Rijec urednikaUpUtstvo za kapetane!Brod je siguran u mirnoj luci, ali to nije njegova namjena. John a. sheed

Uostalom, šta će nam brod ako nećemo ploviti uvi-jek i stalno otkrivati druga mjesta. Pri tome smo svjesni da je svatko kapetan svog broda. Instruktori su, naravno, poželjni, ali bez obzira koliko dobru namjeru imali, oni će ostati samo instruktori.

Sami biramo kuda, kako i s kim ćemo ploviti. Ako nam u jednom trenutku bude dosadno mirno more i odlučimo zaploviti u mutne vode, prije toga treba-mo raspolagati informacijama isplati li se tamo ići, šta su posljedice i šta možemo očekivati. Po dobroj arapskoj izreci u svemu tome ne smijemo žuriti pri-je nego saznamo, odgovarati prije nego shvatimo, odlučiti prije nego provjerimo i kuditi prije nego se uvjerimo.

Tema 14. broja Preventeena su lake droge. Volon-teri iz sedam gradova su istraživali i potrudili se pomoći vam u saznavanju, shvaćanju i uvjeravanju kad su lake droge u pitanju. Kada proučite i proči-tate čitavu mapu ovog Preventeena, sami odluči-te kuda ćete zaploviti. Ipak ste svi kapetani svojih brodova.

Sretno i mirno čitanje želim!

P. S. Tekstovi i komentari odražavaju stavove njiho-vih autora i autorica, a ne nužno i stavove uredniš-tva i izdavača.

KONTAKTIRAJTE NAS: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vancaša 21/2, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

tel/fax: +387 (0)33 223-285 | e-mail: preventeen@narkone.org | www.narkone.org

IMpResUM

odgovorni: fra Stipan Radić, ravnatelj HKO “Kruh sv. Ante”; dr vlč. Šimo Maršić, povjerenik za pastoral mladih Vrhbosan-ske nadbiskupije; s. Magdalena Schildknecht, direktorica UG NARKO-NE

Glavni urednik: Ivan Kutleša

Uredništvo: Ivona Piplica, Andrea Mijatović

Redakcija: Irena Fišić, Zlatan Prndelj, Sabiha Kapetanović, Aida Merušić, Amir Berbić, Kristijan Lasić, Dalila Kajević, Minja Mijatović, Elvedina Ferhatbegović, Danijela Prkić, Dajana Mišković, Adnan Meša, Amina Tucak, Ivana Šimunić, Dino Muratović, Fatima Čolić

Lektorica: Irena Ljevak

projekt koordinatorica: Andrea Mijatović

Tehnička asistentica: Šejla Babić

Nositelji projekta: HKO “Kruh sv. Ante”; Ured za mlade Vrhbosanske nadbiskupije; EMAUS; FRAMA; UG NARKO-NE

Fotografje: Arhiv UG NARKO-NE, www.deviantart.com

Dizajn i Dtp: Selma Fočo - TRIPTIH, Sarajevo

Tisak: Štamparija Svjetlost - Fojnica d.d. Fojnica

ISSN 1840-2461

SadrzajJe li Eva pogriješila? .................................................................3

Ja ne gutam pilule da bi mi bilo bolje ...................................5

Pazi šta sadiš! ...........................................................................8

Studentske droge .....................................................................9

Nesto je trulo u školskom sustavu? .....................................11

Lake droge među učenicima ................................................12

Tulips vs. cannabis .................................................................13

Bez puno filozofiranja, dajemo vam osnovne informacije o lakim drogama ...............................................16

Kućice u cvijeću ......................................................................18

Daj pola marke ......................................................................19

Slušam rap, al’ živim k’o folk zvijezda .................................21

Droga ......................................................................................23

O humanosti... ili kako smo shvatili Avatara .......................24

Strah i prezir u Las Vegasu ....................................................26

Zivot iza Božjih rešetaka .......................................................27

The Taboo ...............................................................................29

Joint? Buraz, što da ne? .........................................................30

Nije sve tako sivo ..................................................................33

COUCHSURFING! .....................................................................34

Nagradna igra ........................................................................35

O Preventeenu .......................................................................35

Ivan

3

STR

UČN

I KU

TAKJe li Eva pogrijesila?

Zabranjeno voće

ave, radoznala studentica koja bi sve probala, dobila je od prijateljice Jazmi s faksa paks trave. Ushićena, pokazala ju je svom cimeru Demi. “I-hi-hi!“, migo-ljili su se oboje sretni što će “duvati vutru“ u svome udobno namještenom studentskom stanu. Dimilo se i dimilo, zmajevi širili krila. Razdragani hihoti i vese-ljački osmjesi privukli su Gazdinu pažnju. “Šta se to dimi u gori zelenoj?!“, povika ljutiti Gazda i nagla-vačke izbaci Demu i Ave iz stana. Potom su sretno živjeli do kraja života, kao vječni studenti u obližnjem šatorskom naselju. Los finitos!

be za moći i slobodom zapravo su potrebe rušenja granica. Iskušavamo ono što su nam dotad odgoj i socijalizacija nametnuli. (Kako bi inače odrasli, suočili se sa onim što je drukčije od onoga što nam govore roditelji?) Zato pokušavamo opljačkati prodavnicu, ne zato što smo lopovi, već da vidimo dokle možemo ići, ko će nam zabraniti; pokušavamo osvojiti neosvojivu djevojku; konzumirli alkohol, droge, da bi pokazali da nešto možemo, da nam je dozvoljeno“, kazala je u intervjuu za naš magazin Nermina Vehabović-Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja. Još dodaje: “Djevojke ruše granice tako što pokušavaju otići / pobjeći od kuće. Jedan od načina da nešto probaju, pređu granicu i imaju slobodu jesu i maloljetničke trudnoće.

Fenomen obrnute psihologije

Kad mi se nešto zabrani (nemoj to!), pokazujem svo-ju moć tako što ću izabrati šta uraditi. Samim tim što je zabranjeno - to postaje jako zanimljivo. Na primjer, izlaz mi je do 22 h. Eh, ja ću pokazati da mogu ostati i do 22:30 h. Stariji ljudi kažu: “Mi se nismo tako ponašali u naše vrijeme. Da, nismo. Ali imali smo istu potrebu. Međutim, bili smo ograničeni odgojem. Sad je odgoj puno liberalniji i roditelji na drugi način komuniciraju sa svojom djecom. Svi smo imali ideje šta bismo mogli raditi, ali postojale su sankcije koje su bile žestoke i zaustavljale su probijanje granica.“

Sankcija (ne)pomaže?

“Poznajući svoje dijete, znat ću da kod njega sank-cija ne postiže nikakav rezultat, dok razgovor posti-že. Iako, kod nekog će sankcija proizvesti odličan rezultat, a kod nekog obrnuto. Na terapiji trenutno imam djevojčicu kojoj su roditelji zabranili viđati se s jednim dečkom. Odlučila je pobjeći od kuće. Kad su roditelji došli meni, shvatili su ono najvažnije: mogu joj biti samo saradnici i ništa više. Sankcije nekada ne dolaze u obzir. Naš stil odgoja baziran je na sank-cijama, kaznama i kritikama. Niko ne kaže: ‘Lijepo si to uradio!’, već: ‘Kad uradiš još to, onda će biti dobro.’ Mladi ljudi žele strukturu / hijerarhiju. Ne postoji ni-jedna osoba za koju bi bilo dobro biti apsolutno slo-

Ner

min

a Ve

habo

vić-

Rude

ž,

psih

olog

inja

i ps

ihot

erap

eutk

inja

Potreba mladih da negiraju sve što im nameću odrasli

“Ljude na ponašanje pokreću njihove potrebe za: ljubavlju, slobodom, pripadanjem i zabavom, te ba-zična potreba, potreba za preživljavanjem. Sve četi-ri su ravnopravne. Kako odrastamo, učimo da svoje potrebe zadovoljavamo tokom života. U tom periodu odrastanja, najizraženija potreba muškaraca je potre-ba za moći, a djevojaka potreba za slobodom. Potre-

4ST

RU

ČNI K

UTA

K bodna, raditi šta hoće. Postojeća struktura mora biti prilagođena osobi kojoj je upućena, kao i situaciji u kojoj se nalazi. Svi moramo pratiti neke norme pona-šanja, struktura mora postojati, ali biti ležerna.”

Samokažnjavanje

Samokažnjavanje je unutarnji mehanizam pomoću kojeg se rješavamo osjećaja krivice, gdje umjesto da nas neko drugi kazni, kažnjavamo sami sebe. Poku-šavamo se opravdati za počinjeno djelo. Nekada se ljudi fizički povrjeđuju npr. zarezivanje žiletom. Kod mladih ljudi to ima drugu funkciju - oslobađanje na-petosti. Uspoređujemo to s prenapuhanom gumom bicikla. Moramo malo popustiti ventil, kako bi na-stavili vožnju. Zarezivanje se događa zbog pritiska u školi, u porodici, među vršnjacima. U tom trenutku ne pronalazi se drugi način, osim početi zarezivati se ili čak počiniti samoubistvo. Samokažnjavanje je samopovrjeđivanje u smislu rješavanja žestoke fru-stracije.

Hoću da pušim travu i tačka...

Psiholozi međusobno puno raspravljaju o razlogu korištenja narkotika. Uvijek se iza toga krije neka narušena potreba. Nekad je put da zapalim marihu-anu, put da budem pripadnik neke skupine ljudi. Ako mi je narušena potreba za slobodom, imam stroge roditelje, kroz drogu ću osloboditi svoj um i dati si prostora te biti sretan. Postoji i efekt zabave. Među-tim, osobe koje to rade iz zabave, vrlo brzo prestaju konzumirati ju. Oni kojima je korištenje marihuane zamjena za ljubav, slobodu, oni mogu “duboko za-gaziti“. Uživatelji droga imaju poseban tajni jezik, njima posebno znan, što daje određenu moć, opet sam poseban. Sintetske droge su mnogo opasnije; instant su rješenje za zadovoljstvo, ali ostavljaju traj-ne posljedice na mozgu. Neki ljudi kažu: “Ja nikada ne bih probao!“, međutim, to psihološki nije dobro, jer nema toga što mi ne bismo. Jačinu karaktera neke osobe procjenjujemo na osnovu toga kako se pona-ša u određenoj situaciji. Ako ste zaista u situaciji u kojoj se konzumira droga i vi tada kažete: “Ne, ja to neću!“, tada govorimo o vašem odabiru. Ako osoba u širokom luku izbjegava krugove u kojima se to nudi i govori: “Ja to ne bih”, može se raspravljati je li zaista dovoljno čvrsta? Postoje osobe kojima je svaka vr-sta opuštanja gubljenje kontrole, ako sad zapalim ili

popijem, mogu izgubiti kontrolu. Osobe koje govore: “Ja ne bih nikada“, u istoj su poteškoći, kao i osobe koje su probale sve.

Kočnica u eksperimentima

U dubljem eksperimentisanju mlade ljude zaustavlja dobar odnos sa roditeljima, prijateljima, nastavnici-ma. I onda kad su u iskušenju nešto napraviti: “Aha! Čekaj!“, ovo se ne bi svidjelo mojim roditeljima, pri-jateljima. Ako nemaju taj odnos, onda ne brinu ni o kome, misle da su gazde svog života, te nisu ni za kakve zabrane. U adolescenciji znaju potpuno izba-citi roditelje iz svog svijeta, jer ih ometaju, stavljaju granice, nemaju vanjskog kontrolora preko kojega bi analizirali je li za njih nešto dobro ili nije. Ipak, nisu dobri kontrolori u tom periodu. Međutim, nije dobro ni ako nas roditelji tokom života štite, i onda naj-ednom samo puste. Potrebno je mlade ljude učiti da svako ponašanje nosi neku posljedicu. U patrijar-halnom odgoju nastaje osoba koja je po normama

5

STR

UČN

I KU

TAKJA NE GUTAM

PILULE DA BI MI BILO BOLJEČesto sjednem na klupu u parku, posmatram ljude i razmišljam o tome šta se to mota po njihovim gla-vama.

Nevjerovatan je utjecaj podsvijesti na čovjeka. si-gmund Freud je uspoređuje s dijelom sante leda koji se nalazi ispod vode, što znači da on upravlja čovjekom. Sve naše želje, težnje, ciljevi, strahovi, kompleksi, nalaze se u našoj podsvijesti. Kako je svaki čovjek posebna individua, tako svako reaguje na način svojstven njemu. Postoje ljudi koji nemaju dovoljno snažan karakter, povlače se u sebe i traže spas i utjehu na pogrešnim mjestima. Mnogi bježe od problema na poslu, u školi, porodici, bježe od bilo koje vrste konflikta, čak i od onoga koji bi mogao imati pozitivan ishod. Gdje labilne ličnosti bježe? U svijet iluzije. A tamo dolaze putem konzumiranja la-kih droga, koje ih na tren opuste i preko njih stvore iluziju da su u svijetu bez problema, nedaća. Lake droge prividno pomažu lakše podnijeti školski neu-spjeh, preboljeti neuzvraćenu ljubav, stvoriti ljepšu sliku o sebi; odletjeti iz svog mučnog okruženja u novi, bolji i pravedniji svijet, svijet snova, iluzija, že-lja, čežnji... Kada prestane njihovo djelovanje, čovjek

Amir Berbić, Vitez

Medicinski fakultet, Sarajevo

društva, koja poštuje pravila, koja se ne buni, radi kako joj se kaže. Taj odgoj nije dobar, jer se osoba ne zna zastupati, postaje frustrirana osoba po kojoj se gazi jer se na zna suprotstaviti. Kao što nije dobro ne poštivati roditelje, tako i apsolutno strahopoštovanje nije poželjno.

Stres - E, šta je to?

Pojam iz mašinstva, pritisak na predmet. Sve one re-akcije koje mi osjetimo kad smo u stanju pritiska su pokušaj prilagođavanja stresu. Prilagođavanje ide na; fiziološkom planu (ubrzano znojenje, lupanje srca…), psihološkom planu (javljanje misli ili nemogućnost razmišljanja), te emotivnom planu (npr. strah). Stres ne možemo zaustaviti onog trenutka kad se događa, ali možemo raditi preventivno. Preventivno radimo tako što imamo manja očekivanja od sebe, znamo koje su nam mogućnosti, družimo se s pozitivnim ljudima. Ne postoji sila kojom bih kad sam tužan na-radio svom biću: “E, sad ću se smijati!“, tako nema ni dugmeta koje bismo pritisnuli i rekli: “Nema stresa!“

Trebamo se znati zaštititi od stresa prije nego nasta-ne. Ono što je stresno za mene, ne mora nužno biti stresno za druge osobe. Ovisit će od toga kako pro-cjenjujemo događaj, je li on ugrožavajući ili ne, i od ličnosti osobe. Frustracija nastaje kad imamo neku prepreku, a stres kad nešto smatramo ugrožavaju-ćim. Frustracija je svakodnevna prepreka, nešto što za sebe ne mogu osigurati, ostvariti neke svoje že-lje. Stres je nešto izvanjsko, što posmatram, gledam, ometa me u mome funkcionisanju, pritišće me. Obič-no su to međuljudski odnosi, vremenski rokovi koje imamo i s kojima se “nadmudrujemo“. Stres može imati i pozitivan efekt - adrenalin. Mladi ljudi prije ispita piju tablete za smirenje. Međutim, adrenalin je sredstvo koje će pokrenuti, aktivirati na razmišljanje. Ne postoji život bez stresa, samo je pretjeran stres negativan.

