Marin Muskardin niramree@gmail.com

Sociologija kulture

- - Skripta za drugi kolokvij - - Posvećeno Limenom čovjeku na Kontu...

2

(Haralambos i Holborn_Sociologija teme i perspektive)

Etnicitet – pitanje klasifikacije Poput modela useljenik-domaćin, sociološki pristupi koji polaze od etniciteta veoma naglašavaju kulturu. Ljudske skupine razlikuju prvenstveno prema načinu života. No za razliku od modela useljenik domaćin, pristupi koji polaze od etniciteta ne misle da će se useljeničke skupine dugoročno asimilirati usvajanjem kulture društva domaćina. Etnički pristup podrazumieva da će migrantske skupine vrlo često zadržati mnoge elemente izvorne kulture, premda je u novim okolnostima mogu izmijeniti. Definiranje etniciteta Podrijetlo izraza etnicitet Thomas Hylland Eriksen ističe da riječ etnički potječe od grčke riječi ethnos, koja je i sama izvedenica druge grčke riječi ethnikos, koja znači poganin ili nevjernik, Eriksen kaže da se etničku skupinu u modernoj antropologiji i sociologiji obično smatra kulturno, a ne fizički različitom J. Milton Yinger – definicija etniciteta - dokazuje da postoji razlika izmeñu fizički definirane i društveno definirane rase - za Yingera etnička skupina (ethnie) postoji u punom smislu kada drugi smatraju da je neki segment društva drukčiji u nekoj kombinaciji sljedećih značajki: jezik, vjera, rasa i zemlja podrijetla s njezinom kulturom; tako sebe vide i njezini pripadnici; oni sudjeluju u zajedničkim aktivnostima izgrañenim oko (stvarnog ili mitskog) zajedničkog podrijetla ili kulture - etničkom se skupinom mogu nazvati „fenomeni na mnogim različitim razinama općenitosti“ 1. useljenička populacija sa zajedničkim bivšim državljanstvom – u Americi Korejci, Filipinci, Vijetnamci 2. supsocijetalna skupina koja nedvojbeno ima zajeničko podrijetlo i kulturnu pozadinu – Oneida Indijanci, Irokezi, Turkomani u Iranu, Albanci u exJugi 3. pankulturne skupine različitih osoba, ali sličnih na temelju jezika, rase ili vjere John Richardson – etnicitet i drugi načini klasifikacije Tri glavna načina klasifikacije:

1. rasa 2. crnci/bijelci 3. etnicitet

Etničke skupine se mogu podijeliti prema različitim klasifikacijskim kriterijima:

1. prema teritorijalnom podrijetlu – Bangladežani, Pakistanci, Indijci 2. prema vjerskoj pripadnosti – Hindusi, Sikhi, Muslimani 3. prema jezičnom kriteriju

Zaključak

- pojam rasa ostaje koristan izraz kada etničke skupine misle da se razlikuju fenotipom ili kada to o njima misle drugi

James McKay – primordijalna i mobilizacijska objašnjenja etniciteta

3

- dvije glavne vrste objašnjenja nastanka etničkih skupina: primordijalno i mobilizacijsko

Primordijalni pristupi

- prvi predložio američki sociolog Shils 1957. - Shils je tvrdio da su ljudi često primordijalno vezani za poodručje u kojem žive ili iz

kojeg potječu, za svoju vjeru i rodbinu – stanje snažne i sveobuhvatne solidarnosti - Primordijalna vezanost je temeljno obilježje društvenog života - Podjela na „nas“ i „njih“

McKay – primordijalni pristup može objasniti emocionalnu snagu etničkih veza, ali taj je pristup često determinističan i statičan:

1. u stvarnosti se jačina privrženosti etničkoj skupini razlikuje od pojedinca do pojedinca 2. ne nudi objašnjenje za postojanje „kozmopolita bez korijena“ 3. taj pristup ne može lako objasniti promjene etničkog identiteta meñu skupinama 4. pridaje ljudskim osjećajima preveliku važnost

Mobilizacijska stajališta

- mobilizacijski pristup smatra da u etničkome nema ničeg neminovnog ili prirodnog - ljudi se služe simbolima etničkog identiteta kako bi postigli vlastite ciljeve, a etničke

se skupine stvaraju onda kad ljudi misle da će njihovim stvaranjem nešto postići - takav pristup podcjenjuje emocionalnu snagu etničkih veza i pretpostavlja da je

etnicitet uvijek vezan za kolektivno promicanje zajedničkih interesa - brka klasnu i etničku klasifikaciju

Kombiniranje pristupa

- McKay smatra da su emocionalne veze (primordijalni model) i instrumentalne veze (mobilizacijski model) meñusobno povezane i da su i jedne i druge očitovanja etniciteta

Modeli matrice: Etnički tradicionalisti

- skupine se održavaju prvenstveno emocionalnim vezama, dugo postoje, nisu okrenute toliko promicanju društvenih i ekonomskih interesa koliko promicanju kulture, snažno se poistovjećuju sa etničkom skupinom kojoj pripadaju

- npr., huteritske kolonije u Sjevernoj Americi i manjine na Srednjem istoku, npr., Armenci, Asirci, Kopt, Kurdi, šijiti, libanonski kršćani

Militantne etničke skupine

- jaki i primordijalni i politički i ekonomski interesi - Baski u Španjolskoj

Simboličke etničke skupine Simboličke etničke skupine

- prilično slaba etnička vezanost - poistovjećuju se sa etničkom skupinom samo simbolički (U SAD-u plemenske

svetkovine ljudi škotskog podrijetla, Irci na paradi za dan Sv. Patricka) Etnički manipulatori

4

- taj tip skupine nastoji promicati vlastite političke i ekonomske interese, ali etnički manipulatori nemaju istu grupnu solidarnost i jake emocionalne veze kao etnički tradiocionalisti i etnički militanti

- škotski nacionalisti – SNP Pseudoetnici

- imaju potencijal postati jake etničke skupine, ali se taj potencijal nije ostvario - članovi skupine odaniji su državi nego svojoj etničkoj skupini - secesionisti sa South Islanda na Novome Zelandu

Zaključak

- McKay priznaje da njegov model matrice nije potpuno razvijen - Ortodoksni židovi, članovi židovskih obrambenih organizacija i militantni cionisti

imaju različite vrste i stupnjeve etničke organizacije i identifikacije Michael E. Brown – uzroci etničkog sukoba Etnički sukob i „novi svjetski poredak“ Michael E. Brown – pokušava objasniti etničke sukobe u suvremenom svijetu

- u novom svjetskom poretku države i etničke skupine ustezat će se od represivnog ili nssilnog djelovanja prema drugim državama ili etničkim skupinama jer će se bojati posljedica reakcije meñunarodne zajednice

- pad komunizma, Zaljevski rat, rat u BiH Definiranje etniciteta Da bi skupina ljudi bila etnička skupina, mora ispuniti šest kriterija:

1. moraju imati ime koje ih identificira kao skupinu 2. vjerovanje u zajedničko podrijetlo 3. ista uvjerenja glede zajedničke prošlosti 4. moraju imati neki stupanj zajedničke kulture 5. skupina mora imati osjećaj privrženosti odreñenom području 6. pripadnici skupine moraju vjerovati da tvore etničku skupinu

- sukob meñu takvim skupinama može izbiti u vrlo različitim oblicima – nenasilno

putem političkih procesa (borba francuskih Kanañana za autonomiju Quebeca), nasilno (grañanski rat u Bosni)

Uzroci etničkih sukoba Brown razlikuje tri glavna tipa objašnjenja etničkih sukoba: sistemski, domaći i perceptualni

1. sistemski – etnički sukob nastaje iz „prirode sustava sigurnosti u kojima djeluju etničke skupine“, uvjet je da skupine žive blizu

2. domaći – odnosi se na čimbenike kakvi su „učinkovitost država u zadovoljavanje potreba njihovih birača, utjecaj nacionalizma na meñuetničke odnose“. Racionalistički osjećaji bude se u okolnostima kada se ljudi osjećaju ranjivo jer smatraju da nemaju jaku državu koja bi ih štitila

3. perceptualni – odnosi se na način na koji se etničke skupine meñusobno doživljavaju, mitovi i krivotvorene povijesti – primjer Srba i Hrvata

Zaključak

- Brown zaključuje da je vjerojatnost etničkog sukoba najveća ondje gdje etničke skupine žive blizu u području u kojem ne postoji jaka središnja vlast, osobito ako se te

5

skupine meñusobno doživljavaju kao neprijateljske na temelju uvjerenja da se prema njima u prošlosti loše postupalo

Etnicitet – jedna evaluacija

- etnički pristuo podržava kulturnu raznolikost i multikulturalizam – uvjerenje da je miran suživot etničkih ili kulturalnih skupina moguć ako meñusobno poštuju svoje kulture

- teorije rasizma i konflikta Rasizam Uvod

- rasizam je osobito važan pojam u konfliktnim teorijama „rase“ i etniciteta Definicije Predrasuda i diskriminacija

