Božićni dodatak Svjetlu riječi, 2011

8/3/2019 Boini dodatak Svjetlu rijei, 2011

1/12prosinac 2011. | S

U svetoj noi se stapaju Gore i Dolje,i dolazi do iskustva jedinstva prostora. A taj moment odgovara religioznom iskustvu.Kako se Nebo nou saginje prema Zemlji, tako se i Bog saginjesvijetu. Bog i ovjek se odjedanput dodiruju, transcendencija i imanencijase proimaju. Zato no moe za religioznosenzibilne ljude bi posebno vrijeme.

I zbog toga nije uope sluajno daodreene noi mogu posta svete noi,vremena posebno snane prisutnos boanske energije

Pie: Karl-Josef KUSCHEL

T

iha no, sveta no ? Mnogi od nas polaze kao po sebirazumljivo od toga da je sveta no neto specifno kr-ansko. Ali, varaju se. Osvrnemo li pak uokolo po svijetu,

nadaje se druga slika. Takoer i druge religije poznaju svetenoi. Postoje barem to se velikih religija tie etiri svetenoi u povijesti ovjeanstva:

- no Budina prosvjetljenja,- no izlaska Izraela iz Egipta,- no silaska Kurana,- i betlehemska no.Pogledajmo to preciznije. Je li sluajno da no igra tako vanu

ulogu? Je li s tim povezana posebna simbolika, konkretna poruka?

Svete noisvjetskih religija


2/12

46| S | prosinac 2011.

No prosvjetljenja:BUDA G AUTAMA

Tko ikad u mjesecu svibnju na due vrijeme putuje zemljamakao to su ri Lanka, Mijanmar (Burma), Nepal ili Tajland, neemoi propustiti Vesakh. Vesakh je najvaniji blagdan u svijetutheravadskog budizma, kojemu ove zemlje pripadaju. On se na-ziva triput svet. Jer budisti ove tradicije slave na taj danroenjeBude (prema predaji u Lumbini gaju kraj grada Kapilavastu, da-nas u junom Nepalu), njegovo probuenje(bodhi) u sjeverno-indijskom mjestu Uruvela (danas: Bodh Gaya) i njegovulazaku nirvanu: izlazak iz ivotnog toka i ulazak u stanje ugasnua.Drukije nego u svijetu mahyne, jednom obliku budizma, kojise razvio od 1. do 5. stoljea nae ere. Tu se primjerice u Kiniili Japanu tri dogaaja iz Budinog ivota slave na tri razliitadana. Tako se roenja spominju 8. travnja sblagdanom Hana Matsuri, a Budina prosvjetljenja 8. prosinca. To je Bodhi--dankoji se takoer obiljeava velikim slavljem.

Ve to pokazuje da za budiste sredinji dogaaj u Budinu i- votu nije zapravo njegovo fziko roenje ve njegovo novo-ro-enje. Ali upravo jer je princ Siddharta Gautama (450-370. prijeKrista) postao naprosto probueni, u budistikoj se tradiciji nje-govo roenje oblikuje povratno udesnim znakovima. Legendesu tijekom vremena Budin dolazak-na-svijet pretvorile u mit.

Ve poetak njegova ivota treba ukazivati na nadpovijesnu ulo-gu i univerzalno znaenje. To oblikovanje ukljuuje silazak Budes neba zadovoljstva, boravak u majinoj utrobi i roenje.

Budistike predaje ve iz 2. stoljea prije naeg vremena po-znaju slikovna predstavljanjanadnaravnog zaea, jednu vrstduhovnog raanja. Buda, u liku bijeloga slona, ulazi u tijelo svoje majke, koja je pritom posve budna ili sanja, i ponovno izlazi iznje van. Dogaaj prati pojavljivanje svjetla, svjetlost kozmikihdimenzija. A slon? On je tu simbolino za snagu i mudrost no- voroenoga. Nadnaravno zaee, dakle, roenje bez zemaljskogoca? Ona je od samog poetka simbol potpune duhovne Budineistoe bez oskvrnua nedostacima i poudom, koja je u bu-dizmu, kao to je poznato, korijen svake patnje. Buda stoluje uutrobi majke ve potpuno razvijen u krinji dragulja koja stojina stupovima. Nita zemaljsko ga ne smije uprljati. Primjereno

tome Buda dolazi na svijet s posve razvijenom svijeu i potpu-nom spoznajom. Legende o njegovu roenju se poklapaju u po-pisu kozmikih dogaaja i prirodnih udesa. A njegovo zemalj-sko tijelo? Samo je prividno tijelo. A to je s njegovim azama

uenja kao ovjeka iz amilije kya prije prosvjetljenja? To je ispriano kao pedagoko sredstvo, tako da i normal-

no-smrtni mogu ii tim putem i prispjeti osloboenjuiz krunog tijeka ponovno roenih.

Prema predaji Buda svoje pro-svjetljenje postienou, i to u

mjestu Bodhgaya pod smo-kvinim drvetom. Tri none

strae prolazi u dubokom poniranju, a zatim dospijeva veeg potpunog prosvjetljenja i postie trostruko znannje na prijanja roenja, uvid u budunost i uvid u nasponitenje patnje.

Tako pria budistika predaja. Ona je noi dala znaenje. No vie nije bilo koje vrijeme, zamjenjivo vremenima. U pripovijesti o Budi no je vrijeme ovjbokog uvida u temeljne uvjetovanosti njegova ivota iotvorenost za spoznaju dapae za prosvjetljenje. Ukrpovijesti o Budi ine no u povijesti svjetskih religijavreme proniknua u istinsku bit svijeta.

Budisti slave ovu no u svibnju ili prosincu u zaza put kojeg je Buda pokazao. Zato su Vesakh odnosndan slavlja darivanja. Ljudi se spominju siromanih i pbrinu se o hodoasnicima, odravaju se procesije svjetene ptice putaju se na slobodu kako bi se simboliziraosloboenje ponovno roenih iz krunog toka i postiglna ovaj posebni dan religijske zasluge. U Tajlandu, Mili ri Lanki vide se na ovaj dan ljudi odjeveni u jedno jela odijela kako u sveano ukraenim hramovima medsluaju propovijedi. U Nepalu je Vesakh slubeni dan ori Lanci se alju Vesakh-razglednice. Ukratko: Vesakdan na koji ljudi u sjeanju na pojavu Bude izmjenjuju

elje za sreu i blagoslov.

No izlaska:M OJSIJE

Drukije je u idovstvu, koje nije religija mistinog pprosvjetljenja, ve religija Boje objave navijetene prok. Zato je idovstvu, jo jae nego budizmu, stalo svoje utemeljujue fgure i povijesno ovjeri. Mojsije nmaljska, ve konkretna ljudska fgura. Prema predaji Knjige Izlaska, on potjee iz levitske obitelji koja iv

U pripovijesti o Budi no je vrijeme ovjekova dubokog uvida u temeljne uvjetovanostinjegova ivota i posebnu otvorenost za

spoznaju dapae za prosvjetljenje



u vrijeme u kojem egipatski vladari poinju brutalno postupatiprotiv svojih izraelskih podlonika. Strahuje se od prevelikogumnaanja ovog naroda. Teki ropski rad treba to sprijeiti.Kad to nije dovoljno, jedan od egipatskih araona izdaje zlo-kobnu zapovijed da se svi hebrejski prvoroenci pobiju i baceu Nil, a samo djevojice ostave na ivotu (Izl 1,22). Ali kako bimajka mogla ubiti svoje dijete? Mojsijeva majka izruuje svojeprvoroene rijeci Nilu, u nepromoivom koveiu od aa u nadi da e se njezino dijete spasiti. I ne samo da se ostva-ruje ono emu se nadala, oekivanja su nadiena: upravo jearaonova ki ta koja otkriva dijete i koja se s puno suosjeanjabrine o njemu (Izl 2,1-10).