Šta se to dimi iz obližnjeg šatorskog naselja?

Ana

Car

olin

Res

ton

6ST

RU

ČNI K

UTA

K

se vraća u stvarnost koja mu se čini još gorom nego što je bila. Tada nastaje začarani krug, jer se ovisnik ponovo vraća opijatima i gradi imaginarni svijet. Tako se razvija psihička i tjelesna ovisnost o tabletama, tzv. tabletomanija, farmakomanija, pilulomanija ili mala narkomanija, tačnije politoksikomanija ili ovi-snost o alkoholu ili nekom drugom opojnom sred-stvu. Otprilike, to je put rađanja ovisnika ili ovisnice.

Ipak, pitam se, postoji li razlika u zloupotrebi dro-ga kod žena i muškaraca? Eh, šta se tu dešava? Si-gmund Freud nije baš dao precizan odgovor, ali sam ga ja ipak pokušala naći. Uzimanje različitih tableta koje su uglavnom dostupne u gotovo svakoj porodi-ci (protiv bolova, za spavanje, antiparkinsonici i sl.) jedina je vrsta zloupotrebe sredstava ovisnosti koja je u gotovo svim zemljama učestalija u ženskom spolu. Da bi pojačale djelovanje tableta, često ih uzimaju s alkoholom. Konačni učinak ovisit će o vrsti tableta koja je uzeta i o količini alkohola kojom je praćena, a može varirati od uznemirenosti, razdra-žljivosti, dezorijentiranosti sve do halucinacija. Dok su muškarci više podložni alkoholu, jer lako dolaze do njega, dostupan im je na svim mjestima, i u sve-mu tome često imaju potrebu za pokazivanjem, tako vole eksponirati i svoje poroke. Žene su te koje su češće osjetljivije, nježnije, stidljivije. Ženama su ta-blete dostupne na svakom koraku, i savršene su da svoju tugu utope u njima, a da to niko ne zna, jer pokušavaju svoju ovisnost sakriti kao i većinu stvari.

Također je socijalno nepoželjnije vidjeti ženu kako pije alkohol nego muškarca, pogotovo na “brdovitom Balkanu“. Ženu više muči osjećaj krivice, jer ona je ta koja treba posvetiti više pažnje i brige djeci i kući, to je ono što društvo očekuje od nje kroz historiju našeg podneblja.

Dakle, trebamo se voditi Aristotelovom logikom: najveća vrlina je sredina. Sredina u ovom slučaju je da trebamo pričati otvoreno, javno o svojim proble-

Tablete za mrSaVljenjeStručnjaci UN-a pri Odboru za kontrolu lijekova upozoravaju da sve veći broj žena koje očajnički žele izgubiti na težini, kupuju sumnjive pilule za mršavljenje preko interneta. Upozorenje dolazi nakon smrti dvadesetjednogodišnje anoreksič-ne brazilske manekenke Ane Caroline Reston. Vjeruje se da je ona uzimala pilule za mršavlje-nje i tablete protiv bolova. Stručnjaci smatraju da bi se trebala poboljšati svijest javnosti o zlo-upotrebi lijekova, posebno tableta protiv bolova i lijekova za smirenje, jer je u nekim dijelovima svijeta njihova zloupotreba prevazišla čak zlo-upotrebu kokaina i heroina. Dr. Philip Emafo, predsjednik INCB-a (The International Narcotics Control Board), rekao je: “Važno je da potroša-či uvide da lijekovi po sniženim cijenama koje kupuju na nekontrolisanim tržištima mogu biti opasni po život kada nisu originalni proizvodi ili kada se uzimaju bez nadzora liječnika.”

7

STR

UČN

I KU

TAKmima, ali sa osobama koje nam mogu pomoći i koje

nas razumiju. To znači ne zatvoriti se u kuću i popiti sve moguće tablete, kao što to često rade žene, ili izaći napiti se i pričati na sav glas o svojim proble-mima, kao što to uglavnom rade muškarci. Živimo u teškom vremenu, u državi koja nazaduje, nema neke perspektive, da, sve je to tačno i jako mračno, ali uvijek postoji druga strana medalje, a to je: ima-mo samo jedan život kojem se trebamo veseliti i proživjeti ga na najbolji mogući način. S obzirom da je suviše kratak, nama mjesta za pretjerane jadikov-ke, nego stisnimo zube i hrabro naprijed gutajmo što više slova i opijajmo se pametnim riječima i vjeruje-te mi, neće postojati ništa što nećete moći pobijediti. Život je divan, samo ovisi kako ga gledate. Kao što kaže Hermann Hesse: “Ako čovjek upravi svu svo-ju pažnju i svu svoju volju na neku određenu stvar, onda je i postigne“, tako da je nepotrebno izmišljati nove svjetove, kada nam je jedan dovoljan za posti-zanje naših ciljeva.

Marihuana u trudnociKonzumacija marihuane može smanjiti plod-nost i muškarca i žene, pa može biti problema pri začeću. U trudnoći, marihuana prolazi kroz posteljicu i utiče na dijete. Konzumacija mari-huane tokom trudnoće povezana je s niskom porođajnom težinom djeteta te problemima poput dugotrajnog plakanja djeteta, drhtavice, jakog i hroničnog povraćanja. Žene koje su kon-zumirale marihuanu tokom trudnoće imaju veći rizik od nepravilnog prirasta težine u trudnoći, prijevremenog ili vrlo ubrzanog poroda, indu-ciranog poroda ili poroda carskim rezom. Veća je mogućnost i od potrebe oživljavanja djeteta nakon poroda.

Sabiha Kapetanović

Treća gimnazija, Sarajevo

Painkillersi”, sedativi, antidepresivi Tablete koje se najčešće zloupotrebljavaju su različite vrste, sedativa, antidepresiva (“pilu-le sreće“), tablete protiv bolova ili popularno “painkillersi“. Istraživanje u SAD pokazalo je da je predoziranje “painkillersima“ povećano za 114% u razdoblju 2001. - 2005. U jednom istraživanju mladih u dobi od 13 do 18 godi-na anketirani su rekli da su do ljekova dolazili preko prijatelja, pa bi ponekad organizirali, ta-kozvane “pharming stranake“ (nova vrste “za-bave“), gdje bi stavili tablete u zdjele i dijeli ih s prijateljima. Da mogu Heath Ledger, anna nicole smith i Michael Jackson bi vam re-kli koliko loše mogu biti zloupotrebe, ali jer ne mogu iz praktičnih razloga, mi vam donosimo presjek nekih opasnih tableta:

Klonopin – često se koristi za kontrolu agre-sivnog ponašanja. Ako se uzima s alkoholom može dovesti do pospanosti ili besvijesti.

Fluoxetine – (trgovački naziv Prozac) moćan antidepresiv. Nuspojave uključuju mučninu i probleme sa spavanjem.

Karbamazepin - koristi se za liječenje epi-lepsije i stabiliziranje raspoloženja pacijenata. Može uzrokovati vrtoglavicu, pospanost i pro-bleme jetre.

ativan - koristi se u liječenju teške tjeskobe, ali može uzrokovati pospanost i slabost mišića.

Propranolol - beta-blokator koji je propisan za visok krvni pritisak i migrene. Njegove nuspoja-ve uključuju poremećen san i nedostatak daha.

Biaxin – antibiotik, može uzrokovati mučnine, probleme sa sluhom i bolove u prsima.

8ST

RU

ČNI K

UTA

K

PAZI STA SADIs!Nedavno sam gledala seriju u kojoj starija žena, pra-vo nevinašce, uzgaja drogu. Po nesreći, njezin sin, inače policajac, uhvati ju na licu mjesta.

Na ove scene, starica reče da ljudi još od davnina uz-gajaju indijsku konoplju, ne znajući za šta se sve ona koristi. Činjenica je da ljudima često pada na pamet saditi i uzgajati “travu“, valjda vodeći se principima lake i brze zarade. No, je li BiH pogodna za uzgoj ove biljke?

Mr. Senad Murtić, asistent na Poljoprivrednom fa-kultetu, dao mi je mnoge korisne informacije...

“Indijska konoplja može uspijevati u različitim kli-matskim i ekološkim uvjetima. Raste kao korov i kao uzgajana biljka. Ima intenzivan miris, a postoji i muš-ka i ženska biljka“, riječi su mr. Murtića.

Ne brinite, naše nane i dede nisu konoplju koristili da bi od nje pravili drogu (bar se nadam). Ova biljčica se koristi u različite svrhe.

“Konoplja se u prošlosti većinom koristila za izradu užadi i tekstila. Mnoge vrste sadrže psihoaktivne supstance THC, a lišće je sredstvo koje ima opojno djelovanje. Marihuana mijenja hemijske funkcije u mozgu“, priča mi Senad Murtić.

Ne znam za vas, ali ja bih radije ostala pri proizvod-nji užadi. Ne bih se igrala s funkcijama mozga. Ipak, neki vole igrati na riskantnije karte.

“Naša država je relativno pogodna za uzgoj konoplje. Svi znamo da ima mnogo sela koja su napuštena, a samim tim i pogodna za uzgoj ovih biljaka. Policija ne može nadzirati sva ta područja“, zaključio je ass. Murtić.

A šta se dogodi kada policija naiđe na plantaže ovih biljaka?

Inspektor u MUP-u, Edin Bajrović, pričao mi je o tome.

“Pošto je zabranjen uzgoj biljaka iz kojih se dobiva droga, prvo što tražimo od vlasnika plantaža (ako ih

pronađu) su dozvole za uzgoj biljaka dobivene od Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih od-nosa. Ako nemaju dozvolu, svi usjevi se zaplijene i kasnije se odlučuje šta će se uraditi (uglavnom se spaljuju)“, priča mi moj sugovornik.

A šta li bude sa onim koji uzgajaju te biljke? Kako li ovi nesretnici bivaju kažnjeni? Kako policija obavlja svoj posao?

“Dakle, osobe koje uzgajaju biljke od kojih se dobiva droga bivaju novčano kažnjene i naravno – procesui-rane u zatvor. Ipak, sve zavisi od slučaja. Kazne mogu biti od 30.000 do 100.000 KM“, zaključuje Bajrović.

“Sadimo cvijeće, a ne konoplju“, bio je savjet inspek-tora.

Amina Tucak

Druga gimnazija, Sarajevo

9

STR

UČN

I KU

TAK

Studentske drogeKoliko puta se dogodilo da vam se prije testa ili ispita nagomilalo gradivo koje tjednima niste ni pročitali, a hitno ste morali zapamtiti veliku količinu informacija? Kome se to nije dogodilo (izuzev onima koji uvijek uče redovno - a njih je vrlo malo)? Mislim, tko želi žrtvovati šetnju i izlazak s prijateljima zbog “druženja s knjigom“? Ali to “nežrtvovanje” nas dovede u takvu situaciju da moramo učiti do kasno u noć i željeli bi-smo da postoji neka tableta koja bi nas održala bud-nim. Možda ste i čuli da postoje takve tablete - koje bi vas održale budnima i pomogle vam koncentrirati se - ali bolje bi vam bilo da s takvima ne eksperi-mentirate. O čemu se radi?

Američka istraživanja pokazuju da studenti koji imaju problema s koncentracijom mogu na recept dobiti lijekove koji će im povećati koncentraciju. Dok se taj lijek uzima samo na preporuku liječnika i na osnovu recepta koji je dao, stvar je u redu, međutim, zloupo-raba ovakvih lijekova dovela je do toga da ih nazivaju “studentskom drogom“.

Naime, mnogi studenti u Americi koji nemaju me-dicinskih problema s koncentracijom tvrde da im ovi lijekovi pomažu pri učenju ostati budni i usredoto-čeni. Ipak, oni te lijekove uzimaju “na svoju ruku“ i ne obraćaju pažnju na propisanu količinu, što nekad dovede do veoma ozbiljnih zdravstvenih problema. Neki od njih su: nesanica, živčanost, anksioznost, premor, pa čak i srčana aritmija. I to kod mladih ljudi, koji su do tada bili potpuno zdravi!

Liječnici upozoravaju na ovakve zlouporabe lijekova i predlažu studentima učiti ranije, te im neće ni biti potrebne kemijske supstance da ih održe budnim.

Mentalni doping među studentima nije nova stvar. Još od kraja 60-ih svaka je generacija imala neke ta-

blete pomoću kojih se “borila“ s pospanošću, umo-rom i učenjem danima, bez prestanka. Sada su apso-lutni hit nootropici, tzv. pametni lijekovi.

Međutim, to nije slučaj samo u Americi, to se događa i na fakultetima diljem BiH, iako su vrlo rijetki oni koji žele o tome pričati. Moju tvrdnju dokazuju bezbroj upućenih poziva, poslanih SMS poruka, i poruka na Facebooku (prijateljima i poznanicima za koje znam da su čuli što se događa na bh. fakultetima, koji su i sami ponekad dio toga...), a nitko od njih ne želi o tome govoriti i dati mi potrebne odgovore.

Ne žele reći što znaju. Profesori se prave “ludi“ dok studenti šute o tome što uzimaju, zbog čega uzimaju i kako nabavljaju.

Što mislite zašto je to tako?

Odgovor je vrlo zanimljiv: “Zbog konkurencije!“

Ako oni “drugi“ saznaju gdje se nabavlja i kako se koristi, mogu vrlo brzo postati konkurencija u učenju i postignutim uspjesima, a to je upravo ono što stu-denti “težih“ fakulteta nikako ne žele. Ipak, uspjela sam saznati da, kako bi postigli što bolje rezultate na ispitima, studenti uzimaju Aricept, Reminyl i Ritalin, odnosno nootropike, lijekove namijenjene ljudima koji pate od pomanjkanja koncentracije.

M. n. koja je diplomirala, rekla mi je da su, prije svega, važni volja i želja za učenjem: “Jedan ispit, Trgovinsko pravo, padala sam bar deset puta, a do tada nikada ništa nisam polagala više od dvaput. Ni-sam imala volje ni koncentracije. Htjela sam ‘dignuti ruke od svega’. Pokušavala sam s kavom, energet-skim napicima, ali sve uzalud. To je čisto zavaravanje. Neće kava i Guarana učiti umjesto mene kada mi se stotinu misli vrti po glavi. Pa opet depresija i proble-mi! Ali postavila sam sebi realne ciljeve, odnosno: dva cilja za šest mjeseci i samo k njima težila. Odlu-čila sam diplomirati i početi vježbati.

Doktorica mi je preporučila samo Ginkobil - kapi za koncentraciju. Stvarno, čini mi se da pomažu. I ono

10ST

RU

ČNI K

UTA

K

najvažnije, odlučila sam odrediti radno vrijeme: od 9 do 17 sati. Kada drugi ljudi idu na posao, ja moram sjesti za stol, uzeti knjigu i učiti, ma kako da mi je dosadno! I malo-pomalo, zainteresirala me tematika koju sam učila. Tako sam uspjela diplomirati. Samo red, rad i disciplina pomažu!

