Rijec urednikaPOSLUŠNICI!!!

Znanstvenici su shvatili i dokazali da se u društvu stopa nasilja ne pove}ava zato što se pove}ava broj nasilnika, nego zato što se pove}ava broj poslušnika. Surova ali istini-ta re~enica – može se preslikati na našu zajednicu i na sve aspekte života. Jesmo li postali svi poslušnici pa ve} godi-nama tapkamo u jednom mjestu, dok drugi mladi ljudi pu-tuju, obrazuju se po bjelosvjetskim školama i sveu~ilištima, izgra|uju}i sebe i druge?

Budeš li ikad kivan/na na re~enicu: Bit }e bolje!? Ja da, jer što ja imam od toga što }e biti bolje za 50 godina? Ništa. Treba mi sad i odmah – putovanja, iskustava, poznanstava, znanja i uspomena. Svako od nas može posti}i to preko ak-tivne uloge svjesnog i odgovornog gra|anina/ke. To otprili-ke zna~i misliti svojom glavom, imati kriti~ki stav i pozivati na odgovornost osobe koje su u centrima odlu~ivanja.

Volonteri/ke Preventeena u 12. broju pokazuju da za nas itekako ima nade, ali i mjesta za poboljšanje. Kroz dobre primjere (I mi volimo prirodu, Medica – sigurna ku}a, Mala žrtva, a mnogo zna~i...) i na~ine (Preuzmi kontrolu i zauz-mi stav, Umjetnici – vje~ni aktivisti, Izborne gluposti...) po-kazujemo kako ne biti poslušnik. Na koncu, ima li bolje preven-cije od izgradnje samoga sebe kroz svjesno razmišljanje. Ne bih sad duljio, pre|ite na ~itanje. Nadam se da }e Vas inspiri-rati na neku gra|ansku akciju, a ako bude tako, zaslužit }ete nekoliko stranica u ~asopisu koji se distribuira širom zemlje.

Ivan

KONTAKTIRAJTE NAS: Udru`enje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vanca{a 21/2, Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/fax: +387 (0)33 223-285 | E-mail: preventeen@narkone.org | www.narkone.org

IMPRESUM

Odgovorni: fra Stipan Radi}, ravnatelj HKO “Kruh sv. Ante”; dr vl~. Šimo Marši}, povjerenik za pastoral mladih Vrhbosanske nadbiskupije; s. Magdalena Schildknecht, direktorica UG NARKO NE

Glavni urednik: Ivan Kutleša

Uredništvo: Ivona Piplica, Andrea Mijatovi}

Redakcija: Dajana Su~i}, Dalila Kajevi}, Adnan Meša, Sabiha Kapetanovi}, Alisa Memija, Kristijan Lasi}, Amir Berbi}, Irena Fiši}, Fatima ^oli}, Aida Meruši}, Dajana Miškovi}, Zerina Alihodža, Malik Paši}, Ivana Vidovi}, Zerina Tihak, Ivana Šimuni}.

Lektorica: Mirjana Fajkovi}

Projekt koordinatorica: Šejla Babi}

Nositelji projekta: HKO “Kruh sv. Ante”; Ured za mlade Vrhbosanske nadbiskupije; EMAUS; FRAMA; UG NARKO-NE

Fotografje: Arhiv UG NARKO-NE, www.deviantart.com

Dizajn i DTP: Selma Fo~o - TRIPTIH, Sarajevo

ISSN 1840-2461

SadrzajGra|anin iz prve ruke .......................................................3Nemoj biti tih... ................................................................5Dvije {kole pod istim krovom ...........................................7Zadruga za pomo} u poljoprivredi ....................................9Obraduj me, kupi mi ~ips ..............................................10Umjetnici - vje~ni aktivisti ..............................................12Preuzmi kontrolu i zauzmi stav!!! ...................................15Flow motion ...................................................................16Sada ka`em: DOSTA! je... ..............................................17Medica sigurna ku}a .....................................................19Mala `rtva a mnogo zna~i .............................................21prof. Nenad Smoljan - budu}i nobelovac za mudrost i strpljivost! .................................................22I mi volimo prirodu, ali na druga~iji na~in ....................... 24FAQ ...............................................................................251984..............................................................................26Emo ...............................................................................27Humanitarna udruga Samarita: Dobro je ~initi dobro! .....28Vakifi i ~esme ................................................................29Tri mu{ketira gra|anskog aktivizma ..............................30Izborne gluposti .............................................................31Ma boli me briga, ba!!! ...................................................32Pravi Sarajlija .................................................................33Kraljice sabota`e ...........................................................34Nagradna igra ................................................................35

3

STRU

^NI K

UTAKGRADANIN IZ PRVE RUKE

PReDmeT: INTeRvjU sa saNDROm sLaDakOvI] Iz ObrazOvnOg centra za demOkratiju i ljudska Prava "civitas".

Neopravdan ~as iz demokratije!

Gra|anski aktivizam? Zvu~i strano? Dovoljno strano da se po-traži u debelim rje~nicima? Nevaljalci jedni! Prespavali ste ~as demokratije i ljudskih prava! Ali zato sam preuzeo inicijativu i preduhitrio vas (sad se ne možete opravdati) te uradio inter-vju sa sandrom sladakovi} iz Obrazovnog centra za demo-kratiju i ljudska prava “Civitas”. Zvu~i sad poznato?

Pa da krenemo... “Civitas” je jedna nevladina organizacija ~ije uspostavljanje su inicirali Centar za gra|ansko obrazovanje, Vije}e Evrope i Agencija za informisanje SAD. Obrazovna mre-ža “Civitasa” u Bosni i Hercegovini formirana je kako bi pro-movisala demokratiju, ljudska prava i efikasno gra|anstvo. Mrežu ~ine volonteri iz cijele Bosne i Hercegovine koji rade na razvoju kvalitetnog obrazovnog programa, nastavnog mate-rijala i programa za obuku nastavnika za predškolski uzrast, osnovno i srednje obrazovanje, kao i za nivo univerziteta na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

Dio su nastavnog plana i programa u svim osnovnim i sred-njim školama u cijeloj Bosni i Hercegovini na tri zvani~na (naška) jezika. Projekt gra|anin je prakti~ni dio Civitas pro-grama u kojem svake godine u~estvuje oko 50.000 u~enika osnovnih i srednjih škola, a pobjednici takmi~enja Projekt gra|anin svake godine budu nagra|eni odlaskom na ljetni kamp/školu demokratije u Br~kom, gdje imaju priliku da se druže, zabave, ali i da steknu vještine lidera, timskog rada, kriti~kog mišljenja itd.

Gurao sizif kamen uzbrdo...

Prema rije~ima Sandre Sladakovi} glavni problem sa kojima se susre}u pri radu sa mladima je visok stepen apatije.

- Iako su svjesni problema koji ih okružuju, ~ini mi se da veliki broj mladih vjeruje da }e se ti problemi nekako riješiti sami od sebe ili da }e ih neko drugi riješiti za njih. To je zabluda, jer su upravo oni ti koji trebaju inicirati promjene i raditi na kreiranju boljeg okruženja i budu}nosti za sebe.

Zato smatramo da je veoma važno pomo}i mladim ljudima da steknu znanja i vještine potrebne za aktivno u~eš}e u javnom

i politi~kom životu, te dati im priliku da sve to uvježbaju, što Civitas takmi~enjima Projekt gra|anin, kao i ostalim projekti-ma, pokušava da uradi.

Upitao sam:

Da li je mogu}e ostvariti u BiH demokratiju koja }e biti zadovoljavaju}a za sve nas?

- Demokratija koja po~iva na zajedni~kim ciljevima i na onome što nas spaja umjesto na onom što nas razdvaja je jedino što je dugoro~no ostvarivo. Onog momenta kad svi u BiH shvate da su upu}eni jedni na druge i da je neophodno da se svi akti-viramo za postizanje zajedni~kih ciljeva, proces izgradnje po-zitivnijeg i uspješnijeg društva }e biti puno brži, ja~i i ozbiljniji.

sandra nam daje i jedan lijep primjer kako se boriti za gra|anska prava, pa kaže:

- Najdjelotvorniji na~in je uticanje na organe vlasti i pomo} pri kreiranju (ili usvajanju i implementaciji) potrebnih mjera javne politike. Primjera radi, ukoliko mladi smatraju da je problem to što ljudi bacaju sme}e u rijeku koja proti~e kroz mjesto u kojem žive, najbolji na~in da se taj problem riješi je da se kreiraju mjere javne politike koje }e osigurati da svi koji budu bacali sme}e izvan korpe za sme}e budu kažnjeni, a da se novac od kazni upotrijebi za nove kante, više redara itd. Svakako, tu mjeru treba da prati i neka aktivnost kojom }e pokrenuti sugra|ane da podrže i mlade i vlast u o~uvanju ~isto}e, jer bez saradnje svih gra|ana nema implementacije mjera koje brinu o zajedni~kom interesu.

svi su oni lopovi! - pogrešan stav?

Eh, sad vas vjerovatno zanima da li je mogu}e da se pojedinac svojim djelovanjem izbori za prava u odre|enim situacijama? Sandra nam citira margaret mead: Nikada ne sumnjajte da mala grupa posve}enih ljudi može promijeniti svijet. Naprotiv, takvi su ga uvijek i mijenjali, i dodaje da je istorija puna ova-kvih primjera – najve}a civilizacijska dostignu}a, materijalna i intelektualna, plod su ideje pojedinca.

Sad onaj teži dio...

Kako se ~ovjek može boriti protiv korupcije i kriminala u vladaju}im strukturama?

Aham!

4ST

RU^N

I KUT

AK

Ali, Sandra nas mudro do~ekuje i odgovara:

- Na prvom mjestu odbijanjem da prihvati korupciju kao nešto normalno. Shvatanjem korupcije kao neizbježne otvaraju se vrata totalno pogrešnom sistemu vrijednosti i stvaraju temelji za njen daljnji razvoj. Zatim, podrška izgradnji institucija si-stema pravne države i li~ni angažman u nevladinom sektoru koji se bori protiv korupcije. Li~ni doprinos izgradnji demo-kratske države je izlazak na izbore. Glasa~ka apstinencija je upravo ono što najbolje hrani korupciju i ohrabruje one koji zloupotrebljavaju institucije sistema jer sti~u osje}aj da su nedodirljivi odvažuju}i se na sve ve}e mahinacije.

Svi mladi ljudi u BiH imaju zajedni~ki stav: niko nije pretje-rano zadovoljan trenutnom situacijom. Ono što mladi treba-ju razumjeti je ~injenica da vlast nije njihov protivnik nego saveznik, ali ne može obratiti pažnju na sve probleme i sva nezadovoljstva. Iz tog razloga mladi ljudi trebaju pomo}i i sebi i institucijama vlasti tako što }e identificirati postoje}e probleme, predložiti odgovaraju}e mjere javne politike i raditi zajedni~kim snagama na tome da se predložene mjere usvoje i implementiraju.

Na internet portalu www.civitasbook.com mladi ljudi mogu razmijeniti svoje stavove, planove i ideje i povezati se sa mla-dim aktivistima iz cijele BiH.

smijemo li se nadati boljoj budu}nosti?

- Mladim ljudima nije lako jer je o~igledno da prethodne gene-racije nisu uspjele da prona|u zajedni~ki jezik i dovele su do velikih konflikata i podjela. Iako trenutno perspektiva djeluje ograni~eno, ne mora zna~iti da }e tako biti i u budu}nosti. Kakva }e biti budu}nost u velikoj mjeri zavisi i od mladih i nji-hovog angažmana. Naivno je o~ekivati da }e neko drugi voditi naše bitke ili da }e nam dobre prilike pokucati na vrata. Sva-ka mlada osoba u sebi ima potencijal da promijeni postoje- }e stanje, samo se treba pokrenuti i ustrajati u svojim namje-rama. Veoma je bitno da mladi ljudi shvate da su upravo oni graditelji svoje budu}nosti, nosioci promjena, razvoja i svojih

Amir Berbi}, Vitez

Medicinski fakultet, Sarajevo

prava, ali da za njih moraju da se izbore. Primjeri iz drugih zemalja pokazuju da je to mogu}e. mark Twain je rekao da su ljudi dvadeset godina od sada uvijek razo~arani više sa onim što nisu umjesto sa onim što jesu uradili. Civitas kroz svoje projekte želi mladim ljudima pružiti šansu da izbjegnu razo~arenja koja bi mogla proiste}i iz vlastitog neaktivizma. Jedino zajedni~kim radom mladih, nevladinog sektora i insti-tucija sistema možemo napraviti društvo po mjeri svih i budu- }im generacijama ostaviti državu kojom }e se ponositi.

Akci

ja “

CIVI

TAS”

-a

5

STRU

^NI K

UTAKNemoj biti tih...

Nemoj biti tih, reci ASuBiH. Budi dio njih, dio najboljih.

Ovako glasi refren himne koja je formirana na prvom održa-nom kampu Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini ili skra}eno ASuBiH.

Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini je nevladi-na, nepoliti~ka i neprofitna organizacija za sva vije}a u~enika srednjih škola u Bosni i Hercegovini, koja postoji prvenstveno radi njihovog umrežavanja te poboljšanja standarda sred-njoškolaca. Naša zemlja ima 160.000 srednjoškolaca i 274 srednje škole, pa zar da ostanemo ne~ujni, da nas niko i ne primijeti? Zar nismo ve} dovoljno šutjeli i pustili da nas ignori-šu? U narodu se kaže: Koje dijete pla~e, za njim }e se majka i okrenuti. Ve} dvije godine, tj. od 2007. postoji krovna organi-zacija za sve srednjoškolce, ~iji je generalni sponzor fondacija Schüler Helfen Leben (SHL).

Ve}ina nije ni svjesna koliko prava i mo}i imaju srednjoškolci i omladinci uop}e. Zbog toga je misija Asocijacije pove}anje stepena uklju~enosti srednjoškolaca u proces donošenja od-luka koje se ti~u njih, promovisanje modernih na~ina u~enja, povezivanje srednjoškolaca, unapre|enje demokratije, podi-zanje svijesti o potrebi školovanja mladih. Jedan od glavnih ciljeva je upravo i stvaranje finansijskih uslova za školova-nje mladih bez obzira na njihov spol, religiju, nacionalnost i politi~ku pripadnost. I dok se naši politi~ari godinama prene-mažu oko ulaska u Evropu, naši srednjoškolci su ve} u Evropi. Naime, Asocijacija srednjoškolaca je ~lanica evropske orga-nizacije koja okuplja sva nacionalna vije}a u~enika OBESSU (Organizing Bureau of European School Student Unions) i na zavidnom je nivou.

Asocijacija nije tu samo da bismo mi mogli uživati na kampo-vima i seminarima koje oni organizuju, nego da u vidu semi-nara, treninga, konferencija i kampova podu~i mlade komu-nikacionim vještinama, projekt menadžmentu, omladinskom volonterizmu, pravima mladih itd. Struktura ove asocijacije je veoma jednostavna i u~inkovita. Postoji najviše tijelo, Gene-

ralna skupština, koja ima 274 ~lana (dakle, po predstavnik svake škole iz BiH). Postoji Upravni odbor, od 10 ~lanova, i naravno predsjednik ASuBiH.

Ladies and gentlemen, adnan vehabovi}, predsjednik Asoci-jacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini prozborio je poko-ju pametnu o ASuBiH.

Služi li asocijacija svim srednjoškolcima?

- Po statutu i po dokumentu iz Ministarstva pravde, radimo na državnom nivou. Jedini smo predstavnici srednjoškolaca na državnom nivou, dakle zastupamo sve. I naravno da služimo svim srednjoškolcima bez obzira na nacionalnost, religiju ili podru~je iz kojeg dolaze.

Da li se u BiH uvažavaju stavovi srednjoškolaca? Ima li fajde od asocijacije?

- Pa, imali smo sastanke sa vladinim i nevladinim organiza-cijama. Imali smo sastanak i sa ~lanom Predsjedništva BiH, gosp. Željkom Komši}em. Ove godine }emo napraviti sa-stanke sa ministarstvima, gdje }emo konkretno iznijeti šta želimo. Dakle, da se zakonski bolje definiše srednjoškolac ili u~enik srednje škole, da ~lan u Zakonu vezan za Vije}e u~enika bude konkretniji, gdje }emo mi dati prijedlog kako bi to trebalo izgledati, da postanemo legitimna organizacija. To su naši stavovi i mi se zalažemo za njih i za bolji život sred-njoškolaca i naravno da ima fajde od toga.

koji je vaš najve}i uspjeh?

- Edukovali smo oko 1.000 srednjoškolaca za ove dvije godine, i to kroz kampove, edukacije, raznovrsne seminare, te smo nakon dvije godine uloge posmatra~a postali ~lanica organi-zacije koja radi na evropskom nivou i okuplja sva nacional-na vije}a u~enika. U rangu smo sa najrazvijenijim zemljama Evrope, i mi u Evropi predstavljamo kako bi jedno nacionalno vije}e trebalo da funkcioniše. Zna~i, me|u najboljima smo.

