MISAONI OBLICI

Annie Besant i Charles Webster Leadbeater

PREDGOVOR

Tekst ove male knjige zajednički je rad gospodina Leadbeatera i mene, nešto od nje se već

pojavilo u obliku članaka u „Luciferu“, koji se sada zove „Theosophical Review“. Crteži i slike

misaonih oblika promatranih od C. W. Leadbeatera ili mene, ili nas zajedno, djelo su tri naša

prijatelja: gospode John Varley-a, Prince-a i gospođe Macfarlane, i njima se srdačno

zahvaljujemo. Oslikati zemaljskim bezizražajnim bojama živuće svjetlo drugih svjetova težak

je i nezahvalan posao. Zato se više nego zahvaljujemo onima koji su se prihvatili tog posla.

Trebala im je vatrena boja a imaše samo zemaljsku. Također se zahvaljujemo gospodinu

F.Bligh Bondu koji nam je dopustio da koristimo njegov esej o „Titrajnim figurama“ i neke

njegove izvrsne crteže. Također zahvaljujemo prijatelju koji nam je poslao neke bilješke i

nekoliko crteža, čije ime ne navodimo jer je inzistirao na anonimnosti.

Naša iskrena nada, kao i naša vjera, je da će ova knjiga poslužiti kao moralna pouka svakome

čitatelju i da će mu omogućiti razumijevanje prirode i snage njegovih misli, i da će djelovati

kao poticaj za plemenitost, obuzdavanje niskosti. S ovim vjerovanjem i nadom šaljemo je na

njen put.

Annie Besant

UVOD

Povećanjem znanja stav znanosti prema stvarima iz nevidljivog svijeta polako prolazi kroz

određenu promjenu. Pozornost znanosti nije više usmjerena samo na Zemlju sa svim njezinim

raznovrsnim stvarima ili na fizičke svjetove koji je okružuju. Znanost se nalazi u položaju koji

je jednostavno prisiljava da pogleda dalje i da postavi hipoteze o prirodi materije i sili koja se

nalazi u područjima s one strane njenih mjernih instrumenata. Eter se sada ugodno smjestio

u znanstvenom kraljevstvu, postajući gotovo više od hipoteze. Mesmerizam, pod svojim novim

imenom hipnotizam, više nije izopćenik. Reichenbachovi eksperimenti i dalje se promatraju,

ali nisu u potpunosti osuđeni. Röntgenove zrake preuredile su neke starije ideje o materiji, dok

ih je radij revolucionirao i odveo znanost izvan granica etera u astralni svijet. Granice između

žive i nežive materije se ruše. Nađeno je da magneti posjeduju gotovo neprirodne moći,

prenoseći određene oblike bolesti na način koji još nije na zadovoljavajući način objašnjen.

Telepatija, vidovitost, pomicanje predmeta bez kontakta, iako još nisu stavljeni na znanstveni

stolu, približavaju se stupnju Pepeljuge. Činjenica je da je znanost dosad koristila rijetku

domišljatost u svojim ispitivanjima prirode, pokazujući takvo neumorno strpljenje u svojim

istraživanjima, primajući nagradu za one koji traže, a sile i bića sljedeće više razine prirode

počele su se ukazivati na vanjskom rubu fizičkog polja. "Priroda ne pravi skokove", a kako se

fizičar približava granicama svog kraljevstva, nalazi se zbunjen dodirima i odsjajima iz carstva

koje prožima njegovo. Nalazi se prisiljen nagađati o nevidljivim nazočnostima, makar samo

da bi pronašao racionalno objašnjenje za nesumnjive fizičke pojave i da bi neosjetljivo kliznuo

preko granice i premda to još ne shvaća, dodirnuo astralnu razinu.

Jedan od najzanimljivijih puteva od fizičkog k astralnom je proučavanje misli. Zapadni

znanstvenik koji proučava anatomiju i fiziologiju mozga pokušava svoja postignuća uobličiti u

osnove psihologije. Prenosi ih u područje snova, obmana i privida. Čim pokuša razraditi i

usavršiti eksperimentalnu znanost gdje će te pojave razvrstati i poredati, neizbježno ulazi u

astralnu razinu. Dr.Baraduc iz Pariza gotovo da je prešao granicu i nalazi se na dobrom putu

prema fotografiranju astro-mentalnih slika, zadobivanja slika onoga što bi s materijalističkog

stajališta bili rezultati titranja u sivoj tvari mozga.

Ovo je već odavno poznato onima koji su dali pažnju pitanju jesu li utisci stvoreni odrazom

ultraljubičastih zraka od predmeta koji nisu vidljivi zrakama običnog spektra. Vidovnjaci su

povremeno na osjetljive fotografske ploče uspjeli prenijeti figure koje su vidjeli i opisali kod

nazočnih osoba premda ih se nije moglo fizički vidjeti. Nepristranom prosuđivanju nije

nemoguće sasvim odbaciti realnost takvih pojava o kojima govore mjerodavni ljudi na temelju

vlastitih eksperimenata koje su često ponavljali. A sada imamo i istraživače koji svoju

pozornost okreću sticanju slika suptilnih oblika, izmišljaju i osmišljavaju metode posebno

stvorene s obzirom na način njihova reproduciranja. Između njih, čini se da je Dr.Baraduc bio

najuspješniji i objavio knjigu u kojoj obrađuje svoja istraživanja i u kojoj se nalaze prikazane

fotografije. Dr.Baraduc tvrdi kako je istražio suptilne sile pomoću kojih duša, definirana kao

djelatna inteligencija između tijela i duha, izražava sebe, nastojeći zabilježiti njene kretnje

posredstvom igle, njene “svjetlosne” ali nevidljive titraje otisnuti na osjetljive ploče. Isključio je

mogućnost provođenja elektriciteta i topline. Možemo prijeći preko njegovih eksperimenata iz

područja biometrije (mjerenje života pomoću kretnji) i razmotriti one iz Ikonografije, otiske

nevidljivih valova, koje on smatra da su prirode svjetla, u kojima duša iscrtava svoju vlastitu

sliku. Brojne od tih fotografija predstavljaju eteričke i magnetske rezultate fizičkih pojava, a

njih samo usput spominjemo jer nisu u izravnom odnosu s našim predmetom, ali su zanimljivi

sami po sebi. Dr.Baraduc je postigao različite otiske snažno i intenzivno misleći na neki

predmet, a posljedica je misaoni oblik koji se pojavio na osjetljivoj ploči. Na ovaj je način

pokušao projicirati portret gospođe (tada mrtve) koju je poznavao i stvoriti otisak sukladan

svom misaonom crtežu nje i njene samrtne postelje. On sasvim ispravno izjavljuje da je

stvaranje predmeta istjecanje jedne slike iz uma i njena naknadna materijalizacija i on traži

kemijsku reakciju na srebrnim solima od ove misaono stvorene slike. Vrlo dojmljiva ilustracija

je zračeća izlazna sila, projekcija ozbiljne molitve. Druga molitva viđena je u stvorenom obliku

nalik lišća paprati, jedna druga je poput kiše koja pada prema gore, ako se tako može reći.

Namreškanu duguljastu masu projicirale su tri osobe razmišljajući o svojoj naklonjenosti

jedinstvu. Dječak koji tuguje i miluje mrtvu pticu okružen je bujicom zakrivljenih, isprepletenih

niti emotivne uznemirenosti. Snažan vir stvoren je osjećajima duboke tuge. Promatrajući ovaj

zanimljiv i sugestivan niz, jasno je da ono što smo dobili u ovim slikama nisu misaone slike

već posljedice koje su nastale djelovanjem njihovim titrajima na eteričku materiju i neophodno

je jasnovidno vidjeti misao kako bi se shvatio stvoreni rezultat. Ustvari, ilustracije su poučne

za ono što se ne pokazuje izravno, kao i za slike koje se pojavljuju.

Bit će korisno proučavatelju malo jasnije predočiti neke od činjenica prirode koje će pojasniti

rezultate do kojih je došao Dr.Baraduc. S obzirom na to da nisu savršeni, fizička fotografska

kamera i osjetljive ploče nisu idealni instrumenti za astralna istraživanja. Ali već se do sada

moglo vidjeti da je najzanimljivije i najvrijednije uspostaviti vezu između vidovitosti i fizičkog

znanstvenog istraživanja.

Velik broj promatrača izvan Teozofskog Društva sada je zaokupljen činjenicom da emotivne

promjene očituju svoju prirodu promjenom boje u ovojnici nalik oblaka, ili auri, koja okružuje

sva živa bića. Članci na tu temu se sada pojavljuju i ne vezano za Teozofsko Društvo. Tako

je i Dr.Hosker, londonski medicinski stručnjak, skupio velik broj slučajeva boja aure različitih

osoba i njihovog različitih temperamenta. Njegovi rezultati slični su rezultatima do kojih su

došli vidoviti teozofi i drugi, a općenita jednoglasnost o temi dovoljna je da se utvrdi činjenica,

ukoliko ćemo dokaz prosuđivati uobičajenim kanonima primijenjenim na ljudsko

svjedočanstvo.

Knjiga „Čovjek vidljiv i nevidljiv“ obrađuje općenito predmet aure. Ova sadašnja mala knjiga,

napisana s autorom knjige „Čovjek vidljiv i nevidljiv“ i teozofskim kolegom, namijenjena je

produbljivanju tog predmeta. Smatramo je vrlo korisnom, jer se proučavatelju predočuje snaga

i živuća priroda misli i želje, te utjecaj kojeg one imaju na sve koje dotiču.

POTEŠKOĆA PRIKAZIVANJA

Često smo čuli izreku da su misli stvari, a mnogi su se i uvjerili u istinitost ovih riječi. Pa ipak

tek mali broj ljudi ima jasnu viziju o tome što misao jest, a cilj ove male knjige je da nam

pomogne da to shvatimo.

Na našem putu čekaju nas neke ozbiljne poteškoće, jer je naša predodžba prostora

ograničena na tri dimenzije, a kada pokušavamo nešto nacrtati ograničavamo se na dvije. U

stvarnosti je prikazivanje čak i najobičnijih trodimenzionalnih stvari prilično nepotpuno, jer na

našem crtežu teško je pouzdano prikazati crtu ili kut. Ako cesta prolazi slikom, dio u prednjem

planu mora biti prikazan puno šire od onoga u pozadini, iako je u stvarnosti širina

nepromjenjiva. Ako crtamo kuću, pravi kutovi njenih uglova moraju biti prikazani kao oštri ili

tupi ovisno o slučaju, ali teško ih je prikazati onakvima kakvi jesu. Ustvari, sve crtamo ne

onako kako jest nego onako kako nam se čini, a napor umjetnika je da pomoću vještog

raspoređivanja crta po ravnoj površini prenese oku utisak koji će podsjetiti na onaj kojeg je

stvorio trodimenzionalni predmet.

Ovo je moguće napraviti samo zbog međusobne sličnosti predmeta koji su već poznati

promatračima slike i koji prihvaćaju sugestije koje ona prenosi. Čovjek koji nikada nije vidio

drvo može o njemu stvoriti tek nejasnu, slabašnu predodžbu čak i iz najsavršenije slike. Toj

teškoći nadodajmo sada drugu i puno ozbiljniju koja se odnosi na ograničenost svijesti. Ako

bismo tu sliku pokazali biću koje poznaje samo dvije dimenzije, vidjeli bismo kako je teško,

zapravo nemoguće, prenijeti mu odgovarajući dojam krajolika kojeg gledamo. I baš je to

najteža poteškoća na našem putu, kada pokušavamo izraditi crtež čak i neke od

najjednostavnijih misaonih oblika. Većina promatrača slike apsolutno je ograničena na

trodimenzionalni svijet, čak štoviše, nemaju ni najmanju predodžbu ili zamisao o unutarnjem

svijetu kojem misaoni oblici pripadaju sa svojim sjajnim svjetlom i bojama. Najbolje što

možemo napraviti jest prikazati presjek misaonog oblika, a oni čije sposobnosti im omogućuju

da vide original, ne mogu a ne biti nezadovoljni bilo kojom njenom reprodukcijom. Ipak, oni

koji u sadašnjem trenutku nisu sposobni bilo što vidjeti, dobit će barem djelić razumijevanja,

ma koliko ono bilo neodgovarajuće, biti će to barem malo bolje nego ništa.

Svi studenti znaju da je ono što nazivamo aurom čovjeka vanjski dio oblakolike materije

njegovih viših tijela koja su međusobno isprepletena i koja se pružaju izvan granica njegovog

fizičkog tijela, najmanjeg od svih njih. Oni također znaju da su dva od tih tijela, mentalno tijelo

i tijelo želja, posebno povezana s pojavom onoga što nazivamo misaonom oblicima. No, kako

bi stvar mogla biti jasna svima, a ne samo učenicima koji su već upoznati s teozofskim

učenjima, rekapitulacija glavnih činjenica nije za zanemariti.

Čovjek, Mislilac, zatvoren je u tijelu koje se sastoji od bezbrojnih kombinacija suptilne materije

mentalne razine. Ovo je tijelo, manje ili više profinjeno u svojim sastavnim dijelovima i manje

ili više organizirano po svojim ulogama, ovisno o stupnju intelektualnog razvitka do kojeg je

sam čovjek došao. Mentalno tijelo je iznimno lijepo, profinjeno, i brze kretnje njegovih čestica

daju mu izgled živog prelijevajućeg svjetla duginih boja, a ta ljepota postaje izvanredno

zračeća i ushićuje ljupkošću kako intelekt postaje više razvijen i uglavnom zaposlen čistim i

uzvišenim stvarima.

Svaka misao potiče niz uzajamno povezanih vibracija u materiji ovog tijela što je popraćeno

čudesnom igrom boja poput onih kakve nastaju u kapljicama slapa kada ih obasjavaju

sunčeve zrake, podignute na n-ti stupanj boje i živopisne finoće. Pod tim impulsom tijelo

izbacuje određen titrajni dio sebe, oblikovan prirodom titraja, kao što pijesak razasut na ploči

oblikuje likove kada ona titra pod utjecajem nekog muzičkog tona, a to sakuplja iz okolne

atmosfere po finoći istovrsnu materiju iz elementalne esence mentalnog svijeta. Imamo, dakle,

jedan čist i jednostavan misaoni oblik, jedan živući entitet intenzivne aktivnosti oživljen jednom

idejom koja ga je stvorila. Ako je načinjen od finije vrste materije imat će veću snagu i energiju,

te se može koristiti kao najmoćniji posrednik kada je usmjeren snažnom i postojanom voljom.

Detalje takve upotrebe iznijeti ćemo kasnije.

Kada čovjekova energija teče prema vanjskom željenom predmetu ili je zaokupljena

strastvenim i emotivnim aktivnostima, tada ta energija radi u manje suptilnoj materiji od

mentalne, u onoj astralnog svijeta. Ono što nazivamo njegovim tijelom želje sastavljeno je od

te materije i čini najistaknutiji dio aure nerazvijenog čovjeka. Kod čovjeka grubljeg tipa, tijelo

želje je sastavljeno od grublje materije astralne razine, mutne i zagasite boje, a smeđa, prljavo

zelena i crvena imaju u njemu veliku ulogu. Kroz njega će bljeskati različite karakteristične

boje kako se bude njegove strasti. Čovjek višeg tipa ima tijelo želje sastavljeno od finije

kakvoće astralne materije, s bojama koje se uzburkavaju i bljeskaju kroz njega, a njegove su

nijanse fine i jasne. Premda je manje fino i manje sjajno od mentalnog tijela, ono oblikuje

prekrasan predmet, a kako se uklanja sebičnost nestaju i zagasite i teške sjene.

Ovo tijelo želje (ili astralno tijelo) potiče nastanak druge vrste bića koja su po svojoj uobičajenoj

konstituciji slična već opisanim misaonim oblicima, ali koja su ograničena na astralnu razinu i

stvorena putem uma pod prevlašću animalne prirode.

