Drvenaste paprati

Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME �

broj

143Godina XII.,

Zagrebstudeni2008.

broj

143Godina XII.,

Zagrebstudeni2008.

»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Hrvatska domaÊin Svjetskog prvenstva sjekaËa! 2

Orkansko nevrijeme 6

Albanija 20

Drvenasta paprat 26

Mala i Velika Belica 30

Kako spasiti πume hrasta luænjaka 10

Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.

u ovom broju

Naslovna stranica:Poslije oluje u Spačvanskim šumamaMiroslav Mrkobrad

Zadnja stranica: JesenMarinko Bošnjaković

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko Vuletić

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Devčić-Buzov,Antun Z. Lončarić, MiroslavMrkobrad, Vesna Plešei Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, ČedomirKrižmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredništvo se ne mora uvijekslagati s mišljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:Intrgrafika TTŽ d.o.o.,Bistranska 19

Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDVkoji plaća oglašivač.

2 – 5 Kako i zašto voljeti šumuHrvatska domaćin Svjetskog prvenstva šumskih radnika 2010! Kako uskladiti (ograničenu) uporabu herbicida i učinkovitu zaštitu šuma

6 – 9 Orkanski vjetar valjao stare hrastove kao šibice!Štete od požara preko 240 mil. kunaGasila dva helikoptera i dva kanadera!

10 – 13 Kako spasiti šume hrasta lužnjaka?

14 – 17 Bogata rijetkim vrstama biljakaCrni orah u Podunavlju

18 – 19 Konkurentnost hrvatskog drvnog sektora (ili: kada će domaća industrija postati konkurentna) Dani biomase u Gorskom kotaru

24 – 27 Srašćivanje korijena i prirašćivanje panjevaDrvenaste paprati

28 – 31 Tko voli tartufe, mora u listopadu u Livade!U zemlji bogova, maslina, povijesti civilizacije i prljavih ulica!

20 – 23 Utvrda širom otvorenih vrata Mišjakinja, lijek za kožu i grčeveKacigasti kaćun

32 – 35 Mala i Velika Belica-krajolik iskonske divljine!Hrvatska 21., Božidar Hrvoj s medaljom!U Hittneru prate europske trendove

Generalno zastupstvo za John Deere, šumarska oprema za Hrvatsku.

Prodaja rabljenih (repariranih) strojeva za šumarstvo.

Strojevi za izradu sje ke za elektrane.

Rezervni dijelovi za strojeve: Timberjack John Deere, šumarski strojevi Kockums

Ovlašteni servis sa školovanim serviserom.

� • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME

europa

Nizom akcija u više mjesta i u Hrvatskoj je obilježen Europski tjedan šuma. Uz simpozije i predavanja, glavnu ulogu imala su školska djeca, za koju su škole i ustanove za zaštitu

prirode organizirale promotivne sadnje i literarne natječaje, sve u cilju senzibilizacije najmlađih naraštaja za šumu i prirodne vrijednosti, za ljubav prema šumi.

Europski tjedan šuma (ETŠ) u Zagrebu je obilježen postavljenjem štanda Hrvatskih šuma te prigodnom podjelom sadnica na Cvjetnom trgu, 23. listopada. U prisutnosti veleposlanika Francuske i Crne Gore, državnog tajnika u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Hermana Sušnika, brojnih šumara iz cijele Hrvatske te građana Zagreba, prisutnima se tim povodom obratio predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić. On je poručio „da nema bojazni za hrvatske šume koje su očuvane“ te da se ovim vrijednim nacio-nalnim blagom brižno i održivo gospodari na zasadima zagrebačke šumarske škole. I gradonačelnik Milan Bandić imao je što poručiti građanima podsjetivši kako je njegov davni ideal „da vjeverica s Medvednice doskakuće do Save -po drveću!“ A drvetu treba ljubavi, kao i svemu u životu, bio je nadahnut gradonačelnik. Osim što su se na štandu mogli okrijepiti čašom crnoga vina i kušati kesetenje, građani su uz kratki kulturno zabavni program imali priliku na prigod-noj izložbi postavljenoj na nekoliko panoa upoznati se s poviješću hrvatskoga šumarstva.

Obilježavanje tjedna posvećenog šumi počelo je promocijom šuma i šumarske politike putem radio emisija i predavanja u srednjim školama (Daruvar, Kaštel Štafilić, Zagreb) u organizaciji Šumarske savjetodavne službe, što je potrajalo od 20.-24.

Park prirode Medvednica organizirao je za djecu upo-znavanje s rudnikom Zrinski na Medvednici 21. listopada.

I predstavljanje znanstvene monografije Floodplain Forests of the Temperate Zone of Europe (Poplavne šume

HRVATSKA / OBILJEŽEN EUROPSKI TJEDAN ŠUMA

U zajedničkoj organizaciji Europske komisije, organizacije UN za poljoprivredu i hranu (FAO), Ministarske konferencije za zaštitu šuma u Europi (MCPFE) i Europske ekonomske komisije UN (UNECE u cijeloj je Europi od �0.-�4. listopada obilježen Europski tjedan šuma. Tim povodom organiziran je niz prigodnih manifestacija s ciljem edukacije i podizanja svijesti o vrijednosti šuma i njihovom doprinosu i utjecaju na klimatske promjene, osiguranje održivih izvora energije, na osiguranje zaliha pitke vode te nemjerljiv doprinos šuma ukupnoj zaštiti okoliša

Kako i zašto voljeti šumu

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad J. Bosak

Sadnja dudaSanacijom i valorizacijom zaštićene

prirodne vrijednosti, stare lipe u selu Osre-dek, u akciju se 22. listopada, uključila i JU za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Krapinsko- zagorske županije. Osim toga, djeca iz OŠ „Đuro Prejac“ imala su nakon prezen-tacije ekoradionica i promotivnu sadnju duda u Desiniću, u suradnji s Općinom i udrugom „Lijepa naša“

Sadnja duda u Desiniću

S manifestacije na Cvjetnom trgu

umjerene europske zone) u Hrvatskom šumarskom društvu u Zagrebu, 22. listopada, uklopilo se u obilježavanje ETŠ.

Osim na Cvjetnom trgu, 23. listopada je MRRŠVG, Up-rava za šumarstvo, promovirala Europski tjedan šuma i u Vladi RH.

Uz akcije sadnje, organizirani su i likovni i literarni natječaji na temu šume u školama u Desiniću, Draganiću, N.Gradiškoj, Banovoj Jarugi, Zadru, čega je nositelj bila udruga Lijepa naša.

Zagrebački je Šumarski fakultet u tom tjednu imao više akcija: simpozij Izazovi šumarstva i drvne industrije u 21. stoljeću, izložbu „Šuma okom šumara“, znanstveno stručnu ekskurziju pod nazivom „Tartufi u Hrvatskoj”.

Konačno, velikim je simpozijem, 24.-25. listopada, u Crikvenici obilježena 100. godišnjica šumarskog rasadnika Podbadanj u organizaciji Hrvatskog šumarskog društva.


SVJETSKO PRVENSTVO SJEKAČA (IALC)

Hrvatska domaćin Svjetskog prvenstva šumskih radnika �0�0!

svjetske manifestacije


Ugovor su potpisali član Uprave mr.sc. Darko Beuk i Max Fischer, predsjednik IALC-a uz prisutnost člana Uprave Zdenka Podolara i Ratka Matoševića, člana Izvršnog odbora IALC-

a. Ovim ugovorom se Hrvatske šume, (kao nositelj orga-nizacije), obvezuju na organizaciju ovog najznačajnijeg sportsko-šumarskog natjecanja u skladu s pravilima IALC-a. Zemlja organizator na sebe preuzima niz obveza vezanih uz smještaj ekipa i gostiju te same tehničke orga-nizacije natjecanja, dok će joj IALC pružati tehničku (mjer-ni instrumenti, obuka sudaca itd.) te financijsku pomoć.

Ovaj potpis je kruna dugotrajnih priprema i lo-biranja u IALC-u kako bi se Hrvatska promovirala kao pouzdan domaćin ovog natjecanja koje okuplja više sto-tina natjecatelja iz tridesetak zemalja. Hrvatska je pred-stavljena nizom prezentacija i između više predloženih mjesta održavanja, Zagreb i Jarun su ocijenjeni kao najpogodnija lokacija, kako zbog atraktivnosti velikog grada, transport-nih i smještajnih mogućnosti, tako i zbog pogodnosti ŠRC Jaruna i nje-govih prirodnih ljepota, raspoloživog prostora i dobre prometne poveza-nosti. Nadalje, Jarun je već bio 2001.g. mjesto održavanja našeg državnog natjecanja te postoji već dobro iskustvo o mogućnostima koje ta lokacija pruža. Hrvatski predstavnici su sudjelovali u pripremama ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Njemačkoj gdje su temeljito proučili sve aspekte organizacije ovakvog natjecanja pa uz nave-deno iskustvo smatramo da postoje dobri preduvjeti za uspješnu organizaciju.

Iako se kod nas svake dvije godine održavaju prvenstva, organizacija svjetskog prvenstva je ipak znatno zahtjevnija i traži mnoge prilagodbe u odnosu na naše nacionalno prvenstvo. Obaranje stabala se prema pravilima IALC-a obavlja na velikim stablima ,(promjera 30-35 cm), bilo živim u šumi, bilo 16-metarskim jarbo-lima na borilištu. Izbor načina obaranja se ostavlja zemlji organizatoru te se po tom pitanju treba donijeti odluka. Hrvatska, kao zemlja domaćin, ima pravo nastupa s dvije ekipe (samo je jedna u konkurenciji) tako da će i pred našim natjecateljima biti izazov nastupa na „domaćem terenu“.

U vremenu koje dolazi, čekaju nas mnogi po-slovi vezani uz organizaciju, kako bi Hrvatska dostojno predstavila svoje šumarstvo, zemlju, a i ne sumnjamo,

svoje odlične organizatorske sposob-nosti. Ovo je prvenstvo svakako odlična prilika za daljnju popularizaciju hrvatskog šumarstva, a i zemlje u cjelini te smo sigur-ni da će konačni rezultati opravdati trud koji će uložiti svi oni koji budu uključeni u organiziciju ovako zahtjevnog skupa. Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj ove go-dine je završilo pozdravom: “ Dobro došli u Hrvatsku 2010. godine!“

Pa neka tako i bude i iskažimo se!

Članovi Uprave mr.sc. Darko Beuk i Zdenko Podolar, predstavnici IALC-a Max Fischer i Ratko Matošević

U Ludwigsburgu, Njemačka, 9. listopada je potpisan ugovor s Međunarodnom asocijacijom svjetskih prvenstava sjekača (IALC) o prihvaćanju organizacije �9. Svjetskog prvenstva šumarskih radnika, koje bi se održalo u Zagrebu (Jarun) u rujnu �0�0. godine

Između više predloženih mjesta održavanja, Zagreb

i Jarun su ocijenjeni kao najpogodnija lokacija, kako zbog atraktivnosti velikog

grada, prometne povezanosti i smještajnih mogućnosti, tako

i zbog njegovih prirodnih ljepota i raspoloživog prostora.

Ovo je prvenstvo svakako odlična prilika za daljnju popularizaciju hrvatskog šumarstva, a i zemlje u cjelini.

DOSADAŠNJA PRVENSTVA

Norveška najuspješnijaU dosadašnjih 28 natjecanja najuspješnija nacija bila

je Norveška s četiri osvojena naslova, ispred Mađarske s tri prva mjesta. Od 1996. g. prvenstva se održavaju svake dvije godine; do tada je to bilo godišnje, uz neka preska-kanja. Evo liste pobjednika

1970. Mađarska i Jugoslavija; 1971. Jugoslavija; 1972. Mađarska; 1973. Rumunjska; 1974. Norveška; 1975. Rusija; 1976. Bugarska; 1977. Finska; 1978. Čehoslovačka; 1980. Norveška; 1981. Poljska; 1982. Mađarska, 1983. Bugar-ska; 1984. Švedska, 1986. Čehoslovačka; 1987. Norveška; 1988. Danska; 1991. Rusija; 1993. Švicarska; 1994. Rumun-jska; 1995. Finska; 1996. Njemačka; 1998. Austrija; 2000. Norveška; 2002. Škotska; 2004. Italija; 2006 Estonija; 2008. Njemačka.

Mr. sc. Darko Beuk pri potpisu

ugovora

Piše: Ratko Matošević Član Izvšnog odbora IALC-a

Foto: R. Matošević

4 • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME

zaštita šuma


EKOLOGIJA I ZAŠTITA ŠUMA

Nabava sredstava za zaštitu bilja ograničena je certifikacijom šuma, zakonom o zaštiti prirode, tržištem, korištenjem zrakoplova i nekim drugim činiteljima

Kako uskladiti (ograničenu) uporabu herbicida i učinkovitu zaštitu šuma

Na sastanku voditelja odjela za ekologiju i stručnih suradnika za zaštitu šuma HŠ-a, održanom 9. listopada u Hrvatskom šumarskom društvu, bilo je riječi o provođenju

zaštite šuma tijekom sljedećeg razdoblja. Nazočni su obaviješteni o ovogodišnjim šumskim požarima, a predstavljena im je baza podataka za izvještajno-prognozne poslove u šumarstvu. Sastanku su prisust-vovali predstavnici Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Šumarskog institu-ta te pomoćnik Uprave Hrvatskih šuma Željko Ledinski.

Pozornost uzorcima grana - Dr.sc. Din-ka Matošević iz Instituta upoznala je nazočne s praćenjem štetnika(mrazovaca, gubara i dr.), rokovi-

ma slanja izvještaja te s uzimanjem uzoraka hrastovih grana za analizu prisutnosti štetnika, na koje treba zbog pupova obratiti posebnu pozornost. Tijekom rasprave bilo je riječi o roku dostave uzoraka grana, načinu njihova odabira te o ostalim rokovima za dostavu podataka. Naglašeno je kako se uzorci grana moraju uzimati u šumskim sastojinama koje će vjero-dostojno reprezentirati određeno područje zaraženo štetnicima. To su mjesta koja su ove godine uočena kao potencijalna za pojavu štetnika. Uzorke ne treba uzimati u sastojinama predviđenim za dovršnu sječu. Ljepljive prstenove za praćenje mrazovaca potrebno je postaviti do početka prvoga mraza, a najkasnije do 20. listopada 2008. Leptire s prstenova treba ski-

dati jednom do dva puta tjedno, a broj ženki upisati u propisani obrazac. Ukupni podaci dostavljaju se u Službu za ekologiju i Institut do 10. siječnja 2009. Izvještaje o stanju zaraze gubara potrebno je dostavi-ti do 1. prosinca ove godine, kao i izvještajno-prog-noznih poslova. Podružnice Hrvatskih šuma poslat će u skladu s rasporedom uzorke grana Institutu, od 31. 12. 2008. - 13. 2. 2009. Zbog raspisivanja natječaja i odabira dobavljača, količine sredstava za zaštitu bilja te feromone i klopke za plan 2009. potrebno je dostaviti Službi za ekologiju do 1. prosinca 2008., a ovi će podaci biti poslani najkasnije do 10. siječnja

2009. službi za javnu nabavu. Planirane količine insekticida za zaštitu od gubara, mrazo-vaca, borovog četnjaka i dr. (biološka i biotehnička sred-stva), potrebno je dostav-iti najkasnije do 8. siječnja

2009. Naknadno će se, eventualno, morati dogovo-riti o potrebnim količinama insekticida za suzbijanje štetnika utvrđenih na šumskim površinama putem uzoraka grana???

Povjerenstvo za zaštitna sredstva - Voditelj Službe za ekologiju i zaštitu šuma mr.sc. Petar Jurjević predložio je imenovanje povjerenstva za izradu popi-sa sredstava za zaštitu bilja u šumi za 2009. godinu. U njegovom sastavu bili bi sljedeći šumarski stručnjaci: prof. dr. sc. Milan Glavaš, mr.sc. Boris Liović, dipl. ing. Goran Videc, mr.sc. Petar Jurjević, mr.sc. Branko Bradić, dipl. ing. Terezija Bošnjak i dipl. ing. Milan Žgela. Zbog skupog postupka javne nabave zaštitnih sredstava, na vrijeme je potrebno obaviti vjerodostojnu procjenu, a službi javne nabave dostaviti do 10. siječnja 2009. Nabava sredstava ograničena je certifikacijom šuma, Zakonom o zaštiti prirode, tržištem, korištenjem zra-koplova i nekim drugim činiteljima.

Uzorke hrastovih grana treba uzimati u šumskim sastojinama koje će vjerodostojno reprezentirati određeno područje zaraženo

štetnicima.

Uvijanje i sušenje rubova bagremovih palistića(djelovanje

bagremove muhe šiškarice, Obolodiplosis

robiniae)

Leptir lišajevog prelca(Eilema caniola)

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić , Arhiva

Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME �Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME �Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME �

Kako uskladiti (ograničenu) uporabu herbicida i učinkovitu zaštitu šuma

Požari na području Makarske i Omiša - Dipl. ing. Željko Ledin-ski naglasio je kako zbog Zakona o javnoj nabavi treba imati približno točne podatke o količinama zaštitnih sredstava, što je kompleksan po-sao. Nabava ne smije biti zakašnjela, a uz kontrolu zaliha, sva sredstva moraju se upotrijebiti. Predložio je da se u natječaj stavljaju samo djelatne tvari, a ne trgovački nazivi. Sredstva treba nabav-ljati od više proizvođača. Dipl. ing. Terezija Bošnjak napomenula je kako proizvodni odjel treba predložiti konačne količine herbicida s obzirom na to da utrošak herbicida ovisi o planiranim uzgojnim ra-dovima (priprema staništa, njega mladika i pomlatka), kao i rebalansu uzgojnih radova (urod žira) tijekom godine. Ona je podnijela izvještaj o ovogodišnjim šumskim požarima, istaknuvši kako su u razdoblju od 1. siječnja do 22. rujna evidentirana 203 požara te je opožareno 5927 ha šuma, šumskog i ostalog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Također je upoznala nazočne i s dva velika požara koja su se pojavila na-kon pisanja ovoga izvještaja. Da nije bilo tih velikih požara na području Makarske i Omiša, bila bi to po opožarenoj površini jedna od uspješnijih protupožarnih godina.

Baza podataka za izvještajno-prog-nozne poslove - Dr. sc. D. Matošević pred-stavila je bazu podataka za izvještajno-prog-nozne poslove(portal, motrenje šumskih štetnika, stanje i prognoza). Baza je, kazala je, jednostavna, a probno će se koristiti za unos podataka o pojavi biljnih bolesti i štetnika u 2008. godini i za prognozu popu-lacija štetnika za 2009. Govoreći o portalu na internetu, osvrnula se na novi Zakon o biljnom zdravstvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. Njime se uređuje zdravstvena zaštita bilja, uključujući i biološku, mjere sprječavanja unošenja i širenja te mjere su-zbijanja štetnih organizama na bilju, biljnim proizvodima i drugim nadziranim predmeti-ma. U sklopu Zakona uređuju se i način pri-kupljanja i razmjene podataka i informacija te informacijski sustav, zatim financiranje

naknade i odštete, ustroj i provedba zdravstvene zaštite bilja te inspekcijski nadzor. U skladu s tim zakonom dosadašnji naziv Dija-gnozno-prognozne službe u šumarstvu mijenja se u Izvještajno-prognozni poslovi u šumarstvu(IPP). U želji da napredujemo u praćenju biljnoga zdravstva u šumama, važno je da informacije što ranije stignu do korisnika. U cilju bolje dostupnosti korisnici-ma, ali i u cilju kvalitetnijeg načina prikupljanja i obrade podata-ka, pred nama je umreženi orijentirani informacijski sustav, koji omogućuje transparentno i nesmetano kolanje podataka u oba smjera.

Ovaj portal omogućuje IPP-u kvalitetne ulazne podatke, bržu i bolju obradu podataka, a samim time i točniju prognozu. Osim toga, podaci su krajnjim korisnicima dostupni svakog trenutka, dnevno obnovljeni i aktualni. D. Matošević je predložila da se po-daci za ovu godinu unose po podružnicama HŠ-a, a poslije će se unositi u šumariji, odmah poslije izvršenih radova ili uočenih po-java štetnika, bolesti i dr. Baza podataka nalazi se na adresi: http//stetnici.sumins.hr, a sve osobe ovlaštene za unos i pregled po-dataka dobit će elektroničkom poštom korisničko ime i lozinku.