Da li je asubiH asocijacija otvorenog tipa ili je rezervisa-na samo za odlikaše i sinove direktora?

- Asocijacija je super otvorenog tipa i to ne samo za srednjoš-kolce, nego i za sve gra|ane ove države. Imamo klasifikaciju

6ST

RU^N

I KUT

AK

na dvije vrste ~lanova. To su redovni i po~asni. Redovni ~lano-vi su gra|ani koji imaju status srednjoškolaca i koji mogu da se kandiduju za rukovodstvo Asocijacije, a po~asni ~lanovi su svi oni gra|ani koji nemaju status srednjoškolaca i oni nemaju pravo da se kandiduju za rukovodstvo, ali imaju pravo da dje-luju i pomažu Asocijaciji u radu i napredovanju.

Razlog zašto još uvijek mnogi srednjoškolci ne znaju za asubiH?

- Tek dvije godine postojimo. Prva godina nam je bila kao promocija. Osim toga, problem je u rukovodstvima škola, jer kad mi pošaljemo poziv za Generalnu skupštinu Asocijacije, normalno da mora sve i jedna škola da ~uje za to, ali pošto je rukovodstvo u našim školama tako sjajno, ve}ina poziva ne do|e do u~enika i tako da do sada nikad nismo imali potpuni broj Skupštine. Ali ipak, nikada nije bilo ispod 190 srednjoš-kolaca.

Nakon ulaska u evropsko vije}e srednjoškolaca, šta je sljede}i korak?

- Održavanje ~lanstva u Evropskom vije}u. Ove godine radimo ogroman bum, gdje }emo edukovati duplo više srednjoškola-ca nego u ove dvije godine koliko dugo postojimo. Imamo i super projekat, gdje }emo na lokalnom nivou više raditi nego

Dalila Kajevi}

Op}a gimnazija “Zijah Dizdarevi}”, Fojnica

što smo do sada na državnom. Fokusirat }emo se na škole, na stvarne probleme srednjoškolaca. Edukovat }emo 2.000 srednjoškolaca, tj. oko 100 škola te imamo i kamp koji }e trajati 8 dana i okupiti 100 srednjoškolaca. I planiramo održati Generalnu skupštinu u manjoj sredini. I to }e isto biti jedan bum, jer je to projekat koji }e jednostavno da za 3 dana oživi grad sa mnogo srednjoškolaca i omladinaca.

Kao što je ve} re~eno, Asocijacija je otvorenog tipa i svako može postati ~lan, samo se treba ispuniti pristupnica koju možete na}i na njihovoj stranici www.asubih.ba

Biti ~lan ASuBiH zna~i znati svoja prava i boriti se za njih, zna~i raditi ozbiljan i odgovoran posao i zna~i dobro se za-baviti sa omladinom iz ~itave BiH. Pa šta više ~ekati, nemoj biti tih...

Adna

n Ve

habo

vi},

pre

dsje

dnik

Aso

cija

cije

sre

dnjo

škol

aca

u Bo

sni i

Her

cego

vini

i D

alila

, vol

onte

rka

Prev

ente

ena

7

STRU

^NI K

UTAKDvije skole pod

IStIm krovomZa prvi tekst u Preventeenu doista sam se namu~ila. Ipak, ni-sam bila sklona trenucima u kojima želimo pobje}i od svega i di}i ruke. Dakako, svemu tome doprinijela je i sama složenost teme, ali glavnog krivca pronašla sam u našem državnom su-stavu. U jednoj srednjoj školi, to~nije u dvije srednje škole pod istim krovom, pokušala sam napraviti intervju sa ravnateljem, profesorima i u~enicima, ali, kako se ono kaže, „dobila sam korpu“. U drugoj polovici škole nisam ni pokušavala, jer ne bi bilo objektivno.

Zatim sam pomislila da bi se možda intervju mogao uraditi u Ministarstvu obrazovanja, kulture i sporta SBK, me|utim dok bih ja došla na red vjerojatno bi mi istekao rok za pisa-nje teksta. Više nisam ni znala što }u za tekst. Ma, do}i }e nekako – znala sam. Malo sam lutala internetom i našla par zanimljivih detalja vrlo korisnih za moj tekst, a i ~inilo mi se da mi je to jedina alternativa.

U blizini Kiseljaka, ~etrdesetak kilometara od Sarajeva, u Mjesnoj zajednici “Bilalovac”, rade dvije škole - hrvatska i bošnja~ka. Zajedni~ko im je zvono, odmori i putovanje do škole. Sve ostalo je podijeljeno. Sjede u razli~itim u~ionicama, u~e po razli~itim nastavnim planovima i programima. Iako ro-ditelji kažu da bi djeca, bez obzira na nacionalnost, treba-la u~iti zajedno, politika postoje}ih predstavnika vlasti nije u~inila ništa da sprije~i aparthejd u bh. školama.

U 21. stolje}u, u ujedinjenoj Europi, gotovo je nevjerojatno da postoje škole u kojima djeca, samo zbog toga što su razli~ite nacionalnosti, ne idu u isti razred. U osnovnoj školi u Bre-stovskom djeci hrvatske i bošnja~ke nacionalnosti jedino zajedni~ko jesu ulazna vrata i zvono.

A u~enici, ~ak i oni najmanji, odgojeni su tako da misle da je normalno to što su odvojeni u školama, iako žive u susjednim selima. Ne žele ni i}i zajedno u školu, jer ih politika nastoji zatupiti toliko da su uvjereni da kemija i hemija nije jedno te isto.

Politika manipulira u~enicima i uspijeva u tome. U BiH postoji 50-ak škola koje funkcioniraju kao dvije škole pod istim kro-vom.

Odlu~ila sam potražiti sugovornika u Op}ini “Travnik” i uspje-la sam. Napokon jedna svijetla to~ka u ovom sivilu. semin konjali}, stru~ni savjetnik Op}ine “Travnik” za obrazovanje, turizam i nevladine organizacije odgovorio je na sva pitanja koja sam postavila, iako je bilo i onih škakljivih.

8IN

TERV

JU B

ROJA

koji su glavni razlozi postojanja dvije škole pod istim krovom?

- Pitanje je dosta kompleksno i teško ga je odgovoriti jednom re~enicom. Nemili ratni doga|aji napravili su niz problema, a jedan od njih je i obrazovanje. Mislim da je ovo politi~ko pitanje, a termin “dvije škole pod istim krovom” moj mental-ni sklop ne može prihvatiti. U Srednjobosanskom kantonu ne postoji upisno podru~je, pa ni pedagoški zavod.

Ratna dejstva dovela su do toga da se obrazovanje na podru~ju koje je nadgledao HVO izvodi na hrvatskom jeziku, a na podru~ju koje je nadgledala Armija BiH izvodi se na bosan-kom jeziku. Ja, da sam toliko mo}an, ujedinio bih obrazovanje u BiH.

Žalosno je to što politika preko u~enika obavlja prljave radnje. I pitam se zašto Mujo i Pero ne mogu zajedno i}i u školu. Tužan sam što živim u takvoj državi gdje u~enike dijele samo što pojedinci u politici to žele.

mogu li hrvatski u~enici koji idu u školu po bošnja~kom planu i programu tražiti izu~avanje hrvatske kulture?

- Apsolutno, zašto ne? Ja se zalažem za to, zašto praviti asi-milaciju. Ako je neko katolik ima pravo i da traži izu~avanje vjeronauke svoje vjere. U Gu~oj Gori, obližnjem selu, dolazi i sve}enik i imam na održavanje vjeronauka.

kako gledate na to da je razli~it plan i program pojedinih predmeta?

- Smatram da je na svim jezicima dva i dva ~etiri, fizika je ista, a ako ve} je toliki problem historija i maternji jezik, onda neka se oni odvijaju odvojeno. Najbolja prijateljica moje k}erke je Ana, ja bih bio sretan kad bi one imale mogu}nost da idu zajedno u razred.

A jedan od glavnih problema je i upisno podru~je. U bivšoj državi u~enik osnovne škole nije mogao birati gdje }e i}i, jer je se znalo gdje pripada, odnosno u koju se školu jedino mogao upisati.

Da li ste upoznati sa ~injenicom da je odbor UN tražio od BiH ukidanje dvije škole pod istim krovom?

- Da, pozdravljam ideju, pristalica sam toga.

Da li }e u bližoj budu}nosti do}i do pripajanja dvije škole pod istim krovom i što }e biti uzrok toga?

- Ja se nadam da ho}e. Potrebno je samo da pojedine face, kojih se to pita, u svojim glavama to prelome.

kako bi vlast reagirala na to kad bi u~enici odbili poha-|anje?

- U~enici ne mogu odbiti poha|anje, me|utim mogu pisati saop}enja i peticije potpisivati. Ali još uvijek se njih najmanje pita, jer stanje je takvo da politika vodi glavnu rije~.

Po vašem mišljenju što je to demokracija?

- Mnogi demokraciju shva}aju kao sustav u kojem mogu da rade što ho}e i kako ho}e. Me|utim, demokracija nije da ja radim na štetu drugog. Ali da ja mogu izi}i u dvanaest sati nave~er i šetati, ali ne smijem praviti buku, to je ve} demokra-cija. Demokracija je lijepo zamišljen pojam, ali teško ostvariv. Demokracija treba da uklju~uje ljudska prava i slobodu.

Aparthejd je kao službena politika uveden u Južnoafri~ku Republiku 1948. Tada je stanovništvo podijeljeno na bijel-ce, crnce , Indijce i „obojene“ (mulate). U našoj državi jedan vid aparthejda je podjela u~enika. Južnoafri~ka Republika je do~ekala Nelsona mandelu. Naš aparthejd može ukinuti je-dino aktivnost mladih. Što ~ekamo, vrijeme je.

Dajana su~i} KŠC “Petar Barbari}”, Travnik

9

STRU

^NI K

UTAKZadruga za pomoc

u poljoprivrediKako bi u bilo kojem gradu opstala bilo kakva organizacija, potrebno je da njegovi gra|ani maksimalno sudjeluju u pro-gramu njezina rada. No, iz ni~eg stvoriti aktivnu, društveno korisnu zajednicu ipak je nešto teži i zahtjevniji proces u kojem je neophodna suradnja, po mogu}nosti što ve}eg bro-ja ljudi. Ali da broj svakako nije klju~ni faktor dokazala je i jedna manja zajednica u Fojnici. Naime, Zadruga za pomo} u poljoprivredi osnovana je u prolje}e 2007. godine, to~nije 7. ožujka. Glavni razlog njezina osnivanja bila je ~injenica da je velika površina plodne i obradive zemlje na podru~ju Foj-nice danas neiskorištena. Kako bi se te površine pretvorile u riznice raznih poljoprivrednih dobara pobrinuo se najviše tadašnji gvardijan fra Mirko Majdandži}. Budu}i da je fi-nancijski loša situacija onemogu}ila gra|ane da potpomognu osnutak zajednice u tom smislu, oni su doprinijeli na brojne druge na~ine. Nekoliko upornih i zainteresiranih ljudi odvojilo je svoje vrijeme i stalo uz fra mirka pružanjem kako finan-cijske tako i moralne podrške, kako bi ova udruga što bolje funkcionirala i davala rezultate od kojih bi svi gra|ani ima-li što ve}u korist. U po~etku bio je to mali broj ljudi koji su svoje agronomsko znanje pretvarali u djela. Nekoliko strojeva

za poljoprivredne potrebe bilo je sve što se tada posjedovalo od sredstava. Danas, budu}i da su gra|ani pokazali interes za jedan takav projekt, po~eli su se udruživati te na razne na~ine sudjelovati u radu zadruge. Svoje proizvode plasirali su u prodaju upravo preko ove zadruge i tako ostvarivali ve}u dobit za sebe. Tako|er, sredstva za poljoprivredu su se pove- }ala, tako da danas postoji veliki izbor raznih pomagala nuž-nih za razvoj poljoprivrede. Velik je i broj razli~itih proizvoda za sadnju. Sve više površina se obra|uje i na njima su zasa|ene velike koli~ine povr}a. Dobrovoljnim radom gra|ani sudjeluju u sa|enju u prolje}e, održavanju njive tijekom godine te ubi-ranju plodova u jesenskim danima. Time daju svoj doprinos za što bolje djelovanje zadruge. U po~etku bili su uglavnom ograni~eni na proizvodnju krumpira, a kasnije se izbor proi-zvoda pove}ava. Za idu}u sezonu u planu je uzgajanje malina. Korisnici se nadaju da }e i ovaj potez biti jednako uspješan kao i svi dosadašnji, koji su omogu}ili brojnim gra|anima i malim poljoprivrednicima da svoje proizvode plasiraju na tr-žište i tako svoj trud nagrade, kako bi i nadalje imali poticaj i osnovu za rad u skorijoj budu}nosti.

Ivana [imuni}

FPN @urnalistika, Sarajevo

10ST

RU^N

I KUT

AK Obraduj me, kupi mi cips

HO]EMO LI SAd OzBILJNO!?

Shvatanje realnosti i na~ina života je širok pojam. Šta jedemo, šta obla~imo i kako je to sve nastalo jedno je od rijetkih pita-nja o kojima se govori!? Mnogi ~ak i ne znaju šta jedu, pa me, kad se izjasnim kao vegetarijanac, pitaju za~u|eno: Pa kako ti živiš, od ~ega?

Molim te, ima krompira - dok je njega i mene je! Naravno da ne živim na krompiru i mrkvi. Jede se tu, al’ pravo... Nije teško biti vegetarijanac, ali je teško kad znaš istinu. Kako je nastalo meso u hamburgeru, ko je brao banane, šta jedu krave prije nego što odu pod nož, kako živi pilad na farmama i mnoštvo drugih stvari. Realnost je užasna.

Preporu~ujem vam knjigu juliet Gellatley, Kako postati, biti i ostati vegetarijanac i vegan. Knjiga obara mnoge mitove o “zdravoj ishrani uklju~uju}i meso”.

Pisac je žena koja je provela godine u istraživanjima i otkri-la javnosti mnoge istine iz tajnih laboratorija: tajne nastanka mesa i na~ina uzgoja životinja. Poslije te knjige malo je ljudi koji }e nastaviti jesti meso, a i to veoma teško.

Prerada mesa kopnenih životinja i ribe op}enito je štetna za planetu. Uzmimo, primjerice, gove|e meso. Stoka se mora hraniti ogromnim koli~inama žitarica kako bi se proizvela i najmanja koli~ina životinjskih bjelan~evina potrebna za ljud-ske potrebe.

Prema World Watch institutu, ukupna koli~ina soje i žitarica davana stoci u SAD mogla bi prehraniti sve ljude na planeti – otprilike pet puta.

Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO) uzgoj stoke odgovoran je za oko 18% ukupnog ispuštanja stakleni~kih pli-

Eto. Ak’ ste se ikad pri kupovini kozmetike ili ishrane zapitali šta zna~e ove male sli~ice, evo i objašnjenja.

Proizvod nije testiran na životinjama

Proizvod nema nikakvog dodira sa životinjskim svijetom, nije testiran na njima i ne sadrži životinjske sastojke

Brutalna je istina o tome šta jedemo i šta nosimo.

Jedite hranu s dna hranidbenog lanca - proizvodnja vo}a i povr}a zahtijeva mnogo manje energije od proizvodnje mesa.

11

STRU

^NI K

UTAK

ŠTA SE KRIJE IzA E-BROJEVA?

Hm... Sigurno su se mnogi od vas pri kupovini ne-kog proizvoda zapitali šta zna~i ono:

“E” (E 103, E 125, E 142)

To je skra}enica za emulgatori. To su sastojci koji su štetni po zdravlje. Neki emulgatori izazivaju rak, ošte}enja na koži, poreme}aj crijeva, alergije. Ovi sastojci odre|enih proizvoda zabranjeni su u mno-gim državama svijeta, ali ne i kod nas.

Mi spadamo u skupinu „neelitnih” država, pa se uvozi sve. Tako su, na primjer, Coca-Cola i marga-rini proizvedeni u Holandiji i Njema~koj, a distribu-irani u zemlje u razvoju, konzervirani emulgatorom E 330, koji izaziva rak.

Ti proizvodi su ina~e zabranjeni za distribuciju i prodaju u zemljama ~lanicama Organizacije za eko-nomsku suradnju i razvoj.

Emulgatori koje mi naj~eš}e koristimo su:

E 471, E 481 i E 482 – emulgatori za hljeb. Oni ~ine njegovu strukturu mekšom i punijom. Uzrokuju poreme}aj u želucu.

E 322 – ili lecitin. Uzrokuje poreme}aje u crijevima. Nažalost, sadrže ga svi ~okoladni proizvodi.

Pored “E” u sastavu proizvoda nailazimo na:

Fluor – (znamo da je štetan) ima ga u svim pa-stama za zube. Fluoridi iz pasta za zube uzrokuju: promjene u DNK, u radu mozga, zubnu fluorozu, po-reme}aje živ~anih aktivnosti, uti~u na rad štitnja~e te na IQ (znanstveno dokazano). Manje doze malo-pomalo uništavaju mozak. Fluoridi su se koristili u otrovima za štakore. Nacisti su fluor stavljali u vodu za opskrbu logora kako bi “suzbijali” um zatvore-nika.