Ona su nastala tijekom aktivnosti nižeg uma, izbacujući se kroz astralno tijelo aktivnošću

Kama-Manasa (prema teozofskoj terminologiji) ili uma koji je pod utjecajem želje. Titraji su u

tijelu želje, ili astralnom tijelu, u ovom slučaju podešeni i pod njihovim utjecajem tijelo odbacuje

titrajući dio sebe, oblikujući se kao i u prethodnom slučaju prirodom titraja, a ovo stanje privlači

sebi odgovarajuću elementalnu esencu astralnog svijeta. Takav misaoni oblik ima za svoje

ovu elementalnu esencu, a njena je oživljena duša očitovana željom ili strašću. Shodno količini

mentalne energije kombinirane sa željom ili strašću biti će i sila misaonog oblika. Ovi astralni

oblici, jednako kao i oni koji pripadaju mentalnoj razini nazivaju se umjetnim elementalima, i

oni su najčešći, budući da je jako malo misli prosječnih ljudi neobojano željama, strastima ili

osjećajima.

DVA UČINKA MISLI

Svaka određena misao ima dvostruko djelovanje: širi titraje i stvara lebdeći oblik. Vidovitom

pogledu misao se prvo doima kao titranje u mentalnom tijelu, koje može biti jednostavno ili

složeno. Ako je misao jednostavna postoji samo jedna vrsta titraja i samo će snažno djelovati

na jedan tip mentalne materije.

Mentalno tijelo se sastoji od materije nekoliko stupnjeva gustoće koje obično klasificiramo

sukladno podrazinama. Svaka podrazina ima mnogo podjela, i ako ih želimo svrstati po

tipovima moramo povući vodoravne crte u svrhu označavanja različitih stupnjeva gustoće. No,

postoji i druga podjela koju ćemo simbolizirati povlačenjem okomitih crta pod pravim kutom

čime se naznačuje razlika u kvaliteti kao i gustoći. Dakle, mentalna materija ima jako puno

različitosti, a otkriveno je da svaka od njih ima vlastito, posebno i sebi svojstveno titranje, i na

takvo titranje spremno reagira te mu se nastoji što prije vratiti, nakon što je prisiljena da titra

drugačije nekim snažnim izljevom misli ili osjećaja. Kada iznenadni val nekog osjećaja preplavi

čovjeka, njegovo astralno tijelo je u silovite uznemirenosti, njegove izvorne boje tada su neko

vrijeme prekrivene bljeskovitim žarkocrvenim, plavim ili grimiznim bojama, koje odgovaraju

vrstom titraja te posebne emocije. Promjena je samo privremena, prolazi za nekoliko sekundi,

a astralno tijelo vraća su u svoje uobičajeno stanje. Ipak, svaki takav izljev osjećaja stvara

trajne rezultate, odnosno uvijek nadodaje malo svog tona normalnoj boji astralnog tijela, tako

da čovjeku, svaki puta kada se prepusti određenom osjećaju, postaje lakše prepustiti mu se

ponovno, jer se njegovo astralno tijelo naviklo titrati na taj određeni način.

Međutim većina ljudskih misli nije tako jednostavna. Apsolutno čista ljubav naravno postoji, ali

je često pronalazimo pomiješanu s ponosom, sebičnošću, ljubomorom ili životinjskim

strastima. To znači da se pojavljuju barem dva odvojena titraja i u mentalnom i u astralnom

tijelu, a često puta i više od dva. Širenje titraja je stoga složeno, a misaoni oblik koji iz toga

proizlazi očitovat će nekoliko boja, a ne samo jednu.

KAKO TITRANJE DJELUJE

Ovo širenje titraja, poput svega drugog u prirodi, postaje manje snažno u odnosu na udaljenost

od izvora iz kojega potječe, izgleda vjerojatnijim da se mijenja u kubnom odnosu umjesto s

kvadratom udaljenosti, zbog uključenosti dodatne dimenzije. Poput svih ostalih vibracija

nastoje se reproducirati kad god im se za to pruži prigoda. Pa tako, kada god udare u drugo

mentalno tijelo, nastoje u njemu pobuditi vlastitu vrstu kretanja. To znači da, sa stajališta

čovjeka čije je mentalno tijelo dodirnuto tim valovima, nastoje u njegovom umu stvoriti misli

istog tipa, poput ovih koje su prethodno pobuđene u umu mislioca koji je te valove poslao.

Udaljenost do koje takvi valovi uspijevaju doći, sila i prodornost s kojom utječu na mentalna

tijela drugih osoba, ovise o snazi i jasnoći izvorne misli. Na taj je način mislilac u istom položaju

kao i govornik. Glas govornika pokreće valove zvuka u zraku, koji se od njega šire u svim

pravcima i prenose njegovu poruku svima koji su u dosegu njegova glasa, a udaljenost do

koje njegov glas dopire ovisi o njegovoj snazi i jasnoći izgovora. Na jednak način će silovita

misao biti prenesena puno dalje od slabe i neodlučne misli, ali jasnoća i određenost imaju

veću važnost od snage. Kao što govornikov glas ne može doći do nepažljivih ušiju osoba koje

su zaokupljene nekim poslom ili razonodom, jednako tako i moćni val misli može proći a da

ne djeluje na um čovjeka ukoliko je on duboko udubljen u neku drugu vrstu mišljenja.

Treba shvatiti da ovi šireći titraji prenose vrstu misli, ali ne i njihov sadržaj. Ako je hindus

zanesen predanošću prema Krišni, valovi osjećaja koji od njega odlaze potiču osjećaje

predanosti u svima koji dolaze pod njihov utjecaj. U slučaju muslimana djeluju na predanost

prema Alahu, u slučaju zoroastera prema Ahuramazdi, kod kršćanina prema Isusu. Čovjek

koji intenzivno razmišlja o nekoj visoko produhovljenoj stvari izašalje od sebe titraje koji

nastoje pokrenuti mišljenje na sličnoj razini kod drugih, ali ni na koji način ne potiču druge na

poseban sadržaj njegovog razmišljanja. Djeluju sasvim prirodno s posebnom snagom na one

umove koji su već ustaljeni u titrajima sličnog karaktera. No imaju određeno djelovanje i na

svako mentalno tijelo s kojim su u dodiru, pa su zato skloni probuditi snage više misli u svima

onima kojima još to nije postao običaj. Stoga je očito da svaki čovjek, koji uzvišeno misli,

provodi misionarski rad, premda možda potpuno nesvjestan toga.

OBLIK I NJENOV UČINAK

Razmotrimo sada drugi učinak, stvaranje određenih oblika. Studenti okultizma upoznati su s

idejom elementalne esence, s tim neobičnim polu-inteligentnim životom, koji nas okružuje sa

svih strana, koji oživljuje materiju mentalne i astralne razine. Na taj način oživljena materija

vrlo spremno odgovara na utjecaj ljudske misli i na svaki odaslani impuls kako mentalnog tako

i astralnog tijela čovjeka, zaodijevajući se trenutno u privremeni nositelj ove vitalizirajuće

materije. Takva misao ili impuls postaje na određeno vrijeme neka vrsta živog bića, misaona

sila postaje duša, a oživljena materija tijelo. Umjesto da se poslužimo pomalo nespretnom

frazom: „astralna ili mentalna materija produhovljena monadičkom esencom na stupnju jednog

od elementarnih carstava,” teozofski pisci često ovu materiju nazivaju elementalnom esencom

ili govore o misaonom obliku kao o jednom „elementalu“. Može postojati beskonačna različitost

u boji i obliku takvih elementala ili misaonih oblika, jer svaka izražena misao privlači sebi

odgovarajuću materiju i postavlja tu materiju u skladno titranje s vlastitim titrajima, pa samim

time karakter misli odlučuje o njezinoj boji, a proučavanje njezinih varijacija i kombinacija

postaje izvanredno zanimljivo.

Misaoni oblik se može usporediti s Leydenovom staklenkom (Prvi oblik kondenzatora, koji su

1745. neki izumitelji načinili u nizozemskom gradu Leidenu. Staklena boca, ispunjena vodom

ili živom kao jednom elektrodom i staklom kao izolatorom, dok je druga, uzemljena elektroda

bila ruka u kojoj se boca držala. Boca se punila elektricitetom putem elektrostatičkog stroja.

Kasnijim razvojem za elektrode su stavljene obloge od staniola, što je dovelo do konstrukcije

električnoga kondenzatora kakvog i danas poznajemo., op.prev.), pri čemu opnu životne

esence simbolizira staklenka, a misaonu energiju naboj električne energije. Ako je čovjekova

misao ili osjećaj izravno povezan s nekom drugom osobom, rezultirajući misaoni oblik kreće

se prema toj osobi i prazni u njegova astralna i mentalna tijela. Ako je čovjekova misao

okrenuta njemu samom, ili je utemeljena na osobnom osjećaju, kakva je velika većina misli,

onda ona lebdi oko svog tvorca i uvijek je spremna reagirati na njega kad god zapadne u

pasivno stanje. Na primjer, čovjek koji se prepušta nečistim mislima, može na njih zaboraviti

dok se bavi svojim svakodnevnim rutinskim poslom, posljedični oblici vise oko njega kao u

teškom oblaku, budući da je njegova pažnja drugdje usmjerena njegovo astralno tijelo nije pod

utjecajem bilo kojeg drugog titraja osim trenutne okupacije. Kad, međutim, titraji trenutne

okupacije oslabe i čovjek zastane nakon svog rada i isprazni svoj um od određenih dotadašnjih

misli, vrlo je vjerojatno da će osjetiti kako mu se prikradaju titraji nečistih misli. Ako je čovjekova

svijest u nekoj mjeri budna, on to može uočiti i zapomagati da ga vrag iskušava, ali istina je

da je iskušenje samo naizgled izvana, jer ono nije ništa drugo nego prirodna reakcija njegovih

vlastitih misaonih oblika. Svaki čovjek putuje prostorom zatvoren u kavezu svoje vlastite

građevine, okružen mnoštvom oblika stvorenih svojim uobičajenim mislima. Kroz taj medij on

gleda na svijet, i naravno sve vidi obojeno prevladavajućim bojama, a sve vrste titraja koji ga

dosežu izvana manje ili više su izmijenjene njegovim vlastitim. Dakle, sve dok čovjek ne nauči

potpuno kontrolirati misli i osjećaje, on ne vidi ništa onako kakvo stvarno jest, jer se sva

njegova promatranja provode kroz ovaj medij, koji sve oboji i iskrivljuje poput loše izrađenog

stakla.

Ako misaoni oblik nije niti osobito osoban, niti je posebno usmjeren ka nekome, on

jednostavno odvojeno lebdi u atmosferi, cijelo vrijeme zrači titrajima poput onih koje je izvorno

poslao njegov tvorac. Ako ne dođe u kontakt s bilo kojim drugim mentalnim tijelom, njegovo

zračenje postupno iscrpljuje zalihe energije i u tom slučaju oblik se raspada, ali ako uspije

probuditi sukladno titranje u bilo kojem mentalnom tijelu u blizini, uspostavlja se privlačnost i

mentalno tijelo obično apsorbira ovaj misaoni oblik. Utjecaj misaonog oblika nikako nije tako

dalekosežan kao utjecaj izvornog titraja, ali u onoj mjeri u kojoj djeluje, djeluje s mnogo većom

preciznošću. Ono što proizvodi u umnom tijelu na koje utječe nije samo misao slična onoj koja

ga je stvorila, već je to zapravo ista misao. Zračenje misli može utjecati na tisuće i pobuditi u

njima misli iste razine kao kod izvornika, a može se i dogoditi da niti jedna od njih ne bude

identična s originalom. Misaoni oblik može utjecati tek na nekolicinu, ali u tih nekoliko

slučajeva reproducirat će upravo inicijalnu ideju.

Stvaranje različitih oblika, geometrijskih ili drugih, putem titraja, činjenica je poznata svakom

studentu akustike, a „Chladnijeve“ figure stalno se reproduciraju u svakom laboratoriju fizike.

Za čitatelja laika sljedeći kratak opis može biti koristan. Chladnijeva zvučna ploča (slika 1)

napravljena je od limene ili staklene ploče. Zrnca finog pijeska razbacana su po površini, a na

rub ploče postavljeno je gudalo. Pijesak se podiže u zrak titranjem ploče, a padanjem na ploču

slaže se u pravilne linije (slika 2).

Kada se gudalom dodiruju rubovi ploče na različitim mjestima, izazivaju se različiti tonovi, a

time i različiti oblici (slika 3).

Ako se ovdje prikazane figure usporede s onima dobivenim ljudskim glasom, primijetit će se

mnoge sličnosti. Ove posljednje, „glasovne oblike“, divno je proučila i oslikala gospođa Watts

Hughes („The Eidophone Voice Figures“ - Margaret Watts Hughes), svjedoče o istoj činjenici,

a njezin bi rad o toj temi trebao proučiti svaki student. Ali malo je njih shvatilo da prikazani

oblici nastaju zbog međusobne povezanosti titraja koji ih stvaraju i stroja pomoću kojeg se dva

ili više simultanih pokreta mogu prebaciti na klatno i pričvršćene fine olovke na polugu

povezane s klatnom, pa se njegovo djelovanje može točno pratiti. Zamjenjujući kretnje njihala

sa titrajima u mentalnom ili astralnom tijelu, mi pred sobom imamo čisti modus operandi

titrajne izgradnje oblika.

Sljedeći opis uzet je iz vrlo zanimljivog eseja nazvanog Titrajni likovi od F. Blight Bond-a, koji

je nacrtao određeni broj likova rabeći visak. Visak je objesio na oštricu noža od tvrdog čelika,

a on se mogao njihati samo pod pravim kutom na oštricu noža. Četiri takva viska posloženi su

u parove i njišu se pod pravim kutom jedan prema drugom pomoću niti koja povezuje drške

svakog para viska s krajevima lagane ali čvrste letvice iz središta koje polaze druge niti, a one

prenose sjedinjene kretnje svakog para viska na laganu drvenu ploču obješenu oprugom i

olovke. Na taj način olovkom se upravlja kombiniranim kretnjama četiri viska, a njena kretnja

bilježi se na ploči. Teoretski ne postoji ograničenje u broju visaka koji se na taj način mogu

kombinirati. Pokreti su pravocrtni, ali dva pravocrtna titraja jednake amplitude koji djeluju pod

pravim kutovima, jedan u odnosu na drugi, stvaraju krug ako se točno izmjenjuju, a elipsu ako

su njihove izmjene manje pravilne ili ako su amplitude nejednake. Ciklički titraji se mogu

također dobiti iz slobodnog viska kojeg puštamo da se kreće kružno. Na ovaj se način dobije

jedan prekrasan niz likova, a njihova sličnost s nekim misaonim oblicima je izvanredna. Oni

jasno pokazuju kako se titraji mogu pretvoriti u likove.

Tako usporedite lik 4 s likom 12, majčinom molitvom, ili lik 5 s likom 10, ili lik 6 s likom 25,

strelovitim zmijolikim oblikom. Lik 7 je dodan kao ilustracija složenosti postignuća. Čini nam

se najčudesnijim da neki crteži, naizgled nasumično korišteni ovim strojem, točno odgovaraju

višim tipovima misaonih oblika stvorenih meditacijom. Sigurni smo da iza ove činjenice stoji

vrijedno značenje, iako će još trebati mnogo daljnjih istraživanja prije nego što zasigurno

kažemo što sve to znači. Ali sigurno mora značiti barem to, da ako dvije sile fizičke razine,

koje imaju određeni omjer jedna prema drugoj mogu izvući oblik koji točno odgovara onome

što je na mentalnoj razini stvorila složena misao, možemo zaključiti da ta misao pokreće na

svojoj razini dvije sile koje su u jednakom omjeru jedna prema drugoj. Koje su ove sile i kako

djeluju, ostaje da se vidi, ali ako ćemo ikada uspjeti riješiti taj problem, vjerojatno će nam se

otvoriti novo i izuzetno vrijedno polje spoznaje.