I još nešto što sam jela sve vrijeme tijekom učenja: ribane jabuke, prelivene sokom jednog limuna i žliči-ca meda. Meni je to stvarno bilo bolje od energetskih napitaka. Pokušajte!“

s. t. koja još uvijek studira kaže: “Učenje je defini-tivno stvar rutine, vježba se, u početku je teško, al’ poslije nekog vremena (doduše ne kratkog - neko-liko mjeseci) koncentracija je O.K. I mir koji sam na-pravila u sebi i oko sebe, cilj i motiv – puno su mi pomogli pri učenju. Ali, ipak moram dodati, da mi Acutilfosforo (tablete za koncentraciju, pamćenje i radnu sposobnost) pomažu. Pijem ih ujutro, pa zatim rasporedim još dvije tijekom dana. Zaista djeluju i O.K. su kao pomoćno sredstvo!“

Ipak, među našim studentima još uvijek su najpo-pularniji stimulansi kava i multivitamini te Guarana, južnoamerička biljka koja se prodaje u različitim

oblicima: kao tableta, čaj, sok, gel, bombon i slično. Uzimaju ih nekoliko dana prije ispita, kada su već umorni i kada im je slaba koncentracija, kako bi imali osjećaj “čiste glave“ i bržeg pamćenja. Njihova isku-stva govore da pomoću ovih dodataka brže i lakše spremaju ispite, iako ima i onih koji vjeruju da je to ipak psihološki efekt.

“Nije dovoljno popiti čarobnu pilulu i položiti ispit, nego i dobro ‘zagrijati stolicu’ uz knjigu“, kažu stu-denti. Kako god, naši su studenti skloniji “opuštanju“ tek nakon ispita, najčešće uz alkohol i marihuanu.

Dakle, ako vam nekim slučajem, preko poznanika, rođaka ili prijatelja “padnu šaka“ ovakve tablete “koje će vam jamačno pomoći u učenju”, bolje bi bilo da ih ne uzimate. Učiti na vrijeme je znatno zdra-vija taktika - a čak je i loša ocjena bolja nego moguć-nost trajno narušenog zdravlja.

Dajana Mišković

FPN – Socijalni rad, Sarajevo

11

STR

UČN

I KU

TAK

Je li naš školski sustav utemeljen na sankcijama? Kako tretirati učenicu ili učenika koji budu uhvaćeni u WC-u s cigaretom ili jointom? I zašto se nitko ne pita zbog čega učenici imaju potrebu za konzumacijom u vrijeme nastave? Je li do učenika ili neprilagođe-nog i često dosadnog nastavnog plana i programa? U pokušaju pronalaska odgovora razgovarala sam s psihologinjom Opće gimnazije KŠC “Sv. Pavao“ Ma-rijanom Baković i ravnateljem Centra, don antom Ledićem.

Kako biste reagirali da u školi “uhvatite“ neko-ga da se drogira (npr. u toaletu)?

Marijana Baković: Svi se trudimo pridržavati pra-vila koja strogo zabranjuju primjenu narkotičkih sredstava u prostorijama škole. Sukladno pravilniku, imamo pedagošku mjeru (koja je prema zakonu):

Nesto je trulo u skolskom sustavu?

kontaktirali bismo roditelje i centar za borbu pro-tiv ovisnosti. Osnovni cilj ne bi bio kazniti učenika, nego pomoći mu i objasniti put kojim je krenuo. Don Anto Ledić: Budući da je konzumiranje cigare-ta i drugih opojnih sredstava Pravilnikom o kućnom redu zabranjeno u našoj školi, obavili bismo razgovor sa učenikom, upozorili roditelje na problemom i pri-stupili odgojnim metodama kojima bismo pokušali pomoći učeniku - konzumentu, ali i svakako zaštititi ovu ustanovu i disciplinskim mjerama koje Pravilnik predviđa.

Postoji li u školi predavanje (tijekom ili nakon nastave) koje upućuje na posljedice raznih dro-ga?

Marijana Baković: Dolazili su iz centra za borbu protiv ovisnosti, MUP-a i držali predavanja o tim te-

12ST

RU

ČNI K

UTA

K mama. Iako, smatram da djecu treba zaokupiti dola-skom na nastavu u vidu prevencije. Imamo 11 škol-skih sekcija i različite priredbe prilikom kojih učenici mogu pokazati kreativnost.

Savjet:Marijana Baković: Raditi na sebi i jačati svoje po-tencijale. Shvatiti da je svaki čovjek jedinstven i vri-jedan. Ne postati dio mase, bez da se kritički posta-vimo prema tome.

Don Anto Ledić: Možemo dati puno savjeta i mladi ljudi imaju prilike čuti ih, ali sami trebaju odlučiti žele li živjeti životom čovjeka ili umirati negdje na ulici gdje će ih naći slučajni prolaznik.

O.K., ovo su fino sročeni odgovori uposlenika respek-tabilne školske ustanove. Ali pročitajte odgovore na pitanja koje sam postavila učenicima:

1. Jesu li ikada pušili u toaletu škole?

2. Puštaju li profesori učenika van ako znaju da ima potrebu zapaliti cigaretu?

U osnovnoj školi zabilježen je slučaj da je ravnatelj vidio jednoga učenika kako puši u toaletu. Vladanje mu je bilo smanjeno, roditelji pozvani, ma bile su čitave procedure!

Ovaj put sam pitala učenike srednje škole koji su ipak nešto više iskusili i na moje iznenađenje svi su rekli da u školi nikada nisu zapalili cigaretu, jer je škola mala, dim bi se osjetio, spremačice su posvuda, a neki se jednostavno kontroliraju do kraja nastave. I svi su rekli da profesore ne zanima kakve potrebe imaju, tako da ne postoji mogućnost napuštanja na-stave kako bi zadovoljili potrebu za cigaretom.

Diže li se frka kad se spomene joint u društvu koje ne konzumira nikakve droge? To me veoma zanima-lo, ali sam morala razmisliti kako dobiti iskren odgo-vor na to pitanje, pa sam svojoj najboljoj prijateljici (Vedrani Bilić) tijekom svakodnevnoga razgovora rekla: “Da mi je sad jedan joint!” Prvo je mislila da nije dobro čula, onda me tako čudno pogledala i provjerila imam li, možda slučajno, vrućicu? Veoma burno je reagirala na tu rečenicu. Na svu sreću, to je bio samo mali test.

Danijela Prkić, KŠC “Sv. Pavao”, Zenica

Lake droge me du ucenicimaZavod za javno zdravstvo u suradnji s Ministar-stvom rada, zdravstva, socijalne skrbi i progna-nih Hercegbosanske županije proveo je prošle godine anketu o navikama srednjoškolaca na području županije. Anketom je bilo obuhvaćeno 1.314 učenika ili 91,44 % od 1.437 srednjoš-kolca koliko ih ukupno ima na području nave-dene županije. Ova anketa se može smatrati približno vjerodostojnom i za ostala područja u BiH.

Istraživanje provedeno da se utvrdi ovisnost o cigaretama pokazalo je da je nikotinska ovi-snost najizraženija u Glamoču - 43,94 %, Liv-nu - 41,98 % i u Tomislavgradu - 40,94 %, a najmanje u Kupresu - 21,16 % ispitanika. Broj onih koji su naveli da konzumiraju sve tri vrste alkohola najveći je ponovno u općini Glamoč - 63,22 %, Tomislavgradu - 57,17 % i Kupresu - 50 %, a najmanji u Drvaru, zastupljen među 25,19 % mladih. Droga je prema istraživanju najdostupnija u Kupresu, gdje se 35,80 % ispi-tanika izjasnilo da su im lako dostupne i teške i lake droge, potom u Glamoču - 31,94 % i u Livnu - 21,58 %.

Kad je riječ o stupanju u spolne odnose, istra-živanje je pokazalo da seksualno aktivni sred-njoškolci postaju u prosjeku sa šesnaest i pol godina. Zanimljivo je da je prosječan džeparac izražen u EUR koji potroši srednjoškolac u Her-cegbosanskoj županiji iznosi 2,70 ¤ po danu, a najveći je u Livnu i iznosi 3,24 ¤.

Inte

RvJ

U B

Ro

Ja

13

Postoji nešto što je nama svima dobro poznato. Ne-što što nas sprečava u zdravom razmišljanju, komu-nikaciji s drugim, drugačijim i nepoznatim, čini nas zatvorenim za nova iskustva, postoji nešto što po-stavlja granice. I ne, to nisu droge, nego nešto gore: predrasude. Predrasude u BiH su nam dobro pozna-te, pa hajde sad da izaberemo neku drugu zemlju... eci-peci-pec... i evo “potrefi“ se Holandija. Na prvi pogled zemlja poznata po cvijeću, vjetrenjačama i kanalima. Na drugi pogled, zemlja koju nazivaju ek-sperimentalnom, pa i “evropskom Kolumbijom“ (eto još jedna nepravedno osuđena zemlja). Nekima je preliberalna, neki joj pripisuju geslo sex, drugs and democracy. A opet, koliko sam puta čula: “Holandija je ekstra zemlja, možeš se napušiti do mile volje, peace, man...”

Zbog tih gluposti sam se ja malo bacila na razbijanje predrasuda. Naime, droge nisu legalizovane, kao što mnogi misle, samo njihova vlada ima drugačiji pri-stup tom problemu. Taj pristup će najbolje objasniti čovjek koji je policajac u Holandiji od 1975., Jan-Wi-llem Wieman. Nažalost, nisam otišla do Holandije da uradim intervju, al’ et’, poslužila je i Holandska ambasada.

Možete li objasniti politiku tolerancije koju vodi Holandija? (Razlika izmedju zakona i politike tolerancije)

To je vrlo komplicirano. Politika tolerancije koju je Vlada napravila zasniva se na tome da je korište-nje droga javno zdravstveno pitanje, a ne kriminal-no. Prije nego objasnim to, trebam reći da su sve droge (lake ili teške, mi pravimo razliku među nji-

ma) zabranjene zakonom. Korištenje, posjedovanje i transportacija su zabranjeni. Ali naša Vlada smatra da hašiš, tj. produkti kanabisa nisu toliko štetni kao heroin ili kokain i većina ljudi ih pokušava koristiti kao alkohol ili cigarete. Onda je Vlada rekla: O.K., haj-de da to sklonimo iz kriminala, nećemo legalizovati, ali ćemo tolerisati. Policija neće reagovati ako vidi da ljudi koriste ili kupuju lake droge. To je počelo prije 30-tak godina i moje mišljenje, kao policajca i oca troje djece, jest da je to uspjeh u Holandiji. Nije tako kao što mnogi misle: da je u Holandiji sve moguće i da se sve može kupiti. Ako želiš konzumirati mari-huanu, možeš imati samo pet grama kod sebe. To je vrlo malo.

TULIPS VS. CANNABIS

Jan-

Will

em W

iem

an,

polic

ijski

ata

še p

ri H

olan

dsko

j am

basa

di

Inte

RvJ

U B

Ro

Ja14

Fenomen coffeeshop?

Coffeeshop je mjesto, kao kafić ili restoran i gdje se prodaju sve vrste proizvoda od kanabisa. Zove se coffeeshop jer nije dopušteno reklamirati droge. Ne možete staviti veliki natpis: ovdje možete kupiti ma-rihuanu. Ali svi znaju šta se tu prodaje i ako želiš popiti kafu moraš otići u kafić.To je dio politike tole-rancije. Ako ljudi žele kupiti lake droge, pružena im je mogućnost da to urade na sigurnom mjestu. Jer problem nije riješen ako ljudima dopustite tih pet grama marihuane, a oni to moraju nabaviti u nekom mračnom uglu gdje se događaju opasne stvari.

Glavni cilj naše politike je razdvojiti lake od teških droga i napraviti razliku između posjedovanja mari-huane i heroina. U coffeeshopovima je zabranjeno prodavati išta drugo osim proizvoda od kanabisa. Ako policija ili građani primijete da se prodaju i drugi proizvodi, coffeeshop se odmah zatvara.

Postoji naravno i negativna strana koju naziva-ju problem straznjih vrata...

To je stvarno veliki problem. Kada je Vlada počela po-litiku tolerancije zanemarila je to kako će coffeesho-

povi biti snadbijevani. Tolerira se da imaju samo 500 grama zaliha kanabisa i da prodaju samo osobama starijim od 18 godina i to pet grama po osobi. To je vrlo malo, posebno ako znamo da neki coffeeshopo-vi imaju po hiljade kupaca dnevno. Tako da moraju imati više zaliha, a to je zabranjeno. Nedavno je za-tvoren jedan coffeeshop jer je imao više od 20 kg za-liha. I to nije jedini problem: zabranjen je uvoz i izvoz droga, njihovo prenošenje preko granice. Ljudi koji žive blizu granice dolaze iz Njemačke ili Francuske, kupe drogu u coffeeshopovima i vraćaju se, neki je čak prodaju u svojoj zemlji, to je već kriminal. I onda se zatvaraju coffeeshopovi jer se to više ne može kontrolirati. Vlada nije adekvatno riješila problem snabdijevanja coffeeshopova. Dopušteno je da svaka osoba za svoje potrebe može imati pet posađenih biljaka kanabisa. Ali je potrebno puno vremena da se biljke mogu upotrebljavati, i mnogi ljudi prodaju drugima, što je zabranjeno.

Kako izgledaju plantaže kanabisa u Holandiji? Ko nadzire proizvodnju i kako?

To je također problem stražnjih vrata. Uzgajanje ka-nabisa na veliko je ilegalno. To ljudi rade skriveno, u provinciji, na farmama, između kukuruznih polja te u skrivenim podzemnim kontejnerima. Policija istražu-je te slučajeve jer je to uvijek organizirani kriminal. To je zabranjeno i samim tim privlači mnogo krimi-nalaca koji zarađuju mnogo.

Moje mišljenje je, da bi se riješio taj problem, Vlada treba tolerirati ili liberalizirati uzgoj kanabisa u tvor-nicama ili na posebnim terenima gdje će se dobro čuvati i tako bi se regulirao uzgoj i transport, ali to zasad još neostvarivo. To je vrlo komplicirano za naš sistem te se samo oči zatvaraju pred tim. Za polici-ju je to dodatni problem. Osim toga, te plantaže su skoro uvijek opasne jer im je potrebno mnogo elek-triciteta i vode, te često izazivaju požare.

Možete li mi reći nesto o krijumčarenju trave preko granice i o turistima koji dolaze isključivo zbog toga?

Pa, takve policija uhiti. Najčešće plate kaznu, a ako je veća količina u pitanju, onda ih šalju u zatvor. Jedno-stavno, to se ne regulira, nego to policija zaustavlja.

