DR VUKI ILINI: BOMBAKA I VASOJEVIKA AFERA Feljton je prireen iz knjige Bombaka i Vasojevika afera, objavljene 2012. godine Drutveno-politike prilike pred aferu Jedan od najburnijih perioda u istoriji Crne Gore bilo je razdoblje od donoenja prvog ustava 1905. godine do Prvog svjetskog rata. U tom tzv. ustavnom periodu politike borbe e, zbog spleta okolnosti, posebno unutranjih, dostii kulminaciju. Ovaj period istorije Crne Gore nije u dovoljnoj mjeri nauno osvijetljen i valorizovan, konkretno, kad je rije o parlamentarizmu, odnosno njegovom poetku na osnovu ustavnosti, kao i parlamentarnim i politikim borbama i njihovim uzrocima. Istoriari su se uglavnom bavili ovim periodom i dogaajima u okviru svojih tema u optem kontekstu. Knjaz Nikola je 1905. godine, na opte iznenaenje, ne samo javnog mnjenja nego i najbliih saradnika, darovao zemlji prvi ustav i tako proklamacijom uveo zemlju u parlamentarni politiki ivot, koji je bio nepoznanica u patrijarhalnoj i neprosvijeenoj Crnoj Gori u tom vremenu. Patrijarhalno-autokratski nain vladavine knjaza Nikole predstavljao je anahronizam novom dobu, a neustavne zemlje bile su najzaostalije u Evropi, pa je crnogorski suveren elio, izmeu ostalog, makar i deklarativno, da svoj narod i zemlju prikljui prosvijeenima. Naime, na poetku XX vijeka desile su se krupne promjene u okruenju i Evropi. Postoje tumaenja da je na uvoenje ustavnosti u Crnoj Gori najvie uticao majski prevrat u Srbiji 1903. godine, te da je knjaz uvidio kako zavravaju apsolutistiki reimi i vladari. Meutim, on je, pored toga, elio da ne zaostaje za Srbijom i Karaoreviima, jer mu je ivotni cilj bio da se krunie na svesrpskom prestolu. I unutranje prilike ile su na ruku uvoenju ustavnosti. Poslije dobijanja meunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu 1878. godine, Crna Gora je ula u red meunarodno priznatih drava i stekla uslove za bri i neometaniji drutveno-ekonomski razvitak. Optem privrednom i drutvenom napretku doprinosili su ugledni nauni i kulturni poslenici iz Srbije, Vojvodine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, koji su na poziv knjaza Nikole dolazili i stvarali u Crnoj Gori. Proirenje teritorije u oslobodilakim ratovima 187678. godine i meunarodno priznanje privukli su i strani kapital, najvie italijanski, pa se u zemlji formiraju prva industrijska preduzea, to je uslovilo razvitak saobraaja i povezivanje starih i novoosloboenih teritorija. Iako spor, napredak u odnosu na preanje stanje bio je vidljiv u svim sferama ivota zemlje koja je do tada bila izrazito stoarska i ratnika. Naravno, Crna Gora je i dalje bila u ogromnom zaostatku za savremenim civilizacijskim tokovima toga vremena. U sklopu novih drutveno-ekonomskih odnosa na poetku XX vijeka postepeno se formirao i graanski sloj, koji je elio da bude nosilac progresa i kojem nije odgovarao arhaini nain miljenja i vladavine. To je bio sluaj i sa mladiima iz Crne Gore koji su

se kolovali na strani, preteno u Srbiji, ali i u drugim ustavnim i naprednijim dravama. Oni su na strani usvajali demokratske ideje i, vrativi se u otadbinu, postali glavni pokretai slobodnijeg miljenja i zagovornici i pobornici veih linih i graanskih sloboda. Jedan dio kolovanih ljudi stupio je u dravnu slubu i bio oslonac starom miljenju i reimu, tako da je diferencijacija ubrzo bila vidljiva, ne samo imovinska ve i u nainu razmiljanja. Sve ove okolnosti su uticale da knjaz Nikola proglasi zemlju ustavnom, a sebe ustavnim vladarom. Ustav je bez sumnje bio veliki iskorak u pravnoj nadgradnji zemlje. Njegovim donoenjem stekli su se preduslovi za politiko udruivanje i politike organizacije, za skuptinsku kontrolu vlasti i demokratsko i opoziciono djelovanje, a time i za vei kvalitet u drutvenom i politikom ivotu zemlje. Ve u prvoj ustavnoj skuptini dolo je do polarizacije miljenja i ideja, kao i do formiranja prve politike organizacije. Jo na samom poetku rada skuptine poslanici su se izdiferencirali na konzervativne, koji su i pored novonastalih okolnosti ostali privreni starom nainu miljenja i vladanja, i na mlae, kolovane i radikalnije poslanike koji su eljeli promjene. Ovi poslednji e u skuptini obrazovati svoj klub, iz kojeg e se formirati prva politika organizacija u Crnoj Gori Narodna stranka. I pored proklamovanog parlamentarizma i ustavnosti, knjaz Nikola i poslanici bliski dvoru nijesu sa simpatijama gledali na skuptinu u kojoj su na samom poetku veinu imali njihovi oponenti. Smatrali su ih isuvie radikalnim jer su zahtijevali, pored ostalog, reviziju ustava, pregled starih finansijskih rauna, odluniju nacionalnu politiku i tjenju saradnju sa Srbijom i Rusijom, kao i uspostavljanje odnosa u zemlji na nain proklamovan ustavom. Zbog neiskrenosti u donoenju ustava, ije su norme vaile vie na papiru nego u stvarnosti, odnosi u skuptini su se sve vie zaotravali, da bi eskalirali u otvoreno neprijateljstvo koje se prenijelo i na ire narodne slojeve. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=366627&datum=2013-02-09 Prva ustavna skuptina Prvu ustavnu skuptinu, koja je izabrana na relativno slobodnim izborima krajem 1906. godine, knjaz Nikola je raspustio u maju 1907. godine. Sledei izbori bili su organizovani po njegovoj volji, te je na taj nain dobio eljenu poslunu skuptinsku veinu. Montirani izbori i teror civilnih i vojnih vlasti prema neistomiljenicima uoi izbora i na samim izborima, jo vie su zaotrili stanje, pa je zemlja bila na granici tekih sukoba. Bezakonje su sprovodile knjaeve pristalice, okupljene u tzv. Pravoj narodnoj stranci. Bili su poznatiji kao pravai i radili su protiv knjazu omrznutih pristalica Narodne stranke, poznatijih kao klubaa. Period od kraja 1907. godine pa do balkanskih ratova 1912. karakterisali su bezakonje u svim sferama drutvenog ivota, politiki progoni neistomiljenika i nerasvijetljena ubistva politikih protivnika, montirani sudski procesi i afere. U drastinim obraunima politikih protivnika reim najee nije birao sredstva, ali ni opozicija. Kulminaciju takvog stanja predstavljaju Bombaka i Vasojevika afera, ije e se posledice u politikom ivotu Crne Gore osjeati i kasnije. Bombaka afera 1907. i Vasojevika afera 1909. godine svoj epilog su dobile na sudskim procesima u Cetinju i

Kolainu, na kojima su protivnici reima osueni na dugogodinje zatvorske kazne. Na sudskom procesu u Kolainu osueni na smrt koji su bili u rukama vlasti su i strijeljani. Iako postoje pojedine uzrono-posledine veze izmeu Bombake i Vasojevike afere, to su dva odvojena istorijska dogaaja koji nemaju podudarnosti, osim opteg politikog konteksta. Ovo treba istai, jer pojedini publicisti, memoaristi i zaviajni hroniari smatraju da je to jedan dogaaj i tako dovode u zabunu, ne samo iru italaku publiku ve i dio strune javnosti. Ta tvrdnja, prosto, nije istorijska injenica. Istina, u zabludu ih dovode i fondovi Dravnog arhiva u Cetinju, gdje je nesistematski pohranjena graa o ovim dogaajima, odnosno ispreturana je u istoimenim fondovima (Bombaka i Vasojevika afera). Arhivskim radnicima sreivanje grae je bilo veoma teko, ne samo to ova dva dogaaja nijesu nauno valorizovana ve i zbog tehnikih razloga. Graa sa sudskog procesa u Kolainu povodom Vasojevike afere voena je veoma loe, a jo se pri tom radilo o tajnom procesu, dok je sudski proces u Cetinju po Bombakoj aferi vodio specijalni sud po zakonu lex specialis: Zakon o suenju anarhistikih zloina, kako se zvao i specijalni sud, ali sastavljen od profesionalnih sudija. Zabiljeke sa sudskog procesa su voene profesionalnije, zapisnici su uglavnom pisani na mainama, dok u sudskom procesu u Kolainu nije bio takav sluaj, to se i moglo oekivati od tajnog suda bez ijednog pravnika. Zabuni su doprinijela i imena osumnjienih i osuenih, jer se pominju u oba sudska procesa u velikom broju kao akteri. Detaljnom analizom injenica na osnovu arhivske grae kao primarnog istorijskog izvora o ovim dogaajima, na pravi nain osvjetljavaju se uzroci i posledice i donosi objektivni nauni sud i time otklanjaju, pored ostalog, sve nedoumice u onoj mjeri koju doputaju sauvani istorijski izvori. Paljivom analizom izvora moe se izvriti poreenje sa do sada objavljenim publikacijama, ali i publikacijama i novinarskim lancima pojedinaca koji su imali za cilj zloupotrebu ove dvije afere (koje su se desile prije vie od jednog vijeka) u dnevnopolitike svrhe. Raunajui na neupuenost ire javnosti, njihove se tvrdnje uglavnom baziraju na svjedoenju austrougarskog agenta ora Nastia. Tim prije to su se dogaaji iz 1907. i 1909. godine reflektovali na odnose tadanjih srpskih drava Crne Gore i Srbije, to im je sluilo kao idealna osnova za manipulisanje u sadanjoj konstelaciji odnosa dviju zemalja. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=366757&datum=2013-02-10 Suprotstavljanje autokratskoj vladavini knjaza Nikole Meunarodno priznanje i period mira omoguili su Crnoj Gori napredak u drutveno-ekonomskom ivotu, to e rezultirati sve snanijim suprotstavljanjem autokratskoj vladavini knjaza Nikole i odanom mu glavarskom sloju. Rezultat pozitivnih demokratskih procesa je prvi crnogorski ustav 1905. godine. Crnogorski suveren nije prihvatio ustav samoinicijativno iz dobre volje demagokim manirom imanentnim nedemokratskim sistemima vlasti, ve se radi o jednom iznuenom postupku koji nije proizvod linih htjenja i dobre volje, ve rezultat istorijskih okolnosti.Ustav e posluiti kao osnov za dogradnju pravnog sistema, a time i za drutveni, ekonomski, politiki i kulturni razvitak na osnovama drugaijim nego do tada. Bez obzira na manjkavosti i konzervativnost Ustava, njegovo usvajanje je veliki dogaaj