Registriramo: nije Mojsijevo roenje udesno oblikovanokao kod Bude, ve preivljavanje, drugo roenje. Naravno,puno krtije nego u sluaju Bude. Mojsije treba ostati ovjek ine smije postati natprirodno bie. Zbog toga se idovska predajaograniava na jedan jedini elementarni Boji znak: dijete koje-mu prijeti unitenje moe preivjeti, tovie, odgaja se na dvorusvoga ubojice. Upravo to osposobljava Mojsija za njegovu budu-u misiju. Oito da Bog s ovim djetetom planira neto posebno.Njegovo spaavanje je obeanje za budunost. A ta se budunostzove: izbavljenje naroda iz egipatskog ropstva. Exodus!

Opet motiv noi. To je no pred izlazak, no Pesaha, u kojojse Izraelci pripremaju na polazak iz zemlje araona, opasanih

bokova, s obuom na nogama, sa tapom u ruci, dok Bog Izraelahoda meu Egipanima i pravi pokolj. To je zacijelo no jednogroenja: Izrael postaje narodom. Tako je odluujui ovaj doga-aj da ga se do danas idovi po cijelom svijetu sjeaju na poet-ku blagdana Pesaha: na Seder-veer. Posvuda gdje se idovi koji vjeruju sastaju u obitelji, odvija se ritual posebne vrste. Glavaobitelji u bijeloj odjei velikog sveenika izgovara blagoslov (Ki-

du posveenje), zahvaljuje Bogu, koji je stvorioposvetio Izrael i vremena. I budui da se ve u Tori ozahtijeva svome sinu toga dana objasni: to je za onoJahve uinio kad sam se iz Egipta izbavio (Izl 13,8), obitelji postavlja tradicionalno pitanje: to razlikuje osvih drugih noi? Odgovor glasi:

Svake druge noi jedemo kvasne i beskvasne kruhove noi samo beskvasne;svake druge noi jedemo sve vrste zelja,u ovoj noi samo gorko zelje;svake druge noi nismo duni, ak ni da jedanput umu ovoj to inimo dvaput;svake druge noi jedemo sjedei ili naslonjeni,u ovoj noi svi samo naslonjeni.Neko bijasmo robovi araona u Egiptu,ali Vjeni, na Bog, izveo nas je od tamo jakom ruk

i ispruenom miicom.Da nije Vjeni, neka je slavljen, nae oce iz Egipta uistinu: mi, naa djeca, i djeca nae djece,

vjeno bismo morali ostati i sluiti u Egiptu.

Tako donosi idovska predaja. Ona se znaajno razbudistike. Jer ona odnoine pravi vrijeme prosvjetljen vrijeme oekivanja, vrijeme nade, vrijeme u kojem nijznanju, ve kraj neslobodi.

No objavei Muhamedovo roenje

Muslimani, takoer, poznaju svetu no. Ali ona, kdovstvu, nema nita s roenjem njihovog proroka. Smuslimana jeno silaska Kurana, jer u toj noi poinju ve proroku, koje e se protegnuti na preko 22 godinmuslimanskoj predaji, taj poetak je sauvan u kratkokoja se sastoji od 19 stihova [ajeta]: itaj, zahtijeva roka, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara ugruka! itaj! Plemenit je Gospodar tvoj, koji poukoji ovjeka pouava onome to ne zna (96,1-5). NLejletul-kadr, prisjea se u zadnjim danima mjeseRamazana. Pri tome slavljeni blagdan jedan je od nsvijetu islama, usporediv samo blagdanu rtve, koji sme mjeseca hodoaenja slavi kao spomen na Abrahrtvu. Ova se no zove i no odreenja, i ona je noobvvanja na mir . Tako stoji u Suri 97:

Mi smo ga (Kuran) poeli objavljivati u noi KadA to ti misli to je no Kadr?

No Kadr je bolja od tisuu mjeseci.Aneli i duh sputaju se u nju s dozvolom Gospoda

zbog svake odluke.

Mir je ona sve dok zora ne svane (SuraTako kae muslimanska predaja. Sura 97 u povijesti

religija ovu no ne pretvara u vrijeme prosvjetljenja, nme osloboenja, ve uvrijeme Boje objaveljudima. Timu svijetu islama no jedno posebno vrijeme: vrijeme otvorenosti za dolazak boanskog.

Zato emo se na trenutak zamisliti i potraiti odgpitanje: Zato no u poecima velikih religija igra taulogu? S im je to povezano? Odgovor bi se mogao povom smjeru: svjetlost dana doputa razlikovanje u promeu onoga Gore i onoga Dolje. Nebo i Zemlja su opt

idovska predaja od noi ne pravivrijeme prosvjetljenja, ve vrijeme oekivanja,

vrijeme nade, vrijeme u kojem nije krajneznanju, ve kraj neslobodi


4/12


odvojeni. U noi se stapaju Gore i Dolje, i dolazi doiskustva je-dinstva prostora. A taj moment odgovara religioznom iskustvu.Kako se Nebo nou saginje prema Zemlji, tako se i Bog saginjesvijetu. Bog i ovjek se odjedanput dodiruju, transcendencija iimanencija se proimaju. Zato no moe za religiozno senzibil-ne ljude biti posebno vrijeme. I zbog toga nije uope sluajnoda odreene noi mogu postati svete noi, vremena posebnosnane prisutnosti boanske energije.

Tomu se pridodaje i ovo: no je za mnoge ljude vrijeme po-sebne budnosti, osjetljivosti, tankoutnosti za tajnovito i nes-poznatljivo. Zato snovi, primjerice, imaju svoje mjesto u noi.Oni su kontaktna mjesta s onim skrivenim u nama samima, ne-dohvatljivim, nesvjesnim. Oni daju slikovne sekvence i lananesimbole za ne-spoznatljivo u nama i pokazuju kako snano nomoe bitivrijeme primanja, zainjanja. Jer snove ne proizvo-dimo mi ljudi, onako kao to proizvodimo poluproizvode iliumiljaje u glavi. Snovi, kako god dolazili iz nas, su dogaaji.Mi se ljudi pritom ne doivljavamo kao oni koji neto stvaraju, ve kao oni koji primaju, koje se daruje, upuuje. Tako doivjetisebe, naprosto je religiozno iskustvo.

A prorok? Njegovo roenje? to muslimani znaju o tome?Posebno mjesto noi odreenja u blagdanskom ciklusu isla-ma objanjava zato stoljeima nije bilo vlastitog roendanskogslavlja proroka Muhameda. Tomu se pridodaje: o Muhamedo- vom roenju Kuran ne kae nita, ak i ne spominje to roenje.Muhamed je rano izgubio oca i majku, to Kuran spominje, takoda je on kao siroe odrastao najprije kod svoga djeda, a ondakod ujaka Abdula-Muttaliba. Ali s obzirom na Muhamedovoroenje Kuran je krt: ni datuma, ni godine. Kao i kod Bude i

Mojsija tu nije vano fziko ve duhovno roenje. Poziv je od-luujui; on postaje novo roenje. To se dogaa u 610. godini,to saznajemo iz Sure 96. Osim toga Kuran, od poetka do kraja,naglaava istu ljudskost proroka i izbjegava sve da ga uini nad-

zemaljskim, poluboanskim biem.Kasnije muslimanske predaje su otile dalje od

Kurana pa suzaee i roenje Muhamedaoblikovalitakoer posebnim znacima. Njegova majka Amina

ga zainje dodue na prirodan na-in, ali, upadno, takoer nou

i ve je to zaee jedan znak velikog uinka: tronovi vla-

stodraca se rue, ivotinje na zemlji i u vodi raznoseporuku. Jo vie: nakon Muhamedova roenja njegovka sjea da je za vrijeme trudnoe ve vidjela svjetlo je dvorce grada Bosre u Siriji osvijetlilo. Nikad prijelaku trudnou. Kod roenja je njezino dijete upravglavu prema nebu. Izvjetaji koji pozivanjem na Proro jo jedanput bivaju potvreni.