Inte

RvJ

U B

Ro

Ja

15Rade zajedno s vlastima i s policijom susjednih ze-malja. Službeno ne postoje više granice u EU, ali svi naravno znaju na kojem se teritoriju trenutno nalaze i često se postavljaju kontrole na graničnim dijelo-vima. Kada im neko postane sumnjiv, imaju pravo kontrolirati. Holandija ne privlači mnogo ljudi zbog droga, ali izuzetaka uvijek ima.

njene. Holandija jednostavno ima drugačiji pogled na tu temu.

Može li se politikom tolerancije smanjiti ovi-snost i stopa kriminaliteta (ljudima vise nije zanimljivo ono dopušteno) ili se samo više pomiču granice (zabranjeno voće je najslađe)?

To uvijek uspoređujem s upotrebom alkohola. Mislim da je alkohol problem kada se konzumira previše, predugo i iz pogrešnog razloga. Treba imati podršku porodice, treba znati i negativne strane alkohola. Ista stvar je i sa drogom. Svi znamo da je to prisutno, samo je u Holandiji ta situacija više kontrolirana i mi-slim da je to prednost našeg sistema. A ako je to ka-žnjivo djelo, onda policija treba brinuti o tome, o tim malim stvarima, dok postoje mnogo ozbiljnije stvari o kojima bi se trebalo brinuti kao što su organizira-ni kriminal, trgovina oružjem i slično. U Holandiji se korištenje lakih droga smatra javnim zdravstvenim pitanjem i mislim da tu i pripada. Ne rješavaš pro-blem tako što ćeš nešto zabraniti. Ako popiješ jedno pivo ili ispušiš jedan joint, ne znači da si kriminalac. Ali, ako su pravila tako stroga i ti se zbog toga nađeš u zatvoru, na dan ili dva, tek tada imaš mogućnost postati kriminalac, jer tada i dolaziš u kontakt s pra-vim kriminalcima. To je, prema meni, veći problem.

Nakon svega, kakvu sliku o Holandiji želite da imaju Bosanci i Hercegovci?

Sviđa mi se to što, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u drugim zemljama, ljudi vide Holandiju kao slobodnu demokratsku zemlju. To nije zemlja u kojoj je sve moguće. Kad spomeneš npr. Egipat, pomisliš na piramide, kad spomeneš Rusiju, pomisliš na šuba-re, a za Holandiju se vežu tulipani i vjetrenjače. I to je O.K. To je zemlja koja se 40 % nalazi ispod nivoa mora i mi moramo puno raditi i boriti se protiv vode i na to smo vrlo ponosni. A nismo toliko ponosni da ljudi misle da smo mi jedna narkomanska država u kojoj je sve moguće i gdje se sve može kupiti. Ipak, mislim i da to nije ona slika koju ljudi imaju o Ho-landiji.

Dalila Kajević

Opća gimnazija “Zijah Dizdarević”, Fojnica

Kakva bi situacija bila kad bi se u BiH legalizirale lahke droge? Je li BiH spremna za to i kakve bi to posljedice nosilo?

To je teško reći. Holandiji je trebalo mnogo vreme-na da dođe do stepena na kojem je sad. Holandska Vlada je potpuno drugačija od ostalih. Nekad zbog toga imamo i konflikte sa susjednim zemljama. Teš-ko je našu politiku objasniti Njemačkoj, Francuskoj ili Belgiji, a zamisli kako bi tek bilo teško objasniti BiH koja je još uvijek u razvoju, oporavlja se od prošlog rata i ekonomski je slaba! U Holandiji je drugačije. Ljudi mogu birati i imaju novac za to. Ne bih se usu-dio raspravljati o tome kako bi BiH trebala riješiti taj problem dok ne dođe vrijeme za to. I postoje mnogi drugi problemi, ne samo ovdje, nego u svakoj zemlji. Bolje je da ostane kako jeste, da droge ostanu zabra-

16

FAQŠta sU Lake DRoGe - Ne postoje dokazi da izaziva-ju fizičku ovisnost i teško je predozirati se njima. Ipak stvaraju naviku koja na duže staze prelazi u ovisnost, koja može uticati na ritam i kvalitetu života. Npr. raja vas zove da izađete u grad, a vama je mrsko i ne da vam se, jer ste napušeni k’o majke. U lake droge spa-daju kanabis, amfetamin i metamfetamin, meskalin, psilocibin, ecstasy, inhalanti i LSD.

Šta Je LsD – Znate ono kad krenete na izlazak pa vam starci kažu: Pazi da ti neko nešto ne ubaci u piće? E pa to je LSD. Halucinogen kojeg je pronašao 16. novembra 1938. godine znanstvenik albert Hofmann (lik koji je umro u 103. godini života). Proizvodi se iz lizerginske kiseline polusintetičkim putem (šta god to bilo, al’ ne zvuči nimalo bezazleno). Za jedno “putovanje“ dovoljan je dvadesetholjaditi dio grama koji se najčešće nata-pa na kocku šećera, komadić kartona, ili jednostavno ubaci u sok, čaj...! Prepoznaju se po simbolima Barta Simpsona, Paja Patka, simbola \ i sl. Već nakon 15 minuta može vam se učinit da “fatate pokemone” u po-lju ljubičica! Napadi smijeha, opuštanje, zadovoljstvo i fenomen gdje se zvukovi mogu doživjeti kao boje, vrlo su mogući. O.K., priznajemo to su kratkoročne “dobre“ strane. Loše strane su da traje od 12 do 24 sata i ne može se zaustaviti. To znači da halucinacije ne prestaju kad vi poželite i mogu preći u vrlo “loše tripove”. Istra-živanja u Americi 60-tih godina su pokazala da je vršen veliki broj samoubistava i krivičnih djela pod djelova-njem LSD-a. A nakon što završi djelovanje, totalno ste potrošeni pa se sve završava depresijom i rečenicom: “Mene niko ne voli“.

Šta sU MeskaLIn i psILoCIBIn – prirodni halucino-geni. Meskalin se dobiva iz Peyote kaktusa (direktni prevod: peruanski baklja kaktus), a psilocybin iz psilo-cybinske gljive, koja raste u Meksiku, s tim da se “tajni“ sastojak može naći i u koži nekih žaba. Simptomi i po-sljedice korištenja su identični kao kod LSD-a, ali puno slabijeg intenziteta, jer ovi ipak rastu u prirodi, a LSD tamo u nekom prljavom laboratoriju.

Šta Je eCstasY – U raji poznat još i kao Eks, Ekser, X, Golubica, Vesela tableta, Adam. U pitanju su šarene tabletice sa simbolima auta (mercedes, volkswagen),

zec, jabuka itd. Nakon konzumacije dolazi do mučnine, ubraznog rada srca, a tzv “happy faza“ nastupa nakon 15 - 20 minuta. Javlja se živahnost i raste osjećaj blisko-sti sa drugom osobom. Zvukovi, boje i emocije izgleda-ju i doživljavaju se intenzivnije! Osjećaj umora ne po-stoji Sve to traje od jednog do četiri sata. E sad, nakon toga vaše tijelo je potrošilo energije koliko uobičajeno potoši za 70 sati. Svaka, a naročito produžena upotreba ecstasya dovodi do trajnog oštećenja mozga, haotičnih promjena u ponašanju , depresije . Fakat se ne isplati.

Šta Je FLasH BaCk – Pravo loša posljedica učestalog konzumiranja ecstasya i LSD-a. Vi taman mislite da vas je sve spustilo, kad odjednom ničim izazvano na sred ulice počnete dobivati halucinacije i priviđenja: osjećaj da vas neko progoni ili prati. To mogu biti prenosi svake vrste i tada ljudi rade svakakve budalaštine.

Šta sU InHaLantI - Ljepila, plinovi, boje, sprejevi, sred-stva za čišćenje, benzin, lak za nokte. Da u pravu ste, sve je to vrlo dostupno, ali ne znači da se treba zloupo-trebljavati. Ne tako promišljene osobe koriste ova sred-stva na način da ih jednostavno istresu u kesu i udišu! Posmatrano sa strane izgleda pravo idiotski. Simptomi su lagana vrtoglavica, halucinacije, otežan govor, ne-stabilna kontrola pokreta, dvostruka slika! Zatim dolazi do intenzivne zvonjave u ušima, a glavobolja dominira. Na ovo se nadovezuje stanje razdraganosti, agresivnost i nekritičnost prema svojim mogućnostima. To otprilike znači da ste uvjereni kako možete recimo, potući se sa četom izbacivača u klubu, sve ih povaljati i da vam ništa ne bude. U bolnici sa polomljenim kostima shvatite da to ipak niste mogli. Kad se sve ovo pročita logično se ostavlja pitanje: Kome ovo uopće treba?

ŠTA SU AMFETAMIN I METAMFETAMIN? (speed) - Najčešće se pojavljuju kao prah, ali česti su i u table-tama. Dakle šmrču se i gutaju, te su pri tom gorkog okusa. Djeluju tri do četiri sata a tada vam se javlja-ju osjećaji prijatnosti, smanjenje umora uz pojačanje pažnje i sposobnosti za motorne i pisane radnje, ne prestajete pričati (peglati ljude oko sebe), a sve to prati euforija uz rastući smisao za opću dobrobit! Tipa svijet je jedno ružičasto mjesto u kojem svi sretno žive do kraja života. Poslije, slijedi oporavak od nekoliko dana

Bez puno f iLozof iranja, dajemo vam osnovne informacije o lakim Drogama

17praćen gubitkom apetita, impotencije, vrtoglavice i mo-gućih iluzija od kojih je najčešća da vam razni insekti mile pod kožom. Nakon dužeg korištenja moguće je i podrhtavanje tijela kao kod Parkinsonove bolesti te suicidalnost i agresivnost.

ŠTA JE CANABIS? - je jednogodišnja dvodomna biljka (muška i ženska) u obliku grma visokog jedan do dva metra. Dijelovi biljke pripremljeni za upotrebu sadrže 4-12 % aktivnog sastojka tj. THC-a. U “upotrebi” su samo ženske i to prije oprašivanja.

Zanimljivo je da je jedan od načina “prevencije” masov-nog uzgoja kanabisa u nekim zemljama ispuštanje iz aviona “muških” sjemenki i prijevremeno oprašivanje. Iz kanabisa se dobivaju marihuana i hašiš.

ŠTA JE MARIHUANA? - Trava, ganja, vutra, joint…do sada je registrirano više od 200 različitih imena. Dobiva se preradom lišća i cvijeta kanabisa. Liči na izrezan duhan karakterističnog mirisa na sušeno sijeno. Upotre-bljava se pušenjem, jedenjem, pijenjem čaja.

Prvi je način najuobičajeniji kada se marihuana miješa sa duhanom i puši kao cigareta (joint). Spada u skupinu halucinogena i depresora. Zašto? Zato jer se pri kon-zumaciji smanjuje sposobnost koncentracije i učenja, mijenja se percepcija, povišenje senzibilnosti osjetila - osobito kada se radi o vidu, ukusu i sluhu, zatim po-remećaji ravnoteže i koordinacije pokreta. Nakon svega ovoga slijedi drijemež i lijenost.

ŠTA JE HAŠIŠ? – ili “šit” pojavljuje se u obliku ploči-ce, ponekad kuglice, različitih boja i veličina. Boja mu zavisi o zemlji porijekla: zelena - turski, tamnosmeđa-pakistanski, crna - afganistanski, crvena - libanski. Pravi se od kanabisovog ulja (otopina crne ili zelenosmeđe boje). Upotrebljava se pušenjem i jedenjem.

Simptomi su isti kao i kod marihuane, ali jače izraženi zbog većeg postotka THC-a. Kod hašiša je jače izražen tzv. amotivacijski sindrom - nedostatak bilo kakvog in-teresa i motivacije koji se može manifestirati kroz ne-brigu za vanjski izgled, ličnu higijenu i odijevanje, a rasuđivanje i pamćenje je djelimično oštećeno.

KAKO PREPOZNATI KONZUMACIJU LAKIH DROGA?

Fizičke promjene: crvene i staklene oči, neprestani ka-šalj, česti poremećaji zdravlja i osjetljivost na promjene.

Emocionalne promjene: nagle promjene raspoloženja, iritiranost, neodgovorno ponašanje, nisko samopouzda-nje, slabo rasuđivanje, depresija, pasivnost.

Društveni problem: nova i totalno drugačija raja, uče-stale promjene stilova oblačenja i izbora muzike. Drugi

simptomi su zapušten izgled i higijena, neočekivan gu-bitak na težini, ožiljci na koži, besposličarenje, odbaci-vanje porodičnih vrijednosti, bježanje od kuće i sl.

KAKO POMOĆI PRIJATELJU OVISNIKU?

“Moj život - moja stvar” najčešći je odgovor. Tada znate da ste na pravom putu, jer svaki ovisnik/ca zauzima takav odbrambeni stav. Ne potcjenjujte snagu prijatelj-stva. Nenametljivo ali otvoreno i bez patetike razgova-rajete o posljedicama. Ukoliko ni to ne upali, alarmirajte roditelje, pedagoga, nevladinu organizaciju. Jednom će vam prijatelj/ca biti zahvalan/a.

KAKO REAGIRATI KAD PRIJATELJ UZME ECSTASY?

Na partyu ste i uživate u muzici. Pojavi se diler i vaš drug lakomisleno uzme bobu. Tada obavezno budite uz njega, vodite računa da uzima svakog sata minimalno pola litra vode, ili izotonični napitak kao bi tijelo nado-knadilo sol. Strogo kontrolirajte da ne uzima alkohol, jer može biti pogubo. Izvedite ga vani malo na zrak i laga-ni predah, jer usljed neprestanog plesa pod utjecajem ectasya može doći do opasnog poremećaja rada srca.

TESTOVI ZA OTKRIVANJE THC-a?

Narcocheck PreDosage (Nakroček Predozaž), najnoviji je test francuske farmaceutske kuće. Otkriva THC preko urina, tako što je dovoljno umočiti Narkoček u urin i isti će otkriti konzumaciju čak u tri nivoa.

Stalnu, učestalu i povremenu. Pouzdan je 98 % i može se naručiti internetom po cijeni od 8.90 ¤.

Nakon što su istraživanja pokazala da je 31 % promet-nih nesreća rezultat zloupotrebe alkohola i droga u sa-veznoj državi Viktoriji (SAD) od 2004. godine se provodi nasumično testiranje pljuvačke vozača na THC zaustav-ljenih u vožnji. Od vozača se traži da daju uzorak stav-ljanjem uređaja za upijanje pljuvačke u usta ili prisla-njanjem na jezik. Postupak traje pet minuta i ukoliko se pokaže uspješnim predviđa mu se globalna primjena.

Fatima Čolić

Srednja građevinsko-geodetska škola, Sarajevo

(In

) p

Ut

18

Samo 11 % ovisnika potpuno se rehabilitira od dro-ge. Obeshrabrujuća je to činjenica. Pravila nema, i to je činjenica. Svi su jednako izloženi riziku. Često mislimo da je situacija u manjim gradovima idealna, i kako se u tim kućicama u cvijeću žive skladni životi. Je li to tako? Kad se poveća tolerancija za bilo koju drogu, raste i potreba, a s njima i cijene. Začarani je to krug uslijed čega nije rijetkost prodavanje svega upravo iz tih kućica u cvijeću (od radijatora, tepiha, pa do stvari kao što su ispražnjavanje frižidera, sve samo zbog jedne doze). S obzirom da mi se stalno vrtilo onih 11 % po glavi, odlučio sam da svoj grad - Zenicu, pogledam u novom svjetlu i uputio se u Kantonalni zavod za borbu protiv bolesti ovisnosti da bih popričao s psihologinjom i psihoterapeutkinjom Adilom Softić koja mi je pokazala kakvo je stanje s drogama općenito.

i nekih zvijezda... No opet, ima i ljudi koji su zbog

poslovnih razočarenja posrnuli pred drogom. Kao što

rekoh, razlozi su raznovrsni.

