Sport i mediji
-
Upload
milica-pejic -
Category
Documents
-
view
99 -
download
3
description
Transcript of Sport i mediji
Univerzitet u Banja Luci
Fakultet Političkih Nauka
Sociologija
Seminarski rad
Tema: mediji i sport
Mentor: Studenti:
Prof. dr Duško Vejnović Mirko Mirjanić
Zorica Galić
Dejan Babić 290/13
Dragana Dakić 274/13
Milica Pejić 271/13
S A D R Ž A J
Uvod
1. Uticaj masovnih medija na sport .................................................................................... 4
2. Štampa – dokument vječitog sporta ............................................................................... 5
3. Radio – imaginarno sportsko pozorište ......................................................................... 6
4. Televizija – masovno saučesništvo publike ................................................................... 7
5. Globalizacija, mediji i sport ........................................................................................... 7
6. Mediji i proizvodnja idola u sportu .............................................................................. 8
7. Mediji, sport i novac ....................................................................................................... 9
7.1 Mediji, sport i sponzorstvo ...................................................................................... 10
8. Mediji i
navijači ............................................................................................................. 11
9. Medijsko izvještavanje o
sportu .................................................................................. 14
10. Medijsko nasilje – stvarnost ili fikcija ....................................................................... 16
10.1 Mediji, manipulacija i sport .................................................................................. 17
11. Zaključak ...................................................................................................................... 20
12. Literatura ...................................................................................................................... 21
Uvod
Mediji predstavljaju jedan od najznačajnijih fenomena modernog društva. Oni su
prisutni u svim oblastima društvenog života; isprepletani su sa politikom, sportom,
obrazovanjem, porodicom, zabavom, javnim i privatnim životom. posebno se danas
ističu zabavni i sportsko rekreativni program. Sport je danas postao pretjerano
oniformisan i medijski zavistan. On je neka vrsta „žanra“, i iznačava fragmentaciju
masovne kulture. sport najčešće podrazumjeva izvjestan period sticanja vještina,
umjeća, snage, izdržljivosti, okretnosti, smjelosti, što može ici do rizika. Čovjek u
sportu neminovno postaje homo metrum; mjerljivost rezultata je, uz agon, jedno od
temeljnih obilježja sporta, ali i društvenost, posebno naglašena u ekipnim
sportovima. zahvaljujući sredstvima masovne komunikacije, ljudi su u mogućnosti
da „učestvuju“ u najraznovrsnijim i najspektakularnijim sportskim događajima, da
prate rezultate, da čitaju ili slušaju komentare i izvještaje sa utakmica. Medijska
prezentacija sportskog događaja u štampanim i elektoronskim medijima, zavisi od
tehničkih mogućnosti i zahtjeva samih medija. praćenje prenosa sportskih tačmičenja
postala je neka vrsta unutrašnje obaveze čovjeka koji kroz to pokušava da iskaže
svoju vitalnost. masovni mediji su učinili da sport uopšte poprima funkciju koja se
može porediti sa onom koju jeimalo pozorište. serijsko proizvođenje i oblikovanje
informacija karakteristično je i za sport. za razliku od filmske serijske proizvodnje,
sportski događaji sami oblikuju svoje serije. najbolji primjer za to su olimpijske igre i
druga sportska takmičenja koja su nastala mnogo ranije nego sredstva masovne
kuminikacije. televizija kao „globalni stadion“ i film nisu jedino sredstvo izraza
msovnog sporta i fizičke kulture. radio, štampa, izdavačka djelatnost imaju iste
mogućnosti.
3
1. Uticaj masovnih medija na sport
Masovno društvo je društvo novih medija i bolje rečeno „društvo zasićeno
medijima“. U takvom društvu masovni mediji su veoma moćni. u savremenom
posmodernom društvu one ne odražavaju stvarnost, nego, usvoj sveprisutnosti,
stvaraju naš dozivljaj stvarnosti. odlika „masovnosti“ potiče iz činjenice da oni
usmjeravaju komunikaciju prema velikoj i neodređenoj publici, koristeći relativno
naprednu tehnologiju. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 15)
U medije spadaju one društvene institucije koje se bave proizvodnjom i širenja svih
oblika znanja, informacija i zabava.
Specifičnost medija ogleda se u sledećim karakteristikama:
1. priroda komunikatora odnosi se na organizovanost i podjelu rada. novinar
nije samo individualni publicista, nego karika u složenoj organizaciji.
Njegovo djelovanje je mnogo udaljeno i odvojeno od krajnjeg proizvoda
masovne komunikacije.
2. Javnost komunikacije. Komuniciranje u masovnim medijima je javno,
namijenjeno je svim grupama u javnosti. Ako je neka komuni9kacija
namjenjena samo nekim pojedincima i grupama onda je ona privatna.
3. Sadržaji i saopštenja masovnog komuniciranja su aktuelna jer se prenose
aktuelna pa čak i simultana zbivanja. Zbog svoje aktuelnosti masovno
komuniciranje je važna društvena snaga: sredstvo obavještavanja
indoktrinacije, manipulacije, dezinformisanja, ... masovni mediji, ne samo da
pojednostavljuju određene događaje, nego ih vrlo često i „zamagljuju“.
