Ben Sykes - Plamena Pustinja (Western)

7/27/2019 Ben Sykes - Plamena Pustinja (Western)

1/133

1 PLAMENA PUSTINJA ELEZNI

1

VESTERN ROMAN

Naslov originala: Desert in Flames

Autor: Ben Sykes

BEN SYKESPLAMENA PUSTINJA

I.

Na nazubljenu grebenu izna teksake ravni, na stijeni koja je

nalikovala plamenimjezicima, ruka se pomakla opirudi se o

raspucanu lavu. Ruka se pomakla i ona ostala nepomina. U svoj tojsmee-sivoj tiini nije bilo ni rugog pokreta ni rugog zvuka.

Leinar koji je u lijenim krugovima lebio izna izlomljenih stijena

spazio je ruku koja se makla. Spustivi se, on opazi ovjeka koji je

leao meu stijenama na grebenu. Bijae to visok i vitak mukarac u

iznoenim izmama i kaubojskim hlaama, ovjek irokih ramena i

mrava, otra lica.

Bijae to lice ovjeka koji je bio lovac, ali saa i lovina. ovjeka koji je

leao s pukom kraj sebe i bio opasan revolverom. No ovjek je jo

bio iv, a leinar je mogao ekati.

Ispo ovjeka, pruajudi se o samog ponoja grebena i gubedi se u

titravim aljinama, lealo je zasljepljujude, bijelo prostranstvo plave.

Jo alje, iza plave, jaudi prema usahlim koritima koje de se konanospojiti u isuenom jezeru, bile su tri skupine konjanika koje su jahale s

jenom jeinom milju.

Na lijevo i esno o progonjena ovjeka greben se je pruao poput

velika zia na razmei mrtve bjeline plave i razlomljene zemlje iza

sebe. U tom beskraju raspuklina juno o granice ovjek je mogao

izmaknuti potjeri... ili se je isto tako lako mogao izgubiti.


2/133


2

Bila je to zemlja u kojoj gotovo uopde nije bilo voe. Bijeli je ovjek

rijetko zalazio u nju, a Indijanci su tek povremeno lutali njenim

sprenim prostranstvima svojim posljenjim uporitem i bijelac od

njihove ruke nije mogao oekivati milosti. Velike visoravni naslanjalesu se o bakreno nebo, strmi vrhunci uzdizali su s njih, a iznad cijele te

crvene i razlomljene zemlje visjelo je vrelo Sunce. Ubilaka vrelina

skupljala se u usahlim kanjonima.

Daleko iza svega toga planine su se izale prema oblacima, ljubiaste

od daljine, hladne, daleke i izgubljene. U planinama bilo je vode i bilo

je trave. Bilo je hlaa i sjene za ovjeka. Bilo je ivljai. Planine bipruile utoite.

Progonjeni ovjek nije se okrenuo prema njima, no znao je a su

tamo. A znao je i to lei izmeu njega i njih.

Ipak tu i tamo, ak i u toj sprenoj pustinji izmeu njih, ako se zna

kako, mogla se nadi voa.

Prema sjeveru, prealeko a bi ih progonjeni jo mogao vijeti,

kretali su se njegovi progonitelji. Bijahu to vrsti ljui, roeni u tvroj

i samotnoj zemlji, oiju crvenih o suneva nemilosrna sjaja, lica

bijelih o alkalija i miica tekih o umora. No znali su a njihov plijen

ne moe biti aleko te su uporno ili alje i alje kroz vrelo, mrtvaki

mirno poslijepodne.

Max Jenkins nije viio jahae, no znao je a su tamo i a ga trae.

Jednom, prije sedam sati, mislili su da ga imaju, a njegova krvava

koulja pokazivala je kako su blizu uspjeha Billi.

Ulovili su ga u stijenama iznad prijelaza Mocking Bird, stjerali u kut

kao to lovaki psi znaju stjerati mrava, glana i opasna vuka. I on im

se suprotstavio tako, mrav, glaan i opasan mukarac, ovjek tjeran i


3/133


3

tuen sa svih strana, ali ovjek koji jo nije i potuen. ovjek koji

nikaa prije nije bio potuen.

Puani metak obijen o stijene zaao mu je runu prostrijelnu ranu

u mesu iznad boka i ovjek je izgubio krvi. Vijeli su ga gje paa i, ne

znajudi jo s kakvom sortom ljui imaju posla, prili su mu blie a ga

okraje. Drugi put, prui li im se prilika, bit de oprezniji. Na stijene je

palo jo krvi,njihove,i jean mrtav i jean teko ranjeni ovjek, a ka

se je najza njihov obru sklopio oko plijena, nisu nali nita.

Jenostavno nita.

Taa su poeli uviati o kakva je tkanja sazan ovjek kojeg su

gonili, ovjek koji im je bez traga i glasa nestao iz aka ostavljajudi za

sobom mrtve i ranjene. I sam ranjen jer na stijeni je ostalo i njegove

krvi,a ipak nestao kao da ga tu nikada i nije bilo.

Nekako je zaustavio krvarenje. Nekako iza sebe nije ostavio ni

najmanjeg traga. Nekako je nestao kao da ga je progutala pustinja,

kao da ga je uzela natrag k sebi poput jednog od svojih u divlju

samodu svojih kanjona i plave.

Opasan, estok i samotan, Max Jenkins bijae stvorenje ivljine i

alekih obzorja, svojim ivotom lovca na ivlje konje, kauboja, lovca

na bizone i tragaa za zlatom obro pripremljen za zadatak koji je sad

leao pre njime.

Njegova prazna uturica zatropotala bi kad bi se pomaknuo pa je

Jenkins Ieao nepomino, nato jedi ne misliti na to koliko je ean, a

srce mu je kucalo polako i plitko upirudi se o stijenu na kojoj je leao.

Bilo je vrijeme za pokret. Billi su mu za petama. Jo ih nije vidio, no

znao je da dolaze za njim. Trebao je odmora, predaha i vode. Morao

je nadi skrovite u kojem de priekati a prou


4/133


4

Na trbuhu se je osklizao ovoljno aleko o ruba grebena a moe

ustati. Zaljuljao se na nogama, pokuao ustaliti sliku koja mu se

rasplinjavala pre oima, skupiti zanje ostatke snage. Drugocjeno je

vrijeme potroio penjudi se ovamo, no znao je a moe povedatiudaljenost samo ako otkrije na koju su stranu skrenuli jahai te on

sam krene na suprotnu. A vrijeme i udaljenost u tom trenu Billi su za

njega sama sr ivota.

Jahai su znali kraj kroz koji su ga stjerali. Znali su staze i skrovita, a

uza se imali su i Caleba Weissa, najboljeg tragaa na jugozapadu.

Jenkins je Weissa znao po uvenju, po priama kauboja uz logorsku

vatru, po priama ponovljenim u salunima i za kartakim stolovima,

priama koje su o ponavljanju o ponavljanja prerasle u legenu.

Weiss je bio mijeana porijetla, o oca Belgijanca i majke Indijanke

iz plemena Ute. Bio je ovjek koji je trag slijeio kako osjetima, tako i

milju. Dok bi oima oitavao trag pre sobom, njegove misli letjele bi

aleko naprije pokuavajudi previjeti iudi potez ovjeka kojeg bislijedio.

Jenkins je morao stvoriti plan. Plan je bio opasan jer je mogao biti

previljiv, no i nuan ako eli skrenuti potjeru sa svog traga. Uspevi

se u sedlo, on potjera konja niz klanac. Prema zapadu zemlja se

sastojala od visokih platoa ispresijecanih dubokim kanjonima. Kanjoni

su Billi lako dostupni i lako se putovalo njima, no svaki od njih mogao

je biti slijepi kanjon, zamka bez izlaza. Jenkins je morao nadi put o

vrha platoa. Morao je jahati onua gje pue vjetar i Inijanci putuju.

Sjeio je pogrbljen u selu, vonjajudi po ustajalom znoju i krvi, s

ojedom skorenom o znoja i praine. Po njim konj je klipsao

umornim korakom i mukarac je znao da je i jadno stvorenje na

izmaku snaga. ak je i ta velianstvena ivotinja, zanji o uhvadenih

konja, gubila pred nemilosrdno nametnutim korakom i opakom


5/133


5

krajinom. Cijelu nod i vedinu ana ni ovjek ni ivotinja nisu okusili ni

gutljaj vode.

Jeva primjetan trag ivljai voio je iz naplavine i Jenkins krene

njime naputajudi uboki pijesak ikredudi lakom stazom planinskog

obronka. Sat vremena se je neprestano uspinjao kroz razlomljene

stijene praavnog orona, po ljunku i pijesku iz kojeg je rasla

ratrkana otrolisna juka i smokvoar. Ka se je jenom okrenuo,

zapanjilo ga je koliku je udaljenost preao. Nazubljeni greben ostao je

kilometrima iza njega, a uspon kojim se kretao obedavao je otvoreni

prolaz pred njim.

Max Jenkins procijeni svoj poloaj, no nije naao nita povoljna.

Mozak mu je raio zapanjujudom jasnodom, no Jenkins je znao da je

to poetak elirija. Osjedao je slabost i znao je a se treba omoriti,

da treba vode i vremena da se pobrine za svoju ranu. No ljudi koji su

ga slijeili nede odustati dok ga ne ubiju. U poznavanju zemlje i

samom broju prednost je bila potpuno na njihovoj strani.

Njegov put preko plave bit de jasan svakome oku, no njegov pravac

po naplavini zbunit de ih bar na kratko, a svako zaravanje za njega

bilo je o ivotne vanosti.

U glavi mu je tupo bubnjalo. Usta su mu bila suha, usne sprene i

ispucane. Imao je groznicu, osjedao je a ima. Rana mu je bila prljava

i zagnojena i svaki pokret bila je agonija. Ruke su mu se inileneprirono velikima, a glava mu je visjela teka i nespretna.

Kad se konj napokon dokopao ruba platoa, Jenkins kratko zastade.

Osjedao je vjetar, gotovo hlaan kroz svoju znojem natopljenu

koulju. On se okrene u selu i umorno poglea iza sebe.

Jeva primjetan, jo osta aleko, na plaviastom pozainom

breuljaka visio je traak praine. Jo jean kraj njega. I jo jean...


6/133


6

Konj krene alje. Plato je bio ravan i pruao se u neogle. Samo bi tu

i tamo pokoja stijena ili kakav krljavi cear ili bor prekiali tu

jenolinost. Mjestimino je iz tankog sloja pijeska rasla mrava

trava, mjestimino je vjetar ogolio kamen o mrtve bjeline.

Jenkins premakne kamenid u ustima ne bi li olakao e. Dva put je

sjahao i hoao kraj konja ajudi mu malo omora. Nije znao ka de ga

opet morati naglo potjerati, a njegova snaga za ovjeka je znaila

ivot.

Preao je jo kojih pet kilometara prije nego je pao.

Dugo je ostao leati, nemodan skupiti snagu a ustane. Vjetar je

micao pramen kose na njegovu elu, a konj ga nestrpljivo gurkao

njukom u rame. Sa smudenih i nejasnih misli, uspentrao se je na

koljena, dograbio stremen i pijano se uspravio. Zatim se je nekako

uspentrao u sedlo, a konj je sam od sebe krenuo dalje.

Vrudina je pokrila aljinu treperavim velom. Nekoliko pahuljastih

oblaida visjelo je na bakrenom nebu. Vjetar je mjestimino izao

male vrtloge pijeska, a izna privienja alekog plavog jezera strali

su vrhovi ceara poput stvorenja iz nekog zaaranog svijeta. Ka bi

skrenuo pogle, ovjekove su se one jabuice pomicale bolno i suho

u upljama, s oajnikom sporodu. Uslijeili su zatim trenuci elirija,

isprekidani tek rijetkim razdobljima pribranosti.

Znao je a, pane li ponovo, vie nede imati snage opet ustati. Znao

je a de ga zatudi tu gje ga nau. A ipak Max Jenkins nije uinio nita

to nije morao uiniti. Nita to i rugi ne bi uinili...

Stari Jeb Sands bio je mrtav. Stari bik predvodnik ubijen nasred

prasne uliice, a Max Jenkins je znao a njegovi sinovi i nedaci nede

odustati prije nego ga ulove i ubiju.