Natrijev glukozamat – slavni poja~iva~ okusa. Skriva se iza izraza hidrolicirano, antolizirano. Mi-slim da je dovoljno re}i da dvije kašike natrijevog glukozamata ubiju psa za nekoliko minuta. Sli~no je sa nekoliko kašika fluora. Ne piše bez razloga na pastama za zube da je potrebno obratiti se doktoru ako se proguta malo ve}a koli~ina, te kako se zbog toga ne smije davati djeci mla|oj od 6 godina.

aspartat i glutamat – djeluju kao neurotransmi-teri u mozgu, omogu}avaju}i prijenos informacija me|u nervnim }elijama. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika koli~ina ovih supstanci to dovodi do stva-ranja uslova za ulazak pove}anih koli~ina kalcija u nervne }elije, usljed ~ega nastupa odumiranje tih }elija.

Sve ovo možete na}i u našim prodavnicama! Zato pri kupovini ~itajte sastav proizvoda i budite opre-zni i savjesni pri odabiru namirnica.

Fatima ^oli}

Mješovita srednja gra|evinsko-geodetska škola, Sarajevo

nova zbog vrlo velike koli~ine energije potrošene za proizvod-nju umjetnog gnojiva, sje~e prašuma za pašnjake i uzgoja hrane za stoku, te velike koli~ine metana koje proizvodi stoka.

Napredni nivo vegetarijanstva je veganstvo.

Ako niste upoznati sa pojmom veganstva, vegani su ljudi koji svojim na~inom života izbjegavaju sudjelovati u iskorištavanju i ubijanju životinja. Paze na hranu koju jedu, odje}u i obu}u koje nose te na sve ostale proizvode koje kupuju i koriste. I ne samo to, definicija veganstva je veoma velika.

U razgovoru sa jednom od rijetkih veganki u BiH, maidom [abetom, skontala sam da ta cura kvaliteno jede i da uživa u hrani. I pitam ja nju koja joj je najdraža prodavnica u kojoj može kupiti vegansku hranu. Dobijam odgovor, kroz smijeh: “dm”. Tamo ima apsolutno svegaaaaa.

12IN

TERV

JU B

ROJA

STRU~NI KUTAK

UmJEtNICI VJECNI AKtIVIStIPut Josipa Pejakovica

Da li se ~ovjek rodi kao umjetnik ili to postaje?

- Smatram da se ljudi ra|aju jednaki. Ra|aju se ni dobri ni zli, ni lijepi ni pametni, ni pametni ni ludi. Dolaze na svijet i u svijetu postaju dobri ili zli, humani ili nehumani. To je pitanje spleta okolnosti u kojima ~ovjek odrasta.

Koliko umjetnik može doprinijeti društvu kao aktivista?

- Humanizam kao pojava bi trebao biti privilegija svih ljudi, ali danas, nažalost, ljudi dobivaju nagrade za humanost, što je paradoks. Jer, ja ne vidim drugog na~ina da ako mogu pomo}i, pomognem. Kada se pojavljuje humanizam? Kada ~ovjek vidi efekat života. Ja sam na kraju svoje karijere, ali nisam od ljudi kako što je bio Limarvin, koji je otišao na svoj ran~ i pio do kraja svog života. Ja odlazak u penziju smatram kao nor-malan biološki proces, kao kada kosa po~ne da sijedi, kada

Starogr~ka poslovica kaže: Život je kratak, umjetnost je vje~na. Književna djela nastala u antici i danas žive, i dan-danas ih obra|ujemo. Šta je to što nose u sebi a što ih ~ini vje~nim? Odgovor je jasan: spoznaja o životu i istini. Kroz njih ~ovjek u~i kako da živi, kako da se nosi sa životom. sofoklo-va antigona bila je tragi~ki junak. Ona se suprotstavila kra-ljevim zakonima, žrtvovala svoj život da bi dostojno sahranila svoga brata. Od Homera pa do danas nastala su mnogobroj-na djela: Hamlet, Božanstvena komedija, Don Kihot, Evgenije Onjegin, Zlo~in i kazna, Ne~ista krv, Proces, Stranac etc. Svi junaci završavaju tragi~no, ali slavno, jer su se borili za svoje principe. Vodili su procese koji nemaju smisla, ali nisu pora-ženi, jer kao što kaže Hese u Stepskom vuku: U suštini je plemenitije i ljepše ostvariti da ~ovjeka obori sam život, nego sopstvena ruka.

U~e nas kako da živimo i ukazuju na to da je najlakše biti uš, kao što bi rekao Dostojevski, biti malogra|anin u masi malogra|ana, kao što bi rekao Hese, i}i linijom manjeg ot-pora. Idu}i linijom manjeg otpora ~ovjek šuti, što zna~i da odobrava.

Umjetnici su li~nosti koje su pustile svoj glas; koji su se protiv mitraljeza i tenkova borili perom, kistom, pokretom. Pobijedili su, jer glas umjetnika i dan-danas živi kroz njihova djela. Zato umjetnici i jesu vje~ni aktivisti.

Jedna takva osoba je i josip Pejakovi} – umjetnik, aktivist, glumac, pjeva~. Najprije je bio pjeva~ grupe Veziri iz Travni-ka. 1968. su osvojili prvo mjesto na Sarajevskoj gitarijadi, na kojoj su u~estvovali Indexi i sva današnja elita. Veziri su bili druga~iji od ostalih. Niko nije imao kosu dužu od njihove i nikada se nije znalo ko }e svirati koji instrument, jer su svi svirali po nekoliko instrumenata. Josip Pejakovi} je u Saraje-vo došao kao roker i svi su mislili da }e nastaviti sa muzikom, ali opredijelio se za pozorište. Tražio je više od standardnog života, tražio je slobodan prostor. Dramom Oj živote vinuo se i pronašao taj slobodan prostor. Nikada se više nije vratio.

Josi

p Pe

jako

vi}

13

INTE

RVJU

BRO

JAUmJEtNICI VJECNI AKtIVIStIPut Josipa Pejakovica ne možeš više da kvalitetno obavljaš sve poslove, ali to ne

zna~i da ih ne treba obavljati. Ja }u i dalje biti u aktivnom stanju i to što radim, to je na~in suprotstavljanja sumornoj svakodnevnici u državi koje, o~ito, nema. Nehumanizam su izrazili i prvi i drugi i tre}i. Oni ne vole ono što ja radim i ja znam da oni to ne vole, ali ja volim ono što radim i to je bitna razlika izme|u mene i njih. Humanizam je nešto što se sti~e i vidi. Otac mi je bio elektri~ar i ~esto je uvodio struju u sela, za novac, ali kada bi naišao na ~ovjeka koji ne može platiti, radio bi džaba. On me je nau~io humanizmu. U Kur’anu ima re~enica: Samo ono što daš drugome je tvoje. Dugo sam ana-lizirao ovu re~enicu i shvatio sam da sa ovim nema igranja.

kako je sve po~elo?

Postoji jedna pri~a o Nijemcima koje sam upoznao, jer je sve po~elo ranije:

Peter klenton, sve}enik kojem je otac bio nacista, jedan od glavnih graditelja logora Dachau.

Peter Delos, jevrej, bankarski stru~njak iz Holandije, ~iji je otac bio logoraš Dachaua.

Delosov otac je u središtu mjesta gdje se nalazio logor sagra-dio crkvicu u kojoj je prvi sve}enik bio klenton. Klenton i De-los su najbolji prijatelji i osniva~i svjetske organizacije Wings of Hope. Mene su za vrijeme rata postavili za prvog ~ovjeka i dali da pokrenem fondaciju u Sarajevu. Fokusirao sam se na mješovite brakove, koji su i danas najugroženija vrsta, jer nad njima vrše teror sva tri naroda. Tako|er, prije rata sam imao puno novca i pošto se zaratilo nisam znao šta da radim s njim. Otišao sam u Velepekaru, gdje su mi rekli da mogu svaki dan, dvije godine, dobivati po 40 hljebova. Ku}i sam nosio 10 hljebova, a preostalih 30 sam dijelio i niko nije znao za to, to je bila moja obaveza. Volio sam to raditi, jer bi mi ~inilo zadovoljstvo kada bi dobili hljeb iz moje ruke. Poslije nisam mogao podnijeti taj pritisak i zamolio sam za zamjenu, što su oni prihvatili. Ta organizacija i dan-danas dobro funkcioniše.

kada ste se odlu~ili pokrenuti emisiju, kako ste je osmi-slili? Šta ste postavili za cilj emisije?

- Ja nisam krenuo dijeliti pakete, nisam krenuo iz humanih razloga. Krenuo sam da upoznam zemlju u kojoj živim, da ot-krijem ljude koji su marginirani, ljude kojima je iš~upan jezik,

kojima je smrt normalna stvar koju priželjkuju. To su ljudi koji ne žive, njima se život dešava.

^itala sam ~lanak u kojem je izjavljeno kako vas narod smatra jedinom nadom. Kako to doživljavate?

- To samo obavezuje da sljede}i put treba biti djelotvorniji. To je velika obaveza i jako je teško na ljudskoj nesre}i graditi vlastiti imidž. Ja to što radim ne radim da bi me veli~ali, ja to radim zbog sebe, jer ne mogu podnijeti toliko užasa pred o~ima, gdje gledam kako drugi ljudi, koje mi fabrikujemo, okre}u glave.

Smatram da se neki postulati vjere trebaju poštovati, kao što su: NE UBIJ, NE HULI, NE KRADI, ali da se vjeruje da što se više pati na ovom svijetu, da }e ti biti bolje na onom, pri~e su za glupane, koji se masovno fabrikuju.

Ne želim pitati da li je bilo efekta, jer je efekta sigurno bilo. samo me zanima kakvog je efekta bilo?

- Ako sam uspio da obezbijedim da jedna žena progleda, mi-slim da je to dovoljno za jedan cijeli život i ništa ne može zamijeniti radost žene koja je progledala. Žao mi je sto nisam uspio pomo}i još jednoj ženi, umrla je. Trebala joj se skinuti samo mrena sa o~iju, što se danas radi ambulantnim putem. To se nije desilo jer se niko nije našao da je odveze do najbliže ambulante.

Ono što je najzna~ajnije u humanizmu jeste nau~iti onoga kome je u~injeno da bude human. Danas postoji mreža u BiH me|usobnog pomaganja, koja je postala obi~aj, jer na po~etku su me zvali i pitali šta da rade sa silnom hranom, koje na kraju dobiju previše. Ja im kažem da je proslijede drugima. Kada neko kao ja pokaže užas, sru~i se cijela Evropa da pomogne. Ta mreža je postala dio moje porodice koja je nastavila raditi moj posao. Niko nije humaniji od sirotinje koja više nije sirotinja.

Sretan sam što sam tim ljudima obezbijedio život dostojan ~ovjeka. Izgra|ene su im ku}e, kupljene ovce, krave, motokul-tivatori. Hastorova fondacija je stipendirala 1.000 mladih ne samo kao siromašnu, ve} i kao talentiranu djecu.

Ja }u i dalje tragati i radovati se svakom uspjehu kada se dijete školuje.

14IN

TERV

JU B

ROJA

Sabiha Kapetanovi}

Tre}a gimnazija, Sarajevo

Za Vas se može re}i da ste veliki aktivista. Vodite emisiju u ime naroda u kojoj ukazujete na probleme obespra-vljenih ljudi. koliko vam je teško voditi takvu vrstu emi-sije?

- U po~etku je bilo jako teško, jer ja nisam tragao za tim sta-njima. Uvijek sam težio estetici ružnog, koja je danas, naža-lost, puno atraktivnija. Ali moja estetika, zahvaljuju}i tehni~ki osposobljenm ljudima, bit }e svojevrstan dokument vreme-na koji }e svjedo~iti i govoriti zašto BiH nije mogla biti drža-va. Mada se danas estetika ružnog prikazuje putem reality showa, koji prikazuju šund, njeguju kvaziopuštenost i umjet-nost koje nema.

jednom ste izjavili: dresirat }e nas k’o avlijanere. Na koga ste mislili?

- To je posebna pri~a, koju rijetko otvaram. Jedne godine u BiH je došao ~ovjek, stru~njak za ekonomske oblasti, koji je davao savjete guverneru Narodne banke. Kroz jedan razgovor ja ga pitam šta je radio u Americi. Bio sam goni~ na grizlije. Amerika je poslala goni~a na grizlije da razgovora o ekonomiji BiH. Bio sam užasnut! Amerikanci su plitki i primitivni ljudi, koji ne znaju šta je metafora, kod kojih sve mora biti direktno. Kada intelektualcu oduzmete metaforu, on više nije intelektu-alac. Sistem vrijednosti koji oni priznaju je novac, a ~ovjek je ništa. Onda se ~ovjek povla~i u sebe. Ja tada odlazim ljudima, koji naj~e{}e trebaju samo nekoga da porazgovaraju, jer ako su njihova djeca digla ruke od njih, ne trebamo i mi.

Gledala sam emisiju zijaha sokolovi}a Figure i vaš raz-govor sa njim. Ono što sam upamtila je izjava: svi oni žele moj kraj, jer ja znam njihov po~etak...

- Dolazimo do onog najzna~ajnijeg, sa po~etka intervjua: kako se ra|amo. zijah i ja pripadamo najdarovitijoj generaciji. Ni jedna akademija u Jugoslaviji nije tada iznjedrila toliko daro-vitih ljudi. Naravno, bilo je i onih netalentiranih. Mi, daroviti, bili smo od onih koji nemaju vremena, koji grade karijeru, koji odu samo do oglasne plo~e da vide koju smo ulogu dobili. Nedaroviti su bili od onih koji se brzo organizuju, odlaze u asocijacije, stranke. Njihov prostor je bife u kojem se sve sa-zna. Da je vrijeme bilo stabilno, skon~ali bi, ali su oni danas dobri Bošnjaci, Hrvati, Srbi koji su se dokopali vlasti. Tako da se ja oduvijek nosim tom kletvom: Svi oni žele moj kraj, jer ja znam njihov po~etak.

kako vidite budu}nost BiH?

- BiH ne može biti, jer ona može samo funkcionirati u sklopu neke druge države. Na kraju }e je neko posvojiti, što je po-gubno za svjesni dio stanovništva. Jedino što ~ovjek koji se

duboko ne slaže s tim može uraditi je oti}i u ilegalu, kao što ja to radim i preko petog plana po~eo se baviti ovim ~ime se bavim. Danas nam se polako otkriva Amerika i Evropa, otkri-vaju nam se vidici za trulež ljudskog roda. Oni stvaraju državu koja stvara manjinu koja vlada. Danas je društvo nehumano, što je neprimjereno ovim prostorima. Ako je ikada postojala dobrota, postojala je u Bosni. Ako je ikada postojalo razumi-jevanje, postojalo je u Bosni. Tako je bilo vijekovima. Danas vlada demokratija koja je jednaka haosu. Novcem se mjere sve vrijednosti. On je odgovorni krivac za ovo stanje. Jedan moj junak je rekao: Kako bi lijep svijet bio da nema para.

koji je najbolji na~in da mladi ~ovjek djeluje?

- Tragedija mladih je tragedija Bosne. Mladi nemaju nikakvu šansu s ovakvim mogu}nostima. Bave se internetom, koji za-glupljuje. Mladi se optere}uju internetom i u njemu pronalaze rješenje. Tako i televizija, koja treba da bude edukativno sred-stvo, a ne šund. Sve je to izloženo vrsti terorisanja, a mladi su tome skloni. Mladi ne putuju. Neki ~ak ne znaju ni kako izgleda centar grada. Sve se to radi s namjerom da bi se tor držao pod kontrolom. Zato i nije odobren kampus, u kojem bi se mladi ujedinili i napravili revoluciju, jer je potrebno iznje-driti lidera koji }e re}i zahtjeve jasno i glasno. Sada nema ko da iza|e, jer ih je strah. Ne smiju i nemaju argumente da bi izašli i zaustavili ih. Studenti na Zapadu briljiraju jer su zašti- }eni i bazirani na u~enje. Bio bih presretan da dam recept za bolje, ali ga nemam. Za kraj se vra}am ekonomskoj anegdoti: Optimista je napravio avion, a pesimista padobran, kada me pitaju zašto sam toliki pesimista. To je odlika svakog ~ovjeka koji misli glavom. Danas nije vrijeme aviona, jer padamo ve-likom brzinom i ako na vrijeme ne otvorimo padobran, razbit }emo se.

za kraj...?

- Ja }u se i dalje priklju~ivati, ali zadnjim redovima. Više ja ne}u biti na ~elu. Radije }u razgovarati sa nekim ~ovjekom u nekom selu, gdje }emo se jedan drugom jadati, on svojom pri~om, ja svojom šutnjom. \ira, iz Poto~ara, kojoj sam po-mogao da se izgradi ku}a, nazvala je ulicu po meni: Put Josi-pa Pejakovi}a. Kada su me pitali šta mi to zna~i, rekao sam: Draža mi je ta ulica nego da mi date sve ulice Sarajeva.