4. publika masovnih medija je ogromna i heterogena i sa stanovišta
komunikatora anonimna. ne pregledne mase ljudi primaju informacije bez
mogućnosti „povratnog toka“ ( Koković, D. Sport i mediji, str. 15)
4
Masovni mediji šire i ubrzavaju informacije. svojim saučestvovanjem mediji mogu
modifikovati predstave, uticati na stalno prisustvo, ali i zanemaraivanje i „nestanak“
nekih događaja.
Svaka klasifikacija medija polazi, prije svega, od stampe iako se govori o usmenom
prenošenju poruka. Štampa u najširem smislu uključuje letak, plakat, knjigu, novine,
strip i slično. Zatim se izvaja fotografija, gramofonska ploča, film, radio, televizija.
pojedini istraživači u nove klasifikacije uvode tzv. makluanovske medije (novac,
telefon, telegraf, automobli, ...), ali i sve ono što okuplja mase(moda, praznici,
fudbal, itd.).
Bez obzira na njihovu moć mnoga istraživanja ukazuju da mediji mogu imati prilično
ograničen uticaj, budući da na proces masovnog komuniciranja mogu uticati
raznovrsni faktori.
2. Štampa – dokument vječitog sporta
Štampa je najrasprostranjeniji mediji društvenog informisanja. Dnevne novine
predstavljale su značajan događaj u razvoju modernih medija jer su u malom obimu
davale oblilje informacija – od tekućih do zabavnih i reklamnih poruka. Nastanak
štampe objašnjava se ekonomskim i društvenim razlozima. Ona je danas postala
velika industrijska grana i dio industrije svijesti. pojva masovne štampe u obliku
novina i knjiga dovela je u sukob usmenu i pismenu kulturu unutar medijske
hijerarhije. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 19 )
Gotovo više od pola vijeka novine su bile glavno sredstvo saopštavanja brzih i
kratkih informacija golemoj masi čitalaca. Uticaj štapme počeo je da se smanjuje sa
razvojem radija, bioskopa i naročito televizije. u cjelini, danas zato dnevna štampa
igra manju ulogu u društvu nego ranije.
5
Informacije koje primamo pomoću štampe predstavljaju najstariji oblik
obavještavanja o sportskim događajima. do pojave radija, i kasnije televizije, to je
bio osnovni načn informisanja o sportskim događajima i područjima fizičke kulture.
Mnogi listovi i većina časopisa sadrži „sportse strane“, „sportske rubrike“. U odnosu
na radio i televoziju, specifičnost poruke koja se prenosi pomoću štampe je u tom da
ona uvjek stiže do primaoca nakon događaja o kojima govori. U okviru poruke ovog
tipa mogu se izdvojiti dvije varijante:
poruke informativnog tipa - karakteristične za dnevnu sportsku štampu u
vidu kratkih informacija
sportska publicistika – sportski događaji često služe samo kao podsticaj za
razmatranje širih problema koji su veoma često i izvan okvira sporta.
( Koković, D. Sport i mediji, str. 23 )
3. Radio – imaginarno sportsko pozorište
U odnosu na štampu radio je relativno mladi mediji. kao što se štampa razvijala
nakon otkrića štamparske tehnike, tako se i radio počeo intenzivno razvijati tek kada
su ostvareni osdređeni uslovi i naučne pretpostavke. Radio je prvi mediji koji je
pružio neslućene mogućnosti vladanja vremenom i prostorom, ali i psihologojom i
emocijama mase. Radio je tako posato globalna mreža savremenog svijeta. Radio je i
dalje jedno od najuticajnih sredstava masovne komunikacije.( Koković, D. Sport i
mediji, str. 24 )
Radio je bio i ostao izvanredno sredstvo informisanja i zabave zaposlenih ljudi koji
bilo u radnim pauzama ili pokretu mogu slušati radio.
Radio može prenositi i obavještavati o aktuelnim sportskim događajima ali, za
razliku od televizijskog prenosa ili praćenja takmičenja sa tribina stadiona, ovdje ne
možemo govorititi o neposrednoj informaciji . Danas, gledaoci često prate sportske
događaje istovremeno na radiju i televozijskim ekranima. najčešći razlog za takvu
6
kombinaciju predstavlja uloga komentatora. Da bi informacija bila što vijernija,
prilikom radio prenosa koriste se razna sredstva scoenografije, najrazličitiji zvučni
efekti, npr., glasovi publike, zvuci sa igrališta, krici, itd.
4. Televizija – masovno saučesništvo publike
Televizija se razvila naglo bučno i nametljivo. Televizija ne trpi nepredvidljive
sportske događaje, jer je isuviše racionalna. Mnogi sportovi koji su bili nepredvidljivi
u pogledu vremenskog trajanja, morali su da se prilagode ovom moćnom mediju koji
diktira i satnicu sportskog događaja. Primjer takvog prilagođavanja su odbojka i
tenis.
