2

REDAKCIONI ODBOR

Mehmed Mujezinović, Mahmut Traljić. Dr Jusuf Ramić i Abdurahman Hukić

GLAVNI I ODGOVORNI UREONIK:

Abdurahman Hukić

Tehnički urednik

Mehmed Mujezinović

Naslovna strana: Ismet Rizvić Kaligrafska dekoracija na naslovnoj strani kopija je natpisa

Osman ~hdine biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Gazi Husrev-begove biblioteke I

IZDAVAĆ : Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Obala Pari!ke komune 8

Ovaj časopis ~tampan je uz finansijsku pomoć

Republičke zajednice za naučni rad SRBiH.

Štamoa: NIŠP "Oslobođenje" Sarajevo_ Za hampariju: graf . int. Petar Skert

t

ti

Dž.mal C.hajić

GAZI HUSREVBEGOV HANEKAH U SARAJEVU

Ijln.~ih 11 k.o sutje.ntar za izučavanje tesavvufa - islamskog misticizma, od­nosno IUfi - hostel u kojem su se derviši i teoretski obrazovali i tu fivjeli, ili kao asocijacija dervila spremnih da žive zajedno podvrgavajući -se izvjesnim regularna i disciplini, razvija $t već od XI-og vijeka u Horasanu (Iran) , da bi zatim kao ustanova bio prihvlĆen u Iraku, Siriji , Maloj Aziji j RumeIlji. od jednostavne ustanove i grupa­cije dervila, lJ~ne~lh se razvio u(organizovan i, u izvjesnom smislu, spec i fičan odgoj­no-obrazovni zavod21 , koji 'je irnao 'zlK:latak da udomi posvećene dervi!e j da ih uz-digne i oplemeni. ".

U vrijeme kada je prihvaten klo asocijacija sufija i kada je imao razvijen oblik, hanekah se pojavio j u nalim zemljama. Ka(1 organizaclja sufija i kao urbano·građe­vinski kompleks, ako tako možemo reći, on je varirao od jednostavne tendirajući ka razvijenijoj i kom-pleksnijoj formi sutr.·institucije s obzirom ne samo na organizaciju nego i na teoretsko i praktično-soiritualno usavriavanje i uzgoi derviša, tlo su bili specifikum i i kvalifikativi bane~aha :tao dervi~ke institucije koja se razvijala, također,

i u na~im zemljama.

Posebna karakteristika lJanel:dtha kao organizacije dervib i kao sufi-centar, koji se razvijao i njeQovao u Bosni i Hercegovini, jest njegov kongregacioni karakter, budu· ći da je on lJ svom djelovanju i praksi, zacijelo. bio vezan la izvjesnu mističku varijan· tu, odnosno dervi~ki red . Otl~( I " mi imamo, na primjer, "Mevlevi·bAne!:c.Ah Ishak·bega IshakovićaJ1 , utemeljen oko 1462. g'Odine u Sarajevu, "Nak!ibendi-bineI$Ah Koski

11 I;II,..ete-lh je arlbizir,,..1 izrn persijske sloten/ee " banegih", koj, .. sastoji od rijeći "~ane" -kuta, dom, i ri jIIĆ i "ph" - mjesto, borav itte ~jhova i dervita, Kod nas .. ob ično Izgovara " hiniki h".

2) J. Spencer Trim i..,ham. The Sufi Orden in tslam. Oxford Univttrs/tv Press. 1971 . str, 17·2J; Ibn Knaldun , T"'nf, 195' str. 121, 279; Al· lrbili, Madaris OimishQ, ed. Oehman, Damascus,

1366/ 1947, Itr. 15-16; Maqriz i, Kni,a" ed, lJ24/ 6 .IV., str, 27' ·306; J . Asiat. I8r. IX. V 118951, khantQahs (str. 269-9.71, ribati Istr. J77-8l1, zaw/vlS htr. 387·4OJ).

J ) MoUlI je taćno dl.je takav postojao samo u prvo vrijeme.

3

Mehmed·pa~", osnovan prije 1612. godine na Maloj Tepi u Mostaru 41 , "tlane~ah· medresa ~ejh·lsmail. Opijača" . podignuta 1668. godine u Podhumu kod Dervi! ·pa~i ­

ne džamije u Mostaru51 • "H~lvetl-banekah Ibrahim·efendije Bistrigije", podignut u Sarajevu 1599. godine.61

Me<!utim, Gazi Husrevbegov bane~ah z;auzima jedinstvenu poziciju me<!u nji· ma, koji je 5 njegovom džamijom i Kurklmlijom - medresom sačinjavao arhitekton­sko·urbanu .i estetsku ci.linu i centar starog Sarajeva, Sagrađen je do kraja 1591. godine na sjevernoj strani, odnosno preko puta njegove džamije, koja je podignuta u centru najstarije sarajevske čariije71 . Naime, džamiju, hine~ah, imaret (javnu kuhi· nju) i musafirhanu (gostinjacl Gtlzi Husrev·beg je podigao do kraja 938/ 1531.godine, budući da se sve one spominju u njegovoj vakutnami iz te godine, dok je medresa, koja se zvala prvo "seldžukija", cf zatim; "Kuršumlija", podignuta 943 / 1537. godine, kada je izdata druga Gazi Husrev·begova vakufnama81 ,

l:Iane~ah Gazi Husrev·begu sastojao se od centralnog uskog dvoriUa sa ~drva­

nom u sredini, oko koga se, duž obje strane, nizala 14 ćelija za dervi!e, a ispred njih je jedan dio dvori!ta bio natkriv.en krovom koji je drhla kolonada vitkih kamenih stubova. Lijeva strana od ulaza zavrŠIvala se semahanom (salom za zajedničke der· viike obrede) , Trijem se nalazio ispred soba desnog i lijevog krita polućetvorine , U dnu peristila t;lllne~aha bile su smjeitene nuzgredne prostorije.91 U svakoj sobi bime· ~iha stanovala su po dvojica derviŠI, koji su se hranili iz Gazi Husrev-begovog imare­ta. 1 O)

Pročelnik Gazi Husrev·begova baneJ:<,iiha, kako vidimo iz njegove vakufname, trebalo je da bude ~jh Halvetijske mistične ikole. Tu se izričito traži da !ejhovi nje­gova hanekaha budu ljudi, poznati svojim iskrenim vladanjem, kojima je krijepost vlastito svojstvo, koji su zaodjenuti odjećom Božjeg strahopoitovanja i pobožnosti, koji su istrajni na putu uzvilenog šeriata <islamskog vjerozakona), koji idu stopama šejhova i pobofnih ljudi, koji slijede ponalanje evlija, koji se čvrsto dr!e islulaju teri­atske zapovijedi, obavljaju namaz u džematu, poste, čine zikr, uče Kur'an, savladava· ju strasti i ostalo ito dolikuje vladanju oi)brih derviŠI (saHkl i ho obiljefava ućene ljude, koji napućuju na pravi PUL"I

41 Vidi: vakufnama Koski Mehmed'pMe, knjiga I. Sir. 179-181 u GH biblioteci; Hlvzijl H .. n­dedit. Turbeta u Mostaru, "OSVIf', br. 29 od 8. prosin(JI 1943 •• tr. ID; H, HIsandedIĆ, Kulturno·istorijskl spomenici u Mostaru. iz turskog doba, "Preporod", bf". 16 od 15. luguuI 1973. godine, str. 13.

51 Vid. H. Has&ndedlć , Islamske kulturno·prosvjetne ustanove u Mostaru, GI •• nik VIS, XXXIII . br. ' ·2 i 7-8, 1970, Sir. 341; H. Hasandedić, Kulturno·istorlj.ki lpomenici u Mortlfu Iz turskog doba, "PreporOd", br. 17 od 1. septembra 1973. godine. str. 13.

6) Pogledell: Satir SikiriĆ, Sarajevske tekije, "Narodna stafINI", sv. 14. knl. I, Z-slreb l-XII 1927. god ine, SIr. 79. U vile dokumenata se tekija Ibrahim efen(hje BIsIrigije navodi izrazom "b5ne~Ah" .

71 Vid. Hazlm Sabanovu~. Teritorijalno lIfenje i građevni r3.tVoj Sarajeva u XVI stoljeću, .. Radovi" , knj. XXVI , Odjeljenje IStorijsko-fllolmkih nauka knj. 9. Sarajevo, 1965. Sir. 32.

81 Vid. H. SabanovIĆ, Teritorijalno lirenie i građevni razvoj Sarajeva, Str. 32; Hamdija Kretevlja­kovit. Spomenica Gazi Husrevbegove ćetiristogodISnjlce,Sar8jevo, 1932. 'U. 57, FetlOm Spahe, Spomenica, Sir. XI I XXXI; Alija Nametak, Islamski kulturni spomenici turskog perioda u Bosni i HercegOVin i, Sar.jevo, 1939. Sir. 18 i 19.

91 Vidi optima: Ćiro Truh!llka. GazI Husrevbeg. niegov život I nlegovo dOba, GZM. januar.juni, 1912,11r. 176-178

IDI Vid Sat" Slklnć. Sar.,evske tekije "Narodna st.nna - 14", nr. 78.

III Spaho Fehim, Prevod Gazi Hu.revbegove vakufname IZ 1531 . godine, "Spomenie1l", Saf/tje­vo, 1932, str. XVIII i XIX.

4

-

Svojom zakladnicom, Husrev-beg je odredio da u njegovu bane~ahu služi jedan od najboljih i savr~nih halvetijskih asketa i halifa, kojemu će se iz prihoda spomenu­tog vakufa davati 20 dirhema (srebreni novac) dnevno, što će se isplativati u mjeseč­nim obrocima, a dervišima, koji stanuju u njemu, davate se 10 dirhema mjesečno. 121

Motive i razloge, kojima se rukovodio Gazi Husrev-beg da je svojom vakufna­mom tražio da u njegovu hanekahu bude pročelnik ~jh Halvetijskog derviškog reda, a ne pripadnik nekog drugog tarikata. svakako treba tražiti u činjenici što je ova mis­tička ~kola, kojoj je i Gazi Husrev-beg pripadao, bila veoma popularna i raširena u Anadoliji i Rumeliji u njegovo v,ijeme i !to je ovaj red bio veoma dosljedan istriktan u odgoju dervib, a i uveliko je. bar tada, respektirao lidere na vlasti. Međutim. kasni­je, zbog snažnih pobo2no-asketskih tendencija imelameti bekgraunda i nasljeđa ovog reda. značajni predstavnici Halveti tarikata u našim zemljama do~li su u sukob s no­siocima osmanske vlasti i feudalnog društvenog poretka, ho je bio svakako jedan od motiva i razloga, ma;da ne glavni. da je polovinom XI X-og stoljeća na ćelo Husrev­begova hanekaha dobo šejh Nakšibendijskog tarikata, kojem su, naravno, pripadali i njegovi nasljednici. 131 Osim toga. možemo pretpostaviti i to da tada ili nije bilo spo· sobnog ~jha Halveti·tarikata, kako se tražilo, pa iz nužde se pribjeglo odstupanju od spomenute odredbe vakufname. iti je stoga ~to su Nak§ibendije u to vrijeme zadobile odlučujući utjecaj u Bosni i Hercegovini.

Druga tendencija. a svakako i promjena. koja se veoma snažno osjetila u XI X·om i naročito u prvoj polovini XX.og stoljeća. jest postepeno prerastanje Husrev·begova 1J1Inekaha od institucije gdje se izučavao ta$3vvuf i vršili derviški obredi u ustanovu prosvjetnog karaktera - medresu. Naime. postojala je tendencija objedinjavanja bane· kAha i medrese. Tako je nestalo u njemu stalnih dervib. a učenici medrese su obavlja­li derviške obrede dok oni nisu postali sporedni. 14 )

Međutim, i pored toga što su prevladavale ulemansko·intelektualističke tenden· cije u Gazi Husrlj!v·begovu biine~lIhu, što zaključujemo na osnovu izvjesnih dokume­nata u GaZi Husrev·begovoj biblioteci,lS) smatramo da je ova institucija ostala da služi svojoj svrsi - da se u njoj izučavao tasavvuf i vršili dervi!ki obredi i da je takva ostala sve do u XIX·ti vijek, dok je samostalno postojala. Istina, i kasnije, kada je do!lo do stapanja i ujedinjavanja 1J1Ine~lIha i medrese, on je, do izvjesne mjere, i dalje figurirao kao sufi·institucija, ako ne .suŠtinski a ono formalno, da bi se udovoljilo zahtjevu vakufname i vakifa. I dalje se u medresi obavljala mukabela uoči petka i po­

nedjeljka i predavala se djela ta~avvufskog karaktera, kao !to su: Ihyil al 'ulum al·din od Gazalije i Al-!ari~at al·Mul:'ldmmadiyah od Sirgivije. ' 61

Gazi Husrev-begov b3ne~ah je više puta stradao od požara. Izgorio je 1697. i 1755. godine, a obnovljen je 1769., zatim je stradao 1831. i 1B52. godine. Poslije po· žara od 1831. godine utrošena je svota od 10.860 grob, određena budžetom od

121 Spaho FehIm, Prevod Gazi Husrevbegove vakufname il: 1531 ., "SpomenIca", str. XIX.

13) Sjetimo se samo duela halvetijskog l ejha Muhameda iz UJ:lca i njegove korespondencije i pisa­ma uputenih beogradskom namjl5niku Muhamed·pMi. VIdI: Omer MU~lt. PolJanIca lejha Muhameda UJ:lćanma beogradskom \la/iji Muhamed·patl. PQF, II, 1951 . SarajllYO 1952, SIr. 184·194.

14) Vid, o lome lot I HamdIja Kreievliaković, Spomenica, SIr. 58.

15) Vidjeti o~irno Mehmed HandJ:ić, Povodom Cllirislagociitnjice GUI Husrevbegove medrese u Sarajevu. "Narodne uzdanIce". kalendar za , 937 / 1355·1356, V. Sarajevo 1936, str 40.

161 M HandJ: .t, ISIO, 'sIr. 40.

5

23. safera 1248 (22. VII 1832) i fermanom od 19. rebi"ul-evvela 1249. godine, da bi se podiglo novo zdanje b~nelsaha.171 Nakon pofara od 1163 (1749/50) godine po­dignuta je nova zgrada 1j3ne~Jha, koja je imala 12 soba za dervi~, simahanu, sobu za ~jha, odnosno mudcrisa inuzgradne prostorije. 1 Sl

Ijinelslh Gazi Husrev-bega je tokom svoga opstojanja i djelovanja, kako smo to naprijed istakli, bio institucija specifičnbg 'karaktera u kojoj su se smjenjivali iejhovi postavljani dekretom direktno od strane imperijalne osmanske administracije, !to mu je davalo vi~ oficijelan karakter, zavod gdje su se odgajale generacije vjerske uleme i !ejhova. Iako su se tu izučavala ta$avufska djela, Ij~ne~ah se nikada nije razvio u čis­to sufi-koledl, kako je to vakIijom predviđeno. Ćinjenica je, koju ne treba gubiti iz vida kad se raspravlja o ovim stvarima, da ~jhovi l:Ialveti mističke Jkole su se regruti­rati iz reda uleme, te da $u se po nekoj tradiciji u t;jalveti tekijama predavali tehir (komentar Kur'ana), hadis (tradicija poslanika Muhameda) i čisto tesavufska djela. To je bio stil rada ~alveti tekije Jejh - Muslihuddina Užićanina i njegovih sinova u Ulicu j Elći Ibrahim-paJinog lJane~aha u Travniku . Ali, i pored svega ho smo rekli, istina je da je u Gazi Husrev·begovu ~anelsahu ortodoksna ulema imala glavnu riječ i u duhu Husrev-begove vakutname, ipak, odrfavala i gajila, koliko toliko, tesavuhku t.-adiciju, vr~i obrede zikra (mukabelul četvrtkom iza ikindije namaza, odnosno uoči petka i ponedjeljka uvečer.

I profili kadrova, koji su slulili kao Jejhovi Husrev-begova bine~lha, prulaju

nam do izvjesne mjere sliku,njegov smjer i orijentaciju u vrijeme dok je aktivno i neo­

visno djelovao, negdje do 1934. godine. Nabiost, taj pregled će biti nepotpun, jer

pored svih nastojanja i tr~da, koji smo uložili, nismo mogli saznati ko su bili prvi !ej­

hovi Hanekaha . Mi raspolažemo izvorima koji se odnose na početak XVII-og stoljeća.

Dakle, pročelnici Husrev-begova oane~Jha smjenjivali . $u se slijedećim redom :

Bošnjak Alija, sin Mustafin (um.1050/ 16401. ŠCjh Muhamed (do 2. zilhidleta 115H126. decembra 17451, Sojh Ahmed (u. - l. Sabit-efendija (wm. 1178/ 1765). Hadži Ahmed-efendija, sin Mustafin (um. 1227/ 1812), Had!i Mehmed-efendija Velihod!ić, "Razi" (um. 1200/ 17661, Muhamed-efendija, zvani "Kučuk Muhamed" (um. 1269/ 18521.

17) Vidi : Sidtll, br. 73 o GH-bibl.

lSI M. Kadić, Kronika, VI, Itr. 167 1,1 GH-bi~l.; H. Kr~ellljaković, Spomenica, str. 58 ISg. Prvo-. bill'O, kako smo rekli, l;:Iinel!.ih je imao 14 soba za dervi!e, simahantJ I nuzgredne prostorije.

191 Blogr.fski I drugi podaci o navedenim proćelnicim. Gazi HUlrevhegova h.nikah. mogu se n. tl II sliiedetim redovima: Safvet-beg Balagić . Bolniaci I Hercegcwc l u islam.koj knli!evnosti . Sarajevo 1912; lit i, Znameniti Hrvati , Bo~nj8Ci i Heragovci o tu'lkoj carevini, Zagreb 1931; Mehmed Handtić, Knjitevni red bosansko-hercegovačkih Muslim,ma, Sarajevo 1933; Hazim Sabll'Ović, KnJ,!evno.t Muslimana BiH na orijent.lnim jezicima Ibioblbllografljll, "Svjetlost" , Sarajevo, 1973; S. Kemura - V. Ćorović, Serbokroetif(:he Oichtungen bo.nieher MolIirni, Sarajevo 1912; Mula Mustaf. Ba!eskij., Ljetopis (1748-1S04I, prevod. turskog, uvod i ko­mentar napiS*) Mehmed Mujezinović, "VH8lin MHtell", Sar.jevo 1968; SIr. 86, OO, 24S, 246. Radovi H'mdije Krlt!evljakovića II Spomenici Gazi Husrevbegove t.tlfinogodilnjice, Sarajevo. 1932; SIr. 144-165; Tridesetogoditn ji izvjHtaj ~ria"ke sudaćke Ikoll u Sarajevu, "Sarajevski lill". 9 april 1915, IIr. 49. 51 - Nekrologe napisao Muh.med Emin D izdar; M. Kadić, Kronik • . SV. IV, str. 234, I sv, VI , su. 106 u GH·bibl.; Sid!iIi br. 25, SIr. 94, 107, Sid!lI bc 2S, iH. 247. Sidtil br_ 47, IH. 63, 64 ; Hamd ija Kreievljeković. Novi behar. Vill i 11934- 1935, br. 3- 4, str. 67; iSl i, Glasnik VIS-a, V1/19S5. br. 11 -12, SIr. 348-353.

6

~jh Mustafa (um. 1864). ~jh Muharned·efendija Hadfijamakovič (um. 1294/ 1878).

~jh Arif·efendija Kurt (um. 1890). Hadfi Hasan·efendija Spaho (um. 1915).

Hadži Omer-efendija Kr!laković (um. 1912) , ~jh Abdullah'efendija Bajrič (um. 1923), Hadfi Ahmed-efendija Hadžijamakovič, sin Muharned·ef. Hadžijamakoviča,

(um. 1931),

Hafiz Hamdi-efendija Berberovič (um. jula 1934), Hadži hafiz O1emaludin efendija Hadžijahič (um. 1955).MSS 19) MSS 19)

1

• ~. ,. , SUMMARY

GAZI HUSREV·BEY·S HANIKAH IN SARAJEVO

On the basis of historical sources and literature the author exposes all available data about this institution (its foundation, development and mission) and discu$ses its importance in terms of history. religion and culture. He also mentions other Hani­kahs in Bosnia and Herzegovina.

After the general explanations about the institution of hanikah the author pre­sents some of its historical phenomena and especially its congregational characteris­tics as a suH-center that developped in Bosnia and Herzegovina after the 16th centu­ry . Gazi Husrev-bey's Hanikah, founded before the end of 938/ 1531 as can be seen from the Waqfnama then issued. together with the mosque and Kuriumli-Medres (also founded by Gaz i Husrevbey) was the urban center Qf the old part of Sarajevo. As an educational and sufi-centre the Hanikah was an institution where, during the five centuries, many sheiks and scholars were educated. Some of them were very prominent people in the political and cultural life of Bosnia and Herzegovina.

It 's interest ing to note that. although it had been regulated by Waqfnama that the chiefs of Hanikah would be sheiks of Halvetian dervish order, in the middle of 19 th century the chiefs were sheiks of Nakshibendian myst ic school.

B

E

Kasim Dobraća

KASIDEI BURDEI BOSNEVI

(Kasidei Burda na "bosanskom" jeziku)

Među orijentalnim rukopisi.ma knjižnog fonda u Gazi Husrev·begovoj biblioteci pronalli smo jedan rukopis pod gornjim naslovom (v. br. 4563). To je doslovan pre· vod s arapskog na nal jezik poznate kaside (ode) koju je spjevao el ·Busiri u slavu Muhameda alejhisselama. Prevod je dat također u stihovima.

Da bismo u jednom kratkom prikazu istaknuli smisao i značaj dotičnog prevo­da, osjećamo da se treba osvrnuti na originalni spjev i ukazati na njegov značaj i ulo­gu u vjerskom životu muslimana.

Kasiderul-burde, ili prema turskom načinu izgovora Kasidei-burda. popularni je naslov originalnog spjeva na arapskom jeziku, o čijem se prevodu ovdje radi. Djelo je spjevao poznati arapski pjesnik ~refuddin Abu Abdullah Muhamed b. Seid, zvani al ·Busiri, koji je živio i radio u Egiptu, u sedmom stoljeću po Hidžr i, odnosno u tri­naestom stoljeću polsau. Dovr~io ga je u 72. godini života (680 / 1281) , a umro je u Aleksandriji 694 / 1294. Po zanimanju bio je pisar (katib) divana, a neko vrijeme bio je visoki upravni službenik. Kasnije se odao pobožnom životu i mistici. Narod i danas posjećuje njegov grob. Podaci o njegovom životu su oskudni, a mi~ljenja biografa o , datumu i mjestu njegove smrti su različita. Prema nekima on je umro u Ka iru 6961 11296. i sahranjen u blizini turbeta Imama !;afiije.

Naslov, koj i je on dao svom spjevu, glasi: al-Kellakib ad-durriyye fi medhi hayril-beriyye (Vijenac bisernih zvijezda u slavu najvećeg čovjeka). To nije obični hvalospjev, nastao iz pjesničke malte i navike. ili želje pjesnika da pjeva i slavi. iz njegove potrebe da iskazuje svoja osjećanja i svoje sposobnosti. To je spjev, koji je nastao pod utjecajem izvanredno telkih historijskih okolnosti, koje su pjesnika pot­

resle j potakle da ga spje'la .

Na ime, vrijem~ u kojemu je nastao spjev, bilo je doba kada je islamski svijet, posebno onaj na prostoru 81iskog istoka, dakle u kulturnom centru islamskih naroda, jo! tdko bolovao i podrhtavao od velikih udara, koje su mu nanijeli Mongoli s Istoka,

9

(pad i ru~nje Bagdada 1258), i prije toga krstaški ratovi sa Zapada. Koliko su to bili strahoviti udarci i ha su značili za život i opstanak islamskog svijeta i njegove kultu­re, malda nam najbolje ukazuju riječi poznatog orijentaliste Brockelmanna, koji ka­že da se islamski svijet, ni do danas nije oporavio od tih udaraca. (V. Geschichte der arabischen Litteratur, 11-3). Uz to su, u tim vremenima, često vladale kuge i glad. (Sam pjesnik al·Busiri bio je teško bolestan od uzetosti) . Tada je islamski sv ijet, po.­sebno arapski narod, bio slomljen ne samo materijalno i politički, nego isto tako i duhovno i moralno. Ćinilo se da taj svijet ide u susret sv6joj neumitnoj propasti.

U takvom stanju i prilikama, kad teški udarci zbunjuju i najjače umove, kad pojedinci i zaiednice ~be snagu i posrću, kad je u čovjeku i u društvu sve uzdrmano i pokolebano, k.,d $u društveni poredak, red i moral razbijeni, a duhovna slabost i pad sve vi~ prijete, - osjetljiva duša pjesnika Busirije bolno je zacvilila i krvave suze prolila nad svim ~to se toda zbivola u is.amskom svijetu, nakon nekadanje moći, slove i reda koji su u tom svijetu vladali. U tim prilikama, kad očajanje hvata najjače duho­ve, pjesnik, kroz bol i suze, gaji nadu i traži oživljenje i preporod duhovnih snaga na· pajanjem na vrelu islama u Medini, sjećanjem na Božjeg poslanika Muhammeda, ob­navljanjem njegova duha u razbijenim i zamrlim srcima vjernika, kako bi se, ugleda· njem na njega, oteli bolesti i propasti. Zato on, odmah na početku spjeva, u svom bolnom grču, priziva dah iz Medine 'i traži osvježenje na povjetarcu, koji dolazi od njene strane i od strane velikog Medinelije Muhammeda, koji u njoj počiva. Njemu u slavu, a svojoj bolnoj duši kao lijek, on niže ovaj spjev kao nisku bisera, u koju je že­lio da naniže zvijezde s neba.

Autor spjeva bio je vrstan poznavalac arapskog jezika i književnosti i veliki pjesnik . Po svom pjesničkom daru i ljepoti svojih kasida, on se uzdiže u prvi red pjes· nika svoga vremena, a ponekad ih nadmašuje i dostiže najveće arapske klasike. Poseb­no mjesto u njegovu obilnom pjesničkom opusu pripada ovoj kasidi, kako po ljepoti pjesničkog izraza tako i po dubini psihološko-filozofskog osjećanja, razmišljanja i do· življavanja. Kroz sve to je data idejno-moralna pouka i duhovno ohrabrenje i buđenje na jedan vjeh pedagoški način.

Busirija je bio duže vremena pjesnik vladara i drugih velikodostojnika, kojima je, po starom običaju i za dobru nagradu, kitio hvalospjeve. Ali svoj pravi pjesnički osjećaj i pjesničko stvaranje ispoljavao je i dao u slobodno odabranim temama i spje­vovima, - kao h~ je ova kasida. čiji je sadržaj naročito karakterističan . Iako je ovo hvalospjev posvećen osobi Božjeg poslanika. sadržaj mu je ~irok i raznolik.

Spjev broji 161 dvostih (bejt). Na početku (prvih 12 stihova) je uvod u pjeva· nje (matia'). Tu pjesnik, po ugledu na stare arapske klasike, govori o svojoj ljubavi, koja ga je sada ponijela, a to je ovdje ljubav prema velikom biću, kojem on želi da pristupi i da mu podnese svoj hvalospjev. Velika ljubav i sjećanje, vezani za to biće, prouzrokovali $u da poteku suze iz njegovih očiju. ("Da nije velike ljubavi i tuge, ne bi ti prolio suze nad starim uspomenama ... "). To je sve plemenita Ijub.av, ljubav pre­ma velikoj osobi, prema velikom ljudskom liku, prema uzoru morala, ljudskog dosto­janstva i časti, prema velikom učitelju i njegovoj nauci. Takvu ljubav pjesnik hoće i zagovara kao ljubav, koja je vrijedna da jO} se čovjek preda. To je ljubav, koja čovje·

ka duhovno uzdiže i održava u svim prilikama, koja mu ne da da se izgubi ili padne, -ljubav, koja se protivi onom drugom niskom osjećanju tjelesne požude, prema moral­noj slabosti i koja treba da čovjeka ogradi od njih. Upućujući prijekorna pitanja sam sebi, on svoj spjev počinje riječima:

10

-

"Zaho proljeva~ krvave suze iz očiju? Je li zbog sjećanja na mile susjede u mjestu Zi Selem, između Meke i Medine? lli zato !to je puhnuo povjetarac od Medi­ne, i ~to je sinula svjetlica u tamnoj i ledenoj noći, iza brda Idam, u blizini Medine? "

Njegove "krvave suze" su suze bola i 'tuge, i suze radosti i nade u isto vrijeme, jer je, u svoj svojoj tegobi j mahu, na~o vrelo snage i tivota, koje ga napaja jakom nadom u spas. To je plač djeteta, koje se na~lo na majčinim rukama i majčinom kri­lu, nakon ho je bilo palo u triku' opasnost i očajan strah: plač od straha, koji jo~ tra­je, j od radosti, ho se na~la utjeha j spas.

Potom pjesnik vje~to upliće u pletivo ove kaside razne motive o mnogim pita­njima duhovnog tivota i preporoda, ho je sve profeto dubokim 05jećanjem i razmi~ ljanjem, - posvećujući svakom pitanju ~ nekoliko stihova. Sve je to ipak vjeho po­vezano u jednu skladnu cjelinu, jedan grozd ili vijenac "bisernih zvijezda" ..

Poslije uvoda. sadržaj njegove kaside čine slijedeća pitanja:

Svakojake strasti i prohtjevi u čovjeku, koje ga vuku na stramputnicu, daleko od Muhamedova puta (16 stihova) .

Slava i hvala Bofjem poslaniku i njegovoj moralnoj čistoći (30). Rođenje i rođendan Poslanika (19), O sretnoj molitvi (dovi) pomoću njegova imena (10). Veličina i značaj Kur'ana (171. Poslanikov poseban doživljaj približavanja Bogu (Mi'radt - 13) . Borba (dfihad) Božjeg poslanika (22), Pokajanje i traženje oprosta od Boga iistigraf. 14). Memoriranje i tiha molitva (mu nad fat, 9) ,

Kasida je uz to protkana elementima tesavvufskog osjećanja i razmi~ljanja, ta· ko da je neki smatraju kasidom sufijskog srnjera. Neka mjesta u njoj podvrgnuta su ozbiljnoj kritici od strane ortodoksnih islamskih učenjaka, sljedbenika sunnijskog pravca. To su ona mjesta, gdje pjesnik dopuha sebi ne samo umjerene pjesničke hi­perbole, nego i dublja presezanja i pretjeranosti. U takva kritikovana mjesta spadaju, na primjer, stihovi, u kojima on. velićajući Muhammeda, kaže:

"Sva čuda ranijih Božjih poslanika samo su dio (zraka) njegova svjetlal" - lli: "O ti najplemenitiji stvore! Ja nemam nikog, pod ćiju bih se zahitu sklonio,

osim tebe, kad nastupi veti ki događaj Sudnjeg dana", - ili:

"Ov8j i Onaj drugi svijet samo je dio tvoje darežljivosti; a znanje, napisano na Božjoj ploči (Levh), i ho ga je Božje pero Zapisalo (Kalem), samo je dio tvoga zna­nja".

Neki njegovi po~tivaoci, takve pretjeranosti, koje nisu u skladu ni svjerodostoj· nom tradicijom Muhammedova učenja, nastoje opravdati njegovim tesavvufskim shva­tanjima. No, pored svega toga, njegova kasida, u svim slojevima muslimanskog dru~t­va, imala je veliki odjek i nai~la je na vanredan prijem. Književni i pjesnički krugovi primili su je kao briljantno književno i pjesničko djelo; učitelji i pedagozi kao vanred· no lijepo načinjen poučni spjev; a oni svi, i ~iroki slojevi s njima zajedno, kao pjesmu duboke i do zanosa prefinjene pobožnosti - pjesmu koja zdrave duhove jo~ vj~e uzdi­že i pruža im posebno duhovno uživanje, a slabe j bolesne liječi kao kakav čudotvor­ni melem. Tako je ona uskoro postala himna svih, himna ljepote i lijepog izražavanja, himna pobofnosti, himna duhovnog j moralnog preporoda. uzviJenog sadržaia. Mno­gi se grijao toplinom njenih izraza i misli, mnogi se liječio njenim blagotvornim pou-

. 11

kama i savjetima. Kao takva, tako shvaćena i primljena, - ho je i sam pjesnik želio,­ona je imala svoju ulogu i vr~ila svoj pravi utjecaj. Ubrzo se pronijela i stekla sebi mjesto u cijelom islamskom svijetu, arapskom i nearapskom. Nije više bilo vjerske svečanosti, naročito proslave Mevluda (Muhamedova rođendana). a da se i nieni odre­đeni stihovi nisu citirali i pjevali. To citiranje izvodili su pojedini izvođači (solo) lIJe­pog glasa, ili vi~ njih zajedno, u skladnom horu. Ona je postala sastavni dio određe­nih vjerskih priredaba i mani festacija u Cijelom islamskom svijetu. Tako je, preko Turaka, došla i do nas.

Uskoro su se, u širokim slojevima islamskog svijeta, pojavile, i vremenom sve više počele plesti, oko ove kaside, mnoge legende. Njoj općenito, a njenim pojedi­nim dijelovima i stihovima posebno, pripisivala sei čudotvorna moć, čijim se taianst­\oenim djelovanjem postitu i ostvaruju ciljevi i želje, koje na drugi način ne mogu biti postignute, pa je ta 'kasida, u neku ruku, postala talisman i hamajlija za očuvanje i obranu od raznih nevolja, bolesti i drugog. Time je, razumije se, sve više gubila od svog pravog religiozno-moralnog utjecaja i svrhe.

Oko samog gore navedenog popularnog naziva (Kasidei·Burda) isplela se priča, koja je mogla biti i istinita. Naime, priča se, da je bolesni pjesnik, kad je dovršio spjev, usnio MUhammeda da mu je ovaj stavio na pieta svoj ogrtač, kao nagradu za spjev, a ogltač se arapski kaže "burda" (dakle: Spjev - kasida ogrtača, tj . koji je dobio za na· gradu ogrtač - burdu). Isto tako priča se, da je pjesnik te noći sanjao, da ga je Muhammed dodirnuo rukom i da je na to ozdravio od svoje bolesti. Ozdravljenje, ka­,~ se arapski "bur'a", pa su neki ovu kasidu prozvali i Kasidei - bur'a, - "kasida oztJravljenja", U nekim krajevima počeli su je recitirati prilikom sahrana (pred dže· nazoml. pred džamijama i u džamijama, na pobožnim skupovima, kao i pojedinci sa· mi , prilikom svoje intimne pobožnosti i pobožnog memoriranja. Ona je postala izraz i ogledalo načina vjerovanja i pobotnosti širokih slojeva. Otuda je postala interesant­na za naučenjake i istraživače religioznog tivota islamskih naroda u srednjem vijeku, pa je već poodavno postala predmet iZučavanja i obrade od strane mnogih nemusIi­manskih učenjaka . Tako nalazimo njene prevode i na mnogim evropskim jezicima: latinskom, njemačkom, engleskom i francuskom.

Prevodi i komentari ove kaside na arapskom jeziku i jezicima drugih islamskih naroda mnogobrojni su. Hadži Halifa (Kaši' az·zunun II, 1331 j 1332) navodi preko četrdeset njenih komentara samo na arapskom jeziku. Poznati su komentari i prevodi

na perzijskom i turskom jeziku. Razni prepisi i dopune ove kaside također su mno­gobrojni .

NA$ PREVOD

Razumljivo je onda, što se i kod nas ova kasida mnogo proširila, proučavala i recitirala u raznim pobožnim prilikama. Ona se i po mnogim našim medresama, bar djelomično, proučavala i tumačila učenicima. Svi školovani ljudi i kod nas, koji su se u svoje vrijeme školovali u medresama, znali su napamet bar neke njene dijelove i pojedine stihove, koje su često citirali, pjevali ili pjevušiti sami za sebe ili za svoju dje­cu, radi pouke i poučne zabave. Tomu svjedoče i stihovi Safvet-bega Bašagića, u koji­ma on, u svojim starim danima,obnavljasjetanje i uspomene na svoje djetinjstvo i na svoga dobrog i učenog oca Ibrahim-bega, postavljajući sam sebi ovako pitanje:

12

Sjeta! /i se jolte, Mirza, Kad si bio d'iete malo, Kako bi ti mirno srce Od miline zaigra/o, Kad s' iz usta svoga oca Kasidei - Burde slušo?

Isto tako. na to ukazuje i činjenica, ho se nalaze mnogobrojni rukopisni pri· mjerci ove kaside u Gazi Husrev·begovoj biblioteci i drugim centrima islamskih ruko· pisa kod nas, kao ~to su se nalazili i u posjedu mnogih pojedinaca. Pogotovo su je kod nas usvojili i njom se služili sljedbenici \esavvufa (derviši) svih redova.

No. njen cjelovit prevod na ndem jeziku, i to još u stihovima, medu starijim radovima na~ih ljudi nije nam poznat, osim ovog, koji se pred nama nalaz1. '1

Ko je od na~ih ljudi, i kada, obavio ovaj prevod nije nam potpuno izvjesno, jer o tome nemamo sigurnih podataka. Sve Mo nam može poslužiti kao osnova i poda· tak za razmgljanje i zaključivanje u tom pogledu jesu dvije kratke i prilično nejasne bilješke na kraju rukopisa, napisane - da tako kažemo - na tursko·arapskom jeziku. U prvoj se kaže : "Hvala Allahu na uspješnom zavr!etku ove "bosanske" kasidei-8urde ..... , a u drugoj: "Sastav Kasidei-Burde. Hali! sin Alijin Stočanin, mjeseca safera, godine 1285". (1868).

Uobičajeno je, da se, u ovakim bilje~kama naved.e, pored naslova djela. ime au· tora, datum prepisa i ime prepisivača . Ovdje ni~ta od toga nije jasno ni izričito reče­no. Na osnovu slabog sastava ovih bilježaka, u jezičnom; stilskom pogledu, može se reći , da je ovo prepis nekog čovjeka, koji nije autor prevoda, jer držimo da je prevo· dilac mnogo bolje poznavao i turski i arapski jezik. Sa sigurnoM;u se može reti samo to, da je prevod postojao 1868. godine. No, nije isključeno, da je on izvršen j prije tog datuma, a da je ovaj prepis iz te godine. Iz bilješke se može razumjeti, i mi stoji· mo na tom stanovi hu, da je prevodilac neki Halil , sin Alijin iz Stoca, čija nam je bio­grafija, naialou, nepoznata; a prepisivač, koji nam je to zabilježio, kao i datum svog prepisa, nije u biljeki naveo svoje ime. No, prema nejasnom stilu bilješke, moglo bi se razumjeti, da je .avedeno ime (Haiii b. Ali) ime prepisivača, a da ime prevodiQC4 nije zabilježeno. Ovako isto ime (Hali! b. Ali) nalazimo na jednom drugom rukopisu (v. br. 4523) ranijeg datuma, iz godine 1212/ 1797. Ono je tu navedeno jasno kao ime prepisivača. Istina, ako se radi u oba rukopisa o istoj osobi, i to kao prepisivaču. onda zbunjuje dosta velika razlika u datumima (1797 i 1868). Ali, ako je dotični Hali l b. Ali autor ovog ndeg prevoda, onda navedeni datum (1868) označava datum prepisa ovog rUkopisa, a to onda znači da je prevod obavljen prije toga datuma, tj. negdje krajem XVIII ili početkom XIX stoljeća, - ~to držimo najvjerojatnijim. Oa se ovdje radi o istoj osobi, ukazuje okolnost. ho je i ovaj drugi rukopis (gdje je jasno az· načena ime prepisivača). iz Hercegovine (Mostar ili njegova okolina, jer je sačuvan i naden u priv. biblio(eci mostarske porodice Riđanovića) .

Cinjenica le, da je ovaj prevod, koji je izvr~en najmanje prlje 107 godina, bio dosad nepoznat. Iako prevod, ipak je ovaj rad književni doprinos na~ čovjeka na~j kulturnoj baJtini, i obzirom na njegov datum, on pobuđuje nak! pažnju i zaslužuje da mu se sačuva spomen, bar u jednom kraćem prikazu. Ovo t im prije, što je ovo pre·

11 Pr~od I kOml!n~lr ,?ve kas.de izradiO. je i izdao Hifzlja Suljkić imlm IZ Zvornika, 1973.god. Mjerod3llna kr-Ilka joi o lom r.c:tu nije dira $\loju rijeć.

13

vod, jer su ba~ prevodi rijetkost u ranijim radovima na~ih ljudi. Naime, mnogi na~i ljudi, koji su jo~ poodavno pisali na~im jezikom, od. XV pa preko XVII i XVIII stol je­ća kao ~to su Ajvaz-dedo (kasida), Hadži Jusuf, sin Muhamedov iz Livna, Hevaija, Kaimija, Aazija, Sirrija i dr., - davali su većinom svoje originalne radove, mada često po uzoru drugih pisaca, ali, doslovnim prevođenjem manje su se bavili.

Prevodilac, kao ho vidimo, svome prevodu daje naslov; Kasidei-Burdei-bosnevi (Kasidei Burda na bosanskom jeziku) ne kazujući izričito da je to prevod,

Prevod je napisan arapskim pismom, koje je, unekoliko, prilagođeno na~em iz­govoru. Abeceda pisma je, velikim dijelom, slična onoj, !to ju je prilagodio našem je­ziku i ~to ju je upotrebljavao Omer-efendija Huma, poznati na~ prosvjetni radnik iz XI X stoljeća (1820-1880). To je arapska abeceda, ne ba~ tako praktično prilagođena našem jeziku, - koja se kasnije usavr~vala, dok je dobila onaj oblik i znakove, ~to su se upotrebljav~1i početkom XX vijeka (u pisanju Džemaluddina Čauševića, Muhame­

da Seida Serdarevića i dr). Na~ prevodilac bi, bar jednim dijelom svog života, mogao biti Humin suvremenik.

Istina, u pisanju ima dosta odstupanja od Humine grafije, samo nije jasno, da li je to namjerno i svjesno činjeno, na osnovu toga, što je, možda, prevodilac imao svo· ju grafiju, ili je ta razlika nastala grdkom prepisivača. U svakom slučaju, u pisanju ima dosta nedosljednosti i neujednačenosti , čak i u J:lisanju jedne te iste riječi. Tako, primjerice, riječi: molim i ne molim ( ~ r L.:. - ~ r l, jedna do druge na istom mjestu, napisane su različito; prva sa uobičajenim dugim vokalima ( o · i ..s -J), ho je pravilnije, a druga bez tih vokala. Takvih primjera redom ima dosta. Ta mnoga kolebanja i nedosljednosti u pisanju, svakako ukazuju j na to, da ova abeceda, zvana arebiC8 (arapska pismena prilagođena na!im glasovima), nije još bila ustaljena. Isto tako, u pisanju su često dvije riječi spojene i napisane kao jed­na riječ. Cijeli tekst prevoda je vokaliziran kratkim arapskim vokalima (hareke),kao i arapski originalni tekst.

Vrsta pisma je neshi (nesh), pisan vještom rukom. U pisanju osnovnog teksta (originala) ima nešto grešaka, ho ukazuje da prepisivač nije prevodilac.

Ispod naslova su navedene stope metra (vezn), po kome je prevodilac sročio svoj prevod. To je metar (vezn ili bahr) i stopa, koji su uzeti iz arapske metri ke (ilmul·arud), čijim se pravilima i okvirima na~ prevodilac služio pri gradnji svojih sti­hova prevoda. No, on se pri tom dosta slobodno ponašao, pa bi se moglo reći, da je sam sebi uzeo ili izgradio metar, po uzoru arapskih metrova, ali se nije strogo pridr­žavao ni jednog poznatog metra od šesnaest klasičnih metara arapske metrike. Nave· dene stope su mu : Fsilarun (četiri puta) , faifun (jedamput), !to izraženo znakovima

za zatvorene i otvorene slogove izgleda ovako:

' -u- ( --u- ( --u- ( --u- ( --u-

To bi onda bio devetnaesterac, a takav metar, kao i navedene stope tako ponovljene, arapska metrika ne poznaje. Po svojoj kompoziciji pak, stihovi prevoda su očito iz· građeni po uzoru kompozicije originala.Metar,po kome je original spjevan, je el·besit. Stope ovog metra su: mustef'ilun fai/un (četiri puta). Zaha je prevodilac ili prepisi.

vač uzeo gornje stope, a ne ove, prema kojima je izgraden original, nije nam jasno, kad je po svom komponiranju prevod blizak originalu ili izvorniku. Prevodilac je, po

svoj priliCi, najprije sklopio svoje stihove u okvirima koji mu odgovaraju, a onda ih je

14

rastavio na slogove i od sebe dao potrebni broj stopa, kako bi naJao i označio metar svojih stihova, koji su već skovani. Upravo kao kad bi čovjek odrezao struku platna, pa onda upotrijebio metar, da mu izmjeri dužinu i ~irinu.

Jezik, kojim se prevodilac ,luži, karakterističan je za ono vrijeme, u kome on radi. Tu ima dosta arhaizama, ali i turcizama i arabizama. Turske, a naročito arapske riječi (dosta puta one iz originala koje prevodi) upotrebljava, ne iz želje ili potrebe da njima izrazi n:'ku m isao, za koju ne nalaz i svoju riječ, - nego samo s namjerom da ispuni, dovr~i formu (metar) nlha, čiju je misao već izrazio na~im riječima. Možda, je najbolji primler, za to njegov stih odmah u početku prevoda:

"Krvi suze pomitane očnijem teku zenicama bi demi"

(bi demi, prijedlOQ i imenica, !to znači: krvlju, a to je prevodilac. već rekao svojim rio ječima; samo mu je ovdje ta arapska riječ iz originala trebala da njom izgradi metar stiha). Nekada opet takvom r iječi postiže formu stiha i izraz određene misli I pojma.

Mnogi stihovi su te~ko razumljivi, zbog arhaizama i stranih riječi. Za pojam musliman - muslimam, on skoro redovno upotrebljava izraze: turčin - turci, kako je to i bio u narodu opće uobičajen i usvojen naziv, a ~to zapravo svjedoči da pojam "turčin" nije u narodu uopće imao etničko, nego vjersko značenje.

Pada u oči podvostruča .... anje (jače izgovaranje) nekih konsonanata u mnogim na~im rijeČima; upravo onako, kako se izgovaraju u arapskom jeziku kon $Onan ti, jz· nad kojih se stavi znak te§did .... . Taj isti znak f"'tl s.tavlja prepisivač iznad nekih kon~onanata u na~im riječima, npr.

- nikkome, - naUe, - takko, - missec, - daUD, - pollo,

nikom nale tako mjesec dotao poJao itd.

Sjećam se da se je tako govorilo u Istočnoj Bosni (okolina Rogatice) u naro· du prije pedeset godina, a .... jerovatno se i danas govori. Karakteristično da je vokal

pred teklidom, u rukopisu, kratak.

Narječje u prevodu je, uglavnom, ikavsko.

Prije početka pre .... oda prevodilac je dao u .... od na našem jeziku, također ustiho· vima i u istom metru. Na početku uvoda on izražava zah .... alnost Bogu na mnogim Njegovim blagodatima, ~to ih je podario ljudima. U te ubraja s .... aki na~ udisaj i izdisaj zraka, što čini na~e dihanje pomoću koga živimo. "Prohesabi" (izračunaj) - kaže on, koliko puta dahneš samo u jednom danu i jednoj noći , pa da vidi~ koliki to čini broj

blagodati.

Zatim kaže da se on moli samo Bogu, a drugom nikom, jer je On jedan, vječan j uvijek uzvi~n . Bog je stvoritelj. a mi smo stvoreni . On nas je učinio de jesmo. Ovaj cijeli svijet nije postojao, i kroz kratko vrijeme neće ga opet biti, kao i nas . •

Poslije veličanja Božjeg bića, on Mu se obraća molbom za pomoć, ili, kako on kaže, "pomo!enje", a od Muhameda želi zagovor (fefa'at) Sudnjeg dana. Bog je, kaže dalje, Muhameda učinio najvećim na ovom svijetu, pa mu i on, u znak poltovanja,

15

priziva Božji blagoslov (salavat). ~to muslimani uvijek treba da č ine . Tako on prepo­ručuje prizivanje Božjeg blagoslova i Muhamedovu rodu , društvu i svima onima koji slijede njegov put.

Mi smo ljudi, koji smo zaboravni, ne kajemo se, nego kažemo da smo mi nešt9.

Na kraju uvoda kaže, da počinje ovu "Burdu" (naziv spjeva) Božj im imenom i imenom naleg Muhameda. Rad daje na " Bosanskom jeziku" da bi ga bilo lako čitati i da bi na~ čitalac , razu~iievajući značenje , osjećao zadovoljstvo i ushićenje . j " Ja jezi­kom bosnev.jem, neka im je lasno učit, veselo").

Vjerovatno da je tako i bilo za slu~oce ; čitaoce ovog prevoda, u vrijeme nje. gova nasta,lka. prije viJe od stot inu godina. No, za savremenog čovjeka , č itanje ili slušanje ovog prevoda nije viJe ni "lasno" ni "veselo". Da bi ga čovjek na~eg vremena mogao uopće razumjeti, treba da mu se ovaj prevod prevede na cuvremeni jezik. Ako neko bude obrađivao i izdavao cijeli ovai prevod, montće i to učiniti.

Mi pak ovdje donosimo u cijelosti samo uvod i mali, početni dio prevoda, s.

kratkim tumačem arapskih i turskih izraza u njima:

16

Bogu ~ukkur l) i pofala, robovati Njemu valja bi nami N ije kada(2) od robova Bogu Jukkur ko no biva niami3~ Salte4) jednom kad pot~ne~ i iz sebe kad povrne~ dihnuti Noć i danak prohesabi5) kad vidiJ ti koliko bi niami.6) Ja se Bogu mome molim, ne molim se ja drugome nikome. Jer je jedan od vavijek do vavijek bićće vazda golemi. Bog je halik7) , mi smo mahluk,81 mi ne bivli nas UČin i, bismo mi. Nije ov i bio dun'ja,g) do malo bit neće dun'ja, ko i mi .

TUMAČ RIJEČi U UVODU I DATOM PREVODU

11lukkur

2) kadar

3J niami

4) sa1te (tur.)

5) prohesabi

6111 , 15, 28, nlaml

7) halik

8) mahlu k

9) dun'ja

- zah~alnost na dobru, hvala

- u mogućnosti, moćan

- blagodati

- samo, tek

- i zračunaj

- blagodati

- stvoritelj

- stvoreni

- ovaj svijet

Nek je nama pomožen~e od natega jakog Boga jednoga, Od Muhameda ~fa'at O) kad bude nam, natema mi niami.

11)

Bog Muhameda ućini , na svitovim najvi!i bi od svega Ja donijeh nat salavat 121 .azda turci m donosit valja nami Ko je njemu bio tabi,131 u koga je virovanje njegovo Na Muhameda donosi ti $&18'18t.14) jer će! naći nlami, 15)

Na njegov 81 16) i na ashabe 17) donosit nami valja vavijek I na one koji su im uisali.'SI donosit valja nami Kako nam je na srdahcu ko no zena 19) u sunahcu malka bi.

Mi smo lnsan,20) bismo nisjan,2l) nismo pi!man.22) vet velimo da smo m i,

Mi molimo BO!ll nateg, i t.ko ti sveca na~eg Mustafe, I tako ti Arb,23) KjurS3,241 pokloni nam grijehe na!e T i nami.

Ja imenom Boga mOgĐ počinanje Burde ove bi nami I na!ega Muhameda koji no je najhajirni25) keremi.2S) Ja jezikom bosnevijem, 271 neka im je lasno ućit veselo, Koj i uće da mi reće du'i misto da ufatim niami.28)

Poslije gornjeg uvoda, prevodilac daje neposredno svoj prevod originala, navo­deći po jedan stih istog, a ispod toga daje njegov doslovan prevod u dva stiha. U svom pokušaju doslovnog prevoda ne uspijeva uvijek, pa onda dosta slobodnim postupkom

daje samo smisao teksta .

Da navedemo koj i primjer i njegova prevoda:

E min teukkuri df: iranin bi Zi Selemi · ...

" Je l' ti do~ na hatoru29) naJ Muhamed golem sahib30) Selemi31l

101 Jefa'at

121 na' t salavat

131 tabi '

141 salavat

161 .1

171 ashab;

181 nisali

191 zerra

201 insan

211 nisjan

221 pi~man (tur)

zagovor

blagoslov, poćasna r ijeć blagoslova

sljedbenik

blagoslOV

rod , rodbina

druJtvo

slijedili ih

trunka

ćovjek. ljudi

zaborav, zaboravni

pokajnik

231

241 Ad, Kjurs moć, vlast, carstvo (Božje)' najveća stvorenja iznad

nama poznatog Kosmosa

251 najhajirn i

261 kerem i

271 bosnevijem

291 hatar

301 sahib

311 Selem (Zi Selem)

2 - Anali

najbolji

plemenitost (po plemenitosti)

bosanskim

sjećanje , misao

drug, prijatelj, stanovnik

mjesto blizu Medine

17

Krvi suze pomi!ane oćnijem !eku zenicama, bi-demi".32)

(A na~ prevod, po njegoyom uzoru, je:

Je li ti dobo u sjećanje na~ Muhamed, veliki stanovnik mjesta

Zi Selem kod Medine, Pa ti zato teku krvave SU1P iz očiiu?) .

Em hebbetir·rihu min tilka'i Kjazimetin ...

"Iz Mekka al puhnu vitar prve na~ na svitov im §3fala Crne noć i ali sinu od Medine brda onog Idami? .. 3)

(Ili je iz Mekke - zapravo iz Medine - puhnuo vjetar slave

na~ prvaka lli je mrkle noći sinula svjetlica iza onog brda Idam kod Medine? ).

Na naslovnoj stranici rukopisa nalazi se kratka bilje~ka na arapskom jeziku, u kojoj je raniji vlasnik zabilježio svoje ime: "Vlasnik ove knjige Hromizade (Hromić)

Salih Sidki, sin Ibrahim·efendije, Stočanin".

SUMMAR'

KASIDEI BURDEI BOSNEVI.

is a literal translation from Arabic language to Serbo·Croatian (Bosnian) of famous Kasida (ode) composed in praise of Mohammed. The or iginal poem in Arabic langu­age was composed by renowned Arabic poet ~refuddin Ebu Abdullah Muhammed b. Seid called EI-Busiri, who lived and worked in Egypt (died in Alexandria in 1294 or according to some data in Kairo, 1296)_ His verse is full of deep and pure religious

feeling and adorned with beautiful expressions_ For this reason in early became wide­~orearl and accepted by all Islamic people (Arabs and Non-Arabs as well). The poem soon became an everybody's hymn of piety and of spiritual and moraJ renaissanee. lt wass partly studied and interpreted in many of our religious schools (Medressas). There isn't any entire translation in Serbo-Croatian ()f 'fTIentioned Kasida except this one that was found (under the upper title) among the ()rienta' manuscripts in Gazi Husrevbey's Library (number 4563). There are not any available data about the aut­hor of this translation . According to some vague records, at the end of the manusc-' ript, it is possible to say only that the translation dal(tS from 1868. However it is possible. that there were other transl<'tions before that year. JudairlJ) bv thp same no· tes, it can be said. and in our point of view, the translator was a cena in Halil,son of

Ah from Stolac, wkose biography is unfortunately unknown to us. The transcriber nf

32) bi·deml krvlju

33) Idam brdo u okolini Medine

lB

the poem did not sign himself. It is a fact. however that this translation was unknown' tili now, though it is a contribution of a native man to our cultural inheritance. and for this reason it is worth mention ing, at least in a shorter essay . The translator titi ed the translation : "Kasidei Burdei Bosnevi" i. e. Kasidei Burda in Bosnian language, as all Bosnian and Herzegov inian Muslim writers (and also people of Bosnia) always in the past called their language: "Bosnian". The translator uses Arabic alphabet adap­t~ in II cenain degree to Serbo·Croatian pronunciation. Conseouently, this is also a contribution to the Alhamiado literature in our country. Language which is used by translator is a characteristic of that time. There are some beautiful old Slavonic expressions, but there are also some archa isms, Arabian and Turkish words. The introductory part was written in Serbo-Croatian yerse. This introduction is presented and analysed in this article. Afterwards the translator gives his translation of original text. citing one verse followed by exact translations of .two verses.

2' 19

Oo

" o

20

1

Mehmed Mujezi l10vić

NEKOLIKO RUKOPISA

PREPISANIH U GAZI HUSREV-BEGOVOJ MEDRESI U SARAJEVU

U vrijeme dok se knjiga umnožavala i širila prepisivanjem, u islamskom svijetu , značajni centri prepisivačke djelatnosti bijahu i medrese. Pojedini osnivači medresa izdvajali su i posebna sredstva za nabavku knjiga koje Će se koristiti u tim školama, a ujedno Će se iz njih vršiti prepisivanje. Tako se, na primjer, u Gazi Husrev-begovoj vakufnami od B. januara 1537. godine, o podizanju njegove poznate Kuršumlije med­rese u Sarajevu, između ostalog, izričito kaže i slijedeće:

.. ... Što preteče od tro~kova za gradnju medrese, neka se za to kupi vrijednih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koristi, ko ih bu­de čitao i da iz njih prepisuju oni, koji se bave naukom".

Na pojedinim rukopisima nailazimo i na bilješke prepisivača da su dotična dje­la prepisana u medresama. Tako ima podataka da su knjige prepisivane u slijedećim sarajevskim medresama: Gazi Husrev-begovoi. Firuz·begovoj. Kemal-begovoj i Almei­dan medresi, zat im u Husrev-begovu hanikahu kao i hanikahu u Bistriku. Nadal je, ima sačuvanih rukopisa, prepisanih u Karadoz-begovoj med resi u Mostaru. Počite l j ·

skoj medresi, Elči - Ibrahim·pašinoj medresi u Travniku i dr .

Prepisivali knjiga skoro redovno biljele i datume kada su knjigu prepisali. Me­đu rukopisima koje ovdje obrađujemo najstariji rukopis je iz 16 17. godine. Karak te­ristilno je da su skoro sve bilješke prepisivala stilizirane na arapskom jeziku. Neke od njih su sasvim kratke. sadriavajući samo ime prepisivala i datum prepisa. dok ima biljelaka sa dulim tekstovima, a ovi. tekstovi nam opet pokazuju da su ulenici ove medrese još u toku svog naukovanja bili sposobni da pišu, a prema tome evenruaIno i da govore arapskim jezikom. Izvjesni prepisivali oznalili su i mjesto odakle su doIli /J Gazi Husrev·begovu medresu, odnosno odakle su rodom. Tako se u naznatenim bi­Ijelkama spominju mjesta: Kostajnica, Konjic, Fojnica, Trebinje, Fala, Ljubinje, Uskopje, Taslidla (P/evIja), Onogošl (Nikšić) i Sarajevo. Dakle, u Gazi Husrev·begovu medresu dolazili su ul enici iz raznih mjesra Bosne i Hercegovine. Kako su, opet u

2 1

mnogim od spomenutih mjesta postojale i mjesne medrese, tO pretpostavljamo da su ovi u~enici prerhodno pohađali medrese u svojim mjesrima, a poslije nastavljali nau­kovanje u Husrev-begovoj medresi kao medresi vileg ranga. Ovi podaci o mjestu ro­đenja pojedinih ulenilai ukazuju na to da sll to domBti. nali ljudi iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine. Prema romu rukopis; nastali na na/em podrutju imaju za nas vilestruki znataj.

Slijedetih dvadeset rukopisa, prepisanih u Gazi Husrev-begovoj med resi. a koje. ovde prezentiramo, pokazuju nam da su knjige prepisivali kako učenici tako i pojedi· ni muderisi. Nadalje, vidimo da se djela, prepisivana u medresama, uglavnom odnose na knjige koje su služile kao udžbenici i priručnici. Među nabrojanim rukopisima nai­lazimo na djela iz slijedećih disciplina: šeriatskog prava, islamske tradicije, gramatike, sintakse i stilistike arapskog jezika, islamske moralke, logike i tesavufa.

Spomenute rukopise, prepisane u Gazi Husrev-begovoj med resi, donosimo kro­nolo~ki, to jest po datumu njihova nastanka, jer između tih dvadeset manuskripata njih sedamnaest imaju datume kada su prepisani. Dva nedatirana rukopisa dali smo na kraju . evo tih rukopisa:

1.

- Djelo E~·~AFIJE, s područja sintakse arapskog jezika, od Ebu Amr Osman ibn Omera, poznatog pod imenom Ibn Hidžib (umr. 646/ 1248.g.).

Ovaj manuskript ima 66 lista, velićine 14 x 20 cm. Prvih nekoliko strana obrub­ljene su crvenom linijom, a i naslovi poglavlja ispisani crvenom tintom. Povez karton­ski s kožnim hrptom. Pismo obični nesh.

Iza teksta rukopisa nalazi se slijedeća bilješka prepisivaća na arapskom jeziku:

"Prepisivanje ovog djela dovršeno je u medresi Husrev-begovoj, neka je na njeg obilna Božja milosti Prepisao slabašni rob Bot ji, kojemu je potrebna Njegova milost, Musli, sin Memije, neka im Alah oprosti grijehe i pokrije nedostatke, kao i onima koji budu čitati ovu knjigu i prepisivača budu obradovali učenjem Fatihe. Godine hiljadu dvadeset i šeste" (1617).

Na prvom praznom tistu je zabilješka o uvakufljenju rukopisa od strane Had!i Abdul -Kadir-efendije, za Đumi~ića medresu, godine 1206. (1791). Rukopis se danas natazi u Husrev-begovoj biblioteci (inv . broj 2377).

2.

_ Komentar diela VIKA.JE (Vikaietur-riv!je fj mesliilil-hidaje, od autora Mahmuda ibn SadruHeriaI. a odnosi se na šeriatsko pravo.

Rukopis ima 227 lista, formata 14 x 20 cm, pisan dosta sitnim neshom, povez kožni. Prepisao Mustafa, sin Muhameda, 1026. (1617) godine.

Intere$8ntno je napomenuti da je ovaj rukopis uvakufio Hafiz Hasan·efendija, poznat u Sarajevu kao Sari Hafiz (tuti Hafiz) , a o kojem Bašeskija u svom Ljetopisu iznosi nekoliko zanimljivih podataka (Vid . Ljetopis u prijevodu M. Mujezinovića, Sarajevo 1968. str. 226-227). Na rukooisu se nalazi i otisak Sari Hafizova pečata u

22

D

~~------------------~.~ ---, .~

•

, ... ~ ." I' •

,

•

• Posljednja stranica prepisa djela "EŠ·ŠA FJJE" sa zabiljeIkom prepisivača Musli, sina Memije, da je njegovo prepisivanje dovršio 76 17. godine u Gazi Husrell-begolloj me­

dresi.

23

kojem piJe: "Rabbi igfir li ve limen semman; hasenen, sene 1182". (1768). Rukopis u GHb biblioteci pod inv. br. 2381 .

3.

- Poznato djelo s područja gramatike arapskog jezika pod naslovom EL· ·EMSI LETUL-MUHTE LI FE.

Ovaj primjerak prepisao je softa Husrev·begove medrese Musli, sin Alije, iz Kostajnice (Kostačevi) 1043. (1633) godine. Rukopis se danas čuva u Dvorskoj bib­lioteci u Beču . Vid . Dr Gustav FlOgel, Die arabischen, persischen und tCrkischen Handschriften der kaiserlich·kđniglichen Hofbibliothek zu Wien, sv. l, str. 182 i ·F. Spaho, Gazi Husrev·begova knjižnica, Spomenica Gazi Husrev-begove četiristo­godiJnjice, Sarajevo 1932., str. 74.

4.

- Poznato leriatsko·pravno djelo MULTEKAL·EBHUR od autora Ibrahima Halebije (umr. 956 / 15491.

Rukopis je prepisao Ju,uf Vidadi i dovdio ga početkom mjeseca rebiul·evela 1069/ 1658. godine.

Na listu l . nalazi se bilje~ka iz koje se vidi da je knjiga bila u vlasni§tvu nekog Saliha Nurije. kadijskog naiba u Konjicu . Rukopis u GHbbiblioteci,inv br. 2838.

5.

- Djelo EJJUHEL·VELED, moralno didaktičnog sadržaja od poznatog učenja· ka Ebu-Hamid·Muhamed Gazalije (umr. 505/ 1 l II l.

Rukopis dovr~n u Husrev-begovu hanikahu u Sarajevu 1136. (1723) godine. Vid . Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, sv . I, str. 401, rkp. br. 610/2 (R·333a).

6.

- EL EšsAHU VEN·NEZAlR FIL FURU' od Dželaludin Abdurahmana ibn Ebu Bekr Sujutije (umr. 911 / 1505).

Ovaj primjerak je prepisao Muhamed, sin Ahmedov, poznat pod imenom .Kaći­garib, koji je stanovao u Gazi Husrev·begovoj me·dres;' Prepisivanje dovdeno 27. ramazana 1137. (lO. juni 1725) g. GHb biblioteka, inv. br 32.

7.

- Djelo pod naslovom DŽEZZABUL-KULUB ILA TARJKIL·MAHBUB, etičko ·tesavufskog sadržaja, od ~ejha Abdulhak Dihlevi, umro 1051 . (1641) .

24

=

Rukopis prepisan rukom Osmana el·Foćevi (iz Foče) i dovrlen mjeseca red že· ba 1141. (između 31.1 I 1.111 1729) godine. Vid. Katalog GHb biblioteke, sv. I, str. 67·68, rukop. br. 115. Ovaj primjerak je u zajedničkom povezu s jol nekoliko drugih manjih rukopisnih djela.

B.

EL·V ESILETUL·AHMEDIJJE ALAT-TARIKATIL MUHAMMEDIJJE, ko mentar na poznato djelo Tarikatul-muhammedijje. Osnovno djelo napisao Berg ivi (um. 1573. god l. a ovaj komentar, čiji puni naslov glasi: EL·VESILETUL-AHMEDI­JJE VEZ·ZERIATUSSERMEDIJJE FI ŠERHI TARIKATlL-MUHAMMEDIJJE, pot­ječe od Me\lla Redžeba, bin Ahmeda, kojeg je dovrlio 10S7. (1676) godine.

Prepis ovog komentara dovrlen je od strane Ahmeda Fojničanina, za vrijeme njegova naukovanja u grauu Sarajevu, u medresi Husreviji, godine 1156 (1743) . Ru· kopis u kožnom povezu, ve l ičine 12 x 20 cm, ima 473 lista, pisan lijepim neshom. Djelo se danas nalazi u GHb biblioteci i zaveden je pod br. R·4694.

9.

- Zbirka vjerodostojnih had isa pod naslovom MEŠARIKUL.ENVAR, od Redijjudin Hasan ibn Muhameda Saganije (umr. 650/ 12521-

Djelo prepisao Husejin, sin Ibrahimov, ti dOlnlio ga mjeseca redžeba 1162. (1748). Vid . Katalog rukopisa GHb biblioteke, sv. I, str. 314, rukop. br. 512.

IR· '9721.

'O.

Komentar Nevevijine zbirke hadisa pod naslovom EL·MUsiNUL·MUiN LI FEHMI L·ERBEIN .

Primjerak je prepisao Ahmed·efendija el·Akhisari (Pru~čak) 1163. (1749) go­dine. Vid . Katalog GHb biblioteke sv. I, str . 337·338, ruk. br. 550.

11 .

ET·TARIKATUL·MUHAMMEOIJJE, djelo o propovijedi, a napisao ga je Bergivi (um. 1573).

glasi:

Prepis, formata 21 x 15 cm, danas se čuva u GHb biblioteci pod br. R-4698. Na L·169-a nalazi se slijedeča bilješka prepisi\lača, čiji tekst na arapskom jeziku

25

~I -,""JI...H.,b~1 .Lcl "-'\.S';JI .JJ.J->...ll J----..J."":,,,l..:-5-1 11 ..J.,.AJ....,..~r ~I~.>.>

... r .... J I <Li..,.,....J I ~-,J I 0-t I .r'J I t ...... t J~JI0- b .,......JI ;;... ~JI """'.,J....,

..... I L........:: -"cl..) ~ d-Ll1 w..Y"-1 c..u........J I 01... · '..rcclL,~·-;.JI ~ .............. ~.> u-' t..........:, d...J..J r ..)..... ~ L.r"-' d ~ ~sl.SJ....=-...1 r'J. J I .. ';l.oJ I .a..,...l< -'-"-'u...l< l 14 ... o J---> 1 6....:..- ~r L-:)' I .J...H.,.,.:-:..JI t ..... .>..)....I.>

0- V- l...J I r r ...... -i..J I .. d.! L..>:ft-' W .. đ-JJ......JI~ l5'..r d.....:.....",.l.... ~ LJ lA- ..) J-t~

.J Jo..r-\.r..J.> ~ JJ I ..rl.> d.J d.J.J I ;-ll- d....". .> ~ ,-I · '~.r< ..r--=-:;"'Jlt.·~ I ..... JI .,b-

.~I ~JI~) l"

ho u prevodu znači:

" Hvala Alahu koji nas je uputio na pravi put i omogućio mi dovr~nie prepisi­vanja ovog djela. Prepisivanje ovog časnog primjerka djela Tarikatul·Muhamedijje, ko­je djelo čuva od iskrivljenja i novotarija (u vjeri). pot jeće božjom pomoći iz pera Saliha, $in" Osman-efendije, iz tvrđave Trebinje. Neka je hvala Alahu i blagoslov na vjerovjesnika Muhameda. Djelo je dovr~no 5. ramadana 11 Bl . (25. I 1766) godine. u gradu Sarajevu, u medresi Husreviji. Neka Alah oprosti grijehe prepisivaču, njegovim roditeljima i onima koji budu čitali . ovo djelo kao i svim vjernicima. Molimo Tvoju milost onajmilostiviji".

12.

- MULTEKAL·EBHUR od Ibrahim·ibn Muhamed·Halebi lum. 956/ 1549).

Rukopis ima 201 list, veličine 21,5 x 13,5 cm. Pismo: lijep nesh. Na početku unvan u bojama. Stranice obrubljene crvenim linijama.

Iz biljdke na kraju rukopisa vidi se da je djelo prepisao Jahja,sin Had!i Ahmed· efendije, iz Ljubinja. Prepisivanje započeo u Sarajevu u Husrev·begovoj medresi. a prepis dovr!io u kasabi Novo Brdo u Rumeliji (na Kosovu). 6. rebiu l-evela 1183. (10. jula 1769) god. GHb biblioteka, inv. br. 732.

13.

- Djelo TELHisUL.MIFTAH, s područja arapske stilistike, od D!eliludi· na KalYinije (umr. 739/ 1338).

Prepisivanje ovog primjerka dovdeno je 4. d!umaclel·evela 1186. (3. VIII 1772) godine od strane Osmana, sina Nezirov8. GHb biblioteka. inv. br. 511.

26

-

Prva l posljednja stranica manusk.rlpra MUL TEKA L·EBHUR. od kojih je prva ukraIe­na unvanom, a na posljednjoj je biljelka prepisivala Jahja, sina hadli Ahmed·efemilje iz Ljubinia. iz ' 1769. godine kada je prepisivanje djela dovrlio u kasabi Novo Brdo, dok je prepisivanJe njegovo poleo u Gazi Husrev·begovoj medresi u Sarajevu.

14.

- MUL TEKAl-E8HUR .

Rukopis sadrži 146 lista, a prepisao ga je Ibrahim. sin Ibrahima Skopjevi (iz Uskopija) u medresi Hanikah u Sarajevu godine 1194. (1780), Vid. GHb biblioteka inv. br. 1094.

27

15.

- Glosa na Ibn Hadžer el-Askalanijino djelo NUHBETUL-FIKER, o teoriji ha­disa, koje je napisao Muhamed.Herev[ (u mr. 1014/ 1605) a ova glosa nosi naslov HASIJE ALA TEVoiHI NUHBETUL·FIKER.

Posljednja stranica rukop isa ,.(ASIJE ALA TEVoiHI NUHBETUL·FIKR, Ito ga je 1782. godine prepisao muderis i Iejh Husrev·begova hanikaha Hac/Ji Muhamed Veli­hodiit.

28

Ovaj primjerak je prepisao muder is Hadži Muhamed. sin Velijudina. i pisanje dovr~io 10. safera 1196. (25. II 1782) godine. Ovdje se radi o muderisu i ~ejhu Husrev·begova hanikaha. o kojem nam vi~e podataka pruža Bašeskija u svom Ljetop i· su. On. između ostalog. kaže da je Hadži Mehmed Razi Velihodžić imao sasvim lijep i dopadljiv rukopis i da je svojom rukom prepisao Vankulin rječnik. l I Vid. Katalog rukopisa GHb biblioteke sv. I. str. 243, i Bašeskija, Ljetopis, str . 246.

16.

- Djelo pod naslovom FETHUL.ESRAR, s područja logike. koje je napisao muftija i muderis Đumi~ića medrese u Sarajevu hadži Muhamed ef . Ćajničanin (umr. 1206/ 17911.

Rukopis je prepisan rukom Visočaka Ibrahima, sina Mehmedova, učen i ka

Husrev·begove medrese i prepis dovr~en 1197. (1782) godine. I ljetopisac Ba~eskija, spominjući sarajevskog muftiju i muderisa Ćajničanina. kaže za njeg da je bio dobar poznavalac logike i lijepe književnosti. Vid. Ljetopi s, str. 247.

