagdana. Glavni lik s kojim se takvi moderni vjernici poistovjećuju nije više Dijete koje je Božji dar ljudima, nego Djed koji dijeli pakete i u kojega prema najnovijim reklamama treba čak i vjerovati. To dovodi do apsurda da ateističko slavlje „blagdana“ traži vjeru u izmišljene bezimene likove Djeda Božićnjaka ili Djeda Mraza, omogućujući im udjela u „čaroliji Božića“, dok u isto vrijeme niječe i odbacuje povijesni događaj i osobu Isusa Krista koji donosi istinski mir i radost.

Ono što za početak možemo učiniti, jest da stvari nazovemo pravim imenom, pa umjesto „sretnih blagdana!“ čestitamo „blagoslovljen Božić!“, da umjesto na vrijednost darova gledamo na vrijednost osoba, i da umjesto priče o Djedu Božićnjaku dopustimo djedovima i bakama da nam pričaju o Djetetu Isusu! – rekao je naš župnik.

Rezultati naše ankete provedene među 40 učenika četvrtih razreda govore da još uvijek njih 60 % vjeruje u Djeda Mraza. Učenike koji su rekli da u njega ne vjeruju pitali smo treba li ga ukinuti i zašto. Većina ispitanih (88 %) ne bi ga ukinula zbog manje djece koja u njega vjeruju i jer misle da bi bez njega bilo dosadno. Ipak, jedan se učenik požalio da mu Djed Mraz ne ispunjava želje pa bi ga zbog toga trebalo ukinuti.

Unatoč krizi, za vrijeme blagdana potrošnja je velika. Najviše se prodaju igračke jer se roditelji trude svim

snagama udovoljiti svojem djetetu i pokloniti mu baš ono što je ono zaželjelo od Djeda Božićnjaka. Procjenjuje se da su Hrvati za Božić potrošili oko 11

milijardi kn, 1300 kn po obitelji. Darivanje za Božić postala je tradicija diljem svijeta jer tako svojim bližnjima dajemo do znanja da nam nešto znače i da nam nije problem odvojiti barem malu

svotu novca kako bismo ih razveselili. Uz Djeda Mraza profitiraju i trgovci pa se tako povećava broj zadovoljnih ljudi.

Sviđalo se to nama ili ne, Djed Mraz postao je dio tradicije i kulture današnjice, simbol dobrote

i darežljivosti jer on za Božić daruje i one ljude koje ne poznaje. Djed Mraz razvija dječju maštu.

Djeci su bajke potrebne jer ih čine sretnima i prikazuju im svijet boljim nego što jest.

Možda bi samo trebalo Djedu Mrazu oduzeti drugo ime (Božićnjak) i malo ga usmjeriti na darivanje za Novu godinu. Tako

bismo se vratili nekadašnjoj tradiciji, dobivali bismo darove dva puta i svi bismo bili zadovoljni.

Martina Galović, 7. c

Blagdanska razmišljanja

Darivanje za Božić postala je tradicija diljem svijeta jer tako svojim bližnjima dajemo do znanja da nam nešto znače i da nam nije problem odvojiti barem malu svotu novca kako bismo ih razveselili. Uz Djeda Mraza profitiraju i trgovci pa se tako povećava broj zadovoljnih ljudi.

Treba li ukinuti DJEDA MRAZAdonosio darove djeci ISKLJUČIVO za Novu godinu, nikako za Božić koji se, uostalom, nije javno ni spominjao.

Jedna nam je profesorica rekla da su u vrijeme njezinoga djetinjstva djeca u kršćanskim obiteljima dobivala darove, doduše ne tako skupe kao danas, i za Božić i za Novu godinu. Novogodišnje su darove dobivali od tada popularnog Djeda Mraza, no za Božić o njemu nije bilo ni spomena. U obiteljima koje nisu bile kršćanske Božić se nije slavio pa su djeca dobivala darove samo za Novu godinu. Profesorica nam je spomenula i slučaj njezine prijateljice čija je mama bila katoličke, a tata pravoslavne vjere. Ta je djevojčica uživala jer je imala dva Božića i dvije Nove godine! Kako se i zašto nakon 1990. Djed Mraz kod nas počeo nazivati i Djed Božićnjak nije potpuno jasno, kao ni to zašto je odjednom počeo donositi darove za Božić.

U svakom slučaju, njegov se lik strahovito komercijalizirao, u predbožićno vrijeme smješka nam se sa svih reklama i izloga. On više nije samo osoba koja dobroj djeci donosi darove, već je postao i sredstvo bolje prodaje robe. Mnogi govore da sve to ne treba shvaćati ozbiljno jer živimo u potrošačkom društvu gdje netko zaradi, a netko potroši.

Prije dvije godine, na školskoj priredbi povodom Božića, članovi našeg školskog zbora pjevali su božićne pjesme, a na glavama su nosili crvene kapice kao što je ona u Djeda Mraza. Svima je to bilo simpatično.

Ipak, možete li zamisliti da netko pjeva Tihu noć s kapom Djeda Mraza na glavi?

Pitali smo našega župnika Antuna Vukmanića što misli o ovoj temi:

- Za vjernika je ovo vrlo jednostavno: Božić je proslava Isusovog rođendana! Isus Krist, druga božanska osoba, vječna Riječ Očeva, utjelovio se u našoj povijesti i rodio kao malo dijete, potrebno roditeljske ljubavi i nježnosti. Ulaskom u svoju obitelj posvetio je obiteljski život. Rodio se da bude Spasitelj svijeta. On je Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Sve su ovo radosne vijesti za svakog čovjeka, razlog za istinsko slavlje cijelog čovječanstva.

No, đavao se ne raduje Isusovom Utjelovljenju, jer je ono početak njegova kraja. Stoga mrzi kad se ljudi raduju svome Spasitelju. I izmišlja sve kako bi zaboravili Isusa: npr. šareni darovi, puni stolovi, blještava rasvjeta, a slično podvaljuje i novi

N. I

veko

vić,

K. P

usta

k, M

. Bru

ndić

54-73.indd 73 22.1.2014. 17:12:12

7574

Sjećanja na osnovnu školu

74

2005

.Jozo Vrkić – čovjek, prije ikakvog

obilježja njegove profesije, bio je prvi koji je stao nasuprot meni i odradio

intervju jedan na jedan. Zatim, Mira Katalenić, pa glagoljaš Ivan Ferenčak – tri top

intervjua kojih se rado sjetim. Od dvije i pete pa do danas napravila sam još mnoštvo razgovora i

članaka, sretala predivne ljude i mogu se pohvaliti novom dimenzijom svijeta koju sam upoznala.

Rijetki su oni kojima se stalno vraćate. Rijetke su

osobe koje pamte vas i koje vi pamtite, rijetki su trenutci kojih se sjećate do najsitnijih detalja i prisjećate ih se s tolikim zadovoljstvom da ne znate kako biste to opisali.

Rujan, 2000. godina. Sunčano, toplo, bablje ljeto. Nevjerojatno mnogo djece priča oko mene, poznat mi je jedan, Hrvatin. On sjedi do mene s desne strane i pokazuje mi: Ona tamo! Pogledom tražim i zalijepim oči za jednu damu. Ljubičasta haljina do ispod koljena, ružičasti ruž na usnama, podignuta kosa, elegantne cipelice, lijeva ruka iza leđa, osmijeh. Ilonka Andrić, Ilonka Andrić. Moja prva učiteljica.

Treba zastati sada, vratiti se u te dane i proživjeti sve ponovo. Čudesno je bilo. Zadnja po redu učionica, za mene prva, na vratima znak bubamare – veću sreću nisam mogla ni poželjeti. Ulazim, sjedam, slušam, uživam. Jedva čekam sutra, drugi dan škole – noćas se sigurno neće spavati. Tako je krenulo. Nesvjesno. Ni na kraj pameti mi nije bilo da bi vrijedilo zapisati koji od tih dana i imati ih za nekoliko godina kraj sebe. Ali neka, kažu da su uspomene jedine koje vam nitko ne može uzeti.

Dan po dan, slova i brojevi, strane svijeta, sve je u glavi. Počinje i ples folklorne grupe. Čeka se prvi nastup, zadnja smo točka i svi nas po tradiciji čekaju,

Dvije i peta. Ha? Tko se sjeća 2005. godine, tko od vas, dragi čitatelji, odmah, kao iz topa, može nabrojati 5 top stvari iz te godine? Da, da, mnogi se od vas tada nisu ni rodili, a neki su bili u jaslicama ili vrtiću… Ipak, jeste li se kada zainteresirali za vaše prošlo vrijeme koje se više neće vratiti? Trebali biste.