U Bosni je rastao najljepši cvijet u Evropi koji gdje god da ste otišli mogli ste ga prepoznati. Njime je tekla planinsko-goršta~ko-mediteranska-krv.

15

(IN

) PUT

Preuzmi kontrolu i zauzmi stav!!!Kroz historiju postoji nekoliko slu~ajeva kada su muzi~ki prav-ci, potaknuti od mladih ljudi, imali tendenciju ka tome da pra-te njihove potrebe za buntom i prisutnoš}u u društvu. Snažnu ulogu odigrao je rock’n’roll, na odre|en na~in i disco muzika te rave i drugi muzi~ki pravci.

Svi oni su nastali s ciljem otpora mladih prema standardnim vrijednostima u društvu, kao izraz želje za promjenom. Dobar primjer socijalno angažovane muzike je bend Public Enemy, koji je hip-hop pretvorio u oružje za socijalnu kritiku, podsje-

}aju}i radni~ku klasu i omladinu na slavan pokret iz šezde-setih i heroje koje su školski udžbenici historije prešutkivali. U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko bendova koji kroz svoju muziku pokušavaju izraziti bunt prema haoti~nom stanju koje vlada.

Dubioza Kolektiv, Zoster, Letu štuke, Skroz, Sikter, kao i solo artisti Frenkie, Edo Maajka, jesu su oni koji su najviše doprli do svijesti gra|ana. Za njih profesor na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici, dr Damir kuki}, kaže:

16(I

N) P

UT

- Oni jesu taj izraz mladala~kog bunta koji se, izme|u ostalog, suprotstavlja vje~itom klišeu koji po~iva na nacionalisti~kim vrijednostima i toj vrsti kolektivnog imaginarija.

Ono što je zajedni~ko njihovim tekstovima jeste to da nose snažnu poruku, da se drže realnosti i da ne daju nikome da ih laže. Bitno je da se gra|ani aktiviraju, da razmisle o situaciji i uslovima u kojima žive te da pokušaju nešto promijeniti.

Brano iz Dubioza Kolektiva:

- Ja bih volio da se maksimalan broj ljudi angažira u tom prav-cu. Mi smo tu nevažni, želimo samo da potaknemo što više ljudi da reaguju na stvari. Da se više ne dešava da vlast i dalje hladnokrvno krade, kao da smo mi njihovi robovi, samo da radimo za njih.

Svi znamo šta se dešava, ali niko ne izlazi na ulice, niko ne pokušava smijeniti nekoga. Mi samo želimo reakciju.

Njima je bitno da ljudi koji do|u na koncerte ne dolaze tamo da zaborave na probleme, nego da shvate kakva je stvarnost, te da dalje šire njihove poruke, pa makar to bio i razgovor uz kafu.

Neki su prili~no pesimisti~ni kada je u pitanju u~inak socijalno angažovane muzike, ali postoji mnogo pozitivnih primjera koji su proizašli iz ovakve muzike.

Takav je pokret Live Aid, koji djeluje svake godine u vidu kon-certa na kojem zvijezde nastupaju besplatno s ciljem da se sakupi novac za ugrožene u Africi.

Ako si sit svega i ho}eš život zdrav

Preuzmi kontrolu i zauzmi stav

Budi kralj svog uma, kao lav

A sistem }e pu}i, šav za šav

Digni se i bori, kreni ka slobodi

Jer ova lokomotiva u propast vodi

Ti si tih i njima to godi

Budi vatra u kojoj }e sistem da gori!

(Dubioza Kolektiv & Frenkie: Dosta)

aida meruši} i adnan meša Op}a gimnazija “Zijah Dizdarevi}”, Fojnica

Flow motionAktivisti~ke rime mladih iz hip-hop skupine Flowmotion (to su oni koji }e biti pravo IN za nekoliko mjeseci) odabrao malik Paši}.

Ti si rob talasa (Bum- bap, Bum-bap) Imaš rok trajanja (Bum-bap, Bum-bap) Poštovani poštovanje, pošto Vam je mlijeko? Sigurno je skupo jer je poslovanje rijetko. Poštovani poštovanje, pošto Vam je še}er? Život više nije lijep i post’o Vam je sme}e./Kako pobijediti recesiju u dva koraka/

Ne želim biti lutka kojom neko upravlja Nažalost, ve}ina je, jer ne zna ustrajat Jer ne želi ustat da kaže šta misli. Život je lutkokaz, mi smo u igri./Lutkokaz”/

Moj narod kaže da bolje vrijeme dolazi poslije kiše, Al’ u suncu i vedrom nebu ja ne vidim prosperitet… /Da ti objasnim/

Sve je to nova satira Iza šuplje pri~e samo se novac sabira. Ne vjerujem u marksa, kenedija i staljina,Druk~iji su ciljevi, al’ svi ih brane sabljama. /Ovu pjesmu sam pisao dok sam gledao grad/

A mi smo prava gospoda, pro-profit, zarada Za il’ protiv Zapada, svejedno jedemo s poda Bez para boli glava, one su osnova braka Jer se teško voli gladan… /Kako pobijediti recesiju u dva koraka/

(A moj grad) Kažu, bio je grad sa stavom Ja sad vidim il’ glad za kruhom il’ glad za slavom. (Bio je grad sa duhom) Onda je sad sa drugom ambicijom i pretenzijom, a duh je pred penzijom Simbol zajedništva i multikulturalne pobjede Al’ pro}i glavama ljudi da vidiš gdje su podjele. /Da ti objasnim/

Ne želim modrice na svojim ple}ima Jer se neki ne slažu sa mojim rije~ima… /Lutkokaz/

Više u sljede}em broju Preventeena...

17

(IN

) PUT

Sada kazem: DOStA! je...DOSTA! je aktivisti~ki pokret gra|ana nastao prije 4 godi-ne zbog problema kao što su inertno i pasivno gra|anstvo, kriti~an nivo gra|anske participacije u javnom životu, nepo-stojanje snažne i nezavisne aktivisti~ke gra|anske inicijative u BiH, alarmantno socijalno i ekonomsko stanje. Odlu~ili su formirati javan i svima dostupan pokret sa predanim i discipli-novanim ~lanovima. Sada imaju preko 350 aktivnih ~lanova, djeluju u 16 gradova u BiH, u skoro svim kantonima, u oba entiteta.

Baš me zanima koliko dugo ~ovjek može trpjeti nešto što je protiv njegove volje, protiv njegovog dostojanstva, protiv njega samoga? Baš me zanima kada }e ljudi re}i: “Sada je dosta”? I zašto uop}e trpimo nešto što nam ne paše? Da li je to zbog toga što se ljudi plaše istupiti, iza}i iz mase, ili možda sami sebi i nismo toliko važni?

Možda je zbog takvog stanja u našem društvu veoma dra-gocjeno kada neko istupi i pokuša uraditi nešto dobro i ko-risno. Postoje ljudi u našoj državi koji se ne plaše nepravdi re}i: Dosta.

Aktivisti~ki pokret gra|ana DOSTA! bori se za dostojanstvo gra|ana BiH, uti~e na aktiviranje i angažovanje ljudi na rješa-vanju problema društva. Jedni su od rijetkih koji žele stvoriti aktivnu i svjesnu gra|ansku opoziciju u BiH, aktivirati što više gra|ana i ostvariti direktan uticaj na društveno-politi~ke pro-cese. Moramo priznati da situacija u našoj državi i nije baš baj-na, ali najve}a greška koju možemo u~initi je da se pomirimo sa tim i da mislimo kako mi ne možemo uticati na tu situaciju. Mi sami krojimo svoju sudbinu i izgra|ujemo vlastitu budu- }nost. Upravo na toj ideji je i zasnovan pokret DOSTA!; pokret koji se tako|er oslanja na vrijednosti kao što su povjerenje, solidarnost, osviještenost gra|ana, kreativnost. Ipak, ne}e narod vje~no šutjeti i trpjeti. Kao što svemu što je druga~ije i novo prilazimo za predrasudama, tako i mnogi ljudi poma-lo skepti~no gledaju na ovaj pokret. Najbolje što se u tom slu~aju može uraditi je „nabaviti“ sebi jednog/u aktivistu/kinju i popri~ati sa njim/njom. To sam uradila i ja. Evo šta o DOSTA! i o aktivizmu op}enito kaže Demir mahmut~ehaji}, ~ovjek ~ije je ime postalo sinonim za DOSTA!

zašto biti aktivist/kinja?

- Prvenstveno, ~ovjek treba stati i pogledati se u ogledalo i upitati se zašto biti ~ovjek, šta je to što tebe ~ini ~ovjekom. Da li su to neke materijalne vrijednosti, ili su to ostvarenje nekih intelektualnih sposobnosti, društvene, humanitarne, ljudske ambicije koje su ljude oduvijek vodile naprijed? Jer, davanjem aktivista postaje bogatiji. U našem društvu biti aktivista djelu-je suludo, kao: Ionako se ništa ne}e promijeniti, ali mene li~no mijenja svaki dan. Osim toga, beneficije koje aktivista dobije je da se po~ne sa ljudima koji su sli~ni, a kada vidiš da više nisi sam, osje}aš se puno bolje.

Demir M

ahmut~ehaji}

18(I

N) P

UT

Šta zna~i biti gra|anin/ka?

- Prije svega zna~i biti pojedinac/ka. Osoba koja zna svoja prava, dakle upu}eni pojedinac. Osoba koja ne prihvata men-talitet mase; osoba koja je spremna da se bori za svoja indi-vidualna prava.

je li kod nas aktivizam zapravo sizifov posao?

- Jeste, ali Sizifov posao koji kada se radi na dobar na~in, pošteno, sa dobrim krugom, posao koji donosi zadovoljstvo. Jeste Sizifov posao u smislu da ne vidimo kraj, ali uživamo u guranju tog Sizifovog kamena.

Ima li nade za nas?

- Ima nade, ali realno gledaju}i to je vremenski period od 5, 10, 15 godina; to se ne može ta~no definisati. Ima nade zato što svakim danom ima sve više i više mladih ljudi; dolaze nam i srednjoškolci, pa ~ak i njihovi roditelji. Ja sam optimista i ima nade, ali kada se situacija sagleda sada u ovom trenut-ku, naš rad izgleda kao Sizifov posao, izgleda neostvarivo. Ja sam duboko uvjeren da }eš ti i tvoja generacija, nadam se i ja, osjetiti plodove ovoga što se sada radi.

koji su uspjesi pokreta?

- Najve}i uspjeh kojim se ja ponosim je to što još uvijek po-stojimo i nismo odmakli od po~etnih principa. To su moralna odgovornost, individualna odgovornost; još uvijek nismo regi-strovani, još uvijek nismo podlegli novcu, još nismo klasi~na nevladina organizacija projektno orijentisana. Izgradili smo me|usobnu ljubav i poštovanje. Živimo paralelni život, izla-zimo ljudima u susret, organizujemo koncerte, družimo se. Ako ve} ne možemo gra|anima brzo otvoriti o~i, onda }emo stvoriti takav kolektiv da }e drugi biti ljubomorni na nas. A neki drugi konkretni uspjesi se mogu povezati sa protestima u Sarajevu, humanitarnim akcijama u Mostaru, podizanjem svijesti gra|ana, podrškom radnicima, studentima, i masa tih stvari. Tako se npr. nedavno u Br~kom desila situacija da je Vlada Br~ko Distrikta htjela dovesti severinu da održi koncert, ali prije nego što je formirana vlada, dakle odmah nakon lokalnih izbora. Htjeli su za to izdvojiti 125.000 KM. Mi smo tada, u saradnji sa drugim organizacijama, uspjeli da sprije~imo koncert, ne zato što je to Severinin koncert, nego što su htjeli da potroše toliko budžetskog novca na koncert, a nisu bili spremni da riješe neke probleme oko zdravstva, školstva, komunalnog.

kako mislite probuditi svijest gra|ana?

- Pokret je ideja o gra|anskoj odgovornosti prema samom sebi i prema društvu. Ta ideja raste, ali je još uvijek strana u

BiH. Nije jednostavno izgraditi svijest tamo gdje ona ne posto-ji. Ja prihvatam kritike nekih uglednih ljudi, koji kada gledaju pokret kažu: Vi ste šaka jada, ali ova šaka jada prije 4 godine uop}e nije postojala. Sad postoji šaka jada i ima mogu}nost da sutra, za 5 godina, postane nešto mnogo više. Želimo da ljudi shvate da je njihovo pravo, ne samo pravo nego odgovor-nost, da se bore za svoja prava. Mi u BiH imamo podani~ki, robovski odnos radnika. To promijeniti je nevjerovatno teško, ali se promjene dešavaju. I opet se vra}am na to da sam real-ni optimista i mi insistiramo, ne na strpljivosti, jer strpljivost zna~i šuti i trpi, nego na istrajnosti.

Kako izgledaju vaša druženja? Relacija: rad – zabava?

- Mi imamo vrlo jednostavan princip: kad se radi, radi se. Da li se radi o tribini, protestu, o bilo ~emu... Ima jasno odre|eno kad se radi, a kad je zabava. A kad je zabava, onda je ludilo.

koje su najve}e gluposti (mislim: predrasude) što drugi misle o vama?

- Prvo da smo pla}enici, drugo da smo politi~ki kontrolisani. To su dvije predrasude sa kojima se ja li~no susre}em, ali i ~itav pokret, jer je ljudima teško shvatiti da smo se sami organizirali, da smo još uvijek samoorganizirani, da nas niko ne kontroliše i ne pla}a.

U suštini, biti aktivista je baš cool. Zašto? Zato što se aktivisti zalažu i bore za ostvarenje svojih i tu|ih prava i interesa, za rješavanje problema, sve to uz uvažavanje postoje}ih zakona i kulture nenasilnog rješavanja sukoba. Naravno, kao aktivista upoznajete i mnoge interesantne osobe. Tako sam na skupu koji se nedavno održao u Žep~u upoznala dosta zanimljivih aktivista te upitala i stefana Pejovi}a kako je to biti aktivi-sta. On mi re~e:

- Bolje pitati ljude koji nisu aktivni, koji ništa ne rade kako je njima. Meni je dobro. Ti ljudi koji ne rade ništa, njima ne može biti dobro.

albin Šabanovi}, zeni~ko-žepa~ki aktivista rekao mi je:

- Prvi fazon svega toga je ~vrsta volja i upornost, ne padati poslije prvih padova, bilo da se radi o aktivizmu ili o obi~nom životu. Ne treba nikako posustajati; upornost i istrajnost su najbitiniji. Šta na kraju re}i, osim:

Sada kažem: Dosta je! Sada kažem: Dosta je! Da se borim, to mi jedino preostaje... (Dubioza Kolektiv) Dalila kajevi} Op}a gimnazija “Zijah Dizdarevi}”, Fojnica

19

(IN

) PUT

medica sigurna kucaKoliko puta ~ujemo da je žena brutalno pretu~ena od strane muža, da je djevojka silovana, da je maloljetnica seksualno zlostavljana, da je dijete fizi~ki i psihi~ki zlostavljano od stra-ne roditelja i sl? Zašto se pove}ava broj takvih slu~ajeva? Možda jer ih ignorišemo, ili, još gore, mislimo da se takve stvari dešavaju negdje tamo, daleko od nas.

Prvi korak u borbi protiv nasilja nad ženama i djecom u našoj državi napravila je njema~ka ginekologinja dr monika Ha-user tako što je, 1993. godine, u Zenici osnovala Medicu. Svojim radom inspirisala je mnoge u BiH. Me|u njima je i sa-biha Husi}, žena koja je svoj višegodišnji rad profilisala kao saosniva~ica Medice Zenica, u kojoj je trenutno na poziciji izvršne direktorice.

Od po~etka 2007. godine Medicino savjetovalište je smješte-no u zgradi Centra za socijalni rad u Zenici. Medica pruža adekvatan smještaj ženama i djeci žrtvama traume i nasilja tokom procesa njihovog oporavka.

~estih donacija, ponekad se žrtvama dodjeljuje i materijalna pomo}. Razlozi zbog kojih se žene i djeca obra}aju Medici za pomo} uglavnom su traume (ratne i poslijeratne), silo-vanje, porodi~no nasilje, incest, posljedice trgovine ljudima, razne psihološke smetnje, stres, poteško}e u razvoju djece, vanbra~no maj~instvo i mnogi drugi.

Mi nemamo podataka koliko je uopšte osoba koje su bile žrtve nasilja u porodici. Mislim da je 90 do 95 posto slu~ajeva ne-otkriveno, objašnjava mirha Pojski}, klini~ka rukovoditeljica Medice Zenica i direktorica za organizaciju i osoblje.

Medica je centar za terapiju žena i udruženje žena. Jedna je od prvih nevladinih organizacija u BiH, nastala u vrijeme rata, u aprilu 1993. godine.

