Ivan Lesinger - Kucna biljna ljekarna 3.pdf

BibliotekaLjekovito bilje i zdravlje

Knjiga 3.

Ivan Lesinger

KUĆNA BILJNA LJEKARNA(Mrk – Slj)

bilje - Book 3.indb 369bilje - Book 3.indb 369 25.4.2006 10:31:2925.4.2006 10:31:29

CIP - Katalogizacija u publikacijiSVEUČILIŠNA KNJIŽNICA RIJEKA

UDK 615.89(035) 633.88(035)

LESINGER, Ivan Kućna biljna ljekarna / Ivan Lesinger. – Rijeka : “Adamić”, 2006.

ISBN 953-219-279-4

Knj. 1: A – KAD. – 2006. – (Ljekovito bilje i zdravlje ; 1) Bibliografija

ISBN 953-219-280-8

I. Ljekovito bilje – Primjena – PriručnikII. Narodna medicina – Priručnik

110628084

Urednik

Franjo Butorac

Recenzenti

Prof. dr. sc. Miljenko Kapović

Prim. dr. Jadranko Jelić


Ivan Lesinger

Kućna biljna ljekarna

(Mrk – Slj)

adamić

Rijeka, 2006.


Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se ko sti

tre su bez prestanka, kad mu se kruh gadi nje govu

ži votu i po naj bolje jelo duši njegovoj; kad mu tije lo

gi ne nao či gled, i vide mu se kosti ogoljele, kad mu

se duša približava ja mi a život njegov boravištu mrt-

vih. Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan

između tisuću, da čovjeka na dužnost opo mene, pa

se zažali nad njim i pomoli;

Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov na đoh

ot kupninu! Neka mu tijelo procvate mla do šću, neka

se vrati u dane mladenačke!

Vapije k Bogu i Bog ga usliša.

(Biblija 33,19-33,26)


Zajedno sa suprugom Danicom i sinovima Kri stija-

nom i Tomislavom u znak zahvalnosti na vraćenom

zdrav lju, posvećujem ovu knjigu Go spi od zdravlja

i njezinu velikom što va te lju, bla že nom Alojziju Ste-

pincu.

Ivan Lesinger


Ljekovita biljka

Jestiva biljka

Oprez, moguće štetno djelovanje

Otrovna biljka

Biblioteka Ljekovito bilje i zdravlje • Knjiga 3.

374


Ivan Lesinger – ljubitelj prirode kao Božjeg djela

U Bibliji čitamo:

“Liječenje od Svevišnjeg dolazi...

Gospod od zemlje pravi lijekove

i razborit ih čovjek ne odbacuje...

Ljudima je dao znanost

da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.

Njima se liječi i bol ublažuje,

od njih ljekarnik lijekove priprema.

Tako nema kraja djelima njegovim,

i po njemu se blagostanje širi svijetom.

Sine moj, u bolesti ne budi potišten,

već se Bogu moli jer on zdravlje daje.

Bježi od nepravde i ne budi pristran,

i od svih grijeha očisti srce...

Katkad je spas u ruci njihovoj (liječnika),

jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja

i lijek za spas života.”

(Sirah 38, 1-14)

Ivan Lesinger predstavlja se našoj javnosti novom knjigom. Ne posvećuje je bez razloga Gospi od zdravlja. On se susreće s ljekovitim bi ljem već od dvanaeste godine života. Na to ga usmjeri maj či na teš ka bolest. Svakodnevno joj skuplja ljeko-vito bilje za ča jeve i ob loge, na što ih navodi i neimaština i os-kudica lijekova. Liječe nje majke pratila je redovita molitva. Ivan i mlađa sestra Ankica čak se i zavjetuju da će postati li-ječnici kako bi mogli ubla živati boli i drugih bolesnika. Ankica je doista i postala me dicinska sestra, a Ivana su životne prilike usmjerile k Rijeci, gdje postaje praktičnim vjernikom župe Sv.

Ivan Lesinger • Kućna biljna ljekarna (Mrk – Slj)

375


Nikole na Krnjevu. Služenje vojnog roka iskoristio je i za bolje upoznavanje prirode i preživljavanje u njoj.

Preseljenjem u Opatiju župa Volosko dobiva u obi telji Le singer vrijednu katoličku obitelj, a u Ivanu ljubitelja pri-rode kao Božjeg djela. Prirodi će ga još više približiti završeni dvogodišnji studij u Udruzi “Ljekovita biljka “ pri Prirodo-slovnom Fakultetu u Zagrebu, 1987. i 1988. godine. Godine 1987. postaje voditeljem travarske sekcije riječkog društva “Zdrav život”, da bi od 1989. g. kao njegov koordinator sudjelo-vao u nizu događaja vezanih uz prirodu, ekologiju i edukaciju građana o tim pitanjima.

Studij klasične homeopatije upisuje 2000. g. na Ko ledžu za kla sičnu homeopatiju ”LONDON INTERNA TIO NAL COLLEGE OF HO MEO PA THY” CROATIAN ASSOCIATION OF HOMEO-PATHS – ZAGREB – u trećoj generaciji hrvatskih homeopata, te ga završava 2002. g. obranom teme ”Utjecaj planeta i veza iz-među astrologije – homeopatije i narodne medicine” (Influen-ce of the planets and connection among the – astrology – ho-meopathy – folk herbal medicine) pred komisijom kod cije-njene gospođe prof. Tereze Partington – voditelja studi ja go-spo dina dipl. ing. Božidara Radanovića i dr. Diane Mihok.

Od 2003. g. predaje i na Medicinskom fakultetu u Rijeci za potrebe izvannastavnih predmeta – slobodnog izbora stude-nata kao što su: otrovno bilje – homeopatija – medicinska as-trologija – otrovne životinje. Nastavlja rad na publicistici te od 2003. g. piše za riječki ”Novi list” u stalnoj rubrici ”Zelena nit” te rubriku ”Savjeti homeopata”.

Kao dragovoljca Domovinskog rata od 1991., snađu ga potkraj 1993. g. teže zdravstvene nevolje koje ga još vi še pri-bližiše Bogu. Iz bolesničke postelje vapi Bogu za pomoć, s Bo-gom pretresa sva život na zbivanja. Da bi i dalje ostao gradite-ljem vjerničke obitelji, zavjetuje se Bogu: ”Ako ozdravim, nit-ko mi neće biti bliži od Boga i moje obitelji.” Oporavak je te-kao sporo i teško. Slijedile su mnoge promjene u život nom raz mišljanju, ishrani i još veća primjena znanja o ljekovi tom


376


bi lju. Svakodnevna molitva, sudjelovanje u blagdan skom bo-go služju, zauzetosti u radu Hrvatskog katoličkog bratstva ”Bra -ni mir” i prihvaćanje svakodnevnog križa sinut će kao ži vot na spoz naja u novom sjaju ”da je uistinu u tom bit života” – napi-sat će autor knjige.

Naša molitva i podrška omogućile su Ivanu Lesingeru du-gogodišnje djelovanje u “Zdravom životu”, posebno u vođenju travarske sekcije, na zadovljstvo onih na koje prenosi svoje go-le mo znanje o prirodi, koje je pretočio u već povelik opus tek-stova o ljekovitom bilju i prirodnim načinima liječenja.

Na početku dvijetisućitih godina – ovo je djelo poticaj na predano prihvaćanje patnje i patnika, na radosno služenje Kri-stu u službi ozdravljenja drugih i razumijevanje za svakoga čov-je ka. Isusov križ otkriva smisao ljudskih nemoći, bolesti, trp lje-nja i boli svim patnicima i u trećem tisućljeću – pod za šti tom Bogorodice.

Aktivno sudjeluje u zaštiti okoliša – održivog razvoja – na-ročito se suprotstavljajući devastaciji prostora koje nastoji ob-raniti od štetnog djelovanja čovjeka, kao i na promicanju sim-bioze čovjeka i prirode, u razvijanju kulture življenja i radu na edukaciji mladeži – katoličkih skauta – ljubitelja prirode, od planinara do običnih izletnika, na upoznavanju prirode – ljekovitog i otrovnog bilja. Homeopatiju usavršava iz godine u godinu proučavajući utjecaj okoline na čovjeka, preventivu zdravlja, značenje detoksikacije organizma, načine ishrane od gladovanja – vegetarijanstva – do makrobiotike i ekobiotičke prehrane, te primjenu ljekovitog bilja u liječenju prema pravi-lima pučke medicine, medicinsku astrologiju, homeopatske li-jekove, ljekovitost samoniklog jestivog bilja, ljekovitost otrov-nog bilja, te radi na povezivanju oficijelne alopatske medici ne s energetskom – homeopatskom i duhovnom medicinom.

Mons. Mr. Josip Šimac, plovanvoditelj Pastoralnog kruga

“Alojzije Stepinac”


377


Podsjetimo se...

Tijekom evolucije, da li nakon Ve li kog praska kada su se u

svemirskom pro stranstvu raspršile čestice eks plo ziv ne mase ili

tijekom stvaranja Svijeta kako nam to predočava Biblija, doš lo

je do for miranja života na našem prekrasnom pla netu. Ako je

Svevišnji stvarajući ži vot na Zemlji koristio isti materi jal tako

je i tijekom evolucije život mogao nastati samo od istog, onog

postojećeg, materijala što ga i danas nalazimo oko nas. Da pod-

sje tim, čovjek je nastao na sliku i priliku Božju iz prašine i vo-

de. Ma terijalno gledano, iz postojeće materije. Isto tako, po

dru ga čijim stavovima, život je nastao spon tano iz postoje će ne-

ži ve materije u određenim vanjskim okolnostima i po ste peno

se raz vijao. Ali, uvijek od istog. Da li stvorenog i/ili na stalog,

uvi jek istog is hodišnog materijala, koji je i danas u nama i oko

nas.

Ivan Lesinger, promatrajući svijet oko nas, živo i neživo, si -

gurno to nije zanemario. Štoviše, životne su vrijednosti do sa -

vršenstva posložene u skladu različitih organizama biljnih, ži-

votinjskih pa sve do čovjeka. U tom savršenstvu moguć je i ne-

sklad. On se i događa. Da stvar bude još bolja, čovjek je taj ko-

ji nesklad najčešće i provocira. Ponekad namjerno, ponekad

iz neznanja ili nehata. I sve to radi boljitka ili dobitka. No, če-

sto se ti odnosi zakompliciraju jer nisu prirodno prihvatljivi i

uravnoteženi. I tada počinju problemi u homeostazi, izbalan-


378


siranom odnosu žive i nežive prirode, između živog i neživog.

Tada počinjemo osjećati nelagodu, neuspjeh, bol, bolest – po-

je din ca, društva, civilizacije. Brinuti o skladu i upozoravati na

nje ga pra vo je umijeće i bogatstvo. Živjeti tako da smo svjes-

ni dob rog i uravnoteženog prava je blagodat. Ali, za to treba

gledati, slu šati, njušiti i konzumirati ono što valja. Ubrzali smo

si život, di gitalizacija i informatizacija te potrošački mentalitet

odvlače nam pažnju od iskonskih životnih vrijednosti. Stoga

ljudi poput autora ove knjige sve češće predstavljaju iznimke

koje nas upozoravaju na vrijednosti života što su nam nadoh-

vat ru ke, oko nas i najčešće – besplatne. Daju nam korisne sa-

vjete ka ko da vidimo i osjetimo blagodati koje nam nudi biljni

svijet. Posjeduju ono što počesto nemamo, što smo izgubili ili

nam nedostaje. Pravilnim korištenjem tih blagodati može mo

se uravnotežiti, možemo postati bolji, zdraviji, korisniji sami

se bi, najbližima i društvu u cjelini. Možemo ući u čari hobi-

ja te uzgojem i pravilnim načinom branja i korištenja biljaka i

nji hovih pripravaka postati pravi stručnjaci te duhom i tijelom

bo gati ljudi. Postoje ljudi koji žive dva života. Jedan od njih je

za sigurno gospodin Ivan Lesinger. No, način na koji živi svoje

živote ne želi skrivati i zadržavati za sebe. Želi to podijeliti s na-

ma i pružiti šansu da i mi kvalitetnije živimo. Iskoristimo to.

Prof.dr.sc. Miljenko Kapović,dekan Medicinskog fakulteta u Rijeci,

biolog


379


Riznica ljekovitog bilja

Kao u rijetko kojem razdoblju ljudske povijesti sadašnje razdoblje obiluje novim znanstvenim spoznajama, posebice u području biotehnologije i informatike. Skoro svaki dan imamo nove metode liječenja, nove lijekove, nove informacije i po-glede prvenstveno kada je u pitanju liječenje bolesti, a u zad-nje vrijeme, iako stidljivo, i preporuke kako sačuvati zdravlje i kako živjeti zdravo.

U isto vrijeme poraslo je zanimanje pučanstva ali, što je svakako za pohvaliti i dijela znanosti, za tradicionalne načine liječenja i prevenciju zdravlja. Tu prije svega važnu ulogu ima fitoterapija. U posljednje vrijeme svjedoci smo velikog broja raznih publikacija o ovoj temi, što domaćih, što stranih au-tora.

Godine 1999. svjetlo dana ugledala je knjiga Ivana Lesingera ”Ljekovitost voća, povrća i začina” kao prvo veće pisano djelo ovog izvanrednog poznavatelja fitoterapije.

Može se slobodno reći da je knjiga doživjela apsolutni us-pjeh, jer su sva dosadašnja izdanja jednostavno nestala s poli-ca knjižara. Također je 2005. knjiga objavljena i u Sloveniji, s ne manjim uspjehom. Koliko mi je poznato, to neće biti posljed-nje inozemno izdanje ovoga autora.


380


Kao doista vrsni poznavalac ali i praktičar terapije biljem, autor se odlučio napisati i tržištu ponuditi biljnu ljekarnu koja obuhvaća ukupni pregled ljekovitog bilja.

Kako je Ivan Lesinger svoje zanimanje proširio i na područje homeopatije, ove su nove publikacije obogaćene i znanjem iz tog područja.

Posebnu kvalitetu novim publikacijama daje sistematizaci-ja predmeta pisanja. Za svaku biljku imamo domaće nazive, latinski naziv i nazive na drugim jezicima. Imamo kraću povi-jest svake biljke, opis njezina izgleda i ljekovitosti, način upo-rabe u liječenju, i u prevenciji bolesti. Tu se nalaze i praktični savjeti iz kulinarstva o tome kako hranu ”pretvoriti” u dobar li-jek. Na kraju su i podaci o homeopatskim svojstvima biljke. Po-sebnu pozornost izazivaju i izvanredne fotografije koje su većinom originalni uradci samog autora.

Svakodnevno mnogi pacijenti postavljaju razna pitanja, a najčešće je pitanje ”Kako poboljšati svoje zdravstveno sta-nje?”.

U ovoj Biljnoj ljekarni mogu se pronaći odgovori na mnoga ovakva pitanja, ali isto tako, i mnogo naučiti o svijetu biljaka i učvrstiti u spoznaji da smo svi mi sastavni dio prirode, ovoga divnog svijeta u kojem živimo.

Prim. dr. Jadranko Jelić, spec. internist i spec. kirurg


381


Svaki čovjek ima svoju biljku

Kao što je vjera u Boga dar Božji

tako je ljubav prema prirodi dar prirode.

Berući ljekovito bi lje sa sestrom Anki-com za našu bolesnu majku vrlo sam ra no upoznao veliku, ne-procjenjivu, moć to-ga bilja u liječenju i u očuvanju zdravlja, ali ujedno i okrutnost i ne milosrdnost teške bo lesti. Svijet ljekovi-tog bilja i čovjeka ne-raskidiv su dio čov je-kove prošlosti, a zasi-gurno i budućnosti. Ti sućljetnu tradici ju upo rabe ljekovitog bi-lja bilježi pučka medicina koja objedinjuje farmakognoziju, far-mako historiju, farmakoetnologiju. U zapise medicine, uz ljekovi-tost bilja i liječenje ugra đivani su i razni mistični opisi, opažanja, iskustva, obredi, rituali, kazivanja vezani za neke od biljaka.

Svima nam je znano da je svijet prirode najveća riznica zdravlja, a biljni svijet najveća biljna ljekarna koju čovjek ima i koju i dan danas upoznaje i istražuje. U svijetu prirode ništa nije slučajno. U njoj možemo vidjeti vječitu prirodnu simbiozu biljnog i životinjskog svijeta, kao i simbiozu čovjeka i prirode, jer mi uistinu jesmo dio prirode, a ne kako danas neki misle da je priroda dio nas i da njome mi možemo vladati. Naša prirod-na okolina je naše ogledalo. U njoj se vidimo u punom sjaju modernog homo sapiensa, naše moderne savjesti, ponašanja i življenja u homocidnoj civilizaciji. I doista se stoga čovjek upita što mu je činiti. Učinimo jedan mali korak i upoznajmo biljne lje-


382


potice tako da ih ubuduće gledamo kao dio svoje odjeće koju ne-ćemo bez opravdanog razloga trgati.

U naravi je svakoga čovjeka prisutna želja za što boljim zdravljem. Njegova vječita, stoljetna, neprekidna borba za op-stanak, potraga za lijekom koji će mu povratiti narušeno zdrav-lje i produljiti život, nastavlja se i danas.

Kroz povijest toga traganja izgradio je čovjek razne filozo-fije u kojima je temelj bio Bog, i čovjekov odnos prema prirod-nom okruženju. Pokušavao je mistificirati i demistificirati ne-poznato, prakticirao razne vrste i metode sve do znanstvenog pri stupa liječenju. Neosporno je da je čovjek, promatran kao jedinka u vremenu i prostoru, nerazdvojni dio svoje prirodne okoline i svemira, te ga kod narušenog zdravlja treba proma-trati i liječiti obuhvaćajući sve principe te povezanosti u ne-raz dvojivi univerzalni lanac života. O toj povezanosti, liječnik i homeopat Georg Vithoulkas (Nobelova nagrada za alterna-tivnu medicinu 1996.) kaže: ”Za potpunu homeostazu na fi zič-koj razini potrebna je homeostaza (ravnoteža fizioloških funk-cija u organizmu) na svim drugim razinama na kojima fi zička razina počiva. Ako ove razine nisu u ravnoteži, tada na fi zičkoj razini ne može postojati potpuna homeostaza, i materijalizaci-ja bolesti je neizbježna u nekom od oblika.”

U taj neraskidivi lanac života uz ljekovito bilje povezana je hra na, o čemu najbolje govori tisućama godina stara izre-ka: ”Ne ka hrana tvoja bude lijek tvoj, a lijek tvoj neka bude hra na tvoja”, što je i moja omiljena preventivna krilatica, jer u se bi sadrži sve što je čovjeku potrebno za dobro zdravlje. Na-rod na izreka kazuje da svaki čovjek ima svoju biljku koja mu život znači, koja ga liječi, krijepi i čuva, samo je treba potražiti i pronaći! Ako tko od čitatelja ove knjige pronađe svoju biljku ili više njih, smatrat ću opravdanim svoj trud uložen u pisanje knjiga o ljekovitom bilju.

Ivan Lesinger, homeopat


383


mrkva


384


afrodizijak,

antianemik,

antiarteriosklerotik,

antibakterik,

antihelmetik,

antioksidans,

antireumatik,

antisklerotik,

antiulkus,

detoksikant,

diuretik,

ekspektorant,

emenagog,

galaktagog,

hepatik,

kozmetik,

laksativ,

regulator,

remineralizant,

revitalizant,

tonikum,

vermifug

MRKVADaucus carota subsp. sativus L.

Familiae Umbelliferae

Porodica Štitarki

mrkva


385


mrkva


386Druga imena. Koren, korenje, merlin,

merlen, mrkvica, ptičnjak, stidak, žuta

mrkva.

Strani nazivi. Engleski – Carrot; fran-

cuski – Carotte; njemački – Möhre, Mohr-

rübe, Rübe; slovenski – korenje, kuzmor-

ka, mrkev, merlin; srpski – mrkva, šar ga-

repa, žuta repa; talijanski – carota.

Iz povijesti. Njezini divlji pretci i da-

nas rastu na livadama, uz polja i orani-

ce, na kamenim obroncima Europe i

drug dje u svijetu, a nalazimo je i na visi-

nama od 3000 m (Himalaji). Uspješno

se uzgajala već prije dvije tisuće godi-

na. Germani su uzgajali mrkvu prije ne-

go što su upoznali starorimsku kultu ru.

Da našnje sorte mrkve dolaze nam pre te-

žito iz Engleske i Nizozemske.

Opis. Mrkva je dvogodišnja biljka

šuplje stabljike koja naraste i do 80 cm.

Obično cvjeta od svibnja do srpnja, dok

plodovi sazrijevaju u rujnu. Listovi su

dvostruko do četverostruko perasto na-

rezani, tamnozeleni. Postoji divlja, od-

nosno samonikla mrkva, kojoj je korijen

bijel, vretenast i žilav. Kultivirana mrk-

va, koju ovdje spominjemo, ima mes-

nat i sočan korijen, manje-više u obliku

stošca, narančastocrvene boje, a pone-

kad i žute. Ako se stabljika kultivirane

mrkve prije cvatnje podreže, izrast će ve-

lik i sočni korijen mrkve.

Vrijeme cvatnje. Lipanj – srpanj.

Miris i okus. Osebujan miris i sočan

aromatičan okus korijena.

Stanište. Raste u vrtovima i u poljima.


mrkva


387Branje i prerada. U pučkoj medicini

sakuplja se sjeme divlje mrkve, dok kod

kultivirane mrkve koristimo list, a kori-

jen se vadi zavisno o veličini, od srpnja

do rujna mjeseca.

Ljekoviti sadržaj. Eterična ulja mrkve

pi nen, asparagin, cineol, limunen, bisa-

bo len, kariofilen, fitosterin, flavonoidi,

glutamin, galaktan, inozitol, ducarinum,

masno ulje, dukosterin (spojevi u sje-

menci); listovi sadrže pirolidin i daucin;

cvjetovi sadrže kvercetin; korijen sadrži

velike količine karotinoida (karotini, fi to-

en, likopin, fitofluen) iz kojih nastaje vi-

tamin A; sadrži također vitamine: B1, B2,

B5, B6, C, E, H, P, D; minerale: kalij, kal-

cij, željezo, fosfor, natrij, magnezij, ar-

sen, mangan, sumpor, bakar, brom, as-

paragin. Vitamin E potreban je za rast

i održavanje vrste ili plodnosti, a vita-

min H potiče lojne žlijezde i sprječava


soljenje kože i prijevremeno ispadanje

kose.

U 100 g korijena ima 176 kJ ili 42 kal.

LJEKOVITO DJELOVANJE

Kad govorim o mrkvi, uvijek ističem

kako je mrkva važna za djecu i osobe sta-

rije dobi. Mogli bismo reći da ovozemalj-

ski život započinjemo s mrkvom, a kra-

ju ga privodimo također s mrkvom.

Zbog njene ljekovitosti mrkvu treba

pri mijeniti u sprječavanju razvojnih teš-

koća i bolesti dječje dobi ali i starijih

oso ba. Ova biljka jača otpornost orga-

nizma, usklađuje i obnavlja rad i funk-

cije svih organa koji tijekom godina os-

labe. Najbolji primjer prirodnog ljekovi-

tog djelovanja mrkve je tzv. Oslo doručak

koji je najviše pomogao školskoj djeci

koja žive u teškim klimatskim uvjetima.

Priprema se tako da se večer rani-

je zobene pahuljice namoče u mlije-

ku, da bi se ujutro malo podgrijale i u

njih umiješalo meda i svježe naribane

mrkve, uz još malo vrućeg mlijeka. Oslo

doručak predstavlja energetski životni

eliksir. Da je to točno svjedoči i izre-

ka porijeklom iz skandinavskih zemalja:

”dobra školska svjedodžba ima porijeklo u

doručku”, jer Oslo doručak utječe na ja-

čanje imuniteta djece opskrbljujući ti-

jelo svim vitaminima i mineralima pot-

rebnim za razvoj. Ovako pripremljeni

doručak djetetu koje pohađa školu daje

snagu, hrani mozak, jača vid, čini ga ot-

pornijim na zarazna oboljenja, življim i

veselijim. Ljekovito, prirodno djelova-

nje mrkve pomaže rast dojenčadi, kojima

se daje kaša od mrkve radi pospješivanja

tjelesnog razvoja. Djeca dobivaju svježi iz-

gled, povećava im se tjelesna težina, ali i

tje lesna otpornost prema infekcijama.

Sok mrkve je ljekoviti pripravak te

ga rabimo kod mnogih oboljenja ili kao

preventivni biostimulator organizma i to

kod:

• anemije – piti 3 dl svakodnevno,

uzimati jela od mrkve kao što su

juhe, salate, pire, itd.,

• arterioskleroze – dnevno piti do 1,5

l soka mrkve, i to kroz cijeli dan u

mrkva


388


gutljajima (ljekovito djelovanje ove

kure zahvaljujemo dukarinu koji

dje luje na proširenje krvnih žila,

itd.),

• bolesti jetre – piti svježi sok mrkve

tri puta na dan po 0,5 dl,

• kod pojave glista, koje se sokom ili

svježom mrkvom mogu uspješno

odstraniti u kratkom vremenu; dje-

ci se daje 2 dl soka od mrkve na

dan ili ribana mrkva s ribanom ja-

bukom,

• crijevnih oboljenja (slab rad crije-

va, katar, nametnici i paraziti, nadu-

tost, kruljenje crijeva, proljev; kod

jačeg truljenja u crijevima mrkva

sprječava proces, a za katar u želucu

ili crijevima mrkva je jedan od naj-

boljih lijekova koji i kod najosjet lji-

vijih osoba normalizira funkcioni-

ranje što je važno znati u liječenju

oboljenja želuca ili crijeva kod do-

jenčadi) valja piti od 1,5 do 3 dl so-

ka na dan i jesti jela od svježe mrk-

ve (ribana mrkva i ribana jabuka s

medom),

• kod čira na želucu ili dvanaesni-

ku natašte se uzima po 1 dl soka

svaki dan, što sprječava stvaranje

viška želučane kiseline i tako otkla-

nja njezino nadražujuće djelovanje

na sluznicu želuca. Sok od mrkve

kao sredstvo za smanjenje želučane

kiseline svakako je bolji od Gastala

i sode bikarbone. On apsorbira

prekomjernu želučanu kiselinu i

mrkva


389


mrkva


390brzo otklanja žgaravicu bez štetnih

posljedica. Za taj učinak dovoljno

je popiti 2,5 dl soka,

• kod reume svakodnevnim pijenjem

do 3 dl sok od mrkve otklanjaju

se iz organizma svi otrovni sastojci

koji pospješuju reumu i giht,

• kod upale grla ili početne upale plu-

ća, prehlade i naročito gripe sirup

od mrkve vrlo je djelotvoran u lije-

čenju,

• mrkva ima lagano laksativno djelo-

vanje na crijeva (izaziva pražnje-

nje), a ako se uživa sok tada sprje-

čava zatvor.

• Pučka medicina savjetuje svim obo-

ljelima od raka (čak i u uznapredo-

valoj fazi bolesti) da se podvrgnu

kuri s mrkvom, i hrane se nje-

nim sokom. Ta kura se – 1,5 l soka

dnevno – često primjenjuje.

• Također i u preventivi karcinoma je

djelotvoran sok od mrkve ako se 1

dl uzima redovito svaki dan.

• Kod osjećaja starenja i sve slabije

aktivnosti, te kod slabog rada orga-

nizma i očne mrene, jedno od naj-

boljih pića je sok mrkve s mlije-

kom. Pola šalice mlijeka po mi je ša-

nog s pola šalice soka od mrk ve

dob ro je piti svakodnev no, jer ovaj

napitak pomlađuje i po bje đuje stare-

nje.

• Kod bolesti kože općenito i dječjih

krasta na licu, daje se sok mrkve i

to od 1,5 do 3 dl na dan, kao i kod


mrkva


391svih kožnih bolesti djece i odraslih

osoba (impetigo – firciger),

• te kod očnih bolesti, za bolji vid

kod mutnog vida ili vidnog kruga,

te raznih očnih tegoba.

Mrkva je poznati detoksikant i antiok-

sidans organizma i krvi. U pučkoj medi-

cini to je stari lijek za čišćenje krvi (po-

višene vrijednosti kolesterola i triglice-

ri da), pogotovo sok ili svježa mrkva. Ta-

kođer i za čišćenje mokraćnih organa i

putova (pojačava i mokrenje i povećava

količinu mokraće, pomaže kod infekcija

mokraćnih organa). Na teške rane stavlja

se svježe izrezana mrkva i drži dva sata,

a na rane, poglavito na one od opekotina,

stavlja se svježi sok mrkve ili mrkva sam-

ljevena u kašu. Taj se oblog mijenja svaki

sat. I za kroničnu koronarnu insuficijenc-

iju jedan od najboljih lijekova je mrkva,

tj. supstanca duka rin, koji sprječava ar-

teriosklerozu, stenokar di ju, anginu pekto-

ris, visoki krvni tlak, a preventivno djeluje

i pomaže u liječenju moždanog udara,

itd. Koristi se zatim u dijetama kod obo-

ljenja jetre i žuči, kod astme, kod slabe

muške potencije kao dobar afrodizijak. U

kozmetici lica i tijela (ulje, sok i kaša od

mrkve u ob liku obloga, maski i prema-

za), mrkva ima zapaženu ulogu jer sadrži

vitamin A ili betakaroten koji sprje-

čava suhoću kože i nastanak bora, poja-

vu akni, a također liječi opekline, akne i

razne kožne nečistoće. Sjeme mrkve se u

pučkoj medicini rabi za izazivanje mje-

sečnice, te kao kontracepcijsko sredstvo

ili kao abortiv, a sprječava nadutost, sti-

mulira cijeli organizam, a u dojilja poja-

čava mliječnost.

Zapadna pučka medicina mrkvu ko-

risti za liječenje: artritisa, očnih bolesti,

izostale mjesečnice, kašlja, kašlja depre-

sivnog, komplikacija mokraćnih organa,

mutnog vida – vidnog polja, opeklina,

probavnog sustava, smrzotina, ujeda

škorpiona, za veću mliječnost u dojilja,

kod znojenja koje uravnotežuje, žučnih

bolesti, za kontracepciju, i kao magični

lijek. Uporaba mrkve na Zapadu daleko

je veća, nego u nas.

Kontraindikacije. Kod uzimanja većih

količina mrkve dolazi do pojave žute

kože što je relativno česta pojava kod

vegetarijanaca.



Sok

Priprema. Mrkvu izribati i iscijediti sok kroz lanenu krpu ili koristeći sokovnik.

Uporaba. Odmah piti.

Izribanu mrkvu možemo preliti medom s malo limuna, ostaviti 2 sata da odstoji i zatim ocijediti sok.

Količine soka u liječenju

• kod oboljenja bubrega, jetre i plu ća, uzimamo 3 puta po 1 dl soka,

• kod tvrde stolice uzimamo 2 puta po 1 dl soka,

• kod oboljenja srca, koronarnih arteri-ja, uzimamo 6 puta 1 dl soka,

• kod arterioskleroze, uzimamo 3 puta po 1 dl soka,

• kod anemije i krvnih oboljenja, uzi-mamo 6 puta po 1 dl soka,

• kod raznih oboljenja želuca, čira i kod žgaravice, prema potrebi ili svaki dan po 1 dl natašte.

Sirup

Priprema. Opranu mrkvu narezati ili samljeti i iscijediti sok. Dobiveni sok u omjeru 1:1 pomiješati sa šećerom i sta-viti kuhati. Čim se smjesa zgusne staviti u staklenke i zatvoriti.Uporaba. Uzimati tri puta po 1 jušnu žlicu na dan, i to kod živčanih bolesti i impotencije, te protiv crijevnih parazita.

Medni sirup

Sok mrkve izmiješati s medom u omje-ru 1:2 (1 dio soka i 2 dijela meda) i obo-gatiti ga biljnim ekstraktom (propolis ili ekstrakt kadulje), ovisno o namjeni lije-čenja.

Dijetalni obrok

Priprema. Izribati 500 g mrkve i staviti kuhati u 2 dl vode. Kad se stvori kašasta masa procijediti kroz sito i pomiješati s litrom guste masne juhe. To je laka i la-koprobavljiva hrana za osobe s obolje-njima želuca i crijeva.

Mrkva s drugim sastojcima

• Oslo doručak: obogatiti mljevenim lješnjakom, orahom, bademom.

• Salate: ribana mrkva začinjena me-dom ili s malo limuna jača organizam.

• Ribana mrkva i jabuka s cimetom za dijabetičare i starije osobe.

• Ribana mrkva i svježi kupus, kori-jen celera začinjeni s mnogo luka i peršina, za oboljenja unutarnjih orga-na ili za detoksikaciju organizma, na-ročito jetre.

mrkva


392


• Ribana mrkva dodaje se zelenim sa la-tama u raznim dijetama.

• Ribana mrkva posuta sjemenom la-na, kima i anisa za kolitis.

• Mladi listovi mrkve pripremljeni kao špinat, pomažu kod crijevnih tegoba.

Juhe. Juha od mrkve s dodatkom prosa, izvrsno je dijetalno jelo, a juha od mrkve

i šparoga liječi bubrege i mokraćne ka-nale.Napomena. Mrkva je najljekovitija kad se jede sirova. Svaka termička obrada uma-njuje njezinu ljekovitost. Kao lijek koristi se svježa mrkva i sok od mrkve.

mrkva


393


naranča


394


antianemik,

antiseptik,

antiskorbut,

aromatik,

detoksikant,

diuretik,

ekspektorant,

hipertenzor,

karminativ,

laksativ,

nervin,

remineralizant,

sedativ,

spazmatik,

stomahik,

tonikum

NARANČACitrus aurantium L.