Događaj, tamo gdje je to moguće, prvo se registruje a zatim prenosi. Mogućnost
praćenja u živo, neposrednost informacije, osobenost je televizijske poruke kojom se
ona razlikuje od preostzala dva tipa. Televizijski gledalac ne može da vidi ništa osim
onog što je na ekranu tv prijemnika, a što je za njega moža daleko interesantnije.
( Koković, D. Sport i mediji, str. 31 )
Tv gledalac je u mogućnosti da primajući istovremenu i posrednu i neposrednu
informaciju za vrijeme trajanja talmičenja upoređuje svoje mišljenje sa mišljenjem
komentatora. Danas se sve češće govori o „televizijskim olipmijadama“. Koristeći
svoju moćnu tehniku, televizija omogućuje da se vidi ono što se nikad ne može
vidjeti iz gledališta: grč, napor, fanatičnu koncentraciju, bol, suzu.
5. Globalizacija, mediji i sport
Teorija globalne međuzavisnosti polazi od povezanosti svijeta uz pomoć različitih
komunikacijskih sredstava i visoko sofisticiranih tehnologija. Doba globalizma i
7
globalizacije karakteriše dominacija znanja i munjevit prenos informacija s jednog na
drugi kraj svijeta, pomoću internet tehnologije.
Procesi globalizacije imaju različite oblike koji se nekada naslanjaju jedni na druge, a
nekada postaju i nespojivi.
Prvi od takvih oblika čini posmatranje svijta kao jedinstvenog sistema potreba koji je
sadržan u takozvanoj „mekdonalds“ ideologiji i u mtv mreži; drugi oblik čini svijet u
kome su odnosi između lokalnih i globalnih procesa tako struktuisani kao da su u
službi svakodnevnog načina života lokalnog stanovništva; treći oblik predstavlja
svijet kulturnih hibrida, svijet u kome pojedinac u značajnoj mijeri gubi mogućnost
kulturne i nacionalne identifikacije. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 53-54 )
6. Mediji i proizvodnja idola u sportu
Masovni mediji su u funkciji stvaranja iluzornog zadovoljstva, koje se postiže
identifikacijom gledalaca sa zvijezdama, junacima sporta, „olimpijcima“ jednom
riječju sa slavnim ljudima. Kroz te idole i ideale oni smanjuju osjećanje svoje
ništavosti, anonimnosti; isto tako, zadovoljavaju želju za prestižom, emocionalnom
sigurnošću, za uživanje u vrijednostima koje im nedostaju. nepobjedivi junak, pa i
onaj u sportu, uvjek je bio izazov za mnoštvo anonimnih ljudi. ( Koković, D. Sport i
mediji, str. 65 )
Poput magneta, ova „elita bez vlasti“ privlači ljudski rod. Masovno obožavanje i
idolatrija, identifikovanje i podražavanje stila življenja ličnosti iz javnog života, ima
društveni i individualni kontekst. današnje vrijeme je vrijeme čovjeka realizacije koji
teško može da izgradi svoj lični stil življenja.
Uticaj sportskog spektakla proističe iz psihosociologije međuljudskih odnosa.
Divljenje koje iskazuju svojim herojima čini od njih prave fanatike. U jednom
intervjuu grupa mladih ljudi je rekla kako oni misle da bi sve ekonomske i političke
8
poteškoće bile riješene kad bi jednog dana uprava javnim poslovima bila povjerena
šampionima.
Za povećanje popularnosti zvijezda koriste se različiti metodi, pri čemu radio,
televizija i štampa igraju odlučujuću ulogu. Poput kulta filmskih zvijezda, stvoren je
novi kult sportskih heroja i šampiona koji imaju sasvim posebno mijesto u
društvenom životu.
Sport je počeo predstavljati ogledalo drugih vidova života, otkrivanje određenog
životnog stila. O sportu se više ne piše samo na tradiocionalan način u značenju
novosti. Javljaju se čitave serije publikacaija, radio emisija, čak i filmova. Stalno se
traže novi materijali koji bi hranili znatiželju čitalaca i gledalaca gladnih senzacija i
novosti.
Sport je postao profesija, razvio se i dobro organizovao. Privukao je zahvaljujući
masovnim medijima, brojnu publiku i postao izvor karijere i slave mnogih maladih
ljudi.
Sportske zvijezde, koje stvaraju mediji, moraju stalno da oduševljavaju svoje
obožavaoce, bilo svojom veličinom ili trošenjem novca, nesposobnošću da obuzdaju
svoje ogromne apetite. Vrhunski proizvođači u svijetu sporta moraju postati idealni
heroji u svijetu potrošnje. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 66 )
od sporta i sportista se prave proizvodi, koji se mogu dobro plasirati. tome doprinosi
era komunikacije koja pruža ogromne mogućnosti. javlja se niz tekstova, članaka,
publikacija i knjiga o nekim značajnim ličnostima iz područja sporta.ljudi prosto
žude da čuju i pročitaju njihovo mišljenje.