7/133


7

Do prije par dana bio je lovac na divlje konje bez ijedne brige na

svijetu. On i Johnny Henrix ostali su bez iega u jednoj partiji fara i,

lutajudi na zapa, naili na kro ivljih konja. Mjesec ana Billi su im

za petama i najza uspjeli njih va tuceta stjerati u pregraenikanjon. Jenog za rugim ukrotili su ih i na sapi im utisnuli svoj ig,

JH, za Jenkins Hendrix. Billi su to obri konji, bolji no to se obino

mogu nadi u ivljini. Zatim je Max s njihova zanja tri olara otiao

potraiti kupca i kupiti namirnice jer je u blizini ostalo jo konja na

koje su bacili oko.

Jean pipniar u Durangu zapamtio je mlae kauboje i posudio Maxunovac za namirnice te se je mlaid vratio u logor.

Samo to vie nije bilo logora i nije bilo konja. Logor je bio poharan i

zgaen konjskim kopitima, a Johnnyje leao mrtav kraj izvora s etiri

metka u sebi i bez revolvera. Johnnyje leao s licem prema tvro

utabanoj zemlji, s dva metka ispaljena u lea. Poinitelji nisu eljeli

nita prepustiti sluaju. Jeino to nisu znali bio je Max Jenkins.Neki ljui znali su ga kao tihog i mirnog ovjeka. Vraki obrog s

revolverom, tvrdili su neki, ovjeka koji je znao slijeiti trag poput

Apaa. U grubim i tvrim obraunima akama u salunu ili kraj

logorske vatre bio je jean o najboljih. Ubio je ovjeka u Tascosi koji

ga je bio nazvao laljivcem i etiri Inijanca koji su ga zaskoili kod

Abode Wallsa. Jean je revolvera poginuo nakon to ga je pogreno

procijenio u Ruidosu. No svejedno je Max Jenkins bio tih i miran

ovjek.

Polako, upravo bolno strpljivo, Jenkins je po tragovima iitao to se

dogodilo.

estorica su ola sa sjevera. Spazivi njihov logor, neko su se vrijeme

skrivali u grmlju prouavajudi ga. Vjerojatno je bilo oko pone.Prevrnuto vjero za vou lealo je kraj Johnnyja, a trava kraj izgaena


8/133


8

ognjita. Prili su jaudi polako ok se je Johnny vradao s voom s

izvora. Njegovi tragovi na povratku Billi su ublji. I tu su zavrili. Kao i

njegov ivot.

Dva puta tijekom iudih nekoliko anu Jenkins je gubio trag na

rjeicama, no uvijek ga je ponovo nalazio. Taa je ved mogao

raspoznati trag svakog o est konja, kao i tragove nekolicine jahaa.

Iz njihovih jasnih tragova takoer oznao i poneto o njihovim

navikama i nainu razmiljanja.

Jean o njih rijetko bi popuio vii pola cigarete. Poneka bi ak

znao popuiti samo nekoliko dimova prije nego bi bacio cigaretu.

Drugi je nosio velike meksikanske ostruge koje su ostavljale trag u

zemlji kad bi unuo.

Tjedan dana kasnije ujahao je u glavnu ulicu Tokewanne. Uz prasnu,

tihu ulicu poreale su se aare s lanim proeljima i nekoliko

zianica. A jean ovjek koji je angubio pred salunom zapanjeno se

zapiljio u ig na Jenkinsovu konju, poskoio i poput zeca mugnuokroz vrata.

Max Jenkins je sjahao, ovla privezao svog riana za preku i poao za

njim. No ka je uao, ovjeku u salunu nije bilo ni traga ni glasa. Max

je naruiopide i ogleao se po polumranoj prostoriji. Trojica su

kartala za jenim stolom. Jean je ovjek pio naslanjajudi se na ank.

Max spusti pogled prema njegovim ostrugama.

- Jeste li za pide?

ovjek mu se primaknuo. Bio je mla, gruba izglea, kauboj po

zanimanju. Ka im je pipniar napunio ae, on poie svoju i poglea

Jenkinsa. Znaajno.

- U vae zravlje i za put pre vama -nazdravi. ,


9/133


9

- Moa du se zarati neko vrijeme - tiho de Max ka su ispili.

- Moj vam je savjet - nasmijei se mlaid -da nastavite dalje.

Bilo je jasno to hode. ovjek na ulici prepoznao je Jenkinsov ig, JH, ato je moglo znaiti samo jeno: a zna o ubojstvu Johnnyja Hendrixa.

Prolazedi kroz salun oito je neto rekao kauboju.

Max je mirno sasluao kaubojevo upozorenje koje je takoer znailo i

a estorica ovje imaju prijatelje.

- Ukrali su mi konje - ree Jenkins. - I ustrijelili partnera. Slijedio sam

im trag dovdje.

Kauboj se vie nije smijeio. On ispije zanju kapljicu pida i omakne

se o anka.

- Vanoje samo koliko zemlje ovjek treba - ree.

Jenkins je ekao objanjenje, a njegove oi pratile su sve to se

ogaalo u prostoriji. Ljui za kartakim stolom prekinuli su igru inapeto sluali.

- Tri tisude kilometara tamo vani - ree ovjek - ili tri metra ovdje.

Teina i oporost ivota kojim je ivio obro su ga izgraili. Okrenuo se

je o bara, taj veliki, tvri, osamljeni mukarac, i iznenaa pokazao

svu opasnost koja se krila u njemu. Kauboj ustukne, najednom

oprezan.

- Ved sam kupioetone - ree Jenkins. - Karte su podijelili oni.

On se okrene o anka i izae iz saluna. Taa je ugleao krupnog

starog lava kako jae ulicom na mrkom sivcu. Max je sam ukrotio i

pripitomio tog konja. Posvetio mu je osobitu panju. Uz riana kojeg

je jahao bio je to najbolji konj meu ulovljenima.


10/133


10

Starevu glavu uokvirivala je gusta bijela griva. Njegove oi bile su

otre i zapovjene. Ka je sjahao, u pokretima mu je bilo neeg

kraljevskog.

Max Jenkins sie s plonika u uputi se preko ulice prema starcu,

visoki mukarac laka i gipka koraka, svjestan da srlja u nevolje. Dalje

niz ulicu jean mukarac zastae. Drugi se pojavi na vratima trgovine.

ig na sivevim sapima bio je preureen i to vraki obro. JH je bilo

pretvoreno u SB. Starac preko sedla pogleda Jenkinsa, snaan,

bjelokosi mukarac estokih, nepopustljivih oiju.

- to je? - upita. - Traite neto?

- Traim ovjeka koji mi je ukrao ovog konja - odgovori mu Max

misledi na Johnnyja kako lei na osuenom blatu kraj izvora. -Konj je

moj. Ja sam ga ulovio. Ja sam ga ukrotio. I oigosao ga s JH.

Nagla ljutnja bljesne u starevim oima.

- Nazvali ste me kradljivcem konja? - upita grubo, zaobie sivca i

stane pred Jenkinsa.

Nisko o boku visio mu je revolver svezan za stegno.

- Kaem samo da je konj kojeg jaete moj. Taj konj je ukraden.

- Vi ste prokleti laljivac!

Ka je stareva ruka sunula prema revolveru, Max Jenkins propucao

ga je kroz trbuh.

Preko revolvera iz kojeg se jo imilo Jenkins poglea vojicu

promatraa.


11/133


12/133


12

mustang nestrpljivo zagrize vale i cimne glavom i Jenkins opusti

uze. Mustang, roen i orastao u planini, omah skrene prema rubu

stijene i tu zastade.

Ispo njega pruala se tanka traka staze usko prianjajudi uz liticu.

Tragovi su voili prema njoj. S mukom se Jenkinsove misli usreotoe

na to. Tragovi takora sami po sebi ne bi znaili nita, no tragovi

jelena na istoj stazi mogli su znaiti vou. I miris voe bio bi ovoljan

a zaustavi riana jer jana je ivotinja morala biti polumrtva o ei.

Unato svom stanju Jenkins je shvatio prenost ove mogudnosti.

Njegov konj, orastao u ivljini i sa samo nekoliko tjeana uz ovjeka

mogao bi svlaati tu usku stazu. Jean pogrean korak mogao ih je

obojicu survati u ponor o tristo i vie metara, no oni tragovi mogli su

ih ovesti o voe. Jelen je ved proao onua. Osim toga, to moe

izgubiti? ovjek se tihim glasom obrati konju umirujudi ga i boredi.

Nekoliko trenutaka, uznemiren, naduljenili uiju, rian je oklijevao, a

ona jahaev glas i njegov vlastiti nagon prevagnu. Jahaev unutranjistremen vrsto se upirao i strugao o liticu, a vanjski je visio u zraku

nad ponorom, no mustang je sitnim, opreznim koracima silazio

stazom koja na tom mjestu nije bila ira o puke izboine u stijeni.

etresetak metara alje staza se proirila na tri metra. Tu Jenkins

sklizne iz sela i, ostavivi sputene uze, etveronoke se vrati

stazom jer se vie o slabosti nije usuivao hoati uspravno.

Iupa rukohvat otrolisne juke i njome prebrie tragove iza sebe.

Zatim zahvati pijesak i pusti da mu procuri kroz prste . Zahvaden

vjetrom, pijesak prekrije i tragove trave i ostavi tlo naizgled

nedirnutim. Tada se vrati do konja i uspne u sedlo.

Skrivena oozgo kamenom izboinom, staza se ponovo suzi. U

jenom trenu pretvori se u samo malo blai nagib na strmoj litici, no


13/133


13

veliki rian sretno je prebroio najopasnije mjesto ok je ovjek visio

u selu samo mutno svjestan onoga to se ogaa.

Skoro kilometar alje, staza se iznenaa proiri u prostranu, ravnu

izboinu koja je gotovo cijela bila natkrita kamenim nadvojem. Uz

vanjski rub raslo je gusto grmlje manzanite i kleke koje niime nije

oavalo a iza njega lei ikakav sloboni prostor. Tu je, skriven sa svih

strana, bio zatideni izbojak, a u jenom njegovom kutu, ruevina

nastambe.

Ne ekajudi poticaj o ovjeka, rian ivljim korakom krene prema

ruevini i Jenkins zauje zvuk voe tekudice.

Max je vie pao no sjahao s konja i zateturao prema kamenom

jezercu o koja etiri metra u promjeru u koje je iz raspukline u stijeni

tekla bistra, hladna voda. Kad se je napio do sita, prevrnuo se je na

lea i oajniki pokuao misliti.

ak ni Caleb Weiss nede pronadi njegov trag bez potene muke. Velik

io platoa bio je gola stijena, a nita oozgo nije ukazivalo na

postojanje ovoga mjesta. Niti je bilo vjerojatno a bi se ijean ovjek

zrave pameti uopde ovaio podi stazom kojom je on poao!

Zatim je Jenkins ponovo pio i pio, osjedajudi kako se sve preenjele

pore njegova bida polako natapaju hlanom voom. Nakon nekog

vremena s mukom je ustao, rasedlao konja, skinuo mu uzde i sputao

ga u gustoj travi.

Trebat de vatru... suharke koji se nede imiti. Ziovi ruevine zakrit de

obljesak vatre koji bi se moa mogao probiti kroz grmlje i rvede na

rubu izbojka. Mora zagrijati vodu da opere ranu. Mora...

Satima kasnije otvorio je oi i zagledao se u tminu. Max ostade

nepomian, oslukujudi. Nije uo nita osim tihog ubora voe koja je

paala niz stijenu kanjona. Nod je bila hlana.


14/133


15/133


15

Nije osjedao neprijateljstva prema njima, osim prema estorici koja su

ubila Johnnyja. Zakon koji ih je vodio bio je i njegov vlastiti zakon.

Ovdje je bilo vode, a on je imao dvije kutije metaka. No za njega tu

nije bilo hrane i, uza sve ostalo, Max Jenkins mogao je oekivati josamo smrt od rane ili od gladi.

No Jenkins Max bio je borac po prirodi i kakav god bio njegov kraj,

nije mu se kanio prepustiti bez borbe!

