Evin grijeh

Click here to load reader

  • date post

    06-Mar-2016
  • Category

    Documents

  • view

    423
  • download

    75

Embed Size (px)

description

novi roman S.E.Phillips

Transcript of Evin grijeh

  • Susan Elizabeth Phillips

    Evin grijEh

    Ro

    ma

    n

  • Susan Elizabeth Phillips

    Evin grijEh

  • MOZAiKOvA ZABAvnA BiBLiOTEKAknjiga ezdeseta

    Naslov izvornika

    Just Imagine

    Copyright 1984, 2001 by Susan Elizabeth Phillips

    Copyright za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, 2009.

    UrednikZoran Maljkovi

    Nakladnik Mozaik knjiga

    Za nakladnika Alen Bodor

    Grafiki urednik Ivica Jandrijevi

    Fotografija na naslovnici Istockphoto

    Korektor Sran Boban

    Tisak Impress, Iv. Gorica, svibanj 2009.

    Sva prava pridrana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomino, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehanikim foto-kopiranjem, snima njem ili dru ga ije bez vlasnikova prethodnog doputenja.

    ISBN 978-953-14-0397-9CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 676382.

  • Susan Elizabeth Phillips

    Evin grijeh

    S engleskoga prevela Dragana Grozdani

  • Mom suprugu Billu, kojega volim i cijenim

  • PRVI DIO

    Konjuar

    Kad dunost potiho ape: ti mora,mladost odgovara: ja mogu.

    RALPH WALDO EMERSON VOLUNTARIES III

  • 9PRVO POGLAVLJE

    Stari ulini prodava odmah ga je zapazio jer je djeak oduda-rao od gomile dobro odjevenih preprodavaa dionica i ban-kara koji su vrvili ulicama donjega dijela Manhattana. Veoma kratko oiana crna kosa koja bi moda davala naznake kovra da je bila ista, izvirivala je u bodljikama ispod oboda ofuca-noga filcanoga eira. Koulja sa zakrpama, raskopana ovrat-nika, vjerojatno prkosei vruini s poetka srpnja, prekrivala je uska krhka ramena, dok je naramenica od kone konjske orme pridravala prevelike zamaene jahae hlae. Djeak je na sebi imao crne izme, koje su se doimale prevelikima za nekoga tako malenoga, i pod pazuhom je nosio ovalni zaveljaj.

    Ulini prodava naslonio se na kola na guranje s dva kotaa prepuna posluavnika sa slatkiima i gledao kako se djeak pro-bija kroz gomilu, kao da se radilo o neprijatelju kojega je trebalo pokoriti. Starac je vidio ono to drugi nisu zamjeivali, i neto u tom djeaku zagolicalo mu je matu: Hej ti tamo, ragazzo, imam kola za tebe. Lagan poput poljupca anela. Vieni qui.

    Mladi je naglo podigao glavu, a potom se eznutljivo zagle-dao u posluavnik sa slasticama koje je stareva supruga svako-ga dana svjee pripravljala. Piljar ga je gotovo mogao uti kako broji novie skrivene u zaveljaju koji je tako zatitniki stiskao. Doi, ragazzo. To ti ja darujem. Podigao je debelu pitu s ja-bukama. Dar jednog starog ovjeka pridolici u ovaj, najva-niji grad na svijetu.

    Djeak je prkosno zagurao palac za pojas svojih jahaih hlaa i pribliio se kolima. Isse, otkud vam to da sam pridolica?

    Naglasak mu je bio osjetan, poput mirisa jasmina u Karolini koji je dopirao s polja pamuka i starac je prikrio osmijeh. Eh, moda je to samo moja glupa mata?

  • Susan Elizabeth Phillips

    10

    Djeak je slegnuo ramenima i utnuo nekakvo smee u li-jeb uz plonik. Ne kaem ni da esam ni da nisam. Upro je musavim prstom u smjeru pite. Koliko traite za to?