Imate li Vi primjer u kojem je osoba koja ima

sve (novac, porodicu, sigurnu budućnost) po-

čela konzumirati drogu?

Da, u principu ima. To su osobe koje su počele kon-

zumirati drogu u ranom pubertetu, neki već s 11

godina. Iako mi ne volimo podjelu na lake i teške

droge, mislim na korištenje marihuane, hašiša, a na-

ravno, poslije toga dolazi speed i još mnoge druge...

Naši pacijenti su djeca iz bogatih, ali i siromašnih

porodica, što govori da nema pravila ko bi mogao

početi koristiti lake ili teške droge.

Koliko su česti slučajevi konzumiranja droge, a

da su konzumenti iz bogatih porodica?

Pa, tačan procent ne znam, ali sigurno imamo paci-

jenata koji su imali velike džeparce, koji su izlazili po

klubovima i koji su na kraju završili na heroinu i ko-

kainu, a znamo da je kokain vrlo skupocjena droga.

Prema Vašem mišljenju, postoje li dobne grupe

koje su posebno ugrožene?

Ne. To se nikada ne može znati, jer ima slučajeva

kada su pacijenti posrnuli za drogom tek u 35. godini

života. Znači, svakoj dobnoj grupi prijeti opasnost od

posezanja za drogom, a to naravno zavisi od karak-

tera osobe.

Posvećuju li Zenica kao grad, i njezine vlasti,

dovoljno pozornosti slučajevima konzumiranja

kako lakih, tako i teških droga?

Što se tiče podrške lokalne zajednice našoj ustanovi,

ona je zaista velika, posebno od kantonalnih organa

vlasti, jer su oni naši osnivači. A i mi radimo na tri

nivoa, a to su: prevencija, terapija i rehabilitacija.

Dino Muratović, KŠC “Sveti Pavao”, Zenica

KUCICE U CVIJECU

Možete li objasniti što dovodi do korištenja droga?

Razlozi mogu biti različiti... Od zaista traumatskih iskustava kao što su nasilje u porodici i bolesti, do bezazlenih razloga, kao što su eksperimentiranje ne-čega što je zabranjeno, zbog zabave, želje za odra-stanjem... Često to znaju biti pogrešne ideje vodi-lje kao što su, naprimjer, kopiranje odraslih, pa čak

(In

) p

Ut

19

DAJ POLA MARKENeki će samo proći pored ne primjetivši ih, neki će zastati, možda ostaviti nešto novca, rijetki će razmi-jeniti neku riječ s njima, ali to ne mijenja činjenicu da su oni tu. Opjevani su u pjesmama, prikazani u filmovima i u knjigama, nekada u dobrom, a nekada u lošem svjetlu. Neki ih zovu uličari, neki klošari ili jednostavno - prosjaci. Jeste li se ikada zapitali ko-liko snažan motiv moraš imati da sjedneš na beton i zatražiš milostinju ispruženom rukom? Je li iko od vas pomislio kako izgleda naći se u takvoj situaciji i spustiti se tako nisko?

Zbog ovakvih pitanja sa optužujućim karakterom se osjećaš kao loš čovjek, poželiš pokloniti sav novac pr-vom prosjaku na kojeg naiđeš. Na taj bi način zapravo sebi ublažio savjest dok bi s druge strane učinio više štete nego koristi. Pokušava li iko od nas razmišljati realno? Gleda li iko ružniju stranu? Razgovarao sam s puno ljudi na ovu temu, jedna od njih je moja pri-jateljica Ilma. “Neki dan mi je prišla djevojčica koja nema više od pet godina i zamolila me da joj dam

nešto novca. Ja sam joj pružila 30 feninga koje sam imala u džepu na šta je ona drsko rekla kako joj takav novac ne treba.” To nisu riječi djeteta koje je gladno i koje pokušava zaraditi za hranu, to su riječi ljudi koji stoje iza njih, nerijetko samih njihovih roditelja koji ih svaki dan primoravaju izlaziti na ulice i zarađivati novac na najgori mogući način ne birajući ni vrijeme, ni mjesto. Ideja ovog teksta je da ljudima koji ovo či-taju pokušam barem malo otvoriti oči, stoga ću u prvi plan staviti klišee, predrasude i tabu teme. Kroz malo istraživanje koje sam proveo, zaključio sam da pro-sjake možemo podjeliti u tri skupine: Romi, socijalni slučajevi i narkomani.

Romi

Prva skupina su Romi! Može zvučati kao rasistički govor ili govor mržnje, ali očigledno je da je najveći broj djece koja prose upravo romskog porijekla. Perači vjetrobranskih stakala na semaforima su, bar prema mojim zapažanjima, isključivo romska djeca. Je li to bitan faktor? Na vama je da procijenite. Ono što je

Mej

ra i

Sevd

alija

(In

) p

Ut

20bitno zapamtiti je da je to razrađeni sistem u kojem ste vi najniža karika, a ta djeca posrednici između vas i nekoga ko iz svega toga izvlači korist. Brojni su svje-doci prizora kako kombiji tu istu djecu dovoze i odvoze sa njihovih “radnih mjesta”. Dok sam radio anketu na ovu temu u sarajevskoj Ferhadiji gotovo sa svakim is-pitanikom sam ušao u razgovor, pa mi je tako aida Genjac posvjedočila o tom “razvoženju djece“. “Sva-ko jutro kada idem na posao vidim jedan te isti bijeli kombi koji dovozi romsku djecu na raskrsnicu u blizini mog radnog mjesta u Nedžarićima gdje oni zarađuju perući stakla automobila. Odvratno, da mogu reago-vala bih, ali kad vlasti ništa ne poduzimaju ne vidim zašto bih ja?” Na koji način mi možemo reagovati? Pri-je svega treba sebi razgraničiti u glavi kako poklonjeni novac ne ide njima već, kao što sam rekao, nekome trećem! Ne činite im nikakvu uslugu poklanjajući no-vac! Ne dajte da vas zavaraju. Razgovarao sam sa de-vetogodišnjim sevdalijom i šestogodišnjom Mejrom koji prose svaki dan na Ferhadiji, Mejra mi je rekla da su oni brat i sestra, ali Sevdalija je rekao kako oni uop-šte nisu u rodu. “Nije mi ona ništa, ni ne znam je kako treba.” To je još jedan u nizu dokaza kako je tu riječ o kriminalu. A kada sam ih pitao mogu li ih fotografisati, uslijedila je skoro u isto vrijeme izgovorena famozna rečenica koju je svako od vas bar jednom čuo : “Daj pola marke!”

“Prosjačenje za neke jeste potreba jer nemaju šta jesti, ali za druge je, pak, unosan posao. Dosadašnji podaci pokazuju da mnogo prosjaka zatečenih na po-dručju Kantona Sarajevo dolazi iz drugih kantona, ali i iz drugih država poput Srbije i Kosova. Što je još veći problem, ukoliko ne dobiju željeni novac, neki od pro-sjaka su i agresivni ”, kazao je u izjavi za Sarajevo-x.com Irfan Nefić, portparol MUP-a KS.

Socijalni slučajevi

Ovi ljudi su ogledalo naše države, oni su proizvod na-šeg sistema. To su uglavnom penzioneri koji više nisu u mogućnosti raditi ili ratni vojni invalidi koji su tako-đer radno nesposobni. No, je li i to opravdanje? Živimo u državi u kojoj je čak jedna četvrtina stanovništva siromašna.

Šta bi bilo kada bi svi oni izašli na ulice i prosili? Samo tokom 2009. godine na području Kantona Sarajevo, prema podacima MUP-a KS, registrovano je 1.316 slu-čajeva prosjačenja.

Je li prosjačenje zaista krajnje dno koje jedno ljudsko biće može dotaknuti ili je to ipak, koliko god to okrut-no zvučalo, linija manjeg otpora?

narkomani

Treća skupina su narkomani. To su najčešće ovisnici o teškim drogama prema čijoj se fizionomiji odmah može zaključiti isto. Prilaze s raznim izmišljenim pri-čama kako im je nestalo novca za benzin ili za kartu, a nerijetko i jednostavno i direktno traže novac za dro-gu. Oni opet predstavljaju još kompleksniji problem jer su to ljudi kojima zaista treba stručna pomoć. Mi-slim da ne trebam ni spomenuti kako je besmisleno davanje novca ovakvim “prosjacima”.

Kao što sam već spomenuo oni ne biraju ni mjesto ni vrijeme. Na prosjake iz sve tri navedene skupine mo-žete naići u tramvajima, na ulici, dolaze u ljetne bašte kafića, a nerijetko i na vaša ulazna vrata.

Prema anketi koju sam proveo među 200 stanovnika Sarajeva, 67 % njih poklanja novac prosjacima, dok 71 % njih prosjačenje smatra vidom osiguravanja eg-zistencije. Sve dok je ljudi koji poklanjaju novac, biće i prosjaka, tako da, kada idući put vidite ženu s dje-tetom, receptom za lijekove ili kojekakvim socijalnim pričama - dobro razmislite hoćete li joj dati novac. Šta vlasti rade?

“S namjerom da se zaustavi narušavanje ugleda i te-meljnih kulturno-historijskih vrijednosti Sarajeva, na sastanku održanom 25.1.2010. godine u zgradi Vla-de KS dogovoreno je formiranje Posebnog tima za sprječavanje prosjačenja i nelegalne prodaje. Tim će sačinjavati predstavnici Kantonalne uprave za inspek-cijske poslove i Specijalne jedinice MUP KS-a. Aktiv-nosti će započeti odmah, a početne lokacije kontrole su ulice Ferhadija i Titova. Novčanom kaznom od 400 do 1.200 KM kaznit će se osoba koja drugog navodi na prosjačenje, a kaznom od 500 do 1.500 KM ka-znit će se onaj ko organizuje prosjačenje ili ko navodi na prosjačenje maloljetnu, duševno bolesnu osobu ili osobu zaostalog duševnog razvoja” ,dodao je Nefić za Sarajevo-x.com. Vjerovatno ste primjetili kako kroz či-tav ovaj tekst postavljam mnogo pitanja, a ne nudim konkretne odgovore. Kao što sam već rekao, otvorite oči, ja nisam tu da vam prenesem svoje mišljenje, već da vas natjeram da stvorite svoje s nadom da će ono biti koliko-toliko ispravno.

Zlatan Prndelj, KŠC “Sv. Josip”, Sarajevo

COO

L- T

UR

A

21

SLUSAM RAP, AL ZIVIM K O FOLK-ZVIJEZDA“Pije mi se pije, ni do čeg’ mi nije, pije mi se pije, jer već muka mi je od tog’ koliko sam trijezna!“, zapjeva Indira Radić. Gdje me nađe? Pogodi me pjesma u srce, ‘oću i ja da se napijem i da se “raznesem“, baš večeras! Šta je? Petak je. Imam pravo. I sutra ću. Ipak je subota. A sad će i neki “praznici” (ako neće, izmi-slit ću ih), pa će opet vikend, pa ljeto i to će se morati zaliti, pa će nekome i rođendan, oj-ha! Pit ćemo sa sinanom “na eks, do dna, do dna...“

Zanimljivo, zar ne? Živimo mi te “tripove“, je l’ tako? Ne, ne možete mi odgovoriti, al’ zapitajte se bar onako, samo za sebe!

Tako bi to išlo da i ja pijem, al’ za mene važi, kao što kaže moja najdraža raperica ayllah: “Ne treba mi alkohol da budem luda k’o šiba!”

Ipak, ovdje ne govorimo o meni nego o gomili mla-dih ljudi kojima je rečenica “Pogodila me pjesma!”, glavni izgovor za pijane dane vikenda.

Ne kažem da ne treba izlaziti vikendom, niti da je narodna glazba zlo koje većina poistovjećuje s tur-bo-folkom, ali turbo-folk koji mlađoj populaciji život svodi na brzu (često sumnjivu) zaradu, alkoholizira-nje, eksploataciju tijela, dernečenje i slično, nije ono što im treba! Dat ću samo nekoliko primjera: Goga Sekulić kaže: “Šaka pilula za spavanje noćas bi sve muke riješila!“ (Ne, hvala, mi smo mladi i imamo cijeli život pred sobom i ne želimo se trovati). Indira Radić osim što pjeva da joj se pije, kaže i da jedan dobar izlazak uključuje “ludilo, piće i seks na pomo-lu“... (Ne, naši prijatelji s kojima smo izašli, čine naš

COO

L -

TUR

A22dobar provod). Zatim Mira Škorić prijeti: “Oboje ću da odležim“, a Šako i Dado polumenta pjevaju: “Ma ‘ko se to zaljubio, sad bi’ od sreće popio!“ (...)

Al’ ne, ne osuđujem, jer sam i ja sve to slušala. Mož-da bi se i moj vikend sveo na stoju, Cecu, tinu Iva-nović i sve te “lažno sretne i lijepe, silikonima na-pumpane ljepotice“ da nisam pokušala naći smisao svih tih nagomilanih stihova, i jedino na šta sam na-išla je: “Brushalter, noćas steže kao malter!“, ili “Uda-ra u glavu k’o šampanjac, njeno malo, glatko, crno koljeno!“, baš kao da ga je udarila nogom u glavu...

Mislim da je to više nego dovoljno, no ipak: turbo-folk je sada najbolji srbijanski proizvod koji se izvozi u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, a skupo ga plaćaju i u dijaspori. Tko bi još imao vremena objašnjavati svoje boli, emocije, nade i strahove, nema se vre-mena, kratke su pauze između latino-američkih sa-punica. A s tom glazbom ide i moda (danas se kaže styling). Ako je za r’n’r parola “sex and drugs and r’n’r“ za turbo je cash (sa “utokom“ pod pazuhom), kola od 200.000 $ i puno alkohola i golih žena oko stola. Možda se nekome sviđa takav način života, a slušanjem ovakve glazbe približava ga sebi. I ja sam razmišljala tako dok nisam otkrila hip-hop.