OBLICI STVORENI VISKOM:

OPĆA NAČELA

Tri opća načela čine temelj za stvaranje svih misaonih oblika:

1. Vrsta misli određuje boju.

2. Priroda misli određuje oblik.

3. Preciznost misli određuje jasnoću obrisa.

ZNAČENJE BOJA

Tablica boja navedena u prikazu već je detaljno opisana u knjizi „Čovjek vidljiv i nevidljiv“, a

značenje koje im se pridaje jednako je u misaonom obliku kao i u tijelu iz kojeg se razvio.

Onima kojima nije pri ruci potpuni opis naveden u upravo spomenutoj knjizi, dobro je reći da

crna označava mržnju i zlobu. Crvena svih nijansi, od vatreno cigleno-crvene do sjajno

grimizne, označava ljutnju, brutalna ljutnja pokazat će se kao bljeskovi vatreno crvene boje iz

tamno smeđih oblaka, dok je ljutnja „plemenitog gnušanja“ živopisna grimizna boja, ne nelijepa

ali stvara neku neugodnu uznemirenost, dok posebno tamna i neugodno crvena, boja tzv.

zmajeve krvi, pokazuje životinjsku strast i senzualnu želju raznih vrsta. Čista smeđa (poput

spaljenog okera) pokazuje škrtost. Mutna smeđe-siva boja je sebičnosti, boja koja je doista

bolno česta. Jako tamno siva boja označava depresiju, dok je olovno blijedo siva povezana

sa strahom. Sivo-zelena boja je znak prevare, dok smeđe-zelena (obično sa točkastim

flekama i bljeskovima grimizne) odaje ljubomoru. Čini se da zelena uvijek označava

prilagodljivost, u najnižem slučaju pomiješana sa sebičnošću ta prilagodljivost postaje

prijevara, a u kasnijoj fazi, kada boja postane čistija, označava prije svega želju da svi ljudi

imaju sve, premda uglavnom zbog populizma i stjecanja ugleda kod njih. U svom još višem,

osjetljivijem i svjetlijem aspektu pokazuje božansku snagu suosjećanja. Naklonost se izražava

u svim nijansama grimizne i ružičaste. Čisto grimizna označava snažnu zdravu naklonost

normalnog tipa, ako je obojena smeđe-sivim tonovima označava sebičan i grabežljiv osjećaj,

dok čisto blijeda ružičasta označava apsolutno nesebičnu ljubav koja je moguća samo

uzvišenim prirodima. Ona prelazi iz mutno grimizne životinjske ljubavi do najuzbudljivijih

nijansi nježno ružičaste, poput ranog rumenila zore, kako se ljubav pročišćava od svih sebičnih

elemenata i struji u sve šire i šire krugove velikodušne bezlične nježnosti i samilosti svima

kojima je potrebna. S dozom plave predanosti u njoj se može izraziti snažno ostvarenje

univerzalnog bratstva čovječanstva. Duboka narančasta donosi ponos ili ambiciju, a različite

nijanse žute označavaju intelekt ili intelektualno zadovoljenje. Prigušeni žuti oker implicira

usmjeravanje takvih sposobnosti na sebične svrhe, dok jasna gambož boja pokazuje izrazito

viši tip (Gambož je djelomično prozirni pigment dubokog šafrana do senfa, žutog pigmenta.

Koristi se za bojenje haljina budističkih monaha, jer je boja dubokog tona šafrana,

tradicionalna boja koja se koristi za haljine budističkih redovnika Theravade. Op.prev.). Blijedo

svjetlucava žuta je znak najviše i najnesebičnije upotrebe intelektualne moći, čistog razuma

usmjerenog ka duhovnim ciljevima. Različite nijanse plave boje označavaju religiozni osjećaj

i kreću se u svim nijansama od tamno smeđe-plave boje sebične predanosti ili blijedo sivo-

plave boje obožavanja fetiša obojenog strahom, sve do bogate duboke, bistre boje iskrenog

obožavanja, i prelijepe blijedo azurne onog najvišeg oblika koja podrazumijeva samoodricanje

i sjedinjenje s božanskim. Pobožna misao nesebičnog srca vrlo je ljupke boje, poput

tamnoplavog ljetnog neba. Kroz takve plave oblake često će blistati zlatne zvijezde sjajnog

sjaja, dižući se prema gore iskričavog mlaza. Mješavina naklonosti i predanosti očituje se

ljubičastom nijansom, a nježnije nijanse iste pokazuju sposobnost upijanja i reagiranja na

visoki i lijepi ideal. Sjaj i dubina boja obično su mjerilo snage i aktivnosti osjećaja.

Drugo stvar koja se ne smije zaboraviti je vrsta materije u kojoj se ti oblici stvaraju. Ako je

misao čisto intelektualna i neosobna, ako mislilac npr. pokušava riješiti neki matematički

problem, misaoni oblik i titrajni val biti će u potpunosti ograničeni na mentalnoj razini. Ako

međutim, misao bude duhovne prirode, ako je obojena ljubavlju i stremljenjem ili dubokim

nesebičnim osjećajem, uzdići će se s mentalne razine i poprimiti mnoštvo sjaja i slave budičke

razine. U takvom slučaju njezin je utjecaj iznimno snažan, a svaka takva misao snažna je sila

dobra koja ne može a da ne stvori određen učinak na sva mentalna tijela koja su joj na

dohvatu, ako sadrže bilo kakvu kvalitetu koja je sposobna na nju odgovoriti.

Sa druge strane, ako misao u sebi ima nešto osobnog ili osobnu želju, odjednom se njezini

titraji okreću prema dolje i ona privlači oko sebe astralnu materiju ponad njene odjeće od

mentalne materije. Takav misaoni oblik sposoban je djelovati na astralna tijela drugih ljudi,

kao i na njihov um, tako da ne pobuđuje u njima samo misao, već i njihove osjećaje.

TRI VRSTE MISAONIH OBLIKA

Glede oblika koje stvaraju, misli možemo grupirati u tri vrste:

1. One koje uzimaju sliku mislioca. Kada čovjek zamišlja sebe na nekom dalekom mjestu ili

iskreno želi biti na tom mjestu, on oblikuje misaoni oblik prema vlastitoj slici koja se tamo

pojavljuje. Takav oblik nerijetko su neki viđali, a ponekad su ga smatrali astralnim tijelom ili

ukazanjem samog čovjeka. U takvom slučaju, ili vidovnjak mora biti dovoljno vidovit da bi

mogao opaziti taj astralni oblik, ili misaoni oblik mora imati dovoljno snage da se materijalizira,

tj. da si privremeno privuče određenu količinu fizičke materije. Misao koja stvara takav oblik

nužno mora biti jaka, pa zato uzima veći udio materije mentalnog tijela, tako da, iako je oblik

malen i sabit pri napuštanju mislioca, privlači znatnu količinu astralne materije i obično se

proširi do prirodne veličine prije nego što se pojavi na odredištu.

2. One koje uzimaju sliku nekog materijalnog predmeta. Kada čovjek misli na svog prijatelja,

on u svom mentalnom tijelu oblikuje sićušnu sliku tog prijatelja, koji često izlazi prema van i

najčešće lebdi u zraku pred njim. Na isti način ako misli na sobu, kuću, krajolik, stvaraju se

sićušne slike tih stvari unutar mentalnog tijela i nakon toga se odalečuju. Ovo je podjednako

istinito i kad se koristi svojom imaginacijom. Slikar koji oblikuje zamisao svoje buduće slike

gradi je iz materije svog mentalnog tijela, a zatim je projicira u prostor ispred sebe, čuva je

pred očima svoga uma i kopira je. Pisac na isti način izgrađuje sliku svog lika u mentalnoj

materiji, a vježbanjem svoje volje te marionete premješta iz jedne pozicije ili grupe u drugu,

tako da se pred njim doslovno odigra cijeli zaplet njegove priče. Našim neobično obrnutim

shvaćanjima stvarnosti teško je shvatiti da ove mentalne slike stvarno postoje i da su u

potpunosti objektivne, da ih vidovnjak može lako vidjeti, i da ih čak i netko drugi osim samog

tvorca može preurediti. Neki su romanopisci bili slabo svjesni takvog postupka i svjedočili su

da su njihovi likovi, kad su jednom stvorili svoju vlastitu volju, inzistirali na tome da se zaplet

odvije sasvim drugačije od onog koji je autor prvotno zamislio. To se zapravo događalo i

ponekad zato što su misaone oblike opsjeli razigrani duhovi prirode ili češće zato što je neki

„mrtvi“ romanopisac, gledajući s astralne razine razvoj plana svog kolege pisca, mislio da bi

to mogao poboljšati i što je odabrao ovu metodu za iznošenje svojih prijedloga.

3. One koje imaju sebi potpuno svojstven oblik, izražavajući sebi svojstvene kvalitete u materiji

koja ih okružuje. Misaoni oblici ove treće vrste jedini se mogu uporabno ocrtati, jer

predstavljanje onih prve ili druge vrste bilo bi samo crtanje portreta ili pejzaža. U tim vrstama

imamo podatnu mentalnu ili astralnu materiju oblikovanu imitacijom oblika koji pripadaju

fizičkoj razini, dok u ovoj trećoj vrsti imamo prikaz prirodnih oblika astralne ili mentalne razine.

Pa ipak, ta činjenica, koja ih čini toliko zanimljivim, stvara neumoljivu prepreku za njihovu točnu

reprodukciju.

Misaoni oblici ove treće vrste gotovo se uvijek pojavljuju na astralnoj razini, jer je velika većina

njih izraz osjećaja i misli. Uzorci koje ovdje dajemo gotovo su u potpunosti te vrste, osim što

smo uzeli nekoliko primjera lijepih misaonih oblika stvorenih u određenoj meditaciji onih koji

su dugogodišnjom praksom naučili razmišljati.

Misaoni oblici usmjereni prema pojedincima stvaraju u potpunosti izražajne efekte, a ti se

efekti ili djelomično reproduciraju u auri primatelja i tako povećavaju ukupni rezultat, ili se

odbijaju od njega. Misao ljubavi i zaštite, snažno usmjerena prema voljenom predmetu, stvara

oblik koji ide prema osobi o kojoj se razmišlja i ostaje u njenoj auri kao obrambeno i zaštitno

sredstvo, težeći u svakoj prilici da služi i brani, ne svjesnim i promišljenim djelovanjem, već

slijepim slijeđenjem impulsa koji je u njega utisnut. Ojačati će prijateljske snage koje zadiru u

auru i oslabiti neprijateljske. Tako možemo stvoriti i održavati istinske anđele čuvare oko onih

koje volimo, a tako i mnoge majčinske molitve kruže oko udaljenog djeteta, iako ona ne zna

ništa o načinu po kojem je njena "molitva uslišena".

U slučajevima u kojima se dobre ili zle misli projiciraju na pojedince, ako žele izravno ispuniti

svoju misiju, one moraju pronaći u auri objekta, kojem su poslane, materijale koji bi mogli

simpatično odgovoriti na njihove titraje. Neka materijalna kombinacija može titrati samo u

određenim granicama, a ako je misaoni oblik izvan granica unutar kojih je aura sposobna

titrati, on uopće ne može utjecati na tu auru. Posljedično, on se odbija od nje i to snagom

proporcionalno uloženoj energiji. Zato se kaže da su čisto srce i um najbolji zaštitnici protiv

bilo kakvih neprijateljskih napada, jer će čisto srce i um izgraditi astralno i mentalno tijelo od

finih i suptilnih materijala, a takva tijela ne mogu reagirati na titraje koji traže grubu i glupu

materiju. Ako zla misao, projicirana sa štetnim namjerama, pogodi takvo tijelo, od njega se

može samo odbiti i ona se vraća sa svom svojom energijom natrag duž magnetske linije

najmanjeg otpora, kojom je upravo prešla i udara u svoje izvorište. Budući da izvor ima u sebi

, u svojim astralnim i mentalnim tijelima, materiju sličnu onoj misaonog oblika koji je stvorio,

pada u reakcijske titraje i trpi razorne učinke koje je namjeravao izazvati drugome. Tako se

kletve (i blagoslovi) vraćaju kući. Iz toga proizlaze i vrlo ozbiljni učinci mržnje ili sumnje prema

dobrom i naprednom čovjeku, misaoni oblici poslani protiv njega ne mogu mu nauditi, i odbijaju

se pošiljateljima, slamajući ih mentalno, moralno ili fizički. Nekoliko je takvih slučajeva dobro

poznato članovima Teozofskog društva koji su ih neposredno uočili. Sve dok bilo koja gruba

vrsta materije povezana sa zlim i sebičnim mislima ostaje u čovjekovom tijelu, on je otvoren

za napade onih koji mu žele zlo, ali kad ih u potpunosti eliminira samo-pročišćavanjem,

mrzitelji ga ne mogu ozlijediti i kreće se mirno i spokojno usred svih strelica njihove zlobe. No

to je loše za one koji ispaljuju takve strelice.

Druga točka koju treba spomenuti prije nego što razmotrimo naše ilustracije je da je svaki

ovdje predstavljeni misaoni oblik izvučen iz života. Oni ne predstavljaju imaginarne oblike,

kakve neki sanjar zamišlja da bi trebali biti. Oni su prikazi oblika koji su stvarno promatrani

kako ih odašilju obični ljudi i prikazani sa svom mogućom pažnjom i točnošću onih koji su ih

promatrali, uz pomoć umjetnika kojima su ih opisali.

Radi praktične usporedbe, misaoni oblici slične vrste zajednički su grupirani.

PRIKAZ MISAONIH OBLIKA

NAKLONOST

Neodređena čista naklonost. Slika 8 je pokretni oblak čiste naklonosti, a iako je neodređen,

predstavlja vrlo dobar osjećaj. Osoba od koje potječe sretna je i spokojna, a sanjari o nekom

prijatelju čija je sama prisutnost zadovoljstvo. Nema nikakve žudnje ili snage u osjećaju, već

je to jedno nježno blagostanje i nesebično uživanje u blizini voljenih osoba. Osjećaj koji rađa

ovakav oblak je čist, ali u njemu nema snage koja bi stvorila određene učinke. Pojava slična

ovoj često okružuje mačku koja zadovoljno prede i koja zrači niz postupno povećavajućih

koncentričnih školjkastih ružičastih oblaka, koji nestaju u nevidljivost nakon oko metar

udaljenosti od svog zadovoljnog uspavanog stvoritelja.

Slika 8 - NEODREĐENA ČISTA NAKLONOST

Neodređena sebična naklonost. Slika 9 nam isto pokazuje oblak naklonosti, ali ovaj puta je

duboko pomiješan sa manje poželjnim osjećajem. Tvrdo smeđa-siva boja sebičnosti izražava

se unutar grimizne boje ljubavi, pa vidimo da je naklonost usko povezana sa stečenim

zadovoljstvom i živahnim iščekivanjem dolaska drugih zadovoljstava u bliskoj budućnosti.

Neodređen osjećaj, kakav je stvorio oblak na slici 8, bio je barem slobodan od ove boje

sebičnosti i stoga je pokazivao određenu plemenitost prirode svog stvoritelja. Slika 9

predstavlja stanje uma na nižem stupnju evolucije. Jedva da bi bilo moguće da ta dva oblaka

potječu od iste osobe u istoj inkarnaciji. Pa ipak, postoji dobro u čovjeku koji stvara ovaj drugi

oblak, iako je još uvijek tek djelomično razvijeno. Ogromna količina prosječne naklonosti

svijeta je ove vrste, i tek se sporim stupnjevima razvija prema idućoj i višoj manifestaciji.