7. Mediji, sport i novac
Veza između sporta i novca danas je postala najrentabilnija i najprofitabilnija stvar
na svijetu. Povećava se ponuda onih vrsta sadrđaja koji privlače pažnju najšire
publike bez obzira na zemlju. Prisutna je homogenijzacija i gubitak raznolikosti u
sadržijima između različitih sportskih kanala jer se oni bore za istu publiku.
9
Priliv novca u sportu povećava nejednakost između velikih i malih klubova, između
sportista bogatih i siromašnih zemalja, umanjujući na taj način ono što uobičajno
zovemo „veličenstvena nezavisnost sporta“.
Sport je prije svega obrazac zdravlja, mladalačkog stila življenja, ljepote, cijenjen je
proizvod, a sportisti su njegovi promoteri. Na ovom podroučju gdje vlada motiv
postignuća, ostvareni rezultati su egzaktni, uspjesi vidljivi, uloženi kaptal mjerljiv.
ogromna količina svjetskog novca je u biznisu, a ovaj je okrenut sportu. ( Koković,
D. Sport i mediji, str. 70 )
7.1. Mediji, sport i sponzorstvo
U oblasti sporta, sponzori često sami, nezavisno od sportskih menadžera, pruzimaju
menadžement, ulažu i plasiraju sredstva na sopstveni rizik, uvjereni da će im se dio
uloženog kapitala vratiti u vidu profita.
Treba istaći da novokomponovani biznismeni i bogataši, gladni publiciteta prosto
nasrću na sprot, pokušavajući ponekad da neregelarni i neuređeni obrazac bogaćenja
prenesu na područje sporta, gdje su pravila jasna i preciznu uređenja. Zbog
ekspanzije sponzorstva, treba jasno formulisati pravila sponzorisanja, prava i
prinadležnosti. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 72-73 )
Pronađena komunikacija između sponzora i sporta mora se odvijati u okviru
kolektivnog obrasca, koji podrazumijeva uvažavanje jedne i druge strane sa jasno
razgraničenim kompetencijma.
Za razliku od donatorstva, kao odnos poklanjanja i darivanja, sponzorstvo je
ugovorni, marketinško-komercijalni odnos.
Sport postaje ne samo obrazac kojim ispitujemo društvenu stvarnost, već i obrazac
svakog uspješnog biznisa i sponzorstva.
10
8. Mediji i navijači
Sport se pretvorio u spektakl tako da publika i navijači sve više dobijaju na značaju.
Navijanje predstavlja iskazivanje privrženosti prema određenom klubu, kroz
pojačanu emocionalnu razmjenu navijača i aktera na terenu. Nastupanje sportista
gotovo nikad se ne odvija bez prisustva gledaoca, publike to jest
navijača.
Fenomen navijača sve vise dobija na značaju zbog nereda koji se dogadjaju na
sportskim priredbama. Upravo takva desavanja koja su često nemila za gledanje kao
sportsko ali i društveno pitanje apostrofiraju o jest prenose novinari. Međutim u
današnje vrijeme upravo to prenošenje to jest opisivanje I pisanje o takvim
događajima dovodi do mnogih problema. Vrlo često se dešava da se u javnost ne
izvještava na valjan i pravilan način, što dovodi do mnogih kako nesuglasica tako I
manipulacija. Upravo zbog toga novinari često moraju učestvovati u akcijama za
sprječavanje nasilja buduć da oni zastupaju javni interes a ne ličnu znatiželju.
Glavni problem današnjice je upravo to što masovni mediji imaju mogućnost da
određene problem koji su prisutni u sportu mogu da ostave postrani ali isto tako
imaju i mogućnost da prenaglase ono manje bitno i zabrinjavajuće.
Masovni mediji danas imaju mogućnost raspiravanja navijačkih strasti koji nerjetko
prelae i eskaliraju u velike sukobe.
Suštinski gledano masovni mediji I mediji uopšteno vrlo malo mogu učiniti da se
prekine određeni vid nasilja u sportu al mogu mnogo toga učiniti da se isto to nasilje
eskalira I pojača u znatnoj mjeri.Mediji imaju višestruk uticaj. Imaju mogućnost da
prećutkuju I zataškavaju neke bitne stvari koje su se zaista dogodile polazeći od
uvjerenja da nije bitno to što se dogodilo već ono kako se o tome raspravlja, priča i
izvještava.
Osnov svega je da se kreće od toga da sve ono sto nije izneseno u raznim medijima
bilo vjestima novinama slikama na iternetu može se reci da se nije ni dogodilo.
