Tea Mayhew Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

MLETAKI VOJNIK NA ISTONOJ OBALI JADRANA

ZA KANDIJSKOG RATA (1645.-1669.)

Uvod Mletaka Republika je na poetku kandijskog rata u Dalmaciji okupila svega

6000 vojnika pjeaka, 1600 konjanika i 5000 vojnih obveznika regrutiranih meu graanima1. Vrlo mali broj ljudi za rat koji e potrajati preko 20 godina i po svojim karakteristikama biti primjer novovjekih ratova Europe, gdje se sukobi vie ne rjeavaju u jednoj kljunoj bitci kao to je to bio sluaj do sredine XVI. stoljea ve se novani i ljudski gubici pretau u neodlune godine neprekidnih sukobljavanja uzdu zadane neprijateljske fronte, a pukaranja, pljakanja, etovanja i uskakanja u neprijateljski teritorij dio su svakodnevnog ivota ljudi u zaraenoj zoni2. Prilian je broj historiografskih istraivanja vezano uz kandijski rat do sada objavljen. Taj herojski period nezaobilazna je tema povijesnih sinteza, pogotovu onih koji se odnose na povijest Mletake Dalmacije i Albanije. Broj postojee literature na prvi pogled upuuje na povran zakljuak da se tu gotovo nita novo ne moe rei. No, veina do sada objavljenih radova, to hrvatskih, to talijanskih ili uope europskih povjesniara bila je usmjerena na rekonstrukciju ratnih zbivanja, vezano uz vojnu i politiku povijest, te manjim dijelom na migracije i demografske promijene koje su se odvijale usporedno s mletako-osmanskim sukobom te posljedicama koje rat ostavio na drutvo. Jedini koji se uputio u detaljniju analizu statusa prvenstveno morlakih vojnika u slubi Mletake Republike, bio je Boko Desnica3, dok su o poznatim morlakim herojima iz porodica Mitrovi-Jankovi i Smiljani, te o don Stipanu Soriu i jo nekim junacima iz narodne pjesme objavljeni brojni radovi. Meutim, injenice vezane uz sam ivot, drutveni i profesionalni status, kako mletakih tako i osmanskih4 vojnika slabo su istraivane, a jo manje objavljivane, iako, bar to se mletake strane tie, za takvo to postoji izdana povijesna graa koja se uva u Dravnom arhivu u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia), kao i u Dravnom arhivu u Zadru.

Mletako oklijevanje, Kandijski i Morejski rat Mletakoj se Republici dugo vremena u historiografiji pripisivala defenzivnost i nevoljkost pri stupanju u rat. Dodue, Mletaka je Signoria uvijek veu vanost pridavala diplomaciji nego oruju, i nasuprot mnogim historiografskim stajalitima o 'Mleiima' koji na tetu vlastitih podanika izbjegavaju odgovoriti na stalne ratne provokacije i napade Osmanskih trupa, ipak, statistiki i faktiki gledano, proveli veinu svojeg vijeka trajanja u raznim ratovima, koji se ne odnose samo na podruje 1 Praga, Giuseppe: Storia di Dalmazia, Padova, 1954., str. 184 2 Howard, Michael: Rat u Europskoj povijesti, Zagreb, 2002., str. 27-64 3 Desnica, Boko: Stojan Jankovi i uskoka Dalmacija, izabrani radovi, Beograd, 1991. 4 Murphy, Rodhes: Ottoman Warfare 1500-1700, London, 1999., a objavljeno je i nekoliko radova projekta Ottoman Heritage Projekt, a to se hrvatskih zemalja tie, naroito je zanimljiva monografija Ottomans, Hungarians and Habsburgs in Central Europe The Military Confines in the Era of Ottoman Conquest koju su uredili Geza Palfy i Pal Fodor. U ovom kontekstu vrijedno je spomenuti i rad Kornelije Jurin Starevi: Vojne snage Klikog i Krko-Likog sandaka pred Kandijski rat osmanska vojska plaenika, Zbornik Mire Kolar Dimitrijevi, Zagreb, 2003., str. 79-95

uz granicu s Osmanskim Carstvom, ve i na cijelo podruje Mletake Republike sa znatnim teritorijem na sjevernom dijelu Apeninskog poluotoka5. Stavovi takve mletake politike mnogostruki su, ali uvijek pragmatini, odnosno vezani uz najveu korist Republike, koja je uglavnom, to se njenih istonih granica tie, leala u veoj koristi od mirnodopske trgovine s Osmanlijama, nego od ratom osvojenih (ili izgubljenih) teritorija6. Taj se stav mijenja ratnom 'sreom' Mleana tijekom morejskog rata (1684.-1699.) kada po prvi puta Mletaka Republika prva objavljuje rat Osmanskom Carstvu i tijekom rata nastupa ekspanzionistiki, irei svoje teritorije u dalmatinskom zaleu. Ratovi s Osmanlijama su Mleanima u pravilu donosili vie tete nego koristi. Izbjegavajui otvoreni ratni sukob koliko je god to bilo mogue, mletaka politika, bazirajui se na pomirenju i izbjegavanju otvorenih konflikata, pogubna je za znatan dio teritorija koje je sama Republika osvojila tijekom ratovanja. Dobar primjer toga je mletako-tursko razgranienje nakon kandijskog rata, 1671. godine kada je, bez obzira na princip uti posiedetis, Mleanima pripao samo Klis, Kamen, Solin i Skradin, te manje proirenje ibenskog i Zadarskog contada dok je veina unutranjosti Dalmacije koja je tijekom rata osvojena, mirovnim sporazumom izgubljena upravo zbog diplomatskog izbjegavanja daljnjih sukoba oko toga to je doista osvojeno tijekom 24 godine ratovanja7. Mletaka naelno defenzivna politika, prema tome ima svoja opravdanja8. Osim to je prilikom otvorenog ratnog sukoba, Mletaka Republika gubila znatan dio svojih prihoda od trgovine robom koja je ila preko osmanskog teritorija, tako to su primjerice, Osmanlije 1645. godine s proglaenjem kandijskog rata zabranile svojim podanicima bilo kakvo poslovanje s Mleanima9 (rad Splitske skale bio je upitan), ratovi su bili vrlo skupocjena aktivnost. Dugotrajna ratovanja novog vijeka mnoge su europske drave dovele do propasti. Mletaka Republika, sama nala se u velikom financijskom problemu na poetku kandijskog rata. Zbog toga se Senat odluio na presedan. Otvorena je Zlatna knjiga mletakih plemikih obitelji i na prodaju, po vrlo visokoj cijeni, stavljene su dravne slube10. Iako su Osmanlije ve na poetku rata osvojile Kandiju, Mletaki Senat nastupao jo uvijek oprezno i skromno pogotovo u Dalmaciji11. Preokret takvog stava

5 U razdoblju od 1643. do 1718. godine Mletaka je Republika vodila etiri rata: rat na Terrafermi 1643.-1644. (guerra di Castro); Kandijski rat 1645.-1669.; Morejski rat 1684.-1699.; Mali rat 1714.-1718. 6 Mallett, M. E., Hale, J. R.: The Military Organization of a Renaissance State Venice c. 1400 to 1617., Cambridge University Press, 1984., str. 8: Venice, as far as possible, tried to resolve the dilemma by peaceful means. War was always seen as a lost resort which was not only costly but also immensely damaging to the flow of trade. 7Difnik, Franjo: La Delimitazione della Dalmazia nel 1671. (Il Vecchio Acquisto), Tabularium, Zadar, 1902. 8 Nani, Givoanni Battista: Historia Veneta, Venezia, 1684., knj. II, str. 24, jedan od mletakih senatora 1645. godine iznio je stav da je Republika svjesna svoje izloenosti osmanskim napadima, jer pored Turaka nitko ne moe biti miran bez da postane njihov neprijatelj, ali se isto tako treba razmiljati o utedi novca, krvi i svega onoga to bi oduzeo neplanirani i nepromiljeni rat. 9 Difnik, Franjo: Povijest Kandijskog rata, Split, 1986., str. 65 citira sultanovu naredbu Bosanskom pai: Zato upuujem ove naredbe da te obavijestim da ne dopusti izvoz namirnica, ni vojnika, ni veslaa gore spomenutim nevjernicima, pa e tako ugoditi ovom viskom nareenju kojim odreujem, da mu se mora pokoriti im ti prispije u ruke i ne dopusti ni najmanji izvoz hrane, vojnika, ni veslaa zemljama nevjernika. 10 Nani, Giovanni Battista: Historia, knj. II, str. 73: che le famiglie aggregati arrivarono al numero di settanta, trale tutte dall'ordine de Segretarij, e Cittadini della Dominante, da Nobili delle citt soggett, e dal qualche straniero con sussidio alla Republica di otto milioni. 11 Del Negro, Piero: La milizia, u Storia di Venezia, dio VII. La Venezia Barocca, ur. Gino Benzoni i Gaetano Cozzi, Roma, 1999., str. 519: La Dalmazia rimasse sempre uno scenario secondario: nei primi anni del conflitto i Turchi lanciarono offensive su offensive con l'intento di costringere i