Nasilje uglavnom prijavljuju žrtve. U manjem broju to u~ine zdravstveni, socijalni ili prosvjetni radnici, u~itelji ili nastavnici koji su u prilici da na djeci mogu uo~iti promjene koje mogu ukazati da su mogli biti žrtve nasilja u porodici, kaže senaid Hasi}, portparol Uprave policije MUP-a ZDK. On objašnjava kako je u cijeloj Federaciji BiH od 2003. na snazi novi Krivi~ni zakon, po kojem se nasilje u porodici posebno tretira kao krivi~no djelo.

Trenutno se u MUP-u ZDK vrši edukacija svih policajaca o na-silju u porodici, kako bi oni na terenu lakše prepoznali ovakve slu~ajeve i postupili u skladu sa Zakonom.

Djeca školskog uzrasta smještena u Medici poha|aju redov-no osnovnu školu. Ova ustanova je za 16 godina postojanja pružila podršku i srednjoškolkama, kroz redovno i vanredno školovanje. 101 srednjoškolka je za vrijeme boravka u Medici poha|ala srednju školu. Njih 10 je odlu~ilo upisati fakultet.

To je još samo jedan od pokazatelja da ova ustanova ne pruža samo terapijske sesije i krov nad glavom ve} se zalaže za obrazovno i ekonomsko osnaživanje.

Djeca koja su primljena u Medicin vrti} isklju~ivo su djeca koja su direktno ili indirektno preživjela traumu i nasilje, dje-ca-svjedoci nasilja i djeca pod rizikom od nasilja.

Cilj Medice je da, u sigurnom okruženju, žrtve nau~i kako se nositi sa teškim situacijama, ali i kako se zalagati za svoja prava i potrebe ne povre|uju}i druge, što uz mukotrpan rad, ali sa voljom, i postiže.

Boravak u sigurnoj ku}i izme|u ostalog uklju~uje odgova-raju}u stru~nu pomo} kroz individualni rad, savjetovanje, porodi~nu terapiju te poha|anje kurseva za mnoga zanima-nja. Zbrinjavanje djece o~ituje se kroz terapijski rad sa njima i boravak u Medicinom vrti}u u cilju odgojnog i obrazovnog rada. U zavisnosti od mogu}nosti Medice i nažalost ne tako

20(I

N) P

UT

mala zrtva a mnogo znaci Želiš biti aktivista? Želiš biti humanista? Veliki broj ljudi u na-šoj zemlji ~eka na tvoju pomo}. Pokloniš li im mali dio sebe i svoga vremena, ti im poklanjaš mogu}nost da žive.

Davanje krvi je jedan od najhumanijih oblika ljudske akcije i žrtve za drugog ~ovjeka. Kod nas davanje krvi ima tradiciju dugu preko 50 godina, a za nadati se da }e je naše generacije nastaviti.

Pokušali smo vam u ovom broju približiti davanje krvi, te smo se s tim ciljem zaputili u Zavod za transfuzijsku medicinu, gdje smo razgovarali sa maidom Šalaga, šeficom Odsjeka za animaciju dobrovoljnog davanja krvi.

- Krv se ne može vješta~ki proizvesti, dakle, jedini nosioci tog lijeka jesu dobrovoljni davaoci krvi. Za samo petnaest do dvadeset minuta izdvojenih za davanje krvi možete omogu-

MJESE^NO zAŠTITA zA 90 OSOBA

Od po~etka rada Medice do danas, u proteklih 16

godina, u sigurnu ku}u su bile smještene 203 žene

i 641 dijete. U prosjeku, mjese~no se smjesti njih

90. Do kraja prošle godine bilo je 12.909 seansi u

savjetovalištu. Kad je rije~ o nasilju u porodici, bilo

je smješteno 362 žena i djece. Samo u periodu od

2005. do 2006. smješteno je 166 osoba. U perio-

du od 2001. do 2004. smješteno je 130 lica. Što

se ti~e savjetovališta, samo u periodu od 2005. do

2006. u Medici je bilo 405 osoba na tretmanu zbog

posljedica nasilja u porodici i nešto manjim dijelom

zbog nasilja u zajednici. Ukupno je 799 osoba po-

tražilo usluge savjetovališta zbog problema nasilja

u porodici i bra~ne problematike koja ima veze sa

nasiljem. Iz godine u godinu sve je više osoba koje

zbog tog problema traže usluge savjetovališta.

Od ukupnog broja žena i djece žrtava nasilja u po-

rodici oko 90% njih koji budu smješteni u sigurnu

ku}u dolazi iz ovog kantona, a oko 10% osoba do-

lazi iz Srednjobosanskog kantona, gdje ne postoji

sigurna ku}a.

Broj ginekoloških pregleda i usluga, uklju~uju}i i

rad savjetovališta, je 64.687.

Broj pregleda i usluga op}e prakse je 12.773.

Broj internisti~kih pregleda i usluga je 5.384.

Zerina Alihod`a, Vitez

M.S.[. “Vitez”

21

(IN

) PUT

mala zrtva a mnogo znaci

}iti operaciju i nekome spasiti život. Što se ti~e potreba za darovanom krvlju, na jesen i u prolje}e u Centru su zadovolj-ni koli~inom darovane krvi, me|utim ljeti i zimi, zbog ve}eg broja nesre}a i stradanja, potrebe se drasti~no pove}aju, a manje ljudi daruje krv. Dnevno je potrebno 70 do 100 doza krvi, a svaki dan u tom periodu se odazove 30 do 40 davaoca, tako da je potrebno udvostru~iti taj broj. Bitno je re}i da se bez krvi ne može izvršiti nijedan operativni zahvat te pacijenti u potpunosti ovise o darivateljima krvi.

Dakle, ono što trebaš uraditi jeste oti}i u najbliži centar za davanje krvi. Tamo }eš ostaviti svoje podatke i nad tobom }e biti izvršen mali ljekarski pregled kojim }e biti utvr|ena tvoja sposobnost da daš krv. Odredit }e ti krvnu grupu, a zatim se u udobnoj stolici možeš odmoriti dok spašavaš život daju}i krv. Sve }e to trajati petnaestak minuta, a zatim }e te po~astiti sokom i ~okoladicom.

U sali za davanje krvi upoznali smo tri davaoca. admir i ke-mal su došli zajedno. Admir daje krv za operaciju majke svog prijatelja. Kemal nije iste krvne grupe, ali zna da je i njegova krv nekome potrebna. aida nam je rekla da joj ovo nije prvi put da daje krv i da to ~ini svako pola godine. Svi su nam rekli da im je ugodno i da nimalo ne boli.

Malik Pa{i}

Tre}a gimnazija, Sarajevo

- Naš cilj je ne da jedan ~ovjek više puta daruje krv, nego da svakodnevno animiramo nove, mlade davaoce krvi, koji }e po-stati stalni davaoci krvi. Nekada je hitno potrebna neka krvna grupa i tada zovemo naše stalne davaoce i u tome je njihov dodatni zna~aj – rekla nam je gospo|a maida.

Dati krv muškarci mogu svaka tri mjeseca, a žene i djevojke svaka ~etiri mjeseca. Da bi dao krv potrebno je da imaš 18 ili više godina, da ne boluješ od hroni~nih bolesti, da nisi imao ili imala operaciju u periodu od šest mjeseci prije davanja krvi i da si zdrav. I još nisi!? Pa šta ~ekaš?

Mai

da Š

alag

a, š

efic

a Od

sjek

a za

ani

mac

iju d

obro

voljn

og d

avan

ja k

rvi

22(I

N) P

UT

prof. Nenad Smoljan buduci nobelovac za mudrost i strpljivost!

Je li lakše ostati bez znanja nego pla}ati instrukcije, i mora li uvijek biti tako? U Travniku se pruža mladima prilika za be-splatno poha|anje dva sata tjedno fizike i matematike i to kod Nenada smoljana, asistenta sa Sveu~ilišta u Mostaru (peda-goški smjer) iza kojeg stoji više od ~etrdeset godina iskustva. To vam se zove gra|anski aktivizam. Odvojiti svoje vrijeme da bi se drugima pomagalo zaista je vrijedno pohvale.

Smatraju}i da je on osoba kompetentna za razgovor na temu gra|anski aktivizam napravila sam intervju sa njim.

Koji su Vaši ciljevi i za što se zalažete?

- Moj glavni cilj je promoviranje nadarenog ~ovjeka i želja da se on i njegove vrijednosti stave u prvi plan. Tako|er se zala-žem da se jednom na nivou države održi sjednica o nadarenim u~enicima, kako bi im se dalo više pažnje, samim tim i pre-usmjerilo ih na dalje a, naravno, i pružilo financijsku potporu najboljima. Pedagozi u školama tako|er bi mogli okupljati na-darene u~enike i pomagati im u njihovim projektima.

zašto ste se odlu~ili da dajete besplatne sate; da samim tim odvajate i svoje vrijeme?

- Nastavni plan i program ne može zadovoljiti potrebe u~enika, pa sam odlu~io da im pomognem, naro~ito nadare-nim u~enicima. Neke stvari se u školama u~e preopširno, dok se druge, možda ~ak i važnije, ni ne spominju.

kako okolina gleda na vaš rad?

- Zavisi. Neki misle da je to uzalud trošenje vremena i ne vje-ruju u to, dok drugi to cijene.

koliko dugo se ve} bavite besplatnim davanjem instruk-cija na ovaj na~in?

- Više od ~etrdeset godina kroz svoj rad dajem u~enicima mogu}nost nekog vida dodatne nastave, dok u KŠC “Petar Barbari}” u Travniku subotom ve} dvije godine.

kakvi su vaši odnosi sa u~enicima?

- Prvenstveno se mora poštovati li~nost u~enika. Ja nastojim stvoriti sa u~enikom maksimalno prijateljski odnos do odre- |enih granica. Prvo gledam li~nost u~enika, pa tek onda svoj predmet. Što se ti~e ocjena, mislim da bi one samo trebale biti putokaz za dalje, a iskustva sa u~enicima mogu re}i da su izuzetno dobra.

Da li ste zadovoljni rezultatima koje postižete u radu sa mladima?

- Mogli bi biti i bolji, prvenstveno studenata, jer ne bi nikome škodilo više zalaganja kako bi se došlo do kona~nog cilja. Sve to zavisi od u~enika, imate aktivnije u~enike i one nešto ma-nje aktivne.

23

(IN

) PUT

Smatrate li da bi obrazovanje na nivou države BiH treba-lo biti besplatno?

- Obavezno bi trebalo biti besplatno, uklju~uju}i i postdiplom-ske studije, bar u prvo vrijeme. Svi nadareni u~enici bi trebali imati stipendije, da bi mogli razvijati svoj talent.

kakvoj se budu}nosti nadati?

- Koliko znanja, toliko mogu}nosti.

Prema vašem mišljenju, da li su mladi danas pasivni s obzirom na mogu}nosti?

- Mladi nisu pasivni ve} im društvo ne pruža adekvatan odgoj. Pridaje se previše pozornosti bezvrijednim stvarima. Da se poradi na shva}anju kvalitetnih i nekvalitetnih stvari i društvo bi se promijenilo.

Isplati li se aktivizam danas?

- Onoliko koliko ~ovjeka ~ini sretnim.

jedna od u~enica koja poha|a dodatne sate kod vas je i katarina stoj~evi}. U razgovoru od prije nekoliko dana otkrila mi je da se zanima za astronomiju i da ste joj pružili priliku da se pobliže upozna sa astronomijom kao znanosti te da je dugo prou~avala literaturu a vi ste joj na koncu predložili da napravi atlas sunca. Otkud sve to?

- Prije svega želim da kažem da je ova godina proglašena godinom astronomije, a i u BiH nedostaje literature te vrste. katarini sam ja davao samo primjedbe, ona je sve to sama prou~avala. Nadam se da }e Atlas Sunca ugledati svjetlo dana za desetak dana.

kako ste došli na ideju?

- Ova godina je proglašena godinom astronomije, a i nedo-statak literature te vrste u BiH je jedan od razloga zbog kojeg

smo se odlu~ili da napravimo Atlas Sunca.

Nadam se da }e svakim danom postojati sve više obrazova-nih ljudi, spremnih pomo}i. Ono što mene, kao mladu osobu, još više fascinira jeste aktivnost katarine stoj~evi}, pa sam odlu~ila i sa njom napraviti intervju na istu temu. Katarina ima šesnaest godina, trenutno poha|a tre}i razred op}e gimnazije KŠC “Petar Barbari}” u Travniku, završila je osnovnu glazbe-nu školu, svira harmoniku, trenira košarku, amaterski se bavi slikarstvom i crtanjem kao ~lanica ULST Travnik (Udruženje likovnih stvaralaca Travnik – op.a.).

zašto si se odlu~ila za dodatne sate fizike i matematike?

- Totalno volim te predmete. Obožavam vrijeme provoditi ko-risno. Pa nije mozak samo organ za hla|enje krvi, kao što je aristotel tvrdio!

Da li su dodatni sati kod prof. smoljana zanimljivi i što pružaju mladima?

- Definitivno! Nastava koju prof. smoljan drži ve} drugu go-dinu apsolutno ima zna~ajan utjecaj na uspjeh studenata, u~enika i individualaca... Prof. Smoljan budu}im intelektual-cima približava pojmove, prije svega fizike i matematike, pa nacrtne geometrije, tehni~ke mehanike, povijesti umjetnosti etc. Hvala profesoru Smoljanu, budu}em nobelovcu za mu-drost i strpljivost.

Poznato je da pripremaš atlas sunca, otkud ideja za sve to?

- Godina je astronomije. Atlas Sunca objeru~ke sam prihvatila kao ideju prof. Smoljana koja se rodila iz nedostatka sli~nih sadržaja na ovim prostorima, i na koju su se automatski nado-vezale neke moje zamisli. Primjerice, sadržaj koji }e govoriti o Galileu, te o drevnom štovanju Sunca u nordijskoj mitologiji, u Egiptu, starim civilizacijama Amerike. Atlas }e se prvenstve-no temeljiti na stru~nim pojmovima koji }e opisati karakteri-stike Sunca.

Da li bi bila spremna na ovo ~im se bavi prof. smoljan?

- Gle, budu}nost is coming suddenly. Mene fascinira obitelj-ska tradicija, stoga planiram upisati farmaciju. Profesor mi je ve} dao literaturu vezanu za botaniku!

Dajana Su~i}

K[C “Petar Barbari}”, Travnik

24(I

N) P

UT

I mi volimo prirodu, ali na drugaciji nacinVlasti mogu i trebaju biti partneri u aktivizmu. ^esto su spre-mni pomo}i, samo trebaju inicijativu. Zašto jedna takva ne bi potekla upravo od vas? Mladi sa Ilidže su to i dokazali. Evo o ~emu se radi.

Javni WC

Mjesto gdje se možeš opustiti!!! – rekla je mubina kahvi}kada je trebalo objasniti u kojoj incijativi u Obrazovno-razo-nodnom centru za mlade Spajalica ona u~estvuje.

Zvu~i smiješno zar ne? Možda i jeste, ali je veoma korisno. To su shvatili mladi sa Ilidže, koji su odlu~ili da promijene nešto u svom okruženju. Kako se sve to desilo objasnila mi je azra Hadži}:

- Odlu~ili smo se za ovaj problem baš zbog vidljivog nedo-statka javnog WC-a. Tim od šest osoba se sastao da raspravi o ovom “delikatnom” problemu. Ideja je bila da anketiramo gra|ane i pitamo za njihovo mišljenje o ovom problemu te da li su oni za izgradnju javnog WC-a. Ištampali smo 100 anketnih listi}a i nekoliko osoba iz tima se bacilo na anke-tiranje gra|ana. Po tim anketama smo dobili 96% pozitivnih odgovora tj. onih koji su ZA izgradnju WC-a. Nakon završene ankete smo sro~ili i napisali tekst koji }e i}i u Op}inu i tu smo, naravno, uvrstili i našu malu anketu, ali i razmišljanja gra|ana o ovom problemu. A nakon nekog vremena smo imali sastanak sa na~elnikom, gdje smo mu predstavili našu ideju i ustvari potrebu. Ali on je rekao da se ve} gradi jedan WC kod tramvajske stanice, ali da je ova ideja dobra i da bi se trebala realizirati u naredne dvije do tri godine.

Leže}i policajac

Inicijativom: 1 u minuti; 60 u satu; 1.440 u danu... Ja ne želim biti dio statistike.

Odgovorna za ovu akciju je edna Brankovi} i o njoj kaže slje-de}e:

- Na ovu ideju došli smo zbog svakodnevnih žalbi na prelazak ceste kod nekadašnjeg kina Igman. Najve}a gužva bila je u ljetnom periodu zbog atraktivnih lokacija (Velikog parka, Vre-

la Bosne) i bilo je nemogu}e pre}i cestu. Svaki dan bar 500 osoba pre|e tim prelazom. Voza~i rijetko kad stanu pješacima i teško je tu pre}i cestu, naro~ito majkama i njihovoj djeci.