- u Rječniku rasnih i etničkih odnosa – E.E. Cashmore definira predrasude kao „naučena uvjerenja i vrijednosti koje pojedinca ili skupinu pojedinaca vode do sklonosti ili nesklonosti pripadnicima odreñenih skupina.“

- Predrasude su ono što ljudi misle i ne mora prijeći u djelovanje - Diskriminacija se tiče djelovanja. Cashmore je definira kao „negativna odnos prema

svim osobama pripisanim odreñenoj kategoriji“ - Stereotipi su previše pojednostavljena ili neistinita uopćavanja o nekim društvenim

skupinama (niski ljudi su agresivni, žene su slabe i pasivne) - Stereotipi -> oblik predrasude -> diskriminacija - Rasna predrasuda i rasna diskriminacija – usmjerene prema skupinama zbog njihove

pripadnosti rasnoj ili etničkoj skupini Rasizam Rasizam – izraz se počinje rabiti 1930-ih godina, istraživao ga je Robert Miles

- „rasizam pogrešno tvrdi da postoji znanstveni temelj za hijearhiju skupina“ – rasizam se mora temeljiti na znanstvenim teorijama

- John Rex je ustvrdio da se rasizam ne mora temeljiti na znanstvenom opravdanju – rasizam je definirao kao „determinističke sustave uvjerenja o razlikama“

John Solomos – pod rasizmom podrazumijeva „one ideologije i društvene procese koji su protiv drugih zbog njihove tobožnje pripadnosti drukčijoj rasi“, „rasizam nije statična pojava“ Kulturni rasizam

- Richardson ga definira kao „skup kulturnih ideja, uvjerenja i argumenata koji prenose pogrešne predodžbe o svojstvima i sposobnostima rasnih skupina“

- Kulturni se rasizam uvijek odnosi na svojstva kulute nekog društva, a ne na uvjerenja pojedinaca

Rasijalizam

- John Rex opisuje rasijalizam kao „nejednak odnos prema različitim rasnim skupinama“

- Rasijalizam uključuje postupke, a rasizam ne (tiče se samo onoga što ljudi misle)

6

Institucionalni rasizam American black power – prema Milesu, otamo potječe ideja institucionalnog rasizma

- 1968. Carmichael i Hamilton definirali su rasizam kao „utemeljenje odluka i političkih mjera na rasnim kriterijima u svrhu podčinjavanja neke rasne skupine i održavanja kontrole nad tom skupinom“

- Robert Blauner – dalje je razvio ideju institucionalnog rasizma, poput Carmichaela i Hamiltona, tvrdio je da rasizam ne mora biti svjestan niti se temeljiti na individualnim predrasudama

- Rasizam je bio „sastavni dio dominacije i hijearhije“ - Wellman – smatra da je cilj rasizma štititi povoljniji položaj u društvu - Katz – smatra da su svi bijeli Amerikanci rasisti

U Britaniji se izraz institucionalni rasizam upotrebljava na različite načine. David Mason nabraja pet takvih načina: 1. verzija urote – ljudi na položajima moći u javnim institucijama hotimično diskriminiraju rasne skupine 2. strukturalno marksističko gledište – rasizam nastaje kao posljedica državne politike 3. nenamjeravane posljedice – institucije u društvu mogu voditi do rasizma kao posljedice provedbe politika koje nisu bile zamišljene kao rasističke 4. kolonijalna verzija – institucionalni rasizam može biti posljedica uloge u kojoj neka rasna ili etnička manjinska skupina stupa u društvo 5. politički oportunizam – institucionalni rasizam ne nastaje toliko iz predrasuda, koliko iz tijeka demokratskog procesa, npr., dobivanje glasova „rasa“ Kritike pojma institucionalnog rasizma Robert Miles – institucionalni rasizam čine prakse isključivanja koje stavljaju u nepovoljan položaj pojedine rasne skupine, ali se više ne opravdavaju kao rasistička uvjerenja Institucionalni rasizam – zaključak John Richardson – „institucionalni rasizam implicira da je rasizam prisutan u glavnim politikama naših dominantnih institucija“ Nacionalizam i identitet Nacionalizam Važnost nacionalizma Stuart Hall – dva najveća diskursa modernog doba, liberalizam i marksizam navela su ljude da očekuju postupno nestajanje nacionalističkih strasti Marksizam – klase, a ne nacije postat će glavni povijesni akteri Liberalizam – globalno tržište nagriza razlike meñu nacijama

- proces globalizacije - nacionalizam je prisutan u „novom rasizmu“ - nacionalizam je odigrao važnu ulogu u slomu SSSR-a

Benedict Anderson – „svaka uspješna revolucija nakon Drugog svjetskog rata definirala se nacionalistički“, nema kraja nacionalističke ere, nacija je postala općenito najprihvaćenija vrijednost Definicija nacionalizma

7

Anderson smatra da je nacija „izmišljena politička zajednica – izmišljena kao inherentna, ograničena i suverena“:

1. izmišljena – pripadnici nacije se nikada ne vide ili ne čuju, a ipak misle da pripadaju istoj zajednici

2. ograničena – uključuje neke ljude za koje smatra da joj pripadaju, a ostale isključuje kao autsajdere – nijedna nacija ne tvrdi da uključuje cijelo čovječanstvo

3. suverena – nacionalizam teži ili veliča neovisnost i samoupravljanje za neku skupinu ljudi

Anderson tvrdi da su rasizam i nacionalizam posve različiti pojmovi: 1. rasizam – „snovi o vječnom onečišćenju“, Židovi – sjeme Abrahamovo, uvijek ostaju

Židovi bez obzira na sve 2. nacionalizam – ne smatra da pojedinci moraju pripadati odreñenoj skupini ljudi

Robert Miles - tvrdi da ideologije rasizma i nacionalizma imaju zajedničko povijesno podrijetlo

- priznaje razliku – nacionalizam za razliku od rasizma postavlja odreñeni politički cilj Thomas Hylland Eriksen – prema njegovom mišljenju „nacionalizam i etnicitet su srodni pojmovi“

- nacionalistička ideologija je „etnička ideologija koja za neku etničku skupinu zahtijeva državu“

Immanuel Wallerstein – svjetski sustav i narodi Dvojbeni identiteti

- postoje li Palestinci? Tko su Židovi? Jesu li Berberi Arapi? Što je pravilno: Crnjo, Afroamerikanac, Crnac, crnac?

Wallerstein – dvojbeni identiteti, kako se različiti tipovi naziva odnose prema razvoju „svjetskog sustava“ Rasa, nacionalnost i etnicitet Wallerstein – peoplehood – rasa (genetička kategorija), nacija (sociopolitička kategorija), etnička skupina (kulturna kategorija) Svjetski sustav

- razvoj kapitalizma doveo je do razvoja svjetskog sustava Narodstvo (peoplehood) i kapitalističko svjetsko gospodarstvo

- Wallerstein tvrdi da rasa, nacija i etnicitet odgovaraju pojedinim odlikama kapitalizma:

1. rasa je povezana s osovinskom podjelom rada u svjetskoj ekonomiji – Južna Afrika, počasni bijelci

2. nacija je povezana s političkom nadogradnjom svjetskoga sustava – Sveto Rimsko Carstvo, Mogulsko Carstvo, Burgundska Nizozemska

3. etnicitet je povezan sa složenom hijearhijom unutar segmenta rada – eksploatirani radnici

Evaluacija

- Wallersteinova stajališta imaju mnogo zajedničkog sa marksističkim stajalištima

8

David McCrone – Sociologija nacionalizma

- knjiga Sociologija nacionalizma – sociološke teorije nacionalizma Grañanski i etnički nacionalizam, država i nacija

- grañanski nacionalizam – nacionalistički osjećaji vezani su za pripadnost odreñenoj državi

- etnički nacionalizam – etničko podrijetlo McCrone razlikuje državu (politička upravna jedinica) i naciju (ne mora imati političke granice) Četiri tipa nacionalizma:

1. nacionalizam i razvoj moderne nacije-države – UK, Francuska, SAD - nacija-država je proizvod modernog doba - počela se rañati sa slabljenjem vladajućeg religijskog mišljenja i većim prihvaćanjem

svjetovne vlasti 2. kolonijalizam i nacionalizam - nacionalizam se razvio u kolonijama - antikolonijski pokreti uspijevali su stvoriti svjetovne države - ključna komponenta postkolonijalnog nacionalizma – dijalektika s drugim 3. neonacionalizam - nacionalistički pokreti za nezavisnost u zapadnjačkim društvima bez vlastite države

kao što su Baskija, Škotska i Quebec - neonacionalizam se obično razvija u područjima s jakim civilnim društvom

(ekonomija i obiteljska/kućna sfera), s snažnim gospodarstvom, višestrukim nacionalnim identitetima

- Škoti za sebe katkad kažu da su Britanci, Katalonci da su Španjolci 4. postkomunistički nacionalizam - slomom komunizma nestale su Juga i Čehoslovačka, nastale Ukrajina, Gruzija - u uvjetima velika nezadovoljstva komunističkim režimima nacionalizam je postao

središtem oporbe komunizmu - teorija dubokog zamrzavanja – komunizam držao pod nadzorom duboko ukorijenjene,

povijesne etničke podjele Brubaker razlikuje tri tipa postkomunističkog nacionalizma:

1. država koja nacionalizira 2. nacionalne manjine 3. nacionalna domovina

Budućnost nacionalizma

- nacionalizam je fleksibilna i prilagodljiva ideologija Robin Cohen – britanska nacionalnost i identitet

- nije posve jasno što znači biti Britanac - granice koje britance dijele od drugih:

o unutarnje (izmeñu Britanaca i Engleza) o vanjske (izmeñu Britanaca i stranaca)

9

Cohen nabraja šest granica: 1. Keltska granica (Irci, Velšani, Škoti) 2. Dominioni – kolonizacija, britanski identitet je glavni 3. Carstvo i Commonwealth – kolonijalno naslijeñe, carstvo u koje sunce nikad ne zalazi 4. Atlantska veza – Margaret Thatcher nije bila oduševljena Commonwealthom,

Britanija i SAD, WASP kultura – kultura bijelih anglosaksonskih protestanata 5. Britanija i Europa – političke veze 6. Stranci – granica manje maglovita od drugih granica

Evaluacija Cohenov rad pokazuje neodreñenost, složenost i promjenjivost jednog nacionalnog identiteta – britanskog identiteta Novi etniciteti i identiteti

- Paul Gilroy Stuart Hall – novi etniciteti

- prvi je uporabio izraz novi etniciteti - taj pojam povezuje s razvojem kulturne politike prema crncima, osobito u Britaniji

Nova kulturna politika

- Hall osobito naglašava klasu, seksualnost, rod i etnicitet - Primjer: film My beautiful laundrette

Stuart Hall – „Mi mješanci“ Kapitalizam i nacionalizam - U tekstu „Mi mješanci“ („Our mongrel selves“), Hall ispituje odnos izmeñu kapitalizma, nacionalizma, etniciteta i identiteta - Hall smatra da promicanje nacionalizma u modernome svijetu može biti vrlo opasno - nacionalizam ne mora biti ili reakcionarna ili progresivna snaga, on može biti oboje Identitet

- zbrkan osjećaj identiteta - Salman Rushdie – britanski državljanin, roñen u Aziji, odgojen kao musliman – za

sebe kaže da predstavlja mješavinu nacionalnih, rasnih, religijskih, kulturnih i političkih identiteta

- Hall zaključuje da su nacionalizam i etnički apsolutizam najveće prijetnje suvremenom svijetu

- Novi etniciteti olakšavaju život s razlikama Evaluacija Halla

- kritizira ga Solomos i Back - Hall nije objasnio nove načine na koje ljudi postavljaju apsolutne podjele meñu

skupinama Tariq Moodod – novi etniciteti i identiteti Istraživanje metodom intervjua

- knjiga Promjene etničkih identiteta – Moodod, Beishon i Virdee – istraživanje o obiteljskom životu, religijskom uvjerenju i identitetu

10

- pripadnici skupine karipskog i južnoazijskog podrijetla – žive u Britaniji, ali ih ne smatraju Britancima

Analiza istraživanja - velika većina skupina za sebe misli da pripadaju nekoj etničkoj manjini

Zaključci

- etnički identitet nije primordijalan žig udaren na pojedinca, nego plastična i promjenjiva značka pripadnosti

- proizvod je niza sila: društvenog isključenja, žigosanja, političkog otpora,... Les Back – novi etniciteti i urbana kultura

- istraživanje u Riverviewu (bijelci) i Southgateu (etnički miješano stanovništvo) - mišljenja ljudi o rasi i rasizmu i u Riverviewu i Southgateu ovisila su o zajednici kojoj

pripadaju - „bijeg bijelaca“ – Riverview - „naše područje“ – Southgate - Bijelci i crnci razvili svojevrstan zajednički identitet - Granične kulture – graničnost se „odnosi na stanje odijeljenosti od svjetovnih aspekata

života“ Novi etniciteti – zaključak

- Moodod i Back – nastoje spojiti uvid u istraživanja idetiteta, rasizma, etniciteta i zajednice

Moderna i postmoderna, rasizam, etnicitet i identitet

- neki sociolozi misle da je moderna uzrokovala rasizam Zygmunt Bauman – moderna i holokaust Kako je moderna uzrokovala holokaust Knjiga Moderna i holokaust – Bauman dokazuje da je holokaust bio proizvod moderne Veze izmeñu moderne i holokausta imaju mnoge oblike:

1. holokaust je bio proizvod moderne, birokratske racionalnosti – njemačka birokracija dobila je zadaću ukloniti Židove iz Njemačke

- masovno istrebljenje je prihvaćeno jednostavno zato jer je to bio tehnički najučinkovitiji način da se Židove ukloni iz Njemačke

2. svjedočenja preživjelih žrtava holokausta – SS nisu bili duševno poremećeni sadisti, ubijanje je bilo rutinizirano, prihvaćanje organizacijske stege, uporaba plinskih komora

3. moderna se temelji na postojanju nacija-država jasnih granica – u europskim državama Židove se smatralo unutarnjim strancima

4. racionalno, znanstveno znanje – antisemitizam su poduprijeli njemački znanstvenici Zaključak

- Bauman smatra da je moderna stvorila uvjete u kojima rasizam može bujati - Moderna odjeljuje moral od racionalnosti i tehničke učinkovitosti - Bauman smatra da postmoderna smanjuje izglede za dogañaje kakav je bio holokaust

Davis Goldberg – rasističke kulture

- slijedi Baumana povezujući rasizam s modernom

11

Predmoderna i moderna društva

- u predmodernim društvima rasizam nije postojao - moderna – promjene konceptualnog poretka – način na koji se ljudi razmišljali,

osobito na način na koji su razmišljali o vlastitu identitetu u odnosu na druge - razvio se jak osjećaj identiteta – iz liberalizma - mnogi ugledni liberalni mislioci su bili rasisti – David Hume, John Stuart Mill,

Benjamin Disraelli - paradoks – moderna i liberalizam potaknuli uspon rasizma, a trebali bi djelovati

obratno Liberali i rasizam Goldberg – „koncept rase poslužio je i potiho nastavlja služiti kao granica primjenljivosti moralnih načela“

- empirijsko promatranje ljudi bilo je osnova za njihovo razvrstavanje u različite rase Zapad i njegovi „Drugi“ Edward Said – „Orijentalizam“ (knjiga) – Zapad je razvio diskurs u kojemu je Istok bio prikazan stereotipno i uglavnom negativno

- Istok je za Zapad bio „Drugo“ Rasizmi

- moderna je prouzročila rasizam, ali nestankom moderne, rasizma neće nestati - postoji više različitih rasizama

Ali Rattansi – „postmoderni“ okvir

- Goldberg i Bauman – kritika moderne i njezine uloge u stvaranju rasizma - Ali Rattansi – postmoderan pristup tim temama

Decentriranje i deesencijalizacija

- decentriranje subjekta za Rattansija znači odbacivanje stajališta da ljudi imaju jak i neupitan osjećaj identiteta

- pojam decentriranja uključuje i odbacivanje stajališta da ljudi razumom mogu spoznati smisao svijeta i da to i čine

- deesencijalizacija podrazumijeva odbacivanje uvjerenja da društvo i čovjek imaju neke bitne ili nepromjenjive značajke

- poput Goldberga, Rattansi smatra da su zapadnjački identiteti barem djelomice nastali usporedbama s „Drugima“

- Decentriranjem i deesencijalizacijom nagriza se temelj rasizma ili destruktivnog

nacionalizma Etnicitet i predstavljanje

- etnicitet se u postmodernom okviru ne podrazumijeva u apsolutnom smislu, nego kao dio kulturne politike predstavljanja

- racijalizacija – razlike meñu skupinama nastoje se prikazati kao razlike meñu biološkim rasama, a ne kulturnim etnicitetima

- politika reprezentacije

12

Kenan Malik – kritika postmodernističkih teorija - vrlo oštro kritizira postmoderne pristupe rasi i ne slaže se s tvrdnjom da je moderna

odgovorna za rasizam Kritika drugih teorija

- Malik kritizira Baumanovu tvrdnju da je holokaust bio proizvod moderne – smatra da nije proizvod moderne i da je nastao u specifičnim povijesnim okolnostima

- Malik kritizira i Goldbergov rad – smatra da rasizam nije neminovna posljedica modernog racionalizma

- Kritizira tvrdnje Goldberga i Saida da se rasizam može razumjeti pomoću pojma „Drugoga“

Izvori rasizma

- Malik smatra da su postmodernisti digli ruke od borbe za veću jednakost u korist nejednake raznolikosti

Michel Foucault – moć/znanje Priroda moći

- Michel Foucault – kao i Mann, smatra da je moć nešto što nije koncentrirano na jednom mjestu ili u rukama odreñenih pojedinaca