Bagremova muha šiškarica i lišajev prelac - Dr. sc. Mi-lan Pernek (Šumarski institut) pokazao je na videozidu štetnika

bagrema (bagremova muha šiška-rica, Obolodiplosis robiniae i njezin parazitoid, Platygaster robiniae) te govorio o lišajevom prelcu (Eile- ma caniola). Bagremova muha šiškarica je najnoviji član naše faune, a pronađena je 26. lipnja 2008. u Za-

grebu. Riječ je o dvokrilcu, autohtonoj vrsti Sjeverne Amerike, koja dolazi isključivo na bagremu. Lišajev prelac je prilično nepoznata vrsta koju nerijetko zamijenjuju s travnim prelcem. Nema značaja za šumarstvo jer ne napada drveće, no njenu pojavu često u medi-jima neopravdano povezuju sa šumarstvom.

Mr. sc. Petar Jurjević obavijestio je ukratko sudionike sastanka da referate za predstojeći seminar biljne zaštite u Opatiji, u veljači 2009., treba što prije predati, uz prethodnu konzultaciju s prof.dr.sc. Milanom Glavašem sa Šumarskoga fakulteta.

Zbog složenog postupka javne nabave zaštitnih sredstava, na vrijeme je potrebno obaviti

vjerodostojnu procjenu, a Službi javne nabave dostaviti do 10. siječnja 2009.

Ekolozi i zaštitari šuma u Hrvatskom šumarskom društvu

Mr. sc. Petar

Jurjević i dipl. ing.

Željko Ledinski


šumske štete

Orkanski vjetar valjao stare hrastove kao šibice!

Davne 1988.godine NASA-in znanstvenik James Hansen, jedan od najistaknutijih svjetskih klimatologa, prvi puta je upozorio američke zakonodavce o opasnostima stakleničkih

plinova i globalnom zatopljenju naše majčice Zemlje, pridružujući se drugim klimatolozima upozoravajući ih: „Već smo stigli do jedne kritične točke, izgubit ćemo čitav led Arktika, a znamo kako taj led gubimo zato što naš planet više nije u energetskoj ravnoteži. Dola-zit će do ekstremnih oluja i orkana, izumiranja biljnih i životinjskih vrsta, topljenjem ledenih polova doći će do podizanja razine mora, ukoliko ljudski rod ne poduzme odgovarajuće korake..“

Malo tko mu je tada vjerovao, a svjedoci smo po-sljednjih godina o sve snažnijim olujama i orkanima u područjima gdje su oni česti. I ovog ljeta našu je zemlju pogađalo, češće nego obično, orkansko nevrijeme, po-sebno zapadne krajeve naše zemlje.

Početkom ljeta, 4. srpnja, u popodnevnim sa-tima, i istočnu Slavoniju, područje Spačvanskih šuma, zahvatilo je nezapamćeno nevrijeme. Orkanski vjetar obrušio se svom silinom na područje Šumarija Otok i Županju u vinkovačkoj Upravi i u samo desetak minuta protutnjao kroz g.j. Slavir i g.j. Otočke šume i iza sebe ostavio pustoš, kakvu ne pamte ni najstariji šumari ni mještani. Zahvaćeno područje obuhvaća sastojine stare od 100 do 150 godina i proteže se na više od 50 odjela, površine veće od 2.500 hektara.

„Prvih dana nakon oluje, nije se mogla sagledati ni utvrditi sva veličina ove ljetne katastrofe. Tek kada su rad-

nici Šumarije obišli sve odjele i snimili situaciju, obavili doznaku, komisijski je utvrđeno kako je izvaljeno i polo-mljeno više od 96.000 kubika drvne mase na području Šu-marije Otok,“ kaže upravitelj Ivan Popić. Još dodatnih 6.000 metara kubnih šteta je na području Šumarije Županja.

NEZAPAMĆENO NEVRIJEME U ISTOČNOJ SLAVONIJI

U ljetošnjem nevremenu, koje je početkom srpnja zahvatilo područje Šumarija Otok i Županja, polomljeno je i izvaljeno preko �0�.000 kubnih metara drvne sirovine najkvalitetnijih slavonskih hrastova starijih od stotinu godina. Doznake i sanacija šteta su u tijeku

Zahvaćeno područje obuhvaća sastojine stare od 100 do 150 godina i proteže se na više od

50 odjela, površine veće od 2.500 hektara.

Ovako je to izgledao

Piše: A. Z. Lončarić Foto: Z. Tanocki, A. Z. Lončarić, M. Mrkobrad



Orkanski vjetar valjao stare hrastove kao šibice!

Igrom slučaja, vračajući se s posla kući, usred šume na otočkoj šumskoj magistrali, ne-daleko šumskog predjela Lože, zarobljen je bio u službenom vozilu dipl.inž. Đuka Bertić iz vin-kovačke Uprave. Opisujući tih nekoliko minuta koje su bile kao vječnost, ing. Bertić se prisjeća: “Strašno, strahovito, smračilo se, samo grmlja-vina od lomljenja stabala koja su padala svuda oko mene. Jedno je stablo palo ispred auta, stanem, krenem nazad, pade stablo iza auta…! Nikud ne mogu“. Ipak, poslije par minuta se pri-

brao, snimio nekoliko snimaka i čekao pomoć koju je pozvao. Radnici iz Šumarije Otok brzo su stigli s pilama i prerezali desetke stabala kako bi oslobodili cestu i izvukli auto.

Prilikom posjeta Šumariji Otok, kada je 60-ak radnika iz okolnih Šumarija, Iloka, Stri-zivojne, Vukovara, Cerne i Vinkovaca svakodne-vno radilo i već uvelike saniralo štetu, mogli smo vidjeti pravu pustoš. Snaga vjetra bila je tolika da su stoljetna hrastova stabla padala k*o poko-šena. U pojedinim odjelima nije ostalo niti jedno stablo stojeće, što se može vidjeti i na avionskim snimkama.

U g. j. Slavir, u desetak odjela doznačeno je polomljenog i izvaljenog više od 25. 000 meta-ra kubnih glavnog prihoda, dok je prethodnog prihoda doznačeno ukupno 69.000 metara kub-nih. U g.j. Otočke šume stradalo je i doznačeno ukupno 1.510 metara kubnih prethodnog pri-hoda, sveukupno više od 96.100 metara kubnih. Radovi na sječi i izradi još uvijek traju i mogu se očekivati i veće štete od procijenjene.


D. Vuletić na radilištuPredsjednik Uprave HŠ Darko Vuletić

je s članovima Uprave Darkom Beukom i Zdenkom Podolarom 6. listopada posje-tio vinkovačku Podružnicu i obišao po-dručje koje je početkom srpnja zahvatilo olujno nevrijeme.

Najprije je u Šumariji Otok, koja je pretrpjela najveće štete, u razgovoru s domaćinima, pomoćnikom u Upra-vi Damirom Cvrkovićem, voditeljem Podružnice Zvonimirom Mišićem te upraviteljem Šumarije Otok Ivanom Pupićem razmatran način i problema-tika sanacije uraganom opustošenog područja, nakon čega je predsjedik Uprave u pratnji domaćina obišao dva radilišta na području Šumarije Otok.

Kako sanirati štete-predsjednik Uprave s domaćinima na radilištu


požari PREVENTIVA, POŽARI, ŠTETE

Pišu: Irena Devčić Buzov, Miroslav Mrkobrad

Foto: I. D. Buzov

Štete od požara preko 240 mil. kuna

U �� požara, od čega većina na kršu, opožareno je do kraja listopada �� ha šuma i šumskog zemljišta kojim gospodare Hrvatske šume, a ukupna šteta procjenjuje se na više od �4o milijuna kuna

Šumarija Split je požarom u Omišu ovu godinu zaokružila na ukupno trideset požara” kaže upravitelj Šumarije Split Petar Vučak. Nada-

mo se, naravno, da ih neće biti više! Od toga je ovaj posljednji u Omišu ujedno i najveći. Izgorjelo je 180 ha što privatnog (108 ha) što državnog zemljišta (72 ha). Požar je izbio kod Zakučca, odmah iznad Omiša, a jaka bura odnijela ga je u brdo prema mjestu Naklice i vikend-naselju, koje je ujedno bilo i najugroženije, no evakuacije ljudi ipak nije bilo. Vatra se zatim proširila prema zapadu iznad mjesta Tugare gdje je i zaustavljena uz pomoć zračnih snaga, dva helikoptera i dva kanadera, koji su se u gašenje uključili tek u poslijepodnevnim satima zbog prejakog vjetra i kovitlaca u kanjonu rijeke Cetine. Na terenu su bili vatrogasci iz Šibenika, Zadra, Splita, Du-gog Rata, Podstarne, Žrnovnice, Kaštela, Makarske, Brela i drugih dalmatinskih mjesta te državne postrojbe iz Divulja.

Gasila dva helikoptera i dva kanadera!

Požar iznad kanjona Cetine


Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME 9

Štete od požara preko 240 mil. kunaDo kraja listopada u Hrvatskim je šumama

zabilježeno 217 požara u kojima je opožareno 6637 ha šuma i šumskog zemljišta u državnom vlasništvu. Sliku o ukupnoj (dobroj, ako ona

to može biti!) požarnoj sezoni „pokvarila“ su dva velika požara u Makarskoj i Omišu pred kraj rujna te jedan u Drnišu (oko 70 ha), u listopadu. Unatoč tome, šumari i ovu godinu, zahvaljujući dobro organiziranoj preventivi, provedenim uzgojnim radovima te uspješnoj suradnji s vatrogasnim postrojbama, koje su sve bolje organizirane i opremljene, mogu sa stanovišta protupožarne zaštite smatrati zadovoljavajućom. Pogotovo kada se opožarene površine usporede s godinama u kojima su brojke prela-zile 20 i više tisuća hektara. Da bi se dobila ukupna slika šumskih požara u Hrvatskoj, ovim brojkama dakako, tre-ba dodati opožarene površine u privatnom vlasništvu o čemu brine, još jednom podsjećamo, Savjetodavna služba pri Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva.

Većina požara dogodila se na krškom dijelu (5793 ha), no sreća je da je uglavnom gorjelo nisko raslinje, makija, garig, šikare te oko 550 ha visokih borovih šuma. Po broju požara i opožarenih površina prednjači najveća, splitska Uprava, s 5392 ha. Najviše požara dogodilo se u mjesecu kolovozu, 74.

Ukupne štete, uključujući i one od općekorisnih funk-cija šuma, procjenjuju se na više od 247 milijuna kuna.

Imamo i opširniji prikaz posljednjeg požara u Omišu

Na požarištu zamalo da nije došlo do tragedije. Naime, prilikom dolaska na požarište u prometnoj nesreći lakše su ozlijeđena četvorica vatrogasaca iz Splita, kada se cisterna puna vode prevrnula na putu prema Omišu. Isto tako, zbog jakog vjetra, go-tovo je došlo do pada helikoptera koji je na požarištu izbacivao vodu.

Zlatko Lalić, rukovoditelj odjela za ekologiju splitske Uprave, navodi kako je ove godine izbilo ukupno 146 požara na preko 5000 ha površine. Najviše je gorjelo neobraslo šumsko zemljište (2 368 ha), zatim

Gasila dva helikoptera i dva kanadera!šikare i šibjaci (1790 ha), garig (376 ha), visoke šume (520 ha) te naposlijetku makija (75 ha) i panjača (51 ha). Šteta je procijenjena na preko 140 milijuna kuna.

Gledajući po Šumarijama, najviše površina izgorjelo je na području srednje i južne Dal-macije. Prednjači Šumarija Drniš s 1 562 ha opožarene površine, zatim Šumarija Sinj s 1 307 ha te Makarska gdje je u posljednjem

velikom požaru izgorjelo 470 ha državnog zemljišta.

Kako je zaključio glavni vatrogasni za-povjednik Republike Hrvatske Mladen Jurin : „Da nije bilo Makarske, mogli bismo reći da smo sezonom u potpunosti zadovoljni. Najviše požara bilo je u Šibensko-kninskoj županiji, ali to smo područje posebno pokrili dodatnim snagama pa većih problema ipak nije bilo“.

Požar je došao do kuća, Tugare

Petar Vučak i Zlatko Lalić

Požar iznad kanjona Cetine

Gorjela je i visoka šuma

OMIŠ

Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME 9

�0 • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME

šumski ekosustavi ZNANSTVENO SAVJETOVANJE

Zbog drastičnih promjena u režimu voda i sve toplije klime, hrast lužnjak se sve intenzivnije suši i propada. U zajedništvu s ekološkim i gospodarskim posljedicama ova pojava poprima razmjere elementarne nepogode

U novonastalim nepovoljnim stanišnim uvje-tima, kada je tlo sve suše zbog drastičnih promjena u režimu voda, a klima sve toplija, hrast lužnjak se sve intenzivnije suši i pro-

pada. U zajedništvu s ekološkim i gospodarskim po-sljedicama, ova pojava poprima razmjere “elementarne nepogode”, istaknuto je to na znanstvenom savjetova-nju na temu ”Šume hrasta lužnjaka u promijenjenim stanišnim uvjetima”, održanom 24. rujna u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Na savje-tovanju je bilo 23 referata od čak 82 šumarska znan-stvenika iz Hrvatske i inozemstva.

U pozdravnom je govoru akademik Slavko Matić nagla-sio kako, nažalost, čovjek današnjice svojim negativnim aktivnostima utječe na promjenu klime i na snižavanje razine podzemnih voda. Na promjene su posebno osjetljive nizinske šume, od kojih su lužnjakove najosjetljivije, ali i najvrednije. Svjesni smo vrijednosti koje nam pruža šuma i činjenice da se one

suše i propadaju, a poznati su tome razlozi. Kao i uvi-jek, čovjek je u žarištu svega onog što se događa na ovome svijetu. Šumarska je struka u stanju, kazao je, dugogodišnjim radom i uz pomoć cijele društvene

zajednice ublažiti, a nakon toga i ukloniti navedene posljedice.

Prilagodba izmijenjenim stanišnim uvje-tima - Matić je u svome referatu o gospodarenju šumama hrasta lužnjaka u promijenjenim stanišnim i strukturnim uvjetima istaknuo kako su pad razine podzemnih voda, uz danas nazočne klimatske prom-jene, doveli do velikih sušenja, posebno starijih i sta-rih sastojina. Tako se u zadnjih 13 godina osušilo oko 35 posto postojećeg volumena lužnjakovih šuma u Hrvatskoj, a taj se postotak u zadnje tri godine povisio na 40 %. Takvo stanje poprima dimenzije elementa-rne nepogode koja prijeti nestankom tih za Hrvatsku najvrednijih sastojina, kako s gospodarskog, tako i s općekorisnog stajališta. Dosad važeći stručni pristupi i gospodarski zahvati u normalnim uvjetima te mnoge norme, pravila i zakonske odredbe danas moraju biti prilagođeni stvarnim i nenormalnim stanišnim, struk-turnim i sastojinskim uvjetima. Glavni je cilj, prije sve-ga, sačuvati tlo na kojemu treba podići mladu sasto- jinu, koja će se prilagoditi novonastalim uvjetima. Nužno je pritom poboljšati i napraviti učinkovitijim radove u gospodarenju šumama, posebno na njezi sastojina čišćenjem, proredom i obnovi sastojina te značajnim koracima na području sjemenarstva,

rasadničarstva, sad-nje i sjetve u konteks-tu prirodne i umjetne obnove sastojina. Isto tako, bit će nužno mijenjati navike o normalnim drvnim zalihama, ophodnja- ma, pomladnim i naplodnim razdoblji-ma, a ponegdje i o izmjeni vrsta drveća i drugačijem omjeru smjese, uvođenjem pionirskih vrsta drve-ća. “Novi pristup i spoznaje tijekom rješavanja ovog veli-

kog gospodarskog i ekološkog problema morat će dati sva područja šumarske struke, znanosti, politike i in-spekcije, posebno ona koja pokrivaju područja zaštite i iskorištavanja šuma”, zaključio je akademik Matić.

Pomlađivanje na malim površinama - Govoreći o ophodnji i obrastu prof.dr.sc Juro Čavlović je nagla-sio kako je više od 20 posto lužnjakovih sastojina I. boniteta devastirana obrasta(manje od 0,5), neovisno o dobi sastojina. To posebice dolazi do izražaja u sas-tojinama mlađim od 70 godina te ukazuje na slabe rezultate obnove tih sastojina tijekom zadnjih 70 go-dina. Planiranje njihove obnove i konverzije zasniva se na četiri definirane kategorije prioriteta, temeljene na obrastu i dobi sastojina. Primjenom tri alternativna scenarija(ophodnja od 120, 140 i 160 godina) istražen

Kako spasiti šume hrasta lužnjaka


Sa savjetovanja u Hrvatskoj aka-demiji znanosti i umjetnosti

Akademik Slavko Matić

Prof. dr. sc. Branimir Prpić

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić

Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME ��

je utjecaj ophodnje na projekciju dobne strukture i strukture dobnih razreda prema obrastu, kretanje prosječne i sječive dobi sastojina, strukture obnove sastojina te strukture drvne zalihe i prihoda zrele sječe. Narušena struktura, niski očekivani prihodi i mala iskorištenost stanišnog potencijala zahtijevaju potrebu saniranja sastojina, vraćanje hrasta u stanište i uspostavu nor-malnog stanja.

Prof. dr. sc. Igor Anić govorio je o prirodnom pomlađivanju lužnjaka na malim površinama, istaknuvši kako se u Hrvatskoj lužnjakove šume pomlađuju pod zastorom krošanja starih stabala, metodom oplod-nih sječa. Ovisno o sastojinskoj strukturi i staništu, upotrebljavaju se dva do tri sijeka, a pomladno razdoblje nije dulje od osam godina. U našoj se šumarskoj praksi čitav postupak obavlja na velikim površinama, a to znači kako je cijela sastojina pomladna površina, koja se može prostirati na 60-ak hektara. Primjeri pomlađivanja na malim površinama vrlo su rijetki, obično su re-zultat izvanrednih prilika, primjerice sana-cije sastojina oštećenih vjetrolomom ili sušenjem. U novije se doba nameće potreba za ispitivanjem mogućnosti pomlađivanja na malim površinama(od grupe stabala do nekoliko hektara) u obliku krugova, meto-dom oplodnih sječa, širenjem pomladnih jezgri. Najmanja površina inicijalnih jezgri

može biti 0,01 ha(mala grupa). Posebice se to odnosi na šume posebne namjene(park-šume, privatne šume, šume za odmor i rekreaciju i dr.). Postupak je složen jer je hrast lužnjak u prve dvije godine života skiofit(raste na zasjenjenim mjestima), a zatim naglo postaje heliofit(zahtijeva mnogo svjetla). Tempo proširivanja inici-jalnih jezgri ovisi o željenoj strukturi

sastojine(jednodobna ili raznodobna). Uzgojni radovi njege i pomlađivanja mora-ju se provoditi istodobno, na različitim dijelovima pomladne površine. Nedostatak metode je u tome što zahtijeva stručnu snagu, intenzivnije gospodarenje i stalni boravak na terenu.

Propadanje stabala-značajan gos-podarsko-ekološki problem - O promjenama hidroloških uvjeta u nizinskim šumskim

Kako spasiti šume hrasta lužnjaka


U zadnjih se 13 godina osušilo oko 35 posto postojećeg volumena

lužnjakovih šuma u Hrvatskoj, a taj se postotak u zadnje tri godine

povisio na 40 %.

prof. dr. sc. Emil Klimo

Posebni rezervat šumske vegetacije “Lože”

�� • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME

ekosustavima izlagao je prof.dr.sc Ivica Tikvić. On je u uvodu istaknuo kako su promjene stabilnosti ovih eko-sustava u Hrvatskoj uzrokovane promjenama dinamike poplavnih, površinskih i podzemnih voda, promjenom klimatskih prilika i drugim nepovoljnim činiteljima. Praćene su hidrološke prilike na području Lipovljana i šumskoga bazena Spačva te ispitivana ovisnost intenzi-teta odumiranja stabala o količinama oborina, razinama podzemnih voda i poplavama. Utvrđeno je povećanje intenziteta odumiranja pri manjim godišnjim i vegetacij-skim količinama oborina te nižim razinama podzemnih voda. Zaključeno je, kako je prirodnost hidroloških uvje-ta u nizinskim šumskim ekosustavima pretpostavka nji-hove stabilnosti. Potrebno je uspostavi- ti sustavno praćenje tih uvjeta kako bi se moglo planirati gospodarenje staništem. Potonje se mora temeljiti na određenim propisima, a regulira-nje otjecanja površinskih i podzemnih voda na suradnji s drugim interesnim skupinama. U svom drugom referatu Tikvić govori o vitalnosti i odumi-ranju lužnjakovih stabala, kao poka-zatelju promjene stabilnosti nizinskih šuma. Stabilnost se utvrđuje na os-novi vitalnosti stabala glavnih vrsta

drveća, a vital-nost se procjenjuje na temelju stanja krošanja, debala i kori-jenja. Propadanje i odumiranje lužnjakovih stabala je značajan gospodarsko-ekološki problem u šumarstvu Hrvatske te mu treba sustavno pristupiti. Dina- mika odumiranja je različita po godinama, intenzitetu i opsegu, odnosno površinama pojavljiva-nja. Istraživanjem je utvrđeno kako je intenzitet propadanja prirasta naglašeniji u odnosu na intenzi-tet odumiranja stabala. Odjeli i odsjeci u kojima se ja-vlja veliko i ekstremno odumiranje stabala su poremećene stabilno-sti, te se njima treba intenzivno gospodriti.