i prekretnica u istoriji Crne Gore, iako ona nije postala u pravom smislu rijei parlamentarna i graanska drava. Mada je u zemlji ostalo dosta starog, Ustavom su udareni temelji modernoj, evropskoj, graanskoj dravi, omoguena politizacija irokih narodnih slojeva,otvorene ustavne, parlamentarne i politike razlike i nadmetanja. Jovan onovi, tadanji poznati crnogorski opozicionar, kae da je Ustav, iako konzervativan, dobrom primjenom mogao biti bolji ali to se nije htelo ili nije umelo, da je po Ustavu predstavnicima naroda i narodu bilo doputeno ono to je izriito nabrojano, a sve drugo zabranjeno jer se knjaz Nikola teko mogao osloboditi starih navika, te je sukob starih i mladih generacija bio neizbjean. Ustav su kritikovali i crnogorski studenti u Beogradu. Sumnjali su u knjaeve dobre namjere, pa su u letku pod nazivom Rije crnogorske univerzitetske omladine iznijeli svoj stav i knjazu Nikoli stavili do znanja da je Ustav rezultat okolnosti, te da darivanje slobode nije ba od slobodne i dobre volje... Druga studentska proklamacija, iz aprila 1906. godine, ogorila je knjaza i tadanju vladu. Potpisnike su predali sudu, koji e im suditi u oktobru iste godine. Studenti se na sudu nijesu branili, ve napadali reim, to im je donijelo velike simpatije. Posebno je bio zapaen Marko Dakovi. Sud je optuene oslobodio,s obrazloenjem da proklamacija nije bila uvreda i kleveta knjaza i da se zbog kritike ne moe kanjavati, to je propraeno optim odobravanjem javnosti, manifestacijama i ovacijama graana Cetinja. Suenje u Cetinju izazvalo je veliko interesovanje. Narodna misao-prvi opozicioni list u Crnoj Gori koji je kratko vrijeme izlazio u Nikiu, pie o suenju studentima,za koje kae da nikada nijesu ni mislili da vrijeaju knjaza, ve da je u pitanju osjeaj ljubavi prema svojoj zemlji, u elji da ona ne zaostaje za ostalim kulturnim zemljama. Vaspitavajui se u Srbiji zemlji slobodnoj, naa je omladina vidjela kako se otro kritikuje svaka pogreka i svaki nedostatak u dravnoj upravi. Izbori za Zakonodavnu skuptinu, odrani u septembru 1906. godine, bili su poetak politike borbe koju su pratila djela neodmjerene estine, terora, zloupotrebe vlasti, zavjera, politikih i sudskih procesa, to je trajalo maltene sve dok je Crne Gora postojala kao nezavisna drava, odnosno do 1916. godine. U Narodnoj skuptini brzo se na udaru nala i prva ustavna vlada (Ministarski savjet, kako je bio zvanian naziv primj.moja) Lazara Mijukovia, koja je, ne ekajui da joj se izglasa nepovjerenje, podnijela ostavku u novembru 1906. godine. Mandat za sastav nove vlade knjaz Nikola je povjerio ovjeku kojega e podrati veina poslanika, sudiji Velikog suda i narodnom poslaniku Marku Raduloviu, kasnijem lanu Narodne stranke. Veinu u Skuptini imali su knjaevi oponenti grupisani u tzv. Narodnom klubu pretei Narodne stranke koja je formirana u februaru 1907.godine, a stranaki program joj je tampan u Dubrovniku. Rad Skuptine prekinuo je sam knjaz Nikola izazvavi krizu vlade koja je podnijela ostavku januara 1907. godine, a mandat za sastav nove bie povjeren Andriji Radoviu, kojeg je knjaz Nikola, za razliku od prethodnika Radulovia, smatrao svojim ovjekom, odanim i poslunim. Radovi je takoe pokuao da uvjeri knjaza kako veina u Skuptini nije neprijatelj njemu i dinastiji Petrovi, da u njenom radu nema nita suprotno idejama knjaevim i njegovih predaka. Ipak, nije ga razuvjerio jer se crnogorski suveren isuvie pribojavao slobodne rijei i ustavnih sloboda koje je sam odobrio. Kako bi se uspostavila protivtea u Skuptini, skuptinska manjina od konzervativnih poslanika organizuje svoj klub, nazvan Pravom narodnom strankom pravai, na elu sa Lazarem Mijukoviem.

Da bi napravio balans, knjaz je predloio dvjema strujama u skuptini koalicionu vladu, to veina(klubai) nije prihvatila, a vlada Andrije Radovia je podnijela ostavku. Novu vladu, aprila 1907. godine, obrazovao je dr Lazar Tomanovi, koji nije pripadao nijednoj politikoj grupaciji u skuptini. Rodom iz Boke, Tomanovi nije bio vezan crnogorskim bratstvenikim i plemenskim vezama. Imao je veliko ivotno iskustvo i, za to vrijeme, iroko obrazovanje. Doktorat pravnih nauka stekao je u Gracu, bavio se sudskom i advokatskom slubom, a bio je i poslanik Boke u dalmatinskom saboru. Tomanovi je u Crnu Goru doao za vrijeme oslobodilakih ratova 1876. godine. Jedno vrijeme ureivao je novine Glas Crnogorca, a bio je u nekoliko navrata i lan ili predsjednik Velikog suda.Za vrijeme njegove vladavine (do jula 1912. godine) desie se vani dogaaji u spoljnoj i unutranjoj politici Crne Gore.Ostalo je upameno da je rekao: Ja od kad sam prvi put preao u Crnu Goru, samo znam za Gospodara i samo u njegove rijei da sluam. Od njegovog dolaska na elo vlade skuptinski saziv (19061909) nije se vie sastao; rasputen je krajem jula iste godine i zakazani su novi izbori. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=366905&datum=2013-02-11 Pravai stupaju na politiku scenu Od dolaska Lazara Tomanovia na elo vlade, politika situacija u Crnoj Gori se dodatno zaotrila. Vlast je prema neistomiljenicima vrila sve vei pritisak i teror, neprestano se vodila kampanja vlasti i pravaa pristalica reima i dvorskih ljudi. Oni su sebe nazivali Pravom narodnom strankom (pravai) iako nikad nijesu pravno-formalno konstituisani kao politika organizacija, niti su imali program i statut. Prvaci Narodne stranke su bili uplaeni za svoje ivote i bezbjednost svojih najbliih, kao uostalom i najvei dio naroda. Pojedini su i emigrirali iz Crne Gore: Marko Dakovi, Andrija Radovi, Bajo Gardaevi, Savo urakovi, Vaso ulafi i mnogi drugi. Neki klubaki prvaci su i hapeni: vojvoda Lazar Soica, Jevrem Baki, Spasoje Pileti, Joveta etkovi, bivi oficiri Nikola Mitrovi, Vukain Boovi i drugi. Dogaala su se i ubistva klubaa, kao serdara Sava Plamenca, narodnog poslanika, koji je ubijen u Ulcinju. Najblii i najupueniji su tvrdili, a meu njima i vojvoda Simo Popovi, da je lien ivota po naredbi, a ne, kako je zvanino bilo objavljeno, da je izvrio samoubistvo. Dovoljno je bilo da neko iz zavisti prijavi ovjeka pa da ovaj ode na robiju, kao to je bio sluaj sa vojvodom Lazarom Soicom. Na sve naine inilo se da se klubai to vie zaplae. U kunom pritvoru u Nikiu bili su knjaevi roaci: Boo Petrovi, bivi predsjednik ministarstava (predustavne vlade primj.V.I.), ako Petrovi, bivi predsjednik Skuptine i narodni poslanik, Marko Petrovi, bivi poslanik. Raunica vlasti je bila da narod razmisli ta onda njih siromahe eka.... U takvim uslovima je oktobra 1907. godine dolo do novih izbora, koje su klubai nazivali Tomanovievi izbori ili Gospodareva komedija. Zbog takvog terora vrlo mali broj klubaa se i kandidovao,tako da su u novi saziv ula samo dva klubaa, a i oni nijesu ostali vjerni programu Narodne stranke. Iz jednog pisma mitropolita Mitrofana Bana se vidi da je vlast imala nadzor nad svim i svaim.Bivem predsjedniku vlade Andriji Radoviu se pripisuje da je, u krugu svojih istomiljenika, u oajanju govorio: Ne pomae nam nita to ne bi bombe na svaku stranu Crne Gore zapucale kao u Rusij. U spoljnoj politici,odnosi izmeu Crne Gore i Srbije bie tas na vagi politikih strujanja i

u samoj Crnoj Gori u tzv.ustavnom periodu. Odnosi izmeu dvije srpske drave e snano odraziti, kako na skuptinu tako i na sami narod i njegovo raspoloenje prema reimu i obrnuto. Pored toga, na odnose izmeu dvije zemlje ee e uticati dinastiki nego opti nacionalni i dravni interesi. Crna Gora i Srbija bile su na udaru imperijalistike politike velikih sila, najvie Austrougarske i Njemake. Germanske aspiracije na Balkanu uvlaile su Srbiju htjela ne htjela u vrtlog meunarodnih odnosa toga doba. Meutim, dvije srpske drave su se osjeale dovoljno jakim da ne dozvole da im se sudbina rjeava bez njihovog uea. Odnosi snaga meu velikim silama bili su esto promjenljivi i nepovoljni po Srbiju, a posebno poslije 1903. godine,pa se moglo svata oekivati.Toga je bio svjestan i Nikola Pai, nesumnjivo glavna politika linost u spoljnoj politici Srbije od majskog prevrata do 1918. godine. Bila je potrebna velika opreznost kako se prije vremena ne bi izazivala Austrougarska, prilagoavanje estim promjenama u odnosu snaga u Evropi i na Balkanu, te pripremanje za krize koje su se eventualno mogle naslutiti. U Srbiji je u tom vremenu sve bilo stavljeno na kocku. Zakoni trita i mo Austrougarske uslovljavali su njen prodor na Balkan, a pored toga i namjeru da na svoj nain i u svoju korist rijei problem junoslovenskog jedinstva pripajajui sebi Crnu Goru i Srbiju. Srbija je za otpor austrougarskim tenjama oslonac traila u Rusiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji, upravo kao Garaanin i knez Mihailo ranije. I ostalim balkanskim dravicama prijetila je ista opasnost, ali njihova saradnja po tom pitanju bila je slaba. Posebno su Crna Gora i Srbija imale zajednikog neprijatelja u Austrougarskoj jer su strateki bile i prve na udaru njenog prodora na istok. Meutim, dinastiki odnosi Petrovia i Obrenovia bili su esto loi, a bazirali su se na tome ko e imati prevlast u srpskom narodu. I pored toga, zbog viih interesa, bilo je saradnje i susreta kako bi se naao zajedniki jezik. Poslije majskog prevrata 1903. godine odnosi e se jo vie pogorati jer to nije bila obina promjena vlade i dinastija, ve velika prekretnica u drutvenom i politikom ivotu Srbije. U Cetinju se negodovalo i javno govorilo protiv novog kralja Srbije jer se smatralo da e do srpskog ujedinjenja tee doi sa kraljem Petrom Karaoreviem na elu Srbije zbog animoziteta dviju dinastija i vladara, zeta i tasta lino. Oevici su zabiljeili da je vijest o majskom prevratu i dolasku svog zeta na presto knjaz Nikola uo na putu od Rijeke Crnojevia prema Cetinju. To je kod njega izazvalo veliku nervozu. Kralj iz dinastije Karaorevia pokopao je nade crnogorskog dinasta da e se srpski narod ujediniti pod njegovom dinastijom, koju je smatrao zaslunijom za srpsku stvar i starijom od srbijanskih dinastija. Njegove elje bile su realnije za vrijeme Obrenovia, omraenih i iskompromitovanih u srpstvu, to zbog dvorskih intriga, to zbog loe nacionalne politike i austrofilstva. Od 1903. godine pa sve do Prvog svjetskog rata, odnosno dok je Crna Gora bila nezavisna drava, odnosi izmeu zvanine Srbije i Crne Gore bili su loi. Izuzetak ini vrijeme aneksione krize, kad su se pred zajednikom opasnou odnosi poboljali, ali su poslije njenog zavretka ponovo zahladnjeli. Knjaz Nikola je vjerovao da mu najvea opasnost prijeti iz Beograda, posebno od radikala i crnogorskih emigranata. Posebno su ga u to uvjeravali crnogorski agenti iz Beograda, koji su obavjetavali knjaza da mu prijeti stalna opasnost iz Srbije. Oni su, esto nepouzdano, tendenciozno i sa unaprijed odreenim ciljem, izvjetavali kako studente i crnogorsku emigraciju podstie zvanina vlast Srbije. Knjaza Nikolu posebno su uznemiravale glasine o moguim atentatima. Tom

