Srpski pogledi na odnose između sprskog, hrvatskog i bošnjačkog

jezika

Mladen Lovrić

Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz

Sprachwissenschaftliches SE (BKS) 515.056: Die nationale Sichtweise des Verhältnisses zwischen dem Bosnischen/Bosniakischen,

Kroatischen und Serbischen) (WS 2011/12)

LV-Leiter: Branko Tošović

Sadržaj knjige

• opšti aspekti• fonetika i fonologija• prozodija• ortografija• leksika• frazeologija

• tvorba riječi• gramatika• sintaksa• stilistika• govorna kultura• korpus

Opšti aspekti

Miloš Jevtić Od aprila 1974. do danas razgovarao je sa preko 200 lingvista, književnika i drugih stvaralaca, južnoslovenskih i stranih – o jezicima balkanskih, odn. južnoslovenskih naroda

Najveći dio intervjua je vodio za vrijeme Jugoslavije, međutim, bilo je i kasnijih susreta u vrijeme osnivanja, i, potom razvijanja novih južnoslovenskih država – kad je počelo da se dijeli u posebne jezike

Jezičko pitanje

Tri vrste iskaza:1)Oni koji su barem u oficijelnom intervjuu, saglašavali da se u tadašnjoj jugoslovenskoj državi govorilo istim jezikom2)Stvarno, malobrojni, ukazivali su na potrebu novih rešenja, pogotovo što su neki sagovornici, posle devedesetih godina govorili da su hrvatski i srpski posebni jezici 3)treći iskazi koji su izricani od kraja devedesetih godina i do danas, imali su sličan i drugačiji sadržaj i koji govore da postoji samo jedan jezik, srpskohrvatski ili hrvatskosrpski (naučno posmatrano)

razgovor sa Krležom:„hrvatski i srpski jezik su bliski, ako ne i isti, pa i jednistven“ i da će u jeziku u „našem jeziku“ nastati velike teškoće kada Tito bude preminuo (1980)razgovor sa Andrićem:„da svi mi (mislio je na Hrvate i Srbe) govorimo istim jezikom“Andrić i Krleža:Ukazivali su da je nepotrebno (Andrić) i nedozvoljivo (Krleža) mešanje i uticanje politike na jezik

Identitet – identičnost – razlika

Identitet je povezan sa identičnošću, razlikom i sličnošćuIdentičnost je odnos između A, B, C... X u kome A sadrži sva svoja svojstva koje ima B, C... XRazlika je odnos iumeđu A, B, C... X u kojem A nije jednako sa B, C... XSličnost je odnos u kome je bar jedno obilježje A podudarno sa B, C... X i obrnuto

• Definicija identiteta: osjećaj pripadnosti pokretu, grupi, organizaciji, religiji, naciji; prihvaćanje i isticanje te pripadnosti (Anić)

• u sociologiji: identitet predstavlja spoznavanje samoga sebe kao ljudske ličnost koja se razlikuje od drugih (samosaznanje)

• i u filozofiji: identitet se svodi na isticanje jednakosti, sa samim sobom

Identitet je kompleksna interakcija identičnosti, sličnosti i različnosti. U ovom stavu idu Hegelove postavke da je identičnost takva jer je različita da ona postoji samo u spoju sa razlikom.npr. A jeste A ili A je ne-A. „Ona je trudna.“ i „Ona nije trudna.“ po principu ili – ili, nema trećeg, svaka stvar postoji ili ne postoji

Interakcija identiteta i identičnostiInterakcija identiteta i identičnosti može se dovesti u vezi sa tumačenjima identiteta od strane 1. Radoslava Katičića i 2. Ranka BugarskogTri vrste jezičnog identiteta, Katičić:1)opisni ili tipološki2)genetski ili rodoslovni3)vrijednosni (jezik kao nosilac vrijednosti)- ima tri različita i u načelu nezavisna identiteta

Ranko Bugarski izdvaje iste aspekte identiteta, ali ih drugačije naziva1)strukturalni (kakav je) 2)genetski (kako je nastao)3)sociolingvistički (kako se vrednuje)još jedna podjela1)jaki2)srednji (IDENTITET)3)slabi