Život vam samo priredi dan kada kažete: “Sjećam se prije 7 – 8 godina, bila sam...“, i tada shvatite kako je vrijeme toliko brzo prošlo i da žalite samo za stvarima koje niste napravili. Nasreću, prije tih sedam, osam godina napravila sam jedan od najznačajnijih poteza u životu. Moja dvije i peta bila je čudesna. Sjećam se svog petog razreda i nekoliko stvari koje su me dovele do ovoga gdje sam sad.

Učiteljica Ilonka Andrić, koju još uvijek smatram jednom od najvrjednijih prijateljica, prepustila je naš odgoj drugim profesorima. Krenula sam u „više razrede“ i za svaki sam predmet dobila novog profesora. Tada u mom životu, na scenu stupa profesorica Stana Milošević. Ona je svojim neponovljivim i kasnije nikad susretanim načinom rada mene upoznala s čarima hrvatskog jezika. Obratila

mi je pozornost na kvalitetu mojih pisanih radova i na neki me način usmjerila u – meni sveto mjesto Kaštelana – knjižnicu. Dvije i pete, daleke i slatke, Maca Tonković otvorila je vrata najdivnijem dijelu moga školovanja – novinarstvu.

Jozo Vrkić – čovjek, prije ikakvog obilježja njegove profesije, bio je prvi koji je stao nasuprot meni i odradio intervju jedan na jedan. Zatim, Mira Katalenić, pa glagoljaš Ivan Ferenčak – tri top intervjua kojih se rado sjetim. Od dvije i pete pa do danas napravila sam još mnoštvo intervjua i novinarskih članaka s mnoštvom predivnih ljudi koje sam susrela i mogu se pohvaliti novom dimenzijom svijeta koju sam upoznala. Zamislite, ta dvije i peta dovela me do 2013. godine u kojoj sam studentica druge godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Pročitajte opet – danas sam studentica druge godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Tko bi rekao? Tko bi rekao da će jedan ulazak u knjižnicu usmjeriti cijeli vaš život? Mogla sam ostati ispred knjižnice, mogla sam reći da ću to odraditi drugi puta, no tko zna što bi drugog puta bilo, i bih li uopće imala šansu za još jednu priliku? Vjerojatno ne bih, tako ide u životu.

Uvjerena sam da među vama, dragi moji, ima pojedinaca koji žele sudjelovati u novinarskoj grupi, ali su ostali pred vratima. Ne ponavljajte istu grešku, uđite bez straha i recite da želite sudjelovati u izradi jednog od najboljih časopisa u Hrvatskoj, učinite to zbog sebe. Nijedan vas strah neće maknuti od onoga što stvarno želite. Razmislite, dobrano razmislite – jer Maca je još uvijek jedina osoba u školi koja vam za napisan rad ne može dati 1, a može vam pružiti znanje. Dođite već sutra s novim idejama.

Pozdrav, hrabri moji!Anja Mihaljević

djet

injs

tvo

i odr

asta

nje

Anja

Mih

alje

vić

74-90.indd 74 22.1.2014. 15:47:33

7574

ILONKA ANDRĆ, moja prva učiteljica

Piše ANJA MIHALJEVIĆ, studentica 2. godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti

Plesala je 40 godina

Ilonka Andrić ide u mirovinu. Moja Ilonka, koja je svake godine kada sam je vidjela bila sve mlađa, ona ide u penziju... • I sljedeće ću godine, jednog sunčanog toplog dana babljeg ljeta, ući u Kaštelan i promatrat ću to čudno vrijeme u kojem se glas moje Ilonke ne čuje u hodnicima škole

a ja izlazim prva. Ma, kao u filmu. Roditelji plješću, muzika svira, čuje se i jujuškanje iz publike, blicevi fotoaparata, kao u Hollywoodu – takav je nekako vaš doživljaj kada ste te dobi, nema vam kraja. Moj prijatelj Hrvatin i ja plešemo, nošnja skače, pletenice lete posvuda, Hrvatin jedva drži šešir na glavi, vezice na tenisicama još malo i popustit će, no nitko ne staje dok ne čujemo zadnju notu. Idilično. I tako je bilo pune 4 godine koje su mi toliko

značile i koje prepričavam i prepričavat ću svima. No, onda je došla peta godina, moj 5. razred i odvajanje od Ilonke Andrić.

Ipak, i dalje smo svi tu, svi smo u ta 4 zida naše škole i lijepo je. Uvijek znate da je ona tu, učionica je nedaleko od našeg hodnika. Učiteljicu posjećujemo redovito. Sljedeće 4 godine, predivne 4 godine, ona je još uvijek bila blizu. Znala sam da mogu otići u njezinu učionicu, pitati sve što me zanima, dobiti odgovor na sva pitanja i riješiti se svih problema, uvijek je imala vremena za sve, baš uvijek.

Godine lete i nama jako mladima pa se za čas upišete u srednju školu, no i dalje je ona ista Ilonka svaki dan u istoj školi, samo što sada uljepšava dane nekim drugim đacima. I sljedeće 4 godine nastavila sam dolaziti u Kaštelan. Tko god da me vidio znao je kamo idem. Postoje oni kojima se uvijek vraćate, uz Macu, naravno. Došla bih do Ilonke za vrijeme odmora ili na školsko igralište ukoliko je tamo, pričale smo dugo, a pazite, prošlo je tada već više od 8 godina koje su me dijelila od onog prvog dana. Osam velikih godina, ali i dalje sam s njom. I dalje je ona tu za mene i za sve koji je trebaju. Rođena je za to da odgaja generacije i da ih na početku nauči zavoljeti sve što je vezano za školovanje. Sreća je što je radila u školi ispred moga prozora. Sreća, što sam taj osmijeh, kad me vidjela, mogla doživjeti svaki dan, sreća.

Upisala sam i faks, ali i dalje, moja je Ilonka tu. U mom Kaštelanu, ispod mog prozora. I nakon 12 godina ulazim u Kaštelan i ponovno me dočeka taj osmijeh. I, evo nas u 2013. godini, rujan je mjesec. Sunčano, toplo, bablje ljeto. Trinaest je godina prošlo

od moga prvog dana škole. Ulazim u Kaštelan po navici, dolazim do Ilonke, dočeka me osmijeh i rečenica: “Znaš, ove godine idem u mirovinu!“ Zar zaista? Ilonka Andrić ide u mirovinu. Moja Ilonka, koja je svake godine kada sam je vidjela bila sve mlađa, ona ide u penziju! Nasmijem se, vjerojatno od šoka, jer dok je Kaštelana do tada će za mene biti i Ilonke, i zapitam je: „Učiteljice, kako to?“, a ona mi odgovara:“ Pa, vrijeme je da i ja idem!“

Nekako ne prihvaćate taj odgovor, jer kako to da je ona ta koja ide? Nakon 40 godina? Ma, kakvo je to vrijeme u kojem moja Ilonka mora otići iz Kaštelana? Neko čudno vrijeme, rekla bih ja.

Prosinac je. Božićna priredba za Dan škole na kojoj će posljednji put netko najaviti folklornu grupu pod vodstvom Ilonke Andrić. Netko će u publici sjediti i uživati u plesu njezinih školaraca, a na pamet mu neće pasti što sve stoji iza njezina imena. Na pamet mu neće pasti njezine priče iz djetinjstva, njezine priče pod odmorima, njezina dobrota, toplina i humanost. Na pamet mu neće pasti ništa od onoga što će meni proći kroz glavu. Uživat ću u toj posljednjoj točki njezinoga plesa i bit ću jedna od najponosnijih na nju. Pljeskat ću najglasnije, možda me i primijetite…

I sljedeće ću godine, jednog sunčanog toplog dana babljeg ljeta, ući u Kaštelan i promatrat ću to čudno vrijeme u kojem se glas moje Ilonke ne čuje u hodnicima škole.

74-90.indd 75 22.1.2014. 15:47:35

7676

Loši rezultati na PISA testiranju

Učenje za dobre ocjene

Razlog lošem uspjehu na testiranju nije to što učenici ništa ne uče i ne trude se, već previše

teškog gradiva koje učeniku stvara pomutnju u glavi. Zbog toga učenici više ne uče zbog sebe,

nego samo da se tog gradiva riješe.

HOĆEMO LI DOBITI ŠKOLSKE ODORE?

Prema rezultatima ankete kako je pisalo u prošlom broju Čarobne frule, većina učenika izjasnila se za nošenje školskih odora. Hoćemo li ih imati i kada?

- Nećemo, jer to bi tražilo dodatna financijska sredstva od roditelja, a to ne možemo tražiti.

ZAŠTO NEMAMO ORMARIĆE NA ŠKOLSKIM HODNICIMA?

Mnogim je učenicima prava muka nošenje torbi iz razreda u razred, a kad nastupe hladniji dani tome se pridruže jakne i poneki kišobran.