strahu je najvie doprinosila knjaeva okolina sklona intrigama ljudi bliski dvoru i dvorskim krugovima. Zbog tih razloga i spoljna politika knjaza Nikole se odlikovala neodreenou i lutanjem izmeu dvije velike sile Rusije s jedne strane, i mone drave u susjedstvu, Austrougarske sa druge. Oni su svojim postupcima i progonima najvie i doprinijeli da knjaz Nikola i njegova dinastija dobiju toliko protivnika,uvrijeenih i prognanih iz same Crne Gore. Bombaka i Vasojevika afera su kulminacija takvog stanja i odnosa, prije svega u samoj Crnoj Gori. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=367006&datum=2013-02-12 Otkrivanje bombi Ubrzo nakon montiranih izbora, u Crnoj Gori se dogodio jedan vaan dogaaj otkrivanje bombi na Cetinju, koje su poslate iz Beograda kako bi se, navodno, izvrili atentati na istaknute predstavnike vlasti. Taj dogaaj je poznat kao bombaka afera. Otkrivanje bombi 24. oktobra 1907. godine posluie vlastima kao dokaz za jo vee optube na raun opozicije i zvaninog Beograda, da su ukljueni u zavjeru protiv crnogorskog reima i knjaza Nikole. Poslije montiranih izbora, sastav Skuptine je bio praktino jednostran, i osim kandidata vlade u iji broj spada i dvadeset svetenika, nee biti nijednog drugog kandidata. Reim se time nije zadovoljio, ve predstavnici vlasti produavaju progon narodnjaka, pie ruski diplomata sa Cetinja, Maksimov. Maksimov dalje u izvjetaju detaljno i precizno opisuje ta je prethodilo neposrednom otkrivanju bombi, kao to je ugroavanje ivota biveg ministra inostranih djela Gavra Vukovia i biveg predsjednika vlade Andrije Radovia, pri emu je Vukovi morao da se brani zabarikadiranjem svoje kue, a Radovi je shvatio da mu je spas u bijegu u Kotor. Dalje kae da nije beskorisno rei da su sa ovim dogaajima upoznate neke inostrane misije, a meu njima i ruska, primanjem anonimnih pisama sumnjivog porijekla u kojima je nepoznati dobroinilac izvjetavao o namjeri narodnjaka da na pobjenjele pomagae vlade bace bombe, kojima je po rijeima bezimenog, Cetinje prepunjeno. Dalje se u izvjetaju navodi da na to nije obraana naroita panja, ali se jue sasvim neoekivano pronijela vijest o tome, da je kneevska vlast otkrila iroku zavjeru protiv ivota gospodara, princa Mirka i najbliih im ljudi, pri emu je uhapen, nedavno istjerani sa posla iz vladine tamparije, radnik crnogorski podanik, koji je pri sebi imao deset bombi i koji je odmah lano optuio sve najvienije, naroito knjaevskoj vladi neprijatnih linosti Narodne stranke. Na kraju izvjetaja ruski diplomata daje neku vrstu zakljuka da u sutini o porijeklu pomenutih bombi i njihovom prispijeu u kneevinu postoje samo konfuzna objanjenja, koja mogu imati neke osnove, da su bombe u Crnu Goru poslali emigranti iz Beograda, potpomognuti od ruskih anarhista, ali mnogi bliski sadanjoj vladi pretpostavljaju da se ova mistifikacija snano naduvava i eksploatie od strane prerevnosnih progonitelja narodnjaka sa ciljem da ih konano izbriu sa politike scene i tako opravdaju najstroe mjere preduzete protiv njih.

Naruku reimu je ilo i emigriranje Andrije Radovia, jednog od voa Narodne stranke, koji se neposredno uoi otkrivanja bombi nalazio u Kotoru (tada austrougarska teritorija). Radovi je, kako pie Simo Popovi, u oajanju govorio: Ne pomae nam nita, to ne bi bombe na svaku stranu Crne Gore zapucale kao u Rusiju. Popovi navodi citat iz pisma mitropolita Mitrofana, koji je to stanje u Crnoj Gori nazvao nadzorom nad svim i svaim. Reim je preko svoje agenture pomno pratio svaku prepisku i poiljku. Reimski ljudi u narodu, esto iz iste zavisti, pakosti ili pukog neznanja, denunciraju graane uglavnom opoziciono nastrojene. Glas Crnogorca, kao slubeno vladino glasilo, objavio je podrobnije informaciju o otkrivanju bombi tri sata kasnije: U stanju smo da saoptimo, da je otkriven plan i pokuaj za izvrenje jednoga zloinakog i za Crnu Goru kobnoga zamiljaja... Zatim se detaljno opisuje sluaj, odnosno kako su bombe otkrivene kod tipografa Stevana Rajkovia, koji je nekad radio u dravnoj tampariji i koji je nagovoren potom otiao u Niki da radi u tampariji opozicionog lista Narodne misli. Poto je ta tamparija prestala sa radom, vratio se na Cetinje, a potom produio put za Biograd, gdje je takoe radio kao tipograf, pa se vratio na Cetinje 22. oktobra. Dalje se navodi da je njegov brzi povratak iz Beograda privukao panju policije, a znajui od prije da je privlaio na sebe panju policija ga je paljivo pratila. Drugog dana po povratku na Cetinje kod njega je naeno sedamnaest komada bomba i on je odmah pritvoren, te da je policijska vlast otpoela da vodi istragu. Dalje se detaljno opisuje ta je Rajkovi izjavio povodom toga u vie sasluanja, koja su do sada od njega protokolarno uzeta. Rajkovi je izjavio pri tom da se u Beogradu sastajao sa bivim narodnim poslanicima Simom obajiem i Vasom ulafiem, porunikom Nikolom Vukotiem i predsjednikom Kluba crnogorske univerzitetske omladine Todorom Booviem. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=367136&datum=2013-02-13 Demonstracije pred Zetskim domom Na kraju se kae da je pritvoreni Rajkovi priznao da je u krugu pomenutih lica u Biogradu i jo nekih, kojima ne kazuje imena, uo za plan, po kome je pomou tih bombi trebalo izvriti takav prevrat u Crnoj Gori, koji bi obuhvatio i najvee svetinje svakojega sina ove zemlje!, kao i da je Vlada zamolila austrougarskog poslanika na Cetinju, barona Kuna, da intervenie kod nadlenih njegove zemlje da se pomenuti u Vitoru (austrougarska teritorija), uhapse. Ovu informaciju je prije objavljivanja doznao ruski diplomata Maksimov od predsjednika Vlade Tomanovia i brigadira Janka Vukotia. Poslije Rajkovieve predaje policija je lako otkrila drugog nosioca bombi iz Beograda, biveg narodnog poslanika Vasa ulafia. On je uhapen na granici prema novopazarskom Sandaku. Policija je uspjela da uhapsi i ura Vojvodia, studenta u Baru, a u mjestu Bijela Gora Jovana Milovia Bajila iz Grahova, kojeg su optuili da je bio veza Marku Dakoviu izmeu Boke i Grahova. Crnogorski reim, da bi dokazao lojalnost graana, organizovao je ubrzo demonstracije

na Cetinju, pred Zetskim domom, kada je donesena rezolucija kojom se blagodari svemoguem Bogu to je omeo zloinako djelo, napereno protiv najviih narodnih svetinja. Tom prilikom su se osudili izrodi i izdajnici, koji posluie kao slijepo orue paklenom preduzeu, a u isto vrijeme iskazuje se utjeha to je izdajniki i zlikovaki plan ponikao van granica Crne Gore. Kasnije su demonstranti doli pred dvor knjaza Nikole koji ih je pozdravio sa prinevima Mirkom i Petrom, a potom je u Cetinjskom manastiru odrano sveano blagodarenje za sreu i dug ivot knjaza Nikole, kojom je prilikom otvoren i ivot Sv. Petra Cetinjskog kome je narod pobono pristupao. Reim je i u unutranjosti zemlje organizovao tzv. narodne zborove, prikazujui ih kao spontane koji manifestuju narodnu radost, to nas je Bog spasao od nesree, koja nam je bila prireena i gnuanje narodnje prema izdajnicima i njihovijem inspiratorima i pomagaima... Pojedini listovi u Austrougarskoj i Srbiji su o otkrivanju bombi u Crnoj Gori pisali kao o montiranoj aferi, to je na sve naine pokuavao da demantuje slubeni Glas Crnogorca, a naroito tvrenje beogradskih listova da se aferom pokuava optuiti zvanina Srbija: ...dok meutim to ne stoji. Konstatirana su samo fakta da su bombe u Crnu Goru dole iz Srbije, da je u Biogradu faktiki postojala izvjesna organizacija za posao koji se kod nas imao izvriti...Drugo dosad nije nita odovud potvreno, kao i da su najbolji demanti pisanju nekih listova da je afera montirana, ljudi koji su uhvaeni na djelu. Tu je u njiovim rukama korpus-delikti bombe..., te da se ti listovi trude da svijetu zatvore oi, da ne vidi neto, to i slijep moe napipati. Glas Crnogorca pie da se tu radilo o prevratu oslanjajui se na izjave date u policiji uhapenih Rajkovia, Vojvodia, koji je uhvaen u Baru na putu za Krf i koji je onomad dakoe razvezao priati, i Vasa ulafia, koji je otkrio mnoge stvari, koje su u vezi sa anarhistikim namjerama drutva u kojem je i sam, to on priznaje, plan akcije, ljude sa kojima se sastajao, kako su bombe nabavljene itd. Ruski diplomata Maksimov kae da se uju vijesti o hapenju pojedinaca na austrougarskoj teritoriji, ali da nema nikakvih informacija o hapenju i zatvaranju onih koji su bili u Crnoj Gori, kao doktora Maruia, jednog od glavnih aktivista Narodne stranke, biveg poslanika iz Pipera Piletia, Kua Ivanovia i zeta aka Petrovia Vukevia. Postoji i pretpostavka da su ih poslali neprijatelji narodnjaka u ta Maksimov sumnja, pogotovu zato, kako kae, to su bombe otkrivene u jednoj od krajnjih oblasti u Knjaevini, u Vasojeviima navodi da je afera vidno uznemirila Knjaza, ali on nemir ne pokazuje i dalje produava svoje etnje automobilom. Kralj mu je, inae, pri jednom susretu sa vidljivom tugom rekao, da se predaje volji Svevinjeg, pred kojeg moe svakog asa stati sa mirnom savjeu. Nema sumnje zakljuuje Maksimov da poloaj knjaza nije nimalo lak, ali da e ga on popraviti ako ga ne uvuku u krupne greke lica iz okruenja sa prekomjernim strastima. U drugom izvjetaju Maksimov kae da je Gospodar potpuno svjestan svoje pobjede, da se vodi vrlo energina istraga pod rukovodstvom neprijatelja narodnjaka, brigadira Janka Vukotia, koji je u prisustvu Maksimova kazao da stvar ni izdaleka nije imala tako iroke razmjere kako je to u poetku izgledalo i da su, po tvrdnji Vukotia, veina uhapenih straljivi momci koji ak izazivaju saaljenje. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=367359&datum=2013-02-14