Prijelomni trenutak, dakle, postoji i kod Muhamedel utemeljitelja religijase ponavlja i ovdje. Takve ele naznaiti da s njima poinje neto novo. Staro je prolo: vrijeme zaslijepljenosti, neslobode, neznpoinje neto novo: vrijeme prosvjetljenja, slobode Iako to vrijeme poinje tek prosvjetljenjem Bude u dgodina, odnosno pozivom odraslog Mojsija za oslosvoga naroda ili silaskom Kurana u prorokovoj 40-tza kasnije generacije, kojima pred oima stoji jedinnjihovih utemeljitelja, mora ve i roenje utemeljitti neto izuzetno, neto to upuuje na ono to dolda je rije o Budi, Mojsiju, Muhamedu ili Isusu (kakasnije vidjeti): ve okolnosti njihovog-dolaska-naudesnog preivljavanja kao malog djeteta pokazujuuniverzalno povijesno znaenje.

Zato ne treba uditi: i u svijetu islama se tijekom stolo do pravogblagdana za roenja Muhameda, nesumnjivo itoga da bi se izjednailo s drugim religijama. PremMuhamed se rodio u Meki, prema muslimanskom ra570. godine. ini se da su se obiaji odravanja velikihsjeanjem na Muhamedovo roenje pojavili najprije u vrijeme dinastije Fatimida (969-1171), u 11/12. stolje300, 400 godina nakon Prorokove smrti. To otprilike orazvoju u kranstvu. I u njegovoj povijesti je prolo dogodina dok se nije odredio precizni datum slavlja Isusnja, jer jedini izvor, Novi zavjet, u tom smislu ne donopodatke: niti godinje doba, ni odreenu godinu, ni dan. 25. prosinca je tek u 4. stoljeu za vrijeme cara Kou Zapadnoj crkvi odreen kao blagdan Kristova roeput se nalazi u jednom rimskom kalendaru za godinu ma astronomskim raunanjima na ovaj dan pada zims

cij. Veina krana na Istoku, meutim, ne slavi Kristovnje ili njegovo pojavljivanje u tijelu (inkarnacija) 25 ve 6. sijenja, na dan koji se ne zove sluajno Epi aizraz za Bogojavljenje.

to se tie muslimanskog svijeta, slavlje Prorokova rse afrmiralo nakon vremena Fatimida: arapski Maulid anb [Mevlud]. On je danas jedan od tri najvea blagdanaskom svijetu zajedno s ve spomenutim: s blagdanom ramazana i blagdanom rtve. U veini muslimanskih zto vrijeme miruje promet, slubenici imaju odmor, djeu kolu. Upravo se Prorokov roendan u dananjem Egkao jedna vrsta islamskog boia. Ulicama gradova na

Sura 97 u povijesti svjetskih religija ovne pretvara u vrijeme prosvjetljenja

ni u vrijeme osloboenja, ve u vrijeBoje objave ljudima



prolaze tisue bubnjara i trubaa, djeca dobivaju darove. To jenajvei narodni praznik u Egiptu. Slino je i u Pakistanu. Ondjepostoji obiaj da se djeaka, odjevenog kao beduina, postavi nakonja i da ovaj jae ulicama: povratak Proroka u liku djeteta.

No uovjeenja Bojeg Sina:ISUSOVO ROENJE

Zacijelo diljem svijeta najpoznatija kranska boina pjesmaopjevava tihu, svetu no u kojoj je Isus, Boji Sin, kao Spasi-telj doao na svijet. Ta pjesma ima tek 200 godina. Na Badnju veer 1818. godine, seoski uitelj Franz Xaver Gruber i pomoniupnik Joseph Mohr u crkvi Sv. Nikole u Oberdor u kraj Salz-burga izveli su tu pjesmu prvi put. Mohr je napisao tekst 1816,a Gruber 1818. skladao melodiju. U tri kratke stro e tu se nopreobraava u vrijeme idile. Jer pjesma koristi to vrijeme za po-sebno dirljivu sliku: divno djetece spava u nebeskom miru,njegovi roditelji dragi presveti par su primjereno tome budni, jedini, kako se naglaava, jer i cijeli svijet spava. Kako god topsiholoki nevjerojatno bilo, poetska kalkulacija je oita: usa-mljeno bdijenje u noi ve gestom daje sceni mjesto iznimke,uzdie je iznad normalne okoline. To je i teoloka namjera.

Kranski pra-izvor je nasuprot tome bitno trjezniji. To razli-kuje kransko Sveto pismo od normativnih tekstova budizma,idovstva i islama. Mnogi spisi Novog zavjeta ne poznaju uop-e predaje o Isusovom roenju. Ni rijei o tome u Markovomi Ivanovom evanelju, ni rijei o tome u ukupnoj pavlovskoj iposlijepavlovskoj poslanikoj literaturi. Samo evanelja Mateja i

Luke poznaju pripovijesti o roenju i one se dodue ne razlikujuu temeljnoj poruci, ali zato u mnogim detaljima. Dok su predaje vezane uz Isusovu patnju, smrt i uskrsnue morale ve rano za-dobiti relativno vrste orme, one oko roenja su oito jo bileu nastajanju.

Rano kranstvo u prvim stoljeima uope nije poznavalo

slavlje svete noi. Uskrs je bio puno vaniji od Boia. Kakoto i kad je trebalo slaviti Isusovo roenje? Nijedno od ova dvaevanelja ne poznaje ni tono vrijeme (godinje doba) ni pre-ciznu vremensku toku (godinu ili dan) Isusova roenja. Toda se u Crkvi dogovorilo za 25. prosinca, potjee iz 4. stoljea.Po prvi puta u jednom rimskom kalendaru za godinu 334. vaiovaj datum za blagdan Kristova roenja. Razlog za taj izbor jeu znanosti sporan. Konsenzus postoji samo u tome da, premaastronomskim spoznajama, na ovaj dan nastupa zimski solsticij.Krani tu injenicu koriste simboliki, jer su u Kristu ugledalipravo sunce ili sunce pravednosti. Time kranski blagdanroenja nema poganske! (primjerice kao nadomjestak za blag-

dan boga sunca Sol invictus), nego isto astronomsklike korijene. Nona misa za slavlje Kristova roenja posvjedoena je prvi put tek polovicom 5. stoljea ukripti bazilike Santa Maria Maggiore, sagraene oko 4ne, postojalo je jedno spomen-mjesto, koje je trebalo pna betlehemsku pilju roenja.

