41 Iskrica 4, godina 4., svibanj 2008.

Razonoda

Rješenje:

Rješenje: ___________________

Iskrica 4, godina 4., svibanj 2008. 42

(Scena: stol, stolica... Na stolu hrpa knjiga i jedna svijeća. Ulazi Josip. Pod rukom drži prijavnicu – bijeli fascikl, crna, velika slova. Otvara je, očajan je... Sjeda, zamišljen je...) Josip (glas): „Joooj, što da upišem? Pojma nemam. Možda ono isto što i Luka? (odmahuje rukom) Ma, neee! Da, lijepo je meni govorila moja majka: „ MAJKA: „Josipe, pospremaj tu sa-lamu sa stola!!!“

JOSIP: „Ne to, nego...“ MAJKA: „Otvaraj knjigu, Josipe, a ne špajz!“

(Josip promatra hrpu svojih starih udžbenika na stolu... Uzima ih u ruke, neke od njih lista... JOSIP: „Volio sam ja sve školske predmete! Jedino mi baš nisu išli! Ipak, ostale su mi mnoge lijepe us-pomene: kao kad je ono na satu hrvatskog jezika, gospodin Delić meni rekao: ...“ G. DELIĆ: „Izvrsno, Josipe! Evo tvoje pismene vježbe! Reci ti meni, jesi li to pisao lijevom ili desnom nogom i na čemu si bio dok si pisa-o?“ JOSIP: “Obožavao sam likovnu kulturu. Gospođa me je uvijek bodri-la:...“ G. POTNAR: “Hmm, Josipe, vrlo zanimljivo! Otkrio si novi stil u likov-noj umjetnosti – neojosipizam! Trk u ormar po novi list iz mape!“ JOSIP: „E, al zato sam jedva čekao glazbeni!“ G. DRAŽEN: „Josipe, ne budeš li se smirio, otpjevat ćeš mi troglasno ariju iz Nabuka i pri tom imati puna usta špica i dvije žvake!“ JOSIP: „Hm, da! Na satu sam en-gleskog uvijek vrijedno statirao!“

Kao i onoga sata kada sam zamolio učiteljicu: „Teacher!“

G. MARINA: „Yes?May I help you?“ JOSIP: „I have to go van, on the WC!“ G. MARINA: “Forget it! Izaći ćeš van tek kad budeš znao pristojno zamoliti na engleskom.“ JOSIP: „Ali, dotle ću se, gospođo, You know what! No, zato su me lijepe upomene vezale za matemati-ku.“ G.HOVANJEC: “Josipe, kad sljede-ći put budeš prepisivao zadaću, molim te, nemoj je prepisati od Ne-

JOSIP: „Da, lijepe su to uspo-mene! Ali, ta prijavnica... Što da radim? Kako bi bilo da pokušam s konobarenjem?“ KONOBAR: „Oprosti, Josipe... Razlikuješ li ti bambus od gemi-šta?“ JOSIP: „Nikad čuo ! A tko proiz-vodi to pivo? Ili, možda da poku-šam među kuharima?“ KUHAR: „Josipe, bude li mi se još koji gost žalio na hranu koju ti pripremaš, osobno ću od tebe napraviti ragu s tijestom i uma-kom od kapara.“ JOSIP: „Mama i tata mi savje-tuju da upišem neku elektro ško-lu, no...?“ ELEKTRIČAR: „Tko je od vas spojio crvenu i plavu žicu? Ubit ću ga kad izađem iz bolnice!!“ JOSIP: „Ne, prevelika je to od-govornost...Ali, zvanje pekara nije uopće loše!“ PEKAR: „ Josipe, kako to misliš - zaboravio sam staviti germu?“ JOSIP: „ A onda i ti bureci... Bolje da upišem trgovačku!“ TRGOVAC: „ Josipe! Dok ti na-platiš kupcu, robi istekne rok trajanja!“ JOSIP: „Ipak je lakše postati krojač!“ KROJAČ: „Nečuveno! Sašio si rukav na mjesto nogavica!“ JOSIP: „Mislim da imam prosjek dostatan za zidare, ali...“ ZIDAR: „Slušaj, baćo! Ne bu-deš li odmah došukarao te blo-kove, ja ću tebe odšukarati rav-no na Zavod za zapošljavanje!“ JOSIP: “ Eto, a moja je pokojna baka oduvijek željela da posta-nem svećenik...“ SVEĆENIK: „Fra Josipe, opet si zaspao pod krunicom!“ JOSIP: „Da, teške su to odluke, ali....“

(uzima prijavnicu, popunjava je sretan, naglo ustaje, odlazi s pozornice, zatim se vraća i obra-ća publici): JOSIP: „Ako vas interesira gdje sam se prijavio, navratite kroz nekoliko godina na moju matu-ralnu zabavu…” ( pokloni se, maše i veselo odlazi).