Trend opadanja podzemnih voda-Govoreći o režimu podzemnih voda i odu-miranju lužnjakovih šuma dr. sc. Ivan Pilaš je napomenuo kako je za dugotrajni opstanak ovih šuma jedan od najvećih preduvjeta relativno velika količina vode u tlu, odnos-no razina i dinamika podzemne vode koja približno odgovara hidrološkim uvjetima koji su vladali u vrijeme postanka tih šuma. U zadnja dva desetljeća stoljetna dinamika podzemnih voda značajno se pogoršala, posebice nakon 2000. kada su sušenja sta-bala znatno uznapredovala. Iz istraživanja vo-dostaja podzemnih voda vidljiv je uznapre-dovali razvoj klimatskih promjena, odnosno generalni trend opadanja podzemnih voda. Moguće je potvrditi kako je problem odumiranja lužnjakovih šuma prvenstveno posljedica nemogućnosti njihove adaptacije na promijenjene hidrološke prilike u tlu, što je rezultat sve izraženijeg nastupanja globalnih klimatskih promjena.

Ugroženost hrastovog žira - Prof. dr. sc. Milan Glavaš imao je predavanje o biotskim uzročnicima

šteta na hrastovom žiru i mjerama zaštite. Iznio je podatak da se prosječno godišnje u Hrvatskoj skupi oko 1.150.000 kg sjemena hrasta lužnjaka, kitnjaka, medunca i crnike, što iznosi oko 96 posto skupljenog sjemena svih šumskih vrsta. Skupljeno sjeme unosi se u šumske sastojine(89 %) ili se sije u rasadnicima(oko 1%), a gubici su oko 10 %. Hrastov žir izložen je štetnom utjecaju biotskih činitelja koji mu nanose štete od malog intenziteta do potpune uništenosti. Tako ga napadaju mnogobrojne gljive, kukci, sitni glodavci, a njime se hrane krupna divljač, domaće životinje i ptice. Na lužnjakovom žiru utvrđeno je 29 vrsta gljiva raspoređenih u 19 rodova. Prvo mjesto među štetnim

kukcima zauzimaju žirotoči, zatim savijači te ose šiškarice. Navedeni kukci nanose pojedinih godina nesa-gledive štete, a žirotoč može uništiti sav urod žira. Jelenska i srneća divljač te divlje i domaće svinje mogu uništiti cjelokupan urod žira pa su ozbiljan problem tijekom podi-zanja hrastovih šuma. Za zaštitu sku-pljenog žira, u nas se najviše koriste pojedini fungicidni preparati, među kojima najviše Vitavax 200FF. Zaštita žira od sitnih glodavaca u šumama i rasadnicima provodi se primjenom

rodenticida na velikim površinama, čak nekoliko tisuća hektara godišnje. Učinkovita zaštita od divljači jest po-dizanje žičanih ograda, a štete od domaćih životinja treba regulirati zakonskim odredbama.

Prednost biljaka u poplavnoj šumi-O ne-kim nasljednim svojstvima biljaka hrasta lužnjaka iz vlažnog i umjereno vlažnog šumskog ekosustava govorio je prof.dr.sc. Branimir Prpić. Slavonska šuma hrasta lužnjaka i šuma hrasta lužnjaka s običnim gra-bom smjenjuju se na području Hrvatske u svome arealu, ovisno o stupnju vlažnosti staništa i reljefa, a površina tih iznimno vrijednih prirodnih šuma iznosi oko 200.000 ha. Približno 60 posto zauzima slavonska šuma hrasta lužnjaka, nastala u poplavnim dijelovima


U novije se doba nameće potreba za ispitivanjem

mogućnosti pomlađivanja lužnjaka na malim površinama (od grupe stabala do nekoliko

hektara) u obliku krugova, metodom oplodnih sječa,

širenjem pomladnih jezgri.

Problem odumiranja lužnjakovih šuma prvenstveno je posljedica nemogućnosti

njihove adaptacije na promijenjene hidrološke prilike u tlu, što je rezultat sve izraženijeg

nastupanja globalnih klimatskih promjena.

Sudionici savjetovanja sa svojim domaćinima(Šumarija Otok)

Prof. dr. sc. Milan Glavaš

Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME ��Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME ��

riječnih dolina, u vlažnom aluvijalnom tlu s višom prosječnom godišnjom ra-zinom podzemne vode. Lužnjakova šuma s običnim grabom dolazi u višim dijelovi-ma koji u pravilu nisu poplavljeni, s nižim prosječnim razinama podzemne vode. Pro-vedena su istraživanja s posijanim žirom skupljenim na dvama različitim staništima, a polovica biljaka iz svakoga staništa izložena je prirodnim uvjetima(kiša) i stal-nom pekomjernom vlaženju tijekom dvaju vegetacijskih razdoblja. Pokus je pokazao zanimljive razlike, kako u visini biljaka, tako i u proizvodnji biomase te daje prednost žiru skupljenom u poplavnoj, odnosno slavonskoj šumi hrasta za sadnju u isto stanište. “Rezultati istraživanja ukazuju na slabiji razvoj dvogodišnjih biljaka koje su porijeklom iz šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Ovo istraživanje trebalo bi ponoviti i oplemeniti uzgojnom i genetskom kompo-nentom”, zaključio je Prpić.

Pozornost kruženju ugljika i dušika- Prof.dr.sc. Emil Klimo iz Brna(Češka) izlagao je o akumu-laciji i transportnim procesima ugljika i dušika u poplavnoj šumi u odnosu na produkciju biomase. U uvodnom dijelu je naglasio kako su poplavne šume dugotrajno pod jakim utjecajem čovjeka, što se na njihovo stanje odražava pozitivno ili vrlo često negativno. U zad-nje vrijeme osobita se pozornost poklanja, osim vodnom režimu, kruženju ugljika i dušika. Tako dušik u značajnoj mjeri utječe na produkciju biomase i obratno, ta produkcija ima utjecaj na akumu-laciju ugljika. Ulaz dušika smanjio se isključenjem redovitih poplava koje su donosile u poplavnu šumu sedimente s visokim sadržajem dušika te je zbog toga bilanca ovo-ga značajnog elementa danas ak-tualna. Poznato je da akumulacija ugljika u šumskim ekosustavima općenito ima veliku važnost, ug-lavnom glede stakleničkih plino-


Povećanje šteta od lokalnih populacija kukaca i pojave

novih šumskih štetnika i bolesti, u izmijenjenim

klimatskim prilikama imat će za posljedicu gubitak

prirasta, vitaliteta i najčešće djelomična i opsežna sušenja

stabala, grupa stabala ili čitavih šumskih kompleksa

va i mogućega zagrijavanja atmosfere. Istraživanja ekosustava poplavne šume na aluviju rijeka Morava i Dije u južnoj Morav-skoj te analiza sastojina i staništa s hrastom lužnjakom i jasenom, kao glavnim vrsta-ma drveća, upozoravaju na velik značaj poplavnih šuma, osobito glede vezanja visokih količina ugljika.

Klonskim sjemenskim plantažama do očuvanja genofonda - O klonskim sjemenskim plantažama hrasta lužnjaka i njihovoj ulozi u očuvanju genofonda u uvjetima klimatskih promjena i povećanih rizika od napada šumskih kukaca govo-rili su prof. dr. sc. Davorin Kajba i prof. dr. sc. Boris Hrašovec. Oni su istaknuli kako će klimatske prom-jene znatno izmijeniti postojeće okolišne prilike na koje je šumsko drveće u Europi prilagođeno, a izložit će ih, također, novim štetnicima i boles-tima. Novi uvjeti stvorit će dodatne izazove u gospodarenju šumama, s posljedicama utjecaja na ekonomsku i soci-jalnu korist, koje izravno proistječu iz šume, kao i na biološku raznolikost šumskih ekosus-tava. Za tri ekogeografske sjemenske regije lužnjaka na području naše države (srednja Podravina, gornja Posavina i Pokuplje te donja Posavina) osnovane su po jedna klonska sjemenska plantaža s po 40-55

plus stabala, selekcioniranih s obzirom na deset ocjenjivačkih svojstava. Oni su jezgra očuvanja genofonda za tu vrstu drveća. Sinkronizacija napada, uz povećanje šteta od lokalnih populacija kukaca i pojave novih šumskih štetnika u izmijenjenim kli-matskim prilikama, u svojoj će suštini imati za posljedicu gubitak prirasta, vitaliteta i najčešće djelomična i opsežna sušenja sta-bala, grupa stabala ili čitavih šumskih kom-pleksa. Sve navedeno morat će se sagledati kao komponenta rizika u sljedećim planovi-ma održivoga gospodarenja šumskim sastojinama. Pritom prvenstveno treba uzeti u

obzir uzgajivačku praksu i genetsku raznolikost šuma, šumski reprodukcij-ski materijal te pristupiti izradi regionalne i nacio-nalne strategije genetske raznolikosti šuma.

Teren u Spačvan-skom bazenu - Za su-dionike savjetovanja sutradan je organizirana znanstvena ekskurzija u Spačvanskom bazenu, na pojedinim stajalištima Uprave šuma Vinkovci. Na području Šumarija Otok pokazana im je obnova

lužnjakovih šuma, sjemenska sastojina, posebni rezervat šumske vegetacije ”Lože” te čišćenje koljika. Na terenu Šumarije Vr-banja znanstvenici su upoznati sa sušenjem lužnjaka, a u predvečernjim satima posjetili su Šumarski muzej u Bošnjacima.

Prof. dr. sc. Boris Hrašovec

Poplavna šuma hrasta lužnjaka (Šumarija Stara Gradiška)


Gospodarska jedinica Lužina (Šumarija Rijeka), delničke Podružnice, prostire se između mjesta Klane i Škalnice na sjeveru, Marčelja i Studene na istočnom dijelu te Ružića, Mučića, Jušića i Kastva prema zapadu i jugu. Okružena je uglavnom privatnim posjedima, a granice prema privatnim posjedima, (enklavama), nisu jasno vidljive. Prostire se na nadmorskoj visini od ��0 do ��0 metara


GOSPODARSKA JEDINICA LUŽINA (ŠUMARIJA RIJEKA)uređivanje šuma

Do II. svjetskog rata ovim šumama nije se planski gospodarilo, a šume su dijelom bile u državnom vlasništvu, a dijelom općinske u vlasništvu sela Škalnica, Breza i Kastav.

Poslije II. svjetskog rata dolaze pod upravu Šumarije Klana koja njima gospodari do 1991. g., a

Bogata rijetkim vrstama biljaka

nakon toga su u sastavu Šumarije Rijeka. Reljef ovog područja vrlo je raznolik. Tereni obi-

luju mnoštvom većih ili manjih vrtača, vrela, grebena i kamenitih glavica. Rezultat tako raznolikog reljefa su nagle i česte promjene u dubini tla što uzrokuje razno-like bonitete na malim površinama.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

Šuma u GJ Lužina

Ulaz u poučnu stazu Loza


Šume pripadaju zoni submediteran-skih listopadnih šuma. Pored crnog graba, hrasta medunca i kitnjaka, tu rastu mukinja, crni jasen, pucalina, krkavine, a u prizemnom rastu dominira jesenska šašika. U uvalama i na dubljim vlažnijim tlima razvijena je mezofilna šuma hrasta kitnjaka i običnog graba. Za tu šumu značajne su i biljke poput :klena, lijeske, sviba, likovca. Uz jesensku šašiku raste i meka šparožina i veprina koje su element biljne zajednice medunca i bijelog graba. Osim medunca i kitnjaka javlja se i cer. U uvalama i hladnijim dijelovima uz kitnjak raste bukva, mlječ, javor gluhač,lipa te rjeđe božikovina. Pored autohtone vegetacije često je na ovo područje unašana i crnogorica. U uvalama, gdje je hladnije i dublje tlo ,sađena je smreka, crni bor,duglazija, ariš i borovac.

Danas se dio šuma u GJ Lužina ko-risti i u rekreativne svrhe. Tako su tri šetnice u šumama Lozi i Lužini na nadmorskoj visini od 320 do 504 m otvorene 2005. g.

Počinju i završavaju u Kastvu, (mjestu u zaleđu Rijeke), a zanimljive su i lako dostupne svim ljubiteljima prirode. Uz uživanje u lje-potama prirode i bogatstvu biljnog i životinjskog svijeta mogući su i usponi na obližnje vrhove npr. Stanić (465 m .), Mačkov vrh (504 m). Sa vrhova se pruža prekrasan pogled ,kako na šumsko prostranstvo u zaleđu Kastva na sela kastavštine, ali i na susjedni Gorski kotar i Učku. Uz bogatstvo šumskog svijeta, interesantne su i ponikve od kojih je najzanimljivija ponikva Kneždol. U ponikvi Kneždol je lokva koja je nekoć imala važnu ulogu u opskrbi vodom. Najzanimljivije i svakako neizostavno odredište Lužine je spilja Sparožna jama. Sve šetnice dobro su obilježene, a u sklopu šetnica nalaze se i odmorišta za pos-jetitelje.

Prije I. svjetskog rata, veći dio tadašnje GJ (naročito perifer-ni dio) služio je za ispašu stoke. Tereni koji su rijetko obrasli drvećem bili su izloženiji većim šumskim štetama. Unutarnji i nepristupačniji dijelovi GJ bili su više obrasli bukvom.

Poslije II. svjetskog rata gospodarilo se na osnovu godišnjih pla-nova sječa i uzgojnih radova. Gospodarilo se tako da se za potrebe pučanstva sjekla samo podstojna etaža. Tako je posječeno oko 90 posto stabalaca, a ostavljala su se samo bukova i hrastova stabla te ponegdje stabla cera, crnog graba i crnog jasena.

Državni dio šuma imao je razrađenu detaljnu gospodarsku kartu iz 1932.g., (talijansku), na osnovu koje je napravljena i prva gospodar-ska podjela za prvu Osnovu gospodarenja iz 1963.

Intenzivnije gospodarenje započinje 1963. Tada je provedeno čišćenje i sječa te podsadnja na površini od 61 ha smrekom, jelom, duglazijom, crnim i korejskim borom…

Prva Osnova gospodarenja napravljena je za razdoblje 1963. do 1972. Osnovu gospodarenja izradila je Sekcija za uređivanje šuma u Rijeci.

Od 1973. do 1976. gospodarilo se po godišnjim planovima, dok je druga Osnova gospodarenja bila izrađena za razdoblje od 1977. do 1986.godine.

Program gospodarenja izrađen je za razdoblje 1988.-1997. te četvrti za razdoblje 1998. do 2007.godine.

Gospodarska jedinica ima površinu od 1455 ha, od čega je obraslo 1.443 ha. Ukupna drvna zaliha iznosi 164.988 m3 od čega pretežni dio otpada na bjelogoricu, 159.036 m3. Drvna zaliha po hektaru ukupno iznosi 114 m3/ha (za bjelogoricu 110 m3/ha), što je posljedica omjera u kojem na crnogoricu otpada 4%, a na bjelogoricu 96 %. Ukupni godišnji tečajni prirast iznosi 6.096 m3 ili 4,2 m3/ha.

Propisani su i radovi biološke obnove šuma: njega podmlatka na 3 ha, čišćenje sastojina na 28,5 ha, pripremni radovi na 20 ha, protupožarna služba 1455,30 ha.

Otvorenost GJ iznosi 16,57 Km. /1000 ha. i u ovoj ophodnjici ne planira se gradnja novih šumskih prometnica već samo održavanje postojećih.

Dvodnevnim radom u uredu i na terenu (2. i 3. listopada), stručno povjerenstvo u sastavu Krešimir Turk predsjednik te članovi Stjepan Opalički i Damir Moćan pregledalo je Program gospodarenja za GJ Lužina, koju je izradio Odjel za uređivanje šuma Delnice. Mini-starstvu regionalnog razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva upućen je zahtjev za odobrenjem Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima na području krša za GJ Lužina za razdoblje od 1.siječnja 2008. do 31. prosinca 2017.

U radu povjerenstva sudjelovali su i Boris Pleše (rukovoditelj) i Ti-jana Grgurić (samostalni taksator) iz Odjela za uređivanje šuma Delnice te upravitelj Šumarije Rijeka Dejan Švob i revirnica Nevena Zrnić.

Informativni panoi

Odmorište Mačkov vrh

Komisija na terenu

�� • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME�� • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME

crni orah

Rukopis predstavlja izniman doseg u prikazu, jedne u Europi, alohtone šumske vrste drveća koja se u nas uzgaja već više od stotinu godina i koja je potvrdila svoju izuzetnu gospodarsku vrijednost i sposobnost

prilagodbe na naše klimatske uvjete i staništa na kojem se uzgaja. “Prikaz radova na istraživanju i stečena iskustva autora ove knjige na uzgoju crnog oraha, trebala bi poslužiti poput udžbenika budućim generacijama šumara, jer je pisan tečno i razumljivo i treba ih objaviti kao monografiju o crnom orahu“, riječi su umirovljenog prof. dr. sc. Želimira Borzana, izrečene u recenziji knjige Crni orah u Podunavlju.

Korištenjem mnogih znanstvenih saznanja i stručnih rado-va, uz golemi broj originalnih fotografija, autori su uspjeli zor-no prikazati crni orah od sjemenog zametka preko razvojnih stadija sastojine, a u različitim biocenozama do finalnog proiz-voda, ističe u svojoj recenziji prof. dr. sc. Zvonimir Seletković.

Od desetak ekonomskih vrsta drveća u šumama istočne Slavonije kojima gospodarimo, Uprava šuma Vinkovci pored bogatih lužnjakovih hrastovih sastojina, može se pohvaliti i sa više od 1400 ha na kojima se nalaze i kulture crnog oraha.

Premda se ova alohtona vrsta drveća spominje još daleke 1629. godine, kada je prvi puta u Europu donesena iz Sjeverne Amerike, u početku se sadila i uzgajala samo kao parkovna vrsta u zapadnoj Europi. Prvi spomen o crnom orahu na hrvatskom jeziku potiče od Josipa Ettingera, (1801.-1908. g.) poznatog šumarskog stručnjaka, dendrologa i zoologa u knjizi Šumsko grmlje i drveće tiskanoj 1890 g. Prvi koraci uzgoja kod nas, ove kvalitetne američke vrste drveta, nalazimo početkom prošlog stoljeća u manjem obimu na Belju u Baranji, a 1899. sade se prvi sjemenjaci u istočnoj Slavoniji, na tadašnjem vlastelinstvu grofa Eltza, na području današnjih Šumarija Vukovar i Ilok. Šumarski savjetnik Julio pl. Prandstetter sadi prve pokuse s crnim orahom, a krajem 1927. godine već je bilo posađeno više od 1500 katastarskih jutara pod čistim i mješovitim kulturama.

O samoj knjizi govorili su autori, mr.sp.Željko Mayer i mr.sc. Ivan Rajković.

Željko Mayer ukratko je predstavio crni orah koji podrijet-lom dolazi iz Sjeverne Amerike, a već raste i kod nas u kultura-ma vrlo kvalitetnog, trajnog i vrijednog drveta, impresivnih dimenzija i ljepote. Izaziva rasprave kako šumarskih stručnjaka tako i laika o tome treba li nastaviti organizirano uzgajanje kao šumskom kulturom ili ga tretirati samo kao ukrasno drveće u parkovima?!