- Moć je obilježje svih društvenih odnosa - Moć je tijesno povezana sa znanjem: moć/znanje stvaraju jedno drugo - Razvoj diskursa – način prezentiranja odreñenih pojava koje se izravno odražavaju na

moć - Paradoks – Foucault smatra kako moć djeluje isključivo kada ljudi imaju odreñenu

slobodu - Moć nikada ne omogućuje potpunu kontrolu već se neprestano suočava sa otporima i

izbjegavanjima Ludilo i civilizacija

- u djelu Ludilo i civilizacija – Foucault opisuje kako su se fenomeni poput nezaposlenosti, siromaštva i ludila počeli smatrati društvenim problemima u državama 18. st

- luñaci -> „brodovi luñaka“ -> ludnice -> psihijatrija (koristila se za kontrolu odreñenih skupina populacije – stvorila je mentalno bolesne osobe)

Nadzor i kazna

- u toj knjizi Foucault prati promjene prirode i ciljeva kažnjavanja u 18. st - knjiga počinje prikazom smaknuća francuskog ubojice Damiensa u Parizu 1757. - krajem 18. st javna kažnjavanja počela su odumirati - kažnjavanje sve više postaje skriveno

Promjene načina kažnjavanja

- početkom 18. st predmet kažnjavanja bilo je tijelo, krajem 18. i početkom 19. st – tijelo više nije središte kažnjavanja, već to postaje duša. Kažnjavanje se sastoji od gubitka prava – posebice prava na slobodu

- cilj takvih mjera bio je promijeniti prekršitelja, a ne natjerati ga da trpi

13

- prije se ljudima sudilo zbog nečeg što su učinili, poslije im se sudilo zbog toga što su osobe odreñenog tipa

Uporaba znanja/moći

- pozitivni aspekt tih odnosa je da omogućuju postizanje odreñenih ciljeva - moć se upotrebljava, a ne posjeduje - uvijek je moguće oduprijeti se moći, odbiti učiniti nešto na što vas drugi prisiljavaju - mogućnost odupiranja manifestaciji moći – osporavanjem znanja na kojem se ta moć

temelji – pacijent može preispitivati psihijatrovu dijagnozu - odnosi moći prisutni su u svim aspektima društva

Vladanje i nadzor

- panoptikon – zatvor koji se temelji na ideji Jeremyja Benthama – ključno obilježje je središnji toranj koji omogućuje čuvarima da vide što se dogaña u svakoj ćeliji

- Foucault smatra disciplinu važnim obilježjem modernog društva - Tehnike nadzora – svaka mogućnost nadzora potiče samodisciplinu - Foucault smatra da se disciplina temelji na ideji da ljudska bića imaju dušu kojom je

moguće manipulirati - Umjesto kažnjavanja tijela, cilj je producirati poslušna tijela

Evaluacija

- Foucaultovo djelo pruža dobar uvid u samu prirodu moći - Njegovo djelo je mnogo suptilnije od djela mnogih marksista ili teoretičara elite ili

pluralista Postmodernizam, politika i novi društveni pokreti Jean Baudrillard – tvrdi da je moć u potpunosti nestala i da politka više nije realna Jean Baudrillard – kraj politike

- najekstremnije postmodernističko viñenje moći i politike - bit politike postaje manipulacija i razmjena znakova, koji stvaraju sliku realnosti koja

zapravo ne postoji. Stupili smo u eru simulacruma – znakova koji prikrivaju činjenicu da realnost više ne postoji

Primjeri kraja politike:

1. stranačka politka u zapadnim demokracijama – istinska mogućnost izbora izmeñu različitih stranaka s različitom politikom – iluzija – razlike izmeñu stranaka sasvim su beznačajne

2. ratovi su izgubili realnost, postali su simulacrum – bombardiranje Hanoja nije imalo nikakvog utjecaja na ishod rata

3. marionetski predsjednici – Johnson, Nixon, Ford, Reagan – „manekeni moći“ 4. Hladni rat – prikrivao odsutnost moći – obje strane posjeduju nuklearno oružje – takva

situacija je sama po sebi isključivala realnu mogućnost izbijanja nuklearnog sukoba

- nemogućnost odlučne pozicije moći, moć naposljetku nestaje... i pretvara se tek u simulaciju moći

Evaluacija

14

- Baudrillardove su tvrdnje toliko ekstremne da ih je teško dokazati Jean-Francois Lyotard – nestanak metapripovijesti Politika i jezične igre

- povezuje postmodernizam sa nestankom metapripovijesti - Lyotard smatra da je znanje općenito glavni izvor moći u postmodernim društvima - „znanje će i nadalje biti važan, možda najvažniji predmet interesa u borbi za moć“

Evaluacija Lyotardovo djelo otvara niz novih ideja o moći i politici koje su kasnije postmodernisti dalje razvijali i ponovno isticali Nancy Fraser – postmoderna politika i javna sfera Javna sfera

- tvrdi da u suvremenim društvima dolazi do prijelaza s predominantne moderne na postmodernu politiku. Tvrdi da do te promjene dolazi zbog promjena u javnoj sferi

Javna sfera u modernim društvima Tri temeljne pretpostavke o javnoj sferi:

1. moguće demokratske rasprave meñu ljudima različitog društvenog statusa 2. poželjno rješenje je integrirati svakog pojedinca u rasprave o problemima,

preferencijama i uvjerenjima javnosti 3. ljudi bi trebali raspravljati o svim pitanjima od javnog interesa, a ne tek o vlastitim

interesima

Fraser preispituje sve te moderne tvrdnje o javnoj sferi: 1. „protokol stila i etikete“ – izdvajao je pojedince višeg društvenog statusa od onih

nižega društvenog statusa 2. okolnosti znatne nejednakosti – nije poželjno ograničiti javne rasprave na jedinstvenu

javnu sferu, koja nadmašuje sve ostale – puno je bolje postojanje niza javnih sfera 3. Fraser odbacuje ideju da ljudi ne bi trebali nametati problem iz privatne sfere u javnu

sferu Postmodernizam i javna sfera

- moderna stajališta o javnoj sferi treba zamijeniti postmodernima. Ona bi trebala uključiti:

1. eliminaciju nejednakosti izmeñu društvenih skupina 2. prihvaćanje i poticanje različitih skupina da same raspravljaju o odreñenim

problemima 3. odbacivanje koncepcije da „privatni“ problemi ne bi trebali biti predmetom javnih

rasprava

- Fraser zagovara pluralističku politiku Clarence Thomas i postmoderna politika

- Clarence Thomas je crni američki konzervativni sudac nominiran za člana Vrhovnog suda SAD-a

- Crnkinja Anita Hill optužila ga je za seksualno zlostavljanje od nekoliko godina prije - Pitanje potvrñivanja Thomasove nominacije – predmet javnih rasprava – problemi

rase, spola i klasnih razlika

15

- Na kraju, prihvaćena je nominacija Thomasa za suca Vrhovnog suda Zaključak

- Fraser pokazuje kako je u javnoj sferi moguće čuti široku lepezu različitih stajališta Evaluacija

- Fraserova ispravno primjećuje neke trendove u suvremenoj politici Novi društveni pokreti i nova politika Novi društveni pokreti – ključni aspekt promjene naravi politike u suvremenim kapitalističkim društvima Simon Hallsworth – „razumijevanje novih društvenih pokreta“ Definiranje novih društvenih pokreta Hallsworth – smatra da se termin novi društveni pokreti koristi za pokrete kao što su feministički, za zaštitu okoliša, proturasistički, protunuklearni, za grañanska prava

- termin se obično ne rabi za pokrete koji podupiru tradicionalne vrijednosti (pokret protiv pobačaja), davno etablirane društvene pokrete (radnički sindikati) ili za konvencionalne političke stranke

Problemi koji zaokupljuju nove društvene pokrete Dijele se na dva tipa problema:

1. prvi tip – zaštita prirodnog i socijalnog okoliša – skupine za zaštitu prava životinja (Animal Liberation Front), protunuklearne skupine (Campaign For Nuclear Disarmament), skupine za zaštitu okoliša (Greenpeace i Friends of the Earth)

2. drugi tip – predanost i borba za poboljšanje prava povijesno marginaliziranih skupina društva (žene, etničke manjinske skupine, homoseksualci) – feminističke, proturasističke, za prava homoseksualaca (Outrage), za zaštitu prava invalidnih osoba

Nova obilježja novih društvenih pokreta

1. takve grupe pokušavaju proširiti definiciju onoga što se smatra političkim pitanjem 2. odbacuju razvoj birokratiziranih organizacija, te se odlučuju na neformalnije strukture 3. obično su raznoliki i fragmentirani, nema središnjeg vodstva 4. za razliku od političkih stranaka, oni ne traže moć za sebe, nezakonite izravne akcije,

grañanski neposluh 5. nerijetko se zalažu za vrlo različite vrijednosti u usporedbi sa konvenicionalnim

politčarima 6. članove obično karakteriziraju odreñena svojstva koja ih razlikuju od konvencionalnih

političkih organizacija – mladi ljudi (izmeñu 16 i 30, srednja klasa, studenti) Zaključak