Prikrivanje,prećutkivanje sklanjanje svega onoga što se dogodilio ili se događa na
sporskim manifestacijama to jest na stadionima ne može da unkcioniše iz više
razloga:
11
1) Zbog već ostvarene pluralizacije masovnih medija i demontaže ranijih
monopola u informacionom polju što praktički čini teško izvodljivom i održivom
neku djelotvornu informacionu blokadu
2) Nije u skladu sa komercijalnim načelima po kojima masovni mediji sve
više djeluju u uslovima konkurencije
3) Danas su i masovni mediji uključeni u sve moguće društvene podjele i
sukobe u njima pa je tako uvijek moguće naći i one koji će u ovom ili onom obliku
biti i na strain nosilaca nasilničkog ponašanja.oni će i za konkretne oblike
nasilničkog ponašanja tražiti i pronalaziti olakšavajuće okolnosti ili ih čak opravdati (
Koković, D. Sport i mediji, str. 96-97 )
Većina sociologa sportske priredbe posmatra kao ritual za odstranjivanje stalne
napetosti koja svakim danom postaje sve veća i veća. Upravo zbog toga možemo reći
da je sve veća potreba za ostanjivanjem napetosti i stresa koje prerastaju u pravi
huliganizam. Danas je sve više vjesti o nekom vidu huliganstva i takve vjesti o
huliganstvu nisu neutralna činjenica i sa sobom nose implicitan i eksplicitan pečat.
Eksplicitni pečat je u tome sto se vijesti o huliganizmu i vandalizmo prije svega
naglašavaju. Moglo bi se reći da pojedini mediji u svemu ovome sebi kao cilj uopšte
ne postavljaju razrješenje i objašnjenje lične i društvene pozadine datog dogadjaja i
slučaja. Činjenica da se vjesti o učinjenom nasilju nikad ne pišu na osnovu
neposrednog posmatranja ukazuje na implicitni pečat.
Moglo bi se reći da je nasilje to jest das u navijači zaa medije postal jedan voema
dobar medijiski proizvod koji se lako plasira i iskoristi. Sagledavajuči sve to može se
reći da su mediji veoma odgovorni za sve ono što se dešava na sportskim
manifestacijama.
Mediji doprinose nastajanju i razvijanju određenih oblika nasilja i huliganizma što u
nekim slučajevima sve to predstavlja kao neku normalnu pojavu koja je sasvim
prihvaćena što u suštini i nije to jest nebi trebala da bude.
Naravno uz sve negativno i loše što se odvija i dešava sa navijačima treba pomenuti
das u oni i vemo bitan faktor za svaki sport. Navijači su sveprisutni i često ih i sami
sportisti pozivaju u što većem broju i traže od njih odrđenu pomoć u vidu podrške.
12
Treba pomenuti da mediji u tome svemu takođe igraju značajnu ulogu.
Navijači se danas kao grupa trude da u što večoj količini utiču I učestvuju u samom
radu kluba.
Pokušavaju da na određene načine kontrolišu klub a upravo mediji im u tome
pomažu ili odmažu što svejsno što nesvjesno ukazujuci ili prikrivajući sve to.
Imamo i česte pokušaje da navijači stvore odrđen vid oglašavannja sa javnosti
najčešće u vidu stvaranja klupskih novina. Urednici ovih novina su najčesšće bili
najvatrenije pristalice i navijači koji su se ovim putem oglašavali i iznosili određena
mišljenja i stavove.
Ovo je bila praksa u svim većim klubovima kako u inostranstvu tako i kod nas pa na
primjer imamo novine koje su izdavali navijači Crvene Zvezde “Pune tribune “ ali i
mnoge druge.
Svakom klubu je veoma bitno da ostane jedinstven sa svojim navijačima.
Sve ovo u suštini ukazuje na to das u navijači stasali u autonomni subjekat i postali
samostalan i bitan faktor . Takodje je stvorena i pojava kvazi-profesionalnog
navijača ustvari lažnog koga klubovivode na utakmice.
Slika o navijačima koji su postali veoma bitan faktor doprinjela je da navijačke
grupe očvrsnu identitet navijačkih grupa.
Danas se sve manje ističe relacija mi i klub mi i reprezentacija a sve češće mi grupa.
Za dokazivanje identiteta nije bitno da klub ili reprezentaciaj pobjedi na sportskom
dogadjaju već je bitno da se sopstvena grupa predstavi u najboljem svijetlu.
Vrlo je vidljivo da danas navijači od nečega sporednog prerastaju u nešto moćno i
jako što utiše na mnoge segmente kako sporta tako i društva. Bit to jest suština i cilj
navijača gdje oni postaju zadovoljni je kad se o njihovom ponašanju i njihovim
podvizima priča i piše u što većem broju medija. Veliki je problem što pojedine
navijačke grupe teže da budu zastupljeni u medijima pod svaku cijenu.
Svoju ulogu u nasilju u sportu imaju i sportski novinari i sportski i politički
funkcioneri.
Veoma česta situacija je da novinari umjesto da smiruju situaciju i strasti često je još
jače raspaljuju i podstiču doprinoseći time pojavi huliganizna i nasilničkog
ponašanja.
13
Javnosti su najzanimljiviji sukobi između grupa koje imaju česta neprijateljstva iza
sebe to jest velika rivalstva. Najčešče takva vrsta sukoba podložna je odrđenom
scenariju i odigrava se izvan sportskog objekta, traže se manje grupe ekstrenmih
navijača dok se oni treadicionalni poštuju i ne diraju. Mediji često govore o
određenim utakmicama visokog rizika i samim tim podstiču to jeststvaraju povod za
određene nerede i ispade huliganizma time što predstavljaju dan utakmice kao dan
dvoboja.