Ruski diplomata o aferi Sve pretpostavke su se uglavnom u poetu zasnivale na izjavama tipografa Rajkovia, kae Maksimov, koji se kao navodno dobrovoljno predao i koji je za nekoliko asova opisao gotovo sve skoro najvanije pripadnike Narodne stranke kao zavjerenike, to nije davalo dovoljno ozbiljnosti. Meutim, u Rajkovievim izjavama bilo je i tanosti, kao to je otkrivanje druge koliine bombi kod ulafia, zakljuuje Maksimov. Pored toga, u zaplijenjenim pismima se tvrdi da je dobavlja bombi Marko Dakovi, te da mu je, prema tim izvorima, pomonik bio stari otac, koji je tek po zatvaranju doznao o svom sauesnitvu u poslu sa sinom, a koji se sada nalazi u Beogradu. Takoe je bio uhapen i vaspitanik iz kole u Odesi ukanovi, koji je ranije iskljuen iz crnogorske vojske zbog saosjeanja koje je izrazio sa petoricom mladih oficira, kao i sa roakom kneginje Milene, okrivljenim to je od brata iz Beograda dobio kompromitujue pismo. Na ime ukanovia poslat je paket s bombama koji on nije primio, ali taj fakat nije nita znaio vlastima. U odnosu na Rajkovievo svjedoenje, uhapeni su skoro svi bivi ministri Narodne stranke, meu njima i bivi predsjednik vlade Radulovi, koji je brzo puten na slobodu i stavljen pod policijsku prismotru. Takoe drugi narodnjaki predsjednik vlade Andrija Radovi uhapen je u Trstu na zahtjev crnogorskih vlasti, ali je brzo osloboen, to je doekano sa nezadovoljstvom. Austrougarski poslanik je objasnio da je to uinjeno u nedostatku dokaza, te da nema mjesta ekstradiciji, naroito da je to nemogue po interpelaciji Rajs rata. Svoj bijes prema zavjerenicima pristalice reima su ispoljavale ruenjem kua pojedinih osumnjienih, kao Andrije Radovia, Milovana Maruia i dr. Sam je knjaz priznao da je cijelu no proveo pored telefona molei narod da ne zavodi sam pravdu nego da prieka sudsku presudu, kae Maksimov, te da mu je knjaz Nikola rekao da su krivci za ruenje ve privedeni, a da e kue biti obnovljene iz dravne kase. Takoe, izvjetava o demonstracijama pred dvorom i da je knjaevim pokuajima da umirujue djeluje na gomilu, obeavajui u potpunosti nepristrastan postupak. Manifestacija je okonana molitvom izbavljenja knjaza Nikole i njegove preuzviene porodice od opasnosti. Maksimov iz ovoga zakljuuje da veina naroda vjeruje u zavjeru, ali da se i dalje mogu uti glasovi nekih skeptika da je zavjera prosto izmiljena. U svakom sluaju, otkrivena zavjera je oruje u rukama knjaza da u narodu zadugo iskorijeni svako saosjeanje prema narodnjacima, te da rehabilituje kod naroda nesimpatine Mijukovia, Vukotia i JabuaninPopovie. Maksimov zakljuuje na kraju ovog izvjetaja da je teko naslutiti ishod ove afere, u ovim okolnostima kada gospodar i njegova familija potajno misle i raunaju za glavne vinovnike nemira u knjaevini, kao i svih zakulisanih radnji svoje roake, koji su ustavom iskljueni kao pripadnici vladajue porodice, te tako lieni privilegija. Knjaz je od njih napravio obine smrtnike, sa ime se oni nikako ne mogu pomiriti i zbog ega pokuavaju da se estoko osvete. Tim povodom, jedino je od dinastijske porodice takvo miljenje iznosio brbljivi knez Mirko, koji je obeao da e prije ili kasnije ako i Boo Petrovi morati neminovno da plate svoje prohtjeve. Maksimov sa uenjem prati deavanja u knjaevini i brzi slijed dogaaja za samo

godinu dana. Knjaevska vlada je potpala pod uticaj zagonetnih i gramzivih savjetnika s jedne strane, a s druge, anarhistikih namjera. Odgovornost za sve to se dogaa, naalost, ima i sam knjaz davi tako lakomisleno nikome ovdje potrebni ustav. Sve ovo moe biti bura u ai vode, ali ta bura nita manje ne potresa toliko interesantnu malu zemlju. U drugom izvjetaju Maksimova vidi se da su neki iz vrha reima ak tvrdili i lino mu prenijeli da taj posao nije mogao proi bez pomoi Rusa, te da se u Kotor tokom ljeta doselio neki sumnjivi Rus. Maksimov, inae, kae da su bombe po svim svojstvima izraene u Kragujevcu, a to se tie tajanstvenog Rusa u Kotoru, molio sam vlasti da mi dadnu potvrdu o njegovom prisustvu, to mi jo nijesu uinili. Pored toga, crnogorske vlasti su potvrdile da je ruski general crnogorskog porijekla Lipovac stalno bio u kontaktu sa zavjerenicima. Za Maksimova je bilo najinteresantnije to to ovdanje vlasti pokazuju elju da u zavjeru upetljaju Rusiju, to se moe zakljuiti iz njegovog razgovora sa prestolonaslednikom Danilom, koji ga je pitao za uzrok zbog kojeg su ga potedjeli zavjerenici. Na Maksimovljev odrean odgovor, pojasnio je svoju tezu rijeima: Moe se vidjeti iz svih svjedoenja uhapenih i iz svih pisama do tada, da su trebali biti ubijeni gospodar, knjaz Mirko sa djecom i knjaz Petar, a mene su zavjerenici potedjeli zbog nastojanja u tom pogledu Andrije Radovia, koji nije htio da dopusti moju smrt, iako su crnogorski i srbijanski zavjerenici htjeli i mene ubiti, a na crnogorski presto dovesti velikog ruskog kneza. Maksimov komentarie ovu izjavu: Radi mirne savjesti i ouvanja razuma sve navedeno ne treba dovoditi u vezu sa istinom; da se treba nadati da radi interesa samih Crnogoraca gore navedeni ukrasi zavjere nee figurirati kao oficijelni crnogorski svijet, sklon da se raduje svakom sluaju koji ispliva, mogue i zada neki udari arobnoj i ljupkoj Rusiji. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=367416&datum=2013-02-15 Otadbina spasena od kobnih poiljedica Knjaz Nikola je prilikom otvaranja nove skuptine, 8. novembra 1907. godine, u prestonoj besjedi napomenuo kako ustav nije dao da se Narodna snaga cijepa i besplodno troi u partijskoj borbi i da su elementi koji su inili veinu prole Narodne skuptine odmah u poetku zaveli na stranputicu... Knjaz je za otkrivanje bombi u kratkim crtama rekao da je tih dana otkriveno pripremanje za uasni pokuaj, da se Crna Gora obezglavi, preda vlasti anarhije i unite zajednike tekovine moga naroda i moga doma, te da pokuaj nije uspio i da je otadbina spasena od kobnih poiljedica i da je narod u tekim trenucima kao uvijek i u ovoj prilici pokazao onu svoju vjekovnu ljubav i odanost. Knjaz Nikola ovom prilikom nije zaboravio da se sjeti i mone i bratske nam imperije Rusije. I Maksimov izvjetava o prestonoj besjedi, u kojoj je knjaz dirljivim rijeima ukazao na blagonaklonost Crne Gore prema monoj i bratskoj Rusiji. Novoizabrana posluna skuptina odgovorila je knjazu Nikoli na besjedu tzv. adresom, u kojoj se izmeu ostalog navodi da njima dananjim narodnijem poslanicima, kao i cijelom Tvom narodu teko je na duu padao rad, koji je nosio obiljeje veine prole

Narodne skuptine, gdje su najpreteniju rije vodili oni elementi, koji su i po spremi i moralnoj vrijednosti morali biti u pozadini. To nam je tijem tee padalo, kad se tano znadu motivi svijeh peripetija... O otkrivanju bombi se kae: Nema toga Crnogorca niti pravog Srbina, ma gdje on bio, koga nije do srca potresla vijest o paklenom preduzeu kojim se ilo da se Crna Gora obezglavi... Skuptina u adresi prije suenja i presude tvrdi da se cio narod gnua izroda i izdajnika, koji posluie kao slijepo orue ovome zloinakom zamiljaju, te ih proklinje i anatemie kao izdajnike. A mi narodni poslanici, kao vjeran tuma narodnijeh elja traimo najodsudnije da se izdajnici kazne onako kako zasluuju i kako neumitna pravda zahtijeva... Jo se u adresi konstatuje da to nije samo djelo onih koji je trebalo da upotrijebe bombe nego i onijeh kojima napredak, ugledno ime i presti Crne Gore smetaju. Junoslovensko javno mnjenje manje-vie je i dalje sumnjalo da je bombaka afera montirana, to komentarie Glas Crnogorca: Izvjesnim listovima srpskim i hrvatskim nije bilo dosta to su cijelo po godine klevetali knjaevsku vladu im god su se domislili..., kao da je ona preko Rajkovia nabavila bombe, kako e ih podmetnuti voama opozicije, da ih tako smakne!... Da je namjeravani atentat udeen s Cetinja tvrdila je sarajevska Srpska rije, i da je u tu svrhu predsjednik Vlade Lazar Tomanovi deset dana prije otkrivanja bombi boravio u Kotoru, razgovarao s Rajkoviem u kui crnogorskog agenta g. Veljka Radmanovia, te da za to ima i ivih svjedoka! Zanimljivo, u jednom lanku Glas Crnogorca pie da su bombe unesene u zemlju jo u proljee 1907. godine, ali da su tek otkrivene u oktobru. Ova konstatacija je data u kontekstu demantija pisaca pojedinih listova o montiranom atentatu, kao i to da jedan od rijetkih listova, koji je realan, novosadski Branik, zavjeru vidi kao zloin protiv srpstva, kao i splitsko N. jedinstvo, kojemu se upuuju otre kritike i prijetnje. Vlada se potrudila da se o bombama sve ispita i da struno miljenje, koje je uputila Okrunom sudu u Kotoru sa uzorkom, a gdje je konstatovano da je snaga bombi takva da u krugu od pet metara moe ubiti svakog ovjeka, te da je do tada ispitano vie vrsta takvog oruja, ali da im ovakve nijesu do sada poznate bile i da ne mogu dosljedno ni kazati odakle potiu. Pored austrijskih oficira, u komisiji je bio i artiljerijski kapetan Petar Martinovi. Probe razorne moi bombi kasnije su ponovljene i na Cetinju, i po itavoj Crnoj Gori prialo se kao o nekom velikom udovitu! Novica Rakoevi kae da su bombe dobrodole Tomanovievoj vladi i knjazu Nikoli da se definitivno obraunaju sa opozicijom u zemlji i da optue pojedina udruenja i organizacije u Srbiji, pa i zvaninu Srbiju, za pomaganje opozicije u Crnoj Gori i mijeanje u unutranje stvari, i zato su se odluili za veliki sudski proces. Prvi zakonski akt izabrane Narodne skuptine 1907. godine bilo je usvajanje zakona po kojem e se suditi optuenima za zavjeru. Crnogorska vlada je 9. novembra 1907. godine zatraila od srbijanske vlade da se uhapse osumnjieni Crnogorci u Beogradu, koji su, prema istrazi, umijeani u aferu, i njihovu ekstradiciju. U Beogradu su uhapeni: Todor Boovi, Jovan onovi, Simo obaji, Milija Pavievi, Lazar Bokovi, Ljubo Pavi. Zahtjev je upuen i za Marka Dakovia, ali se on bio sklonio na tursku teritoriju. Todor Boovi i Jovan onovi proveli su u zatvoru