Ovaj rukopis nađen je u ostavini umrlog Safveta Zečevića u Visokom.

17.

- EŠ'ŠIFA BI TARIFI HUKUKIL MUSTAFA (Zbirka had isa o životu Božjeg vjerovjesnika Muhameda i dužnostima muslimana da ga poštuju), koje djelo je napi· sao Ebu Ijad es·Sebti {umro 544/11491.

Ovai primjerak je prepisao Mustafa, sin Mustafe Skopl jaka, godine 121 1. (1796). Vid. Katalog GHb biblioteke sv. I, str. 299. rukop. br. 488 (R·1231).

18.

- MURŠIDUL-MUTEEHHl ~ (Uputa za oženjenog o valjanom životu i postup· ku u braku). Djelo je napisao, na arapskom jeziku, Šejh Muhamed Kutbuddin , iz Iznika (um. 821 / 1418) .

Naš manuskript ovog djela pripisan je u Gazi Husrev·begovoj med resi 1823. godine od strane Alije. sina Sulejmana, rodom iz sela Vučić.

11 U Gazi Husrev-begovoJ biblioteci ralaz; se jedan primjerak Vankulijina rjetn ika u rukopi. su i tO je jedini primjerak manuskrpta ovog djela koji 58 tuva u ovoj bibliotecI. a kojem, na žalost. nedostaje nekoliko zaclnjh strar"uca, gdje je, možda, biJo zabilježeno Ime prepisi­vaća i datum prepIsa. Međutim, otzirom na spomenutu 8a'eski jinu zabiljriku smatramo da jo upravo ovaj primior~k VanIoIijin .. rjećnika prepisao Velihod.tić, jer jo cpomonutl pnmjerak zaista prepisan lijepim idopaclljivim rukopIsom. OSim toga, prepisivanje ovog ogromnog rječnika iZIskivalo je m lOgo vremena i truda. PB njegovo prepisivanje i Baleski. ja spominje kao kuriozitet . Iz popna ostavine Vel ihodžIća vidimo da je on Iza sebe ostavio biblioteku sa fondom od 188 knj i!3. među kojima se spominje i Vankulijin rječn ik . U to­me popisu je na prvom mjestu upi5l'l upravo rjećnik Vankuli (Iugat VankuiiI i tom prlli . kom procijenjen na visoku SVOtu od 16.806 akći. Vid, SId!11 25. str. 100·102 u GHb biblio. teci.

29

Jedna stranica manuskripta Vankuhjina rjetnika koji se nalazI u (jazi Husrev-begovoj biblioteci, a za kojeg se pretpostavlja da ga je prepisao Hadii Mehmed Razi Veliho­dlk!.

Rukopis se danas čuva u Orijentalnom institutu u Sarajevu gdje je zaveden pod br, 556.2 )

19.

- Djelo EL.UNMOZEDŽ FIN-NAHV, od Ebul -Kasim-Mahmud-ibn Omera (um. 538/1 143)

2) U pro"oJ svesci ovog ćasopisa J"Ana!!", knj. II-III 1974, str. 163-1581 objavljen je ćlanak pod naslovom "O jednom seksolotkom djelu u Gazi Husrev·begovoj biblioteci u Sarajevu", u kojem su autOri tlanka dr Atif Abu Salija I dr AiSe Smailbegovlć·Had.tihalUovlć dali krao tak prikaz sadr.taja dJela "MurSidul·muteehll" NjllT1a je kao podloga ZI p,sanle rada slu -.tIO upr .... o ovaj primjerak "Muriidul-muteehhila" prepisanog u Gazi HUlrel/-begovoj med­resi. kOJI sa l«Ia nelazi u Onjenlalnom Inslitulu,

30

O,elo "Murildul-muleehhll", kako je spomenulo, napiuno je na arapskom jeZiku. Među­tim. ned .... no smo u Pruscu pron~li jeden primjerak ovog dJela prevedenog na turski iezlk. Vlasn,k ja ovaj rukopIS pokloniO Gazi Husrev-begovoj biblioteci, gdje se sada nalaz,

7

~aj man~skrjpt j.e prepisao Salih,sin Sejfije, iz Taslidže (Pljevlja) u Mir Husrev. begov~J medresI u Sarajevu kao učenik muderisa Lugavije fLugavi.za:de). Kod ovog rukopisa nema datuma prepi sa. Djelo se nalazi u GHb biblioteci

• • •

• • - ..

~

• '... 4" --

•

Manuskript djela EI·UNMUZEOI FIN·NAHV. ~iji prepisiv~ je Salih, sin Sejfije, 8 prepisao ga je u Mir Husrev·begovoj medresi u Sarajevu kao ulenik muderisa Lugavije.

31

II

20.

_ MULTEKAL·EBHUR.

Rukopis prepisao Husejin.efendija OnogoHevj (iz Niklića). Ni ovaj rukopis ne -ma datuma prepisa, a nalazi se u GHb biblioteci jR·1677).

I na kraju napominjemo da na temu, naznačenu u naslovu ovog kraćeg priloga, nisu vršena posebna istraživanja. jer smatramo da ima jo! rukopisa sa labitje!kama o njihovom nastanku u Gazi Husrev-begovoj medresi, pa zato ovo treba i tretirati samo kao prilog naznačenoj temi.

SUMMARY

ln this paper, as iu title indicates. 20 manuseripts transcribed in Gazi Husrev­·bey·s Medressa in Sarajevo are presented. The manuscripts are given in chronological order i. e. according to the date of their transcription. The author points aut that in the times when the transcription was the only mean of myltiplying and spreading of books the important centres of this activity in the Islamic world were Medressas.

That was the reason why the founders of Mcdressas formed special funds for the purchase of books which would be used astextbooksand handbooks and whichwould

be also transcribed.

32

Zejnil Fajić

FRAGMENTI IZ KRONIKE

HA021 HUSEJN·EFENDIJE MUZAFERIJE

Najpoznatiji član jedne od malobrojnih sarajevskih porodica iz XVI stoljeća ,

čiji potomci jot uv ijek žive, bio je hadži Husejn-efendija Muzaferija. On je rodona­čelnik kasnijih Muzaferija i dana~njih Sabrihafizovića u Sarajevu, koj i su oko tri stoti­ne godina činili uslugu Gazi Husrev-begovu vakufu i islamu. Sin je Muzafera. unuk spahije Oru ća. a praunuk spahije Kurd-Alije .

Rodio se u Sarajevu 1056 / 1646 godine. gdje je stekao osnovno obrazovanje, a zatim je nastavio i zavrtio vise,,"e tkole u istanbulU, odakle se vratio u rodno mjesto. Poznato je da je prije 1681 . godine imenovan muderisom Gazi Husrev-begove medre­se i veli se da je on bio prvi Sarajlija koji je zasjeo na ovo časno mjesto. Na tom polo­!aju nalazio se preko Četrdeset godina, sve do smrti. Godine 1683. stanovao je u Sejh.Ferruh mahali (danas Abdesthana i Zije Dizdarevića) i tamo postao mutevelija jednog vakufa za česmu u toj mahali. Bio je propovjednik u raznim sarajevskim dža­mijama, a u jednom popisu vaiza, koji je izvr!en poslije pofara Sarajeva 1697. godine, upisan je kao vaiz dfamije Buzadži·Hadži-Hasana na Logavinu sokaku. Javlja se me­đu prvim građanima Sarajeva u oktobru 1697. godine kao supotpisnik značajnog mahzara u kojem prvi građani i funkcioneri Sarajeva i Bosne obavje!tavaju Portu da su, kada je austrijska soldateska provalila dolinom Bosne prema Sarajevu, a ve<: je bio umro bosanski valija Mehmed-paša, ostali bez glave, te na svoju ruku izvadili vezira Mustafa-pa~u Daltabana iz tvrđave u Počitelju , gdje je bio zatočen, i odredili ga da preuzme zapovjednihvo u obrani zemlje, pa mole cara da oprosti i njemu i Daltaban·pa~i i predlažu da se taj paša postavi bosanskim valijom. Hadži Husejn·efen­dija Muzaferija jaVlja se I poslije, nekoliko puta, također kao supotpisnik memorijala porti. 1 I

Godine 1121 / 1709. postavljen je beratom deni·amom u Carevoj džamiji, s petnaest akći dnevno (5.400 ~i~njeL koja se je svota isplać ivala iz ciganske džizje.

11 Ahi_ BejtH!; Pjesnik Sabit Alauddln Ufićanin kw laraj.vski kadija i bolanski mulla. AnalI GIZ I HUlrw·begOVtt b iblioteka, knjiga U-III , Sarajevo, 1974.

33

Godine 1128/1716. zastupao je, pred sarajevskim sudom, Bo~njaka Hadži Ismail ·agu, sina Husejnova. osnivača medre;;e na Atmejdanu u Sarajevu, koji je bio nastanjen u Misiru. i u njegovo ime za tu medresu uvakufio hiljadu esedi"!lroša. odnosno 240.000 čuruk·akči.21

Umro je 15. džumadel·ahira 1133. 113. IV 1721) godine i sahranjen je u hare­mu Buzadži·Hadži·Hasanove džamije na Logavinu sokaku (danas ulica Svetozara Markovića). Na nišanima mu nema natpisa, ali je u zidu harema, naprama njegovu grobu, bila uzidana kamena ploča, na kojoj se nalazio epitaf s kronogramom njegove smrti. Sada se ta ploča (veličine 80 )( 50 cm) nalazi u zidu trijema, lijevo od ulaza u dtamiju. Epitaf je napisan arapskim jezikom, u dva stiha, a navodi se da je rečenicu, čija brojčana vrijednost slova izražava godinu njegove smrti, izrekao sam hadži Husejn· efendija, ~to se da zaključiti iz samog kronograma koji glasi:

~ L.. ~J r 0-' r u---> l..:.'i .>- ~ Lo

r~.JJ J .J.,...:..J~ ~ .J~ '":"'.J

r.;--J r . .,.~'i r~ ~~rJ-,..iJL.. ~,-,l;.JI .s...J~.Jl.:;~l.:.....- .w

\ \ rr ~ c. \ o ~

Umro je Mwlana Husejn, sin MuzaferB, izgovarajući: "Bole, oSlI/j'etll moj grob svjer/om i smiluj se mojoj

starostil"

Ovo je rekao pr ije smrti, kao radosnu vijest onima, koji ga fale. Ćuli smo kao kronogram poziv: "Uđi u rajJ"

15. džumadel·ahira 1133. (13. IV 1721) 3)

Sam hadži Husein·efendija Muzaferija imao je sedam sinova: Ebu Jahja Muha· med Seid, Ahmed Rdid. AbQullah, Omer, Salih, Ismail i Sulejman i sve ih spominje i hvali autor jedne anonimne pjesme o Sarajevu. Najstariji, Muhamed Seid, bio je imam i hatib Gazi Husrev·begove džamije. Umro je u Jabanu 1155 (1742) godine. Kronogram njegove smrti, napisan na arapskom jeziku, Zabilježio je M. E. Kadić u svom Zborniku . Spomenuti Muhamed Seid bio je učen čovjek, a imao je i dobru na· rav.

Muzaferija je bio vrlo obrazovan; posjedovao je veliku biblioteku, jer se i danas nađe pokoji rukopis koji je pripadao toj biblioteci. Pored muderiske i vaiske dužnosti, bavio se, između ostalog, i astronomijom. On je također bilježio važnije događaje svo­ga vremena. Međutim , nije poznato gdje se nalazi njegova kronika (medžmual. Neko­liko bilježaka iz te kronike zabilježio je M. E. Kadić u svoj Zbornik.Tako je. na pri· mjer, zabilježio tri pisma Gaibije Mustafe (IV, 29-31/2) i nekoliko kronograma smrti uglednih građana Sarajeva (IV, 5812 i 5912).

21 Or HaZlm Sabanović : Književnost muslimana BOlne I HarCBgovine na orijentalnim jezici . ma, Sarajevo, 1973.

31 Mehmed Mujez,novlĆ : Islamska ep.graf'ka u BiH. knjiga I. Sarajevo, 1974

':4

Kadić, medutim, prenosi iz te kronike i neke događaje, koji su se dogodili pos· lije smrti Husejna Muzaferije. Npr. požare u Sarajevu iz 1143/1730. i 1145/ 1732 (V, 8612 i 92/21. dakle, deset odnosno dvanaest godina poslije Husejnove smrti. Znači, da je neko njegove bilje~ke nastavio, a možda je Čitava kronika djelo nekog drugog Muzaferije, ~to je malo vjerovatno. O tome nam nije ostavio bilo kakve napomene. M. E. Kadić je, prilikom prepisa ovih bilježaka, jamačno bio u mogućnos. ti to ustanoviti.

U jednom rukopisu (medžmui) Gazi Husrev·begove biblioteke u Sarajevu (br. 2649, L. 50·62 j 73b.74a) nalaze se dva pisma hadži.Husejn·efendije Muzaferije na arapskom jeziku, upućena nekom Džemaluddinu u Medinu. Nakon ho iznesemo sa. držaj ovih pisama, donijećemo kronolo~kim redom prijevod njegovih bilježaka koje su sačuvane u Kadićevu Zborniku.

U prvom pismu, koje je poslao 1111 / 1699. godine spomenutom Džemaluddi· nu u Medinu, a koje je pisao u izbjeglištvu, Husejn·efendija izražava osobito poHova· nje adresatu, nazivajući ga svojim učiteljem, j obavjdtava ga da je primio njegov pozdrav j vijesti, poslate po nekom prijatelju hadži·Hasanu. Zatim se ispričava ~to mu kasno odgovara i kaže da je bio spriječen te~kim preprekama j općim poremećajem

prilika koje su sličile propasti svijeta. "jer smo napadnuti (1109 i 1110'" 1697. i 1698) od nevjernika, zvanih "Benu·asfer", tj. Austrijanaca, koje je predvodio princ Evgen Savojski, a kojeg zb-:>g njihova neprijateljstva i ru~ilačkog djelovanja naziva "Benu·asfer" - ljudi bijele, odnosno blijedo·bijele boje - kako su Arapi u početku islama nazivali Bizantince, neprijatelje islama. Poslije se taj naziv upotrebljavao za sve inovjerce, koji su bili bijele kože, pa tako j za pojedine evropske narode. Opisuju· ći djelovanje napadača, u pismu se kaže da su "kao skakavci ~irili po zemlji nered: ru~ili gradove, palili kuće i naselja, pobili starije osobe, a mlađe odveli u ropstvo". Zatim kaže da je on s nekim izbjegao iz Sarajeva nekud "na jug" i opisuje svoje te~ke rane na srcu zbog svega ~to se je dogodilo. Po zaključenju mira s neprijateljem (Karlovački mir 1699. godine), povratili su se u poru~eno i spaljeno Sarajevo i počeli ga obnavljati . U prvi mah, kako kaže, obnovili su i popravili oko dvije hiljade kuća, Četrdeset i Četiri džamije i mesdžida i oko hiljadu dućana j prodavaonica. Na kraju Husejn·efendija kaže da i njegovi sinovi Muhamed Seid, Ahmed Rešid i Abdullah ~Iiu selam i ljube ruke adresatu.

Godine 1123/ 1711. poslao je po hadžijama u Medinu drugo pismo spomenu· tom Džemaluddinu . I u ovom p.smu, adresant izražava veliko poštovanje prema adre· satu, pozdravlja njegovu djecu, učenike i prijatelje. izvje~tava ga da je od njega primio dar (hurrne) i pismo (magalla), puno očinskih savjeta, mudrosti i znanja .. Husejn· efendija se i u ovom pismu ispričava, što je zakasnio s odgovorom na tu poslanicu, jer je, kaže, bio po potrebi na selu izvan Sarajeva, kada su hadžije odlazile. Izvje~tava ga da mu ~Ije tri madžarije, a njegovi sinovi: Ebu Jahja, Muhamed Seid, Ahmed Rdid, Abdullah, Omer, Salih, Ismail i Sulejman "~alju mu izraze pohovanja" ("ljube mu skute i ruke"), S molbom da ih blagosivlj~ . U ovom pismu Husejn·efendija se ne žali na stanje, nego kaže "da su on i njegovi Sinovi dobro". Na kraju dodaje da su te godine, zbog otvorenog neprijateljstva Rusa, otj~li na Rusiju iz Bosne: pa~e, vojska. zaim; i age. Ispod toga pisma nalazi se tekst pisma, koje je, kako se iz sadržaja razumj· je, poslao isti alim iz Medine hadži·Husejnu Muzaferiji .41

4) Dobrača Kasim : Katalog 8repskih, turskih i perZIIskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblio­teke uSara,evu. $Vez8k II tu rukopISU)

3* 35

Zav(~vaiući izno!enje sadržaja ovih dvaju pisama, prelazimo na fragmente iz Kronike. Tu su prvo navedena tri pisma Mustafa-efendije Ge;bije, e onda slijede zapi· si o događajima.

Prvo Gaibijino pismo u prijevodu glasi:

PREPIS PISMA KOJE JE NAPISAO GAIBI MUSTAFA·EFENDIJA, NASTA­NJEN U BANJOJ LUCI. BANJALUČKOM KADIJI DAVUD·EFENDIJI51

Ja sam neuk tovjek, ništa ne znam. Jedan tovjek je rekao u poglavlju o abdestu (kada se tovjek konfrontira sa lenom), tada nema ni sabiranja, ni dijeljenja, ni kvadri· ranja. Ako se to odnosi na dijeljenje, ja to ne znam, niti (znam) Jta on govori. Ne poznajem ni to ni to. Znate li vi? Ja niSJm utio feraiz, osim poglavlja Avli.

Što se pak tite slavljenja lenskog svijeta, izuzimajuti brigu O brojnoj porodici, ja ni o tome niJta ne znam. Šta mogu, zar ne?

Primio sam tvoj "Multekal-ebhur" koji je u dobrom stanju i tvoja pisma. Šta tefI OrliJ li se Beograda ili banjolui!kog saraja to je isto. Ako tamo nelto ne mole, Beograd i Banja Luka nisu podesni za neki posao. Istanbul je nelto drugo, Ali on i va­Ji nevaljalci narediJe ubojstvo nekih sultana. Šta ut/niJe sa sultanom Ibrahimom? lli, pak, Ita utiniJe od sultana Osmana? Jli kakve ljude pobiše poput Abdurrahima ili Mahmuda. Oni su ta djela potimh' SIlajim rijetima. (Šta li te biti) kada livo zakopa­no lensko dijete bude upitana, zbog kojeg je grijeha ubijeno.

Jedno vrijeme su govorili, da si ri poharao Ulice. I dobro si utinio. Da re vidim (pokali se), Jta tef SIle utiniti Banjoj Luci. Moja je briga to. Na titavom svijetu ne mogu da nađem nešto lime bih se oduševio. Mnogo štošta sam htio, a mnogo (oga je bilo potrebno (odgovaralo je). Ne znam, šta bih. Znate li vi?

Svima ponaosob, i tebi posebno, od nas vama svima, bezbroj iskrenih dova (molitvi). Ali, koja je (O dova, koju bi Bog uslišao od jednog odmetnika. Međutim, ako baI insistirate, neka bude tako. Nemoj nas odaCl~ sakrij pismo, a mi smo (tvoji) dobrolelitelji pred Bogom. A dove upućujemo Bogu za vas, DavuiJ·efencilja, i za na/ba Mustafa-efeMliju_ Ne Mam ime vaJeg zastupnika ovdje. Mi Mamo vat, i to je dovoljno. Iskalite Mehmed·Čelebiji ljubav i pa/nju.

Drugo Gaibijino pismo u prijevodu glas;:

I OVO JE PREPIS PISMA GAIBI MUSTAFA-EFENDIJE KOJE JE UPUTIO VELIKOM VEZIRU SULEJMAN-PAŠI U BEOGRAD.

Poshi'e toga (a zatim), u ovom varljivom livatu mi'e viđen nijedan sumrak, koji nije imao svoga druga.

Usjekao sam 197 kola drva, poslao ih na pazar, niko nije kupio ni za jednu ak­tu. Ako bi to bilo natovareno (tovarima), povećala bi se cijenII.

Veoma se radujem, da su pokloni uputeni na svoje mjesto, i da se nisu pojavile nikakve zapreke.

Za pojavu ovoga stanja ja sam veoma veseo, a zašto nisu vesela ostala stvorenja (narod) svijeta, rekoh.

Ima vremena, a kad postavih pitanje: "Zar nije doJIo? .. - odgovorio je: "DoJ­Io je!" Ako nagovorim drugog da pitB, on lleli: "Uredu!"

5) Kako :se yldl, ovo I slijedeea dva pisma su Galbl.Muslafa·efendIJe. ()Ya su pl5ma pinna na nama čudnovat, nerazumljIV j mlstlĆan nlltm. Ona yrve 5 laj nama , rijeeima prenesenog znllten,8. Kao !IO M Handžić kaže, pisma je laiko do)lovno preYe5Ir, pa Ih unekoliko, predoćavamo bar po ImlSlu

36

A kada se rekne, da i mi napravimo jedan park za pojavu ovog stanja.

Vrijeme te pobijediti. Sadi' je Ila Kupreškoj visoravni podignut hajdučki bajrak. Mi smo putnici. Pod ovom obavezom naŠiJo nas je čovjek koji je poslao pismo. Dvo­peei su pripremljeni, konji su energični, mačevi isukani, strijela jedna, luk dugačak, ne zna ko pita. Dok ne dođe neko ko sve zna i ko niIta ne zna, nema niUa. Toga je mnogo, nema ništa. Ti znaš, sve znaš, a ipak ne znaš. Oni nilta ne znaju. Izvoli se nas­loniti na časni znak, godine 1097/ 1685.

SiromaIni Gaibi, hajdučki lIođa na Kupresu

Prijevod trećeg Gaibijina pisma glasi:

I OVO JE TAKOĐER PREPIS PISMA GAIBI-MUSTAFA-EFENĐIJE, KOJE JE POSLA TO VELIKOM VEZIRU SULEJMAN-PA~/_

Poštovani moj sine Sulejman·bele, molio si naš blagoslov. Ne znam. Kod mene je tako, da te atiti neko s ovoga svijeta bez vjere, ko moli jednog silnika za svoje cilje­ve. U histoniama koje ja ne znam zabiljelena je priča o 8auru. Naročito u Osman­skom carstvu nema ni jedne vjere a da nije puna nasilja. U pogledu mita, to ste učinili toliko javnim, da se samo pomoću njega svršava posao.

Kada je Svevišnji naredio, da iz blagoslovenog Nila bude iZllađeno hazreti­.Jusufova časno tije/o, i kada je putu/uti u mramornom sanduku, kada je, smatrajuti da je to sanduk,njegovo prelijepo tlielo ukrasila mjesto gdje je pristalo, kada je prosu­ta mrlnja na hazreti Musa-a i one koji su ga domieli, čule su se časne flitXi da je to u to sretno vrijeme iedna lena prolila čanak kiselog mliieka, ali niegovo uho nije čulo lenino pomaganje, da to ne bi ostalo od ovoga svijeta za onaj svijet. U ovoj blagoslo­venoi godini, pošto u BudImskom poljU Ima veoma mnogo krla, obećano le tetrdeset vesala i tri kobile. Moj sine Sulejman-bele, dugo mi livio i neka je ullliek sreta uza te/

Napisano 19. zu/-hidleta 1097/ 1685. godine.

KRONOLO$KI ZAPISI KOJE JE PRENIO KADIĆ IZ MUZAFERljiNE KRONIKE GLASE :

26. labana 1100/ 1688. godine u Saraievu je umro Evreni·zade Salih-aga. Isto tako u spomenutom gradu umro je muezin Šejh Ferruhove dlamlj'e Mehmed Ćelebi, 14. dlumadel-ahira Vudlula·zade Mustafa, a 26. zu/-kadeta 1101/1689. godine um­ro je Kucub Husejn·efemili'a .

... Stričevit spomenutog H. Muzafera, Hadli Derviš, sin umrlog Abdurrahma­na, sin spahije Kurd-Alije, umro je 1101/1689. godine i ostao njegov sin Mustafa Ćelebi, a 6. muharrema 1102(1690. godine umro je, u spomenutom gradu, Isbe'i Husejn·efendija.

U srijedu 25. safera 1109/1691. godine sultan Mustafa-han dolivio je veliki poraz islamske vojske u Senti, na rijeci Tisi, koja se nalazi u blizini Temišvara. Oni, koji su tamo herojski izginuli, su ovi: Veliki vezir A/mas Mehmed-paia, vallia Ćutahije Misir-oglu Ibrahim-paša, gradonačelnik Temišvara, stariji Dlafer-paša, valtj'a Adane Fazli-pala, zapovjednik jeničara Mahmud·paša. Ovo je prst vezira.

37

Miri-miran Dijari-Bekra Ibrahim-paša, miri-miran Rumelije mlađi D/afer-pala, miri-miran Zul.kaderije Junus-paša, miri-miran Alonlfe mutesarrif Kap/an·paIa, miri­-miran Janjanm Bekraš-paša, mutesaffif Hodavendi Kara Mevlud-paša, mutesarrif Tekije HaS<1n·paJa, valija bivšeg Sokola Sulejman-paJa,mutesarrif Amasije Mahmud­paša, Kocur·oglu Mehmed-paša, miri-miran Husejn-paša.Fo~anin Dlafer·pala, Sto~a nin Murtez-paša. Ovi su $8 dva tuga (znak pašinog dostojanstva, a dobivali su ga

begler-bezi). Spomenutih je bilo trinaest.

Aga pandurske grupe Sarajlija Fadlullah-aga, tehaja odreda Aba.s-aga, lef lovat­kog odreda Ahmed-aga, starjelina pomotne sudske slu/be Mustafa·aga, glavn; oru/ar Mahmud-aga, glavni tobdllfa Alijaga. Ovo su age sejmena (pandura), a njih je bilo šest.

Iz AnadolIJe dvanaest pukOVnika, IZ Rumelije tetmaest, IZ Adane tetIri, iz Dljari·Bekra ,edan, trideset i tetiri torbadlife, a vile od dvadeset hiljada jeni~ara, sej­mena i juruka herojski je izginulo.

Poslije ove biljelke, Kadit navodi da je bosanski pjesnik Fidaija spjevao pjesmu rugalicu za bosanske spahije i vojsku, koji su se spasill i pobjegli $8 ovog bojnog polja i donosi tu pjesmu, a onda se, na drugom mjestu. opet nastavljaju citat; iz Muzsferiji· ne kronike, i to:

U mjesecu zil·kaderu 11431 1730_ godine u Sarajevu se pojavila vatra iz duta­na pulkara i za jedan sat izgorjele su sve kute u kazandlijskoj i bojadlijskoj tarIiji i njihovoj okolini. Vatra se pojavila u poslijepodnevna m/eme.

U mjesecu ramazanu 17451 1732_ godine. poslije akšama, u Sarajevu se pojavi­la vatra iz jednoga dutana u kazandll/skoj ~aršiji i izgorjele su kute u spomenutoj ~aršiji, atlarima isaratima.

38

SUMMARY

ln this article the author presents some fragments from the ehronicle of Haji Husein-effendi Muzaferija (in translation from Turkish) and the contents of tvo let­ters written inArabic . These fragments are preserved in the Codex of M. E. Kad ić.

Unfortunately. it is still unknoun where the ehron;cle is kept although it IS certain that it existed . The fragments preserved in Kadić's Chronicle deal with the following themes: three letters of Gajbi Mustafa-effendi, some chronograms regarding the death of distinguished citizens of Sarajevo, the heroie death of vizien, pashas, valis, "mutesarrifs" (governers) and others who were under the command of suhan Musta­fa -khan in Senta at the river Tisa (near Temi!varl and the fires in Sarajevo in 1730. and 1732.

39

I

r

l I

' I 'I "

, ,

Kasim Dobrača

VAKUFNAME U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI

Pored mnogobrojnih kulturnih i historijskih vrijednosti i dokumenata koji se ćuvaju u Gazi Husrev·begovoj biblioteci, posebno mjesto i značaj imaju 'Iakufname vakfiJie. To su isprave ili dokument; o zavještanju nekog dobra, njegovu darovanju na naroćiti naćin, od strane vlasnika, II određene plemenite, ute ili općedruštvene svrhe.

Govoreći o ovim dokumentima, koji se čuvaju u nawj Biblioteci, držimo da treba, ne~to općenito reći O vakufu i vakufskim ispravama.

Naziv vakufnama, koj i je poznat u turskoj i našoj upotrebi, dolazi od arapske riječi - infinitiva vakf i perzijskog nastavka name. Rijeć vakf, ili kako mi izgovaramo vakuf, znači ovdje p~enstveno zavjdtanje i zavjdtati . Otuda se u ovom smislu, kao arabizam, u nas upotrebljavaju riječi : vakuf ljenje, vakufiti, uvakufljenje, uvakufi ­ti. Vakuf se isto t a ~ n naziva i dobro, imetak, koji je zavjdtan, kao i sama zaduŽbma. U arapskom jeziku Infinitiv ponekad ima znaćenje pasivnog participa.

Vakf ili vakuf je zavjdtanje i zadužbina, zasnovani po propisima islamskog pra· va, kome je izvor Kur'an i Muhamedova tradicija (sunnet, hadisl .

U Kur'anu je osnov vakuf sadr1an u općim principima o dobročinstvu, a ne u

njegovu izričitom propisu.

"Nećete postići dobročinstvo dok ne podijelite dio imetka ho ga sami volite"

(Ali Imran, 92) .

"Ćinite dobro da budete sretni i spaseni" (el-Hadž, 77) . "Ko učini kOliko trunku dobra, vidjeće ga" (ez·Zilzal, 7) itd.

U tradiciji (sunnetu) vakuf je jasno određen i ustanovljen, a oznaćen je nazivom "trajnO dobročinstvo" lsadakatun d1arije. - Kad čovjek umre, njegova djelatnost prestaje, osim iz tri izvora : trajnog dobročinstva, nauk'e kojom se ljud i koriste i dob­rog djeteta koje se za njega moli - hadis) . Zna se i to, da su najugledniji Muhamedo· vi učenici , ashabi, među kojima i prve halife, osnivali vakufe (zadužbine) za njegova života i po njegovim uputama.

Kakva je bila svrha j ciljevi, radi kojih su ljudi vakufili i kojima je vakuf služi07

Ti ciljevi bijahu mnogobrojni i veoma različiti, od č i sto vjersk ih, do krajnje druhve ·

41

no·socijalnih. Zavjehati se, dakle, može u razne korisne svrhe, a vakuf je uvijek bio jedan oblik posebno dobrotvorne djelatnosti. Tako su se 'laku ti osnivali za podizanje i održavanje džamija. mekteba i medresa, za podizanje i održavanje biblioteka, banja, česama. svratilta i kuhinja za putnike, siroma~ne ljude i siroma~ne učenike, za izgrad· nju i održavanje mostova i puteva itd . Onaj koji osnuje v'kuf i uvakufi neko dobro, zove se vaki' - dobrotvor.

Budući da ova djelatnost ima kao cilj trajnost i stalnost dobrotvornog djela i kako je ona ja'-ll1og i dru~tllenog značaja. to joj je potrebna zakonska i pravna podlo· ga i forma. Zato je vakutljenje vr~no po naroč itoj proceduri i o njemu se izdavala naroč i ta isprava. Ta isprava je imala određenu formu i sadržinu i nju je legatizirao i potvrđivao, poslije određenog postupka, ~riatski sud - kadija. Takva punovažna is­prava o uvakufljenju naziva se vakufnama. !to je i u nas usvojeno, ili arapski vakfijja. Na~ vakutnSme pisane su većinom na turskom, iti u manjem broju na arapskom jezi· ku .

Ovakav oblik dobrotvorne djelatnosti. vakufom, ili uvakufljavanjem bio je uo· bičajen i mnogo ra!iren u cijelom islamskom svijetu, pa i kod nas, Prvi vakuf! kod nas osnivaju se u XV vijeku . Zavjehati se moglo samo ono dobro koje vlasnik ima u svom punom vlasniUvu (muikI.

Da navedemo samo neke vakufname i kraće izvode iz njih. kao primjer njihova sastava i forme.

Isabeg Ishaković bio je turski vojvoda, takozvanih zapadnih strana i drugi bo· sanski sandžakbeg, koji je u malom mjestu, naselju Vrhbosna, odnosno uz to mjesto, udario temelje dana~njeg Sarajeva. U periodu od trideset godina, od 1440. do 1470. godine. Isabeg je podigao u Vrhbosni, odnosno u Sarajevu, čitav niz građevina , 'leti· nom u dobrotvorne svrhe. On je podigao džamiju 1457. god. u čast Mehmeda Osvajača. kojoj je dao naziv Careva (Hunkarijja). koji ona i danas nosi . Podigao je u njez inoj blizini i banju, ćupriju preko Miljacke, han Kolobaru , bezistan, musafirhanu, tekiju na Bendbali. devet vodenica na Miljacki i najzad dvor. saraj - konak . O svojim zadudžbinama sastavio je vakufnamu na arapskom jE!ziku. u kojoj se između ostalog kaže :

" Neka je svaka hvala Allahu na obilju Njegovih blagodati.. . Veliki vojvoda, za· povjednik i dobrotvor Isabeg, sin umrlog Jshak·begal izjavljuje da je u selu Brodac, u području Sarajeva, sagradio jedan dom u stilu tekije, koja se sastoji iz tri kuće, jedne staje, jednog ograđenog dvorilta i ostalog !to treba. i za života uvakufio, s tim da slu· ži kao tekija i konačihe. U njoj će se kuhati meso, pirinač i hljeb. koliko bude dovolj· no, a troliče se masnoće koliko bude potrebno. Gosti imaju pravo na besplatno jelo i boravak tri dana, i ne mogu više tu stanol/ati od tri dana ... Na čorbu imaju prav'o i službenici tekije, a vibk hrane koji preostane kad se podmire gosti i službenici. dava· če se nejakoj siročadi . koja stanuje u ovoj kasabi.

Dobrotvor je također podigao most na rijeci Miljacki i uvakufio ga za one, koji će preko njega prelaZiti, kao pravovoljan, na ~riatu zasnovan vakuf, koji će dovijeka trajati.

Za odražavanje svojih zadužbina uvakufio je od svojih pravih mul kovnih posje­da slijedeće : sve mlinove koji se nalaze pod jednim krovom, jednu njivu koja se nalazi iza navedenih mlinova u spomenutom selu, banju i vodu za njene potrebe i han i du· ćane ...

42

! I

I

7

hto tako je uvakufio mlinove na rijeci Željeznici, u nahiji Visoko. i jednu njivu ubltzini ljubogohe, koja se zove luka. i onu njivu koju je kupio od Balabana. sina Bogčinova. a koja se zove Brus. zajedno sa njenim gajem.

Vakufnama se zavr$ava rtJečlma: "Ovo se dogodi I zapisa mjeseca dŽumadel·ula 866. po Hidžri" !februar ili mart 1462. godine).

Original ove vakufname bio je u rukama Mustajbega Fadilpa!;ića On ga je posu­dio Kosti Hermanu. i sada mu se, natalost, ne zna za sudbinu. Vakutnama je sačuva· na u prepisi ma. od kojih je najvažniji onaj u zapisniku sidžilla !;eriatskog suda. ito se čuva u na!;oj Biblioteci.

Ova je vakufnama veoma važan izvor za poznavanje teritorijalnih i drugih prili· ka prvobitnog Sarajeva.

Ajas·beg, sin Abdul·Hajjev. treti bosanski sandžakbeg, ostavio je zadužbine- u Sarajevu i Visokom i o njima vakufnamu iz 1477. godine.

"Neka je slava Allahu ... Kad je zapovjednik plemenitih zapovjednika i ugledni upravitelj Bosanskog sandtaka Ajas·beg. sin Abdul·Hajjev, spoznao da je ovaj niltavni svijet prolazan ... i isto tako da nijedan silnik. i pored sve svoje sile. nije vječno ostao .... on je uvakufio svoja slijedeća dobra. koja su njegovo puno vlasniltvo. od tih dobara on je na prvom mjestu uvakufio kupatilo u varoli Sarajevu. i svoju donju kuću, i du· ćane ito su pred njom. i svoje dućane u mahali koja nosi njegovo ime, kao uopće sve nekretnine i dućane spomenutog vaki ta. koji se nalaze u varo~j Sarajevu. a koje nije potrebno bliže označavati. Dalje je uvakufio kupatilo. dućane j vrt, koji se nalazi u

selu Visokom".

I ova vakufnama je sačuvana samo u prepisima, a veoma je vatna za upoznava· nje prvih dana nastanka i razvitka Sarajeva i Visokog.

Kad je Gazi Husrev·beg do~o u Sarajevo (152)). ono je moglo tada imati oko sedam do osam hiljada stanovnika. Njegovim dolaskom otpočinje drugi period izgrad· nje i razvitka Sarajeva. čime je ono od kasabe postalo grad - ~her. O svojim mnogo­brojnim ustanovama i građevinama on je napravio tri vakufname. koie su sačuvane u prepisima.

U vakufnami džamije kaže se:

"Za umna i razborita čovjeka nije nikakva tajna da je ovaj svijet prolazan. Ko­nstl pak i plodove vakufa ne prestaju dok je svijeta i vijeka. i njegovo djelovanje je trajno. Budući da je shvatio sadrtaj ovih načela, vrstan po znanju i razumijevanju. ko· ga je Bog odlikovao čistom duiom. ljudskim savdenstv;ma, anđeoskim svojstvima, ve­likim i dobrim djelima. velmoža, putokaz junacima. sunce emira. emir Husrev·beg el·Gazi. sadanji .... alija u Bosni. podiže dŽamiju u lijepom Sarajevu. koja je po ljepoti najbolja građevina" .

U .... akufnami medrese. Gazi Husrev·beg izjavljuje i zavje!ta gradnju medrese i osnivanje biblioteke.

"Da se sagradi veličanstvena i čvrsta medresa. koja će biti uvažena. i to na zem· Ijiitu prema vratima df:amije, ito ju je ovaj vakif sagradio. Medresa neka obuhvata dvanaest soba. u kojima će stanovati dobri učenici , a ne nevaljale neznalice.

43

~to preteče od tro~kova za gradnju, neka se za to kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koriste koji lele I da iz njih pre­pisuju oni koji se bave naukom".

Vakufnama je datirana 1537. godine.

Uloga vakufa u privrednom i kulturnom životu i razvitku pojedinih na~ih mjesta u pro~lostl bila je velika. Vakufname, kao historijski dokumenti, daju nam dragocjene podatke za izučavanje raznih pitanja iz mnogih grana nauke. One sadrže mnogo po· dataka za historiografiju gradova, za migraciju stanovni~tva , za topografiju, za eko­nomsku i kulturnu historiju uopče. Pružaju nam mogućnost da se upozna nastajanje naselja, varo~i, kvartova i mahala, kao i problemi koncentracije raznih zanatskih I trgovačkih djelatnosti. Vakufname nas dalje upoznaju s unutarnjom strukturom druhva u na~im krajevima, s ekonomskim uvjetima dru~tvenih klasa, s pravnim i soci· jalnim odnosima unutar klasa i izmedu klasa, zatim vrijednoŠĆu novca, prirodom različitih poreza i s visinom zakupa i kirija . U vakufnamama i vakufskim obračunima nalazimo dosta podataka iz kojih se možemo obavijestiti i saznati kako su živjeli obič ni ljudi. zanatlije, mali trgovci i naročito seljaci, o čemu inače ne nalazimo mnogo podataka na drugim mjestima (npr. u kronikama).

Ali, vakufname nam, pored svega navedenog, kazuju o posebnoj i veoma važ· noj strani jednog vremena i njegovih ljudi, ~to mnogi zanemaruju istaknuti. To je ka· zivanje o visokoj duhovnoj kulturi, o prefinjenoj produhovljenosti, onajplemenitijim i naiuzvi~enijim osjećajima humanosti, o jednom duboko ljudskom i duboko filozof· skom gledanju na život i svijet, na ljude i ljudsku zajednicu - po kome se može pro­naći postojana vrijednost, plemenita i uzvi~ena datost, za koje se može vezati čovje·

kova misao i njegova aktivnost . Vakufname su dokumenti i svega toga. Kad se istražu · je j izučava historija ljudske kulture i kulturnih djelatnosti, onda se takve činjenice ne mogu zaobići.

Ima vakuf nama. koje su , pored svega navedenog, o njihovom značaju kao isto· rijskih dokumenata, bogato isrunjene lijepim sadržajem, sastavljene lijepim i biranim književnim stilom, ukra~ne umjetniČki vanrednom kaligrafijom i ornamentikom. Takve su, naprimjer, Sinan·begova vakufnama iz Čajniča. Karađoz-begova iz Mostara i Dervi!·pa~ina vakufnama. O njima i drugim pojedinim značajnim vakufnamama ovom prilikom ne možemo posebno govoriti, jer nam to ne dopuha prostor, a to nije ni svrha ovog članka. Da jo~ samo ovdje napomenemo, da su, dakle, mnoge od njih dokumenti, koji nose pravu poruku lijepe misli i lijepog osjećanja, poruku o umjet­ničkom stvarala~tvu (estetici). plemenitom ljudskom životu (etici) i dobrim djelima.

Svoj procvat i najveći zamah vakuf i su u nas doživjeli u periodu od XVI do XVIII stoljeCa. U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini osnovano je oko dvije hi· Ijade vakufa. Brojne vakufname ostale su većinom u samim mjestima ili kod samih dobrotvora, pa su tako u najvi~ slučajeva izgubljene.

Krajem XIX stoljeća započelo se s vođenjem popisa vakufa, pa su na taj način sačuvani najvažniji podaci o njima. Jedan manji broj vakufnama sačuvan je u na~im arhivama Najveta kolekcija, ndto preko hiljadu i dvjesta vakufnama, nalazi se i čuva u Gazi Husrev·begovoj biblioteci. Ove vakufname očuvane su, uglavnom, u ovjerov. ljenom prepisu, dok se originalnih nalazi vrlo mali broj . Sve one, i originalne i prepi· sane, Imaju veliki istorijski značaj. Raspoređene su u tri velike zbirke (sidžIlla) Naj· starije od njih. koje imaju važnost originala, čuvaju se na posebnom mjestu.

44

Sav taj ogromni i važni historijski materijal jo~ nije praktično katalo~ki obra· đeno Obrada vakufnama je dužnost i potreba koja čeka svoje rjdenje , U toj obradi, pored najvažnijih podataka o zavje~taču i njegovu vakufu, treba dati bar skraćene iz· vatke ;z njihova sadržaja. To bi bio poseban katalog vakufnama. Takav katalog oma· gućio bi nam uvid u vakufname kao historijske dokumente i u sve one raznovrsne kulo turne ciljeve i poduhvate na kojima su naii preci radili i u koje su svoja imanja ulagali. A tO bi sve olakšalo pristup do važne historijske građe.

Pored toga, valja uzeti u obzir da vakufi imaju i svoj savremeni značaj . Naime, iako su vakufski posjedi (zgrade i zemljišta koji donose prihode) kod nas, poslije os· lobođenja nacionalizirani, na~ vakuf tim ipak nije prestao postojati. On je i danas ži· va ustanova,jer se održava u džamijskim i nekim drugim najnužnijim vjerskim objekti· ma, koji su u posjedu islamske zajednice· da joj služe za određene vjerske potrebe. Osim toga ima sluč~jeva, da se i danas zasnivaju novi vakufi, ia"l<o skromni, obično zavjdtanjcm parcele zemlji!ta za gradl:lju džamije, i davanjem izvjesnih koliČina nov' ea za džamijske potrebe ili za potrebe Medrese, odnosno Islamskog fakulteta - jer je podizanje i održavanje vjerskih ustanova i objekata te!ko i zamisliti bez mogućnosti zasnivanja novih vakufa, koje uglavnom čine prilozi vjernika .

Zato poznavanje i proučavanje ove ustanove ima za nas kako naučno·istorijski tako i praktični značaj; naročito za Muslimane i Islamsku zajednicu. No, ne samo za njih nego i za sudove i druge državne organe, koji se ponekad mogu naći u situaciji da budu pozvani (nadležni) da raspravljaju neka pitanja u vezi s ustanovom va ku fa.

Na kraju bih napomenuo, da ovaj skromni članak ima kao cilj ~amo da istakne i zabilježi postojanje znatnog broja vakufnama u Gazi Husrev·begovoj biblioteci, da napomene njihov značai, da u vezi s tim Objasni neke pojmove, iznese neka mi!ljenja j podatke na najjednostavniji način, da bi sve to poslužilo kao' podsjetnik, naporne· na i podstrek za pristupanje temeljitom proučavanju i studioznoj obradi tako važne ustanove iz na!eg kulturnog nasljeđa, kao ~to je ustanova vakufa i sve ono ~to je kroz nju ostvareno,

Značajan korak i važan doprinos u tom poqlf>du može se svakako smatrati poduhvat Orijentalnog instituta u Sarajevu, da u svoJoJ obradi izda ho veći broj va· kufnama. Tu je, uglavnom, riječ o obradi zbirke vakulnama iz ove Biblioteke. Taj po­sao, na kome radi ekipa vrijednih orijentalista iz Instituta, uvelikoje u toku. Njihova obrada će obuhvatiti izdavanje teksta sa prevodom po naučnim ulusima takvog pos· la, u ~to svakako spada davanje potrebnih bilježaka i tumača pojmova. Prva knjiga, koja obuhvaća obradu nalih vakufnama iz XV I stoljeća, već je spremljena, a poduze· te su i daljnje pripreme za davanje vakufnama ij[ XVII i XVI II stoljeća.

Radi olak!ice onima koji nisu upućeni u probleme vakufa, a željeli bi da se s tom materijom dublje i svestranije upoznaju usudu jem se ovdje na zavr~etku članka

dati jol neke napomene i podatke.

U islamskoj pravnoj naucI razvila se posebna naučna disciplina ili posebna gra· na islamskog prava o vakufu .Ona ima i svoju stručnu literaturu,naročito na arapskom i turskom jeziku. Svako pravno djelo (kutub al ·fiQh) sadrži posebno poglavlje ili knji · gu o vakufu . Ima dosta i posebnih stručnih djela samo o toj temi .

Na na!em jeziku imamo takoder lijep broj važnih radova o vakufu . Mi ćemo ovdje navesti nekoliko najvažnijih između njih (od kojih su nam četiri prva i pod broj 12 poslužili kao literatura za ovaj članak):

45

l'

1) Mehmed Ati Ćerimović: O vakufu (šeriatska vakufsko pravo),prdtampano iz Glasnika tVZ - Sarajevo 1935. - Vakuf (nekoliko važnih napomena prehampano iz Glasnika IVZ) Sarajevo 1941 .

2) Mehmed Begović : Vakufi u Jugoslavij i (posebna izdanja, Srpska akademija

nauka!. Beograd 1963.

3) Dr. Hasan Kale~i: Najstariji vakufski dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, Pri!tina 1972.

4) Hazim !i:abanović: Dvije najstarije vakufname u Bosni, Sarajevo 1952.

5) Abdusselam Batagija : Uloga vakufa u vjerskom I svjetovnom prosvjećivanju na~ih muslimana, Beograd 1935.

6) Hasan Bajraktarević : O vakufu, Glasnik IVZ, IX godi~e 1941 , str. 18l.

7) A. L. Čokić: O vakufu i upravi sa njim, Hikjmet, god. I, 1929, ·str. 12.

8) Dr. Hazim Muftić: O ulozi na~eg vakufa, Narodna uzdanica, kalendar. 1944, str. 19.

9) Alija Bejtić : Uloga vakufa u izgradnji i razvitku na~ih gradova, Narodna uz· danica, kalendar, 1944, str. 153.

10) Dr. Jusuf Tanović : Vakuf kao institucija, Spomenica Gazi Husrev·begove ćetiristogodi~njice, Sarajevo. 1932, str. 85.

11) Dr . Ćiro Truhelka: Gazi Husrev-lieg (Vakuf nama džamije i medrese), Sara· jeva 1912, str, 114.

12) Spomenica Gazi Husrev-begove ćetiristo·godi~njice, Vakufname (na kraju knjige). I-XLV

13) Hamdija Kr~vljaković: Džamija ivakufnama Muslihuddina Čekrekćije, (prdtampano iz Glasnika IVZ), Sarajevo 1938.

14) Hamdija KreJevliaković: Turalibegov vakuf u Tuzli, Sarajevo 1941

SUMMARY

WAQFNAMAS IN GAZI HUSREV·BEY'S LIBRARAY

They are documents about the bequeathai 01 some property by its owner to a certain noble and religious purposes. Bosnian and Herzegovinian Muslims were often bequeathing for such purposes in the past. The act of bequeathaI is called Waqf (Ara· bic word) and thus is also called the deposiltđ property as well as the endowment. The term Waqf is usually pronounced Vakuf in Bosnia. The basis of this institution in Islam is Our'an and Muhammad's tradition (hadis) . Purposes which inspired peop­le to invest a property were various and numerous, from the very religious to social anes. Waql has always been a form of a special charitable activity. The man who in'lests a property i. 8_ founds OJ Waqf is called Waqif-benefactor. The act 01 bequeat­hat was legalized by Sheriyat law-qadi. The first Waqf institutions in Bosnia were founded in the 15th century. $everal oldest Waqfnamas from the 15th and 16lh century together with the ~orter. extracts from them are here presented. Those are Waqfnamas of: Isabey Ishaković, the founder of present-day Sarajevo, from 1462; Ayas·bey, son of Abdulha,ii the third Bosnian Sandhk-bey), from 1477; and Waqfna

46

mas of Gazi HUSfev-bey. the greats benefactor of Bosnia. from 1537. The role of Waqfs in the economic and cultural life. then in development of some QUr places was great in the past. As a historical documents these Waqfnamas offer a valuable data about this. In addition, they point to high spiritual culture, sublime feelings of huma­nity of a large number of our men in the past. The greates number of Waqfs in Bosnia is founded during the 16th century and 19th c. Approximately two thousand (major and minor) Wakf institutions were founded in that period The documents about them are partly preserved, but in copies. The greatest collection, however, which counts over 1200 waqfnamas is kept in G. H_ bey's Library. In closing, some works in Serbocroatian regarding these Waqfs are cited, too

47

,

I: ,

li II

III

II

II I,

Darko Tanasković

ONOMASTICON ARABICUM

PROJEKAT BUOUCNOSTI ARABISTIKE

Informatika, sa svojim savremenim metodima i sredstvima za prikupljanje, sreo đivanje, odabiranje i obradu podataka, nametnula se kao neminovnost u vreme brzog napretka nauke i nezaustavljivog umnožavanja broja relevantnih li irelevantnihl infor· macija koje prete da dovedu do zagu~nja komunikacionih kanala i do haosa u svim oblastima saznanja i sistemima vrednosti. Potreba za pronalaženjem adekvatnog od­govora na izazov "informacione inflacije" osetila se naročito snažno i brzo u tzv. "prirodnim naukama", gdje je dinamika napredovanja i smenjivanja novih otkrića

izu7f!Inn 'iva, " ~am" rmrocia nhla!ioli i7u{:avanja oo vitalnog mačaja 7a $vakortnpvni život i opstanak čnvell-a. U svetu su već stvorene brojne, dobro opremljene instltUCI' je čiji Je osnovni zadatak re~vanje niza teorijskih i praktičnih pitanja i postavljanje baze za stvaranje univerzalnih informacionih sistema za pojedine oblasti ljudskog znanja i delatnosti. U tom procesu zapaženu ulogu imaju velike međunarodne organi. zacije, pre svega OUN i UNESCO. Naučna komunikacija u današnjem svetu ne može se odvijati bez razvijene i sveobuhvatne mreže centara za obradu podataka, koji, rao deći na osnovu izvesnog broja univerzalno prihvaćenih principa, služe kao neka vrsta transformatora u kolu jedinstvenog istraživačkog i stvaralaćkog napora ćovečanstva.

U prvo vreme, moderni metodi i tehnike bili su privilegija "prirodnih" i "eg· zaktnih" znanosti, ali su postepeno i "društvene" nauke, pre svih ekonomija, počele da se koriste prednostima savremenih dostignuća, da bi ona ubrzo na!la punu prime­nu i u bibliotekarstvu, upravnim poslovima i u drugim oblastima gde se operi~ sa ye· likim kolićinama podataka koji treba da budu OPtimalno sredeni i upotrebljivi. Lingvistika je već odavno "kompjuterizovana", a da pri tome nije dehumanizovana, što je ohrabrujući primer za ostale, tradicionalno nepoverljive i donekle konzervativ· ne lu ovom pogledu) tzv. ćiste "humanističke" discipline. One takode kreću putem osavremeniivanja svoje metodologije, oprezno, ali možda baš zato temeljnije I bez za· letanja, bez zastranjivanja i napuštanja svojih osnovnih, proverenih metoda u korist zaslepljenog predavanja varljivim obeeanjima svemogućih "tehnika", ćega je pri prvim

4 - Anali 49

spoznajama moći kibernetike bilo u priličnoj meri. Srazmerno siroma~ne u odnosu na prirodne nauke, u koje se po pravilu znatno , vi~e ulaže, humanističke discipline najče~e nemaju ni materijalnu bazu koja bi ih dovela u položaj izloženosti izazovima raznih tehnolo~klh (evolucija,'l

Orijentalisti ka je donedavno bila tako reći zatvorena za sva pomoćna sredstva koja u kvalitetnom smislu prevazilaze vet tradicionalne reprografske tehnike i zadiru u sam proces naučnog rada, mada se ne može reti da nije osocala potrebu za njima. Ogromne naučne poduhvate, koje su nekada mogli da preduzimaju izuzetno sposob­ni i samopregorni pojedinci ili manje grupe naučnika, na savremenom stepenu razvo­ja nauke, u uslovima stalne trke sa vremenom, ne mogu uspj~no ostvariti ni čitave ekipe stručnjaka, bez odgovarajuće pomoći tehnike, Naučni zahtevi su danas znatno stroži, a obim ljudskih znanja vi~estruko uvetan, tako da se može reti da je u ndčel­nom smislu vreme Brockelmann-a, Flugel-a , Storey·a, Ceatani-ja, Grohmann-a, Wensinck-a, Creswell·a i drugih usamljenih velikana pro~lo, čime se ne isključuju iz­vanredni doprinosi pojedinaca i u daljem razvoju orijentalistički h pisci plina,

Nije nimalo slučajno da je ba~ jedan od pomenutih naučnika, italijanski isla· mist Leone Caetani (1869,1935), čija su magistralna dela s početka na~eg veka (Annali dell'lslam, Chronographia is/amica, Studi di stada orientale) s mnogo razloga mogla da obeshrabre svakog budućeg istraživača,2) shvatio potrebu da se u arapsko­islamsku istoriografiju unese više reda, stvaranjem priručnika koji bi u vidu alfabet· skog registra obuhvatao "sve antroponime i toponime sadržane u glavnim ~tampanim i rukopisnim istorijskim, biografskim i geografskim delima koja imaju veze sa isla· mom". Tom "imeniku", dao je naziv ONOMASTICON ARABICUM, ali sticajem okolnosti nije mu bilo suđeno da zajedno sa svojim vrednim saradnikom, poznatim orijentatinom i bibliografom Giuseppe-om Gabrieli·jem 11872-19421. objavi viJe od uvodnog toma I prve sveske koja je obrađivala samo jedan deo slova AI31 Caetani i Gabrieli sa saradnicima ostavili su iza sebe oko 250000 kartica sa biografskim poda-

11 L.teraturll u oblasti k.bernetlke. ookume!'ltaeije i mformlltlkll Izuzetno Je obimna. SVllkim d. nom 18 obogatuji Iznotenjem noVih iskustllVa i njegovim teorijskim uop!t8Yenjem, U filozof· ikom pogledu idenas j. veoma aktualn,ćuvene knjiga Norben. Viner., tvorca moderne ki_ bernet.ke, KIbernetIk' I drU'lvo - Ljudska upotreba ljudskih biĆ. !p!'IIV. s enilI. Beograd, 1964). Odelovanju me'Ćh .. narodnlh organizacija na ovom polju cf, UNESCO: Guidelines for the Est8blishment Ind D~elopment of MonolingulIl Scientific and Technical Thesauri for InformasIon Retrieval, Paris, 1970; UNISIST: Study Report on the Feasibility of. World Scl8nce Information System, Paris, 1971, O informacionim sisIain ima cf. B. C. Vickery, Information Systems, London, 197J (daje obimnu b.bliografiju). Veoma iII kOrisna i knjiga R, S. Giljarovskog Informatikll i bibliotekovedenie, Moskv., 1974. a podaci o primem savre­menih informatičkih meloda u r8llićitim dominima mogu II nIĆi u zborniku Revolutions Inlormallques, Peris, 1971 .

2) Vid. M, Aodinson, Bilan des &tudes mohemmadiennes. Revue Historique, B7, 229, 1963, 169; osilIVnom 118lljanskom orijenlalisti cf. J. Fuck, 018 ar8b.sche Stud.en in Europi!, Leip­zig, 1955, 297·299; L, Bouvet, LI PrinclI Caetanl et son OIuvre, Revue du monde musu Iman, 27, 1914, 53·84; C, A. N.tlino, Leone Cael8n; - islamista, Oriente Moderno, 16, 1936, 48·52; F, Gabr .. li, Leone Cael8n! in Storia e civilli mu:wlmana, Napoli, 1947, 301 ·305; Nag.b IIt.'Aqiqt AI·mustMriqUn l, Kairo. 1964. J72·J73; G Levi Dilila Vide, F.nlasmi fItrovIlIi. VeneZia, 1966. 21-72.

JI ONOMASTICON ARABICUM ossie Reperiorio elfebelico dili noml dl persone e dl 11.1090 comenuti niIIII prtncipilli Operi stonehe, biografiche e geograliche. stampa" e mlInoscnIte, relatlv, all'liJam. vo . I: IntrodUlione, vol. II' A'abil- 'Abdallah, Roma. 1914-1915; u OkVI' ru predgovor. G. G.brlell j. objavIO r.spravu o .rapsklm lićnim imenima III nome proprIO arabo mUS4.1lmanol, koja je do danas neprevaziđena u Oblasti arapske onomastlk. (.zd.1I je i lasebno, iSle godinel. O pokretanju QNQMASTICQN. cf U Rinitllno, Gli studl di SIorIII ilraba in Gli studi S4.11 VICiflO O,.ente in IlIlia dal 1921 .1 1970 II, AOmll, 1971 , 32; kao i ći.

50

cima. što nikako nije malo. Radi sticanja jasnije slike o obimu prikupljene građe, reci­mo samo da je prvi i jedini objavljeni tom ONOMASTICONA sadr2ao svega 15000 odrednica. Inače. istorija nastanka tog onomastičkog fonda neće biti u svim pojedi­nostima poznata sve dok se ne prouči Caetani-jeva pismena zaostavština. posebno njegova prepiska sa saradnicima, pohranjena danas u biblioteci italijanske Akademije "Dei Lineei" u Rimu.41

Razvoj orijentalistike, pronalaženje novih istorijskih izvora, kntičko izdavanje brojnih stranih dela, učinili su da projekat italijanskih orijentalista ponovo postane aktualan, zapravo on aktualnost nije ni bio izgubio, ali je napredak nauke tek danas stvorio mogućnost njegove zadovoljavajuće realizacije, kroz međunarodnu naučnu sa­radnju i kori~enje moderne tehnike za obradu podataka, elektronskih računara. Ći· tavu stvar je s mrtve tačke pokrenuo uvaženi francuski orijentalist Georges Vajda ko­ji je na arabist~čkom i islamističkom Kongresu u Ravellu 1966. godine pozvao kolege da razmisle o vaskrsavanju ONOMASTICONA, izvanredne zamisli koja je u vreme svog rađanja ~irinom nadilazila konkretne materijalne i vremenske ograničenosti. G. Vajda je svoju inicijativu neho kasnije razradio i uobličio kao temeljno obrazlože­ni naučni projekat,SI čime je započeta jedna korisna akcija sjedinjavanja nau čnih snaga i potencijala na ostvarivanju kontinuiteta ljudske misli i dela, akcija koja se us­pe~no razvija i kojoj pripada izgledna budućnost.

Započeti obimne poslove na oživljavanju ONOMASTICONA nije bilo jedno· stavno. Trebalo je pre svega zainteresovati naučnu javnost za projekat i stvoriti jezgro ekipe, oko koga vremenom treba da se okupi ho više saradnika iz čitavog sveta. Accademia dei Lince; iz Rima i Institut za istraživanje i istoriju tekstova (Institut de Recherche et des Textes) iz Pariza preuzeli su na sebe organizaciju posla, a sredi~te je ustanovljeno u glavnom gradu Francuske, gdje je j obrazovan tim struč­njaka - orijentalista pod vodstvom G. Vajda-e. Ovaj tim su sačinjavali pretežno Fran­cuzi, a kasnije su se u većem broju priključili ita1ijanski naučni radnici. Uskoro je, 1971 . godine objavljena prva publikacija koja je imala za cilj da objasni čitav projekat i pozove na ho liru međunarodnu saradnju.61 U uvodu je istaknuto da "svako istra­živanje istorije arapsko· islamskih zemalja podrazumeva dug rad na identifikaciji lič­nosti - naučnika, vladara, činovnika, vojskovođa itd., čija se imena pominju u izvori-

Nk B. Scarcla-Amoreni, L'Onoma5ticon Arabicum: Un esempio dl coll&bora:[lone interna· zionale u istoj knjizi. 291 -306. na koji ćemo se čeSte osvrtati. Sam naziv ONOMASTICON je grćkog porekla i znači doslovno '~menik", tj. pop.s Imena ,Ii reči. Iz klasične slarine naročilo ja poznal Onomastikon grčkog relora i leksikografa Julija Poluk51 III v. n. e.l vatan izvor za poznavanje grćke klasićne iltorije, naročito pozoriita. To· kom srednjeg veka i u novija vremena izrađeni su brojni prozopograhki zbornici tipa ono­mastikona. naroćito za antičku iSlol'iju. Onomastikoni lU sastavljani i za druge oblaIti izuća· vanja, npr. za staru rusku knji!evllOst IVeseloV1kil, biblijska studija i sl. J . N6meth saopIlava da je prof. G. MoravCSlk pripremio Onomastikon "koji vet godinama stoil spreman za Itampu, a sadr!1 turska lićna imena iz vizantijskih Izvors", cf. J. N., Die Orientalistik in Ungarn 1938, ln The Muslim Ealt - Stud IH in Honour of JuliUS GermanUl, Budapest, 1974. t8.

4) VICI. B. SearCla - Amoretti. op. cit .• 297.

S) VICI. G. Vajda, Une entrepnse fr.nco-italienne de prosopogr.phi. musuimane: l'Onom.tlcon Arabicum. Ac:adem18 dH Inscrlptionl et Belles·Lettres, comptH-renduel dH seances de I'annee

51 VICI. G. Vajda. Une entreprise franco-italienne de prosopographie musulmane: ,'OnomIStIcOn Arablcum,Academie des I nscriptions et Belles-LettrH.comptH-rendues des SP'lCes de l'annee 1967. 223-227.

S) Documents· sur la mIse en ordlnateur dH donnees btOgraph.ques. S4rle Onornasticon Arabi­cum l , IAHT, CNRS, Paris, 1971.

4' 51

ma. Taj rad je često prepreka za redigovanje teza i dela fundametalnog značaja . Obim, gotovo nepreglednost izvora koji prubju biografske podatke nalaže stvaranje jedinst­venog onomastičkog registra, koji bi "istovremeno bio centrahzovan i dostupan sva­kom istraživaču i koji bi mu učinio pristupačnim biografske podatke o ličnostima koje su živele pre XI veka po hidžri, tj . XVII veka po Hristu". Posle određene etape pripremnih radova, stvoren je sistem pogodan za elektronsku obradu biografskih po. dataka koji je već do 1971. god. dao prve rezultate. To je ujedno bio i najznačajni ­

ji uspeh mlade ekipe, posle snimanja iznova sređene kartoteke Caetani·ja i Gabrieli ·ja i preno~enja fotokopija u pariski centar, ~to je urađeno na samom početku . Tokom ra da na izvorima i u plodnim diskusijama, metod obrade podataka je stalno usavrbvan, tako da je danas već veoma blizu konačnog oblika . 71 Suhina je bila u tome da se pro­nađe najpogodniji kod prihvatljiv za računar, koji bi istovremeno na adekvatan način iskazivao realije arapsko-islamske prozopografije. Usvojen je posebno prilagođeni sis· tem transkripcije i skraćenica (za pojedine delove imena, npr. ISM - ar. 'ism, IBN .. ar. 'ism al-'ab, GAD - ar. 'ism al·~add, KUN '" ar. kunVa, LAQ "" ar. laqab itd., zatim više rubrika za različite vrste "nisbi", prema poreklu, zanimanju, mestu rođenja i sl l, kao i konvencionalne sigle za ostale podatke, datum rodenja i smrti, uzrok smrti, pro· fesiju, pu~ovanja tokom života i dr. Na taj način je obiikolIan ulazni formular Ifr. bordereu) za računar, koji pored navedenih rubrika ima i polje za bibliografske naz­nake, tj. za podatke o tome gde se odnosna ličnost pominje u izvorima i literaturi. Na ovakav formular upisuju se krajnje formalizovanim jezikom prilagođene naučne transkripcije Sili relellantni podaci o ličnosti, kao i bibliografska saznanja, i u tom ob­liku se "stokiraju" u memoriji mašine, kao svojevrsna "banka podataka" o ljudima koji su stvarali arapsko-islamsku istoriju, a samim tim i o toj istoriji. Na odgovarajuće formulisana pitanja u skladu sa određenim brojem programa, računar- može da pruži najraznovrsnije odgovore, od nepogrešive identifikacije neke ličnosti do toga koliko je npr. ljudi umrlo od kuge u Meki tražene godine ili pak koliko je naučnika boravilo u Bagdadu u jedno određeno vreme. Za takve podatke bile bi potrebne decenije indi· vidualnog istraživačkog rada, sa velikom verOIIatnoćom da oni opet budu manje iscrp' ni i pouzdani. NaralIno, ni ONOMASTICON za sada ne može pretendallati na potpu­nost niti će to ikada moći, jer za nju bi bili potrebni idealni uslovi obrađenosti svih sačuvanih fondova istorijskih izvora u lIezi sa arapsko-islamskim svetom kod čega uvek treba imati na umu da su mnogi od njih nepollratno izgubljeni, pa i nepoznati . Brzo ullećavanje znanja o pojedinim ličnostima i epohama arapsko·išlamske istorije zallisiće prvenstveno od toga u kolikoj se meri orijentalisti zainteresuju za ONOMAS· TICON i integri~u svoja lična istraživanja u taj jedinstlIeni sistem prozopografskih izučallanja. I u tom pogledu postoji idealna situacija, a ona se sastoji u tome da, rade· ći i čitajuĆi izvore (biografije, istorijska dela, književna ostvarenja, gramatike, antolo· gije i dr), slIaki pojedini orijentalist ne upisuje vi~e podatke o ličnostima isključivo na sopstvene "fi~e, već simultano i na jedan ulazni formular ONOMASTICONA. Na· ravno, i taj je cilj daleko od stvarnosti, čak j lIi~e nego prethodni, ~10 saradnike ONOMASnCONA ne obeshrabruje, jer i svako relativno prOŠirenje kruga saradnika

71 Vid . Nouveaux documents sur la mIse en ordinateu r des donnees btOgraptuqu85, Sane Ono­mastICon ArabIcum 4, IRHT, CNRS, Pans, 1973. Detaljne strućne podatke o automatskoj obradi u raćunaru pruža publikacija P 8Ichard·8 reaud. Tratlemen t llutomatlque des donnees blograptllques, analvse et programmation, Sene Onomast.eon ArabIcum 5, tRHT, CNRS. Paro s. 1973

52

za njih je, i za orijentalistiku apsolutno korisno. Oanas već, pored francuske i italijan· ske ekipe, na projektu fade i belgijski, portugalski i libanski orijentalisti, a nedavno je značajan doprinos do~ao I od mladog poljskog arabiste, stručnjaka za onomastiku i toponomastiku, Boguslaw-a Zagorskog, čije je izlaganje ukazalo na dotle neuočene slabosti formalizovanog jezika ONOMASTICONA (neopravdano izostavljanje određe· nog člana "al"). Broj zainteresovanih se ~iri, pa bi trebalo očekivati da ovaj tako zanimljiv i kOristan projekat naiđe na odjek i među jugoslovenskim orijentalistima.8)

lako se iz perspektive krajnjeg cilja čitav dosada~nji "novi život" ONOMASTI· CONA može činiti samo kao pečema faza, valja istaći da je već i tokom proteklih ne­koliko godina obavljen zama~an naučni posao, pored organizacionog i propagand· nog. Saradnici su vet obradili priličan broj izvora, a objaviti su i vi!e samostalnih na­učnih radova koji stoje u vezi sa akcijom ONOMASTICON ARABICUM i islamskom prozopegrafijom u celini.91 Tako je jo~ 1971. god. Arlette OOU)( u okviru serije ONOMASTICON ARABICUM objavila indeks za delo An·nOr as-safir ' an ab-bar al·qarn al"a~ir ' Aydarusj-ja (XVI I v.), zbornik biografija jemenskih velikodostojnika i učenjaka, koji u bagdadskom izdanju nije snabde'len alfabetskim kazalom (izd. M. Aa~jd as-Saffar, 19341. tako da ga je te~ko konsultovati. 10

) Jean-Paul Pescual je, sa svoje strane, pripremio indeks za poznatu IB0riju Bagdada al-l::!atTb·a al.Bagdadi-ja (XI '1.1, ćime je olakšano kori~enje tim značajnim izvorom, jer originalan autorov indeks je sastavljen prema pritično komplikovanom trostrukom principu klasifikacije (kairsko izdanje, 1931).11) Poseban značaj ima pubhkovanje prvih obimnijih rezulta· ta kompjuterske obrade biografskih podataka iz dela ~adarat &d=s!ahab fi aObar man dahab Ibn al-flmad·a (prema kairskom jzrlanju 1931·1933). Ovo obimna delo (osam tomoval ie odabrano zbog toga !to sadr!, 7000 biografija važnih ličnosti islamske IS-

8) Podatke o saradniCima dUle publikacija Nouveaux documenu $Uf la mise en ordlOuteur oe5 donnees blOgraptuque5, VII ·VIII. Pored G. VaJda-e. pokretaća I rukovodiOca ONOMASTI­CONa. zapa2ene rezultale i veliki doprinos prOjektu dala je Jacqueline Sublet koja između oJIalog u okVirU IV SekCije ('Slonjske I foIolo~ke nauke) na pariskoj Ecoll PrauquI dH HaulK Elucies Vodi poseban kurs Uvođenje u arapsku onomasliku (lnll.allon a I'onomesllque arabe), koji je u l85noj vez. NI ONOMASTICONom (d. EXI, .. its des rapports sur les conferences -InilIation • I'onomastlque .rabe. Annuaire 1973/ 1974, EPHE, Pans. 1974,199·203) Pored nje, od poćetka na ONOMASTICONu 5&radUJe francuski arabllt Lakhdar Souami. Francuski deo ekipe obrađuje wnilske biografije Bliskog Istoka. od ilaJij&nsklh Onj8nlaJiS!a. najstariji tian ekipe. takođe od prvih koraka, ,e Biancamaria Seareia-Amorettl kojasa grupom sarad· mka obrađu le Iranske '''Iske biografije, a odnedavn') I Renato Traiani, znal9C jemenskih lekstOva. kao I Aoalgl5& de Simone koja sa profes.oroll Un!llerZllela u Palermu. Umberlom RllZllenom radi na ponovnom izdavanju tuvene Amad·jeve kolekCije tekSlova BIblioteca Arabo·Sicula ILips,a, 18571, u kOJOJ le sadrian ogroman matenjal za uspostavljanj, p,ozopo· grafije ,slamske Sicilije. Profesor Univerzilela u Gand·u (Belglia) Merc Plancke obrađuje sa saradnICima Izvore za oblast Magreba, a ponugalski naućnlcltakode nalll\l!iulu svoj doprinos kao I Llbanct t TumIani Navedenim ,menima IIeb8 dodell I slrutnu ekipu InformalIćara I program"a, bez ćiJe saradnje ONOMA$TICQN ne bl bilo moguće n. zamiSlili.