Povremeno bi zarijemao ili bi izgubio svijest. Kao kroz maglu sjedao

se je da je pio i umivao se. Sjedao se a je skupio suharke za vatru.

Htio je zagrijati vou u prastarom vru koji je naao u ruevini. Morao

je oistiti ranu. Skinuo je zavoj i pogleao je. Rana je bila runa i

upaljena, zastraujuda.

Nikad nije stigao alje o toga. Ka je ponovo otvorio oi, u glavi mu

je bubnjalo, a cijeli bok bio mu je otvorena rana sirove boli. Grlo mu

je gorjelo o ei, ali vie nije imao snage opuzati o jezerca.

Prvo ega je postao svjestan bio je pokret onje gje nije smjelo biti

pokreta. Sluao je, svjestan opasnosti, pokuavajudi oreiti kakav je

to laki, tajanstveni suanj. Posuknje?! Smijeno!

Bio je hlaan i bilo mu je uobno. Tupa bol jo je bubnjala u njegovu

boku, no io ukoenosti bio je nestao. Glava mu je bila teka i nijeelio otvoriti oi. Neto hlano spustilo mu se na elo i Jenkins ostae

nepomian, bojedi se a to ne nestane. Pokuao je po zvuku oreiti

to se ogaa, no bojao se a mu se sve samo priinja ili a umire.

Ono hlano maknulo mu se s ela. Osjetio je kako mu neiji prsti

otkopavaju pojas i razmiu koulju. Prsti, hlani i spretni, oirnuli

su mu ranu i spustili na nju neto toplo i ugono.


16/133


16

Jenkins otvori oi i zaglea se u kameni svo na sobom. Hlaan

oir na elu nestao je, no ugona toplina na njegovu boku trajala je i

dalje. Jenkins polako spusti pogled.

Kraj njega je kleala ena, no sve to je u prvi tren vidio bilo je glatko,

smee rame s kojeg je bila skliznula bluza i prekrasnu, gustu, crnu

kosu.

Jenkins se gotovo nasmije. Bio je u deliriju. Morao je biti! Nikakva

takva ena ne bi se mogla nadi na ovom osamljenom mjestu, ne tu na

ovoj izboini na stijeni kanjona. Kilometrima uokolo nije bilo ljuskog

naselja. A ona je ona okrenula glavu i pogleala ga. Njene oi bile su

velike i tamne, uokvirene dugim, crnim trepavicama. Taj njen prvi

pogle bio je njean pogle roen iz enske blagosti. I taj je pogle u

trenu nestao. ena svrne oi na rugu stranu.

- Kako se osjedate?

Progovorila je naglo, bojom glasa ne oajudi nita, ni prijateljstvo ni

neprijateljstvo. Jenkins je nekoliko puta morao pokuati progovoriti

prije nego su mu usta uobliila rije.

- Dobro - zastrue i poglea prema melemu na rani. - Dobar... osjedaj.

Niime nije pokazala a ga je ula. Ustala je i prila rubu stijene.

Zatidena grmljem manzanite pogleala je u kanjon. Jenkins nije uo

nita. Nakon nekoliko trenutaka vratila se je k njemu i oala josuharaka na vatru. Vatra je bila mala i nije proizvodila gotovo nimalo

dima, gotovo nimalo mirisa.

- Lijepo - proapde Jenkins. - Lijepo od vas.

ena se naglo okrene prema njemu.

- Uinila bih to i za psa! - ree otresito. Ka je iudi put maknula

melema njenosti je nestalo iz njena dodira. Promatrao ju je dok je


17/133


17

raila. Sviao mu se nain na koji joj je crna kosa paala po ramenima

i oblik njenih grui po tankom kouljom. No njeno lice bilo je

namrteno i bez topline.

- Ako oznaju a ste mi pomogli, nadi dete se u nevolji.

- Nevolje ima uvijek.

U njemu vie nije bilo snage. Ka je ponovo otvorio oi, ene vie nije

bilo. I vatra je bila utrnula. Rana mu je bila svjee povijena, lice

umiveno i ruke oprane. Bilo mu je drugo to se vie nita ne oekuje

o njega. Ipak, mogao je razmiljati o jevojci i u tome su mu prolaziliugi sati u kojima je leao buan, okruen samo ualjenim zvukovima

iz kanjona ili jenako alekim kliktajem orla. Bila je njena ok je

mislila da je u nesvijesti, no naglo se je promijenila kad je opazila da

je gleda. To nije imalo smisla... Kao ni njeno prisustvo ovdje.

Bila je urena i ista. Znai anije mogla stidi iz aleka. S ruge

strane, ako je ivjela u blizini, dolje na Sandsovu ranu morali su znati

za nju. Pomisao na Sandsa posjeti ga na vlastito oruje.

Poigavi se na lakat, Jenkins spazi a mu je selo bilo ovueno na

ohvat ruke, a puka oslonjena na nj. I njegova dva revolvera u

opasaima, jean kojim se opasivao i jedan koji je nosio u bisagama,

takoer su mu leala pri ruci, s rkama okrenutim gje ih je mogao

najlake ohvatiti. Prilazna staza sa je bila pregraena suhim

grmljem i granama tako a bi ga i najmanji oir probuio utanjem.

Tko go bila, jevojka je mislila na sve i oito nije bila nimalo

naklonjena ruini Sans-Bayless.

No kako je ona ola o njega ako je staza bila pregraena? Pomisao

na drugi prilaz zabrine ga. Ako je djevojka znala za ovo mjesto, morali

su znati i drugi. Djevojka je mogla biti Indijanka, ali ne iz plemena

Apaa, a ovo je bila zemlja Apaa. Ni crte njena lica ni njeno


18/133


18

ponaanje nisu govorili a bi bila Inijanka. Govor joj je jasno oavao

panjolsko porijetlo. Malo je meksikanskih obitelji ivjelo na ovom

ijelu granice, no to je bilo mogude.

Bilo je vrlo vrude, maa je Jenkins leao u sjeni. On ohvati pribor,

smota si cigaretu i uboko uvue im. Znoj mu se cijeio licem. U

ustima je imao lo okus i ponovo ga je muila e, no nije imao volje

ustajati. Na aljim ziom kanjona leinar je kruio u irokim, lijenim

krugovima. Nita nije remetilo poslijepone koje je polako nestajalo

nad kanjonom. Odnekud odjekne topot kopita, a onda utihne u daljini

i vrelini dana.

Rosa Maria ula je jahae ka su prvi put oli u olinu. Nijena takva

skupina jahaa nije se u dolini pojavilajo o smrti njena oca, a

njihova pojava nije mogla znaiti nita o nevolje. Kad je u ovim

krajevima tucet jahaa izjahalo odjednom, oni su na umu mogli imati

samo smrt. Ostavljajudi ovce, jevojka prie konju koji je rijemao u

sjeni topole i iz navlake na selu izvue stari kolt Walker. Spusti ruku iskrije oruje u nabore svoje iroke suknje.

Nije imala razloga pretpostaviti a bi jahai koji su olazili Billi

prijatelji. Bila je Meksikanka i imala je stado ovaca, no osim toga bila

je i kdi Pabla Chavera koji je poginuo nie u kanjonu, boredi se o

zanjeg aha ok mu je krv pisala epitaf po stijenama. Sluajudi kako

se pribliavaju gotovo je mogla zamisliti njihova lica. Samo je ruina

Sands-Bayless mogla okupiti toliko jahaa!

- Juanito! - dovikne ona. - Ostani kod ovaca!

U jeanaestoj goini Juanito je ved je bio poput njena oca i nimalo

slian njihovu starijem bratu Ramoneu. Djevojka se udalji od stada,

znajudi zato su jahai oli, i stae ekajudi, namrtena i osamljena

na vrhu breuljka ok se je vjetar poigravao njenom lijepom, vranomkosom.


19/133


19

Bit de to isti oni ljui koji su joj uBilli oca, a njih stjerali na ovo mjesto.

I saa, ako ga nau, ubit de i neznanca koji je leao meu stijenama i

moa umirao.

Bila je to iroka i samotna zemlja i ka bi i cijela njena obitelj izginula

ovje, ne bi bilo nikoga a pita zato. Samo bi nemirne oi mukaraca

na ulici u Tokewanni rjee planule vatrenim pogleima jer ona vie

ne bi prolazila kraj njih uz suanj suknje i ljuljanje bokova koje je tako

dobro znala koristiti.

Prolo je etiri goine o ka si je zanji put kupila novu haljinu.

Mogla sije priutiti samo stare, prepravljene stvari. Prolo je tri

mjeseca od kad je zadnji put bila u gradu i gledala robu u trgovinama,

dodirivala tkaninu koju nije mogla kupiti.

Bilo je obro poetati graom. Mukarci su zurili za njom i obacivali

joj primjebe, a ene se okretale o nje ukoenih usana i Ijutita

poglea. Bila je "ona Meksikanka". ene su je obacivale jer su se

mukarci okretali za njom. A ona ih je namjerno izazivala. Mogla ih jemrziti, ali bila je ena. Mogli su je prezirati, ali su je i eljeli. Znala je

da je meu blijeim enama u grau njena tamnoputa, rasna ljepota

zapanjujuda i to joj se je svialo. Djevojka prkosno uzigne glavu.

Druge su ene imale lijepu ojedu, ali ona je bila Rosa Maria!

Jahai su se na hrptu breuljka pojavili tijesno zbiti. Usporili su konje i

prili joj korakom. Zastali su esetak metara o nje, eset umornihmukaraca ija je lica poznala iz vienja.

Billi Sans bio je najgori meu njima, rsko privlana izglea i ved s

nekoliko mrtvih koje je ostavio za sobom. On je od glave do pete

odmjeri polakim, drskim i uvredljivim pogledom.

- Svaki put ka te viim, izglea sve bolje,Mex - nasmije se on. - Tako

mi Boga, jednog dana ja...


20/133


20

- Jednog dana! - Prezir se cijeio iz njenih rijei i poglea. - Jednog

dana ti si mrtav!

Okrenuvi se o njega, ona pogleda Todda Burgmana.

- to hodete? - upita.

Burgman je bio ovjek koji nije znao za alu. Nii o vitkog Sansa, bio

je snaan, zepast mukarac. Njegova iroku vilica uvijek je

pokazivala tamnu stranu.

- Vijela si ranjenog ovjeka na umornom rianu?

- Ne vidim nikoga. Tko dolazi ovamo? Sands je zurio u nju. Znala je da

je eli i izazivala ga je namjerno, svakim pokretom svog mladog,

jerog tijela mrzedi ga i zbog njegova prezira i zbog njegove elje. Bila

je Meksikanka i uzgajala je ovce, a ipak se prema njima odnosila s

prezirom i to ga je dovodilo do bijesa.

- Ako ikoga vii - ree Billi Sands - poalji bradu da nam javi. Ili, bolje,

ja du se vratiti Sam.

On je ponovo odmjeri i nasmjehne se osmijehom koji mu se nije

orazio u oima.

- Mislim da treba mukarca - oa. Ona polako okrene oi prema

njemu.

- Gje je mukarac? - upita podrugljivo -Moa ti?

Bijes izoblii njegovo ljepukasto lice.

- to ti, prokletnice...!

On oboe konja prema jevojci, no u istom trenu Rosa Maria poie

teki kolt i opali. Uar i bljesak revolvera prestrai konja i on ivlje


21/133


21

trzne glavom i posrne. No, sjajna crvena mrlja iskoi na Sansovu

uhu, napuni se krvlju i krv stae kapati u tekim, grimiznim kapima.

Revolver u jevojinim rukama bio je miran i uperen ravno u cilj. Izraz

njena lica nije se promijenio.

- Idite odavde - naredi ona mrko. - Drugi put nedu promaiti.

U nevjerici Billi Sands dodirne uho i zagleda se u okrvavljene prste.

Lice mu je bilo bijelo o oka. Burgmanove su oi zasjale i on omjeri

Mariu Cristinu s novom pozornodu.

- Da ti se konj nije prestraio - ree Sansu, ne bez oreenogzadovoljstva - sad bi bio mrtav.

- Pa da, Todde - tihim i zloslutnim glasom odvrati Sands. - Ubila bi me.

Ta prljava ovarica bi me ubila!

Burgman okrene konja, a ostali za njim. Billi Sands preko ramena

dobaci pogled djevojci.