Veina krana na Istoku ne slavi Kristovo roenje sinca ve 6. sijenja. Oni taj blagdan ne nazivaju slua

anija, Gospodinovo Bogojavljenje. Oni time izra vano pomicanje naglaska u predodbi Krista. U spoevaneljima Isusovo roenje je roenje Mesije iz narIzrael oekuje i koji e narode svijeta dovesti k obraen je e Boi postati roenje Bojeg Sina koji dolazi iz nre i pojavljuje se na Zemlji, da bi uinio ono to se uTihojtako jednostavno opjevava: da spasi ljude. Boi je u okonano izgubio dimenziju mesijanskog koja krane povsa idovima. Isusovo roenje postaje ekskluzivni blaana koji slave svog Spasitelja: Krist, Spasitelj je ponovno odgovara no kao vrijeme iekivanja i ispun janstvene blizine boanskog, propusnost svijeta za sve

Ovaj motiv postoji i u novozavjetnim pripovijestienju: dodue ne kod Isusova roenja, ali zacijelo konja anela pastirima, kako je to tradirano u Lukinom eZa vrijeme none strae, kako izriito stoji, aneli spastirima koji logoruju u blizini Betlehema na otvoretlehemska no! Tko je kao ja iao u svetoj noi od Jprema Betlehemu da bi se molio u crkvi roenja, arotakve noi nee nikad zaboraviti.

Slijedimo li Lukin izvjetaj, pastiri su se prestraili nadnog sjaja svjetla, tako da najprije treba umiriti taj s

bojte se! A onda velika radost: Mesija je roen! Leipovijen u pelenice! To je dramatski snano ispriano, alimatinije na betlehemskom nebu. Odjedanput se pojavljanela koji sad navjeuju veliku poruku mira cijelome nakon 2.000 godina ta vijest nije ugasla i ona ini betno jednom zauvijek nezamjenjivom. To nije no prosvni no osloboenja iz ropstva, ni no silaska objave, alino velike vizije mira za cijelo ovjeanstvo i to u dvsmislu: Slava Bogu u visini! to je jedan smisao. I dna zemlji i ljudima zadovoljstvo (M. Luther)!_

S njemakog: Drago BOJI

Boina no nije no prosvjetljenja, nino osloboenja iz ropstva, ni no silaska

objave. Ona je no velike vizije mira za cijeloovjeanstvo i to u dvostrukom smislu: Slava Bogu u visini! to je jedan smisao. I drugi:

Mir na zemlji i ljudima zadovoljstvo


6/12


Na dobro vam doao Boii sveto poroenje Isusovo! I s tobom

Bog dao zajedno! ... za rod,biriet i blagoslov

Pie: Zvonko MARTI

P isati danas o obiajima u okolici Dervente, menikoji potjeem iz tog kraja, znai govoriti o jednojkulturi koje vie nema u njezinom prirodnomokruju. Dio tradicijske kulture uvaju pojedine obitelji

i udruge prijeratnih stanovnika Dervente i okolice, asada naseljenih u Zagrebu. Najizrazitija su nastoja-

nja sauvati dio olklorne tradicijeprilagoene za scenske na-

stupe iako se neki voditeljiolklornih skupina, porije-

klom iz okolice Dervente, poigravaju i doslovno izrugklornom batinom naih predaka. Ipak, moe ih ispriradost vidjeti mlade ljude obuene u nonje derventskotime pokriti nedostatke nastupa olklornih skupina iz zklubova. Jo uvijek nisam vidio neku skupinu iz ovogpokuaju scenskog uprizorenja boinog obiaja, ali ljudi svjedoe o obiajima iz zaviaja koje uvaju u oucjepljuju ih mijenjajui i prilagoavajui novim ivotnostima. Ako postoje teki izbjegliki dani, onda su toA Boi, Boi je najsjetnije i najnesretnije vrijeme tpa jer se ne slavi ondje gdje potpuno pripada.

U okolici Dervente danas ivi veoma malo povratntjeranih tijekom rata devedesetih. I meu rijetkim pcima zimi ih ostaje malo u njihovim novosagraenim vima jer odlaze slaviti Boi s djecom i unucima u ili negdje drugdje po svijetu. Zato je ovaj tekst vieneemu to i kako je nekada bilo, a danas ostalo uostacima koje uvaju upnici s malim stadom u dovrnedovrenim upnim crkvama dok se ne vrate oni kzemlju ostavili pradjedovi.

Adventsko-boino vrijeme kod Hrvata katolika uDervente zapoinjalo je blagdanom sv. Andrije (30. st jer su od ovoga dana prestajala zajednika okupljanja



i djevojaka. Govorilo seSveti Andrija curski zavezanija, ime seoznaavao kraj aikovanja, svadbenih i drugih slavlja. U vrijemedoaa zajednika sijela bila su rijetka i, ako su se odravala, nanjima nije bilo pjesme i plesanja nego su u to vrijeme djevojke vezle i tkale koulje koje su oblaile na sam dan Boia. Naime,kod svih znaajnijih kranskih svetkovina oblaila se nova odje-a ili barem neki njezin dio. Smatralo se da novatazetnaodjea,prvi puta obuena o svetkovini, pridonosi boljem imovnom sta-nju. Drutveno koritenje vremena kroz vrijeme doaa slino je ostalim hrvatskim krajevima u Bosni i Hercegovini. Pjevanjeboine pjesmeU sve vrime godi aposlije obiteljskih veernjihmolitava odralo se sve do sedamdesetih godina dvadesetogastoljea. Iako nema posebnih obiaja oko blagdana Bezgrenogazaea Blaene Djevice Marije (8. prosinca), zanimljiv je pukinaziv za ovaj danPrvo elo Boia.

O spomendanu sv. Lucije (13. prosinca) poetkom 20. sto-ljea uobiajilo se sijanje penice u koju bi se stavljale boinesvijee. Unato rasprostranjenosti ovoga obiaja kod hrvatskogapuka u okolici Dervente, zadrao se i obiaj stavljanja tri boinesvijee u sjeme penice ili kukuruza. Sveta Lucija nazivala se iDrvaricai Sv. Lucija od oiju: Drvarica, jer se toga dana poinjuskupljati drva za boine blagdane, aod oiju, jer je bila zatitni-ca dobroga vida, osobito za ene, vanoga kod pletenja, vezenjaili ivanja tako da je taj dan bilo zabranjeno raditi bilo kakavenski posao.

Meu adventskim obiajima u okolici Dervente znaajni suobiaji zvanimatericei oii. Matericese slave dvije nedjelje prijeBoia i tada mukarci i enska djeca ucjenjuju majke prijete-

i im vjeanjem ili vezanjem nogu traei otkup ucinu, majke moraju dati. Darovi su bili orasi, ljenjaci, vou mnogim obiteljima prvi puta skidalo suho meso i pesuduk od zaklane svinje te godine. Obiaj je bio da udattaj dan odlazi svojoj majci na estitanje. Djeca bi bliestvu i rodbini, strinama i tetkama ila estitati i dobivapoklone: slatkie, voe ili novac. enama koje nisu imnije se ilo estitati.Oiise slave u posljednju adventskulju. Obiaj je isti samo to sada majka i djecaucinjujuoca se otkupljuje darovima. Porijeklo, starina i prvobitno ovih obiaja jo uvijek je nepoznato.