Familiae Rutaceae

Porodica Rutvice

Ljekarnički naziv

Cortex-folium Aurantii amara

naranča


395


Druga imena. Citrus.

Strani nazivi. Engleski – Bigarade, Se-

villa orange, Sour orange; francuski – Bi-

garde, Bigaradier, Orange amère; nje-

mački – Bitterorange, Pomeranze; kine-

ski – Ch’Eng, Chin Ch’Iu, Hua Chu Hung;

slovenski – pomarančevec, pomaranča,

grenki; srpski – pomarandža, talijanski –

Arancio amaro, arancio forte.

Iz povijesti. Naranča je porijeklom iz

južne Azije, tj. iz Kine i sjeverne Indije;

Indijci su je nazivali ”nagrunga”. Putovi

je zatim vode u Perziju. gdje je nazivaju

”narungasi” na sanskrtu, Arapi ”narana-

si”, Bizantinci ”narantazi”, Talijani ”nara-

nci” i ”aranci” od koje se stvara riječ ”au-

rantium”. Arapski liječnici su u 10. sto-

ljeću sok od naranče propisivali kao li-

jek. U 16. stoljeću zasađeno je prvo

stablo slatke naranče (Citrus aurantium

v. dulcis) i to u Lisabonu u Portugalu. U

starim kineskim zapisima spominje se

naranča još prije 4000 godina.

Opis. Naranča je zimzeleno drvo vi-

sine 2-5 m, a u nekim krajevima i do 12

m visine. Grane su bodljikave s kož na-

tim zimzelenim lišćem na krilatim petelj-

kama. Cvijet je prekrasne bijele boje s

pet latica ugodna mirisa. Plod je veli ka

okrugla boba narančaste, a kod ne kih

sorti crvene boje. Razlikuju se gor ka na-

ranča (Aurantium var. amara), slatka na-

ranča (Aurantium var. dulcis) i Ber ga-

mont (Citrus Aurantium var. Ber ga mia).

Vrijeme cvatnje. Svibanj – lipanj.

Miris i okus. List i cvijet su mirisni, a

plod je karakteristično aromatična oku-

sa naranče, sočno slatkast do ki sel kast.

naranča


396


Stanište. Uzgaja se plantažno (trop-

ska i suptropska klima), te u vrtovima

okućnica u Sredozemlju.

Branje i prerada. List (Folia Auranti)

se sabire u proljeće i ljeto, cvijet (Flos

Au rantii) dok je još u pupoljcima ili tek

otvoren cvijet, te kora ploda (Cortex Au-

rantii fructus). Suše se brzo, na toplom i

zračnom mjestu u hladu.

Ljekoviti sadržaj. Plod naranče sadrži

do 2,5% eteričnog ulja, folne kiseline,

do 90% vode, 1% bjelančevina, 0,2% ma-

sti, 11,5% ugljikohidrata, 0,6% celuloze,

8,8% šećera, vitamina C 49 mg, glucida,

kalcija 33 mg, fosfora 23 mg, kalija, mag-

nezija, natrija, mikroelemenata željeza,

bakra, cinka, mangana, broma, vitamina

B, skupine P, i karotina (A). Kora naranče

sadrži citral, citronellal, d-limonen (ete-

rično ulje), monoterapen. List sadrži ete-

rično ulje, gorke tvari, garaniol, treslo-

vinu, itd., a cvijet eterično ulje – antrani-

lata, geraniola, terpena, nerola i dr.


Stara izreka mudraca o soku naranče

glasi: Ako sok pijemo ujutro – zlata vrije-

di, u podne kao srebro, a uvečer kao bron-

ca. Ili francuska: Ujutro je pojedi sam, u

podne podijeli s prijateljem, a navečer je

daj neprijatelju. Suvremena znanost ta-

kođer potvrđuje ljekovita svojstva na ran-

če. U pučkoj medicini postoji niz savje-

ta i recepata o korištenju kore i lista na-

ranče. Nažalost, danas je teško doći do

čiste i neprskane naranče, tako da tu po-

vlasticu korištenja ljekovitosti lista i kore

imaju samo oni koji u svom vrtu uzgaja-

ju naranču. U trgovine dola ze plodovi

koji su radi što dužeg trajanja naranče

prani u otopini diphenyla, a i zamotani

u papir od diphenyla, pa uporaba takve

kore ne dolazi u obzir. Već spomenuti

tra var Mességué, upozo rava kako čovjek

želeći pobijediti priro du uništava sam

se be, pa tako i velika lje kovita svojstva

na ranče. Upitan je napredak čovjeka

koji ništa ne vidi osim profita. Narančin

sok su mnogi oboljeli doživjeli i osjeti-

li kao sok oživljavanja duše i tijela. Sama

poslovica mudraca nas podsjeća koli-

naranča


397


ko je zlata vrijedan, ako ga pijemo uju-

tro za doručak. Narančin sok je napi-

tak za zdrave i bolesne, za jake i slabe,

za vesele i tužne i, da se našalim, samo

za pametne koji cijene njegovu ljekovi-

tost i ne zaboravljaju tako brzo. Dakako

da u svojoj prehrani nastojimo uzimati

i ostalo voće i povrće bogato C vitamin-

om poput limuna, šipka, paprika, rajčica,

itd. Sok naranče uređuje niz funkcija u

tijelu, od onih u gastrointestinalnom trak-

tu jer:

• otklanja višak želučane kiseline,

• pobuđuje rad želuca i crijeva,

• čisti crijeva, jetru, krv i čitav organi-

zam,

• djeluje kao laksativ, pobuđujući

rad i pražnjenje crijeva (biljna vlak-

na).

• Moć oživljavanja tijela i duše, koja

proizlazi iz bogatstva vitamina i mi-

nerala, te ljekovitih sastojaka, čini

ga napitkom za oboljele od raznih

avitaminoza, skorbuta, dijabetesa,

nervoza, depresija, kamenaca u bub-

regu i mjehuru, bolova želuca, jed-

njaka, i abdomena, kao i napitkom

za smanjenje kolesterola.

• Kao tonik za srce, jetru, živce, mišiće

i želudac ulazi u preporučljive dije-

toterapije uz pomoć kojih se liječe

ta oboljenja.

Listovi, pogotovo gorke naranče, sta-

ri su pučki lijek za liječenje nervoze, de-

presije, tjeskobe, histerije, epilepsije, nesa-

nice, tj. oboljenja psihe i živaca, zatim za

sniženje tjelesne temperature i zno jenja.

Čaj od listova liječi i nervozni želudac,

odstranjuje nametnike-gliste iz crijeva, te

je dobar spazmatik.

Cvjetovi naranče liječe neurozu i ne-

sanicu, dječju uznemirenost, kao i grčeve

u djece.

Kora naranče se upotrebljava kao

sredstvo koje nadražuje, jača i stimulira,

pa se koristi za liječenje želuca, crijeva i

čitavog organizma.

Eterično ulje iz kore naranče je pravi

dezinficijens i antiseptik, te se koristi kod

kožnih nečistoća, rana i čireva.

Zapadna pučka medicina tradicional-

no rabi naranču za liječenje digestivnog i

cirkulacijskog sustava. U Americi se uve-

like preporuča i koristi u liječenju naj-

težih oboljenja kao što je karci nom. Mo-

noterapeni iz kore naranče sprje čavaju

mutaciju stanica kod malig nih obolje-

nja, te se rabe u preventivi i ku rativi ma-

lignih oboljenja (kapsule). Tra dicionalna

kineska medicina naranču ra bi za liječe-

nje: akni, karcinoma, karcino ma grudi i

želuca, nadutosti, dijareje, dismenore-

je, dispepsije, kod gljivičnih oboljenja,

zatim kod ispadanja maternice, mjeseč-

nice, mučnine, grčeva, urogenitalnih

kom plikacija, povraćanja, kongestije

grud nog koša, slabe probave, za stimuli-

ranje rada gastrointestinalne funkcije,

cir kulacije i oboljenja jetre, te kao se-

dativ.

Kontraindikacije. Nisu poznate, osim

alergija na citruse.

naranča


398


Sok

Kod svih navedenih oboljenja piti 2-4 čaše čistog narančinog soka.

Tinktura od kore

za jačanje želuca

50 g suhe kore naranče, 2,5 dl 70-postotnog alkohola

Priprema. Usitnjenu koru naranče pre-liti alkoholom, pustiti 3 tjedna da odstoji i procijediti.Uporaba. Piti tri puta dnevno po 20 kapi s vodom, sokom ili čajem.

Vinska tinktura od kore

za jačanje probavnog sustava

3 g suhe kore naranče, 1 dl vina

Priprema. Koru naranče močiti u vinu de-set dana i procijediti.Uporaba. Uzimati po jednu malenu ča ši-cu iza jela.

Liker od kore

kod problema s radom želuca

100 g kore naranče, 100 g kore limuna, ½ kg šećera, litra 80-postotnog alkohola

Priprema. Koru naranče i limuna močiti u alkoholu deset dana, procijediti i do-dati šećer ili šećerni sirup.Uporaba. Uzimati kao aperitiv, po jednu čajnu žličicu, jedanput na dan. Kod uzi-

manja u duljem razdoblju uzimati svaki drugi dan.

Čaj od listova

za oboljenja živaca, smirenje

Priprema. 1 jušnu žlicu usitnjenih listova naranče kratko prokuhati u litri vode, poklopiti da odstoji pola sata i procije-diti.Uporaba. Piti tri puta po 2-3 dl na dan zaslađen medom.Napomena. Mogu se staviti i tri jušne žlice listova naranče na litru vode, kod oboljenja kao što su epilepsija, histerija i živčana iscrpljenost.


naranča


399


neven


400


adstrigent,

antibakterik,

antibiotik,

antidiaroik,

antiemetik,

antiflogistik,

antihemoragik,

antikarcinomik,

antimikrobik,

antioksidans,

antipsorijatik,

antispazmatik,

antivirus,

depurativ,

dermetik,

detoksikant,

dijaforetik,

diuretik,

emenagog,

halogog,

hemolitik,

holeretik,

kozmetik,

laksativ,

menstrualni regulator,

mikotik,

spazmolitik,

stimulator,

stiptik

NEVENCalendula officinalis L.

Familiae Compositae

Porodica Glavočike

Ljekarnički naziv

Calendulae flos-herba

neven


401


Druga imena. Rigelc, vrtni neven, smi-

lje, zimrod, zimzelen.

Strani nazivi. Engleski – Calendula,

Gar den Marigold, Marigold, Pot Mari-

gold; francuski – Souci des jardins, Sou-

bi, Tous les mois; njemački – Garten-Rin-

ge lblume, Dotterblume, Ringel-Blu me,

Studentenblume, Totenblume, War-

zen kraut; slovenski: ognjič, babiji prst-

nec, meseček, ringlec, sončnica; srpski –

neven, nevenovo cveće, žutelj; talijanski

– Fiorrancio coltivato.

Iz povijesti. Ime ”calendula” dobiva

od imenice ”calendae” (prvi dan u mje-

secu), a povezuje se s tim što se cvjeto-

vi otvaraju s izlaskom sunca i zatvaraju

sa zalaskom sunca. Svim starim kultura-

ma poznata biljka za liječenje bolesti ko-

že, probavnih organa te ženskih genita-

lija. U narodu poznata kao barometar

za kišu: ako su cvjetovi ujutro zatvoreni

tada će u toku dana sigurno padati kiša!

U hrvatskim običajima neven se darivao

kao znak ljubavi, a u nekim krajevima su

se njime kitili svatovi. U Istri i Primorju

neven nazivaju smilje (Helichrysum), a u

Srijemu neven nazivaju zimzelen (Vince

minor).

Opis. Jednogodišnja mediteranska

biljka visine do 50 cm, stabljika je u gor-

njem dijelu jače razgranata, sjedećih i

nasuprotnih listova koji su produženo

neven


402


loptasti ili lancetasti, malo nazublje-

ni. Ogranci stabljika završavaju velikom

cvjetnom glavicom narančastožute boje.

Cijela biljka je dlakava. Plod je roška. Svi

plodovi su na hrptu dlakavi i bodljikavi.

Vrijeme cvatnje. Travanj – rujan, ovis-

no o staništu.

Miris i okus. Cvjetovi mirišu osebuj-

no po nevenu, a okus im je gorak, a lis-

tovi slatkasto-gorki.

Stanište. Raste u vrtovima kao ukras-

na biljka, na livadama, u vinogradima, na

grobljima i kultiviranim poljima. U sre-

dozemnim područjima možemo je naći

u divljem i poludivljem stanju.

Branje i prerada. Cijele razvijene cvje-

tove nevena beremo za vrijeme sun čana

vremena, te ih sušimo na toplom i zrač-

nom mjestu u hladu (oprezno, kako bi

se sačuvala prirodna boja). Sušenje mo-

ra biti brzo, na temperaturi do 35ºC. Od

osušenih cvjetova odvojimo latice od

čaške i još ih dosušimo. Od svježih cvje-

tova možemo izraditi tinkturu i mast.

Rjeđe se beru listovi.

Ljekoviti sadržaj. Kalendulin, karoti-

noidi, albumin, likopen, flavonoidi, or-

ganske kiseline – jabučna, salicilna, pal-

matinska, voloksantin, citroksantin, ru-

biksantin, eterična ulja, smole, žuto ma-

stilo, šećer, bjelančevine, encimi, guma,

fitosterol, kalcij, sumpor, vitamin A – ka-

rotenoid.

Meni je draga dubrovačka narodna

pjes ma o nevenu:

Djevojke su ružu brale:

Od struk bosilja,

Od nevesilja,

Od kalopera,

Od tratora granatoga,

Od nevena okatoga,

Od ružice rumenite,

Od vijojle plemenite.

Kao i pjesma iz Zbornika Matice

Hrvatske:

Divojka je neven cviće brala,

Nevenu je cviću govorila:

Nevene cviće, ja bih tebe brala,

Nemam draga, kome bi te dala,

Nit ufana, po kom bi poslala.


Neven je, s pravom se može reći, bilj-

ka kože, jer nema kožne bolesti u ko-

joj neven ne može pomoći, rabili ga za

vanj sku ili unutarnju primjenu i to u lije-

čenju akni, bradavica, cista, čireva, ekce-

ma, hemoroida, herpes zostera, fistula,

neven


403


impetiga, kožnih upala, ljuštenja kože,

masne kože lica, za čišćenje kože lica,

kod lišaja, krvarenja, mastitisa, opekli-

na, osipa, psorijaze, proširenih vena, se-

boreje, smrzotina, raznih infekcija ko-

že, rak-rana, rana, pa i gnojnih, raznih

oz ljeda kože – jer neven pospješuje za-

raš ćivanje rana-tkiva, i sprječava upalne

procese na koži, kod varikoznih vena, ul-

ceracije, za bolji rast kose, žutih krasta

lica i glave (rabi se sok biljke ili tinktu ra),

urtikarije, ugriza i uboda insekata, itd.

Pomaže i kod oboljenja limfe kao što su

otečeni limfni čvorovi, limfne tekućine,

škrofuloza. Pomaže, dakle, kod doslov-

no svih bolesti, nečistoća, rana i nezdra-

vih stanja kože kao i kod bolesti limfe.

U narodu je neven poznati pučki li-

jek za liječenje vanjskih i unutarnjih

oboljenja. Djeljuje tako da:

• pospješuje znojenje,

• pojačava izlučivanje mokraće,

• umiruje grčeve crijeva, želuca i glat-

kih mišića,

• uravnotežuje mjesečni ciklus,

• liječi bolesti maternice,

• liječi bolesti unutarnjih organa že-

luca, jetre i žuči,

• liječi bolesti živaca,

• pomaže u jačanju imunološkog su-

stava i kod hormonalnih tegoba,

• koristi se za razna ispiranja izvana i

iznutra, kod povreda, upala i infek-

cija,

• djeluje antikancerozno i to kod ra-

ka kože, maternice, želuca i grla,

• vrlo ljekovito djeluje u liječenju

bolesti vena.

Ulje nevena je prirodan kozmetik ko-

ji štiti i njeguje kako mladu tako i staru

kožu. Za vanjsku uporabu ulje nevena

rabimo kod opeklina, herpesa, raznih ra-

na, bolnih stanja, bolova uha, kožne erup-

cije, kožnih bolesti djece (ospice, vodene

kozice), itd. Kod unutarnje primjene ulje

nevena smanjuje bolne grčeve, menstru-

alne grčeve, tegobe od čira na želucu i

dvanaesniku.

Tinktura nevena rabi se za unutarnju

i vanjsku primjenu te je djelotvorna kod

oteklina, mišićnih tegoba, hematoma, oz-

ljeda, podljeva, modrica.

Izrada nevenove masti po receptu

svete Hildegarde meni predstavlja pra-

vo čudo kad se zna da je to pisano u 12.

stoljeću! Njena uputa glasi: ”Od slani ne

skini onaj tvrđi dio slanine i stavi u mu-

žar i dodaj latice nevena i sve zajedno

neven


404


dobro istuci i tom mašću maži glavu i

ko ža će ponovno postati lijepa, a sa so-

kom maži kraste na glavi i one će proći.”

Latice nevena, koje stučemo zajedno s

grubom soli, daju lijepu prirodnu boju

siru i maslacu.

Neven se uspješno miješa s ostalim

ljekovitim biljem, i to za kolitis s maslač-

kom, gospinom travom, matičnjakom,

sje menom koromača; za čir na dvanaesn-

iku s gavezom, kimom, krkavinom i limu-

nom; za gastritis sa stolisnikom cikori-

jom, koprivom, pirikom, smiljem, kamili-

com i hmeljom; za psorijazu s koprivom,

ro sopasom, čestoslavicom, stolisnikom,

dim njačom, i bijelim lukom.

U zapadnoj pučkoj medicini neven se

koristi za liječenje: anksioznosti, akni,

apscesa, atletskog stopala, bolesti jetre,

karcinoma, za čišćenje, čira na želucu,

čireva – malignih, grčeva, dječjih grozni-

ca, kožnih i bolesti dojke, gastritisa, gas-

troenteritisa, gastritičnog katara, glavo-

bolje, gingivitisa, hepatitisa, gljivičnih in-

fekcija, hiperglikemije, herpesa, hemato-

ma, hemoroida, intestinalnih fistula, ka-

tara crijeva, karcinoma kože, kožnih te-

goba i bolesti, kašlja, želuca (u prehra-

ni), malignih tumora, upale krajnika, krv-

nih bolesti, kongestije jetre, smanje-

nje kolesterola, bolesti urinarnog trak-

ta, limfnih organa i same limfe, laringiti-

sa, menstrualnih bolova, povraćanja,

pro ljeva, parazita u crijevima, rana, ra-

ka kože, gnojnih čireva, rana od udar-

ca, opeklina, svraba, skabiesa, sunčanih

opek lina, upale vena i varikoznih vena,

virusnih infekcija, uboda insekata, upale

grla, bolesti žuči i žutice, a neizostavan

je i u kozmetičkim tretmanima. Pomaže

u preventivi zdravlja. U homeopatiji služi

za detoksikaciju, ispiranje grla, usta,

očiju, kože, te za regeneraciju stanica, za

stimuliranje cirkulacije, kao i za jačanje

imuniteta.

Kontraindikacije. Česte su alergije

kod osoba alergičnih na ambroziju.

neven


405



Čaj

za navedena oboljenja

1 jušna žlica suhih latica nevena, 2 dl vode

Priprema. Preliti latice vrućom vodom, po klopiti da odstoji pola sata i procije-diti.Uporaba. Piti 3-4 šalice čaja na dan, mo-že se zasladiti medom.

Čaj

za ispiranje i obloge

Priprema se kao i obični čaj (vidi gore), ali se stavlja dvostruka količina bilja na is-tu količinu vode.

Tinktura


200 g latica nevena, litra 70-postotnog alkohola

Priprema. Močiti latice nevena 30 dana u alkoholu. Povremeno promućkati.

Uporaba. Uzimati tri puta na dan po 20 kapi, s malo vode ili čaja.

Ulje

za oštećenu kožu

200 g latica nevena, litra maslinova ulja ili ulja suncokreta

Priprema. Močiti latice nevena u ulju 30 dana na toplom mjestu (na suncu). Povremeno promućkati.Uporaba. Oštećenu kožu mazati više pu-ta na dan.

Mast


2 dl soka iz cvjetova nevena, 2 dl svinjske masti (može i 1 dl voska)

Priprema. Rastopiti svinjsku mast (i vo-sak), uliti sok nevena i miješati dok ne prestane izlaziti para. Još toplo uliti u staklenku ili plastičnu posudicu, te sta-viti u frižider da se skrutne.Uporaba. Koristi se u liječenju svih opisanih tegoba.Napomena. U nedostatku latica neve-na, mast se može napraviti od tinkture u omjeru dva dijela masti – jedan dio tink-ture ili, jača mast, od dva dijela tinkture i jednog dijela masti.

neven


406


Homeopatija

Cal. (Calendula officinalis)

antiseptik rana, adstrigens, za kožne bolesti

Fizički: Za liječenje rana, posjekotina, oš-tećenih dijelova kože Cal., je lijek koji ima jako antiseptično i adstrigentno dje-lovanje (steže tkivo), što daje dobre re-zultate u liječenju. U lokalnoj primje-ni brzo zaustavlja krvarenje, (posjeko-tine, vađenje zuba). Homeopatski lijek Calendula rabi se kao matična tinktu-ra kod raznih ozljeda kože, od rana do abrazije kože. Iznutra uzimana potenci-rana matična tinktura ubrzava procese izlječenja.

Uputa za veterinare

Mast nevena je prikladno ljekovito sred-stvo za liječenje raznih rana i bolesti kože životinja.

neven


407


om

an


408


adstrigent,

antidijabetik,

antihelmetik,

antiseptik,

antispazmatik,

antitusik,

aromatik,

depurativ,

digestiv,

dijaforetik,

diuretik,

emenagog,

espektorant,

hemostiptik,

holagog,

holeretik,

karminativ,

metabolik,

sekretolitik,

stimulator,

stomahik,

tonikum,

uterin,

vermifug

OMANInula helenium L.

Familiae Compositae

Porodica Glavočike

Ljekarnički naziv

Rhizoma Helenii

om

an


409


Druga imena. Injula, omanika, pitomi

oman, veliki korijen, kravski korijen.

Strani nazivi. Engleski – Elecampane;

francuski – Grande aunée, Inule hélé-

nie; njemački – Echter Alant, Alant, He-

lenenkraut; slovenski – alant, omanov

ko ren, svinjski koren, veliki koren; srp-

ski – beli oman, beli koren, obratiš, pito-

mi oman, oman, veliko zelje; talijanski –

Enula campana.

Iz povijesti. Pradomovina omana je

Srednja Azija, iz koje se, preko Male

Azije širi u Europu. Kinezi ga nazivaju

”Hsun Fu Hua” i njime liječe slabu cirku-

laciju, tvrdokornu sluz, zastoje u radu

pojedinih organa, a izrađuju i mast za

mišiće i prijelome. Oman pripada sku-

pini najstarijih biljaka koje su poznavale

stare civilizacije. Hipokrat, ženama pre-

poručuje omanov ljekoviti napitak ”ute-

rus”, a Sadik Sadiković ( travar) preporu-

čuje oman kod slabosti, vjetrova, slabog

želuca, žutice, začepljene jetre i raznih

osipa. Vrlo popularno omanovo vino

koje se mnogo proizvodilo u srednjem

vi jeku pod imenom ”Patio sancti Pauli”

– ”Patio Paulina”, u prijevodu ”vino Sve-

tog Pavla”, važilo je kao univerzalno sred-

stvo protiv svih bolesti glave, pluća, že-

luca, zaraznih bolesti, kuge itd. Sveta Hil-

degarda o omanu piše ”oman je tople i

suhe prirode i ima u sebi korisne snage”.

Ako kućne prostorije ”prodimimo” zapa-

ljenim korijenom omana, svi će insekti i

kukci izaći iz kuće, a dimom od korijena

možemo se braniti i od komaraca.

Opis. Oman je dvogodišnja zeljasta

biljka koja naraste i do 2,5 m visine, s du-

om

an


410


gim, jakim i mesnatim glavnim korije-

nom koji je s vanjske strane smeđi, a iz-

nutra bijel, te sa sporednim korijenjem.

Krupni listovi su s gornje strane obras-

li sitnim dlačicama i grubo nazubljeni,

a s donje strane sivo pusteni. Listovi na

stabljici su sjedeći, srcolikog oblika a

katkada jajastog. Cvjetovi su veliki, sku-

pljeni na vrhu stabljike u cvjetnu glavicu

žute boje.

Vrijeme cvatnje. Lipanj – rujan, ali

cvate tek druge godine.

Miris i okus. Korijen miriše na kam-

for, sluzav je i gorka okusa.

Stanište. Raste uz rubove šuma, pu-

tove, živice, kanale i potoke.

Branje i prerada. Korijen (Radix He-

le nii odnosno Radix Enulae) i spored-

no korijenje (Rhizoma Enulae) vade se

u proljeće ili jesen, i to od biljaka sta-

rih nekoliko godina. Nakon čišćenja ko-

rijenje valja sušiti usitnjeno na toplom i

zračnom mjestu. Suhi korijen pohrani-

ti u hermetički zatvorenu ambalažu jer u

suprotnom jako i brzo apsorbira vlagu.

Ljekoviti sadržaj. helenin, inulin

40-50%, eterično ulje 3%, uz polusaha-

rid inulina još i pseudoinulin i inulenin,

gorke tvari, kamfor, pektin, alantolna ki-

selina, triterpen, smola, sterol, azulen,

vosak, alkaloid.


Oman čisti pluća, jača krv i želudac,

po jačava izlučivanje mokraće i sluzi, tje-

ra gliste i regulira menstruaciju. Tako puč-

ka medicina ukratko opisuje ljekovi-

to djelovanje omana. Ljekovito djelova-

nje omana pučka medicina preporučuje

kod:

• poremećaja izmjene tvari,

• jake i tvrdokorne sluzi u plućima,

• bolesti želuca i crijeva, pa i protiv

ameba i nametnika u crijevima,

• bolesti jetre,

• žuči,

• šećerne bolesti,

• ženskih bolesti,

• slabosti organizma,

• slabe cirkulacije,

• ujeda otrovnih zmija,

• kožnih bolesti,

• reume, išijasa i gihta,

• oboljenja dišnih organa naročito

onih kod kojih se stvara mnogo ka-

tara,

• bolesti bubrega i kod potrebe za

pro čišćavanjem krvi i detoksikacijom

organizma.

om

an


411


Oman je dobar diuretik te se rabi kod

vodenih bolesti. U ruskoj narodnoj me-

dicini korijen omana koriste kod unu-

tarnjih krvarenja, šećerne bolesti i astme.

Omanov se korijen radi aromatičnosti

dodaje duhanu. Danas se ne koristi kao

začin jelima, već kao prirodno sredstvo

za liječenje prema receptima pučke i

klasične medicine. Aromatično svojstvo

omana koristi se u proizvodnji gorkih li-

kera, kao ”Boonekamp” koji sadrži oko

25% omana. Izrada omanovog vina, raki-

je i omanove masti, najčešći su proizvo-

di domaćinstva.

Zapadna pučka medicina oman kori-

sti za liječenje: astme, bronhitisa, bole-

sti mjehura, crijevnih upala, dijabete-

sa, edema, gastritisa, gastritičnog katara,

gingivitisa, infekcija urinarnog trakta,

kože, krv nih bolesti, kašlja, kroničnog

kašlja, žučnih kamenaca, ženskih bo-

lesti, kod ujeda otrovnih zmija, bolesti

metabolizma, neredovitih menstruacija,

a koristan je za pražnjenje crijeva, relak-

siranje nervnog sustava, liječenje raznih

rana, svraba, upale usta, za ispiranje i

grg ljanje, za odstranjivanje nametnika iz

crijeva, za izbacivanje sluzi i katara, kod

želučanih tegoba, te za čišćenje orga-

nizma.

Kontraindikacije. Moguć je alergijski

kontaktni dermatitis.

om

an


412



Čaj od korijena


½ čajne žličice sitno izrezanog korijena (svježeg ili suhog), 1 šalica vode

Priprema. Kipućom vodom preliti kori-jen, poklopiti da odstoji pola sata i pro-cijediti.Uporaba. Uzimati 2-3 šalice čaja u toku dana, kod navedenih oboljenja.

Tinktura od rakije

slab želudac, sluz i katar, pomanjkanje teka

50 g korijena omana, 20 g pelina, 30 g kičice, 50 g kore naranče, 1,5 l jake rakije (do 60-postotne)

Priprema. Sastojke močiti dva tjedna na sobnoj temperaturi i dobro procijediti.Uporaba. Uzimati tri puta po 15-20 ka-pi, uvijek prije jela, s malo vode, čaja ili soka.

Tinktura

20 g korijena, 1 dl 20-postotnog alkohola

Priprema. Korijen močiti 10 dana u alko-holu, procijediti.Uporaba. Uzimati 2-3 puta, pola rakijske čašice na dan, kod prekomjerne sluzi u plućima i crijevima, te kod oboljenja je-tre i bubrega.

Vino

kod plućnih tegoba, pomanjkanja teka, slabosti želuca, migrene i opće tjelesne slabosti poslije operacije

40 g svježeg korijena, 50 g vinske žeste (80-postotnog alkohola), litra dobrog bijelog vina

Priprema. Opran i sitno izrezani kori-jen omana močiti 24 sata u alkoholu (dobivenom destilacijom iz vinske žeste), dodati vino i ostaviti na suncu još 3-4 dana ili blizu štednjaka. Nakon močenja procijediti.Uporaba. Uzimati po 1 rakijsku čašicu prije glavnih obroka.

Vinska tinktura

kod oboljenja spomenutih u prethodnom receptu

2 g korijena, 1 dl vina

Priprema. Korijen močiti 10 dana u vinu, procijediti.Uporaba. Uzimati 1-2 čašice na dan prije jela.

Ekstrakt

za njegu kože

6 g korijena, 1 dl vode

Priprema. Korijen močiti 24 sata, proci-jediti.Uporaba. Prati oboljela mjesta na vlasištu glave, licu i na vratu.

om

an


413


orig

ano


414


adstrigent,

aniinflamatorik,

antiastmatik,

antibakterik,

antidijaroik,

antihelmetik,

antireumatik,

antiseptik,

antispazmatik,

aperitiv,

aromatik,

dermetik,

digestiv,

dijaforetik,

diuretik,

ekspektorant,

emenagog,

holeretik,

karminativ,

metabolik,

sedativ,

stimulator,

tonikum

ORIGANOOriganum vulgare L.

Familiae Labiatae

Porodica Usnjača

Ljekarnički naziv

Herba Origanii – Oleum Origani

cretici

orig

ano


415


orig

ano


416

Druga imena. Divlji mažuran, mravi-

nac, origan, vranilova trava.

Strani nazivi. Engleski – Marjoram,

Ore gano, Wild Majoram, Wild Marjo-

ram; francuski – Marjolaine sauvage, Ori-

gan vulgaire; njemački – Dost Dosten,

Echter Dost, Kostets, Oregano, Wilden

Majoran, Wilder Dost, Wilder Majoran;

slovenski – dobra misel, origano; srpski

– crnovrh, vranilovka, vranilova trava,

origanj; talijanski – Origano comune.

Iz povijesti. Ime dobiva po grčkoj rije-

či ”oros” što u prijevodu znači planina, i

”ganos” što u prijevodu znači sre ća. Po ri-

jeklom je iz južnih krajeva Europe, a da-

nas najviše korišteni začin Ita li je, Ame-

ri ke (SAD) i Meksika. Sve ta Hildegarda

preporučuje liječenje obo lje nja kože

ori ganom, i to psorijaze i na dra ženosti

kože, te kod proljeva kao i Pa ra cel sus, a

Hi pokrat ga preporuča za bolesti dišnih

organa i protiv bolova. Jedno od imena

dobiva jer se njome vuna boji u crno –

vranilovka (boja vrane).

Opis. Trajna biljka, naraste do 60 cm

visine. Stabljika je uspravna, pri dnu ma-

lo polegnuta jajastih, šiljatih listova. Cvje-

tovi su grimiznocrveni ili svi jet lo ru ži ča-

sti, složeni u četveroredne klasiće ko ji

zajedno tvore metličaste cvatove.

Ori ga no bijelih cvjetova nije ljekovit.


Miris i okus. Miris biljke je ugodan,

aromatičan, a okus malo gorkast.

Stanište. Raste na obroncima brda, na

livadama, uz grmove, šikare, na šumskim

čistinama.

Branje i prerada. Beru se list, vršci s

cvjetovima i listovima, a stabljika nije lje-

kovita. Suši se na toplom i zračnom mje-

stu u hladu. Osušenu biljku spremiti u

hermetički zatvorenu ambalažu. Ko ri jen

se vadi u jesen i suši na zračnom mjestu.

