ANALI Gazi Husrev-begove

biblioteke

KNJIGA XI-XII

YU ISSN 8351-t411

ANALI GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

Knjiga XI-XII

Sarajevo, 1985.

REDAKCIONI ODBOR: Abdurahman Huki, Muharem Omerdi i Mahmud T['alji

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Abdurahman Huki

TEHNICKI UREDNIK: Mahmud Tralji

Prevod na engleski: Azra Saraev1 Naslovna strana: I smet Rizvi

Kaligrafska dekoracija na naslovnoj strani kopjja je natpisa Osman Sehdille biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Ga:lli Husrev-begove

biblioteke)

IZDAVAC: Gazi Husrev-begova bibliot~ka, Sarajevo, Obala Parike komune 4

tampa: ZO DES - Sarajevo Za tampariju: Graf . . in. Sulejman Fejzagi

Omer Nakievi

MUHADDIS MUSTAFA PRUSAK Mustafa b. Muhamed, Bosanac, Pruanin

Mali Prusac, nekada zvani Akhisar, poznat je iroj javnosti, ve due vremena, kao nekadanji kulturni centar. Plejada intelektualnih radnika ovog m~log mjesta , poznatih i nepoznatih, dala je svoj doprinos kroz pisanu rije islam skoj misli i sagledavanju izvjesnih pitanja od drutvenog znaaja za nae podruje. U grupaciji linosti o kojima nije sve doreeno, a koji ne mogu biti zaobieni kada se govori o misaonoj djelatnosti naih prea u dalekoj i blinoj prolosti, spada i Mustafa b. Muhamed, Bosanac, Pruak, NevabadlijaNovomjetanin,') prusaki kadija i muhadis krajem XVIII i poetkom XIX stoljea.

Dr S. Baagi o Mustafi Pruaku O ovoj linosti i njegovom djelu ima nekoliko do sada objavlje.

nih radova. Osnovne podatke o njegovu ivotu i radu iznio je pred javnost dr S. Baagi u svojoj disertaciji, istiui, izmeu ostalog, da je Mustafa Pruak bio:

- muftija u Pruscu, - da je napisao djelo Tab'ir al-guziit (blagovijest borcima) i - da je umro 1169/1755. godine.2) U ovom svom osvrtu S. Baagi nam je dao i prikaz sadraja

ovog djela i ukazao da se radi o vrsnom piscu i svestranom poznavaocu KUR'ANA i hadisa, da je gradivo lijepo i iscrpno izloio u 22 poglavlja s predgovorom u kome definie pojam ngihad, zatim da je djelo presjek primitivnog ratovanja u vrijeme osvita islama, sa dosta za-nimljive lektire izloene kroz tekst KUR'ANA, hadisa, mudrih izreka i is torijskih pria, ali autoru prigovara to u djelu ne navodi ni jedne

rijei o dogaajima u Bosni koj i bi mogli biti povod pisanju ovog djela.

Dr S. Baagi spominje da mu je poznat i traktat Risala ad-dii-kir fi ziyiira ahi al-maqiibir (Knjiga pobonoga o posjeivanju grobova)

1) Rukopis broj: 551, fol 113a. Ovako je navedeno ime Mustafe Pru-aka u njegovoj idazet-nami, dok na drugim mjestima ime Muhamed se spominje dva puta, to bi moglo biti da je prepisiva omakom upisao dva puta isto ime ili da je jedno Muhameda drugo Muhamed ili obratno. Kas-niji istraivai su ovo prihvatili i tako upisivali. Dva puta spomenuto ime Muhamed nalazi se i njegovo djelo Ar-raQ.i li al-murtaQ.a komentaru djela Al-fu'i.di li al-muhtiid'i od Tlim!ii.nija, rukopis broj 5/54, fol 1/a. GHB.

2) Dr S. Baa~i, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj kujif.evtlosti, Zemaljska tampariJa, Sarajevo 1912. str. 151-152.

3

l

koga je autor napisao u Pruscu 1152/ 1739. godine i da je Mus~afa P~uak umro u Pruscu uivajui veliki ugled u narodu kao uen 1 pobozan ovjek.3)

M. Handi o Mustafi Pruaku I Mehmed Handi govori o Mustafi Pruaku4) i navodi djela

koja spominje i S. Baagi. U uvodu djela Knji.evni rad ~?Sai1S~o-he7cegovakih Muslimana, M. Handi istie da 1ma za cilJ da Iznese " .. samo one zaslune mueve koji su svojim perom mnogo usluge uinili hanefitskom mezhebus) i svrstava ga u niz hanefitskih prav-nika (fakiha) navodei ga pod rednim brojem 8.

Na osnovu zapaanja dr. S. Baagia i M. Handia, moe se rei za Mustafu Pruaka, Nevabadliju, slijedee:

- da je bio muftija, - da je bio pretstavnik hanefitske pravne kole, - da je bio vr stan pisac koji se vjeto koristio u svojim sasta-

vima Kur'anom, hadisom i poslovicama, - da nije bio pasivan posmatra zbivanja, nego je nastojao da

dadne svoj doprinos pisanoj rijei, - da je bio dobar pravnik i veliki humanista, traei da huma-

nost bude prisutna i kada se radi o najveem neprijatelju.6) H. Sabanovi o Mustafi Pruaku

Neto kasnije i H . Sabanovi iznio je u djelu Knjiev11ost Musli-mana u Bosni i Hercegovini/) pored ovih podataka, i neke nove injenice, na\odei da je Mustafa bio, ne samo muftija, nego i profesor. Svoj sud bazira na rijeima samog Mustafe Pruaka i kae: ... da je jedan svoj rad (Mustafa Pruak) napisao na traenje nekog svog uenika. Vjerovatno je predavao na medresi u Akhisaru (Pruscu) koju je krajem 16. stoljea osnovao Hasan Kafi.8)

H. Sabanovi pretpostavlja da je Mustafa Pruak imao visoku kolsku spremu, koju je stekao u domovini i Carigradu, i da je, vj e-rovatno, prije nego je postao muderis i muf tija u Akhisaru, sluio u nekom drugom mjestu. Podravajui miljenje S. Baagia i M. Han-

dia i H. Sabanovi istie da je Mustafa Pruak svoje djelo Tabtr 3) Dr S. Baagi n. d . str. 152. 4) M. Handi, Kn j ievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana, Sa-

rajevo 1933. str. 10. 5) M. Handi, n. d. str. 10. 6) Mustafa Pruak razrauje ovu misao u 19. poglavlju djela Tabir

al-guztit na koje se poziva S. Baagi i M. Handi, ali je razrauje i u djelu Risiila al-marQ.ama wa A afaqa kad komentarie citat iz Qur'ana :oB~ija milost sve i svakog obuhvata (Wa raJ:imatuhii wasi'at kuHa ay'). SvoJU misao humanitosti bazira na saaljenju, jer kae: Osnova milosti je saaljenje koj~: namee da se uini dobroinstvo.

7) H. Sabanovi, Knjievnost muslimana BiR na orijentalnim jezici-ma, Sarajevo, Svjetlost 1973. str. 470-479.

l) H. Sabanovi, n. d . str. 472. Ova konstatacija H . Sabanovia je tana, je M. Pruak u svom djelu Risala a~-dtikir fi ziytira ahl-al-maqtibir kaie: Kada me je zamolio jedan moj uenik da mu objasnim smisao posjete grobovima i druga pitanja vezana za umrle, zatim u koje bi dane bilo najbolje obavljati posjete mrtvih, ja sam tada napisao traktat pod imenom Risala ag-Qtikir fi ziytira ahl al-maqtibir.

4

al-guzat zavrio 1150/1738. godine i posvetio Ali-pai, pobjedniku nad austrijskom vojskom pod Banjom Lukom, rijeima: . zbog njegove hrabrosti i dareljivosti, elio sam da njemu i njegovoj brai-saborcima poklonim koristan dar za svetu borbu.9)

U nastavku H. Sabanovi iznosi nekoliko korisnih podataka, koji se na neki nain mogu uoiti i kod dvojice prethodnih istraivaa, npr. da djelo Tabir al-guzat koji je najveim dijelom ispunjeno razmatra-njima teoretskih i praktinih pitanja rata i podsticanja ratnika na bor-bu i podizanja ratnog morala, u stvari prestavlja monografiju o jed-nom od tri pitanja koja obrauje Hasan Kafija u djelu Nizam Al-'alam, jer Hasan Kafija u tom svom djelu razmatra (l) pitanje podanika, (2) javne administracije i (3) pitanje armije, rata i mira, a Mustafa Pru-

ak govori samo o posljednjem od tih pitanja. Osim toga, rad Mustafe Pruaka, istie H. Sabanovi, bitno se razlikuje od rada Hasana Ka-fije, Pruaka, jer se kod Mustafe Pruaka jasno uoava otsutnost kritike postojeeg stanja, nedostataka armije i njene slabosti.10)

Pored toga H. Sabanovi je dao i pregled sadraja njemu po-znatih djela Mustafe Pruaka i to:

- Risala fi ar-ralJ,ma wa a-afaqa (Traktat o milosti i samilosti), - Risala fi al-qahwa wa ad-du}].an wa al-aruba (Traktat o stavu

-islama, bolje rei o stavu Mustafe Pruaka, primjedba O. N., prema kafi, duhanu i piima)

- Risala ad-dakir fi ziyara al-maqabir (Traktat probonoga o po sjeivanju grobovima) i

- Risala fi fa~a'ili al-gama'a (Traktat o znaaju i vrlinama skup-nog obavljanja molitve).

Pri svakoj od ovih rasprava H. Sabanovi izvlai zakljuak o dje-lu i piscu. Tako npr. autor pie prvi traktat, po miljenju H. Sabano-

via, da potstie razvijanje i njegovanje meusobne ljubavi ... solidar-nosti i povjerenja meu ljudima; da u traktatu o kafi .. . , autor raz-matra predmet ne samo sa vjerskog, nego i sa zdravstvenog aspekta, da kod razmatranja raznih pravnih pitanja vodi rauna o uslovima svoga vre'mena; da je ustanova idtihada, po rijeima autora, trajna, to jest da su islamski principi sposobni da tumae izvore islama u du-hu svoga vremena i da se na toj osnovi ustanova idtihada mora uvi-jek koristiti. I kod tree rasprave, to jest rasprave o posjeti grobovi-ma, autor, po miljenju H. Sabanovia, ne govori samo sa vjerskog i

dogmatikog stanovita, nego i sa moralnog, jer posjeta groblju pod-sjea posjetioca na smrt koja je neminovnost to utie da ovjek bude humaniji i plemenitiji.11)

M. T. Oki o Mustafi Proa.ku Kompletiranju slike o Mustafi Proaku doprinijeli su i radovi

M. Tajiba Okia i Nevenke Risti. Nevenka Risti je prevela Raspravu o kafi duvanu (duhanu) i piima i objavila u integralnom prijevodu uz potrebne komentare u Prilozima za orijentalnu filologiju. U uvodnom

9) H. Sabanovi, n. d. str. 472. ID) H. Sabanovi, n. d. str. 474. 11) Vidi pie, H. Sabanovi, n. d. str. 470-479.

dijelu ona se ne bavi istraivanjem, nego nie do tada poznate injenice, jedino ukazujui da je M. Taib Oki . u svom poznatom radu o islamskoj tradiciji ukazao na djelo Ar-rii4i li al-murtada, komentar : Mustafe Pruaka na djelo Al-Izai li muhtadi (Uputstvo za onoga ko eli da bude na pravom putu) od MuJ:lammada b. 'Abi al-Hasan al-Ma-grib! at-Tlimtiini, iz podruja o hadisu.12)

M. Tajib Oki unio je dosta svjeine u rasvjetljavanje spomen~tog djela. On konstatuje da autor ovim svojim radom proiruje osnov-no djelo At-Tlimtiiriija koje sadri oko petsto hadisa, mnogobrojnim hadisima i da djelo ima 112 poglavlja.U)

Lik Mustafe Pruaka u djelu Ar-riit,it li al-Murtada Ovo djelo je od prioritetnog znaaja za ovaj na racj. zbog ras-

vjetljavanja linosti Mustafe Pruaka, vodee linosti prusake kole kasnijeg perioda i mlae generacije. Djelo, na neki nain, govori .o ne-koliko znaajnijih injenica koje nam omoguuju da pojasnimo brojne momente iz njegova ivota, do sada pomalo nedoreene, npr.

- da li je autor djela Ar-riit;l1 li al-Murta(la zaista fakih, kako to misli M. Handi ili moda i neto drugo?

- da li njegova pisana dje)atnost prestaje sa 1154/1742. godi-nom, kako kae H. Sabanovi, ili se nastavlja i kasnije?

- ime se sluio pri pisanju svoga rada? - kakav je odnos izmeu njega i Hasana Kafije u okviru pru-sake intelektualne kole?

- ta su mu krajnje poruke pisane djelatnosti? - kal-va mu je metoda izlaganja i - da li i on tei za slobodom rasuivanja, bitnom karakteris

tikom prusake kole itd. U uvodnom dijelu prvog poglavlja autor djela Ar-rat;l1 li al-Mur-

tat;la, Mustafa Pruak istie u kakvim okvirima e sc k retati ovaj nje-gov rad i kroz to direktno ukazuje na preokupacije svog ueg intere-so\anja i interesovanja svoje sredine rijeima:

Ja siromani ... Mustafa sin Muhameda, sin Muhameda (ili .Meh-meda - primjedba O. N.), Bosanac, Pruanin, (MW?tafa b. MuJ:lammad b. Mu!.lammad al-Basnawi al-Aql:l~ari), namjeravam da dadnem uz sva-ko poglavlje djela Al-hiidi li al-muhtiidf14) po nekoliko asnih hadisa, cijenjenih izreka (ashaba i tabi'ina) i pounih pria radi boijeg zado-voljstva. 2elja mi je da budem proivljen u drutvu kapaciteta hadisa

12) N. Risti, Mustafa ibn Muhammad al- Aqhisari (Pruanin), Ras-prava o kafi, duvanu i piima, POF, XX-XXI 1970/ 1971. str. 71-107, Sa rajeva 1974.