Hip-hop

“Iako je uvriježeno mišljenje da je hip-hop usko ve-zan s opijatima i lakim drogama, ponajviše zbog tek-stova pjesama, to je ipak samo predrasuda. Većina tekstova rap pjesama napisana je da ukaže ljudima na onu lošu stranu života i da ih potakne da nešto promijene“, izjavila je mlada hip-hop umjetnica Nina Stipčević. Hip-hop stil života nije dangublje-nje, pušenje marihuane, pasivno ponašanje i uloga samo običnog potrošača. Živjeti hip-hop je biti ak-tivan i poboljšavati svoje vještine u jednom ili više elemenata kako bi inspirirali druge da održe kulturu u životu i dovedu je na jednu novu razinu. Hip-hop nije nasilan, loš ili negativan! On je stvoren kako bi se borio protiv nasilja (bandi): rat pomoću kreativnosti, a ne oružja. Pretvori negativno u pozitivno! Hip-hop nije samo življenje u getima SAD-a! Iako je nastao u New Yorku, danas živi diljem svijeta i postavlja nove ciljeve. Učenje o hip-hop kulturi pomaže da se ona razvije i na taj način bude inspiracija drugima. Uvjeti su različiti u svakoj zemlji, ali situacija je uglavnom

ista: ljudi žele biti viđeni i da se za njih čuje, žele od-skočiti od svakodnevice i pripadati zajednici. Hip-hop nema nikakvih granica, ni jezičnih ni zemljopisnih, ni religioznih ni socijalnih. I to je ono što ovu kulturu čini jedinstvenom.

Hip-hop povijest by Rap max tour, blog.hrPorijeklo i korijeni hip-hop kulture nalaze se u juž-nom Bronxu. Ovaj dio New Yorka doživio je značajne promjene 60-tih godina zbog loših planova izgradnje tog dijela grada. Srednja klasa koju su sačinjavali: Ita-lijani, Grci, Irci i Židovi, odselila se zbog pogoršanja kvalitete života. Umjesto njih, naseljava se sve više i više afroameričkih i hispanjolskih obitelji. Zbog siro-maštva i nagomilanih problema pojavljuju se krimi-nal, droga i nezaposlenost. Godine 1968. pojavljuju se i prve ulične bande i svakim danom organizira ih se sve više i više. Prva od njih je bila Savage Seven koja će kasnije prerasti u Black Spades, a uz njih se pojavljuju i Savage Skulls, Seven Immortals, Black

COO

L- T

UR

A

23

DROGAGovore nam da smo ušli,u godine lude.Iza svakog ćoška,sad nam drogu nude.

Istina je jako bolna,zašto da se krije?Na koraku svakom,droga nam se smije.

Znatiželja ili hir,ja ne znam ni sama.Al` nažalost, sve je više,droge među nama.

Prvo lahka droga,onda dođe teška.Prekasno se shvati da je,to životna greška.

S drogom dođe i kriminal,jer džeparac mali,ne može da kupi drogu,pa nam novca fali.

Postajemo kriminalci,a da nismo svjesni.Roditelji, prijatelji,svi su na nas bijesni.

Žutilo u licu,a oči bez sjaja,ovisniku kažu da jeto početak kraja.

Bez imalo razmišljanja,reci drogi: “NEĆU“,Znaj nikome droga nije,donijela sreću. amina tucak

Skulls i mnoge druge. Aktivnosti bandi su dostigle svoj vrhunac ‘73 godine kada nestaju jedna iza dru-ge, najviše zbog međusobnih sukoba, konzumiranja droga ili jednostavno zato što njihovi članovi nisu više željeli biti umiješani u aktivnosti bandi. S druge strane, vremena su se promijenila i ljudi su sve više odlazili na partye i u klubove i sve više se okretali glazbi. Broj bandi se prvenstveno smanjio zato što se sve više i više ljudi, uključujući i bivše članove ban-di, uključivalo u hip-hop kulturu i u njoj pronalazilo i svoju novu aktivnost.

Osnovna ideja hip-hop kulture bila je (a i danas je) da se izražava kreativnošću u jednom od četiri ele-menta, a ne nasiljem. Pokretačka snaga svih ovih aktivnosti unutar četiri elementa bila je: izaći iz ano-nimnosti, biti viđen, proširiti priče o sebi i dopustiti da se pročuje za tebe. Ako je neko želio poboljšati svoje vještine, onda nije imao vremena raditi loše stvari, nego je morao uložiti svu svoju energiju u hip-hop kulturu, a to je ono što je pomoglo da se dosti-gne viši nivo, da se elementi razvijaju i inspiriraju druge osobe. Prema nekima, naziv hip-hop potječe iz 1979. godine kada je grupa Sugarhill Gang izdala svoj prvi singl pod nazivom Rappers delight u traja-nju od 15 minuta. Ime potječe iz prvog stiha pjesme:

“A hip-hop, The hi-be, To the hi-be, The hip-hip-hop, You don’t stop rockin’...” Prvi put na radiopostajama puštena je pjesma u trajanju od 15 minuta. Ovaj sin-gl označio je početak, ne samo jednog novog glaz-benog stila, nego rađanje jedne nove kulture. Rap glazba, kao posljednji stupanj razvoja hip-hop kul-ture 70-tih, izravno potječe s ulica južnog Bronxa. Kao umjetnost grafita i breakdancing. Rap glazba se uspjela probiti i danas se smatra dominantnom glaz-bom mladih. Glazbeno-plesni i društveni fenomen koji je nastao iz disco ere 70-tih dolazi iz američkih urbanih sredina s puno jačim ritmom i rimama koje su radije bile izgovarane nego pjevane. Za razliku od disco glazbe koja je služila kao bijeg od problema iz svijeta koji nas okružuje, rap je isticao i otvoreno go-vorio o nasilju i nejednakosti urbanog afričko-ame-ričkog iskustva i života. U tom smislu rap je postao oslonac za mnoge. Tamo gdje masovni mediji nisu uspjeli, rap dolazi s istinitim opisom urbanog života koji je puno detaljniji i istinitiji od bilo kojih novina ili TV-a. Dajana Mišković, Sarajevo

COO

L -

TUR

A24

jom morao čekati deset godina kako bi ovaj film bio tehnološki ostvariv....Avatar je, međutim, puno više od toga. Za neke je to samo znanstveno-fantastična bajka (hmmmmm...), tipična ljubavna priča (ha-ha!) ili tek samo čudo tehnologije (tja, hajde, može proći, ali...), a neki su srž filma vidjeli u sitnicama koje svjet-ska masa i mediji gotovo da nisu niti spomenuli.

Trenutak kada neytiri ubija životinju kako bi obranila Jakea sullyja, a zatim se moli za njezinu dušu – pred-stavlja životnu poruku. Uvijek postoji humaniji način da nešto učinimo. Ako već moramo ubiti životinju, zahvalimo Bogu na njezinom životu i iskreno se po-molimo za dušu te životinje. Na taj način primit ćemo pozitivnu energiju u svoj život, a odbaciti negativnu. Osim toga, postoji li dirljivija i snažnija scena od one kada su se čak i životinje, od zvjerki pa sve do onih najmanjih, pridružile svojim sustanovnicima Pandore,

Na ovu temu (koja će vam tijekom čitanja, nadam se, biti jasnija), nadahnula me je jedna sasvim obična scena iz života, koju, nažalost, svi imamo priliku vidje-ti i doživjeti svaki dan i posvuda.

Tijekom vožnje, kroz automobilsko staklo promatram okolinu koja mi je prolazila pred očima - zagađenu Lašvu koju sam nažalost, takvu naviknula gledati, ali ovaj put, izgledalo je kao da je rijeka vrištala u oča-ju... i taj djelić prirode oko nje, koji je slao svoju nije-mu, tužnu poruku: “Pogledaj što su mi učinili!“

Od tog trenutka, pitam se: “Dokle sežu granice ljud-ske bezosjećajnosti i gluposti? Što mi to činimo? Je li ovo još uvijek zemlja koju bismo ponosno pokazali drugima?“

...Istoga dana, igrom slučaja, na MTV-u pogledam spot “What I’ve Done“, benda Linkin park. Pokazalo se da su i oni razmišljali o istoj temi dok su stvarali ovu pjesmu i ovaj spot. Mišljenja sam da su tek ovim spotom i ovom pjesmom doživjeli svoj vrhunac, kao jedan društveno angažirani bend spreman na borbu za ljubav i očuvanje prirode. Sam spot, nalik onome “The Best Of You“, Foo Fightersa – u flashevima pri-kazujući scene dobra i zla, veliča život, a osuđuje sve ono što je protiv života. No, koliko će zapravo ovakva umjetnost, i vrištajuće pjevanje Chestera C. Bennin-gtona, ostaviti traga u našem umu?

Paradoks zvani Avatar

Još jedan pokušaj poticanja na ljubav prema životu i svim živim bićima, kao i poticaj da oslobodimo svoj um svih predrasuda i potupno ga otvorimo za nove stvari i nove vidike, načinio je James Cameron dje-lom svoga života, životom svoga djela – Avatarom.

No, ja nisam ovdje da ponavljam ono što su drugi govorili (i govore), već sam tu da vam pišem o filmu kojeg će nažalost, samo 2 % ljudi shvatiti. (Oprostite mi što sebe ubrajam u ovaj mali postotak, a dopusti-te da pokušam potkrijepiti ovu izjavu). Na stranu sa svim tim hi-tech efektima i medijskom prašinom.... pa i činjenicom kako je redatelj sa već stvorenom ide-

O HUMANOSTI... ILI KAKO SMO SHVATILI AVATARA

COO

L- T

UR

A

25

dipl. žurnalistica Irena Fišić, Novi Travnik

plavim navi’jima u očajnoj borbi za život, za svoju domovinu, za svoj mir... s tolikim žarom i do posljed-njeg otkucaja srca? Veličanstveno!

Avatar je priča koja govori o ljubavi u svim njezinim oblicima, o tome do koje granice smo spremni ići za novcem i materijalnim, i za što uopće vrijedi živjeti? Pokazuje nam kako nije važno tko smo, ni što smo, nego kako je ljubav ta koja je bitna, i ona je dovoljan razlog za koji vrijedi živjeti. Isto tako, ohrabruje nas da se ne bojimo novih stvari (jer čovjek se boji samo onoga što ne poznaje), kao niti smrti, jer duša živi bez obzira na tijelo... a nije bitno gdje je tijelo, nego gdje je ljubav. Film o svijetu u kojem se Bog naziva ženskim imenom, pruža nam viđenje Boga koji može biti i ovo i ono, i muško i žensko, ili nijedno od toga. To je Bog koji je dostupan svima, koji nam nudi ljubav, bez obzira koje smo rase i kako ga mi nazivali i / ili zamišljali.

Dlaka u jajetu

“Onaj tko traži dlaku u jajetu, uvijek će je naći“, po-znata je narodna izreka. Ovaj put za Avatara su je našli Radio Vatikan, te vatikanski list L’Osservatore Romana, službeno glasilo Svete Stolice. Oba glasila složna su u tome da film sugerira određeni pantei-

zam, te kako: “Redatelj kao da srdačno namiguje svim onim pseudodoktrinama koje od ekologije žele napra-viti religiju novog tisućljeća.“ Da se, kojim slučajem, u scenariju filma spominje Isus, pretpostavljamo da bi kritike izgledale sasvim drugačije. No, mora li se u jednom filmu raditi o Isusu, allahu, svecima, kako bi on bio moralno i svakako priznat? Nije li poruka ljubavi koju nam šalje ovaj film, ista ona poruka koju su nam prenosili Isus, Muhammed, Buddha? Da li činjenica što se ovdje radi o jednom imaginarnom svijetu, mi-jenja njegov cilj?

No, kako god... jedno je sigurno, treba nam još mnogo Avatara, još mnogo pjesama i umjetnika kako bi nam pomogli da “otvorimo oči“. Treba nam netko tko će nam i dalje govoriti da je život mnogo više od jednog mercedesa ili Guccijeve torbe. Potrebno je da otvori-mo oči i upitamo se koliko uopće poštujemo ovaj život kojeg nam je Bog dao, jer svaki čovjek je jedinstven, Božje remek-djelo, koji nije rođen bez razloga, već ima svoju namjenu zbog čega je, uostalom, i stvoren.

Dok jedni, bilo da uživaju u marihuani, kokainu ili ecstasyu - polako ubijaju svoje tijelo i svoj život, u isto vrijeme, tamo netko u bolnici, bori se za isti život, za još jedan dah, za još jedan pogled na dragu osobu. Nije li to najveća ironija života?

Zato, prestanimo misliti da smo svojevoljno prihvatili svoje ovisnosti, da smo slobodni i da smo kao takvi cool. Istina je sasvim drugačija – netko želi da mi to mislimo, i netko iznad nas to debelo koristi, a mi smo tek glupe ovce, ispranog mozga, kojeg svakim danom sve više ispiru.

E, pa neće tako biti, nećemo to dopustiti!

Usput, zahvaljujem grupama poput U2, Linkin Park i Muse na tome što postoje, i što nas na zadnju poruku svaki put podsjećaju! Zaista je lijepo što postoje na ovom svijetu!

Iz ovog razloga, članak završavam stihovima mojih omiljenih Muse, s nadom u bolje sutra:

They will not force us They will stop degrading us They will not control us We will be victorious...

(In

) p

Ut

26

Strah i prezir u Las VegasuStrah i prezir u Las Vegasu (Fear and Loathing in Las Vegas) film je koji je nastao prema istoimenom romanu Hunter S. Thompsona iz 1971. godine. Režiser filma je terry Gilliam koji je ujedno režiser filma 12 Mon-keys. Glavne uloge tumače Johnny Depp i Benicio del toro. Radnja se odvija u Nevadi tijekom društvenih prosvjeda protiv rata u Vijetnamu. Glavna uloga Duke, kojega glumi Johnny Depp i njegov odvjetnik dr. Gon-zo (Del toro) odlaze na motorsku utrku, ali avantura se pretvara u horor nakon što obojica pate od halucinacija zbog pretjerane konzumacije psihodeličnih droga, te se susreću s kockarima, policijom i neobičnim stoperima. Osim iskustva s drogama, opisuje se američko društvo, njihov život i generacija hippieja 60-tih. Raoul Duke je novinar koji ima zadatak napisati izvještaj o utrci mo-tora. S njim ide i odvjetnik Gonzo. Opskrbljeni drogama provode se u Las Vegasu. Ono što nađu je avantura koja je popraćena demencijom - pogoršanjem intelektualnih sposobnosti i emocionalnim poteškoćama. Ovo je jedan od boljih eksperimentalnih filmova u kojem je režiser

uspio napraviti zanimljivu radnju i likove. Iako je veoma psihodeličan, ne pretvara se u blještavi kaleidoskop koji je nemoguće gledati. Deppove i Del Torove uloge su smiješne i tužne, te oba lika često prelaze iz napetosti u nekontrolirani smijeh, mumljanje i priče o vanzemaljci-ma. Konzumacijom droga te opojnih sredstava “nastav-ljaju potragu za američkim snom“.

Fear and Loathing in Las Vegas je “težak film“ te nije za svačiji ukus. Ponekad se čini monoton zbog nedostat-ka razvoja radnje, ali ima odličnu scenografiju i prikaz bizarnog svijeta pri čemu ćete često biti u nedoumici: događa li se nešto zaista ili je to samo u glavi lika. Ako mislite da je prikaz zlouporabe droga loša tema, onda biste trebali izbjeći ovaj film, a ako ne, onda biste defi-nitivno trebali pogledati ga. Potražite ga u svojoj vide-oteci, možda vam se posreći pa ga nađete. Film traje 118 minuta. Glazbu su skladali Ray Cooper i Michael kamen. Meni se osobno sviđa sonudtrack koji sadrži pjesme Tom Jonesa, Jefferson Airplanea, Bob Dyla-na i Rolling Stonesa.