dobrim dijelom snosi izvanredni providur Lunardo Foscolo i njegovo povjerenje prema morlakim doseljenicima koji su predstavljali neoekivani i izdaan izvor ljudi vinih ratovanju. Poetkom rata stanje obrambenih linija koje su se u uvjetima ratovanja novoga vijeka trebale zasnivati na nizu obrambenih utvrda, u Dalmaciji je bio poraavaju. Prema prethodnom izvjetaju stanja utvrda u Dalmaciji, jedino je Zadar mogao pruati dugotrajan otpor neprijateljskim opsadama i shodno k tome predstavljao neosvojivu utvrdu. Vee pojaanje obrane, 1645. godine bilo je predvieno samo za Zadar i Kotor12. Prema procjenama mletakih strunjaka, u sluaju osmanskog napada, Nin, Novigrad i ibenik bili su gotovo izgubljeni zbog slabih i zastarjelih zidina koje su vie pogodovale srednjovjekovnom stilu obrane nego bilo kakvom otporu osmanskim topovskim baterijama13. Na prvu pojavu veih osmanskih trupa, Nin su po odluci mletakih vlasti sruili sami stanovnici kako bi izbjegli da im grad postane neprijateljska utvrda, a Novigrad je pao nakon kratke opsade 1646. godine14.

Prema svemu tome, Mletakoj Republici preostalo je uglavnom osloniti se na svoje ljude, odnosno vojnike. Mletaki vojni sustav

Tijekom XVI. stoljea Mletaka Republika prihvatila je u organizaciji vojnog

sustava prakse koje su do tada ve primjenjivale druge talijanske drave, a prema emu se cijeli sustav dijelio na mornaricu, utvrde i kopnene trupe odnosno miliciju15. Kako je ve spomenuto, na samom poetku Kandijskog rata, 1645. godine Mleani su raspolagali sa svega 9000 vojnika u itavoj provinciji Dalmacije i Albanije. Prema svjedoanstvima Giann Battiste Nanija, u mletakim je redovima bilo izvjesnog entuzijazma iako bez suvie iluzija. Lunardo Foscolo, imenovan je izvanrednim providurom i generalnim zapovjednikom vojske u Dalmaciji. Vrhovni zapovjednici (Capi dell'armi) bili su grof Ferdinand Scotti (vojnik po profesiji) i njemaki barun Christopher Martin von Degenfeld (takoer vojnik po profesiji). Na moru, mletake su se snage sastojale od est nadzornih galija (meu njima bile su Chersina, Brazzana, Arbesana, itd.) i od prilinog broja fusti, naoruanih barki i drugih manjih plovila. U gradovima su bili smjeteni odredi konjice kojima je kao generalni providur zapovijedao Marc' Antonio Pisani. U selima, raunalo se na ratniki raspoloene stanovnike koji su inae neprekidno bili pod osmanskim udarima i stoga najspremniji da im se otvoreno suprotstave pa njihova odanost Republici nije bila upitna16. Mletaka formula bila je jednostavna i zasnivala se na kombinaciji malih, ali vjetih i iskusnih formacija stranaca-plaenika, s neprikosnovenom mornaricom17 te pomoi rezervnih trupa regrutiranih meu puanima.

Mletaki vojni sustav izgraivan je od srednjeg vijeka, te je veliki dio dravnog budeta izdvajan na organizaciju vojske koja se u ranom novom vijeku Veneziani a sguarnire gli altri fronti, ma, in ultima analisi, non riuscirono a raggiungere tale obbiettivo ed anzi finirono per lasciare nelle mani del nemico alcune piazze dell'interno. 12 Difnik, Franjo: Povijest Kandijskog rata, str. 68 13 Del Campo, Onofrio: Tvravni spisi, ed. Miroslav Bertoa, Rijeka, 2003. 14 Jeli, Roman: Pad Novigrada u turske ruke i bijeg Novigraana u Pag (1646.), Narodni list, Zadar, 1989., str. 531-544 15 Del Negro, Piero: La Milizia, str. 514 16 Nani, Giovanni Battista: Historia, knj. II, str. 92 17 Del Negro, Piero: La Milizia, str. 519

razvijala u dva pravca: vojnici profesionalci, meu kojima su bili i stranci plaenici18, te rezervna vojska, cernide koje su okupljane putem vojne obaveze mletakih podanika. Prema tome, Mletaka Republika nije se razlikovala od ostalih europskih drava i njihovih vojnih sustava gdje poetkom XVII. stoljea prevagu dobiva profesionalna plaenika vojska sastavljena od ljudi razliitog etnikog i socijalnog porijekla19. Mletake plaenike trupe stradioti veim su dijelom regrutirani kao laka konjica u Dalmaciji, Albaniji i Grkoj. Regrutiranje stradiota provoeno je preko domaih plemia kojima je vojna sluba bila jedina ansa da osiguraju prilike nakon gubitka teritorija s Osmanskim osvajanjima u XVI. stoljeu, a ukoliko su eljeli ostati na kranskoj strani. Stradioti su bili cijenjeni kao snani i hrabri vojnici koji su se bez straha uputali u okraje s neprijateljem, a koji su nadasve bili jeftina stavka dravnog prorauna. Prvi mletaki plaenici u XVI. stoljeu dobivali su 9 dukata mjeseno od ega su sami plaali hranu, opremu i konja (to nije bio mali izdatak)20. Sustav jednom ustanovljen, nije se mijenjao stoljeima, osim to se broj plaenika i zemlje iz kojih su dolazio, irio. Tako je jedna tipina mletaka vojna formacija u Dalmaciji 1647. godine okupljala trupe formirane od Nijemaca (alemanni), Talijana, vicaraca, Francuza, Albanaca, Hrvata, i puana (regrutiranih na otocima i u zaleu gradova)21. Cernide su bile sastavljane od vojnih obveznika puana, regrutirane po naelu jedan meu sto. Rije cernida je izvedenica talijanske rijei cernita to znai izbor ili selekciju. Svaka je komuna morala dati odreeni broj mukaraca puana za vrenje vojne obaveze. Birani su najee mukarci izmeu 20 i 40 godina. Za svoju slubu nisu plaani ukoliko su sluili na domaem terenu, a ukoliko su sluili negdje drugdje van svoje regije, dobivali su naknadu. To su bile rezervne trupe koje su obuavane nedjeljom i blagdanom dok su ostale dane obavljali svoje redovne slube, najee radei na zemlji22. Cernide, sastavljene od ljudi nevinih oruju, pa prema tome najslabija karika vojnog sustava, koritene su samo kao pomo profesionalnoj vojsci i to u utvrdama23. Regrutacija Mletaka Republika imala je svoje povjerenike, agente koji su bili plaeni za regrutaciju vojnika24 prema njenim potrebama. Takvi su ljudi mogli biti zadueni samo za promoviranje vojne slube ili, u veini sluajeva, mogli su biti zapovjednici koji su ve stekli odreeno povjerenje meu ljudima i mletakim vlastima, pa su prema tome dobivali zaduenje da vrbuju nove ljude, to im je dodatno osiguravalo prihode25. 18 Tallett, Frank: War and Society in Early Modern Europe 1495-1715, str. 74: Venice on the other hand, used contractors to furnish the bulk of her forces in times of crisis or actual war.() Venice, for example had long-term arrangements with agents such as Count Giovanni of Corbavia and the Sanjaks of Bosnia for the supply of light cavalry. 19 Anderson, M. S., War ane Society in Europe of the Old Regime 1618-1789, Glasgow, 1988., str. 24 -29 20 Mallett, M. E., Hale, J. R., The Military Organization, str. 73. 21 Del Negro, Piero: La milizia, str. 517 22 Perii, .: Vojna krajina u Dalmaciji, u Vojna krajina, ur. D. Pavlievi, Zagreb, 1984., str. 200 23 Isto, str. 514 24 Tallet, Frank: War and Sociery, str. 74: Venice also maintained agent sin the Swiss cantons on a semi permanent basis. 25 Anderson, M. S.: War and Society, str. 46, opisuje takav uobiajni nain regrutiranja u itavoj Europi starog reima: When men were needed the most common procedure was for commissions to be issued, normally the noblemen or high-ranking and experienced officers, for the raising of new regiments of which they would be the colonels. They in turn would commission more junior officers,

U kolovozu 1646. godine kapetan Nikola Misia dobio je zaduenje da meu

Albancima, svojim ljudima, za potrebe Mletake Republike okupi etiri compagnie (druine) momaka (fanti). Svaka druina trebala je imati po 50 momaka, svi dobrog stanja i svaka sa svojim zapovjednikom, a regrutirani su na razdoblje od 3 mjeseca s plaama kakve su uobiajene za miliciju26. Kapetan je bio potpuno odgovoran za svoje ljude i morao je polagati zakletvu vjernosti Veneciji27.