Na moje pitanje da li su ve} poduzeli nešto da pokrenu ovu inicijativu, edna je odgovorila:

- Za sada ova inicijativa je prošla kod na~elnika Op}ine Ilidža, amera ^enanovi}a. Ono što želimo dalje sa ovom incijati-vom je poslati dopis Ministarstvu saobra}aja Kantona Saraje-vo. A kada bi dobili odobrenje od Ministarstva ova inicijativa bi bila realizovana.

Uspjeli ili ne, ~injenica da su se sami organizirali za korist cjelokupne društvene zajednice je vrijedna hvale. Preventeen je tu uz vas.

Gdje danas? Šta sutra?

Ova inicijativa odnosi se na postavljanje info pulta na Ilidži. Za detalje sam se obratila arneli ^amovi}, a ona mi je rekla sljede}e:

- Smatramo da je našoj lokalnoj zajednici potreban (turisti~ki) info pult iz mnogih razloga. Prije svega, Ilidža je jako atraktiv-no mjesto koje ima šta ponuditi turistima: razne atraktivne i historijske lokacije poput: Vrelo Bosne, Rimske iskopine, Park itd. Svake godine Sarajevo dobija sve više turista. Zato se mo-ramo potruditi da našim turistima, a i budu}im, ponudimo što više korisnih informacija. Tako|er, smatramo da je za turiste jako teško saznati neke informacije na Ilidži i taj problem bi se riješio info pultom.

Što ~ekate sad? Vidite, tj. pro~itali ste, da se može kad se ho}e. Vjerujem da i u vašim zajednicama ima mjesta za po-boljšanje. Okupite se, prenesite inicijativu na papir i pokucajte na~elniku na vrata. Ko kuca, otvorit }e mu se.

Dajana Mi{kovi}, Sarajevo

^etvrta gimnazija

25dETALJNIJE I JASNIJE O AKTIVIzMU, AKTIVISTIMA, POKRETIMA I ORGANIzACIJAMA...

GRADANSKI AKtIVIZAm - javno zagovaranje gra|a-nki i gra|ana za ostvarivanje svojih i tu|ih prava i interesa, uz uvažavanje postoje}ih zakona i kulture nenasilnog rješavanja sukoba.

CIVILNO DRUStVO - prostor besprisilne kolektivne akcije osoba okupljenih oko zajedni~kih interesa, ciljeva, vrijednosti. Nije država, ali je pokazatelj demokratske države. Obuhvata organizacije kao što su humanitarne, religijske, ekološke, sindikati, grupe samopomo}i, društveni pokreti...

PEtICIJA - oblik gra|anskog prosvjeda stavljanjem potpisa, tj. suglasnosti sa odre|enom idejom ili promjenom. Potpisuje je grupa gra|ana/ki. Nadležno tijelo kojem se peticija upu}uje je dužno odgovoriti podnositeljima u roku od 30 dana.

RADIO REBELE - pobunjeni~ka radiopostaja. Njeno os-nivanje se smatra najzna~ajnijim doga|ajem u kubanskoj revoluciji. Obzirom da je bio smješten duboko u šumi, ernesto Che Guevara i ostala ekipa redovno su izvještavali sve Kubance o napredovanju revolucije i na~inu pridruživanja. Djeluje i danas.

JAN PALACH - student filozofije koji se 16. sije~nja 1969. to~no u 15:00 h spalio u središtu Praga u znak prosvjeda protiv tadašnje politike u ^ehoslova~koj i presije SSSR-a. Njegov ~in šokirao je svijet i rezultirao kilometarskim prosvjedima podrške. Otisak Palachovog lica, kojeg je kriomice napravio u mrtva~nici jedan student likovne akademije, i sad se može vidjeti u Pragu. Ime jana Palacha danas simbolizira studentski bunt.

ROBERt SCHUmAN - francuski ministar vanjskih poslova koji se smatra za~etnikom ideje o Europskoj uniji. Iako se na prvi pogled ~ini da su svrha postojanja EU ekonomski inte-resi, osnovni prioritet EU je o~uvanje mira i izgradnja ideje o gra|aninu/ki Europe.

ANtIFA – antifašisti~ki pokret koji je nastao kao protuteža neonacisti~kim i nacionalisti~kim skupinama. Bore se protiv svih oblika diskriminacije, a naj~eš}e za prava emigranata i manjinskih skupina.

ANARHIJA – ideja koja se zalaže za društvo bez državnog ure|enja i klasnih podjela. Anarhisti su najžeš}i kriti~ari kapitalizma. U osnovu anarhije je potpuna sloboda, a za~etnici su Rusi mikhail Bakunin i Petr kropotkin.

GREENPEACE – ekološka organizacija u borbi protiv zaga|ivanja Zemlje i Zemljine atmosfere. Postoji u 40 zemalja svijeta, a zbog održavanja neovisnosti ne prihvata donacije vlada ili korporacija. Ideja o Greenpeaceu nastala je 1971. godine kada je mali brod volontera uplovio u Amchitku, podru~je sjeverno od Aljaske, gdje je vlada SAD-a obavljala nuklearne pokuse.

PEtA – (People for the Ethical Treatment of Animals) najve}a je svjetska organizacija za ostvarenje prava životinja. Danas broji preko 1,6 milijuna ~lanova a nastala je 1980. godine u Norfolku u Virginiji, u SAD-u. Njihov osnovni moto glasi da životinje nisu na planeti Zemlji da bi ih ljudi jeli, koristili za prevoz, na njima eksperimentirali ili ih koristili u zabavne svrhe.

tRANSPARENCY INtERNAtIONAL (tI) – vode}a me|unarodna nevladina organizacija koja se bavi istraživanjem korupcije. To uklju~uje i politi~ku korupciju. Poznata je u svijetu po izdavanju godišnjeg magazina Corruptions Perceptions Index, tj. po komparativnoj analizi korupcije širom svijeta. Od ovog izvještaja uveliko ovisi da li }e jedna zemlja dobiti donacije, pomo}, ili }e do}i do politi~ke izolacije ako se stanje u njoj ne popravi.

26CO

OL -

TURA 1984.

1984. – naslov koji je ve} u startu u~inio da mi ova knjiga priraste srcu, ozna~avaju}i godinu mojeg ro|enja. Nekoga bi drugoga vjerojatno privukao evociraju}i uspomene na olimpij-sko Sarajevo. Ipak, George Orwell ovu godinu vidi u sasvim druga~ijem svjetlu...

Dobrodošli u svijet velikog Brata

Njegove o~i su, ~ak i sa nov~i}a, pratile ~ovjeka. Na novcu, na markama, na koricama knjiga, na zastavicama, na pla-katima i na kutijama za cigarete – svuda. Uvijek te o~i koje promatraju i glas koji obavija. Bio ~ovjek budan ili spavao, radio ili jeo, u ku}i ili van ku}e, u kupatilu ili u krevetu – izbje}i se nije moglo. Nitko nije imao ništa svoje do onih neko-liko kubnih centimetara u lubanji – ovako nam pisac do~arava svijet 1984. godine, koji se nalazi pod budnim okom Velikog Brata. To je svijet gdje svu kontrolu i mo} drži Partija, svijet otu|enosti, svijet bez privatnosti, gdje jedino skrivena ostaje ljudska misao. To je mjesto gdje se gra|ani nadgledaju preko teleekrana, pri ~emu se kažnjava svako ponašanje koje nije prema pravilima Partije, ~ak i ono ponašanje koje bi samo upu}ivalo na “zlu” misao.

U ovom sivom svijetu izoštrenih osje}aja, gdje vladaju ljudsko neznanje i glupost, živi i Winston smith, glavni junak, koji radi u Ministarstvu istine i to upravo na prepravljanju povije-sti, odnosno na falsificiranju i brisanju ~injenica, a sve u korist vladaju}eg sustava: Prošlost se ažurirala iz dana u dan, skoro iz minuta u minut. ^ak je i jezik u državi Oceaniji, novogovor, nastojao odvojiti govor od mišljenja.

Jedan od najve}ih zakona Partije bio je: Voljeti Velikog Brata!

Me|utim, Winston je jedan od druga~ijih. On u jednom tre-nutku svojeg života po~inje osje}ati da nešto nije u redu i da je nekada sve bilo druk~ije. U njemu se, zapravo, po~inje ra|ati bunt protiv postoje}eg sustava. Ipak, Winston nije bio jedini: Buntovništvo se izražavalo izrazom o~iju, intonaci-jom glasa; u najboljem slu~aju nekom prošaputanom rije~i. Po~inje se pronalaziti u stavovima toliko omraženog emanu-ela Goldsteinea, glavnog protivnika poretka u Oceaniji. Svoju

unutarnju borbu protiv vanjskog svijeta Winston je izražavao jedino u svojem dnevniku, kojeg je pisao u tajnosti, i sam ne znaju}i kome, ali nadaju}i se – za budu}e generacije: Iz doba jednoobraznosti, iz doba samo}e, iz doba Velikog Brata, iz doba dvomisli – pozdravi!

U me|uvremenu, zaljubljuje se u juliju, tako|er djelatnicu Ministarstva istine. Njihovo uživanje u najobi~nijim stvarima poput crne kave, ozna~avalo je protest protiv Partije, koja je sve to zabranjivala. Zajedno, oni razmišljaju o besmislu života i o tome zašto se vrijedi boriti. Za koga, za što pjeva ta ptica? Ne promatra je ni njen par, ni njen suparnik. Što je navodi da sjedi na ivici samotnog šumarka i to~i svoju muziku u ništa-vilo?

Jedinu nadu za promjene Winston je polagao u O'Briana, ~lana Uže Partije, koji mu daje svoju podršku. No, do ~ega su ga doveli sva ta borba za život, za ljubav, sve njegove nade, kao i sam O'Brian, zaklju~ite po posljednjoj re~enici:

Niz nos mu procuriše dvije suze s mirisom džina. Ali bilo je u redu, sve je bilo u redu, borba je bila završena. Bio je izvojevao pobjedu nad sobom. Volio je Velikog Brata.

spjev o 21. stolje}u

Ova znanstveno-fantasti~na antiutopija kojoj je tematika bor-ba pojedinca sa vlaš}u, razlikuje se od mnogih drugih upra-vo po tome što opisuje kako nastaje taj unutarnji protest u ~ovjeku i što se sve doga|a u duši ~ovjeka koji želi promijeniti svijet. Ona ~ini da na suvremene proteste ne gledamo više kao na ~in mase, nego da razumijemo svakog pojedinca u tom protestu, njegov život i njegove osje}aje.

1984. je samo simboli~na godina koja prikazuje tadašnji svi-jet. No, Orwell nije mnogo pogriješio, jer takav svijet ~ini se tako blizu nama. Ovo je o~ito pravo vrijeme da ~itamo njegovu Tisu}u devetsto osamdeset ~etvrtu.

dipl. `urnalistica Irena Fi{i}, Travnik

GEORGE ORWELL

27

COOL

- TUR

AEmOBio je lijep i sun~an dan, kiša je padala! Ovako glasi po~etak pismenog rada moga brata, smiješno, zar ne?! Uvijek se tru-dio da bude smiješan. Ovo remek-djelo u kojem kiša pada i sunce grije starci su odlu~ili da uokvire. Moj odnos sa svije-tom – ~uveni rad. Njegovo vi|enje svijeta predstavlja njegovu, individualnu, realnost i maštu, njegov svijet.

Tako je i moj na~in ispoljavanja vlastitog karaktera, mišljenja i bježanja u maštu samo moj, jedanko kao i na~in obla~enja, izbor muzike, moja seksualna orijentacija i mnoštvo drugih mojih životnih odluka.

Idem kroz grad, u nekom svom svijetu, sjedam na istu klupu i ~ekam raju. Primje}ujem da me ljudi za~u|eno posmatraju. Sklanjam ši{ke sa o~iju i shvatam zašto. Dobro je moj brat rekao da i kad sunce je tu, kiša pada. Znam u ~emu je fazon, trebalo je vremena da shvatim – EMO! JA SAM EMO!!!

Šta je to emo?

Poznajemo ih po ispoljavanju kreativnosti putem odje}e, fri-zure, po kombinacijama ludih boja i po izboru muzike. Emo muzika je nastala iz pravaca rocka u kombinaciji sa hardcore punkom. Nekad u 80-tim javlja se pravac emocor. Bendovi ~esto pjevaju o neshva}enosti, o boli izazvanom ljubavlju. Emo je zapravo skra}enica od “emotional”.

Ja jesam emo, ali onaj realni emo lik.

Nakon što sam skontala da sam emo prešla sam u fazu kada sebe više nisam vidjela samo kao klinku sa stilom.

Neka nova tuma~enja kažu da su emo klinci oni koji vole bol i samoozlje|ivanje. To nije emo. Ne postoji jasna definicija ili jasna instrukcija kako postati emo, ali jedna sigurna stvar je da biti u emo pokretu zna~i biti druga~iji. U emo kutku stav-lja se naglasak na otvorenost prema svojim emocijama. Te emocije su naj~eš}e tužne i depresivne. Ali to nije sekta, kao što }e mnogi pomisliti; za jednog emosa to je na~in života. Biti svoj! Ako se frajer pokuša ubiti, on je odma’ emo... To je

predrasuda koje se trebamo riješiti. Suicidalnost i emo nema-ju zajedni~kih ta~aka. Ako misliš da si emo zato što se režeš, gadno si fulio ~itav fazon. To je samo loša slika emosa, tj. pravca koji je još neshva}en u široj javnosti. Postoji mišljenje da se emo likovi režu, ali i me|u pankerima i darkerima ima zalutalih, onih koji su tu radi furke.

U razgovoru sa psihologinjom Osmanagi} Lejlom zaklju~ila sam da mnogi i ne znaju šta je to emo, pa se oslanjaju na informacije sa interneta. Gospo|a Osmanagi} dala mi je dva tuma~enja ovog termina. Pozitivno i negativno.

Pozitiva je u tome što svi možemo iskazati ono što osje}amo, bez skrivanja svojih emocija, u svim trenucima, jer imaš raju sa kojom to možeš podijeliti.

Negativa je, ona u BiH, u tome što razmišljanje emo populaci-je nije jasno predstavljeno, pa se klinci iz furke nazivaju emo. To naj~eš}e iznose na internetu, što i jeste problem. Sa druge strane ekrana je neko, ali ko?! Veoma lako može biti neka iskompleksirana osoba koja }e se igrati sa Vašim emocijama.

Biti emo nije loše, to je samo ispoljavanje svoga “ja: – ali gra-nice toga odre|ujemo mi sami. Stvaramo si granice do kojih možemo i}i, ali nikad ne zaboravljamo ono što smo uvijek i bili.

I tako, sjedim ja na klupi i gledam ljude, al’ se odvalim smijati kad se samo sjetim kako je bilo glupih pitanja i pri~a emo liko-va koji su tu radi furke. Svaki od njih ve} u prvoj re~enici koju izmijeni sa tobom najprije spomene svoje probleme. OK i ja ih imam, ali ih ~uvam za sebe i ne morim njima sve oko sebe, pa ni slu~ajne prolaznike. Poslije tog peglanja, naravno, ide pri~a o ožiljcima. Gdje su, koliki su, i tak’ to. To nije bit emoa, ba...

Uh, poenta je da se lažnjak prepozna na prvu.

Fatima ^oli}Mješovita srednja gra|evinsko-geodetska škola, Sarajevo

28dU

HOVN

OST

Humanitarna udruga Samarita:

Dobro je ciniti dobro!Razmišljamo li ikada o pravom zna~enju rije~i ljubav? Što predstavlja ljubav? Samo pozitivan osje}aj privrženosti i veza-nosti za nekoga? Jesmo li ljubav rezervirali samo za pojedine ljude i primamo li ljubav samo od pojedinaca? Poti~e li nas ljubav na djela? Ili je to stati~an osje}aj koji nam služi samo za to da se osje}amo bolje?

Moram priznati da moja ljubav ~esto nije djelotvorna. Nije dje-lotvorna u smislu da rijetko kad želju da pomognem drugome, na bilo koji na~in, pretvorim u stvarnost. Doga|a li vam se to? Onda obi~no potražim i opravdanje za sve nas: okupirani smo nekim drugim stvarima koje svakodnevno popunjavaju naše planere; možda smo malo lijeni, a malo se i plašimo. Treba-li bismo rije~ ljubav figurativno zamijeniti rije~ju solidarnost. Možda bi tada naša ljubav bila djelotvornija?

Neki su to ve} u~inili, proširili su granice svoje ljubavi, „pre-tvorili“ je u solidarnost iz koje su proizašle razne aktivnosti usmjerene na pomo} potrebitima, a koje nisu bile vezane za odre|ene organizacije. Od tih neformalnih aktivnosti proizašle su mnoge udruge mladih i gra|ana usmjerene na humanitar-no djelovanje. Jedna od njih je Humanitarna udruga “Sama-rita” iz Odžaka. Njihovo djelovanje ograni~eno je na podru~je sela Vidovice, Kopanice i Jenji}e. No, njihova djelatnost nije ograni~ena: volonteri Samarite nijednu potrebu ne zanemaru-ju i ~ine sve što može doprinijeti poboljšanju života.

zAŠTO SAMARITA?