Badnji dan (24. prosinca) u ovom kraju zove seBadnjdan je pripreme hrane, molitve i zajednikoga obiteljskpljanja. Odmah na poetku pazilo se da prvo eljade ku kuu bude muko jer e se tada raati muka djeca, ttralo posebnim blagoslovom. Zanimljiv dogaaj dogZagrebu jednoj obitelji izbjeglica iz okolice Derventprvi susjedi bili su muslimani iz sela ivije kraj Dobznali za ovaj obiaj kod katolika. Baka muslimanka svoga unuka kao estitara na Badnji dan jer se i kod mpazilo da prvi posjetitelj na Badnji dan bude mukarac

Obiaj ophoda djece i estitanja na Badnji dan zabu nekim selima u okolici Dervente. Tako, s. Slavica Bena u Kuljenovcima, donosei sjeanja iz djetinjstvnain estitanja u njezinom rodnom selu: Ona hrabrustala bi rano i nosila badnjak ljeskovu granu, kojuna krov susjedima ili roacima i govorili: O, domainena kuu, srea u kui! A domain bi otvarao, primao

Sveta Lucija nazivala se i Drvarica i Sv. Lucija od oiju:

Drvarica, jer setoga dana poinju skupljati drva za boine blagdane,a od oiju, jer jebila zatitnica dobroga vida,osobito za ene,vanoga kod pletenja,vezenja ili ivanja tako da je taj dan bilozabranjeno raditi bilokakav enski posao


8/12


darivao male estitare. Tada bi se djeca vraala punih depova idarove dijelila s manjima i onima koji bi se zbog straha od noi,ili prvog psa koji bi se oglasio, vraali s puta.

Hrana za badnju veeru bila je i ostala posna. Sve do sedam-desetih godina 20. stoljea, u nekim selima, ene su pripremaleboine penine beskvasne kruhove naarane vilicom ili klju-em, koje su imali razliite nazive: pogaa, svitnica, esnica. Oviobredni kruhovi su se postavljali na niskom okruglom stolu siniji. Na kruh se stavljalo ito s tri svijee. Uz ovaj obredni kruhdomaice su pripravljale dovoljno kruha za tri dana Boia.Od ovoga kruha se na Novu godinu pravila popara ili se kruhdavao domaim ivotinjama jer se vjerovalo u njegovu zatit-niku mo. Najei slatki bili susuvi kolaispravljeni od orahau kalupimaapama. Poslije Drugog svjetskoga rata poinju sepraviti i druge vrste kolaa. Muki posao bio je peenje praseta peenice, na samuBadnjicu. Oko peenice nema nekih posebnihobreda niti joj se pridavalo kakvo znaenje osim hrane. Biti bez peenicena Boi bio je znak krajnjega siromatva. Zato su su-sjedi i rodbina uvijek dio svojega peenja darivali onima koji sinisu mogli priutiti peenje ni za Boi. Iako je peenicamoralabiti gotova prije veere, nije se servirala do dolaska s polnokeili se neto peenja nosilo sa sobom na misu, pa se blagovalo snogu, nazdravljajui rakijom uz estitanje Boia. Veera je bilaposna i na stolu je obvezno bio grah bez obzira na ostala posna jela pripremljena te noi.

Unoenje slame i prostiranje po sobi obavljalo se uz kroplje-nje kue blagoslovljenom vodom. Ovoj slami pridavala se zatit-nika uloga pa se stavljala na voke da bolje rode ili su davanestoci kako bi bila plodnija i zatiena od raznih nedaa i bole-sti. Razliite su tradicije hrastovoga drveta badnjaka, ovisnoo porijeklu stanovnitva. Dok su mjetani nekih sela prislanja-li hrastovu granu uz svoju kuu na Badnjicu, u drugim selimase unosila velika hrastova klada i postavljala na vatru da goricijelu no. Ovaj obiaj je nestao kada su ognjita zamijenjenatednjacima na drva. Jedno vrijeme je obiaj promijenio pa bi seu tednjak ubacivalo deblje hrastovo drvo kao zamjenu za ranijibadnjak. Ipak, svi su ovi obiaji polagano bili naputani i prijeodlaska stanovnitva tijekom ratnih zbivanja devedesetih godi-na 20. stoljea.

Ono to ostaje, bez obzira gdje Dervenani bili, jest obiteljskamolitva u Badnjoj noi. U pojedinim selima u boinoj noi palese tri svijee na tri razliite nakane: jedna je za obitelj eljadska,druga je za blago marvenskai trea za itorodna polja polj-ska. Svijea posveena obitelji (eljadska) obiljeava se urezujuiznak kria. Svijeu posveenu za blago, tj. za ivotinje od kojihse uzdravaju, majka je oznaavala jednom uspravnom linijom.Trea svijea ( poljska) nije imala nikakvih obiljeja. Tri su poru-ke izreene ovim jednostavnim znakom svjetla u obliku svijea:Bog dolazi u obitelj, Bog posveuje ljudski rad i Bog posveujecijelu zemlju. Svijee se pale ibicom uz izgovaranje rijeiU ime

Oca i Sina i Duha Svetogai pravljenjem znaka kria. Domain ilidomaica izriu molitve na razliite nakane priporuke, uz sva-ku po jedan Oena, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Tijekom veeregleda se kako plamen gori na kojoj svijei. Visok i jak plamen

na eljadskojsvijei znak je da e obitelj imati uspjenu go-dinu. Ako je plamen namarvenskojsnaan, znai da e

se stoka dobro razmnoavati. Iz slaboga plamena na poljskojsvijei iitavao se slab urod itarica i povra.

Svijee se gase kruhom natopljenimu rakiji, a u novije vrijeme i u

vinu, i pazi se kuda e se vi-nuti dim s ugaenih svijea.

Ako se dim vine prema nebu, onda e sve biti dobro. Ksu se palile svijee davao se stoci ili se stavljao u sjetveili druge itarice. ito u kojem su stajale svijee daje seda bolje nose jaja.

Inae su uzBadnjicu vezana razna vjerovanja. Tako s valo, ako bi se gledalo kroz prozor neije kue, dok je veerom, da e umrijeti do Boia idue godine onaj k voga ugleda za obiteljskom veerom. Ovo se govorilo ne bi ila izvan kue za vrijeme veere. Zabrane i vjerosu se odnosila na djecu jesu i upozorenje da se ne smisobno tui na Badnji dan jer ako nekoga udari, na tomgdje si nekoga udario, na tvome e tijelu izrasti irevi. noi, kau stariji, progovori i blago o tome kako ih domi hrani. Zato se posebno istilo i hranilo naBadnjicu, da mlijepo pria o svome gospodarui ako svi budu siti, i ljudi ionda e svi imati kroz cijelu godinu dovoljno hrane.

Obiaj kienja boinog drveta krizbaumaili krizmdobivao je lokalne karakteristike ukraavanjem eern

bonima u raznobojnom papiru, orasima i jabukama. Na jedan od odraslih ukuana s djecom kitio drvo zeleneDjeja radost bilo je i igranje u prostrtoj slami ili gakod oraha. To je djeja igra gdje se postave tri oraha jedagi i etvrti na vrh i takuase gaa s odreene udaljenospogodi kuu uzima sebi orahe, a tko promai, gubi or je gaaokuu.Odrasli lanovi obitelji poslije veere sprse na polnoku ili na zornicu, ovisno o tome koja se onih misa slavila u njihovoj upi. Dogaalo se da vjernslavlje polnoke u jednu upu, a na zornicu u susjednobiaj je bio kod nekih mlaih koji bi iz Foe s polnoproduili na zornicu na Cer. Poslije polnoke mukarci



suhog mesa i rakiju u runo tkanim torbama torbacimai jednidrugima nazdravljali rakijom i mezili suho meso. Prvi dan se e-stitalo pozdravom:Faljen Isus i Marija. Na dobro ti (vam) doaoBoi i sveto Isusovo poroenje! Odgovaralo se:Uvijek hvaljenibili ili Navijeke. I s tobom Bog dao zajedno. Drugi dan Boiapozdrav je bio:Na dobro ti doao Boi i sveti Stjepan, a trei dan:Na dobro ti doao Boi i sveti Ivan. Odgovor je uvijek bio isti:I s tobom Bog dao zajedno!