13) M. T. O.ki, I slamska tradicija (Prilog izuavanju izvora erijat skog prava), Sru:aJeVC!_ 1936 .. P~etanp~o iz Gajretova kal!!ndara 1937. str. 31- 32. M. T .. Olti~ ~e da Je 1mao dJelo u rukama. UstupiO mu ga Osman Asaf ~ok;olov1~, b1vs_1 se~!!tar trgovake i obrtnike komore u Sarajevu. M. T. Oki Je op1sao dJelo 1 1stakao da mu nedostaju listovi (12 19 30 35-38 39, 77 i dalje sve do kraja. ' ' . ' . '

Ovaj . isti .~kopis _koristili smo i za ovaj rad. On se danas nalazi u GHB Sar~] evo 1 una povremeni registarski broj: 5754 i jo uvijek u rasu-tom stanJU.

Saraj~;o_M. Pruak, Ar-nqi l i al-Murtaqii, rukopis ~roj: 5754. str. 1. GHB, 6

(imama muhad isa) i iskrenih radnika koji su radili na hadisu (Vjero-vjesnika) ~allallahu 'alayhi wa sallam. Ove hadise pruzeo sam iz hadis-kih djela:

- Al-gami' aHalfir od Sujutije (Galaluddin ~-Suyiitiyy) - Al-drba'in od Nevevije (An-Nawawiyy) - Al-hirz at-tamim, ar1J, al-hisn al-1J,asin od Karia ('Ali b. Sultan

Mul)ammad al-Harawiyy al-Qariyy) i drugih djela istaknutih muhadi-sa.15)

Autor je koristio za ovaj svoj rad preko dvadeset djela hadiske tematike, kao to su Al-kutub as-sitta (est glavnih hadiskih zbirki), razne druge zbirke, komentare ili djela koja obrauju druge discipline, a slue se hadisom kao dokazom. Karakteristino je da Mustafa Pru-

ak citira i djelo Aqawriyya, Toru, Stari zavjet15) na vie mjesta radi objanjenja ili dopune neke radnje.

Pregled tema djela Ar-radi li Al-Murtada sa osvrtom na pojedine izvore

Teme, kojih je 112, ponekad nemaju meusobne vrste spone, ali kao cjelina prestavljaju nain izgradnje uzorne linosti sa islamskog stanovita, vjersko-didaktine poruke ponekad i sufijskih nazora. Cen-tralno mjesto zauzima vrlina (al-fac;hla).

Prvo poglavlje govori o: zikru (ad-dikr) 2 .. . .. : izgovaranju islamskog oitovanja, 3 . .... : tespihu poslije namaza, 4 ..... : zahvali Bogu, 5 ... .. : traenju oprosta (at-tawba), 6 ..... : donoenju salavata na Vjerovjesnika (s), 7 .. . .. : upuivanju molbe Bogu (ad-du'a'), 8 ... . . : nonim namazima i uenju, 9 . .... : pranju zuba kod obrednog pranja (misvak kod abdesta)

10 . . ... : obrednom pranju (obdestu), ll ..... : kupanju, 12 . . ... : ezanu (pozivu na molitvu), 13 .... . : klanjanju pet puta dnevno, 14 ... . . : zajednikom klanjanju (dem'atu), 15 . . ... : iekivanju namaza i zadravanju u damiji poslije na

maza, 16 ..... : izgradnji damije (?) - alternativno, jer ne dostaje je

dan list, 17 . .... : podne namazu, 18 ..... : sunetu podne namaza, 19 ..... : sunetu ikindije namaza, (tree dnevne molitve) 20 ..... : sunetu ahama namaza (prve veernje molitve), 15) Ovo su djela koje on izriito navodi u uvodnom dijelu ovog svoga

rada. Meutim, on se sluio desetinama izvora koje kasnije prigodno spo-minje, bilo u tekstu ili margini. . .

15) Nije iskljueno da se radi i o nekom drugom .dJelu, . ah pot

11 .... . : naklanjavanju i uenju Kur'ana izmeu ahama i jacije (prvog i drugog nonog namaza - molitve),

22 . .... : o sunetu jacije namaza, 23 ... . . : nonom klanjanju (nafilama, neobligatnim namazima), 24 ..... : plau iz strahopotovanja, 25 .. ... : noi uoi petka, 26 ..... : petku, 27 ..... : lrupanju petkom, 28 . . ... : koritenju toalete petkom, 29 . .... : uenju Kur'ana, 30 ..... : pristupu zikru (litanijsko ponavljanje osnovne sentense

islamskog vjerovanja i boijeg imena) 31 ..... : uenju i nauci uopte, 32-41 . : (nedostaje nekoliko strana), 42 ..... : vrline posta est dana evala, uz napomenu da je o ovom

pitanju detaljno govorio i u traktatu Al-}J.iil fi sitta min awwiil (fol. 39a) I ovdje napominjemo da se prusaka kola istie svojom osobenou, smjelijim rasuivanjem. Kao primjer te smjelosti moe posluiti sud Mustafe Pruaka u ovom poglavlju kome je dao naslov O vrlinama po-sta est dana mjeseca evala u kome kae: U djelu Al-fatiiwii az-zii-hiriyya prenosi se od Ebu Hanife da je mekruh postiti est dana mje-seca e\ala, bilo da se posti odjednom svih est dana, bilo u intervalu u toku mjeseca, zatim da je Malik rekao' Nisam vidio ni jednog fakiha da ih je postio niti nam je iko od ranijih uenjaka to prenosio. Ovo su izmislili, kae Mustafa Pruak, glupaci i neznalice, jer ovo i svi drugi hadisi koji govore da je post est dana evala mekruh, svi su oni apokrifni (al-maw

lja, ali samo dopune Mustafe Pruaka. Poglavlje, prema dopuni, odnosi se na stid (al-al)ya'). U ovom poglavlju Mustafa Pruak citira izvode iz . . rore. Uvodnu reenici ispisao je mastilom crvene boje, da bi bila upi:Hinl]a i kae: u Tori (At-tawriyya) Bog kae Musau a. s. 'Covjee (sine Adema), ko eli da ima vie na ovom svijetu, to e mu samo po-veati udaljenost od Boga na ovom i neshvatanje budueg svijeta. Bog

e mu dati da vazda bude brian i tuan~ da je vazda zauzet poslom od koga se nikada nee moi otresti. Srce e mu vazda biti ispunjeno si-romatvom, nikada sito i bogato. Stalno e neemu teiti, a nikada nee

moi ostvariti tu tenju . Sine Adema, svaki dan smanjuje ti se ivot za jedan dan, a ti to ne primjeuje, svakim danom Bog ti daje hra-nu, a ti mu ne zahvaljuje, sa malim si nezadovoljan, a sa mnotvom,

nezasien. Ni jedan dan ne osvane a da ti ne dobije od mene potrebnu hranu i ni jedna no ne omrkne a da ne doe vjesnik (melek), tvoj pra tioc i ne donese vijest o nekom odvratnom djelu kojeg si poinio. Je. de moju hranu a s talno mi grijei . Ti mi se obraa molbom i ja ti

uzvraam dobrom . .. Divan li sam ja gospodar, a lo li si ti ovjek! Ti mi se obraa s molbom, ja ti molbu usvajam i dajem to trai, pokrivam tvoje mane jednu za drugom i runa djela jedno za drugim. Stidim se zbog tebe a ti se ne stidi zbog mene. Mene zaboravlja a drugih se sjea . Ljudi se plai a od mene kao da si siguran. (fol. 36b).

60 ... : o uzornu moralu. I ovdje Mustafa Pruak navodi rijei iz Tore:

U Tori s toji, 'Sine Adema, (ovjee), lijepo se ponaaj meu svi-jetom, da bi te ja volio i oprostio, a ti bio omiljen i kod drugih. Sine Adema, s tavi svoju ruku na prsa, pa to bi zaelio sebi to zaeli i sva-kom vjerniku! Sine Adema, ne ezni za onim to na ovom svijetu nisi ostvario, niti se veseli onim to si zadobio. Znaj da danas tvoj svijet (bogatstvo i slava) sutra prelazi u vlast drugoga. Sine Adema, trai bu-

dui svijet, ostavi ovaj, jer i zlo na buduem svijetu bolje je od dobra na ovome i svega to je na njemu. Sine Adema, Li trai ovaj svijet, a onaj svijet tebe trai. Sine Adema, pripremi se za smrt prije nego ti ona doe ! . .. Ako bi ti ostavio ovaj svijet (ono to ima) drugome, kao d? si ostavio vjerovjesnic ima da svijet pozivaju meni na pokornost. Si-m; moj, koliko je bogatih smrt uinila siromanim, koliko nasmijanih, rasplakanim, koliko ljudi zavlada bogats tvom, osili se i zaboravi na poslunost, pa umru takvi i odu u pakao. Koliko je ljudi bilo bez iega i ikakva imetka, strpilo se na tome i ulo u raj! Pria se da je je-dm ovjek hvalio drugoga u lice. Na to e mu ovaj drugi:

. Covjee boiji, zato me hvali? Jesi Ji me isprobao da sam za-drao blagost dok sam bio u srdbi?

- Ne, nisam, odgovori. - J esi li me isprobav na putovanju uvjerio da sam moralan? - Ne, nisam. - (Onda zapamti), ovjek nema prava da hvali drugoga sve dok

ga ne isproba u ove t ri stvari. (fol 39b) 61 ... : poglavlje govori o blagosti. 62-64 poglavlja nedostaj u. Sauvan je samo dio dopune osnov

nom tekstu.

9

l '

I ovdje Mustafa Pruak citira izvore iz Tore. 65 ... : o ekonominosti, 66 . .. : o programiranju. U ovom poglavlju Mustafa Pruak citi-

ra na dva mjesta izvode iz Tore (fol 41), 67 .. . : O strpljivosti, 68 ... : O zahvalnosti, 69 .. . : o utanju, 70 ... : o iskrenosti, 71 . . . : o ednosti, 72 ... : o pozdravu, 73 ... : o neogovaranju, 74 ... : o pravednosti, 75 ... : o savlaivanju srdbe, 76 ... : o prihvatanju izvinjenja, 77 ... : o poslunosti roditelj ima, 78 . . . : o samilosti (ar-ral:lma). Ovdje se Mustafa Pruak osvre

na svoje ranije napisano djelo iz ovog podruja rijeima: 0 znaenju pojma Ar-rahma, samilosti, ja sam napisao rad o tome svojoj brai (al-il].wa), (misli na prijatelje ili svoje uenike - primjedba O. N.), i u njemu izloio daleko vie podataka. Ovdje sam se zadovoljio ovim. Mo-lim te, Boe, za milost i oprost dana okupljanja!

79 .. . : o pruanju pomoi ugroenom, 80 ... : o dobrim uslugama drugome, 81 ... : o davanju milostinje, 82 ... : o vrstim rodbinskim vezama, 83 ... : o ukazivanju gostoprimstva, 84 ... : o nahranjivanju gladnoga, 85 .. . : o napajanju ednoga, 86 . .. : o nalaganju pozitivnoga i spreavanju zabranjenoga. I ov-

dje ukazuje na svoje ranije napisano djelo iz ove oblasti. Razmatra-jui maksimu pokvarenost uenjaka pokvarenost je cijelog svijeta Mustafa Pruak daje svoj sud rijeima: .. jer glupi kada vide da

ueni i obrazovani halapljivo grabe materijalna bogatstva, bez obzira da Ii se radilo o dozvoljenom ili zabranjenom, i oni e poletjeti za njim ... upravo biva onako kako sam to razradio (smo razradili) u na-em radu Ristila al muriidiyya fi haqqi qahwa wa ad-dul].iin (fol. 56a)

87 ... : o skrivanju mane drugoga, 88 .. . : o pobjedi vjernika, 89 .. . : o samilosti prema siromanima, 90 .. . : o zavoenju mira meu zavaenima, 91 ... : o ukazivanju potovanja uglednima (as-sadii.t) , 92 ... : o ukazivanju asti susjedima, 93 ... : o ukazivanju asti uenjacima, 94 ... : o posjeivanju prijatelja,

10

96 ... : o konsultovanju, 96 ... : o konsultovanju, 97 .. . : o zatiti i potovanju prava radnika (posluge), 98 . .. : o posjeti oboljelim, 99 ... : o praenju denaze,

100 ... : o izmjavi sauea. U ovom poglavlju napominje da je pi-tanje sauea, izvoenja talkina16) i iskata,1') posjete groblju itd. obra-dio u svojoj raspravi pod naslovom Ad-diikir fi ziyiira ah! al-maqiibir i ko eli vie objanjenja, napominje Mustafa Pruak, neka vidi tamo! (fol. 64.ab),

101 . . . : o opratanju i skromnosti, 102 ... : o radu i linom izdravanju, 103 ... : o s ticanju imetka kroz doputeno. Zadravajui se na za-

nimanjima u ovom poglavlju Mustafa Pruak iznosi stav Hasana Ka-fije i kae kad govori o stavovima pojedinih misillaca: Na uitelj (ashabuna) istie da je najbolji rad - djelatnost poslije dihada, tr-govina, zatim zemljoradnja pa zanatstvo. Meutim, ja mislim da je pi-sanje najbolja djelatnost. Ovo miljenje zastupa i 'Ali al-Qali u svom komentaru svanom An-niqiiya. (fol 67b),

104 . .. : o ishrani onim to je dozvoljeno, 105 ... : o koritima umjerenog jedenja i ne pretrpavanja stoma-

ka i o etici islamskog ponaanja pri jelu, 106 ... : o ulozi drugom licu, 107 .. . : o vrlini izbjegavanja gordosti, 108 ... : o strahovanju od Boga, 109 ... : o druenju s plemenitim i karakternim, 110 . . . : o lijepoj namjeri, 111 . . . : o namjeri injenja dobra, usluge drugome. Ovo poglav-

lje je nepotpuno, a slijedee, 112. nedostaje u cjeliniY3 ) Dopunska saznanja o linosti autora djela Ar-rii~i li al-Murtadii Poto nam nedostaje kraj ovog djela, mi smo lieni mnogih po-

jedinosti kao npr. 16) Uenje na arapskom jeziku koje vri hoda nad grobom nepo-

sredno nakon sahrane umrloga. 17) Jedna vrsta milostinje koja se dijeli sirotinji za duu umrloga

(poduje) poto se najprije provede odreena procedura tzv. devr. 17a) Djelo broji 76 lista sa svojevrstnom kustodom i paginacijom iz

kasnijeg perioda. Nedostaju poglavlja l. 12. 19. 21. 30. 36. 39. djelimino 111 i cjelokupno 112. Veliina djela: 14,5 x 20 cm. Tekst 10 x 16 cm. po 24 reda na strani. Djelo je u rasutom stanju, dohvaeno vlagom i oteeno zubom vremena. Papir je ute boje, papirus, a mastilo crne. Po~lavlja, zatim svaki poetak dopune osnovnog teksta, izrazi: korist (al-fa'tda), dopuna (at-tatimma), pria (al-hikaya) itd. ispisani su mastilom crvene boje. Poetak svakog hadisa i izreke drugih lica nadvuen je linijom mastila crvene boje. Mastilom crvene boje napisan je i naslov At-tawrija (Tora, Stari zavjet) . Ovo djelo Mustafa Pruak citira na nekoliko mjesta.