- Nema za to dovoljno novca, ali i školski je prostor takav da ne bi bilo mjesta za ormariće za sve učenike.

ZAŠTO LJUDI IZ KVARTA PROLAZE KROZ ŠKOLSKO DVORIŠTE?

Kad bi dvorište služilo samo nama, ne bismo morali skupljati smeće koje je netko drugi ostavio.

- U našem su dvorištu jedini besplatni sportski tereni u kvartu i moraju služiti javnosti.

Na kraju smo pitale ravnatelja je li zadovoljan uvođenjem e-dnevnika:

- O e-dnevnicima sve pohvale, ljudi su zadovoljni i sve dobro funkcionira.

Jelena Kovač, Dea Demeter, 7. b

Pitali ste – odgovaramo

Za sada bez ormarićaPremda je svake godine u našoj školi sve bolje i bolje (glazba za vrijeme odmora, e-dnevnici…) ostao je poneki sitniji problem.

Vi ste pitali nas, a mi smo odgovore potražili od ravnatelja

Krešimira Supanca.

P rošle je godine u 65 zemalja PISA (Programme for International Student Assessement) provela testiranje učenika u dobi do 15

godina. Ova se međunarodna istraživanja procjene znanja i vještina među mladima do 15 godina provode svake 3 godine u glavnim industrijskim zemljama. Testiranje procjenjuje u kojoj mjeri učenici pred završetkom obveznog obrazovanja stječu znanja i vještine iz određenih područja.

U našoj su zemlji anketirana 6853 učenika. Hrvatska je na tom testiranju imala poražavajuće rezultate. Pokazalo se da su rezultati testiranih učenika znatno ispod prosjeka. Ispostavilo se da je 30 % testiranih učenika matematički nepismeno. Na ljestvici smo iz matematičke pismenosti svrstani na 40. mjesto, iz čitalačke pismenosti na 35. mjesto, a iz prirodnih znanosti na 34. mjesto. Također se pokazalo da je od prosječnog hrvatskog učenika kineski učenik bolji za 70 bodova, što je u ovom slučaju jednako dvije godine više učenja.

Mediji su se o ovoj temi raspisali i raspričali tražeći krivca za ishod testiranja. Je li to ministar, profesori, roditelji ili učenici?

I ja se pitam kako je to moguće kad je, primjerice, u našoj školi, 65 % učenika završilo prošlu školsku godinu s odličnim uspjehom? Slično je i u drugim osnovnim školama. Osim toga, svi smo ponosni na naše učenike koji godinama na svim važnim međunarodnim i svjetskim natjecanjima osvajaju medalje. No, čak i ako njih izuzmemo, imajući u vidu izuzetan trud njihov, njihovih profesora i roditelja, opet nam ostaje ona masa odlikaša koja je zakazala na testiranju.

Svi su nam profesori u petom i šestom razredu govorili: Uživajte dok možete, vidjet ćete vi u sedmom razredu! Sada shvaćam što su željeli reći. Dok neki učenici još ne shvaćaju teret gradiva sedmog razreda, drugi svaki dan uče i briljiraju na svakom testu usprkos tomu što je gradivo teško.

Naša nas je knjižničarka, dok smo se u knjižnici spremali za test iz biologije, upitala: Zar ste upisali studij veterine?!

Svi mi govorimo da u svojim udžbenicima imamo previše nepotrebnih informacija od kojih nemamo nikakve koristi. One stvaraju zbunjenost kod učenika koji se stalno žale na previše gradiva, zadaća, testova… Zato mislim da razlog lošem uspjehu na testiranju nije to što učenici ništa ne uče i ne trude se, već previše teškog gradiva koje učeniku stvara pomutnju u glavi. Zbog toga učenici više ne uče zbog sebe, nego samo da se tog gradiva riješe.

Ne učimo mi za život, nego za dobru ocjenu.Mara Krnić, 7. b

77

djet

injs

tvo

i odr

asta

nje

74-90.indd 76 22.1.2014. 15:47:36

76

Iz razrednih bilježnica za pohvale i ono drugo

Svaki profesor muku muči s jednim ili više učenika koji konstantno ometaju nastavu. Takvi su učenici bili zapisani u bilježnicu (svi znamo kakvu) predviđenu za upisivanje prekršaja, ali i lijepog ponašanja. Najčešći su disciplinski prekršaji šetnja po učionici, pričanje i komentiranje sadržaja, gađanje sitnim predmetima (gumicama, pa čak i žvakama), bezobrazno odgovaranje profesorima, kao i prečesto odlaženje na WC, ali i uništavanje školske imovine (šaranje po klupama).

Tu su i prekršaji za vrijeme odmora – gađanje kruhom ili nekom drugom hranom, otimanje obroka, neprimjereno pipkanje djevojčica te tučnjave.

U desetak pregledanih bilježnica našli smo samo tri pohvale za međusobnu suradnju.

Nitko od nas nije bez grijeha, no ti bi se disciplinski problemi zaista mogli izbjeći jer ono što nam se u nekom trenutku učini zabavno možda nekoga vrijeđa ili mu nanosi bol. Pokušajte se staviti u situaciju nekog djeteta kojemu nije jasno zašto ste mu smočili bilježnicu, gađali ga kruhom ili gumicom, ili zašto ste mu bacili stvari niz stepenice. Izbjegnimo te sukobe i prekršaje jer nikom ne pomažemo, a najmanje sebi.

Jelena Kovač, 7. b

Ovako je bilo u neka druga vremena (1872. g.). Vatru u

onoj peći u uglu dužni su bili održavati učitelji. Morali su

svaki dan donijeti kantu vode i sanduk uglja, napuniti lampe

i očistiti dimnjak. A zamislite kako je tek bilo učenicima!

Ne pokušavajteNe pokušavajteNe pokušavajte ovo ovo ovo kod kućekod kućekod kućekod kućekod kućekod kuće

Nitko od nas nije bez grijeha, no disciplinski bi se problemi zaista mogli izbjeći jer ono što nam se u nekom trenutku učini zabavno možda nekoga vrijeđa ili mu nanosi bol. Izbjegnimo te sukobe i prekršaje jer nikome ne

pomažemo, a najmanje sebi.

Što sve trpi papir, profesori, a i učeniciPogledajmo sad neke slučajeve neprimjerenog ponašanja. Ne bojimo se

da ćete ih kopirati, a nije nas strah ni da ćete to pokušati kod kuće.

ŠestašiIzdvajamo kašnjenje na sat, češljanje za vrijeme nastave, nedavanje

obavijesti roditeljima na potpis, igru križić-kružić na satu, pričanje, a onda traženje objašnjenja zadataka…

SedmašiIz bogate ponude odabrali smo odbijanje odlaska pedagogici, pisanja u

bilježnicu, igranje magnetićima, bacanje na pod i glasanje neartikuliranim i životinjskim glasovima, svađu s profesoricom, ismijavanje tuđeg sastavka, lijepljenje žvaka po tuđim knjigama, čak i po kosi, prskanje razreda nekakvim sprejem, a onda izrađivanje aviona koji su bacani po razredu, premještanje bez dopuštenja profesora ili odbijanje premještanja na njihov zahtjev, sakrivanje za vrijeme odmora u učionici…

Osmaši Zabilježeno je spavanje na stolicama, ležanje na kamenoj ploči kraj

prozora, tučnjava pri ulasku u učionicu, šaranje po klupama, ali i po vlastitim rukama, upadanje u razred s metlom, gašenje svjetla, uništavanje zvučnika, tipkovnice i miša, ulaženje na sat u 6. razred, penjanje po prozoru, napuštanje razreda bez pitanja, «šutiranje» nogom ostataka kruha, a zatim odbijanje odnijeti ih do koša za smeće, pljuvanje po podu i paljenje šibice, a jednog su dečka cure šminkale za vrijeme nastave…

Možda će vam ovo nimalo lijepo nabrajanje pomoći da još jednom razmislite o svome ponašanju. Ako se tko nakon ovoga prepozna i posrami, onda ovaj tekst ima smisla.

77

74-90.indd 77 22.1.2014. 15:47:38

7978

Likovni radovi Lucije Skorić

Lucija Skorić, 1. c (sada 2. c) imala je izložbu likovnih radova u Knjižnici Savica. Izložbu su posjetili njezini prijatelji iz razreda te su proveli ugodne trenutke u knjižnici, zabavili se i pogostili te poslušali bajku Boje i ponovili znanje o bojama.

Dan otvorenih vrataUčenici 1. c razreda u veljači su imali Dan

otvorenih vrata za roditelje. Nastava se prilagodila tome danu te su učenici uživali u priči H. C. Andersena Kresivo, a zatim su u prisustvu mnogih roditelja imali kviz-pitanja iz bajke.