9) Blbhografske podaike o radoVIma saradnika, kao lodelIma kOla se u okvtru prOjekta Irenut· no obrađUlu, dalU Documents sur Ja mise en Ordln81eur des donnees b,ographtques, 25-28; B. Scarcl.Amorettl. op cII.29B·300 Prilikom XXIX Međunarodnog kongresa Ofrj8nlallsla u Pamu 116·22 VII 1973) organizovan je poseban semtnar posveten ONOMASTICONu. a jz· vriena Je I prakllćna demonstracija automatske obrade podataka pomoću 'etunara

10) Vid. Arlette Doux , Index du Nur.8s·Safir. Ser,e Onoma5licon Arabicum 3, IRHT. CNRS, Parts, 1971. o autoru. fAbd al·Qil:ltr-u aVAydarusi.ju 11570-16281 d. El:.!. 1.781·782 leno ,zd)

11) Vid J - Paul P,scual. Index schemaltque du Tirib Ba9dad, Sime Onomasllcon Arabi:ufTl 2, IRHT, CNRS, Parti, 1971; o autoru ISlorije Bagdada. al-,:,a(.h.u al·8agdidt.ju 11002·1071) cf Ell , 11,981 Ur izd)

53

torije, preminulih između prve i hiljadite godine po hidžri, a tO je upravo period koji ONOMASTICON treba da obuhvati.121 Materijal je prezentiran u obliku umnoženih (offset·tehnika) izlaznih formulara (eng. listing), koji su zapravo ftampani oblik od· govora koji računar daje na određeno pitanje ili program. Za sada su obrađene liČnos· t i čija Imena poč Inju konsanantima "hemza" ili "ayn", vokalizovanim kratkim ili ougim "a", it koje su umrle između prve i 200. godine po hidŽri. Pored podataka crpljenih iz osnovnih izvora, uz svaku jedinicu dat je i izvestan broj bibliografskih naznaka prema drugim delima. Imena nisu svrstana isključivo alfabetskim redom istro 1·52). već su izvdena i grupisana prema nekim zajedničkim rubrikama (str. 53·86) ili drugim karakteristikama istr.87·122). Takvim postupkom je očigledno ukazano na ~iroke kombinatorne mogućnosti koje pruža materijal "stokiran" u me­moriji računara prema principima ONOMASTICONA, ~to je istovremeno najbolja

potvrda opravdanosti oživljavanja i ostvarivanja zamisli velikog italijanskog orijenta· liste s početka veka, kori&ćenjem dostignuća savremene kibernetike i informatike, uz očuvanje pune naučne svrsishodnosti pothvata sa orijentalističke tačke glediUa.

Biografska literatura je u arapsko·islamskoj istoriografiji veoma bogato zastup· ljena i ne obuhvata samo čisto biografske izvore (biografije i autobiografije), već i dobar deo istorijskih tekstova, naročito hronika i letopisa. Težnja da se svako tvrđe·

nje potkrep; pozivanjem na verodostojne izvore obavdtenja, stvaranje nizova pouz· danih prenosilaca saznanja, nije osobina samo kanonske književnosti had isa, zasno· vane na principu "isnJd·a" ("lanca kazivača"), već i šire, može se reći čitave tradi· cionalne arapsko·islamske nauke i književnosti. Pisci iskazuju svoju učenost uživajući u tome da o svakoj iole značajnijoj ličnosti iznesu što više zanimljivih podataka, od kojih se mnogi, razumljivo, moraju primati s rezervom. Arapsko ime je inače samo po sebi vi~člano, što takođe stvara 1e~ko rešive problemIl naučnicima, jer ono se u tekstovima retko kada sreće u integralnom vidu, već autori po pravilu navode onaj deo imena pojedine ličnosti, koji je (općenito, njihovom vremenu ili njima lično) najpoznatiji. Stvaranje jednog doslednog metoda klasifikacije biografskih informacija, koji omogućuju njiho\lu kompjutersku obradu, doista je jedini način da se stvore us· lovi za brzu i tačnu identifikaciju ličnosti pominjanih u brojnim izvorima, kao i da se racionalno iskoristi bogata dokumentacija sadržana u starim tekstovima. '41

ONOMASTICON ARAB ICUM, pored naučnog, ima i jedan op~tiji i širi značaj, kao primer izvanredne međunarodne saradnje orijentalista, bez koje je u dana~nje vreo me nemoguće pokretati zamašnije projekte i fundamentalna istraživanja, Takav pri· mer zaslužuje univerzalnu podr~ku, jer ona je sama po sebi preduslov potpune realiza· cije ideje ONOMASTICONA, te sinteZI! kontinuiteta naučne misli, internacionalnog razumevanja i savremenih dostignuća čitavog niza disciplina. ONOMASTICON

121

131

141

54

o Ibn al·'lm8d·u 11623-1679) cf. EI2, 111,807 (engl. Izd). Autor ćlanka u EI2, FRosenthal,

tlttće da se delo veoma ćestO cItIra u literaturi, te da II ba! zbog toga " za veliko hljenje" 110 kairsko ildanje nije opremljeno odgovaraiućim indeksom.

o strukturI Islamskog imena cf. E12. S.V. Ism. IV, 179, '81 (engl. izd) ,

Sire o ovome vid. ExtraIts dn rapportS $Ur les confirences· lnlltattOn a I'ooomasuque arabe; H. A. R. Gibb, Islamic Biographical literalure, tn HIstorian. of the MIddle EaR, Lo ndon, '964,54·58.

ARABICUM obeldava epohu u kojoj se orijentalistika sve §ire i radoznalije otvara ka modernim metodama; usavdenim tehnikama istraživanja. koristeći se njima na način koji najbolje odgovara njenoj misiji u službi naučne istine i napretka čovečanstva. l St

•

15t U orIJentajistIci se primena najsavremenIjIh elektronskIh raćunara postepeno ~ln Na to uka· lUjU npr. CI. Cahen I Ch. Pellat, pommjući posebno ONOMASnCQN ARABICUM, kao i primenu kompjutera u )ramatlćko·statislIćkoj obradI tekstoya, koju sproyodi ekIpa P,olI..­Roman u Bejrutu (cf. Les eludes arabe, el Islamlques, Journal Asiatlque, CCLXI, 1·4, 1973, Numero special' Cinquante ans d'orienlalisme en France, 1922·1972", 93·94t Pozna, II semitISI David Cohen dos..o Je do zanlmlj,Ylh rezuitala uvođenjem savremenIh tehnIka za obradu podalaka u Jlngvl$tlćka l$tra.2lvanja. V,d. i R D. BathurSI. AUlomatic Alphabellzallon of ArabIC Words, A Problem of GraphIC Morphology and Comb,natafIai LogIC m The Compu ter ln LIterary and LlnguI.tlC Research, ef. bV R. A. Wlsbey, Cambridge, 1971, 185-190. Ame· nćki lingvIst Joseph Raben le u svom referalU Computers and Ihe HumanIIles for DevelopIng Nallons (Internalional Congress of Ihe Federation Internalional Documenlal'Cln, Budapest, september 1972) dao pregl!ld brojnIh mogućnosti kOflićenja raćunarl! u human stićklm nau· kama, pored ostalog la programirani metod nastave arapskog p,sma, lekSIkografIjU AIIreme­nog turskog lezIka, gram.llćku an.lizu s.rpskohrvalskog jeZIka, Iskor.nJivanje nepIsmenosti ltd. Francuska naućnlCl Andree Tretllkoff uspmno korisll najsavremenlj' lehnIčka sredstva u lurkolo~kim sludijama, cl. npr. A. T., Transcnption aUlomallque des lelllH tures et persans ecriu en car8Cl~res arabe!;, XXIX Congrh InlernatlOnal des OrIentalISI", Resum6 des com, mUnicatIons, SecIIons 6-7. Pans, 1973,43 Navedeno le samo nekolIko pnm8f"a Sigurno Je da Će ih ubuduće bIII sve v~.

55

SUMMARY

ONOMASTICON ARABICUM

Up to the recent times the Orientalism was, so to say. closed for all technical innovations surpassing the traditional reprographicat techniques. Acting under the time pressure the Italian Islamist Leone Caetani (1869-1935) introduced a neu and systematic approach into Arab - Islamic historiography by the publication of hand­books which in form of atphabetic registers include all anthroponyms and toponyms contained in the principal historical, biographical and geographical works (the prino ted anes and the manuscripts) connected with Islam. This index was titled Onosticon Arabicum. The article by the esteemed OrientalIst Darko Tanasković discusses the fate of this important project and the scientific meetings related to it because of the need for the processing of the data contained in their index by using a computer.

56

Hivzija Hasandedić

DJELA MUSTAFE EJUBOVICA (SEJH JUJE)

I IBRAHIM EFENDIJE OPIJACA

• KOJA SE NALAZE U ARHIVU HERCEGOVINE U MOSTARU

U zbirci orijentalnih rukopisa koja se čuva u Arhivu Hercegovine u Mostaru ima vi~ djela dvojice Mosta~aca, Mustafe Ejubovica - šejh Juje i Ibrahim efendije Opijača, koja su ill sami napisali ili su ih oni za svoje potrebe prepisali. Uz to po ru­bovima rukopisa ili na praznim listovima ima viJe bilježaka samih autora ili vlasnika rukopisa, a koje za na~u kulturnu historiju imaju velikog značaja. Radi toga, pored opisa svakog rukopisa, dat je i sadrhj ovih bilježaka onim redom kako su u tekstu za­bilježene

o mostarskom muftiji i muderisu Mustafa efendiji Ejuboviću (Sejh Juji) pisano je mnogo. Najpotpuniji prikaz njegovog života i rada dao je Dr Hazim Šabanović u djelu Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima gdje je, uglavnom, navede­na i sva literatura o Šejh Juji. 1) Jedinstvena je ocjena svih pisaca da je Šejh Jujo bio najkompletnija intelektualna ličnost i najplodniji pisac Bosne I Hercegovine koncem 17. stoljeća.

Sejh Jujo je rođen u Mostaru 1061. (1651) godine i potječe iz bogate porodice koja je, pored njega, dala još učenih ljudi. Ocu mu je ime Jusuf, a djedu Murat. Mek· teb i med resu zavr~io je u rodnom mjestu. Po završetku ovih ~kola otišao je na nauke u Istambul gdje je studirao punih 15 godina. Po povratku u Mostar 1692. godine pos­tavljen je za muftiju koju je dužnost sve do smrti vdio. On je jo! bio glavnI muderis Karađoz-begove medrese i autor vi~ značajnih djela. Umro ie u Mostaru 15. Rebi's tl 1119. (16. jula 1707) godine i sahranjen u haremu spram ~rića dhmije na Luci. :.'1

Or Huim ~nov't. KnjlžllYnoSl MuslImana BIH na orijentalnim jezicima, SilraJlIYo, 1973. str, 390-410.

2. Isto, str. 390- 398,

57

Godine 1831. podigao je Ali-paša Rizvanbegov ić turbe nM njegovim grobom koje i danas postoji.31

Sejh Jujo je pisao komentare, glose i supcfglose na razna djela iz isl .. mistike: iSlamskog prava, stilistike i sintakse arapskog jezika, nauke p pojmovima Iradl. logi­ke, disputacije, dogmatike, islamskog nasljednog prava, leksikografije i propovjedništ­va. Napisao je, kako tvrdi Hazim šabanović, 27 djela. Sačuvano je nekoliko djela koje je ~jh Jujo prepisao.

Ovdje ćemo govoriti o djelima koje je ~jh Jujo napisao i prepisao a koja se l1a­laze u orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine. U nekim rukopisima ima citata iz njego­vih djela koje ćemo također spomenuti ,

RUKOPIS 30. ·NV. BROJ 301

U Klltlllogu41 pod gornjim brojem upisan je jedan rukopIS koji sadrži tri ras­prave iz islamske dogmatike lakaidI.

1 L. 2 - 57. SARf;I Al-!$A~iDA Al-NUNtJJA U-Al-MAVlA AL-t:tAJAli.

Komentar I$:a~rda al-NunUja, spjevu o vjerovanju. Osnovno djelo je napisao Mevlana ~idr-bey b. GaiaIuddin. umro 863. (1458) a ovaj komentar Al;lmad b. Musa

al-ljaja", učenik autora kaside, umro oko 863. (1459) godine.bJ

Početak: Laka al·hamd ja man Jariha sudOraniI.

2. L. 58 - 101. TAL~I~ A~LAALj ŠAR~ AL·AMAL! LI AL·MAVLA HU· SAIN BIN IBRAHiM. '

. Skraćena prerada halb is) Bad' al-amal i, spjeva o islamskoj dogmatici. Osnovno djelo je napisao Siraguddln 'Ali b. 'Usman al-Oti al-Fargini, umro 575. (1179) godine,SI a ovaj komentar t4usain b. Ibr~him b. ~amZ8 b. Ijalil tiz UVoda).

Početak: Inna arta · a makamin va anfa' amalcalin.

3. L. 102-124. DAV' AL-MA'AlI U BAD' AL-AMALi U AL-MAVLA A.U AL·~ARr.

Komentar prethodnoj kasidi Bad ' al·amalT, kojeg je napisao 'Ali b. Sultan Muhammad al -~arT, umro 1014. 0605) godine. n

Početak : AI-hamcl li Allah altaIJi vagaba vuguduhu

3 HII/zlja Hasandedit. KulturnO-IStorijski spomeniCI u Monaru IZ turskOil dob •• Preporod, S~lIJevo, 1973. broj 21 (76), m. 13.

4. HII/zij. HasanOed.t. Katalog arapskih. turskIh I perzIjskIh' rukopIsa Arhiv. HercegovIne lu rukopISU),

5. KaSim Dobrata, Katalog arapskih, lurlkih i perzijskih n.okopisa Hazi H1,Isrev-begovI bIbhoteke, SMiljevo, 1963, S1r. 187 i 450.

6 Illo,nr.67.

7. Isto, str. 115 .

58

Ova magmu a·Zbirka (tako je naziva Šejh Jujo) ima 128 lista veličine 20 x 13 cm, pismo tat lik nevokalizovan. Osnovni tekst je podlIučen crvenom linijom. Na mar­ginama nekih listOlIa ima glosa (citati iz raznih djelal koje tumače tekst. Papir bijel. povez papirni, dotrajao. Na arapskom jeziku.

Na L. 1 a: Vlasnihvo Mustafe, sina Jusufova iz Mostara, pečat. Zatim došlo u posjed Ibrahima, sina Ismailova (Opijać), pećat, slabo čitljiv.

Na L. 1 b: Sultan Sulejman, sin Ibrahimov sjeo na prijesto u subotu ujutro 2. muharema 1099. (1687) godine.

Na L. 57 b: Prepisao (kitabat) Mustafa, sin Jusufov iz Mostara u četvrtak pred izlazak Sunca 3. muharema 1098. (1686) godine.

Na l. 101 a: Dovdeno hamma) u petak 12. muharema 1098 (1686) godine.

Na L. 125 b: Prepisano hamma al·kitab) u ćetvrtak uveče 17. muharema 1098. (1686) godine. Mustafa, sin Jusufov, sin Muratov, prepisivač (kiitib) ovog djeo la umro je kao mostarski muftija 1119. (1707) godine (drugi rukopis).

Na L. 126 b: Spisak lica, država, gradova, rijeka i drugog i prikaz u čemu se oni ističu iznad ostalih u svijetu. Po mostu (Starom) Mostar prednjači i po njemu je poz­nat u cijelom svijetu .

RUKOPIS 212 INV. BROJ 334

Ovaj rukopis sadrži dvije rasprave iz islamske dogmatike.

l . L. 2-26. ŠARH Al·AMAli II FAOll Al.~ARABAGj

Komentar ~asidi 8ad al-amali o islamskoj dogmatici kojeg je napisao ~arabagi, umro 942. (1535) godine.aJ

Početak: AI-hamd li Allah al-kad im.

_ 2. l . 27-67. I;IAŠIJA rALA ŠARI;I Al-'>ASToA AL-LAMIJJA LI AL-I$ARA-BAGI.

Glosa na komentar gornje kaside koju je sastavio (te'lit) Sejh Jujo.g)

Početak : ~avluhu al·l;lamdu li Allah.

Ovaj rukopis ima 67 + 4 lista veličine 19,5 x 14 cm, pismo ta"lik nevokalizovan. Osnovni tekst je rx>dvučen crvenom linijom. Na marginama nekih listova ima bilježa­ka koje tumače tekst. Papir bijel, pOllez platneni. Na arapskom jeziku.

Na L. 1 a: Vlasništvo Mustafe, sina Jusufova. pečat .

Na L. 26 b: Prepisano (tamma al·kitab) početkom gumada II 1100. (1689) g.

Na L. 27 a: Ovu glasu je sastavio (mu 'all if) Mustafa efem.lija, sin Jusuf efendije, muftija. Pisac je ovo djelo zavjdtao (vakuf) sa drugim svojim djelima i odredio da se ono nikome ne smije posuđivati osim uz zalog (rahn) ili uz jamstvo svjedoka UahidL

Na L. 67 b: Sastavio ha"lif) Mustafa, sin Jusufov iz Mostara u četvrtak 21 . re· džepa 1100. (1689) godine.

a. H. SabanoyiĆ, n. d . ur. 408,

9 . Jedan prepls oye glose nalazi se u Ofllentalnom Insthutu br. 57 / 50 fol, 30 b-74 b. ill novi br. 237.2 koji dama iz 1100 (1688/agl godine (H. SabanovIĆ, n. d. str. 408).

59

Na rubovima viie listova napisana je riječ "vakuf" ho znači da je pisac ovo djeo lo zavjdtao za svoju biblioteku.

RUKOPIS 298 INV. BROJ 376

$AR~ UNMUQAG LI AL.MOSTAR;

Komentar djelu Kifilb al ·unmu<!ag iz gramatike arapskog jezika, Osnovni tekst je napisao Abu al· Kasim đarullah Mabmud b rUrnar al·Zamahiari, umro 538. (11431 godine,' OI a ovaj komentar Mustafa Ejubović (Šejh Jujo). Puni naslov djela Je "al·Favaid al-tabdijja iBrI) 'ala unmQC!a~ az-ZamaMari fi al-nal)v" čiji se autograf na­lazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (broj 38831. Ovo nije samo komentar na Kitab al-unmtlQa~ nego i drugu gramatičku građu kOlu je komentator uzeo iz diela: al-Mufanal al·lubb, al·Mift31;1 i drugih. Šejh Jujo je počeo pisati ovo djelo u istam­bulu u drugoj dekadi rebi' a I 1094. (1683) a zavdio ga u utorak 18. redfepa 1094. (13 , jula 1683) godine. Napisao ga je na molbu svog učenika "Abdulah-bega, sina 'Abdurahman-paie i po njemu ga nazvao al-Favaid al· 'abdijja, kako kafe u uvodu dje­la. Opijač posebno ističe ovo djelo svog profesora koje spada među najznačajnije rao dove naJih pisaca iz ove oblasti.

Po jedan prepis ovog djela posjeduju: Orijentalni institut u Sarajevu, Univerzi­tetska biblioteka "Svetozar Marković" u 8eogradu i biblioleka Provincijalata herce· govačkih franjevaca u Mostaru. ' 11

Primjerak koji posjeduje Arhiv Hercegovine počinje poslije besmele: AI-I)amdu li Allahi lehu al·kalimatu al1'ulja.

L. 117; 20 x 14,5. Nashi ta- ,ik nevokalizovan. Osnovni tekst je podvučen crve nom linijom i stranice obrubljene s dvije crvene linije. Na rubovima nekih listova ima bilježaka koje tumače tekst. Papir bijel, povez papirni. Na arapskom jeziku.

Na L. 1 a: Vlasnik djela je Mehmed, sin Saliho\!. pečat (Mehmed!.

Na l . 115 b: Prepisao (katabahu) Mehmed, sin Salihov, učenik Karađoz·begove medrese uramazanu 1149. (1736) godine.

Na L. 116 i 117: Nalazi se viie stihova na perzijskom jeziku .

RUKOPIS 3491NV, BROJ 718 . -MU~TAGAB AL·~U~UL $AR~ MUNTA~AB AL·U~UL

Komentar djelu Kitab al·muntal)ab f i usui almadl)ab, iz u$uli fikha. Napisao ga je Muhammad b. Muhammad b. ·Umar al·Ahsikati l:Iusamuddrn, umro 644. (1247) godine, pa je djelo poznato i pod imenom "al·Husami", Ovaj komentar napisao je š:ejh Jujo.'21

Početak : AI·l)amd li Allah allaqi avc,lal)a ma'alim addin bi zavahir al·man~ul va al·ma'kOI

10 KaSim Dobraća, n. d . str. 144.

" . H. SalMnović. n. d , str, 4011402.

12. AutOQflf oyog djela natui se u GazI Husrev·begovoj biblioteci !brat 38581 kot, Je ovdJe prene­.. n IZ Karađoz·begove biblioteke u Mostaru (H. SabarlOVIĆ. n. d . str. 4001.

60

RukopIS ima 149 + 2 l ista veličine 26 x 15 cm, pismo nash! nevokalizovan. Os· novni tekst je podvućen crvenom linijom. Na rubovima nekih listova ima bitježaka koje tumače tekst. Papir bijel, povez polukožni ukra~n $ vanjskih strana lijepim or· namentima. Na arapskom jeziku.

Na L. 1 a: Vlasnik djela je Mulla ef. Milavić. Moi profesor Abdurahman Fevzi efendija Milavić umro je u Meki prije nego je had! obavio. Dervii Jusuf Faladžić.

Na L. 142 a: Ovaj komentar je napisao Mustafa, sin Jusufov iz Mostara. Djelo je počeo pisati u utorak 1 rebi'a 11109. (16971 a dovriio 98 u nedelju 13. gumada I 1110 (16981 godine

Na L. 142 b: Ovo djelo Mustafe, sina Jusufova iz Mostara prepisao je Ibrahim, sin Sejh Hadži Ismailov (Opijač) u rebi~u II 11 l 9. (1707) godine Ovdje se nalaze I dva kronograma o smrti šejh Juje.

RUKOPIS 634 INV. BROJ 610

Na listu 475 b do 481 b ovog rukopisa nalazi se slijedeća Sejh Jujina rasprava: ŠAR H Di SAGAT MUIjTA~AR AL.MAtANI LI AL·MAVLA A L·MOSTAR!.

Ovo je komentar na uvodni dio djela al·Muhtasar fi Pilm al·marani iz stilistike arapskog jezika što ga je napisao Sa"duddin MasfUd (Mahmud) b. ' Umar al·Taftazani, umro 792. (1390) godine. 131

Početak djela poslije besmele: Nahmaduka ja man ah kama bi hikmatihl ku Uu mavgud.

Djelo je pisano sitnim ta lik pismom i osnovni tekst je podvučen crvenom lini· jom. Na marginama listova i između redaka ima glosa koje tumače tekst. Na arapskom jeziku.

H. Sabanović spominje ovo djelo, po Opijaču, pod naslovom šar~ rala dTbigat al·M ubta~r fi al·matani i istiće da ono do danas nije pronađeno. '41 M. Handžić kaže

da se ovo djelo nalazilo u Karađoz·begovoj biblioteci. l 5)

Na temelju izloženog može se zaključiti da je prepis spomenutog Sejh Jujinog djela, kojeg Arhiv posjeduje, jedini poznati primjerak koji nam se, nažalost, samo u nečijem prijepisu sačuvao.

RUKOPIS 31 INV. BROJ 240

Na listu 3 b i 4 a ovog rukopisa nalazi se jedan citat u kome se gov~r i o razmi· moilaženj ima između Hanefine i E~ arine pravne škole. Ispod ovog teksta prepis ivač

je napisao: "Ovo sam naiao napisano rukom Mustafa efendi je, sina Jusufova iz Mos· tara" .

RUKOPIS 99 INV. BROJ 260

Na listu 49 b do 54 b ovog rukopisa nalazi se više hutbi (propovjed koju drži imam 5 minbere u džamiji petkom i bajramimal poredanih po mjesecima koje je, ka·

13. Dobrata, n. d . Sir. 151

14 H. Sabanović, n. d. SIr_ 401 .

15. M. HandJ:lć, KnjiJ:evni rad bo58nsko.hercegovaćkih muslimana na knjlJ:evnom pottU, Sarajevo, 1934. str. 24.

61

ko kaže anonimni prepisivač, sastavio ~ejh Jujo. Rukopis je dobro oštećen i nedosta· ju dijelovi svih listova s obje strane uglova.

RU KOPIS 156 INV. BROJ 436

Na listu 15 b i 16 a ovog rukopisa nalazi se jedan citat u kome se govori mogu li se skupno (džematile) obavljati namazi koji su natila (regaib, berat, kadar). Na krao ju ovog citata prepisivač je napisao da je ovo prenio iz jedne zbirke (magmu'a) koju je napisao Mustafa, mostarski muftija, poznat pod imenom Jujizade.

RUKOPIS 345 INV. BROJ 697.

Ne listu 4 o ovog rukopisa nalazi sc ista biljdka kao i na listu 3 b i 4 a u ruko­pisu 31, inv. broj 240 koju smo ranije spomenuli. Ispod teksta stoji da ju je sastavio Mustafa, sin Jusu fov iz Mostara.

RUKOPIS 3691NV. BROJ 259

Na listu 18 a ovog rukopisa nalazi se kratak izvadak iz jedno!! dogmatskog djeo la u kome se govori o Bogu kao nužnom biću (vagib al·vugudJ. Ispod teksta stoji napi sano da je 0110 sastavio Mustafa Juji.

RUKOPIS 547 INV. BROJ 570

Na listu 201 b i 202 a ovog rukopisa nalazi se jedna kratka risala !traktat) u ko· joj se govori šta je po islamskim propisima doz'toljeno (halaU a šta zabranjeno (haram) . Za duhan se kate da ga "većina ljudi. po gradovima i selima, upotrebljavaju (jasta' miluhu) i po!to se nije davno pojavio niko mu se tpu!enju) od mud!tehida nije su­prostavio, Kako liječnici opet kažu da u njemu ima mnogo koristi, onda se može zaključiti da je dozvoljeno pu!iti". Na kraju je prepiSivač napisao da je ovu risalu sastallio Mustafa efendija, sin Jusufov, muftija u Mostaru i da ga je smrt spriječila pa ju nije dovr~io .

RUKOPIS 593 INV. BROJ 600

Na listu 9 a Ollog rukopisa nalazi se spisak knjiga biblioteke Abdulaha Hasan· efendića iz Mostara. U spisku je,između ostalih,upisan jedan svezak zbirke (magmuca) koju je napisao lbanile) Sejh Jujo i jedan svezak djela al·Fallaid al- abdijja kojeg je sastallio (tasnif) Mustafa efendija JujO.16) Među knjigama Olle biblioteke nalazi se jo! jedan Sejh Juj;n mushaf i jedna risala iz apologetike (eilm al· kail m) koju je zallj~ tala (lIakuf) Stjh Jujina žena.

U rukopisima 47 inll. broj 626; 51 inv. broj 603; 73 inv. broj 508; 279 jnll. broj 183 i 747 inv broj 741 nala7i se više ~jh Jujinih fetvi (pravnih decizijal.

16. Optirm,e o ovom djelu llldi : H. ~anOllić . n. d. SU. 401 .

62

II

Opijaći se ubrajaju među starije muslimanske porodice grada Mostara. Oni su

ovdje, po svoj prilici. nekad davno doselili iz stolačkog kraja i nastanili se na Luci, vi­~ šarića dbmije. Iz izvora 5aznajemo da se ovaj dio Mostara. sve do konca turske vla­davine. zvao Opijaćevina.

Porodica Opijaća dala je vile ućenih ljudi i vaki la. Najstariji poznati članov; ove porodice su Ali-efendija i sin mu Salih. Ovaj je imao sinove hadži·Ahmeda i hadži· Ismaila, koji su u svoje vrijeme važiti kao ućeni ljudi i bili muderisi Karađoz

·begove medrese.

HadŽi·lsmail efendija je 1079. (1668) godine sagradio hanikah medresu u Dervi$-paSinoj mahali u Mostaru. 1) Umro je 1095. (1684' gOdine i sahranjen u po­

sebnom turbetu u groblju šehovin; v~ Šarića džarnije.21 Turbe i nilani su davno uniheni. Danas se ne zna ni gdje su se nalazili. 31

Ibrahim·efendija je roden 27. ramazana 1089. !l2. oktobra 16781 godine. Ocu mu je ime had!i·lsmail, djedu Salih, a pradjedu Alija. Učio je u Karađoz·begovoj med· resi pred Sejh.Jujom i sve obrazovanje stekao je u Mostaru. Poslije Sejh.Jujine smrti

1707. godine postao je profesor Karađoz·begove medrese na kojoj je do smrti preda·

vao i pisao naućna djela. On je predavao i na drugim mostarskim medresama. Umro je oko 1726.godine i sahranjen u porod ićnom groblju ~ehovini, vi~ ~flća dhmije.41

Iz izvora dalje saznajemo d .. su nasljednici (ćetiri kćerke1 umrlog Ibrahim·bega

Opijača, sina Mustafina, prodali 1172. (17581 godine had!i·Mahmudu Puziću kuću s

dvorihem i bdčor.l u Qpijačevlni ' na Luci za 4.000 akči.5 ) Od ove godine Opijači se ovdje vi~ ne spominju, ~tO može značiti da su oni do 1758. godine po mu~koj lozi izumrli ili se negdje raselili.

Sulejman'beg Opijač osnovao je nepoznate godine jedan vakuf u Mosta,ru i za njegovo izdrfavanje zavjdtao dva dućana na Tepi. U godinama 1240-1242. (1824-

1826) bio je mutevelija ovog vakufa neki Mahmud.61

Ovdje smo obradili ~st djela Ibrahima Opijača koja se nalaze u Arhivu Herce· govine i od kojih su dva duplikati. Donosimo ih po redu kako su u Katalogu 7} upi· sani.

11 Hlvzija Hasandedić: Nekoliko zapi5a IZ orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, Prilozi Orijentalnog Instituta XVI-XVII, (1966-67), Sarajevo, 1970, SIr. 118 i 119.

2} HivZlja Hassndedlć: Kulturno"storljskl spomenici u Mostaru iz turskog doba, Preporod, Sarajevo, 1973, broj 221771 .

3) Uspomena na k,~nu dovu, kalendar Meanf za 1312. 118941 godinu, etf. 1-4,

4) Omer Mulu~: Ibrahim Opijać Mostarac, Pnlozl Onjentalnog insIlIula. X-XI (1960-611. Sarajevo, 1961. Itr 31

SI Acta \Urcarum ArhIVa HercegoVine 7/ 339.

61 Acta turcarum PrlY,nc,jalata hercegovaćkih franjevaca AT Xll/nOO, AT A VIII/867; Ori­jentalni zbirka ArhIVa Hercegovine, rukopis broj lO, mv. broj 549, ltr. 116 b.

7) HlVzlja Hasandedić: Katalog arapskih, turskih I perzijskih rukopisa Arhiva HercegoVine lu ru· kopisu!.

63

.,'

RUKOPIS 143 INV. BROJ 425

U Katalogu pod gornjim brojem upisan je jedan rukopis u kome se nalaze dvi­

je rasprave i to:

1. L. 1-24. Al·MUHTASAR FI AL·NAHV

Repetitorij arapske sintakse Iz uvodnog teksta saznajemo da je ovu raspravu na· PisaO (fa ia~ul ai·'abd al-fakir ila al-mavla al-ganijj al·bari) Ibrahim, sin Seih.had};­Ismailov, sin Salihav, sin Alijin (OpijatI iz Mostara.

Početak poslije besmele: Laka al-hamd va al-minnat.

2. L. 25-37. Jedna rasprava iz hadisa - tfadicije (prijevodi hadisa na turski je­zik) od nepoznatog pisc:!. Ova je rasprava pisana drugim pismom i rastavljena je od prve sa četiri prazna lista . Ona je, ćini se, kasnije dodata uz ovo Opijaćevo djelo i s

njim uvezana tankim žutim koncem.

Rukopis ima 37 + 15 nepaginiranih listova veličine 20 x 14 cm, na svakoj stra­nici po 17 redaka. Papir bijel, pismo nash ta'lik nevokaliwan, poveza nema. U Opija­čevoj raspravi ima mnogo marginalnih i interlinearnih bilježaka koje tumače tekst. Prva rasprava je na arapskom, a druga na turskom jeziku.

U djelu nema nikakve bibliografske bilje~ke pa se ne zna ko ga je • kada pre­pisao. Djelo nije Opijaćev aUlograf ~to se može utvrditi po pismu (usporedi pismo ovog rukopisa s pismom rukopisa 349 lnv. broj 718 koji je Opijač prepisao).

Sačuvala su nam se jo~ ćetiri prepisa ovog Opijačevog djela: dva u Gazi Husrev­·begovoj bibliotedci --begovoj biblioteci (br :W06 i 3629) i dva u Orijentalnoj zbirci Jugoslovenske akade­mije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (1547-111 i 1184- 111) . Ovi rukopisi su prenese­ni u ove zbirke iz Karađflz·begove biblioteke u Mostaru a prepisali su ih ućenici spo­menute medrese Ovo je djelo služilo vi~ decenija poslije autorove smrti, kao udžbe-nik u mostarskim medresama.8) ,

RUKOPIS 239 INV . BROJ 461

U ovom rukopisu se nalaze dvije rasprave i to:

1. L. 1-121 . AHarr~at al·Mubammadijjah - knjiga vjerskih pouka, propovije­di koju je napisao Muhammad bin Pir Ali 8ergivi, umro 1573. godine.91 i

2. L. 122- 130. AISALATUN FI MANA~IB A L-SAJH JUJA MUSTAFA IBNI JUSUF A L_MOS1ART.101

Biografija Sejh-Juje Mustafe, sina Jusufova, iz Mostara koju je napisao učenik mu Ibrahim Opijač.

8) Omir Mu!lt : n d. Sir 32-34; Hazlm ~abanovlt. KnjltevnoSt Muslimana BIH na orijentalnim .eZlClma. Saralevo. 1973, IIr 443

91 Kasim Dobraća: Katalog aravsklh. turlk,h I perzllsklh rukopisa Gazi HuSt'l'Y·begolle biblioteke. SatIlevo, 1963, S1r 268

IOITekS1 ove biografije u c.jelos1I Je ,den"ćan $ tekstom kOli Je .zvorno IZ pIleeva 8ol.llografa O~ javio Omer Mulit (nd IIr 38-491 samo II preplSlva-t: IfoI)US1I0 I'\Ml0v djela ZalO smo 0110, biografiji 5IIIYIII n"lov kao ~ .o $toJ' u spomenutom radu O MulIĆa

64

Početak poslije besmele: AI-I)amdu li Allah ga~ala al.lulama'a bi faf;tHhi ka al·arlam.

Rukopis ima 131 + 1 djelomično paginirani h listova (do 121 Hstal veličine

20 )( 13,5 cm, na svtkoj stranici po 21 redak. Papir bijel. pismo ta~lik nevokaliziran, povez papirni. Poglavljft i neke druge rijeći pisani su crvenom tintom. Na marginama nekih listova ima glosa !:oje tumače tekst. Na arapskom jeziku.

Na L. l a: Vlasnik djela je Mehmed Bali. sin Mustafin, pečat (Mehmed Emin).

Na L. 121 a: Prepisao (katabahu) Mehmed iz Mostara u zoru 18. muharema 1161 (1748) qodine.

Na L. 129 a: Djelo ji! sastavljeno (ta'1if) u četvrtak 17. ~vala 1119. (l707) go-dine.

Na L. 130 b i 131 a: ~est bilježaka o rođenjima iz 1281. do 1284. (1864. do 18671 godine.

Sačuvao se autograf i dva prijepisa ovog Opijačeva djela. Autograf i jedan prije· pis nalaze se u Gazi Husrev·begovoj biblioteci (I 3858 i I 3558) a drugi prijepis u ori· jentalnom institutu u Sarajevu Ibr. 81 / 53) .111

Muhamed Mujić preveo je ovu biografiju na srpsko-hrvatski jezik.121

RUKOPIS 2831NV. BROJ 213

SAR~ AL·M I~BA~ LI AL.MUTARRIZi

Komentar djelu Mi~bal;l iz sintakse arapskog jezika. Osnovno djelo je napisao Nasir b. "Abdus·Sajjid al·Mutarrizi, umro 610. (1213) godine131 a ovaj komentar Ibrahim Opijač, sin Hadži hmailov iz Mostara.

Početak poslije besmele: AI-bamd li Allah allacji la jad bulu n~amauhu tahta al·ihp' i.

Rukopis ima 108 + 4 nepaginiranih listova veličine 20 )( 14.5 cm, na svakoj stranici po 19 redaka. Papir bijel. pismo nashi nevokalizovan, povez polukofni o~te· ćeno Osnovni tekst je podvućen crvenom linijom. Na marginama nekih listova ima bilježaka koje tumače tekst. Na arapskom jeziku.

Na L. 1 a: Vlasnik djela je Mustafa. sin Alijin, zatim do~lo u posjed Hadži Halila, sina Salihova.

Na L. 107 b: Djelo je napisano u petak pred podne 12. zulhidžeta 11 20. 12. marta 1709) godine.

Au tograf ovog djela nalazi se u Gazi Husrev·begovoj biblioteci u Sarajevu (I 39411 .141

11)Om.r Mut;~ : n. d SIr 37: H ~~,nOVlć; n. d I1r 445

12)Muhlimed Mujtt: BIografi" Mustafe EjubovlĆa I$eih JUJel GllSnlk VIS-" SerOJevo, 1956. broj 1- 3, SIr. 2-22

lJ) Oobral:a : n d . Itr 245; O Mu~i~, n d. $u 34-36: H $abonov!Ć: n d. lU. 442.

14)0. MuliĆ, n. d . str 34

5 - Anali 65

RUKOPIS 303 INV. BROJ 384

~ARI;i AL-MI~BAI:i AL-MUTARRIZI FI AL·NAI;iV

Komentar Mutarrizijeve arapske sintakse al-Mi~b3~ (v. broj 283).

Ovaj rukopis irT1a 116 nepaginiranih listova veličine 21 x 14 cm, na svakoj stra­nici po 19 redaka. Papir bijel, pismo tatlik nevokaliziran, povez papirni. dotrajao. Osnovn i tekst je podvučen crvenom linijom i stranice obrubljene debelom crvenom linijom. Na marginama ima glosa koje tumače tekst. Na arapskom jeziku.

Ova dva prijepisa spomenutog Opijačeva djela (283 i 303) potpuno su identič­na i kompletna su.

Na L. 1 a: Vlasnihvo Huseina, sina Ahmedova.

Na L. 114 a: Pisac je dovdio pisanje djela u petak pred podne 12. zulhidžeta '120. (1708), a prepisao ga je Husein, sin Ahmedov, u Četvrtak pred podne 12. rama­zana 1169. (1755) godine.

Na L. 115 a i b: Stihovi na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.

RUKOPIS 371 INV. BROJ 337

U ovom rUkopisu nalaze se četiri rasprave iz disputacije. Prvu i drugu napisao je Ahmad bin Mustafa Taškopruzade, umro 968. (1560),'5) treću Ibrah im Opijač i čet· vrtu Sejjid Ahmad bin Hadži Hamid Kufevi. Opija čeva rasprava je napisana na lislovi· ma 51 a - 69 a i nosi naslov:

~AAI:i RISALAH AL·KAMALIJJAH FI AL-ADAB,

Komentar raspravi al·Kamaliiia o disputaciji. Osnovni tekst je napisao Šemsu­ddin Ahmad bin Sulajman bin Ken.al-paŠil, umro 940. (1533),'61 a ovaj komentar Ibrahim Opijač.

Početak poslije besmele: AI-bamd li Allah AllaIji la mani"'a lima amarah,

Rukopis ima 71 + 13 nepaginiranih listova veličine 20,5 x 14 cm, nejednak broj redaka (kod Opijačeve rasprave 19 redaka) na stranici. Papir bijel, pismo nash i, nevokalizirano, povez papirni, dotrajao. Stranice su obrubljene dvjema crvenim lini­jama a poglavlja pisana crvenom tintom. U rukopisu ima mnogo marginalnih i inter· lineainih bilježaka. Pismo je usljed vlage na više mjesta oštećeno, ali je ipak čitljivo. Na arapskom jeziku.

Na L. 2 a: Vlasnik djela je Mustafa, sin Salihov, pečat (abduhu Sal ih).

Na L. 43 a: Prepisivanje djela dovršeno je polovinom šabana 11 69. (1755) go·

dine. Na L. 69a: Pi sac je napisao ovo djelo u četvrtak u rebiju II 1121. (1 707)godine. Hazim Sabanović Ističe da je Ibrahim Opijač, prema vlastitom popisu, napisao

~st radova i da su sva do danas sačuvana osim njegova djela o disputaciji, koji je ne­poznat. '7 ) Ovai primjerak Opijačeva djela koji smo ovdje obradili i koji se nalazi u

15)K. Dobraća : n. d Sir. 7

IGI K. Dobraća~ n. d Sir 55

17) H. $abanOYlč : n d sir 442- 444

66

Arhivu Hercegovine, unikat je i zato ima za nauku posebnu vrijednost. Silda istom možemo konstatirati da su nam se sačuvala sva djela koje je Ibrahim Opi ja č napisao, od kojih se unikat nalazi u Arhivu Hercegovine.

RUKOPIS 747 INV. BROJ 741

RISALATUN FI MANA~IB AL·ŠAJH JUJA MUSTAFA IBNI JUSUF AL· ·MOSTARI.

Biografija Šejh Juje Mustafe. sina Jusufova, iz Mostara (v . broJ 23921 Ovaj je rad nepotpun i s kraja mu dio nedostaje. Tekst početnog dijela ovog djela je potpuno identičan s tekstom koji se nalazi u rukopisu 239. 21

RukopiS ima 4 nepaginirana lista veličine 28,5 x 18 cm, na svakoj str(l nici po 19 redaka. Papir tamnobijel, pismo nash ta'lIk, nevokaliziran, poveza nema. Na dlap·

skom jeziku.

Na L. 1 a: Jedan citat iz Šl:!jh Jujina djela.

Na L. 3 a, II I 4 a: Deset fetava (decizija) most;)(skog muftije Mustafe, sina Jusufova (Šejh Juje).

3 G7

SUMMARY

literary works of Mustafa Ejubović (Sheik Yuyo) and Ibrahim Opijać which ar. kept in the Archive of Herzegovina in Mostar.

Mustafa Ejubović - Sheik Yuyo (1651 -1707) was one of the mostremarkabi\! intellectuals in Bosnia and Herzegovina in the 17 th century. Being teacher by profes­sion, his main activity was the teac::hing at the Karac!1oz-bey's Medressa in Mostar. He was also the mu fti of Mostar. He educated several generations of students. In ad­dition, he also wrote numerous works. According to the information available at the present time, he wrote 27 works some of which are preserved and others are known only by title. His interest included different branches of science $Uch as: Islamic law stylistics and sintax of Arabic language, logic, dogmatics, preachament and lexicogra­phy. The transcripts of his works as well as some of his autogrephs are housed in a consider\lble number Of !)Ur arx:! forign libraries and other institutions. Thecollection

of Oriental manuscripts in the Archiveof Herzegovina contains 14 works (of diHerent

scope) the author of which is Sheik Yuyo. Some of these works are the only copies

known tili the present time.

Ibrahim-effendi Opijač is also a native of Mostar (1678-17261. He was astu­dent of Sheik Yuyo after whose death he became lecturer, of the Karadfoz-bey's Madressa. He is the author of a number of works among which is the monograph about his professor Mustafa Ejubović . This work has been translated into Serbo Croatiang. The Archive of Herzegovina possesses 6 works of Opijač, two of which are the unique items. The author of the article also included all the notes written in the margin of the manuscripts. These notes are important for the study of the cultu­ral history of Muslims in Bosnia and Hercegovina. The notes can often be a use­ful quide to the circulation of the manuscripts because they contain the names of all the owners of the manuscripts.

68

Dr Hasan Sulić

PLATONOVA DR2AVA

AL·FARABIJEVA AL·MADINA AL·FADILA

Marksizam se zalagao i zalafe za stav da se svakom misliocu osigura pravo mjes­to u kulturnoj historiji nezavisno kada i u kojoj sredini je stvarao. U tom pogledu građanska misaona praksa je nekim značajnim misliocima i teoretičarima učinila ve­liku nepravdu, pa Deussen. s pravom primjećuje da u tom smislu Evropa mora da se oduli Istoku vraćajući mu veliki dug. Ova nepravda je naročito izrazita kada je rijeć o arapsko·islamskoj filozofiji. Nekoliko svijetlih primjera orijentalista koji su na ob­jektivan i nepristran način istraživali i ocjenjivali tekovine tog kulturnog podneblja nisu uspjeli eliminirati egoističnu pogubnost eurocentrizma koji i danas (doduJe s manje agresivnosti nego ranije) pokuiava~da pokale kako je u stvari Evropa izvor i utoka cjelokupne kulture i civilizacije čovječanstva, zanemarujući značajne doprine> se ostvarene u drugim regijama svijeta.

Nekoliko primjera izrazitog eurocentrizma sigurno će potpuno jasno izraziti $u~tinu ovog fenomena koji je u pravom smislu čedo građanske filozofije i ideologije. Ni tako veliki mislioci kao ho je Hegel nisu mogli ostati po strani od ove predrasude. Isključujući istoč nu filozofiju iz historije filozofije Hegel je izvr~io snahn utjecaj na dalji razvoj eurocentrizm{l. Držeći se ovog stava Kirhner kaže: "O filozofiji Istoka ne mole biti ni riječi" II Karl Forlender u svojoj historiji filozofije tvrdi da narodi Afri· ke, Amerike, Australije i Azije nisu uspjeli da se razviju ~o stupnja naučne spoznaje i umjetnosti i "potpuno nemaju svoje kulture". Vamberi ide dalje pa tvrdi da "Aziji ti mogu postati kulturni samo pod direktnim utjecajem Evrope". Slijedeći Kirhnera i

Hajdeger smatra filozofskim praiskonom grčku kulturu, pa mu je Evropa tako isklju­čivo jzvoriUe .filozofije. Ne treba gubiti iz vida da je na primjer Atari (znameniti arap" ski klasični filozof) ustvrdio kako upravo s grčkim načinom miiljenja prestaje sVlka istinska filozofiji .

U naše vrijeme eurocP.ltrizam dobija nove oblike, ali jo~ uvijek live i stare ocje· ne po kojima se najznačajniji arapsko-islamski mislioci (Ibn Sina, Ibn RuJd, AI·Farabi

69

i drugi) prikazuju kao isključivi sljedbenici i komentatori djela grčke misaone tradi­cije.

Upravo zbog toga marksizam danas insistira na zadatku istraživača da se dublje i ~ire upoznaju s tokovima i arapsko-islamske kulture, ne samo zato da bi se evropska umiiljenost svela na pravu mjeru. već da bismo postali bogatiji pa čak i da uvidimo kako su neka rjelenja prije četiri ili pet vjekova bila "lJ1odernija" i stvaralačkija od Kontovih, Dirkemovih. Tardovih i dr. Primjera radi - da li bi evropska znanost o dru~tvu toliko lutala da je blagovremeno upoznala Ibn ~aldana i njegovo djelo? Da je njegova Muqaddima bila pro~irena u Evropi sredinom pro~log vijeka, sigurno bi nauka o druhvu imala drukčije, pa čak možda i plodnije tokove.

S obzirom da je savremeni svijet integriran vge nego ikad ranije on na tom ni· vou integrirQnoui morQ dQ izgrQdi i ~tav ~pram filozofija u svim dijalovima svijeta, stav koji će omogućiti da svaki mislilac dobije svoje pravo mjesto. Za naiu dru~tvenu i političku znanost ovo ima izvanredno veliki značaj s obzirom na odnose s neangažo­vanim svijetom i daljim razvojem politike neangažovanosti na koju se takođe reflekti­ra eurocentrizam s obzirom da su to zemlje i narodi koji se isk ljučivo nalaze izvan Evrope.

AI-Farab1jevo djelo je takođe plat ilo i danas plaća danak curocentrizmu. Jer, jo~ uvijek se na evropskim jr. 'icima pojavljuju djela iz oblasti metafizike, socijalne i političke filozofije, a da se i.lIe ovog mislioca katkad čak nl ufus-noti n~ može pri· mijetiti a kamoli da se vrle obimnije i dublje analize. Ćastan izuzetak su orijentalisti koji su o al·Farabiju napisali nekoliko značajnih studija. Međutim, nužno je prijeći jednu graničnu tačku. pa da oni rezultati do kojih su do~li orijentalisti postanu svoji· na i ostalih nauka, prvenstveno filozofije, sociologije, političke znanosti i dr. Sve dotle biče nužna upozorenja o tome da Evropa nije joi uvijek odužila svoj veliki dug.

Sam naziv teme "Platonova Dll.dVa i al.Farabljeva AI-madina AI·FaQila" na iz­vjestan način određuje put na~e analize. Takav postupak obično zahtijeva da se izna· đu zajedničke karakteristike, pa da se iz takvog razmatranja izvedu zaključci o zna­čaju jednog ili drugog mislioca ili njihovih djela posebno. U ovoj ana lizi čemo poči obratnim putem, pa čemo prvo pokušati da ukažemo na razlike između ovih dvaju misl ilaca. Prvo ističemo razlike upravo zbog toga kako bi ono ~to im je zajedničko i ~to ih, na izvjestan način. veže do~ lo do pravog izražaja.

Prvo ho moramo imati na umu jesu vremenska i prostorna udaljenost. Doba u kojemu je živio Platon postavljalo je druga pitanja na koja je trebalo dati odgovore. Pri svojim promj~lianiima Platon je imao sliku stvarnog stanja grčkih drbva koje su u odnosu na arapsku imperiju bile drbvice u pravom smislu te riječi.

Podsjetimo samo da je ati nska drli:ava brojala jedva četiri stotine hiljada stanov· nika, ito je neuporedivo čak s populacijom gradova na vrhuncu arapske moći. Stoga madina o kojoj govori al-Farabi nije prostorno onako determinirana kao Platonova drbva. Zato al.F3dib1' mora da prijeđe granice razmatranja grada (madine) pa da do­đe do onog do čega Platon nije do~o - tj. do toga da izvr!i distinkciju između drža­ve i druhva. Dodufe, to jof nije ona razlika, kako če kasnije, na primjer u Ibn Haldu·

70

na doći do izražaja. ali je svakako. kada je riječ o odnosu Platona i al.Farabl"ja veoma značajna. Polazeći upravo od nužnosti udruživanja i saradnje al·Farabl čak prije nego ~to govori o madini razmatra karakteristikedrUŠlava koja je podijelio u tri grupe: velika, srednja I mala.

• .:; . u Jr--1I"""'; I.,J~ u L;':l1 CP 1.>-1 . -..5 1 j.,..J J ...J.. l5.J 1 L;._...... ........ L...)' 1 ~ lc ~)' 1 L,...... ~.).>..J";' J)' 1 ~b JJ...-b-' .:.'I-,.1..l.5.J1 J ' ;.J_l5.J1 -"".<.l,.->

I \ ) ,~,}o • ........! I l,.LS .:. lc l . .. , • .J ~ lL L...:...~)' I -.r"J......J L, , ...s .~~ J

Najl/eć im druttvom, dakle, AI·Farabi smatra cjelokupnu svjetsku populaciju; to je za nas vrlo značajno, jer ovdje;e riječ o dru~tvu u naj~inm, tj . svjetskim razmje· rama. Pored toga zanimljiva je i skala o:pstrahiranja dru~tva i dru~tvenostj. Polis, od· nosno m(ldina u al·Farabija smatra se ::amo jednim dijelom nacije i la onim najma. njim njen im sastavnim elemenlOm:

Kao što je madina dio narodne cjel ne t<lko je i narod dio cjelokupne svjetske populaCije:.

• • d.» __ JI jAl .. d_!>~A~),r.J" d....)'I-'d.-Ivi-. ·~:i.........~~~1 J

Ir), Alj·Firabi već govori o udruživan I 'Iradova u narodnu cjelinu, a narodnih cje

lina u svjetsku zajedniCU.

Treba imati na umu da i pored ralti<- tog tr~tiranja drlave odnosno dru!tva za obadvojicu mislilaca važi stav da njiho\>" politi! ke filozofije sačinjavaju integralan dio njihovih filozofskih sistema. NezavisI ) Kt to ' a da li je riječ o državi ili o drultvu u cjelini i Platon i al·F:trabi \u u svijetu ideja, eg istentnosti Idealnog, Optenitog, tj. ideje Dobra koja sabire i istinu, Pravednost, Li('potu, Sreću, jer njena spoznaja za oboJ mislioca predstal/lja vrhunac sreće.

Za njih dvojicu Pravednost predstavYa ideju lobra primijenjenu na uređenje­kod Platona države a kod al·F:tra'Jija dru~tva. T OJ je uvjet da se sreta dosegne.

Nužno je pri razmatranju odnosa izmedu Platona I al.Farabija imati u vidu da je al·Farabl pred sobom imao djelo Platona u neoplatonističkoj verziji, pa čak i da nije tako utjecaj neoplatonizma na arapske mislioce bio tako snalan - čitanje i studij Platona gotovo uvijek vr~eni su pomoću neoplaton;zma. U svojoj gorljil/osti da pomi· re neoplatonizam i islam arapski misliOCI su nastojali iZl/esti. naravno svaki na svoj na· čin, čitav sistem kategorija. Za razliku od Platona kod koga je najl/i~e Dobro ne~to samostalno, ovdJ! je na djelu proizlatenje i isijavanje.

Upravo razlike u polazi~tu ove dl/ojice mislilaca ukazuju na znaćajne diferenci· je, prvenstveno na dru~tvene i spoznajne pretpostal/ke koje su uvjetovale ova dva na· čina mi!ljenja. Platon polazi od ideje Pravednosti, dakle od jedne ideje koja svoju

71

realizaciju nalazi u određenom funkcionalnom struktuira nju slojeva u državi u kojoj će svaki sloj i svaki pojedinac unutar sloja strogo ispunjavati svoje dužnosti. AI·Firabl polazi od kosmičkog ustrojstva. On polazi od Tvorca !Bari·) iz koga proizlazi sve ka· ko u živoj tako i u neživoj prirodi. Otuda nas i ne iznenađuje činjenica ~to je najveti dio djela posveten upravo metafizičkim razmatranjima od promi~ljanja egzistencije Prvog, do dijelova razumske du~e pa do poslanstva. Tek poslije toga on prelazi na ana· lizu uzroka ljudskog udruživanja. Zato nije čudo Uo je mnogo manji dio posvećen iz· razito socio'političklm problemima. Jer, nije riječ samo o idealnom gradu već oshva· tanjima stanovnika uzornog grada. Takav je originalni naslov ovog djela o kome je

riječ. Zato se s pravom može reći da al·Farab' ide od teologije filozofiji, a Platon ob·

ratno. Stvoriv~i metafizički okvir u kome moraju i dru~tvo i država i grad naći svoje

mjesto al·Fa:ribi dolazi do zaključka da sve ~to egzistira mora imati svoju funkciju, pa je tako i funkcija svakog pojedinca i pojedinog sloja strogo određena unutar druŠt· va. Po~lo se, dakle, od teolo~ke i filozofske pozadine vet izgrađene u arapskom kulturno'poyijesnom podneblju . Iz takve teolo~ko·metafizičke koncepcije al·Flarabi je izveo svoje socio'političko učenje. Zato je bio i obavezan na strogu filozofsku iz­

vedbu i čvrstu strukturu djela.

Koliko je karakterističan arapsko-islamski temelj al·Faribijevih gledi~ta ukazu· je i činjenica da u njegovu djelu nema ni govora o bilo kakvom obliku komunizma, a posebno o zajedniUvu žena. Ustrojstvo al.FJrabijeva grada je takvo da se ne postavlja pitanje komunizma, pa makar to bio i aristokratski kakav razvija Platon. To nije slu· čajno, jer je al·Flirab1 imao pred sobom čitav sistem vrijednosti i odnosa razvijenih u arapsko· islamskom svijetu, sistem koji je na izvjestan način cio j polaziUe al.Farab1je­vih razmatranja. Zato on u svojoj kritici druhva ne polazi od konkretnih oblika via· darske vlasti kao Platon već od oblika koji se pojavljuju unutar vet jednog definira'

nog nanja. Stoga oblici koje on razmatra nisu vezani za razmatranja o nosiocima vlas· ti već o ponalanju svih stanovnika jednog grada.

Dublje istraživanje sigurno bi pokazalo da postoji jo~ čitav niz razlika između Platonove Države i al.Farab'jeve MadIne. ali je ipak nužno spomenuti jo~ samo jednu. Riječ je, naime, o tome da je al·Farab1 za razliku od Platona pred sobom imao vet historijski realiziranu sliku idealnog vladara. To su tzv. bulefio rii~idun. Za mnoge arapsko· islamske mislioce prva četvorica halifa predstavljali su i predstavljaju nedosti­žan uzor. To se najbolje pokazuje upravo onda kada al·Farabl govori o tome kakva svojstva mora da ima vladar. Te karakteristike u cjelini se podudaraju s onim kakve su naznačene u islamu. Halifa je u biti vladalac - filozof. Zato al·FlIrabi nije morao na~iroko razvijati i tragati dugo za svojom koncepcijom uzorne drfave. Jer, veliki dio njegovih razmatranja imao je već sna1ne pretpostavke u dotada~njem razvoju šari'ata, islamske filozofije, teOlogije i političkog A'li~ljenja općenito.

Vezano za ovu distinkciju značajno je napomenuti da se kod al.F~rab1ja ne izd­vaja tako oJtro sloj upravljača filozofa kao kod Platona. Uz to treba istaći da je pozi· cija jedinke u arapskom svijetu bila znatno drukčija nego u Gr~koj Platonova doba.

U odnosu spram Grka Arapi su 'imah već izvanredno čak i pravno regulisane slobode i prava građana. Hatifa, koji je tJ stvari filozof - mislilac nije Božji zastupnik na zem· Iji. On je samo poslanikov zamjenik, ali mora pripadati onom krugu kome $U Dobro, Pravičnost, Ljepota, Istina i Sreta naJ(Jostupniji.

72

II

To su bile samo neke raztike čije isticanje je imalo za cilj da pokate one ele­mente koji nam al-FlIrllblja ocrtavaju kao autentičnog mislioca koji je pripadao po­sebnoj duhovnoj graclieij; i osebujnom kulturnom podneblju i povijesnom sklopu. Takvo podneblje moglo je i da porodi takav blistav intelektualni profil. Naznačene razlike nam ujedno ukazuju na to da je al-Farab'l ral vio jedno svoje vlastito mgljenje duboko ukorijenjeno u islamsku duhovnu tradiciju. Da je bio samo puki sljedbenik Platona, kako se to katkad ishitreno i neodgovorno misti, ostao bi zaboravljen a nje­gova djela bila bi plijen "glodarske kritike mireva".

Kada je rijeć o sličnostima onda se mora imati u vidu da ta razmatranja ne smi­ju biti usmjerena ka smanjivanju značaja bilo kojeg mislioca koji je predmet upored· nih proučavanja. Ova razmatranja, naime, treba da pokažu koliko i u razlici i u slič· nosti ima veličine u svakog mislioca ponaosob.

Osnovni rezultat uporednih istraživanja Platonove Države i al·FiHlIbljeve Madi­ne pokazuje se upravo u onom općem, univerzalnom, ~to je karakteristiČno za tvorce ova dva djela. Njihovo insistiranje na općem značilo je insistiranje na bitnom za razli· ku od pojedinačnog koje ima karakter slučajnosti, Poku~aćemo da pokaiemo kako je upravo to opće formirano i postavljeno u konkretnim dru~tvenim i političkim okol· nostima.

Prva zajednička karakteristika koja se kao nit provlači kroz djela svih velikih socijalnih analitičara jest da su traž ili odgovore na goruća pitanja koja je postavljala vlastita e-poha. I Platon i al·Firabi su duboko osjećali krizu svojih dru~tava i to svaki na svoj način, te su nastojali da pruže koncepcije koje će dati odgovore na najveći dio pitanja, te tako ukazati ljudima koji $o to prav i načini za postizanje sreće i pravednos· ti. Izlažuć i nove poglede na dru~tvo oni su na izvanredno dubok način izvr~ili kritiku postojcćeg stanja. Im<imo utisak da je ta kritika u al.Farabija radikalnija i porazni ja. Ni o jednom anatiziranom obliku vlasti Platon ne govori tako kao !to al·Farab'i čini na primjer pri analizi madine džahilije. Mada je obadvojici mislilaca bilo jasno da njihove koncepcije o državi ne mogu biti realizirane u Zbilji, već da imaju prvenstven zadatak da odstrane anarhiju u du~ma ljudi, ipak je svojevrstan reformizam OČitiji u Platonovu djelu. U nizu pol itičkih oblika koje mu je pružalo grčko iskustvo Platon se opredjeljuje za kraljevstvo. Taj mu se oblik čini najpogodnijim. U al-F';rablja- nema opredjeljenja. Jer, on polazi od takvog kosmičkog reda stvari u kome je nutno da na čelu države bude vladar . Zanimljivo je da je i ovdje riječ o vladaru filozofu . Obadvoji­

ca dopu!taju mogućnost da funkciju vladl:lld može vrliti vite ljudi ukoliko se u jed­noj ličnosti nisu sabrali svi kvaliteti neophodni za tu funkciju .

Obadva mislioca detaljne- raspravljaju o pretpostavkama koje moraju biti zado­voljene da bi neko mogao pretendirati na funkciju vladara. Međutim, kod aJ.Farablja je potpuno jasno do~la do izražaja već ustaljena predstava o halifi kao najmudrijem, najhrabrijem, najpravednijem itd. Kvaliteti na kojima je al-Farab1 insistirao temeljito su već ranije razrađeni u ~ari"atu i arapskoj političkoj tradiciji. Da bi drtava mogla imati na svom kormilu najmudrije, najpravičnije i najsposobnije Platon predlaže čitav jedan sistem odgoja za čuvare i filozofe. O tome u al-Farab'ija nema ni govora, jer se čini da je on bio zadovoljan postojećim sistemom, ali je smatrao da taj sistem treba da osigura da svaki sloj u državi mora vr~iti poslove za koje je određen. Tako se, kaže on, postiže sreća i realizira pravičnost_

73

Kategorija Sreće je u izvjesnom smislu veća od kategorije Pravičnosti . Ona po­red ostalog uključuje u sebe Pravičnost, jer Pravičnost, onako kako je Platon shvaća,

ne mora uvijek da osigura i najvišu SreCu. Zato nam se čini da za razliku od Platona al-Farabl ne potčinjava u potpunosti pojedinca sistemu. Očito je da al ·Farabl insistira na jednom funkcionalistički uređenom sistemu, ali isticanjem kategorije SreCe ipak pojedincu pokušava da osigura mjesto u sistemu koje mu pripada. Dakle. al ·Firabi

želi maksimalno da uskladi ciljeve države sa srećom pojedinca.

Isticanjem razlika i sličnosti izmedu Platona i al -Farabija nastojali smo pokaza· ti da ono što je zajedničko ovoj dvojici mislilaca ne limanjuje značaj al ·FArab1ja, jer su zajedničke njihove karakteristike upravo ono ho (jlikuje najveće mi.slioce svijeta. Isticanje pak razlika nije išlo za tim da pošto poto isforsira nezavisnost al·Flir~blja u odnosu na grčki način mi~Ijenja; već da pokažemo kako je arapsko-islamski svijet zbog svojih vlastitih karakteristika, pitanja koja je postavljao i problema koje je mo­rao rje~avati tražio i posebne vrste mislilaca koje su se morale razlikovati od mislilaca drugih kulturnih podneblja . Insistiranje na razlici, dakle, ima cilj da pokaže da je up­ravo mišljenje iz vlastite zbilje ono ho garantira njegovu veličinu i osigurava trajnost njegovu djelu. Zato nije slučajno što je u arapskom sV 'jetu na izvanredan način obilje· žen jubilej - jedanaest vijekova od rođenja al·Farabija . I ne samo u arapskom svijetu, već i u Moskvi, Ta~kentu, Alma All i drugim kulturnim centrima nizom naučnih sku­pova i novih izdanja al-Farab"ijevlh djela ' jOš jednom je ukazano na trajnost i značaj onog što je stvorio ovaj mislilac.

74

1

SUMMARY

Basic results which we achieved in the research of relations between Platon', "State" and AI-F5rllb1's "AI madina al fadila" cou ld be summarized in several fallo wing items:

- temporal and surface distance imposed various questions to all thinkers so that they had differently answer on them.

- the outstanding progress of Arabic state as well as the greatness of the ter­ritory conquered by the Arabs caused AI Farab' to establish a clear distinction betwe­en state and society while Platon stayed at the level of identification of these two, in essence various phenomena,

- it is interesting that both thinkers develop their pollt lcalideasinaceordance with their philosophie systems, not creating a separate scope from these contents but ingeniously incorporating the iueas in lhe entirely uf their philosuphic cOIlcepti­ons,

- Platon starts with the idea of justice, while AI FlIrabl's starting point is Creator from whom, bV a method of Neoplatonism, originates all existing. Consequ­entlv. Platon. in contrast to AI Farabl, moves from the philosophy to theology.

- The organisation of AI Fanilbl'stown state is such that the question of Com­munism i5O't asked at all, even if an aristocratic Communism like Platon's one, is discussed.

- ln addition, AI Farabi had not developed the conception of standard state in detail because a considerable part of his discussions had alreadv strong hvpotheses in the development of Sharriyat law, Islamic philosophy. theologv and political opinion of that time, in general.

- These differences which occur on the occasion of comparison these two sig­nificant works clearly char'acterize AI Farabi as an authentic thinker vrho lJelonged to a sPI'(~loIl t' adition and outstanding cultural and historical climate. AI Fiirllb1 developed hts very opinion deeplv rooted in Islamic spiritual tradition.

However. in addition to these differences there are also some similarities that show the greatness of the both thinkers.

75

- Initial common characteristic which keeps recurring in the works of all great social analysts is their seeking for an answer to urgent questions of their epoch. Inaddition, by their expo:: ng of new views on the society they deeply critiz existing situation. W. got an impression that the criticism of the society was more radical and crushing in Farabi .

- Among the series of political forms which offers Greek experience Plat9n chose the kingdom. This form seemed to be a most suitable one. In contrast, AI Fa· rab, didn't follow his example, because he proceeded from a such cosmic system of things in which the head of state must be occupied by the ruler. It is interesting that Farabl as well as Platon means a ruler to be a philosopher. Both of them agree that the function of ruler can perform more men if one person has not such qualities ne· cessary for that duty.

- By stressing of diffprences and resemblences between Platon and AI Farabi we tried to show that comm)n traits of these two thinkers don 't decrease the impor· tance of AI FArlIbi nor we wanted to stress AI·FlIrab1's independence in relation with Greek way of thinking, but to show in which way, Arab Islamic world because of their own characteristics, questions which it asked and problems which had to solve, seeked a special kinds of thinkers who had to differentiale from the philosophers in other cultural climates. Therefore the investing on the differences has the aim of showing that just an opinion from our reality guarantees the greatness of an thinker and supply the eternity of his work. Such is, u.ndoubtedly, AI·FArabi. He is a real son of Arab Islamic culture and civilization. For this reason ·his contribution to world culture and civilization is immense but insufficiently explored and adequatelyesti· mated tili now.

76

Mr Rusmir Mahmutćehaj ić

IBRAHIM VEHBI

kadija, pjesnik i epigrafiĆ3r

Književno stvaralahvo bosanskih Muslimana na turskom, arapskom iperzijskom jeziku značajan i zanimljiv je sudionik u općem kulturno-povijesnom mozaiku Jugos· lavije . Međutim. joi uvijek je taj dio naieg kulturnog nasljeđa pretelno neistražen i s dosta nejasnoća i nedorečenosti , počev od ustanovljavanja potaziinih kriterija za vred· novanje i prosuđivanje pisaca i njihovih djela, određivanje položaja j uzajamnosti u odnosu na druge jugoslavenske književnosti, pa do niza nerazjainjenih pitanja u vezi s djelima i životopisima ITInogih od tih pisaca. Sadainje i buduće generacije uz tu književnost baltinit će i dug da se ona sistematično i uz koriitenje suvremenih znan· stvenih postupaka obrađuje, i tako učini dostupnijom nawj i svjetskoj javnosti .

Namjera nam je, ovaj put, ukazati na izvjesne nejasnoće u životopisu nalag pjesnika Vehbije, autora vrijednih i malo izučavanih književnih djela na turskom je­ziku, a na osnovu podataka iz njegovih djela i dva izvorna sudska dokumenta u koji· ma se on pojavljuje kao sudski službenik.

Dr Hazim ~b8nović, obrađujući biobibliografiju pjesnika Vehbi·Ahmeda Zeki­ća, kaže: "O ovom darovitom pjesniku, martjivom izaslužnom ljetopiscu bosanskom, jo! uvijek nema dovoljno podataka. Njegove pjesme i kronika jo~ nisu proučavani. 1)

- ukazujući tako implicitno i na mogućnost nesporazuma u d058dašnjem tretiranju ove književne ličnosti.

Prema ~abanov l' u, ovaj pjesnik je rođen u Stocu, a nakon zavrJetka Sludijl:l slu­žio je kao kadija u mnogim bosanskim mjestima;umro je u Travniku kao sitte-kadija21

poslije hidžretske godine 1216. (1801 / 18021. Uz obavljanje kad ijske dužnosti pisao je pjesme i kroniku događaja u Bosni od 1187. (1773) do 1211 . (1796 / 1797). Pjes-

11 Dr HlIZim S:ltNIncwit ~ KNJižEVNOST MUSLIMANA BiH NA ORIJENTALNIM JEZICIMA Ibiobibllogr.llj.l : "SvjIlIOIt", Slir.jevo, 1973. Itf. 51a.

2J SIII.k.cj ij. - 1,1 N.rodnoj biblioteci 80lne i Hercegovine. s.r-i~. br. 2. Slue-kadlla • v~i r.og !eri.ts.kog lUca,

71

me, natpisi i kroniku svjedoče da je bio darovit i plodan pisac, obrazovan i učen čovjek.

SaČuvana djela Vehbijina:

1. Divan·i Wahbi 31 ; 2. Ljetopis Bosne i Hercegovine41

Osim navedenih diela sačuvano je vi~e Vehbijinih pjesama i kronograma na ni· ~nima u Sarajevu I džamijama u Stocu.

~W'~~>J t~.1 ., .... ,",I~>~'-Il'

. . . . c.J~I..i ~ fl u'v ~,I.I~J"JI

r:.a:..r. r~'~~ 1.l'.1\JJ'''~

~'»J !.J..I\-7~ ..I~j';.,: ~""'\..~ J..u.ajA'..I\:.,;'_1

"-'..-'..al.;" r,:.I~' ~ rj. ~~'Y ': ... Lbn,...u,-+'.:.........:.

J-':6\: ... ..r .... ~' .":';;'Ut; .; J .... J J" ~ ...... -""".

.,:..J";' ......... V' . .:.G ;.;to. '~'xs: .... ,; ~~ !.1-.a~./ .~~

.. 'C,.!

"Prou~imo Fatihu za dušu pokojnika. Drugog bojansrva osim Boga nema, i on mi je dostatan. Ne prolazi prazan pored groba Isevića, Recituj i za vrli uđenje sure, Bog je jedan'. Ova blagoslovena grobnica je osvijetljena Člj"om svjetlošću se napajaju ljudi. TraJeći vjetnost preselio se na drugi mj"et. Boje, zato neka ga opslu/uju rajske djevice i djeđaci.

Vehbija tugujući za umrlim jedan lijep kronogram U dievher slovima izređe pokojniku: Čuvar dieneta Firdevs uistinu će reći: U vrtove Firdevsa dođi, Mehmed·Emine Iseviću .

Godina 1232." (18161 17)

Faksimil I

Natpis na nib nu Mehmed Emina I sevića !iz knjige "Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine", str. 106·'07).

Pored ~abanovića pjesnika Vehbiju spominju i: Mehmed Mujezinović, Mehmed

HandžiĆ, D' 3"fvet·beg Ba~gić, Muhamed Enveri·Kadić i Davut Fatin.

Handztć la 16. stranici, poglavlja Pjesnici na turskom jeziku, u tabelarnom prcglCOU - koji sadrti imcna i prezimena pjesnika, mjesta rođcnja, datumc smrti I po

3) Rukoolsl : U OrIlentainoj zbirCI Jugoslavenske akademile znanosti i UmJetnOsti, Zasreb, br. 10. I U Narodnoj biblioteci Bosne I HerC890lIme, Sarajevo, br. Mu 2.

4 ) Ruko!)lIl" I U OrljentalooJ zbirCI JU\JOsJovenske akarl"m',e znaoosti I umJctnostl. Zagreb. br. 10

78

I

, i

pise djela - pod rednim brojem 100 navodi slijedeće: "Vehbi Kapić - kadija, rođen u Stocu, umro 1216. n802) godine u Travniku.SI Na kraju istog djela, pod naslovom Nekoliko ispra~aka i dopuna, stoji: "7) U istom broju, pod brojem 100, spomenut je pjesn ik Vehbi . Ime mu je Ahmed a prezime Zekić, a ne Kapić, kako sam to prije spomenuo."S)

Pozivajući se na Davuta Fatina, 8aŠ8gić pi~: "Rođen je u Stocu, a zvao se KapIĆ . Gdje je učio , nije mi poznato, ali da je bio veoma učen svjedoče mu pjesme. Po svdetku nauka stupio je u kadije i kao takav zbog pravednosti i nepristranosti ostavio lijep glas posvuda.

Kao sine· kadija umro u Travniku 1216. (1801) . Iza njega je ostalo dosta pjesa· ma. U mojoj zbirci rukopisa imade nekoliko njegovih kasida, pisanih talikom - po svoj prilici njegovom vlastitom rukom.,,7)

8a!agićevo pozivanje na Davut·Fatin Tezkiresi81 ne odnosi se na prezime Kapić; kod Fatina je zabilježeno samo pjesnićko ime Vehbi, bez prezimena Kapić koje daje 8a~agić a poslije i Handžić.