Na margini djela su ispravci izvreni. istim rukopiso!D. Zasada. nam je .ovo jedin.j poznati rukopis djela Ar:rafji lt.al-Murta~a. D~elo .. se vod1 poobraeno.

ll

- kada je autor zavrio ovo djelo, - da li je ono, moda, njegovo najkasnije napisano djelo, - gdje ga je zavrio, - kakvu je funkciju tada vrio i sl. Da je kraj djela sauvan svi

ovi podaci bili bi registrovani u pogovoru djela ili bar zavrnoj reenici, kako je to uobiajeno u klasinim rukopisima. Pa ipak, na neka od ovih pitanja moemo priblino tano odgovoriti, zahvaljujui na-pomenama samog autora u istom djelu. Tako npr. saznajemo da je ovo njegovo posljednje nama poznato na pisano djelo, jer ih u njemu n~ odgovarajuem mjestu pojedinano sva spominje; da je djelo, s obZI-rom na sadraj i metod izlaganja, namijenjeno irokim slojevima a ni-kako uenicima to ukazuje da je bio na poloaju osobe koja je sno-sila moralnu odgovornost za ponaanje vjernika muslimana na terito-riji koja je bila, na neki nain, potinjena njemu. Za sebe kae kod dopune osnovnog teksta :

- komentator kae (Qa.la a-iiril].), - siromani rob kae (qiila al-'abd a l-faq1r), - grijeni ovjek kae (qala al-'abd al-mudnib), - slabani ovjek kae (qiila al-'abd ad-daTf) , slabani ovjek, komenta tor kae (qala a-iiriJ:l al-'abd a

Omer b. Hatab kae da se pretjerivanjem naziva i to da ovjek jede kadgod mu ~e apetit pojavi, jer Vjerovjesnik kad bi ruao ne bi ve-

erao, a kad bi veerao ne bi ruao.' Semure b. Dundub (Samura b. Gundub) prenosi da mu se njegov sin jednom prilikom toliko nade-rao da mu je poslilo te je poeo povraati, i da mu je Semure nepo-sredno iza toga rekao 'Da si umro zbog toga, ni denazu ti ne bih kla njao.' Hasan El-Basri kae da etiri vrline krase ovjeka:

- da ovjek sobom vlada, - da govori odmjereno i promiljeno, - da pazi ta jede i koliko jede i - da se uva nemorala i razvratna ivota.' Kau da je pretjerano trpanje stomaka hranom popraeno sa

est neugodnosti: l. iezavanjem strahopotovanja prema Bogu, 2. iezavanjem samilosti prema drugima, jer prezasieni misli

da su i svi ostali siti, 3. smanjivanjem poslunosti, 4. odbojnou prema miljenju mudraca, 5. ne usvajanjem njegova miljenja, kada takav daje savjet dru

gom, drugi mu ga ne prihvaa, i 6. estim oboljenjima. Kau da su etiri postupka kod objeda stroga obaveza (farz), e

tiri sunet, etiri spadaju u domen lijepog ponaanja, dva znae lijek a dva povlae za sobom prezir i zabranu.

Postupci stroge obaveze pri jelu su: - da ovjek jede samo ono to je dozvoljeno (l;lalii.l), - da priznaje da je to boiji dar, - da je zadovoljan onim to jede, i - da se uva da ne poini kakav grijeh sve dok mu se organi-

zam odrava zahvaljujui toj hrani koju je pojeo.

jede.

Postupci pri jelu koji spadaju u oblast suneta su: - da ovjek na poetku jela spomene boije ime (bismiliah), - da na zavretku jela izrazi zahvalnost Bogu (ell;lamdulillah), - da opere ruke prije i poslije jela i - da previje koljeno lijeve noge a podigne desne kada sjede da

Postupci pri jelu etike kategorije su : - da ovjek jede ono to mu odgovara, - da se slui manjim zalogajima, - da dobro savae hranu i - da ne prati zalogaje drugih. Postupci pri jelu koji u sebi nose lijek su: - da pojede svaku mrvicu prosutog hljeba i hrane dok jede - da nagne zdjelicu iz koje jede da bi sve iz nje pokusao, kako

ne bi ni ta u njoj ostalo. 13

Postupci pri jelu koji zasluuju prezir i zabranu: - da ovjek ne prinosi nosa hrani da bi je pomirisao (kao to:

to ine maka ili pas) i - da ne pue u hranu, nego da saeka da se ohladi, na to uka-

zuje i hadis Vrela hrana nije berietna. Ljudi kau da onaj ko manje jede ima viestruke koristi, npr. da

je tjelesno zdraviji, bolje memorie, lake shvaa, manje spava, postaje p rijatan u drutvu i sl. dok kod pretrpavanja stomaka, ovjek ima brojne tete, izmeu ostalog, dolazi do munine u s tomaku iz ega se raaju brojna oboljenja. Gladovanje lijei mnoga oboljenja malim tru-dom dok kod pretrpanog stomaka i najbezazlenije oboljenje trai mno-go truda da se oboJenje odstrani. Uostalom, izjelica je omra7.en i kod Boga i kod ljudi.13)

Sporedna djelatnost Mustafe Pruaka i specijalizacija Preostalo je jo otvorenih pitanja vezanih za linost Mustafe Pro-aka, meu koje spada, izmeu ostalog, i:

- gdje se obrazovao, - ta je izuavao, - ta mu je bila ua specijalnost i - zato se sluio iskljuivo arapskim jezikom ? Poto danas raspolaemo izvorima koji se direktno odnose na

Mustafu Pruaka, mi emo pokuati da djelimino odgovorimo na ova pitanja da bismo dobili kompletniju prestavu o njemu.

SYakidanje potrebe stanovnika naeg podruja u periodu u ko-me je h1o i djelovao Mustafa Pruak, ne samo vjerske nego i ivotne, traile su od intelektualnih radnika da se bave i takvim disciplinama koje se odnose, bar marginalno, na matematiku i astronomiju (npr. na-sljedno pravo, odreivanje vremena dnevnih molitvi, regulisanja asovnika na sahatkulama, definisanja pravaca - strane svijeta u razne svr-he, proraun irine rijeke radi njena premoavanja, odreivanja vi-sine i sl.).

Mustafa Pruak imao je udjela i u ovoj disciplini. Na ovaj za-kljuak navodi nas djelo o astrolabu19) odnosno o upotrebi astrolaba. Djelo je prepisao, uslovno i unio neke promjene, Mustafa Pruak na uniyerzitetu Al-Azhar u Egiptu 1132/1 719, 29. redepa. On je prepisao i komentar Al-yasminiyya u Skender-painoj medresi, kako kae, prije ikindije namaza 12 ramazana iste godine. Ovaj podatak i razlika od ne-koliko mjeseci ukazuje da je bio na studijama u Kairu ili moda nekoj v:sti specijalizacije. Ovome ide u prilog i to to on poinje da se jav-lJa kao plodni pisac poslije osamnaest godina otprilike i kasnije cije-log svog ivota pie iskljuivo na arapskom jeziku. Ovo ne iskljuuje njegovo poznavanje i turskoglll) i persijskog jezika, a li oito govori o

lo- . 11). M. Pru.?Jt, n. d. fol 68b, rukopisa broj: 5754 GHB. ili poglavlje

:> tStoiiilenog djela. 1') Vidi rukopis broj 551, fal. 153a-164b. GHB. Mj Vidi vi~e stranu ovog rada.

14

izvoru obrazovanja i njegovoj kao izdanka ljubavi prusake kole pre-ma arapskom jeziku.

Lik muhalsa Mustafe PruJaka u njegovoj idf.azet-nami Ove podatke moramo povezati i sa diplomom (idazet namom)

Mustafe Pruaka izdate 03. zulhideta 1133/ 1720 koja e dopuniti nae saznavanje o njegovoj linosti.

Profesor Mustafa Pruaka, Mustafa Arzuni ar-Rumi, ocrtava nje-govu linost i zadrava se na specijalnosti predmeta koje je Mustafa

Pruak izuavao, djelemino krozj splet podataka o sebi, djelemino govorei o Mustafi Pruaku. Posebno se zadrao na hadisu jer je za njega hadis najuzvienija i najdragocjenija nauka koju je ostvario ui-votu. Za to navodi i nekoliko razloga:

- hadis mu je omoguio da upozna stvarnost Objave - Kur'ana, i njen znaaj,

- otkrio pojedinosti kako treba interpretirati Objavu, - saznao, zahvaljujui hadisu, ta su kljuna pitanja temelja

vjere i islamske apologetike, - saznao o minulim narodima i - upoznao kreposne i plemenite linosti i uenjake. Ovim rijei-

ma je ocrtao profesor Mustafe Pruaka hadis da bi u diplomi istakao ta su preokupacije Mustafe Pruaka za koga kae:

Predamnom je uio hadis (sami'a minni) kompletni uenjak, ple-meniti radnik i najuspjelija linost koja je u sebi satkala tradicionalne i racionalne nauke, glavne i sporedne, u cjelini i do u detalje, Mustafa b. Mul)amed al-Bosnevi, al-Aqhisari an-Nav'abadi. Po zavretku (studi-ja) zatraio je od mene da mu izdam diplomu (idazet-namu) za hadis kao i za ostale predmete koje je izuavao i izuio kod mene.21)

Predamnom je polagao i jo neke discipline metodom itanja i izlaganja (qara'a alayya) kao i tefsir (egzegezu Kur'ana). Nakon provje-r e obratio sam se molbom Bogu i izdao Mustafi Pruaku diplomu da moe predavati hadis prema slijedeim djelima:

- Sahihu Buharije, - Sahihu M uslima i ostalim djelima iz ciklusa Al-kutub as-

Sitta (Sunan Ebil Diiwful, Sunan an-Nisii' iyy, Giimi'at-Tirmiziyy, Mu-watta b. M.liq22 zatim (iz islamskog prava - fikha):

- Kanz ad-daqii'iq fi furil ' al-J:wnafiyya, od Abdulal:la b. an-Na-safiyy, umro 710/1310,

- Al-qudflri, od Al:J.mada b. Mul:lammad, al-Qudiiriyy, umro 482/ 1036,

Al-wiqiiya od Mul:lmmada b. Sadruari'a al-Awwal, umro prije VIII/XIV vijeka, kao i sve drugo to je bilo meni dozvoljeno da pre-dajem, a koje sam izuavao metodama Sluanja (as-sima') ili itanja

2) Rukopis 551. folt 112-115. GHB.

22) Ovako je upisano na margini istoimenog rukopisa, str. list 113. 15

i izlaganja, da predaje racionalne i tradicionalne naune discipline, sporedne i glavne, metodama uruivanja i li korespondiranja (al--munil.wala wa al-mukil.taba).23)

Prema sadraju diplome Mustafa Pruak stekao je pravo da pre-daje pored hadisa i tefsir i naine pravilnog itanja Kur'ana (kiraete). gramatik-u arapskog jezika, sintaksu, retoriku, stilistiku i poetiku, da predaje i prenosi sve to sam ja uio, studirao i dobio diplomu iz tih predmeta da ih mogu predavati.

Dao sam mu diplomu, nastavlja profesor Mustafa Pruak, da ovo sve predaje, ali da se pridraje kod predavanja usvojenih stavova uenjaka iz oblasti ovili disciplina. Bogu hvala to nam je omoguio da tl XII/ XVIII stoljeu imamo pouzdanill uenjaka u hadiskoj nauci! 24) bila je posljednja misao ovog uenjaka kod osvjetljavanja linosti Mu-stafe Pruaka.

Ako bismo pokuali da s rezervom prihvatimo ovakav sud o Mu-stafi Pruaku, imali bismo razloga, s obzirom na uobiajenu praksu i tz\. tedlis (obmanu) u diplomama, ali ako imamo u vidu brojnost dje-la koje je iza sebe ostado ovaj Pruak i sadraja tih dje la vrstom vezom vezanill za hadis, bez obzira na njillovu tematiku i osnovnu po-ruku. onda moramo prihvatiti ovaj sud njegova uitelja.