Nakon veselog natjecanja upriličili su kraljevsku svadbu princeze i vojnika kralja. Uz obilnu zakusku i ples ugledni su uzvanici nastavili slavlje.

učiteljica Ilonka Andrić, 1. c PB

Izbor iz aktivnosti 2. b PB(učiteljica Zdenka Seme Pašić)

Izbor iz aktivnosti 1. c PB (učiteljica Ilonka Andrić)

Folkloraši

Popularni folkloraši učiteljice Ilonke Andrićna ovogodišnjoj priredbi povodom Dana škole

Pjesma Ekolog/Glupolog. Svira Marko, snima tata Mitrić. Ovom smo pjesmom na natječaju Naš video osvojili 3. mjesto.

Gledajte nas na mrežnim stranicama OŠ Jure Kaštelana Ekolog/Glupolog, Dječja TV.

Snimamo se i pjevamoSkupljanje otpada

Ekolozi 1. b PB i njihova učiteljica Zdenka Seme-Pašić prošle su godine sudjelovali u dvije akcije skupljanja otpada. Cijelog su travnja skupljali opuške cigareta i staro željezo sa školskog dvorišta. S vjeroučiteljicom Nadom Vlajčević sudjelovali su u uređenju cvjetnih površina ispred škole.

Izložba slika Laure Premelić

Evo što nam poručuju:Ne bacajte opuške

cigareta na školsko dvorište. Oni spadaju u koš za smeće. Ostavite naše livade čistima. Čuvajmo prirodu školskog dvorišta!

Jana SalajNe bacajte željezo ni druge

metale na školsko dvorište. Prekrili ste travu i cvijeće. Grmove ste ugušili. Stare žice od struje i limenke odnesite u reciklažno dvorište.

Niko Mrša

U Knjižnici Savica naša jeLaura Premelić imala izložbu svojih crteža.

djet

injs

tvo

i odr

asta

nje

74-90.indd 78 22.1.2014. 15:47:44

7978

Moda budućnostiKreacije Dore Stipić, 7. b

PIDŽAMANapravljena je od srca i zvijezda iz svemira

DUGINA HALJINAOva je haljina jako šarena. Napravljena je od duge na nebu.

MODERNA NOŠNJANazvana je tako zato što je to

nošnja iz budućnosti

Nastavak u idućem brojuPripremile: Lucija Škara, Klara Koprivčić, 5. r

Dizajnerica – DA ili NE?Već sam odavno trebala ići na spavanje ali zapričala

sam se s mamom o poslovima. Mama me upitala: Što ti želiš biti kad odrasteš?

Dugo sam razmišljala… da postanem dizajnerica interijera ili modne odjeće… hmm… No, odlučila sam i hitro rekla: Bit ću dizajnerica mode!

Još smo neko vrijeme razgovarale, a onda me mama poljubila u čelo, ugasila svjetlo i zatvorila vrata. Iskočila sam iz kreveta i upalila lampu na svom radnom stolu. Otvorila sam svoju «modnu» bilježnicu i počela crtati. Crtala sam majice, hlače, trenirke i košulje… Sat je otkucao ponoć. Bila sam užasno umorna, ali rekla sam sebi: Ne idem spavati! Morala sam dovršiti plavu košulju sa žutim kvadratićima i crvenim kružićima. Nakon reda žutih kvadratića krenula sam na prvi crveni kružić.

Odjednom, olovka mi je kliznula niz papir i napravila ogromnu crtu preko cijelog crteža. Ja to nisam

primijetila jer mi je s olovkom i glava kliznula, zaspala sam. Sunce mi je grijalo lice, pomalo me je peklo.

Probudila sam se i pogledala na sat. Već je 10:00!!! Izjurila sam iz sobe. Nije više bilo dnevnog boravka, kupaonice, ni sestrine sobe više nije bilo! Po zidu su bile obješene moje kreacije! Bilo je tu sigurno dvadesetak stolova kojima su bile šivaće mašine, a dvadesetak ljudi sjedilo je za njima i šivalo. Upitala sam jednu ženu tko je ovdje glavni.

Pa… Vi!Odjurila sam u donji kat stana, no i tamo ista slika.

Pomislila sam: Pa, oduvijek sam htjela imati svoju modnu kuću… Sad je i imam, pa prihvatimo se posla!

Radila sam cijeli dan. Navečer sam otišla spavati. Sljedeće jutro sam se probudila. Izjurila sam iz sobe da vidim kako napreduje posao. Ali, sve je bilo po starom.

Ella Dobrić, 4. b

74-90.indd 79 22.1.2014. 15:47:50

Priča Ružice Artić, naše školske spremačice

80 81

Ujutro, kad zvoni budilica, meni je zlo jer znam da moram ustati i ići u školu. Nije mi teško učiti i sve lako zapamtim, imam dobre ocjene, ali nemam prijatelje. Svi me izbjegavaju i nitko se neće sa mnom družiti. Naime, imam previše kilograma, to jest predebela sam. Toliko sam debela da kupujem odjeću za starije žene. Meni je samo ostalo da gledam po izlozima trgovina i da se nadam... da ću nekada smršavjeti.

Mojim je roditeljima jako teško u pokušavanjima da smršavim. Prvo su se derali na mene, nakon toga su me vodili liječnicima, pa je mama kuhala odvratnu neukusnu hranu za mene i tada su odustali jer ih nisam htjela slušati. Kradom sam si kupovala slastice i grickalice. A i što mi je drugo preostalo. Ja sam sa svojih trinaest godina bez života, bez cilja i bez interesa.

Danas je u školi živo, stalno su nekakva događanja, a ja sjedim sa strane i slušam kako se cure dogovaraju što će raditi poslije škole.

- A, debela, što ti radiš, osim što ždereš? – pitala me najpopularnija cura u školi, Dora. Svi su se počeli glasno smijati odobravajući joj da mi se izruguje. Suze su mi krenule niz lice, nije meni do Dore, nego do toga što su je svi slijedili u izrugivanju.

– Stvarno, jesi danas pojela jednu svinju, njok... njok..? – rekla je Mia. Bilo mi je dosta, uzela sam torbu i otišla doma. Naravno da sam se prežderala. Svako izrugivanje u meni je stvaralo još veću želju za hranom.

No, nisam mogla stalno izbjegavati grozne komentare, morala sam u školu, pogotovo što volim pisati pjesme i priče te provoditi puno vremena u školskoj knjižnici. A osim toga… tamo je jedan Toni. Uvijek lijepo sa mnom razgovara. I on voli čitati i ponekad raspravljamo o romanima koje smo čitali. Toni je prezgodan dečko, visok, mršav, s prelijepim, ali ponekad tužnim očima. Toni je sportaš i kada je s dečkima pod odmorom, samo tepu o sportu. Jedan

dan, za vrijeme odmora, dok sam, kao i uvijek sjedila u kutu, prišao mi je Toni i upitao me ne bih li išla s njim vikendom na trčanje. Moš’ si mislit, pa ja ne mogu trčati ni tri metra, a da se ne zadišem, pomislila sam, ali mu to

nisam rekla, već sam pristala. Dosta mi je bilo maltretiranja, omalovažavanja i poniženja. Što mogu izgubiti, odlučila sam pokušati.

Tako je počelo moje druženje s Tonijem i trčanje po nasipu. Bilo me je užasno sram što sam se brzo umarala i odustajala, ali Toni nije odustao. Kad nisam mogla trčati, brzo smo hodali. Nakon tri tjedna Toni me je uključio u druge sportove, a u školi, gle čuda, cure su mi počele govoriti “bok”, a i to je nešto.

Toni i ja sve smo više vremena provodili zajedno, a on je svima govorio da sam mu najbolja prijateljica. U početku su mu se rugali, ali on nije mario. Poslije šest mjeseci izgubila sam podosta kilograma, počela sam se normalnije odijevati. Još to nije bilo TO, ali... polako. Promijenila sam prehranu i tako dobila malo više snage za vježbanje. Nakon godine dana ocjene su mi i dalje bile savršene, a ja sve sretnija.

Ipak, neću se prerano poveseliti jer je to teška borba. Na satu razredne zajednice pričala sam svima o mojim mukama s debljinom, i – gle čuda, neke cure su došle do

mene i zagrlile me. Dora mi je kazala: Pa zašto nam nisi nikada rekla, pomogle bismo ti! Svi su stali uz mene, dajući mi podršku. Razrednici su krenule suze na oči jer je znala s čime sam se mučila.

Još nije kraj, još vježbam i pravilno se hranim, našla sam prijateljice, a onim prijateljicama što muku muče s kilogramima pokušavam pomoći. Svi su se uključili, čak i mršavice, a ja čuvam vikende za trčanje po Savi s Tonijem koji je i dalje uz mene. Ponekad odemo u kino. Uvijek imamo o čemu razgovarati, a nadam se da će tako biti i u budućnosti. Učim ljude da se ne izruguju drugačijima od sebe jer nikad ne znamo što ih je do toga dovelo. Pomognimo im!