Slika 9 - NEODREĐENA SEBIČNA NAKLONOST

Određena naklonost. Već prvi pogled na sliku 10 pokazuje nam da se ovdje moramo suočiti

s nečim posve drugačijim, nečim učinkovitim i sposobnim, nečim što će postići učinak. Boja je

u potpunosti jednaka onoj na slici 8, po jasnoći, dubini i transparentnosti, ali ono što je bilo tek

puko raspoloženje u ovom je slučaju preneseno u nedvojbenu namjeru spojenu s ne

oklijevajućim djelovanjem. Oni, koji su vidjeli knjigu „Čovjek vidljiv i nevidljiv“, prisjetit će se

slike XI gdje je prikazan učinak iznenadnog izljeva čiste nesebične naklonosti u astralnom

tijelu majke, dok je grlila svoje dijete i ljubila ga. Kao rezultat iznenadnog izljeva emocija

nastale su unutar astralnog tijela različite promjene, a jedna od njih bila je tvorba velikih

grimiznih zavojnica ili vrtloga ispunjenih živahnom svjetlošću. Svaki od njih je misaoni oblik

intenzivne naklonosti stvoren na već opisani način i gotovo trenutno izbačen prema objektu

osjećaja. Slika 10 prikazuje upravo takav misaoni oblik nakon što je napustio astralno tijelo

svog stvoritelja i krenuo prema svom cilju. Primijetit ćemo da se gotovo kružni oblik promijenio

u takav koji nalikuje projektilu ili glavi komete, a lako će se shvatiti da je ta promjena

uzrokovana njegovim brzim kretanjem prema naprijed. Bistrina boje uvjerava nas u čistoću

emocije koja je izrodila taj misaoni oblik, dok je preciznost njegovog obrisa nepogrešiv dokaz

snage i energičnosti namjere. Duša koja je izrodila ovakav misaoni oblik već mora biti na

jednom određenom stupnju razvoja.

Slika 10 – ODREĐENA NAKLONOST

Zračeća naklonost. Slika 11 daje nam prvi primjer namjerno stvorenog misaonog oblika, dok

se njegov tvorac trudi da iz sebe izlije ljubav prema svim bićima. Mora se zapamtiti da su svi

ti oblici u stalnom pokretu. Ovaj se, na primjer, neprestano proširuje, iako se čini da se

neiscrpna fontana izbija kroz sredinu iz dimenzije koju ne možemo predstaviti. Ovaj osjećaj je

toliko zahtjevan, da je nekom tko nije temeljito osposobljen vrlo teško da ga održi jasnim i

preciznim. Misaoni oblik koji je ovdje prikazan vrlo je pohvalan, jer se može primijetiti da su

sve zvijezdine zrake oslobođene nejasnoća.

Slika 11 – ZRAČEĆA NAKLONOST

Mir i zaštita. Nekoliko je misaonih oblika ljepših i izražajnijih od onog koji vidimo na slici 12.

Ovo je misao ljubavi i mira, zaštite i blagoslova, koju je poslao onaj tko ima moć i koji je stekao

pravo na blagoslov. Nije vjerojatno da je u glavi njenog tvorca postojala bilo kakva zamisao o

njegovom lijepom obliku krila, iako je moguće da su neke nesvjesno odražene pouke iz

dalekog djetinjstva o anđelima čuvarima, koji su uvijek lebdjeli nad svojim štićenicima, imale

svoj utjecaj u tome. Bez obzira na to, iskrena želja nesumnjivo se uklopila u taj graciozan i

izražajan obris, dok je naklonost koja ga je potakla odana njegovom lijepom ružičastom bojom,

a intelekt koji ga je poveo blista poput sunčeve svjetlosti kao njegovo srce i središnji oslonac.

Tako razboritom istinom možemo stvoriti istinske anđele čuvare da lebde i štite ponad onih

koje volimo. Mnogi takvom nesebičnom iskrenom željom za dobro stvaraju ovakav oblik, iako

posve nepoznat njegovom tvorcu.

Slika 12 – MIR I ZAŠTITA

Gramzljivi animalni osjećaj. Slika 13 nam dočarava gramzljivi animalni osjećaj, ako je takvo

što uopće dostojno smatrati osjećajem. Nekoliko boja daje svoj udio u stvaranju njegove

dosadne neugodne nijanse, nijansirane groznim odsjajem senzualnosti, utupljene jakom

nijansom koja ukazuje na sebičnost.

Slika 13 – GRAMZLJIVI ANIMALNI OSJEĆAJ

Posebno je karakterističan njegov oblik, dok se one krivudave kuke nikad ne vide, osim ako

postoji jaka želja za osobnim posjedovanjem. Nažalost je očito, da stvaratelj ovog misaonog

oblika nije imao nikakvo poimanje samopožrtvovne ljubavi koja bi se izlijevala u radosnom

služenju, niti jednom ne pomislivši na posljedicu ili povratni utjecaj, njegova je misao bila:

„Koliko mogu dobiti?“, a ne "Koliko mogu dati?" i to se iskazuje u ovim povratnim krivuljama.

Nije je se čak ni usudio odvažno izbaciti, kao što to rade druge misli, već ju je polovično

projicirao iz astralnog tijela, koje bi trebalo biti na lijevoj strani slike. Tužna parodija vrste

božanske ljubavi; no i ovo je jedna faza u evoluciji i izrazito poboljšanje u odnosu na ranije

faze, kao što ćemo vidjeti.

PREDANOST

Nejasan religiozni osjećaj. — Slika 14 prikazuje nam još jedan bezoblični kotrljajući oblak,

ali ovaj put je plavi a ne grimizni. Predstavlja nam neki nejasno ugodan religiozni osjećaj, prije

će biti osjećaj pobožnosti nego predanosti, a koji je tako čest među onima u kojih je pobožnost

razvijenija od intelekta. U mnogim crkvama može se vidjeti veliki bezizražajni oblak duboke

plave boje kako pluta nad glavama okupljenih, neodređenih obrisa, zbog nejasne prirode misli

i osjećaja koji ga uzrokuju. Ovaj oblak često je preplavljen smeđom i sivom bojom, jer neuka

predanost apsorbira jadnu sposobnost mračnog obojenja sebičnosti ili straha, no svejedno

pretpostavlja moćnu potencijalnost budućnosti, očitujući pred našim očima prvo slabo

lepršanje barem jednog od dva krila predanosti i mudrosti, pomoću kojih duša uzlijeće prema

Bogu od kojeg je potekla.

Slika 14 – NEJASAN RELIGIOZNI OSJEĆAJ

Čudno je primijetiti pod kojim se raznim okolnostima ovaj nejasni plavi oblak može vidjeti, a

njegova odsutnost često govori glasnije od prisutnosti. Jer u mnogim modernim bogomoljama

uzalud ga tražimo i umjesto njega pronalazimo golemi konglomerat misaonih oblika tog drugog

tipa koji poprimaju oblik materijalnih predmeta. Umjesto znakova predanosti, vidimo kako

iznad "obožavatelja" lebde astralne slike kapa i šešira, nakita i raskošnih haljina, konja i kočija,

boca viskija i nedjeljnih večera, a ponekad i čitavi redovi zamršenih izračuna koji pokazuju da

su i muškarci i žene tijekom svojih navodnih sati molitve i slave razmišljali o poslu i užitku, o

željama i tjeskobama nižeg oblika ovozemaljskog postojanja.

Ipak, ponekad u skromnom hramu, u crkvi koja pripada nemodernom katoliku ili obredniku, ili

čak u skromnoj kući za sastanke, u kojoj je bar malo učenosti ili kulture, mogu se vidjeti duboki

plavi oblaci kako se neprestano kotrljaju prema istoku, prema oltaru ili prema gore, svjedočeći

barem o ozbiljnosti i poštovanju onih koji ih proizvode. Rijetko, vrlo rijetko, među oblacima

plave boje bljesnut će poput koplja bačenog rukom ogromni misaoni oblik kakav je prikazan

na slici 15, ili može plutati pred našim zadivljenim očima neki cvijet samoodricanja kakav

vidimo na slici 16, ali u većini slučajeva ove znakove višeg razvoja moramo potražiti negdje

drugdje.

Uzvišeni izljev predanosti. Oblik na slici 15 ima jako puno sličnosti s onim prikazanim na

slici 14 jednako kao što to ima jasno ocrtani projektil sa slike 10 sa nejasnim oblakom

prikazanim na slici 8.

SLIKA 15 – UZVIŠENI IZLJEV PREDANOSTI

Teško bismo mogli imati izraženiji kontrast od onog neskrivene mlitave maglice sa slike 14 i

energično sjajećeg tornja visoko razvijene predanosti koji se uzdiže pred nama na slici 15. To

nije neizvjestan polu-oblikovan sentiment, to je izljev očitovanja velike emocije duboko

ukorijenjene u spoznaji činjenica. Čovjek koji osjeća predanost kao što je ova je onaj koji zna

u koga vjeruje, čovjek koji stvara takav misaoni oblik je onaj koji je naučio kako razmišljati.

Određenost prema gore ukazuje na hrabrost i na uvjerenje, oštrina njegovih obrisa ukazuje

na jasnoću misli njezinog tvorca, a neponovljiva čistoća njegove boje svjedoči o njegovoj

krajnjoj nesebičnosti.

Odgovor na predanost. Na slici 17 vidimo posljedicu na njegove misli, odgovor LOGOS-a na

apel Njemu, istina koja je u temelju najvišeg i najboljeg dijela ustrajnog vjerovanja u odgovoru

molitelju. Ovdje je potrebno nekoliko riječi objašnjenja. Na svakoj razini Njegovog Sunčevog

sustava naš LOGOS izlijeva Njegovu svjetlost, Njegovu snagu, Njegov život, i prirodno je da

se na višim razinama taj izljev božanske snage može dati najpotpunije. Silazak sa svake

razine do one koja slijedi ispod nje znači gotovo paralizirajuće ograničenje, ograničenje

potpuno neshvatljivo, osim onima koji su iskusili više mogućnosti ljudske svijesti. Tako

božanski život teče neusporedivo većom punoćom na mentalnom planu nego na astralnom,

a čak je i njegova slava na mentalnoj razini nevjerojatno nadiđena onom na budičkoj razini.

Obično se svaki od ovih moćnih valova utjecaja širi oko svoje odgovarajuće razine, vodoravno,

i ne prelazi u zamračenje razine niže od one kojoj je izvorno bio namijenjen.

SLIKA 17 – ODGOVOR NA PREDANOST

Ipak postoje uvjeti pod kojima se slava i snaga svojstvena višoj razini mogu u nekoj mjeri

spustiti na nižu i tamo se proširiti s divnim učinkom. Čini se da je to moguće samo kada je na

trenutak otvoren poseban kanal, a to djelo mora biti učinjeno odozdo i trudom čovjeka. Prije

je objašnjeno da kad god je čovjekova misao ili osjećaj sebičan, energija koju proizvodi kreće

se u zatvorenoj krivulji, a time se i neizbježno vraća i troši na vlastitoj razini. Ali kad je misao

ili osjećaj apsolutno nesebičan, njegova energija juri otvorenom krivuljom i ne vraća se u

uobičajenom smislu, već se probija na razinu iznad, jer samo u tom višem stanju, sa njenom

dodatnom dimenzijom može naći prostora za svoje širenje. Tako probijajući se, takva misao

ili osjećaj otvaraju vrata (simbolički rečeno) dimenzije ekvivalentne vlastitom promjeru, i tako

namještaju potreban kanal kroz koji prolazi božanska sila pripadajuća višoj razini i može se

preliti u nižu s nevjerojatnim posljedicama, ne samo za mislioca već i za druge. Pokušaj

učinjen na slici 17 pokušava to simbolizirati i ukazati na veliku istinu da je beskrajna poplava

višeg tipa sile uvijek spremna i čeka da se izlije čim se pruži kanal, baš kao što se može reći

da voda u cisterni čeka da se izlije kroz prvu cijev koja se otvori.

Posljedica silaska božanskog života je vrlo veliko pojačanje i uzdignuće tvorca kanala i širenje

oko njega najmoćnijeg i najblagotvornijeg utjecaja. Taj se učinak često naziva odgovorom na

molitvu, a neuki ga pripisuju onome što nazivaju "posebnim uplitanjem Providnosti", umjesto

nepogrešivom djelovanju velikog i nepromjenjivog božanskog zakona.

Samo-odricanje. Slika 16 daje nam još jedan oblik predanosti, stvarajući izuzetno lijep oblik

za nas sasvim nove vrste, vrste u kojoj se na prvi pogled može pretpostaviti da se oponašaju

različiti graciozni oblici koji pripadaju živoj prirodi. Slika 16, na primjer, donekle sugerira na

djelomično otvoren cvjetni pupoljak, dok se može ustanoviti da drugi oblici imaju određenu

sličnost sa školjkama, lišćem ili oblicima drveća. Međutim, to očito nisu i ne mogu biti kopije

biljnih i životinjskih oblika i čini se vjerojatnijim objašnjenjem da sličnost leži mnogo dublje od

toga.

SLIKA 16 – SAMO-ODRICANJE

Analogna i još značajnija činjenica je da se neki vrlo složeni misaoni oblici mogu točno

oponašati djelovanjem određenih mehaničkih sila, kao što je gore rečeno. Iako bi sa našim

današnjim znanjem bilo nerazumno pokušavati riješiti ovaj vrlo fascinantan problem

predstavljen ovim izvanrednim sličnostima, čini se vjerojatnim da gledamo preko praga vrlo

moćne misterije, jer ako nekim mislima stvaramo oblik kojima se dupliciraju prirodni procesi,

možemo barem pretpostaviti da te prirodne sile djeluju na način sličan djelovanju tih misli.

Budući da je svemir sam po sebi moćan misaoni oblik koji je LOGOS stvorio, može biti da su

i njegovi maleni dijelovi ujedno i misaoni oblici manjih entiteta koji se bave istim radom, pa

tako možda možemo prići razumijevanju onoga što se podrazumijeva pod tristo trideset

milijuna Deva Hindusa.

Ovaj je oblik najljepše blijedo-azurne sjajne svjetlosti, kroz koju sja sjaj bijele svjetlosti, nešto

što je uistinu danak vještine neumornog umjetnika koji se toliko trudio da ga što je moguće

vjernije prikaže. To je ono što bi katolik nazvao definitivnim "činom predanosti" ili još bolje,

činom krajnje nesebičnosti, samo-predanja i odricanja.

INTELEKT

Neodređeno intelektualno zadovoljstvo. Slika 18 predstavlja neodređen oblak istog reda

kao i oni prikazani na slikama 8 i 14, ali u ovom slučaju boja je žuta umjesto grimizne ili plave.

Žuta boja u bilo kojem čovjekovom nositelju uvijek ukazuje na intelektualnu sposobnost, ali

njene se nijanse jako razlikuju i može se zakomplicirati primjesom drugih nijansi. Općenito

govoreći, ova boja ima dublju i zagasitiju nijansu ako je intelekt uglavnom usmjeren prema

nižim kanalima, posebice ako su mu ciljevi sebični. U astralnom ili mentalnom tijelu prosječnog

poslovnog čovjeka pokazala bi se kao oker žuta, dok se čisti intelekt posvećen proučavanju

filozofije ili matematike često čini zlatnim, a postupno raste do prekrasno bistre i svijetle limun

ili jaglac žute boje kad se moćan intelekt koristi apsolutno nesebično u korist čovječanstva.

Većina žutih misaonih oblika jasno je ocrtana, a neodređeni oblak ove boje relativno je rijedak.