Zakljuna razmatranja Na osnovu oYih podataka sa sigurnou moemo korigovati neka

ranija zapaanja i dopuniti naa saznanja o linosti Mustafe Pruaka a to bi se moglo svesti na slijedee:

- da je Mustafa Pruak, u okviru sistema kolstva osmanske Turske, prema kome diplomu izdaje profesor kljunog predmeta a ne kola, ,jerovatno s tekao dopunsko obrazovanje u Kairu na univerzite-tu AI-Azhar ili Skender-painoj koli u Aleksandriji ,

- da mu je hadis bio ua specijalnost, a ne pravo, jer se njegov profesor koji mu izdaj e diplomu zadrava na hadisu, hadiskim djelima koje je izuavao i on i njegov uenik Mustafa Pruak , posebno nagla-

avajui znaaj izuavanja hadisa; profesorima koji su mu predavali hadis, navodei njihova imena posebno za teks t hadisa (al-matn), za. tim prenosioce (lanac prenosilaca (al-isnii.d) u nizu od prvog do poslje d-njeg - izvora, kako je to prihvaeno u hadiskoj naunoj disciplini.

23) Kod izuavanja i prenoenja hadisa istoriari hadiskih naunih disciplina ukazuju na osam metoda:

l. as-sim'a, sluanje, 2. al~ira'a wa al-ard, itanje i izlaganje, 3. al-igaza, ovlatenje, 4. al-munawala, dodavanje, 5. almukataba, korespondiranje, 6. ali'lam, obavjetenje, proglas, 7. al-wasiyya, oporuka i 8. al-wigada, nalaenje, mada M. T. Oki dodaje i deveti metod tzv.

al-imla', diktiranje. Vidi vie dr S As-Salih, 'Ulii.m al-hadit str. 86-104 M. T . Oki, Bazi

hadis mesel.eleri uzerinde tetkikier, Istanbul 1959. str. 94. ' 2'> Rukopis broj 551. str. 11 5.

16

; ' ' .,...,... da je izuavao i fikh na principu. hanefitske pravne kole L drUge tradicionalne discipline, zatim filoloke u okviru arapskog jezi-ka i.racionalne,apologetiku i filozofiju,

' . ' --"7 ,da . je na osnovu dodijelje~e mu diplom~ steb.o pravo da pre-daje hadis, posebno djela Buhariju i Muslima i ostala iz zbirke Al-kutub As:sitta, zatim tef~ir i kira'ate, .nasljedno pravo (al-fara'i"-) istoriju j metriku ('ilm al-'arii4), . , ,:.....:. da je dobio diplomu hadisa 1133/1720,

:...... da priznaje Hasana Kafiju za uitelja prusake kole, nazi. vajui gaasliaburia, na uitelj , na prijatelj, gospodar, onaj koji je stekao pravo da raspolae s nama i sl.

_ : da je prihvatio teoriju Hasana Kafije o strukturi drutva, ali unosi i petu kategoriju, intelektualni rad ili bavljenje pisanjem . . Pisci ma daje prednost nad ostale etiri kategorije. Za ovakav svoj 'sud on doziva u pomo i miljenje' Ali al-Qalija,

- da je produna ruka prusake kole intelektualne grupacije, ija je glavna karakteristika ljubav prema arapskom jeziku, inte.reso-vanje za aktuelna zbivanja, pokuaj rjeenja goruih pitanja pisanom

rijei i davanje prednosti razumu nad mistifikacijom. Mustafa Pruak je bio dosljedan predstavnik prusake kole i kod interpretacije hadisa i nije dozvoljavao unoenje kefa (mistikog otkrovenja), poto je kef neto tajno, unutranje, to se ne moe uzeti kao dokaz.2S)

- da kod razrade jedne teme nie dokaze prema stepenu snage tih izvora,

- da je bio irokog obrazovanja i imao uvida u brojna djela, niui i izrailijate, ali uz navoenje izvora, Tore,

- da se u njegovim djelima ogleda snaga i smjelost samostal-nog rasuivanja (glavna karakteristika prusake kole), da su mu sva djela vaspitnog karaktera i

- da njegova pisana djelatnost nije prestala sa godinom 1154/ 1742, nego da se javlja i kasnije.

SUMMARY

Mu11~afa b. Mul}ammad, Bosanac, Pruanin, Nevabadlija, the outstanding representative of the younger generation (18th century) of the intellectual school of Prusac which is known for its adherence to orthodox Islam and love for the Arabic language, was presented by the former researchers (such as S. Baagi, M. Handi, A. Sabanovi as well as M. T. Oki) as a profilic writer, a qadi of the Hanafi School, a mufti and a teacher. New researches based on the contents of his works, particularly on the subject matter of his book Ar-riiQI li al-Mur-

25) Rukopis broj: 551 , fol 108a, gdje sc potpisao sn Mustafa b. Mu hammed, prusaki kadija.

17

tac;ta and his diploma work (igizat-nime) show that M~~afi. Pruak: was in, .the first- place an e."tpert in the field of the Prophet's Hadith:

His work Ar-raQ.I li al-Murta4a, which is in a way a supplement to .the book. AI~hadi li al-Muhtadi bo Mul).ammad b. Abr ai al-Magri-bi at-Tlimsiinr, discusses 112 topics about virtues originating from the Prophet's Sunnah, the news transmitted by the firs t an the second gene- rations of Muslims, ma..xims and the statements from t he Torah. It was ~ defined by its author, Mu~~afii Pruak, as a pure Hadith work. He wrote it with the purpose to be . .. in the Hereafter in the company of the experts of the Hadith. His teacher who taught him several dis-, cipli.Iies from ti:ie. field of Islamic scij;:nce conferred onto him, confor:-mably to the educational system of the time, the diploma (igiizat-niime) whlcli entitled him to the rank of a muhaddith (an expert of the Ha-dith science).

Mu~tafii Pruak deserved it by his work and writing. The style . of his writing and the way in which he expresses his thoughts are cha-racterized by the explicitness of the sentence structure similar to that of the Prophet's Hadith.

~~are01 ~er~

TRAKTAT O UCENJU ISL~SKIH FRAKCIJA OD MUHAMEDA IBN PIRA 'ALI EL-BERGILIJA

Do nazad nekoliko godina kod nas se nije posveivala posebna panja prouavanju islamskih frakcija, njihovog djelovanja i uenja. Postoji nekoliko kraih radova i osvrta na pojedine frakcije ili leti-

mian osvrt na vie njih, ali to nije ni blizu onoga to jedan obrazo-van italac treba da zna o tom vanom podruju islamske nauke. U posljednje dvije godine revija Islamska misao je objavila vie pri-jevoda i originalnim radova iz tog podruja. Tako smo se, izmeu ostalog, susreli sa razmatranjima razvoja i uenja islamskih frakcija od najpoznatijeg hereziogrnfa Ebu Mensura 'Abdul-Kahira el-Bagda-dija i cjelovitim djelom Fahrudina er-Razija El-'Itikadatu fireki-1-mu-slimin ve-1-murikinu. T

l

druge strane hamzevijskog pokreta, uskoro e se, vjerujemo, dati ocje-na i ovog pitanja to e biti od velikog znaaja za ovu granu islamske nauke. (Dr Mubamed Hadijahi, Hamzevijska sekta i njen osniva Hamza Bonjak, Zivot, Sarajevo XXV/1976, br. l , str. 79-91).

Sve islamske frakcije, u osnovi, su pokuale islamskoj misli dati jedan novi ali neoriginalni pristup i tumaenje, shodno svojim tenjama, slobodi i neodgovornosti, zbog ega su nazivane pogrdnim i poniavajuim imenom ehlu-1-ehvai ve-1-bide'i (poklonici strasti i revi-zionizma). Nisu se libili prelaziti granice zdravog umovanja izno-sei u svome uenju i ono to je suprotno slovu Kur'ana i Sunneta, ata1."Ujui na linost Poslanika i na njegovu misiju . Moda osnivai pojedinih frakcija nisu imali takve daleke namjere, meutim njihovi nasljednici nisu potovali svetost Is tine, u to se moemo uvjeriti, recimo, prouavanjem iijskog krila zejdija. Tu se da vidjeti u~jerenost i principijelnost njegovog osnivaa, Zejda b .'Alija b. HuseJna, ali i kasnija ekstremnost njegovih nasljednika. Takav je sluaj, uglav-nom, i sa drugim frakcijama.

Najpoznatiji islamski autori teti su se bavili prouavanjem islam-skih frakcija, to je razumljivo, jer je frakcionatvo razdira lo islam-sko druhro i prijetilo izopaenjem vjerovanja irokih muslimanskih masa. Na temu Odbrana islamskog uenja od frakcionaa, njihovog uenja, tendencija i podvala napisano je vie kapitalnih djela, trak-tata i studija, u kojima se pokualo djelimino ili potpuno istraiti uzroke i posljedice takvog negativnog djelovanja unutar islama. Od tih djela svakako je vrijedno spomenuti >>MekaW.tu-1-islamijjin od El--E'arija, >>El-Mekalat od El-Maturdija, Reddun ehli-1-ehvai ve-1-bi-de'i od Et-Taraifija, El-tnilelu ve-n-nihalu od Ebu-1-Muzafera el-Bag-dadija, zatim >>EI-Fisal od Ibni Hazma, >>El-arau ve-d-dijane od En--Nevbahtija itd. (Ibn 'Asakir, Tebjinu kezibi-1-mufteri , Damask, 1347. h. str. 20). Pristupi su bili razliiti sa istim ciljem, da se odbrani iz-\"Ornost islamskog uenja od ekstremnih ljudi , fanatika i meetara ra-

zliitih pobuda i namjera. Fazlur Rahman je doao do zakljuka, na osnovu ozbiljnih is-

traivanja, da je haridije pogreno nazivati sektom, drei to odve strogim i rigoroznim, da bi odmah nakon te konstatacije istakao >>da su oni, bezobzirnou koju su pokazali upotrijebivi oruje protiv za-jedinice, sami sebe izopaili iz ire zajednice; ali u njihovoj doktrini nema nieg to bi nuno dovelo do samoekskomunikacije. (Duh Isla-ma, Beograd, 1983, str. 38). Slinu toleranciju gaji i Husejn Nasrt pre-ma iijama. Fazlur Rahman, meutim, u iijskoj doktrini vidi jednu vanu izmu u islamuu. Za razliku od haridije, iije su tokom vjekova razvijali doktrinu o Boijem pravu, kako u odnosu na vjeru tako i u odnosu na politiki ivot, koje je nespojivo sa samim duhom idme.

smrtnost. Zagovarali su mnogobrojne nesporazume i nemogue stvari (hulu!, tenasuh, red'at, tekijju) koje se nisu mogle uskladiti niti po-miriti sa originalnim islamskim uenjem. Haridije su, vodei neprija-teljstva prema svim muslimanima, posebno prema Aliji i Umajadima, proglaavali otpadnicima od islama sve one koji nisu haridije, zatim tvrdili da je u kur'anski kodeks ubaeno poglavlje Jusufu, da je ve-

ina Poslanikovih izreka izmiljenja i sl. Mu'tezilije su se pojavile u prvoj polovini drugog stoljea po

hidri. Imali su tendenciju naglog irenja, mada u poetku tajno, da bi u doba halife Me'muna inili razna zlodjela u cilju nasilnog provo-

enja svoje doktrine i uenja. Njihovom nastojanju su se suprotstavi-li vrhunski autoriteti tog doba, o emu govore mnogobrojna djela i rasprave. Mu'tezilijska krutost, nepopustljivost i energinost u zago-varanju racionalnog metoda na tetu tradicije, u pojedinim razdoblji-ma, ila je do pravog bezumlja. To je bio svojevrstan izazov za ehli sunnet, da su se morali uhvatiti u kotac sa njihovim nastojanjima, to je dovelo do niza problema tetnih prije svega po islam i islamsku nauku. Vie autora mu'teziliJama Zlahvaljuje nastanak "llmul-kelama, koritenje filozofskih problema u ovoj nauci i obogaivanje islamskih znanosti onim pitanjima koja se do tada nisu pojavljivala.

Murdije (kraj I stoljea po hidri) su bili vrlo irokogrudni pre-ma grijenicima i skloni odgaanju odgovornosti za poinjene prekr-aje. Drali su vanim jeziku izjavu kao svojevrstan dokaz pripad-nosti islamu. Obzirom da su bili nezainteresirani za dogaanja na po-

litikom planu, kao i debrije, halife su ih putali na miru i tolerisali njihovo otvoreno krenje islama.

Kaderije ovjeka proglaavaju stvoriteljem njegovih djela, potpu-no slobodnim u svom djelovanju na koje nema uticaja nikakav vanj-ski uzrok, ak ni Bog. U drugu krajnost idu debrije za svoje grijehe

okrivljujui drugoga, tvrdei da se zbog vlastite nemoi nisu u stanju suprostaviti van,iskiro mracima te zato nee biti odgovorni za svoja djela.

Savremene islamske frakcije babije i behaije su u svom progra-mu imale ruenj e islama i predstavljanje njegovog uenja u krivom svjetlu, to je dovelo do toga da ih i neislamski autori proglaavaju nemuslimanima, kranskom sektom "bahai itd. Kadijanije i ahme-dije su ile slinim putem kao i prethodne dvije frakcije, sluei ko-lonijalnim silama u porobljavanju, eksploataciji i iscrpljivanju islanl-skih naroda to je dovelo do toga da su ih kasnije, po povlaenju nji-hovih mecena, mnoge drave stavile van zakona, a brojna islamska ud-ruenja, organizacije i naunici proglasili nemuslimanima.