Na prvi dan Boia nije bilo javnih zajednikih okupljanjanego se slavilo u obiteljima paljenjem svijea i jedenjem peenogodojka, peenice. Drugi dan Boia, na sv. Stjepana, zavravaose dio svadbenoga slavlja kada punica obvezno ide kititi novo-ga zeta. Zanimljiv je to obiaj u kome se zeta stavlja u sreditepozornosti, dok je u svatovima kao mladoenja uvijek sa stranei nije smio pjevati. Ako bi koji i zapjevao, odmah bi mu svatovipjesmom dali do znanja da mu je to zabranjeno:Kad se koja bu-dala oeni, veseli se ko da vodi meni. Trei dan Boia, na sv. Iva-

na, ilo se estitati imendane Ivanima, Ivama, Ivicama. Za etvrtidan Boia, spomendan Nevine djeice (28. prosinca), koriten je lokalni naziv Mladionce, i to jutro, prije nego to djeca ustanu,roditelji bi uzeli tanak prut, budei ih blago udarajui po noga-ma, govorili su:Rasti, rasti, rastiU ovom obiaju se vjerovaloda tako mala djeca bre rastu.

Na Novu godinu su se opet palile boine svijee. Izme-u Boia i Nove godine, subotom naveer, blagoslivljala bi sekua i okunica blagoslovljenom vodom. Domain ili domai-ca bi, nosei blagoslovljenu vodu, izlazili iz kue, ulazili u talublagoslivljajui blago, obilazili oko kue i molili dok bi ostaliukuani ostali zajedno molei. Nekada se na Novu godinu ilina svetkovinu Bogojavljenja iznosilo boino drvce. Ovaj obi-aj je ovisio i od vremena blagoslova kua. Ako parok jo nije proo, to znai da nije sveenik bio na blagoslovu, onda ekrizman ostati dok ne zavri blagoslov kua. O blagoslovu, sve-enika se darivalo novcem, suhim mesom, grahom i drugimdomaim proizvodima. Domain kue doekao bi sveenika

na ulazu u dvorite, poljubio mu ruku i pratio ga u kuu. Ostaliukuani bi kleei doekali sveenika. Poslije zavrenog obre-da blagoslova, kri koji je nosio jedan od pratitelja ljubili bi sviukuani pojedinano.

U selima u okolici Dervente dogaala su se odstupanja udrutvenom koritenju vremena i doputenim okupljanjima uz javna veselja u vrijeme doaa unato crkvenim preporuka-ma. Bio je to obiaj nazvan prema djevojci samodola, koju bimomak doveo u svoju kuu prije crkvenoga vjenanja. Iako selokalno sveenstvo snano borilo protiv ovoga obiaja, ostao jesnaan i veoma rairen i donekle je u pojedinim selima obiljea- vao adventsko vrijeme. Dogaalo se nekoliko dovoenja mladih

samodolau nekoliko kua u selu i tako su se razvili posaji dovoenja kao dio svadbenih obiaja, uz pjevanjeunato nedoputenom javnom slavlju uz sudjelovanjebroja mjetana.

Obiaji u selima u okolici Dervente su razliiti jzliito i porijeklo stanovnitva ovoga kraja. Pojedinsu potomci stanovnitva koje je ostalo u ovom kraju je odlaska velikoga broja ljudi nakon Bekog rata kstoljea. Njih e ra Ivan Franjo Juki zvatiokcima. Uz je veliki dio naseljenika iz Hercegovine, Dalmatinsk veliki broj katolika drugih nacionalnosti meu kojimani Poljaci, esi, Slovaci i Nijemci. Ove doseljenike Hokolici Dervente zvalivabebez obzira iz koje zemlje si kojoj etnikoj skupini su pripadali. Meusobnim ei stalnim kontaktima obiaji su se proimali i mijenjnita nije neobino u okolici Dervente nai u dvije kue dvije varijante istoga obiaja ili razliita vjerov

maenja odreenih dijelova obiaja. Najbolji je primjnih estitara poloaja, koji su u nekim selima bili pozdo odlaska Dervenana iz njihova zaviaja, a u drugiobiaj je gotovo nepoznat jer je odavno naputen.

Iako u okolici Dervente nikada vie nee biti kao pa kada bi se i svi izbjegli vratili, jer su ih vrijeme drugim kulturama promijenili, neka ovaj kratki tekst bdoanstvo o vrijednim ljudima koji su vjerom, radom islavili Boga u vrijeme Boia. U svakoj generaciji, Dsu unosili dio sebe gradei tradicijsku kulturu i nadate jo mnogo generacija naBadnjicui u dane Boia slavits molitvom na usnamaza rod, biriet i blagoslov, kako je g jedna od boinih priporuka._

Ono to ostaje, bez obzira gdje Dervenani bili, jest obiteljska molitva u BadnjoU pojedinim selima u boinoj noi pale se tri svijee na tri razliite nakane: jednobitelj eljadska, druga je za blago marvenska i trea za itorodna polja po

Svijea posveena obitelji (eljadska) obiljeava se urezujui znak kria.Svijeu posveenu za blago, tj. za ivotinje od kojih se uzdravaju, majka je ozn

jednom uspravnom linijom. Trea svijea (poljska) nije imala nikakvih obilje


10/12


N a Badnjak, godine Gospodnje 2011, iz najdaljeg kutasvemira, uputi se srea na Zemlju. ula je da se na tojplaneti davno ve nastanila nesrea. Ne, naravno nacijeloj Zemlji, ali na jednom dobrom dijelu te Boanske plane-te da! Onaj dio Zemlje koji nije pokrivala nesrea nastanjivala je ravnodunost, a i to je, zapravo, nesrea. A srea, odnosno diosree, u tragovima, zaostao jo od Stvaranja i Utjelovljenja, bio je toliko nevidljiv, toliko nestvaran, toliko nevjerojatan da su ganeki mudri stanovnici Zemlje, kojima srea nije bila ni vana, spravom nazivali lana srea. Ima li uope iznimaka?, pitala sesrea, Vidjet emo, kaza i proe, kao kroz maslac, kroz stra-tos eru. Iako ono kao kroz maslac zvui prilino uvjerljivo zasreu, ona je, ipak, kroz reenu s eru prola kao kroz, pa recimo,margarin i to zamrznuti jer, primijetila je to srea: Zemaljskiomota nije vie ono to je nekad bio!

I spusti se srea na Zemlju, i stade je pretraivati.Pretrai ona: oceane, mora, rijeke, jezera Dvije treine Ze-

mlje. Vidje nesreu i upisa u svoj notes: Sisavci, ribe, koljke,rakovi, biljke i sva vodena stvorenja, desetkovana su. A mnoga ine postoje vie! Ali, ne smatrajui to ba velikom nesreom, jerpriroda je neunitiva, krene srea dalje.

Pretrai ona Sjeverni i Juni pol: Omekao je led i topi se!,upisa srea u notes, ali ne smatrajui ni to ba velikom nesreom, jer priroda je neunitiva, krene srea dalje tamo gdje su ljudi.

Obie ona obje Amerike gdje vidje nesreu u bijedi, ali jo veu u raskoi.

Obie Aziju gdje vidje nesreu u raskoi, a jo veu u bijedi.Obie Australiju i vidje lanu sreu i stvarnu nesreu.Obie A riku i vidje stvarnu nesreu i stvarnu bijedu.I sve to u svoj notes zabiljei srea.Onih nekoliko iznimaka koje sam vidjela, i to zabiljei sre-

a, samo potvruju pravilo! to hoe rei da se onih nekolikoiznimaka, a mi ne znamo pouzdano koji je to broj, odnosi nasretne pojedince koji, eto, potvruju pravilo o nesretnim ljudi-ma, odnosno o nesretnom ovjeanstvu u cjelini.