Ukazuje na intelektualno zadovoljstvo, uvažavanje rezultata domišljatosti ili oduševljenje koje

se osjeća u pametnom radu. Zadovoljstvo koje običan čovjek dobije iz promatranja slike

uglavnom ovisi o osjećajima divljenja, naklonosti ili sažaljenja koje se u njemu pobuđuje, ili

ponekad, ako predstavlja scenu s kojom je upoznat, njegova se draž sastoji u moći buđenja

sjećanja na prošle radosti. Umjetnik, međutim, može iz slike izvući zadovoljstvo potpuno

drugačijeg karaktera, na temelju svog priznanja izvrsnosti djela i domišljatosti koja je

primijenjena u stvaranju određenih rezultata. Takvo čisto intelektualno zadovoljstvo pokazuje

se u žutom oblaku; a isti efekt može proizvesti oduševljenje glazbenom domišljatošću ili

suptilnošću argumenta. Oblak ove prirode označava odsutnost bilo kakvih osobnih osjećaja,

jer ako bi oni bili prisutni, neizbježno bi žutu boju obojili vlastitom odgovarajućom bojom.

Slika 18 – NEODREĐENO INTELEKTUALNO ZADOVOLJSTVO

Namjera da se zna. Slika 19 je zanimljiva jer nam pokazuje nešto od rasta misaonog oblika.

Ranija faza, koju označava gornji oblik, nije rijetka i ukazuje na odlučnost da se riješi neki

problem, namjeru da se zna i razumije. Ponekad teozofski predavač vidi da se iz publike mnogi

od ovih žutih zmijolikih oblika projiciraju prema njemu i pozdravlja ih kao znak da njegovi

slušatelji inteligentno slijede njegova izlaganja i da imaju žarku želju da razumiju i saznaju

više. Oblik ove vrste često prati pitanje, a ako se, kao što je to ponekad nažalost slučaj, pitanje

postavi manje s istinskom željom za znanjem a više u svrhu pokazivanja oštroumnosti

ispitivača, oblik je snažno obojen duboko narančastom koja ukazuje na umišljenost. Na

teozofskom sastanku naišao se na ovaj poseban oblik, koji je pratilo pitanje koje je pokazalo

znatnu promišljenost i prodornost. Odgovor na pitanje isprva nije bio potpuno zadovoljavajući,

i ispitivač je izgleda stekao dojam da predavač izbjegava problem. Njegova je odlučnost da

dobije cjelovit i temeljit odgovor na svoj upit postala veća nego prije, a njegov misaoni oblik

produbio se u boji i promijenio u drugi od dva oblika, nalik na vadičep i čak se i još više približio.

Oblici slični ovim neprestano nastaju uobičajenom pukom i neozbiljnom znatiželjom, ali kako

u tom slučaju nije uključen intelekt boja više nije žuta, već obično približno nalikuje boji trulog

mesa, otprilike poput one prikazane na slici 29, koja prikazuje žudnju pijanca za alkoholom.

SLIKA 19 – NAMJERA DA SE ZNA

Velika ambicija. Slika 20 daje nam još jednu pojavu želje, ambiciju za pozicijom ili moći. Na

ambiciju ukazuje bogata tamno narančasta boja, a na želju kukasti nastavci koji prethode

obliku dok se kreće. Misao je dobrog i čistog tipa, jer kad bi u želji bilo nečeg niskog ili sebičnog

neizbježno bi se pokazalo u zamračivanju bistre narančaste nijanse mutnim crvenim, smeđim

ili sivim bojama. Ako je ovaj čovjek priželjkivao poziciju ili moć, to nije bilo zbog njega samog,

već zbog uvjerenja da posao može obavljati dobro i istinski, te u korist svojih bližnjih.

SLIKA 20 – VELIKA AMBICIJA

Sebična ambicija. Ambicija nižeg tipa predstavljena je na slici 21. Ne samo da ovdje imamo

veliku mrlju tupo smeđe-sive sebičnosti, već postoji i značajna razlika u obliku, iako se čini da

posjeduje jednaku određenost obrisa. Slika 20 postupno se penje prema određenom objektu,

jer će se primijetiti da je središnji dio kao projektil sa slike 10. Slika 21 je pak, plutajući oblik i

snažno je indikativna opća gramzljivost i ambicija da se zgrabi za sebe sve što je na vidiku.

SLIKA 21 – SEBIČNA AMBICIJA

LJUTNJA

Ubilački bijes i neprekidna ljutnja. Na Slikama 22 i 23 imamo dva užasna primjera groznog

učinka ljutnje. Jeziva munja iz tamnih oblaka (slika 22) preuzeta je iz aure grubog i djelomično

alkoholiziranog muškarca na istočnom kraju Londona dok je udarao ženu. Munja je izbila

trenutak prije nego što je podigao ruku da je udari i izazvala drhtav osjećaj užasa, kao da bi

je mogao ubiti. Šiljata strijela nalik bodežu (slika 23) misao je postojane ljutnje, žestoke i željne

osvete, sposobnosti ubistva, održavana godinama i usmjerena na osobu koja je nanijela

duboku ozljedu onome tko je šalje. Da potonji posjeduje snažnu i uvježbanu volju, takav bi

oblik misli ubio, a onom koji ga hrani vrlo ozbiljno prijeti opasnosti da postane ubojica na djelu,

kao i u mislima u budućoj inkarnaciji. Primjećuje se da oba imaju oblik munje, no desni je

nepravilnog oblika, dok lijevi predstavlja postojanost namjere koja je daleko opasnija. Osnova

krajnje sebičnosti iz koje proizlazi vrlo je karakteristična i poučna. Razlika u njihovoj boji

također je vrijedna zapažanja. U desnoj je prljavo-smeđa sebičnost toliko snažno vidljiva da

tonira čak i izljev ljutnje, dok je u drugom slučaju, iako bez sumnje ukorijenjena u sebičnosti,

njena izvorna misao već zaboravljena u stalnom i usredotočenom gnjevu. Onaj tko prouči

prikaz XIII u knjizi „Čovjek vidljiv i nevidljiv“ moći će sebi predočiti stanje astralnog tijela iz

kojeg izviru ovi oblici i sigurno će i sam pogled na ove slike, čak i bez ispitivanja, biti snažna

pouka o zlu prepuštanja strasti ljutnje.

SLIKA 23 – NEPREKIDNA LJUTNJA SLIKA 22 – UBILAČKI BIJES

Eksplozivna ljutnja. Na slici 24 vidimo izražaj ljutnje potpuno drugačijeg karaktera. Ovdje

nema trajne mržnje, već jednostavna snažna eksplozija iritacije. Istodobno je očito da dok su

tvorci oblika prikazanih na slikama 22 i 23 usmjeravali ljutnju prema pojedincu, osoba koja je

odgovorna za eksploziju na slici 24 trenutno je u ratu sa cijelim svijetom oko sebe. Mogla bi

izražavati osjećaj nekog koleričnog starca, koji se osjeća uvrijeđenim ili zapostavljenim, jer

narančasta crtica pomiješana s grimizom ukazuje da je njegov ponos ozbiljno povrijeđen.

Poučno je usporediti zračenja ove slike sa onima sa slike 11. Ovdje vidimo naznaku istinske

eksplozije, trenutno prolazne i nepravilne po učincima, a upražnjeno središte pokazuje nam

da je osjećaj koji ju je prouzročio već stvar prošlosti i da se ne stvara daljnja sila. S druge

strane, na slici 11, središte je najsnažniji dio misaonog oblika, pokazujući da nije posljedica

trenutnog bljeska osjećaja, već da postoji postojano uzdizanje energije, dok zrake svojom

kvalitetom, duljinom i ravnomjernošću raspodjele pokazuju postojani trajni napor koji ih

proizvodi.

SLIKA 24 – EKSPLOZIVNA LJUTNJA

Prateća i ljutita ljubomora. Na slici 25 vidimo zanimljiv, premda neugodan misaoni oblik.

Njegova neobična smeđe-zelena boja uvježbanom vidovnjaku odmah ukazuje da je izraz

ljubomore, a njegov ljubopitljiv oblik pokazuje žar kojim čovjek promatra svoj predmet.

Izvanredna sličnost sa zmijom uzdignute glave prikladno simbolizira iznimno blesav stav

ljubomorne osobe, žudnu pažnju u otkrivanju znakova onoga što najmanje od svega želi

vidjeti. Onog trenutka kad vidi ili zamišlja da vidi, oblik će se promijeniti u onaj najprostije

prikazan na slici 26, gdje je ljubomora već pomiješana sa ljutnjom. Može se primijetiti da je

ovdje ljubomora samo nejasan oblak, premda protkan sasvim određenim bljeskovima ljutnje

spremnim da udare na one od kojih se čini da dolazi opasnost. Na slici 25, gdje još nema

ljutnje, ljubomora ima savršeno određen i vrlo izražajan obris.

SLIKA 25 – PRATEĆA LJUBOMORA

SLIKA 26 – LJUTITA LJUBOMORA

SIMPATIJA

Neodređena simpatija. Na slici 18a imamo još jedan od neodređenih oblaka, ali ovaj put

njegova zelena boja pokazuje nam da je to očitovanje osjećaja simpatije. Iz nejasnog

karaktera njenog obrisa možemo zaključiti da to nije određena i aktivna simpatija, kakva bi se

odmah pretočila iz misli u djelo, već obilježava jedan općeniti osjećaj suosjećanja koji bi

mogao preplaviti čovjeka koji bi pročitao izvještaj o nekoj tužnoj nesreći ili koji bi stajao na

vratima bolničkog odjela gledajući pacijente.

SLIKA 18a – NEODREĐENA SIMPATIJA

STRAH

Iznenadni strah. Jedna od najjadnijih stvari u prirodi je čovjek ili životinja u stanju užasnog

straha, a pogled na prikaz XIV u „Čovjek vidljiv i nevidljiv“ pokazuje da u takvim okolnostima

astralno tijelo nema ništa bolji izgled od fizičkog. Kada je čovjekovo astralno tijelo u takvom

stanju pomahnitalog lupanja srca, njegovo je prirodno nagnuće eksplozivno bacanje amorfnih

fragmenata, poput mase kamenja izbačenih pri miniranju, kao što će se vidjeti na slici 30.

Međutim, kada osoba nije prestrašena, već ozbiljno zaprepaštena, često se proizvodi učinak

kakav je prikazan na slici 27. Na jednoj od fotografija koje je snimio Dr.Baraduc iz Pariza,

primijećeno je da je erupcija slomljenih krugova rezultat iznenadne uznemirenosti, a čini se i

da je ovaj izljev oblika polu-mjeseca donekle iste prirode, iako u ovom slučaju postoje prateće

linije materije koje čak uvećavaju izgled eksplozivnosti. Znakovito je da svi polu-mjeseci s

desne strane, koji su očito bili najraniji izbačeni, ne pokazuju ništa osim živopisne sive boje

straha, no trenutak kasnije čovjek se već djelomično oporavlja od šoka i počinje se ljutiti što

je dopustio da se zaprepasti i na to ukazuje činjenica da su kasniji polu-mjeseci obloženi

grimiznim tonom, svjedočeći o miješanju bijesa i straha, dok je posljednji polumjesec čisti

grimiz, što nam govori da je strah u potpunosti svladan, a ostala je samo sekiracija.

SLIKA 27 – IZNENADNI STRAH

POHLEPA

Sebična pohlepa. Slika 28 daje nam primjer sebične pohlepe daleko nižeg tipa od prikazanog

na slici 21. Primijetit ćemo da ovdje nema ničega uzvišenog pa ni ambicije, a također je iz

mrlja blatno-zelene boje vidljivo da je osoba koja ovu neugodnu pomisao projicira u potpunosti

spremna primijeniti prijevaru kako bi ostvarila svoju želju. Iako je ambicija sa slike 21 bila

općenite prirode, žudnja izražena na slici 28 odnosi se na određeni predmet ka kojem se

proteže. Neka se razumije da ovaj misaoni oblik, poput onog na slici 13, ostaje pričvršćen za

astralno tijelo, za koje se pretpostavlja da je s lijeve strane slike. Oblici slični kandžama vrlo

se često mogu vidjeti oko žene koja nosi novu haljinu ili šešir ili neki posebno atraktivan nakit.

Misaoni oblik može se razlikovati u boji ovisno o količini zavisti ili ljubomore koja se miješa sa

žudnjom za posjedovanjem, ali u svim slučajevima naći će se približni oblik obliku prikazanom

na našoj ilustraciji. Nerijetko se mogu vidjeti ljudi okupljeni ispred izloga, kako kroz staklo strše

astralne žudnje.

SLIKA 28 – SEBIČNA POHLEPA

Pohlepa za pićem. Na slici 29 imamo još jednu varijantu iste strasti, možda čak i na bjednijoj

i animalnijoj razini. Ovaj je primjer uzet iz astralnog tijela čovjeka u trenutku kada je ušao u

gostionicu, u očekivanju i jakoj želji za žesticom koju se spremao drmnuti, pokazujući je ispred

sebe u projekciji ovog vrlo neugodnog izgleda. Kukasta ispupčenja još jednom pokazuju

žudnju, dok boja i grubo išarana tekstura pokazuju nisku i senzualnu prirodu želje. Seksualne

želje često se pokazuju na potpuno sličan način. Ljudi koji rađaju ovakve oblike tek su se malo

odmakli od animalnog, i kako će se evolutivno razvijati, mjesto ovog oblika postupno će

zauzimati nešto nalik onom prikazanom na slici 13. Vrlo polako, kako razvoj napreduje,

prolaziti će kroz faze naznačene na slikama 9 i 8, dok se konačno ne odbaci sva sebičnost, a

želja za posjedovanjem ne preobrati u želju za davanjem, da bi došli do sjajnih rezultata

prikazanih na slikama 11 i 10.

SLIKA 29 – POHLEPA ZA PIĆEM

RAZLIČITE EMOCIJE

Na brodolomu. Vrlo zanimljivu skupinu misaonih oblika prikazanih na slici 30 izazvala je jako

ozbiljna panika. Viđeni su istovremeno, raspoređeni točno onako kako su i predstavljeni, iako

usred neopisive zbrke, njihovi su relativni položaji zadržani, no u njihovom će tumačenju biti

zgodno uzeti ih obrnutim redoslijedom. Proglašeno je kao strašna nesreća i poučno pokazuje

kako na ljude različito utječe iznenadna i ozbiljna opasnost. Jedan oblik ne pokazuje ništa

osim erupcije živo sive boje straha, koja se izdiže iz osnove krajnje sebičnosti, a takvih je

nažalost bilo mnogo. Razbijeni izgled misaonog oblika pokazuje nasilje i sveukupnost

eksplozije, što pak ukazuje na to da je cijela duša te osobe bila obuzeta slijepim, mahnitim

užasom i da je prevladavajući osjećaj osobne opasnosti za to vrijeme isključio bilo kakav viši

osjećaj.

SLIKA 30 – NA BRODOLOMU

Drugi oblik predstavlja barem pokušaj samokontrole i pokazuje stav koji zauzima osoba koja

ima određenu dozu religioznih osjećaja. Mislilac utjehu traži u molitvi i na taj način nastoji

prevladati svoj strah. Na to ukazuje točka sivkasto-plave boje koja se neodlučno podiže prema

gore. Boja, međutim, pokazuje da je napor djelomično uspješan, a vidimo i iz donjeg dijela

misaonog oblika, s njegovim nepravilnim obrisima i otpusnim fragmentima, da ovdje u

stvarnosti ima gotovo jednako toliko straha kao i kod prvog primjera. No ova žena je imala

dovoljno razuma da se prisjeti da bi trebala moliti i pokušati zamisliti da se ne boji dok to čini,

dok u prvom primjeru nije bilo apsolutno nikakve misli osim sebičnog užasa. Ona još uvijek

zadržava privid ljudskosti i mogućnost povratka samokontrole, dok druga osoba za to vrijeme

odbacuje sve ostatke pristojnosti i bijedni je rob nadmoćnih osjećaja.