Muhamed b.Pir 'Ali el-Bergili (929-981 / 1523-1573) pisac djela o islamskim frakcijama Tuhfetu-1-musteridin fi bejani mezahibi fi-reki-1-muslimin je roen u Balikasri. Bio je znaajan islamski autori-tet u zemljama pod turskom upravom. Njegova ortodoksnost, istaknu-ta u brojnim djelima, obezbijedila mu je znaajno mjesto u islamskoj nauci sve do dananjeg dana. Koliko je i na naim prostorima bio pri-sutan dovoljno svjedoe brojna djela i rukopisi koji se uvaju u raz. nim bibliotekama irom Jugoslavije. Do danas je jedno njegovo djelo

21

Wasiyyetnamacr prevedeno i objavljeno na naem jeziku, na to uka-zuje mr Nijaz Sukri (Zbornik radova Islamskog teolokog fakulteta . u Sarajevu, 1/ 1982, str. 117), dok je Salih Trako tome posvetio iru raspravu pod naslovom Serhi Wasiyetname sa prevodom na srpsko-hrvatski jezik u Analima GH biblioteke u Sarajevu (V-VI, str. 117--127). Coli Mustafa iz Jajca je preveo Et-tarikati muhamm edijje, djelo koje pripada El-Bergiliju, a njegovo tree djelo donosimo u na-stavl"U ovoga rada.

Prof. Kasim Dobraa izraava sumnju da Tuhfetu-1-musteri-din ... pripada El-Bergiliju, zbog stila kojim j e pisano (Katalog arap-skih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963, I, str. 406). Meutim, takvoj sumnji nema mjesta, jer vie svje tskih autora ga pripisuju El-Bergiliju (Brockelmann, II, 584; Ismail paa, 11252; Katalog glav-ne vakufske biblioteke u Bagdadu, II, 537. itd.).

El-Bergilijevo djelo Tuhfetu-1-musteridin . .. , po kome smo sa-inili naredni prevod na na jezik nalazi se u jednom kodeksu od etiri rukopisa u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu pod br. R-2268. Sva djela u kodeksu su iz dogmatike, L. 79, 20 X 15, u konom pO\ezu sa preklopom, ukrasnim rozetama i ugaonim a rabeskama flo-ralnih motiva, djelimino oteenim. Djelo pod br. l. u kodeksu je Bahru-1-ke1ama od En-Nesefija (L. 1-33); pod br . 2. Te111isu-1-kifaje fi-1-hidaje od Es-Sabunija (L. 33-64); pod br. 3. Tuhf etu-1-musteri-din f i bejani mezahibi fireki-l-mus1imin od El-Bergilija (L. 66-72) i pod br. 4. Risaletun fi fedai1i eh1u-s-sum1e ve-1-dema'a ve mezhebu-hum od nepoznatog pisca (L. 73- 79).

Rukopis pod br. 3. u kodeksu ima sljedea obiljej a: p isan je jednostavnim nesh-talikom na bijelom, debljem i dobro ouvanom pa-piru, crnom tintom; na nekoliko mjesta, neznatno vlagom zaprljano, to ne smeta itanju; ima vlastitu folijaciju; istaknutije rijei, poeci novih poglavlja, nazivi frakcija, redni brojevi i interpunkcija pisani crvenom tintom. Prepis datira iz 1112. po h. od nepoznatog prepis i-

vaa. U ovom djelu je El-Bergili na vrlo vjet nain dao presjek ue

nja islamskih frakcija, njihovih imena i broj, ponegdje bez nunih objanjenja, to nas je prisililo da damo neke biljeke radi bolje ra-zumljivosti samog teksta.

Prevod djela: Fol. 66b

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Hvala Allahu, koji nam je pokazao istinu 1s tmom i uputio nas

da je slijedimo, i ukazao nam da je krivi put - zabluda, podarivi zatitu od nje. Neka je blagoslov i mir na Njegovog Poslanika i pri-jatelja, odabranog Muhameda. Onaj ko njega bude slijedio j e prista-lica njegovog puta i (lan) Zajednice (muslimana), eljan da umre ka da mu smrt doe kao musliman. Blagoslov i mir na Poslanikovu ple-menitu porodicu i njegove potovane drugove, a o naj ko ih bude volio

22

uiivae sigurnost i zatitu i bie proivljen na buduem svijetu u dru-tvu najodabranijih vjernika.

Potom, Ovo je kratki traktat u kome je izloeno uenje (vjernih) pri-

padnika Poslanikovog puta i puta njegovih drugova, neka je Allah sa njima zadovoljan, i o njihovom vjerovanju, kao i izlaganje uenja is-lamskih frakcija pod naslovom:

TUHFETU-L-MUSTERSIDIN FI BEJANI MEZAHIBI FIREKI-L-MUSLLMIN (Poklon tragaocima istine o tumaenju uenja islamskih frakcija).

Na pravi put upuuje uzvieni Allah, Gospodar svjetova! Prenosi se Poslanikova izreka:

Pocijepae se moji sljedbenici na sedamdeset i tri krila, zbog ega e svi biti kanjeni vatrom, osim jednog. Krilo spasa su prista-lice Vjerovjesnikovog puta i Zajednice, te e u dennet, a svi ostali e u dehennem!1)

Da nas Bog sauva ognjene vatre u koju e upasti poklonici no-votar ija i frakcionatva . Svaka frakcija ima svoje uenje i vjerovanje

razliito 'Od uenja i vjerovanja drugih fmkcija. Fol. 67a

Sto se tie uenja i vjerovanja pripadnika tradicije (sunne) ono se ogleda u sljedeem:

Dunost je vjerovati da je svijet nastao i da je on neto drugo, a ne Bog. Dolmz nastalosti svijeta je u njegovom neprekidnom mijenja-nju iz sata u sat, iz t rena u tren. Sve ono to se mijenja je nastalo, pa p rem a tome, i svijet je nastao. Kada se utvrdi nastalost svijeta, nuno je, potom, utvrditi postojanje njegovog Stvoritelja, a to moe biti samo Allah, jedan i jedini, ivi, postojani, vjeni, moni, sveznani, koji sve uje i vidi, koj i govori i Svoju volju ima, kome nije nita

slino. On nikoga nije rodio, niti je roen i niko Mu nije ravan. Nije l) Naunici koji su se bavili prouavanjem islamskih frakcija kori-

stili su i pozivali se na ovu Poslanikovu izreku, posveujui joj znaajnu panju.

E-Sehrestani (Ebu-el-Feth Muhammed b. 'Abdulkerim b. Ebu Beke Ahmed, 479-548/ 1086-1153) u svom poznatom djelu o frakcijama El-milelu ve-n-nihal ne ulazi u ocjenu vjerodostojnosti spomenutog hadisa nego ga navodi, kao i neke druge, koji potvruju da e biti ljudi sa razliitim sklo-nostima , ali da e pravi njegovi sljedbenici ostati dosljedni uenju islama i sloni na istinu. Autor je na stanovitu da je mogue da bude samo jedna grupa, meu svim islamskim frakcijama, pravovjcrna dok su ostale djeli-

mino ili potpuno odstupile od izvornog islamskog uenja. (Vidi: E-Sehres-tani, El-milelu ve-n-nihal, Bejrut, 1980, l , str. 13.)

Suprotno E-Sehrestanijevom stavu da e Od sedamdesettri frakcije biti samo jedna spasena Fazlur Rahman istie vlastiti dojam da su veina njih pravne i teoloke kole pozivajui se na identine stavove Goldzihera i dr. (Vidi: Fazlur Rahman, Duh islama, Beograd, 1983, str. 235.)

Hadise o frakcionatvu meu muslimanima u ~iitim ve~j!UDa do-nose najpoznatiji i najautoritetniji sakupljai Poslnmkoye tradiCIJe, k~o: Buharija, Muslim, Ebu Davud, Tirmizija, Hiikim, lbnu Htbban, TaberaniJB, lbnu 'Adijj i El-Hatib.

23

J

tjelesan, ni supstancija ni akcident, opisan je Svojim lirum opisom, ima najljepa imena i najuzvienije atribute, vjean je po Sebi, a Nje- . god atributi su neodvojivi od Njegovog Bia. Govor Mu je atril?ut kao to su i ivot, vjenost, mo, znanje, mudrost, sluh, vid, mo stvara-nja i opskrbljivanja. Njegovi atributi nisu uporedivi sa atributima )ju- . di kao to ni Njegovo Bie nije primjerno biima stvorenja.2)' . ,

Vjerujemo da j e Kur'an Njegov govor, vjean j e, nije nastao. Ko kae da je Kur'an stvoren, taj je novator, izgubljeni i zalutali ne~ vjernik.3)

. Vjerujemo da je i dobro i zlo po Njegovoj odredbi, stvaranju i moi. On ini to eli i vlada kako hoe. On ne odgovara nikome za ono to uini, niti ko drugi, osim Njega, moe stvarati. On ostavlja u zabludi koga hoe.4)

Vjerujemo u nejasne ajete (muteabihat) izbjegavajui njihova tumaenja, niti se raspitujui o njihovim smislovima, kao to je to uinio neki ovjek pitajui imama Ahmeda b .Hanbela (neka je Allah sa njim zadovoljan), o istivau - Bojem gospodarenju Ara-, pa je on odgovorio: Istiva' j e utvren, vjerovati u to je dunost, nain je nepoznat, a pitanja (na tu temu) su novotarija.5)

Fol. 67b

Mi drimo istinom slanje poslanika od Allaha. Is ti,na je ono to je objaYljeno (naem) Vjerovjesniku i istina j e sve ono to su p o-

2) Bog se ni sa im ne moe uporeivati , ni po Biu ni po atributima. Kod mnogih autoriteta to je bogohulno. Or todoksni vjernici su na stanovitu da su Boiji atributi vjeni kao i Njegovo bie mada se ovog stava neke fra.kcionake kole ne dre. Takoe je trajala rasprava, da li su atributi

Bie, odvojeni od Bia, ni Bie a ni neto izvan Bia. Mu'tezilijsko-kade-rijska kola negira vjenost atributa govora, vida, sluha, znanja i sl. Islam-ska frakcija antropomorfista (muebbhija) kau da Bog ima lice (vedh) i oko ('ajn) slino ljudskim organima. Kada govore o Boijoj ruci (Jedullah) t\'rde da je slina ljudskoj ruci, sa akom i prstima. Frakcija sifatijja kae da Bog ima lice i oko i da su to Njegovi atributi. (Vidi: Ebu Mensur 'Abdul Kahir el-Bagdadi, Usulu-d-din, bez godine i mjesta izdavanja, str. 109.)

3) Boiji govor je vjeno Njegovo svojstvo. Kur'an je Njegov govor. Kerramijska frakcija tvrdi da je Boij i govor Njegova mo, pa kad neto za!eli _kazati, rije nastane 1;1 _Nje!Jl_u .. Slin~ tvrde kaderi je i mu'tezilije. (Kav. IZVOr, str. 106. Takoe Vldi: Es-se.Jh Hafiz b. Ahmed Hakemi. El-'a kai-du-1-islamijje 'akidetu ehli-s-sunne ve-1-dema'a; bez mjesta i godine izda-vanja, str. 29.)

4) On upuuje na pravi put, spaava i uva od zabluda koga hoe iz SVOJ_e _dobrot~. 1!- naput~, u zabl~di ostavlja i u kunje baca koga hoe po SvOJO) pravd_i, Jer ~ Nj~gova djela nisu nita drugo nego slobodno raspo-laganJe s o~ to Je NJegoyo aps~lutno vlasnitvo, u kome On rasoolae

ona~o kake;> Je znao u. bespoc~tnosti, sve to e u budue biti i to e Nje-gov! _rob?Vi prema udjelu _syoJe. _slob~dne volje, a ne. pod pres ijom i silom; raditi, bil9 to P.okornost ih gnJeenJe, bezvJerstvo ili vjerovanje. (Hasan ~~r~ Prucak, Dzennetske bae o temeljima vjerovanja, Sarajevo, 1979, str.

5) Syi islamski velikani misli i nauke su na stanovitu da je istiva' nepoznat 1 .da na t~ tf?mu ':'e ~reba voditi ~aspr!l:ve obzirom da je ovaj pro-blem _pretezak_ za cc;>vJe!rn J nJegov um. DJskuSJJa o l stivau je bid'a (no-VOtariJa), a sv1 zaklJUCI na tu temu proizvoljni. Zato se, vele, treba drati kur'anskog uputstva:. Mi vjerujemo u njih, sve je od naeg Gospodara. (Kur'an: III, 7.) MJ u Allaha vjerujemo a ti budi svjedok da smo Mu posluni. (Kur'an: III, 52). '

slanici prenijeli od Boga kao: kazna i nagrada u grobu, postavljanje pitanja od Munkira i Nekira, proivljenje iz groba, iskuenje, sakup-ljanje, . polaganje .rauna, tezulja djela, zagovornitvo, knjige djela, most, dehennem ~ kazna onima koji zapadnu u njega, dennet i na-

graivanje onih koji tu uu; sve je to, bez izuzetka, istina, tano i izvorno, bez sumnje. Ovo su samo neke istine koje vjeruju pripadnici tradicije.6)

Ovdje neemo spomenuti uenja i vjerovanja svih frakcija. Zbog toga, ko eli da se ire i potpunije upozna sa njihovim uenjem, moe se obratiti na djelo El-milelu ve-n-nihalu7) u kome se iznose sva frak-cijska uenja i vjerovanja.

Nakon gore navedenog, ovdje emo navesti, ako Bog da, nazive muslimanskih heterodoksnih frakcija, formalno vezanih za eri'at, i ne-ka njihova uenja o osnovnim pitanjima vjere.