Svojim nekritičkim pisanjem često podstiču da vlada ratna atmosfera praćena
hipertrofijom identiteta, grupne pripadnosti i gubljenja sopstvenog ja.
9. Medijsko izvještavanje o sportu
Mediji su postali važan dnevni izvor informacija i zabave za ljude, ali i važan sektor
ekonomije u velikoj većini razvijenih država svijeta, pa tako i kod nas. Postoji veći
broj medija različitog oblika kao što su televizija, radio, novine, internet, koji su
djelimično ili u cjelini posvećeni dešavanju u sportu i oko njega. Medijsko
izveštavanje o sportu, omogućava nam određeni oblik razumijevanja sportskih
događaja i pojava u sportu i oko njega, odnosno olakšava nam da lakše sagledamo,
stvorimo sliku i svoje mišljenje o nekom dešavanju u sportu.Nasilje u sportu, kako
sportsko tako i društveno pitanje postalo je rentabilan medijski proizvod kome se
često pridaje veća pažnja nego nekom sportskom uspjehu. Nasilje na sportskim
stadionima najčešće apostrofiraju mediji jer je uvijek aktuelno kao medijski
proizvod, i kao takvo privlači nove korisnike (gledaoce, čitaoce, slušaoce) čime se sa
jedne strane podiže rejting i važnost medija. Dok sa druge strane, mediji na taj način
(svijesno ili ne) faktički doprinose afirmaciji određenih oblika nasilničkog ponašanja
kao što doprinose i davanju svojevrsne legitimnosti takvim oblicima ponašanja čak i
onda kad ih negativno prikazuju i izričito osuđuju.
Danas je jasno vidljiva transformacija navijača koja se odigrala, transformacija od
pojedinaca do grupe navijača koja ima svoje ime, mjesto susreta, stil navijanja,
ikonografiju (obrazac ponašanja). Navijači se danas više ne zadovoljavaju "samo"
navijanjem i bodrenjem svog kluba, već i pažnjom koju im mediji posvećuju.
Navijači su najzadovoljniji kada se o njihovim "podvizima" priča i piše u medijima
čime dobijaju potvrdu da su primijećeni i sa velikim zadovoljstvom ističu da su baš
14
oni bili učesnici događaja o kojima mediji tako rado govore.Kao što nam je manje -
više poznato agresija ili nasilničko ponašanje predstavljaju svako ponašanje koje
prijeti upotrebom sile ili njena stvarna primjena, direktnim ili indirektnim
ugrožavanjem ili oštećivanjem fizičkog ili moralnog integriteta ličnosti, nelegalno i
neovlašćeno uništavanje stvari. Poznato je da agresija i nasilje može biti verbalno i
fizičko i da može biti usmjereno prema sebi, pojedincu, grupi ili objektima. Najčešći
oblici agresije i nasilja koji se javljaju u sportu su:
1) Upotreba fizičkog nasilja - čiji je cilj da ugrozi fizički integritet drugih;
2) Upotreba fizičke sile - čiji je cilj rušenje, razbijanje objekata;
3) Narušavanje moralnog integriteta drugog čoveka;
4) Verbalno ili simboličko nasilje, itd. Takođe je poznato da su nasilje i
agresija obrasci ponašanja koji se spontano prihvataju. (što "navijači i čine").
U tom smislu mediji snose dio odgovornosti za ukupnost onoga što se dešava na
sportskim stadionima i van njih, iz prostog razloga što mediji u sadašnjim prilikama
malo toga mogu učiniti da spriječe nasilje u sportu, ali mogu mnogo toga učiniti (ili
čine) da se ta eskalacija nasilja pojača. Moć medija ogleda se kroz mogućnost
odabira slika i riječi koje se koriste prilikom medijskog izvještavanja, a koje mogu
radikalno izmjeniti viđenje (sagledavanje) nekog događaja, bez obzira da li su
njegove posledice zdrave, nasilne ili čak fatalne. Mediji, u većini slučajeva presudno
utiču na formiranje javnog mnjenja, određena dešavanja koja su prisutna u sportu
mogu da postave ispod, odnosno iznad praga javnosti, da prećute ili da prenaglase
ono što je po njima urgentno i zabrinjavajuće.