Zapanjujući kontrast ponižavajućim slabostima koje se pokazuje u ova dva oblika je divna

snaga i odlučnost trećeg. Ovdje nemamo amorfnu masu drhtavih linija i eksplozivne

fragmente, već određenu snažnu i jasnu misao, očito punu snage i odlučnosti. Jer je ovo misao

zapovjednika, čovjeka koji je odgovoran za živote i sigurnost putnika i koji na najbolji mogući

način reagira u nuždi. Ne pada mu ni na pamet da osjeća i najmanje sjene straha, za to nema

vremena. Iako je grimizni oštri vrh njegovog misaonog oblika nalik oružju, pokazuje ljutnju

zbog nesreće koja se dogodila. Snažna linija narančaste neposredno gore označava savršeno

samopouzdanje i sigurnost njegove moći da se nosi s poteškoćama. Sjajno žuta boja ukazuje

da njegov intelekt već radi na problemu, dok s njom paralelna zelena boja označava

suosjećanje koje osjeća prema onima koje namjerava spasiti. Vrlo upečatljiva i poučna grupa

misaonih oblika.

Prve noći. Slika 31 je također zanimljiv primjerak, možda jedinstven, jer predstavlja misaoni

oblik glumca koji čeka izlazak na pozornicu za izvedbu "prve noći". Široki pojas narančaste u

središtu vrlo je jasno definiran i izraz je utemeljenog samopouzdanja, ostvarenja mnogih

prethodnih uspjeha i opravdanog očekivanja da će ovom prilikom na popis biti dodan još jedan.

Ipak, usprkos tome, postoji mnoštvo neizbježne neizvjesnosti u pogledu načina na koji ova

nova predstava može utjecati na prevrtljivu javnost. U cjelini, sumnja i strah prekomjerno

nadmašuju sigurnost i ponos, jer postoji više blijedo-sivih tonova nego narančastih, a čitav

misaoni oblik titra poput zastave koja se vijori na vjetru. Primjećuje se da iako je obris

narančastog izuzetno jasan i određen, obris sivog dosta neodređeniji.

SLIKA 31 – PRVE NOĆI

Kockari. Oblici prikazani na slici 32 istovremeno su promatrani u velikoj kockarnici u Monte

Carlu. Oba predstavljaju neke od najgorih ljudskih strasti i između njih ne bi trebalo birati, iako

predstavljaju osjećaje uspješnog i neuspješnog kockara. Donji oblik ima veliku sličnost s uskim

i blistavim okom, premda to može biti samo slučajnost, jer kada ga analiziramo, nalazimo da

se njegovi sastavni dijelovi i boje mogu bez problema objasniti. Pozadina cijele misli je

nepravilan oblak duboke depresije, snažno obilježen mutno smeđe-sivom sebičnosti i živom

bojom straha. U sredini nalazimo jasno označeni grimizni prsten, koji pokazuje duboku ljutnju

i ogorčenost zbog neprijateljske sudbine, unutar koga je oštro ocrtan crni krug koji izražava

mržnju uništenog čovjeka prema onima koji su osvojili njegov novac. Čovjek koji može odaslati

ovakav misaoni oblik sigurno je u neposrednoj opasnosti, jer je očito pao u dubinu očaja.

Budući da je kockar, ne može imati načelo održivosti, tako da vjerojatno ni u kojem slučaju ne

bi pribjegao zamišljenom utočištu samoubojstva, u kojem bi, probudivši se u astralnom životu,

otkrio da je svoje stanje promijenio na lošije, umjesto na bolje, kao što samoubistvo uvijek čini,

jer bi ga kukavički postupak odvojio od sreće i mira koji obično slijede nakon smrti.

SLIKA 32 – KOCKARI

Gornji oblik predstavlja stanje duha koje je možda još štetnije po svojim učincima, jer je to

veselje uspješnog kockara zbog njegove nečasno stečene dobiti. Ovdje je obris savršeno

određen i čovjekova je nepokolebljiva odluka da ustraje na svom zlom putu. Široka traka

naranče u središtu vrlo jasno pokazuje da kada gubi proklinje nestalnost sudbine, a kada

pobjeđuje, uspjeh u potpunosti pripisuje svom vlastitom uzvišenom geniju. Vjerojatno je

izmislio neki sustav na kojem polaže svoju vjeru i na koji je neizmjerno ponosan. No, primijetit

će se da sa svake strane narančastog dolazi čvrsta linija sebičnosti i vidimo kako se ona pak

pretapa u škrtost i postaje puka životinjska pohlepa posjedovanja, što je također tako jasno

izraženo kanđastim ekstremitetima misaonog oblika.

Na uličnoj nesreći. Slika 33 poučno je pokazivanje različitih oblika koje isti osjećaji mogu

pobuditi kod različitih pojedinaca. Ova dva dokaza osjećaja viđena su istovremeno među

promatračima ulične nesreće, slučaja u kojem je neko vozilo srušilo i lakše ozlijedilo neku

osobu. Osobe koje su stvorile ova dva misaona oblika bile su potaknute nježnim zanimanjem

za žrtvu i dubokim suosjećanjem za njezinu patnju, pa su njihovi misaoni oblici pokazivali

potpuno iste boje, iako su obrisi potpuno različiti. Onaj nad kime lebdi nejasna sfera oblaka

razmišlja "Jadniče, kako tužno!" dok onaj koji je stvorio oštro definirani disk već žuri naprijed

da vidi na koji mu način može biti od pomoći. Jedan je sanjar, iako oštre osjetljivosti, a drugi

je čovjek od akcije.

SLIKA 33 - ULIČNA NESREĆA

Na sprovodu. Na slici 34 imamo izuzetno zapanjujući primjer prednosti znanja, temeljne

promjene koja je proizvedena u čovjekovom umnom stavu jasnim razumijevanjem velikih

prirodnih zakona pod kojima živimo. Potpuno različiti, budući da se razlikuju po boji, obliku i

značenju, ova dva misaona oblika viđena su istovremeno i predstavljaju dva viđenja iste

pojave. Promatrani su na sprovodu i pokazuju osjećaje koje je na dvoje "ožalošćenih" izazvalo

promišljanje o smrti. Mislioci su bili u istom odnosu s mrtvim čovjekom, ali dok je jedan od njih

još uvijek ogrezao u dubokom neznanju s obzirom na nad-fizički život, koje je tako bolno

uobičajeno u današnje vrijeme, drugi je imao neprocjenjivu prednost svjetlosti teozofije. U

mislima prvog ne vidimo ništa drugo do duboku depresiju, strah i sebičnost. Činjenica da se

smrt približila tako blizu očito je u mislima ožalošćenog izazvala misao da će jednog dana doći

i do njega, a iščekivanje toga mu je strašno. Budući da ne zna čega se boji, oblaci u kojima

se očituje njegov osjećaj prikladno su nejasni. Njegov jedini određeni osjećaj su očaj i osobni

gubitak, a oni se pokazuju u pravilnim trakama smeđe-sive i olovno-sive boje, dok je vrlo

zanimljiva silazna isplazina, koja se spušta u grob i prekriva lijes, izražavajući snažnu sebičnu

želju da se mrtvog čovjeka povuče natrag u fizički život.

SLIKA 34 – NA SPROVODU

Osvježavajuće je okrenuti se od ove tmurne slike na čudesno drugačiji učinak koji su iste te

okolnosti proizvele na um čovjeka koji razumije činjenice slučaja. Primijetit će se da njih dvoje

nemaju zajedničke osjećaje. U prvom je slučaju sve bilo u znaku malodušnosti i užasa, dok u

ovom slučaju ne nalazimo ništa osim najviših i najljepših osjećaja. U osnovi misaonog oblika

nalazimo puni izraz duboke sućuti. Svjetlo-zelena označava uvažavanje patnje ožalošćenih i

sućuti s njima, dok trak dublje-zelene pokazuje stav mislioca prema samom pokojniku.

Duboko-ružičasta boja pokazuje naklonost i prema mrtvima i prema živima, dok gornji dio

čunja i zvijezde koje se iz njega izdižu svjedoče o osjećaju koji u misliocu pobuđuje

razmatranje teme smrti, a plava izražava njegov posvećeni aspekt, dok ljubičasta pokazuje

misao i moć reagiranja na plemeniti ideal. Zlatne zvijezde označavaju duhovne težnje koje

njegovo promišljanje izaziva. Traka bistro-žute boje što se vidi u središtu ovog misaonog

oblika vrlo je značajna, ukazuje na to da se čitav čovjekov stav temelji i potaknut je njegovim

intelektualnim razumijevanjem situacije, a na to također ukazuje pravilni raspored boja i

određenost linija razgraničenja između njih.

Usporedba dviju ilustracija prikazanih na ovoj slici zasigurno je vrlo impresivno svjedočanstvo

vrijednosti znanja koje daje teozofsko učenje. Nesumnjivo je da ovo znanje o istini uklanja sav

strah od smrti i čini život lakšim jer razumijemo njegov cilj i kraj, i shvaćamo da je smrt u svom

tijeku sasvim prirodan događaj, nužan korak u našoj evoluciji. To bi trebalo biti opće poznato

među kršćanskim narodima, ali nije, pa stoga i po ovom pitanju, kao i kod mnogih drugih,

Teozofija predstavlja evanđelje za zapadni svijet. Mora objavljivati da nije sumorni neprobojni

ponor onkraj groba, već svijet života i svjetlosti koji bi nam mogao biti poznat tako jasno,

potpuno i točno kao ovaj fizički svijet u kojem sada živimo. Mrak i užas stvorili smo za se,

poput djece koju plaše groznim pričama, a moramo samo proučiti činjenice i svi će se ti umjetni

oblaci odjednom otkotrljati. Po ovom pitanju imamo zlu nasljednost, jer smo naslijedili sve

vrste pogrebnih strahota od svojih predaka, pa smo se na njih navikli i ne vidimo njihov apsurd

i monstruoznost. Drevni su u tom pogledu bili mudriji od nas, jer nisu svu ovu fantazmagoriju

sumornosti povezivali sa smrću tijela, dijelom možda zato što su imali mnogo racionalniju

metodu zbrinjavanja tijela, metodu koja nije bila samo beskrajno bolja za mrtvaca i zdravija za

žive, već je također bila bez jezivih sugestija povezanih sa polaganim raspadanjem. Tih su

dana znali mnogo više o smrti, a budući da su znali više, manje su tugovali.

Pri susretu sa prijateljem. Slika 35 daje nam primjer dobrog, jasno određenog i izražajnog

misaonog oblika, pri kojem su sve boje dobro označene. Oblik predstavlja osjećaj čovjeka pri

susretu sa prijateljem od kojeg je već dugo odvojen. Konveksna površina polumjeseca najbliža

je misliocu i njegove se ruke pružaju prema prijatelju koji se približava kao da ga želi zagrliti.

Ružičasta boja prirodno potvrđuje osjećajnu naklonost, svijetlo zelena pokazuje dubinu

postojećeg suosjećanja, a bistro žuta znak je intelektualnog užitka s kojim stvaratelj misli

predviđa oživljavanje dražesnih sjećanja na davno minule dane.

SLIKA 35 – PRI SUSRETU SA PRIJATELJEM

Vrednovanje slike. Na slici 36 imamo pomalo složen misaoni oblik koji predstavlja

oduševljeno uvažavanje lijepe slike na religioznu temu. Jaka i čista žuta boja označava

promatračevo oduševljeno prepoznavanje tehničke vještine umjetnika, dok su sve ostale boje

izraz različitih emocija izazvanih u njemu ispitivanjem tako slavnog umjetničkog djela. Zelena

pokazuje suosjećanje sa središnjom figurom na slici, duboka odanost pojavljuje se ne samo

u širokom pojasu plave boje, već i u obrisima cijele figure, dok nam ljubičasta govori da je slika

čovjekovu misao podigla na razmišljanje o uzvišenom idealu i učinila ga, barem za to vrijeme,

sposobnim da na njega odgovori. Ovdje imamo prvi primjer zanimljive klase misaonih oblika

za koje ćemo kasnije naći obilje primjera, u kojima jedno svjetlo svijetli kroz mrežu linija neke

sasvim druge nijanse. Primjećuje se da se u ovom slučaju iz mase ljubičastog uzdižu mnoge

valovite crte koje poput rijeka teku preko zlatne ravnice, što jasno govori da najviša težnja nije

nejasna, već je temeljito potkrijepljena intelektualnim poimanjem situacije i jasnim

razumijevanjem metode kojom se ona može provesti.

SLIKA 36 – VREDNOVANJE SLIKE

OBLICI VIĐENI KOD ONIH KOJI MEDITIRAJU

Suosjećanje i ljubav prema svima. Do sada smo se uglavnom bavili oblicima koji su izraz

osjećaja i mislima koje u umu pobuđuju vanjske okolnosti. Sada moramo razmotriti neke od

onih uzrokovanih mislima koje proizlaze iznutra, oblicima stvorenim tijekom meditacije. Svaki

od njih je učinka koji stvara svjestan napor mislioca da oblikuje određenu koncepciju ili da se

postavi u određeni stav. Takve misli su potpuno prirodne, jer čovjek, koji se trenira na taj način,

uči kako razmišljati jasno i precizno, a razvoj njegove ovako usmjerene moći pokazuje se u

ljepoti i pravilnosti stvorenih oblika. U ovom primjeru posljedica je pokušaj mislioca da se

postavi u stav suosjećanja i ljubavi prema cijelom čovječanstvu. Tako da imamo niz gracioznih

linija blistave zelene suosjećanja s jakim ružičastim sjajem naklonosti koja sjaji između njih

(slika 37). Linije su dovoljno jasne i široko razdvojene da se mogu lako povući, ali u nekim od

primjera viših misaonih oblika ovog tipa crte su tako fine i tako uske da ih nijedna ljudska ruka

ne može predstaviti onakvima kakve zapravo jesu. Obris ovog misaonog oblika je poput lista,

no njegov oblik i krivulja njegovih linija više nagovještavaju određenu vrstu ljuske, tako da je

ovo još jedan primjer približavanja oblicima viđenim u fizičkoj prirodi koji smo primijetili

komentirajući sliku 16.

SLIKA 37 – SUOSJEĆANJE I LJUBAV PREMA SVIMA

Težnja da se svi obuhvate. Na slici 38 imamo daleko razvijeniji primjer istog tipa. Ovaj oblik

stvorio je onaj, koji je dok je sjedio u meditaciji, pokušavao ispuniti svoj um težnjom da obuhvati

cijelo čovječanstvo kako bi ih privukao prema visokom idealu koji mu je tako jasno zasjao pred

očima. Zapravo čini se da oblik, koji on proizvodi, juri iz njega, zaokreće se i vraća svojoj

osnovi. Stoga je te čudesno fine linije iscrtane ljupkom svijetlećom ljubičastom bojom i to sjajno

zlatno svjetlo koje blista iz ovog oblika nažalost sasvim nemoguće prikazati. Jer su zapravo

sve ove naoko zamršene crte u stvarnosti samo jedna crta koja stalno kruži oko oblika s

neumornim strpljenjem i čudesnom preciznošću. Teško je moguće da bi bilo koja ljudska ruka

mogla napraviti njegov crtež i u tom omjeru. U svakom slučaju ne bi se mogao prikazati učinak

njegovih boja, jer će se eksperimentom vidjeti da ako se pokušaju nacrtati fine uske ljubičaste

linije na žutoj pozadini odjednom se pojavljuje utisak sivog i svaka sličnost s originalom se

uništava. Ali ono što se ne može učiniti ručno, ponekad se može postići vrhunskom

preciznošću i finoćom stroja, i upravo je na taj način napravljen crtež na kojem je prikazana

naša ilustracija, uz pokušaj da se predstavi i djelovanje boje kao i čudesna profinjenost linija i

oblina.