Postoji est glavnih muslimanskih frakcija u ijem uepju se nalaze elementi heterodoksije: debrije, kaderije, kerramije, mu'attali-je, rafidije i nevasibije.a)

Sto se tie debrija, oni nijeu slobodu ljudske djelotvornosti i u tom smislu kau: ovjek ne djela, niti ima mogunost izbora u pobonim ili grijenim radnjama i samozaradi, njegova sloboda je slina lebdeem liu sa drvea. Dalje nastavljaju: ovjek je isprian za svoje prekraje i nee imati prijekora za to. Ovakva njihova rezona-vanja su naklapanja, kako se to vidi iz rijei Uzvienog: (To e im biti) kao nagrada za ono to su uinili.9) Kao i iz Njegovih rijei: >> pa ko hoe-neka vjeruje, a ko hoe-neka ne vjeruje!u10)

Kaderije kau: Allah nije Stvoritelj ljudskih djela, nego ovjek stvara svoja djela i nije ovisan u sticanju opskrbe, niti u pokoravanju. Njihova stanovita su neispravna na osnovu rijei Uzvienog:

Allah stvara i vas i ono to napravite.

Foi. 68a

Kerramije ue da je Bog antropomorfan stvorenjima i zagova-raju Mu tjelesnost i supstancionalnost: pripisuju Mu dvije ruke i dvi-je noge sline naim rukama i nogama, da ima stas slian naem i da je ovisan o mjestu i vremenu. Uzvieni j e Allah daleko od onoga to Mu oni govore, visoko od izmiljotina silnika koji nijeu Njegove rijei: - Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi.'2)

Mu'attalije su ona frakcija koja liava Boga svih a~ributa (ta'til) , pa Mu npr. nijeu vjenost, linost (hej-et), mo, volju, sluh, vid i ostale boanske i gospodarske atribute.

Nevasibije optuuju Aliju da je poinio nevjerstvo _ i dre oba-,ezom voenje neprijateljstva protiv njega. Vjerovjesnikove dr_ugove ne dre muslimanima, osim Ebu Bekra i Omera (neka je Allah sa njima zadovoljan), kleveui ih i negirajui rijei Boije:

Reci: - Ne traim za OVO nikakvu drugu nagradu od vas, osim panje rodbinske. 13)

Rafidije vrijeaju i kleveu Ebu Belua i Omera (neka je Allah sa njima zadovoljan), ne iskazujui naklonost ni prema jednom dru-gom ashabu, osim Alije. Jedni zagovaraju fatalizam (debr), dok su drugi otili dotle da su odreivali Muhamedu a.s. partnera u poslan-stm, na taj nain nijeui rijei Uzvienog:

Muhamed nije roditelj ni jednom od vaih ljudi, nego je Alla-ho\ poslanik i posljednji vjerovjesnik.14)

Isto tako, (rafidije) nijeu i sljedee Poslanikove izreke upuene na Aliju i Omera:

Ti kod mene zauzima mjesto kakvo je zauzimao Harun kod Musa-a, s tom razlikom, to iza mene nema vie poslanika.

>>Kad bi neko poslije mene bio vjerovjesnik, to bi bio Omer. sa kojim bi se zavr ilo poslanstvo.

Poto je zavreno vjerovjesni tvo sa Muhamedom a.s. i hilafet je zavren sa Alijom r.a.

Fol. 68b

Imami 'Azam kae da svaka od spomenutih frakcija ima svojih dvanaest krila, to u zbiru iznosi sedamdeset i dvije frakcije. Meu sobom se razlikuju u uenju i drugim novotarijama.

I - Kaderijska frakcija1s) Kaderijska frakcija se pocijepala na dvanaest s ljedbi to:

- ----

12) Kur'an; XLII, ll. 13) Kur'an: XLII, 23. ll) Kur'an: XXXII, 40 . .

1~) Au~or ~od. nazivom :kaderij~ govori o dvije srodne frakcije: o ~den]ama 1 mu.tezih.Jama. VIe Istraivaa ih poistovjeuje to je i ovdje VJerovatno, sluaJ . ' '

26

l - Vasilije koji ue da se vjerniku-poiniocu velikog grijeha, npr. prostitucije, konzumiranja alkoholnih pia i krae, ne moe rei da je vjernik, jer osloviti nekoga vjernikom je odlika, a grijenik ne-ma pravo na to.

2 - Huzejlije nijeu vjeni boravak u dennetu vjernicima i vjeni boravak u dehennemu onima koji ne vjeruju.

3 - Aslehije zagovaraju Boiju obaveznost preusmjeravanja lju-di. Tvrde da nije doputeno da Bog nekoga ostavi na krivom putu,

ime negiraju rijei Uzvienog: Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put uka-

zuje onome kome hoe.16) Takoe kau da je Bog bio obavezan da alje vjerovjesnike. 4 - Mu'ammerije ue da je Allah Stvoritelj tijela, a potom sva-

ki organizam postaje stvoritelj

!

Fol. 69a 9 - Ruvejdije smatraju da se nedozvoljena hrana (haram) ne

ubraja u Boiju opskrbu (rizk) i kau: Ko pojede neto nedozvoljeno (eklu-1-haram) pojeo je ono to mu Bog nije propisao svojom opskr-bom. Oni smatraju da je Opskrba samo ono to je u linom vlas-nitvu.22)

10 - 23) ll - 'Avdije ne doputaju ulazak u dennet nepokornom jer j e

za tu poast uslov napor. Dalje kau: Ulazak u dennet je nadoknada za poslunost i podnoenje iskuenja. Negiraju onosvjetsku vagu ljud-skih djela (mizan) i zagovornitvo (efa 'a).

12 - Hajatije tvrde da za neispunjene obaveze ne slijedi kazna, jer izvriti ugovorenu obavezu nije stroga dunost, ime negiraju Bo-ije rijei:

I ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu zaista odgovara-ti! J~) I Njegove rijei:

"J ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenoq~ oba-,ezali ... 23)

II - Debarijska frakcija26) Debrijska frakcija se razdijelila na dvanaest sljedbi i to: l - Mustarije koji vjeruju da ovjek ne djela prema svom vla-

stitom izboru, ni u smjeru dobra ni u smjeru grijeha, kojom tvrdnjom nijeu rijei Uzvienog:

U njegovu (ovjekovu) korist je dobro koje uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi.2i)

2 - 'Adzije kau da je ovjek nemoan da se suprostavi Bo-ijim zahtjevima i potinjavanju. Oni nijeu ajet:

Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih.

3 - Mefru'ije vjeruju da je Bog odjednom stvorio sva stvore-nja, nakon ega vie nije stvarao, nego se stvorena bia i egzistenti pojavljuju (redosljedom) svakog dana, sata i trena, postepeno.

4 - Neddarije kau da e djeca bezvjernika neminovno u de. hennem, a djeca vjernika u dennet. Takoe kau, da pripadnici tra dicije nee imati izlaza jer sumnjaju u Boiju odredbu.

Fol. 69b S - Keslije kau da e ovjek biti nagraen odgovarajuim ran

gom u dennetu, na to, u negativnom smislu, ne utjee njegova lije nost, a ni njegov trud, u pozitivnom smislu. Nagrada i kazna nisu u vezi sa pobonou ili grijeenjem, vele oni, niti e ovjek biti oteen, niti bilo ta umanjeno zbog poinjenih prekraja, a ni poveano sa

pobonou. Ovim su zanijekali ajet: Ko ini dobro, u svoju korist ini, a ko radi zlo, na svoju te

tu radi.29) Takoe nijeu i sljedei ajet: A da li Mi kanjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalni-

ka?!30) 6 - Sabikije ue da je srea i nesrea propisana od praiskona,

po zasluzi svake jedinke ponaosob; srean e biti onaj ko ju je stekao u praiskonu i nee je umanjiti vrenje grijeha, a nesrean je onaj ko je bio nesrean u praiskonu, zbog ega mu nita nee koristiti dobra djela. Prema tome, i dobar ovjek i grijenik su jednaki, ime nijeu

rijei Uzvienog Boga: Misle li oni koji ine zla djela da emo s njima postupiti jed-

nako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti is ti? Kako loe rasuuju! u31)

7 - Debnije oslobaaju ovjeka, koji se uspeo na rang sve ~ ljubavi prema Bogu, od vjerskih dunosti kao to su: post, namaz 1 dr.

8 - Havfije oslobaaju vjernike od straha. prema Bogu, je~. sve prijetnje koje je spomenuo u Kur'anu su predv1lene za one kOJI ne vjeruju.

9 - Tefkirije vjeruju da je onaj ko je s tekao znanje postao Orunik nauke i skrbnik njen, nakon ega se sa njega diu obaveze pokornosti i bogobojaznosti, ljudi su duni da mu sve elje ispunja-vaju, suvlasnik je u njihovoj imovini, a onaj ko bi povratio ono to je on uzeo iz njihova imetka tretiran bi bio kao nasilnik. Takvim sta vovima nijeu ajete Boije:

A Allaha se boje od robova Njegovih-ueni.J!) Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain.JJ)

29) Kur'an: XLI, 46. JO) Kur'an: XXXIV, 17. JI) Kur'an: XLV, 21. 32) Kur'an: XXXV, 28. JJ) Kur'an: II, 188.

29

Oni koji bez ikakVa prava j edu imetak siroadi- - -doista jedu ono to e ih u vatru dovesti i oni e u ognju gor iti.34) - -- -

10 - -Hasbije su bliski tetkirijama (kau da Je ovaj sVijet za-jedniko vlasnitvo svih ljudi . i niko nikome nema pravo nita uskra- . titi ako neko hoe neto da ima, cime nijeu rijei Boije: . . -

Ne jedite imovinu jedni drugih na nedoputen nain.11f Fol. 70a ll - Munkerije kau: Kada se sjeti Allaha uz Njegovo ime vie

ne spominji niije, niti blizu Njegovog imena, jer to nije doputeno. Oni smatraju neispravnim zajedniko izgovaranje dva ehadeta36) koje vjernici zajedno izgovaraju: Nema boga osim Njega (Allaha), a Mu-hamed je Allahov poslanik! ' -

12 - Mebanije kau: Raditi po Kur'anu nije obaveza, niti Boiji govor obavezuje na bilo to, jedina je dunost slijediti pobude srca zato to je srce jedini zakonodavac. Bog ih unitio zbog onoga to go-vore. --~

III - Kerramijska frakcija37) Ova frakcija u sebi okuplja dvanaest sljedbi i to: l - Muebbihije uporeuju Stvoritelja sa stvorenjima pa ga opi-

suju sa glavom, ustima, rukama, nogama i ljudskom naravi. Takvim uenjem negiraju ajet:

Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi.38) 2 - Mudessimije tvrde da Bog ima tijelo. Ortodoksni musli-

mani kau: Tijelo je sastavljeno od (najmanje) dva elementa, to je nedopustivo rei za Boga. On je uzvien i neovisan od toga .

... ~ ~ 3 - Haddije tvrde da Bog ima mjesto i vele da se smjestio na

Aru . Njihov stav je potpuno nast ran obzirom da su Bogu pripisali ono to je svojstveno ljudima jer j e Njega nemogue uporeivati sa

34) Kur'an: IV, 10. ll) Kur'an: II, 188. 36) Dva ehadeta: Ehedu en lailahe illallah ve uhedu enne Mu-

hammeden 'abduhu ve resuluhu, su uslov ulaska u islam . .. Uslov valja-nosti prvog je izjava drugog. Poslanikove izreke o dva ehadeta su brojne,

izmeu kojih navodimo sljedeu: Islam je sagraen na pet principa: oitovanju da nema drugog boga

osim Allaha i da je Muhammed Boiji poslanik .. . (Muhammed b. Isma'il el-Buhari, Sahihu-1-Buhari, bez mjesta izd., 1953, I. str. 9).

37) Kerralnije su sljedbenici Ebu 'Abdullah b. Muhammeda b. Kerra-ma. Podruje njegovog djelovanja i uticaja je Nejsabur, mada se u izvo-rima navodi da je due vremena boravio u Mekki i Samu. Umro je u Je-rusalimu 255. god. po hidru. Meu n jegovim pristalicama je bilo dosta umjerenih, uenih i ortodoksnih ljudi, od kojih se posebno istie Ebu Ja'kub Ishak b. Mahmi el-Va'iz (um. 383. h.), islamski misionar i naunik. Njegov rad na planu irenja islama je bio plodan tako da je njegovom zaslugom u islam ulo preko pet hiljada obraenika.

Glavni stavovi Ibnu Kerrama su: Bog je gore; On je na Aru; On je materija itd. (E-Sehrestani, nav. djelo, 11108-113).

38) Kur'an: XLII, ll.

onim to je stvorio, kako je i potvrdio da niko nije kao One, niti ima slinog Sebi, ni po Biu ni po atributima.

4 - Halulije vjeruju da je Allah ljepota u lijepim likovima. Zbog ovakvog vjerovanja oni su nevjernici. Allah ih prokleo zbog ono-ga to vjeruju.39)

5 - Sakije kau da nije nikome dozvoljeno rei: On je poko-ran adekvatno svojoj pokornosti! Takoe, nije doputeno rei: On je grijenik po svojim prekrajima jer se tako moe previdjeti pravo sta nje (hal), pa da lijepo postane runo, a runo lijepo.

6 - Muderredije kau: Iman je sama rije oitovanja koja nije uslovljena vjerovanjem. Takvim uenje su zanijekali rijei Uzvienog:

Ima ljudi koji govore: Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet! -a oni nisu vjernici.40)

Fol. 70b 7 - Vehlije istiu: Covjeku je uskraena spoznaja Boga i niko

Ga ne moe spoznati pravom spoznajom. Ehli-sunnet kae, shodno aje tu:

Oni ne poznaju Allaha kako treba41) potvrujui mogunost spoznaje. Vehlije ne mogu imati pravu spoznaju, a mu'mini Ga spo-znavaju pravom spoznajom i dozvoljava im se da to postignu kako treba.