DebelaDebelaDebelaje Toni i upitao me ne bih li išla s njim

Ako na stazi života potrčiš i padneš, podigni se, očisti prašinu,jer ne gubi onaj što pada već onaj što ostaje ležati.

(Aristotel)

liter

arni

rado

vi

Mia

Vuk

osav

, 7. c

74-90.indd 80 22.1.2014. 15:47:53

80 81

Pusa za sreću, za laku noćNabujala rijeka od gorskih voda.Proljetne kiše brzaju joj tok.S mosta joj šaljem pusu za sreću,poljubim rijeku za sretan put.

A ispod mosta rijeka jurne, otplovi cilju svom.U smiraj dana sjetim se rijeke.Gdje li je stigla, poljubljena, kamo će poć’?

Što je sve čeka,S kim se sljubljuje, gdje će doć’?Gdje god da bila, šaljem joj pusu.Nek’ joj se nađe pusa za sreću.

Vani spušta se noć,a rijeka plovi i plovi, žuri ušću svom.Kao da sanjam, poljubim rijeku.Šaljem joj pusu za laku noć!

MARIJA SMOKROVIĆ, profesorica francuskoga jezika

Glazbena gozbaPolutama blijedog dana, poput plime navire noćAnđeo izgubljenih krila i ja predajemo se moći noćiMoj anđeo i ja pozvani smo na gozbu glazbeDuše naše moraju tijesni prolaz proćiMajstori pjevači svirat će na strunama naših dušaMajstori orguljaši izlistavaju živote našePočinje sunovrat, prasak, tresakMore nam misli potapaVjetrovi se u venama raspirujuMoj anđeo i ja gubimo ruke, nogeOrguljaš nam oči sklapa, dobro nam jeRazvjetrilo se i more se smiriloSamo svjetlost snivanja, pjesma ljepoteDuša posta narančastaCrna lopta duše naranča jeSve crnilo u zaborav se ulilo, kraj gozbe ne želimoPlutamo ovijeni svilenom toplotomZidovi se izmiču, zlatasto jutro slika slikeOrguljaš s visina spušta naša veslaMoj anđeo i ja otvaramo očiOrguljaš tiho svira, djevojka tiho jecaGlazba mi da ruku i povede djevojciGlazba i ja anđeoskim joj poljupcem poljubimo čeloVratili smo se mom anđelu noseći njeno ,,THANK YOU ,,Ruke orguljaša su otežale, umirile seMoj anđeo i ja izašli smo kroz široka vrata pjevajući ,,THANK YOU ,,

Moja ljubav injen strahSlušam uvijek istu pjesmu sataSlušam samotnog šetača danaNikada umorom izgubljenog u noćiGledam sliku suncokreta na satu

Ja samo čekam, ja sam čekanjeSvakog dana, svake noći, ja vas čekamRadio svira, trebam tvoju ljubavRadio svira, nigdje i nikada neću otićiČekam vas, čekam vaš glas

Ja sam sat jednog puta, vašeg putaJa nisam vrijeme Ja sam bezvremena ljubavSuncokret sam, vašim snima se okrećemS vašim se željama budimSunovrat sam kad se vaši snovi rušeBit ću snaga vaše nemoći

Strah me vašeg strahaI zato pjevam i plešem Strah me čovjeka koji gasi vaše svjetloI zato ja plamtimStrah me čovjeka koji vas kamenuje kamenim riječimaI zato vam ja pišem pjesmeStrah me čovjeka koji prekida vašu molitvuI zato ću sve anđele pozvatiStrah me čovjeka koji će htjeti stope vaše zatrtiBit ću planina u kojoj će se stope njegove izgubiti

Strah me, samo tog čovjeka me strahStrah me zbog strahova svih mojih, voljenihI zato ću pjevati i pjevatiI nitko strah moj neće vidjeti Ja vas čekam na svakom vašem putuJa sam u svakoj vašoj slijepoj uliciČekam na svakoj vašoj staniciČekam kada sve kasniJa sam vaš suncokret, vidite gaJa sam vaš sunovrat, skrila sam gaJa sam ljubav vaše ljubavi

ANA BRKIĆ, kuharica

74-90.indd 81 22.1.2014. 15:47:56

82 8382

RavnopravnostJedna mačka uči lajatikako bi kraj pasa moglaravnopravno stajati. Muči se lajati cijeli danne bi li ostvarilaživotni san. Prava je nepravdašto može lajati na sav glastek sa sigurne udaljenostida ne naiđe neki pas.

Matija Hrgetić

Mačke koje žele naučiti novi strani jezik – lajanje, kako bi bile spremne za EU opjevali su i oslikali učenici 3. b razreda

Mijau-VauJedna maca mala mijaukati je samo znala. Lajanje je naučiti htjelapa je u školske klupesa psima sjela. Slušala je učitelje kako lajui upute o lajanju daju.Učila je vau-vau,a naučila mijau-vau.Kako bi mačji naglasak ispravila,pred školom se opet pojavila, a kad tamo, na vratima pišepočeli su praznici, škole nema više.

Luka Nikolić

UČENA MACAObična sam maca mala,rado bih psećim jezikom pričala. Lajanje stoga učim dan i noć,svi govore kako je znanje moć.Ne bojim se više psakoji bi mi na put stao,od mog bi laveža sigurno pobjegao.

Andreas Salopek

Mačak Marko trenira glasJedan mačak po imenu Markovoli miševe loviti i po plotu se penjati. Lajati želi kao paszato svakog dana trenira glas. Samo jedna ga stvar mučistrani jezik Lajanje nikako da nauči. Umoran je i stalno spava,ništa čudno,od lajanja boli glava.

Natalija Horvatinović

Lajanje ili mijaukanje pitanje je sadJedna slatka maca imenom Lanaizašla jutros iz svog toplog stana. Strani je jezik željela učiti,morala se zato puno namučiti. Nakon što je brojne instrukcije prošla,do spoznaje je gorke došla.Lajanjem se toliko zabavilada je mijaukanje potpuno zaboravila. Nema druge,u šapicu je olovku uhvatilai učenja se ponovo prihvatila. Tako je opet postala mačja mijau dama, s devetog kata iz toplog stana.

Marta Vračar

82 83

liter

arni

rado

vi

74-90.indd 82 22.1.2014. 15:48:01

82 8383

Škola stranih jezikaMaca htjela biti pas,ali joj smeta nježni mijau glas.Kad god bi željela reći vauiz usta bi se čulo mijau.Sada se jako brinekako da mijau naglasak skine. Smislila je dobar plan,u školi stranih jezikasjediti svaki dan.

Vito ŠkaricaMAČJI DOGOVORMoja maca želi da je naučim lajati,a ona će meni pomoći zbrajati. Ja joj govorim vau-vau,ona ponavlja mijau-mijau.Stvarno, ovoj maci učenje jako šteka,možda je gladna, u posudu joj ulijem mlijeka. Onda se sjetim, baš sam pravi „bleso“,želim li da laje, treba jesti meso. Pomalo gubim volju, odustajem od svega,pitam se zašto mačka lajati treba. Smislio sam bolji plan,mene će učiteljica naučiti zbrajati, a dosadnu mačku nek moj mlađi brat nauči lajati.

Danijel Petar Marijan

ZNATIŽELJNA mačkaJedna je mačka lajati htjelapa je za radni stol sjela.Učila je dan i noć,čak nije htjela na spavanje poć. Kad je naučila, sretna je bila,svim je psima postala jako mila.

Marta Vukoja

Mačka lajavicaJednoga dana mačka zaključida joj mijaukanje višeotmjeno ne zvuči. Pomisli tada da mijau zamijeni za vau. Njezinom su se lajanju čudili svi,najviše susjedovi psi. Zbog straha da od konkurencije ne stradamačka ipak iz sigurnosnih razlogamijauče sada.

Filip Kujundžić

Mijaukanje i predenje pravo je znanjeZavijanje i lajanje pasagledala jedna mačka potajno,divila se i mislila kako im ide sjajno.I sama je htjela zadiviti sve nasi lajati lijepo kao svaki pas. No, kada je zalajala,njen se san o lajanju srušii shvati da je mijaukanjezapravo praznik za mačje uši.

Laura Gudeljević

82 83

74-90.indd 83 22.1.2014. 15:48:06

84

Što proživljavaju stvari u učionici 3. b razreda

8584

Strahovi razredne biljke

Ja sam razredna biljka. Tek sad znam kako mi je život bio lijep do trenutka kad me jedan učenik nije donio u školu. Tako sam na svoju veliku žalost postala razredna biljka. Od tada više životarim nego živim. Zalijevaju me kad stignu. Napola uvenem, pa me režu, skaču oko mene i bace me na pod. Tada dođe ljeto. Oni odlaze na duge ljetne praznike, a mene ostave na milost i nemilost spremačicama. Jedina mi je utjeha što se moje uši odmore od tolike buke.