Glavnjaa sedamdeset pet dana i puteni na slobodu. O ekstradiciji i krivici Boovia i onovia raspravljalo se u Skuptini Srbije, gdje je Pai odgovarajui na jednu interpelaciju samostalnog poslanika Joksimovia, odgovorio da dokazi sa Cetinja nijesu dovoljni i da srbijanska vlada trai jau argumentaciju, a da nema pravnog osnova da se udovolji crnogorskoj vladi o ekstradiciji poto ne postoji izmeu Crne Gore i Srbije takav ugovor. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=367564&datum=2013-02-16 Zakon i sud za suenje Crnogorska skuptina je pretresala zakonski akt po kojem e se obrazovati sud optuenima. Izmeu vie verzija posebnog zakona (Lex specialis), koje su se razmatrale u Skuptini, a koje se nalaze i kod tadanjeg ministra prosvjete i crkvenih poslova Jovana Plamenca, Skuptina je usvojila Zakon o ustrojstvu suda za suenje anarhistikih zloina, 27. novembra 1907. godine. U Skuptini je voena iva debata o bombama, a praktino svi diskutanti su apriori osuivali osumnjiene i traili drastine kazne. Poslanik Savo Krivokapi postavio je pitanje ta je uinjeno sa onim zlikovcima, izrodima i izdajnicima koji su pokuali da unite najvie svetinje Crne Gore. Istaknuti parlamentarac Savo Vuleti, na skoro svako pominjanje da su bombe donesene iz Srbije, kae da je to zaista alosno, ali da ne treba okriviti onoga koji nije krivac: Narod srpski u Srbiji i cjelokupna Srbija, preporuuje opreznost prilikom suenja. Vuletia je podrao mitropolit Mitrofan Ban i opomenuo da se u cijeloj stvari treba postupati razumno i obazrivo. U sastav ovog suda uli su: Lazar Mijukovi, predsjednik Dravnog savjeta, Marko ukanovi, lan Dravnog savjeta, Medo Lukaevi, lan Dravnog savjeta, Labud Gojni, lan Velikog suda, Milo Doi, lan Velikog suda, Risto Popovi, lan Velikog suda, Pavle Vujisi, predsjednik Oblasnog suda u Kolainu, epo Martinovi, lan Oblasnog suda u Nikiu, Andrija Raenovi, vrilac dunosti predsjednika Oblasnog suda u Baru, Janko Drljevi, lan Oblasnog suda u Podgorici, i Jokan Ivanovi, lan Oblasnog suda na Cetinju. Za predsjednika suda izabran je sudija Labud Gojni, a za islednike (koji su istovremeno bili i dravni tuioci) Pavle Vujisi i Janko Drljevi. Posebnim ukazom knjaza Nikole za sekretara suda postavljen je Sava Dragovi, lan Oblasnog suda u Kolainu. O obrazovanju specijalnog suda i dilemi da li da sude optuenim rezervni sudovi vodila se rasprava i u Vladi. Lazar Mijukovi je zatraio od Naroitog suda da ga oslobodi, tj. da ne bude njegov lan pod izgovorom profesionalizma, tj. sudio bi svojim politikim protivnicima, to mu je udovoljeno. I sudija Pavle Vujisi je traio da ga oslobode imenovanja za sudiju, ne navodei konkretno razlog jer, kako kae: Suvie bi bilo te prilike ove navoditi, ali svakojako potpisatome nije suvino kategoriki izjaviti da mu one nikako ne dozvoljavaju da se toga posla primi... Meutim, Mijukoviu je polo za rukom da se ove dunosti oslobodi, a Vujisiu nije i nema podataka zbog kojih razloga mu se nije udovoljilo molbi, ve je bio,

uz Janka Drljevia, istrani sudija toga suda. Odmah nakon hapenja Rajkovia, istraga je povjerena Stevu Lopiiu, zagrebakom pravniku i sekretaru Ministarstva unutranjih djela. Lopii e kasnije publikovati svoje utiske i injenice u vezi s bombakom aferom, kao jedan od krunskih svjedoka. Prije nego to je obavljao dunost islednika na Cetinju, Lopii je bio premjeten po slubenoj dunosti u Niki, a na Cetinje se vratio pred bombaku aferu. Da bi se rasvijetlila bombaka afera, nezaobilazan je iskaz jednog od glavnih optuenih, ovjeka koji je znao kako su bombe nabavljene i u koju svrhu. onovi kae da je poetkom oktobra 1907. godine u Beograd doao istaknuti omladinac sa Cetinja Petar Novakovi, koji je donio pismo i poruku Marka Dakovia upuenu emigraciji i omladini u Beogradu. U pismu su detaljno opisana nasilja u Crnoj Gori, a najdublju impresiju na omladinu uinilo je saoptenje o pripremama da se za vrijeme izbora izazovu neredi i pobije opoziciono vostvo. Pod utiskom Dakovievog pisma, crnogorska omladina pie protest u dnevnoj tampi 11. oktobra, u kome kae da su ustav i zemaljski zakoni u stvari uniteni. Dva najosnovnija prava graana: lina i imovna sigurnost vie ne postoje. ... Lina bezbjednost nije zagarantovana nikome. ... Rue se kulturne ustanove... tamparija u Nikiu, u kojoj je tampan organ Narodne stranke, Narodna misao, jedini opozicioni politiki list, rui se dva puta, i to po drugi put pred oima vladaoevim. onoviima i Booviu Novakovi je prenio kako Dakovi misli da e Vlada na dan izbora izazvati pokolj slobodoumnih ljudi u celoj zemlji, bez obzira na to, to je vostvo Narodne stranke ve u septembru donelo odluku o izbornoj apstinenciji. Vladine pristalice inscenirae izgrede, a vlada e onda vojskom i oruanim pristalicama otpoeti pokolj! Tako se, kako je Novakovi prenio, tih dana prijetilo svim opozicionarima. Iz tih razloga, Novakovi je bio upuen u Beograd, da istaknuti studenti nabave bombe, da ih prenesu u zemlju i predaju pojedinim istomiljenicima kako bi se mogli braniti, a da su se odluili za bombe, kao oruje koje je u to vrijeme bilo nepoznato u Crnoj Gori. Ali su se, poto je donesena odluka o bombama, dogovorili da se o tome postara i nabavi ih Todor Boovi, zatim da se donesu do granice, gdje e se sastati sa Dakoviem i odluiti o daljem radu, kae onovi, a sa tim je bio upoznat samo uski krug ljudi, dok je na sastanku Kluba donijeta samo naelna odluka da pomognu opoziciji u zemlji im je pozovu. Odlueno je da se na sastanak sa Dakoviem poalju Boovi i onovi, koji e ih o daljem toku stvari obavijestiti. O upotrebi bombi i akciji u narodu, sasvim prirodno u Beogradu nije donijeta odluka, jer je ona odloena do sastanka sa Dakoviem. Inae, naelna odluka Kluba o upotrebi bombi nije donesena jednoglasno. Dvojica lanova Ivo Jovievi i Vladimir Papovi bili su protiv. Jovievi je napisao iz Beograda dostavu reimu na francuskom jeziku, a kasnije se pojavio kao svjedok na sudu. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=367719&datum=2013-02-17 Revolucionari u akciji onovi dalje kae da granate nije bilo u to vrijeme teko nabaviti, naroito od komitskih eta iz oblasti jo neosloboenih od Turaka. Todor Boovi je preko strica poznavao ove ljude. Booviu je bombe dao edomilj Popovi, pjeadijski kapetan. Ovaj mladi ovjek bio je jedan od onih srpskih oficira koji su bili u centru nacionalne akcije meu

neosloboenom braom i jedan od najinteligentnijih mlaih oficira onoga doba. edomilj Popovi je roeni brat Duana Popovia, socijalistikog lidera i talentovanog publiciste koji je umro u toku rata u Londonu. Popoviu je kao pukovniku sueno u solunskom procesu kao lanu udruenja Ujedinjenje ili smrt. Dalje, onovi kae da Booviu nije bilo stalo do porijekla bombi, a jo manje ko je i da li je ko bio iza njega i da je Boovi znao, kao mnogi ljudi toga doba, da je Popovi nacionalni radnik koji je esto iao na utrb karijere, a ponekad i protivu svoje vlade. To su bili nacionalni revolucionari i borci, koji su najmanje mislili na svoje line interese. Takoe, Popovi nije traio da mu Boovi kae ta e mu bombe i da je znao da ih nee, sa nacionalnog gledita, zloupotrijebiti. Popovi je bombe predao Booviu u Smederevskoj Palanci, iz koje ih je donio u Beograd. Kasnije je Popovi kazao onoviu da mu je bombe dao Tankosi, kapetan i ef Gorskog taba u Makedoniji, koji je bio vjerovatno obavijeten o cilju nabavke preko Boovievog strica Lazara, nekadanjeg, takoe komitskog radnika na jugu Srbije. Iz Beograda su bombe, prema uputstvu koje je donio Novakovi, poslate prema granici Crne Gore. Po Vasu ulafiu, bivem narodnom poslaniku iz Vasojevia, poslali su deset komada, a on je preko tadanje turske teritorije u Sandaku stigao na crnogorsku granicu 12. oktobra. Trebalo je da se javi bivem poslaniku Milosavu Raieviu, koji e mu saoptiti dalja uputstva. Ako bi u kom sluaju nastali neredi, ulafi je trebalo da odmah pree granicu, a ako bude sve u redu, da se sastane sa Raieviem i vrati se poslije obavljenog posla. Prenos bombi na zapadnu granicu preuzeli su na sebe Boovi, uro Vojvodi i Stevan Rajkovi. Prije njih Jovan onovi je dan ranije, 11. oktobra, otputovao na sastanak sa Dakoviem, na kojem bi odluili kako da smjeste bombe i omladince koji ih nose. Rajkovi je otputovao 12. oktobra, a Boovi i Vojvodi 13. oktobra. Novac za put obezbijedio im je oficir Nikola Vukoti. Usput i na graninim prelazima nijesu pretresani i uspjeno su doputovali do Dubrovnika, a zatim u Kotor do Dakovia. Da ne bi pobudili sumnju austrougarskih vlasti, smjestili su se na vie mjesta: Vojvodi i Novakovi u Herceg Novom, Boovi i onovi u Risnu, a Dakovi sa ostalima u Kotoru. Na sastanku u Risnu 15. oktobra Boovi, Dakovi, Vojvodi i onovi rijeili su: 1) ako izbiju neredi prilikom izbora, kako se to oekivalo, da odmah preemo granicu, doemo u kontakt sa starijim drugovima, izvijestimo drugove u Beogradu i u borbi uzmemo uee to bolje moemo; 2) da se odmah poalje kurir na Cetinje, potrai kontakt sa vostvom i ono izvijesti da smo stigli; 3) sve dotle, dok se ne stupi u vezu sa vostvom, da se bombe dre na sigurnom mjestu i ne preduzima nikakva izolovana akcija. Na sastanku 21. oktobra, Dakovi, Boovi i onovi konstatovali su da su izbori proli u miru, da poslednjih dana nijesu dobili nikakvih vijesti i poruka, da se Stevan Rajkovi vratio sa Cetinja, gdje ga je poslao Dakovi i da nije zavrio nikakav posao, da su u meuvremenu kod Dakovia doli gimnazijalci Duan onovi i ore Kosti i saoptili mu da se na Cetinju zna da su donijete bombe, i traili su da ih oni odnesu na Cetinje. Iz tih razloga odluili su da se bombe sklone na sigurno mjesto, da se Rajkovi ukloni iz Kotora, da se doe u najkraem roku u vezu sa vostvom u zemlji, a ako se ne uspije, da se povuku iz Boke i saekaju povoljnije prilike za svoje djelovanje. onovi dalje kae da ih je naroito brinulo dranje Stevana Rajkovia, za kojeg se ulo da je sklon piu i bili su ubijeeni da je od njega potekla pria o donijetim bombama.