Autor : Jasna Petrović Autor : Jasna Petrović Autor : Jasna Petrović Autor : Jasna Petrović

Igrokaz: Oproštaj od osmaša

vena!“ JOSIP: „Prepisivanje? O da , bilo je toga! Ali, nikada na satu biologi-je:...“ G. VALENTINA: “Ne, Josipe! Mito-za nema nikakve veze s korupci-jom. Manje gledaj Dnevnik, a više prirodnoznastvene emisije!“ JOSIP: „Nisam ja previše volio gle-dati ni Dnevnik! No, uvijek su me zanimali prirodni zakoni o kojima sam učio na satu fizike:...“ G KARMELA: „Josipe? Moram li ti nešto baciti u glavu da upoznaš Newtonov zakon?“ JOSIP: „Ne gospođo, već ste to pokušali, ali bez učinka! No, oboža-vao sam povijest! Osobito zato što je kraj radijatora bilo toplo...“ G. KOŠTIĆ: „U 21. stoljeću zapa-žamo nagli razvoj znanosti, tehnike i umjetnosti – na jednoj strani, te Josipa na drugoj, koji će to stoljeće kompletno prespavati!“ JOSIP: „Srećom, osim povijesti imali smo i zemljopis...“ G. MATIŠIĆ: „Josipe, nastavi ti samo tražiti Argentinu na karti afrič-kog kontinenta, a ja ću u imeniku potražiti dovoljno veliku rubriku da ti upišem jedinicu!“ JOSIP: „Jedini predmet koji mi je doista išao je tehnički!“ G. DARKO: „ Ne, Josipe, nije mati-čna ploča dio štednjaka, a uz mik-rovalnu se ne prodaju slušalice!“ JOSIP: „No, na tjelesnom mi nitko nije bio ravan!“ G. VLADO: “Djeco, danas mjerimo vrijeme na 100 metara! U stazi broj 1. Josip! U stazi broj 2. – puž! Tko se želi kladiti na puža, nek stavi novce tu u škrabicu!“ JOSIP: „Na kemiji sam jedva izvu-kao nekakvu dvojku!“ G. KRISTINA: „Koja dva kemijska elementa nikako ne bi smjela ići u epruvetu skupa?“ JOSIP: „Pa, Peti element i Umri muški 3!

G KRISTINA: „Zašto, Josipe?“

JOSIP: „Različiti žanr...!“ JOSIP: „Ipak, imao sam 5 iz vjero-nauka...“ JASNA: “I stvori Bog čovjeka. I nadjenu mu ime Josip! A nešto prije je morao stvoriti i suncokret, da Josip ima što grist na satu!“

43 Iskrica 4, godina 4., svibanj 2008.

Razonoda

- Zašto ameba ide pješke u školu? - Zato što ima samo jednu stanicu!

Kralj lav sazvao sve životi-nje na sastanak. Svi su doš-li na vrijeme, osim stonoge, koja je zakasnila. Lav je ljutito upita: - Zašto ti kasniš?

- Na vratima je bio natpis »obriši noge!« - mirno od-govori stonoga.

Putnički brod prolazi pok-raj malog, pustog otoka u Tihom oceanu, a svi putni-ci s broda vide na otoku čovjeka dugačke brade ka-ko skače, urla i maše iz sve snage. - Tko je ono na otoku? – upita jedan od putnika ka-petana. - Ne znam – reče kapetan – ali svake godine kad prola-zimo on totalno podivlja...

Vlasnik hotela gostu: - Osjećat ćete se kao u vlas-titoj kući! - Dakle, nema nade da ću se odmoriti...

- Zamislite – požali se je-dan pisac drugome – sin mi je bacio u vatru ruko-pis posljednjeg romana, a nisam imao duplikat. - Koliko ima godina Vaš sin? - Četiri.

- Što? I već zna čitati!?

- Zašto žene ne prenose nogometne utakmice? - Zato što igrači ne mogu toliko brzo trčati koliko one mogu brzo pričati!

- Konobaru, upala mi je u juhu muha! – žali se neki gost. Konobar je sav izvan se-be: - Oprostite, molim Vas. Jako mi je žao. Odmah ću vam donijeti drugu juhu i dopustite mi da Vas u ime uprave počas-tim francuskim konja-kom. Kad se konobar udaljio, gost sa susjednog stola nagne se prijeko. - Psst! Biste li mi mogli dodati muhu?

- Kako je umro posljed-nji Aboridžin? - Kupio novi bumerang, bacio stari!

- Tata, tata, danas sam sko-ro dobio pet iz matematike? - Kako to misliš skoro, sine?

- Pa pet je dobio Perica, a on sjedi do mene!

Učitelj pita Ivicu: - Reci mi što se smatra naj-većim Kolumbovim uspje-hom? - To što se iskrcao u Ameri-ci bez putovnice!

Na satu povijesti profesor govori o razoružanju. - Da vidim tko je protiv ra-tova. Neka digne dva prsta! Svi učenici dižu dva prsta. - Reci mi ti, Jurice, zašto mrziš ratove? Zato što ratovi čine povi-jest!

U školi učiteljica pita malog Ivicu: - Ivice, kojoj skupini životi-nja pripada zmija naočar-ka? - Skupini kratkovidnih!

- Ivice – veli mama – nisi danas valjda plakao u ško-li? - Nisam ja, ali zato učiteljica jest!