Hana Urukalović

Ne želim više živjeti u školi. Nose me po razredu ovamo, onamo. Nije im toga dosta već se i gađaju sa mnom. Sad sam u zraku, a sad na podu. Netko sa mnom piše, a drugi šara, od svega me više boli glava. Najgore je kad se ploča na mene ljuti. Pitam se zašto ne krivi učenike, nego sam ja kriva za sve.

Naljutila sam se jako, odlazim tražiti novi dom. Viktor Wilder

Teškoće jednog udžbenika

Udžbenik sam u torbi jednog đaka 3. b razreda. Trebao sam dobiti omot kako bi me barem malo sačuvao. Pogađate, nisam ga dobio. Čak me jednom zalio vrućom čokoladom. Bacao na pod, a ostali su učenici gazili po meni. Jako me boljelo, nije čuo moje jauke. No, njegova je mama shvatila i kupila omot. Tako je mojim mukama došao kraj.

Petra Dundović

Pritužbe svjetiljke u školskoj učionici

Ja sam svjetiljka koja živi u školskoj učionici. Jadan je moj život. Svi me zaboravljaju ugasiti. Tako stojim upaljena danima, noćima i nitko me se ne sjeti. Najsmješnije mi je kad kažu da se ponašaju kao pravi ekolozi. Ha, ha, ha!

Nakon dugog i napornog rada, naravno da se pregrijem i ugasim. Tada u učionicu stižu domari. Čačkaju po meni odvijačem i bace me u mirovinu. Baš jadno. Nadam se da vi gasite svjetlo kad napuštate učionicu.

Marta Vukoja

Patnje školskih kreda

Kreda sam koja stanuje u učionici 3. b razreda. Mislim da me nitko ne voli jer me stalno troše, bacaju i lome. Moče me u vodu, a pod odmorom šaraju sa mnom po ploči i pišu gluposti. Na kraju, kad učiteljica vidi napisano, naravno, nisu krivi učenici već kažu da sam ih ja navela na pisanje gluposti. Jedva čekam vikend da odmorim svoje umorno i istrošeno tijelo.

Klara Kovač

Tuga školskog imenika

Do ove školske godine živio sam u školi. U mene su stalno nešto zapisivali i potpisivali. Jednom su, neoprezno, čak i kavu prolili po meni. Tada su mi kupili plastičnu košuljicu. Moram priznati da cijele godine svašta trpim. Teško je snositi posljedice neznanja učenika. Dosta jedinica i neopravdanih satova našlo se na mojim stranicama. Jedina su mi utjeha bili razredni odlikaši. No, najteže mi ipak pada to što su me ove godine zanemarili. Otišao sam u povijest. Zamijenili su me kompjutorskim dnevnikom. Jako sam tužan. Vjerno sam im tolike godine služio, a oni su mi tako zahvalili.

Marta Vračar

liter

arni

rado

vi

Lea Glass, 5. b

Ilustracije učenika 3. b razreda

74-90.indd 84 22.1.2014. 15:48:08

84 8584

JesenDraga jeseni, u mom vrtu lišće žuti,a moj brat se stalno ljuti.Kod moje kuće su dvije buče,kraj njih se nitko nikad ne tuče.Na poljima kukuruzi zriju,a u kući nas drvca griju.U kuhinji mirišu kesteni vrući,dok vani vjetar hladno buči.Uvečer topli čaj pijemoi uz peć se grijemo.Ujutro sviće jesenska zora,u školu tad poći se mora.Svi oblaci tad nad gradom lete,dok mi baka bijelu kapu plete.Svaki dan lišće pada,i tako veseli lica mlada.I na kraju svega još sunce sja jarko.Ja jesen volim žarko.

Ana Bušnja, 3. c

Veseli panoJa sam razredni pano i svjedok sam da u školi nije sve

tako loše kao što su ostali predmeti opisivali. Mene svi vole jer sam šaren i pun lijepih crteža. Kada na mene stavljaju nove crteže, bockaju me i lijepe. To me škaklja i nasmijava. Poslije me gledaju i dive se. Nekada me pokažu i svojim roditeljima. Oni me gledaju i hvale svoju djecu. Svi smo tada sretni. Lijepo je biti pano. Nadam se da je isto tako i drugim predmetima u razredu.

Matija Hrgetić

…Nisam sretna, u životu proživljavam teške muke. Učenici me vuku po podu pa me noge jako bole. Lijepe po meni žvakaće i naljepnice, ostavljaju smeće. Skaču po meni i oko mene, zarezuju me škarama.

Ne razumijem kako su tako nepažljivi i oglušuju se na moju bol.

Roko Brkić

…Učenici me ne poštuju. Nije ni čudo, nalazim se u najzločestijem razredu u školi. Stalno me tuku, tresu me, love se oko mene i penju se po meni. Jako mi je težak život. Najviše volim noć kad nema djece da šaraju po meni. Tada se mogu na miru igrati s ostalim prijateljicama klupama. Pod praznicima me čiste i lijepo urede. Možda druge školske godine u učionicu uđu neka vrijedna i pristojna djeca.

Tomislav Miletić

Ja sam školska klupa,a đaci za mene misle da sam glupa. Skaču po meni, trgaju me, bacaju knjige, bojice, šaraju me. Živcira me što naprave takav lom, ne budu li me malo više pazili, dobit ću živčani slom. Volim dobru djecu koja me paze, ne znam kako izbjeći zločestu koja me gaze.

Danijel Petar Marijan

Školski ormar koji se ljuti na đake

Školski sam ormar, nažalost. Zašto nisam ormar u nekom urednom domu? Ne samo da u mene neuredno đaci nabacuju svoje radne bilježnice i likovni pribor, nego me još i guraju, lupaju, a kad zaborave ključ, u mene i provaljuju. Vješaju se po meni, a ja jedva izdržim da se ne prevrnem. Najžalosniji sam kad me gađaju loptom neki učenici koji se hvale da su veliki sportaši. Nije mi lako, ali ne volim samoću pa trpim nestašne đake.

Luka Mić

Muke školskih klupaŠkolska sam klupa koja se nalazi u 3. b razredu.

Pod nastavom jako vole šarati po meni. Pišu brojne gluposti. Pod odmorom nastaje pravi lom. Lupaju, skaču, trče oko mene. Muka mi je od svega, jedva čekam ljetne praznike. Svake su godine đaci sve naporniji. Moram za iduću godinu nabaviti barem čepiće za uši.

Sara Basarić

Noćne more školske spužve

Ja sam jadna školska spužva. Nije mi lako, učenici me moče, žmiču, stišću, vuku po ploči i mažu. Vrlo me brzo uprljaju. Nakon toga me ne operu pa se usmrdim. Vole me prepoloviti na dva dijela. Tužan je moj život, šmrc!

Natalija Horvatinović

74-90.indd 85 22.1.2014. 15:48:09

87

Koje je piće najzdravijeKoja pića trebaš pitida bi mogao veseo i zdrav biti?Alkohol ti radi najveću štetu,njega nemoj piti ni za što na svijetu.Gazirana pića isto nemoj piti,šećer u njima zdravlje će ti uništiti.Kava ima kofeina,a čaj teina.Mlijeko zbog kalcija izbor je dobar,no, ako si jako žedan,a zdrav želiš biti,ne zaboravi svaki dan barem 5 čaša vode popiti.

Hana Urukalović

SvakodnevnauvjeravanjaJedi sine,svaki dan me mama moli,zdrava hrana je voće, jede je onaj tkodobar imunitet hoće.Kelj je hrana fina,ima puno željeza i vitamina.Grašak i mahune moraju jesti svimali i veliki.I tako svakog dana,mama priča svoje,a meni se u mislima sendviči i hambići roje.No, mamina je riječ zadnjai prigovora nema više,pa mi se za večeru zdrava hrana piše.

Luka NikolićVOĆE i POVRĆE hrana su ZDRAVAVoće je zdrava hranatreba ju jesti svakog dana.Za mišiće jake i organizam zdravmoraš jesti mahune, krumpir i grah.Kelj, koraba i brokulato je zdrava hrana,što je više jedeš,bit ćeš manje kod zubara.Sok od mrkve i bananetrebaš mnogo piti,pa ćeš sportaš dobar biti.Jabuka, šljiva, limun i mandarina,to je voće puno vitaminaza sve đake i njihove kosti jake.