Srpsko-hrvatsko-bošnjačke korelacije

Ti jezici se dovode u vezu sa tri fundamentalne korelacije1)identičnošću2)sličnošću3)različitošćuRazlikovanje korelacija1)intrakorelacional2)interkorelacional3)ekstrakorelacional

Srpski, hrvatski i bošnjački jezik (BHS) obrazuju veoma kompleksan sistem, od koji su tri fundamentalna: identičnost – sličnost – različitost Identičnost je binarna veza koja se ispoljava na dva načina:

1)Bor je bor. (jednakost) 2)Bor je drvo. (djelimična jednakost)

Indentičnost se razlikuje kao homogeni odnos i to odnos A prema samome sebi A po formuli A = A, ‘A je jednako A’, ‘A je isto što i A’, ‘svako je biće ono samo, ono što jeste, a ne nešto istovremeno drugo’, ‘svako biće je ono što jeste’, ‘svaka je stvar ono što jeste‘ (npr. Drvo je drvo. Bor je bor. Novo je novo. Ja sam ja.)To mi nazivamo autoodnosom, autoidentičnosću, a neki istošću.(Srpski jezik, je srpski jezik.)

Konvergentne i divergentne standardološke interakcije

(BHS-Korelacional)

Jezici se mogu dovoditi u vezu ne samo čisto sociolingvistički, nego mnogo kompleksnije i bez unaprijed zadanih veza. Osnovna vrijednost takvog pristupa jeste da se uzimaju u obzir svi odnosi, da se nijedan od njih ne favorizuje, da se svi posmatraju ravnopravno. U korelacionoj analizi u zadnji plan odlazi pitanje imenovanja jezika, njihovog statusa, da li se radi o standardnim jezicima, varijantama jednog jezika, opravdanosti postojanja i sl.

Škarić (2001): Zalaže se za promjenu u grafijskom sistemu u tom smislu što bi trebalo uvesti jednoznačno pisanje dvofonema je i kratkog jata (cvjet, ljep), dok č-ć valja svesti na č, a dž-đ na đ, jer je za večinu Hrvata, napose urbanih, u opčem jeziku več završena defonoligizacia fonemske opreke č-ć , a pogotovo dž-đ, te da se nerazložno gubi energija po opismenjavanju i trud oko ispravnosti pisanja č-ć, dž-đ.

Bilić (1997): Neki se zalažu čak za „umjetni jezik, međuhrvatski esperanto“, koji bi objedinjavao „tri hrvatska jezika“: čakavski, kajkavski i štokavski

Skerlić (1913): on je predlagao da se ekavski izgovor izabere kao jedini izgovor, a latinica kao pismo

Starčević: Nastojao je da se u Hrvatskoj govori ekavica. Ideja nije prihvaćena jer su prevladali hrvatski vukovci, koji su zalagali za ijekavski izgovor

Dok je hrvatski duboko prožet pitanjima standardizacije, srpski se najviše ispoljava na drugom planu – u težnji da se ukloni dvojstvo u refleksu pravoslovenskog jata, a u korist ekavskog i na štetu ijekavskog.

Da li će se Srbi i Hrvati razumjeti za sto godina?

Rekli ste da nema prevoda Krleže na srpski jezik, kao ni Nušić na hrvatski, da je bilo pokušaja koju je kulturna javnost osudila. Da je Krleža danas živ i da piše, da li bi se prevodio na srpski?- Sumnjam da bi Krleža, da je danas živ, bio prevođen na srpski jezik jer je pozicija i tradicija srpske lingvistike da se ne prevodi sa hrvatskog jezika. Druga je stvar ako je sce napisano na kajkavskom dijalektu, logično je da to treba prevesti. Bile su recimo ideje da se Andrić preveda na hrvaski, da se stvori hrvatska verzija „Na Drini ćuprija“ i, koliko ja znam, ta ideja nije podržana

Odnosi između srpskog, hrvatsog, bosanskog, hercegovačkog, crnskog i

gorskog jezika

• http://www.youtube.com/watch?v=cJ66gr8P1Bs

Literatura:Tošović B., Wonisch A. (2010): Srpski pogledi na odnose između srpskog, hrvatskogm i bošnjačkog jezika. Beogradska knjiga

http://www.youtube.com/watch?v=cJ66gr8P1Bs