- Imaj revolver pri ruci. Vratit du se. Dok su prelazili vrh breuljka

jean jahapoie ruku i omahne joj pozrav. Bio je to Caleb Weiss.

Iz epa na suknji jevojka izvai metak i napuni kolt. Weiss je bio

prava opasnost. Bio je to uan starac objeenih ramena, vie pas

traga no ovjek. Nika se nije kupao i tumarao je breuljcima poput

neke neobine make.to je ranjeni ovjek uinio? Po nainu kako su krenuli za njim, morao

je ubiti jednog od Sansa. Dva put tijekom jutra jahai su zastali kraj

izvora, a iz njihova razgovora naula je a proeljavaju okolne

kanjone.

Junanito joj prie maudi tapom.

- Koga trae? - upita.


22/133


22

Djevojka ga poglea toplim oima. Ka se okrenula nakon sukoba sa

Sandsom, vijela je kako Juanito ustaje iz skrovita iza jene stijene.

Tek u jeanaestoj, a ved je bio poput oca. Oi su mu bile rairene i bio

je blije, no u rukama je stiskao puku.

- Mukarca - odgovori ona. - Trae nekog mukarca.

- Ne elim a ga nau. -Moa nede.

Iz kanjona se spusti jaha u iznoenim konim hlaama i pokrpanoj

koulji. Jahao je mravog inijanskog ponija. Bio je to njen brat

Ramone, visok, premrav mlaid slaba lica. Gledala ga je neosjedajudi sronosti snjime, pitajudi se kako to a sin moe biti tako

malo slian ocu.Ramone je mogao trgnuti bre o ijenog drugog

ovjeka kojeg je ikaa vijela, vjerojatno jednako brzo kao i Billi Sands

koji je do sada ubio jedanaestoricu. No Ramone nikad nije ubio

nikoga, niti je bilo vjerojatno da de to ikaa uiniti. Bio je slabid i

kukavica

- to hode ovje? - upita on. - Koga trae?

- Boji ih se? - upita ona prezirno.

- Ne bojim se niega! Zato bih se bojao?

- Zato? Zato, to ne znam. Samo se boji. Uvijek se boji, svega.

Juanito nije vie mogao rati jezik za zubima.- Rosa Maria pucala je u senora Sandsa. Na Ramoneovu licu odrazi se

zaprepatenje.

- Pucala si na njega? Djevojka slegne ramenima.

- Samo u uho. Konj mu se poplaio. Ramone se zaglea u nju. Ta

jevojka jode ih sve stajati glave! Nisu imali puno, no ovje su ih bar


23/133


23

putali na miru. Zato se ona ne moe pomiriti s time? Poslovi gringa

Billi su poslovi gringa.

Ramone se sjedao ana ka je pronaao mrtvo tijelo svog oca.

Oboavao je oca, a taj je ovjek bio snaan mukarac. Ipak, unato

svoj njegovoj snazi i hrabrosti, stjerali su ga u kut poput osakadena

vuka i ostavili mrtva na stijenama. Kakve je izglede dakle imao on,

Ramone? Moa je i bio kukavica, ali bio je iv i sunce je bilo toplo, a

vjetar je u sebi nosio glazbu.

- Da ga bar nau! - promrmlja on. - Taa bi otili i pustili nas na miru.

Rosa Maria zurila je u njega crnim, porugljivim oima.

- Ba si buala - ree jevojka. Ramone zausti a joj otro ogovori, a

onda se predomisli, okrene konja i udalji se.

Gleajudi za njim, Rosa Maria bila je zabavljena rugim mislima. Gje

bi se ovjek mogao skriti, a a ga Caleb Weiss ne pronae? No da je i

postojalo sigurnije skrovite, bilo bi opasno maknuti se saa. ovjek

ne moe ostaviti traga ako se ne krede i, sve dok bude mogao mirno

leati na kamenoj izboini, neznanac de biti siguran. Ali ona... Ona de

morati biti oprezna. Vrlo oprezna.

Rosa Maria je ovela obitelj u ovu olinu nakon oeve smrti. Davno je

ved bila otkrila kamenu izboinu i poneka je znala odlaziti onamo da

bue sama. Koliko je ona znala, nitko rugi nije znao za to skrovite.Nekod su tamo ivjeli Inijanci, a oni su svoja sklonita birali pomno.

Marija Maria kupila je njihove prve ovce, njegovala ih i brinula se za

strienje i proaju vune. Ona je i ustrajno zahtijevala da sagrade

vrstu, sigurnu zianicu u kojoj su saa ivjeli. Ona je takoer iz San

Francisca ala ovesti i ono malo namjetaja preostalog o njene

udaje.


24/133


24

Uala se za kauboja gringa ka je imala petnaest, nakon to je njen

otac bio ubijen, i s njim je otila u Virginia Citv u Nevai. Tamo je

naiao na bogatu ilu srebra i obogatio se pa su se vratili u San

Francisco. No, pide i kocka su ga slomili. Poginuo je u revolverskomobraunu, pijan. Rosa Maria vratila se je svojoj obitelji sa svim onim

ivnim ostojanstvom svog meksikog nasljea i s uspomenama na

kratke dane slave u Virginija Cityju i San Franciscu.

Ka se rugi put pojavila na kamenoj izboini, bilo je to iznenaa.

Suanj posuknji, laki uar mokasine o kamen i stvorila se je pred

Jenkinsom. Kleknula je kraj njega brzom, skladnom kretnjom i spustilalonac na tlo.

- Jedite. Nema vremena za razgovor.

Glano je navalio na jo vrude jelo ok mu je jevojka skinula zavoj i

pregledala ranu. Izgledala je malo bolje. Djevojka je ispere i previje

istim platnom. Ka je pojeo, uzela je lonac i isprala ga na izvoru.

Zatim se vratila s nekoliko tortilja i neto suene goveine zamotaneu koma pamune tkanine.

- Ne palite vatru - upozorila ga je. Trae vas.

Kad je htjela ustati, zgrabio ju je za suknju i zarao. Ona ga poglea

namrteno, ne pokazujudi rugih osjedaja.

- Tko ste vi? Odakle dolazite?

- Zar ja to vas pitam?

- elim znati kome ugujem zahvalnost.

- Por nada. Za malo.

- Bar ime?


25/133


25

Nije mu odgovorila, nego je ostala strpljivo stajati dok joj nije pustio

suknju. Gipkim pokretom ona ustae i okrene mu lea. Koliko god je

mogao i mukarac se okrene za njom

- Vi... Tako ste lijepi - ree iznenau, bez svjesne namjere.

- Previe priate. Spavajte.

Ipak, kad je stigla do ruevnog zia iza kojeg se prvo bila pojavila,

jevojka prekorai preko kamenja i zastae.

- Rosa Maria - ree ne okredudi glavu prema Maxu.

Leao je oslukujudi jo kakav zvuk njena olaska, no osim ubora

voe nije uo nita. Svojim dolaskom ovamo stavila je ivot na kocku.

Vedini iz Sans-Baylessove ruine injenica a je ena ne bi znaila

nita u usporebi s injenicom da je neprijatelj.

No ovjek kojeg se Max Jenkins bojao bio je Caleb Weiss. Weiss je bio

ovjek na glasu. Bio je jean o gortaka, izviao je za vojsku protiv

Indijanaca, lovio i postavljao zamke gdje mu se prohtjelo. Dugo jeivio s Inijancima, ne samo s Utama, koji bijahu pleme njegove

majke, ved i s Navajima i Apaima. On de paziti na jevojku, svjestan

a ivi u blizini i da je neprijatelj. Njihov ranjeni plijen trebat de hranu

i njegu, a ako ih dobije, morat de to biti o ove obitelji. Caleba Weissa

nede biti lako namuriti.

- Rosa Maria.

Proaptao je njeno ime i svijelo mu se kako zvui na njegovim

usnama i u uima. panjolsko, nedvojbeno. A ipak, kretala se poput

kakve Inijanke i oisala priroenim ostojanstvom svojstvenim kako

Inijancima, tako i panjolcima. Osjedao je u njoj ostojanstvo i

ponos ovjeka koji olaze o ivota pomirena s priroom.


26/133


26

Jenkins ponovo provjeri oruje. Bio je daleko od sigurnosti. Svaki sat

mogao mu je biti zanji. On nije ostavio novih tragova, no jevojini

olasci i olasci nisu mogli ugo ostati nezamijedenima. Saa je imao

hrane ovoljno za nekoliko ana, bue li jeo teljivo kao to je znaoda mora. Nije znao ka bi se jevojka mogla vratiti. Ni hode li to

uiniti.

Staza kojom je ola morala je biti obro skrivena, no ako je jo tko

nae, Jenkins je znao a nema izglea ponovo pobjedi. Rait de se

samo o tome koliko rugih moe ubiti prije nego ubiju njega. Nadao

se je a ga nede zatedi na spavanju.

Jenkins se spusti na pokrivae. Bio je vrlo slab i najmanji ga je pokret

umarao. Prodi de ani, moa ak tjeni, prije nego bue spreman za

put. A to je bilo predugo, puno predugo vremena.

On ponovo pomisli na Mariu Cristinu. Jenom, avno, kao jeak,

poznavao je ene sline njoj. Oakle je vukla lozu? O konkvistaora?

Ili jo alje, o kraljeva Tolteca?

Povremeno bi uo jahae u kanjonu ili na platou izna sebe. Znao je

a ga jo trae. Ponovo jegleao kako olazi veer, kako se sjene

ulje i ekao a se na kanjonom pojavi ona osamljena zvijeza.

No nodas su se pojavile vije. Jena je visjela na nebu, ruga neto

nie, negje na platou s ruge strane kanjona. Bila je to logorska

vatra ljudi koji su ga traili.

II.

Caleb Weiss sjedio je kraj te vatre, desetak kilometara dalje od

izboine na kojoj je leao ranjeni Max Jenkins. Billi Sands bio je kraj

njega i jo est rugih mukaraca. Svi bijahu umorni, a starijima meu

njima potjera je i dozlogrdila. Mlaima je bila obroolo olakanje


27/133


27

o kaubojskoga posla, no i jeni i rugi bijahu jenako oluni. Samo

je Caleb Weiss kuao gorku kau poraza.

Prvi put nakon toliko goina izgubio je trag tako a ga vie nije mogao

nadi. Jenkins mu je izmaknuo, bilo da je nekako pobjegao iz zemlje,

bilo a se je zavukao u sigurno skrovite.

Njegov je trag jenostavno nestao. Weiss ak nije tono znao ni gje

se to ogoilo. Sans nije vjerovao a se je Jenkins uopde uspio

dokopati vrha platoa, a i Burgman se je bio sklon sloiti s time. Weiss

je, meutim, bio siguran a se je Jenkins uspeo na plato, maa nije

mogao objasniti zato to misli. Na platou je viio samo va svjea

traga, a ni jean nije se pouarao s tragovima progonjena ovjeka.

Jenkins je izgubio krvi, puno krvi. A ipak nastavio se je kretati i ni na

tren nije prestao misliti bistro. Takav je ovjek bio vraki opasan.

Weiss nije poznavao Jenkinsa, ali znao je itati tragove. Znao je a

Jenkins poznaje divljinu i da zna skrivati tragove. Zemlja kroz koju su

se kretali bila je ivlja i razlomljena. Leala je na granici izmeu NovogMexica i Arizone na sjeveru i Sonore i Chihuahuae na jugu. Pojilita su

ovje bila rijetka, a zemlja gotovo stotinu kilometara juno o

meksike granice potpuno nenaseljena.

Duga i otra borba trajala je uz granicu, no samo se je Pablo Calerro

uspjeno suprotstavljao ruini Sans-Bayless ok konano i on nije

pokleknuo. A ako je progonjeni ovjek o ikoga mogao primitipomod,moglo je to biti jedino od te obitelji.

- Ramone je kukavica - ree Mort Bavless.

- Cura nije - oeka Burgman.

- Vijeli bismo a mu pomae - okosi se Joe Sands. - Ovo je zemlja

otvorenih vidika.


28/133


28

- Zato ona ne viimo njega?