S obzirom na iskustva koja s ovom vrstom drveća imamo na području Šumarije Vukovar i Ilok, gdje kao šumska kultura us-

Crni orah u PodunavljuPočetkom rujna, u Vukovaru, u Kongresnoj dvorani rodne kuće nobelovca Lavoslava Ružičke, u prisutnosti brojnih gostiju, rodbine i potomaka nobelovca te šumarskih stručnjaka, predstavljena je monografija Crni orah u Podunavlju, autora mr.sp. Željka Mayera, upravitelja Šumarije Vukovar i mr.sc. Ivana Rajkovića, stručnog suradnika u vinkovačkoj Upravi. Pisano razumljivim jezikom, ovo djelo daje neiscrpne podatke o ovoj, u nas alohtonoj vrsti drveta te predstavlja najnoviji doprinos šumarskoj stručnoj literaturi u nas. Knjiga je tiskana u Vinkovcima, u vlastitoj nakladi autora

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić

NOVA STRUČNA LITERATURA

S predstavljanja monogorafije

Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME ��Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME ��Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME ��

Crni orah u Podunavljupijeva i daje izvrsne šumsko -gospodarske i s ekonomskog stanovišta više nego opravdane rezultate, smatrao sam da zavređuje odgovo-riti na brojna postavljena pitanja struke o svrsishodnosti daljnjeg stručnog rada s ovom vrstom. Stoga, naša monografija ima za cilj proširiti znanja o crnom orahu, u prvom redu među stručnjacima šumarske i drvno tehnološke struke. Pri-kazali smo detaljna saznanja o prirodnom staništu, biologiji i upo-rabi ove vrste u njegovoj postojbini, ali i naša saznanja o crnom orahu u Hrvatskoj.

Do sada nije objavljeno dovoljno radova o crnom orahu, a područje Podunavlja nije uopće obrađeno. Činjenice govore kako je upravo u Podunavlju crni orah postigao najbolji razvoj, posebno u Šumariji Vukovar i Ilok.

Sadašnji šumsko uzgojni radovi trebali bi prikazati naša nastojanja kako osnivanjem klonske sjemenske plantaže, koja je u tijeku, doći do kvalitetnijeg sje-mena iz kojeg bi se u kraćem vremenskom razdoblju mogle dobiti kulture u kojima će

se uzgajati i kvalitetnija stabla.Nastojali smo temeljito prikazati štete

na crnom orahu nastale u vrijeme Domovin-skog rata i tako nadopuniti iskaze o štetama koje je rat i agresor nanio šumarstvu Hrvatske. Posječene su najstarije sastojine crnog oraha koje su zasađene početkom prošlog stoljeća. Tijekom okupacije istočne Slavonije od 1991. do 1997. g. samo na Šumariji Vukovar posječeno je čistom sječom više od 1800 ha obraslih šumskih površina, od čega 110 ha crnog oraha. A na ukupno 444 ha površina crnog oraha je posječeno ili devastirano, što je više od 14 milijuna eura direktne i indirektne štete samo na crnom orahu.

Mr.sc. Ivan Rajković je obradio i druge teme vezane uz crni orah, a to je drvo kao sirovina za tehnološku preradu u industriji

namještaja i drugim granama. Zanimljiv je podatak još iz 1926. godine, kada je prizna-ti šumarski stručnjak dipl.inž.Franjo Sevnik (1895. – 1980.) u radu o crnom orahu, objav-ljenom u Šumarskom listu, iznio svoje po-glede i razmišljanja o toj kulturi, naglasivši

potrebu veće sadnje i uzgoj crnog oraha: „Uvozi se iz Amerike, jer Europa s količinom

crnog oraha koji ovdje raste ne može zadovoljiti svoje potrebe. Treba ga što više saditi jer postoji bojazan kako bi Amerika mogla zabraniti izvoz orahovine, budući da su tamošnje sastojine devastirane. Radi svoje svestrane uporabivosti i vrijednosti, drvo crnog oraha je veoma skupo, a cijena mu i dalje raste i veća je od hrastovine.“

Ovaj citat čini se kao da je napisao neki suvremenik, ističe Rajković i dodaje: „Treba

Mr. sp. Željko MayerRođen 8.ožujka, 1951.g. u Zagrebu, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vukovaru,diplomirao je

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1978. Po završetku studija radi u Šumariji Vukovar do Domovin-skog rata, kada kao prognanik napušta Vukovar i sa obitelji odlazi u Njemačku. Nakon oslobođenja istočne Slavonije vraća se u Vukovar i od 1.kolovoza radi u Šumariji na mjestu revirnika, kasnije kao pomoćnik upravitelja, a danas upravitelj Šumarije Vukovar.

Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, obranio je 2000.g. specijalistički rad pod nazivom „Ritske šume hrvatskog Podunavlja i njihova prirodna obnova“ te stekao naziv mr. sp.

Mr. sc. Ivan Rajković

Rođen je 20.travnja, 1960.g. u Novim Mikanovcima. Osnovnu školu te dvije godine gimnazije kao i nastavak srednjoškolskog obrazovanja na Šumarskoj školi u Vinkovcima, a kasnije u Karlovcu. Nakon završetka Šumarskog fakulteta u Zagrebu, 1985.g. zapošljava se na Srednjoj šumarskoj školi u Vinkovci- ma, zatim u Šumarijama Otok i Lipovac, gdje je bio upravitelj Šumarije do 1997.g. kada prelazi u UŠP Vinkovci gdje i danas radi u proizvodnom odjelu kao stručni suradnik za iskorištavanje šuma.

S temom “Ekonomske posljedice sušenja hrasta lužnjaka u Šumariji Lipovac” obranio je magistarski rad 1999. g. te stekao titulu magistra znanosti. Niz godina se bavi i problematikom korištenja panjevine u drvnoj industriji, a posebno panjeva jasena i crnog oraha, gdje je postigao zapažene rezultate.

Drvo crnog oraha je jedričavo i rastresito porozno, nešto tamnije od drva pitomog oraha, bijel je široka,

godovi markantni, srednje je tvrdoće, vrlo je trajno, lagano, manje ga

napadaju štetnici, lako se obrađuje, a posjeduje sjajnu teksturu.

Mr. sp. Željko Mayer

Mr. sc. Ivan Rajković sa

raritetnim primjerkom

aktovke izrađene

od korijena crnog oraha

znati kako je Sevnik, premda Slovenac, u to vrijeme radio u Šumarskom uredu vele-posjeda grofa Eltza u Vukovaru, kao kon-trolor šumske uprave i bio je svjedokom pošumljavanja crnim orahom na šumskom zemljištu grofa Eltza.

Drvo crnog oraha je jedričavo i rastresito porozno, nešto tamnije od drva pitomog oraha, bijel je široka, godovi markantni, srednje je tvrdoće, vrlo je trajno, lagano, manje ga na-padaju štetnici, lako se obrađuje, a posjeduje sjajnu teksturu čija boja je lako prepoznatljiva i osebujna. Čokoladno do ljubičasto smeđe boje osrženog dijela i bjelkasto do žuto svijetlo smeđe boje neosrženog dijela. Za tehničku ob-radu pogodno je 75 posto drvne mase stabla. Drvo crnog oraha u najvećoj mjeri se upotreblja-va kao puno drvo za masivni namještaj – stolovi, stolice, zidne obloge, parket, proizvodnja glaso-vira i drugih glazbenih instrumenata te za furnir koji je dominirao Europom više stoljeća.

A posebna priča su podzemni dijelovi, korijen i njegovo grananje zbog bogate i neobične teksture. U proizvodnji lovačkog oružja kundaci se vrednuju prema ljepoti i vrijednosti, a pojedini primjerci postižu izuzetnu vrijednost. Prerada panjevine je izuzetno težak i skup postupak, prije svega zbog toga što vađenje iziskuje veći trošak, ali dobri poznavatelji finalne obrade znaju cijeniti kvalitetu panja crnog oraha.

Na promociji knjige, mr. sc. Rajković pokazao je svoj neobičan rad; unikatnu ak-tovku izrađenu od dijelova panja, gdje je prednja i stražnja ploha torbe bila od panja crnog oraha.


drvna industrija POSLOVNI KLUB

Na prošlogodišnjoj Ambienti drvarci su u okviru tradicionalne rasprave na Poslovnom klubu pregršt komplimenata uputili Vladi Repub-like Hrvatske što je drvni sektor prepoznala

kao strateški važan dio ukupne gospodarstvene poli-tike, a perađivačima finalistima (prvi puta!) dodijelila bespovratnu novčanu potporu. I Hrvatskim šumama tada se uvelike zahvaljivalo na partnerskom odnosu. Podsjećamo na to zbog toga što su se i ove godine, na istom mjestu, u relativno kratkoj raspravi naslovljenoj “Konkurentnost hrvatskog drvnog sektora”, mogli čuti isti tonovi, posebno iz redova drvoprerađivača.

Drvni sektor kao jedno od strateških opredjeljenja gospodarske politike ,u posljednje je četiri godine živnuo, čemu je pridonijela i lanjska potpora od 41,1 mil. kuna te ovogodišnja. Ugovori s prerađivačima koji imamju programe i projekte su potpisani, od 53,4 mil. kuna, podsjetio je ministar Petar Čobanković. Konsolidaciji drvoprerađivača, druga je važna činjenica, pridonijele su i Hrvatske šume svojim partnerskim odnosom,“ rekao je ministar. Ista-knuo je, također, da će Vlada i o novonastaloj situacji globalne krize, koja se dakako reflek-tira i na Hrvatsku, novim mjerama na dva nivoa kroz resorno Ministarstvo te mjerama vezanima za cijelo gospodarstvo, posebno za izvoz, pomagati stabilizaciji ovoga sektora. Jer izvoz je važna stavka u funkcioniranju cijele ove djelatnosti.On je prošle godine u odnosu na 2006. povećan za 13% i iznosio je oko 700 milijuna kuna, a ove bi, očekuje se, mogao premašiti i milijardu.

O partnerskom odnosu s drvarcima govo-rio je i predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić podsjetivši da ta suradnja nije od jučer i da je ovo mjes-to i vrijeme da se riješe i konkretni problemi te da su Hrvatske šume, koje uskoro očekuje i restrukturiranje, uvijek spremne na razgovor.

Na nove okolnosti podsjetio je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević rekavši

Konkurentnost hrvatskog drvnog sektora(ili: kada će domaća industrija postati konkurentna)

Poslovni klub na Ambineti, sajmu najmještaja, unutarnjeg uređeja i prateće industije, postao je tribina na kojoj svake godine najodgovorniji ljudi Vlade i drugih (državnih) institucija razgovaraju s drvarcima o aktualnim problemima ovoga sektora. Oni se uvijek nužno tiču i Hrvatskih šuma kao partnera u reprociklusu. Zadnjih godina tim su partnerstvom drvoprerađivači jako zadovoljni, jesu li i šumari?

da nikoga “ne čeka svjetla budućnost“ nego rad te da i o drvnoj industriji treba razgovarati u kontekstu svjet-skih promjena, kriza koje nam ne idu na ruku i pojave nekih novih sila na sceni (Kina). U tom smislu on drži da je prošlo vrijeme „snalaženja“ koje je predugo trajalo te da je došlo vrijeme kada se treba organizirati i ozbiljno raditi.

U razgovoru su apostrofirane i neke uspješne akcije i novi momenti kojima će u buduće trebati pokloniti punu pažnju.

(Drvo je prvo, cjelogodišnja uspješna promocija veće uporabe drva u svakodnevnom životu; hrvatski dizajn, kako ga osmisliti; biomasa i šumski ostatci, kako ih u općoj energetskoj krizi iskoristiti), ali i problemi koji traju (još uvijek preveliki uvoz finalnih proizvoda).

Za šumare i poslovanje Hrvatskih šuma svakako je najvažniji poslovni (partnerski) odnos s drvnim sektorom jer jedni bez drugih ne mogu! To

je i razumljivo budući da daleko najveći dio sječivnog etata Hrvatskih šuma od preko 5 mil. kubika završava kod domaćih kupaca. Ne samo najveći nego i najkvalitetniji, a kad se to kaže, misli se na trupce, posebno hrasta lužnjaka. I nije nikakva tajna da bi se za njih bilo gdje moglo dobiti daleko više nego što ih veliki domaći prerađivači plaćaju po ugovoru, na račun finalizacije, s odgodom plaćanja. Apostofirajući ulogu Hrvatskih šuma u konsolidaciji drvnoga sek-tora i ministar Čobanković je rekao da treba voditi računa i o cijenama „koje moraju biti konkurentne onima iz okruženja“. A državni tajnik Herman Sušnik istaknuo je važnost ra-

spodjele kvalitetne sirovine.Ono što na ovogodišnjem Poslovnom klubu nije

rečeno, ali o čemu svi u ovom reprociklusu sve znaju, jest pitanje velikog broja pilana, prerezivanja i izvoženja dijela najkvalitetnije robe kupljene po niskim, a pro-dane po nekoliko puta višim cijenama! A prelijevanje sredstava na ovaj način već dugo traje.

Prošlo je vrijme „snalaženja“

koje je predugo trajalo, a došlo

je vrijeme kada se treba organizirati i

ozbiljno raditi.

S razgovora na Poslovnom klubu


Foto: M. Mrkobrad


Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME �9Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME �9

obnovljivi izvori energije PARK-ŠUMA GOLUBINJAK LOKVE

Početkom listopada u park-šumi Golubinjak Lokve održani su �. Hrvatski dani biomase i �0. Europski dani biomasa regije. Manifestacija je održana pod pokroviteljstvom Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, a u organizaciji Hrvatske udruge za biomasu sekcije HŠD i delničke Podružnice. Suorganizatori skupa bili su i Bavarski kompetencijski centar za obnovljive sirovine, Europska udruga za biomasu, Zajednica obnovljivih izvora energije HGK Zagreb, Gradski ured grada Zagreba za poljoprivredu i šumarstvo i Nexe grupa Našice

Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME �9

Dani biomase u Gorskom kotaruNa skupu koji je okupio niz emi-

nentnih stručnjaka iz zemlje i inozemstva, naglašena je potreba što većeg poticanja korištenja ob-

novljivih izvora energije u Hrvatskoj, kako iz ekoloških, tako i iz gospodarskih razloga. Izvori za to korištenje, potencijalno su vrlo visoki. Godišnje se može koristiti i do 4,7 mili-juna kubika biomase (oko tri milijuna nastaje u šumarstvu, a oko 1,7 milijuna se stvara u drvoprerađivačkoj industriji).

Herman Sušnik, državni tajnik u Mini-starstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, istaknuo je kako ove aktivnosti podupire i Vlada RH. Tako je u prošloj godini od 41 milijun kuna bespovratnih kreditnih sredstava namijenjenih drvoprerađivačima, čak 20 milijuna bilo namijenjeno projektima vezanim uz bioma-

Piše: Vesna Pleše

Foto: V. Pleše

su. Na natječaj je prispjelo 165 projekata, od čega 62 vezano uz biomasu. I ove godine od 181 projekta, gotovo trećina projekata vezana je uz biomasu. U tu namjenu država će izdvojiti 53 miliju-na kuna bespovratnih sredstava. Uskoro će biti osnovana i Radna grupa za iskorištavanje biomase,a posebnim mjerama država će poticati lokalne samouprave i domaćinstva da se okrenu ovom obliku korištenja energije.

U sklopu okruglog stola govorilo se o problematici korištenja biomase. O tome su nazočnima govorili Tomislav Starčić iz Šumarske savjetodavne službe, Željko Pizent iz „Finvest corpa Čabar“ govorio je o proizvodnji peleta u Gerovu, Nikola Siegfrid o uspješnoj djelatnosti „Seting inženjeringa“, tvrtke koja se bavi projektiranjem, proizvodnjom i izvođenjem sušarsko-energetske i tehnološke opreme za poljoprivrednu i šumarsku biomasu. Slovenac Tomaž Rifelj govorio je o iskustvima toplifi-kacije mjesta Gornji Grad u Sloveniji, a državni tajnik u Ministar-stvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Srećko Selanec o mogućnostima izgradnje toplana na biomasu uz pomoć sred-stava iz pretpristupnih fondova EU.

Svi sudionici skupa imali su prigodu vidjeti kako se proizvode peleti u delničkom poduzeću „Energy pellets“ d.o.o. U suvremeno uređenom pogonu sa 18 zaposlenih već nekoliko mjeseci proiz-vode se peleti sada, za uglavnom strano tržište.

U sklopu Dana biomase održana je i izložba opreme, a posebno su predstavljena poduzeća koja se bave djelatnos-tima vezanim uz energetsko korištenje biomase. Predstavili su se „Centrometal“, „Stihl“ iz Lokava, De Lisjak d.o.o. iz Ivanićgrada, te slovenske tvrtke KIV (Vransko) i Biomasa (Luče).

Najzanimljiviji dio manifestacije bilo je predstavljanje mobilnog iverača za izradu sječke, koji proizvodi sirovinu za pe-lete te puštanje u pogon kotla za pelete „Centrometala“ d.o.o. kojim će se ubuduće grijati prostor restorana u park-šumi Golu-binjak Lokve.

Kotao na pelete

Dio pogona za proizvodnju peleta u Delnicama

Sudionici skupa

Posjet poduzeću „Energy pellets“ u Delnicama

�0 • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME�0 • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME

putopis ALBANIJA, ZEMLJA ORLOVA

Zamišljamo li Albaniju kao zaostalu balkansku zemlju, pomalo opasnu i divlju, u kojoj se, osim bunkera, nema ništa naročito za vidjeti, varamo se! To je zapravo daleko od istine jer osim prirodnih ljepota i zanimljivih, druželjubivih ljudi, ova balkanska državica obiluje i velikim kulturnim nasljeđem, što bi ju uskoro moglo predstaviti kao glavnog turističkog konkurenta na Mediteranu

U sklopu projekta FOPER, u organizaciji Europ-skog šumarskog instituta, s još četvero kole-ga iz Hrvatske posjetio sam Albaniju, zemlju koja pored dvaju mora, Jadranskog i Egej-

skog obiluje prirodnim i kulturnim znamenitostima. Glavni grad Albanije, Tirana, bio nam je domaćin,

no zahvaljujući dobroj organizaciji seminara uspjeli smo vidjeti mnogo više. No, krenimo redom.

Tirana, koju je osnovao turski paša 1614. go-dine, postala je glavnim gradom tek 1920. godine kao protuteža Durresu kojeg su smatrali preranjivim

na obali. Svaki turistički obilazak Tirane započinje na Sheshi Skenderbeg ili Skenderbegovu trgu u čijem središtu je spomenik istoimenoj nacionalnoj ikoni na konju. Sa sjeverne strane trga nalazi se Nacionalni po-vijesni muzej, najveći muzej u državi, koji će mnogi prepoznati po velikom muralu na ulazu na kojem je prikazana pobjeda albanskoga naroda, od ilirskih vre-mena pa sve do II. svjetskog rata. Sa istočne strane na-lazi se Ethemova džamija, najstarija u gradu i jedna od rijetkih koja je preživjela ateističku kampanju krajem 60-ih godina.

Utvrda širom otvorenih vrata

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Kilometarska plaža u Durresu



Tirana ima i zanimljive parkove, pogo-tovo ako se krene južno od Skenderbegova trga prema četvrti Blloku. Ovdje ih ima neko-liko i preko dana su popularno mjesto izlaska albanskih obitelji sa djecom, gdje ljudi leže na travi, čitaju knjige, igraju frizbi i uživaju u opuštenoj atmosferi okolnih kafića.

Današnji izgled Tirana ponajviše duguje svome gradonačelniku Ediju Rami, akadem-skom slikaru, koji je početkom 21.st. došao na vlast i odlučio sivu i zapuštenu metropo-lu unakaženu divljom gradnjom urediti i prilagoditi građanima. Obnovljena je kom-pletna infrastruktura, parkovi su uređeni i prilagođeni rekreaciji, a ružne, sive fasade obojane su u različite boje, zbog čega Tirana danas ima veseli izgled. Zbog svog truda Edi Rama je proglašen najboljim svjetskim gradonačelnikom 2004. godine.

Što se noćnog života tiče, Blloku je četvrt u kojoj će se naći ponešto za svačiji ukus. Nekoć je bila zabranjena četvrt i sastajalište komunističke elite, no danas je preuređena i otvorena za javnost. U velikom broju kafića svira živa glazba od jazza, rocka preko elektronske glazbe i modernih alban-skih poskočica.

Drač ili Durres se nalazi na obali Jadran-skoga mora, svega pola sata vožnje od Tirane, a krasi ga 10 km dugačka pješčana plaža, zbog koje je postao omiljeno okupljalište albanskih turista ljeti. Gradu ne manjka turističkog sadržaja, tako da ovdje možemo naći Bizantske zidine iz 6. st. podi-gnute nakon invazije Vizigota, zatim rimski amfite-atar iz 1. st., koji je danas na žalost zapušten, ali je u svojim najboljim danima primao 15000 gledatelja. Od znamenitosti novijeg datuma tu je palača bivšeg kralja Ahmeta Zogua I. koja, na žalost, nije otvorena za javnost. A da nije sve u kulturnim znamenitostima te da ima nešto i u gastronomi-ji, dokazali su naši ljubazni domaćini, koji su nas odveli u ri-blji restoran Dvije gitare, koji se može pohvaliti vrhunskom ponudom ribljih specijaliteta što nam je dodatno poboljšalo sliku ovoga zanimljivoga grada.