Ljekovito sadržaj. Eterično ulje s kar-

vakrolom i timolom, gorke tvari, tanin,

kamfor, borneol, triterpen, guma, mine-

ralne soli i tvari koje djeluju antibakte-

rijski.


orig

ano


417LJEKOVITO DJELOVANJE

U receptima pučke medicine origano

je poznat pod imenima mravinac ili vra-

nilova trava i divlji mažuran. Opredijelio

sam se za naziv origano iz praktičnih

razloga, jer je pod tim imenom biljka da-

leko poznatija, i to isključivo kao za čin.

Začini su najpoznatije preventivno sred-

stvo pomoću kojega možemo direktno

jačati imunitet kao i regulirati metabo-

lizam. Zbog već nabrojenih svojstava,

origano je djelotvoran u liječenju: akni,

HIV-a, artritisa, tumora, dijabetesa, koris-

tit će protiv trovanja jetre, upalnih stanja,

šokova, protiv mutacija stani ca, za stimu-

laciju hormona testosterona, protiv virusa,

te u prevenciji karcinoma. Origano rabi-

mo u liječenju:


• bolesti želuca i crijeva,

• bolesti dišnih organa i putova,

• bolesti jetre i žuči,

• bolesti živaca,

• bolesti mjehura i mokraćnih putova.


orig

ano


418


Kupke od lišća origana, pomažu kod

kožnih oboljenja, prehlada, ujeda ot rov-

nih životinja, tegoba s maternicom.

Svježi sok biljke liječi tegobe uha i to

gluhoću i bolove uha od prevelike buke i

galame. Kod svih ovih oboljenja origa-

no u vidu praška ili svježeg lista može

doprinijeti ublažavanju bolesti, a redo-

vitom primjenom čajnih napitaka i kup-

ki možemo znatnije utjecati na sam tok

oboljenja.

Od origana se izrađuje mast za reu-

ma tičare koja je dosta tražena, kao i mast

protiv raznih glavobolja i migrena.

Ulje origana rabimo kao dobar anti-

bakterik koji djeluje na gram pozitivne

i gram negativne bakterije a koristi se i

u liječenju raznih bolesti koje nastaju

kao posljedica djelovanja bakterija kao

što su: Bacillus suptillis, Escherichia co-

li, Pseudomonas aeroginosa, Rhizobium

leguminosum, Staphyococcus aureus,

Salmonella thyphimurium, itd. Pučka

medicina rabi ulje:

• za vanjsku uporabu (u obliku oblo-

ga) u liječenju uboda ili ugriza in-

sekata i životinja (gusjenica, ko-

maraca, mrava, osa, pčela, pauka,

stršljena, škorpiona, zmija, itd.),

kod kožnih tegoba, bolnih mjesta na

koži, (osipa, lišaja, gljivičnih infek-

cija kože, raznih kožnih nečistoća,

upale kože, psorijaze, raznih oz-

ljeda kože, itd.), kod artritisa, itd.

• za unutarnju uporabu, kod bolova

uha, kod raznih upalnih stanja, gr-

čeva mišića i bronha, kod probavnih

smetnji, za izbacivanje sekreta – ka-

tara iz bronha, za smirivanje depre-

sivnog kašlja, protiv zubobolje, itd.

Znanstveno je dokazana ljekovi-

tost ulja origana pa se ono koristi pro-

tiv gljivičnih oboljenja i oboljenja izaz-

vanih mikrobima, a kako je i djelotvo-

ran antioksidans ima važno mjesto u li-

ječenju upalnih stanja općenito, pa ta-

ko i kod upala izazvanih nepoznatim uz-

ročnikom.

Eterično ulje origana dobiva se vode-

nom destilacijom, svijetložuto je, a rabi

se samo za vanjsku uporabu, i to za ma-

sažu (kod reumatskih, mišićnih bolova,

glavobolje, upalnih procesa i za relaksa-

ciju). Biljne kupke koriste se kod kožnih

bolesti, osipa koji jako svrbe, svrbeža

nepoznatog porijekla, te za relaksaciju.

Komprese su dobre kod raznih mišićnih

i reumatskih bolova, upalnih procesa,

prehlade, kašlja, a inhalacije kod pre-

hlada i bronhitisa. Kod unutarnje pri-

mjene potreban je oprez i konzultacija

s liječnikom, a uzima se razrijeđeno naj-

češće tako da se na kap eteričnog ulja

origana doda deset kapi maslinova ulja.

Ljekoviti sastojci origana imaju razli-

čita svojstva te je široka lepeza njihova

ljekovitog djelovanja: alpha-pinene – dje-

luje kao antibakterik, kao preventiva od

karcinoma, antiinflamatorik: beta-bisabo-

lene – antiviral, antiulcer, abortiv: beta-

caryophyllene – protiv akni, antiastma-

tik, antibakterik, antikancerogenik, an-

orig

ano


419


titumor: limonene – antibakterik, antikan-

cerogenik, antiviral, antitumor: cymene

– analgetik, antibakterik, antiviral, miko-

cid, protiv prehlade: cineole – protiv aler-

gija, protiv bronhitisa, protiv bakterija

Can dide, ekspektorant: thymol – antiar-

teriosklerotik, antibakterik, antiinflama-

torik, antioksidans, antimutagenik, anti-

reumatik, urinarni antiseptik, mikotik, te

za liječenje akni, itd.

I u zapadnoj pučkoj medicini zbog na-

brojanih svojstava, origano se koristi za

li ječenje: bronhitisa, bolesti kože, bo-

lesti živaca, crijevnog katara, crijevnih

kom plikacija, ekcema, bolesti grla, grče-

va, grčeva mišića, kašlja, kašlja depresiv-

nog, hripavca, krvarenja, komplikaci-

ja želuca, kod lošeg apetita, neredovi-

tih mjesečnica, protiv nametnika i para-

zita u crijevima, osipa kože koji svrbi, po-

remećaja metabolizma, kod reume, raz-

nih porezotina, upale jednjaka, upale

usta, zubobolje, želučanog katara, itd.

Ra bi se za kupke, za ispiranje grla, za

sma njivanje seksualnih želja, za oblo-

ge, za stavljanje kompresa, za izaziva-

nje znojenja. U kuhinji kao veliki začin

za mnoga jela, u kozmetici za njegu kože

lica, u domaćinstvu protiv moljaca, te za

aromoterapiju.

Kontraindikacije. Origano u bilo ko-

jem obliku, čak ni u uljima za masažu,

ne bi smjele uzimati trudnice. U malim

količinama, kao začin, jetra izvrsno pod-

nose origano, ali ne i kod preučestale

uporabe u velikim količinama, jer tada

postane previše osjetljiva i bolna.

IZ KULINARSTVA

Origano danas predstavlja klasičan,

neizostavan začin za pice i jela od raj-

čica. Koristi se za dobivanje jače arome

– okusa u raznih pečenja, salata, mas-

nog svinjskog pečenja kao i juha od

gra ha i graška. Origano se javlja u raz-

nim začinskim mješavinama, kao što je

npr. chilli prah. U domaćinstvu se kori-

ste i svježi listovi origana kao začin i kon-

zervans za meso. Dodavanjem origa-

na dijetalnim jelima može se poboljšati

okus hrane, pogotovo kod neslanih jela,

raznih juha od povrća kojima daje aro-

mu, a ujedno stimulira rad pojedinih or-

gana.

orig

ano


420


Čaj

za liječenje slabog i nervoznog želuca, gutanja zraka i štucanja

5 g origana, 2 dl vode

Priprema. Preliti kipućom vodom, pustiti poklopljeno pola sata, procijediti.Uporaba. Piti u gutljajima.

Tinktura


200 g korijena, litra 60-postotnog alkohola

Priprema. Svježi korijen usitniti, staviti u bocu i preliti alkoholom. Držati na top-lom mjestu 30 dana, procijediti.Uporaba. Uzimati tri puta na dan po 5-10 kapi, s malo vode ili čaja.

Vinska tinktura

protiv katara želuca i crijeva, te grčeva

3 g origana, 1 dl vina

Priprema. Usitnjeni origano močiti pet dana u vinu i procijediti.Uporaba. Piti natašte po jednu malu čašicu.

Ulje


200 g usitnjenih cvjetova i listova, litra maslinova ulja

Priprema. Usitnjeni origano močiti u maslinovom ulju držeći ga na toplom mjestu 30 do 60 dana. Povremeno bocu dobro promućkati.Uporaba. Uzimati za vanjsku uporabu, a kod unutarnje uporabe tri puta na dan po 10-15 kapi, s medom ili šećerom, ras-topljeno u šalici čaja.

Ekstrakt

kod raznih oboljenja

5 g origana, 1 dl vode

Priprema. Preliti origano vrućom vodom, poklopiti da odstoji najmanje 4 sata, procijediti.Uporaba. Ispirati grgljajući usta i grlo.

Mast

za liječenje reume i oboljelih zglobova

100 g tinkture korijena origana, 50 g tinkture korijena omana, 50 g tinkture ružmarina, 300 g lanolina,

Priprema. Rastopiti lanolin ili svinjsku mast, uliti tinkturu uz stalno miješanje. Kad alkohol ishlapi skinuti s vatre, pustiti da se malo ohladi i uliti u odgovarajuću posudu.Uporaba. Mazati oboljela bolna mjesta i zglobove.


orig

ano


421


pasif

lora


422


adstrigent,

analgetik,

antianksiolitik,

antidepresiv,

antiinflamatorik,

antikonvulzant,

antispazmatik,

dezinfektant,

dijaforetik,

diuretik,

hipnotik,

narkotik,

nervin,

sedativ,

vazodilatator,

vermifug

PASIFLORAPassiflora incarnata L.

Familiae Passifloraceae

Porodica Pasiflora

Ljekarnički naziv

Herba Passiflorae pasif

lora


423


Druga imena. Modra pasiflora, mara-

kuja, ružičasta pasiflora.

Strani nazivi. Engleski – Passion flow-

er; francuski – grenadille; njemački – Pa-

sion kraut; slovenski – pasijonka; srpski –

pa siflora; talijanski – Passiflora.

Iz povijesti. Domovina pasiflore je

Brazil (Amazona) i Peru. Cvijet za krš ća-

ne predstavlja sveti cvijet Isusovih mu-

ka na križu. Danas postoje mnoga tuma-

čenja o cvijetu, no svi se čude njegovu

obliku i građi, te i dalje ostaje velika taj-

na same poruke cvijeta. S obzirom na to

da cvijet skoro ne opaze, da veliki broj

ljudi prolazi kraj njega ne vidjevši ga,

smatram da se može reći da cvijet mogu

vidjeti samo osobe koje posjeduju Božju

ljubav.

U Europu pasifloru donosi španjolski

liječnik Alfonso Monardes 1569. g., s do-

kumentacijom o njezinoj ljekovitoj upo-

rabi. Azteci su pasifloru rabili kao seda-

tiv, nervin i antispazmatik. U dugoj po-

vijesti uporabe najčešće se spominje

pasif

lora


424


njezino ljekovito djelovanje u liječenju

nesanice, kolika, dijareje, dizenterije, dis-

menoreje, epilepsije, kožnih erupcija,

neu ralgija, neuroza, hemoroida, glavobo-

lje, bolova, grčeva.

Opis. Biljka penjačica – povijuša, trop -

skih i suptropskih predjela, stablji ke du-

ge i do 10 m, s trokrpastim listo vi ma i

pre krasnim velikim bijelozelenim Bož-

jim cvijetom, kojega je nemoguće opisa-

ti zbog čudesno tajnovite građe, boja i

oblika. Plod je ovalnog oblika veličine

šljive, a kad sazri, zelenožute boje. Ko-

rijen je puzav i dug.


Miris i okus. Plod ima ugodan aroma-

tičan miris, kiselkasta okusa.

Stanište. Najčešće raste uza žičane og-

rade, razno grmlje, te tvori prirodne ze-

lene ograde. Kod nas raste u Primorju,

Istri i Dalmaciji, te na otocima.

Branje i prerada. Za lijek se koristi ci-

jela biljka koja se bere za vrijeme cvat-

nje. Suši se na toplom zračnom mjestu

u hladu, usitni i pohrani. Plod treba brati

kad dozri – u kolovozu i rujnu. Od plo-

da se priprema slatko, marmelada, sirup,

sok, vino.

Ljekoviti sadržaj. Alpha-alanine, api-

genin, fruktoza, guma, ginokardin, har-

maline, harmalol, harmine, harmol, ho-

moorientin, isoorientin, isovitexin, ka-

emp ferol, kvercetin, lutenin-2, luteolin,

maltol, N-nonacosane, orientin, passiflo-

rin, prolin, rutin, saponin, scopoletin, si-

tosterol, saharoza, stigmasterol, šećer,

tirosin, umbelliferon, valin, vitexin.


Pasiflora je moj omiljeni lijek za sta-

nja straha, nadasve onih koji pret ho-

de raznim fobijama i deluzijama, i to

zbog zabrinutosti ili straha, kao npr. od

neuspješnog ljubavnog čina kod muš-

karaca. U svijetu danas pasiflora važi kao

prirodan lijek za nesanicu, depresiju i an-

ksioznost (zabrinutost, bezvoljnost). Kao

prirodni sedativ ima širu primjenu u lije-

čenju raznih psihosomatskih stanja, kao

na primjer kod gastrointestinalnih smet-

nji uzrokovanih neurozom ili kod, danas

najvećeg čovjekova neprijatelja, stresa.

Znano nam je da prirodan san čudesno

krijepi i osvježava cijeli organizam, a da

isprekidan ili nemiran san, čovjeka čini

polusposobnim ili nesposobnim za sve

dnevne obveze. Statistika govori da u

Hrvatskoj oko milijun osoba ima proble-

ma sa spavanjem. Uzimanje raznih lijeko-

va protiv nesanice, može dovesti do stva-

ranja ovisnosti, što nije slučaj s pri rod-

pasif

lora


425


nim komponentama poput pasi flo re, va-

lerijane, kamilice, matičnjaka, hme lja.

Pasiflora djeluje smirujuće, opuštaju-

će, pa možemo slobodno reći da urav-

notežuje centralni živčani sutav. Pomaže

u liječenju:

• nesanice,

• muskulature glatkih mišića,

• depresije,

• Parkinsonove bolesti,

• anksioznosti,

• nemira,

• neurastenije,

• dismenoreje,

• alkoholizma,

• upalnih stanja (mokraćnih organa i

putova, kože),

• glavobolje,

• a pomaže i kod tegoba menopauze.

Plod pasiflore izvrsna je hrana umi-

rujućeg djelovanja (sedativ), rabi se kao

srčani tonik kod oboljenja srca. Diu re-

tično djelovanje ploda rabimo kod upal-

nih stanja mokraćnih organa, na ro čito

starijih osoba.

Zapadna pučka medicina svugdje pa-

sifloru koristi u liječenju nesanice, ali ni-

je jedinstvena u uporabi kod ostalih bo-

lesti. Tako se u Americi uz liječe nje ne-

sanice koristi i za liječenje Parkinsonove

bolesti, histerije, epilepsije, konvulzi-

ja, visokog krvnog tlaka, grčeva, tetanu-

sa, neuralgije, dismenoreje, menstrual-

nih grčeva, bolesti kože, hemoroida, te

raznih bolnih stanja.

U Europi pasifloru rabe u liječenju

neuroza, nesanice, grčeva, alkoholiz ma,

neuralgija, glavobolje, prejakog sr ča nog

bila, te u liječenju hiperaktivne djece.

U Južnoj Americi, domovini pasi-

flore, najviše rabe vrstu Pasiflora edu-

lis, kao sedativ, diuretik, antispazma-

tik, antihelmetik; kod paralize, alkoho-

lizma, neurastenije, bronhitisa, kašlja,

ne sanice, grčeva, dijareje, gripe, histeri-

je, neuralgije, simptoma menopauze,

hi pertenzije, i raznih upalnih stanja.

Ajurvedska medicina preporučuje pasi-

floru za ravnotežu pretjeranog yang srca

i okrjepu yin srca.

Kontraindikacije. Ne preporučuje se

uzimati u trudnoći i djeci do dvije go-

dine starosti.

pasif

lora


426


Čaj


1 čajna žličica usitnjene pasiflore, 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procije-diti.Uporaba. Piti kod lakših poremećaja, jednu šalicu čaja prije spavanja, a kod težih 3-4 šalice čaja na dan. Čaj se može zasladiti medom.

Tinktura


200 g pasiflore, litra 50-postotnog alkohola

Priprema. Svježe ubranu pasifloru sitno izrezati (cijelu biljku) i preliti alkoholom. Zatvorenu bocu držati tri tjedna na top-lom mjestu, uz povremeno mućkanje.Uporaba. Uzimati 20-40 kapi navečer prije spavanja. Kod težih oboljenja i tri puta na dan.

Ekstrakt

za liječenje hemoroida i iritirane kože

4 g usitnjene pasiflore, 1 dl vode

Priprema. Namakati bilje u vodi osam sa-ti, te procijediti.Uporaba. Rabiti za stavljanje obloga ili is-piranje bolesne kože i hemoroida.

Plod

Kao vrhunska prirodna ljekovita hrana, koja smiruje i krijepi, preporučuje se kod srčanih problema, nervoznih stanja, te rekonvalescentima. Od ploda mo-žemo prirediti marmeladu, sok, vino i razne likere.

Homeopatija

Homeopatski lijek Passiflora incerna-ta rabi se za akutna stanja izraženog antispazmatičkog učinka, kod delirium tremensa, raznih dječjih konvulzija, neu-ralgija, nesanice, tetanusa, astme, akutne manije, itd. Preporučuje se matična tink-tura u većim dozama.


pasif

lora


427


pastir

ska iglica


428


adstrigent,

antibakterik,

antidijabetik,

antidijaroik,

antiflogistik,

antigiht,

antireumatik,

antiseptik,

dermetik,

detoksikant,

digestiv,

dispeptik,

homeopatik,

regenerator

PASTIRSKA IGLICAGeranium robertianum L.

Familiae Geraniaceae

Porodica Iglica

Ljekarnički naziv

Gerani Robertiani herba

pastir

ska iglica


429


pastir

ska iglica


430Druga imena. Iglica crvena, zdravac,

djevojačko oko.

Strani nazivi. Engleski – Herb Ro bert;

fran cuski – Robertskruid, Roberts kru id

soort; njemački – Gemeiner Storch schna-

bel, Rupprechts Storchschnabel, Rup-

rechts-Storchschnabel, Ruprechtskraut,

Stin kender Storchschnabel, Storch schna-

bel; slovenski – smrdljička, babji zob, di-

vji roženkravt, krvavo korenje, krvnica,

kuriji mesec, trotnica; srpski – živa trava,

češulja, igla, devojačko oko, stipsan ko-

ren; talijanski – Geranio di S. Roberto.

Iz povijesti. U narodu biljka poznata

za liječenje karcinoma više se ne kori-

sti u tu svrhu. Paracelzus ju je rabio za li-

ječenje bolesti srca, te protiv krvarenja i

vodenih bolesti.

Opis. Jednogodišnja biljka koja nara-

ste do 80 cm visine, s nasuprotnim listo-

vima koji su rascijepani i dvostruko pe-

ra sti. Cvjetovi su crvene boje, mali s pet

latica, na kojima su tri uzdužne bi je le

pru ge. Cijela biljka je prekrivena žljez-

da stim dlakama, kojima se brani od pri-

rodnih neprijatelja tako što izlučuje jak

mi ris po jarčevini. Korijen joj je vrete-

nast i dosta razgranat.

Vrijeme cvatnje. Travanj – lipanj.

Miris i okus. Bez naročito izraženog,

ali ugodnog mirisa, gorkog i oporog oku-

sa.

Stanište. Raste svugdje, od rubova šu-

ma, grmlja, živica, neobrađenih po vr ši-

na, livada, polja, do kamenjara.

Branje i prerada. Bere se cijela biljka

u vrijeme cvatnje, s korijenom, te suši na

toplom i zračnom mjestu u hladu.


pastir

ska iglica


431

Ljekoviti sadržaj. Eterično ulje, gera-

nium, geraninin, tanin, antocijanin, re-

sin, guma, šećer, kalcijevi oksalati.


Biljka je poznata po tome što je do-

živjela mnogo uspona i padova posljed-

njih godina, kao biljka koja može pomo-

ći u liječenju najtežih oboljenja – karci-

noma. Znanost i praksa to nisu uspje-

li dokazati te se danas manje rabi u te

svrhe mada na Zapadu imaju čajnu mje-

šavinu od ove biljke koju preporučuju

kod najtežih oboljenja, i to miješanu s

kiselicom Rumex acetosa, djetelinom cr-

venom Trifolium pratense, kineskim lu-

kom Allium tuberosum. List pastirske

iglice djeluje kao dobar antidijabetik (što

je istraživanjima potvrđeno), kao antireu-

matik, adstrigent, diuretik, a djelotvoran

je i protiv gihta. Pučka medicina rabi pas-

tirsku iglicu kao:

• jaku taninsku drogu (za ispiranje

usne šupljine i grla kod infekcija ili

upalnih stanja),

• dobro sredstvo protiv proljeva, di-

zenterije, kolere, ulceroznog koliti-

sa,

• sredstvo protiv raznih krvarenja,

unutarnjih i vanjskih,

• sredstvo protiv raznih upalnih sta-

nja sluznica,

• regulator šećera u krvi kod dijabe-

tesa,


• sredstvo protiv bubrežnih i mokrać-

nih infekcija,

• oblog kod otečenih i bolnih dojki,

• oblog kod reumatskih bolnih i ošte-

ćenih zglobova,

• u liječenju bolesti želuca i crijevnih

tegoba, te

• bolesti jetre i žuči.

Mazanje kože sokom iz svježih listo-

va, odbija komarce i razne insekte. Upo-

raba pastirske iglice u liječenju navede-

nih oboljenja daje dobre rezultate ako

se pije čaj od cijele biljke koju bere-

mo za vrijeme cvatnje i adekvatno je su-

šimo.

U zapadnoj pučkoj medicini pastirska

se iglica koristi za liječenje: bolesti mje-

hura, bolesti bubrega, bolesti želu ca,

čišćenje organizma, čira koji krvari, de-

toksikaciju, gastritisa, gastrointestinal-

nih tegoba, gingivitisa, hemoroida, in-

fekcija, infekcije urinarnog trakta, gihta,

katara želuca i crijeva, kod upale usne

šupljine, protiv proljeva, rana, upale gr-

la, upale zubnog mesa, zubobolje, za is-

piranje usta, za regeneraciju stanica, te u

homeopatiji.

Kontraindikacije. Osobe osjetljiva i

slabog želu ca, sa čirom na želucu, te s

komplikacijama jetre, ne bi smjele uzi-

mati pastirsku iglicu ni u kojem ob li ku.pastir

ska iglica


432



Čaj


1 jušna žlica usitnjenog bilja, 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procije-diti.Uporaba. Uzimati dvije-tri šalice čaja na dan, s malo meda.Napomena. Za uporabu u vanjskom li-ječenju, za obloge, mogu se staviti dvije jušne žlice bilja na 2 dl vode.

Homeopatija

Homeopatski lijek Geranium robert rabi se u obliku matične tinkture za liječenje unutarnjeg krvarenja.

Razno

Biljka se rabi za bojenje, i to u smeđu boju. p

astir

ska iglica


433


pelin


434


abortiv,

amarum,

antelmintik,

antidot,

antiflogistik,

antioksidans,

antispazmatik,

aromatizant,

digestiv,

dijetetik,

diuretik,

emenagog,

hipnotik,

holagog,

holeretik,

karminativ,

sedativ,

sekretolitik,

stimulator,

stomahik,

tonikum,

vermifug

PELINArtemisia absinthium L.

Familiae Compositae

Porodica Glavočika

Ljekarnički naziv

Herba Absinithii

pelin


435


Druga imena. Bijeli pelin, gorki pelin,

pravi pelin, žuhki pelin, đul.

Strani nazivi. Engleski – Absinthe,

Wormwood; francuski – Absinithe; nje-

mački – Wermut; slovenski – pelin, pe lin-

ka, pelin pravi; srpski – beli pelin, gor-

čika, osenač, pelinček, pelin; talijanski –

Assenzio vero.

Iz povijesti. Ljekovitost pelina opi-

sivali su antički pisci, Hipokrat, Dio sku-

rid i Plinije. Pelin su poznavali Asirci,

Egip ćani, Rimljani i Grci. Plinije za pe-

lin navodi ”to je izvanredno koris na op-

će poznata biljka te služi kao lijek pro-

tiv mnogih bolesti”. Ime dobiva po Ar te -

midi grčkoj božici lova, a po drugoj ver-

ziji po božici Artemisi zaštitnici že na,

poradi uporabe biljke kod poroda. Ri ječ

ar temis na grčkom znači zdrav. Na sve-

ča nostima Latina u Rimu u trci čet ve ro-

prežnih kola oko Kapitola za nagradu

pob jednik je dobivao vino od pelina.

Dio skurid izvještava o najboljim vrstama

pelina te navodi ljekovita svojstva pelina

koji zagrijava, steže, potiče probavu i u

mnogim slučajevima je važan lijek. Pelin

se dodavao crnoj tinti za pisanje jer se

tada miševi nisu usudili ući u nju. Pelin

je – u vrtnom priručniku ”Hortulus” iz 9.

st. – prvi opisao opat Walatridus Strab,

a u spisima ”Psihika” Svete Hildegarde

iz 12 st., piše da pelin liječi glavobolju,

melankoliju, bistri oči, jača srce, pluća i

želudac, čisti utrobu i dobro djeluje na

probavu. Pelin nazivaju i prijateljem že-

luca (ventriculo amicus).

Opis. Trajni svijetlosivi polugrm, vi-

sine 60-90 cm. Mladi izdanci su sitno

svilasto dlakavi, a i listovi su sivo puste-

pelin


436


nasti i svilasto dlakavi. Prizemni su lis-

tovi na peteljkama, trostruko perasto is-

cijepani, a oni na stabljici i ograncima

imaju kratku peteljku ili su sjedeći, jed-

nostruko ili dvostruko perasto iscijepa-

ni, s duguljastim linearnim, kratko zaši-

ljenim listićima. Cvjetne okrugle glavice

žute boje složene su u metličaste cva-

tove.

Vrijeme cvatnje. Lipanj – kolovoz.

Miris i okus. Karakterističan miris po

pelinu, a okus jako gorak. ”Gorak kao

pelin”.

Stanište. Pelin voli neobrađena, za-

puštena mjesta, te raste uz putove, zi-

dove, vinograde, na sunčanim kamenim

obroncima.

Branje i prerada. Listovi (Folia Ab sin-

thii) se sabiru prije cvatnje, a za vrijeme

cvatnje čitava biljka (Herba Absinthii), te

vršni dijelovi biljke s neotvore nim cvjet-

nim glavicama. Suši se na toplom i zrač-

nom mjestu, na suncu. Su ho bilje pohra-

niti u hermetički zatvore nu ambalažu.

Korijen vadimo u jesen, su ši mo i me lje-

mo u prah.

Ljekoviti sadržaj. Eterično ulje oko

5%, gorke tvari artabsin (proazulen), ar-

temisin, absintiin i anabsintiin, gorki

glikozid absintin, organske kiseline ja-

buč na, jantarna i taninska, tanin, željezo,

3-10% tujona, terpen, azulen, tanaceton

i soli kalija i mangana, vitamini B kom-

pleksa, te vitamini C i A.

Toksičnost. Tujon djeluje na neu ro mi-

šićni sustav sustav te ako se uzima bez

kon trole, dovodi do grčeva i psihičkih

tegoba.

pelin


437



Ako u životu imate problema s gas-

trointestinalnim traktom, a naročito s

radom želuca, tada znajte da je pelin

prva biljka koju morate uzeti u bilo ko-

jem obliku, kao i kod bolesti krvi koju us-

pješno pročišćava i jača. Primjena pelina

u pučkoj medicini je šire prirode, iz raz-

loga što pelin, svojim ljekovitim svoj stvi-

ma i djelovanjima, indirektno poma že

kod mnogih oboljenja, kao što su:

• debljina,

• šećerna bolest,

• reuma, giht,

• psihička depresija,

• bolesti želuca i crijeva kao spušteni

želudac, kronični gastritis, katar že-

luca, prehlađeni želudac, hemoroi-

di, te katar,

• malokrvnost i krvne bolesti,

• nadutost,

• oboljenja jetre,

• oboljenja žuči,

• bolesti slezene,

• bolesti ženskih spolnih organa i po-

remećaji mjesečnog ciklusa,

• padavica, uzetost,

• grozničava stanja,

• bolesti bubrega i mjehura,

• trovanje gljivama i otrovnim biljem,

• kronična začepljenost i proljev,

• žgaravica, loš zadah iz usta te žuto

obložen jezik,

• nesanice i bolesti centralnog živča-

nog sustava.

• Manje količine pelina povisuju krv-

ni tlak, a veće snižavaju.

• Također u manjim količinama ot-

vara apetit, a djelotvoran je i u bor-

bi protiv pretilosti, tj. debljine.

Korijen pelina je također ljekovit i

pripravlja se kao prašak. Poznata su peli-

nova vina (Vinum Aromaticum), te peli-

novo ulje (Oleum Absinithii), tinktura i

ekstrakt pelina. Pelin uzimamo u propi-

sanim dozama i u točno određeno vri-

jeme jer u sebi sadrži tujon koji može,

ako se ne pridržavamo uputa i upozore-

nja, izazvati neželjene posljedice.

Ljekovite biljke koje se dobro slažu s

pelinom su kadulja, metvica, stolisnik,

kopriva, gospina trava, itd. U pučkoj me-

dicini pripremaju se razni ljekoviti pre-

pelin


438


parati, s pelinom od vina do rakije, ko-

jima se uspješno čiste crijeva od raznih

parazita, kao i prašak od pelina i to iz-

mi ješan sa suhim šljivama (prstohvat

praška pelina na jednu suhu šljivu).

U zapadnoj pučkoj medicini pelin se

koristi za liječenje: upala, groznice, pro-

ljetnog umora, probavnih bolesti i kro-

ničnog zatvora, grčeva u želucu, ame-

no reje, artritisa, zatvora, žučnih bolesti,

gihta, proljeva, povraćanja i mučnine,

žutice, srčanih aritmija, srčanih bolova,

ekcema, katara mjehura, kolika, grčeva,

ženskih bolesti, paralize respiratornih

organa, bolesti jetre, malarije, katara že-

luca, bolesti slezene, kod kamenaca u

bubregu, bolesti metabolizma, dijabete-

sa, katara crijeva, upale crijeva, naduto-

sti, bolesti mjehura, vodenih bolesti.

Kao homeopatski lijek Abstiniin daje

se kod epilepsije, bolesti i smetnji živča-

nog sustava.

pelin


439


Pelin se koristi za otvaranje apeti-

ta, za čišćenje krvi, protiv crijevnih crva,

protiv insekata, za stimuliranje cirkulaci-

je i rada crijeva, te kod manjka vitamina

C, kao i za začin.

Kontraindikacije. Pelin je poznato

abor tivno sredstvo te se trudnicama za-

branjuje uzimanje pelina u bilo kojem

ob liku.

IZ KULINARSTVA

Ljekovitost pelina u začinjavanju di-

jetalne hrane od velike je važnosti za

oso be koje boluju od slabog rada želuca

i crijeva. Pelin u vidu začina (praška),

jača želudac, potiče funkcije želuca, na-

ro čito djeluje na regulaciju lučenja želu-

čanih žlijezda, pojačava varenje hrane,

sprječava stvaranje plinova u crijevima,

umiruje grčeve i odstranjuje nametnike iz

crijeva. Povoljno djeluje na funkcije žuči,

a nezamjenjivi je začin i lijek kod osoba

kojima je odstranjen žučni mjehur. Kao

začin, pelin se najviše koristi u jelima od

mesa (ovčetina, svinjetina) i riba (jegu-

lja), te za razna variva od repe.

PRAVILA UPORABE PELINA

Pelin NE uzimati:

• za vrijeme trudnoće i dojenja,

• ako postoji opasnost od moždanog

udara,

• kod oštećenja želuca i unutrašnjih

organa,

• istovremeno s uzimanjem prepara-

ta od željeza,

• ne smije se uzimati duže od sedam

dana,

• kod težih oboljenja, bez savjeta s

liječnikom.

Pelin nikada ne kuhati, već preliti ki-

pućom vodom i odmah procijediti.

pelin


440


Čaj


1 čajna žličica pelina, 2 dl vode

Priprema. Kipućom vodom preliti pe-lin, poklopiti da odstoji 15 minuta i pro-cijediti.Uporaba. Uzimati jednu do tri šalice čaja u toku dana. Pelinov čaj piti u gutljajima iza jela, najduže sedam dana. Poslije od-mora od sedam dana može se ponovno uzimati. Pelinov čaj uzima se kod svih navedenih oboljenja. Napomena. Kod liječenja probavnih or-gana i debljine čaj ne sladimo, a za os-tala oboljenja zasladimo medom.

Tinktura

za bolove, grčeve, mučninu, te nadutost

20 g pelina, 1 dl 60-postotnog alkohola

Priprema. Pelin močiti u alkoholu sedam dana uz mućkanje.Uporaba. Uzimati 30-50 kapi tri puta na dan u čaju ili soku.

Vinska tinktura

za jačanje i za pospješivanje menstruacije

30 g pelinovog lišća, 60 g konjaka, litra bijelog vina

Priprema. Močiti pelin 24 sata u konjaku, dodati vino i ostaviti da odstoji 10 dana uz svakodnevno mućkanje. Procijediti.

Uporaba. Uzimati jednu do dvije kave-ne žličice tri puta na dan, prije jela, u ma lo vode ili piva, i to u trajanju od dva tjedna.