Weiss nije sujelovao u razgovoru. Razmiljao je o jevojci. Znao je a

ne voli gringose, no znao je dajo manje voli ikoga o Sansa ili

Bavlessa. Pitanje je bilo bi li stavila na kocku sve to su imali a im

napakosti, izazivajudi njihov bijes. Po tragaevu miljenju ba bi i

mogla.

Uskoro je Weiss zakljuio a je Ramone zabrinut. Vidjelo se to po

njegovu nemiru i nainu kako su mu oi bjeale pretraujudi okolne

breuljke. No Weiss nije vjerovao a mlaid ita zna. Raije, on je

elio izbjedi nevolje, a ne izazivati ih. A sa Sansovim jahaima u

blizini ni nevolje nisu bile daleko! Weiss se je smjestio meu rijetko

grmlje izna kanjona i spremio na ekanje. Imao je alekozor i oatle

je mogao pratiti sve to se ogaa oko kude. Njegovo strpljenje nije

imalo granica. Jenom na tragu, ni sati ni ani nisu mu znaili nita.

Njegovim oima nita nije moglo izbjedi.

U sumrak je gleao kako Rosa Maria i Juanito ovoe ovce s pae,spremaju ih u tor i hrane velike pse. Iz dimnjaka se lijeno podigao

dim. Ramone je izaao i nasjekao rva. Weiss je viio kako se sjekira

ie i paa, a tren kasnije zauo bi i zvuk uarca umekan aljinom.

Zalazede Sunce zapalilo je nebo naranastim i crvenim vatrama. Caleb

Weiss pripali lulu i spremi se na ekanje. Sa bi bilo pravo vrijeme...

Nije se ogoilo nita. iljasti vrhunci u sumraku jo se vie proue,mrak se stae skupljati na nu kanjona. Rosa Maria izae iz kude i

zastade uspravnih ramena, uspravljene glave poput lovakog psa koji

je osjetio traak mirisa, no samo prie toru, provjeri vrata i vrati se u

kudu. Tama proguta kanjon.

Dva osvijetljena prozora ostali su jeine viljive toke u njemu. Nod

zahladi.


29/133


29

Weiss se namrti. Moa je ipak bio u krivu. Moa ipak nisu znali

nita.

U sumrak se Max Jenkins izvue iz svog leaja i, neuredi, opue o

ruba litice. Ne razmiudi zeleni zastor pre sobom zirne prema nu

kanjona.

Na tom mjestu kanjon nije bio ni trieset metara irok, no malo alje

razlijevao se postupno prema prostranoj dolini kojih pet kilometara

dalje na kojoj su pasla goveda Sands-Baylessovih. Gotovo u samoj

sredini kanjona nalazio se Calderrov posjed. Trava je tu bila obilna, a

ponoje ziova kanjona mrekalo se blagim breuljcima obraslim

rugim biljem, izvrsnom stonom hranom.

Jenom mu se uinilo da je opazio kratak pokret na visokom rubu s

druge strane kanjona, no ma koliko da je zurio u tom smjeru, pokret

se vie ne ponovi. Ostao je tako leati prouavajudi svoj poloaj,

nesvjestan a s ruge strane isto to ini i Weiss. Ka ga je hlanoda

stala potresati lakim drhtajima, odvukao se je natrag u svoje

pokrivae. Dugo vremena je leao, bolan i iscrpljen tim naporom prije

nego je skupio snagu da pojede jednu tortillu i malo govedine. Jeo je

polako, uivajudi u hrani i vakanju, ne bi li ue trajalo.

Djevojka se je izlagala stranoj opasnosti pomaudi mu, no Jenkins

nije mogao uiniti puno a to promijeni. Oito su Sansi vjerovali a

se nalazi negje u blizini jer bi inae otili traiti alje. U ravnopravnojutrci, njegov bi rian pobijeio svaku etverononu ivotinju u kraju,

no Jenkins je znao da kanjon nadziru. Osim toga, njegova vlastita

snaga bila je jo neovoljna za brzo, ugo i teko jahanje po ovim

stazama. Povrh svega, jo je morao nadi Johnnyjeve ubojice i naplatiti

im, ako moe, cijenu ukraenih konja.

Probudio se s izlaskom Sunca. Jeo je potom i pio s izvora. Napeo jemiide, opustio ih, napeo ponovo. Ka je Sunce izalo, izvukao se je


30/133


30

ispod kamena nadvoja i legao na svjetlo i u toplinu. Kasnije je

pokuao puzati prema rubu izboine, no ubrzo je oustao. Bio je

preslab. Veliki rian zaovoljno je pasao uz liticu. Dan je odmicao

sporo...

to go mu je Rosa Maria stavila na ranu obro je jelovalo. Upala se

povukla, i runo crvenilo s njom. Max oprezno ispere ranu, uedi se

to vie ne osjeda jake boli, i ponovo je zavije. Zatim iz sedlene torbe

ieprka alekozor. Bila je to jaka naprava, kupljena u jenoj vojnoj

ispostavi, korisna u hvatanju zalutale stoke i divljih konja. Polako i

strpljivo stao je prelaziti zemljitem nastojedi otkriti uzorak kanjona imogude izlaze. Ka je jutro ved obrano omaklo, on spazi kratak

odbljesak sa suprotne stijene.

Znatno nie o Jenkinsova poloaja, mjesto s kojeg je uhvatio

odbljesak ipak se nalazilo visoko iznad dna kanjona. Nakon duga

vremena i pomna prouavanja, Max soklijevanjem zakljui a su ga

oi prevarile ili da je uhvatio oraz s komaida kriljavca koji jeoronila i survala u ubinu kakva ivotinjica... A taa ga uglea

ponovo.

Jenkins se namrti. Mjesto koje mu je privuklo pozornost naizgle nije

prualo nikakva zaklona. Ipak, moa je u tlu postojalo uubljenje u

koje je mogao ledi i skriti se ovjek. ovjek koji bi bio neviljiv ok se

ne pomakne. Tada ga je konano ugleao-mrava starca otrih, lisijih

crta lica, ovjeka koji je jeino mogao biti Caleb Weiss.

Max naglo spusti alekozor. Znao je a ljui poput starog tragaa

mogu osjetiti pogled na sebi jasno poput dodira.

Rosa Maria bila je s ovcama. Djeak je u blizini skupljao granje koje de

na veer svezati iza sela i ponijeti oma. Je li znala a je Weiss na

litici izna nje? Pokuao je smisliti nain a je upozori bez aistovremeno oa sebe, no to je bilo nemogude.


31/133


31

Pokuao je zatim omjeriti aljinu izmeu sebe i Weissa. Preko

kanjona i olje prema kudi Chavera... Oko stotinu i peeset metara?

Ne... Prije tri ili etiri stotine!

Jenkins uzme puku i provjeri je li metak u cijevi. Zatim je oloi i

uzahne. Pucati prema olje bilo je varljivo i nesigurno. Moa oe

o toga, no Max to ostavi kao zanju mogudnost i krajnju nuu.

Rosa Maria je dva put ustala. Svaki put je krenula oluno, sa svrhom

u pokretima i svaki put Weiss je hitro krenuo liticom ne bi li je

zarao na oku. Jenom je jevojka skupila neto rva, rugi put

nabrala malo ivljeg zelja za veeru. Vratila se je u hla, sjeila

nekoliko minuta, a ona ustala i pola ravno prema mjestu po

stijenom na kojoj je leao Weiss i gje mu je bila potpuno neviljiva.

Iznenada se Max gotovo glasno nasmije. Rosa Maria znala je da je

Weiss promatra, znala je gdje je i namjerno ga je muila! Na tom

mjestu nije bilo naina a Weiss vii to rai, a za starog tragaa nije

moglo biti nieg goreg. Djevojka je mogla biti s ovjekom kojeg sulovili, mogla mu je slati poruku, mogla mu je ostavljati skrivenu

hranu, mogla je... to go je htjela!

Dok je djevojka mirno ivala po stijenom, a Weiss se paao izna

nje, pojavi se mravi ovjek na inijanskom poniju. Ramone zaustavi

konja i prieka a jevojka progovori, no ona je i alje tiho ivala.

- Jo su tamo - najzad progovori Ramone. Ona ga ni ne pogleda.

Voljela je svog brata,no prezirala je njegovu slabost.

- Znae li gje je?

- Tko? O kome pria?

- ovjek kojeg trae. Jenkins...

- Otkud bih znala? Do sada nisam znala ni kako se zove.


32/133


32

Ramone se zagleda u svoju sestru s nelagodom. Nije bila jednostavna,

poput Rose, njegove ene iz plemena Navajo. Ramone je razumio

Rosu. Razumio je i svoju majku. No ova ena bila je rugaija. Moa

zato jer se je bila uala za onog gringa i otila ivjeti u graove. Ali ne,ona je ouvijek bila una! Nije htjela ni jenog ovjeka, no kad god

je odlazila u grad, zavodljivo bi ljuljala bokovima. Nije to bilo dobro.

Ramone je bio siguran a de prije ili poslije morati ubiti zbog nje.

Zato nije mogla uzeti mukarca kao ruge ene? ena bez mukarca

nije bila nita.

Osim toga, znala je neto o ovjeku kojeg su lovili. Da Billi Sands iliTo Burgman oznaju a mu pomae, uBilli bi ih. Sve do zadnjeg. Ili

bi pokuali ubiti Manu Cristinu. U tom sluaju Ramone bi im se morao

suprotstaviti. A on se nije elio boriti. On je bio jean, a njih toliko.

Rosa Maria je znala to njen brat misli. Znala je ak i to misli Caleb

Weiss. Poznajudi cijeli taj kanjon kao svoj lan, uskoro je znala i gje

se tono skriva. No za saa to nije smetalo. ovjek na kamenojizboini imao je hrane i imao je vode. Bude li potrebno, bar dva dana

modi de izrati i sam. Ka je prvi put naila na njega, pomislila je da

je mrtav. Da ga je ostavila, sa bi bio mrtav i nitko vie ne bi imao

nikakvih problema. Neznanac je bio gringo. Nije joj znaio nita. I ona

nije voljela Amerikance. Osim svog mua. On joj je bio obar, ak i

kad bi se napio. I uvijek se je onosio kao gospoin, s potovanjem.

ak i sa, uza sve slabosti koje je otkrila u njemu, Rosa Mariapotovala je, na neki nain, i njega.

ovjek na izboini...On nije bio slabid. Ni mekuac. Sjetila se njegovih

revolvera. Billi su obro oravani. I hlae su mu bile izlizane o

njihovih korica. Bio je to ovjek koji je ivio s revolverima. Ne, izrat

de. Taj ovjek de sve izrati. Ka mu se snaga vrati, ojahat de. Tako

de ga se rijeiti. I bolje!


33/133


33

Ramone je bio nemiran. On smota cigaretu i uboko povue im. Nije

znao a ih naziru, ali pretpostavljao je a de to uiniti. On se

nelagono promekolji u selu i Rosa Maria ga konano poglea. I to

je bilo dovoljno. Dovoljno a ocijeni mukarca. Po nainu kako jesjedio u sedlu i kako je nosio revolver.

- Previe si straljiv, Ramone. Ti, koji si tako obar s revolverom!

Mislim i bolji od Billa Sandsa.

Ramone ostae bez rijei. Bilo je to prvi put a ga je Rosa Maria

pohvalila za ita. No bolji o Billa Sansa? Ne, nemogude. Pa ipak,

pomisao je zvuala ugono u njegovoj glavi. Rosa Maria vjerovala je

da bi mogao uspjeti!

Cijelu tu nod i iudi an Max Jenkins leao je mirno i omarao se.

Grickao je hranu, pio puno i spavao. Misli su mu se neprestano

vradale k Mariji Cristini. Djevojka je zraila nekim snanim, estokim,

strasnim ponosom koji se uvlaio mukarcima po kou, ma kako

nadureno i neljubazno njeno lice bilo.

U sumrak su se na sljemenu pojavili jahai. Na njihov znak Weiss se

izvue iz sklonita i poe prema njima. Jenkins ga je promatrao, ali

bez alekozora jer je Sunce sjalo prema njegovoj izboini i Jenkins se

je bojao da bi ga i samo jedan odbljesak sa stakla mogao odati.

Ovce su se stale vradati doma. Jenkinsov pogled naglo se vrati k

njima. Rosa Maria nije bila kraj njih!