U Zborniku Muhameda Enveriie Kadića također postoji zapis o Vehbiji: "Sto· ćanin Ahmed Vehbi Zekić živio je u Travniku gdje je i umro. Spomenuti Vehbi·efen· dija rođen je u kasabi Stolac u hercegovačkom ajalelu . Služio je kao kadija i naib u vi~ mjesta, dok konaćno nije umro 1216. hidžretske godine u Travniku. Iza sebe je ostavio izvjestan broj pjesama. Spominju ga književni kroničari, kao Davut Fatin u svojoj Tezkiresi Hatimat al·aš'ar .,,9 1

Iz gornjih navoda je vidljiva njihova izvorna vezanost za podatke !to ih daje Davut Fatin. Vidljive su i razlike u imenu: Vehbi, Vehbi Kapić i Ahmed Vehbi Zekić .

U svim navodima susrećemo istu godinu pjesnikove smrti 1216. n 801 / 1802) .

Od spomenutog podatka o godini Vehbijine smrti raZlikuje se onaj koji iznosi Mehmed Mujezinović u ćlancima Stari Alifakovac u Sarajevu, 10) Epigrafika i kalj· grafija pjesnika Mejlije 11) Nt'I .. "ll ko kronograma pjesnika epigrafićara Ahmed·Vehbi

Zekića Stočanina 121 i u knjizi Islamska epigrafika 80sne i Hercegovine 131 . On nil os·

51 Mehmed Handž ić : RAO BOSANSKO·HERCEGOVAtKIH MUSLIMANA NA KNJIZEV· NOM POLJU; "GlaSnik Vrh. slarjlttinstva I.V.Z .... Beograd, novembar 1933. orOI II SIr 16.

61 ISlo. juni 1934 br 6. SIr 345

71 Or SafYel·beg Ba~lć : BOSNJACI I HERCEGOVCI U ISLAMSKOJ KNJI~EVNOSTI {pIS­mena radnja za doktoral IZ filozofije I; "GlasnIk Zemaljskog muzeja u Bosn. i HercegoVini". Sarajevo 1912. str. 359.

81 Oavul Falln Tezklfeti. HATIMAT AL-A$'AR {dopuna I nastavak I8zk"a od Salima ISafaile), litografIJa. 1271 . Sir . 446.

9) Muhamed Enver! Kadić : ZBORNIK. knjIga XV (rukopIS u Gaz. Husrev·begovOJ knjižn'CI . str. 370·371

101 Mehmed MUJez.noviČ : STARI ALIFAKOVAC U SA.RAJEVU. "N8~C s:ar.1\6". Sarajevo. 1962. bl VIII , Sir. 134

111 Mehmed MujezInovIĆ . EPIGRAFIKA I KALIGRAFIJA PJESNIKA MEJLIJE " NMe slanne". Sarajevo. 1957, br . IV . str . 135

121 Mehmed MUJezinoviČ : NEKOLIKO KRONOGRAMA PJESNIKA EPIGRAFltARA AHMED· VEHBI ZEKIĆA STOĆANINA ; rukop.s neobJavlJimog rada

13) Mehmed MUjez,nov!Ć : ISLAMSKA EPIGRAFIKA BOSNE I HERCEGOVINE; "Veselin M.s­lria" Saral ..... O. 1974. m . 541.

79

novu natpisa na nišanu epig~afičara Mehmeda Emina Isevića'4) u groblju na Alifa· kovcu ustvrđuje da je Vehbija mogao umrijeti najprije 1232. (1816/1817) godine, kada je spjevao spomenuti nišanski kronogram. U neobjavljenom radu, navedenom u biljeki 12, Mujezinović dalje pripominje: "Ako imamo u vidu da je prvi datirani Vehbijin kronogram, koliko nam je danas poznato, iz 1189. (1779) godine, tada mo· temo zaključiti da je Vehbija roden negdje sredinom XVIII stoljeća . "

Razlike u ovdje danim navodima jasno ističu pitanja: koje je pravo pjesnikovo ime? Koji su izvori ovih razlika?

Djela Vehbijina - Divan·i Wahbi i Ljetopis Bosne i Hercegovine 15) - i dva sud· ska dokumenta iz StOC&!, ~iji je potpisnik, a vjerojatno i sastavljač Vehbija, koji dosa -da nisu izučavan i, daju nam no\l'e podatke o pjesnikovu imenu i vremenu njegova ro· đenja.

1. U Divan·j Wahbi. koji ima 83 stranice, između ostalih nalaze se slijedeće pjes­me: Pjesma o Sesmei;, Hvalospjev' vjerovjesniku , Miradti ja , Pjesma Otelaluddinu Rumiji, Hvalospjev Š8jh Bali-efe'ndiji iz Sofije, Hvalospjev Ferhad-begu i Tarih Šejh­Isau. Među ovim datiranim pjesmama nema ni jedne od onih dvadeset i dvije koliko ih je pronašao Mujezinović s potpisom Vehbi. (Popis pjesama Vehbijinih izvan Diva­na dajemo na kraju ovog članka. a prema spomenutom neobjavljenom radu Mehmeda

Mujezinovića).

Sve pjesme u Divanu imaju u potpisu samo autorovo pjesničko ime _ VehbL 16)

2. U " Ljetopisu" Vehbijinu ne motemo nati potvrdu i opravdanje ni za ime ' Vehbi Kapić ni za ime Ahmed·Vehbi Zekić. Na prvoj stranici " Ljetopisa" nalazimo da je ime autora IBRAH IM VEHBI Bošnjak. '7 ) (Naziv " Ljetopis " treba prihvatiti uvjetno, jer i nepotpuni uvid u ovo djelo Vehbijino pokazuje da se ne radi o ljetopisu u klasičnom smislu; to je ustvari filozofsko·poetsko razmatranje u prozi O pjesniko­voj suvremenosti, dijalektici povijesnih Zbivanja. Kroz djelo su dati i mnogi događaji kojima je pjesnik bio suvremenik, pa odatle j naziv " Ljetopis" koji prvi put susrete­mo kod ~banovića).

3.1. Prvi dokument iz Stoca lB) - ugovor o kupoprodaji timara u selu Bat ja (7 )

koji kupuju braća Ibrahim-čehaja. Mahmut i Omer iz mahale Uzunovići - nosi da­tum iz hidtretske godine 1237 . .11724/1725) i potpis Ibrahim Vehbije kao sudskog službenika.

3.2. Drugi dokument iz Stoca 19) također je sudske naravi;to je sudski ovjeren za­pisnik o zaostavštini i dugovima Ahmed-bega Rizvanbegovića, sina Mustafe-kapetana, koji je poginuo u Dubičkoj vojni, a iza kojeg su kao nasljednici ostali supruga Alijja· hanuma, sinovi Rizvan·aga, Mula-Abdulfetah Alija i Sulejman i kćerka Safija. Na do­kumentu je upisan 1. d!umadel'ula 1203. (28. januara 1789) kao datum sastavljanja. Dokument je potpisao, a vjerovatno i sastavio Ibrahim Vehbi - kadija u kadituku Sto­lac i Gabela.

14) Isto. str. 106·107, faksimil prepiSi kronograma i prijevod dati su na kraju rada - f.ksimil I

15) Prve i posljednje stranice Divana ' ''LjetOpiSi'' kao fakSImili dati lU na kraju reda.

lS) FakSImili II. III, IV I V 17) FakSimil VI.

lB) FakSimil VIII 19) Faksimil IX

80

L

Kako izvorni dokumenti iz Stoca i rukopisi djela Vehbijinih glede oznake auto­ra sadrže samo IBRAHI M VEHBI, prednji podaci nam s dostatnom izvjesnošću daju pra vo da ime AHMED VEHBI, koje susrećemo kod Mujezinovića, ~abanovića, Handžića i Kadića, smatramo netačnim, odnosno nepripadajućim glede navedenog Divana i "Ljetopisa".

Vehbiju možemo pratiti u slijedećim godinama:

a) Prema kronogramima i datiranim pjesmama izvan Divana;

1189. (1775/ 1776) - dva puta, 1198. (1783 / 1784) - jednom, 1199. (1784 / 1785) - jednom, 1202. (178711786) - jednom, 1203. (1788/89)­pet puta, 1204. (1789/1790) - jednom, 1206 (1791 / 1792) - jednom, 1212. (179711798) - dva puta, 1213. (1798 / 1799) - tri puta, 1214. (1799/1800) - dva puta, 1227. (1812) - jednom, 1232. (1816/1817)­

jednom;

b) Prema dokumentima iz Stoca;

1137 (1724/1727) 1. džemadel'ul 1203. (28. januar 1789);

c) Prema Divanu;

Prva datirana pjesma je iz godine 1187. (1773 / 1774), a zadnja iz godine

1211. 117961;

d) Prema "Ljetopisu";

Prvi datum u ovome djelu je iz godine 1187. (1773 / 1774) a zabilježen je u povodu ustoličenja sultana Mustafe; djelo je zavdeno 1. ramazana 1212. (17. februa· ra 1797), a ista godina jedana u ebdžedu GARIS,20) gdje zbrajanjem dijakritičkih vrIjednostI slova dobivamo istu hidžretsku godinu.

Između datuma na prvom dokumentu iz Stoca s pjesnikovim imenom i datuma na ni~nu u Alifakovaćkom groblju, od 1232. su devedeset i jedna sunčeva godina. Ukoliko se prvi dokument iz Stoca pouzdano odnosi na pjesnika Ibrahim Vehbiju, onda je očigledno da je živio preko sto godina. odnosno da je rođen ne sredinom XVIII stoljeća, kako to pretpostavlja Mujezinović, nego početkom XVII I stoljeća.

Izvedeni zak ljučci o pjesnikovu imenu i vremenu rođenja ostaju otvoreni za no­ve činjenice i dalju objektivizaciju. Možda će nova otkrića što bi ih dalo Sludioznije izučavanje i prevođenje pjesnikovih djela doprinijeti razjašnjenju i zagonetke o pre­zimenu pjesnikovom: Zekić ili Kapić, o čemu sada ništa pouzdanije ne možemo tvrditi. Također za sada ne možemo ništa reći ni o izvoru ove zagonetke.

I površan uvid u književnu ostavštinu Vehbije ukazuje na potrebu da se ona izu· či i priredi za širu jugoslavensku javnost.

201 FakSimil VII

6 - Anal, 81

~~1.k:: ..... b::.;.1)":'}J\

· - . 4-t~~...\I.~~\;op

" .. I' 'I' w!~tJ~~..r' .}~

~~"I,.~.:l:\:,,:,,""';' .~ . ~ . . - -~\'"""! u\~ ~~ lJ \..1.';) · ..

0\:\. ,'-=.~~ , Ila · . • ..;Jl • ..r::' 'JJ.r .

. .

. )'WI~"~MIf~~\.r}l ... · .

.. i . : ,~ .: ._ r .

~:=----~-

. -')'

• . ,'

WH~~:YJ~U~J.i1, , . .

. UJ~)..)~~(f .. ·~~; .

I,;..\U\;.,,\..I;'J.AJ.): i... • "': . J "" •.

{C... • ~ .... .. '

L-'~~J-I,;.;:...\1J.uj.:.u .. ! .

Faksimil II

Prva straf'lrr:1 Divan-i Wahbi (rukopis u Orijentalnoj zbirci JAZu· Zagreb, br. 10).

82

I

•

•

trl~';"'~YpJ'J.I.

~L.;" U, ~.",,";" ' ::J l. . ""-" , ,t.! .... ....,.,...

/r.!;,i.k .J;,;;J)!G~(.

../Ifl ".~Ir..h?;.~j

. c.:r ~J.'-!.;\t!J.:r(ollJr

01-"':~u'i~!~~r - • - ;.- /. &

"'" ..,~..:-,""J'~v. .~

: ~.&.I: ,_. ' J&.:,;~f,.;1 ~./'~I#".JJ,_ • , ..

./4..w~ tJ~~t;"" \

..;." ..... ;l~r-'~~

( ;i~I~;:.~~1

.. y ...l'(AJ.J'~;;t,.

/.ijl~( AJ: JI;]r..1

,,/p/.;~/.:4~, -/.~j..I~.. ';t,.,JJ!;;.jv.:.(,.' ---"'" .. ...

, ~" _" 4...,J'N.,.-"t.:r ;;." . .. . r- .. -'-~ ... -. , . '.',:,: .. , -Y..~.!"'.J~,

• , . _ ... :., :... .. "o .... J oo

•

Faksimil lit

Posljednja stranica Divan-j Wahbi (rukopis u Orijentalnoj zbIrci JAZU - Zagreb, br, 101

G' 83

• . Va~~':';l;.{~.~ ."'~..)\j~!I-r~"';~)v~\9\

.\J>,H.:}~).~ '!>~?.J"

.UI~ :,>\l,V\;-~j"":.F ~ ~I,,\.:.. :'~'':''':>~.kl

~, ,,~~',.,~J'~;"';iJW; , \ t

~~,:>r".;1~;J~ -U--';j~' , .

~I ,." ...---1 ~-~\~r. :'7J ~J~;Jv~

, -S~~j.\...~91~;:-~;),

I .. ~ C_ 1\.', \ ~ , -'-"'.-:-~8J . .... or.,>y.) , .\ll' . \ . . ,\.;.s-(. I

• .. ~ .. ~ .;,.>",,-, ""~",, ) gl.' l.

Al>~~~\ \,...~JA,'.W) ~

.u.~~ .. .u:.\ ... ~).>

..u.~e~~~?Vw ! AlI~Ll\:;.....)lt-)o~)~-"

.... ,,1> • •

Faksimil IV

Prva stranica Divan· j Wahbi (rukopis u Narodnoj biblioteci Bosne i HercegovinI:.

br. 21

84

, " . . ,!?") "'J'''j .. ~ "'v

I •

b I

, • •

• • = __ "" ......... "'~.u.~~ .-__

Faksimil V

Posljednja stranica Divan-i Wahbi (rukopis u Narodnoj biblioteci Bosne iHercegovi. ne, br. 2)

85

f ......... '1 \II

P ..... do,jo .. ,..,ico .. Lio.""' .. ·• (rulo._ u O ... j4ntalnoj .1I"ei JAZU. Z.IIII.I>r. 101

•

I

I I , I I I

,

F.kllm,1 YU

Paoljo<lnie d,it- ot,""," "lI.'OS>""

..

L

.~.::. "',, ,"

wr ) ~ "JI. ,

,

, • .. ,

... .. . "

• • ,

• . '" • •• ,

, . ' ,

..

, , • ,

'cc ,-,

, ,

-• ,

• , , . " ,

.

.. • ,

• " ,

.. '.

, "

,

• " , •

,~. •• ,

• , • • ,

• ,

, ,

,

,

, -, / , •

,

,

.. ,

•

,

- • , .

, ,

,

,

• .. •

•

,

Faksimil VIII

Sudski dokument $ potpisom IBRAHI M VE HBI iz godine 1137. (1724 / 1725)

90

i t •

> • I , l , • , l

l

'.I~~~.I :":';"1/ ~:''';''' "~-~'''~ .. ...~!;.;. '"

• •

-'" '" ~ , '" '" ~ oi o N

• e

" o '"

"

"' X

:c w >

E :;;

'" I -, '" • ~ a: '"

" o o

'o. ~

o "-o

e • Eo , ~ o 'o

:;; o

" , v>

91

NATPISI VEHBIJINIIZVAN DIVANA DANI KRDNOLO$KIM REDOM

1. Dobrodoilica Halil·pa~i povodom njegova dolaska za namjesnika u Bosnu 1189. (1775/76J godine u 108 polustihova. KYonogram u prijepisu nalazi se u Zbor· niku Kadića sv. IX. str . 38-41 u Husrev·begovoj biblioteci u Sarajevu.

2. Kronogram u 8 polustihova što ga je spjevao Mehmedu Mejliji 1195. (1781) godine. a koji se nalazi na nadgrobnom spomeniku Mejlije u Docu kod Travnika. Faksimil, prijepis i prijevod natpisa u na~im starinama IV (1957), str, 135,

3. Ćestitka Bdliji Hadži Mustafi. iz Sarajeva, povodom rođenja njegova sina Hasana 1198 (1783/84) u 22 polustiha. Prepis kronograma u Zborniku Kadića sv. XI, str, 285.

4. Pjesma u kojoj Vehbija kritikuje bosanskog namjesnika Defterdar Abdulah· pa!u u 48 polustihova. iz 1199. (1784/85) godine, a nalazi se u Zborniku Kadića sv. XI, str. 298.

5. Čestitka povodom rođenja nekog Smail. Ismeta godine 1202. (1787/88) u 10 polustihova. Prepi s u Kadića Zborniku sv. XII, st r. 280.

6, Dobrodošlica senurnad!iji Jusufu pril1k'-'m njegova dolaska u Sarajevo 1203. (1788/891. ima 54 polustiha, a prepis u Kiidića Zborniku sv. XII, str. 376,

37B. 7. Dobrodošlica nekom Šemsi·begu prilikom njegova dolaska u Sarajevo 1203,

(1788/89) u 42 stiha. Prepis u Kadića Zborni.ku sv. XII, str. 381 ·382.

8. Natpis o opravci Careve džamije u Stocu godine 1203. (1788/891. Natpis ima 16 polustihova, a i danas se nalazi nad ulazom u ovu džamiju.

9. Čestitka Mehmed·Džudiji ČOhadžiću povodom njegova postavljanja za ka· diju u Mostaru 1203. (1788/89) godine, ima 20 polustihova, a nalazi se u Kactićevu Zborn iku sv. XII, str. 377.

10, Kronogram O gradnji tophane u Travniku 1203. (1788/89) u 32 polustiha, nalazi se u Kadićevu Zborniku sv. XII, str. 379·380.

11 . Pjesma uz pohvalu Salih·pa~ iz 1204. (1789 / 90) tj Kadićevom Zborniku sv. XIII, str. 119-121.

12. Kronogram o opravci Smail·kapetanove džamije u Stocu iz 1206. (1791 / 92) u 8 polustihova, koji je običnim tušem napisan nad ulazom u ovu džamiju gdje se i danas nalazi .

13. Natpis na ni~nu Nefise, umrle 1212. (1797/98) j sahranjene u groblju uz Carevu dhmiju u Sarajevu, gdje joj se i danas nalazi spomenik s ovim natpisom.

14. Natpis o opravci Češme na Atmejdanu u Sarajevu godine 1212. (1797198) u 16 polustihova. Prepis natpisa i prijevod objavio je Hamdija Kreševijaković, Vodo­vodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu (1939), str. 35-36.

lS. Natpis na ćdmi "Pod Lipom" u Travniku iz 1213. (1798/99) godine u osam polustihova, koji se i danas nalazi na spomenutoj ćdmi.

16. Natpis na nadgrobnom spomeniku Fatime Hašimović,umrla 1.213. (1798/99) sahranjene u groblju na Alifakovcu u Sarajevu. Natpis se i danas nalazi na dotičnom spomeniku, a ima 8 polustihova,

92

17. Natpis na nibnu Muhameda, sina Abdulahova, umro 1213. (1798/ 99) , sa­hranjen u groblju Careve džamije u Sarajevu, u 6 polustihova. Prijepis natpisa u Kadi · ća Zborniku sv. XV, str. 146.

18. Natpis na nadgrobnom spomeniku Murada, sina Abdulahova, umro 1213. ( 1798/ 99). sahranjenog u haremu Careve džamije u Sarajevu. Prijepis natpisa u Kadi­ćevu Zborn iku sv . XV, str. 93.

19. Natpis na nadgrobnom spomeniku Atije, kćeri Abdulahove, umrla 1214 . (1799 / 18001. sahranjene u groblju Careve džamije u Sarajevu u 6 polustihova, gdje se i danas spomenik nalazi.

20. Čestitka Kemali -zade (Ćemaloviću) Rdidu prilikom njegova postavljanja za kadiju u Travniku 1214. (1799 / 1800) , u 14 polustihova. Prepis u Kadićevu Zbor­

niku sv . XV, str . 118.

21 . Natpis o opravei R izvanbegov ića džamije u Stocu godine 1227. (1812) u 12 polustiholIa, koj i se i danas nalazi nad ulazom u ovu džamiju.

22. Natpis na nadgrobnom spomeniku Muhamed Emina Isevića, umro 1232. (1816 / 17 ). sahranjenog u groblju na Alifakovcu, gdje mu se i danas nalazi spomenik

s ovim natpisom.

93

SUMMARY

IBRAHIM VEHBI - QADI, POET AND EPIGRAPHIST

The author gives new data about the birthtime and the proper name of a Bosnian vriter who wrote in Turkish . S. Bašagić assumes that his name was Vehbi Kapić and M. E. Kadić. M. Handžić, H. Šabanović and M. Mujezinović suppose it was Ahmed Vehbi Zekić. Their views are confirmed by two Vehbija's manuscripts from the oriental collection of Yugoslav Academy of Sciences and Arts in Zagreb and two courteous documents from Stolac.

The real name of the author of 22 chronograms, given at the end of the work, Divan and philosophie-poetica I discussion in prose was Ibrahim Vehbi. He was born at Stolac. at the beginning of the 18th century as can be concluded on the basis of an alder document of the court in Stolac. He was qadi ni many Bosnian towns and died

in TralJnik after 1232 (18161. Althongh his works present him as an important poet, they are not sufficiently explored.

94

Fejzulah HadžilJajrič

RISALA SEJH·MUSTAFE GAl BIJE

Prije pet-šest godina doba je u Sarajevo hadži Ali·ef. Kapidžić, vajni imam u penziji iz Banja luke, i donio sa sobom knjižicu (risalul na turskom jeziku koju je uzeo sebi na ćuvanje iz Gaibinog turbeta u Staroj Gradilkoi. kad je turbe ekshamira· no I p;eneseno u Bosansku Gradišku. Kapidžić je odsjeo kod prof. Mustafe Ajanovi · ća, svog zeta, a pozvao je na razgovor mene i svog bratiĆa prof. dr. Hamdiju Kapidži · ća . Želio je da ja ri$alu prevedem a Hamdija objavi. Naslov knjižice je "Risalei ~rife Šejh Mustafa efendi Gaibi". Na margini prve stranice bile su dvije biljdke na turskom jeziku, jedna o uvakufljenju, a druga, da se knjiga saćuva kao vakuf, ako bi se pojavila opasnost da propadne. Imam Kapidžić je bio prisutan ekshumaciji turbeta i Galbina tijelo nije nađeno, a on je pročitao bilješke i zadržao knjigu za prvo vrijeme kod sebe. sa željom da se prevede. Za hater obadvojici Kapidžića, koji su Sada rahmet· lije, i iz tarikatske obaveze prema Šejhu Gaibi primiO sam se zadatka da knjižicu s turskog prevedem na srpskohrvatski jezik .

O Šejh.Mustafi Gaibi pisali su : Ilić Oriovćanin, Lovorike, Zagreb, 1874., Mita Kostić u Narodnoj Starini, Zagreb, i Rad. Rakić, Kroz Ujevće polje, Politika (1. septembra 1936) više informativno, te istraživaći književnosti MUslimana BiH na ori· jentall'\im jezicima: Bašagić , Handžić i ŠabanovIĆ, studiozno. Rodio se negdje u Kli~kom Sandžaku, žIvio je više u XVII stoljeću i turbe mu je bilo u Staroj Gradiški . U narodu živi još i danas kao začudan dervi~ j evlija.

Risalu je uvakufio naib kadiluka Gradiške Sulejman Nedžati, sin Hamdibega. 10. muharrema 1312. hidžretske godine (15. jula 18941.

Naslov "Risalei šerife" tj. poćasna brošura, ni po rasporedu a ni po sadržaju ne odgovara imenu. To je prije Medžmua Zbirka nego Risala Bro~ura. Uopće nema nikak· ve invokacije. Mislim. da se naslovom žellela ukazati počast sastavljaču (autorul Sejh.Gaibiji.

PodnaslOVI su:

1. Topuz-Babino pismo, 2. Pismo Sulejman-beg·zade Mehmed-Čelebiji Jajćaninu, 3. Pjesma žalopojka za sudbinu Bosne,

95

4. Brošura (risala otarikatu), 5. Pismo sinu u stihovima, 6. Pismo SUltanu Mehmedu III i 7. Posmrtna opOruka sinu.

Prije nego donesemo prijevode potrebno je dati ovo objašnjenje:

U dervi~kim govorima i pismima ima vrlo često aluzija i alegorija. Išarat, Rumuzat, Zahir i Batin, Hakikat i Medžaz. to su sve vrste alegorija, kojima se služe dervi~i . Taj metod primjenjuje i šejh Gaibija . Nakis.<ferviŠ (manjkavi derviši vrlo čes· to oponaša govor kamil·derviša (potpunog derviša). Isti je slučaj i kod šejhova. Ima slučajeva kad se derviš ili ~jh pokazuje kao naivna osoba. To zavisi od sugovornika. Postoje i derviški signali i znakovi. koji se saznaju tokom sohbeta (tarikatskog razga· vora).

U tekijskoj kniiževnosti postoji i način izrafavanja zvani "~thjjjat" . To su čudni izrazi sufija u ekstazi. Ponegdje je šathijjat kao skok u stranu ili izlazak iz nor· malnog stanja. Vidjeeemo, da i u Risalu ~ejh.Mustafa Gaibije ima šathijjata. Topuz. Babino pismo. Pismo Jajčaninu, Žalopojka za Bosnom i Pismo Sultanu Mehmedu, pripadaju grupi šathijjat, dok Tarikatnama, Savjeti sinu i Oporuka sinu spadaju u iriad (tarikatsku metodiku) . I u imenu Topuz·Baba krije se !athijjat, Iz savjeta i opo­ruke sinu naslućuje se da otac i sin nisu živjeli zajedno.

Prijevod Topuz-Babina pisma:

UKRASU SVJETOVA, ŠEJH.ZADI DEDE·SULEJMAN IZ SARAJEVA

Cijenjeni, moj olni vidu, moj care, nek Te sluli sreća i nek dugo i sretno livil . Nek Ti u livo tu ne bude greški. Amin!

Ako pital za me, hodam po zemlji a dajem svjetlo zvijezdama. Na trećem sam stepenu (derviiki stadij zvani "FENA·FILLAW', kada se baca svjetlo na okolinu. Ali, svjetlo pada i na rulu i na brabonjke. Meni to nijedno ne treba.

U vrijeme kad sam priseban, sa suncem zalazim a s mjeseCom se pojavljujem, a kad nisam priseban, lijepim se za zemlju kao kolpica lu te Iljive, Uz priziv 8oga, kad se osjetim kao sultan, s oblacima krulim oko sVijeta. Nekad sam na konju a nekad na magarcu. Nekad sam samo jedna kapljica izvorske vode a nekad sam svih sedam mo­ra. Nekad sam toliko ledan da bih popio svih sedam oceana. Kad pomislim na pra· msjku (Evu, Havvu) veselim se, a kad pomislim na praoca (Adem. Adam) ronim krvave suze. Evliji se ponekad pokale isjelak slike budu~nosti, sli ga nazovu luđakom.

OV8 godine imam mnogo posla. Tralim jednog vezira da mu predam svoje pos· love, ali ga nema. U naleg imama neliste su gaće a djemat je pijan. Mnogo vole IndiiI (Evanđelje). Svijet misli: u~e se tekbiri a to samo brbljanje. Svađe su date Istanbulu, cifranje Moskvi a zlato njema~koj kraljici. Kod vjen~anja sa kraljicom na mene se za· boravilo. Kad se stavi jedna noga na Franke (Evropa) a druga na Moskvu, nslupljinu tog raskoraka treba zaklati 53.{)()() ovnova - kurbana.

Na Moha~kom polju postavljena su letiri stola i na njih postavljena letiri ~ita·

ba. Tamo će biti velika borba. Dobio sam od Feniks-sultana zapo VI/ed, od zmIjskog cara potvrdu I od Emrullah·~elebiie fetvu. Sultan Ismail je !ehid (poginuo). Popeo sam se na !Ijivu da berem i jedem groide. U Mostar ~e doći djevojka prekrasno odje­vena i sVijet ~e dolaziti da je gleda. Selam.

Alsuddin Topuz- 8aba

96

Prijevod pisma Mehmed-Čelebiji

Pos/ije ki~enog uvoda i iskazivanja palnje i priznanja, kale:

"Primio sam pismo i razumio šta se dogodilo. Po pitanju da li je stariji horoz (pijevac) ili kokoš temelj je kokoš. Ako je jarac loš, jare će biti ćoravo. Sramota je da gradski vaiz (propovjednik) ne govori gramati~ki. Današnji derviši zabacili su propisa­na pravila a prihvatili nazovi-pobolnost. Pokvarili su jedinstvo u vjerovanju i sebe su spriiIi. Ribolovac mi'e isto što i lovac. Nismo ispili leter iz lerbeta pa ne znamo /ta je stvarnost (hakikBt). Treba poznavati perzIjsku knjigu i zasititi se spletki i varki. TurCin se zaljubio u TaIl/anku. Vjerske obaveze nisi izvrfavao, raspodjelu nisi znao, Kaleš da je pijevac sada 300 a kokoš 150 akti (turski srebreni novac). Iz ovog izvuci primjer - pouku). Nisi svima valjano slulio. Gaibi."

Prijevod Pjesne žalopojke

talosti moja Ito sam mislio da se u ovozemaljskom livo tu ispunjavaju data obetanja. Neprijatelj je sa svih strana nahrlio na granice Bosne i Hercegovine. Kad dođe do borbi, nek je dragi Bog na pomoci i Sarajevu. Muslimani se međusobno jf!" dan drugom osvećuju a neprijatelj navalio k-ao oblak. Neprijateljska vojska je na Du· navu. Evlije su se sakrile, a dovama se ne mole prisiliti. Kad u okolici Edrene nasta· ne borba, Islamu je Bajram a nevjerniku teška briga. Kad se pojavi prvi, drugi i treti min (f) nastaju osvajanja. I kad stupe Olim i Kjef (t i.,}j) Islamu će biti dobro. Pla­~i moje oko, shvati moje srce, u doba Mima i Olima biće lijeka za srca.

Na svim stranama biće osvajanja. ZloCinac, varalica i pokvarenjak post«e ogor­đeni. Stare zakone 'je pokvarila grupica prezrenih prokletnika, neka ih prati UVijek prokletstvo.

Prijevod Gai!Jijine broIure otarikatu (Tarikat-name)

Poslije uobitajene invokacije preporuđuje (naređuje) se: UVli'ek U sebi sjetati .se Boga, preko dan postiti, osim toga još postiti u danima: ponedjeljak, tetvrtak, {Mtak i subota, 13, 14 i '5·ti dan u svakom hidlretskom mjesecu, mjesece redleb, laban i ramazan, 10 dana zilhidldleta i 10 dana muharrema. Mole se postiti i SIIaki dan (savmi dehr). Spavati ljeti tri a zimi pet sati, pred zoru moliti oprost grijeha (isti graf) a iza sabaha prouđili stotinu salavata. Prije podne na dva sata klanjati tehedldlud namaz (4 reka ta) a poslije aUama klanjati po I~t rekata, svakog dana iza svakog od pet namaza naklanjati po jedan namaz. Pet vakiIta klanjati u diematu (zajednitki u dlamljij, zapostiti /to blile zori a omrsit; se (if tar) prije ntfgO će klanja­ti. Čistiti zube misvakom, petkom se obavezno kupati, pravovrerMnO doluit; u dia­miju i klanjati u prvom safu (redu). Raditi svaki dobar posao, ne biti MSPOlJ~, ns poslu biti ustrajan, izbjegavati svirku. Čuvati se sumnji i sumnjit!enja, S8vlad.-v.ti_, malo govoriti. Uvijek biti okupan (nikad ne biti dlunup) I Ito vi/e biti s abcintom. Ne biti poh/epan, ne gledati tuđe lene. Biti oprezan da ne padne! u haram. U hodu gledati preda se. O hadb/ama a i o svakom lijepo misliti. Budi iskren i svakom" prij. relji Prisustvovati ispraćaju i dođeku hadJija da ti dovu u~ine. Voljeti sirotinju i bor­ce (gazije) a još više uđenjake. Druliti se s dobrim ljudima. Voljeti u ime Boga i mrz;-

7 - Anali 97

ti u ime Boga (ono Ito je zabranjeno). Ćiniti dobro i uzvratati dobrim. Human postu· pak i prema liva,rinjama. Ne prepriđavati ruđe mane. Opralraj a nemoj se osvt!tivati. Ne prevari, ne budi ohol i umilIjen, ne sluJi se sihirom (magijom), ne budi Ikrr, udo­volii svađljoi lelji, voli Meku i Medinu, uđi mnogo Kur·anl Prema mlađim budi blag i poltuj stariie! Budi od pomoći bolesnom i slljepcul Budi pravedan i praviđanI Ne budi nikome na teretul U susretu budi nasmijan/Izbjegavaj da ti nekome kald nepo­lefjnu viiest. Budi stidan, uskladi livoi sa leriatom i Cuvaj se vjerskih novotarijal Orli ~ Pejgamberova (Muhame<iova) pravca i sve Ito đinil nek je u ime Boga.

Sadrlaj Gaibljina pisma sinu u stihovima

Niz moralno.cJidaktlđkih preporuka, a, između ostalog, da uđi arapski i perzij· ski jezik, da razmiilja o onome Ito ub i naub, da ie najbolji drug nauka i posao i sl.

Prijevod Gaibijina pisma Sultanu Mehmedu III

PoCetak iz ovog sastava nije Gaibljin, nego, vjerojatno, nekog prepisivađa, ili malda, onog lica. Ito je odgonetnuo pismo. Taj tuđi pođe tak glasi:

"Kada ie turski car Mehmed //I (1595-1603) godine stigao u Beograd, saznao ie da se u narodu mnogo prila o Gaibiji koji livi u Banjoj Luci. Uputio mu ie carsko pismo preko svoga posebnog dvorjanika i pozvao ga u Beograd. Gaiblja mje dolao, ali je poslao caru pismo ludnog sadrIaja. Ima 12 tađaka, i to:

l . Na poljani ljudskog livora mje se vidjela nOĆ koja mje imala svoj dan. 2, Usjekao sam 197 kola drva i do tjerao na prodaju. Niko nije uzeo ni jednu

aklu (srebreni novac). 3. Skupocjeni darovi su stigli do mjesta, ali se nisu pojavili na svom mjestu. 4. Vrlo sam zadovoljan pojavom ovog imetka. 5. Na putu su hajduci digli bajrak. 6. Poslati lovjek je stigao i u ovoj vjeri nas nalao. 7. Svega do.~ ta (dovoljno), ali jednog nema. 8. Ima mnogo kola ali jedne nema. 9. Ako ti znal, svak će znati. 10. Ti kad ne znal niko ne zna. 11 . Na znakove treba paziti. 12. I niko ne zna, samo Svemoćni sve zna.

Car i carevi ljudi nisu razumjeli smisao pisma pa je traleno ko će ga odgonet­nuti. Nalao se iedan ulenjak i pismo odgonetnuo ovako:

l. Poslije svake tegobe ima last. Stoga kod neuspjeha ne treba pasti u olajanje. 2. Raja je bila pokorna, ali vltKIaiući sloj nije odrlaa zadatu T/j'el, pa su palala­

ji izgubljeni i pretrpljen veliki mateT/jalni gubitak. Izgubljeno je nekoliko puta po 197 kola vojnog mateT/jala.

3. Sve ima svoje vT/jeme. Srva'; su zalolene za svoje vTljeme. Treba se truditi i paziti da Ji je nećem dollo njegovo vrijeme, jer ako nije, trud je izgubljen.

4. od srnne istinitog 80ga kad se ukale određeni znak to je veselje i sreta, ali liroke mase ne mogu to da predosjere i predvide.

5. Grupa nevaljalaca na granici nanosi ftetu jer napada i otima. To ugrolavi) i remeti sigurnost.

98

6. Ratnici te se pokajati od svojih grijeha i dozvati. Ukazate im se sreća i pru­liti prilika za pobjedu, konji te im biri brzi, sablje onre a strllele te daleko plKiati.

7. Tirule i nazivi. sastanci; ulirci. nakir i s/ilno, svega ima u izobilju ali feriata i pravde nema.

8. Na podrulju careve zemlje obiluje nasilje, lal, raska/atenost, pokvarenost i druge opaline. To je sve krivi put. Ne drJe se pravog puta, njega nema.

9. Ako se car drl; propisa naređenog i zabranjenog j do toga drli, tO!J8 te se dr· lati i narod. Releno je, da je narod na stazi svojih vladara. Narod u njih gleda i u njih se ugleda.

10. Ako se ti care u svom livalU ne drtif zakona, onda se zakona neće drlati ni narod. Za fro ti neće! da znaf. neće ni rl8ro.:1.

71. Ovih savjeta; alUZIja fifareta) treba sc drlat;.

12. Dok lovjek u neIto ne bude umiješan ili nelim pogođen to i ne zna. Stoga, kad kasnije sazna, dozna mu i vrijednosti ili nedostatke.

Gaibijina posmrtna oporuka sinu

U lasu kad budem umro nek moj sin AAehmed stupi na mjesto fejha. Kako je vidio da ja postupam nek i on rako postupa Nek obule moj fejhovski tadl i hrku (šejhovsku kapu; ogrtal). Nek UVijek prati nauku i brine se o odgojul Nek se luva rđavih djela; lošeg društva. Nek voli ulenjake i pobotnjake i druli se s njima. Nek je u svemu dobronamjeran! Nek se luva umišljenosti i oholosti! Nek se luva strasti, šejtana i prohtjeva! Nek svoj Iivot uskladi sa sunnetom a luva se bkt'8ta (novotarija u vjeri). Nek umrle ne zaboravi hajrom, sadakom i ulenjem Kur-ana! Neka obilazi grobove umrlih! Neka mene ne zaboravil Nek dovu lini za zdravlje, mir i spas ostalim svojim i svima sljedbenicima Muhameda a.s.1 Neka ga Allah uputuje i luva na pravom purul

Neka striktno i redovno obavlja Stloja dnevna zadu/enja i ulenja (vird) i pazi na 12 tarikatskih zikrova, kako mi ih je predao uskudari Mahmud-efendi.

Na zavrtetku ove "Risa/ei-Šerife" nema imena prepisivala a ni datuma. Knjili­cu i dva primjerka prijevoda predao sam prof. dr. Hamdiji Kapidlitu. a treći primje­rak zadr/aa za sebe, najviše radi Tarikatname.

U Oporuci sinu, između ostalog. Gajbija naređuje nofenje fejhovskog tadla i hrke, da pazi na 12 tarikarskih Zikrova, i navodi ime svoga šeiha Mahmud-efendi uskudari. TadI i hrka su spoljašnji znaci zvanja "Šejhut-Tarikati" - vodil i poznava­lac tarikata. Dozvolu za nofenje ovih znakova mole izdati samo fejh.

12 tarikatskih zikrova je karakteristika Dlilvetiiskog tarika ta. To su: 7. La ilahe illellah (Ke/imei Tevhid), 2. Allah (lsmi DIelaJ), 3. Huu (lsm; Hu), 4. Ja-Hakk (lsmi HakkJ, 5. Ja-Haji (lsm; Hajj), 6. Ja·KaJj"um (lsmi KaJj"um), 7. Ja-Kahhar (lsmi Kahhar). Ovih 7 zikrova i ovim redom zove se "Usuli·Esma" (temelji Imena). Njima se dodaje iaI 5 zik rova, kao "Furu-i-Esma" (stubovi Imena) i to: B. JlJ- VMhMu, 9. Ja·Fettllhu, 10. Ja-Vlhidu, 11. Ja-Ehadu, 72. Ja-Sameciu. Ovo w LIielM Bolj. imena (atributi) koja se izgovaraju (opewju) po uputi lejha. H. Mehmed Handlit preveo je svih 99 Lijepih Boljih imena fEsmaul-Husna) ; ovdje tema uzeti njegove prijevode: Allah je onaj osim koga drugog boga nema (Nema boga osim Allaha, Allah,

7' 99

On-Allah}, (lJ. 4. Vrhovna Istina (52), 5. koji livi (63). 6. koji sve obdr/ava (64), 7. koji savladava (16). 8. koji mnogo poklanja (17). 9. koji rjeIava i otvara (79),

70. JedIn! (67), 12. na kog se svak obrata (68). Prva tri zikra i jedanaesti, od dvanaest. na koje misli Gaibl/B, nisu u sastavu EI-Esmaul-Husna, ali su spomenuta na drugim mjestima. (H. M. Handlit, Zbirka izabranih dova iz Kur-ana j Hadisa, Sarajevo, 1944).

Gaibi kale da mu je 72 zikrova predao Uskudari Mahmud efendi. Znači da je on njegov lejh i da je Gaibija bio u Carigradu_

Uskudari Mahmud-efendi, čije je pjesničko ime (mahlas) Hudaji, pripada viso­kom sloju turske tekijske knjilevnosti, a u tarika tu se smatra kao obnav/jat tarikata (Piri-sani) kod Dlilvetlja. Dlilvetije su ogranak Bajramijskog tarikata. Nosi počasni naslov "Kutbul-arifin" - Prvak gnostika. Rođen je u Sivri-Hisaru u Anadofu 95011543. godine. U 28. godini livo ta postavljen je la muderisa (profesora) Sultan­Selimove medrese u Edreni. Dvije godine kasnije unaprijeđen je i postavljen za mude­risa i kadiju u Bursi. Kao kadija bio je suočen s jednim vrlo kompliciranim pitanjem iz leriatskog bračnog prava (munakehat). To pitanje dovelo ga je do $ejh-Mehmeda Muhiddina Uf tade. Preko ovog je dolao u vezu sa Eskidli Mehmed-Dedom_ Napustio je slulbe i primio tarikat od lejha Uf tade. Tada je Mahmud efendiji bilo 36 godina. Poslije tri godine postao je lejh Bajramljskog tarikata. Preselio se u Istanbul i nastanio u Uskudaru, pa je prozvan Uskudari. Postavljen je za vaiza petkom u Sultan-Fatiho­voj diarniji, a onda za muzekkira (Iejh) i muderrisa u istoj dlamiji. Cetvrtkom je bio vail i muzekkir u Mihrimah diamlji u Uskudaru. U Uskudaru mu je sagrađena i tekija gdje je bio lejh. Umro je 103811628 godine u 88. godini livota i ukopan je u svojoj mkiji u Uskudaru. (KuttJ.ul-arifin, Seyyid Aziz Mahmud Hudayi, Hayetl - Menakibi Eurlflri. Kemaleddin $enocak. Istanbul NeIriyati. Istanbul, 1970).

$ejh Selim Sami efem1i iz Vučitrna (Kosovo) u "Tuh!ei-SlJm!" (rukopis) kale, da u Dlilvetijskom tarikatu ima 12 mekama (duhovnih faza). dok kod svih drugih t.rikatll imll 7 mekamll_Svaki zikir ima svoju dlilvu ti. dar i otkrovenje. Kurbi feraiz­Obavezno priblilavanje ima 7 mekama, a Kurbi nevaIiI - Neobavezno priblilavanje imll 5 mekama. Po dlilvama oni su nazvani Dlilveti. Ovo su finese osjeta djelovanja svakog Lijepog Boljeg Imena, posebno i u zajedništvu, u svemiru i u nama samim. Zikir reče po redu od l do 12, a rako se pojavljuju i dlilve.

O tajanstvenosti $ejh-Mustale Gaiblje pojavila nam se jal jedna tajna, kada je Gaibija bio u Uskudaru kod Mahmud Hudaji efendije. 2)

100

SUMMARY

Sheik Mustafa Gaibi belongs to the group of Muslim writers who wrote in Odental languages and whose works were not a subject to the thorough research. He was born at Klgki Sandžak (Dalmatia) in the second half of the 16 th century . He died (was killed) at Stara Gradiika (near Sava) where his turbeh (burial chamber), was later buih. The collection of 7 essays called' the Risaliah' was kept in this turbeh. ln some of the essays (letters) he uses an ocid language. Words are intelligible but they are allegorical and have a mysterious meaning. In general this is very unsensible way of writing. Different from 'the RisalIah' the Brochure on Dervish Seen (Tarikatnama) • and the Advices to the Son are written very clearly and concisely and that shows that their author is an expen for the problems of Islamic mysticism (tesavvuf) and dervish saets (tarikat) . In the Advices he referes to his sheik Mahmud Hudaji effendi Uskuda­ri, the remarkable character of dervish literature in Ottoman Empire. In his Letters Gaibi criticizes the rule of his time. Among common people in Bosnia Gaibi still "lives" ,as "the saint".

101

102

I I , I

'I

" I

7

Fehim Nametak

DOPRINOS OMERA MUSICA

IZUCAVANJU NASEG KULTURNOG NASLJEĐA

Radom o Hadži Mustafi MuhHsiju - Bo~njaku na kome je posljednje biljdke IS'

pisao posljednje noći u svom životu prof. Omer Muiić zavrJio je svoj ne toliko obi· man koliko koristan rad na izučavanju na~g kulturnog nasljeđa.

Omer Mu~ić je roden u Sarajevu 23. jltna 1903. godine. Zavr~io je osnovnu ~ko· lu, četiri razreda okru!ne medrese i Seriatsku sudačku ~kolu u Sarajevu. Po odsluže· nju vojnog roka postavljen je privremenim predmetnim ućiteljem na Šeriatskoj gim· naziji 16.XI 1926. godine, a od 26. oktobra 1929. rjdenjem Ministarstva prosvjete postavljen je za stalnog predmetnog UČitelja. Mu~ić je predavao na toj ~koli sve dok

nije ukinuta 1945. godine. Poslije rata radio je na II mu~koj realnoj gimnaziji u Sara· jevu. Po osnivanju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i osnivanju katedre za orijentalis· tiku Mu~ić upisuje studij na grupi arapski·turski·perzijski jezik i prvi je diplomirani student na toj katedri. Odmah le primljen za asistenta na toj katedri na kojoj je dip­lomirao, gdje je kao honorarn~ saradnik ostao do smrt i. Godine 1950. osnovan je i Orijenta lni institut u Sarajevu, a jedan od prvih njegovih su radnika bio je i Omer Mu~ić. Oko 15 godina proveo je u ovoj ustanovi i ostavio iza sebe vidne plodove svo· ga rada. Niz godina radio je na katalo~koj obradi arapskih, turskih i perzijskih rukopi. sa Or ijentalnog instituta u Sarajevu i svojim stručnim radom na tom polju, za ho je bio preduvjet od l ično vladanje .arapskim, turskim i perzijskim jezikom zadužio je mlađe saradnike Instituta koji se koriste plodovima njegova rada. U toku svoga rada u Institutu obradio je 2950 rukopisnih kodeksa.

I svoje glavne radove, a oni nažalost nisu toliko brojni koliko su značajni,

Mu~ić je objavio u Prilozima za orijentalnu fi lologiju. u časopisu Orijentalnog institu· ta. Koliko nam je poznato, sarađivao je j~ u Iri časopisa: prije rata u EI·Hidaji i po.

slije rala u Radovima Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Glasniku VIS.

Mu~ić je prilično kasno počeo da pi~, njegova aktivnost na tom polju počinje dolaskom u Orijentalni institut. Za to je imao razloge prije svega u tome tlo je kao profesor i pedagog r,adio čitav svoj radni vijek i ~to mu je pripremanje metodskih je·

103

dinica oduzimalo dragocjeno vrijeme koje bi posvetio znanstvenim istraživanjima. To se pogotovu može shvatiti kad se zna kakav je bio kao profesor i pedagog, koliko je unosio sebe cijelog u posao kojim se bavio i kako je nesebično pomagao đac ima i studentima j u svoje slobodno vrijeme. Omer Mušić je umro 10. aprila 1972. godine u Sarajevu .

Ovdje ćemo pokušati ukazati na značaj Mušićeva rada na Proučavanju kultur· nog blaga kod nas, p ionirskom poslu kome je Mušić prilazio vrlo ozb iljno i predano i na kom polju je dao značajne rezultate . Mušić je objavio nekoliko vrlo značajnih Izvora za nakJ kulturnu historiju, a svi ti izvori popraćeni su studioznim komentari· ma i nov su doprinos upoznavanju or1Jentalne kulturne bahine. No prije "ego što pristupimo prikazu njegova rada na izdavanju izvora i p isanju studija na osnovu te izvorne građe moramo spomenuti "njegov rad na korektur i prijevoda Kur'ana. Zamo· ljen od Izdavačke kuće " Stvarnost" iz Zagreba da Izvrši redakciju CauSevlć-Pandžma prijevoda Kur'ana, Mušić se tog posla prihvatio vrlo iskreno i stvarno napravio goto· vo nov prijevod i to s arapskog originala, služeći se rasporedom sura ranijeg prijevo· da i zadrlav!i veći dio bilježaka i komentara koji su načinili Čaurević i Pandža 11

1. Minhađu ·n·ni:f:am fi·dini·l·islam od Muhameda Prozorca.21 Među onima ko· ji su se bavili proučavanjem druhvenih prilika u XVIII st . i uzroka koji su doprinijeli opadanju moći Osmanske imperije MUhamed Prozorae i njegovo djelo ostali su goto· vo nepoznati do objavljivanja ovog rada Omera Mušića . "Temelje mudrosti o uređe·

nju svijeta" Hasana Kafi Pruščaka već je ranije proveo S. Bašagić . Prozorčevo djelo nastalo je mnogo kasnije nego Kafijevo i odražava stanje u Osmanskoj carevini goto· vo dva stoljeća kasnije. Napisano je 1802. godine, zauzima 86 strana rukopisnog ko-­deksa.31 Autor, Muhamed Prozorae bio je kadija i muftija. Svoje djelo napisao je na arapskom jeziku, a predao ga je Selimu III i ~jhul·islamu Omeru Hulusiju. Djelo je sastavljeno od predgovora koji je Mušić preveo u Cijelosti, zatim, uvoda o funkciji ljudske volje (a) , prvog poglavlja o islamskom vjerovanju podijeljenog na šest odsjeka (bl. drugog poglavlja o islamskom moralu podijeljenog na devet dijelova (cl. trećeg poglavlja o pravednosti s tri odsjeka (d) i pogovora o uređenju države (e).

Mada bi vrijedilo ovo djelo prevesti in extenso, kratak sadržaj svakog od ovih poglavlja, Popraćen citatima iz originalnog djela koje nam daje Mulić, čine ovaj rad zanimljivim i vrijednim. Posebno je vrijedan pažnje zaključak rada gdje je q. Mu~ić uporedio učenja Muhameda Prozorea sa Hasanom Kafi Pruščakom, prethodnikom Prozorca. na koga se on, kao na poznatog autoriteta u toj oblasti, poziva.

~rouč8vajući prilike koje su dovele do opadanja moći Osmanskog carstva i Prušćak i Prozorac nalaze da su uzroci slabosti društva nepravda j slaba građanska uprava, ho je posljedica povjeravanja državnih poslova onima koji za to nisu sprem· ni, ignoriranje savjeta i dogovaranja, slaba vojna organizacija, a ovome je opet uzrok korupcija i naklonost prema ženama. I Pruščak i Prozorae ukazuju na način kojim će se najbrže i najsigurnije doći do poboljšanja prilika u državi. Obojica su svoja djeo

11 Mada je rok koj i Je Mullć dobIO od izdavllĆa da ranije CaulevlĆ -Panclfln prijevod Kur'ana korigira bio \Irio krIlIk, on je tlj posao obavio savjesno sluleti se isk ljuć ivo . rapskim o ri· ginalom Kur 'ana i novijIm le,.inma prvenstveno na a rapskom jez ikU.

21 Prilozi za orijantalnu filologiju i I5toriju jugosllWenskih I\IrOOa pod tu rskom \I ladIVInom V, IPOF) Sarajevo, 1955. Itl. 181·198.

31 Kodeks 18 nalaz. u Onjentalnom insthutu u Sarajevu, br. 402/ 51.

104

la namijenila državnicima i uputili ih sultanima, a Prazarac jo~ i Jejhul·islamu, najvi· Jem vjerskom predstavniku. Obojica su svoja djela napisala na arapskom jeziku. jezi· ku kojim su se najče~e i pisala naučna djela, a Pru~čak je svoje djelo preveo i na tur· ski kako bi bilo pristupačno i onima koji su znali samo turski. a ne i arapski jezik.

Mada je Prozorčevo djelo dobrim dijelom svoj uzor imalo u Pru~čakovu. Prozo· rac ima i nekih originalnih stavova kao i zaključaka koji su proizvod drugačijih prili· ka obzirom da su se mnoge stvari uveliko izmijenile u dva stoljeća koja razdvajaju stvaralahvo ovih dvaju autora. Mu~itev doprinos u upoznavanju Prozorca je u prvom redu u njegovu realnom sagledavanju Prozorčeva djela. smjeltena u određene socijal· no·historijske okvire, a zatim u odličnom prijevodu uvoda njegova djela te u kompa­raciji s Pruščakovim istorodnim djelom koje je uzor svim kasnijim učenjacima osman· skog perioda koji su se bavili proučavanjem društvenih i političkih prilika Osmanske imperije, pa je poslufilo kao uzor i Muhamed~ Prozorcu.

2. Mušićeva glavna fivotna preokupacija bila je predavanje arapskog jezika i to je činio sa toliko volje i ljubavi da uspjeh njegova rada nije izostajao. Zato je njegovu pafnju privuklo djelo jednog drugog Bqšnjaka. Ismaila Abdul·Kemala, sin Hadfi Veli· je iz Travnika, En.nemiliyye fi izhari·l·qawaidi 's·sarfiyye we n.nahwiyye4) ~to je ustvari gramatika arapskog jezikA pisana arapskim jezikom i zavrJena 1642. godine.

Rad je urađen na osnovu tri rukopisa od kojih su dva sada u rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta. a jedan se nalazi u Gazi Husrevbegovo j biblioteci (1/3441). Ovaj rukopis iz Gazi Husrevbegove bibliote.ke dobijen je iz Elći Ibrahim·pa~ine med· rese u Travniku i po svemu izgleda da je najstariji. pa Mu~ić pretpostavlja da bi taj ru· kopis mogao biti i autograf. Stoga je ovaj Mušićev rad baziran na rukopisu iz Gazi Husrevbegove biblioteke. Mu~ić je u uvodnoj studiji o ovom radu Travnjaka podije· lio materiju onako kako je to učinio i sam Ismail Abdul·Kemal, a to je nač in kojim su se slulili klasični arapski gramatičari. Ta podjela je: poglavlje o imenima (al. pog­lavlje o glagolima (bl. poglavlje o česticama (e).

U poglavlju o imenima obrađene su. kako nas upoznaje O. Mušić. imenice. upotreba i značenje glagolske imenice, pridjevi, glagolski pridjevi, deminutiv. upotre­ba komparativa i superlativa, imenice mjesta, vremena i oruđa. zatim su data upozo­renja na grdke koje autor ispravlja padajući često u nova pogrešna izlaganja.

U poglavlju o glagolima navedeni su: nepravilni glagoli s najnufnijim primjeri· ma, osnovna vremena u arapskom jeziku - perfekat i prezent, funkcija ličnih. pokaz· nih, upitnih i odnosnih zamjenica kao subjekta i objekta u glagol skoj rečenici; poseb­no je obrađen konjunktiv ijusiv.

O. Mu~ić zaključuje da je rad pisan oslanjajući se na pouzdane izvore. ali da su se autoru potkrale brojne grdke. Ipak, Mu~ić dodaje, da se Travnjaku ne može odre· ći učenost jer se vidi da je. vjerojatno kao nastavnik arapskog jezika, dobro poznavao svoj predmet. Mušić posebno ističe da je uz materiju koja je obrađena. u predgovoru dato nekoliko pedago~kih savjeta i uputa kojima se upozorava učenik na upotrebu shvatanja i pamtenja, na duhovnu pripremu za učenje. korist od konsuttiranja učenih ljudi i uvjeti uspjdnog radil. Mu~ić na kraju zaključuje da je djelo potrebno sačuvati od zaborava jer je ono "plod na~ obrazovanog čovjeka ( ... ) tim prije ~to je vrlo ma·

4) POF VI/VU, 1958

105

len broj ljudi koji su se bavili ovakvim naučnim radom kao ho je rad Ismaila Abdul· Kemala".

3. Interes za proučavanje djela orijentalnih književnika kod nas Mu!it je poseb· no ispaljio proučavajući pjesnike i pisce dvaju gradova: Sarajeva i Mostara. Objavio je i nekoliko pjesama anonimnih pjesnika o Mostaru i Sarajevu, ali je obradio i nekoliko značajnih književnih imena iz ovih dvaju gradova. Prvi kome je posvetio pažniu je Ibrahim Opijač Mostarac.5) Do objavljivanja ovog Mu!ićeva rada znalo se o ovđ'm pis· cu samo toliko da je napisao biografiju svoga profesora Mustafe Ejubovića - ~ejh­.Juje iz Mostara. Ovaj, nakon Mufićeva rada već poznati pisac, obrađen 'je solidno i kod Sabanovića,61 ali uglavnom prema rezultatima do kojih je do!ao u svome radu Omer Mu!ić. Opijač je živio u Mostaru koncem XVII i početkom XVIII stoljeća. Svoje obrazovanje je otpočeo i zavr~io pred ~ejh.Jujom, koga je i naslijedio kao pro· fesor Karađoz·begove medrese u Mostaru. Predavao je arapski jezik i islamske zna­nosti. Bio je također profesor i u medresi koju je osnovao njegov otac Hadži Ismail. Ibrahim Opijač je napisao slijedeća djela: al AI·mubta$ar fi n·nal:lV (djelo se nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, I 2006). Mufić nam daje prijevod prvih desetak reda· ka, a onda ukratko prepričava sadrhj preostalog teksta. Ovaj rukopis koji se nalazi u Gazi·Husrevbegovoj biblioteci pr.epis je iz autografa. U orijentalnoj zbirci JAZU u Zagrebu ~ostoje dva rukopisa ovog djela (1547·111 i 1184·111). Mu!ić ističe Opijaćev sud o nauci i učenjacima koji kaže da "nauka čini čestite ljude korisnim svojoj za· jednici, anevaljalee !tetnim u tolikoj mjeri da im se čude i izbjegavaju ih ne samo učeni ljudi nego i neznalice".

b) Drugo Opijačevo djelo s kojim nas je upoznao Mu~ić je ~erhu.l·misbahj Iii Mutarrizi. Rukopis i ovog djela pronađen je u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (I 3941) . Ovo djelo je komentar Mutarrizijeve arapske sintakse Misbah. Ono je u radu O. Mu!i· ća prezentirano samo sa dvadesetak redaka i to u arapskom originalu.

cl ~rhu dibagati-l·Beidawi je komentar Kur'ana. I ovai rukopis. se čuva u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (1, 4006). Mu!ić nam donosi početak ovog djela u arapskom originalu.

d) Lugaz zawiyati Blagay. Ovaj Opijačev rad;e jeZični traktat ,u kome razrjeia· va zagonetku ispisanu na tekiji u Blagaju. Ovaj trakat se nalazi u jednoj medžmui u Gazi·Husrevbegovoj biblioteci II, 3342). .

e) Jedino od Opijačevih djela za koje se znalo i prije ov.og Mu~ićeva rada je RIsaietun fi manaQibi·Baih Yuya Mustafa ibn Yusuf al ·Mostari. To je poznata bio· grafija ~ejh·Juje koja se nalazi na kraju prepisa jednog ~ejh.Yuyina djela. Osim ovog, postoje jo~ dva rukopisa Sejh·Jujine biografije u Gazi·Husrevbegovoj biblioteci (I 3558 i I 3858) i jeCfan u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Mu~ić donosi komple· tan kritički izdat tekst b10grafije $ejh.Juje na arapskom jeziku prema Opijačevu au· tografu. Kako se iz Mu~jćeva rada vidi, Ibrahim Opijač Mostarac, bio je učen čovjek svoga vremena koji smatra da je u njegovu vremenu "malo časnih ljudi, da je vrlina gotovo i~ezla i da je nestalo pohol/anja prema nauci, učenom čovjeku i knjizi". Govoreći O ~ejh·Juji, Opijač istiće da je malo učen ika koji žele naobrazbu kod tak·

5) POF X·XI, 1960-61. Sarajevo, 1961. str. 31 ·53. 61 Sabanoyu~, Hazlm KnJlJ:evnoS1 Muslimana BiH na orlientalnim jezicima, Sarajevo, 1973.

Str. 439-446

106

vog učenjaka kao !to je Sejh·Jujo. Vrlo je kritičan prema ljudima svog vremena, smatrajući da je moral opao i da ljudi vi!e vole d3 uživaju nego da uče i rade .

Možemo za ovaj Mu!ićev rad reći da je koristan mada je građa, kojom se koris· tio i u kojoj se sU'lremeno kretao, pružala dosta materijala za vi!e zaključaka o ovoj interesantnoj ličnosti kulturnog života Mostara s prelaza XVII na XVIII stoljeće.

hti ovakav zaključak mogao bi se donijeti j za njegov neho kasniji rad o Husein·efendiji Čatrnji (također Mostarcu) koji je objavio u Glasniku VIS·a (XlVI

11963, str . 44·531-

4. Anonimni pjesnik Sarajlija o stanju u Bosni 1057 / 1647. godine?1 U mno­gobrojnim rukopIsnim zbirkama (medžmuama) raznolikog sadržaja sačuvane su i broj ne pjesme - destani koje opisuju pojedine događaje, ličnosti, krajeve i tako pružaju dragocjen historijski materijal. Često im ne znamo autora, ali ima i takvih odje je au· tor utkao svoj mahlas (pjesnički pseudonim) u stih pjesme, a ponegdje ostavio jo! poneki dragocjen podatak o sebi. Ovoj pjesmi koju je prof. O. Mu!ić obradio ne zna· mo autora, ho ne umanjuje potrebu da se obradi. Zabilježena je u Kronici Muhamed· Enveri·ef. Kadića (G HB, Kronika M. E. Kadića, knjiga IVll, str. 119), a govori o prilikama u Bosni 1647. godine. Poseban kuriozitet ove pjesme sastoji se u tome da je pored interesantnog sadržaja i s formalne strane pjesma zadovoljavala sve metričke zahtjeve, a sastavljena je na četiri jezika i to na način da je prvi stih svake strofe na arapskom, drugi na perzijskom, treći na turskom, a četvrti na natem jeziku.

Mu~ić nam prezentira original i prijevod ove pjesme sa svim potrebnim bilje!ka· ma i komentarima za bolje razumijevanje pjesme. Mada je ovaj rad vrlo kratak smatra· mo ga jednim od najuspjelijih Mutićevih radova.

5. I sljedeći rad81 je posvećen dvjema pjesmama u kojima je opisano Sarajevo i njegovi "divni, prijazhi i prostodutni" stanovnici. Autor jedne od ovih pjesama je Sulejman Sarajlija, a druge Medžazi Mostarac. Oba ova pjesnika manirom Evlije Čele· bije hvale Sarajevo i njegove ljepote. Pjesme su izdate u turskom originalu i prijevodu s bilje~kama i komentarima, a u uvodnoj studiji Mu~ić nas upoznaje sa sličnim rado­vima te vrste među kojima po na~em mi~ljenju posebno mjesto zauzimaju upravo nje· govi radovi o Sarajevu i Mostaru u turskoj pjesmi.

N~to op!irniji rad sa sličnom tematikom, s tom razlikom ~to je ovaj put pred· mel Mu~ićeve pažnje bio Mostar, objavljen je u POF·u XIV·XV (str. 73·100). I ovaj rad zaslužuje sve epitete ozbiljne naučne obrade materije koju je sakupio i s ljubavlju obradio profesor Omer Mu~ić.

6. Tri rada profesora Mušića govore o Užičkom !ejhu Muhamedu, jednoj inte· resantnoj ličnosti kulturnog i političkog ;tivota XVI II stOljeća.g ) U prvom je izdan traktat Užičkog !ajha Muhameda beogradskom valiji Mehmed·pa~i u kome kritikuje valiju zbog nametanja protuzakonitih poreza i postupaka koji su suprotni islamskom učenju. a valija ih je ili činio ili odobravao. Kako je ~eih poslije ovoga bio proganjan, on je uputio Još dvije poslanice objatnjavajući svoje učenje i ponovo osuđujući pos· tupke beogradskog valije. Posljednji rad o Ulićkom !ejhu tretira ranije dokumente o ovoj ličnosti do kojih je Mu!ić naknadno do~o. Uz nekoliko radova drugih orijenta·

71 Radovi Filozofskog fakulte11 u Sarajevu I, Sarajevo, 1963. str. 349-355 8) Dv'jl turske pjesme o Sarajevu, Glasnik VIS XIII, 1962 Str 362·368. 91 Poslanica ~eih·Muhammeda Ulićanina Beogradskom valiji Muh8med·paii PQF II, Sarajevo,

1952,str . 185-194.

10)

lista i historičara o I4!jhu Muhamedu iz Užica ovi Mulićevi radovi su dobra građa za j~dnu monografiju o ovoj ličnosti.

7. Posljednji objavljeni rad profesora Mu~ića je Hadži Mustafa Bo~njak·

Muhlisi. 10) Rad o ovom pjesniku·putopiscu autor je zavr~io neposredno pred smrt. Mustafa MuhUsi rođen je u Gornjem Vakufu, Živio je u XVII) stoljeću, obavljao duž­nost kadije u Foči, Agribozu (Grčka)' nakon obavljenog hadža vratio se u rodno mjesto, Gornji Vakuf i tu umro. Svoj put na hadž opisao je u pjesmi od 880 stihova na turskom jeziku. Pored ovoga poznat je njegov hvalospjev Hekimoglu Ali·pa~i po.

vodom njegove pobjede nad Austrijancima 1737. Ovaj hvalospjev je spjevan na arap­skom, turskom i perzijskom jeziku. Zatim, pronađena je jedna njegova ljubavna pjas· ma, satirička pjesma okadijama, kronogram djevojci Fatimi i pjesma o duhanu. Sve ove pjesme, Mulić je u ovom radu izdao u originalu i prijevodu s potrebnim biIjeJka· ma i komentarima. dok je putopis na hadž dao samo u prijevodu.

Posebno je interesantna ljubavna pjesma od 19 bejtova (distiha) koju je uvrstio i dr Muhamed Hadžijahić u antologiju starije književnosti.' 1 ) Na2:alost Hadžijahić je objavio "prvu verziju" Mu~ićeva prijevoda koju mu je Mušić dao u rukopisu, a u ko· joj su se potkrale neke greške koje su kasnije, prilikom hampanja u POF·u, ispravlje-ne.

Među rukopisima koji su pronađeni u ostavhini profesora Mu~ića nalazi se i zavrlen rad koji se objavljuje u ovoj svesci Anala. Rad pod naslovom Medžmua knji· ževnika Mula Muhameda Mestvice s posebnim osvrtom na popis hadŽija prezentira uz popis hadŽija iz godina 1281 (1864·65) -128711870·1871) i njihova zanimanja i socijalno porijeklo.

Na kraju uz konstataciju da je Omer Mulić relativno kasno počeo pisati, u svo­jim zrelijim godinama, slobodni smo ustvrditi da je ono lto je uradio na proučavanju našeg kulturnog blaga krupan doprinos naloj nauci.

SUMMARY

The author of the article writes about the Omer Mušić's contribution to the study of Oriental manuscripts from the Oriental Institute and Gazi Husrevbey's library in Sarajevo. Omer Mu!ić has written a few very important and interesting articles. Especially interesting are his works about the Turkish poems about Saraje­vo and Mostar,Sheik Mohammed from Užice and Mustafa Muhlisija Bolnjak, the poet and writer of travels, Mulić's work on editorial of Ćaul4!vić-Pand1a's translation of Our'an, the work on the catalogue of Arabic, Turkish and Penian manuscripts in the Odenul Institute in Sarajevo and his pedagog ic work in the secondary schools and the faculty are mentioned too.

101 POF XVIII·XIX, Sarajevo, 1913. str. 89-119. 11) Bosanskohercegovaćka knjlž8\lna hrestomatija. Starija knjii:8\loolt. llYod za Izd8Vanje

udžbenika, Sarajevo, 1914. str 262·263

108

Omer Mu~it

MED2MUA MULA MUHAMEDA MESTVICE

S POSEBNIM OSVRTOM NA POPIS HAD21JA

Orijentalni institut u Sarajevu posjeduje medfmu·u br. M. T. 1248/ 8211. koja je autograf Mula·Muhameda Mestvice, zvanogVrcanija. lIRukopis medfmue ima 126 nepaginiranih listova, veličine je 29,5 x 14 cm, papir bijel j plavkast, pismo naiz· mjenično nesh, tslik j rika, povez od mekog papira. Na listu 1 je biljdka: Pročitao sam od početka do kraja ja siromah Mula·Muhamed, sin hadži·Ahmeda Sumbul, ima· ma u Sarajevu, katib u mehkemi u Zvorniku , 1245. godine u ramazanu (februar 1830). Ispod ovog teksta je biljeika: sluga časnog leriata Muhamed Naziv Vrcani, sin hadli·Ahmeda Sumbul·imama, sina Mustafe, sina Oruča, sina Nezira; sina Hal ila, sina

Osmana. Kapudžije. rodom Budimlija.

Sadržaj med!mue je kao i obično raznolik: na listovima 1·59 rječnik arapsko­turski od Firi~te·ogli Abdullati fa , rječnik perzijsko-turski i arapsko·turski od nenazo načen ih autora. Na listovima 60 do kraja 126 je uputstvo za sastavljanje službenih i privatnih pisama (inla'a mergub) s uzorcima pojedinih vrsta pisama. Posebno na po. jedinim listovima se nalazi : na 66. listu je spisak bosanskih valija od 1067. do 1207. (1656-17921. na 88. listu je prepis potvrde o primitku plata pjeladije i konjanika u zvorničnoj tvrđavi za 1228. mali godinu (1813). na 98. listu je popis hacUija iz Sara· jeva za 1287. hid!ri-godinu (1870-187 1). Na 99. i 100. listu je prepis dviju potvrda {ternessuki o sakupljenoj džizji u zvorničkoj livi za 1201. 11786-871 godinu a koja je iznosila 2100 grob i za 1212. (1797-98) godinu 380 grota. Na listu 106-107 je prepis dviju izjava o oslobođenju robinje Mahbube i roba Omera (datum 1227. H. -1812). Na listovima 112. do 115. su popisi hadžija iz godina 1281 . do 1286. (1865 do 1870) . Iz bilje!ke na prvom listu i sadržaja ovog rukopisa. vidi se da je ovo auto­graf Muhameda Nazif·efendije Mestvice, zvanoQ Vrca nija iz Sarajeva.

1) Rize ef. MuderizOvlĆ, 8 iografija Mula MestviCi! i korespondencija Mur.d-Kapetan. Gr.taJt:evit. iz 1818-1819. god. Seperatni otisak jz "Glasnika ZemaliskOG muzeja u Bosni i HercegovIni", XLIV, 1932,2, str. 69-84.

109

U medžmui, kako je već rečeno, nalazi se popis hadžija iz Sarajeva od 1281 . do 1287. hid1retske godine. 21 Popis je napisao nepoznati pisar nevje~tim rukopisom po praznim listovima Mestvičine medžmue iza njegove smrti. Popis je interesantan po podacima koje nam prub o broju hadžija, imen ima hadžija i onih koj i su jedamput il i vi~e puta obavljali tu islamsku dužnost . Nekoliko imena hadžija je neč itko napisa· no.2a l Podaci su u poređenju s podacima Mula-Mustafe Bareskije oskudn1. 31 Prez ime­na su raznoliko pisana , neka su pisana s turskim sufiksom "ude" ili "ogli,,41. druga su pisana s nastavkom "ić" il i "ović" a neka nemaju nikakva nastavka. Uz imena je stavljao JX)negdje riječ "aga" a većinom bez te oznake . Pred ime ili iza imena svakog hadžije stavljena je riječ: arapski "b lnnefs,,51 ili turski "kendi malHe,,61 ~to znaći da je dotični hadžija obavio hadž kao svoju osobnu dužnost . Kod ostalih hadžija stav­ljen je turski izraz "bedel-ile" ili arapski "bedelen,,7) ho znači da je hadž obavljen za drugu osobu, ali njenim imetkom. Mjestimično je napisano i ime osobe za koju se obavlja had!; većinom nema te oznake. Uz ime nekoliko hadžija iz 1281. i 1282. go­dine stavljena je riječ "fevt,,8 1 ho znači da je taj hadžija umro, uz tu riječ stavljeno je i ime mjesta gdje je umro. Za ostale godine (1283-1287) nema podataka o umrli­ma, ~to upućuje da tih godina nije niko umro. Smrt 9 hadžija u Mekki godine 1281. upućuje na mogućnost zarazne bolesti te godine.