Oko sat vremena zapadno od Tirane nalazi se Kruja, gradić koji se smjestio visoko u planinama, do kojega vodi krivudava cesta kroz borovu šumu. Svojih pet minuta slave, ovaj gradić je imao između 1443. i 1468. go-dine kada ga je nacionalni junak Georghi Kas-trioti Skenderbeg pretvorio u svoju prijestol-nicu. Od tog vremena ostalo je malo, no zidine izgledaju prilično impresivno, kada se iz gra-da ulazi u dvorac. Unutar zidina postoji retro-modernistički Skenderbegov muzej, kojeg je projektirala kći Envera Hoxe i koji izgleda kao “šaka u oko“ uspoređujući ga sa okolišem. No, u njemu je zanimljiva zbirka vezana uz život ovoga albanskoga heroja. Ali zato je iznimno zanimljiva ulica koja povezuje grad i dvorac, u kojoj se tradicionalni stari dućani, prepuni

Utvrda širom otvorenih vrata

suvenira, redaju jedan za drugim, a nastanak većine proizvoda imate priliku vidjeti na licu mjesta.

Ako ste kojim slučajem krenuli na put automobilom iz Hrvatske preko Crne Gore, prvi grad na koji ćete naići je Skadar. Iako se radi o jednom od najstarijih živućih gradova u Europi, nema nekog posebnog razloga za zaustavljanje. No, oni koji se odluče na taj čin neka svakako posjete tvrđavu Rozafu, koja je smještena na brdu 2 km južno od grada. Tvrđavu su osnovali Iliri i s ovog mjesta vlada-la je njihova čuvena kraljica Teuta. Poslije je padala u ruke Rimljana, Bizanta, Mlečana te Turaka koji su u dva napada na tvrđavu izgu-bili 44 000 ljudi.

Ova građevina je odlično očuvana i sa vrha puca odličan pogled na rijeke Bunu i Drin koje je okružuju te na Skadarsko jezero.

No, ako govorimo o utvrdama na brdu, je-dan albanski grad je nezaobilazan.

Berat se nalazi na dva i pol sata vožnje južno od Tirane i drugi je po važnosti muzej-ski grad u Albaniji (prvi je Gjirokastra, rodno mjesto Envera Hoxe, koji na žalost nismo po-sjetili). Zbog muzejskog statusa, grad je izb-jegao masovno uništenje sakralnih objekata 60-ih godina, zbog čega se danas može po-hvaliti sa nekoliko vrlo lijepih džamija i crkava te prekrasnom citadelom visoko iznad grada. Unutar citadele još uvijek žive ljudi, što ovoj građevini daje dodatnu dimenziju, a u crkvi sv. Marije nalaze se djela najpoznatijeg alban-

skog ikonografa Onufrija. Dolje, u samom gradu Beratu,

kojeg rijeka Osumi dijeli na dva dijela, postoji stari most iz 18. st. koji je građen u poznatom turskom stilu i broji sedam lukova te jedna stvar koja čovjeku lako upadne u oči, a to su prozori. Naime, s obzi-rom da se grad nalazi u kanjonu, sve su zgrade građene na brdu i okrenute prema rijeci. Na svakoj od njih postoji po nekoliko prozora u nizu i to na svakom katu, što je na kraju rezultiralo da Berat stekne epitet grada sa tisuću prozora. I stvarno! Šečući gradom čovjek

stekne dojam da su stanovnici ovoga grada izuzetno znatiželjni i voajerski raspoloženi kada su imali potrebu izgraditi toliki broj pro-zora na svojim kućama.

Već spomenuta rijeka Osumi nudi iz-vrsne mogućnosti za rafting, pogotovo u kanjonu koji se nalazi oko dva sata vožnje od Berata, blizu mjesta Corovode. Kanjon je dugačak 14 km, na mjestima dubok preko ki-lometra, a najuži dio mu je širok svega 160 cm. Sve navedeno izvrsna je preporuka za ovaj ob-lik avanturizma, a netaknuta priroda garantira vrhunski izlet.

Naravno, kako to obično bude, vrijeme od 6 dana je proletjelo jako brzo, a južni dio Albanije nismo još ni dotakli. Tamo se, po pričama naših domaćina, krije još mnogo za-nimljivih mjesta koje svakako treba posjetiti, no njih ćemo morati ostaviti za neku drugu priliku.

Tvrđavu Rozafu osnovali su Iliri i s ovog mjesta

vladala je njihova čuvena kraljica Teuta.

Poslije je padala u ruke Rimljana, Bizanta,

Mlečana te Turaka koji su u dva napada na tvrđavu

izgubili 44 000 ljudi.

Kanjon rijeke Osumi

Parkovi su omiljeno okupljalište alban-skih obitelji

Skenderbegov trg

Kuća Envera Hoxe u Tirani

Moderni Skenderbegov muzej u Kruji

�� • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME�� • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME

ljekovito bilje

Mišjakinja ima nježnu, ali raz-granatu stabljiku koja je polegla,

okrugla,malo dlakava i prekri-va veće površine.U donjem dijelu stabljike su listovi sa dužim, a u gornjem dijelu sta-bljike sa kraćim peteljkama. Listovi su nasuprotni, sjedeći, srcolikog ili jajastog oblika. Cvjetovi su zvjezdastog ob-lika, bijele boje smješteni na dugim drškama na vrhu sta-bljike.

Cvatnja: Tijekom cijele godine. Ako su joj uvjeti podnošljivi cvate i tijekom zime.

Stanište: Raste kao ko-rov po vrtovima, poljima, vinogradima,livadama,uz jarke, zidove, putove..

Ljekoviti sastojci: Sadrži 14,5 posto bjelančevina, 63,9 posto ugljikohidrata, 2,4 posto masnoća, eteričnog ulja, sluzi, karotina, oksalne kiseline,kalija, kalcija, bakra, magnezija,željeza i fosfora.

U svježem stanju ima miris po klipovima kukuruza,a gorak okus.

Ubiranje: mlada biljka upotrebljava se za jelo kao varivo tijekom cijele godine. Za vrijeme cvatnje ubire se i suši,ljeti na toplom i vjetrovitom mjestu u hladu.

Ljekovito djelovanje:- njome liječimo bolesti pluća (tuberkulozu,astmu,

bronhitis, kašalj),- oči (za ispiranje očiju kod upala i protiv slabog

vida),- želudac i crijeva (hemeroide, proljev, povraćanje,

za ispiranje i pripremu obloga),- reumu i upalu zglobova (oblozi umiruju bolna

stanja i liječe upalne procese),- grčevi(ne postoji po Vogelu bolji lijek za liječenje

dječjih grčeva od mišjakinje-(pije se čaj od svježe ili osušene biljke),

- koža (liječi osipe, čireve, gnojne rane, psorijazu,iritiranu kožu, rak kože).Za liječenje se koriste oblozi, a imaju pojačano djelovanje ako se doda preslica i trputac.

Svježi sok biljke dobar je za liječenje slabog vida i mrene (čajem se ispiru oči ili se stavljaju oblozi).

Mišjakinja, lijek za kožu i grčeve

Mišjakinja (Stellaria media L.) poznata je pod nazivima crijevac, crevac, ptičja trava, mala mišjakinja, poljska mišjakinja, mišje uho

Čaj I: uzme se jedna jušna žlica mišjakinje i 2 dl vode. Vrućom vodom prelije se bilje, poklopi i pusti da odstoji petnaestak minuta. Čaj se procijedi i pije se dva do tri puta tijekom dana u malim gutljajima.

Čaj II: dvije jušne žlice mišjakinje, 3,5 dl vode, 1,5 dl vina i 2 jušne žlice meda. Bilje se prelije vodom i vinom, umiješa se med i sve to se zakuha. Makne se sa vatre, poslije petnaestak minuta se procijedi i pije u malim gutljajima tijekom dana.

Tinktura: 200 g suhe biljke i litra 70 postotnog alko-hola. Bilje se moči tridesetak dana u alkoholu i poslije toga se tinktura procijedi. Uzima se tri puta dnevno po 15 kapi s malo vode ili čaja.

Mast:uzima se svinjska mast i tinktura u omjeru 2:1. Mast se rastopi i u nju se polako ulijeva tinktura uz stalno miješanje. Miješa se sve dok ne prestane izlaziti alkoholna para. Vruća mast ulijeva se u za to priprem-ljenu ambalažu te stavi u hladnjak da se ohladi.

Svježi sok: U omjeru soka i meda 3:1 napravi se tekuća smjesa koja se može nanositi u kapima na oko i kožu.

Prašak: napravi se od sjemena biljke na način da se usitni u mlincu za kavu.Upotrebljava se kao začin ju-hama ili se posipa po raznim jelima npr. mesnim.

Kod uzimanja ove ljekovite biljke nema nikakvih nuspojava.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva Mišjakinja


Mišjakinja, lijek za kožu i grčeve

zaštićeno bilje

Kacigasti, veliki kaćun (Orchis militaris) pripada porodici kaćunki (Orhidaceae), jednoj od najvećih biljnih porodica s više od 20.000 vrsta, najrasprostranje-

nijih u tropskim i suptropskim područjima. To je višegodišnja biljka s jajolikim, rjeđe kugla-stim gomoljem, koji je u gornjem dijelu ne-znatno sužen s nitastim korijenjem. Najviše je raširena u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, na Kavkazu i Sibiru, a vrlo rijetko dolazi u medite- ranskom području. Svijetlozelena stabljika visoka je 25-40 cm, neznatno je bridasta, pri vrhu izbrazdana, katkada ljubičasta, pri osnovi pokrivena prizemnim listovima(2-4) sličnim lisnom rukavcu koji su jajoliki do eliptični, svijetlozelene boje te osnovom obavijaju sta-bljiku. U gornjem dijelu ona je bez listova.

Među najistraženijim kaćunima - Cvat je u početku zbi-jen, piramidalan, kasnije jajolik i valjkast, rahle strukture, a čini ga mnoštvo(do 40) mirisnih dvospolnih cvjetova ružičasto-ljubičaste boje. Listići ocvijeća oblikuju jajastokopljastu kacigu, koja je iz-vana blijedoružičasta s pepeljastosivim nijansama pa otuda na-ziv biljci. U unutrašnjem dijelu kaciga je manje ili više ljubičasta s ljubičastocrvenim žilicama. Medna usna ima tri režnja, svijetlo-purpurne je boje, s tamnim točkama. Srednji režanj je dug i široko linearan s dva omanja razmaknuta režnjića u prednjem dijelu. Ova biljka cvjeta tijekom svibnja i lipnja, a jedna je od najbolje proučenih vrsta kaćuna. Plod je tobolac s velikim brojem sasvim sitnih sjemenki, no tek neznatan dio njih proklije i to u simbiozi s gljivom te ga je vrlo teško uzgajati.

U svijetlim šumama i šikarama - Prema životnom obliku ovaj je kaćun geofit jer predstavlja životni oblik suhozemnih biljaka kod kojih rasplodni organi preživljavaju nepovoljne uvjete u zemlji. Žive u uvjetima kratkoga vegetacijskog razdoblja te je ra-

ZAŠTIĆENE, RIJETKE I UGROŽENE BILJNE VRSTE

Kacigasti kaćun (Orchis militaris)

Ova višegodišnja biljka voli puno svijetla, raste u svijetlim šumama i šikarama, na rubovima šuma, livadama i travnjacima, na vapnenastom tlu, a pojavljuje se na visini i do �000 m

Osušeni kaćunovi gomolji(salep), usitnjeni i skuhani u vodi, daju

sluzavu tekućinu, omiljeno i hranjivo zimsko piće u Bosni i Hercegovini,

Sandžaku, južnoj Srbiji i Makedoniji. Osim toga, smatra se da okrepljuje

i pomlađuje organizam te ima afrodizijačka svojstva.

Zbog neracionalnog korištenja (branje biljaka u dekorativne svrhe i skupljanje plodova) te promjena u

staništu, brojnost vrste se smanjuje.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Na rubu šume

Dijelovi biljke


zvoj njihovih nadzemnih organa do cvatnje i plodonošenja (fruk-tifikacije) relativno vrlo kratak zahvaljujući znatnoj količini naku-pljenih hranjivih tvari u podzemnim organima. Kacigasti kaćun voli puno svjetla, raste u svijetlim šumama i šikarama, na rubovima šuma, livadama i travnjacima, na vapnenastom tlu, a pojavljuje se na visini i do 2000 m. U Hrvatskoj ga nalazimo u okolici Vukovara, Zagreba, Samobora, na Plitvičkim jezerima, Strahinščici, Samobor-skom gorju, Učki te sve do Dubrovnika. U Požeškoj kotlini raste na podgorju okolnih planina, na suhim travnjacima, posebice u okolici sela Gornji Vrhovci.

Hranjiva i ljekovita svojstva - Osušeni kaćunovi gomolji (salep), usitnjeni i skuhani u vodi, daju sluzavu tekućinu, omilje-no i hranjivo zimsko piće u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, južnoj Srbiji i Makedoniji. Uglavnom se pije kao vrući čaj zaslađen me-dom, a smatra se da okrepljuje i pomlađuje organizam te ima afrodizijačka svojstva. Osim toga, kaćunovi gomolji mogu se pržiti, peći, kuhati, a osušeni samljeti u brašno i prerađivati na različite načine. Od najstarijih vremena salep se upotrebljava po cijelom Bliskom istoku, a pripisuju mu se i ljekovita svojstva, jer kao sluznata droga koristi se u medicini.

Zbog neracionalnog korištenja(branje biljaka u dekorativne svrhe i skupljanje plodova) te promjena u staništu, brojnost vrste se smanjuje.


zanimljiva priroda PRIRODA ŽIVI SVOJ ŽIVOT

Mnogi autori poput Burkharda (1893.), Hessa (1905.),Kleina (1908.), Fabiciusa (1930.),Tha-nera (1930.), Jugovidova (1950.) smatraju da je korijenje takvih panjeva, odnosno

bivših stabala, sraslo s korijenjem susjednih stabala iz kojih uzimaju organske tvari.

Neki autori poput Sorauera (1909.) smatraju da tu pojavu mogu uzrokovati rezervne tvari, dok Neger (1924.) smatra to nekom vrstom parazitizma. Busgen-Munch (1927.) navodi da prirašćivanje nastaje redovito na panjevima jele i duglazije te često na smrekovim i ariševim panjevima,a rijetko na borovim panjevima. Jablo-kov (1950.) je opazio žive borove panjeve, a Ivo Horvat (1949.) žive panjeve kod jele. I finski istraživač Laitakari (1927.) opažao je kaluse na panjevima smreke i ariša, ali i breze.

Sustav korijenja drveća počeo se istraživati vrlo rano, ali intenzivnije u 19. stoljeću, napo-minje Josip Šafar u Šumarskom listu u članku na temu “Srašćivanje korijenja”. Ponajpri-je je istraživan korjenov sustav mladih biljaka u rasadnicima,zatim odnos mladih biljaka i korova, a ka-snije i međusobnog odnosa starijih vrsta drveća u tlu.

Srašćivanje korijena i prirašćivanje panjeva

Pojava srašćivanja korijenja drveća i prirašćivanja panjeva poznata je odavno. S ovom pojavom već se susreo Theophrast. I Plinije se upoznao sa srašćivanjem smrekovih panjeva od kojih su Arkađani izrađivali vrčeve. Na osnovu detaljnijeg promatranja jele, Gervig je ��. iskapanjem utvrdio da je ta pojava nastala zbog sraslog korijenja panja i stabla iz kojeg panj crpi hranjive tvari. Time je pobio mišljenje Hartiga o postojanju rezervnih tvari u panju koje mu omogućuju nastavak života i poslije sječe stabla, no nije isključio ni tu mogućnost

Kod nas je takvo istraživanje provedeno pedesetih godina prošlog stoljeća u Gorskom kotaru. Istraživanja su obavljena na osnovu pojave živih panjeva. Utvrđivao se vanjski izgled i starost novog sloja drveta nastalog de-bljinskim rastom panjeva te utvrđivao broj živih i mrtvih panjeva.Starost novog sloja stabla ispitivana je brojanjem godova. Odnos broja živih i mrtvih panjeva vezano uz njihovu udaljenost od stabla utvrđivao se na primjernim površinama.Na osnovu te metode ispitana je pretpostav-ka o srašćivanju korijenja kod pojedine vrste drveća.

Međusobno srašćivanje korijenja opaženo je kod glavnih vrsta četinjača,a od listaća na hrastu i brezi.

Utvrđeno je da prirašćivanje panjeva i kalus nastaje najviše na panjevima jele i duglazije, manje na smrekovim, neznatno na ariševim, ni-kako na borovima, a uopće ga nema na panjevima listaća. Postoji vjerojatnost da se infekcija i udarac groma prenose sa stabla na stablo posredovanjem ko-rijenja.

Najznačajniji rast panjeva utvrđen je na jeli. Aktivnost kambija na panjevima oborenih jelovih sta-bala očituje se jasnije 6-12 godina iza sječe. Kada panj odeblja na isti toliki broj godova, na njegovu obodu

pojavi se kalus,a prerez poste-peno dobiva oblik plitke posude. Stari dio drveta u sredini sve više trune,dok je nova panjevina otporna na abiotske i biotske utjecaje. Prerezi debljih i od jelovih stabala više udaljenih pa-njeva, većinom su manje obrasli ili uopće nemaju novi sloj drveta i kore. Novo drvo i kora razvija se između starog drveta i kore. Stariji dio drveta ima šire godove,trune te je zato tamnije obojen. Prema broju godova može se utvrditi starost nove tvorevine. Takvi panjevi prirašćuju vrlo dugo, neki i do pola stoljeća. Utvrđeno je da mogu prirašćivati samo panjevi u kojima se nije osušio kambij. Ne mogu rasti panjevi suhara i onih stabala s kojih je uklonjena kora. Nevjerojatna je pretpostavka da nakupljene rezervne tvari mogu produživati rast panja tijekom nekoliko desetljeća. Opažanjem površinskog korijenja može se

Pojava sraslog korijenja drveća, biološki i gospodarski ima

korisne, ali i štetne osobine. Koristi mogu biti u smislu da se srastanjem korijenja povećava

mehanička stabilnost drveća pa time i same sastojine.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše

Stari i novi panj



Srašćivanje korijena i prirašćivanje panjeva

zaključiti da je ta pojava vezana uz srašćivanje korijenja stabala. Srašćivanje je unakrsno, a na udaljenosti od jednog metra linearno poput mosta. U predjelu Blatnik, Šumarija Fužine, kod jele promjera 70 cm moglo se vidjeti kako je s ograncima njenog korijenja sraslo pet živih panjeva. Broj živih panjeva opada s udaljenosti od iste vrste drveća. Na udaljenosti jele jedan do dva metra od stabla nalazi se po nekoliko panjeva, koji od tog stabla dobivaju asimilat (hranu),a taj postotak pada što je veća udaljenost panja od stabla. Vezano uz tlo, zapaženo je da na vapnenačkim tlima nema živih panjeva do pet metara udaljenosti od stabla,a na silikatima do četiri metra. Iz toga se može zaključiti da na vapnencu jela ima dulji korijen nego li na silikatnim tlima.

U odnosu na jelu,taj proces prirašćivanja na smreci mnogo je manji.

Istraživanja su provedena i na bukvi. Utvrđeno je da živi panjevi bukve ne prirašćuju,a ako i da, to je uglavnom neznatno. Kod listača srašćivanja su utvrđena brezi i hrastu.

Srašćivanje korijenja drveća redovita je pojava u gušćim sastojinama,nego li u rjeđima, veća u čistim sas-tojinama nego li mješovitim,veća u šumama četinjača nego li listaća te veća na sušnijim i skeletnijim tlima nego li na svježijima i dubljima.

Pojava sraslog korijenja drveća, biološki i gospodarski ima korisne, ali i štetne osobine. Koristi mogu biti u smislu da se srastanjem korijenja povećava mehanička stabilnost drveća pa time i same sastojine.Sraslo korijenje povećava otpornost sastojine prema

vjetru pa je i manji broj izvala. S druge strane sraslo ko-rijenje kod mlađeg drveća može povećati „konkuren-ciju“ te vrste drveća u borbi za vlagu i hranu,ali i u suzbijanju korova drugih vrsta drveća. Kod starijih sta-bala sraslo korijenje je opasno,jer negativno djeluje na razvoj ponika i podmlatka oduzimanjem vode i hrane, posebice na lošijim tlima.