Weiss je zavrio razgovor i poeo se vradati na svoje mjesto.

Nesvjesnim pokretom Max isprui ruku prema puki. U zanji tren,

nekoliko koraka od mjesta s kojeg je mogao vidjeti da je jeak sam

kraj ovaca, Weiss se okrene prema jahaima i jo im neto obaci.


34/133


34

Kamen tiho zatropode i Max se naglo okrene. Rosa Maria pojavi se

iza sruena zia. Disala je ubrzano, a oi su joj bile rairene i crne. U

ruci je rala mali zamotuljak hrane.

Ona se okrene da ode, a Max je zgrabi za ruku.

- Cuidado! - pokae on prema jahaima. -Pouri! Vijet de a te

nema!

Njene oi promatrale su ga hlano, neprozirne.

- Boji se a de te nadi? Ili a vie nede obivati hranu?

- Ne budi glupa - oree Max. Djevojka se naglo okrene.

- I pazi se - doda on. - Ti si lijepa ena, Rosa Maria.

Njene su oi kratko bljesnule, izazovno, no ona se ona okrene i

nestae bez rijei.

I Weiss je nestao, a jahai su olazili ka je Max ponovo pogleao u

kanjon. S pukom u ruci on se primakne rubu izboine. Znao je to de

uiniti ako Weiss opazi jevojku. Pokuat de ga ubiti.

Te nodi, ugo nakon to se spustila tama, po prvi put je ustao na

noge. Oslanjajudi se na puku kao na taku napravio je va koraka, a

onda je morao sjesti. Kasnije, napravio je jo va koraka.

Ovce su ved bile u toru, a Juanito u kudi ka je ola Rosa Maria.

Vratila se je iz smjera izvora kraj kojeg je jo prije bila ostavila vjero.

Iz kude su opirali ljutiti glasovi. Jean je bio Ramoneov. Oi su mu

bile usijane i ljutite ka je ula u kudu. Majka joj obaci kratak,

zabrinut pogle. Svaa iznenaa utihne.

Ramone je nadureno zurio u nju. Visoko podignute glave Rosa Maria

prijee preko sobe i stae prati ruke. Majka nastavi stavljati hranu na


35/133


35

stol. Juanito je ved sjeio za stolom s noem u ruci. Iznenaa se

Ramone okrene prema djevojci.

- Sve de nas uvaliti u nevolju! Skriva tog ovjeka!

Rosa Maria ga prezirno pogleda.

- Ti si lud - ree.

Ramone je prostrijeli pogleom, zausti a neto ree, a onda se

okrene i izleti iz sobe. Rosa Maria se trgne u sebi. Naravno da je bio u

pravu. Njena pomod ranjenom ovjeku sve ih je ovoila u opasnost.

No ona ga je nala samog, ranjenog, na samrti i u tom trenu inilo jojse da nema izbora.

Naglo kako je i otiao, Ramone se vrati. Baci se za stol i stade ljutito

jesti.

- Nema pravo - ree. - Gdje je?

- Ne znam o emu govori.

Ramone skoi na noge i nagne se prema njoj.

- Zna! - povie. - Skriva tog ovjeka! Hrani ga!

-I to ako to inim?

- Spalit de nam kudu! Ubiti ovce!

- A to de ti uiniti? Boriti se ili pobjedi? Ramone je ponovo prostrijeli

pogledom.

- Borit du se!

- U redu. Ja se borim sada.

Ramone se namrteno nagne ponovo na tanjur. Ka je pojeo, on

ponovo izae iz kude. Na tren zastae kraj prozora i Rosa Maria ga


36/133


36

pogleda-visokog mlaog mukarca, premravog, uiznoenoj i

pohabanoj ojedi. Ona osjeti kako je probaa otra bol. Nije bilo

poteno. Ramone nije imao nikakvu mlaost. Nikakvo vrijeme za

bezbrino jahanje, za arenu, veselu ojedu, za uvaranjejevojkama... Orastao je kao prestraen i osamljen jeak u zemlji

stranaca. Nikakvo uo da je orastao u prestraena mlaa

mukarca. I imao je pravo. Ne bi smjela dovoditi u opasnost obitelj.

Billi su roeni u opasnosti i stalno su ivjeli u sjeni straha. Ona je bar

imala nekoliko obrih goina aleko oave, ak iako je i u njima bilo

gorine.

Nika nije razmiljala zato je pomogla ovjeku na kamenoj izboini.

Zato jer je bio neprijatelj ubojica njezina oca? Zato jer je bio ranjen?

Nije znala tono. Sluala je njegovo buncanje u eliriju. Nijenom

rijeju nije zazvao neku enu. Zato joj je to bilo vano?

Bilo je neeg mirnog i sigurnog u njemu, neeg to joj je onosilo

smirenje ak i usre svih tih nevolja, neeg to je smirivalo njenenemire. Ta misao je uznemiri i ona je nestrpljivo otjera. Pa nije vie

bila dijete daje kauboj lutalica moe tako uzbuiti!

Usre nodi Max Jenkins je ponovo ustao i pokuao hoati. Opasao je

revolver i pokuao ga trgnuti znajudi a de uskoro opet trebati

vjetinu brza potezanja. Ponovo de trebati svoje revolvere. Svakoga

trena mogli su otkriti njegovo skrovite.

Razmiljajudi o tom, zaobiao je ruevinu traedi put kojim je olazila

Rosa Maria. Naao je to uzak oron sipine u irokoj pukotini u stijeni.

Ali Rosa Maria nije proizvoila nikakva zvuka olazedi. Nakon pomna

promatranja otkrio je zato. Uzak izbojak, ne iri o petnaestak

centimetara, pruao seu cijela orona.

Max se vratio k izvoru i pio. inilo mu se a se nikako ne moe o sitanapiti. Lagani vjetrid ga zapuhne mirisom ima s logorske vatre. Jo su


37/133


37

Billi tamo, s ruge strane kanjona, ekajudi a pogrijei. Jesu li to

znali? Ili su ostajali samo zbog neke Weissove nejasne slutnje?

Unato slabosti, Max je bio nemiran. I veliki rian poeo je pokazivati

tragove uznemirenosti. Billi su tu preugo. ovjek je znao a de

uskoro morati krenuti. Ustrajno, strpljivo, nastavio je kruiti

kamenom izboinom razgibavajudi i vjebajudi miide.

Znao je takoer a de, ka krene, to biti iznenaa, bez najave. Saa je

cijelo vrijeme bio gladan. Je li to bio znak oporavka?

Max je obro znao pustinju. Znao je a ak i kanjoni imaju uzorak kojise moe svlaati i pobijeiti... uz malo srede. No pomisao na to a bi

konjem, nodu, trebao svlaati strmi spust oronom niz liticu kanjona

ispunjala ga je muninom. Danju, pak, bio bi otvorena i laka meta

onima koji su ga ekali.

I Rosa Maria... Tako osamljena, tako namrtena, tako aleka... Bila je

ponosna. Zrailo je iz svake njene crte, iz svakog njenog pokreta.

Njena ojeda mogla je biti stara i iznoena, no ranje joj je bilo

kraljevsko!

Max Jenkins nije imao prava misliti na nju. Morao je misliti samo na

to kako a se izvue oave jer je njegov boravak ovje prestavljao

opasnost za sve njih. On se naglo okrene, no istog trena probode ga

strahovita bol. Usrknuvi zrak, on se zgri i pane na koljena. A on je

pomiljao na bijeg?

etveronoke on opue natrag o svojih pokrivaa.

Puno kasnije Max se naglo probui. Ruka mu se spusti na rku

revolvera. to ga je probuilo? Nije to mogao biti nikakav uobiajeni

nodni zvuk. Njegova podsvijest i predobro ih je poznavala. Moralo je

biti neto rugo, neto to nije pripaalo uobiajenoj pjesmi nodi.


38/133


38

Vjetar tiho prhne, jeva osjetljiv. Nod bijae iroka, bijela i

nepomina. Visoki kameni vrhunci bacali su ugake sjene...Moa je

ipak pogrijeio? No Max ostae i alje nepomian, oslukujudi. Zrak je

u njegovim pludima bio svje i hlaan poput planinske voe, azvijeze su blistale bliske, objeene poput svjetiljki na nebu. Znao je

taj osjedaj, poznavao je sve mirise i zvuke.

Max osjeti neponoljivi svrbe na boku. Ranjeno meso napokon je

poelo zacjeljivati. On oahne polako, uboko. Prevario se!

Iznenaa zauje tihi zvuk. Neto se je kretalo u kanjonu ispo njega.

Max nastavi oslukivati. Sjajna mjeseina onosila je kroz nepomian

pustinjski zrak njegovim uima sidune zvuke. Jeva ujne. Neto...

Netko se je dolje kretao.

A taj netko mogao je uti i njega. Ako ved nije!

Je li se u snu okrenuo, zastenjao, oao ikako rugaije? Vjerovao je

da nije, vjerovao je da bi ga snaan nagon za samooranjem i uvijek

buna posvijest ovjeka svikla ivotu na neprijateljskim stazama

sprijeili u tome. Osim toga kameni ziovi kanjona Billi su poput

zvunika koji su uzgonili zvuk pa je on na viem poloaju lake mogao

uti on to se kretalo ispod njega nego obratno.

Ponovo ga je uo. Zar je traga neto otkrio? U ovo oba nodi nije

mogao slijediti nikakav trag, a ipak...

Ponovo zavlaa nodna tiina. Negje u aljini ojekne zamiljeni zov

kojota i potom se sve smiri.

- Nema nimalo smisla! - Joe Sans je neraspoloeno zurio u vatru. -

ovjek ne moe samo tako nestati, kao a ga nije ni bilo!

To Burgman premjesti uhan za vakanje na rugu stranu usta i ne

ree nita. On je na svoj polaki, sustavni nain omiljao to se


39/133


39

moralo dogoditi. Od svih njih Burgman je bio jedini pred kime se Billi

Sans ika povukao, a Joe je o tome imao svoje miljenje. Billi se je,

unato svoj svojoj brzini na revolveru, pomalo pribojavao svog

utljivog, ozbiljnog urjaka.

- IzguBilli smo ga - ree Mort Bavless.-jo tamo na platou. Bio je u

loem stanju. Nije mogao ospjeti aleko.

Na prijelazu Mocking Bird Jenkins je ubio Mortova brata, a sam Mort

bio je jean o estorice koji su uz Billa Sansa uBilli Johnnyja

Hendrixa. Mort se nije previe brinuo a bi mu se Jenkins ikad mogao

osvetiti za to. Jahao je u potjeri vie zato da osveti bratovu smrt i zato

jer je po prirodi bio ubojica.

- Ako se je uopde i okopao platoa -promrmlja Joe.

Tijekom prola va ana potjera se je osipala i Billu je to bilo drugo.

Dva jahaa vratila su se na ran na skupljanje sijena, jo jean vratio

se oma k eni pre poroom. Potreba za brojano jakom potjerom

bila je prola. Po navici oirnuvi zaebljanje na ranjenom uhu Billi

poeli a svi ou. Imao je svoje zamisli i planove, a hvatanje i smrt

Maxa Jenkinsa nisu u njima dolazili na prvo mjesto.

Vie o svega elio je a oe To. To nije ao a se iraju

Meksikanci i, da se radilo o ikome osim o Toddu, Billi bi bio spreman

povjerovati da se je Todd raspekmezio nad curom. Ali ne Todd! On

nika nije bio mek ni prema kome. Ba to pomanjkanje osjedaja

najvie je strailo Billa. To je bio vrst i spor i pametan.

Galeb Weiss nagne se naprije i natoi si kave u lonid.

- Tu je - ree jenostavno. To naglo poie glavu.

- Vidio, si ga?

- Ne. Ali u blizini je.


40/133


40

- Kako zna ako ga nisi viio? - razraljivim glasom upita Billi.

Poneka ga je Weissova samouvjerenost uasno uzrujavala.

- Ako Jake kae da je ovdje - ree Burgman -onda je ovdje.

- Ne znam zato - klimne Weiss - ali osjedam ga.

- Ako je ovdje - dobaci Mort Bavless - onda Meksikanci to znaju.

Kaem a oemo tamo, zgrabimo curu i...