Odnos hadžija " binnefs" i hadžija "bedel" po pojedinim godinama prikazan je ovako:

21

2.1

31

41

51 61 71 81

110

Godina Hadžije Svega Umrli 8""oefs 8edet

1281. 11864- 651 17 8 25 1282. 11865-661 12 6 18 1283. 11866-671 19 11 30 1284. 11867-681 8 15 23 1285. 11868-691 4 5 9 1286. 11869-701 15 14 29 1287. 11870- 711 10 4 14

Ukupno : 85 63 148

Godina '281. H. Iraje od 6.VI ,864. do 26.V 1865., Bajram je 6.V 1282. H. traje od 27.V lB6S. do lS.V 1866 .. Bajram le 26.IV 1283. H. traje od 16.V 1866. do 4.V 1867., Bajram je 15.IV 1284. H. traje od S.V 1867. do 23.IV 1868., Bajram je 3.IV 1285. H. traje od 24.IV 1868. do 12.IV 1869., 8ajram je 24.111 1286. H. traje od ,b,IV '869. do 2.IV 1870., Bajram Je 13.111 1287. H. traje od J.IV 1870. do 22.111 1871.. Bajram je 3.111

NećIllJlva imena su ozoaćenllaćkicama LJ

9

10

Mula MUllafa Brieskija, sar.jevsk i kronIćar , dao je u svojoj Kronici zanimljive i dragocje­oe podaike o sarajevskim hadlijama za period od 50 god ina lod 1757. do 1803. god) Mehmed Mujezino\llc, Sarajevske hadlije druge poJovlOe XVIII vijeka, Glasnik VIS-a. godina XXVII / I964., broj 1- 9 str. "Zade" znaĆ i rođen , particip pasivoI od perzijskog glagol. zaden. ogul znaći sin,

"8 innll5" znaćI osobno, lićno " Kendl mahle" znaći Illojim Imetkom " Bedetile-bedelen" znać i zamjenom - zamjenjujući

" Fevt" znaćI umnjell, neslatl

Svih 10 umrlih su hadžije-binnefs_ U Mekki je umrlo 9 a u Medini 1 hadžija. Nedostatak popisa je tO !to nije označen dan polaska i povratka hadžija, iako je to uvijek bio, kao i danas, poseban događaj među muslimanima svakog mjesta. Ni put odlaska i povratka nije označen, smrt dvojice hadžija u Sjenici i Solunu uputuje da je put bio preko Sredozemnog mora. Iznad popisa hadžija za svaku godinu stoji nas­lov, da je to "spisak hadžija koji su krenuli na put u Hid!az".

Popis po godinama s naslovom glasi:

~Ld)l?".># . , l>6J":"';""'.JL.:. A\ 0.l Il.A.1 d.....:.-r, !".SI.;-

J_ ~ J""! .• b.>~ t..T. I .t:.~ 0..\...t1..::-..t.r)l~.rS.J

I) "Hadžije-muslimani, stanovnici Sarajeva, koji su "binnefs" ili "bedelen", krenuli prema Hid!azu (12) 81. godine su navedeni kako slijedi": 9)

1. Binnefs, Kestendži hadži Husejn, umro u Sjenici, 2. Ramić hadži Muhamed·aga, umro u Mekki , 3. Gacko hadži Hasan, sand2aktar, umro u Mekki, 4. Arnaut hadži Halil , umro uSelaniku, 5 . Tutundži.kethodasi9a ) hadži Abdullah, 6. Bićakdži hadži Ibrahim, 7. Kujumdži hadži Hamid, umro u Mekki , 8. Binnefs, Džinov ić hadži Abdi, 9. Zvonar hadži Ibrahim,

10. Kabadagi hadži Muhammed, umro u Mekki, 11 . Samsari hadži ~kir, umro u blizini Medine, 12. Samsari hadži Ibrahim, 13. Turbić hadži Avdi, 14. Grđa hadži Ahmed, 15. Tutundži ... hadži Mustafa. 16 .... hadži Hasan, umro u Mekki. 17. Semiz-zade hadži Muhammed, umro u Mekki lB. Bedelen. Salata hadži Salih 19. Trampa hadži Hafiz. 20. Parali hadŽI Mulo, 21. Lojo hadŽI Salih 101

22. Pita hadži Ja~r, 23. Kanaz hadži Abdi, 24. Hadži-Fettah-og li hadži Sadullah, 25. Halladž hadži Abdi

S v ega:25

91 Muh.mmed Enver' Kldot u IYOJOJ Kronoci - knjiga XXVI SI •. 63 - n~od, poimen,ćno 'P,nk hadlij. "bonne!," z. 1281 . H. godinu' kate da su hadlije la godona potle na h«lt prija ramaz.o • . Imen. bedel·hed.tlja nije spomenuo nego je reklO da Ih Je bilo a .

9.) teh.j. - SIarjelin. "nlf. duhlndlljl .

10) Lojo hadli-S.llh IVII_jelavićl rođen u Sarajevu 1834. godone, sudJelOY~ je u dizanju ullank. pr01N S" .. 1Je 1878. godine. N.kon okupacije Bosne uh"lIĆen j., osuđen na 5 godi­na zatllor., mtkon izdrline klzne odselio s porodIcom uH,d!u gdje j. um.o 2887.godl ­ne tHamd'JI KreieYljako"ot, SerljIVO u doba okupacIje 1878. godIne. SaraJevo, 1937 ., Itr 104- 1131

'"

d'; 4--> o..;-.:. 4- LJ,),·-... r LA I A.....:.- j-I' LS I y- d J":'-!......t..J l:.. A l

..J- .,J d;- J ..J"""1 ..JJ.:.......J J~ ~ r 'i.)......,o d..,s J u--i-:..J ~

II) "Stanovnici Sarajeva koji su "binnefs" ili "bederen" krenuli prema Hid!azu 1282. godine su navedeni kako slijedi": 111

l. Binnefs Hamamdži·zade hadži Nuri. 2. Hadži·zade hadži Muhammed, 3. Kislak·zade hadži Salih, 4. EkmiĆ·zacte hadži Salih, 5. Bedelen. S!!:lim·Atemdar·zade hadži Muhammed, 6. Sarić hadži Mustafa, 7. BaHat hadži Adem. 8. Binnefs Kazandži hadži Rašid, 9. Tojsuz-ogli hadži ....

10. Binnefs Sarać Prelo hadži Abdi, umro u Mekki, 11. Kolar {tekrar} Hadži Ibrahim, 12. Bedelen, Lojo Hadži Salih, 13. ~ejh Lutfultah ~ejh.Hafiz Vejsil·efendi. za Fadil·pašinu sestru Aji!e hanumu

je krenuo, 14. Bedeten, Stupar hadži-Abdullah 12) za ... Mulagu je otputovao

15. Binnefs. Lazogli hadži·lbrahim·aga, 16. Galović hadži·Ali, b.akkal, 17. Krpo-ogli hadži Mustafa, 18. Bakkal ... hadži Agan

Svega: 18 • .,..., ~ '-4-J l- CS ~

III) "Hadžije stanovnici Sarajeva koji su svojim imetkom krenuli prema Hidža· zu (12)83. godine":

ll)

12)

13)

112

1. Binnefs. Tutundži hadži·Muharem, 2. Kesri ·zade hadži.Edhem,lJ) 3. Puhalo-zade hadži·Abdi·aga, 4. Puhalo-zade hadfi·Salih-aga, 5. Haseki·zade hadži Mustafa·aga,

M, E. KadiĆ, Kronika XXVI/66. donosi Imena h.dlija "biMeh" koji su pnJe ramazana 1282. godine krenuli na hadt preko Selanika. Ni u ovom popisu nema imena btdeJ·hadtija.

~jh hadli·AbduJJah efendija Stupar, muaJlim i murlid u Naklibenchjskom tarikalu. umro je lJl1 / 1893. godine. Ukopan je u Sarajevu na p.jama uz dbmiju Hitri Sulejman. Pred njim j. ućio marhum Iajh.Sejfuddin.Fehml Kemura, koji mu je napis.o kronogram smrti u slIhu. (Mehmed Mujel:il'lO'llć, Sejh.Sejfuddm·Fehmi·efendije Kemura kao ep!grafićar, Glasnik VIS·a IX/ 19SS, broj 6-8 std.

ĆWija hadl,·Edhem·aga poglnuo .na 8akijama u bor~1 prolIV ~v.t>e 1878. godine i ondje poltopan. (H . Krdevljaković. Sarajevo u doba okupacije 1878. g., Str. 115).

\

6. Gačanin hadži-Arif·aga, 7. Tomrukdži hadži·Ali, B. Mur·zade hadž·Agija,14)

9. Bedeten, Salata hadži·Salih za kćer Jenipazartije, 10. Pita hadži· Bekir za Vo~ara Salih·agu, 11. Nakka~ hadži·Muhammed, 12. Kazaz hadži-Abdi,za ženu Talir-zadea, 13. Tuzlo·zade hadži·Ahmed za Saburu, 14. Binnefs, Kujumdži hadži·Abdi, 15. Agić hadži·Ahmed·aga, 16. ~ejh hadži ... za hadži·Bekir·ogli Saliha, 17. 8innefs, Hadžiabdagić hadži·Muhammed·aga, lB. Bedelen. Kumbar hadži.Mustafa. za Topal .Hasana. 19. Binnefs, Sloboda hadži·Salih 20 .... hadži·Ahmed, mulazim,

21. Bedelen, Setim Alemdar·ogli hadži·Muhammed, za Hadži ·Emin Abdi·agu,

22. Stupar .hadži·Abdullah, 23. Binnefs, Hamzić hadži·Muhammed, 24. Ćoranbegić hadži·Muhammed, 25. KreševIjaković hadži·Salih·aga, 26. Spaho hadži· Mustafa, 27. Bedelen, Krečar hadži·Salih za hadži·Hamida, 2B. Binnefs. Prepoljac hadži·Sulejman, 29. Bedelen. Tiro hadži·Abdi, 30. Sejh.hadži·Ati

JJ.,.,..J-• .J..r--' ~r L.-r- '> I. "c:.~ J,;L_~ ~.Jd"':"'" At

IVI "(12184. godine krenuli $U u Hidžaz hadžije-muslimani". 15)

1. Binnefs, Abadži·ogli hadži·Salih, 2 .... hadži·Mustafa, 3. Arnaut hadži·Jusuf Pejdić,lS) 4. Jakro hadži·Ahmed,17) 5. Bedeten, 'Ćoso hadži· Mustafa za Mad!arevića Muhammed-agu, 6. Hadži·Fettah·ogli hadži·Sadullah za Uzuni ·zade Hafiz·Redža;·efendiju, 8. Stupar hadži ·Abdi za Uzuni·zade Abdullah·efendiju,

9. Ćizmedži Pita hadži·Bekir, 10. Kazzaz hadži·Abdi, 11. Lojo hadži·Salih za Biogradliju Ali·agu,

12. Binnefs, Sudžuka hadži·Abdi, 13. Kovač·zade hadži·Salih,

141 MravOlllć had.ti·Has&n (Hadtagij81. poginuo u kući na BudakovIĆIma u borbi prOlIVSIlabe 1878 god. IH. Krrievljakollit, Sarajevo u doba okupacije 1878. god., str. 119).

15) M. E. Kadić. Kronika XXVI/l13 daje nepotpune podatke za 1284. godinu.

16) M. E. Kadić prle 8e;dit.

17) M. E. Kadit prle Pakro.

8 - Anali 113

14. Mandžo Hadži·Mustafa, 15. Binnefs, Mufti-ogli hadži·Muharem-efendi,

16. Bedelen, Tuzlo hadži-Hafiz za Merhemi·ogli Muhammed-agu, 17, Zulfič hadži-Hafiz za hadži·Junu5 Ibrahim-agu,

18. Haliač hadži·Abdi za Đuvić Salih-bega, 19. Hallać hadži-Hafiz za kčer Muzaferije 20. Kumbar hadži·Mustafa za ~ahbegoviča Mustafu, 21. Krećar hadži·Salih za Prepoli Osman-agu,

22. hadži·Selim Brikinič za svoju majku, 23. Slino hadži·Bajram za ženu Hrasnice Hadži. ..

J..L-.5 .rL- _,~ ..;..........,..;.c c:.~ d....i4-> ~~ jJ~ )..0

J -'-' l"...., .u.. I J ~..., .J "-.".-ll.

V) "Spisak (hadžija) koji su svojim imetkom i kao bedel krenuli prema Hidžazu (12)85. godine".18)

1. Binnefs, Zildžić hadži-Muhammed-aga,

2. Kurevi hadži·Numan, 3. Bedelen, Salata hadži-Salih za Bakariju Muhammed·agu, 4 . Zulfić hadži·Hafiz za ženu Imaretlije, 5. Stupar hadži·Abdl za Skopljaka Osman-pa~,19 ) 6. Binnefs. Tumrukći hadži·Mustafa, 7. Bedelen. Hadži ·Fettah·ogli hadži·Sadi za Dženneti-zade Ali-bega, 8. Selim-Alemdar-ogli hadži·Muhammed za Kajmakabdić hadži -Muhammeda.

9. Binne's, Samsari-ogli hadži-Jamak,

...s) S tl..)~.......:.~ LJ .l---.1LAI..;'..r- d .J-_':-- A1

J -' -,...L.. J .J-~ "---r )' -'--' .J ......LrJ l.

VI) "Sarajlije koji su svojim imetkom i kao bedel krenuli prema Hidžazu (12)86. godine" ;

1. Binnefs, MutevelIi hadži Asim-beg,2°)

2 . &:eta hadži·Muhammed·aga,

18) M. E. Kadtć ne daje ntkakve podatke o hadŽIjama ugodinam. 1285, 1286. 11287.

19) Osm.n Mahral-pab Skopljak. sin v81ira Sulejman·~e Ibrahim~ića , rođen je u Veseloj kod BugOJna, 1275. (1858) godtne do~&O je za vellra u Bosnu . Umro je u red2epu 1277. !janu.r 1661 . god.1 na 5IIOm imanju pokraj Skoplja. \Salvet·beg 8a'ag!ć . znamen tt t Hrvatt . BolnjK' i Hercegovci u turskoj carevint, Zagreb 1931 , Itr 601 .

20) Mutevellt hacl2t·Ahmed A5im·beg rođen Je uSaraJellu lB24 god. Imenovan je mutevellijom 1856. godtne. JzgrMi.o je ono 'tO ntJe btlo sagrađeno I poprDIIIJeno tza pobra 1852 godine. ZI njegove uprDlle osnOVIno je stalno mjesto mud.tevvida, osnovana muvekktth&­na, sagrađena zgrada za boln.cu i btblloteku, dozldana munara I lIhllkuJa, prebojena d2amtJI, u Trinlu kupljen jedan bostanluk I u Sarajevu Vite dućan .. i magUD Za ,unMtvo u borbi protiV Crne Gore odlikovan je ordenom Medžtd'll V i IV stepena U danima oku· pacije bio le ćlan Narodne vlade. Nakon velikog po2ara Sarajeva 1879. god . gd,. 11.1 strad3-ti neki vakufski objekti, hacl2i·A"m·beg se baVIO istim poslom oko obnavl janja vakuhklh objekata kao i pro nastupu SIIoje muteveltjske službe. Umro je 130211885 godme I poko· pan na Hemzanjtnu grebiju u Sarajevu. (Hamd'Ja KrdevJ,akovlĆ , SpomenICa Glzt·Husrev· Begove ćetlrostogodt~nllce. MuteveliJe Husrevbeqova vakufa. Sarajevo, 1932, str. 135.

114

3. Tellal hadži.Muhammed, 4. Binnefs, Burek hadži·lbrahim-aga. 5. Dokara hadži-Mustafa. 6. Pinjo hadži-Muhammed·aga. 7. Sedelen. Trampa hadži-Hafiz za Halilba~ića ženu. B. 8innefs. Andelib hadži.Mustafa ...• 9. Kre!talica hadži-Mustafa.

10. Oebbagćija hadži.Mustafa, 11 . 8edelen. Salata hadži-Salih za Hadži-Kapetana, 12. Kanaz hadži·Abdi za Uzuni·zade Mehmed-efendiju. 13. Kujumdži hadži·Hafiz za Talića Ahmed-agu, 14. 8a!ćarW ... imam hadži· Mustafa za majku Merhemi-zađe ... 15. Debbag-džamije hadži-muezzin za sestru Merhemi·zadeta 16. Stupar hadži-Abdi za sestru Merhemi-zadeta 17. Binnefs. Mutevelii hadf:i·Asim·bega sluga ... 18. Sedelen. Ekmić hadži·Salih za Suzadži Jamak·lbrahima.

19. Gojadži Hadži za majstora, 20. Binnefs. Mandra hadŽi·lbrahim. 21. Pinjo terzija hadži·lbrahim. 22. Bakalović hadži·Muhammed. 23. Mumdžić hadži· Mustafa. 24. Bedelen. Sohta hadži·Osman za Travić Ahmed·agu. 25. Hadži-Sadi za kćer Ramića Salih·age. 26. Selim Alemdar-ogli hadži·Muhammed za ženu Hadži·Kapetana, 27. Duboković hadži·Mustafa za Dubokovića ... 28. 8innefs, Tutundži Oertlija hadži·Muhammed,

29. Bulbulović hadži·Mustafa

~/ if- e I .C~ d..J~ ..........:l.:.oi o.; .:JL:. AY

rl- -,.,-'

VII) U( 12)87 . krenuli su prema Hidžazu hadžije muslimani":

1. Binnefs. Hasib-zade hadži-Salih·aga 2. Pu~ka hadf:i·Abdi. 3. Potogić hadži·Salih. 4. Tutundži Zildžo hadži-Muhammed. 5. Tuzlo hadži·Hafiz. 6. Mumdži hadži· Mustafa, 7. Kajmak hadži·Ahmed·aga. 8. Bakalić hadži·Salih. 9. Hadži·Memi~·ogti hadži· Hasan,

10. Oervi~ hadži·Zulfo. 11 . Bedelen. Stupar hadži-Abdi za ženu Telegrafčije. 12. Iz bolnice Hadži·Sohta za Javerim-ogli, 13. Krećar hadži·Salih za Kajmak Mula·Saliha. 14. Ekmić hadži-Salih za ... Salih·agu

Među 85 "binnefs" hadžija bilo je: 15 aga (trgovci ili posjednici), 1 beg, 1 voj­nik (mulazim) i 1 sluga; ostalo su zanatlije ili manji posjednici. Među 63 "bedel-ile" hadžija bilo je po zanimanju: Jejhova 4, hafiza 3 i sohta (učenika medresa) , _ Ostali su zanatlije ili siroma~niji posjednici. Nekoliko "bedel -ile" hadžija obavili su had! viJe puta. Stupar hadži-Abdullah je obavio hadž 6 puta, Salata hadži-Salih 5 pu· ta, Kazzaz hadži·Abdi 4 puta, Hadži-Fenah-ogli hadži-Sadullah 4 puta, Selim Alem· dar·zade hadži·Muhammed 4 puta, Lojo hadži·Salih 3 puta, Krečar hadži·Salih 3 pu· ta; po dva puta obavili su had ž: Trampa hadži· Hafiz, Pita hadži·8ekir, Halladž hadži­Abdi, Ekmić hadži-Salih, Kumbar hadži-Mustafa i Zulftć hadži-Hafiz.

Nekoliko prezimena su slavenskog podrijetla i pokazuju zanimanje dotičnog hadžije ili porodično zanimanje. Ta prezimena i ona kod čijih imena nema rijeć

"aga" daju naslutiti da su to bili zanatlije, a imena s riječju "aga" da su bili trgovci, ili jeničarske age. Prezimena koja pokazuju zanimanje su: Abadži, Bakkal, Bićakči, Bojadži, Ćizmadži, DebbagcW, Halladž, Hamamdži. Kazzaz, Kestendži, Kujundži, Krečar, Kolar, Nakka~, Sarač, Tellal, Tomrukči, Tutundži, Stupar, Zvonar, Vo~čar. Većina ovih prezimena su kasnije dobila nastavak "ić" ili "ević - ović" odbacujući

turski nastavak "zade" ili "ogli" ukoliko su ranije imala npr. Bičakčić. Ćizmedžić, Kazandžić, Kestendžić, Kujundžić. Hamamdžić, Hasečić, Halačević, Muttić, Tuzlić,

Saračević. Hadžimemi~ević, Hadžifetahović, Lazović. Neka prezimena su imala i tada na~ nastavak "ić" npr. Agić, Bakalić. DŽinović, Galović, Bakalović. Hamzić, Kre~evlja­ković, Zildžić, ZuUić . Prezimena: Zvonar, Vo~ar, Kolar, Stupar, Krečar, Salata, Trampa, Lojo, Pita, Sloboda, Šćeta. Mandra. Kajmak. Pu~ka, Pinjo, Krehalica. Andelib, Dokara, Burek, Slino, Mandžo, ĆOso, Tiro, Krpo, Puhalo. Tujsuz, Kumbar, Kislak, Grđo, Sudžuka, Jakro. pokazuju posebna zanimanja ili specifične osobine pojedinaca, Uo im je vjerovatno, kasnije zbog česte upotrebe zamijenilo ili postalo pre zime. Mnoga od ovih prezimena danas se ne čuju zbog izumiranja porodica ili tih za­nimanja npr. Tutundži, Lojo, Tomrukči. Jakro. Dokara. Andelib, Kurev, Tojsuz, Kumbar, Zvonar, Vošćar.

SUMMARY

MULA MOHAMMED MESTVICA'S MEDŽMUA WITH A SPECIAL REVIEW

TO ITS REGISTER OF PllGRIMS

Mula Mohammed Mestvica (died in 1864), poet and ca1tigrapher from SarajelIo,

left among other of his works one Medžmua (notebook) of various contents. The

Medžmua is kept in Oriental Institute in Sarajevo. At some blank pages of it somebo·

dy recorded later the names of pilgrims from Sarajevo in the years 1281-1287 (1865-1871 l. The author of this article presented this reginer of pilgrims, separate­ly of those who had gone to pilgrimage for themselves, then of those ones who had gone for somebody else (and apart for evely indicated year) . The index is interesting for more reasons: number of pilgrims from Sarajevo in the indicated years is presen· ted, their social structure and profession is cited too. It is especially interesting that many of them are cited by their surnames which poinu. among other things. to the families which died out tili now.

116

Hivzija Hasandedić

DJELA I KRACI LITERARNI SASTAVI

MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE

KOJI SU NAPISANI NA ORIJENTALNIM JEZICIMA

KOJI SE NALAZE U ARHIVU HERCEGOVINE U MOSTARU

Ovdje smo detaljno, s formalne i aadrlajne strane, obradili osam rukopisa (manuscripta) na orijentalnim jezicima koje $U napisali Muslimani BiH i koji se nala­ze u orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine. Čitaoca dalje upućuje~o na vi~ kraćih literarnih sastava na orijentalnim jezicima koji potjeću iz pera Muslimana BiH i koji se nalaze u rukopisima (15) ovog Arhiva. Ovim prezentiramo naučnoj javnosti niz podataka o nekim dosada nepoznatim književnicima i njihovim opusima ili pružamo podatke o novim i dosada nepoznatim djelima nekih na~ih poznatih pisaca.

Ranije smo posebno obradili djela Mustafe Ejubovića (~jh Juje), mostarskog muftije i muderisa, i djela Ibrahima Opijaća, mostarskog muderisa, koja se nalaze u ovom arhivu. ' ) Djela i kraće literarne sastave donosimo onim redom kojim su ruko­pisi, u kojima se oni nalaze, upisani u Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine.2 )

RUKOPIS 1.INV. BROJ 138

KITAB FAT~ AL·ASRAR ŠAR~ IsMOili Komentar djelu Ts~9u9i (Eisagoge) iz logike (mantik) . Osnovni tekst je napisao

A~iruddrn Mufa<;iQal, b. "Umar al-Abharl, umro 663. (1265) godine,JI a ovaj kamen·

1) Hlvzl,' HasandedtĆ , 0,11. Mustafe E jubovlća Uejh JUlel ko,l se fllllZe u ArhIVU Hef"CegOVloe, l$ti, oj.11 Ibrih,m .fendlll Opijati koji se nalaze u ArhIVU Hllf"cegovloe. Anah Gall HuSl"lV' begov. bIblioteke, knjl9lllV lu ~lampil .

2) HlVzija Hasandedić , Katalog .rapskih. IUrlkih i perzijskih rukop,sa Arhiva H,rcegov,ne (u ru­koplsul

JI Kesim Dobrat., KlIllog arapskih, tUflk.h i perzijSkih rukopIsa GazI Hun .... ·begov. bibllo,. ke, 1'1. I, Saralevo, 196J. godine, str. 244.

117

tar Muhammad, b. Mustafa al.ćal'naVi (Ćajničanin), umro 25. redžeba 1206. (prvi dan proljeta 1792) godine.4

Početak poslije Besmele: AI·~amdu li Allahi allag! abda'a ni~am al·talami va al-yuOud."

Rukopis ima 86 + 1 nepaginiranih lista veličine 17 x 11 cm, na svakoj strani­ci po 15 redaka. Pismo nashi. nevokaliziran. Osnovni tekst je. s gornje strane, podvu­ćen crvenom linijom. Papir bijel. povez papirni. Na arapskom jeziku.

Na listu S6b: Pisac (muallif) Muhammad b. Mustafa al.Čajnavj (Ćajničenin) doyr~io je pisanje ovog djela 23. rebi'a II 1196. (1782) godine. Prepisao g8 je Jusuf, učenik medrese, na Bendbali u Sarajevu .126. godine. Mi smo ovu godinu deSifrirali sa , 260. (1844) jer, ako bi je pročitali sa 1126, kao što bi bilo pravilno, izašlo bi da je djelo prepisano 1714 godine, dakle 68 godina prije nego je napisano, a to je nemo· guće.

Dr Hazim ~banović, koji se koristio svim poznatim izvorima i literaturom, ne daje u svom djelu nikakvih podataka o životu i radu ovog na~ knji2:evnika.S) O au­toru ovog djela znamo samo da je roden u Čajniču, da je bio dobar poznavalac filo· zofske prepedeutike i logike uopće i da je umro 25. redžeba 1206. (5.111 1792) godi. ne. Rukopis je otkupljen od nasljednika Ahmed ef. Dfabića iz Mostara.

RUKOPIS 29, INV. BROJ 375

MANA~IB

Monografija (mana~ib) Hadži Mustafa-Sidki efendije Karabega, sina Hadži Ahmedova, a ovaj sin Ibrahimov, mostarskog muftije od 1274. (1857) do 1295. (1878) godine. Napisao ju je učenik mu Hadži Abdullah ef. Riđanović, sin Hadži Ahmed·Dervi~v, mostarski muftija od 1 .. 318. (1900) do smrti 1336. (1917) godine.

Početak poslije Besmele: AI-I:-amdu li Allahi alla~1 amarana bi a!·!ukri 'ala -ala ih ...

Rukopis ima 37 + 1 nepaginiranih lista veličine 201 lC 16 cm, na svakoj stranici po 25 redaka. Na marginama nekih listova ima bilježaka koje obja~njavaju idopunju· ju tekst. Papir sVijetložut, povez papirni. Na arapskom jezik~.

Na listu 35b: Pisanje (te'lif) ovog djela dovr!eno je u nedj.'ju 3. safera 1296. (1879) godine.

Na listovima 35b do 37b: Elegija (martJja) od 54 stiha koju je, povodom tra­gične smrti muftije Karabega, spjevao na turskom jeziku Hamu Sulejman ef. Puzić (Hiimijal. mostarski muderis i posljednji epigrafičar Mostara (umro 1941. godine).61

4) Ibrahim·beg 8a!agić. Muhamed efendija Ćajnićanin, Salnama 19odl'njakl. Saraievo. 1303. (18861 godine, diO II, su. 9; Smail Bahć, Kultura Bo!njak., Wien. 1973 , Sir. 74: Mehmed Mujezlnov.t, Islamska epigrahka, knj. I, Sarajevo 1973. s. 522-523.

5) Or Hazlm Sabanov«!. KnJi!evnolt Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. godme; M. Hend!«! u IVom radu "Knji!evni rad bosansko·hercegovaćklh MusJlmana" Istr. 105) spominje da se u njegovoj biblioteci (sada u Gazi HU$fevbegovoj biblioteci) nalazi jedan lijep primjerak "Felhul·esrara" od Ćajnićanina. O Ćajnieaninu su Plillti: Sejfu'ah Kemur.: -Sara.evlke muhije. SaralWO 1916, BMeskija: LjelOptl, SIr. 247 i 391. Mehmed MujezInovIĆ: Islamlkl."tgraflka. knj. I, Sarajevo 1973.

6) H. Mehmed Hand!IĆ, Nekoliko fetvi ~ih muftija iz turske dobe, Kalendar Galrll za 1939. godmu. Sarajevo, 1938, Sir. 206-217. Ovdje je doneseno u originalu; prijevodu 15 stihova iz ove elegije, osam I poteIka (ćetv"; suh je 15pU!tenJI sedam S kraja.

11 B

l

Vrijednost ove monografije je posebno u tome što nam ona pruža podatke o svim djelima koje je Karabeg napisao. Njegov biograf dao je na listovima 6b i 7a krat­ke podatke o slijedećim Karabegovim djelima:

1. Risala koju je napisao povodom jednog apokrifnog had isa koji su mostarski imami počeli učiti u hutbama petkom u podne. Opširnije o sadržaju ove rasprave vidi kasnije, rukopis broj 340, inv. broj 726 koja je napisana na listovima lb do 4a.

2. Glosa (hašija) na ovu raspravu koju je napisao kao odgovor mostarskoj ule­mi koja mu se bila suprostavila. Karabeg je u ovoj glosi detaljno obradio svrhu i zna­

čaj hutbe i ponovo dokazao apokrifnost hadisa. Rukopis nepoznat.

3. Risala od oko četiri lista u kojoj je sa šeriatskog stanovišta detaljno objasnio ulogu običaja u rješavanju nekih šeriatsko-pravnih pitanja. Ovo je napisao kao odgo· vor mostar:lkoj ulemi koji su od njeg tražili fetvu, da li je valjan ugovor sklopljen s kiridžijom da dotjera prži nu za gradnju kuce i on ju dotjera iz obližnjeg potoka. Karabeg je, na temelju običaja koji odavnina u gradu postoji, dokazao da je taj ugo­vor valjan. Rukopis nepoznat.

4. Povijest Neretve (Tarl!}i Neretva). U ovoj kratkoj raspravi pisac je obradio nekoliko interesantnih događaja koji su se u Mostaru zbi l i 1287. (l87U) godine. U vremenu od pet dana dogodilo se pomračenje Sunca, padanje velikih količina snije­ga u toplim krajevima, naglo topljenje snijega. padanje velikih količina kiše i porast temperature u zimsko doba. Svi ovi događaji dosegli su kulminacije u svojim Zbivanji­ma pa je zbog toga Neretva u Mostaru nabujala kako se ne pamti posljednjih .godina. U nekim zbirkama (magmura) spominje se da je Neretva bila tako nabujala još 1125. (1713) godine i da je te godine prvi dan Bajrama bio u Mostaru na 3. ševala. Rukopis nepoznat.

5. Karabeg je dalje napisao neke bilješke (ta"likatl na poglavlje opramateriji (hejulal u djelu $arh Hidajat al-hikmat od I$ad'i MTra, umro 910. (15041 godine. Ovo djelo autor je predavao učenicima Karađozbegove medrese. Rukopis nije sačuvan.

6. I:\idad an-nu~i"il hašija Mir'at al·u~U1 šar!:l Mirkat al-vu~al. Opširnije o sadržaju ovog djela vidi kasnije, rukopis broj 340, inv. broj 726 koji je napisan na listovima

4b do 224a.

Ako se ovome još doda da je Karabeg napisao pohvalu (ta~rTz) uz l imihai koji je napisao Omer Hazim e. Huma, onda je prvi put nabrojeno sve što je on napisao.7l

Ovu monografiju prepisao je iz piščeva autografa hadži Ali-Riza ef. Karabeg, mostarski muderis, umro 1944. godine. Rukopis je otkupljen od njegovih nasljedni­

ka.SI

RUKOPIS 32, INV. BROJ 268

U ovom rukopisu nalazi se prepis jedne kraće rasprave bez naslova koju je napi­sao (fa ja~ul al.fa~ir .. .) Mustafa Sidki al-Mostari (Mostarac). Iz uvoda saznajemo da

71 Ibrahim Kemura, Prva hampana knjiga arebicom na na~em jeziku ~Omer ef. Humo i njegov prosvjetni rad). Glasnik Vrhovnog islamskog starjclinstva u SFRJ (GV1S1. Sarajevo. 1969_ IXXXlll,JJroj 5-6. str. 211. -

8) Op~irnije o sadržaju ove monografije vidi: Hivzija Hasandedić. Muslafa-Sidki efendija Kara­beg, mostarski muftija od 1857. do 1878. godine i okupacija Mostara. Sarajevo. 1944. ~eparal­ni otisak iz EI·Hidaje, strana 30.

11 9

je on ovu raspravu napisao po nalogu Abdurrahim pa~ a "povodom poznatog doga· đaja" (fr ~a~~ al·va~ira al.ma~hurl9)

Rasprava je podijeljena na !est poglavlja (bab) i zaglavak (~atima) i to: o nauci i njenoj koristi; o upravljanju državom, dužnostima vođe, vladara (imam, sultan) i po­

kornosti podanika; o borbi za vjeru (džihad) i njenim vrlinama; o dužnosti upotrebe oružja u slućaju rata, ućenju ratnih vje~ina i podućavanju drugih; O postupku s bun· tovnicima (ahli bagi) i njihovim pomagačima; o rekviziciji (g8"l) imetka (mal) od mus· limana za koji će se, ako se isprazni državna blagajna, kupiti hrana i potrebno oružje za VOjsku i o blagosti, oprostu i milosti Ihilmtafv va marhamat). Svi navodi u raspravi potkrijepljeni su citatima iz Kur'ana, hadisa i citatima iz djela islamskih pravnika.

Početak poslije Sesmele: AI·~amdu li Allahi alla~i hadana a~·~ira~a al·musta· kIm ...

Rukopis ima 15 + 2 nepaginiranih lista veličine 20 x 13 cm, na svakoj stranici po 17 redaka. Pismo nash i , nevokalizirano. Na rubu lista lOb nalazi se jedna bilj~ka koja obja~niava tekst. Papir bijel, poveza nema. Na arapskom jeziku.

Na listu 1a: Vlasnik djela je Hasan, sin Mehmedov iz Mostara.

Na listu 1b: Pisac ovog djela bio je mostarski muftija. Umro je u Gnojnicama u rebi'u I 1263. (1847) godine. Njegov ponizni učenik Hasan, sin Mehmedov.

Na listu 15a: Ovo je prepisano iz pi~čeva autografa (min a,1 an·nus~a).

Pisac ove rasprave je Hadži Mustafa·Sidki, efendija Sarajlić, sin Huseinov, koji je rođen u Stocu u drugoj polovini 1 S. stoljeća. Nakon zavr!etka mekteba i medrese otišao je na nauke u Istambul, gdje je studirao nekoliko godina. Po povratku sa studio ja bio je najprije kadija u POČitelju a kasnije muftija i muderis u Mostaru. Umro je na svom imanju u Gnojnicama Iselo 6 km jugoistočno od Mostara) u februaru 1847. godine i sahranjen u malom haremu prema Karađoz·begovoj džamiji, gdje mu se grob

s ni~nima i sada nalazi.

Muhija Sarajlić bio je učen čovjek,što dokazuje rasprava koju smo ovdje detalj· no opisali. To potvrđuje i činjenica da mu je Abdurrahim·pda naredio da "povodom poznatog događaja" obradi gornje teme s islamskog stanovišta. t OI Nije poznato daje muftija, pored ove rasprave, jo~ ne~to napisao. Djelo ja otkupljeno od dra Božidara Sožića, advokata iz Mostara,

RUKOPIS 69, INV. BROJ 510

Na listu 53b i 54a ovog rukopisa nalazi se kopija jedne fetve, sastavljena u obli· ku kraće rasprave, koju je napisao Bistrigi Ibrahim·efendija Sarajlija povodom pojave velike kuge u kasabi Modun 1059. (1649) godine i bježanja njenih stanovnika koje su ~bog toga nazvali nevjernicima (kafir).") Ovo saznajemo iz jedne bilje~ke na tur· skom jeziku koja je napisana iznad teksta fetve.

9) Ovdj, H, po svoj prilici, misl i na beogradskog valiju Abdurahman·pMu koji le bio !)osanski valija od 1826.·-do 1828. godine. On je i:rvriio velike persekucije nad buntQvnim jenićarima i "isjekao bate"

101HIVllja Hasandedit, Mostarske muftije, prilog kulturnoj povlJHti Mostarl, GVIS·I, SlIraJevo. 1975. broj 9-10, stn 442.

11)Ovaj Biltrigi"ih Ibrahim efendija bio je muftija u Sarajevu gdje je i umro 1075 11664) !lOdi· ne ISejfuddin Kemura, Sarajevske 'muft ije od 926. 11519) do 1334. (1916). godIne, $arajevo, 1916. !lod. str. 9 .

120

Fetva počinje riječima: I:<ala Allahu ta'ala ieJa ga·a agaluhum la jasta'~iruna

safatan va la jastal:<dimlln ...

Fetva je napisana na arapskom jeziku nashi nevokaliziranim pismom I Ima teksta 41 redak (dvije stranice). Rađena je na temelju ajeta iz Kur'ana u kojima se g0-

vori o smrtnom času (edte!), hadisa i citata iz djela istaknutih imama.

Na listu 77b nalazi se jedan gazelodpet stihova na turskom jeziku koji je spje· vao mostarski pjesnik Zijai. '2 )

RUKOPIS 74, INV. BROJ 495

u ovoj zbirci (ma~mufa), koja je oJtećena i nekompletna, nalazi se nekoliko kraćih rasprava, vi~ citata iz raznih djela, hutbi, pjesama klasičnih i na~ih pjesnika, kronograma, dova, zapisa, fetvi i uzoraka kako treba sastavljati razne pravne akte. Iz­niječemo ovdje sve detalje iz ove zbirke za koje mislimo da su im autori ljudi iz na~ih

krajeva. Na listu 3ab nalazi se jedan kronogram od tri stiha, sastavljen povodom smrti

mostarskog legatora Ćejvan ćehaje 977. (1569170) godine; 131 jedan kronogram od tri stiha, sastavljen povodom izgradnje Sejh.efendijine džamije u Mostaru 1023. (1614) godine i kronogram od sedam stihova, sastavljen povodom izgradnje Koski Mehmed·pa§ina karavan·saraja u Mostaru 1017. (1608) godine. '4) Ne znamo ko su autori ovih triju kronograma ali su, sigurno, oni bili rođeni Mostarci.

Na listu 47b nalazi se fetva sarajevskog muftije i kadije Ibrahima. I 5)

Na listu 4ab nalazi $e citat u kome se govori O Muhamedovoj majci Amini i nje­nim roditeljima. Ispod teksta stoji napisano da je ovaj citat uzet iz "Risalat al­-Vardarijjat". 16 1

Na li$tu 58a: Jedan stih mostarskog pjesnika Zijaije i dva sina mu "Ubatdiie. '71

Na listu 64a: Jedan stih mostarskog pjesnika Zijaije.

Na listu 66a: Gazel od pet stihova Dervi~·pa~ (Bajezidagića) iz Mostara.'8)

Na listu 70 a: Deset stihova mostarskog pjesnika Zijaije.

121Zij .. je pjesničko ime Hasan ef. M051arca koji je bIO muderis u Mon8ru. gdje je i umro od kUlle 992. tl584/851 ~lne tHlUlm Sabanovtt, n d. 5Ir. 72-761. Gazel je pjesma od pel Slihova tSemwddin Sami, Kamusi lurski, Istambul, 1317. (18991 god ,"e. str. 966

131HIVzija HaS8ndediĆ. Dva kronograma o smrt, moslarskog legalora ĆejVana kethode, Priloz, Orijentalnog InstItuta, !POFI, Sarajevo, 1958. tVI-V·III. str. 279-280. Ovdje le donesen izvorni !IkI! i prijevod kronograma.

141 Ing. arch. Olemal Ćelić I Muhamed MUjiĆ. Jedn" nOVOOtkrIVena gr.cfev,"a stanJeg doba u Mostaru. Nate Slar,"e. sv. III . Sarajevo. 1956, str 261-264. Ovdje je donesen izvorni lekst I prijevod kronograma !UUI IZ drugog rukop,,,\.

151 Vidi bllje!ku broj l 1.

1610 ovoj nsali I njenom aulOru n~ta ne znamo.

171 Ubejdi je SIn naprijed spomenutog mostarskog pjesnika Zija,je od kojeg se $8Ćuvalo vite pje­sama u raznIm rlmk8m8. Dr S. BabglĆ tvrdi da je umro Između 1602. I 1612. godine lDr. S. BMagić, Znamenili Hrval i Bolnjaci I HercegoVCI u turskol carev,"i, Zagreb, 1935. str. 17.

IBIOptlrn,je o .t!VOIU i radu DIIfV!t·paie VI(:I1: H. SabanovIĆ, n. d. str 116-129, gdje je ~tdena I sva hteralura o n,emu.

121

Na listu 71b: Pet stihova mostarskog pjesnika Zijaije.

Na listu 72b: Gazelodsedam stihova 'Abdi efendije Beograđanina (Belgradi) . 19)

Na listu 73a: Sedam stihova HacUi Dervi! efendije i jedan Zija i Čelebije iz Mostara. 201

Na listu 76a: Dva gazela od ukupno dvadeset stihova od Dervi! pa!e i dva stiha (~Wa) nekog Ahmedage iz Orahovice (Orahovićalu)21)

Na listu 76b: Gazelodsedam stihova od Dervi!-pa!e iz Mostara.

Na listu 77a: Dva stiha Zija ije iz Mostara.

Na listu 80a: Gazelodsedam stihova mostarskog pjesnika Medžazije. 221

Na listu 82a: Jedan stih hadži Dervi!-efendije iz Mostara.

Na listu 82b: Pet stihova pjesnika Mirije. 231

Na listu 85a: Devet stihova Mevlevi Derviš Sulejman efendije iz Mostara. 241

Na listu 85b: Deset stihova Derviša iz Mostara.

Na listu 86a: Pet stihova Dervi~ Sulejmana iz Mostara.

Na listu 86b: Devet stihova Mevlevi Deryi~ Sulejmana iz Mostara.

Na listu 8Ba: Jedan stih Zijaije iz Mostara.

Na listu 88b: Dva stiha kronogn!l' '':''!a o izgradnji Starog mosta u Mostaru. 251

Na listu 92a: Jedna Zija ina kasida od 32 stiha.

Na listu 95a: Deset stihova Zija ije jz Mostara.

Na listu 95b: Tri gazela od ukupno 22 stiha od Dervi!-pa!e iz Mostara.

Na listu 97b: Pojedinačni (mufred) stihoyi 'Ubejdije i Dervi~ iz Mostara.

Na listu l00a : Tri kronograma: o smrti mostarskog legatora Ćejvan ćehaje 977. (1570) godine, o smrti sultana Murata 1003, (1594 / 5) godine a koji je sastayio pjesnik Muniri i jedan kronogram od Hukmije Mostarca.261

Na Ilnu lOla: Gazel od pet stihova od Hukmlje Manarca.

19)0 ovom pjesniku nilta ne znamo jer mu neme spomena upoznalim izvorime.

2010 ovom hodli Oervil-efendlji, koji se preziv80 Žagrić, vidi : H. Sebenović, n. d. str. 260- 262 gdje je navedeni i tItIritura o njemu.

21)0 ovom Ahmed·agi iz OrahOVIce također ni!ta ne znamo. Na podrućju BOlne i Mercegovlne nalazi le 12 Orahovica, jedna Donji i dvije Gornje Orehovice Umenik neseljenih mjesta NR

BiM, Sarajevo, 1955, tir. 376 i 377.

22)0 pjesniku MedtuiJi iz MOlIera vidi: M. SabenovIć, n. d. str. 152.

231Pod ovim pseudonimom imamo dve pjesnika: Husein el. AlajbegovićI i Mehmed·bege Bol· njeki, (H, SebanovIć. n. d. str. 337 i 379-3821-

241 Mevtevl Derv •• Sulejmen efendije, muderis i pjesnik, liVIO le u Mostaru u prvoj potovini 17. stotjeća gdje je i umro 1064. t 1653) godine. Ovo saznajemo iz kronogr&ml koji je povo­dom njegove smrt; sastavio ućenik mu Satih-age (Feh.m Spaho, Nerodni n&zlvi mjeseci, Katen­dar Napredak, 1935, Str, 43). ovog pjesnika ne 5pOminju J, Memmer ni BrusaU Mehmed Tah ir u IVojim historijeme osmanske knjllevno5ti.

2S)Ovaj kronogrem je sastavio naprijed spomenuti mo5terski pjesmk Zljaljl tM. Sablnović, n. d. str. 76) .

261 Munlfl je knjilevno ime Ibrahima, SIna Iskenderova, IZ Bosne tM, ~abanOYić. n. d . Str. 193- 2011 . Hukmi Ma5čln Mostarac lIVio je u prvoj polovini 17. stoljeća tH . Se' anović n. d. ltr. 206).

122

Na listu 101b: Dva stiha Munirije Mostarca.

Na listu 108b: Kronogram gradnje ćuprije na Bendba~i u Sarajevu koju je sagra­dio Alija Hafizović. Godina gradnje sadržana je ukronostihu : kudret memerri, pa kad se ovo preračuna po "ebdže-J sistemu" izlazi da je ova ćuprije sagrađena 994. (1568) godine. Autor ovog kronograma je, sigurno, na~ čovjek, rođeni Sarajlija.

Na listovima 127b do 195a nalazi se vi~ fetvi mostarskih muftija Ahmeda i Hasana, sarajevskih muftija Fadlullaha i Sinana, beogradskog muftije Mahmuda i skopskog muftije Piri Muhamed efendije.

RUKOPIS 95. INV. BROJ 260

Na listu 30b ovog rukopisa nalaze se dvije pjesme o Mostaru; prvu je spjevao Derviš-pa!! Bajezidagić, a drugu po uzoru na njega (nazira - paralela) hadži Derviš efendija Mostarac. Obje imaju po devet stihova. Dr S. Bašagić, a po njemu i Mehmed Handžić, kaže da se ovaj hadži Dervi~ efendija prezivao Žagrić, Ove dvije pjesme pre­veo je s turskog na na~ jezik Omer Mu~ić.271

Na listu 31a nalaze se dvije pjesme na turskom jeziku od ukupno 14 stihova ko­je je, povodom zauzimanja tvrđave Kandije (najveći grad otoka Krete) po Turcima 1080. (1669) godine spjevao Koski Ali-aga.

U Mostaru je ranije živila porodica Koskija koja je izumrla pred više od sto g0.­

dina. Koski Mehmed pa!!, sin Mustafin, kroničar (roznamedžija) velikog vezira Lala Mehmed-pa~ Sokolovića (1604-1606)281 sagradio je 1617, godine u Mostaru jednu džamiju pod kupolom i uz nju medresu. Braća mu šejh Mahmud i Ahmed efendija bi­Ii su ućeni ljudi i za života su vršili razne vjerske funkcije u Mostaru.29 )

Pjesnik Koski Ali·aga je, sigurno, potomak ili bliži rođak Koski Md1med-paše. On u spomenute dvije pjesme slikovito opisuje zauzimanje kandije, na temelju čega se može zaključiti da je u ovim borbama osobno učestvovao . Vrijednost ovih pjesa­ma Je posebno u tome ~to smo na temelju njih otkrili jednog novog i do sada nepoz· natog pjesnika iz Mostara koji je živio u 17. stoljeću i pjevao na turskom jeziku.

RUKOPIS 135. INV. BROJ 448

Na listovima 89a, 90a, 95a i 97b ovog rukopisa nalaze se četiri pjesme sarajev­

skog pjesnika Mejlije sa ukupno 21 stihom.30) Pjesme su na turskom jeziku,

RUKOPIS 200. INV. BROJ 369

Na listu 23a ovog rukopisa nalaze se četiri pjesme: dvije od ukupno osam sti­hova Mailije Mostarca, 311 jedna od dva stiha Zijaije Mostarca, jedna od pet stihova

27)Omer MuSil!, Mostar u turskoj pjesmi iz 18. vijeka, POF, $V, XIV-XV, Sarajevo, 1969. str. 74-78.

28)Dr S. Bdagić. n. d. Str. 46.

29) Hivzija Hasandedić, Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru IZ turskog doba, Preporod, Sara­jevo, 1973. godine, broj 8 (S3), str. 13.

3O)Potpuno mu Je Ime OeNit Mehmed Gurani Mejli. Rođen je u Sarajevu '125, {,7131a umro u Travniku 1195. 117811 godine. (H. Sabanović, n. d . str. 496-4991 i M. Mujezinović, epigrafi­ka i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mejtije; Na~ starine IV. 1957, str. 131- 168.

311Potpuno Ime ovog Plesnlka)e Mustafa Krpo koji Je tlVIO u Mostaru u drugoj polOVini 17. i prvoj polOVini 18 stoljeća (H. SabanovIĆ, n. d. str. 415- 416).

123

sarajevskog pjesnika Mejlije koju je spjevao povodom zauzimanja tvrđave Ostrog u Crnoj Gori 1182. t 17681 godine.

Na listu 27b nalazi se pjesma od pet stihova koju je spjevao Merami iz Mos­tara.321

Na zadnjoj korici rukopisa nalazi se kronogram od tri stiha koji je nepoznati pjesnik, a svakako, rođeni Mostarac, sastavio povodom izgradnje ~jh Ismail efendiji. na hanikaha u Mostaru 1079. {16681 godine.JJI Sve pjesme u ovom rukopisu su na turskom jeziku.

RUKOPIS 215, INV, BROJ 340

Zbirka predavanja (mava-izl, savjeta (na~ai~I, zabrana (zaya§irJ i pitanja (masa'iI) koju je sabrao (gamarahaI. rasporedio po poglavljima (ya rattabaha va bayvabahai i napisao itanmI~1 Ibrahim Spahić, sin hadži Muhamedoy Iz Mostara (list 2b i 146bl.

Djelo je podijeljeno na osam odsjeka (bab) i to: o upućivanju da se čini ono ~to je dobro i naređeno i sprečavanju onog ~to je ružno i zabranjeno; o pokajanju ttevbe); o molitvi (~Iiitl; o naud ('ilm); komentari vi~e hadisa i drugih vijesti (abbar); o kugi Iti'un) i strpljyosti; o vrlinama (fadail) mjeseca redžepa i o posjećivanju grobova umrlih. Svi ovi odsjeci podijeljeni su opet na vi~ poglavlja (fasl).

Početak poslije Besmele i Hamdele: Amma ba'd fa h!kjihi mavS'izun va nai3ihun va zavagirun va masailun ...

Rukopis ima 147 + 2 paginiranih lista velieine 19)( 14 cm, na svakoj stranici po 17 redaka. Pismo nashi neyokalizirano. Stranice su obrubljene crvenom linijom a

poglavlja I svi citati pisani su crvenom tintom. Na rubovima nekih listaya ima bilje­faka koje tumače tekst. Papir bijel, povez poluko!ni na sredini ukra~n ornamen­tom . Na arapskom jeziku.

Na listu 2a: Djelo je vlasni~tvo Muhameda Spahića, sina Omerova, a ovaj je sin Muhamedov. Vrijednost djela je 2.000 (nije napisana vrsta novca).

Porodica Spahića iz Mostara dala je vire učenih ljudi i ubraja se među starije muslimanske porodice u Mostaru. Najstariji, nama poznati, Spahić je Ibrahim, sin hadži Muhamedov, koji je 1210. (1795) godine prepisao jedno djelo iz had isa (Orijen. talna zbirka Arhiya Hercegovine, rukopis 185 inv. broj 365). On je jo~ prepisao i jed· no djelo iz islamskog prava ali ne stoji koje godine (Orijentalna zbirka Arhiva Herce. govine 68 iny.broj 485). Arhiv dalje posjeduje 33 rukopisa čiji su vlasnici bili Spahići hadži Muhamed, sin hadži Omera Nurije, a ovaj sin hadži Muhameda Bosnevije, Salih, sin Ibrahimov, a ovaj sin Hasanov i hadži Salih Sabri, sin hadži Muhamedov. Ti ruko. pisi upisani su u Katalogu i Inventaru pod slijedećim brojevima: 6(609), 76(497), 173 15051. 182 13501. 183 13361. 191 12961. 195 16281. 197 13261. 203 13671. 209 14631. 21513401. 218 15091. 222 15461. 225 13971. 226 16531. 227 15251. 228 15211. 229 15521. 230 16311. 282 12241. 297 14121. 299 13831. 315 11821. 316 11571.351 13221.38711371.46511421.4821861.499 (7031. 511 17241.582

J210 ovom mo5tar$kom PJesntku ndta ne znamo ,er mu nema spomena u poln.lOm ,zvorIma.

JJ)HlVlIJa HasandedIĆ, Nekoliko zap,sa 'l onjenlalnth rukop,sa ArhIVI Hefcego.",ne u Moslalu, POF. XVI-XVII, Salajevo. 1970, Sir. 118. Ovdje je donesan ,zvarn, leksl 'P'"'Je-..od krono­grama

124

(4 10) , 589 (557) i 614 (58). Posljednji alim iz ove porodice je hadži Muhamed ef. koji je bio imam Karađoz·begove džamije i koji je umro u Mostaru 1934. godine.

RUKOPIS 269, INV. BROJ 627

MUHADARAT Al·AVA' l l VA MUSAMARAT Al·AVAHIR . . -Predavanja o prvim događajima i kazivanja o posljednjim Zbivanjima. U ovom

djelu obrađeni su događaji koji su se prvi put (ava'iI) zbili u historiji i događaji koji su se posljednji (av3I]ir) dogodili na svijetu. Pisac ovog djela je ~ejh tAl i dede, b. Mustafa al·Bosnav; al·Mostari (Mostaracl. umro 1007. (15981 godine.

Djelo je podijeljeno na dva dijela (kisml. Prvi dio rađen je na temelju brojne li· terature iz historije, posebno Abdurahmana Sujutijevog djela Kitab al·a\laril. Ovaj dio je podijeljen na 37 poglavlja (fasl). Drugi dio ima ćetiri poglavlja t autor ga je samostalno i bez kori.henja izvora napisao.341

Početak poslije 8esmela: Ja avvalu bila bidajat va ja al)iru bila nihRjat...

Rukopis ima 70 + 3 nepagini ranih l ista velićine 22 x 16,5 cm, na svakoj strani· ci po 27 redaka. Pismo sitan ta lik. nevokaliziran. Poglavlja i ri j eči "ava' i!" pisani su crvenom timom. Na marginama nekih listova ima glosa koje tumače tekst. Papir bi· jel, povez papirni. Na arapskom jeziku.

Na listovima l b do 3b: ViJe kratkih citata iz djela "Ihj'" al.tulum", ho ga je napisao Abu HNmid Muhammad al·Gazali, umro 505. (1111) godine.351

Na listu 4a: Jedna pjesma od pet stihova na turskom jeziku koju je nepoznati autor spjevao u pohvalu brijaća (dar madhi berberlini.

Na listu 67b I 68a: Jedna dova, koju je lij~po ućitl kad se kuga pojavi.

Na listu 69b: Jedna pjesma od 20 stihova na turskom jeziku koju je nepoznati

autor spjevao u slavu Božjeg poslanika Muhameda (na'ti rasOl).

Na listu 7Da: Izreke mudraca i citati iz raznih tefsirskih i hadiskih djela.

Jedan prijepis ovog djela nalazi se u Gazi HusrevbegovoJ biblioteci koji je ovdje prenesen iz Karađoz·begove biblioteke u Mostaru. Ovo djelo Jtampano je dva puta u Kairu: 1882. i 1893. godine, lto ukazuje na njegovu vrijednost i učenost i visoko ob· razovanje njegova autora.

U rukopisu nema nikakve bibliografske bil jeJke, pa se ne zna, ko ga je i kad .. prepisao.

RUKOPIS 296. INV. BROJ 394

Na listu 2b ovog rukopisa nalazi se kratka biljeJka o Izrae l ićanima (beni Israil) koju je sastavio mostarski muftija Ahmed efendija. Bi ljeJka je napisana na tur· skom jeziku sitnim nashi pismom i ima teksta osam redaka. Ispod teksta stoji napisa· no: Ahmed, mostarski muftija.

Iz bibliografske bilješke na kraju rukopisa saznajemo da je ovo djelo prepisano poćetkom zulhidfeta 1021. (1613) godine kada je u Mostaru bio muftija i muderis

34)H SabaoOlllĆ, o d Sir 96-101. M. Handžit. Knpževno rlld boSllnsko·hercegov8Ć1uh musli· mana. SaraJevo, 1934. SIr. 46-47. 'Sl,. Nekoliko odlomakelz djele

35) K Dobraea. n. d. $If 68

125

Ahmed efendija, sin 90fi Velijin čije se ime nalazi među POtpisnicima Koski Mehmed· ·pa~ine zakladnice. Mi~ljenja smo da je autor ove bilje~ke spomenuti mostarski mufti· ja Ahmed efendija, sin Sofi Vel ijin.

RUKOPIS 311.INV. BROJ 706

FATAVA AHMAOIJJE IAL·MOSTARIJJE}

Zbirka tetvi (pravnih deeizijal koju je sastavio mostarski muftija hadži Ahmed, b. Muhammad, b. Salim, b. Mustafa Bošnjak (Bosnavii al·Mostari, umro oko 1184. (1770)361 godine. Djelo je podijeljeno na 97 poglavlja i tretira pitanje iz Cjelokupnog islamskog prava.

Početak poslije Besmele: AI·hamdu ... va al·'akibatu li al·muttakin ...

Rukopis ima 262 + 4 paginirana lista veličine 24 x 15 cm, na svakoj stranici po 23 redka . Pismo lijep ta'lik nevokaliziran. Stranice su obrubljene sa dvije crvene lini­je . Poglavlja i riječi "mes"ete" i "~evab" pisane su crvenom tintom. Unvan je ukra~n i prva stranica obrubljena s dvije debele pozlaćene l inije. Na marginama nekih listova ima fetvi mostarskih, sarajevskih i btagaiskih muftija i citata iz raznih pravnih djela_ Papir bijel, povez papirni. Na turskom jeziku.

Na listu 262b: Prepisao Itahrir) Ahmed, sin hadži RecUepov, Mostarac (al­-Mostaril 1200. '785/ 86) godine.

Ovu zbirku fetvi preveo je na naš jezik Muhamed Mujić, koji je u raznim biblio­tekama prona~o oko 20 prepisa ovog djela IMujićev rad u rukopisu).

RUKOPIS 340. INV. BROJ 726

U ovom rukopisu nalaze se dvije rasprave koje je napisao hadži Mustafa-Sidki efendija Karabeg, mostarski mu)tija od 1857. do 1878. godine.

1. L. lb - 4a. MIN MUSTAFA BIN AHMAD AL-MUFTi BI MOSTAR MIN INKIRADI AHL AL-'ILMI VA AL·IKTIDAR ILA FEJDULLAH BIN MUSTAFA AL~MUDARRIS BI MOSTAR MIN INKIDA' I QAvl AL-FAOL VA AL-I'TIBAR.

Odgovor Mustafa-efendije Karabega, mostarskog muftije, Fejzullah·efendiji MilaviĆu, mostarskom muderisu. Karabeg je uvjerljivim argumentima dokazao apo­krifnost jednog had isa koji su mostarski imami počeli učiti u hutbama Retkom u pod· ne i u kome se govori da su meleki: Džebrail, Mikaji, Azrail i Israfil, i sva stvorenja u kosmosu, stvoreni od svjetla Inurl Muhameda. Iz uvoda saznajemo da je muftija bio zabranio imamima da uče ovaj apokrifni hadis, čemu se suprotstavio mostarski muderis Fejzullah ef. Milavić.37 )

Početak poslije Besmele: Nahmaduka ja man halaka al-halka bi kudratihi. ..

2. L. 4b - 224" HAOAD AN.NUSUL HA$IJAT MIR AT'AL·USUL $ARH .. .' .' MIR~AT AL·VU~OL.

36)Op!lrnlle o tiVOlU' radu ovog pisca v.d.: H SabanovIĆ, n. d. str. 481-485

37)Ova rasprava Ima la Islam.Sllku posebnu VrijednosI Jer je ona jedin' poznal. pnmJerak ovog KarabegoV09 djela koji se samo u prepisu S3Ćuvao.

126

Glosa na Munla Husrefovo djelo iz uvoda u pravo Mirkat al·vusu!. Rukopis je manjkav u sredini. Ovo djelo je ~tampano u Sarajevu 1316. (1898) godine tro~kom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.JBI

Početak poslije Sesmele: AI·hamdu ... Muhammadin va 'ala alihi agma'in ...

RukopIs Ima 224 nepaginirana lista veličine 24 x 18 cm, na svakoj stranici po 23 retka. Pismo nashl nevokalizjran. Riječi "kaviuhu" pisane su krupnim slovima. Na rubovima nekih listova ima glosa koje tumače tekst. Papir svijetložut, poveza nema. Na arapskom jeziku.

Na listu 4a: Pisanje (prve rasprave) dovr~no je 5. ramazana 1281. (1865) god.

Na listu 224a: Napisao hadži Mustafa Karabeg, sin Ahmedov, mostarski muftija.

RUKOPIS 361, INV. 8ROJ 288

Na listu 152a i lS2b ovog rukopisa nalazi se fetva Ibrahim·efendije Sarajlije, čio ji je tekst u cijelosti identičan s tekstom fetve koju smo ranije spomenuli a koja je na· pisana na listovima S3b i 54a u rukopisu 69, inv. broj 510. Fetva je napisana na arap' skom jeziku sitnim nashi ·pismom i ima teksta 35 redaka.

Ispod teksta prepisivač je napisao: Napisao ponizni Ibrahim Sarajlija (katabahu

al·~a~ir Ibrahim as.Saraji).

RUKOPIS 441,INV. BROJ 21

Na listu S3a ovog rukopisa nalazi se jedna ~rkija39) od ~st stihova koju je t;la turskom jeziku spjevao ~jh Fevzi Mostarac, mostarski muftija i muderis, umro oko 1160. (1747) godine.401

RUKOPIS 501, INV. BROJ 700

Na listu 196b ovog rukopisa napisana je pjesma od pet stihova u kojoj nepozna' tl pjesnik. sigurno rođeni Mostar .. c. pjeva o ljepoti neke Fate (u tekstu stoji Fatal. sestre Mustafabega, iz Mostara.

RUKOPIS 522, INV. BROJ 646

Na listovima 56b i S7b nalaze se dvije pjesme na turskom jeziku (prva ima 14 a druga 7 stihova) koje je spjevao Muhamed efendija Ći~ić, mostarski muftija, povo· dom velike poplave koja je pogodila Mostar 1206. (179 1) god ine.41 )

RUKOPIS 547, INV. BROJ 570

Na listu 177b ovog rukopisa nalaze se dva kronograma o gradnji Starog mosta u Mostaru, koji je sagrađen 974. (15~6) godine. H. ~abanović tvrdi da je autor prvog kronograma mostarski pjesnik Zijai. Kronogrami su sastavljeni na turskom jeziku.

J8)Optirnlie o Sl!drJ:lIU diela ... !di~ H SabanoviC n. d. su. 587

39)Sarklla le iansone od 6-B StIhovi koja se pjevala u;{ pratnju ml.wke

4010J:emel Ćehajit, PJesme Fevzlje Mostaru tUI turskom, POF . XVIII-XIX, Sarajevo, 1973. ur. 294- 304. Ovdje Je donesen izvornI tek$t I prlll\lod brk lJ!

41 I H,vzljl Hasandecht. n. d. SH. 120, 121 . Ovdje je donesen Izvorn, Ilkst, pnJevod druge PIH­me kOla Ima sedam stihova

127

RUKOPIS 593, INV. BROJ 600

Na listu 7a ovog rukopisa nalaze se dl/ije rubaije koje je spjevao Dervi!'paša Bajezidagić.421 Rubaije su na turskom jeziku.

RUKOPIS 667, INV. BROJ 31

Na listovima 77a do 78a ovog rukopisa nalazi se gazel od pet stihova i jedna §arkija od !est stihova koje je na turskom jeziku spjevao !ejh Fevzi Mostarac, mostar· ski muftija i muderis, umro oko 1160. (1747) godine.431

RUKOPIS 715,INV. BROJ 657

Na listu 7b nalazi se jedan stih (mufred) u kome se spominje Mostar, od ne· poznatog pjesnika ali sigurno rođenog Mostarca.

RUKOPIS 749, INV. BROJ 695

Fragmenat monografije (manakib) hadži Mustafa Sidki·efendije Karabega, mos· tarskog muftije od 1857. do 1878. godine, !to ju je napisao učenik mu hadži Abdu· lah efendija Ridanol/ić.

Početka oVdje: ...... fa na~ara bi na~ari al·fibrati. ..

Rukopis ima 25 nepaginiranih listova veličine 25 x 17 cm, na cijelim stranica· ma po 21 redak. Pismo nash i nevokaliziran. Papir svijetložut, poveza nema. Na arap· skom jeziku.

Rukopis je o!tećen i neki listovi djelomično nedostaju. Tekst ovog rukopisa je potpuno identičan s dijelom teksta rukopisa 29, inv. broj 375, koji smo ranije obra· dili.

RUKOPIS 751 , INV. BROJ 685

Na listu 30b ovog rukopisa nalaze se dva kratka citata iz djela ~rh !ir4'at al· islam koji je napisao !ejh Ali efendija, blagajski, a prije mostarski muftija. Osnov· no djelo Š;ir'at al islam (ustanol/e islama) napisao je Rukn al· islam Muhammad b. Abu Bakr Imamzade a!.Š;ergi al·Hanafi, umro 573. (1 177) godine.441 Djelo obrađuje pi. tanja iz vjeronauke i moralke, a rađeno je na temelju tradicije (sunnet).

Prvi citat poČinje rijeČima: Hukm al·imani itnani, a drugi citat rijeČima:

IClam anna sababa al·jmani ilnani ... Ispod oba teksta stoji napisano: Fi !arh !irfat al·islam li mavlana aHajh al·muhl bi Mostar sabikan va bi Blagaj hala afa "anhu.

Na temelju ova dva citata može se utvrditi da je !ejh Ati efendija blagajs~i, pri· je mostarski muftija, napisao komentar djelu Si""at al·islam koji nam se, po svoj pri· lici, nije ni u prepisu sačuvao. Dalje se može, kao sigurno, zakljUČiti da je spomenuti !ejh Ali efendija bio učen ćovjek i da je rođen u Mostaru ili u Blagaju.

421 Rubalja Je pjesma od ćel!n polusllha odnosno dva stIha kOil se nmUIU aa ba.

4310fernal ĆehaJIĆ. n. d. str 293-295. j 303-305. Ovdje je donesen IzvornI takst I pnjevod OVIh ~eJh·Fevlli,"lh pjesama

441 FehIm Spahe, Arapski, perzIjskI I turski rukopISi hrvatskih zemaljskIh muzeja u Sar81evU. Sarljevo. 1942. Slr_ 41

128

-

OI/aj ~jh Ali efendija je, mislimo, Identičan s Ali efendijom Džabićem, sinom ~it'·Huseinovim, koji je bio mostarski i blagaj ski muftija i koji je umro u Mostaru . 1225. (1810) godine. On je 1803. godine prepisao prvi svezak pravnog djela Gami ' an-nu~ul va lam le aP'u~OI, komentar djela Multak.a al·ahbur) i 1806. godme drugi svezak istog djela (Arhiv Hercegol/ine SS, 101/, broj 572 I 60. inv. br. 564).

9 - Anali 129

SUMMARY

THE WARKS AND SOME SHORTER LITERARY ESSAYS WRITTEN IN

ORIENTAL LANGUAGES BY BOSNIAN AND HERZEGOVINIAN MUSLIMS

WHICH ARE KEPT IN HERZEGOVINA ARCHIVE IN MOSTAR

The writer of the article has analysed eight manuscripts which are written by authors born in Bosnia and HerzegolIina and which are a part of the collection of Oriental manuscripts of Herzegollina Archive in Mostar. The article also deals with 15 shorter essays written by Bosnian and Herzegovinian authors, many of whom were unknown for the science until now. The date revaled are very helpful in making complete our knowledge about some writers, rather forgonen in the recent past. This work cOllers also all the notes found in the Herzegovina Archive which are supplying us with new details about cultural and scientific history of Muslims in Bosnia and Herzegovina.

While analysing the works of Sheik Yuyo and Ibrahim Opijač the author of the article also dealt completely with the literary works of our national writers found in the library of mIs instItution.

130

-

Salih Trako

DURARU'L-I;tUKKAM SA MARGINALIJAMA

BEOGRADSKOG MUFTIJE ALI EFENDIJE

U zbirci manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu srazmjerno največi broj djela je iz područja !eriatskog pozitIvnog prava i pravne filozofije. Radeći na kataloi­koj obradi ovih manuskripata naiu pažnju je privuklo djelo pod br. 3989. Riječ je o ieriatsko·pravnom djelu Duraru'J.I;1Ukkam fr šarl)i Gurari'/-ahkam ("8iseri sudaca", komentar djela "Uzorci zakonskih propisa"). Oboje, i osnovno djelo i komentar, na­

pisao je na arapskom Mulla Husraw,poznati pravnik, treči po redu !ejhulislam osman­ski iz doba vladavine sultana Mehmeda 11 Osvajača (vladao 1451 -1481 " između godi­ne 877 i 883/1472 i 1478, kako je to već poznato, a utvrđeno je i na kraju ov09, II i

ostalih primjeraka ovog djela koji se u Inst itutu čuvaju. 1 I

Puno ime autora je Mulla Muhammad b. Feramerz b. 'Ali, poznatiji kao Mulla Husraw ili, kako navodi Mehmed Tahir, Husraw Muhammad efendi Siwasi-Mulla Husraw. Prema jednoj verziji, on potječe iz lurkmenskog plemena Varsak, a ro đen je u selu Kargin između Sivasa i Tokata u Anadoliji . Prema drugoj verziji,on je sin jednog francuskog oficira koji je primio islam. Treća verzija (Hodža Saduddina, pozna· tog osmanskog historiografa iz 16. stoljeća) kaže da je sin jednog obraćenika u islam. Neko vrijeme bio je muderris medrese Šah Melik u Edreni. Godine 832 / 1429. postao je kazasker (vojni kadija) Rumelije. Poslije smrti Hidr.beya,21 glavnog kadije Istanbu-

11 U osmanskoj carevini "!eyhulislam" je bio visoki carski funkc ioner. drugi po rangu umlOlS ' larskom koru, odmah IZB "sad rl-a zama" (miniSIra predsjednikal, N8dlelnolt teyhulil8leme bila je izdavanle pravnih mitljenj. (fIIVI, decizijal o najva2nijim pIIanjime u vj.rlkom i poli· učkom !IVOIU zemlje. e uz 10 I vrhovni nadzor nad sudstvom i prOS\ljetom, dakle rHO' mi· nlstra pr~e I prosvJele u Osmanskoj carevini. IV Id. ~msuddin Sami, a.mu .. i lunu, Istanbul 1317 110991, SH. 792.

21 1j iqr·bev 11407-14591 je poznati učrnjak i pjesnik osmanski. Potomak je u svijelu poznalog duhOvIlog ~Ijivčine Nuruddin·hod!e (Nasruddln-hod!a je tlvio u 13, sloljtću u doba v'lIdav,· ne seldtućklh Tureka u Maloj Aziji, a umro je 1284. g. Na groblju u Akhhiru se nalezi nlego' vo uređeno lurbe, a na kep'il se nalazi I jedna manja prostorija, spomen-muzej Nesruddi· nu na ć,jlm ZIdovime se nalaze eksponall slika i Nasruddlnovlh anegdotal. ~IQr-bev je po naret'lenju sullana Mehmeda Fallhl doveden iz Slvrih.sara I poslavijen za prvog kadiju lslan·

9' 131

la, Multa Husraw ga je zamijenio (863/1458), a uz to postao i muderris Aya Sofiya medrese. Prilikom jedne proslave postavljen je MuHa Kuran; Ahmad ~emsuddin ef.3J da sjedi caru s desne, a Mulla Husraw s lijeve strane, pa se na to Mulla Husraw uvrijedi i povuče se u Bursu. Fatth za to saznade i, da bi ga udobrovoljio, pozva ga u Istan · bul i nakon smrti šejhulislama Mulla Fahruddina 'Agami, postavi ga na njegovo mjes· to 865/1460. g.41 Umro je 885/ 1480. g, u Istanbulu. Prenesen je u Bursu i sahranjen u dvorištu medrese koju je sam podigao. Izašao je na glas kao vrstan učenjak. Na nje­govu nadgrobnom nišanu zapisane su ove riječi :

..r--,.J , J-:'l'> ~ ~ '-' J I .>

.J/.J1 .> ..J.J J..J I 1..-.0>- ~

.;-" -,.--ls c.~ .r' I J~":' .; 7" J~ Lo

"Izvor znanja i umijeća ; nasljednik znanja najboljeg čovjeka (Poslanika Muhammeda); učenjak kao sunce blagotvoran; pisac djela Durar i Gurar; naš multa, učeni kadija Muhammad Husraw" .