Za razliku od kapetana Misie, kojemu je nareeno da okupi ljude, mnogi su se sami javljali da e okupiti ljude iz vlastitoga kraja. Tako se u svibnju 1656. godine mletakoj vlasti obraa kapetan Franjo Patrovi kojemu je odobreno da meu ljudima svojeg roda, Patrovia28, okupi jednu druinu od 50 momaka, pjeaka, kojoj e sam zapovijedati29. Iste je godine ovlaten i kapetan Stjepan Margeti da okupi 20 momaka koji e s njime sluiti na jednome bregantinu kojim e on sam zapovijedati. Za tu je svrhu dobio 80 dukata koje je trebao podijeliti kao plae svojim vojnicima i to tako da svakome mjeseno podijeli po 2 dukata. Odreen mu je i pomoni zapovjednik Franjo Pavii30.

Bilo je uobiajeno da su zapovjednici trupa bili ljudi istog porijekla ili iz istog kraja kao i regruti, obini vojnici, jer se na taj nain zaobilazio problem jezika, a i povjerenja, odnosno odgovornosti. Po tom su naelu, meu ostalim, formirane trupe koje se u mletakim dokumentima spominju kao Croati i Albanesi. S mletakog gledita, Albanija je bio geografski pojam koji se odnosio na podruje dananje Boke Kotorske, Crne Gore, ukljuujui i dananju Albaniju, a Mletaka Albanija u XVI. i XVII. stoljeu bila je svedena na bokokotorski zalijev. Regrutacija vojnika za mletake potrebe na albanskim i hrvatskim podrujima pod osmanskom vlau odvijala se tijekom druge polovice XV. i prve polovice XVI. stoljea i to putem hrvatskih ili albanskih plemia koji su svoju vojnu slubu ponudili Mleanima, kao to je to ve prije spomenuto kod stradiota.

U oujku 1645, godine kapetan Juraj Braii ponudio je mletakom providuru

u Dalmaciji da e organizirati jednu druinu (compagnia) vojnika Hrvata, podanika Habsburkog cara (soldati Croati sudditi imperiali)31. Kapetani Matija, Petar i Marko, braa Markovi koji su svi odano sluili Republiku kao i njihovi preci, ponudili su se pak organizirati druine pjeadije meu albanskim Osmanskim podanicima. Kapetan Marko na svoju je sreu uspio organizirati 300 albanskih vojnika od kojih je polovina krenula u Zadar, a polovina ekala daljnji operativni raspored na venecijanskom Lidu. Kapetan Petar Markovi ponudio je da e okupiti sto albanskih konjanika (cappelletti a cavallo), meutim nije mu se posreilo okupiti vie od njih pedeset. Zbog njegovih mu je zasluga svejedno odreena dodatna plaa od dva dukata mjeseno povrh onih the captains, to raise companies in these regiments: often the captain was also a member of a noble or gentry family and would try as far as possible to recruit his men in the area from which he came, using his family name and influence for this purpose. 26 ASV, Senato Mar, Filza; agosto/settembre, 1646., bez paginacije 27 Mallett, M. E, Hale, J. R.: The Military Organization, str. 384 28 Patrovii su bili pleme koje je ivjelo u neposrednoj blizini mletakog teritorija u Boki kotorskoj, te su tijekom kandijskog i morejskog rata mnogi dragovoljno prelazili na mletaki teritorij i raseljeni od Dalmacije do Istre. 29 ASV, Senato Mar I, Filza, 485, Maggio/Giugno, nema oznaenih stranica 30 ASV, Senato Mar I, Filza 485, Maggio/Giugno, nema oznaenih stranica 31 ASV, Senato Mar, registro 103, 1645, 1 marzo-27 febbraio more veneto, str. 147v

osam koje je do tada dobivao32. Potaknut takvom novanom stimulacijom, kapetan Petar se ubrzo prihvatio novog zadatka organiziranja tisuu albanskih pjeaka u roku od tri mjeseca koje je trebao rasporediti u dvadeset druina po pedeset vojnika. Vojnicima je odreena plaa kako je prilino za pjeadiju i pod istim uvjetima, a predvien je njihov raspored u tvravama Kotor i Budva. Zbog svojih zasluga u regrutaciji vojnika Petar Markovi promoviran je sa statusa kapetana u governardura spomenutih vojnih druina s plaom od 15 dukata (dobre valute) mjeseno. S obzirom na njegove zasluge, odreena mu je nagrada od jo dodatnih 10 dukata mjeseno, prema emu je njegovo ukupno mjeseno primanje iznosilo 25 dukata33. Ljudi koji su tijekom rata znali okupiti veliki broj sposobnih vojnika, za Republiku su bili od velike vrijednosti i u pravilu se njihova sluba posebno novano nagraivala, a pored toga dobivali su i razne statusne nagrade kao zlatni prsten, pozlaenu vestu, kue u gradovima, titule itd. Takva su nagraivanja imala viestruki smisao, ne samo u stimulaciji vlastitih slubenika, ve i u vanjskom pokazivanju mletakog sustava osobito prema novim podanicima, prebjezima s osmanskog teritorija. Rat s Osmanlijama, bio je velikim dijelom i rat za podanike.

Mleani su oigledno imali svoje povjerenike na osmanskom teritoriju koji su

za njih okupljali vojne druine, kao to je bio Marko Potorni iz Makarske. Njemu je u veljai 1646. godine porueno da u roku od dva mjeseca okupi jednu druinu od pedeset momaka Makarana koji su u to vrijeme bili osmanski podanici i njegovi sugraani. Vojnicima se obeavala uobiajena plaa za mletaku miliciju koja ih je vjerojatno trebala privui da prijeu na mletaku stranu34.

S vremenom sastav hrvatske i albanske konjice (cavallieria Croata e

Albanese) prilino izmijean u etnikom smislu jer bilo je tu i ljudi s talijanskog poluotoka, Grka, Vlaha odnosno Morlaka, do ega je dolo prilikom popunjavanja redova vojske s preostalim vojnicima. Mletaki vojni nadglednici ipak su nastojali na tome da se zadre zasebne Nationes u sastavu vojnih formacija35. Vojska koja je dolazila s podruja istone jadranske obale nazivala se Oltramarini, dok su oni koji su dolazili s apeninskog dijela Mletake Republike, francuski i njemaki plaenici i Papini vojnici nazivani Oltramontani.

Situacija s regrutacijom mornara neto je drugaija jer se dijelom podudara s

utvrenim pravilima regrutacije mornara za mletake trgovake galije. Svaka od dalmatinskih komuna imala je zasebne ugovore s Mletakom Republikom koji su ukljuivali niz meusobnih obaveza koje su se odnosile na odravanje brodova i regrutiranje mornara. Stoljeima mletaki su povjerenici odlazili u Dalmaciju radi okupljanja mornara (intrezare), odnosno pridodali treeg ovjeka na svakoj od veslakih klupi galije. Kako ne postoje konkretne studije vezane uz regrutaciju i poloaj dalmatinskih veslaa, ovdje navodim podatak iz XVI. stoljea prema kojem su mornari bili u prosjeku plaeni 12 soldi mjeseno, a u Dalmaciji je ta plaa bila i manja jer su ljudi u neimatini prihvaali bilo kakvu pogodbu koja im je osiguravala kakav takav prihod. U svakom sluaju zapovjednik broda koji je ujedno bio taj koji je regrutirao ekipu za svoj brod, znao je da za dobrog mornara mora biti spreman

32 ASV, Senato Mar, registro 103, 1645, 1 marzo-27 febbraio more veneto, str. 166v 33 ASV, Senato Mar, registro 103, 1645, 1 marzo-27 febbraio more veneto, str. 207r 34 ASV, Senato Mar, registro 103, 1645, 1 marzo-27 febbraio more veneto, str. 462v 35 ASV, Senato Mar, Provveditori da Terra e Mar, dispacci, busta 692

odvojiti znatno vie novaca, to je moglo iznositi i 30 do 40 dukata36. Dok su trgovaki brodovi imali iskljuivo plaene, slobodne veslae, na ratnim su brodovima polovicu veslaa inili osuenici i zarobljenici (osmanski podanici), a iskljuivo plaeni veslai sluili su samo na admiralskim brodovima37. Po zavretku rata, mirovnim ugovorima, Mletaka Republika bila je obavezna to prije osloboditi osmanske galijote, ali to je u stvarnosti uvijek trajalo vie godina.