Natalija Horvatinović

Ah, što volim slatko!Vitamini i minerali svuda su oko nasako povrće jedemo svaki čas.Ja ga jedem kad me netko na to prisili.Jučer su to moji roditelji bili.Stalno slušam njihove priče,pazi na jelo i piće. Ako jedeš voće svaki tren imat ćeš blistav i sjajan ten.Ako ti je za ručak riba glavno jelo,imat ćeš zdravo i mišićavo tijelo.Dosta prodike i nemojte se ljutiti,meni najviše slatko paše,bez obzira na mamine zdrave kaše.

Marta Vračar

Zdrava gnjavažaPonekad mi se čini da mi mama iz inatastalno pod nos gura brokule i špinata.Kad mi skuha varivo od keljapobunim se i neću jesti,neću čak ni za stol sjesti.Mama mi tepa:Srce moje medeno,MORAŠ JESTI ZELENO!A strpljenju mojem dođe krajkad me kruške i jabuke jesti tjerai govori da je to zdrava večera.

Viktor Wilder

Zdravlje na tanjuruNema većeg veselja i srećekad moja baka na štednjaku sočne odreske peče.Žvačući tako meso i salatu,jedino se bojimda se ne zamjerimmrkvi, brokuli i špinatu.Ne zaboravljam pri tom mlijeka pitijer će mi kosti čvrste biti,a kako svježe voće puno vrijedi,mama mi ujutro naranče cijedi.Volim ja puno krumpira, poriluka i kelja,a trbuh mi se pobuni kad pojedem kiselog zelja.No, u njemu jako zagrmi i zavlada strah,kad za ručak jedemo grah.

Matija Hrgetić

Kako učenici 3. b razreda savladavaju strah od zdrave hrane

8786

Kako učenici 3. b razreda savladavaju strah od zdrave hraneKako učenici 3. b razreda savladavaju strah od zdrave hrane

Marta Vračar

liter

arni

rado

vi

74-90.indd 86 22.1.2014. 15:48:13

87

Knjige raznorazne

Mačka na vrbi

Knjižničarka

Razgovaraju dvije učenice u našoj knjižnici:Prva učenica: Gle, posudit ćeš Neodoljivo

ljupke mace? I ja sam to čitala, baš je zgodno.

Druga učenica (šapće): A je l’ znaš ti da se naša knjižničarka zove Maca?

Prva učenica (šapće): Znam. Zato u knjižnici ima tako puno knjiga o mačkama.

Ovim smo povodom provjerili podatke iz razgovora. Vidite i sami koliko knjiga o mačkama ima u našoj knjižnici, a vi odlučite je li to puno ili malo. Naša knjižničarka (premda ljubiteljica mačaka), poručuje da njezino ime nema blage veze s ovim životinjama nego je deminutiv od imena Marija. Ako ime Maca baš morate s nečim povezivati, preporučuje vam mace na vrbama, a oni maštovitiji ipak mogu zamisliti mačku koja čita knjigu na propupaloj grani vrbe…

1. POKRAJ PEĆI MACA PRELA, Naša djeca, 2010.2. Schmidt, Sara: DNEVNIK JEDNE MAČKE, Nika, 2007.3. Kovič, Kajetan: MAČAK MARKO, Mladinska knjiga,

Ljubljana, 1983.4. HELLO KITTY, Egmont, 2011.5. Bešlić, Stanko: MALE MACE, autorsko izdanje6. Whitehead, Sarah: KAKO RAZGOVARATI S MAČKAMA;

Egmont, 2008.7. Markota, Božo: MIŠIĆ VITOMIR I MAČAK GABRIJEL, Hum

naklada, 2006.8. Macfarlaine, Stuart: NEODOLJIVO LJUPKE MACE,

Veblecommerce, 2006.9. Parun, Vesna: MAČAK DŽINGISKAN I MIKI TRASI,. Spektar,

1968.10. Parun, Vesna: MAČAK DŽINGISKAN, Naša djeca, 1981.11. Parun, Vesna: MAČAK NA MJESECU, vlast. naklada, 1969.12. NEPOSLUŠNO MAČE, Goldenmarketing, 1999.13. Bjelišev, Ivan: TVRDOGLAVO MAČE, Naša djeca, 1984.14. Horn, E. – P. Pawlak: OPROSTITE, JESTE LI VI VJEŠTICA?,

Šk. knjiga, 2003.15. Baronian, Jean-Baptiste: FIGARO, MAČAK KOJI JE HRKAO,

Goldenmarketing, 2004.16. Charles, Donald: MAČAK PUF U KNJIŽNICI, Mladost, 1975.17. Evans, Mark: MOJA MAČKA; Mozaik knjiga, 1997.18. FRFR SE BOJI, Mosta, 1998.19. ČUDNOVATI RIBOLOVCI, Mosta, 1998.20. TRI NESTAŠNA MAČIĆA, Mosta, 1998.21. DVA PRIJATELJA, Mosta, 1998.

22. BURNI RIBOLOV, Mosta, 1998.23. MAČAK U ČIZMAMA (prepr. N. Iveljić), Naša djeca, 1992.24. MAČAK U ČIZMAMA, Forum, 2009.25. Duran, Mirjana: MAČKE IZ UVALE, Kašmir promet, 2009.26. Sullivan, Pat: MAČAK SREĆKO NA TELEVIZIJI, Mladost,

1981.27. Peroci, Ela: MACA PAPUČARICA, Naša djeca, 1981.28. Donaldson, Julia: MJESTA IMA NA METLI SVIMA, Ibis

grafika, 2002.29. MURKO NA SNIJEGU, 1985.30. MURKO U ZOOLOŠKOM VRTU, Mladost, 1987.31. Aymé, Marcel: PRIČE MAČKE NA GRANI, Mladost, 1967.32. Aymé, Marcel: DRUGE PRIČE MAČKE NA GRANI, Mladost,

1969.33. Primorac, Branka: LJUBAVNI SLUČAJ MAČKA JOJE, Alfa,

2005.34. Paljetak, Luko: MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE, ABC

naklada, 2001.35. Kišević, Enes: MAČAK U TRAPERICAMA, Školska knjiga,

1984.36. Ćopić, Branko: DOŽIVLJAJI MAČKA TOŠE, Svjetlost, 1975.37. Delval, Marie-Hélène: MAČKE, Profil, 2003.38. Kovačević, Hrvoje: TAJNA MAČJE ŠAPE, Znanje, 2003.39. Pestum, Jo: MAČAK PRUŽA PANDŽE, Znanje, 1984.40. Sepulveda, Luis: PRIČA O GALEBU I MAČKU KOJI GA JE

NAUČIO LETJETI, Znanje, 2009.41. Bloom, B.: MAČAK KEKS, Šk. knjiga, 2004.

Knjižničarska grupa

Knjige koje niste mogli posuditi u našoj knjižnici

Zvončić oko vrataKljučevi oko vrata

Tračave pjesmeHaljina plesnog žutog maslačka

Moram vam reći, uvaženi korisnici, da sam ove godine prilično razočarana. Samo četiri naslova!!! Pa gdje vam je mašta i kreativnost? Umirilo bi me jedino objašnjenje da ste knjige počeli shvaćati ozbiljno, da ste postali pažljiviji. Hm… Možda ste čak i zavoljeli lektiru???

Opet mačkeSarajevski povjesničar Emir Filipović u

dubrovačkom Državnom arhivu u jednom je dokumentu iz 1445. g. pronašao 4 otiska mačje šape. Dokument je dio službenih zapisa o aktivnostima Dubrovačke Republike.

Vi sad lijepo razmislite kakva je veza između Čarobne frule i Dubrovačke Republike.

Knjižničarka

8786

74-90.indd 87 22.1.2014. 15:48:13

Znate li

Tko ispušta najviše stakleničkih plinova

Krave, ovce i koze podrigivanjem ispuštaju 18 % svih stakleničkih plinova (uglavnom metana). To je više od ukupne količine tih plinova koju ispuštaju sva vozila na Zemlji.

(Iz lista New Scientist, Velika Britanija)

1. Koliko je godina trajao stogodišnji rat?

a) 116 b) 99 c) 100 d) 150

2. U kojoj je zemlji nastala «Panamska kapa»

(Panama Hat)? a) Brazil b) Čile c) Panama d) Ekvador

3. U kojem se mjesecu slavi praznik Oktobarske

revolucije u Rusiji? a) u veljači b) u rujnu c) u listopadu d) u studenom

4. Koje je bilo ime kralja Georga IV.?

a) Albert b) George c) Manuel d) John

5. Po kojoj su životinji prozvani Kanarski otoci?

a) kanarinac b) klokan c) štakor d) pas

Mali testza peticu iz opće kulture

89

Za matematičare – gdje je 1 euro?Tri su prijatelja došla u motel. Recepcionar je rekao da soba stoji 30 eura. Svaki je od prijatelja dao 10 eura i ušli su u sobu. Nešto kasnije recepcionar se sjeti da soba košta 25 eura pa je poslao pomoćnika da vrati trojici prijatelja 5 eura. Pomoćnik se nije mogao sjetiti kako razdijeliti 5 eura među tri čovjeka pa je vratio svakomu po 1 euro, a sebi je zadržao 2 eura.To znači  da je  svaki od tri prijatelja platio za sobu 9 eura, što je ukupno 27 eura. Pomoćnik je zadržao 2 eura, što je ukupno 29 eura.A GDJE JE 1 EURO?