Pelinkovac

oboljenja slabog želuca, manjka želučane kiseline, nadutosti

15-20 g pelina, litra crnog vina

Priprema. Pelin močiti u dobrom crnom vinu deset dana, uz svakodnevno mućkanje. Procijediti.Uporaba. Uzimati po jednu rakijsku čašicu, natašte prije doručka.

Prašak od pelina


Priprema. Suhe cvjetne vrhove pelina smrviti i samljeti u mlincu za kavu.Uporaba. Uzimati tri-četiri puta na dan na vrh noža, u hrani ili sa sokom.

Dijetalni prašak


20 g pelina, 20 g matičnjaka, 20 g kima

Priprema. Bilje dobro samljeti, izmiješati i spremiti dobro zatvoreno.Uporaba. Koristi se kao začin jelima kod svih navedenih oboljenja. Začin uzima-mo u količini koja stane na vrh noža, tri puta na dan, s hranom ili sokom. Najbolje ako se uzima usred obroka.


pelin


441


pelin d

ivlji


442


abortiv,

amarum,

antelmintik,

antidot,

antiflogistik,

antioksidans,

antispazmatik,

aromatizant,

digestiv,

dijetetik,

diuretik,

emenagog,

holagog,

hipnotik,

holeretik,

karminativ,

sedativ,

sekretolitik,

stimulator,

stomahik,

tonikum,

vermifug

PELIN DIVLJIArtemisia vulgaris L.

Familiae Compositae

Porodica Glavočika

Ljekarnički naziv

Herba et radix Artemisiae vulgaris

pelin d

ivlji


443


Druga imena. Divlji pelin, crni pelin,

komonika, metljika.

Strani nazivi. Engleski – Motherwort;

francuski – Armoise, Ceinture de

Saint-Jean; njemački – Beifuß; slovenski

– divlji pelin, komoljika, kominika, met-

lika, pelinka; srpski – komonika, trnomet;

talijanski – Amarella, Assenzio selvatico.

Iz povijesti. U pučkoj medicini rabi se

kao biljka koja čisti, uništava nametnike i

dezinficira, isto kao i pelin.

Opis. Razvija jako razgranatu crvenu

stabljiku visoku i do 2 m s listovima koji

su višestruko rascijepani, nasuprotno

smješteni, sjedeći, a na donjoj strani pu-

stenastobijeli. Cvjetovi su sitne glavice

žuć kaste do crvenkaste boje.

Vrijeme cvatnje. Srpanj – rujan.

Miris i okus. Miris karakterističan za

pelin, aromatičan (kamfor), a okus oštro

gorak.

Stanište. Raste uz putove, obale ka-

nala, jezera, uz nasipe, rubove šuma, uz

naselja.

Branje i prerada. Bere se gornji dio

biljke u cvatu, te se suši na toplom i

zračnom mjestu. Možemo brati i lis-

tove prije cvatnje kao i same cvjetove ili

cvjetne pupove za vrijeme cvatnje, dok

još nisu otvoreni.

Ljekoviti sadržaj. Eterično ulje oko

5%, gorke tvari artemisin, absintiin i

anabsintiin, gorki glikozid absintin, or-

ganske kiseline jabučna, jantarna i tanin-

pelin d

ivlji


444


ska, tanin, željezo, ulje koje sadrži 3-10%

tujona, terpen, azulen, tanaceton i so-

li kalija i mangana, vitamin B kompleksa,

vitamin C, vitamin A.

Toksičnost. Tujon, djeluje na neuro-

mi šićni sustav te ako se uzima bez kon-

trole, dovodi do grčeva i psihičkih te-

goba.

Ljekovito djelovanje isto kao i kod

pelina.

pelin d

ivlji


445


peršin


446


afrodizijak,

antianemik,

antikarcenogenik,

antipiretik,

antiseptik,

antispazmatik,

aperitiv,

aromatik,

detoksikant,

digestiv,

dijaforetik,

dijetetik,

diuretik,

emenagog,

karminativ,

kozmetik,

regenerator,

sedativ,

stimulator,

vermifug

PERŠINPetroselinum sativum L. – hortense Hoffm.

Familiae Umbelliferae - Apiaceae

Porodica Štitarki

Ljekarnički naziv

Fructus Petroselini – Oleum

Petroselini

peršin


447


Druga imena. Ak, ac, majdonos, pe-

trušin, petrešin, petrusin, peršun.

Strani nazivi. Engleski – Common Par-

sley, Garden Parsley, Parsley; francu-

ski – Persil cultivé, Persil; njemački – Pe-

tersilie, Garten Petersilie, Gemeine Pe-

tersilie; slovenski – peteršilj; srpski: per-

šun, petrusin; talijanski – Prezzemolo co-

mune.

Iz povijesti. Ime dobiva od grčke rije-

či petra što znači stijena i selinom što

zna či celer. Najzanimljiviji dio povije-

sti peršina svakako je priča iz vremena

sta ro grč ke kulture u kojoj je peršin bio

sve ta biljka, te bi se peršinovim vijen-

cem okrunili slavodobitnici. Poznato

je da peršinovom sjemenu treba du-

go vremena da proklija pa su mnogi

zbog toga znali govoriti ”sedam puta

od la zi vra gu i natrag prije nego što nik-

ne, a ako se i pojavi peršinov list, tada

je to samo zato što je častan čovjek sta-

vio sjeme u zemlju”. Vračevi su znali re-

cept uz pomoć kojega su smrtnog ne-

prijatelja mogli maknuti s ovoga svije-

ta tako što su berući grančice per šina

stal no mrmljali ime neprijatelja; posli-

je nekoliko dana bio je sigurno mr tav.

Avi céna, perzijski liječnik iz 11. st., za

per šin kaže da istjeruje mokraću i mje-

seč ni cu, čisti bubrege, mokraćni mje-

hur i maternicu. Rimljani peršin kori-

ste kako bi hranili gladijatore prije bor-

bi jer on daje snagu, lukavstvo i oštri

reflek se. Mességué kaže da nema ništa

glup lje od ukrašavanja pladnjeva s jelom

per šinovim grančicama, jer bi bilo dale-

ko bolje, zbog njegovih visokovrijednih

sastojaka, pojesti ga. Kasnijim kultivi ra-

njem peršin se počeo koristiti kao za čin-

sko i ljekovito sredstvo.

Opis. Dvogodišnja zeljasta biljka ja-

kog mirisa i aromatičnog okusa. Stab lji-

ka je bridasta, a listovi su dvostruko do

trostruko perasti kao i njihove liske, svi-

jetli i tamnozeleni. Cvjetovi su ze len ka-

stožute boje i tvore štitac na vr ho vima

stabljike. Plod je golog jajastog oblika.

Korijen vretenast.

Vrijeme cvatnje. Srpanj – kolovoz.

Stanište. Uzgaja se u vrtovima i na

poljima.

Branje i prerada. Beru se list, korijen i

sjeme peršina. Kod sušenja dijelova per-

peršin


448


šina dobro je znati da ih treba sušiti br-

zo, na toplom i zračnom mjestu. Suhi

peršin pohraniti u hermetički zatvorenu

ambalažu.

Ljekoviti sadržaj. Korijen sadrži 3-7%

eteričnog ulja kompleksnog sastava (api-

ol, pinen, apiin, limonen, terpinolen,

mi risticin, terpen, psoralen, bergapten,

apein), kalij, vitamine A, B, B12, C, mi-

neralne soli željeza, kalcija, fluora, sum-

pora, joda, bakra, mangana, palmitinsku

kiselinu, šećer, škrob, sluz, neistražene

fenole itd. Listovi sadrže eterična ulja

(api in, falcarinol) klorofil, karotin, vita-

min C (250 mg na 100 g listova peršina),

apigenin, a ulje peršinova sjemena sa dr-

ži petroselinsku kiselinu.

Toksičnost. Apiol izaziva nadražaj unu-

trašnjih organa te smetnje u optoku krvi.

Najviše ga ima u peršinovom eteričnom

ulju koje se dobiva iz sjemena i korijena

peršina. Apiol je ujedno i abortiv.


Ljekovito djelovanje peršina valja

dobro upoznati iz više razloga. Peršin u

ishrani predstavlja idealno povrće. To je

začin koji ima jaku preventivnu ulogu,

a ujedno potiče organe na rad. Peršin

je visokovrijedno sredstvo za liječe-

nje i otklanjanje niza unutrašnjih i vanj-

skih poremećaja u organizmu. Njegovi

sas tojci su mnogostruko djelotvorni.

Dob ro je znano njegovo diuretično dje-

lovanje, zahvaljujući eteričnom ulju ko je

podražuje bubrežnu nakapnicu. Me đu-

tim, takvo je djelovanje kontraindicira-

no kod upale bubrega, kada se peršin ne

smije uzimati. Peršin za žene predstavlja

pravi lijek jer ima estrogeno djelovanje,

te pojačava libido, a žene ga rabe i za

peršin


449


omekšavanje grudi u vrijeme dojenja, za

veću mliječnost, za izazivanje mjesečnog

ciklusa, te za olakšavanje poroda. Peršin

je idealno sredstvo za prevenciju osteo-

poroze i za jačanje kostiju, te sadrži flu-

or i bor. Danas se za liječenje najčešće

rabi čaj od listova peršina ili sok od kori-

jena. Eterično ulje peršina je toksično, a

rabi se u industriji i kozmetici (a zlorabi

za izazivanje pobačaja).

Peršin se koristi kod:

• anemije,

• astenije,

• artritisa, gihta, reumatskih obolje-

nja,

• bolesti bubrega i mokraćnih orga-

na, kod upale mjehura, za ispiranje

mokraćnih kanala, kod vodenih bo-

lesti i otežanog mokrenja,

• alergije i astme,

• kod celulita, debljine,

• bolesti želuca i crijeva, protiv para-

zita u crijevima, kod pojave plino-

va, nadutosti, za regulaciju probave

i liječenje želuca, grčeva, povreme-

nog zatvora,

• angine pektoris, vode oko osrčja,

poremećene cirkulacije,

• za reguliranje mjesečnice,

• kožnih bolesti, pjega na licu, ekce-

ma, raznih kožnih nečistoća, masnih

mjesta na koži,

• nesanice, histerije, umornih stanja,

za umirenje živaca,

• bolesti jetre i žuči,

• oboljenja prostate,

• visoke temperature,

• bolesti očiju

peršin


450


• uboda pčela i edema,

• modrica,

• oslabljene potencije,

• bolova i kancerogenih bolesti,

• lošeg zadaha iz usta.

Koristi se također:

• za izazivanje znojenja,

• te protiv uši.

Peršinov korijen rabi se za liječenje

ženskih oboljenja i tegoba sa želucem.

Svježi sok iz listova i korijena peršina

nadražuje mišićna vlakna mjehura, cri-

jeva i maternice, te se koristi za liječenje

bolesti tih organa.

Kontraindikacije. Uporaba perši no-

vog eteričnog ulja, koje je toksično, za-

bra njena je i može izazvati teške po slje-

di ce na zdravlje čovjeka, naročito iriti-

ra gastrointestinalni trakt, izaziva masnu

degeneraciju jetre, aritmiju srca, te po-

ba čaj, djeluje halucinogeno. Sastojci ko-

rijena peršina furanokumarini (psoralen,

bergapten), mogu kod osjetljivih osoba

izazvati fotodermatitis, o čemu moraju

voditi računa poljoprivrednici koji rade

s peršinom.

Oprez. Peršin nije sasvim nedužna

bilj ka. Kao lijek za bubrege ne smije se

uzimati bez odobrenja liječnika, a per ši-

novo ulje (Oleum petreselini) smije se

uzimati samo prema liječničkom recep-

tu. To ulje dobro djeluje kod krvi u urinu

za ispiranje mokraćnih kanala, te kod ka-

menca u bubregu i mjehuru. Izvana se

ulje primjenjuje kao zaštitno sredstvo

protiv insekata, te protiv uši u kosi.

peršin


451


Juha 1.

10 g peršina (korijena i lista), 50 g mrkve, 10 g krumpira

Priprema. Mogu se pripremiti miješane juhe ili samo s peršinom, ovisi o tome kakvo djelovanje želimo.Uporaba. Jede se kao i svaka juha, a ima diuretično djelovanje.

Juha 2.

10 g peršina (korijen i list), 25 g zobi (pahuljice ili zrno)

Priprema. Sastojke kuhati 5 minuta, a na kraju kuhanja dodati sitno sjeckan list peršina.Uporaba. Ovu juhu pripremamo i je-demo za pročišćavanje organizma.

Juha 3.

75 g peršina (korijen i list), 75 g poriluka, svežanj celera (korijen i list)

Priprema. Sastojke kuhati 5 minuta i na kraju dodati sitno sjeckane listove peršina, te začine kim i anis.Uporaba. Konzumirati tri puta dnevno kod oboljenja probavnih organa.

Salata

Priprema. Skoro sve salate možemo po-sipati sitno sjeckanim peršinom.Uporaba. Kod svih dijetoterapija u kojima možemo iskoristiti djelovanje peršina.

Biovegeta

10 g peršina (korijena i lista), 10 g majčine dušice (list i cvijet), 10 g celera (list), 10 g vrijesa (list), 500 g divljeg poriluka, 250 g mrkve

Priprema. Sve spomenuta sastojke osušiti i pomiješati. Ovo je izvrstan začin za razna jela, naročito za juhe i variva. Količine mogu biti i veće.Uporaba. Izvrstan je dodatak uobičajenim jelima i u raznim dijetama, osobito neslanima.

Ocat

litra jabučnog octa, 10 g peršina (korijen i list), 10 g majčine dušice ili vrijesa

Priprema. Sastojke staviti u ocat, držati zatvoreno vatom tri tjedna i procijediti. Svaki dan promućkati.Uporaba. Upotrebljavati kao začin raz-nim salatama ili kao napitak u raznim di-jetama, za mršavljenje ili izlučivanje viška tekućine.

Iz kulinarstva

peršin


452



Sirup

za jačanje živaca

1 kg bagremova meda, 2 dl soka od korijena i lista peršina, 5 dl soka od maline

Priprema. Sastojke dobro izmiješati.Uporaba. Uzimati tri puta po jednu žlicu prije jela. Uz to je dobro piti čaj za živce koji se priprema od jednakih dijelova hme lja, kamilice, metvice i matičnjaka; od te mješavine uzeti 1 jušnu žlicu i preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti. Ako se doda 30 kapi tinkture od valerijane, tada je djelovanje uspješnije. Na dan piti 2-3 šalice čaja.

Napitak

anemija, detoksikacija organizma

1 jogurt, 1 žličica isjeckanog peršina, 1 žličica maslinovog ulja, 1 kavena žličica češnjaka u prahu

Priprema. Izmiješati sastojke.Uporaba. Piti natašte ili pojesti s prepečencem prije doručka.

Vino

za oboljenja srca, a naročito za anginu pektoris

12 grančica peršina, litra bijelog vina, 2 žlice jabučnog octa, 30 dg meda od ružmarina

Priprema. Grančice peršina staviti u bi-jelo vino i dodati 2 žlice jabučnog octa. Kuhati 10 minuta na laganoj vatri, proci-jediti. Dodati med i ponovno staviti la-gano kuhati još 5 minuta. Kad se malo ohladi uliti u boce.Uporaba. Uzimati tri puta po jednu žličicu prije jela.

Čaj

protiv nadutosti, otežanog mokrenja, za umirenje živaca i bolova

1 jušna žlica korijena peršina, 2,5 dl vode

Priprema. Kuhati korijen peršina 5 mi-nuta. Poklopiti i ohladiti 10 min, proci-jediti.Uporaba. Piti 3 puta po jednu šalicu.Napomena. Za jače djelovanje uzimamo 100 grama korijena na litru vode.

peršin


453


Čajna mješavina

protiv vodene bolesti

50 g peršina korijena, 50 g korijena abdovine, 50 g kore krkavine, 50 g ploda borovice

Priprema. Sastojke pomiješati, te 1 žlicu mješavine kuhati u 2 dl vode 5 minuta. Poklopiti, ohladiti i nakon jednog sata procijediti.Uporaba. Piti u gutljajima 1-2 šalice ti-jekom dana kod vodene bolesti, tj. na-kupljanja tekućine u nogama, prsima, osrčju i trbuhu.

Toaletna voda

odstranjuje sunčane i jetrene pjege lica

Priprema. Šaku peršinova lišća sitno is-jeckati i staviti navečer močiti u litru vode, ujutro procijediti.Uporaba. Umivati lice, više puta na dan.

Oblozi od lišća 1.

upala očiju

Priprema. Izvaditi sredinu toploga kruha i umijesiti ga s lišćem peršina, dobro izgnječiti i napraviti oblog sličan palačinki.Uporaba. Staviti na oči, držati jedan sat, odmarajući se.

Oblozi od lišća 2.

otvrdnuća dojki, limfnih čvorova, žlijezda

Priprema. Dobro zgnječeno peršinovo lišće stavljati na mjesta otvrdnuća.Uporaba. Oblog držati 2 sata, a poslije kritično mjesto namazati uljem od neve-na. To činiti dva puta dnevno.Napomena. Koristi se u nedostatku jačih biljnih sredstava.

Čaj

za čišćenje krvi

100 g lista peršina, 100 g korijena peršina, 100 g borovice, 100 g korijena maslačka

Priprema. Sastojke dobro izmiješati i dvi-je žlice mješavine preliti s 6 dl kipuće vode. Poklopiti, pustiti da odstoji je-dan sat i procijediti. Bobice borovice preporučljivo je zgnječiti.

peršin


454


Uporaba. Piti prije jela po 1 šalicu, a tera-pija traje dok se ne potroši mješavina

Čaj

za jačanje potencije

100 g korijena peršina, 100 g sjemena peršina

Priprema. Od mješavine uzeti dvije čajne žličice i kuhati 5 min u 2 dl vode. Poklopiti, pustiti da odstoji 1 sat i pro-cijediti. Zasladiti medom od kadulje ili ružmarina.

Uporaba. Piti navečer, a može i 2-3 pu-ta dnevno. Uz ovaj čaj piti i 1 dl soka od celera u malim gutljajima.

Čaj


50 g korijena peršina, 50 g oslada (Polypodium vulgare), 50 g zečjeg trna (Onosis spinosa), 50 g koprive

Priprema. Od te mješavine uzeti tri žlice, kuhati 5 minuta u ½ litre vode. Poklopiti i nakon 3 sata procijediti.Uporaba. Piti prije jela, tri puta dnevno.

Čaj


50 g peršina, 50 g medvjeđeg grožđa, 50 g kilavice (Hernaria glabra), 50 g breze (Betula alba), 50 g zubače (Cynodon daktylon

Priprema. Od te mješavine uzeti tri žlice, kuhati 5 minuta u ½ litre vode. Poklopiti i nakon 3 sata procijediti.Uporaba. Piti prije jela, tri puta dnevno.

Uporaba. piti zaslađeno tri puta po 2 dl na dan. Može se dodati 30 kapi propo-lisa.

Čaj

izmjena tvari, za čišćenje bubrega od kamenaca, protiv žutice, za liječenje jetre i slezene

100 g korijena peršina, 100 g lista peršina, 100 g sjemena peršina

Priprema. Sastojke pomiješati, 2 žlice mješavine kuhati u 2 dl vode 5-8 min, poklopiti, pustiti da odstoji jedan sat i procijediti.

peršin


455


pir

ika p

uzava


456


antiflogistik,

antiinflamatorik,

depurativ,

dermetik,

diuretik,

hemolitik,

laksativ,

metabolik,

purgativ,

tonikum

pir

ika p

uzava


457PIRIKA PUZAVAAgropyrum repens L. Sin. Elymus repens, Elytrigia repens

Familiae Poaceae

Porodica Trava

Ljekarnički naziv

Rhizoma Graminis


Druga imena. Pirevina, pirovina, pi ri-

ka, troskot.

Strani nazivi. Engleski – Common

Couch, Couch grass, Quick-grass,

Twitch-grass; francuski – Chiendent ram-

pant; njemački – Kriechende Quecke,

Gemeine Quecke, Gewöhnliche Que-

cke, Quecke, Schliessgras; slovenski –

pla zeča pirinica, glistnek, perenka, rab-

nika, skrada; srpski – bored, pir, pirak; ta-

lijanski – Caprinella Gramigna.

Iz povijesti. Stara i poznata ljekovita

biljka koja je čovjeku služila kao hrana i

kao lijek. Hipokrat, Plinije i druidi rabi-

li su je za liječenje bolesti krvi i mokrać-

nih organa.

Opis. Pirika ima dugačku i raz gra natu

podzemnu stabljiku s jako raširenim vri-

ježama, te stabljiku do 1,5 metar visi ne.

Listovi su uski, hrapavi i plosnati. U us-

kim i gustim klasovima razvijaju se bi je-

lo žuti cvjetovi. Biljka je poznata kao jako

do sa dan korov.


Miris i okus. Bez naročitog mirisa, sla-

dunjava okusa.

Stanište. Raste kao korov na napušte-

nom zemljištu, na tlu slabe kvalitete, uz

putove, živice, na livadama, poljima, itd.

Branje i prerada. Sabire se podanak

bez vriježa i korjenčića u jesen, očisti od

zemlje, usitni te suši na toplom i zrač-

nom mjestu, na suncu. Sušenje može

biti i umjetno. Služi i kao krmna hrana

jer ima dosta hranjivih tvari. Većinom se

podanak sabire u proljeće i jesen kad su

radovi u vrtu.

Ljekoviti sadržaj. Agropyrin koji dje-

luje kao antibiotik, te ugljikohidrat tri-

pir

ika p

uzava


458


tican, mannitol, vanilin, amigdalin, ino-

zit, inulin, vitamini A i B, željezo, guma,

sluz, silicijeve kiseline, fosforne kiseline,

jabučne kiseline, šećer.


Koliko se zna cijeniti korov kraj ko-

jega svi prolazimo ne osvrnuvši se, a ko-

liko nam je potreban u našem svako-

dnev nom životu? Nitko od nas nije po-

šteđen od autointoksikacije kao produk-

ta rada metabolizma, a da mu nije po-

trebno čišćenje organizma ili pomoć

u čišćenju ili izbacivanju sagorjelih i

štetnih tvari iz organizma. Pirika upravo

spa da u red biljaka koje u tome pomažu:

• za čišćenje cijelog organizma, na-

ročito krvi (te poboljšanje krvne

slike),

• kod metaboličkih tegoba,

• kod bolesti bubrega i mjehura,

• kod bolesti prostate,

• u liječenju bolesti želuca i crijeva,

• reume i gihta,

• kod bronhitisa.

Pirika čisti i otapa, a to je ono što

nam svakako treba kod oboljenja kao

što su kamenci ili sklonost ka stvaranju

kamenaca. Pirika puzava spada u čajne

mješavine koje se rabe za otapanje ka-

menaca uz trputac, stolisnik, preslicu, ko-

privu, itd. Ljekovito djeluje i kod bole-

sti pluća (katara dišnih putova).Pomaže

pir

ika p

uzava


459


i kod problema s jetrom, žuči, slezenom,

gušteračom, kožom (osipi, ekcemi, itd.),

sa slabim živcima, te kod ženskih bolesti.

Korijen pirike puzave može u nestašici

biti i dobra hrana, može poslužiti i kao

nadomjestak za kavu.

U oficijelnoj medicini koristi se za li-

ječenje upalnih stanja urinarnog trakta,

te kod stvaranja kamenaca.

Pirika se preporučuje i za liječe-

nje mokraćnih organa u djece. Kod

bubrežnih i mokraćnih organa i kana la

dob ro je korijen pirike kombinirati s lje-

kovitim biljkama kao što su žutika i sto-

lis nik.

Zapadna pučka medicina rabi piri-

ku za liječenje: upale prostate, infekci-

ja mjehura, bolesti mjehura, probavnih

tegoba, proljetnog umora, žučnih ka-

menaca, gihta, parazita i crva u crijevi-

ma, katara jednjaka, reume, jetre, dišnih

organa, plućnih komplikacija, gastritisa,

bolesti slezene, upale usta, upale bub-

rega, povreda, artritisa, za otapanje ka-

menaca, bolesti metabolizma, tegoba

s crijevima, tegoba s urinarnim susta-

vom, kod dječjih tegoba s mokrenjem i

mokraćnim organima, kao tonik, za hra-

nu, a koristi se i kao zamjena za kavu.

Kontraindikacije. Osobe s komplika-

cijama bubrega, žuči, želuca i jetre ne bi

smjele uzimati piriku puzavu duže od 30

dana. Nakon mjesec dana stanke terapi-

ja se može ponoviti.

pir

ika p

uzava


460


Čaj


1 jušna žlica, 2 dl vode

Priprema. Preliti piriku vrućom vodom, poklopiti da odstoji 1 sat i procijediti.Uporaba. Piti 2-4 šalice čaja na dan, ovis-no o potrebi.

pir

ika p

uzava


461Kućna biljna ljekarna

Preživljavanje u prirodi

Proljeće i jesen. Pirika puzava je izdašna hrana u preživljavanju, bez obzira na to što ne sadrži škrob. Možemo je peći i mljeti kao nadomjestak za kavu, kuha-ti i dodavati drugim biljkama za juhu i variva.


plu

ćnja

k


462


adstrigent,

antibakterik,

antidijaroik,

antiinflamatorik,

antiseptik,

antiskorbut,

antitusik,

detoksikant,

diuretik,

ekspektorant,

hemolitik,

laksativ,

mucilaginoz,

sekretolitik

PLUĆNJAKPulmonaria officinalis L.

Familiae Boraginaceae

Porodica Oštrolista

Ljekarnički naziv

Pulmonariae herba – maculosae plu

ćnja

k


463


Druga imena. Kudravac, medunica, li-

sac, lišac, plućnica, turski svati.

Strani nazivi. Engleski – Common

Lung wort, Lungwort, Suffolk Lungwort;

francuski – Pulmonarie officinale; nje-

mački – Gemeines Lungenkraut, Ech-

tes Lungenkraut, Gebräuchliches Lun-

gen kraut; slovenski – pljučnik navadni,

cmulež, Jezusova suknjica, pikec, ve li-

ko nočnica; srpski – plućnjak; talijanski –

Pulmonaria maggiore.

Iz povijesti. U pučkoj medicini tra-

žena i rabljena biljka za liječenje plućnih

oboljenja, po kojima i dobiva ime – lat.

Pulmonaria – pluća, kao i zbog bijelih

točkica na listovima koji podsjećaju na

pluća. Sveta Hildegarda preporučuje za

liječenje pluća plućnjak kuhati u vinu.

Opis. Trajna dlakava biljka jajas-

tih do njih listova na kratkim peteljka-

ma, te gornjim manjim i sjedećim listo-

vi ma. Listovi imaju manje ili više ka rak-

te ris tič nih bijelih mrlja. Cvjetovi su raz-

nih boja, od ružičaste na početku cvat-

nje do ljubičaste, plave i crvenkaste, a

smješ teni su na vrhu stabljike te tvore

jed nostrani paštitac. Korijen je koso raz-

granat, valjkast.

Vrijeme cvatnje. Ožujak – svibanj.

Miris i okus. Bez naročitog mirisa i

okusa.

Stanište. Najviše raste po krčevinama,

šumama, šumskim čistinama, među grm-

ljem, itd.

Branje i prerada. Sabiru se listovi ili

cijela biljka u cvatu, bez korijena, te su-

ši na toplom i zračnom mjestu u hladu.

Osušenu biljku usitniti i pohraniti u od-

govarajuću ambalažu.

Ljekoviti sadržaj. Alantoin, resin, fla-

vonoidi – kvercentrin, sluz, kemferol,

si likat i to topivi i netopivi, mineralne

tvari – kalcij, željezo, vapno, silicijeve

– kremičke kiseline, tanin 7%, eterično

ulje, vitamin C i dr.

plu

ćnja

k


464



Meni omiljena kombinacija ljekovi-

tog bilja za liječenje plućnih oboljenja

je: stolisnik, preslica, podbijel, trputac, ka-

dulja, list bijelog sljeza i plućnjak. Kod

obo ljenja pluća nastojao sam uvijek, kad

god je to moguće, davati i recept za pri-

premanje ljekovitog pripravka (s me-

dom, hrenom, sjemenom anisa i propoli-

som), za pročišćavanje pluća od svih

štet nih tvari na prirodan način, a čajem

jačati i liječiti nastale tegobe pluća. Kom-

binacijom ovih biljaka i pripravaka svat-

ko može izvrsno, na prirodan način i uz

savjet liječnika, djelovati na:

• plućna oboljenja, bolove u plućima,

razne vrste kašlja kao što su akut-

na i kronična upala bronhija, emfi-

zem, upala dušnika, upala ždrijela,

teško disanje, katar pluća kod pu-

šača kao i sve druge vrste kata-

ra diš nih putova, preležana upa-

la plu ća i gripa, plućna tuberkulo-

za, upalna stanja, suhi, krvavi, ma-

ga reći kašalj, kašalj s vis koznim is-

pljuv kom kojeg je teš ko izbaciti i

plu

ćnja

k


465


koji zaudara – naro čito kod starijih

osoba, razna kaš lju canja, itd.

• U pučkoj medicini cijeni se kao

dobro sredstvo za izazivanje zno-

jenja,

• čišćenje krvi, protiv upalnih stanja,

• kod promuklosti,

• kod bolesti mjehura,

• bolesti želuca i crijeva.

Listovi plućnjaka, zajedno s dru-

gim biljkama, koriste se za jačanje, a u

tu svrhu rabimo svježi sok istisnut iz lis-

tova ili cijele biljke. Plućnjak je sastavni

dio svih plućnih čajeva i sirupa koji po-

maže i kod mlađih i starijih osoba kao i

kod lakših i težih stanja. Proljetne salate

koje priređujem kod kuće i na izletima s

članovima Udruge ”Zdrav život”, uvijek

sadrže mlade listove plućnjaka, gaveza,

jaglaca, maslačka, tratinčice, ljubičice.

Zapadna pučka medicina plućnjak ko-

risti kod liječenja: krvi, krvarenja, bole-

sti mjehura, pluća, bronhitisa, proljeva,

groznice, angine, kašlja, hemoroida, hra-

pavog grla, promuklosti, prehlade, gripe,

za izazivanje znojenja, liječenje rana, ak-

ni, bolesti očiju, kožnih bolesti, kod po-

manjkanja vitamina C, te za izazivanje

znojenja.

Kontraindikacije. Osobe s osjetljivim

želucem, čirom na želucu, bolestima je-

tre, žuči i sa žučnim kamencima ili s

dru gim akutnim komplikacijama, ne

bi smjele uzimati plućnjak ni u kojem

obliku.

plu

ćnja

k


466



Čaj


1 jušna žlica plućnjaka, 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procije-diti.Uporaba. Piti 2-3 šalice čaja na dan, zaslađenog medom.

Čaj


stolisnik, preslica, trputac, podbijel, sljez list, kadulja, plućnjak

Priprema. Od jednakih dijelova nabro-janih biljaka napraviti čajnu mješavinu; te jednu jušnu žlicu bilja preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti da odstoji pola sa-ta i procijediti.Uporaba. Piti 2-4 šalice čaja na dan, prema potrebi i više. Sladiti medom od kadulje ili ružmarina.

Napitak s vinom


200 g listova plućnjaka, 100 grama meda, litra vina

Priprema. Svježe ubrane listove pluć nja-ka kuhati u vinu kratko, dok prokuha, te odstraniti bijeli vijenac na vrhu, mak-nuti s vatre, poklopiti da odstoji pola sa-ta, procijediti i dodati med. Naliti u pri-premljenu bocu.

Uporaba. Uzimati po jednu malu čašicu ujutro natašte.

Svježi sok

Može se uzimati neposredno iscijeđen iz biljke ili konzerviran s medom u om-jeru 2:1 (2 dijela meda, 1 dio soka).

Prašak

Suhe listove usitniti u mlincu za ka-vu i pohraniti u hermetički zatvorenoj ambalaži. Rabiti za posipanje rana, te kao dodatak raznim jelima kod dijete za plućne bolesnike.

Razno

U nekim krajevima od suhog lišća plućnjaka savijaju cigarete i koriste ih za liječenje plućnih bolesti.Svježi listovi, malo zgnječeni, mogu se stavljati direktno na ranu.

Homeopatija

Matična homeopatska tinktura od plućnjaka, Pulmonaria, rabi se za liječe-nje plućnih oboljenja.


Proljeće. Mlade listove rabimo za salate, juhe, variva, a cijelu biljku u cvatu za čaj i juhe.

plu

ćnja

k


467


podbijel


468


adstrigent,

antiastmatik,

antidijaroik,

antiinflamatorik,

antispazmatik,

antitusik,

dijaforetik,

diuretik,

ekspektorant,

pektoral,

sekretolitik,

tonikum

PODBIJELTussilago farfara L.

Familiae Compositae

Porodica Glavočika

Ljekarnički naziv

Folia et flos farfarae

podbijel


469


Druga imena. Konjsko kopito, konj ski

lopuh, kopitnjak, bijeli kopitnjak, lepuh,

podbilj.