Obuka vojnika i nain ratovanja

U ovo doba ve se uveliko proirila i pojednostavila uporaba vatrenog oruja, pitolja, arkebuza, muketa, topova, a postignuta i je i relativna unificiranost u proizvodnji takvog oruja ime je pojednostavljeno i rukovanje. Meutim, za vlanog vremena, vatreno bi oruje utihnulo jer je barut bio neupotrebljiv, a vojnici su morali biti spremni rukovati sabljama i maevima. Sudei prema izvorima, zadrano je pravilo da se glavnina vojnih operacija izvodi tijekom toplijeg razdoblja godine, tako da je zima uglavnom bila period relativnog zatija. Iako u okolnostima gerilskog ratovanja koji je karakteristian za mletako-osmansku granicu, to pravilo nije tako iskljuivo primjenjivano, to je vidno i po brojnim navodima o upadima mletakih morlakih eta na osmanski teritorij tijekom zime.

Prednost plaenike vojske nad regrutiranim civilima bila je u tome to su plaenici izmeu ostalog proli odreenu ratnu obuku. Ratne kole bile su vie nalik teajevima. Centar vojne edukacije postojao je u okviru sveuilita u Padovi. Prednost za primanje u vojnu kolu imali su sinovi ve zaslunih mletakih vojnih slubenika jer se smatralo da e djeca naslijediti bar dio oeve sposobnosti. Zahvaljujui vojnoj slubi kojom je zaduio Republiku, Marin d'Antonio, 1645. godine dobio je odobrenje za kolovanje svoja dva sina Agostina i Mattie kojima je uz to odreena i mjesena plaa od 12 soldi svakome s obavezom da nakon est godina i poloenih ispita kod ovlatenih uitelja, moraju sluiti u tekoj pjeadiji38. Iz izvora je vidno da su vojnici obuavani i u Dalmaciji. Stojan Jankovi, kao sin morlakog harambae Janka Mitrovia, u svojoj je 10 godini dobivao plau od 6 dukata mjeseno i bio odreen za konjiku kolu, zajedno sa svojim bratom Zaviom, to se kasnije Mleanima uveliko isplatilo39. Pored kolske obuke, vojnici su najvie iskustva stjecali na ratitu gdje su sposobniji i vjetiji vrlo lako i brzo mogli stei napredovanje. Zanimljivo je ovdje spomenuti da je upravo granica s Osmanskim Carstvom zbog stalnih sukoba bez obzira na slubeni rat i mir, koritena kao poligon za vjebu i stjecanje prvih ratnih iskustava slavnim europskim vojskovoama ukljuujui i lorda Malborougha40. to je ljude privlailo u rat?

Postoji niz razloga zbog kojeg su se ljudi prijavljivali u vojsku, ukoliko na neki nain nisu na to bili prisiljeni zakonom ili jednostavno nunou obrane vlastitog grada ili sela. Neki su htjeli izbjei zatvor, pobjei od profesionalnih i obiteljskih

36 Lane, Frederic C.: Studies in Venetian Social and Economic History, London, 1987., dio X, str. 33 37 Isto, str. 43 38 ASV, Senato Mar, registro 103, 1645 1 marzo-27 febbraio more veneto, str. 138r 39 Desnica, Boko: Istorija kotarskih uskoka, Beograd, 1950., str. 67 40 Anderson, M. S.: War and Society, str. 86: Malborough served as a young man in the Habsburg army against the Turks. Compagnia against the Turks, which had still some of the aura of a Crusade, was particularly attractive as a school of warfare to young officers from many parts of Europe.

odgovornosti ili od neeljenog braka, ali najee od neimatine i gladi41. Statistike pokazuju da je regrutacija u novovjekovnoj Europi imala puno vie uspjeha u onim krajevima gdje je vladala glad ili loa ljetina. Mukarci su vidjeli spas u redovnim prihodima koje im je vojna sluba obeavala, te mogunost napredovanja bez obzira na vlastito skromno porijeklo42.

Izvori pokazuju da je privreda u mletakim provincijama na istonom Jadranu

za vrijeme kandijskog rata bila u vrlo loem stanju. Prekid trgovine s osmanskim zaleem, znaio je u stvarnosti prekid opskrbe hranom i svim ostalim potreptinama nunim za ivot dalmatinskih komuna. Pored toga, neprekidni upadi i pljakanja zaraenih strana na suprotstavljenim teritorijima onemoguavali su bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju. Ljudi koji su obraivali zemlju najee su se drali blizine nekih vojnih utvrda kako bi se mogli skloniti kad nalete Turci43. Tako su oni koji su obraivali zemlju u neposrednoj blizini Zadra gradski ager, morali napustiti svoja nezatiena sela i naseliti se unutar gradskih zidina. Na taj je nain naseljena zadarska etvrt Varo. Ti su seljaci ujedno bili branitelji grada za vrijeme osmanskih opsada. Oni su vjerojatno inili trupe koje se u izvorima spominju kao Zappadori to znai kopai.

ivot u stalnoj ratnoj opasnosti koja je trajala dvadesetak godina nije pruao

mnogo izbora u odabiru profesija, pa je prema tome vojnika sluba bila posve logian izbor pogotovu za one koji su ivjeli na kopnu, van gradskih zidina, izloeni ionako neprijateljskim napadima. Meutim, ako je suditi po zapisima u knjigama zadarskih kneeva, tijekom kandijskog rata, unutar gradskih zidina, gospodarske aktivnosti odvijale su se gotovo neprekinuto, od prodaja nekretnina, trgovinom razliitom robom, zakupom, obrtnikom proizvodnjom, a na vojniki su se poziv odazivali oni koji su bili regrutirani po zakonu ili pripadnici nekih graanskih porodica kojima je vojna sluba bila jedan od naina da uzdignu ugled i imovno stanje svoje obitelji44, kao i mnogim osiromaenim plemikim porodicama45. ivot na frontu

To to su negdje bili regrutirano, nije znailo da e tu i sluiti. Ve po zavretku kandijskog rata 1671. godine, konjika trupa (capelletti a cavalli) Franje Tomaevia koja je bila rasporeena kao ispomo pri mletako-osmanskom razgranienju, nadomjetena je konjikom trupom s Terraferme (capelletti a cavalli di 41 Tallett, Frank: War and Society, str. 103: Overall, the veteran Venetian general, Giulio Savrognan came closest to summing up the motives for enlistment: To escape from being crafstman, working in a shop, to avoid a criminal sentence; to see new things, to pursue honour (but these last are very few). The rest join in the hope of having enough to live on and a bit over for shoes and some other trifle to make life supportable. 42 Anderson, M. S.: War and Society, 1988., str. 46 43 Ljubavac, ime: Storica disertazione del contado e territorio di Zara del dott. Simon Gliubavaz dedicata a S. G. Leonardo Foscolo Provveditore General di Dalmazia et Albania, (rukopis, pohranjen u Znanstvenoj knjinici Zadar) 44 Jedan od takvih primjera je iz obitelj zadarske graanske obitelji Ponte. Gianbatistta Ponte doselio se u Zadar iz Bergama i oenio Zadrankom. Njihov je sin Marco Ponte izabrao karijeru profesionalnog vojnika zahvaljujui kojoj je stekao ugled i brojne zasluge tijekom kandijskog rata tako da je obitelj primljena meu redove plemia. Detaljnije o tome pie Josip Alaevi u svom lanku: Il Capitano Marco Ponte da Zara, Tabularium, br. II, Zadar, 1902. 45 Del Negro, Piero: La Milizia,str. 512, spominje sluajeve venecijanskih osiromaenih plemia koji su izgradili status i bogatstvo zahvaljujui vojnoj slubi tijekom Kandijskog rata.