Putem sraslog korijenja mogu se prenositi bolesti, ali i udari groma s jednog na drugo stablo. Ove pojave mogu se prenositi korijenjem i na udaljenija stabla.

Velik broj panjeva otežava radove na iskorištavanju šuma, na poslovima sječe i izvlačenja stabala preko panjeva te kod gradnje šumskih prometnica, cesta i vlaka.

Da bi se smanjio broj živih panjeva treba provesti određene uzgojne zahvate.U gospodarenju treba održavati mješovite sastojine jer se time stvara manji obrast iste vrste drveća. Pri sječi stablo treba obarati što niže pri tlu,guliti koru da se uništi kambij pa panjevi brže trunu.

No, kako je već naveo i sam Šafar, da bi se poja-va sraslog korijenja mogla bolje objasniti, trebalo bi obaviti još niz dodatnih istraživanja i pokusa da bi se ova pojava kod drveća mogla znanstveno ispravnije valorizirati.

U prošlosti, a i danas, ovako prirasli panjevi ko-riste se kao ukras, kao stalci za cvijeće, solišta, ramovi za slike i sl.

Cvijeće u kalusu

Kalus na panju



Snalaženje među mnogobroj-nim vrstama drveća u jednoj tropskoj kišnoj šumi nije lako. Kora je gotovo ista - jednolično

sivkasta, prepuna lišajeva i mahovi-na. Zato se jednog dana obradovah drukčijem tipu kore. Visoka vitka stabljika imala je čudnovato izbrazdanu koru, prepunu tamnih vlakana i listića. Kao biolog pokušo sam naći koji list ili čak i cvijet, ako je blizu, te pogledao u krošnju. Iznenađenje je bilo nemalo kada sam shvatio da se ne radi o drvetu nego o paprati. I to divovskoj. Ravno-pravno se s drvećem natjecala u visini, u borbi za svjetlo koje je u gustoj džungli1 ograničavajući ekološki čimbenik. Pre-poznah drvenastu paprat, jednog od najmarkantnijih predstavnika flore tropske kišne šume.

Drvenastim papratima naziva-mo općenito sve vrste paprati čiji listo-vi rastu visoko iznad tla. To zahvaljujuju zadebljaloj stabljici koja može poprimiti i velike dimenzije. Ovakav slikovni opis ne bi zadovoljio nekog sistematičara, šumara ili botaničara. Mnogo lakše će se ti stručnjaci i znanstvenci snalaziti kada se spomenu stručni nazivi. Drvenaste paprati spadaju u podrazred Cyatheatae, preciznije Dicksoniaceae i Cyatheacae.

Stabljika može biti visoka i 18 meta-1 Popularni naziv za tropsku kišnu šumu

flora tropa RASTU U TROPSKIM KIŠNIM ŠUMAMA

Dok su naše paprati malih dimenzija, tropske drvenaste paprati dosežu visinu stabala. Premda rastu u tropskim i suptropskim područjima, neke vrste mogu preživjeti u hladnim ili umjerenim kišnim šumama Australije, Novog Zelanda, Malezije i nekih otoka.Postoji oko �000 vrsta ovih paprati

Čovjek i paprat

Drvenasta paprat Detalj lista

Piše: Goran Šafarek

Foto: G. Šafarek



Drvenaste paprati

ra. Nerazgranjena je i nosi na vrhu rozetu listova. Papratnjače daka-ko nemaju sekundarni rast u debljinu pa drvenaste paprati imaju druge načine da odebljaju stabljiku. Jer biljka od petnaestak meta-ra ima svakako određenu težinu koju mora nositi stabljika. U ovom slučaju je stabljika omotana vlaknatom masom korijenja koje se širi kako biljka raste. Takvo korijenje prepoznaje se kao crni omotač de-bljine i do 30 centimetara. Čvrstoći stabljike značajno doprinose i ostatci baze listova.

Listovi su višestruko rasperani iako ima vrsta kod kojih nisu ras-perani. Vrlo su veliki, dosežu i do tri metra. Kao i sve paprati i ove drvenaste se razmnožavaju sporama. Ta sićušna rasplodna tjelešca se razvijaju u sporangijima, odnosno sorusima s donje strane lista. Nastale spore vjetar i kiša raznose unaokolo.

Stanovnici tropa i suptropa - Drvenaste paprati rastu u tropskim i suptropskim područjima. Neke vrste mogu doduše preživjeti u hladnim ili umjerenim kišnim šumama Australije, Novog Zelanda, Malezije i nekih otoka. Rod Culcita raste u južnoj Europi. Tako široko rasprostranjenje zahvaljuje i širokoj ekološkoj valen-ciji, odnosno toleranciji na različite stanišne uvjete. U Tasmaniji drvenaste paprati rastu iznad snježne granice.

Pretpostavlja se da su se prve drvenaste paprati javile u geo-loškom razdoblju juri. Nije poznato koliko točno vrsta drvenastih paprati ima, no broj se vjerojatno kreće oko tisuću. Nove vrste se svakodnevno otkrivaju, zajedno s ostalim nepoznatim vrstama bi-

ljaka i životinja tropa. Nažalost, mnogo je vrsta s druge strane izu-mrlo u prošlom stoljeću. Rezultat je to uništavanja staništa i ostalih poremećaja čiji su uzrok ljudi.

Sistematika drvenastih paprati je relativno čvrsta, zahvaljujući modernim DNA analizama. Skupina Cyatheales je monofiletska, odnosno porijeklo vuče od istog pretka. Ona uključuje sedam ro-dova: Cyathea, Alsophila, Hemitelia, Dicksonia, Tizyrsopteris, Ciboti-um and Balantium. Neke od njih su zeljaste, no većina su drvenaste. Još nekoliko paprati izvan te grupe se može smatrati drvenastim u širem smislu. To se odnosi na nekoliko vrsta iz skupine Osmunda-ceae, no one ne dosežu više od jednog metra.

Tasmanijska drvenasta paprat - Jednu vrstu ovih velikih papratnjača možemo često vidjeti širom svijeta u vrtovima. Radi se o tasmanijskoj drvenastoj paprati (Dicksonia antarctica). Kao što i

ime otkriva, potječe iz australijskog područja. On-dje se ona suočava s hladnijim klimatskim uvjeti-ma pa se lagano prilagođava i na ostala umjerena klimatska područja.

U vrtovima i terasama su sjenovita mjesta ide-alna za ovu biljku. Jedini uvjet je dovoljno vode za

njene životne potrebe. Zaštitino zračno korijenje bi trebalo zalije-vati jednom dnevno. Stabljika raste sporo, manje od tri centimetra godišnje, no listovi rastu i nekoliko centimetara dnevno. Podnosi i jaču hladnoću, no onda gubi listove. U zimskim mjesecima bi ju trebalo stoga zaštititi sijenom.

Stabljika može biti visoka i 18 metara. Nerazgranjena je i nosi na vrhu rozetu listova.

Sorusi



tartufi ��. TUBERFEST U LIVADAMA

Svetkovina bijelog tartufa (Tuber magnatum), najskuplje gljive na svijetu, postala je istarski i hrvatski izlog u svijet. Potvrdio

je to i državni tajnik Josip Kraljčković rekavši na otvaranju manifestacije, 5. listopada, „da je Istra drugačija i poseb-nija od ostalih županija zbog svojih proizvoda, ponajviše zbog tartufa“. I hrvatska Vlada, rekao je, putem četiri vrste poticaja koje najviše koriste masli-nari, pomaže razvoju poljoprivrede i sela. Lani je za to Istri osiguralo 80 mili-juna kuna.

A istarski župan Ivan Jakovčić podsjetio je „kako se prije 15-ak godina nije usudio ni sanjati da će se ovdje, u

Tko voli tartufe, mora u listopadu u Livade!

��.Tuberfest što je u svjetskom središtu tartufa, malom mjestu Livade u Istri, potrajao cijeli listopad i prvi tjedan u studenom, još jednom je ovo selo u blizini stoljetne Motovunske šume, bar na trenutak, uvrstio u turističku kartu svijeta


Foto: M. Mrkobrad

Italije. Svakog vikenda birao se najljepši tartuf, održavane su licita-cije kao i pokazna traganja za tartufima za goste.

Naravno, kao i svaka rijetka roba, a neki od tartufara kažu da

bi ovo mogla biti lošija se-zona, tartufi, posebno veći primjerci, dosežu astronom- ske cijene. Pod šatorom je za kilogram tartufa prve klase bila izvješena cijena od 21.900 kuna, za drugu klasu 18.900, a za treću 9.900. Naravno, postoji i ekstra klasa, posebni primjerci čija se cijena može pope-

ti i na 30-ak tisuća kuna za kilo-gram!

Za najljepši primjerak na samom otvaranju Tuberfesta, proglašen je 14,6 dkg teški tartuf za koji bi tre-balo platiti oko 3000 kuna!

središnjoj Istri, zahvaljujući marlji- vim i vrsnim proizvođačima maslinovog ulja, vina, rakija i drugih poljoprivrednih proizvoda dogoditi pravi preporod“. Preporod je to i za općinu Oprtalj, a puno toga u Liva-dama od samog početka vrti se oko porodice Zigante koja u središtu Livada ima restoran i trgovinu i koja u svojim pogonima prerađuje tartu-fe, konzervira i proizvodi različite delicije. Giancarlo Zigante je, uosta-lom, vlasnik i najvećeg dosad pronađenog tartufa teškog 1,31 kg s kojim je ušao i u Guinnessovu knjigu rekorda. A da bi ga svi, koji bar jed-nom navrate u Livade, mogli odmah vidjeti, pobrinuli su se i sami Livađani-odnedano se u centru kružnog toka na središnjem trgu u Livadama nalazi i ogromna replika u kamenu toga svjetski poznatoga tartufa!

Pet tjedana zaredom sajam tartufa, ali i ostalih poljoprivrednih proizvoda, privlačio je pod velike šatore brojne goste, puno njih i iz inozmestva, posebno obližnje

Treba imati novaca-ovogodišnje cijene

S otvorenja 15. Tuberfesta

Treba sve kušati

U središtu kružnog toka u Livadama-kameni tartuf!

I klasa 21.900 kuna

II klasa 18.900III klasa 9.900.

Bijeli tartufIstarski bijeli tartuf (Tuber magnatum) najskuplji je među tartufima iz

roda Tuber, jednoga od četiri roda (Tuber, Terfazija, Balsamia i Choiromi-mycetes) porodice Tuberaceae, razred Ascomycetes.

Tartufi su gljive koje rastu pod zemljom (5-20 cm, ali i dublje), u sim-biozi mikorizi s korijenjem drveća. Najčešće s korijenjem hrasta lužnjaka, ali i jasena, topole, a crni tartuf i s bukvom, grabom. Sazrijevaju od ru-jna do prosinca, a pronalaze ih za to posebno dresirani psi koji na tržištu imaju isto tako visoku cijenu (20 i više tisuća kuna). Iznimno su inten-zivnog mirisa, nekima (većini) neugodnog, posebnog okusa i - skupi! Najpoznatije nalaziše bijelog istarskog tartufa je Motovunska šuma uz rijeku Mirnu.



Tko voli tartufe, mora u listopadu u Livade!

Nakon dugotrajne, ali ne i zamorne vožnje od Zagreba do Ancone, ukrcali smo se na brod koji će nas odvesti do Igoumenitse, jedne od važnijih luka u Grčkoj. Nakon nekoliko sati

vožnje po planinskim vrletima, ne baš dobrim cesta- ma, dočekali su nas Meteori u svoj svojoj veličanstvenosti. Meteore čini šest samostana koji se nalaze na vrhovima stije-na koje se okomito izdižu iz krajolika. Prema predaji, prvi monasi došli su na ovo područje u 11 st. kako bi se sklonili od Turaka. U polušpiljama, kojima obi-luju ove kamene hridi, monasi su našli spas te su ovdje živjeli kao pu-stinjaci sve do 16. stoljeća kada je počela izgradnja samostana. Od ukupno dvadeset sagrađenih sa-mostana do danas ih je ostalo šest. Podijeljeni su

putovanja GRČKA

U zemlji bogova, maslina, povijesti civilizacije i prljavih ulica!


Krajem rujna, šezdesetak članova kase uzajamne pomoći zagrebačke Uprave krenulo je stazama starih Grka i obišlo neke od poznatih turističkih destinacija. Evo priče o staroj Grčkoj iz današnje perspketive, s opće poznatim i pomalo neočekivanim sitnicama...

na muške i ženske samostane te i danas funkcioniraju kao i u davnom 16 st., naravno, ako zanemarimo turiste, što je nemoguće. Jer, koliko god Meteori fantastični i mistični bili sami po sebi, ljepotu zaklanja nekoliko sto-tina ako ne i tisuća turista koji svakodnevno pohode ovo

Čudesni meteori-manastiri na vrhu!

Svi putevi vode do Akropole

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: M. Mrkobrad


mjesto. A osim turista, ovo mjesto pohodio je i poznati tajni agent 007, James Bond u filmu „Samo za tvoje oči“.

Meteori su od 1988. godine pod zaštitom UNESCO-a. Postoji nekoliko znanstvenih teorija kako su ove stijene nastale,

no najprihvatljivija je ona koja govori o djelovanju vode i vjetra na kamen. Naime, zapadno i sjeverno od Meteora nalazi se planina Pindos, a prema istoku i jugu prostire se velika dolina Thessaly. Prema geolozima, cijeli taj prostor, nekada davno, bio je ispunjen vodom te činio jedno veliko jezero. Na rubovima jezera tisućama godina stvarani su konglomerati od kamena, pijeska i blata. Kada je u jednoj velikoj kataklizmi došlo do urušavanja prirodnih brana jezera, cjelokupna voda jezera izlila se u Egejsko more. Djelovanjem vjetra mekaniji dijelovi stijena, nastali od pijeska, erodirali su ostavljajući Meteore da stoje kao uspravni kameni prsti koji izviru iz zemlje.

Prema Ateni - Put nas je dalje vodio planinskim predjelima sve do glavnog grada Atene, kamo smo stigli u večernjim satima.Prvi utisak - nismo baš bili oduševljeni onime što vidimo: previše ostataka po ulicama, mnoštvo pasa lutalica i ljudi svih boja i rasa koji kuhaju, jedu, spavaju, svega nekoliko metara od gradske vijećnice koju 24 sata dnevno čuva desetak policajaca.

Iako smo se kasnije navikli na takav izgled Atene, nismo se mogli oteti dojmu da se nalazimo u zemlji trećeg svijeta, a ne u jednoj od metropola EU. Uz to, naravno, idu i ostali poroci; droga, prostitucija te stalne racije. Mada nas je naš vodič uvjeravao kako će nas Atena, unatoč svemu navedenom, „totalno osvojiti“, to se moram priznati nekako i nije dogodilo. U najboljem sjećanju ostali su mi giros (tradi-cionalno grčko jelo) i masline, kojih se na tržnici može naći u svim bo-jama i oblicima. Pa ipak, interesatno kako stanovnike Grčke nitko ne naziva „Balkancima“ dok se nama redovito dodaje taj epitet, mada u

usporedbi s Atenom u Zagrebu doslovce možete „jesti s poda“, kako je netko zgodno primijetio.

Ako ste u Ateni, svakako se morate popeti na Akropolu. To je najpoznatija akropola stare Grčke, a na njoj se nalazi i čuveni Partenon, svjetski poznati hram posvećen božici Ateni. Sagrađen je između 448. i 438. g. pr. Kr. To je najpoznatija građevina u Ateni i na glasu je kao najviše dostignuće grčke arhitekture. Postao je nezamjenjiv simbol drevne Grčke i atenske demokracije te jednim od najvećih spomenika svjetske baštine.

Izgrađen je na temeljima starijeg hrama, (između 488. i 480. g. pr. Kr.), koji je srušen u perzijskim ratovima i čiji su ostatci korišteni u izgradnji Partenona. U VI. st. je pretvoren u kršćansku crkvu posvećenu sv. Sofiji, a polovicom XV. st. Atenu zauzimaju Turci koji ga pretvaraju u džamiju. Na kraju je služio kao skladište baruta za Turke. Velikim dijelom je uništen 1687. g. kada ga je pogodila mletačka bomba.

Prema grčkoj mitologiji Atena je boginja mudrosti, civilizacije i pravednog rata. Atena je najčešće prikazivana s egidom, štitom od kozje kože i sa sovom na ramenu. Sova je i danas simbol grada Atene. Atena je naoružana božica ratnica, koja po mitologiji nikada nije imala ljubavnika te je i dobila naziv Athena Parthenos (Atena djevica), od tuda i naziv hrama Partenon. Atena se rodila pod punom ratnom spremom izašavši iz Zeusove glave o čemu detaljan prikaz donosi Heziod u svojoj Teogoniji.

Rodivši se, Atena se natjecala s Posejdonom tko će biti zaštitnik novog i neimenovanog grada. Dogovorili su se da će svatko dati građanima jedan dar, a oni će potom odlučiti tko im je draži. Posejdon je u zemlju zabio svoj trozubac i od tuda je potekla voda, no bila je slana te nije bila za upotrebu. Atena je stvorila stablo masline, (koja i danas prema legendi stoji na Akropoli), građani su prihvatili maslinu i Atenu kao svoju zaštitnicu.

Danas grad Atena broji oko 5 milijuna stanovnika i nosi sa sobom sve mane i prednosti velikog grada. Ono što je dobro, što unatoč svojoj veličini nije krenula „nebu pod oblake“, odnosno zaobišla ju je gradnja visokih nebodera. Glavni razlog su česti te relativno jaki potresi tako da u Ateni ne postoje zgrade s više od 15 katova. No, zato se redovno viđaju nedovršene kuće ravnih krovova iz kojih vire armirane željezne žice. Za to potoje dva dobra razloga; prvi je taj što Grci na ravnim krovovima ljeti suše voće, a zimi skupljaju kišnici, a

Prokopan 1893., Korintski kanal pretvorio je Peloponez u otok

Tu je Pitija proricala sudbine-ostaci Delfa

Epidaurus oduševljava i danas

Ominya, jedan od glavnih trgova Atene



drugi je taj što se na kuće u izgradnji ,(nedovršene kuće), ne plaća porez. Tako Grci svoje kuće grade čitav život, a možda i nekoliko generacija.

Više od Atene svidio nam se Peloponez odvojen od kopna fantastičnim Korintskim kanalom. Možda zbog toga što se na Peloponezu osjeti dašak Mediterana, možda zbog svoje čistoće ili ljubaznosti domaćina.

Od svih čuda i ljepota koje smo vidjeli, svakako bih izdvojila Epidaurus, kazalište koje nikoga nije ostavilo ravnodušnim. Izgrađeno u 3 st.pr.n.e., predstavlja arhitektonsko i akustično čudo. Izgrađen u obliku kruga ostao je više manje neoštećen, preživjevši čak i razdoblje rimske vladavine kada su gotovo sva grčka kazališta od kružnog dobili oblik polukruga. Njegova posebnost je i akustika, naime nije bitno gdje i koliko daleko se nalazite od centra kruga, u svim dijelovima kazališta akustika je ista. To nam je prvo demonstrirao vodič koji je poderao list papira i premda smo se nalazili na vrhu amfiteatra čuli smo jednako dobro kao da smo stajali tik pored njega. No, demonstracija akustike našeg Štefa bila je nešto bolja, umjesto kidanja papira on je zapjevao pjesmu „U mome oku suze...„ Cijelo kazalište je utihnulo, a na kraju je zaradio i gromoglasni pljesak. Mora da je tako bilo i u vrijeme starih Grka! Epidaurus je i danas u funkciji te se ovdje često održavaju kazališne predstave, koncerti te razne druge manifestacije.