Koliko je njegovu učenost cijenio i sultan Mehmed Fatih govori i ovaj sud koji je o njemu izrekao: "Zamanimizin Abu Hanifesidir". - On je Abu Hanifa našeg vre­mena.SI U spomen na njega u Istanbulu je podignuta jedna džamija.61

Mulla Husraw je napisao mnogo djela. Postoji verzija da je pisao po dva lista na dan, pa su iza njeqa ostala mnoga i vrijedna djela, a najpoznatija su:

1. Mlrqar wa Mir'Ar - djelo i komentar toga djela iz područja šeriatsko·pravne filozofije, napisano 875/ 1470·7 1. Posvetio ga je Mehmedu Fatihu. Autograf tog djeo

bula . Zbog mskog rasta prOZVin Je '''ilim tagarel(ll" torbica znanla. Njemu se pnplsuje Izum, da se pomo<:u brojćane vrijednosti "ebdžed" slova obilležavaju znaćajnljl datumi - tantu kod IslamskIh naroda, a tO se smatra posebnom knjl2evnom vrstom za koju eutor, pored ućen05ti, mora posiedovali poseban dar i smisao za komb,nator,ku l;Iiqr·bey je umro 863 / 1459. g. Istanbulska ćetvr! Kadi.koy Je nazvana po njemu. IVI~e o I;il11r·beyu Vid : Mehmed Tahir, Osmanil muellifleri, I, 290 i Islam An siklopechsi. V. 471 . O Nasruddln·hod2i op~ifllije vid . Enzyklopaedle des Islam, 111,946·9481.

3) Ahmad Semluddm b. Ismail b.'U\.lTlan al·KGriilll 1813·893/ 1416· 1488) Je Jedan od najvećih ućeniaka iz doba vladavine osmanskih sullana Murata II Ivi. 1421·1451), Mehmeda II Fatiha (vl. 1451·148111 BajazIda lj IVi . 1481.1512) . Izmedu mnogih Visokih položaja o"mgodina Je bIO na dužnosti ~ejhulislama, od 1480·1488. g., kao ćetvr!1 po redu ~ejhul lslam osmanski, koji Je na taj pol02aj do'ao Iza smrt. Mulla Husrawa. Kada Je Fatih, prti' dolaska na prijesto, boraVIO kao namjesnIk (vaIljaj uManisi. Kuranl mu Je bIO uĆItelj . Napisao je vi~e diela iz podrućja !Umaćenja Kur'ana Itefslr), Islamske !radicIje (had,S), ~eriatskog preva Hlkh), Umro Je u Istanbulu 983/1488. g I pokopan u haremu dŽlmlje kOlU Je dao sagradIti u Yuksek kaldlnm, sa lijeve strane stare tramvajske hnlje AksaraJ·Topkapl. O MuHa Kurani.ju v.djell Ćlanak Ahmeda AIHa u Islam. anslklopedlsI VIII, 406·408.

4J O drugom po redu osmanskom ~elhullsJamu Mulla FatJruddlnu ~A(l8mi vICe vIdleti' dr A. AI· tunsu, OsmanIl wyhullslamlan, Ankara 1972. str. 4-5

5) Nu"min b . Sabit Irođ. 80/ 699; umro 150/769. g.l, veliki prevnl ućenlak, osnlvać hanefljske pravne Skole. optenitO poznaj kao Imam Arzam - najveći ućenjak u vjerskim pltanjlma.­Opilrnlje o njemu vIdielI' Enzyklopead.e des Islam 1.96.

61 V,dleti Islam anSlklOpOOISI V, 605; Or A. Altunw . Osmanh tayhullllamlan, Ankara 1972.s.

6·'

132

la se čuva u biblioteci Yen i Camii u Istanbulu. O ovom djelu napisao je glosu (hašiyahl izmedu ostalih učenjaka i Mustafa Ejubić - šejh Jujo iz Mostara.71

2. Duraru ' l·hukkl!lm fi šarhi Gurari' l.al)kam

I ovo djelo je posvećeno Mehmedu Fatihu. Autograf djela čuva se u biblioteci Koprulu u Istanbulu.SI Ovo djelo spada medu najpoznatija djela iz oblasti šeriatsko­·pravne prakse i imalo je vrlo široku primjenu u sudovanju u osmanskoj carevini, dak· le i u našim krajevima. Podijeljeno je na glave (kitab - knjiga), koje se dalje dijele na poglavlja (babI. a poglavlja na odsjeke (fasl). Sadrhjem ono pokriva sve oblasti fikha (še'riatskog prava). Da bismo dobili kakav·takav uvid u sadržaj djela. ovdje donosimo naslov glava:

Knjiga o čistoći i ći~enju

Knjiga o islamskoj molitvi - namazu

Knjiga o vjerskom porezu

Knjiga o postu

Knjiga o hodoča~u Kabe u Meki

Knjiga o vjerskom prinošenju ~rtve (kurbana)

Knjiga o lovu

Knjiga o klanju livotinja

Knjiga o vođenju rata

Knjiga o obradi zapuhenih zemljišta

Knjiga o pokudenim djelima

Knjiga o braku

Knjiga o dojenju i srodstvu po mlijeku

Knjiga o razvodu braka

Knjiga o oslobađanju robova

Knjiga o skrbni~tvu

Knjiga o zakletvama

Knj iga o kaznama

Knj iga o krađi

Knjiga o opojnim piĆima

Knjiga oprestupima

Knjiga okrvarinama

Knjiga o globama

,-,~I ~L5

d .J~..J I ..... l:.... " .: .,s. .;~! r ..... l..:..s

'-'""'..1 k. l.:.5 ~I ~ l.:..5

J....,.>-J "j I ..,.. I...;.~

>-, . ...J I ~ l.:.5

c-' L..>-I I ~ 1..:.5 o L.-...J I ~ l.:_~

.;...1 ,.,.....J1 • l..~r '-:-' l...:...5

~I ...5..11 ~ l.:.5 J

e ' .. 50 .. ,-_11 ~ l.- .5

t l.., .. J I " l.:.5

3J..b..! I " l.:..5 <.J l.:~J I ~ l.:.s

.)' )..11" l.:.s

o L....,.)' I " l.:.s o ) o.o.J I ~ L-...5 :w _.-..1 I ~ l.::.5

d.... ..r-"j r ..... LS ~L~I~l.:..5

_ L~JI ~ l.:.s J...ol~.JI"l.:S,

71 o Selh·Jull kod nas je pisano u v~e navr,,, ... Najiscrpn'le o njemu vIdIelI' dr H'ulm Sabaoovo<. Mustali b. Ylisuf A,vub', al·Moslirl. PriloZi za Orijentalnu Idolog'luVIJI IX. $aralevo 1960. lt. 29·3S; I KnjitevnoSl MusiimanIl BIH nil oriJenlallllm jezICima. S",etlo5t, Sara,evo 197:1 $If 390·410.

8) Bursah Mehmed T.h,r, Osmanh miiellillen I, 292293.

133

Knjiga o odbjeglom robu

Knjiga o nestaloj osobi

Knjiga onahodčetu

Knjiga o nađenom predmetu

Knjiga o zavještanju imovine - vakufljenju

Knjiga o kupoprodaji

Knjiga o pravu prvokupa

Knjiga o poklonima

Knjiga o zakupnini

Knjiga o pozajmljivanju i posuđivanju

Knjiga o pohranjivanju stvari

Knjiga o davanju u zalog

Knjiga o uzurpiranju imovine

Knjiga o upotrebi sile

Knjiga o ograničavanju i lišsvanju prava

Knjiga o davanju poslovne sposobnosti

Knjiga o davanju punomoći

Knjiga o iamčenju

Knjiga o prenošenju prava na drugoga

Knjiga o trgovanju tuđim kapitalom

Knjiga o udruživanju u poslovanju

Knjiga o davanju zemlje u zakup

Knjiga o davanju voćnjaka i vinograda u zakup

Knjiga oparničenju

Knjiga o priznavanju i dokazivanju

Knjiga o svjedočenju

Knjiga o nagodbi i izmirivanju

Knjiga o SUdovanju i suđenju

Knjiga o diobi

Knjiga ooprukama

J ... ;;; I _e loS

J y:;...;...J I '"' L::S .h...-..9 .. J.J I '-' L.5 .. .

.'bJJJI .,..l:.5

...i..i J..J I '-:-' l.:..S t -".~JI ~ L::.5

d~ I ,-,t....:..5

;;""""_1 I '"' l:.5 ..J ~').Ir,-:-,L-..5

;;..,.. ~ L, J I .,.. loS

d~..1 .J.J I ":-' l..:...5

LJ .... .r1! ":-' W ~.J I '-' l....:..5

~ I ..J5."':J I ~ l...:..5

..r.~ I '-' 1._:..5 "

LJ').i L-JI '-:-' G.5

:u l5 JJI .c L::.5

U li.5J I '"' L::.5

:Ul ..... ....JI '_." loS 4.~ ..J lA.-J I '-:-' 1......:..5

,S .rJ I '"' l:.5 ~..JI ~.JI '-:-' L...:..S

"" L; L._..J I .,.. l:.5 cl..>" J...J I .,..loS

.J I .r1"':J I '-:-' l.:...5

'J L,-".J I '"' l: S c:.J,.J I .,.. l:.5

, l.i....:iJ I '"' l:.5 d...-·U r y L.::...5

l" la rl I .,.. 1--=.5

OVdje su navedeni samo naslovi glava iz ovog djela. Ukupan broj tema koje se tretiraju, imajući u vidu dalju podjelu na poglavlja i odsjeke, iznosi 212. Njegovo djelo je bilo vrlo cijenjeno i imalo široku primjenu i u našim krajevima. To možemo zaključiti iz ovih činjenica: U Orijentalnom institutu u Sarajevu nalazi se 27 primje­raka manuskripata ovoga djela. Svi ovi primjerci su vrlo brižljivo prepisani, a 12 ovih manuskripata predstavljaju krasne primjerke islamske kaligrafije i umjetničke izrade poveza. ukrašeni naslovnim vinjetama i drugim ukrasima visoke umjetničke vrijed-

134

nosti.91 Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu ima također 21 primjerak ovoga djela. Vjerovatno je da i u drugim zbirkama orijentalnih manuskripata u nawj zemlji ima priličan broj primjeraka ovoga djela. U vezi sa gore ,pomenutim lijepim kaligraf. skim primjercima (djela Durar) napominjemo slijedeće:

Poznato je da se u islamskom svijetu knjiga i poslije izuma !;tampe, dobrim dijelom ~irila prepisivanjem. Knjigu je prepisivao "hattat" - čovjek čije je zanimanje bilo to. Likovnu opremu knjige je izvodio "rassam" - minijaturist, a uvezivao ju je knji· govezac - "mu!fa1lid" . Ovdje se podrazumIJeva umjetnički opremana knjiga. I, ako je naručilac želio da ima estetski lijepo opremljenu knjigu, u radu na njoj su uzimala učdća tri umjetnika: kaligraf. minijaturist i knjigovezac. Razumije se da je u tom slu· čaju papir,tinta. kofa i sav drugi mnogobrojni pribor morao biti izvanredne kvalitete. Cijena je morala biti najmanje važna. a bila je, razumije se, vrlo visoka . Naravno da su takvu knjigu mogli imati samo bogati. Jeftinija knjiga, ona koja je prepisivana bez umjetničkih pretenzija svakako je brojnija. Činjenica da se u naJoj zemlji, uz sva stra· danja knjiga u ratnim prilikama. požarima i drugim potresima vremena. sačuvalo, cijenimo, oko 50.000 manuskripata. rječito govori da je i u pro~Iosti knjiga bila kul· turna potreba na~a čovjeka. Pri tome treba imati u vidu osmanski sistem ~kolova· nja koji je omogućavao opismenjavanje u arapskom pismu j obrazovanje u smislu is­lamske obrazovanosti i kulture, u čemu je uzimao učešća muslimanski dio stanovni~t· va ovih krajeva . Ostalo 5tanovniitvo. kr§Ćansko i jevrejsko. ~kolovalo se u svojim konfesionainim lkolama.10)

Nakon kratkih podataka o Mulla Husrawu i njegovu djelu Duraru'l-t)ukklm prelazimo na opis manuskripta tog djela koji se nalazi u Orijentalnom institutu (br.

39891.

Manuskript je u kožnom originalnom povezu sa "~msama" utisnutim na sre­dini korica i preklopca (otrgnutog od korice), prilično očuvan. Papir potanak. gladak dobrog kvaliteta. Naslovna strana rukopisa ukra~na vinjetom izrađenom u zlatnoj boji sa upisanom "bismillom". Listova 351, veličine 20,5 x 14 cm. sa originalnom folijacijom. Na stranici 27 redaka, vel. 16,5 x 8,2 cm. Pismo "nestali k". positan, či ­

tak. Tinta crna, II u naslovima crvena. Tekst uokviren tankim crvenim linijama. Tekst osnovnog djela (Guraru-I-a~kiiml nadvučen crvenim crtama. Na početku manuskrip­ta nalazi se pet nenumeriranih listova na kojima je ispisan kronogram od nepoznatog autora (tarih) o smrti MulJa Husrawa, koji glas;:

9) Pored arhlleklure kao osnolIne IIrSle umjetnosti kod Islamskih naroda SI nj99ollalo i zidno slikarstvo, rezbarstva, reljefnI umjetnost. umjetn;ćka obrada kamenI i druge vrsta StO se tl'

Ć. k.parstva i IIIkarSIva. poznato ie da le Islam. IZ razloga oćullanja ĆlSlog monol8ll1lĆkog poimanja Booa. pr.jek.m okom gledao n3 "ajanje • shkanje ĆO"jeka I ilVOlinja (dok Je d.ka_ nje biljnog $\lIjeta mnogo njegc""lno). U pogledu slikarstVI vremlnom je tl Mtnea otupila. dok je Io:..parstvo u IslamskOj umletl'lOstl ostala po stram sue do danas. SlIkarsk. I kiparski 9IIrl.je Iliamskih naroda pored gore navedemh grana umjetnoslI •• skazlvao Mt i "praznio" • u kallgr. fiji - posebnoj vrsti umjetnosti tj . u dekorativnom pisanju arapskog pisma; zatim u izradi arabe$lka - mlmjllura $I floralnim motivima u naslovima kni'9a - manusknpata I poglavlja u njima te u mud.tehukom umiJKu _ umletnlt:koj izradi poveza I uveztvanja knjtg.l. I u ovoj Vrsti um/etnosli om SU dostlgh vrlo Visok domet, a posebno u kahgrafskom obilkO\lanJu arap ­Ikog pisma (,dm-, han ili fann-t han) $Ivorili su desetak osoovmn vrstI i VI" desetina pod . vrsta. U Vezi s tlm rastao je I smisao i ielja ZI posjedovanjem Mtetskl opremljene knltge. ko,1 Ć. Iluiiii i kao knj'9l , i kao um,etnlćkl predmet i ukras.

10) ZI rlnlji dugi peflod !.kolovan/I I prOSIIJKIVanja u ~Im kra,evlma le pon~tO pisano. Ih nema ni jedne monografiji ° toj te"" kOjI bl SVIkOIkO bill zammljlVa

135

t..5J.r- .!.l.~J ..:u..... ~JJ ...s' ..JJI u ...... J ...s.J-.J ..... ~-;I u J ~ .... .....I ...s~-:rS

e- I J-,~ ,..s- .l....,;. vJ L......J đ l>

.S .) J --> I J l> ...sJ..J"""" J ..,J L........:: OJ:>-

......... -' r-- .!L:...> l. --> JAl

Tarih (kronogram) o smrti Husrawa, pisca Ourar·a: O žalosti, car carstva vjere, Ode s ovog svijeta, razori se kuća vjere. Kakva je fuga ako je odvojen od časti ovoga svijeta? ! Uzvi~ena Istina mu je podarila tast drugoga svijeta .

Za dokument o postavljanju na položaju dostojanstvenika u raju.

Napisali su "tarih" : Carski položaj!

Brojćana vrijednost slOViD, .-=-- II~... (carski položaj) iznosi 885 tj. hidžret· ska godina odgovara 1480. g. nove ere, tj. godini smrti Mulla Husrawa. 11' lza tariha slijedi nekoliko fetava šejhulislama Abu's·su"uda12 te upozorenje na pogrdna mjesta u djelu od učenjaka Ćivi.zade . 131

111 OvaJ ISII " tanh" nalaZI se na kralU drugog leđnog prlmJe.ka ovoga djela (Orijent. inst . br. 39601, a UlIO na ISlom mt~IU lap,san le I sllJedKt " Ianh" na iIf~kom '

\J li ..s~\rl j \J~ ..... ~I j cJ\S.Ai J~ V\",:' lo' :u '" li \- ... j-OJ " r'--" I..... ~

\J~~\S":,..Jlj~j W.l(Jo!O~ ..j.:..~ ~\~ -...J. s Wl~_) 'IM .t •

~)"""(Y.r,...J U woje doba Husrev biia~e Ućenjak kojt Je 13ffiOStaJno Izdavao "felve" POSjedovao je t lnanJe i sposobnosI za "fetve" Obnoć Je klanjao, a danlU POSl tO. UmriJe jednog pelka U mjesecu !abillnu, Zaspa u posIeiji tasli t ugleda, On je "merhum" koji trna svol "!ann", "Neka je !Iajna Bot ja mtiost na nlegll"

Ni na jednom ovom "tarihU" autor $.II mje kazao, il vrlo je vjerovalno da oba "lar tha" POlJKU od tstog nepoznatog autora, Osu]" toga nalaztmo t druge "tarlhe" ne u PJesmi, nego u obltku jedne retenice kao : .. vt.u10"""'-,~1.. "Umro je prvak utenjaka", th u obliku jedne nječi -911011111nll konJtrukC'l1I kao : .JJ~ ('I.; ;!:l\Irwlak Ourar • . Zbir brojĆ.ne vr.,ednoJIt svakog ovoga lartha -

(.);::>(\;0- .. \..Wlu-!-J..:..'--U\.,)~~I~"'.J)

tlOosi 885, lj . hidtreuku godinU smrtI Mulla Hurawa 11480 g. nove erel.

121 M~hmedAbus'su'ud elendi 11490·15711lv, ljodfa Celebl, poznali .e.utenlak , teunaesll lJQ .edu wlhu ltslam osmanskt, Tu Je dutnoSl vrttO 29 godiNi, u dob.." vladaVine osmanSkth $0 118 -

136

Nadalje je ispisan iscrpan sadržaj djela tj. sa navodom naslova i glava (knjiga· Kitab).poglavlja (bab) i odsjeka (fasl). sa oznakom broja lista na kome izlaganje odre· đene materije poČinje, a uz tO i slijedeća zanimljiva bilje~ka:

. o~' ~~_u! v-'.»--" J"-'~ .rl -,I ....... ".L . .....--JI ""--...JI d~l ...

..s,J-____ ~1 ~-' ... y..r..J1 L..J~I ~1.)J>""....r- ... .>t

..... _ ( I ) ~ ....... ,.00 I. .."...~...JI J I -, 0 l. o' .r"-'-...JI

~ L.....: ....J...JI ,_> -' -' r-1'.> -,-,.0 L ~ L.-....JI

. "I >-­ .~ I ;"".>,I.r- ~u. .>

.>.;..., L:.5 "-~ ....... ~ l5...J I

.. ~I IJ~-~

13-'

"One bilješke u ovom časnom rukopisu na čijem se završetku nalaze kratice

r tr! potječu iz pera našeg u.čitelja pre~inulog Ali .. efe~dije iz ~.tipa, muf.tij~ u bogOmhićenom Beogradu, a prepisane su mOjom rukom IZ njegova vnJednog pnmJer­ka djela Ourar i Gurar - neka mu Uzvi~eni podari svoju obilnu milost, neka mu je zemlja laka i neka mu raj učini boravištem.

A prepisivač je derviš Ali. sekretar na službi kod nj~a, koji moli nj~ove prija' telje da mu pogre~ke prekriju skutom svoga oprosta. 141

Ovaj primjerak djela Durar nema bilješke o prepisu pa ostaje sada otvoreno pi· tanje gdje je, kada i od koga je prepisan.

Na zaštitnom listu na kraju stoji bilješka koja može biti od pomoći i u rješava·

nju pitanja prepisa ovog primjerka. Bilješka glasi:

~J...... l- .>.ic l5 "-~.... tJ......

H· •

• A,...-I.> d~ j d~ .J";':-> J d-::-~ .> J:""" ...sJ

" Iznos 2BO. Cijena papira i iznos zajedno 300.

Poklon katiba preminulog Mustafa-efendije iz kasabe Grgurevci, umro u Mitra· vici - neka je na njega obilna milost Nj~ova".

naSuleimana Kanuni (Zakonodavca, vl. 1520-1566 9.1 i Selima 11 t\l1. 1566-1574 g.), Napisao Je mnoga prozna diela, a I pjesme na arapskom, turskom i perZIJskom. Poznata je narOĆlto nlegova zbirka fetvl (pravnih decizIjal. O~irnije vid, Dr Abdulkadir Altun5U. Osmanji &eVhul ',slamlarl. Ankara 1972., Str. 28-34

13) Kodža Civj·zada 'evh Mehmed Mutlyddin efendl Irođ. 1476, umro 1547) poznali Je pr8llnl ućenjak, jedanaesti po redu !ejhulislam osmanski. Između oSlalth djela n8pIIčlO je i zbirku· 'etvi (felwa med!mu8$I). Vi~e o njemu vid. Or. Abdulkadlr Allun5U. Osmanit 'eyhul'lslamlan, Ankara 1972, str. 22·23

14) Predzadnja njet u 0\10, btljHki Je perlIJska - d§men·skut, Vrlo rt jelko se susreću luđlce u ĆlltO arapskom tekstu, il ako se koja gdje I nađe, nlU ,. kao po pravilu, UpotrijebIO stranac -Nearap

137

Iz ovih bilje!aka doznajemo nekoliko činjenica važnih za naJu kulturnu povi· jest, Jto nas je potaklo da se osvrnemo na ova; primjerak djela:

1. O)laj primjerak djela Durar je prepisan iz drugog primjerka bo ga je posje­dovao beogradski muftija Ali ef . Štipljanin, na kome je on lićno prav io biljeJke i da­vao svoja tumačenja odredenih mjesta.

2. Prepisivač ovog primjerka je Dervg Ali,sekretar beogradskog muftiie Ali ef. Stipljenina, koji je prepisao i marginalne biljeJke, i citate iz mnogih drugih pravnih djela koji su se nalazili u primjerku Durara ho ga je posjedovao beogradski muftija Ali ef. kao ho je prenio i biljeJke koje je na tom svom primjerku ispisivao spomenuti beogradski muftija osobno, kao svoje vlastito miŠljenje i tumačenje određenih mjesta u djelu Durar.

3. Iz druge gore navedene biIieJke, koja je bez datuma, ati je također pisana is­tom rukom kao i cio ovaj manuskript, može se izvesti slijedeći zaključak : BiljeJku je bez sumnje zapisao prepisivač djela, spomenuti derviš Ah 'a. budući smo utvrdili da je on prepisao ovaj primjerak DUrara, iz biljeJke dalje poznajemo i zaključujemo: Cije­na usluge prepisivanja je iznosila 280 (akči); cijena papira i usluge prepisivanja zajed-

no je 300 (akči)_ Cijenu je platio izvjesni katib Mustafa ef, iz kasabe Grgurevci (danas selo kraj Sremske Mitrovice) koji je umro u Mitrovici. Buduči se u biljeJci za njega kaže da je preminuli, vjerovatno je da je naručilac prepisa umro u toku prepisivanja ovog primjerka.

Da sada vidimo ha u djelu ima od onoga Jto je u gornjim bilj~kama navijeJteno.

Prvo Jto udara u oči je to da je rukopis u cijelom djelu, to jest u tekst djela, i marginalne bilješke, pisan istom rukom kojom su pisane i bilje~ke koje smo gore cit i­rali, a to znači da je prepisivač ovoga manuskripta zaista gore spominjani dervi! Ali, sekretar beogradskog muftije Ali ef. Štipljanina. Nadalje na marginama se nalaze citati iz raznih pravnih djela i zbirki decizija, citati iz poznatih rječnika arapskog je· zika u vezi s tekstom ovoga djela, a uz to i biljeJke koje je beogradski muftija Ali ef. Štipljanin, kao učen pravnik pisao u svom primjerku Durara. (Od poznatih autora ej­

tiraju se Mubammed al·Wanl (umro 1000/ 1591), Ahi Ćelebi (umro 1013/ 1604. g.); 'Azmi zade (umro 1040/ 1630) ; ŠUrumbiliilT (umro 1069/ 1659) i mnogi drugi) . Pre­pisivač ovog manuskripta derviJ tAil je to sve prenio iz rukopisnog primjerka bo ga je posjedovao njegov UČitelj beogradski muftija 'Ali ef.

Dobar dio marginalnih bilježaka, kako je već istaknuto,Su upravo glose beograd· skog muftije 'AlT ef. na pojedina mjesta u djelu Durar. Njih ima vire od sto, a nalaze se na listovima: 24, 26, 27, 28, 38, 57, 67, 68, 74, 76, 89, 90. 100. l 01, 102, 103, 106,112,114,118,119,126,131,134,144,146,142,150,166, 167, 176, 177, 183. 195.197.198.199.222.224.225.226.228.231.238.239. 246. 255. 260. 269. 273.282.283.284.285.287.288.296.298.301.303.305.306. 318. 319. 308.316.318.319.320.321.322.324.325.328.330.333. 334. 335. 337. 338. 340,345,346, 347, 348, 349, 350, 351.

Prepisivač DerviJ 'Ali, iza citata, bilježaka svoga UČitelja Ali ef . najče~e njego­vo ime potpisuje skraćenicama, Qnako kako je u bilje~i naznačeno, tj . sa "t .J i {~to najvjerovatnije znači: <SAJ.\},s('.f..}J l. Međutim, na desetak mjesta kaže sasvim decidno, bez skraćivanja, kao na kraju biljdke f1.27al ovako:

138

(Ovo sam na~o u primjerku Ourar·a Ali ef. muftije u Beogradu) ili (1. 102b):

dk. 0- ~ ...-:-..... .J I ...-J.< L. J l.:....)'

Mi~ljenje na~eg učitelja Ali ef., preneseno iz njegova rukopisa, ili (1. l03b):

(Prenio sam ovo iz primjerka našeg učitelja Ali ef. muftije u Beogradu) ; ili (1. 344a):

u : .. ~':J I ";J,...;....JI u...L: LJ L:-I d.>~ ~ cI...=.J-::--.> 1.i.5

JI ~.l;..,)' L. .. :,-,J L.JI

(Ovako sam na!ao u primjerku na~eg učitelja Ali ef. Štipljanina, nadležnog za dava· nje fetvi u Beogradu).

Odluka prepisivača (dervi~ Ali) da napire gore spomenutu biljdku i ukaže na kratice kako će označavati citate svoga učitelja, lasno govori da ga je mnogo uvaža· vao; a njegov sud se mora poitovati jer sekretar muftije je morao takoder biti učen čovjek.

Ponavlja se sada pitanje ko je beogradski muftija Ali ef. Štipljanin? Ni jedan od autora koji su se bavili pitanjima kulturne historije ovih krajeva ne spominju ga ni po imenu. Ovaj primjerak djela Ourar koji je prepisao njegov sekretar ~ejh Ali (ka· ko smo to iznijeli) jedini je izvor koji nas izričito obavjritava, makar j nepotpuno, o ovoj ličnosti. Sada znamo njegovo ime, porijeklo, struku i zvanje, te da je i on uz os· tale učene pravnike davao interpretacije na pojedina mjesta u djelu Ourar. Kako ovaj manuskript Durar·a nema podataka o tome kada ga je dervii Ali prepisao, to po nje­mu ne možemo odrediti vrijeme kada je ovaj beogradski muftija živio.

Brusali Mehmed Tahir u svom djelu Osmanli muellifleri, u pasusu o Beograda·

ninu Muniri (ci ld II, str. 26). kaže pri kraju tog pasusa i ovo:

0JJ1 ~ dJJ,)..;...,i1 ~s LJ J....! I .:.:.. L.;J d..)....:J l.-.~J J';":";""~ l.:.: , . '{'

.i~I..r.i J ~d.-::-_l::.. ~~-d...".>I...I~ e..J":' d..:. I j j-I • ~J""'.)~ ....t·-a "

• ~.J..JI .> ...r-:- J....&..:­" I Ali efendi, koji je umro u Carigradu 1029 (1620) je u čenjak koji potječe jz Beo· grada. Ima zasebno djelo o leriatskom nasljednom pravu i glosu na komentar djela Sira4iyyah od Mulle".151

Brusali Mehmed Tahir slično je postupio u pasusu o Mostari Mahmud efendi, koji je bio kadija u Halepu. Pri kraju tog pasusa on veli:

15) Cjelo o !enaukom lllsljednom prlrYu AI·fariM;1u'$-sir8?!lvyah lli kratko AI,slrag1Vyah napisao j. SlriQuddln Mutlamm.:! b. 'Abdurra!id as-SB§iiwandl U:1V10 oko 600/ 1203 g.). Komentar toga djela napisao Je Slhlbuddin as-Siwkr ili Mawlana Sihibuddin K.:!, Mel:lmed TahIr kate da je i ·Ali ef. iz Beograda ućenjak koii je napisao glosu I}I komentar As,slr:r4,yveh odMuUe, svIkako j. mislio na kom.ntar Mu", SIhabuddina Siw3Si. (Op!lrnije vid.: W Ahlwardl. Ole Hand5Chnften·verzelchntsse der Konigllchen B.bliothek zu Berhn. vlerl8f Band. Berlin 1892, str. 196·197.

'39

• ..JJ->j~

"I Ahmed ef., pisac djela Fatawayi Ahmadiyyah je učenjak porijeklom iz Mostara". Počesto a slično postupa i na drugim mjestima u svom djelu. čini se u slučajevima kada nema dovoljno podataka o ličnosti, pa je onda uzgred spominje.

Ako Mehmed Tahir govori upravo o ličnosti beogradskog muftije Ali ef., a nama se čini da je o njemu riječ, onda se podaci koje nam on prub ctopunjć:lvaju sa ovim iz manuskripta koje smo iznijeli i donekle upotpunjavaju biografiju ove ličnosti. Prema onom ho nam ova dva izvora pružaju znamo sada slijedeće:

Ali ef. je roden u Stipu mtibil.vjerovatno polovinom 16. stoljeća, s pretpostav­kom da je živio oko 70 godina. BIO je na položaju muftije u Beogradu, to jest muftija značajnog grada u sa ndžaku, a to znači da je morao biti vrlo obrazovan i sposoban

pravnik. Napisao je, koliko se zasada zna dva đjela iz područja ~eriatskog nasljednog prava, i to jedno samostalno kome zasada ne znamo naziva i glosu na komentar djela Siragiyyah. Tome sada treba također dodati marginalne glose na djelo Durar (o čemu je gore bilo riječi). Umro je u Carigradu 1620. godine.

Osim ovih oskudnih podataka o životu beogradskog muftije Ali ef. $tipljanina svi ostali podaci o njegovu životu, ~kolovanju i kretanju u službi, zasada ostaju ne­

poznati.

Namjera nam je bila da prikazom manuskripta Durar, Mulla Husrawa, koje je dugi niz godina bilo koriiteno u naiim krajevima. otrgnemo od zaborava io~ jednog učenog čovjeka s ovoga tla. Namjera nam je također da ovim primjerom pokažemo da na~i rukopisni fondovi orijentalnih djela sigurno kriju joi dosta imena naiih ljudi i njihovih pisanih djela. Ne bi se smjelo dopustiti da trajno ostanu u zaboravu naii za­služni ljudi.

140

SUMMARY

Some cultural centres of Yugoslavia (such as Sarajevo, Belgrade, Zagreb. Skopje. PriJtina and others) possess a considerable number of manuscripts written in Odenlel languages.

The richest collections of Mss are kept in Sarajevo (Gazi Husrev-bey's Library and Oriantal Institute). These works include almost all branches of science but the major part of them deals with Islamic law and judical philosophy. A number of ma­nuscripts are written by renowned jurists whose works were often used as basis for life practice in the Balkans. The collection of manuscripts in OTiental Institute conta­ins 27 copies of an large juristic work: "Duraru'lhukkam", the author of which is the famous lawver named Mulla Mohammad b. Faramerz. well-known by his other na­me Mulla Husraw the third of Sheik el-Islam Ottoman, from the reign of sultan Meh­med tl Fatih (he ruled from 1451-1480,

Among these copies of "Duraru"·hukkam" the most interesting one is that with marginal notes (registered in the Institute's Library under the number 39891-The notes were put down by the mufti of Belgrade Ali,eHendi, an earlier native of Stip, This essay deals with that copy of "Durar", ln addition, short blographical da· ta about their author Mulla Husraw are given, tOO The most important fact avail· able in this copy is the possibility of completing the biography of Ali·effendi, about whom was known only (from the work Osmanli muelilleri Brusali 01 Mehmed Tahir that he was "scholar from Belgrade who died in Carigrad in 1029 (1620),"

This article presents to us, somewhat, a completed biography of another scho· lar from this country as well as some new data regarding the history of these lands -

141

-

Aziz Kadri begov ić

NEKE OPASKE O NASEM ALHAMIJADO PJESNISTVU

Jo~ je, prije više od četiri decenije, Mehmed Handžić izrekao svoju umjetničku i ljudsku nadu da će se alhamijado književnosti Bosne i Hercegovine posvetiti dužna pažnja koju ova književnost bosanskih Musl imana nedvojbeno zaslužuje: "Teško bi bilo sada tačno ustanoviti, kada počinju muslimani Bosne i Hercegovine pisati svojim jezikom. Teško bi to, velim, bilo, jer to traži da se svojski j kako treba pregledaju sve pisane stvari koie se danas nalaze. To još nije niko kako treba izvriio, a valjda će Ul neko naći, ko će uz sposobnost utrošiti na istraživanju ovog pitanja dovoljno truda.1

J

(Podvukao A.K.l. Nažalost, proteklo vrijeme nije opravdalo Handžićevu nadu. jer osim sporadičnih tekstova objavljenih po nekim stručnim, i ~irem čitalačkom krugu uglavnom rijetko dostupnim, časopisima u kojima se javnosti saopćava da je prona' đena još neka pjesma na našem jeziku pisana arebicom, sa eventualnim osnovnim po. dacima o njezinu autoru ili prepisivaču, te mjestu ili načinu na koji je pronađena i ne· kim drugim manje važnim naznakama (uglavnom s\le okolo pjesme, kao da se boje da se ne oprže na njenim stihovimal!. nije se učini lo ništa, ili goto\lo ništa poduzetni­je i sistematskije, pa je, paradoksalno, zajedničko djelo Sejfudina Kemure i Vladimira Ćorovića Serbokr08rische Dichrungen bosnischer Moslims aus dem 17., 78., und 19. Jahrunderr. objavljeno 1912. godine ostalo i do danas, pored svih svoj ih nedostataka najkompletnije djelo o ovoj svojevrsnoj grani južnoslovenskog književnog stvaranjal Ukoliko se, i pored toga, izvrši upored na analiza dosada objavljenih tekstova na na· šem jeziku o alhamijado književnosti Bosanskih Muslimana zapaziće se stanovita skep­sa i neka čudna rezerviranost kada je u pi tanju pokušaj njezina umjetničkog, književ­no·estetskog ili idejnog valoriziranja, naravno ako se apstrahiraju šture i ničim argu­mentirane postavke o njenoj književnoj nevrijednosti, kao ho je ona Stojana Nova­kovića: "Sve su to travke bez soka i sa suhe zemlje koje su se odmah s početka pri samome klicanju sušile izgledajući žute i popijene",21 ili još neke slične postavke iz-

11 Mehmed HandŽIĆ : KnJltevni rad bosansko·hercegovačklh muslimana, Sarajevo, 1933., Str. 81 .

21 Slojan Novaković : PnlOll k ISlonJI srpske knptevnostl . IV_Srbi MuhamedOVCI I tur-ska pismenost. - Glasnik Srpskog učenog dru~l\Ia. knjiga IX. sveska XVI (XXIVI staroga reda. Beograd, 1869, str. 220-225.

143

rečene od muslimanskih autora. 31 Autori ovih napisa O bosanskohercegovačkoj alhamijado-literaturi, kaže Muhsin Rlzvić.41 bave se uglavnom viJe biografsko­bibliografskom problematikom i utvrđivanjem identiteta pisaca i njihovih djela. O sadržini ovih pjesama i spisa oni se izražavaju ~turo, sum arno i uopćeno, i ne pokuša­vajući da pobliže utvrde njene pojedinačne oblike i njihove derivate, dok preko stil­sko-izražajne i poetske strane ovih tekstova prelaze bez zadržavanja, ne daju čak ni obrazloženja pri njihovu osporavanju i odricanju, zadržavajući se po izuzetku samo na lingvističkim i pravopisnim osobenostima ovih spisa. (Častan izuzetak je spomenu­to djelo Muhsind Rizvića , zapravo poglavlje toga djela o alhamijado književnosti, međutim kako je ono pisano u sklopu jedne ~ire teme, to mu autor nije mogao posve­titi dOVOljno vremena I prostora, ali je barem inicirao jedan novi stav i novo gledanje na idejno-umjetničku' komponentu alhamijado tekstova).

U takvoj konstelaciji odnosa i prilika preostaje, čini se, jedino konstatacija koja mnogo ne ohrabruje, a koja je, po na~em skromnom mi~ljenju, objektivno ishodi~te

takvog stanja i koja glasi: o ovoj specifičnoj grani književnog stvaranja ne može se donositi neko utvrđeno i konačno mi~ljenje, tim prije ~to je njena oblast veoma ma­Io, ili čak nikako, istražena. Dokaz tome je činjE>nica da se u na~e vrijeme otkrivaju mnoge pjesme, ili dijelovi pjesama, kao i neki drugi tekstovi pisani arebicom, i to naj­če!će onako uzgredno, prigodom,nekog drugog posla, a da .se time niko sistematskije ne bavi, ~to jednostavno znači da je pitanje alhamijado književnosti na na~em tlu konstantno otvoreno i varirajuće, te da su neki zaokruženi i konačni sudovi uzalu­dan posao, jer je mogućnost demantovanja i revaloriziranja uvijek prisutna takoreći sa svakom novopronadenom pjesmom ili nekim drugim tekstom. Jedino o lemu se sa sigurnošću mole govoriti jesu dosad otkrivene; poznate pjesme i tekstovi. Čak je i o njihovim autonma veoma te~ko i hipotetično govoriti u smislu njihova umjetnič­kog identiteta, jer su mnogi od njih poznati samo sa po jednom ili dvije pjesme, koje, ma koliko bile umjetnički idejno dosljedno izvedene i zaokružene, ne mogu preten­dirati na to da definiJu umjetničku fizionomiju autora I ukažu na njegovu ideju vodi­lju, na njegov umjetnički kredo, pošto je posve sigurno da one nisu i jedini proizvod dotičnog autora, jer je i laiku poznato da se iole vrednija pjesma ne može napisati tek tako, odjednom, iz hira, nego da ona obavezno podrazumijeva i jedno duže bav­ljenje pjesničkim zanatom, kao što gledano sa druge strane, ni pjesnik neće prestati $

pisanjem poslije jedne ili dvije uspjele pjesme, razumije se ukoliko ga ne pretekne ne­ki iznenadni druhveni ili lični događai, koji će ga u tome onemogućiti. Uzme li se u obzir činjenica da se pojava alhamijado knjii:evnosti bosanskih Muslimana veže za po­četak 17.stoljeća i traje jo~ i u 19. stoljeću, što ipak znači neposredniju proJIost, nor­malno je očekivati da u arhivama na~jh biblioteka i muzeja. kao i na drugim mjesti­ma, postoji izvjestan broj alhamijado tekstova koji čekaju da budu otkriveni i pre-

3) U svoJoJ knllžnlCl Hrvatska mUSlimanska knpževnost pn,e 1878 godine, Sarajevo, 1938, str " Muhemed Hadl:ijahić kaže: "Sva je ova poUlja bez mnogo književne vrijednosti; sa malo oSJećaja, ah mmalo ne zaostaje ako se.us.pore(h sa PIMniitvom InovJernih musI;· manskih sunarodnjaka u Bosm" . To svoje m'HIJenje M HadžllahlĆ će n~tQ malo ublatit, kasnile, Isko da u bosanskohercegovaćkoj knj.Ževnoj /'\restomaltl' STARIJE KNJiŽEV· NOSTI, knj I. na SIr. 226 nalaZimo nlegovo ovakvo mllljen,e "Ovdje le bosanska mUl"· manska književnost najbliža kn,,!evnostlma drugih nallh naroda, all odma" trebu napome­nulO, da pisan. spomenICi na narodnom jeziku predS13VIJsju sa literarnog gledl~ls man/e-­Y"Jedan dIO nJ.hova knllfevnog slvarsnJa".

41 MuhsIn R'lYIĆ: Kn"fevno It ... sranle muslimanskih pisaca U Bosni i HercegOYIn. U doba ilUsTrougarske yladavlne, knj I. Sir 29, Sarajevo 1973

144

zentirani javnosti, te. tako postanu i dio na~e tradicije, dio duhovnog blaga koje tako mnogo znači i zrači u svim dimenzijama i svim dru~tvenim i ljudskim okvirima.

Složimo li se, i pored svega, da se na osnovu dosad poznatih tekstova alhamija· do književnosti na našem tlu može govoriti o njenom neito inferiornijem polohju kada je u pitanju umjetničko njeno valoriziranje i kompariranje s književnosti bosan­skih Muslimana, koji su pisali na orijentalnim jezicima, moraćemo demantovati mno­ge postavke koje navode razloge njezina takvog konstituiranja i umjetničkog osa· mostaljivanja. U gotovo svim dosada~njim tekstovima kojima je predmet bavljenja alhamijado literatura navodi se gotovo identičan stav koji, recimo, Muhsin Rizvić eksplicira ovako: "Tome je uzrok u prvom redu ~to su se pjesničkim radom i pisa· njem na narodnom jeziku bavili samo ljudi srednje naobrazbe i manje stvaralačke sposobnosti, koji nisu poznavali klasičnih orijentalnih literatura da bi mogli stvara· lački prenijeti i asimilirati njihove književne vrijednosti u stvaranju na narodnom je­ziku. Nedostatak vlastite originalne književne tradicije na narodnom jeziku, nepoz· navanje književnog stvaranja svojih slovenskih susjeda u Bosni i Hercegovini, koje je po svome duhu i prirodi i inače bilo religijski zatvoreno, učinili su da se alhamijado­literatura. s jedne strane, po svojim idejama, motivima i sadržini osloni na pobožno­didaktički vid naslijeđene orijentalne književnosti, a s druge ~tr8ne. na muslimansku. narodnu poeziju po obliku i književnom izrazu, uproštavajući ih do suhog, egzaktnog inepoetskog izričaja".SI Prihvatimo li čak uvjetno da su ovi elementi koje navodi Muhsin Rizvić mogli i utjecati na stvaranje i razvoj alhamijado književnosti, oni sva­kako nisu bili osnovni ni presudni.Jer, kako onda objasniti činjenicu koju zapaža i Muhamed Hadžijahić : "Bilo ih je koji su pisali u isti mah jo~ i na turskom. arapskom i perzijskom jeziku, pa su im tekstovi na stranim jezicima redovno vi~e uspijevali ne­goli oni na bosanskom (srpskohrvatskom) jeziku. Karakterističan je npr. u ovom pogledu slučaj pjesnika ~jh Abdurahmana Sirrije (umro 30.111 1847), koji je pjevao na našem, ali i na turskom jeziku. Njegovi književni sastavi na turskom odlikuju se misaono~u I lijepim pjesničkim figurama, dok su mu stihovi na na~em jeziku usilje­ni, idejno rastrgani i na jednom nemogućem srpskohrvatskom jeziku".61 ~ta je to, dakle, ho je uvjetovalo da jedan isti pjesnik različito stvara na srpskohrvatskom i orijentalnim jezicima. jer je u pitanju jedna pjesnička svijest. jedna misao, jedan umjetnički izraz? Očito. nije u pitanju nepoznavanje klasičnih orijentalnih l iteratu­ra niti ostalih elemenata koje navodi Rizvić , već ndto sasma drugo, odnosno treće. Po našem skromnom mi~ljenju sredina, narod, čitalačka publika kojoj su te pjesme bile namijenjene su glavni i osnovni uzročnik tog i takvog stvaranja. Jer u jednoj tak­voj sredini kakva je bila nda u vrijeme procvata ove vrste književnosti pjevati duboko misaono i filozofski, simbolički ili metaforički, težiti za artificijelnošću stiha i meta· jezikom pjesme, bilo bi isto ~to i govoriti na kineskom iti nekom nemuštom jeZiku iz narodnih priča. ili. eventualno u to doba spominjati televiziju! Pjesnici su osjećali ~ta tom narodu nedostaje i to su mu pokušali pružiti: zato nije ni čudo ho u pjesma­ma ima toliko didaktičko·utititarnih elemenata, vi~e poruka i pouka nego čiste poezi­je, moralnih savjeta i pobožnih ilahija vi!e nego istinskog umjetničkog nadahnuća, pa sve to govori ako ne o sasvim umjetničkoj , a ono sasvim sigurno o kulturnoj značenjskoj komponenti koja je, ipak, neodvojiva od pojma književnosti. odnosno

51 Ib.d. Sir 26

61 M Had2:'iahlt; : STAnja kn,,2:evn05t. SarajINo. 1974. Str. 226.

10 - Anali 145

umjetnosti. Uz to, treba primijetiti da je prilagođavanje arapskog pisma našem fonet­skom izgovoru išlo dosta teško i mućno, da je bilo dugo tumaranja i lutanja, sve do poćetka davanja izvjesnih pravila (počev od rada Omera Hume) i kasnijih reformi od kojih je trajnijeg uspjeha imala samo ona posljednja ostvarena zalaganjem H. M. Ožemaluddina Čauševića poćetkom dvadesetog stoljeća . Tek u skora vremena, kaže

M. Handžić,n nastojanjem vrijednih mualima bijaše se "arebica" dosta popravila i usavršila baš kao bolesnik, koji se pred smrt rastrijezni i osjeti da mu je bolje. Izvjes­no je da je i taj elemenat imao utjecaja na formiranje umjetničkih tvorevina toga pe­rioda, ho, drugim rijećima, znaći da, u većini slučajeva, nije u pitanju bila nemoć pjesnikova da se iskaže i njegovo nedovoljno obrazovanje, nego svijest o zajednićkom življenju i moralno-patriotska ili vjerska dužnost i ljubav prema svome bližnjem, bra­tu, komJ;ji, narodu uopće. te da mu kroz stihove saOPĆi tu svoju ljubav, brigu, zajed­nićku misao i strepnju koja ih je još više vezala i ućvršćivala, razumljivo jezikom i mi~liu koju će on moći shvatiti i razumjeti, te tako i usvojiti. U tom kontekstu zanim­ljivo je zabilježiti tada~nja mi~ljenja o, kako su ga oni tada nazivali, bosanskom jezi· ku, mi~ljenja Čiji se raspo", kreće od njegove afirmiranosti pa sve do gloroficiranja nje gove snage, ljepote i njegovog izraza. Tako Omer HumoS ) kaže: "Dobro znadi, sva­kom iksanu svoj jezik od sviju jezika odveće lakši je,Nama Bo~njac.ma na~ jezik vorna je lagahan, da se opi~e arapskim resmi-hattom (tj. arapskim načinom pisanja) i ;azijom (tj. pismom) kao što je u Musafu", dok, recimo, Bašeskija tvrdi da je na§ jezik obilniji rijeć i ma i od arapskog i od turskog, navodeći kako na~ jezik ima četrdeset i pet izraza za glagol "otiči", a arapski tri, dok turski jezik ima samo jedan izraz.9 ) U ovakvim i sličnim, iako u suštini naivnim, mi~ljenjima zrcali se jedan odnos kao svjedočanstvo spoznaje vrijednosti i važnosti jezika u kulturnom i uopće društvenom konstituiranju svijesti o sebi, o svome nacionalnom biću i identitetu, naravno u onim tek naznače­nim povijesnim tragovima i osjenčenjima. U tome, možemo slobodno reĆi, prelom­nom dobu kada raste spoznaja o potrebi svojega jezičkog osmi~ljavanja i konstituira­nja jezične supstance u biće umjetničkog tkiva, dešavaju se svi oni pionirski poduhva­ti koji označavaju svijetle početke naše umjetničke književne baštine, naše prosvje­titeljsko-kulturne misije, pa se zato o njima mora i treba govoriti i iz te pozicije, iz te i takve vremenske dimenzije.

II

Kada smo prethodno ustanovili da se u dosadašnjim č l ancima i studijama o alhamijado književnosti bosanskohercegovačkih Muslimana više govorilo O spoljnim karakteristikama i formalno jezičnim elementima nego o njenim suštinskim kulturno· -umjetničkim pretpostavkama, imali smo na umu i jedan sasma nesvakida!nji put tu· mačenja jedne pjesme koja i nema neki osobiti umjetniČki značaj, ab zato posjeduje misao, sigurno jedinstvenu ne samo na našim prostorima toga vremena, nego i izvan njih. Riječ je o pjesmi Muhameda Hevajie Uskufije "Poziv na vjeru na srpskom jeziku

• (naslov pjesme nije Hevaiin, već nekog kasnijeg prepisivača). Još su Kemura i Ćorović

7) M HandŽIĆ: Književni rad bos.ansko·hercegovaĆk.h muslimana, Sarajevo, 1931, SIr 83

SI Ib.d, str. B3.

9) Prema knj'l' M. Hadž'lahlĆa "Hrvatska musl.manska književn05l.

146

istakli da je to prvi put od jednog Muslimana izraženo jedinstvo svih Bo~njaka bez razlike na vjeru i vjersku sno~ljivost. Ovo mi~ljenie prihvatio je kasnije i Hamu Humo pa će u "Gajretovoj spomenici" zapisati ovako: "Naročito kod njega treba spomenu­ti vjersku toleranciju, na ~to u njegovo doba niko nije ni pomi~ljao, i izričitu svijest o njegovu nacionalnom porijeklu i nacionalnoj zajednici svih triju vjera". Navodeći ne­koliko strofa spomenute pjesme, kao ilustraciju svoga stava, Humo dalje nastavlja: "Oakle jo~ prije dvjestasedamdesetisedam godina, postojao je jedan duhovni radnik među muslimanima u Bosni i Hercegovini, koji je bio svjestan svog nacionalnog pori­jekla, koji je uvidio svu na~u onda~nju tragediju i, razumije se u duhu svog vremena,

znao je jedini izlaz iz nje: " Hodite nami vi na viru". Zato je upravo j značajan ovaj na~ pjesnik koji kao svjetlo iz tame proročanski pruža svoje zrakove sve do dana~njih dana .. _101 Međutim, neho kasnije pojavila su se suprotna tumačenja,11'od kojih je, najeklatantnije ono Alije Nametka objavljeno u knj izi "Rukopisni tursko-hrvatsko­srpski rječnici", Zagreb 1968. str. 238, gdje se kaže: "Gornji stihovi kao I svi drugi u ovoj pjesmi ne pokaZUJU nimalo tolerancije, nego naprotiv nakon svaka tri stiha, u ko­jima bi Heva;i htio pokazati da je sve ludost ~to nije islam, veli: "HocIte nami vi na viru'" "Hodi na viru" nije 6no čemu mi sada kažemo na vjeru, na pohenu ili čas· nu riječ . To je poziv u vjeru, a ta vjera, u koju Havaji poziva, jeste iSlam. I akvo miS­ljenje usvaja i Muhsin Rizvić: "Hevajijin Poziv na vjeru, iz kojeg su dugo vremena na· vođeni stihovi kao primjer isticanja nadreligioznog narodnog jedinstva, istog bosan­skog zavičajnog porijekla, pružanja ruke-pomirnice hri~anskim saplemenicima. te vjerske sno~ljivosti, predstavlja u stvari pjesmu u kojoj Hevaji poziva nemuslimane da prime islam, želeći tom zaslugom za ~irenje vjere da spase svoju du~u, a isto porijeklo koje Hevaji ističe polazi od učenja monoteističkih religija da su svi ljudi postali od Adama i Eve. Pjesma, dakle, ne pokazuje vjersku toleranciju, nego misionarsko privla­čenje na svoju vjeru, vjersku prediku i agitaciju, u atmosferi srednjeg vijeka, iznesenih u negativnom znaćenju".121 No, takvo tumačenje je ponovo doživjelo svoju negaciju u djelu S. Balića "Kultura Bo~njaka" . Upoređujući dosada!nja obja~njenja i argumen­te s kojima su nastupali dosada~nii brojni interpretatori" j tumači ove Hevaj ine pjes­me, dolazi se do saznanja da je ovo posljednje, iz Balićeve knjige, najargumentovanije i najpotpunije dosada~nje tumačenje. S. Balić kaže: "Hevaijeva poznata pjesma od 100 stihova upuĆena hri~anima Srbije se do sada shvaćala kao poziv na islam. Pod tim uglom gledana, osuda međusobnih progona i ubijanja je, kako Lehfeldt ispravno primjećuje, nedosljedna pjeSnikovu osnovnom držanju. Zaključujući, međutim, po jezičnom sastavu refraina "Hod'te nami vi na viru!", Hevaji ovu pjesmu nije namije­nio vjerskoj propagandi, već stvaranju povjerenja izmedu muslimana i kr~ana. Da je pozivao na mijenjanje religije, morao bi reći : "Hod'te nami vi u viru!" Prema tome prevod spomenutog stiha na njemački treba da glasi: ... Tu Balić govori o prevodu na njemački pomenutog spornog stiha, ali nas to ne zanima, i nastavlja: "Navedena Hevaiijeva pjesma redovno se tumač. kao misionarski poziv kr~ana ili kri~ana, da predu na .slam. I A. Nametak, koji je do sada najbolje pročitao neka prvotno nelasna mjesta ovog aljamijado-teksta, izvlači iz nje laj smisao. On ~ta viJe, bez pravog obja~­njenja tvrdi, da je pjesnik daleko od sn011jivostl i da oVim spjevom leli upravo poka·

lOJ SpomenIca dvadesetlpetogodl~njlce Gajreta. Sarajevo, 1928, str IS

111 VId,; M HedžlJahlć: Hrvatska muslImanska književnOSt Str 4

121 M. Ru!vlć: KnjIŽevno stvaranje muslimanskih pisaca Itr 31·32

10' '41

zati, kako je "sve ludost, ho nije islam". Nametka na ovaj zaključak navodi prije sve· ga stih "Hod'te nami vi na viru!", koji se ponavlja na kraju svake kitice. On ga shvaća u značenju: "Pređite na našu vjeru", a ne· kako je pravilno· "Dođite nam na vjeru, na časnu riječi" On s pravom primjećuje, da ovaj stih mora imati isti smisao kao i refrain korespondirajuće Hevajieve pjesme na turskom jeziku "Gel imana, gel imanal" za koji kale,da znači " Dođi u vjeru!"Ovdje, međutim, leli njegova osnovna pogreška. Vjera u smislu časne riječi prevodila se i u doba Hevajievo s iman. Zato nam pru!a uvjerij;v primjer Evlija Čelebi, koji je nekoliko godina po nastanku Hevajieva glavnog djela, Maqbul·i ,arif, putovao Bosnom. Drugim riječima, iman ne znači samo vjeru u religioznom smislu, nego i uvjeravanje, osiguranje. zaitita. povjerenje. To je upravo značenje herojskog pojma zadane vjere.

Uostalom u popratnoj molitvi (dovil, koja slijedi iza pjesme " Poz iv na vjeru". Hevaj i je sam autoritativno objasnio smisao pjesme. U toj molitvi nema ni jedne reče­nice, iz koje bi se moglo razumjeti, da je autoru stalo do obraćanja u vjeru. Isto kao u pjesmi, on i u ovom tekstu nastupa kao zagovornik ljudstva i snošljivosti:

"Bote jedinil ... Ukaii da ne hodi među nami apatina ni lal ni nevira. Ti nas saluvaj od omraze i od muke i crna pakla i od zla svakog tina j neprilike i osvin Tebe drugoga robstva. lIto se do sada po neviri rabilo i od roda j od plemena po nemilosti vodilo, Ti mir i prost utim' svaku. Kano si od jednog kolina stvoriO, onako na brastvo utvrđuj.' ne po viri, od istoka i zapada, sa svije strana svojoj milosti i rodu i prijate­ljem po putu sastav'l Boie milostivi! Tebi se molimo, Teb' se klanjamo. Ti među nami opatice ispravi, da ne line zamec, da uzmu viru i pameti Amin".

Ni u turskoj verziji ove pjesme nema traga vjerskoj nesnošljivosti. Naprotiv, ovdje se radi upravo O jednoj proklamaciji tolerancije, što jasno proizilazi iz slijede­

ćih stihov~-

Cemu nam neprijateljstvo? Zar nismo svi jedna braća? Treba poslulati pamet.' Dođi na vjeru, dođi na vjeru I

Ovo je svjedolanstvo bratstva, Ovo je darovnica ljubavi, Ovo je proklamacija plemenitosti,

Dođi na vjeru, dođi na vjeru!

Hevajijeva pjesma. o kajat je riječ. je prema tome jedinstvena u julnoslavenskoj i -koliko znam - turskoj literaturi". 1 J)

S, Balić dalje kafe kako bi se mogao dobiti dojam da je Hevaija za sastavljanje ove pjesme mogao biti ponukan od vlasti, te da je ova pjesma mogla biti neka vrsta garantnog pisma za kritane koji su se bili odmetnuli od vlasti, i koje je, uz davanje ćasne riječi, trebalo vratiti u normalan livot. ito je, navodno, radio Hevaija sa svojom pjesmom, odlazeći medu ponosne i silovite hitane, da bi među njima obavio misiju smirivanja, za koju se po glasu svoje savjesti smatrao pozvanim,

lJI S Bahć : Kl.llIl.lra BoinjakII, Beć, 197J, str lQ4.10B

148

I

I

1 I

I

Međutim, kao ho to obično biva, istina je, po svemu sudeći, negdje na sredini,

Jto znači da su svi dosadaJnji stavovi jednodimenzionalno ekstremni, proizaJli vi~ nekim emocionalnim emaniranjem jednog stiha i pristranosti koja se rađa iz takvog

pristupa. a manje rukovođeni razložnim, objektivno-kritičkim analiziranjem cijele pjesme, a Jto opet ne znači da u svakom od njih ne postoji i dio pjesničke istine ndto

subjektivnije shvatene, sa onim idejnim naznakama koje, ipak. omogučuju jedno. sada već smirenije i argumentiranije miJljenje unutar tih dosadaJnjih tumačenja. Rek·

li smo već. da se S. Balit do sada najvi~ približio obiektivnom tumačenju (ukoliko tako uopće postoji. jer je svako tumačenje pjesme na neki način subjektivni doživ­Ijaj!J time Jto je njegov dijapazon naj~iri i najobuhvatniji, ali je i on, čini se, dosta is·

ključiv jer odbija svaku vjersku dimenziju pjesme, i čitavu Heva ijevu pjesničku ideju stal/lja samo na Činjenicu 5t~aranja po~ierenja između muslimana i kr~na. Oćito je,

meftutim, da je vjerska dimenzija pjesme itekako prisutna i možemo slobodno reći centralna komponenta alle pjesme, jer se na njoj i oko nje sile događa. ali Jto je zna­

čajno i po čemu se olia pjesma izdvaja i uznosi jeste vjerska tolerancija. odnosno tež­nja i čežnja pjesnika za pravom vjerom. za istinskim lIjerovanjem. Pjesnik nigdje ne

kaže da je ta lijera islam (kako tvrdi A. Nametak), on ne konkretizuje. lIet samo na­

značava, on ne preobr«a već samo sugerira, težeči za tim da Sili u Čistoj vjeri nađu

jedinstIlo i slogu a ne razdor i neslogu:

Ne dajte se hali lutit, Zaboraviv jedin mutir. Cistu viru valja utitl Ho(ite nami vi na virul

Prava vjera se je iskrivila. deformisala, pa:

Valja viru opraviti, od pakla se izbaviti, Duše raju sve zaviti. Ho(ite nami vi na virul

Hevai je svjestan koliko su vjerska trvenja i sukobi, inicirani vjerskim razlozima, na·

pravili zla čovječanstvu i ljudima, pa zato kaže:

Dosta se je z/a tinila. Paski klalo i svinjilo, I bez uma još kinjila. Hodte nami vi na viru!

Čitava ova pjesma. međutim, najbolje se može shvatiti i obrazlOŽiti u svijetlU ovog kur'anskog ajeta: "Reci: O sljedbenici Knjige dođite da se okupimo oko jedne "jeti koja je jedfUJka i nama i vama - da slulimo samo Bogu. da jedni druge ne Wfatramo bogovimo osim AllahD.14 1 Vjera. dakle, ta Božja rijeć je zajedničko jednima i dqJgi

ma, i odatle tolerancija i ispravno Hevaijevo shvatanje, PIJ je ova pjesma ustvari briga i svojevrsnsljutMv pjesnikova prema svim ljudima, a nikako netolerantno i egoistlčko vjersko samoljublje. Stihovi:

141 Kur·an, suri Ah Imrln.IJe 64. prevod H M Pand!a I Df Cauievit. 1969

149

Zovemo vas, jer se pile, Boga sveta uznat vile, Paka vjera teško tilre. Hodte nami vi na viruJ

upravo označavaju interpretaciju navedenog kur'anskog ajeta : zovemo vas, jer tako pl~e u Kur'anu. da Boga svetog uznamo vi~e. tj . da služimo samo jednom Bogu. jedi· nom Allahu. jer naopaka vjera bolno ; te~ko tihi i rađa neslogu, sukobe. krvoprolita. ratove. a:

Pamet nije bit se. klati, V« na viri biti brati: Vrlo pravo. virno stati. Hodte nami vi na viru!

U tom i takvom stavu i saznanju je veličina Hevaijeve pjesničke misli. Uzme li se u ob· zir i mogućnost da Heva; potječe iz kdčanske islamizirane porodice,15) onda če to njegovo poetsko saobraćanje među ljudima biti i shvatljivije j revolucionarnije • tim prije ho se javlja u vremenu prilične vjerske izolacije i zatvorenosti. Drugačije in· terpretirati Hevaijeve stihove bilo bi zaista naivno i pretenciozno. govoriti o svjesnosti njegova nacionalnog porijekla i njegovom vizionarskom pružanju ruke u budućnost na~eg zajednihva u najmanju ruku nesuvislo. ako ne i banalizirano .. U vremenu kada je živio i pisao vjera je bila jedina životna ideja i ideologija, početak i svršetak svega, krug iz koga se nije izlazilo, pa je Hevai značajan ho je uspio sagledati njenu suhi nu proniknuti u njene Istinske Jjlodotvorne razloge j izvuči stav o jednakosti svih ljudi i potrebi stvaranja uzajamnog povjerenja i saradnje, koja je, opet naglabvamo, ta· da bila jedino moguća na tim vjerskim osnovama, osnovama koje su bile u vetini slu· čajeva po9re~no upotrebljavane. mistificirane j iskrivljivane. A to je u prostorima kakvi su bili na~;, u složenosti vjerskih pravaca i odnosa, u njihovoj zategnutosti i ne· tolerantnosti znaći lo radikalno·revolucionarni zamah kakav ne susretemo ni stotine godina kasnije ne samo kod nas. nego ni u drugim prostorima i drugim književnost i' ma. To je bio i razlog da smo se upustili u ko zna koju do sada interpretaciju i tuma· ćenje ove Hevaijine pjesme, nadajući se svakako da smo time napravili jedan objekt;· van rezime dosada~niih stavova i tumačenja i izna~li onaj najsrećniji j najpotpuniji. Odatle i n e nadanje da se o ovoj pjesmi viie neće raspravljati na taj način, nego da

ažnje posvetiti onim komponentama alhamijado književnosti koje su dale· ije i značajnije a kOie su do sada zap05tavljene.

III

Pomalo je začuđujući podatak da s. o alhamijado pjesmama sa ljubavnom te· matikom nije do sada uopće govorilo, izuzev jedne pjesme. 'S ) mada se sa sigurnolću može tvrditi da su one u umjetničkom pogledu najvrednije, stilski najpročiićenije i literarno najsugestivnije, da je u njima pje.nik mogao, bez ograda i konvencija, dati zamaha svome kazivanju, svojoj emociji. svome pjesničkom umijeću . Interesantno je

15) M HadJ:llah.c Hrvatska mU5hman5k. k"llt Sir 4

16) Mislim na PiHmU PogIblji Muje tamdJ:fobalrakt.ra od Umlh. n. tUI/Ide o kOIOI le pI,.la L. HadJ:'O$ITI.novlt

150

7

-

da su kod vetine ovih pjesama autori ostali nepoznati, što se da objasniti vremenom i moralnim normama koje so tada vladale, pa su i ljubavna osjećanja bila samo vlas­nBtva ljubavnih partnera, bez obzira u kom obliku bila Iskazivana.

Ljubavna poezija alhamijado literature nije, međutim, nl u kom obliku određe­na vremenom ili podredena vremenu u kojem je nastajala. ona je univerzalna po svom karakteru, tivotna po svojim emocijama i sugestijama, slobodna po svojim na· zorima i pjesničkom kazivanju, umjetnički dosljedno i uvjerljivo pretočena u stih, u izraz. u naćin svoga specifičnog govora i govorenja. Pa iako se u nekim od tih pjesa­ma OSJeti snažan utjecaj narodne poezije u građenju stiha, rimi. metrici ili nekim drugim njenim elementima, ipak one ne ostaju samo u toj sferi podražavanja, već na najboljim rješenjima narodne poezije nadograđuju svoj vlastiti poetski govor i nude samosvojan doživljaj koji nerijetko iznenadi uspjelo~u slike, metafore, poređenja I

zaokrufenosti osjećanja, uopće jednim čvrstim emocionalno organizacionim okvirom koji govori o nesumnjivim vrijednosnim dosezima ove poezije.

Kao ilustraciju ollog do sada rečenog govoriću o dvjema pjesmama: jednOj ko­joj se ne zna autor. i drugoj čiji je autor Fejzo Soha. mada bi se. sasvim sigurno. i o drugim pjesmama ove IIrste moglo ovakd i slično 90lloriti.

Pjesma nepoznatog autora nosi naslov "Otkad tebe nisam. gospo. vidio" koju je objavio Osman Asaf Sokolović u kalendaru "Narodna uzdanica". 1935. godine (str. 105-107) i za koju A. Nametak kaže da je to najljep~a od svega ho je iz ovoga područja objavljeno. I ?) U njoj se iznosi ljubavni bol za djevojkom i sve ono ho pro· ističe iz jedne neusliJane ljubavi. iz tog bola koji se doživljava kao istinska čovjekova drama. i nade. te vječne ljudske nade koja ži .... ot ćini smislenijim time ~tO ga ćini mo­gućim i u .... ijek nano .... o prepoznatljivim. Pjesma je veoma skladno i harmonično uobli­čena. te se posebno doima svojom čvrstom arhitektonikom, ~to neobično pospješuje i muzikalnost stihova. koji gotovo neosjetno klize jedan preko drugog. gradirajući os· jećanja i naprosto izvirući i uvirući jedan u drugi. tako da pjesma postaje isto ~to i muzička kompozicija čiji akordi. ako se i ponavljaju u s .... ojim .... arijacijama. grade jed­nu životno prepoznatljivu atmosferu. na način blizak i neposredan. I kada pjesnik ka· fe: "Od žalosti hoću da se zakolju". mi smo skloni da mu .... jerujemo. da prihvatimo .... eličinu njegovih osjećanja i žalost zbog nemogućnosti realiZiranja uh osjećanja. ma koliko ti stihOVI, na prvi pogled. zvučali neuvjerljivo i patetično . Posljednji stih svake strofe refrenski potcrtava najprisutniji osjećaj: "Otkad tebe nisam. du~o. vidio". mi­jenjajući samo epitete: du oo. zlato. srce. gospo. i time iznoseći jednu skalu osjećanja: .... oljena osoba je za pjesnika sve to i sve drugo ~to nije izrekao. To se najbolje vidi iz stihova:

171

Ja se molim svim anđelim i Bogu Da pokloni tebe meni nebogu, Pa se nikad nasmijati ne mogu, Otkad tebe nisam. dulo, vidio.

Volio bih se svojom dulom rastati Neg bez tebe, gospođice, ostari, Mislio sam: hoću li te zastati, Otkad tebe nisam, Zlato, vidio.

A. Nametak: NOli prilog bosanskoj aljamljado kllli.t:evllostl. časop's; proloz. za oujelllal,..u fttologlju 1962·63. Sarajevo 1965. str. 238

151

Gospodarice, razberi mi nevolju, Da se drugom ja kod tcbe ne malju. Od la/osti hotu da se zakolju, Otkad tebe nisam, gospo vidio.

Svudi li tu ja nevoljan plakati, A ti netel nigda na me gledati. Od la/osti srce hoće puknuti, OtkINi tebe nisam, dulo, .vidio.

Posljednja strofa zatvara poetsko-dramatski krug: poslije uzaludnog lutanja i preklinjanja, molbe i poziva, pjesnik postaje svjestan bolne činjenice: draga neće na njega gledati i zato će on nevoljan i nevoljen plakati a srce će od !alosti gotovo puk. nuti. Zavr~ava se drama pjesnika i drama pjesme, i pjesma se zatvara u svome bolu, u tragičnosti svojih ljubavnih osjećanja koji ne mogu doseći ono što žele. Slika je pot· puna, doživljaj je potpun i stvaran, ostaje samo njen eho u čitaocu, tom njenom na· st8vljaču izagovaraču.

Među poznatim pjesmama alhamijado književnosti osobito se ističe i po mnogo čemu i izdvaja pjesma Fejze Softe "Ašiklijski elif·ba". Pjesma je prvenstveno ljubav' na, mada ona uspjdno spaja i izvjestan didaktički momenat: Fejzo Soha uči svoju dragu arapskim harfovima (slovima) iskazujući joj kroz to svoje podučavanje i svoje· vrsni ljubavni tar i s takvom virtuoznošću spaja ta dva, na prvi pogled nespojiva, ele­menta da se u toj sintezi i sudaru dobivaju poetski elementi koji naprosto destruiraju jednu općepoznatu patetično intoniranu situaciju dotada~njih pjesama i pjesnika i u toj svojoj rušilač koj najezdi uspostavljaju jedan sasvim novi odnos i novo značenjsko ustrojstvo prema ženi, ljubavi, erosu uopšte, razbijajući onaj baladično·melanholični i čef:njivi obol pjesme koji je postao kanon. Fejzo Softa to novo ustrojstvo majstorski

uspostavlja moćnim oružjem: humorom čije fosforescentno isijavanje osvjetljuje go. tova svaki stih ove pjesme, a koji nije dat sa pretencioznošću i značenjem koje je dostatno samo sebi, nego koje je stil Fejzina pjevanja, njegov poetski manir, a koji znači neposrednost iskaza, razbarušenost govora, razmahnutost i nekonvencionalnost poređenja, metafore neuobičajenost spretno i sretno pronađene rijeći, pojma, koji organizira i novo značenje, novi odnos prema drugim riječima, i tako uspostavlja no· vu atmosferu, koja je konstantno živa, dinamična, sva u vrtlozima i iznenadnim nale· tima, a koja se, opet, nekom magičnom poetskom formulom preobražava i supstitui· ra u konkretnost, u znak, u harf, tako da to slovo postaje oživotvoreno, egzistencijal· no promišljeno a da još nije dovedeno u riječ, u pojam, u značenje . Ta dihotomija poetskog iskaza. ta minuciozna pjesnička igra i svjesno humorno razbijanje poetskog tkiva, gotovo da se identificira s današnjim obrascem moderne poezije, poezije koja gotQvo pa sva počiva na čudnim, dinamičnim obrtima, na iznenadnim slikama koje izbijaju iz $Udara riječi, na metaforama koje istovremeno i razvijaju i uspostavljaju smisao pjesničke slike, smisao pjesme. Dovoljno je navest i bilo koji od stihova ili stro· fa ove pjesme koji će to potvrditi:

152

Hi:

LAM

Lam je kao teljig vola; potratimo sada kola, pa bjeiima lJi1 livade gdje sa/amom cv'jete sade! Ti ćef cv'jetak prvi biri i tim solru zakititi.

MIM

Mim je slitafl punog/aveu, a ~emu je Fata s/itna? U kosi joj sadimakovi, viI' dulova crne oli. Tamo dragi kamenovl~ iz kojih biju plamenovi, kuda selu - sve isprele.

Ova pjesma Fejz8 Softe (čiji stihovi, nažalost, nisu u cjelini sačuvanO uspostav· Ija čitavu skalu čovjekovih osjećanja: od mirnog, 5tal01en09 pristupa (Ti si tanka elif motka, tu je osnov. tu je potka), do zanosnih, ustreptalih izliva ljubavi (Ha hasta sam kad te vidim a budalim kad ne vidim) ne imajući namjeru da u jednom dramatskom slijedu stvara osobenu tenziju; naprotiv, ona je otl/orena SI/om svojom pjesničkom du­iem i isto tako otvorena SI/akim svojim stihom. ZatO se i o stihovima (svaki stih je

ilustracija jednog harta) može govoriti kao o cjelovitim pjesničkim medaljonima, koji

kao sjajno biserje čine jednu doista nesvakida~nju pjesničku ogrlicu, tvorevinu od ne­sumnjivog umjetničkog značenja,

IV

Iz svega ovog dosada rečenog namete se nedvojben zaključak: alhamijado knji­ževnost nije dovoljno proučena, nije dovoljno istražena, njnj se, očito, ne posvetuje ni ona minimalna pažnja kOja bi morala uslijediti. Pa iako bi nedovoljna umjetnička artikulacija ovih pjesama (naravno, gledano u cjelini) možda mogla biti donekle i opravdanje, svakako bi to opravdanje moglo biti teže nadeno kad se alhamijado knji­fevnost sagleda u kontekstu sociolo~kom i psiholo~kom, te kad se iz segmenata vre­mena počnu lučiti njene bitne pretpostavke koje su u jednom takvom dobu imale i te kakvog značaja za formiranje nacionalne svijesti Muslimana, na njihovo p.osvjeti­vanje i uspostavljanje jednog novog odnosa spram umjetnine j umjetničkog, koji je duhovni proizvod njihov, koji, dakle, govori iznutra, iz sredi~ta njihova biča koje se konstantno homogenizira j dobija svijest o sebi i svojim bivstvenim pretpostavkama. Usprkos brojnih zatočenosti i zatvorenosti. vjerskih i drugih, ova knjiž.evnost je neos­porno svjedočanstvo o jednoj ~irokoj platformi muslimanskog pjesnika koji uvida vrijednosti i značaj svoga narodnog jezika i uspostavlja neke bitne koordinate u lire­menu i odnosima, te kao takva zasluž.uje i dužnu pažnju i dulno po~tovanje .