Terraferma) koja je s venecijanskog Lida poslana u Dalmaciju46. Trupe su bile rasporeivane prema potrebama. Tako da su vojnici koji su regrutirani u Dalmaciji bili slani na Jonsko more, a isto tako trupe okupljene na Apeninskom poluotoku borile su se u Dalmaciji. Sve je to bio jedan teritorij Mletake Republike47. U travnju 1648. godine 500 je morlakih vojnika prebaeno iz Dalmacije u Lombardiju radi obrane tamonjih mletakih granica48. Godine 1650. komesar Nicol Corner pregledao je na Hvaru trupe koje su sluile u Dalmaciji, ali su prema odredbi generalnog providura Foscola trebale biti prebaene na Levant. Evo dijela njegova izvjetaja o stanju vojnika pojedinih jedinica Oltramontana i Oltramarina s usporednim brojem vojnika iz godine 1649. kad su jedinice oformljene i godinu dana kasnije pri polasku za Levant kada je njihov broj uslijed raznih razloga koje Corner navodi u svome izvjetaju, smanjen za treinu. Oltramontani broj vojnika u veljai 1649 pri ukrcaju za Levant 1650 Zap. Giovanni Pietro Esser 36 21 Kap. Mattio Sachimaier 49 29 Kap. Geronimo Gravenaiter 34 12 Kap. Geronimo Villani 80 65 Kap. Staffano Benese 77 67 Kap. Cristoffalo Sorgo 38 26 Kap. Nicol Sorgo 27 19 Nar. Barun Degenfelt 42 38 Nar. Barun de Copet 46 42 Kap. Emanuel Gerich Peter 46 40 Kap. fra Claudio Aragi 42 39 Kap. Gioachin Curt 44 26 Talijani Kap. Novelo Gandusi 38 27 Kap. Sebastian Morati 54 31 Kap. Francesco Cometo 32 10 Kap. Tomaso Albanese 42 31 Kap. Nicol Rufini 57 46 Zap. Paris Maria Grassi 23 15 Kap. Feliciano Stuffa 43 31 Mrtvi 11 Nestali 158 Prebaeni u druge jedinice 57 Nerazmjeteni 6 Otputeni zbog nesposobnosti i ozljeda 17 Zasunjeni na galijama 5

46 ASV, Senato Mar, Registro 137, 1 marzo-28 febbraio 1671., str. 211v 47 Del Negro, Piero: La Milizia, str. 511: il mito del dominio del mare assicurava alla Repubblica e, prima ancora, al corpo aristocratico un'identit collettiva, restituiva adu na macchina politica veneziana, che stava smarrendo la sua ragione d'essere mercantile, un'anima ad un tempo antica e nuova. 48 Jaov, Marko: Le guerre veneto-turche del XVII secolo in Dalmazia, Venezia, 1991., str. 81

Otputeni oficiri 48 Slubenici spomenutih oficira 25 Oficiri prebaeni u druge jedinice 72 Oltramarini broj vojnika u veljai 1649 pri ukrcaju za Levant 1650 na brodovima Kap. Piero Giulio Gini 47 48 Kap. Piero Gramatareo 48 54 Kap. Giacomo iz Makarske 43 48 Kap. Zanne Sibuli 41 41 Kap. Zorzi iz Bara, ponovno oformljena 50 50 Kap. Lecca Gians, ponovno oformljena 50 50 Kap. Francesco Carli, ponovno oformljena 48 48 Kap. Marco Stipeti, ponovno oformljena 50 48 Broj uinkovitih vojnika na raspolaganju 292 Umrli 2 Nestali 58 Prebaeni u druge jedinice 20 Otputeni zbog nesposobnosti 5 Broj vojnika pridodanih ovim jedinicama 105

Komesar Corner posjetio je sve vojne brodove koji su bili usidreni u hvarskim lukama kako bi osobno dao ruku svakom vojniku prije samog odlaska na Levant49. Isto tako 1651. godine general Lunardo Foscolo sa sobom u Kandiju odvodi jo 600 morlakih vojnika regrutiranih u Dalmaciji50.

Kapetan Stanislav Beci koji je zapovijedao jednim odredom pjeaka oltramarina, ekao je sa svojim momcima na venecijanskom Lidu da budu prebaeni na Levant 1669. godine. No, prije nego to su poli odreeno je da im za mogue potrebe, svakome bude podijeljen dukat i pola i to na ruke, da budu dobro raspoloeni prije polaska51. Vlastima je bilo u interesu da koliko toliko zadovolje potrebe svojih vojnika kako bi izbjegli njihovo dezerterstvo ili prijelaz na drugu stranu.

Mletake su vlasti izbjegavale dranje vojnika u gradovima, izbjegavajui na taj nain bilo kakve sukobe i probleme s civilima. Trupe koje su ekale daljnji raspored u Veneciji su bile smjetene na Lidu i Malamoccu. Takvo stajalite opravdava i injenica da su vojnici u vrijeme koje su provodili van bojita bili pod slabijim nadzorom. U jednom obraunu mletakih vojnika u ibeniku poginuo je i morlaki serdar Franjo Smiljani kad je jedan od njegovih prijatelja izazvao tuu s gradskim straarima52. Ipak, ponekad nije bilo mogue nai drugi smjetaj za vojnike osim u gradu. S poetkom kandijskog rata sve vei broj mletakih vojnika koji se okupljao u Zadru radi neposredne obrane kako podruja grada tako i razmjetaja u druge dijelove Dalmacije i Albanije, nije se, zbog nedostatka vojarne, imao gdje smjestiti. Uz moderaciju generalnog zapovjednika Lunarda Foscola, sva su se tri 49 ASV, Senato Mar, Provveditori da Terra e Mar, dispacci, busta 689, 17 giugno 1650 50 Jaov, Marko: Le guerre, str. 99 51 ASV, Senato Mar, Registro 135, 2 marzo-26 febbraio 1669, str. 285r 52 Desnica, Boko: Istorija kotarskih uskoka, knj. I, str. 56

gradska stalea (plemii, puani i sveenstvo) sloili na ustupanje praznih privatnih prostorija radi smjetaja vojnika unutar grada. Po Foscolovim zapisima moe se zakljuiti da je ovaj nuni smjetaj vojnika koji je trajao preko dvadeset godina, uz veliko rtvovanje Zadrana, protekao bez veih problema, a na zadovoljstvo vlasti53.

Nisu svi vojnici bili toliko sretni svojim smjetajem. Izvanredni providur

(Provveditore estraordinario) Kotora Marco Loredan u svojem izvjetaju mletakom Senatu 8. lipnja 1656. godine opisuje bijedno stanje tamonjih vojnika. Osim to svi ive u stalnoj neizvjesnosti od osmanske invazije zbog premalog broja vojnika (svega 500 u Kotoru, 60 u Budvi i 30 u Perastu) koji su pomagani ljudima s rapske galije i galije izvanrednog guvernera zalijeva (Galea di Governatore Estraordinario in Golfo), a koji se na ovoj poziciji zbog drugih obaveza nisu mogli dugo zadravati, ljudi su neprekidno umirali i to uglavnom zbog neimatine i bijede. Tako je od 200 pjeaka u dvije trupe polovica pomrla u vrlo kratkom vremenu. Preostala milicija uglavnom je bila bez krova nad glavom, goli i bosi, bez kreveta ili slamarica na kojima bi se mogli odmoriti od ratnih napora. Tako umorni polijegali bi po goloj zemlji, a nedostajalo im je i kabanica, odjee i platna. Hrane je takoer bilo malo i gradske su zalihe ve bile potroene, a obeana penica nikad nije stigla. Nije bilo ni prosa, ni soli, ni biscotta (suhog kruha) za dnevne obroke. Zbog jadnog stanja i gladi, Loredano se bojao da e ljudi, kako je to obiaj, poeti bjeati, te e izgubiti i ovo malo vojnika54.

Suprotnost izmeu bijede i sjaja vojnika tijekom kandijskog rata vjerojatno

najbolje dolazi do izraaja u jednom opisu Ekkeharda Eickhoff koji navodi da je galija kao simbol rata XVII. stoljea na svom stijenjenom prostoru ujedinjavala smrdljive prikaze okrutnosti meu klupama gdje su bili galijoti, gdje se krv mijeala s tjelesnim sekretima, brutalnost svakodnevnog ivota vojnika iz svih krajeva june i istone Europe dolazila do punog izraaja te pompa koja je dopirala s komandnog mosta, umotana u purpur pozlaenih odaja zapovjednika55. Plae Mletaka je Republika imala razraen sustav nagraivanja vojnika. Najnia plaa vojnika pjeaka iznosila je 2 dukata mjeseno. Tako je senat 1655. godine odredio plau od 2 dukata mjeseno brai Matiji, Marku i Andriji Bubii koji su napustili osmanski teritorij u Skradinu i preli u mletaku slubu. Braa su prola ispitivanja i dokazivanja svojih iskrenih namjera, te su se obavezala da e sluiti kao mletaki vojnici gdje god bili rasporeeni56. Vojnicima je radni mjesec trajao 38 dana ukoliko su bili u ratu odnosno 45 ukoliko su mirovali, te im je tada isplaivana plaa. Plaa je esto isplaivana u lokalnoj valuti, odnosno u kovanicama koje nisu svugdje imale istu vrijednost, jer je najveu vrijednost imao novac u prijestolnici, odnosno u Veneciji. Takvi se dukati prepoznaju u izvorima po napomeni buona valuta. Dukat je bila glavna mletaka moneta, meutim nije se pojavljivao kao kovanica. Jedan dukat bio je jednak omjeru 6 lira (sitnih kovanica piccoli) i 4 novia (soldi) ili drugaije dukat je vrijedio 24 groa (Mletaki grossi). Meutim, ti su omjeri varirali u 53 Znanstvena knjinica Zadar, Rukopisi, broj 11227, ms 219: Processo per alloggio di milizie a Zara nela guerra del 1645. 54 ASV, Senato Mar, Filze, Maggio 1656, nema oznaene stranice. 55 Eickhoff, Ekkehard, Venezia, Vienna e i Turchi: buffera nel sud-est europeo, Milano, 1991. str. 154 56 ASV, Senato Mar, Filza 475, 1655 aprile-maggio, nisu oznaene stranice

razliitim, ak i kraim razdobljima. Osim toga postojale su i lokalne monete (lira di moneta dalmatina) koje su u pravilu bile slabije vrijednosti od nominalnog mletakog dukata koritenog u prijestolnici. Mleani su nastojali davati i druge povlastice vojnicima, s obzirom da su oni od svoje plae morali kupovati hranu i opremu57. Tako je odredbom Senata ve u listopadu 1645. godine u Dalmaciji i na Levantu zabranjena prodaja slane ribe vojnicima i dodatno zaraivanje na njihovim potrebama58.