8 - 'Amdije smatraju da vjernik koji poini grijeh nee biti za njeg kanjen, jer to nije namjerno

IV - Mu'attaJJjska frakcija4Z) Ova frakcija se pocijela na dvanaest sljedbi i to: i - Die7unije doputaju pobunu pmtiv nepravednog vladara.43) 2 - Mahlukije kau da je Kur'an stvoreni' Allahov govor.44) 3 - Lafzije kau: Rije i onaj koji je izgovori su jedno, nije

stvorena kao to ni ovjekovo itanje (rijei) nije stvoreno. Time ni-jeu rijei Boije:

Kad Allah stvara i vas i ono to napravite.45) Tradicionalisti vele: Citanje, izgovaranje, p isanje i pamenje

(Kur'ana) - sve je to stvoreno, a itano, napisano i upamena nije stvoreno - to je neto drugo.

Fol. 7la

4 - Vakifije ue da su Boiji atributi stvoreni izuzev vol je, mo-i, znanja i stvaranja koji su vjeni.

5 - 46) 6 - Varidije vjeruju ela vjernik (ni u kojem sluaju) nee gor

jeti u ognju, niti se kur'anske prijetnje odnose na vjernike nego n a one koji to nisu . Onaj ko ue u dehennem, vele oni, iz njeg vie nee nikada izii.

7 - Sljedba koja ne vjeruje u postojanje iskuenja u grobu i pitanja od strane dva meleka, Munkira i Nekira.4i)

8 - Veznije negiraju vagu djela na Sudnjem danu i tvrde da mjerenja ljudskih djela uope nee biti. Smatraju da je mizan (vaga), koju Kur'an spominje, aluzija na pravdu, a o uspostavljanju nekakve tezulje djela nema ni govora.

42) Ova frakcij a eli da zatiti svoju ideju o savrenoj Boijoj trans-cedenciji, zbog toga svemu prilaze racionalnim sredstvima i metodom, po-

riui postojanje Boijih atributa. Oni kau da je Bog apsolutno sutastvo, status absolutus bez vjenih imena i atributa, jer to Mu pripisivati vodi u politeizam (irk). Zbog toga su dobili naziv mu'atalije jer liav(1.ju Boga svakog sadraja. Ovim imenom se, slobodno, mogu nazvati mnoge mu'tezi !ijske i kaderijske sljedbe . ..

43) Faruddin er-Razi ovu mu'atalijsku sljedbu ubraja u debrijske sljedbe i veli: Sljedbenici Dehma b. Safvana iz Tirmiza. Tvrdio je da

ovjek nema nikakve moi... (ErRazi, El-i'tikadatu fireki-1-muslimin ve-1--musrikin, Bejrut, 1982, str. 68).

44) Jedno od tekih pitanja u akaidu je rasprava o kelamullahu. Ima miljenja da je 'ilmul-kelam dobio naziv zbog brojnih rasprava o govoru. Ova sljedba se slae da Bog govori, ali u tumaenju toga zapada u nepo-vratnu greku, jer Njegov atribut govora svrstava u nastale atribute. Mu'te-zilije misle da je Boiji govor nastao i da Kur'an nije vjean zbog toga sto je govor nuno sastavljen od glasova, to nije Njegovo svojstvo i ne opstoji uz Njega . .. E'arije i maturidije se suprotstavljaju gornjim stavo-vima, u raspravu unosei stav o dvije vrste govora: duhovnom - negla-sovnorn govoru (elkeiamun-nefs) koji je vjean i o glasovnom govoru koji je nastao . . .

45) Kur'an: XXXVII, 96. 46) I na ovom mjestu j e prepisiva ispustio jednu mu'atalijsku sijed

bu. 47) Ovoj sljedbi autor ne spominje naziv ili ga je, moda, prepisiva

iwstavio.

32

9 - Mejlije kau da ni jedan poslanik. nee imati pravo zago-vornitva (efa'a) na Sudnjem danu, jer zagovaranje je izraz pristra. snosti, ega tada nee biti.

10 - Harekije istiu da e oni koji ne vjeruju odjednom biti spaljeni u Vatri, da bi i dalje ostali u njoj, ali bez osjeaja bola i muke.

ll - Fanije kau da su i dennet i dehennem prolazni, i neke rune stvari pripisuju Bogu.

12 - Karmitije jo nazivaju Zenadikijama, a ue, da ena po-slije mjesenog ciklusa (hajd) treba izvriti pranje kravljom mokra-

om. Oni se klanjaju kravi i dre doputenim spolni odnos sa svim enama. Zindici jo kau: Svijet nema Stvoritelja. Neki jo dodaju: Vjerovjesnitvo nije istina.

Bog ih prokleo zbog onoga to govore!

V - Naslbljska frakcija41)

Ova frakcija broji dvanaest sljedbi i to: l - Muhakkimije tvrde za Osmana i Aliju da su nevjernici, a

za Talhu, Zubejra i Muaviju da su zalutali. Novonastala pitanja ne do-putaju uvrtavati u kodeks propisa, a onima koji se u to upuste pri-jete otpadnitvom.49)

Fol. 71b 2 - Ezrekije zagovaraju dunost pokoravanja grijenom vladaru

kao i onom koji ne grijei, doputajui ubistvo svakog onog ko se ne bude pokoravao vladaru. Smatraju doputenom imovinu muslimana po vladarevom nalogu.50)

3 - Hafsije doputaju brak sa majkom i sestrom, a za tekog grijenika vele da je nevjernik.

41) Dobili su naziv nasibije, jer su podravali neprijateljstvo i po-bunu protiv halife Alije. Drugi nazivi za ovu frakciju su: haridijec - po-bunjenici protiv Alija i Mu'avija; muhakkimije - jer su taj naziv dobili zbog parole koju su neprekidno izgovarali la hukme illa lillah - prizna. jemo samo Boiji sud, na taj nain se suprostavljajui odluci arbitranog suda predstavnika zaraenih strana na Siffinu; uratijec, jer su izjavljivali da su se darovali vjeri Boijoj

l

4:..:.... Hazimije vjeruju .U potpunu dopu.tenost ratnog -plijena, ali ne doputaju da se od.nemuslimana. bilo ta _prisvaja na' ilegalan, nain:- Hamzekije su jedno njihovo krilo koje tvrdi da "nije potpunqg i.D:lana: onaj ko savreno ne. poznaje Allaha, niti je ispravnog imam!,. onaj ko ne zna. imena Poslanikovog oca i djeda. - .. .

5 - $emralzije vjeruju da ljubav odlune ljude oslobaa od ~od~ . govornosti _za prekraje i od vjer skih dunosti; ljubav sva zaQ.l,lenja eliminie, a kad postanu samosvjesni onda imaju dozvolu da .se drue. sa Nearapima i ponaaju kao i oni.

6 - Ednebije smatraju da milostinja i molitve za umrle ,ne,, koriste umrlima niti e imati nagradu za to. Takvim rezonovanjem nijt;u ajet:

l svako e znati ta je pripremio, a ta propustio.51) 7 - 'Abdije dre da ne treba muslimanskoj malodobnoj djeci,

kada umru, klanjati dennazu, niti je valjan brak sa osobom koja nije stupila u punoljetstvo. Do punoljetstva djeca ne mogu biti vjernici makar ih rodila majka vjernica.

8 - Mejmunije doputaju brak sa kerkom i unukom. Oni tvrde da h."Ur'ansko poglavlje Jusuf ne ulazi u sastav Kur'ana, niti je valjan hilafet bilo kog drugog ovjeka osim pripadnika plemena Haimija.52)

9 - $ejbanije doputaju da i ena moe biti halifa, ak i njena robinja, i doputaju oruani ustanak protiv nepravednog vladara.

10 - Jezidije kau da e doi jo j edan vjerovjesnik i to od Persijanaca iji e vjerozakon derogirati Muhammedov Seri'at. Bog ih prokleo za takve izjave!

Fol. 72a

ll - Kezbije smatraju da nije valjan namaz u hlaama; ispred m.ihraba (nie u damiji) zabadaju kolac za koji veu ivotinju; n e doputaju vrenje male i velike nude na otvorenom prostoru.

12 - Kenz.ije kau: Mi ne znamo da li danas ima pravih vjer-nika? Zbog te sumnje oni nikome ne daju svoj zeka t jer je zekat namijenjen samo za pravovjerne. Pravovjernik je nepoznanica za njih, zbog ega svoj imetak ostavljaju (skriven) u zeml ji dok ga Allah ne dadne u ruke pravih vjernika, kad to On htjedne.

VI - Rafidijska frakcija53) Ova frakcija se pocijepala na dvanaest slj edbi i to:

SJ) Kur'an: LXXXII, S. 52) O~niva ove s~je~be je. Mej m~ b. Halid, a po E-Sehrestaniju, ~ejmun b: Iny~n. Tvrdio Je _da 1 .dobro 1 zlo dolazi od ovjeka, da je oVjek stv~ntelJ . 1 ~eat~r svoJih djela, da Bog ne eli bezgrijena ovjeka, da postOJI moc pnje djela da e murik u dennet itd. (E-Sebrestani, nav. djelo, l!!29).

. ol) Naziv za iijsku frakciju. Ova frakcija predstavlja vanu izmu u ';5\am~ (F~l.ur ~l .. obzirom da je vrelo njihove doktrine idovsk~ il~ru:a 1 perSijSka . Id~IOgJJa (Ahmed Emin, Welhausen, Dozi) . . Na d~go] strani su predstavl]em kao ortodoksni ogranak islama (Demal Ceha]i), 34

l - Kamilije kau da je nevjernik postao onaj ko se zavjetovao na vjernost halifi Ebu Bekru. Ne smatraju nepokornou Iblisovo (satanino) odbijanje da uini seddu Ademu.54)

2 - Serikije tvrde da je Alija Muhammedov a. s. drug u po-slanstvu. .

3 - lshakije su uvjerenja da se vjerovjesnitvo ne prekida sve do Sudnjeg dana, pa onaj ko stekne znanje Ehli-bejta i poznaje egze-gezu kur'anskog .teksta, poslanik je.

Bog ih unitio to tako govore. 4 - Batinije jo nazivaju imamijama, a ue da je Allah poslao

meleka Dibrila sa Objavom Aliji, meutim, melek je pogrijeio i do-ao Muhamedu sa Objavom. Oni u ezanu kau: Svjedoim da je Alija Boiji poslanik! Neki od njih kau da imamet pripada samo Alinoj djeci a ne nekom drugom. Uglavnom, ovu konstataciju zastupaju ima-mije.ss)

S - Temasilije jo nazivaju "tefvidijama, a na stanovitu su da je Muhamed a. s. stvoritelj kosmosa, jer je njemu Allah povjerio kreaciju svijeta i svega u njemu.

6 - Tenasuhije smatraju: Kada umre ovjek njegova dua in-karnira u drugu osobu; dua loeg ovjeka inkarnira u loega, a dua dobrog ovjeka u drugog dobrog ovjeka.

7 - Mensurije tvrde da u jelu nema harama, sve je dozvoljeno jesti to je za jelo, a to se tie barama koji su Kur'anom istaknuti to su: ne voljeti Ebu Bekra i Omera jer je ljubav prema njima haram.

8 - Mukni'ije kau: Dozvoljeno je imati spolne odnose sa e-nama van braka. Zbog takvog stava, mukarci ove frakcije su se pro-stituisali sa svakom enom do koje su mogli stii i govorili: Ovo je lov, a loviti je dozvoljeno!

odane pristalice Alije i njegove porodice i privrenici islama (Abdulhalim Mahmud, Taha Husejn), uenje u stalnom razvoju u sprezi sa sufizmom (Husejn Nasr), vana opozicija uenju tradicionalistikog krila (Ibnu Hal-dun) itd. Veliki iijski naunik, znaajnog autoriteta i ugleda veli da su iije ortodoksni muslimani i da u islamskim znanostima i J.:ulturi slijede kolu Poslanika i njegovih nasljednika. (Tabatabai, Shiite Islam, London, 1975, str. 33).

54) Ebu Kami!, osniva ove imamijske sljedbe veli da su poinili ne-vjerstvo svi Poslanikovi drugovi koji nisu dali prisegu Aliji, a dali je Ebu Bekru; zagovaraju red'at - povratak na ovaj svijet priJe Sudnje~ dana; Iblis (satana) je najodabranije stvorenje, odlinije od ovJeka, jer Je stvo-ren od vatre, a ovjek od zemlje; Bog se inkarnirao u vjerovjesnike i ima-me . . . Ed-Dehlevi ih ubraja meu najekstremnije i najfanat1nije iije, a El-Bagdadi ih naziva bogohulnicima. (Hakim ed-Dehlevi, Muhtesaru tuhfeti isna 'aerijje, Istanbul, str. JO i: El:Bagdadi, nav. djelo, str. 54).

SS) Siije septimalisti vele da je sedam velikih imama, duodecimalisti tvrde da ih je dvanaest, a ismailijje ne ogrania':aju njihov broj. v~ je broj batinijskih sljedbi, sve su ekstremne i fanatine tako da su odigrale vrlo negativnu ulogu za. islam i m~slimane: Sye ja~n~ i. ne~vosmi~lene kur'anske ajete su tumaili ~a ezotc:n.an nam, !Zmi~lJ,I;IJU~l sm!slove ~!?

l

-F.ol. 72b 9 - Hiiabije doputaju krivo svjedoenje, bez znanja i oevid

nosti. 10 - Ova frakcija pripisuje Aliji boansku narav. Takoe, tvrde

da je Alija nakon zavretka svoje pravedne vladavine na ovom svijetu otiao u vie sfere kroz koje krui oko svijeta i da e ponovo doi i povesti borbu protiv svojih protivnika.56)

ll - Haimije zagovaraju Boiju ogranienost i konanost . Ta-koe govore o boijim dimenzijama, irini i duini, da irina odgovara duini, da je Bog stacioniran na Aru i da poslanici nisu bili sauvani od grijeha (gajri ma'sumin).57)

12 - Zejdije slijede Zejda b. 'Alija, ne mrze Ebu Bekra ve samo za njega kau: Pogrijeio je. Istiu da je dunost svih ljudi pomoi onoga ko se izjasni za poziv hilafetu Alijinih potomaka~58)

*

* * Ovo su neka razmatranja uenja i vjerovanja muslimanskih frak-

cija. Svi su oni na krivom putu osim pripadnika Poslanikovog puta i Zajednice (ehli sunne ve-1-dema'a) koji su u pravu i uz koje je istina. Gdje god bili neka ih prati Boija pomo i neka budu uniteni njihovi protivnici zbog toga to ne slijede uenje i vjerovanje koje slijede oni.