'53

(

SUMMARY

SOME REMARKS ABOUT BOSNIAN ALHAMIADO POETRY

The so·called alhamiado literature of the Muslims in Bosnia and Herzegovina hasn't been explored enough though it represents a considerable part of the literatu· re in this country. Created during two centuries, today it is still a topic worthy of investigation. Four decades ago Mehmed Hanđić expressed his hope that the investi· gators would pay more attention to it, but there was little change tili now. So the most complete study about the Alhamiado literature is the book written by Sejfudin Kemura and Vladimir Ćorović (edited 1912). In the second part of the article the author discusses two opinions about the intention of the poem "Poziv na viru" (Call for Faith) written by Mohammed Hevaje. Some authors consider that the poem represents call to the Christians to accept Islam and the others pre fer the view, that it points to the need of collaboration between Muslims and Christians. The author thinks, that both opinions are extreme to some extent. He also expresses the view,

The third part of the text is the analysis of two Iyric love poems "Otkad tebe nisam, gospo vidio" (Since I haven't seen you, lady) written by the unknown author. and "Aliklijski elif·ba" (The Lover's A. B,) by Fejzo SoJta. The author underlines the fact that the literature reached its best in love poetry. The two above mentioned poems have the unquestionable value and the quality of being modern even now. that it's exaggerative to talk about the collaboration not founded one religion in the time when the religion was the essential part of the life.

154

AJija Bejtić

KASIDA IBRAHIMA BIOCAKA

Spomenik aljamiado litefature sandžačkih Muslimana

1. U V O D

Veliku i jo~ uvijek nedovoljno istraženu granu historije na~ zemlje i naroda pod osmanskom vladavinom predstavlja rad Muslimana srpskoh'rvatskog jezičkog pod­

ručja u oblasti književnosti. pod kojom ovdje treba razumijevati ne samo teolo~ke, nego i profane radove kao što su poezija, historiografija, putopisi, ljetopisi i slično . Dva su puta na kojim su na§i ljudi radili i stvarali na tome polju.po sadržaju ista. a po izra!ajnoj, jezičkoj formi potpuno različita: prvi, i dug i ~irok na turskom. arapskom i perzijskom jeziku, a drugi na materinskom, koji sc naJ ce~e označava bosanskim i, koliko se dosad zna, po jednom srpskim i hrvatskim. Mnogi radovi na tome prvome putu na~ih ljudi iz Bosne, Hercegovine, Sandžaka i Crne Gore tako su značajni da su njihovi autori u!li i u enciklopedijska djela ~to su izlazila ili jo~ uvijek izlaze u Nje­maćkoj, Turskoj, Egiptu, Iranu i dr.'1 Radovi pak one druge, srpskohrvatske verzije u svojoj ukupnosti, barem prema sadašnjem saznanju, po količini i veličini su manji, a i mlađi. Za čudo, nisu ni istraženi, a niti oni poznati dovoljno analizirani i osvijet­ljeni u nauci, a predstavljaju jednaka svjedočanstva duha kao i djela u trianglu vode· ćih islamskih jezika: 21 kazuju da je narod koji je znao misliti orijentalno-islamski, a

11 OCI djela 18 vrSle na srpskohNal5kom znaćajna su naroćIto : Safelbeg 8aiagu~, Bo~njacl I HercegOVCI \I .slamskoi knj • .tevnostl, GI8snik Zem8ljskog muzeja, XXIV/ 1912, 1- 88 I 295- 390; Ist. pisac, Znamen.tI HNal1 Bo~ni8Ci i Hercegove. u Turskoj CarevI n!, Zagreb 1931 ; Mehmed HancU,ć, Knji.tevm rad bosansko·hercegovaćklh MUSlImana, Sarajevo 1934 lseparat iz Glasnika Islamske Vjerske zajednoce, 111 - 3. 6- 12; ,,! 1- 61 ; Hallm Sabanovoć, KnJIževnosI Muslimana BiH na orijenialnIm jez.cima, Sarajevo 1973 od die la le ISle vrste nl strln.m jezIcIma navodIm. zbog najnovIjeg vremeniIzdanja, rad Aleksandra Popov.Ća (AlexIn, dre PopovIćI Le huerllure Ollomane des Musulmans Yougosl8ves ESNU de blbliographle rll50nnee. Pan, 1971 , separal IZ ćasop.sa Journill as,atlque, annee 1971 , 309- 376. U lome rldu dita je Iscrpna blbhograflJa !328 jedin.ca' rldoV8 u srpskohrvaiSkoJ i SVjelskol llleraluri o loj temilIe.

2) O aljamlado Illeriiuri bosar'llkohercegovaćk.h MusIImanIl p.sal. su lsmlld BalIĆ , Aljami8do· ·knjlževnoSt u Bosn. za vrIjeme Osmanlija, Musl.manska b,blioleke, WIen 1957. 4. 20- 33.

155

jezički se izražavao na svoj, slavenski način poprimio određene vidove kulture Istoka, a u isto doba ostao svoj na svome i u teritorijalnom i u etničkom, i eto, u jezičnom pogledu. Radovi te vrste su i zanimljivi kako po izrazu vitalnosti njihovih nosilaca, tako i po samoj formi: pismo arapsko, a jezik koji nije ni arapski, ni perzijski, ni turski.3)

Pored Hevaije, Kairnije, Karahodže. Ilhamije Žepčaka, Abdurahmana Sirrije i drugih znanih i neznanih pisaca iz same Bosne i Hercegovine ovu vrstu pismenost i i književnosti na srpskohrvatskom gajiti su nasi ljudi i u Crnoj Gori i Sandžaku.Spome­nici te vrste iz Crne Gore i Sandžaka, poznati su nam, nažalost, samo iz novijeg vre o mena, jer istrafivanja literature starijeg doba u tim krajevima uopće na orijentalnim jezicima, pa tako ni u području aljamiado književnosti, nisu do danas posebno vrše· na. Dosad su poznata svega dva pisca aljamiado literature iz tih krajeva ali takva koji su po svojim prinosima na takvoj visini da po tematici i popularnosti natkriljuju pisce te vrste na čitavom srpskohrvatskom jezičkom području. To su hafiz Salih GaJević, rodom iz Nikfića, mudir (upravnik) Kolafinske kaze (sreza). umro i pokopan u Bijelom POlju 1B98/99. god.4 ) te Arif Sarajlija u Novom Pazaru, rodom iz Sarajeva, iz porodice Brkanića, živio i radio do uz prvi svjetski rat.5 ) Obojica su, neovisno je·

82; Ono Blau, BosnilCh·!urkllCh. Spr8Chdenkmater, Leipzig 1868 (Abhandlungen fur die Ku'" del Morvenlandft, VI'l - tekltovi aljamlado radova: ScheIch Selfuddm Ef. Kemura und Dr Vl.ctimw Ćorovlt. 5«bokrolttsche Oichtungen bosnischer Mosllms aus dem XVII , XVIII und XIX Jehrhundert. Mit 6 Abbildungen lm Texl , Sarajevo 1912 (Zur Kunde der BalhnhalblnMl, II, OuI>tten"und FOl'IChungen, Heft 2 - tekstovi aljamiado radova sa uvodom na V-XXVII ttrank:i; Muhamed Hadtijahit. Aljamiaclo literatura, Hrvatska enciklopedija. S'II . l, Zagreb 1941,300-301; ist j piuc, Hrvatsh muslimanska knji2evnost prije 1878, Napredak kalendar z. 1938, Sarajevo, 93-104; iSli pisac, Knjitevnost na arabici laljamlado). EnClklo· pedija Jugo.lavijl, Zagreb, sv. I, 1955, 144-45, s.V. Arabica; AeSad Ktdit, Pobo!ne pjesme bosansko-htlt"cegovatkih Muslimana, Sarajevo 1966, str . 224, tekstovi: Mehmed Kapelanovit Ljubotak, Narodno blago. Sarajevo 1887, među ostalim iaijamiado lekllOvl lOuvanjski IrzU­!ah I dt) ; Hustin Klr.begović, Pj"",,1 o olYojenju Klndijl gOdIl\l 1080 po hld!rltu (1669), Glasnik Zemaljskog muzeja, 1/ 1889, 3, 92-96 i Wissenschaftliche MItthillungen aus BolOien u. der Hercegovrna. 1/ 1893,496-500; Ibrahim Kemura. Prva ttamp.nl knjiga arlbi­com na neSem jeziku (Omer efendIja Humo i njegov ptOS'IIJetnl rad), Glasmk VIS-., XXXII/1964, 5-6, 208; Werner Lehfeldl, Das serbokroatlsche Aljamiado·schrifttum dfll' bosnisch.hercegovinischen Moslims. Transkriptionsprobleme, Munchen. 1969, str. 193; Alija Nametak, OVIje stare hrvatske pjesme iz Bosne arapskim pismom napISIna, Obzor, Zagreb LXXVI / 1936, br. 86 (11.4) ; Alija Nametak, Nov prilog bosanskojaliamiado literaturi, Prilozi za orijenialnu filologiju I IstorijU,Sarajevo, XII·XIII / 1962- 63, 237-47; Osman A. SokolOVIĆ, Ovije nail pjesma pluna arabicom. Narodna uldamca, kalendar, 1936, 105- 107.

3) Bilo bl neltll~no kaci bi takvu vrstu rada u Okviru orijentalno-ISlamske knjitevnoSlI pripisivali samo Muslimanima srpskohrvatskog jezičnog podrUČja, jer su na laj naćin PllBli i nekI drugI narodi. Po dosta starim, ako' ne i prvim radovima te IIrste umIh Spanjolaca koji su prim ih is­lam I pIsali arapskim pISmOm, a na tpanjolskom jeZIku, Arapi kao nosioci vla.ti nuvali lU tak­va djela, lako su po 5U~tinl bila islamska, al·ad2emlvVa, !to znači .Irana (pIsmo arapsko, a je­zik nearapskil, a onda su po tome I islami!lranr Spanjolei napravili za tu vrstu knJi2evnog rada svoj arabizam alhamiado (pile sa na Jpanjolskom aljamladoL Taj izraz poslije je kao termin ­određene vrsle islamske knjitevnost:i uiao i u S'IIjetsku literaturu pa je, tako, već odevno u upot -rebi I u nMoj, Jugoslavenskoj n&uci, posebno u orijentalinici kao oznaka djela arapskim pis­mom. a f'I8 srpskohrvat.kom jeZiku.

4) O GMevIĆU I njegovu mevludu Ima ova lileratura: FehIm BajraktarevIĆ , Srp. ka pesma o Muhamedovu rođenju. Glasnik Skopskog naučnog dru!:tva. 111 / 1927; Alija Namelak, Galev ... ćev bosanski mevlud, Narodna uzdanica . • kalendar. god. 1936. 66- 83; IbrahIm Kemura. Hafiz Salih GaSevIć u S'IIljallu hterarnog djela jednog crnogorskog pISCI, GI85n ik VIS-a, XXXII / 1969. 3-4, 120. MehmacI MujezinoviĆ. Natpis na nitanu hafIZ S.llha GMevlĆa u Bijelom Polju, TakVIm za 1973. godrnu: Sarajevo, 13-4- 141 .

5) O Anfu Sarajliji I njegovu mevludu $3Ćuvao je u zacInji ćas spomen Vehbija HodtlĆ (IZ Novog Pazara) UĆianku Merhum Arif ef. Sarajlija, vai ikI alim I pjesnik, GlasnIk Vrh , III , stafJ~rnstv.,

156

dan od drugoga, napisali mev/ude, cjelovite poeme o rođenju vjerovjesnika Muhame­da (ustvari prepjevi na srpskohrvatski poznatog Sulejman-čelebijina Mevluda na turs­kom); djela su objavljena, Gaševićevo čak i više puta.

Krug domaćih aljamiado pisaca danas se povećava jednom posve novom Ijčno~· ću. To je Ibrahim 8ioCak iz Sandžaka, imam u Bioči i član porodice Pačariza, živio u drugoj polovini 19. i u prvim decenijama 20. vijeka. Samo djelo, po kojem se kvalifi­cira kao pisac aljamiado literature jest u prvom redu njegova poema Kasida, kako ju je i sam nazvao, zaseban rad u 16 dijelova, te nekoliko drugih spjevova i jedan manji prozni rad.

Biočak je pisao na maternjem jeziku, a arapskim pismom, uglavnom, u prvom deceniju dvadesetog vijeka, dakle u vrijeme kad je u Bosni i Hercegovini bilo potpu· no ovladalo evropsko pismo (doba austrougarske uprave) i kad je ovdje pisanje na Biočakov način izgubilo značaj i potrebu, ali uza sve to Bioćakovi tekstovi imaju puni karakter aljamijado literature, jer su u doba, kad je pisao, u Sandžaku vladale druge prilike: bila još uvijek osmanska uprava, a u sklopu te uprave dominirala orijentalno-islamska kultura i arapsko pismo.

Predmet mojih razmatranja u ovome radu je Biočakova Kasida kao veće i zna­čajn ije njegovo djelo. Ona se sačuvala, koliko dosad znam, u dva rukopisa, jedan je u Sarajevu u posjedu geometra Bedrudina Mezildžića, rodom iz Prijepolja,6) a druga u Prijepolju u posjedu Ešrefa Pačarizil. Tekstovi Kaside se u ta dva rukopisa (označa­vam ih sarajevski i prlj'epoljski) nešto razlikuju i, po tome, čine paralele odnosno pri. jepoljski rukopis, koji je i mlađi dvije godine od sarajevskog, predstavlja doradu rani· jeg, u ovom slučaju sarajevskog teksta. U oba manuskripta rukopis je isti, samoga Ibrahima Biočaka,a to znaći da je lićno pisac pravio prepise i pri tome, vidi se, dotje· rivao (mijenjao, kratio, nadopunjavao) dijelove Kaside. 71

Ograničen prostor ne dopušta da se objave obje paralele, pa ovdje donosim tekst Kaside prema onom starijem, sarajevskom manuskriptu. To je dovoljno za sti-

XXXVII / 1974, 1- 2,109-112. sa fotoportretom. koji. greikom, niJe Anfe Sarajlije. Prema podacima u tome ćlanku , Arif Sarajlije' je svoj mevlud pod nasJovom Terd2uman mevludskl na jezik bosanski ~tampao !litografija) u Istanbu lu god. 1329 . 1911, a ostavio je jo~ jedno djelo na "bosanskom" pod naslovom Nasihati, koje je po obImu dva puta veće od njegova mevluda (936 stihovaI t koje je saćuvano, navodi pisac, u nekoliko prepiSI u novopazarskim kućama . PUlCU le, međutim. Ostao nepoznat podatak da se Arif Sarajlija prezIvao BrkaniĆ, ~tO je inaće, utvrdiO i iznio O. A Sokolović, Pregled Itampanih djela na srpskohrvatskom jeziku Muslimana Bosne I Hercegovine od 1B78-1948 godine, Sarajevo. 1957 (separat IZ Glasnika VIS-a 7, 1955- 57)' 72.

6) Imalac rukopisa ne zna ~ta djelo sadr2i, niti mu Je poznat Ibrahim Sioćak. Kada sam dobio na posudbu rukopis, za ~tO mu i na ovom mjestu zahvaljujem, ubo sam u sadržinU teklta i prepisao ga te mu saoptio da se radi oKasidl hod2e Ibrahima iz Sioće. S Melnldlić je, među­tim, ustao s tvrdnjom da to mora biti rad njegOVih bh21h pred8ka, prijepoljskih Mezlldl.ta, I nićiji drugi, jer je rukopIS nađen u porodici koja je, navodi Imalac, pisala arapski i znala turski. MeđutIm. ti navodi i razlOZI su Jedno, a sami ZapiSI u oba rukopisa O autoru 5asvim nrito dru· 'o.

71 U domaćim dervl~kim medđmuama sretaju se. kako je poznato, knide I ilahije na srpskohrvat­skom u dva pa i vl!e varijantmh oblika (lIhamija Žepćak. Abdurahman SInja I drl_ Cin.lo se da su tu radi da se tu radi O promjenama koje su unosili kasniji prepisivaći, i nikad nimlo biti Sigurn. !Ia Je Original. a !ta kasmji, tuđi dometak Sad na osnovu jedinstvenog primjera vanjanata 8ioĆako· ve KasIde. pisanih rukom samoga autora, možemo biii SigurnI da vanjanIm obltcl kasida i Ilahija I drugih pisaca predstavljaju. barem u vetini slućajeva. originalni rad jednog le istog autora Ta spoznaja je od Val-nosti , jer nam omogućava sasvIm drugaĆiji pogled na poezIJu do­maće aljamlado literature l, posebno, na tekstove kasida I iJah.ja koje su se dosta, u pravilu, smatrale tuđim vanjantnim ooliClma

157

canje osnovnog znanja o autoru i njegovu djelu.BJ Tekst dajem onako, ka.ko je zapi ­san i, dakako, kako sam ga mogao i umio pročitati i transliterirati . Ljudima od stru · ke poznato je da čovjek nije nikad siguran da je u ovoj vrsti tekstova dobro pročitao svaku riječ (s obzirom na karakter arapskog pisma), pa dopuham da je i meni ostalo, možda, po koje takvo mjesto, iako je Biočakov rukopis razgovijetan. Jedini moj zahvat u tekstu ali samo kao cjelinu, jesu redni brojevi dijelova Kaside.

Na kraju za shvaćanje a i ocjenjivanje Biočakove Kaside i uopće njegova pisa· nog rada treba imati na umu vrijeme i kraj u kojem je 8iočak živio i radio i da se, u vezi s tim, njegova Kasida ovdje pojavljuje i analizira isključivo kao spomenik histo· rijske pismenosti. U takvom pristupu djelu postaju razumljiva neka mjesta u Kasidi koja, gledajući ih sa dana~njeg stanovi~ta, pripadaju pro~losti : upotreba onovreme· nog izraza "turčin" u značenju muslimana kao sljedbenika islama (za to tu rijeć i pi· Jem malim slovom), zatim kurtoazna egzaltacija sultana te njegovi podaci o Crnoj Gori, koja se u ono vrijeme borila protiv Turske, a Bioča bila sastavni dio teritorija

Turske carevine.

2. RUKOPISI

Sarajevski manuskript je uobičajna školska sveska vel. 21 )( 15 cm, koja se na· bavlja u trgovini. Ima ukupno la lista, nema korica, tekst je u cijelosti arapskim pis· mom, a mastilo ljubičasto. Sveska sadrži samo tekst spjeva. Kasida počinjena listu 2a sa Bi ismi Allah al·rahman al·rahim. Na kraju 14. pjesme je zapis o autoru i vreme' nu nastanka djela, pisano istom rukom: Kaside-i muellif B'ilte karveslnđan Ibrahim bin Salih, 8. mart sene (1)322 ... Autor Kaside Ibrahim, sin Salihov, iz sela Bioče, 8. mart godine (1)322 - 1904. Iza toga su jo~ dvije pjesme, 15. i 16, OČito dodatak osnovnom tekstu i tematici Kaside; u petnaestoj pisac govori o svojoj brati i O potre· bi pažnje prema braći uopće, a ~esnaesta je kurtoazni hvalospjev ondaJnjem sultanu Abdulhamidu, forma koja se u turskoj literaturi prakticirala .

Naslov djela je ispisan i zasebno, olovkom i nečijom drugom rukom, naknadno, a dat je na llanjskoj (prvoj) strani prilog lista, i tu glasi u stilizaciji iz koje saznajemo i zanimanje Biočakalla: Kaside·i šerif 8ijala karyeli havadie Ibrahim - časna kasida hodže Ibrahima iz sela Bjoče.

Propitujući se neJto kasnije o piscu Kaside posrerlstllom Šaćira Samilovića, ima· ma u Bijelom Polju, našao sam u Prijepolju živa piJčeva sina Brefa Pačariza, džamij· skog službenika u penziji, i kod njega kao očevu zaostalIJtinu drugi, bogat iji rukopis, u kojem se nalazi ne samo Kasida, nego j drugi tekstoIIi Ibrahima Biočaka. Ešref m. je najpriorallnije ustupio,donio čak I na noge u Sarajevo tu bilje!nicu, a sa rukopisom i očev fotaportret, napravljen na nekoliko godina pred smrt.

I taj drugi manuskript je kupovna bilježnica iste veličine kao i ona prethodna. samo sa litografisanim rubovima, ima ukupno 85 ispisanih strana. Sadrži na prllome

81 Oba rukop.sa originala K85.de nalaze se kod navedeni n dana~niin posjednika. ali j •• ovaj drugI, prIjepoilski danas prrStupaćan nauCI, Jer sam dao IzradIlI dvIje kwroks-koplje loga dJela, led· nu UStupIO GazI HU5revbegovoj b,bliotec" a druga je u orljentelrlOj ZblfCI moje vlastIte b,bho­teke. Prrmjerak u Gaz, Husrevbegovoj biblioteci imasmje~laJnu srQI'I8Iu,U R·4/10.

158

.}

,/ I

/.

'\/, " ~'I.' %"

/, ,;:'" ,

I

, , ,

I

.:~ , ,

/. " -,. ",

, I

/

"'j.-

, {e, " /" I :.;-.-

#

I

//

, I'

I , , ,/

'ć /'

Potret Ibrahima Biočaka iz vremena pri kraju života

/ I

l' /

I I ,

" '/ /,.: 'fl

159

mjestu Kasidu, ali i druge radove Ibrahima Bioćaka. Bilje.f:nica je, ćini se, prvobitno bila namijenjena službenim potrebama. jer je prva strana prazna, a na drugoj je sas­vim drugom rukom pisan tekst o inspekciji mekteba u selu Bioći, obavljenoj, datira·

no je, 25. teirin·j evvela 1326 - 25. oktobra 1906. Prilićno su brojne razlike u tekstu u dva nađena rukopisa Kaside. Najznačajnija

je u tome ho prijepoljski manuskript ima poseban prigodni uvod, također u rimi, a nema spjeva o braći, niti hvalospjeva sultanu Abdulhamidu . Važna je i pojava druga­čijeg naslova KIJSide, koji ovdje glasi : Haza Kaside-i 8iol81i Ibr8him Alki - Ovo je Kasida Bioćaka Ibrahima A!kije. Iz toga imamo podatak da je pisac imao i dodatno, knji!evno ime A:lki. To ime ponovljeno je i na kraju teksta (str. 28) : Muel/ifi Blj'ol8N Ibrahim Alki - Pisac (ove Kaside) Bioćak Ibrahim A:lki, i jo! jednom na kraju dru· gog spjeva (str 43)

Vidljiva je jo! jedna važna razlika: U sarajevskom rukopisu stoji zapis da je Kasids zavr:iena B. marta 1322 - 8. marta 1904, a u prijepoljskom je samo godina 1323 - 1905/ 06. Znači da su tekstovi nastali u različito doba, u razmaku od oko go· dinu dana. Jedan drugi tekst na idućim stranama ima datum zavr:letka laban 1323 ~ oktobar 1905.

Drugi radovi u Bioćakovoj bilježnici prijepoljskog manuskripta jesu:

1. Kasida bez naslova, počinje :

šart se vama dobro čuvat, a u/emu dobro s/ular.

Ima 9 refrena J8 Allah ukupno 9 strana (29-37) .

2. Kasida slićnog sadržaja, bez naslova, počinje :

Ej ;nsanu ramahćeru,

zemlju nose vale dule.

Ukupno 4 strane (39-311.

Slijede st ihov i, koji se mogu smatrati zavdetkom te kaside, ali i samostalnim tekstom, u kojem Bioćak saopćuje da je to sve pisao sa hodžinskom hajr.cJovom i ka· zuje o svojim hodžama. Na kraju rijeći: Tammat tamlm bi Iabani larif $Snata 1323 Siol ali Ibrahim Alki - Dovr:leno časnog !abana (mjeseca) godine 1323 - oktobra 1905, B ioćak Ibrahim A:lki.

3. Kasida istoga sadržaja, također počinje stihovima, kao i ovdje navedene pod

br . l , Šart se vama vrlo luvar, a u/emu dobro slušat.

al i je daljnji tekst drugačiji. Ukupno 3 strane (44·50). nedostaju strane 45-48.

4. Kasida sa početnim slovima rečenica redanim prema arapskom alfabetu ta­

ko da prva dva st iha (retka) glase:

a Allaha sve moli, b bez sbdesta ne mo/i ...

160

Ukupno 2 nepune strane (51-521 . Ispod kaside, koja je ispunila cio arapski alfa· bet, tekst: Muallifu kitabi Belčeli Ibrahim Alki bi lisani al bosnevi nutuk · Pisac knji· ge je Bioćak Ibrahim Aški, saopćeno na bosanskom jeziku Potom ponavljanje tekSla stihova da je 10 sve pisao sa hod!inskom hajr·dovom i teksla u rimi o pi~čevim ho· džama.

Risala u prozi, samo djelomično rimovanoj, pod naslovom Haza k i rabu ahvali kiyamet, od Muhammed·pejgambera rivajer, qelina. 10 strana (55·641, sa az· načenim krajem izrazom lammat. Tematika o. 15 "frka" \vrsla) ljudi, čije če se pona· ~nie na "dunjaluku" objelodaniti na "kijametu"; 14 frka su grdnici, a petnaesta fr· ka je "nurli obraza". Poćinje ovako:

"Ka'če doći mahšer dan, ustanuće frke na mejdan. Prva frka iz mezara ka'će do· ći, trbusi him ka' planine napunjeni akrepima. Pitaće mahšerski halk "ko su oni7 .. Ricći će melcći : "Ovi nisu davali zekat na mal pa su još bez tobe umirali ... ..

6. Kasida na albanskom (osim zadnjeg stiha koji glasi : "Sačuvaj nam, Bo!e ti, iman"). sa puno turcizma, pOčetna slova stihova redana po redu slova arapskog alfa· beta (str . 65).

7. Zapis u rimi u kojem Bioćak govori o tri svoja "~erika" (drugal. str. 67.

8. Dova (molitva) "Pomozi nam, ti Allahu, na umoru", dvije sHane (91 -921.

Sve su tO originalni radovi Ibrahima Biočaka, čak je njegova i ona kasida na albanskom Proizlazi da je Ibrahim Biočak ostavio iza sebe, koliko sc zna, K;'Sidll, kOJa se ovdje saopćava, kao najveće svoje djelo i još devet radova razll ć lte veli ć ine.

Na strani 68. ima i tekst službene potvrde (šehadetnama) na turskom neimenovanog imama u Gostunu od 6. šubata 1333 " 6. februara 1915. da nema zapreke za sklapa· nje braka između Nurke Klahurca, sina Hajdareva. iz sela Slatine, i Dule, kćeri

Mustafine, iz "na~ sela" (Gostun); rehadatnama se upućuJe kadiji u Prijepolju radi sklapanja braka. I to je tekst, upravo sastav Ibrahima Bioćak~ , jer se zna (saopćenje sina Brefa) da je navedenog datuma upravo on IIdio imamsku dužnost u Gostunu.

Preostali dio bilježnice (str. 70·90 i 93·96) jesu razni drugi tekstovi na arapskom j turskom. među ostalim ilahije "Ahbab ahbaba" '''Prijatelj prijatelJu"), zatim neke uobićajene i poznate molitve (dove) I 51. Dakako, to nisu sastavi Bioćakovi, nego ih je on tu registrirao kao tekstove i štivo koje je trebao da zna svaki spremniji imam.

Na str , 66' su i tri zapisa ljetopisne prirode, koja takoder nisu Bloćakova, a ov· dje ih donosim zbog njihove odredene historičke vrijednosti.

- 31 . ajiula 1329 · 31 . seplembra 1912. Crno!}Orci osvojili Berane;

- 27 . sjlula 1329 - 27 . septembra 1912 osvojeno Bijelo Polje (Akova);

_ 30. ajIula - 30 septembra 1912. u ponedjeljak, osvojena Bioča i Lozna.

Te tri bilJdke unesene su naknadno, drugom rukom, i potjeću po svoj prilici

iz ruke Bioćakova sina Sulejmana.

Važna osobitost uprijepoljskom manuskriptu je tekst uvoda u Kos/riu, kOjeg u prvoj verziji (sarajevsk i manuskript) nema, a u kOjem nam sam pisac daje obavješte· nje o povodu za pisanje djela i o samom sebi. Dat je dva puta, ali u dvije različite du· žlne: najprije ispred naslova i poćetka Kasirie. ukupno 12 početnih stihova, a po. tom; zasebno, na dvije strane bilježnice, interpolirane u tekstu Kaside (izrpeđu str. 19·20) Na tom drugom mjestu tekst je znatno duži, najprije već navedeni uvod od

II - Anali 161

12 stihova (s malim izmjenama). a potom novih la stihova. Evo u cjelini teksta toga drugog, većeg oblika:

Bogu dragom šućur ćinim na is/am, sve sa/avar pejgamberu donosim. Molim se za su/tana i njegova askera, da je njemu Allah dragi pomotnik. Bogu šućur kad smo turci u iman, da je galib din-dušmanu baš sulran. Kad sam bio u Bioli ja imam, kusur im'o u svalemu, dobro znam, imadoše diernarIlie svi merak, da him pišem pod bosanski ,a ćitab: "Ćitab, govor na svoj jezik volimo, da se više svom Allahu mo/ima". Dulan ostah promulit se za sevab, da ne bidem tamo posve u azab. Kada poteh ovaj ćitab pisati, onda mjesec ševal bješe deseti, dok sam dot 'o, napuni se trides'ti, da mi Allah moj hatalik oprosti. Ko će relif Boi'i ćirab tiniti, tu ne treba nikom mlogo hita t;. Vatan mi je asli bio uBioti, odvazda je Crnoj Gori u ati. D/amiju nam po dva puta gorili, kuću, kulu i moj d/emat sru/iIi. Sad se jesam po svlieru poskit'o, za dunja/uk nisam mlogo ja hito. Molim Boga da ne bidem ja rezi/, za nafaku svakom je Bog kefi/o Ko se boji da ne gori u azab, nek posluša šta govori ta' ćitab.

3. O AUTORU KASIDE

o autoru Kaside i drugih navedenih tekstova na srpskohrvatskom postoje, sret­nom okolnoM:u, relativno dobri podaci . Jednim dijelom sadržani su u tekstovima, koje je ostavio sam pisac, a drugim dijelom je lično znanje njegova sina Ešrefa (rođ. 1909. u BiOči) u Prijepolju, koje sam zabilježio neposredno.

Prema tim podacima hodža Ibrahim Bioćak je rodom iz sela Bioće (nom. Bioća), mjestanca na istoimenoj rječici (desnoj pritoci Lima) izmedu Bijelog Polja I

162

-

Berane Ovangradal.91 Rođen je, mote se uzeti, 1852, a tako proizlazi iz kazivanja si. na o očevim godinama na dan smrti.

Član je porodice Pačariza koja je živiela u Bioči otkako se pamti: ranije su se prezivali Hod/ići, a jo~ prije Šestovići. 1 Ol Osnovno obrazovanje stekao je u mektebu u rodnom selu, a potom oti~o na nauke u med resu u Đakovicu. Uzeo je tu idžazet (diplomirao) i vratio se uBioću . Đakovica je mnogo značila u njegovoj izobrazbi, jer le u medresi u tome mjestu, pored ostalog, savladao tursku i albansku pismenost i konverzaciju Imamo podatke i o njegovim učiteljima i profesorima: u Bioči je učio pred hodžom mulla Nezirom Muratovićem, a u Đakovici su mu bili profesori (mude· risi) Đakovati Seid·efendija i Ismail·efendlia. O njima Ibrahim Biočak ima i zasebnu pjesmu uprijepoljskom manuskriptu (str. 52·53):

Ćinio sam re'lif ja ovo sve sa hod/anskom hajr.cfovom. Hodla jesam nekoliko ja ima i vlIzda hi dobro ja srim'o. Prvi mi je bio Muratović mula Nezir, hak je im'o da je vezir. Drugi mi je Đakovali Seid·efendi'a, nije se boro muftl/h, Hala nije mene nikad zahmee, peke učiei, njima rahmet.

U Bioči je bila džamija s kamenim minaretom nepoznatog osnivača, vjerojatno kolektivna zadužbina predaka mje!\ana. Postojao je i mekteb, ali samo kao instituci­ja, jer nije bilo zasebne zgrade, nego se nastava odvijala u dbmiji. 11) Eto, u tim institucijama godinama je služio Ibrahim Bioćak kao imam i mualtim. Bio je veoma po!tovana ličnost u selu i čitavu kraju, znalo ga i Bijelo Polje i Berane i odavalo mu na svoj naćin po~tu .

Tu, u Bioći odrasla su i živjela i tri Ibrahimova brata: Medo, koji je bio stariji, te Dervi! i Hrusto, mlađi od Ibrahima. Od te ćetvorice braće elvojica su umrli na pos­telji, a dvojica poginuli. Ibrahimovu braću navodim ovdje SlOga ~to o njima govori i sam PIsaC u pred zadnjoj pjesmi Kaside sarajevske varijante.

Živeći i služeći u Bioči Ibrahim Biočak se tri puta ženio (prva žena iz porodice Beganovića u Podgrađu, druga Muhra iz porodice Sijarića u Godijevu; treća je Zejna

9) B.oćale do 1912. godlOe bIla u $asla ... u Sandtaka(punije Ime: Novopuarskll8ndtakl, I to kao selo u Bjelopoljikom (Ako .... ) kadituku odnosno kllmjoj kazi (srezu). To se VIdi ne samo.z lurskIh slu~benih godlinj.ka Minama onog. vremen., nego i po podac,m. u Bioć.kovoj bIlJe!· nIc. (projepoljski m.nuskroptl koji su ovdje saopćeni Izepis oturlkoj inspekc.jl n.st .... e u mek­lebu uBIoćI. dalUm kaci $u CrnogorCI u~11 u BlOću i, nlroĆlto, Bloć.kovi tItnoVI "VItIn mi J' acio b,o u e.oć •. odvuda l" Crnoj Goro u ob'"

101 Dok $u bIII UB,OĆI, PIĆ.nzl SU boJI n. glasu porod.ca. Pored kuće [m.Io lU i kamenu kulu na u. boj. IprlZemlle • dva kili) koju :;,lOmlnle I sam Ibrahim B.oć.k u uvodu Kaslde. U mirnim godonama I danIma u toi kulo 58 stanovalo, I najćriće su se njom korllt,lo putnICI nam,ern,cl­mUAf'rL U nem.rnom danIma, kOjI $u bih ĆHlI, jef je granoca S Crnom Gorom bila bhzu, u podrUĆIU SUSIedne roJeke LImI. kula je slu!ila kao sklonoll. Ćot .... u 58lu. Ako bi se bIlo Ito j .... ,. lo wmnl'vo na g'lnlC., Mm IbrahIm Bloćak, kOjeg su lu znalo I pod .menom MulI IbrahIm, Ispaho bl pulku, a na pucOIn, Je ćllavo 5810 hrlilO u kulu, da se sklonI' Z.tlt •. Ispod sela, NI putu z. Ber.ne, Pać'flzI su lmeh • han, povelIku zgradu u kojOj je, pored prostor. ZI smjrilaj puln.kl , kont' . bIla, kahvlna (klfan.1 i jedan dUĆlnĆ.Ć.

IllO lome mektlbu u B,oć. govori i n.laz on5pekcije iz 1908, naveden u prethodnom poglavlju.

ll' 163

Hadlibulić, nadživjela je muh i doživjela 120 godina; umrla je oko 1968. i tom le prilikom o njenim godinama kao kuriozitetu pisao i prijepoljski časopis : "Polimlje"), i izrodio sinove Sulejmana (rođ . oko 1887) te već spomenutog EIrefa uPrijepo·

Iju U Bioči je Ibrahim imao i odabrane drugove, ~riće, o kojima kazuje u jednoj

zasebnoj pjesmi izvan Kaside. ovako:

šerića sam nekoliko ja im'o j s njima se sve stim 'o. Prvi mi je Koritali Ali·hodla, po alima je bio. Evo, ne da se kuća, na kući je lehid bio. Drugi mi je Kolalinac mula Hasko, dobrom znade njega svako. Treći mi je iz Boraka mula Ferhad. fali njega ovaj serhad.

8alkanski i potom prvi svjetski rat donijeli su nedaće i Bioti i Ibrahimu Bio· ćaku : selo je jo~ u balkanskom ratu spaljeno (tada je propala i džamija). a musliman· sko stanovni~t .... o dalo se u izbjegli~tvo. Tako se u Bijelom Polju na~lo oko trideset porodica, a među njima j Ibrahim Biočak s ćeljadima . Uskoro potom Ibrahim je ati· ~o s porodicom u Peć i bio u tome mjestu tek oko dva mjeseca pa se vratio u Bijelo Polje i odatle pre~o u selo Gostun izmedu Bijelog Polja i Brodareva. Tu. uGostunu, "malom M.slru", kako su to selo zvali, Ibrahim je živio do pred kraj rata, a onda se stalno nastanio u samome Brodarevu prihvativ~i se službe imama u mjesnoj džamiji. Tu je dočekao i kraj života. Obijedili su ga ćetnici Koste pcćanca. koji su krstarili Sandžakom poslije ujedinjenja 1918., da je bio jata k onda~njim vođama komita Jusufu MehaniĆu i Husejnu Bo~koviću. te su ga. zajedno s njegovim prvim kom~ija· ma u Brodarevu Ramom Mujezinavicem, hadži Abatom Balićevcem, Sutejmanom i Scćirom Krije~tarcem, god. 1922. "taman uoči dana kad se držalo blagodarenje krao Iju Aleksandru za njegov rođendan" (bilo je to 16. decembra) odveli put Bijelog Polja na Jasen i tu sve pomorili. Ibrahim Siočak, starac s bremenom od sedamdeset godina, bio se otrgao I nagnao bježati, pa je ubijen u bijegu. Sahranjeni su na oranici na putu iz Ćeli~ta na Jasen. Grobove označavaju kameni nišani.

4. PR I LI KE I POVODI

Biočakov rad kao književna pojava nije nastao ni slučajno, ni izuzetno; ima svo· je razloge, a i neposredan povod. Njegovo stvaranje pada u vrijeme, kad se ba~ u obro nutoj proporciji Turska carevina bližila svome kraju u svima oblicima, a raslo budenje ideje o nacionalnom sazrijevanju ili potvrđivanju pa tako i jak pokret balkanskih na· roda za pisanjem i radom na vlastitim jezicima. Tome buđenju u jezičnom pogledu jednim dijelom doprinosile su i onovremene turske reforme, koje su omogućavale

164

rad na vlastitom. neturskom jeziku,a dovele čak i do uspostave dvojezične i vi!ejezič· ne ~tampe (listovil. 121 Od sedmog decenija devetnaestog vijeka na srpskohrvatskom jezičnom području javlja se zaista niZ Muslimana pisaca na materinskom jeziku u Bosni i Hercegovini: Mehmed Sakir Kurtćehajić 11844-18721. Omer Hazim Humo (oko 1820- 18801 i Muhamed Rukli Dizdarević (1822123-1905). u Crnoj Gori ha· fiz Salih GaJević,te Sandžaku Arif BrkanićSarajlija l, eto, Ibrahim Biočak. To $u pis' ci samo oni za koje se zna Njihova pOJava, uzev~i ih u vezi s karakterističnim radovi· ma, koji nisu maleni, i s vremenom, u kOjem su nastali, ne može se objasniti na drugi način nego kao najneposredniji rezultat vlastitog nacionalnog i književnog buđenja, koje se u ovome slučaju može oznaČiti bližim izrazom književnim preporodom. Ima li se na umu da je Ibrahim Bioćak ne samo pisac na materinskom jeziku toga vreme· na, nego da se njegova pisana riječ na srpskohrvatskom, zna se pouzdano. !irila i u narodu čitanjem njegovih radova, onda proizlazi i to, da u ličnosti Ibrahima Biočaka imamo i jednog od začetnika književnog preporoda Muslimana srpskohrvatskog jezić· kog područja . U tome je, držim, posebna i velika značajka lićnosti Ibrahima Bioča· ka bez obzira na sadržaj i onu užu, unutra~niu književnu vrijednost onoga ~to saop· ćava.

Tako i toliko o pojavi i značaju Biočakova djela u vremenu odnosno u druhve· nom razvoju njegova vremena. Može se, međutim. označiti i pisac koji je neposredno utjecao na Ibrahima Biočaka u ideji da piJe na materinskom odnosno "bosanskom" jeziku. To je, utvrdio sam, njegov prvi $Usjed i neno nariji suvremenik hafiz Salih GaŠ(!vić. Njegov mevlud, ~tampan baš u ono vrijeme (l311 .. 1893/941, Ibrahim Bioćak je, bez dvojbe, i poznavao i ~irio u narodu čitajući ga džematlijama u određe· noj i poznatoj prigodi po profesionalnoj dužnosti. Tako i u tome smislu govore one vanjske činjenice. Ali postoje i neposredniji dokazi o Ga!evićevu utjecaju na rad Ibrahima Bioćaka Nalaze se u samom Biočakovu djelu. U njegovu uvodu u Ka$idu

ima dovoljno ne samo misli, nego čak i jezičnih konstrukcija identičnih onim u uvo­du Gdevićeva mevluda. Evo tih paralela. Prvi stihovi kod Ga!evića glase:

a kod B iočaka:

Bogu dragom vazda fućur na islam, nafem svecu es·salatu ves·selam,

Bogu dragom finim fućur na islam sve salavat pejgambem donosim.

l, naročito, stihovi o povodima nastanka i jednog i drugog dijela Ga~vić to

ovako opisuje :

Kad se nađoh u Kolalin kOImekam, znadem đe sam puno nakis u će/am,

12)NI ,..riem podrU(:JU stguroo su mnogo z,.. .. (:II, u lome pogledu 00110 hSIOVI parileino NI tUf' skom I srpskohrvltskom Gutten,' Safaj - SaraJt'V$k1 t'VJelnlk I Bo,na, kOJI su ,zIIZ,1I u Saraje­vu, prvI 1868-1B72, I drug, 1866-1B78, te NeretvI u Mostiru, 1876-1877 TakVI !tampa ,zlazlll je , na KolOvu. u nepoSfednoj bllz,nl Sandfaka Tuuer," - PrIzren u Ptlzrenu, 1878-74, le KOSOVI u Prl'!tnl, 1876-1888 Na pokret z .. Izra!avlnJem 08 vll",tOm Jezlku u SandJ:aku I dllelu Crne Gore vjerovatno nIle ostalo bez utleclJa nl I,(:oosl Muhameda Sak "a, Kurt(:ellJlĆa, prvog novinara I publlC"le m~u bos.anskohercegova(:klm Muslomanoma lured­nok GulSen'l SarlJ·a - Sarllevskog cvjetntkl o Bosnel. kOJI je rodom briiz t09l krlja. IZ BOJe­log POlj811844-18721

165

mališe me kofašinski prYm, nami mevfud daj bosanski napili!

IbrahIm Bločak pjeva gotovO u dlaku jednako:

Kad sam bio u Bioti ja imam, kusur im 'o u svatcmu, dobro znam, imadoše cliematflie svi merak, da him pišem pod bosanski ja ~itab.

I dalje stIhovi kod Ga~vića:

Dragi Bole ja čališim za sevab, Molim ti se da ne gorim u azab,

a kod Bločaka:

Du/an ostah promut!it se za sevab, da ne bidem tamo posve tl azab.

I jo! viie drugih zajedničkih riječi i mjesta u oba uvoda. Istina, Ibrahim Bioćak je svoj uvod, barem onaj dužeg oblika, pisao posteriorno, poito je u Balkanskom ratu (1912) napustio Bioću, a njegova prva verzija Kaside napisana je 1904, ali nam to ne smeta da utvrdimo utjecaj Ga~vića na njegovo stvaranje, jer se jedna paralela nalazi I u samom tekstu Kaside iz 1904. godine. Tu stoji stih "Ko posluia ito (ću) vama kazivati", a u Gaievića: "Ko poslu!a sada ita ću besidet" .

Ima indicija da Ibrahim Biočak svoje djelo nije radio onako za sebe, nego za iiru javnost, odnosno s namjerom da svoje djelo ~tampa, upravo kao j njegov pret­hodnik Ga!ević, ili barem da se djelo ~iri i čita u narodu . U tome IlO:Jledu !)Ovori, po. najprije. sam navod 8iočakov o njegovu djelu Ho ga Je dao na krajU Kaside:

Dojte vskat ; vrijeme, uti~e se ovo i bez mene. Svakom bih se ja molio, koji bi ovo proučio, da bi I' mene rahmet izučio.

Drugi dokaz jeste odjeljak koil se nalazi samo u onome starijem. sarajevskom ru· kopisu. a u kojem se daje hvalospjev vladaru, onda~njem sultanu Abdulhamidu : izra· zita kurtoazna forma, koja se i inaee prakticirala u djelima čiji je autor imao naka­nu da djelo ~tampa ili barem da se djelo bito kako ~iri u javnosti . Pogotovo je to bila forma u konkretno doba, u vrijeme Abdulhamidova apsolutizma, bez koje se nije moglo računati da će se dobiti inače obavezna dozvola države za !tampanje diela; takvu je dozvolu pribavio i sam Ga!ević i izričito je označio uz hampani tekst svoga

mevluda.

166

5. B lOCAKOVO DJELO

Vidjeli S(JlO, Ibrahim Biočak napisao je. pored Kas/de kao glavnog djela jo! osam radova, sedam na srpskohrvatskom, a jedan na albanskom. Po tome se Biočak predstavlja sigurno kao dosada znani najplodniji pisac u srpskohrvatskoj aljamiado ti·

teralun Najveća su mu dva rada Kasida i Nasihari, od kojih je taj prvi u stihu, a drugi u ćistoj prozi. Kasida je. upoređujući je s ostalim tekstovima, pi~ćev najveći domet, ne podrazumijevajući pod tim, naravno, i apsolutno umjetničko-izražajno dostignu­će, jer se ona ne može ni tražiti od generacije Biaćako..,e, koja je tek utirala put knji­ževnosti na srpskohrvatskom.

Blaćakova Kas/da}e kompozlcionouređena knji!evna forma Jednog spjeva (ima predgovor ili uvod, glavni sadr!aj. poruku. te naglašen i logić an zaVršetak).

Kasida i Nosihati kao teme nisu, u biti, originalni, jer se radi o naukovanju os­novnih naćela moralke u teologiji, a djela te vrste pojavljivala su se i na Istoku i na Zapadu li u krocanstvul. ali je novo to ho Sioćak, praveći takvo djelo, piše na svom, narodnom jeziku i time uspostavlja kontakt sa sredinom u kojoj se rodio i živio i ko­ja nije bila vićna, kao što i Bioćak sam istiće na kraju prvoga spjeva. ni turskom, ni

arapskom jeziku

U nekoliko oblika Bioćak je izravno slijedio utrti orijentalno'lslamski naćin pi· sanja knjige, iako je djelo saollĆeno na jednom drugom jeziku. Na to ukazuje u prvom redu njegov uvodni zazIv Allaha bismilom, što se sreta kao prvo pravilo svake knjige koju je pisao sljedbenik Islama, bez obzira na sadržaj djela. Tu je. potom, kolofonska oznaka (da je djelo završeno) tammat tamam, što se također sreta gotovo u svima djeo

lima orijentalnoislamske književnosti. Treće, proveden je imperativni način izlaganja koji se piscu činio kao najpogodniji za ho neposredniji kontakt sa Čitaocem, odnos· no sluŠ8ocem, a to predstavlja, u stvari, gotovo strogi slijed forme u kasidama istoga ili sličnog sadržaja na turskom jeziku i turskih pisaca. Ta treča značajka nije usamlje­na pojava, nalazimo je i kod drugih domaćih autora kaside (Ilhamija, Sirrija i dr), I ona samo pokazuje koliko su i Bioćak i ti drugi autori bili pod utjecajem orijentalne

forme u načinu saopćavanja teksta određene vrste.

Ima, medutim, kod Bioćaka jedna druga, njemu svojstvena osobina. Nalazi se u samoj formi, arhitektonici teksta. S vanjske strane gledajući Kasida je saopćenje u sti­hu, kao što le njezin tekst ovdje I pnopcen, a taj stih narOČito akcentuira rima, koju autor dosljedno traži i nalazi. On čak voli da se izražava stihom, bolje reći rečenicom i to u osmercu. To je, međutim, samo prvi, spoljnji utisak. Kad se faktura teksta po­bliže promotri, vidi se da Biočak ima rečenice odnosno stihove nejednakog broja slo' gova, redaju se rečenice koje imaju oblik stiha samo po tome što se završavaju rimom. To je sušta odstupanje od orijentalnoishmskog stiha, koji ima strogu, uvijek ujedna' Čenu slogovnu veličinu. Odstupa se i od metra stiha u srpskohrvatskoj poeziji kaO književnom radu onda~jeg vremena. Uz" sve to Biočl!!k nije bio gluh Zl!! stih j njego­vu harmoniju, ne može biti da nije poznavao stih na turskom i arapskom, a još manje je vjerovatno da nije sluiao barem domaću narodnu pjesmu, uvijek izraženu u stihovi· ma jednake veličine. O ćemu SE! onda radi? Jednostavno o tome da Biočak nije ni htio da ide za metrom, jer bi ga to odvelo u čistu poeziju kao posebnu izražaj nu gra· nu, nego se izražavao u prozi, i to onoj rimovanoi, koja kao književna forma, inače, nije nepoznata. A da je tO tako Vidi se i po načinu pisanja teksta: rimovane rečenice

167

Sioćak uopće ne slaže jednu ISpod druge, nego ih izlaže u kontinuiranom redu, kao i svaku drugu prozu Kad tako promatramo Bioćakov rad, onda on ne samo da ne gubi vrijednost u formalno-izražajnom smislu, nego ima svoje i sasvim određeno mjesto u književnom stvaranju i izražavanju.

U jezičnom pogledu karakteristične su jo~ dvije pojave uBiočakovoj Kasidi : Jezični oblicI crnogorskog gO'lora i turetzmi pod kojima ovdje treba razumijevati i arabizme. Turcizama je ovdje relativno velik broj, ali ne tako visok kao kod nekih drugih, starijih autora aljamiado teksto'la, ali bez obzira na to može se konstatirati da je Siočak SU'lremeno vladao takvim izrazima i svugdje ih tako dobro odabrao i

postavljao da rečenice imaju ne samo puni smisao, nego težinu u značenju, i, narav­no, zaseban jezični kolorit. U svakome slučaju Bioćakovi turcizmi predstavljaju vri· jednost i sami za sebe kao grada za proučavanje govora i, posebno, turcizama crno­gorskih Muslimana početkom 20. vijeka. Dakako, pri tome treba imati na umu i jed· nu važnu ogradu: Biočakovi turetzmi nisu svi odreda standardne riječi te vrste koje se sretajU u narodnom govoru, pa i samih Muslimana. Siočak je bio i ćovjek iz naro­da i teolog, a i njegova Kasida je iz podrućja islamske teologije, barem u širem smislu .

Upravo otuda u tome djelu i izrazi u o~liku turcizama koji su knjiškog prorijekla i koji Imaju formu strućnih izraza ili barem orijentalnih rijeći koje je razumio skučen broj Muslimana iz naroda. Te~ko bi bito naprečac izdvojiti Ho je knii~ko, a ~to je vet u~lo u narod i postalo sastavni dio narodnog govora, ali, svakako, u tu prvu, knji~ku skupinu idu, npr. izrazi fakir, šerif, hakikat, kurta/mak, tama', hijanet, sehavet, irza, gadab I dr. Na sreću, takvih, osebujnih riječi i nema ba~ mnogo. 1

J)

Ima jo~ jedna posebna značajka Bioćakova djela, a time i same ličnosti autora. Kasida je rad koji je namijenjen narodu u njegovu naj~irem smislu, dakako unutar određene, islamske konfeSije 14) U djelu se uređuju odnosi jedinke čovjeka-vjernika prema Allahu i prema druHvu kao skupnom socioto~kom kvalitetu . Taj, da tako ka· žemo, druhveni smjer ovdje je ćak i prenagta~n: djelo je namijenjeno odgoju i lije· pom ponašanju u dru~tvu, govori O principima koje, ustvari, usvaja i svaka druga reli· gija, samo !to je to sve ovdje zaodjenu to ruhom konkretne religije. Tim načinom rao da i saopćavanja autor Kaside iskače iz teolo~kih okvira i tretira pitanje općeljudske vrijednosti; dapače, čitava Kasida i podijeljena je na odjeljke u odnosu na pojedine oblike lijepog ponašanja.

IJIMeđl,l Bioćakov,m lurc,zm"YUIZapataju se, lermln.llpIčnl za IslamskI mlstlclzam,kOje su kod nflS upolrehljavflh. I .. ih derv.t. ("trok. ZIk •. ani. Čllk ima. Čitav,h mIsi, izrliltenoh udervilkom duhu. Iz toga bl se dalo pretpostevljalI da je Bloćak prIpadao nekom derv,tkom redu, tto bl bolo od značaja za upotpunienje bloćakove biografije. a i za ocjenu sadr.taja samog njegova djela B,očakov Sin E'ref. medvllm. kategorlćkl le odbIO takvu pretpostevku; dapače zna I tO, da n'le n. voliO dervl~e

141 Brel Paćar,z, Bloćakov Sin. Ilćno ml je saoPĆIO da je KasIda čitana po kućama na skupoVima

I da le ulogu takvog čitaoca pred skupom vrIlO owbno Ion. Elref, nekki na tratenje Iskuplje­nih komIlja, a nekad I po očevom uhtjevu_

168

6. TEKST KASIDE ISRAlllr1A BIOCAKA

KASIOE·I JERIF BIOyA KARYELI HAVACE IBRAHIM

Bismillah al-rahman al-rahim

•• Pos/ula/te vi fakira iz Bio{e Ibrahima Ko pos/ula šta (tuJ vama kazivati, dobro te vam prisrsnuti. Ako tere vi zapazit sad Ito ću vam nasihotit, lalnje tete hesab dati, đunah. mizan olakšati, kolaj sirer prolaziti, u dienet se nalaziri, po d/eneru poletati, hunJama olenit;, nikad niIta ne leljeti,

2.

Ej vi moja mila braćo, lin 'te Boga zik;r slatko. Ej d/ahili, divlji haIku,

ne radite naopako. ~uću, lin 'te ka'ste vi ins/mi, ne umrite ka' ha;vani. Tri se puta dofarite. sebe tare vi nađite. $eriatom šeref budite. hakikatom hakli zborite. TarikBtom sve da Boga mi/ujete. lJ jezikom zik;r linile. Svom Af/ahu muti' budite. sa Allahom dost/uk velite. Nejma dosta ka' Allaha, a ni sIka ka' zikira, a ni mala ka' namazal

3.

Ej vi maia mila brata, u tamau neima mala, u hasedu selamera, u haramu berićeta,

169

170

u jeminu kurta/maka, n; u lali kazanmaka. Ko gOO laže, Bog mu ne po(ma)ie, a hijanet nikad na selamee, hem te biri azab na kijamee. T o je jedan beš alamet.

4.

Ej vi moja mila brata, vi maskaru ni s kim ne tinite, od hile se vi prođite, svoja srca poturlitc, a nikoga ne mutite, ni fuhu!a ne zborite, $va/to zborit tini vi se to je kolaj, a to beše jedan belaj. Jezik tlIvaj, svašto ne zbori, pitateI se na umorII, teglit azab i u grobu.

5.

Ej vi moja mila br«o, tin 'te vamo sehaveta, nati tete ramo selameta. Ko je vama behil, bite ramo rezil.

6.

Ej vi moja mila brata, m/e lasno tinjer svašro, svemu valja dievab davar, ne dadu nam tamo spavat Hesab davat za mali lijek, ko/ik'vamo vas vijek . Ćuvajte se 'vamo grehote. nati ćete tamo ljepote. Vazda turke iram tin 'te has/etom, ne umrite hasretarr.. Za komlije znadite i dobro ih pazite,

i mal njihan ne ;zite. zeherom se ne otrujte, IZIlera ne ćin;le.

Jedno drugog ne ubite. Jedno drugom zemlju ne otmite, a duIom je ne nosite. I z dobrim se vi pazite. za malo se ne mraz/te. Ko gođ neCe za komfiju znati, mkad neće dobro biti, i Oogu će mutno dieo;sb dori.

7.

Ej vi moja mila brato,

ne tit 'te se tuđe ;rze, dotekatete na se brzo, potlje te vi biti mrzno. Sakan vino i rakiju ne pite, bez imens ne i'te. Nemojte ici na zma, ot/cete bez dina. Dun'ja lezer za malo. tamo zeher zam/oga. Kad hotele vi haram, ne vibre "Na! evladr

S haramom su kopilad, sa mukom hi fZnijviti i snage se dofarice, harama se mašiti, roditelje mlatiti, na sokak hi baciti i u halu te umnjeti. Ne d.evam're vi haram, da ste tamo vi rusvai. Ne tralite vi miras, mje dobro baš za vas. Haram nije. tek beriket nejma. u f9sadu S9 dOSfovima spr9ma

8.

Ej vi moja mila braćo. kad fćenete da se Jenite. vi ljepote ne gledajte.

171

172

Sve turkinje tfalite, 8 pravo hi sudite, za malo hi ne udrite, a homo hi ne drlite, ni fursad hi ne dajite. Dobro nikah vi pazite, u dlehenem ne gorite. Što govorim, poslušajte, vi za pravo sve radite. šerluk nikom ne linite, za alima ne zborite, tuđe meso ne jedite. boli gadab ne poslujte.

9.

Ej vi dobri turci, svakom se nađ'te vi na muci, ne budite baš ka' vuci. Što vi dođe baš na ruci, svaki SJ!be sve povuci, pomislite na ruđoj muci, Tuđ hak volja platari, nemojte s pura svraćati.

Ko je god duian, on je bal ka' $Ulanj. Bolje ti je biti sulani, nego svakom da si duian.

Ta' je poso mlogo rulan, Čuj, nemoj biti du/an.

10.

Ei vi moja mila braćo, ej zengili, vi ahmaci, nađite se vi na mud. ŠSrt je vama za fukaru dobro znati. hel morete i vi obnemati. Nemojte visoko gledati, n«ete dugo terati. Nemojte skupo prodavati, valja dlevab davati. U pazaru se nemojte kleti, sutra ćete umnieli. U malu se ne uzdajte,

i mal prođe, dobro znajte. Hakom zekar podajire, za jetime znadite, i dobro hi pazire, i mal niihan ne izite, zeherom se ne otmite. Ako hoćeš da si pravi musliman, u halk fitnu ne ruraj, bićeš munafilki bajraktar. 8ajrak ćeš hi nositi, u diehenem goretl~

fejran ćc se SImjari, nP.t':p. wb!.' valjati Za sevab se sve mutite, na hajir se pol1artire. U/emi se prerutire, a mrtVIjem se llarutite, Kur'anom /Ii pomenite, mahrum mrtve tlam ne vraćajte.

Mt/safire sve svračajte.

svaki hajir vi radite. Ser/ukom se tle mutire, za sel.lmet t.l/ifitl,

77.

Ej diahili, jedne inadilje, kad ve pane, vi ste fursadbje. Kad ste zdravo, hodže svi mrzni, kad ste boni, vi ste za njih brzi.

Kad ste mUhtadl. hoćete hi pomoći. kad ste zdravo, kail ste hi odmoći. Nemojte hi hilom drla ti, sutra će ve kopati. Nemojte hi psovati, na talkim će ve pozvati.

72.

Ei vi moja mila brata, svoju braću dobro driite, jedno drugom hatar pazite, za malo se ne mrazite. Ka'sam bratu ja imo, svak me dobro postimo,

173

'74

! njima išo ka' Iju'sko, svak me drio visoko. Ka'sam bratu ukopo, otada sam zaplaka i svakom se pomako. Dok sam bei (nji)ja osto, nikud nisam sam pristo. Na me bila braska la/os i misa, ad jada sam ovo upisa.

13.

Mulni smo i mi hadie, daj nam insa'. Boiel Vaz prilamo, mi ga ne primamo, i/um znamo, ameI ne linima, za gunah psujemo, mi ga pos/ujemo. ffkar nam je uzimati, mane rukom d/j·eliti, a šta ćemo svijet bijediti) Mi velimo pravo da sudimo, na sabah se ne budimo. Bell; će Mehdija izići,

m/age će hodie sjeći. I kad bi nas zateko, m/age bi nas poseko. Ko je ašik sevab Sleći,

halis srcem hajte ka Meći, s imanom ćete u grob leći,

bez šuMera dlener steći.

14.

Ej vi moja mila brata, ehli tarik hil ne misli za sebe, šta će turit na sebe. Odkako nas dade Halik, mi smo Bogu vazda ašik. U ašk boli ko god stall, on se nikog ne boji. Ko šta leSlo pominje, ono više miluje. Ko će Boga, pomenite ga, ko će dun 'ja, eto mu gaf

Ćesto Boga ko pominje, on se a!ik i rodio. Mlogo dun 'ja ko miluje, on je sarhol vazda bio. Šta će nama dunjaluđki mal, miluj Boga i djemal, pomozi nam, ja Gaffar! Ehli dun 'ja ka'će umirat;, dun'jaluk će pom;n/a(tij, njemu nete fajda biti, hasretom će dulu dati, on će znati Ira će parir. Ehli ukba ka'će hidlret đinjeti, u dJene t će gledati, mesto svoje vidjeti, veselo će du!u dal i,

!ehadetanu res/im biti. oti svoje zaklopiti,

Što će nama dun'jalulk; (7).

Miluj Boga i djemal, pomozi nam. ja Gaffar!

15.

Ej vi moja mila brBto, tko će alkom zikir linjeti, on će boii djemal vidjeti. Ko će Boga misliti. neće hesab tegliti, sve će u h/ad sedeti, iz hlada će gledati Ita Će svijet tegliti. Ne pomale dunjalulk; mal, miluj Boga i diema/, pomozi nam, ja Gaffarl

16.

EJ vi mila brato, ka 'sam vamB ovo ispisa, ja sam mlogo uzdiSa, Sve vam gunah kalivo, najviše ga ja ima. Dojće vakal i vrijeme. IIllće se ovo i bez mene.

175

Svakom bih se ja molio, ko bi ovo peke ulio. da bi r mene rahmer izutio. Nafem milom pejgamberu salavare donosite, hel će nama od pomoći vazda biri. Sal/allahu reala alejhi ve seI/em, ve ala alihi ve sahbihi ed/mein.

Kaside-i mueJJif Bijte karyesindan

Ibrahim bin Salih, 8. mart sene 322.

SUMMARY

IBRAHIM BIOCAK'S KAS IDA, THE MEMORIAL OF ALHAMIADO LITERATURE OF SANDŽAK MUSLIMS

On the basis of two found original manuscripts; another important writer of Alhamiado literature is discovered. It is Ibrahim Paćariz born at a village Bioći in Sandžak (Socialist ic Republic of Monten .. gro) 1852. He was ki lled in Srodarevo {Sand tak) 1922. Sy profession he was a teacher and Imam. Among the writers of Alhamiado literature he occupies an ouUtanding position. Using the Arabic alpha· bet he wrote the major part of his works in Serbo·Croatian. He wrote eight (both major and minor) works, seven in verse and one 10 prose. One poem written in Albanian language, is full of Turkish words. All his works are from the scope of mo­rality and social ethics. They deal w ith human relations in society. His most impor· tant work is Kasida ; a poom 10 rhymed prose which consIsts of 16 parts (270) verses . The text of this work is here presented. It was written in 1906. However, both of them are written by Bioć .. k. That points to a fact that also other revised Kasidas of native authors are the works of the same author. Otherwise Biočak's Kasidq has all Qualities of Oriental. Islamic work (introduction. main contents and the end with colophon and biographical datal. The appearance of Biočak's work is neither isola' ted nor unexpected. He lived and worked in the time of acute national renaissanee of Balkan people and their aspiration for writing in native languages. So, the numerous writers of Alhamiado literature emerged. Tooether With them Ibrahim Pa čariz repre­sents tl protagonist of a literary renaissanee of the Muslims from Serbo·Croatian speaking territory . A man who made a direct influence to Bioćak ' s work was hafiz Salih Gašćević , born in Nikšić (SR Montenegro).

ln the introductory part of Bioćak's Kasida and Ga~ić s Mevlud (poem on birth of Mohammed) ; first edited in 1893/ 94 numerous identical terms, thoughts and even entire language constructions were presented. The original Bioćak' s work s are now a private property of some people in Sarajevo and Prijepolje. The copy of the manusc· ript is deposited in Gazi Husrev·bey's Library.

176

Alija Bejtič

IZ DRNISLlJINA ZBORNIKA BOSANSKIH MEMORIJALA

1672-1719.

o sarajevskom muderisu i ordijskom kadiji Abdulahu Drni~liji, koji je živio u drugoj polovini 17. stoljeća i prvim decenijIma 18. vijeka, a izgubio mu se svaki trag 1719. godine. te o njegovu zborniku bosanskih memorijala (arzuhala, arzova i ilama). prvorazrednom izvoru za histor iju Bosne i Hercegovine. nedavno sam upoznao nauč­

nu javnost u dva rada : u kraćem osvrtu {o A . DrniJtiji kao članu intelektualnog kruga književnika Sabita Alaudina Užićaninal u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke, III-IV. 1974. te u zasebnom radu O njemu i njegovu djelu koji je zaprimila na izdava· nje Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Drni~lijin zbornik, zama~no djelo na turskom, čiji se autograf danas nalazi u biblioteci Turskog historijskog dru~tva (Turk Tarih Kurumu) u Ankari. po sadržaju je dvojake prirode: glavnina korpusa sadrži tekstove 282 cjelovita javna akta oprili· kama u Bosna ajaletu, uglavnom. u vremenu od 1672. do 1719. godine (period od pola vijeka). a preostali. znatno manji dio predstavlja Drni~lijine lične zapise, koje je on, ispisujući tekstove samih dokumenata. interpolirao kroz cio zbornik. I ti lični Drni~lij ini zapisi imaju također veliku vrijednost za izučavanje historije Bosne i Her· cegovine, sadrže podatke koji su najvećim dijelom sasvim novi i neponovljivi u bilo kojim drugim iZVOrima. Po kodeksu javnih akata. čiji su tekstovi besprijekorno i u ci­jelosti saopćeni onako kako su nađeni, Drni~lija se kvalificira kao skriptor i veoma zaslužna ličnost u kompletiranju izvora za historiju Bosne i Hercegovine. a po samim osobnim zapisima predstavlja se i kao pisac, čiji rad ima karakter autorskog djela.

Drni~lijini vlastiti zapIsI u njegovu zborniku, gledajući ih u cjelini, mogu se svrstati u ove tematske naslove:

1. Marginalije uz priopćene tekstove javnih akata 2. Ljetopisne bilj~ke 3. Imze i sentence u imzama kadija. muftija. muderisa rejhova 4. Katalog beglerbega Bosanskih aja leta

12 - Anah 171

5. Katalog osmanskih sultana 6. Katalog !ejhul-islama 7. Pregled svjetskih znamenitosti 8. Druge bilje~ke

Ovom prilikom saopćujem sadržaj onih Drnišlijinih osobnih zapisa koji 5u od značaja za historiju 80sne i Hercegovine. Pri korihenju ovih podataka treba imati na umu podatak, da su svi ti zapisi nastali u vremenu između 1695. i 1719. godine. To je od važnosti naročito za one dijelove Drni~lijinih zapisa, koje ne nose pobližu ozna­

ku kad su nastali .

l. HISTORIJSKE MARGINALIJE

Pišući dopiske uz tekstove dokumenata Drnišlija je razja~njavao i dopunjavao detaljnijim pojedinostima sadržaj isprava, najčeU:e po osobnom znanju, ali je asocija­cijom na predmet tih dokumenata pisao i nove, samostalne zapise historičkog sadržao ja. Takve biljdke pravio je, medutim, tu i tamo i odvojeno, bez misaonog povezivanja za bilo koji tekst dokumenata, Evo sadržaja i jedne druge vrste tih zapisa:

Provala Nijemaca u Sarajevo 1697. Početkom reb. ahara 1109. - oktobra 1697. njemački tabor je s potpuno opremljenim topnihvom i opremom iznenada izvdio napad na tvrđavu Doboi. muslimansko stanovnihvo nagnao u paniku i zauzeo grad. U to vrijeme Ahmedaga, ćehaja preminulog bosanskog valije Mehmed-pa!e, na­lazio se na planini Rado!tva (7 ) s neho zaima, s ljudima od uprave (defter·halki) i bosanskim alajbegom Hasanbegom. Bio je utučen smrću pa~e, ali kad je dobio glas o neprijatelju, digao se sa svima spomenutim i izvr!io pokret prema vrandučkom klancu . I tih dana je Ahmedaga petnaest puta po skorotečama slao izvije§Će medžlisu sarajevskog mulle Edrenevi Bali-zade Mehmed·efendije, ajani ma j drafu i tražio po­moć u sejmenima,u općoj vojsci,a i samoj ratnoj opremi (džebhani). Ali ono nekoliko odgovornih ajana grada bili su u to vrijeme izvan toka događaja i izvan mjesta, a ne!to neodgovornih probisvijeta, ustvari slugana pravilo se ajanima i brzo su se sjedinili i okupiti , pričali s brda s dola i izbacili ~arolu kako je ćehajabeg Ahmed-aga sada u si­tuaciji da iskoristi priliku da ih opljačka. I dok su se oni tako bavili tim neumjesnim i neodgovornim klevetama po dućanima i izbama, neprijatelj. držeći se načela da je ovo pravi čas, potisnuo je ćehaju iz vrandučkog klanca i do~o pravo u ~her Sarajevo 7. reb. ahara - 23. oktobra, u srijedu, u podne, sa čitavim taborom i zauzeo grad. A 5Utradan, u četvrtak oko ić indije poturio je vatru u džamije, mesdžide i ostale zgra­de pa i masivne objekte i sve je ognjem spalio. Poslije toga slučaja uz saglasnost čita­va ajaleta u terebi Pazaru (Aogatici) je napisan mah zar Porti o stepenu stradanja, ko­ji se ovdje prenosi s originala. Godine 1109. = 1698. ' )

Mletačka mornarica. Mletačka Republika i njeni saveznici papa, duka grandu· ka, Livorno, Majorka, Kortez, Bogaz i Džebel-i ~ilj imaju galije, meune, čendere i fregate (navode se i pojedinačni brojevi) u ukupnom broju 122 lađe . 2 )

11 Drniihjin zbornik, Itr. 45-• .

21 Ibidem, foto,v. 131 . Tu stoji i Drnijhjin zapis, da je le podaike dobio od MuSlaf. · ćelebije Moralije koj i 22 godine u okOVima robuje kao lIesl3Ć na mlll8Ćklm lađama .

178

Izgubljeni gradovi. Asocijacijom na sadržaj arzuhala Porti ~jh·Osman8 $uglije od poč. muharema 1114 - kraj maja 1702, u kojem se iznose stradanja Bosne i Her· cegovine u pro~lomĐ (a(u i potrcoo gradnje novoga grada (tvrđave u Sarajevu). Drnil· lija daje 'POPis gradova na području Hercegovalkog, K/i/kog i Krtkog sandJBkB. koje je Turska izgubila u ratu (1684·1699): Risan, Novi (Herceg·NoviI,Gabela, Vrh·Gorlca (Vrgorac) Zadvarje. Nut jak (Noćjak). Sinj, Knin, Zvonigrad. Drni!. Ostrovica, Nadin. Peruiić. Dektić (ili Vukiić? I. Riksić (1 l. Karin, Vrana, Zemunik, Skradin, Sedd·j

Islam, Gornji Obrovac i Klis, Ukupno 23 grada . .jJ

Zadarska skela. Zaduženje mukale Zadra i okoline, koje se odnosi na sada!n;i promet imovine dobavljača stoke u vidu malikane, iznosi 1,453.210 akči. Od toga se daje za plaće ocU:akluk·nefera i drugih službenika 991.000, a ostalo, 462,21 O šalje se svake godine u Istanbul. Zakupnik ove mukale je hadži Mustafa.41

Obaveza Salihage, emina mukate Zadra, iznosi za 1123 · nl l (12. godinu 1.410.114 akči; to je visina mukale Zadra, i to dumruk Zadra (skela u Zadru!. ~ibe· nika i područnih skela.SI

2. LJETOPISNE BllJESKE

God. 857 • 1453. osvojen istanbul. God. 922 • 1517. osvojen Misir (Egipat). God. 927 • 1521. osvojen Beograd. (Poč. 18. st!. dizdar Gračanice Mehmedaga ,aga novih farisana ugra·

du (Kal'a) Gradačcu.61

- God. 1114. poč. redžeba "" 21·30. 11. 1702. ušao u Sarajevo vezir Halil·paša kad je skinut s Bosne.