- nove društvene pokrete možemo smatrati glasnicima sasvim novog oblika politike u zapadno liberalno demokratskim društvima

Stephen Crook, John Pakulski i Malcolm Waters – društveni pokreti i postmodernizam

- smatraju da je razvoj društvenih pokreta povezan s procesom koji nazivaji postmodernizacijom

- riječ je o jasnom prijelazu s politike modernih društava na novu politiku postmodernih društava

16

Stara politika u modernim društvima

1. dominacija političkih stranaka koje su podršku crpile iz pojedinih društvenih klasa 2. politika se odražavala specifične interese klasa 3. politikom su dominirale aktivnosti elita 4. država je bia žarište svih političkih aktivnosti i centar moći - korporativizam – omogućavao je predstavnicima dviju strana u industriji (kapitala i

rada, ili poslodavaca i radnika) sudjelovanje u procesu odlučivanja državnih odluka putem organizacija koje su ustanovili

5. u starom političkom sustavu, političke aktivnosti se smatralo odvojenom, specijaliziranom sferom društvenog života

Nova politika u postmodernim društvima

1. klasno odreñena potpora političkim strankama sve više slabi 2. politika je sve manje usmjerena prema posebnim interesima, a sve je više

usredotočena na moralna pitanja koja se odražavaju na živote svih članova društva 3. nova politka više se ne temelji na oslanjanju ljudi da nelite koje zastupaju njihove

interese 4. nova politika više nije usredotočena na aktivnosti države 5. nova politika se „prelijeva i stapa sa sociokulturalnom arenom... protesti se izmjenjuju

s dokolicom i spajaju u posvemašnji kontrakulturalni Gestalt“ Postmodernizacija i prijelaz na novu politiku Koji su uzroci prijelaza na novu politku?

- dekompozicija klasa - socijalna diferencijacija - sve veća važnost masovnih medija u postmodernim društvima

Zaključak

- Crook et al. zaključuju kako je postmodernizacija dovela do trajnih promjena u politici Evaluacija

- točno su uočili neke važne trendove suvremene politike, ali su ih precijenili Anthony Giddens – društveni pokreti i visoka modernost

- kao i Crook et al., Giddens je uvjeren da u suvremenim društvima dolazi do niza značajnih promjena, ali za razliku od Crooka et al. smatra da su te promjene poljedica razvoja modernosti, a ne tranzicije k postmodernosti

- Giddens smatra da modernost ima četiri institucionalne dimenzije: 1. kapitalizam – akumulacija kapitala u kontekstu konkurentskih tržišta rada i proizvoda 2. industrijalizam – transformacija prirode; razvoj „stvorenog okruženja“ 3. nadzor – kontrola nad informacijama i društveno nadgledanje 4. vojna moć – kontrola nad sredstvima prinude u kontekstu industrijalizacije rata

Društveni pokreti – socijalni pokreti

1. radnički pokreti 2. pokreti za slobodu govora/demokratski pokreti

Ekološki pokreti i mirovni pokreti 3. Mirovni pokreti 4. Ekološki pokreti

17

Zaključak

- prema Giddensu, stranačka politika, nacija-država i ekonomska moć i u postmodernim društvima ostaju ključni faktori

Evaluacija

- Giddensova stajališta temelje se na prilično apstraktnom modelu modernosti Obrazovanje – funkcionalistička perspektiva Dva meñusobno povezana pitanja:

1. kakve su funkcije obrazovanja za društvo u cjelini? 2. koje su funkcionalne veze izmeñu obrazovanja i drugih dijelova društvenog sustava?

Emile Durkheim – obrazovanje i društvena solidarnost

- smatrao je da je glavna funkcija obrazovanja prijenos društvenih pravila i vrijednosti – stvaranje društvene solidarnosti

Obrazovanje i društvena pravila

- škola je model društvenog sustava, pojedinci moraju naučiti surañivati s onima koji im nisu ni rodbina ni prijatelji

Obrazovanje i podjela rada

- društvena solidarnost u industrijskom društvu temelji se uglavnom na meñuovisnosti specijaliziranih vještina

David Hargreaves – Durkheim i moderna škola

- da bi se stvorio osjećaj sposobnosti i pripadnosti, Hargreaves predlaže neke promjene nastavnog programa:

1. sloboda izbora područja koja ih zanimaju – razvijanje osjećaja vlastite vrijednosti 2. obvezni predmeti o kojima se uči o zajednici – učenici vide svoju ulogu u društvu 3. umjetnosti, umijeća i sportovi – kolektivni pothvati

Kritike Durkheima

- Durkheim i Hargreaves kritiziraju obrazovanje utemeljeno na individualnom nadmetanju u sustavu ispita, drugi funkcionalisti smatraju da je nadmetanje ključan aspekt današnjeg obrazovanja

Talcott Parsons – obrazovanje i univerzalističke vrijednosti

- škola nakon primarne socijalizacije u obitelji, postaje žarišno sredstvo socijalizacije - partikularistička mjerila (dijete i obitelj), pripisan status - univerzalistička mjerila (pojedinac i društvo), stečen status - škole funkcioniraju na meritokratskim načelima – status se postiže na temelju zasluga

ili vrijednosti Obrazovanje i vrijednosni konsenzus

- u američkom društvu škole usañuju dvije glavne vrijednosti: 1. vrijednost postignuća 2. vrijednost jednakosti šansi

18

- nužno je različito nagrañivanje za različit uspjeh

Obrazovanje i odabir

- škola se smatra glavnim mehanizmom podjele uloga Kritike Parsonsa

- kao i Durkheim, potpuno zanemaruje mogućnost da bi vrijednosti obrazovnog sustava mogle biti vrijednosti vladajuće manjine, a ne društva kao cjeline

Kingsley Davis i Wilbert E. Moore – obrazovanje i dodjela uloga

- obrazovni sustav povezuju sa sustavom društvene stratifikacije Kritika Davisa i Moorea

1. akademske svjedodžbe i nagrade u zanimanju nisu u osobito tijesnoj vezi, prihodi su labavo povezani sa školskih uspjehom

2. vrlo je dvojbena pretpostavka da školski sustav ocjenjuje polaznike prema sposobnostima

3. društvena stratifikacija uglavnom spriječava školski sustav da uspješno ocjenjuje pojedince prema sposobnostima

Obrazovanje – liberalna perspektiva John Dewey – obrazovanje i ljudski potencijal

- tvrdio je da je posao obrazovanja poticati pojedince da razviju svoj puni potencijal kao ljudska bića

- ljudi bi morali učiti na iskustvu: čineći, a ne slušajući Liberalna perspektiva i obrazovne politike

- neki liberali gaje nadu da će obrazovanje pripomoći smanjenju nejednakosti - novi vokacionalizam

Ivan Illich – Dolje škole

- zagovara znantno radikalnije promjene obrazovnog sustava - knjiga Dolje škole – formalno školovanje je nepotrebno i štetno za društvo

Obrazovni ideal

- obrazovanje bi moralo biti oslobañajuće iskustvo pri kojem pojedinci istražuju i u potpunosti razvijaju svoje sposobnosti i talente

Obrazovna stvarnost

- Illich škole smatra represivnim ustanovama, zaglupljuju učenike „Skriveni program“

1. autoritaran nastavni režim, većina onog što se nauči ne zahtijeva nikakvu nastavu 2. konformizam i poslušnost donose vlastitu nagradu

19

3. učenici vjeruju da imaju kvalifikacije koje im daju naobrazbu, vještinu i sposobnosti za odreñena zanimanja – Illich ta uvjerenja odbacuje

Obrazovanje i socijalni problemi

- škole su prva, najodlučnija i najvažnija faza u stvaranju maloumnog, konformističkog grañanina, kojim se lako manipulira

Ukidanje škola

- ukidanje škola jest korijen svakog pokreta za čovjekovo osloboñenje Umjesto škola, Illich nudi dvije glavne alternative:

1. razmjena vještina 2. mreže učenja

- marksisti Bowles i Gintis – smatraju da Illich griješi – osloboñenje uključuje

revolucionarnu promjenu ekonomske infrastrukture društva Obrazovanje – konfliktne perspektive

- obrazovanje će nekim ljudima koristiti više nego drugima Samuel Bowles i Herbert Gintis – školovanje u kapitalističkoj Americi

- pokazuju da je glavna uloga obrazovanja u kapitalističkom društvu reprodukcija radne snage

- načelo korespondencije – bliska povezanost izmeñu društvenih odnosa koji vladaju osobnim interakcijama na radnom mjestu i društvenih odnosa obrazovnog sustava – ključ za razumijevanje načina na koji djeluje obrazovni sustav

Skriveni nastavni program Prema Bowlesu i Gintisu, skriveni nastavni plan oblikuje buduću radnu snagu na sljedeći način:

1. pomaže proizvodnji podložne radne snage nekritičkih, pasivnih i poslušnih radnika 2. potiče prihvaćanje hijearhije 3. škola uči djecu da ih motiviraju nagrade – učenje počiva na načelu lonca i tikvice 4. fragmentacija predmeta odgovara fragmentaciji radne snage