Strani nazivi. Engleski – Ass’ foot,

Bull’s foot, Colt’s foot, Coltsfoot, Cough-

wort, Foal’s foot, Horse hoof, Horse-fo-

ot, Horse-shoe; francuski – Pas-d’ane,

Tus silage, Tussilage farfara, Tussilage

pas d’âne; njemački – Huflattich- Brand-

lattich, Brustlattich, Gemeiner Huf lat-

tich, Rosshuf; slovenski – jurjovka, konj-

ska stopinja, lapuh, lepuh, navadni la-

puh, oselsko kopito, svinjarica, vinograd-

ska kopačica; srpski – belo kopitnjakovo

lišće, konjske kopito. kozja brada, lapuh,

podbel; talijanski – Tossilaggine com-

mune, Farfara.

Iz povijesti. Naziv potječe od latinske

riječi tussilago – tussis što znači kašalj.

Dimom zapaljena podbijela stari su li-

ječnici kadili bolesnike s jakim kašljem.

Kneipp za podbijel kaže da je biljka pro-

tiv svih prsnih bolesti.

Opis. Trajna biljka, naraste do 30 cm

visine. Listovi su veliki, krpasti, nazublje-

ni, s donje strane sivodlakavi, a s gornje

svijetlozeleni. Kod podbijela se na vrhu

stabljike pojedinačno razvijaju cvjetne

glavice (zrakasti cvjetovi) žute boje. Pod-

zemni dio biljke je jako razvijen. Plod je

nepucavac – roška s bijelom perjanicom

pomoću koje leti i nosi sjeme.

Vrijeme cvatnje. Ožujak – travanj.

Miris i okus. Bez naročitog mirisa,

slatkastogorkog okusa.

Stanište. Raste na ilovastom tlu s do-

sta vlage, na planinskim padinama, na-

sipima, obalama potoka, kanala, itd.

podbijel


470


Branje i prerada. Beru se cvjet-

ni pupovi za jelo, cvjetovi i list. Pupovi

pod bijela sabiru se za konzerviranje.

Cvjetove valja brati sa što kraćim drš ci-

ma te ih sušiti na toplom i prozračnom

mjestu na suncu. Isto tako sušiti i mlade

listove bez peteljki.

Ljekoviti sadržaj. Eterično ulje, fitos-

terol, rutin, tusilagin, inulin, sluz, treslo-

vina, pirolizoidni alkaloidi, kalij, natrij,

kalcij, magnezij, sumpor, vitamin C.

Toksičnost: Veće količine kao i jače

koncentracije podbijela mogu djelovati

kancerogeno i oštetiti jetru.


Pučka medicina rabi listove podbije-

la kao:

• specijalni lijek protiv škrofuloze,

• jaki ekspektorant za liječenje raznih

vrsta kašlja i katara dišnih puteva,

• lijek protiv katara,

• lijek protiv plućnih bolesti,

• čaj koji liječi promuklost i upalna

stanja kao što su upale sluznica že-

luca i crijeva i za klistiranje,

• sredstvo za liječenje prhuti i protiv

ispadanja kose te za bolji rast kose,

podbijel


471


• lijek za bolesti kože,

• sredstvo za izazivanje znojenja,

• sredstvo za sniženje visoke tjelesne

temperature,

• Od listova podbijela izrađuju se

cigarete za astmatičare, a mogu se i

paliti za kađenje prostorije.

Cvjetovi podbijela rabe se na razne

načine od sušenih za izazivanje znoje-

nja, protiv kašlja, za smanjivanje vrućice,

kod tuberkuloze, proljeva, te kao doda-

tak plućnim čajevima. U narodu vlada

mišljenje da cvjetovi imaju snagu da iz-

bace iz pluća svu zimsku sluz. Dok su

mladi, u pupovima, mogu se konzervi-

rati kao kapari. Listovi se u vanjskoj upo-

rabi primjenjuju kod liječenja upalje nih

vena, opekotina, čireva, čira potkolje nice,

lišajeva i to u obliku obloga ili za ispira-

nje. Svježi sok iz listova rabimo za lije-

čenje rana i raznih osipa na koži, a ako

ga uzimamo kao sok, čaj ili sirup jačamo

pluća i liječimo najteži kašalj. Nema bo-

ljeg čaja za liječenje katara nakon lakše

prehlade koji će tako dobro izbaciti katar

iz dišnih putova od čaja od podbijela.

Mladi listovi rado se rabe za pripremu

juha, salata i variva zajedno s krumpi-

rom, kao i mladi pupovi.

Zapadna pučka medicina podbijel ra-

bi za liječenje: bronhijalne astme, krva-

renja, kožnih čireva, bronhitisa, akni, ap-

scesa, proljeva, groznica, prehlada, ljet-

nog umora, kašlja, ekcema, katara, bole-

sti dišnih putova, tuberkuloze, gastriti-

sa, želučanog katara, upale usta, bolo-

va živca, bolova mišića, konjunktivi ti sa,

gluhoće, raznih rana, dijabetesa, pu šač-

kog katara, te za poboljšanje ape tita,za

umivanje i ispiranje rana, za poti canje

metabolizma, te kod manjka vitamina C.

Kontraindikacije. Podbijel ne bi smje-

le uzimati osobe s kamencem žuči, oso-

be sa slabim želucem i akutnim čirom na

želucu.

Toksičnost. Ne preporučuje se uzima-

ti ga u velikim količinama u bilo kojem

ob liku, jer sadrži pirolidne alkaloide.

Čajna mješavina. Podbijel je bolje uzi-

mati sam, i to mješavinu listova i cvjeto-

va, ali za pripremu čajnih mješavina za

plućna oboljenja neophodna je cijela

biljka.

podbijel


472



Čaj


1 jušna žlica usitnjenog lista podbijela, 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon pola sata procijediti.Uporaba. Piti 2-4 šalice čaja na dan, zaslađen medom od kadulje ili cvjetnim medom.

Tinktura

za čišćenje plućne sluzi

200 g cvjetova, litra 70-postotnog alkohola

Priprema. Cvjetove močiti u alkoholu 30 dana, te procijediti.Uporaba. Uzimati tri puta na dan po 15 kapi s čajem ili sokom, kod plućne sluzi.

Napomena. Umjesto alkohola može se rabiti i jaka rakija.

Sirup


cvjetovi podbijela, šećer

Priprema. Svježe cvjetove podbijela sla-gati u staklenku i svaki red cvjetova po-sipati šećerom, do vrha staklenke. Pre-kriti gazom i staviti na sunce mjesec da-na.Uporaba. Uzimati do tri jušne žlice siru-pa na dan, s čajem ili sokom.

Svježi sok

Iscijeđen sok uzimati neposredno na-kon cijeđenja, i to tri jušne žlice na dan, s medom ili sokom.

podbijel


473


preslica


474


adstrigent,

antiinflamatorik,

antikarcinogenik,

antiseptik,

dermetik,

dijabetik,

dispeptik,

diuretik,

hemolitik,

hemostatik – hemostiptik,

kardik,

karminativ,

remineralizant,

sedativ

PRESLICAEquisetum arvense L.

Familiae Equisetaceae

Porodica Preslica

Ljekarnički naziv

Herba Equisetumae

preslica


475


preslica


476Druga imena. Barska metlica, konjo-

griz, konjski rep, kositrena trava, mala

preslica, poljska preslica, rastavić.

Strani nazivi. Engleski – Common Hor-

se tail, Field Horsetail, Horsetail; nje-

mački – Ack er, Schachtelhalm, Zinn-

kraut; fran cuski – Prêle des champs,

Prê le que ue de rat; slovenski – fašec,

hvost, hvošč, njivska preslica, rabozel,

štukovac, voščec; srpski – gajdica, konjo-

rep, konjski rep, rastavić; talijanski – Equi-

seto dei campi, Coda cavallina.

Iz povijesti. Ime dobiva po latinskoj ri-

ječi equus što znači konj i seta što znači

struna, zbog sličnosti njezi nih grančica

s konjskom strunom. U prošlosti naj-

ras prostranjenija biljka, nekada drvo,

iz grupe bescvjetnih biljaka, iz koje je,

smatra se, nastao crni ugljen. O ljeko-

vitosti preslice pisali su još Dioskurid

i Plinije. Arapska pučka medicina rabi

preslicu za liječenje mokraćnih organa

i kanala. U totalnoj terapiji (terapiji gla-

dovanja) dr. Breussa, preslica se prepo-

ručuje za liječenje bubrega i pripremu

vrućih obloga za liječenje jetre. Preslicu

rado rabe travari Kine i cijelog svijeta.

Opis. Trajna višegodišnja uspravna

korovska biljka, koja naraste i do 80 cm.

Fertilna ili plodna žutosmeđa stabljika

naraste u ožujku i travnju, do 30 cm vi-

sine, Na vrhu stabljike su, u obliku klipa,

sporangije (truske – spore), koje se na-

kon sazrijevanja osuše. Zelena sterilna

neplodna vegetativna stabljika javlja se


preslica


477

poslije fertilne, i na njoj se listići granaju

iz pršljenova prema gore. Stabljika je do

pola šuplja i ima uočljiva rebra. Podanak

je jako razgranat površinski i u dubi-

nu, te na nekim mjestima predstavlja ja-

ki korov.

Ostale vrste preslica. Štetno i smrto-

nosno djeluju, pogotovo na životinje,

sljedeće vrste: E. hiemale L. koja kod

konja izaziva uzetost i posrtanje, a kod

ovaca i goveda pobačaj i neplodnost; E.

limosum ubija konje; E. pulustra truje i

ubija goveda i ovce.

Miris i okus. Nema izražen miris, a

okus joj opor i neugodan.

Stanište. Raste po livadama, poljima,

vlažnim livadama, jarcima, uz rijeke, na

vlažnim obroncima planina, na glinenim

zemljištima, itd.

Branje i prerada. Preslica se bere u

mjesecu svibnju i srpnju. Za branje i

preradu kao i za uporabu u medicini

koriste se sljedeće vrste preslica: E. ar-

vense; E. maximum; E. hiemale; Kod sva-

kog branja preslice pogledamo je li čista

ili je napadnuta nametnicima. Čistu mla-

du preslicu režemo u dužini 10-30 cm

te slažemo u snopiće koje objesimo

na toplom i zračnom mjestu ili raspro-

stremo u tankom sloju kojeg treba če-

sto prevrtati. Osušenu preslicu usitni-

mo i spremimo na odgovarajuće mjesto.

Mla da preslica za razliku od starije, pri-

kladnija je za pripremu čaja; mladu treba

namakati kraće vrijeme, dok se starija

mora, prije kuhanja, duže namakati. Kod

kuhanja čaja od preslice preporučljivo je


staviti i žličicu šećera, jer šećer kremičku

kiselinu izvlači iz preslice.

Ljekoviti sadržaj. Kremička kiselina

7-10%, akonitna kiselina, gorka tvar, fla-

vonoidi, smola, saponin, alkaloidi – ni ko-

tin, trimetoksipiridin, dimetilsulfol, or-

ganske kiseline – jabučna, askorbinska,

ok salna, akonitna, natrij, kalcij, kalij, mag-

nezij, željezo, mangan.


Preslica je u prošlosti predstavljala

nezaobilaznu biljku u liječenju bole-

sti pluća, urinarnog trakta, bolesti kože,

rana, protiv upala i infekcija. Primjenu

je, smatram, najbolje opisao Kneipp,

koji kaže: ”Ne možemo dovoljno na-

glasiti koliko ta poznata ljekovita biljka

odlično i svestrano djeluje. Preslica ne

samo da čisti posuđe, zbog čega je sve

domaćice mnogo cijene kao sredstvo za

čišćenje, nego liječi i unutarnja i vanjska

oštećenja ljudskog tijela.” Zbog kremičke

kiseline,koja sadrži silicij i kalcij, danas se

preslica najčešće koristi kod problema s

vezivnim tkivom i hrskavicom. Silicij je

sastavni dio kostiju, hrskavica i vezivnog

tkiva te njegova uloga u liječenju

pučkim načinom kod zarašćivanja kosti-

ju kod prijeloma, povrede ligamenata, i

danas nam je poznata. Kako razina silici-

ja u kostima, vezivnom tkivu, ligamenti-

ma, arterijama i koži s godinama života

opada, to je nadomjestak preko preslice,

jedan od prirodnih načina preventivnog

preslica


478


djelovanja u starijoj dobi, a za mlađe

preslica je važna kao hrana za nokte, ko-

su, kosti, kožu i mišićno tkivo.

Preslica pomaže:

• kod povreda i bolesti kostiju i

vezivnog tkiva,

• za zaustavljanje gotovo svih vrsta

krvarenja,

• protiv upala,

• u liječenju edema, urinarnih putova,

mjehura i bubrega

• u liječenju gonoreje,

• kod problema s prostatom,

• kod noćnog ili nekontroliranog

mokrenja djece,

• kod kožnih oboljenja,

• kod liječenja gihta i reume,

• u liječenju raka i to raka kostiju, a

nakon dužeg pijenja čaja od pre-

slice nestaju i neki oblici tumora,

• kod svih problema ili bolesti koje

su posljedica loše izmjene tvari,

• u liječenju celulita.

Čaj od preslice povećava broj leukoci-

ta, pa se preporučuje za jačanje imunite-

ta. Preslica je nekad bila vrlo traženi lijek

za liječenje tuberkuloze, čak se tvrdilo da

uspješno liječi plućne kaverne, uz tako

veliki izbor antibiotskih lijekova, manje

se rabi u te svrhe.

U vanjskoj primjeni ekstrakt preslice

rabi se za tretman kožnih oboljenja, ra-

na, rana koje teško zacjeljuju, za jačanje

vezivnih tkiva, te za liječenje vena, i to u

preslica


479


obliku ispiranja, raznih aplikacija – ob-

loga, te kao kupelji ruku, nogu, čmara, itd.

Zapadna pučka medicina danas rabi

preslicu u liječenju mnogih bolesti, jer

je znanstveno potvrđena njena ljekovi-

tost. Tako, na primjer, u Americi važi kao

biljka kojom se liječi rak kostiju (Cancer

bones), u Španjolskoj razni tumori, a

u ostalim dijelovima svijeta zadržala

je svoja stoljetna svojstva, pa se tako u

Turskoj rabi za liječenje sušice, hemo-

roida i bolesti pluća. Na Haitiu je kori-

ste protiv bjelančevina u mokraći, kod ka-

menaca žuči, mjehura i bubrega, kod di-

jareje, otežanog mokrenja, tuberkuloze,

te vodenih bolesti. U Iraku za dijabetes i

bolesti bubrega, a u Kanadi za rane i bol-

na mjesta.

Kontraindikacije. Ne daje se

bubrežnim kao ni srčanim bolesnicima.

Klinička uporaba. Apsces, angina,

artritis, arterioskleroza, bolesti bub-

rega, burzitis, bolovi izazvani kamenci-

ma, ekcemi, edemi, gingivitis, debljina

ili pretilost, groznica, giht, hemoroidi,

išijas, bolovi jetre, prijelomi kostiju, re-

generacija krvi, zaustavljanje vanjskog

i unutarnjeg krvarenja, bolesti mjehura

(infekcije, katar, pijesak, kamenci, ciste,

tumori, polipi, bakterije, grčevi), bolesti

metabolizma, noćno mokrenje, noćno

znojenje, krvarenje iz nosa, osteoporo-

za, bolesti pluća i potrbušnice, reuma-

tizam, tonzilitis, tendinitis, tuberkuloza,

žučni kamenci, upale žlijezda, ženskih

bolesti.

preslica


480


Sok


Priprema. Iz samljevene preslice cijeđenjem istisnuti sok.Uporaba. Uzimati tri puta na dan po jed-nu do dvije jušne žlice čistog soka, ili s vodom.

Čaj


Priprema. Usitnjenu preslicu najprije namakati 3-4 sata. Kuhati 10-15 minuta. Poklopiti da odstoji 1-2 sata i procijediti.Uporaba. Piti 2-3 šalice čaja dnevno.Napomena. Preporuča se prekid u tret-manu čajem: nakon dva ili tri tjedna na-praviti stanku od dva tjedna.

Čaj

kod raznih unutarnjih krvarenja

1 jušna žlica preslice, 1 jušna žlica smrdljive koprive (Galeopsis dubia), 4 dl vode

Priprema. Kuhati bilje dok ne ishlapi po-la vode, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.Uporaba. Piti po šalicu čaja ujutro natašte i navečer prije spavanja.

Prašak

Fino mljevenu ili u avanu istucanu pres-licu uzimati u obliku praška dva puta na

dan, i to ujutro natašte koliko stane na vrh noža, s čajem ili medom, te navečer. Uporaba praška se preporučuje oso-bama koje imaju manjak minerala u or-ganizmu.

Homeopatija

Homeopatski pripravak od preslice Equsetium, rabi se za liječenje cistitisa, i nekontroliranog mokrenja, te tuberku-loze.

Uputa za veterinare

U liječenju životinja preslica se može rabiti kod svih bolesti kod kojih pomažu navedena ljekovita svojstva preslice. Postoji izreka: ”Preslica je za konje kruh, a za krave smrt” – Willfort.


Proljeće. Mlade fertilne, sočne žutosmeđe stabljike preslice beru se i očiste od ovojnica na pršljenovima, ve-zuju u snopiće i kuhaju kao šparoge.


preslica


481


pšenic

a


482


antioksidans,

dermetik,

detoksikant,

dijetetik,

diuretik,

kozmetik,

laksativ,

nervin,

revitalizant,

roborans,

sedativ,

tonikum

PŠENICATriticum vulgare – T. aestivum L.

Familiae Gramineae

Porodica Trava

Ljekarnički naziv

Amylum Tritici

pšenic

a


483


pšenic

a


484Druga imena. Obična pšenica, šenica,

žito.

Strani nazivi. Engleski – Bread wheat;

francuski – Blé ordinaire, Froment; nje-

mački – Gewöhnlicher Weizen, Ge mei-

ner Weizen/Land-Weizen, Saat-Weizen,

Aat-Weize; slovenski – pšenica; srpski –

pšenica; talijanski – Frumento, Grano te-

nero.

Iz povijesti. Domovina pšenice je Ma-

la Azija. U kršćanstvu, već tradicional-

no, katolici za Božićne blagdane, na spo-

men-dan između Svete Barbare i Sve te

Lucije, siju Božićno žito u manje ke ra-

mič ke posude koje se, kad pšenica nara-

ste, stavljaju ispod Božićnog drvca.

Opis. Pšenica je jednogodišnja biljka

koja nikne iz posijanog zrna a vlati joj

narastu i do metar i pol visine. Na vrhu

se razvija klas sa sjemenom – zrnom.

Kad započne sazrijevanje, a to je u srp-

nju, kolovozu, cijela biljka poprima zlat-

no žutu boju. Zrelo zrno je duguljasto,

ovalno, s velikom brazdom po sredini. U

nas većinom postoje dvije sorte, i to ona

s osjem, tj. brkovima, nazvana brkulja, ili

ona bez osja, nazvana golica.


Miris i okus. Specifičan miris po žitu,

a okus brašnast.

Stanište. Uzgaja se plantažno.

Ljekoviti sadržaj. Bjelančevina 10%,

ugljikohidrata 70%, masti 2%, minerala

1,8 mg, fosfora 50 mg, kalija, magnezija,

kalcija, željeza, karotina – vitamina A, B

kompleksa, E, D, K.

Energetska vrijednost zrna pšenice

na 100 grama iznosi 1436 kJ ili 342 kal.


Velikani stare civilizacije, poput Kri-

stofora Kolumba, govorili su da po stoje

četiri biljke koje život daju, a to su: pše-

nica, grožđe, maslina, i aloja. ”Prva hra-

ni, druga pruža radost srcu, treća osigu-

rava harmoniju, a četvrta čini čovjeka

zdravim.”.

Svatko od nas želi postići što bolju

psihofizičku kondiciju, što bolje zdrav-

lje, svatko od nas razmišlja o tome kako

to postići. Moj svagdanji kruh je onaj


pšenic

a


485lošiji, crni, integralni, od moje najrani-

je mladosti. Nemam ništa protiv svih os-

talih vrsta kruha, no u životu sam naučio

u prvom redu poštivati i cijeniti kruh,

kao i odabir kruha koji je bitna karika u

životu. Zasigurno je kruh jedina namir-

nica koju konzumiramo svaki dan i to u

ne baš malim količinama, i sigurno ig-

ra veliku ulogu u našem zdravlju. Ako

želimo upoznati ljekovitost pšenice ta-

da moramo znati da je ona lijek u svo-

jem prvom, prirodnom, izvornom ob li-

ku, kao što je cijelo zrno pšenice. Pod-

sjetimo se nakratko kako izgleda pše-

nično zrno. Sastavljeno je od tri glavna

dijela, i to omotača (posije, mekinje) koji

je bogat vitaminima i mineralima, endo-

sperme (škrob), tj. unutarnjeg dijela koja

sadrži najviše bjelančevina i ugljikohid-

rata, te klice koja sadrži šećer, saharozu,

mal tozu, masti, vitamine, itd.

PŠENIČNE KLICE

Vrlo bitan dio pšeničnog zrna je kli-

ca. Engleski naziv klice je germ, i to je

em brio zrna pšenice iz kojeg započinje

kli janje, kad zrno dođe u dodir s vla-

gom. Proklijale klice, dužine 1-2 cm, iz-

vrsna su prirodna hrana, velike ljekovite

moći na čovjekovo zdravlje. Pogledajmo

zašto.

Klica sadrži:

• 15 mg vitamina E (tokoferol – vita-

min mladosti i života, koji štiti sta-

ničnu membranu, djeluje u preven-

tivi raznih bolesti kao što su kardio-

vaskularne bolesti, zloćudni tumo-

ri, karcinomi, a usporava procese

preranog starenja),

• vitamin A (vitamin koji pomaže

rast, štiti vid, kožu i sluzokožu, po-

maže razvoj zdravih zuba i kostiju,

neophodan za podizanje imunite-

ta),

• vitamin B1 tiamin (regenerira tkiva,

nadoknađuje energiju),

• riboflavin B2 (neophodan za me-

tabolizam ugljikohidrata, masti i

bjelančevina, detoksikant,

• nijacin B3 (nikotinska kiselina, a

amid nikotinske kiseline regulira

razmjenu materija),

• piridoksin B6 (sudjeluje u razmjeni

masti i aminokiselina, neophodan

za funkcije nervnog sustava, sudje-

luje u stvaranju crvenih krvnih zr-

naca, a zajedno s folnom kiselinom

i vitaminom B12 štiti od kardiovas-

kularnih oboljenja),


pšenic

a


486

• vitamin D, retinol, masna ulja – ne-

zasićene masne kiseline, aminokise-

line (preveniraju srčana oboljenja),

proteine, ugljikohidrate i fosfate.

Sastav klice govori i o idealnim omje-

rima navedenih spojeva, te možemo slo-

bodno reći da su pšenične klice izvor

zdravlja jer:

• potiču metaboličke procese u orga-

nizmu,

• liječe funkcionalne bolesti fizičke i

mentalne prirode,

• potpomažu razvoj i funkciju spol-

nih organa i proizvodnju sjemena, te

pomažu kod onanije,

• ublažavaju posljedice napornog

umnog i fizičkog rada,

• smiruju živce.

Važne su kod:


• srčanih bolesti,

• bolesti želuca i crijeva i za regene-

raciju crijevne mikroflore te cri-

jevne sluznice,

• impotencije,

• neplodnosti žena,

• preranog porođaja.

Ulje pšeničnih klica jednako ljekovi-

to djeluje kao i pšenične klice, te se pre-

poručuje u iste ljekovite svrhe.

OMOTAČ

Posije ili mekinje sadrže znatno više

biljnih vlakna od integralnog kruha, te

su nenadomjestive u liječenju raznih gas-

trointestinalnih bolesti, kao što su diver-

tikulitis, kronični zatvor, lijenost crijeva,

itd. U pučkoj medicini poznati su raz-

ni oblozi za vanjsku uporabu, koji se pri-

premaju od pšeničnih mekinja s me-

dom, ja bučnim octom, ilovačom, biljnim

so kovima, te raznim mastima.

ENDOSPERM – PŠENIČNI ŠKROB

Unutarnji dio zrna pšenice sadrži

najviše škroba (Amylum Tritici – netopiv

je u vodi, ali kuhanjem bubri i stvara ljep-

ljivu kašu), koji se u obliku guste kaše

rabi u ljekovite svrhe u liječenju dječ-

jih proljeva, griže. Suhi škrob u ob li ku

praška rabi se za posipanje vlažne upa lje-


pšenic

a


487

ne kože i sluznica, raznih osipa i iritira-

nih mjesta na koži. Pšenični škrob je fini

prašak bijele boje koji, kad ga stišćemo

u šaci, pucketa. Škrob ima veliku upora-

bu u proizvodnji lijekova, raznih masti,

sirupa, itd.

PŠENIČNO ZRNO

Pšenično zrno je plod pšenice, a

ujed no i njezino sjeme. Pučka medicina

od zrna pšenice priprema pšeničnu kašu

prema receptu dr. Argyriosa Konzasa, za

liječenje oboljenja kao što su gastroen-

teritis, enterokolitis, te za detoksikaciju ci-

jelog organizma, za čišćenje želuca i crije-

va, čirevi na želucu i na dvanaesniku, žga-

ravica, grčevi, nadutost, i sl.

PŠENIČNO BRAŠNO

Ljekovito je samo brašno s mekinja-

ma, tj. brašno od cijelog zrna. Poznat je

savjet da se treba čuvati četiriju bijelih

smrti: bijelog brašna, soli, bijelog šećera

i bijelog praha, tj. droge.

Pšenično brašno je stari pučki lijek

za pripremu raznih obloga kod kož nih

oboljenja, pogotovo za liječenje čireva,

te raznih kožnih tegoba. Pše nično braš-

no kuhano na vodi ili mlijeku, za slađeno

medom, izvrsna je dijetalna hrana kod

raznih oboljenja unutarnjih organa.

Smatram da je pšenična sluz od cije-

log zrna pšenice, najprirodnije i naj lje-

kovitije prirodno sredstvo za liječenje

probavnog trakta, a znamo što to zna-

či za cijeli organizam. U prehrani bez-

vrijedni sastojci zrna pšenice kao što je

ljuska imaju itekako važnu ulogu u ra-

du crijeva.

Zapadna pučka medicina pšenicu rabi

za liječenje mastitisa, visoke tempera-

ture, upalnih stanja grla i ždrijela, te za

relaksiranje nervnog sustava.

Kontraindikacije. Kod nekih osoba ja-

vljaju se alergijske reakcije na pšenicu.



Pšenična kaša dr. Argyriosa Konzasa

za navedene bolesti

½ ili ¾ kg pšeničnog zrna, 3 l vode

Priprema. Kuhati pšenicu oko 3 do 3 i pol sata, uz dodavanje vode i stalno miješanje, dok ne nastane gusta smje-sa koju potom pasiramo kroz sito. Dobivena smjesa je ljekovita pšenična sluz. Može se kuhati i u loncu na paru (pretis lonac).Uporaba. Dobivenu pšeničnu kašu ili sluz podijeliti u četiri jednaka obroka. Uz pšeničnu kašu ne uzima se voda, ali može malo kompota. Kaša se može malo pošećeriti kod lakših oboljenja, ali kod težih jede se bez dodataka. Terapija tra-je tjedan do tri tjedna, ovisno o težini oboljenja želuca i crijeva. Terapija dr. Argyriosa Konzasa, preporučuje se kod svih težih oboljenja, a naročito za detok-sikaciju cijelog organizma.

Priprema pšeničnih klica

1 šalica probranih pšeničnih zrna, voda, staklenka

Priprema. Oprati pšenicu i staviti je u staklenku od 2 litre do polovine napu-njenu hladnom vodom, prekriti gazom i ostaviti da stoji na tamnom mjestu, pri temperaturi od 15ºC. Sljedeći dan pšenicu procijediti kroz gazu, oprati još dva-tri puta u hladnoj vodi, te ocijediti.

Zrna u tankom sloju staviti u horizon-talno položenu staklenku. Postupak u toku dana ponoviti još dvaput, uklju ču-jući i namakanje. Nakon drugog i trećeg dana pšenična zrna počinju klijati.Uporaba. Jedu se posve sirove klice, mogu se mljeti pa od njih napraviti namaz, ili jesti s jogurtom ili drugim na-pitcima.

Doručak ”Kolat”

3 jušne žlice integralnog brašna, 5 jušnih žlica vode, 3 jušne žlice miješanog suhog voća (šljive, smokve, grožđice, datulje, itd.), 3 jušne žlice limunova soka

Priprema. U šalicu vode navečer staviti močiti brašno da fermentira preko noći, a na isti način močiti i suho voće. Ujutro pomiješati sastojke i dodati sok od li-muna.Uporaba. Ovako pripremljeni doručak uzimati najmanje mjesec dana, a kasnije ocijeniti o eventualnom daljnjem konzu-miranju.Napomena. Doručak se uzima za jača-nje koncentracije, tjelesne snage, živaca, krvi, kose, imuniteta, kod zatvora, regu-liranja tjelesne težine, te za poljepšanje tena.

pšenic

a


488


Dragi Čovječe !

Ja sam vrlo ponosna

Tebi tisućama godina poklanjati vitalnost, energiju i ljepotu.

Usitni me, ali molim Te, uzmi sve što Ti ja pružam.

Uzmi me cijelu.

Svejedno je ako me želiš kuhanu, pečenu ili me želiš sasvim svježu.

Pritom uvijek moraš imati na pameti: ja sam, ako me u cijelosti iskoristiš

Tvoj prirodan i uvijek uspješan lijek za sva vremena.

Ja sam poklon prirode Tebi i Tvojima bližnjima.

Tvoja Žitarica.

pšenic

a


489


rajč

ica


490


antibiotik,

antikarcinom,

antioksidans,

antireumatik,

detoksikant,

digestiv,

dijabetik,

diuretik,

kardik,

korigens,

kozmetik,

laksativ,

metabolik,

regenerator,

remineralizant,

revitalizant,

tonikum

RAJČICASolanum liycopersicum L.Lycopersicum esculentum L.

Familiae Solanaceae

˝Porodica Pomoćnica

Ljekarnički naziv

nije u farmakopeji

rajč

ica


491


Druga imena. Crveni patlidžan, pa ra-

dajz, pomidor, tomat, tomato.

Strani nazivi. Engleski – Garden toma-

to; francuski – pom, tomato; njemački

– Tomaat; slovenski – paradižnik; srpski

– paradajz, crveni patliđan; talijanski –

Pomodoro, Tomato.

Iz povijesti. S brdovitih brežuljaka

Pe rua, rajčicu su u Europu donijeli Špa-

njolci u 15. st. Ispočetka je uzgajana sa-

mo kao ukrasna biljka, jer je smatrana

otrovnom. Ubrzo je zabluda riješena te

je počela era istraživanja svojstava ovog

povrća i danas ima više uzgojenih sor-

ti rajčice. Rajčicu prvi opisuje botaničar

i liječnik Pierandrea Mattioli, u Italiji

1554. Običaj je u našim krajevima da se

lončanice s rajčicom stavljaju na prozore

kako bi se zaštitili od muha i komaraca.

Opis. Čitava biljka je dlakava i ljeplji-

va te na dodir ispušta žutozelenu boju.

Naraste i do jednog metra. Neparno pe-

rasti listovi su rascijepani, a listići su du-

guljasti, srcolika i jajastog oblika, na do-

njoj strani više sivozeleni. Više žutih cvje-

tova skupljeno je u grozdove. Plod je

ve ličine jabuke, u početku zelen a kas-

nije u punom sazrijevanju sjajan i tam-

nocrven. Cijela biljka tj. cvijet, list i kori-

jen su otrovni, dok se zeleni plod rajčice

jede, a najčešće se kiseli za zimnicu.


Miris i okus. Bez naročitog mirisa, a

plod sočan i ukusan.

Stanište. Raste u vrtovima i na plan ta-

žama.

Branje i prerada. Bere se plod raj-

čice u zrelom stanju, jede se svjež ili se

od njega pripremaju sok, na Mediteranu

neizostavna salsa, te druga jela s rajči-

com.

rajč

ica


492


Ljekoviti sadržaj. Voda 94%, ugljiko-

hidrata 4%, malo masti i bjelančevina;

ka lij 316 mg, natrij 125 mg, kalcij 43 mg,

mag nezij 51 mg kao i željezo, likopen,

glikoalkaloid tomatin, demsin, ksanto-

fil, amide. Vitamini A (karotin) 3,3 mg, B

kompleksa 1,2 – 2 mg, C 5-20 mg, vita mi-

na P P – E – K – i B 9, oligo elementi ba-

kar, cink, jod, pepeo, a od kiselina ja buč-

na, gama-amino buterična i limunska

0,4%. Energetska vrijednost rajčice na

100 g je 114 kJ ili 25 kal. U zelenim dijelo-

vima biljke i ploda ima otrova solanina.


Moje iskustvo s rajčicom nakon teš-

ke bolesti govori mi da je to namirnica

neophodna u dijetoterapiji kod svih naj-

težih bolesti. Salatu od rajčice uzimao

sam svakodnevno dvije godine zare-

dom, bez prekida, i to jednom ili dva pu-

ta na dan, s dosta sjeckanog luka, malo

so ka limuna i maslinova ulja, bez so-

li. Kad uočimo ljekovita svojstva rajčice,

shva ćamo da je rajčica rajsko voće, kako

je i naziva Mességué, jer mnogi se pisci

dvou me kamo svrstati rajčicu: u voće ili

povr će. Sasvim sigurno pripada ljekovi-

tom bilju. Rajčice nema u oficijelnom li-

ječenju ali se dugogodišnjim iskustvom

puč ke medicine, u kojoj se bez laborato-

rija spoznala njena vrijednost u liječe-

nju pojedinih bolesti, stvorila bogata re-

ceptura za uporabu ovog povrća. Naj-

poz natiji sastojak rajčice, likopen, vrlo je

rajč

ica


493


važan u prevenciji karcinoma, te ga danas

sadrže svi poznati dodaci ishrani zvani

suplimenti. Likopen je poznat i kao rege-

nerator stanica, te se rabi za lije čenje:

• očnih oboljenja,

• bolesti jetre,

• masnoća u krvi i to LDL kolesterola,

• plućnih bolesti,

• bolesti gušterače,

• šećerne bolesti,

• bolesti prostate,

• vaskularnih bolesti.