U Bibliji, to~nije u Novom zavjetu, Isus je svojim u~enicima ispri~ao pripovijest o milosrdnom Samarijancu. Pri~a kaže da je jedan ~ovjek bio napadnut i ranjen od strane razbojnika

Pored njega su prošla tri uglednika koji mu nisu pružili pomo}. Najzad je naišao ~ovjek Samarijanac koji mu je pružio pomo}. Ukoliko malo to istražimo, saznat }emo da Židovi nisu gajili ljubav prema Samarijancima.

No, heroju iz ove pri~e nije bilo bitno tko je ~ovjek u nevolji, pomogao je bez obzira na sve.

Pouka bi mogla biti da djelotvorna ljubav, solidarnost sa po-trebitima, ne bira subjekte djelovanja. Njezin subjekt je svaki ~ovjek, bez izuzetka.

Kako piše na njihovom promotivnom letku, koji se može ski-nuti sa web stranice: sites.google.com/site/samaritos/ do sada su ~inili: nabavku hrane, vode, lijekova; košenje trave, rezanje drva; darivanje djece siromašnih obitelji; od prikuplje-nih sredstava platili su u nekoliko navrata ra~une za utrošenu elektri~nu energiju, kupili školski pribor za djecu, vozili starije osobe na lije~ni~ki pregled u Orašje...

Zašto sve ovo nabrajam? Da bih potvrdila ono što ve} prije napisah: da se nijedna potreba ne zanemaruje i da se pomo- }i može na razne na~ine.

I na kraju – probudimo se! Zašto ne bismo pomogli? Ova udru-ga je divan primjer i poticaj da svaka akcija može pomo}i te da nijedan vid pomo}i nije nevažan. U~inimo za druge ono što oni ne mogu, darujmo stvari koje ne koristimo ili su višak, popri~ajmo sa usamljenima...

Mali znaci pažnje usre}uju i nas i druge, a ljubav raste samo ako je dijelimo sa drugima. Prestanimo se vra}ati na po~etak ove moje pri~e i razmišljati kakva je ljubav koju ~uvamo u nama.

Po~nimo je darivati!

Ivana vidovi} FPN, Žurnalistika, Sarajevo

29

dUHO

VNOS

TVAKIFI I CESmEAktivizam kao oblik odgovornosti za društvenu zajednicu na ovim prostorima nije novitet. Naprotiv, sve one ~esme pored puteva koje vi|amo širom naše zemlje nisu ništa drugo nego oblik gra|anskog aktivizma dobronamjernih lica u korist cijele zajednice. Naravno, rije~ je o vakufima.

vakuf (arapski: فقو, awqaf, turski: vakıf) jeste institut islamskog prava koji se razvijao od XI do XIX st. i po mnogo ~emu odgovara institutu zaklade u europskom pravu.

Kako bih upoznala ljude sa vakufima i njihovom kulturom, posjetila sam Travnik, grad za koji sam po pri~i mnogih lju-di saznala da je veoma bogat vakufskim gra|evinama. Pra-va osoba za razgovor o vakifima je elektroinžinjer Sujoldži} enver, koji se bavi historijom zavi~aja i baš ove godine piše knjigu na ovu temu. Da biste saznali više o ovom plemenitom bh. naslije|u nastavite ~itati.

zašto ste se odlu~ili baviti ovom temom?

- Moje prezime je Sujoldži} – dodatni motiv, jer Su na tur-skom zna~i voda, a jol put. Moji preci sujoldžije nisu bili direk-tni graditelji vodovoda ve} su organizirali gradnju kao današ-nji inžinjeri i tehni~ari. Knjiga }e obuhvatiti ~esme i objekte vezane za vodu, hamame, ~esme i objekte vezane za vodu, šadrvane, mostove, vodenice itd.

Šta za vas predstavlju vakifi i po ~emu su to oni bili zna~ajni za ovaj grad?

- Vakifi su ljudi koji su osnivali vakufe. Ujedno, to su i ljudi koji bi odredili dio svog imetka da ga potroše za korist zajednice, svojih komšija, prijatelja i tako su u ve}ini slu~ajeva nastale ~esme i vodovodi. Za ovaj grad vakifi su bili veoma zna~ajni. Osim doma}ina, ovaj grad su pomagali i vakifi iz drugih ze-malja.

koji su to vakifi trošili svoj imetak radi dobrobiti ovog grada?

- Jedan od najzna~ajnijih je bio mehmed-paša kukavica koji je izgradio Hadžialibegovu džamiju, gornji dio grada, Sahat-kulu, mnoge ~esme, medresu itd. U Travniku ima i svoju uli-cu koja je nazvana njegovim imenom. Zatim sulejman-paša skopljak, doma}i ~ovjek porijeklom iz Bugojna koji je obno-vio Sahat-kulu.

kada su u pitanju vakifske ~esme, gdje se one nalaze i za šta su služile?

- ^esme su ina~e u islamskom svijetu bile obavezan prate}i objekat uz svaku džamiju, zbog abdesta i obavljanja molitve, a ujedno i kao objekat za svakodnevni život.

Skoro iznad svake ~esme nalazila se natpisna plo~a gdje je pisalo kad i ko ju je izgradio.

Za svaku ~esmu je bilo potrebno napraviti novi vodovod. Naj-stariji vodovod sad se zove bašbunar, izvorno bunar baša, ali se tijekom prošlog stolje}a promijenio naziv.

koji su ih to najzna~ajniji vakifi gradili?

- Najstariji vodovod bio je izgra|en od strane mehmeda ^ele-bije; zatim mehmed-paša kukavica i mnogi drugi.

Da li su te vakufske gra|evine sa~uvane u cjelosti?

- Pa, uglavnom je mnogo toga sa~uvano u cjelovitosti, mada ima i objekata koji su manjim djelom ošte}eni.

Zerina Tihak, MSŠ Vitez

30dU

HOVN

OST

tRI mUSKEtIRA GRADANSKOG AKtIVIZmA

Umuntu ngumuntu ngabantu...

Tri frajera (Nelson mandela, martin Luther king i maha-tma Gandhi) u ~etvrtak uve~er u klubu Sloga stoje i kuliraju. Pijuckaju svoje pi}e (bezalkoholno naravno, jer ovo je takav tip magazina) i pokušavaju prona}i pri~u za djevojke. Za oko im zapada jedna, sva nakin|urena, pupi i šljašti. Koji }e prvi pri}i i šta oni imaju za ponuditi? Prvi nastupa veeeliiiiki Nelson Maaaandela! Prilazi smjelo predsjedni~ki i lagano zapo~inje razgovor.

Nervozno ispijaju}i sok upada s pri~om kako je on lider Afri~kog nacionalnog kongresa, kako se cijeli život bori protiv aparthej-da. Proveo je 27 godina u zatvoru (a nije nabildan i nema tetovažu), utjelovlje-nje je borbe za slobodu i jednakost. Njegov moto u životu je: Umuntu ngumun-tu ngabantu, odnosno: Kao ljudi postojimo samo kroz

druge ljude, zbog ~ega je shvatio da je me|uovisnost neizbjež-na u ljudskim odnosima, te da je ono što nam je zajedni~ko mnogo šire i snažnije od onoga što nas razdvaja! Naglasio je djevojci svoj stav o važnosti edukacije za njegov osobni razvoj (na što ona lagano odmahuje rukom – pih!) ali i za razvoj svih drugih ljudi, kao i ~ovje~anstva u cjelini. Dok je izdržavao kaznu od 27 godina, mandela je me|u zatvorenicima poticao edukaciju, sveu~ilišni duh, te u tajnosti organizirao redovna predavanja. Kroz razgovore sa zatvorenicima i bijelim ~uvari-ma, razvio je posebnu ideologiju na kojoj je kasnije temeljio cijelo svoje djelovanje, a posebno rasprave s vladom oko no-vog ustava Južnoafri~ke Republike.

Ghandi, dijamantu!

Mandelina pri~a kod djevojke baš i ne prolazi pa on nervo-zno poziva svog dobrog jarana, Mahatmu Ghandija, da mu

se pridruži. Naziva ga “juž-noafri~ki dar Indiji” (po uzo-ru na: Džeko, dijamantu!). Upoznali su se za vrijeme ugnjetavanja indijskog sta-novništva Južne Afrike (~iji korijeni poti~u od radnika koje su britanske kolonijal-ne vlasti koristile za rad na lokalnim poljima še}erne trske) gdje se mahatma zalagao za prava svojih sunarodnjaka koji su sma-

trani nižom rasom. Njegovo djelovanje po~iva na vjerovanju satyagraha, što on definiše ovako: Pasivni otpor je oružje sla-bih i pritom upotreba fizi~kog pritiska ili nasilja nije u osnovi isklju~ena da bi se postigao cilj. Satyagrahom se naziva i sna-ga duše, jer je duši koja po~iva u svemu potrebna izvjesnost – kad sljedbenik satyagrahe vjeruje da smrt nije kraj, nego vrhunac borbe.

Ovaj nestašni de~ko ostao je u Južnoj Africi 20 godina, ~esto provode}i vrijeme u zatvoru. Tako|er biva i pretu~en od stra-ne Južnoafrikanaca, pa se od tada zalaže za politiku pasivnog otpora i nekooperacije s južnoafri~kim vlastima.

U Indiji postaje politi~ki aktivan i tamo se bori protiv britanskih kolonijalista tako što su Indijci koji su radili u javnim ustano-vama podnijeli ostavke, sudovi su bili bojkotovani, a indijska djeca nisu poha|ala vladine škole. Ulice su bile blokirane (ne-što sli~no kao kod nas – s razlogom).

Još jedna popularna metoda Mahatmine borbe bio je štrajk gla|u, jaaako popularan u našim štrajka~kim odborima.

martin Luther king

Tre}i frajer (sad mora pasti djevoj~ina odluka koji od njih trojice dobiva zeleno svjetlo kao njen tip) prilazi stolu. On je najve}i vo|a za gra|anska prava ameri~kih crnaca. Propovijedao je nenasilno nepokoravanje i gra|anski neposluh. Upo-znao je djevojku sa svo-jom priželjkivanjem budu- }nosti u kojoj crnci i bijelci,

Nelson Mandela

Mahatma Ghandi

Martin Luther King

31

CAFF

EE

izme|u ostalih, skladno koegzistiraju kao jednaki. Rasisti ga obasipaju uvredljivim i prijete}im pismima, anonimnim pozi-vima, ku}u mu raznose bombom, pa ~ak spaljuju i crkvu na aveniji Dexter.

Par puta je bezrazložno pritvaran. Pa šta taj frajer nije sve preživio! Ali, on je Martin Luther King, glavom i bradom (i tako nastadoše akcioni filmovi!). Sve je po~elo sa jednom teticom, Rosom Parks, kojoj je bilo mrsko ustupiti mjesto bijelom put-niku na zahtjev voza~a (zamislite!). Kao u ameri~kim filmovi-ma, nastupa njeno uhi}enje zbog gra|anskog neposluha, a potom nastaje i bojkot autobuskog prometa u Montgomeriju, kao pobuna protiv rasne segregacije, organiziran niotkoga drugog do li od našeg tre}eg frajera, Martina Luthera Kinga.

Tokom marševa koje je organizirao ga|ali su ga, vrije|ali i mr-zili, ali on je ustrajao. Ubijen je hicem iz snajpera. Na nadgrob-noj plo~i njegovog groba stoje rije~i crna~ke duhovne pjesme Napokon slobodan:

Free at last, free at last, thank God almighty I’m free at last!

Nezadovoljna, naša tri frajera, tri mušketira gra|anskog ak-tivizma, napuštaju Slogu, nastavljaju}i biti inspiracija milio-nima obespravljenih, onim milionima koji ~ekaju nove Ghan-dije, Luthere i Mandele me|u njima samima, da ih povedu u ve}e pobjede.

P.S. A s kim je otišla djevojka to vam, naravno, ne}emo otkriti. Zašto? Pa zato!!!

amir Berbi}

Izborne glupostiJedno jutro zatekli adem i Šerifa u svom dvorištu ljubi~astu kravu sa bijelim natpisom: LSD (Liberalna stranka debila). Do|e komšija mišo i kaže da je kod njega osvanuo traktor sa nat-pisom: VDP (Velika državna plja~ka). Uskoro saznadoše da je svako selo u blizini dobilo traktore i krave sa natpisima: HAŠ, KOK, EX. Da li to ima veze sa izborima? Ispostavilo se da ima kada su predstavnici stranaka došli i poru~ili da za njih glasaju. Nije prošlo ni 7 dana, kad eto ih opet. Misle ljudi: ho}e im se ovi zahvaliti što su pobijedili na lokalnim izborima. Ali jok, oni uzeše traktore i krave i odoše u nepovrat. Ovakve i sli~ne pri~e postaju naša svakodnevnica. Još malo pa }e kupovanje glasova postati legalno. Ljudi, koji umjesto da prijave ovakve stvari, što je jedina ispravna reakcija, samo se zgražavaju i kažu: Fuj, šta se sve radi, ne}u ni glasati! Situacija vezana za mlade je ipak dno dna. U svijetu ionako pore-me}enih vrijednosti odjednom je postalo cool biti nezaintereso-van za sve. Ve}ina mladih živi od danas do sutra, bez imalo brige za budu}nost, pa im glasanje na izborima nije ni na kraj pameti.Kad se saberu kupljeni glasovi i glasovi onih koji ne glasaju (da, ima i toga) onda nije nikakvo ~udo što su 15 godina na vlasti jed-ni te isti i što nam nije bolje. Pošto je skoro sve u ovoj zemlji do-zvoljeno, tako i politi~ke stranke haraju kad po~ne izborna godi-na. Bave se svakakvim ilegalnim stvarima po~evši od kupovanja glasova, namjernih skandala pa do slanja SMS poruka u vrijeme predizborne šutnje. Predizborne kampanje su identi~ne, face na bilbordima sli~ne (da ne pišu imena ispod ~ovjek bi pomislio da je to sve ista osoba), sli~ne su im poruke itd., itd. Da ne govorim o njihovim obe}anjima, koja iz godine u godinu postaju obimnija a ~im se do~epaju vlasti i stolica sve pada u vodu. Interesantan je i fenomen našeg naroda koji uvijek bira iste stranke i iste ljude za iste pozicije. Jednostavno se boje glasati za nekog drugog – da im ne bi postalo gore. Navikli su na situaciju kakva jeste, pa: Duraj i šu}uraj, što bi rekli. Boje se glasati za druge da ne bi za 5 godina rekli: Eee, kako nam je bilo dobro 2009. Ipak, nije sve tako crno, ima stranaka koje ~asno obavljaju svoj posao, ali tre-ba im vremena da isplivaju na vidjelo, jer teško je biti fin. Treba da pratimo dešavanja i stalno ocjenjujemo i kritikujemo vladaju- }e stranke, jer mi smo ih postavili i oni treba da rade u našu korist. Glasanje je neophodno ako želimo bolju budu}nost i bolju BiH. Sljede}i izbori su u oktobru 2010. pa navalite!!!

aida meruši} Op}a gimnazija “Zijah Dizdarevi}”, Fojnica

32CA

FFEE

ma boli me briga, ba!!!Zamislimo sljede}u situaciju. U školi si. Imaš test i sjediš sa najboljom jaranicom. Dok si ti morala ostati kod ku}e da u~iš, tvoja jaranica nema gdje se nije po|onila. Ma šta kažem – živi |oni}. Od mini}a pa do bluze ima sve lekcije zapisane. Sljede- }i ~as – iznena|enje. Dok je ona, za divno ~udo, dobila pet, ti si dobila fantasti~nu tricu. Sva|aš se sa profesorom, a svi tvoji super jarani, koji znaju šta se desilo, NE ŽELE ti pomo}i. Zašto? Šta je to zbog ~ega mi ne želimo odreagovati?

Znam da }ete sad re}i: Ma hajde, ba, to su uobi~ajene školske gluposti, ali da to kasnije zna prerasti u zbilju uvjerili smo se moji prijatelji i ja. Napravili smo par ske~eva, da vidimo kako }e ljudi reagovati kada npr. vide teenagera kako u pocijepanoj odje}i leži na cesti. Rezultati su bili, hmm, kako da kažem – lošiji od loših. Umjesto da pomognu, jedni „stvarno“nisu imali vremena, drugi ga navodno nisu ni vidjeli (kako da ne – tee-nager sav pocjepan nasred ulice), a tre}ima se žuri, jer stalno imaju nekog misterioznog i mnogo interesantnijeg posla za obaviti.

Sljede}a scena odigrala se u samoposluzi, gdje je mojoj prija-teljici navodno iz džepa ispao novac (do not try this at home). Stajala je kraj odjela za kahvu, koji je toooliko zanimljiv da je ~ekala 15 minuta da neko kona~no odreaguje. Ali ne – svi su samo kraji~kom oka posmatrali nov~anicu i prolazili. Neki su je ~ak podigli, pogledali i vratili na pod (10 KM im o~igledno nije bilo dovoljno).