A sad u Evropu! kaza sreaSrea, kao to znamo, i najvee razdaljine prelazi... dobro, ne

tako brzo kao nesrea, ali brzina kojom je srea pretraivala ze-maljsku kuglu, do Evrope (koja joj je jo ostala) bila je I brzinasvjetlosti, da je to uope vidjela, kraj takve brzine bila bi postie-na. Jer krenula je srea s kraja svemira na Badnjak ujutro, a ve

na Badnjak uveer bila je pred vratima Evrope.E pa da vidimo kakva je situacija!, kaza srea i ue...

Ekubberi on!, Vesela Koleda!, Vesele Vanoce!,Marry Christmas!, Joyeux Noel!, Frohe Weihna-

chten!, Boldog Karacsonyt!, BuonNatale!, God Jul!, Wesolych

Swiat!, Feliz Natal!, FelizNavidad!... odjekivalo je u

Baskiji, Bugarskoj, ekoj, Engleskoj, Francuskoj, NMaarskoj, Italiji, Norvekoj, Poljskoj, Portugalu, paodjekivala je, uoi Boia, kranska Europa.

Kala Christougenna! ulo se, ne toliko glasno, aprije Boia, u Grkoj.

Father Christmasi, Weihnachtsmanni, Santa ClausNataalei crvenobijelili su se u svim velikim i malimkuama, vrtiima, kolama, na svim trgovima, po svma...

Prave jelke i pravi borovi, umjetne jelke i umjetniukraavali su sve velike i male robne kue, vrtie, kouline izloge, domainstva

Sveti Josipi, Majke Marije, mali Isuseki, kravice, garci, ovce, janjci, pastiri, vatrice, kraljevi, deve, repatmetali su se u velikim i malim robnim kuama, u vrkolama, na trgovima, po ulinim izlozima, u domabolnicama tko e od njih biti svetiji, ljepi, privlaniji...

I u svim crkvama bilo je isto, ili slino, ili jo i goreI jinglebellsilo se svuda.Nesrea je, ali nije najvea, jer blagdani su neunit

sa srea u svoj notes i krene pretraivati onih nekolik

Ivica JAKI OKRI Puko


11/12prosinac 2011. | S

izvan takozvane europske zajednice jer shvatila je da u Europi iizvan Europe postoji jo neto.

I obie srea tih nekoliko zemalja, sve osim jedne, i vidje sveto je vidjela i prije. Isto, slino, ili jo i gore, zapisa srea.

Ona jedna zemlja, posljednja koja je srei ostala za obilazak,bijae Hrvatska.

I ue srea u Hrvatsku, i naleti, u jednom zabitom planin-skom mjestu, na ovjeka...

A ovjek taj upravo je u svoj mali, mizerni kuerak dopre-mio jelku. Pravu. Prirodnu. Zadnjim novcem kupio ju je na obli-njem sajmitu. U kui ga je doekala razdragana, bolesna enai petero jo razdraganije, ne ba uhranjene djece. I stadoe oni,niim, kititi jelku. Niim je podrazumijevalo: etiri ike omo-tane srebrnom olijom od neke davno pojedene okolade, desetobojanih iaka na kojima se jedva drala boja, desetak novihiaka, tri jabuke preostale nakon krupe, pet plastinih balonasa smetlita i zvijezda repatica izraena od kartona. A pod jelkusloie Betlehem, od niega: Josip i Marija bile su svete sliicekoju je dvoje najmlae djece, Josip i Marija, dobilo od upnikana vjeronauku, Isus je bio skinut s krunice, skupa s kriem, ipoloen na slamu koje bijae u izobilju, ovce bijahu manji bijelikamenii, a za pastire, kraljeve i deve nije pronaeno odgova-rajue kamenje.I ne bijaesve to skupa loe. Zapravo sve bijaesjajno. A posebno atmos era koja je vladala u kuici. A najpo-sebnije bijae raspoloenje domaina koji je jo juer, u paljivopostavljenoj zamci, uhvatio zeca...

Ovo je sretan ovjek! Ovo je sretna obitelj! Ovi ljudi suiznimka! Ako svi u ovoj zemlji budu takvi, morat u se vratitiu Ameriku ili vicarsku!, kaza srea i krene dalje... I naleti nadrugog ovjeka...

A ovjek taj upravo je, pred svojom velebnom vilom, nabrijegu, doekao vrtlara s jelkom. Pravom. Prirodnom. Ogro-mnom. A naruena je, jo prije tjedan dana, u Austriji. U ogro-mnom dnevnom boravku ogromne kue, ekao je dekorater sasvojim pomonicima. Razdragana ena zapovijedala je strunja-cima: gdje e postaviti velike kristalne kugle raznih boja, gdjeptiice od bojanog, muranskog stakla, s repovima od prirodnogperja, gdje srebrne anele sa zlatnim trubama, gdje zlatne, gdjesrebrne, a gdje bijele ukrasne trake, gdje utu kristalnu zvijezdurepaticu (od muranskog stakla), gdje talicu, Mariju, Josipa, ma-log Isuseka, magarca, kravu, ovce, pastire, kraljeve, deve sveod kineskog porculana... A od razdragane ene, domaice, jorazdraganijaki, jedinica, tu opsenu radnju promatrala je sje-dei s najnovijimGoogle Samsung Galaxy Nexusomu rukama,na ogromnoj otelji presvuenoj prirodnim tigrovim krznom. Ine bijae, sve to skupa, loe. Zapravo sve bijae sjajno. A posebnoatmos era koja je vladala u kuici. A najposebnije bijae raspo-loenje domaina koji je jo juer, iz oblinjeg grada, naruionajukusnije boinedelicije, catering , dostava u kui...

Hrvatska je nevjerojatna zemlja! Prvi njeni stanovnici, na

koje sam naila, pucaju od sree!, zapisa srea u svoj notes i... Ali razjasnimo jo jednu stvar. Srea je na Zemljuposlana odSvevinjega. to, naravno, ne znai da je nesreu poslao netkodrugi. Ili da je nesrea uope poslana. Nesreu znaju, itekako,proizvesti ljudi, sami za sebe i za druge. A ako je nesrea nekimsluajem poslana, pa i od Boga samoga, ovjenost je ljudskaprihvatiti nesreu kao i sreu jer sve to od Boga dolazi, dobro je da dolazi i neka blagoslovljeno bude. Srea, dakle, od Sve- vinjega poslana, jer nije srea nesrea pa da je ljudi proizvodesami, imala je zadatak, ne pronai iznimke (sretne ljude), vepronai zemlju u kojoj vlada, uistinu, najvea nesrea i... Srea je, zapravo, dobila zadatak uiniti ljude sretnima. Auputa je gla-

sila ovako: Pronai zemlju pritisnutu najveom nesrenajvea nesrea je i najvei potencijal za sreu. Kadtakvu zemlju, od Boia nastani se tamo. I ako ljudi shvate to je srea i pristanu biti sretni ostani s njimaza postizanje sree koji upotrijebi u toj zemlji, ako se pljan, neka ti bude model i za sve ostale zemlje svijeta.iako teak sam po sebi, dodatno je optereivalo i to toizvriti ba na Badnjak kada i najnesretniji ljudi,bez obzito slave li Boi ili ne, nisu toliko nesretni. Ali zadatatak i nema tu prigovora. I stade srea, najpaljivije, prHrvatsku...

estit Boi!, Sretan Boi!, Na dobro vam Isusovo!, odjekivalo je Zagorjem, Slavonijom, Likom jom, Istrom... Odjekivala je, uoi Boia, katolika Hr

Hristos se rodi!, ulo se, ne toliko glasno, a par dBoia, u Lici.