Meutim, izgleda da je vijest o bombama odnio na Cetinje radnik Ivkovi, koga je Dakovi s porukama takoe slao na Cetinje. Tipograf sa Cetinja Jovo Lazarevi saoptio im je 22. oktobra da je Rajkovi uzeo bombe dok je Dakovi bio u Risnu i odnio ih na Cetinje, i da je ova vijest djelovala poraavajue, jer su posumnjali da je Rajkovi u dosluhu sa vlastima odnio bombe i da su pred jednom aferom kojoj je bilo teko sagledati domaaj. U toj situaciji, kae onovi, pred njima su bile dvije mogunosti: da odmah preu granicu i pokuaju podii pobunu, bez obzira na uspjeh i druge prijatelje u zemlji, ili da se sklone u inostranstvo i preko javnosti brane sebe i prijatelje. Rijeili su se za ovu drugu varijantu. Na uspjenu pobunu, parcijalno i nepripremljeno otpoetu nije se ni u kom sluaju smjelo raunati. Pored toga, u Risan su doli brat Marka Dakovia Nikola i roak Vujadin Kujai, koji su ih obavijestili da je vojska zaposjela cijelu crnogorsku granicu i da neprimijeeni ne mogu prei u zemlju, te da mogu samo da poginu. Najzad, vjerovali su da knjaz Nikola nee smjeti pobiti ljude na osnovu Rajkovievog iskaza, tim prije to nijesu bili u rukama vlasti svi koji su im bili na nianu. Razvoj dogaaja je pokazao da su se pravilno opredelili, a u Risnu su ostali svega toliko koliko im je bilo potrebno da vide postupak reima na Cetinju. Rajkovi je uhapen 23. oktobra, a sjutradan su putene prve vijesti o zavjeri, da bi se kasnije proirila pria o skovanoj zavjeri u Beogradu i na Cetinju, s ciljem da se izvri prevrat i ubiju knjaz Nikola i njegov sin Mirko, a na presto dovede prestolonaslednik Danilo. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=367871&datum=2013-02-18 Rajkovi predao bombe vlastima Odmah po saoptenju da je Rajkovi uhapen, Dakovi je iz Risna doao u Kotor 23. ok-tobra gdje ga je saekao student Andrija Markovi, koji je upravo bio stigao sa Cetinja, saoptio mu da je Rajkovi predao bombe vlastima, da austrijske vlasti ve vre pretres u stanu gdje je bio Dakovi i da su uhapeni Popovi i Milikovi. Markovi je sklonio Da-kovia privremeno kod jednog Rusa, emigranta u Dobroti, a Markovi je dalje produio da obavijesti u Risnu Boovia i onovia, a u Herceg Novom Novakovia i Vojvodia. Dakovia su prijatelji poslije dvije noi prebacili amcem u Risan, a odatle u Krivoije, da bi ubrzo zatim sa tuim pasoem preao u Srbiju. Austrougarska policija uspjela je da uhapsi Boovia i onovia, meutim, Boovi se izvukao sa tuim pasoem, a onovi je lien slobode i sa Dakovievim zetom, Milom Filotiem, uglednim Srbinom iz Risna, vezan i odveden u Kotor. U zatvoru je onovi zadran dva dana i puten zato to su kod njega nali paso njegovog brata. Poslije dvadeset etiri asa vlasti su iz Bea dobile na-redbu da uhapse i lice sa tim ispravama, ali je on u to vrijeme ve bio pred apcem, sa ru-skim pasoem Andreje Markovia, koji mu ga je dao u Zelenici. Ali je ve bilo dockan. Bjegstvo trojice kolovoa dalo je drugi obrt cijeloj aferi, i uglavnom spaslo glave naji-staknutijim linostima iz procesa. Po povratku u Beograd Boovi i onovi su odmah uhapeni, a crnogorska vlada za njih je ve bila zatraila ekstradiciju. Dakovi se sklonio kod prijatelja u Podrinju. Vojvodi je iz Herceg Novog otputovao u Crnu Goru, gdje je uhapen. Novakovi, Popovi, Vuja-i i Milikovi zatvoreni su u Kotoru. U kotorskom zatvoru su ekali zavretak procesa

na Cetinju, zatim im je sueno u kotorskom sudu. Branili su ih ugledni Srbi i advokati dr Rudolf Sardeli i dr Boo Vukoti. Sud ih je oslobodio i puteni su na slobodu. onovi kae, kakva bi bila odluka da su svi pohvatani drugo je pitanje, jer prema ondanjem in-timitetu austrijskih i crnogorskih vlasti prije bi se reklo da bi bili izdani, nego osloboe-ni. Ovu konstataciju potkrepljuje time to su austrijske vlasti dozvoljavale crnogorskim nao-ruanim grupama da prelaze u Boku i vre pretrese po selima, traei Dakovia i onovi-a. Mislili su da su se sklonili u Krivoijama i Patroviima. U Srbiji se pitanje ekstradicije protezalo sedamdeset i pet dana. ekalo se na obeani optuni materijal, o kome je srbijanska vlada zatraila miljenje Pravnog fakulteta i Kasa-cionog suda, koji su ustanovili da su optueni kao politiki krivci i da kao takvi ne mogu biti izdani, ali da im moe biti sueno u Beogradu ako se podnesu pouzdani dokazi o njihovoj krivici. Ovu konstataciju je prihvatila Paieva vlada, a to je dalo povoda crno-gorskoj vladi da vri presiju i optuuje Paia preko plaene tampe i u Skuptini, da se neizdavanje optuenih cetinjskom sudu mora shvatiti kao sauesnitvo, nadajui se da e je na taj nain prisiliti da popusti. onovi kae da je u jednom momentu napad uao u kritinu fazu i da se Pai kole-bao, ali da im se sudi u Beogradu. Akta prispjela sa Cetinja vlada je predala istranom sudiji beogradskog Okrunog suda. Sudija je donio rjeenje da nema mjesta otpoinjanju krivine istrage iz ovih razloga: Djelo iz paragrafa 87 Krivinog zakona Knjaevine Cr-ne Gore (tj. djelo preuzea da vladajui knjaz i prestolonaslednik bude ubijen, itd.), po zakonima Kraljevine Srbije kazni se, ako bi ono bilo izvreno ili pokuano; a kako se na-bavka bombi po kaznenom zakonu ne moe smatrati ni kao pokuaj, to se okrivljeni To-dor Boovi i drugovi ne mogu suditi za samu radnju oko nabavke bombi, ba kad bi ona i potpuno dokazana bila. Ovim rjeenjem osloboeni su: Boovi, Dakovi, onovi, Lazar Boovi, Simo obaji, Ljubomir Pavi i Milija Pavievi. onovi zakljuuje da je karakteristino bilo to to je Tomanovieva vlada bila povjerila poslove ekstradicije, pripremu i odabiranje materijala koji se slao u Beograd i Austrou-garsku, ondanjem simpatizeru Narodne stranke Janku Spasojeviu. Zatim, da je Paie-voj vladi bilo mnogo stalo da sazna ko je optuenima dao bombe, a da iz opsenog mate-rijala i polemike onog doba u vezi s aferom i suenjem na Cetinju, proizilaze tri vane injenice: 1) Optuba i krunski svjedoci tvrde da su pohapeni, u dosluhu sa omladinom i emigracijom u Beogradu, spremali prevrat i ubistvo knjaevo i princa Mirka, a za raun srpskih upravnih krugova i velikosrpske propagande. 2) Pohapeni i optueni prvaci izja-vljuju, da oni nita nisu preduzimali protivu ivota kneeva, kao ni za prevrat; da u tom cilju, uopte, nisu imali nikakvih veza sa omladinom, niti su znali ta omladina radi. 3) Najmlai optueni, omladinici i emigranti u Beogradu, izjavljuju da su bombe bile naba-vljene u cilju odbrane, i da Srbija sa cijelom ovom akcijom nije imala veze. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=368043&datum=2013-02-19 Isleivanje osumnjienih Tvrdnju Jovana onovia o motivima i nainu nabavke bombi istakao sam zbog toga, to je on jedan od glavnih sauesnika u tome, jedan od glavnih optuenih, odnosno na smrt osuenih. Njegovo svjedoenje ima veu teinu, i pored toga to mu se mogu pripisati

pristrasnost i subjektivnost, to je pisano i objavljeno 1940. godine, kad su jo mnogi ak-teri i reima i optuenih bili u ivotu i mogli da njegovo svjedoenje demantuju, kao i islednik Stevo Lopii, koji je o aferi pisao 1927. godine. onovi se u velikoj mjeri oslanjao na Lopiievu brouru, gdje se kae da su veina ak-tera, a meu njima i serdar Vukoti, tada bili ivi i, koliko mu je poznato, nijedan od njih nije ni pokuao da demantuje. O otkrivanju afere tj. inu predaje bombi od strane Rajkovia ministru unutranjih djela, isljednik Lopii pie da je o bombama doznao od samog ministra Lakia Vojvodia, koji ga je ujutro 22. oktobra posjetio na poslu i ostao s njim neto due nego obino. Kad su bili nasamo, rekao je Lopiiu: ini mi se, Stevo, imae ovoga puta dosta posla.... De-taljno mu je objasnio kako je Rajkovi toga dana izjutra rano zakucao na njegova ku-na vrata i kazao mu da ima neto vrlo vano da saopti tj. da je dobio bombe. Iz prie ministra Lakia Vojvodia moe se zakljuiti da on sve to u poetku nije shvatao ozbiljno, uputivi ga prvo u Oblasnu upravu da bombe preda. Meutim, Rajkovi je po-eo da pria da ih je donio iz Kotora, gdje su dospjele iz Beograda, sa svrhom da ubiju Gospodara, te da je s njima u drutvu mnogo klubaa iz Crne Gore. Vojvodi mu je dalje rekao da se Savjet (vlada) u udu naao, da su stigli u vladu Lazar Mijukovi i Jovo Popovi i da ekaju instrukcije prestolonaslednika i knjaza Nikole. Na Lopiievo pitanje gdje je Rajkovi, Vojvodi mu je odgovorio: eta slobodno u pjacu, dok se vidi do sjutra ta e se s tijem. Ve uvee istog dana Lopii je pozvan u dvor, gdje su bili prisutni, pored knjaza Nikole, knjeginjica Ksenija, princ Mirko, prestolonaslednik Danilo, Lazar Mijukovi, Jovo Po-povi, Janko Vukoti, Lazar Tomanovi. Na ovom sastanku je odlueno da Lopii bude islednik u ovom sluaju. Dana 23. oktobra u etiri asa popodne pritvoren je bio, od strane Oblasne uprave na Cetinju, Stevan Rajkovi donosilac bomba, a u pet asova ja sam pozvat u Ministarski sa-vjet od ministra predsjednika, dr L. Tomanovia, da ima vriti isleenje u otkrivenoj bombakoj aferi ili zavjeri protiv Dinastije, i da posao odmah otpone. U est asova uvee, istog dana, 23. oktobra, Lopii je poeo isleenje Stevana Rajkovi-a, koji je, kako on kae, smjeten na drugom spratu zgrade Oblasne uprave, gdje je imao itav namjetaj koji moe imati jedan putnik u sobi kakvoga hotela. Rajkovievo ponaanje prema Lopiiu bilo je dosta nepristojno, emu se ni najmanje nije udio jer je istoga asa stigao u sobu serdar Janko Vukoti i na oi Rajkovia, rekao mu da s njim postupa vrlo lijepo, ne kao s okrivljenikom, da mu se redovno iz hotela Rajnvajn donosi hrana. Sve mi je ovo ulivalo jednu veliku zagonetku, ali nije-sam mogao nita zakljuiti dok ne uem u sutinu istrage konstatuje Lopii. Na tom prvom isleenju, na protokolarna pitanja Rajkovi je odgovorio, pored ostalog, da je otiao prije kratkog vremena u Beograd u drutvu Stevana uria, da se upoznao sa crnogorskim studentima i da je u dogovoru sa njima, pristao da zajedniki dou u Crnu Goru i bombama raspre crnogorski dvor i Narodnu skuptinu; da je od Todora Boo-via u njegovom stanu primio bombe, gdje se nalazio i ore Nasti, koji je takoe uzeo dio bombi, kao i Vaso ulafi; da su bombe koje je uzeo ulafi smjetene u jedan kofer i zakljuane, da ga odnese i preda Milosavu Raieviu i Mihailu Ivanoviu; prvi e ih upotrijebiti za dizanje bune u Vasojeviima, a drugi u Kuima. Zatim, da je klju od tog kofera kod njega i, kad uhapse ulafia, mogu provjeriti da li govori istinu; da je Nasti govorio da e bombe odnijeti u Bosnu i tamo ih upotrijebiti, a