Međutim, vrlo važna stvar koja se nerijetko predviđa, je da mediji imaju ograničenu
sposobnost da prenesu punu i potpunu sliku o nekom sportskom događaju ili o sportu
u cjelini. Pored toga veoma mali broj sportskih informacija (članaka, vijesti) su
statusno neutralni i ne sadrže drugu stranu priče koja bi korisniku informacije dala
mogućnost da sagleda cjelokupno dešavanje (problem) i da na osnovu toga donese
zaključak.Mediji, naročito televizija, svojim prilozima (namjerno ili slučajno;
svjesno ili ne) podstiču agresiju i nasilje i stimulišu agresivne postupke, i stoga se
15
posebno mora obratiti pažnja na odabir informacija i način njihovog prezentovanja,
kako bi se izbegla afirmacija i nesvjesno davanje legitimnosti nasilju i drugim
oblicima ponašanja koja ne želimo u sportu. Fenomen nasilja u sportu, a posebno
navijača, u posljednjih nekoliko godina dospjeva i u unutrašnje-političke i društvene
rubrike, ali isključivo u obliku komentara ili šire društveno-političke analize.
Tendencija ozbiljnijih novina da se "parira" onim drugim veoma je prisutna, posebno
kad je riječ o plasmanu i obimnosti opisa dogadjaja.Dogadjaji se, naime, prate iz
dana u dan. Oni se ne ispuštaju tako lako iz prostog razloga jer za pojedine novinare
oni predstavljaju osnovnu temu. Bez toga, oni nemaju baš o mnogo čemu da pišu.
Ovo je stanje, naravno, povezano i sa opštim stanjem u srpskom sportu - padom
kvaliteta, interesa i popularnosti. Samo pojedine međunarodne utakmice i takmičenja
privlače brojniju publiku, dok je tiraž čisto sportskih novina veoma opao.Popularnost
tenisa, koji se ranije doživljavao kao suštinska suprotnost pravom "muškom"
timskom sportu, otkriva ne samo kako proces promjena obuhvata sve šire segmente
društva nego i kako se mijenja kulturološka tipologija bitna za identifikaciju i
idealizaciju cijele jedne generacije.
10. Medijsko nasilje – stvarnost ili fikcija
Nasilje je uvijek atraktivna tema za film i televiziju bilo da je riječ o fizičkom ili
duhovnom nasilju. Krajem šezdesetih godina nasilje postaje jedna od
najkomercijalnijih oblasti. Ti novi procesi povezuju se sa otvaranjem ratnih žarišta,
ekspanzijom terorizma i najraznovrsnijim oblicima nasilja, od uličnog pa sve do
onog na stadionu. Prezentovanje nasilja u medijima izazvalo je kontroverzne podjele
na radikalne kritičare (protivnike prikazivanje nasilja) i apologete, tj. one koji su
branili i odobravali nasilje. ( Koković, D. Sport i mediji, str. 133 )
Masovni mediji danas koriste nasilje kao izražajno sredstvo. Problem je kad se
nasilje prikazuje radi nasilja i u takvim slučajevima se ne vidi zamisao autora. Neke
drastične nasilne scene ili prizori ne predstavljaju toliki problem koliko mediji koji
direktno slave nasilje.
16
Humanističko kritički stav rješava mnoge već pomenute dileme. Prikazivanje nasilja
je legitimno ukoliko opravdava idejno- estetski kontekst humanističke namjere
autora.
U vijeku u kome živimo nasilje je postal “estetika” i “etika” ekrana; držati se
nasilnički pripada stilu, obrascu i modi.
U društvima u kojima postoji veća za korištenjem nasilja u pravilu se javlja i veća
tolerancija prema prikazivanju nasilja u sredstvu masovne komunikacije.
S pravom se ukazuje da treba razlikovati upotrebu scena nasilja kao sredstva i cilja.
Nasilje kao sredstvo, kao pozadina ili čak uljepšavanje izaziva samu destruktivnu
strast za užasavanjem. Tamo gdje je cilj pokazati besmisao, užas I pravu istinu
nasilja kako duha jednog neočekivanog sistema, takve scene imaju obratni efekat,
barem kod prosječnih normalnih ljudi i one izazivaju gnušenje. ( Koković, D. Sport i
mediji, str.134 )
Tkz. filmovi strave i užasa nastaju zajedno sa tradicijom filmske umjetnosti i ne
spadaju u kategoriju filmova koji tangiraju problem nasilja. Iako su šokantni, njihova
uloga je katarza straha, oslobodjenje , a ne tjeskoba kao stalna karakteristika
savremenog čovjeka.
10.1 Mediji, manipulacija i sport
Manipulacija vodi poreklo iz latinskog jezika i predstavlja kovanicu od dve reči:
manus-ruka i pulare-ugladiti, glačati, dodirivati, pipati, udešavati, prevlačiti rukom
itd. U prvobitnom značenju manipulacija se odnosila na obradu nekog predmeta
pomoću vještog korištenja ruku, da bi kasnije označavala rukovanje ili upravljanje
stvarima i ljudima da bi se ostvario neki zajednički cilj. ( Šušnjić, Đ. 1995)
Mediji nisu postali orudje prikupljanja i širenja informacija koje proizvodi neko
drugi, već proizvodač, kontrolor i vlasnik informacija. Oni imaju svoje moćne i
profesionalno obučene kadrove za to. Njima su na raspolaganju faktički sve
raspoložive snage koje su na bilo koji način povezane sa informacijama. Oni
formiraju informaciju po svojim pravilima, dajući informaciji oblik koji odgovara
njihovim interesima. Informacioni tok koji ih zaobilazi neznatan je u poređenju sa
17
onim koji prolazi kroz njih, a njegova uloga još beznačajnija. Oni su skoncentrisali u
sebi najuticajnije informacione tokove i društvene snage. ( Koković, D. Sport i
mediji, str. 59 )
Mediji prodiru u sve sfere društva - u politiku, ekonomiju, kulturu, nauku, sport,
svakodnevni život. Oni svugde imaju posla i ne djeluju samo na osećanja i mišljenja
Ijudi. Oni demonstriraju vlast nad njima, i to diktatorsku vlast. Ova vlast se ostvaruje
različitim kanalima.