Kako su plae za vojnike isplaivane njihovim zapovjednicima, prijevare su

bile mogue. Kapetan je mogao zadrati dio novca umjesto da ga razdijeli svojim vojnicima. U sluaju galijota, oni su esto obavljali svoju slubu na kredit. Tako se u trenutku Venecija nala preplavljena dugovima prema mornarima. Kako bi ipak doli do neto novaca, mnogi od njih prodavali su svoje dugovane plae ak i u pola cijene. Drugi pak, koji nisu imali dovoljno sree da doekaju isplatu plaa, ostavljali su te dugove u nasljee svojim obiteljima59. Vlast je na svaki nain htjela izbjei takve malverzacije koje su bile este meu vojskom, ne samo u Mletakoj Republici nego i u cijeloj Europi starog reima60. Zbog toga je svaki mletaki zapovjednik vodio vlastitu knjigu koliko je biscotta i dukata dobio za svoje vojnike61. Osim toga tijekom rata odreeni su komesarijati povjerenici koji su slani u Dalmaciju radi nadzora vojnog sustava na terenu. Njihovi izvjetaji svjedoe o brojnim nepravilnostima, odnosno malverzacijama vojnikom hranom i opremom62. Neposredni zapovjednici trupa, kapetani, primali su 4 dukata mjeseno, to se ovisno o njihovim zaslugama moglo poveavati, kao to se vidi u primjeru kapetana Antona Antievia koji je obavljao slubu zapovjednika (caposlodo) jedne trupe Oltremarina i tih mu je 4 dukata bila osnovna plau na koju je mogao dobivati dodatke prema daljnjim zaduenjima63. Za kandijskog rata u Dalmaciju su bili poslani i vojnici Papinske Drave koja je ula u rat kao kranska saveznica Mletake Republike protiv Osmanlija. U svom izvjetaju o stanju vojnika u ibeniku, 1647. godine, komesar Foscarini oduevljen je redom i disciplinom koji su ga zatekli meu Papinim vojnicima, te za razliku od ostalih mletakih trupa, ovi su vojnici imali svoje leajeve, kabanice i potpunu opremu, uz redovne plae koje su za obine vojnike iznosile 4,50 kuda, to je odgovaralo istoj svoti mletakih srebrnih kuda, a nii asnici primali su 12 kuda mjeseno64. 57 Za usporedbu primanja vojnika i trokova koje su mogli imati, evo nekoliko navoda cijena osnovnih namirnica. Godine 1641. 1 ovca kotala je 5 do 6 lira a tele 30 lira, 1668. godine za kvarat penice plaalo se 6 lira i 5 soldi. Oko 1650. godine star soli prodavan je po 4 lire i 10 soldi. Kua na kat od kamena i drva u gradu Zadru prodavana je za 1.000 do 1.100 lira. Vidi: Perii, .: Prinosi povijesti Zadra XVII. i XVIII. stoljea, u Zadarska smotra, br. 4-5, 1993., str. 68-69 58 ASV, Senato Mar, Registro 103, str. 348r 59 Lane, Frederic C.: Studies in, str. 25 60Zapovijednik Kotora, Marco Loredan u svojem pismu Senatu istie: Il denaro poi e requisito quant'ognun' altro urgentissimo all' incaminam.to del buon servitio et a preservatione et contentezza de'poveri soldati., ASV, Senato Mar, Filza, Maggio 1656., pismo datirano 8. lipnja 1656 61 ASV, Senato Mar, Registro 103, 1 marzo-27febbraio 1645, str. 267v 62 ASV, Senato Mar, Provveditori da Terra e Mar, dispacci, busta 689, 690, 691, 692 63 ASV, Senato Mar, Registro 136, 1 marzo-28 febbraio 1670, str. 173v 64 ASV, Senato Mar, Provveditori da Terra e Mar, dispacci, busta 691, 25. studeni 1647; Nota delle paghe: Pagatore 40 scudi, uditore 20 scudi, cappellano 20 scudi, aiutante 20 scudi, forriere, 20 scudi, cirurgico 20 scudi, notaro 10 scudi, sergente maggiore 73 scudi, capitano 43 scudi, alfiere 23 scudi, sergente 12 scudi, tamburo 6 scudi, caporale 8 scudi, soldato 4:50 scudi.

Posebno visoke izdatke mletake ratne blagajne predstavljale su plae ratnim inenjerima. To su bili visoko cijenjeni strunjaci za ratnu strategiju, tehniku i utvrde. Tijekom ljeta 1645. godine u Dalmaciju i Albaniju poslani su francuski inenjeri u mletakoj slubi sa zadatkom pripreme tamonjih utvrda. Inenjeru Gabrielu Cayounu odreena je plaa od 100 dukata mjeseno, a njegovom autantu Mirousu 30 dukata dobre valute mjeseno te sve ostalo to im je bilo potrebno za obavljanje slube, stavljeno im je na raspolaganje65.

Prelaskom velikog broja Morlaka na mletaki teritorij i u mletaku slubu, itava su sela zapravo obavljala vojnu slubu, prije svega strau na prolazima prema osmanskom teritoriju. Za takvu slubu stanovnicima Bukovice i Ravnih Kotara 1664. godine bila je odreena plaa u suhome kruhu (18 pesi di biscotto per 18 persone)66. Osim novaca i kruha, vojnici su imali pravo i na dio ratnog plijena, te dio od prodaje ratnih zarobljenika, odnosno robova. Taj je dio bio upravo glavni mamac za sve potencijalne vojnike. Izbaeni iz stroja: ranjeni i onesposobljeni za rat, sunji, umirovljeni

Juraj, Gapar i Petar Kai izginuli su svi sluei Mletaku Republiku, borei se protiv Turaka. Nita manje vrijedan od njih pokazao se i njihov roak kapetan Baria Kai koji je slijedei primjere svog oca, strica i brata, preko trideset godina vojevao to na moru to na kopnu za raun Republike. Bez posebne naredbe organizirao je i jednu druinu hrvatskih konjanika (compagnia de capelletti Croati a cavallo) koju je vodio cijelo vrijeme kao kapetan. Borei se protiv neprijatelja ostao je teko ranjen pod Forte del Lago Scuro na Apeninskom poluotoku. U rjeenju koje mu je izdano 30. oujka 1645. godine, priznaju se njegove velike zasluge kao i zasluge njegove obitelji i odreuje mu se daljnja plaa od 6 dukata mjeseno iako je ranjen i zbog toga van bilo koje javne slube. Plaa mu je odreena kao osobi, a ne po rangu slube koju je obavljao, ali s uvjerenjem da e po ozdravljenju opet sluiti Republiku na isti nain kao i do sada67.

Mletaka vlast znala je nagradama stimulirati ljude za koje je raunala da e

joj i nadalje trebati. Vojnici koji su u ratu onesposobljeni za daljnje obavljanje slube, nisu bili vie obaveza drave, jer je vojnik prije svega dobivao plau za slubu koju je obavljao i prema duini svog ugovora. Bolovanja u to vrijeme nisu bila niti u primisli dravnih prorauna. Meutim, u ovom sluaju kada je procijenjeno da je vojnik kao to je Baria Kai, k tome jo porijeklom iz porodice koja je pokazala svoju odanost slubi Republici, novani izdatak za vojnika koji je bio na bolovanju zapravo je bilo ulaganje u njegovu buduu slubu.