- God. 1116. poč. redžeba - 30. 10. - 8. 11 . 1704. mevlana Mustafa, razrije­~ni muderis Abdulah·efendijine medrese u Uskudaru, postavljen za muderisa Ni~n· dži'paJine medrese u Istanbulu sa plaćom dnevno 30 akči po rjdenju Iejhul.i5Iama.81

- God. 1119. 10. ~vala • 15. 1. 1707. bosanski mulla (Bosna muUasi) Ahmed· efendija, zvani zet U!aki·zadetov, sakupi narod iz !ehera (Sarajevo) u Ferhadbegovu d1amiju, i tu su ljudi napravili mahzar i na njegovoj poleđini udarili muhurove i imze.gl

- God. 1125. mjeseca reb. ahara,; 27. 4. - 25.5.1713. mevlana Salih, sin Zulfikarov, Bo~njak, mulazim (pomoćnik Imuderisa Hamami·zade Mehmed·efendije u Ćokadži medresi u Edreni, postavljen za muderisa Hamza·čauJeve medrese II

Istanbulu sa rangom Sahna uz dnevnu plaću od 20 akči, a po rjdenju (lta~~ I ~eJhut·

islama. 1 O)

31 Ibidem. Sir. 53-• .

41 Ibidem, fOIOSlr . 161 . Zap" se odnosi, svakako, I'WI vrijeme posliie Karlovatkog mlraI16991 .

51 Ibidem, fOlo.tr. 161 . Vrijedi napomena u prelhodnoJ moJoJ biIiMe.

6) IbIdem, fOlo.tr . 4 Tlj zapis, takO stihZlrln, mote soll ShVllltl dvojiko: da le grata"Ićk, dlz, dar zaprimIO soll dU.tnosll age fl"sanl u Grildal:cu. a i Obrnuto,

71 Ibidem, ,Ir, sa·b

8) Ib,dem, fOtOSH. 161

9) Ib.dem. fotostt. 2

101 Ibidem, fot05lr, 161

- God. 1126. poč . ševala = 10. 10. 1714. Zlataru (Zergerrl hodža-efendiji 6 da­

na od toga datuma. 1 1 )(Tako doslovno!.

- God. 1127. 15. muharema .. 21. januara 1715. umro Suglij&.12)

- God. 1128. poč. safera = 21. 1. - 4. 2. 1716. Magribija Abdulmelik u toku

sohbeta u kući Ejubije muta Ahmed·efendije prilikom priče o serhatu i ostalom rekao ovo: "Kroz idućih sedam godina od ove, 1128. dići ćeš se s porodicom i krenuti pre­ma Istanbulu i ovim krajevima". Ovo mi je kazao iz velikog prijateljstva. Zapisuje se, na ovome mjestu, da se ne zaboravi- 13 )

3. IMZE I SENTENCE

lmz.a je turski oblik arap. imenice imda, leksički znači potpis na aktu, a kao termin obuhvata i sentencu ispred imena u potpisu, koju, po običaju u osmanskoj

diplomatici, pišu obično učeni ljudi. Izrazita je pojava takmičenja ko će dati bolju, sadržajniju i prigodniju misao u imzi, a otud i veoma razvijen običaj ispiSivanja imzi odnosno sentenei u imzama raznih lica. Upravo otud i Drnišlijin interes za sentence u imzama pa ih je on na deset mjesta ispisao ukupno 123. Imze, koje je zapisao Drni!li· ja, imaju i historičku vrijednost, jer su u dobrom broju slučajeva zabilje!ena i imena onih koji su ih dali. Tako se ovdje na raznim stranama navode i slijedeča lica kao au· tori pojedinih imzi, jamačno svi iz Bosne i Hercegovine, a prvenstveno iz Sarajeva:

- ~jh Ahmed-efendija Kerim-zade, - ~jh Osman Suglija, - ~ih hadži Hasan. - !ejh Hasib, - šejh Abdulfetah, mevlevija, - Abdulah Kerim-zade, muderis, - Abdurahman, muderis u Taslidži, - Jusuf, razriješeni banjolučki kadija, - Ibrahim, mostarski kadija, - Mehmed, užiHi kadija, - Mehmed, vi!egradski kadija, - Mustafa, kadija kadiluka Ljubinje sa Stocem, - Mehmed Šehri, užički kadija, - Sejid Mustafa. bivši banjolučki kadija, - Alija, muderis.

- Mustafa, muderis. - Mustafa, prijepoljski kadija, - Hadži Husein Muzaferija. muderis, - Sejd Mensur Husna, imam u mesdžidu Hadži Bali Sahtijani (u Sarajevu),

11) IbIdem. lOlostr. 4.

121 IblClem, lOlOSU. 135. 13) Ibid.m. fOloSlr. 4

180

- Jusuf Asim, muderis,

Ima nekoliko imzi i samoga Abdulaha Drnglije,14)

Evo nekoliko primjera samih tekstova imzi:

Imza razrijerenog banjolučkog kadije Jusufa: Ni'ma al·'ildatu /i·al insani al·lutlu wa al·karamu wa al·ihsanu ::: Divan li je za čovjeka običaj dobrota, plemenitost I do· bročinstvo,'S)

Muderis Jusuf Asim stavio je slijedeću prigodnu imzu na mahzar, napravljen posredstvom hadži Abdije i Džine Abdutahage u povodu muhafeze (čuvanja) Broda i palanki u okolini: Sec/d ul·sugOr min ehemm iI·umu, '" Čuvanje tvrdava spada u naj· vafnije poslove.1 61

Od pocebnog cu značaja imu domaćih ljudi lejh.Ocmana ~u9lije i muderisa (Husrevbegove medrese) hadži Husejn·efendije Muzaferije: pokazuju da su te dvije osobe bili i pjesnici, jer su imze pravili i u vlastitim stihovima. Tako je !ejh·Qsman ŠUglija u slogu imze dao čitav jedan dvostih, koji se odnosi, zanimljivo je, na samo Sarajevo:

Bosna Sarathakka durup yuz duiJde dir, Camileri mesllcidi eytam s3de dir

što znači: Sarajevo je u molitvi okrenulo lice Bogu, njegove džamije i mesdžidi

(postale) su prave sirote. 171

Očito je da tu $uglija slika posljedice velike katastrofe Sarajeva 1697.

Na istom mjestu su jo! dvije ŠUglijine stihovane imze, ali su one općenitog značenja. Kao sentenca vrijedna je pažnje ova: BuIra' Ji man laala af·hayrat wa al· ·hasan6r .. Blago onom ko čini karitativna i lijepa djela1'8)

Drni~lija je registrirao i jednu zasebnu prigodnu imzu na arapskom, koju je $og1ija kanio staviti na mahzar bos. valiji Elči Ibrahim'paši: Lem ere gavre lutlihtbi $aray " Vidio sam u Sarajevu samo njegovu dobrotu. '9}

Dvije rimovane imze hadži·Husejna Muzaferije glase: Mi huva al·mastur fi il· ·kirtas, nbfiun li al-di"ni wa al-dawlati wa al·nJs, što znači: Što je izloženo u ovome listu od koristi je za vjeru, državu j narod,201

Druga im za je njegov dvostih na perzijskom:

Ker be haht tObu m5ned mem/ekat. merhamet kun merhamet kun merhamer­Ako feli~ da ti zemlja (država) Opstoji budi milostiv, budi milostiV, budi milostiv.2 1)

141 IbIdem, IqlOltr. 123. 151 Ibidem, Itr. S8·a 161 Ibdem,ltr. 124 17) Ib.dem, SIr 50·a. 18) IbIdem, str. 5().a 19) Ib.dem, lOt05lr. 124

20) IbKlem, str. SB·b. 21\ Ib.dem, lot05u. 123 Pr.jevod toga dvostiha na perZIiskom uć.n.o m. je za ovu priliku Fej·

zulah HadllbaJrlt:, kojem I mil ovom mjestu h\lala

1 a1

4. KATALOG BOSANSKIH BEGLERBEGA

Orniilijin popis bos. valija je najstariji dosada poznati katalog te vrste. 221 I pe­

red toga u samim datumima ne ističe se sigurno~u i preciznolću iznad drugih. Ima, međutim, niz velikih prednosti i kvaliteta. To so: veća potpunost i preciznost u re­doslijedu valija tOrniiliju je dijelilo tek 130 godina od prvog bos. beglerbegal, detalj· nost u samim imenima i priimencima, podaci o bližem porijeklu mnogih pala tudara u oči Orni!lijina pažnja prema valijama domaće krvi) i niz drugih, sasvim novih obavjeitenja, pa. najposlije, sigurnost i detaljnost i u pogledu samih datuma za period 1712·1718, kad je Orni!lija pobliže lično pratio smjenu bosanskih valija. Označeni datumi, uz koje sam dao i predračun po gregorijanskom kalendaru. predstavljaju vri· jeme samog dolaska i nastupa na dužnost u Banjoj Luci, Sarajevu i Travniku.

Najprije Ferhad·pala, 992 = 1584/85. Ali'pala, 995 • 1586/87. Šehsuvar·pala, 996 .: 1587 /88. Ferhad·pala panOI/O, 997 = 1588/89. Halil·pala, 998 '" 1589/90. Sofi Mehmed·pala, 999 "" 1590/91. Gazi Hasan·pala, 1001 '" 1592/93. Sarhai Mustafa·pala, 1002 = 1593/94. Smail·pa!a, 1004 .. 1595/96. Apardi-paia. 1005 '" 1596/97. Drugi Hasan·pab, 1005 - 1596/97. ld riz-pab. 1006 "" 1597198. Tiro Hasan-pab, 1007 • 1598/99. Dugalija Ahmed·pab, 1007 := 1598/99. Derl/ii-pda, 1007 .. 1598/99. Sofi Sinan·pab, 1009 ~ 16oo/0l. Tatar Mehmed·pab, 1010 ". 1601 /02. Dželali Hasan·pab, 1013 .. 1604/05. Dugalija Ahmed-pab, ponovo. 1013 '"' 1604/05. Hadum Husrel/-pab, 1014 '" 1605/06. Hadum Mehmed·paša. 1015 '" 1606/07. Sinan·pab, 1016 · 1607 / 08. Mustafa-paša, 1018 .. 1609/ 10. Ibrahim-pab. 1018 • 1609110. Mustafa·pab. ponol/o, 1019 '" 1610/ 11 . Karaka! Mustafa·paša. 1021 z 1612/13. Gazi Skender·paša, 1022 .. 1613/14. Abdulbaki'paša, 1023 - 1614/ 15. Skender-paia, ponovo, 1024 = 1615/ 17 .

Mustafa·paša, ponol/o. 1026 :. 1617/18. Ibrahim·paia. ponOI/O, 1028 = 1618/19. K.manke! Mehmed·paša, 1030 = 1620121. ._--

221 POPIS se nltlzi na fOIO.lr. 159-160 zbornik •.

'82

-

Vezir Bajram-pab. 1032 o; 1622/ 23. Sarhoš Ibrahim-paša, 1032 .. 1622123. Bajram-pab, ponovo, 1033 :. 1623/24.

_ Vezir Murteda-pa!a. 1034 '" 1624/25.

- AIi·pa!a. 1036 • 1626/27. - Travnikli Ebu Bekir-pab, 1036 '" 1626127. - Jaja·oglu Mehmed-paša, 1037 '" 1627128.

Ebu Bekir-paša, ponovo, 1037 = 1627/ 28. - Abaza Mehmed·pa~a. 1038 '" 1628/29.

MUlit-paša, 1041 = 1631 / 32. Sović (tako doslovno) Hasan-paša, 1041 '" 1631 / 32. Sulejman-paša, 1041 '" 1631 / 32. Ibrahim-paša, 1042 .. 1632133. Sulejman-paša, ponovo, 1043 .. 1633/ 34. Salih ·pa~a Bosnevi, 1044 '" 1634/35. Bosnevi Vuča Mehmed-pa!a. 1046 :. 1636/ 37. Bosnevi Šahin·paša. 1049 .. 1639/ 40. Bostandži Mehmed·paša, 1050 = 1640/ 41. Vezir gazi Husejn-paša, 1052 = 1642/ 43. Vojnu k Ahmed-paša, 1053 .. 1643/ 44 . Varvar Ali-pab, 1054 - 1644 / 45. Arnaut Omer-pab, 1055 .. 1645/ 46. Ibrahim·pab, 1056 .. 1646/ 47 . Vezir Tekel i Mustafa·paša, 1057 ,. 1647/ 48. U doba paJQvanja Tekeli­

je Mustafe-pare zbio se poraz bos. vojske od strane Hrvata. Tako je prenio ka­zandfija Halil -paJ<! .

Vez ir Derv i~ Mehmed·pa~, 1058 .. 1648/ 49. Đakovali (Đakovčaninl Hasan-pafa, 1059 :II 1649/ 50. Vezir Deferdar-zade Mehmed·paia. zvani _ .. (neč i tko). 1060 - 1650. Vezir Fazli -pata, 1061 '" 1651. Veliki vezir Sijavu~-paJa , 1062 '" 1651 / 52_ Fazli-paia ponovo, 1063 ;; 1652/53_ Dellak Mustafa-pa!a, 1064 = 1653/ 54_ Topal Mehmed-pa!a, 1066 '" 1655/ 56. Veliki vezir Sulejman-pa~a, 1066 '" 1655 / 56. Fazli -paia, ponovo, 1067 ;; 1656/ 57 . Gazi Sejdi Ahmed -pa~a, 1067 '" 1656/ 57 .

- Melek Ahmed-pa~a . 1069 -= 1658/ 59_ Serdar Ali -pa~a, 1071 - 1660/ 61. Smail ·pab. 1074 • 1663 / 64. Kara Mustafa·pa!a, 1075 = 1664 / 65_ Muharem·pa~, koji je umro na GlasIneu I pokopan u Seheru (SaraJevu)

1076 - 1665/ 66. - Suhrab Mehmed-pab, 1076 - 1665/ 66 . - Ermeni Ali-paša. 1077 .. 1666/ 67_ - Vezir Bo~njak (Bosnevil Kadirullah Ibrah im-pa~, rođen u samoj Modri ·

Č;, 1079 - 1668/ 69.

183

- Mufeti~ vezir Mehmed-pa~, 1081 ,. 1670171-- Vezir Hududdži Mahmud-pa~, 1082 ::: 1671172. - Džanapc!ad-oglu vezir Husejn·pa~, 1083 '" 1672173. - Arnaut Ibrahlm-pa~a, 1084 "" 1673/74. - Sulejman-paia, 1084 " 1673174. - Vezir Kara Mehmed-pa~, 1085 = 1674175.

Ebu Bekir-pa~, 1087 ,. 1676177. Sarho~ Ahmed·pa~, 1088 "" 1677178. Vezir Defterdar Ahmed-pab. 1088 "" 1677/78. Vezir Halil-paia, 1091 ,. 1680/ 81. Vezir Abdurahman-pda, 1092 = 1681 / 82. Vezir Hidr-pa~, 1093 : 1682/83. Osman·paia·oglu Ahmed·paša, 1094 '" 1683. Kazanac (kazančeli) Bo~njak Osman-paša, 1095 ... 1683/84. Funduk Mustafa-paša, 1096 : 1684/85. Vezir hadži Sijavu!·pda. 1097 = 168S/ 86.

- Atlagić !Atlubeg·zade) Mehmed·pata, 1098 ,. 1686/ 87. 'Umro u tvrđavi

Bre~i u kaurskim rukama. - Pri~tinčanin (Pri~tinali) vezir Topal-Husejn-paša, 1099 " 1687/BB.Osnovao

u Bosni kovnicu mangura (mangur darbhanesi). - Vezir Arap Girli Obfer-paša, 1102 = 1690/91. - Korčalija Mehmed·pa~a, ćehaja Topal Husejn-pa~e, 1103 " 1691 /92. Umro

40 dana prije provale Nijemaca. - Sari Ahmed-paša, njegov (Mehmed·pa~inl ćehaja, 1109" 1697/98. To je

šapćanin (Bugurdelenli) Ahmed·paša.

- Vezir Da1taban Mustafa·paša, 1109 - 1697 /98. On je iz okoline Strumice. Kad je bio veliki vezir, smaknuo ga sultan Mustafa.

- Vezir Hududdži Halil-pa~a . 1110 :JO 1698/99. Rođen u Istanbulu, gherlija (~hlr oglani) je.

- Glasničanin (Glasinćali) Sejfulah·paša, 1114 ,. 1702/03.

- Hasan·pala, 1115 ,. 1703/ 04 . - Vezir Elči hadži Ibrahim·pala, 1115'" 1703 /04. Poslije toga oti~ao za valiju

na Agriboz !Eubejal. - Vezir Sirće Osman-pa~a, , 117 = 1705/ 06. - Banjolučanin (Banjalukali) kapetan Mustafa·paša, 1120 oo 1708/ 09. Umro

naprečac.

- Glasinčanin Sejfulah·paša ponovo, 1120 ,. 1708/09. Umro je na položaju bosanskog valije. Sahranjen u Crnoj Rijeci.

- Vezir Kuprulu-zade Numan·paSa, 1121 = 1709/ 10, ali nije došao. - Karajilan-oglu vezir Ali-paša, 1122 = 1710/ 11 . Na Bosnu imenovan kad je

razbijen tabor Moskovljana na obali rijeke Prut . - Sari Ahmed·paša ponovo, krajem zilkade 1123 ,. 31. 12. 1711 - 9. 1. 1712. - Bidi janićaraga hadži Ebu Bekir-paša, nosilac dva tuga, 28. Jevala 1125 ..

17 .11. 1713, upravljao 18 dana. - Kučuk Džater·paša-aglu Ali-paša, bjv~j ohridski mutesarif, nosilac dva tuga,

16, zilkade 1125 ,. 4. 12. 1713. Datum imenovanja 26. !eval 112S - lS. 11 .1713. - Kaprulu-zade Numan-paŠ8 ponovo, 28. muharema 1126 '" 13. 2. 1714.

184

- Mostarac i hounski serasker Defterdar Mustafa·pa~. Do~o nama poč. mu· harema 1127 - 7 - 16. 1. 1715. Konfiniran (mahbus) u Bihać.

- Uzu n Jusuf·pa~, biv~i ćau~·baŠčl, u reb. I 1128 - 24. 2. - 24. 3.1716. Taj Jusuf·pab ubijen je u Livnu, a glava mu bi odnesena i predata AIi·pa5i pod grad Varadin na dva dana prije poraza.

- Ibrahim·pa5a, biv~i beogradski defterdar te Numan·pa~in ćehaja Ibrahim· efendija, u bbanu 1128'" 21. 7-18. 8. 1716.

- Kara Mustafa·pab, bjv~j serasker u Korfezu, u ~valu 1 l 28'" 18. 9. - 16. lO. 1716.

- Vezir Kuprulu·zade Numan·pa!a ponovo, u red2:ebu 1129 - 11 . 6 - lO. 7. 1717.

Vozir Osm3np3~, biv~t baš-dcftcrdar, krajem ramazana 1130 ... 18 - 27. 8.

1718.

185

SUMMARY

FROM DRNISUJA'S ANTHOLOGY OF BOSNIAN MEMORIALS

11672-17191

ln the library of the scientific institution Turk Tarih Kurumu in Ankara there is a valuable anthology of Turkish documents about Bosnia and Herzegovina in the 17 th and lB th century . There was a widely held opinion that this anthology had been a protocol of the court in Sarajevo. On the basis of the photocopies of the anthology from the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina the author of the article concludes that the mentioned anthology hasn't been any "Sidžil",

(court record) but a private anthology (authographl of documents, notes and unit memorials that were sent, from the territory of Bosnia and Herzegovina to the Porte and Bosnian regents. The collector and the scriptor of the anthology was a professor ("muderris") Abdullah Drni&lija. He was graduated from Musilei Sahn in Istanbul and later he worked in Sarajevo. He lived there in the last decades of the 17 th century, and the beginning of the 18 th century. After the year 1719 there is no mention about him. The author has already published his findings twice . Beside purely politi­cal acts Drni~lija's anthology also contains his notes. They include marginal notes about the reported texts of public acts, chronical notes, signatures of the educated, people, the catalogue of Ottoman SUltans, the catalogue of Sheik - el. Islam. Revien of world's sights and other notes.

The author presents in the article the Serbo-Croatian translation of the Orni~·

lija's notes which are important for the history of Bosnia and Herzegovina: historical. marginal notes, chronical notes, signatures and sentences of the educated people and the Catalogue of Bosn ian " beglerbegs". They reveal to us many unknovn facts and the most important of these facts are the ones about the origin and the serving time in Bosnia of the "beglerbegs" (contained in their signature).

lB6

-

-

Alija Nametak

MARGINALIJE O ZIVOTU I RADU

MUFTIJE ALI·FEHME·EFENDIJE DZABICA

Iz mnogo razloga naw patnju privlači ličnost i djelovanje AIi·Fehmi·efendije Džabića, hercegovačkog muftije, vođe bosansko-hercegovačkih muslimana za vjersko­-prosvjetnu autonomiju i jednog od na!ih istaknutih pisaca na arapskom jeziku.

Porodica mostarskih D!abića je veocna stara, oko trista godina, u Mostaru, pa su iz te loze bila i četvorica hercegovačkih muftija . Kako se vidi po prezimenu, člano­vi ove porodice bili su df.abije, tj. pobiraći prihoda pojedinih vakufa. konkretno u ovom slučaju najbogatijeg hercegovačkog vakufa, Karađozbegova. Porodica je i po bogat5tvu i po učenosti njenih mu~kih članova bila među prvima u Mostaru, a u do­sad sačuvanim dokumentin:'8, spominje se prvi Džabić, Ahmed·čelebija, sin Huseinov, godine 1683. No najznamenitiji je Ali-Fehmi-efendija (drugi), a posljednji muftija u Hercegovini bio je Hafiz Omer-ef. Ožabić .

I nekoliko na~ih enciklopedija i enciklopedijskih rječnika osvrnulo se na Ali­-Fehmi-efendiju Ožabića, dok ga ni Turska enciklopedija ni Islam ansiklopedisi ne spominje. Tako je u StanojeviĆevoj Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenač· koj, IV. knjiga, Zagreb 1929 .• str. 972, Osman Nuri Hadžić pisao:

D/abić Ali-Fehmi, muft/ia i polititar (1853, Mostar - 5/8 1918, Carigrad). Osnovne i teološke nauke svrlio je u Mostaru, gde je 1884. imenovan za muf tiju za Hercegovinu. Pošto se stavio na telo pokreta za muslimansku versko-prosvernu auto­nomiju Bosne i Hercegovine, austr/iska vlada ga je 1900. lišila zvanja. 1902. otišao je u Carigrad, a zemaljska vlada u Sarajevu proglasila ga je neovlsšćenim iseljenikom i zabranila mu povratak u domovinu, U Carigradu je D/abić pOSlilO tIan Velikog pro­$Vetnog saveta, a 1903. imenovan je za profesora arapskog jezika i literature na cari­gradskoj Velikoj Ikoli, Dar-el -funun, i za inspektora viših škofa. 1908. Itampao je na

turskom jeziku brošuru protiv aneksije Bosne od strane Austro-Ugarske. Zbog toga je morilO napustiti Veliku Ikolu. Pored manjih literarnih radova u raznim carigradskim listovima, glavno delo Dlabića je Zbirka pesama Muhamedovih savremenih i drugova,

187

koju je strulna kritika proglasila remek-delom ulenosti i poznavanja arapskog jezika i arapske proflosti. To je uopfte prvo i jedino delo ove vrste u islamskoj knji/evnosti.

Hrvatska enciklopedija, sv. V, Zagreb 1945. str. 515, donijela je o Dfabiću iz

pera hadži-Mehmed·efendije Handžića slijedeće:

D/abić, Ali Fehmi efendlj"a, Mostar 1853, umro Carigrad 5. VIII 7978. Od 7884. mostarski mufllj"a. Kad se stavio na lelo borbi bosansko-hercegovalkih muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, bio je 7900. godine svrgnut. Godine 1902. odselio se u Carigrad, gdje je bio llan akademlj"e i profesor na sveuli/isru, predavao vjerske nau­ke, arapski jezik i knji/evnost. U Carigradu piše arapskim jezikom djela, koja su zapa­iena i među Arapima. Godine 1909. izdaje komentar poznate Ebu Talibove pjesme LamlHe, 1908. je izašao prvi svezak njegova opšimog djela Husnussahabe, u kojem je sabrao pjesme Muhamedov;h (a. s.) ashaba (drugova), koje je poredao abecednim re­

dom prema rimi, a onda ih popratio iscrpnim tumalem i biografskim podacima o sva· kom pjesniku. Nakon anekSije Bosne i Hercegovine izdao je 1908. bra/uricu na arap­skom jeziku, u kojoj je prosvjedovao protiv aneksije i iznio razlilne podatke o Bosni i Hercegovini.

Lit.: H. M. Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Saraje· vo 1933 /34.

M(ehmed) H(andžić)

Enciklopedija Jugoslavije, 3. svezak, Zagreb 1958., str. 193, uvrstila je Džabi­ćevo Ime, objavivši tekst Ilije Kecmanovića koji glasi:

Otabić, Ali Fehmi, vod autonomnog pokreta bosansko-hercegovalkih muslima· na (Mostar, 1853) - Carigrad, 5. VIJI 1918). Od 1884. muftija u Mostaru, gde ćesta­ti na lelo pokreta hercegovalkih muslimana za versko·prosvetnu autonomiju. Na konferenciji u Sarajevu 1893. Diabić je insistirao na maksimalnim zahtevima i ostao,

sa svojom hercegovađkom grupom, u manjini. Ovu su grupu tada progonile okupacio­ne vlasti, a D/abić je smenjen sa polo/aja mostarskog muftije (1900). Kad je dve go. dine docnije (1902), sa petoricom drugova, pošao u Carigrad radi konsultovanja, pra­glašen je neovlaštenim iseljenikom i zabranjen mu je povratak u domovinu. U Carigra­du, gde ostaje do smrti, Diabić je bio profesor arapskog jezika i knjilevnosti i sarad­nik više carigradskih listova. Povodom aneksije (1908), u jednoj bra/uri na arapskom jeziku, napao je ausrro·uganku upravu u Bosni i Hercegovim: Objavio je i jedan izbor pesama Muhamedovih savremenika.

Lit.: Srpski narod u XIX veku, u delu Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom, Beograd 1938. str. 56·101.

I (lija) K(ecmanovi)ć

Enciklopedijski leksikon SVEZNANJE u jednoj knjizi, Beograd (bez oznake godine) stupac 2649, registriralo je Džabića ovim riječima:

Džabić Ali·Fehmi (1853-19181. naučnik i političar, vod pokreta za bosansko­-hercegovačku muslimansko versko·prosvetnu autonomiju; bio u Carigradu prof. arap· skog jezika; objavio zbirku pesama Muhamedavih savremenika, remek delo učenosti i poznavanja arapskog jezika.

O Džabićevu javnom djelovanju iz prvog perioda kada je naslijedio na položaju hercegovačkog muftije svoga oca Š8Ćir·efendiju izašla je jedna notica u "Sarajevskom

'BB

tt

listu" god. VII, br. 142. od petka, 12. decembra 1884, na 3. mani, gdje stoji:

- Iz Mostara. "Bos. Herc . .. pile: Uš/jed imenovanja vis(ake} zemaljske vlade Ali ef. Dlabića mufeijom mostarskim, u prošlu subotu (6. VIJ) srupio je isti na taj ste­pen dostojanstva i u prisustvu mnogobrojnih prvaka i dostojansrvenika grada Mostara. pristupio je no ovomiestnu okru/nu oblast Ali ef. Olabić. te je pred okru/nim pred­stojnikom s kratkom ali jezgrovitom besjedom izrazio svoja ~uvstva prema drlavi, zahvaljujući vladi, koja je znala proc/j"eniti zasluge njegovog (ahmetli babe, te polak tih i njemu je isto dostojanstvo povjereno tu tiri/skom tekstu: povjerila). Ali ef. Dlabit istom Je novlfia svoju 27·28. godinu starosti, ipak nada je da će retlnu izvrla­vati svoju zad«u, a tim vile, Ito je dosta iskustva iscrpio kroz fest godina uz svojega oca, koji je obavljao istu vlast. Iza smrti Š8Ćira ef. Diabića bilo je vile Mostarana, koji će zfJati uzdr/ari njeke duhove u svojem mejalu i odstraniti svaku zlu posljedicu. Ali ef, O/abića kao muftije mostarskoga vlast dosti/e toliko koliko se rasprostire po· litička okru/na oblast hercegovačka.

Po ovoj vijesti bi se moglo reći da su Mostarci (mostarska ulema) birali između sebe i odabrali Ali·Fehmiju Džabića za muftiju, a Zemaljska vlada da je potvrdila iz­bor. Nejasno je šta se htjelo reći riječima da će muftija znati "uzdrhti neke dubove u svojem mejašu i odstraniti svaku zlu IX)sljedicu".

"Sarajevski list" donosio je svaku vijest i latinicom i ćirilicom. Uvijeni šumpa­noj latinicom u riječi dubove slovo b je "'edirano" pa bi se moglo čitati duhove, ali u vijesti štampanoj ćirilicom ova riječ je štampana jasno dubove (što bi značilo hras­tovel. kako se u jednom dijelu Hercegovine i govoril. Znači li to: ograditi se od neko­ga ili nečega? Također ni riječ mejoš nije jasna, jer la može biti turcizam meal· (plata, dohodakJ. a može biti i mejnik ili međaI.

Od ove bilješke u "Sarajevskom listu" do maja mjeseca 1899. nema niIta zna­čajnije u životu i radu muftije Ali·Fehmi-efendije Džabića. Nema barem nilla zabilje­ženo u ondasnjim sarajevskim novinama, a kako muftije u Bosni i Hercegovini nisu imale svojih kancelarija, tajnika, djelovodnih protokola ni arhive, to se i ne zna šta su radili. Obično je muftija bio muderis u jednoj mjesnoj med resi i muderiska soba mu je bila i "kancelarija", tj. tu se mogao naći ako je nekome trebala fetva. Na Bajrame je dočekivao goste u sI/ajoj kući, a interesantno je da nisu imali rezidencije kao sto su imali biskupi j episkopi. Po usmenom kazivanju znam da je Zemaljska vlada, pod austrijskom okupacijom, nudila da se muftijama podignu dostojne rezidencije u ok­ružnim mjestima, ali da su oni odbili . Konkretno, u Mostaru su podignute reprezenta· tivne (za ono vrijeme) za katoličku biskupiju i srpsko-pravoslavnu episkopiju, a muf­tija (da li Ožabić ili Riđanović? ) odbio je ponudu jer da ima svoju kuću. Do godine 1914. nisu postojali Muftijski uredi u Bosni i Hercegovini.

Bez ureda i uredovnog vremena Ožabić je sjedio u svome ćo§ku i dočekivao goste, a ljeto provodio u kuli u zaseoku Suhom Dolu kod Vrapčića, nadomak Mosta­ra. Starinsku prostranu kulu s ćoskom i avlijom opasivao je visok kameni zid. koji se nije zavrSavao zamalterisanim "povorom", mjesto koga su na ravnOJ površIni zida, vi· sokog i preko četiri metra, bili poredani obuljci kao suhozid; ako bi se tko htio s iz· vana popeti na zid da čuje tko i ha govori u kući i ćosku, da se kamenje počne obara­ti i da bude otkriven potencijalni prisluskivač. Ovo je osobito vrijedilo u vrijeme kad je Ali·Fehmi-efendija poveo opoziciju protiv režima na prijelazu XIX u XX stoljeće .

189

Iz ranijeg vremena se mogla naći u "Sarajevskom listu" bilje!ka kako su člano· vi Ulema·Med!lisa u Sarajevu, s Mehmedbegom Kapetanovićem·Ljubu~kom i jo! ne­kim sarajevskim prvacima dolazili mostarskom e!rafu i muftiji u "petrovače".

Nema nikakva traga ni u usmenoj tradiciji da je muftija obilazio barem kotar· ska mjesta u Hercegovini. Osman Nuri Hadžić u knjizi Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, opisuje prilike u Hercegovini i prije Okupacije 1878. i nakon toga, sve do početka XX stoljeća, najcrnjim bojama. Ako je i deseti dio toga istina, onda je pravo čudo ho se islam ikako održao u tom vremenu i na tom prostoru.

Muftije je od vremena turskog sultana Sulejmana Kanunije postavljao Me!ihat (~jh·ul-islam) na kojega je sultan prenio svoja halifska ovla!tenja.

Kako su postavljan; muftije u onim zemljama koje su potpale pod vlast kr!ćan­skih vladara? Kako je to bilo u zemljama Sjeverne Afrike (Maroko, Alfir, Tunis, Libija i Egipat), Azije (Indija, Indonezija, Hiva, Buhara, Turkmenski i Tatarski ha· nati)? Kako je, napokon, bilo i u nas, u Bosni i Hercegovini, kad je pala pod austro ·ugarsku okupaciju? Kako je postavljen prvi muftija u Mostaru, nakon ho je ubijen posljednji muftija turskog perioda, Mustafa Sidki ef. Karabeg? Malo ima vjerojatno' će da se austrijska okupaciona vlast obraćala Me~ihatu radi postavljanja hadži Ahmed· ·Saćir·efendije ofabića, koji je umro 2B.IX 1884. a koga je naslijedio sin mu Ali· ·Fehmi·efendija? Je li za nj tražena saglasnost Me!ihata?

Sve su ovo pitanja na koja bi se mogao dati odgovor tek nakon studioznog pro­učavanja vjenke politike koju su vodili okupatori u zemljama pod ranijom islamskom vla!ću.

Inače, kao !to je općenito poznato, glavna funkcija muftije je izdavanje fetava Idecizija) u !eriatsko·pravnim pitanjima. Ali se svijet obraćao muftiji za fetvu i kad se radilo o nedužnim stvarima. Tako su se obraćali i Ali·efendiji Džabiću. kad su mos· tarski Srbi priređivali 11 , maja 1898. dru!tvenu zabavu, na koju su pozvali I velik broj Muslimana.Ovi su na!li za shodno da se upita muftija,je li im džaiz (dozvoljeno) ili nije da odu na zabavu. Između sebe izaberu jednog omladinca koji ode pitati muf· tiju. Muftija odgovori: ''To je kao otići Ći!iji u smokve", !to je značilo da nema za· preke s vjerske strane da se ta zabava posjeti. Eto. i za takve stvari se pitao muftija.

Diabićevo ime pročulo se nakon jednog naoko neznatnog događaja, a to je bio nestanak Fate Omanović iz sela Kuti·Livač u Bijelom Polju kraj Mostara. Dana 3. ma· ja 1899. pro!irio se u Mostaru glas kako je te noći nestalo kćeri seljaka Osmana Omanovića. 1 )

Opisujući taj događaj Anonimus, iza koga se krije Osman Nuri Hadžić, u bro!u· ri pod naslovom "Muslimansko pitanje u B. i H ... ", objavljenoj godine 1900. u "Obzoru" zagrebačkom, godine 1902. posebno, navodi se da je isti dan, tj . "na 3. maja godine 1899. prosuo se glas u Mostaru, da je te noći Fata, kćer seljaka Osmana Omanovića iz Kuti pobjegla sa nekakvim inovjercem u Dalmaciju. To je, priznati se mora, sviet usupnulo i malko uzrujalo. a mnogi su nehajno rekli: "ta vazda je takva i bila, nek je vrag nosi", A ovi su kasnije postali naih!ći i najgorljiviji potra!ivaocil

11 Prigodom F.lm. bijeg. pogmuo je jed.n moSlarski policajac musliman, koji je poku~ da l. ustevi Fltu I njelinom pr'lniom. O tome je 05111Vio llbiljgku u J\/ojoj blljdmei Hasan ef . NamIlak, u kOjoj Sloji: "Kad 'e F.1a OmanovIt il Bijelog polja preko MUllle I ćuprije kod hollll Neretve n'li1. neslllo je slf.far. Kar.medovca SB r.jon. kOJI mu le bio od hot II. do U:eljelnićke' It.nlU I nikad od njll9l ni strvi nl krvi .....

190

Muslimansko pitanje) , u Bosni i He~cegovini.

I~;tu n:: \~ fl;:' j'';' • -::: 1r.t:J:' I

I . I. n ~il' ~(.' It Uri,

I,.' . 001, >e .r_ .~ l I ~- C~

l :. Rou. suu.

Dio !,rvl

tProe t II "o. Ut:>zcra',

•

U lA6REBU

1AI')",

19 1

Isti dan je si~o i Fatin otac. te stvar prijavio vlasti. Pro~la su dva dana. nitko se u gradu i ne miće. kao da se nije ni~ta ni dogodilo. a Fata. ako je putovala. mogla je doći i u Rim.

5. maja se sastala masa svijeta u mostarskoj Kiraethani, na koju je pozvat i muf· tija sa svojim istomišljenicima. Skupština je zaključila da hoće braniti islam i izabere odbor od dvanaest lica koji će kod vlasti posredovati da se nađe i dobavi Fata.2)

Tko su bila dvanaestorica, koju su protivnici nazvali "havarijjunima". Nisam nigdje nai~o na zabilježena njihova imena. a mora da su zabilježena na nekim akti­ma koji se nalaze u nekom arhivu. a možda i u nečijem sjetanju. Ja ih znam. po kazi­vanju. osam: Ali Fehmi ef. Džabić, Hamza ef. Puzić, Hasanbeg Lakišić Veliki. Salih ef. Alajbegović, hadži Hafiz Muhamed ef. Kurt. hadži Abdullah ef. i hadži Hafiz Muhamed ef. Riđanović, Ahmed ef. Karabeg i hadži Ahmed ef. Džebić . Tko su ostala trojica. zasad mi nije poznato.3)

Zanimljivo je da se podsjetimo kako je u ovo doba. neposredno poslije afere s Fatom Omanović gledao na Džabića sam zajednički ministar finansija Austro-Ugarske

i glavar Zemlje. Benjanim Katlav: U knjizi koja je takoder anonimna4t Kattay pile:

Ova gospoda u Hercegovini su velikim dije/om muhamedanci i oni simpatiziraju s nastojanjima vlade (austro·ugarske uprave u okupiranoj BiH). Svi ostali Jute. Na te­lu ovih koji Iute srajao je AJi-ef. DIabić, od potetb osamdesetih godina zemaljski

(Ilercegovatki) muftija. On je glava porodice Olabić. On je u srodstvu sa svim viđeni­

jim porodicama u Hercegovini. S Huseinom i Muhamed-efendlj'om posjeduje 40 do

50 kmetskih seliIta. On je vrlo zgodan. Mole se reći lijep tovjek, tipitni muftija. Izig­rava kao da je podređen, ispod koje maske se krije njegovo pravo lice koje je u su­prornosri sa stavom podređenosti. Ima tealaika obrazovanje, ali nije znatajno, tako da njegova kompetenclia na tom sektoru nije spomena vrijedna. On se uvijek prikazi­vao kao korektan musliman i uVlj'ek je vrlo spretno sa Stambolom koketirao. Zato je i dobio titulu "mulla od Izmira". Njegove simpaClie u tom pogledu su poznate ali. kao korektan musliman, nije mogao biti pozvan na odgovornost. Kad su ga npr. pozi­vali u svojstvu poglavice muslimana na banket u last imendana Njegova velitanstva. on bi se uvijek ispritao, s izgovorom da njegova vjera ne dopuJta sudjelovanje na imendanu, fCo ne znati da ne bi bio uVflleđ9n da ga nisu pozvali.

Dobar je poznavalac ljudi i tatno zna kako im treba pristupiti. Tim svojim mud· rim sravom on je postao srup vjere. Niko ga nlie napadao i postao je branilac muha­medanske vjere, koju nije nitko dirao.

2) Anon.mus. O. c. s. 75-77

3) Prema saopćenju Husage tiiite. gradOnaćelnika. narodnog poslan.ka • senalora u \Iremenu od 1936. do 1941 gochne IkOje je dao Muhamedu Hac:U.jahlĆu godine 1952) Odbor dva.­naestonce sastojao se od lest ČJanova. delegiramh u o!abitevu ćotku. I lest članova il čitao­n.ce "otemljjeu·hajr.jj8l·.slamljjel·klraethanesl". Mostarski građani muslimani okupljali lU se mllme u 10 doba. jedni sastajut. se uolmlta totku na Musall. a drUOI u muslimanskoj ČIIIlO-­mc •• osnovanoj početkom 1898 godine. Il grupe onih kOJI su se okupljali oko o!ablĆa dele­g,ranl su u Odbor dvanaestorica: Hamu ef. PUlić . had:h Ahmed·ef. Olablt, Salih·ef. AlaJbego­vić, Hasanbeg Lak~IĆ, hadli Husaga Kajtal j Muhamed el. ĆemalovlĆ, dok su od strane Kiraethane uill u Odbor: MUjaga Komadina. hadll Ahmed-el Karabeg. Hafll-aga Oraće. Muhamed'lgI Arpad.tlĆ, AI. PekutiĆ i ~erif ArnautOVIĆ·Zuban 10lK mu le II okoline 8.tol,11

41 o.e Lage der Mohammedaner .... Itr. 98-105.

192

OItrim okom uočio je one crte evropskih ideja koje se čine smije!nim Orijentu. ZlJao je odlično karakterizirati ovog ili onog "~vabu". Postao je vremenom "crkveni" (čitaj: v/erski) i politički gospodar u Mostaru. Nalalost, ledinstvo Hercegovaca nije dugo trajalo. Dio njegovih partijskih vjernika mje podnosilo njegovu nadmoć. Ali­'efendlja je osjetio da le njegov autoritet u opadanju, jer su se mnogi elementi ujedi· nili protiv n/ega i nastojao je muslimane ko;i su bili odani vladi pridObiti za sebe. Tu mu je pomogao jedan sluča;. (Dalje govori Kalaj O otmici IesnaesrogodiInje djevojke Fate Omanović, kćeri seljaka Osmana, iz sela Kuti·Llval. U cIleloj toj aferi on je isko· ristio priliku ; uspio je da jedan dio svojih bivIih protivnika pridobile za sebe).

Poslije četirimjesećnog rada j prikupljanja materijala, odbor (dvanaestorica) je izradio dvije predstavke: jednu na ministra Kalaja, koju mu je predao 14. oktobra 1899. u Beču, a drugu na cara Franju Josipa 19. oktobra u dvoru u BudimpeHi, u ko· jima su ocrtali sve nepravde i progonstva koje muslimani podnose sa strane okupacio­ne vlade ... Odbor je tražio da se hercegovački vakufi odvoje od bosanskih na taj na· ćin "da cjelokupni pokretni i nepokretni imetak svakovrsnih islamskih vakula sači· njava zajednički jednu vakufsko·mearifsku zakladu, kojom u smislu odnosnih vakuf· nama i po ustanovama nacrta Statuta upravlja Vakufsko·mearifski sabor. Pored Vakufsko·mearifskog sabora Statut je predviđao i Islamski duhovni odbor za urede· nje I nadziranje predavanja nauke u med resama, mektebima i onim vakufslto­·mearifskim zavodima, koji se izdržavaju iz vakufskih sredstava, te vjeronauka u svim oržavnim $kolama, kao i nadziranje sveopće islamske religiozne stvari u Hercegovini". SI

Prlje nego ih je car primio poučeni su da će car, kad uniđe u dvoranu, skinuti s glave klobuk i spustitI ga na sto. Za čitavo vrijeme svi če stajati na nogama. Kad car uzme sa stola klobuk I stavi ga na glavu, znak je da je audijencija dovr~na

Car je već ranije primio njihovu predstavku o sadržaju koje ga je Kalaj obavijes· tio, dav~i mu instrukCije ~ta će reći. Povod čitavoj akciji muslimana u Mostaru I Hel' cegovini bio Je nestanak malodobne Fate OmanoviĆ, 1><1 je car rekao deputaCiJi, tl ko· joj je bio i hadži Ahmed ef Karal>eg, otprilike ovako: (po kazlvanlu rahmetl! Kara· !lega) "Uzetu stvar u razmatranje, ali sam j ja vezan zakonima zemlje koji štIte slo· bodnu volju građana, Ta je djevojka svojom slobodnom vollom priJIa kr~anskoj za· jednici, ~to se mora uzeti u obzir".

eim su careve riječi bile prevedene delegaciji, lXImah ISlupi haMi Ahmed efen· dija Karabeg: "Va~e velićanstvo. U ovom slučaju ne može hitI /}Ovora o slobodnoj vo· Iji osobe, jer jc dotična osoha malodobna".

Na to car uze klolJUk S;I stola I slaVI ga na a1avu jer jc shvatio da jc 10 (il rekinI napad na njegove rijeći, čime je lJila zavdena audijencija.GI

Pored malo zabilježenih podataka o muftiji Ah·Fehmi ·efendiji Džabiču iz vreo mena njegova djelovanja oo nestanka Fate OmanOVIĆ, možda se moglo nešto zabilje­Žiti od onih ljudI kOJi su ga ljJpamtili, odnosno od onih koji su od prvih muftijinih drugova neJto čuli i zabilježIli.

Tako sam i ja čuo od Muhamedage Ćemalovićlt, tr90vca manufakturom u Mos­taru, Ja je sluJao muftilU Ali·Fehmi·efendiju, koji je valio pred Bajram-namaz u dh-

SI Fehim SI)aho SO godina vakulske uprave u Bosni I HercegOVini, s 78

6) Ovako ,e Karabeg kUlvao KaSim ef Dobrači g 1936, a nei;IO malo drukčI,1 Isputao ,I do­pISnIku "Jugoslavenskog hSIa" 18 VIII 1940

13 _ Ana" 193

miji (valjda Karadozbegovoj) da "nam je osvanuo crni Bajram. Ići će ljudi jedan dru­gome na zijaret, ali ako gost i ne zateče domaćina u kući, unići će u kuću, makar mu

domaćinova ne bila nikakav rod".

Pitao sam Hafiz·Omer efendiju Džabića pred kim je učio hafiz, a on mi reče: "Pred amid~om Alefendijom". "Pa zar je on bio Hafiz"? "Nije, a i jest" (tj. nije for· malno polagao hafiski ispit, ali je znao cio Kur'an napamet).

Neke pojedinosti o prvom periodu rada mostarske dvanaestorice ispričao mi je Hamza efendija PUZIĆ, mostarski alim, muderis Koski Mehmed·pa~ine medrese, pjes­nik,nalno birani član Hodžinske kurije za Hercegovinu od početka do prestanka njezi­na djelovanja i drugi kandidat za reis·ul·ulemu Bosne i Hercegovine, kad je kao prvi iza­

bran hadži Mehmed Džemaluddin ef. Čau~ević g. 1913 (umro u Mostaru 19411, inače sudionik u Pokretu. Govorio mi je kako je do~lo do sastanka u mostarskoj Kiraethani i šta je rekao Ali·Fehmi·efendija Džabić. Rekao je, otprilike, ovako: da će biti od stra· ne vlasti progona, otpu~tanja iz službe, ali da se nitko od njih ne smije prihvatiti služ· be i stupiti na upražnjeno mjesto onoga koji bude otpušten. Tu se mislilo, u prvom re· du, na muftiju Džabića i direktora Ruždije hadži·Salih·efendiju Alajbegovića. A bu· dući da su među dvanaestoricom bili najelitniji alimi Mostara i da su bili uvjereni da austrijska vlast nete bito koga postaviti za muftiju, slobodno su zaplivali protiv struje.

Očekivanja su se ispunila. Sv.rgnut je s položaja muftije Ali-Fehmi·ef. Džabić i hadži Salih ef. Alajbegović s položaja direktora Ruždije.

Nije bilo dugo upražnjeno mjesto muftije, na koje je postavljen hadži Abdullah efendija Riđanović, a njegov brat hadži-Hafiz Muhamed ef. je zamijenio h. Salih-ef. Atajbegovića. Iako su i oni bili zavjerenici u grupi dvanaestorice, oni su tvrdili da su se zavjerili da će se do kraja boriti za pronalaženje i ~vratak roditeljima Fate Oma· novića, a ne za kakav protivdržavni politički pokret. Glavnu ulogu u tom aranžmanu odigrao je Mehmed·ef. Oikić kod okružnog predstojnika u Mostaru barona Pitt nera.

Kako mi je kazivao Omer ef. Kalajdžić, Đikić je bio vrlo bogato nagrađen.

Džabić je, kao ~to je poznato, proglašen "neovla~tenim političkim iseljenikom" pa je sve do smrti ostao u Istanbulu.71 Nije bez interesa da ovdje zabilježim neke us­pomene na muftiju Džabića, koje mi je u pismu, datiranom 6.VI1966. saopćio Riza Ilova (Čengić). On je pisao doslovce:

Sada mato o (mufti ji Ali-Fehmi efendijil Džabiću:

Muftija je dajdia moje majke, pa sam tako kao dijete proveo mnogo dana kod njega. Ne znam o njegovim političkim nazor/ma ništa, ali, meni se čini, da on i nije bio nikakav političar. Podigao se protiv Švabe, što krade Fatu Omanovit(a) i kliznuo se niz klizavu političku strminu i nije se mogao zaustaviti sve do progonstva i ništa vj­še. Inače je bio joko duhovit i zabavan u društvu, dobar poznovalac arapskog jezika i Iiter.1ture. Nekoliko kraćih primjedaba o tome:

O" ui clolazio u Inegol u banje (Oy/at) i u posjeti svojoj sestri, 8 mojoj nani Du/si, udaraj Zil Muhamedbega Laki!ita. Tu mu je stanovao i bliii rođak i poli-

7) "PolicaJni list" od 5 maria 1902 donIO je pod brojem 10 tllJede<:i "Oglas'" "OtabiC Ali­·efendlJa II Mostara kOJt je koncem Januara 1902 u mOlemStvO Otputoveo progIoJen je ne­OVIMten,m Iseljenikom prMUdom Zemaljske vlade la Bosnu i Hercegovinu od 4 mana 1902 na temeliU naredbe od 30 oktobra 1901 broj 96. Zbornik zakona I naredbI Sve oblost; POZI'

vaju se oko se pomenutt Ah ef. Otabu~ neovlaSteno povratiO I zatečen bIO, da se prOli "Jemu po paragrafu 9 navedene naredbe postupa"

194

lItki pomotnik hadli Ahmed-ef. Olabit, otac Mustafin. Svi bi se Bosanci okupili oko njega i pritaJi su mi poslije svoje utiske. Pisao je dvije knjige na arapskom jeziku, pa u jednoj ima i predgovor nekog velikog utenjaka iz Tunisa. Kalu, da bi ovaj utenjak govorio o Muf tiji ovako: "Kad govorim s Ali Fehmi-efendijom i vidim njegovo pozna­vanje mog jezika, sridim se pred njim kao Arap".

Memilaga Ćemalovit iz Inegola mi ispriča ovo: "Sjedimo jednom n8 sijelo kod had/i ef. Dlabiča. Otvori se rijet o imenu deve (kamile). Hadli Ahmed efendija broji imena, a Ali Fehmija potvrđuje. MuIko ilensko devče ima posebno ime. Onda godiI· njak molki i lenski, pa dvogodišnji muškarac i lenka. Stara deva, steona deva itd. On· da Aji Fehm!ja zapita imena z,globova. Ahmed ef. priznade da sve nezna,a Ali Fehmi· ja ih poče brojati. Na palcu dva, na šehadet·prstu tri, na srednjem tri, i na ostala dva prsta po tri su imali posebna imena" ...

Sjećam se da bi se moj otac kao i ostali gosti grol/otolll sll1ljali njegovim nekim pričama, primjedbama i vicevima, što inače ne bi čmill, Jer je u ono doba i prev;ši smijeh smatran sramotnim.

Ja ga se sjećam kako mene i Ekrema Semiza četveronoške gOIll oko kahvene mangale sa hav-hav, a mi se topimo od miline ... I brat mu, rahmetli Sulejman ef. iz Mostara, UIO je u svojim najstaTIjim godinama veliki šaljivdilj'a; co se je moglo vidjeti i kod Hfz. Omera u ulem intimnijem društvu.

O njemu sam čuo od Dervišbega Miralema ovo: "Kada bi nefto zarrebalo da se objavi ili poduzme u našem pokretu, sastali bi se ja i Muftija, zdogovorili se, zaključi­li i ja bih napisao potrebnu deklaraciju, ali kad je riječ o objavljivanju, onda je trebalo to još odnijeti Mahmudbegu FOOilpašiču i uzeti njegovu privolu i potpis. Bez njega nije moglo biri. Mahmudbeg mje nikad bio protiv niti se ikad opro ni na jednu rijet, a mislim da on mje nikad u livaw, ni u drugim prilikama, rekao nekom Ne. Ovdje mo­ram objasniti stvar, jer smo mi s Dervišbegom govorili O Mahmudbegu, pa je ovaj raz­

govor ispao kao neka uspomena na MufIIju. Dakle, Dervišbeg priča i dalje: "Svaka stvar u pokretu se svrIavala ovako. Bosna i Hercegovina pita: "Sta veli S,1rajcvo"1 a Sarajevo pita: "Šta veli Mahmudbeg'? a Mahmudbeg ništa ne veli nego se osmjehne i potpiše.

Jednom se sastadosmo s Muftijom i bilo je opel nešta da se pita Mahmudbeg. Muftija me pira: "Boga ti, Dervišbeg, šla ti misliš o našem Mahmudbegu'? Ja mu ka lem: "On je kao ebdled u arapskom jeziku. Dolazi na prvom mjestu, a manasuz (bez značenja)", Muftija se, veli Dervišbeg, zakocenu od smijeha i kale: "E blJI si potre­fio".

Diabit je ukopan u Carigradu u groblju Edirnekapi. Bio je oleIJjen Facom Dizdar iz Mostara. Nije imao djece, a stanovao je na zajedničkom posjedu sa svojim Iurom Salih·ef. D/z(/arom tJ Ac/apazam, / 1 selu Ak·jazl kao i u Carigradu na Fatihu u svojoj kući po je i sinove svoga šurjlJklJ školovao ipodučavao Žena mu je umrla prije dvije-cri godine u devedesetoj godini. Zasad ovoliko. Svima selam. Dolazi! Tvoj

Riza !lova, v. r.81

81 (';englĆ (Ilova) Alzabeg roden Je u BU~I u Turskoj kao praunuk Smallage tengu!a ljunaka na­le narodne epske pjesme) gdje je I umro 2S.XII 1966. u 63·oj god.n. I:.vota od god.ne 1920. do 1935 I:IV.O Je u Sarajevu, gdje sam se s njim upoznao. ObnOVili smo poznanIIvo u Vllt mjesecu 1965, kacla sam ga pohodio u Bursi, i otada pa do pred njegovu smrt dobiO sam od njega 21 pismo. pisano na stroju. a jedno od nJih Ima 20 sirana. Pisma se odnose naJvl!e na folklor, etnograf.ju. "bosanski" jeZIk I uopte na l:ivOt nMih Iseljenika u TurskOj Sva su pisma \Irio Interesantna I vrijedno b. fh brlo obj8'o'It •.

13 195

I ~

I I I

U "Memorandumu islamskog naroda Bosne i Hercegovine gospodi t!lanovima deleg.'J(;ija i austr/j'skog i ugarskog parlamema, izdan 28. maja 1902. godine u Budim· pešti'" pi§e: " Prije svega llam je duinosr izv(i}jesriti gospodu delegate i poslamke o vjerskom pokretu islamskog naroda u posjednu tim zemljama, koji je do toga doveo, cl') su 136.000 mu§kih i punoljetnih llanova islamskog naroda opunomociJi svoga Lju· bimca Ali Fehmi efendiju Diabića, bivšeg muf tiju mostarskoga i njegove po narodu izabrane drugove, da im bni kao predstavnici i .zastupnici Islamskog naroda naše otadlbine isposluju obezbjeđenje vjerskog i prosvjetnog opstanka putem narodne vjersko.prosvjetne samouprave ..... 9 )

Broj od 136.000 muslimana koji su opunomoćili Ali·Fehmi·efendiju Džabića i njegove drugove iznosi tačno jednu četvrtinu tada~njeg cjelokupnog islamskog žitelj· stva u Bosni i Hercegovini . Kako su oni opunomoćivali svoje vođe? Sigurno svi se ni· su izjasnili svojim potpisima, jer ~kolske 1900/ 1901 godine bilo je muslimanskih

daka:

1. u sve 3 gimnazije u Bosni i Hercegovini 133 2. u Nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku 4 3. u Realci u Banjoj LUCI 18 4. u Srednjoj tehničkoj ~koli u Sarajevu 5 5. u Darul·mualliminu 35 6. u Učiteljskoj ~koli u Sarajevu 38 7. u svih 9 trgovačkih ~kola u Bosni Hercegovini 61 8. u svim osnovnim ~kolama u Bosni Hercegovini 3965

U k u p n o : 4259

Treba uzeti u obzir da su uglavnom svi ovi daci bili maloljetni i bez prava učeslvovanja u javnim poslovima. jer je granica punoljetnosti bila mnogo vi!a nego danas, ali da je u svim godinama od 1878. do 1900. bilo trostruko vi~e punoljetnih pIsmenjaka u evropskom ill arapskom pismu, opet bi značilo da je na jedan potpis na peticiji dolazilo devet otisaka kažiprstom (ili palcem).

Ako gledamo iz sada~nje perspektive na slučaj" AIi·Fehmi·ef. Džabića, nikako se ne može opravdati odlazak Džabićev u Tursku. On je naivno mislio da će zatalasati sve Turke, parlamenat, vladu i samog sultana da dignu glas protiv kr~anske otmi~ (ukoliko je to bila otmica) jedne muslimanske djevojke i da će austro·ugarska vlast pasti na koljena pred sultanom, turskim narodom i Ali·Fehmi·efendijom Džabićem i dovesti mu Fatu Omanovića. Da je Turska iole bila neka snažna država, da nije bila stalno napadana s iZvana i podrivana iznutra, ne bi pristala na 8erlinskom kongresu godine 1878. da prepusti Bosnu i Hercegovinu Austro·Ugarskoj motl.lriliji. Muftiji kao vrhovnom vjerskom poglavaru jednog regiona (sandžaka? ) mjesto Je i dužnost da ostane sa svojim narodom i u zlu kao i u dobru, i po cijenu života. Ako je Ali· .Fehmi·efendija bio i otpu~ten iz službe, a stolicu hercegovačkog muftije preuzeo hadži Abdullah·efendlja RiđanovJć , i u tom slučaju mu je bilo mjesto u domovinI. da se tu bori za svoju makar i blvSu pastvu.

Razmatrajući ove događaje danas, može se konstatirati da su bile naivne isprike austrijskih vlasti da nisu znale gdje se nalazila Fata Omanović poslije bijega iz roditelj.

91 Memorandum Islamskog narod8 Bosne 11-IercegOll,ne. NOVI Sad 1902. str 4

196

ske kuće, pa da je nisu mogle vratiti ocu i maćehi, Ua se angažirala policija, žandarme­riJa, kotarski i okružni predstojnici i pokrajine koje su graničile s Bosnom i Hercegovi­nom. na~la bi se Fata Omanović.

Iz njezina kaZivanja, kad se pojavila u ljeto 1940. kao Dara Prijatelj iZ Ljubljane, bilo je evidentno da policija nije bila poduzela energične mjere da je pronađe. 1 O)

Borba za vjersko·prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegovačkih muslimana ni­je bila cijelo vrijeme jednakog intenziteta. Bilo je zastoja i padova, pogotovu kad Je Egzekutlvnl odbor povremeno ostavljao po strani borbu za vjersko-prosvjetnu auto­nomiju, a intenzivirao se u političkoj borbi muslimana za rjdenje agrarnog pitanja u BIH, kako bi veleposjednicima najbolje odgovaralo.

Iza toga vremena imamo jedan članak u provladinom muslimanskom tjedniku "Bo~njaku", listu za politiku, pouku i zabavu, u 8. broju 16. godi~ta od 22.11 1906, o putu delegacije muslimana Bosne i Hercegovine u Carigrad Ali-Fehml·efendiji Ohbi ­ću radi nastavka rada za vjersko·prosvjetnu autonomiju, koji u izvodima glasi:

Beogradska "Politika" donijela ·je vijest da su ovih dana na putu za Carigrad

pro~li kroz Biograd Dervi~ beg Miralem, Mahmud beg Džinić, Šerif Arnautović i $emsi beg Zalmović... Biće jamačno poznato, da se vođa i začetnik pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju g. Ali-Fehmi·ef. Džabić nalazi sada u Carigradu, gdje se je stalno nastanio. Njemu Je sa strane islamskog r.aroda podijeljen u svoje vrijeme mandat. da uredi sa Zemaljskom vladom vjersko·prosvjetne stvari, nu radi nekih uz· roka bi mu povratak u domovinu onemogućen, a naravno i njegovo djelovanje u tom smislu prestade. Džabiću uz bok stajalo je još pet opunomoćenika narodnih ... Kako smo s pouzdane strane obaviješteni, olgli su oni muslimani u Carigrad. da se sa gla· vom ovog pokreta - sa g. Džabićem - pc. wjetuju. Jedan nas prijatelj uvjerava. da će oni zatra!ltl od AIi-Fehml-efendije da lm dade razia~njenie, da li je voljan povratiti se u domovinu - naravno uz dozvolu zemaljske vlade - i započeti rad nastaviti. Ako muftija ne htjedne dalje raditi. zatražiće da im dade svoju pismenu izjavu o tom.

Da li će sad Diabić ovim ljudima - koji također nisu narodni izaslanici - ako je istina ~to se o njihovu putu govori, odgovoriti, i hoće li se odvažiti opet na posao­to ćemo čuti ... To ICl.hno možemo tvrditi, da je Ali.Fehmi-efendija čovjek vrlo ambi­ciOZan. On je imao prilike da polOŽi mandat kroz ovo dugo vrijeme svog boravka u Carigradu, nu on to nije učinio.

Ali ·Fehmi·efendija D!abić je i tragična ličnost i po se i po muslimanski narod Herceg-Bosne. Uza svu učenost i počasti koje su mu odavane, on je iz nostalgije za domovinom I mentalno obolio pa je morao biti umirovljen, a; njegovo i njegovih dru­gova neodmjereno agitiranje (da ne reknemo - hu~kanie) protiv Austrije negativno je utjecalo na neuki svijet koji je počeo masovno seliti u Tursku. Po službenim statisti· kama, u BOSni I HercegoVini )e pri prvom pOpiSU stanovni~tva za vrijeme AuStro· -ugarske monarhije. 1879. godine bilo 448.113 Muslimana.odnosno 38,73% cjelo kup-

10) Fala Omanov.ć kao Darmka Pr'lalelj umrla je uljubiIIInt 2 I 1967 O tome me le IZVIlHIlO '''SInom od J VIII 1972. Ad" BegoviĆ, pred$,ednlk Odbor1l Islamske la/edntCe uLlubllant On le p(I$jellO Fallna',"1I dra Niku Pnjatella, kOJ' mu le saopćio datum ma/ćme smrt . FOIl" brat. Hahl umro 'll mlllWC dana prile Fale, dok III polubrat Ramo lada jM t'VIO u Vrapt!Ć,ma. Ispnćeo le da le Fala posiile MOSIara b.la u SP"tu I TrilU, a onda ,e, 'ZHavt, II samo5lana, dotla u Hoće krilJ Maribora. POt kral SVJelIkog rala bIla je akt.vna u KorMĆevu pokretu sa­kupl/aluć, POtpise ul UJedln,en,e lugosl8llenskih zemaIla. Zbog loga Je lmaJa nepn"kll pa JlI UIO olIIla u LJubi/anu, gdle 5e zaposli', u nekog pr .... alntka Tu se upoznala 18 svoJ,m k~snljlm mutem

197

nog stanovni$tva, 1885. godine 492.710, odnosno 36,88%, 189S.godme548.632, odnosno 34,99%, a 1910. godine 612.137 Muslimana, odnosno 32,25%. Ovo opada­nje postotka Muslimana u Bosni i Hercegovini posljedica je iseljavanja li bježanja I bosanskohercegovačkih Muslimana u Tursku. Ne smije se zanemariti činjenica da je I slučaj nestanka Fate Omanović i bo(ha Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju pod vodstvom Ali-Fehmi-efendIJt! Oi-abića, odnosno kasnije pod vodstvom tzv. Egzekutivnog odbora, osiroma$ila Herceg-Bosna za nekoliko desetina hiljada Musli­mana_ Već u prve tri godine ovog Iseljeničkog vala, dok je jo~ muftija Džabić bio u Mostaru,

godine 1899. iselilo se u Tursku 1112 muslimana, pobjeglo O 1900. 7684 279 1901. 4059 755,

a slijedećih godina opada broj iseljenika i bjegunaca, da bi aneksija Bosne i Hercegovi­ne Austro-Ugarskoj monarhiji jo~ i pojačala iseljenički val.

Godine 1909. iselilo se u Tursku 2740 muslimana, pobjeglo 68 1910. "16907 149 1911 . .. 10815 .. _ 11 I

Borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegovačkih Muslimana vodila se punih deset godina. Slatul za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosansko­-hercegovačkih muslimana dobiO je carevu sankciju 15. aprila 1909. godine, a stu pio je na snagu 1. maja iste godine.

Hodžinska kurija, najvire jzborno tijelo koju je sačinjavalo 30 članova (od če­

ga 24 birana člana: iz rest okružja po četiri člana i ~t viriinih: ~st muftija iz ~st okružnih mjesta) sastala se 2B.XI 1909. u Sarajevu. Za izbor reis-ul-uleme bila je jed­na lista. Tri kandidata s najvećim brojem glasova su bili: Hafiz Sulejman ef. ~rac (28 glasoval, Ali-Fehmi-ef. Džabić (15 glasova) i AIi·Ru~i-ef. Kapić (23 glasa). Na drugom glasanju je bio poredak malo izmijenjen. Kandidati s najvećim brojem glaso­va bih su isti: KapIĆ Ali-Ru~i (27 glasova), Džabić Ah-Fehmi (26 glasova) I Sarac Hafiz Sulejman (25 glasova).

lako je Hodžinska kurija vjerojatno znala da ovi kandidati (pogotovo Džabić i Kapić) neće proći, tj. neće ih car prihvatiti i jednoga od njih imenovati reis-ul-ulemom, služi joj na čast što su gotovO svi njezini članovi imali toliko gradanskih hrabrosti dD predlože za to najvire vjersko dostojanstvo muslimana u Bosni i Hercegovini, trojicu opozicionalaca, a dvojicu od njih: Džabića i Kapića, političkih emigranata u Turskoj, koji su se i pisanim djelima borili protiv okupatorske Austro,U!1arske.

Na kraju da napomenemo da bi bila dužnost na!ih orijentalista prevesti bro~re i Dfabića i Kapića, koje su napisali na arapskom, odnosno turskom jeziku, povodom anekSije Bosne i Hercegovine_

Il1lll//ril./ o up,nl B05ne I Hercegovine 'ld.,o c . I kr zajedntćko mrnl5l.nll/O ftnan5,j. lOd gochn8 1878 do 19161 Vidi t "Napredak". Ć~PI5. (Sarajevo. !lOd VIII. olulak-llaY.nl 1933 Str 41-421 Oydle su u pitanju Službeni podaci dok s.e broj Slyarno 1s.eIJenlh danas Cile­nt n. 160 do 180 000 du~

198

UTERATURA

EIN UNGAR N (Benjamin Kallay): DIl! Lage der Mohammedaner in Bosnien Von EINEM UNGARN. Wien, 1900.

ANONIMUS (Osman Nuri Had~ić) Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini . I. (Prdtampano IZ "Obzdra"). Zagreb, 1902.

MEMORANDUM ISLAMSKOG NARODA BOSNE I HERCEGOVINE gospodi čla­novima delegacija i austrijskog i ugarskog parlamenta, izdan 2B. maja 1902. godine u Budlmpdti.U Novom Sadu. Srpska ~tamparija dra. Sv. Miletića, 1902.

HADŽiĆ OSMAN NURI: Muslimanska versko·prosvetna autonomija u Bosni i Herce· govini i pitanje Carigradskog Hamata. (Povodom 25·godi~njice Džabicevog po­kreta). Gajret, SarajelIo, IX / 1925, br. 7, str. 97·99; br. 8, str. 115·118; br. 91 lO, str. 145·147,br. ll , str. 173-174; br. 12,str. 186-188, br. 15, str. 230-231; br. 16, str. 244.

ISTI : pod istim naslovom. BRATSTVO, XIX, 32 knjiga DRUŠTVA SV. SAVE, Beograd, ~tamparija "511. Sava". 1925, str. 217·248.

SPAHO FEHIM: Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini. Narodna uz­danica, kalendar za godinu 1933, Sarajevo, 1932, str. 72-B9.

JUGOSLAVENSKI UST, Sarajevo, XXIII, br. 194, 17.VIII 1940, br. 195. l8.V III. br. 196, 20.VIII (Dopisi iZ Mostara, koje je slao dopisnik "J.l." Omer H. Sef ić) R(~d) Kadić: Fata Omanović - djevojće, čiji je slučaj zatalasao Herceg-Bosnu, otkriva slloju dramatsku tajnu. "J.l." br. 197, 21.VIII i br. 199, od 25.VIII 1940. GotolIa sve jugoslavenske novine donosile su tih dana vijesti o pojalli u javnosti Fate amanović (Darinke Prijatelj) četrdeset i jednu godinu nakon nje­zina nestanka iz rodnog sela, kao prvorazrednu senzaciju nl" samo te godine.

HAFIZ IBRAHIM MEHINAGIĆ: U spomen velikom merhumu AIi-Fehmi·efendlji Džabiću . Glasnik VIS, VII / 1956, br. 1·3, str. 22-30.

HAFIZ IBRAHIM MEHINAGIĆ: OSllrt na fivot i pisana djela Ali·Fehmi-efendije Dhbica. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga II-III, s. 81·95.

HIVZIJA HASAN DEDIĆ: Mostarske mUftije. Glasnik VIS, XXXVIII / 1975, br. 9-10, str. 446.

SUMMARY

SOME MARGINAUA ABOUT UFE AND CAREER

OF MUFTI AU FEHMI -EF FENDI DŽABIĆ

Analysing some written evidences as well as spoken tradition the writer ralleals a few details from the life and career of Ali Fehmi-effendi Di'abić the muhi of ~J1os­tar 11884-1900). stressing especially the case of kidnappmg a Muslim 'Jiri named Fata amanović from a villaqe Kulti-livač near Mostar. This event, whlcl1took place 10 1899. was the signal for creating of Herzegovinian (and fater also Bosniani Musllm's movement, which at first sought religious and educational autonomy and ended as a political organization.

199

SADRŽAJ

Džemal Ćehajić : Gazi-Husrevbegov h dIU'I.."tl U Sarajevu ................. .

Kasim Dabrata: Kasidej Burdej BosnevI . . .. _ ..... _ ... .. .... _ ....... .

Mehmed Mujezlnović: Nekoliko rukopisa prepisanih u Gazi ·Husrevbegovoj medresi u Sarajevu ...... 0 ••••• __ ••• • •••••••• __ ••

Zejnil Fajić: Fragment i iz kronike hadži Husejn·efendije Muzaferije ....... _ .

Kasim Dabraća : ViJ I.u fn,une u Gazi-Husrel/begovoj biblioteci ............. .

Darko Tanaskoyić: Onomasucon Arabicum projekat budućnosti arabist ike ... _

Hifzija Hasandedić: Djela Mustafe Ejubovića (~jh Juje) j Ibrahim efendije Opijača koja se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru . . .. _ .... _ ....... _

Dr Hasan Sušić: Platonova država i AI ·Farabijeva AI·Madina AI ·Fadila ...... .

Mr Rusmir Mahmutćehaj ić : Ibrahim Vehbi (kadi ja. pjesnik i epigrafičad

Fejzullah Hadžibajnć : Risala Še'jh Mustafe Gaibije ................. .

Fehim Nametak: Doprinos Omera Mu~ića izu ćavanju kulturnog nasljeđa .... .

Omer Mu~ić : Medžmua Mula Muhameda Mestvice s posebnim osvrtom na popis hadžija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . ....

Hifzija Hasandedić : Djela i kraći sastavi Muslimana BiH koji su napisani na ori· jentalnim jezicima j koji se nalaze u arhivu HercegovIne u Mostaru ....... . .. .

Salih Trajko: Durcrul ·hukkam sa marginalijama beogradskog muftije Ali · 4~~~ . . . . .. ... . ................ .

Aziz Kadribegović: Neke opaske o našem alhamijado pjesni~tvu ... . ....... .

Alija Bejtić : Kasida Ibrahima Bioćaka . . ..... ... . ... .......... . ..... Alija Beltić : Iz Drni~lijina zbornika bosanskih memorijala ......... . ...... .

AlIja Nametak : Marginalije o životu i radu muftije Al i·Fehme·efendije Džabića .

200

Strana

3

9

21

33

41 49

57

69 77

95

103

109

l l 7

131

143 155

177

; 187