Korijeni obrazovnog sustava za kapitalizam

- legitimacija nejednakosti Privid jednakosti šansi

- mit o meritokraciji . ljudi za neuspjeh okrivljuju sebe, a ne sustav koji ih osuñuje na neuspjeh

Inteligencija, školski uspjeh i nagrada u zanimanju

- IQ i akademske kvalifikacije nisu ni u kakvoj vezi, klasni položaj roditelja pojedinca važan je za uspjeh u školovanju. Što dulje pojedinac ostaje u obrazovnom sustavu, to se više razvija njegov IQ. IQ je posljedica dužine boravka, a ne njegov uzrok

Mitovi obrazovanja

20

1. obrazovni uspjeh temelji se na zasluzi 2. nagrada u zanimanju temelji se na zasluzi 3. školovanje je put koji vodi k uspjehu u svijetu rada

Klasni sukob i obrazovanje

- radnička klasa je obično posve zadovoljna kapitalističkim tipom obrazovnog sustava Obrazovanje u komunističkim društvima Istinski obrazovni sustav – razvit će se samo tamo gdje postoji istinska ekonomska demokracija Kritika i evaluacija Bowlesa i Gintisa

1. M. S. H. Hickox stavlja u pitanje tvrdnju o tijesnoj povezanosti obrazovanja i ekonomskih tijekova

2. Phillip Brown, A. H. Halsey, Hugh Lauder i Amy Wells – dokazuju da je obrazovanje prije stvaralo karakteristike ličnosti, no to možda više nije tako

3. Bowlesa i Gintisa može se kritizirati zbog teza o tome kako škole oblikuju osobnost 4. kritizira ih se i da zanemaruju utjecaj formalnoga nastavnog programa 5. kritike vezane za stupanj do kojeg obrazovanje legitimira nejednakost stvaranjem

privida da se uspjeh i neuspjeh temelje na zasluzi 6. nisu primjereno objasnili kako gospodarstvo oblikuje obrazovni sustav

Marksizam, borba i relativna autonomija obrazovanja Henry Giroux – zagovarao je izmijenjen pristup analize obrazovanja. Iznosi sljedeće opće napomene:

1. učenici iz radničkih obitelji aktivno sudjeluju u oblikovanju svojeg obrazovanja 2. škole se može smatrati mjestima ideološke borbe 3. obrazovni sustav je relativno autonoman u odnosu na ekonomsku infrastrukturu

Kritika relativne autonomije Hargreaves – za Girouxovu teoriju kaže da je u njoj sve moguće Paul Willis – učiti za rad

- Willis dokazuje da obrazovanje može imati neželjene posljedice za učenike – posljedice koje kapitalizmu ne moraju biti posve korisne

Kontraškolska kultura

- mangupi – kontraškolska kultura – fizički rad smatrali vrijednijim od intelektualnog rada

Tvornička kultura i kontraškolska kultura

- važne sličnosti izmeñu tvorničke i kontraškolske kulture Kapitalizam i kontraškolska kultura Mangupi vide barem kroz dio ideološke dimne zavjese koja zamagljuje pravu narav kapitalizma:

1. oni shvaćaju kako kapitalističko društvo nije meritkoratsko 2. mangupima je jasno da strategija težnje za osobnim postignućima u njihovim životima

je ograničena 3. mangupima su jasni i savjeti o daljnjoj karijeri

21

4. shvatili su jedinstvenu važnost manualne radne snage Paul Willis – kritika i evaluacija David Blackledge i Barry Hunt iznose tri glavne zamjerke:

1. Willisov uzorak ne može biti temelj za uopćene zaključke o obrazovanju radničke klase

2. Willis je zanemario čitav niz supkultura unutar škole 3. smatraju da je Willis neke iskaze i podatke pogrešno protumačio

Nova desnica o obrazovanju Jednake šanse u 1980-ima i 1990-ima

- javno financiranim obrazovanjem upravlja birokracija - teoretičari javnog izbora – J. Buchanan, G. Tullock – birokracija i

demokracijaproizvode neučinkovite usluge – tvrde da u tim sustavima proizvoñači, a ne potrošači dominiraju donošenjem odluka

- javne usluge često djeluju monopolistički John E. Chubb i Terry M. Moe – „Politika, tržišta i organizacija škola“

- u članku su iznijeli svoj prijedlog uvoñenja tržišnih sila u obrazovanje Potreba za reformom

- pomak prema tržišnom sustavu u obrazovanje gotovo će neminovno donijeti poboljšanje

Javne i privatne škole

- javne škole „kontrolira demokratska vlast i uprava“ - privatne škole imaju mnogo veći manevarski prostor nego javne

Dokazi

- ustanovili su da su privatne škole rjeñe nego javne odgovorne nekim vanjskim administratorima

Zaključak

- javne su škole proizovd naših demokratskih institucija - jedini način da se te poteškoće nadiñu jest promijeniti način organizacije školskoga

sustava - sustav vaučera – svi bi roditelji mogli dobiti vaučere koji im daju pravo kupiti djeci

obrazovajne u vrijednosti koju odredi vlada Phillip Brown i Hugh Lauder – neofordizam i nova desnica

- ispituju širi odnos izmeñu stajališta Nove desnice i gospodarskog razvoja - kritični su prema idejama nove desnice

Promjene u gospodarstvu Teorija postfordizma – poduzeća sve više nastoje izvlačiti profit iz fleksibilne proizvodnje skupih, kvalitetnih dobara i usluga. Potrošači više ne žele kupovati standardizirane proizvode masovne proizvodnje velikih serija. Uvjet je ekonomskog uspjeha visokoobučena, visokoobrazovana i fleksibilna radna snaga

22

Neofordizam i obrazovanje - za gospodarsko su slabljenje krivi preveliki izdaci za socijalnu državu i

socijaldemokratsku obrazovnu politiku - preveliko naglašavanje jednakosti šansi takoñer je dovelo do pada obrazovnih

standarda - namjera neofordističkog pristupa je stvaranje poduzetničke kulture

Kritika novodesničarskih pogleda na obrazovanje Hugh Lauder – kritika politika nove desnice

1. sustav vaučera ne omogućuje da roditelji na obrazovnome tržištu budu uistinu jednaki 2. vjeruje da sustavi javnih srednjih škola gdje različita djeca pohañaju istu vrstu škole –

povećavaju uspjeh, a ne obrnuto 3. važno je postojanje škola koje nisu konkurentne – školovanje je višegodišnji proces, a

tijekom tog razdoblja škola se može i poboljšati i pogoršati 4. obrazovna tržišta mogu sužavati izbor 5. izbor škole ograničava zemljopisni smještaj 6. ograničena sposobnost širenja i primanja više učenika

Stewart Ranson – kritike tržišnog pristupa

- Ranson smatra da uvoñenje tržišta može biti štetno zbog vrijednosti koje ono proizvodi

- Ono potiče „atrofiranu psihologiju posjedničkog individualizma“ - Tržište uništava vrijednosti koje ističu važnost nesebičnosti i suradnje s drugima - Obrazovne ustanove imaju „kameleonska svojstva“

Will Bartlett i Julian Le Grand – priroda kvazitržišta

- kvazitržišta su tipovi struktura što ih postavljaju vlade koje nastoje uvesti tržišna načela – npr, konkurenciju – u usluge koje pruža država. To nisu prava tržišta, jer se ne održavaju novcem što ga troše potrošači

- Bartlett i Le Grand uočavaju neke moguće probleme tog sustava: 1. na kvazitržištima obično postoji samo jedan krajnji kupac usluga, a to je vlada –

nastaje situacija neravnoteže 2. cijene nisu rezultat djelovanja tržišnih sila – manja osjetljivost na potrebe potrošača 3. na kvazitržišta može štetno djelovati oportunističko ponašanje opskrbljivača 4. opskrbljivači su potaknuti na ulaženje u moralni rizik 5. „obiranje vrhnja“ – praksa „diskriminacije od strane ili kupaca ili opskrbljivača prema

skupljim korisnicima“, npr., prema „neprilagoñenom djetetu iz deprivirane sredine“ Klasne supkulture i obrazovni uspjeh Vrijednosti, klasa i obrazovno postignuće Herbert H. Hyman – tvrdi kako vrijednosni sustav nižih klasa stvara „samonametnutu zapreku poboljšanju položaja“

- razlike izmeñu vrijednosnih sustava radničke i srednje klase: 1. radnička klasa manje polaže na naobrazbu 2. radnička klasa manje drži da postizanja višega statusa na poslu 3. pripadnici radničke klase vjeruju da postoje manje mogućnosti za osobno

napredovanje Poslovi, stavovi i obrazovni uspjeh

23

Barry Sugarman – u zanimanjima radničke klase razmjerno se brzo postiže vrhunac mogućnosti zarade, ali zato je veća vjerojatnost otkaza Stavovi i orijentacija radničke klase:

1. fatalizam – prihvaćanje stanja 2. neposredno zadovoljenje 3. orijentacija na sadašnjost 4. kolektivizam