da ih je on sa Booviem, onoviem, Dakoviem, donio do Kotora, gdje su odsjeli u hotelu Puhalovia. Lopii iz prvog sasluanja Rajkovia konstatuje da je u svojim iskazima bio nedoslje-dan, ak je priao da ih je opazila policija a oni se razbjeali, da je iskoristio njihovo od-sustvo i s bombama pobjegao na Cetinje, te da je uinio dobro djelo i spasao dinastiju, i da vie nije htio da govori. Pored navoda Lopiia, Rajkovi je prema originalu zapisnika, na prvom sasluanju jo rekao da je otputovao sa Cetinja 28. septembra sa tipografom Jovanom Lazareviem, da se pri odlasku vidio i pozdravio sa dosta prijatelja, izmeu ostalih s Petrom Novakovi-em, Ilijom Tanoviem, Andrijom Radoviem. Rajkovi je naglasio kako je otiao da tra-i posao, odnosno sredstva za ivot, a da se u Beogradu upoznao sa onoviem, Nova-koviem, Vojvodiem i drugim. Na drugom sasluanju, 24. oktobra, Rajkovi je govorio o samom sklanjanju bombi na Cetinju. Prvo je jedan dio, bombe manje veliine, sklonio u kancelariju Radnikog dru-tva, uz pomo Blaa Radifkovia. Naveo je da o tome nije prethodnog dana govorio zato to nije asno u ovu stvar uplitati ljude, koji apsolutno u cijelu stvar ni pojma nemaju, da je bombe vee veliine stavio sebi oko pojasa, jer su se one tee mogle samoaktivirati, a da je manje zato ostavio u kancelariji Radnikog drutva. Blao Radifkovi je i pred isljednom komisijom potvrdio da nije znao ta je u kutiji koju mu je Rajkovi dao na uvanje. Pri ovom iskazu ostao je i prilikom suoenja sa Rajkovi-em. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=368225&datum=2013-02-20 Ometana istraga Zanimljiv je odgovor Lakia Vojvodia, ministra unutranjih djela, koji kasnije islednim sudijama Suda za suenje anarhistikih zloina, Janku Drljeviu i Pavlu Vujisiu, na nji-hov zahtjev odgovara zato po otkrivanju bombi Rajkovi nije odmah uhapen: U odgo-voru na va akt od 5. ovog mjeseca, br. 314, ast mi je upitati vas, da izvolite od ovdanje oblasne uprave... pribaviti potrebni izvjetaj. Zatim u odgovoru kae da mu je Rajkovi rekao da je bombe ukrao Marku Dakoviu i njegovom drutvu u Kotoru. Na kraju, mini-star Vojvodi se pita: Je li Rajkovi zbilja iz line pobude, ili to je bio primoran okol-nostima, kao npr. to ga je policija ve bila uzela na oko, jer je policija uvijek na sve sumnjive i opasne linosti obraala panju i pratila redovno kretanje i rad takvih, te e biti i Stevana Rajkovia da je imala na oko i ranije. Lopii kae da je u islednim radnjama, ometan ne samo od vojnih struktura nego i dru-gih dravnih organa. ak je morao da zapisnik sa isleenja alje direktoru gimnazije Mir-ku Mijukoviu. Normalno, zapisnik je predavao svakog dana lino knjazu Nikoli. Rajkovi e kasnije, poetkom novembra, poslije torture koja je nad njim izvrena, pro-mijeniti i proiriti prvobitni iskaz. Rajkovia su tada drali pet-est dana u Oblasnoj upra-vi i, kad nijesu bili zadovoljni njegovim iskazom, okovan je u eliji samici bez hrane ne-kih tri dana. Slomljen glau i iz straha za ivot, u svojim iskazima pominje nove lino-sti. Janko Vukoti predaje Lopiiu spisak linosti protiv kojih treba povesti istragu. Svakojako, poseta serdareva Rajkoviu nije bez ikakve veze sa ovim spiskom, kao to nije i sa izmenjenim Rajkovievim iskazom kae Jovan onovi i dodaje da je mladi

tipografski radnik ponijet psihozom onih dana uao u jednu riskantnu avanturu i tek kad je uhapen postao je svjestan cjelokupne teine svoga poloaja. I da bi spasao svoju gla-vu, jer mu se, kako sam kae, nije umiralo u 21. godini ivota postao je mekan na sugesti-je islednika i neotporan na njihova zastraivanja. Koristio je svoju dobru memoriju i pri-ao razgovore koje je uo u Beogradu ili Kotoru, a islednici su im opet dali smer koji im je konvenirao. Lopii kae da je Rajkovi tada izjavio da njegovu druinu u svemu tome ine: Marko Dakovi, Todor Boovi, Jovan onovi i Petar Novakovi, a da za to znadu i da su za to djelo pristali: Mihailo Ivanovi, Milosav Raievi, Andrija Radovi, Spasoje Pileti, Gavrilo Cerovi i drugi. O nabavci bombi znao je rei koliko je naveo u prvom saslu-anju. Vlada, dvor i njegovi savjetnici bili su zadovoljni. Vukoti je Lopiiu dao dug spisak lica nad kojima treba povesti istragu. Od njih su neki naglaeni kao aktivni uesnici (Rajkovi, Vojvodi, ulafi, J. Milovi Bajilo, Todor Boovi, onovi, Novakovi i dr.), a drugi kao pomagai (Nikola Dakovi, Andrija Pantovi, Blao Radifkovi, Akim Dakovi, Andrija Radovi, Savo urakovi, Simo obaji, Ljubomir Pavi i dr.); neki od njih su se ve nalazili u pritvoru, neki su bili u inostranstvu i traena je njihova ekstradicija. Ukupno je bilo na spisku 69 osumnjienih osoba. Pored spiska, date su i dodatne instrukcije i dokazi uglavnom navodi iz tampe i uhvae-na pisma od kojih su neka navedena. Bombe koje je Vaso ulafi nosio preko turske teritorije, otkrivene su, a on je uhvaen. ulafi je doao do crnogorsko-turske granice, meutim, kad je osjetio da je granica blo-kirana, pokuao je da izbjegne hapenje. Bjeao je u pravcu Plava. Doao je u Gornju Ranicu, u kuu izvjesnog Muse Rakua, koji je na besu trebao da ga prebaci u Plav. ulafi je u G. Ranicu bio sa sinom Markom. Musa Raku mu je na prevaru oduzeo oruje i torbu sa bombama. Pograninoj vojsci nije onda bilo teko da uhapsi Vasa ula-fia, 2. novembra 1907. godine. Pogranini politiki komesar, komandir Radomir Veovi u izvjetaju novodi oficire i vojnike koji su uestvovali u hvatanju Vasa ulafia, tvrdei da su to radili iz srca i du-e. Meutim, njih je cijela beranska nahija krila, osim jednog vrlo malog izuzetka. Na prvom sasluanju Vaso ulafi je izjavio da je zbog represalija vlasti, poslije raspu-tanja Skuptine prebjegao u Srbiju, sa sinom Markom i roacima Mijatom, Ilijom, An-drijom, Jokom i Bokom Pantoviem. U Srbiji je stupio u kontakt sa emigracijom i univerzitetskom omladinom. Bio je prisutan kad su itali pismo Marka Dakovia o stanju u Crnoj Gori, a da je pismo bilo naslovljeno na Milutina Tomia, da mu je Petar Novakovi kazao da su ga tamo poslali: Gavrilo Ce-rovi, Spasoje Pileti, Marko Radulovi, Mihailo Ivanovi, Milosav Raievi, Andrija Radovi, a da je u to drutvo i Mitar Vukevi i jo 170 ljudi, da treba omesti izbo-re, a da su sprave nali, da se proture u svako pleme crnogorsko. Dalje, ulafi izjavljuje da mu je Novakovi sve to ispriao u hotelu Pariz, a da je u-lafiu poruio Milisav Raievi preko nas, da i ti poe u Vasojevie i da mu ponese deset komada tih sprava, a da e on znati kako e s njima upravljati, da je uo da je u Vasojeviima, sve u Narodnu stranku, pa moe biti da e mu valjat, a moe bit da mu ni trebat nee. Zatim, da su svi Kui uz njih, da prema dogovoru treba da udare na Podgoricu i da iz zatvora oslobode vojvodu Soicu i da ga prevedu u Hercegovinu i da pokrene Hercegov-

ce i tu se najprije buna otpone. Novakovi mu je, kae, rekao jo da, ko ne pristupi Narodnoj stranci, treba da ga ubiju. ulafi dalje navodi da mu je Novakovi rekao da, ako ne osujete izbore, imaju svojih ljudi koji te rizikati, da te sprave ubace u Zetski dom i lagumiu kad se poslanici skupe u njemu, da je zadatak omladine da to radi, kako ona iz Crne Gore tako i ona iz Beo-grada i Amerike. Najvie Janka Vukotia krvniahu, zatim vojvodu Mihaila i Blaa Bokovia, a da e sa Miodragom Martinoviem sami Martinovii svriti. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=368396&datum=2013-02-21 Iz zapisnika sasluanja Sa ovim omladincima gledao je esto i Nikolu Vukotia u hotelu Balkan koji od mene neto bjeae, kae ulafi. Na njegovo pitanje odakle im bombe, kazali su da su iz Rusije, ali pri tom sve namigivahu i znakove davahu; da je bilo u tom drutvu i ljudi koje nije poznavao, nije znao jesu li Crnogorci, Srbijanci ili Austrijanci, da se jedino upo-znao sa nekim Miloem Karadiem i nekim Booviem, za kojeg su govorili da je bio u Staru Srbiju i Maedoniju i da je on O Todoru brigu vodio. Ovaj ga je Boovi, kae, uio kako se bombama rukuje, ako ga preko turske teritorije napadnu Arnauti. Na jed-nom drugom sasluanju, ulafi pred islednom sudskom komisijom kae, izmeu ostalog to se ponovo pominje kao i na prvom sasluanju da ga je u Srbiji primio Pai, i to ne u vladi nego u kui, povodom njegove molbe za posao i kolovanje dva sina koja su sa njim prebjegla u Srbiju, da je kod Paia primljen sa Simom obajiem, popom Vojinom Popoviem i jednim Tomiem, koji govorae da ima brata profesora Svetozara sa ko-jim se kasnije upoznao; da je Simo obaji govorio o prilikama u Crnoj Gori, alio se na crnogorsku vladu kako pobi i raera sve; da je sa njima bio i Malenica, urednik Na-rodne misli, kojemu je obeao da e ga postaviti za profesora u gimnaziji u Solunu ili Skoplju; da je Pai rekao da se udi to se crnogorska vlada na njega ljuti i optuuje da bune Crnu Goru aljui pare, a da oni daju pomo mnogim Crnogorcima koji su i pijuni crnogorski i da oni za to nita ne mare jer u Srbiji sloboda vlada; da je u to vri-jeme ulafi bio u Beogradu oko petnaest dana, da se sastajao sa Blaom Petroviem, Ja-om Nenadoviem, Mitrom Pekiem, pukovnikom Bojoviem; da je na pitanje ulafie-vo gdje su napravili dogovor o zavjeri on odgovorio da su to utanaili izvan varoi na livadi i da su tu ugovor imali ta e koji raditi; da su na tom sastanku bili: Gavrilo Cero-vi, Spasoje Pileti, Andrija Radovi, Marko Radulovi, Mihailo Ivanovi, Milosav Rai-evi, Mitar Vukevi, Mitar urovi i jedan Hajdukovi, da se Marui sa njima sla-e, ali da nije bio na tome dogovoru na livadi; da na tome skupu nije bio jo jedan od na-vedenih, ali da se s njima slae; da su na skupu odluili da krenu u svoja plemena i da, u sluaju da ne padne vlada sa svojim pristalicama udare na pojedine glavare; a ako pad-ne vlada, od toga nee biti nita; da mu je Novakovi jo rekao da imaju i 12 oficira iz Vojnog stana uzase, a podoficiri da su uz njih u veini; da je pred njim itano pismo Marka Dakovia upueno Milutinu Tomiu, u kojem pisae u pomo sada ili nikada, da je jo na skupu (prisjea se ulafi) odlueno da svaki poe u svoje pleme i sprijei izbo-re. U izjavama ulafia moe se uoiti dosta neuvjerljivih injenica, npr. da mu je Novako-