Kristijan Lasić

Srednja građevinsko-geodetska škola, Sarajevo

DU

Ho

vno

st

27

Zivot iza BoZjih reSetakaNedavno listajući jedan časopis naiđem na reportažu o hrvatskoj kazališnoj glumici Editi Majić koja je u 34. godini života napustila glumu i otišla u karme-lićanski samostan u Španjolskoj. Fotografija koja je upotpunjavala tekst bila je krajnje zanimljiva. Iza sre-brenih rešetaka stajala je vesela djevojka odjevena u sivo-bijelu odoru. Kako se reportaža uglavnom ticala njezine dotadašnje popularnosti, nisam dobila odgo-vore na pitanja koja su me zanimala. Igrom sudbi-ne, nakon nekog vremena zahvaljujuću Preventeenu uputila sam se pravo u samostan Bezgrešne Kraljice Karmela u Sarajevu. Tišina i mir koji su odzvanjali u unutrašnjosti samostana bili su impresionirajući. Ko-račala sam do sobe za razgovor s blagom živčanošću u trbuhu, očekujući nešto sasvim suprotno od onog

što me dočekalo. Unatoč rešetkama koje su nas dije-lile, lice sestre Irene, s kojom sam razgovarala, bilo je iznenađujuće veselo.

Red karmelićana osnovan je još 1452. godine. Što je značajno za ovaj red?

Još u 12. stoljeću sv. Ilija privukao je određeni broj pustinjaka u goru po imenu Karmel što znači cvatući vrt. Godine 1210. sv. Albert izdaje pravila po kojima treba živjeti. Kasnije, 1452. godine osnovan je prvi samostan za sestre.

Nakon toga sveta Terezija, uz pomoć Ivana od kri-ža, zatražila je obnovu muškog reda koji bi trebao služiti i pomagati sestrama. Tako je zapravo osnovan Red bosonoge braće i sestara Blažene Djevice Ma-rije od Karmela.

Koliko samostana za sestre karmelićanke ima u Bosni i Hercegovini?

U Bosni i Hercegovini ima samo jedan samostan se-stara karmelićanki i to je ovaj u Sarajevu dok u Hr-vatskoj postoje četiri; samostan Kraljice Karmela u Brezovici, Karmel sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću, Karmel sv. Josipa u Levanjskoj Varoši i Karmel M. B. Bistričke u Mariji Bistrici.

Koliko dugo Vi pripadate sestrama karmelićan-kama?

Zaredila sam se u svojoj devetnaestoj godini, dakle već trinaest godina.

Koji su uvjeti pristupa zajdnici?

Karmelićanke, kao i drugi redovi moraju zavjetovati tri savjeta evanđeoske čistoće; siromaštvo, čistoća i poslušnost. Što se uvjeta za pristup tiče, poželjno je

Bosonoge KARMELICANKESestre karmelićanke prilikom zaređivanja naj-prije prisežu na zavjet čistoće, siromaštva i poslušnosti. Nakon tri godine prave konačnu odluku i daju vječni zavjet, odnosno brak duše i Boga kad se i dobiva crni redovnički veo. Naj-strožiji red karmelićanki su bosonoge karmeli-ćanke koje imaju svoj samostan svetog Josipa u Avilu, u Španjolskoj. Bosonoge karmelićanke tek zimi oblače samo čarape, samostan se ne grije, sedam mjeseci traje post, meso se ne jede, borave u ćelijama... Šutnja se prekida tek navečer na sat-dva u razgovoru o Bogu, sestre mogu primati pisma koja odobri poglavarica sa-mostana, posjete primaju samo u sobi kojom su odijeljene rešetkom kroz koju se ne može provući ruka.

DU

Ho

vno

st28imati srednjoškolsko obrazovanje. Potrebno je najpri-je proći postulaturu, novicijat, a zatim neko vrijeme provesti kod sestara nakon čega slijede vječni zavjeti.

Kako ste Vi osjetili poziv i je li bilo teško oda-zvati mu se?

Poziv koji sam ja osjetila teško je objasniti riječima, to je neka posebna veza između Boga i mene. Znala sam da On neće dopustiti da izađem na krivi put i da će mi dati neki znak ukoliko to ne bude moj životni put.

Zašto ste izabrali red karmelićana, a ne neki drugi?

Nazočila sam s bakom na misi na kojoj su sudjelo-vale sestre karmelićanke. U početku mi se svidjelo njihovo pjevanje, to je bilo prvo što me privuklo. Ka-snije sam otišla u samostan i tada su me zapravo očarale rešetke! Imala sam osjećaj da se iza njih na-lazi nešto tajanstveno, da je zapravo iza njih komadić neba koji sam htjela otkriti. Shvatila sam da je to za mene i nisam pogriješila.

Kako je Vaša obitelj reagirala na tu odluku?

U početku, mama je bila tužna. Govorila mi je da idem na fakultet i da polažem vozački. Međutim, to nije bila moja oduka. Bila sam ustrajna u onome što sam naumila i kasnije je ona shvatila da je to ono što ja želim. Danas vidim da je sretna zbog moje odluke i da je ponosna na to.

Pretpostavljam da je bilo teških trenutaka na-kon odlaska u samostan. Kako ste se nosili s tim?

Pa bilo je teških trenutaka, naravno. Poželiš pone-kad izaći vani i promijeniti uvijek istu svakodnevnicu. Onda shvatiš da je molitva tvoj oslonac i ono što ti je potrebno da živiš i budeš sretan. Molim za sve ljude i to je moj životni put. U teškim trenucima obraćam se Bogu i znam da je On uvijek tu da me sluša.

Kako izgleda vaš običan dan?

Veći dio dana provodimo u molitvi i meditaciji. No, za razliku od predrasuda koje ljudi imaju, imamo i vrijeme za sebe, ali i vrijeme za druženje. Također,

imamo i vrt koji uređujemo, a tu je i svakodnevno spremanje obroka. Jednom godišnje imamo susret s drugim sestrama karmelićankama koje nam dolaze u posjet tako da se zapravo veselimo malim stvarima, no uvijek se vraćamo Bogu i molitvi i to je ono što nas zaista ispunjava.

Jedno od većih odricanja jest odricanje od majčinstva. Kako se nosite sa tim?

Kada sam na videokazeti gledala pogreb svog oca i svoju baku nad njegovim grobom mislila sam o tome kako ona sahranjuje svoje dijete i jedino što ostaje od njega je vjera u vječni život koji mu je dala. Tada sam shvatila da, iako se odričem majčinstva i plod-nosti, ja molim za ljude i za njihove živote i da sam zapravo majka duša, iako tjelesno to ne mogu biti.

Budući da sve u životu ima i negativne strane, koje biste Vi izdvojili na svom životnom putu, tj. u životu zajednice?

Ne mogu reći da ima negativnih strana. Naravno, postoje poteškoće. Često poželiš imati svoje stvari i ne tražiti od zajednice svaku sitnicu koja ti zatreba. Poželiš izaći vani i malo promijeniti svakodnevnicu, no u takvim trenucima molitva je ta koja pomogne da shvatiš da jedino što zapravo trebaš u životu jest Bog.

Ivana Šimunić

FPN Žurnalistika, Sarajevo

Sest

ra Ir

ena

s vo

lont

erko

m Iv

anom

DU

Ho

vno

st

29

Ono što je kod jednih zabranjeno kod drugih je dio tradicije. Magična ideja nekih plemena širom svijeta da ih droge mogu dovesti u dodir s moćnom real-nošću koja otvara nove svjetove i načine spoznaje je u suprotnosti s našom upotrebom droga u cilju isključenja podsvijesti, zaboravljanja problema i sl. Njihov cilj nije učinak droge kao supstance koja će ih opustiti, dati im osjećaj slobode, kao što je to slučaj kod nas, nego koriste to stanje da bi se približili Bogu ili zavirili u dušu, sebi i drugima.

Inspiracija za ovu temu mi bila mi je emisija Taboo – Drugs na Nacionalnoj geografiji. Nakon silnog istra-živanja i čitanja, izdvoijla sam najzanimljivije infor-macije.

San Pedro

U peruanskim Andama vjeruju da halucinogen San Pedro može izliječiti slomljenu dušu. San Pedro je vrsta kaktusa koji sadrži meskalin i u Peruu je zabra-njeno uzimati ga individualno. Dopušteno je koristiti ga isključivo u kolektivnim ritualima koji su pod nad-zorom šamana ili vrača.

Hodočasnici, u potrazi za zdravljem, srećom ili lju-bavlju, ponekad pređu i više od 150 km pješice ili na magarcima kako bi došli do šamana s kojim odlaze na jezero gdje prave oltar od predmeta koji simbo-lizuju njihove probleme, zatim inhaliraju pomiješani duhan i parfem i na kraju se kupaju u hladnoj vodi da bi završili obred pročišćenja tijela. Navečer počinje ritual pročišćenja duha. Šaman pravi supu od kriškica San Pedra i on odlučuje koliko će ko dobiti, ali efekti nakon uzimanja nisu baš ugodni jer gutanje kaktusa

TheTaboo

izaziva kašalj i povraćanje. Da bi mogao voditi ritual, šaman uzima veću dozu od ostalih, vizije počinju i vrijeme gubi smisao.

Hodočasnici zapravo počinju halucinirati, ali vjeruju da su slike koje vide način promjene života. Šaman može vidjeti dušu osobe, ono što je muči i nakon rituala saopćava im određene “istine”. Ritual se za-vršava u zoru, nakon osam sati halucinacija. Svi su iscrpljeni, ali imaju vjeru u bolji život. Na scenu stupa tzv. placebo efekt, a to je supstanca koja nema me-dicinsko djelovanje, ali dovodi do toga da se osobi poboljša stanje zbog vjerovanja da je ta supstanca bila djelotvorna. Stoga mnogi vjeruju u moć San Pe-dra jer im je upravo vjerovanje pomoglo prevazići probleme.

Specifično je što plemena koja koriste droge u svojim ritualima, to uvijek rade u grupama, time održavaju zajedništvo i bliskost. Svjesni su moći droga, nisu ne-pažljivi pri njihovoj upotrebi i zato rituale strogo kon-trolišu. Vide veliku opasnost, ali i korist droga kada se koriste na određeni način.

pleme Huichol

Pleme Huichol iz zapadnog Meksika svake godine krajem kišne sezone odlazi u svetu pustinju Chihua-hua brati kaktus Peyote (pejotl). Na putovanje vode i svoju djecu koja će prvi put probati sveti kaktus. Oni su nova generacija koja će iskusiti misterij Peyote i tako produžiti tradiciju. Hodočašće se temelji na le-

DU

Ho

vno

st30

Marihuana - legalizacija ili ne, pitanje je sad! Mnogi se na spomen same riječi zgražaju, a zamislite tek što bi rekli o onima koji ju koriste. Kakvo je uopće vaše znanje o marihuani i lakim drogama? Najprije ću vam reći nekoliko činjenica o marihuani kako biste sami sebe provjerili.

Marihuana je osušeno lišće biljke Cannabis sativa i koristi se kao opojno sredstvo. Njezino se djelova-nje očituje na dva načina: crvenilom očiju i blago ubrzanim srčanim ritmom. Nakon pet tisuća godina uporabe kanabisa među stotinama milijuna ljudi ši-rom svijeta, ne postoje dokazi da je ova droga ikada izazvala makar i jednu smrt! Naravno, ne možemo očekivati da pušenje nema nikakve posljedice na čovjekovo zdravlje, jer, ipak se tu radi o dimu koji ulazi u čovjekova pluća, međutim, štetnost pušenja kanabisa mnogo je manja od štetnosti koju ostavlja pušenje duhanskih cigareta, ili konzumiranje alkoho-la. Također, jedno od najčešće postavljanih pitanja je: stvara li marihuana ovisnost? Odgovor na to je NE! Za to postoje milijuni svjedoka koji su marihuanu koristili i po 20 ili 30 godina i nema nikakvih znako-va njihove tjelesne ili psihičke ovisnosti. U trenutku

gendi po kojoj je lovac u pustinji ubio plavog jelena koji je bio inkarnacija njihovog Boga i Bog ih je bla-goslovio pretvarajući se u Peyote kaktus.

Um i tijelo moraju biti spremni te poste prije putova-nja. Nekad su 45 dana pješačili do pustinje, sada to putovanje traje tri dana jer idu autoputem. U pustinji Chihuahua oživljavaju legendu simboličnim strelica-ma i obredima, potom prikupljaju kaktus. Posebno se brinu za zemlju, jer je potrebno četiri godine da kaktus naraste.

Međutim, Peyoteu prijeti istrebljenje zbog nekontro-lisanog branja otkada su ga hippiji popularizirali i us-postavili Peyote kult u SAD-u. Međutim, nakon što je otkriven negativni učinak, Peyote je zabranjen. Smije se koristiti samo u Meksiku u svrhu rituala.

Huicholi vjeruju da ih djelovanje kaktusa nakon žvakanja vodi u svijet duhova i povezuje s Bogom. Istovremeno je način zbližavanja djece s roditeljima jer zajedno sudjeluju u berbi i samom ritualu kojeg kontroliše šaman.

Ova plemena drogama daju ritualni kontekst. Sup-stance koje mi nazivamo drogama za njih su jed-nostavno put do određenih stanja, ali nisu suština religije. Tabu ponašanja su ona koja odvajaju kulture, zbog njih smo različiti i dobro je da je tako jer može-mo puno jedni od drugih naučiti.

Aida Merušić

Opća gimnazija “Zijah Dizdarević”, Fojnica

Joint?Buraz,

sto da ne?

Peyo

te k

aktu

s

CaFF

ee

31legalizirati?”, bio je da je marihuana droga i da bi se legalizacijom povećao broj ovisnika. To pokazuje neinformiranost ispitanika jer je naučno dokazano da ona ne stvara ovisnost!

U anketi je 48 % ispitanika reklo da bi se legali-zacijom konzumacija marihuane povećala, 43 % je reklo kako bi ostala ista, dok 9 % smatra kako bi se njezina potrošnja smanjila.

Razgovarala sam s nekoliko konzumenata marihua-ne jer me je zanimalo zbog čega je koriste i zašto svi koji su je koristili kažu da je ona cool. Svi su rekli da je glavni razlog taj što se nakon nje osjećaju opušte-nije, smirenije i sretnije. Negativno u tome je to što im treba nešto zbog čega bi se oni osjećali takvima, neko opojno sredstvo, ali svima nam ponekad treba nešto ili netko da nas podigne kada se ne osjećamo O.K.

Netko će pojesti čokoladu jer se poslije nje osjeća sretnije. Znači li to da je on psihički nestabilna osoba jer treba neku supstancu koja će mu pomoći da se osjeća bolje? Ili znači li to nužno da je on ovisnik o čokoladi? Ili će se možda nakon te čokolade on pre-jedati kolačima, slatkišima, keksima? Zvuči smiješno? Tako smiješno zvuče i priče onima koji su probali ma-rihuanu, da ona vodi konzumaciji težih droga i da stvara ovisnost!