Gotovo je nemoguće nabrojati sva

svojstva i djelotvornosti rajčice.

• Rajčica sadrži mnogo karotina (pro-

vitamina A), koji je neophodan za

pravilan rad svih organa.

• Koristi se u raznim dijetoterapija-

ma za liječenje bolesti izazvanih

manjkom vitamina A u organizmu,

od kojih najprije treba spomenuti

očne bolesti,

• U probavnom sustavu rajčica djelu-

je digestivno tj. pojačava varenje

hra ne i peristaltiku crijeva.

• Kod pomanjkanja želučanog soka

kao i kod smetnji u radu gušterače

nema boljeg biološkog lijeka od

rajčice jer znatno pojačava izluči-

vanje želučanih i crijevnih sokova.

• Rajčica omoguću je pročišćavanje

stanica, opskrbljuje ih vitaminima,

mineralnim solima, i mikroelementi-

ma.

• Rajčica je poznat antioksidans i de-

toksikant organizma.

• Odstranjuje ureu i pomaže u liječe-

nju gihta i reume, te je dobar diure-

tik.

• Kao laksativ rajčica smekšava stoli-

cu poput masti pa stolica izlazi bez

teškoća, što olakšava liječenje he-

moroida.

rajč

ica


494


• Preporučuje se srčanim bolesnici-

ma.

• Koristi za jačanje imuniteta.

• Uspješno se rabi u kozmetici, gdje

se koristi svježi sok rajčice kao i

kod opeklina.

• Usporava starenje.

• Tjera insekte.

Danas je na tržištu genetski modifi-

ci rana rajčica. Znanstvenici tvrde da u

njezinoj ljusci ima oko 70% više flavono-

la nego u ljusci obične prirodne rajčice,

tako da su njena ljekovita svojstva još po-

većana, što je vrlo važno u preventivi sr-

čanih oboljenja i karcinoma.

rajč

ica


495


Iz kulinarstva

Salata

Priprema. Rajčicu izrezati na kolutove ili režnjeve, kao i glavicu luka, dodati malo soli, maslinovog ulja, jabučnog octa ili limuna. Izmiješati i pustiti da odstoji je-dan sat. Salati od rajčica može se dodati i sjeckani peršin.Uporaba. Ovu salatu jedemo 2-3 puta dnevno u propisanoj dijetoterapiji kod oboljenja jetre, gušterače, srca, želuca, crijeva, reume, gihta, bubrega, krvi, sla-bosti organizma, hiperviskoziteta ili guste krvi i upalnih procesa.

Juhe

Priprema. Rajčicu oprati i narezati na ko-made, staviti kuhati u lonac s vodom zajedno s lukom, korijenom celera i mrkvom. Kad je kuhano sve pasirati i začiniti biljnim začinima (peršinom, ki-mom, anisom, origanom).Uporaba. Dijetalnu juhu od rajčice mo-žemo obogatiti i zobenim pahuljicama. Uzimamo 2-3 puta dnevno kod obolje-nja jetre, crijeva, želuca itd.

rajč

ica


496



Sok


Priprema. Jednu do dvije rajčice samljeti u mikseru i dobiveni sok odmah popiti. Za jače diuretično djelovanje dodati kori-jen peršina, celera ili mrkve.Uporaba. Uzimati 3-4 puta dnevno kod svih opisanih oboljenja. Soku od rajčice može se dodavati i lisnato povrće i voće, prema ukusu i namjeni.

Sok

za snižavanje tlaka

1 dl soka, 1 čajna žličica sjeckanog svježeg peršina, 1 kavena žličica češnjaka u prahu, 1 čajna žličica maslinovog ulja

Priprema. U sok umiješati navedene sas-tojke.Uporaba. Piti ujutro natašte kod visokog tlaka, srčanih oboljenja, masnoća u krvi, slabog rada jetre.Napomena. Količine soka, salate ili juhe nisu ograničene sve dok ne izazovemo proljev; tada smanjimo količinu ili, ako

je potrebno, privremeno prekinemo uzi-mati rajčicu.

Maska

za svjetliji ten

40 g rajčice, 1 dl limunovog soka, 100 g mlijeka u prahu

Priprema. Rajčice oguliti i samljeti, do-dati limunov sok i izmiješati, postupno dodajući mlijeko u prahu.Uporaba. Masku nanositi na lice tamnije puti i ravnomjerno pokriti sve dijelove. Masku držati pola sata i isprati je toplom vodom. Lice sušiti toplim ručnikom.

Maska

za masnu kožu

100 g rajčica, 150 g krumpira, 0,5 dl soka od krastavca, 100 g mlijeka u prahu

Priprema. Rajčice oguliti i samljeti, do-dati oguljeni kuhani krumpir i izmije-šati, dodajući sok od krastavca i mlijeko u prahu.Uporaba. Masku ravnomjerno nanositi na lice i držati je pola sata, te isprati top-lom vodom.

Homeopatija

Homeopatski lijek Lycopersicum esculen-tum, za liječenje reumatizma i prehlade i to s bolovima na lijevoj strani tijela. Rabe se potencije od 3 X do C 30.

rajč

ica


497


repuh


498


analgetik,

antiastmatik,

antispazmatik,

dijaforetik,

diuretik,

emenagog,

homeopatik,

kardik,

laksativ,

relaksant,

stimulator,

tonikum

REPUHPetasites hybridus L. – P. Officinalis Moench

Familiae Asteracae - Compositae

Porodica Glavočika

Ljekarnički naziv

Folia et radix Petasitidis

repuh


499


Druga imena. Crveni repuh, lopuh,

običan lopuh, repušina.

Strani nazivi. Engleski – Butterbur –

Umbrella Plant; francuski – Pétasite hyb-

ride – Pétasitès hybride; njemački – Ge-

meine Pestwurz – Gebräuchliche Pest-

wurz – Gemeiner Pestwurz – Ge wöhn-

li che Pestwurz – Grosser Huf lat tich –

Pest wurz – Rote Pestwurz; slovenski – re-

puh navadni – klobukovje, ko želje, lapiž,

lapuh, zdravilni repuh; srpski – lopuh, re-

puh; talijanski – Farfaraccio maggiore –

Far faraccio.

Iz povijesti. Njemački naziv za repuh

”pestwurz” znači korijen protiv kuge i

on najbolje govori o korištenju ove bilj-

ke u prošlosti.

Opis. Repuh je trajna biljka jakog,

traj nog i dobro razgranatog korijena ko-

ji je izvana taman a iznutra bijel, iz koje-

ga izbija cvjetna stabljika (batva) na ko-

joj su cvjetovi. Postoje dvije vrste cvato-

va od kojih na jednom prevladavaju muš -

ki, a na drugom ženski, skupljeni u groz-

dasti cvat ili cvjetnu glavicu s crve nim i

ponekad bijelim cvjetovima. Listovi su

prizemni, veliki, debeli, široki, okrugla-

sti, srcolikog do bubrežnog oblika, s do-

nje strane dok su mladi dlakavi, te na-

zubljeni po rubu, kratko zašiljeni, a mo-

gu narasti i do metar u visinu i do 60 cm

u širinu. Plod je bjelkasta sjemenka du-

žine od 3 mm.

Vrijeme cvatnje. Ožujak – travanj.

Miris i okus. List miriše po travi, a ko-

rijen ima aromatičan, poseban miris, te

neugodan okus.

repuh


500


Stanište. Raste na obalama poto-

ka, rijeka, jezera, močvara, uz vlažne li-

va de i šumske putove, vlažna mjesta u

šumama.

Branje i prerada. Rabi se svježa biljka,

list, korijen i sok biljke. Listove beremo

u proljeće nakon formiranja, a korijen u

rano proljeće ili jesen. Sušimo brzo na

toplom i zračnom mjestu.

Ostale vrste repuha su Bijeli repuh P.

albus L. i Livadni repuh P. frigidus L.

Ljekoviti sadržaj. Eterično ulje, dek-

strin, inulin, saponin, petazitin – patasin,

alkaloid pyrrolizidine, tanin, sluz, man-

gan, kalcij, vitamin C, karotin.

Toksičnost. Alkaloid Pyrrolizid je tok-

sičan za jetru.

repuh


501



Rijetki su pravi prirodnjaci koji nisu

rabili listove repuha za zaštitu glave i ti-

jela kod iznenadnih naleta ljetnih ki ša ili

kao suncobran. Liječenje tinktu rom na-

činjenom od korijena repuha ko ju sami

pripremamo, smatram vrlo učin ko vitim

lijekom kod brojnih novo tvo rina. Na taj

jaki lijek netko reagira burno a netko ne.

Zbog takvog jakog dje lo vanja dr. Alfred

Vogel je razradio te ra piju tinkturom od

korijena repuha. Pri prema tinkture opi-

sa na je u receptima, a ovdje u tekstu opi-

sujemo tijek terapije tinkturom.

Uporaba. Prvih tjedan dana uzima se

po jedna kapljica tinkture na 2 dl vode

koja se pije u gutljajima tokom dana,

drugi tjedan kapljicu tinkture stavimo u

1 dl vode i pijemo tokom dana u gutlja-

jima, a treći tjedan stavimo kapljicu na

½ dl vode i pijemo u gutljajima tokom

dana. Četvrti tjedan smanji mo dozu za

50%, dok ne steknemo naviku uzimanja

te uočimo pozitivnu reakci ju organizma.

Tinkturu repuha u terapiji uzi ma mo za-

jedno s tinkturom imele, i to kod svih

patoloških promjena stanica, jer smiru-

je bolove kad već ni morfij ne djeluje.

Tinkturu rabimo i kod liječenja upale

pluća, porebrice, kašlja, astme, itd. Razni

preparati koji se pripremaju od lista i ko-

rijena repuha danas se rabe za liječenje

boli, grčeva, glavobolje, migrene, reumat-

skih bolova, gihta, grčeva kod mjesečnica,

repuh


502


povraćanja žuči, bolova živca, za odvika-

vanje od jakih narkotika i analgetika.

Pučka medicina listove repuha rabi za

liječenje:


• bolova i drugih tegoba želuca i crije-

va,

• tegoba jetre i žuči,

• grčeva.

• Svježi list repuha rabimo kod lije če-

nja raznih površinskih rana, čireva,

bolova u zglobovima, kod upale zglo-

bova, reumatskih bolova, poliartriti-

sa, tako da zgnječimo list, stavimo

ga direktno na ranu i previjemo.

• Možemo iscijediti svježi sok iz li-

sta koji također rabimo za liječe-

nje raznih rana kao i svježi sok is-

cijeđen iz korijena repuha kojeg ra-

bimo kod jakog i naglog ispadanja

kose ili gubitka kose.

• Listovi repuha, ukratko možemo

reći, djeluju kod svih gastrointesti-

nalnih tegoba, te tegoba

• urogenitalnog sustava,

• respiratornog sustava,

• kao i kod migrena.

• Osušeni korijen repuha je dobar li-

jek za izazivanje obilatog znojenja i

mokrenja,

• za odstranjivanje sluzi i katara iz

svih organa,

• za pražnjenje crijeva,

• kod zaraznih bolesti kao što je ku-

ga,

repuh


503


• kao sredstvo protiv nametnika i pa-

razita u crijevima,

• za liječenje reume, gihta, reuma-

toidnog artritisa, poliartritisa, reu-

matskih bolova.

Repuh se dobro slaže sa: pelinom,

imelom, stolisnikom.

Zapadna pučka medicina rabi repuh

za liječenje: artritisa, astme, alergije – ri-

nitisa, akni, bolova, bronhitisa, epilepsi-

je, groznice, grčeva, gihta, iritacija, išija-

sa, kašlja, komplikacija želuca, kuge, kr-

varenja, napetog nervnog sustava, pre-

hlade, raznih rana, srčanih bolesti, vena,

žuč nih bolova i bolesti žuči, želučanih

bo lova, crijevnih i drugih bolova. Na za-

padu je popularan prirodni proizvod od

repuha pod nazivom Petasites.

Kontraindikacije. Ne preporučuje se

dugotrajna uporaba čaja od listova i ko-

rijena repuha.

KULINARSTVO

Repuh crveni (Petasites hybridus. L)

– mlade listove s peteljkama kuhamo za

pripremu raznih variva.

Od repuha bijelog (Petasites albus L.)

rabe se prokuhane peteljke listova koje

su sočne i mesnate. Najprije ih ogulimo

i kuhamo kao šparogu ili ih možemo ki-

seliti. Guli se lako i to je jedan od zna-

kova za raspoznavanje od drugih vrsta re-

pu ha, koji se teško gule. Korijen bijelog

re puha nije jestiv.

repuh


504


Čaj


1 jušna žlica usitnjenog lista repuha, 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procije-diti.Uporaba. Piti 2-3 šalice čaja u gutljajima tokom dana.Napomena. Kod pripreme čaja od suhog korijena jedna čajna žličica korijena naj-prije se moči 1-2 sata i potom kratko prokuha. Pije se isto kao i čaj od lista.

Tinktura


200 g usitnjenog suhog korijena repuha, litra 70-postotnog alkohola

Priprema. Močiti korijen 30 dana u alko-holu, uz češće mućkanje.Uporaba. Opisana je na strani 136 u od-lomku Ljekovito djelovanje.

Homeopatija

U homeopatiji se razrijeđena matična tink tura Peteasitis hybridus rabi za bolesti žuči, kašlja, glavo bolje, promuklosti, bo-lova u donjem dijelu leđa, komplikacija urinarnog trakta.


U proljeće su sočne stabljike bijelog repuha te mladi listovi crvenog repuha, kojih ima u izobilju, izvrsna hrana.Ljeti listove repuha rabimo kao zaštitu od iznenadne kiše i sunca.

Uputa za pčelare

Repuh crveni je dobar medonoša, kao i repuh bijeli, daju dosta nektara i cvjet-nog praha. Klasifikacijska oznaka za pri-nos meda je – 3.


repuh


505


rosopas


506


anestetik,

antibakterik,

antikarcinomik,

antispazmatik,

dermetik,

dijaforetik,

diuretik,

hemolitik,

hepatik,

holagog,

laksativ,

mikotik,

narkotik,

purgativ,

resolvens,

sedativ

ROSOPASChelidonium maius L.

Familiae Papaveraceae

Porodica Makova

Ljekarnički naziv

Herba Chelidonii maioris

rosopas


507


Druga imena. Krvavo zelje, rusa, ru-

sa trava, rosopas obični, lastavičja trava,

trava od žutice, zmijino mlijeko.

Strani nazivi. Engleski – Celandine –

Gouwe – Greater Celandine; francuski –

Eclaire Chelidoine grande – Grande ché-

lidoine; njemački – Schöllkraut – Gros-

ses Schöllkraut – Schellkraut – Schwal-

benwurz; slovenski – krvavi mlečnik, asel-

ca, bradavičnik, kačja trava, kačji mle-

ček, krvavo zelje, rosopas, zlatna kore ni-

na; srpski – rusa, trava od ruse, trava od

žutice, zmijino mleko; talijanski – Ce li-

donia.

Iz povijesti. Ime dobiva po lastavici,

grčki ”chelidon”, a u nas je poznat kao

lastavičja trava. Po jednima je to stoga

što lastavica rabi sok rosopasa za maza-

nje očiju svojih ptića, a po drugi ma zato

što lastavice dolijeću u vrijeme cvatnje

i odlijeću u vrijeme pre stan ka cvatnje.

I doista: dobar, strp ljiv pro matrač sam

se može uvjeriti u toč nost prve pretpo-

stavke, prateći las ta vičji let. Iz stabljike

rasopasa lastavica siše sok i potom ga iz

svoga kljuna ”kapa” u oči svojih mladu-

naca ne bi li br že progledali. Čovjeku,

nekad dobru i strp ljivu promatraču, bilo

je to dovoljno da i sam iskuša ljekovitost

rosopasa na svojim očima.

Plinije, Dioskurid, te ostali znani bili-

nari rabili su rosopas za smanjenje bolo-

va i liječenje kožnih oboljenja. Sveta Hil-

degarda preporučuje rosopas za liječe-

rosopas


508


nje bolesti kože i to u vanjskoj upora-

bi. Svi poznati bilinari hvale ljekovitost

rosopasa, a alkemičari su čak htjeli od

soka napraviti zlato.

Opis. trajna biljka visine do 80 cm,

mjestimično dlakava, s rašljasto razgra-

natom stabljikom i listovima perasto ure-

zanima, odozgo mutnozelenima, odoz-

do modrozelenima; donji su na dugim

peteljkama, a gornji sjedeći. Cvijet na

dugačkim stapkama žute je boje, s če-

tiri latice, te tvori cvatni štit. Plod je ko-

muš ka ili mahuna, puna crnosmeđih sje-

menki, s malim bjelkastim privjeskom.

Korijen je jak i snažan, s pobočnim raz-

vijenim korjenčićima. Kad se grančica

otkine, iz nje curi žuti sok koji grize, te

se pomoću njega biljka brani od raznih

nametnika.

Vrijeme cvatnje. Travanj – kolovoz.

Miris i okus. Sok je ljutog i gorko-sla-

nog okusa, a miris odbojan.

Stanište. Raste na zapuštenim mje-

stima kraj starih ruševina, zidova, puto-

va, kuća, ograda, živica, u kamenjarima.

Branje i prerada. Bere se cijela biljka

za vrijeme cvatnje, te suši na toplom i

zračnom mjestu. Bere se i korijen, ali

prije cvatnje. Sušenjem se gubi oko 70

posto soka, te se sok cijedi iz svježe

biljke i miješa s medom u omjeru 1:1 ili

2:1 (dva dijela meda).

Ljekoviti sadržaj. Alkaloidi – chelido-

nin, homohelidonin, keleritrin, sangvi-

rosopas


509


rosopas


510narin (narkotik), kelidoksantin, protopin,

sparcein, koptizin, saponin, smola, fla-

vonoidi, kiseline mekonska, kelidonska,

jabučna, limunska, antarna, helidonin-

ska, vitamin C, karotin.

Toksičnost. Kelidonin je otrovan, a

ima djelovanje slično djelovanju morfi-

ja, te kao i kod otrovanja morfijem, smrt

može nastupiti u komi zbog prestanka

disanja. Ako se rosopas uzme na usta,

uz rokuje plikove u ustima, mučninu, po-

vraćanje, i krvavu mokraću, što znači da

je došlo do trovanja. Biljka je otrovna za

sisavce kod kojih može izazvati uzetost

kičme, usporavanje srčanog bila, uzetost

svih živčanih završetaka i mišića.

Napomena. Svježa biljka se ne smi-

je uzimati za unutarnju uporabu, ali se

može uzimati osušena biljka, prema re-

ceptu. Podzemni dijelovi sadrže veći

postotak otrovnih tvari.


Rosopas je pravi primjer ”signature

rerum”, to jest kada se uspoređuje iz-

gled biljke i izgled organa, pa se tako

kod rosopasa uspoređuje žuti sok koje-

ga biljka ispušta ako je ozlijedimo, i poja-

va žutila kod žutice. Mességué kaže: ”Ro-

sopas tjera na plač čovjeka koji će umrije-

ti, a na smijeh čovjeka koji će ozdraviti”.


rosopas


511

U narodu je poznata ljekovitost rosopa-

sa u liječenju:

• bolesti jetre, žuči i slezene,

• bolesti očiju,

• želuca i crijeva,

• reumatskih bolova i gihta,

• grčeva (bronha, crijeva, želuca, a

naročito žuči i grčeva maternice),

• plućnih bolesti (astma, tuberkuloza,

krvarenje iz pluća),

• srčanih tegoba (angina pektoris, ner-

voza srca, zabrinutost, niski tlak),

• neuroza i depresije (lagano smiruje,

opušta),

• bubrega i mjehura (infekcije bakte-

rijama),

• te u liječenju i sprječavanju rasta

bradavica, tumora i karcinoma.

Svježi sok na zraku zgusne i potamni,

a koristi se u liječenju:

• žuljeva na nozi i ruci,

• raznih ranica, posjekotina, gnoj-

nih rana, raka kože, vlažnih lišaja,

sunčanih pjega, staračkih pjega, osi-

pa, kurjih očiju, suhe kože, sifilisa,


tuberkuloze kože, nepoznate kožne

erupcije i iritacije, kod gljivica.

Mast se radi od svježeg soka ili tink-

ture rosopasa i koristi se za liječenje kož-

nih bolesti, a uništava gram-pozitivne

bak terije.

Za unutarnju upotrebu, sok ili tinktu-

ra uzimaju se kod liječenja raka želuca.

Rosopas se može miješati s metvi-

com, stolisnikom, travom ivom, petrov-

cem, dupčacom, koprivom, preslicom, pi-

ri kom, krušinom, pelinom, maslačkom. Za

osobe koje žele biti sigurne pri upotrebi

čaja neka ga koriste kao kupke za ruke

i noge.

Zapadna pučka medicina rabi rosopas

za liječenje: upalnih procesa, nis kog tla-

ka, apscesa, svraba, žučnih bolesti, ka-

menca u žuči, žutice te za opuštanje

nerv ne napetosti. U našoj narodnoj me-

dicini rabi se kod raka, bolesti jetre, kom-

plikacija želuca, reumatskih bolova, cr-

va, akni, slabih očiju, crijevnih komplika-

cija, upale ženskih spolnih organa, ko-

njunktivitisa, prhuta, bolesti očiju, izgu-

bljenog apetita, artritisa, bolesti kostiju i

zglobova, urinarnih bolesti, hemoroida,

te za čišćenje ili detoksikaciju i regeneri-

ranje stanica.

U homeopatskoj primjeni kod jetre-

nih bolesti, komplikacija želuca, kompli-

kacija crijeva, itd.

Kontraindikacije. Kod uzimanja pripra-

vaka od rosopasa mimo propisanih upu-

ta, dolazi do težih posljedica kao što su

npr. akutna trovanja.

rosopas


512


Čaj


1 jušna žlica suhog rosopasa, 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, po-klopiti da odstoji pola sata i procijediti.Uporaba. Piti 2 – 3 šalice čaja na dan, u gutljajima.Napomena. Ako se pomiješa suha biljka sa suhim korijenom (1 jušna žlica bilja, 1 jušna žlica korijena i 2 dl vode, kratko prokuhati, pustiti da odstoji poklopljeno jedan sat i procijediti) dobije se dobar čaj za ispiranje kod kožnih bolesti.

Tinktura


200 g svježeg rosopasa, litra 70-postotnog alkohola

Priprema. U alkoholu močiti bilje 30 da-na, držati na toplom mjestu ili, još bolje, na suncu, te procijediti.Uporaba. Uzimati 1 – 2 puta na dan po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.Napomena. Mast se radi s tinkturom i to u omjeru 2:1 (dva dijela masti).

Sirup

za liječenje jetre, žutice, gušterače, slezene

1 dl svježeg soka od rosopasa, 2 dl meda (po mogućnosti od kestena ili ružmarina


Priprema. Izmiješati sastojke, naglo za-kuhati i pri kuhanju skidati pjenu koja se javlja. Kuhati oko 3-5 minuta. Vruće naliti u staklenku te zatvoriti.Uporaba. Uzimati 3-4 puta na dan po jednu jušnu žlicu, s malo čaja ili soka.

Homeopatija

Homeopatski lijek Chelidonium, rabimo za liječenje bolesti organa smještenih na desnoj strani tijela. Rabimo potencije od C 30 do C 200. Za podršku ili bolji rad je-tre dajemo C 6.


Proljeće i ljeto – sok od rosopasa rabi se za razne povrede i oštećenja na koži.

Uputa za veterinare

Svježi sok od rosopasa dobro je sred-stvo za liječenje bolesti kože, bradavica, novotvorina i tumorskih izraslina, čireva, rana, svraba, a čaj za tegobe želuca, cri-jeva, jetre, itd.

Razno

Sok od rosopasa može se koristiti za zaštitu metala kao antikorozivno sred-stvo.

rosopas


513


rotkva c

rna


514


adstrigent,

antialergin,

antibakterik,

antioksidans,

antireumatik,

antiskorbut,

antispazmatik,

antitusik,

antiviral,

aperitiv,

detoksikant,

digestiv,

diuretik,

ekspektorant,

holecistokinetik,

karminativ,

laksativ,

mikotik,

regenerator,

respiratorni tonikum,

rubifacijens,

sedativ,

tonikum,

vermifug

ROTKVA CRNARaphanus sativus var. niger. L.

Familiae Cruciferae

Porodica Krstašica

Ljekarnički naziv

Raphani radix

rotkva c

rna


515


rotkva c

rna


516

Druga imena. Arapka, crna arapka.

Strani nazivi. Engleski – Oriental ra-

dish; francuski – Radis cultivé; njemački

– Garten-Rettich – Radieschen – Rettich;

slovenski – črna redkev, redkvica; srpski

– rotkva, rotkva crna; talijanski – Ra mo-

laccio – Ravanello comune.

Iz povijesti. Kao prastara biljka ulja-

rica poznata već starom Egiptu, Kini i Ja-

panu, uzgajala se u svim starim kultura-

ma. Rimljani naglašavaju njezinu primje-

nu u liječenju kašlja i dišnih organa. Egip-

ćani su slikama rotkve ukrašavali zidove

grobnica i hramova, a kao hranu koristi li

je u vrijeme gradnje Keopsove piramide

2900. g. pr.n.e. U pučkoj medicini crna

rotkva bila je lijek za žuč, jetru, pluća i

kašalj.

Opis. Crna rotkva je biljka s jako raz-

vijenim i odebljanim listovima i korije-

nom koji je izvana crn a iznutra žu to bi-

jeli.


Miris i okus. Karakterističnog je oš-

trog mirisa i jakog žestokog, pomalo lju-

tog, okusa.

Stanište. Uzgaja se u vrtovima, polji-

ma i plantažno.

Branje i prerada. Beru se donji zade-

bljani listovi i korijen.

Ljekoviti sadržaj. Sirovi proteini 0,6%,

biljna ulja 0,1%, ugljikohidrati 155 mg,

mineralni sastojci 2,91% od kojih najviše


rotkva c

rna


517

kalija 996 mg, kalcija, fosfora, natrija, že-

ljeza, gorušične kiseline 11,5 – 24,5%,

vitamina B1 0,1 mg, vitamina C 20 mg,

karotina 3 mg, sumpornog ulja (rafanol),

fermente. Energetska vrijednost na 100 g

je 294 kJ ili 70 kal.


Kako bi zaštitili svoje robove i rad-

nike za vrijeme gradnje Keopsove pi-

ramide, Egipćani su im uz mrkvu i bi-

jeli luk davali crnu i bijelu rotkvu.

Poznavajući već tada utjecaj crne rotkve

na čovjekovo zdravlje, Egipćani su maso-

vno uzgajali crnu rotkvu za hranu i do-

bivanje ulja. Saznanja o vrijednosti crne

rotkve tijekom stoljeća širila je i pučka

medicina pa smo tako danas bogatiji

za niz spoznaja o ljekovitosti te biljke

i njenoj uporabi. Crna rotkva danas se

najčešće koristi kao dodatak jelima ili

kao začin, oštrog, jakog i nadražujućeg

okusa.

U pučkoj medicini rotkva predstav-

lja nezaobilazan lijek koji pomaže u li-

ječenju:

• žučnih, jetrenih, dišnih i krvnih obo-

ljenja te za izbacivanje žučnih ka-

menaca, ali i za obnavljanje jetrenih

stanica,

• cijelog probavnog sustava kao što

su bolesti želuca, nadutost, cri-

jevne bolesti, zatvor i paraziti,

• kašlja, dišnih putova,

• reume, reumatskih bolova, artritisa

kroničnog, gihta, kostobolje, išijasa,

i bubrežnih bolesti.


• Ako osobe oboljele od raznih aler-

gija, kožnih nečistoća od prištića,

raznih pjega, lišajeva do gljivičnih

oboljenja uzimaju dijetalne obroke

s crnom rotkvom i piju sok od crne

rotkve, na dobrom su putu ozdrav-

ljenja.

• Crna rotkva pomaže u liječenju

najtežih oboljenja, pa i karcinoma,

jer smiruje, čisti, jača i obnavlja cio

organizam.

Danas se najčešće koristi u liječe-

nju raznih alergija. Salata od crne rotkve

znatno pomaže u liječenju smanjenog ili

pojačanog rada žlijezde štitnjače.

Ulje crne rotkve je otrovno, a dobiva

se iz sjemenki.

Zapadna pučka medicina rabi crnu

rotkvu za liječenje akni, astme, arterio-

skleroze, bolesti jetre, bubrežnih ka-

menaca, bronhitisa, crijeva, izgublje-

nog apetita, proljetnog umora, gihta,

kašlja, depresivnog, grčevitog i konvul-

zijskog kašlja, iritacije kože, išijasa, ra-

ka, tegoba s plućima, protiv gljivica, kod

manjka C vitamina, nesanice, nadutosti,

reume, bolesti štitnjače, tuberkuloze,

urinarnih putova, želuca, zatim za izra-

du kompresa, za izbacivanje sluzi i ka-

tara, za reguliranje stolice te za jače iz-

lučivanje mokraće, regeneraciju stanica,

za čišćenje krvi, protiv žučnih kamenca,

kod viška želučane kiseline.

Kontraindikacije. Kod komplikacija sa

žuči, bubrezima i jetrom u akutnim faza-

ma, potrebno je s oprezom uzimati sok

od crne rotkve.

PRAVILA ZA UPORABU CRNE ROTKVE

• Rotkva se ne uzima kod upala že-

luca ili crijeva!

• Kod konzumiranja većih koli-

čina crne rotkve može doći do

nadražaja bubrega!

• Sok rotkve nikada se ne soli!

• Nakon soka rotkve ne smije se piti

pivo!

• Koru crne rotkve dobro izribati

četkom!

IZ KULINARSTVA– Salata

Priprema. Ribati crnu rotkvu,kupus i

mrkvu, začiniti s malo maslinova ulja i li-

muna, bez soli.

Uporaba. Uzimati u liječenju obo-

ljenja jetre i žuči, a preporuča se i kod

zaraznih bolesti kao što su gripa i razne

viroze. Salatu jedemo svaki drugi dan po

1-2 mala tanjurića.

rotkva c

rna


518



Sok

Priprema. Četkom očistiti i oprati crnu rotkvu. Fino je izribati te u sokovniku ili pomoću krpe iscijediti sok.Uporaba. Uzimati razrijeđen s vodom ili sokom naranče prema tablici odno-sno dozama određenim za svaki od da-na u tjednu za oboljenja žuči, kamenaca i pijeska u žuči, žučnih kanala, upale žuči, ciroze jetre, ascitesa, vodene bolesti, težih oboljenja – karcinoma, tumora, alergija, kostobolje, reumatizma, artritisa, skorbu-ta, želuca, crijeva.Napomena. pri uzimanju soka od crne rotkve mora se strogo pridržavati uputa.

Tablica 1 za brže i jače djelovanje

1. dan 1,0 dl

2. dan 2,0 dl3. dan 3,0 dl4. dan 4,0 dl5. dan 3,0 dl6. dan 2,0 dl7. dan 1,0 dl

Tablica 2za duže i postepeno djelovanje

1. dan 1,0 dl 8. dan 3,5 dl2. dan 1,5 dl 9. dan. 3,0 dl3. dan 2,0 dl 10. dan 2,5 dl4. dan 2,5 dl 11. dan. 2,0 dl5. dan. 3,0 dl 12. dan. 1,5 dl6. dan. 3,5 dl 13. dan. 1,0 dl

7. dan. 4,0 dl 14. dan. 0,5 dl

Sok s medom

za oboljenja dišnih organa – kašalj hripavac

Priprema. Naribati crnu rotkvu, pomije-šati je sa šećerom ili medom, te ostaviti preko noći na toplom mjestu da pusti sok.Uporaba. Ujutro istisnuti sok i uzimati svaka 2 -3 sata po jednu žlicu. Sok zasla-diti medom.

Napitak

Crnu rotkvu izrezanu na komadiće ku-hati i procijediti, a vodu u kojoj se ku-hala zasladiti medom ili šećerom, te piti kao čaj, u gutljajima.

rotkva c

rna


519


Sirup

za oboljenja dišnih organa i jetre

0, 5 l soka crne rotkve, 1 kg meda od ružmarina

Priprema. Sok crne rotkve izmiješati s medom, uliti u staklenku i pohraniti na hladnom i tamnom mjestu.Uporaba. Uzimati po jednu žlicu svaka 3-4 sata, a djeca po žličicu svakih 6 sati.

Prašak

za gljivična oboljenja

Priprema. Osušeno sjeme crne rotkve samljeti u mlincu za kavu ili ga istucati u avanu.Uporaba. Prašak posipati po mjestima zahvaćenima gljivičnim oboljenjem.