„Šećer na kraju“ bio je posjet Delfima. Na 800 m/nv, praktički uklesan u okomite stijene nalazi se mistični stari grad – Delfi. Za stare Grke ovo je bio „pupak svijeta“. Danas je ovo najvažnije arheološko mjesto te zemlje, gdje su prema pronalascima znanstvenici ustanovili kako je ovo područje bilo nastanjeno još u vrijeme neolitika. No, svakako najznačajniji period doživljava nakon 8 st.pr.n.e. kada je utemeljeno svetište bogu Apolonu. Ovdje je svoja proročanstva, u ime boga-titulara izricala legendarna proročica Pitija.Po savjete su redovito

dolazili najveći grčki i okolni moćnici, a Pitija ih je u transu savjetovala o uglavnom ratnim i političkim potezima. Pitijina su proročanstva zabilježena u grčkoj literaturi, spominjali su je veliki autori poput: Herodota, Euripida, Sofokla, Platona, Aristotela, Pindara, Pauzanije i mnogih drugih, a svi su se složili oko jednog – Pitija je uvijek bila u stanju svojevrsne mahnitosti te u

Ominya, jedan od glavnih trgova Atene

Ispred zgrade Univerziteta

Zgrada atenske Skupštine


transu. Njene su često nepovezane i besmislene riječi tumačili svećenici. Već se tada pronio glas da je riječ o prevari, ali današnji znanstvenici tvrde da tome vjerojatno nije bilo tako. Naime, već je prilikom prvih arheoloških istraživanja otkriveno da se svetište smješteno na obroncima Parnasa nalazi na geološki neobičnom položaju. Geolozi su posumnjali da su brojni rasjedi i pukotine oko kojih je bio podignut Apolonov hram bili izvor istjecanja štetnih plinova. Plutarh, koji je i sam jedno vrijeme bio svećenik u Delfima, zapisao je da se „u prisutnosti Apolona hramom širio slatkast i neobičan miris.”

Prva iskopavanja u Delfima, bila su izvršena krajem 19. stoljeća, a kasnija su istraživanja ipak bila detaljnija. Najnovije, provedeno 2006. godine, definitivno je potvrdilo da oko hrama postoje brojne pukotine iz kojih isparavaju plinovi. Tada je otkrivena veća koncentracija metana, etilena i ugljičnog dioksida, a upravo se etilenu pripisuju halucinogena svojstva. Znanstvenici tvrde da je Pitija vjerojatno patila od blagog oblika anoksije (nedostatak kisika u mozgu) zbog stalne izloženosti etilenu. Njena zbunjujuća proročanstva najpoznatija su po svojoj dvosmislenosti, tj. interpunkciji. Jedno od poznatijih je ono: „Ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti!“ Odnosno,“ Ići ćeš, vratiti se nećeš, u ratu poginuti!“

Govoreći o Grčkoj, uvijek ćemo se sjetiti starih civilizacija, demokracije, filozofa i prvih Olimpijskih igara. Danas su ostali samo arheološki ostatci, današnja Grčka ide nekim novim putovima. No, sve velike kulture doživljavaju uspone i padove pa tako valjda i ova.


prirodna baštinaMala Belica rječica je kratkog toka. Izvire u

dnu doline podno strmih i stjenovitih pa-dina Drgomlja, na 270 metara nad morem. Od izvora do utoka u rijeku Kupu, između

Gučeg sela i Grbajela tok joj je dugačak nešto više od kilometra i pol. Uz njene obale rastu šume uskolisne sive vrbe, a na najvlažnijim mjestima uz obalu rastu mahovine svjetlijih i tamnijih boja. Veliko kamenje u samom koritu rječice te brojni bazenčići koji zagrađuju zarušene stijene daju joj poseban izgled. Zasjenjena i vlažna mjesta na stijenama obrasla su mjestimice gus-tim busenima bijelog zvjezdana, planinskom vrstom glavočika sličnoj tratinčici.

Malu Belicu spominjao je u svojim putovanjima Gorskim kotarom i poznati putopisac i botaničar Dragu-tin Hirc. Uspinjući se od Male Belice prema spilji Hajdo- voj Hiži podno Drgomlja, nailazio je na razne vrste drveća i grmlja poput crnog jasena, bradavičaste kurike, javora mliječa, mukinje, orehovca, kozjaka i sl. Hajdova Hiža najveća je spilja Gorskog kotara. Prostrani ulaz u spilju nalazi se nasuprot slovenske Kuželjske stijene,na strmim hridinama vrha Belice. Ulazna dvorana dužine je 85 m, širine 27 m i visine 16 metara. Splet kanala i nedovoljno istraženih putova iznosi oko 900 m. Zbog teškog i nepristupačnog terena dostupna je samo spe-leolozima i planinarima.

Na četiri kilometra od Male Belice, dolina je Ve-like Belice, stiješnjena podno padina Gustog vrha i Grbajela. U Kupu se ulijeva kod mjesta Kuželj ,(mjesto udaljeno od Broda na Kupi oko 4 km). Izvorišni dio toka, pod strmim liticama Drgomlja, na nadmorskoj je visini od 288 metara. Vrlo je atraktivan i divlji krajobraz. Kada glavni izvor tijekom ljeta presuši, rječica izvire nizvodnije iz više bočnih izvora. Tok joj je dug oko pet km. Zanimljiv je jer se na mjestima račva, tvoreći otoke šljunka i pijeska pokrivene humusom i šumskom vege-tacijom. Otočićima i naplavinama poseban ugođaj daje šuma koja ih okružuje. U dolini rječice prevladava bukova šuma.Na višim dijelovima strmih padina ima i ponešto jele. Na samim otočićima nalaze se šumarci

Mala i Velika Belica-krajolik iskonske divljine!

U nizu prirodnih ljepota Gorskog kotara, dolina rječica Male i Velike Belice, pritoka rijeke Kupe, jedna je od najljepših. Primjer je goranskog krajobraza kroz koji, u okružju prekrasnih šuma, protječu planinski potoci ulijevajući se u ove dvije rječice. Krajolik iskonske divljine, predstavlja za izletnike posebnu draž i užitak boravka u nedirnutoj prirodi


crne johe, ali ima i velikih stabala hrasta lužnjaka uz koji raste jela te mnogo drugih raznolikih vrsta drveća i grmlja. Kamenje uz obalu rječice obraslo je lopu-hom, tamnim mahovinama i sluzavim modrozelenim algama.

Bogat je i životinjski svijet s velikim brojem raznih vrsta leptira, kukaca, vodencvjetova, obalčara. Fauna rječice bogata je ličinkama vodencvjetova, obalčara,ali ima i vodenih kornjača,puževa i sl.

Do izvora Velike Belice dolazi se iz Kuželja, gdje kod crkve treba skrenuti prema rasadniku delničke Podružnice i dalje uskom šumskom cestom uz sam tok Velike Belice do izvora. A da bi se došlo do Kuželja, mjesta u Kupskoj dolini, najjednostavnije je ići iz Delni-ca do 12 km udaljenog Broda na Kupi. Iz Broda na Kupi, lokalnom cestom koja prati rijeku Kupu, na udaljenosti od 4 km mjesto je Kuželj.

Lopuh

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše


Mala i Velika Belica-krajolik iskonske divljine!

Vrlo je atraktivan i divlji krajobraz. Kada glavni izvor tijekom ljeta presuši, rječica izvire nizvodnije iz više bočnih izvora

Presušeni izvorVelika Belica kod Kuželja

Pogled na Malu Belicu

Bočni izvor Velike Belice


Da bi se doživjelo ljepote Male Be-lice zanimljivo je propješačiti uz korito, uskim puteljkom koji vodi iz sela Grbajel, (udaljeno 3 km od Broda na Kupi), li-jevom stranom rječice. Put uz lijevu obalu čak je i obilježen,ali je djelomično zarastao i zapušten je. Mjestimice se puteljak gubi,posebno na odsječcima uz samo korito rijeke,gdje vodeni tok stalno mijenja izgled krajolika.

Zanimljivo je da dolina ovih rječica, nad kojima su se nadvile visoke stijene, ovom krajoliku daju izgled alpskog predjela i ugođaja.


U konkurenciji �9 država Hrvatska je osvojila ��. mjesto, a osjetno bolji plasman pobjegao je zbog nekoliko neočekivanih pogrešaka

Hrvatska ��., Božidar Hrvoj s medaljom!

Piše: Vesna Pleše

Foto: D. Štimac Na 28. Svjetskom prvenstvu radnika sjekača koje je od 2. - 6. listopada održano u Ludwigsburgu kraj Stutt-

garta, sudjelovalo je 29 zemalja, među njima i Hrvatska. Ekipni pobje-dnik natjecanja je Njemačka sa osvo-jenih 4813 bodova, druga je ekipa Švicarske sa 4765 bodova, a treća ekipa Lichtensteina sa 4695 boda.

Pojedinačno, prvo mjesto osvojio je Švicarac Recher Balz sa 1649 bo-dova.

Momčad Hrvatske je zauzela 21 mjesto, osvojivši 4307 boda. Od ukupno 86 natjecatelja (seniora), naši natjecatelji zauzeli su slijedeća mjesta: najbolji je bio Ilija Šarić (30. sa 1548 bodova), slijede Ilija Lukić na 67.mjestu s 1386 bodova te Niko Lukač, 70., s osvojenih 1373 boda. U natjecanjima po disciplinama, Ilija Šarić zauzeo je 20. mjesto u obara-nju stabala, a Niko Lukač 14. mjesto u preciznom prepiljivanju.

Najveći uspjeh na ovom natjecanju polučio je u juniorskoj konkurenciji, (od 25 natjecatelja), naš natjecatelj Božidar Hrvoj osvojivši u disciplini precizno prepiljivanje treće

svjetsko prvenstvo sjekača ��. SVJETSKO PRVENSTVO SJEKAČA, NJEMAČKA, �.-�. LISTOPADA

Ekipa Hrvatske u Ludwigsburgu

mjesto. U ukupnom plasmanu bio je 20. sa osvojenih 1228 bodova.

„Na ovom Svjetskom prven-stvu ostvarili smo najbolje rezultate otkako se natječemo na ovakvim natjecanjima“, kaže voditelj ekipe Denis Štimac. Posebno nas raduje osvojena medalja Božidara Hrvoja i to je prva medalja jednog našeg mladog natjecatelja na ovakvim natjecanjima. Na ovogodišnjem natjecanju ekipe su bile vrlo ujednačene što se tiče ostvare-nih rezultata. Konkurencija je bila vrlo jaka, a svaka napravljena greška bila je strogo kažnjavana, što se u konačnici odrazilo i na pojedinačni i na ekipni plasman. Nadamo se, veli Štimac, da će naša ekipa na slijedećem 29. Svjetskom natjecanju radnika sjekača, koje će se održati 2010. u Hrvatskoj postići još bolji plasman.

Ekipu Hrvatske na prvenstvu u Njemačkoj sačinjavali su: Željko Stipanović (voditelj), Denis Štimac (tehnički voditelj), Ilija Šarić, Ilija Lukić, Niko Lukač i Božidar Hrvoj sjekači, dok je vozač bio Mile Miholjković

S natjecanja (359)

Pogled na borilište

Više je novosti u bjelo-varskoj tvornici zglob-nih traktora, auto-mobilskih dijelova i

poljoprivredne mehanizacije Hitnner i te kako važnih za šumarstvo. Odnose se na dva segmenta:

-daljnji prodor prestižnih šumskih zglobnih traktora

Ecotrac na europsko tržište;-inovacije i poboljšanja

u radu, suglasno zahtjevima tržišta, posebno šumarstva.

Prvi put su, nakon nekih europskih zemalja, Ecotrac 120V i manji 55 V, prodani u Sloveniju. Nakon 20-ak dana probnoga rada, domaćini su bili više nego zadovoljni učincima ponašanja stroja u teškim, go-tovo planinskim uvjetima u Kočevskoj Reci te kod Bleda, i kupili traktore.

„Poduzetnici koji su ih ku-pili jednostavno su nas nakon jednog sajma u Austriji zamolili da im dva traktora ostavimo na probnom radu. Sve je išlo brzo, traktori su se pokazali dobrima pa nije bilo dugog čekanja oko prodaje“, govori komercijalni direktor Dinko Turk.

Tržište se širi dalje pa su i u Bosni i Hercegovini, nakon Sa-rajevskog kantona gdje je već prodano 10-ak traktora, interes za njih pokazali i u tuzlanskom, srednjebosanskom i nekim dru-gim kantonima.

„Prodaja u inozemstvu jako je važna jer to je hrvatski brand u šumskoj mehanizaciji, budući da je u šumskom traktoru 80% domaćeg proizvoda“, govori direktor tvrtke Stjepan Hittner.

Proizvodnja bez zastoja-linija Ecotraca 120V



šumska mehanizacija TVORNICA ZGLOBNIH TRAKOTRA HITTNER

U Hittneru prate europske trendove

U suradnji sa Šumarskim fakultetom i Hrvatskim šumama i dalje istražujemo, idemo u inovacije, rječju, pratimo europ-ske trendove kad je riječ o šumskoj mehanizaciji, poboljšanju kvalitete, učinkovitosti.

U tvornici, međutim, upozoravaju i na jednu nelogičnost;na nepostojanje adekvatne državne potpore kao u nekim drugim djelatnostima, ali i zemljama, za nabavu najnovije tehnologije

za obradu metala. A bez nje, teško je držati ko-rak s drugima! Tim više, naglašavaju, što se radi o domaćem proizvodu.

Isto tako, kažu u Bjelovaru, bitno je različit položaj onih koji kupuju poljoprivredni taktor gdje im država osigurava pot-poru i do 40%, dok kod nabave šumskog traktora takve pomoći nema!

Inače, kažu u tvor-nici, obilaze ih različite stručne škole kako bi se učenici na licu mjesta upoznali s proizvodnjom šumske mehanizacije, a nerijetki gosti su i poje-dine šumarije.


Foto: M. Mrkobrad

Modernizacija-novi strojevi za obradu metala


ribolov MORSKE RIBE

Ova riba, latinskog imena Diplodus sargus L., duž jadranske obale ima tridesetak narodnih imena. Osim šarag, u narodu je poznat još i kao: šarac, serag, šar, šarak, crnoprugac, alač, serzić, itd.

Šarag

zdravi život OBITELJ I TELEVIZIJA

Rezultati ispitivanja u nekim zapadnoeuropskim zemljama pokazuju da učenici osnovnih škola prosjede pred televizorom od �4 do �0 sati tjedno!

Trogodišnjaci još jedan sat više u danu! Ne promijeni li se nešto, ta će djeca provesti pred ekranom 12 go-dina svog života. Čini se, međutim, da se to buljenje u televizor iz godine u godinu još produljuje. Prem-

da u nas nije bilo sistematičnijih istraživanja, sigurni smo da situacija nije ništa bolja nego u zapadnoj Europi.

Bez obzira na stručne rasprave među psiholozima, koje su rezultat suprotnih mišljenja, mi ipak ne možemo ostati ravnodušni pred činjenicom da nam poslije deset sati navečer pred ekranima sjedi isto toliko djece kao i prije pet sati poslijepodne. Još je gore to što gledaju emisije koje njima uopće nisu namijenjene.

Više nema nikakve sumnje u to da filmovi sa sce-nama nasilja i strave štetno utječu na gledatelje, oso-bito djecu. Svojevremeno je američka savezna policija utvrdila da se pojavom “televizijske generacije” 16 puta povećao broj mladih zatvorenika zbog delikvencije. Američko dijete, u punih 18 godina života, vidi na televiziji više od 10.000 ubojstava i drugih zločina. U Njemačkoj na TV ekranima pokazuju više od 400 zločina tjedno! Ozbiljno pro-vedene studije, koje su ispitivale utjecaj televizijskih emisija takve vrste, pokazale su da su djeca koja često gledaju scene nasilja, ubojstava, zločina, kasnije, čak i poslije deset godina, postajala nasilnija, dok su nji-hovi vršnjaci koji te filmove nisu gledali bili znatno manje nasilni, u velikoj mjeri prijateljski raspoloženi i spremni da pruže pomoć drugome.

Roditelje mora zabrinuti još jedna činjenica. Ta ne-sretna televizija oduzima našem djetetu svaki dan najma-nje jedan do dva sata igre, trčanja, čitanja, dakle, kreativne dječje djelatnosti. Nitko ne tvrdi da je televizija glavni uzrok, ali je svojim programom pridonijela porastu broja djece s poremećenim ponašanjem i porastu kriminaliteta među djecom i omladinom, to je sigurno.

Nitko pametan neće tvrditi da mali ekran nema i pozitivnih utjecaja. Naročito dobro napravljene emisije edukativnog i zabavnog karaktera. Pouzdajte se u svoju ocjenu je li neka emisija za vaše dijete ili nije. Ne zaboravite da je ono još dijete i da, za razliku od odraslih, u svoj život unosi ono što na televiziji vidi.

Ugasite povremeno svoj televizijski aparat kako ne biste baš potpuno “ubili” razgovor među ukućanima i zajedničke igre s djecom u svom stanu.

Piše: Siniša Slavinić

Foto: Š. Duvančić �0 sati tjedno pred televizorom!

Američko dijete, u punih 18 godina

života, vidi na televiziji više od

10.000 ubojstava i drugih zločina !

Piše: dr. Ivo Belan


Iako ga manje upućeni znadu zamijeniti s picom, šarag je lako prepoznatljiv po svom širokom, okruglom tijelu sre-brnaste boje, bokova išaranih poprečnim prugama. Otuda mu i jedno od imena – crnoprugac.Naraste do 2,5 kg težine, ali prosječni lovni primjerci nisu

teži od 150 grama. Zaštićen je zakonom. Minimalna lovna dužina mu je 18 cm.

Šarag nastanjuje cijelo Jadransko more. Najviše ga se može naći u priobalju, na područjima kamenitog dna i u lu-kama. Živi na dubinama od 15 do 100 metara. Smatraju ga morskim lukavcem, kojeg je teško uloviti, pogotovo danju. No, noću postaje manje oprezan i tada ga i treba loviti. Najbolje doba za ribolov, uz noć, je rano ujutro, u samu zoru.

Primamljivanje povećava učinkovitost ribolova. Pri-mamljivati ili kako domaći kažu “brumati” treba s onim što se šaragu stavlja na udicu.

Za šaraga su najbolji mamci : kozica, svježi ili usoljeni kra-kovi sipe ili lignje, svakako komadići morskog crva te meso

školjke dagnje. Može se loviti i na razne žgance - tijesta, a najbolje na smjesu brašna (može i kruha) i punomasnog sira.

Već rekosmo da za primamu treba koristiti smjese naprav-ljene od mamaca kojima se lovi. Zato, ako se lovi na dagnje, primamljivati treba sa smrvljenim školjkama i ježincima. Ako pak lovimo sa žgancima, najbolje je primamljivati smjesom kruha i tvrdog sira. Ako se lovi ostalim spomenutim mamcima, smjesu napravite od komadića tih mamaca (srdela, liganja, slane srdele) i pijeska, a sve namočeno salamurom srdele. Smjesu u more treba baciti bar pola sata prije ribolova.

Šarag se može loviti i s obale i iz čamca. Bolji se rezultati postižu ako imate prilku loviti iz čamca. U oba slučaja treba koristiti “finiji” pribor. Bolognese štap s osjetljivim, ali brzim vrhom idealan je za ribolov s obale. Slične karakteristike treba imati i štap za ribolov iz čamca, samo tada treba koristiti kraće štapove. Za čamac se može uspješno koristiti i picker ili feeder štap sa osjetljivim (obojenim) vrhom, koji u slatkovodnom ribolovu služi kao indikator griza. Tu ulogu imat će i u ovom ribolovu.

Na štap treba staviti rolu bržeg prijenosa, a na nju namo-tati najlon promjera 0,20 do 0,22 mm. Na kraju najlona veže se olovo odgovarajuće nosivosti, a iznad, preko vrtilica, vežu dva predveza, od tanjeg najlona do osnovnog, a na njih udice veličine 4-8.

U ribolovu šaraga važna je strpljivost i oprez. Ovo je oprezna riba i lako i brzo zna «skužiti» da je gore ribolovac, pogotovo kada vam prva riba pobjegne s udice (ili s udicom). Tada treba nastaviti s primamljivanjem i strpljivo čekati nad postavljenim štapovima.


�0 sati tjedno pred televizorom!

povijest šumarstva

Narod je u Primorju i Gorskom ko-taru sakupljao smolu uglavnom sa stabala smreke. Smola se saku-pljala na dva načina. Odabirana su

srednja smrekova stabla promjera od 20 do 40 cm. Prvi način bio je da se na odabranim stablima ogulila kora do bijeli veličine dlana i do 50 cm dugačka, sa jedne ili čak četiri strane ovisno o debljini debla. Ili su pak jednostavno oštrom sjekirom zasjekli stablo u prsnoj visini sa dva zasjeka jednog ispod drugog, u raz-maku od 20 do 30 cm. Takva „rana“ na stablu bila je duboka od jednog do tri cm. Na tako pripremljenim bjelenicama istjecala je smola iz stabla preko zime. Smolu su sakupljali tije-kom proljeća i ljeta slijedeće godine, dva do tri puta na istoj bjelenici. Ako je bila oguljena kora drveta, smola se sakupljala sjekiricom, a ako nije, onda se vadila džepnim nožićem. Tako sakupljena smola, ako je bila starija i ukrućena, valjala se u grude od jednog do tri kg. Ako je bila mlađa i u tekućem stanju pohranjivala se u kuzole. Kuzole su bile po-sude napravljene od smrekove kore. Prepo-lovljena smrekova kora povezivala se u po-sudu drijenovom ili ljeskovom šibom.