Odgovore na pitanja potražite između stranica 61 i 62.88

Toma Nižetić, 5. a

Rezultati velikog novinarskog zadatka na

temu SMIJEŠNI DOGAĐAJI

Rat cipelaBilo je smiješno kada smo se gađali

cipelama. Mihael je dobio bucu u glavu, a netko je rekao «headshot». Ja sam bježao od «Buce Proždrljive» (Boris Žibrat). Svi su se smijali, a ja sam imao bucu na glavi. Taj dan prozvan je «rat cipela». Ali, učiteljici nije bilo tako smiješno. Kraj!

Pametna pitanja za pametnije odgovore 1. Koliko mjeseci u godini ima 28 dana?2. Ako pod punim Mjesecom baciš crveni kamen u

Crveno more, što će se dogoditi?3. Koliko puta tijekom dana minutna kazaljka prelazi preko satne kazaljke?

4. Ako danas u podne pada jaka kiša, može li se za 36 sati očekivati jako sunce? 5. Koliko je 10 i 30?

zaba

vne

stra

nice

74-90.indd 88 22.1.2014. 15:48:14

Ako ste se, slučajno, ponadali da će profesori (zbog neisplaćene naknade za prijevoz) početi kasniti na nastavu, zaboravite! Mjesta ima na metli svima!

Ovo je naslov simpatične slikovnice koja je vrlo tražena u našoj knjižnici (tekst: Julia Donaldson, ilustracije: Alex Scheffler, preveo: Krešimir Krnic, Ibis grafika, Zagreb, 2002.). Možda ga se ne bih sjetila da nisam u školskom spremištu ugledala nove, ovih dana pristigle, «partfiše» i metle.

Znate i sami da smo mi ekoškola, a nema ekološkijeg prijevoznog

sredstva od metle. «Partfiše» će odabrati osobe koje vole moderniji dizajn, a oni skloniji klasičnim rješenjima tvrde da je metla ipak najbolja.

Ne brinite, u našoj je školi sve u redu. Radije uživajte u stihovima iz slikovnice:

Bijaše vještica jedna u nje dug šešir i mačka, kosa joj bijaše riđa, pletenica podugačka.Ako je tko imao kakvih primisli na

riječi «pletenica podugačka», sram ga bilo.

Knjižničarka

Naši su novinari zabilježili ovaj trenutak odmora nakon napornog treninga: Artić, Martinović, Ivančin, Hinić, Horvat, Barać, Jurišić. Domar Niko Kovač nije mogao okupiti kompletnu reprezentaciju jer neki nisu bili zainteresirani za fotografiranje. (mt)

Mjesta ima na metli svimaRiješeno pitanje prijevoza

Niko Kovač i REPREZENTATIVKE

Za uspomenu svima koji su je voljeli

Nema je više…

8988

74-90.indd 89 22.1.2014. 15:48:17

Vremena se (ne) mijenjajuPozdrav učiteljima

Školska je godina minula. Bila je puna nada i iščekivanja. Čekali smo, čekali smo da će nam osvanuti veseliji dani, jer nam se reklo i puno se obećavala poboljšica našega zapravo mizernoga materijalnog stanja. Možda je baš to nevoljno stanje krivo, što pomalo iščezavaju oni uzvišeni ideali, koji su naš stalež tako visoko digli. Nije ni čudo! Vremena se izmijenila. Nastala skupoća, sve veće su potrebe, a mi jadnici imamo još uvijek onako neznatna beriva, kakva smo imali još pred trideset godina. U općenoj borbi za život, mnogi popusti na intenzivnijem školskom radu, te svu brigu posvećuje tomu, kako da se istrgne iz duga u koji ga bacaju teške prilike.

Bilo je i vatre i dima…

… i vode…

… i oblaka …

… i snijega.

Krivca smo spalili,

… a uspješne počastili sladoledom.

Sve nam je cvalo, … a i ovo će jednog dana.90

zaba

vne

stra

nice

Iz lista Škola br. 7/srpanj 1910.

74-90.indd 90 22.1.2014. 15:48:33

~arobna frulaList Osnovne škole Jure KaštelanaGodina 19., broj 21, prosinac 2013.

Nakladnik:OŠ Jure KaštelanaZagreb, Ul. Vladimira Ruždjaka 2 aTel. 6331 550, fax. 6331 560E-mail: os-jure-kastelana@zg.htnet.hrwww. os-jure-kastelana.hr

UREDNIŠTVO: Ena Andruza, Martina Galović, Nikolina Krupec

NOVINARSKA SKUPINA:Ena Andruza, Ivan Crnko-Kovač, Lorena Dedaković, Dea Demeter, Martina Galović, Maja Gracin, Matej Horvat, Ivan Idžan, Vita Jozić, Uršula Kokor, Klara Koprivčić, Jelena Kovač, Mara Krnić, Nikolina Krupec, Paula Miljanović, Toma Nižetić, Luka Orešković, Erik Panić, Luka Papp, Katarina Nika Pernar, Karla Poljanac, Ivor Popović, Paulo Rinčić, Nina Slapničar, Lana Slović, Lucija Škara, Lucija Zelić, Petra Wilder

VODITELJICA:Maca Tonković, prof.maca.tonkovic@zg.t-com.hr

LIKOVNI SURADNICI: Dubravka Đuretek Šuper, prof., Maja Brundić, Tia Gašpert, Lea Glass, Marija Gliha, Nika Iveković, Lucija Pavlina, Karla Pustak, Lorenna Stanić, Domagoj Troha, Mia Vukosav.

NASLOVNA STRANICA: Ivana Kujundžić, Tia Gašpert, 8. r

FOTOGRAFIJE: Novinarska skupina i suradnici

LEKTORICE: Maja Matas i Ivanka Herak, prof.

GRAFIČKA OBRADA:Heroina, Zagreb

TISAK: Denona d.o.o

Naklada 700 primjeraka

15 Jelena Jakšić: Novinar se najviše mora bojati sam sebe

21 Školske trobe: Koliko kilograma

znanja nosimo u školu

40 100 godina od prvotiska Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića

46 Zdenko Bašić: Bića iz davnina

20 Knjiga učiteljice Marijane Vrančić: Budimo poduzetni

Sve naše naslovnice

91

korice.indd 2 22.1.2014. 16:02:32

Strah od materinskoga jezikaPiše: Cicibela

“Svaka ptica svojim glasom pjeva”…Prošlo je 170 godina od čuvenog govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog o hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru: … «Ako smo mi njega doma ustanovili, utvrdili i podigli, ne imamo se strašiti već ništa od nikakove strane, od nikakove stvari!!!»

Poliglot sam, mnogi mi zavide,al’ engleski na živce mi ide.Na Savici, nisu to sitnice,na engleskom pjevaju i ptice.

Cicibela

Tko?!Je l’ ja???

Nama je engleski jezik službeni, pa što?! Da nije toga, tko zna kad bih dao izjavu za vašu Frulu!

Jean, Valletta,Malta, 2009.

John, Cardi� , Wales, 2013.

Bez veze! Nas samo 20 % govori velški jezik, pa opet inzistiramo da svaka ptica na velškom pjeva!

Mici

ka, O

Š Br

estje

, 201

3.

Mi nemamo straha od materinskoga jezika. Kod nas se u Brestju govori samo hrvatski!

Muka mi je od svega! Kako biste vi uopće govorili hrvatski bez našeg Bogoslava Šuleka?!

Marjetka, Donovaly,Slovačka, 2012.

Opet te mačketine! Kako će nam narod vjerovati!?

Goran, Gornji grad, Zagreb, 2013.

Take it easy, Gorane! Umjesto monologa – razgovor, umjesto svađe – dogovor! Svima vam Happy New Year! Ne bojte se, jer…

Mici, kaštelanka,debatantica, 2013.

ISSN 1332-2001

Godina 19., broj 21, Zagreb, prosinac 2013.

Tema broja:STRAH

List Osnovne škole Jure Kaštelana

Born

a Lu

lić: V

itezo

vi su

tu

e-dnevnici

Željko Jozić:Na redu je pravogovor

ISSN 1332-2001ISSN 1332-2001

List Osnovne škole Jure Kaštelana

Učimo li za život ili za ocjene

korice.indd 1 27.1.2014. 12:31:41