SLIKA 38 – TEŽNJA DA SE SVI OBUHVATE

U šest pravaca. Oblik predstavljen na slici 39 posljedica je sljedećeg nastojanja da se ljubav

i suosjećanje prošire u svim pravcima. Napor gotovo sličan onome koji je izrodio oblik sa slike

37, iako se učinak čini toliko različit. Razlozi za ovu raznolikost i rijedak oblik ovog slučaja

predstavlja vrlo zanimljiv prikaz načina na koji misaoni oblici rastu. Vidjet će se da u ovom

slučaju mislilac pokazuje značajan osjećaj predanosti i da je također uložio intelektualni napor

da shvati uvjete potrebne za ostvarenje svojih želja. Plava i žuta boja su dokaz toga. Izvorno

je ovaj misaoni oblik bio kružni, ali je očito dominirala zamisao suosjećanja koje treba biti

usmjereno prema van, zelenilo okrenuto u svim pravcima, a ljubav biti u središtu i srcu misli i

usmjeravati njegove odlazne energije. Budući da je tvorac ovog misaonog oblika čitao

hinduističke knjige, one su imale velik utjecaj na njegove načine razmišljanja. Studenti

orijentalne književnosti znati će da hinduist govori ne o četiri smjera (sjever, istok, jug i zapad),

kao što mi činimo, već uvijek o šest, jer vrlo razumno uključuje zenit i nadir. Naš je prijatelj

čitanjem bio prožet idejom da bi svoju ljubav i suosjećanje trebao izliti "u šest smjerova", ali

budući da nije točno razumio što je šest smjerova, usmjerio je svoju struju naklonjenosti prema

šest jednako udaljenih točaka u svom krugu. Izljevne struje promijenile su oblik vanjskih linija

koje je već bio izgradio, pa umjesto da imamo krug kao dio njegovog misaonog oblika, imamo

ovaj rijedak šesterokut sa stranicama zakrivljenim prema unutra. Stoga vidimo kako misaoni

oblik vjerno bilježi točan proces svoje izgradnje, neizbježno bilježeći čak i pogreške u svojoj

izgradnji.

SLIKA 39 – U ŠEST PRAVACA

Intelektualno poimanje kozmičkog poretka. Na slici 40 imamo učinak pokušaja postizanja

intelektualnog poimanja kozmičkog poretka. Mislilac je očito bio teozof i vidjet će se da kada

nastoji razmišljati o djelovanju duha na materiju, instinktivno slijedi istu simboličku liniju kao

ona koja je prikazana u poznatom pečatu Društva. Ovdje imamo trokut usmjeren prema gore,

koji označava trostruki aspekt Duha, isprepleten s dolje usmjerenim trokutom, koji ukazuje na

materiju sa svoja tri neraskidiva svojstva. Obično trokut usmjeren prema gore predstavljamo

u bijeloj ili zlatnoj boji, a onaj usmjeren prema dolje u nekoj tamnijoj nijansi poput plave ili crne,

ali upadljivo je da je u ovom slučaju mislilac potpuno zaokupljen intelektualnim pothvatom, da

nijedna boja osim žute nije prikazana u obliku. Još ne postoje osjećaji predanosti, čuđenja ili

divljenja. Ideja koju želi ostvariti ispunjava mu um u potpunosti, isključujući sve ostalo. Ipak,

određenost obrisa koji se ističe na zračećoj pozadini pokazuje da je postigao visoku razinu

uspjeha.

SLIKA 40 – INTELEKTUALNO POIMANJE KOZMIČKOG PORETKA

Logos kako se očituje u Čovjeku. Sada dolazimo do niza misli koje su među najvišim koje

dok meditira na božanski izvor svog bića ljudski um može stvoriti. Kad čovjek u smjernoj

kontemplaciji pokušava usmjeriti svoju misao prema LOGOSU našeg sunčevog sustava, on

naravno ne pokušava sebi predočiti to impresivno Biće, niti o njemu misli da na bilo koji način

posjeduje takav oblik koji bi mogli shvatiti. Ipak, takve misli same po sebi grade oblike na

mentalnom planu i bit će nam zanimljivo ispitati te oblike. Na našoj ilustraciji na slici 41 imamo

misao o LOGOSU koji se očituje u čovjeku, predanu težnju da se On kroz njega očituje.

Upravo taj osjećaj predanosti daje blijedoplavi odsjaj petokrakoj zvijezdi, a njezin je oblik

značajan, jer se već dugi niz godina koristi kao simbol Boga koji se očituje u čovjeku. Možda

je mislilac bio Slobodni Zidar, pa je njegovo znanje o simbolici moglo imati svoj udio u

oblikovanju zvijezde unutar ovog oblika. Vidjet će se da je zvijezda okružena jarko žutim

zrakama koje blistaju usred oblaka slave, koje znače ne samo smjerno razumijevanje

nadmašujuće slave Božanstva, već i izrazit intelektualni napor uz izljev predanosti.

SLIKA 41 - LOGOS KAKO SE OČITUJE U ČOVJEKU

Logos koji sve prožima. Naše sljedeće tri slike posvećene su nastojanju da predstave misao

vrlo visokog tipa, nastojeći da misle o LOGOSU kako prožima cijelu prirodu. Ovdje je opet,

kao i na slici 38 nemoguće dati cjelovitu reprodukciju, pa moramo pozvati naše čitatelje da

uključe napor mašte koja će do neke mjere nadopuniti nedostatke umjetnosti crtanja i tiska.

Zlatna kugla prikazana na slici 42 mora se sagledati unutar druge kugle finih linija (plave boje)

koja je nacrtana na slici 44. Svaki pokušaj da se boje postave u takvu blisku kombinaciju na

fizičkoj razini ima za posljedicu samo dobivanje zelene maglice, tako da se gubi cjelokupni

karakter misaonog oblika. Samo pomoću gore spomenutog uređaja moguće je predstaviti

gracioznost i nježnost linija. Kao i prije, jedna jedina linija stvara svu čudesnost šara sa slike

44, a učinak četiri zračeće linije čini svojevrsni križ svjetlosti zapravo samo zbog činjenice što

krivulje nisu koncentrične, iako se na prvi pogled čini da je tako.

SLIKA 42 - LOGOS KOJI SVE PROŽIMA

Druga zamisao. Slika 45 izlaže oblik koji je proizvela druga osoba kada je pokušavala zadržati

potpuno istu misao. Ovdje također imamo nevjerojatnu složenost gotovo nezamislivo nježnih

plavih linija, te i ovdje treba također prizvati našu maštu da umetne zlatni globus sa slike 42,

tako da njegova slava može zasjati u svakoj točki. I ovdje, kao i na slici 44, imamo onaj rijedak

i lijep uzorak, koji pomalo podsjeća na damasceniranje drevnih orijentalnih mačeva

(Damasceniranje je umijeće umetanja različitih metala jedan u drugi, obično zlata, srebra ili

nekog drugog plemenitog metala u oksidiranu pozadinu čelika. Na taj način stvaraju se

kompleksni karakteristični orijentalni uzorci. Op.prev.) ili onaj koji se vidi na kalandriranoj svili

ili moire antique. Kada ovaj oblik nacrta klatno, uzorak nije stvoren s nekom namjerom, već

jednostavno dolazi kao posljedica križanja bezbrojnih mikroskopski finih linija. Očito je da je

mislilac koji je stvorio oblik na slici 44 u svom umu morao naglašeno držati jedinstvo LOGOSA,

dok je onaj koji je stvorio oblik na slici 45 imao jednako jasno na umu podređena središta kroz

koja se božanski život izlijeva, pa su se mnogi od tih podređenih centara u skladu s tim

predstavili u misaonom obliku.

SLIKA 46 – TROSTRUKO OČITOVANJE SLIKA 45 – DRUGA ZAMISAO

SLIKA 44 – LOGOS KOJI SVE PROŽIMA SLIKA 47 – SEDMEROSTRUKO OČITOVANJE

Trostruko očitovanje. Kad je izrađen oblik prikazan na slici 46, njegov je tvorac nastojao

razmišljati o LOGOSU u njegovom trostrukom očitovanju. Prazan prostor u sredini obrasca

bio je zasljepljujućeg sjaja žute svjetlosti, i on je jasno predstavljao Prvi Aspekt, dok je Drugi

Aspekt simbolizirao široki prsten usko povezanih i gotovo zamršenih linija koje okružuju ovo

središte, dok je na Treći Aspekt sugerirao uski vanjski prsten koji djeluje kao labavije tkanje.

Čitav je oblik prožet uobičajenim zlatnim svjetlom koje je blistalo između ljubičastih linija.

Sedmostruko očitovanje. U svim religijama postoji neka tradicija velike istine da se LOGOS

očituje kroz sedam moćnih izljeva, često smatranih malim Logosima ili velikim planetarnim

Duhovima. U kršćanskoj shemi oni se pojavljuju kao sedam velikih arhanđela, koji se ponekad

nazivaju sedam duhova pred Božjim prijestoljem. Oblik pod brojem 47 pokazuje rezultat

napora da se meditira o ovom načinu božanskog očitovanja. U središtu imamo zlatni sjaj, a

koji također (iako s manjim sjajem) prožima cijeli oblik. Linija je plava i ocrtava niz od sedam

gracioznih i gotovo pernatih dvostrukih krila koja okružuju središnju slavu i koja su očito

zamišljena kao njezin dio. Kako misao jača i širi se, ova prekrasna krila mijenjaju boju u

ljubičastu i postaju poput latica cvijeta te se preklapaju u zamršenom, ali izuzetno učinkovitom

uzorku. Ovo nam daje vrlo zanimljiv uvid u nastanak i rast ovih oblika u višoj materiji.

Intelektualna težnja. Oblik prikazan na slici 43 ima određenu sličnost s prikazom na slici 15,

ali kako je god lijepa bila, ova je u stvari daleko viša i sjajnija misao i zahtijeva mnogo

razvijenijeg mislioca. Ovdje imamo sjajno oštro koplje ili olovku od čisto blijede ljubičaste koja

ukazuje na privrženost najvišem idealu, a ocrtana je i ojačana izuzetno finim očitovanjem

razvijenog najplemenitijeg intelekta. Onaj tko tako može razmišljati, sigurno je već zakoračio

na Put svetosti, jer je naučio kako moćno koristiti snagu misli. Primijetit ćemo da u obje boje

postoji snažna primjesa bijele svjetlosti koja uvijek ukazuje na neobičnu duhovnu snagu.

SLIKA 43 – INTELEKTUALNA TEŽNJA

Proučavanje ovih misaonih oblika svakako bi trebalo biti najupečatljivija pouka, jer iz nje

možemo vidjeti oboje, i što izbjegavati i što uzgajati, a po stupnjevima možemo naučiti i shvatiti

kolika je naša odgovornost pri upotrebi ove moćne snage. Doista je vrlo točno, kao što smo

rekli na početku, da su misli predmeti, moćni predmeti, i priliči nam da se sjetimo da ih svatko

od nas neprestano stvara i noću i danju. Uvidite kako je velika sreća koju nam ovo znanje

donosi i kako ga ponosno možemo iskoristiti kad znamo da je netko u tuzi ili patnji. Često se

pojave okolnosti koje nas sprječavaju da pružimo fizičku pomoć bilo riječju ili djelom, koliko

god to željeli, ali nema te okolnosti koja bi onemogućila pomoć mislima, niti slučaja u kojem

ne bi bilo moguće stvoriti neku posljedicu. Često se može dogoditi da u trenutku kada je naš

prijatelj preokupiran vlastitom patnjom ili možda previše uzbuđen, da primi i prihvati bilo koji

prijedlog izvana, ali tada može proći naš misaoni oblik i isprazniti se, a naše će suosjećanje

sigurno donijeti svoj dužni rezultat. Doista je istina da je odgovornost za korištenje takve moći

velika, ali ipak se zbog toga ne bismo trebali suzdržavati. Nažalost, istina je da postoje mnogi

ljudi koji svoju misaonu snagu nesvjesno koriste uglavnom za zlo, no to samo čini tim

potrebnijim da je mi koji počinjemo pomalo razumijevati život koristimo svjesno i koristimo je

za dobro. Pod zapovjedništvom imamo stalni kriterij, da ne možemo zloupotrijebiti ovu moćnu

misaonu snagu ako je upotrebljavamo uvijek u skladu s velikom božanskom shemom evolucije

i za uzdizanje naših bližnjih.

MISLI POMOĆI

Slike s brojevima od 48 do 54 rezultat su sustavnog pokušaja upućivanja pomažućih misli

prijatelja koji nam je dao skice. Svakog dana određen je fiksan sat. Oblike je u nekim

slučajevima vidio odašiljatelj, ali ih je u svim slučajevima primio primatelj, koji je odmah poslao

grube skice onoga što je viđeno sljedećom poštom odašiljatelju, koji je u vezi njih ljubazno

dostavio sljedeće bilješke:

"Na priloženim crtežima u boji čini se da su plave crte predstavljale devocijski element misli.

Žuti oblici pratili su nastojanja priopćavanja intelektualne snage ili mentalne snage i hrabrosti.

Ružičasta se pojavila kad se misao miješala sa nježnim suosjećanjem. Ako bi pošiljatelj (A)

namjerno oblikovao svoju misao u određeno vrijeme, primatelj (B) bi izvijestio da vidi veliki

jasni oblik kao na slikama 48, 49 i 54. Zadnji oblik je trajao nekoliko minuta, neprestano

izlijevajući svoju blistavu žutu „poruku“ prema B. Ako bi međutim A eksperimentirao pod

neizbježnim poteškoćama, recimo izlazeći van, B bi povremeno vidio njegove "oblike"

razbijene u manje kugle ili oblike, poput onih na slikama 50, 51, 52 i B bi izvijestio o takvom

njihovom slamanju. Na taj se način mnogi detalji mogu provjeriti i usporediti sa suprotnih

krajeva linije, a priroda priopćenog utjecaja tako nudi još jedno sredstvo provjere. Jednom

prilikom je A bio uznemiren u svom pokušaju da pošalje misao plavo-ružičastog značenja

osjećanjem tjeskobe zbog čega se prirodu ružičastog elementa ne bi trebalo pogrešno shvatiti.

B je izvijestio da je prvo viđen dobro definiran globus kao na slici 54, ali da je ovaj iznenada

nestao zamijenjen pokretnom povorkom malih svijetlozelenih trokuta kao na slici 53. Ovih

nekoliko crteža daje neznatnu predodžbu o raznim viđenim cvjetnim i geometrijskim oblicima,

a čini se da ni boja ni crteži ne mogu predstaviti divnu ljepotu njihovih živih boja."

SLIKA 48 – MISLI POMOĆI SLIKA 49 – MISLI POMOĆI

SLIKA 50 – MISLI POMOĆI

SLIKA 51 – MISLI POMOĆI SLIKA 52 – MISLI POMOĆI

SLIKA 53 – MISLI POMOĆI SLIKA 54 – MISLI POMOĆI

OBLICI KOJE JE IZGRADILA GLAZBA

Prije kraja ove male studije možda će našim čitateljima biti zanimljivo dati nekoliko primjera

druge vrste oblika nepoznatih onima koji su ograničeni na svoja fizička osjetila kao sredstva

prikupljanja informacija. Mnogi ljudi su svjesni da je zvuk uvijek povezan s bojom, da kad se

na primjer odsvira glazbena nota, bljesak boje koji joj odgovara, mogu vidjeti oni čija su finija

osjetila već donekle razvijena. Čini se da općenito nije toliko poznato da zvuk stvara i oblik i

boju, te da svako glazbeno djelo iza sebe ostavlja dojam prema svojoj prirodi, koji traje neko

duže vrijeme i koji je jasno vidljiv i razumljiv onima koji imaju oči da to vide. Takav oblik možda

tehnički gledano nije misaoni oblik, osim ako ga doista ne uzmemo, kao što možemo, kao

posljedicu misli skladatelja izraženih vještinom glazbenika preko njegovog instrumenta.