- Nedemo uiniti nita takva, - Burgman se ak nije ni okrenuo prema

njemu.

- Ionako ne bi progovorila - ree Weiss.

- Oh, meni bi! - ivlje de Mort. - Vijet dete!

- Ti si budala - ree Burgman tiho. - Mogao bi je ubiti prije nego bi je

natjerao da progovori. Ne tu djevojku.

Weiss zamiljeno zavrti kavu u lonidu. Ranjeni ovjek, sam... Gje bi

se mogao skrivati?

- Mora biti u blizini - nastavi Burgman. -Ako je iv, mora jesti, a ako

jede, jelo dobiva od Meksikanaca. Ali samo Ramone ikada odlazi

odavde.

Billi Sans, koji je leao ispruen na pokrivaima, saa se poigne na

lakat.

- Morte - ree - sutra demo se ti, ja i Joe zalijepiti za njega. Biti mu za

petama u svakom trenutku. Poput ika.

- Nita nedemo postidi. Mislim a je cura u pitanju.

- Bili dobro govori, Morte - iznenaa ree Burgman okredudi svoju

etverouglastu glavu prema njima. - Zalijepite se za nj. To de ga

slomiti. Nemojte ga stjerati u kut, ali budite u blizini.


41/133


41

I Weiss je polako upoznavao ovjeka kome je bio na tragu. Ka ga

uhvate, nede to biti zabavno!

- Nadi du vam ga - ree tiho. - No ka ga naem, preputam vam ga.

Sve se oi okrenu prema njemu, prema tom cininom, neopranom

starcu ije su oi zasjale kao a zna neku tajnu alu na njihov raun.

-to to znai?

- Neki o vas nede se vratiti. Ono je pravi nakostrijeeni vuk kojeg

lovimo.

Netko prezirno frkne, a Mort Bavless se nestrpljivo okrene. Billi Sands

ljutito stisne usta i ne ree nita. Znao je a bez starog tragaa ne bi

stigli tako aleko. U ruini ga je rao prvo stari Jeb Sans, a saa

Todd.

Caleb Weiss prie svojim pokrivaima i legne. Dok je nepokretnim

pogledom zurio u zvjezdano nebo, misli su mu ponovo prelazile

okolnim porujem. U njemu je moralo postojati skrovite. I moralo

je biti blizu.

Jutro je bilo tek blijei nagovjetaj na istoku ka se je Max Jenkins

probuio. Prva misao bila mu je o zvuku neijeg kretanja iz kanjona u

nodi. Vrijeme za pokret neizbjeno se pribliavalo.

Kad se razdanilo, ponovo je ispitao strmi odron sipine. Djevojka ilidijete mogli su se uspeti njenim tvrdim uskim rubom, no jedan

pogrean korak... Vraja je jevojka u gruima imala srce ratnika!

Djevojka ili dijete mogli su prodi onua. No mukarac je mogao

natjerati konja a se osklie niz sipinu o na kanjona. Max je znao

viati ivlje konje kako, stjerani u kut, izvoe gotovo jenako opasne

vratolomije. Isto tako lako mukarac i konj mogli su zavriti na nu

slomljenih nogu ili jo gore!


42/133


42

Jenkins uglea mlaog mukarca, za kojeg je pretpostavio a je roak

Marie Cristine, kako olazi na inijanskom poniju. Ka je zaao za

zavoj, va se jahaa upute za njim. Mlai Meksikanac se nekoliko

puta okrenuo prema njima, no jahai su, izgleda, Billi zadovoljni timeda ga prate iz daleka.

Druga vojica jahaa prila su kudi i sjahala kraj staje. Dakle, otle je

olo. Svaki potez Calerrovih bit de po nazorom. Jean ovjek

izae iz vrbika i krene prema Mariji Cristini. Ugledala ga je i zastala

ok su joj rasputena uga kosa i iroka suknja vijorile na vjetru.

Stajala je ekajudi, vrlo uspravna i ostojanstvena.

Razgovarali su nekoliko minuta. Djevojka je bila hladna i smirena. Na

licu joj se orazi neto upeatljivo, neto ponosnoi estoko, to ga

ispuni snanom eljom i sa ok ju je samo promatrao kroz

dalekozor.

ovjek s kojim je razgovarala bio je Caleb Weiss, ovjek bez osjedaja i

opsjenut. No to go a joj je rekao, nije je ni najmanje dirnulo. Kadse je okrenula, Maxu se uini a joj se suknja tjenje i maznije ovija

oko nogu i bokova. On spusti alekozor i rukavom obrie lice. Bit de

to jo jean paklenski vrud an.

Morat de krenuti. Nije imao prava i alje izazivati vraga. Morat de se

pokuati probiti. Max se vrati u sjenu navoja na svojim skrovitem i

sjene ekajudi a an proe.

Kad ga je tihi suanj probuio, ved je bila nod. Mukarac se u trenu

nae na nogama, s revolverom u ruci. Hitrim korakom povue se

ublje u sjene ruevina i stae ekati zaravajudi ah. Tko god bio,

priao mu je preblizu, neopazice.


43/133


43

Iudih nekoliko trenutaka nita osim tihog ubora voe. Zatim suanj

neijeg kretanja, tamnija sjena u mraku, isanje. Maxove ruke polete

prema grlu.

Jenkinsovi se prsti sklope oko neijeg mesa. Uslijei kratka, divlja

borba koja prestade iznenada kad je pod rukama osjetio meke obline

enskoga tijela.

- Rosa Mana?

- Pusti me.

Glas je bio hlaan, gotovo bezlian, no tijelo u njegovim rukama ipakje bilo napeto poput opruge. Oklijevajudi, njegove ruke malo popuste

stisak, ali se ne maknu.

Djevojka zakorai natrake i omakne se o Maxa. uo je kako

ubrzano je. O uspona? O neoekivane borbe s njime? Ili..?

- Mislio sam da je Weiss.

Nije mu odgovorila. U mraku je tek nazirao obrise njene glave

naspram malo svjetlijeg neba. Max osjeti cvjetni miris koji se irio oko

nje, lak, jedva primjetan, ali primjetan. Osamljena zvijezda visjela je

nad kanjonom.

- Odlazim - ree on iznenaa. - Sve vas dovodim u opasnost.

Nije ni odgovorila ni pomakla se.

- Da nisi naila, bio bih umro.

Ona tad okrene glavu prema njemu, no u mraku nije mogao

raspoznati izraz na njenu licu.

- Ti si ena koja moe hoati kraj mukarca, Rosa Maria. Ne iza njega.

- A ti previe pria.


44/133


44

- Moa. A moa i ne ovoljno.

Max pokua pronadi rijei, ali uzalud. Jednom davno bilo mu je lako

razgovarati sa enama, no s ovom enom, u ovom trenu, nije mogao

nadi rijei koje bi izrazile ono to je lealo u njemu.

Odjekne upitan zov prepelice, ali ostade bez odgovora. Na vjetru je

lebdio miris dima s logorske vatre njegovih progonitelja, a lide

manzanite tiho je umorilo. No Max je opaao tek mali io svega

toga, toliko ga je zaokupljala jevojina blizina.

- Ne smije idi.- Moram. Znaju a sam u blizini. Ponovo je zautjela i Max nije znao

kako bi protumaio njenu utnju. Priao je konju tako naglo a se

ivotinja poplaila, izmakne se hitro zaplesavi i tiho zare. Mukarac

mu lanom pokrije nozrve i umiri ga rijeima, blagim glasom. Taa

ga hitro osela. Sam napor poizanja sela na rianova lea ouzme

mu dah, a bolni ubo prostrijeli mu bok. ovjek se nasloni na konja i

prieka a oe o aha. Ako se iz ovog uspije izvudi iv, bit de to

vedom sredom no to jepo pravu zasluivao.

- Gore je neprohodno - progovori djevojka.

- Odron?

- Najbolje, no bit de buno.

Max oluno pritegne kolan. Znai, prihvatila je injenicu a olazi.

Vjerojatno joj je i drugo to de ga se rijeiti. Max osjeti unu

neolunost. Nije mu se alo otidi. Sjeti se osjedaja njena tijela u

svojim rukama, napetog i spremnog na borbu. Iznenada mu krv jurne

u glavu i on se okrene i sagne prema njoj.

Pokuala mu se izmaknuti, no bio je bri. Suprotstavila mu se je divlje,

estoko, poputlavice, no uspio ju je zarati i privudi k sebi. Taa se


45/133


45

ona iznenaa opusti, ali ne preajudi se. Ostala mu je mirna u

naruju, ali bez ogovora, bez ikakva ogovora. Ka ju je pustio, nije

se ni pokuala omaknuti.

- Ponaa se kao ivotinja.

Glas joj je bio ubok, bez osjedaja. On je ponovo privue k sebi,

ljubedi je ovoga puta njeno po usnama i obrazima, po vratu i

ramenima. Ni pokretom, ni dahom nije mu odgovorila, ali nije se ni

odmakla od njega. Napokon je Max ponovo pusti i sam se odmakne,

iudi teko, uboko. Djevojka je ostala pre njime, ne bjeedi o

njega, ni ne pozivajudi ga k sebi.

Osjedao se je uno izgubljenim, bespomodnim. elio je oprijeti o

nje, probiti njenu leeno mirnu povrinu. A ona mu ni najmanjim

znakom nije pokazivala kako.

- Idi doma - ree on napokon. - Ja nodas olazim.

Ona se prigne i poie zaveljaj koji joj je ispao.

- Evo ti hrane.

- Rosa Mana? - zausti on kad se je okrenula da ode.

Zastala je, ali se nije okrenula prema Maxu.

- Vratit du se.

- Kreni uz kanjon - ree jevojka kao a ga nije ula. - Skreni u prvi

iroki kanjon s lijeva na koji naie. Prijei preko platoa i spusti se u

iudi kanjon, prijei njega i iudi plato. Vijet de crvenu stijenu slinu

tornju, s usahlom topolom u ponoju. Iza tog kamenog tornja moe

se skriti. Oane voi staza alje u pustinju. Moe pobjedi njome

ka pane nod.

- Nai se sa mnom tamo.


46/133


46

Uinilo mu se da je slegnula ramenima.

- Zato bih se nala s tobom? Misli a sam gringo? Ja sam

Meskikanka!

- Doi za mnom, Rosa Maria. elim te.

- Lud si.

Priao joj je s lea i napol je okrenula glavu prema njemu. Na

blijedom ovalu njena lica po mjeseinom njene su oi bile tamna,

mrana jezera.

- Vratit du se. Dugujem ti vie no to ti ikaa mogu vratiti.

- Por nada.

- Ako ne oe o kamenog tornja, vratit du se po tebe.

-I poginuti.

- Moa. Ali vratit du se.

Kad ju je ponovo htio uzeti u naruje, ona se ljutito omakne o

njega, a oi joj velianstveno bijesnu.

- to to misli? Da sam glupa enska koja de odi ka ti ree? enska

koju de uzeti ka hode? E, nisam! Misli a olazim ovamo jer ne

mogu bez mukarca? Ja ne trebam nijenog mukarca! Dola sam jer

bi umro bez mene... i jer je moj otac umro na stijenama tamo dolje.

Misli a sam jeftina ena? Olazi!

Tiho je ekao ok se njen bijes nije istroio.

- Vratit du se po tebe, Rosa Maria - ponovi tada mirno.

- Onda si budala.


47/133


47

- Znam vie o konjima nego o enama -tiho se nasmijei mukarac. -

A ti si pravi, istokrvni mustang.

Kojot zalaje prema osamljenoj zvijezdi koja je visjela nad kanjonom

poput zaboravljene svjetiljke. Kojot oslune jeku koja je ozvanjala

meu kamenim ziovima i zalaje ponovo.

- Jean ovjek mi je jenom rekao a u ivotu mukarca postoji

nekoliko stvari koje mora obaviti i jena ena koju mora imati. Ti si ta

ena za mene.

-Ne.

Polako i njeno on je primi za ramena i ovla poljubi.

- Samo jo nisi pripitomljena i to je sve -promrmlja. - Vratit du se po

tebe.