Klasne supkulture – metodološki problemi

1. sadržaj supkulture radničke klase ponekad se odreñuje na temelju promatranja 2. sadržaju supkulture radničke klase katkad se izvodi iz intervjua i anketa 3. sociolozi su skloni zanemariti sličnosti meñu klasama i istaknuti razlike

J. W. B. Douglas – Dom i škola - longitudinalno istraživanje - Douglas je pratio odgojni proces djece Zanimanje roditelja za djetetovo obrazovanje

- obrazovna postignuća – važan čimbenik je roditeljska zainteresiranost za djetetovu naobrazbu

Predškolska socijalizacija

- postoji odreñeno slaganje u sljedećim točkama: 1. obrasci ponašanja postavljeni u djetinjstvu imaju važan i dugotrajan učinak 2. u praksi odgoja djece postoje klasne varijacije 3. te varijacije znatno utječu na razine uspjeha u obrazovnom sustavu

- za odgoj djece u srednjoj klasi karakteristično je sljedeće: 1. ističe se poželjnost uspjeha 2. roditelji očekuju i zahtijevaju više od svoje djece 3. poticanje djece na neprestano usavršavanje svojeg djelovanja u pirokom spektru

područja 4. nagrañujući uspjeh, usañuju obrazac motivacije za visoka postignuća

Kritike Tessa Blackstone i Jo Mortimore upozoravaju na sljedeće trenutke:

1. roditelji iz radničke obitelji možda imaju manje vremena za posjete školi zbog zahtjeva posla

2. nerado odlaze u školu zbog načina na koji se nastavnici odnose prema njima 3. Nacionalno istraživanje razvoja djece – roditeljima iz srednje klase lakše je pratiti

napredak u školovanju njihove djece Basil Bernstein – govorni obrasci

- Bernstein razlikuje dva oblika govornog obrasca – razrañeni (srednja) i ograničeni sustav znakova (radnička klasa, srednja)

- Ograničeni sustav znakova – svojevrstan stenografski govor, partikularistička značenja - Razrañeni sustav znakova – univerzalistička značenja

Govorni obrasci i obrazovni uspjeh

24

Klasne razlike u govornim obrascima mogu djelomice objasniti razlike u obrazovnom uspjehu:

1. formalno obrazovanje – razrañeni sustav znakova – radničko dijete u nepovoljnom položaju

2. ograničeni sustav znakova smanjuje izglede učenika Klasa i klasifikacijski sustav

- radnička klasa – klasifikacija prema osobnim značenjima i iskustvu - srednja klasa – klasifikacija prema apstraktnim načelima

Psihologija odgoja i obrazovanja i govorni obrasci

- Martin Deutsch, Carl Beretter, Siegfried Engelmann – dokazuju kako su govorni obrasci pripadnika skupina s nižim primanjima bitni za svako objašnjenje njihovih postignuća u obrazovanju

Kritike

- Harold Rosen – Bernsteinovo viñenje društvene klase je neodreñeno - Chris Gaine i Rosalyn George – kritiziraju Bernsteina zbog previše pojednostavljenja

radničke i srednje klase Kulturna depriviranost i kompenzacijsko obrazovanje Teorija o kulturnoj depriviranosti – njome se objašnjava nisko obrazovno postignuće pripadnika tih skupina

- kulturno deprivirano dijete – pogoñeno siromaštvom i u ekonomskom i u kulturnom pogledu

Kulturna depriviranost i jednakost obrazovnih šansi

- jednakost šansi postoji samo kad su razine postignuća svih društvenih skupina slične. Naglasak se premjestio s jednakosti pristupa na jednakost rezultata

Kompenzacijsko obrazovanje i pozitivna diskriminacija

- „operacija prednost“ (Operation head start) – cilj planirano obogaćenje – razočaravajući rezultati

- Sustav ugovora po učinku – stručnjaci su bili plaćeni prema rezultatima Područja prioriteta u obrazovanju

- Educational Priorities Areas (EPA) – u tim područjima su uvedeni programi kompenzacijskog obrazovanja

Kompenzacijsko obrazovanje tijekom 1980-ih i 1990-ih

- dodatne obrazovne potrebe (Additional Educational Needs, AEN) - zone obrazovne akcije

Kritika kompenzacijskog obrazovanja D. C. Murton i D. R. Watson – oni tvrde da kompenzacijsko obrazovanje služi kao „skretanje od borbe za istinsku politiku jednakosti“ Pierre Bourdieu – kulturni kapital i različita postignuća

- za razliku od teorije o kulturnoj depriviranosti, njihov je pristup – teorija kulturnoga kapitala – pod jakim utjecajem marksizma

25

Kulturna reprodukcija

- Bourdieu je smatra bitnom ulogom obrazovnog sustava - Ona ne uključuje prenošenje kulture društva kao cjeline, kako je tvrdio Durkheim,

nego umjesto toga reprodukciju kulture „vladajućih klasa“ - Bourdieu govori o dominantnoj kulturi kao o kulturnom kapitalu zato jer se ona,

putem obrazovnog sustava, može prevesti u bogatstvo i moć - Što je učenikov stil sličniji stilu vladajućih klasa, to je veća vjerojatnost da će učenik

uspjeti. Naglasak na stilu diskriminira učenike iz radničke klase na dva načina: 1. zbog razlike u stilovima, njihov rad trpi 2. ne shvaćaju način izražavanja nastavnika

Habitus se odnosi na način življenja, vrijednosti, sklonosti i očekivanja pojedinih društvenih skupina. Odreñeni se habitus razvija iskustvom Ukus, klasa i obrazovanje

- U knjizi „Razlika: društvena kritika suda ukusa“, Bourdieu razmatra razvoj i važnost ukusa

- Različiti su ukusi povezani s različitim klasama, a različite klase imaju različite razine prestiža:

1. legitiman ukus ima najveći prestiž i uključuje glazbu, likovnu umjetnost i arhitekturu 2. osrednji ukus uključuje „manje važna djela manje važnih umjetnosti“ – npr.,

Gershwinova Rapsodija u plavom 3. popularni ukus uključuje laganu glazbu ili glazbu koja je popularizacijom izgubila na

vrijednosti – Na lijepom plavom Dunavu, Petula Clark Društvena funkcija eliminacije Postiže se na dva načina:

1. neuspjehom na ispitima 2. samoeliminacijom

Stephen J. Ball, Richard Bowe i Sharon Gewirtz – kulturni kapital i izbor obrazovanja Obrazovno tržište i roditelji iz srednje klase

- reforma školstva u Engleskoj izmijenila je položaj roditelja i učenika - roditelji iz srednje klase posjeduju više kulturnog kapitala nego većina roditelja iz

radničke klase Materijalne prednosti roditelja iz srednje klase:

1. mogu plaćati javni prijevoz 2. mogućnost preseljenja u blizinu škole s dobrom reputacijom 3. veće mogućnosti za plaćati dodatnu poduku 4. mogu plaćati čuvanje manje djece

Roditelji iz radničke klase i iz etničkih manjina

- nisu ustanovili da je radnička klasa išta manje zainteresirana za obrazovanje negoli srednja klasa

Zaključak

- i materijalni čimbenici mogu utjecati na obrazovne šanse

26

Raymond Boudon – klasni položaj i obrazovno postignuće - djelo Obrazovanje, mogućnosti i društvena nejednakost – Bourdieu dokazuje da

nejednakost u mogućnostima obrazovanja nastaje na temelju dvokomponentnog procesa

Primarni i sekundarni učinci stratifikacije Primarni učinak stratifikacije – supkulturalne razlike izmeñu društvenih klasa koje proizvodi stratifikacijski sustav Sekundarni učinak stratifikacije – stvarni položaj neke osobe u klasnoj strukturi

- pozicijska teorija - društvena degradacija - društveno napredovanje

Troškovi i koristi obrazovanja

- radnička klasa – društveno napredovanje – štete u odnosu na obitelj i solidarnost prema skupini vršnjaka

Zajednički nastavni program i jednakost šansi

- raskrižja – da ne postoje, smanjila bi se nejednakost obrazovnih mogućnosti Egalitarno društvo i jednakost šansi - „ključ jednakosti šansi je izvan škole, a ne u njoj“ Obrazovanje – interakcionstička perspektiva

- interakcionisti su mnogo više nego predstavnici bilo kojega drugoga sociološkog pristupa ušli u pojedinosti svakodnevnoga života u školama

Predodžba o sebi i značenja Učenik koji loše napiše test može taj rezultat protumačiti na različite načine:

1. može pripisati vlastitoj nesposobnosti 2. nije dovoljno učio 3. može poricati valjanost testa

Društvene uloge

- važan interakcionistički pojam - uloga učenika, uloga nastavnika

Tipiziranje, etiketiranje i samoispunjujuće proročanstvo

- knjiga Devijantno ponašanje u razredu – Hargreaves, Hester i Mellor – analiziraju načine na koje dolazi do tipiziranja ili etiketiranja učenika