Takvi neki oblici su vrlo upečatljivi i impresivni i prirodno je da je njihova raznolikost beskrajna.

Svaka glazbena klasa ima svoju vrstu oblika, a stil skladatelja tako se jasno pokazuje u obliku

koji njegova glazba gradi, baš kao što i čovjeka odaje rukopis. Ostale moguće varijacije ovise

o vrsta instrumenta na kojem se izvodi glazba, kao i o umješnosti svirača. Isto glazbeno djelo

ako se točno svira, uvijek će stvoriti isti oblik, ali taj će oblik biti znatno veći i različit po teksturi

kada se svira na crkvenim orguljama ili od strane vojnog orkestra, nego kad se izvodi na

klaviru. Također će biti slična razlika u teksturi između rezultata glazbenog djela sviranog na

violini i istog djela izvedenog na flauti. Jednako tako izvrsnost izvedbe ima svoj učinak i tu

postoji čudesna razlika između blistave ljepote oblika nastalog izvedbom istinskog umjetnika,

savršenog u izražavanju i izvedbi, te razmjerno dosadnog i neistaknutog izgleda koji donosi

izvedba drvene i mehaničke igračke. Bilo kakva netočnost u izvedbi sasvim prirodno ostavlja

odgovarajući nedostatak u obliku, tako da se točnost izvedbe jasnovidnom gledatelju prikazuje

jednako jasno kao i slušatelju.

Očito je da bi se, kad bi vrijeme i mogućnosti dopustile, mogle ispuniti stotine knjiga crtežima

oblika stvorenih različitim glazbenim djelima u različitim uvjetima, tako da najviše što se može

učiniti nekom razumnom obimu jest dati nekoliko primjera vodećih tipova. Za potrebe ove

knjige odlučeno da se ograničimo na tri tipa glazbe koja predstavlja lako prepoznatljive

kontraste i radi jednostavnosti uspoređivanja predstaviti ih sve onakvima kakvi su se pojavili

kad su svirali na istom instrumentu, vrlo finim crkvenim orguljama. Na svim našim prikazima

vidi se crkva kao i misaoni oblik koji se uzdiže u zrak daleko iznad nje. Treba imati na umu da

je na crtežima, premda vrlo različitih mjerila, crkva uvijek ista u sva tri slučaja, a time se i

relativna veličina zvučnog oblika lako može izračunati. Stvarna visina tornja crkve je nešto

ispod 30 metara, pa će se vidjeti da je zvučni oblik koji stvore moćne orgulje ogroman u svojoj

veličini.

Takvi oblici ostaju izvjesno vrijeme poput čvrstih građevina, barem sat ili dva i za sve to vrijeme

zrače svoje karakteristične titraje u svim smjerovima, baš kao što to čine naši misaoni oblici,

pa ako je glazba dobra, učinak tih titraja ne može a da ne podigne svakog čovjeku na čije

nositelje djeluju. Stoga zajednica duguje vrlo stvarnu zahvalnost glazbeniku koji izlijeva takve

korisne utjecaje, jer on može utjecati dobrim na stotine ljudi koje nikada nije ni vidio i niti će ih

ikada upoznati na fizičkom planu.

Mendelssohn. Prvi od takvih oblika, razmjerno malen i jednostavan, nacrtan je na ploči M.

Vidjet će se da ovdje imamo oblik koji približno predstavlja oblik balona koji ima valovito

zarezan obris, sastojeći se od dvostruke ljubičaste linije. Unutar koga su razmještene crte

raznih boja koje se kreću gotovo paralelno s ovim obrisom, zatim još ponešto sličan raspored

koji izgleda kao da se križa i prožima prvi. Oba ova skupa linija očito počinju od orgulja unutar

crkve i prolaze svojim tokom prema gore kroz njen krov. Fizička materija očito nije prepreka

njihovom stvaranju. U šupljem središtu oblika pluta niz malih polumjeseca vidljivo

raspoređenih u četiri okomite crte.

Pokušat ćemo sada dati neku indiciju o značenju svega ovoga što se početniku može činiti

zbunjujućim, i objasniti na neki način kako sve to nastaje. Valja se prisjetiti da je ovo melodija

jednostavnog karaktera i da je jednom odsvirana i da posljedično tome, oblik možemo

analizirati na način koji bi bio sasvim nemoguć na većem i složenijem uzorku. Pa ipak, ni u

ovom slučaju ne možemo dati sve detalje, kao što će se sada vidjeti. Ne uzimajući u obzir

krajnju valovitu granicu, u obliku imamo raspored od četiri linije različitih boja koje idu u istom

smjeru, najudaljenija je plava, a ostale su grimizna, žuta i zelena. Te su crte izuzetno

nepravilne i krive i zapravo se sastoje od niza kratkih crta različitih razina koje su okomito

spojene. Čini se da svaki od ovih kratkih redaka predstavlja glazbenu notu i da nepravilnost

njihova rasporeda ukazuje na niz tih nota, tako da svaka od ovih iskrivljenih linija označava

kretanje jednog dijela melodije, a sva četiri se kreću približno zajedno označavajući visoki ton,

alt, tenor i bas. Premda se u astralnom obliku ne pojavljuju nužno tim redoslijedom. Ovdje je

potrebno unijeti dodatno objašnjenje. Čak i s tako relativno jednostavnom melodijom, nijanse

i tonovi previše su fino modulirani da bi se mogli reproducirati bilo kojom skalom unutar našeg

dosega, pa stoga moramo reći da svaki kratki redak koji izražava notu ima svoju boju, tako da

iako u cjelini taj vanjski redak daje dojam plavetnila, a onaj sljedeći karmina, svaki se ipak

razlikuje u svakom centimetru svoje duljine, tako da prikazano nije ispravna reprodukcija

svake nijanse, već samo opći dojam.

SLIKA M – GLAZBA MENDELSSOHN-A („Lieder ohne Wörte“)

Dva seta od četiri retka koji izgledaju kao da se međusobno križaju uzrokovana su sa dva

dijela melodije, zaobljeni rub koji okružuje cjelinu rezultat je raznih aranžmana i arpeđo (akord

odsviran ton po ton, Op.prev.), a plutajući polu-mjeseci u središtu predstavljaju izdvojene ili

staccato akorde. Ustvari arpeđo akordi nisu u potpunosti ljubičasti, jer svaki ima drugačiju

nijansu, ali u cjelini se približavaju toj boji više nego bilo kojoj drugoj. Visina ovog oblika iznad

tornja crkve vjerojatno je nešto više od trideset metara, ali budući da se pruža i prema dolje

kroz krov crkve, njegov ukupni promjer mogao bi biti oko pedesetak metara. Izvedena je

Mendelssohn-ova "Pjesme bez riječi", karakterizira je nježan filigranski rad koji se tako često

pojavljuje kao rezultat njegovih skladbi.

Gounod. U prikazu G imamo potpuno drugačiji komad, zvonke akorde Gounod-a. Budući da

je crkva na ilustraciji ista, lako je izračunati da se u ovom slučaju najviša točka obrasca mora

potpuno uzdići dvjestotinjak metara iznad kule, premda je okomiti promjer obrasca nešto manji

od toga jer je orguljaš završio prije nekoliko minuta, dok usavršeni oblik lebdi visoko u zraku,

jasno definiran i otprilike sferičan, premda prilično okrugli sferoid. Ovaj je sferoid šupalj, kao i

svi takvi oblici, jer se polako povećava u veličini, postupno zračeći iz svog središta prema van,

no kako raste proporcionalno postaje manje živopisnog i eteričnijeg izgleda, dok to na kraju

gubi povezanost i blijedi poput vitice dima. Zlatni sjaj koji ga okružuje i prožima ukazuje, kao i

kod onog ranijeg, na zračenje njegovih titraja, koji u ovom slučaju pokazuju dominantniju žutu

boju u mnogo većem omjeru nego Mendelssohn-ova nježnija glazba.

SLIKA G – GLAZBA GOUNOD-A (Zbor vojnika “Faust”)

Ovdje je kolorit daleko blještaviji i masivniji nego na slici M, jer ova glazba nema toliko nizova

romoreće melodije koliko sjajnih sljedova razbijajućih akorda. Umjetnik je nastojao dati učinak

akorda, a ne zasebnih nota, koji su jedva mogući na ovako maloj ljestvici. Stoga je ovdje teže

pratiti razvoj oblika, jer su se u ovom mnogo dužem djelu crte prožele i pomiješale, sve dok

ne dobijemo malen ali sjajan opći dojam koji je skladatelj zacijelo želio da osjetimo i vidimo,

kad bismo mogli vidjeti. Pa ipak, moguće je razaznati nešto od procesa koji gradi oblik, a

najlakša početna točka za ispitivanje slike je najniža s lijeve strane. Tamo je velika ljubičasta

izbočina očito otvarajući akord fraze, i ako slijedimo vanjsku liniju oblika prema gore i

zaokružimo opseg možda ćemo dobiti neku predodžbu o karakteru te fraze. Pomnim

pregledom otkrit će se još dvije crte koje idu otprilike paralelno s ovom vanjskom i pokazat će

slične nizove boja u manjem mjerilu, što može ukazivati na nježnije ponavljanje iste fraze.

Pažljiva analiza njegove prirode uskoro će nas uvjeriti da ustvari postoji red u ovom prividnom

kaosu, i vidjet ćemo da bi bilo moguće napraviti reprodukciju ovog užarenog sjaja koja bi

trebala biti precizna do najsitnijih detalja. Također bi je bilo moguće sa strpljenjem rastaviti do

krajnjih granica i svakom lijepom dodiru sjajeće boje dodijeliti baš onu notu koja ju je stvorila.

Ne smije se zaboraviti da je na ovoj ilustraciji mnogo manje detalja nego na ploči M, na primjer,

svaka od ovih točaka ili izbočina ima sastavne dijelove, barem četiri linije ili trake različite boje

koje su prikazane odvojeno na ploči M, a ovdje su uklopljeni u jednu nijansu i samo je dat opći

učinak akorda. U M smo kombinirali i vodoravno i pokušali prikazati karakteristike niza

uzastopnih nota uklopljenih u jednu, da bismo zadržali različit učinak četiri istodobna dijela

korištenjem različito obojenih crta za svaku. U G pokušavamo upravo obrnuto, jer

kombiniramo okomito i ne miješamo uzastopne note jednog dijela, već akorde, od kojih svaki

vjerojatno sadrži šest ili osam nota. Pravi izgled kombinira ova dva efekta s neizrecivim

bogatstvom detalja.

Wagner. Onaj koji se barem malo posvetio proučavanju ovih glazbenih oblika bi bez

oklijevanja pripisao čudesni planinski lanac prikazan na slici W geniju Richarda Wagnera, jer

niti jedan drugi skladatelj još nije izgradio zvučna zdanja takve snage i odlučnosti. U ovom

slučaju imamo ogromno uzdizanje u obliku zvona, visine od tristotinjak metara i malo manjeg

promjera na dnu, plutajućeg u zraku iznad crkve u kojoj je nastalo. Šupalj je, poput Gounod-

ova oblika, ali za razliku od njega, otvoren je pri dnu. Sličnost s planinskim bedemima koji se

uzastopno povlače gotovo je savršena, a pojačana je valovitim masama oblaka koji se kotrljaju

između vrletnih grebena i daju efekt perspektive. Na ovom crtežu nije se pokušao pokazati

učinak pojedinih nota ili pojedinačnih akorda. Svaki planinski vijenac oponašanih stijena

predstavlja veličinu, oblik i boju samo opći učinak jednog od dijelova glazbenog djela gledanog

iz daljine. Ali mora se shvatiti da je u stvarnosti i oblik prikazan na slici G prepun sitnih detalja,

kao i onaj prikazan na slici M, te da su sve ove veličanstvene mase boja izgrađene od mnogih

razmjerno malih grupa koji odvojeno ne bi bili vidljivo u razmjeru u kojem je to nacrtano.

Općenita posljedica je da svaki planinski vrh ima svoju blistavu nijansu, baš kao što se vidi na

ilustraciji, sjajeći prasak žive boje, sjajeći se sjajem vlastite žive svjetlosti, šireći svoj blistavi

sjaj širom zemlje. Pa ipak, u svakoj od ovih masa boja druge boje neprestano trepere, kao što

to čine na površini rastaljenog metala, tako da sjajuckanje i svjetlucanje ovih čudesnih

astralnih zdanja daleko premašuje moć opisivanja bilo kakvim fizičkim riječima.

SLIKA W – GLAZBA WAGNER-A (Uvertira „Majstori Pjevači“)

Upečatljiva značajka u ovom obliku je radikalna razlika između dvije vrste glazbe koje se u

njemu javljaju, jedne koja stvara ćoškaste stjenovite mase, i druge koja stvara zaobljene

valovite oblake koji leže između njih. Ostali motivi prikazuju široke grupe plavog i ružičastog i

zelenog, koje se pojavljuju u podlozi zvona, a vijugave crte bijele i žute koje trepere preko njih

vjerojatno su proizvedene talasastom pratnjom arpeđa.

Na ove tri slike naslikan je samo oblik izravno stvoren zvučnim titrajima, iako je, kako ga vidi

vidovnjak, obično okružen mnogim drugim manjim oblicima, posljedično osobnim osjećajima

izvođača ili emocijama glazbom pobuđene publike.

Da ukratko rekapituliramo: na slici M imamo mali i razmjerno jednostavan oblik koji je izveden

prilično detaljno i pri kojem se dodaje nešto od učinka svake note. Na slici G imamo složeniji

oblik vrlo različitog karaktera ocrtanog s manje detalja, jer se ne pokušavaju prikazati pojedine

note, već samo ukazati na to kako se svaki akord izražava u obliku i boji. Na slici W imamo

još veći i bogatiji oblik, u čijem su prikazu izbjegnuti detalji kako bi se mogao barem približno

dati puni učinak izvedbe u cjelini.

Naravno da svaki zvuk ostavlja svoj utisak na astralnoj i mentalnoj materiji, ne samo oni

slijedni nizovi zvukova koje nazivamo glazbom. Možda će nam se jednog dana predstaviti

oblici koje su izgradili oni drugi manje milozvučni zvukovi, iako su oni izvan dosega ove

rasprave. U međuvremenu, oni koji osjećaju zanimanje za njih mogu čitati o njima u maloj

knjizi „Skrivena strani stvari“ od C.W.Leadbeater-a.

Dobro je da uvijek imamo na umu da postoji skrivena strana života, da svaki djelo, riječ i misao

imaju posljedice u nevidljivom svijetu koji nam je uvijek tako blizu i da ti nevidljive posljedice

obično imaju beskonačno veću važnost od onih koje su svima vidljive na fizičkom planu. Mudar

čovjek, znajući to, u skladu s tim uređuje svoj život i uzima u cijelosti u obzir svijet u kojem

živi, a ne samo njegovu vanjsku ljusku. Tako on spašava i sebe od beskrajnih problema i čini

svoj život ne samo sretnijim nego i korisnijim svojim bližnjima. Ali to već podrazumijeva znanje,

znanje koje je moć, a u našem zapadnom svijetu takvo se znanje praktički može dobiti samo

putem literature o Teozofiji.

Postojati nije dovoljno, želimo živjeti inteligentno. Ali da bismo živjeli moramo znati, a da bismo

znali moramo učiti. Pred nama je otvoreno prostrano polje, moramo samo ući u njega i skupiti

plodove prosvjetljenja. Ne gubimo više vrijeme u mračnim tamnicama neznanja, nego hrabro

iziđimo na sjajno sunce božanske mudrosti koju danas ljudi nazivaju Teozofijom.