vi do detalja ispriao plan zavjere, govorio pojedinano o linostima koje su se sastajale, ko je jo pristao a nije bio prisutan. Neuvjerljivo je bilo njegovo prisjeanje i vraanje na prvobitne iskaze i slino. ulafi je, po svim pokazateljima, proivio torturu i bio primoran da tako govori. onovi kae da su izvjesni zatvorenici tueni do besvijesti i prisiljavani da priznaju Raj-kovieve optube. Tek kad su iznudili ono to je traeno ili bilo mogue iznuditi, presta-lo je fiziko zlostavljanje nesrenih rtava. Zatvorenike, od kojih su iznuivali takva priznanja, zatvarali su u jednu peinu Cetinj-skog manastira, koja se zove Ladnica ili Guvernadurica. Ovaj drugi naziv dali su joj zato to je u njoj bio zatvoren i muen poslednji crnogorski guvernadur. Naroita presija je vrena nad zatvorenim maloljetnim gimnazijalcima. Od njih su prvo dobijena izvjesna priznanja. Zatim su zlostavljani seljaci i starac ulafi. U Guvernaduricu su zatvarani gimnazijalci Vladislav Damjanovi, braa Lazar i Duan onovi, braa Jovan i Nikola onovi, seljak Vuurovi, Vaso ulafi, uro Vojvodi, Nikola Dakovi, Blao uka-novi (kasnije general). onovi se poziva na rijei islednika Lopiia, ali da mu je i u-kanovi na jednom sasluanju rekao da e biti strijeljan, to mu je potvrdio piro Popo-vi, koji je tukao zatvorenike. Lopii je o torturi izvijestio knjaza Nikolu tvrdei da Po-povi inae nije nikakva isledna vlast. Na to mu je knjaz odgovorio: Nemoj od toga pra-viti pitanje, to su neki htjeli da se postupkom primoraju na priznanje, ali se nee vie to injeti. Inae, brat Jovana onovia, Duan, pokuao je bjekstvo, uspio da razorua stra-ara, ali ga je stigla vojska i ponovo uhapsila. Da je postojala tortura nad uhapenima, svjedoi i pismo pomenutog Vladislava Damja-novia roditeljima: Dragi moji roditelji, nesrea moja i vaa odredila je da se vie ne gle-damo. Moram da noas naputim ovi svijet za svagda. Zbogom moji mili roditelji. Neka vas Bog izbavi od velike nesree koju vam donijeh iz svijeta. Poslednji put kroz pismo ljubim vas. O nesreni roditelji. Va sin Vladislav. Iz obimnog sudskog materijala vidi se da nijesu stradali samo okrivljeni, nego i njihove porodice, roaci, komije svi oni koji su na bilo koji nain imali kontakt sa njima. Ko-mandir Radomir Veovi pie ministru Vojvodiu pismo u kom, izmeu ostalog, kae da je uhapsio pojedine za koje smatra da su omoguili Vasu ulafiu da se krije i da je pri-zvao ulafie i naredio im da mi trae Vasa ulafia e znadu i da predadu Sudu Gospo-darevu... Naroito se pazilo na neke ake cetinjske gimnazije, koji su, kako navodi upravitelj Mir-ko Mijukovi, kompromitovani i pritvoreni. Od istrage nijesu poteeni ni knjaevi blii roaci, kao vojvoda uro Petrovi. Od njega su traili da kae kako je i zbog ega emigrirao Andrija Radovi. Vrena je presija i nad policajcima (andarmima) za najmanji prestup. Nikola B. Kalue-rovi je otputen iz slube samo zato to nije ustao kad je pored kafane gdje je sjedio pro-lazio zastupnik oblasnog upravitelja. Oblasna uprava Katunsko-rijeke oblasti i za takve sluajeve obavjetava Sud za suenje anarhistikih zloina. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=368613&datum=2013-02-22

Otputeni zatvorski straari Neki zatvorski straari su otputeni iz slube, kao Marko V. Miloevi, vrilac dunosti upravnika cetinjske tamnice i uro Stojanovi, straar, a za privremenog upravitelja po-stavljen je artiljerijski kapetan Milo S. Martinovi. Razlog otputanja je bilo to to je utvreno da su zatvorenici mogli da se dogovaraju u zatvoru. Crnogorskom reimu nije uspjelo da uhapsi glavne optuene, osim V. ulafia i ura Vojvodia. Poslije otkrivanja bombi na Cetinju, uro Vojvodi je iz Boke otiao prema Baru i Crm-nici. Uhvaen je 30. oktobra na barskom pristanitu, a prema izvjetaju, namjeravao je da se prebaci u Tursku vaarom kodra. Naroita panja je u postupku obraena hvatanju Jovana onovia, za kojeg su smatrali da se sakrio u rodnoj Crmnici. U tu svrhu je pored policije bila angaovana i vojska: Po-vodom istrage i traenja za pronai i uhvatiti one najvie razbojnike i nevjernike protivu naeg Vladalakog Doma i nae Drage Otadbine meu kojima stoji i Jovan Ivov ono-vi ast mi je potpisati raportirat Vam Gospodine Upravitelju o nekim pokupljenim po-datkama, koje sam u prolo sedmo-dnevnog posla toga rada pribavio... Dalje kae da je vojska nou prelazila i austrijsku granicu traei onovia u nekim selima: Brdima, Medigoviima, Reeviima. Agentima crnogorske vlade posebno je bilo stalo do Marka Dakovia: Iz pouzdanih iz-vora sam doznao preko mog prijatelja Bokelja... da se Marko Dakovi nalazi u Srbiji, i to u abac... U jednom izvjetaju, kapetanija vraegrmska Oblasnom sudu u Podgorici podnosi izvje-taj o vladanju dr Milovana Maruia i njegovom imovnom stanju: Marui se veinom bavio u inostranstvu na kolovanje i na slubi u Kraljevini Srbiji i Rusiji, a po povratku u domovini slubovao je kao fizikus u avniku, na Andrijevici i na Danilovgradu, te ne moemo dati tane podatke o njegovom vladanju, a to se tie njegovog vladanja u Vra-egrmcima ne moe se ravo to progovoriti, meutim u prologodinjim politikim prilikama Marui je, kao lan Narodnog kluba estoko svojim posredovanjem u narodu isti obraao na svoju stranku.... to se tie Maruievog imovnog stanja, imao je, prema izvjetaju, u Dabovikoj optini nepokretnosti u vrijednosti od oko 3.000 kruna i u Dani-lovgradu kuu i batu u vrijednosti 5.000 kruna. U drugom izvjetaju o Vasu ulafiu se izmeu ostalog kae da se Vaso Radomirov vla-dao meu naom optinom dosta dobro i smatrali smo ga za dobra ojka... Meutim o njemu se kasnije drugaije prialo, da je nanio zvreku prole godine knjazu Nikoli i da je bjeao izvan granice on kae od nepravde a mi ne znamo. Lopii u svojoj brouri kae da mu je bilo zagonetno to Vasa ulafia hvataju duboko u turskoj granici i tamo mu oduzimaju bombe kad su mogli, poto su ve sve znali, pod nadzorom policije da ga prate sve dok bombe ne preda onome kome ih je nosio. Dodatni razlog da na to gleda s nepovjerenjem je Rajkovieva izjava da je klju od kofera koji je nosio ulafi kod njega i da je sam utvrdio da je to istina. Lopii kae da se time doka-zuje da se Rajkovi pri prijemu samih bombi u Beogradu, spremao kako e da optuuje i dokazuje. Po uputstvu knjaza Nikole, teite isleivanja Lopii je stavio na susret ulafia sa Pai-em i na rijei ovog poslednjeg, to je ve navedeno iz originala zapisnika. Zapisnik o su-

sretu sa Paiem Lopii je odnio knjazu i proitao mu ga, a prisutna je bila samo knjegi-nja Milena. Potom mu je knjaz rekao da o izjavi ulafia obavijesti samo predsjednika Vlade Tomanovia i da ga dobro uva, ali da se nikako ne prikljuuje ostalim islednim spisima. Zanimljivo je i Lopiievo isleenje Mihaila Ivanovia, biveg narodnog poslanika iz Kua i jednog od rukovodilaca Narodne stranke. Prije svega, zato to su on i Ivanovi bili drugovi iz studentskih dana u Zagrebu. Ivanovi mu je o sastanku prvaka Narodne stran-ke na jednoj livadi na Cetinju, gdje je navodno skovana zavjera, rekao da su se jedne noi bili izdvojili politiki istomiljenici jo dok su bili poslanici i otili kod kapele pod Donji Kraj, gdje su razgovarali o organizaciji stranke. Neko im je prilazio i, poto je bila no, tek kad je bio blizu prepoznali su Lazara Mijukovia. On je traio od njih da ga prime u stranku, da e im koristiti zato to ima veliki uticaj na knjaza i prestolonaslednika. Poto su ga odbili, rekao im je: Boga mi u vi se osvetiti. Ivanovi je, inae, kategorino odbio sve navode Stevana Rajkovia, a poto je njegovo sasluanje Lopii prenio knjazu, Ivanovi je puten na slobodu. Zbog ovog gesta Lopii je bio prekoren od Janka Vukotia, pa mu je u islednim radnja-ma, pored Sava Radulovia, pridodat jo Savo Vuleti, lan Glavne kontrole, a Lopii je vrlo dobro shvatio da je to bio njegov kontrolor upuen od Knjaeve kamarile. Lopii za biveg poslanika Milosava Raievia kae da ne zna kad je uhapen i doveden na Cetinje, da je bio zatvoren i okovan tekim okovima u cetinjskoj tamnici bez ikakvog sasluanja. Kad ga je Lopii zbog Rajkovievih razliitih izjava zatvorio i okovao u te-ka gvoa, odmah je stigla alba knjazu Nikoli od Jova Popovia. Kad je Lopii taj slu-aj ispriao lanu isledne komisije Savu Raduloviu, ovaj mu je odgovorio: Nemoj se uditi, jer dok sam sasluavao Stevana Rajkovia, vie puta me pitao, znam li iji hapci-linder i salongerok nosi. Odgovorio mu je da su Knjaza Mirka i da je u njemu poao i vratio se natrag. Kod Lopiia su ovakvi detalji nametali nepovjerenje u itav posao. Kae da nema toga optuenika nad kojim je on lino vrio presiju. U toku bombake afere, odnosno rada isledne komisije i Suda, bilo je i tragikominih sce-na. Lopii pie da se zbog jedne zapaljene pojate u Bajicama, nadomak Cetinja, digla na uzbunu vojska i policija, jer je u varo neko preturio glas, da zavjerenici udarie na Baji-ce. Pojedine jedinice brzo su opkolile dvorove prestolonaslednika, knjaza Nikole i prin-ca Mirka. Predvodio ih je pijani kapetan Aleksandar Saii, zet Janka Vukotia. Knjaz Nikola je zbog ovog incidenta rekao Janku Vukotiu da e za sline nerede on li-no ivotom odgovarati. Lopii kae da je knjaz shvatio ovu komediju kojom upra-vljae njegova okolina, ali je bio vrlo slab, po mome miljenju da se od nje otresao, jer istu Nasljednik drae. Zatim navodi da je kamarila odavno uspjela da otjera od knja-za Nikole njegove prve roake, kako bi se oni, udvorice, bolje ukorijenili. Uspjeli su ak da otjeraju knjeginjine bratanie Nikolu i Jovana, te da im je onda zasmetao i njen brat a njihov otac, Marko Vukoti. Lopii kae da je tome kumovao i Janko Vukoti, iz zavi-sti to je zavrio manju kolu u Italiji Kapurale Maore i morao daleko izostati pred Nikolom, koji je zavrio najveu Ratnu kolu u Parizu. Dalje kae da je Mitar Marti-novi bio ljubimac princa Mirka, a Janko Vukoti prestolonaslednika Danila. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=368723&datum=2013-02-23 (Kraj)