    Nisam li rekao da ti to darujem? Djeak je razmislio o tom, potom kratko kimnuo, i ispruio

    ruku. Hvala vam onda. Dok je uzimao pecivo, kolima su prila dvojica biznismena u

    salonskim kaputima i visokim eirima od dabrovine. Djeak je prezrivim pogledom prelazio po njihovim zlatnim satovima na privjescima, smotanim kiobranima i ulatenim crnim cipela-ma. Prokleti glupi Jenkiji promrmljao je.

    Mukarci su bili zadubljeni u razgovor pa ga nisu uli, ali im su se udaljili, starac se namrtio. Drim da ovaj moj grad nije pravo mjesto za tebe, ha? Prola su samo tri mjeseca od zavretka rata. Na predsjednik je mrtav. Raspoloenja su jo uvijek poviena.

    Djeak se smjestio na rub plonika pojesti pitu. Nisam ba mnogo drao do gospodina Lincolna. Smatrao sam da je djetinjast.

    Djetinjast? Madre di Dio! to ta rije znai? Blesav poput djeteta. A gdje je djeak poput tebe nauio takvu rije? Djeak je rukom zaklonio oi titei se od kasnog popodnev-

    nog sunca i kiljei gledao u starca. itanje knjiga mi je poziv. Ba tu rije uo sam od gospodina Ralpha Waldoa Emersona.* tovatelj sam gospodina Emersona. Poeo je obzirno grickati uokolo rub pite. Naravno, kad sam poeo itati njegove eseje nisam znao da je Jenki. Bio sam bijesan kao ris kad sam to sa-znao. Ali tad je bilo prekasno. Ve sam bio njegov pristaa.

    Taj gospodin Emerson? to on to kae da je tako posebno? Trunak jabuke zalijepio se za vrh djeakovoga musavoga ka-

    iprsta i on ga je liznuo svojim malim ruiastim jezikom. Govori o karakteru i samopouzdanju. Drim da je samopouz-danje najvanija karakteristika koju neka osoba moe imati, ne mislite li tako?

    Vjera u Boga. To je najvanije.

    * Ralph Waldo Emerson (1803.-1882.), ameriki pjesnik i esejist koji je izvrio veliki utjecaj na religiju i f ilozofiju, posebice svojom idejom transcendentalizma.

  • Evin grijeh

    11

    Ne drim ba vie mnogo ni do Boga, ak ni do Isusa. Ne-kada jesam, ali mislim da sam u proteklih nekoliko godina vi-dio previe toga. Gledao sam kako nam Jenkiji kolju stoku i pale tagljeve. Gledao sam ih kako mi ubijaju psa, Fergisa. Vidio sam kako je gospoa Lewis Godfrey Forsythe izgubila supruga i sina Henryja u istom danu. Osjeam da su mi oi stare.

    Ulini prodava je pozornije promotrio djeaka. To malo li-ce srcolikoga oblika. Nos, neznatno prast na vrhu. Nekako se inilo grijehom to e mukost uskoro ogrubjeti te njene crte lica. Koliko ti je godina, ragazzo? Jedanaest? Dvanaest?

    Oprez se polako uvukao u oi koje su bile iznenaujue ni-janse tamno ljubiaste. ini mi se dovoljno.

    to ti je s roditeljima? Majka mi je umrla pri porodu. Tata mi je poginuo u bitci

    kod Shiloha* prije tri godine. A ti, ragazzo? Zato si doao u ovaj moj grad, New York? Djeak je ubacio posljednji komad pite u usta, ponovno za-

    gurao zaveljaj pod ruku i ustao. Moram zatititi ono to je moje. Najljepa vam hvala za pitu. Bilo mi je pravo zadovoljstvo upoznat vas. Poeo se odmicati, a potom oklijevajui dodao: I samo da znate nisam djeak. Zovem se Kit.