Djedovi Mrazovi, Djedovi Boinjaci, Sveti Nikolsu se u svim velikim i malim robnim kuama, vrtiima,na svim trgovima, po svim ulicama...

Prave jelke i pravi borovi, umjetne jelke i umjetniukraavali su sve velike i male robne kue, vrtie, kouline izloge, domainstva...

Sveti Josipi, Majke Marije, mali Isuseki, kravice, garci, ovce, janjci, pastiri, vatrice, kraljevi, deve, repametali su se u velikim i malim robnim kuama, u vrkolama, na trgovima, po ulinim izlozima, u domabolnicama, zatvorima tko e od njih biti svetiji, ljeptivniji...

I u svim crkvama bilo je isto, ili slino, ili jo i goreI jinglebellsilo se svuda.I pucale su petarde...I pucalo se iz pitolja, puaka, pukomitraljeza...I pekli su se janjci, odojci, purice, purani, tuke...I pilo se vino, pivo, rakija...I grlilo se i ljubilo...I darivalo...I sreu zazivalo...A sree nigdje!I sve to zapisa srea u svoj notes.A politika?O politici je srea, recimo i to, u poseban notes, v

sebne zabiljebe... Politika, dakle, koja se provodilau Hrvatza razliku od svih ostalih zemalja,bila je ista, samo jo goprostite na izrazu, jo i gora.

Ovo je, ipak, uz one dvije iznimke, koje su i u hsluaju potvrdile pravilo, najnesretnija zemlja. Ovi ljusu vjena, neunitiva bia op. a.) spremni su unititiblagdane i sami sebe?!, kaza srea. Ali da ne bi pretjerposeban notes, upisa ovako: Jedna polovicaHrvata proizkatastro u. Druga polovicapromatra katastro u. A svi sk

aktivno, to pasivno, unitit e ovu prelijepu zemlju!I odlui srea, kao to joj je nalagao zadatak, od Bonastaniti se u Hrvatskoj.

Ali dogodilo se jer bio je Badnjak...Na Badnjak, kao to smo ve napomenuli, a nije n

ljudi se ipak malo opuste, malo se provesele, uzmu spauzu od nesree, da bi nakon Boia, odnosno Nov(tko izdri) ponovno postali, uobiajeno, nesretni. I srtrezvenjaci za blagdane popiju malo, aicu tu, aicu

I sutradan, na Boi, 25. prosinca, godine Gospodnastani se srea, jo uvijek nacvrcana, u Bosnu i Herc(Allahu agbar!)_


12/12

Obdarenost Betlehemom

Betlehem nije mogue nadrasti.Nije ga mogue nadrasti ni na

Golgoti. I na Golgoti, naime, odjekujeaneoska poruka pastirima.

Ona je ispisana i na odvaljenom

kamenu s groba. Upisana jeu svakog ovjeka

Pie: Stjepan LICE

O ko Djeteta roenog u Betlehemu, roenog u uvjetimaizrazite neimatine i nesigurnosti kako biljee evan-elisti okupili su se mnogi: aneli, pjevajui zanosnupjesmu uzdanja; pastiri, zateeni neshvatljivom jednostavno-u zbivanja, mogue i praznih ruku, ali zasigurno potresenedue; mudraci, smjerni po dozreloj mudrosti, s kraljevskimdarovima

Svi koji su se okupili oko Djeteta, poli su iz Betlehema obda-reni. Obdareni u svojoj biti. I upravo je ta obdarenost temeljnabetlehemska poruka. No ima u toj obdarenosti neto osobito.Evanelist biljei da su aneli, obraajui se pastirima, rekli daim javljaju blagovijest,veliku radost za sav narod. Za sav narod .

Obdarenost Betlehemskim dogaajem nije neto to je mo-gue zadrati za sebe. Premda je k njemu mogue pristupitisamo osobno, svime to ovjek jest, od njega se polazi k drugi-ma. S drugima. Betlehemski dogaaj eli bitivelika radost za savnarod . Ne samo za ponekog. Ne samo za odabrane, nego za sva-koga. Bez razlike. Bog u svojoj malenosti i skromnosti rasipan

je ljubavlju, rasipan radou. Kroz njih Evanelje progovara. Ponjima je, ponajprije po njima prepoznatljivo.Obdarenost Betlehemom upuuje na Betlehemsku od-

govornost. Biti dionikom te odgovornosti osobiti je dar kojiodreuje i pokree itavo ovjekovo bie. Sve njegovo dje-

lovanje. Moe ovjek kroz svoje dane na mnoge nainebiti bolno, prebolno okraden, temeljna istina o njemui nadalje ostaje obdarenost. Ne okradenost. Pristati

na okradenost, znailo bi zanemaritiobdarenost. Otkloniti je kao

neto neeljeno. Kao netoneprikladno.

Betlehemsko je, evaneosko poslanje umnaati obdunato tome to se toliki domiljaju na nebrojene nainati okradenost, umnaati je mnogima, unato tome denost ima snagu guiti ono najbolje, ono boansko u meu njima i ne samo unato tome, nego i upravo z potrebno je ivjeti obdarenost Betlehemom, ivjeti jproivljeno i snano predano. Potrebno ju je ivjeti u svma, u svim ivotnim okolnostima. ivjeti je obzirno i spotovanjem prema ljudima koji se susreu s tolikim nprema ljudima koje nedae sustiu i lome jedna za druzbog toga se ne smije zakloniti, utiati obdarenost BetPotrebno je postojano je dijeliti.

Ne bi bilo dobro obdarenost Betlehemom shvaaprigodnim i povrnim, neim olakim, neim to bi htjelo biti predah od ivota, onoga zahtjevnoga. Ona je naina snaga, ivotna radost koju je Bog darovao ovjekusnaga i radost koju mu ne prestaje darivati.

Odmaknuti se u ime ozbiljnosti od Betlehemagove bezazlenosti i njenosti, od njegovih nadahnuaznaenje odmaknua od evanelja. Imalo bi znaenje osebe samoga, okradanja onih s kojima ivimo.

Betlehem nije mogue nadrasti. Nije ga mogue nana Golgoti. I na Golgoti, naime, odjekuje aneoska postirima. Ona je ispisana i na odvaljenom kamenu s grobna je u svakog ovjeka. I htjela bi biti upisana u sve naU sve ono ime ispunjamo nae dane. Naa srca.

Malo je dana. U ivotima mnogih i neshvatljivo mivot svakoga od nas, svakoga ovjeka, obdaren je r

roenjem Betlehemskog djeteta i naim roenjem. Uz biti obdaren i novim roenjima tijekom darovanih naHtio bi biti obdaren postojanim preporaanjem, hrabrsroenost s ljudima i Bogom.

Obdarenost Betlehemom poziv je da ne pristanemo nsebi i meu nama, ma koliko ih bilo, ma kako strane bilenost Betlehemom poziv je na puninu ivota, na rasipnost

Betlehem ima snagu sve nadjaati ako mu mi to doAko se mi za njega zauzmemo. Ako iskusimo da roehemskog djeteta dotie i proima roenje i ivot svnas. I da nas upravo obdarenost Betlehemom uspravlja jedne k drugima i uvodi uveliku radost. Za sav narod . _

Josip BIFFEL,Poklon mudraca

Božićni dodatak Svjetlu riječi, 2011

Documents

Transcript of Božićni dodatak Svjetlu riječi, 2011