Djevojka se bez rijei okrene i nestae u mraku. uo je kako se poela

sputati oronom. Ako su je njegovi progonitelji uli kako olazi k

njemu i ako su je sa ekali napovratku, znao je to de uiniti. Spustit

de se za njom pucajudi iz oba revolvera... i to paklenski brzo!

Nakon nekog vremena u kojem nije uo nita uznemiravajudeg, Max

Jenkins oahne. Ka je procijenio a je jevojka ved mogla stidi o

livae naomak tora s ovcama, on povue konja do ruba stijene. Znao

je to ga eka i kakvoj tekoj opasnosti izlae sebe i plemenitu,

ivotinju koju je tek neavno otrgnuo o ivljine i ukrotio. Obojica suse mogli povrijediti ili poginuti, a ipak nije imao drugog izbora. Ovdje

vie nije imao toekati. Znao je a se njegovi progonitelji nede

maknuti dok ne umre od gladi ili dok se netko ne slomi i ne progovori.

Znao je a de svojim spustom niz vooerinu idi vraju buku i

galamu. Znao je takoer i a ga bar vojica ekaju alje niz kanjon.

Takoer, nije bio jo ni priblino oporavljen i jak za brzo i teko


48/133


48

jahanje. No znao je su se ljui u pojenako loem stanju ipak znali

izvudi.

Max Jenkins provjeri svoju opremu. Pokrivai su Billi smotani iza

sela, uturica puna, hrana gurnuta uboko u sedlene torbe. Oba

revolvera su mu visjela oko bokova, a puka je stajala u navlaci na

sedlu.

Ougovlaio je. Znao je a ougovlai... O pomisli a de se strmim

oronom morati spustiti nodu osuila su mu se usta, a eluac stisnuo

u tvrdu grudu. Max pokupi uze i jo jenom oslune nod. Sve je bilo

tiho. No ne lee li njegovi progonitelji ipak olje u mraku, ekajudi ga?

Nisu li ipak uhvatili Mariu Cristinu?

Weiss prodrma Todda Burgmana za rame. Vatra je dogorijevala i svi

rugi jo su spavali. Bilo je vrlo kasno. Zavijanje kojota iznenada

prestade.

- Todde, ustani.

To otvori oi, istog trena potpuno buan. Nije uo nita neobino,

no stari traga naginjao se naa njega.

-to je, Jake?

- Imamo ga, Todde. Imamo ga gdje smo ga i htjeli.

Burgman sjedne i stade nazuvati izme. Osjeti kako mu se usta sue iglava mu se uini neobino teka. Osjeti kako ga oblijeva ljepljivi znoj,

no bilo je vrijeme a se ovo ved jenom zavri. Preugo je trajalo!

- Djevojka je olazila k njemu, nekamo na liticu. Bit de a onje ima

prilino mjesta jer je i konj s njime. Sidi de nodas, bar tako mislim.

- Zato to misli?


49/133


49

- Djevojka mu je spremila prilino velik zaveljaj hrane. Dugo je bila

gore. Ne znam kako olazi tamo, ni tono gje se skriva, ali znam gje

de se pojaviti ka sie.

Burgman ustae i lupne nogama uguravajudi stopala u izme.

Progovori otro, zapovjeno, i glave se poiu uokolo. Ljui se

staoe hitro oijevati. Neki su tiho gunali, no nita ozbiljno. Tek

prirono gunanje umornih ljui probuenih usre nodi. No svima je

bilo drugo to su se stvari pomakle s mrtve toke. I svi su eljeli

zavriti zamornu rabotu. Potjera je poela u navali bijesa i osvetnike

strasti. Ko vedine njih toga je nestalo i potjeru su nastavili iz osjedajaunosti i priroene nevoljkosti da priznaju poraz.

- Upozorio sam onu vojicu nie u kanjonu - ree Weiss. - Ako krene

onamo, oni de ga oekati. Dvojica su iza kude. U mrei je, a mi smo

na svim otvorima.

Billi Sans nazuje izme i ustae. Bio je neobrijan i vilica ga je svrbjela

pod kratkom strnjikom brae. Bio je znojan i prljav, a on je bio ovjekkoji je volio biti ist i urean.

Dakle, cura je znala cijelo to vrijeme? I koliko je puta bila gore kod

njega?

- Ta prokleta, mala... - prokle on sono, ispo glasa isputajudi io

kisele gorine iz sebe.

Weiss ga kratko pogleda, a Todd Burgman pograbi sedlo i krene

prema konjima sputanim u blizini. Ostali krenue za njim urno

zakopavajudi opasae s revolverima ili provjeravajudi puke. Krenuli

su u zbijenoj skupini, a ona se ratrkali. Billi Sands ostao je uz Todda

Burgmana. Ka jenom rugi ou, on de se pobrinuti za prokletu

Meksikanku. A Jenkins... Sans osjeti kako ga stee u grlu... Runo

stee.


50/133


50

Jo tren je Max Jenkins stajao na rubu stijene. Osjedao je kako rian

nemirnim, opreznim kopitom ispituje tlo pred sobom. Konj zatrese

glavom i uznemireno se povue.

- Iemo, Rii! - usklikne mukarac iznenaa i nagne se u selu.

Divovskim skokom, kao izbaen iz katapulta, rian se baci naprije

pokredudi lavinu ljunka i kamenja po sobom. Onzanjiti, oajniki

nastojedi ostati na nogama, traedi uporite u sipkom materijalu po

kopitima. Na jastuku pijeska i kamenja sputali su se zastraujude

brzo, no veliki se je rian jo obro rao bacajudi se naprije

divovskim skokovima.

Iznenada Jenkins zauje pucanj, otar prasak tekog revolvera negje

sa strane, zatim jo jean. Oba ispaljena negje iz smjera kude. Zatim,

izna jeke pucnjeva i tropota kamenja oko sebe, Max zauje zvonki

vrisak. Nije to bio vrisak straha ili boli, ved vrisak ispunjen poticajem,

hrabrenjem i nadom.

Rosa Maria je pucala ne bi li im ovukla panju s njega. Morali su ga,

akle, ekati u zasjei!

Preletjeli su zadnjih nekoliko metara odrona, on i konj zajedno, na

nogama, uspravni i u komau, pobjeonosni. Osjetivivrsto tlo pod

kopitima veliki rian jurne naprije, u slobou.

Caleb Weiss uo je prvo stijenje to se je obruilo zajeno sbjeguncem i prokleo tiho, ispo glasa sjetivi se kako izglea ta

vooerina. ovjek koji bi se oluio spustiti njome nodu... Dovraga!

- Idemo, Todde - ree. - Moe samo kanjonom na jenu ili rugu

stranu. Na je.

Ispre njega strana kanjona ustoboila se crna naspram nodnoga

neba. Blizu tog mjesta ranije tog dana Max Jenkins vidio je dvojicu


51/133


51

jahaa. On uspori konja i njegovi koraci postaoe jeva ujni u

ubokom pijesku. Max zauje tihe glasove pre sobom, opazi sjenu

koja se pomakla. Max stisne koljena i estoko oboe riana

ostrugama. Iznenaena ivotinja zgri se, skoi naprije i baci se ugalop.

Zapanjena kletva, ovjek koji jepovikao i skoio, revolver koji je

prasnuo Maxu s esna. Zatim se i njegov revolver oglasi i zvuk modno

udari o litice kanjona i zakotrlja se njime. Iz neposredne je blizine

zapucao na sjenu koja se pomakla u mraku, a onda ju je njegov konj u

punom trku ved preao i ostavio za sobom. Iza njega ojekne jo vike,jo pucnjave...

Jenkins pritegne uze i uspori konja. Iza sebe uo je zbunjeno

dovikivanje, na tren obezglavljenu trku i pomutnju ljudi i konja. S

lijeve strane prema njemu zine otvor novog kanjona gotovo potpuno

obrastao grmljem, no rian smjelo zagazi u njega i pronae prolaz.

Granje se prui prema ovjekovu licu, stae se hvatati njegove ojedei tijela, zaravajudi ga ok se je probijao naprije.

Visoko na njime mjeseina se obije sa stjenovite staze i Jenkins se

stae probijati prema njoj. Desetak minuta kasnije zaroni u mlijenu

bjelinu mjeseine na vrhu platoa. Jahai su mu Billi za petama;

Jenkins zauje zvonak zvuk potkova na kamenoj stazi koju je netom

preao.

Max se brzo ogleda oko sebe. Na rubu litice stajala je kamena

gromaa veliine klavira. Mukarac sklizne s konja, prie joj i rukama

se osloni na nju kuajudi joj teinu.

Na stazi ispod sebe opazi kretanje. Max stisne zube, duboko udahne i

upre se o stijenu. Gromada se nagne, zastrue i stae. Vrkovima

izama mukarac se oajniki upre o hrapavi kamen platoa i pojaapritisak. Stijena ponovo zastrue i nagne se jo malo prema rubu. ile


52/133


52

iskoe u mukarevu vratu i na elu, a miidi ruku i ramena napnu se

do pucanja. Iznenada mu slabinu probije bijeli bljesak boli koji mu

oree ah i na tren mu zamrai svijet pre oima. U istom trenu

stijena se jo malko nagne i ona se lijeno, gotovo nevoljko prevalipreko ruba litice.

Max pane na koljena, irom otvorenih usta hvatajudi ah, osjedajudi

kako mu se krv cijei u hlae i znoj kapa s lica. Dok se je kamena

gromaa uz lavinu sitnijeg kamenja ruila u crni ponor, Max zauje

prestravljeni krik ivotinjskog straha, bezglavo komeanje ljui koji su

joj pokuali izbjedi, njisak konja i krik jahaa koje je povukla sa sobomu dubinu.

Visoko na litici mukarac se uspravi. Prsa su mu se snano naimala, a

noge tresle od napora, no iznenada ga ispuni divlji, iskonski bijes

predugo progonjenog.

- Doite! - zaurla on u tamu, a glas mu se odbije o litice. - Doite po

mene, prokletnici!

Znojan i rdudi, ok mu se tijelo treslo o boli, on se ovue o

konja i nasloni na selo skupljajudi snagu. Dobro de razmisliti prije

nego nodas ponovo krenu tom stazom! Max zarhti ka se prisjeti

samotna, izgubljena krika ovjeka i prestravljene njiske konja koje je

stijena povukla sa sobom u smrt. Dobio je to je traio, pomisli on

ivlje. Ukrali su nam konje, ustrijelili su mi partnera i hode ubiti imene!

A Max Jenkins je elio ivjeti. Nod bijae hlana i mirna kao to to

samo pustinjske nodi znaju biti. elio je ivjeti... U mislima mu bljesne

sjedanje na tijelo ene privito uz njegovo, na njene usne, na njeno

ekanje. Ne borbu, ne obijanje, ne prihvadanje. Samo ekanje.


53/133


53

Preko platoa okupanog bijelom mjeseinom jahao je polako i uporno,

a svaki pokret bila je agonija u njegovoj razderanoj slabini.

Jahao je ok Sunce nije izalo i ok mu se ne uini a nikaa i nije

poznavao ikakav drugi ivot osim ovog u selu, nikaa nita drugo

osim agonije i boli, nikaa nita drugo osim bjeanja.

U sivilu praskozorja pre njim se poie jenolino crveni kameni prst

u ijem je ponoju stajala prastara topola skamenjenih bijelih grana i

mrtva. Max potjera konja kroz zastor o vrba i ue u kameni

amfiteatar o stijena i rveda meu kojima je protjecala mala struja

plitke voe. Jasika je bila siva u svitanju, a trava rosna i teka ka je

konano zaustavio konja. Stara kamena kuda uala je poput umorna

psa tragaa prislonjena uz liticu i Max Jenkins tu sklizne sa sela, baci

se potrbuke i stae piti.

Dugo vremena leao je tako bez pokreta, sve ok mu jutarnje sunce

nije zagrijalo ramena i umorne miide i otjeralo hlanodu nodi. Max

ustade, pristavi kavu, pojede malo govedine i tortilla i zatim zaspi.

Kad se je probudio i uvjerio a je jo sam, on smakne koulju i

razmota ranu. Meso koje je netom bilo poelo zacjeljivati sa je opet

zjapilo razderano i

Ben Sykes - Plamena Pustinja (Western)

Documents

Transcript of Ben Sykes - Plamena Pustinja (Western)