Anketa govori da 18 % ispitanika aktivno puši ma-rihuanu dok ih je 15 % probalo, ali ju ne koristi. Hmmm… Kako to? Probali su, a nisu sada na kokainu ili heroinu? Jeste li znali da marihuana spada u lake droge (u lake droge spadaju supstance koje izaziva-ju laku psihičku ovisnost ili ju uopće ne stvaraju), a alkohol i duhan spadaju u teške jer izazivaju i psihič-ku i tjelesnu ovisnost? Jeste li znali da se čak i kava ubraja u droge i da se nalazi na prelazu iz težih u lake i obratno? Zašto je onda marihuana ilegalna, a te teške droge legalne? Nizozemska je zemlja u ko-joj vlada tolerancija prema marihuani, međutim, nije legalna. Tamo postoje određena mjesta na kojima se ona može kupovati. Kao što svi znamo, kod nas nije takav slučaj. Kod nas je isti postupak suđenja i kažnjavanja za one koji koriste ili prodaju marihuanu i kokain! Nije li to smiješno? Kokain koji ubija ljude, šteti njihovom organizmu i mozgu, i marihuanu koja ima i ljekovita svojstva i nije nikada ubila ni jednog čovjeka, svrstavati u isti koš? Još jedan primjer koji

kada su odlučili prestati koristiti marihuanu nije došlo ni do kakvih tjelesnih kriza. Ipak, stvara se navika koju često tretiramo kao potrebu, pa na kraju, uko-liko neko dugo konzumira marihuanu, može misliti da mu je stvarno nužna. Neinformiranima će prvo pasti na pamet kako će potrošači marihuane nakon nekog vremena preći na teže droge, no to nikako nije pravilo. Može se dogoditi, a i ne mora. Tko želi koristiti teže droge, koristit će ih bez obzira na pret-hodnu konzumaciju marihuane. Ako probamo pivu, vodi li to nužno opijanju vodkama, rakijama i ostalim “žešćama”?

Zanimalo me je mišljenje mladih na ovu temu pa sam napravila anketu kako bih otkrila njihova mišlje-nja i stavove. Ispitanici su bili starosne dobi od 15 – 25 godina i podaci su sljedeći: vodila se tijesna bitka, međutim većinski su odgovori bili DA, marihuana se treba legalizirati u BiH, kako kaže 52 % ispitanika, dok je 48 % ispitanika reklo kako se to ne treba do-goditi.

Zanimljiv je podatak da su uglavnom djevojke bile protiv legalizacije! Kao glavni razlog u većini sluča-jeva, odgovor na: “Zašto se marihuana ne bi trebala

CaFF

ee32govori u korist legalizacije marihuane je taj da čo-vjeku ne može ništa biti od pretjerane konzumacije marihuane (kada se marihuana previše puši izazi-va umor tako da “prenapušen” čovjek može samo zaspati, a nikako napraviti neki problem), dok npr. pretjeranom konzumacijom alkohola dolazi do zatro-vanja želuca, mora se ići na ispumpavanje itd. Tako-đer, konzumacijom marihuane čovjek postaje sretan, high, zadovoljan i nije sposoban nauditi nekome. A sad se sjetite koliko ste puta čuli da je netko razlu-pao neki lokal kada je bio pijan? Koliko nasilja učine pijane osobe? Koliko tuča? Nasilja u obiteljima? Le-galizacija marihuane bi se trebala početi razmatrati i u našoj zemlji, jer previše je ljudi koji ju koriste, i potpuno je nepotrebno ljude slati u zatvor zbog njihovog vlastitog užitka! Banalan primjer sam već navela - čokolada? Zamislite da vi idete u zatvor jer

jedete čokoladu i osjećate se sretnijima zbog nje? Tvrdnja da su alkohol i duhan štetniji od marihuane je točna, međutim pitanje koje se postavlja je zar ne bismo trebali raditi na smanjenju broja potrošača tih opojnih sredstava, a ne ozakoniti još jedno? Ali, ako su one legalne, koji su razlozi da marihuana ne bude legalna? Trebamo li kažnjavati ljude zbog toga što rade nešto što vole ili im to dopustiti u granica-ma normale? Trebamo li osuđivati ljude koji to rade? Uostalom, nije li bolje da se država bogati od proda-je marihuane nego dileri? Treba li se mladima pisati dosje zbog posjedovanja marihuane i na taj im način zatvoriti neka vrata u životu? Trebamo li prvo prou-čiti nešto pa suditi o istom? To su pitanja koja traže odgovore, ali vaše vlastite! Tek kada proučite djelo-vanje marihuane, možete i suditi o njoj, ali naučne činjenice, a ne priče koje vam pričaju bake i djedovi!

Minja Mijatović,

KŠC “Petar Barbarić“, Travnik

stetne posljedice konzumacije marihuane• Sadrži kemijski spoj THC (delta-9-tetrahidro-

kanabinol), koji prodire u masne dijelove i tamo se može zadržati do deset godina.

• Marihuana štetno djeluje na rad mozga, pluća, srca, želuca, crijeva, reproduktivnih organa, što je potvrđeno medicinskim ispiti-vanjem.

• Slabi psihološke obrane mladog čovjeka, vrlo često se kombinira s alkoholom, ljudi pod njenim utjecajem mijenjaju ponašanje, rade stvari koje inače ne bi radili.

• Dugoročna konzumacija marihuane utiče na slabljenje imuniteta

CaFF

ee

33

...kad imas sa nekim otić’ na koncert Bajage i uživa-ti makismalno u odličnoj atmosferi. Jedna predivna noć uz odličan bend i odlično društvo. “Hajde Bože budi drug, pa okreni jedan krug unatrag planetu. Noć je kratko trajala, a nama je trebala najduža na svi-jetu...“, pjevao je Dom mladih. Imala sam čast od Preventeena (samo jedna od mnogih dobrih strana volontiranja) dobiti pressicu i onako “kulerski” uše-tati na koncert. Nažalost, do Bajage nisam uspjela doći, ali sam pričala s drugim ljudima o tome šta ih drži “na nogama“ cijelu noć... Tj., izravno rečeno: konzumiraju li lake droge poput marihuane koja se povezuje sa r’n’r historijom ili su to samo predrasude. Bila sam iznenađena nekim odgovorima.

Sami početak koncerta. Prilazim kolegi s fakulteta, adnanu, (op.a lik je metalac, duga kosa, killeri na rukama), i tražim od njega upaljač za prijateljicu, a on mi hladno odgovara: “Šta ti je elvedina draga? JA NE PUŠIM!“ Ups! Izgleda da sam i ja na osnovu izgleda sudila. Adnan je stajao s još nekoliko drugo-va s kojima je osnovao bend te sam razvezala priču o lakim drogama i pitala njih šta misle o tome. Sva petorica su dijelili isto mišljenje: postoje mladi koji ih konzumiraju prije svirki da bi im “digle“ raspolo-ženje i da bi mogli sudjelovati u “šutkama”. Njihova ekipa se ipak “puca” samo i isključivo muzikom, ha-ha... “Šta će meni to, kad počnem svirati svoj bubanj, uhvati me euforija i adrenalin me puca, uživam u tome maksimalno. A tek kad imam priliku čuti nekog od slavnih bubnjara, pa nema sreći kraja... Zamišljam sebe tako jednoga dana...“ Koncert je prošao savrše-no, ljudi su uživali u muzici zbog koje su i došli, a to je ono najvažnije. Nakon završenog koncerta moje društvo i ja ostali smo željni još dobrog provoda. Za-putili smo se u Sarajevsku pivnicu. Ondje moj drug Ismar radi kao DJ (poznatiji kao DJ ISMAR BA). On se bavi Dj-ingom od svoje 14 godine i svira house i electro muziku. Osim što radi kao DJ, studira i psiho-logiju i moglo bi se reći da mu dobro ide. Odrastao je u jednom od najozloglašenijih naselja u Sarajevu - Alipašinom polju i uspio je baviti se poslom koji voli, tj. spojio je ugodno s korisnim bez konzumiranja opojnih supstanci. Pitala sam ga svira li na partyima

NIJE SVE TAKO SIVO...u Sarajevu i kakva atmosfera bude, a on je odgo-vorio: “Svirao sam na Brucošijadi u Domu mladih i mogu ti reći da je bilo super, a i sviram po gradu u clubovima. Atmosfera je negdje super, a negdje i ne baš. Postoje ljudi koji dođu na house ili electro party zato što vole tu vrstu muzike, ali postoje i oni koji dođu da bi se ‘pukli’ svim i svačim. To su pretežno

Elvedina Ferhatbegović

Mašinski fakultet, Sarajevo

neke lake droge poput speeda ili boba koje ti podi-žu raspoloženje i dižu adrenalin. Nisam nikada bio jedan od takvih jer meni je dovoljno da vidim kako ljudi reagiraju na ono što stvaram. Kada vidim da uži-vaju, moj cilj je ostvaren - pružio sam nekome dobru zabavu.“ Nakon super provedene noći u gradu, došla sam kući s osmjehom na licu. Ipak, i dalje postoje ljudi koji cijene muziku i koji uživaju u njoj, a ne kori-ste je kao ispriku za konzumiranje kojekakvih droga.

I što bi rekao Bajaga: “Kada moje uši čuju muziku na struju, tad moje srce bije u ritmu melodije...”

CaFF

ee34

PUSTOLOV STE I VOLITE PUTOVANJA? ALI PRI POMISLI NA HLADNE HOTELE NAJEžITE se. pReventeen IMa RJeŠenJe: pRoBaJte CoUCHsURFInG.

Couchsurfing je zabavna, uzbudljiva i sigurna zamje-na za samotne i monotone hotele gdje susrećete samo masu čangrizavih stranaca. Couchsurfing vam neće ponuditi prospekte s gradskim znamenitostima, ponudit će vam da istinski doživite grad koji posje-tite.

Ko su couchsurferi i kako postati jedan od njih?

Couchsurferi su ljudi koji vole odsjedati na kaučima drugih ljudi širom svijeta, a zauzvrat nude svoj kauč za sve zainteresirane koji žele doći baš kod njih.Po-stati jedan od couchsurfera je relativno jednostavno. Potrebne su vam samo dvije stvari: profil na hospita-lityclub.org ili couchsurfing.com i želja za upoznava-njem novih ljudi i kultura.

korak 1.

Napravite profil na hospitalityclub.org ili couchsurfing.com, dvije najveće internetske stranice za razmjenu (imaju oko 700.000 kauča širom svijeta). Zapravo su i vrlo slične, razlika je samo u tome što je hospitality.org evropska, a couchsrfing.com više američka mre-ža. Vrlo važno je napomenuti da su obje besplatne (donacije ne odbijaju).

korak 2.

Ispunite profil najrazličitijim sadržajem. Niko ne želi odsjesti kod novog člana, a da nema ideju ko bi to mogao biti.

korak 3.

Malo istražite gdje biste voljeli otputovati. Naći ćete hiljade ponuđenih kauča u New Yorku, ali samo ne-koliko u jednom od sela na švicarskim Alpama.

Korak 4.

Kad ste izabrali grad, izaberite nekoliko ljudi iz tog grada u koji želite ići. Budite open-minded kad bude-te birali domaćine jer moglo bi biti zabavno odsjesti

COUCHSURFING!

kod američkog studenta u Texasu, ali isto tako i kod tradicionalne porodice. (Ako želite partijati, ipak ne tražite porodicu.)

Korak 5.

Napišite svojim domaćinima pismo ili e-mail nekoli-ko sedmica prije odlaska. U pismu navedite šta oče-kujete, šta želite vidjeti, tj. zašto idete baš u taj grad i zašto ste baš njih odabrali.

korak 6.

Provjerite odgovore, potvrdite domaćinu koji vam najviše odgovara te ga pitajte koji način je najbolji i najjeftiniji za dolazak do njega. Kad dođete, ako ste sretni, vaš domaćin će vas dočekati na stanici.

korak 7.

Donesite darove vašem domaćinu, nešto karakteri-stično za vašu domovinu. I naravno, napišite sjajan komentar na profilu vašeg domaćina (naravno, ako ga je zaslužio).

Današnja lekcija iz couchsurfinga je završena, još samo ostaje da nam konačno uvedu bezvizni režim pa možemo da surfamo po svjetskim kaučima do besvijesti!

Adnan Meša

Op}a gimnazija Zijah Dizdarević, Fojnica

O Preventeen-u• Idemo dalje! Deutscher Caritasverband DCV

(njemački Karitas) Preventeen-u je odobrio do-natorska sredstava za naredne dvije godine.

• Ne samo to! Uskoro ćete nas moći vidjeti i u televizisjkom i čuti u radijskom obliku, ali o tom po tom.

• Evaluacija prošlog broja, rađena sa srednjoškol-cima u dvije škole, pokazala je kako su među mladima najzanimljivije teme koje tretiraju od-nos između roditelja i djece. Iznenađujuće. Ma-nje iznenađuje činjenica da je i tekst E, ba šta ćeš upisati privukao jako puno pažnje, posebno maturanata. Svi anketirani smatraju da Preven-teen ima pozitivan utjecaj na mlade ljude, zbog svoje korisnosti, poučnosti, zanimljivosti i moti-vacijskog karaktera tekstova, te su baš svi odgo-vorili da žele čitati i sljedeće brojeve

35

Kreiraj PreventeenNe, ne manjka nam ideja nego smo otvoreni za pri-jem novih volontera / ki. Kako? E ovako – tema slje-dećeg broja Preventeena je Život u skladu s prirodom u BiH. Pripremit ćemo priče kako život s prirodom može biti pravo cool i naravno, zdrav. Volontere i volontreke ćemo slati diljem BiH u potrazi za istim. Ukoliko imaš ideju za jednu takvu priču, pošalju nam ju na preventeen@narkone.org ili Josipa Vancaša 21, 71.000 Sarajevo i ako bude originalana ne smao da ćeš dobit nagradu nego i mogućnost realizacije. Ah, kako smo samo divni!

Nagrade za originalne ideje su:

Ruksak za priborom za opstanak u prirodi Paket zdravog ljekovitog bilja za mlade Paket zdrave hrane

ŠtaMpaRIJa FoJnICa – IstInskI posLovnI pRIJateLJ U svom razvoju i rastu magazin Preventeen je imao sreću poslovati sa istinskim profesionalcima. Jedan takav je Štamparija Svjetlost - Fojnica d.d. Fojnica. Svojim radom uvelike su pomogli praviti zajedno s nama put prevencije ovisnosti i zdravog života. S obzirom da su im kvalitet, ekonomičnost i pravovre-menost najjači aduti Štamparija Svjetlost - Fojnica d.d. Fojnica pretstavlja našu iskrenu preporuku za poslovnu suradnju. Kontakt telefon 030 / 837 - 223 i 837 - 014.

IMaŠ stav I MIŠLJenJe O PREVENCIJI OVISNOSTI? POZOVI ČASOPIS pReventeen U svoJe FaCeBook pRIJateLJe I ZAPOČNI DISKUSIJU.