Oblozi

za reumatska oboljenja, artritis, giht

Priprema. Crnu rotkvu samljeti, dodati mekinje, malo jabučnog octa i vruće vode i sve dobro izmiješati.Uporaba. Smjesu nanositi na bolna mje-sta u sloju od 1 cm i previti lanenom krpom ili zavojem.

Homeopatija

Homeopatski lijek Raphanus sativus rabi se za liječenje akutnih slučajeva i to kod zastoja plinova do kojih dolazi nakon ne-kih kirurških operacija. Rabe se potenci-je 30 C ili 200 C.

rotkva c

rna


520


rotkva c

rna


521


rusom

ača


522


abortiv,

adstrigent,

afrodizijak,

antibakterik,

antiflogistik,

antioksidans,

antiseptik,

antiskorbut,

arteriosklerotik,

detoksikant,

diuretik,

drastik,

hemolitik,

hemostiptik,

laksativ,

metabolik,

regenerator,

stimulator,

stiptik,

vazokonstriktor

RUSOMAČACapsella bursa pastoris L.

Familiae Brassicaaceae-Cruciferae

Porodica Krstašica

Ljekarnički naziv

Herba Bursae pastoris

rusom

ača


523


Druga imena. Gusomača, hoću-neću,

kapucinska torbica, pastirska torbica,

skrižan.

Strani nazivi. Engleski – Shepard’s Pur -

se – Shepherd’s Purse; francuski – Cap-

selle Bourse à Pasteur; njemač ki – Ge-

mei nes Hirtentäschchen Ech tes Hir-

ten täschel – Gemeines Hir ten täschel-

kraut – Gewöhnliches Hir ten täschel –

Hir tentäschel – Hir ten täschel kraut; slo-

venski – divja repica, kašica, plešec,

polj ska preslica, škofove kapice, torbi-

ca; srpski – hoću-neću, rusomača, tar ču-

žak, torbičica, tobočica; talijanski – Bor-

sapastore commune – Borsa pastorizia.

Iz povijesti. Rusomača, poznata lje-

kovita biljka pod imenom sangunaria, u

svih naroda koristila se za zaustavljanje

raznih krvarenja. Za vrijeme Prvog svjet-

skog rata bila je vrlo tražena cijela biljka,

a naročito tinktura i ekstrakt.

Opis. Jednogodišnja ili dvogodišnja

kozmopolitska biljka visine do pola me-

tra, kojoj iz prizemne rozete listova, ko-

ji su perasto nazubljeni, izbija stablji-

ka, prekrivena bijelim sitnim cvjetovi-

ma različite starosti. Plod je komuščica

posebnog trokutastog oblika – naopa-

ko trokutastog – slična pastirskoj torbici;

rusom

ača


524


kad sazri puca na šavu i izbacuje mno-

gobrojne sjemenke. Korijen joj je vrete-

nast.

Rusomaču često napada gljivica

Cystopus candicans, te cijela biljka po-

staje bijelopljesniva.

Vrijeme cvatnje. Ožujak – listopad.

Miris i okus. Bez mirisa, pomalo lju-

tog okusa.

Stanište. Raste skoro svuda kao jako

rašireni korov, uz putove, naselja, u vrto-

vima, na zapuštenom zemljištu, u starim

zidinama i ruševinama, uz rubove asfal-

ta.

Branje i prerada. Mladi listovi ukus-

no su proljetno jelo, pripremljeno kao

špinat, te salata. Bere se cijela biljka u

cvatu, koju sušimo na toplom i zračnom

mjestu. Može se sabirati i samo sjeme.

Ljekoviti sadržaj. Eterično ulje, go ru-

šičino ulje, bursin, bursa kiseline, diso-

metin, hesperatin, tyramin, holin, acetil-

holin, resin, histamin, rutin, flavonoid,

saponin, treslovina, sumpor, fosfor, kalij,

kalcij, natrij, željezo, karotin, vitamin C,

vitamin B1, B2, vitamin K.


Mogu slobodno reći da je rusomača

moja omiljena biljka s kojom sam volio

raditi u svim slučajevima tegoba s krva-

renjem i kod slabog rada metabolizma.

Sastavni dio svake kućne biljne ljekarne

rusom

ača


525


rusom

ača


526morala bi biti tinktura rusomače, naro-

čito kod hemofiličara, jer je smatram ne-

ophodnom u svakom domaćinstvu u ko-

jem se nastoji liječiti prirodnim putem.

Danas znamo da rusomača brže zaustav-

lja krvarenje od poznate kanadske biljke

Hidrastis canadensis. L. te od ražene sni-

jeti ili glavice (Secale cornutum). Poznati

slovenski bilinar pater Simon Ašič kaže:

”ono što je rusomača za žene to je ruta

za muškarce”. Danas je najpoznatije lje-

kovito djelovanje ekstrakta rusomače (Ex-

tract. Bursae pastoris fluid), i to u liječe-

nju:

• raznih krvarenja – vanjskih i unutar-

njih,

• ženskih bolesti i kao pomoć u

trudnoći i porođaju,

• te za uravnoteženje krvnog tlaka.

Ekstrakt i čaj od rusomače pomažu

kod:

• probavnih problema jačanjem peri-

staltike crijeva,

• tegoba jetre, naročito žu tice i bole-

sti žuči,

• tegoba respiratornog sustava,

• gihta, reume, kostobolje, upalnih

stanja zglobova, artritisa,

• bolesti bubrega i mjehura,

• dijabetesa, za proljetno čišćenje

krvi, bolesti slezene,

• tegoba želuca,

• bolesti živca, naročito u kri ži ma,

• u jačanju organizma, pogotovo sta-

rijih osoba.


rusom

ača


527• Poznata je i zloporaba rusomače,

za izazivanje pobačaja.

Svježi sok rusomače djeluje brzo i

energično, te izaziva stezanje mater-

nice i djeluje na sužavanje i širenje krv-

nih žila, zaustavlja krvarenja unutarnja

i vanjska, djeluje na smirenje, a u nosni-

ce ukapan svježi sok zaustavlja krvare-

nje. Rusomača stimulira bolji rad sustava

cirkulacije i urinarnog sustava. Sjeme ru-

somače rabi se jačanje potencije, kao af-

rodizijak. Uporaba rusomače u kulinarst-

vu je raznolika: od obične upo rabe kao

zeljaste biljke do pikantnog za čina za

razna jela. Ljekovite biljke s kojima se

rusomača najčešće miješa su: kopriva,

kamilica, neven, preslica, stolisnik, steža

i troskot.

Zapadna pučka medicina koristi ru-

so maču za liječenje: upalnih stanja, za

čišćenje krvi, za zaustavljanje unutar-

njih krvarenja, za sužavanje krvnih žila,

kod visokog krvnog tlaka, groznice, zat-

vora, iritacija kože, ekcema, hemoroida,

raka, svih ženskih bolesti, plućnih kom-

plikacija, malarije, komplikacija želuca,

bolova u abdomenu, bolesti slezene,

bol nih mjesta od udarca, bolesti bub-

rega, kamenca bubrega, artritisa, bole-

sti metabolizma, rana, kod komplikaci-

ja urinarnog sustava, slabosti mjehura,

gluhoće, arterioskleroze, vodenih bole-

sti, varikoznih vena, a dobar je i regene-

rator stanica,.

U homeopatiji koristi se za liječenje

oboljenja žučnih i bubrežnih komplika-

cija, itd., a u veterini kao hrana te protiv

insekata.

Kontraindikacije. Rusomaču ne smiju

uzimati trudnice.



Čaj


1 jušna žlica suhe rusomače, 2 dl vode

Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procije-diti.Uporaba. Uzimati 2-3 šalice čaja na dan, a po potrebi i više.Napomena. Čaj se može rabiti i za razna vanjska i unutarnja ispiranja, te za pri-premu obloga.

Tinktura

za navedena oboljenja i krvarenja

400 g rusomače, litra 70-postotnog alkohola

Priprema. Sitno isjeckanu rusomaču pre-liti alkoholom. Držati 30 dana na top-lom mjestu u hladu, uz povremeno mućkanje, te procijediti.

Uporaba. Uzimati s malo vode ili čaja 2-4 puta na dan po jednu čajnu žličicu. Kod obilnih krvarenja uzima se četiri puta na dan.

Vinska tinktura

za bolesti želuca, crijeva, ženske bolesti

litra dobrog bijelog vina, 200 g rusomače

Priprema. Očišćenu biljku oprati i usit-niti, te preliti vinom. Držati na toplom mjestu osam dana. Bocu povremeno promućkati. Procijediti.Uporaba. Uzimati 2-3 puta na dan po rakijsku čašicu 1 sat prije jela.

Svježi sok

protiv krvarenja

Priprema. Svježu biljku to jest stabljike i listove usitniti, samljeti te iscijediti sok. Uporaba. Piti po jednu čajnu žličicu sva-kih sat vremena.

Prašak

Priprema. Suhu rusomaču samljeti ili is-tucati u prah za vanjsku uporabu.Uporaba. Posipati ozljede i rane. Za unutarnju uporabu kod raznih krva-renja, jednu čajnu žličicu otopiti u 1 dl soka, čaja ili vode te uzimati 1-3 puta na dan.

rusom

ača


528


Homeopatija

Matična tinktura od rusomače, Capsula bursa pastoris, u homeopatiji se rabi kod raznih vrsta krvarenja.


Proljeće i ljeto. Beru se mladi listovi i cijela biljka, naročito sjeme, i koriste u prehrani. Zima. Od listova se priprema juha, salata i varivo à la špinat.

Uputa za veterinare

U veterini postoji dugogodišnja tradicija u liječenju raznih unutarnjih i vanjskih krvarenja kod životinja.

rusom

ača


529


sljez b

ijeli


530


antidijaroik,

antiinflamatorik,

antitusik,

dermetik,

diuretik,

ekspektorant,

emetik,

emolient,

karminativ,

katarik,

kozmetik,

laksativ,

mucilaginoz,

sekretolitik,

tonikum

SLJEZ BIJELIAlthaea officinalis L.

Familiae Malvaceae

Porodica Sljezovki

Ljekarnički naziv

Folia, Flores, Radix, – Althaeae

sljez b

ijeli


531


Druga imena. Ajbiš, bijeli šljez, ljeko-

viti sljez, pitomi sljez, sliz, sljezovina,

tran dovilje, veliki sljez, vrtni sljez.

Strani nazivi. Engleski – Althaea – Mal-

lards – Marsh Mallow – Marsh Mel low

– Marsh-mallow; njemački – Ge bräuch-

licher Eibisch – Echter Eibisch – Eibisch –

Heilwurz – Sammt-Pappel – Samtpappel

– Weisse Pappel; francuski – Guimauve

officinale – Guimauve; slovenski – ajbiž,

beli popej, beli slez, oslez, slez navad-

ni, žlez; srpski – beli slez, slez beli, ve-

liki slez; talijanski – Altea comune – Bis-

malva.

Iz povijesti. Sljez je biljka poznata

svim starim civilizacijama za liječenje

res piratornih i mokraćnih sustava. Ime

do biva po latinskoj riječi ”althaino” što

znači izliječiti. Sveta Hildegarda prepo-

ručuje ga za liječenje vrućice, kašlja i gla-

vobolje. Karlo Veliki naređuje sadnju bi-

jelog sljeza u svakom domaćinstvu. Bi li-

nari Plinije, Dioskurid i Galen rabili su

ga za liječenje svih grudnih bolesti.

Opis. Trajna biljka visine i do 1,5 me-

tra, s jakom i visokom stabljikom na ko-

joj su veliki naborani trokrpasti listo vi,

prema vrhu višestruko nazubljeni i su-

že ni. Cvjetovi, bijeloružičasti, smješte-

ni su u pazušcima listova. Cijela biljka je

dla kava, pa joj je izgled siv. Korijen dug,

mes nat i dobro razvijen.

Vrijeme cvatnje. Svibanj – kolovoz.

Miris i okus. Bez naročitog mirisa, a

okus gorak i sluzav.

Stanište. Raste na vlažnom vodo-

plavnom zemljištu, po livadama, uz po-

toke, rijeke, na nasipima, a rado se sadi i

uzgaja u vrtovima.

Branje i prerada. U jesen vadimo ko-

rijen (od dvogodišnje biljke), očistimo

od zemlje, ogulimo, te izrežemo na šta-

piće i sušimo brzo na toplom mjestu –

može u sušarama i pećnicama. Osušene

sljez b

ijeli


532


pohranimo u hermetički zatvorenu am-

balažu. Cvijet sabiremo za vrijeme cvat-

nje, a list prije i nakon cvatnje, te sušimo

na toplom i zračnom mjestu. Za jelo se

rabe mladi proljetni listovi, pupoljci i ko-

rijen, sirov i kuhan.

Ljekoviti sadržaj. Ugljikohidrati 75%,

masno ulje 1,5%, šećer 10%, saharoza,

sluz glukozan 35%, škrob 35%, pektin

11%, fosfor, cink, željezo, asparagin, al-

tain, fosfat, lecitin, jabučna kiselina, po-

lifenoli, steroli, flavonidi kvercetin, kam-

for, vitamini B kompleksa, karotin.


Prva iskustva o ljekovitosti korijena

bi jelog sljeza vraćaju me u doba moga

prvog očinstva, kada smo supruga i ja ko-

ri jenom sljeza našem prvijencu li je čili

upalu nosne sluznice. Vrlo brzo smo se

usuglasili da korijen treba močiti u mla-

koj vodi dok ne pusti sluz i nju kapalj-

kom stavljati u nosnice. Nije dobro ku-

hati ili prelijevati korijen vrućom vo-

dom!

sljez b

ijeli


533


sljez b

ijeli


534

Sveta Hildegarda je protiv glavobo-

lje preporučivala ljekovite obloge od

svje žeg sljeza. Najviše ljekovitog učinka

ima korijen bijelog sljeza, zatim list, te

na kraju cvijet. Korijen i list bijelog slje-

za obavezni su u našoj kućnoj biljnoj lje-

kar ni. Izuzetna ljekovita svojstva i djelo-

vanje vodenog ekstrakta od korije na ili

lista sljeza pripravljenog hladnim pos-

tupkom dolaze do izražaja u liječenju:

• unutarnjih sluznica (usta, ždrijela,

želuca, pluća, crijeva, urinarnog

trakta),

• dišnih, probavnih i mokraćnih su-

stava,


• gnojnih procesa u ustima i upala u

usnoj šupljini i grlu,

• kožnih tegoba.

U čaj od mješavine biljaka koje ljeko-

vito djeluju na pluća, uvijek se dodaje i

vodeni ekstrakt bijeloga sljeza. Od prip-

ravaka radi se i klizma za ispiranja crijeva.

Svi dijelovi bijeloga sljeza, list, cvijet,

sjeme, korijen, pripremaju se na hladan

način jer tako načinjeni pripravci imaju

najjače protuupalno djelovanje.

Korijen bijelog sljeza (može i kombina-

cija korijena i lista), rabi se za liječenje:

• probavnih organa – želuca i crije va

(slabog i osjetljivog želuca, hiper-

aciditeta, žgaravice, čira na želucu,

gastritisa, katara želuca, te kod ošte-

ćenja želučane sluznice uzroko va-

nih alkoholom, kavom, hranom, ci-

ga retama ili lijekovima, zatim, kata-

ra crijeva, ulceroznog kolitisa, en-

teritisa, proljeva, slabog rada crije-

va, Crohnove bolesti, zatvora, in-

fekcije, nametnika i grčeva),


sljez b

ijeli


535• respiratornih organa (astma, bron-

hitis, kronični bronhitis, emfizem,

katar, tvrdokorne sluzi, infekcije,

upale pluća, porebrica, katar dišnih

putova, upala sluznica usta, grla i

bronha, grča glasnica, promuklo-

sti, kašlja, iritirajućeg kašlja i, kašlja

pušača, za liječenje nosa, sinusiti-

sa, prehlade, hunjavice),

• mokraćnih organa i putova (upal-

na stanja, nefritis, cistitis, infekci je,

bakterije, katar mjehura, kamen ci

i pijesak u bubregu i mjehuru, teš-

koće u mokrenju, bakterijske infek-

cije mokraćnih kanala),

• bolesti kože i proširenih vena (upal-

nih procesa na koži, raznih ne čis-

to ća kože, osipa, lišaja, va ri koz nih

i proširenih vena, čireva, opeklina,

psorijaze),

• spolnih bolesti (kao što su početna

upala sluznica i infekcije bakterija-

ma).

Može se reći da postoje pravila za

uporabu pojedinih dijelova bijelog slje-

za u liječenju, pa se tako za digestivni

sustav i bolesti kože rabi korijen bijelog

sljeza, a za respiratorni i urinarni trakt

list bijelog sljeza. Osobno, kad god je

moguće kombiniram korijen i list i tome

dodajem cvijet bijelog sljeza ili drugo lje-

ko vito bilje sličnog djelovanja.

Na primjer, ako je riječ o čiru na koži,

korijenu sljeza dodajem korijen gaveza,

a ako preporučujem čaj za respiratorne i

urinarne organe tada listu sljeza dodajem

list marulje (Maribium vulgare), list tr put-

ca, ili sladić. Ljekovito djelovanje slično

bi jelom sljezu imaju oman, lišaj island-

ski, sladić, sljez crni, jagorčevina, divi-

zam, trputac.

U pučkoj medicini za liječenje respira-

tornih organa rabi se i cvijet, te sjeme za

liječenje kožnih oboljenja.

Zapadna pučka medicina preporučuje

potpuno istu uporabu bijelog sljeza kao

što je ovdje opisana.

Kontraindikacije. Nisu poznate, mo gu-

će su alergije na polen sljeza.

KULINARSTVO

Korijen, mladi listovi, te pupoljci,

dob re su proljetne namirnice koje mo že-

mo prirediti na mnogo načina; korijen,

kad ga ogulimo, možemo jesti sirov i ku-

hati; mlade listove kao dodatak salatama

ili juhama, te kao variva. Pupoljke mo že-

mo prokuhati u mješavini vode i octa te

konzervirati u ulju kao kapare, a poznati

su i sljezovi kolačići.



Vodeni ekstrakt


1 jušna žlica usitnjenog korijena bijelog sljeza, 2 dl vode

Priprema. Korijen, list, cvijet ili sjeme močiti osam sati u vodi i procijediti.Uporaba. Uzimati po dvije jušne žlice 5-6 puta na dan. Ekstrakt možemo dodati i čaju od ostalog bilja.Napomena. Kod pripremanja kapi za nos na jednu jušnu žlicu dolazi kavena šalica vode u kojoj se korijen osam sati moči i procijedi. Kapi se uvijek pripremaju svježe za određeni dan.

Tinktura


200 g korijena (bolje korijena i lista), litra 50 ili 60-postotnog alkohola

Priprema. Korijen ili mješavinu korijena i lista preliti alkoholom, začepiti, držati tri tjedna na toplom te procijediti.Uporaba. Uzimati po 10-15 kapi s čajem, tri puta na dan.Napomena. Od tinkture izrađuje se mast za liječenje kožnih oboljenja.

Klizma

za ispiranje crijeva

2 jušne žlice korijena sljeza na ½ litre vode

Priprema: Korijen močiti najmanje osam sati ili preko noći te procijediti.Uporaba: Pomoću irigatora uliti tekućinu u crijeva; treba je nastojati zadržati par minuta prije ispuštanja.

Prašak


Priprema. Suhi korijen bijelog sljeza samljeti ili istući u prah.Uporaba. Jednu čajnu žličicu praška mo-čiti u 2 dl mlake vode preko noći ili naj-manje osam sati, te uzimati svakih sat vremena po jednu jušnu žlicu vodenog ekstrakta, a kod kroničnog jakog zatvora popiti cijelu čašu ujutro natašte.

sljez b

ijeli


536


Napomena. Dobro je prašak bijelog slje-za miješati s praškom slatkog korijena u omjeru 1:1.

Sirup


100 g korijena sljeza bijelog, 1,5 kg šećera, 0,5 dl 50-postotnog alkohola, litra vode

Priprema. Korijen močiti u vodi i alko ho-lu oko osam sati, uz povremeno mi je ša-nje, ili ostaviti preko noći. Procijediti i dobro iscijediti korijen te dodati šećer i lagano kratko prokuhati. Uli ti u sterilnu bocu i začepiti. Pohraniti na hladnome mjestu.

Uporaba. Uzimati jednu jušnu žlicu siru-pa na 1 dl vode ili čaja u više navrata to-kom dana.

Sirup s vinom

za navedena oboljenja, a naročito za liječenje bolesti grla

50 grama suhog korijena bijelog sljeza, 0,5 kg limuna, 0,5 kg šećera, 0,5 l vina crnog, 2 dl vode, 100 g meda

Priprema. Limun dobro oprati i izrezati na ploške s korom, dodati korijen sljeza i preliti vinom i vodom, uz dodavanje še-ćera. Dobro promiješati i kuhati na la-ganoj vatri sve dok se smjesa napola ne smanji. Malo ohladiti i umiješati med.Uporaba. Dobivenu smjesu podijeliti na tri dijela (za tri dana) te svaki dan pojesti dio, u više navrata.


Proljeće. Mladi listovi, pupoljci i korijen (sirov ili kuhan), mogu se pripraviti na salatu, ii kuhati kao juhe ili variva.Jesen. Jedu se korijen i sjemenke.

Uputa za pčelare

Cvjetovi sljeza dobra su paša tokom lje-ta. Med sljeza je svijetle boje, a većinom se potroši preko ljeta za prehranu legla pčela.

sljez b

ijeli


537


sljez c

rni


538


adstrigent,

afrodizijak,

antibakterik,

antidijaroik,

antiflogistik,

antiinflamatorik,

antioksidans,

antiskorbut,

diuretik,

ekspektorant,

katarik,

kozmetik,

laksativ,

mucilaginoz,

sekretolitik

SLJEZ CRNIMalva sylvestris L.

Familiae Malvaceae

Porodica Sljezovki

Ljekarnički naziv

Folia malvae – Flores Malvae sljez c

rni


539


sljez c

rni


540Druga imena. Crni sljez, divlji sljez,

guščja trava, sljezovača, šumski sljez.

Strani nazivi. Engleski – Common Mal-

low – Mallow; francuski – Grande mau-

ve- Mauve sauvage; njemački – Wilde

Mal ve – Grosse Käsepappel – Malve –

Rosspappel; slovenski – gozdni slezeno-

vec, črni klobuk, divji slez, slezen, škur-

va; srpski – crni slez, divlji slez, guščje

cve če, šumski slez; talijanski – Malva sel-

vatica.

Iz povijesti. Poznata kozmopolit ska

biljka koju su Plinije i Dioskurid pre po ru-

čivali kao lijek za izbacivanje sekreta-slu-

zi, te kao hranu. Pjesnik Hesiod rugao se

budalama što nisu znale koje je bogat-

stvo jesti sljez crni. Sljezom crnim liječili

su svi poznati stari bilinari, od Svete Hil-

degarde do Sebastiana Kneippa.

Opis. Dvogodišnja ili višegodišnja

kozmopolitska biljka koja naraste i do

metar visine, s dobro razgra natom po-

legnutom stabljikom, bubrežastim zao-

kruženim listovima, razdijeljenim u ne-

koliko krpa. Cvjetovi su plavoljubičasti,

a izbijaju iz lisnih pazušca. Korijen slabo

razgranat, vretenast i mesnat. Plod ima

oblik okruglog diska koji se u rujnu kad

sazri, dijeli na deset jednakih dijelova.

Cjela biljka je dlakava. Vrsta crnog slje-

za Malva mauritanica danas se uspješno

uzgaja.


sljez c

rni


541Vrijeme cvatnje. Lipanj – rujan.

Miris i okus. Bez naročitog mirisa i

gorkosluzavog okusa.

Stanište. Raste na livadama, poljima,

uz putove, živice, na krčevinama, u dvo-

rištima, igralištima, u blizini naselja.

Branje i prerada. Sabire se list od svib-

nja do rujna, cvijet za vrijeme cvatnje, a

korijen vadimo u jesen. Sušimo na top-

lom i zračnom mjestu. Cvijet beremo po

toplom sunčanom vremenu i to kada je

potpuno procvao, te ga sušimo brzo na

toplom mjestu, u hladu.

Ljekoviti sadržaj. Malvin, malvidin, au-

tocijan, sluz, kalij, kalcij, fosfor, natrij,

sum por, treslovina, vitamini A, C, B1, B2.


Biljke koje u sebi sadrže sluz kakav

je i sljez tzv. mucilaginozne biljke, izvr-

sno pomažu u svim tegobama i problemi-

ma sa sluznicama. Sluznice respiratornih

organa, upaljene ili pune naslage katara

ili sekreta, obavezno liječimo i čistimo

čajem od listova i korijena crnog sljeza.

Čaj od sljeza u pravilu se uvijek pri-

prema na hladan način namakanjem, jer

tako dobiven ima ljekovito djelovanje.

Sljez crni:

• omekšava i rastvara tvrdokornu sluz

da se lakše izlučuje,

Pomaže u liječenju:

• upale sluznice želuca i crijeva (kli-

stira),


• upale sluznice grla i jednjaka, kod

promuklosti i grča glasnica,

• bolesti mjehura,

• bolesti kože,

• bolesti očiju,

• bolova u uhu,

• te u liječenju ženskih bolesti.

Sjemenke sljeza crnog jestive su i iz-

vrsno su prirodno sredstvo za jačanje

muške potencije, te za jačanje cijelog

or ganizma. U narodu je poznato ljeko-

vito djelovanje cvijeta u liječenju bronhi-

ja, kašlja, očiju, kože, i to u obliku inhala-

cija i parenja bolesnih mjesta. Poznata je

terapija čajem od cvjetova crnog sljeza

s medom kod slabog rada crijeva i zat-

vora. Sljez crni se priprema i s vinom.

Kad se želi jače i brže djelovanje crnog

sljeza valja od svježe ubranog sljeza is-

tisnuti sok i uzimati 1-2 jušne žlice soka s

medom na dan. Sljez crni od davnina se

rabi u obliku kupki uz pomoć kojih se

liječe razni bolovi i grčevi u tijelu.

Čajna mješavina. Sljez, stolisnik, gos-

pina trava, metvica, kadulja, divizam, ko-

priva – list i korijen – pirika, troskot, pre-

slica.

U zapadnoj pučkoj medicini sljez crni

se rabi za liječenje: respiratornih orga-

na, bronhitisa, katara pluća i bronha, kaš-

lja, prehlade, groznice, gripe, probav-

nih bolesti, gastroenteritisa, gastritisa,

že lučanog katara, kožnih tegoba, upale

grla, laringitisa, urinarnih bolesti, rana,

upalnih tegoba sa želucem i crijevima,

tonzilitisa, kamenaca u mjehuru, akni,

apscesa, zatvora, proljetnog umora, za

grgljanje, angine, katara crijeva, ekcema,

upale krajnika, bubrežnih kamenaca, za

pojačanje mliječnosti u dojilja, za jače

izlučivanje mokraće, bolesti očiju, a ko-

risti se i u veterini.

Kineska pučka medicina kao i Ajur ved-

ska naročito štuju sljez crni za liječenje

upalnih procesa te za izbacivanje sluzi,

sekreta i katara iz tijela.

Kontraindikacije. Sljez crni ne bi smje-

le uzimati osobe s akutnim oboljenjima

jetre, želuca, gušterače.

sljez c

rni


542



Čaj


1 jušna žlica lista ili cvijeta, 2 dl vode

Priprema. Preliti bilje mlakom vodom, poklopiti da odstoji osam sati i procije-diti. Čaj se priprema navečer za sutrašnji dan.Uporaba. Piti 3-4 šalice čaja na dan, u gutljajima.Napomena. Za ispiranje i grgljanje staviti 2 jušne žlice bilja na 2 dl vode.

Sok


Priprema. Svježe istisnuti sok biljke po-miješati s medom u omjeru 1:1.Uporaba. Uzimati 1-3 puta na dan po jednu čajnu žličicu s čajem, kod navede-nih oboljenja.

Kupke

Priprema. Za kupke lica i tijela kao i za ispiranje, uzimaju se cvijet i list sljeza crnog, te se količina za vanjsku upora-bu pojača. Ispiranje, parenje i stavljanje obloga na površinu kože djeluje anti-upalno te sprječava širenje infekcije, a ujedno je dobro za njegu lica.


Proljeće. Mlade listove sljeza crnog rabi-mo za pripremu juha i variva.

Ljeto. Listovi se kuhaju i pripremaju kao špinat i druga variva. Cvjetovi se stavlja-ju u miješane salate. Plodovi se mogu jesti sirovi, a mogu se i marinirati, kuhati ili peći.

Uputa za veterinare

Za upalne procese i razne vrsta kata ra sljez crni daje se u obliku čaja, a za po-većanu mliječnost u obliku hrane.

sljez c

rni


543



544 Tumač pojmova

A

Abdomen – trbuh, trbušna šupljina, dio trupa između grudnog koša i karlice

Abortiv – sredstvo koje izaziva pobačajAbortus – prekid trudnoće (gubitak

zametka,tj. fetusa prije 20. tjedna trudnoće).

Adenom prostate – povećanje prostateAdipoza – nakupljanje masnoća u tkivi-

ma, debljina, gojaznost, pretilostAdstrigens – sredstvo za stezanje tki-

va i zgrušavanje krvi (većinom su to biljke s treslovinom ili taninom),

Aerofagija (aerophagia) – jače gutanje zraka. Javlja se kod oboljenja želuca, jednjaka, žučnih i bubrežnih napada kao i kod nervoznih osoba

Afrodizijak – sredstvo koje potiče spolni nagon, pojačava spolni nadražaj

Akutno – oboljenje koje se naglo javlja i odmah se mora liječiti

Alkoholat – tekućina koja se dobije des-tilacijom alkohola s jednom ili više biljaka

Alkoholatura – tekućina koja se dobije miješanjem jednakih dijelova alko-hola i svježe biljke

Alterans ili Alterativ – sredstvo koje utje-če na izmjenu tvari

Amara – amarum, gorko ljekovito svoj-stvo – sredstvo koje pobuđuje tek

Amarum – gorko sredstvo – biljkaAmniocentesis – uzimanje uzorka plo-

dove vode za prenatalni dijagnostički test

Amniotična vreća – vreća ispunjena plodnom vodom, koja okružuje i zaštićuje plod

Anabolizam – metabolička pretvorba ma-lih molekula u tvari nužne našem ti-jelu

Analeptik – sredstvo koje krijepiAnalgetik –sredstvo koje ublažuje ili

odstranjuje osjećaj bolaAnalno – koje pripada anusu ili čmaru, ili

je dio anusaAnemija – slabokrvnost, malokrvnost,

smanjenje broja eritrocita ili hemo-globina tj. količine željeza u eritroci-tima (nedovoljna dostava kisika u tkivo)

Anestetik – sredstvo koje smanjuje os-jetljivost živca

Aneurizma – proširenje stijenke arterijeAngina – upala krajnikaAngina pektoris ili stenokardija – napadaj

bolnog stezanja u predjelu srca uz hladan znoj i tjeskobu

Anodinum – sredstvo koje ublažuje bolAntialergik – sredstvo koje sprječava ili

ublažava alergijsku reakcijuAntianemik – sredstvo za liječenje ane-

mijeAntiarteriosklerotik – sredstvo za

sprječavanje stvaranja naslaga na krvnim žilama, (arteriosclerosis)

Antiastmatik – sredstvo za sprječavanje ili liječenje astme

Anticirotik – sredstvo koje sprječava ili liječi cirozu



545Antidepresiv – sredstvo za liječenje de-

presijeAntidiaroik – sredstvo protiv proljeva, tj.

sredstvo koje zaustavlja proljevAntidijabetik – sredstvo koje smanjuje še-

ćer u krviAntidizenterik – lijek protiv dizenterijeAntidot – protuotrov – svojstvo ili sred-

stvo koje se daje kao lijek protiv dje-lovanja nekog otrova ili protiv dru-gog lijeka koji je predoziran ili ima negativno djelovanje

Antiemetik – biljno sredstvo koje sprje-čava povraćanje

Antiflogistik – sredstvo protiv upala tj. sredstvo koje liječi upale (obično za lokalnu primjenu)

Antigen – strano tijelo koje ulaskom u or-ganizam izaziva imunološki odgovor

Antihelmetik – sredstvo protiv crijevnih nametnika

Antihepatotoksik – sredstvo koje liječi tro-vanje jetre

Antiinflamatorik – sredstvo koje liječi upa le

Antikarcinomik – sredstvo za sprje ča va-nje i liječenje karcinoma

Antikataral – sredstvo za otklanjanje ka-tara

Antimikrobik – sredstvo koje uništava mi-krobe

Antineuralgik – sredstvo koje liječi neu-ralgije, tj. boli živca

Antioksidans – sredstvo koje sprječava oksidaciju i razvoj slobodnih radikala

Antipiretik – sredstvo koje smanjuje po vi-šenu tjelesnu temperaturu

Antireumatik – sredstvo protiv reumeAntiseptik – sredstvo koje uništava pato-

gene mikroorganizmeAntiskorbut – sredstvo koje sprječava

skorbut

Antiskrofulozum – sredstvo za liječenje oboljenja limfnih žlijezda, tzv. skro-fula

Antispazmatik – sredstvo koje utječe na popuštanje grčeva

Antitijelo – ili protutijelo je obrambena tvar koja se stvara u organizmu kao odgovor na specifične antigene

Antitumor – sredstvo koje liječi i sprječa-va stvaranje tumora

Antitusik – sredstvo za suzbijanje kašljaAntiviral – sredstvo koje uništava viruseAntrahinoni – sredstva purgativnog ili

lak sativnog i detoksikacijskog djelo-vanja

Antranol – sredstvo za povećavanje spo-sobnosti vezivanja kisika u krvi

Anus – čmar, otvor na kraju debelog cri-jeva

Aperitiv – sredstvo koje pojačavaja tek, piće koje se uzima prije jela

Aplicirati – primijeniti, stavitiApneja – dobrovoljni ili nečim prouz ro-

čeni prestanak disanjaApopleksija – teško opće stanje (koma),

oduzetost nekih dijelova ili cijelog tijela, javlja se iznenadnim izljevom krvi u mozak, moždana kap

Arilus – mesnati omotač oko sjemenkeAromatik – sredstvo koje daje ugodan

miris – začinsko sredstvo ili svojstvoArterioskleroza / ateroskleroza – zadeb lja-

nje arterijskog zida, te gubitak elas-tičnosti krvnih žila

Artritis – upala zglobovaAscites – nakupljanje tekućine u trbuš-

noj šupljini (kod ciroze jetre, tumora, insuficijencije srca, i sl.)