- tri faze tipiziranja ili klasificiranja: 1. spekuliranje – nastavnici razlikuju učenike prema sljedećim kriterijima: 1. prema vanjštini 2. stupnju poslušnosti 3. sposobnostima i želji za radom 4. simpatičnosti 5. odnosima s drugim ljudima 6. osobnosti

27

7. prema tome jesu li devijantni 2. faza elaboracije – provjeravaju se radne hipoteze 3. stabilizacija – nastavnik smatra da „poznaje učenika“

Tipiziranje i društvena klasa

- niža radnička klasa udaljenija je od „idealnog učenika“, nego nemanualna klasa Učinci tipiziranja

- tipiziranje ili etiketiranje učenika bitno utječe na učenikovo napredovanje - Cicourel i Kitsuse - Dvije bliske povezane teorije – teorija samoispunjavajućeg proročanstva i teorija

etiketiranja – upućuju na to da se učenikovo ponašanje može promijeniti zbog načina na koji nastavnici na njih reagiraju

- Teorija etiketiranja – tvrdi da tipiziranje vodi do pripisivanja etiketa učenicima - Teorija samoispunjavajućeg proročanstva – dokazuje da će se predviñanja nastavnika

ostvariti zato što je postavljeno predviñanje - Robert Rosenthal i Leonore Jacobson – najglasovitiji pokušaj iskušavanja teorije

samoispunjujućeg proročanstva Grupiranje i svrstavanje Stephen J. Ball – grupiranje u općoj školi u Beachsideu

- knjiga „Opća škola Beachside“ - u Beachsideu se učenike grupira na prvoj godini - kao posljedica očekivanja nastavnika, različite su grupe dobivale drugačiju poduku i

poticane su na drugačija obrazovna usmjerenja Nell Keddie – svrstavanje i znanje iz učionice

- dok je Ball istraživao utjecaj sustava grupiranja, Nell Keddie ispitala je postupak svrstavanja u samo jednom predmetu u jednoj velikoj londonskoj općoj srednjoj školi

- tvrdi da su nastavnici svrstali učenike prema normi „idealnog učenika“ Učeničke supkulture i adaptacija

- s interakcionalističkoga gledišta, nemaju svi učenici jednako iskustvo i školovanje David Hargreaves – svrstavanje i učeničke supkulture

- povezuje nastanak supkultura s etiketiranjem i svrstavanjem: 1. supkultura konformista 2. supkultura delinkvenata

Peter Woods – učenici i adaptacija Woods razlikuje osam različitih načina adaptacije školi:

1. ulagivanje 2. poslušnost 3. oportunizam 4. ritualisti – izvršavat će školske zadaće, ali ne zanima ih akademski uspjeh 5. uzmicatelji – ne bune se otvoreno 6. kolonizacija – „ravnodušnost“ 7. nepopustljivost 8. pobuna

28

Kritike Petera Woodsa - neki interakcionisti smatraju da nije pravilno prikazao sve složenosti interakcije unutar

škola Interakcionistička perspektiva – evaluacije

- Sharp i Green zaključuju da značenja što ih zagovaraju dotični pojedinci sama po sebi ne odreñuju što se dogaña unutar obrazovanja te da interakcionizam mora proširiti krug pitanja kojima se bavi kako bi uzeo u obzir čimbenike poput obrazovne politike države, koja odreñuje uvjete u kojima nastavnici i učenici rade

(Franco Crespi_Sociologija kulture) 4. Procesi socijalizacije i obrazovanja

Dvije razine:

- razina primarne socijalizacije – od ranog djetinjstva, prvenstveno se odvija u osobnim meñuodnosima, preko obiteljskih i grupnih odnosa (susjedski, meñu vršnjacima i prijateljima)

- razina sekundarne socijalizacije – pretežno se odvija na razini društvenih sustava i podsustava, kroz obrazovne i odgojne institucije te preko raznih ustanova kulturne proizvodnje (škola, sveučilište, specijalistički tečajevi, crkve, udruženja, profesionalne organizacije, masovni mediji, političke stranke)

- Dok je primarna socijalizacija prvenstveno važna u prvim godinama života, oba oblika

socijalizacije djeluju tokom cijelog života pojedinca kao kontinuirani procesi resocijalizacije

4.1. Primarna socijalizacija i problem identiteta Jean Piaget – pojedinac je svojim roñenjem obdaren genetskim naslijeñem koje ga predodreñuje za učenje i spoznajni i psihički rast, ali oblici kulture i društva u kojima pojedinac raste i stječe svoja prva iskustva odredit će način na koji će se to naslijeñe usmjeriti i koristiti.

- do spoznaje se, prema Piagetu, ne dolazi jednostavnim prijemom opažanja, već i strukturacijom koja proizlazi iz aktivnosti subjekta. Spoznajne strukture nisu ni apriorne ni uroñene već se stupnjevito razvijaju u procesu konstrukcije koji se posredstvom organizacije i spoznajnih činova i operacija, ozbiljuje u konkretnom odnosu s predmetima.

- Isključivanje postojanja čistih činjenica, činjenice se tumače uporabom logičkih shema - Pojedinac se ne može promatrati kao puki društveni proizvod – ne bi se mogla

objasniti tegoba realizacije savršeno integriranih društvenih sustava, ni razlog zbog kojeg se društveni akter može pobuniti protiv postojećih vrijednosti i normi

Da bi se razumjela složena narav odnosa izmeñu subjekta i društveno-kulturnog sustava treba imati na umu dimenziju refleksivnosti svijesti i sposobnosti svijesti da negira objektivacije, kao i distinkciju izmeñu smisla i značenja te uvijek reduktivni karakter potonjeg

29

Individualni je identitet zapravno ambivalentne naravi jer, s jedne strane, nalaže da barem u stanovitoj mjeri budemo jednaki drugima (ispravan odnos predvidljivosti), a s druge strane, zalaže da se razlikujemo od drugih (kako se ne bismo izgubili u anonimnosti zbog pretjerane identifikacije s kodificiranim ulogama). Tako se pokazuje da je sposobnost unutarnje izgradnje osobnih značenja za subjekt jednako važna koliko i njegova sposobnost interiorizacije kulturnih obrazaca i zajedničkih kulturnih vrijednosti. Dvije razine:

- razina osobnog identiteta – rezultati svjesne i nesvjesne unutarnje razrade proživljenog iskustva, barem djelomično podudarne sa slikom subjekta o svome sebstvu (Turner)

- razina društvenog identiteta – odgovara slici što je subjekt svome sebstvu priznaje u komunikaciji i interakciji s drugima (Goffman)

- frankfurtska škola - sistemska teorija - identitet roda i naraštaja - problemi generacijskih odnosa - fenomen partikularizma i separatizma

4.2. Obrazovni i odgojni procesi

- proces odgoja i kulturnog i profesionalnog obrazovanja provode specifične formalno organizirane institucije kao što su škole, fakulteti, tečajevi...

- sociologija obrazovanja – proučava odnose izmeñu raznih obrazovnih institucija i društvene zbilje

Comte: - teologija – interesi viših klasa - metafizika – interesi srednjih klasa - pozitivna filozofija – najbliža nižim klasama - obrazovnu funkciju Comte ocjenjuje kao bitnu komponentu utemeljenja društva Karl Marx – utjecaj škole na društvo ne treba ukloniti, već promijeniti kako više ne bi bio izrazom vladavine Antonio Gramsci – teorija o organskom intelektualcu Max Weber – pojam klase, polazio od svoje tipologije legitimnosti same vlasti Durkheim – moralne norme i vrijednosti nemaju apsolutni temelj, već se razmatraju prema funkciji koju igraju u prijeporima društva

- obrazovanje i proces socijalizacije služe tome da predodrede ponašanja društvenih aktera, tako što promiču interiorizaciju kompleksa definiranih pravila koja ograničavaju individualno djelovanje i osigurava motivacije za poštivanje tih pravila, čak i putem sankcija (Durkheim)

Karl Mannheim – promatra obrazovanje pretežno kao sredstvo usmjeravanja pojedinca prema idealima i pravilima koja osiguravaju demokratski život. Talcott Parsons – društveni akter u procesu socijalizacije uči i interiorizira vrijednosti za prihvaćanje društvenih uloga Niklas Luhmann – sistemski vidokrug – obrazovni sustav kao relativno autonomni podsustav Louis Althusser – školski sustav promatra kao dio ideološkog aparata države

30

Savoirs faire – načini djelovanja, odnosno obrasci ponašanja koji odražavaju vladajuću ideologiju Bourdieu – Passeron – simboličko nasilje, habitus (skupovi obrazaca ponašanja) Bourdievu tendencijski strukturalističkom determinizmu suprostavljaju se sociolozi Simmel, Mead, Schutz, Berger i Luckmann Randall Collins – izravno se poziva na Maxa Webera i Goffmana – kritizira funkcionalističku teoriju i opredjeljuje se za model analize konfliktnog tipa, koji se zasniva na kružnom karakteru odnosa individualnog djelovanja i strukture Margaret Archer – „Društveni korijeni obrazovnih sustava“ (knjiga)