S druge strane od vojnika se oekivalo da se im prije vrati u slubu, te da se

prema svojim sposobnostima, s obzirom na ozljedu, odnosno oteenje, rasporedi u onu slubu koju je mogao obnaati. Vojnici koji su sluili u pjeadiji vraali su se natrag u svoje redove, dok konjanici koji su ostali bez noge ili ruke teko da su ponovno mogli obavljati istu slubu. Takvi su mogli biti rasporeeni u neke lake slube, ako su bili dovoljno vjeti da ih obavljaju ili ako su bili sretniji, dobiti neku 65 ASV, Senato Mar, Registro, 103, 1 marzo-27 febbraio 1645, str. 304v 66 Desnica, Boko, Istorija, knj. I, str. 121 67 ASV, Senato Mar, Registro 103, 1645 1 marzo 27 febbraio more veneto, str. 155r

administrativnu slubu (naravno, pod uvjetom da su bili pismeni). Ukoliko se pak dogodilo da je vojnik ranjen, te sretan da se izvukao s bojnog polja gdje je veina vojnika umirala upravo od zadobivenih rana, mogao je imati sreu da zavri u najbliem hospitalu. Hospitale su odravale bratovtine ili crkveni redovi. U Zadru je na dravni troak podignuta bolnica za oporavak vojnika i galijota u kojoj je za priora, lijenika-kirurga 1668. godine bio ponovno izabran Stamo Dimitropulo. S obzirom da se naao u potekoama obavljanja vlastite slube, jer je bolnica primala sve vie bolesnih, pomagale su mu Perina i Marietta de Zorzi iz Naupliona (Napoli di Romania mletaka kolonija na Peleponezu)68. Mnogi su vojnici umirali i bez ratnih rana. Izloeni fizikim naporima i stresu neposredne neprijateljske opasnosti, ponekad bez pravog sklonita, kao to je to bilo u navedenom sluaju iz Kotora, bez dobre prehrane, bili su lake mete bolestima koje su se brzo irile u loim higijenskim uvjetima u kojima su ivjeli u vojnikim logorima.

Preivjele je mogla zapasti i nevolja suanjstva. Republika je imala opi fond

za otkupljivanje onih koji su pali u suanjstvo. Pored toga, meu arhivskim dokumentima nalaze se i brojni zahtjevi za pomo pri sakupljanju otkupnine ili pak za prednost u zamjeni s nekim osmanskim podanikom u mletakom ropstvu. Takva su pisma upuivana vlastima s obje strane i mletake i osmanske. Bilo je samo potrebno pronai ekvivalentnog zarobljenika s jedne i druge strane i ostalo je bilo na obiteljima da se zajednikim molbama izbore za zamjenu njihovih roaka. Koristei se tim pravom, godine 1669. Giustina Donini zamolila je mletaki Senat da joj pomogne pri razmjeni njenog sina koji je bio zarobljen kod Ulcinja. Ona se pri tome pozivala i na zasluge njenog mua koji je u istom okraju s Osmanlijama poginuo, a obeala je i vjernu slubu svoga sina Republici kad bude ponovno slobodan. Godine 1656. Martin Jukovi obraa se mletakom Senatu za pomo s obzirom da je gotovo od malih nogu sluio Republiku, te mu je generalni providur u Dalmaciji 1653. godine odredio plau od 2 dukata koju, meutim nikad nije dobio jer je u meuvremenu pao u suanjstvo od kojeg se sam otkupio prodavi vlastitu odjeu i opremu i sve to je sa sobom imao. Od Senata trai da mu se isplati plaa koja mu je obeana i da ga se rasporedi ponovno u slubu69. Ropstva se vlastitim novcima rijeio i kolonel Ivan Rado. On je bio zarobljen tijekom svoje slube na Kandiji gdje je proao sav teror vojne slube, te dokazao svoju vjernost Republici, zbog ega mu je 1670. godine dodijeljena titula Cavaliere di San Marco sa zlatnim medaljonom vrijednosti 300 dukata70. Mletaka je vlast izgleda osobito cijenila takvu sposobnost jer je iste godine i Stojanu Jankoviu, morlakom serdaru, koji je uspio pobjei iz sultanovog zarobljenitva u Istanbulu, dodijeljena titula Cavaliere di San Marco, i zlatna medalja u vrijednosti od 100 dukata dobre valute. Naravno, takve su promocije dodjeljivane za niz drugih ratnih zasluga, ali i oekivanja u daljnjem obavljanju slube nakon zakljuenog mira s Osmanskim Carstvom71.

Veina je vojnika po zavretku rata rasputena. Meutim, nekolicina njih nastavila je svoj profesionalni ivot vojnika. Takvi vojnici koji su procijenjeni kao vrijedni ljudi nastavili su primati plau i nakon rata, bivajui na raspolaganju Republici. Bajo i Dimitar Nikoli, Morlaci iz Zadarskog zalea koji su tijekom rata uskoili sa svojim obiteljima na mletaki teritorij te se borili protiv Osmanlija, 1671. 68 ASV, Senato Mar, Registro 141, 1675 1 marzo 28 febbraio more veneto, str. 98r 69 ASV, Senato Mar 1656, maggio/giugno, Filza 485, nema oznaene stranice 70 ASV, Senato Mar, Registro 136, 1 marzo 28 febbraio 1670 more veneto, str. 36v 71 ASV, Senato Mar, Registro 136, str. 9r

godine odluili su nastaviti svoj profesionalnu vojnu karijeru za plau od 50 lira i 45 suha kruha (biscotta) mjeseno te su premjetani na Levant gdje je oigledno postojala vea potreba za vojnicima nego u zadarskom podruju72.

Mirovine obinih vojnika bile su izuzetak. Na njih su kao ivotnu rentu mogli

raunati visoki oficiri. No, ini se da je ipak postojala mogunost nagraivanja dugogodinje vjernosti onih koji zbog svoje starosti nisu mogli obavljati svoju slubu. Andrija Suri 65 godina obavljao je slubu mornarikog oruarnika. Godine 1672. dobio je odobrenje da mu se isplauje plaa od 2 dukata do kraja ivota (bio je preao osamdesetu godinu ivota) bez obaveze daljnjeg obavljanja slube, ali uz obavezu da svakog ponedjeljka dokae da je jo uvijek meu ivima73. Obitelji ene, djeca74 Mueva vojna sluba esto je stavljala enu u poziciju da se posve sama brine za obitelj, a ponekad i njegove poslove. U knjigama zadarskih knezova nalaze se ovlatenja mueva da njihove supruge mogu obavljati njihove poslove i/ili primati njihove prihode, pogotovu u sluaju njihova zarobljenitva ili smrti. Mnogi se muevi nisu vratili kuama nakon zavretka rata. Njihove su udovice imale pravo na odreenu naknadu od drave, ali su to morale traiti pismenim putem, kao to svjedoe mnogobrojni zahtjevi udovica pohranjeni u Dravnom arhivu u Veneciji.

Udovica Morlaka Teodora Moivune, Anica, po zavretku Kandijskog rata nalazila se u oajnoj poziciji, bez mua, bez prihoda, a s tri malodobne keri i sinom. Obratila se za pomo mletakom providuru u Dalmaciji koji joj je zbog zasluga njenog poginulog supruga dodijelio mjericu suhoga kruha (biscotta) mjeseno, ali s obavezom da im joj sin doraste mora poi u slubu Mletake Republike75. Uvrijeena je praksa bila da plaa poginulog oca koji je stekao odreeni ugled u obavljanju svojih vojnikih dunosti prelazi na sina, kako bi sin izdravao obitelj, ali i bio obavezan da nastavi oevu slubu (condotta). Od sinova mletakih vojnih asnika oekivalo se da ispune bar polovinu oeve slube odnosno condotte. Mletaka je vlast tovie poticala takvo nasljeivanje i bila spremna ulagati u sinove koji su obeavali76. Albanski kapetan Ghego Bardi sluio je u ratu protiv Osmanlija i ostavio enu Katarinu i malodobnog sina u posvemanjem siromatvu. Na zamolbu udovice, Senat je odluio dodijeliti sinu Pavlu 10 dukata mjeseno plae u slijedeih deset godina, nakon ega je obavezan preuzeti oevu slubu77. Nakon pogibije kapetana Vujice eeljevia, koji je vjerno sluio Republiku osobito u bitkama pod Kninom, Nadinom i Vranom, nakon ega je bio prebaen i u Kandiju gdje je i poginuo,