Asimilacija – u biologiji pojam za skup procesa u kojima organizam iz gra-đuje organske sastojke iz neorgan-skih



546Asistolija – prekid rada srca, odsustvo sr-

čanih otkucajaAstenija – opća slabost organizma, koja

nastaje zbog raznih akutnih ili kro nič-nih uzroka

Astma – bolest koja se očituje napadima otežanog disanja uslijed grča bron-hija; zaduha

Atonija – smanjenje tonusa mi šića kao i drugih kontraktilnih organa

A-vitamin (karotin) – poboljšava vid, štiti kožu i sluzokožu, veoma je važan za razvoj kostiju i zuba, neophodan za rad imunog sistema, važan antioksi-dans

B

Bakar – kemijski element koji je važan za procese metabolizma, neophodan za stvaranje krvi i za rad centralnog živ-čanog sustava

Baktericid – sredstvo koje uništava bakte-rije

Balzamik – mirisna smjesa biljnih smola i eteričnih ulja, rabi se za balzamira-nje, tj. očuvanje tkiva

Barbaloin (barbaloin – glukoza) – bakte-ri cidno i purgativno – laksativno dje-lovanje

Bilirubin – narančastocrveni pigment u žuči sisavaca, nastaje razgradnjom he moglobina u jetri

Bjelančevine ili proteini – složeni organ-ski spojevi sastavljeni od oko 20 vrsta aminokiselina, glavna su građa proto-plazme žive stanice, sadrže ugljik, ki-sik, vodik i dušik

Bioregenerator – biljno sredstvo koje re-generira tkivo

Biostimulator – biljno sredstvo koje sti-mulira organe ili cijeli organizam

Blefaritis – upala rubova očnih kapa-ka, praćena čirićima, krasticama i ljuščicama između trepavica koje mogu otpasti

Bowelov sindrom – sindrom iritabilnog crijeva, kronični poremećaj karakte-riziran bolovima u donjem dijelu trbuha, proljevom i nadutošću

Bronhitis – upala sluznice bronhaB1 vitamin (tiamin) – neophodan za rege-

neraciju tkiva i za povećanje energi-je tijela

B2 vitamin (riboflavin) – sudjeluje u raz-laganju ugljikohidrata, masti i bje lan-čevina, ima važnu ulogu u regenera-ciji tkiva i u detoksikaciji organizma

B3 vitamin (niacin, nikotinska kiselina, amid nikotinske kiseline) – regulira metabolizam

B6 vitamin (piridoxin) – sudjeluje u raz-mjeni aminokiselina i masti u orga-nizmu, potreban za rad živčanog su-stava, sudjeluje u stvaranju crvenih krvnih zrnaca zajedno s folnom ki se-linom i vitaminom B12, smanjuje ri-zik od bolesti srca i krvnih žila

B12 vitamin (cianokobalamin) – sudjelu-je u razmjeni bjelančevina i ugljiko-hidrata, u stvaranju genskih moleku-la – DNK i RNK, potreban za stvara-nje crvenih krvnih zrnaca i za rad živ-čanog sustava

C

C vitamin (askorbinska kiselina) – neop-hodan za stvaranje pojedinih hormo-na i bjelančevina vezivnog tkiva (ko-lagena), za normalan rad imunosusta-va, potpomaže zarastanje rana i štiti organizam od oštećenja stanice zbog utjecaja slobodnih radikala



547Celijakija (gluteinska enteropatija) – kro-

nična bolest crijeva uzrokovana neto-lerancijom glutena, a manifestira se proljevima

Cerebralan – odnosi se na mozak, koji pri-pada mozgu, mozgovni

Chole – grčka riječ od koje je u našem jeziku nastala riječ kolike ili u upo-trebi češća riječ, grčevi

Chronova bolest (Morbus Chron) – bo-lest probavnog su stava, odnosno de-belog crijeva, pra ćena teškim bolovi-ma i stalnim gu bit kom težine

Cimetova kiselina – sredstvo za čišćenje rana i uništavanje zaraznih klica i glji-vica

Cink – kemijski element, sastavni dio mno gih enzima, sudjeluje u razmje ni ug lji kohidrata, masti i proteina, po ti-če zarašćivanje rana

Ciroza jetre – bolest koja dovodi do pro-padanja normalnih stanica i stvara-nja vezivnih ožiljaka unutar organa koji postaje skvrčen, te gubi funkcio-nalnu sposobnost, a uzrokuju je al-koholizam, loša prehrana, uporaba ne kih lijekova, srčane, metaboličke i nasljedne bolesti

Cistitis – akutna ili kronična upala ciste mokraćnog mjehura

Citostatik – sredstvo, tj. lijek koji zaustav-lja rast i nesuvislo razmnožavanje stanica u organizmu

CŽS / CNS – centralni živčani (nervni) sustav, obuhvaća veliki mozak, mali mozak i leđnu moždinu

D

Debelo crijevo – proteže se od ileuma ili zadnjeg dijela tankog crijeva do čma-ra (anusa), u dužini od 1,5 do 2 m

Dekokt – uvarak, ili napitak od prokuha-nog bilja

Dekubitus – oštećenje, nekroza ili odu-miranje tkiva kože na mjestima koja su duže vrijeme izložena pritisku, a javlja se kod nepokretnih bolesnika

Demineralizacija – gubitak mineralnih so-li iz organizma

Dermatitis – upala kožeDermetik – sredstvo za liječenje kožeDetoksikacija – postupak čišćenja ili ot-

klanjanja štetnih tvari iz organizmaDetoksikant – sredstvo koje pročišćava

or ganizamDezinficiens – raskužno sredstvoDigestija – proces varenja hraneDigestiv – sredstvo koje potiče probavuDihazija – cvat koji daje iste ogrankeDihotomija – ogranci istih vrijednostiDijabetes – šećerna bolest – poremećaj

metabolizma ugljikohidrataDijaforetik – sredstvo koje potiče i poja-

čava sekreciju žlijezda znojnicaDijareja – proljev, učestalo pražnjenje

crijeva u obliku tekuće, sluzave ili sukrvave stolice

Dijetetik – sredstvo koje se rabi u dijeta-ma

Diskinezija – nekontrolirani i nevoljni po-kreti mišića (trzaji, tikovi, grčevi i sl.)

Dismenoreja – smetnje u menstruacijiDispepsija – teškoće u probavi bez vidlji-

vih anatomskih uzrokaDispeptik – sredstvo koje djeluje na lu-

čenje želučanog soka ili na razne po-remećaje u probavnom sustavu

Diuretik – sredstvo za jače izlučivanje mokraće

Dizenterija – zarazna bolest debelog cri-jeva

Drastik – sredstvo koje brzo i jako djelu-je, primjerice na pražnjenje crijeva



548Droga – tvar koja služi za omamljivanje,

koristi se u liječenju, ali i zlorabi te vodi u ovisnost koja najčešće izaziva teške posljedice

Dvanaesnik – prvi dio tankog crijeva koji započinje od želuca

E

Edem – oteklina nakupljene tekućine u tkivu ili organizmu

E komisija – Njemačka Komisija E osno-vana je1978. koja je odobrila zva nič-nu uporabu oko 300 ljekovitih biljaka za oficijelnu uporabu

Ekscitans – sredstvo koje uzbuđuje, raz-dražuje

Eksikans – sredstvo koje sušiEkspektorans – sredstvo koje pospješuje

izbacivanje sekreta iz dišnih organaEmenagog – sredstvo kojim se regulira

menstruacijaEmetik – sredstvo za izazivanje povra ća-

njaEmoliens – sredstvo za omekšavanje ko žeEndokrina žlijezda – žlijezda s unutar-

njim lučenjemEnterokolitis – upala tankog i debelog cri-

jevaEnzimi – fermenti, organska tvar koja ima

svojstvo da jako ubrzava razne kemij-ske procese

Erizipel – crveni vjetar ili vrbanac, zaraz-na upalna bolest koja napada kožu i sluznicu, potkožno tkivo, organe

F

Fagocitoza – proces gutanja bakterija i stranih tijela koje stanice uklapaju u svoju citoplazmu i uništavaju ih

Faringitis – upala sluznice ždrijela uzro-kovana virusima ili bakterijama

Febrifug – sredstvo koje snižava po vi še-nu tjelesnu temperaturu

Flatulencija – nadimanje, rastezanje želu-ca i crijeva plinovima, analno is puš ta-nje vjetrova, meteorizam

Flegmona – infekciozna upala mišićnog ili vezivnog tkiva

Flora – biljni svijet, a u medicini skup mi-kroorganizama u nekom organu, npr. crijevna flora

G

Galaktagoga – sredstvo što podstiče lu če-nje mlijeka

Galenski – preparati, lijekovi koji se sprav ljaju u ljekarnama

Gastralgija – bol, grč u želucuGastritis – upala sluznice želucaGastroenteritis – upala sluznice želuca i

tankog crijeva kao posljedica infekci-je ili trovanja hranom

Gastrointestinalni trakt – probavni trakt koji se proteže od želuca, preko tan-kog i debelog crijeva do anusa

Gemoterapija – je liječenje pripravcima od pupoljaka ljekovitih biljaka

Genetika – proučavanje pojava i zakona nasljeđivanja u živih bića

Glikogen – rezervni ugljikohidrat, ob-lik šećera koji se nakuplja pretežno u jetri

Glikogeneza – pretvaranje glukoze u gli-kogen

Glikozurija – šećer u mokraći, simptom dijabetesa

Gonadotropni hormon – hormon hipofi-ze koji djeluje na spolne žlijezde ili gonade

Graves-Basedowljeva bolest – pretjera no lučenje štitne žlijezde koja izazi va



549ta hikardiju, nesanicu, drhtanje, raz-dražljivost, mršavljenje, izbočene oči

Gušterača – pankreas, trbušna žlijezda

H

Hematopoeza – proces stvaranja krvnih stanica u koštanoj srži

Hematurija – prisustnost krvi u mokraćiHemofilija – nasljedna sklonost krvare-

nju i poremećaj zgrušavanja krviHemolitik – sredstvo koje uzrokuje ras-

padanje eritrocitaHemoliza – raspadanje crvenih krvnih

tje lešaca i oslobađanje hemoglobina koji se javlja u plazmi, npr. kod otro-vanja od zmijskog ugriza ili pogrešne transfuzije

Hemoptizija – iskašljavanje veće količine krvi iz respiratornog trakta, često u mlazu

Hemoragija – obilno, jako krvarenje što nastaje kao posljedica oštećenja srca ili krvnih žila

Hemostiptik / Hemostatik – sredstvo za zaustavljanje krvarenja

Hepar – jetraHepatička koma – stanje potpunog gubit-

ka svijesti zbog autointoksikacije or-ganizma izazvane krajnjom insufi ci-jen cijom jetre

Hepatično – koje pripada jetri, odnosi se na jetru

Hepatitis – upala jetre, akutna ili kro nič-na, virusna ili toksična

Hepatitis kronični – kronična upala jetre koja traje godinama i rezultira ciro-zom jetre

Hepatitis toksični – toksična upala jetre, nastaje zbog uno še nja u organizam toksičkih tvari, pa i raznih otrovnih gljiva

Hepatocit – stanica jetreHepatologija – grana interne medicine

ko ja se bavi proučavanjem jetre i li je-čenjem bolesti jetre

Hepatotoksičan – otrovan za jetruHerpes – virusno oboljenje obično u ob-

liku mjehurića, na mjestu gdje sluzni-ca prelazi u kožu, npr. na usni kod vi soke temperature; herpes zoster – teže virusno oboljenje u obliku osi-pa oko pasa, ali i na drugim dijelo-vima tijela

Hidropsija – vodena bolestHiperemija – povećana količina krvi u ži-

lama nekog dijela organizmaHiperglikemija – visoka koncentracija gli-

koze u krvi (dijabetes)Hipertenzija – povišen krvni tlakHipnotik – sredstvo za uspavljivanjeHipotenzija – nizak, sniženi krvni tlakHolagog – sredstvo koje pojačava ili olak-

šava izlučivanje žučiHolangitis – upala žučnih putovaHolecistitis – upala žučne vrećiceHolecistokinetik – sredstvo koje izaziva

kontrakciju žučne vrećiceHolecistopatija – oboljenja žučnog mje-

hura – vrećiceHolelitijaza – žučni kamenacHoleretik – sredstvo što pospješuje izluči-

vanje žuči pojačanjem funkcije jetreHolesterol / kolesterol – stereol koji se

na lazi u ži vo tinjskim masnoćama i ulju, žuči, krvi, mlijeku, živčanom tkivu, bubrezima i jetri; u organizam se unosi hranom i to je tzv. egzogeni holesterol

Homeopatija – alternativna medicin-ska metoda koju je izgradio Samuel Hahnemann (1755.-1843.); nastoji li-je čiti bolesti onim lijekom koji kod zdrava čovjeka izaziva simptome



550slične simptomima bolesti od koje se liječi

Homeopatska doza – vrlo male doze li-jeka kojim se u liječenju služe ho-meopati

Hormon – tvar koju luče žlijezde s unu-tarnjim lučenjem, prenosi se kroz krv do organa u kojima djeluje

I

Ikterus – žutica, žutilo kože i sluznice, simptom različitih bolesti

Ileum – zadnji dio tankog crijeva, završa-va ulaskom u debelo crijevo

Impetigo – akutna kožna bolest s gnoj-nim mjehurićima i žutim krastama posljedica infekcije streptokokom ili stafilokokom

Infuz – oparak ili vodena iscrpina, napi-tak koji se dobije prelijevanjem usit-njenog ljekovitog bilja kipućom vo-dom, a najčešće se priprema od cvje-tova i listova ljekovitog bilja

Insekticid – sredstvo protiv insekataInsomnija – nesanica, skraćen, nemiran i

površan sanInsuficijencija – stanje onoga što je ne do-

statno, manjkavo; funkcionalna sla-bost nekog organa

Intoksikacija – trovanje, otrovanje kemij-skim tvarima ili hranom

Intramuskularan – koji se daje u mišićjeIntravenozna aplikacija – davanje lijeka

u venuInvertni šećer – dobiva se raspadanjem

običnog, trščanog šećera (saharoze), prirodni invertni šećer je med

Inzulin – hormon žlijezde gušterače koji upravlja metabolizmom ugljikohidra-ta, masti i bjelančevina

Iritans – sredstvo koje nadražuje

K

Kancerogen – koji može izazvati rakKardik – sredstvo za jačanje srcaKarminativ – sredstvo protiv nadimanja

ili meteorizmaKatarik – sredstvo koje čisti crijevaKodein – derivat opijuma, koristi se za

ublažavanje kašlja, bolova i živčane napetosti

Koli – bakterija koja izaziva teška obolje-nja mokraćnih organa, žučnih puto-va, slijepog crijeva i dr.

Kolike – bolni isprekidani grčevi u tr buš-nim organima

Kolitis – upala debelog crijeva ili pojedi-nih njegovih dijelova

Kongestija – nakupljanje pretjerane koli-čine krvi u nekom tkivu ili organu

Konstipacija / Opstipacija – zatvor, rijetko i otežano crijevno pražnjenje

Konvulzija – jaki grčevi mišića koji zah va-ćaju cijelo tijelo, kao npr. kod teških napada epilepsije

Korigens – sredstvo koje popravlja okusKozmetik – sredstvo za njegu kože

L

Laksacije – sredstvo koje pospješuje praž-njenje crijeva

Laksativ – sredstvo koje pospješuje praž-njenje crijeva, izazivajući jače i brže gibanje crijeva

Laktagog – sredstvo koje povećava stva-ranje i izlučivanje mlijeka

Leukociti – bijela krvna zrnca, bezbojne krvne stanice koje štite organizam od bakterija i stranih tvari

Leukocitoza – prekomjerno povećanje broja leukocita, a nastupa kod infek-cija i većine zaraznih bolesti te kod leukemije



551Leukoreja – vaginalni sekret bijele bojeLitijaza – kamenci u pojedinim organi-

ma, npr. bubrežni, žučni

M

Maceracija – razmekšavanje tkiva dugo-trajnim namakanjem u vodi sobne tem perature

Masna infiltracija – nagomilavanje masti i lipida u stanicama

Metabolik – sredstvo za pospješivanje me tabolizma

Metabolizam – fiziološki proces, izmje ne tvari u organizmu – fizikalna i kemi-jska prerada hrane, sastoji se od ana-bolizma i katabolizma

Meteorizam – nadutost trbuha uslijed na-gomilavanja plinova u digestivnom traktu

Mikocid – sredstvo koje uništava mikro-be

Mikotik – sredstvo protiv gljivičnih obo-ljenja

Mineral ili mikroelement – anorgansko ti-jelo koje se nalazi u zemlji ili na nje-noj površini, sastojci važni za ljud ski organizam odnosno za normalni rad tjelesnih funkcija

Miokard – srčani mišićMucilaginoza – sluznato sredstvo dobi ve-

no dugotrajnim iskuhavanjem lje ko-vitog bilja, biljka koja sadrži mnogo sluzi

N

Narkolepsija – nastupi neodoljivog sna više puta u toku dana

Nekroza – odumiranje pojedinih dijelova tkiva u organizmu živih bića

Nervin – sredstvo za liječenje živaca

Neuralgija – učestala, jaka, grčevita i teš-ko podnošljiva bol živca

O

Oligurija – smanjeno izlučivanje mok-raće

Osteomijelitis – upala koštane srži, gnoj-na upala kosti

P

Panaricij – infekcija na prstu, obično po-red nokta, uzrokovana streptokoki-ma ili stafilokokima, izražena oto-kom i jakim bolom

Paradentoza – kronična degenerativna bo lest zubnog mesa

Patolologija – grana medicine koja se ba-vi proučavanjem promjena i po re me-ćaja uzrokovanih bolestima

Pektoralan – grudni svojstven prsima, ko-ji se upotrebljava kao lijek za prsa, pluća

Perikarp – dio ploda koji okružuje sje-menku

Peristaltika – lagano skupljanje prstena-stih mišića, nekog šupljeg organa (jed njak, želudac, crijeva i slično), ta-ko da skupljanje napreduje kao val od gornjeg k donjem dijelu organa, čime se postiže prenošenje sadržaja

Perkutani – koji je primijenjen ili učinjen na koži ili preko kože, kao npr. ljeko-vita sredstva, biopsija iglom i sl.

Peroralno – uzimanje lijekova na ustaPijelitis – jednostrana upala bubrežne na-

kapnicePneumonija – upala plućaPortna vena – vena koja vodi krv u jetru,

spaja više vena, a najbitnije su crijev-ne vene



552Probiotik – bakterija mliječne kiselineProstatitis – akutna ili kronična upala

prostateProstaglandini – tvari pronađene u sekre-

tu prostate i sjemenim mjehurićima: snižavaju krvni tlak, stimuliraju crije-va i maternicu

Pruritis – svrbež kože

Purgativ – sredstvo za čišćenje crijeva, re-guliranje stolice i probave

R

Refrigerent – sredstvo koje rashlađujeRektum – završni dio debelog crijevaRemineralizant – sredstvo kojim se po-

novno ugrađuju mineralni sastojci u tkiva i organe koji su ih prethodno izgubili

Resolvens – sredstvo koje rastvara, raz lu-čuje

Resorpcija – upijanje, usisavanje različi-tih tvari kroz kožu i sluznicu u optok krvi i limfe

Rizom – podzemni dio stabljike, poda-nak

Roborans – sredstvo za okrepu i jačanje organizma

Rubefaciens – sredstvo koje na koži iza-ziva crvenilo i blagu upalu kože, po-put alkohola, kamfora, joda i sl.

S

Sedativ – sredstvo za umirenje i lakše us-pavljivanje

Sekretolitik – sredstvo koje pojačava se-kreciju bronhijalne sluznice i raz rje-đuje žilavi ispljuvak

Sindrom – više simptoma koji zajednički čine kliničku sliku tipičnu za po re-mećaj ili bolest

Sinergik – koji djeluje u istom smislu, ko-ji dopunjuje drugoga potencirajući djelovanje onoga drugoga, npr. lijeka

Sinkopa (syncope) – iznenadni prolaz-ni gubitak svijesti uslijed prolaznog smanjenja krvotoka u mozgu

Skrofuloza – oblik tuberkuloze s kronič-nom bakterijskom infekcijom limfnih čvorova, kože i sluznica

Slezena – trbušni organ smješten u gor-njem dijelu trbušne šupljine s lijeve strane

Spazma – grčevita kontrakcija mišića bez voljnog poticaja

Spazmolitik – sredstvo koje otklanja ili ublažuje grčeve glatkih mišića pro-bavnog i urinarnog trakta te žučnih vodova

Species – smjesa ljekovitih čajevaSpecifik – posebno sredstvo ili specijalni

lijekStafilokoki – okrugle bakterije koje se

skupljaju u obliku grozda, uzročnici gnojnih upala

Stenokardija – angina pektoris, karakte-ri zirana manjim ili jačim bolom u pre d jelu grudne kosti i srca, koji se obično širi u lijevo rame i lijevu ru-ku, popraćeno osjećajem nedostatka zraka

Stimulans – poticajno sredstvoStimulator – sredstvo koje privremeno

povećava ili ubrzava fiziološku ili organ sku aktivnost

Stiptik – sredstvo koje stežeStomahik – sredstvo koje jača želudac i

po tiče probavu u želucuStreptokok – rod bakterije koje se vezuju

u lanac i izazivaju zarazne bolestiStupor – stanje psihičke i motoričke ili

samo psihičke zakočenosti, najčešće u duševnih bolesnika



553Sudorifik – sredstvo koje pospješuje zno-

jenje

T

Tahikardija – ubrzan rad srca, normalan pri fizičkim naporima i kod snažnih emocija, ali u mirovanju simptom sr-čane bolesti

Tebain – sastojak opijumaTetanija – povećan tonus (napetost) mus-

kulature s pojavom grčenja pojedi-nih mišića

Tinktura – alkoholna otopina neke biljke, tekućina koja se dobije od jednog di-jela biljke, te pet dijelova alkohola raz ličite jačine (50-75 postotnog)

Tireotropin – hormon prednjeg režnja hipofize, koji nadzire sintezu i lu če-nje hormona štitnjače

Toksini – otroviTonički grčevi – spore i trajne mišićne

kontrakcijeTonikum – sredstvo koje okrepljuje, jača

organizam

U

Uremija – bolest koja nastaje zatajenjem bubrega uslijed nakupljanja uree,

tj. otrovnih produkata metabolizma bjelančevina u organizmu

Urtikarija – koprivnjača, alergijsko obo-ljenje kože karakterizirano pločastim promjenama na površini kože, pra će-no jakim svrbežom, a izazvano pre-osjetljivošću na hranu, lijekove ili ne-kim vanjskim čimbenicima

Uterin – lijek za maternicuUterus – maternica

V

Vazokonstriktor – sredstvo koje utječe na sužavanje krvnih žila

Vermifug – sredstvo koje uništava crveVezikans – sredstvo koje stavljeno na ko-

žu izaziva stvaranje manjih ili većih mjehurića ispunjenih vodom

Virus – parazitski mikroorganizam koji izaziva bolest, a razlikuje se od osta-lih mikroorganizama jednostavnijom kemijskom građom i submikroskop-skom veličinom

Ž

Žutica – žutilo kože i sluznice izazvano većom koncentracijom bilurubina u krvi, simptom različitih bolesti



554LITERATURA

• Ašić, Simon: Priručnik za sakupljanje ljekovitog bilja, Centar za informacije, Zagreb 1991.

• Biblija: Stvarnost – HKD Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1975.

• Bogdanović, Siniša: Farmakologija, Naučna knjiga, Beograd 1975.

• Borchert, Ursula: Sve o dubokom zamrzavanju, Mladinska knjiga, Ljubljana 1977.

• Breindl, Ellen: Velika knjiga o zdravlju Sv. Hildegarde iz Bingena, UPT, Ðakovo 1997.

• Boni, Umberto i Patri, Gianfranco: Le erbe. Gruppo Editoriale Fabrri, Bompiani, Milano 1987.

• Bunarević, Anka: Patologija, Jugoslavenska medicinska naklada, Zagreb 1979.

• Chierghin, Piergorgio: Farmacia Verde, Calderini, Bologna 1986.

• Chappell, Peter i Andrews, David: Homeopatija, Mozaik knjiga, Zagreb 1998.

• Chappell, Peter: Emocionalno lečenje homeopatijom, Prometej, Novi Sad 1999.

• Čučković, Dana: O povijesti i pučkom poznavanju nekih ljekovitih biljaka, Vlastita snimka, Hrvatska državna tiskara, Zagreb 1942.

• Dhama, Suman i K.P.S. Dhuma: Homeopatski priručnik za prvu pomoć i brzu interpretaciju, Advaita, Sarajevo 2002.

• Duke, A. James: Zelena ljekarna, Marijan tisak, Split 1997.

• Endris, Zdenek i Korbelar, Jaroslav: Naše rastliny v lekarstvi, Avicenum, Praha 1981.

• Enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1966.

• Gelinčer, Josip i Jadranka: Atlas ljekovitog bilja, Prosvjeta, Zagreb 1991.

• Goock, Roland: U svijetu začina i mirodija, Mladinska knjiga, Ljubljana 1979.

• Grlić, Ljubiša: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb 1986.

• Grubor, Ljubomir i Maja: Vegetarijanska kuhinja, Andromeda, Rijeka 1994.

• Gursky, Zlatko: Zlatna knjiga ljekovitog bilja, Matica Hrvatska, Zagreb 1978.

• Ivančić, Tomislav: Hagioterapija, Biblioteka duhovna medicina II., Teovizija, Zagreb 1996.

• Interna medicina, Medicinska knjiga, Beograd – Zagreb 1988.

• Ishrana u prirodi, Vojno-izdavački novinski centar – Narodna knjiga, Beograd 1977.

• Hasanagić, Enes: Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo 1984.

• Hertzka, Gottfried: Mala Hildegardina kućna ljekarna, UPT, Ðakovo 1997.

• Kaiser, Josef: Veliki Kneippov priručnik, Založba Drava, Celovec 1989.



555

• Kušan, Fran: Ljekovito i drugo korisno bilje, Poljoprivredno-nakladni zavod, Zagreb 1956.

• Liječnik u kući, Stvarnost, Zagreb 1970.

• Lesinger, Ivan: Ljekovitost povrća, voća i začina, Hrvatsko katoličko bratstvo Branimir, Volosko 1999.

• Maretić, Zvonimir: Naše otrovne životinje i bilje, Stvarnost, Zagreb 1986.

• Medicinski leksikon, Medicinska knjiga, Beograd – Zagreb 1987.

• Mességué, Maurice: Moj herbar zdravlja, Otokar Keršovani, Opatija 1988.

• Magić, Ivan: Ljekovito bilje i njegova uporaba u bolesti, Združena štamparija, Zagreb 1936.

• Morrison, Roger: Savjetnik za tjelesnu patologiju, Sabah print, Sarajevo 2001.

• Morrison, Roger: Vodič za ključne crte i potvrđujuće simptome, Advaita, Sarajevo 2001.

• Obiteljski priručnik zdravlja, Mladost, Zagreb 1985.

• Pahlow, Manfried: Velika knjiga o zdravilnih rastlinah, Cankarjeva založba, Ljubljana 1987.

• Pelagić, Vasilije: Domaći liječnik – Narodni učitelj, Knjižara Sikočan, St. Louis 1920.

• Pizzighella, Silvano: Guarire con le erbe, Una farmacia naturale fuori dalla nostra porta, Lacasa verde, Demetra, Sommacampagna 1989.

• Radošević, Zdenko: Interna medicina, Jugoslavenska medicinska naklada, Zagreb 1982.

• Rukavina, Sonja: I hrana je lek, Književna zajednica, Novi Sad 1988.

• Reč, Kristijan: Rečnik svetih i magijskih biljaka, IP Buban, Beograd 2001.

• Sadiković, Sadik: Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo 1988.

• Sankaran, Rajan: Duh homeopatije, Advaita, Sarajevo 2002.

• Seddon, George i Radecka, Helena: Vaš kućni vrt, ITRO Naprijed, Zagreb 1979.

• Vermeulen, Frans: Tipovi djece u homeopatiji, Sabah print, Sarajevo 2000.

• Vogel, Alfred: Narodni liječnik, Mladinska knjiga, Ljubljana 1987.

• Vithoulkas, George: Novi put do zdravlja, Advaita Holističko zdravlje, Sarajevo 2004.

• Vithoulkas, George: Znanost homeopatije, Društvo homeopata Federacije BiH, Sarajevo 1999.

• Urologija, Medicinska knjiga, Beograd – Zagreb 1988.

• Willfort, Richard: Ljekovito bilje i njegova uporaba, Mladost, Zagreb 1989.

• Žepić, Milan: Rječnik latinskog i hrvatskog jezika, Školska knjiga, Zagreb 1991.

• Živković, Roko: Prirodno liječenje probavnih organa ljekovitim biljem i dijetom, Školska knjiga, Zagreb 1997.


Internet

• American Botanical Council’s Herb – Ed – WebTM

• Aromatic and Medicinal Plants Index• Dr. Duke's – Phytochemical and

Ethnobotanical Databases• Montana plant life,• Liber Herbarum II: Den ukomplette

reference – guide til plantemedicin – The incomplete reference – guide to Herbal medicine – Der unvollständige Referenz – Guide für Heilkräuter

• Plants for A Future – edible, medicinal and useful plants for a healthier world.

• Pub Med – A service of the National Lybrary of Medicine and the National Institutes Health

• Tropical herbs, Spices and Ornamentals of the World

• Viable Herbal Solutions – A leader in Proprietary Herbal Support Products for a Variety of Health Conditions.

• Wikipedia The free encyclopedia – Wikipedia ® is a registered trademark of the Wikimedia Foundation, Inc.


556



557


Mons. Mr. Josip ŠimacIvan Lesinger – ljubitelj prirode kao Božjeg djela . . . . . 375

Prof.dr.sc. Miljenko KapovićPodsjetimo se... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 378

Prim. dr. Jadranko JelićRiznica ljekovitog bilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380

Ivan LesingerSvaki čovjek ima svoju biljku . . . . . . . . . . . . . . . . . 382

MRKVADaucus carota subsp. sativus L. . . . . . . . . . . . . . . . 385

NARANČACitrus aurantium L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 395

NEVENCalendula officinalis L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 401

OMANInula helenium L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409

ORIGANOOriganum vulgare L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 415

PASIFLORAPassiflora incarnata L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 423

PASTIRSKA IGLICAGeranium robertianum L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 429

PELINArtemisia absinthium L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 435

PELIN DIVLJIArtemisia vulgaris L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443

PERŠINPetroselinum sativum L. – hortense Hoffm. . . . . . . . . 447

Kazalo


PIRIKA PUZAVAAgropyrum repens L. Sin. Elymus repens, Elytrigia repens . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 457

PLUĆNJAKPulmonaria officinalis L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 463

PODBIJELTussilago farfara L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 469

PRESLICAEquisetum arvense L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 475

PŠENICATriticum vulgare – T. aestivum L. . . . . . . . . . . . . . . 483

RAJČICASolanum liycopersicum L. Lycopersicum esculentum L. . . . . . . . . . . . . . . . . 491

REPUHPetasites hybridus L. – P. Officinalis Moench . . . . . . . 499

ROSOPASChelidonium maius L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 507

ROTKVA CRNARaphanus sativus var. niger. L. . . . . . . . . . . . . . . . . 515

RUSOMAČACapsella bursa pastoris L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 523

SLJEZ BIJELIAlthaea officinalis L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 531

SLJEZ CRNIMalva sylvestris L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539

Tumač pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 554


Ivan LesingerKUĆNA BILJNA LJEKARNA

(Mrk – Slj)

BibliotekaLjekovito bilje i zdravlje • Knjiga 3.

IzdavačADAMIĆ d.o.o., Rijeka, Zvonimirova 20a

tel. 00 385 51 650 145, fax. 00 385 51 650 144www.adamic.hr

Za IzdavačaFranjo Butorac

Lektura i korekturaVeronika Grbac

Grafička pripremaRanko Žilić

Naklada10.000 primjeraka

TisakAKD d.o.o., Zagreb, Savska 31

Tiskano u svibnju 2006.PRINTED IN CROATIA

May 2006


Ivan Lesinger - Kucna biljna ljekarna 3.pdf

Documents

Transcript of Ivan Lesinger - Kucna biljna ljekarna 3.pdf