Boe! Pokai nam istinu istinom i uputi nas da je slijedimo, uka-i nam krivi put krivim i sauvaj nas od njega. Podari nam ivljenje po propisima Sunneta i usmrti nas, kad nam smrt doe, u pravoj vjeri sa izgovaranjem ehadeta!

SUMMARY

Svreno (prepisano), Godine 1112.

Muhammad b. Pir 'Ai! al-Bargi!i (929-981/1523-1573), the well--known Islamic scholar, within a large opus of his work, wrote a book on Islamic factions, their techings and their belief. The title of the book is Tuhfat al-mustaric!In fi bajani medahibi firaq al-Muslimin. It is a short treatise on the best-known groups of Islamic factions and their fundamental attitudes on which they developed the theories different from the teaching of the orthodox I slam.

At the beginning of the book al-Bargili discusses the teaching of the orthodox Islamic wing and then the teachings of six large fact-

56) U rukopisu se ne navodi naziv ove sljedbe, ali se, na osnovu izlo-enog njihovog uenja, moe utvrditi da su to uluhijje.

57) Sljedbenici Ebu Haima b.Muhammeda b-el-Hanefija. (Usp. E-Se-hrestanija, nav. djelo, I/151).

58) Najumjerenije iijsko krilo nazvano po osnivau Zejdu b. 'Aliju b.el-Husejnu. Ovom krilu pripadaju sljedee sljedbe: darudije, sulejmaniJe, deririje, ildamije, salihije, betrije, j'akubije i ne'irnije. :

36

ions including twelve sects of each of them. The way ,jn which the author classifies them is not identical with the classifications made by other well-known authors and heresyographers engaged in this phe nominon such as: al-Bagdil.di, a-~ahrastil.ni, lbnu Hazm, al-E'ari and others. The mother factions in al-Bar(?;ili's opinion are: Gabriyya, Qa-dil.riyya, Karril.miyya, Mu'aWi.liyya, Rii.figiyya and Nil.w~ibiyya.

Al-Bargili's book is the only one of this kind in the possession of Gazi Husref Bey Library discovered up to now which serves as a proof that only authentic teachings of Islam have always prevailed in our provinces and that no faction has ever been supported or rooted here.

Since some places in the book are not quite clear and intelligible, the :whole translation of the book is accompanied with necessary notes, which, to our belief, will be useful to those readers who are less fa. miliar with the teachings of Islamic factions.

37

lJ

j)~~)i01ftl~ Jl'Y''0'-'o..:.s_~;l:.:>).;~\ir~I~1Jiii..X.~

~~NA->'-''W~~e..:>,a..:....~,,!.h~.: -'~~''2;i>vt:l e:(iZ:. .Wl'.k.t~.b"t.CA~Ji]JJfi~~v~P.~

"S.~>..;.~,0>v'::;'J-"~ ul.:v;#-tJit)' ~~!Ji;..._,~)/1~/V.~'Y~' _;j..V!Jc.-U'V>'..,.o~v':;:-j~...::....,::&. = . - ..".,.. ~,.,,w~.:;:. o..f-2..J..1 ~\1:)/.;:._,v.-"",v.

~"'0i'v.::.,j_Aj~--XJ.t-i1 ~~~.:.Ji"'-[i~,:::::,...)lbi A.";.~I :s(,AI'.fJ """"'!fl!'-kl~""''"'>"-t-~ "?'~~)

T ''':JJ.tilli' >\AJ.!Jv.)A!"-"',qi~I.;.:J_,IJV ,j)~' POCeta~~n~!\i~"t!. 1j~~~M~~j~~ug~'jl:~n~~lj'~~66bjzablbl

..,.J.C:~~~ .-~~"""''!,J'-~.}::i..o1";~.l41J->~C,.~\j)~;!.\ i;A:.Oij~.2{_,..)/)~l">l~ll>l'

~ ~~U!,.;:_,1!J>I:i1lW--~.!-"~)~I> i::J-V_,-te_.# ll\:(il-?' ~,;J JJ ..;J~

i.:J)_;!."i}.rJ)11

Mustafa Jahi

RUKOPISI DJELA SEJH JUJE U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI

Najvei broj rukopisnih djela na orijentalnim jezicima (arapski, turski .i perzijski) kod nas, nalazi se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu,1) a meu njima i veina djela autora naeg porijekla koji su pisali na tim jezicima od ulaska dijelova nae zemlje pod tursku vlast pa do turskog ipOvlaenja iz naih krajeva -i austro-ugarske okupacije. Sa prihvatanjem islama i ulaskom u islamsku kulturnu sferu, pojavili su se mnogi autori koji su svoja djela iz raznih oblasti nauke pisali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Svoj lokalni identitet, po emu

najee znamo da su naeg porijekla, obino bi izraavali u sklopu imena, i to na poetku djela, tako to bi linom imenu dodavali atribut po mjestu roenja (npr. al-Mostari = Mostarac ili as-Sarayi = Saraj-lija) ili samo al-Bosnawi to je oznaavalo njihovo bosansko porijeklo. Mogi od njih su sticali obrazovanje i u najveim islamskim kultum

ll

velike intelektualne linosti s kraja XVII i poetka XVIII stoljea, jer s pravom predpostavljamo da jo postoje mnogi nepmnaenrl rukopis i njegovih djela, u to nas, uostalom, i praksa uvjerava.

Djela Sejb Juje .se nalaze u mnogim inlstitutima, bibliotekama i zbirkama orijentalnih rukopisa kod nas i u svijetu a pouzdano se zna na se ne mali broj rukopisa nalazi i u privatnim zbirkama kolekcionara orijentalnih rukopisa. Zahvaljujui poznatim rukopisima, kao i starim izvorima, o ivotu i djelu Sejh Juje moemo graditi odreenu pred-stavu, ali jo nedovoljnu za konaan sud o njemu, dako bi ozbiljnije i temeljitije pojedinano prouavanje njegovih djela u tom smislu dosti! pomoglo. To je, uostalom, J obaveza istraivaa nae kulturn'e batine, a mi bismo imali jasniju i mjerodavniju predstavu o vrijednosti tih djela. O Sejh Juji su odmah poslije njegove smrti pisali njegovi ueniai Ibra-him Opijal) i Mustafa Huremi.3) Oni su, posebno prvi, u biografijama smga uitelja dali osnovne podallke o ivotu i djelu Sejh Juje i tako sa-uvali o njemu trajnu uspomenu a i postali poetni i glavni izvor za da-lje proua\anje njegovog djela.

Bez pretenzija da bismo mogli pruiti nove, do sada nepoznate, podatke o ivotu Sejh Juje, eljeli bismo prije nego predstavimo u ka-talokom obliku obrade rukopisa njegova djela koja se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, radi samo oivljavanja uspomene, da . u jed-noj skici damo najznaajnije podatke o njegovom ivotu.4)

Sejh Jujo se rodio u Mostaru 1061/1651. godine u tu je stekao os-novno obrazovanje pred ondanjim najpoznatijim uenim mostarskim muderisima (profesorima). U 27. godini ivota 1088/ 1677. otiao je u Carigrad, Cetar obrazovanosti, gdje se, nakon studija, po svojoj uenosti meu carigradsklim obrazovanim krugovima ubrzo prouo. Iako

l) Ibrahim b. H. Isma'Il al-Mostari (Opija): Risala fi manaqib a-Sayi) Yuya MW?tafa b. Yusuf al-Mostar!; Rukopis u GHB: R-3558, R-3855 i R-4871.

3) MW?tafa b. H. A.l;l.mad b. Hurram al-Mostari: Nil!lam al-'ulama' ~J O Sejh Juji su izmeu ostalih pisali: - Bursali Mehmed Tahir: Osman/i muellifleri, II, Istanbul 133/ 1915,

str. 3~32. - Bagdadli Isma'Il-paa: Hadiyya al-'.rifil1 - Asm. al-mu' allifin wa

a1ar al-mu$amlifin, II, Istanbul 1951, str. 443. - Safvet-beg Baagi : Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti

Sarajevo 1912, str. 118-123. ' - Mehmed Handi: Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslima-

na, Sarajevo 1933, str. 22-24. - !fazim ~abanovi: "Mul?tafa b. Yiisuf Ayyubi a l-Mostari, POF VIII -

IJ:(, Sar~j~vo 1951S-59, str. 29- 35. i Knjievnost Muslimana B iH na orijental-mm Jeztcuna, Sarajevo 1973, str. 39~10. .. - Muha~e~. A; Muji: "Sejh Jujo (1650-1707) u svjetlu knjievnoisto-

njskog matenjala , Zora, poasni broj, Mostar 1968/69, s tL 219-300 . . -:- Hi~~ij!l Ha~andedi: "Djela Mustafe Ejubovia (Sejh Juje) i Ibrahim

efendtje Optjaca koja se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru" Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, IV, Sarajevo 1976, str. 57-68. '

- Muhamed dralovi: "Pril.og poznaavanju djela Sejha Juje", Hercego- ma, J, Mostar 1981, str. 119-137, 1 drugi.

-U djelu Osmanli Devletini llmiye Teki/ati Ankara 1965 str. 236 -237, ~utor, H. Uzunar.ili pominje Sejh Juju (Mustafa-efendi) k~o poznatog

uenjaka Turske XVII 1 XVIII stoljea u teolokim i pravnim naukama. 4(1

je u Carigradu ostao 15 godina i oekivao profesorske mjesto na jed-noj od najpoznatijih medresa, kad su mu iz Mostara javili da je umro tadanji mostarski muftija i da Mostarci ele njega za svoga muftiju. on se, ne odolivi pozivu iz zaviaja, 1103/1692. g. vratio u Mostar. Ta-mo je, uz dunost muftije, radio i kao glavni muderis u Karadozbego-voj medresi predajui razne islamske discipline. Umro je u utorak 15. rabi'u II 1119/ 16. juli 1707. godine u Mostaru i pokopan u groblju pre-ko puta Saria damije. Al!i.paa Rizvanbegovi mu je 1247/1831. godi-ne podigao turbe koje i danas postoji.

O njegovO!lll naunom radu i poznavanju disciplina kojima se za-nimao, svjedoe djela koja je iza sebe ostavio. Njihovu pravu vrijed-nost e ocijeniti daljnja istraivanja i prouavanja, a mi emo ovoga puta samo predstaviti ona .koja se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblio-teci kao prilog za takva prouavanja. Meutim, prije toga, evo neko-liko napomena u cilju boljeg sagledavanja rukopisnih djela koja sli-jede.

Sejh Jujo je pisao osnovna lili samostalna djela, zatim komenta-re, glose i superglose na djela drugih autora iz islamskog prava, stili-stike i sintakse arapskog jezika, logike, nauke o pojmovima ('ilmu al-

-wa~'), islamske dogmatike, eriatskog prava, le~ikografije, propovjed-nitva i posebno disputacije. Osim toga prepisivao je i djela drugih au-tora iz oblasti kojima se inae bavio.5) Od svih rukopisa djela Sejh Ju-ge koj i su do danas pronaeni, u ovoj Biblioteci ih se, to smo ve is-'takli, najvie nalazi. To je utoliko vanije to je u toj zbirci i najvei b roj autografa koje emo, zbog njil1ove naroite vanosti za istraiva-nje i prouavanje njegovog opusa, ovdje istai:

l. (l) Miftal:l al-l:lu~iil li mir'at al-'~iil fi Sar}_l Mi.rqat al-\vu$111 J ,p} l o li/ r;r tj Jr"~' fl) J_,..J-1 ~\:M

2. (2) Fat}_l al-'asrar ili Sar}_l al-Mugni fi '1-'u$111 J_,....,.~l J~~ r:r -_,~_,...~~e

3. (3) Muntagab al-}_lu~Ul ff Sarl:l al-Muntal].ab al-'u~lil

4. (4} Sar}_l Lubb al-farii'i~ J_,....,.~~~rrtJJ~'~

''l !'l~ c,;A''.r' . f:r S. (S) Sarl_l 'ala R.isii.la al-'imam an-Nasafi fi '1-farli.'id

u..iJ~I J J-:JI r~..~~ ~~...) ~ r:r 6. (6) Sar}_l ala }_laiya Sar}_l al'-Adab al-Mas'udi

\:?.)~~ yb ~~ e;. ~l>~ r:r

S) o prepisivakoj aktivnos~ Sejh Juje pogledati u .rndu pomenuto!D ~ prethodnoj napomeni M. :ZdraloVl~, str . . 119-120. U GazJ J:~usrevbegovoJ bt-blioteci se nalazi nekoliko njegovih preptsa: R-3915; R-3860 t R-4071

41

7. (7) Hawai 'ala J;Iawiii Sarl,l al-'actab ":-'',)~, cr

jasno govori o Sejh Juji kao njegovom autoru. Osim toga i injenica da je i prvo djelo. _u zbirci Sejh Jujino a tree njegova biografija od Opijaa, govori da se prepisiva posebno ~interesirao za Sejh Juju. Ovo .kratko djelo spada u disputaciju. Meutim na margini prve stranice djela stoji biljeka da je komentarisani dio glosa na komentar djela ar-Rd-sii.la aa.mtsiyyac to izaziva odreenu nedoumicu obzirom da je pomenuto djelo jz logike, ali se vjerovatno tu radi o kraem dijelu glo-se komentara toga djela, to se odnosi na disputaciju, jer je