72 Desnica, Boko: Historija, knj. I, str. 351 73 ASV, Senato Mar, Registro 103, str. 35r 74 Mayhew, Tea: Soliders, Widows and Families: Social and Political Status of the Professional Warriors of the Venetian Republic (1645-1718), u Professions and Social Indentity. New European Historical Research on Work, Gender and Society, ur. Berteke Waaldijk, Pisa, 2006., str. 81-88 75 Desnica, Boko, Istorija, knj. I, str. 137 76 Mallett M. E., Hale, J. R., str. 194: In fact, while Venice was prepared to allow companies to pass from father to son, and indeed to encouraged such a proces sin the right circumstances, there was always a concern to ensure that the heir was a proper person to exercise military command. Family traditions of service were encouraged, and the son of a faithful condottiere enjoyed favourable treatment and could expect to inherit at least a part of his father's condotta; but the size of that part dependend entively on Venices view of the military usefulness of the heir. 77 ASV, Senato Mar, Filza 386, 1646., nema oznaenih stranica

njegovoj je eni Vinki odreena pomo od dvije mjerice suhoga kruha mjeseno do kraja ivota. Njen sin Petar eeljevi odreen je za vojnu slubu s prihodom od 2 dukata mjeseno78. Osim financijskih potpora sinova u oekivanju njihova preuzimanja oevih slubi, Mletaka vlast imala je i instituciju pomaganja siromanih djevojaka, kerki njihovih vojnika. Kerka narednika Bartola Marijanovia iz Makarske koji je sluio u ratu za Kandiju dobila je pravo na 50 dukata miraza s obzirom da su ona i majka po oevom odlasku posve osiromaile te su joj bile smanjene mogunosti za dobru udaju79. Godine 1653. Senat je odobrio miraze za kerke kapetana Marka Delimarkovia. Svakoj od keri odobren je iznos od 200 dukata80. Visina nagrade, odnosno mirovine koja je odreivana lanovima obitelji ovisila je prije svega o statusu vojnika. Udovice obinih vojnika, na svoju su zamolbu obino dobivale pravo na mjericu suhoga kruha mjeseno, dok su one iji su pokojni muevi svojom slubom zaduili Mletaku Republiku mogle oekivati cijelo bogatstvo poput Katarine Smiljani kojoj je nakon smrti mletakog serdara Ilije Smiljania odreeno primanje od 12 dukata mjeseno tijekom cijelog njenog ivota i pravo na uivanje muevljevih dobara koje je dobio tijekom svoje slube (kua u Zadru). I nakon njezine ponovne udaje za Milevoja Zubievia, harambae iz ibenika, taj joj je novac i dalje isplaivan81. Ovi razliiti oblici socijalne pomoi obiteljima mletakih slubenika nisu sluajni izljevi irokogrudnosti, ve dio sustava koji se stoljeima izgraivao te primjenjivao uz manje prilagodbe razliitostima mletakih provincija i povijesnih promjena. Pored toga, slini su naini nagraivanja zaslunih vojnika asnika i njihovih obitelji bili prisutni i u drugim europskim zemljama toga doba iako u raznim mjerama s obzirom na izdanost financijskih sredstava kojima je odreeni vladar raspolagao. Novi pogled na ivot mletakih vojnika Kako bi se dobio uvid u kompleksnost povijesne stvarnosti ivota mletakih vojnika na istono-jadranskoj obali tijekom kandijskog rata, potrebno je mnogo vie od stranica ovog priloga. Tradicionalna historiografija opskrbila nas je detaljnim podacima o ratnim zbivanjima, zanemarujui pri tome ljudsku dimenziju onih koji su ivjeli takva ratna zbivanja. Rat je, na alost, bio najee stvarnost ivota na mletako-osmanskoj granici. No, s druge strane osiguravao je tisue radnih mjesta za ljude kojima je to bio jedini nain preivljavanja, onih koji su se ratom bavili kao profesionalci ili su na to bili obavezani zakonom, te onih koji su posredno zahvaljujui vojsci zaraivali, (kao mesari, postolari, pekari, prostitutke itd.). Izvori za takvu vrstu istraivanja postoje. Svakako, lake je nai heroje i opisati njihove ivote kroz vojne uspjehe, nego obine ljude, skrivene meu retke raznih manje vanih administrativnih dokumenata. Detaljnija istraivanja o mletakom vojnom ustroju

78 ASV, Senato Mar, Registro 136, str. 151v 79 ASV, Senato Mar, Filza 475, aprile-maggio 1655., nema oznaenih stranica 80 ASV, Senato Mar, Registro 135, 1669., 2 marzo-26 febbriao more veneto, str. 322v 81 Desnica, Boko, Historija, knj. I, str. 84

provedena su za razdoblje srednjeg vijeka i renesanse82, te za posljednjih stotinjak godina Republike i one se uglavnom odnose na mletaku Terrafermu iako postoje znaajni rezultati u istraivanju povijesti mletakih kolonija u Jonskom i Egejskom moru. Nedostaju studije koje bi se pozabavile kljunim problemima drutvenog statusa vojnika tijekom kandijskog i morejskog rata na istonoj strani Jadrana i ujedno razjasnila vane promijene u samom vojnom sustavu Republike koje su se izmeu ostalog, odvijale tijekom i zbog tih ratova. Analizirajui razne aspekte ivota vojnika na istonoj obali Jadrana tijekom kandijskog rata, otkrivaju se brojne niti koje nas povezuju s drugim aspektima ivota u Mletakoj Dalmaciji i Albaniji, ali prije svega otkrivaju poloaj te dvojne provincije unutar cijelog mletakog imperija te nain na koji se reflektiraju razni elementi mletake vlasti na taj specifini teritorij. Literatura: Alaevi, Josip: Il Capitano Marco Ponte da Zara, Tabularium, br. II, Zadar, 1902. Anderson, M. S.: War and Society in Europe of the Old Regime 1618-1789, Glasgow, 1988. Black, Jeremy: European Warfare 1660-1815, London, 1994. De Benvenuti, Angelo: Fortificazioni venete in Dalmazia, Scuola Dalmata dei SS. Giorgio e Trifone, Venezia, 2006. Del Campo, Onofrio: Tvravni spisi, ur. Miroslav Bertoa, Rijeka, 2003. Del Negro, Piero: La milizia, u Storia di Venezia, dio VII. La Venezia Barocca, ur. Gino Benzoni i Gaetano Cozzi, Roma, 1999. Desnica, Boko: Istorija kotarskih uskoka, Beograd, 1950. Desnica, Boko: Stojan Jankovi i uskoka Dalmacija, Beograd, 1991. Difnik, Franjo: La Delimitazione della Dalmazia nel 1671. (Il Vecchio Acquisto), Tabularium, Zadar, 1902. Difnik, Franjo: Povijest Kandijskog rata, Split, 1986. Eickhoff, Ekkehard: Venezia, Vienna e i Turchi: buffera nel sud-est europeo, Milano, 1991. Howard, Michael: Rat u Europskoj povijesti, Zagreb, 2002. Jaov, Marko: Le guerre veneto-turche del XVII secolo in Dalmazia, Venezia, 1991. Jeli, Roman: Pad Novigrada u turske ruke i bijeg Novigraana u Pag (1646.), Narodni list, Zadar, 1989. Jurin Starevi, Kornelija: Vojne snage Klikog i Krko-Likog sandaka pred Kandijski rat osmanska vojska plaenika, u Zbornik Mire Kolar Dimitrijevi, ur. Damir Agii, Zagreb, 2003. Lane, Frederic C.: Studies in Venetian Social and Economic History, London, 1987. Lazanin, Sanja, tefanec, Nataa: Habsburg Military Conscription and Changing Realities of the Triplex Confinium (16th-18th centuries), u Constructin Border Societies on the Triplex Confinium, ur. Drago Roksandi i Nataa tefanec, Budapest, 2000., str. 91-116 Ljubavac, ime: Storica disertazione del contado e territorio di Zara del dott. Simon Gliubavaz dedicata a S. G. Leonardo Foscolo Provveditore General di Dalmazia et Albania, (rukopis) Mallett, M. E., Hale, J. R.: The Military Organization of a Renaissance State Venice c. 1400 to 1617., Cambridge University Press, 1984. 82 Mletaki vojni sustav srednjega vijeka istraivao je Michael E. Mallett, a promijene koje su se zbile tijekom renesanse istraio je John Hale. Problemima mletakog vojnog sustava u kasnom razdoblju Republike bavi se Piero Del Negro.

Mayhew, Tea: Soldiers, Widows and Families: Social and Political Status of the Professional Warriors of the Venetian Republic (1645-1718), u Professions and Social Identity. New European Historical Research on Work, Gender and Society, ur. Berteke Waaldijk, Pisa, 2006., str. 81-88 Murphy, Rodhes: Ottoman Warfare 1500-1700, London, 1999. Nani, Giovanni Battista: Historia Veneta, Venezia, 1684. Pennington, Donald H.: Europe in the Seventeenth Century, Pearson Education, 2003. Perii, ime: Vojna krajina u Dalmaciji, u Vojna Krajina, ur. Dragutin Pavlievi, Zagreb, 1984., str. 199-204 Perii, ime: Prinosi povijesti Zadra XVII. i XVIII. stoljea, u Zadarska smotra, god. 42, br. 4/5, Zadar, 1993., str. 65-74 Perii, ime: Glavari i asnici Vojne krajine u Dalmaciji, u Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 35, Zadar, 1993., str. 219-232 Perii, ime: Don Stipan Sori u zbilji i pjesmi, u Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 39, Zadar, 1997., str. 211-242 Praga, Giuseppe: Storia di Dalmazia, Padova, 1954. Stanojevi, Gligor: Jugoslavenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka, Beograd, 1970. Stanojevi, Gligor: Dalmatinske krajine u XVIII vijeku, Historijski institut Beograd, Prosvjeta, Zagreb, 1987. Tallet, Frank: War and Society in Early Modern Europe 1495-1715, London, 1992.