Sredstva masovnih komunikacija postaju sve više informativna i formativna.
Mnoštvo informacija zahjtevalo je prilagođavanje i selekciju, što je omogućavalo i
manipulaciju. Informacija je, najedanput, u punom smislu, postala temelj socijalne
moći.
Napredovanjem tehnologije manipulacija i propaganda je proširila svoj uticaj, što
ranije nije bio slučaj , jer nije bila toliko razvijena tehnologija kao što je slučaj dana.
U situaciji izloženosti na milost i nemilost depersonalizovanim informacijama,
pojedinac počinje tražiti oslonac u drugome, nekoga ko zna, ko može biti oslonac u
kontradiktornom svijetu sa kojim je suočen. Gotovo otkako je izumišljena, televizija
je igrala važnu ulogu u političkoj propagandi, a svakako otkako je prvi put
primijenjena na sportskim terenima i u sportu. Zaista stoji da je od začetka televizije
trojac politika-sport-propaganda pronašao je sredstvo samoobogaćenja, gdje se svaka
komponenta napaja drugima.
Ovdje se same po sebi javljaju dvije primjedbe. Upotreba sporta na televiziji
predstavljala je kombinaciju dvaju važnih faktora čiji su nasilni oblici vidljivi tek
nakon raščlanjivanja i kritičkoga razmatranja. Kao prvo, u poslovanju političke i
ideološke propagande fenomen sporta uz novu tehnologiju stavljen je u službu
političkoga režima koji nije imao skrupula oko iskoriščavanja javnoga interesa masa
za sport kao sredstva pravdanja uspona i uspostave svoje korumpirane ideologije.
Kao drugo, kao što je istaknuo Jean-Marie Brohm, operacija je takođe bila zacrtana
tako da stvori "opijum za narod" (Brohm 1992). Okupljajući učinak sporta,
tehnološki pojačan emitovanjem slika i višestruko povećan čarolijom ekrana, privlači
sve veći broj posmatrača pretvarajući ih u krotke "gledaoce".
18
Nasilnicima ne treba davati medijski prostor - mediji ne bi trebali pokrivati scene
navijačkog nasilja, prikazivati navijače i njihove vođe, nego samo objavljivati
fotografije posljedica tog nasilja. ( www.media.ba/bs/recommendation/istraživanje-
mediji-sport-i- nasilje)
19
Z A K LJ U Č A K
Medijsko nasilje je danas veoma često, što ranije nije bio slučaj jer tehnologija nije
bila tako razvijena, kao što je slučaj danas, jer se sve odvija preko medija, televizije,
interneta itd. Danas novinari pokazuju veliku “pasivnost” kada su u pitanju izvještaji
o nasilju. Sportski novinari su najznačajniji i najuočljiviji posrednici izmedju društva
i sporta. Mediji su u situaciji da šire i da sužavaju dimenzije sportskog uspjeha ili
neuspjeha i da u različitom svjetlu prikazuju ponašanje ljubitelja sporta i navijača.
Situacija u našem društvu sa stanovišta pojave nasilja u sportu i njihove obrade kroz
medije je nepovoljna, ali se analitički mogu dobro locirati problem. Medije treba
sankcionisati i uvesti pravila , kako bi se ovo medijsko nasilje suzbilo i donekle
uklonilo.
Nasilje je uvijek atraktivna tema za film i televiziju bilo da je riječ o fizičkom ili
duhovnom nasilju. Krajem šezdesetih godina nasilje postaje jedna od
najkomercijalnijih oblasti. Problem je kad se nasilje prikazuje radi nasilja i u takvim
slučajevima se ne vidi zamisao autora. Neke drastične nasilne scene ili prizori ne
predstavljaju toliki problem koliko mediji koji direktno slave nasilje.
Iako bi nasilje trebalo biti uklonjeno i sa svih TV prijemnika tako i sa sportskih
terena, realnost je sasvim drugačija. Danas se svakodnevno čuju vijesti koje se tiču
nasilja, bilo na sportskom terenu bilo u životu ljudi. I tako će još dugo biti, jer mediji
su ti koji proizvode nasilje i reprodukuju ga nama.
20
L I T E R A T U R A
Koković, D. (2004) Sport i mediji, Fakultet za uslužni biznis, Novi Sad
www.media.ba/bs/recommendation/istraživanje-mediji-sport-i- nasilje
21