    Dok se Kit upuivala gore prema Washington Squareu, kreu-i se u smjeru koji joj je rekla ena na trajektu, zakljuila je da nije trebala tom starcu rei kako se zove. Osoba koja se spre-ma poiniti ubojstvo ne bi trebala ii uokolo reklamirajui se. Osim ako to nije ubojstvo. To je pravda, premda sudovi Jenki-ja na to ne bi tako gledali da je uhvate. Bilo bi joj bolje potru-diti se da nikada ne doznaju da je Katharine Louise Weston, s plantae Risen Glory, u blizini onoga to je ostalo od Ruther-forda, iz June Karoline, ikada bila na pukomet od njihovoga prokletoga grada.

    vre je stegnula zaveljaj. U njemu je bio tatin Pettingillov vojni revolver sa est metaka na automatsko zapinjanje, povratna

    * Shiloh glavna bitka koja se 1862. vodila u Amerikome graanskome ratu i u kojoj je vie od 10.000 vojnika poginulo na obje strane.

  • Susan Elizabeth Phillips

    12

    karta za vlak za Charleston; Emersonovi Eseji, Prva serija, odje-a za preodjenuti se i novac koji joj je bio potreban dok bude tu. Poeljela je da je dananji dan okonan pa da se moe vratiti kui, ali bilo joj je potrebno vrijeme za promatranje tog nitkova Jenkija i upoznavanje njegovih navika. Ubiti ga bilo je obaviti samo pola posla. Drugi dio bio je ne dopustiti da je uhite.

    Sve dosad Charleston je bio najvei grad koji je ikada vidjela, ali New York nije bio nimalo nalik Charlestonu. Dok je prola-zila kroz bune uurbane ulice morala je priznati da ima lijepih prizora. Lijepih crkava, otmjenih hotela, velikih duana sa sjaj-nim mramornim veama. Ali ogorenost ju je prijeila da uiva u tom okruenju. Grad se doimao netaknut ratom koji je rasko-madao Jug. Ako ima Boga, nadala se da e se On pobrinuti za to da se dua Williama T. Shermana* okree na ranju u paklu.

    Piljila je u verglaa umjesto da pazi kamo ide i naletjela na ovjeka koji se urio kui. Hej, deko. Pripazi!

    Pripazi ti zareala je. Nisam ti ja deko! Ali muka-rac je ve bio nestao iza zavoja.

    Jesu li svi oni bili slijepi? Od dana kad je otila iz Charlesto-na ljudi su od nje mislili da je muko. Nije joj se to svidjelo, ali vjerojatno je tako bilo najbolje. Djeak koji luta sam nije ni bli-zu tako uoljiv koliko djevojica. Domai nikada od nje nisu mislili da je muko. Naravno, svi su je oni poznavali od roenja pa su znali da nema strpljenja za enske triarije.

    Da se barem nije sve tako brzo mijenjalo. Juna Karolina. Rutherford. Risen Glory, pa ak i ona sama. Starac je od nje mislio da je dijete, ali nije bila. Ve je bila navrila osamnaestu, to ju je uinilo enom. Bilo je to neto to joj njezino tijelo ni-je doputalo da zaboravi, ali njezin um je to odbijao prihvatiti. Roenje joj se, kao i spol, inilo sluajnim, i poput konja pred previsokom ogradom, odluila se svojeglavo opirati.

    Uoila je policajca ispred sebe i kliznula meu skupinu rad-nika koji su nosili kutije s alatom. Unato piti i dalje je bi-

    * William Tecumseh Sherman (1820.-1891.) jedan od voa Sjevera poznat po maru u kojemu je sa 60.000 vojnika unitio sve ono to bi Jugu u ratu moglo koristiti; domove, plantae, vojnu opremu, tvornice, eljeznice,

  • Evin grijeh

    13

    la gladna. I umorna. Da je barem sad bila tamo kod kue, na Risen Glory, penjala se na neko stablo breskve u vrtu, peca-la ili razgovarala sa Sophronijom u kuhinji. Stegnula je prste oko komada papira u depu, kako bi se uvjerila da je jo tamo, premda joj je adresa koja je bila otisnuta na njemu bila trajno usjeena u pamenje.

    Prije nego to nae mjesto na kojemu e prenoiti, mora sa-mo vidjeti kuu. Moda e naas uoiti ovjeka koji je predstav-ljao prijetnju svemu onome to je voljela. Tada e b