Osim smole sakupljao se i“smolić“ (smola koja je izbijala iz mladih i tanjih smrekovih stabala sama od sebe) prirod-nim putem bez izvedenih bjelenica na sta-blu. Smola je izbijala na ozlijeđenom dijelu stabla, iz otvora nastalih na mjestu otpalih polomljenih ili osušenih grana. Ta vrsta smole bila je i najčišća,najbjelija i naj-finija. Takve vrste smole sa sta-bala bilo je vrlo malo, trošilo se mnogo vremena da se sakupi,jer su se smolari penjali po stablima da bi je sakupili.

Sakupljenu smolu narod je upotrebljavao za vlastite potrebe,a nešto su i prodali.

Koristili su je za podmazivanje tkalačkih stanova, (strojeva za tkanje tkanine, za podmaziva-nja drvenog posuđa (da ne bi procurilo), postolari i obućari njome su smolili mašinu za šivanje obuće i sl. U kolarskom obrtu miješanjem smole, katrana i voska dobivala se smjesa kojom su se zaštićivali, (impreg-nirali), drveni dijelovi kola, a smjesa od smole i voska koristila se za kalemljenje voćaka.

No, smolu su više koristili u ljekovite svrhe: kod prijeloma kostiju ruku ili nogu napravili su „flaster“

Osim za industrijske potrebe, ljudi su sakupljali smolu i za vlastite potrebe. Opisat ćemo način sakupljanja smole u Primorju i Gorskom kotaru, kako je to bilo opisano u Šumarskom listu iz �9��. godine

Smolarenje za vlastite potrebe

Stablo smreke

koji se namazao smolom i bjelanjkom od jajeta. Time se ovijalo prelomljeno mjesto i podlagalo drvenom daščicom; kod reume koristili su flaster zvan „smoljenica“. Napravili su ga tako da su uzimali komad domaćeg vunenog sukna ili jači modri papir. Sukno ili papir izboli su iglom. Poslije toga, na tako pripremljeno sukno ili

papir, slagali su grudice čiste bijele smole sa mladih stabala. Flaster se zagrijavao ugrijanim željezom, smola se na taj način ravnomjerno topila po flasteru i time se oblagalo oboljelo mjesto na tijelu. Tako pripravljen flaster nosio bi se dva do tri mjeseca, dok ne bi sam otpao sa tijela, a bolest zaliječila.

Pripravljenim flasterima smole u Gorskom kotaru izliječio se od reume veliki broj ljudi.

U današnje vrijeme, stari običaji korištenja smole za vlastite potrebe gotovo su pali u zaborav, a o njihovoj uporabi u domaćinstvima postoji tek pokoja priča ili zapis.

Smolu su više koristili u ljekovite svrhe: kod prijeloma kostiju ruku ili nogu

napravili su „flaster“ koji se namazao smolom i bjelanjkom jajeta. Time se

ovijalo prelomljeno mjesto i podlagalo drvenom daščicom.

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše



stručna literatura NOVE KNJIGE

Ovo kapitalno djelo, tiskano u Češkoj na engleskom jeziku, zajednički je rad istaknutih šumarskih stručnjaka i znan-

stvenika iz Austrije, Češke i Hrvatske. Uvodeći prisutne u problematiku po-plavnih šuma i ono čime se knjiga bavi, akademik Slavko Matić podsjetio je da su to šume koje nestaju i koje su među prvima stradale pred naletom civilizacije.“ Od 17 europskih zemalja u kojima se po- javljuju, Hrvatska je po površini poplavnih šuma kojima gospodari druga u Europi. I ova knjiga, koja podsjeća da se u posljed-njih 30-ak godina osušilo 35% lužnjakovih šuma, trebala bi biti poticaj da se šumari i dalje bave poplavnim šumama“, rekao je akademik.

Prof. dr. Igor Anić detaljno je pred-stavio ovo djelo „koje je već promovirano u Češkoj, a u prosincu će biti predstavljeno i u Beču“. Knjiga se sastoji iz dva dijela, općeg te pregleda stanja poplavnih šuma u 17 eu-ropskih zemalja, a u njoj su sadržani radovi 26 znanstvenika.

Brojeći poglavlja, prof. Anić posebno se zadržao na onima (četiri ukupno) koja su uredili hrvatski znanstvenici, njih sedam, od kojih su neki ujedno i autori fotografija. To su: prof. dr. Branimir Prpić, prof. dr. Joso Vukelić, doc.dr. Dario Baričević, akademik Slavko Matić, izv.prof.dr. Igor Anić, izv. prof.dr. Milan Oršanić, prof. biol. Žarko Španiček. Jedno poglavlje, “Gospodarenje poplavnim šumama”, napisali su i uredili isključivo hrvatski autori (Matić, Anić, Oršanić). Naslov-na fotografija rad je Pavla Vratarića, a s foto-grafijama se javlja i Tomislav Starčević.

U prostorijama Hrvatskog šumarskog društva u Zagrebu je ��. listopada u prisutnosti većeg broja šumara predstavljena nova knjiga s područja stručne

literature FLOODPLAIN FORESTS OF THE TEMPERATE ZONE OF EUROPE (Poplavne šume umjerenog europskog pojasa)


Hrvatski znanstvenici u monografijiIgor Anić,Dario Baričević, Slavko Matić, Milan Oršanić, Branimir Prpić, Žarko Španiček, Joso Vukelić.

Cilj uredništva i autora, rekao je Anić, bio je prikupiti sveobuhvatno znanje i podatke o stanju poplavnih šuma te potaknuti daljnja istraživanja o ovom biomu. Nije to bio ni malo jednostavan posao, od prve ideje o potrebi za ovakvom monografijom do realizacije prošlo je gotovo osam godina.

Od ukupno 1,75 mil. ha pod poplavnim šumama u umjerenom pojasu Europe, najviše ih je u Rusiji, potom u Ukrajini pa u Hrvatkoj. Neke zemlje dale su detaljne podatke, ekološke, hidrološke, pedološke i druge uvjete te popis flore i faune poplavnih šuma pa tako ova knjiga može poslužiti kao iznimno štivo i za studente.

Radovi su na engleski jezik prevedeni u Hrvatskoj, gdje je obavljena i lektura. Glavni je urednik i čovjek koji je najviše pridonio da se ideja o izdavanju ovakvoga djela, ponikla još 2000. godine, konačno i realizira, je Emil Klimo sa Sveučilišta u Brnu. U uredništvu su još Herbert Hager, Slavko Matić, Igor Anić i Jiri Kulhavy.

Monografija ima 623 stranice, obiluje brojim vrhun-skim fotogafijama, ali i reprodukcijama velikih umjet-nika.

FLOODPLAIN FORESTS OF THE TEMPERATE ZONE OF EUROPE(Poplavne šume umjerenog europskog pojasa)

S predstavljanja monografije


beletristika ANTUN VRGOČ

I prije službene promocije došli smo u prigodu (valjda „šumarskom“ vezom!) našim čitateljima predstaviti još jednu knjigu šumara ,(sada umirovljenika), i pisca Antuna Vrgoča. Riječ je o zbirci priča, moglo bi se reći crtica, pod nazivom

Srna Maja i ostale priče.Što nam to jedan Slavonac pa šumar pa konačno još i pi-

sac, (misli odmah lete stoljeće unatrag prema Josipu Kozarcu!), ima reći u novoj knjizi, neposredno nakon još svježih lanjskih Vriština? Puno toga.

Vrgoč piše o nebitnim, tako važnim sitnicama bez kojih je život nezamisliv. No, mi obični smrtnici ih ni ne primjećujemo i to saznamo tek kad o njima, ovako lijepo upakiranima u korice, jednostavo čitamo! O maci Gari koja je sretna jer je našla no-voga gospodara, o srni Maji koja je u nestašnoj dječjoj igri prvi puta pokisla i shvatila da ipak ponekad treba poslušati starije, o Manciki kako je Stipi odvalila “žandarsku“ šamarčinu. Dotiče se i ljudskih života na marginama Domovinskoga rata, u crticama, u kojima se ne razmeće junaštvima, koje su tako životne (Ivica i Jurica, Vjernost, Most na Bosutu).

„Antun Vrgoč je pisac koji razmišlja srcem i vječno dječjim očima promatra svijet“, kaže u predgovoru za njega jedan drugi šumar i književnik, Milan Krmpotić. I daje nadasve točnu dija-gnozu da Vrgoč ,čak i onda kad su mu u fokusu interesa bolne i teške teme, ostaje zaneseni dječak koji pobožno vjeruje u nepro-lazne ljudske vrline: dobrotu, pravdu i ljubav. I zato je ova zbirka, kaže Krmpotić, spoj tematski vrlo različitih, počesto poetičnih zabilježaka koje međusobno povezuje piščeva angažiranost za promicanje ovih već spomenutih vrlina. Ova zbirka kra- tkih priča, kaže Krmpotić, raznovrsnošću tema i čitkošću teksta nedvojebeno će pronaći čitatelje. Čitat će ih ljudi koji se dive cvijetu, uživaju u rosi i vjetru u kosi.

Dvadesetak priča svrstano je u nekoliko tematskih skupina: “Srna Maja”, “Domovinski rat”, “Ah, te Šokice” i ostale priče, a pove-zuje ih izričaj, lakoća pisanja i iskričavost koja se osjeti svugdje, čak i kod priča o nedavnim surovim ratnim zbivanjima.

SRNA MAJA i ostale priče

Nakon lanjskih Vriština, iz pera šumara i pisca Antuna Vrgoča dolazi nam nova knjiga, zbirka priča Srna Maja i ostale priče

„Vitka šiba drenovina, ja sam cura materina“, pjevušila je Mancika, baj Ivina nastarija i najlipša kćer. Pred njom se pružio šor s crkvom usred sela, a iza sela „cili svit“, kako je znala govoriti.

Lipa i bogata, uzdisali su momci, a bila je zaista ljepotica. Visoko čelo, guste obrve ispod kojih su strijeljala dva tamnosmeđa oka, a trepavice guste, prema gore izvinute, od čijeg se treptaja momcima vrtjelo u gla-vi. Poluotvorene, kao zrela trešnja crvene usnice, uvijek izazovno

nasmiješene, kao da su govorile, izluđujući muški rod:

„I da hoćeš, šta mi možeš,Šta bi htio, ne bi smio!“Stasita, stamen, velikih kruško-

likih grudi, da dukati imaju na čemu stajati i od čega u hodu odskakivati, uska struka, zamamno oblikovane stražnjice i lijepih dugačkih nogu. Da je rođena u staroj Grčkoj, sigurno bi kiparima služila kao model za kip božice Afrodite.

Bila je Mancika „tvrda“ kao dre-novina. Stipa Filakovi uštinuo ju je

na vatrogasnoj zabavi onako „ko od šale“ za stražnjicu i dobio is-tog trenutka propisnu žandarsku šamarčinu da mu je šeširić odletio preko tri stola, a on pobjegao sa zabave od sramote.

Drugi dan hvalio se Stipa momcima: „Jest da me je propi-sno ošamarila, dadu joj ljubim, ali ne žalim, vridilo je! Mancika ima najlipšu stražnjicu koju sam vidio i najtvrđu koju sam uštinuo. Siguran sam da bi guzovima i čavao iz zida mogla iščupati!“



Foto: M. Mrkobrad

FLOODPLAIN FORESTS OF THE TEMPERATE ZONE OF EUROPE(Poplavne šume umjerenog europskog pojasa)

O piscuAntun Vrgoč rođen je 26. svibnja u Zagrebu gdje je

završio Osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju te Šumarski fakultet. Nakon završetka studija, odlazi po potrebi službe izvan Zagreba,a po povratku javlja se svojim sti-hovima i pričama.

Do sada su mu izdane sljedeće zbirke pjesama:OPEKLINE SAMOĆE 1986. GOD. U IZDANJU KUD-a

„Ivo Hergešić“.ARBORETUM, iliti POETSKA EKOLOGIJA 1988.

god. u izdanju Društva književnika Hrvatske, ogranak Vinkovci.

VRIŠTINE 2007. g. u izdanju Udruge umjetnika „Au-gust Šenoa“ iz Zagreba.

Nastupao je na mnogim zagrebačkim tribinama, kao „Zagrebački Pariz, TRIKULIUM, tribini KUA-a „Ivo Hergešić“, na „Šokačkim sijelima” itd.

Objavljuje pjesme i priče u listovima za djecu i omladinu izdavača Školske knjige „SMIB“ i „MODRA LASTA“, a stručne članke i humoreske u „LOVAČKOM VJESNIKU“.

Mancika


Pripremila: Vesna Poljak, dipl. oec. Lovački dom sagrađen je još davne 1967.godine,

a 2003. godine je renoviran zbog povećanog in-teresa domaćih i inozemnih gostiju. U prizemlju ovog turističkog objekta, koji je otvorenog tipa,

nalazi se recepcija i restoran za 80 gostiju te mini šank za ponudu pića. Na prvom katu nalazi se 12 soba sa ukup-no 24 kreveta.

Lovište Peski omiljeno je lovište za lov na fazane. Naziv lovišta i lovačke kuće potječe od lokalnog naziva Peski koji izvorno označava ovo, po pješčanim dinama, prepoznatljivo područje na kojem je smirivanje započelo prije približno 120 godina pojavom travne vegetacije i pionirskih drvenastih vrsta. Stari ljudi ovaj prostor na-zivaju i Pustara. Godine 2006. lovište Peski je prošireno te trenutno zauzima površinu od 14.192 ha.

U lovištu Peski gospodari se s jelenom običnim, srnom običnom, divljom svinjom, fazanom običnim i zecom običnim. Brojno stanje divljači je u stalnom po-rastu u skladu sa lovnogospodarskom osnovom. Najjači stečeni trofej jelena je 227 CIC točaka, a odstrijeljen je 1993. godine.

Za potrebe djelatnosti lovstva 2006.godine izgrađena je hladnjača, poslovna zgrada za uskladištenje, obradu i rasijecanje odstrijeljene divljači te rasijecanje i preradu mesa sitne i krupne divljači. Posebna važnost hladnjače je izvozni broj (2384) za izvoz divljači iz Hrvatske, što je važno kako za Hrvatske šume tako i za ostale lovoovlaštenike u Hrvatskoj koji mogu koristiti ovaj ob-jekt. Fazanerija godišnje može proizvoditi oko 10.000 kljunova fazana, već prema potrebi. Godine 2007. na

istom prostoru započelo se sa kaveznim uzgojem zeca običnog za vlastite potrebe i za potrebe tržišta sa količinom od 50 parova, sa planom da 2009. godine dosegne količinu od 100 parova .

Nakon uspješnog lova i po domaćim speciajaliteti-ma poznate lovačke kuhi-nje, gosti lovačkog doma Peski mogu posjetiti grad Đurđevac poznat po kul-turnoj i povijesnoj baštini te nedaleke Hlebine, izvorište poznate podravske naive i tamošnju galeriju.

Lovište i lovački dom Peski predstavljaju jedan od najznačajnijih lovno gospo-darskih i turističkih kapaciteta Hrvatskih šuma koje iz godine

u godinu nadopunjuju svoju lovno turističku ponudu.U daljnjim planovima svakako treba osmisliti sport-

sko rekreativne sadržaje i sadržaje za duži boravak gostiju u ovom prekrasnom okruženju plodnih livada i ravnica uz rijeku Dravu, na granici sa Mađarskom.

UPRAVA ŠUMA PODRUŽNICA KOPRIVNICA turistička razglednica

U Peske na lov i odmor!

Lovište i lovački dom Peski nalaze se na prostoru Šumarije Đurđevac, u prekrasnom okruženju livada i ravnica uz rijeku Dravu, na granici sa Mađarskom. U lovištu se nalazi i fazanerija u kojoj se danas uzgaja sitna pernata divljač

Kontakt: mr. sc. Miroslav Brnica, dipl. ing. šum. 09�-4��-��Željko Birta, dipl. ing. šum. 09�-4�9-9��Krešimir Mihaldinec , dipl. ing. šum. 09�-4�9-9��


Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME 4�

Kontakt: mr. sc. Miroslav Brnica, dipl. ing. šum. 09�-4��-��Željko Birta, dipl. ing. šum. 09�-4�9-9��Krešimir Mihaldinec , dipl. ing. šum. 09�-4�9-9��

ljudi i planine PD ŠUMAR / TRADICIONALNI POHOD ŠUMARIJI

Od Štrigove do IvanščiceU dva dana, ��. i �9. listopada, kroz dvije županije članovi PD Šumar obišli su poznati međimurski vinorodni Štrigovski kraj i najvišu planinu u sjevernom dijelu Hrvatske

Točno na dan 110. godišnjice otvaranja Šumarskog doma u Zagrebu, 20. listopada, članovi Planinarskog društva Šumar zatekli su se u arboretumu Opeke, nekadašnjem imanju grofa Mar-ka Bombellesa u Vinici i prigodnim se riječima prisjetili grofa i njegovih napora za probitkom ovog djela sjeverne Hrvatske.

A prije 110 godina, u Zagrebu je to bilo ovako:“U prijepodnevnim satima 20.listopada 1898. godine svečano je otvoren novosagrađeni

Šumarski dom. Svečano ukrašenim prostorom kretala se množina šumara iz svih krajeva domovine, koji su pohrlili u bijeli Zagreb da održe svoju skupštinu i da proslave ovu najnoviju fazu u naprednom razvitku šumarske struke.

Odbor Hrvatsko – slavonskoga šumarskog društva na čelu s predsjednikom Markom gro-fom Bombellesom i potpredsjednikom Ferdom Zikmundovskym dočekao je na stubištu i poz-dravio presv.Gospodina odjelnog predstojnika Otona pl. Krajcsoviesa – Iločkog, koji je u ime svijetloga Bana otvorio dom.

Pozdravne govore izrekli su društveni predsjednik Marko grof Bombelles i Oton pl. Krajcso-vies – Iločki, koji čestita Hrvatsko – slavonskom šumarskom društvu što je zajedničkim složnim radom uspjelo podići ovaj dom. Sa željom „Vivat, floreat i crescat„ on proglašava Šumarski dom otvorenim.”

Pred zapuštenim dvorcem grofa Bombellesa

Prije ��0 godina

Piše: A. Z. Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić

Preko 100 godina stari američki borovac u Zelendvoru

U Zeledvoru

Tradicionalni pohod Šumariji što ga jednom godišnje organizira PD Šumar ove je go-dine dvadesetak članova društva odveo u najsjeverniji dio domovine, u Varaždinsku i

Međimursku županiju, gdje je planinarima domaćin bila Šumarija Varaždin. Prvog dana planinari su posjetili stari grad Zrinjskih u Čakovcu gdje im je o povijesnim događanjima vezanima za stari grad govorio Zoran Marciuš iz domaćeg HPD-a Železna gora. Nakon obilaska poznatih vinograda u Štrigovi i okolnim mjestima, planinarski dio posjeta završio je na najvišem vrhu Međimurja, Mohokosu, (343 m). Kažemo posjet, jer se na vrh ne penje, već samo prošeće. Ali i to je kota koja se nalazi kao obavezna točka u Planinarskoj obilaznici Hrvatske.

Prvi dan sudionici našeg pohoda završili su u planinarskom domu na Ivanščici (1060 m ), najvišoj planini sjeverne Hrvatske, gdje su nas dočekali upra- vitelji Šumarije Varaždin, Ivan Krašek i Šumarije Ivanec, Damir Kukec, sa članovima Planinarskog društva Ivanščica.

Drugog dana na programu je bio obilazak najstarijeg arboretuma Opeke u Vinici i lovačkog kompleksa Zelendvor.

Arboretum Opeke kao hortikulturni spome-nik, koji je pod zaštitom države, iznenadio nas je stanjem u kojem se nalazi danas, premda su svi od Vlade RH, Županije do općine Vinica, obećali sprem-nost za saniranjem ovog povijesnog kompleksa grofova Bombelles, koji su podigli svoj poznati

dvorac u perivoju u kojem se danas još uvijek nalazi više od 800 vrsta raznog drveća sa svih pet kontinenata.

S dijelovima šume i načinom gospodarenja u lovištu Zelendvor, gdje se nalazi vjerojatno najstarija sastojina američkog borovca impresivnih visina i debljina, planinare je upoznao revirnik varaždinske Šumarije Zvonko Kranjčec.

4� • Broj 143 • studeni 2008. HRVATSKE ŠUME

Drvenaste paprati

Documents

Transcript of Drvenaste paprati