^ak te i u kafi}u niko ne pita da li imaš 13 ili 30 godina prije nego što ti dadne koju votku u ruke.

Summa summarum, evo moje liste sa top razlozima zašto se ljudi ne žele pokrenuti. Formulisala sam je u obliku citata ljudi koji su dali fino sa sobom popri~ati:

strah

Kako da ti objasnim sinko? ^ovjek nije da ne želi, ve} se svi mi strašimo posljedica. Šta ako ja danas tebi pomognem, a ti me sutra zbog toga optužiš? Šta }e re}i komšije? Šta drugi? Onda je bolje ne raditi ništa.

stid

Nemoj me pogrešno shvatiti, ali u današnjem svijetu svako ho}e sa~uvat svoj ugled. Šta jedan prosjak ima od pola marki-ce što mu ja dam, dok ak’ me moji jarani vide re}i }e: “A, vidi papka šta radi!” Razumiješ?

zarada

Vidi! Ja mogu tražiti tvoju li~nu kartu ako ho}eš alkohol, ali ti ionako, šta: ne dobiješ kod mene – tražit }eš kod nekog dru-gog. Logi~no, zar ne? Pa bolje je onda da kod mene potrošiš pare.

I ono klasi~no: Boli me briga!

Što bih se ja aktivirao za nekog kad se niko ne}e aktivirati za mene!? Što da pomažem nekom ko }e za pet minuta za-boravit kak’ se zovem? Ma boli me briga, ba! Kakve koristi od toga!?

Alisa Memija

Op}a gimnazija “Zijah Dizdarevi}”, Fojnica

33

CAFF

EE

Pravi SarajlijaUrednik ~asopisa koji trenutno ~itate bit }e praaavo oduševljen kad vidi da mu opet kasnim sa ~lankom. Me|utim, ve~eras sam bio na kafi sa nekim poznanicima i shvatio da nisam dovolj-no dobro okarakterisao fenomen pravog Sarajlije u prethodnoj verziji ~lanka. U broju u kojem govorimo o gra|anskom aktiviz-mu trebalo bi progovoriti ne samo o neaktivizmu, nego (kako sam to ve~eras uvidio) i o antiaktivizmu. Razumljivo je da je primamljivo buniti se i žaliti iz udobnosti vlastitog doma, a ta verzija “aktivizma” je ina~e veoma popularna kod onih koji u mojim o~ima imaju reputaciju pravih Sarajlija. Tako|er, tu su razna sredstva njihove borbe. Psovanje u televizor, komenta-risanje novinskih ~lanaka u tramvaju i drugim prevoznim sred-stvima, karakteristike su nešto odraslijih Sarajlija. Me|utim, za

daaaj, vrijeme garaž-bendova je prošlo prije 20 godina; Koji le-vat, na šta on daje pare; ^uj tenis, ja radije ne bih izlazio iz ku}e nego bio dobar u tenisu; Jest i on optere}en knjigom, ~uj piše istraživa~ki iz historije… Moj prijatelj sanjin napisao je moto pravih Sarajlija: Ja, i samo ja. Ti? Ma kakav ti… On? Papak pravi… Ona? Žensko… Ono? Ma šta ono zna... Vjerujem da je jako ugodno smatrati sebe toliko boljim od svih ostalih pa si dopustiti da bez da trepneš omalovažavaš ljude. No, da bi ste u tome uspjeli, potrebno je da nau~ite nekoliko na~ina “kriti~kog osvrtanja” na druge.

Prvi: “On fol…” na~in Koristiti ga da bismo na osnovu nekog razloga osporili kvali-tete naše mete. Naprimjer: On fol igra košarku, a visok metar i šes’et. Ovu vrstu re~eni~ne konstrukcije možemo koristiti i kada naš razlog nema nikakve veze sa kvalitetima mete. Naprimjer: On fol svira gitaru, a nosa crvene tene.

Drugi: “On meni nešta…” na~in Koristiti kada meta sebe smatra toliko dobrom da se drznula i ušla u diskusiju sa nama. Na to se mora odreagovati, s obzirom da je ~isti bezobrazluk od nekog da smatra da o ne~emu bolje zna nego mi. Naprimjer: On meni nešta naš’o pri~at o politici, a ja lijepio plakate po gradu prošle izbore. I ovdje možemo ospo-riti kvalitete naše mete i njegovo/njeno znanje svojim znanjem ili uspjesima ~ak i ako nemaju veze sa temom. Naprimjer: On meni nešta naš’o pri~at o muzici, a ja glavni u mahali u sokeru. Ko je ba on?

Tre}i: “vid’ njega što se dig’o...” na~in Koristiti ga kada nam je u trenutku teško na}i materijal kojim bismo osporili našu metu. Nije da ga nema, ve} ga se, eto, ne možemo sjetiti. Naprimjer: Vid’ njega što se dig’o. On k’o repre-zentativac nekakav. Po mogu}nosti i ovdje u re~eni~nu cjelinu uklju~iti retori~ko pitanje: Ko je ba on? Ve} mi je bilo dosta, pa se za to što idem opravdah time da moram pisati ~lanak za Preventeen. Ali, ne pro|e ni to bez komentara: Jaro moj, sve je to udure i sve je to kul, kontam ja tebe: i meni je dosadno nekad, ali opet se ne trošim na takve gluposti… Pogotovo si pa-pak ve~eras isp’o, sve nešta šutiš i sad ode zbog one smijurije od novina. Znao sam da bi bilo uzaludno ulaziti u diskusiju sa njim oko ovoga zadnjeg, s obzirom da momak u životu nije vidio Preventeen. Ko je ba on?

malik Paši} Tre}a gimnazija, Sarajevo

ove mla|e je i informisanje o dešavanjima preoptere}avaju}e . Vrhunac njihovog djelovanja je priklju~iti se grupi na Fejsbu-ku (ili, ne daj Bože, otvoriti istu). Me|utim, to ne upotpunjava lajfstajl pravog Sarajlije, niti njegov odnos prema gra|anskom aktivizmu. Sjedili smo u kafi}u, naravno tako da imamo jasan pogled na ulicu. Nije prošlo deset ljudi na ulici a da je me|u njima bio neko koga moji sagovornici nisu pomno i temeljito ismijali, istra~ali i omalovažili. Još gore su prošli prolaznici sa propagandnim ili angažiranim natpisima na majicama. A tek oni za koje sam u pri~i spomenuo da se bave ne~im u životu... Ma

34CA

FFEE

Kraljice sabotazeDok smo mi, današnje “sretnice”, svojim ro|enjem u 20. odno-sno u 21. stolje}u zatekle poredak stvari u svijetu takav kakav jeste, netko se za taj isti poredak morao itekako pomu~iti. I još svašta nešto. Da nije bilo njihovih svakojakih zlo~esto}a i da ve}ini ljudi svoga doba nisu išle na živce, tko zna što bi danas bilo sa ženskim rodom. Vrijeme je da im za to odamo po~ast. (Da, ovdje sam se upravo obratila i muškom rodu).

suffrage, suffrage...

Sufražetkinje a.k.a. pobornice pokreta za jednako pravo glasa muškaraca i žena, odnosno za uvo|enje ženskog prava glasa, bile su žene koje su udarile temelj modernom feminizmu. To su bile pripadnice radikalne grupe koje su se okupile oko Žen-ske socijalne i politi~ke unije koju je u Velikoj Britaniji osnovala emmeline Pankhurst, davne 1903. godine. Ovaj provokativni pokret tako|er se proširio u anglosaksonske zemlje (a gdje dru-go), u SAD, Australiju i Novi Zeland. ^lanice ove organizacije mogle su postati samo žene, no one su uživale i odre|enu po-dršku iz muških redova, me|u kojima se najviše isticao filozof john stuart mill.

Ovaj zvu~ni naziv sufražetkinje (suffragettes), dobile su po en-gleskoj rije~i suffrage koja zna~i pravo glasa.

Ok, pametovanje na stranu. Nego, što je to što je sufražetkinje ~inilo tako posebnima i jedinstvenima? E, pa bio je to upravo njihov na~in djelovanja, koji je svojedobno smatran napasnim i militantnim. No, sav taj na~in njihove borbe za vlastita prava bio je nabijen emocijama. Najprije su krenule milom, a onda silom.

kro}enje goropadnosti

Nakon što su organizirale potpisivanje peticije parlamentu i pri-kupile gotovo 3 milijuna potpisa, parlament je odbio sve zahtje-ve. Ovo je samo „razgoropadilo“ sufražetkinje, kojima nije bilo druge nego poduzeti malo žeš}e metode, što je njihov pokret dovelo na zao glas. Tako su uslijedili prosvjedi, napadi, ometa-nja parlamentarnih rasprava, razbijanja prozora na javnim zgra-dama, odbijanje pla}anja poreza, upu}ivanje uvreda policijskim službenicima... Kao da to nije sve, nije im bilo strano ni veziva-nje za pruge, podmetanje vatre u poštanske sandu~i}e i prazne zgrade, te ponekad i postavljanje manjih bombi. Vrhunac je bio kada je emily Wilding Davison na utrci konja (~itaj: javnom okupljanju britanske kreme), istupila pred konja kralja Georgea v. i tako, pregažena, umrla nekoliko dana kasnije.

Ukratko, za sufražetkinje se kaže da su koristile svoje tijelo kao medij politi~kog djelovanja.

Zbog ovakvih radnji, mnoge od njih su bile zatvarane. Ali za emmelline Pankhurst ~ak je i zatvorska kazna predstavljala na~in za medijsku promociju ciljeva organizacije. U zatvoru su provodile štrajk gla|u pa su bile prisilno hranjene. A kako bi se sprije~ilo da steknu simpatizere, britanska vlada je donijela i tzv. Zakon o ma~ki i mišu, kojim su se zatvorenice puštale na slobodu kako bi se oporavile, a zatim su ponovno zatvarane. Tek u Prvom svjetskom ratu, u nedostatku muške radne snage, žene su više angažirane za tipi~ne muške poslove. Tada su se razbili brojni stereotipi i predrasude o ženama, što je na kraju rezultiralo time da su sufražetkinje napokon došle na svoje.

1928. godine žene u Engleskoj dobile su jednako pravo glasa kao i muškarci, što se kasnije proširilo na gotovo cijeli svijet.

Na~in na koji su sufražetkinje ostvarivale svoje ciljeve nije im na ponos, niti je za pohvalu, no svakako je to tada bio jedi-ni na~in. Višestoljetno ignoriranje i podre|ivanje žena bilo je mnogo militantnije od onoga što su sufražetkinje ~inile. Njihovo ponašanje bilo je samo o~ajni~ki ~in živog, ljudskog bi}a da skrene pozornost na sebe. Kako kaže Emmeline Pankhurst: Mi-litantnost muškaraca kroz protekla je stolje}a natopila svijet krvlju. Militantnost žena nije naudila nijednom ljudskom životu osim životima onih koji su vodili bitku pravednosti.

Girl Power

Ne samo da danas ozna~avaju avangardu, žene ispred svog vremena i heroine – one su ostale zapam}ene kao jake, samo-svjesne žene koje su ostavile traga u modi i kulturi. One su bile te koje su raskrstile sa viktorijanski dugom kosom, promovirale dje~a~ki look, te sve više nosile hla~e i mušku odje}u ravnoga kroja, skrivaju}i tako grudi i bokove. Pretežito su nosile odje}u crne, bijele, tamnoplave, ljubi~aste i bordo boje.

Ipak, zaštitni znak sufražetkinja predstavljaju tri boje: purpurna (dostojanstvo), bijela (~isto}a) i zelena (nada). Ove tri boje su korištene za zastave i bedževe, kao i na novinskim crtežima i razglednicama. Postoji mit da su originalne boje sufražetkinja bile zelena (green), bijela (white) i ljubi~asta (violet), ~ime bi se spelovalo GWV, skra}enica od Give Women Votes (Glasujte za žene). Fenomen sufražetkinja slikovito prikazuje odli~an film pod nazivom An|eli od ~elika (Iron Jawed Angels). Cure vjero-jatno ne}u morati dugo nagovarati da ga pogledaju, a de~ke... pa ako zbog ni~ega drugoga, onda barem radi Hilary swank.

Irena Fiši} dipl. žurnalistica, Novi Travnik

35

CAFF

EE

Gra|anski aktivizam obi~no povezujemo sa prosvjedima, petici-jama i štrajkovima, tj. sa javnom borbom za gra|anska prava.

Jednako ~est oblik aktivizma, koji možda nije toliko u cen-tru pažnje javnosti, jeste volontersko zalaganje da se svim ~lanovima zajednice pruži mogu}nost da ostvare svo-ja ljudska prava. Volonteri su stoga ljudi koji su sebi dali gra|ansku obvezu da se zalažu za socijalnu pravednost. Podru~je na kojem vaš Preventeen radi je prevencija ovisno-sti i unapre|enje zdravlja u našoj zajednici kroz novinarstvo. Me|utim, to je samo jedna aktivnost volontera NARKO-NE. Po-gledajte slike na koricama i vidjet }ete što naših 130 volontera još rade:

a) Ispunjavaju svoje obaveze kao ~lanovi nevladine organiza-cije na Godišnjoj skupštini Udruženja, daju}i svoje glasove i u~estvuju}i u izboru predsjednika i ~lanova Upravnog odbora.

b) Na obilježavanju Dana op}ine Vitez nude žednim u~esnicima krosa bezalkoholne koktele u jedinstvenom baru na otvorenom – Sansibaru.

c) Organiziraju zimski izlet na Igman za sedamdesetero djece i volontera projekta Stariji brat, starija sestra.

d) Rade face painting mladim prolaznicima, sa slikama i poruka-ma o prevenciji ovisnosti i o zdravom životu.

e) Organiziraju i prikazuju preventivnu kazališnu predstavu Puto-kazi života u sedam gradova BiH.

f) Predstavljaju projekte i njihove rezultate na štandovima prili-kom Dana UG NARKO-NE.

g) Do~ekuju goste na Danu Udruženja uz humor, identifikacijske kartice i ~okoladice.

h) Lobiranje za Udruženje slikanjem sa njegovim predsjednikom, prof. dr Ismetom Dizdarevi}em.

i) Kreiraju jedinstven poklon za donatora mreže Stariji brat, stari-ja sestra – veliku svije}u prevencije ovisnosti.

j) Anketiraju prolaznike na Danu nepuša~a, ispred Katedrale u Sarajevu.

k) U~estvuju na redakcijskom sastanku Preventeena.

Naš projekat Interkulturalne kreativne sedmice/tjedni IKS – mje-sec dana na ljetnom raspustu – stvara prostor za mlade iz Švi-carske, Vareša, Viteza i Sofe (romskog naselja u Vitezu) tj. za bezbrojne gra|anske aktivnosti, od kojih su neke:

l) Organiziranje Igara bez granice za djecu iz Viteza i Sofe (razli~ite kreativne i igre sa loptom za mališane)

NAGRADNA IGRAm) ^iš}enje i stavljanje u funkciju fontane u Varešu

n) Postavljanje kerami~kih plo~a za stazu kroz gradski park u Vitezu

o) Nabavka i postavljanje šest korpi za sme}e na javnim mjesti-ma u Sofi

p) ^iš}enje i bojenje ograde za park u Varešu

q) Zamjena trulih dasaka na javnim klupama i farbanje vedrim, djeci dragim bojama

r) Bu|enje interesovanja umirovljenika za aktivnosti mladih

s) Rezanje i farbanje drvenih figura za šahovsko polje

t) Iscrtavanje polja i igranje šaha u gradskom parku u Varešu

u) U~eš}e na Superigrama prilikom prvog susreta u~esnika IKS-a iz Švicarske, Vareša i Viteza

v) Uljepšavanje ulaza Centra za majke u Sofi

w) Sakupljanje sme}a koje se može iskoristiti za kreativne radi-onice: boce, papir, gume

x) Spravljanje švicarskog specijaliteta “vru}e banane sa ~okola-dom” za oproštaj

y) Rad sa medijma: informiranje javnosti o projektu kroz gosto-vanje na radiju

z) Definiranje grupnog identiteta logom, plakatima i zajedni~kom fotografijom

PITaNje za NaGRaDNU IGRU:

Uz koje od navedenih aktivnosti nisu priložene slike? Slova koja se nalaze ispred tih aktivnosti pošalji na broj mobitela 061 55 60 53 najkasnije do 20.01.2010. godine i možeš dobiti:

1. Palice za bubnjeve, da bi ti prosvjed bio što glasniji

2. Kolekciju pipseva za grafite, koje }eš, naravno, ostavljati na legalan na~in

3. Knjiga 1984. George Orwella, pa da se uvjeriš što je ~ovjek sve predvidio

DOBITNICI Iz PROŠLOG BROja sU:

1. milica Putica iz Sarajeva dobila je Enciklopediju Bosne i Hercegovine

2. anisa Ruhotina iz Sarajeva dobila je Abraševi} Live, album Damir Imamovi} Trija

3. Lejla Bari} iz Sarajeva dobila je knjigu Tajna džema od malina, karima zaimovi}a